MENTALNA HIGIJENA

• Mentalna higijena je nauka koja se bavi sprečavanjem

mentalnih poremećaja i bolesti, te poboljšanjem mentalnog
zdravlja.
• Naziv dolazi od kombinacije latinske riječi mens, mentis, što
znači duša, i grčke riječi hygiene, što prevodimo kao nauka o
čuvanju zdravlja.
• U samoj definiciji je istaknuto da se mentalna higijena ne bavi
liječenjem duševnih poremećaja, već njihovom prevencijom.

Svečano se zaklinjem pred Bogom i ovdje

prisutnim skupom;
da ću živjeti čisto i obavljati posao vjerno.
Uzdržavati ću se od svega pogrešnoga
i neću uzeti ili svjesno prepisati neki
štetni lijek.
Učinit ću sve što je u mojoj moći da
održim i podignem nivo moje profesije
i zadržim u tajnosti sve osobne stvari
meni povjerene i sve obiteljske probleme
koje saznam u obavljanju mog zvanja.
Sa vjernošću ću ustrajati u pomaganju Znaš li tko je Florence
liječnicima u njihovom poslu i posvetiti se Nightingale ? Što misliš o
dobrobiti onih koji su mi povjereni na osobinama koje treba imati
skrb. medicinski tehničar –
sestra?
 AKTIVNOSTI MENTALNE HIGIJENE

primarna prevenciju, koja se bavi unapređivanje općeg duševnog

zdravlja (briga za trudnicu, propagiranje dojenja, briga za djecu …)

sekundarna prevenciju, koja je usmjerena na radnu otkrivanje

bolesti i pravovremeno započinjanje efikasnog liječenja

tercijarna prevenciju, koju definiramo kao skup postupaka koji

imaju za cilj smanjenje oštećenja izazvanih duševnom bolešću, a koji
se poduzimaju u širokoj društvenoj zajednici (zamijeti razliku prema
rehabilitaciji koja predstavlja skup postupaka usmjerenih na
pojedinca s namjerom da se u najvećoj mogućoj mjeri nakon bolesti
osposobi za samostalan život i rad).
 NOSIOCI MENTALNOHIGIJENSKIH AKTIVNOSTI

Nećete naći jasno definiran profil stručnjaka koji bi se bavio isključivo

mentalnom higijenom. To će vas navesti na pomisao da aktivnost kojom se
nitko isključivo ne bavi nije ni vrijedna vašeg truda, sada u obliku učenja, a
kasnije u vidu praktične primjene. Istina je malo drugačija.
Mentalnohigijenski rad je sastavni dio dnevnih aktivnosti svakog liječnika,
zatim psihologa, pedagoga, nastavnika, odgajatelja itd.

• Povjest mentalne higijene prethodi povjesti psihijatrije te

se s njom isprepliće.
• Možemo početi od stare Grčke, od izreke Spartanaca da
zdravo tijelo njeguje zdrav duh.
• Gotovo je nevjerojatno kako je svjetlost i snagu grčke i
latinske medicine mogao progutati srednjovjekovni lov na
vještice i čarobnjake.
• Nakon perioda spaljivanja i fizičkog zlostavljanja duševnih
bolesnika optuženih za suradnju s vragom i raznih
egzorcističkih postupaka primijenjenih u svrhu navodnog
liječenja, slijedio je period njihovog aziliranja u zatvorskim
ustanovama u kojima su prostor dijelili s kriminalcima.
• Navodim neke značajne datume u usvajanju humanog,
mentalnogijenskog pristupa duševnim bolesnicima:
• Philippe Pinel: 1792.god. oslobađa duševne bolesnike
lanaca
• Cliford Beers: 1908.god. izdaje autobiografsku knjigu o
životu duševnog bolesnika u duševnim bolnicama
PODRUČJA DJELOVANJA MENTALNE
HIGIJENE
• prenatalna zaštita mentalnog zdravlja majke
i djeteta
• mentalna higijena dječje dobi
• mentalna higijena tjelesnih invalida
• mentalna higijena u industriji
• mentalna higijena i alkoholizam
• mentalna higijena i skrb za duševnog
bolesnika
• mentalna higijena i gerijatrija
• mentalna higijena i delikvencija
• mentalna higijena, obitelj, spolnost
POVIJEST PSIHIJATRIJE
• Naziv psihijatrija grčkog je podrijetla (psyche = duša, iatrea = liječenje).

• Psihijatriju možemo definirati kao medicinsku struku koja se bavi nastankom,

razvitkom i manifestacijama bolesti čovjekove ličnosti koje proizlaze iz subjektivnog
individualnog života ili iz njegovih odnosa s drugim osobama i okolinom.

1. FAZA = MAGIJSKA MEDICINA

• Prva poimanja duševne bolesti vezana su uz magijsko – religijska tumačenja, pa se

dosta razlikuju od današnjeg, znanstvenog pristupa. Ljudi su vjerovali da je uzrok
bolesti ljutnja raznih viših sila i božanstava, pa su pokušavali pridobiti njihovu
naklonost molitvama i prinošenjem žrtava.
 2. FAZA = ANTIČKA MEDICINA

• Latinska medicina je nastavila učenje grčke medicine. Jedan od predstavnika te medicine je Asklepijades , odnosno
Eskulap, kojeg danas simbolički prihvaćamo zaštitnikom bolesnika i liječnika, čiji štap ovijen zmijom simbolizira modernu
medicinu. Hipokratova podjela na temperamente odražavala zamisao da svaki temperament ovisi o koncentraciji
određenog humora ili "životnog soka" u organizmu (što nije daleko od današnjeh tumačenja da su psihičke bolesti rezulata
poremećaja neurtoransmiterskih sustava u mouzgu).
Tako je sangvinik opisan kao osoba kod koje je prevladavajući životni sok krv, a element zrak. Ovaj temperament uključuje
optimizam, vedrinu, bezbrižnost, druželjubivost i hirovitost. Tipičan sangvinik je novinar, trgovac, agent za odnose s
javnošću, glumac, zabavljač i slično.
Kolerik odgovara žutoj žuči i elementu vatre. Osoba koleričnog temperamenta dinamična je, nagla, prodorna, agresivna i
često ljubomorna i ljuta. Odgovaraju joj zanimanja vezana uz oružje, borbu, sport i istraživanja.
Melankolik je osoba pod utjecajen crne žuči (od grč. melas = crn i hole = žuč) i elementa zemlje. To su vrlo osjetljive i
ranjive osobe koje snažno proživljavaju bol te poduzimaju sve da je izbjegnu ili ublaže. Stoga su melankolici odgovorni,
graditelji, planeri, stvaratelji. Podložni su depresiji.
Flegmatik je pod utjecajem "soka" flegme (sluzi) i elementa vode, a osobe s ovim temperamentom navodno su mirne,
suzdržane, pouzdane, teške za uzbuditi i uznemiriti. Odgovarajuća zanimanja su im savjetovanje, uprava, pravo i
diplomacija.
• Vrijednost antičke medicine je u činjenici da je prepoznavala stvarne uzroke tjelesnih i psihičkih bolesti. Bolesti su shvaćene
kao posljedica poremećaja biološke ravnoteže organizma ili djelovanje štetnih čimbenika. Liječenje se sastojalo u
nastojanju da se posljedice štetnih djelovanja odnosno poremećeni tjelesni sklad opet uspostavi primjenom ljekovitog bilja,
kupki, masaža, odmora i sl. Odnos prema psihičkim i tjelesnim bolestima je bio identičan, ista tumačenja u shvaćanju
nastanka bolesti kao i terapijskim postupcima.
 3. FAZA = SREDNJI VIJEK

• Srednji vijek je za cijelu medicinu, a pogotovo psihijatriju, vijek mraka, povratak unatrag, u magiju,
čarolije, religiju…. Pod pritiskom političkih i društvenih previranja gubi se kontakt s grčkom i
rimskom medicinom, a u pristupu duševnim bolestima oped prevladava misticizam i animističko
tumačenje nastanka bolesti. Metode liječenja su primitivne i brutalne, svode se na egzorcistička
istjerivanja zlih duhova iz tijela duševnih bolesnika.

