H.

Mehmed Handi

Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosansko-hercegovakih muslimana

Edicija Nacionalna biblioteka, knjiga 1

Izdava: Bonjaka kulturna zajednica Revija Sandak Za izdavaa: Jahja Fehratovi Hazbija Kala Urednik: Jahja Fehratovi Tehniki urednici: Senad Redepovi Salahudin Feti tampa: Grafiar, Uice

H. Mehmed Handi

ISLAMIZACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

I PORIJEKLO BOSANSKO-HERCEGOVAKIH MUSLIMANA

Novi Pazar, 2012.

NACIONALNA BIBLIOTEKA
bzirom na manjak autoritativnih knjiga koje nude nauno utemeljene injenice o nacionalnom identitetu Bonjaka, Revija Sandak pokree NACIONALNU BIBLIOTEKU ija je zadaa da bonjakom narodu ponudi pitku, jednostavnu i kapitalnu literaturu iz nacionalnih disciplina koje e mu viestruko koristiti. Cilj nam je da tiva ove sadrine dopru do to veeg broja italaca te stoga teimo da knjige iz NACIONALNE BIBLIOTEKE budu dostupne svim slojevima drutva. Uz svaki broj Revije Sandak itaoci e imati prilike da svojoj biblioteci pridodaju vrijedna i na prostoru Sandaka slabije dostupna, kao i tematski aktuelna izdanja, to e vremenom uiniti da nae kune biblioteke budu snabdjevene elementarnom literaturom nunom za spoznaju sveukupnosti bonjakog identiteta, stoga e knjige u ovoj ediciji preteno biti iz vjerskih, historijskih, kulturalnih, tradicijskih, jezikih i knjievnih pregnua Bonjaka.

ISLAMIZACIJA BOSNE I HERCEGOVINE I PORIJEKLO BOSANSKOHERCEGOVAKIH MUSLIMANA

edno pitanje, koje do danas nije valjano obraeno je pitanje islamizacije Bosne i Hercegovine. Uzrok da je ovo pitanje do danas ostalo ovako su na prvom mjestu vrlo oskudni historijski izvori, jer o tome, u glavnom, mogli bi traiti izvore na prvom mjestu na turskom jeziku. Meutim, tih izvora nema, a ono to se nalazi veoma je nepotpuno i mravo. Do doba, u koje pada osvojenje Bosne i Hercegovine, Turci nijesu imali valjane historijske knjievnosti, a naroito one koja se odnosila na novo-osvojene krajeve na

H. M e H M e d H a n d i

Balkanskom poluotoku. Preteno je miljenje, da bi se o ovom pitanju lijepa materijala moglo nai u istambulskim arhivima, a i u tom postoji jedan dobar dio sumnje. Kad je ovo ovako, onda ne preostaje drugo nego ovo pitanje staviti pred oi i postepeno ga osvjetljavati svakim novim dokumentom, koji izbije na povrinu. U tu svrhu je potrebno dokumente ove vrste objelodanjivati. Pri ovome treba postupati kritiki i objektivno, ako nam je stalo do toga da do istine doemo. Bosansko-hercegovaki muslimani nemaju ni malo interesa u tom da jedno ili drugo u ovom pogledu bude pravo. Glavno je za njih da su osvjedoeni muslimani i da su odluni da takvi i ostanu pa makar u prolosti bili ne znam to. Meutim, drugi peki nastoje da iz ovog pitanja izbiju neki vjerski i politiki kapital. Ba stoga postoji toliko rasprava i polemike o pitanju vjere u Bosni i Hercegovini prije dolaska Turaka. Lijepo je primijetio glasoviti historik Vjekoslav Klai u svom jednom kratkom odgovoru na raspravu Dra Vase Gluca, koja nosi ime Srednje-vjekovna bosanska crkva, kad kae: Pisac se priinja tako uvjeren, da je bjelodano dokazao nepobitnu istinu svoje teze, te trai da se smjesta rezultati njegovi
8

i slamizacija B osne i H ercegovine

uvrste u kolske knjige, da bude jednom kraj bajkama i bludnjama. Gotovo je udo, to ne trai, da se Muslimani smjesta pokrste i povrate u krilo pravoslavne crkve, kojoj su nekad pripadali, kad su i po vjeri bili isto s pravoslavnim Srbima. ini se, da je itava rasprava s tom tendencijom i napisana1 Treba ovdje malo dublje promotriti i to to su rasprave, u kojim se porie bogomilska vjera bogato i nagraivane. Tako je djelo Dra Boidara Petranovia: Bogomili, crkva bosanska i krstjani nagraeno sa 50 zlatnih dukata po Srpskom uenom drutvu u Beogradu. Djelo Gluevo nagraeno je iz zadubine arhimandrita Niifora Duia.2 Oba djela imaju tendenciju da dokau da je bosanska crkva bila prava pravoslavna crkva. I dandanas ih imade mnogo, koji budnim okom prate sve to se o ovom pitanju napie u pravcu koji njima ne konvenira, te onda ospu itav niz ak i uvreda protiv samog pisca. Ovaki su postupci vie vjerska i politika propaganda nego historijska istraivanja. Nas, bez sumnje, treba da interesira naa prolost i da znamo kada i kako smo primili islam kao i
1 2

V. Klai: Bosanska crkva i Patareni, u djelu Crtice iz hrvatske prolosti.

Dr. Pilar: Bogomilstvo, str. 37 i 38.

H. M e H M e d H a n d i

to koji su uzroci doveli do toga. Treba da nas interesira da znamo i ta smo ranije bili i ako je prema islamskom uenju potpuno bez vanosti ta je ko prije islama bio. To naroito treba danas, kad se, kako napomenusmo, tendeciozno stvari pretstavljaju drukije i kada se iz ovakih pitanja izbija neki kapital. Stoga prije nego li preemo na islamizaciju Bosne i Hercegovine spomenuemo ukratko i o vjeri u Bosni prije toga.

10

VJERA U BOSNI I HERCEGOVINI PRIJE TURAKA

odrobnije o ovome pitanju nije dosle nita naeno u turskim vrelima. To je i razumljivo, jer turski narod tada nije dostigao u nauci visok stepen, pa da istrauje potankosti o vjerama naroda, s kojim je dolazio u dodir. Stoga u turskim izvorima i dokumentima, koji su sauvani, i ako u malom broju, iz prvih dana turske vlasti i irenja islama u ovim krajevima ne nalazimo ni spomena patarenstvu ili bogomilstvu. U jednom dokumentu iz 993 (1585), koji sam objavio u kalendaru Narodne Uzdanice za 1938. god, spominje se da je u Bosni prje dolaska Turaka vladala Isaova vjera i kranski vjerozakon (mezhebi nesara ve milleti hazreti Mesiha). Tada sam u notici ispod linije istakao, da se pod kranskom vjerom razumijeva i bogomilstvo. To je, meutim, nekima bilo nepojmljivo te su htjeli da i ovaj dokumenat izrabe u svrhu dokazivanja, da je u Bosni i Hercegovini prije Turaka bilo raireno pravoslavlje3 Kad pak
Vidi u Jugoslavenskoj poti od 6. augusta 1938. god. lanak prote Jovana Jevtia pod naslovom Jedan vaan dokumenat, o islamizaciji
3

13

H. M e H M e d H a n d i

promotrimo da Turci nijesu tada pisali i raspravljali o vjerama naroda, s kojim su doli u dodir, a da su i patareni potivali Isusa (Isa a. s.) i imali o njemu slino vjerovanje kao i ostali krani, te da su itali Evanelja i smatrali ih svojim svetim knjigama, bie nam potpuno jasno da izraz Isaova vjera i kranski vjerozakon, koji je spomenut u gornjem dokumentu, zauzima i bogomilstvo kao to zauzima i katolianstvo i pravoslavlje. Kako spomenuti dokumenat ne pravi razliku Bogomilski steci u Radimlji kod Stoca izmeu katolika i Steci su nadgrobni spomenici dobrih pravoslavnih, tako Bonjana i ima ih gotovo samo po onim ne pravi razlike ni mjestima Bosne i Hercegovine, gdje je bilo raireno patarenstvo. izmeu bogomila i
bosanskih pokrajina.

14

i slamizacija B osne i H ercegovine

njih, nego ih svih naziva sljedbenicima kranskog vjerozakona i vjere Isusove. Prema tome za poznavanje vjere, koja je u Bosni i Hercegovini vladala prije Turaka, ne moemo se bar zasada sluiti kakvim turskim izvorima i dokumentima. Ostaje nam da se obratimo na domae i latinske izvore, koji tretiraju ovo pitanje. Naroito su vani u ovom pogledu latinski izvori, koji potjeu od katolikih vjerskih pretstavnika i vlasti, koji su progonili bogomilstvo i izuavali ga podrobno kao heretiko vjerovanje, koje smeta katolianstvu i pravom kranstvu. Bez sumnje su vjerski ljudi bolje mogli zapaziti karakteristike bogomilskog vjerovanja nego neko drugi, Kao mana latinskih izvora postoji to to su ih pisali neprijatelji bogomilstva, koji nijesu prema njemu bili objektivni. Zbog toga moe u latinskim izvorima biti dosta i pretjeranosti, ali nije mogue te sve izvore odbaciti i proglasiti nepouzdanim i bezvrijednim kao to ini Dr. Gluac. Ovaki postupak ne bi davao raspravi naunu boju i obiljeje. Latinski izvori izriito tvrde, da se je u Bosni i
15

H. M e H M e d H a n d i

Hercegovini jo od druge polovice XII. vijeka rairilo patarensko uenje. To potvruju i domai i drugi strani izvori. I nekako bi izgledalo i nepotrebno iznositi dokaze, da je u Bosni i Hercegovini bilo raireno bogomilsko ili patarensko uenje, da se nije u novije vrijeme nalo pojedinaca, koji su pod svaku cijenu htjeli dokazati, da u Bosni i Hercegovini uope nije bilo bogomilstva, nego da je bilo raireno pravoslavlje. Ba zbog ovog ini nam se potrebno navesti nekoliko historijskih dokumenata, koji potvruju, da se je u Bosni i Hercegovini jo od XII. stoljea rairilo bogomilsko uenje, koje je ostalo sve do dolaza Turaka kada je veina bogomila primila islam, a ostatak se postepeno stopio meu muslimanima, katolicima i pravoslavnima. Kao najstariji dokumenat o bogomilskoj sekti u Bosni spominje se pismo kneza Vukana, mlaeg sina Stjepana Nemanje kralja Dalmacije i Duklje, koje je god. 1199. poslao papi Inocentiju III. molei ga, da mu poalje svoje poslanike, s kojim bi uredio crkvene i dravne odnoaje. U tom pismu on javlja papi, kako ne maleno krivovjerstvo nie
16

i slamizacija B osne i H ercegovine

u Bosni i da je sam ban Kulin sa svojom enom i sestrom i mnogim svojim roacima preao u krivovjerstvo i zaveo u isto preko deset hiljada krana.4 U pismu Vukanovu se ne spominje ime sekte, ali se spominje u pismu pape lnocentia III., kojemu je Vukanovo pismo dalo povoda, da su krivovjerci u Bosni pripadali krivovjerstvu Katara.5 Ime Katari davalo se pristalicama ove sekte u Italiji i Francuskoj. Iz ovog se dokumenta vidi, da je na izmaku XII. stoljea po Vukanovu raunu u Bosni bilo vie od 10.000 bogomila. Pismo Vukanovo dalo je povoda papi te je pisao 1200. maarskom kralju Mirku, vrhovnom gospodaru Bosne, upozoravajui ga na opasnost koja prijeti Maarskoj i njenoj vjeri ako on ne pomogne istrijebiti krivovjerstvo iz Bosne i bana im prije od njeg odvratiti. Ovo je sve urodilo time, da je ban Kulin poslao u Rim svoje ljude i preko njih se opravdavao, traei kao vjet politiar nekog izlaza. Kulinovi ljudi su papi ponudili, da on u Bosnu poalje sposobnog ovjeka, koji
Raki: Bogomili i patareni (posebna izdanja Srpske kraljevske akademije, knjiga LXXXVII, Beograd 1931) 381; Klai : Crtice iz hrvatske prolosti, 77. Latinski tekst pisma nalazi se kad Theinera: Monum. Slavor. merid.. 1., 6.
4 5

