Advanced Life Support - Zavod za hitnu pomoć Kantona Sarajevo, 15. i 16.02.

2021
By dr.med.Samra Ribić

1. De brilacija

Srčani zastoj - nema pulsa: - šokabilni: VF, VT bez pulsa (>200,250 per min)

- nešokabilni: asistolija, BEA(bespulsna električna aktivnost)

Svrha de brilacije je da se poništi svi mali izvori srčanog automatizma da se da prilika SA

čvoru i može biti neposredna (prilikom operativnog zahvata, direktno na srcu) i posredna
(putem zida grudnog koša)

Indikacije su VF, VT bez pulsa - maligni srčani ritmovi

VF - u 75-80% de brilacija je jedini tretman

Svake minute, šansa za uspješnom de brilacijom opada za 7-10%

- VF za 10 minuta prelazi u asistoliju

-
De brilator može biti monofazni i bifazni te manuelni i automatski/poluautomatski

Kod VF i VT bez pulsa se isporučuje asinhrona de brilacija.

Sinhrona de brilacija - kardioverzija srčanog ritma (kod simptomatske sinusne

bradikardije) - aplicira se DC šok sinhrono sa peakom R talasa na EKG; potrebno je da
pacijent bude sediran jer je jako bolno.

Kod šokabilnog ritma, prvi se šok nikad NE ODGAĐA! Nakon svakog šoka dolazi do
asistolije, stoga je uvijek potrebno odmah početi ciklus srčanih kompresija nakon DC
šoka u trajanju od 2min nakon čega se radi provjera ritma.

Položaj elektroda:

-anterolateralni položaj: sternum-apex

-anteroposteriorni položaj: intermamiralno-interskapularno (kod dojenčadi i male djece,

kod povreda)

Otpor grudnog koša zavisi od konstitucije osobe.

Veličina elektroda: 8-12cm za odrasle te 4,5cm kod djece

Kod isporučivanja šoka:

1. Pomagač stavlja gel na predviđena mjesta (da se ne slijeva)

2. Elektrode stavljamo na predviđena mjesta

3. Provjeravamo sigurnost i upozoravamo konstantno

4. Ukloniti izvor O2

5. Ukoliko smo u vozilu - zaustaviti!

6. Punimo s pritiskom od 10-12kg

7. Posljednji pogled na monitor

8. Isporuka šoka (pritisak na oba crvena dugmeta kratko!)

9. Nastavimo sa CPR 2min

*mokrog pacijenta je potrebno prvo osušiti!

Kod monofaznog de brilatora - svaki šok je 360J

Kod bifaznog de brilatora:

1. Šok 150-200J

2. Šok 200-300J

fi
fi
fi
fi
fi
fi
fi
fi
fi
3. Šok 360J i svaki naredni

Ako je pacijent reagovao na neku dozu, nakon naredne promjene u šokabilan ritam
apliciramo šok u dozi na koju je posljednji put došlo do reakcije.

*nema pauze u CPR

Kod djece iznad 10kg koristimo elektrode za odrasle - 4J/kg

Kod sinhrone de brilacije:

- anestezija sa propofolom ili midazolanom

- 10-50J za PSVT i AF 10-50J i 100J za FA

Komplikacije: moguć prelaz u VF, pogrešna sinhronizacija, asistolija, plućna

tromboembolija

2. Transkutani pejsing
- privremeni pacemaker

- Sinus bradikardija <50/min, AV blok II i III stepena i sve bradikardije kada nema
odgovora na TH bradikardije

Apliciramo 0,6mg atropina!

Ukoliko nema promjene: sick sinus sindrom, sve hipoalbuminemije (atropin se veže za
albumine)

TCP:

Anterolateralni I anteroposteriorni položaj elektroda; 60-80/min; 50-100mA

*jako je bolno!

-frekvenca se podiže za 10, dok nisu hemodinamski stabilni.

-analgezija sa tramadolom IV

3. Airway i endotrahealne intubacije

Disajni prostor: mrtvi prostor + alveole

Opstrukcija disajnog puta može biti parcijalna i potpuna.

