SVEUILITE U ZAGREBU FAKULTET ELEKTROTEHNIKE I RAUNARSTVA

Marko Lackovi

MODELIRANJE I ANALIZA PERFORMANSI OPTIKIH TRANSMISIJSKIH MREA S KOMUTACIJOM PAKETA

MAGISTARSKI RAD

Zagreb, 2004.

Magistarski rad je izraen na Zavodu za telekomunikacije Fakulteta elektrotehnike i raunarstva u Zagrebu te u Laboratoire de Tlcommunications, Ecole Politechnique Fdrale de Lausanne, vicarska

Mentor: Prof. dr. sc. Branko Mikac Magistarski rad ima 200 stranica

Povjerenstvo za ocjenu u sastavu: 1. Prof.dr.sc. Vjekoslav Sinkovi predsjednik 2. Prof.dr.sc. Branko Mikac mentor 3. Doc.dr.sc. Vlasta Hudek Hrvatski Telekom, Zagreb Povjerenstvo za obranu u sastavu: 1. Prof.dr.sc. Vjekoslav Sinkovi predsjednik 2. Prof.dr.sc. Branko Mikac mentor 3. Doc.dr.sc. Vlasta Hudek Hrvatski Telekom, Zagreb 4. Doc.dr.sc. Alen Baant zamjenik

Datum obrane: 12. oujka 2004. godine

Sadraj
SADRAJ ............................................................................................................................................. 3 1 2 UVOD........................................................................................................................................... 6 EVOLUCIJA OPTIKE IROKOPOJASNE MREE ......................................................... 8 2.1 2.2 2.3 2.4 2.4.1 2.4.2 2.4.3 2.4.4 3 PRIJENOS .............................................................................................................................. 8 KONVERGENCIJA SLOAJA ................................................................................................. 10 IZMJENA PODATAKA IZMEU SLOJEVA ............................................................................... 11 KOMUTACIJSKI MEHANIZMI................................................................................................ 12 Optika komutacija kanala ........................................................................................... 13 Optika komutacija snopova......................................................................................... 15 Optika komutacija paketa ........................................................................................... 15 Daljnji razvoj ................................................................................................................ 17

OBILJEJA OPTIKE KOMUTACIJE PAKETA ............................................................. 19 3.1 3.2 3.3 3.3.1 3.3.2 3.3.3 3.3.4 3.4 3.4.1 3.4.2 3.4.3 3.4.4 3.4.5 MOTIVACIJA ....................................................................................................................... 19 OSNOVNI PROBLEMI ........................................................................................................... 19 KOMPONENTE MREE S OPTIKOM KOMUTACIJOM PAKETA ............................................... 20 Ugodivi laseri ............................................................................................................... 21 Pretvornici valnih duljina............................................................................................. 23 Regeneracija optikog signala...................................................................................... 25 Optiki prospojnici ....................................................................................................... 25 IMPLEMENTACIJE OPTIKE KOMUTACIJE PAKETA ............................................................... 27 ATMOS ......................................................................................................................... 27 KEOPS.......................................................................................................................... 28 WASPNET..................................................................................................................... 31 DAVID .......................................................................................................................... 32 FLAMINGO .................................................................................................................. 33

OPTIKI PAKET..................................................................................................................... 35 4.1 4.1.1 4.1.2 4.1.3 4.1.4 4.1.5 4.2 4.3 4.4 FORMATI PAKETA I ZAGLAVLJA .......................................................................................... 35 Zatitno vrijeme ............................................................................................................ 35 Sinkronizacijsko polje................................................................................................... 36 Zaglavlje (oznaka) ........................................................................................................ 36 Naini prijenosa zaglavlja ............................................................................................ 36 Korisniki podaci.......................................................................................................... 38 POHRANJIVANJE PODATAKA ............................................................................................... 46 ZAKAZIVANJE I KONTROLA ................................................................................................ 47 AGREGACIJA IP DATAGRAMA I STVARANJE OPTIKIH PAKETA ........................................... 47

ARHITEKTURA VORA....................................................................................................... 51 5.1 PREGLED ARHITEKTURA PROSPOJNIKA ............................................................................... 51 5.1.1 Optiki paketski prospojnik s usmjeravanjem valnih duljina........................................ 51 5.1.2 Broadcast-and-Select paketski prospojnik.................................................................... 53 5.1.3 Optiki paketski prospojnik s prostornim prospajanjem .............................................. 54 5.1.4 Prospojnici u sinkronim mreama ................................................................................ 56 5.1.5 Usporedba arhitektura.................................................................................................. 57

5.2 MODELI VOROVA MREE .................................................................................................. 57 5.2.1 IPPoP............................................................................................................................ 58 5.2.2 WDMPoP...................................................................................................................... 59 5.2.3 Suelje IPPoP WDMPoP........................................................................................... 60 6 ARHITEKTURA MREE....................................................................................................... 66 6.1 6.1.1 6.1.2 6.1.3 6.1.4 6.1.5 6.2 6.3 6.3.1 6.3.2 6.4 6.4.1 6.4.2 6.4.3 6.5 6.5.1 6.5.2 6.5.3 6.5.4 6.5.5 7 SINKRONIZACIJA OPTIKE PAKETSKE MREE...................................................................... 66 Varijacije kanjenja izmeu vorova ............................................................................ 67 Varijacije kanjenja unutar vorova............................................................................. 67 Sinkrone optike paketske mree .................................................................................. 68 Asinkrone optike paketske mree ................................................................................ 70 Usporedba sinkronih i asinkronih rjeenja................................................................... 71 MRENE TOPOLOGIJE ......................................................................................................... 71 DIMENZIONIRANJE OPS MREE .......................................................................................... 73 Opis komunikacije ........................................................................................................ 73 Procedura dimenzioniranja .......................................................................................... 76 DIMENZIONIRANJE OCS MREE ......................................................................................... 91 Transportni entiteti ....................................................................................................... 91 Struktura ....................................................................................................................... 92 Procedura dimenzioniranja .......................................................................................... 95 ANALITIKI PRISTUP DIMENZIONIRANJU OPS MREE ......................................................... 96 Model mree i vora ..................................................................................................... 96 Analitiki proraun CLR............................................................................................... 97 Implementacija ............................................................................................................. 99 Procedura dimenzioniranja mree.............................................................................. 101 Rezultati ...................................................................................................................... 101

RASPOLOIVOST MREE................................................................................................. 108 7.1 7.2 7.2.1 7.2.2 7.3 7.4 7.5 7.6 7.6.1 7.6.2 ON/OFF MODEL RASPOLOIVOSTI ................................................................................... 108 RASPOLOIVOST TRANSPORTNIH ENTITETA ..................................................................... 109 OPS mrea .................................................................................................................. 109 OCS mrea .................................................................................................................. 112 RASPOLOIVOST MREE ................................................................................................... 113 ANALITIKI PRORAUN .................................................................................................... 114 SIMULACIJA KVAROVA ..................................................................................................... 115 REZULTATI ....................................................................................................................... 116 OPS pan-europska mrea ........................................................................................... 116 OCS pan-europska mrea ........................................................................................... 117

RJEAVANJE SUKOBA....................................................................................................... 119 8.1 8.1.1 8.1.2 8.1.3 8.2 8.3 8.4 8.4.1 OPTIKO POHRANJIVANJE PODATAKA .............................................................................. 119 Tehnike pohranjivanja ................................................................................................ 120 Analiza izlaznog pohranjivanja paketa....................................................................... 122 Pohranjivanje paketa promjenjive duljine.................................................................. 126 OTKLONSKO USMJERAVANJE............................................................................................ 137 PRETVORBA VALNIH DULJINA .......................................................................................... 141 ANALIZA PAN-EUROPSKE MREE ...................................................................................... 143 Skaliranje optereenja ................................................................................................ 143

8.5 REALNO PROMETNO OPTEREENJE ................................................................................... 148 8.5.1 Kapacitet spremnika ................................................................................................... 148 8.5.2 Otklonsko usmjeravanje.............................................................................................. 149 8.5.3 Bez promjene valnih duljina ....................................................................................... 150 9 KVALITETA USLUGE ......................................................................................................... 152 9.1 ARHITEKTURA VORA S DIFERENCIJACIJOM USLUGA ....................................................... 152 9.2 MEHANIZMI DIFERENCIJACIJE USLUGA ............................................................................. 154 9.2.1 Rezervacija valnih duljina (WA)................................................................................. 154 9.2.2 Kombinacija rezervacije i odbacivanja u odnosu na prag (WA/TD).......................... 156 9.2.3 Rezervacija valnih duljina sa zakazivanjem (WAS) .................................................... 158 10 PROMETNI IZVORI I MODELI ......................................................................................... 160 10.1 POISSONOV PROMET ......................................................................................................... 161 10.2 USNOPLJENI PROMET ........................................................................................................ 161 10.3 SAMOSLINI PROMET ....................................................................................................... 162 10.3.1 Definicija samoslinog procesa ............................................................................. 162 10.3.2 Obiljeja samoslinih procesa ............................................................................... 164 10.3.3 Heavy-Tailed razdiobe, Pareto razdioba ............................................................... 165 10.4 STOHASTIKO MODELIRANJE SAMOSLINOG PROCESA..................................................... 167 10.4.1 Frakcionalan Gaussov um.................................................................................... 167 10.4.2 Samoslinost ostvarena agregacijom..................................................................... 169 10.5 GENERATORI SAMOSLINOG PROMETA ............................................................................ 172 10.5.1 Generator Pareto prometa (gParetoSource) ......................................................... 172 10.5.2 Generator samoslinog prometa (frakcionalan Gaussov um) (gSSSource) ......... 174 10.6 OCJENA SAMOSLINOSTI PROCESA ................................................................................... 177 10.6.1 Whittle-ov estimator............................................................................................... 177 10.6.2 Statistike metode za testiranje samoslinosti ....................................................... 178 10.7 SIMULACIJA...................................................................................................................... 181 10.7.1 Simulirani sustav.................................................................................................... 181 10.7.2 Rezultati ................................................................................................................. 182 10.8 PROMETNI MODEL ............................................................................................................ 186 ZAKLJUAK ................................................................................................................................... 190 DODATAK........................................................................................................................................ 192 POPIS SKRAENICA ......................................................................................................................... 192 LITERATURA ................................................................................................................................. 194 SAETAK ......................................................................................................................................... 198 SUMMARY....................................................................................................................................... 199 IVOTOPIS...................................................................................................................................... 200

Uvod

Paradigma optike transmisijske mree promijenila se u proteklom razdoblju iz naina prijenosa podataka upravljanim protokolima viih slojeva u inteligentan i upravljiv pruatelj usluga korisniku. Sirovom kapacitetu kao temeljnoj ideji optikog prijenosa dodani su upravljivi optiki prospojnici i upravljaki mehanizmi koji raspolau podacima dovoljnim za samostalno prospajanje novih komunikacijskih putova, dinamiko usmjeravanje prometa osiguranjem traene kvalitete usluge (QoS), te preusmjeravanje u sluaju zaguenja i kvarova. Cilj je osigurati dinamiko, brzo i pouzdano posluivanje prometa velikog kapaciteta i brzo promjenjivih obiljeja, kao i razliitih zahtjeva kvalitete usluge. Optika mrea je tako postala temeljna okosnica vizije vieuslune mree sposobne zadovoljiti sve oblike korisnikih zahtjeva (Slika 1.1).

Slika 1.1 Uloga fotonikih mrea u ostvarenju budue vieuslune mree

Tehnologija je osnovna zapreka viziji optike mree kao inteligentnog ponuaa usluge. Naime, dananja optika mrea sporo evoluira od rudimentarnog prijenosnog medija s kraja na kraj s runim prospajanjem u sluaju promjena, prema upravljivoj komutaciji kanala. Evolucijski gledano optika mrea prolazi prvu fazu koje su elektrike mree prolazile s analognom komutacijom kanala pri prijenosu glasa u telefonskoj mrei. Komutacija kanala i pod pretpostavkom upravljivosti nije dovoljno fleksibilna da bi mogla podrati itav raspon traene kvalitete usluge od klasine "Internetske" IP komunikacije koja ne podrazumijeva nikakva ogranienja na prijenos (best effort), do zahtjevnih prijenosa zvuka i slike visoke definicije na zahtjev u realnom vremenu. Jedan je od preduvjeta inteligencije i upravljivosti uska suradnja fotonikog sloja i protokola viih slojeva, a primarno dominantnog Internet protokola (IP). Optika komutacija kanala je i s tog gledita neprikladna posluivati dinamiki, visoko varijabilni (samoslini) IP promet. Oito je da raznorodnost traenih usluga od govora, preko videa do podataka (obino se ova trojka naziva Triple Play) zahtjeva i raznolikost komutacijskih mehanizama koje optika mrea mora podrati. Da bi mogla podrati traene usluge optika mrea osim tehnoloke evolucije mora doprijeti do svakog korisnika. Pojam klasine transmisijske mree ogranien je na velike udaljenosti, no vie ne zadovoljava jer i pristup mrei pod pretpostavkom osiguranja kvalitete usluge mora biti irokopojasan. Zbog toga se okviri optike

transmisijske mree pomiu s mrea velikih podruja (WAN Wide Area Network) prema metropolitanskim (MAN Metropolitan Area Network) i lokalnim mreama (LAN Local Area Network). Cilj je omoguiti pristup korisniku iz njegova doma izravno ponuau usluge, odnosno optikoj mrei bez raznorodnih pristupnih mrea koje bi predstavljale uska grla. Slika 1.2 prikazuje ukupan kapital u sjevernoamerikom optikom tritu u proteklih nekoliko godina (izvor RHK [1]).
35000 30000 25000 Milijuna 20000 US dolara 15000 10000 5000 0 2000 2001 2002 Godina 2003 2004 Velike udaljenosti Ukupno Metro

Slika 1.2 Sjevernoameriko optiko trite

Da bi se omoguio to iri raspon usluga, posljednjih se godina vodilo dosta rasprava o nainu integracije dvije tehnologije s dijametralno suprotnim gleditima na prijenos podataka s kraja na kraj. Pokuava se, naime, u istoj mrei omoguiti suivot komutacije kanala i komutacije paketa u optikoj domeni koje imaju razliita obiljeja s obzirom na prijenos podataka, a time pruaju i razliitu podrku kvaliteti usluge. Uz pitanje komutacije namee se i optimizacija protokolnog sloaja iz dananjeg sloaja s velikim brojem protokola s preklapajuom funkcionalnosti prema jednostavnoj paradigmi IP-preko-optike (IP over optical) u kojoj postoji zajednika upravljaka ravnina i dijeljenje podataka o topologiji i usmjeravanju koje su osnova inteligencije fotonikog sloja. Funkcionalnosti ostalih protokola (poput ATM i Sonet/SDH) migrirale bi ili prema IP ili prema fotonikom sloju. Ovaj rad posveen je optikoj komutaciji paketa kao mehanizmu koji je u predstandardizacijskoj i predimplementacijskoj fazi i stoga podloan analizama predloenih i implementaciji novih protokola i rjeenja. Drugo poglavlje daje kontekst optikoj komutaciji paketa kratkim pregledom evolucije optike irokopojasne mree. Tree poglavlje opisuje obiljeja komutacije paketa uz prikaz dosadanjih implementacija koje su ograniene na laboratorijsku primjenu. etvrto poglavlje analizira potrebne komponente i traena svojstva za ostvarenje optike komutacije paketa. Analiza performansi mree kree od optikog paketa gdje se na generikoj razini promatra utjecaj formata paketa na efikasnost prijenosa s obzirom na prospajanje. esto i sedmo poglavlje usmjereni su na modeliranje vora i mree. Predloen je model vora koji omoguuje analizu utjecaja pojedinih funkcionalnih dijelova i komponenti na performanse. Predloena je metoda dimenzioniranja mree te dana usporedba s dimenzioniranjem mree s komutacijom kanala. Predloena je i arhitektura transportnih entiteta koja u osmom poglavlju slui kao osnova prorauna raspoloivosti mree s komutacijom paketa. Deveto poglavlje analizira mehanizme rjeavanja sukoba, a deseto je usmjereno analizi podrke kvaliteti usluge. U dodatku je dan pregled koritenih generatora prometa i prometnih modela.

2 Evolucija optike irokopojasne mree

Tradicionalni pristup optikoj transmisijskoj mrei pretpostavlja pasivnu primjenu optike tehnologije koja omoguuje komunikaciju izmeu rubnih toaka (point-topoint WDM systems). U toj paradigmi prijenos je ostvaren u optikoj domeni, dok je komutacija ostvarena u elektrikoj domeni. Koncepti transmisijske i komutacijske mree time su, osim u funkcijskom, podijeljeni su i u tehnolokom pogledu. Takav pristup prua vrlo malu fleksibilnost u upravljanju komunikacijom i rekonfigurabilnou to je osobito vidljivo u sluajevima kvara kada se komunikacija runo prospaja na zatitne putove. Kvaliteta usluge je smanjena zbog spore reakcije na kvarove u mrei. Takva mrea ne moe zadovoljiti promjene u prometnim zahtjevima svoje okoline i ima vrlo sporu reakciju na kvarove. Efikasnost mree temeljena na dinamikom pristupu uspostavi i prekidu komunikacije, te dijeljenju i rekonfigurabilnosti resursa, moe se ostvariti uvoenjem komutacije u optiku transmisijsku mreu. Stanje se poelo mijenjati uvoenjem optikih prospojnika koji su omoguili fleksibilnije mrene arhitekture. Automatizaciju do tada pasivne i runo upravljane mree u ovom sluaju treba promatrati kao uvoenje inteligencije na fotoniki sloj koja bi trebala smanjiti (ili ukloniti) potrebu za ljudskom intervencijom. Pritom se pojavljuju razliite razine automatizacije koje se kreu od postavljanja optikih prospojnika koji su ljudski konfigurirani (izravno ili preko viih slojeva) do automatske konfiguracije automatskim proraunom optikih putova, to se moe povezati sa signaliziranjem s viih slojeva koje daje informaciju o zahtjevima za resursima ovisno o ponuenoj usluzi. Preduvjeti uvoenju dinamike u optiku transmisijsku mreu ukljuuju efikasniji protokolni sloaj i razmjenu informacije izmeu optikog (fotonikog) sloja i viih slojeva.

2.1

Prijenos

Razvoj tehnologije vezane uz prijenos signala omoguio je prijenos sve vee koliine podataka na sve vee udaljenosti. Razvoj se prije svega odnosi na tehnologiju proizvodnje optikih vlakana ime je smanjeno guenje i poveana mogua udaljenost na kojoj se moe prenositi neregenerirani signal. S druge strane poveanje kapaciteta terminalne opreme porastom broja kanala i brzine po kanalu omoguio je prijenos veih koliine podataka istim vlaknima. Kapacitet kanala, broj kanala i umnoak ukupnog kapaciteta i udaljenosti na koju se moe prenositi neregenerirani signal parametri su koji odreuju prijenosni WDM sustav. Slika 2.1 prikazuje trend poveanja kapaciteta i ukupnog kapaciteta sustava u proteklih nekoliko godina. Rezultati su objavljeni na OFC i ECOC konferencijama (izvor IST-Optimist projekt [2]).

Slika 2.1 Poveanje kapaciteta kanala i ukupnog kapaciteta Slika 2.2 prikazuje poveanje umnoka kapacitet-udaljenost tijekom proteklih

nekoliko godina (izvor IST-Optimist projekt [2]).

Slika 2.2 Poveanje umnoka kapacitet-udaljenost Tabela 2.1 daje podatke o najsuvremenijoj opremi koju nude proizvoai u 2003.

godini.
Tabela 2.1 Podaci o vrhu ponude proizvoaa za 2003. godinu
Proizvoa Mintera OFS, Bell Labs, Fitel Alcatel Kapacitet [Tbit/s] 1.6 6.4 1.98 Razmak kanala [GHz] 100 50 25 Efikasnost [bit/s/Hz] 0.4 0.8 0.4 Udaljenost [km] 10.0 3.20 8.37

Proizvoa Tyco KDDl, Mitsubishi OFS Alcatel Marconi* Tyco

Kapacitet [Tbit/s] 3.73 1.708 0.426 6.3 0.09 1.18

Razmak kanala [GHz] 25 70 50 50 100 25

Efikasnost [bit/s/Hz] 0.4 0.57 0.2 0.8 0.1 0.4

Udaljenost [km] 11.00 8.70 2400 1.70 5.75 8.99

*neregenerirano preko standardnog jednomodnog vlakna

2.2

Konvergencija sloaja

Dodavanje novih slojeva koji moraju podjednako evoluirati u pitanju automatizacije da bi se evolucija odrazila na mreu u cjelini predstavlja nerjeiv problem u sluaju sloaja kojeg ine brojni protokoli s ispreplitanjem funkcionalnosti. Dananje mree uglavnom koriste protokolni sloaj s 4 sloja (Slika 2.3): IP prijenosni protokol koje izravno koriste aplikacije i usluge, ATM za upravljanje prometom (traffic engineering), Sonet/SDH prijenos podataka, te DWDM efikasno koritenje optikog prijenosnog kapaciteta.
Podaci IP ATM Sonet/SDH DWDM Podaci IP w/MPLS Sonet/SDH DWDM Podaci IP w/MPLS "Tanki" GbE Sonet/SDH DWDM optika komutacija Podaci IP w/MPLS Framing DWDM optika komutacija

Slika 2.3 Evolucija protokolnog sloaja

Spomenuta arhitektura s 4 sloja bila je neskalabilna s obzirom na poveanje prometa te slabo financijski iskoristiva. Efikasan bi prijenos trebao optimizirati cijenu podatkovnog multipleksiranja i komutacije podataka preko irokog raspona brzina prijenosa. DWDM se koristi kao rjeenje za jeftino poveanje kapaciteta prijenosa stvaranjem virtualnih prijenosnih kanala na jednom vlaknu. Optiki prospojnici na razini valnih duljina danas su dominantno rjeenje za prospajanje prometa velikih brzina s obzirom da je elektroniko procesiranje i prospajanje na razini paketa ogranieno brzinom, a optiko procesiranje jo daleko od komercijalne primjene. Kako su IP datagrami danas dominantni kao ulaz u nie slojeve protokolnog sloaja posebna panja treba biti posveena agregaciji sporih tokova IP datagrama s viih slojeva u brze prijenosne oblike (optike pakete, snopove ili jednostavne kanale -

10

valne duljine) koji se prenose transmisijskom mreom. Statistiko je multipleksiranje tehnologija koja se najee spominje kao rjeenje za optike pakete i snopove.

2.3

Izmjena podataka izmeu slojeva

S porastom mogunosti procesiranja IP usmjeritelja i optikih prospojnika pojavljuje se ideja uklanjanja ATM i Sonet/SDH sloja, te migriranja njihove funkcionalnosti na IP i fotoniki sloj. Na taj nain nastaje osnova za efikasniju i skalabilniju mreu za prijenos velike koliine podataka. Cilj dodavanja inteligencije upravljanja optikoj mrei je automatiziranje dodavanja resursa u samoj optikoj mrei kao i izmeu optike i paketske mree ovisno o traenoj usluzi. Takva je inteligencija nuna za potpuno iskoritavanje raspoloivih elektronikih i optikih mrenih elemenata. Dinamiko je usmjeravanje tradicionalno funkcija 3. sloja mree (IP) i najee se povezuje s paketskim mreama. Takvo dinamiko usmjeravanje ukljuuje mehanizme za otkrivanje susjednosti i topologije, te prorauna putova u mrei. Signalizacija je, s druge strane uglavnom povezana s procesom uspostave veze i komutacijom kanala, odnosno s tradicionalnim TDM mreama u govornom svijetu, te ATM, Frame Relay i MPLS protokolima u podatkovnom svijetu. Da bi takva mrea s komutacijom kanala bila u potpunosti automatizirana, mora postojati mogunost prorauna putova za uspostavu veza izmeu krajnjih toaka. Podaci o usmjeravanju koriste se za proraun putova koji zatim slue za jednostavno fiksno usmjeravanje prometa. Trend evolucije optike mree i izravnog prijenosa IP datagrama optikom mreom zahtijeva implementaciju funkcionalnosti viih slojeva u fotonikom sloju, to implicira i nadopunu odgovarajuim kontrolnim mehanizmima. Inteligentno komutiranje paketa je stoga samo dodavanje funkcionalnosti komutacije paketa i ostalih potrebnih mehanizama optikim ureajima (prospojnicima). Protokoli usmjeravanja omoguuju istu funkcionalnost kao i u elektronikoj domeni (IP), a signalni protokoli zatim uspostavljaju putove (komutacija kanala) ili odreuju izlaz paketa (komutacija paketa) na temelju pribavljenih podataka. S obzirom na ve dobro poznatu funkcionalnost optike upravljake ravnine postavlja se pitanje koritenja slinih upravljakih ravnina IP, ATM ili Sonet/SDH protokola. Razvoj Interneta najvie je pogodovao razvoju protokola IP upravljake ravnine tako da e ona vjerojatno posluiti kao osnova za razvoj optike upravljake ravnine. Uzimanjem IP upravljake ravnine kao osnove za optiku upravljaku ravninu dovodi do problema izmjene podataka izmeu IP i fotonikog sloja. Predloena su tri koncepta komunikacija koji predstavljaju dva stupnja konvergencije IP i fotonikog sloja: overlay model kod kojeg su detalji transmisijske mree (topologija, raspoloivi kapaciteti, prospojne mogunosti i funkcionalnosti vorova) nepoznati IP-u (Slika 2.4), to rezultira dvjema odvojenim kontrolnim ravninama. Jedna ravnina upravlja transmisijskom mreom (NNI), a druga sueljima izmeu mree i korisnika (UNI). Rubna oprema podrava dinamiku uspostavu valnih putova signalizacijom kroz transmisijsku mreu ili koristi statiki prospojene putove bez znanja o opremi koju koriste. U sluaju OPS/OBS usluge rubna oprema agregira ulazni promet, i koristi

11

zadani mehanizam za rezervaciju/koritenje jedne ili niza valnih duljina kroz mreu. peer model (Slika 2.5) koristi jednu upravljaku ravninu s obzirom na integraciju IP-a i fotonikog sloja u istim mrenim ureajima. Na taj nain domena upravljake ravnine ukljuuje jezgrenu (transmisijsku) mreu i njezine rubove. Za potpunu izravnu povezanost rubnih ureaja (IP usmjeritelja) bila bi potrebna potpuno povezana mrea. Kako je takav zahtjev teko ostvariv koristi se neki mehanizam usmjeravanja (bilo na temelju valnih duljina kod OCS, kontrolnog paketa kod OBS ili oznake paketa kod OPS) koji takvo rjeenje ini skalabilnim i za velike mree. Jedini zahtjev je povezanost IP usmjeritelja i optikog prospojnika u istom ureaju ili kao dva povezana ureaja. Potreba za izravnim povezivanje IP usmjeritelja na takav se nain uklanja. hybrid model kombinira peer i overlay modele tako da neki rubni ureaji koriste istu kontrolnu ravninu kao i transmisijska mrea (peers), dok drugi ureaji imaju vlastite upravljake ravnine, te UNI suelje prema transmisijskoj mrei.

Slika 2.4 Overlay mrena arhitektura

Slika 2.5 Peer mrena arhitektura

Funkcionalno gledajui peer model je proirenje overlay modela s obzirom da su potrebne funkcije za overlay model podskup onih za peer model. To upuuje da bi jedno rjeenje upravljake ravnine moglo posluiti za ostvarivanje oba modela. Uklanjanjem dijeljenja podataka o topologiji iz peer modela i njegovim svoenjem na signalizacijsku funkcionalnost nastaje overlay model.

2.4

Komutacijski mehanizmi

WDM tehnologija pruila je odgovor na rastue zahtjeve na podruju podatkovnih komunikacija. Tri najznaajnija modela prospajanja u optikoj transmisijskoj mrei su:

12

komutacija kanala (circuit switching), komutacija snopova (burst switching) i komutacija paketa (packet switching).
Slika 2.6 prikazuje razvoj optike transmisijske mree i dominantne zahtjeve po

pojedinim periodima. Kapacitet je bio osnovni zahtjev na optiku mreu poetkom komercijalne uporabe WDM u prvoj polovici 90-tih godina prolog stoljea. U to vrijeme govorni promet je jo uvijek dominantan, no podatkovni svojim eksponencijalnim porastom polako poinje unositi ideje promjene sloaja i ukazuje na probleme Sonet/SDH sloja. Prve mree bile su jednostavan skup udaljenih vorova povezanih WDM linkovima. Na putu su koriteni regeneratori i pojaala, no mrea je bila vrlo statina s ljudskom intervencijom kao jedinom mogunou rekonfiguracije. Daljnja je evolucija bila usmjerena na varijacije topologije iz slabo povezane mree nekoliko vorova (koncentracijskih mjesta), preko prstenaste mree i pojave add-drop multipleksera do jako ili potpuno povezane mree na velikom geografskom podruju.

Slika 2.6 Razvoj optike transmisijske mree

Dominacijom podatkovnog prometa i pojavom ideje dinamikog posluivanja korisnikih zahtjeva slika statike transmisijske mree s rekonfiguracijom samo u sluaju kvarova poela se mijenjati prema dinamikom pruatelju usluga. Sljedei je korak dakle uvoenje upravljivosti komutacije kanala koja e omoguiti automatsko prospajanje kanala na zahtjev i njegovu rekonfiguraciju u ovisnosti o stanju mree (zaguenja, kvarovi) te traenoj kvaliteti usluge. Pokreta razvoja je dakle usluga koja trai promjenu optike mree i dodavanje novih obiljeja. Javljaju se novi mehanizmi komutacije kao optika komutacija snopova i paketa koji idu u smjeru bolje iskoristivosti kapaciteta, podrci dinaminom i brzo promjenjivom IP prometu te lakoj upravljivosti.

2.4.1

Optika komutacija kanala

Princip optike komutacije kanala (OCS Optical Circuit Switching) danas je jedini koji se komercijalno i masovno primjenjuje u optikoj transmisijskoj mrei. Osnovni je cilj efikasan prijenos podataka u optikom spektru, odnosno maksimalan omjer koliine prenesenih podataka i cijene prijenosa. Postoje razliiti naini preslikavanja (mapping) podataka u optiki spektar. Tradicionalno se elektriki i optiki spektri popunjavaju primjenom vremenskog multipleksiranja (TDM Time Division Multiplexing). Pojavom jednomodnih

13

vlakana koja pruaju vrlo veliku vrijednost umnoka frekvencijskog pojasa i udaljenosti, vremensko multipleksiranje postalo je neprimjenjivo zbog ograniene brzine elektronike koja slui kao izvor podataka za prijenos (IP sloj). Vremensko multipleksiranje je stoga u optikoj domeni zamijenjeno valnim multipleksiranjem (WDM Wavelength Division Multiplexing). Valno multipleksiranje predstavlja frekvencijsku podjelu optikog spektra na kanale. Prilagodba podataka (multipleksiranje podataka iz vie izvora) prenesena je iz elektronike u optiku domenu (optiki multiplekseri i demultiplekseri). Osnovni je razlog ovakvog rjeenja efikasnije iskoritenje optikog spektra koje elektronika tehnologija i TDM nisu mogli iskoristiti. Podaci se kodiraju u niz kanala u temeljnom pojasu to se obavlja u elektronikoj domeni. Ti se kanali zatim frekvencijski multipleksiraju u jedan u optikoj domeni. Optiki signal koji nosi multipleksirane kanale prenosi se jednim optikim vlaknom (Slika 2.7).

Slika 2.7 Princip optike komutacije kanala

Prvobitno su se pojavili kanali izmeu rubnih vorova optike mree, no s poveanjem gustoe vorova neki kanali su prolazili kroz vie vorova na putu od izvorita do odredita. Putovi kojima su kanali prolazili odreivali su se runo (statiki) bez mogunosti automatske rekonfiguracije, odnosno samo uz runo prospajanje vlakana u vorovima. Sljedei korak koji je dao zamaha komutaciji kanala bila je pojava optikih prospojnika koji su omoguili automatsko prospajanje kanala preko razliitih fizikih putova (mehanizmi zatite i obnavljanja). Time se proces prospajanja s drugog sloja (Sonet/SDH, ATM) prebacio na fotoniki sloj. Optereenje IP ureaja (usmjeritelja) se smanjilo jer je promet u posrednikim vorovima mogao biti umjeren bez prelaska iz optike u elektroniku domenu. Danas jo uvijek ne postoje komercijalno dostupni optiki prospojnici koji bi uz komutaciju kanala mogli komutirati pakete. Zbog toga se raspravlja o novom podruju optike komutacije paketa koje ovisi o razvoju tehnologije. Optiki se kanali prospajaju u optikim prospojnicima (OXC Optical CrossConnect). Prospajanje u rudimentarnom pristupu provodi se prebacivanjem optikog signala u elektroniku domenu. Nakon usmjeravanja na odgovarajui izlaz signal se ponovno prebacuje u optiku domenu. Ovakvi prospojnici se nekad nazivaju i digitalnim irokopojasnim prospojnim sustavima (B-DCS - broadband digital crossconnect system). Prospojnici ubrzavaju mrenu komunikaciju jer mogu prospajati agregirane tokove prometa bez potrebe za analizom na razini paketa, no zato nemaju

14

mogunost prospajanja paketa. Opravdanje njihove uporabe u odnosu na komutatore paketa u budunosti moe leati u njihovoj cijeni (cijena opreme i/ili odravanja) ili gustoi (odnosu funkcionalnosti prema veliini i potroku energije). U usporedi s rastom Interneta i podatkovnog prometa ovi faktori ipak ne opravdavaju zanemarivanje razvoja i uporabe optikih prospojnika paketa. Sveoptiki prospojnici koji prospajaju optike kanale bez pretvorbe u elektroniku domenu zbog svoje jednostavnosti i vee gustoe u odnosu na paketske prospojnike imaju opravdanje u posrednim vorovima gdje je uporaba inteligencije ograniena, ili za pruanje usluge u kojem je komutacija kanala opravdana (stroga ogranienja na varijacije kanjenja). Takvi transparentni prospojnici (PXC - Photonic Crossconnects) prospajaju optiki signal transparentno bez obzira na brzinu, protokol ili valnu duljinu. To omoguuje razdvajanje tehnologije za optike mree s komutacijom kanala od razvoja elektronike i tehnika usmjeravanja. Porastom broja valnih duljina koje se koriste u dananjim irokopojasnim optikim mreama postaje zanimljivo prospajanje i skupova kanala s razliitim valnim duljinama ili itavog multipleksiranog signala to transparentne prospojnike ine primamljivim izborom u vorovima smanjene gustoe u sljedeoj generaciji optikih mrea.

2.4.2

Optika komutacija snopova

Optika komutacija snopova (OBS Optical Burst Switching) [3][4] jo je jedan nain implementacije optike komutacije paketa s ciljem izbjegavanja potencijalnih elektronikih problema. Snop (burst) je osnovna jedinica podataka koja se prenosi, a sastoji se od niza paketa. Snop podataka alje se nakon to kontrolni paket rezervira potrebne resurse u posrednim vorovima bez ekanja potvrde iz krajnje odredine toke (slino procesu uspostave virtualnog kanala u ATM mreama). OBS u usporedbi s obinom komutacijom paketa postie veu iskoristivost prijenosnog pojasa uz manje procesiranje jer ne zahtjeva operacije na razini paketa. Mogue je i implementirati odreenu kvalitetu usluge podeavanjem vremenskog razmaka izmeu kontrolnog paketa i snopa.

2.4.3

Optika komutacija paketa

Odgovor na problem optimalnog iskoritenja optikih mrenih resursa lei u kombinaciji komutacije kanala i komutacije paketa [5][6] u optikoj domeni. Dva su preduvjeta njihovom suivotu u optikoj mrei: 1. mogunost rekonfiguracije kanala koji bi pratili fluktuacije agregiranog prometa tijekom dana. Rekonfiguraciju omoguavaju gore spomenuti optiki prospojnici. 2. inteligentno pakiranje kanala koje je objanjeno u nastavku. Postoje dva osnovna elementa mrene efikasnosti koja se moraju uzeti u razmatranje pri planiranju (inteligentnih) paketskih prospojnika u sljedeoj generaciji optikih mrea: 1. efikasnost agregacije ili iskoristivost kapaciteta dananji usmjeritelji (IP sloj, elektronika) relativno slabo koriste kapacitet koji nudi mrea. Tipino iskoritenje kree se u rasponu 5%-50% [7], to komunikacijsku industriju gura na dno liste iskoritenja kapaciteta velikih industrija dananjice. Za ovakvo loe iskoritenje resursa karakteristina je prisutnost lokaliziranih

15

toaka zaguenja (hotspots), jer usmjeritelji danas ne mogu "inteligentno" reagirati na zaguenje. Rjeenje je uglavnom jednodimenzionalno redukcija brzine izlaznog prometa koja se upotpunjuje preusmjeravanjem prometa na zatitni put koji je u tom trenutku najpovoljniji (najmanje iskoritenje u odnosu na duljinu zatitnog puta). To dovodi do stanja u kojem su neki dijelovi mree zagueni, dok su drugi nedovoljno iskoriteni. 2. pridjeljivanje resursa prometnim tokovima prema zahtjevima usluge ponuene korisniku dananji usmjeritelji ne mogu adekvatno razlikovati prometne tokove pri dodjeljivanju mrenih resursa. Bez koritenja tehnologija koje omoguuju dodjeljivanje razine kvalitete usluge prometnim tokovima (IntServ, DiffServ) moe doi do pohranjivanja ili odbacivanja vremenski visoko osjetljivog paketa, dok se manje osjetljivom paketu (toku) dodjeljuju mreni resursi. Agregirano tretiranje prometa ne nudi potpuno rjeenje, jer dva prometna toka koja zahtijevaju ista obiljeja prijenosa mogu biti razliito tretirani, tako da jedan dobije iznadprosjean, a drugi ispodprosjean tretman. Ova dva problema nedostatak inteligencije pri rjeavanju problema zaguenja i nedostatak pojedinanog tretiranja tokova prometa predstavljaju najvee prepreke efikasnom koritenju mree. Privremeno rjeenje koje moe ublaiti probleme jest u pridjeljivanju i rezervaciji (provisioning) kapaciteta. Sljedea generacija inteligentnih paketskih prospojnika trebala bi sadravati rjeenje problema. Uloga komutacije kanala i paketa lei u efikasnom iskoritenju mrenih resursa. Teorijski, cijeli se prijenosni spektar moe promatrati kao jedan podatkovni kanal, no iz tehnolokih razloga jednostavnije je spektar podijeliti na niz optikih kanala od kojih svaki prenosi tok paketa. Tim se tokom upravlja u elektronikoj domeni. Ovakva podjela ima utjecaja na arhitekturu mree, jer su komutacija paketa i kanala, odnosno slojevi koji ih podravaju, komplementarni. Kanali pruaju veliki kapacitet s (ogranienom) mogunou rekonfiguracije, dok komutacija paketa omoguuje prospajanje na paketskoj razini, odnosno inteligentno upravljanje uslugama za krajnjeg korisnika. S razvojem tehnologije ova e se dva koncepta pribliavati i konano konvergirati iz ega proizlazi novi koncept optike paketske mree. Pojam "optike komutacije" (danas) ne znai da se cjelokupni proces komutacije paketa odvija u optikoj domeni. U proteklom razdoblju uloeni su veliki napori u prouavanje fizikalnih mehanizama koji bi omoguili komutaciju paketa u potpunosti u optikoj domeni, no za sada su ostali na razni akademskih razrada ili laboratorijske uporabe. Razvoj takvih tehnologija koji bi doveo do njihove komercijalizacije utjecao bi na grau optikih prospojnika koji bi uz komutaciju kanala mogli komutirati pakete u optikoj domeni, to bi pribliilo koncepte komutacije kanala i komutacije paketa. Da bi optika komutacija paketa postala zamjenom elektronikoj mora se rijeiti niz problema od kojih su najznaajniji: brzo prospajanje kanala (komutacija paketa moe se promatrati kao komutacija kanala u vremenskim periodima koji odgovaraju trajanju paketa) bez gubitaka bitova, itanje zaglavlja paketa bez usporavanja koje bi nametnula optikoelektronika pretvorba. Ukoliko je takva pretvorba potrebna gubi se prednost komutacije paketa u optikoj domeni,

16

optika memorija ili sustavi za kanjenje moraju biti razvijeni da bi omoguili mehanizme poput kontrole zaguenja.
Slika 2.8 prikazuje vremenski okvir komutacijskih mehanizama. Vidljivo je da OCS i OBS zahtijevaju predradnje slanju podataka koje rezerviraju kanal (OCS) ili osiguravaju slobodan komunikacijski put (OBS). Isto tako, kod ovih komutacijskih mehanizama uspostavljeni kanal, odnosno rezervirani put potrebno je nakon slanja podatka raskinuti. Potrebno je naglasiti da i kod OPS dolazi do procesiranja kontrolne informacije pri emu je potrebno zakasniti podatke no to je zakanjenje jednako za sve pakete i moe se promatrati kao zakanjelo cjelokupno slanje podatka za vremenski iznos koji je zanemariv u odnosu na vremena rezervacije i raskidanja OCS i OBS.

Slika 2.8 Vremenski okvir pojedinih komutacijskih mehanizama

Tabela 2.2 usporeuje najvanija obiljeja komutacijskih mehanizama.

Tabela 2.2 Usporedba obiljeja komutacijskih mehanizama
Zrnatost Vrijeme prospajanja ms s ns Iskoristivost mree Sloenost

OCS OBS OPS

grubo (valna duljina) srednje (snop) fina (paket)

niska srednja visoka

niska srednja visoka

Signalizacija Vrijeme Odnos kontrolne i podatkovne informacije mali mali veliki Signalizacija u podatkovnom kanalu ne ne da

OCS OBS OPS

veliko srednje malo

2.4.4

Daljnji razvoj

Tabela 2.3 [2] daje predvianja razvoja MAN i WAN tehnologija u narednih nekoliko godina. Glavni trendovi obuhvaaju smanjivanje razlika izmeu MAN i WAN mrea i konano brisanje granica, poveanje ukupne udaljenosti prijenosa i kapaciteta po kanalu. Od komponenti se oekuje malo vrijeme ugaanja i velika skalabilnost prostornih prospojnika.

17

Tabela 2.3 Predvianje razvoja MAN i WAN tehnologija

MAN Mrea Arhitektura mree Arhitektura vora Prijenos Povezana topologija, 1:N zatita, vremena prospajanja < 1s OCS+OPS Ujedinjavanje MAN/WAN Prijenos: DWDM, ETDM/OTDM, DWDM + ETDM/OTDM Udaljenost: 100 - 200 km Kapacitet kanala: 10 - 640 Gbit/s Broj valnih duljina: 10 - 1000 Kapacitet vlakna: do 40 Tbit/s Add/drop kapacitet: do 10 Tbit/s Do funkcionalnosti OSI sloja 3 QoS+SLA za privatne i poslovne aplikacije Brzo prospajanje valnih putova Ugodivi predajnici/prijemnici (ms i ns ugaanje) brzina do 640 Gbit/s Pretvornici valnih duljina irokopojasna pojaala (<200 nm) DWDM mux/demux Prostorni prospojnici do 1000x1000 (vrijeme prospajanja ms i ns) Optiki spremnici Optiko procesiranje signala WAN Udaljenost: 5000 km bez regeneracije Prijenos: WDM+OTDM Kapacitet kanala: 40-160 Gbit/s Broj valnih duljina 200-500 Kapacitet vlakna: do 20 Tbit/s OCS+OBS+OPS

Kontrola

(G)MPLS [8][9][10]

Komponente

Prospojne matrice do 5000x5000 irokopojasna pojaala (<300 nm) irokopojasni pretvornici valnih duljina Sveoptiki regeneratori Valovodne strukture Spremnici velikog kapaciteta (100 PB)

18

3 Obiljeja optike komutacije paketa

3.1 Motivacija
Svaki od razmatrana tri naina komutacije nudi razliite mogunosti kvalitete usluge i iskoristivosti mree. Komutacija kanala pogodna je za usluge u stvarnom vremenu (real-time services) koje zahtijevaju malu varijaciju kanjenja i stalan kapacitet, ali nude slabu iskoristivost mree zbog slabe fleksibilnosti prilagodbe kapaciteta prometu kojem je kanal namijenjen. S druge se strane nalazi komutacija paketa koja nudi bolje iskoritenje kapaciteta, ali nasljeuje probleme koncepta prisutnog na IP sloju. Komutacija snopova i paketa predstavljaju velike probleme za dananju tehnologiju jer zahtijevaju optike memorije i 3R regeneraciju u optikoj domeni. Razlog njihovog uvoenja je neprikladnost komutacije kanala, inherentno vezane uz govorne komunikacije, za prijenos IP datagrama. Jedna je od tendencija u suvremenom prijenosu podataka u smanjivanju zaglavlja zbog poveanja propusnosti. Smanjivanje zaglavlja moe se postii smanjivanjem protokolnog sloaja. Konaan cilj je uklanjanje protokola 2 sloja (ATM, Sonet/SDH) i implementacija njihove funkcionalnosti (primarno kvalitete usluge i mehanizama zatite i obnavljanja) u IP-u ili fotonikom sloju. To dovodi do IP over WDM paradigme i jo vre veze IP i fotonikog sloja. Zbog tih razloga komutacija kanala postaje jo neprikladnija za prijenos IP datagrama. Komutacija paketa unosi finiju vremensku zrnatost prijenosa u odnosu na komutaciju snopova i kanala. Sva se tri mehanizma mogu promatrati na isti nain, no u razliitim vremenskim mjerilima. Komutacija kanala predstavlja vremenski stalan komunikacijski kanal koja se mijenja samo u sluaju kvarova ili uslijed promijene prometnih zahtjeva. Komutacija paketa se moe promatrati na isti nain, no komunikacijski kanal postoji samo lokalno (na mjestima gdje se nalazi paket i odgovara stanju prospojnika) za vrijeme trajanja prijenosa paketa. Komutacija snopova se nalazi izmeu komutacije kanala i paketa s obzirom da kanal postoji s kraja na kraj, ali samo za vrijeme prijenosa snopa. Komutacija paketa zbog finije vremenske zrnatosti omoguuje bolje koritenje prijenosnog medija. Kod komutacije kanala moraju se naime agregirati ulazni tokovi paketa to zbog samoslinosti prometa [11][12][13] dovodi do velikih promjena u iskoritenju prospojenog kanala stalnog kapaciteta. Optika komutacija paketa uklanja taj problem jer ne postoji potreba za prijenosom paketskog prometa kanalom, ve prometom koji se isto tako paketiziran.

3.2

Osnovni problemi

Osnovni problemi optikog prospajanja signala su optiko pohranjivanje podataka (optical buffering) i razrjeavanje sukoba (contention resolution). Oba su problema posljedica tehnoloki nerijeenih pitanja optike memorije.

19

Problem procesiranja signala proizlazi iz potrebe za velikim brzinama prospajanja. Upravljanje mreom i usmjeravanje obavlja se u elektrikoj domeni, te se podaci o usmjeravanju moraju pretvoriti iz optikog u prikladan elektriki oblik. Ovaj problem je unutar KEOPS projekta (3.4.2) rijeen prijenosom podataka i zaglavlja razliitim brzinama. Zaglavlje se prenosi relativno malim brzinama to omoguuje njegovo itanje u elektrinoj domeni. Podaci se alju veom brzinom da bi se iskoristile prednosti prijenosnog medija. Brzina prijenosa pritom moe biti poveana prijenosom vie podataka u jednom vremenskom odsjeku. Zaglavlje i podaci vremenski su odmaknuti u KEOPS projektu zatitnim vremenom (guard time). Kod komutacije snopova zaglavlje se alje prije podataka da bi se prospojna oprema na putu do odredita postavila u eljeno stanje. Ideja kod svih mehanizama je ista poslati zaglavlje dovoljno sporo ili s dovoljno velikim vremenskim odmakom da bi se prospojna oprema postavila u eljeno stanje prije dolaska podataka. eljena propusnost postie se prijenosom eljene koliine podataka u jednom vremenskom odsjeku, odnosno poveavanjem brzine prijenosa podataka. Sinkronizacija je potrebna samo u sinkronim mreama gdje je vrijeme podijeljeno u odsjeke (slots). Veina do sada predloenih optikih prospojnika su sinkroni prospojnici sa stalnom duljinom paketa (pretpostavka sinkrone mree). U tom sluaju je upravljanje prospojnikom jednostavnije ime se pojednostavljuju kljuni problemi memoriranja i usmjeravanja. Nedostatak je u potrebi paljive sinkronizacije koja se uglavnom implementira linijama za kanjenje. Unutar KEOPS projekta implementiran je i koriten 3R regenerator. Uporabu takvih regeneratora u stvarnim mreama ograniava njihova cijena, za koju se oekuje da e se s vremenom smanjivati. IP protokol kao danas dominantan Internet protokol, te samoslinost prometa neki su od glavnih razloga uvoenja optike komutacije kanala i razmatranja paradigme IP preko WDM (IP over WDM). Problemi proizlaze iz prijenosa IP datagrama optikim paketima, jer je danas najrairenije rjeenje optike komutacije kanala sinkrona mrea sa stalnom duljinom paketa, a priroda IP datagrama je u razliitosti duljina i ulanavanju/fragmentaciji. S obzirom na relativno veliko zaglavlje IP datagrama konkatenacija vie podataka poveava propusnost mree. Mree s komutacijom snopova uglavnom su asinkrone i koriste snopove promjenjive duljine to ih ini prikladnijima za prijenos IP prometa. Drugi pristup su asinkrone mree s promjenjivim duljinom paketa. Propusnost u takvim mreama je vea nego u sinkronim mreama, no tehnologija je jo uvijek nezrela za kontrolu takvih prospojnika. U daljnjem tekstu detaljnije su objanjeni sljedei problemi: sinkronizacija, razrjeavanje sukoba (contention resolution), modeli prospajanja, pohranjivanje paketa, te format paketa i zaglavlja.

3.3

Komponente mree s optikom komutacijom paketa

Problematika optike komutacije paketa ponajvie je vezana uz nerijeena tehnoloka pitanja izgradnje optikih komponenata. Ta pitanja ukljuuju realizaciju optike

20

memorije, skalabilnih i brzo podeavajuih prospojnih matrica te optikih izvora sposobnih podrati usnopljeni promet. Tabela 3.1 prikazuje traena obiljeja komponenti MAN i WAN mrea (izvor ISTOptimist projekt [2]). U nastavku se detaljnije obrauju laseri, pretvornici valnih duljina, regeneratori optikog signala i prospojnici kao temeljne komponente optike komutacije paketa.
Tabela 3.1 Traena obiljeja komponenti MAN i WAN mrea
MAN Predajnik irokopojasni (300 nm) visoka spektralna efikasnost brzo ugaanje (< 1 s) jeftini 40 160 Gbit/s po kanalu TDM na vie brzine prijenosa ravna krivulja gubitaka upravljanje disperzijom niska nelinearnost (visoka snaga 1001000 kanala) 2R regeneracija (retiming preskup) irokopojasna pojaala (200-300 nm) jeftina pojaala OBS visoka propusnost niska cijena prospajanje/pretvorba skupa valnih duljina velika brzina obrade signala niska cijena ugodljivost brzina prijenosa do 40 Gbit/s WAN ITU-grid brzo ugaanje (s -> ns) kontrola cvrkutanja prijenos velikog broj kanala (<200) jednim laserom nadzor i kompenzacija disperzije vieg reda mala disperzija polarizacijskih modova kroz dizajn vlakna i aktivne komponente mala nelinearnost preko irokog podruja puna 3R pojaanje skupa valnih duljina (200-300 nm, Raman/EDFA) velika kaskadabilnost OCS relativno mala brzina rekonfiguracije transparentnost MPLS kompatibilnost pretvorba valnih duljina evolucija od elektronike prema sveoptikoj sinkronizaciji efikasno demultipleksiranje u vremenskoj i frekvencijskoj domeni velika integracija i kompaktnost

Vlakno

Regenerator

Prospojnik

Prijemnik

3.3.1

Ugodivi laseri

Jedna od najvanijih komponenata ugodivih predajnika je ugodivi laser. Od lasera se u MAN i WAN mreama oekuju visoka izlazna snaga (nekoliko mW), iroko podruje ugaanja (C i L pojasevi), velika brzina ugaanja (nekoliko ns), izravna ili integrirana modulaciju na velikim brzinama ( 2.5 Gbit/s), velika pouzdanost, tonost, te stabilnost. Danas se na podruju ugodivih lasera u 1550 nm podruju u WDM komunikacijama javlja 7 tehnologija [20] - Distributed Feedback Laser (DFB), Distributed Bragg Reflector (DBR), Sampled Grating-DBR (SG-DBR), Super Structure Grating DBR (SSG-DBR), Co-direction Coupler Sampled Grating Reflector (GCSR), External Cavity Diode Laser (ECL), te Vertical-Cavity Surface-Emitting Laser (VCSEL). Valna se duljina takvih lasera moe mijenjati mehaniki, promjenom temperature ili optoelektriki. Laseri se mogu podijeliti u dvije skupine: laseri s rubnim emitiranjem (edge emitting),

21

laseri s povrinskim emitiranjem (surface emitting). Svi laseri imaju rubno emitiranje osim DFB lasera [21]. Tabela 3.2 prikazuje obiljeja navedenih tipova lasera, dok Tabela 3.3 daje pregled komercijalno najzastupljenijih lasera.
Tabela 3.2 Pregled obiljeja tipova lasera
Tip lasera DBR [21] SG-DBR [22] SSG-DBR [23] GCSR [23] ECL [21] VCSEL [21] DFB [21] Brzina ugaanja < 10 ms 500 ns > 100 ns >> 10 ms Raspon ugaanja < 10 nm 44 nm 20 nm 44 nm > 40 nm 28 32 nm < 5 nm Izlazna snaga ~ 30 mW ~ 30 mW ~ 30 mW -5 dBm << 1mW Metoda ugaanja elektrika elektrika elektrika elektrika mehanika mehanika temperaturna

Tabela 3.3 Komercijalno najzastupljeniji laseri

Proizvoa ADC/Altitun [21] Intune INT1100 [24] Agility [25] Iolon [26] Nortel [21] Alcatel 1935 TLS [26] Tehnologija GCSR SG-DBR SGDBR ECL VCSEL DBR Brzina ugaanja < 10 ns < 1 s < 10 ms 25 ms 10 ms 100 ms Raspon ugaanja 30 nm 50 nm C-pojas 35 nm 32 nm (C ili L pojas) 12 nm Izlazna snaga < 19 mW 10 mW ~ 30 mW 10 mW 10-20 mW 20 mW Metoda ugaanja elektrika elektrika elektrika mehanika mehanika temperaturna

Iz prethodnih je tablica je vidljivo da su jedino elektroniki ugodivi laseri pogodni za optiku komutaciju kanala zbog ogranienja brzine mehanikog i temperaturnog ugaanja (vrijeme ugaanja 10 ms). Najbri trenutno ugodivi laser je ADC/Altitun GCSR laser s vremenima ugaanja ispod 10 ns koja su postignuta ograniavanjem podruja ugaanja, smanjenjem izlazne snage i sloenou izrade. U razliitim projektima na podruju optike komutacije paketa koriteni su razliiti laseri. Tijekom WASPNET projekta [19] koriten je DFB laser da bi se postigla sveoptika promjena valnih duljina. Integrirani ureaj (Nortel Technology) sastoji se od optikog pojaala snage (poluvodiko) s DFB laserom. Izlazna je snaga temperaturno ugodiva (~ 0.1 nm/C), no brzina ugaanja je niska. Pokazano je, meutim, da ureaji koji koriste DFB laser s vie dijelova imaju brzine ugaanja oko 6 nm. HORNET (Hybrid Opto-electronic Ring Network) projekt [27] koristi GCSR laser s podrujem ugaanja od ~ 30 nm u C pojasu. Struja ugaanja je < 10 mA, a najvea brzina ugaanja 15 ns. Ugodivi predajnik u SONATA projektu [28] koristi laser ugodiv strujom (SG-DBR ili GCSR) s izlaznom snagom tipino viom od -7 dBm, irinom ugaanja od 6 nm s koracima od 0.4 nm i vremenom ugaanja kraim od 1 s. Brzi ugodivi laseri jedna su od kljunih komponenata u optikoj komutaciji paketa koje omoguuju veu zrnatost prijenosnog pojasa (u usporedbi s komutacijom kanala), statistiko multipleksiranje i napredno upravljanje prometom.

22

3.3.2

Pretvornici valnih duljina

Pretvornik valnih duljina jedna je od komponenti koja bi mogla utjecati na stupanj prodora optike komutacije paketa u transmisijsku mreu i jednostavnost njezine implementacije. Pod pojmom pretvornika misli se na sveoptiku komponentu koja u optikoj domeni pretvara valnu duljinu ulaznog signala na neku izlaznu valnu duljinu. Uz pretvornike valnih duljina javljaju se i transponderi koji ulazni optiki signal pretvaraju u elektriku domenu, te ga prilagouju (format, snaga) na oblik pogodan prijenosu optikom mreom s valnim multipleksiranjem. Elektriki signal se ponovno pretvara u optiku domenu na prikladnoj DWDM valnoj duljini. Ovakvi su ureaji na rubovima optike transmisijske mree i predstavljaju njezino suelje prema ulazima/izlazima linijskih kartica klijentske opreme (IP usmjeritelji). Pretvorba valnih duljina jedan je od naina rjeavanja sukoba optikih paketa, a fleksibilnost koja nastaje uvoenjem pretvorbe u vorove optike mree bitno pojednostavljuje dizajn mree (eliminira se problem statikog usmjeravanja i dodjele valnih duljina), te se postie vee iskoritenje mrenih komponenata kao i vee mogunosti preusmjeravanja prilikom kvarova [29]. Pretvornici su, s druge strane, skupe komponente iji stupanj tehnoloke zrelosti utjee na pouzdanost mree i mogunost 3R regeneracije signala. Osnovni zahtjevi na pretvornike valnih duljina su visoke brzine rada, kaskadiranje, mali broj potrebnih komponenti, mali potroak energije, te niska cijena. Danas su sveoptiki pretvornici imperativ zbog sve veih brzina prijenosa i pouzdanosti koja je kod optoelektrikih ureaja upitna. Provode se brojna istraivanja na podruju nelinearnosti medija kao to su optical fiber interferometic gates, te non-linear loop mirrors [30]. Spomenute tehnologije puno obeavaju na podruju regeneracije i oblikovanja signala, no zahtijevaju velike vrne snage optikih signala da bi se potaknuli potrebni nelinearni efekti, te je stoga njihova primjena ograniena na uske optike impulse. Kod sustava s NRZ (Non-Return to Zero) kodovima kao nelinearni element koristi se laserska dioda. Kao primjer moe se navesti primjena DBR (Distributed Bragg Reflector) lasera, te ugodivih laserskih dioda na brzinama do 10 Gbit/s. Ovakvi ureaji imaju prednost nad ostalim rjeenjima jer su implementirani na jednom integriranom krugu, no najee zahtijevaju velike optike snage ili su ograniene brzine. Posljednjih su se godina ipak izdvojili fizikalni mehanizmi koji se najee primjenjuju pri pretvorbi valnih duljina. Uglavnom se primjenjuje modulacija snage ili indeksa loma (refractive index) u SOA. Demonstrirane su pretvorbe valnih duljina neovisne o polarizaciji na brzinama 10 i 20 Gbit/s koritenjem polarizacijski neosjetljivih aktivnih podruja SOA. Tri su osnovna fizikalna procesa koji se koriste u SOA: cross-gain modulacija (XGM Cross-Gain Modulation), meufazna modulacija (XPM Cross-Phase Modulation), te mijeanje 4 vala (FWM Four Wave Mixing). Cross-Gain modulacija Cross-Gain modulacija (XGM, Slika 3.1) koristi interakciju dva optika signala preko populacije nosioca. Pojaanje SOA dolazi u zasienje kako se snaga optikog signala poveava. Na taj je nain mogue modulirati pojaanje pojaala ulaznim signalom, te pojaalom modulirani izlaz prebaciti na novu valnu duljinu. Pri tome dolazi do

23

invertiranja itavog signala. Signal kontinuirane snage dovodi se kao ulaz SOA. Signal koji nosi podatke na valnoj duljini 1 iscrpljuje nositelj i uzrokuje promjene u indeksu loma. Na taj se nain mijenja pojaanje SOA. Drugi signal valne duljine 1 vidi modulirano pojaanje i indeks loma, to dovodi do promjene amplitude i faze drugog signala prema ulaznom signalu. Jedno je od glavnih nedostataka ovog rjeenja u pogoranju odnosa signal-um zbog uma spontane emisije koji se kree 78 dB za SOA, no uglavnom poprima i vee iznose kada se SOA koristi za promjenu valnih duljina. Kvaliteta se signala dodatno pogorava distorzijama amplitude i cvrkutanjem uzrokovanim modulacijom nosioca. Prednost ove metode je u vrlo brzoj pretvorbi signala demonstriranoj na brzinama od 100 Gbit/s. Ovaj je oblik pretvorbe jedan od najjednostavnijih sveoptikih mehanizama danas u primjeni.