Theiner: 15

17

H. M e H M e d H a n d i

bi se osvjedoio o pravom stanju u pogledu vjere. Papa 1202. poalje splitskog arcibiskupa Bernarda i svog dvorskog kapelana Ivana de Casamaris u Bosnu. U Bosnu je stigao sam Ivan de Casamaris i uspio da su se mnogi prvaci ispred sebe i drugih 1203. pismeno odrekli krivovjerstva. U ovoj svojoj ispovijedi, koju je u cijelosti preveo Raki,6 obeaju spomenuti prvaci, da e u svim mjestima imati bogomolje, a u crkvama da e imati oltare i krize, da e itati i knjige Staroga zavjeta, da e imati sveenike, koji e itati mise i vriti ispovijedi, da e najmanje sedam puta na godinu primati tijelo gospodnje, da e obdravati poste, svetkovati svece, da nee meu se primati Manikeje, da e se zvati braom, a ne samo kranima kao do sad, da se ne bi tim imenom nanijela uvreda drugim kranima (jer se iz tog imena razumije da drugi osim njih nijesu krani). Kako se vidi, iz ove ispovijedi jasno bije bogomilsko uenje. Inkvizitor Ivan de Casamaris u svome izvjetaju spominje da je u Bosni imao posla sa Patarenima.7 Iz ovog se svega vidi, da bosanski krivovjerci nijesu lanovi pravoslavne
6 7

Bogomili i patareni 391-393. Raki: Bogomili i patareni 393-394.

18

i slamizacija B osne i H ercegovine

crkve. Poslije Kulina Bosna je postala veoma ozloglaena na papskoj kuriji radi uspjeha bogomilskog uenja. Pape u mnogo mahova ljutito piu kako tamo heretici javno ispovijedaju svoju vjeru i trae protiv njih prave krstake ratove u dva tri maha. O tome postoji sva sila sauvanih dokumenata, koje je Raki pomno i opirno obradio. Kada je u Italiji i Junoj Francuskoj oslabila ova sekta, Bosna joj je bila glavno uporite i zapravo najjaa zemlja u patarenstvu. U Bosnu su slali svoje ljude da ondje savreno i potpuno naue nauku od uitelja koji stanuju u mjestu, koje se zove Bosna.8 Jakov Bech iz Chieria je oko 1378 u ovu svrhu bio poslan. Kada ga je 1387. god. inkvizitor pitao, da li mu je poznato da je u ovu svrhu jo kogod u Bosnu slat, on je odgovorio, da su u ovu svrhu u Bosnu slati: Moreto Rabellator iz Chieria prije 40 godina po prilici, oko 1347, Ivan Narro i Gra-noni Bencio oko 1360, Petar Patrizi oko 1377, Berardo Roscherio oko 1380 i Petrov brat Jacobini
8

Raiki: ibid. 440

19

H. M e H M e d H a n d i

oko godine 1382. Jakov je izjavio, da je ovo sve iz njihovih usta neposredno sluao i saznao.9 Bosanski kralj Stjepan Toma (1444-1461) ivo je radio na tome da pristae bogomilske sekte povrati katolikoj vjeri. Meu ostalim nastojanjima u ovom pravcu poalje malo prije smrti g. 1461 tri ugledna bogomila iz Bosne u Rim, da ih papa Pijo II. poui i obrati, ili, ako ostanu tvrdokorni, da ih kazni. Papa ih preda trojici kardinala koji ih uistinu obrate nakon mnogog razlaganja i nagovaranja. Nato im po papinu nalogu kardinal Ivan de Torquemada, stric poznatog velikog inkvizitora Tome Torquemade, napie u pedeset taaka objuraciju (odricanje), u kojoj izloi sve glavne take manihejskog vjerovanje pobivi ih katolikom naukom. Znadu se i imena spomenute trojice bogomila, to su bili: uro Kuini, Stojan Tvrtkovi i Radmilo Voini. Ovaj dokumenat je u cijelosti tampao dodavi mu znaajan i vrijedan uvod Dr. Dragutin Kamber pod naslovom Kardinal Torquemada i tri bosanska bogomila.10
9 10

Raiki: ibid. 440 Separatni otlsak iz ,Croatia sacra` 193?

20

i slamizacija B osne i H ercegovine

Moe da bude u ovim izvorima pretjeranosti, koja je dola iz opreznosti katolikih uitelja vjere i iz elje da isprave svako po njihovu miljenju krivo vjerovanje, ali potpuno proglasiti ove i druge sline latinske izvore bezvrijednim ne odgovara uslovima objektivnog naunog istraivanja. Osim toga ti izvori nijesu osamljeni; njih potvruju mnogi domai izvori i drugi, koji su nikli u pravoslavnim sredinama. U svim tim izvorima se osuuje vjerovanje Bonjaka kao krivo. Ovo je najjai dokaz da bosanska crkva ni u kom sluaju nije bila pravoslavna. Vaan je dokumenat u ovom pogledu poslanica11 carigradskog patrijarha Genadija II. Skolarija (1453-1459) sinajskim kaluerima. U toj poslanici Genadi kae, da je pravoslavni vladika u zemlji Hercega Stjepana obratio mnoge od kudugera u pravoslavnu crkvu. Za Hercega kae, da je u dui pravoslavni, ali to javno ne ispovijeda, jer ima u dravi mnogobrojne kudugere. Kudugerima grka
Objavljena u 63. knjizi , str 11. Priopio Ljub. Kovaevi i u zadarskoj br. 5 god. 3. maj 1888. Priloio arhimandrit N. Dui prema rukopisu iz Prizrena.
11

21

H. M e H M e d H a n d i

Bogomilski steci u Radimlji kod Stoca

vrela nazivaju bogomile. ovom nazivu je napisao lijep lanak V Skari pod naslovom 12 . Poslanica je kao odgovor na upit sinajskih kaluera, da li mogu primati priloge i milostinju Hercega Stjepana Kosae i spominjati ga javno u crkvi na liturgiji. U odgovoru se izriito za Hercega kae: Ako poalje milostinju, primite je, jer je i njemu na korist da se odri u hrianstvu. Ali ga ne spominjite u crkvi, poto javno ne ispovijeda hrianstvo; nego u vaoj trpezariji, u molitvi i blagodarenju.13
, , , , knjiga VI, sv. I, str. 107-110, 1926. 13 O vjeri Hercega Stjepana vidi iscrpnu radnju od I. Ruvarca u ,
12

22

i slamizacija B osne i H ercegovine

Ovo nije latinski izvor, a jasno potvruje, da crkva Hercegove zemlje, nije pravoslavna nego bogomilska. Dubrovaki arhiv obiluje dokumentima o vjeri u Bosni. Dodue tamo se nigdje ne spominje naziv bogomili nego patareni. Iz dubrovakog arhiva objavio je i obradio Dr. iro Truhelka Testamenat gosta Radina. Radin je bio u asti gosta tj. biskupa kod bosanskih krstjana. Svoj testamenat je napisao 5. januara 1466. Ovaj je dokumenat u ovom pitanju vrlo vaan, jer potjee od pretstavnika bosanske crkve, gosta Radina. Iz ovog se dokumenta vidi da su bosanski patareni u mnogo emu popustili u svom nauku. Pod utjecajem drugih krana blijedi nauk njihove sekte. Velike i otre prepreke izmeu njih i drugih krana se nekako izglauju i ublauju. To je u ostalom prirodni zakon kod svake sekte. Tokom vremena svaka sekta gubi svoju otrinu i prema veini ini ustupke i popuste. Meu islamskim sektama mi za ovo imamo jasnih primjera. Ko bi, na pr., mogao rei, da su dananji ibazije potomci nekadanjih energinih,
XVI., 1889.

23

H. M e H M e d H a n d i

ustrajnih i ilavih haridija. Ili jo blii primjer: zar su dananji vehabije oni isti prije stotinu godina? Iz Radinova testamenta vidimo, da je on, iako vii vjerski starjeina, bio oenjen i imao djece. Na poetku testamenta stoji krst. Ali pored toga vjernici se dijele na: 1) krtene, koji su prave vjere apostolske, prave krstjane, kmete i prave kmetice krstjanice i 2) mrsne ljude. Pravi bogomili su bili nemrsni ljudi, dakle vegeterijanci. Ostali obini svijet jesu mrsni, koji trebaju nastojati da jedamput postanu pravim i nemrsnim krstjanima. Dr Pilar dri, da je obiaj mnogo suenja voa, osobito bosanske suhe ljive, ostatak bogomilske kulture, jer preko zime hranili su se bogomili kruhom i suhim voem.14 iz testamenta gosta Radina vidi se da su patareni slavili uz nedjelju i petak.15 Vrijedan je i ovaj argumenat koji iznosi Truhelka na temelju dubrovakog arhiva: Roblje iz Bosne dovodilo se u Dubrovnik i prodavalo. O tome postoji sva sila dokumenata. Katalonski trgovac PeBogomilstvo kao religiozno-povjestni te kao socijalni i politiki problem, str. 28. 15 Vidi radnju Dr-a . Truhelke Testamenat gosta Radina u Glasniku Zem. muzeja u Sarajevu, XXIII, 1911, str. 355-376.
14

24

i slamizacija B osne i H ercegovine

tar Dujo predao je Dubrovaninu Tomku Milkoviu jedan zamot skupocjena sukna da ga ponese u trgovite Brtanik na Neretvi i tamo proda, a za novce kupi nekoliko bosanskih robinja patarenka. Tomko je kupio dvije robinje za 36 dukata. 14 aprila 1393. spomenute dvije robinje idu pred dubrovakog rektora Simuna Guetia i izjavljuju, da su krtene kranke, roene od krana i trae da se na temelju toga prema postojeim zakonima oslobode. Petar se brani, da ih je kupio kao patarenke. Kad se ustanovilo da su kranke, a ne patarenke sud ih oslobaa. Prema tome svo bosansko roblje, koje se prodavalo u Dubrovniku mora da je patarensko. Iz ovog Truhelka zakljuuje da patareni nijesu bili krteni; oni su bili abaptisti.16 Meutim nama izgleda da su i patareni ipak imali neku vrstu krtenja. Meu isto domae izvore, koji utvruju, da je u Bosni bilo raireno patarenstvo, a ne pravoslavlje moemo spomenuti slijedee : Srpski historik Vladimir orovi u svojoj knjizi
Dr. iro Truhelka: Jo o testamentu gosta Radina i o patarenima. Glasnik Zem. muzeja u Sarajevu, XXV., 1913, str. 363-382.
16