Najčešći uzroci opstrukcije:

1. Gornji disajni put: zapadanje jezika, otok mekih tkiva (opekotine, ana laksija,
povrede), strani sadržaj (strano tijelo, krv, povraćeni sadržaj)

2. Larinks: laringospazam, strani sadržaj, ozljede

3. Donji disajni put: bronhospazam, sekret, krv, otok, strano tijelo, aspiracija želučanog
sadržaja - aspiraciona bronhopneumonija

*kada intubiranog pacijenta dovedemo u hemodinamski stabilno stanje, ne ekstubiramo

odmah!

OTVARANJE DISAJNOG PUTA

- Dvostruki hvat (srednjim prstom dižemo angulus mandibule, a palčevima guramo bradu
naprijed)

- Trostruki hvat (dvostruki hvat + zabacivanje glave)

*u oba slučaja spasilac stoji iznad glave unesrećenog

Ukoliko postoji sadržaj u disajnom putu, potrebno ga je ukloniti na jedan od načina:

1. Manuelno (prste omotamo gazom, te kružnim pokretima uklonimo sadržaj)

2. Okretanjem glave na stranu (oprez kod povreda cervikalne kičme)

3. Upotreba Magillovih kliješta

4. Aspiracija (aspiriramo maksimalno 10s zato što aspirator izvlači kisik iz disajnih
puteva; aspiracioni kateter odmjerimo od sredine usta do ušne resice - dužina koju
apliciramo u usta, a nakon toga aspiriramo “uvrtanjem” katetera)

fi
fi
5. Heimlich - za strana tijela u donjim disajnim putevima

SREDSTVA ZA ODRŽAVANJE DISAJNOG PUTA

1. Invazivna ( laringealna maska, kombi tubus, endotrachealni tubus - ZLATNI

STANDARD)

2. Neinvazivna (orofaringealni tubus Wendl, nazofaringealni tubus Gundel)

Orofaringealni tubus: mjerimo od ugla usana to ušne resice; uvodimo u usta konkavno ka
nepcu do momenta had vrh tubusa dotakne meko nepce, nakon čega ga rotiramo za 180
stepeni. Koristimo ga kao primarno sredstvo za očuvanje disajnog puta prilikom
ventiliranja - čuva jezik. Tubusi dolaze u setu različitih veličina.

Nazofaringealni tubus: mjerimo od vrha nosa do ušne resice; uvodimo lagano uvrćući u
desnu nosnicu. Ukoliko dođe do otpora, ne silimo, promijenimo nosnicu. *rijetko se koristi

Laringealna maska: lagana za korištenje; ispušemo kaf, te sa dva prsta lijeve ruke
pritisnemo jezik, umetnemo masku i napušemo kaf.

Kombi tubus: jako praktičan, sa dva kafa pa ne možemo pogriješiti. *jako skup pa se ne
koristi

Endotrahealni tubus - ZLATNI STANDARD INTUBACIJE

Veličine:

Muškarci: 7,5 - 8,5mm

Žene: 7 - 8mm

Djeca: godine/4 + 4mm

Potrebna oprema:

1. Laringoskop

2. Endotrahealni tubus

3. Šprica od 10ml

4. Stilet, žica vodilica

5. Zavoj

6. Orofaringealni tubus

7. Stetoskop

8. Samošireći (Ambu) balon

9. Nastavak za kisik

10. Aspirator

Postupak:

1. Zabacimo glavu pacijenta i zauzmemo položaj iza, što niže.

2. U lijevu ruku prihvatimo laringoskop, te ga uvodimo po jeziku, klizeći s lijeve na desnu

stranu, ulazimo u valekulu - prostor između korijena jezika i epiglotisa.

3. Eleviramo laringostop povlačeći jezik i mandibulu ka gore, otvarajući pogled na ulaz u

larings.

4. Jednom kada vizualiziramo larings, NE SKREĆEMO POGLED i kažemo VIDIM.

5. Asistent dodaje pripremljeni endotrahealni tubus u desnu ruku sa ispuhanim kafom i

okačenom špricom.

6. Uvodimo tubus, tako da ispuhan kaf prođe glasnice, konstantno ga držimo, izvlačimo
stilet, pušemo kaf i montiramo Ambu balon.

7. Pritišćemo Ambu i stetoskopom osluškujemo redom: epigastrij, lijevo pa desno

plućno krilo. Kod preduboke intubacije, tubus često skrene u desni bronh. U ovom
slučaju, ispuhujemo kaf i lagano povlačimo tubus ka gore i ponovo kontrolišemo dok
ne čujemo ventilacije na oba plućna krila.

