Janja

Jane Austen

Zamak Lesley
& Lady Susan

2
Janja

Matilda i ja i dalje živimo odvojene od ljudskoga roda u našem starom i trulom dvorcu koji se nalazi dvije milje od
Pertha na strmoj izbočenoj stijeni odakle se pruža širok pogled na grad i njegovu krasnu okolicu. No premda smo na
osami, daleko od gotovo cijeloga svijeta - jer ne posjećujemo nikoga osim M'Leodovih, M'Kenzijevih, M'Phersonovih,
M'Cartneyevih, M'Donaldovih, M'kinnonvih, M'lellanovih, M'kayovih, Macbethovih i Macduffovih - mi nismo ni
zlovoljne ni nesretne; baš naprotiv, nikada nije bilo živahnijih, ugodnijih ni duhovitijih djevojaka od nas; nijedan sat
u danu ne pada nam teško.
Čitamo, radimo, šećemo, a kad se zamorimo od tih poslova, olakšamo si duše živahnom pjesmom, dražesnim plesom,
nekom zgodnom dosjetkom ili duhovitim razgovorom. Zgodne smo, draga moja Charlotte, vrlo zgodne, a najveće naše
savršenstvo je u tome što smo svih svojih savršenstava potpuno nesvjesne.
No zašto ti toliko pišem o sebi! Radije ću ti reći još koju riječ u pohvalu naše drage male nećakinje, nedužne Louise,
koja se upravo slatko smiješi odmarajući se na sofi u blagom snu. Drago je biće tek navršilo dvije godine; no lijepa je
kao da su joj dvadeset dvije, razumna kao da su joj trideset dvije, a razborita kao da su joj četrdeset dvije. Kako bih
te u to uvjerila, moram te obavijestiti da ima vrlo dobar ten i zgodne crte lica, da već zna prva dva slova abecede, i
da nikad ne trga svoje haljine...

3
 Janja

Zamak Lesley

4
Janja

Gospodinu Henryju Thomasu Austenu1

Gospodine,
Poslužit ću se sada slobodom kojom ste me često počastili
te vam posvetiti jedan od svojih romana. To što je
nedovršen, doista žalim; no bojim se da će, što se mene tiče,
uvijek ostati takav; a to što je u svojoj sadašnjoj količini
toliko tričav i nedostojan vas, zadaje još jednu brigu vašoj
zahvalnoj i poniznoj službenici,
autorici

1 Henry Thomas Austen bio je omiljeni Janein brat.

5
 Janja

PISMO PRVO

Gospođica Margaret Lesley gospođici C. Lutterell

Zamak Lesley
16. veljače

Moj brat nas je upravo napustio. «Matilda», rekao je na rastanku, «siguran sam da ćete
ti i Margaret pružiti mojoj dragoj djevojčici svu brigu koju bi dobila od blage, nježne i
srdačne majke». Suze su mu kotrljale niz obraz dok je govorio te riječi - a sjećanje na onu
koja se tako neodgovorno osramotila kao majka i toliko otvoreno prekršila bračne dužnosti
spriječilo ga je da išta doda. Zagrlio je svoje milo dijete, pa se, oprostivši se od Matilde i
mene, naglo odvojio od nas, sjeo u svoju kočiju i krenuo putom prema Aberdeenu.
Nikada nije bilo boljega mladog čovjeka! Ah! koliko je malo zaslužio nesreće što ih je
osjetio u braku. Tako dobar muž tako lošoj ženi! Jer znaš, draga moja Charlotte, Louisa je
prije nekoliko tjedana ostavila njega, svoje dijete i svoj ugled, i otišla u pratnji Danversa i
sramote. Nikada nije bilo slađeg lica, ljepšeg stasa i manje ljubaznog srca no što ih ima ta
žena! Njezino dijete već pokazuje tjelesne vrline te svoje nesretne majke! Da bar naslijedi
od oca sve vrline duše!
Lesleyju je sada tek dvadeset pet godina i već se sasvim prepustio tuzi i očaju. Kakva
razlika između njega i njegovog oca! Sir Georgeu je pedeset sedam, a još je uvijek onaj isti
kicoš, lakouman mladac, veseli momak i živahan mladić kakav je njegov sin bio prije nekih
pet godina, a on sam nije prestao biti otkad ga se sjećam.
I dok naš otac, u dobi od pedeset sedam godina, leprša londonskim ulicama, veseo,
bezbrižan i lakomislen, Matilda i ja i dalje živimo odvojene od ljudskoga roda u našem
starom i trulom dvorcu koji se nalazi dvije milje od Pertha na strmoj izbočenoj stijeni odakle
se pruža širok pogled na grad i njegovu krasnu okolicu. No premda smo na osami, daleko od
gotovo cijeloga svijeta - jer ne posjećujemo nikoga osim M’Leodovih, M’Kenzijevih,
M’Phersonovih, M’Cartneyevih, M’Donaldovih, M’kinnonvih, M’lellanovih, M’kayovih,
Macbethovih i Macduffovih - mi nismo ni zlovoljne ni nesretne; baš naprotiv, nikada nije
bilo živahnijih, ugodnijih ni duhovitijih djevojaka od nas; nijedan sat u danu ne pada nam
teško.
Čitamo, radimo, šećemo, a kad se zamorimo od tih poslova, olakšamo si duše živahnom
pjesmom, dražesnim plesom, nekom zgodnom dosjetkom ili duhovitim razgovorom.
Zgodne smo, draga moja Charlotte, vrlo zgodne, a najveće naše savršenstvo je u tome što
smo svih svojih savršenstava potpuno nesvjesne.
No zašto ti toliko pišem o sebi! Radije ću ti reći još koju riječ u pohvalu naše drage male
nećakinje, nedužne Louise, koja se upravo slatko smiješi odmarajući se na sofi u blagom
snu. Drago je biće tek navršilo dvije godine; no lijepa je kao da su joj dvadeset dvije,

6
Janja
razumna kao da su joj trideset dvije, a razborita kao da su joj četrdeset dvije. Kako bih te u
to uvjerila, moram te obavijestiti da ima vrlo dobar ten i zgodne crte lica, da već zna prva
dva slova abecede, i da nikad ne trga svoje haljine. Ako te ovim nisam uvjerila u njezinu
ljepotu, razum i razboritost, nemam više što dodati u prilog svojoj tvrdnji pa ćeš stoga moći
reći jesam li u pravu samo ako dođeš u zamak Lesley te kroz osobno poznanstvo s Louisom
doneseš vlastiti zaključak.
Ah! draga moja prijateljice, kako bih bila sretna da te vidim među ovim časnim
zidovima! Već su četiri godine prošle otkad me je odlazak iz škole odvojio od tebe; zbilja je
potresno da dva tako nježna srca, toliko blisko povezana vezama naklonosti i prijateljstva,
moraju biti tako daleko jedno od drugog. Ja živim u Perthshireu, ti u Sussexu. Mogle bismo
se vidjeti u Londonu, kad bi moj otac bio raspoložen da me onamo odvede i kad bi tvoja
majka bila tamo u isto vrijeme. Mogle bismo se sresti u Bathu, Tunbridgeu ili bilo gdje
drugdje, kad bismo se samo našle u isto vrijeme na istom mjestu. Možemo se samo nadati
da će i takvo vrijeme doći. Moj otac nam se neće vratiti do jeseni; moj će brat napustiti
Škotsku za nekoliko dana; nestrpljivo želi putovati. U kakvoj je zabludi taj mladić! Uzalud
se zanosi nadom da će promjena zraka izliječiti rane slomljenog srca! Sigurno ćeš se i ti,
draga moja Charlotte, pridružiti molitvi za oporavak duševnog mira nesretnog Lesleya, bez
kojega pak nema ni duševnog mira ni za tvoju iskrenu prijateljicu
M. Lesley

PISMO DRUGO

Odgovor gospođice C. Lutterell gospođici M. Lesley

Glenford
12 veljače

Tisuću puta moram te zamoliti za oproštaj, draga moja Peggy, što ti s tolikim
zakašnjenjem odgovaram na tvoje milo pismo, a što, vjeruj mi, ne bih odgađala da svaki
trenutak mojega vremena u posljednjih pet tjedana nije bio toliko potpuno ispunjen nužnim
pripremama za vjenčanje moje sestre, tako da nisam imala vremena koje bih mogla posvetiti
ni tebi ni sebi. A više od svega me ljuti što od vjenčanja neće biti ništa, pa je sav moj trud
otišao u propast.
Razumjet ćeš koliko je moralo biti moje razočaranje, kad samo pomisliš da sam, nakon
što sam radila danju i noću da bih na vrijeme pripremila svadbenu večeru, nakon što sam
ispržila govedine, ispekla ovčetine i skuhala juhe dovoljno da potraje mladome paru kroz
cijeli medeni mjesec, doživjela jad otkrića da je sve to prženje, pečenje, kuhanje i mesa i
mene bilo besmisleno. Zbilja, draga prijateljice, ne sjećam se da sam ikad osjetila toliku
muku kao kad je prošlog ponedjeljka moja sestra dotrčala k meni u ostavu, lica bijelog kao

7
 Janja
tučeni silabub2 i rekla mi da je Hervey pao s konja, da je razbio lubanju i da liječnik smatra
da mu je život u eminentnoj opasnosti.
«Dobri Bože!» kažem ja. «Što to govoriš? Za ime svijeta, što ćemo sad sa svom tom
hranom! Nikako je nećemo moći pojesti prije nego što se pokvari. Međutim, možemo
pozvati liječnika da nam pomogne. Bit ću u stanju sama svladati bubrežnjak, majka će
pojesti juhu, a ti i doktor morate počistiti ostalo.»
Tu sam morala prekinuti vidjevši da se moja sestra naizgled beživotno ruši na jednu od
škrinja u kojima držimo ubruse i stolnjake. Odmah sam pozvala majku i sluškinje, pa smo je
naposljetku privele k svijesti; čim je došla k sebi, izrazila je odluku da smjesta ode Henryju i
toliko se neobuzdano držala te zamisli da smo je samo uz najveće moguće poteškoće uspjeli
spriječiti da to i provede. Napokon smo je ipak, više silom nego uvjeravanjem, uspjeli
natjerati da ode u svoju sobu; polegli smo je na krevet pa je nekoliko sati tamo ležala u
najstrašnijim grčevima.
Majka i ja ostale smo s njom u sobi i kad bi nam poneki trenutak Eloisine malo veće
pribranosti dopustio, zajedno smo od sveg srca žalile zbog strašnoga rasipanja naših zaliha
do kojega zbog ovog događaja mora doći, te smo smišljale neki način kako bismo ih se
riješile. Složile smo se da je najbolje što možemo učiniti da ih odmah počnemo jesti pa smo
u skladu s tim naredile neka nam gore donesu hladnu šunku i perad. Bile bismo uvjerile
Eloisu da uzme pileće krilce, no ona se nije dala uvjeriti.
Ipak, bila je mnogo mirnija nego na početku; umjesto grčeva od kojih je patila, nastupila
je gotovo potpuna neosjetljivost. Pokušavale smo je obodriti na sve moguće načine, no sve
je bilo uzalud. Govorila sam joj o Henryju. «Draga Eloisa», rekla sam, «nema smisla toliko
plakati zbog takve sitnice» - htjela sam joj to prikazati manje važnim, za utjehu. «Molim te,
nemoj se uzrujavati zbog toga - vidiš da se ja uopće ne uzrujavam; premda ću ja na koncu
najviše trpjeti; jer neću morati samo pojesti sve namirnice koje sam dosad pripremila, nego
ću ih morati, ako se Henry oporavi (što, međutim, nije jako vjerojatno), za tebe ponovno
pripremiti u jednakoj količini; a ako on umre (kao što pretpostavljam da hoće), ja ću ipak
morati pripremiti svadbenu večeru za tebe kad god se odlučiš udati za nekog drugog. Pa
vidiš, premda te trenutno pomisao na Henryjeve patnje žalosti, on će ipak, rekla bih, uskoro
umrijeti, a onda će toj boli doći kraj i tebi će biti lako, dok će moja nevolja trajati mnogo
dulje, jer koliko god se ja trudila, sigurna sam da smočnicu ne možemo počistiti za manje od
dva tjedna.
Tako sam učinila sve što je u mojoj moći da je utješim, no bez ikakvog uspjeha pa sam
konačno, vidjevši da me ona uopće ne sluša, prestala govoriti i, ostavivši je s majkom,
odnijela dolje ostatke šunke i piletine te poslala Williama da se raspita o Henryju. Očekivalo
se da neće preživjeti sljedećih nekoliko sati; umro je istoga dana.
Pobrinuli smo se najviše što je moguće da žalosnu vijest prenesemo Eloisi na najnježniji
način; ipak, unatoč svim mjerama opreza, kad je to čula, njezina je bol bila previše silovita
za njezin razum, te je mnogo sati bila sasvim izvan sebe. Još uvijek je vrlo bolesna, a njezini
se liječnici jako boje da će sasvim propasti. Zato se spremamo za boravak u Bristolu, kamo
namjeravamo otići tijekom idućeg tjedna.
A sad, draga moja Margaret, dopusti mi koju riječ o tvojim poslovima; u prvom redu
moram te obavijestiti kako mi je u povjerenju rečeno da se tvoj otac namjerava oženiti.
2 syllabub - desert omiljen u 18. stoljeću, obično se sastojao od tučenog vrhnja, tučenih bjelanjaka, bijelog vina, šećera, limunovog soka i limunove kore.

8
Janja
Nerado ću povjerovati u tako neugodnu novost, no ne mogu je ni posve odbaciti. Pisala sam
svojoj prijateljici Susan Fitzgerald neka mi javi štogod o tome; kako se trenutno nalazi u
Gradu3, lako to može učiniti. Ne znam o kojoj dami se radi.
Mislim da je tvoj brat bio sasvim u pravu kad je odlučio putovati, jer će to možda pomoći
da mu se iz sjećanja izbrišu neugodni događaji koji su ga u posljednje vrijeme toliko
pogodili. Drago mi je da ni ti ni Matilda, premda odvojene od svijeta, niste ni zlovoljne ni
nesretne - a da tako uvijek i ostane iskrena je želja je vaše odane

C. L.
PS. Ovoga sam trena od svoje prijateljice Susan primila odgovor koji prilazem ovome
pismu, a ti ćeš o njemu sama stvoriti svoje zaključke.

PRILOŽENO PISMO

Draga moja Charlotte,

U vezi s glasinama o vjenčanju Sir Georgea Lesleya nisi se mogla obratiti nikome tko bi
te o tome mogao obavijestiti bolje od mene. Sir George se doista oženio; sama sam bila
prisutna na vjenčanju, čemu se nećeš čuditi kad se potpišem kao tvoja odana

Susan Lesley

PISMO TREĆE

Gospođica Margaret Lesley gospođici C. Lutterell

Zamak Lesley
16. veljače

Ja jesam stvorila svoje zaključke u vezi s pismom koje si priložila, draga moja Charlotte,
i sad ću ti reći kakva su bila moja razmišljanja. Zaključila sam da će se naši mirazi značajno
smanjiti, ako Sir George bude imao djece u drugome braku; da će ga njegova žena, ako
bude po prirodi rasipna, poticati da ustraje u onom veselom i razuzdanom životu za koji
njemu nije nužno mnogo poticaja, premda se već pokazao i te kako štetnim za njegovo
zdravlje i imovinu; da će ona sad postati gospodarica dragulja koji su nekoć ukrašavali našu
majku i koje je Sir George uvijek obećavao nama; da, ako njih dvoje ne dođu u Perthshire,

3 Grad - engl. riječ Town pisana velikim početnim slovom uvijek označava London.

9
 Janja
neću moći zadovoljiti znatiželju i baciti pogled na svoju maćehu, a ako dođu, onda Matilda
više neće sjediti na čelu stola u kući svojega oca.
To su, draga moja Charlotte, bila turobna razmišljanja koja su se gomilala u mojoj glavi
nakon što sam pročitala Susanino pismo tebi, a sve je to odmah palo na pamet i Matildi koja
ga je također proučila. Iste misli, isti strahovi u trenu su obuzeli njezinu dušu i ne znam koji
ju je zaključak više pogodio, vjerojatnost smanjivanja naših miraza ili promjena njezinog
vlastitog položaja. Obje bismo vrlo rado znale je li Lady Lesley zgodna i kakvo je tvoje
mišljenje o njoj; a kako si je počastila nazvavši je svojom prijateljicom, mi se zanosimo
mišlju da bi morala bili ugodna osoba.
Moj je brat već u Parizu. Namjerava ga napustiti za nekoliko dana i krenuti prema Italiji.
Piše vrlo veselo, kaže da mu je francuski zrak uvelike popravio i zdravlje i raspoloženje; da
u njegovim mislima o Louisi više nema ni tračka sućuti ni ljubavi; da joj je čak zahvalan
zbog toga što ga je napustila i da mu je vrlo zabavno opet biti samac. Po tome možeš
primijetiti da mu se opet vratila ona vedra veselost i živahna dosjetljivost po kojoj je nekoć
bio toliko poseban.
Kad se upoznao s Louisom, što se dogodilo prije malo više od tri godine, bio je jedan od
najzanimljivijih, najugodnijih mladića svoje dobi. Ali mislim da još nisi čula pojedinosti o
tome kako se upoznao s njom.
Sve je počelo kod našega bratića, pukovnika Drummonda, u čijoj je kući u Cumberlandu
moj brat proveo Božić one godine u kojoj je navršio dvadeset dvije. Louisa Burton pak bila
je kći dalekog rođaka gospođe Drummond koji je umro nekoliko mjeseci ranije u krajnjem
siromaštvu i ostavio svoje jedino dijete, kćer kojoj je bilo oko osamnaest, zaštiti onih
njezinih rođaka koji je budu htjeli prihvatiti. Samo je gospođa Drummond bila za to
raspoložena - te se Louisa preselila iz bijedne kućice u Yorkshireu u elegantnu palaču u
Cumberlandu, iz svih nevolja što ih može izazvati siromaštvo u sve otmjene užitke što ih
može pribaviti novac.
Louisa je po prirodi mrzovoljna i lukava; no naučila je skrivati svoju pravu ćud pod
prividom laskave umiljatosti. To ju je naučio otac koji je i previše dobro znao da je udaja za
nju jedina šansa da ne bude gladna te je vjerovao da bi njegova kći, s toliko izvanrednom
tjelesnom ljepotom, udruženom s umiljatim ponašanjem i privlačnim nastupom, mogla imati
dobrih izgleda da će se svidjeti nekome mladiću koji sebi može priuštiti ženidbu s
djevojkom koja nema ni novčića. Louisa je vrlo dobro razumjela zamisli svojega oca i bila
ih je odlučila vrlo pomno i pažljivo provesti.
Upornošću i trudom ona je s vremenom toliko temeljito sakrila svoju pravu prirodu pod
maskom nedužnosti i nježnosti da je mogla prevariti svakoga tko kroz dugo i trajno druženje
ne bi otkrio njezin pravi karakter. Takva je bila Louisa kad ju je nesretni Lesley prvi put
ugledao u kući Drummondovih.
Njegovo srce, koje je bilo - da se poslužim tvojom omiljenom usporedbom - nježno,
slatko i meko kao tučeni silabub, nije moglo odoljeti njezinim čarima. Nakon vrlo malo
dana počeo se zaljubljivati, ubrzo zatim doista se zaljubio i vjenčao se s njom prije nego što
ju je poznavao i cijeli mjesec. Moj je otac u prvi mah bio vrlo nezadovoljan tako naglom i
nepromišljenom vezom; no kad je shvatio da njima to ne smeta, sasvim se pomirio s tim
brakom.
Posjed pokraj Aberdeena, koji je dobrotom našega prastrica vlasništvo mojega brata

10
Janja
neovisno o Sir Georgu, davao je posve dovoljan prihod da bi on i moja šogorica mogli
živjeti otmjenim i udobnim životom. U prvoj godini nije bilo sretnijeg čovjeka od Lesleya ni
milije pojave od Louise, a glumila je toliko uvjerljivo i ponašala se toliko oprezno da ni
Matilda ni ja nismo naslutile njezinu pravu narav, premda smo često znale provesti po
nekoliko tjedana s njima.
Međutim, nakon rođenja male Louise - a čovjek bi očekivao da će to baš pojačati njezino
poštovanje prema Lesleyu - maska koju je toliko dugo nosila postupno je spala i kako se
tada vjerojatno već osjećala sigurnom u ljubav svojega muža (koja je zaista, ako je to
moguće, bila još veća nakon rođenja djeteta), nije se trudila spriječiti da ta ljubav ikad počne
venuti.
Naši su posjeti Dunbeathu sada bili manje česti i mnogo manje ugodni nego u početku.
Louisa, međutim, nikada nije ni spominjala našu odsutnost ni žalila zbog nje; osjećala se
mnogo sretnijom u društvu mladoga Danversa s kojim se upoznala u Aberdeenu (bio je na
jednom od tamošnjih sveučilišta) nego u društvu Matilde i tvoje prijateljice, premda nikada
nije bilo ugodnijih djevojaka od nas.
Znaš kakav je bio tužni kraj Lesleyeve bračne sreće; neću o tome ponovno.
Zbogom, draga moja Charlotte; premda o tome nisam govorila, nadam se da me dovoljno
dobro poznaješ i vjeruješ da mnogo osjećam i često mislim na nesreću tvoje sestre. Ne
sumnjam da će je zdravi zrak bristolskih pašnjaka posve otkloniti, brišući iz njezine duše
sjećanje na Henryja.
Ostajem, draga moja Charlotte, zauvijek tvoja.