25

H. M e H M e d H a n d i

Bosna i Hercegovina17 citira glagolski dokumenat iz poetka 16. vijeka pod naslovom: Dialog pape Grgura Velikog, koji govori ovo: O nesrino kraljevstvo bosansko na koga ni rosa ni dad ne padi, pokle rodi i shrani i brani tolike i takove jeretike, ki govore, da gospodin Isuhrist ni imel pravoga tela loviaskoga i da je blaena diva Marija bila anjel i mnoge ine bludnje protivu veri katoliaskoj govore. Dakle prigovaraju im se posve nepravoslavne i bogomilske zablude. Isti historik na istoj stranici navodi rukopisni tipik manastira Kruedola, koji spominje sluge avolove, bogomile, koji kao tati nou idu i prevraaju hriane od prave vjere Boije. U rakim izvorima imaju dva tri prokletstva na babune i nekolika pomena o borbi s njima.18 Nemanja je da bi utvrdio pravoslavlje u svojoj dravi energino iskorjenjivao bogomile. Gonio ih je nemilosrdno; plijenio im je imanja, kanjavao ih je, ak i spaljivao; njihovom uitelju je dao odrezati jezik. Unitavao je i njihove knjige. Gonjeni bogomili: bjeali su iz Srbije na sve strane, a najvie ih
17 18

str. 46 orovl : Bosna i Hercegovina, str. 44

26

i slamizacija B osne i H ercegovine

se spasilo u susjednoj Bosni.19 Za kralja Dragutina kazuje Danilo, kako ot toje zemlje bosanskije mnogije od jeretik obrati v vjeru hristijanskuju.20 U Glasniku Srp. Uenog drutva21 iznosi se jedan stari irilski srpski dokumenat u kojem se pripovijeda, kako je za vremena Stevana Lazarevia povraena Srebrenica od Bosne. Za njezine stanovnike se veli: Se e vsi jeresi bogomilskie sut. Pa i kada je nestalo u Bosni bogomila sauvalo im se u narodu ime. Neki.franjevaki izvori govore o starovircirna u Bosni, a na pjesnik Hasan Kaimija (umro oko 1690) u svojoj pjesmi protiv duhana kae: I mi smo ga pili, i u smradu bili Kao bogumili. Ostante se tutuna!22 Sve ovo nepobitno dokazuje da je u Bosni prije dolaza Turaka vladalo bogomilstvo, a ne pravoslav19 20 21

Sv. XX. knj. 111. g. 1866 str. 148. Vidi i Dr. Kamber: Kardinal Torquemada i tri bosanska bogomila, str. 34; Raki: Bogom. patar. str. 444 22 Kemura-orovi: Serbokroatische dichtungen Bosnischer Moslims, str. 17.

orovi : Istorija Jugoslavije, str. 98 Klai: Crtice iz hrvatske prolosti, str. 70

27

H. M e H M e d H a n d i

lje. Miljenje da je bosanska crkva bila pravoslavna nema nikakva temelja osim elje pojedinaca, koji se slue im bilo da dokau svoju elju. Kako je poznato kolijevka bogomilstva je Bugarska. To je za nas kranska sekta, jer je nikla meu kranima i javila se od kranskih uitelja. Sva naa djela pripisuju bogomilima dualistiko vjerovanje. To jest da bogomili, pored vjerovanja da je Bog jedan, vjeruju da tvorac svijeta nije jedan. Bog je samo stvorio duh i nevidljivi svijet, a avo je stvorio materiju i vidljivi svijet. Prema naim piscima bogomili su vjerovali i u trojstvo i ako su ga tumaili drugaije nego mnoge druge kranske sekte. Historici su miljenja, da se bogomilstvo razvilo pod raznim stranim utjecajima, napose pod utjecajem pavlianske i masalijanske sekte. Bizantijski car Konstantin Kopronim (741-775) preselio je iz Azije vie hiljada sirskih i jermenskih pavliana u Trakiju da mu uvaju granice. Odatle su se oni rairili po Makedoniji i Bugarskoj. Na slian su nain doli i misalijani (ili drugim imenom euhitil).
28

i slamizacija B osne i H ercegovine

Osim toga na razvitak bogumilstva su utjecale i druge vjere, koje su tada postojale u Bugarskoj. To su idovstvo i islam. Moda e nekom udno biti da se spominje meu faktorima, koji su djelovali na razvitak bogomilstva i islam, ali to je historijski fakat. idovi su od starijih vremena imali svoju opinu u Solunu, gdje su trgovali i odakle su prolazili kroz balkanski poluotok i tako dolazili u Bugarsku. Ovdje su oni ve pod kraljem Bogor-Mihajlom kuali svoju vjeru iriti. Isto se veli o Arapima i kae se, da su dijeljenjem knjiga nastojali islam rasprostraniti.23 Dr. Lujo Thaller u svojoj knjizi Od vraa i arobnjaka do modernog lijenika spominje da je nekako oko ovih doba Bugarska bila puna muslimana i da su jednom ak palili muslimanske knjige u Bugarskoj. Pisac velikog arapkog geografskog rjenika Mudemul-buldana, Jakut24 govorei o Bagirdima, muslimanima u Maarskoj (Ismailijama) kae, da je razgovarao sa nekim od
Responsa papae Nicoiai I ad consulta Bulgarorum. Vidi Bogom. i patar od Rakog, str. 350
23 24

Jakut je umro 626 god. (1228.)

29

H. M e H M e d H a n d i

Bogomilski steak s tratpisom u bosanici u Varoitu kod Mesia u kotaru rogatikom

njih u Halebu (Aleppo) i da ih je pitao, odakle im je doao islam. Jedan izmeu njih, inae razborit ovjek, rekao je: Ja sam sluao mnogo naih starih da priaju, da su davno jo u nau zemlju dola sedmorica muslimana iz zemlje Bulgara i da su se meu nama nastanili. Zatim su nas na lijep nain upoznali zabludi, u kojoj smo bili i uputili nas na pravi islamski put. Bog nas je tome - Njemu hvala! -naputio, te smo postali muslimani i primili pravo vjerovanje. Mi dolazimo u ove krajeve, uimo svoju vjeru, a kada se povratimo potuju nas tamonji ljudi i predaju nama vjerske slube.25 Ovdje postoji
25

Mudemul-buldan, Kairo 1906, sv. II str. 38-39

30

i slamizacija B osne i H ercegovine

pitanje, to se misli od zemlje Bulgara? Bugarska ili grad Bulgar na Volgi? Ovdje nam se ini sada mnogo vjerojatnijim da se ba misli dananja Bugarska. Raki spominje, da je u ovim krajevima bilo jo od ranije muslimana, i to na dolnjem Vardaru, u solunskoj pokrajini. Ovamo je naime car Teofil (829 - 841) preselio bio odjel Turaka iz Azije; s toga su i prozvani bili vardarski Turci.26 Oni su se kasnije pokrstili i pripadali posebnoj eparhiji; ali prvobitno su, po miljenju Rakog, jamano muslimani bili.27 Iz ovog svega se dade zakljuiti, da je u Bugarskoj28 i u njenu susjedstvu bilo muslimana, koji su mogli djelovati na razvoj bogomilske sekte. Kako sam ranije istakao, historici su miljenja, da su na bogomilstvo najvie utjecali pavliani i ramasalijani, koji su se opet razvijali pod utjecajem azijskog manihejstva. Odavde dre, da je u bogomilstvo doao reeni dualizam. Ja o ovom ne bih imao ta novo iznijeti. Jedino bih primijetio, da moda dualizam bogomilske sekte nije bio onaki
26 27 28

Tafel: De Thessalonica Berolini, 1839 str. 79 Raki: Bogom. i patar. str. 350-351. Vidi: Klai: Poviest Bosne, str.. 347

31

H. M e H M e d H a n d i

kakvim ga krani prikazuju. Moda je to bio blagi i umjereni dualizam, koji se u mnogim monoteistikim vjerama zapaa i koji se zapravo i ne moe nazvati dualizmom. Mnoge monoteistike vjere kau: dobro je od Boga (ili od anela), a zlo od vraga ili sotone. I islam priznaje da ejtan ovjeka na zlo navodi i da mu je Bog do sudnjeg dana podijelio tu mo. Osim toga ovdje bih jo elio upozoriti na prijateljski stav islamskih uenjaka prema pavlianima, sekti koju je zasnovao antiohijski episkop Pavle Samostatski, koji je god. 265 bio iskljuen iz crkve. Ibni Hazm (umro 456/1064) u svome djelu Vjere i sekte pie o Pavlu doslovce ovo: Izmeu kranskih sekta su i sljedbenici Pavla iz Samostata. On je bio patrijarh u Antiohiji prije nego to se je kranstvo posve rairilo, Njegovo vjerovanje je bilo: isto i pravo Boije jedinstvo i da je Isa (Isus) Boiji rob i Boiji poslanik kao i drugi Boiji poslanici, Boiji mir s njima! Bog ga je stvorio u utrobi Merjeme (Marije) bez mukarca. On je ovjek, a u njemu nema nikakva boanstva. Pavle bi govorio; Ja ne znam ta je rije (logos) ni ta
32

i slamizacija B osne i H ercegovine

je sveti duh.29 Slino spominje i arapski pisac ehristani (umro 548 [1153]) u svom djelu, koje nosi isto ime kao i gornje djelo Ibni Hazmovo. Jo prije njih arapski historik, kranin Seid ibni Bitrik (umro 328 [940]) iznosi uenje Pavla iz Samostata i ne spominje u njemu nikakva dualizma. I prema ovom arapskom piscu, i ako je bio kranin, vjerovanje pavliana o Isusu mnogo je blie islamu nego vjerovanje drugih krana. I po njemu je Pavle bio monoteista i priznavao je, da je Bog samo jedno lice.30 Svi su ovi podatci za nae pitanje od velike vanosti. Oni nam otkrivaju jednu stranu zagonetke, u kojoj se pitamo, zato se bogomili u Bosni i Hercegovini tako brzo pretopie u dobre muslimane. Kad jo objasnimo neke dodirne take izmeu bogomilstva i islama onda emo biti potpuno shvatiti jedan od nekoliko glavnih uzroka njihova brzog, grupnog i svojevoljnog prelaza na islam. Naime tezu da je jedan uzrok prelazu bogo29 30

Vidi o ovome moj lanak Glavni uzrok prelaza Bogomila na islam u kalendaru Narodne Uzdanice za 1935. god.

Ibni Hazm: EI-milelu ven-nihal (Vjere i sekte), 1., str. 48

33

H. M e H M e d H a n d i

mila na islam i to to je izmeu te dvije vjere bilo dodirnih i slinih taaka usvajaju mnogi kako nai tako i strani historici. Tako na pr. engleski uenjak profesor londonskog univerziteta Sir Thomas W . Arnold u svom djelu Historija irenja islama31 nakon to je naveo pretpostavku nekih evropejaca, da, je mnogobrojni prelaz bogomila na islam bio u poetku turskog osvajanja s tom namjerom da se povrate u svoju vjeru im im se u budunosti prilika prui, te budui da im se kasnije nije pruila oekivana prilika, ta je namjera prea u zaborav pala - Arnold nakon toga izriito kae: Obino je ovakva pretpostavka samo nagaanje, te se na nju, kao nepobitni dokaz, ne moe osloniti. Mi smatramo jaim razlogom to, to su bogomili pomijeani sa muslimanima bili skloni islamu radi mnogih taaka u njihovom vjerovanju, koje su sline s islamskim uenjem. Bogomili su zabacivali oboavanje Marije, ustanovu krtenja i sve vrste klera. Krst su, kao znamen vjere, mrzili. Smatrali su idolopoklonstvom upuivanje molitvi slikama i kiNa turski preveo M. Halil Halid. Sa turskog prvih est poglavlja djela preveo na na jezik Dervi A. Korkut. Prijevod je postepeno izlazio u odlomcima u I, II. i III god. Glasnika Islamske vjerske zajednice.
31

34

i slamizacija B osne i H ercegovine

povima svetaca i relikvijama. Protivno katolikim crkvama, koje su nedostojno ukraene slikama, njihovi su hramovi bili skromni i jednostavni. Kao i muslimani imali su hravo miljenje o crkvenim zvonima, koja su nazivali satanske trube. Vjerovali su, da Isus nije lino razapet, nego da je to bio neki iluzorni lik, te su se u ovom pogledu djelomino slagali sa Kuranom. Osuivanje alkohola i sklonost asketskom ivotu i jednostavnosti spadaju u one okolnosti koje su posluile zbliavanju bogomila sa islamom. I oni su se pet puta dnevno molili. esto su puta padali na koljena i izraavali blagodarnost bogu. Prema tome, za njihovo sudjelovanje pri molitvi u damiji izgleda da nije trebalo velike preinake.32 To su doslovno rijei uenjaka svjetskog glasa, profesora londonskog univerziteta Arnolda. Izmeu naih historika ovo miljenje zastupa poznati poznavalac prolosti Bosne Dr. iro Truhelka, On to miljenje iznosi u nekoliko svojih radova, napose u Testamentu gosta Radina i O porijeklu bosanskih muslimana.33 Izmeu muGlasnik Islamske vjerske zajednice, god. 111., str. 345. Tursko izdanje str. 204
32 33

lzdanje u Sarajevu 1934., str, 11-12.