8. S lijeve strane postavljamo orofaringealni tubus, te isti ksiramo skupa sa

endotrahealnim tubusom.

Samošireći balon služi za podršku ventilacije; 80-100% kiseonika uz priključenje O2.

Veličina zavisi od dobi (250, 500, 1500ml)

Ličnu masku držimo C-E hvatom. Pruža trenutnu ventilaciju i oksigenaciju, da se

pomognu spontane respiracije i kod hipo i hiperventilacije.

Nakon pojave disanja u dovoljnoj količini (minimalno 8 kvalitetnih respiracija u minuti), ne

ekstubiramo i osiguravamo kisik nazalnom kanilom (24-44%O2).

Indikacije za endotrahealnu intubaciju:

1. Respiratorni arest

2. Kardio-respiratorni arest

3. Inhalatorne opekotine

4. Besvjesno stanje kod kojeg ne možemo uspješno ventilirati

5. Trovanje, opasnost od depresije CNS-a

6. GCS<8

Kontraindikacije za endotrahealnu intubaciju:

1. Neiskusan spasilac i nedostatak adekvatne opreme

2. Prisutan re eks povraćanja

3. Teške povrede larinksa

4. Cervikalna fraktura

5. Teške maksilofacijalne povrede

Prednosti endotrahealne intubacije:

1. Štiti disajni put od aspiracije

2. Olakšava sukciju

3. Put za lijekove (NALE - nalokson, atropin, lidokain i epinefrin u trostruko većoj dozi u
odnosu na IV)

Komplikacije endotrahealne intuacije:

1. Aspiracija želučanog sadržaja

2. Izmještanje iz traheje

3. Ezofagealna intubacija

4. Hipoksija

5. Porast intrakranijalnog pritiska

6. Bradikardija, tahikardija

7. Povrede

Preporuke za uspješnu endotrahealnu intubaciju:

1. Vrši najiskusniji spasilac, bez sujete

2. Akt plasiranja max 10s, tj koliko možemo zadržati zrak

3. Auskultirati epigastrijum, pa grudni koš

4. Objektivno potvrditi uspješnost intubacije (auskultacija, kapnometrija, ezofagealni

detektor)

fl
fi
 ALGORITAM CARDIAC ARESTA
AHA 2020.

Tipkajte za unos teksta

KOD SVAKE PROMJENE RITMA, PROVJERAVA SE PULS. NAKON USPJEŠNE ENDOTRAHEALNE

INTUBACIJE, SLIJEDI 200 KOMPRESIJA NA GRUDNI KOŠ, A VENTILIRAMO SVAKIH 6S.

- MAKSIMALNA DOZA AMIODARONA JE 900MG/DAN (LIDOKAIN MIJENJA AMIODARON)

- SVI LIJEKOVI KOJI SE DAJU IV, U ISTOJ KOLIČINI SE MOGU DATI INTRAOSEALNO (STERNUM,
PLATO TIBIJE, GLAVA HUMERUSA - KADA IMAMO ADEKVATNU OPREMU)


BEA i asistolija - potencijalno reverzibilni uzroci (4H i 4T):

1. Hipovolemija

2. Hipoksija (HOPB)

3. Hipokalemija i hiperkalemija

4. Hipotermija i hipertermija

5. Toksini

6. Tamponada srca

7. Tenzioni pneumotoraks

8. Tromboza plućne i/ili koronarnih arterija

Nakon uspješne reanimacije:

1. Provjera dvanaestokanalnog EKG-a

2. Provjera tlaka

3. Kontrola glikemije (8-10mmol/l)

4. Kapnometrija (35-40mm)

5. Kisik održavamo na nekih 94%

6. Srednji arterijski tlak 65mmHg - bolnički

7. Hipotermija 32-36 stepeni Celzijusa

*postreanimaciona skrb zavisi od obima opreme sa kojom radimo

Prva doza atropina je 0,5mg s tim da navlačimo 0,6mg u špricu. Atropin se veže za albumine
u krvi, stoga nije djelotvoran kod svih hipoalbuminemija kao i kod Sick sinus sindroma.

Algoritam kod cardiac aresta kod trauma pacijenta

Algoritam postupka kod VT sa pulsom