• U 16. st., nastupom novog vijeka Paracelzus donosi nove

ideje, nastanak duševnih bolesti tumači poremećajem
kemijskih procesa u organizmu. No, sama pojava
Paracelzusa nije ukinula stare stavove i načine «liječenja»,
te cijelo slijedeće (17.) stoljeće protiće u borbi novih ideja
sa starim, naslijeđenim iz srednjeg vijeka.
 4. FAZA = HUMANISTIČKA FAZA
• Velike promjene u pristupu duševnim bolesnicima dešavaju se tek u 18. st. Godine 1793., u sklopu velih
društveno-političkih promjena koje su se tada odvijale u Francuskoj, Philippe Pinel, ravnatelj psihijatrijske bolnice
Bicetreu, donio je odredbu kojom je doslovno oslobodio duševne bolesnike okova. Naime, do tada su duševni
bolesnici bili smještani u ustanove s raznim prijestupnicima. Psihijatrijski bolesnici su bili zlostavljani, slobodni
građani su ih za sitan novac mogli maltreetirani, te su se društva često zabavljala odlakom u posjete zatvorima
gdje su se zabavljali ismijavajući i zlostavljajući psihički bolesne osobe. Pinel ne samo da je poboljšao uvjete
života duševnih bolesnika u ustanovi kojom je upravljao, već se zalagao i za izmjenu cjelokupnog psihijatrijskog
sustava na humanim osnovama. Pokret za humanijim pristupom duševnom bolesniku brzo se širio Evropom.
5. FAZA = OSNOVE PSIHOTERAPIJE
Devetnaesto stoljeće je bilo stoljeće velikih otkrića i
napretka znanosti, a naročito prijelaz u dvadeseto
stoljeće. Meynert ukazuje na povezanost poremećaja
mozga s duševnim bolestima, Krepelin stvara
modernu klasifikaciju duševnih bolesti, Freud na
prijelazu 19. u 20. st. otvara novi smjer u psihijatriji
učenjem o nesvjesnom. Niz liječnika,
neuropsihijatara, psihologa i njihovih suradnika je
svojim djelom obilježilo prvu polovinu dvadesetog
stoljeća doprinoseći napretku psihijatrije. Spomenimo
Korsakova, Behtereva, Pavlova, Mayera, Adlera,
Horneyevu, Sullivana, Froma… Značaj Freuda je što
Carl Jung je prvi sistematizirao i u praksi primijenio učinkovit
terapijski postupak za liječenje psihičkih pormećaja.
Njegova metoda se pokazala učinkovitom u liječenju
neurotskih poremećaja, te se i danas koristi za
liječenje tog tipa poremećaja u modernojh psihijatriji.
Iz psihoanalize razvile su se i brojne druge,
modificirane tehnike liječenja, koje su primjenljive i u
liječenju drugih psihičkih pormećaja. Psihoanaliza je
ostvarila značajna trag na gotovo svim društvenim
naukama, sociologiji, psihologiji, zatim u umjetnosti,
književnosti, filmu… Za nas je Freudova pojava
značajna jer se na prijelazu 19. u 20. stoljeće konačno
otkriva učinkovita terapijka metoda za liječenje nekih
psihičkih pormećaja.

Erick From
6. FAZA = BIOLOŠKA PSIHIJATRIJA
• Sljedeći veliki događaj, koji neki iza
Pinelovog i Freudovog rada,
podrazumijevajući i rad svih njihovih
suradnika i sljedbenika, nazivaju trećom
revolucijom u psihijatriji, je otkriće
psihofarmaka. Oni su omogućili
socijalno prihvatlljivo funkcioniranje
duševnih bolesnika oboljelih od
psihotičnih poremećaja i izvan duševne
bolnice, te konačno zaključili period
aziliranja društvenih bolesnika. Delay i
Deniker su 1952. godine iznjeli prva
iskustva o liječnju psihoza
neurolepticima.

• Naime, Charpantier je tražio fenotiazinski derivat koji sprečava ili ublažava adrenalnu nekrozu i
hemoragičke lezije gastrointestinalnog trakta. Na mogućnost primjene u psihijatriji ukazao je Laborit,
koji je klorpromazin primarno primijenio u svrhu postizanja anestezije. U Vojnoj bolnici u Val-de-
Grace Hamon, Paraire i Velluz su primjenili klorpromazin na maničnom bolesniku, a tek onda su u
istraživanje krenuli Delay i Deniker, mada se njihovo ime najčešće spominje uz klorpromazin. Ideja
velikog otkrića više puta se rađa, na različitim mjestima i kod različitih ljudi, koji često neposredno niti
ne kontaktiraju, a slava obično pripadne zadnjem u lancu otkrića, koji ukaže na praktični značaj
otkrivenog, bez čega samo otkriće ne bi našlo svoju primjenu, dakle ni smisao. Nakon otkrića
klorpromazina psihijatrija se razvija ubrzano, jača biološki smjer u psihijatriji, potaknut neslućenim
mogućnostima moderne kemije.
7. FAZA = SOCIJALNA PSIHIJATRIJA

TERAPIJSKA ZAJEDNICA

• T.F.Main i M. Jones - 1946. –

grupna terapija ratnih
veterana
• ravnopravnost svih članova –
timski pristup
• zaravnjivanje autoritarne
piramide
• dvosmjerna komunikacija
• ključna točka sastanak TZ
• permisivnost
• raspored odgovornosti na
sve članove
• terapijska kultura
RAZVOJ DJETETA
TEORIJA SPOZNAJNOG RAZVOJA

• Učenje je korijen spoznaje

• Razvoj spoznaje od refleksnih
reakcija do apstraktnog mišljenja

– Senzomotorna faza (0-2 god.)

– Predoperacijska faza (2-6 god.)
– Faza konkretnog operacijskog
mišljenja (7-11 god.)
Jean Piaget
– Faza formalnog operacijskog
mišljenja (12-15 god.)
 TEORIJA PSIHOSOCIJALNOG RAZVOJA

Dob Psihosocijalna kriza Psihosocijalna postignuća

I (0-1) majčina njega

vjera / napuštenost
povjerenje

trening stlice i mokrenja

II (2-3) samostalnost / sumnja
autonomija
igra u grupi
III (3-6) odlučnost / krivnja
inicijativa
škola
IV (7-12) kreativnost /inferiornost
marljivost
adolescentna kriza
V (12-18) lojalnost / nepouzdanost
• Erik Erikson identitet
• Svaki stadij razvoja emoc. veza
VI (20) ljubav / izolacija
određuje cilj koji intimnost
treba postići, te
zrela dob
određenim VII (20 -50) plodotvornost / sterilnost
nepovoljnim plodnost
posljedicama ako se retrospekcija
cilj ne ostvari VIII (iznad 50) rezime života mudrost / očaj
TEORIJA OBJEKTNIH ODNOSA

• Faza autizma (0 -1 mj.)

• Simbioza (1 – 6 mj.)
• Separacija i inidivuacija
– diferencijacija: 6 – 10 mj.
– prakticiranje: 10 – 18 mj.
– ponovno približavanje: 18 – 36
mj.
– konstantnost objekta

ČOVJEK KAO
INERPERSONALN
O BIĆE (odnos
prema majci)
TEORIJA PSIHOSEKSUALNOG RAZVOJA

ČOVJEK KAO
NAGONSKO
BIĆE (libido i/ili
destrudo, Eros
i/iliTanatos)

• Svjesno, nesvjesno,
predsvjesno
• Ego, superego, id
• Sigmund Freud
 FAZA ZADATAK KRIZA USPJEŠAN NEUSPJEŠAN ISHOD
ISHOD
ORALNA SAVLADATI PLAČ, POVRAČANJE, TEMELJNO PSIHOSOMATSKE REAKCIJE
GLAD NEMODULIRANI POVJERENJE U
BIJES, ODBIJANJE SEBE I OKOLINU
HRANE, APATIČNO
POVLAČENJE

ANALNA KONTROLA BOLOVI U TRBUHU, AUTONOMIJA OTPOR I MANIPULACIJA KAO

SFINKTERA OTPOR ODREĐENOM ODLIKE LIČNOSTI
PONAŠANJU, INAT

FALUSNA SPOLNA ENUREZA, PRIHVĆANJE NEUROTIČNA NESIGURNOST

IDENTIFIKACIJA PRETJERANA SPOLNE ULOGE SPRAM AUTORITETA I U
OVISNOST I SEKSUALNOSTI
ANKSIOZNOST,
LAGANJE,
TRAŽENJE PAŽNJE,
HISTERIČNI IZLJEVI
BIJESA

LATENCIJA UČENJE LAGANJE, BJEŽANJE KREATIVNOST NEPRIHVAĆANJE

IZ ŠKOLE, LOŠ ODGOVORNOSTI
USPJEH

ADOLESCENCIJA REKAPITUALACI NESTABILNOST SPOSOBNOST ZA NESTABILAN IDENTITET,

JA, ISPRAVAK, ODNOSA, POKUŠAJI OSTVARIVANJE USAMLJENOST
INTEGRACIJA SAMOUBOJSTVA INTIMNOSTI
PSIHOPATOLOGIJA
 PSIHOPATOLOGIJA
PSIHIČKI POREMEĆAJI