35

H. M e H M e d H a n d i

slimana zastupao je ovo miljenje Dr. Baagi34 i drugi. Ovdje bismo mogli usput napomenuti, da se ne moemo sloiti sa svim pojedinostima, koje navodi Arnold, jer, iako one odgovaraju vjerovanju bogomila u Bugarskoj ili negdje u drugoj zemlji, ipak ne odgovaraju vjerovanju bogomila u Bosni i Hercegovini. Tako ne moemo usvojiti da su bosanski bogomili prezirali krst kao znamen vjere, jer se krstovi nalaze i u nekim njihovim spisima. Ovo moemo objasniti tim to je tokom vremena popustila prva bogomilska gorljivost kod bogomila u Bosni. Oni su u nekim pitanjima napravili neki kompromis s druge dvije kranske vjere. O ovome smo i ranije dali jednu napomenu. Ako se u pojedinostima ne moemo sloiti sa Arnoldom to ne znai da njegovo miljenje treba potpuno odbaciti. Ranije smo iznijeli dva miljenja o vjeri u Bosni prije Turaka. Jedni dre, da je glavna vjera bila bogomilska ili patarenska, a Bonjaci su sebe nazivali krstjanima smatrajui da je njihova vjera jedina prava apostolska i Isusova vjera. Petranovi i Gluac dre, da je u Bosni u glavnom vladalo pravoslavlje
34

Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine, str. 18

36

i slamizacija B osne i H ercegovine

Groblje prvih muslimona uz groblje svojih prea bogomila U prvom se vide niani, a u drugom bogomilski steci. Vidi se jasan prelaz bogomila u islam, ali se ipak nijesu odricali ni odmicali od svojih prea. Selo Preani ispod Bjelanice. Ovakih grobalja ima prilino mnogo po Bosni i Hercegovini. Misllm da je najznomenitije ono na Presjeci blizu Ustikoline. Znamenito je i ono u adiima u foanskom kotaru. Osim ovih, imaju slina groblja u Lisiiima kod Konjica, kod Fojnice, gdje se odvaja put za Oglavak i drugdje.

Ovdje emo iznijeti usput i tree miljenje, koje je nastojao poduprijeti Jaroslav idak, katolik Hrvat u svojoj raspravi Problem bosanske crkve u naoj historiografiji od Petranovia do Gluca.35 i35

Rad Jugoslavenske akademije u Zagrebu, knjiga %59, 1937.

37

H. M e H M e d H a n d i

dak je donekle pobio Gluevu tezu. On smatra da bosanska crkva nije bila pravoslavna, a ne priznaje ni da je bila bogomilska. Po njegovom miljenju bosanska je crkva prava kranska crkva, a ne heretika. Ona je u prvim vremenima bosanske dravne samostalnosti pripadala rimokatolikoj crkvi. Ta je veza sa rimokatolikom crkvom bila slaba, te nije mogla izdrati vjersko narodni pokret u 12. i 13. vijeku; stoga je bosanska crkva postala potpuno nezavisna narodna crkva bez ikakva stranog uticaja. Dakle po miljenju idaka bosanska crkva je ipak neto samo bosansko; nije to ni pravoslavlje ni katolianstvo, iako je u poetku bila ogranak rimokatolike vjere. Prota Svetislav Davidovi je nastojao pobiti idakovu tvrdnju i potvrditi Gluevo miljenje, ali bez stvarnih argumenata.36

, , . XIV, . 10-12, 1938, .

36

38

IRENJE ISLAMA U BOSNI I HERCEGOVINI

ada tek moemo prei na govor o islamizaciji Bosne i Hercegovine i irenju islama u ovim krajevima. I ovo pitanje su mnogi nastojali tendenciozno pretstaviti drugaijim nego to je ono u stvari. U raznim lancima i veim radovima o ovoj temi nailazimo na svakom koraku na iskrivljene injenice i na prikazivanje stvari u boji, koja ne odgovara stvarnosti. Pored toga ima i objektivnih nekoliko radova, ali sve je to malo za ovo pitanje. Jo i danas to pitanje nije osvijetljeno kako treba i mi emo pokuati prema slatoj snazi i nedostatnom materijalu baciti na njega malo vie svjetla. Islam su ovamo u Bosnu i Hercegovinu donijeli Turci-Osmanlije. Nije nam poznato da je prije njih u Bosni i Hercegovini bilo kakvog traga islamu. Arapi, koji su dolazili i do naih obala u Jadranskom moru, Ismailije u Maarskoj i muslimani u
41

H. M e H M e d H a n d i

Makedoniji, nijesu mogli kako izgleda ostaviti u Bosni i Hercegovini nikakva traga. Jo prije Kosovske bitke na pet godina upoznaju se turske ete sa Bosnom. 1384. dolazi Timurta paa s vojskom i hara po istonoj Bosni. Iza kosovske bitke u proljee 1390. alje Bajezid protiv Bosne Jigit pau sa vojskom. Neki tvrde, da je ovaj put i sam Bajezid u Bosnu dolazio. 1396. idu turske ete kroz Slavoniju i dolaze sve do tajerske. Iza smrti Bajezida opet se nastavljaju navale na Bosnu i turska vojska 1414. dolazi do gornjeg Vrbasa i zadrava se u bosanskom Skoplju (kraj oko Donjeg Vakufa). 1415. nalazimo bojeve oko Lave, a 1416. u Humu, gdje ete dolaze blizu Dubrovnika. Od tada Turci u Bosni stalno ostaju. Tada im je u ruke pala Foa, Plevlje, ajnie i Nevesinje. 1418. Ishak beg osvoji Viegrad i Sokol. Za vrijeme Murata 1424. i 1425. turska vojska krstari Bosnom. 1428 otee Turci Pavloviima Hodidjed i Vrhbosnu. Kasnije su Turci bili na kratko vrijeme izgubili Hodidjed. ali ljeti 1435 turski vojvoda Barak povrati Hodidjed i od tada Hodidjed i Vrhbosna ostadoe stalno u rukama Turaka. Iz 846. sauvao nam se
42

i slamizacija B osne i H ercegovine

ferman sultana Murata, kojim daje neke zemlje na Romaniji nekom Sirmerdu za zasluge37 1436. osvojen je Zvornik i Srebrenica, te su tako Turci prije osvojenja Bosne u svojim rukama imali Nevesinje, Gacko, Zagorje, Fou, Ustikotinu, Podrinje, Plevlje, ajnie, Viegrad, Sokol, Srebrenicu, Zvornik i dolinu Miljacke sa (Vrhbosnom) Sarajevom, kojem se pravi temelj tada udara. U svim ovim mjestima bilo je bez sumnje muslimana. Tada su se u njima podigle prve damije. Kao prva damija je u Sarajevu bez sumnje dananja Careva damija koja se u starim turskim izvorima zove Damiiatikom (t.j. starom damijom., kako je bilo obiaj nazivati prvu damiju). Dananja zgrada ne potjee iz toga vramena. Tvrdnja da iz ovog vremena potjee i mesdid Hasei Have nije dokazana. Ona se osniva na jednom datumu koji je uklesan na nianima graditeljice damije, ali je taj datum sigurno kasnije unazad po prilici stavljen. Ve tada se je islam poeo iriti i meu domaim stanovnitvom. Na islam nijesu prelazili samo obini ljudi nego i prvaci i velikai, a za njima su
37

Original fermana se nalazi kod Osman ef. Sokolovia u Sarajevu.

43

H. M e H M e d H a n d i

se onda u grupama drugi povodili. U Isabegovoj vakufnami, koja je napisana na godinu prije osvojenja Bosne (u dumadel-ulatu 866. - februar 1462.) spominje se zemljite Balabana sina Boginova.38 Prema miljenju g. karia Balaban je sin Bogina sina kneza tipka, koji je ukopan u Crna-groblju u Gornjem Kotorcu. Na njegovu mramoru ima i natpis.39 Prema tome Balaban je kao plemi i kao bogat ovjek, to se vidi iz Isa begove vakufname, jer je njegov bio Trebevi i drugi posjedi u okolici Sarajeva i u Sarajevskom polju, rano preao na islam. Osim gradova i na selima je ve tada bilo muslimana, jer Isa begova vakufnama spominje u Sarajevskom polju muslimansko groblje kao poznato mjesto, s kojim se mogu odreivati granice uvakufljenog posjeda. Prema miljenju Muvekita u Sarajevu je jo 1452. sagradio i Nesuh beg svoju damiju. Kako se vidi, islam nije ekao slubeno osvojenje Bosne; on se jo ranije udomio kako u gradu tako i na selu. I bez sumnje se je irio bez prisiljavanja, jer su Turci tada bili vei politiari, a
Glasnik Skopskog naunog drutva, knjia I, sv. 1, str. 172 i 175 (lanak G. Elezovia: Turski spomenici u Skoplju). 39 Vladislav Skari: Sarajevo, str. 34 i 40
38

44

i slamizacija B osne i H ercegovine

da bi, sve kad bi htjeli silom iriti islam, pustili u susjedstvo o sebi zao glas. 1463. u proljee pregazi silni turski sultan Mehmed el-Fatih Bosnu i zauze bilo silom bilo predajom sve vanije gradove pa i kraljevu prijestolnicu Jajce. Tada je nastupio as brze islamizacije. 36.000 bogomilskih porodica pohrlilo je pod Jajce da se Fatihu poklone.40 U Jenjiarskom zakonu izriito se kae : Kada je osvaja Istanbula, sultan Mehmed han Boija milost i zadovoljstvo s njim ! doao na Bosnu sa svojom pobjedonosnom vojskom, svi stanovnici te zemlje i sav svijet, kada su saznali snagu i mo padiaha, utoita cijelog svijeta, doli su pred njega, poklonili se pred njegovim velianstvom i odjedamput preli na islam. Kada je padiah, utoite cijelog svijeta, vidio da su ovi odjedamput grupno preli na islam rekao je: U koliko ja znam, ovo nije runa grupa ljudi. Zbog toga to su primili islam ree im padiah: to hoete, od mene traite! Stanovnici te pokrajine rekoe: Nek se iz nae zemlje kupe
Baagi: Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnoati, str. 3 (po Zinkeisenu je tada 36 000 bogomila primilo islam.)
40

45

H. M e H M e d H a n d i

mladii! (koji e se u Istanbulu odgajati za visoke slube). Njihovoj je molbi udovoljeno, te ih primaju bez razlike bili obrezani ili ne. Nije propis njih pregledatsi. Od ovog naroda sakupljani su mladii za uzgajanje na carskom dvoru, te je veina izala sa visokim astima i poloajima i postala pametna i znana.41 Ovom su prilikom mnogi bogomilski velikai, a za njima i ostali bogomilski svijet preli na islam. Slino je bilo i kod osvojenja Hercegovine. Meu velikaima koji su preli na islam bio je mladi sin Hercega Stjepana, Stjepan kasniji veliki vezir Ahmed paa Hercegovi, djeca kralja Stjepana Tome igmund i Katarina i mnogi drugi, koji spadaju u prvi red velikaa ove zemlje. Dakle, nae je miljenje da se je islam brzo u Bosni i Hercegovini rairio za razliku od drugih susjednih zemalja. Uzrok je tomu to su bogomili grupno (u Jenjiarskom kanunu turski stoji: bir ugurden) kroz kratko vrijeme skoro svi preli na islam. Mnogi koji su pisali o ovom pitanju i ovBaagi : Bonjaci i Hercegovci, str. 4-5; Uputa u prolost Bosne Hercegovine 16. Rukopis ovoga zakonika iz 1137 (1724) bio je u posjedu Dra Baagia.
41

46

i slamizacija B osne i H ercegovine

dje izvru historijsku istinu. Oni ele dokazati da bosanski muslimani nijesu uistinu starosjedioci u Bosni i Hercegovini nego doseljenici. Oni kau: U poetku turske vlasti u ovim krajevima bilo je samo u gradovima poneto muslimana. Nakon bekog rata 1683. u Bosnu i Hercegovinu sletjeli su se muslimani iz Maarske i drugih zemalja, koje je Turska izgubila. Ovo miljenje zastupa Petar Gakovi u svojim . Evo ta n. pr. prota Svetislav Davidovi u svom lanku 42 doslovce kae: Bosansko-hercegovaki muslimani ine veinu u gradovima zato to je vrlo mnogo Turaka dolo u te krajeve ili kao vojska ili kao bjegunci iz Ugarske, Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Srbije i Crne Gore, kad se je Turska povlaila iz njih. Dakle, nema nikakva dokaza kako bi htio Raki da su bosanski krstjani poslije pada Bosne i Huma svi listom preli u islam, jer su muslimani (uz rimokatolike kao najmalobrojnije) u tim zemljama, i pored mnogih bjeanja pravoslavnog elementa u
42

, . XIV. . 10-12.