Slika 3.1 Cross-Gain modulacija

Slika 3.2 Meufazna modulacija

Slika 3.3 Mijeanje 4 vala

Meufazna modulacija Meufazna modulacija (Slika 3.2) koristi promjenu indeksa loma uzrokovanu optikim signalom. Optiki se signali koji prolaze kroz SOA fazno moduliraju to je uzrokovano modulacijom snage. Ovakav se efekt meufazne modulacije moe iskoristiti kod interferometrijskih ureaja kao to je Mach-Zehnderov interferometar (MZI) da bi se postigla pretvorba valnih duljina. Poluvodika optika pojaala ukljuena su u jedan ili oba kraka, a elektrina se struja dovodi do oba pojaala. Ulazni optiki signal prolazi kroz jedan krak i modulira fazu u tom kraku. Interferometrijska priroda ureaja pretvara faznu u amplitudnu modulaciju signala na novoj valnoj duljini. Interferometar moe djelovati u neinvertirajuem nainu rada gdje poveanje snage signala dovodi do poveanja snage izlaznog signala, te u invertirajuem nainu rada gdje poveanje snage ulaznog signala smanjuje snagu izlaznog signala. U usporedbi s XGM nainom ovo rjeenje znaajno poveava snagu signala u pogledu cvrkutanja i faktor/koeficijent potiskivanja (extinction ratio). Da bi se postigla visoka radna stabilnost i kompaktnost MZI se obino integrira sa SOA koji se koristi da bi se dobila pretvorba valnih duljina. Interferometrijska XPM moe raditi na visokim brzinama. Demonstrirane su pretvorbe pri brzinama 100 i 168 Gbit/s. Mijeanje 4 vala Mijeanje 4 vala (FWM, Slika 3.3) koristi se za pretvorbu valnih duljina koritenjem nelinearnosti u SOA. FWM nastaje iz nelinearnog odgovora medija u sluajevima kada je u njemu prisutno vie od jednog vala. Rezultat efekta FWM je stvaranje signala iji je intenzitet proporcionalan umnoku intenziteta ulaznih signala, a njegova su faza i frekvencija linearne kombinacije faza i frekvencija ulaznih signala. FWM je jedini nain pretvorbe koji je u potpunosti optiki transparentan jer zadrava podatke o fazi i amplitudi, te zadrava format signala. Ovo je takoer jedini nain gdje se moe istovremeno pretvarati vie ulaznih u vie izlaznih valnih duljina.

24

Postignuta je pretvorba pri 100 Gbit/s u rasponu valnih duljina od 3.2 nm. Smanjenjem brzine poveava se raspon valnih duljina koje se mogu pretvarati (npr. 80 nm pri 2.5 Gbit/s, te 24.6 nm pri 10 Gbit/s). Prikladno je razviti integrirana rjeenja koja sadravaju i optike izvore i optika pojaala da bi se smanjio troak i sloenost rjeenja. U [31] se spominje jedno takvo rjeenje koje integrira DFB laser sa SOA. Pretvorba valnih duljina temelji se na kombinaciji XGM u cijelom ureaju i XPM unutar podruja koje sadri reetku. Podatkovni signal valne duljine 1 ulazi na strani lasera u DFB/SOA rjeenju. DFB emitira drugu valnu duljinu 2. Nastupa modulacija pojaanja i faze unutar lasera, koji se ponaa kao pojaalo signala valne duljine 1, te pojaala koje prenosi ulazni signal na DFB valnu duljinu 2. Prisutnost logike jedinice iscrpljuje nosioce i smanjuje pojaanje DFB lasera, to dovodi do pojave logike 0 na valnoj duljini 1 na izlazu. Izlazni je signal dakle invertiran. Na kraju se izolira izlazni signal na valnoj duljini 1 koritenjem pojasno propusnog filtera.

3.3.3

Regeneracija optikog signala

Potpuna regeneracija optikog signala u optikoj domeni danas jo nema iroku komercijalnu primjenu. Uglavnom se koriste 2R regeneratori (oblikovanje i pojaanje signala), premda DFB/SOA ureaji imaju mogunost 3R regeneracije. Dodavanje resinkronizacije takta oblikovanju i pojaanju signala koji su inherentne funkcije DFB/SOA ureajima postie se dodavanjem ekstraktora takta i modulacijskih tehnika. Takvo rjeenje ipak nije iroko primjenjivo, te se oekuje da e u metropolitanskim mreama prevladavati 2R rjeenja.

3.3.4

Optiki prospojnici

Usmjeravanje i ugodivi pretvornici valnih duljina U prethodnom dijelu naznaeni su dobri rezultati u pretvorbi valnih duljina i regeneraciji signala koji se mogu postii primjenom integriranih DBF/SOA rjeenja. Mogue je konstruirati i sveoptike prostorne prospojnike na principu usmjeravanja valnih duljina. Oni se mogu temeljiti na kombinaciji kompaktnih valno ugodivih regeneratora s pasivnim komponentama za usmjeravanje valnih duljina kao AWG (Arrayed Wavelength Guide). Ugodivi pretvornici valnih duljina slue za pretvorbu ulaznog signala na valnu duljinu odreenu podacima u zaglavlju. Izbor izlazne valne duljine odreuje i izlaz iz usmjeritelja valnih duljina. Signal se dodatno regenerira prolaskom kroz ugodive pretvornike valnih duljina. Ugodiva se pretvorba valnih duljina i regeneracija signala velikih brzina moe postii koritenjem valno ugodivih poluvodikih lasera. Navedeni se problem moe rijeiti koritenjem poluvodikih lasera s vie dijelova u kojem se izlazna valna duljina odreuje prednjom i stranjom Braggovom reetkom koje reflektiraju valne duljine ovisno o struji napajanja. Kombiniranjem ureaja s ugodivom pretvorbom valnih duljina i pasivnog valno osjetljivog filtra (npr. AWG) mogue je postii regenerativnu funkciju s usmjeravanjem valnih duljina. Postavljanjem takvog ureaja na ulaz pasivnog usmjeritelja signal se s bilo kojeg ulaza moe usmjeriti na bilo koji izlaz pretvaranjem na odgovarajuu valnu duljinu.

25

MEMS optiki prospojnici Problemi konvencionalnih mehanikih prospojnika su veliina, masa i dugo vrijeme prospajanja. Mikro-elektroniki-mehaniki sustavi (MEMS - Micro-ElectroMechanical-Systems) nude visoko kvalitetna rjeenja s velikim brojem portova. MEMS ureaji graeni su na slian nain kao silicijski integrirani sklopovi. Razliiti slojevi materijala polau se i oblikuju, pri emu nastaju sloene vieslojne trodimenzionalne strukture. Pri kraju proizvodnog postupka uklanjaju se dijelovi nataloenog materija stvarajui pomine dijelove. Veina MEMS prospojnika koristi pomina torziona zrcala za preusmjeravanje propagacije svjetla ime se ostvaruje prospajanje. Obiljeja su im niski gubici, malo presluavanje, male dimenzije i niska cijena proizvodnje. Prostorne komutacijske matrice Prostorne komutacijske matrice neke su od najeih komponenata fotonikih prospojnika. Razvijen je niz rjeenja (LiNbO3, InGaAsP/InP zasnovani SOA prostorni prospojnici, te silikon-silica zasnovani prostorni prospojnici). Ovi prospojnici moraju imati brzine prospajanja u rasponu od nekoliko ns, malu razinu presluavanja i male gubitke snage. Openito vrijeme prospajanja mora biti manje od 10% vremena paketa da bi se postigla dovoljno visoka iskoristivost. Drugi vaan zahtjev je monolitno integriranje prospojnika da bi se smanjila cijena i poveao kapacitet. Iz ovih su razloga prospojnici temeljeni na poluvodikim pojaalima (SOA) najzanimljiviji na podruju paketskog prospajanja i pohranjivanja. Prospajanje kroz NN komutacijsku matricu ostvaruje se postavljanjem stanja osnovnih 12 i 22 optikih prospojnika. Matrice koje koriste 12 prospojne elemente pokazuju dobra SNR svojstva. Brzine ovakvih prospojnika obino su niske (brzine ispod 100ns su rijetke), a njihova veliina je vrlo ograniena (tipino 44 i 18). 1616 prospojnik s vremenom prospajanja u mikrosekundnom podruju opisan je u [32]. Ostvaren je elektrooptikom tehnikom primjenom spoja litij-niobat, a brzina komutacije ograniena mu je kontrolnom elektronikom. Osnovni 12 prospojnici imaju brzine prospajanja ispod 5 ns. Komutacijska matrica je sloena jer sadri 480 osnovnih komutatora i 128 kontrolnih napona (45 V). Uporaba ovakvog rjeenja stoga je ograniena zbog visokog kontrolnog napona te velikog priguenja (16.1 dB). Najvee i najbre rjeenje opisano je u [33]. prospojnik je dimenzija 6464 i temelji se na free-space optici i PHASAR (phased array waveguides). Ukupni gubici iznose 15 dB, a presluavanje jednog ulaza u odnosu na sve ostale ulaze iznosi -19.5 dB. Daljnji razvoj U narednim godinama oekuje se porast broja vorova s optikim prospojnicima te poveanje njihovih dimenzija. Slika 3.4 prikazuje ta poveanja prema tipovima prospojnika (izvor IST-Optimist projekt).

26

Slika 3.4 Poveanje broja prospojnika i njihovih dimenzija

3.4
3.4.1

Implementacije optike komutacije paketa

ATMOS

ATMOS (ATM Optical Switching) [14] projekt odvijao se u drugom dijelu RACE (Research and Technology Development in Advanced Telecommunications in Europe) programa. Bio je usmjeren na istraivanje moguih fotonikih tehnologija za ATM sustave komutacije velike brzine. Projekt je ukljuivao partnere iz podruja telekomunikacijske industrije i znanosti. Cilj je bila izgradnja i ispitivanje novih komutatora i sustava komutacije. Unutar optikih komutatora koritene su elektronike i optike komponente. Istraivanje je ukljuivalo i optimizaciju kljunih optikih komponenti (prostorni prospojnici i usmjeravanje valnih duljina te linije za kanjenje). Performanse optikih komutatora teorijski su razmatrane. Demonstriran je rad optikog ATM komutatora (44 pri 2.5 Gbit/s i linijama za kanjenje), te je bilo izgraeno nekoliko komponenata ukljuujui ugodive filtre [15]. Slika 3.5 prikazuje arhitekturu paketskog komutatora iz RACE ATMOS projekta. Komutator nije sve-optiki u strogom smislu jer je upravljanje elektroniko. Komutator se sastoji od tri stupnja: detektiranje zaglavlja paketa fotodetektorima (PD) iz kojih se itaju podaci o usmjeravanju. Na temelju tih podataka svakom je paketu dodijeljena valna duljina koju proputa filter na eljenom izlazu, razrjeavanje sukoba rijeeno je stupnjem s pohranjivanjem koji koristi linije za kanjenje prema kojima vode optika vrata, stupanj u kojem se demultipleksira signal i filtriraju paketi.

27

Slika 3.5 Komutator ATMOS prema RACE projektu

Stupanj za detektiranje zaglavlja paketa sastoji se od N optikih ugodivih pretvornika valnih duljina koji ulazne pakete pretvaraju na odreenu valnu duljinu ovisno o eljenom izlaznom portu (paket adresiran na i-ti izlaz pretvara se na valnu duljinu i). Stupanj za pohranjivanje sastoji se od NK komutatora sastavljenog od SOA optikih vrata nakon ega slijedi skup od K linija za kanjenje ije duljine variraju od 0 do (K1) vremena paketa. Komutator omoguuje paketima, kodiranim valnim duljinama, pristup odgovarajuoj liniji za kanjenje tako da paketi usmjereni na odreeni izlaz naputaju komutator jedan po jedan u FIFO poretku. Stupanj za demultipleksiranje sastoji se od KN zvjezdastog sprenika kojeg slijedi N pojasnopropusnih filtara koji izdvajaju pakete odreene valne duljine. Prisutna je i elektronika kontrola komutatora i pretvornika valnih duljina. Zbog kodiranja paketa valnim duljinama 1, 2, ..., N k linija za kanjenje ponaa se kao N FIFO spremnika s jednim izlazom i kapacitetom od k paketa. Problem je ovog pristupa rast broja optikih vrata iz bloka u kojem se pohranjuju podaci proporcionalno s umnokom Nk, tj. veliine komutatora i veliine spremnika. Gubitak optike snage paketa proporcionalna je Nk2 za N<k ili N2k za N>k. Vrijednost k ovisi o zahtijevanoj vjerojatnosti gubitka paketa i prometnom optereenju.

3.4.2

KEOPS

1995. godine ATMOS projekt naslijedio je KEOPS (Keys to Optical Packet Switching) projekt kao dio ACTS projekta [16]. Projekt je zavrio u rujnu 1998. godine. Ovaj projekt predlae duljine vremenskog odsjeka od 1.7 s, brzine prijenosa zaglavlja paketa od 622 Mbit/s i promjenjive brzine prijenosa podataka. Stalno vrijeme trajanja paketa osigurava da isti komutator moe prospajati pakete na razliitim brzinama. Ovo se rjeenje moe smatrati transparentnim s obzirom na brzinu prijenosa i do neke mjere na format prijenosa jer se mogu prospajati ATM elije, IP datagrami ili SDH okviri, a dozvoljen je i broadcast paketa. Glavi cilj KEOPS projekta bio je prema konanom izvjetaju "definicija, razvoj i ocjena optike komutacije paketa i mrea s usmjeravanjem koje su sposobne podrati transparentnost brzine prijenosa, koriste optike pakete stalne duljine i zaglavlja niske brzine da bi se omoguilo procesiranje u sueljima mree i vorova". Tijekom projekta razvijeni su sveoptiki pretvornici valnih duljina s brzinama 10 Gbit/s. Pretvornici su zasnovani na meufaznoj modulaciju u poluvodikim optikim pojaalima koja ine interferometrijsku (interferometric) strukturu. Ta pojaala koritena su i kao osnova sve-optikih regeneratora implementiranih tijekom

28

projekta. Rad je kasnije nastavljen unutar ACTS REPEAT i PELICAN projekata [17]. Sinkronizatori Sinkronizacija paketa kljuan je problem u sinkronim mreama s optikom komutacijom paketa. Tijekom KEOPS projekta razvijen je i implementiran sveoptiki sinkronizator (Slika 3.6). Sinkronizator ukljuuje tri kaskadirana stupnja od kojih svaki ima 2 pasivna sprenika, 4 linije za kanjenje razliitih duljina naznaenih iznad linija i 4 optika vrata. Prvi skup linija za kanjenje s grubom tonou uklanja znaajnije razlike u vremenu dolaska paketa, dok preostala dva bloka slue za finije ugaanje. Svaki se paket usporeuje s referentnom vrijednou i na taj nain se otvaraju ili zatvaraju optika vrata. Rezolucija implementiranog sinkronizatora je oko 3.2 ns, a vrijeme postavljanja manje je od 1 ns. Odnos signalum i interferencija izmeu razliitih putova su niski.

Slika 3.6 Struktura sve-optikog sinkronizatora

Arhitektura komutatora Unutar KEOPS projekta implementirane su dvije komutacijske matrice (switching fabric): valno usmjeravajua matrica (WRS Wavelength Routing Switch), te broadcast-and-select matrica. Djelomino je unutar ovog projekta modeliran i prospojnik s velikim optikim spremnicima (SLOB Switch with Large Optical Buffers). Kod valno usmjeravajue matrice WDM se koristi za komutaciju (Slika 3.7). Mreni demonstrator implementiran tijekom projekta sadravao je 44 komutatore s 4 valne duljine i signalima 2.5 Gbit/s. Demonstrator je ukljuivao razrjeavanje sukoba pomou optikih linija za kanjenje, komutaciju paketa prema zaglavlju, osvjeavanje zaglavlja u komutatoru i njegovo poravnavanje s obzirom na poloaj podataka. Prosjean broj komponenata po prospojniku za jedan vor iznosio je 1.5 Mach-Zehnderov interferometar (izlazni pretvornici valnih duljina), 1.5 SOA zasnovanih pretvornika valnih duljina (ulazni pretvornici valnih duljina), 80 DFB lasera, 3 EDFA, 3 filtra, 12 de/multipleksera, te 16.8 km linija za kanjenje [18]. Prijemnik zaglavlja oznaen je na slici kao HR (header receiver).

29

HR I1

centralna jedinica

sat O1

HR I2 pretvornik valnih duljina (SOA) pretvornik valnih duljina (MZI) O2

Slika 3.7 Arhitektura komutatora s valnim usmjeravanjem (WRS) Slika 3.8 prikazuje broadcast-and-select komutator implementiran kao 1616

komutator sa 16 valnih duljina i 16 memorijskih mjesta, te 10 Gbit/s signalima. Slika prikazuje openitu strukturu komutatora NN dimenzije s K memorijskih mjesta.

Slika 3.8 Broadcast-and-select komutator

Ovo rjeenje koristi razliite valne duljine za razdvajanje paketa koji dolaze na razliite ulaze. Paketi s razliitih ulaza pretvaraju se na razliite valne duljine prije nego to se kombiniraju u zvjezdastom spreniku. Nakon toga se obavlja broadcast na skup od K linija za kanjenje. Svaki paket moe biti zakanjen izmeu 0 i (K-1) duljina paketa. Paketi koji izlaze iz linija za kanjenje dalje se alju na sve izlazne portove gdje dva skupa optikih vrata odabiru potrebne pakete. Prvi skup vrata na svakom izlazu odabire liniju za kanjenje kojom dolazi eljeni paket, a drugi skup vrata zajedno s parom WDM demultipleksera i multipleksera bira valnu duljinu na kojoj dolazi eljeni paket. Prednost ove arhitekture je eliminacija ugodivih komponenti. Nedostatak je gubitak optike snage koji je proporcionalan NK2 i zahtjeva N(N+K) optikih vrata. Format paketa U projektu KEOPS koriten je format paketa zasnovan na vremenskim odnosima. Koliina podataka po paketu moe biti proizvoljna sve dok duljina paketa ostaje vremenski nepromijenjena. Zaglavlje paketa prenosi se (relativno) malom (nekoliko stotina Mbit/s) stalnom brzinom prijenosa. Ta brzina kao i brzina prijenosa podataka proporcionalne su korisniki definiranoj brzini prijenosa, koja se mora kretati u granicama od 622 Mbit/s do 10 Gbit/s. S obzirom na razliku u brzini prijenosa izmeu zaglavlja i podataka mogue je koristiti dovoljno niske brzine prospajanja za postizanje dobre propusnosti. Slika 3.9 prikazuje KEOPS format paketa.

30

vremenski odjeak T: 1.646 s=128 okteta (pri 622 MBit/s) zatitno zatitno vrijeme >26 ns vrijeme >26 ns podaci zaglavlje 1.35 us (105-1680 B) 180 ns (14 B)

Slika 3.9 KEOPS format paketa

Zaglavlje sadri 8 okteta za hijerarhiju oznaka za usmjeravanje, te 3 okteta za identifikaciju tipa podataka koji se prenose, kontrolu toka, brojanje paketa i sl. 1 oktet odreuje poziciju podataka relativno prema zaglavlju, a 2 okteta slue za sinkronizacijski uzorak. Ukupna duljina zaglavlja je 14 okteta. Izmeu zaglavlja i podataka postoji vremenska praznina zatitno vrijeme (guard time) koje uklanja utjecaj treperenja faze (jitter). Takvo zatitno vrijeme postoji prije i poslije podataka, te se sastoji od dva dijela. Prvi dio je stalnog iznosa koji se uvijek postavlja, a drugi dio je proporcionalan trajanju vremenskog odsjeka. Zakljueno je da je optimalno trajanje podataka za ATM promet 2.726 s. Ta je vrijednost uvjetovana efikasnou prijenosa i ogranienjem spremnika. Slika 3.7 prikazuje KEOPS komutator koji se priblino sastoji od istih stupnjeva kao i ATMOS uz glavnu razliku da su paketi iz istih ulaza uvijek pretvoreni na istu valnu duljinu. U ovom je sluaju takoer podran broadcast. Svakom dolaznom paketu pridruuje se jedna valna duljina koja odreuje ulazni port. Paket se zatim pohranjuje. Svi paketi imaju sva mogua kanjenja zbog pasivnih rasprenika. Vrata koja proputaju vie valnih duljina na izlazima svake linije za kanjenje slue za odabir paketa koji pripadaju odgovarajuem vremenskom odsjeku ovisno o situaciji pohranjivanja. Sve se valne duljine posluuju simultano. Na izlasku se mora odabrati samo jedan od paketa, odnosno samo jedna valna duljina. Ovakav nain rada omoguuje odabir jedne valne duljine na svim ili dijelu izlaza u isto vrijeme (broadcast, multicast).

3.4.3

WASPNET

WASPNET (Wavelength Switched Packet Network) je projekt kojeg financira EPSRC i koji ukljuuje tri britanska sveuilita i nekoliko industrijskih institucija. Projekt je pokrenut u srpnju 1997. godine. Konani cilj projekta je nova optika transmisijska mrea zasnovana na komutaciji paketa [19]. Jedno je od glavnih dostignua projekta implementacija nekoliko arhitektura optikih paketskih komutatora koji se odlikuju visokim kapacitetom prospajanja, kompatibilnou s Internet prometom i efikasnim koritenjem mree. Pokazano je da je prijenos optikih paketa preko 14 vorova mogu bez znaajne degradacije signala. Paralelno s dizajnom vorova prouavana je i kontrola mree te proizvodnja potrebnih ureaja. Tijekom projekta razvijen je demonstrator s mogunostima uklanjanja i dodavanja zaglavlja paketa, usmjeravanja, prospajanja i razrjeavanja sukoba. Komutator Slika 3.10 prikazuje pojednostavljeni model komutatora u WASPNET projektu, jer je prikazana samo jedna ravnina komutatora, dok se itav komutator sastoji od vie

31

ravnina od kojih svaka radi na drugoj valnoj duljini. Svako ulazno vlakno spojeno je na demultiplekser koji alje pakete valne duljine i na ravninu i, a svaki izlaz je dobiven multipleksiranjem kombinacije izlaza ravnina. Podrka razdvajanju paketa po prioritetima osigurana je slinim mehanizmom kao u AWG (Arrayed Waveguide Grating) zasnovanom komutatoru s povratnom vezom. AWG prikazan s desne strane koristi se za uklanjanje zaguenja. Kombinacija valne duljine i ulaznog porta drugog AWG odreuje izlazni port. Vie paketa moe izai na isti izlaz ravnine, svaki na svojoj valnoj duljini.

Slika 3.10 Komutator u WASPNET projektu

Format paketa Unutar WASPNET projekta bili su koriteni paketi s 4 okteta dugim zaglavljem i 256 okteta dugim podacima. Podaci se prenose brzinama od 10 Gbit/s, dok se zaglavlje prenosi na niim brzinama. Postoje tri mogunosti prijenosa podataka i zaglavlja: zaglavlje i podaci prenose se u istom vremenskom odsjeku. Zaglavlje se prenosi elektrikim podnosiocem na frekvencijama viim od frekvencije podataka, zaglavlje i podaci se prenose istovremeno na razliitim valnim duljinama, zaglavlje i podaci se prenose serijski kao u KEOPS projektu. Druga dva naina imaju problem s presluavanjem. U prvom je pristupu osvjeavanje zaglavlja problematino, te je potreban dodatan laser za svaki kanal koji prenosi podatke. U posljednjem pristupu slabije je iskoritenje propusnog pojasa, no nema presluavanja i osvjeavanje zaglavlja je jednostavnije.

3.4.4

DAVID

Glavni cilj DAVID (DAta and Voice Integration over DWDM) projekta je predlaganje packet-over-WDM rjeenja, to ukljuuje modeliranje prometa i upravljanje mreom, te pokriva podruja od metropolitanskih (MAN) do mrea irokog podruja (WAN). Unutar projekta predloen je model optikog paketskog komutatora. Poseban je naglasak na pruanju kvalitete usluge i koritenju promjenjive duljine paketa. Razrjeavanje zaguenja rijeeno je kombiniranjem optikih spremnika i valnog multipleksiranja. Predloena su tri naina podravanja kvalitete usluge:

32

1. kvaliteta usluge temeljena na rezervaciji valnih duljina neke pretvornike valnih duljina mogu koristiti sve klase, neke skup najviih klasa, a preostale samo najvia klasa, 2. kombinacija rezervacije valnih duljina i odbacivanja iznad praga (treshold dropping) samo paketi najvie klase imaju svoje pretvornike valnih duljina. Paketi najnieg prioriteta odbacuju se uslijed prepunjenja spremnika, 3. kombinacija rezervacija valnih duljina sa zakazivanjem pretvarai valnih duljina podijeljeni su u razliite klase kao u prvom modelu. Traenje slobodnih valnih duljina za pakete vieg prioriteta provodi se uzastopce ako valna duljina nije pronaena u prvom traenju. To se postie poveanjem kanjenja paketa u voru. U prospojnoj se matrici (Slika 3.11) paketi prvo pretvaraju na valnu duljinu koja uklanja potencijalna zaguenja. Broj valnih duljina W koritenih unutar komutatora manji je ili jednak broju vanjskih valnih duljina M. Spremnik je implementiran kao kaskada k stupnjeva s m linija za kanjenje. Na svakom se stupnju kaskade paketi s linija za kanjenje usmjeravaju na prostorni komutator kroz rasprenik valnih duljina. Rasprenik se sastoji od sprenika i demultipleksera. U ovoj je arhitekturi mogue da se bilo koji izlaz iz stupnja i moe prospojiti na bilo koji ulaz stupnja i+1. Svaki stupanj ima drugaija kanjenja tako da linija za kanjenje i u stupnju k ima kanjenje imk-1. Izlazni stupanj bira odgovarajue pakete za odgovarajue izlaze s obzirom na valnu duljinu i liniju za kanjenje. Pri dolasku na odabrani izlazni port paketi se pretvaraju na odgovarajuu valnu duljinu i usmjeravaju na izlazno vlakno. Paketi na izlazne portove dolaze po FIFO principu.

Slika 3.11 Arhitektura komutatorske matrice u DAVID projektu

Detaljniji opis podrke kvaliteti usluge u dan je 9 poglavlju.

3.4.5

FLAMINGO

FLAMINGO MON je prstenasta mrea gdje je vrijeme podijeljeno u odsjeke (sinkrona mrea). Implementirane su dvije mree s dva razliita pristupa. U prvom je pristupu vrijeme podijeljeno u fiksne odsjeke, a u drugoj u odsjeke koji mogu poprimiti tri duljine trajanja. Za razliku od photonic slot routing rjeenja paketi u istom vremenskom odsjeku i razliitim valnim duljinama mogu imati razliita odredita. Svaki vremenski odsjeak ipak ima zajedniko zaglavlje koje se prenosi u zasebnom kanalu. Druga alternativa je mrea s promjenjivom veliinom odsjeka. Odsjeci mogu poprimiti tri razliite duljine. Slika 3.12 prikazuje komutator ili pristupnu toku (AP Access Point). Ugodivi -drop razdvaja upravljaki kanal koji sadri zaglavlje. Taj je ureaj uglavnom ugodiv da bi se poveala pouzdanost u sluaju prekida kanala za

33

prijenos zaglavlja. Sadraj upravljakog signala usmjerava se na elektroniku jedinicu za obradu zaglavlja (HPU Header Processing Unit). Podatkovni se kanali usmjeravaju na linije za kanjenje ija duljina odgovara trajanju obrade zaglavlja. HPU kontrolira kanjenje. Zakanjeni se podatkovni odsjeci zatim multipleksiraju. Ukoliko je odsjeak prazan moe mu se dodati novi paket. Paket koji se nalazi u odsjeku prospaja se na sljedei link ili se odvaja iz mree i vodi prema drugoj mrei. Nakon prospajanja paketi se multipleksiraju, a na ugodivi -add ureaj dovodi se osvjeeno zaglavlje kanala.

Slika 3.12 Pristupna toka u FLAMINGO MON

34

Optiki paket

Da bi se smanjio broj entiteta koje prospojnik treba procesirati u vremenu mogu se grupirati jedan ili vie paketa s istim odreditem i kvalitetom usluge. Tim se grupiranjem tvori optiki paket na rubu mree. Optiki e paket openito moe biti stalne ili promjenjive duljine. Paketi stalne (male) duljine obino se nazivaju elijama (cells) ime se smanjuje sloenost paketskog prospojnika, ali i poveava sloenost suelja izmeu ruba i mree. Posebna pozornost treba biti posveena implementaciji mehanizma za zakazivanje paketa (packet scheduling) tako da ga izvrava elektronika oprema za upravljanje u stvarnom vremenu. Tako oblikovana mrea nalikuje na mreu s prospajanjem snopova, s tom razlikom to se ovdje kontrolni podaci (zaglavlje) alju u istodobno s podacima. Ovakva implementacija donosi pojednostavljenja rubne opreme i implicira zamjenu IP usmjeritelja velikih brzina (terabit routers) jezgrenim optikim usmjeriteljima. Zaglavlje se ita prebacivanjem oznake u elektriku domenu. Posebno sklopovlje trai u tablici usmjeravanja podatak o novoj oznaci na temelju primljene. Na taj se nain odreuje i izlazno suelje. Label stacking je u optikim mreama teko implementirati, jer se duljina zaglavlja moe mijenjati.

4.1

Formati paketa i zaglavlja

U elektronikim se mreama zaglavlja paketa odailju serijski s podacima istom brzinom prijenosa (IP datagrami, ATM elije). Elektroniki usmjeritelji ili prospojnici stoga procesiraju podatke zaglavlja jednakom brzinom kojom primaju i podatke. Kako je u optikim mreama prijenosni kapacitet puno vei (kanali do 40 Gbit/s) postaje teko implementirati elektroniku obradu zaglavlja paketa da bi se paketi mogli trenutno usmjeravati bez pohranjivanja (on the fly) u svakom voru. Slika 4.1 prikazuje generiki format optikog paketa.

Slika 4.1 Optiki paket

4.1.1

Zatitno vrijeme

Zatitno vrijeme osigurava da se uzastopni paketi vremenski ne preklapaju u paketskom prospojniku. Utjecaj klizanja koje se unosi prijenosom ili u komponentama na ovaj se nain uklanja. Zatitna vremena takoer ublaavaju utjecaj varijacije u vremenima prospajanja te nepreciznog poetka i zavretka itanja i pisanja zaglavlja. Duljina zatitnog vremena ovisi o arhitekturi vora. U analizi su ukljuena zatitna vremena od 2 do 16 ns (ukupno).

4.1.2

Sinkronizacijsko polje

Sinkronizacijsko polje oznaava poetak optikog paketa. Ovo je polje potrebno u asinkronim mreama, a u sinkronim mreama omoguuje sinkronizatoru kompenziranje klizanja koje nastaje izmeu linkova i pojedinih kanala u njima. Resinkronizacija lokalnog takta je takoer potrebna kod obje mrene paradigme jer je preduvjet uspjenog itanja zaglavlja. U nekim pristupima sinkronizacijsko polje oznaava poetak podatkovnog dijela paketa s korisnikim podacima. Openito ipak nije potrebno resinkronizirati takt prema korisnikim podacima jer bi brzina prijenosa korisnikih podataka trebala biti transparentna u optikoj domeni. U ovom je radu pretpostavljeno minimalno sinkronizacijsko vrijeme od 2 ns.

4.1.3

Zaglavlje (oznaka)

Zaglavlje optikog paketa openito je krae od IP zaglavlja, te se stoga obino naziva oznakom (label). Zaglavlje obino sadri podatke o adresi izlaznog optikog vora, prioritet, podatak o tome da li je paket pun ili prazan, te duljinu paketa. Jedan oktet je najee dovoljan za jednoznano adresiranje optikih vorova jer je skalabilnost mree ograniena degradacijom signala. Regeneracija signala je mogua u rubnom elektronikim usmjeriteljima koji imaju pristup IP zaglavlju. Polje duljine paketa je potrebno kod asinkronih mrea zbog promjenjive duljine paketa. Ako se najvea duljina paketa ogranii na 1500 okteta za ovo je polje dovoljno 11 bitova. Podaci o adresi izlaznog OPS vora, te broja skokova korisni su za detekciju pogreno usmjerenih paketa, kao i izbjegavanje petlji kod primjene otklonskog usmjeravanja (deflection routing). Ova se informacija moe koristiti i u razliitim mehanizmima repova kada je potrebno osigurati ravnopravnost izmeu razliitih izvorita ili prijeenih udaljenosti. Na ovim se podacima moe temeljiti i princip potvrde ili nadzora. Mali broj klasa usluge (CoS Class of Service) uvjetovan je tehnolokim zaprekama ostvarivanju kvalitete usluge (QoS Quality of Service). Dva bita su stoga dovoljna za osiguranje 4 klase usluge. Zaglavlje se stoga moe sastojati od 2 okteta za ulaznu i izlaznu adresu vora, 11 bitova za duljinu paketa, 4 bita za broja skokova, dva bita za CoS i jedan bit za oznaku da li je paket prazan ili pun. U zbroju to iznosi 4 okteta. U stvarnim implementacijama se ee koriste dulja zaglavlja (npr. KEOPS), to omoguuje dodatnu kontrolu ispravnosti i dodatne podatke. U nekim projektima analizirana su i vrlo kratka zaglavlja (npr. 1 oktet u WASPNET projektu).

4.1.4

Naini prijenosa zaglavlja

Razliite brzine prijenosa (Differentiated Bitrates) Brzine prijenosa u kanalima WDM sustava openito su neprikladne za efikasno i jeftino elektroniko procesiranje. Jedno od rjeenja je prijenos podataka na jednoj brzini (tipino 2.5-40 Gbit/s), a zaglavlja na nioj brzini prikladnijoj za procesiranje (npr. 622 Mbit/s u KEOPS projektu). U ovom pristupu labela je binarno amplitudno modulirana kao i korisniki podaci. Razlika je u brzini nosioca jer se za zaglavlje koristi sporiji nosilac nego za podatke. U ovom je radu pretpostavljen brzina prijenosa podataka od 10 Gbit/s i zaglavlja od 2.5 Gbit/s.

36

Modulacija zaglavlja u podnosiocu (Sub-Carrier Modulation) Od rjeenja za prijenos zaglavlja najzapaenija je komutacija paketa s multipleksiranim zaglavljem u podnosiocu (SCM Subcarrier Multiplexed Header). Zaglavlje i podaci prenose se istom valnom duljinom (optiki nosilac). Pomou struje koja modulira laserski predajnik podaci se prenose u temeljnom pojasu, dok se zaglavlje kodira na paljivo odabranu frekvenciju podnosioca na niim brzinama prijenosa (Slika 4.2).

Slika 4.2 Izdvajanje zaglavlja u SCM

Podaci zaglavlja na razliitim valnim duljinama mogu se proitati detektiranjem malog dijela svjetla u vlaknu s konvencionalnim fotodetektorom bez optikog filtriranja. U izlaznoj struji fotodetektora razliiti se tokovi podataka iz razliitih valnih duljina preklapaju u temeljnom pojasu, no podnosilac ostaje odijeljen te se zaglavlje moe proitati elektrikim filtriranjem eljenog podnosioca (Slika 4.2). Vano je koristiti to manji broj to niih i to ue rasprenih frekvencija podnosioca jer se elektrika frekvencijska osjetljivost lasera i fotodetektora mora proiriti do najvie frekvencije podnosioca. Kako minimalni razmak podnosioca ne smije biti manji od dvostruke brzine prijenosa zaglavlja, vano je drati tu brzinu prijenosa (relativno) niskom. Ukoliko je ta brzina preniska, odailjanje i primanje podatka zaglavlja biti e presporo i uzrokovat e vea zakanjenja ostalih podataka.
20 18 Duljina SCM zaglavlja [okteti] 16 14 12 10 8 6 4 2 0 0 20 40 60 80 100 120 140 160 180 200 220 240 260 280 300

Duljina podataka [okteti] 155 Mbit/s 622 Mbit/s 2.5 Gbit/s

Slika 4.3 Utjecaj duljina podataka na SCM kodiranu duljinu zaglavlja

Postoje dva pristupa ovom rjeenju. U jednom se zaglavlje kodira vremenski paralelno s podacima, dok se u drugom zaglavlje kodira vremenski prije samih podataka. U ovom se radu pretpostavlja paralelno vremensko kodiranje. U tom se sluaju mora osigurati dovoljno dugi dio s podacima da bi se omoguilo kodiranje zaglavlja na nioj brzini. U analizi su pretpostavljene brzine od 155 i 622 Mbit/s, te

37

2.5 Gbit/s za brzinu prijenosa zaglavlja uz brzinu WDM kanala od 10 Gbit/s. Slika 4.3 prikazuje najvee doputene brzine zaglavlja uz mijenjanje duljine podataka. Prednost je ovakvog naina prijenosa mogunost odailjanja zaglavlja preko cijele duine podataka jer se zaglavlje odailje na drugoj valnoj duljini. Zaglavlje se moe odailjati i serijski s podacima. Jedno od nedostataka ovakvog rjeenja je mogue ogranienje brzine prijenosa podataka. Ukoliko se brzina prijenosa podataka povea doi e do proirenja temeljnog prijenosnog pojasa to bi moglo uzrokovati preklapanje s frekvencijom podnosioca koja je ograniena mikrovalnom elektronikom. Mnogi protokoli usmjeravanja i prospajanja zahtijevaju mijenjanje zaglavlja na svakom voru. Postoji nekoliko pristupa zamjeni zaglavlja u optikoj domeni za zaglavlja koja se odailju serijski s podacima istom valnom duljinom. Takva se zamjena moe obaviti blokiranjem starog zaglavlja brzim optikim prospojnikom i umetanjem novog kojeg je u odgovarajuem trenutku lokalno generirao drugi laser. Ovdje je vano dobro poklapanje zaglavlja s podacima u valnoj duljini u WDM mreama da bi se izbjegli problemi s disperzijom, nelinearnou i ureajima osjetljivim na valne duljine. Predloeno je da se zamjena zaglavlja obavi odailjanjem zaglavlja i podataka na razliitim valnim duljinama, nakon ega bi se zaglavlje demultipleksiralo za optoelektriku pretvorbu, elektriko procesiranje i ponovno slanje na valnoj duljini zaglavlja. Nedostatak ovog pristupa je disperzija koja razdvaja zaglavlje i podatke kako paket putuje mreom. Zaglavlja multipleksirana na podnosilac imaju puno manje problema s disperzijom jer je podnosilac vrlo blizu frekvenciji temeljnog podruja. SCM zaglavlje moe se ukloniti uskopojasnim optikim filtrima, no takav bi postupak bio vrlo osjetljiv na klizanje valne duljine. Praktike sheme uklanjanja SCM zaglavlja ograniene su zbog pune opto-elektronike pretvorbe cijelog paketa nakon ega slijedi elektriko filtriranje, ponovna modulacija i slanje na novi laser. Jedan od prijedloga je osvjeavanje SCM zaglavlja uzastopnim pretvorbama valnih duljina podataka u temeljnom pojasu koritenjem SOA. Postupak ukljuuje dva stupnja: 1. potiskivanje zaglavlja i pretvorba valne duljine podataka temeljnog podruja koje se postie zbog osjetljivosti meufazne modulacije (SOA) na niskim frekvencijama, te 2. zamjena zaglavlja ponovnom optikom modulacijom u signalu s pretvorenom valnom duljinom novim zaglavljem na poetnoj frekvenciji podnosioca.

4.1.5

Korisniki podaci

Korisniki podaci odgovaraju paketu sloja koji je klijent fotonikom sloju. Uglavnom se pretpostavlja da se radi o IP paketima, no moe se raditi i o ATM elijama jer je OPS transparentan s obzirom na format korisnikih podataka. S obzirom da su IP paketi promjenjive veliine u modele prometnih izvora ukljueni su podaci dobiveni mjerenjima u veljai 2002 godine [34]: prosjena duljina paketa je 402.7 okteta, oko 35% paketa je dugako 40 okteta jer odgovaraju TCP paketima koji oznaavaju poetak sesije, druga tipina veliina paketa iznosi 576 okteta (stari iznos najvee doputene duljine segmenta (MSS Maximum Segment Size),

38

paketi duljine 1500 okteta (Ethernet duljina najvee prijenosne jedinice (MTU Maximum Transfer Unit) ine 10% ukupnog broja paketa, ali 37.1% ukupnog optereenja mree.
Tabela 4.1 prikazuje udio pojedinih veliina IP paketa u IP prometu [34]. Tabela 4.1 Udio pojedinih veliina IP paketa u IP prometu
Duljina paketa (okteti) 28 40 44 48 52 552 576 628 1420 1500 4080 (raspon) 80576 (raspon) 5761500 (raspon) Udio u ukupnom broju paketa 1.20% 35.50% 2.00% 2.00% 3.50% 0.80% 11.50% 1.00% 3.00% 10.00% 10.80% 11.80% 6.90% Udio u ukupnom prometu (optereenje) 0.08% 3.51% 0.22% 0.24% 0.45% 1.10% 16.40% 1.50% 10.50% 37.10% 1.60% 9.60% 17.70%

Prikazane podatke treba uzeti u obzir da bi se generirao to stvarniji prometa zbog ispravnog raunanja performansi. Jedan od najjednostavnijih pristupa generiranju paketa temelji se na standardnom Poissonovom procesu s eksponencijalno raspodijeljenim duljinama paketa sa srednjom vrijednou najee postavljenom na 500 okteta. Ukoliko se ele generirati paketi s razdiobom duljina koje prate gornju tablicu potrebno je utvrditi funkciju gustoe vjerojatnosti duljina paketa. Slika 4.4 prikazuje tu funkciju a prekidi predstavljaju skokove na pojedinim duljinama paketa (korisnikih podataka) koji se esto pojavljuju (npr. 40, 576 ili 1500 okteta).
1 0.9

Gustoa vjerojatnosti

0.8 0.7 0.6 0.5 0.4 0.3 0.2 0.1 0 y = -8E-18x + 4E-14x - 7E-11x + 6E-08x - 2E-05x + 0.0046x + 0.2734
6 5 4 3 2

Slika 4.4 Aproksimacija gustoe vjerojatnosti duljine paketa polinomom 6 reda

Jedan od naina generiranja duljina je aproksimacija (fit) funkcije gustoe razdiobe polinomom (na slici je prikazan polinom 6 reda), te zatim traenje korijena (duljina

28 85 14 2 19 259 6 31 3 37 0 42 7 48 544 1 59 8 65 5 71 2 76 829 6 88 3 94 0 99 10 7 5 11 4 1 11 1 6 12 8 2 12 5 8 13 2 3 13 9 9 14 6 53

Duljina IP paketa [okteti]

39

paketa) u sluajno generiranim tokama (vjerojatnostima). Takav bi postupak bio predug za svaki paket pa je jednostavnije inverz aproksimirati pomou pravaca (Slika 4.5). Ulazni podatak je sluajno generiran broj (s jednolikom razdiobom), a izraun duljine paketa slijedi nakon odreivanja podruja (pravca) u kojem se broj nalazi.
1600 y = 13348x - 10514

Duljina IP paketa [okteti]

1400 1200 1000 800 600 400 200 y = 118.34x - 1.90 0 0 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1 y = 4112.1x - 2179.3 y = 333.33x - 104.33 y = 13348x - 9973.1 y = 13348x - 10115

Gustoa vjerojatnosti

Slika 4.5 Aproksimacija inverza funkcije gustoe razdiobe pravcima Slika 4.6 prikazuje histogram dobivenih duljina paketa (svaki stupac odgovara broju

paketa ija se duljina nalazi izmeu vrijednosti lijevo od stupca i prve manje vrijednosti).
4.E+04 3.E+04 2.E+04 1.E+04 0.E+00
0 0 0 0 0 0 0 0 0 00 00 00 00 00 14 10 20 30 40 50 60 70 80 90 10 12 11 13 15 00

Broj paketa

Duljina paketa [okteti]

Slika 4.6 Histogram duljina korisnikih podataka paketa generiranih aproksimacijom pravcima

Poveanje duljine paketa poveava i ukupno vrijeme paketa. S obzirom na visoke brzine prijenosa ukupna duljina paketa je ipak zanemariva s obzirom na kanjenje uneseno prijenosom (npr. vrijeme paketa od 1500 okteta pri brzini od 10 Gbit/s odgovara kanjenju prijenosa preko 240 m vlakna). Ukupno vrijeme paketa jednako je l l (4.1) TPCT = TPLD + THDR + TGT + TSYN = PLD + HDR + TGT + TSYN , CPLD CHDR gdje TPLD odgovara trajanju podatkovnog djela paketa, THDR zaglavlja paketa, TGT ukupnom trajanju zatitnih pojaseva, a TSYN vremenu sinkronizacije. lPLD i lHDR oznaavaju duljinu podatkovnog dijela i zaglavlja u bitovima, dok CPLD i CHDR oznaavaju brzine prijenosa podatkovnog dijela i zaglavlja respektivno. Slika 4.7 prikazuje trajanje pojedinih operacija pri ulazu paketa u optiki prospojnik.

40

FDL itanje zaglavlja TPROC+TSW

Prospojnik pisanje zaglavlja

OE Kontrolna logika

Switch Driver TSW EO TPROC

Slika 4.7 Trajanje pojedinih operacija vezanih uz dekodiranje optikog zaglavlja

Propusnost prospojnika ovisi o brzini prijenosa prospojne matrice. Uz brzinu prijenosa i dinamikog analizi prospojnika vano je i vrijeme procesiranja zaglavlja u kontrolnoj logici TPROC kao i vrijeme rekonfiguracije prospojnika TSW. Zbroj ovih vremena mora biti manji od ukupnog trajanja paketa TPCT da bi se izbjeglo zaguenje na ulazima prospojnika. Vrijeme procesiranja se u analizi moe zanemariti s obzirom da je konstantno za sve dolazne pakete i moe se jednostavno kompenzirati linijom za kanjenje konstantnog kapaciteta. Vrijeme TSW je od veeg znaaja s obzirom da se iskoristivi prijenosni pojas prospojne matrice smanjuje za vrijeme prospajanja. U interesu je da to vrijeme postavljanja prospojne matrice bude to krae te da trajanje ostalih dijelova paketa bude to manje u odnosu na duljinu podatkovnog dijela. to je taj udio manji to e i vrijeme propagacije tih dijelova kroz prospojnik biti krae. Ukupno dodatno vrijeme (overhead) moe se izraunati kao: Toverhead = THDR + TGT + TSYN + TSW . (4.2) Ovo dodatno vrijeme je neiskoriteni dio prijenosnog pojasa zbog dodatnih podataka ili vremena postavljanja prospojne matrice. U to vrijeme nije uraunato vrijeme procesiranja s obzirom da je ono konstantno i moe se promatrati kao cijeli tok paketa koji je zakanjen za iznos tog vremena. Od kljunog je znaaja za efikasnost OPS mree odrediti optimalnu duljinu paketa. Kratki paketi mogu smanjiti efikasnost mree jer vei postotak otpada na zaglavlja ili zatitna vremena izmeu vremenskih odsjeaka. Dugi paketi zahtijevaju dulje optike spremnike, te ne bi ponudili dovoljno finu zrnatost. S fizikalnog stajalita vano je uravnoteenje pogreke paketa (PER) izmeu podataka i zaglavlja. PER se razlikuje od pogreke bita (BER Bit Error Rate) jer predstavlja vjerojatnost primanja cijelog paketa s grekom. PER se poveava s BER-om i brojem bitova koji se nalaze u paketu. Za efikasan rad mree (prijenos paketa mreom to tonije je mogue) PER podataka i zaglavlja trebao bi biti priblino isti. Podaci imaju obino puno vie bitova nego zaglavlje, a podloni su i jaim izoblienjima jer se zaglavlje osvjeava u svakom voru. Druga prednost zaglavlja je odailjanje na manjoj brzini nego podataka. To dovodi do manjeg BER-a za bitove zaglavlja nego za bitove podataka, te se stoga mora voditi rauna o optimizaciji snage koja se odvaja iz paketa u svakom voru i duljini paketa da bi se postiglo uravnoteenje PER-a zaglavlja i podataka na odredinom voru. Da bi se utvrdio utjecaj vremena prospajanja na udio dodatnog vremena u odnosu na korisnike podatke razmatrana su 4 tipa paketa (Tabela 4.2).

41

Tabela 4.2 Razmatrani formati paketa

Format A B C D TSYN 2 ns 6 ns 12 ns 16 ns TGT 2 ns 6 ns 12 ns 16 ns TGT+ TSYN 4 ns 12 ns 24 ns 32 ns

Za ova 4 tipa odabran je prijenos zaglavlja razliitim brzinama i prijenos koritenjem SCM tehnike. Pretpostavljeno je da je veliina zaglavlja 4 okteta. U SCM analizi pretpostavljeno je da je vrijeme trajanja zaglavlja THDR jednako 0 jer on one pridonosi dodatnom vremenu jer s obzirom da se alje paralelno sa samim podacima. U obzir je uzeto promjenjivo vrijeme prospajanja koje ovisi o duljini paketa i fiksno vrijeme prospajanja. Promjenjivo vrijeme prospajanja je postavljeno na 5% vremena trajanja korisnikih podataka, dok je fiksno vrijeme prospajanja postavljeno na 1 i 10 ns. Brzine prijenosa korisnikih podataka su 10 Gbit/s, dok je brzina prijenosa zaglavlja 2.5 Gbit/s. Prijenos razliitim brzinama Promjenjivo vrijeme prospajanja i duljina paketa - ova grupa prorauna ima za cilj dati pregled utjecaja vremena prospajanja koje ovisi o duljini paketa na omjer vremena trajanja dodatnog vremena i podataka u paketu. Vrijeme prospajanja postavljeno na 5% trajanja paketa TPCT daje neznatne razlike za razliite formate paketa. Slika 4.8 prikazuje ovisnost vremena prospajanja o duljini podataka u paketu, dok Slika 4.9 prikazuje omjer dodatnog vremena i podataka u paketu. Vrijeme prospajanja koristi se kao sinonim za vrijeme postavljanja prospojne matrice u odgovarajue stanje.
Vrijeme prospajanja [ns]
70 60 50 40 30 20 10 0

D-C-B-A

10 0

20 0

30 0

40 0

50 0

60 0

70 0

80 0

90 0

00

00

00

00

00 14

10

11

12

13

Duljina podataka [okteti]

Slika 4.8 Koritena vremena prospajanja

Dodatno vrijeme dostie 10% duljine podatka za format A pri duljini podataka od 450 okteta. Pri toj duljini vrijeme prospajanja iznosi oko 19 ns. Svi paketi dostiu ovaj prag za duljine podataka vee od 1200 okteta (vrijeme prospajanja 50 ns). Pad omjera dodatnog vremena i podataka usporen je poveanjem vremena prospajanja s porastom duljine podataka. Vrijeme prospajanja od 25 ns je dovoljno da promatrani paketi imaju manje od 15% dodatnog vremena pri duljini podataka od 576 okteta (stari MSS iznos).

15

00

42

Omjer dodatnog vremena i podataka [%]

70 60 50 40 30 20 10 0
0 0 0 0 0 0 0 0 0 00 00 00 00 00 10 20 40 50 60 70 90 30 80 10 11 12 13 14 15 00

A B C D

Duljina podataka [okteti]

Slika 4.9 Omjer dodatnog vremena i podataka u paketu (promjenjivo vrijeme prospajanja) Nepromjenjivo vrijeme prospajanja - Slika 4.10 i Slika 4.11 prikazuju omjere

dodatnog vremena i vremena prospajanja za vremena prospajanja 1 ns i 10 ns. Vidljivo je da omjer vie nije ogranien s porastom duljine podataka kako je to bilo u prethodnom sluaju promjenjivog vremena prospajanja.
Omjer dodatnog vremena i podataka [%]
70 60 50 40 30 20 10 0
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 12 0 14 0 10 0 11 0 13 0 15 0 0

A B C D

Duljina podataka [okteti]

Slika 4.10 Omjer dodatnog vremena i podataka u paketu (vrijeme prospajanja 1 ns)
Omjer dodatnog vremena i podataka [%]
80 70 60 50 40 30 20 10 0
10 0 20 0 30 0 40 0 50 0 60 0 70 0 80 0 90 0 10 00 11 00 12 00 13 00 14 00 15 00

A B C D

Duljina podataka [okteti]

Slika 4.11 Omjer dodatnog vremena i podataka u paketu (vrijeme prospajanja 10 ns)

Vremena prospajanja od 10 ns omoguuju 10 % dodatnog vremena pri duljini podataka od 350 okteta i formatu paketa A. Svi razmatrani formati dostiu ovaj prag iznad duljine podataka od 685 okteta. Smanjivanje vremena prospajanja na 1 ns smanjuje ove pragove na 220 odnosno 575 okteta respektivno. Daljnje smanjivanje vremena prospajanja znaajno ne pridonosi znaajno smanjivanju dodatnog vremena

43

za male pakete (npr. paketi s 40 okteta podataka imaju dodatno vrijeme 55.6% duljine podataka za 1 ns vrijeme prospajanja. Taj se omjer smanjuje na 52.5% za vrijeme prospajanja od 10 ps). Slika 4.12 prikazuje potrebnu duljinu podataka u paketu da bi omjer dodatnog vremena i duljine podataka bio jednak 10%. Ova se vrijednost uzima kao gornjom doputenom granicom prilikom projektiranja OPS mree. U odnosu na tu vrijednost rauna se najdue doputeno vrijeme prospajanja ovisno o duljini podataka i formatu paketa.
Duljina podataka [okteti]
2000 1800 1600 1400 1200 1000 800 600 400 200 0
0. 1 0. 3 0. 7 0. 9 0. 5 10 30 50 70 90 2 4 6 8

A B C D

Vrijeme prospajanja [ns]

Slika 4.12 Potrebna duljina podataka za omjer dodatnog vremena i podataka jednak 10%

Vidljivo je da je 211 okteta minimalna vrijednost duljine podataka za format paketa A. Razlika izmeu duljine podataka za sve formate paketa je relativno stabilna do oko 400 okteta. Utjecaj vremena prospajanja za sve formate postaje izraeniji oko 10 ns. Udvostruenje ovog vremena utjee na porast dodatnog vremena s 18% na 37% za format paketa A. Za duljinu podataka od 1500 okteta najvee doputeno vrijeme prospajanja iznosi 103 ns do 75 ns ovisno o promatranom formatu paketa. SCM prijenos Promjenjivo vrijeme prospajanja i duljina paketa - Slika 4.13 prikazuje omjer dodatnog vremena i podataka u paketu. Vremena prospajanja neto su kraa od onih kod prijenosa razliitim vremenima jer vrijeme zaglavlja ne ulazi u proraun s obzirom da se prenosi istovremeno s podacima.
Omjer dodatnog vremena i podataka [%]
50 45 40 35 30 25 20 15 10 5 0 100 200 300 400 500 600 700 800 900 1000 1100 1200 1300 1400 1500 A B C D

Duljina podataka [okteti]

Slika 4.13 Omjer dodatnog vremena i podataka u paketu (promjenjivo vrijeme prospajanja)

44

Za sve je formate paketa dodatno vrijeme krae od 12% u odnosu na podatke MSS duljine i 25 ns vremena prospajanja. Paketi formata A imaju 20% dodatnog vremena za podatke duljine 20 okteta pri 2 ns vremena prospajanja. Nepromjenjivo vrijeme prospajanja Vrijeme prospajanja utjee na dodatno vrijeme posebno za pakete formata A. U tom sluaju dodatno vrijeme za podatke od 64 okteta iznosi 27 % i 10 % za vremena prospajanja od 10 ns odnosno 1 ns.
Omjer dodatnog vremena i podataka [%]
45 40 35 30 25 20 15 10 5 0 A B C D

00

00

00

00

00 14

10

20

30

40

50

60

70

80

90

10

11

12

13

Duljina podataka [okteti]

Slika 4.14 Omjer dodatnog vremena i podataka u paketu (vrijeme prospajanja 1 ns)
Omjer dodatnog vremena i podataka [%]
60 50 40 30 20 10 0
0 0 0 0 0 0 0 0 0 00 00 00 00 00 10 20 30 40 50 60 70 80 90 10 11 12 13 14 15 00

15

00

A B C D

Duljina podataka [okteti]

Slika 4.15 Omjer dodatnog vremena i podataka u paketu (vrijeme prospajanja 10 ns)

Vrijeme prospajanja od 10 ns omoguuje za sve formate paketa manje od 10% dodatnog vremena pri MSS (Maximum Segment Size, uobiajena implementacijska vrijednost u TCP protokolu je 536 okteta) duljini podataka. Taj je prag za sve formate pri 1 ns vremena prospajanja dostignut za podatke od 420 okteta. Pri duljini podataka od 1500 okteta dodatno vrijeme iznosi izmeu 1 % i 5 % za oba vremena prospajanja. Pri duljini podataka od 40 okteta dodatno vrijeme iznosi 16% pri vremenu prospajanja od 1 ns. Slika 4.16 prikazuje smanjenje dodatnog vremena u odnosu na prijenos razliitim brzinama. Za paket formata A najmanja mogua duljina podataka uz zadravanje praga dodatnog vremena od 10 % iznosi 51 i 63 okteta pri brzinama prospajanja od 0.1 ns i 1 ns respektivno. Za najvei format paketa D duljina podataka raste do 400 okteta za vremena prospajanja ispod 1 ns. Pri vremenu prospajanja od 20 ns duljine podataka variraju od 300 do 650 okteta.

45

Duljina podataka [okteti]

1800 1600 1400 1200 1000 800 600 400 200 0

10 30 50 70 0. 1 0. 3 0. 5 0. 7 0. 9 90 2 4 6 8

A B C D

Vrijeme prospajanja [ns]

Slika 4.16 Potrebna duljina podataka za omjer dodatnog vremena i podataka jednak 10%

SCM prijenos oito daje najkraa dodatna vremena. to je vrijeme prospajanja due to duljine podataka moraju biti vee da bi se omjer dodatnog vremena i trajanja podataka ograniio ispod 10%. Oita je prednost manjih zaglavlja osobito pri slanju kratkih paketa. Najkrai se paketi s 40 okteta podataka ipak ne mogu poslati bez vie od 50% dodatnog vremena. Utjecaj vremena prospajanja postaje vidljiv pri vremenima duljim od 15 ns gdje se minimalna duljina podataka da bi se zadrao prag od 10% omjera dodatnog vremena i podataka udvostruava u odnosu na vrijeme prospajanja od 1 ns. 30 ns vremena prospajanja je prag za MSS duljine podataka, dok je 75 ns vremena prospajanja prag za pakete s vie od 1500 okteta podataka. Uz brzine prospajanja ispod 100 ns i SCM naina prijenosa veina optikih paketa koji prenose IP pakete kao podatke ima manje od 10% dodatnog vremena. Taj prag ne vrijedi samo za kratke pakete. Kod prijenosa razliitim brzinama ovaj problem za kratke pakete postaje izraeniji jer se prag pomie prema veim duljinama podataka, te se moe rijeiti agregacijom kratkih paketa u rubnim elektronikim usmjeriteljima OPS mree. Vremena prospajanja iznad 100 ns zahtijevaju pakete s podacima duljim od 1500 okteta.