M. L.

PISMO ČETVRTO

Gospođica C. Lutterell gospođici M. Lesley

Bristol
27. veljače

Draga moja Peggy,

Upravo sam primila tvoje pismo koje je upućeno u Sussex, dok sam ja u Bristolu, pa je
moralo biti poslano za mnom ovamo te je zbog nekog neshvatljivog zakašnjenja tek sad
dospjelo do mene.
Uzvraćam ti zahvalom na priči o Lesleyevom poznanstvu, ljubavi i braku s Louisom,
koja me nije manje zabavila zato što sam je često već i prije čula.
Sa zadovoljstvom te mogu obavijestiti da imamo razloga vjerovati kako je naša smočnica
dosad već gotovo ispražnjena, jer smo izdali poseban nalog slugama da jedu najviše što
mogu te da pozovu u pomoć i nekoliko dvorkinja. Ponijeli smo hladnu golublju pitu, hladnu
puretinu, hladni jezik i pola tuceta hladetina, a imali smo sreće da nam je uspjelo, uz pomoć

11
 Janja
naše gazdarice, njezinoga muža i njihovo troje djece, riješiti se sve te hrane za manje od dva
dana nakon dolaska.
Jadna Eloisa još uvijek je vrlo lošega zdravlja i raspoloženja pa se bojim da zrak
bristolskih pašnjaka, koliko god bio zdrav, nije uspio izbrisati jadnog Henryja iz njezinog
sjećanja.
Pitaš me je li tvoja nova maćeha lijepa i ljubazna - pa ću ti sad iznijeti točan opis njezinih
tjelesnih i duševnih čari. Niska je i vrlo dobro građena; po prirodi blijeda, no obilno se služi
rumenilom; ima lijepe oči i dobre zube, o čemu će te brižljivo obavijestiti čim te vidi i, sve u
svemu, vrlo je zgodna. Izvanredno je dobre ćudi kad sve ide po njezinom i vrlo živahna kad
nije loše volje. Po prirodi je rasipna i nije jako izvještačena; nikad ne čita ništa osim pisama
koja dobiva od mene, a nikad ne piše ništa osim odgovora na njih. Svira, pjeva i pleše, no ne
uživa ni u čemu od svega toga, te se ni u čemu ne ističe, premda govori da sve to strastveno
voli.
Možda ćeš me počastiti čuđenjem da osobu o kojoj govorim s toliko malo ljubavi mogu
smatrati svojom prisnom prijateljicom; no, istinu govoreći, to je prijateljstvo nastalo više na
temelju njezinoga hira nego zato što bih je ja osobito cijenila. Provele smo zajedno dva tri
dana s jednom gospođom u Berkshireu, s kojom smo slučajno obje u srodstvu. Za vrijeme te
posjete - kako je vrijeme bilo izvanredno ružno, a naše društvo neuobičajeno glupo - Susan
je bila tako dobra da razvije snažnu naklonost prema meni, koja se uskoro pretvorila u pravo
prijateljstvo i završila trajnim dopisivanjem.
Dosad se ona vjerojatno umorila od mene, kao i ja od nje; no kako je ona previše uljudna,
a ja previše pristojna da bismo to rekle, naša su pisma još uvijek jednako česta i srdačna, a
naša međusobna privrženost jednako čvrsta i iskrena kao na početku. Jako je sklona užicima
Londona i Brighthelmstonea4, pa će, rekla bih, prilično teško natjerati samu sebe čak ina to
da ode zadovoljiti znatiželju koju osjeća u vezi s vama dvjema uz cijenu napuštanja tih
zabavnih prebivališta i boravka u dostojanstvenoj ali melankoličnoj sjeti zamka u kojemu
živite. Možda ipak skupi dovoljno snage za put u Škotsku, ako osjeti da joj je previše
užitaka ugrozilo zdravlje, te dođe u nadi da će se to bar pokazati korisnim po njezino
zdravlje, ako već neće doprinijeti njezinoj sreći.
Vaši strahovi, žao mi je što to moram reći, u vezi s neumjerenostima vašega oca, vašim
mirazima, draguljima vaše majke i položajem tvoje sestre u obitelji, vjerojatno su i predobro
utemeljeni. Moja prijateljica ima ukupno četiri tisuće funti, vjerojatno će svake godine na
haljine i izlaske trošiti gotovo jednako toliko, ako se samo uspije domoći novca - no sigurno
neće pokušavati odviknuti Sir Gorega od stila života na koji je toliko dugo navikao, pa
prema tome ima razloga za strah da ćete vrlo dobro proći ako uopće dobijete ikakav miraz.
Nakit će, pretpostavljam, također zacijelo pripasti njoj, a s pravom se može očekivati i da će
ona sjediti na čelu stola svojega muža, a ne njegova kći. No kako te ta tužna tema sigurno
jako pogađa, neću se na njoj više zadržavati.
Nas je Eloisino stanje dovelo u Bristol u toliko nepopularno doba godine da smo upoznali
samo jednu gospodsku obitelj otkad smo ovdje. Gospodin i gospođa Marlowe vrlo su
ugodni ljudi; loše zdravlje njihovog malenog sina bilo je razlog zbog kojega su došli ovamo.
Kako su jedina obitelj s kojom možemo razgovarati, lako ćeš zamisliti da smo se prilično
zbližili; viđamo ih doista gotovo svakodnevno, a jučer smo s njima večerali. Proveli smo
4 Brighthelmstone - staro ime za Brighton

12
Janja
vrlo ugodan dan i pojeli vrlo dobru večeru, premda je teletina svakako bila nedovoljno
pečena, a u umaku nije bilo dovoljno začina. Za sve vrijeme nisam mogla potisnuti pomisao
kako bi bilo bolje da sam sama sudjelovala u pripremi hrane.
Brat gospođe Marlowe, gospodin Cleveland, trenutno je s njima; on je vrlo zgodan
mladić i čini se da bi mogao mnogo toga iznijeti sebi u prilog. Rekla sam Eloisi da bi ga
trebala pokušati upecati, no čini se da joj taj prijedlog nije nimalo zanimljiv. Htjela bih je
vidjeti udanu, a Cleveland ima vrlo dobar posjed.
Možda se čudiš što u razmatranja o udaji ne uključujem sebe, nego samo svoju sestru; no
istinu govoreći, ni u jednom vjenčanju ne želim se vidjeti u važnijoj ulozi od odabira i
nadgledanja večere pa dok mogu ikoga od svojih bližnjih nagovarati na udaju, neću
pomišljati da to sama učinim, jer gajim prilično veliku sumnju da bih imala toliko vremena
za pripremanje vlastite svadbene večere kao za pripremanje večere za nekog drugog.
Iskreno tvoja
C. L.

PISMO PETO

Gospođica Margaret Lesley gospođici Charlotti Lutterell

Zamak Lesley
18. ožujka

Istoga dana kad je meni stiglo tvoje posljednje ljubazno pismo, Matilda je primila jedno
od Sir Georgea. Došlo je iz Edinburgha, a naš nas je otac njime obavijestio da će učiniti sebi
zadovoljstvo i predstaviti nam Lady Lesley sutradan navečer. To nas je, kao što možeš
zamisliti, prilično iznenadilo, pogotovo zato jer nas je tvoj izvještaj o njezinom gospodstvu
naveo na pomisao da su izgledi za njezinu posjetu Škotskoj prilično slabi u ovo doba kad je
u Londonu zacijelo vrlo veselo.
Kako je, međutim, naša zadaća da budemo očarane takvim znakom pažnje kao što je
posjeta Sir Georgea i Lady Lesley, počele smo smišljati odgovor koji bi izrazio sav naš ushit
u očekivanju takvog blagoslova, kad smo se srećom sjetile da otac namjerava već sljedeće
večeri stići u zamak te neće moći primiti pismo prije nego što napusti Edinburgh pa smo se
zadovoljile time da ih pustimo neka sami pretpostave da smo ushićene koliko bismo trebale
biti.
U devet sati navečer sljedećega dana stigli su, u pratnji jednoga od braće Lady Lesley.
Njezino gospodstvo posve odgovara opisu koji si mi poslala, osim što se meni ne čini toliko
zgodnom kao tebi. Lice joj nije loše, no u njezinom sićušnom tijelu toliko nedostaje
dostojanstva da u usporedbi s Matildinom i mojom elegantnom visinom, izgleda poput
beznačajnog patuljka.

13
 Janja
Kako je njezina želja da nas vidi (koja je morala biti doista velika da je natjera na
putovanje od preko četiri stotine milja) sada posve zadovoljena, već počinje spominjati
povratak u Grad, te je zaželjela da i mi pođemo s njom. Ne možemo odbiti njezin poziv,
budući da mu se pridružila i zapovijed našega oca, kao i molbe gospodina Fitzgeralda koji je
zacijelo jedan od najugodnijih mladića koje sam ikad vidjela. Nije još određeno kad ćemo
krenuti, no kad god to bude, sigurno ćemo povesti i našu malu Louisu.
Zbogom, draga moja Charlotte; Matilda se u najboljim željama za tebe i Eloisu
pridružuje zauvijek tvojoj

M. L.

14
Janja

PISMO ŠESTO

Lady Lesley gospođici Charlotti Lutterell

Zamak Lesley
20. ožujka

Stigli smo ovamo, draga moja prijateljice, prije otprilike dva tjedna i već od srca žalim
što sam ikada napustila našu dražesnu kuću na trgu Portman radi ovakvog turobnog, starog,
vjetrovima i kišom ispranog zamka. Ne možeš zamisliti toliko ružnu sliku da odgovara
njegovom tamnici sličnom obliku. Zapravo čuči na stijeni naizgled toliko nepristupačnoj da
sam očekivala da će me gore podizati užetom; i iskreno sam zažalila što sam htjela vidjeti
svoje pokćerke po cijenu ulaska u njihov zatvor na tako opasan i smiješan način.
No kad sam ipak sigurno stigla i napokon se našla unutar te zastrašujuće građevine,
tješila sam se nadom da će mi se raspoloženje popraviti kad ugledam dvije krasne djevojke,
kakvima su mi u Edinburghu opisivali gospođice Lesley. No ponovno me je čekalo samo
iznenađenje i razočaranje. Matilda i Margaret Lesley dvije su velike, visoke, čudno i
pretjerano narasle cure, upravo dobre veličine za zamak koji je razmjerno golem kao i one.
Željela bih, draga moja Charlotte, da vidiš ta dva škotska diva; sigurna sam da bi izgubila
glavu od straha. Dobro bi izgledale kao nekakav okvir za mene, pa sam ih pozvala da pođu
sa mnom u London, gdje se nadam da ću biti za dva tjedna. Osim tih dviju krasnih
gospođica, tu sam našla neko zlovoljno derište s kojim su u nekom srodstvu; ispričale su mi
tko im je ta mala i priuštile mi dugu i besmislenu priču o njezinom ocu i gospođici Nekoj,
koju sam potpuno zaboravila. Mrzim skandale i ne podnosim djecu. Otkad sam ovdje
neprestano mi dodijavaju zamorne posjete gomile škotskih jadnika s užasno teškim
imenima; bili su toliko uljudni, pozvali me na toliko strana i obećali da će doći toliko skoro,
da sam se morala svemu tome usprotiviti. Vjerojatno ih neću više viđati, no obiteljsko je
društvo ovdje toliko glupo da ne znam što bih sa sobom. Te cure ne znaju ni za kakvu
glazbu osim škotskih napjeva, ne crtaju ništa osim škotskih planina, nemaju nikakvih knjiga
osim sa škotskim pjesmama - a ja mrzim sve što je škotsko. Inače uvijek mogu s velikim
zadovoljstvom provesti pola dana uređujući se, no zašto bih se ovdje trudila kad u kući
nema nijednog bića kojemu bih se željela svidjeti.
Upravo sam razgovarala s bratom koji me je jako uvrijedio, a kako ti ne mogu poslati
ništa zabavnije, napisat ću ti pojedinosti o tome.
Moram ti najprije reći da sam zadnjih četiri-pet dana počela sve više vjerovati da William
osjeća naklonost prema mojoj starijoj pokćerki. Moram reći, međutim, kad bih ja imala
sklonost zaljubiti se u neku ženu, sigurno ne bih za predmet svoje strasti izabrala Matildu
Lesley, jer nema ničega što mrzim toliko kao visoke žene. No, ukus nekih muškaraca zbilja
je neobjašnjiv, a ka ko, je William i sam visok gotovo šest stopa, nije čudno da mu se ta

15
 Janja
visina sviđa.
Sad, kako ja iz dna duše volim svojega brata i kako bi mi bilo izuzetno žao da ga vidim
nesretnog, što mi se čini da namjerava biti ako se ne bude mogao oženiti Matildom, a kako
jednako tako znam da mu okolnosti ne dopuštaju da se oženi ijednom djevojkom bez miraza
te da je Matilda potpuno ovisna o svojemu ocu koji neće imati želje ni moju dozvolu da joj
u ovom trenu išta dade, mislila sam da ću učiniti svojemu bratu uslugu ako mu sve to
kažem, pa da može sam izabrati hoće li pobijediti svoju strast ili voljeti i očajavati.
U skladu s tom mišlju jutros sam, našavši se nasamo s njim u nekoj od groznih starih
soba ovoga zamka, ovako počela s njim razgovarati:
«Onda, dragi moj Williame, što misliš o ovim djevojkama? Što se mene tiče, ne čine mi
se onoliko neuglednima koliko sam očekivala; no možda ćeš reći da sam pristrana prema
kćerima svojega muža i možda ćeš biti u pravu - one su doista toliko slične Sir Georgeu da
je prirodno pomisliti...»
«Draga moja Susan», uzviknuo je kao da je silno začuđen, «ne misliš valjda reći da su
imalo slične ocu! On izgleda toliko neprivlačno! - ali oprosti - sasvim sam smetnuo s uma
kome govorim...» «Oh! nemoj se obazirati na mene, molim te», odvratila sam, «svatko zna
da je Sir George užasno ružan, a uvjeravam te da sam ga sama oduvijek smatrala strašilom.»
«Zbilja me iznenađuješ», odgovori William, «time što govoriš i o Sir Georgeu i o
njegovim kćerima. Niti možeš misliti da tvojemu suprugu toliko potpuno nedostaje ikakve
osobne privlačnosti kao što govoriš, niti pak možeš vidjeti ikakve sličnosti između njega i
gospođica Lesley koje su, po mom mišljenju, savršeno različite od njega i savršeno
zgodne.»
«Ako je to tvoje mišljenje o djevojkama, to ipak nije dokaz ljepote njihovog oca, jer ako
su one savršeno različite od njega i savršeno zgodne, prirodno je pretpostaviti da je on
sasvim neprivlačan.»
«To nisam mislio», rekao je, «jer ono što je privlačno kod žene, može biti vrlo
neprivlačno kod muškarca.»
«Ali ti si ga sam», uzvratila sam, «prije samo nekoliko minuta proglasio ružnim.»
«Muškarci ne mogu ocijeniti ljepotu vlastitoga spola», rekao je.
«Ni muškarci ni žene ne mogu misliti da Sir George podnošljivo izgleda.»
«Dobro, dobro», reče, «nećemo se prepirati oko njegove ljepote, no tvoje mišljenje o
njegovim kćerima doista je vrlo čudno, jer, ako sam te dobro razumio, rekla si da ti se ne
čine toliko neuglednima koliko si očekivala!»
« Što, zar se tebi čine neuglednijima?» rekla sam.
«Ne mogu vjerovati da ozbiljno misliš», odvratio je, «kad govoriš o njima na tako čudan
način. Zar ne misliš da su gospođice Lesley dvije vrlo privlačne mlade žene?»
« Zaboga! Ne!» uzviknula sam. «Mislim da su baš ružne!»
«Ružne!» odvrati on. «Draga moja Susan, to zbilja ne možeš misliti! Reci mi samo kojoj
crti lica bilo koje od njih dviju možeš naći zamjerke?»
«Oh! vjeruj mi da mogu», odgovorila sam. «Evo, počet ću od starije - od Matilde. Hoću
li, Williame?» To govoreći pogledala sam ga najlukavije što sam mogla, ne bih li ga
posramila.
«Toliko su slične», rekao je, «da će se mane koje nađeš kod jedne moći naći i kod
druge.»

16
Janja
«Dobro, onda, u prvom redu, obje su tako strašno visoke!»
«Zbilja su više od tebe», rekao je uz drzak smiješak.
«Ne», rekla sam, «ne govorim o tome.»
«Dobro», nastavio je, «premda su možda više od prosjeka, obje imaju savršeno elegantan
stas; a što se tiče lica, oči su im prekrasne.»
«Ne mogu ni pomisliti da bi takva golema, zastrašujuća bića bila imalo elegantna; a što
se tiče njihovih očiju, one su toliko visoke da nikako ne bih mogla istegnuti vrat dovoljno da
ih vidim.»
«Ne», odvratio je, «možda je bolje da ni ne pokušavaš, jer bi te mogle zaslijepiti svojim
sjajem.»
«Oh! naravno», rekla sam sasvim zadovoljno, jer, uvjeravam te, najdraža Charlotte,
nisam bila nimalo uvrijeđena, premda, po onome što je uslijedilo, čovjek bi pomislio da je
William pomislio kako mi je dao razloga za uvrijeđenost; prišao mi je, uzeo mi ruku i rekao:
«Nemoj se držati tako ozbiljno, Susan; još ću se prestrašiti da sam te uvrijedio!»
«Uvrijedio! Dragi brate, kako možeš takvo što i pomisliti!» odvratila sam. «Ne, zbilja!
uvjeravam te da nisam nimalo iznenađena što toliko vatreno braniš ljepotu tih djevojaka...»
«Dobro», prekinuo me je William, «sjeti se da nismo još zaključili raspravu u vezi s
njima. Kakvu manu nalaziš njihovom tenu?»
«Tako su užasno blijede.»
«Uvijek imaju malo boje u licu, a nakon svake šetnje još i više.»
«Da, ali kad bi u ovom dijelu svijeta bilo kiše, ne bi mogle nikada biti rumenije nego što
obično jesu - osim, zaista, ako bi se zabavljale trčeći gore dolje po ovim groznim starim
galerijama i predsobljima.»
«Pa», odvrati moj brat uvrijeđenim tonom i drsko me pogledavši, «ako i imaju malo boje
u licu, ta je boja bar u potpunosti njihova.»
To je bilo previše, draga moja Charlotte, jer sigurna sam da je tim drskim pogledom
pokazao da sumnja u prirodnost boje mojih obraza. Ali ti ćeš me, sigurna sam, braniti ako
čuješ da me itko tako grubo ocrnio, jer možeš posvjedočiti koliko puta sam se bunila protiv
korištenja rumenila i koliko sam ti uvijek govorila da mi se to ne sviđa. A uvjeravam te da
nisam promijenila mišljenje.
Dakle, nisam mogla podnijeti da me vlastiti brat tako sumnjiči, pa sam odmah napustila
sobu i od tada se nalazim u svojoj garderobi i pišem ti. Kako je dugačko pismo ispalo od
svega toga! No ne smiješ očekivati takva pisma od mene kad dođem u Grad, jer samo u
dvorcu Lesley čovjek ima vremena pisati čak i Charlotti Lutterell.
Bila sam previše uvrijeđena onim Williamovim pogledom da bih imala strpljenja ostati s
njim i dati mu savjet u vezi s njegovim osjećajima prema Matildi, zbog kojega sam uopće,
iz čiste ljubavi prema njemu, započela razgovor; sada me je taj razgovor toliko potpuno
uvjerio u njegovu silnu strast prema njoj da sam sigurna kako u tom pitanju nikada neće
poslušati glas razuma te stoga više neću sebi zadavati muke ni u vezi s njim ni u vezi s
njegovom ljubimicom.
Zbogom, draga moja prijateljice,
Tvoja odana
Susan L.

17
 Janja

PISMO SEDMO

Gospođica C. Lutterell gospođici M. Lesley

Bristol
27. travnja

U istome sam tjednu od tebe i tvoje maćehe dobila pisma koja su me silno zabavila, jer iz
njih vidim da ste obje jednostavno ljubomorne na ljepotu one druge. Čudno je da dvije
zgodne žene, makar bile i majka i kći, ne mogu biti u istoj kući, a da se ne glože zbog svojih
lica. Vjeruj da ste obje savršeno lijepe i nemoj više o tome govoriti.
Pretpostavljam da ovo pismo treba poslati na trg Portman, gdje vam vjerojatno - kolika
god bila vaša ljubav prema zamku Lesley - neće biti žao da se nalazite. Unatoč svemu što
ljudi mogu reći o zelenim poljima i ladanju, uvijek sam mislila da London sa svojim
zabavama mora biti vrlo ugodan na neko vrijeme, te bih bila jako sretna kad bi mojoj majci
prihodi dopustili da nas preko zime upozna s njegovim mjestima za izlaske.
Osobito sam uvijek željela otići u Vauxhall5 da vidim režu li tamo hladnu govedinu
onako tanko kao što se priča, jer potajno sumnjam da se baš mnogo ljudi razumije u rezanje
hladne govedine kao ja; ne, bilo bi zbilja loše kad ne bih o tome ponešto znala, jer je to bio
dio obrazovanja oko kojega sam se najviše trudila. Mama je uvijek mene smatrala svojom
najboljom učenicom, a tata, dok je bio živ, Eloisu svojom. Zaista, nikada na svijetu nije bilo
dvije različitije prirode. Obje smo voljele čitati. Ona je birala povijest, a ja recepte. Ona je
voljela maljati slike, a ja mazati piliće. Nitko nije mogao bolje pjevati od nje, ni bolje
napraviti pitu od mene.
I tako je to oduvijek, još otkad smo bile djeca. Jedina je razlika u tome što su prestale sve,
tada toliko česte rasprave o vrijednosti naših poslova. Sklopile smo sporazum na cijeli niz
godina da ćemo se uvijek diviti jedna drugoj; ja sam uvijek slušala njezinu glazbu, a ona je
uvijek jela moje pite.
Tako su bar stajale stvari sve dok se u Sussexu nije pojavio Henry Hervey. Prije dolaska
njegove tetke u naše susjedstvo, gdje se nastanila prije godinu dana, posjećivao ju je u
pravilnim razmacima i ostajao uvijek jednako dugo; no kad se preselila u Hall, koji od naše
kuće dijeli tek kratka šetnja, njegove su posjete postale i češće i duže.
To, kao što možeš pretpostaviti, nije moglo biti ugodno gospođi Diani, koja je zakleti
neprijatelj svega što se ne slaže s etiketom i ukočenošću ili pak imalo podsjeća na
opuštenost i dobar odgoj. Zbilja, njezina je odbojnost prema ponašanju njezinoga nećaka
bila takva da sam je često čula kako mu u lice da je sugestije koje bi morale privući njegovu
pozornost i jako ga uvrijediti, da nije u takvim trenucima bio zaokupljen razgovorima s
Eloisom.

5 Vrtovi Vauxhall bili su u 18. stoljeću omiljeno mjesto za izlazak, kako zbog koncerata i predstava, tako i zbog raskošne hrane.