47

H. M e H M e d H a n d i

susjedne drave, pa i njegovog neznatnog prelaza u islam, uvijek bili manjina stanovnitva. To su doslovce rijei prote Davidovia, iz kojih se vidi ta bi on i svi njegovi istomiljenici htjeli sa tvrdnjom da je u Bosni i Humu prije Turaka vlaNian Hasana i Ahmeta Radilovia u dalo pravoslavlje. adovini kod Ragalice sa natpisom u Ove sve rasprave bosanici iz II. pole XV. vijeka Ovom nianu je slian nian Mahmuta vie slie vjerskim Brankovia iz Brankovia u rogattkom kraju. Na nianu je natpis u bosanici, u propagandistikome se kae, da je Mahmut poginuo na kim i politikim grobu despotoru. a to je 1480 godine. raspravama, kojima je svrha doi do eljenog cilja, a ne do historijske istine. Mi smo i ranije spomenuli nekoliko dokaza grupnog prela48

i slamizacija B osne i H ercegovine

enja na islam u poetku turske vlasti, a sada emo iznijeti jo novih dokaza, da se vidi da se je islam irio i u gradu i na selu i to ba u prvo doba turske vlasti. Mi iz tog doba imademo vrlo malo sauvanih dokumenata, pa i ono malo gotovo svi s reda mogu sluiti kao dokumenti za ovu nau tvrdnju. Ranije smo spomenuli Isa begovu vakufnamu i kako nam i ona u ovom pogledu slui za dokaz. Iz 873 (1469), dakle est godina iza osvojenja Bosne, sauvao nam se budet eriatskog suda, u kome se spominje spor oko zemlje izmeu nekog Davud bega i seljaka iz sela Dusine u kreevskoj nahiji. eriatski sud je rijeio spor u korist seljaka, jer je zemlja njihova batina, koju su naslijedili od otaca i djedova. Seljaci o kojima je govor jesu Husejn sin Pavlov, Muhamed sin Pavlov i Hasan sin Radivojev. Iz ovog se jasno vidi da su ti seljaci odmah nakon fetha preli na islam. Interesantno je u ovom hudetu i to da se medu svjedocima spominje est muslimana ijem je ocu ime Abdulah. Ko poznaje injenicu da su mnogi nemuslimanska imena svojih otaca prikrivali na taj nain to su svoje oeve na49

H. M e H M e d H a n d i

zivali Abdulahima, Abdulgafurima, Abdulhajima i slinim imenima, koja u prijevodu znae Boijeg roba, tome e ovaj dokumenat jo vie u ovu svrhu posluiti. Ovaj je dokumenat naen kod Salih hode Salinovia u selu Dusini kraj Kreeva.43 Sauvao nam se i hudet brodskog (zenikog) kadije iz 908 (1502) godine u kome se radi o sporu o zemlji, koja pripada posadi grada Bobovca. Granice te zemlje svjedoe starci koji su zapamtili feth iz raznih okolnih sela. Iz sela Dragovia se spominje ivan i njegovi sinovi Sarude i Hasan, zatim Dobrein i njegov sin. Alija, Pavle Bogilja, Vuka i njegovi sinovi Sarude i Nikola. Kako se vidi i u ovom dokumentu se spominju muslimani koji su preli na islam po bosanskim selima oko Bobovca. Interesantno je da je Sarude sin Vukaev musliman, a brat mu Nikola nemusliman.44 U hudetu iz 925 (1519) radi se opet o sporu
Dokumenat se nepan;om nekih zagubio, ali mu se prepis, vrlo pomno nainjen, sauvao u Kadi a kronici 1 . , Str., 170-172 (rukopis u Gazi Husrev begovoj biblioteci) 44 Fotografije dvaju starih prepisa ovog dokumenta ovjerovljenih kod brodskog kadije nalaze se u arhivu Gazi Husrevbegove biblioteke pod br. 1325
43

50

i slamizacija B osne i H ercegovine

izmeu ah bega sina irmerdova (Ovom je irmedu sultan Murat II. 1442/43 poklonio zemlje na Romaniji) i seljaka iz sela Miletine i Brekovia na Romaniji. Svjedoci granica su izmeu ostalih: Sulejman sin Bjelakov, Karadoz sin Boljiev, Iljas sin Rajkov, Jusuf sin Vukotin, Alija sin Bielakov i Bali sin Boljiev.45 U jednom hudetu se spominje ovoliko ljudi, koji su na selu preli na islam! U sudskom sidilu sarajevske mehkeme iz 964 i 965 (1556-1557) spominje se nekoliko ostavinskih parnica, u kojima se spominju rodoslovlja, koja nam ovdje mogu posluiti kao dokumenti. Najinteresantnije je rodoslovlje nekog Evlije iz sela Drozgometve, koji ima neku ostavinsku parnicu. Svjedoci svjedoe, da je on sin Sulejmanov, Sulejman sin Milodarov, Milodar sin Vuine, a Vuina sin Ostoje. Veliki vezir, umrli Ali paa je sin Radoinov, Radoin je sin Vuine, a Vuina sin Ostoje. Prema tome zajedniki djed im je Ostoja.46
Original ovog dokumenta nalazi se kod Osman ef. Sokolovi a u Sarajevu. Vidi o ovome dokumentu lanak Sokolovi a: ,lz nae prolosti Najstariji poznati dokumenti. u listu Gajret br. 6, 1935, str. 99- 101.
45 46

Original ovog dokumenta nalazi se kod Osman ef. Sokolovia u Sarajevu. Vidi fusnotu 45, o ovome dokumentu lanak Sokolovia: Iz nae prolosti Najstariji poznati dokumenti. u listu Gajret br. 6, 1935, str. 99- 101.

51

H. M e H M e d H a n d i

Zapisnik je datiran 21 duma-del-ulata 964 (1557). Kad uzmemo da je Evlijin otac Sulejman musliman, onda moemo zakljuiti, da je iza fetha preao na islam. Moj prijatelj Hamdi ef. Kreevljakovi mislio je, da se ovo odnosi na Ali pau, ija je Alipaina damija u Sarajevu, te je i napisao, da je Ali paa iz Drozgomelve. Meutim kako se ovdje Ali paa oslovljava kao veliki vezir, a 21 dumade ulata 964 godine spominje se kao umrli (merhum), a znamo iz spomenutog sidila47 da je vlasnik Alipa-ine damije umro kasnije ovog datuma i to 17 safera 965 (decembar 1557), to nam postaje jasno, da se ovdje radi o drugom Ali pai. U popisu velikih vezira nalazimo samo oko ovih doba Hadim Ali pau, koji je 907 (1501) imenovan velikim vezirom. 90. je svrgnut, a na njegovo mjesto je doao Ahmed paa Hercegovi. 912 opet je doao Hadim Ali paa i ostao na tom poloaju dok nije poginuo 917 (1511). Turska vrela ne znaju za porijeklo Hadim Ali pae. Ovim dokumentom moemo dokazati, da je i ovaj veliki vezir porijeklom Bonjak. Osim ovog rodoslovlja u spomenutom sidilu
47

str. 390.

52

i slamizacija B osne i H ercegovine

imamo i ova: U Sara Alijinoj mahali u Sarajevu umro je Ine beg sin Sirmerdov, a unuk Radiev. Kao nasljednik njegov javio se Murat sin Timurhanov, unuk Iljasov, a praunuk Radiev.48 Zvorniki kadija javlja sarajevskom, da su nasljednici Ahmeda sina Lutfije, a unuka Markova, koji je umro u Sarajevu. Aia i Halima keri Husejnove, a unuke Markove.49 Iz vakufname ekrekije Muslihudina saznajemo da je u blizini Gazi Husrev begove damije neki Hasan sin Jatiivov imao duane. Vakuf nama je datirana 932 (1526).50 Da jo jedamput ponovim: Dokumenata iz ovog doba ima vrlo malo, ali i od ovog malog broja gotovo svaki moe posluiti kao dokaz protiv tendencioznih tvrdnja o islamizaciji Bosne i Hercegovine. Stvari koje smo naveli odnose se veinom na obini seoski ili gradski svijet, a da i ne spominjemo velikae koji su preli na islam i istakli se u
str. 97. str. 23. 50 Kresevljakovl: Damija i vakufnama Muslihudina Cekrekije, Sarajevo 1938, str. 11, Original ove vakufname uva se u Arhivu Gazi Husrev begove biblioteke.
48 49

53

H. M e H M e d H a n d i

visokim slubama.51 Mnogi se zaboravljaju kad tvrde, da su muslimani u Bosni i Hercegovini u glavnom gradski elemenat. Muslimani su najbrojniji u gradovima, ali ipak samo jedna treina muslimanskog stanovnitva pripada gradu. Ostale dvije treine su seoski elemenat. Ovo nam potvruje statistika. U posljednje vrijeme raste broj muslimanskog gradskog stanovnitva stoga to je muslimanski elemenat nesrazmjerno prema drugima ekonomski pao, te ovi ekonomski pali, ili zapravo ekonomski oboreni trae utoite u gradu. Davidovi, Gakovi i drugi kau, da se mnogo Turaka iz poetka po gradovima u Bosni i Hercegovini naselilo. Ovo je jedna obina izmiljena neistina, kojoj oni sami ne mogu nai dokaza. Turci nijesu imali u svojim zemljama ni onoliki broj stanovnitva, koji je potreban, a kamo li da su imali viak da ga u Bosni naseljavaju. Turci su ostavili po tvravama svoju posadu, meu kojom je bilo vrlo malo pravih Turaka i ta posada je bila nedostatna.
Nekoliko velikaa moe se nai kod Truheike u radnji: O porijeklu bosanskih muslimana, str. 9.
51

54

i slamizacija B osne i H ercegovine

Zna se da je u Zveaju na Vrbasu ostavljeno 50 jenjiara i 30 drugih vojnika. Ako uzmemo u obzir da je Zveaj bio pogranina tvrava prema Maarima, onda se moemo uvjeriti da je malen broj ostavljen za posadu. Ako uzmemo ovo mjerilo onda moemo zakljuiti da nije u cijeloj osvojenoj zemlji ostalo nego samo nekolike hiljade ljudi. Da Osmanlije nisu imali neki viak naroda, koji bi mogli upotrebljavati za neku intenzivniju kolonizaciju, vidi se ve po tome, da je sultan Mehmed II., osvojivi Jajce i druge bosanske gradove, odvojio treinu iteljstva, te ih poslao u Carigrad, da ih tamo naseli i popuni iteljstvo, koje se smanjilo, jer su se Grci veinom razbjegli. Tu politiku nastavio je i prilikom osvajanja drugih, naroito grkih gradova.52 Osim toga kada je nakon osvojenja Bosne do nekih sedamdeset godina osvojena Maarska mnoge dijelove Maarske naselili su bosanski muslimani, koji su govorili bosanskim jezikom. Turski putopisac Evlija elebija, koji je Maarskom putovao 1660 i 1661, dakle prije bekog rata, spominje, da
52

Truhelka: ibid., str. 6-7

55

H. M e H M e d H a n d i

Jedna stranica iz turskog rukopisa iz 993. (1585) o islamizaciji Bosne.

