MEĐUNARODNO SLAVISTIČKO SVEUČILIŠTE

" GAVRILO ROMANOVIČ DERŽAVIN"

FAKULTET ZA PSIHOLOGIJU
predmet: Pozitivna psihologija
tema 1:

UVOD U POZITIVNU PSIHOLOGIJU

PREDMETNI NASTAVNIK:
PROF. DR. MIROSLAV PENDAROSKI
 1. POJAVA POZITIVNE PSIHOLOGIJE

► Između 2 svjetska rata postojala su 3 dominantna cilja u psihologiji:

1. Liječenje psihičkih poremećaja
2. Pokušaj da život učinimo sretnijim i pozitivnijim
3. Identifikacija i poticanje nadarenih i nadarenih pojedinaca ( Seligma n, 1999 )

✔ Čini se da je nakon Drugog svjetskog rata psihologija postala znanost posvećena uglavnom
psihičkim bolestima i liječenju!
✔ Pojavom pozitivne psihologije prvi put se pojavljuje pristup koji se bavi proučavanjem
zdravog i dobrog u ljudskom funkcioniranju, tj. Čimbenici optimalnog funkcioniranja
( Seligman i Csikszentmihalyi , 2000.)
✔ Između 1987.-2000. bilo je čak 8072 članka o ljutnji, 57800 o anksioznosti, 70856 o
depresiji naspram 851 o radosti i 2958 o sreći, odnosno omjer 36 prema 1!
✔ Sve je to samo učvrstilo sliku o čovjeku kao uglavnom negativcu!
✔ Termin pozitivna psihologija prvi je upotrijebio Martin Selidgeman 1998. godine. na
inauguraciji kao novi predsjednik APA (American Psychological Association) – to je
službeni datum rođenja ove discipline!
✔ Temeljni stav Pozitivne psihologije je da ljudima treba pomoć ne samo kada imaju
problema, već i kada su im potrebna znanja i vještine kako bi bolje živjeli, ispunili svoje
potencijale i dosegli svoj maksimum! Ljudi žele znati kako živjeti bolje, a ne samo kako ne
živjeti loše!
Definicije:
⮚ Pozitivna psihologija je pokret, grana psihologije u kojoj se na znanstvenim osnovama
istražuju snage i potencijali ljudi i zajednica, kao i mogućnosti njihova razvoja. Istražuje
pozitivna emocionalna stanja i iskustva, pozitivne osobine i načine njihovog poboljšanja, ali
i proučava pozitivne zajednice i institucije (prema: Spasovski, 2012.)
⮚ Pozitivna psihologija je znanstveno područje koje istražuje pozitivno funkcioniranje ljudi
( Rijavec , Miljković , Brdar , 2008 ).
⮚ P.P. Bavi se istraživanjem uvjeta i procesa koji pridonose razvoju i optimalnom
funkcioniranju ljudi, skupina i institucija ( Gab, Haidt )
⮚ P.P. Je znanstvena studija ljudskog optimalnog funkcioniranja ( Linley)
⮚ Na metapsihološkoj razini cilj je ispraviti neravnotežu u psihološkim istraživanjima i praksi te usmjeriti
pozornost na pozitivne aspekte!
❑ Martin Selijman ističe da je bit pozitivne psihologije prevencija!
❑ Stvorio je metodu koja se zove – izazov (Beck, Rush, Shaw i Emery, 1979), a njegova je uporaba temelj tzv . "
znanstveni optimizam ".
❑ Kako postoji i tzv Bespomoćnost se uči, PA SE I OPTIMIZAM MOŽE NAUČITI!
❑ Osnova Selijmanove metode je da u situaciji kada trebamo dokazati svoje sposobnosti, negativne kritike
izvana izazovemo izlažući vlastiti rad, kvalitete i rad.
❑ Ta izgradnja snage, u ovom slučaju optimizma i poučavanje ljudi kada to koristiti, umjesto da smanjuje štetu,
učinkovito sprječava depresiju i anksioznost. Slično, na primjer, ako želimo spriječiti zlouporabu droga među
tinejdžerima koji odrastaju u susjedstvu koje ih izlaže riziku, učinkovita prevencija nije liječenje, već
prepoznavanje i jačanje njihovih kvaliteta i snaga.
 2. POVIJESNI KORIJENI