18
Janja
Tada se dogodila i promjena u ponašanju moje sestre, koju sam ti nagovijestila. Činilo se
da više ne mari za naš dogovor da ćemo se uvijek diviti jedna drugoj i premda sam ja
postojano pljeskala i najobičnijoj poskočici koju bi ona odsvirala, čak ni moja golublja pita
nije mogla od nje dobiti nijednu riječ pohvale. To je zacijelo dovoljno da svakoga razljuti;
ipak, bila sam hladna kao sir i vrhnje, te sam, smislivši svoj plan i dosjetivši se osvete,
odlučila pustiti Eloisu da radi po svom, bez ijedne riječi predbacivanja.
Namjeravala sam se prema njoj ponašati onako kao što se ona ponašala prema meni, pa
makar naslikala moju vlastitu sliku ili odsvirala Malbrooka - jedinu pjesmu koja mi se ikad
zaista sviđala - nisam joj htjela reći čak ni «hvala ti, Eloisa», premda sam kroz niz godina uz
njezinu svirku uvijek vikala «bravo», «bravissimo», «encore», «da capo», «allegretto», «con
expressione» i «poco presto» te još mnoge druge strane riječi, koje, kao što mi je Eloisa
rekla, izražavaju divljenje. A valjda zbilja i jest tako, jer ih vidim na svakoj stranici svakog
glazbenog sveska, gdje vjerojatno što je kao izraz skladateljevih osjećaja.
Provela sam svoj naum s velikom dosljednošću. Ne mogu reći s velikim uspjehom jer,
nažalost! čini se da nju moja šutnja za vrijeme svirke nije nimalo pogodila; baš naprotiv,
zapravo mi je jednoga dana rekla: «Dakle, Charlotte, vrlo mi je drago što vidim da si
napokon odustala od one smiješne navike odobravanja mom sviranju na čembalu, od koje bi
mene naposljetku zaboljela glava, a tebe grlo. Vrlo sam ti zahvalna što si odlučila svoje
divljenje zadržati za sebe».
Nikad neću zaboraviti dosjetljiv odgovor kojim sam joj uzvratila.
«Eloisa», rekla sam, «molim te da budeš sasvim bez brige i ubuduće nemaš takvih
strahova, jer možeš biti sigurna da ću uvijek zadržati svoje divljenje za sebe i svoje vlastite
poslove te ga nikada više neću protegnuti na tvoje.»
To je bila jedina vrlo oštra stvar koju sam ikada rekla u životu; ne zato što se ne bih često
osjećala izvanredno satirično, nego zato što sam jedino tada javno pokazala svoje osjećaje.
Valjda nikada nije bilo dvoje mladih koji su jedno prema drugome osjećali veću ljubav
nego Henry i Eloisa; ne, ni ljubav tvojega brata prema gospođici Burton nije mogla biti
toliko snažna, premda je možda bila strastvenija. Možeš, dakle, zamisliti koliko je nesnosno
bilo mojoj sestri kad joj je tako podvalio. Jadna djevojka! Još uvijek oplakuje njegovu smrt,
s nesmanjenom postojanošću, premda je mrtav već više od šest tjedana; no nekim-ljudima
takve stvari padaju teže nego drugima.
Loše zdravstveno stanje u koje ju je bacio taj gubitak čini je toliko slabom i toliko
nesposobnom da podnese bilo kakav napor, da je cijelo jutro plakala samo zato što se
morala oprostiti od gospođe Marlowe koja sa svojim mužem, bratom i sinom danas napušta
Bristol. I meni je žao što odlaze, jer je to jedina obitelj s kojom smo ovdje sklopili ikakvo
poznanstvo, no nije mi palo na pamet da plačem; Istina, Eloisa je provela mnogo više
vremena s gospođom Marlowe nego ja pa su stoga razvile više prijateljskih osjećaja jedna
za drugu, što njihove suze čini manje neoprostivima nego što bi bile moje.
Obitelj Marlowe odlazi u Grad; Cleveland putuje s njima; kako ga ni Eloisa ni ja nismo
uspjele upecati, nadam se da ćete ti ili Matilda biti bolje sreće.
Ne znam kad ćemo napustiti Bristol. Eloisino je duševno stanje toliko jadno da je vrlo
nesklona putovanju, no boravak ovdje joj nimalo ne koristi. Kroz tjedan ili dva, nadam se,
znat ćemo što ćemo dalje.
U međuvremenu, vjeruj mi da sam itd. itd.

19
 Janja
Charlotte Lutterell

20
Janja

PISMO OSMO

Gospođica Eloisa Lutterell gospođi Marlowe

Bristol
4. travnja

Vrlo sam ti zahvalna, draga moja Emma, na znaku ljubavi koji vidim u tvojemu
prijedlogu da se dopisujemo; uvjeravam te da će mogućnost da ti pišem za mene biti velika
utjeha, te da ću biti, koliko mi zdravlje i raspoloženje budu dopuštali, vrlo postojana u
dopisivanju; neću reći da mogu biti i zabavna, jer je tebi moja situacija dovoljno dobro
poznata da znaš koliko bi svako veselje bilo neprikladno, a ja previše dobro poznajem svoje
srce da ne bih svako veselje smatrala i neprirodnim. Nemoj očekivati novosti, jer ne viđamo
nikoga s kim bismo bili ikako povezani, ni za čiji bismo život imali interesa. Nemoj
očekivani ni tračeve, jer iz istoga razloga ne možemo ništa takvoga čuti ni izmisliti.
Zapravo, od mene ne možeš očekivati ništa osim tužnih izljeva slomljenoga srca koje se
uvijek ponovno vraća sreći u kojoj je jednom uživalo i teško podnosi svoju sadašnju
nesreću.
Mogućnost da ti pišem, govorim, o mom izgubljenom Henryju za mene će biti prava
raskoš, a znam da ti u svojoj dobroti nećeš odbiti čitati ono u čemu moje srce nalazi toliko
oduška dok pišem. Nekoć sam mislila da ono što se općenito naziva prijateljstvom - mislim,
druženje s osobom mojega spola s kojom mogu razgovarati slobodnije nego s ikim drugim,
osim s mojom sestrom - nikada neće biti predmet mojih želja, no koliko sam se prevarila!
Charlotte je previše zaokupljena dvjema prisnim prijateljicama s kojima se dopisuje da bi
mogla biti takva prijateljica i meni, a nadam se da me nećeš smatrati djevojački
romantičnom kad ti kažem da sam već neko vrijeme željela imati neku ljubaznu i
suosjećajnu prijateljsku dušu koja bi mogla slušati moje muke ne pokušavajući me utješiti.
A onda su me poznanstvo s tobom, međusobno razumijevanje koje se razvilo i osobita
nježna pažnja koju si mi poklanjala gotovo od početka naveli na laskavu pomisao da bi se
sve to dužim poznavanjem moglo razviti u prijateljstvo koje bi bilo, ako zaista jesi onakva
kakvom mi te predstavljaju moje želje, najveća sreća u kojoj sam sada sposobna uživati.
Osjećaj da su se te nade ostvarile zbilja mi donosi zadovoljstvo; trenutno gotovo jedino
zadovoljstvo koje mogu doživjeti. Osjećam se toliko klonulom te sam sigurna da bi mi i ti,
kad bi bila ovdje, rekla neka prestanem pisati, a ne mogu ti pružiti veći dokaz svoje
privrženosti nego postupajući onako kako znam da bi ti željela, bila prisutna ili odsutna.
Ostajem, draga moja Emma, tvoja iskrena prijateljica
E. L.

21
 Janja

PISMO DEVETO

Gospođa Marlowe gospođici Eloisi Lutterell

Ulica Grosvenor
10. travnja

Moram li reći, draga moja Eloisa, koliko mi je dobrodošlo tvoje pismo. Ne mogu ti dati
veći dokaz zadovoljstva što mi ga je donijelo, ni želje da naše dopisivanje bude redovno i
često, nego pružajući dobar primjer, kao što sad činim, odgovarajući još isti tjedan.
No nemoj misliti da tu svoju spremnost na brzo pisanje odgovora smatram nekom
zaslugom; baš naprotiv, uvjeravam te da mi je mnogo veće zadovoljstvo pisati tebi nego
provesti večer na koncertu ili plesu. Gospodin Marlowe toliko želi da se svake večeri
pojavim na nekom javnom mjestu da ga nerado odbijam, no u isti mah ja toliko želim ostati
kod kuće da bi mi, neovisno o zadovoljstvu koje osjećam posvećujući bilo koji dio svojega
vremena svojoj dragoj Eloisi, sloboda da provedem večer kod kuće sa svojim malenim
dječakom zato što moram napisati pismo, bila već dovoljan poticaj (kad bi mi ikakav trebao)
da ti sa zadovoljstvom redovno pišem.
A što se tiče sadržaja tvojih pisama za mene, bilo ozbiljnih ili veselih, ako se tiču tebe, bit
će i meni jednako zanimljivi; naravno, svjesna sam da bi sjetno prepuštanje vlastitoj žalosti
dok o njoj razmišljaš pišući, moglo tu žalost potaknuti i pojačati, te da bi bilo mudrije
izbjegavati tu tužnu temu; a ipak, znajući kao što znam koliko ti utjehe i melankoličnog
zadovoljstva to može donijeti, nisam u stanju natjerati samu sebe da ti odbijem tu veliku
želju, pa te samo molim da u mojim pismima ne očekuješ poticaj za takva razmišljanja. Baš
naprotiv, namjeravam svoja pisma ispuniti živahnom duhovitošću i osvježavajućim
humorom koji će izazvati osmijeh čak i na milom ali tužnom licu moje Eloise.
U prvom redu moram ti reći da sam, otkad sam ovdje, dvaput na javnim mjestima srela
tri prijateljice tvoje sestre, Lady Lesley i njezine kćeri. Znam da te zanima moje mišljenje o
ljepoti triju dama o kojima si toliko čula. Sad, kako si previše bolesna i nesretna da bi bila
tašta, mislim da se mogu usuditi i napisati da mi se nijedno od njihovih lica ne sviđa toliko
kao tvoje. A ipak, sve su zgodne - Lady Lesley sam zapravo vidjela i prije; o njezinim
pokćerkama ljudi će vjerojatno reći da imaju profinjenija lica nego njezino gospodstvo, no
zahvaljujući čarima rumenila, malo izvještačenosti i mnogo brbljanja (a u svemu tome je
nadmoćna mladim damama) vjerujem da će izazvati jednako mnogo divljenja kao pravilnije
crte Matilde i Margaret.
Sigurno ćeš se složiti sa mnom kad ti kažem da nijedna od njih nije odgovarajuće veličine
za pravu ljepotu, jer su sestre više, a pomajka niža nego nas dvije. Unatoč tom nedostatku -
ili radije baš zbog njega - u pojavi gospođica Lesley ima nečega vrlo plemenitog i
dostojanstvenog, a u liku njihove male maćehe nečega ugodno živahnog.

22
Janja
No premda njih dvije mogu biti dostojanstvene, a ona živahna, nijedno od njihovih lica
nije onako milo kao lice moje Eloise čiju dražest ne umanjuje ni njezina sadašnja klonulost.
Što bi moj muž i brat rekli o nama da znaju kakve sam ti sve komplimente napisala u
ovome pismu! Loše je što zgodnoj ženi nijedna pripadnica istoga spola ne može to reći, a da
ne je netko ne osumnjiči da joj je smrtni neprijatelj ili najgora ulizica. Koliko su žene
ljubaznije kad se radi o takvim stvarima!
Muškarac drugome muškarcu može reći desetine ljubaznih riječi, a da nijedna od nas ne
posumnja da on to čini za plaću; ako samo vrši svoju dužnost prema našemu spolu, može
biti ljubazan prema vlastitom koliko god hoće.
Gospođa Lutterell bit će toliko dobra da primi moje pozdrave; Charlotte moju ljubav; a
Eloisa najbolje želje za oporavak zdravlja i raspoloženja koje joj može poslati njezina odana
prijateljica

E. Marlowe

Bojim se da će ovo pismo biti jadan primjer mojih sposobnosti za duhovitost; a tvoje
mišljenje o tim sposobnostima neće se baš povećati kad ti kažem da sam bila najzabavnija
što mogu biti.

PISMO DESETO

Gospođica Margaret Lesley gospođici Charlotti Lutterell

Trg Portman
13. travnja

Draga moja Charlotte,

Napustili smo zamak Lesley dvadeset osmoga dana prošlog mjeseca i sigurno stigli u
London nakon sedmodnevnog puta. Imala sam zadovoljstvo naći tvoje pismo koje me je
ovdje dočekalo i na kojemu ti od srca zahvaljujem.
Ah! draga moja prijateljice, svakoga dana sve više žalim za vedrim i mirnim
zadovoljstvima zamka koji smo napustili i zamijenili sumnjivim i neprimjerenim zabavama
ovoga razmetljivoga grada. Neću pokušavati ustvrditi da su te sumnjive i neprimjerene
zabave meni imalo neugodne; baš naprotiv, silno uživam u njima, a uživala bih još više kad
ne bih bila sigurna da svako moje pojavljivanje u javnosti stvara nove lance oko srdaca onih
nesretnih bića koja moram žaliti zbog njihovih strastvenih osjećaja, premda nije u mojoj
moći da ih uzvratim.
Ukratko, draga moja Charlotte, moja osjetljivost za patnje tolikih ljubaznih mladića,
nesklonost prema neumjerenom divljenju s kojim se susrećem te odbojnost prema tome da
me toliko slave, javno, privatno, u novinama i dućanima sa slikama, razlozi su zbog kojih ne

23
 Janja
mogu u potpunosti uživati u toliko raznolikim i ugodnim londonskim zabavama.
Kako sam često zaželjela da imam toliko malo tjelesne ljepote kao ti; da mi je stas tako
neelegantan; lice toliko nelijepo; pojava tako neugodna kao tvoja! Ali oh! kako je malo
izgleda za tako poželjnu promjenu. I kozice sam već preboljela pa se moram pomiriti sa
svojom nesretnom sudbinom.
A sada ću ti, draga moja Charlotte, povjeriti nešto što već dugo remeti mir mojih dana, a
takve je prirode da od tebe zahtijeva najstrože čuvanje tajne.
Prošlog ponedjeljka bilo je tjedan dana da smo Matilda i ja pratile Lady Lesley na veliku
večernju zabavu kod veleštovane gospođe Kickabout. Pratio nas je gospodin Fitzgerald koji
je uglavnom vrlo prijazan mladić, premda malo čudnog ukusa - zaljubljen je u Matildu. Tek
što smo pozdravili gospodaricu kuće i naklonili se pred desetak različitih osoba, moju je
pozornost privukla pojava mladoga čovjeka, najljepšeg pripadnika svojega spola, koji je u
tome trenu ušao u sobu zajedno s još jednim gospodinom i damom. Od prvog trena kad sam
ga spazila, bila sam sigurna da o njemu ovisi sva buduća sreća mojega života.
Zamisli moje iznenađenje kad su mi ga predstavili pod imenom Cleveland! Odmah sam u
njemu prepoznala brata gospođe Marlowe i bristolskog poznanika moje Charlotte. A
gospodin i dama s kojima je bio u društvu bili su upravo bračni par Marlowe. (Ne misliš li
da je gospođa Marlowe zgodna?) Elegantan nastup gospodina Clevelanda, njegovo
uglađeno ponašanje i očaravajući naklon odmah učvrstiše moju simpatiju. Nije ništa rekao;
no mogu zamisliti sve što bi bio rekao da je otvorio usta. Mogu zamisliti obrazovan um,
plemenite osjećaje i profinjen jezik koji bi tako očito zasjali u riječima gospodina
Clevelanda.
Dolazak Sir Jamesa Gowera - jednoga od mojih previše brojnih obožavatelja - spriječio je
otkrivanje takvih moći, prekinuvši razgovor koji nismo ni započeli i privlačeći moju
pozornost. Ali oh! koliko zaostaju Sir Jamesove sposobnosti za savršenstvom njegova
suparnika!
Sir James je jedan od naših najčešćih posjetitelja i gotovo je uvijek s nama u društvu. Od
onoga dana često smo sretali gospodina i gospođu Marlowe, ali ne i Clevelanda - uvijek je
zauzet negdje drugdje. Gospođa Marlowe me svaki put kad je vidim nasmrt zamara svojim
dosadnim pričama o tebi i Eloisi. Tako je glupa! Živim u nadi da ću večeras vidjeti njezinog
neodoljivog brata, jer ćemo posjetiti Lady Flambeau koja je, kako mi je poznato, vrlo bliska
s Marloweovima.
Moje stalno društvo su Lady Lesley, Matilda, Fitzgerald i Sir James Gower. Malo
viđamo Sir Georgea koji je gotovo uvijek za kockarskim stolom. Ah! jadni moj mirazu, što
li se s tobom dosad dogodilo? Češće viđamo Lady L. koja se uvijek pojavi (jako
narumenjena) u vrijeme večere. Jao! kakav će prekrasan nakit nositi večeras kod Lady
Flambeau! Ipak, pitam se kako može uživati u tome da ga nosi; ipak je morala primijetiti
koliko je smiješno i neprikladno prekrivati takvu sićušnu, premalenu figuru prekomjernim
ukrasima? Zar je moguće da ne zna koliko je elegantna jednostavnost nadmoćna i
najpromišljenijemu kićenju? Kad bi ih samo darovala Matildi i meni, koliko bismo joj mi
bile zahvalne, i kako bi dijamanti dobro pristajali našim lijepim, dostojanstvenim figurama!
I kako je čudno da takvo što nikada njoj ne padne na pamet. Ako nisam pedeset puta
razmišljala o tome, sigurno nisam nijednom. Kad god vidim Lady Lesley s tim draguljima,
takve mi misli padaju na pamet. I još k tome nakit moje vlastite majke!

24
Janja
No neću više ništa reći na tu sumornu temu - dopusti da te zabavim nečim ugodnijim.
Matilda je jutros dobila pismo od Lesleya, zahvaljujući kojemu smo imale zadovoljstvo
saznati da je on u Napulju, da je postao rimokatolik, dobio od pape poništenje prvoga braka
te se nakon toga oženio napuljskom damom visokoga roda i velikog miraza. Kaže nam,
štoviše, da se nešto vrlo slično dogodilo njegovoj prvoj ženi, bezvrijednoj Louisi, koja je
također u Napulju, također je prešla na katoličanstvo i ubrzo će se udati za napuljskog
plemića velikih zasluga i ugleda. Lesley kaže da su njih dvoje sad vrlo dobri prijatelji, da su
sasvim zaboravili sve prošle pogreške te da u budućnosti namjeravaju biti vrlo dobri susjedi.
Poziva Matildu i mene da ga posjetimo u Italiji i da mu dovedemo njegovu malu Louisu
koju i njezina majka i pomajka, a i on sam, jednako žele vidjeti.
Zasad je vrlo neizvjesno hoćemo li prihvatiti njegov poziv; Lady Lesley savjetuje nam da
krenemo što prije; Fitzgerald nudi da će ići s nama kao pratnja; ali Matilda ima nekih dvojbi
u vezi s pristojnošću takvoga plana - premda priznaje da bi to bilo vrlo ugodno. Sigurna sam
da joj se momak sviđa. Moj otac kaže da ne žurimo, jer će možda, ako pričekamo nekoliko
mjeseci, i on i Lady Lesley priuštiti sebi zadovoljstvo da pođu s nama. Lady Lesley odbija,
izjavljuje da je nikada ništa neće navesti da se odrekne zabava Brighthelmstonea radi puta u
Italiju čija je svrha samo da vidi našega brata. «Ne», govori ta neugodna žena, «jednom u
životu bila sam dovoljno glupa da otputujem ne znam koliko stotina milja zato da bih
vidjela dvoje članova obitelji; zaključila sam da se nije isplatilo i neka me vrag odnese ako
ikada ponovim tu glupost.» Tako kaže njezino gospodstvo, no Sir George ustrajno tvrdi da
će njih dvoje možda, za mjesec ili dva, poći s nama.
Zbogom, draga moja Charlotte.
Tvoja vjerna

Margaret Lesley

25
 Janja

Lady Susan

26
Janja

PISMO PRVO

Lady Susan Vernon gospodinu Vernonu

Langford, prosinac

Dragi moj brate6,

Ne mogu više sebi uskraćivati zadovoljstvo prihvaćanja tvojega ljubaznog poziva koji si
izrekao kad smo se zadnji put vidjeli, da dođem provesti nekoliko tjedana s vama u
Churchillu pa se stoga nadam, ako tebi i gospođi Vernon odgovara da me sad primite, da ću
za nekoliko dana biti predstavljena sestri s kojom se već toliko dugo želim upoznati. Moji
ljubazni prijatelji ovdje me vrlo srdačno nagovaraju da produžim svoj boravak, no njihovo
gostoljubivo i vedro raspoloženje navodi ih na društvenost, preveliku za moju sadašnju
situaciju i stanje duha; zato nestrpljivo očekujem trenutak kada ćete me primiti u svoju
ugodnu osamu. Jedva čekam da upoznam vašu dragu dječicu u čijim srcima bih rado našla i
kutak za sebe. Uskoro ću pak morati skupiti svu svoju snagu, jer se ovih dana razdvajam od
vlastite kćeri. Dugotrajna bolest njezina dragoga oca spriječila me je da joj posvetim onu
pažnju koju jednako nalažu dužnost i ljubav te imam i previše razloga za strah da su
odgajateljice kojima sam je povjerila bile nedorasle svojoj zadaći. Stoga namjeravam
smjestiti svoju kćer u jednu od najboljih privatnih škola u Gradu, kamo ću je sama odvesti
kad krenem k vama. Odlučila sam, vidiš, da će mi vrata u Churchillu biti otvorena. I doista
će mi teško pasti ako mi javiš da me ne možete primiti.
Tvoja vrlo zahvalna i odana sestra
S. Vernon

PISMO DRUGO

Lady Susan gospođi Johnson

Langford

Pogriješila si, draga moja Alicia, ako si mislila da sam se ovdje trajno smjestila za ovu
zimu. Žalosno mi je reći koliko si se jako prevarila, jer sam rijetko kad provela ugodnija tri
mjeseca od ovih koji su upravo proletjeli. U ovom trenu ništa ne ide glatko, žene u obitelji
ujedinile su se protiv mene. Ti si prorekla da će tako biti čim sam stigla u Langford, a
Manwaring je toliko neobično ugodan muškarac da ni sama nisam bila bez bojazni. Sjećam
6 U doba Jane Austen bilo je uobičajeno šogora i šogoricu nazivati bratom i sestrom, pa se zato Lady Susan ovako obraća bratu svojega pokojnog muža.

