KARDIOPULMONALNA REANIMACIJA

Iznenadni prestanak disanja ili rada srca, ili jednog i drugog , kada nije došlo do oštećenja mozga
naziva se klinička smrt. Takve osobe u nekim slučajevima možemo vratiti u život postupkom
oživljavanja (vraćanje u život).

Nastanak kardiopulmonalnog zastoja mogu izazvati razni uzorci kao što su:

 Teške povrede grudnog koša

 Srčanog udara

 Povrede električnom strujom

 Vješanja

 Ugušenja

 Utapanja

 Razna trovanja

 Jači potresi mozga

 Ujedi insekta i dr.

Znaci Kardiopulmonalnog zastoja su :

 gubitak svijesti,

 odsutno ili agonalno disanje,

 odsustvo pulsa na velikim arterijama,

 bijela boja kože, lividna (modra ili siva).

Ćelije koje prve odumiru u čovječijem organizmu su moždane ćelije, već za nekoliko minuta.
Vremenski period koji prođe od prestanka disanja i/ili prestanka rada srca do odumiranja
moždanih ćelija je varijabilan i najčešće iznosi 3-5 minuta, i u tom periodu treba pokušati
oživljavanje.

Oživljavanje osobe kod koje je došlo do djelomičnog oštećenja moždanih ćelija imaće blaže ili
teže posljedice oštećenja mozga koji će se primjećivati kao fizička ili intelektualna invalidnost, a
u najtežim slučajevima osoba može ostati u komi i trajno priključena na respirator.

Kod osoba koje su doživjele kardiopulmonalni zastoj primjenjuju se standardizovani postupci a

to su:

A - Air Way - provjera i oslobađanje dišnog puta,

B - Breathing – omogućavanje samostalnog i vještačkog disanja
C - Circulation - provjera i uspostavljanje cirkulacije koje očitavamo uspostavom pulsa na
velikim arterijama
D - Definitive Therapy – davanje odgovarajuće terapije u zdravstvenim ustanovama, kao što je
upotreba defibrilatora, maske i Ambu-balona, intubacija, medikamenata i svega što određuje
ljekar.

Prva tri postupka mogu raditi i osobe koje pružaju prvu pomoć povrijeđenom/oboljelom i ako
nemaju odgovarajužu stručnu spremu i sestre do dolaska stručnih osoba, odnosno ljekara.

Prvi postupak – A (airway- disajni put)

 Provjeriti stanje svijesti

 Utvrditi prestanak disanja

 Postaviti osobu na leđa

 Zabaciti glavu i podići donju vilicu

Ako postoji strano tijelo odstraniti ga iz disajnih puteva prstima ruke ili subdijafragmalnim
pritiskom šest do deset puta.
Drugi postupak – B (Breathing)

Kod ovog postupka ubacuje se vazduh u organe za disanje, pomoću metoda:

Usta na nos :

 Glava povrijeđenog/oboljelog zabačena je unazad, a usta su mu zatvorena stavljanjem

dlana ruke na bradu i usta osobe koja daje vještačko disanje.

 Istovremeno osoba koja daje vještačko disanje duboko udahne i upušta zrak u pluća
povrijeđenog/oboljelog.

 Nakon upuhivanja oslobađa usta povrijeđenog/oboljelog i posmatra da li postoji spuštanje

grudnog koša. Taj postupak se ponavlja 12-14 puta u minuti.

Usta na usta direktno ili pomoću orofariengalnog tubusa:

 zabacuje se glava i podiže donja vilica povrijeđenog/oboljelog kako bi se korijen jezika

odmakao od ždrijela čime se omogućava prolaz zraka do pluća.

 Osoba koja pruža pomoć palcem i kažiprstom stisne nosnice povrijeđenog/oboljelog, a

palcem druge ruke koja je na donjoj vilici pritisne se donja usna što omogućava da usta
budu otvorena, zatim duboko udahne i svojim ustima obuhvati usta
povrijeđenog/oboljelog, te upuha vazduh u njega.

 Nakon upuhivanja odmakne se glava, oslobode nosnice i posmatra spuštanje grudnog

koša.

 Orofariengalni tubus u ždrijelo ubacuje sestra i preko njega ubacuje vazduh u pluća
povrijeđenog/oboljelog.

 Odrediti veličina tubusa, a ona se određuje tako što se duž spoljašne strane lica početni
dio tubusa stavi na usni otvor.

 Prilikom primjene ovih metoda ubacivanja vazduha brzina upuhivanja vazduha je 12-14
puta u minuti (5 sekundi po svakom ciklusu udisaj-izdisaj).
Usta na nos i usta:

 ovaj se postupak provodi kod djece do 8 god.starosti.

 dišni put se otvara podizanjem donje vilice i djelimičnim zabacivanjem glave, i dobro je
podmetnuti komad platna pod dječija leđa.

 Vazduh se istovremeno upuhuje na usta i nos djeteta.

 Kod djece do 1.god.života vještačko disanje se provodi brzinom od oko 20 upuhivanja u

minuti (tri sekunde za svaki ciklus udisaj-izdisaj), a kod djece od 1-8 godina zivota ova
brzina iznosi oko 15 upuhivanja u minuti (4 sekunde za svaki ciklus udisaj-izdisaj).

 Dovoljna je količina vazduha koja stane u usta osobi koja pruža vještačko disanje. Kod
djece treb voditi računa o količini zraka koja se upuhuje i upuhivanje se mora prekinuti
prije nego što se grudna kost maksimalno proširi jer bi veliki pritisak vazduha mogao
povrijediti dječija pluća.