KVANTITATIVNI KVALITATIVNI

POREMEĆAJI SVIJESTI
• konfuzno stanje – smetena
• somnolencija
svijest
• sopor
• sumrčno stanje – sužena
• koma
svijest
• ubrzano / usporeno POREMEĆAJI MIŠLJENJA • delirantna svijest –
• blok misli raspadnuta svijest
• vskozno mišljenje – “ljepljivo” • precijenjene misli
• iinkoherentno mišljenje - isjeckano • prisilne misli
• disocirano mišljenje - raspršeno • sumanute misli (grandiozne,
• perseveriranje – jedna te ista riječ koju krivnje, odnosa, ljubomore,
je upravo čuo erotomanske, religiozne…)
• verbigeracija – jedna riječ ili rečenica
• patološko laganje
(uvijek ista) manirizam POREMEĆAJI PAMĆENJA
• alomnezija – iskrivljena sjećanja
na stvarne događaje (greške
sjećanja zbog umora)
• hipomnezija
• konfabulacije – izmišljenja
• hipermnezija sjećannja za praznine u sjećanju
• amnezija (retrogradna, kongradna, (alk, MID)
anterogradna) • Pseudomnezije – lažna sjećanja
(krivnja depresivnih)
 PSIHIČKI POREMEĆAJI

KVANTITATIVNI KVALITATIVNI

POREMEĆAJI OPAŽANJA
• smanjen osjet – njuha, okusa, vida … • agnozije
• iluzije
• pseudohalucinacije
POREMEĆAJI SEKSUALNOG • halucinacije
• satirjaza / nimfomanija NAGONA • Po izboru objekta: pedofilija,
• impotencija / frigidnost gerontofilija, zoofilija, nekrofilija,
fetišizam
• Po načinu zadovoljenja:
sadizam, mazohizam,
egzibicionizam, voajerizam
POREMEĆAJI NAGONA ZA HRANOM
• pika
• anoreksija / bulimija • antropofagija
• nekrofilija
• koprofagija
• abulija POREMEĆAJI VOLJE
• automatske radnje
• hipobulija
• afektivne radnnje
• hioperbulija
• prisilne radnje
• ambivalencija
 PSIHIČKI POREMEĆAJI

KVANTITATIVNI KVALITATIVNI

POREMEĆAJI OSJEĆAJA
• anksioznost • afektivna niveliranost
• depresivnost • afektivna inverzija - paratimija
• apatija • paratimija
• emocionalna labilnost, manija
• patološka razdražljivost
POREMEĆAJI ORIJENTACIJE
• vremenska
• prostorna
• autopsihička
• alopsihička
POREMEĆAJI PAŽNJE
• hipervigilna / hipovigilna
• hipertenacitet / hipotenacitet

POREMEĆAJI PSIHOMOTORIKE
• Negativizam – otpor (pasivni – aktivni)
• Usporenost / nemir • manirizam – nepotrebne neprirodne kretnje
(sch)
• katatoni nemir – pomama
• katatoni stupor
• Stereotipije – iste radnje (autizam)
MENTALNA RETARDACIJA
Mentalna retardacija je stanje Prosječna inteligencija
smanjene inteligencije i mjerena raznim
smanjene mogucnosti učenja i
testovima označava se
socijalnog prilagođavanja.
indeksom 100 (80 –
120).

Mentalnom retardacijom se
smatra stanje nastalo
smanjenjem ovog indeksa ispod
70.

U svim zemljama svijeta

rađa se 1% do 1,5% djece
s mentalnom
retardacijom.
 Kliničke slike mentalne
Svi ti poremećaji, naravno,
retardacije mogu se uvelike
znatno utječu na cjelokupnu
razlikovati jer obuhvaćaju
kliničku sliku, odnosno na
etiološki različite
funkcioniranje određenog
poremećaje i niz popratnih
djeteta ili osobe.
smetnji.

Razlike među pojedincima ne ovise samo o stupnju mentalne

retardacije, nego uvelike i o osobinama ličnosti, reakcijama
uže okoline (ponajprije obitelji) te o drugim okolnostima na
životnom putu mentalno retardirane osobe.
 Laka mentalna retardacije
Kvocijent inteligencije djece te grupe
iznosi između 50 i 70, a intelektualni
razvitak većinom ne može prijeći
uzrast od desetak godina.

• Kod te kategorije prisutno je

slabo prosuđivanje, uviđanje
odnosa i pojava često je
iskrivljeno, a mišljenje se odvija
na konkretnoj razini. Shvaćanje
odnosa između uzroka i
posljedica u te je djece često
Akademsko znanje do razine
nastavnog programa
nedovoljno i pogrešno, a
VI.razreda apstraktno mišljenje slabo je
razvijeno.
 Umjerena mentalna
retardacija

Umjerenu mentalnu retardaciju

označava QI od 35 do 50.

Akademsko znanje do razine

nastavnog programa II razreda OŠ
 Teška mentalna retardacija

Tešku i duboku mentalnu retardaciju

označava QI ispod 35.

• Njihov psihički život svodi se

Vještine i znanja odgovaraju razini
djeteta predškolske dobi.
na nagonske radnje, a proces
mišljenja potpuno je
nerazvijen, što se očituje u
vrlo ograničenoj sposobnosti
stjecanja predodžbi i u
nesposobnosti stvaranja
pojmova. Vrlo su česta
popratna oštećenja motorike
i govora.
 PREMA VREMENU UZROCI MENTALNE
JAVLJANJA RETARDACIJE
ŠTETNOG
DOGAĐAJA

- nepoznati prenatalni PREMA VRSTI ŠTETNOG

uzroci (prije poroda), AGENSA
- perinatalni poremećaji
(oko poroda), -infekcije i intoksikacije,
-postanatalni uzroci -genetske malformacije,
- traume i fizički agensi,
- metabolizam i prehrana,
-teže moždane bolesti,
- pseudoretardacija
prouzročena okolnostima
životne okoline.
ORGANSKI i SIMPTOMATSKI
MENTALNI POREMEĆAJI
 ORGANSKI UVJETOVANI PSIHIČKI POREMEĆAJI
KOGNITIVNE FUNKCIJE: ORIJENTACIJA, PAMĆENJE, SHVAĆANJE, SPOSBNOST UČENJA I ZAKLJUČIVANJA

AKUTNI KRONIČNI
(POREMEĆENA SVIJEST) (OČUVANA SVIJEST)

SIMPTOMATSKI

ORGANSKI
-DEMENCIJE
TH. na sadašnjoj razini medicine
DELIRANTNA STANJA -AMNESTIČKI SINDROM SIMPTOMATSKA
SUMRAČNA STANJA -ORGANSKI POREMEĆAJ LIČNSOTI
SIMPTOM AKUTNOG ZBIVANJA KOJE -ORGANSKI POREMEĆAJ RASPLOŽENJA
POSREDNO ILI NEPOSREDNO
UGROŽAVA CEREBRALNU FUNKCIJU -ORGANSKA HALUCINOZA, ORGANSKI SUMANUTI POREMEĆAJ
POSLJEDICE IREVERZIBILNIH OŠTEĆENJA MOŽDANE STRUKTURE
UZROCI: INTOKSIKCAIJE, NEDOSTATAK KISIKA ILI GLUKOZE, INFEKCIJE,
EPILEPSIJA, POREMEĆAJI POŽDANE CIRKULACIJE, MOŽDANE NEOPLAZME, DEGENERATIVNI PROCESI CNS-a, INFEKCIJE, MOŽDANE TRAUME, POREMEĆAJI
TRAUME MOZGA, METABOLIČKI POREMEĆAJI CEREBRALNE CIRKULACIJE, INTRAKRANIJALNI TUMORI, ENDOKRINI I METABOLIČKI
TH. ETIOLOŠKA POREMEĆAJI, INTOKSIKACIJE, EPILEPSIJA

PAMĆENJE + AFAZIJA + AGNOZIJA + APRAKSIJA+IZVRŠNO FUNKCIONIRANJE (planiranje, organizacija, redanje, oduzimanje)

VASKULARNA
ALZHEIMEROVA FT DEMENCIJE OSTALE DEMENCIJE

- ireverzibilne promjene
-multi infarktna demencija: LEWY-jeva TJELEŠCA
niz manjih moždanih udara -taupatije – intracerebralno -PARKINSONOVA B.
moždanog tkiva nakupljanje tau proteina (kao i
– promjene na malim -HUNTINGTONOVA B.
- neuroni “zarobljeni”
krvnim žilama mozga -LB tjelešca-alfa sinuklein Alzheimer)
-ALS
amiloidnim plakovima, -tau gen – 17 kromosom
neurofibrilarna zamršenost,
- lakunarni status -okcipitalno područje -PROGRESIVNA
-anoksija i hipoksija (varijacije na tom genu određuju
degenracija neurona uslijed -vidne halucinacije SUPRANUKLEARNA
-aortalna i supraaortalna 6 formi tau proteina -
nakupljanja tau proteina u -ne davati antipsihotike haplotipovi) PARALIZA
oboljenja
stanicama, Hirano tela u -15% -frontotemporalno područje, -PROGRESIVNA PARALIZA
-inflamatorne boelsti krvnih
hipokampusu; gubitak asimetrično zahvaćeno – – SIFILIS
žila – LE, thrombangitis
holinergičnih neurona afazija, oštećeno izvršno
obliterans -KRAVLJE LUDILO
- 50% svih demencija funkcioniranje dok pamćenje
-Binswangerova boelst -5%
- poremećaj može biti očuvano
-sah
pamćenja(amnezija)+ afazija, -SSRI, trazodon
apraksija, agnozija, -5%
- kortikalna / subkortikalna
poremećaj u izvršnim
-15%
funkcijama(planiranje,organiz RAZLIČITI GENI – ISTA PATOHISTOLOGIJA – RAZLIČITE BOLESTI
ovanje, apstraktno mišljenje)
-presenilna –
nasljedna(mutacije na
PROCJENSKE SKALE: ADL (ACTIVITES OF DAILY LIVING); MMS, WAIS, ADAS (KOGNICIJA); BEHAVE, NPI (PONAŠANJE) – gubitak 2-3 boda/god na MMS i 6 bodova/god na ADASu
hromozomima 1,14 i 21)
-hipokampus-pamćenje BIOMARKERI: TOTALNI TAU, PARCIJALNI TAU, A-BETA 4
-memantin
-60% TERAPIJA BUDUĆNOSTI: ETIOLOŠKA – ZAUSTAVITI PATOFIZIOLOŠKE PROCESE
AKUTNI PSIHOORGANSKI
SINDROM