27
 Janja
se kako sam, vozeći se prema kući, govorila samoj sebi: «Sviđa mi se taj čovjek, ne daj
Bože da iz toga nastane neko zlo!» No bila sam odlučila da ću se ponašati diskretno, držati
na umu da sam tek četiri mjeseca udovica i biti tiha koliko god mogu; i držala sam se toga,
draga moja; nisam prihvaćala ničiju pažnju osim Manwaringove. Izbjegavala sam sve vrste
općenitoga flerta; od svih silnih ljudi koji su dolazili ovamo nikog drugog nisam počastila
osobitom pozornošću, osim Sir Jamesa Martina, prema kojemu sam se malo osvrnula samo
zato da bih ga odvratila od gospođice Manwaring; a kad bi ljudi znali kakvi su bili moji
motivi u tom slučaju, svi bi me poštivali. Nazivali su me bezdušnom majkom, no tu se baš
radilo o svetom poticaju majčinske ljubavi, jer me je vodio probitak moje kćeri; i da ta kći
nije najveća glupača na svijetu, mogla sam biti nagrađena za svoje napore kao što sam
zaslužila. Sir James mi je došao sa ženidbenim prijedlogom u vezi s Fredericom - ali
Frederica, koja se rodila da bude muka mojega života, odlučila se toliko žestoko usprotiviti
tom braku da mi se učinilo mudrijim privremeno napustiti tu zamisao. Više nego jednom
požalila sam što se sama nisam udala za njega; da je samo malo manje odurno slab, sigurno
bih to učinila, no moram priznati da sam pomalo romantična te da mi samo bogatstvo ipak
nije dovoljno. Ishod svega toga zbilja izbezumljuje: Sir James je otišao, Maria je vrlo
bijesna, a gospođa Manwaring nepodnošljivo ljubomorna; jednom riječju, toliko je
ljubomorna i toliko se ljuti na mene da me ne bi čudilo kad bi se, u jarosti svoje ćudi,
obratila svojemu skrbniku - kad bi mu se mogla slobodno obratiti. No tu se tvoj muž
pokazao kao moj prijatelj; a najljubazniji, najdobrostiviji postupak njegovog života bio je
kad ju je zauvijek uputio na njezinoga muža. Tebe zadužujem da održavaš njegovu zlovolju
prema njoj. Tužno je naše sadašnje stanje; nijedna se kuća još nije odjednom toliko
promijenila; cijela obitelj u ratu, a Manwaring se jedva usuđuje progovoriti koju riječ sa
mnom. Vrijeme je da nestanem; zato sam ih odlučila napustiti te ću, nadam se, već ovaj
tjedan provesti ugodan dan s tobom u Gradu. Ako sam još uvijek u nemilosti kod gospodina
Johnsona kao obično, moraš doći k meni u ulicu Wigmore br. 10 - no nadam se da ipak neće
biti tako jer je gospodin Johnson, unatoč svim svojim pogreškama, čovjek kojemu se uvijek
pripisuje velika riječ «ugledan», a kako svi znaju da sam vrlo bliska s njegovom ženom,
njegov bi prezrivi odnos prema meni izgledao neprikladno. Doći ću u Grad na proputovanju
prema nepodnošljivom mjestu, selu u unutrašnjosti; jer zbilja odlazim u Churchill. Oprosti,
draga prijateljice, ali to mi je posljednja mogućnost. Da u Engleskoj postoje ijedna druga
vrata koja bi mi bilo otvorena, bilo bi mi draže. Charlesa Vernona nimalo ne volim, a
njegove se žene bojim. No u Churchillu ipak moram ostati dok se ne pojavi nešto bolje.
Moja mlada dama prati me u Grad, gdje ću je ostaviti pod paskom gospođice Summers u
ulici Wigmore, sve dok ne postane razumnija. Tamo će steći dobra poznanstva, jer su u
školi samo djevojke iz najboljih obitelji. Cijena je golema, znatno iznad ičega što mogu ikad
pokušati platiti.
Zbogom. Poslat ću ti koji redak čim stignem u Grad.
Uvijek tvoja
S. Vernon

28
Janja

PISMO TREĆE

Gospođa Vernon Lady De Courcy

Churchill

Draga moja majko,

Vrlo mi je žao što ti moram reći da neće biti u našoj moći održati obećanje i Božić
provesti s vama; a tu sreću onemogućuju okolnosti koje nam vjerojatno neće donijeti ništa
dobro zauzvrat. Lady Susan je u pismu svojemu bratu najavila namjeru da nas posjeti
gotovo odmah - a kako je ta posjeta najvjerojatnije samo stvar njezine udobnosti, nemoguće
je predvidjeti koliko će ostati. Nisam bila ničim pripremljena za takav događaj, niti mogu
razumjeti ponašanje njezinog gospodstva; činilo se da je Langford mjesto koje joj u svakom
smislu potpuno odgovara, od otmjenog i skupog stila kojim se tamo živi pa do njezine
osobite bliskosti s gospođom Manwaring, te nisam nimalo očekivala da će nas ovako brzo
počastiti, premda sam iz njezinog sve većeg prijateljstva prema nama nakon smrti njezinog
muža naslutila da ćemo je jednoga dana morati primiti. Mislim da je gospodin Vernon bio
previše dobar prema njoj kad je bio u Staffordshireu; njezino ponašanje prema njemu,
neovisno o njezinom karakteru općenito, bilo je toliko neoprostivo podmuklo i neplemenito
još od prvih nagovještaja da bismo se nas dvoje mogli vjenčati, da nitko manje blag i
ljubazan od njega ne bi mogao sve to zanemariti; i premda je bilo ispravno da joj se, kao
udovici njegovoga brata koja se našla u stiješnjenim okolnostima, novčano pomogne,
mislim da je njegov srdačan poziv da nas posjeti u Churchill bio savršeno nepotreban.
Međutim, njezino pokazivanje boli, njezine izjave kajanja i razborite odluke bile su
dovoljne da njemu, koji je uvijek sklon misliti najbolje o svakome, smekšaju srce i navedu
ga da povjeruje u njezinu iskrenost. Ja joj, međutim, nisam povjerovala; i koliko god je
njezino pismo uvjerljivo, neću ništa o tome zaključiti sve dok bolje ne shvatim pravu svrhu
njezinog dolaska k nama. Možeš dakle razumjeti, draga majko, s kakvim osjećajima
očekujem njezin dolazak. Imat će priliku iskoristiti svu onu moć očaravanja po kojoj je
slavna da bi osvojila djelić mojega poštovanja; a ja ću se svakako truditi čuvati te moći, ako
ne bude popraćena nečim konkretnijim. Lady Susan izražava živu želju da se upozna sa
mnom, vrlo ljubazno spominje moju djecu, no nisam toliko slaba da povjerujem kako bi
žena koja je prema vlastitom djetetu pokazala nedovoljno pažnje, ako ne i nedovoljno
ljubavi, mogla zavoljeti neko od moje djece. Gospođica Vernon bit će smještena u neku
školu u Gradu prije nego što njezina majka dođe k nama, što mi je drago, i zbog nje i zbog
mene. Njoj će vjerojatno dobro doći da bude odvojena od majke, a šesnaestogodišnja
djevojka koja je dobila toliko jadno obrazovanje ne može ovdje biti osobito poželjno
društvo. Reginald je, koliko mi je poznato, odavno zaželio vidjeti čarobnu Lady Susan,pa
očekujemo da će nam se uskoro i on pridružiti. Drago mi je da je ocu i dalje dobro i s

29
 Janja
ljubavlju vas pozdravljam

Cath. Vernon

PISMO ČETVRTO

Gospodin De Courcy gospođi Vernon

Parklands

Draga moja sestro,

Čestitam tebi i gospodinu Vernonu što ćete u svoj obiteljski krug uskoro primiti
najsavršeniju koketu u Engleskoj. Uvijek sam slušao o njoj kao vrlo istaknutoj namiguši; no
nedavno sam slučajno čuo neke pojedinosti o njezinom ponašanju u Langfordu koje
dokazuju da se ta žena ne ograničava na pošteni flert koji je dovoljan većini ljudi, nego teži
za slađim užitkom izazivanja nesreće u cijeloj obitelji. Svojim ponašanjem prema gospodinu
Manwaringu izazvala je ljubomoru i jad njegove žene, a svojom pažnjom prema mladiću
koji se počeo udvarati sestri gospodina Manwaringa otela je udvarača jednoj slatkoj
djevojci. Sve sam to doznao od gospodina Smitha koji sad živi ovdje u susjedstvu (večerao
sam s njim, kod Hursta i Wilforda), a upravo je došao iz Langforda gdje je proveo dva
tjedna u kući s njezinim gospodstvom te je dovoljno dobro obaviješten.
Kakva li je to žena! Jedva čekam da je vidim i sigurno ću prihvatiti tvoj ljubazni poziv te
ću napokon sam stvoriti svoju sliku o tim očaravajućim sposobnostima koje toliko toga
mogu - u isto vrijeme, u istoj kući, izazvati osjećaje dvojice muškaraca od kojih nijedan nije
imao slobodu da joj pokloni srce - i sve to bez čari mladosti. Drago mi je što gospođica
Vernon ne dolazi s majkom u Churchill, budući da nema čak ni manire koje bi ju mogle
preporučiti, a prema izvještaju gospodina Smitha, podjednako je dosadna i ohola. Gdje se
spoje oholost i glupost ne može nastati čak ni varka vrijedna pažnje, te ćemo gospođicu
Vernon prepustiti neumoljivom preziru; no prema svemu što čujem, Lady Susan je sposobna
za takav stupanj zatravljujuće prijetvornosti koji je zacijelo ugodno gledati i razotkriti.
Ubrzo ću biti s vama i ostajem tvoj odani brat

R. De Courcy

30
Janja

PISMO PETO

Lady Susan gospođi Johnson

Churchill

Dobila sam tvoje pisamce, draga moja Alicia, malo prije nego što sam otišla iz Grada i
drago mi je što znam da gospodin Johnson nije ništa ni naslutio o našemu sastanku
prethodne večeri. Nedvojbeno je bolje u potpunosti ga zavarati; budući da želi biti
tvrdoglav, mora biti i prevaren. Ovamo sam stigla bez ikakvih nezgoda i nemam se razloga
požaliti na dobrodošlicu kojom me je prihvatio gospodin Vernon; no priznajem da nisam
jednako zadovoljna ponašanjem njegove gospođe. Ona je, doduše, savršeno dobro odgojena,
izgleda kao mondena žena, no njezino ponašanje nije takvo da bi me uvjerilo u njezinu
naklonost. Željela sam da bude očarana što me vidi - u tu svrhu bila sam najumiljatija što je
moguće - no sve uzalud - ja se njoj ne sviđam. Naravno, kad se uzme u obzir da se u
izvjesnoj mjeri jesam trudila spriječiti njezino vjenčanje s mojim šogorom, taj nedostatak
srdačnosti baš i ne iznenađuje - a ipak ona pokazuje uskogrudan i osvetnički duh kad mi
zamjera misli koje su me vodile prije šest godina i nisu urodile uspjehom. Ponekad sam
napola sklona zažaliti što nisam dopustila da Charles kupi zamak Vernon kad smo ga morali
prodati; no okolnosti su bile neugodne, pogotovo zato jer se prodaja odvijala upravo u
vrijeme njegove ženidbe - a svatko bi trebao poštivati delikatnost mojega srca koje nije
moglo podnijeti da ugled mojega muža bude umanjen time što njegov mlađi brat preuzima
obiteljski posjed. Da se sve dalo urediti tako da izbjegnemo selidbu iz dvorca, da smo mogli
ondje živjeti s Charlesom i održati ga neoženjenim, ne bi mi bilo ni na kraj pameti
nagovarati muža na prodaju drugoj osobi; no Charles je upravo dogovarao vjenčanje s
gospođicom De Courcy i taj mi je događaj dao za pravo. Uz toliko djece koliko ih ovdje
ima, kakva bi mene zapala korist da je Charles kupio zamak Vernon? Možda sam izazvala
neugodan dojam kod njegove žene time što sam tu kupnju spriječila - ali tamo gdje postoji
volja za odbojnost, naći će se i razlog; a sve to nije spriječilo Charlesa da mi bude vrlo
koristan u novčanim pitanjima. Zbilja cijenim tog čovjeka, tako je lako utjecati na njega!
Kuća je dobra, namještaj moderan, sve odaje obilje i otmjenost. Sigurna sam da je
Charles vrlo bogat; kad se nekome ime jednom nađe među bankovnim dioničarima, taj se
valja u novcu. No oni ne znaju što bi s novcem, vrlo se malo druže s ljudima, a u Grad idu
samo poslom. Bit će mi dosadno koliko je samo moguće. Namjeravam osvojiti srce svoje
šogorice preko djece; već znam sva njihova imena, a s najvećom ću se osjećajnošću vezati
uz jednoga, malog Frederica, kojega uzimam na krilo i uzdišem nad njim za ljubav
njegovom dragom stricu.
Jadni Manwaring! - ne moram ti ni reći koliko mi nedostaje - kako mi je neprestano u
mislima. Došavši ovamo našla sam njegovo turobno pismo, puno pritužbi na ženu i sestru i
jadikovki zbog okrutnosti njegove sudbine. Vernonovima sam rekla da je pismo od njegove

31
 Janja
žene, a kad ja njemu budem pisala morat ću se pretvarati da pišem tebi.
Uvijek tvoja

S. V

PISMO ŠESTO

Gospođa Vernon gospodinu De Courcyju

Churchill

Dakle, dragi moj Reginalde, vidjela sam to opasno biće i sad ti je moram opisati, premda
se nadam da ćeš uskoro moći suditi prema vlastitim dojmovima. Zbilja je izvanredno
zgodna. Kako god čovjek sudio o dražima dame koja više nije u cvijetu mladosti, osobno
moram priznati da sam rijetko kad vidjela toliko lijepu ženu kao što je Lady Susan. Nježna
je i svjetlokosa, ima krasne sive oči i tamne trepavice; gledajući je nitko joj ne bi dao više
od dvadeset pet, premda je zapravo deset godina starija. Ja sigurno nisam bila unaprijed
sklona diviti joj se, premda sam često čula da je vrlo lijepa; no ne mogu poreći osjećaj da
ona posjeduje neobično jedinstvo simetrije, duhovitosti i dražesti. U susretu sa mnom bila je
toliko ljubazna, otvorena, pa čak i srdačna da bih je već smatrala odanom prijateljicom, kad
ne bih znala koliko je bila protiv mene i moje udaje za gospodina Vernona. Čovjek je sklon
povezivati samopouzdano ponašanje s koketiranjem te očekivati da će se drskost duha
očitovati i kao drskost držanja; bar sam ja kod Lady Susan očekivala nepriličnu količinu
samosvijesti; no njezino je držanje vrlo slatko, a glas i ponašanje osvajaju blagošću. Žao mi
je što je tako, jer što je to drugo nego varka? Nažalost, i predobro je poznajemo. Bistra je i
zabavna i dobro poznaje svijet, što razgovor s njom čini lakim; vrlo dobro govori, sretno
vladajući jezikom kojim se, vjerujem, i previše često koristi kako bi crno prikazala bijelim.
Već me je gotovo uvjerila da je silno vezana uz svoju kćer, premda sam odavno uvjerena u
suprotno. Govori o njoj s toliko nježnosti i brige, toliko gorko žaleći zbog zapuštenosti
njezinog odgoja, koju pak predstavlja kao nešto što se nikako nije moglo izbjeći, da moram
dozvati u sjećanje koliko je proljeća za redom njezino gospodstvo provelo u Gradu, dok je
njezina kći ostajala u Staffordshireu na brizi posluzi, ili nekoj ne mnogo boljoj odgajateljici,
kako ne bih povjerovala u ono što govori.
Ako njezino ponašanje može tako djelovati na moje uvrijeđeno srce, možeš zamisliti
koliko snažnije utječe na velikodušnu narav gospodina Vernona. Da bar mogu biti poput
njega uvjerena kako je odlazak iz Langforda u Churchill bio doista njezin izbor. Da nije
ondje ostala tri mjeseca prije nego što je otkrila kako stil života njezinih prijatelja ne
odgovara njezinoj situaciji ili osjećajima, možda bih i povjerovala da ju je tuga zbog gubitka
takvoga muža poput gospodina Vernona, prema kojemu se nije ponašala nimalo
besprijekorno, navela da zaželi neko vrijeme provesti u povučenosti.No ne mogu zaboraviti
koliko je dugo trajala njezina posjeta Manwaringovima; I kad pomislim koliko je drukčiji

32
Janja
život kojim je živjela kod njih od onoga koji sad mora prihvatiti, mogu pretpostaviti samo
da ju je želja da popravi svoj ugled pristojnim ponašanjem, makar i kasno, navela da napusti
obitelj u kojoj je zapravo morala biti osobito sretna. Priča tvojega prijatelja gospodina
Smitha, međutim, ne može biti sasvim istinita, jer se Lady Susan redovno dopisuje s
gospođom Manwaring. Zacijelo je bar pretjerana; gotovo je nemoguće da bi uspjela tako
grubo zavarati dvojicu muškaraca odjednom.
Tvoja itd.

Cath. Vernon

PISMO SEDMO

Lady Susan gospođi Johnson

Churchill

Draga moja Alicia,

Vrlo je lijepo od tebe što misliš na Fredericu i zahvaljujem ti na tome kao na znaku
tvojega prijateljstva; kako međutim nimalo ne sumnjam u toplinu tog prijateljstva, ne pada
mi na pamet da tražim od tebe tako tešku žrtvu. Ona je glupava cura i nema ničega što bi je
preporučilo. Stoga nikako ne želim da potrošiš ijedan trenutak svojega dragocjenog vremena
pozivajući je u ulicu Edward, između ostaloga i zato jer svaka posjeta znači toliko sati
manje u velikom pothvatu obrazovanja kojemu zaista želim da se posveti dok je kod
gospođice Summers. Želim da nauči svirati i pjevati s izvjes-nim ukusom i dovoljnom
sigurnošću, budući da ima moje ruke i pristojan glas. Mene su pak u djetinjstvu toliko mazili
da se nikada nisam morala potruditi ni oko čega pa mi zbog toga nedostaju ona znanja koja
su danas nužna da bi zgodna žena bila savršena. Nije da podržavam opću modu stjecanja
savršenog znanja svih jezika, umijeća i znanosti. To je trošenje vremena uludo; žena koja se
služi francuskim, talijanskim i njemačkim, razumije se u sviranje, pjevanje, crtanje itd. dobit
će poneki pljesak, ali neće zbog toga imati nijednog obožavatelja više na svojemu popisu.
Ljupkost i dobro ponašanje ipak su najvažniji. Zato ne mislim da Frederici treba više od
površnoga znanja, no zanosim se mišlju da neće ostati u školi dovoljno dugo da bi išta do
kraja shvatila. Nadam se da ću je vidjeti kao suprugu Sir Jamesa prije nego što prođe godina
dana. Ti znaš na čemu temeljim svoje nade i to je sigurno dobar temelj, jer škola je zacijelo
ponižavajuće mjesto za djevojku Fredericine dobi. Kad smo već kod toga, bolje je da ju baš
zato više ne pozivaš, jer želim da joj njezin položaj bude što neugodniji. U Sir Jamesa sam
sigurna u svako doba i mogla bih obnoviti njegove ponude jednim jedinim retkom. U
međuvremenu ću te zamoliti da se trudiš spriječiti nastanak ikakve druge simpatije kod
njega kad dođe u Grad. Pozovi ga ponekad i pričaj mu o Frederici, da je ne zaboravi.
Sve u svemu, izvanredno sam ponosna na svoje ponašanje u cijelom tom pitanju i
smatram ga sretnim primjerom opreza i nježnosti. Neke bi majke natjerale svoje kćeri da

33
 Janja
otprve prihvate tako dobru ponudu, no ja ne bih mogla mirne duše prisiliti Fredericu na brak
kojemu se njezino srce toliko protivi; i umjesto takvog krutog postupka jednostavno sam
odlučila to učiniti njezinim vlastitim izborom i to tako da joj život činim neugodnim sve dok
ga ne prihvati. No dosta o toj zamornoj curi.
S pravom se možeš čuditi kako uspijevam provoditi vrijeme ovdje - u prvih tjedan dana
bilo je zbilja nepodnošljivo dosadno. No sada se, međutim, situacija počinje popravljati;
društvo se povećalo dolaskom brata gospođe Vernon, zgodnog mladog čovjeka koji mi
obećava stanovitu zabavu. Ima u njemu nečega što me zanima, neke vrsti drskosti i
familijarnosti od kojih ću ga odučiti. Živahan je i pametan, čini se, a kad ga nadahnem
većim poštovanjem prema sebi nego što ga je dosad izazvao ljubazni trud njegove sestre,
moglo bi biti ugodnog flerta. Posebno je zadovoljstvo kad uspiješ pokoriti drzak duh, kad
natjeraš nekoga kome se unaprijed ne sviđaš da prizna tvoju nadmoć. Već sam ga uspjela
zbuniti svojom hladnom rezerviranošću, a ovdje mi je zadaća još malo ukrotiti oholost tih
bahatih De Courcyja, uvjeriti gospođu Vernon da su njezine sestrinske opomene bile
uzaludne, a Reginalda navesti da povjeruje kako me je njegova sestra skandalozno ocrnila.
Tako ću se bar malo zabaviti te će mi manje teško pasti ova strašna odvojenost od tebe i
svih koje volim.
Zbogom, uvijek tvoja

S. Vernon

PISMO OSMO

Gospođa Vernon Lady De Courcy

Churchill

Draga moja majko,

Još neko vrijeme nemoj očekivati da će se Reginald vratiti kući. On želi da ti kažem kako
ga je sadašnje lijepo vrijeme navelo da prihvati poziv gospodina Vernona i produži svoj
boravak u Sussexu, tako da njih dvojica mogu zajedno uživati u lovu. Namjerava odmah
poslati po svoje konje, te je nemoguće reći kad ćete ga vidjeti u Kentu. Pred tobom, draga
majko, neću skrivati svoje osjećaje u vezi s ovom promjenom plana, premda mislim da ih ne
trebaš prenijeti ocu koji bi se, u svojoj velikoj zabrinutosti za Reginalda, mogao uzrujati, što
bi pak moglo ozbiljno ugroziti i njegovo zdravlje i raspoloženje. Lady Susan doista je
uspjela za ova dva tjedna izazvati naklonost mojega brata. Ukratko, ja sam uvjerena da je
odlučio ostati ovdje dulje nego što ste predvidjeli ne samo zbog želje da lovi s gospodinom
Vernonom, nego jednako toliko i zbog očaranosti tom ženom pa stoga, naravno, ne mogu
uživati u toj produženoj posjeti onako kako bih inače uživala u društvu svojega brata. Zbilja
me ljuti lukavština te beskarakterne žene. Zar treba većega dokaza njezinih opasnih
sposobnosti od ovoga iskrivljavanja prosudbe mojega brata koji je u trenu kad je ušao u

34
Janja
našu kuću bio odlučno protiv nje? U posljednjem pismu koje mi je napisao prije dolaska
iznio je i neke pojedinosti o njezinom ponašanju u Langfordu; doznao ih je od gospodina
koji je savršeno dobro poznaje, a čiji izvještaj, ako je istinit, mora izazvati gnušanje prema
njoj; Reginald ga je pak bio posve spreman prihvatiti. Sigurna sam da je imao lošije
mišljenje o Lady Susan nego o ijednoj ženi u Engleskoj; i kad je tek stigao ovamo, bilo je
očito da je ne smatra vrijednom ni tankoćutnosti ni poštovanja, te da misli kako će ona biti
počašćena pažnjom bilo kojeg muškarca koji pokaže sklonost prema flertu s njom.
Njezino je ponašanje, priznajem, bilo sračunato na to da zbriše svaku takvu pomisao;
nisam primijetila ni najmanje neumjesnosti, nimalo taštine, pretvaranja, ni lakomislenosti - a
općenito je toliko privlačna da se ne bih nimalo čudila njegovoj očaranosti, da nije ništa o
njoj čuo prije nego što ju je osobno upoznao. No zbilja me zapanjuje što je toliko
oduševljen, unatoč razumu, unatoč vlastitom uvjerenju. Njegovo je divljenje u prvi mah bilo
veliko, no ne veće nego što je prirodno, te se nisam čudila što ga se toliko dojmila blagost i
profinjenost njezinog ponašanja; no u zadnje je vrijeme počeo o njoj govoriti služeći se
izvanredno pohvalnim izrazima; a jučer je doslovno izjavio da se ne čudi nijednoj posljedici
koju takva ljepota i takve sposobnosti mogu izazvati u srcu muškarca. A kad sam mu
odgovorila da je, nažalost, njezina narav loša, primijetio je da se njezine pogreške, kakve
god bile, mogu objasniti zanemarenim obrazovanjem i ranim brakom te da je ona, sve u
svemu, čudesna žena.
Ta sklonost da ispriča njezino ponašanje ili da ga zaboravi u žaru svojega divljenja, zbilja
me ljuti. I kad ne bih znala da se Reginald u Churchillu osjeća previše kao kod kuće da bi
mu trebao ikakav naročit poticaj da produži svoj boravak, zažalila bih zbog poziva
gospodina Vernona.
Lady Susan, naravno, nema drugih namjera osim apsolutnog koketiranja ili želje za
općim divljenjem. Ne mogu ni na trenutak pomisliti da bi imala ikakav ozbiljniji cilj. No
ipak me boli kad vidim mladića Reginaldove pameti kako joj nasjeda. Ostajem vaša itd

