ORGANIZACIJA ISHRANE BOLESNIKA U BOLNICI

UVOD

Pravilna ishrana je važan faktor u održavanju zdravlja i potpune radne sposobnosti svakog
čovjeka. Hranom unosimo u organizam hranidbene tvari potrebne za proizvodnju energije,
izgradnju tkiva i normalno odvijanje svih životnih funkcija. Fiziološki procesi u organizmu
čovjeka, zahtijevaju mješovitu ishranu. Međutim, ona je uslovljena klimom, načinom
proizvodnje, pripremom, ekonomskim mogućnostima i običajima pojedinaca i skupina ljudi.
Ishranom, posebnom ishranom selekcioniranih skupina ili čitavih naroda, bavi se naučna
disciplina nutriciologija.

Naučno razrađeni kriteriji za zdravu ishranu su:

- odgovarajuća kalorijska vrijednost (zadovoljava energijske potrebe bazalnog

metabolizma i ostale energijske potrebe – ovisno o radu)
- određena količina životinjskih bjelančevina (optimalno 80-100g na dan)
- određena količina ugljikohidrata
- određena količina masti (zbog vitamina topljivih u masti)
- hrana bogata vitaminima
- određena količina vode i minerala.

Jednolična, nedovoljna i nepravilna ishrana može dovesti do različitih poremećaja organizma

i do pojave bolesti.

Kod bolesnika, pravilna ishrana je sastavni dio liječenja. Dijeta je način ishrane koju propisuje
ljekar, a sastoji se u potpunom i djelimičnom suzdržavanju od hrane (vrste i/ili količine), ili u
bogaćenju ishrane pojedinim sastojcima. U ishrani bolesnika oboljelih od određenih bolesti,
promjene mogu biti kvalitativne (sastav hrane, konzistencija, probavljivost hrane) i
kvantitativne (količina hrane). Pod dijetom podrazumijevamo i kombinaciju hrane koju uzima
neka osoba. Kod nekih bolesti ograničavaju se određeni sastojci hrane, a kod drugih
nadoknađuju. Npr., kod bolesnika koji boluju od šećerne bolesti ograničavaju se
ugljikohidrati, kod hipertenzije smanjuje se unos kuhinjske soli, kod bolesnika sa manjkom
željeza, manjak se nastoji nadoknaditi odgovarajućom ishranom.

Ishranu bolesnika, primjenu načela dijetne ishrane u izboru hrane, pojedinca ili skupine
obuhvaća posebna struka – dijetetika. U bolnici je primjenjuju stručnjaci dijetetičari.

Medicinska sestra mora poznavati osnovna načela dijetne ishrane.

ORGANIZACIJA ISHRANE BOLESNIKA U BOLNICI

Hranu u bolnici pripremaju radnici i na odjelu za ishranu za sve bolničke odjele. U procesu
pripremanja hrane sudjeluje veliki broj radnika koji imaju različite zadatke: nabavka i
transport namirnica, skladištenje namirnica, priprema jelovnika, priprema hrane i podjela i
transport na bolničke odjele.

Naručivanje hrane

Hranu za svakog bolesnika naručuje medicinska sestra dijetnim listićem (za sve bolesnike na
odjelu) i karticom za svakog bolesnika posebno, a na osnovu dijete koju liječnik odredi
bolesniku. Za označavanje pojedinih dijeta primjenjuje se stručna nomenklatura.

Medicinska sestra naručuje hranu za svakog bolesnika odgovarajućom karticom (svaka dijeta
ima svoju oznaku iz nomenklature) koja sadrži sljedeće podatke:

- odjel i broj sobe

- ime i prezime bolesnika
- vrstu hrane označenu oznakom iz nomenklature
- količinu obroka
- datum i potpis sestre.

Hranu mora naručiti sestra savjesno, pravovremeno i tačno prema odredbi ljekara za svakog
novoprimljenog bolesnika. Sestra mora voditi brigu o svakoj promjeni dijete, i kvalitativnoj i
kvantitativnoj, te o njoj pravovremeno obavijestiti službu u odjelu za ishranu, ili na vrijeme
otkazati obrok za bolesnika koji napušta odjel.

Priprema i raspodjela hrane

Prema potrebama bolesnika tim stručnjaka nutricionista i dijetetičara na odjelu za ishranu:

- izrađuje dnevne programe (jelovnike) za standardnu i dijetetsku ishranu (dan i obrok)

- određuje količinu hrane (broj obroka) za svaku dijetu (prema narudžbama s odjela)
- naručuje namirnice (daje nalog odjelu za nabavku)
- određuje i nadzire pripremu hrane prema jelovniku
- sudjeluje u podjeli hrane
- surađuje sa sestrama i liječnicima u potrebnim promjenama i korekcijama dijetnih
obroka
- razgovara sa bolesnicima o mogućim korekcijama obroka u okvirima njihove dijete.