DELIRANTNO STANJE
• KARAKTERIZIRA GA:
- fluktuirajući poremećaj svijesti (zbunjenost, delirantna svijest,
somnolencija, sopor, koma)
- poremećaj recepcije (vidne i slušne halucinacije)
- formalni poremećaj mišljenja (usporeno, inkoherentno mišljenje –
nema ciljne tendencije)
- poremećaj ciklusa budnost-spavanje
- halucinacije
- poremećaj psihomotorike (nemir)
- poremećaj orijentacije i pamćenja
- poremećaj afektiviteta (strah, razdražljivost, agresivnost)
- neurovegetativni poremećaji (tremor, profuzno znojenje,
tahikardija, hipertenzija)
 KRONIČNI PSIHOORGANSKI SINDROM

SINDROM DEMENCIJE

• stečeni gubitak
inteligencije, kroničnog i
progresivnog tijeka

• svijest (budnost) nije

poremećena ni kvalitativno
ni kvantitativno
SINDROM DEMENCIJE uključuje:

• propadanje kratkoročnog i
dugoročnog pamćenja
(amnestički sindrom,
zaboravnost)

• oštećenje apstraktnog
mišljenja, npr. definirati
pojmove, sinonime, uočiti
sličnosti, siromaštvo govora,
perseveracije

• propadanje intelektualnih
funkcija (deterioracija,
depravacija)

• gubitak kritičnosti i
sposobnosti rasuđivanja
• promjene osobnosti,
potenciranje premorbidnih crta
ili javljanje novih, dezinhibicija

• emocionalni poremećaji
(anksioznost, depresija,
socijalno povlačenje, izolacija,
nemogućnost kontrole impulsa
niti tolerancije frustracija,
agitacija)

• radno i socijalno zakazivanje

• nesposobnost snalaženja u
novim uvjetima i prostorima

• postepena dezorijentacija u
svim smjerovima

• poremećaj dnevno-noćnih
(cirkadijarnih) ritmova, budnost
u večernjim satima

• postojanje nekih neuroloških

znakova i simptoma
• poremećaj viših kortikalnih
funkcija kao što su pamćenje,
mišljenje, orijentacija,
razumijevanje, računanje,
sposobnost učenja,
prosudbe
• amencija, tj. nemogućnost
shvaćanja cjeline zbivanja i
opažanja jer nije moguće
povezati dijelove koji su
ispravno shvaćeni
• apraksija (nemogućnost
izvođenja nekih preciznijh
radnji),
• afazija (neprepoznavanje
riječi),
• agnozija (neprepoznavanje
objekata)
SHIZOFRENIJA
DEFINICIJA, EPIDEMIOLOGIJA, TIJEK I PROGNOZA
SHIZOFRENIJE

SHIZOFRENIJA SE ISPOLJAVA U
MLADENAČKOJ DOBI, OD NJE OBOLJEVAJU
PODJEDNAKO MUŠKAECI I ŽENE, POJAVNOST
U POPULACIJI JE OKO 1%, BOLEST JE
NAJČEŠĆE KRONIČNO EPIZODIČNOG TIJEKA,
MADA (RJEĐE) MOŽE IMATI I KONTINUIRANO
PROGREDIRAJUĆI TIJEK.
 UZROCI SHIZOFRENIJE

GENI UPRAVLJAJU SINTEZOM

PROTEINA, MEĐU OSTALIMA i
SINTEZOM PROTETEINA
ODGOVORNIH ZA
METABOLIZAM
NEUROTRANSMITERA i
MOŽDANU POSLJEDIČNO NASTAJE POREMEĆAJ
CITOARHITEKTURU. STRUKTURE MOŽDANIH STANICA
I/ILI POREMEĆAJI
NEUROTRANSMITERSKIH SUSTAVA,
POGOTOVO DOPAMINSKOG i
SEROTONINSKOG, A KOD
UZNAPREDOVALE BOLESITI I
GLUTAMATSKOG

TAKVA OŠTEĆENJA MOZGA OSIM GENETSKIH POREMEĆAJA MOGU U

OTPRILIKE 20% SLUČAJEVA IZAZVATI I INTRAUTERINA ASFIKSIJA,
PERINEONATALNE KONVULZIJE, INTRACEREBRALNA HEMORAGIJA,
PRENATALNA INFEKCIJA NPR. HERPES SIMPLEX VIRUSOM,
INTRAUTERINA INTOKSIKACIJA DJETETA PSIHOAKTIVNIM
TVARIMA...
MI, PSIHOANALITIČARI VJERUJEMO DA PSIHIČKA
TRAUMA U NAJRANIJOJ ŽIVOTNOJ DOBI TAKOĐER
MOŽE TEŠKO OŠTETITI MOZAK. TEŠKI OBLICI
ZANEMARIVANJA ILI TRAUMATSKA ODVAJANJA OD
MAJKE ZA DIJETE PREDSTAVLJAJU TEŽAK STRES, A
HORMNALNE I NEURORANSMITERKE PROMJENE KOJE
NASTAJU U TAKVIM STANJIMA, UKOLIKO SU ONA
ČESTA ILI KONTINUIRANA, MOGU POREMETITI
„UMREŽAVANJE“ NERVNIH STANICA, TE TAKO
IZAZVATI NE SAMO FUNKCIONALNE VEĆ I
STRUKTURALNE PROMJENE U MOZGU (TRAUMA U
ORALNOJ FAZI – FREUD / FAZI SIMBIOZE – M. MAHLER /
FAZI TEMELJNOG POVJERENJA – ERIKSON)
 KLINIČKA SLIKA I TIPOVI SHIZOFRENIJE

NEGATIVNI SIMPOTMI

AFEKTIVNA
ZARAVNJENOST POZITIVNI SIMPOTMI
ALOGIJA
AVOLICIJA
ANHEDONIJA SUMANUTOSTI (BIZARNE)
HALUCINACIJE (SLUŠNE,
CENESTETIČKE) JEDNOSTAVNA SCH.
KATATONIJA
DEZORGANIZIRAN GOVOR
DEZORGANIZIRANO
PONAŠANJA
PARANOIDNA SCH.

KOGNITIVNI SIMPOTMI

KATATONA SCH.
POREMEĆENA AKTIVNA
PAŽNJA
POREMEĆENA RADNA
DEZORGANIZIRAJUĆA
MEMORIJA
DEPRESIVNI SIMPOTMI SCH.
POREMEĆENO APSTRAKTNO
MIŠLJENJE

NERASPOLOŽENE
SUICIDALNOST
OSJEĆAJ
BEZIZLAZNOSTI
 LIJEČENJE SHIZOFRENIJE
Biološke metode liječenja
ANTIPSIHOTICI –
DUGOTRAJNA
KONTINUIRANA PRIMJENA,
MOGUĆNOST PRIMJENE U
OBLIKU I.M. DEPO
POREPARATA

EST – REZISTENTNI
SLUČAJEVI, SUICIDALNI
RIZIK, KATATONI OBLICI

Psihoterapija
SUPORTIVNA PSIHOTERAPIJA
BIHEVIORALNA PSIHOTERAPIJA
OBITELJSKA PSIHOTERAPIJA
EDUKACIJA
UČENJE SOCIJALNIH VJEŠTINA
TEHNIKE SUČELJAVANJA SA STRESOM