Usta na trahealnu stomu

 (vještački otvor na traheji koji ide u spoljašnju sredinu prednje strane vrata, ako postoji )
– osoba koja vrši upuhivanje zraka jednom rukom zatvori usta i nos povrijeđenog –
oboljelog da bi sprečila propuštanje zraka, a na trahelnu cijev (ako je postavljena) ili na
stomu upuhuje vazduh.
 Kardiopulmonalna reanimacija

Treći postupak – C (Circulation – cirkulacija)

 Srčani zastoj (arest) dovodi do prestanka cirkulacije krvi u organizmu čovjeka i pipanjem
perifernih arterija utvrđuje se nepostojanje pulsa radi se spoljašnja masaža srca ritmičkim
pritiskanjem i opuštanjem na donju trećinu sternuma, dva centimentra iznad ksifoidnog
nastavka korijenima obadviju šaka

 U bolesnika sa srčanim zastojem vanjskom masažom srca postižemo jednu četvrtinu do

jedne trećine normalnog krvnog protoka. Vanjska kompresija srca uvjek mora biti
praćena vještačkim upuhivanjem vazduha kod povrijeđenih / oboljelih.
Spoljašnja masaža srca

 Povrijeđeni je pravilno smješten na sigurnu i tvrdu podlogu, osoba koja pruža pomoć
klekne uz bolesnika sa jednim koljenom u nivou bolesničke glave, a drugim koljenom u
nivou gornjeg dijela grudnog koša i prvo provjerava postojanje pulsa na žili kucavici
(a.carotis) u trajanju od 10-15 sekundi.

 Glava mora biti zabačena. Treba napipati najizbočeniji dio grkljana (Adamova jabučica) i
potom spuštati prste postranično u dubini između grkljana i vratnog mišića.

 Pritisak ne smije biti jak. Ukoliko se tokom ovog perioda ne osjeti puls sa tri poprečno
postavljena prsta od vrha grudne kosti ka vratu odredi se mjesto na koje se postavlja dlan
jedne ruke, a preko te ruke postavlja se druga ruka i ritmičkim kontrakcijama, rukama
ispravljenim u laktovima, potiskuje se grudna kost za 3-5 cm u dubinu.

 Potiskivanje grudne kosti izvodi se ritmično, pravilno se oko 80-100 potiskivanja u

jednoj minuti kod odraslih osoba.

Spoljašnja masaža kod djece

 Izvodi se istim redosljedom postupaka kao i kod odraslih uz pritisak dlana jedne ruke, a
kod novorođenčadi pomoću dva prsta jedne ruke ili samo palcem.

 Tačno mjesto za kompresiju na grudnoj kosti leži jedan poprečni prst ispod crte koja
spaja dvije bradavice, i postavlja se kažiprst ispod ukrštanja ove linije i grudne kosti.

 Kontrola pulsa se vrši kao i kod odraslih. Kod dojenčadi, zbog kratkog i debelog vrata
može biti poteškoća, pa se preporučuje palpiranje brahijalnih arterija.

 Vještačko upuhivanje vazduha i spoljašnja masaža srca može se raditi sa jednom ili dvije
osobe.

 Ako kardiopulmonalnu reanimaciju odraslih radi jedna osoba onda se 2x upuhuje zrak u
pluća, a zatim se 15x izvodi spoljašnja masaža srca.
  Ako kardiopulmonalnu reanimaciju rade sa dvije osobe, onda se 2x upuhuje zrak u pluća,
a 5x izvodi spoljašnja masaža srca.

 Kad se izvodi kardiopulmonalna reanimacija kod novorođenčadi i djece do 8 godina bilo

da su dvije ili jedna osoba, vodi se računa o uzrastu djeteta i njegovoj težini (težina do 40
kg se najčešće upotrebljava kao granica koja dijelu djecu od odraslih) upuhuje se vazduh
u pluća 2x, a masaža srca se vrši 5x.

Dva upuhivanja i 15 masaža srca jedan je ciklus KPR. Nakon 4 ciklusa potrebna je kontrola
pulsa i disanja. Ukoliko nastane spontani rad srca prestaje se sa spoljašnjom masažom srca, a
nastavlja se upuhivanje vazduha u pluća, ili obrnuto.

Greške u postupku KPR:

 Ako povrijeđeni nije na sigurnoj i tvrdoj podlozi

 Ako glava i brada povrijeđenog ne zauzme odgovarajući položaj

 Ako osoba koja vrši KPR radi prebrzo, snažno ili presporo

 Ako nos ili usta povrijeđenog zavisno od metode koja se primjenjuje nisu začepljeni

 Masiranje srca bez prethodne provjere disanja i krvotoka

 Ako se izabere pogrešno mjesto pritiska rukama

 Vršenje pritiska se radi presnažno ili prejako

 Osoba koja radi KPR savija ruke u laktovima, prilikom masaže srca prste oslanja na
grudni koš,a pri fazi popuštanja pritiska ruke odvaja od grudnog koša.
Kada se prekida postupak oživljavanja:

  Kad stigne ekipa koja može pružiti odgovarajuću stručnu pomoć

 Kad se pojavi disanje

Četvrti postupak – D (definitive therapy)

 Davanje odgovarajuće terapije, koju određuje ljekar, u zdr.ustanovama kao što je

upotreba defibrilatora, maske, Ambu- balona, intubacija, davanje lijekova i dr.