U bolnicama se hrana raspodjeljuje na dva načina:

„Tablet-sistem“ je organizovana raspodjela hrane na odjelu za ishranu pomoću pokretne trake

na kojoj se nalazi poslužavnik s posebnim posuđem koje zadržava toplotu. Na svakom
poslužavniku nalazi se kartica sa imenom i prezimenom bolesnika, nazivom dijete, oznakom
odjela i brojem sobe. Servirana hrana stavlja se u posebna kolica (zatvorena i zagrijana) i
odvozi na odjele.

Dopremljenu hranu bolesnicima dijele medicinske sestre u bolesničkoj sobi ili trpezariji. Prije
stavljanja poslužavnika pred bolesnika sestra utvrđuje identitet bolesnika i njegovi dijetu s
podacima na kartici koja se nalazi na poslužavniku. Pogrešno podijeljena hrana može biti
štetna za bolesnika.

Poslije završenog obroka poslužavnici sa suđem i ostacima hrane slažu se u kolica i odvoze
ponovo na odjel za ishranu kroz poseban ulaz za „nečisto“, gdje se peru, dezinficiraju i
premještaju u prostor za „čisto“.

Prednosti podjele hrane „tablet-sistemom“ su :

- bolesnici sigurno dobivaju, kvalitativno i kvantitativno, odgovarajuću dijetu;

- nema viška hrane na bolničkom odjelu
- svi bolesnici dobivaju toplu hranu
- na odjelu nema potrebe za čajnom kuhinjom
- potreban je manji broj osoblja za podjelu hrane i pranje suđa.

Na odjelima gdje nije moguća podjela hrane „tablet-sistemom“, hrana se s odjela za ishranu
donosi na bolnički odjel u posebnom posuđu koje zadržava toplinu.

Raspodjela hrane – hrana se dijeli bolesnicima u čajnoj kuhinji. Servirana hrana odvozi se na
kolicima u bolesničku sobu ili blagovaonicu.

Prednosti podjele hrane na bolničkom odjelu su što se može zagrijati i količinom primjeriti
bolesnikovoj želji, kada je to u skladu s njihovim stanjem i dijetom.

Nedostatci podjele hrane na bolesničkom odjelu su: potrebna je čajna kuhinja, potrebno je
više osoblja za podjelu hrane i pranje suđa, te za održavanje higijene čajne kuhinje, a postoji
mogućnost kontaminacije hrane.

ZADACI MEDICINSKE SESTRE PRI HRANJENJU BOLESNIKA

Gubitak apetita čest je simptom brojnih bolesti. Najčešće je subjektivne prirode i vezan je uz
psihičko stanje bolesnika. Razlozi su tome, npr.: hrana ili način pripreme na koju bolesnik nije
navikao, dijeta koja mijenja okus hrane i bolnička sredina. Anoreksija je najviši stepen
odbojnosti prema hrani, najčešće je izazvana psihičkim promjenama, bolestima i povredama
centralnog nervnog sistema, febrilnim stanjem i endokrinim bolestima. Sestra mora
povremeno uočiti kod bolesnika gubitak apetita i saznati uzroke, jer ako tako stanje duže
potraje, iscrpiti će se organizam i smanjiti otpornost bolesnika.

Bulimija nervosa je poremećaj koji takođe započinje s nepravilnom ishranom. Osoba koja
pati od ovog poremećaja ima povećan apetit s epizodama prežderivanja, a potom izbacivanja
hrane.
Često uslijedi nakon prežderivanja, kada osoba smatra da se mora riješiti svih prekomjernih
kalorija i unesene hrane. Izbacivanje hrane često se ostvaruje povraćanjem, laksativima,
diureticima ili pretjeranom tjelovježbom.

Bulimija je češća od anoreksije, ali ju je teže ustanoviti. Osobe koje pate od bulimije najčešće
uspijevaju održati normalnu tjelesnu masu pa poremećaj ostaje nezamijećen. Ovaj poremećaj
se obično javlja nakon razdoblja adolescencije.