Socioterapija

TERAPIJSKA ZAJEDNICA
RADNA I OKUPACIONA TERAPIJA
PRIJELAZNE USTANOVE
POMOĆ I PODRŠKA U DOMU OBOLJELOG
INSTITUCIJA SKRBNIŠTVA
DEPRESIJA
 BIOLOŠKA TUMAČENJA
UZROKA DEPRESIJE
Genetska istraživanja kažu da
osoba kod koje jedan član uže
obitelji boluje od bipolarnog
afektivnog poremećaja nosi 10
do 15% rizika da i sama oboli, a
ukoliko su oba roditelja bolesna
rizik oboljevanja djece je preko
40%, mada ima studija koje
ukazuju na viši rizik oboljevanja
(dva do tri puta veći rizik
oboljvanja u obiteljima
bolesnika).
Neurobiokemijske abnormalnosti –
važnu ulogu u nastajanju
depresije imaju
noraderenergički i
serotoninergički
neurotransmiterski sustav, ali i
drugi (acetilkolinergički,
dopaminergički, gabaergički…)
Disfunkcije endokrinog sistema - što se
u depresivnih bolesnika može utvrditi
deksamtetazonskim testom
(nesupresija kortizolemija nakon
primjene deksametazona), TRH testom
/smanjeni odgovor tireotropina na
stimulaciju tireotropin oslobađajućim
hormonom) i HGH testom (smanjen
odgovor hormona rasta na stimulaciju
inzulinskom hipoglikemijom,
klonidinom, amfetaminom
Imunološkim poremećajima (postoje
indicije da su kod depresivnih boelsnika
smanjene imunofunkcije limfocita).
Kronični stres smanjuje ekspresiju
BDNF (BDNF – Brain Derived
Neurotrophic Factor) u hipokampusu
pridonoseći atrofiji i odumiranju
neurona u hipokampusu
Poremećaj cirkadijanskih ritmova
PSIHOLOŠKA TUMAČENJA UZROKA
DEPRESIJE
Emocionalna trauma u oralnoj fazi
rezultira kod djeteta doživljajem
uskraćene
majčine ljubavi ili strahom od
gubitka majke, koji se reaktivira u
kasnijoj dobi u situaciji koja realno ili
simbolički
asocira na ta negativna
iskustva iz ranog djetinjstva. Dinamika
se odvija unutar ličnosti,
zapravo je konflikt
između ega i superega,
pri čemu superego «bombardira» ego
idejama samooptuživanja, krivnje,
bezvrijesnosti, a ego se
mazohistički brani podređujući se
superegovim optužbama potvrđujući
time bezvrijednost subjekta kojeg
je objekt napustio.
Psihoanalitički gledano manija je samo
obrana od depresije,
reaktivna formacija.
Bibring smatra da se depreija razvija
kod narcistički
strukturiranih ličnosti u situacijama
bespomoćnosti (preslabi ego ne može
udovoljiti pretjeranim zahtjevima
superega, što je več problematika ideal
ega)
Beck govori o negativnom
kognitivnom uvjetovanju tijekom
najranijeg djetinjstva, kada roditelji
kod djeteta razvijaju negativan stav
prema sebi samome
(samopotcjenjivanje), budućnosti
(beznadežnost) i okolini
(bezvrijednost), što se aktivnira u
odrasloj dobi u kriznim situacijama
Bihevioristi govore o nedovoljnom
potkrepljivanju djetetovog
samopouzdanja i samoinicijative u
ranoj dobi
SOCIOLOŠKA TUMAČENJA UZROKA DEPREISJE
Među životnim događajima (life events) koji bi mogli imati
utjecaja na pojavu depresije najveću važnost imaju događaji
vezani uz gubitak (exit events), pri čemu svaka osoba pokazuje
individualni prag tolerancije prema takvim događajima – niz
stresnih situacija predestinira osobu za razvoj depresije
Zanemarivanje i zlostavljanje u dječjoj dobi povezano je s
većom incidencijom depresije u kasnijoj dobi

Kultura krivnje
 • BIOLOŠKE METODE
LIJEČENJA DEPRESIJE

U biološke metode liječenja osim primjene

psihofarmaka spada još EST, kronoterapija,
fototerapija, TMS, hormonalna terapija…

Socioterapijske metode
liječenja koje se koriste
u terapji depresije su
terapijska zajednica,
okupacijska i radna
terapija, posjeti
muzejima i izložbama te
izleti u prirodu,
biblioterapija, terapija
glazbom, ples, gledanje
filmova i televizijskog
programa kao i
kazališnih predstava,
šport, rekreacija i drugo
POSTTRAUMATSKI STRESNI
POREMEĆAJ
Tko sve može
oboljeti od PTSP-
a i zbog čega?

PTSP je anksiozni poremećaj koji se javlja

kod nekih osoba nakon svjedočenja ili
proživljavanja opasnog događaja.
 PTSP može uzrokovati brojne simptome koji se grupiraju u tri kategorije:

1. Simptomi ponovnog preživljavanja:

Zastrašujuće misli

Noćne more

Slike iz prošlosti (flashbacks)—ponavljano

preživljavanje traume, uključujući i fizičke
simptome poput brzog udaranja srca i znojenja

Simptomi ponovnog preživljavanja traumatičnog iskustva

često uzrokuju probleme u svakodnevnom životu oboljele
osobe. Ovi simptomi mogu biti pokrenuti iz vlastitih
osjećaja i misli oboljele osobe. Osim toga, okidači
simptoma ponovnog preživljavanja također mogu biti riječi,
predmeti ili situacije koje podsjećaju na traumatični
događaj.
 2. Simptomi izbjegavanja:

Poteškoće prilikom sjećanja na opasni

događaj
Osjećaj emocionalne Snažni osjećaji krivnje,
tuposti depresije ili zabrinutosti

Gubljenje interesa za
aktivnosti koje su ranije bile
predmet interesa

Izbjegavanje lokacija, događaja ili predmeta koji podsjećaju na

traumatični događaj

Stvari koje podsjećaju osobu na traumatični događaj

mogu pokrenuti simptome izbjegavanja, te uzrokovati
da osoba promijeni vlastitu rutinu. Naprimjer, nakon
teške saobraćajne nesreće, osoba koja inače vozi
automobil može to početi izbjegavati.
 3. Simptomi pretjerane uzbuđenosti:

Poteškoće sa
spavanjem
Osoba se lako
preplaši

Osjećaj napetosti ili osjećaj da je

osoba “na rubu”

Ispadi
bijesa

Simptomi pretjerane uzbuđenosti su obično konstantni i ne pokreću ih samo stvari koje podsjećaju na traumatični događaj. Osoba se može
osjećati ljutom i pod stresom, jer ovi simptomi otežavaju obavljanje svakodnevnih zadataka, kao i spavanje, jedenje ili koncentriranje.

Sasvim je prirodno da osoba iskusi neke od ovih simptoma nakon preživljavanja opasnog događaja. Ponekad se ljudi suočavaju sa veoma
ozbiljnim simptomima koji nestaju nakon nekoliko tjedana. Takvo stanje naziva se akutni stresni poremećaj (ASP). Međutim, kada
simptomi potraju nekoliko tjedana i postanu trajni problem, onda može biti u pitanju posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). Neke osobe
sa PTSP-om ne ispoljavaju nikakve simptome tjednima, čak i mjesecima.
 Da bi se postavila dijagnoza PTSP-a, pacijent mora
imati sve ispod navedene simptome tokom
najmanje jednog mjeseca:
Najmanje jedan simptom ponovnog
preživljavanja

Najmanje tri simptoma izbjegavanja

Simptome koji osobi otežavaju

svakodnevni život, odlazak u školu ili na Najmanje dva simptoma pretjerane
posao, druženje sa prijateljima ili uzbuđenosti
obavljanje važnih zadataka.
 Ako osoba sa PTSP-om prolazi kroz dugotrajnu
traumu, naprimjer, biva zlostavljana u vezi,
potrebno je pronaći rješenje za oba problema.
Drugi dugotrajniji problemi uključuju panični
poremećaj, depresiju, zloupotrebu alkohola i
droga i razmišljanje o samoubojstvu.

Glavni tretman za osobe sa PTSP-om podrazumijeva

psihoterapiju (terapiju razgovorom), lijekove, ili oboje.
Svaka osoba je različita i zbog toga metode liječenja
koje su djelotvorne za jednu, ne moraju neophodno biti
Psihoterapija djelotvorne i za drugu osobu. Važno je da pacijenta
oboljelog od PTSP-a liječi zdravstveni radnik koji ima
iskustva sa liječenjem PTSP-a. Neke osobe sa PTSP-om
trebaju isprobati različite tretmane da bi se utvrdilo što
najbolje djeluje na njihove simptome.

Psihoterapija je terapija “razgovorom”. Ona podrazumijeva razgovor sa stručnjakom za mentalno zdravlje u

cilju liječenja mentalnog oboljenja. Psihoterapija se može odvijati u četiri oka ili u grupi. Terapija razgovorom
za liječenje PTSP-a obično traje od 6 do 12 tjedana, u nekim slučajevima i duže. Istraživanja pokazuju da
podrška obitelji i prijatelja može biti važan dio terapije.