56

i slamizacija B osne i H ercegovine

se naim jezikom govori u Peuju.53 Za stanovnike Budima kae, da su svi Bonjaci.54 Stanovnici ikloa govore poturski,55 to po naem miljenju svakako ozna ava na jezik. Za stanovnike Sigetvara kae, da su bijele boje i da su Bonjaci.56 Za stanovnike Kanie kae, da su Bonjaci i da znadu nekoliko jezika, izmeu kojih je na prvom mjestu bosanski.57 Da u Bosni i Hercegovini nije odmah nakon osvojenja bilo mnogo muslimana slavenske krvi i bosanskog jezika, ne bi oni mogli naseliti ovolika mjesta po Maarskoj i u njih prenijeti svoj jezik. Evo jo jedan nepobitan dokaz za nau tvrdnju. Veina damija u Bosni i Hercegovini podignuta je na mnogo godina prije bekog rata. To znai da su te mnogobrojne damije i tada trebale, jer je bio velik broj muslimana kako u gradu tako i na selu. Od 104 sarajevske damije 98 ih je sagraeno prije 1600. godine. Skoro je isto tako sa Mostarom,
53 54 55 56 57

Evlija elebi: Sejahatname, sv. Vl., str. 201 Ibid. sv. VI., str. 247 lbid. sv. VI., str. 503 Ibid. sv. VI., str. 516-517 lbid. sv. VI., str. 534

57

H. M e H M e d H a n d i

Banjom Lukom, Foom, Rogaticom, Travnikom i drugim bosanskim i hercegovakim gradovima i mjestima. Sila je seoskih damija, o kojima postoji iva tradicija u njihovim mjestima da su od fetha. Gluac i oni, koji se za njim povode i imaju istu namjeru kao i on, ele rei, da su muslimani u Bosni i Hercegovini u veini doljaci, a pravoslavni elemenat, da je tu starosjedilac. Meutim historijski dokumenti ba govore obratno. A kad ne bi bilo ni tih historijskih dokumenata dovoljan bi kao dokaz za nau tvrdnju bio isti jezik bosanskih muslimana, koji nema ni onoliko turcizama koliko ih ima jezik pravoslavnih Srbijanaca i ako su se oni prije oslobodili turske vlasti. Dr. Truhelka kae: Ako se uvai, da su Slaveni, koji su se naselili na jugu Evrope, bili prvi predstavnici svijetlog tipa, komu je plava kosa i modro oko58 glavnom rasnom odlikom, dobiva vanost injenica, da je isto svijetli tip u muslimana najjae zastupan, jer po tome bi ba muslimani bili najii Slaveni u Bosni59. I ovu
Tamnookih muslimana u Bosni i Hercegovini ima 47 % katolika takoder 47% do im je u pravoslavnih taj piocenat za 10% vei t. j. 57%. Svijetla kosa zastupana je kod muslimana sa 12,30%, u katolika 9,24% , u pravoslavnih 7,77%. 59 Truhelka: O porijeklu bosanskih muslimana, 19
58

58

i slamizacija B osne i H ercegovine

vrstu dokazivanja Glueva kola isputa iz vida. Kad smo historijskim dokumentima dokazali injenicu da su Bonjaci grupno preli na islam, namee nam se pitanje kakvim su se sredstvima Turci sluili irei islamsku vjeru. Prvo to nam treba u ovom pogledu istaknuti je to da su vijesti o nekom nasilnom isturivanju bosanskih krana u doba felha apsolutno neosnovane.60 Te vijesti su skovali i historijom ih nazvali ljudi kojima nije stalo do historijske istine. Ovo nam potvruju mnogi dokumenti, a napose ahdnama povelja kojom jami sultan Fatih slobodu vjere bosanskim fratrima.61 Ta se ahdnama do danas uva u fojnikom samostanu. Miljenje da je ova ahdnama falsifikat nema ni jednog dokaza. Na tu se ahdnamu pozivaju kasniji turski sultani. U Kemurinim Biljekama iz prolosti bosanskih katolika ima pet kasnijih dokuI ovu je injenicu podrobno obradio Dr. Truhelka u svojoj citiranoj radnji (str. 7 12) Skari svoj lanak irenje islama u Bosni i Hercegovini kalendar Gajreta za 1940., str. 29) zapoinje ovako: Krivo je miljenje da se na Balkanskom poluostrvu islam irio naglo i da je slubeno iren silom. Mnogo dokaza ima, da to nije tako. Ja u istai samo fakat, da 19 vljek ne bi zatekao nijednog hrianina, niti bi bilo i jedne crkve i manastira da je islam iren dravnom silom. Islam su irile prilike i ljudske okolnosti. 61 Kasim Guji : Osvaja Bosne sultan Mehmed II i bosanski franjevci, Zagreb 1935: Kemura: Biljeke iz prolosti bosanskih katolika, Sarajevo 1916, str, 4-7.
60

59

H. M e H M e d H a n d i

menata u kojima se poziva na ovu ahdnamu. Od tih su tri fermana, jedna bujuruldija i jedan arzuhal. Osim toga ovake ahdname su izdavali sultani prije i poslije Mehmeda II. Dakle kada je Mehmed II. osvojio Bosnu zatekao je pored bogomila u Bosni u glavnom jo katolike. Bogomili nijesu prema propisu svoje vjere imali crkava, a katolici su ih imali. Bogomili su bili odluni da preu na islam, a katolici su traili zatitu svojim crkvama i slobodu ispovijedanja svoje vjere i dobili su to su traili. Turci su imali obiaj ponuditi nemuslimana da primi islam. To su bez sumnje uinili i kad su Bosnu osvojili ako o tome uope nije postojao kakav sporazum izmeu Turaka i bogomila prije osvojenja Bosne. Iza ponude ostaje da svak slobodno odlui da li e primiti ponudu ili je odbiti. U ovom nema nikakva prisiljavanja. U jednom rukopisnom djelu koje je napisano 993 (1585), a prepis datira iz 1050 (1640) postoji jedan odlomak koji se odnosi na islamizaciju Bosne i na bosanske poture. Taj odlomak sa nekoliko anegdota o poturima ja sam objavio u kalendaru Narodne Uzdanice za 1938 godinu. Odlomak je vaan podatak i ako mu vri60

i slamizacija B osne i H ercegovine

jednost umanjuje to to pisac nije imao namjeru biljeiti historijske podatke nego anegdote i aljive prie. U djelu je proza protkana sa stihovima. Tamo se kae, da je u Bosni prije Turaka bila kranska vjera i Mesihov zakon. Kada su je Osmanlije osvojili poslat je u Bosnu radi popisa po svoj prilici Mesih paa [umro 907 (1501)]. On je zatekao narod u strahu od velikih daa. Traio je od Porte da se ukine dizja ali mu to nije udovoljeno. Stoga je u zdogovoru sa uglednim starcim-uredio da iz svakog sela bar neko primi muslimansko ime te da im se zbog toga oprosti dizja. Tako su mnogi jednostavno svoja imena preveli na turski: Zivko je postao Jahja, Vuk Kurt, a Gvozden Timur. Tim je i dizja ukinuta, a na batine je odreen po jedan dukat. Na ovaj je nain strah pred tekim daama otklonjen. Kasnije je nastupilo ovako stanje: svijet se podijeli u tri grupe: pravi muslimani, krani i poturi. Pisac tumai da potur znai pola Turina t. j. polu-muslimana. Poturi uzimaju dvostruke zapise i od hode i od popa; oni se kolebaju; ne znaju ili bi tame ili ovamo. Pisac ih napada i o njima se slabo izraava. Moda mu je svrha da ih popravi i
61

H. M e H M e d H a n d i

za islam potpuno i stvarno pridobije.62 Kada bismo ovaj rukopis usvojili kao historijski dokumenat, onda bismo njim mogli dokazivati da je bilo i neke propagande za islam i da su neki prelazili na islam voeni materijalnim interesom. Interesantno je da je ovo sve provoeno prema savjetovanju sa starcima (ihtijar). Sama rije starci, ihtijarlar ovdje privlai na se panju i ima neku bogomilsku boju. Sve kad ustanovimo da su oni koji su prelazili u prvo doba na islam imali vie privilegija negoli oni koji su ostali u svojoj vjeri, opet moramo priznati da ni ovima nije injeno nikakvo nasilje. I njim.1 su povjeravane vrlo osjetljive slube i oni su bivali spahije, na-hijske vojvode, uvari tvrava, vojnici i vojnike starjeine svih vrsta vojske osim jenjiara kako su to utvrdili Truhelka, orovi i Skari.63 Da li je bilo kakve propagande preko uenih ljudi to ne znamo. Mi drimo da su se ueni i vjerski obrazovani ljudi latili posla tek kada se je svijet priznao muslimanima. Tada je trebalo ove nove muKalendar Narodne Uzdanica za 1938., str. 29--45. Truhelka: O porijeklu bosanskih muslimana, str. 9; orovi: Bosna Hercegovina, str. 64; Skari : irenje islama u Bosni i Hercegovini, kalendar Gajret za 1940, str. 29-33.
62 63

62

i slamizacija B osne i H ercegovine

slimane u vjeri pouiti. Moda se njihova propaganda proirila tada i na nemuslimane. Biografi glasovitog Arap-hode (Muhjidin Muhamed b. Omer b. Hamza iz Antiohije, umro 938 (1531) u Brusi), koji je u Sarajevu sagradio dvije damije, koje i danas postoje i po njegovu imenu se spominju, navode, da je on prije 932 boravio u Rumeliji, a napose u Skoplju i Sarajevu oko deset godina tumaei Kuran i vjerske propise. Tom prilikom je primilo islam mnogo nemuslimana.64 Za Ajvaz dedu, koji je toliko poznat u Bosni da se do danas hodoasti na Ajvatovicu kod Prusca, pria se da je doao sa Fatihom i da se nastanio u Pruscu. Njegovom zaslugom je veina tamonjeg svijeta primila islam. Selo Vesela njegovim nastojanjem prelo je odjedamput sa svojim sveenikom na islam. Sveenik je uio kod Ajvaz dede i postao hafiz, te ga je Ajvaz dedo postavio mualimom u tom selu.65 Slinih tradicija sauvalo se jo u naem narodu.66 to poturi (polu muslimani) postoje u doba kada je pisac pi64 65

Bostia ve Hersek vilajet-salnamesi, za god. 1305 [1887.] lanak: Uvejs dede od Mehmed Hulusije, str. 76
Ovdje bi se mogla spomenuti i ako je iz kasnijih vremena i pjesma Hevaije [umro posl je 1661. godine] u kojoj poziva nemuslimane u vjeru, ali na vrlo uljudan
66

E-ekaikun-numanijje [po rubu lbni Hallikana]. sv. I. str. 464

63

H. M e H M e d H a n d i

sao gore spomenuti rukopis o islamizaciji Bosne (god. 1585.) tome je, izgleda, uzrok slaba naobrazba uitelja vjere (mualima i imama) u to doba, na to spomenuti pisac aludira jednom anegdotom. Kad smo na istu sa svim izloenim onda nam se namee pitanje, koji su to stvarni uzroci, koji su doprinijeli ovakom irenju islama u ovim krajevima. Prije svega treba znati, kako smo i mi ranain. Pjesma ima 25 strofa po etiri stiha. Svaka strofa zavrava sa: Hodte nami vi na viru! U poetku pjesnik kae: Ja kauri vami velju: Hodte nami vi na viru! Po neviri to se kolju ? Hodte nami vi na viru! Nismo vami mi zlotvori. Bog nas jedan jer satvuri, Budte Bogu bogodvori I Hodte nami vi na viru! Do nekoliko strofa pisac nastavlja: Otac jedan, jedna. mati, Prvo bi nam valja znati. jer emo se paski klati ? Hodte nami vi na viru! Ovu strofu neki citiraju kao dokaz, da je Hevaija bio osvjedo en o tome da muslimani i nemuslimani u ovoj zemlji pripadaju jednom plemenu. Pjesnik medutim ne misli na ovo, nego eli re i, da smo svi ljudi i da smo postali od jednog oca i matere. (Adema i Have) [Vidi Kemura- orovi : Serbokroatische Dichtungen Bosnischer Moslims, str. 3-6.]