4.2

Pohranjivanje podataka

Da bi se prijenos signala zadrao u optikoj domeni bilo bi poeljno spremnike implementirati u optikoj domeni. Optika se memorija danas uglavnom implementira linijama za kanjenje to implicira sekvencijalan pristup. Optike memorije sa sluajnim (izravnim) pristupom (RAM) jo uvijek ne postoje. Linije za kanjenje mogu postati vrlo duge (stotine kilometara) to moe biti vrlo skupo, nepraktino i teko za temperaturnu stabilizaciju. Jedno od rjeenja je dijeljenje pohranjivanja izmeu optike i elektronike domene. Optika pohranjivanja bi se koristila za kratke vremenske periode, koji predstavljaju veinu pohranjivanja, a elektroniko pohranjivanje za due periode. Na taj nain se smanjuje potreban kapacitet elektronike memorije i skupih optikoelektrikih i elektrikooptikih suelja. Ukoliko je optiki paket potrebno zakasniti vie od najdueg perioda kojeg moe osigurati optika memorija, takav se paket prebacuje u elektriku domenu i pohranjuje u elektrikoj memoriji. Ovakav je pristup posebno zanimljiv kod rubnih ureaja, jer se moe iskoristiti elektronika memorija potrebna za ostvarivanje IP usmjeravanja. Bez obzira to takvo rjeenje moe funkcionirati i bez linija za kanjenje, moe se pokazati da se

46

uvoenjem takvih linija veina pohranjivanja obavlja upravo u optikoj domeni (mala kanjenja), dok se samo mali dio (vea kanjenja) obavlja u elektrikoj domeni [35].

4.3

Zakazivanje i kontrola

Kako je optika memorija implementirana optikim linijama za kanjenje, elektroniki zakaziva (scheduler) mora pakete usmjeravati na tono odreene linije da bi se postigla ista funkcionalnost kao kod implementacije koja koristi samo elektroniki RAM. Algoritmi za zakazivanje paketa implementiraju se u elektronikim sklopovima velike brzine, a moraju ukljuivati ravnopravnost pristupa, implementaciju QoS klasa, stabilnost repova i izgladnjivanje repova. Da bi se izbjegle skupe i nepraktine duge linije za kanjenje mogu se upotrijebiti dvije tehnike temeljene na ovim upravljakim algoritmima [35]: vie paketa na razliitim valnim duljinama moe proi odreenom linijom za kanjenje istovremeno. Broj potrebnih linija za kanjenje smanjuje se za faktor multipleksiranja. ukupna se duljina linija za kanjenje moe smanjiti dijeljenjem vlakana izmeu vie putova za kanjenje. Duge linije za kanjenje mogu se zamijeniti s vie stupnjeva kraih linija za kanjenje. Algoritmi za zakazivanje trebali bi se paralelizirati da bi se omoguilo koritenje PGA (Programmable Gate Arrays). Implementacija mora biti skalabilna da bi se mogla primijeniti na velike prospojnike u budunosti.

4.4

Agregacija IP datagrama i stvaranje optikih paketa

IP mrea (npr. LAN) klijent je optike mree i slui kao izvor IP paketa koji do optike mree dolaze prijenosom u temeljnom pojasu najee u Sonet/SDH okviru. IP paketi su korisniki podaci optikih paketa. U jedan optiki paket ulazi jedan ili vie paketa s istim odreditem, ili zajednikim dijelom puta ako je promjena sadraja optikog paketa mogua putem. Optiki se paket stvara u agregatoru koji se nalazi u rubnim vorovima. Slika 4.17 prikazuje poloaj agregatora u mrei.

Slika 4.17 Poloaj agregatora u mrei

Na ulazu u agregator nalazi se modul koji rasporeuje pakete prema njihovom odreditu. Paketi se nalaze u elektrikoj domeni i pohranjuju se u elektriku memoriju gdje se prema nekom algoritmu pakiraju dalje u optike pakete. Poloaj i funkcija agregatora unutar optikog vora detaljnije su obraeni u dijelu 5.2.3. U nastavku se funkcija agregatora obrauje sa stajalita algoritma agregacije.

47

Slika 4.18 prikazuje blok dijagram agregacijskog mehanizma. Pretpostavlja se da za

svako mogue odredite (vor optike mree) postoji elektroniki spremnik. Na razni agregatora definirana je vrijednosti najvee duljine optikog paketa (MPS Maximum Packet Size), te vrijednosti timera (MAT Maximum Aggregation Time) [36]. Spremnik qi opisan je duljinom spremnika (S(qi)), te vrijednou timera (Ti).

S (qi ) + b n= , S L = S (qi ) n * MPS MPS

Slika 4.18 Blok dijagram agregacijskog mehanizma

Provedene su dvije grupe prorauna s ciljem utvrivanja utjecaja MPS i MAT parametara na vjerojatnost gubitka paketa. Prva grupa je zasnovana na Poissonovom generatoru prometa (Slika 4.19) a druga na generatoru samoslinog prometa (FGN dio 10.4.1, Slika 4.20). Oznake na grafovima se odnose na vrijednost MPS parametra (NS bez agregacije, vrijednosti u oktetima). Optereenje mree definirano je kao najvee optereenje linka u mrei.
1.0E+00

Vjerojatnost gubitka paketa

1.0E-01 1.0E-02 1.0E-03 1.0E-04 1.0E-05 1.0E-06 1.0E-07 1.0E-08 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1

Optereenje mreze

Slika 4.19 Vjerojatnost gubitka paketa u ovisnosti o optereenju (Poissonov promet)

48

Vjerojatnost gubitka paketa

1.0E+00 1.0E-01 1.0E-02 1.0E-03 1.0E-04 1.0E-05 1.0E-06 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1 NS 4000 6000 3000 5000

Optereenje mreze

Slika 4.20 Vjerojatnost gubitka paketa u ovisnosti o optereenju (samoslian promet)

Isitna mrea imala je 6 sluajno povezanih vorova sa stupnjevanjem homogeno generiranih prometnih zahtjeva meu njima (6.3.2). U oba sluaja koriteno je ogranienje MAT=100 srednjih duljina IP paketa (402.7 okteta). Vidljivo je da niska agregacija (sluaj s 500 okteta) daje vee vjerojatnosti gubitka paketa od sluaja bez agregacije. Poveanje vrijednosti MPS daje bolje rezultate to je poznat rezultat iz prouavanja komutacije snopova. Naime, komutacija snopova moe se aproksimirati komutacijom vrlo dugih paketa bez signalizacije i prethodne rezervacije puta. Pokazuje se da se vjerojatnost gubitka paketa smanjuje to su snopovi dulji. Zakljuak je da to se vie komutacija snopova pribliava komutaciji kanala ("beskonano" dugi paketi), to je vjerojatnost gubitka manja. Srednja kanjenja unesena uslijed agregacije prikazana su relativno prema srednjem trajanju IP paketa na prijenosnoj brzini kanalu (Slika 4.21). Prikazana su kanjenja za MAT = 10 i MAT = 100, te za raspone MPSN = {3000, 4000, 5000, 6000}. Vidljivo je da se kanjenje poveava s poveanjem MAT i MPS, no da pada s poveanjem optereenja mree jer se potrebna duljina optikog paketa MAT s eim dolaskom paketa bre postigne.
4.0

Relativno srednje kanjenje

(6000,100) (3000,100)

3.5 3.0 2.5 2.0 1.5 1.0 0.5 0.5 0.55 0.6 0.65 0.7 0.75 0.8 0.85 0.9 0.95 1

(6000,10)

(3000,10)

Optereenje mree [erl]

Slika 4.21 Relativno srednje kanjenje u ovisnosti o optereenju Slika 4.22 daje najvee uneseno kanjenje paketa pod navedenim pretpostavkama. Vidljiva je diferencijacija u dvije skupine odreene MAT vrijednou, no MPS vrijednost openito nema jasan utjecaj na najvee kanjenje. Takav utjecaj moe oteati pruanje usluge s garancijama na varijaciju kanjenja.

49

65.0

Najvee relativno kannjenje

63.0 61.0 59.0 57.0 55.0 53.0 51.0 49.0 47.0 45.0 0.5 0.55 0.6 0.65 0.7 0.75 0.8 0.85 0.9 0.95 1

MPS=100

MPS=10

Optereenje mree [erl]

Slika 4.22 Najvee kanjenje u ovisnosti o optereenju Relativno smanjenje vjerojatnosti gubitka paketa prikazuje Slika 4.23 (gain).

Efikasnost algoritma opada s poveanjem mree, a smanjuju se i razlike izmeu najboljeg (MPS=6000, MAT=100), i najgoreg sluaja (MPS=3000, MAT=10).
1.0E+04

1.0E+03

6000 (100)

1.0E+02

1.0E+01

3000 (10)
1.0E+00 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1

Optereenje mree [erl]

Slika 4.23 Relativno smanjenje vjerojatnosti gubitka paketa u ovisnosti o optereenju mree Equation Chapter (Next) Section 1

50

5
5.1

Arhitektura vora
Pregled arhitektura prospojnika

Optiki paketski prospojnik osnovni je vor mree s optikom komutacijom paketa. Mehanizmi prospajanja optikih paketa openito mogu biti podijeljeni u tri grupe: usmjeravanje valnih duljina (wavelength routing, routing), broadcast-and-select usmjeravanje, i prostorno prospajanje. Equation Chapter (Next) Section 1 Da bi se utvrdila pogodnost neke arhitekture za prospajanje optikih paketa obino se analiziraju sljedea tri obiljeja: vrijeme prospajanja analize pokazuju da su vremena prospajanja ispod 100 ns potrebna u sluajevima kratkog zaglavlja optikog paketa. U sve-optikim ureajima mogue je postii i kraa vremena u fs-ns podruju no to rezultira neznatnim skraivanjem zaglavlja. propusnost propusnost optikih prospojnika mora biti jednaka onoj kod transmisijskih sustava s obzirom na to da se prospojnici primjenjuju u irokopojasnoj mrei. degradacija signala degradacija signala odreuje skalabilnost mree ukoliko se ne primjenjuje regeneracija signala. Optiki gubici, presluavanje i osjetljivost na polarizaciju vani su parametri prospojne matrice. Pretpostavka je svih opisanih paketskih prospojnika implementacija funkcije pohranjivanja i usmjeravanja u optikoj domeni, a procesiranja te kontrole usmjeravanja i pohranjivanja u elektrikoj domeni.

5.1.1

Optiki paketski prospojnik s usmjeravanjem valnih duljina

Kod prospojnika s usmjeravanjem valnih duljina (Wavelength-Routed Packet Switch) izlazno se suelje odabire valnom duljinom izlaznog signala. Za ovu su arhitekturu kljuni ugodivi pretvornici valnih duljina. Prospojnici se razlikuju prema poloaju spremnika, koji se moe nalaziti ispred ili iza prospojnog elementa. Prospojni su elementi u ovom sluaju valno usmjeravajui elementi poput AWG. Prednost AWG-a je skalabilnost jer su demonstrirane veliine do 4242 AWG za OPS [37]. Pri brzini prijenosa 40 Gbit/s pojavljuju se degradacije snage uzrokovane spektralnim filtriranjem, a koje su reda veliine 1dB (pri BER=10-9). Ukupno presluavanje je -29 dB, a priguenje (gubitak utiskivanja, insertion loss) u najgorem sluaju je 4.2 dB. AWG zbog ovih obiljeja predstavlja pogodnog kandidata za OPS. Prospojnici s usmjeravanjem valnih duljina i izlaznim pohranjivanjem Primjer ove arhitekture je fotoniki matrini komutator (photonic matrix switch) [14] koji koristi kodiranje valnim duljinama za usmjeravanje i pohranjivanje paketa. Arhitektura prospojnika odgovara ATMOS projektu (Slika 3.5) gdje je dan i opis. Drugi primjer ove arhitekture je Frontiernet paketski prospojnik [16] (Slika 5.1) koji koristi multiplekser s valovodnom reetkom (AWGM - Arrayed-Waveguide Grating

51

Multiplexer) gdje se paketi usmjeravaju pretvaraima valnih duljina. Za NN paketski prospojnik potrebno je N valnih duljina za potpuno povezivanje N ulaza i N izlaza. AWGM moe istovremeno usmjeravati do N paketa na razliitim valnim duljinama na isti izlaz. Slika 5.1 prikazuje istovremeno usmjeravanje paketa A do F s ulaza 1 i N na izlaz 1 na valnim duljinama 1 i N. Spremnik na svakom izlazu regulira pakete tako da samo jedan paket izae kroz izlaz u jednom vremenskom odsjeku. Tablica na slici prikazuje odnos izmeu ulaza, izlaza i valnih duljina za 44 AWGM.
1 2 3 4 1 1 2 3 4 Izlazi 2 3 2 3 3 4 4 1 1 2 4 4 1 2 3

Slika 5.1 Frontiernet paketski prospojnik

Spremnik u Frontiernet prospojniku prikazan je na dnu prethodne slike. Sastoji se od vie cirkulirajuih petlji povezanih u seriju, nakon kojih slijedi brzi izbornik valnih duljina (ili ugodivi filter). Svaka se petlja sastoji od optikog vlakna, dva prospojnika (SOA vrata) i 3-dB rasprenika. Odgovarajuim otvaranjem i zatvaranjem prospojnika G1 i G2 na svakoj petlji paketi se mogu ili unijeti u petlju ili obrisati iz petlje. Pokazano je da svaki spremnik treba barem 18 petlji da bi se postigla vjerojatnost gubitka paketa manja od 10-6 za 80 % prometnog optereenja [16]. Sloenost ove strukture spremnika je u elektronikom kontroleru koji mora utvrditi broj paketa u svakoj petlji. Usmjeravanje paketa moglo bi se izbjei paralelnom konfiguracijom petlji. Prospojnici s usmjeravanjem valnih duljina i ulaznim pohranjivanjem U gore navedenim arhitekturama prospajanje se odvija prije pohranjivanja. Prospojnici takvih arhitektura efikasno rade kao izlazni prospojnici sa spremnicima i tako ostvaruju najbolji odnos propusnosti i kanjenja. Predloeni su i prospojnici s ulaznim pohranjivanjem kod kojih se prospajanje odvija nakon pohranjivanja paketa. Posljedica je manja sloenost prospojnika koja je proporcionalna s veliinom prospojnika N, a ne s N2 ili NldN kao kod ostalih prospojnika. Ovakva je arhitektura postignuta koritenjem novog spremnika (Slika 5.2).

Ulazi

52

Slika 5.2 Paketski prospojnik u ulaznim pohranjivanjem

Prospojnik se sastoji od dva bloka: 1. zakazivanja paketa (packet scheduling), i 2. usmjeravanja paketa. Slino kao i u Frontiernet prospojniku, paketi se usmjeravaju pomou AWGM i skupa od N ugodivih pretvornika valnih duljina. Samo e jedan paket biti usmjeren na izlaz AWGM iz bloka usmjeravanja. Sukob paketa sprijeen je zakazivanjem paketa tako da je svakom paketu pridrueno minimalno kanjenje koje ovisi o dva uvjeta u bilo kojem vremenskom intervalu: 1. na isti izlaz ne smije biti adresirano u bloku usmjeravanja vie od jednog paketa, 2. samo se jedan paket moe pojaviti na ulazu bloka. Dio za zakazivanje paketa sadri N pretvornika valnih duljina i optiki spremnik koji se sastoji od para AWGM povezanih skupom linija za kanjenje ije duljine variraju od 0 do (K-1)T. Prema principu usmjeravanja AWGM paket ulazi u spremnik na itom ulaznom portu i odlazi na i-tom izlaznom portu uz odgovarajue zakanjenje odreeno valnom duljinom. U krajnjem sluaju maksimalno N paketa sa svih ulaza moe simultano pristupiti bilo kojoj liniji za kanjenje bez sukoba. Zbog toga je ovaj spremnik jednak sustavu N spremnika s jednim ulazom i izlazom koji dijele isti skup linija za kanjenje preko valnog multipleksiranja. S obzirom da se ne koriste sprenici ili prostorni prospojnici nema velikih gubitaka snage, odnosno gubitak nije ovisan o veliini prospojnika. Simulacijom se pokazuje da je ovakav prospojnik jednako dobar u pogledu odnosa kanjenja i propusnosti kao i prospojnici s izlaznim pohranjivanjem, a odlikuje ga i mala vjerojatnost gubitka paketa (skup od 35 linija za kanjenje osiguravaju vjerojatnost gubitka paketa manju od 10-7 pri prometnom optereenju od 80 % [38]).

5.1.2

Broadcast-and-Select paketski prospojnik

Ovaj je pristup iroko zastupljen u fotonikim mreama (projekt KEOPS, dio 3.4.2). Svi podaci s ulaza multipleksiraju se u zvjezdastom spreniku i alju svim primateljima. Svaki primatelj bira eljene pakete. U ovom pristupu moe se primijeniti vremensko ili valno multipleksiranje. Standardni broadcast-and-select paketski prospojnik temelji se na pasivnom 1/(NM) dijeljenju N ulaznih WDM signala, od kojih svaki nosi M valnih duljina. Aktivan odabir u prostornoj (WDM signal) i frekvencijskoj domeni (valna duljina) zahtjeva se za svaki izlaz [39]. Takvo dijeljenje signala koritenjem DFA i SOA vrata unosi

53

ASE (Amplifier Spontaneous Emission) degradaciju odnosa signal-um. Ukupan broj SOA vrata je M2N + MN2. Implementacija ovakvog rjeenja u obliku ploice 460366 mm2 koja sadri 4 modula opisana je u [40]. Svaki modul ima mogunost 128:8 prostornog prospajanja koritenjem 32 4:1 vrata, te je kompatibilan sa 1616 prostornim prospojnikom s M=16. Propusnost takvog prospojnika iznosi 2.56 Tbit/s (6440 Gbit/s kanala). Uspjeno je demonstriran rad ovakvog prospojnika s 50 ns zatitnih vremena izmeu paketa i vremenom prospajanja oko 10 ns. Degradacija snage unesena samim prospajanjem je neznatna. Degradacija snage iznosila je manje od 1dB, a osjetljivost prijemnika bila je oko -17.5 dBm (BER=10-10) . Prospojnik zahtijeva veliki broj komponenti (8192 SOA vrata u ovoj izvedbi), te veliku potronju energije (u svakom trenutku 512 SOA vrata je u propusnom stanju, a koristi se i 16 EDFA). Prijenos puno WDM kanala u SOA moe uzrokovati znaajnu degradaciju zbog cross gain modulacije (XGM Cross-Gain Modulation), no Gain-Clamped SOA (GC-SOA) minimiziraju presluavanje. Kako SOA openito nisu transparentna s obzirom na brzinu prijenosa, brzine od 40 Gbit/s zahtijevale bi promjenu ovakvog prospojnika. Prospojnik s cirkulirajuom petljom Jednostavan broadcast-and-select optiki prospojnik moe se konstruirati i koritenjem spremnika s recirkulirajuom petljom (fiber loop memory switch) kojoj mogu pristupiti razliite valne duljine (Slika 5.3). Ovaj je prospojnik koriten u ATMOS projektu. Prospojnik se sastoji od N ugodivih valnih pretvornika na svakom ulazu, spremnika i N ugodivih filtera na svakom izlazu. Spremnik dijele svi paketi sa svih ulaza. Svakom se paketu dodjeljuje jedinstvena valna duljina (koja nije koritena u spremniku) prije ulaza u spremnik. Svi se paketi u spremniku alju na sve izlaze. Ugodivi filtri na svakom izlazu odabiru pakete podeavanjem valne duljine. Odabrani se paketi briu iz spremnika zatvaranjem odgovarajuih vrata smjetenih u spremniku. Elektroniki upravlja upravlja s N repova paketa koji odgovaraju svakom izlazu iz prospojnika. Kapacitet ovog prospojnika ogranien je rasponom podeavanja ugodivih lasera i filtera, te propusnim pojasom EDFA. Rjeenje je u koritenju vie spremnika s kombinacijom optikih prostornih prospojnika.

Slika 5.3 Prospojnik s recirkulirajuom petljom

5.1.3

Optiki paketski prospojnik s prostornim prospajanjem

Staggering prospojnik Staggering prospojnik koristi prostorne prospojnike za usmjeravanje i pohranjivanje (Slika 5.4).

54

Ovo se rjeenje sastoji od dva neblokirajua prostorna prospojnika povezanih skupom optikih linija za kanjenje razliitih vremena kanjenja. Prvi NM prostorni prospojnik osigurava paketima pristup linijama za kanjenje tako da u jednom vremenskom odsjeku ne moe vie od jednog paketa s istim odredinim portom doi do drugog prostornog prospojnika. Na taj su nain rijeeni sukobi paketa. Drugi prostorni prospojnik usmjerava pakete prema eljenim odreditima. Linije za kanjenje mogu se organizirati i u recirkulirajuu konfiguraciju (Slika 5.6). Nedostatak je ovih arhitektura injenica da paketi koji dolaze na isti ulaz, prospojnik mogu napustiti na isti izlaz ali promijenjenim redoslijedom. Optiki prostorni prospojnik s izlaznim pohranjivanjem Drugo rjeenje sadri NN neblokirajui prostorni prospojnik koji ima mogunost broadcasta (Slika 5.7). Paketi se pohranjuju u spremniku osjetljivom na valne duljine u sprezi s N ugodivih valnih pretvornika. Moe doi do sukoba paketa koji imaju isti odredini port a nalaze se u istom vremenskom odsjeku. Sukob se razrjeava pretvorbom valnih duljina i pohranjivanjem na osnovi valnih duljina. U svakom se vremenskom odsjeku paketi s istim odredinim portom pretvaraju na razliite valne duljine prije no to su usmjereni na eljeni izlaz u prostornom prospojniku. Kako paketi imaju razliite valne duljine (dodijeljene pretvornicima valnih duljina na ulazu) imati e i razliita kanjenja zbog spremnika osjetljivog na valne duljine. Zbog toga e se samo jedan paket pojaviti na izlaznom portu prospojnika u jednom vremenskom odsjeku. Nedostatak ovog rjeenja je prostorni prospojnik, odnosno znatno poveanje broja vorova prospojnika (SOA) kako se dimenzije poveavaju. Optiki prostorni prospojnici bez optike memorije Kako bi se smanjila potreba za velikim spremnicima mnoga rjeenja koriste mehanizam otklonskog usmjeravanja gdje se u sluaju sukoba jedan paket usmjerava na zahtijevani izlazni port, a drugi na nekoritene portove (Slika 5.5).

Slika 5.4 Staggering prospojnik

Slika 5.6 Paketski prospojnik s dijeljenom memorijom

Slika 5.5 Prostorni prospojnik bez spremnika

55

Drugi nain rjeavanja zaguenja mogu biti ugodivi pretvornici valnih duljina. Broj pretvornika moe biti manji od broja valnih duljina zbog mogunosti dijeljenja. Dolazni se paketi demultipleksiraju i dijele na vlakna koja su povezana na optika vrata. Jedna od vrata postavljena su u propusno stanje, te se paketi usmjeravaju na izlazni port izravno ili preko pretvornika valnih duljina. Paketi koji dolaze na izlazni port spreu se i alju na izlazno vlakno. U ovom modelu svaki ulaz i izlaz mogu istovremeno sadravati N paketa.

Slika 5.7 Prospojnik s izlaznim pohranjivanjem i spremnikom osjetljivim na valne duljine

5.1.4

Prospojnici u sinkronim mreama

Photonic Slot Routing WDM mrea nudi pretvorbu valnih duljina kao jednu dimenziju usmjeravanja, no njezino koritenje zahtjeva brzu kontrolu i ureaje osjetljive na valne duljine to znatno poveava cijenu mree. Usmjeravanje fotonikih vremenskih odsjeaka (PSR - Photonic Slot Routing) [41] rjeenje je koje koristi WDM (koji ve postoji u mrei kao metoda poveanja kapaciteta) i time smanjuje sloenost i cijenu vora te poveava skalabilnost mree. Paketi koji se odailju u istom vremenskom odsjeku (slot) prospajaju se zajedno. Prospojni vor promatra svaki vremenski odsjeak promatra kao cjelinu bez mogunosti pristupa ili prospajanja pojedinanih paketa. U svakom se voru svi paketi s istim odreditem odailju na raspoloivim valnim duljinama u odsjecima namijenjenim tom odredinom voru (Slika 5.8). Nepridjeljeni se odsjeak moe pridijeliti odredinom voru prvim pridodanim paketom uz primjenu kontrole ravnopravnosti. Sukob se rjeava linijama za kanjenje.

Slika 5.8 Struktura Photonic Slot Routing prospojnika

56

5.1.5

Usporedba arhitektura

Nijedan od opisanih koncepata ne omoguuje transparentnost s obzirom na brzinu prijenosa. SOA i pretvornici valnih duljina ovisni su o brzini, a propusni pojas AWG mora biti prilagoen brzini prijenosa. Usprkos tom nedostatku SOA zasnovani prospojnici i prospojnici s usmjeravanjem valnih duljina ine se najvjerojatnijim rjeenjem za OPS komutacijsku matricu. Takva rjeenja su ujedno i najblia ns podruju prospajanja, jer SOA vrata imaju ns vremena promjene stanja, a vrijeme ugaanja pretvornika valnih duljina takoer moe biti u ns podruju. Dostizanjem ns podruja fokus se s brzine prospajanja pomie na propusnost i skalabilnost, jer kraa vremena prospajanja malo pridonose smanjivanju zaglavlja optikog paketa. Neki od opisanih tipova prospojnika mogu istodobno prospajati samo jedan paket s jednog ulaza. Takvi se prospojnici moraju modificirati prije primjene u WDM mreama. Performanse takvih prospojnika bitno su manje od performansi WDM prospojnika koji istodobno prospajaju 80, 100 i vie DWDM kanala. Jedan od prospojnika koji se moe koristiti u WDM mrei je WASPNET prospojnik koji se sastoji od N jednakih jednokanalnih prospojnika. Takva arhitektura rezultira velikim brojem potrebnih komponenti. Prostorno zasnovan prospojnik bez spremnika takoer se moe koristiti u WDM mreama. Ugodivi pretvornici valnih duljina mogu se zamijeniti spremnicima. U ovu skupinu WDM prilagoenih prospojnika spada i DAVID prospojnik koji istodobno moe prospajati vie paketa s istog ulaza. Drugi tip prospojnika prilagoenih WDM mreama su photonic slot routing prospojnici, no oni nisu fleksibilni kao ostali prospojnici u optikim mreama jer se kanali ne mogu koristiti zasebno ve samo unutar vremenskog odsjeka. Oni ipak koriste kapacitet vlakna jednako efikasno kao i ostali prospojnici. Prednost ovog rjeenja je mali broj optikih komponenti (kao u jednokanalnom prospojniku), te jednostavno upravljanje. U svim opisanim arhitekturama, osim u FLAMINGO i DAVID projektima, veliina paketa je stalna, a mree su sinkrone. U FLAMINGO projektu vremenski odsjeci a time i paketi mogu poprimiti tri razliite duljine. U DAVID projektu duljina paketa je potpuno promjenjiva. Prospojnicima u sinkronim mreama je jednostavnije upravljati, no prospojnici s promjenjivom duljinom paketa bolje prospajaju usnopljeni promet. Veina optikih paketskih prospojnika koristi i promjenu valnih duljina i spremnike za rjeavanje sukoba. Veina predloenih prospojnika ima stalnu duljinu paketa i predvieni su za rad u sinkronim mreama. Neki od pristupa koriste i promjenjivu duljinu paketa, no sinkrona rjeenja, posebice photonic slot routing prospojnici, imaju veu vjerojatnost primjene u skorijoj budunosti zbog manje sloenosti.

5.2

Modeli vorova mree

Modeli vorova mree razvijeni su koritenjem objektno orijentirane paradigme programskog pomagala Cosmos [42]. Kako je cilj bio dimenzioniranje i analiza performansi optike paketske mree bilo je potrebno razviti vorove koji podravaju funkcionalnost optike komutacije paketa, kao i vorove koji implementiraju funkcionalnost viih slojeva (primarno IP) tako inei tako okolinu optike mree. Stoga su razvijena dva osnovna tipa vora IPPoP vor (IP Point of Presence) [44] te WDMPoP vor (WDM Point of Presence). Oni predstavljaju generike toke u

57

kojima je implementirana funkcionalnost optike transmisijske mree (WDMPoP), odnosno IP mree (IPPoP).

5.2.1

IPPoP

IPPoP vorovi implementiraju osnovnu funkcionalnost IP mree potrebnu za analizu performansi optike mree. To se prije svega odnosi na poetno definiranje prometnih zahtjeva izmeu IP entiteta koji zatim odreuju dimenzioniranje optike mree, te na funkcionalnost izvorita podataka za optiku mreu u fazi simulacijskog utvrivanja performansi optike mree. Prilikom modeliranja IPPoP vora nije bilo potrebno ulaziti u detalje implementacije IP protokola i funkcionalnosti elektronikih ureaja IP sloja (primarno IP usmjeritelja), no model ostavlja dovoljno mogunosti za daljnja proirenja. IP entiteti koje modeliraju IPPoP vorovi zamiljeni su kao klijenti optike mree koji meusobno komuniciraju. U ovom su radu ti klijenti odreeni kapacitetom koji zahtijevaju od optike mree. Openito IP klijent moe biti jedno raunalo ili itava mrea lokalnih mrea (npr. neko metropolitansko podruje). Upravo je zanimljiv ovaj drugi sluaj kada IPPoP vor predstavlja niz umreenih raunala koji alju podatke nekoj drugoj udaljenoj mrei koristei optiku mreu, jer se jednim vorom nastoji nadomjestiti itav grad u nekoj referentnoj topologiji [45]. Slika 5.9 prikazuje takav sluaj u kojem IPPoP vor nadomjeta LAN/MAN. Dimenzioniranje IPPoP vora odreeno je komunikacijom takve IP mree (oznaka A) sa svim ostalim IP mreama ukljuenim u simulaciju (oznaka B).

C N = AB chCap

C N = BA chCap

Slika 5.9 Funkcionalnost IPPoP vora u mrei Slika 5.10 objanjava grau vora. Svaki se vor sastoji od niza IP izvora/odredita i

jednog ili vie IP usmjeritelja (IP router). Svaki izvor/odredite modul predstavlja jednu komunikaciju izmeu promatranog IP entiteta i nekog udaljenog entiteta. IP usmjeritelj povezuje te module s optikom mreom.

Slika 5.10 Graa IPPoP vora

58

Komunikacija izvor/odredita s usmjeriteljem implementirana je linijskim karticama (Slika 5.10). To ini osnovu za detaljnije modeliranje usmjeritelja dodavanjem prospojne matrice (back plane), implementacijom mehanizma usmjeravanja (forwarding engine) i toka podataka kroz usmjeritelj. U ovoj implementaciji usmjeritelj samo slui kao pasivna veza izmeu izvor/odredita i WDMPoP vora odnosno optike mree (Slika 5.10). Slika 5.11 prikazuje detaljnije modeliranje same linijske kartice. Ona predstavlja elektriko-optiko suelje koje pretvara elektriki (IP) signal u optiki signal. Veza izvor/odredita s usmjeriteljem ostvarena je optikim vlaknom zanemarive duljine koje ne sudjeluje u modeliranju performansi.

Slika 5.11 Modeliranje linijske kartice

Broj linijskih kartica s PoS sueljima jednak je broju izvor/odredita. Broj izvor/odredita odreuje se prema prometnim zahtjevima i kapacitetu PoS (Packet over Sonet/SDH) suelja. Broj izvor odredita u IPPoP voru a koji opisuju komunikaciju prema IPPoP voru b pod pretpostavkom simetrinih zahtjeva jednak je

T ( a, b ) (5.1) N SD (a, b) = , CPoS pri emu je T(a, b) kapacitet prometnih zahtjeva izmeu IPPoP vorova a i b, a CPoS kapacitet PoS suelja. Slijedi broj PoS linijskih kartica NPoS u voru a:

N PoS (a) =

0 j < n , j a

N SD ( a, j ),

(5.2)

gdje je n broj IPPoP vorova. Broj usmjeritelja moe biti odreen brojem izvor/odredita i brojem linijskih kartica koje se mogu umetnuti u svaki usmjeritelj (broj slotova). Na taj se nain stvara podloga za proraun cijene neke logike topologije kako je provedeno u [44] i [46].

5.2.2

WDMPoP

WDMPoP vor implementira funkcionalnost vora optike mree. Prije svega to se odnosi na funkcionalnost optikog prospajanja paketa. Slika 5.12 shematski prikazuje funkcionalnost WDMPoP vora. Ulaznu komunikaciju moe initi WDM multipleksirani tok iz optike mree (drugog WDMPoP vora) ili prijenos u temeljnom podruju od IPPoP vora (add ulaz). Ulazni se tokovi demultipleksiraju ukoliko je potrebno i prospajaju na odgovarajue izlaze. Dio koji se odnosi na kodiranje ukljuuje pretvornike valnih duljina koji valnu duljinu ulaznog signala pretvaraju u odgovarajuu valnu duljinu za pohranjivanje (sheme pohranjivanja opisane u 8.1).

59

Slika 5.12 Shematski prikaz funkcionalnosti WDMPoP vora Slika 5.13 detaljnije opisuje strukturu WDMPoP vora. Modul asembler (assembler)

detaljnije je objanjen u dijelu 4.4.

Slika 5.13 Openita struktura WDMPoP vora Slika 5.14 prikazuje strukturu kontrolnog dijela (logike) koji se nalazi izmeu

demultipleksne i prospojne sekcije. Uloga kontrolnog dijela je ekstrakcija i analiza zaglavlja optikog paketa nakon ega se na temelju matrice usmjeravanja i stanja spremnika postavlja stanje prospojne matrice odabirom izlaza. Slika 4.7 prikazuje konkretnu implementaciju kontrolnog dijela.

Slika 5.14 Struktura kontrolnog dijela

5.2.3

Suelje IPPoP WDMPoP

Vezu izmeu IPPoP i WDMPoP vorova ini optiko vlakno koje prenosi podatke koritenjem nekog standardnog protokola drugog sloja kao npr. ATM ili Sonet/SDH. Takvo rjeenje danas omoguuje najveu fleksibilnost s obzirom da je veina usmjeritelja opremljena linijskim karticama s takvim sueljima. Podaci se uokviravaju i alju u temeljnom pojasu WDMPoP voru. Slika 5.15 prikazuje komunikaciju IPPoP i WDMPoP vorova. Broj linijskih kartica koje povezuju dva vora ovisi o ukupnom izlaznom odnosno ulaznom prometu (najee simetrian

60

sluaj) te koritenom kapacitetu kanala koji povezuje dva vora (40 Gbit/s u proraunima). Broj linijskih kartica s PoS sueljima prema WDMPoP voru u IPPoP voru a pod pretpostavkom simetrinog prometa iznosi
T ( i, j ) i = a ,0 j < n (5.3) N PoSW (a ) = , CPoSW pri emu je T(i, j) kapacitet komunikacije izmeu IPPoP vorova i i j, a CPoSW kapacitet suelja linijske kartice (kanala izmeu IPPoP i WDMPoP vora).

Slika 5.15 Komunikacija IPPoP i WDMPoP vorova

Model pretpostavlja da se sve linijske kartice dodaju u usmjeritelj. Broj linijskih kartica s PoS sueljima koje povezuju usmjeritelj s izvor/odreditima jednak je broju izvor/odredita. Openito kapacitet njihovog suelja ne mora biti jednak kapacitetu kartica s PoS sueljima koje povezuju IPPoP i WDMPoP pa tako i brojevi NPoS i NPoSW ne moraju biti jednaki. Jedinica za usmjeravanje (forwarding engine) stoga usmjerava dolazni promet s elektrikih suelja PoS kartica s izvor/odredita na elektrika suelja PoS kartica prema WDMPoP-u. Radi se najee o agregaciji prometa jer je NPoS > NPoSW zbog veih kapaciteta u vezama s transmisijskom mreom nego u vezama s lokalnim izvorima u pristupnoj mrei. Slika 5.16 prikazuje meusobnu povezanost spomenutih modula u modelu.

Slika 5.16 Agregacija prometa na izlasku iz usmjeritelja

61

Pristigli paket s PoS kartice dolazi do jedinice za usmjeravanje koja provjerava stanja spremnika PoSW kartica te odabire onaj s najmanjom popunjenou. Radi se o jednostavnim elektrikim FIFO spremnicima. Paket se usmjerava prema spremniku s najkraim repom i pritom dolazi do uravnoteivanja optereenja (load balancing) u pristupu. Na taj se nain ujedno osigurava da kapacitet ulaznog prometa po PoSW kartici ne premai kapacitet PoSW suelja. Suprotna komunikacija u kojoj paketi pristiu na odredite nije analizirana jer ovakvo osiguranje nepreklapanja dolaznih paketa u odredite nije potrebno u modeliranju komunikacije. Dolaskom paketa s PoSW suelja (klijentsko suelje) na PoSW suelje WDMPoP vora dolazi do problema stvaranja optikog paketa. Ti su paketi najee vei od ulaznih IP datagrama, te je potreban neki mehanizam agregacije. Optiki paketski prospojnik openito provodi dvije vrste prospajanja prospajanje paketa koji dolaze iz drugih optikih prospojnika, te prospajanje paketa koji dolaze lokalno (add suelje). Prilikom prospajanja moe doi do zaguenja koje se rjeava otklonskim usmjeravanjem ili optikim memorijama. Alternativno se stupanj agregacije moe koristiti za razrjeavanje sukoba. Lokalni se paketi prvo pohranjuju u elektrikim ulaznim spremnicima. Spremnik moe biti implementiran i kao dio klijentskog suelja. Lokalni paketi dolaze do optikog prospojnika samo kada je traena izlazna valna duljina slobodna, odnosno ne okupira ju nijedan tranzitni paket. Na ovaj se nain izbjegava primjena optike memorije, ali i zadrava optika transparentnost s obzirom da nema OEO pretvorbe nakon stvaranja optikog paketa koja bi nastala primjenom elektronikih memorija. Slika 5.17 prikazuje pojednostavljenu shemu ulaznog agregatora i izlaznog deagregatora. Paketski agregator stvara od klijentskih (IP) paketa vee entitete (agregacijske/optike pakete) i to po FIFO naelu. Agregator se direktno povezuje s klijentom (najee IP usmjeritelj) i sastoji se od niza FIFO podrepova. Svaki podrep pohranjuje pakete s istim odreditem. Ovdje se moe voditi rauna i o kvaliteti usluge pri emu se primjenjuje drugaiji mehanizam razdvajanja paketa. Broj paketa koji ine agregirani paket, odnosno izlazak agregiranog paketa iz repa odreeno je nekim pragom u broju paketa ili broju bitova. Takoer se koristi i vremenski prag da bi se sprijeilo predugo pohranjivanje paketa. U sluaju isteka tog vremenskog ogranienja izlazni je paket krai od postavljenog praga.

Slika 5.17 Agregacija paketa u optike pakete i razrjeavanje sukoba primjenom ulaznog agregatora

62

Asembler Asembler je modul kojim je modeliran prethodno opisan rubni dio WDMPoP vora. Sastoji se od linijskih kartica koje modeliraju komunikaciju s IPPoP i WDMPoP vorovima, te modula agregator (aggregator), deagregator (deaggregator) i holder (Slika 5.18). Komunikacija s IPPoP vorovima ostvarena je prethodno opisanim PoS sueljima (oznaavanim kao PoSW). Broj PoSW suelja jednak je broju suelja u IPPoP voru. Kako je komunikacija s drugim WDMPoP vorovima ostvarena preko prijenosa optikih paketa bez protokola drugog sloja osim jednostavnog protokola uokvirivanja (framing protocol) kartice koje ostvaruju komunikaciju asembler modula s ostalim dijelom WDMPoP vora vie nemaju PoS suelja. Nova suelja nazvana su PoW (Packet over Wavelength) suelja i u osnovi implementiraju komunikaciju optikim paketima. Asembler stoga predstavlja suelje izmeu komunikacije optikim kanalima (PoS) i optikim paketima (PoW).

Slika 5.18 Struktura asembler modula

U agregator modulu dolazi do formiranja podataka koji se prenose optikim paketima. U osnovi se radi o agregaciji podataka koji pristiu IP paketima u elektrikoj domeni. Radi se sortiranje ulaznih podataka prema odreditu (IPPoP) pohranjivanjem podataka u odgovarajue FIFO spremnike u elektrikoj domeni (Slika 5.19). Kada je skupljeno dovoljno podataka za formiranje paketa ili je dostignut neki vremenski prag podaci se alju prema holder modulu. Utjecaj duljine optikog paketa na performanse mree analiziran je u dijelu 4.

Slika 5.19 Struktura agregator modula

Slika 5.20 Struktura holder modula

Agregirani podaci nakon izlaska iz podrepa agregator modula ulaze u ulazni prijenosni spremnik (takoer ureen kao FIFO rep) holder modula (Slika 5.20) koji je povezan s odreenim ulazom prospojnika (add port). Usmjeriva na ulazu u holder

63

modul usmjerava ulazne podatke na jedan od izlaznih spremnika ovisno o prvom WDMPoP modulu prema kojem se usmjeravaju, odnosno linku kojeg koriste. Zakaziva (scheduler) prati stanja izlaznih valnih duljina. U svim sluajevima gdje je izlazna valna duljina slobodna, a pridijeljeni ulazni FIFO rep nije prazan zakaziva daje uputu predajniku za slanje agregiranog paketa na optiki prospojnik. Optike su linije za kanjenje na ovaj nain rezervirane samo za razrjeavanje sukoba tranzitnih paketa. Na taj se nain i ovaj problem rjeava u optikoj domeni bez pretvorbi valnih duljina. Utjecaj modula holder na vjerojatnost gubitka paketa promatrana je na jednostavnoj topologiji s 5 europskih gradova i prometom generiranim PD modelom i skaliranim tako da maksimalno optereenje odgovara optereenju mree (6.3.2). Cilj je bio utvrditi utjecaj holder modula na performanse mree ukljuujui vjerojatnost gubitka paketa i kanjenje zbog pohranjivanja.

Slika 5.21 Promatrana mrea Slika 5.22 prikazuje ovisnost vjerojatnosti gubitka paketa ovisno o optereenju mree.

Prikazani su rezultati za sluaj s holder modulom i bez holder modula. U ovom se sluaju radilo o holderu s beskonanim spremnicima i vremenskim pragom odbacivanja jednakim 103 prosjenih duljina optikih paketa. Vremenski prag jednak je maksimalnom vremenu pohranjivanja paketa u spremniku nakon ega se paket odbacuje. Rezultati ukljuuju najveu (najgoru) vjerojatnost gubitka meu svim zahtjevima mree (6.3.1, oznake HW za sluaj s holderom i NHW za sluaj bez holdera), te srednju vrijednost vjerojatnosti gubitka meu svim promatranim zahtjevima (oznake HM za sluaj s holderom i NHM za sluaj bez holdera). Vidljivo je da je vjerojatnost gubitka gotovo ista na niim optereenjima mree (optereenje mree jednako je optereenju najoptereenijeg linka) i poinje se znaajnije razlikovati iznad 0.5 erl optereenja. Porast vjerojatnosti gubitka kod arhitektura bez holdera linearan je, dok je u sluaju s uporabom holdera taj porast blai, odnosno nezamjetan pri optereenjima iznad 0.6 erl. To je posljedica pohranjivanja paketa u spremnicima koji ne proputaju pakete dok nije slobodan ulaz prospojnika. Kako je pri visokim optereenjima vjerojatnost slobodnog ulaza mala, ulazni spremnici pohranjuju gotovo itav ulazni promet ne proputajui ga u mreu.

64

Vjerojatnost gubitka paketa

1.0E+00

HW
1.0E-01 1.0E-02 1.0E-03 1.0E-04 1.0E-05 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9

NHW NHM HM

Optereenje mreze [erl]

Slika 5.22 Ovisnost vjerojatnosti gubitka paketa o optereenju mree Slika 5.23 prikazuje ovisnost normaliziranog vremena kanjenja u sluaju holdera bez

vremenskog praga odbacivanja (oznaka D za vrijeme kanjenja), te holder s vremenskim pragom jednakim 103 prosjenih duljina optikih paketa (oznaka D' za vrijeme kanjenja, te P' za broj odbaenih paketa zbog dostizanja vremenskog praga). Vidljivo je da s optereenjem mree u idealnom sluaju kanjenje raste zbog sve dueg repa ekanja. U sluaju s vremenskim pragom kanjenje se blago smanjuje s optereenjem mree jer dolazi do sve veeg odbacivanja paketa.
1.E+05

Normalizirano vrijeme kanjenja, broj odbaenih paketa

D
1.E+04

P'
1.E+03 1.E+02

1.E+01 1.E+00 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6

D'

0.7

0.8

0.9

Optereenje mreze [erl]

Slika 5.23 Ovisnost vremena kanjenja paketa i broja izgubljenih paketa o optereenju mree Equation Chapter (Next) Section 1

65

Arhitektura mree

Slika 6.1 prikazuje konceptualni model optike transmisijske mree. Mrea se sastoji

od IPPoP i WDMPoP vorova upravljanih kontrolnom ravninom. Svaki od WDMPoP vorova ujedno slui kao rubni i jezgreni vor pratei trend irenja granica optike mree do korisnika (IPPoP).

Slika 6.1 Konceptualni model optike transmisijske mree

Jedno od kljunih pitanja optike komutacije paketa na mrenoj razini je shema komunikacije, odnosno duljina paketa (stalna ili promjenjiva), te sinkrona ili asinkrona komunikacija. Osim odabira komunikacijske sheme bitno je odrediti proceduru dimenzioniranja koja e podrati zadana prometna optereenja uz ogranienja kao to su najvea doputena vjerojatnost gubitka paketa. U ovom je dijelu takoer dan i pregled testnih topologija preuzetih iz COST 266 projekta. Implementirana aplikacija sadri mogunost postavljanja vrijednosti veine parametara (Slika 6.2) vezanih openito uz dimenzioniranje mree (unaprijed definirana topologija, kapacitet kanala, broj valnih duljina, promjena valnih duljina) te komunikacijske sheme (sinkronizacija, duljina paketa). Na desnoj slici prikazan je popis svih grupa parametara.

Slika 6.2 Osnovni parametri mree

6.1

Sinkronizacija optike paketske mree

Optike paketske mree mogu openito biti podijeljene u dvije kategorije: sinkrone (slotted), i asinkrone (unslotted) mree.

66

Optiki paketi mogu dolaziti u razliitim vremenskim trenucima na ulazne portove optikih prospojnika koji ine mreu. Kako se stanje prospojnih matrica (switching fabric) prospojnika moe podeavati samo u diskretnim vremenskim trenucima postavlja se pitanje vremenskog usklaivanja svih paketa prije ulaska u prospojnu matricu. Bez obzira na odabrano rjeenje mora postojati sinkronizacija na razni bita i brzo obnavljanje takta (fastclock recovery) za analizu zaglavlja paketa. U sinkronoj mrei svi paketi imaju jednake duljine i postavljeni su zajedno sa zaglavljem u vremenski okvir stalnog trajanja koje je neto due zbog zatitnog vremena (guard time). Sinkrone mree bile su detaljno prouavane kada je optiko vlakno predloeno kao spremnik u pohrani i proslijedi (store-and-forward) metodama rjeavanja sukoba. U veini sluajeva optiko pohranjivanje rijeeno je linijama za kanjenje sa stalnim vremenom propagacije koje je viekratnik duljine vremenskog odsjeka (time slot) mree. Da bi se postiglo takvo pohranjivanje svi ulazni paketi moraju imati iste duljine i moraju biti u fazi s lokalnim taktom (Slika 6.3).

Slika 6.3 Generiki vor sinkrone mree

U asinkronim mreama paketi ne moraju imati jednake duljine i dolaze na prospojnik bez poravnavanja jer se proces usmjeravanja pojedinanog paketa moe odvijati u bilo kojem vremenskom trenutku. U takvim mreama je vjerojatnost zaguenja vea jer je vei broj slobodnih varijabli (trenutak dolaska, veliina paketa). Opravdanost takvih mrea moe leati u manjoj cijeni, veoj robusnosti i fleksibilnosti. Treba voditi rauna o paljivom dizajnu i odabiru protokola koji mogu ponuditi zadovoljavajue performanse.

6.1.1

Varijacije kanjenja izmeu vorova

Vrijeme propagacije paketa kroz vlakno ovisi o duljini vlakna, kromatskoj disperziji i varijaciji temperature to namee unoenje podesivog kanjenja u linije izmeu vorova koje bi kanjenje pretvorile u cjelobrojni viekratnik vremenskog odsjeka mree. Uporabom WDM tehnologije kromatska disperzija uzrokuje razliita kanjenja paketa koji pripadaju kanalima na razliitim valnim duljinama. Uporabom vlakana s kompenzacijom disperzije takva se kanjenja smanjuju za red veliine. Propagacija paketa varira i s temperaturom s tipinom ovisnou 40 ps/oC/km (kanjenje od 100 ns na 100 km uz varijaciju temperature 0 25 oC). Kako su varijacije spomenutih kanjenja male tijekom vremena moe se koristiti statika kompenzacija (na razini paketa) umjesto dinamike.

6.1.2

Varijacije kanjenja unutar vorova

Kanjenje se u ovom sluaju mijenja ovisno o stanju prospojne matrice i kontroli sukoba. U sinkronim mreama koje koriste linije za kanjenje kao optike memorije paketi prolaze razliite duljine unutar vorova. Sva razmatranja nainjena za

67

kanjenja izmeu vorova vrijede i ovdje. Brzi vremenski pomaci (u usporedbi sa sporom varijacijom kanjenja izmeu vorova), uzrokovani disperzijom zbog razliitih valnih duljina i razliitih duljina putova, variraju izmeu paketa to moe zahtijevati brzu izlaznu sinkronizaciju. Ovdje je utjecaj temperature manji i moe se kontrolirati unutar vora. U optikoj mrei svaki optiki vor djeluje prema vlastitom taktu podeavanom prema mrenom sinkronizacijskom signalu koji se odailje mreom (Sonet/SDH analogija). um oscilatora i termalni efekti optikih nosioca mogu uzrokovati nepravilnosti u sinkronizirajuem signalu (prema SDH standardu najvie je dozvoljena 1 s odstupanja na 1000 s [43]).

6.1.3

Sinkrone optike paketske mree

Utjecaj formata paketa Slika 6.4 prikazuje sinkronizacijske stupnjeve unutar vora. Optiki rasprenik odjeljuje mali dio ulazne snage dolazeeg paketa. Elektroniki sklop za prepoznavanje zaglavlja prepoznaje poseban uzorak u nizu ulaznih bitova na poetku paketa koji ga priprema na itanje zaglavlja paketa. Sklop predaje podatak o vremenu ulaznog paketa kontrolnoj jedinici koja priprema sinkronizacijske stupnjeve i prospojnu matricu. Ulazni sinkronizirajui stupnjevi poravnavaju paket prije ulaska u prospojnu matricu. Izlazni sinkronizacijski stupnjevi dodatno kompenziraju brze vremenske pomake koji su nastali unutar vora. Openito zahtijevana preciznost poravnanja paketa ovisi o formatu paketa (veliina i poloaj zaglavlja), podacima koji se prenose i zatitnom vremenu (guard time). to je duljina paketa vea to i zatitno vrijeme moe biti due bez znaajnog utjecaja na iskoristivost linka. Dulje zatitno vrijeme znai i blae zahtjeve poravnanja.

Slika 6.4 Blok dijagram sinkronizacija paketa

S obzirom na poloaj podataka, zaglavlja i zatitnih vremena postoje dva osnovna sluaja (Slika 6.5): 1. zaglavlje definira poetak vremenskog odsjeka - u ovom sluaju, s obzirom na injenicu da su od interesa samo podaci u zaglavlju, pozicija cijelog paketa moe sporo varirati s razliitim kanjenjem propagacije i klizanjem frekvencije lokalnog takta. Zbog toga ne treba voditi rauna o vremenskom pomaku prije i poslije podataka u paketu. Zaglavlje je precizno poravnato prema poetku vremenskog odsjeka, te e uzastopna zaglavlja paketa dolaziti na vor sa stalnim vremenskim intervalom u odnosu na proli vor. U ovom je sluaju elektronika kontrola ulaznog sinkronizatora jednostavna za implementaciju jer je zaglavlje koje je jedino od interesa na poetku svakog vremenskog odsjeka. Treba voditi rauna jedino o sporim varijacijama kanjenja. Zaglavlje jedino treba biti dobro poravnato s granicom odsjeka. Izlazni stupanj sinkronizatora (Slika 6.5a) mora biti brz i mora kompenzirati

68

pomake zaglavlja i podataka uslijed razliitih optikih putova unutar prospojne matrice to se dogaa na paketskoj razini. 2. zatitno vrijeme postavljeno je izmeu zaglavlja i poetka vremenskog odsjeka, te izmeu zaglavlja i podataka paketa - u ovom sluaju paketi koji slijedno dolaze istim linkom mogu imati razliite krive pozicije te se brzo poravnanje sata za itanje zaglavlja mora obavljati pri dolasku svakog paketa. S obzirom da je zatitno vrijeme izmeu zaglavlja i odsjeka dozvoljeno, utvrivanje poetka zaglavlja zahtjeva sloeniju elektroniku. vor ne moe procijeniti tono dolazno vrijeme zaglavlja s obzirom da je jedino dostupan podatak o poetku odsjeka koje je negdje usred zatitnog vremena. Brzi izlazni sinkronizacijski stupanj visoke rezolucije postaje opcionalan jer e pomak zaglavlja biti kompenziran elektronikom za prepoznavanje i itanje zaglavlja u ulaznom sinkronizacijskom stupnju sljedeeg vora.

Slika 6.5 Dva mogua formata paketa koji utjeu na sheme sinkronizacije

U oba sluaja vano je poravnavanje ulaznih bitova u fazi s lokalnim satom (packet delineation) to je preduvjet itanja zaglavlja, jer neki formati paketa zahtijevaju sinkronizaciju na razini bita koja se obavlja kod svakog paketa. To znai sinkronizaciju zaglavlja s lokalnim taktom unutar nekoliko bitova.
Sheme sinkronizacije Paketi mogu doi u potpuno razliitim fazama s obzirom da u vor ulaze preko razliitih linkova. Slika 6.6 prikazuje tipian sinkronizacijski stupanj sastavljen od niza prospojnika i linija za kanjenje kako se pojavljuju i u ulaznom sinkronizacijskom stupnju vora. Nakon to se prepozna uzorak bita u zaglavlju paketa, a paketi poravnaju u fazi dolazi do identifikacije poetnog vremena paketa, a kontrolna jedinica proraunava potrebno kanjenje i konfigurira odgovarajui put kroz linije za kanjenje. Duljine linija za kanjenje ureene su u eksponencijalni niz izmeu 22 prospojnika, tj. prva je linija jednaka vremena duljine odsjeka, druga duljine odsjeka, itd. Rezolucija ove sheme je n/2 gdje je n broj linija za kanjenje. Ovakav oblik sinkronizacije moe se koristiti za statike (spore) i dinamike (brze) sinkronizacije.

Slika 6.6 Shema ulaznog sinkronizacijskog stupnja vora

69

Prilikom inicijalizacije sustava sinkronizacija se postavlja tako da kompenzira varijacije kanjenja izmeu razliitih ulaza i odrava takvu konfiguraciju sustava tijekom njegovog rada (statiki). Puno bri prospojnici moraju se koristiti za sinkronizaciju po paketu (dinamika), jer se sinkronizacija mora obaviti tijekom zatitnog vremena. S fizikalnog stajalita ova shema uzrokuje priguenje i presluavanja zbog koritenih prospojnika. Njihovo kaskadiranje zahtjeva optika pojaala koja uzrokuju degradaciju u odnosu signal-um. BER takoer poveava presluavanje akumulirano kroz prospojnike. U mreama s velikim brojem vorova sinkronizacijski stupnjevi mogu unijeti znaajno smanjenje snage to dovodi do degradacije performansi sustava. Drugi pristup je sinkronizaciji koritenje ugodivih valnih pretvornika s dijelom vlakna s visokom vrijednou disperzije (Slika 6.7). Pravilnom se promjenom valne duljine dolaznog paketa moe postii eljeno kanjenje s obzirom da brzina propagacije svjetlosti kroz taj dio vlakna ovisi o valnoj duljini paketa. U ovom sluaju postoji konana rezolucija sinkronizacije jer je karakteristika ugaanja ugodivih valnih pretvornika nekontinuirana (no sastoji se od malih koraka).

Slika 6.7 Sinkronizacija koritenjem podesivog pretvaraa valnih duljina i vlakna visoke disperzije

6.1.4

Asinkrone optike paketske mree

Slika 6.8 prikazuje openitu grau vora i ponaanje paketa za asinkrone mree

(nema sinkronizacijskih stupnjeva i poravnanja paketa).

Prepoznavanje zaglavlja/itanje Paket A Paket A Paket A

Paket B

Paket B

Paket B

Add

Drop

Slika 6.8 Generika struktura vora asinkrone mree

Linije za kanjenje fiksne duljine koriste se samo za pohranu paketa za vrijeme obrade zaglavlja i konfiguracije prospojne matrice. Kako ne postoji stupanj za poravnanje paketa svi su paketi zakanjeni za isti vremenski period i zadravaju relativne pozicije u kojima su bili pri ulasku u vor. U sluaju zaguenja mora se koristiti mehanizam razrjeenja poput pohranjivanja ili pretvorbe valnih duljina. Asinkrone je mree jednostavnije projektirati jer ne postoji sloeni sinkronizacijski stupnjevi. Propusnost linka je manja nego kod sinkronih mrea uz isto optereenje jer je vjerojatnost zaguenja vea.

70

6.1.5

Usporedba sinkronih i asinkronih rjeenja

Iz prethodnih dijelova je vidljivo da sinkrona i asinkrona rjeenja imaju razliite prednosti i nedostatke. Tabela 6.1 prikazuje usporedbu sinkronog i asinkronog rjeenja i to za sluajeve s varijabilnom ili fiksnom duljinom paketa.
Tabela 6.1 Usporedba sinkronih i asinkronih rjeenja
Asinkroni, varijabilna duljina Poravnavanje paketa Sinkronizacijski sat Zapisivanje duljine paketa Fragmentacija Zakazivanje paketa Kontrola prospojne matrice Nije potrebno Nije potrebno Potrebno Nije potrebno Sloeno Sloeno Asinkroni, fiksna duljina Nije potrebno Nije potrebno Nije potrebno Potrebno Umjereno Umjereno Sinkroni, varijabilna duljina Potrebno Potrebno Potrebno Nije potrebno Umjereno Umjereno Sinkroni, fiksna duljina Potrebno Potrebno Nije potrebno Potrebno Jednostavno Jednostavno

6.2

Mrene topologije

Mrene topologije preuzete su iz COST 266 projekta [44]. U njima su mijenjane dvije osnovne dimenzije: broj vorova u mrei, te povezanost mree. Prema prvoj dimenziji topologije se mogu podijeliti u tri grupe. Jezgrena topologija (Slika 6.10) je topologija s najmanjim brojem vorova. Osnovna (Slika 6.9), prstenasta (Slika 6.11) i trokutasta (Slika 6.12) topologija imaju jednak broj vorova, dok velika topologija (Slika 6.13) ima najvei broj vorova.