Osobama sa PTSP-om mogu pomoći različiti oblici psihoterapije. Neki tipovi psihoterapije direktno ciljaju
simptome PTSP-a., dok se drugi oblici terapije fokusiraju na društvene probleme, probleme u obitelji ili na
poslu. Liječnik ili psiholog može kombinirati različite terapije ovisno o potrebama pacijenta.
Jedna od korisnih terapija je kognitivna bihevioristička terapija, koja se
sastoji od nekoliko dijelova:
 Terapija izlaganja.
Ova terapija pomaže ljudima da se suoče sa izvorom
svoga straha i da ga kontroliraju. Tokom ove terapije,
oboljele osobe izlažu se traumi koju su proživjeli na
siguran način. Koriste se metode zamišljanja, pisanja
ili posjete mjestima gdje se događaj dogodio.
Psiholog koristi ove smjernice da pomogne ljudima sa
PTSP-om da se nose sa svojim osjećajima.
 Kognitivno restruktuiranje.
Ova terapija pomaže pacijentima da se izbore sa
ružnim uspomenama. Ponekad, ljudi se sjećaju
određenog događaja drugačije u odnosu na to
kako se on zaista dogodio. Oni mogu osjećati
krivnju ili stid u vezi s nečim što se nije desilo
njihovom krivicom. Terapeuti pomažu osobama
sa PTSP-om da se sjete onoga što se dogodilo na
realističan način.

 Trening inokulacije stresa.

Ova terapija ima za cilj da umanji simptome
PTSP-a podučavajući pacijente kako da umanje
anksioznost. Poput kognitivnog restruktuiranja,
ovaj oblik liječenja pomaže da se pacijenti
 Podučavati o traumi i njenom utjecaju
prisjećaju proživljenih događaja na zdrav način.

 Koristiti vještine relaksacije i kontrole bijesa

Kako terapija razgovorom pomaže oboljelim da
svladaju PTSP?
Terapije razgovorom podučavaju pacijente
korisnim načinima reagovanja u situacijama kada
se suočavaju sa zastrašujućim događajima koji
pokreću simptome PTSP-a. Na osnovu ovog općeg
cilja, različiti oblici terapije mogu:
 Ponuditi savjete za bolji san, ishranu i navike
vježbanja
 Pomoći osobama da prepoznaju i suoče se sa
osjećajem krivice, stida i drugih osjećaja kada je u
pitanju traumatični događaj

 Fokusirati se na mijenjanje reakcije oboljelog na

simptome PTSP-a. Naprimjer, terapija pomaže
osobama da posjete mjesta i ljude koji ih podsjećaju
na preživjelu traumu

Lijekovi
Američka Uprava za hranu i lijekove (FDA)
odobrila je dva lijeka za liječenje odraslih osoba
sa PTSP-om:
 Benzodijazepini. Ovi lijekovi mogu se davati
pacijentima radi opuštanja i boljeg sna. Osobe koje
uzimaju benzodijazepine mogu imati probleme sa
pamčenjem ili postati ovisni o lijekovima.
 Antipsihotici. Ovi lijekovi obično se daju
osobama sa drugim mentalnim poremećajima, poput
schizofrenije. Osobe koje uzimaju antipsihotike
mogu dobiti na težini i na većem su riziku od srčanih
oboljenja i dijabetesa.
Sertralin
 Antidepresivi. Poput sertralina i paroksetina,
(Zoloft)
antidepresivi fluoksetin (Prozac) i citalopram
(celexa) mogu pomoći osobama sa PTSP-om kada je
u pitanju smanjivanje napetosti ili osjećaja tuge.
Kod osoba sa PTSP-om koji također pate od drugih
anksioznih poremećaja ili depresije, antidepresivi
mogu biti od koristi za smanjivanje simptoma ovih
dodatnih oboljenja.
Drugi lijekovi
Oba ova lijeka su antidepresivi, koji se također
koriste za liječenje depresije. Oni, također, mogu
držati pod kontrolom simptome PTSP-a poput
osjećaja tuge, zabrinutosti, ljutnje i ravnodušnosti.
Uzimanje ovih lijekova može olakšati uspješan
prolazak kroz psihoterapiju.
Ponekad osobe koje uzimaju ove lijekove iskuse
nuspojave, koje mogu smetati ali se često povlače
same od sebe. Ipak, lijekovi na svakog utječu
različito. Bilo kakve nuspojave ili neobične reakcije
trebaju se odmah prijaviti liječniku.
Najčešće nus pojave antidepresiva poput Setraina i
Paroksetina su:
 Glavobolja, koja obično nestaje nakon
nekoliko dana
 Mučnina, koja obično nestaje nakon
nekoliko dana
 Pospanost ili omamljenost, koja može biti prisutna
tokom prvih nekoliko tjedana ali zatim nestaje. Ponekad
je potrebno smanjiti dozu ili promijeniti vrijeme dana u
kojem se lijek uzima da bi se umanjile ove nuspojave
Paroksetin
(Paxil)  Uznemirenost
 Seksualni problemi, koji mogu pogađati i muškarce i
žene, uključujući umanjenu seksualnu želju i probleme
sa upuštanjem i uživanjem u seksualnim odnosima.
 OVISNOSTI O
PSIHOAKTIVNIM TVARIMA
 Uz zajedničko svojstvo prolazne DROGE: LEGALNE I ILEGALNE
stimulacije ‘centara ugode’, ‘droge’
uzrokuju i trajna organska oštećenja ZAJEDNIČKO SVIM DROGAMA JEST
moždanog tkiva DA NAKON UZIMANJA ONA KRVLJU
OBILNO DOSPJEVAJU U MOZAK I
SEDATIVI PODRAŽUJU “CENTRE UGODE”.
Opijati
Sedativi
Alkohol
STIMULANSI PRIRODNI POTICAJI ZA POKRETANJE
Amfetamin OVIH CENTARA SU
Ecstasy HRANA /osjećaj sitosti/,
Kokain
HALUCINOGENI
VODA /izostanak žeđi/,
LSD ZADOVOLJAVANJE SPOLNOG
Meskalin NAGONA I OSJEĆAJ “EMOCIONALNE
Psilocibin ZBRINUTOSTI” /doživljavanje pažnje,
OSTALI
Marihuana
ljubavi, priznanje i briga druge osobe /.
Inhalanti
Steroidi

GENSKA RANA PSIHOSOCIJALNA SOCIJALNI ČIMBENICI

PREDISPOZICIJA TRAUMA - stabilnost obitelji, skrb
- neurotransmisija u centru - izaziva prvo funkcionalne zajednice o mladima,
ugode, anksioznost, a onda i strukturalne društveni stav prema
depresivnost promjene u mozgu drogi, dostupnost druge…
180.000

FAS
Lijekovi
Ovi lijekovi prvenstveno utječu na funkciju mozga
(Apaurin, Valium, Diazepam, Loram, Lorsilan, Praxiten, Xanax ,
Fortral,Tramal, i sl.)

• Kao i alkohol, ovi lijekovi stimuliraju receptore za neurotransmitor GABA

• Male doze – ublažuju napetost i strah

• Srednje doze – smanjuju aktivnost i smiruju (sedacija)

• Velike doze – uspavljuju. Vrlo velike doze su smrtonosne – zatajuje disanje. OVI SU
LIJEKOVI POSEBNO OPASNI AKO SE KONZUMIRAJU ISTODOBNO S ALKOHOLOM!!!

• Tolerancija – uslijed ponovljenog uzimanja potrebno je sve više lijeka za postizanje

učinaka, što vodi k otrovanju.

• Ovisnost – ( tabletomanija) ima slična svojstva kao i ovisnost o alkoholu, a i apstinencijski

sindrom je vrlo sličan.

• Nabavljanje i konzumiranje ovih lijekova bez liječničkog nadzora je

PROTUZAKONITO.
 Pod utjecajem marihuane, osoba je ‘bolje raspoložena’, nekontrolirano se smije, usta
su suha, pojačan je osjet gladi, srce pojačano lupa, osjet ravnoteže je poremećen,
gubi se osjećaj za vrijeme, katkad ima vidne i slušne halucinacije, nerijetko vrlo
neugodne, smanjena koncentracija, spušteni kapci,krvave oči. Marihuana remeti
izlučivanje spolnih hormona, a koristi li se u trudnoći, može oštetiti plod. Kronična
uporaba ‘zaglupljuje’ i bitno se smanjuje sposobnost učenja i pamćenja.
• Marihuana (trava, marica,
grass, joint) jest naziv za
mješavinu sušenog lišća i
cvjetova indijske konoplje
(cannabis sativa).

• Hašiš (haš) jest naziv za

čistu smolu prikupljenu iz
cvjetova indijske konoplje.