64

i slamizacija B osne i H ercegovine

nije naglasili, da je Bosna prije dolaska Turaka u ove krajeve bila poprite ogorenih vjerskih borba. Tu su se borila u glavnom tri vjerska elementa: bogomili, koji su se smatrali pravim Bonjacima, katolici i po neto i pravoslavni. Katolike su najvie pomagali Maari, koji su preko vjere htjeli da osiguraju svoj politiki utjecaj u Bosni, u kojoj su od 1136. vrili vrhovnu vlast. Pred dolazak Turaka u Bosni su bile u glavnom dvije politike struje: katolici se oslanjahu na Maarsku i podravahu veze sa Maarima, dok bogomili gledahu u Turcima dobro doao elemenat, koji e im pomoi da se otresu prevlasti Maara. Neki bogomilski velikai ak su pozivali Turke da zemlju zauzmu. Potpuno je razumljivo da se bogomili nijesu mogli opredijeliti za Maare i katolike, koji su u nekoliko mahova pripremali krstake ratove protiv Bosne. Bogomilima je bila omrzla i katolika vjera kao i pravoslavna, jer su ih i pravoslavni progonili kao to smo ranije napomenuli. Kod Turaka su od ranije zapazili pravednost, vjersku snoljivost i ravnopravnost kao i to. to je u ovoj stvari sasvim vano, da Turci rado preputaju upravu osvojenih zemalja starosjedio65

H. M e H M e d H a n d i

cima ako prime islam. Civilizacija, koju je donijela Turska takoer je privlaila bogomile. Pred sobom su imali i svijetlih primjera do kojih visokih sluba moe i stranac u Turskoj doi. Sam veliki vezir Fatihov Mahmut paa, koji je s vojskom doao na Bosnu bio je slavenske krvi. Osim toga islam je sam po sebi razumljiv, demokratski i jednostavan. Nema u njemu ni naroitog klera, koji upravlja vjerom; svak ko poznaje vjeru on je uitelj vjere. Izmeu islama i bogomilstva postojala je slinost u mnogim propisima kako smo to ranije ustanovili. I kada uvaimo sve ove injenice potpuno e nam biti jasan uzrok nagle islamizacije bogomila u Bosni i Humu. Naravno da se je broj muslimana u Bosni i Hercegovini i kasnije mijenjao: rastao i opadao. Rastao je novim prelazima na islam, jer je ipak ostalo bogomila koji nijesu isprva odmah bili primili islam, a i drugi su u manjim brojevima prelazili na islam. Uzrok porastu broja muslimana bile su seobe iz blinjih zemalja u Bosnu nakon to su ove otpale ispod turske vlasti. Nakon bekog rata 1683 kada je izgubljena Maarska doselilo je u Bosnu neto
66

i slamizacija B osne i H ercegovine

tamonjeg svijeta sigurno Bonjaka po porijeklu. U krajevima, koje je osvojila mletaka republika, u Dalmaciji, desilo se to isto. Vee je iseljavanje bilo iz Like. Iseljenici iz ovih krajeva pojaali su naselja u danjanjoj muslimanskoj Krajini. Mnogo kasnije je bilo ovakih iseljavanja u Bosnu iz Crne Gore i Srbije. Mora se uzeti u obzir da se ipak muslimansko stanovnitvo u Bosni i Hercegovini vremenom i smanjivalo i brojano opadalo. Opadalo je, jer su muslimani ba mnogo stradavali u raznim vojnama koje je vodila Turska u raznim krajevima, jer su samo oni bili vojnici. U mazharu, n pr., to su ga Bonjaci iza banjaluke bitke 1737 poslali sultanu kae se, da se od pet hiljada i dvije stotine bosanskih vojnika i junaka, koji su otili na Perziju i od deset hiljada spahija i nefera to su otili na Oziju nije vratilo nego samo pet stotina nefera.67 Ovakih je sluajeva bilo mnogo u svako doba. Pa i razne epidemije i kuge mnogo su kosile muslimansko gradsko stanovnitvo. U gore spomenutom mazharu istie se da je prije pet godina od kuge stra67

Kreeljakovi : Bitka pod Banjom Lukom 4, VII1. 1737., str. 18.

67

H. M e H M e d H a n d i

dalo oko dvadeset hiljada junaka. Kuge su kosile i seosko stanovnitvo, ali na mjesto muslimana nijesu se doseljavali drugi muslimani. Obratno tome mjesto pravoslavnih dolazili su novi pravoslavni. Tako n. pr. Skari spominje68 za stanovnitvo Sarajevskog polja i njegove blie okoline, da 10.5% njih ne znaju, da su im stari doselili. Ostali znaju odakle su im stari doselili. 34% ima doseljenih Hercegovaca i to iz Bilea, Gacka i iz Kolaina i Crne Gore. To su sve pravoslavni. Osim toga iseljavanje iz Bosne umanjivalo je broj muslimana U seobama u Tursku u posljednjih esdeset godina izgubili smo oko 100.000 muslimanskog stanovnitva u Bosni i Hercegovini. Da se vidi da je bilo bogomila koji su i kasnije prelazili na islam naveemo nekoliko podataka: Engleski diplomata Ricaut ak u drugoj polovici sedamnaestog vijeka tvrdi, da se bosanski bogomili jo nijesu posve pretopili u muslimane, nego itaju Novi Zavjet, vjeruju u Muhameda i piju vino o ra-

68

Sarajevo i njegova okolina, str. 16

68

i slamizacija B osne i H ercegovine

mazanu.69 Navodi Ricautovi mnogo slie onim iz turskog rukopisa u kom se spominju poturi sa dvostrukim zapisima. U jednom mostarskom sidilu poslije 1600 godine nalazi se mnogo muslimanskih imena sa nemuslimanskim imenima otaca to znai da je islamizacija u podruju Neretve zakasnila iza one u Bosni Vid Vuleti Vukasovi usvojim Biljekama o kulturi junijeh Slavena70 kae: uveni mi je Fra Grga Marti priao, da je poznavao muhamedanaca, te su se zvali turskim imenom, a bili su skrovito bogumili. Tu je domain vrio dunosti bogumilske vjere, pa nijesu nigda ni hodili u damiju. Po kazivanju slavnog starca Martia bilo je u posljednje doba bogumila u Jablanici, pa rekli bi, da ih je jo u selu Drenici, te kod rijeke Dreanke. To je pisao Vukasovi prije 43 godine, a Ibrahim beg Baagi slao je silom hode u Drenicu, jer tamonji seljaci nijesu imali pojma o islamu. Znaajna je slijedea biljeka u Bakulinom ematizmu hercego vake biskupije od 1867 godine koja
Ricaut: Historie de iEtat pr sent de 1empire Ottoman, Amsterdam 670, :tr. 288 (citirano prema djelu: Kardinal Torquemada i tri bosanska bogomila od Dra Kambera, str. 36,
69 70

Dubrovnik 1897, str. 119

69

H. M e H M e d H a n d i

u prijevodu znai: U Duboanima (Kotar Konjic) porodica Hele, koja bijae posljednji sljedbenik bogomilske zaneenosti, prigrlila je islam, prije nekoliko godina u nazad.71 Po izjavi G. Martia koju je zabiljeio Dr Jeleni u svome djelu De Patarenis Bosnae jo je iza okupacije u Neretvi bilo esnaest Patarenskih domova. Mitropolit Kosanovi pisao je, da su u njegovo doba ivjeli u blizini Kreeva patareni. Azboth takoer veli, da je uo, da je do njegova vremena bilo bogomila oko Kreeva i oko Rame.72 God. 1887 zabiljeio je Mehmed beg Kapetanovi Ljubuak u Narodnom blagu73 ovo: Oko Rame i Neretve ima i dan danas muhamedovskih seljaka, koji su sauvali neke molitve iz bogomilskih vremena, pa ih u obiteljskim krugovima na izust mole.74 Ovakih vijesti, kako se vidi. ima prilino dosta. Kao jedan dobar dokaz, da je islam u sela oko Konjica doao kasnije moe posluiti i to to im se enskinje ni dan danas ne krije. Sve su me ove stvari potakle, te sam skoro pitao jednog
71 72 73 74

Vidi lanak ,O islamizaciji bosanskih krstjana od Muhameda Hadijahia, Obzor od 31 prosinca 1937.

orovi : Bosna i Hercegovina, str. 46 Bosnien und Herzegowina, str. 93 str. 239

70

i slamizacija B osne i H ercegovine

razboritog seljaka, Osmana Zelia iz blizine Konjica, sve mi se ini iz Bijele, o tradicijama sauvanim u tamonjem kraju o prelazu na islam. On mi je ispriao ovo: Sultan Fatih je doao do na Ivan i dotle svijet isturio. Zato se do Ivana pokriva enskinje po selu, a od Ivana ovamo nama ne pokriva. Novalii iz Vrdolja su kasno primili islam, pa se, kau zbog toga i zovu tako. Posljednja kua koja je primila islam je, kako priaju, kua Miliia kod Umoljana. Dakle i u narodu se sauvalo o tome nekoliko vrijednih tradicija. Da ovdje zavrimo sa izlaganjem! Ovom bi pitanju trebalo posvetiti jo panje i istraivanja. Nadati se je da e se u budue nai jo vrijednih dokumenata koji e ovo pitanje jo bolje osvijetliti.

71

H. M e H M e d H a n d i

Iz svega ovoga dade se zakljuiti ovo: Bosansko-hercegovaki muslimani su starosjedioci ove zemlje, a ne doljaci. Svojevoljno su napustili svoju staru bogomilsku vjeru i prigrlili uzvieni islam iz opravdanih razloga. Bosansko-hercegovaki muslimani vole svoju domovinu i svoj narod i za njih se bore, te su prema tome patrioti i nacionalni. Prigovori da su muslimani anacionalan elemenat nemaju nikakve osnove. Podloga tim prigovorima je to to oni, koji ih iznose, razumijevaju pod nacionalizmom ono to nikako ne spada u ovaj pojam. Krivica je, dakle, kod njih, a ne kod muslimana ponosne Bosne i krne Hercegovine.