Ishrani bolesnika mora se obratiti posebna pažnja. Pokretnim bolesnicima na odjelu potrebno
je za uzimanje hrane:

- osigurati čistu i urednu trpezariju, stolove prekriti čistim i ispeglanim stoljnjacima i

ukrasiti cvijećem, te dovoljno toplu hranu ukusno servirati na poslužavnicima u
besprijekorno čistom i neokrnjenom suđu i sa čistim priborom za jelo
- na odjelima gdje nemamo trpezariju potrebno je bolesničkim sobama osigurati stol
(koji prije jela prekrijemo stolnjakom) i stolice ili svakom bolesniku osigurati stolić za
hranjenje uz krevet
- osigurati odgovarajuću hranu prema propisanoj dijeti, toplu i ukusno serviranu na
poslužavniku, uvijek u isto vrijeme
- podsticati bolesnike na jelo za vrijeme obroka, nadzirati uzimanje hrane i saznati
moguće uzroke neuzimanja hrane
- zabilježiti zadovoljstvo bolesnika hranom
- provjeriti što bolesnik konzumira od hrane donesene od kuće, je li mu ta hrana
dopuštena, je li svježa i uredno čuvana
- iznijeti poslužavnike s nečistim posuđem nakon završenog obroka (bolesnicima
ostaviti dovoljno vremena za konzumiranje hrane) te pospremiti i očistiti stol
- omogućiti ili pomoći poslije obroka pranje usta i zubi
- obezbijediti bolesnike dovoljnom količinom tekućine i provjeriti uzimanje.

Hranjenje nepokretnih bolesnika, bolesnika koji ne mogu samostalno uzimati pripremljenu

hranu posebna je zadaća za medicinske sestre. Sestra, u čijoj njezi je bolesnik koji nije u
stanju samostalno jesti mora na osnovu podataka dobivenih intervjuom, pregledom i trajnim
posmatranjem utvrditi :

- stepen samostalnosti bolesnika pri hranjenju. Npr., bolesnik ne može isjeći hranu (ali
može jesti sam), ne može hranu prinjeti ustima – drhti mu ruka i prolijeva supu (i zbog
toga odbija uzimati supu). Bitno je bolesniku pomoći da procijeni svoje lične
mogućnosti i prihvati pomoć, a ne da zbog toga ostane gladan ili da mu sestra zbog
svoje nebrige ili neznanja odnese poslužavnik s hranom i ne pitajući ga zašto nije jeo.
- Navike u vezi s ishranom (saznati što voli ili ne voli jesti, da li mu religija brani
pojedinu vrstu hrane ili začina, osjeća li potrebu ili želju za nekom vrstom hrane i sl. ).

Postupci pri hranjenju bolesnika koji ne mogu samostalno uzimati hranu su:

- Osigurati bolesniku odmor prije jela

- Omogućiti pranje ruku i usta prije jela
 - Smjestiti bolesnika u njemu najudobniji položaj pri uzimanju hrane (sjedeći, ako je
moguće)
- Zaštititi bolesnika od prljanja hranom, ispod brane i preko prsa kompresom ili
ručnikom
- Biti uz bolesnika cijelo vrijeme dok traje obrok i pri tom izbjegavati žurbu
- Podsticati bolesnika da pojede predviđen obrok hrane
- Pripremati savitljivu cjevčicu za uzimanje tekućine
- Dati bolesniku vremena za žvakanje i gutanje (ne požurivati ga i ne trpati hranu u
njega)
- Provjeriti guta li bolesnik hranu ili je zadržava u ustima
- Razgovarati s bolesnikom tokom obroka o ugodnim stvarima
- Poslije uzetog obroka ukloniti poslužavnik s posuđem
- Osigurati pranje zuba i usne šupljine
- Smjestiti bolesnika u željeni položaj.

VJEŠTAČKI NAČIN HRANJENJA

Ako bolesnik ne može uzimati hranu na prirodan način, hrani se ponoću:

- Nazogastrične sonde
- Gastrostome
- Infuzije
- Klizme

Hranjenje bolesnika nazogastričnom sondom

Bolesnika hranimo nazogastričnom sondom ako ne može gutati (ugašen refleks gutanja;
dugotrajno nesvjesno stanje), a nedonošće ako refleks gutanja još nije razvijen. Prije hranjenja
bolesniku se kroz nos preko ždrijela i jednjaka uvodi u želudac plastična ili gumena
nazogastrična sonda duga 70cm. Hrana koju kroz nju unosimo mora biti tekuća ili rijetko
kašasta ugrijana na temperaturu tijela, i odgovarajuće hranjive vrijednosti.