Slika 6.9 Osnovna topologija (Basic Topology, BT)

71

Slika 6.10 Jezgrena topologija (Core Topology, CT)

Slika 6.11 Prstenasta topologija (Ring Topology, RT)

Slika 6.12 Trokutasta topologija (Triangular Topology, TT)

Slika 6.13 Velika topologija (Large Topology, LT)

72

Tabela 6.2 i Tabela 6.3 prikazuju osnovna topoloka obiljeja i duljine linkova

potrebnih za komunikaciju izmeu svakog para vorova. Ukupna duljina linkova dobivena je uz pretpostavku da je za komunikaciju uvijek dovoljno jedno vlakno pa svi linkovi izmeu istog para vorova prolaze istim vlaknom. U ovom je sluaju duljina linkova jednaka duljini vlakana.
Tabela 6.2 Duljine vlakana promatranih topologija
Duljina linkova [km] Srednja BT CT LT RT TT 625 487 648 630 638 Min 218 218 218 218 218 Max 1500 783 1977 1500 1500 Ukupno 25482 10887 36952 21302 38949

Tabela 6.3 Topoloka obiljeja promatranih topologija

Broj vorova BT CT LT RT TT 28 16 37 28 28 Broj kabela 41 23 57 34 61 Stupanj vora Srednji 2.93 2.88 3.08 2.43 4.36 Min 2 2 2 2 2 Max 5 4 5 4 7 Povezanost vorova Srednja 2.33 2.47 2.44 2.12 2.65 Min 2 2 2 2 2 Max 4 4 4 3 5

6.3
6.3.1

Dimenzioniranje OPS mree

Opis komunikacije

Osnovna pretpostavka dimenzioniranja mree je zadovoljenje zadanih prometnih zahtjeva uz mogui optimizacijski kriterij (npr. cijena), ili ogranienje kao to su parametri kvalitete usluge (raspoloivost, vjerojatnost gubitka paketa ili kanjenje). Opis komunikacije stoga je preduvjet dimenzioniranju mree. Prometni se zahtjevi mogu odnositi na trenutne stanje, no i na neko budue stanje uzimajui u obzir predvianja evolucije mree. Dimenzioniranje ukljuuje dimenzioniranje vorova i veza meu njima, no u ovom dijelu se prije svega razmatra dimenzioniranje veza jer one odreuju i opremu (tip i broj) koju je potrebno ugraditi u vorove.
Fizike veze Fizike veze povezuju vorove mree. Svi vorovi OPS mree povezani su optikim vlaknima s razlikom u nainu prijenosa izmeu vlakana u pristupu i vlakana u jezgrenoj mrei. Vlakno u pristupu izmeu IPPoP i WDMPoP vora prenosi signal u temeljnom podruju dok vlakna u jezgrenoj mrei prijenose multipleksirani signal (Slika 6.14).

73

Slika 6.14 Fizike veze

Prijenos u temeljnom podruju uz uvjet da su IPPoP i njemu odgovarajui WDMPoP vor blizu (do 200 km) ne zahtjeva pojaanje signala, dok multipleksirani signal zahtijeva periodina pojaanja s razmakom pojaala 80-120 km. Broj pojaala NOA jednak je
L N OA = 1, d OA

(6.1)

pri emu je L duljina vlakna, a dOA odabrani razmak pojaala. Optiki link (Slika 6.15) je logika struktura koja se sastoji vlakna i svih pojaala na jednoj dionici koju odreuju dva povezana WDMPoP vora.

Slika 6.15 Optiki link

Osim linijskih pojaala (LOA Line Optical Amplifier) koja putem pojaavaju signal koriste se i predpojaala snage koja izlazni signal iz vora dovode na odgovarajuu razinu snage (BOA Booster Optical Amplifier), te predpojaala ispred vorova (POA PreOptical Amplifier).
Transportni entiteti Logike veze opisuju prometne zahtjeve u mrei i daju vezu prometnih zahtjeva i fizikih elemenata koji ih posluuju. Zahtjevi su najee zadani izmeu svih parova vorova po nekom prometnom modelu ili stvarnom stanju. U ovom se sluaju radi o prometnoj matrici stvorenoj po proirenom PD (Population Distance) modelu koja ukljuuje sve parove IPPoP vorova. Svakom se zahtjevu pridruuje jedan prometni kapacitet i par vorova izmeu kojih se zahtjev kreira (Slika 6.16).

Slika 6.16 Zahtjevi u mrei

74

Zahtjevi opisuju ukupnu komunikaciju s kraja na kraj izmeu para vorova u jednom smjeru. Zahtjev openito moe biti usmjeren razliitim putovima, odnosno komunikacija izmeu istog para vorova moe se odvijati posredstvom razliitih vorova. Takvo je dijeljenje komunikacije potrebno zbog fizikih ogranienja vorova ili potrebe da se pojedinim dijelovima prometa osiguraju razliita prijenosna obiljeja. Pojam rute (route) opisuje fizike putove kojim se koristi jedan zahtjev. Tako zahtjev izmeu vorova A i B koristi rute R1 i R2 (Slika 6.17).

Slika 6.17 Rute jednog zahtjeva

Svaka je ruta podijeljena na sekcije (sections), od kojih je svaka odreena parom vorova. Ruta R1 s prethodne slike tako ima dvije pristupne sekcije S1 i S4, te dvije sekcije u optikoj mrei S2 i S3 (Slika 6.18). Sekcije su osim parom vorova odreene i smjerom, tako da zahtjevi u suprotnim smjerovima izmeu istog para vorova koriste razliite sekcije.

Slika 6.18 Sekcije jedne rute

Jednoj sekciji odgovara jedan ili vie tokova (flows) kojim se prenose podaci unutar pripadnog zahtjeva na toj ruti. Svaki je tok vezan uz jedno vlakno i openito se moe koristiti svim kanalima u vlaknu pod pretpostavkom pretvorbe valnih duljina. Ukoliko se ne koristi pretvorba valnih duljina toku je pridruena odreena valna duljina. Detaljniji opis strukturiranja tokova iz matrice usmjeravanja i prometnih kapaciteta dan je u dijelu 6.3.2. Pristupnim sekcijama (npr. S1 i S4) pripadaju tokovi koji prolaze vlaknima s prijenosom u osnovnom pojasu (jednom vlaknu stoga odgovara jedan tok), dok sekcijama u optikoj mrei (npr. S2 i S3) pripadaju tokovi koji prolaze vlaknima s valnim multipleksiranjem (jednom vlaknu odgovara jedan ili vie tokova) kao to prikazuje Slika 6.19.

75

Slika 6.19 Tokovi jedne sekcije

Jednom zahtjevu na razliitim sekcijama openito odgovara razliit broj tokova. Broj tokova odreen je kapacitetom kanala, brojem valnih duljina i kapacitetom ostalih zahtjeva koji prolaze istim parom vorova (Slika 6.20). Tako parom vorova koji odreuju sekciju S2 uz promatrani zahtjev prolazi jo i skup zahtjeva {D}2, a sekcijom S3 skup zahtjeva {D}3. Svakom zahtjevu na tom dijelu rute pripada zasebna sekcija.
DAB(R1) F1(S2) F2(S2) F1(S2) F2(S2) Fj(S2) F1(S3) F2(S3) Fk(S3) F1(S4) F2(S4) Fl(S4)

Fi(S2)

{D}2

{D}3

Slika 6.20 Tokovi zahtjeva na jednoj ruti Slika 6.21 sumira logiku hijerarhiju transportnih entiteta optike paketske mree.

Vidljivo je da se radi o stablastoj strukturi s granularnou do jednog vlakna u sluaju pretvorbe valnih duljina, odnosno jednog kanala u sluaju bez pretvorbe.

Slika 6.21 Odnos transportnih entiteta

6.3.2

Procedura dimenzioniranja

Slika 6.22 prikazuje predloenu proceduru dimenzioniranja mree. Ulazni podaci

ukljuuju topologiju (popis vorova i matricu povezanosti), te podatke potrebne za prometni model. Cilj je strukturirati mreu koja je sposobna posluivati zadani promet uz dana ogranienja.

76

Jednake udaljenosti Ulazni podaci Dimenzioniranje pristupnih kabela IP/WDMPoP vorovi Dodavanje izvor/ odredita Kabeli Prometni model Jednaki zahtjevi

Zahtjevi ->fiziki putovi Najkrai putevi

Stvaranje zahtjeva RWA Ogranienje max optereenja

Dimenzioniranje jezgrenih kabela + hijerarhija transportnih entiteta Ogranienje max optereenja

Kondenzacija /agregacija

strukturiranje WDMPoP

Slika 6.22 Procedura dimenzioniranja

Prvi korak nakon dohvata ulaznih podataka predstavlja kreiranje vorova i kablova mree. Nakon toga se odreuju kapaciteti prometnih zahtjeva prema odabranom prometnom modelu. Moe se raditi o PD (Population-Distance) modelu (dio 10.8) sa stvarnim udaljenostima prema geografskim koordinatama vorova (COST 266 topologije), PD modelu ali s jednakim udaljenostima izmeu vorova (promet ovisi samo o naseljenosti vorova) ili o jednakim prometnim zahtjevima izmeu svih vorova. Izraunati promet pridruuje se prometnim zahtjevima koji predstavljaju najvii dio hijerarhije transportnih entiteta. Pridruivanje putova prometnim zahtjevima odvija se u sljedeem koraku i ovisi da li se radi o mrei s promjenom ili bez promjene valnih duljina. U prvom se sluaju svakom zahtjevu pridruuje ruta s najkraim putom izmeu krajnjih IPPoP vorova. Ukoliko nema promjene valnih duljina potrebno je primijeniti jedan od algoritama za usmjeravanje i pridruivanje valnih duljina (RWA Routing and Wavelength Assignment), kao to je npr. algoritam bojanja grafova to je detaljnije opisano na kraju ovog dijela. Pridruivanjem fizikih putova zahtjevima mogue je dimenzionirati pristupne i jezgrene kabele. Prvi korak je dodavanje izvor/odredita IPPoP vorovima, te dodavanje potrebnih linijskih kartica s PoS sueljima usmjeriteljima.

Slika 6.23 Dimenzioniranje pristupnih kabela

Broj linijskih kartica odreen je izrazom (6.2), te ujedno odreuje i broj vlakana u pristupnom kabelu (Slika 6.23). Treba primijetiti da je pri ovakvom dimenzioniranju izlazni promet usmjeritelja agregiran te se jednim pristupnim vlaknom prenosi

77

promet prema razliitim odreditima. U modulu asembler IPPoP vora doi e do razdvajanja paketa prema odreditima i formiranja optikih paketa. Dimenzioniranje jezgrenih kabela mogue je nakon pridruivanja fizikog puta zahtjevu. Svakom kabelu odgovara skup zahtjeva ije sekcije koriste taj kabel. U ovoj fazi tokovi jo nisu stvoreni jer kabel nije dimenzioniran. Ukupan broj vlakana potreban u kabelu u jednom smjeru jednak je
m C ( Si ) , n = i =1 (6.2) N wl Cch LCP pri emu je C(Si) kapacitet i-te sekcije koja prolazi vlaknom (jedan zahtjev moe imati vie sekcija na istom kabelu ukoliko se koristi otklonsko usmjeravanje), dok je Nwl broj valnih duljina sustava (sve valne duljine), Cch kapacitet kanala, m ukupan broj sekcija koje prolaze istim kabelom, a LCP (Load Constraint Percentage) postotak maksimalno doputenog optereenja po linku (kanalu gledano statistiki). Slika 6.24 prikazuje opisanu proceduru dimenzioniranja.

Slika 6.24 Dimenzioniranje jezgrenih kabela i raspored tokova

Svakom zahtjevu, odnosno sekciji koja pripada promatranom paru vorova dodaje se n tokova, pri emu je svaki tok vezan uz jedno vlakno. Razlika izmeu transportnih entiteta OPS i OCS mree je u tome to jedan tok raspolae svim valnim duljinama jednog vlakna to se odreuje dinamiki na osnovi dolaska svakog paketa, dok je transportnim entitetima OCS mree pridruen kanal bez mogunosti dinamikog mijenjanja kanala tijekom vremena, osim u sluaju preusmjeravanja na zatitni put. Nakon dimenzioniranja kabela slijedi dodavanje opreme WDMPoP vorovima na temelju broja incidentnih kabela, odnosno ulazno/izlaznih vlakana u svakom od njih. Graa WDMPoP vora opisana je u 5.2.2. Slika 6.25 prikazuje ukupnu duljinu vlakana koritenih za dimenzioniranje COST266 topologija uz koritenje promjene valnih duljina te bez otklonskog usmjeravanja (WCNDR Wavelength Conversion, No Deflection Routing). Za svaku topologiju analizirana su etiri sluaja koji obuhvaaju 8 (oznaka (8, x)) i 16 valnih duljina (oznaka (16, x)) bez ogranienja na optereenje kanala (oznaka (x, 1)) i s ogranienjem najveeg doputenog ogranienja 0.7 erl (oznaka (x, 0.7)). Prometni zahtjevi generirani su prema modelu opisanom u 10.8 a raunati su za godinu 2004. Kapacitet kanala postavljen je na 40 Gbit/s. Premda je LT topologija s najveim brojem vorova, TT zahtjeva najvei broj vlakana zbog vrlo visoke povezanosti. Utjecaj promjene valnih duljina je na sve topologije mali to ukazuje na slabo iskoritenje kanala. Openito smanjenje broja

78

valnih duljina i ogranienje najveeg doputenog optereenja uzrokuje poveanje broja potrebnih vlakana.
Duljina vlakana [km]
9.E+04 8.E+04 7.E+04 6.E+04 5.E+04 4.E+04 3.E+04 2.E+04 1.E+04 0.E+00 BT CT LT RT TT (8, 1.0) (8, 0.7) (16, 1.0) (16, 0.7)

Topologija

Slika 6.25 Ukupna duljina vlakana u ovisnosti o topologiji i dimenzioniranju

Srednje optereenje linkova (vlakana) u sluaju komutacije paketa zapravo je statistiko optereenje usrednjeno preko svih kanala (Slika 6.26). Vidljivo je da topologije CT i RT imaju najvea srednja optereenja. Kod CT to je posljedica malog broja vorova meu kojima se komunicira isti prometni kapacitet kao i u sluaju ostalih mrea. U RT sluaju veliko je optereenje uzrokovano malom povezanou. Velika povezanost TT uzrokuje malo optereenje kanala. Cijena komunikacije (izraunata samo prema poloenim vlaknima) biti e dakle najvea u TT topologiji a najmanja u RT.
0.6

Srednje optereenje linkova

0.5 0.4 0.3 0.2 0.1 0 BT CT LT RT TT (8, 1.0) (8, 0.7) (16, 1.0) (16, 0.7)

Topologija

Slika 6.26 Srednje optereenje linkova u ovisnosti o topologiji i dimenzioniranju

Nakon dimenzioniranja mree mogue je u grafikom suelju analizirati strukture mrenih elemenata. Slika 6.26 prikazuje jednu od testnih mrea.

79

Slika 6.27 Dimenzionirana mrea u grafikom suelju

Reduciranje broja koritenih kanala Redukcija broja koritenih kanala mogua je nakon dimenzioniranja mree. Kako je skupu tokova na jednom vlaknu pridrueno vlakno u cjelini, a ne pojedini kanali kao to je sluaj kod komutacije kanala, mogue je smanjiti skup valnih duljina dostupnih tim tokovima. Prije redukcije tokovima je bio dostupan cijeli skup valnih duljina (Nwl), dok je nakon redukcije dostupan samo dio nwl (nwl<Nwl) kao to prikazuje Slika 6.28.

Slika 6.28 Agregacija tokova po vlaknima

Smanjenje skupa valnih duljina dovodi do poveanja srednjeg optereenja po linku/vlaknu. Srednje optereenje prije redukcije iznosilo je

C (S )
i i =1

n f N wl Cch

(6.3)

pri emu brojnik oznaava sumu kapaciteta svih sekcija (tokova) u odreenom smjeru na promatranom kabelu, dok nf oznaava broj vlakana u kabelu u tom smjeru. Nakon redukcije poveava se srednje optereenje koje sad iznosi

r =

C (S )
i i =1

n f nwl Cch

(6.4)

gdje nwl oznaava novi raspon valnih duljina jednak

nwl = N wl .

(6.5)

80

Agregaciju je mogue provesti zbog zrnatosti broja valnih duljina WDM sustava. Broj vlakana nf koji se dodaju kabelu ne predstavlja minimalno dimenzioniranje uz neko ogranienje (npr. LCP, (6.2), ve minimalno mogue. Smanjenje raspona valnih duljina dodatno "fino" minimizira sustav uz nuno pogoranje performansi zbog poveanja srednjeg optereenja. Potrebno je razlikovati redukciju skupa valnih duljina u ovom sluaju i u sluaju diferencijacije klasa usluge (poglavlje 9), jer se u ovom sluaju svim paketima unutar skupa tokova smanjuje mogui izlazni spektar, dok se kod diferencijacije usluge ovisno o klasi paketa unutar toka proiruje odnosno suzuje izlazni spektar. Diferencijacija je mogua i nakon redukcije, no potpuni raspon valnih duljina koji odgovaraju najvioj klasi smanjen je u odnosu na onaj prije redukcije. Smanjenje performansi nakon redukcije ima iste uzroke navedene u 9.2 koji objanjavaju uzroke diferencijacije usluga promjenom performansi. Osnovni razlog redukcije broja kanala je oslobaanje kapaciteta za eventualna daljnja proirenja sustava ili za komunikaciju s drugaijim nainom prospajanja. Predloeni model mree i vora moe biti proiren tako da podrava optiku komutaciju kanala (OCS) i snopova (OBS). Takva se paradigma naziva MPSN (Multi-Service Photonic Network) [47] i ovdje e biti izloene samo osnovne ideje. Slika 6.29 prikazuje strukturu vora MPSN mree. Koriste se isti elementi kao i kod OPS mree, jer je OPS prospojnik sposoban prospajati i komunikaciju na razini kanala odnosno snopova. Ulazni dio (add) i dalje koristi asembler ali samo za OPS/OBS komunikaciju gdje je od ulaznih paketa potrebno stvoriti optike pakete odnosno snopove. U asembler je potrebno dodati dio za kontrolnu komunikaciju (uspostava i raskid komunikacijskog puta) u OBS sluaju. OCS add ulazi ne prolaze kroz asembler jer te tokove nije potrebno ponovno prebacivati u elektriku domenu zbog obrade.

Slika 6.29 Struktura MPSN vora

Dolazna vlakna od drugih WDMPoP vorova u osnovi prolaze kroz dio za odvajanje i obradu zaglavlja, samo to se zaglavlje kod OCS kanala ne izdvaja (Slika 6.30). Mogue je i zaobii modul kontrole ali takva vlakna tada mogu prenositi samo OCS

81

komunikaciju bez mogunosti dinamikog mijenjanja naina komunikacije tih kanala kao u prvom sluaju. Na izlasku iz vora sva komunikacija prolazi kroz spremnike (ako se koristi), no OCS kanali prolaze samo kroz izravne veze (kanjenje 0T), dok se ti kanali na ostalim linijama za kanjenje ne koriste (Slika 6.31). Za sve kanale je mogue i zaobilaenje spremnika, no tada se radi o predodreenim OCS kanalima ili rekonfigurabilnim OCS/OBS/OPS kanalima bez mogunosti pohrane u OBS/OPS sluaju.

Slika 6.30 Struktura kontrolne logike MPSN vora

Slika 6.31 Struktura FDL spremnika MPSN vora

Ideja MPSN mrea je da prema traenoj kvaliteti usluge dinamiki osigura komunikaciju odabirom nekog komutacijskog mehanizma. Pri tome su neki od kanala trajno rezervirani za neki nain komutacije, dok su namjena ostalih promjenjiva prema tipu zahtjeva. Redukcijom broja kanala oslobaaju se neki kanali (ulazi/izlazi opreme), no poveava se i optereenje ostalih kanala. Slika 6.32 prikazuje poveanje srednjeg optereenja linkova izraeno u relativno prema osnovnom optereenju uz primjenu redukcije kanala (WCNDRR Wavelength Conversion, No Deflection Routing with Reduction) te uz iste pretpostavke kao i u WCNDR sluaju. Poveanje je izraeno u postotcima. Vidljivo je da se najvea poveanja dobivaju na TT zbog velike povezanosti i zato malog poetnog optereenja linkova, te LT koja je zbog podjele prometa na veliki broj vorova takoer imala malo poetno optereenje linkova.
600

Poveanje srednjeg optereenja linkova

500 400 300 200 100 0 BT CT LT RT TT (8, 1.0) (16, 1.0) (8, 0.7) (16, 0.7)

Topologija

Slika 6.32 Poveanje srednjeg optereenja linkova Slika 6.33 analizira smanjenje iskoritenja opreme u pogledu relativnog smanjenja broja koritenih kanala. Smanjenje je izraeno u postotcima relativno prema poetnom broju koritenih kanala. Rezultati su slini onima iz prethodne analize jer topologije TT i LT koje su imale najvee poveanje srednjeg iskoritenja imaju i najvee smanjenje iskoritenja opreme.

82

90 80 70 60 50 40 30 20 10 0 BT CT LT RT TT

Smanjenje srednjeg iskoritenja opreme

(8, 1.0) (16, 1.0) (8, 0.7) (16, 0.7)

Topologija

Slika 6.33 Smanjenje iskoritenja opreme

Stupnjevanje optereenja mree Prilikom raunanja performansi nekog mehanizma potrebno ga je testirati (simulirati) uz neki raspon optereenja. Uglavnom se radi o rasponu 0.3 0.7 erl po kanalu to predstavlja normalan rad mree. Kada je potrebno utvrditi ponaanje mehanizma u uvjetima zaguenja gornja granica se penje i do 0.95 erl po kanalu. Takav promet nije mogue privesti na sve ulaze vora, odnosno pridruiti ga svim kanalima zbog usmjeravanja zahtjeva. Razliiti kanali e tako posluivati razliiti broj zahtjeva, te jednostavnim skaliranjem kapaciteta zahtjeva po jednom vlaknu nije mogue dobiti homogeno optereenje svih vlakana. Openito je mogue da takav nain dovodi do zaguenja na nekom drugom dijelu mree. Zbog toga je potrebno sagledati itavo stanje mree, to ukljuuje sljedee korake: 1. Stvaranje prometnih zahtjeva izmeu parova vorova (najee izmeu svih parova), 2. Pridruivanje fizikih putova prometnim zahtjevima (npr. po principu najkraih putova), 3. Pridruivanje poetnih vrijednosti prometnim zahtjevima (homogena prometna matrica ili prometni model), 4. Utvrivanje najoptereenijeg linka u mrei (Slika 6.34),
A E dDC C D dBC C(B,C)<-l(B,C)<-cDC+cBD+cAC dAC B

Slika 6.34 Skaliranje optereenja

5. Utvrivanje faktora stupnjevanja kt prema

kt C ( S i )
i

nwl Cch

lmax ,

(6.6)

gdje C(Si) oznaava kapacitet sekcije i na promatranom linku (vlaknu), a lmax zadano najvee doputeno optereenje. 6. Mnoenje prometne matrice faktorom kt.

83

Nakon koraka 6 najzagueniji link u mrei dobiva zadano optereenje, dok su optereenja ostalih linkova jednaka ili manja zadanom ovisno o usmjeravanju. Korak 2 utjee na performanse algoritma (cilj je postii to manje varijacije izmeu optereenja linkova), tako da pridruivanje istih prometnih kapaciteta svim zahtjevima i dobra povezanost mree daju openito bolje rezultate. Treba voditi rauna o razlici ovakvog stupnjevanja prema ulozi LCP ogranienja (6.2). Ukoliko je LCP = lmax dobivaju se jednaka najvea doputena ogranienja vlakna, samo to se u LCP sluaju ogranienje postie veim dimenzioniranjem kabela uz zadane zahtjeve, a u lmax sluaju stupnjevanjem zadanog zahtjeva.
Otklonsko usmjeravanje Otklonsko usmjeravanje jedan je od naina rjeavanja sukoba i detaljnije je obraeno u 8.2. Otklon ovisi o grai tablice za usmjeravanje, odnosno postojanju zapisa o otklonskoj ruti, te o trenutnom stanju otklonskih linkova. Ukoliko mrea nije dimenzionirana da podri otklonsko usmjeravanje vjerojatnost takvog izbjegavanja sukoba najee e uzrokovati novi sukob jer e otklonski izlazi biti zauzeti. Zbog toga je preporuljivo osigurati dio dodatnog kapaciteta na otklonskim rutama u fazi planiranja mree. Slika 6.35 prikazuje utvrivanje otklonskih ruta primarnoj ruti. Otklonska se ruta odreuje za svaku rutu na svakom WDMPoP voru kojim prolazi primarna ruta. Otklonska ruta pritom ne mora premoivati primarnu rutu do prvog sljedeeg WDMPoP vora ve se pronalazi najkraa ruta koja povezuje promatrani vor i bilo koji od vorova koji slijede uz sekvencijalno pomicanje prema sljedeim vorovima. Cilj je dakle nai najkrai put, ali uz minimalnu hop razliku prema promatranom voru. Primarna je ruta naime dimenzionirana tako da podrava potpuni kapacitet komunikacije, dok je zatitna ruta (pre)dimenzionirana tako da podri samo dio primarne komunikacije (ili nije uope predimenzionirana) tako da prua loije performanse.

Slika 6.35 Odreivanje fizikih putova otklonskog usmjeravanja

Slika 6.36 prikazuje dodatne transportne entitete koji opisuju otklonsko usmjeravanje. Svakoj primarnoj sekciji (oznaka (P)) odgovara otklonska ruta (oznaka (D)) koja sadri dvije ili vie otklonskih sekcija (pretpostavka je da se otklonom ne smatra bilo kakvo usmjeravanje po primarnoj ruti, dakle ni promjena vlakna na kabelu primarne rute). Broj tokova koji pripadaju otklonskoj sekciji openito je razliit od broja tokova primarne rute jer ovisi o drugima sekcijama koje koriste te kabele.

84

Slika 6.36 Transportni entiteti otklonskog usmjeravanja

Dimenzioniranje kabela je dalje jednako kao i bez otklonskog usmjeravanja (Slika 6.24), samo to se ukupnom kapacitetu primarnih sekcija pridruuje kapacitet otklonskih sekcija pomnoenih s faktorom DRP (Deflection Percentage Ratio) koji je manji ili jednak 1 (Slika 6.37). Zapravo se radi o utvrivanju iznosa dodatnog kapaciteta koji treba osigurati za otklon. Treba naglasiti da uz ovakvo dimenzioniranje nema garancije da e otklon uspjeti, no vjerojatnost se otklona poveava s poveanjem DRP.

Slika 6.37 Dimenzioniranje kabela uz otklonsko usmjeravanje

Ukupna duljina poloenih vlakna poveava se ukoliko se pri dimenzioniranju mree osigurava dodatni kapacitet za otklonske tokove kao to prikazuje Slika 6.38 (WCDR Wavelength Conversion with Deflection Routing).
2.E+05

Duljina vlakana [km]

2.E+05 1.E+05 1.E+05 1.E+05 8.E+04 6.E+04 4.E+04 2.E+04 0.E+00 BT CT LT RT TT

(16, 1.0) (8, 0.7)

Topologija

Slika 6.38 Ukupna duljina vlakana u ovisnosti o topologiji i dimenzioniranju

Dimenzioniranje je provedeno u sluaju mree sa 16 valnih duljina bez ogranienja na optereenje kanala (16,1.0), te na sluaj s 8 valnih duljina i ogranienja na najvee doputeno optereenje kanala 0.7 erl (8, 0.7). Prikazan je najgori sluaj

85

dimenzioniranja s osiguranjem 100 % kapaciteta za otklonske tokove. U praksi e taj postotak biti vrlo mali (10-tak %) ako e ga uope biti. Treba voditi rauna da se ne radi o viku kapaciteta poloenih vlakana jer je on uglavnom vrlo visok (dark fiber) ve o kapacitetu koji je iskoristiv, dakle ima terminalnu opremu.
Dimenzioniranje bez pretvorbe valnih duljina Dimenzioniranje bez pretvorbe valnih duljina zahtijeva sloeniju proceduru nego sluaj pretvorbe u kojem je pretvorba valnih duljina doputena zbog pridruivanja odreene valne duljine svakom toku. Treba naglasiti da je ovaj sluaj ilustrativan jer se ne predviaju OPS implementacije bez pretvorbe valnih duljina. Jedna od kljunih pretpostavki OPS dinamike je upravo dinamika promjena valnih duljina na razini paketa to omoguuje promatranje cijele komunikacije kao statistike preko dueg vremenskog perioda. Primjer su tokovi kojima odgovara cijelo vlakno jer mogu poprimiti bilo koju valnu duljinu unutar vlakna. U ovom sluaju to nije mogue te je potrebno dimenzioniranje razmatrati na razini valnih duljina. Problemu se pristupa bojanjem grafova koji se primjenjuje na OCS transportne entitete (6.4.1). Poetna je pretpostavka da se radi o OCS mrei, a kasnije se provode pretvorbe koje prilagoavaju OCS entitete prema OPS entitetima. OCS entiteti usmjereni su najkraim putovima i slue kao ulaz u RWA algoritam implementiran u optimizacijskoj jezgri Nyx [48]. Drugi korak je preslikavanje "obojenih" transportnih entiteta na entitete OPS mree (Slika 6.39). Logikoj vezi LC odgovaraju dva zahtjeva, svaki u jednom smjeru. LC sadri vie logikih kanala LCh iji je broj odreen kapacitetom PoS suelja.

Slika 6.39 Mapiranje OCS transportnih entiteta na OPS transportne entitete

Broj tokova unutar sekcije rute jednog zahtjeva jednak je broju LCh unutar logike veze koja odreuje zahtjev. Na taj nain svakom WCh pripada jedan tok, odnosno tok je vezan uz kanal odreene valne duljine. Broj tokova jedne rute ne mijenja se promjenom sekcije jer je stvoren po predloku entiteta s kraja na kraj. Slika 6.40 prikazuje stvaranje tokova prema valnim kanalima.

86

WCh1

WCh2

WCh3 S

OCS TE

F1

F2

OPS TE

F3

Slika 6.40 Stvaranje tokova prema valnim kanalima

Slika 6.41 daje ukupnu duljinu vlakana bez promjene valnih duljina (NWC No Wavelength Conversion). U usporedbi s WC sluajem uoljiv je porast duljine potrebnih vlakana zbog smanjenja fleksibilnosti dimenzioniranja. U principu se radi o usporedbi efikasnosti dimenzioniranja OPS i OCS mree.
1.E+06

Duljina vlakana [km]

1.E+06 8.E+05 6.E+05 4.E+05 2.E+05 0.E+00 BT CT LT RT TT

(8, 1.0) (8, 0.7) (16, 1.0) (16, 0.7)

Topologija

Slika 6.41 Ukupna duljina vlakana u ovisnosti o topologiji i dimenzioniranju Slika 6.42 i Slika 6.43 analiziraju srednja optereenja linkova i srednje iskoritenje

opreme. Uoljivo je vrlo nisko iskoritenje kanala i relativno visoko iskoritenje opreme. To ukazuje na neefikasno dimenzioniranje to je posljedica koritenja OCS dimenzioniranja bez koritenja prednosti paketske komunikacije. U CT sluaju je srednje optereenje linkova najvee zbog koncentracije prometa u malom broju vorova. Neefikasnost raste s porastom broja zahtjeva (porastom broja vorova) koje podrazumijeva i smanjenje srednjeg kapaciteta zahtjeva jer je ukupan kapacitet konstantan. Posljedica je LT sluaj s vrlo skupim dimenzioniranjem.
0.35

Srednje optereenje linkova

0.3 0.25 0.2 0.15 0.1 0.05 0 BT CT LT RT TT (8, 1.0) (8, 0.7) (16, 1.0) (16, 0.7)

Topologija

Slika 6.42 Srednje optereenje linkova u ovisnosti o topologiji i dimenzioniranju

87

0.7

Srednje iskoritenje opreme

0.6 0.5 0.4 0.3 0.2 0.1 0 BT CT LT RT TT (8, 1.0) (8, 0.7) (16, 1.0) (16, 0.7)

Topologija

Slika 6.43 Srednje iskoritenje opreme

Vidljivo je da se ovakvim nainom dimenzioniranja dobiva OCS mrea to predstavlja predimenzioniranje za OPS mehanizam. Mogue je stoga napraviti saimanje transportnih entiteta koritenjem injenice da je srednje optereenje kanala kojeg koristi zahtjev izmeu vorova A i B jednako
l= C ( D ( A, B ) ) nchCch
C ( D ( A, B ) ) ,n= , Cch

(6.7)

to povlai nisko iskoritenje jer je dimenzioniranje napravljeno za svaki zahtjev pojedinano (broj kanala koji odgovara zahtjevu jednak je broju tokova na svakoj sekciji rute), a ne statistiki po svakom vlaknu kao u OPS sluaju (Slika 6.24). Redukcija transportnih entiteta svodi se na premjetanje prometa jednog toka na druge tokove ime se pripadni kanal oslobaa. Prvi je korak premjetanje dijela prometa toka na ostale tokove unutar istog zahtjeva to je mogue zbog kontinuiteta valne duljine tokova i istog optereenja svih tokova iste valne duljine unutar iste rute a razliitih sekcija. Na ovaj se nain samo smanjuje promet promatranog toka jer je dimenzioniranje u OCS sluaju bilo minimalno (da je bilo mogue premjestiti cijeli promet toka bilo bi pridrueno manje logikih kanala). Drugi je korak utvrivanje skupa tokova drugih zahtjeva ija je ruta nadskup rute promatranog toka, odnosno koja u potpunosti sadri promatrani tok. Na taj je nain mogue promijeniti valnu duljinu ostatka toka s ouvanjem kontinuiteta preko komunikacije s kraja na kraj (Slika 6.44).

Slika 6.44 Premjetanje prometa jednog toka drugim tokovima

Treba voditi rauna da se tok ne dijeli izmeu vie tokova jer tada raste sloenost ulaznog dijela WDMPoP vora ili se poveava broj potrebnih linijskih kartica ovisno o nainu pristupa WDMPoP voru. Potrebno je naime razlikovati metodu odreivanja broja izlaznih linijskih kartica u OCS i OPS sluajevima. U OPS sluaju broj izlaznih linijskih kartica jednak je minimalnom broju vlakana koji mogu

88

prenijeti svu ulazno/izlaznu komunikaciju vora. Radi se dakle o "mijeanom" prometu prema razliitim odreditima koji izlazi po svakom vlaknu (Slika 6.48). U OCS sluaju svako vlakno prenosi samo promet prema jednom odreditu, jer slui kao ulaz u kanal prema tono odreenom odreditu (Slika 6.49). U tom su sluaju mogue agregacije stvaranjem logike topologije [45] no taj sluaj nije ovdje analiziran. Mogue je prenositi i mijeani promet no to zahtjeva razdvajanje prema kanalima u WDMPoP voru kako je dalje obrazloeno. Primjenom mehanizma agregacije (NWCA No Wavelength Conversion with Aggregation) postie se znaajna uteda u pogledu smanjenja ukupne duljine vlakana (Slika 6.45), poveanja srednjeg optereenja linkova (Slika 6.46), te smanjenja iskoritenja opreme u smislu oslobaanja kanala (Slika 6.47). Sve su vrijednosti izraene u postotcima u odnosu na vrijednosti prije saimanja. Zanimljivo je da efikasnost algoritma ne ovisi toliko o poetnom stanju koliko o topologiji. BT sluaj koji nije imao najmanje iskoritenje kanala pokazuje najbolje rezultate u relativnom smanjenju ukupne duljine vlakana.
20 18 16 14 12 10 8 6 4 2 0 BT CT LT RT TT

Smanjenje duljine vlakana

(8, 1.0) (16, 1.0) (8, 0.7) (16, 0.7)

Topologija

Slika 6.45 Smanjenje ukupne duljine vlakana u ovisnosti o topologiji i dimenzioniranju

Poveanje srednjeg optereenja linkova i smanjenje srednjeg iskoritenja opreme malo se razlikuje meu topologijama. Iznimka je CT sluaj gdje su promjene male zbog povoljnog poetnog stanja. Smanjenja su openito vea za sluajeve s 8 valnih duljina.
250

Poveanje srednjeg optereenja linkova

200 150 100 50 0 BT CT LT RT TT (8, 1.0) (16, 1.0) (8, 0.7) (16, 0.7)

Topologija

Slika 6.46 Poveanje srednjeg optereenja linkova u ovisnosti o topologiji i dimenzioniranju

89

80

Smanjenje srednjeg iskoritenja opreme

70 60 50 40 30 20 10 0 BT CT LT RT TT (8, 1.0) (16, 1.0) (8, 0.7) (16, 0.7)

Topologija

Slika 6.47 Smanjenje srednjeg iskoritenja opreme

Ukoliko se pristupnom mreom u sluaju bez promjene valnih duljina prenosi mijeani promet potrebno je taj promet razdvojiti prema kanalima (s promjenom valnih duljina radi se o razdvajanju prema odreditima pa linkovima, Slika 6.48). Ako se tok premjeta na vie tokova drugih zahtjeva potrebno je imati vie spremnika u modulu agregator jer se promet koji je prije pripadao istom kanalu sada dijeli izmeu vie tokova, odnosno valnih duljina. Ukoliko svako od ulaznih vlakana prenosi promet za jedan kanal, tada je potrebno dodati onoliko linijskih kartica u IPPoP vor na koliko se tokova drugih zahtjeva promatrani tok dijeli. Promet se u tom sluaju razdvaja u IPPoP voru.

Slika 6.48 Ulazni dio arhitekture uz promjenu valnih duljina

Slika 6.49 Ulazni dio arhitekture bez promjene valnih duljina

Ne postoji izravno preslikavanje izmeu LCh i OPS entiteta, osim neizravno stvaranjem rute s istim fizikim putom kao i LCh (pretpostavka je da svi LCh prolaze istim putom). Svaki LCh sadri dva jednosmjerna valna puta (Wp) koji se sastoje od niza valnih kanala (WCh). Valni kanali odreuju sekcije rute koja odgovara logikom

90

kanalu. Za stvaranje rute i svih sekcija dovoljno je odabrati jedan LCh i neki Wp unutar njega te prema njima stvoriti pripadne OPS entitete. Slika 6.50 usporeuje broj linijskih kartica pri dimenzioniranju sa (oznaka WC) i bez promjene valnih duljina (oznaka NWC) u sluajevima s 8 i 16 valnih duljina te najveim doputenim optereenjem kanala 1 odnosno 0.7.
4500 4000 3500 3000 2500 2000 1500 1000 500 0 BT CT LT RT TT

Broj linijskih kartica

(8/16, 0.7) WC (8/16, 0.7) NWC (8/16, 1) WC (8/16, 1) NWC

Topologija

Slika 6.50 Usporedba broja linijskih kartica pri dimenzioniranju sa i bez promjene valnih duljina

6.4
6.4.1

Dimenzioniranje OCS mree

Transportni entiteti

Transportni se entiteti koriste za opis komunikacije izmeu dva vora. Oni tvore logiku hijerarhiju kojom se moe opisati cijela komunikacija s kraja na kraj ili neki njezin dio. Logika se hijerarhija sastoji od 4 dijela navedenih od logiki najnieg prema logiki viim [53]: valni kanal (WCh Wavelength Channel, Slika 6.51), (virtualni) valni put ((V)Wp (Virtual) Wavelength Path, Slika 6.51), logiki kanal (LCh Logical Channel, Slika 6.53), i logika veza (Lc Logical Connection, Slika 6.54). Slika 6.51 prikazuje analiziranu mreu u kojoj se eli opisati komunikacija izmeu vorova A i D, a koja prolazi kroz vorove B i C. Komunikacija dakle koristi 3 optika vlakna. Komunikacija na jednom vlaknu opisuje se valnim kanalom. Jedan je valni kanal odreen valnom duljinom, vlaknom kojem pripada, te optikim linkom kojem to vlakno pripada.
F A WP B WP E C D WCH G

Slika 6.51 Valni kanal i valni put

Slika 6.52 Valni put u 1+1 zatiti

Sljedei transportni entitet je valni put (wavelength path/light path). Fiziki put kojim se usmjerava komunikacija izmeu izvorita i odredita moe se prikazati kao niz vorova i linkova prikazanih odabranim fizikim putom. Valni se put moe prikazati kao niz valnih kanala na istom putu. Valni je put odreen izvorinim i odredinim vorom, putom kroz koji se usmjeren, te valnoj duljini koja je ista za sve

91

valne kanale koji ine valni put. Ta kombinacija putova, vlakana i valnih duljina odreuje se statikim proraunima u procesu dizajna mree (RWA Routing and Wavelength Assignment). Proces strukturiranja valnih putova moe se bitno pojednostaviti primjenom pretvornika valnih duljina, pri emu se govori o virtualnom valnom putu (VWp) koji moe sadravati valne kanale razliitih valnih duljina. Valni je put (Slika 6.51, Slika 6.52) jednosmjerni transportni entitet kojim se podaci prenose nekom standardiziranom brzinom odreenom brzinama rubnih linijskih kartica. Odgovarajui dvosmjerni entitet je logiki kanal koji se u svom najjednostavnijem obliku (sluaj bez zatitnog mehanizma) sastoji od dva valna puta, jednom u svakom smjeru. Openito je mogue da ti valni kanali koriste razliite fizike putove, no to dovodi do nekih problema kao to su razliita propagacijska kanjenja. Zbog toga se razmatra samo simetrino rjeenje u kojem su putovi sadre jednake elemente, samo u obratnom redoslijedu.

Slika 6.54 Logika veza Slika 6.53 Logiki kanal U sluaju 1+1 zatite (Slika 6.52) svaki smjer ima osigurana dva neovisna valna puta

u smislu vorova ili linkova. Najvii stupanj u logikoj hijerarhiji je logika veza koja se sastoji od svih logikih kanala koji ine vezu izmeu dva vora (Slika 6.54). Broj takvih kanala ovisi o ukupnom kapacitetu komunikacije izmeu dva vora, te kapacitetu linijskih kartica koritenih u toj komunikaciji (koritenom kapacitetu valne duljine).

6.4.2

Struktura

WDM mrea s optikom komutacijom paketa openito se sastoji od vorova i veza (linkova). Struktura vora ovisi o topologiji i pretpostavkama u procesu dizajna mree to ukljuuje dostupnu opremu, optimizacijski kriterij ili mehanizam zatite/obnavljanja (P&R Protection and Restoration). Svaki od linkova ukljuuje vlakno s Nw valnih duljina i potreban broj pojaala (Slika 6.14). Maksimalan kapacitet linka stoga je jednak NwC pri emu je C kapacitet jednog kanala. Referentna struktura OCS mree jednaka je onoj OPS mree i ukljuuje IPPoP i WDMPoP vorove (5.2) s mogunou komutacije kanala. OCS mree za razliku od OPS mrea koje su strogo dinamiko mogu biti statike i dinamike. To se odnosi na mogunost upravljanja prospajanjem u voru takve mree. OCS mree se stoga mogu podijeliti na pasivne (PWN Passive Optical Network) bez mogunosti automatske rekonfiguracije usmjeravanja valnih putova, te automatski prospajanje optike WDM mree (ASWN Automatic Switched optical WDM network) [54]. U sluaju pasivne mree ne postoji mogunost pretvorbe valnih duljina jer ne postoji mogunost uporabe upravljivih (aktivnih) komponenata.

92

Pasivne WDM Mree Pasivne WDM mree predstavljaju prvi evolucijski korak u razvoju irokopojasne optike mree prema inteligentnoj optikoj mrei. U ovakvoj mrei ne postoji mogunost rekonfiguracije pa ovo predstavlja samo uvoenje WDM tehnologije na starom modelu transmisijske mree koja je povezivala udaljene toke. Prospajanje je vrsto oieno (optika vlakna) i moe biti promijenjeno samo ljudskom intervencijom. U takvim su mreama P&R mehanizmi implementirani u viim slojevima. Slika 6.55 prikazuje jednostavan sluaj komunikacije IPPoP vora A i B preko PWN. Prikazana su oba smjera komunikacije pretpostavljajui da je dovoljan jedan valni kanal (valna duljina) za svaki smjer. Zatita je u ovom sluaju implementirana pasivnim razdvajanjem signala u toki razdvajanja (recimo optikim rasprenikom). Zatitni je put openito nezavisan primarnom putu, tj. ne koriste se iste optike komponente (to implicira i razliite vorove) tako da je zatita otporna na jednostruke kvarove. U toki spajanja spajaju se signal primarnog i zatitnog puta. Potreban je mehanizam odluke o odabiru boljeg signala. Razdvajanje i spajanje signala najee se dogaa ve u transponderu.

Slika 6.55 Struktura pasivne WDM mree

WDM mree s automatskim prospajanjem Osnova automatskog prospajanja su prostorni prospojnici i odgovarajui sustav upravljanja. Slika 6.56 prikazuje vor ASWN mree s mogunou pretvorbe valnih duljina. Upravljake jedinice nisu prikazane. Ulazni signal moe biti prostorno i frekvencijski prospajan. Kada se utvrdi odgovarajue izlazno vlakno i valna duljina (kanal) kontrolni signal postavlja prostorni prospojnik u odgovarajue stanje i mijenja izlaznu valnu duljinu odgovarajueg pretvornika valnih duljina.

93

Slika 6.56 Struktura ASWN mree s pretvorbom valnih duljina (bez zatite)

Struktura vora ASWN mree s zatitom jednaka je onoj bez zatite uz rezervaciju resursa (kanala) na zatitnom putu. U sluaju kvara upravljaki signal mijenja konfiguraciju prostornog prospojnika i usmjerava signal na zatitni put. Za takvu rekonfiguraciju je potrebno odreeno vrijeme koje ukljuuje reakciju kontrolnog sustava (detekcija kvara) i vrijeme rekonfiguracije prospojnika.
Usmjeravanje valnih putova Openito postoje dvije mogunosti usmjeravanja valnih putova: najkraim putovima (shortest path, fixed routing), te optimiziranim usmjeravanjem (optimized routing). Optimizirano usmjeravanje nad skupom moguih fizikih putova odabire one koje vode k nekom optimalnom rjeenju s obzirom na optimizacijski kriterij. Slika 6.57 daje primjer topologije na kojem e biti objanjeni koriteni naini usmjeravanja. U sluaju bez zatite valni se put usmjerava na najkrai put to je u ovom sluaju put 6 duljine 70 jedinica. U sluaju 1+1 zatite potrebna su dva nezavisna puta. Za PWN potrebna je disjunktnost linkova (link independent) to implicira i nezavisnost koritene opreme u vorovima, dok je za ASWN potrebna nezavisnost vorova (node independent). Primjer para putova s nezavisnim linkovima je (6, 1). Ti putovi nisu nezavisni po vorovima jer dijele vor B. Kombinacija (1, 7) je primjer putova s nezavisnim vorovima.

Slika 6.57 Primjer topologije i svi putovi izmeu vorova A i C

Najjednostavnija metoda utvrivanja para disjunktnih putova je elemenata najkraeg puta iz grafa (osim poetnog i zavrnog vora) drugog najkraeg puta. Ova metoda ne daje uvijek rjeenje jer izmeu nakon iskljuivanja elemenata primanog puta uope vie ne mora

iskljuivanje i utvrivanje para vorova postojati put

94

(primarnom putu 6 tako ne postoji put nezavisan po vorovima, dok mu je put 1 disjunktan u linkovima). Drugi nain je pronalaenje k najkraih putova [49]. Jedan pristup je pronalaenje diskjunktnih putova pronaenim potencijalnim primarnim putovima poevi od najkraeg dok se ne pronae prvi disjunktni put. Drugi pristup testira disjunktnost svakog puta sa svim putovima u pronaenom skupu k putova koji su krai od promatranog. Algoritam zapoinje drugim najkraim putom. U ovom se radu koristi drugi pristup.

6.4.3

Procedura dimenzioniranja

Procedura dimenzioniranja obuhvatila je ASWN arhitekturu mree. Slika 6.58 prikazuje proceduru dimenzioniranja OCS mree.

0 1 . 0 1 0 . 1 . . . . 0 1 . 0

0 251 . 759 251 0 . 538 . . . . 759 538 . 0

0 2 . 0 2 0 . 5 . . . . 0 5 . 0

( ABE , f1 f 2 f1 , 1 ) ( EBA, f f f , ) 2 1 2 2 . . ( DIGC , f1 f 2 f 2 f 2 , 3 )

. . (CGID, f 2 f1 f1 f1 , 3 ) . . .

Slika 6.58 Procedura dimenzioniranja OCS mree

Koraci dimenzioniranja slini su onima OPS mree i ovdje e biti samo nabrojani: Stvaranje topologije koristei listu vorova i matricu povezanosti (COST 266 topologije). Geografske udaljenosti izraunate su koritenjem Haversine formule [50]. Svaki vor mree modeliran je parom IPPoP/WDMPoP vorova. WDMPoP vorovi imaju sposobnost automatske komutacije kanala. Struktura vora ovisi o prometnim zahtjevima i P&R mehanizmu, Proraun prometnih zahtjeva izmeu vorova koritenjem prometnog modela opisanog u 10.8. Utvrivanje fizikih putova u mrei. Koritenje bojanja grafova u arhitekturi bez pretvorbe valnih duljina da bi se dodijelile valne duljine i vlakna svakom valnom putu. Ovaj korak ovisi o odabranom P&R mehanizmu. Dimenzioniranje pristupnih i jezgrenih kabela i stvaranje WDM opreme.

95

Stvaranje transportnih entiteta. Broj transportnih entiteta ovisi o prometnim zahtjevima i kapacitetu kanala (SDH kanal). Definiranje podataka za ON/OFF model raspoloivosti (7.1), Ovako dimenzionirana mree podlona je analizama dodane opreme (Slika 6.59) te analizi raspoloivosti. Duljine poloenih vlakana OCS mree bez promjene valnih duljina uglavnom su sline onima OPS mree bez promjene valnih duljina (Slika 6.59). Oznaka WC odnosi se na promjenu valnih duljina, dok se NWC odnosi na sluaj bez promjene. Oznaka NO oznaava sluaj bez zatite, dok 1+1 oznaava istu zatitu. Dimenzioniranje je provedeno pod pretpostavkom 16 kanalnog sustava i 40 Gbit/s kanala.
1.E+06

Duljina vlakana [km]

1.E+06 8.E+05 6.E+05 4.E+05 2.E+05 0.E+00 BT CT LT RT TT WC(NO) WC(1+1) NWC(NO) NWC(1+1)

Topologija

Slika 6.59 Duljine poloenih vlakana u OCS mrei

6.5
6.5.1

Analitiki pristup dimenzioniranju OPS mree

Model mree i vora

Analitiki pristup dimenzioniranju mree polazi od pretpostavke da je vjerojatnost gubitka paketa kljuni parametar kvalitete komunikacije. Polazi se od mrenog modela koji predstavlja pojednostavljenje modela opisanog u prethodnim poglavljima zbog sloenosti analitikog prorauna. Pretpostavka je da se radi o sinkronoj mrei i komunikaciji elijama, odnosno optikim paketima stalne duljine. Oite su slinosti s ATM mreom iz koje ovakav analitiki opis i proizlazi. Slika 6.60 prikazuje pojednostavljeni mreni model. Svaki vor moe slati i primati podatke iz mree, odnosno ima svoj lokalni izvor i odredite. Prometni zahtjevi koriste fizike WDM linkove. Izmeu zahtjeva i fizike topologije potrebno je napraviti mapiranje, odnosno pridruiti fizike putove zahtjevima, jer fizika topologija openito ne mora odgovarati logikoj.

Slika 6.60 Pojednostavljeni model mree

Model prospojnika temelji se na [51]. Svaki prospojnik ima N ulaza i izlaza (Slika 6.61). Prospojnik se moe klasificirati kao prospojnik s prostornim prospajanjem, promjenom valnih duljina i izlaznim pohranjivanjem.

96

Ulazni dio prospojnika sadri N demultipleksera s nw izlaza. Iza njega slijedi dio s ugodivim pretvornicima valnih duljina koji mijenjaju valnu duljinu paketa da bi se optimiziralo koritenje spremnika i smanjila njegova veliina.

Slika 6.61 Arhitektura prospojnika

Sredinji dio prospojnika je Nnw(B/nw+1)N neblokirajua prostorna prospojna matrica. Broj demultipleksera i valnih duljina odreuje broj ulaza prospojne matrice, dok kapacitet spremnika odreuje broj izlaza. Pretpostavljeno je da svaki spremnik na izlazu ima jednak kapacitet oznaen kao B. To znai da u jednom trenutku u spremniku moe biti najvie B elija. Broj linija za kanjenje potrebnih za realizaciju spremnika ovisi o broju valnih duljina i jednak je B/nw+1 (raunajui i izravnu liniju za kanjenje). Kanjenje koje unose linije za kanjenje varira od 0 (izravna veza prema izlazu) do B/nwT, gdje je T duljina vremenskog odsjeka (slot) mree. Svaka linija za kanjenje prenosi multipleksirani signal i moe pohraniti do nw elija. Ukupan broj elija koje se mogu pohraniti je B, a u svakom vremenskom odsjeku do nw elija moe izai iz spremnika. Ukupno ima N spremnika, odnosno potrebno je Nnw(B/nw+1) izlaza iz prospojne matrice. Broj multipleksera na izlazu jednak je broju linija za kanjenje (ukljuujui i izravnu vezu), te iznosi N(B/nw+1).

6.5.2

Analitiki proraun CLR

Postotak gubitka elija (CLR Cell Loss Ratio) definira se kao omjer odbaenih elija i svih elija. U ovom se sluaju ne razmatraju gubici elija zbog kvarova ili fizikalnih degradacija signala prilikom prijenosa, ve samo gubici zbog prepunjenja spremnika. Analitiki se proraun temelji na izraunu broja elija u nekom spremniku u nekom vremenskom trenutku. Broj elija u spremniku prikazuje se Markovljevim lancem, pri emu svako stanje predstavlja neki broj elija, a prijelazi procese raanja (dolaska elija), odnosno umiranja (odlaska elija). Slika 6.62 prikazuje opis jednog spremnika Markovljevim lancem.

Slika 6.62 Opis spremnika Markovljevim lancem

97

Vjerojatnost dolaska k elija u neki spremnik u nekom vremenskom trenutku moe se izraziti kao
ak =

sve razdiobeod k

a ( k ),

(6.8)

pri emu a(k) oznaava vjerojatnost jedne razdiobe k elija preko N ulaza prospojnika (odnosno jednog odabira ulaza koji generiraju eliju za promatrani spremnik) ili k=r1++rN, 0kN. Oito je da e neke elije biti odbaene ukoliko je N>B ili ako je k vee od broja slobodnih mjesta u spremniku. Uzimajui u obzir da svaki od N ulaza nosi multipleksirani signal, te promatrajui prospojnu matricu s gledita vanjskih ulaza i izlaza prospojnika (tj. kao NN) dalje vrijedi
ri nwi ri n a ( k ) = wi ( ui ij ) (1 ui ij ) , i =1 r i N

(6.9)

gdje ui oznaava optereenje ulaznog vlakna i, ij vjerojatnost usmjeravanja s ulaza (vlakna) i na izlaz (vlakno) j (Slika 6.63). Uz to vrijedi rx{0,ni}, pri emu je nwi broj valnih duljina koje se koriste na vlaknu i. Broj koritenih valnih duljina najee odgovara ukupnom broju valnih duljina, no uzimajui u obzir da optika komutacija paketa moe koegzistirati u mrei s nekim drugim mehanizmima kao optikom komutacijom kanala ili snopova, za oekivati je da e se broj kanala (valnih duljina) pridijeljenih komutaciji paketa mijenjati od vora do vora ovisno o optereenju i zahtjevima. U ovom je pristupu pretpostavljena raspodjela ukupnog optereenja vlakna na sve raspoloive valne duljine.

Slika 6.63 Vjerojatnosti prospajanja

Vjerojatnosti prijelaza za Markovljev lanac jednake su

nw i al l =0 a j i + nw Pij = a j i + nw nw N l = B i + nw al 0 0 i nw ; j = 0 0 i nw ; 1 j B 1 0 i nw ; i nw j B 1. 0 i B; j = B inae (6.10)

Ukoliko se vjerojatnost da u nekom spremniku u vremenskom odsjeku m ima n elija oznai s qnm tada slijedi sustav jednadbi za Markovljev lanac:
m q0 . m 1 P = q0 ... qB . t m qB

m q0 1

q0 B . P = , qi = 1, ... qB . i =0 qB

(6.11)

98

gdje P oznaava matricu vjerojatnosti prijelaza. Ovaj se skup jednadbi dalje moe rijeiti koritenjem navedenih ogranienja na kapacitet spremnika i broj elija koje mogu doi u spremnik u jednom vremenskom odsjeku. Nakon to je opisan proces dolazaka elija u spremnik (proces raanja) slijedi opis procesa odlazaka elija (proces umiranja). Broj elija koje mogu napustiti spremnik i u jednom vremenskom odsjeku jednak je nw0, pri emu 0 oznaava srednji broj valnih duljina koje se ne koriste na izlazu i. 0i se moe izraunati kao [51]:
i 0 = nwi nwi j j =0 k =0

a q (n
i k j

wi

( j + k ) ).

(6.12)

Postotak uspjenih elija (CSR - Cell Success Ratio) za spremnik i moe se definirati kao omjer broja uspjeno prenesenih (pohranjenih ili izravno prenesenih) elija nw0i i srednjeg broja elija koje su dole u spremnik i u svim vremenskim odsjecima nwui. ui oznaava optereenje izlaza i koje je jednako zbroju svih ulaznih optereenja pomnoenih s odgovarajuom vjerojatnou usmjeravanja na izlaz (vlakno) i. Slijedi izraz

CLR i = 1 CSR i = 1

i nwi 0 . nwi ui'

(6.13)

Proraun CLR za jedan zahtjev moe se izraziti kao promet zahtjeva CLRdemand = 1 1 CLRi (6.14) , ukupan promet vlakna i i gdje i oznaava sva vlakna na fizikom putu kojim prolazi promatrani zahtjev, a CLRi oznaava CLR za vlakno i. Proraun vremena kanjenja temelji se na proraunu ukupnog vremena pohranjivanja u svakom voru i za svaki zahtjev. Srednji broj elija pohranjenih u spremniku moe se napisati kao sljedea suma:
nq = iqi .
i =0 B

(6.15)

Dalje slijedi srednji broj elija po jednoj valnoj duljini i srednje vrijeme ekanja za elije:

nwl =

nq nwl

, td = nwlT ,

(6.16)

pri emu je T trajanje jednog vremenskog odsjeka.