► Ono pozitivno u čovjeku zapisano je i stvoreno u europskoj i azijskoj antici, vjerskim

mudrim knjigama itd.
► Antički filozofi bili su zaokupljeni pitanjem sreće, njenom snagom kao pokretača i ideala.
► Aristotel je vjerovao da je najveće dobro sreća koja proizlazi iz života koji je vođen i
posvećen vlastitom razvoju i samoispunjenju.
stanje dobrog života kao krajnjeg cilja čovjeka zove se Eudaimonia!
⮚ Filozofijom, znanošću i umjetnošću dominirala je spoznaja da se do sreće ne dolazi
traženjem nje kao cilja! To se postiže životom vođenim u smjeru ostvarenja vlastitih
potencijala i zadovoljenja najdubljih psihičkih potreba!
⮚ Shvaćanja sreće i dobrog života nalaze se iu učenjima: Tome Akvinskog, Benthama, Johna
Stuarta Milla, Junga (smisao života), Eriksona, Rogersa, Maslowa, Williama Jamesa
(duhovni zanos), Watsona (uspješno roditeljstvo) , Terman (darovitost), ali iu Bibliji,
Kuranu i drugim svetim knjigama.

Postoje mnoge sličnosti i razlike između humanističke psihologije i pozitivne psihologije.

Razlike su sljedeće:
- U P.P. i dobro i loše vide se kao imanentni ljudskoj prirodi
- P.P. Koristi se isključivo znanstvenim metodama (Kahneman – objektivna studija
subjektivnog blagostanja)

Pozitivna psihologija ima svoje korijene u: tradicionalnoj filozofiji, psihologiji i medicini,

kognitivnim znanostima i evolucijskim učenjima o prirodnim temeljima pozitivnih potencijala.
Danas na to ima utjecaja i moderna neuroznanost.
 3. O POJMU – POZITIVNO U POZITIVNOJ PSIHOLOGIJI

► Pojam POZITIVNO ne znači da se ova grana psihologije bavi samo pozitivnim, već želi
naglasiti važnost i nužnost pridavanja više pažnje pozitivnim aspektima!
► Označavanje pozitivnih i negativnih osobina odnosi se samo na afektivni tonalitet! Čak je i
Titchener u psihologiji koristio izraze pozitivno i negativno.
Pozitivna psihologija ima za cilj :

1. Stvaranje uvjeta da svi ljudi mogu ostvariti svoje osobne potencijale i postići svoje
individualne maksimume, ali ne prema nekim vanjskim kriterijima.
2. Pronalaženje načina za poticanje pozitivnih aspekata i stvaranje uvjeta za njihovo
razumijevanje.
 4. PODRUČJA ISTRAŽIVANJA I DJELOVANJA

Osnovna područja/polja istraživanja su:

1. Istraživanje pozitivnih stanja, emocija i iskustava
2. Istraživanje i razvoj pozitivnih osobina i snaga ličnosti
3. Istraživanje i primjena znanja u razvoju pozitivnih odnosa, zajednica i institucija koje
omogućuju optimalan razvoj.

Predmet istraživanja: pozitivna/ugodna stanja; emocije i iskustva; zadovoljstvo životom;

blagostanje; sreća; Kvaliteta života; ljubav; humor; pozitivne osobine; vrline; vrijednosti;
nadarenost i talent; kreativnost; emocionalna zrelost i emocionalna inteligencija;
Samoučinkovitost; samopoštovanje; nada; vjera; altruizam; optimizam; etika i estetika;
pozitivne institucije i zajednice itd. (prema: Spasovski, 2012, str. 18)