Za hranjenje bolesnika nazogastričnom sondom potrebno je:

- Naručiti hranu iz odjela za prehranu ili pripremiti gotovi pripravak

- Pripremiti bolesnika: upoznati ga sa ciljem i važnostima hranjenja nazogastričnom
sondom te sa postupkom uvođenja nazogastrične sonde (ako je bolesnik pri svijesti)
- Pripremiti pribor za uvođenje sonde: nazogastričnu sondu, špricu, hvataljku ili
zatvarač za zatvaranje sonde, rukavice, leukoplast za učvršćivanje uvedene sonde
- Pripremiti pribor za hranjenje
- Izmjeriti dužinu uvođenja sonde (od korijena nosa do resice uha + od korijena nosa do
žličice epigastrija (vrh ksifoidne kosti)
 - Provjeriti prohodnost nosnica izdisajem na nos, dok je jedna nosnica zatvorena (sonda
se uvodi kroz prohodniju nosnicu)
- Zaštititi bolesnika nepropusnom pregačom
- Oprati ruke
- Ovlažiti sondu (15-20 cm – dio koji ide do ždrijela)
- Zabaciti bolesnikovu glavu prema natrag, pa vrh sonde staviti u nosnicu i usmjeriti
prema donjem nosnom hodniku, te oprezno gurati do ulaska u ždrijelo (dužina nos-
uho), zatim gurati dalje do izmjerene dužine od (korijena nosa do vrha prsne kosti)
- Sondu ne uvoditi silom (u slučaju otpora sondu lagano okretati)
- U slučaju gušenja, kašlja, cijanoze ili nemogućnosti govora (znak da je sonda u dišnim
putevima) prekinuti uvođenje i izvući sondu do prve granice uvođenja (dužina nos-
uho) i ponoviti zahvat
- Utvrditi je li sonda u želucu (aspiracijom želučanog sadržaja špricom ili slušanjem
stetoskopom u predjelu želuca, dok se u sondu ubrizgava 10ccm zraka)
- Učvrstiti sondu u visini nosnice leukoplastom, a odjeću u visini ključne kosti iglom
sigurnicom.

Hrana kroz nazogastričnu sondu unosi se špricom ili posebnim sistemom. Za hranjenje je
potrebno na poslužavnik pripremiti: hranu, špricu ili sistem za hranjenje i posudu s vodom.

Postupak hranjenja:

- otvoriti sondu (otpustiti hvataljku ili izvaditi zatvarač)

- ispitati prohodnost sonde
- ubrizgavati hranu špricom ili priključiti sistem za hranjenje ili enteralnu pumpu
- isprati sondu vodom (nakon hranjenja)
- raspremiti pribor.

Bolesnicima koji se hrane nazogastričnom sondom treba redovno njegovati usnu šupljinu i
nos. Sondu treba mijenjati svakih 48 sati, a specijalne silikonske sonde svakih 8 dana (uvijek
kroz drugu nosnicu) jer dugotrajnim pritiskom sonde na osjetljiva mjesta na nazogastričnom
putu može se oštetiti koža ili sluznica.

Hranjenje bolesnika kroz gastrostomu

Gastrostoma je otvor načinjen hirurškim putem na zidu želuca kroz prednji trbušni zid. Kroz
otvor je uvedena gumena cijev promjera 1-1,5 cm (ovisno o lumenu stome) radi hranjenja.
Hranjenju bolesnika kroz gastrostomu pristupa se kad je onemogućeno ili nije dopušteno
hranjenje prirodnim putem (hrana ne može ili ne smije prolaziti kroz usta do želuca, npr., kod
bolesnika s tumorom jednjaka koji potpuno ili djelimično zatvara jednjak, pri oštećenju
jednjaka kiselinama ili bazama). Hrana treba biti tekuća ili rijetko kašasta – protisnuta kroz
sito, odgovarajućeg sastava i hranjive vrijednosti, temperature 35-370C i raspoređena u pet
obroka. Između obroka bolesniku se mogu dati napici voda, voćni sokovi, mlijeko u ukupnoj
količini 2500-3000 ml tekućine dnevno. Kada bolesnik može i smije uzimati tekućinu na usta,
potičemo ga da pije dovoljnu količinu, a hranimo ga kroz gastrostomu.