6.5.3

Implementacija

Analitiki proraun CLR i vremena kanjenja implementiran je koritenjem CANPC alata [52] razvijenom u Laboratoriju za telekomunikacije, EPFL, vicarska. Mreni opis zasniva se na skriptnom jeziku Python koji omoguuje jednostavan i fleksibilan opis mrea razliitih veliina. Topologija se moe opisati koritenjem skripte ili dizajniranjem u grafikom suelju. Suelje je zasnovano na Python jeziku upotpunjenim GTK+ skupom grafikih modula. Analiza mree takoer je implementirana u Pythonu to predstavlja i najvei problem zbog brzine izvravanja. Python je naime interpretirani jezik i nije pogodan za algoritme s velikim brojem

99

matematikih operacija koje zahtijevaju dugo vrijeme izvoenja, ili za iterativne ili evolutivne optimizacijske procedure (npr. RWA). Zbog toga su vremenski kritini dijelovi algoritma implementirani u izvrnim verzijama C/C++ programa. Slika 6.64 prikazuje strukturu vora implementiranog u CANPC alatu.
Mreni objekt (vor) Atributi mrenog objekta Protokol Rezultati Ime, tip, koordinate, Atribut A, Vrijednost A,

Slika 6.64 Struktura vora (CANPC)

vorovi mree odgovaraju gradovima ukljuenim u topologiju. Svaki vor ima mogunost optikog prospajanja paketa, te se sastoji od optikog prospojnika, izvorita i odredita optikih paketa. Izvorita i odredita povezana su s prospojnikom linkovima dugim 10 km (proizvoljna pretpostavka). Vidljivo je da je ovakav model pojednostavljenje prethodno opisanog (Slika 6.1), gdje je IPPoP vor (sveden na izvorite i odredite) implementiran skupa s WDMPoP vorom (sveden na optiki prospojnik). Ulazni podaci opisani su jednostavnim tekstualnim datotekama koje ukljuuju listu vorova mree (ime vora, dravu i geografske koordinate), topologiju (prikazana kao lista svih veza koje svaki vor ima), te podatke o dravama (populacija, broj poslovnih zaposlenika te broj raunala spojenih na Internet). Ove se datoteke obrauju da bi se stvorile odgovarajue memorijske strukture koje opisuju listu vorova, matricu povezanosti i prometnu matricu, a koje su lako dalje obradive Python jezikom. Ovaj dio pretprocesiranja podataka implementiran je u C++ (Slika 6.65, lijevi dio sheme).

Slika 6.65 Struktura algoritma

Obraeni podaci dalje slue kao ulazni podaci u Python skriptu koja stvara topologiju mree i prometne zahtjeve. Stvorena se topologija prikazuje u CANPC grafikom suelju. Sljedei korak je primjena algoritama usmjeravanja koji pridruuju niz kabela svakom zahtjevu. Vlakna se dodaju u kabel prema ukupnom kapacitetu zahtjeva koji koristi dio puta na kojem je poloen kabel. Pretpostavljeno je da su kanali kapaciteta 40 Gbit/s. Veim kapacitetom kanala se smanjuje potreban broj kanala to skrauje vrijeme izvoenja algoritma. Broj iteracija algoritma potreban da pokrije sve mogue sluajeve dolaska elija u spremnik (proraun ak za svaki spremnik i sve mogue vrijednosti k) jednaka je (1+nw)N gdje nw oznaava broj

100

koritenih valnih duljina, a N broj ulaza u prospojnik. Proraun je proveden stoga za 4 i 8 valnih duljina po vlaknu. Vremenski je najzahtjevniji dio algoritma rjeavanje skupa jednadbi Markovljevog lanca zbog velikog broja mogueg raspodjela broja k preko ulaza prospojnika. Broj kombinacija ovisi o broju ulaza prospojnika i broju valnih duljina. Ovaj dio algoritma implementiran je u C++ jeziku. Ulazni i izlazni podaci razmijenjeni su s Python skriptom.

6.5.4

Procedura dimenzioniranja mree

Procedura dimenzioniranja sastoji se od dva dijela: dimenzioniranje za najgori sluaj (worst-case planning), te dimenzioniranje s CLR ogranienjem. Pojam najgoreg sluaja odnosi se na dimenzioniranje u kojem se ne vodi rauna o CLR iznosu, odnosno dodaje se najmanji broj vlakana potrebnih za prijenos zahtjeva. Broj vlakana tako ovisi samo o ukupnom kapacitetu zahtjeva koji koriste neki kabel, broju valnih duljina, te kapacitetu svakog kanala (Slika 6.66).

Slika 6.66 Dimenzioniranje bez CLR ogranienja

Slika 6.67 Dimenzioniranje s CLR ogranienjem

Rezultat prethodno opisanog postupka moe se popraviti smanjivanjem CLR zahtjeva ispod neke zadane vrijednosti. Slika 6.67 prikazuje korake procedure dimenzioniranja koja koristi minimalno rjeenje kao ulazni podatak.

6.5.5

Rezultati

Analitiki proraun CLR vrijednosti i vremena ekanja proveden je za sve COST 266 topologije za 4 i 8 valnih duljina po vlaknu i 40 Gbit/s kanalom. Rezultati ukljuuju srednje i najgore CLR vrijednosti zahtjeva i linka, kao i vrijeme ekanja. Vremena ekanja izraena su relativno prema duljini vremenskog odsjeka. Broj linija za kanjenje postavljen je na 3 (ukljuujui i izravnu liniju). Vremena su izraena relativno prema kanjenju koje unosi linija za kanjenje osnovne duljine. Oznaka (S) oznaava izvorite optikih paketa (source), dok oznaka (D) oznaava odredite optikih paketa (destination) unutar naznaenog vora.
Dimenzioniranje mree bez CLR ogranienja Tabela 6.4 prikazuje rezultate dimenzioniranja mree bez CLR ogranienja uz 4 valne duljine po vlaknu.

101

Tabela 6.4. Rezultati za 4 valne duljine po vlaknu

Topologija Srednja CLR vrijednost zahtjeva Max CLR zahtjeva Srednje i najdue vrijeme kanjenja zahtjeva Srednji CLR linka BT 3.926310
-5

CT 1.616410
-5

LT 3.015910
-5

RT 6.405210
-5

TT 5.582310-5

1.225910-2 Frankfurt(S) Milan(D) 2.8035 (max: 24.0) Rome(S) Glasgow(D) 2.698510-4

8.943610-4 London(S) Amsterd.(D) 0.9577 (max: 21.0) Rome(S) Amsterd.(D) 6.257010-5 2.637610-3 Amsterdam Amsterd.(D) 0.2311

1.007510-3 Amsterdam(S) London(D) 2.3574 (max: 21.0) Munich(S) Birming.(D) 2.660410-4 2.013710-2 Amsterdam London 0.3799

1.392410-3

2.079510-3

London(S) London(S) Warsaw(D) Warsaw(D) 3.4514 (max: 27.0) 2.8277 (max: 18.0)

London(S) Dublin(S) Warsaw(D) Warsaw(D) 5.044410-4 1.977610-2 Hamburg Berlin 0.7926 2.813710-4 1.841610-2 Warsaw Warsaw(D) 0.3026

Max CLR linka 8.578110-3 Amsterdam Brussels Srednje 0.6122 vrijeme kanjenja linka

Vidljivo je da su neki od linkova kritini u svim topologijama s obzirom na CLR vrijednost. Link HamburgBerlin kritian je u nekoliko sluajeva. Osim optereenja na CLR utjee i stupanj vora tako da link s najgorom CLR vrijednou ne mora biti ujedno i onaj s najveim optereenjem.
1.0E+00 CLR vrijednost 1.0E-01 1.0E-02 1.0E-03 1.0E-04 1.0E-05 Srednji CLR zahtjeva Max CLR zahtjeva Srednji CLR linka Max CLR linka BT CT LT RT TT

Slika 6.68 CLR vrijednosti za link i zahtjev za 4 valne duljine

1.0E+01 Vrijeme ekanja BT 1.0E+00 CT LT RT 1.0E-01 Srednje vrijeme kanjenja zahtjeva Srednje vrijeme kanjenja linka TT

Slika 6.69 Propagacijska vremena za link i zahtjev za 4 valne duljine

102

Tabela 6.5. Rezultati za 8 valnih duljina po vlaknu

Topologija Srednja CLR vrijednost zahtjeva Max CLR zahtjeva Srednje i najdue vrijeme kanjenja zahtjeva Srednji CLR linka Max CLR linka BT 4.557210
-12

CT 6.722610
-10

LT 3.630810
-11

RT 1.192810
-5

TT 2.261510-12

1.836710-8

2.584710-8

1.503410-9 Berlin(S) Hamburg(D) 0.0840 (max: 24.0) Zagreb(S) Birming.(D) 3.202810-10 4.597110-8 Berlin Hamburg 0.0207

2.121810-4 Hamburg(S) Berlin(D) 1.1387 (max: 27.0)

2.0734 10-10 Barcelona(S) Bordea.(D) 0.0060 (max: 18.0)

Berlin(S) Amsterdam(S) Hamburg(D) London(D) 0.1142 (max: 21.0) Zagreb(S) London(D) 3.132110-9 3.297710-7 Berlin Hamburg 0.1159 (max: 15.0) Munich(S) London(D) 2.602310-9 1.537110-7 Amsterdam London 0.015

Milan(S) Stockh.(S) Warsaw(D) London(D) 9.393410-5 4.543710-3 Hamburg Berlin 0.4052 1.139810-11 2.070710-10 Barcelona Bordeaux 6.150610-4

Srednje 0.0308 vrijeme kanjenja linka

1.0E+00 CLR vrijednost 1.0E-02 1.0E-04 1.0E-06 1.0E-08 1.0E-10 1.0E-12 Srednji CLR zahtjeva Max CLR zahtjeva Srednji CLR linka Max CLR linka BT CT LT RT TT

Slika 6.70 CLR vrijednosti za link i zahtjev za 8 valnih duljina

1.0E+01 Vrijeme ekanja 1.0E+00 1.0E-01 1.0E-02 1.0E-03 1.0E-04 Srednje vrijeme kanjenja zahtjeva Srednje vrijeme kanjenja linka BT CT LT RT TT

Slika 6.71 Propagacijska vremena za link i zahtjev za 8 valnih duljina

103

CLR se smanjuje s porastom broja valnih duljina zbog poveanja kapaciteta spremnika (Slika 6.68, Slika 6.70). Poveanje kapaciteta proporcionalno je s brojem valnih duljina. Na veliki utjecaj smanjenja CLR utjee i pad optereenja kanala u sluajevima kada je broj vlakana isti za 4 i 8 valnih duljina jer je prometna matrica ostala ista kao i u sluaju s 4 valne duljine. Tabela 6.6 prikazuje proraun optereenja po kanalu za sve topologije. Odabrana su tri kabela s najveim prometom u cijeloj mrei. Vidljivo je da najvei promet ne znai i najvee optereenje po kanalu jer se pretpostavlja dijeljenje prometa po svim valnim duljinama. Zbog zrnatosti podjele na 4 i 8 valnih duljina neki su linkovi predimenzionirani i za minimalno dimenzioniranje. Ukupno optereenje dano je relativno prema jednom kanalu (1 erl = 100 % optereenja kanala).
Tabela 6.6 Proraun optereenja po kanalu
Topologija Link Ukupno optereenje 6.578729 erl 4.849352 erl 4.305975 erl 9.293044 erl 6.713016 erl 5.516391 erl 6.366376 erl 4.553134 erl 3.94894 erl 7.846037 erl 6.279764 erl 5.690017 erl 4.305975 erl 3.952713 erl 3.85742 erl Broj vlakana 4 Berlin->Hamburg BT Amsterdam->Hamburg London(Src)->London London->London(Dest) CT London->Amsterdam Zurich->Strasbourg Hamburg->Berlin LT Hamburg->Amsterdam London->Amsterdam Berlin->Hamburg RT Amsterdam->Hamburg Strasbourg->Zurich London(Src)->London TT Warsaw->Warsaw(Dest) Berlin->Hamburg 2 2 2 3 2 2 2 2 1 2 2 2 2 1 1 8 1 1 1 2 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 Optereenje kanala 4 0.822 0.606 0.478 0.774 0.839 0.690 0.796 0.569 0.988 0.981 0.785 0.711 0.538 0.988 0.964 8 0.822 0.606 0.478 0.581 0.839 0.690 0.796 0.569 0.494 0.981 0.785 0.711 0.538 0.494 0.482

RT ima najveu srednju vrijednost CLR zahtjeva zbog slabe povezanosti topologije. Linkovi su u toj topologiji najjae optereeni. BT i TT imaju jednake prometne matrice kao i RT no veu povezanost to znai manje optereenje linkova i manji CLR. Kako se poveava srednje optereenje tako raste i broj izgubljenih elija, odnosno CLR. TT ima stoga najmanji CLR zbog najvee povezanosti meu svim topologijama. Slika 6.69 i Slika 6.71 prikazuju vremena kanjenja za sve topologije za 4 i 8 valnih duljina. RT ponovno pokazuje najgore rezultate iz istog razloga kao i pri raunanju CLR. Slaba povezanost i visoko optereenje linkova uzrokuje uestala pohranjivanja elija, odnosno veliko kanjenje s kraja na kraj. TT ima najmanje vrijeme kanjenja zbog velike povezanosti i rijetkog pohranjivanja. Iz rezultata je vidljivo da je TT s najmanjim CLR vrijednostima i najkraim vremenima ekanja najpovoljnija topologija, dok je RT najloiji izbor. Ipak dobre

104

performanse za sobom povlae i veliku cijenu TT mree zbog najbolje povezanosti, odnosno najvee duljine vlakana i stupnjeva vorova. Prilikom traenja optimuma izmeu cijene i performanse potrebno je u obzir uzeti gornje granice CLR vrijednosti ili vremena kanjenja koje moe zahtijevati neka usluga. U nekim je sluajevima najvea CLR vrijednost zahtjeva neprihvatljivo visoka (npr. 10-2 u BT).
Dimenzioniranje mree s CLR ogranienjem Druga grupa rezultata sadri CLR vrijednosti i vremena kanjenja za iste topologije ali uz primjenu dimenzioniranja s CLR ogranienjem od 10-5 kao najveom doputenom vrijednou za zahtjev. BT, CT, LT i TT s 8 valnih duljina zadovoljavaju ve kod minimalnog dimenzioniranja postavljeni zahtjev (Tabela 6.5) te nisu ukljuene u daljnja razmatranja.
Tabela 6.7 Rezultati dimenzioniranja mree s CLR ogranienjem
Topologija BT (4)
-7

CT (4) 1.921810
-7

RT (4) 2.230510-7 6.805810-6 Warsaw(S)London(D) 0.6778 (max: 27.0) Warsaw(S)London(D) 1.756510-6 1.026910-4 0.2327

Srednja CLR 2.180610 vrijednost zahtjeva

Max CLR zahtjeva 4.451510-6

4.333710-6

Frankfurt(S)London(D) Milan(S) Frankfurt(D) Srednje i najdue vrijeme kanjenja zahtjeva 0.4591 (max: 24.0) Rome(S)Glasgow(D) 5.817810-5 BerlinPrague Srednje vrijeme kanjenja linka 0.1243 0.4644 (max: 21.0) Lyon(S)Prague(D) 7.439210-7 3.123910-5 0.1248

Srednji CLR linka 1.498710-6 Max CLR linka

StrasbourgFrankfurt HamburgAmsterdam

Topologija Srednja CLR vrijednost zahtjeva Max CLR zahtjeva

LT (4) 1.957510
-7

TT (4) 7.018410
-9

RT (8) 2.925910-11 9.333310-10

4.511710-6 Amsterdam(S) Dusseldorf(D)

4.064610-7

London(S)Milan(D) Warsaw(S)London( D) 0.3290 (max: 21.0) Dublin(S) Rome(D) 3.537310-8 3.950110-6 StrasbourgZurich 0.0428 0.1124 (max: 21.0) Rome(S)Amsterdam( D) 2.304110-10 1.767410-8 HamburgAmsterdam 0.0338

Srednje i najdue vrijeme kanjenja zahtjeva Srednji CLR linka Max CLR linka Srednje vrijeme kanjenja linka

0.5751 (max: 21.0) Lyon(S)Prague(D) 1.726710-6 7.473110-5 BerlinHamburg 0.1814

105

Tabela 6.8 prikazuje usporedbu rezultata dimenzioniranja mree bez i s CLR

ogranienja. Vidljivo je da vrlo malo poveanje u duljini vlakana (do 6 %) rezultira u drastinom smanjenju CLR i do nekoliko redova veliine.
Tabela 6.8 Usporedba rezultata dimenzioniranje mrea s i bez CLR ogranienja
Topologija Broj iteracija Promjena u ukupnoj duljini vlakana (%) Promjena u srednjoj CLR vrijednosti zahtjeva (omjer) Promjena u najveoj CLR vrijednosti linka (omjer) Promjena u srednjoj CLR vrijednosti zahtjeva (omjer) BT (4) 16 5.84
-4

CT (4) 5 5.03 4.8510

-3

LT (4) 5 2.36 4.4810-3

Promjena u najveoj CLR vrijednosti zahtjeva (omjer) 3.6310

5.5510-3 0.1910-2 6.4910-3 1.2010-2 1.1810-2 3.7110-3 5.5510-3 1.1910-2 6.4910-3 46.00 52.25

Promjena u srednjoj vrijednosti kanjenja zahtjeva (%) 79.79

Topologija Broj iteracija Promjena u ukupnoj duljini vlakana (%) Promjena u srednjoj CLR vrijednosti zahtjeva (omjer) Promjena u najveoj CLR vrijednosti linka (omjer) Promjena u srednjoj CLR vrijednosti zahtjeva (omjer)

RT (4) 9 3.01
-3

RT (8) 2 1.62 4.4010

6

TT (4) 11 2.22 1.9510-4

Promjena u najveoj CLR vrijednosti zahtjeva (omjer) 4.8910

3.4810-3 2.4510-6 1.2610-4 5.1910-3 3.8910-6 2.1410-4 3.4810-3 2.4510-6 1.2610-4 91.66 85.86

Promjena u srednjoj vrijednosti kanjenja zahtjeva (%) 70.64

Broj iteracija odgovara broju poveanja vlakana u kabelima. U nekim je sluajevima broj iteracija neparan (u neparnom je broju koraka dostignuto optimizacijsko ogranienje) sto upuuje da dobiveno rjeenje nije simetrino (u oba se smjera ne koristi isti broj vlakana). Poveanjem broja vlakana poveava se i broj dijeljenih linija za kanjenje to uzrokuje promjenu CLR vrijednosti svih vlakana koje ulaze u prospojnik. Vidljivo je razmjerno mali broj iteracija dovodi do drastinog smanjenja CLR. Tabela 6.9 sadri CLR vrijednosti najgoreg zahtjeva prilikom modeliranja TT mree s 4 valne duljine.
Tabela 6.9 CLR vrijednosti najgoreg zahtjeva tijekom procedure dimenzioniranja
Iteracija 1 2 3 11 Warsaw(S)Berlin(D) 4.610010-5 Najgori zahtjev London(S)Warsaw(D) Berlin(S)Hamburg(D) London(S)Warsaw(D) CLR vrijednost najgoreg zahtjeva 2.079510-3 1.224910-3 5.457210-4

Slika 6.72 prikazuje promjene CLR vrijednosti tijekom procedure dimenzioniranja

106

1.0E-01 1.0E-02 CLR vrijednost 1.0E-03 1.0E-04 1.0E-05 1.0E-06 1.0E-07 1 2 3 4 5 6 Iteracija 7 8 9 10 11

Max CLR vrijednost zahtjeva Max CLR vrijednost linka Srednja CLR vrijednost zahtjeva Srednja CLR vrijednost linka

Slika 6.72 Promjene CLR vrijednosti tijekom procedure dimenzioniranja

107

Raspoloivost mree

Raspoloivost (A, availability) je vjerojatnost da je promatrani entitet funkcionalan u odreenom vremenskom trenutku. Neraspoloivost (U, unavailability) je komplementarna mjera esto koritena za izraavanje podataka jer je raspoloivost najee veliina vrlo blizu broju 1. Zato slijedi U = 1 A . (7.1) Pojam entiteta u gornjoj definiciji u ovom radu obuhvaa komponente mree te mreu kao sustav koji se sastoji od komponenata. Definicija raspoloivost dozvoljava da su sustav (mrea) i njegove komponente popravljive. U ovom se radu rauna raspoloivost transportnih entiteta koji opisuju komunikaciju u mrei, a koji su logikim izrazom vezani uz fizike komponente mree. Iz toga slijedi i raspoloivost mree koja je logikim izrazom povezana s raspoloivou njezinih transportnih entiteta.

7.1

ON/OFF model raspoloivosti

Najee koriteni model raspoloivosti je ON/OFF model koji pretpostavlja da promatrani entitet moe biti samo u dva stanja ispravnom (ON) i pokvarenom (OFF). Ulazni podaci za takav model ukljuuju definiranje funkcije gustoe vjerojatnosti vremena kvarova i popravaka (PDF, Probability Density Function). Pretpostavljena je eksponencijalna razdioba vremena kvarova i popravaka pa je za svaku komponentu potrebno zadati srednje vrijeme do kvara (MTTF, Mean Time to Failure) i srednje vrijeme do popravka (MTTR, Mean Time to Repair):
0 PDF = PDF21 PDF12 , 0 exp PDF12 = = 1/ MTTF exp PDF21 = . MTTR

(7.2)

Slika 7.1 prikazuje Markovljev model ON/OFF modela raspoloivosti. Radi se o modelu s diskretnim stanjima i kontinuiranim vremenom. Vjerojatnosti prijelaza u isto stanje jednake su 0, dok su vjerojatnosti prijelaza u suprotno stanje jednake 1. Vremena prijelaza u potpunosti su odreena pripadnim PDF.

Slika 7.1 Prikaz ON/OFF modela raspoloivosti Markovljevim modelom

Za eksponencijalno raspodijeljena vremena kvarova i popravaka funkcija raspoloivosti tei asimptotskoj raspoloivosti As kako vrijeme t tei k beskonanosti: A = AS = lim A(t ) . (7.3)
t

Umjesto MTTF esto se koristi funkcija intenziteta kvarova koji predstavlja broj kvarova u vremenskom intervalu. Ako je t=0=konst. tada vrijedi MTTF=1/0.Ova se mjera izraava u jedinici FIT (intenzitet kvarova, failure intensity) to odgovara

108

jednom kvaru u 109 sati. Jednako se tako MTTR moe izraziti kao intenzitet popravaka , odnosno broj popravaka u vremenskom periodu. Slijedi da je =1/MTTR. Asimptotska (ne)raspoloivost neredundantnog i popravljivog sustava slijedi iz Markovljevog modela raspoloivosti koritenjem poetnog uvjeta A(t=0)=1:
A= ,U= . + +

(7.4)

S obzirom da je << vrijedi pojednostavljenje

A= , U = MTTR . +

(7.5)

Ukoliko je cilj modeliranja mree proraun raspoloivosti dovoljno je koristiti transportne entitete i podatke za ON/OFF model komponenata. i MTTR su jedine vrijednosti koje parametriziraju ON/OFF model pod pretpostavkom eksponencijalno raspodijeljenih vremena. Tabela 7.1 sadri podatke za komponente ukljuene u proraun raspoloivosti.
Tabela 7.1 Podaci za ON/OFF model
Tip komponente Transponder (predajnik + prijemnik) Pretvornik valnih duljina Multiplekser Demultiplekser Prospojnik Kabel [1/km] Pojaalo (EDFA) Uestalost kvarova [fit] 2000 200 200 200 1000 100 650 MTTR 6 6 6 6 6 21 6

Kvarovi komponenti su neovisni ili 100% zavisni kao u sluaju kvara (presijecanja) kabela koji implicira kvar (presijecanje) svih sadranih vlakana. Pretpostavlja se da se podaci o raspoloivosti ne mijenjaju tijekom vremena.

7.2

Raspoloivost transportnih entiteta

Izraun raspoloivosti transportnih entiteta temelji se na odreivanju logikih izraza koji jednoznano opisuju transportni entitet koritenjem komponenata koje oni koriste.

7.2.1

OPS mrea

Raspoloivost toka (dio 6.3.1) ovisi o raspoloivosti opreme koju koristi. Oprema ukljuuje multiplekser/demultiplekser, prostorni prospojnik, pretvornike valnih duljina, pojaala i transpondere ako se radi o pristupnom toku (Slika 7.2).

109

Slika 7.2 Oprema koja odreuje raspoloivost toka

Problem definiranja granice opreme za jedan tok odreen je razlikovanjem pristupnog i jezgrenog toka (Slika 7.3). Ulaznom pristupnom toku pripada sva oprema do multipleksiranja signala u rubnom voru, dok jezgrenom toku pripada sva oprema do multipleksiranja signala u svakom sljedeem jezgrenom voru. Jasno je da izlaznom pristupnom toku ne pripada nikakva oprema ako se zanemari vjerojatnost presijecanja pristupnog kabela.

Slika 7.3 Oprema koja pripada pristupnom i jezgrenom toku

Iz prethodne slike za jezgreni tok slijedi skupovni izraz koji opisuje koritenu opremu
Fcore (c, f ) = Emux (n1 , c, f ) Eboa (n1 , c, f ) Eloa (c, f ) f (c) LOA( c , f ) 2 2 Edmux (n2 , c, f ) Ewc (n1 , c, f ) Esw (n2 ) Wc( C , f )

(7.6)

pri emu c oznaava kabel koji povezuje vorove n1 i n2, a f vlakno u kabelu. Oznaka E openito oznaava mreni element, dok je tip odreen indeksom. Izraz se odnosi na jezgreni tok koji opisuje komunikaciju koja pripada jednom zahtjevu na jednom vlaknu izmeu para vorova. Isti izraz za ulazni pristupni tok glasi Fin (c, f ) = Etrans ( ns , c, f ) Esw (ns ), (7.7) gdje c oznaava pristupni kabel vora izvorinog vora ns, a f vlakno s prijenosom u temeljnom pojasu u tom kabelu. U prethodni se izraz moe uvesti dodatan logiki entitet koji opisuje kvar vlakna uzrokovan presijecanjem optikog kabela. Pretpostavlja se potpuna zavisnost presijecanja kabela i vlakna tako da za jezgreni tok vrijedi
Fcore (c, f ) = Emux (n1 , c, f ) Eboa (n1 , c, f ) Eloa (c, f ) f (c) LOA( c , f ) 2 2 Edmux (n2 , c, f ) Ewc ( n1 , c, f ) Esw (n2 ) OC ( f Wc(C , f )

(7.8)

110

gdje OC(f) oznaava optiki kabel na vlaknu f. Za ulazni pristupni tok jednako vrijedi Fin (c, f ) = Etrans ( ns , c, f ) Esw (ns ) OC ( f ) . (7.9) Sljedei transportni entitet je sekcija koja obuhvaa sve tokove jednog zahtjeva izmeu para vorova. Score (c) = Fcore (c, f ). (7.10)
f c ( n1 , n2 )| Fcore Score

Treba naglasiti da se gornja unija odnosi na tokove koji pripadaju istom zahtjevu. Isti izraz za pristupnu ulaznu sekciju glasi Sin (c) = (7.11) Fin (c, f ),
f c ( ns )| Fin Sin

pri emu se promatra pristupni kabel izvorinog vora ns. Ukoliko se ne koristi pretvorba valnih duljina svaki je tok odreen svojom valnom duljinom: Score (c) = Fcore (c, f , ( f )). (7.12)
f c ( n1 , n2 )| Fcore Score

Valna duljina pristupnih tokova openito nije odreena jer ovisi o linijskim karticama IPPoP vorova. Ruta je prvi transportni entitet koji opisuje komunikaciju izmeu rubnih vorova. Fiziki put kojim se usmjerava komunikacija izmeu izvorita (ns) i odredita (nd) moe se prikazati kao niz vorova i kabela/vlakana prikazanih putom :
R (ns , nd , ) = ,n ,) Sin ( c ( ns ) ) S R ,n ,) Score ( c ) . S R ( n in s d core ( ns d

(7.13)

pri emu ns oznaava izvorite, nd odredite, a niz vorova i kabela koji odgovaraju odabranom fizikom putu. U sluaju otklonskog usmjeravanja u obzir treba uzeti i zatitnu rutu pa se izraz jezgrene sekcije mijenja u
Score (c) = F S Fcore ( c, f , ( f ) ) RDR ( Score , DR ) , f c( n ,n )| 1 2 core core

(7.14)

gdje RDR oznaava rutu otklonskog usmjeravanja promatrane sekcije poloenu fizikim putem DR. Izraz za pristupnu sekciju se ne mijenja jer pristup nije tien. Zahtjev je openito definiran kao ukupna jednosmjerna komunikacija izmeu krajnjih vorova ns i nd:
D (ns , nd ) =
R ( ns , nd , )D ( ns , nd )

R (ns , nd , ).

(7.15)

Ukoliko se eli usporeivati raspoloivost OCS i OPS mree prikladno je proiriti prethodni izraz tako da obuhvati dvosmjernu komunikaciju jer je logika konekcija OCS mree dvosmjerni entitet: D '(ns , nd ) = D(ns , nd ) D(nd , ns ). (7.16) Uporaba ovakve definicija zahtjeva biti e posebno naglaena.

111

7.2.2

OCS mrea

Valni je kanal raspoloiv ukoliko je raspoloivo odgovarajue vlakno, odgovarajue optiko pojaalo snage (booster optical amplifier, pojaanje signala nakon multipleksiranja), odgovarajue optiko predpojaalo (optical pre-amplifier, pojaanje signala prije demultipleksiranja), linijska pojaala (optical line amplifiers) te odgovarajui multiplekser i demultiplekser. Raspoloivost valnog kanala ovisi dakle o vlaknu i rubnoj opremi (Slika 7.4).

Slika 7.4 Oprema koja odreuje raspoloivost valnog kanala

Iz prethodne definicije slijedi izraz

WCH (c, f , ) = Emux (n1 , c, f ) Edmux (n2 , c, f ) Eboa (n1 , c, f ) E poa (n2 , c, f ) Eloa (c, f ) f (c) LOA( c , f )

(7.17)

pri emu c oznaava label, f vlakno, a odgovarajuu valnu duljinu na vlaknu. Optiko je vlakno odreeno terminalnom opremom (multiplekser i demultiplekser), a kabel rubnim vorovima, odnosno vorovima n1 (izvorite) i n2 (odredite). U prethodni se izraz moe uvesti dodatan logiki entitet koji opisuje kvar vlakna uzrokovan presijecanjem optikog kabela. Pretpostavlja se potpuna zavisnost presijecanja kabela i vlakna tako da se moe pisati
WCH (c, f , ) = Emux (n1 , c, f ) Edmux (n2 , c, f ) Eboa (n1 , c, f ) E poa (n2 , c, f ) Eloa (c, f ) OC ( f ) LOA( l , f )

(7.18)

gdje OC(c) oznaava optiki kabel na kabelu c. Pretpostavlja se da su sva vlakna izmeu para vorova sadrana u jednom optikom kabelu, odnosno da je izmeu svaka dva vora samo jedan optiki kabel. Sljedei transportni entitet je valni put (wavelength path/light path). Fiziki put kojim se usmjerava komunikacija izmeu izvorita (ns) i odredita (nd) moe se prikazati kao niz vorova i linkova prikazanih putom . Logiki opis valnog puta ovisi o terminalnoj opremi koja ulazi u opis valnog kanala. U sluaju pasivne mree (Passive Wavelength Network) [54] valni se put moe opisati kao WP(ns , nd , , ) = WCH (c, f , ), (7.19)
l

pri emu ns oznaava izvorite, nd odredite, a niz vorova i linkova koji odgovaraju odabranom fizikom putu. Ukoliko se koristi pretvorba valnih duljina radi se o virtualnom valnom putu (VWP) pri emu se gornji izraz mijenja:
VWP (ns , nd , , ) =
l

WCH ( c, f , ( c ) ).

(7.20)

U sluaju mree s automatskim prospajanjem valnih duljina (ASWN Automatic Switched Wavelength Network) [54] bez mogunosti promjene valnih duljina valni

112

put prolazi dodatno kroz prostorne prospojnike u tranzitnim vorovima, te rubne prospojnike i transpondere u rubnim vorovima:
WP(ns , nd , , ) = WCh(c, f , ) Ex (n, ) l n E xedge (ns ) Etp (ns ) E xedge (nd ) Etp (nd ).

(7.21)

Gornji logiki izraz mijenja svoj oblik u sluaju primjene pretvornika valnih duljina s obzirom da valna duljina vie ne mora biti stalna:
VWP (ns , nd , ) = Ex (n, (c1 )) Ex (n, (c+1 )) Ewc ( f (c+1 ), (c+1 )) n WCh(l , f , (c)) Exedge (ns ) Etp (ns ) Exedge (nd ) Etp (nd ). l

(7.22)

U gornjem izrazu c-1 oznaava kabel koji prethodi voru n, a c+1 kabel koji slijedi iza vora n na putu . Za logiki kanal uzimajui u obzir da se sastoji od dva valna putu, jednom u svakom smjeru, slijedi LCH (ns , nd , ) = WP( ns , nd , ) WP (nd , ns , r ) . (7.23) Putovi i r najee sadre jednake elemente samo u obratnom poretku. U sluaju primjene pretvornika valnih duljina gornji se izraz mijenja u LCH (ns , nd , ) = WP( ns , nd , , ) WP (nd , ns , r , r ) .

(7.24)

U sluaju 1+1 zatite (Slika 6.52) svaki smjer ima osigurana dva neovisna valna puta, primarni (p) i zatitni (s). U tom sluaju vrijedi
(WP (nd , ns , pr ) WP (nd , ns , sr ) ) LCH (ns , nd , ) = (WP(ns , nd , p ) WP (ns , nd , s ) )

(7.25)

a u sluaju primjene pretvornika vrijedi

LCH (ns , nd , ) = (WP (ns , nd , p , p ) WP( ns , nd , s , p ) ) (WP( nd , ns , pr , pr ) WP (nd , ns , sr , sr ) )

(7.26)

Logiki kanal je raspoloiv ako je raspoloiv barem jedan valni put u svakom smjeru. Ukoliko primarni i zatitni valni put koriste istu valnu duljinu moe se koristiti rasprenik za razdvajanje signala: p = s , pr = sr . (7.27) Raspoloivost logike konekcije moe se izraziti kao
Conn( ns , nd ) =
Ch ( ns , nd , )Conn ( ns , nd )

Ch(ns , nd , ) .

(7.28)

7.3

Raspoloivost mree

Mrea se sastoji od komponenti (modula) iji su kvarovi i popravci opisani Markovljevim modelom. Raspoloivost mree jednostavno je opisati uvoenjem pojma "stanja mree". Raspoloivost mree je prema tome vjerojatnost da je mrea u ispravnom (radnom) stanju u nekom vremenskom trenutku. Ispravnom stanju

113

odgovara onom stanju u kojem mrea ispravno radi to se najjednostavnije definira kao ispravna komunikacija izmeu vorova mree. Moe se raditi o nekom odabranom paru vorova, najee paru koji odreuje najgoru komunikaciju u smislu raspoloivosti logike veze meu njima ili o srednjoj vrijednosti raspoloivosti svih logikih komunikacija u mrei. U ovom radu koriste se obje definicije.

7.4

Analitiki proraun

Analitiki se proraun temelji na izraunu vjerojatnosti da e neka veza predstavljena kao transportni entitet u nekom trenutku biti raspoloiva. Svaki se transportni entitet opisuje nizom logikih varijabli koje odgovaraju stanju komponenti koje taj entitet koristi. Svaki se entitet prikazuje kao binarni vektor duljine jednake ukupnom broju komponenata u mrei (stotine tisua). Ukoliko entitet koristi neku komponentu na tom e se mjestu nalaziti logika 1, a u suprotnom logika 0. Ovakvo se mapiranje provodi za najjednostavnije entitete, odnosno tok u OPS mrei te valni put u OCS mrei. Slika 7.5 prikazuje dio mrene strukture (ASWN mrea), a Slika 7.6 odgovarajui logiki vektor za pripadne valne putove. U sluaju toka vektor bi bio jednake duljine, no obuhvaao bi samo opremu izmeu dva vora. Vidljivo je da su neki elementi (tipino kabel, prospojnik) dio jednog i drugog vektora jer su dijeljeni.

Slika 7.5 Dio mrene strukture

1 2 3 4 5 6 7 8 9 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9

N1 N3
1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 1

N3 N1
1 0 0 0 0 0 0 1 0 0 0 0 0 0 0 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1

Slika 7.6 Primjer logikog vektora

Vjerojatnost da je logiki izraz jednak 1, odnosno entitet raspoloiv, lako je izraunati ukoliko se u izrazu nalaze disjunktni lanovi. Uvjet za disjunktnost lanova logikog izraza su razliite fizike komponente koji preko svojih logikih varijabli sudjeluju u izrazu. Kako su brojne komponente dijeljene (kabel, vlakno, prospojnik, pojaalo) potrebno je primijeniti algoritam koji e izraz svesti na uniju disjunktnih lanova. U ovom se radu za to koristi Abrahamov algoritam [55].

114

Vjerojatnost unije disjunktnih lanova tada je jednaka zbroju vjerojatnosti svakog zasebnog lana.

Slika 7.7 Koraci analitikog prorauna

Abrahamov je algoritam vremenski najzahtjevniji dio analitikog prorauna. Suma vjerojatnosti dobivenih disjunktnih lanova dobiva se zamjenom logikih varijabli raspoloivou komponenata.

7.5

Simulacija kvarova

Simulacija kvarova koristi se kada je analitiki proraun vremenski prezahtjevan zbog veliine ili sloenosti mree. Simulacija predstavlja pojednostavljenje modela no unosi i stanovitu pogreku. Simulacije je implementirana u pomagalu Cosmos koritenjem domene diskretnih dogaaja i Monte Carlo simulacije. Simulacija se temelji na generiranju velikog broja promjena stanja modula i utvrivanja stanja transportnih entiteta i konano itave mree. Broj promjena stanja odreuje i tonost simulacijskih rezultata. Simulacija zapravo odgovara praenju utjecaja komponente na stanje neke veze ili itave mree. Uvid u taj utjecaj je to toniji to je vremenski period praenja (broj iteracija simulacije) dulji. Simulacija zapoinje inicijalizacijom sustava koja postavlja sve module u poetna stanja. Slika 7.8 predstavlja prijelaze izmeu stanja modula tijekom simulacije. Svako vrijeme do novog prijelaza utvruje se nakon to modul promijeni stanje. Utvrivanje sljedeeg stanja je trivijalno jer se radi o ON/OFF modelu.

Slika 7.8 Prijelazi izmeu stanja tijekom izvoenja simulacije

Promjena stanja modula moe dovesti do promjene stanja mree. Veza izmeu stanja mree i stanja modula dana je preko logikih izraza transportnih entiteta. Slika 7.9 prikazuje utvrivanje vremenskih perioda u kojima je neki entitet ili modul bio u ispravnom ili pokvarenom stanju.

115

Slika 7.9 Utvrivanje vremenskih perioda za proraun raspoloivosti

Simulacijska je raspoloivost tada jednaka

Asim =

T (T
i i ONi

ONi

+ TOFFi )

(7.29)

7.6
7.6.1

Rezultati
OPS pan-europska mrea

Slika 7.10 prikazuje neraspoloivost Cost 266 topologija uz modeliranje bez

otklonskog usmjeravanja (oznaka NO) i s otklonskim usmjeravanjem (oznaka DR). Prikazana je srednja vrijednost (oznaka M), te najvea vrijednost neraspoloivosti zahtjeva (oznaka W). Koritena je definicija zahtjeva (7.16) zbog lake usporedbe s OCS rezultatima. Vidljivo je da CT sluaj ima najmanju neraspoloivost u sluaju bez otklona jer se radi o najmanjoj topologiji pa je tako i srednja duljina zahtjeva najmanja. TT sluaj ima najmanju neraspoloivost uz otklon zbog najbolje povezanosti i time najkraih otklonskih ruta. Otklonsko je usmjeravanje provedeno uz 100% podrku otklonskih kapaciteta jer je pretpostavka raunanja neraspoloivosti da je otklonska ruta u sluaju ispravnosti svih elemenata raspoloiva. Taj uvjet ne bi bio zadovoljen da se radi o manjem dodatnom otklonskom kapacitetu.
1.E-01

Neraspoloivost

1.E-02 W(NO) M(NO) W(DR) M(DR) 1.E-04 1.E-05 BT CT LT RT TT

1.E-03

Topologija

Slika 7.10 Neraspoloivost uz promjenu valnih duljina (analitiki) Slika 7.11 analizira odstupanje simulacijskih od analitikih rezultata. Odstupanja su

izraena relativno prema analitikim rezultatima u postotcima. Vea se odstupanja dobivaju za najgore sluajeve jer je tu najizraenija ovisnost o broju iteracija (107 kvarova/popravaka za sve mree osim 108 za LT). Odstupanja slue samo za verifikaciju tonosti implementacije analitikog postupka.

116

70

Relativna razlika [%]

60 50 40 30 20 10 0 -10 BT CT LT RT TT
W(NO) M(NO) W(DR) M(DR)

Topologija

Slika 7.11 Odstupanje simulacijskih od analitikih rezultata (promjena valnih duljina)

Ista je analiza provedena i za odstupanja sluaja s promjenom i bez promjene valnih duljina (Slika 7.12). Rezultati su izraeni relativno prema sluaju s promjenom valnih duljina. Uoljivo je blago poveanja neraspoloivosti do 10% zbog vee koliine opreme dodane uslijed manje iskoristivosti kanala.
Relativna razlika [%]
9 8 7 6 5 4 3 2 1 0 BT CT LT RT TT

W(NO) M(NO)

Topologija

Slika 7.12 Odstupanje rezultata bez promjene valnih duljina u odnosu na promjenu valnih duljina

7.6.2

OCS pan-europska mrea

Istovjetna analiza prethodnoj provedena je za OCS mreu. Analitika procedura daje sline rezultate OPS dimenzioniranju za sluaj bez zatite. Neto vei rezultati neraspoloivosti uvjetovani su nefleksibilnou procedure dimenzioniranja OCS mree u odnosu na OPS mreu. Vee su razlike vidljive izmeu DR sluaja OPS mree i 1+1 zatite OCS mree jer su i razlike u dodanoj opremi u tom sluaju vee. Analitiki postupak nije uspio zavriti zbog memorijskih ogranienja za LT sluaj.
1.E-01

Neraspoloivost

1.E-02

1.E-03

W(NO) M(NO) W(1+1) M(1+1)

1.E-04 BT CT LT RT TT

Topologija

Slika 7.13 Modeliranje uz promjenu valnih duljina (analitiki)

117

Slika 7.14 analizira odstupanja simulacijskog prorauna od analitikog prorauna. Slika 7.15 pokazuje zanimljive rezultate vezane uz usporedbu sluajeva s i bez

promjene valnih duljina. Vidljivo je da nema jednoznanog odstupanja kao u OPS mrei u kojoj je sluaj bez promjene valnih duljina uvijek vee neraspoloivosti od onog s promjenom. Objanjenje lei ponovno u slabijoj iskoristivosti opreme. Naime u OCS mrei sluaju bez pretvorbe valnih duljina dodaje se vie opreme (vlakna, pojaala, terminalna oprema) nego u OPS sluaju u kojem se dodana oprema reducira algoritmom saimanja transportnih entiteta.
50

Relativna razlika [%]

0 BT -50 -100 -150 -200 -250 CT LT RT TT W(NO) M(NO) W(1+1) M(1+1)

Topologija

Slika 7.14 Odstupanje simulacijskih od analitikih rezultata (promjena valnih duljina)

25 20 15 10 5 0 -5 -10 -15 -20 BT CT LT RT TT W(NO) M(NO) W(1+1) M(1+1)

Relativna razlika [%]

Topologija

Slika 7.15 Odstupanje rezultata bez promjene valnih duljina u odnosu na promjenu valnih duljina

118

Rjeavanje sukoba

U mrei s komutacijom paketa svaki paket prolazi kroz niz vorova na putu prema odreditu. Sukob se dogaa svaki put kada dva ili vie paketa trebaju napustiti vor preko istog izlaznog porta. Rjeavanje ovog problema ima veliki utjecaj na mrene performanse. Najea su rjeenja [36] optiko pohranjivanje, otklonsko (deflection) usmjeravanje, i pretvorba valnih duljina. Implementirana aplikacija za Cosmos grafiko suelje sadri podrku za mehanizme rjeavanja sukoba.

Slika 8.1 Odreivanje mehanizama za Slika 8.2 Parametri pohranjivanja rjeavanje sukoba podataka u optike spremnike Slika 8.1 prikazuje odreivanje koritenih mehanizama za rjeavanje sukoba, dok Slika 8.2 prikazuje detaljnije definiranje koritenog mehanizma pohranjivanja paketa

to je detaljnije objanjeno u 8.1.

8.1

Optiko pohranjivanje podataka

U elektrikim se prospojnicima sukob obino rjeava pohrani i proslijedi tehnikama koje pohranjuju pakete u sukobu u spremnike i alju ih jednog po jednog. Ovaj mehanizam je u optikim komunikacijama kompliciraniji jer ne postoje memorije s izravnim pristupom (RAM u elektronikoj domeni). Osnovna razlika izmeu elektronikog RAM-a i optike memorije je u implementaciji jer je optika memorija implementirana linijama za kanjenje. Nakon to paket doe na liniju za kanjenje mora proi njezinom cijelom duljinom jer ne postoji nain da se paketu pristupi u nekom ranijem vremenskom trenutku (osim u recirkulirajuim petljama vlakana). Postoje razliite arhitekture vorova ovisno o primjeni optikog pohranjivanja, a mogu se kategorizirati usporedbom prema pohranjivanju u elektronikim prospojnicima (ulazno, izlazno, dijeljeno i recirkulirajue pohranjivanje), ili svrstati u jednu od sljedeih grupa: jednostupanjski (single-stage), viestupanjski (multi-stage), s prosljeivanjem (forward),ili

119

s povratnom vezom (feedback), pri emu je stupanj jedan kontinuirani dio linije za kanjenje. Primjer jednostupanjskog prospojnika s izlaznim pohranjivanjem je ACTS KEOPS prospojnik (dio 3.4.2). Drugi primjer je optiki paketski prospojnik s dijeljenom memorijom [56] (SMOP - Shared-Memory Optical Packet) koji pripada grupi jednostupanjskih memorija s povratnom vezom (Slika 8.3).

Slika 8.3 Optiki paketski prospojnik s dijeljenom memorijom

Duljine linija za kanjenje su 1,2,..., m duljina paketa. (n+m)(n+m) prostorni prospojnik moe prospojiti paket izravno na izlazni port ili na jednu od linija za kanjenje ovisno o potrebnom kanjenju. Linije za kanjenje dulje od duljine trajanja paketa znaajno smanjuju broj potrebnih linija za recirkulaciju, a time i pojaala ime se smanjuje um. Ovo rjeenje takoer omoguuje koritenje prioriteta paketa jer paketi manjeg prioriteta mogu biti dodatno zakanjeni ponovnim slanjem na liniju za kanjenje. Kako je broj kruenja u linijama za kanjenje nepredvidljiv neki paketi mogu izgubiti vie snage od drugih time uvjetujui potrebu za pojaanjem. To pojaanje dodatno pogorava odnos signal-um. Kao primjer viestupanjskog pohranjivanja s povratnom vezom predloeno je nekoliko arhitektura koje primjenjuju kaskadirani 22 prospojni elementi (Slika 8.4). Oni omoguuju pohranjivanje u duljini od jedne ili vie duljina paketa u sluaju sukoba. Vee prospojne matrice mogu se konstruirati kaskadiranjem veeg broja 22 elemenata (Banyan matrice).

Slika 8.4 2x2 prospojni element s optikim spremnikom

8.1.1

Tehnike pohranjivanja

U nastavku slijedi pregled tehnika pohranjivanja paketa koje sve imaju svoje prednosti i nedostatke u optikoj domeni. Podjela je preuzeta iz elektronike domene koja tehnike pohranjivanja dijeli prema poloaju spremnika. Najee su sljedee 4 konfiguracije: izlazno pohranjivanje, dijeljeno pohranjivanje recirkulirajue pohranjivanje, te

120

ulazno pohranjivanje. U nastavku se podrazumijeva N ulaznih i N izlaznih valnih duljina ukoliko nije drugaije reeno.
Izlazno pohranjivanje Izlazno pohranjivanje ukljuuje prostorni prospojnik sa spremnikom na svakom izlazu (Slika 8.5).

Slika 8.5 Paketski prospojnik s izlaznim pohranjivanjem

U svakom vremenskom odsjeku pristie nula ili vie paketa s odreenim odreditem (a time i izlaznim spremnikom), te se svi smjetaju simultano u odgovarajue spremnike. U sluaju da je odgovarajui spremnik pun paket se odbacuje. Tipini prihvatljivi raspon za vjerojatnost gubitka paketa je 10-10 do 10-11 to ovisi o aplikaciji. U (idealiziranom) sluaju beskonane veliine spremnika gubitak paketa je 0, a performanse prospojnika u pogledu odnosa kanjenja i propusnosti su optimalne. Kanjenje paketa uzrokovano je samo sukobom kada vie paketa istovremeno treba izai na isti port. Kanjenje je jednako prosjenom kanjenju u spremniku, a propusnost prosjean je broj paketa u jednom vremenskom odsjeku po ulazu ili izlazu (taj broj moe biti 0 ili 1), a koje prospojnik moe izdrati bez da kanjenje postane proizvoljno veliko. Izlazno pohranjivanje osnova je mnogih optikih paketskih prospojnika, iako je ei sluaj emulacije prospojnika s izlaznim pohranjivanjem u optikoj domeni od implementacije zasebnih izlaznih spremnika. Jednom kada paket ue u liniju za kanjenje vie nije mogue mijenjati njegovo kanjenje uklanjanjem paketa prije nego to doe do kraja linije za kanjenje. Ovakvo ogranienje odgovara izlaznom pohranjivanju gdje se kanjenje moe utvrditi prije no to paket ue u spremnik.
Dijeljeno pohranjivanje Elektroniko dijeljeno pohranjivanje moe se smatrati oblikom izlaznog pohranjivanja gdje svi izlazni spremnici dijele isto memorijsko podruje. Zbog toga ogranienje kapaciteta nije na broju paketa u svakom pojedinanom spremniku ve u svim spremnicima. Dijeljeno pohranjivanje najei je nain implementacije elektronikih ATM prospojnika koji uglavnom koriste RAM. Trenutno ovakav oblik pohranjivanja nije mogue implementirati optiki jer ne postoji optiki RAM. Mnoge arhitekture optikih prospojnika ipak spominju dijeljenu memoriju kada emuliraju izlazno pohranjivanje linijama za kanjenje koje se dijele izmeu vie izlaza. Recirkulirajue pohranjivanje Primjer recirkulirajueg pohranjivanja je STARLITE [57] prospojnik (Slika 8.6).

121

Slika 8.6 STARLITE prospojnik

Slika 8.7 Ulazno pohranjivanje i HoL blokiranje

Povratna veza ostvarena je nizom recirkulirajuih petlji koje izlaz vraaju natrag na ulaz. Svaka petlja ima kanjenje od jednog paketa. Ako vie od jednog paketa s istim odredinim portom doe na ulaze prostornog prospojnika svi e se osim jednog pohraniti u spremnik. Za 6464 prospojnik s gubicima 10-10 potrebno je 237 recirkulirajuih petlji uz optereenje 0.8 [38]. U optikoj implementaciji uz jedinine duljine petlji potrebno je puno kruenja paketa to znai visoke gubitke snage i akumulaciju uma pojaanja. Koritenje petlji razliitih duljina moe ublaiti spomenute probleme.
Ulazno pohranjivanje Ulazno pohranjivanje (Slika 8.7) sastoji se od prostornog prospojnika sa spremnicima na ulazima. Temeljni problem ovog pristupa je head of line blokiranje. Na slici je prikazan sluaj gdje drugi paket treeg repa (s odredinim portom 3) ne moe doi do odredita zbog paketa ispred njega, jer je odredite (1) prethodnog paketa zauzeto. Situacija se deava jer drugi spremnik neprestano pakete alje na izlaz 1. Ulazno se pohranjivanje nikad ne predlae u optikoj implementaciji kao jedino rjeenje zbog loih performansi. Situacija se moe poboljati odabirom paketa unutar repa, a ne samo poetnog paketa, no takav bi mehanizam bio presloen za optiku implementaciju. Drugi je nedostatak nepoznavanje vremena pohranjivanja prije ulaska paketa u spremnik.

8.1.2

Analiza izlaznog pohranjivanja paketa

Simulacija pohranjivanja paketa temelji se na simulaciji diskretnih dogaaja. Simulacijski model samog spremnika s linijama za kanjenje razlikuje se od simulacijskog modela FIFO spremnika kakav se esto susree u elektronikim izvedbama. Optiki se spremnik moe prikazati kao niz FIFO spremnika od kojih svaki odgovara jednoj liniji za kanjenje samo u sluaju kada paketi imaju stalnu duljinu. U tom je sluaju lako odrediti vrijeme za koje treba zakasniti paket (eliju) jer je ono proporcionalno broju paketa u spremniku. U spremniku je istovremeno na jednoj valnoj duljini mogue pohraniti broj paketa koji je jednak broju linija za kanjenje. Slika 8.8 prikazuje simulacijski model spremnika u opisanom sluaju.

122

Slika 8.8 Simulacijski model spremnika u sluaju paketa sa stalnom duljinom

U sluaju promjenjive duljine paketa model spremnika se vie ne moe prikazati nizom FIFO repova u kojem pozicija paketa odgovara liniji za kanjenje u kojoj je paket pohranjen. U tom sluaju vrijeme koje neki paket zauzima izlaz spremnika nije vie stalno, pa tako ni kanjenja paketa iza njega ne mogu biti deterministiki odreena kao u sluaju sa stalnom duljinom paketa. Zbog toga se uvode etiri vremena koja opisuju pohranjivanje odreenog paketa u spremnik i omoguuju proraun linije za kanjenje u koju treba pohraniti pakete iza njega (Slika 8.9): poetak koritenja (start usage time) trenutak kada prednji brid signala dolazi na liniju za kanjenje, kraj koritenja (end usage time) trenutak kada stranji brid signala dolazi na liniju za kanjenje. U tom trenutku na liniju se u tom kanalu (na toj valnoj duljini) moe usmjeriti sljedei paket, poetak izlaska (start exit time) trenutak kada prednji brid signala pristigne do izlaznog vlakna (ili izlaska iz spremnika odnosno predpojaala izlaznog vlakna). Odgovara trenutku poetka koritenja linije za kanjenje uveanom za uneseno kanjenje. Nakon tog trenutka niti iz jedne druge linije za kanjenje ne smije poeti izlaziti paket, odnosno u tom trenutku izlaz na toj valnoj duljini mora biti slobodan, kraj izlaska (end exit time) trenutak kada stranji brid paketa izlazi na izlazno vlakno. U tom je trenutku izlaz na toj valnoj duljini slobodan.

Slika 8.9 Vremenski opis pohranjivanja paketa promjenjive duljine

Za simulaciju shema pohranjivanja paketa u spremnik potrebno je odrediti kada e neka od valnih duljina na izlazu biti slobodna. To je jednako odreivanju vremena

123

kao u . Ovisno o odabranom mehanizmu pretrauju se sve valne duljine ili samo jedna valna duljina koja moe biti sluajno odabrana ili odabrana po nekom kriteriju. Slika 8.10 prikazuje odreivanje trenutka kada e biti slobodna neka odabrana valna duljina u spremniku. Analiziraju se sve linije za kanjenje (njih B) i za svaku se utvruje vremenski trenutak u kojem nastupa kraj izlaska paketa za tu liniju (ako je paket u njoj pohranjen). Na slici su prikazani vremenski periodi koji dijele sadanji trenutak od vremena poetka i kraja koritenja, te od vremena poetka i kraja izlaska. Valna duljina postaje slobodna u trenutku zadnjeg kraja izlaska paketa. Razlika izmeu tog trenutka i sadanjeg trenutka odreuje minimalnu duljinu kanjenja.

Slika 8.10 Odreivanje trenutka u kojem neka izlazna valna duljina postaje slobodna

Ukoliko se nalazimo u vremenskom trenutku T za prvu liniju za kanjenje duljine 0 vremenski trenutak poetka koritenja linije odgovara trenutku poetka izlaska odnosno T - t0T2 (Slika 8.11). Kraj izlaska odgovara trenutku T + t0T2. Za liniju s kanjenjem 1D poetak koritenja jednak je T - t1T2 dok je kraj izlaska jednak T + t1T1 + t1T2 + t1T3. Za zadnju liniju za kanjenje ((B-1)D) poetak koritenja odgovara T t(B-1)T1 - t(B-1)T2 a kraj izlaska T + t(B-1)T2 + t(B-1)T3. Zadaa sheme pohranjivanja u spremnik je da se opisani vremenski trenuci ne preklapaju.

Slika 8.11 Vremena paketa u linijama za kanjenje

Svi rezultati dobiveni su simulacijom jednog spremnika s ulaznim kanalima zadanog optereenja. Ulaznih N kanala spremnika izlaze iz 4N4N prospojnika. Svakom izlaznom kanalu naime odgovara 4 ulazna kanala s 4 puta manjim optereenjem (Slika 8.12). Svaka ulazna valna duljina u spremnik simulirana je pomou 4 generatora prometa s optereenjem jednakim etvrtini zadanog izlaznog optereenja l. Na taj se nain simuliraju potencijalni ulazni kanali koji daju promet prema promatranom izlaznom spremniku. Kako je zadano ukupno izlazno optereenje pred spremnikom jednako l, tada iz toga proizlazi i optereenje koje generira svaki od generatora na ulazu.

124

Slika 8.12 Simulirani sustav Slika 8.13 prikazuje vjerojatnost gubitka paketa u ovisnosti o broju linija za kanjenje. Optereenje je mijenjano u granicama 0.2 0.95 erl po kanalu (valnoj duljini). Osnovna duljina linije za kanjenje postavljena je na 0.2 srednje duljine paketa. Duljine paketa su eksponencijalno raspodijeljene s dolascima po Poissonovu procesu. Vidljivo je da se s poveanjem broja valnih duljina vjerojatnost gubitka paketa smanjuje za oko red veliine s udvostruenjem broja linija. Pri optereenjima veim od 0.8 erl razlike u vjerojatnosti gubitka paketa se smanjuju izmeu razliitih veliina spremnika.
0.25

Vjerojatnost gubitka paketa

0.2

1
0.15

0.1

4 8 16 32

0.05

0 0.2 0.25 0.3 0.35 0.4 0.45 0.5 0.55 0.6 0.65 0.7 0.75 0.8 0.85 0.9 0.95

Optereenje [erl]

Slika 8.13 Vjerojatnost gubitka paketa u ovisnosti o broju linija za kanjenje Slika 8.14 prikazuje istu vjerojatnost ali u ovisnosti o broju valnih duljina.
0.3

Vjerojatnost gubitka paketa

1
0.25 0.2

4
0.15

8
0.1 0.05 0 0.2 0.25 0.3 0.35 0.4 0.45 0.5 0.55 0.6 0.65 0.7 0.75 0.8 0.85 0.9 0.95

16 32

Optereenje [erl]

Slika 8.14 Vjerojatnost gubitka paketa u ovisnosti o broju valnih duljina

S porastom broja valnih duljina smanjuje se vjerojatnost gubitka paketa. S porastom broja valnih duljina poveava se kapacitet spremnika ali se isto tako poveava broj

125

ulaznih kanala s istim optereenjem. Statistiki gledano ukoliko ulazni kanali nemaju optereenje 1 tada e s veim kapacitetom spremnika vjerojatnost pronalaenja slobodnog mjesta biti vea premda je broj ulaznih kanala vei. Slika 8.15 usporeuje vjerojatnost gubitka paketa kod sinkronog i asinkronog prijenosa. Usporeene su dvije postavke prijenosnog sustava. U prvoj se radilo o jednokanalnom sustavu s spremnikom s jednom (izravnom) linijom za kanjenje (oznake A(1/1) za asinkroni sluaj i S(1/1) za sinkroni sluaj). Takva postavka slui samo za provjeru tonosti implementacije asinkronog i sinkronog sluaja jer se oekuju podjednaki rezultati. Nema naime mogunosti pohranjivanja pa tako do izraaja ne mogu doi stalna duljina paketa. Utjecaj moguih dugih paketa ipak je slabo vidljiv kroz neto loije rezultate u asinkronom sluaju. Dugi paket naime moe blokirati izlaz sprjeavajui potencijalno velik broj kratkih paketa koji bi u tom periodu mogli izai kroz taj izlaz. U drugom se sluaju radilo o sustavu s 4 valne duljine i spremnikom s etiri linije za kanjenje (oznake A(4/4) i S(4/4)). Vidljivo je da sinkroni sluaj daje za nekoliko redova veliine bolje rezultate to se jednostavno moe objasniti boljim iskoritenjem spremnika zbog paketa stalne duljine.
1.0E+00

Vjerojatnost gubitka paketa

A(1/1)
1.0E-01 1.0E-02

S(1/1) A(4/4) S(4/4)

1.0E-03 1.0E-04 1.0E-05 1.0E-06 1.0E-07

0.2 0.25 0.3 0.35 0.4 0.45 0.5 0.55 0.6 0.65 0.7 0.75 0.8 0.85 0.9 0.95

Optereenje [erl]

Slika 8.15 Usporedba vjerojatnosti gubitka paketa kod sinkronog i asinkronog prijenosa

8.1.3 Pohranjivanje paketa promjenjive duljine

U sluaju sinkronih mrea u kojima se izmjenjuju elije postoji problem iskoristivosti spremnika temeljenog na linijama za kanjenje jer se FDL spremnik svodi na obian rep kojem performanse ovise samo o duljini repa. Problem efikasnosti nastaje kod asinkronih mrea i pohranjivanja paketa promjenjive duljine (trajanja) [58][59]. Razmatran je jednostavan primjer prospojnika s izlaznim pohranjivanjem. Kanjenje uneseno u spremniku je viekratnik osnovnog kanjenja (osnovne duljine linije za kanjenje) D. Ukoliko se spremnik sastoji od B linija za kanjenje, tada prva unosi kanjenje 0D, druga 1D, a zadnja (B-1)D. Slika 8.16 prikazuje mogua kanjenja koja unosi spremnik.