Cath. Vernon

PISMO DEVETO

Gospođa Johnson Lady Susan

Ulica Edward

Najdraža prijateljice,
Čestitam ti na dolasku gospodina De Courcyja i savjetujem ti da se svakako udaš za
njega; imutak njegovog oca je, kao što znamo, znatan, a vjerujem i da je neotuđiva baština.
Sir Reginald je vrlo bolestan i ne vjerujem da će ti dugo stajati na putu. O mladiću se dobro
govori; i premda nitko ne može zaista zaslužiti tebe, najdraža moja Susan, gospodin De
Courcy mogao bi biti vrijedan truda. Manwaring će pobjesniti, naravno, no njega možeš

35
 Janja
lako umiriti. Osim toga, ni najskrupuloznije shvaćanje časti ne može zahtijevati od tebe da
čekaš da on bude slobodan. Vidjela sam Sir Jamesa; došao je u Grad na nekoliko dana prošli
tjedan i nekoliko puta svratio u ulicu Edward. Pričala sam mu o tebi i tvojoj kćeri, a on je
vrlo daleko od toga da bi vas zaboravio te bi, sigurna sam, sa zadovoljstvom oženio bilo
koju od vas. Dala sam mu nade da će se Frederica predomisliti i puno mu napričala o
njezinom usavršavanju. Izgrdila sam ga zbog udvaranja Mariji Manwaring; tvrdio je da se
samo šalio pa smo se oboje od srca nasmijali njezinom razočaranju. Sve u svemu, bilo nam
je vrlo ugodno. Blesav je kao i uvijek.
Tvoja vjerna

Alicia

PISMO DESETO

Lady Susan Vernon gospođi Johnson

Churchill

Zahvaljujem ti, draga prijateljice, na savjetu u vezi s gospodinom De Courcyjem; znam

da si mi ga dala s punim uvjerenjem u njegovu prikladnost, no nisam sasvim sigurna da ću
ga slijediti. Ne mogu lako odlučiti o nečemu toliko ozbiljnom kao što je brak; pogotovo zato
što mi novac zasad ne nedostaje, a moguće je da bih, do smrti staroga gospodina, imala vrlo
malo koristi od tog braka. Istina je, toliko sam uobražena da ga smatram ostvarivim. Učinila
sam mladića osjetljivim na svoju moć i sad mogu uživati u zadovoljstvu pobjede nad duhom
spremnim da me ne voli, punom predrasuda prema mojim prijašnjima postupcima. Njegova
je sestra, nadam se, također shvatila koliko je slab utjecaj nečijih nepovoljnih izvještaja o
drugoj osobi u usporedbi s izravnim djelovanjem uma i dobrih manira. Dobro vidim da je
uznemirena zbog sve boljega mišljenja što ga o meni ima njezin brat te zaključujem da će
poduzeti sve što može ne bi li me omela. No budući da je jednom posumnjao u pravednost
njezinog mišljenja o meni, mislim da je mogu pobijediti.
Bilo je zbilja čarobno promatrati ga kako se pokušava zbližiti, a pogotovo mi je bilo milo
gledati promjene u njegovom ponašanju nakon što sam svojim mirnim dostojanstvom
potisnula njegov drski pokušaj uspostavljanja neumjesne prisnosti. Moje je držanje od
početka bilo jednako suzdržano, nikada u cijelome životu nisam manje koketirala, premda
možda nikad nisam toliko željela osvojiti. Posve sam ga pokorila osjećajnošću i ozbiljnim
razgovorom te ga učinila, usuđujem se reći, bar napola zaljubljenim u mene, bez ičega nalik
uobičajenom flertu. Gospođa Vernon mogla bi jedino zahvaljujući svijesti koliko sama
zaslužuje svaku moguću osvetu zbog svojih zlih riječi, primijetiti da u mojemu toliko
blagom i skromnom ponašanju postoji ikakva skrivena namjera. No, neka misli i čini što
hoće. Još nikad nisam primijetila da je sestrinski savjet uspio spriječiti mladog čovjeka da se

36
Janja
zaljubi ako je to bila njegova volja. Trenutno napredujemo prema stanovitoj povjerljivosti, a
uskoro ćemo se vjerojatno upustiti u nekakvo platonsko prijateljstvo. S moje strane možeš
biti uvjerena da to nikada neće biti ništa više jer čak i da već nisam privržena drugoj osobi
koliko to uopće mogu biti, svakako bih sebi stavila u dužnost ne poklanjati svoju naklonost
muškarcu koji se usudio gajiti o meni toliko gadno mišljenje.
Reginald ima dobar stas i nije nevrijedan pohvala koje si o njemu čula, no ipak daleko
zaostaje za našim prijateljem u Langfordu. Manje je uglađen, manje laskav od Manwaringa,
u usporedbi s njim nedostaje mu sposobnost govorenja onih slatkih stvari od kojih čovjek
odmah postaje dobre volje i prema sebi i prema cijelom svijetu. No ipak je dovoljno prijatan
da mi može pružiti malo zabave i učiniti vrlo ugodnim one sate koje bih inače potrošila
pokušavajući svladati rezerviranost svoje šogorice ili slušajući dosadne govore njezinoga
muža.
Tvoj izvještaj o Sir Jamesu je vrlo zadovoljavajući, a ja uskoro namjeravam dati naslutiti
gospođici Frederici kakve su moje namjere.
Tvoja itd.

S. Vernon

PISMO JEDANAESTO

Gospođa Vernon Lady De Courcy

Churchill

Zbilja postajem vrlo nemirna, najdraža majko, u vezi s Reginaldom, gledajući kojom
brzinom raste utjecaj Lady Susan. Njih su dvoje sada vrlo bliski prijatelji i često se upuštaju
u duge razgovore; ona je uspjela krajnje prijetvornim koketiranjem podvrgnuti njegov
razum svojim ciljevima. Nemoguće je promatrati tu naglo uspostavljenu prisnost među
njima bez stanovitoga straha, premda teško mogu povjerovati da namjere Lady Susan
uključuju brak. Voljela bih da možeš pod bilo kakvim uvjerljivim izgovorom pozvati
Reginalda kući; on uopće nije raspoložen za odlazak, a ja sam mu već spomenula loše
zdravlje našega oca onoliko puta koliko mi pristojnost dopušta u mojoj kući. Bit će da je
njezina moć nad njim sad već neograničena, jer je posve zbrisala njegovo prijašnje loše
mišljenje i navela ga ne samo da zaboravi nego da i opravda njezino ponašanje. Izvještaj
gospodina Smitha o njezinim postupcima u Langfordu gdje je, po njegovim riječima, navela
i gospodina Manwaringa i nekog mladića zaručenog s gospođicom Manwaring da se ludo
zaljube u nju, sada je po mišljenju mojega brata samo skandalozna izmišljotina. Sam mi je
to rekao s mnogo žara koji samo svjedoči o tome koliko mu je žao što je ikada vjerovao išta
drugo.
Koliko iskreno žalim što je ikada ušla u ovu kuću! Uvijek sam njezin dolazak očekivala s

37
 Janja
nelagodom - no daleko od toga da bih osjećala ikakvu zabrinutost za Reginalda.
Pretpostavljala sam da mi njezino društvo neće biti ugodno, no nisam mogla zamisliti da bi
moj brat bio ma i u najmanjoj opasnosti da ga osvoji žena s čijim je načelima bio tako dobro
upoznat i čiji je karakter toliko od srca prezirao. Ako ga možeš udaljiti odavde, bilo bi
dobro.
Tvoja odana

Cath. Vernon

PISMO DVANAESTO

Sir Reginald De Courcy svojemu sinu

Parklands

Znam da mladi ljudi općenito ne dopuštaju raspitivanje u pitanjima srca čak ni svojim
najbližim srodnicima, no nadam se, dragi moj Reginalde, da ćeš biti bolji od onih koji ne
pridaju nikakvoga značaja nemiru svojih očeva te se smatraju slobodnima uskratiti im svoje
povjerenje i zanemariti njihov savjet. Moraš biti svjestan toga da si jedini sin i nasljednik
vrlo stare obitelji te da su tvoji životni potezi vrlo zanimljivi svima koji su povezani s
tobom. Naročito ako se radi o važnom činu sklapanja braka, kad je u pitanju sve - tvoja
vlastita sreća, sreća tvojih roditelja i ugled tvojega imena. Ne vjerujem da bi ušao u ikakve
ozbiljne dogovore takve vrste, a da o tome ne obavijestiš svoju majku i mene, ili bi možda
tako postupio samo kad bi bio siguran da bismo odobrili tvoj izbor. No ipak osjećam strah
da bi te dama koja te odnedavna vezala uza se mogla uvući u brak koji ne bi odobrio nitko u
tvojoj obitelji, ni užoj ni široj.
Već sama dob Lady Susan značajna je zapreka, no njezine karakterne mane mnogo su
veći nedostatak u usporedbi s kojim čak i razlika od dvanaest godina postaje beznačajna. Da
ti nisi zaslijepljen svojevrsnom očaranošću, ja bih bio smiješan kad bih ti ponavljao sve
primjere njezinog neprikladnog ponašanja koji su svima poznati. Njezino zanemarivanje
vlastitog muža, poticanje drugih muškaraca, njezina rasipnost i besposličarenje bili su toliko
upadljivi da nikome nisu mogli ostati nepoznati ni zatim biti zaboravljeni. U našoj se obitelji
Lady Susan uvijek prikazivalo u ublaženim bojama, zahvaljujući dobroj volji gospodina
Charlesa Vernona; a ipak, unatoč njegovim velikodušnim pokušajima da joj nađe
opravdanja, mi znamo da je učinila, iz čiste sebičnosti, sve što je bilo u njezinoj moći ne bi
li spriječila njegov brak s Catherine.
Zbog svojih godina i sve lošijega zdravlja zaista bih želio, dragi moj Reginalde, da te
vidim oženjenog. Težina moje vlastite oporuke čini me ravnodušnim prema imovini tvoje
buduće žene; no njezina obitelj i značaj moraju biti jednako besprijekorni kao tvoji. Ako
tvoj izbor bude takav da ne dopušta zamjerke ni prema jednom ni prema drugom, mogu ti

38
Janja
obećati spreman i radostan blagoslov; no moja je dužnost usprotiviti se braku koji samo
duboka prijetvornost može učiniti mogućim te stoga na kraju i nesretnim.
Moguće je da njezino ponašanje proizlazi samo iz taštine ili iz želje da izazove divljenje
muškarca za kojega vjeruje da unaprijed o njoj ima vrlo loše mišljenje; no ipak je
vjerojatnije da ima dalekosežnije namjere. Ona je siromašna i prirodno je da traži vezu koja
će joj biti probitačna. Ti znaš svoja prava, kao i to da je meni nemoguće spriječiti da
naslijediš obiteljski posjed. Mogućnost da ti zadajem nevolja dok sam još na životu vrsta je
osvete do kakve bih se teško spustio u ma kakvim okolnostima. Iskreno ti iznosim svoje
osjećaje i namjere: ne želim buditi tvoje strahove, nego tvoj razum i osjećaje. Saznanje da si
se oženio s Lady Susan uništilo bi svu preostalu radost mojega života; bila bi to smrt onoga
iskrenog ponosa s kojim sam dosad razmišljao o svojemu sinu; crvenio bih gledajući ga,
slušajući o njemu, razmišljajući o njemu.
Možda ovim pismom neću postići ništa dobro, osim što ću olakšati vlastitu dušu, no
osjećam da mi je dužnost reći da tvoja naklonost prema Lady Susan nije tajna tvojim
prijateljima i upozoriti te da se čuvaš. Volio bih znati razloge zbog kojih si prestao vjerovati
riječima gospodina Smitha; prije mjesec dana nisi sumnjao u njihovu istinitost.
Ako mi možeš potvrditi da nemaš drugih namjera osim užitka u razgovoru s pametnom
ženom za kratko vrijeme te da se diviš njezinoj ljepoti i sposobnostima, ostajući pri tom
svjestan njezinih mana, vratit ćeš mi spokoj. No ako to ne možeš učiniti, objasni mi barem
što je izazvalo tako veliku promjenu tvojega mišljenja o njoj.
Ostajem itd
Reginald De Courcy

PISMO TRINAESTO

Lady De Courcy gospođi Vernon

Parklands

Draga moja Catherine,

Kad je stiglo tvoje posljednje pismo bila sam nažalost bolesna, uhvatila me prehlada koja
je u toliko mjeri zahvatila i oči da ga nisam mogla sama pročitati; stoga nisam mogla ni
odbiti kad mi je tvoj otac ponudio da će mi ga on pročitati. Tako je, na moju veliku muku,
doznao za sve tvoje strahove u vezi s bratom. Namjeravala sam sama pisati Reginaldu čim
mi oči dopuste, ukazati mu, koliko je u mojoj moći, da je za mladića njegove dobi i
očekivanja opasno toliko blisko druženje s lukavom ženom poput Lady Susan. Htjela sam
ga i podsjetiti da smo sada sasvim sami te da bi nam doista trebalo njegovo društvo kako nas
ne bi svladala potištenost u ovim dugim zimskim večerima. Nikad nećemo doznati bi li to
imalo pomoglo, no zbilja mi je žao što je Sir Reginald išta doznao o nečemu što ga je, kao
što smo predvidjele, toliko uznemirilo. Shvatio je sve tvoje strahove u trenu kad je pročitao

39
 Janja
pismo i sigurna sam da mu otad to ne ide iz glave. Istom je poštom poslao Reginaldu
dugačko pismo o svemu te je izričito zatražio da mu objasni što je to čuo od Lady Susan, a
da toliko proturječi posljednjim ružnim pričama. Njegov je odgovor stigao jutros, a ja ću ga
priložiti ovom pismu jer mislim da ćeš ga htjeti vidjeti. Voljela bih da nam je donijelo više
zadovoljstva; no pisao je, čini se, s toliko očitom namjerom da misli dobro o Lady Susan da
sva njegova uvjeravanja u vezi s brakom itd, ne mogu umiriti moje srce. Ipak govorim sve
što mogu ne bih li umirila vašega oca koji je doista manje zabrinut otkad je došlo
Reginaldovo pismo. Kako me ljuti, draga moja Catherine, što je dolazak te tvoje nemile
gošće, osim što nam je onemogućio da zajedno provedemo Božić, izazvao još i toliko
uzrujavanja i nevolje. Poljubi dragu dječicu od mene. Voli te tvoja majka
C. De Courcy

PISMO ČETRNAESTO

Gospodin De Courcy Sir Reginaldu

Churchill

Dragi oče,
Ovog sam trena primio tvoje pismo koje me je zapanjilo više od ičega u životu.
Pretpostavljam da moram zahvaliti svojoj sestri što me je predstavila u takvome svjetlu da je
ugrozila tvoje dobro mišljenje o meni i izazvala svu tu paniku. Zbilja ne znam zbog čega je
odlučila unositi nemir u vlastitu dušu i u svoju obitelj bojeći se događaja koji nitko osim nje,
uvjeravam te, ne bi smatrao mogućim. Pripisati takve namjere Lady Susan značilo bi
poricati sve one tvrdnje o njezinoj inteligenciji koju joj priznaju čak i najgori neprijatelji.
Jednako tako dolazi u pitanje moj zdrav razum ako se u mojemu ponašanju prema njoj vide
ženidbene namjere. Razlika u dobi između nas nepremostiva je zapreka i molim te, dragi
moj oče, da se ne uzrujavaš i ne gajiš sumnje koje ne mogu toliko povrijediti tvoj mir koliko
vrijeđaju moj razum.
Ostajući uz Lady Susan ne mogu imati nikakvih drugih namjera nego za kratko vrijeme
(kao što si se sam izrazio) uživati u razgovoru s vrlo inteligentnom ženom. Kad bi gospođa
Vernon dopustila mogućnost da sam produžio ovu posjetu i zbog ljubavi prema njoj i
njezinom mužu, bilo bi to malo pravednije prema svima nama. Nažalost, moja je sestra puna
nesavladivih predrasuda prema Lady Susan. Iz odanosti prema svojemu mužu, koja
uostalom oboma služi na čast, Catherine ne može oprostiti pokušaje da se spriječi njihov
brak koji su se pripisivali sebičnosti Lady Susan. No u ovom slučaju, kao i u mnogim
drugima, ljudi su se teško ogriješili o tu damu, pretpostavljajući najgore kad su im razlozi
njezinog ponašanja bili nejasni.
Lady Susan je o mojoj sestri čula nešto toliko nepovoljno da je bila uvjerena kako će
sreća gospodina Vernona, kojemu je uvijek bila vrlo privržena, u tome braku biti zauvijek

40
Janja
razorena. A ta okolnost, osim što objašnjava prave motive ponašanja Lady Susan i skida
svaku krivnju koju su joj drugi toliko velikodušno pripisali, pokazuje nam i koliko se malo
može vjerovati općem mišljenju o nekome. Jer nijedna osoba, koliko god njezino ponašanje
bilo ispravno, ne može izbjeći zlonamjernim klevetama. Ako moja sestra, u sigurnosti
ladanjskog života, s jednako malo mogućnosti kao i sklonosti prema lošemu ponašanju, nije
izbjegla ogovaranju, ne smijemo naprečac osuđivati one koji živeći u svijetu, okruženi
iskušenjima, bivaju optuženi zbog pogrešaka koje su imali prilike počiniti.
Osjećam se doista krivim što sam tako lako povjerovao skandaloznim pričama koje je
Charles Smith izmislio protiv Lady Susan, jer sam sada uvjeren da se radi o teškim
objedama. Ljubomora gospođe Manwaring u potpunosti je njegova izmišljotina, a priča o
njezinom zavođenju udvarača gospođice Manwaring počiva na jedva nešto boljim
temeljima. Ta mlada dama trudila se ne bi li od Sir Jamesa Martina izvukla kakvu pažnju;
budući da je on bogat čovjek, lako je uvidjeti da su njezine namjere bile bračne naravi.
Dobro je poznato da se gospođica Manwaring jako trudi upecati muža pa ju je teško žaliti
kad zbog većih čari druge žene izgubi mogućnost da pristojnoga čovjeka uvali u nevolju.
Lady Susan u svemu tome nije imala nikakvih osvajačkih namjera i kad je otkrila koliko je
gospođica Manwaring pogođena izdajom svojega udvarača, odlučila je otići od njih, unatoč
usrdnim prosvjedima gospodina i gospođe Manwaring. Imam razloga vjerovati da joj je Sir
James došao s ozbiljnim prijedlozima, no to što je napustila Langford čim je otkrila njegovu
naklonost, mora je u toj točki osloboditi optužbi kod svakog prosječno dobronamjernog
suca. Siguran sam, dragi moj oče, da ćeš osjetiti istinu u ovome što pišem te da ćeš na
temelju svega toga ubuduće moći pravedno ocijeniti karakter te vrlo povrijeđene žene.
Znam da su samo najčasnije i najljubaznije namjere dovele Lady Susan u Churchill;
njezina razboritost i štedljivost su uzorne, njezino poštovanje prema gospodinu Vernonu ne
zaostaje čak ni za njegovim zaslugama; a njezina želja za dobrim mišljenjem moje sestre
zaslužuje zauzvrat nešto bolje nego što je dosad dobila. Kao majka je besprijekorna; svoju
čvrstu ljubav prema kćeri pokazala je smjestivši je tamo gdje zna da će se netko dobro
pobrinuti o njezinom obrazovanju. No kako za razliku od većine majki ne pokazuje onu
pristranost prema svojemu djetetu koja proizlazi iz zaslijepljenosti i slabosti, ljudi je
optužuju za nedostatak majčinske ljubavi. Svaka razumna osoba, međutim, znat će cijeniti i
pohvaliti njezin dobro vođeni osjećaj i pridružiti mi se u nadi da će se Frederica Vernon
pokazati vrednijom nježne skrbi svoje majke nego što se dosad pokazala.
Sada sam, dragi oče, iznio svoje prave osjećaje prema Lady Susan. Iz ovoga pisma saznat
ćeš koliko se divim njezinim sposobnostima i cijenim njezine vrline. No ako jednako tako
ne povjeruješ u moje potpuno i svečano uvjeravanje da su tvoji strahovi bezrazložno
izazvani, duboko ćeš me povrijediti i ožalostiti.
Ostajem tvoj itd.

R. De Courcy

41
 Janja

PISMO PETNAESTO

Gospođa Vernon Lady De Courcy

Churchill
Draga moja majko,
Vraćam ti Reginaldovo pismo i svim srcem se veselim da je umirilo oca. To mu i reci, uz
moje čestitke; no, među nama rečeno, moram priznati da je mene uvjerilo samo u to da moj
brat trenutno nema namjere oženiti Lady Susan - no ne i da nije u opasnosti to učiniti za tri
mjeseca. Daje vrlo uvjerljiv izvještaj o njezinom ponašanju u Langfordu - bilo bi mi drago
da je istinit - no njegova saznanja zacijelo dolaze od nje pa sam manje sklona svemu tome
povjerovati nego žaliti što među njima postoji tolika prisnost da im je moguće raspravljati o
takvim stvarima.
Žao mi je što sam izazvala njegovo nezadovoljstvo, no ne mogu očekivati ništa bolje
dokle god toliko žestoko opravdava Lady Susan. Vrlo je oštar prema meni, no ipak se
nadam da nisam prenaglila sudeći o njoj. Jadna žena! premda imam dovoljno razloga za
odbojnost prema njoj, ipak je trenutno moram žaliti, jer je zbilja uzrujana i to vrlo
opravdano. Jutros joj je od gospođe kod koje je smjestila svoju kćer stiglo pismo, sa
zahtjevom da se gospođicu Vernon odmah udalji iz škole jer je otkrivena u pokušaju bijega.
U pismu ne piše zašto ni kamo je namjeravala otići; no kako se čini da je njezin položaj
tamo bio besprijekoran, sve je to vrlo žalosno i, naravno, teško za Lady Susan.
Frederici je sigurno već šesnaest godina i trebala bi biti pametnija; no prema onome što
nam je dala razumjeti njezina majka, bojim se da je to jedna izopačena djevojka. Ipak, bila
je žalosno zanemarena, a njezina bi majka to trebala imati na umu.
Gospodin Vernon je krenuo u Grad čim je odlučila što će učiniti. On bi trebao, ako to
bude moguće, nagovoriti gospođicu Summers da zadrži Fredericu; ako u tome ne uspije,
dovest će je privremeno u Churchill, dok se ne nađe za nju neki drugi smještaj. Njezino
gospodstvo se u međuvremenu tješi šećući s Reginaldom među ukrasnim grmljem te
izazivajući, pretpostavljam, svojim teškim problemima njegove nježne osjećaje. I meni je o
njima mnogo govorila. Govori jako dobro; bojim se da neće zvučati baš plemenito, no rekla
bih previše dobro za osobu koja duboko osjeća. No neću tragati za manama; ona će možda
biti Reginaldova žena. Ne dao Bog! No zašto bih ja bila oštroumnija od drugih? Gospodin
Vernon je izjavio da nikada nije vidio težega jada no što je bio njezin kad je primila to
pismo - a zar on prosuđuje lošije od mene?
Vrlo je nerado prihvatila da Frederici bude dopušteno doći u Churchill, što je prilično
opravdano, jer izgleda kao nagrada za ponašanje koje zaslužuje nešto sasvim suprotno; no
nije bilo moguće smisliti ništa drugo, a ovdje neće ostati dugo.
«Bit će apsolutno nužno», rekla mi je, «kao što ćeš ti, draga sestro, zacijelo shvatiti, da se
prema svojoj kćeri odnosim sa stanovitom strogošću dok je ovdje. Tužna je to nužda, no

42
Janja
trudit ću se u skladu s njom postupati. Bojim se da sam često bila previše popustljiva, no
narav moje jadne Frederice nikad nije mogla dobro podnijeti suprotstavljanje. Ti me moraš
podržati i poticati - moraš mi preporučiti strogost ako vidiš da sam previše blaga.»
Sve to zvuči vrlo razumno. Reginald se silno ljuti na jadnu blesavu curu! Lady Susan ne
služi na čast da je toliko ogorčen na njezinu kćer; njegovi pojmovi o njoj sigurno potječu od
majke.
No dobro, kakva god bila njegova sudbina, možemo se tješiti time da smo učinili sve što
smo mogli ne bismo li ga spasili. I prepustiti cijeli slučaj višim silama. Uvijek tvoja itd.