Gastrostoma može biti privremena i trajna. Trajna gastrostoma izaziva često frustraciju na
koju bolesnik reaguje odbrambenim mehanizmom (agresijom, povlačenjem, tjeskobom,
strahom, apatijom, a samo u rjeđim slučajevima racionalno). Na osnovu podataka dobivenih
intervjuom i trajnim posmatranjem sestra mora prepoznati te reakcije i pomoći bolesniku u
razumnom prihvaćanju novonastalog stanja. Npr., saznati gubi li bolesnik nadu, kako
doživljava nemogućnost hranjenja prirodnim putem, što osjeća prema osobama koje mogu
jesti prirodnim putem te kako porodica reaguje na njegovu bolest. Reakcije bolesnika sestra
treba shvatiti kao „normalne na nenormalnu situaciju“ i pomoćo bolesniku. Bolesnik mora
prihvatiti ovisnost o tuđoj pomoći radi zadovoljenja osnovnih fizioloških potreba. Sestra treba
upoznati bolesnika s važnošću i načinom hranjenja kroz gastrostomu, s opasnošću uzimanja
hrane ili tekućine na usta ako je to zabranjeno i poticati ga na sudjelovanje pri hranjenju.

Zadaci sestre prema bolesnicima sa gastrostomom su:

- njega stome i njezine okoline

- hranjenje bolesnika
- njega usne šupljine
- poduka bolesnika i porodice.

Neposredno nakon operacije dok rana cijeli, treba je previjati prema svim pravilima asepse,
održavajući okolinu stome čistom i suhom kako bi se spriječila upala kože. Ponekad može
pored gumene cijevi izlaziti želučani sekret koji (ako vlaži kožu) može izazvati upalu kože
oko gastrostome. Stoga treba kožu u okolini gastrostome premazivati zaštitnom kremom.

Za hranjenje bolesnika sestra treba pripremiti:

- bolesničku sobu
- prozračiti (zimi zatvoriti prozore)
- staviti paravan oko kreveta (zaštititi bolesnika tokom hranjenja od pogleda ostalih
bolesnika)
- pribor
- posudu s hranom topline 35-37 oC
- posudu s toplom vodom ili posudu s termostatom koja zadržava toplinu hrane tokom
hranjenja
- čašu s vodom
- lijevak, špricu ili kašiku
- kopresu za zaštitu bolesnika.

Postupak:

- u bolesnički sobu donijeti na poslužavniku pribor i hranu

- postaviti bolesnika u ležeći položaj
- otkriti bolesnika do pojasa
- zaštititi okolinu gastrostome kompresom
 - izvaditi čep iz gumene cijevi i staviti lijevak
- uliti malo vode i ispitati prohodnost cijevi
- ulijevati hranu polagano. Za jedan obrok bolesniku se daje 200-400 ml hrane tokom
15 minuta. Sa bolesnikom treba za vrijeme hranjenja razgovarati o ugodnim stvarima i
odgovarati na pitanja koje nam on postavlja (često o hrani i načinu pripreme)
- nakon hranjenja isprati cijev od ostatka hrane
- začepiti cijev čepom i pričvrstiti zavojem i mrežicom
- pokriti bolesnika i smjestiti u udoban položaj
- odnijeti upotrijebljeni pribor iz bolesničke sobe
- ukloniti paravan.

Potrebno je redovno provoditi njegu usne šupljine, iako bolesnik ne jede na usta, a usnice
premazivati parafinskim uljem. Za vrijeme boravka bolesnika u bolnici sestra ga mora
podučiti o važnosti redovne i pravilne njege okoline gastrostome (pranje i zaštita kože),
njegove usne šupljine, pripreme hrane i hranjenja. Sestra treba poticati i hrabriti bolesnika
tokom njegovog boravka u bolnici da učini za sebe najviše što može i pohvaliti ga za svaki
uspjeh u tom nastojanju. Ako je bolesnik dijete ili nemoćna osoba ovisna o drugima, sestra će
podučiti člana porodice (majku, suprugu) koji će voditi brigu o bolesniku poslije odlaska iz
bolnice. Tokom podučavanja bolesnika ili člana porodice sestra mora biti strpljiva, mora
podsticati bolesnika ili člana porodice da postavljaju pitanja, odgovarati na njih, provjeravati
njihovo znanje i vještinu (npr., provjeriti zna li bolesnik kako treba pripremiti hranu, kako
pripremiti pribor, kako izvesti hranjenje i kojim slijedom).

Ishrana intravenskom infuzijom

Kada bolesnik ne može ili ne smije (nakon operacijskih zahvata na digestivnom traktu, nakon
povraćanja, u težim stanjima dehidracije, nesvijesti) uzimati tečnost i hranu prirodnim putem
(na usta), primjenjujemo intervenske infuzije; fiziološke rastvore, 5 ili10%-tne glukoze,
rastvore elektrolita i rastvore aminokiselina.

Hranjiva klizma

Rijetko se primjenjuje, jer je u debelom crijevu minimalna resorpcija hranjivih sastojaka. Daje
se bolesnicima koji hranjive sastojke ne mogu primiti na drugi način (rastvori dekstroze).