• Marihuana i hašiš se
koriste pušenjem smo-
tuljaka poput cigarete ili
‘naprava’ sličnim luli.
 Učinci ‘Ecstasyja’ (MDMA i srodne tvari)

• Pod utjecajem ‘Ecstasyja’ osoba je razgovorljiva, ‘dobro raspoložena’, u

stalnom pokretu, katkad čuje glasove i vidi slike koje ne postoje (halucinacije) –
one su, međutim, nerijetko vrlo neugodne. Ubrzan je rad srca i povišen krvni
tlak, što može uzrokovati srčani udar.
• Znojenje je pojačano, pa dolazi do dehidracija i mogući su napadaji panike.
Otrovanje ‘Ecstasyjem’ – teška oštećenja psihe i raznih organa
Otrovanja ‘Ecstasyjem’ su česta. Za to nisu potrebne velike količine – u pravilu
se radi o ‘uobičajenoj dozi’ (jedna ili dvije tablete).
Oštećenje psihičkih funkcija: dugotrajno stanje (tjedni i mjeseci) neugodnih
halucinacija ili straha i uznemirenosti, pa je potrebno psihijatrijsko liječenje.
Organska oštećenja su često SMRTONOSNA – naglo i jako naraste tjelesna
temperatura, izgubi se svijest, počnu se raspadati mišići i zakažu bubrezi.
Osoba, unatoč liječenju, umre za nekoliko sati ili dana,

Posljedice dugotrajnog uzimanja

Sve su češće neugodne halucinacije, čak i kad osoba nije pod utjecajem droge
(flash-back), te povišen glas, hiperaktivnost.
Smanjuje se sposobnost učenja i zapamćivanja.
Nastaju teška oštećenja jetre, vjerojatno od nečistoća u ilegalnoj drogi.
 HEROIN
• Opijati kao što je heroin, oponašaju aktivnost endorfina,
dovode do otpuštanja većih količina dopamina i
izazivaju euforiju; ali oni to čine na nekontroliran način i
pritom nadjačaju prirodne kontrolne mehanizme.

KOMPLIKACIJE:
• Ovisnost
• Infektivne bolesti kao što su, HIV/AIDS, hepatitis B i C
• Propadanje vena
• Bakterijske infekcije
• Čirevi
• Infekcije srčanih zalistaka
• Artritis i drugi reumatološki problemi

• Heroin se u organizam unosi “snifanjem” poput kokaina, pušenjem, subkutanim i intramuskularnim

injekcijama, te, kao udarnim načinom, injektiranjem u žilu. “Snifanje”, zbog gorčine heroina, nije popularno,
a puši se tako da se grije na foliji, potamni, te savija poput zmije, odakle dolazi termin “ganjanje Zmaja”, da
bi se na kraju kroz cjevčicu udisao nastali dim. Injekcijama se može unositi u masno ili mišićno tkivo, ali
glavni je oblik uzimanja heroina ubrizgavanje u žile. Kao što to možemo vidjeti u filmovima, “smeđeg” se na
žlici zagrije s limunovim sokom, ili, recimo, vitaminom C, pa on poprima oblik topiv u vodi. Narkomani
katkada koriste mješavinu limunske kiseline i vinskog octa, što nije preporučljivo, jer može izazvati gljivičnu
infekciju.
• Opetovano ubadanje igala u žile djeluje razorno i dolazi do degeneracije, pa narkomani s duljim stažem više
ne nalaze mjesta za ubod igle u žile na rukama. Na red dolaze žile u vratu, nogama, iza koljena,
zglobovima, čak očima ! Kada su sve vidljive žile uništene, ovisnik će se vratiti ubrizgavanju droge pod
kožu, ili će pokušati s onima dublje u tijelu. No, to je vrlo rizično, jer može doći do povreda koje rezultiraju
amputacijom udova, ili čak smrću.
• Jedna od najpoznatijih droga je Gama-
Hidroksi-Butirat tj. gama hidroksi-butiratna
kiselina (GHB), Rohypnol i Ketamin (“mačji
ecstasy”, disocijativni anestetik)
• To su sintetske psihotropna tvari koje spadaju
u grupu tzv. centralnih depresora, tj.
depresora središnjeg živčanog sustava
(mozga) s jakim sedativnim, euforičkim,
halucinogenim i amnestičkim djelovanjem i u
grupu umjetno sintetiziranih tzv.
«dizajnerskih» droga.
• GHB je sintetiziran u SAD-u 1960.g. kao
potencijalno novi lijek u svrhu uvođenja
pacijenata anesteziju, 70-ih se testirala kao
lijek za narkolepsiju, 80-ih se koristila kao
anabolik kod body buildera, 90-te se GHB
testirao kao lijek za odvikavanje od alkohola.
Anabolni androgeni steroidi (AAS)
Muški spolni hormon testosteron i njegovi
derivati: prirodni testosteron regulira tjelesno
zdravlje i spolni razvoj. U kombinaciji s
treningom AAS povećavaju mišićni volumen i
snagu.
• Zadnje otkriće: povećavaju krhost tetiva
povećavajući rizik od ruptura osobito u
pojačanom treningu.
• Slučaj iz Švedske: slučajni nalaz na obdukciji
bildera poginulog u saob.nesreći pokazao je
opsežna oštećenja mozga; dobijeni podaci su
pokazivali da je koristio AAS tijekom dvije
godine
• Ginekomastija i atrofija testisa mogu biti
ireverziblini.
POREMEĆAJI LIČNOSTI
 POREMEĆAJI LIČNOSTI
• Postoje dokazi o specifičnoj povezanosti zlostavljanja u djetinjstvu i nekih poremećaja osobnosti.

Kaotične alteracije u djetetovom vegetativnom sustavu,

disocijativne obrane koje se vežu uz nju, neizbrisivo se
ukorjenjuju u slikovnu implicitnu-proceduralnu memoriju

Razvojna oštećenja prefrontalnog korteksa ostavljaju dugotrajne sekvele koje

rezultiraju neuspješnim razvojem specifičnih kompetencija u ponašanju i kogniciji,
što rezultira “razvojno stečenom sociopatijom"
• ČUDACI:
– PARANOIDNI POREMEĆAJ LIČNOSTI
– SHIZOIDNI POREMEĆAJ LIČNOSTI
– SHIZOTIPALNI POREMEĆAJ LIČNOSTI
• DRAMATICI :
– GRANIČNI POREMEĆAJ LIČNOSTI - Borderline
– HISTRIONIČNI POREMEĆAJ LIČNOSTI
– NARCISTIČKI POREMEĆAJ LIČNOSTI
– ANTISOCIJALNI POREMEĆAJ LIČNOSTI
• STAŠLJIVCI :
– PASIVNO-AGRESIVNI POREMEĆAJ LIČNOSTI
– INHIBIRANI POREMEĆAJ LIČNOSTI
– OVISNI POREMEĆAJ LIČNOSTI
– OPSESIVNO-KOMPULZIVNI POREMEĆAJ LIČNOSTI
 NEURTOSKI i
SOMATOFORMNI
POREMEĆAJI
 ANKSIOZNI POREMEĆAJI -ego, superego, id

-svjesno,
ANKIOZNOST: TJESKOBA, ZABRINUTOST, NEUGODNO IŠČEKIVANJE predsvjesno,
nesvjesno