Cath. Vernon

PISMO ŠESNAESTO

Lady Susan gospođi Johnson

Churchill
Još me nikada, najdraža Alicia, ništa u životu nije toliko razbjesnilo kao pismo koje sam
jutros dobila od gospođice Summers. Ta moja grozna mala pokušala je pobjeći. Dosad
nisam imala pojma da se u njoj skriva takav vrag, činilo se da ima svu vernonovsku
pitomost. No primivši pismo u kojemu sam joj objavila svoje namjere u vezi sa Sir
Jamesom, zbilja je pokušala pobjeći; ja bar to ne mogu drukčije objasniti. Pretpostavljam da
je namjeravala otići Clarkeovima u Staffordshire, jer nema drugih poznanika. No dobit će
kaznu za to, a dobit će i njega. Poslala sam Charlesa u Grad da popravi stvari ako je
moguće, jer je nikako ne želim ovdje. Ako je gospođica Summers ne želi zadržati, moraš mi
pronaći neku drugu školu, osim ako je uspijemo odmah udati. Gospođica Summers piše da
nije mogla navesti mladu damu da iznese neki razlog za svoje neobično ponašanje, što mi
samo potvrđuje da je moje objašnjenje točno.
Frederica je, mislim, previše stidljiva, a mene se previše boji da bi pričala koješta; no čak
i ako njezin stric u svojoj blagosti uspije išta izvući iz nje, ja se ipak ne bojim. Vjerujem da
ću biti sposobna ispričati jednako uvjerljivu priču. Ako sam na išta ponosna, to je moja
rječitost. Govornička vještina povlači za sobom ugled i poštovanje, kao što ljepota izaziva
divljenje. A tu imam dovoljno mogućnosti za vježbanje svojega talenta, jer veći dio
vremena provodim u razgovoru. Reginald nikad nije zadovoljan dok ne ostanemo nasamo
pa satima šećemo parkom, kad god je lijepo vrijeme. U cjelini uzevši, prilično mi se sviđa;
bistar je i ima mnogo toga reći, no ponekad je drzak i zamoran. Svojstvena mu je neka
smiješna tankoćutnost, koja zahtijeva najpodrobnija objašnjenja svega nepovoljnog po mene
što je ikad čuo, te nije zadovoljan sve dok ne povjeruje da je povezao svaki početak i kraj.
To jest neka vrsta ljubavi - no priznajem da mi se ne sviđa baš pretjerano. Mnogo mi je
draži Manwaringov nježni i široki duh; duboko uvjeren u moju vrijednost, on vjeruje i da
sve što činim mora biti dobro. Zato s izvjesnim prezirom gledam ispitivačku i sumnjičavu
naklonost srca koje kao da uvijek raspravlja o razumnosti vlastitih osjećaja. Manwaringa se

43
 Janja
doista ni s kim ne može usporediti, on daleko nadmašuje Reginalda - nadmašuje ga u svemu
osim u mogućnosti da bude sa mnom. Jadnik! već je sasvim lud od ljubomore, što mi uopće
nije žao, jer ne znam nikakve bolje potpore ljubavi. Gnjavio me da mu dopustim da dođe
ovamo i smjesti se negdje u mojoj blizini incognito - ali sam mu zabranila da učini išta
slično. Neoprostivo je ponašanje žena koje zaboravljaju što su dužne sebi i mišljenju svijeta.

S. Vernon

PISMO SEDAMNAESTO

Gospođa Vernon Lady De Courcy

Churchill
Draga majko,
Gospodin Vernon se vratio u četvrtak navečer zajedno sa svojom nećakinjom. Toga je
dana Lady Susan poštom primila od njega kratku poruku kojom ju je obavijestio da je
gospođica Summers odlučno odbila dopustiti gospođici Vernon da ostane u njezinoj školi.
Bili smo dakle spremni za njihov dolazak i nestrpljivo smo ih očekivali cijelu večer. Stigli
su dok smo sjedili uz čaj, a ja nikada u životu nisam vidjela nijedno biće koje bi izgledalo
toliko prestrašeno kao Frederica kad je ušla u sobu.
Lady Susan, koja je prije toga lila suze i pokazivala veliku uzrujanost na samu pomisao o
njihovom susretu, primila ju je savršeno pribrano, ne odajući nikakve slabosti. Jedva da je
progovorila s njom, a kad je Frederica, čim smo sjeli za stol, briznula u plač, odvela ju je iz
sobe i neko se vrijeme nije vratila. Kad je došla, oči su joj bile vrlo crvene i činila se
uzrujanom kao prije. Njezinu kćer više nismo vidjeli.
Jadni je Reginald bio preko svake mjere zabrinut gledajući svoju krasnu prijateljicu tako
potresenu te ju je promatrao s toliko nježne revnosti da sam ja, povremeno primjećujući
pobjednički pogled kojim je ona promatrala njega, sasvim izgubila strpljenje. Ta patetična
predstava trajala je cijelu večer i to me je razmetljivo i vješto prenemaganje uvjerilo da ona
zapravo ne osjeća ništa.
Ljutim se na nju više no ikad otkad sam vidjela njezinu kćer; sirota djevojka izgleda
toliko nesretno da mi se srce steže zbog nje. Lady Susan je sigurno previše stroga, a
Fredericina je narav, čini se, takva da uopće nikakva strogost nije potrebna. Izgleda
savršeno stidljivo, snuždeno i skrušeno.
Vrlo je zgodna, premda ne toliko lijepa kao njezina majka i zapravo joj uopće ne sliči.
Ima nježan ten, no ni toliko svijetao ni toliko svjež kao Lady Susan - a opći je izgled
naslijedila od Vernonovih: ovalno lice i blage tamne oči. U njezinom se pogledu pojavi neka
posebna ljupkost kad razgovara sa svojim stricem ili sa mnom, jer kako se mi prema njoj
ponašamo ljubazno, tako smo prirodno izazvali zahvalnost. Njezina majka nam je dala
naslutiti da je vrlo neposlušna, no nikad još nisam vidjela lice koje bi manje odavalo lošu

44
Janja
narav od njezinog. A iz njihovog međusobnog odnosa koji sada gledam, nepromjenjive
krutosti Lady Susan i Fredericine tihe potištenosti, zaključujem da majka nema prave
ljubavi za kćer, da nikada prema njoj nije bila pravedna niti se ponašala s nježnošću.
Još nisam uspjela popričati s nećakinjom; vrlo je plaha, a čini mi se i da netko ulaže
stanovit napor kako bi bila što manje sa mnom. Još se nije pojavio nikakav zadovoljavajući
razlog za njezin pokušaj bijega. Moj se dobroćudni muž sigurno previše se bojao da će je
povrijediti ako joj bude postavljao brojna pitanja putem. Da sam bar ja mogla otići po nju
umjesto njega; mislim da bih na tom putu od trideset milja svakako otkrila istinu.
Na zahtjev Lady Susan ovih smo dana preselili mali pianoforte u Fredericinu sobu, gdje
ona provodi veći dio dana; vježbajući, kako se to zove. No rijetko čujem ikakav zvuk kad
prolazim tim dijelom kuće. Što tamo radi sama, nemam pojma. U sobi ima mnogo knjiga,
no ne znam koliko može ili želi čitati djevojka koja je petnaest godina rasla bez nadzora.
Jadno stvorenje! Pogled s njezinog prozora nije baš osobito poučan jer soba gleda na onu
tratinu, znaš, gdje je ukrasno grmlje sa strane, a tamo može vidjeti svoju majku kako po
cijele sate šeće, udubljena u razgovor s Reginaldom. Djevojka Fredericine dobi mora doista
biti djetinjasta ako joj to nije čudno. Nije li neoprostivo davati takav primjer kćeri? No
Reginald ipak još uvijek smatra Lady Susan najboljom majkom - još uvijek osuđuje
Fredericu kao prezira vrijednu djevojku! Uvjeren je da njezin pokušaj bijega nije imao
nikakvog opravdanog razloga te da ga nije izazvalo ništa posebno. Ja naravno ne mogu reći
da jest, no kako je gospođica Summers ustvrdila da Frederica Vernon nije pokazivala
nikakvih znakova tvrdoglavosti ili pokvarenosti za cijelog boravka u ulici Wigmore sve dok
nije otkrivena u namjeri bijega, ne mogu tako spremno prihvatiti ono u što je Lady Susan
uvjerila Reginalda, a pokušava uvjeriti i mene, tj. da je Frederica htjela pobjeći samo zato
jer su joj smetala ograničenja i jer je željela izmaknuti nadzoru učitelja. Oh! Reginalde,
kako si zaslijepljen! Jedva se usuđuje priznati da je zgodna, a kad ja govorim o njezinoj
ljepoti, on uzvraća da njezinim očima nedostaje sjaja.
Ponekad je siguran da joj nedostaje pameti, ponekad samo da ima lošu narav. Sve u
svemu, teško je biti dosljedan kad stalno lažeš. Lady Susan smatra da mora okrivljavati
Fredericu kako bi sebe opravdala pa joj se vjerojatno ponekad čini zgodnim optužiti je za
prgavost, a ponekad se jadati nad njezinom nerazboritošću. A Reginald samo ponavlja riječi
njezinog gospodstva.
Ostajem tvoja itd.

Cath. Vernon

45
 Janja

PISMO OSAMNAESTO

od iste istoj
Churchill
Draga majko,
Vrlo mi je drago što je moj opis Frederice Vernon pobudio tvoje zanimanje, jer vjerujem
da ona zbilja zaslužuje tvoje dobro mišljenje; a kad ti još ispričam ono što sam u zadnje
vrijeme primijetila, tvoji ljubazni dojmovi u prilog toj djevojci još će se, sigurna sam, i
povećati. Ne mogu se oteti pomisli da počinje osjećati naklonost prema mojemu bratu;
toliko često vidim kako netremice, s primjetnim izrazom zamišljenog divljenja, promatra
njegovo lice! On je doista vrlo zgodan - pa i više od toga - u njegovom ponašanju ima
stanovite otvorenosti koja je zacijelo osobito privlačna te sam sigurna da i Frederica to
osjeća. Premda je uglavnom ozbiljna i zamišljena, lice joj uvijek obasja osmijeh kad
Reginald kaže nešto zabavno; no ako je tema o kojoj govori i najozbiljnija, u velikoj sam
zabludi ako njoj promakne ijedna njegova riječ.
Htjela bih da on sve to primijeti jer znamo kolika je moć osjećaja zahvalnosti u srcu kao
što je njegovo; i kad bi ga Fredericini neizvještačeni osjećaji uspjeli odvojiti od njezine
majke, mogli bismo blagosloviti dan koji ju je doveo u Churchill. Mislim, draga majko, da ti
ne bi imala ništa protiv nje kao snahe. Istina, vrlo je mlada, obrazovanje joj je bilo jadno, a
pred sobom je imala loš primjer lakomislenosti u svojoj majci. Pa ipak mislim da njezinu
narav mogu nazvati odličnom, a prirodne sposobnosti vrlo dobrima.
Premda ne raspolaže nikakvim vještinama, nije uopće tolika neznalica kao što bi se
moglo očekivati, jer voli knjige i velik dio svojega vremena provodi čitajući. Njezina je
majka sada više prepušta njoj samoj, a ja provodim s njom vremena koliko god mogu i jako
sam se trudila svladati njezinu stidljivost. Sada smo vrlo dobre prijateljice i premda pred
svojom majkom uopće ne otvara usta, kad je nasamo sa mnom govori dovoljno da se može
zaključiti kako bi uvijek izazivala mnogo povoljniji dojam kad bi se Lady Susan odnosila
prema njoj kako treba. Nema na svijetu nježnijeg ni osjetljivijeg srca; ni ugodnijeg
ponašanja, kad nije pod prismotrom. Svoj mojoj djeci je vrlo draga.
Voli te tvoja

Cath. Vernon

46
Janja

PISMO DEVETNAESTO

Lady Susan gospođi Johnson

Churchill

Sigurno sa znatiželjom očekuješ daljnje vijesti o Frederici i možda me smatraš

nemarnom jer ti nisam već pisala. Stigla je sa svojim stricem u četvrtak prije dva tjedna, a
ja, naravno, nisam gubila vrijeme te sam odmah zatražila da čujem razlog njezinog
ponašanja. I ubrzo sam otkrila da sam bila sasvim u pravu tumačeći ga svojim vlastitim
pismom. Njegov ju je sadržaj toliko uplašio da je s mješavinom prave djevojačke zločestoće
i ludosti, ne razmišljajući o tome da bježeći iz ulice Wigmore ne može pobjeći od mojih
ovlasti, odlučila napustiti školu i odvesti se poštanskom kočijom ravno svojim prijateljima
Clarkeovima; no tek što je za sobom ostavila dvije ulice, srećom su primijetili da je nema,
slijedili je i sustigli.
Takav je bio prvi odlični pothvat gospođice Frederice Susanne Vernon; i ako uzmemo u
obzir da ga je ostvarila u nježnoj dobi od šesnaest godina, otvara se prostor za laskava
očekivanja u vezi s njezinom budućom reputacijom. Međutim, još više me je razljutilo ono
paradiranje pristojnošću koja sprečava gospođicu Summers da zadrži curu; s obzirom na
obiteljske veze moje kćeri, to mi se čini toliko neobičnim primjerom delikatnosti, da ga
mogu objasniti jedino strahom voditeljice škole da neće dobiti svoj novac. Bilo kako bilo,
Frederica se vratila u moje ruke; i kako sad nema nikakva drugog posla, uzgaja romantične
zamisli kao što je počela već u Langfordu. Trenutno se zaljubljuje u Reginalda De Courcyja.
Nije joj dovoljno što se usprotivila majci odbijajući vrlo povoljnu ponudu; mora još i
pokloniti svoje osjećaje bez majčina odobrenja. Nikad nisam vidjela djevojku njezine dobi
koja bi pružila bolju zabavu čovječanstvu. Njezini su osjećaji prilično živahni, a toliko je
čarobno nespretna u njihovom pokazivanju da izaziva opravdanu nadu u porugu i prezir
svakog muškarca koji je vidi.
U ljubavnim pitanjima bezazlena nespretnost nije prihvatljiva i djevojka koja se njome
služi ili je blesava po prirodi ili se takvom pravi. Nisam još sigurna da Reginald vidi što joj
je na umu; a to nije niti jako važno. Sada je prema njoj ravnodušan; kad bi razumio njezine
osjećaje, prezirao bi je. Vernonovi se silno dive njezinoj ljepoti, no na njega ona ne djeluje.
Uopće, cura je u velikoj milosti svoje strine - jer toliko malo nalikuje meni, naravno. Ona je
baš pravo društvo za gospođu Vernon koja uvijek u svemu mora biti prva te pokazati najviše
pameti i dosjetljivosti u svakome razgovoru. Frederica je doista nikad neće zasjeniti. Kad je
tek došla, potrudila sam se da ne viđa previše svoju strinu; no zatim sam popustila jer
mislim da se mogu pouzdati u to da će se držati pravila koje sam joj postavila za razgovor s
njom.
No nemoj ni pomisliti da sam u svoj toj popustljivosti i na trenutak odustala od planova

47
 Janja
za njezinu udaju. Ne, u tome sam i dalje odlučna premda još ne znam točno na koji način ću
to provesti. Ne bih rado rješavala to pitanje ovdje, uz savjete mudrih glava gospodina i
gospođe Vernon; a trenutno si ne mogu priuštiti odlazak u Grad. Gospođica Frederica morat
će zato malo pričekati.
Uvijek tvoja

S. Vernon

PISMO DVADESTO

Gospođa Vernon Lady De Courcy

Churchill

Trenutno imamo jednog sasvim neočekivanog gosta, draga moja majko. Stigao je jučer.
Čula sam kočiju pred vratima dok sam sjedila s djecom uz njihov objed; pretpostavljajući da
ću morati sići dolje, ubrzo sam napustila dječju sobu i već sam bila na pola stubišta kad je
Frederica, blijeda kao kreda, dotrčala uza stube i projurila pokraj mene u svoju sobu. Odmah
sam pošla za njom i upitala je što se događa. «Oh!» uzviknula je, «on je došao, Sir James je
došao - što sad da radim?» To nije bilo nikakvo objašnjenje; zamolila sam je da mi kaže što
time misli. U tom trenutku nas je prekinulo kucanje na vratima; bio je to Reginald koji je po
nalogu
Lady Susan došao pozvati Fredericu dolje. «To je gospodin De Courcy», rekla je, jako
pocrvenjevši, «mama ga je poslala po mene i sad moram ići.»
Sišli smo svi troje zajedno; i vidjela sam kako moj brat s izvjesnim iznenađenjem
promatra zastrašeno Fredericino lice. U sobi za doručak našli smo Lady Susan i mladoga
muškarca otmjenog izgleda kojega mi je predstavila kao Sir Jamesa Martina - to je upravo
onaj čovjek, kao što se možda sjećaš, kojega se potrudila odvratiti od gospođice Manwaring.
No osvajanje, čini se, nije bilo zamišljeno u njezinu korist, ili ga je tek kasnije preusmjerila
na svoju kćer. Jer Sir James je sada silno zaljubljen u Fredericu, a mama ga u potpunosti
podržava. Jadnoj se djevojci, međutim, nimalo ne sviđa, sigurna sam; i premda su njegov
izgled i ponašanje vrlo dobri, i gospodinu Vernonu i meni se čini da je pravi slabić.
Frederica je izgledala toliko plaho i zbunjeno kad smo ušli u sobu da sam zbilja
suosjećala s njom. Lady Susan se prema svojemu gostu ponašala s velikom susretljivošću;
no ipak mi se činilo da nije baš osobito sretna što ga vidi. Sir James je mnogo govorio,
uljudno se ispričavao zbog slobode koju sebi je dopustio došavši u Churchill, smijao se
češće nego što je tema zahtijevala, razne je stvari ponavljao i ponavljao, te triput ispričao
Lady Susan kako je vidio gospođu Johnson prije nekoliko dana. Povremeno bi se obratio
Frederici, no mnogo češće njezinoj majci. Jadna je djevojka sve to vrijeme sjedila ne
otvarajući usta - oborena pogleda, mijenjajući boju svakog trena; a Reginald je bez ijedne

48
Janja
riječi promatrao sve što se događa.
S vremenom je Lady Susan, vjerojatno umorna od te situacije, predložila da pođemo u
šetnju; pa smo ostavile dvojicu gospode da bismo uzele svoje ogrtače.
Dok smo se uspinjale stubištem Lady Susan me je upitala bi li mogla ući na nekoliko
minuta u moju sobu, jer bi htjela nasamo sa mnom razgovarati. Uvela sam je unutra, a čim
sam zatvorila vrata ona je rekla: «Ništa me u životu još nije toliko iznenadilo kao Sir
Jamesov dolazak, a iznenadnost tog događaja zahtijeva stanovite isprike tebi, draga sestro.
No za mene kao majku to je vrlo laskavo. On je toliko zaljubljen u moju kćer da više nije
mogao izdržati da je ne vidi. Sir James je mladić ugodne naravi i sjajnih osobina; možda
malo prevelik brbljavac, no to će ispraviti još godina ili dvije, ali u svakom drugom smislu
on je toliko povoljna prilika za Fredericu da sam njegovu naklonost uvijek promatrala s
najvećim zadovoljstvom i uvjerena sam da ćete i ti i moj brat od srca odobriti tu vezu.
Nikada još nikome nisam spomenula da bi se to moglo dogoditi, jer sam mislila da je o tome
bolje ne misliti dok je Frederica u školi. Ali sad, kad sam uvjerena da je Frederica već
previše stara da bi prihvatila školska ograničenja, počela sam njezino vjenčanje sa Sir
Jamesom smatrati događajem koji bi se mogao odigrati u bliskoj budućnosti te sam
namjeravala kroz nekoliko dana ispričati cijelu priču tebi i gospodinu Vernonu. Sigurna
sam, draga sestro, da ćeš mi oprostiti što toliko dugo o tome nisam govorila i složiti se sa
mnom da u tim pitanjima, dokle god su iz bilo kojega razloga još u neizvjesnosti, čovjek ne
može biti pretjerano oprezan. Kad tebe za nekoliko godina zadesi sreća da dogovaraš udaju
svoje slatke male Catherine s muškarcem koji je besprijekoran i po ugledu i po karakteru,
znat ćeš što ja sad osjećam; premda, hvala Bogu, ti ne možeš imati sve razloge koje ja imam
za radost u ovom slučaju. Catherine će biti dobro zbrinuta te sreća njezinog života, za
razliku od moje Frederice, neće ovisiti o dobro sklopljenom braku.»
Završila je zatraživši moju čestitku. Pa sam joj i čestitala, pomalo nespretno, vjerujem;
jer zaista, tako naglo otkrivanje tako važne stvari oduzelo mi je sposobnost jasnog
izražavanja. Ona mi je ipak vrlo srdačno zahvalila na ljubaznoj brizi za dobrobit njezinu i
njezine kćeri. A zatim je još rekla:
«Ja nisam baš vješta u kojekakvim uvjeravanjima, draga moja, i nikada nisam imala onaj
korisni smisao za pokazivanje osjećaja stranih mojemu srcu. Stoga se pouzdajem da ćeš mi
vjerovati kad kažem da, koliko god sam pohvala čula o tebi prije nego što sam te upoznala,
nisam mogla ni pomisliti da ću te ikad zavoljeti kao što jesam. I moram još reći da mi tvoje
prijateljstvo još više znači jer imam razloga vjerovati da su me neki ljudi pokušavali ocrniti
pred tobom. Sad bih samo željela da oni - tko god bili - kojima sam dužna tu ljubaznost,
mogu vidjeti u kakvim smo odnosima ovdje zajedno i razumjeti prave osjećaje što ih gajimo
jedna prema drugoj! Neću te više zadržavati. Bog te blagoslovio za svu dobrotu prema meni
i mojoj djevojčici i održao u svoj sadašnjoj sreći.»
Što se može reći o takvoj ženi, draga majko? Takva usrdnost, takve svečane riječi! Pa
ipak, ne mogu, a da ne sumnjam u istinitost svega što je rekla.
Što se tiče Reginalda, vjerujem da ne zna što bi mislio. Kad se Sir James tek pojavio,
činilo se da osjeća samo čuđenje i zbunjenost. Ludost toga mladića i Fredericina smetenost
posve su ga zaokupile. I premda je zatim malo razgovora nasamo s Lady Susan imalo
stanovitog djelovanja, ipak je, sigurna sam, još uvijek povrijeđen time što ona dopušta
takvome čovjeku da obigrava oko njezine kćeri.