126

Slika 8.16 Mogua kanjenja unesena u spremniku

Ovakva se jednostavna konfiguracija u kojoj su valne duljine jednoliko rasporeene naziva i degeneriranim spremnikom (degenerate buffer). Mogua je i uporaba nedegeneriranog spremnika s nejednolikim rasporedom valnih duljina no i u tom se sluaju pojavljuju isti problem optimizacije iskoristivosti spremnika. Sljedea je pretpostavka je da su sve valne duljine jednako dostupne paketu, tj. da se paket moe prenijeti na bilo kojoj valnoj duljini bez ogranienja (scattered wavelength path multiplexing scheme). Pokazuje se da takvo rjeenje daje bolje rezultate od onog koje pretpostavlja pridruivanje skupa valnih duljina nekom fizikom putu. Ukoliko se radi o n-kanalnom WDM sustavu valne se duljine mogu promatrati kao n jednakih posluitelja. Optimalno rjeenje bilo bi postavljanje zajednikog spremnika ispred posluitelja koji bi uzimali pakete iz tog spremnika. Takva rjeenja su esta za elektroniku komutaciju paketa, no neizvediva su u optikoj domeni. Zbog toga se paketi ne spremaju u jedan rep, ve kontrolna logika spremnika unaprijed procjenjuje vrijeme posluivanja paketa (dolaska poetka paketa do ulaza na izlaznom multiplekseru) pa prema tome alje paket na odgovarajuu liniju za kanjenje. Slika 8.17 prikazuje takvo rjeenje u kojem postoji n spremnika za n valnih duljina. Spremnici su logiki razdvojeni, no fiziki mogu biti implementirani kao jedan niz linija za kanjenje u spremniku. Skup valnih duljina koji se koristi unutar spremnika openito ne mora odgovarati onom koji se koristi za komunikaciju no to ne utjee na daljnja razmatranja.

Slika 8.17 Odabir valnih duljina Slika 8.18 prikazuje problem optimizacije iskoristivosti. U sluaju sinkronih mrea sa stalnom duljinom paketa (dio a) ne postoji problem rasporeivanja paketa jer je duljina paketa u stalnom odnosu (manja, jednaka ili vea) od duljine vremenskog odsjeka. Tako se ne mora voditi rauna o duljinama paketa u svakom od repova, ve samo o popunjenosti repa, tj. broju paketa u svakom repu. Odabire se ona valna duljina koja ima najkrai rep, tj. koja ima najmanji broj paketa u repu jer e ta valna duljina ujedno biti i prva osloboena za slanje. Razmak izmeu kraja slanja zadnjeg paketa u repu i poetka slanja novog paketa jednaka je bez obzira koji je rep odabran jer su poetci slanja svih paketa poravnati s poetkom odsjeka, odnosno duljine linija za kanjenje proporcionalne su duljinama linija za kanjenje.

127

a) sinkrona komunikacija sa stalnom duljinom paketa

b) asinkrona komunikacija s promjenjivom duljinom paketa Slika 8.18 Problem optimizacije iskoristivosti

U asinkronom sluaju s promjenjivom duljinom paketa (dio b) postoji opasnost od pojave vremenskih perioda u kojima je neka valna duljina neiskoritena za slanje podataka. Na slici je prikazan sluaj kada je odabrana valna duljina zauzeta slanjem paketa do vremenskog trenutka tf. Novi paket mora biti zakanjen za vrijeme jednako tf - t0, no kako su mogua vremena kanjenja diskretna jedino mogue vrijeme jednako je t f t0 = D D (8.1)

Izlazna valna duljina ostala je neiskoritena u vremenskom periodu jednakom = tf + t0 0. Slika 8.19 prikazuje poveanje optereenje izlazne valne duljine zbog pojava intervala neiskoritenosti. Duljina paketa koji je prethodio novom paketu prividno je bila dua za vrijeme od njegove stvarne duljine. Dodatno vrijeme uvijek je manje od osnovne duljine linije za kanjenje.

Slika 8.19 Poveanje optereenja izlaznog kanala zbog pojave praznina

Analitiki opis pohranjivanja paketa promjenjive duljine Ukoliko se dodatna duljina izrazi u vremenskim jedinicama mogu se uvesti sljedee oznake: oznaava stvarnu duljinu paketa (broj bitova podijeljen brzinom prijenosa po valnoj duljini/kanalu), te e oznaava poveanu duljinu definiranu kao vrijeme koje je izlaznu valnu duljinu zauzeo promatrani paket iako se nita zaista nije prenosilo u nekom vremenskom periodu. Pretpostavljajui da su dolasci paketa neovisni o stanju repa, te da su duljine paketa neovisno raspodijeljene slijedi da vrijeme koje se pojavljuje pristizanjem novog paketa koji se pohranjuje poprima vrijednosti izmeu 0 i D s jednolikom razdiobom. Ukoliko se s q oznai vjerojatnost da e neki paket biti pohranjen za srednju vrijednost poveane duljine e slijedi [65]

e = (1 q ) + q +

D D = +q . 2 2

(8.2)

128

Ukoliko se s oznai intenzitet dolazaka tada je optereenje obinog repa jednako

= .

(8.3)

Optereenje je FDL spremnika vee zbog poveane duljine koja uzrokuje poveano optereenje e: D e = e = + q . (8.4) 2 Za neku odreenu vrijednost B mora postojati optimalna vrijednost parametra D: ako je D vrlo mali (pribliava se 0) tada je vremenska zrnatost spremnika velika, ali je kapacitet spremnika mali (u graninom se sluaju pribliava 0), pa se performanse u pogledu gubitaka paketa moraju poboljavati s poveanjem osnovne duljine D, no ako je D vrlo velik (pribliava se beskonanosti), kapacitet pohranjivanja je takoer vrlo velik u pogledu vremena kanjenja koja se mogu unijeti, no vremenska zrnatost spremnika je vrlo mala pa je i poveana duljina paketa velika u odnosu na pravu duljinu paketa (u graninom se sluaju pribliava beskonanosti s D), pa se stoga performanse moraju poboljavati sa smanjenjem osnovne duljine D. Za oekivati je da izmeu ova dva sluaja postoji optimum osnovne duljine, oznaen s Do, koji predstavlja ravnoteu vremenske rezolucije i mogueg vremena kanjenja. Pretpostavljeno je da se proces dolaska moe opisati Poissonovim procesom s eksponencijalno raspodijeljenim duljinama paketa. Sustav posluivanja ipak nije jednostavan M/M/1 sustav. Raspodjela duljina paketa koji su pohranjeni u spremnik nije vie eksponencijalna, za razliku od duljina paketa koji se ne pohranjuju koji zadravaju eksponencijalnu raspodjelu. Sustav jedne valne duljine moe se opisati kao jednoprocesorski sustav u kojem se dolazni paketi pohranjuju ako i samo ako je ukupna duljina paketa u sustavu manja od DM = (B-1)D, odnosno ukupnog kapaciteta spremnika. U suprotnom je potrebno kanjenje neostvarivo i paket biva odbaen. Uzimajui u obzir sve prethodne pretpostavke mogue je formirati statistiki opis, no on bi bio suvie sloen za brzo raunalno izvoenje. Zato se pretpostavlja eksponencijalna raspodjela duljina svih paketa s promijenjenom srednjom duljinom jednakom 1 e = . (8.5)

Ukoliko je k broj paketa u sustavu posluivanja moe se izraunati vjerojatnost Pl|k da je ukupna duljina paketa vea od DM = (B - 1)D. U tom je sluaju k-1 paketa pohranjeno u spremniku a jedan se posluuje (prenosi na odabranoj valnoj duljini). S obzirom da su duljine paketa eksponencijalno raspodijeljene, suma njihovih duljina ravna se prema Erlangovoj razdiobi zbog ega slijedi

( et ) e t dt = e ( B 1) D k 1 e ( B 1) D Pl k = e i! ( k 1)! i =0 ( B 1) D

k 1
e e

, k >0.

(8.6)

Slijedi Pl|k = 0 za k = 0. Poissonov proces posjeduje svojstvo koje se naziva PASTA (Poisson Arrivals See Time Averages) ili ROP (Random Observer Property). Prema tom svojstvu dolazni

129

paket vidi stanje sustava kao da je doao u sluajnom vremenskom trenutku bez obzira to dolasci paketa uzrokuju promjene u sustavu i evoluciju sustava. Zbog ovog svojstva Pl|k takoer oznaava vjerojatnost odbacivanja, odnosno da paket prilikom dolaska nalazi k paketa u sustavu. Vjerojatnosti stanja sustava Pk mogu se izraunati poznavanjem Pl|k i intenziteta dolazaka (raanja) u stanju k k=(1- Pl|k). Prosjean intenzitet posluivanja (umiranja) jednak je k = e i neovisan je o broju paketa k. Vjerojatnost da e u spremniku u nekom vremenskom trenutku biti k paketa jednaka je

Pk = P0
i =0

k 1

i 1 + 1

= P0 ek 1 Pl i .
i =0

k 1

(8.7)

Vjerojatnost pohranjivanja paketa q jednaka je q = 1 P0 , dok vjerojatnost odbacivanja paketa l iznosi

(8.8)

l = Pk Pl k .
k =0

(8.9)

Sada je mogue napisati sljedei sustav jednadbi

e = e D e = + q q 2 q = 1 P0 .

(8.10)

Prethodni se sustav lako moe rijeiti iteracijama poevi s e = . Posljednji izraz daje vrijednost q, drugi izraz srednju vrijednost e, a prvi izraz novu vrijednost e s kojom se zapoinje nova iteracija. Druga mogunost je da se uz pretpostavku o sustavu posluivanja beskonanog kapaciteta vjerojatnost gubitka paketa aproksimira s vjerojatnou da je ukupna suma duljina paketa vea od ukupnog kapaciteta spremnika DM. Razdioba vjerojatnosti duljina paketa jednaka je
F ( x ) = 1 e e
(1 e ) x / e

(8.11)

Koritenjem injenice da je paket izgubljen kada ukupna duljina pohranjenih paketa premauje ukupnu duljinu spremnika te PASTA svojstva za vjerojatnost gubitka paketa l slijedi

l
Uvoenjem zamjene D*=D/ te

e e (1 ) D
e

/ e

(8.12)

2 = , D 2 D* 1 2 mogue je izraz za vjerojatnost gubitka paketa izraziti kao

e =

(8.13)

130

e e

2(1 e )( B 1) D* 2 + e D*

2 e

( B 1)

1 2 1+ D
*

( 2 D ) D ( 2 D )
* *

2 D*

(8.14)

Za odreenu vrijednost i B vjerojatnost gubitka paketa ovisi samo o D*, odnosno omjeru vremenske zrnatosti spremnika i srednje duljine paketa. Slika 8.20 i Slika 8.22 prikazuju logaritamsku vrijednost vjerojatnosti gubitka paketa u ovisnosti o normaliziranoj osnovnoj duljini linije za kanjenje i broju linija za kanjenje. Primjer s 32 linije za kanjenje nije uporabljiv zbog prevelike vjerojatnosti odbacivanja paketa. Krivulje dobivene analitikim putem ograniene su na podruje vrijednosti D* tako da je e<1. To nee biti sluaj s repom koji ima ogranienu duljinu jer e poveanje e voditi velikom zaguenju repa s velikim gubicima paketa u kojem e posluitelj gotovo stalno biti optereen. U tom e sluaju optereenje biti blizu 1 erl a gubici paketa jednaki e-1 neovisno o duljini spremnika. Zbog toga e vjerojatnost gubitka paketa poprimiti vrijednost (e-1)/. Ova se posljedica ne moe opisati aproksimacijom s beskonanim repom.
0 -0.5 -1

logHlL
-2 -2.5 -3 -3.5 0 0.2 0.4 D 0.6 0.8 1

-1.5

Slika 8.20 Vjerojatnost gubitka paketa u ovisnosti o normaliziranoj osnovnoj duljini D* pri B=32 Slika 8.21 prikazuje usporedbu analitikih (oznaka A) i simulacijskih rezultata

(oznake S1 i S2) pri B = 32 i = 0.8.

1.0E+00 9.1E-01 Vjerojatnost gubitka paketa 8.1E-01 7.1E-01 6.1E-01 5.1E-01 4.1E-01 3.1E-01 2.1E-01 1.1E-01 1.0E-02

S2

S1
0. 1 0. 4 04 07 13 16 19 22 25 28 31 34 37 43 46 0. 49 0.

0.

01

0.

0.

0.

0.

0.

0.

0.

0.

0.

0.

0.

D*

Slika 8.21 Usporedba analitikih i simulacijskih rezultata

0.

131

Sa S1 oznaeni su simulacijski rezultati dobiveni uz simulaciju stvarnog spremnika s 32 linije za kanjenje, dok su s S2 oznaeni rezultati dobiveni simulacijom beskonanog spremnika. U tom su sluaju kao odbaeni bili oznaeni oni paketi koji su bili usmjeravani prema linijama za kanjenje koje su due od 31 osnovne duljine. Vidljivo je veliko odstupanje simulacijskih i analitikih rezultata pri niim vrijednostima osnovne duljine D. Sve krivulje pokazuju da postoji optimum osnovne duljine D u kojem je vjerojatnost gubitaka paketa najmanja. Rezultati dobiveni metodom S2 pokazuju vjerojatnosti gubitka paketa blizu 1 pri vrijednostima D* iznad 0.3. To je posljedica metode raunanja u kojoj se svi paketi koji se pohranjuju na due linije za kanjenje izgubljeni. Slika 8.22 prikazuje dobro vidljive optimume vrijednosti D* gdje je vjerojatnost gubitka minimalna. Za = 0.8 to iznosi negdje oko etvrtine srednje duljine paketa, dok za = 0.7 optimalna osnovna duljina linije za kanjenje iznosi oko 0.4 srednje duljine paketa. Takoer je vidljivo da su minimumi jako izraeni s malim promjenama vrijednosti vjerojatnosti gubitka paketa oko minimuma to znai da optimalna osnovna duljina D0 ne mora biti tono odreena, odnosno da e manja odstupanja od optimalne vrijednosti uzrokovati relativno mala pogoranja vjerojatnosti gubitka paketa.
0 -1 -2

=0.8

logHlL
-4 -5 -6 -7 0

-3

=0.7 =0.6
0.2 0.4 D 0.6 0.8 1

=0.5

Slika 8.22 Vjerojatnost gubitka paketa u ovisnosti o normaliziranoj osnovnoj duljini D* pri B=256 Slika 8.23 prikazuje propusnost sustava u odnosu na normaliziranu osnovnu duljinu

D*, te uz B = 256 i = 0.8.

0.8 0.75

propusnost

0.7 0.65 0.6 0.55 0.5 0.45 0 0.1 0.2 D 0.3 0.4 0.5

Slika 8.23 Propusnost spremnika u odnosu na D* i uz B=256 i =0.8

132

Vidljivo je da propusnost na velikom rasponu vrijednosti D* neznatno odstupa od maksimalne vrijednosti to ukazuje da optimalnu vrijednost D0 nije potrebno apsolutno tono odrediti, odnosno da odstupanja od optimalne vrijednosti malo pogoravaju performanse to se potvruje i na sljedeoj slici. Slika 8.24 prikazuje optimalne vrijednosti D* u ovisnosti o broju linija za kanjenje B i optereenju . Krivulje su dobivene nalaenjem korijena derivacije izraza (8.7) po parametru D* i pronalaenjem korijena dobivenog izraza. Dobivena optimalna vrijednost normalizirana je prema srednjoj duljini paketa. Graf pokazuje poveanje D0 s poveanjem duljine spremnika. Bitno je uoiti da je poveanje D0 vrlo malo za spremnike koji imaju vie od nekoliko desetaka linija za kanjenje. D0 se moe stoga aproksimirati konstantom za vee spremnike.
0.4 0.3

D0

0.2 0.1 0 0 100 200 300 B 400 500

Slika 8.24 Optimalna osnovna duljina D0 normalizirana prema srednjoj duljini paketa u ovisnosti o broju linija za kanjenje B

Sheme pohranjivanja paketa u spremnik Sheme pohranjivanja paketa u spremnik moraju svakom pridolom paketu pridijeliti par (linija za kanjenje, valna duljina). Ukoliko se takav par ne moe pridijeliti zbog popunjena spremnika promatrani se paket odbacuje. Ukoliko je pridijeljena prva linija za kanjenje duljine 0 promatrani se paket ne pohranjuje u spremnik ve izlazi izravno na izlazno vlakno. Sheme pohranjivanja paketa su kod sinkronih mrea sa stalnim duljinama paketa jednostavne s obzirom da se odabir valne duljine svodi na onu s najslabije popunjenim repom ekanja, a odabir linije za kanjenje se svodi na utvrivanje broja paketa (elija) u repu ekanja odabrane valne duljine. Detaljnija je analiza provedena u 8.1.2. Osim odabira linije za kanjenje koja e unijeti dovoljno veliko kanjenje da ne bi dolo do sukoba paketa na izlazu potrebno je voditi rauna i o optimalnom iskoritenju valnih duljina (void filling). Slika 8.25 prikazuje stanja linija za kanjenje na pojedinim valnim duljinama dolaskom novog paketa.

133

Slika 8.25 Poetno stanje primjera sheme odabira valne duljine

Na gornjem e primjeru biti objanjene sheme pohranjivanja paketa u spremnike [61]: Sluajna (RND random, Slika 8.26) najjednostavniji sluaj kada se valna duljina odabire sluajno bez provjere stanja repova koji odgovaraju toj valnoj duljini. U ovom se sluaju oekuju sline performanse kao i u sluaju s jednom valnom duljinom jer algoritam ne koristi injenicu da se radi o WDM sustavu. Upravljaka logika prospojnika mora posjedovati generator sluajnih brojeva.

Slika 8.26 Primjer RND i RR shema Round Robin (RR, Slika 8.26) valne se duljine odabiru slijedno, ali ponovno bez

provjere stanja repova. Oekuje se da ova shema daje sline rezultate kao i RND s obzirom da se ne koristi WDM dimenzija. Ovu je shemu najjednostavnije implementirati jer zahtijeva samo inkrementalni broja, Sluajna ako nema praznih repova (RNE Random if Non-Empty queues, Slika 8.27) bira se valna duljina koja odgovara praznom repu ako postoji barem jedan, a u suprotnom odabire se sluajno meu valnim duljinama koje odgovaraju nepraznim repovima. Od ove se sheme oekuju bolje performanse nego u RND sluaju zbog uvoenja optimizacije. Kompleksnost je poveana mehanizmom utvrivanja praznih repova.

Slika 8.27 Primjer RNE sheme

Sluajna meu nepopunjenim repovima (RNF Random among Non-Full queues, Slika 8.28) algoritam je slian RND samo to se valna duljina bira meu nepraznim repovima iskljuivanjem popunjenih repova na poetku. U sluaju da se valna duljina ne pronae paket je izgubljen. Ovo je jo jedna optimizacija

134

RND sheme. Kontrolna logika mora sluajno odabrati valnu duljinu znajui koji repovi nisu popunjeni.

Slika 8.28 Primjer RNF sheme

Najmanja duljina repa (MINL MINimum Length queue, Slika 8.29) dolaskom novog paketa bira se najkrai rep, tj. rep s najmanjom vrijednou . U sluaju da dva repa imaju jednake duljine (vrijednosti ) bira se onaj koji unosi najkrai . Ovaj algoritam u potpunosti iskoritava WDM dimenziju i oekuje se da daje najbolje performanse meu opisanim algoritmima. Upravljaka logika prospojnika je komplicirana jer mora utvrditi vrijednosti i za svaki rep i sortirati ih u rastuem poretku.

Slika 8.29 Primjer MINL sheme

Rep s najmanjim razmakom (MING MINimum Gap queue, Slika 8.30) bira se rep koji unosi najmanji meu uzastopnim paketima. U sluaju da dvije valne duljine imaju istu vrijednost , bira se ona koja ima najkrai rep (najmanja vrijednost ). Oekuju se jednako dobre performanse kao i u MINL sluaju. Kontrolna logika mora poznavati i za svaki rep kao i u prethodnom sluaju.

Slika 8.30 Primjer MING sheme Slika 8.31 prikazuje primjer odabira linije za kanjenje.

135

Slika 8.31 Primjer odabira linije za kanjenje

Primjer se odnosi na sheme RAN, RR dok je kod ostalih shema uvedena provjera popunjenosti repova (RNF) i vremenskog razmaka koji se uvodi pohranjivanjem paketa u odnosu na prethodne paketa (MINL i MING). Izraun se temelji na algoritmu prikazanom na Slika 8.31. Izlaz iz prorauna je minimalna duljina linije Dmin koja unosi potrebno kanjenje. Ukoliko takva linija nije slobodna na odabranoj valnoj duljini poveava se traena duljina linije dok se ne pronae slobodna linija ili se ne premai najvea duljina linije za kanjenje. Takav je algoritam kompliciraniji za implementaciju od onog koji provjerava stanje samo linije za kanjenje minimalne duljine ali daje neto bolje rezultate. Slika 8.32 prikazuje vjerojatnost gubitka paketa u ovisnosti o shemi pohranjivanja.
1.0E+00

Vjerojatnost gubitka paketa

1.0E-01

RND 1 WL

RR

1.0E-02

RNE RNF MING MINL

1.0E-03

1.0E-04

1.0E-05

0 0. 2 0. 4 0. 6 0. 8

1 1. 2 1. 4 1. 6 1. 8

2 2. 2 2. 4 2. 6 2. 8

Slika 8.32 Vjerojatnost gubitka paketa u ovisnosti o shemi pohranjivanja

Osnovna duljina linije za kanjenje mijenjana je u rasponu 0.1 4 srednje duljine paketa. Srednja duljina optikog paketa postavljena je na 520 okteta (20 okteta IP zaglavlja te 500 okteta srednje duljine IP podataka, dodatni podaci optikog paketa su zanemareni). Brzina kanala postavljena je na 40 Gbit/s s 16 valnih duljina. Spremnik je imao 8 linija za kanjenje. Provedena je simulacija jednog spremnika s

3 3. 2 3. 4 3. 6 3. 8

136

Poissonovim procesom dolaska na svim kanalima i 0.8 erl optereenjem po kanalu. Na slici je vidljivo da vjerojatnost gubitka postie minimum pri D u rasponu oko etvrtine srednje duljine paketa. Ogranienje vjerojatnosti gubitka paketa na 10-5 posljedica je ogranienog broja iteracija simulacije. Potvrene su poetne pretpostavke o efikasnosti pojedinih shema. RND i RR daju sline rezultate kao i sluaj s 1 valnom duljinom (oznaka 1 WL), odnosno pokazuje se da najjednostavniji mehanizmi dobro ne koriste frekvencijsku dimenziju. Za oko red veliine bolje rezultate pokazuje RNE, dok RNF, MING i MINL pokazuju bolje rezultate i ta 4 reda veliine od najjednostavnijih mehanizama. Pri vrijednostima D veim od 1.5 duljine paketa RR i RND grupa daje sline rezultate kao i grupa RNE, RNDF, MING i MINL. Vidljivo je da poveanje D ne mijenja vjerojatnost gubitka koja ostaje konstantna. Slika 8.33 prikazuje propusnost spremnika u ovisnosti o shemi pohranjivanja i osnovnoj duljini linije za kanjenje. Ulazno optereenje po kanalu iznosilo je 0.8 erl. Vidljivo je da se maksimalno izlazno optereenje postie za raspon vrijednosti D koji odgovara minimalnoj vjerojatnosti gubitaka paketa. Vidljivo je da sve sheme postiu stalnu propusnost pri veim vrijednostima D. Najslabije rezultate pokazuje RND shema koja ima i najveu vjerojatnost gubitka paketa, dok najveu propusnost pokazuju sheme MING i MINL.
0.8

MING MINL

0.75

RNF
0.7

RNE

Propusnost

0.65

1 WL
0.6

0.55

RR
0.5

RND

0.45

2 2. 2 2. 4 2. 6 2. 8

Slika 8.33 Propusnost u ovisnosti o shemi pohranjivanja

8.2

Otklonsko usmjeravanje

Optiko pohranjivanje potaknuto je konvencionalnim elektronikim rjeenjima. Kako je u elektronikim mreama kapacitet linkova puno manji nego u dananjim optikim mreama puno je naglaska bilo stavljeno na poveanje iskoritenja prijenosnog medija (link utilization). U mreama koje koriste optiko pohranjivanje podataka za svaki se paket garantira da e do odredita doi najkraim moguim putom ime je broj skokova (hops) u mrei minimiziran. Koritenje optikog pohranjivanja zahtjeva puno opreme i sloenu elektroniku kontrolu. Drugi je problem gubitak snage koje uvjetuje koritenje optikih pojaala i degradaciju odnosa signal-um to ograniava veliinu mree na vrlo velikim brzinama osim ako se ne koristi skupa regeneracija signala.

3 3. 2 3. 4 3. 6 3. 8

0 0. 2 0. 4 0. 6 0. 8

1 1. 2 1. 4 1. 6 1. 8

137

U otklonskom usmjeravanju sukob se rjeava prema sljedeem mehanizmu: ako dva ili vie paketa trebaju isti izlazni link da bi se postiglo usmjeravanje s najkraom udaljenosti, samo e jedan biti usmjeren na taj link, dok e ostali biti usmjereni na putove s udaljenostima veima od minimalne. Zbog toga broj skokova vie nije fiksan za isti par izvorinog i odredinog vora. Otklonsko usmjeravanje ne iskljuuje nuno pohranjivanje paketa. Najvie pojednostavljenja moe se dobiti koritenjem hot-potato usmjeravanja koje je poseban sluaj otklonskog usmjeravanja u sluaju gdje optiki spremnici nisu uope prisutni. Provedene su brojne analize otklonskog usmjeravanja na regularnim mrenim topologijama s jednolikim prometnim optereenjem. Takve su logike topologije graene nad razliitim fizikim topologijama (prsten, zvijezda ili mrea). Slika 8.34 prikazuje dvije najee topologije koritene za simulaciju mrenih performansi: Manhattan Street Network (MSN), i ShuffleNet.
0
00 01 02

4 5 6 7

0 1 2 3

1
10 11 12

2
20 21 22

3x3 Manhattan Street Network ShuffleNet od 8 vorova Slika 8.34 Manhattan Street Network i SuffleNet

Svaki vor u ovim topologijama ima dva ulazna i dva izlazna porta te mora posluivati prolazni i lokalno generirani/odredini promet. Prouavan je utjecaj razliitih strategija usmjeravanja na mrene performanse (kanjenje, prosjean broj skokova, agregatni kapacitet mree broj paketa koje mrea moe obraditi u nekom vremenskom razdoblju). Usporedba je napravljena na ShuffleNet topologiji izmeu pohrani i usmjeri i hot-potato usmjeravanja i pokazuje da je prosjean broj skokova vei za hot-potato usmjeravanje jer svi paketi do odredita ne dolaze najkraim putovima. S brojem korisnika (vorova) poveava se i prosjean broj skokova i agregirani kapacitet za obje strategije usmjeravanja. U mreama s vie skokova gdje se podaci od izvorita do odredita moraju usmjeravati preko vie vorova samo se dio kapaciteta mree koristi za novo stvoreni promet. Odreeni dio mrenog kapaciteta koristi se za prolazni promet (bypassing traffic) kojeg ine paketi koji putuju prema odreditu. Ukupan kapacitet mree obrnuto je proporcionalan prosjenom broju skokova, a proporcionalan broju vorova i kapacitetu linkova izmeu vorova. Pohrani i usmjeri mehanizam moe maksimizirati mreni kapacitet kako se poveava broj vorova. Moe se pokazati da ak i za mree koje sadre nekoliko tisua vorova agregirani kapacitet hot-potato usmjeravanja nije manji od 75% onog kod pohrani i usmjeri mehanizma. Objanjenje ovog rezultata moe biti da hot-potato usmjeravanje koristi mreu kao veliki spremnik i usmjeravaju paket u sukobu prema ostatku mree. Ovaj oblik usmjeravanja smanjuje propusnost mree u korist jednostavnije sklopovske implementacije.

138

U mreama s optikom komutacijom paketa sve-optiki put prospojen je izmeu izvorita i odredita bez potpune regeneracije i zato postaje ogranien u duljini na vrlo velikim brzinama prijenosa. Umnoak udaljenosti i brzine prijenosa je stalan ukoliko se eli zadrati greka po paketu (PER Packet Error Ratio) ispod neke granice. PER ovisi o brzini prijenosa uz zadanu veliinu mree i prosjean broj skokova. Postoje tri obiljeja koja odreuju performanse mree s otklonskim usmjeravanjem: 1. promjer (najvea udaljenost izmeu bilo kojeg para vorova u mrei i dobar pokazatelj kompaktnosti mree), 2. cijena otklona (maksimalno poveanje duljine puta u broju skokova uslijed jednog otklona), te 3. zaobilazni (don't care) vorovi (vorovi kod kojih su oba izlazna linka dio najkraeg puta). Visok postotak zaobilaznih vorova smanjuje broj otklanjanja ak i pri visokim optereenjima. Performanse ShuffleNet-a su bolje zbog manjeg promjera od MSN to se zadrava i pri visokim optereenjima visokim postotkom zaobilaznih toaka. Oekivani broj skokova ovisi o mehanizmu usmjeravanja. Za spremi i proslijedi mehanizme s beskonanim spremnicima prosjean broj skokova je minimalan jer paketi uvijek putuju najkraim putom do odredita. Vrijeme pohranjivanja u tom sluaju tei k beskonanosti kako se mrea pribliava zasienju, tj. kada se vjerojatnost generiranja paketa u svakom vremenskom odsjeku pribliava 1. Za otklonsko usmjeravanje prosjean broj skokova postaje rastua funkcija optereenja linka zbog ega je propusnost manja nego u spremi i proslijedi usmjeravanju. U svim opisanim mehanizmima usmjeravanja pretpostavljala se sinkrona mrea koja zahtjeva sloene i skupe mehanizme poravnavanja paketa. Ova pretpostavka moe postati problematina s obzirom da otklonsko usmjeravanje pretpostavlja male ili nikakve optike spremnike. Postavlja se pitanje performanse mree ako se uklone stupnjevi za poravnanje paketa i umjesto toga koristi otklonsko usmjeravanje. Asinkrone mree dolaze u zaguenje poveanjem prometnog optereenja, a propusnost im se postupno smanjuje kada optereenje pree odreenu granicu. Razlog je u tome to sve vei broj paketa poinje "kruiti" mreom zbog otklonskog usmjeravanja to smanjuje kapacitet mree za procesiranje novih paketa. Stvara se zatvoreni krug to dovodi do potpunog kolapsa mree. Da bi se izbjegao potpuni kolaps potrebno je promatrati broj skokova koje paket naini i drati ga ispod odreene razine. Jedan nain poveanja propusnosti i uklanjanja zaguenja je ograniavanje optikog pohranjivanja u takvim asinkronim mreama to dovodi do poveanja performansi osobito pri viim optereenjima. Zaguenje se znaajno smanjuje i koritenjem jedne cirkulirajue petlje. Problem asinkronog otklonskog usmjeravanja s ogranienim spremnicima je broj prolaska paketa kroz petlju, jer se odnos signal-um pogorava koritenjem optikih pojaala, a kanjenje u mrei se poveava s brojem kruenja. Zbog toga je potrebno utvrditi optimalan maksimalan broj ponovnih kruenja paketa. Praenje broja skokova smanjuje "lutanje" paketa mreom to je teko zabiljeiti u polju zaglavlja (slino kao TTL polje IP zaglavlja) jer bi se zaglavlje trebalo mijenjati u svakom voru. Jedno od rjeenja je da izvorini

139

vor zapie vremensku oznaku na paket koja se u svakom sljedeem voru usporeuje s lokalnim vremenom (pretpostavka je globalno sinkronizirani takt). Otklonsko usmjeravanje igra vanu ulogu u mnogim arhitekturama optikih mrea jer ima male ili nikakve zahtjeve na optiko pohranjivanje. Asinkrono otklonsko usmjeravanje u kombinaciji s ogranienim pohranjivanjem moe otkloniti potrebu za sloenim sinkronizacijskim stupnjevima i ponuditi zadovoljavajue performanse uz paljivi dizajn. Openito otklonsko usmjeravanje prua vie izbora projektantu mree, ali unosi i neke specifine probleme kao to su preslagivanje paketa i utjecaj stupnja otklonskog usmjeravanja. Slika 8.35 i Slika 8.36 prikazuju srednju i najveu vjerojatnost gubitka paketa u ovisnosti o optereenju mree. Analiziran je sluaj jednostavne sluajno povezane mree sa 6 vorova i 4 valne duljine. Mrea je dimenzionirana sa dodatnim kapacitetom od 0.1% (0.001), 10% (0.1), 30% (0.3) te 50% (0.5). Zanimljive rezultate daju sluajevi s najmanjim dodatnim kapacitetom koji imaju manju vjerojatnost gubitka paketa o referentnog sluaja bez otklona (oznaka NO) za manja optereenja mree. Porastom optereenja vjerojatnost postaje vea od referentne jer ima sve vie paketa u otklonu koju zaguuju mreu. Radi se dakle o loem mehanizmu rjeavanja sukoba jer se uz spremnike kao spremnik koristi itava mrea u sluaju otklona. Time se zaguuje komunikacija na primarnim rutama drugih zahtjeva ime vjerojatnost gubitka paketa na drugim zahtjevima raste bre od smanjenja vjerojatnosti gubitaka zbog otklona.
4.5E-02

Vjerojatnost gubitka paketa

4.0E-02 3.5E-02 3.0E-02 2.5E-02 2.0E-02 1.5E-02 1.0E-02 5.0E-03 1.0E-07 0.3 0.35 0.4 0.45 0.5 0.55 0.6 0.65 0.7 0.75 0.8 0.85 0.9 0.95

0.1 0.001

NO

0.3

0.5

Optereenje mree [erl]

Slika 8.35 Srednja vjerojatnost gubitka paketa u ovisnosti o stupnju otklona

7.0E-02

Vjerojatnost gubitka paketa

6.0E-02 5.0E-02 4.0E-02 3.0E-02 2.0E-02 1.0E-02 1.0E-07 0.3 0.35 0.4 0.45 0.5 0.55 0.6 0.65 0.7 0.75 0.8 0.85 0.9 0.95

0.5 NO 0.001 0.1 0.3

Optereenje mree [erl]

Slika 8.36 Najvea vjerojatnost gubitka paketa u ovisnosti o stupnju otklona

140

Pri analizi sluajeva s veim postotkom dodatnog dimenzioniranja treba voditi rauna o nainu dimenzioniranja mree. Naime promet je skaliran prije dimenzioniranja tako da se cjelokupna komunikacija podri jednim vlaknom u svakom smjeru izmeu svakog para vorova. To zapravo znai smanjenje osnovne komunikacije u odnosu na referentni sluaj to uzrokuje smanjenje vjerojatnosti gubitka paketa u odnosu na referentni sluaj. Slika 8.37 i Slika 8.39 prikazuju srednje i najvee kanjenje izraene relativno prema trajanju srednje duljine paketa na 40 Gbit/s kanalu. Vidljivo je da se uz koritenje otklona poveava kanjenje u odnosu na referentni sluaj bez kanjenja. Poveanjem optereenja kanjenje opada uz nagli skok pri odreenom optereenju. Pad je uvjetovan porastom gubitaka paketa na komunikacijama s velikom vjerojatnosti gubitka paketa koje su fiziki uglavnom dulje pa unose i vee kanjenje. Skok je uvjetovan naglim porastom otklona koji moe biti podran dodatnim kapacitetom (zbog toga nema skoka pri 0.001 dimenzioniranju jer nema dovoljno kapaciteta da podri otklon).
1.9E+04 1.8E+04 1.7E+04 1.6E+04

Normalizirano kanjenje

0.5

0.3 0.1

1.5E+04 1.4E+04 1.3E+04 1.2E+04 0.3 0.35 0.4 0.45 0.5 0.55 0.6 0.65 0.7 0.75 0.8 0.85 0.9 0.95

0.001 NO

Optereenje mree [erl]

Slika 8.37 Srednje relativno kanjenje u ovisnosti o stupnju otklona

5.0E+04 4.5E+04 4.0E+04

Normalizirano kanjenje

0.5

0.3
3.5E+04 3.0E+04 2.5E+04

0.1

NO
2.0E+04 0.3 0.35 0.4 0.45 0.5

0.001
0.55 0.6 0.65 0.7 0.75 0.8 0.85 0.9 0.95

Optereenje mree [erl]

Slika 8.38 Najvee relativno kanjenje u ovisnosti o stupnju otklona

8.3

Pretvorba valnih duljina

Optiko pohranjivanje i otklonsko usmjeravanje mogu se openito smatrati otklonima od uobiajenih postupaka u vremenskoj, odnosno prostornoj domeni. Pohranjivanje i promjena puta imaju svoje prednosti i nedostatke pohranjivanje osigurava veu propusnost mree ali zahtjeva vie sklopovlja i kontrole, dok je promjenu puta jednostavnije implementirati, no ne moe osigurati idealne

141

performanse mree. Ovi nedostaci se mogu zaobii ili minimizirati uporabom pretvorbe valnih duljina Ulazni stupanj u prospojnom voru, koji koristi pretvorbu valnih duljina i pohranjivanje, demultipleksira valne kanale, a valni pretvarai lociraju raspoloive valne duljine za odreeni izlaz. Neblokirajui prostorni prospojnik odabire izlaz ili odgovarajuu liniju za kanjenje. Ovdje se spremnik moe sastojati od niza linija za kanjenje razliitih duljina. Pretvorba valnih duljina u kombinaciji s optikim pohranjivanjem moe se primijeniti i u asinkronim mreama. Pokazano je da pretvorba valnih duljina smanjuje broj optikih prospojnika i smanjuje vjerojatnost gubitka paketa. Hot-potato usmjeravanje u kombinaciji s pretvorbom valnih duljina postaje interesantno za povezane (mesh) mree (Manhattan Street network i ShuffleNet [62]) u sluaju da je broj optikih spremnika u vorovima jednak broju valnih duljina. Pokazano je da su linije za kanjenje efikasnije u rjeavanju zaguenja od pretvorbe valnih duljina, no pretvorba osigurava smanjenje uma i ponovno oblikovanje signala. Pohranjivanje je prihvatljivije u mreama s malim brojem valnih duljina, no spremnici se mogu izbjei u mreama s velikim brojem i punom pretvorbom valnih duljina. Postoji nekoliko moguih kombinacija optikog pohranjivanja i pretvorbe valnih duljina sa spremi i proslijedi ili otklonskim usmjeravanjem. Odabir rjeenja ovisi o ogranienjima cijene, kanjenja paketa, gubitaka paketa, propusnosti mree ili drugima zahtijevanim performansama. Slika 8.39 i Slika 8.40 prikazuju vjerojatnost gubitka paketa i normalizirano kanjenje u ovisnosti o broju valnih duljina i optereenju. Oznaka W odnosi se na najgore sluajeve, dok se oznaka M odnosi na srednje vrijednosti. Analizirani su sluajevi bez pohranjivanja paketa. Vidljivo se da se vjerojatnost gubitka paketa poveava smanjenjem broja valnih duljina to je posljedica manjeg broja kanala koji su na raspolaganju paketima. Kako se radi o sluaju s potpunom promjenom valnih duljina paketima stoje na raspolaganju svi kanali na odabranom izlaznom linku.
7.0E-02

Vjerojatnost gubitka paketa

6.0E-02 5.0E-02 4.0E-02 3.0E-02 2.0E-02 1.0E-02 1.0E-07 0.3 0.35 0.4 0.45 0.5 0.55 0.6 0.65 0.7 0.75 0.8 0.85 0.9 0.95 1

2W 2M 4M 8W 8M 16W

16M

4W

Optereenje mree [erl]

Slika 8.39 Vjerojatnost gubitka paketa u ovisnosti o broju valnih duljina

Kanjenje je normalizirano prema duljini trajanja srednje vrijednosti duljina paketa. Kanjenje je manje za manji broj valnih duljina to je posljedica vee vjerojatnosti gubitka paketa. Isti je uzrok smanjenja kanjenja poveanjem optereenja mree.

142

2.8E+04 2.6E+04

Normalizirano kanjenje

2.4E+04 2.2E+04 2.0E+04 1.8E+04 1.6E+04 1.4E+04 1.2E+04 1.0E+04 0.3 0.35 0.4 0.45 0.5 0.55 0.6 0.65 0.7 0.75 0.8 0.85 0.9 0.95 1

(2W)

(4W)

(8W)

(16W) (8M) (16M)

(2M)

(4M)

Optereenje mree [erl]

Slika 8.40 Normalizirano kanjenje u ovisnosti o broju valnih duljina

8.4

Analiza pan-europske mree

Analiza pan-europske mree obuhvaa analizu referentnih COST 266 topologija u sluaju promjene optereenja i pod referentnim optereenjem za 2004 godinu. U sluaju skaliranja optereenja prvo je generirano referentno optereenje koje je zatim skalirano tako da je optereenje najoptereenijeg linka jednako optereenju mree.

8.4.1

Skaliranje optereenja

Prva skupina prorauna obuhvatila je COST 266 topologije uz skaliranje optereenja za 2004 godinu. Prikazan je utjecaj broja linija za kanjenje, otklonskog usmjeravanja i broja valnih duljina na vjerojatnost gubitka paketa u ovisnosti o optereenju mree.
Ovisnost o broju linija za kanjenje Analiziran je utjecaj broja linija za kanjenje na srednju (Slika 8.41) i najgoru (Slika 8.42) vrijednost vjerojatnosti gubitka paketa. Obuhvaene su tri grupe i to bez optikih spremnika (oznaka NB), uz 10 linija za kanjenje (oznaka 10 FDL), te uz 20 linija za kanjenje (oznaka 20 FDL) po spremniku. Svi analizirani sluajevi koriste 4 kanalne sustave s 40 Gbit/s kanalom.
1.0E-01

Vjerojatnost gubitka paketa

NB RT 1.0E-02 10FDL 1.0E-03 TT

1.0E-04 20FDL

1.0E-05

1.0E-06 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1

Optereenje mree [erl]

Slika 8.41 Srednja vjerojatnost gubitka paketa u ovisnosti o broju linija za kanjenje

Zanimljivo je uoiti da RT sluaj ima uvijek najloiju srednju vjerojatnost gubitka, dok LT sluaj ima najloiju najgoru vrijednost vjerojatnosti gubitka paketa. To se lako moe objasniti najveim srednjim optereenjem linka RT sluaja koji uzrokuje

143

velike vjerojatnosti gubitka paketa. Najvee najgore vjerojatnosti gubitka paketa u LT sluaju posljedica su velikog broja vorova pa tako i najduih zahtjeva. Fiziki dulji zahtjev koristi vie opreme pa tako ima i veu vjerojatnost gubitka paketa. Najgore vjerojatnosti imaju isti trend kao i srednje vjerojatnosti iako je diferencijacija izmeu razliitih grupa veliine spremnika manja. TT u oba sluaja pokazuje najbolje rezultate to je posljedica najbolje povezanosti, no to je plaeno visokom cijenom opreme. U sluaju s 20 linija za kanjenje nisu prikazani rezultati za optereenje mree manje od 0.5 zbog prevelikog potrebnog broja iteracija simulacije.
1.0E-01 NB LT 10FDL 1.0E-02 TT

Vjerojatnost gubitka paketa

1.0E-03 20FDL

1.0E-04 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1

Optereenje mree [erl]

Slika 8.42 Najgora vjerojatnost gubitka paketa u ovisnosti o broju linija za kanjenje

Iste skupine prorauna primijenjene su i na srednje (Slika 8.43) i najvee vrijeme kanjenja (Slika 8.44). Vrijeme je normalizirano prema duljini trajanja paketa srednje duljine jednakoj vrijednosti. Zanimljivo je da je dobra diferencijacija postignuta izmeu samo dvije skupine, odnosno sluaja bez pohranjivanja i sluaja s pohranjivanjem. U sluaju bez pohranjivanja kanjenje blago opada s poveanjem optereenja to je posljedica poveanog gubitka paketa na duljim zahtjevima. Smanjenjem broja paketa na duljim zahtjevima smanjuje se i doprinos veih kanjenja. Sluajevi s 10 i 20 linija za kanjenje imaju jednak trend porasta s porastom optereenja zbog veeg koritenja duljih linija za kanjenje. Ovaj bi porast bio blai da je broj linija za kanjenje manji, odnosno da je vjerojatnost gubitka paketa s porastom optereenja izraenija.
1.0E+07 10/20FDL

Relativno kanjenje

1.0E+06

1.0E+05 LT 1.0E+04 CT 1.0E+03 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1 NB

Optereenje mree [erl]

Slika 8.43 Normalizirano srednje kanjenje u ovisnosti o broju linija za kanjenje

144

1.0E+08

Relativno kanjenje

10/20FDL 1.0E+07

1.0E+06

1.0E+05

CT

LT

NB

1.0E+04 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1

Optereenje mree [erl]

Slika 8.44 Normalizirano najvee kanjenje u ovisnosti o broju linija za kanjenje

Ovisnost o otklonskom usmjeravanju Ovisnost o otklonskom usmjeravanju analizirana je za dimenzioniranje s 0.1% podrke otklonskim tokovima (sluaj bez dodatnog dimenzioniranja u kojem je otklon omoguen, oznaka 0.001), sluaj s dodatnim dimenzioniranjem s 20% podrke otklonskim tokovima (oznaka 0.2), te sluaj s 40% podrke otklonskim tokovima (oznaka 0.4). Rezultati su usporeeni sa sluajem bez otklona (oznaka NDR). U svim se sluajevima radi o 4 kanalnom sustavu s 40 Gbit/s kanalom bez pohranjivanja paketa. Slika 8.45 prikazuje srednju vrijednost, a Slika 8.46 najgoru vrijednost gubitka paketa.
1.0E-01

Vjerojatnost gubitka paketa

RT 1.0E-02 TT 1.0E-03 NDR

RT LT BT CT 0.001 0.2 0.4

1.0E-04

1.0E-05 TT(DR) 1.0E-06 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1

Optereenje mree [erl]

Slika 8.45 Srednja vjerojatnost gubitka paketa u ovisnosti o otklonu

1.0E-01

Vjerojatnost gubitka paketa

NDR LT TT 1.0E-02

LT RT BT CT

1.0E-03

TT(DR) 1.0E-04 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1

Optereenje mree [erl]

Slika 8.46 Najgora vjerojatnost gubitka paketa u ovisnosti o otklonu

145

U svim se sluajevima primjenom otklona dobivaju bolji rezultati nego bez otklona. to je stupanj podrke otklonu vei to su vjerojatnosti manje. U obzir treba uzeti opasku naina dimenzioniranja objanjenu u 8.2. U 8.2 je dobiveno da pri velikim optereenjima najmanja dodatna dimenzioniranja daju gore rezultate nego sluaj bez otklona. U ovom se proraunu takvi rezultati ne dobivaju to je posljedica generiranja prometnih zahtjeva prema prometnom modelu i zatim skaliranja tih prometnih zahtjeva. U 8.2 generirani su isti prometni zahtjevi za sve parove vorova i zatim skalirani to openito uzrokuje vea srednja optereenja linkova. U prometnim zahtjevima ali i topologiji lei objanjenje razlika. U svim sluajevima TT daje najbolje rezultate. RT ima najvee srednje vjerojatnosti, dok LT ima najvee najgore vjerojatnosti gubitka paketa. Objanjenja su jednaka kao i za prethodnu analizu utjecaja broja linija za kanjenje na vjerojatnost gubitka. Zanimljivo je primijetiti veliku razliku u rezultatima izmeu TT i ostalih topologija. TT naime ima daleko najbolje vjerojatnosti jer je otklon najefikasniji zbog vrlo velike povezanosti mree. Meu ostalim grupama LT pokazuje najloije najgore vjerojatnosti, a slijede ga RT, BT i CT. RT i LT mijenjaju mjesta u poretku u sluaju srednje vjerojatnosti gubitka paketa. Normalizirana srednja kanjenja (Slika 8.47) i najvea kanjenja (Slika 8.48) pokazuju oekivane trendove i vrijednosti.
3.5E+04 RT(DR) 3.0E+04

Relativno kanjenje

2.5E+04 2.0E+04 1.5E+04 1.0E+04 5.0E+03 0.0E+00

BT(DR) TT(DR)

0.4 0.2 0.001

NDR/{CT}

CT

0.3

0.4

0.5

0.6

0.7

0.8

0.9

Optereenje mree [erl]

Slika 8.47 Normalizirano srednje kanjenje u ovisnosti o otklonu

1.2E+05 1.0E+05 8.0E+04 TT(DR) 6.0E+04 4.0E+04 2.0E+04 NDR 0.0E+00 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1 CT(DR) LT RT BT

Relativno kanjenje

Optereenje mree [erl]

Slika 8.48 Normalizirano najvee kanjenje u ovisnosti o otklonu

Sluaj bez otklona ima uvijek manje vrijednosti kanjenja od sluaja s otklonom. RT ima najvee srednje kanjenje dok LT ima najvee najgore kanjenje. CT ima najmanje vrijednosti kanjenja zbog najmanjeg broja vorova. Na kanjenje utjee

146

najvie topologija, donosno veliina i povezanost mree. Manja dodatna dimenzioniranja unose i manja dodatna kanjenja zbog manje vjerojatnosti uspjenog otklona.
Ovisnost o broju valnih duljina Zadnja skupina prorauna je ovisnost o srednje (Slika 8.49) i najgore (Slika 8.50) vjerojatnosti gubitka paketa o broju valnih duljina. Poveanjem broja valnih duljina smanjuje se vjerojatnost gubitka kako je objanjeno u 8.3. RT ponovno ima najveu srednju vjerojatnost gubitka, dok LT ima najveu najgoru vjerojatnost gubitka paketa. TT u svim sluajevima pokazuje najbolje rezultate,
1.0E-01

Vjerojatnost gubitka paketa

1.0E-02 RT 1.0E-03 TT

4wl

1.0E-04

8wl 16wl

1.0E-05

1.0E-06 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1

Optereenje mree [erl]

Slika 8.49 Srednja vjerojatnost gubitka paketa u ovisnosti o broju valnih duljina
1.0E-01

Vjerojatnost gubitka paketa

4wl LT 1.0E-02 TT

1.0E-03 8wl

16wl 1.0E-04 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1

Optereenje mree [erl]

Slika 8.50 Najgora vjerojatnost gubitka paketa u ovisnosti o broju valnih duljina Slika 8.51 i Slika 8.52 prikazuju normalizirano srednje i najgore kanjenje respektivno.

Obuhvaeno je 4, 8 i 16 valnih duljina. Svi su sluajevi bez pohranjivanja paketa.

1.8E+04 1.6E+04 1.4E+04 1.2E+04 1.0E+04 8.0E+03 6.0E+03 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1 TT CT 16 8 4 LT/RT BT

Relativno kanjenje

Optereenje mree [erl]

Slika 8.51 Normalizirano srednje kanjenje u ovisnosti o broju valnih duljina

147

Uoljiva je diferencijacija po topologijama a ne grupama odreenim brojem valnih duljina. CT u oba sluaja pokazuje najmanja kanjenja. Kanjenje se smanjuje sa smanjenjem broja valnih duljina to je posljedica poveanja vjerojatnosti gubitaka. LT i RT pokazuju najloije rezultate za srednje kanjenje dok LT daje najgore rezultate za najvee kanjenje.
5.5E+04 5.0E+04 LT

Relativno kanjenje

4.5E+04 4.0E+04 3.5E+04 BT/RT/TT 3.0E+04 2.5E+04 2.0E+04 1.5E+04 1.0E+04 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1 CT

Optereenje mree [erl]

Slika 8.52 Normalizirano najvee kanjenje u ovisnosti o broju valnih duljina

8.5

Realno prometno optereenje

Druga je skupina prorauna usredotoena na iste topologije ali pod realnim optereenjem za 2004 godinu. Ukljueni su neki referentni sluajevi u kojima je prikazan utjecaj promjene broja linija za kanjenje u spremniku, dimenzioniranja kod otklonskog usmjeravanja te promjene valnih duljina. U svim je sluajevima koriten kanal kapaciteta 40 Gbit/s, te ulazna agregacija.

8.5.1

Kapacitet spremnika

Slika 8.53 prikazuje srednju (oznaka m) i najveu (oznaka w) vjerojatnost gubitka paketa, dok Slika 8.54 prikazuje normalizirano srednje (oznaka m) i najvee (oznaka

w) kanjenje. Ukljueni su sluajevi bez ogranienja na najvee doputeno optereenje linka (oznaka 1), te s 70% najveim doputenim ogranienjem (oznaka 0.7). Analizirani su sluajevi bez pohranjivanja paketa (oznaka 0), te s pohranjivanjem u spremnike s 3 linije za kanjenje (oznaka 3).
1.E-02

Vjerojatnost gubitka paketa

1.E-03 (1,0,m) 1.E-04 (1,0,w) (0.7,0,m) 1.E-05 (0.7,0,w) (1,3,m) (1,3,w) 1.E-06 (0.7,3,m) (0.7,3,w) 1.E-07

1.E-08 BT CT LT RT TT

Toplogija

Slika 8.53 Srednja i najvea vjerojatnost gubitka paketa u ovisnosti o broju linija za kanjenje

148

TT sluaj ima najmanje vjerojatnosti gubitka paketa zbog slabe optereenosti linkova uslijed velike povezanosti. Prati ga CT gdje je mala vjerojatnost uzrokovana veliinom. LT i RT pokazuju najgore rezultate. Najvee kanjenje oekivano dijele LT i RT sluajevi. Zanimljivo je primijetiti da varijacije kanjenja izmeu topologija nisu velike jer najvei utjecaj na kanjenje ima propagacijsko kanjenje koje je podjednako kod topologija jednakih veliina. To je ujedno i razlog najmanjim vrijednostima u CT sluaju.
1.E+06

1.E+05

Relativno kanjenje

(1,0,m) 1.E+04 (1,0,w) (0.7,0,m) 1.E+03 (0.7,0,w) (1,3,m) (1,3,w) 1.E+02 (0.7,3,m) (0.7,3,w) 1.E+01

1.E+00 BT CT LT RT TT

Toplogija

Slika 8.54 Normalizirano srednje i najvee kanjenje u ovisnosti o broju linija za kanjenje

8.5.2

Otklonsko usmjeravanje

Analizirane su srednja i najvea vjerojatnost gubitka paketa (Slika 8.55), te srednje i najvee kanjenje (Slika 8.56).
1.E+00

Vjerojatnost gubitka paketa

(0.001,0,m) 1.E-01 (0.001,0,w) (0.2,0,m) (0.2,0,w) (0.001,3,m) (0.001,3,w) 1.E-02 (0.2,3,m) (0.2,3,w)

1.E-03 BT CT LT RT TT

Toplogija

Slika 8.55 Srednja i najvea vjerojatnost gubitka paketa u ovisnosti o otklonskom usmjeravanju

Ukljueni su sluajevi s 0.1% (oznaka 0.001), te 20% (oznaka 0.2) dodatnim dimenzioniranjem podrke otklonu. Ovi sluajevi ukljuuju komunikaciju bez pohrane paketa, te komunikaciju sa spremnikom s 3 linije za kanjenje. TT ponovno pokazuje najmanje vrijednosti vjerojatnosti gubitka paketa i kanjenja.

149

1.E+08 1.E+07

Relativno kanjenje

1.E+06 1.E+05 1.E+04 1.E+03 1.E+02 1.E+01 1.E+00 BT CT LT RT TT

(0.001,0,m) (0.001,0,w) (0.2,0,m) (0.2,0,w) (0.001,3,m) (0.001,3,w) (0.2,3,m) (0.2,3,w)

Toplogija

Slika 8.56 Normalizirano srednje i najvee kanjenje u ovisnosti o otklonskom usmjeravanju

8.5.3

Bez promjene valnih duljina

Slika 8.57 i Slika 8.58 analiziraju sluajeve vjerojatnosti gubitka i kanjenja pri

dimenzioniranju bez pretvorbe valnih duljina. Pri dimenzioniranju primijenjeno je saimanje tokova (6.3.2). Ukljueni su sluajevi bez pohranjivanja, te s pohranjivanjem s jednom, dvije i tri linije za kanjenje. Rezultati su u svim sluajevima podjednaki jer je iskoristivost kanala mala zbog male fleksibilnosti procedure. CT sluaj zbog koncentracije prometa u malom broju vorova ima bolje iskoritenje kanala to se oituje u najveoj vjerojatnosti gubitka paketa.
1.E-01

Vjerojatnost gubitka paketa

1.E-02

(0,m) (0,w) (1,m) (1,w) (2,m) (2,w) (3,m)

1.E-03

1.E-04

(3,w)

1.E-05 BT CT LT RT TT

Toplogija

Slika 8.57 Srednja i najvea vjerojatnost gubitka paketa u ovisnosti o broju linija za kanjenje

LT sluaj pokazuje najmanje vjerojatnosti gubitka zbog dominantnog utjecaja slabog iskoritenja zbog rasprenja prometa na velikom broju vorova. S druge strane TT sluaj pokazuje najmanja kanjenja ponovno zbog dobre povezanosti koja smanjuje najkrae komunikacijske putove.

150

1.E+07 1.E+06

Relativno kanjenje

1.E+05 1.E+04 1.E+03 1.E+02 1.E+01 1.E+00 BT CT LT RT TT

(0,m) (0,w) (1,m) (1,w) (2,m) (2,w) (3,m) (3,w)

Toplogija

Slika 8.58 Normalizirano srednje i najvee kanjenje u ovisnosti o broju linija za kanjenje

151

Kvaliteta usluge

U ovom se dijelu razmatraju naini podrke kvaliteti usluge, a koji proizlaze iz same optike prirode optike komutacije paketa, a ne algoritma preuzetog iz elektronike komutacije paketa. U implementiranoj aplikaciji Cosmos grafikog suelja ugraena je i podrka diferencijaciji usluga (Slika 9.1).