REAKTIVNA STANJA PSIHO-NEUROZE -infantilna

seksualnost

-psihoseksualni
razvoj čovjeka
- ASR – KATASTROFIČNI DOGAĐAJI – - PANIČNI POREMEĆAJ – NAPAD IDESETMINUTNOG NTENZIVNOG STRAHA PRAĆEN SOMATSKIM I
PSIHOMOTORNI BLOK – DO 1 MJ KOGNITIVNIM SIMPTOMIMA (4/13), STRAH OD STRAHA, IZBJEGAVAJUĆE PONAŠANJE
- POREMEĆAJ PRILAGODBE – KRIZNA - OAP – PRETJERANA ZABRINUTOST PRISUTNA NAJVEĆIM DIJELOM DANA ZADNJIH 6 MJESECI
STANJA – ANKSIOZNO DEPRESIVNA
- FOBIJE – PRETJERAN I NERAZUMAN STRAH OD ODREĐENIH SITUACIJA ILI OBJEKATA
SLIKA – DO 6 MJ
-SOCIJALNA FOBIJA – STRAH OD PONIŽENJA ILI SRAMOĆENJA U SITUACIJAMA SOCIJALNOG
- PTSP – ŽIVOTNO UGROŽAVAJUĆI
IZLAGANJA
DOGAĐAJ – IZBJEGAVANJE, PONOVNO
PROŽIVLJANJE, POBUĐENOST – 6 MJ ILI -OPSESIVNO KOMPULZIVNI POREMEĆAJ – POVRATNE PRISILNE MISLI ILI NAMETAJUĆA RITUALNA
KRONIFIKACIJA PONAŠANJA USMJERENA NA SMANJENJE NEUGODE
- SOMATIZACIJA – DUGOTRAJNE I BROJNE TJELESNE TEGOBE (4 BOLNA SIMPTOMA + 2
GASTROINTESTINALNA SIMPTOMA + J1 SEKSUALNI SIMPTOM + 1 PSEUDONEUROLOŠKI SIMPTOM)
· AICHNOPHOBIA-strah od šiljastih predmeta
· AGORAPHOBIA –strah od prelaženja ulica i trgova -KONVERZIVNI POREMEĆAJI – DEFICIT VOLJNE, MOTORIČKE ILI OSJETILNE FUNKCIJE
· ANTROPOPHOBIA-strah od gomile ljudi (PSEUDONEUROLOŠKA SLIKA)
· CLAUSTROPHOBIA-strah od zatvorenog prostora
· ERYTROPHOBIA-strah od crvenjenja pred drugima - HIPOHONDRIJA – STRAH OD ODREĐENE TJELESNE BOLESTI I ZAOKUPLJENOST MEDICINSKIM
· HIDROPHOBIA-strah od vode
· NOSOPHOBIA-strah od bolesti POSTUPCIMA
· MYSOPHOBIA-strah od nečistoće
- DISCOIJATIVNI POREMEĆAJI – RASKOL SVIJESTI, PAMĆENJA, IDENTITETA ILI
OPAŽANJA(AMNEZIJA, FUGA, DISCO. POR. IDENTITETA)
ETIOLOGIJA: NASLJEDNA (LIČNOST) + ISKUSTVO RANOG DJETINJSTVA + AKTUALNA EGZOGENA SITUACIJA
Psihodinamski gledano osnovu nastanka psihoneuroze čini intrapsihički konflikt. Konflikt se uvijek javlja kad id i ego zajedno teže zadovoljenju neke nagonske ili emocionalne potrebe, a predstavnici
vanjskog svijeta to ometaju. Takav konflikt mogao bi se nazvati eksterni i sam po sebi još nije neurotski. Kako ego djeteta razvojem postaje sve zreliji, on sve više vodi računa o realitetu, jer se po
principu realiteta odvijaju svi ego procesi. Tako se konflikt sve više premješta od eksternog na interni. U određenom trenutku ego ne uspijeva da zadrži u dovoljnoj mjeri snage potiskivanja, nastaje
relativna slabost ega i kao da se privremeno ego cijepa u jedan dio koji vodi računa o realitetu i drugi dio koji negira opasnost realiteta, pa nadozvoljeni impuls ida probija u predsvijesno. Oslobađanje
do tada potisnutog materijala psihičkog konflikta u predsvijesno čovjek doživljava kao strah, kao signal alarma. Ako ego nije sposoban da održava ravnotežu isključivo samo pomoću represije ili nekih
drugih obrambenih manevara, strah će prisiliti ego da stvori novu ravnotežu, koja se bazira na kompromisu između ida i ega, a to je stvaranje neurotskog simptoma. Kompromis se sastoji u tome da
više ne postoji apsolutna konstantna represija potisnutog materijala, nego se materijal javlja u samom simptomu. Međutim kao i u snu, dolazi do cenzure i simboličkog oblikovanja materijala, tako da
bolesnik sa svojim simptomom ipak ne postaje svjestan značenja tog simptoma, jer simptom predstavlja maskiranu nagonsku tendenciju. Sada je id zadovoljan jer je libido ipak oslobođen, makar samo
simbolički prerušen. Ego je također zadovoljan, jer je ipak uspostavio neku novu ravnotežu, i jer je sačuvao svjesni dio ličnosti od straha i od osjećaja krivnje, a u nekim slučajevima čak i od izbijanja
psihoze. Istovremeno s nastankom simptoma javljaju se i regresivni fenomeni. Većina neurotika ima probleme sa seksualnošću, jer libido traži zadovoljenje u već napuštenim infantilnim objektima ili
aktivnostima.

LIJEČENJE: PSIHOTERAPIJA + IPPS + ANKSIOLITICI

 Disocijativna amnezija karakterizira se MULTIPLI SOMATIZACIJSKI POREMEĆAJ:poprilično
Disocijativni stupor očituje se prekidom gubitkom pamćenje i sjećanja za važne svježe je raširen i to pretežito u žena, omjer učestalosti
kontakta s okolinom i odsustvom voljnih događaje, a nije uzrokovana organskim žena i muškaraca je 20:1..procesi somatizacije i
poremećajem. Karakterizira ju postojanje
pokreta, obično nakon stresne situacije. konverzije imaju mnogo zajedničkoga premda se
Pacijent obično leži ili sjedi nepokretan retrospektivnih „rupa“ u sjećanju, koje su
obično traumatske ili stresne prirode, a koje su definiraju kao dva odvojena patopsihofiziološka
određeno vrijeme. Govor je spontani a pokreti
su odsutni gotovo potpuno ili potpuno. Javlja se veće od obične zaboravljivosti.Neke osobe se procesa.
poremećaj svijesti ali mišični tonus, držanje ne sjećaju za događaje samoozljeđivanja, HIPOHONDRIJSKI POREMEĆAJ:pacijent stalno ima
nasilnih ispada, pokušaja samoubojstva. Kod
tijela, disanje te povremeno otvaranje očiju su misli da boluje od 1 ili više bolesti.Oni su tako
nekih ljudi se javlja samo jedna epizoda. a
takvi da se vidi da pacijent ne spava niti je u
obično dvije ili više. Ona se može spontano uvjereni da su bolesni da ih ni detaljna med.obrada
nesvijesti. Parenteralno se primjenjuju
anksiolitici i psihoterapija. razriješiti nakon što se osoba makne iz nemože razuvjeriti.Česti je poremećaj,ali se ne zna
traumatske situacije. Češće se javlja u njegova učestalost.3-14% medicinske populacije
adolescenata i mladih nego
pokazuje znakove hipohondrije.Češća je u
kod starijih.
muškaraca.Psihoanalitičke teorije hipohondriju
Panični se poremećaj očituje paničnim napadajima vrlo jakog straha objašnjavaju transformacijom seksualnih
ili užasa, uz doživljavanje vitalne ugroženosti i brojnih tjelesnih poriva,izazovom nagona smrti i primarnof
simptoma. Napadaji panike obično su praćeni zastrašujućim nepovjerenja,obranom od osjećaja odbacivanja i
sadržajima kao što su strah od bliske smrti zbog infarkta miokarda, uskraćenosti u djetinjstvu,frustriranjem i
moždanog udara straha od gubitka kontrole i ludila, te doživljajem kažnjavanjem drugih kroz istovremeno traženje i
depersonalizacije i derealizacije, kao i različitim neugodnim odbacivanje pomoći.
tjelesnim simptomima kao što su lupanje srca, osjećaj gušenja, SOMATOFORMNA AUTONOMNA DISFUNKCIJA:ovaj
vrtoglavica, nesvjestica, drhtanje tijela, znojenje, mučnina i poremećaj je u stalnom porastu,20puta je češći u
povraćanje, topli i hladni valovi u tijelu, hiper- ili hiposenzitivnost, žena.U ambulantama zd.zaštite oko 10% bolesnika
itd. ispunjava kriterij somatomofornog poremećaja.To
Ako su prisutna najmanje četiri panična napadaja u tjedan dana, je složen proces koji se objašnjava različitim
radi se o teškom paničnom poremećaju. Kada su najmanje četiri biološkim,psihološkim i sociokulturnim
panična napadaja dogode u mjesec dana, onda je to umjereno teški teorijama.Svaka osoba,ovisno o psihološkoj
panični poremećaj, a kad se napadaji javljaju rjeđe, onda govorimo strukturi,načinu odgoja,prethodnim stresnim
o blagom paničnom poremećaju situacijama,reagira na za nju ugrožavajuće ili
stresne situacije u kojima se aktivira alarmni sustav
praćen određenim fiziološkim reakcijama.Netko je
preosjetljiv na razdvajanje,gubitak podrške ili
poštovanja,materijalan gubitak ili gubitak
statusa.Aleksitimija je predispozicija za nastanak
somatoformne autonomne disfunkcije.
OAP je bolest koja se očituje SOMATOFORMNI BOLNI POREMEĆAJ:svake godine
strahom, nemirom, -Bolni poremećaji imaju drugačiju ks od ostalih poremećaja:bolovi
su jaki i scrpljujući,neprecizno lokalozirani,a nerijetko i migrirajući jako mnogo pacijenata traži pomoć zbog različitih
napetošću… Spada među
tako da se pacijent žali sad na jednu,kasnije na drugu lokalizaciju bolnih sindroma.To može biti način komunikacije u
najčešće psihičke
poremećaje.strašni životni
boli.Mijenja se karakter boli ,pacijenta čas boli na jedan,čas na osoba sa aleksitimijom koje su nesposobne
drugi način (probadanje,žiganje,pečenje,žarenje) verbalizirati svoje osjećaje.U nekih osoba se radi o
događaji podudaraju se s
pojavom AP u 50%slučajeva. naučenom ponašanju kojim se zadobije pažnja.