49
 Janja
Sir James se sasvim spokojno pozvao da ostane ovdje nekoliko dana - on se nada da to
nećemo smatrati čudnim, svjestan je da je vrlo drzak, no ipak uzima sebi slobodu rođaka;
završio je, uz smijeh, željom da ubrzo to zaista i postane. Čak je i Lady Susan izgledala
pomalo zbunjena takvom izravnošću; sigurna sam da u dubini srca iskreno želi da on ode.
No nešto se mora učiniti za jadnu djevojku, ako su njezini osjećaji onakvi kao što njezin
stric i ja vjerujemo da jesu. Ne smije biti žrtvovana računici i častohleplju; ne smijemo je
čak ni pustiti da pati u strahu od toga. Djevojka čije srce zna izabrati Reginalda De Courcyja
zaslužuje, koliko god je on sam omalovažavao, bolju sudbinu nego što je brak sa Sir
Jamesom Martinom. Čim se nađem nasamo s njom, otkrit ću pravu istinu; no čini mi se da
me izbjegava. Nadam se da to ne proizlazi ni iz čega lošega i da neću otkriti kako sam se
prevarila misleći o njoj previše dobro. Njezino ponašanje prema Sir Jamesu jasno svjedoči o
tome da je svjesna što se događa i da joj je vrlo neugodno, no ne vidim ništa nalik poticaju.
Zbogom, draga moja majko
Tvoja itd

Cath. Vernon

PISMO DVADESET PRVO

Gospođica Vernon gospodinu De Courcyju

Gospodine,
Nadam se da ćete mi oprostiti ovu slobodu; velika me nevolja tjera na to, inače bih se
stidjela gnjaviti Vas. Vrlo sam nesretna zbog Sir Jamesa Martina i nemam drugoga načina
na ovome svijetu da sebi pomognem nego pišući Vama, jer mi je zabranjeno ikada
razgovarati sa stricem ili strinom o tom pitanju. Budući da je tako, bojim se da će moje
obraćanje
Vama biti samo izvrtanje obećanja, kao da se držim samo riječi, ali ne i smisla maminih
zapovijedi. Ali ako Vi ne stanete na moju stranu i ne uvjerite je da sve to prekine, ja ću
poludjeti, jer toga čovjeka ne mogu podnijeti. Nijedno ljudsko biće osim Vas ne bi imalo
nikakvih izgleda da je uvjeri. Ako biste, stoga, bili toliko neizrecivo dobri da stanete na
moju stranu i uvjerite je da pošalje Sir Jamesa kući, bila bih Vam zahvalna više nego što
mogu izraziti riječima. Nikada mi se nije sviđao, od samoga početka; i nije to iznenadni hir,
uvjeravam Vas, uvijek sam ga smatrala blesavim i drskim i neugodnim, a sad je postao gori
no ikad. Radije bih sama zarađivala svoj kruh nego se udala za njega. Ne znam kako bih se
dovoljno ispričala zbog ovog pisma; znam koliko je to silno nepristojno; svjesna sam i
koliko će strašno naljutiti mamu, ali moram preuzeti taj rizik. Ostajem, gospodine, Vaša
smjerna službenica
F. S. V.

50
Janja

PISMO DVADESET DRUGO

Lady Susan gospođi Johnson

Churchill

Ovo je nepodnošljivo! Najdraža prijateljice, još se nikada nisam toliko razljutila i sad
moram dati sebi oduška pišući tebi koja ćeš, znam, razumjeti sve moje osjećaje. Tko je
došao ovamo u utorak nego Sir James Martin! Zamisli samo moje iznenađenje i nepriliku -
jer, kao što dobro znaš, nikad nisam htjela da ga vide u Churchillu. Kakva šteta što nisi
znala da namjerava doputovati! I kako mu nije bilo dovoljno što je došao, pozvao je samoga
sebe da ostane ovdje nekoliko dana.
Mogla bih ga otrovati! Ipak sam iz cijele situacije izvukla najbolje te s velikim uspjehom
ispričala svoju priču gospođi Vernon koja mi se, bez obzira kakvi bili njezini stvarni
osjećaji, nije ničim usprotivila. Naglasila sam i Frederici da se mora pristojno ponašati
prema Sir Jamesu i dala joj razumjeti da sam vrlo odlučna u vezi s njezinom udajom za
njega. Rekla je nešto o svojoj nesreći i to je bilo sve. Promatrajući brz razvoj njezine
naklonosti prema Reginaldu, bila sam sve više sklona tome braku, jer nisam sasvim sigurna
da svijest o njezinim osjećajima ne bi na koncu mogla probuditi i njegove. Koliko god ih
takva naklonost koja se temelji na suosjećanju oboje u mojim očima činila vrijednima
prezira, nisam bila sigurna da posljedice ne bi bile upravo takve. Istina je da se Reginald
nije nimalo ohladio prema meni; no u posljednje je vrijeme spontano i nepotrebno
spominjao Fredericu, a jednom je rekao i nešto pohvalno o njoj.
On je bio silno iznenađen kad se pojavio moj posjetitelj i u prvi mah je promatrao Sir
Jamesa s pozornošću u kojoj se, na moje zadovoljstvo, moglo naslutiti i ljubomoru; no,
nažalost, nisam ga mogla zaista mučiti jer je Sir James, premda silno galantan prema meni,
ubrzo svima dao do znanja da njegovo srce pripada mojoj kćeri.
Bez većih teškoća uvjerila sam De Courcyja, kad smo ostali nasamo, da posve opravdano
želim taj brak, kad se sve uzme u obzir; i činilo se da je sve ugodno sređeno. Svi su naravno
primijetili da Sir James nije Salomon; no ja sam strogo zabranila Frederici da se žali
Charlesu Vernonu i njegovoj ženi, pa se stoga nisu imali na temelju čega umiješati; premda
je moja bezobrazna sestra, vjerujem, samo čekala kakvu mogućnost za to.
Sve se, međutim odvijalo mirno i tiho i premda sam brojala sate do odlaska Sir Jamesa,
moja je duša bila sasvim zadovoljna stanjem stvari. Zamisli onda kako sam se osjećala kad
su odjednom poremećeni svi moji planovi; i kad je to učinio netko od koga sam to najmanje
očekivala. Reginald je došao jutros u moju sobu neuobičajeno ozbiljnog izraza lica te me,
nakon kratkog uvoda, obavijestio da želi, doslovno, raspraviti sa mnom nedoličnost i
bezobzirnost s kojom dopuštam Sir Jamesu Martinu da snubi moju kćer unatoč njezinim
osjećajima. Bila sam u sto čuda. Kad sam shvatila da ga ne mogu smijehom odvratiti od

51
 Janja
njegove namjere, mirno sam zatražila objašnjenje i zamolila ga da mi objasni što ga je
nagnalo i tko ga je zadužio da mi predbacuje. Na to mi je rekao, ubacujući u svoj govor
poneki drski kompliment i neprikladan izraz nježnosti, što sam slušala savršeno ravnodušno,
da ga je moja kći upoznala s nekim okolnostima koje se tiču nje, Sir Jamesa i mene i koje su
ga vrlo uznemirile.
Ukratko, otkrila sam da mu je zaista pisala moleći ga da se umiješa te da je on, primivši
njezino pismo, razgovarao s njom o toj temi, kako bi razumio pojedinosti i uvjerio se u
njezine stvarne želje!
Uopće ne sumnjam da je cura iskoristila tu zgodu za pravo udvaranje. U to me uvjerio
način na koji je on govorio o njoj. Sretan bio s takvom ljubavi! Uvijek ću prezirati muškarca
koji se predaje strasti koju nikada nije želio izazvati niti zamolio da mu se otkrije. Uvijek ću
ih oboje mrziti. On ne može imati pravoga poštovanja prema meni, inače ne bi slušao nju; a
ona, sa svojim malim buntovničkim srcem i nečednim osjećajima, baca se pod zaštitu
mladića s kojim jedva da je izmijenila dvije riječi! Jednako sam zapanjena njezinom
besramnošću, kao i njegovom lakovjernošću. Kako se usudio povjerovati joj ono što je
govorila protiv mene! Zar nije morao biti uvjeren da imam neosporive razloge za sve što
činim! Gdje je njegovo pouzdanje u moj razum i dobrotu? Gdje je uvrijeđenost koju bi
prava ljubav nalagala protiv osobe koja me ocrnjuje - a ta osoba je nezrela, bez talenta i
obrazovanja, dijete koje je naučio prezirati!
Neko vrijeme sam ostala mirna; no i najveće strpljenje ima granica te se nadam da sam
zatim bila dovoljno oštra. Pokušavao je, dugo je pokušavao, ublažiti moju uvrijeđenost; no
doista je glupa svaka žena koja, uvrijeđena optužbama, popušta pred komplimentima. S
vremenom je otišao, jednako ljutit kao ja; a pokazao je svoj bijes više od mene. Bila sam
prilično staložena, no on je dao maha silnoj srdžbi. Pa stoga mogu očekivati da će se brže
ohladiti; i možda će njegov bijes nestati zauvijek, dok će moj biti još uvijek svjež i
neumoljiv.
Sad se zatvorio u svoje odaje, kamo sam ga čula kako odlazi iz mojih. I kako neugodne
moraju biti njegove misli! No osjećaji nekih ljudi zbilja su neshvatljivi. Još se nisam
dovoljno smirila da bih vidjela Fredericu. Ona neće brzo zaboraviti današnje događaje;
vidjet će da je uzalud pričala svoju nježnu ljubavnu pričicu te da se zauvijek izložila preziru
svijeta i negodovanju svoje uvrijeđene majke.
Voli te tvoja

S. Vernon

52
Janja

PISMO DVADESET TREĆE

Gospođa Vernon Lady De Courcy

Churchill

Dopusti da ti čestitam, najdraža majko! Stvar koja nas je toliko brinula bliži se sretnom
završetku. Naši su izgledi sjajni, a budući da se situacija sada tako preokrenula, zbilja mi je
žao što sam ti ikad povjerila svoje strahove; jer užitak saznanja da je opasnost minula možda
je skupo plaćen svim onim što si dosad morala otrpjeti.
Toliko sam uzrujana od veselja da jedva držim pero; no odlučila sam ti poslati nekoliko
redaka po Jamesu da dobiješ bar nekakvo objašnjenje onoga što će te zacijelo toliko
začuditi, to jest da se Reginald vraća u Parklands.
Prije nekih pola sata sjedila sam sa Sir Jamesom u maloj blagovaonici, kad me brat
pozvao da iziđem. Odmah sam primijetila da se nešto dogodilo; bio je sav crven u licu, a
govorio je vrlo uzbuđeno. Poznaješ, draga majko, onaj njegov usrdni način kad je nečim
zaokupljen.
«Catherine», rekao je, «ja danas idem kući. Žao mi je što te ostavljam, no moram ići.
Prošlo je mnogo vremena otkad sam vidio oca i majku. Jamesa ću poslati odmah, s mojim
goničima; dakle, ako imaš kakvo pismo, može ga odnijeti. Ja neću stići kući do srijede ili
četvrtka, jer ću ići preko Londona gdje imam nekog posla. No prije nego što te napustim»,
nastavio je, tišim glasom no još odlučnije, «moram te upozoriti na nešto - nemoj dopustiti da
Fredericu Vernon unesreći taj Martin. Želi se oženiti njome - njezina majka to podržava - ali
ona ne može podnijeti pomisao na to. Vjeruj mi da govorim s punim uvjerenjem u istinitost
svojih tvrdnji; znam da je Frederica nesretna zbog boravka Sir Jamesa ovdje. Ona je slatka
djevojka i zaslužuje bolju sudbinu. Odmah ga otpusti odavde. On je samo budala - ali što
njezina majka misli, neka samo nebo zna! Zbogom», dodao je, usrdno mi stisnuvši ruku,
«ne znam kad ćeš me ponovno vidjeti; no zapamti što sam ti rekao o Frederici; moraš se
pobrinuti da ne bude nepravde prema njoj. Ona je draga djevojka i mnogo pametnija nego
što smo ikad mislili.»
Onda me je ostavio i otrčao gore. Nisam ga pokušavala zaustaviti, sluteći kakvi su
njegovi osjećaji; ne moram ni pokušavati opisati kakvi su bili moji dok sam ga slušala.
Trenutak ili dva ostala sam nepomična, obuzeta čuđenjem - doista najugodnije vrste; no
ipak sam morala najprije malo razmisliti da bih bila smireno sretna.
Desetak minuta nakon što sam se vratila u blagovaonicu, pojavila se Lady Susan.
Zaključila sam, naravno, da su se ona i Reginald posvađali te sam s nestrpljivom
znatiželjom tražila potvrdu na njezinom licu. Ona je, međutim, kao pravi majstor prijevare,
izgledala savršeno bezbrižno i nakon kratkog brbljanja o beznačajnim stvarima, rekla: «Čula
sam od Wilson da ćemo ostati bez gospodina De Courcyja - je li istina da danas napušta

53
 Janja
Churchill?» Odgovorila sam joj da jest. «Sinoć nam nije o tome rekao ni riječi», odvratila je
smijući se, «pa čak ni danas za doručkom. No možda ni sam još nije znao. Mladi ljudi često
odluke donose naprečac - a jednako tako često se dogodi da ih se ne drže. Ne bih se
iznenadila da se na koncu ipak predomisli pa ne ode».
Ubrzo zatim napustila je sobu. Vjerujem ipak, draga majko, da nemamo razloga za strah
da će Reginald promijeniti svoj sadašnji plan; sve je već otišlo predaleko. Sigurno su se
posvađali, i to u vezi s Fredericom. Začuđuje me njezina smirenost. Kako ćete vi biti sretni
kad ga opet vidite, kad ga vidite još uvijek dostojnog vašega poštovanja i sposobnog da vam
donese sreću!
Kad sljedeći put budem pisala nadam se da će to biti zato da ti kažem da je Sir James
otišao, Lady Susan pobijeđena, a Frederica umirena. Imamo mnogo posla, no bit će
obavljen. S nestrpljenjem čekam vijest o tome kako je došlo do ovog nevjerojatnog obrata.
Završavam kao što sam započela, najtoplijim čestitkama.
Uvijek tvoja

Cath. Vernon

PISMO DVADESET ČETVRTO

od iste istoj
Churchill

Ni pomisliti nisam mogla, draga moja majko, kad sam ti slala svoje posljednje pismo da
će sretna uzbuđenost u kojoj sam tada bila tako brzo doživjeti tako žalostan preobražaj! Ne
mogu ti reći koliko žalim što sam ti uopće pisala. No tko bi mogao predvidjeti što će se
dogoditi? Draga majko, sva nada koja me je prije samo dva sata činila toliko sretnom, sada
je nestala. Lady Susan i Reginald su se pomirili i sve je opet kao što je bilo prije. U jednoj
smo točki ipak napredovali; Sir James Martin je otpušten. Što sada možemo očekivati?
Zbilja sam tužno razočarana. Reginald samo što nije bio otišao; naredio je da mu spreme
konja i tek što mu ga nisu doveli pred vrata! Tko se ne bi osjećao sigurnim?
Prije pola sata očekivala sam svakog trena da će otići. Nakon što sam poslala pismo tebi,
otišla sam do gospodina Vernona i sjedila s njim u njegovoj sobi razgovarajući o svemu što
se dogodilo. Onda sam odlučila potražiti Fredericu koju nisam vidjela od doručka. Srela sam
je na stubištu i vidjela da je plakala.
«Draga moja strino», rekla je, «on odlazi, gospodin De Courcy odlazi, a za sve sam ja
kriva. Bojim se da ćeš se ljutiti, ali zbilja nisam mogla zamisliti da će to tako završiti.»
«Ljubavi», rekla sam, «nemoj misliti da mi se zbog toga moraš ispričavati. Ja ću biti
zahvalna svakome tko uspije poslati mojega brata kući; jer (dodala sam, pribravši se) znam
koliko ga moj otac želi vidjeti. No koji je tvoj postupak izazvao sve ovo?»
Duboko je pocrvenjela odgovarajući. «Bila sam toliko nesretna zbog Sir Jamesa da nisam

54
Janja
mogla - znam da sam učinila nešto vrlo loše - ali nitko ne zna koliko mi je bilo teško, a
mama je zapovjedila da ništa ne smijem reći tebi ni stricu o tome i...» «Pa si ti onda
razgovarala s mojim bratom i njega zamolila da se umiješa», rekla sam da bih je poštedjela
objašnjavanja. «Nisam - ali sam mu pisala. To sam učinila. Ustala sam jutros prije nego što
je svanulo - dva sata sam sjedila nad time - i kad je pismo bilo gotovo, mislila sam da nikad
neću imati hrabrosti predati ga. Poslije doručka, ipak, idući u svoju sobu, srela sam ga na
hodniku i tada, znajući da sve ovisi o tom trenutku, natjerala samu sebe da mu ga uručim.
Bio je toliko dobar i odmah ga uzeo. Nisam ga se usudila ni pogledati, nego sam odmah
otrčala odatle. Bila sam u tolikom strahu da sam jedva mogla disati. Draga strino, nemaš
pojma koliko sam bila jadna.»
«Frederica», rekla sam, «trebala si meni reći za svoju nevolju. U meni bi našla prijateljicu
koja ti je uvijek spremna pomoći. Zar misliš da tvoj stric i ja ne bismo stali uz tebe jednako
zdušno kao moj brat?»
«Naravno, nisam nimalo sumnjala u vašu dobrotu», rekla je opet pocrvenjevši, «no
mislila sam da gospodin De Courcy može uvjeriti moju majku u bilo što. No prevarila sam
se; strašno su se posvađali oko toga i on sad odlazi. Mama mi nikad neće oprostiti i sad će bi
biti gore no ikad.» «Ne, neće», odvratila sam. «U pitanju kao što je ovo majčina te zabrana
nije trebala spriječiti da razgovaraš sa mnom. Ona nema prava da te čini nesretnom i to neće
učiniti. Pa ipak, tvoje obraćanje Reginaldu može svima nama donijeti samo dobra. Mislim
da je najbolje tako kako je. I možeš biti sigurna da zbog svega toga više nećeš trpjeti.»
Koliko je bilo moje iznenađenje kad sam u tom trenu vidjela Reginalda kako izlazi iz
odaja Lady Susan! Odmah sam naslutila zlo. Njegova zbunjenost u susretu sa mnom bila je
očita. Frederica je odmah nestala. «Odlaziš?» upitala sam. «Gospodina Vernona možeš naći
u njegovoj sobi.» «Ne, Catherine», odgovorio je, «ne odlazim. Mogu li s tobom na trenutak
razgovarati?»
Otišli smo u moju sobu. «Otkrio sam», nastavio je, a njegova je zbunjenost bivala sve
veća, «da sam popustio svojoj uobičajenoj naglosti. Potpuno sam pogrešno razumio Lady
Susan i već sam htio napustiti ovu kuću pod pogrešnim dojmom o njezinom ponašanju. Bila
je tu neka vrlo velika pogreška - svi smo pogriješili, čini mi se. Frederica ne poznaje dobro
svoju majku - Lady Susan ne želi joj ništa osim dobra - no Frederica ne želi u njoj vidjeti
prijateljicu. Zato Lady Susan ne zna uvijek što bi učinilo njezinu kćer sretnom. Osim toga,
ja se nisam imao prava miješati - gospođica Vernon je pogriješila obraćajući se meni.
Ukratko, Catherine, sve je pošlo po zlu - no sad će se opet sretno srediti. Lady Susan,
vjerujem, želi razgovarati s tobom o tome, ako imaš vremena.»
«Naravno», odgovorila sam, duboko uzdahnuvši nad tako šepavom pričom. No nisam
ništa rekla, jer bi riječi bile uzaludne. Reginaldu je bilo drago što se može povući; a ja sam
otišla do Lady Susan, doista znatiželjna što će mi ona o svemu tome reći.
«Nisam li ti rekla», počela je sa smiješkom, «da nas tvoj brat na koncu ipak neće
ostaviti?» «Jesi, zaista», odgovorila sam, vrlo ozbiljno, «no ja sam se zanosila nadom da nisi
u pravu.» «Ne bih se usudila iznijeti takvo mišljenje», odvratila je, «da mi upravo u tom
trenu nije palo na pamet da bi njegova odluka o odlasku mogla biti izazvana razgovorom u
koji smo se jutros upustili, a koji je završio njegovim velikim nezadovoljstvom i to zato što
se nismo dobro razumjeli. Ta me je misao pogodila u onom trenu te sam u isti mah odlučila
da jedna slučajna rasprava, u kojoj ja vjerojatno snosim jednako mnogo krivnje kao on, ne