72

H. MEHMED HANDI
Mehmed-ef. Handi roen je u Sarajevu 1906. godine. Poslije mekteba i rudije, zavrava erijatsku gimnaziju 1926. godine. Po zavretku erijatske gimnaziju odlazi u Kairo i upisuje Fakultet islamskih nauka,na uvenom Univerzitetu Al-Azhar. Vrlo brzo se istakao znanjem i briljirao meu hiljadama studenata iz cijelog islamskog svijeta. U tom periodu objavio je nekoliko radova na arapskom jeziku u Kairu. Jedan od najveih vaiza u Egiptu, azharski profesor Ali Mahfuz, volio je na predavanja sa sobom povesti mladog Handia. Handi 1930. godine polae zavrni ispit na El-Azharu kao najbolji student. Posebno se posvetio izuavanju hadiskih nauka. Za to je imao odobrenje (idazetnamu) najveih uenjaka tog vremena, to je bila rijetkost u Bosni. Vrativi se u Bosnu, Handi je odmah poeo okupljati ljude oko sebe, prije svega omladinu. Bio je veliki uenjak i voa. Radi kao nastavnik i perfekt Gazi 73

H. M e H M e d H a n d i

Husrev-begove medrese do 1937. godine kada biva postavljen za upravitelja i bibliotekara Gazi Husrev-begove biblioteke. Kao ugovorni nastavnik na Viu islamsku erijatsko-teoloku kolu doao je potkraj 1939. godine, a neposredno pred smrt imenovan je za redovnog profesora te kole. Njegov rad u nastavno-obrazovnom procesu bio je posebno plodan. U tom periodu osniva se organizacija Mladi muslimani. Handi u njezinom osnivanju nije imao uea. On je tada, u odnosu na mladomuslimane, ve bio starija generacija, jer su tu organizaciju osnovali uglavnom uenici srednjih kola i pokoji student. Tek koju godinu kasnije, s poetka Drugog svjetskog rata (1941-1942), da bi se malo usmjerilo djelovanje Mladih muslimana, jer je omladina u to doba masovno odlazila u raznorazne vojne formacije, legalne i ilegalne, njemake, ustake, organizacija je ukljuena u El-Hidaju, kao njezina sekcija. Postali su omladinska sekcija El-Hidaje, a predsjednik El-Hidaje je bio Mehmed-efendija Handi. Mladomuslimani su Mehmeda Handia smatrali svojim vjerskim uzorom i voom. Handi je zasluan i za donoenje e. Sarajevsku rezoluciju je 14. avgusta 1941. godine na predlog glavnog odbora usvojila skuptina udruenja ilmije El-Hidaje. Ovom rezolucijom se konstatuje teka situacije u kojoj su se nali muslimani Bosne i Hercegovine a za koju se navodi da je posljedica smiljene politike ustaa da iza74

i slamizacija B osne i H ercegovine

zovu sukobe pravoslavaca i muslimana, javno se osuuju zloini pojedinih muslimana nad grko-istonjacima (pravoslavnim Srbima), konstatira obespravljenost muslimana koju sprovode katolici i zahteva uspostavljanje reda i mira, kanjavanje odgovornih za zloine i pruanje pomoi rtvama. Mehmed ef. Handi je umro 1944. godine, poslije bezazlene operacije bruha. Nije umro od operacije, ve navodno od zgruavanja krvi (tromboze), kada mu je krvni ugruak dospio do srca. A bio se potpuno oporavio od operacije. Mustafa Handi sjea se zadnjih dana bratova ivota: Na pet-est minuta prije nego to e umrijeti kod njega je bio jedan od brae i s njim lijepo razgovarao, kao sa potpuno oporavljenim insanom. Samo to je brat iziao od njega, nije ni kui stigao, Mehmed je umro!?. Bilo je to za cijelu porodicu iznenaenje i alost. Imao je tek 38 godina ivota i bio u najboljoj i fizikoj i umnoj snazi, ali, eto, umro je. Umro je alim u najboljim godinama ivota, u najteem periodu kroz koji su prolazili njegovi sunarodnjaci. O pravim razlozima njegove smrti se svata nagaalo. Niko nikad nije otkrio pravi razlog prerane smrti. Moda odgovor treba traiti u godini njegova preseljenja na Ahiret. Svi smo Allahovi i njemu se vraamo! Tarih na Mehmedovim nianima glasi: Jo jedna rtva komunizma u BiH, ovjek koji se borio protiv Tita! 75

H. M e H M e d H a n d i

Iako je ivio vrlo kratko, Mehmed ef. Handi je uinio izuzetno mnogo. Za trinaest godina intelektualnog rada uspio je objaviti preko tri stotine naslova: knjiga, rasprava, lanaka, itd., izrastajui tako u jednog od najveih uenjaka na naim prostorima, pa i ire. U tim radovima tretirao je tadanje aktuelne probleme i utjecao na svijest muslimana, pruajui im nadu i vodei ih ka boljitku u najteim trenucima o pitanju opstanka Bosne i Bonjaka. Iako je umro prije ezdeset godina, njegovi radovi su i danas itekako aktuelni. Mnogi su govorili i pisali o znaaju Handieva djela i sve njihove ocjene su pozitivne, sa puno hvale i priznanja. Oni koji su o njemu pisali neposredno nakon njegove smrti kao i oni koji danas piu o njemu, istiu da je Handi bio jedan od najveih alima na naim prostorima u posljednjih pet stoljea, da spada meu obnovitelje islama i da ce sluiti kao uzor mnogim generacijama nakon njega. Hazim abanovi, u dvobroju asopisa El-Hidaje, koji je u potpunosti posveen Handiu kae: Nedavno preminuli Hadi Mehmed-ef. Handi po svojoj uenosti i poznavanjem islamskih nauka spada svakako u najui krug najveih islamskih uenjaka, to ih je Bosna imala kroz posljednjih pet stoljea. Kasim Dobraa istie: U emu je Handi bio strucnjak ne bi bilo umjesno pitati, jer je on bio stru76

i slamizacija B osne i H ercegovine

njak za svako pitanje iz podruja islama, poto je temeljito poznavao cjelokupnu njegovu nauku. Mehmed Mujezinovi veli: S punim pravom moe se rei za naeg velikog merhuma da uistinu spada medu obnovitelje islama. Mehmedalija Hadi spominje: Svojim enciklopedijskim znanjem, on se svrstao u najvee alime koje je dala naa Bosna u posljednjih pet stoljeca. Reisul-ulema Mustafa-ef. Ceri istie: injenica da su njegovi udbenici jo uvijek glavna literatura za nae uenike u medresama i na fakultetima govori o ozbiljnosti Handievog uinka, te o vjetini njegova uma. Stoga smo mu veliki dunici. Dok je radio kao profesor u Gazi Husrev-begovoj medresi i VIT-u, Handi je uvodio savremeniji nain obrazovanja, izmeu ostalog, piui skripte za predmete koje je predavao, mnoge su prvi puta pisane na naem jeziku. Koliko su one bile potrebne i kvalitetne, govori i podatak da se mnoge od njih i danas koriste u naim medresama. Pored toga, vaan je i podatak da je on bio saradnik kod svih pet tampanih svezaka Hrvatske enciklopedije u kojoj je obradio desetine pojmova iz podruja islamistike i knjievnog rada bosanskohercegovakih muslimana. Sveukupno sagledavajui Handiev Enes Kari kae: U bosanskohercegovakoj povijesti islamskog miljenja 77

H. M e H M e d H a n d i

i ulemanskog rada u prvoj polovici XX stoljea gotovo je nemogue nai intelektualnu pojavu koja se moe talentom, erudicijom, znanjem, brojem i kvalitetom objavljenih radova, te drutvenom angairanou i irokim ugledom, mjeriti, makar i priblino, sa Mehmedom Handiem. To tvrdimo imajui u vidu nevjerovatno iroke i zapanjujue razuene horizonte Handieva djela i interesiranja koji se ogledaju u, za njegova ivota, objavljenim knjigama, raspravama, vazovima i esejima u periodici, te napose uzimajui u obzir grandiozan rukopisni materijal na arapskom i bosanskom. Posebnu panju na Handiev doprinos otporu novim tendencijama sekularizma i moderne civilizacije, od kojih muslimanima ovih prostora prijeti izoblienje i gubitak identiteta, posveuje prof. Nusret Isanovic: Svi vjerodostojni islamski intelektualci s kraja XIX i s poetka XX stoljea reagirali su na tu opasnost postavljanjem zahtjeva za obnovom islama i povratkom muslimana njihovim fundamentalnim vjerskim i kulturno-civilizacijskim vrijednostima. Na ispunjenju ovog zahtjeva bilo je angairano vie suvremenih islamskih umova u razliitim dijelovima muslimanskog svijeta. Toj znaajnoj zadai kod nas je kompetentno mogao odgovoriti jedino Mehmed-ef. Handi. Moglo bi se reci da je cjelokupni njegov duhovni i intelektualni angaman bio obiljeen naporima: a) da izvri obnovu islama u Bosni povratkom njegovim istim izvorima i univerzalnim vrijednostima, 78

i slamizacija B osne i H ercegovine

b) da prosvjetiteljskim radom pokrene vjersku, duhovnu i intelektualnu preobrazbu bosanskih muslimana. Na osnovu svih Handievih radova moe se zakljuciti da je on veliki izdanak tradicionalnoga krila ehlisunnetskih uenjaka. Stekao je tradicionalno islamsko obrazovanje i uvijek je u klasinim islamskim uenjacima gledao uzor. Svjestan vremena i prostora u kojem je ivio, tj. tekog poloaja muslimana, njihove zaostalosti i umalosti, te pitanja njihovog opstanka na ovim prostorima, stalno je istupao sa idejom da muslimanima moe biti bolje samo ako se vrate izvornim vrijednostima svoje vjere. Karakteristike svih njegovih djela iz oblasti islamskih znanosti jesu: sistematinost, temeljitost, sveobuhvatnost i navoenje brojnih podataka, jednom rijecju enciklopedinost. On je pored predavanja u kolama, redovito drao derosve u u Begovoj, Carevoj, Hadijskoj i ekrekijinoj damiji, koa i kod kue, iz oblasti hadisa, fikha, ahlaka i tefsira.Na takvim dersovima uzimano je odredeno djelo, pa bi se citalo u originalu, a onda prevodilo i komentarisalo. Takav slucaj bio je sa Bejdavijinim tefsirom, koji zbog kratkoce svoga vijeka nije uspio dovriti, nego je na taj nacin preao prvi Kuranski duz i sedam stranica drugoga duza. Objavio je vie djela iz tefsira, meu kojima i Uvod u tefsirsku nauku, kao i tumaenja sura El-Maun, ElGaije, te tumaenje ajeta o fikhskim propisima iz sura El-Bekare i En-Nisa. 79

H. M e H M e d H a n d i

Njegovo suvereno polje bilo su hadiske nauke, te je iz te oblasti objavio sljedee knjige: Uvod u hadisku nauku, Zbirka izabranih dova iz Kurana i hadisa, Biljeke na Ibn Tejmijino djelo El-Kelimut-tajjibu min ezkarin-nebijj, Biljeke na Bejhekijevo djelo Hajatulenbija, Stotina kratkih hadisa, Pedeset vanih hadisa, Hadis i njegova vanost, Obnavljanje islama komentar jednog hadisa i Izharul-behade bi erh Sunen Ibn Madde. I na polju akaidske znanosti Handi je dao mnogo, to se moe vidjeti iz njegovih objavljenih i radova u rukopisu: El-Hidajin ilmihal, Ilmul-kelam, Opi pogled na sekte, Rajske bae o temeljima vjerovanja (prijevod Kafijinog djela: Revdatul-dennat fi usulil-itikadat) Miradija (prijevod djela Sabita Uicanina sa turskoga jezika). Handi je pisao iz oblasti sire, ivotopisa Muhammeda, a.s., kao i arapskog jezika; koautor je i danas aktuelne Gramatike arapskog jezika. Na polju svjetovnih nauka Handi se posebno istakao u historiji i povjesti bonjake knjievnosti. Knjiga Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosansko-hercegovakih muslimana, Mehmed ef. Handia objavljena je 1940. godine u Sarajevu i jedno je od nezaobilaznih djela koje utemeljeno, nauno, nepristrasno i poteno govori o dolasku i irenju islama u Bosni i Hercegovini. 80