Slika 9.1 Odreivanje mehanizma diferencijacije usluga

9.1

Arhitektura vora s diferencijacijom usluga

U nastavku se detaljnije razmatra prijedlog diferencijacije usluga predloen u DAVID projektu [63]. Slika 3.11 prikazuje strukturu prospojne matrice u DAVID prospojniku. Prospojna matrica prospaja u prostornoj, vremenskoj i frekvencijskoj domeni koritenjem prostornih prospojnika, linija za kanjenje i pretvornika valnih duljina. Nain meusobne povezanosti i koritenja ovih komponenti moe odrediti neku kvalitetu usluge, odnosno diferencijaciju klasa paketa. Arhitektura prospojne matrice moe se podijeliti na ulazni dio, spremnik, izlazni dio, te kontrolnu logiku. Ulazni dio, spremnik i izlazni dio povezani su prostornim prospojnikom. U ulaznom dijelu mijenja se valna duljina ulaznog paketa iz valne duljine koritene u prijenosnom sustavu u valnu duljinu koritenu u prospojniku. To je ujedno i jedino mjesto pretvorbe prije samog prospajanja. Paket kome je pri ulasku dodijeljena valna duljina i naputa prospojnik na toj valnoj duljini. Pretpostavka je da je za prospajanje dostupno W valnih duljina (interne valne duljine). U prijenosnom je sustavu pritom raspoloivo Mn valnih duljina (eksterne valne duljine). Broj internih valnih duljina zbog dijeljenja (statistiko multipleksiranje) moe biti manji od broja eksternih. Pretpostavlja se da je na ulazu W fiksnih pretvornika valnih duljina koji bilo koju ulaznu valnu duljinu pretvaraju na jednu od internih valnih duljina. Pretvornici mogu biti djelomice ili potpuno dijeljeni izmeu ulaza prospojne matrice. K pretvornika nije dijeljeno. Slika 9.2 prikazuje sva tri sluaja dijeljenja: potpuno dijeljenje svi pretvornici valnih duljina potpuno su dijeljeni izmeu svih ulaza (K=0, Slika 9.2a), rezervacija postoji skup jednakih pretvornika koji su dostupni svaki samo jednom ulazu (K=W, Slika 9.2b),

152

djelomino dijeljenje samo su neki pretvornici dijeljeni (0<K<W, Slika 9.2c).

1 1xW
. . . . . .

1 K

1 K 1 K (NK+h)xm

a) potpuno dijeljenje

b) rezervacija

c) djelomino dijeljenje

Slika 9.2 Varijacije implementacije ulaznog stupnja

Potpuno dijeljenje vodi minimizaciji potrebne opreme, dok rezervacija vodi boljim performansama, ali i veoj cijeni. Djelominim dijeljenjem pokuava se postii kompromis izmeu ovih suprotnih zahtjeva. Opisana diferencijacija usluga temelji se na spremniku. Drugi se algoritmi za diferencijaciju temelje na odbacivanju paketa koje je odreenom nekim uvjetom/pragom (treshold dropping) [64], te zakazivanju (rasporeivanju) prema prioritetima (priority scheduling) [65] koji se temelji na naprednom upravljanju repom u cilju postizanja razliite vjerojatnosti odbacivanja paketa za razliite tokove paketa. U ovom se pristupu ne implementira neki od ovih algoritama, ve se koristi optika priroda prijenosa kao to je predloeno za komutaciju snopova u [66]. Uzrok zaguenju su ogranienja spremnika i ogranien broj valnih duljina. Valne su duljine potencijalno rjeenje ovog problema i to u smislu broja pretvornika valnih duljina u ulaznom stupnju prospojnika, te nainu dodjele valnih duljina paketima. U optikoj WDM mrei jednostavno je razdvajati razliite klase usluge koritenjem valnih duljina, te razliitih fizikih resursa. Paketi koji pripadaju istoj klasi usluge procesiraju se i prospajaju na istim prospojnicima, te dijele iste spremnike i prijenosne elemente. Implementacija diferencijacije usluge mora biti izmeu paketa iste klase usluge ali razliitog prioriteta. Predlau se naini razlikovanja tri razine usluge u smislu vjerojatnosti gubitka paketa. Opisana tri mehanizma iskoritavaju opisanu arhitekturu s naglaskom na sluaj potpunog dijeljenja ulaznih pretvornika valnih duljina koji se pokazuju kao optimalno rjeenje u smislu odnosa sloenosti i performansi. Opisane tehnologije pokazuju veliku fleksibilnost koritenja same fizike arhitekture. Pohranjivanje i rezervacija valnih duljina meusobno se nadopunjuju. Frekvencijska domena unosi dva stupnja fleksibilnosti temeljena na dostupnosti resursa i sloenosti algoritma za rezervaciju resursa.

153

9.2
9.2.1

Mehanizmi diferencijacije usluga

Rezervacija valnih duljina (WA)

Rezervacija valnih duljina (WA Wavelength Allocation) zasnovana je na kontroli zaguenja na ulaznim pretvornicima valnih duljina. Razliiti broj pretvornika dodijeljen je svakoj od razina usluge. Pretvornici su oznaeni od 1 do W, a NL pretvornika dostupno je svim razinama usluge i dijeljeno izmeu svih paketa. Pretvornici izmeu NL i NM rezervirani su za srednji i visoki prioritet i nisu dostupni prometu niskog prioriteta. Pretvornici od NM do NH rezervirani su samo za najvii prioritet. Vrijedi NL<NM<NH=M. Neki su pretvornici dijeljeni izmeu cijelog prometa, neki izmeu dva najvia prioriteta, a mali je dio rezerviran za najvii prioritet. Ovo dijeljenje pretvornika komplementarno je dijeljenju izmeu ulaza prospojnika. Moe se primijeniti na sluaj potpunog dijeljenja, rezervacije i djelominog dijeljenja. Kvaliteta usluge kvantificirana je vjerojatnou gubitka, vremenom kanjenja paketa uslijed pohranjivanja i propusnou za sve klase usluga. Svi su prorauni provedeni za tri klase usluga nisku (low, oznaka L), srednju (medium, oznaka M), te visoku (high, oznaka H). Slika 9.3 - Slika 9.5 prikazuju sve tri ocjene kvalitete u ovisnosti o optereenju. Vrijeme kanjenja normalizirano je prema osnovnoj duljini linije za kanjenje. Proraun je proveden za sustav s 32 valne duljine, 4 linije za kanjenje te RAN shemom dodjele valnih duljina. Provedena su dva mjerenja tako da su u prvom pragovi NL i NM iznosili 40 odnosno 80 % ukupnog broja valnih duljina, a u drugom mjerenju pragovima su dodijeljene vrijednosti 20 te 40 % (oznake L', M' te H'). Prilikom prorauna koriten je mehanizam odabira valnih duljina koji odabire bilo koju liniju za kanjenje koja je slobodna na odabranoj valnoj duljini a dovoljno je dugaka da unese minimalno potrebno kanjenje (Slika 8.31). Iz dobivenih je rezultata vidljivo da je postignuta dobra diferencijacija izmeu sve tri klase usluge. Posebice je izraena diferencijacija izmeu srednjeg i niskog prioriteta koja se poveava s mijenjanjem sheme na 40/80 % (Slika 9.9). Razlika u vjerojatnosti gubitka paketa najvieg prioriteta promjenom sheme s 20/40 % na 40/80 % je neznatna to je posljedica RAN sheme odabira valnih duljina koja ne iskoritava efikasno prostor valnih duljina.
Vjerojatnost gubitka paketa
0.6 0.5 0.4 0.3 0.2 0.1 0 0.2 0.25 0.3 0.35 0.4 0.45 0.5 0.55 0.6 0.65 0.7 0.75 0.8 0.85 0.9 0.95

M'

L'

H/H'

Optereenje [erl]

Slika 9.3 Vjerojatnost gubitka paketa u ovisnosti o optereenju

Normalizirano vrijeme kanjenja pokazuje slinu tendenciju kao i vjerojatnost gubitka. Minimalno je vrijeme kanjenja postignuto za najvii prioritet (Slika 9.4).

154

2 1.8 1.6 1.4 1.2 1 0.8 0.6 0.4 0.2 0 0.2 0.25 0.3 0.35 0.4 0.45 0.5 0.55 0.6 0.65

Normalizirano prosjeno vrijeme kanjenja paketa

M'

L'

H
0.7 0.75

H'

0.8

0.85

0.9

0.95

Optereenje [erl]

Slika 9.4 Normalizirano vrijeme kanjenja u ovisnosti o optereenju

Propusnosti niskog i srednjeg prioriteta su vrlo sline dok je za visoki prioritet osigurana dobra diferencijacija zahvaljujui niskoj vjerojatnosti gubitka paketa (Slika 9.5).
0.45 0.4 0.35

H/H'

Propusnost

0.3 0.25 0.2 0.15 0.1 0.05 0 0.2 0.25 0.3 0.35 0.4 0.45 0.5 0.55 0.6 0.65 0.7 0.75 0.8

M L M'
0.85 0.9

L'
0.95

Optereenje [erl]

Slika 9.5 Propusnost u ovisnosti o optereenju

U drugom skupu mjerenja mijenjana je vrijednost osnovne duljine linije za kanjenje D. Prikazan je parametar D* koji predstavlja normaliziranu vrijednosti D prema srednjoj duljini IP datagrama (520 okteta). Optereenje sustava iznosilo je 0.8 erl. Slika 9.6 prikazuje vjerojatnost gubitka u ovisnosti o osnovnoj duljini D linije za kanjenje.
Vjerojatnost gubitka paketa
0.7 0.6 0.5 0.4 0.3 0.2 0.1 0 0.01 0.09 0.17 0.25 0.33 0.41 0.49 0.57 0.65 0.73 0.81 0.89 0.97 1.05 1.13 1.21 1.29 1.37 1.45 1.53 1.61 1.69 1.77 1.85 1.93

M'

L'

H'

M H

D*

Slika 9.6 Vjerojatnost gubitka paketa u ovisnosti o osnovnoj duljini linije za kanjenje

155

3.5

Normalizirano prosjeno vrijeme kanjenja paketa

3 2.5 2 1.5 1 0.5 0

L' M'

H' L/M
0. 09 0. 17 0. 25 0. 33 0. 41 0. 49 0. 57 0. 65 0. 73

0. 01

0. 81

0. 89

0. 97

1. 05

1. 13

1. 21

1. 29

1. 37

1. 45

1. 53

1. 61

1. 69

1. 77

1. 85 1. 85

D*

Slika 9.7 Normalizirano vrijeme kanjenja u ovisnosti o osnovnoj duljini linije za kanjenje
0.45 0.4 0.35

H'

Propusnost

0.3 0.25 0.2 0.15 0.1 0.05 0

M'

L'

0. 01

0. 09

0. 17

0. 25

0. 33

0. 41

0. 49

0. 57

0. 65

0. 73

0. 81

0. 89

0. 97

1. 05

1. 13

1. 21

1. 29

1. 37

1. 45

1. 53

1. 61

1. 69

1. 77

D*

Slika 9.8 Propusnost u ovisnosti o osnovnoj duljini linije za kanjenje

Vidljivo je da sve krivulje imaju minimum za neku vrijednost D. Smanjenjem prioriteta i optereenja taj se minimum pomie prema niim vrijednostima D. To znai da je za minimizaciju vjerojatnosti gubitka potrebno mijenjati osnovnu duljinu spremnika u ovisnosti o broju valnih duljina i optereenju. Kako takav zahtjev nije izvediv u praksi osnovnu duljinu linije za kanjenje treba postaviti na vrijednost koja daje minimalnu vjerojatnost gubitka za broj valnih duljina za koju se projektira sustav i optereenje pod kojim e se sustav najee nalaziti. Kod samoslinog prometa takav je zahtjev vrlo teko izvediv zbog openite nepredvidljivosti.

9.2.2 Kombinacija rezervacije i odbacivanja u odnosu na prag (WA/TD)

Kombinacija rezervacije i odbacivanja u odnosu na prag (WA/TD Combined Wavelength Allocation and Threshold Dropping) temelji se na dvostupanjskoj diferencijaciji dobivenoj rezervacijom pretvornika valnih duljina kao u prethodnom sluaju. Pretvornici 1 do NM<W dostupni su svim paketima, dok su pretvornici NM do NH=W rezervirani za promet najvieg prioriteta. Na ovaj se nain samo dvije razine diferencijacije mogu postii koritenjem pretvornika. Daljnja diferencijacija izmeu dvije nie razine prioriteta postie se odbacivanjem u spremnicima. Uvodi se pojam praga koji odreuje stupanj zauzetosti spremnika iznad koje se odbacuju paketi najnieg prioriteta. Ostali se paketi pohranjuju dok ima mjesta. U ovom se rjeenju diferencijacija za dva najvia prioriteta postie u frekvencijskoj domeni, a za dva najnia prioriteta u vremenskoj domeni. Slika 9.9 - Slika 9.11 prikazuju vjerojatnosti gubitka paketa, normalizirano vrijeme i propusnost u ovisnosti o optereenju. Provedena su dva prorauna s razliitim

1. 93

1. 93

156

vrijednostima ogranienja NM i praga spremnika. U prvom sluaju postavljene su vrijednosti NM = 60 % broja valnih duljina, i s pragom spremnika postavljenim na 80 % duljine spremnika (oznake L, M i H). U drugom je sluaju vrijedilo NM = 80 % broja valnih duljina i prag jednak 60 % duljine spremnika (oznake L', M' i H'). Sustav je imao 32 valne duljine i spremnicima sa 7 linija za kanjenje i RAN shemom. Vidljivo je da promjena parametara ima snaan utjecaj na vjerojatnost gubitka paketa niskog prioriteta, odnosno smanjenje njegove propusnosti. Poveanje skupa valnih duljina s 60 na 80 % ukupnog broja valnih duljina smanjuje vjerojatnost gubitka paketa srednjeg prioriteta. Vjerojatnost gubitka paketa se za visoki prioritet slabo mijenja promjenom parametara.
Vjerojatnost gubitka paketa
0.9 0.8 0.7 0.6 0.5 0.4 0.3 0.2 0.1 0 0.2 0.25 0.3 0.35 0.4 0.45 0.5 0.55 0.6 0.65 0.7 0.75 0.8 0.85 0.9 0.95

L' L

M'

H/H'
Optere enje [erl]

Slika 9.9 Vjerojatnost gubitka paketa u ovisnosti o optereenju

Normalizirano prosjeno vrijeme kanjenja paketa
3 2.5 2 1.5 1 0.5 0 0.2 0.25 0.3 0.35 0.4 0.45 0.5 0.55 0.6 0.65 0.7 0.75 0.8 0.85 0.9 0.95

L'/M'

M H L H'

Optereenje [erl]

Slika 9.10 Normalizirano vrijeme kanjenja u ovisnosti o optereenju

0.5 0.45 0.4 0.35 0.3 0.25 0.2 0.15 0.1 0.05 0 0.2 0.25 0.3 0.35 0.4 0.45 0.5 0.55 0.6

H/H'

Propusnost

L'

M M'

0.65

0.7

0.75

0.8

0.85

0.9

0.95

Optereenje [erl]

Slika 9.11 Propusnost u ovisnosti o optereenju

U drugom skupu mjerenja mijenjana je vrijednost osnovne duljine linije za kanjenje D. Optereenje sustava iznosilo je 0.8 erl. Ponovno je vidljiv minimum vjerojatnosti gubitka paketa za neku vrijednost osnovne duljine linije za kanjenje osim za sluaj paketa niskog prioriteta pri 60 % pragu spremnika. To je posljedica porasta

157

popunjenosti spremnika u podruju gdje se vjerojatnosti gubitaka ostalih prioriteta smanjuju.

0.7

Vjerojatnost gubitka paketa

L' M' L

0.6 0.5 0.4 0.3 0.2 0.1 0 0.01 0.09 0.17 0.25 0.33 0.41 0.49 0.57 0.65 0.73 0.81 0.89 0.97 1.05 1.13 1.21 1.29 1.37 1.45 1.53 1.61 1.69 1.77 1.85 1.93

M H' H

D*

Slika 9.12 Vjerojatnost gubitka paketa u ovisnosti o osnovnoj duljini linije za kanjenje
6

Normalizirano prosjeno vrijeme kanjenja paketa

H' L'/M' L/M H

5 4 3 2 1 0

0. 01

0. 09

0. 17

0. 25

0. 33

0. 41

0. 49

0. 57

0. 65

0. 73

0. 81

0. 89

0. 97

1. 05

1. 13

1. 21

1. 29

1. 37

1. 45

1. 53

1. 61

1. 69

1. 77

1. 85 1. 85

D*

Slika 9.13 Normalizirano vrijeme kanjenja u ovisnosti o osnovnoj duljini linije za kanjenje
0.5 0.45 0.4

H'

Propusnost

0.35 0.3 0.25 0.2 0.15 0.1 0.05 0

L'

M'

0. 01

0. 09

0. 17

0. 25

0. 33

0. 41

0. 49

0. 57

0. 65

0. 73

0. 81

0. 89

0. 97

1. 05

1. 13

1. 21

1. 29

1. 37

1. 45

1. 53

1. 61

1. 69

1. 77

D*

Slika 9.14 Propusnost u ovisnosti o osnovnoj duljini linije za kanjenje

9.2.3

Rezervacija valnih duljina sa zakazivanjem (WAS)

Rezervacija se valnih duljina sa zakazivanjem (WAS Wavelength Allocation with Scheduling) usredotouje na problem rezervacije valnih duljina i predstavlja proirenje WA tehnike promjenom algoritma za odabir valnih duljina. Iterativno ponavljanje algoritma za odabir valnih duljina presloeno je da bi se provodilo za sve pakete, no moe se provesti za dio paketa (npr. paketi najvieg prioriteta). Razliit broj pretvornika valnih duljina dodijeljen je svakoj razini usluge kao i u WA, te se koristi iterativno traenje valnih duljina za promet najvieg prioriteta. Ukoliko se ne pronae valna duljina za paket najvieg prioriteta u vremenu pohranjivanja to se vrijeme produuje i algoritam se ponavlja. Nakon treeg ponavljanja paket se

1. 93

1. 93

158

odbacuje. Ovaj se algoritam primjenjuje i na pakete srednjeg prioriteta, ali sa dvije iteracije. Ovaj algoritam nije u skladu s implementiranim osnovnim mehanizmom pretraivanja spremnika i utvrivanja slobodnih valnih duljina. Nakon to je utvrena valna duljina spremnik se slobodno pretrauje preko cijelog skupa linija za kanjenje koje unose dovoljno kanjenje. Time je zapravo ostvarena vea efikasnost pretraivanja a upravo takvu efikasnost poveanja skupa linija za kanjenje podrazumijeva WAS pristup.

159

10 Prometni izvori i modeli

Prometni izvori modelirani su za etiri vrste prometa: Poissonov promet, usnopljeni promet s eksponencijalno raspodijeljenim duljinama snopova i razmaka meu snopovima, samoslian promet ostvaren agregacijom, i samoslian promet ostvaren fraktalnim Gaussovim umom. U sva etiri sluaja duljina podataka u paketima bila je eksponencijalno raspodijeljena sa srednjom vrijednou od 500 okteta i duljinom zaglavlja od 20 okteta to odgovara tipinim vrijednostima IP datagrama IPv4. Ovi prometni izvori e se upotrijebiti i u daljnjim simulacijama IP preko WDM mree. Generatori prometa modelirani su koritenjem baznog modula message exchange (ME) domene (meBaseModule) na kojoj se temelji mehanizam izmjene poruka koji se koristi u simulaciji. Iz te bazne klase izvedena je bazna klasa generatora prometa (gBaseSource). Jedan ili vie generatora prometa se nalazi unutar izvora prometa (gIPTraffic) koji je takoer izveden iz baznog modula ME domene. Iz bazne klase prometnih generatora naslijeene su klase koje implementiraju pojedine prometne generatore (Slika 10.1).
meBaseModule gBaseSource gIPTraffic

gPareto gExponential Source gSSSource Source gExpBurst Source

Slika 10.1 Taksonomija izvora i generatora prometa Izvor prometa (Slika 10.2) sastoji se od jednog ili vie generatora prometa, spremnika,

i posluitelja.

Slika 10.2 Graa izvora prometa s kapacitetima pojedinanih generatora

Parametri izvora prometa ukljuuju optereenje izlaznog linka, tip izvora, broj pojedinanih generatora, srednja duljina podataka u paketu, duljina zaglavlja paketa, i broj paketa koje treba generirati. Zadaje se ukupno izlazno optereenje generatora na temelju kojeg se rauna pojedinano optereenje svakog generatora dijeljenjem ukupnog optereenja s brojem izvora (Slika 10.2). Broj generatora prometa ovisi o simuliranom izvoru. Kod samoslinog prometa ostvarenog agregacijom radi se o vie Pareto generatora, dok je u ostalim sluajevima u principu rije o jednom generatoru (iako nema ogranienja na taj broj).

160

Spremnik slui za ostvarivanje agregacije po FIFO principu. Paketi se na posluitelj alju u redoslijedu u kojem su doli tako da intenzitet izlaznog prometa iz spremnika odgovara intenzitetu izlaznog prometa iz izvora.

Slika 10.3 Vremenski okvir izmjene komunikacije porukama

Slika 10.4 Simulacija propagacije paketa linkom

Posluitelj u ovom sluaju ima ulogu nadoknaivanja propagacijskog kanjenja. Komunikacija izmeu modula u ME domeni odvija se izmjenom poruka izmeu modula vezanih logikim vezama. Kako logike veze ne modeliraju nikakva fizikalna obiljeja stvarnih komunikacijskih linkova (vrijeme propagacije, BER), izmjena poruka je trenutna. Rjeenje je u postavljanju novog modula izmeu dva komunicirajua koji umjetno unosi kanjenje. Da bi se izbjeglo koritenje takvog modula dodan je posluitelj u izvor prometa iji je kapacitet jednak kapacitetu izlaza izvora prometa. Ukoliko se u trenutku t0 izlazi paket iz spremnika, on e iz izvora prometa izai u trenutku t1 pri emu vrijedi t1 = t0 + duljina paketa/kapacitet procesora (Slika 10.3). S obzirom je kapacitet procesora jednak kapacitetu izlaznog linka trenutak primanja paketa u ponor prometa t1 odgovara dolasku stranjeg brida signala koji bi bio odaslan na link iz izlaza izvorita linijske brzine (kapacitet porta linijske kartice). Na taj nain je mjerenje trenutka dolaska paketa u ponor prometa izjednaeno s trenutkom u kojem je zavreno primanje cijelog paketa. Parametri koji se odnose na pakete su ukupan paketa koje treba generirati, srednja duljina podataka iz koje se eksponencijalnom razdiobom generiraju pojedinane duljine paketa, te duljina zaglavlja paketa (20 okteta kod IP datagrama).

10.1

Poissonov promet

Kod ovog generatora se meudolazna vremena paketa generiraju po eksponencijalnoj razdiobi, a srednje meudolazno vrijeme izraunato je iz izraza

1 srednja duljina paketa + duljina zaglavlja . t = 1 kapacitet generatora L pri emu je L optereenje pojedinog generatora.

(10.1)

10.2

Usnopljeni promet

Ovaj generator generira usnopljeni promet u kojem se duljina snopova i meudolazno vrijeme snopova generiraju prema eksponencijalnoj razdiobi. Meudolazno je vrijeme paketa unutar snopa 0 (Slika 10.5).

Slika 10.5 Izlazni promet generatora usnopljenog prometa

161

Duljina snopova (ON period) i meudolazno vrijeme snopova (OFF period) raunaju se kao ukupan broj okteta duljina paketa koje treba generirati. OFF period se naime moe promatrati kao ON period u kojem se ne generiraju paketi. Omjeri duljina ON i OFF perioda raunaju se prema izrazu srednja duljina ON perioda 1 = 1. (10.2) srednja duljina OFF perioda L Srednja duljina ON perioda ovisi o srednjoj dulji ON perioda Pareto generatora koja se rauna prema izrazu
srednja duljina ON perioda =

ON 1 S ON 1 1 S

ON 1 ON

(10.3)

pri emu je ON parametar oblika razdiobe koja generira duljinu ON perioda, a S najmanja vrijednost koju moe generirati Pareto razdioba. Za bolje poklapanje s zadanim optereenjem izlaznog linka poeljno je da srednja duljina ON perioda bude relativno velika (10-20 srednjih duljina podataka paketa) tako da se ova vrijednost moe pomnoiti nekim faktorom. Kako su duljine paketa eksponencijalno raspodijeljene, za oekivati je da unutar jednog snopa mora doi do prilagodbe duljine zadnjeg paketa duljini snopa. Ta iznimka nastupa nakon to je razdiobom generirana duljina paketa koja se vie ne moe poslati jer je preostala "neposlana" veliina snopa premala. Tada se duljina paketa postavlja na preostalu veliinu snopa. Slika 10.6 prikazuje histograme ON i OFF perioda na izlasku iz generatora usnopljenog prometa. Kako u ovom sluaju nije primijenjena agregacija ovi histogrami ujedno prikazuju obiljeja izlaznog prometa.
700 600

Broj perioda

500 400 300 200 100 0

52 0 37 2 08 5 79 8 51 1 22 4 93 7 65 0 36 3 07 7 79 0 32 3 59 4 86 5 11 14 16 19 22 24 27 30 33 35 38 50 3 3 6 9

ON OFF

Duljina [okteti]

Slika 10.6 Histogrami duljine trajanja ON i OFF perioda izvora

10.3

Samoslini promet

10.3.1 Definicija samoslinog procesa

Neka je X = (Xt : t = 0, 1, 2, ...) stohastiki proces stacionaran u irem smislu (covariance stationary), tj. proces s konstantnom srednjom vrijednou

162

 = E[Xt],

(10.4) (10.5) 1, 2, ...)

konanom varijancom
2 = E [(Xt )2],

i autokorelacijskom funkcijom E ( X t )( X t + k )
2 E ( X t )

( k = 0,

(10.6)

koja ovisi samo o k. U specijalnom sluaju pretpostavljamo da X ima autokorelacijsku funkciju oblika r (k) k L1(k), kada k (10.7) gdje je 0 < < 1 a L1 slabo varira prema beskonanosti, tj. L (tx ) lim 1 = 1, za sve x > 0 (10.8) t L (t ) 1 Neka za svaki m = 1, 2, 3, ...
X k( m ) = 1 m ( X km m +1 + ... + X km ), k = 1, 2, 3, ...

(10.9)

oznaava novi vremenski niz dobiven kao srednja vrijednost poetnog niza X preko nepreklapajuih blokova veliine m, tj. za svaki m = 1, 2, 3, ..., niz X(m) odreen je kao 1 X k( m ) = ( X km m +1 + ... + X km ), k = 1, 2, 3, ... (10.10) m Za svaki m, agregirani niz vremena X(m) definira proces stacionaran u irem smislu. Neka r(m) oznaava odgovarajuu autokorelacijsku funkciju. Proces X je samoslian (tono drugog reda) sa faktorom samoslinosti H = 1 - /2 ako odgovarajui agregirani proces X(m) ima istu strukturu koreliranosti kao i X, tj. r(m)(k)=r(k), za sve m=1, 2, 3, ... (k=1, 2, 3, ...) (10.11) (m) X je tono samoslian ako je agregirani proces X nerazluiv od X barem s obzirom na svojstva drugog reda. X je samoslian (asimptotski drugog reda) s faktorom samoslinosti H = 1 - /2 ako vrijedi r(m)(1)21-, kada m, (10.12) (m) 2 2- r (k) (k ), kada m (k = 2, 3, ...) (10.13) 2 gdje (f) oznaava operator druge centralne diferencije primijenjen na funkciju f, tj. 2(f(k)) = f(k+1) - 2f(k) + f(k-1). Asimptotski samoslian proces ima svojstvo da za veliki m odgovarajui agregirani vremenski niz X(m) ima odreenu korelacijsku strukturu odreenu samo faktorom . Zbog asimptotske jednakosti deriviranja i diferenciranja, r(m) asimptotski odgovara korelacijskoj strukturi X danoj s (10.11). Najzanimljivije svojstvo (tono asimptotskog) samoslinog procesa je injenica da agregirani proces X(m) posjeduje nedegenerirajuu korelacijsku strukturu kako m. Ovo svojstvo je u suprotnosti s tradicionalnim stohastikim modelima koji svi imaju svojstvo da njihovi agregirani procesi tee bijelom umu drugog reda, tj. ( ) r m (k)0, kada m (k = 2, 3, ...) (10.14)

163

Samoslinost je definirana preko matematike definicije samoslinog vremenski kontinuiranog stohastikog procesa X = (Xt: t 0) sa stacionarnim prirastima Xat=aHXt, za sve a > 0 (10.15) gdje je jednakost u smislu jednakosti konano dimenzionalnih razdioba, a eksponent H je parametar samoslinosti (Hurstov parametar). Definicije (10.13) i (10.14) su u prednosti jer uzimaju u obzir vezu s teorijom vremenskih nizova i odraavaju injenicu da su uglavnom velike vrijednosti m od interesa (velika vremenska razdoblja), a manje odstupanja od samoslinosti koja nastaju za m0.

10.3.2 Obiljeja samoslinih procesa

Ovisnost preko dugog perioda i Hurstov efekt Za stohastiki proces koji zadovoljava izraz (10.7) govori se da pokazuje ovisnost preko dugog perioda (long-range dependence), odnosno procesi koji pokazuju ovisnost preko dugog perioda imaju autokorelacijsku funkciju koja hiperbolno opada. Jednostavno je pokazati da (10.7) implicira r (k ) = .
k

Ova nezbrojivost korelacija pokazuje da je bez obzira na malu pojedinanu vrijednost korelacija, njihov kumulativni efekt nezanemariv i daje doprinos obiljejima koja su bitno razliita od onih u konvencionalnim procesima s ovisnou preko kratkog perioda. Ti procesi imaju eksponencijalno opadajuu autokorelaciju, tj. r (k) k, kada k (0 < < 1) (10.16) to rezultira u zbrojivoj autokorelacijskoj funkciji (10.17) 0 < k r (k) < . U frekvencijskoj domeni ovisnost preko dugog perioda manifestira se u spektralnoj gustoi koja se ponaa prema zakonu snage u blizini ishodita. Ekvivalentno prema (10.7) ovisnost procesa X preko dugog perioda postoji ako je f () L2(), kada 0 (10.18) ik gdje je 0 < < 1, L2 sporo varira oko 0, a f () = k r (k)e oznaava funkciju spektralne gustoe. S aspekta spektralne analize, ovisnost preko dugog perioda implicira f (0) = kr (k) = (10.19) tj. zahtijeva spektralnu gustou koja tei k + kako se frekvencija pribliava 0 (1/f um). Ovisnost preko kratkog perioda obiljeena je funkcijom spektralne gustoe f () koja je pozitivna i konana za = 0. Procesi Gaussovog uma (s 1/2 < H < 1) pokazuju ovisnost preko dugog perioda. Parametri H i d mjere stupanj ovisnosti preko dugog perioda i mogu biti procijenjeni preko empirijskih podataka. Heuristiki se ovisnost preko dugog perioda manifestira u prisutnosti ciklusa svih frekvencija i redova veliina te pokazateljima nestacionarnosti. Povijesna vanost samoslinog procesa lei u elegantnom objanjenju i interpretaciji empirijskog zakona koji se esto naziva Hurstovim zakonom ili efektom. Za zadani

164

skup promatranja (Xk: k = 1, 2, ..., n) sa srednjom vrijednou X(n) i varijancom S2(n), R/S statistika (rescaled adjusted range) dana je kao
R (n) S ( n) = 1 max ( 0,W1 ,W2 ,..., Wn ) min ( 0,W1 ,W2 ,..., Wn ) , S (n)

(10.20)

s Wk = (X1 + X2 + . . . + Xk) kX(n), k = 1, 2, ..., n. Hurst (1951, 1955) je utvrdio da se mnogi prirodni vremenski nizovi mogu prikazati izrazom E [R (n)/S (n)] cnH, kada n , (10.21) s Hurstovim parametrom H tipino oko 0.73, i pozitivnom konstantom c koja ne ovisi o n. Ukoliko promatranja Xk dolaze iz modela s ovisnou preko kratkog perioda, Mandelbrot i Van Ness (1968) pokazali su da E [R (n)/S (n)] dn0.5, kada n , (10.22) gdje je d konana pozitivna konstanta, neovisna o n. Diskrepancija izmeu gornjih izraza esto se naziva Hurstov efekt ili fenomen.
Slabo opadajua varijanca Sa strane statistike najzanimljivije svojstvo samoslinog procesa je injenica da se aritmetika srednja vrijednost smanjuje sporije od reciprone vrijednosti veliine uzorka, tj. ponaa se kao n za neki (0, 1), umjesto kao n-1 za procese iji agregirani nizovi konvergiraju k istom umu drugog reda. Neka su L1 i L2 slabo varirajue funkcije koje su asimptotski konstantne. Cox je pokazao da je autokorelacijska funkcija koja zadovoljava (10.7) jednaka specifikaciji niza (var (X(m)): m 1) sa svojstvom ( ) var (X m ) am, kada m , (10.23) gdje je a konana pozitivna konstanta neovisna o m i 0< < 1. Parametar je isti kao i u (10.7) i povezan je s parametrom u (10.18) s = 1 . Za stacionarni proces u irem smislu s agregiranim nizom X(m) koji tei istom umu drugog reda moe se pokazati da niz (var (X(m)): m 1) zadovoljava E [R (n)/S (n)] dn0.5 , kada n , (10.24) (m) 1 var (X ) bm , kada m , (10.25) gdje je b konana pozitivna konstanta neovisna o m. Posljedica slabo opadajue varijance var(X(m)) za klasine statistike testove i sigurnost predikcijskih intervala moe biti dalekosena jer su uobiajene standardne devijacije pogrene za faktor koji tei beskonanosti kako se veliina uzorka poveava.

10.3.3 Heavy-Tailed razdiobe, Pareto razdioba

Razdioba je heavy-tailed ako vrijedi P[X > x ] x , kada x , 0 < < 2 (10.26) Asimptotski oblik heavy-tailed razdiobe je hiperbolian bez obzira na ponaanje razdiobe za male vrijednosti sluajne varijable. Pareto razdioba je najjednostavnija heavy-tailed razdioba, jer je hiperbolina preko cijelog podruja definicije. Njezina funkcija gustoe razdiobe je

165

p ( x ) = k x 1 ; , k > 0, x k a kumulativna funkcija razdiobe

F ( x ) = P[ X x ] = 1 (k x )

(10.27) (10.28)

Parametar k predstavlja najmanju moguu vrijednost sluajne varijable. Heavy-tailed razdiobe imaju zajednika svojstva koja ih bitno razlikuju od uobiajenih razdioba poput eksponencijalne, normalne ili Poissonove: za 2 razdioba ima beskonanu varijancu, za 1 razdioba ima beskonanu srednju vrijednost. Zbog toga se smanjivanjem parametra proizvoljno velika povrina moe smjestiti u rep krivulje funkcije gustoe razdiobe, odnosno sluajna varijabla koja se ravna po heavy-tailed razdiobi moe poprimiti vrlo velike vrijednosti s nezanemarivom vjerojatnou. Jedan od naina utvrivanja prisutnost heavy taila u razdiobi po kojoj se ravnaju neki podaci dovoljno je nacrtati log-log graf komplementarne razdiobe F ( x ) = 1 F ( x ) = P[ X > x ] Nacrtana na ovaj nain heavy-tailed razdioba ima svojstvo
d log F ( x ) = , x > d log x

(10.29)

(10.30)

za neki , to predstavlja linearno ponaanje repa preko velikog podruja. Pareto razdioba posjeduje obiljeja vana za generiranje samoslinog prometa. Jedno od njih je svojstvo memoriranja zbog kojeg vjerojatnost nekog budueg dogaaja (generiranja paketa) ovisi o prolim dogaajima (generiranim paketima):
k a P [ X > S + K ] S +K S+K S (10.31) = a = = P[ X > S + K | X > S] = a P[ X > S] ak S+K k x a +1 dx S S

ak a dx x a +1

Ukoliko veliine S i K oznaavaju broj paketa tada se gornji izraz moe interpretirati da vjerojatnost da e u nekom snopu biti generirano K paketa ovisi o broju do sada generiranih paketa S u tom snopu. Slijedi zakljuak da je vjerojatnije da e se u nekom vremenskom trenutku nastaviti snopovi u kojima je do tog trenutka generirano vie paketa od onih u kojima je do tog trenutka generirano manje paketa (Slika 10.7, brojevi na krivuljama oznaavaju vrijednost parametra S).

Slika 10.7 Svojstvo memoriranja Pareto razdiobe

166

Kako u raunalnoj implementaciji nije mogue generirati beskonano velike brojeve slijedi da se Pareto razdioba mora ograniiti nekom najveom vrijednou (truncated Pareto distribution). Sluajna varijabla koja se ravna po Pareto razdiobi moe se prikazati kao k (10.32) X PARETO = 1/ a , 0 < U 1, U gdje U oznaava jednoliko raspodijeljenu varijablu. Najvea vrijednost Q koju moe generirati takav generator Pareto razdiobe jednaka je b Q = 1/ a , (10.33) S pri emu S oznaava najmanji pozitivni broj koji se moe generirati generatorom jednolike razdiobe. Funkcija gustoe ograniene Pareto razdiobe pT(x) jednaka je
Q

pT ( x )dx = 1 pT ( x ) =
b

p ( x)
Q

p ( x )dx
k

ak a x a +1

k 1 Q

(10.34)

pri emu je p(x) funkcija gustoe Pareto razdiobe. Oekivanje ograniene Pareto razdiobe jednako je
ak a x1 a E ( X ) = xfT ( x ) dx = k 1 a k 1 Q
Q Q

k a 1 1 Q ak ak 1 S a (10.35) = = a a 1 a 1 1 S k 1 Q

a 1

10.4

Stohastiko modeliranje samoslinog procesa

Reprezentacije koje promatraju proces korelacijske strukture dane u (10.7) kao (konanu aproksimaciju) kontinuiranog zbroja Gauss-Markovljevih procesa esto se objanjavaju prisutnou vierazinske hijerarhije koritenih mehanizama s ciljem stvaranja samoslinosti. Openito je vrlo teko dokazati fiziku prisutnost takvih vierazinskih hijerarhija procesa te njihovu ulogu u stvaranju samoslinog procesa. Iz tog razloga razvijeni su formalni matematiki modeli koji predstavljaju reprezentacije samoslinog procesa uglavnom bez fizikalnog objanjenja. U nastavku je opisan jedan takav model tono samoslian frakcionalan Gaussov um. Uz njega se esto navodi i klasa asimptotski samoslinih frakcionalnih autoregresivnih procesa s pomicanjem srednje vrijednosti (ARIMA - asymptotically self-similar fractional autoregressive integrated moving-average processes).

10.4.1 Frakcionalan Gaussov um

Frakcionalan Gaussov um (FGN Fractional Gaussian Noise) X = (Xk: k = 0, 1, 2, ...) je stacionaran Gaussov proces sa srednjom vrijednou = [Xk], varijancom
2 2 = E ( X k ) ,

(10.36)

i autokorelacijskom funkcijom

167

r (k) = 1/2 (|k + 1 | 2H | k | 2H + | k 1 | 2H), k = 1, 2, 3, . . .

(10.37)

Asimptotski vrijedi (10.38) Moe se pokazati da rezultirajui agregirani procesi X (m = 1, 2, 3, ...) imaju istu razdiobu kao i X za sve 0<H< 1. Zbog toga je prema (10.7) i (10.9) frakcionalan Gaussov um tono samoslian proces drugog reda s faktorom samoslinosti H, sve dok je 1/2<H<1. Razlomljeni Gaussov um su prvi definirali Mandelbrot i Van Ness (1968). Usprkos rigidnoj korelacijskoj strukturi (10.37), frakcionalan Gaussov um moe se promatrati kao idealizacija ili prihvatljiva prva aproksimacija sloenijih struktura. Koraci algoritma konstruiranja frakcionalnog Gaussovog uma:
(m)

r (k) H(2H 1) | k | 2H 2 (k , 0 < H < 1)

Konstrukcija slijeda vrijednosti

{ f1 , ..., f n / 2 } ,

gdje je f j = f ( 2 j n ; H ) ,

koji odgovara spektru snage FGN procesa za frekvencije 2/n do . "Fuzz" svakog {fi} mnoenjem s neovisnom eksponencijalno raspodijeljenom sluajnom varijablom sa srednjom vrijednou 1. Dobiveni niz oznaava se s fi . Ovaj korak je potreban pri procjeni spektra snage procesa koritenjem periodograma uzorka kada je snaga procijenjena za pojedinu frekvenciju asimptotski raspodijeljena kao neovisna eksponencijalna sluajna varijabla sa srednjom vrijednosti jednakoj stvarnoj snazi. Pitanje vezano uz tonost ove metode u stvaranju samoslinih putova je u stupnju u kojem se asimptotski rezultati mogu primijeniti na konaan spektar snage bez naruavanja svojstva samoslinosti. Konstrukcija niza kompleksnih vrijednosti {z1, ..., zn/2} pri emu je z = f tako da je faza zi uniformno raspodijeljena izmeu 0 i 2. Tehnika

{}

sluajne faze zadrava spektar snage (i tako autokorelaciju) koji odgovara fi , ali osigurava da su razliiti putovi generirani ovom metodom neovisni. Takoer osigurava normalno raspodijeljene marginalne razdiobe konanih rezultata, to je uvjet za frakcionalni Gaussov um, te primjenu Whittle-ove procedure koritenjem izraza za f(; H) koji odgovara spektru snage FGN. Ostaje otvoreno pitanje zato randomizacija faza dovodi do Gaussovog procesa.

{}

' ' Konstrukcija { z0 , ..., zn 1} , proirene verzije niza {z1, ..., zn/2}:

0, ako j = 0 z 'j = z j , ako 0 < j n / 2, i z , ako n / 2 < j < n n j

(10.39)

gdje z n j oznaava kompleksno konjugirani broj z n j . {zj'} sadri spektar snage koriten pri konstruiranju {zi}, no zbog simetrije oko zn/2' sada odgovara Fourierovom transformatu signala s realnim vrijednostima. Inverzna Fourierova transformacija {zj'} da bi se dobio priblini uzorak FGN puta {xi}.

168

10.4.2 Samoslinost ostvarena agregacijom

Na poetku e biti openito opisan postupak dobivanja samoslinog prometa agregacijom pojedinanih prometa, nakon ega slijedi pojednostavljena konstrukcija samoslinog prometa agregacijom prometa generiranih procesima beskonane varijance. Pretpostavka je da procesi imaju strogo alternirajue periode aktivnosti (ON periodi) i periode neaktivnosti (OFF periodi), te se podudara s veinom ON/OFF generatora koji se pojavljuju u telekomunikacijskoj literaturi. ON i OFF periodi mogu imati razliite razdiobe (duljine trajanja ili broja paketa koje treba generirati) konane ili beskonane varijance.
Homogeni izvori Pretpostavimo prvo da imamo jedan izvor koji generira stacionarni binarni niz {W(t), t 0,}. W(t) = 1 znai da postoji paket u vremenu t, dok W(t) = 0 oznaava nepostojanje paketa. Ukoliko se W(t) promatra kao porast u vremenu t tada je ovaj proces obiljeen porastom 1 unutar ON perioda i 0 unutar OFF perioda. Duljine ON i OFF perioda su neovisne, a mogu imati razliite razdiobe. OFF period uvijek slijedi ON period, dok se cijeli period procesa sastoji od para ON i OFF procesa (interrenewal period). Pretpostavimo sada da imamo M izvora jednake razdiobe. Agregirani proces ima svoj niz {W(m)(t), t 0}. Superpozicija ili kumulativni broj paketa u vremenu t iznosi

M m =1

W ( m ) (t )

(10.40)

Ukupan broj paketa u intervalu [0, Tt] iznosi

Tt M * WM (Tt ) = W (m ) (u )du . 0 m=1

(10.41)

Od interesa je statistiko ponaanje stohastikog procesa {WM* (Tt), t 0} za velike M i T. Ponaanje ovisi o razdiobama ON i OFF perioda koje jo nisu odreene. Cilj je odabir razdiobe na takav nain da se kada M i Z proces {WM* (Tt), t 0} uz prikladnu normalizaciju izjednauje s procesom {limBH (t), t 0} gdje je lim konana pozitivna konstanta, a BH frakcionalno Brownovo gibanje koje je jedini Gaussovski proces sa stacionarnim porastima koji je samoslian (konanodimenzinalna razdioba {T-HBH (Tt), t 0} ne ovisi o odabiru T, pri emu je 1/2H1). Frakcionalno Brownovo gibanje je Gaussovski proces sa srednjom vrijednou 0, stacionarnim porastima i kovarijancom 1 2H EBH ( j )GH ( j + k ) = s 2 H + t 2 H - s - t . (10.42) 2 Prirasti G j = BH ( j ) - BH ( j -1), j = 1, 2, ... (10.43)

nazivaju se frakcionalnim Gaussovim umom. Vrijedi jaka korelacija EG H ( j )G H ( j + k ) H (2 H 1)k 2 H 2 kada k , (10.44) gdje ak~bk znai ak/bk 1 kada k . Ovisnost preko dugog perioda obiljeava opadanje s kvadratnom ovisnou.

169

Neka f 1 ( x ), F1 ( x ) = f 1 (u )du, F1c ( x ) = 1 F1 ( x ),

0

(10.45)

oznaavaju funkciju gustoe vjerojatnosti i funkciju razdiobe te komplementarnu razdiobu, a

1 = xf1 (x )dx, 12 = (x 1 )2 f1 ( x )dx ,

0 0

(10.46)

srednju vrijednost i varijancu ON perioda. Uvode se analogne oznake f2, F2, F2c, 2 i 22 za OFF period. Pretpostavimo da kada x vrijedi
F1c ( x )
1 2

x 1 L1 ( x ) sa 1 < 1 < 2 ili 12 <

(10.47) (10.48)

F2c ( x )

2 x 2 L2 ( x ) sa 1 < 2 < 2 ili 2 <

gdje je

> 0 konstanta, a Lj>0 sporo varirajua funkcija u beskonanosti, tj.

lim
x

L j ( tx ) Lj ( x)

=1

(10.49)

za bilo koji t > 0. Treba zapaziti da je srednja vrijednost j uvijek konana, dok je varijanca j2 beskonana kada je j<2. Funkcija Fj bi npr. mogla biti Pareto, tj.

Fjc ( x ) = K jx X - j za x K > 0, 1 < j < 2

(10.50)

i jednaka 0 za x<K. Dozvoljeno je da su razdiobe F1 i F2 za ON i OFF periode razliite. Jedna od njih moe npr. imati konanu varijancu, dok druga moe imati beskonanu. Kada je 1<j<2 postavlja se a j = j ( (2 j )) ( j 1) , (10.51) a kada je j2< postavlja se j=2, Lj1 i aj=j2. Faktor normaliziranja i konstante ogranienja u izvodu ispod ovise o tome da li je L (t ) = lim t 2 2 1 (10.52) L2 (t ) konana, 0 ili beskonana. Ako je 0<< postavlja se min=1=2,
2 lim = 2 2 2 a1 + 12 a 2 3

(1 + 2 ) (4 min ) (1 + 2 )3 (4 min )
2 2 max a min

, i L=L2.

(10.53)

Ako je =0 ili = postavlja se

2 lim

, i L=Lmin

(10.54)

gdje je min indeks 1 ako je = (npr. za 1<2), a indeks 2 za =0. Pretpostavka je pod navedenim uvjetima vrijedi [12]: Za veliki M i T, agregirani kumulativni proces {WM* (Tt), t 0} ponaa se statistiki kao

170

TM

1 1 + 2

t + T H L(T )M lim BH (t ) ,

(10.55)

gdje je H = (3-min)/2, a lim kao to je prethodno zadano. Preciznije vrijedi * 1 lim lim T H L1 / 2 (T )M 1 / 2 WM (Tt ) TM t = lim BH (t ) (10.56) T M 1 + 2 gdje lim oznaava konvergenciju u smislu konano dimenzionalnih razdioba. Heuristiki prethodna tvrdnja kae da srednja razina TM(1/(1+2))t daje glavni doprinos za velike M i T. Fluktuacije od te razine dane su frakcionalnim Brownovim gibanjem limBH(t) skaliranim faktorom nieg reda THL(T)1/2M1/2. Vano je i da se ogranienja primjenjuju u navedenom redoslijedu. Vidljivo je da 1<min<2 znai 1/2<H<1, tj. ovisnost preko dugog perioda. Glavni uzrok pribavljanja H>1/2 je heavy-tailed svojstvo

F jc (x )

L j ( x ), za x , 1 < j < 2

(10.57)

Za ON ili OFF period, tj. hiperbolian rep za razdiobe ON ili OFF perioda s 1<<2. Slian se rezultat dobiva ako se WM*(Tt) zamjeni kumulativnim brojem okteta u [0, Tt]. Dokaz ove pretpostavke moe se pronai u [12].
Primjer konstrukcije (Mandelbrot, Taqqu, Levy) Ova konstrukcija (koju je prvotno predloio Mandelbrot (1969) i kasnije proirili Taqqu i Levy (1986) te Levy i Taqqu (1987)) temelji se na agregaciji veeg broja jednostavnih procesa obnavljanja koji predstavljaju meudolazna vremena beskonane varijance. Ova se konstrukcija moe promatrati kao pokuaj objanjenja samoslinosti pomou fizikalnog procesa, to se posebno koristi u simulacijama paketskog prometa velikih brzina. Neka su U0, U1, U2, . . . sljedovi cjelobrojnih pozitivnih sluajnih varijabli (vremena izmeu obnavljanja) s P [U u ] u h (u), kada u , 1<<2 (10.58) gdje h sporo varira u beskonanosti. Pareto razdioba s parametrom 1 < < 2 zadovoljava heavy-tailed ponaanje ili svojstvo "dugakog repa". Neka je W0, W1, W2, . . . niz s E [W] = 0, E [W2] < , neovisan o nizu U. Da bi se dobio stacionaran niz obnavljanja (Sk) k 0, uzima se S0 neovisan o Uk i raspodijeljen kao P [S0 = u ] = 1P[U u + 1], u = 0, 1, 2, ... (10.59) gdje je =E[U]. Za k1 definira se

S k = S 0 + j =1U j .
k

(10.60)

Proces obnavljanja W = (W(t): t = 0, 1, 2, ...) definira se tada kao

W (t ) = Wk I ( S k 1 , S k ) (t )
k =0 t

(10.61)

pri emu IA(.) oznaava indikatorsku funkciju skupa A. W je stacionaran jer su njegove konano-dimenzionalne razdiobe nepromjenjive uslijed vremenskih pomaka.

171

Primjer puta procesa W je niz toaka smjetenih na segmentu paralelnom s x osi, a s vrijednou Wk kada t (Sk 1, Sk]. Agregiranjem M kopija W(1) , W(2) , ..., W(M) procesa W dobiva se traeni proces W* opisan s
W * (T , M ) = W (m ) (t )
t =1 m =1 T M

(10.62)

sa svojstvom W*(0, M) = 0. U poetnom Madelbrotovom modelu T oznaava vrijeme, M indeks modela (stupanj agregacije), a W cijenu (ekonomski model). Mandelbrot (1969), te Taqqu i Levy (1986) pokazali su efekte agregacije poveavajueg broja kopija procesa W i njihovog akumuliranja preko sve veih vremenskih perioda. Posebice su pokazali da se za velike M i T s T < < M, W* ponaa kao frakcionalno Brownovo gibanje, tj. ispravno normaliziran W*(T, M) konvergira (u smislu konvergencije konano-dimenzionalnih razdioba) u integriranu verziju frakcionalnog Gaussovog uma, tj. Gaussovog procesa BH = (BH(s): s 0), 1/2 < H <1, sa srednjom vrijednou 0 i korelacijskom funkcijom R (s, t) = 1/2 (s2H + t2H | s t | 2H) (10.63) BH ima stacionarne priraste i samoslian je (u smislu (10.15)) s faktorom samoslinosti H. Kao neposredna posljedica rezultata Taqqu-a i Levy-a slijedi da se za velike T i M uz T < < M, proces prirasta procesa W* ponaa kao frakcionalan Gaussov um. Tvorba samoslinog procesa agregacijom sve vie kopija elementarnih procesa obnavljanja W preko sve duih vremenskih perioda temelji se u osnovi na heavy-tail ponaanju vremena meuobnavljanja U. Zbog svojstva (10.58) proces W moe s visokom vjerojatnou poprimiti istu vrijednost (Wk) preko dugih vremenskih perioda. Agregacija velikog broja kopija procesa W rezultira u ukupnom zbroju koji postaje sve vie Gaussov, a razmatranje preko dueg vremenskog razdoblja unosi znaajnu ovisnost, to su obiljeja Brownovog gibanja.

10.5

Generatori samoslinog prometa

10.5.1 Generator Pareto prometa (gParetoSource)

Generatori Pareto prometa slue za generiranje samoslinog prometa agregacijom. Parametrizirani su sljedeim vrijednostima: faktor oblika ON perioda (ON), faktor oblika OFF perioda (OFF), minimalna veliina ON perioda (bON = 1 paket), i minimalna veliina OFF perioda (bOFF). Faktori oblika ON i OFF perioda iznose 1.4 i 1.2 respektivno, jer je vea vjerojatnost generiranja dugakog OFF neko dugakog ON perioda. Uz minimalnu veliinu ON perioda (1 paket = 520 okteta) minimalna duljina OFF perioda rauna se prema izrazu

172

 (10.64) bOFF = bON Uz faktore oblika ove su minimalne veliine drugi podatak potreban za generiranje duljina ON i OFF perioda. U ovom sluaju vrijedi isti nain prilagodbe duljine zadnjeg paketa kao i u prethodnom sluaju. Slika 10.9 prikazuje pojedinane vrijednosti ON i OFF perioda. Vidljiva je prisutnost iljaka koji ukazuju na periode velike duljine. Kod eksponencijalnog usnopljenog prometa takvih velikih razlika u duljinama nije bilo.

ON OFF

ON 1 1 S ON OFF 1 OFF 1 1 ON OFF 1 S

800 700 600

Broj perioda

500 400 300 200 100 0 250 1500 2750 4000 5250 6500 7750 9000 10250 11500 12750 14000 15250 16500 ON OFF

Duljina [okteti]

Slika 10.8 Histogram trajanja ON i OFF agregiranog prometa (1 Pareto generator)

1.6E+05 1.4E+05 1.2E+05

Duljina [okteti]

1.0E+05 8.0E+04 6.0E+04 4.0E+04 2.0E+04 0.0E+00 0 100 200 300 400 500

ON OFF

Broj perioda

Slika 10.9 Pojedinane duljine trajanja ON i OFF perioda jednog od Pareto generatora Slika 10.10 prikazuje histograme trajanja ON i OFF perioda. Vidljiva je vea

razvuenost repa nego u sluaju eksponencijalno raspodijeljenih duljina kod usnopljenog prometa. Objanjenje te pojave je u samoj prirodi Pareto razdiobe kod koje je vjerojatnost generiranja velikih vrijednosti (u ovom sluaju duljina ON i OFF perioda) vea u usporedbi s eksponencijalnom razdiobom.

173

4000 3500 3000

Broj perioda

2500 2000 1500 1000 500 0

0 0 50 50 50 50 50 50 50 50 50 50 50 50 50 50 50 50 50 25 75 50 12 17 22 27 32 37 42 47 52 57 62 67 72 77 82 87 92 97 10 25 0

ON OFF

Duljina [okteti]

Slika 10.10 Histogram trajanja ON i OFF agregiranog prometa (10 Pareto generatora) Slika 10.11 prikazuje pojedinane duljine trajanja ON i OFF perioda izvora

sastavljenog od niza Pareto izvora. Vidljiva je prisutnost iljaka koji upuuju na generiranje vrlo dugih perioda. Te su razlike manje izraene kod OFF perioda. OFF periodi gledano prema histogramu imaju veu uestalost pojave duih perioda, no ON periodi mogu poprimiti vrlo velike vrijednost. Takve velike vrijednosti ON perioda nisu prisutne kod pojedinanog Pareto generatora.
5.0E+04 4.5E+04 4.0E+04

Duljina [okteti]

3.5E+04 3.0E+04 2.5E+04 2.0E+04 1.5E+04 1.0E+04 5.0E+03 0.0E+00 0 1000

ON OFF

Broj perioda

Slika 10.11 Pojedinane duljine trajanja ON i OFF perioda agregiranog prometa (10 Pareto generatora)

10.5.2 Generator samoslinog prometa (frakcionalan Gaussov um) (gSSSource)

Generiranje samoslinog prometa pomou frakcionalnog Gaussovog uma svodi se na sljedee korake: generiranje frakcionalnog Gaussovog uma (10.4.1), normaliziranje dobivenog rezultata, te interpretacija normaliziranog rezultata i generiranje prometa. Frakcionalan Gaussov um generiran je prema [67]. Za to je potrebna vrijednost Hurstovog parametra koji se prema [12] rauna prema 3 min ( ON , OFF ) H= , (10.65) 2

174

pri emu su ON i OFF parametri Pareto razdiobe pri generiranju samoslinog prometa agregacijom. Broj uzoraka, odnosno duljina generiranog niza odreuje se prema broju paketa koje treba generirati. Duljina ON perioda koji se u terminologiji samoslinih izvora naziva bin postavljena je na 10 prosjenih duljina podataka paketa (5000 okteta) jer je uz tu vrijednost dobiveno dobro podudaranje izlaznog optereenja sa zadanim, a i slae se s duljinom snopa kod generatora usnopljenog prometa. Uz tu duljinu uvedeno je i ogranienje veliine bina na vrijednost 10 puta veu od odabrane "srednje" duljine (5000 okteta). Kako duljina generiranog niza mora biti potencija broja 2 zbog FFT koristi se sljedei izraz
broj paketa * srednja duljina paketa duljina niza FGN = pow 2, ld . (10.66) L * srednja duljina bina

Najvei problem pri generiranju samoslinog prometa ovom metodom predstavlja interpretacija rezultata. Rezultati su naime dobiveni u obliku niza realnih brojeva prethodno izraunate duljine (Slika 10.12a). Izlazni niz Out duljine n dalje se transformira prema sljedeim koracima: n n 2 1. E = Out [i ] n , var = (Out [i ] E ) n , = var , i =1 i =1 2. i { ,..., n} A[i ] = 1 + 1
Out [i ] , 2

1 za A[i ] 0 3. i { ,..., n} A[i ] = 1 , 1 / A[i ] inace

max duljina bina max duljina bina za A[i ] > 1 4. i { ,..., n} A[i ] = " srednja" duljina bina " srednja" duljina bina , A[i ] inace

corr =

nL

i =1

A[i ]

, i { ,..., n} A[i ] = A[i ] corr . 1

U 5. koraku treba voditi rauna o broju binova koje treba generirati da bi se generirao zadani broj paketa. Broj binova se naime izraunava prema "srednjoj duljini bina" i predstavlja grubu aproksimaciju potrebnog broja binova. Potreban broj binova e biti u svakom sluaju manji ili jednak izraunatom broju. Broj binova koji e zaista biti potreban izraunava se zbrajanjem duljina binova i dijeljenjem ukupne sume s prosjenom duljinom paketa dok se ne dostigne zadani broj paketa. Ta procjena je bitna jer se normaliziranje dobivenog izlaznog vektora treba odnositi samo za dio koji e u generiranju zaista biti od interesa. Ukoliko se normaliziranje napravi za itav izlazni niz razlika izmeu dobivenog simulacijskog optereenje linka i zadanog optereenja biti e vea (iako ta razlika ne prelazi 5%). Dobiveni niz A predstavlja duljine binova koji se trebaju generirati. Ukoliko je ta duljina vee od maksimalne duljine bina (50000 okteta) tada se izjednauje sa

175

zadanom najveom doputenom duljinom. Kako je broj paketa u prosjenom sluaju vei od broja paketa koji se trebaju generirati, taj se broj paketa uzima kao ogranienje prilikom generiranja. Slika 10.12b prikazuje samoslian proces nakon normalizacije. Maksimalna duljina ograniena je zadanom maksimalnom duljinom bina. Za duljinu zadnjeg paketa vrijedi ista napomena kao i u prethodnim sluajevima.

a) Niz prije normalizacije

b) Niz nakon normalizacije Slika 10.12 Izlaz iz FGN generatora samoslinog procesa Slika 10.13 analizira duljine binova u obliku histograma i pojedinanih duljina.

a) Histogram duljina binova

176

b) Pojedinane duljine binova Slika 10.13 Duljine binova

10.6

Ocjena samoslinosti procesa

10.6.1 Whittle-ov estimator

Kljuan problem prilikom prouavanja uzoraka samoslinog procesa je procjena parametra H (Hurstov parametar). Brza i priblina procjena temelji se na Whittleovoj metodi najvee vjerojatnosti. Neka je {xt} uzorak samoslinog procesa X za kojeg su poznati svi parametri osim varijance (Var(X)) i faktora samoslinosti H. Neka f(; H) oznaava spektar snage procesa X normaliziranog tako da ima varijancu 1, te I() periodogram (spektar snage dobiven koritenjem Fourier-ove transformacije) od {xt}. Za procjenu parametra H potrebno je pronai H koji minimizira
I ( ) g H = d . (10.67) f ; H Ako {xt} ima duljinu n, tada se integral moe pretvoriti u diskretan zbroj preko 2 4 frekvencija = , ,..., 2 . n n Oblik estimatora se temelji na injenici da su ordinate periodograma I() asimptotski neovisne i eksponencijalno raspodijeljene sa srednjom vrijednou f(; H). Zajedno s 2 procjenom moe se izraunati varijanca H :

log f ( ) = 4 (10.68) d . H Prilikom sintetiziranja samoslinih putova moe se koristiti Whittle-ov estimator s
1

2 H

2 H da bi se utvrdilo da li je H dovoljno blizu H koji je planiran. Whittle-ov

estimator nije test konzistentnosti uzorka vremenskog niza s ovisnou preko dugog vremenskog perioda, ve procjena parametra H koja se temelji na pretpostavci da spektar koritenog procesa odgovara f(; H).

177

10.6.2 Statistike metode za testiranje samoslinosti

S teoretskog stajalita, slabo opadajua varijanca, ovisnost preko dugog perioda i spektralna gustoa u obliku (10.18) razliite su manifestacije istog svojstva procesa stacionarnog u irem smislu X, odnosno injenice da je X (asimptotski ili tono) samoslian. Problemu testiranja i procjene stupnja samoslinosti moe se pristupiti iz tri razliita smjera: analiza varijance agregiranog procesa X(m), vremenska analiza temeljena na R/S statistici, te analiza temeljena na periodogramu u frekvencijskoj domeni.
Analiza temeljena na varijanci Varijanca samoslinog procesa X(m) (m = 1, 2, 3, . . . ) linearno opada (za veliki m) u log-log prikazu u odnosu na m s krivuljama koje su proizvoljno blae od -1. Nijedan od procesa s ovisnou preko kraeg perioda ne pokazuje kvadratnu ovisnost varijance. Varijanca samoslinog procesa moe se aproksimirati u nekom tranzijentnom vremenskom periodu modelima koji su ovisni preko kratkog vremenskog perioda s velikim brojem parametara, ali e varijanca procesa X(m) u konanici linearno opadati u log-log prikazu u odnosu na m s krivuljom jednakom -1. Grafovi koji prikazuju odnos varijance i vremena (variance-time plots) dobiveni su crtanjem log(var(X(m))) u odnosu na log(m) ("vrijeme") i crtanjem krivulje kroz rezultirajue toke u ravnini primjenom metode najmanjih kvadrata, pritom zanemarujui male vrijednosti za m. Vrijednosti procijenjene za asimptotsku krivulju izmeu -1 i 0 upuuju na samoslinost, a procjena stupnja samoslinosti dana je s H = 1 2 .

Analiza temeljena na ovom principu nije pouzdana za empirijske podatke malog obima. Prilikom mjerenja uzoraka na telekomunikacijskoj mrei ovakva metoda postaje vrlo korisna i daje prilino tonu sliku o samoslinosti zabiljeenog vremenskog niza i o stupnju samoslinosti. Varijanca agregiranog procesa X(m)=mH-1X moe se izraziti kao
Var X ( m ) Var X Var ( X ) log =m Var ( X ) Proces brojanja (incremental process) Xt jednak je

(m)

2( H 1)

) = ( 2H 2) log ( m ) .

(10.69)

X t = Y ( t ) Y ( t 1) . preko kojeg se promatra proces (10-2 s u daljnjem izraunu).

(10.70)

Slika 10.14 prikazuje vrijednosti koje poprima proces brojanja Xt. T je osnovni period

Slika 10.14 Proces brojanja Xt

178

Proces brojanja u sluaju generiranja paketa poprima vrijednosti jednake broju dolazaka paketa u nekom vremenskom periodu. Varijanca procesa brojanja jednaka je
Var ( X t ) = 1 n X ti X t n i =1

(10.71)

Agregirani proces procesa Xt jednak je 1 m X t( ) = [ X t m+1 + X t m + 2 + ... + X t ] . (10.72) m Agregirani proces Xta predstavlja ukupan broj dolazaka paketa preko nekog vremenskog perioda razmjernog stupnju agregacije a (Slika 10.15).

Slika 10.15 Stupanj agregacije

Varijanca agregiranog procesa iznosi

Var X t(

a)

1 n X ti( a ) X t( a ) n i =1

),
2

(10.73)

to je dovoljno za proraun vrijednosti preko razliitih razina agregacije (vremenskih perioda) na temelju simulacijski dobivenih vrijednosti procesa brojanja. Slika 10.16 prikazuje log-log prikaz u sluaju Pareto generiranog samoslinog procesa (long range dependence, LRD) i u sluaju eksponencijalno raspodijeljenih vremena dolazaka (non-LRD). Vidljivo je da se u non-LRD sluaju dobiva linearna ovisnost, odnosno da se varijanca s poveanjem vremena promatranja za red veliine smanjuje za red veliine. Kod LRD sluaja takav je pad blai to daje intuitivnu sliku "neobuzdanosti" samoslinog prometa i kod poveanja vremena promatranja. Iz nagiba dobivenog grafa koritenjem relacije (10.68) moe se izraunati vrijednost Hurstovog parametra.
0 -0.5 -1 -1.5 -2 -2.5 -3 -3.5 LRD non-LRD 1 2 3 4

log(normalizirana varijanca)

log(stupanj agregacije)

Slika 10.16 log-log prikaz u sluaju ovisnosti preko dugog perioda (LRD) i bez te ovisnosti (non-LRD)

179

R/S analiza Cilj R/S analize empirijskih zapisa je izraun stupnja samoslinosti H (Hurstov parametar) za samoslian proces koji je generirao analizirane podatke. R/S analiza temelji se na heuristikom grafikom pristupu. Uzorak koji se sastoji od N promatranja (Xk : k = 1, 2, 3, . . . , N) dijeli se na K nepreklapajuih blokova, nakon ega se rauna izraz R (ti , n)/S (ti , n) za svaku od novih poetnih toaka t1 = 1, t2 = N/K + 1, t3 = 2N/K + 1, . . . koje zadovoljavaju (ti 1) + n N. Za danu vrijednost n mogue je dobiti najvie K R/S uzoraka za mali n, te samo jedan kada je n blizu ukupnoj veliini uzorka N. Sljedei korak je uzimanje logaritamski razmaknutih vrijednosti n poevi s n 10. Na kraju se crta graf log(R (ti, n)/S(ti, n)) u odnosu na log(n) (rescaled adjusted range plot). Graf tipino poinje tranzijentnom dijelom koja predstavlja prirodu ovisnosti preko kraeg perioda u uzorku, no na kraju se fluktuacije smiruju prema krivulji odreenog nagiba. Grafika R/S analiza koristi se za utvrivanje prisutnosti takvog asimptotskog ponaanja u podacima. U tom sluaju procjena H faktora samoslinosti H dana je nagibom te krivulje (odreene metodom najmanjih kvadrata), koja moe poprimiti vrijednost izmeu i 1. Najatraktivnije svojstvo R/S analize je njezina relativna robusnost u odnosu na promjene rubne razdiobe, to doputa razdvajanje prouavanja svojstava samoslinosti u podacima od karakteristika razdiobe. Analiza temeljena na periodogramu R/S analiza je jednostavan nain za utvrivanje samoslinosti (na heuristiki nain), no odsutnost ogranienja prilikom procijene onemoguava njezinu primjenu u sloenijim sluajevima (kao pronalaenje intervala pouzdanosti za stupanj samoslinosti H). Periodogram omoguuje takvu analizu. Posebno se za Gaussove procese X = (Xk: k = 0, 1, 2, ...), intenzivno prouavala analiza periodogramom. Pri koritenju ove metode javljaju se dva osnovna problema: 1. devijacija od Gaussovog procesa, i 2. devijacija od pretpostavljenog modela spektra. Podaci se moraju transformirati tako da se dobije priblino eljena rubna (normalna) razdioba. Za rjeavanje drugog problema postoji nekoliko rjeenja koja ukljuuju procjenu H iz periodograma samo pri niskim frekvencijama ili uz izoliranje utjecaja I(x) pri visokim frekvencijama. Ako su skupovi podataka veliki koristi se izravnija metoda koja koristi agregaciju. Ako je (Xi)i1 Gaussov proces koji zadovoljava (10.18) tada agregirani proces definiran s

X (j m ) = m H L1 / 2 (m )

t = ( j 1)m +1

(X

mk

E [X t ]), j { , 2, ..., [n / m]}, 1

(10.74)

konvergira (u smislu razdiobe) k frakcionalnom Gaussovim umu kako m (L(.) je slabo varirajua funkcija u beskonanosti). Ista tvrdnja vrijedi i ako je Xt=+G(Yt), gdje je (Yt)t1 Gaussov proces koji zadovoljava (10.18) te E[G(Yt)]=0, E[G2(Yt)]< i E[G(Yt)Yt]0. Za dovoljno veliki m Gaussov razlomljeni um je dobar model za X(m) tako da se na njega moe primijeniti procjena temeljena na najveoj vjerojatnosti.

180

10.7

Simulacija

Cilj simulacije bila je usporedba srednjeg i maksimalnog optereenja spremnika u sluaju Poissonovog prometa (Poi), eksponencijalno usnopljenog prometa (Burst), samoslinog prometa agregacijom Pareto izvora (SSA), te samoslinog prometa pomou fraktalnog Gaussovog uma (SS). odnosno utvrivanje razlike izmeu "tradicionalnog" modeliranja prometa i samoslinog prometa, te verificiranje uporabe samoslinog prometa na sloenijim sustavima. Tradicionalni modeli naime pretpostavljaju razdiobu duljina trajanja ON i OFF perioda s konanom varijancom, dok je samoslino modeliranje temeljeno na pretpostavci beskonane varijance, koje se u literaturi esto naziva i Noah efekt. Tradicionalni prometni modeli se mogu svesti na specijalni sluaj generiranja Poissonovog prometa agregacijom za vrijednosti vee od 2. Osnovno pitanje na koje je trebalo dati odgovor je veliina spremnika potrebna da bi odbacivanje paketa uslijed zauzea memorije bila 0 u promatranom periodu vremena, odnosno utvrivanje razlike u dimenzioniranju spremnika u sluaju tradicionalnog prometa i samoslinog prometa. Usporedbe su napravljene za srednje i maksimalno optereenje spremnika. Uz to su dane i usporedbe (simulacijski dobivenih) razdioba duljina repova za ove sluajeve. Brzina procesiranja je u svim sluajevima jednaka linijskoj brzini. Srednja duljina ON perioda usnopljenog prometnog izvora postavljena je na 10 prosjenih duljina paketa (500 okteta), to odgovara i faktoru skaliranja pri normalizaciji Gaussovog uma kod samoslinog prometa generiranog FGN. Samoslian promet ostvaren agregacijom je proveden uz agregaciju prometa iz 10 generatora Pareto prometa uz faktore oblika 1.4 (ON period) i 1.2 (OFF period). Samoslian promet ostvaren agregacijom parametriziran je faktorom skaliranja ("srednja vrijednost bina") od 10 prosjenih duljina paketa i maksimalnom veliinom bina od 100 paketa. Veliina Hurstovog parametra postavljena je na vrijednost (10.65). Prosjena veliina paketa u svim mjerenjima iznosi 500 okteta, a veliina zaglavlja 20 okteta (IP datagram).

10.7.1 Simulirani sustav

Simulirani se sustav sastoji od generatora prometa, sustava posluivanja, i ponora prometa (Slika 10.17).
izvori prometa

~ ~

sustav posluivanja posluitelj spremnik

Slika 10.17 Simulirani sustav

Radi se o jednostavnom jednoprocesorskom sustavu posluivanja sa spremnikom ureenim po FIFO principu. Model spremnika odgovara elektroniki implementiranom spremniku. Kasnije e ti rezultati biti usporeeni s rezultatima modela spremnika s linijama za kanjenje. Cilj simulacije bila je usporedba obiljeja

181

sustava posluivanja uz razliite vrste izvora i vrijednosti prometnih parametara izvora. Drugi dio simulacija odnosio se na model spremnika s linijama za kanjenje i utvrivanje utjecaja prometnog modela za takav model spremnika. Modeliranje i simuliranje provedeno je koritenjem objektno orijentirane paradigme i Cosmos programskog pomagala.

10.7.2 Rezultati
Slika 10.18 prikazuje srednju duljinu paketa u spremniku, dok Slika 10.19 prikazuje

najveu duljinu paketa u spremniku u ovisnosti o prometnom optereenju i tipu prometnog izvora.
4000

Duljina spremnika [okteti]

3500 3000 2500 2000

SSA

SS
1500 1000 500 0
0. 01 0. 06 0. 11 0. 16 0. 21 0. 26 0. 31 0. 36 0. 41 0. 46 0. 51 0. 56 0. 61 0. 66 0. 71 0. 76 0. 81 0. 86 0. 91 0. 96

Burst

Poi

Optereenje [erl]

Slika 10.18 Srednja duljina paketa u spremniku u ovisnosti o prometnom optereenju i prometnom izvoru (106 paketa))
6000

Duljina spremnika [okteti]

SS
5000 4000 3000 2000 1000 0

Burst

SSA Poi

Slika 10.19 Najvea duljina paketa u spremniku u ovisnosti o prometnom optereenju i prometnom izvoru (106 paketa)

Vidljivo je da su prosjene i maksimalne duljine repova za Poissonov promet najmanje, vee su za usnopljeni promet, a najvee za samoslian promet. Takav se rezultat lako moe objasniti injenicom da pojava snopova znai intervale koji se sastoje od niz paketa u kojima je razmak izmeu paketa 0, odnosno optereenje je 1. U tim periodima (ON periodi) dolazi do nakupljanja paketa u spremnicima zbog

0. 01 0. 06 0. 11 0. 16 0. 21 0. 26 0. 31 0. 36 0. 41 0. 46 0. 51 0. 56 0. 61 0. 66 0. 71 0. 76 0. 81 0. 86 0. 91 0. 96

Optereenje [erl]

182

ograniene brzine procesiranja. Broj paketa se smanjuje u OFF periodima u kojima je izvor neaktivan. Zanimljivo je da maksimalno optereenje samo kod Poissonovog prometa pokazuje strogu tendenciju porasta, dok se kod pojave usnopljenosti maksimalno optereenje uglavnom kree oko istih vrijednosti bez obzira na optereenje. To je posljedica injenice da duljina ON perioda openito ne ovisi o optereenju. Optereenje naime samo odreuje omjere srednjih duljina ON i OFF perioda. Na sljedeim slikama prikazano je kretanje broja paketa u spremniku sustava posluivanja. Sva mjerenja su obavljena uz srednje optereenje 0.8 i 105 generiranih paketa.
60000 50000

Poi

Broj ponavljanja

40000 30000 20000 10000 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21

SSA Burst SS

Broj pohranjenih paketa

Slika 10.20 Histogram broja paketa u spremniku

Broj pohranjenih paketa
14 12 10 8 6 4 2 0 1 4001 8001 12001 16001 20001 24001 28001

Broj dolaznog paketa

Slika 10.21 Promjena broja paketa u spremniku (Poissonov promet)

Broj pohranjenih paketa
16 14 12 10 8 6 4 2 0 1 4001 8001 12001 16001 20001 24001 28001

Broj dolaznog paketa

Slika 10.22 Promjena broja paketa u spremniku (usnopljeni promet)

183

Broj pohranjenih paketa

25 20 15 10 5 0 1 4001 8001 12001 16001 20001 24001 28001

Broj dolaznog paketa

Slika 10.23 Promjena broja paketa u spremniku (samoslian promet (agregacija))

20 18 16 14 12 10 8 6 4 2 0 1 4001 8001 12001 16001 20001 24001 28001

Broj pohranjenih paketa

Broj dolaznog paketa

Slika 10.24 Promjena broja paketa u spremniku (samoslian promet (FGN))

Vidljivo je da je kod samoslinog prometa rep histograma blai nego kod Poissonovog prometa (kod Poissonov prometa bi se mogao eksponencijalno aproksimirati, a kod samoslinog prometa Weibullovom razdiobom prema [12]). Ukoliko se dimenzioniranju spremnika prilazi s podacima dobivenim iz tradicionalnog modela prometa moe doi do optimistinog modeliranja i poddimenzioniranja, to se odraava na gubitke paketa zbog preljeva i nemogunosti zadovoljavanja ponuene kvalitete usluge. Dodatni problemi postoje zbog nepostojanja proporcionalnosti propusnog kapaciteta o broju izvora. Agregacijom izvora koji imaju beskonane varijance ne dobiva se jednostavno poveanje memorije uz istu vjerojatnost odbacivanja. Prometni tokovi jednog izvora ne mogu se vie promatrati neovisno o prometu koji tee mreom, jer bi proraun kapaciteta spremnika i brzine procesiranja ovisno samo o dodanom prometu podcijenio stvarne potrebe. Oblikovanje prometa takoer postaje problematino zbog velikih duljina ON perioda koji bi zahtijevali velike spremnike ime bi se unosila i velika kanjenja u mrei. Rjeenje navedenih problema lei u statistikom multipleksiranju velikog broja izvora koji pokazuju Noah efekt to ranije u mrei [12]. U tom sluaju e zahtjevi na veliinu spremnika biti manji, a time e se smanjiti i kanjenja u mrei. Efikasnost protokola bi se poveala dodatnim znanjem o postojanju Noah efekta u prometnim izvorima. Ostaje otvoreno pitanje integracije takvog znanja u mehanizme razrjeenja zaguenja i kontrole poziva (Noah efekt), odnosno efekta ovisnosti preko dugog perioda (Joseph efekt) kod mehanizama koji djeluju nad agregiranim prometom. Na temelju usporedbe rezultata koji ukljuuju podatke o maksimalnom i prosjenom optereenju spremnika te razdiobi broja paketa u spremniku moe se zakljuiti da se

184

najmanja minimalna veliina spremnika uz zadan postotak odbacivanja paketa moe oekivati kod Poissonovog prometa. Kod usnopljenog prometa razlika u prosjenom optereenju spremnika pri srednjem optereenju linka (0.7) je za oko 5 puta vea nego u sluaju Poissonovog prometa. U sluaju samoslinog prometa te se razlike penju i za red veliine i to su vee to je optereenje linka vee (do optereenja ispod 0.9). Razdiobe broja paketa u spremniku pokazuju sve sporije opadajue repove to ukazuje na potrebu za paljivim minimalnim dimenzioniranjem spremnika u sluaju garantiranja kvalitete usluge. Dobiveni rezultati poklapaju se s onima dobivenim u literaturi. Drugi dio simulacije odnosio se na model spremnika s linijama za kanjenje. Slika 10.25 prikazuje vjerojatnost gubitka paketa u ovisnosti o optereenju i generatoru prometa za spremnik sa 16 valnih duljina i sustav s 4 kanala. Osnovna duljina linije za kanjenje iznosila je 0.2 srednje duljine podataka u IP paketu. Odabrana je RNE shema odabira valne duljine.
8.0E-01

Vjerojatnost gubitka paketa

7.0E-01 6.0E-01 5.0E-01 4.0E-01 3.0E-01 2.0E-01 1.0E-01 0.0E+00 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14

SS

Burst Poi
15 16

Optereenje [erl]

Slika 10.25 Vjerojatnost gubitka paketa (4 valne duljine, 16 linija za kanjenje, RNE shema)

Vidljivo je da promet koji se ravna po Poissonovom procesu (oznaka Poi) pokazuje najbolje rezultate pri istom optereenju. Usnopljeni promet (oznaka Burst) pokazuje neto loije rezultate uz isti trend kao i Poissonov promet. Daleko loije rezultate pokazuje samoslian promet (oznaka SS, FGN generator) uz neto blai trend porasta od prethodnih generatora preko podruja poveanja optereenja.
4.0E-01

Vjerojatnost gubitka paketa

3.5E-01 3.0E-01 2.5E-01 2.0E-01 1.5E-01 1.0E-01 5.0E-02 0.0E+00

SS

Burst Poi

0.2 0.25 0.3 0.35 0.4 0.45 0.5 0.55 0.6 0.65 0.7 0.75 0.8 0.85 0.9 0.95

Optereenje [erl]

Slika 10.26 Vjerojatnost gubitka paketa (4 valne duljine, 32 linije za kanjenje, MINL shema)

185

Slika 10.26 prikazuje rezultate za isti simulirani sustav s 32 linije za kanjenje i MINL

shemom. Ponovno je prisutno veliko odstupanje rezultata za samoslino generiran promet od prometa generiranog tradicionalnim modelima. Iz navedenih rezultata jasno je da se pri dimenzioniranju optikih memorija mora uzeti u obzir i odgovarajui prometni model. Samoslian model daje i za red veliine loije rezultate od Poissonovog prometa koji se najee koristi u simulacijama. Uvoenje usnopljenosti daje loije rezultate no ne moe nadomjestiti samoslinost.

10.8

Prometni model

Prometni model je kljuan za proraun prometnih zahtjeva izmeu parova vorova. Prometnim se zahtjevima nakon prorauna pridruuju fiziki putovi po nekom kriteriju (npr. najkraa udaljenost ili cijena prospajanja). Koriteni prometni model je proirenje standardnog modela prema kojem komunikacija izmeu dva vora ovisi o broju stanovnika u svakom, te o udaljenosti meu njima (population-distance model). Polazi se od Haversine formule [50] pomou koje se proraunava udaljenost Dij izmeu vorova i i j u mrei: lon = lon j loni , lat = lat j lati , (10.75)

lat lon a = sin + cos ( lati ) cos ( lat j ) sin , 2 2

c = 2 arcsin min 1, a ,
Dij = Rc,

( (

))

(10.76)

(10.77)

gdje R oznaava polumjer Zemlje. Proraunata udaljenost ne predstavlja duljinu kabela poloenog izmeu dva vora (ukoliko takav postoji prema matrici povezanosti), jer se kabel ne moe poloiti po ravnoj liniji. Udaljenost se mora poveati prema izrazu [68]:
1.5 Dij Dij < 1000 km Lij = 1500 km za 1000 km Dij < 1200 km , 1.25 D Dij > 1200 km ij

(10.78)

Osnovu promjene standardnog modela predstavlja uvoenje tipova prometa koje generiraju odreeni dio populacije i koji jednako ne ovise o udaljenosti. Tako e govorni promet imati snanu ovisnost o udaljenosti, dok e recimo Internet promet imati vrlo slabo izraenu ovisnost o udaljenosti. Ukupan promet se dijeli u tri klase [68]: govor, transakcijski promet, te Internet promet. Transakcijski promet je promet koji generiraju poslovni korisnici u svom radnom vremenu. Ukupan promet izmeu gradova i i j se stoga moe prikazati kao:

186

v t i Cij = Cij + Cij + Cij ,

(10.79)

gdje Cvij oznaava govorni promet, Ctij transakcijski promet, a Ciij Internet promet. Govorni se promet izmeu gradova i i j moe prikazati kao PP Tv v Cij = K v i j , K v = , (10.80) PPj Dij i
i , j ,i j

Dij

gdje Pi i Pj oznaavaju populaciju u gradovima i i j, a Tv ukupni govorni promet u cijeloj mrei. Vidljiv je jak utjecaj udaljenosti na iznos govornog prometa, jer su meugradski i meudravni pozivi puno rjei nego regionalni. Transakcijski promet izmeu gradova i i j jednak je EE Tt t , (10.81) Cij = K t i j , K t = Ei E j Dij
i , j ,i j

Dij

pri emu Ei i Ej oznaavaju broj poslovnih korisnika (NPBE - Non-Production Business Employees) u gradovima i i j. Internet promet izmeu gradova i i j odgovara Ti i Cij = K i H i H j , K i = . (10.82) Hi H j
i , j ,i j

Hi i Hj oznaavaju broj poslovnih raunala spojenih na Internet (hosts) u gradovima i i j. Faktori Kv, Kt i Ki proraunati su na temelju podataka iz [68]. Osnovu za proraun predstavlja utvrivanje ukupnog prometa u cijeloj mrei za pojedine tipove prometa, te broj korisnika/raunala koji promet generiraju. Tabela 10.1 prikazuje polazne podatke za proraun ukupnog prometa za 2004. godinu.
Tabela 10.1 Podaci za proraun ukupnog prometa za 2004. godinu
Kategorija Broj korisnika po Mbit/s liniji Prosjeno vrijeme koritenje po korisniku i danu Prosjean period koritenja (po danu) Ukupan broj korisnika Godinji porast prometa Godinji porast broja korisnika Govor 30 1.9 min 12 h 450.6 milijuna [25] 10% 0.20% [69] Transakcijski podaci 30 18.9 min 8h 189.1 milijuna [70][71] 34% [69] 4% [71] Internet 30 187.5 min 12 h 240.7 milijuna (27.31% populacije) [72] 150% 40% [73]

Koritenjem ovih podataka i sljedeeg izraza moe se nainiti procjena ukupnog prometa po tipovima (Tabela 10.2):

187

Tx =

broj stanovnikavrijeme po korisniku kapacitet po korisniku. ukupan vremenski period koristenja

(10.83)

Tabela 10.2 Procjena ukupnog prometa za 2004. godinu

Govor 401 Gbit/s Transakcijski podaci 2293 Gbit/s Internet 2113 Gbit/s

Opisani proraun proveden je za godine 2002-2008 (Tabela 10.3).

Tabela 10.3 Promet po tipovima za 2002-2008 godinu (Europa)
Godina Govor (Gbit/s) 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 332 365 401 441 485 533 586 (% ukupno) 17.04% 12.44% 8.35% 5.03% 2.74% 1.38% 0.66% Transakcijski podaci (Gbit/s) 1275 1720 2293 3076 4125 5533 7421 (% ukupno) 65.45% 58.63% 47.70% 35.05% 23.30% 14.31% 8.33% Internet (Gbit/s) 341 849 2113 5259 13092 32588 81117 (% ukupno) 17.51% 28.93% 43.95% 59.93% 73.96% 84.31% 91.02% Ukupan promet (Gbit/s) 1948 2934 4808 8776 17702 38654 89124

Slika 10.27 prikazuje porast ukupnog prometa i prometa po tipovima te udio

pojedinih tipova prometa u ukupnom prometu.

1.E+05
100%

Ukupno Promet [Gbit/s]

6.E+04 4.E+04 2.E+04 0.E+00 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008

Internet Transakcijski podaci Govor

Udio u ukupnom prometu

8.E+04

80% 60% 40% 20% 0% 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008

Godina Govor Transakcijski podaci Internet

Godina

Slika 10.27 Porast ukupnog prometa i prometa po tipovima za raspon 2002-2008 godina (Europa)

Ukupna populacija, broj poslovnih korisnika te broj Internet korisnika (raunala) izraunat je na temelju podataka za cijelu dravu [68] podijeljenih s brojem vorova u dravi. Ovakav proraun odrava ideju agregacije itavog prometa jedne drave u odabranim vorovima. Tabela 10.4 prikazuje primjer prorauna prometa izmeu Zagreba i Bea.
Tabela 10.4 Proraun prometa izmeu Zagreba i Bea
Podatak Zemljopisne koordinate Drava Broj vorova u dravi Udaljenost (D12) [km] vor 1 Zagreb 45:48:00N 15:58:00E Hrvatska 1 266.34 vor 2 Be 48:13:00N 16:22:00E Austrija 1

188

Podatak Duljina linka (L12) [km] Broj stanovnika NPBE Broj raunala (ukupno/broj vorova u dravi) Ukupan promet (C12= C12v+ C12t +C12i)

vor 1 399.51 4400000 1800000 300000

vor 2 8200000 3200000 2700000

442.49 + 666.43 + 23.37 =1132.29 Mbit/s = 0.02 erl (40Gbit/s kanal)

U implementiranom suelju omogueno je mijenjanje podataka koji slue za generiranje prometne matrice na razini drave (Slika 10.28) i pojedinog vora (Slika 10.29). Podaci o dravi ukljuuju ukupan broj korisnika po pojedinim navedenim kategorijama, dok podaci vora ukljuuju populaciju vora, te njegove geografske koordinate.

Slika 10.28 Editor podataka o dravama

Slika 10.29 Editor podataka o vorovima

Mogue je izravno mijenjati i parametre koji se dobivaju iz podataka o populaciji a koji ukljuuju ukupne prometne kapacitete za pojedine vrste prometa. Takoer je mogue izravno mijenjati prometne kapacitete izmeu parova vorova (Slika 10.30).

Slika 10.30 Editor prometne matrice

189

Zakljuak
Paradigma optike mree kao pruatelja usluga koja moe posluiti dinamike korisnike zahtjeve s odreenom kvalitetom usluge zamijenila je poetnu sliku optike mree kao prijenosnog sredstva s malom ili nikakvom mogunou rekonfiguracije. Takva je promjena posljedica evolucije mree koja je iz stroge podjele na komutacijsku mreu na "rubovima" i transmisijsku mreu kao poveznicu rubnih komutacijih sustava prerasla u strukturu s jedinstvenom funkcionalnou ije je granice teko utvrditi. Tradicionalan pristup obiljeen je hijerarhijom multipleksiranja signala gdje su postojali komutacijski vorovi koji su komutirali promet na razliitim razinama. Takva je komutacija bila vrlo ograniena i uglavnom predodreena u fazi projektiranja mree. Dinamika je u takvim uvjetima gotovo onemoguena, jer su takve mree projektirane za spore promjene u prometnim shemama zbog visokih stupnjeva multipleksiranja. Podjele izmeu komutacije i transmisije vie nisu mogue u dananjim uvjetima gdje dinamiko prospajanje i rekonfiguracija postaju mogui na razini svakog vora mree. Rubovi mree postupno se ire prema korisniku kojem je izravno dostupan kapacitet prije ogranien samo na transmisijsku mreu. U strukturi budue irokopojasne mree ne postoje vie pristupne hijerarhije i rubne komutacije. Korisniki signal dolazi do rubova mree koje su sve blie njegovu domu i prolazi transparentno mreom do svog odredita. Komutacija ovisi o koritenom nainu prijenosa i kvaliteti usluge koju treba podrati. Tradicionalno je komutacija kanala dominantni mehanizam prisutan u irokopojasnim mreama zbog Sonet/SDH hijerarhije koja multipleksera pristupne tokove paketa u sluaju prijenosa podataka, odnosno (PDH multipleksirani) govornih kanala. Pruena kvaliteta usluge ovisi o opremi koja se koristi na putu no openito se radi o mogunosti podrke kvalitete usluge za promet niske varijabilnosti. Iz ovakvih postavki nuno proizlazi neprilagoenost takve komunikacije podatkovnoj zbog visoke varijabilnosti podatkovnog (IP) prometa. Ukoliko se eli zadrati mali gubitak ulaznog prometa zbog ogranienja prospojenog kanala potrebno je odabrati kapacitet koji odgovara (ili je blizu) vrnom optereenju. Takvo je projektiranje bilo mogue u tradicionalnim mreama gdje je promet koji dolazi do kanala transmisijske mree bio visoko multipleksirana i zato malo promjenjiv, no danas kada kanal izravno dolazi do korisnika (npr. lokalne mree) takvo prospajanje na zahtjev nuno dovodi do skupe usluge uvjetovane malom iskoristivou kapaciteta. Nuan daljnji korak je uvoenje iste paradigme komutacije kao i u elektrikim mreama, odnosno komutacije paketa. Paketski prijenos omoguuje bolje iskoritenje kapaciteta zbog finije zrnatosti koja omoguuje paketima razliitih odredita koritenje iste valne duljine na putu. Takva je mogunost postojala i kod mrea s komutacijom kanala dobrim projektiranjem logikih topologija, no primjena je uglavnom ograniena na fazu projektiranja mree a ne na dinamika prospajanja. Uvoenje komutacije paketa u irokopojasnu mreu daje zajedniku osnovu i brie granice pristupne (komutacijske) mree i mree irokog podruja (WAN, transmisijske mree). Prijenos podataka dinamikih korisnikih zahtjeva

190

implementiran je u samoj ideji optikog paketa i suivotu fotonikog i elektrikog (IP) sloja. Na isti nain kao to protokoli viih slojeva (aplikacijski i transportni sloj) dinamiki daju ulazne podatke IP-u (njegovi su klijenti), tako su i korisniki IP paketi ulazni podaci IP mree koji slue za stvaranje IP paketa. Kako je upravljaka ravnina (ili barem dio podataka) dijeljena izmeu IP i fotonikog sloja tako je fotoniki sloj sposoban na temelju stvorenih optikih paketa ostvariti komunikaciju s ispravnim vorom. Daljnje granice optike mree i elektrikog klijenta nestat e izravnim IP adresiranjem optikih komponenti mree ime e IP iz elektrikog migrirati u optiki protokol uz potrebne izmjene. Osnovna ideja ovog rada bilo je analiziranje optike komutacije paketa s mrenog gledita. Predloene su arhitekture vorova i komunikacija meu njima te su analizirane performanse takvog sustava. Identificirani su osnovni implementacijski problemi vezani uz nezrelost tehnologije te analizirane razliite arhitekture vorova koje samom fizikom strukturom omoguuju podrku kvaliteti usluge. Uz to analizirana su i upravljaka te protokolna rjeenja koja omoguuju bolje performanse komunikacije u vidu smanjenja vjerojatnosti gubitka paketa i poveanja propusnosti. Posebna panja usmjerena je na projektiranje i dimenzioniranje optike mree s komutacijom paketa. Predloene su metode za dimenzioniranje uz ogranienja optereenja kanala, rezervacije dodatnog kapaciteta za otklonsko usmjeravanje, te promjene valnih duljina. Usporeene su procedure dimenzioniranja mree s komutacijom paketa i kanala i napravljena usporedba koritene opreme i iskoristivosti. Predloena arhitektura transportnih entiteta mree s komutacijom paketa sluila je kao osnova za proraun raspoloivosti mree koja je usporeenja s raspoloivou mree s komutacijom kanala. Performanse mrea raunate su koritenjem analitikih i simulacijskih postupaka. Analize su provedene na razni vora te referentnih topologija Cost 266 projekta. Optika komutacija paketa jo je daleko od implementacijske faze zbog nezrelosti i cijene tehnologije. Moda je vaniji razlog jo uvijek korisnik i njegova potranja za uslugama kao glavni pokreta ideje vieuslune mree. Nagla evolucija Interneta jo je uvijek ograniena na mali dio svjetske populacije koja jo uvijek nije spremna, odnosno nema potrebe, za evolutivnim korakom koji prua vieusluna mrea velikog kapaciteta u svakom domu. Dananji kapaciteti i mala dinamika optike mree stoga jo uvijek zadovoljavaju potrebe korisnika koje su uglavnom ograniene na usluge poput WWW i elektronike pote. Optika komutacija kanala e u svakom sluaju dalje evoluirati uvoenjem dinamikog upravljanja i prospajanja, te ne treba oekivati njezinu zamjenu s optikom komutacijom paketa. Kao prijelazni korak javit e se hibridi poput optike komutacije snopova, no stupanj njihove migracije e prije svega ovisiti o potrebi korisnika. Danas su hibridi prihvatljivije rjeenje od komutacije paketa zbog lake implementacije no brzina daljnjeg razvoja tehnologije je prije svega uvjetovana potranjom za uslugama. Zbog toga e optika komutacija paketa vie ovisiti o ekonomiji a ne o zrelosti tehnologije. Danas je teko predvidjeti do kojeg stupnja i u kojem obliku e komutacija paketa zaivjeti no to e zasigurno biti u obliku suivota s ostalim komutacijskim tehnologijama. Budua mrea e se pretvoriti u mreu s aplikacijskim slojem, IP-em i inteligentnim fotonikim slojem u viskom stupnju integracije. Rezultat e biti sloj koji ima na raspolaganju sve prednosti inteligencije danas ugraene u elektroniku, brzine i kapaciteta optike, te mehanizme komutacije koji e se koristiti ovisno o eljenoj kvaliteti usluge.

191

Dodatak
Popis skraenica
Skraenica (D)WDM (G)MPLS (GC-)SOA (T)WC 3R ACTS ASE ASON ASWN ATM ATMOS AWG BER bps CLR CoS CSR EDFA FDL IP KEOPS LAN MAN MEMs MSS MTU Objanjenje (Dense) Wavelength Division Muxing Generalized MultiProtocol Label Switching (Gain-Clamped) Semiconductor Optical Amplifier (Tuneable) Wavelength Converter Reamplification, reshaping, retiming Advanced Communications Technology and Services Amplifier Spontaneous Emission Automatically Switched Optical Network Automatic Switched optical WDM network Asynchronous Transfer Mode Asynchronous Transfer Mode Optical Switching Arrayed Waveguide Grating Bit Error Rate bit per second Cell Loss Ratio Class of Service Cell Success Ratio Erbium Doped Fiber Amplifier Fiber Delay Lines Internet Protocol KEys to Optical Packet Switching Local Area Network Metropolitan Area Network Micro Electro Mechanical Systems Maximum Segment Size Maximum Transfer Unit

192

MZI OBS OCS OPS OTN OXC P&R PDH PLR PoS PoW PWN QoS RACE RAM SCM SDH SLA SONET TDM WAN

Mach-Zehnder Interferometer Optical Burst Switching Optical Circuit (Channel) Switching Optical Packet Switching Optical Transport Network Optical Cross Connect Protection and Restoration Plesiochronous Digital Hierarchy Packet Loss Ratio Packet over Sonet/SDH Packet over Wavelength Passive Optical Network Quality of Service Research and Development in Advance Communications Random Access Memory SubCarrier Multiplexing (Modulation) Synchronous Digital Hierarchy Service Level Agreement Synchronous Optical NETwork Time Division Multiplexing Wide Area Network

193

Literatura
[1] http://www.iee.org/OnComms/pn/photonics/rhk_lhton_jun2001.pdf [2] http://www.ist-optimist.org/ [3] Yoo, M. and C. Qiao, "Just-enough-time (JET): a high speed protocol for bursty traffic on optical networks", Proc. IEEE/LEOS Technologies for a Global Information Infrastructure, pp. 26-27, Aug. 1997. [4] Xiong, Y., M. Vandenhoute and H. Cankaya, "Design and Analysis of optical burstswitched networks", Proc. SPIE'00, Boston, MA, 3843, pp. 112-119, Sept. 1999. [5] Yao, S., B. Mukherjer, and S. Dixit, "Advances in Photonic Packet Switching: An Overview", IEEE Communications Magazine, 38(2), 2000, pp. 84-94. [6] Tucker, S., W. De Zhong, "Photonic Packet Switching: An Overview", IEICE Trans.Commun., E82-B (2), pp. 254-264. [7] Caspian Networks, "Integrating Optical Technology Into Today's Packet-Switched Networks", white paper [8] Rosen, E., A. Viswanathan, and R. Callon, "Multiprotocol Label Switching Architecture", draft-ietf-mpls-arch-07.txt, July 2000, work in progress [9] Banerjee, A. et al., "Generalized Multiprotocol Label Switching, An Overview of Routing and Management Enhancments", IEEE Communications Magazine, 39(7), 2001, pp. 144-150. [10] Ashwood-Smith, P. et al., Generalized MPLS - Signaling Functional Description, Internet Draft, draft-ietfmpls-generalized-signaling-00.txt, Nov. 2000. [11] Leland, W. E., M. Taqqu, W. Willinger, D. V. Wilson, "On the Self-Similar Nature of Ethernet Traffic," Proc. SIGCOM93, San Francisco, California, pp. 183-193, 1993 [12] Willinger, W., M. Taqqu, R. Sherman, and D. Wilson, "Self-similarity through highvariability: statistical analysis of Ethernet LAN traffic at the source level", Proc. ACM Sigcomm'95, pp. 100-113. [13] Paxson, V. and S. Floyd, "Wide-area Traffic: The Failure of Poisson Modeling," IEEE/ACM Transactions on Networking, June 1995, pp. 226-244. [14] Gabriagues, J.M., J.B. Jacob, "Photonic ATM switching matrix based on wavelength routing", Proc. Photonics in Switching, pp.2H2, 1992. [15] Benoit, J., "ATMOS ATM Optical Switching, Project Summary", Technical Report R2039, RACE, January 1997. [16] Sasayama, K. et al.,"FRONTIERNET: Frequency-routing-type time-division interconnection network", IEEE J. Lightwave Technol., 15(3), 1997, pp. 417-429. [17] Chiaroni, D. et al., "Physical and Logical Validations of a Network Based on AllOptical Packet Switching systems", Journal of Ligthwave Technology, 16(12), 1998, pp. 2255-2264. [18] Chiaroni, D. at al., "KEOPS Final Report. ACTS Project KEys to Optical Switching AC043", September 1998. [19] Hunter, D.K. et al.,: WASPNET: A Wavelength Switched Packet Network, IEEE Communications Magazine, 37(3), 1999, pp. 120-129.

194

[20] Ogazi, M., R. I. Killey and A. Rafel, "Routes towards enabling Optical Packet Networks", Proc. London Communications Symposium, 2002. [21] Bruce, E., IEEE Spectrum 39, 2 , Feb. 2002, pp. 35 -39 [22] Ramaswami, R., K. Sivarajan, Optical Networks: A Practical Perspective , Morgan Kaufmann Publishers, 1998 [23] Chan, C. K., K. L. Sherman and M. Zirngibl, A Fast 100-Channel Wavelength-Tunable Transmitter for Optical Packet Switching, IEEE Photonics Technology Letters, 13(7), 2001. [24] Intune technologies: www.intune-technologies.com [25] Fish, G.A., Monolithic, Widely-Tunable, DBR Lasers. www.agility.com [26] Buus, J.: Tunable lasers lock on as opportunity knocks, Fibre Systems Europe 6(4), 2002, pp. 24-26. [27] Shrikhande, K et al., Performance demonstration of a fast-tunable transmitter and burst-mode packet receiver for HORNET, Proc. OFC01 (vol.4. paper ThG2 -T1-3). [28] Caponio, N. P., A. M. Hill, R. Sabella: Switchless optical networks for advanced transport architecture, Lasers and Electro-optics Society Annual Meeting, Proc. LEOS98, vol. 1, pp. 358-359. [29] Assi, M. C., et al., "Impact of wavelength converters on the performance of optical networks", Optical Networks Magazine, March/April 2002, pp. 22-30. [30] Stubkjaer, K. E., "Semiconductor optical Amplifier-based All-optical Gates for Highspeed Optical Processing", J. Sel. Quant. Elec., vol 6, 2000, pp. 1428-35. [31] White, I. et al., "Wavelength Switching Components for Future Photonic Networks", IEEE Communication Magazine, 40(9), 2002, pp. 74-81. [32] Murphy, T. et al., "A Strictly Non-Blocking 16x16 Electrooptic Switch Module", Proc. ECOC00, Vol. 4, pp. 93-94, 2000. [33] Shekel, E. et al: A 64x64 fast optical switching module, Proc OFC02, TuF3. [34] http://advanced.comms.agilent.com/insight/200108/TestingTips/1MxdPktSzThroughput.pdf [35] Mike, J. O Mahony, D. Simeonidou, D. K. Hunter, A. Tzanakaki, "The application of optical packet switching in future communication networks", IEEE Communication Magazine, 39(3), 2001, pp. 128-135. [36] Xue, F., S. Yao, B. Mukherjee and S. J. B. Yoo, The performance improvement in optical packet-switched networks by traffic shaping of self-similar traffic, Proc. OFC02, Mar., 2002. [37] Gripp, J. et al., "Demonstration of a 1.2 Tb/s Optical Packet Switch Fabric (32 * 40 Gb/s) based on 40 Gb/s Burst-Mode Clock-Data-Recovery, Fast Tunable Lasers, and a high-performance NxN AWG", Proc. ECOC01, Th.A.4. postdeadline. [38] Hunter, D. K., M. C. Chia, and I. Andonovic, "Buffering in optical packet switches", J. Lightwave Technol., 16(12), 2081 -2094. [39] Chiraroni, D. et al., "Experimental validation of an all-optical network based on 160 Gbit/s throughput packet switching nodes", Proc. ECOC98, pp. 573-574. [40] Sahri, D. et al, "A Highly integrated 32-SOA gates optoelectronic module suitable for IP multi-terabit optical packet routers", Proc. OFC 01, PD32.

195

[41] Zang, H., J. P. Jue and B. Mukherjee, "Capacity Allocation and Contention Resolution in a Photonic Slot Routing All-Optical WDM Mesh Network", Journal of Ligthwave Technology, 18(12), 2000, 1728-1741. [42] Lackovic, M. and R. Inkret, "Network Design, Optimization and Simulation Tool Cosmos", Proc. WAON01 (Zagreb, Croatia, June 13-14, 2001), 37-44. [43] ITU-T G.813, Timing characteristics of SDH equipment slave clocks (SEC) [44] Lackovi, M., "Analiza performansi mree za prijenos IP datagrama preko optike transportne mree s valnim multipleksom", diplomski rad, FER 2002. [45] Inkret, R., A. Kuchar and B. Mikac, (editors) Advanced Infrastructure for Photonic Networks, extended final report of Cost 266 action, Faculty of Electrical Engineering and Computing, Croatia, 2003. [46] Ljolje, M., "Oblikovanje optike transportne mree s valnim multipleksom za prijenos IP datagrama" diplomski rad, FER 2001. [47] Inkret, R., "Availability Modelling of Multi-Service All-Optical Transmission Network, PhD thesis", work in progress, due July 2004. [48] Pehar, D., "Programski sustav za oblikovanje optikih transportnih mrea", diplomski rad, FER 2002. [49] Eppstein, D. "Finding the k shortest paths", Proc. 35th Symp. Foundations of Computer Science, IEEE, 1994, pp. 154-165. [50] Sinnott, R. W., "Virtues of the Haversine", Sky and Telescope, 68 (2), 1984, p. 159. [51] Danielsen, S.L., et al., WDM Packet Switch Architectures and Analyisis of the Influence of Tuneable Wavelength Converters on Performance, Journal of Lightwave Technology, 15(2), 1997. [52] Tarongi, D., J. Ehrensberger, S. Kessler and C. Bungarzeanu, "Computer Aided Network Planning Cockpit CANPC", Proc. of WAON01, June 13-14, 2001, Zagreb, Croatia, pp. 45-50. [53] Mikac, B. and Inkret R.: "Availability Model of WDM Optical Networks". Proc. of DRCN 2000, (Munich, Germany, April 9-12, 2000), pp. 80-85. [54] Inkret R., M. Lackovi, B. Mikac, "WDM Network Availability Performance Analysis for the COST 266 Case Study Topologies", Proceedings of ONDM03 (Budapest, Hungary, February 3-5, 2003.), 1201-1221. [55] Abraham, J.A. "An improved algorithm for network reliability", IEEE Transactions on Reliability, R-28:58--61, April 1979. [56] Karol, M.J., "A Shared-Memory Optical Packet (ATM) Switch", Proc. 6th IEEE Workshop on Local and Metropolitan Area Networks, 1993, pp. 205-211. [57] Huang, A., "STARLITE: A wideband digital switch", Proc. GLOBECOM'84, Atlanta, GA, paper 5.3, pp. 121-125. [58] Tancevski, L. et al., "Optical routing of asynchronous, variable length packets", IEEE Journal on Selected Areas in Communications, 18(10), 2000, pp. 2084 -2093 [59] Tancevski, L. et al., "A new scheduling algorithm for asynchronous variable length IP traffic incorporating void filling", Proc. OFC/IOOC '99, Technical Digest, 3, 21-26 Feb. 1999, pp. 180 -182. [60] Callegati, F., "On the design of optical buffers for variable length packet traffic",

196

Proc. of Ninth International Conference on Computer Communications and Networks, 2000., 16-18 Oct. 2000, pp. 448 -452. [61] Callegati, F., W. Cerroni, , "Wavelength allocation algorithms in optical buffers", Proc. ICC 2001, vol. 2 , 11-14 June 2001, pp. 499 -503. [62] Bononi, A., G. A. Castan and O. K. Tonguz, "Analysis of hot-potato optical networks with Wavelength conversion," J. Lightwave Technol., 17, 1999, pp. 525-534. [63] Callegati, F. et al. "Exploitation of DWDM for Optical Packet Switching with Quality of Service Guarantees", IEEE Journal On Selected Areas in Communications, 20(1), 2002, pp. 190-201. [64] Runngren, R., R. Ayani, "A comparative study of parallel and sequential priority queue algorithms", ACM Trans. Model. Comput. Simul., 7(2), 1997, pp. 157-209. [65] Floyd, S. and V. Jacobson, "Link-sharing and resource management models for packet networks", ACM Trans. Networking, 3(4), 1995, pp. 365-386. [66] Yoo, M., C. Qiao, and S. Dixit, "QoS performance of optical burst switching in IP-overWDM networks", IEEE JSAC, 18(10), 2000, pp. 2062-2071. [67] Paxton, V. "Fast Approximation of Self-Similar Network Traffic", Laurence Berkeley Lab., University of California, Berkeley, LBL-36750, April 1995. [68] De Maesschalck, et al., Pan-European Optical Transport Networks: an Availabilitybased comparison, Photonic Nework Communications, vol. 5(3), pp. 203-225. [69] Dwivedi, A., R Wagner, "Traffic model for USA long-distance optical network", Proc. of Optical Fiber Communication Conference 20000 (Baltimore, USA, March 2000), Vol 1, TuK1-1. [70] http://www.odci.gov/cia/publications/factbook/indexgeo.html [71] http://www.census.gov/epcd/cbp/images/cbp_hist.gif [72] http://cyberatlas.internet.com/big_picture/geographics [73] http://www.infoworld.com/cgi-bin/displayStory.pl?/features/990510mids.htm

197

Saetak
U radu je analizirana paradigma optike komutacije paketa. Analiza je provedena sa stanovita potrebne tehnologije za implementaciju vorova te mrenih rjeenja koja koriste optiku komutaciju paketa. Predloen je model vora i mree podloan analizi koritene opreme, te raunanju performansi koritenjem analitikih i simulacijskih postupaka. Rad obuhvaa sve korake analize mree od njezinog dizajna i dimenzioniranja, preko optimizacije do analize performansi. Predloena je metoda dimenzioniranja optike paketske mree koritenjem zadane topologije i ulaznih prometnih zahtjeva. Koriten je prometni model i analizirane su topologije predloene u projektu COST 266. Razvijena je hijerarhija transportnih entiteta koji opisuju komunikaciju u mrei a slue kao osnova za daljnju optimizaciju mree u cilju smanjenja trokova poveanjem iskoristivosti kanala te analizu performansi. Posebna je panja usmjerena usporedbi dimenzioniranja optike mree s komutacijom paketa i kanala. Analiza performansi bila je usmjerena na vor i mreu te je ukljuivala vjerojatnost gubitka paketa, kanjenje i propusnost. Fleksibilnost razvijenog objektnoorijentiranog modela u programskom pomagalu Cosmos omoguila je analizu utjecaja pojedinih elementa vora od ulazne agregacije i zadravanja paketa, preko utjecaja promjene valnih duljina do efikasnosti optikih spremnika s linijama za kanjenje. Efikasnosti optikih spremnika poveana je projektiranjem osnovne duljine linije za kanjenje te promjenom algoritma odabira izlaznog kanala. Analize mree obuhvatile su sinkronu komunikaciju elijama te asinkronu komunikaciju paketima promjenjive duljine. Sinkroni elijski prijenos analiziran je i analitiki. Performanse su analizirane sa stanovita utjecaja optereenja na efikasnost nekog mehanizma te pod stvarnim prometnim optereenjima COST 266 topologija. Uz performanse komunikacije analizirana je i raspoloivost mree koritenjem ON/OFF modela raspoloivosti komponenata. Razvijene su analitike i simulacijske metode prorauna raspoloivosti transportnih entiteta. Usporeena je raspoloivost optike paketske mree s komutacijom kanala i paketa. Poseban je naglasak stavljen na podrku kvalitete usluge mehanizmima rjeavanja sukoba i diferencijacije prioriteta paketa. Mehanizmi rjeavanja sukoba obuhvatili su promjenu valnih duljina, otklonsko usmjeravanje i optiko pohranjivanje. Diferencijacija usluga podrana je arhitekturom vora i algoritmima rjeavanja sukoba izmeu razliitih prioriteta. Obuhvaeno je nekoliko pristupa koji se razlikuju svojom sloenou implementacije i efikasnou. Generatori prometa i prometni modeli obraeni su sa stanovita matematikih i simulacijskih modela kao i utjecaja na vjerojatnost gubitka paketa i kanjenje. Obuhvaeni su tradicionalni Poissonov model, jednostavni model usnopljenog prometa te samoslian promet.
Kljune rijei optika komutacija paketa, simulacija, objektna-orijentacija, modeliranje, dimenzioniranje, arhitektura vora, arhitektura mree, optimizacija, performanse, raspoloivost, prometni model, generator prometa, samoslinost

198

Summary
This work analyses the optical packet switching paradigm. The analysis included the technology necessary for optical packet switching node implementation, as well as optical packet switching network architectures. Node and network models susceptible to analytical and simulation performance analysis have been proposed. The work includes all steps of network analysis from the design and planning phase, over optimization to performance analysis. A network planning procedure using topology and traffic demands as input parameters has been proposed. The traffic model and analyzed topologies have been taken from COST 266 project. A hierarchy of transport entities used to describe a network communication has been structured. The hierarchy serves as the basis for further network optimization aiming to cost reduction by the channel utilization increase, and as a starting point for performance analysis. Optical packet and optical circuit switching network planning procedures have been compared. The performance has been analyzed on the node and network level including packet loss probability, delay times and throughput. The flexibility of an object-oriented model developed using the Cosmos tool enabled capturing of influence of node functional parts like the input aggregation and hold, wavelength conversion and the efficiency of optical buffers with fiber delay lines. The efficiency of optical buffers was increased by planning of the base value of the fiber delay line. The network analysis was focused on synchronous cell communication as well as asynchronous communication with variable length packets. The synchronous cell communication was also described using analytical procedure The performance has been evaluated by analyzing efficiency of different mechanisms by network load variation, as well as with reference topologies with real traffic. Along with the communication performances the network availability has been analyzed by using an ON/OFF network component model. Simulation and analytical procedures for transport entity availability calculation have been developed. Availabilities of networks with packet and circuit switching have been compared. A quality of service mechanisms based on contention resolution and service differentiation have been emphasized. The contention resolution mechanisms included wavelength conversion, deflection routing and optical buffering. Service differentiation has been supported by the node architecture and contention resolution mechanism between different packet priorities. A several solutions differing in implementation complexity and efficiency have been compared. Traffic generators and models have been analyzed from the mathematical and simulation model aspects, and their influence on packet loss probability and delay has been evaluated. The traditional Poisson model, simple bursty and self-similar model have been included in the analysis.
Key Words optical packet switching, simulation, object-orientation, modeling, dimensioning, node architecture, network architecture, optimization, performance, availability, traffic model, traffic generator, self-similarity

199

ivotopis
Roen sam 3. kolovoza 1979. godine u Zagrebu. Fakultet elektrotehnike i raunarstva Sveuilita u Zagrebu upisao sam 1997. godine i zavrio ga diplomiravi na Zavodu za telekomunikacije s diplomskim radom iz podruja projektiranja i analize performasi optikih transmisijskih mrea s komutacijom kanala. U veljai 2002. godine zaposlio sam se na istom zavodu gdje sam radio u zvanju mlaeg asistenta do oujka 2003. Trenutno sam zaposlen kao asistent u laboratoriju za telekomunikacije EPFL-a (Telecommunication Laboratory, Swiss Federal Institute of Technology, EPFL-STI-ITOP-TCOM) u Lausanne, vicarska. Sudjelovao sam u meunarodnom projektu COST 266. Jedan sam od autora programskog pomagala Cosmos.

Popis radova
1. 2. 3. 4. 5. (2004) M. Lackovic, R. Inkret, "Sensitivity Analysis of Component Failures in the Circuit Switched WDM Network", accepted for publication at ONDM (Ghent, Belgium, Feb. 2-4, 2004). (2003) M. Lackovic, C. Bungarzeanu, "Simulation Issues of Optical Packet Switching Ring Networks", In Proc. of ESS (Delft, Netherlands, Oct. 26-29, 2003), 481-487. (2003) M. Lackovic, M. Ljolje, R. Inkret, " TSAR - Tool for System Availability and Reliability Analysis", In Proc. of Eurocon (Ljubljana, Slovenia, Sept. 22-24, 2003). (2003) M. Lackovic, C. Bungarzeanu, "Performance Analysis of Packet Switched All-Optical Networks", In Proc. of ICTON (Warsaw, Poland, June 29-July 3, 2003). (2003) M. Lackovic, B. Mikac, "Analytical vs. Simulation Approach to Availability Calculation of Circuit Switched Optical Transmission Network", In Proc. of ConTel (Zagreb, Croatia, Jun. 11-13, 2003), 743-750. (2003) M. Lackovic, B. Mikac, V. Sinkovic, "Network Performance Evaluation by Means of Self Similar Traffic Model", In Proc. of Mipro (Opatija, Croatia, May 19-23, 2003), 82-87. (2003) M. Lackovic, C. Bungarzeanu, "Planning Procedure and Performance Analysis of Packet Switched All-optical Network", In Proc. of ONDM 2003, February 3-5, 2003, Budapest, Hungary, pp. 253-271. (2003) M. Lackovic, C. Bungarzeanu, "An Approach to Planning and Performance Evaluation of Networks Based on Optical Packet Switching", In Proc. of ONDM 2003, Feb. 3-5, 2003, Budapest, Hungary, pp. 785-799. (2003) R. Inkret, M. Lackovic, B. Mikac, "WDM Network Availability Performance Analysis for the COST 266 Case Study Topologies", In Proc. of ONDM 2003, Feb. 3-5, 2003, Budapest, Hungary, pp. 1201-1220. (2002) M. Lackovic, R. Inkret, M. Mikuc, "An approach to education oriented TCP simulation", in Proc. of SoftCOM 2002, Oct. 8-11, 2002, Split-Venice-Ancona-Dubrovnik, pp. 181-185. (2002) M. Lackovic, R. Inkret, B. Mikac, "An Object-oriented Approach to Telecommunication Network Modeling", In Proc. of ESM, June 3-5, 2002, Darmstadt, Germany (2002) R. Inkret, B. Mikac, M. Lackovic,Design for Survivability of All-Optical Networks, In Proc. of VITEL, May 13-15, 2002, Portoroz, Slovenia (2002) M. Lackovic, R. Inkret, B. Mikac, "A Modeling Procedure for IP over WDM Transmission Network", In Proc. of Mipro, May 20-24, 2002, Opatija, Croatia, pp. 45-50. (2002) M. Lackovic, R. Inkret, B. Mikac, "An Approach to an IP over WDM Transmission Network Modelling", in Proc. of ICTON, April 21-25, 2002, Warsaw, Poland, pp. 82-85. (2001) M.Lackovic, R. Inkret, "Network Design, Optimization and Simulation Tool Cosmos", In Proc. of WAON, June 13-14, 2001, Zagreb, Croatia, pp. 37-44.

6. 7.

8.

9.

10. 11. 12. 13. 14. 15.

200