55
 Janja
smije tebe lišiti društva tvojega brata. Ako se sjećaš, gotovo sam odmah napustila sobu.
Odlučila sam da ću bez odgađanja raščistiti te zablude koliko je u mojoj moći. Slučaj je bio
ovakav: Frederica se jako usprotivila udaji za Sir Jamesa...» «Zar se tome čudiš?» uzviknula
sam pomalo uzrujano. «Frederica ima vrlo dobru pamet, a Sir James nikakvu.» «Meni zbog
toga uopće nije žao, draga sestro», rekla je, «baš naprotiv, zahvalna sam na tako povoljnom
znaku razuma moje kćeri. Sir James je doista ispod razine - (a zbog svojih dječačkih manira
izgleda još gori) - i da je Frederica imala oštroumnosti, sposobnosti koje bih rado vidjela
kod svoje kćeri, ili da sam bar ja znala da ih ona ima toliko koliko ih ima, ne bih željela taj
brak.» «Čudno je da jedino ti nemaš pojma o razumu svoje kćeri.» « Frederica nikad ne
pokazuje svoje vrline; njezino ponašanje je stidljivo i djetinjasto. Osim toga, ona me se boji;
jedva da me uopće voli. Dok joj je otac bio živ, bila je razmaženo dijete; strogost koju sam
zatim morala pokazati oduzela mi je njezinu ljubav; a ona nema ni onaj sjajni um, onu
osobitu nadarenost, onu živahnost duha koja bi se sama znala nametnuti.» «Reci radije da
nije imala sreće s obrazovanjem!» «Samo nebo zna, najdraža sestro, koliko sam ja dobro
svjesna toga. No htjela bih zaboraviti sve ono što bi moglo svaliti ikakvu krivnju na onoga
čije je ime za mene sveto.»
Tu se malo pretvarala da plače; no ja sam već gubila strpljenje. «No što će mi tvoje
gospodstvo», upitala sam, «reći u vezi sa svađom s mojim bratom?» «Razlog je bio
postupak moje kćeri koji jednako ukazuje na nedostatak razboritosti i nesretni strah od mene
koji sam spomenula - pisala je gospodinu De Courcyju.» «Znam. Zabranila si joj da išta
kaže o svojoj nesreći gospodinu Vernonu ili meni; i što je drugo mogla učiniti nego obratiti
se mom bratu?» «Dobri Bože!» uzviknula je, «kakvo mišljene imaš o meni! Kako možeš
pretpostaviti da sam bila svjesna njezine nesreće? Da mi je cilj bio učiniti vlastito dijete
nesretnim i da sam joj zabranila da o tome razgovara s tobom iz straha da ćeš poremetiti moj
đavolski plan? Zar misliš da nemam nikakvog poštenog, prirodnog osjećaja? Zar sam
sposobna osuditi na trajnu nesreću onu čija mi je dobrobit prva dužnost na ovome svijetu?»
«To je grozna pomisao. No što si onda mislila kad si tražila od nje da šuti?» «Ali kakva
korist, draga moja sestro, od obraćanja tebi, kako god stvari stajale? Niti radi tebe, niti radi
nje, niti radi mene, takvo što ne može biti poželjno. Kad sam donijela odluku, nisam željela
da se itko sa strane miješa, makar koliko prijateljski. Pogriješila sam, istina je, no vjerovala
sam da sam u pravu.» «Ali u čemu se sastoji ta pogreška na koju tako često aludiraš?
Odakle ta zapanjujuća zabluda u vezi s osjećajima tvoje kćeri? Zar nisi znala da joj se Sir
James ne sviđa?» «Znala sam da on nije baš onaj jedini čovjek na svijetu kojega bi ona
izabrala, no bila sam uvjerena da njezine zamjerke ne proizlaze iz razumijevanja njegovih
nedostataka. Ne smiješ me ipak, draga sestro, previše podrobno ispitivati o tome», nastavila
je, uzimajući me srdačno za ruku. «Iskreno priznajem da tu ima nečega što treba sakriti.
Frederica me čini vrlo nesretnom. Njezino obraćanje gospodinu De Courcyju osobito me je
povrijedilo.» «Što to pokušavaš natuknuti», rekla sam, «tom prividnom zagonetnošću? Ako
misliš da tvoja kći išta osjeća prema Reginaldu, njezine zamjerke Sir Jamesu ne zaslužuju
zbog toga nimalo manje da ih se uzme u obzir nego ako proizlaze iz svijesti o njegovoj
ludosti. Bilo kako bilo, ne razumijem zašto bi se ti svađala s mojim bratom zbog uplitanja,
kad znaš da on, po svojoj prirodi, ne može odbiti ako ga se na takav način zamoli?»
«Njegova ćud je nagla, kao što znaš, te mi je došao prigovoriti. Ta njegova živa sućut
prema toj zlostavljanoj djevojci, toj junakinji u nevolji! Nismo se dobro razumjeli: on je

56
Janja
mene smatrao krivljom nego što sam bila, a ja sam smatrala njegovo miješanje manje
oprostivim nego što ga smatram sada. Prema tvojemu bratu osjećam pravo poštovanje te
sam bila preko svake mjere povrijeđena vidjevši koliko sam, kao što sam mislila, pogriješila
u svojoj procjeni. Oboje smo planuli i, naravno, oboje smo krivi. Njegova odluka da napusti
Churchill u skladu je s njegovom općom gorljivošću. No kad sam shvatila njegove namjere i
u isti tren pomislila kako smo možda jednako pogrešno razumjeli jedno drugo, odlučila sam
se objasniti s njim prije nego što bude prekasno. Prema svakom članu tvoje obitelji uvijek
ću osjećati stanovitu naklonost i priznajem da bi me jako povrijedilo kad bi moje
poznanstvo s gospodinom De Courcyjem završilo tako tužno. I sada još samo mogu reći da
ću, uvjerivši se da Frederica ima razumne razloge protiv udaje za Sir Jamesa, njemu
samome odmah reći da mora odustati od svake nade. Kajem se što sam je ikada, premda
nesvjesno, učinila nesretnom zbog svega toga. Dobit će svaku nadoknadu koju joj ja mogu
dati; ako cijeni svoju vlastitu sreću onoliko koliko je ja cijenim, ako prosuđuje mudro i
vlada sobom kao što bi trebala, sada može biti mirna. Oprosti mi, najdraža sestro, što sam
tako zlorabila tvoje vrijeme, no bila sam to dužna svojemu ugledu u tvojim očima. No
nakon ovoga objašnjenja vjerujem da nisam u opasnosti da me počneš manje cijeniti.»
Mogla sam reći: «Ne baš mnogo, zaista», no napustila sam je gotovo bez riječi. To je bilo
najdalje što sam mogla otići u strpljivosti. Da sam počela govoriti, ne bih se mogla
zaustaviti. Njezina sigurnost, njezina prijetvornost - no neću dopustiti sebi da se zadržavam
na tome; dovoljno će te se dojmiti ionako. Meni je od toga zlo.
Čim sam se donekle smirila, vratila sam se u salon. Sir Jamesova kočija stajala je pred
vratima, a on se, ubrzo zatim, veseo kao obično, oprostio od nas. S kojom lakoćom njezino
gospodstvo ohrabruje i otpušta ljubavnike!
Unatoč tom oslobođenju, Frederica još uvijek izgleda nesretno i možda se još uvijek boji
majčine ljutnje; i premda se uplašila da će moj brat otići, sada je možda zabrinuta zbog
njegovog ostanka. Vidim kako pozorno promatra njega i Lady Susan. Jadna djevojka, sad
više nemam nade za nju.
Nema izgleda da će joj osjećaji biti uzvraćeni. On o njoj sad misli sasvim drukčije nego
prije, pravedniji je u odnosu prema njoj, no njegovo pomirenje s njezinom majkom
isključuje svaku nadu u nešto više.
Pripremi se, draga majko, na najgore. Sklapanje braka među njima sada je još
vjerojatnije; sada je više njezin nego ikad. Kad dođe to tog tužnog događaja, Frederica mora
trajno ostati s nama.
Drago mi je da će ovo pismo doći odmah za prethodnim, jer bih te voljela poštedjeti
svakog trenutka radosti koja završava samo teškim razočaranjem.
Uvijek tvoja

Cath. Vernon

57
 Janja

PISMO DVADESET PETO

Lady Susan gospođi Johnson

Churchill

Molim te, draga Alicia, da mi čestitaš: opet sam ona prava - vesela i uspješna! Kad sam
ti nekidan pisala bila sam zaista vrlo uzrujana, i to s mnogo razloga. Ne, ne znam ni mogu li
sada biti sasvim mirna jer sam u uspostavljanju toga mira imala više nevolje nego što sam
ikad namjeravala podnijeti. Taj Reginald ima baš oholu ćud! Ćud koja k tome proizlazi iz
umišljenog osjećaja nadmoćne čestitosti, što je pak osobito drsko! Neću mu lako oprostiti,
vjeruj mi. Doista je namjeravao napustiti Churchill! Jedva sam dovršila posljednje pismo,
kad mi je Wilson donijela glas o tome. Shvatila sam, dakle, da nešto moram učiniti; jer
nisam htjela prepustiti svoj budući ugled na milost i nemilost čovjeku čije su strasti toliko
silovite i neugodne. Pustiti ga da ode s takvim nepovoljnim dojmom o meni, značilo bi igrati
se s vlastitom reputacijom; u tom svjetlu gledano, bilo je nužno izvjesno popuštanje.
Poslala sam Wilson neka mu kaže da želim s njim govoriti prije nego što otputuje; odmah
je došao. Ljutnja koja se ogledala u svakoj crti njegovog lica kad smo se rastali, sada je
djelomično nestala. Činilo se da je iznenađen mojim pozivom i kao da se napola boji, a
napola želi biti umiren onim što bih mu mogla reći.
Ako je moje lice izražavalo ono što sam htjela, ja sam bila sabrana i dostojanstvena - ali
ipak je tu bio i tračak zamišljenosti koja ga je mogla uvjeriti da nisam sasvim sretna.
«Molim vas da me ispričate, gospodine, zbog slobode s kojom sam poslala po vas», rekla
sam, «no kako sam upravo doznala za vašu namjeru da danas napustite ovo mjesto, osjećala
sam da mi je dužnost zamoliti vas da zbog mene ne skraćujete svoj boravak ovdje ni za
jedan sat. Potpuno sam svjesna da nakon onoga što se dogodilo među nama ni vašim ni
mojim osjećajima ne bi odgovaralo da ostanemo i dalje u istoj kući; toliko golem, toliko
potpun preokret nakon bliskosti prijateljstva mora svako buduće druženje pretvoriti u
najtežu kaznu; a vaša odluka da napustite Churchill nedvojbeno je u skladu s našom
situacijom i onim živim osjećajima kakvi znam da su vaši. No jednako tako ja ne mogu
podnijeti žrtvu koju prinosite ostavljajući svoje rođake kojima ste toliko privrženi i dragi.
Moj ostanak ovdje ne može pružiti gospodinu i gospođi Vernon ono zadovoljstvo koje im
pruža vaša prisutnost; a moja je posjeta možda već bila i previše duga. Stoga se bez ikakvih
poteškoća može ubrzati moj odlazak, koji bi se ionako morao ubrzo dogoditi. Moja je
izričita želja da ni na koji način ne budem razlog razdvajanja obitelji čiji su članovi toliko
nježno povezani. Ako ja odem, to ni za koga neće biti ni od kakve osobite važnosti; i za
mene od vrlo male; no vi ste važni svima u ovoj kući.» Tako sam završila i nadam se da si
zadovoljna mojim govorom. Njegovo djelovanje na Reginalda opravdava bar djelomično
moju taštinu, jer je bilo jednako povoljno koliko i trenutno. Oh, kako je prekrasno bilo

58
Janja
promatrati promjene u boji njegova lica dok sam govorila! Gledati tu borbu između
nježnosti koja se vraća i ostatka nezadovoljstva. Ugodno je imati posla s osjećajnošću na
koju se može tako lako djelovati; nije da mu zavidim na njoj, ni za cijeli svijet ne bih rado
bila takva; no vrlo je zgodna kod drugih kad želiš utjecati na njihove strasti. A ipak, taj isti
Reginald, kojega je vrlo malo riječi odmah umekšalo do potpune pokornosti a učinilo
pitomijim, privrženijim i odanijim no ikad, bio bi me napustio u prvom bijesnom uzmahu
svojega oholog srca, ne udostojavši se zatražiti objašnjenje.
Koliko god sada bio skrušen, ne mogu mu oprostiti to oholo ponašanje i nisam sigurna ne
bih li ga trebala kazniti tako da ga otpustim odmah poslije ovog pomirenja ili tako da se
udam za njega i gnjavim ga zauvijek. No te su obje mjere previše žestoke da bi ih se
primijenilo bez stanovitog razmišljanja; trenutno se dvoumim između različitih planova.
Ima mnogo stvari koje moram uzeti u obzir: treba kazniti Fredericu, i to prilično strogo, za
obraćanje Reginaldu, treba kazniti njega zbog tako blagonaklonog prihvaćanja njezinih
priča i svega što je slijedilo. Moram mučiti svoju šogoricu zbog bezobraznog pobjedničkog
izraza i ponašanja otkad je otpušten Sir James; jer mireći se s Reginaldom, nisam mogla
sačuvati tog nesretnog mladića - a moram i samoj sebi dati neku naknadu za poniženje kroz
koje sam prošla u ovih nekoliko dana. Imam raznih planova pomoću kojih bi se sve to
moglo provesti. Pomišljam i na skori odlazak u Grad; i kakve god bile moje odluke u vezi s
ostalim pitanjima, tu ću namjeru vjerojatno provesti - jer London je uvijek najbolje bolje
djelovanja, kako god se usmjerile moje odluke; a u svakom slučaju tamo će mi tvoje društvo
i malo zabave biti nagrada za deset tjedana kažnjeničkog života u Churchillu.
Mislim da dugujem samoj sebi ostvarenje braka između svoje kćeri i Sir Jamesa, kad sam
već toliko dugo na tome nastojala. Reci mi što misliš o tome. Znaš da savitljivost duha i
povodljiva narav ne spadaju među svojstva za kojima osobito žudim; a ni Frederica ne
zaslužuje da se udovoljava njezinim shvaćanjima života na račun želja njezine majke. I još k
tome ta besmislena ljubav prema Reginaldu! Zacijelo je moja dužnost obeshrabriti takve
romantične besmislice. Stoga, kad se sve uzme u obzir, mislim da bih je trebala odvesti u
Grad i odmah udati za Sir Jamesa.
Kad u tom smjeru provedem svoju volju, imat ću nekih zasluga ako ostanem u dobrim
odnosima s Reginaldom, zasluga kojih sada zapravo nemam; jer premda je on u mojoj
vlasti, ja sam popustila upravo u onome oko čega smo se posvađali, pa je u najboljem
slučaju moja pobjeda dvojbena.
Napiši mi što misliš o svemu ovome, draga Alicia, i javi možeš li naći za mene smještaj
koji će mi odgovarati, a neće biti daleko od tebe.
Tvoja odana

S. Vernon

59
 Janja

PISMO DVADEST ŠESTO

Gospođa Johnson Lady Susan

Ulica Edward

Drago mi je što mi se obraćaš za savjet i evo što ću ti reći: dođi sama u Grad, ne gubeći
vrijeme, ali Fredericu ostavi u Churchillu. Sigurno bi ti bilo mnogo korisnije da se sama
dobro zbrineš udajom za De Courcyja, nego da izazivaš i njega i ostatak njegove obitelji
tjerajući Fredericu da se uda za Sir Jamesa. Trebaš misliti više na sebe, a manje na svoju
kćer. Ona nema narav koja bi ti bila na čast među ljudima i čini se da je baš na pravom
mjestu u Churchillu s Vernonovima. No ti jesi stvorena za društvo i zbilja je sramotno što si
iz njega prognana. Ostavi dakle, Fredericu, neka se za gnjavažu koju ti je zadala sama
kažnjava, prepuštajući se romantičnoj nježnosti koja će joj zacijelo zadati dovoljno nesreće,
a ti dođi u Grad što prije možeš.
Imam još jedan razlog zbog kojega te na to nagovaram:
Manwaring je prošli tjedan stigao u Grad, te je uspio, unatoč gospodinu Johnsonu, naći
mogućnost da se vidi sa mnom. Silno je jadan zbog tebe i do te mjere ljubomoran na De
Courcyja da bi susret između njih dvojice u ovom trenu svakako trebalo izbjegavati.
Međutim, ako mu ne dopustiš da te vidi ovdje, ne mogu jamčiti da i on neće počiniti neku
veliku nepromišljenost - na primjer, otputovati u Churchill, što bi bilo strašno! Osim toga,
ako prihvatiš moj savjet i odlučiš se udati za De Courcyja, svakako će biti nužno maknuti
Manwaringa s puta; a jedino ti imaš na njega dovoljno utjecaja da ga pošalješ natrag
njegovoj ženi.
Imam i još jedan razlog za tvoj dolazak: gospodin Johnson odlazi iz Londona sljedećeg
utorka; radi zdravlja ide u Bath gdje će ga, ako vode budu naklonjive njegovoj konstituciji i
mojim željama, giht zadržati mnogo tjedana. Za njegove odsutnosti moći ćemo same birati
svoje društvo i doista se zabavljati. Pozvala bih te u ulicu Edward, da nije jednom uspio
iznuditi od mene nekakvo obećanje da te nikad neću pozvati u kuću; ništa osim krajnje
potrebe za novcem ne bi moglo iz mene izvući takvu izjavu. No mogu ti unajmiti zgodan
stan u Gornjoj ulici Seymour pa ćemo uvijek biti zajedno ovdje ili tamo; jer smatram da se
moje obećanje gospodinu Johnsonu (bar u njegovoj odsutnosti) odnosi samo na tvoje
spavanje u našoj kući.
Jadni Manwaring priča mi takve priče o ljubomori svoje žene! Luda osoba, očekuje
vjernost od toliko šarmantnog muškarca! No ona je uvijek bila blesava; nepodnošljivo
blesava što se uopće udala za njega. Ona, nasljednica velikog bogatstva, a on bez novčića!
Znam da je mogla dobiti bar jednoga pravoga plemića, ne računajući baronete. Njezina je
ludost u sklapanju braka bila toliko velika, premda je gospodin Johnson bio njezin skrbnik,
a ja uglavnom ne dijelim njegove osjećaje, da joj to jednostavno ne mogu oprostiti.

60
Janja
Zbogom, tvoja
Alicia

PISMO DVADESET SEDMO

Gospođa Vernon Lady De Courcy

Churchill

Ovo će ti pismo, draga majko, donijeti Reginald. Njegova duga posjeta napokon se bliži
kraju, no bojim se da razdvajanje dolazi prekasno da bi nam donijelo ikakvog dobra. Ona
odlazi u London, vidjeti svoju osobito dobru prijateljicu, gospođu Johnson. Njezina je prva
namjera bila da i Frederica pođe s njom, zbog dobrih učitelja, no u tom smo je pitanju
nadglasali. Frederica je bila vrlo jadna na pomisao o odlasku, a ja je nisam mogla prepustiti
na milost njezinoj majci; svi londonski učitelji zajedno ne mogu nadoknaditi razaranje
temeljnih pretpostavki za udoban život. Bojala bih se i za njezino zdravlje, za sve osim
njezinih načela - u tome mislim da joj majka ne može naškoditi, kao ni svi majčini prijatelji;
no tamo bi se morala družiti s tim majčinim prijateljima (vrlo loše društvo, uopće ne
sumnjam) ili pak biti sasvim sama, a teško mi je reći što bi od toga bilo za nju gore. Osim
toga, kad bi bila uz majku morala bi, nažalost! vjerojatno biti i uz Reginalda - a to bi bilo još
najveće zlo.
Ovdje ćemo se pak s vremenom smiriti. Naša stalna zanimanja, naše knjige i razgovori,
šetnje, djeca, i sva obiteljska zadovoljstva koja joj ja mogu pružiti, postupno će, vjerujem,
utišati njezinu mladenačku ljubav. Ne bih u to nimalo sumnjala da ju je predmet njezine
ljubavi prezreo zbog bilo koje druge žene osim njezine vlastite majke.
Ne znam koliko će Lady Susan ostati u Gradu, ni hoće li se vratiti opet ovamo. Nisam je
mogla osobito srdačno pozvati; no ako odluči doći, nikakav moj nedostatak srdačnosti neće
je u tome spriječiti.
Čim sam saznala da putovi njezina gospodstva vode u London, nisam mogla odoljeti, a
da ne pitam Reginalda namjerava li ove zime onamo; i premda je izjavio da još ništa ne zna,
bilo je nečega u njegovom pogledu i glasu što je proturječilo riječima. No dosta je
jadikovanja. Gledam na taj brak kao nešto već u tolikoj mjeri odlučeno da se u očaju
predajem sudbini. Ako Reginald ubrzo ode od vas u London, sve će biti svršeno.
Tvoja odana

C. Vernon

61
 Janja

PISMO DVADESET OSMO

Gospođa Johnson Lady Susan

Ulica Edward

Najdraža prijateljice,
Pišem u velikoj uzrujanosti; dogodilo se nešto vrlo loše. Gospodin Johnson je našao
najdjelotvorniji način kojim će nam svima zadati jada. Čuo je, pretpostavljam, na ovaj ili
onaj način, da ćeš ubrzo stići u London i odmah je uspio dobiti takav napadaj gihta da mora
odgoditi put u Bath, ako ne i sasvim odustati od njega. Uvjerena sam da njegov giht dolazi i
odlazi po njegovoj volji; isto je bilo kad sam htjela s Hamiltonovima otići do Jezera; a prije
tri godine, kad sam ja željela da idemo u Bath, njega ništa nije moglo navesti da osjeti ijedan
simptom gihta.
Primila sam tvoje pismo i u skladu s njim rezervirala stan. Drago mi je da je moje pismo
imalo toliko utjecaja na tebe i da je De Courcy sigurno tvoj. Javi mi se čim stigneš, a
naročito mi reci što namjeravaš učiniti s Manwaringom. Nemoguće je reći kad ću te moći
vidjeti; sigurno ću morati biti stalno u kući. To je toliko gadan trik, biti bolestan ovdje
umjesto u Bathu, da jedva uspijevam vladati sama sobom. U Bathu bi ga njegovale njegove
stare tetke, ali ovdje sve pada na mene - a on podnosi bol s tolikim strpljenjem da nemam
čak ni uobičajeni izgovor za gubljenje živaca.
Uvijek tvoja

Alicia

PISMO DVADESET DEVETO

Lady Susan gospođi Johnson

Gornja ulica Seymour

Draga moja Alicia,

Nije bio nužan ovaj posljednji napad gihta da bih zamrzila gospodina Johnsona, no sada
se razmjeri moje odbojnosti teško mogu i sagledati. Zatvoriti te u kuću kao njegovateljicu!
Draga moja Alicia, kako si pogriješila udajući se za čovjeka njegove dobi! Upravo dovoljno
star da bi bio ukočen, samovoljan i bolestan od gihta - prestar da bude ugodan, premlad da

62
Janja
umre.
Stigla sam sinoć oko pet i jedva sam progutala objed kad se pojavio Manwaring. Neću ti
skrivati koliko mi je stvarnoga zadovoljstva donijela njegova pojava, ni koliko sam duboko
osjećala suprotnosti između njegove i Reginaldove osobnosti i ponašanja, na neizmjernu
štetu ovog drugog. Na sat ili dva čak sam se pokolebala u svojoj odluci da se udam za
Reginalda - i premda je to bila previše dokona i besmislena ideja da bi mi dugo ostala na
umu, ipak nisam osobito željna da se vjenčanje čim prije obavi niti s velikim nestrpljenjem
očekujem trenutak kada će on, prema našemu dogovoru, stići u Grad. Vjerojatno ću odgoditi
njegov dolazak, pod ovakvim ili onakvim izgovorom. Ne smije doći dok Manwaring ne ode.
Još uvijek sam na mahove sumnjičava u vezi s tim brakom. Kad bi stari umro, ne bih
oklijevala; no stanje ovisnosti o hirovima Sir Reginalda ne bi odgovaralo slobodi mojega
duha; ako pak odlučim čekati taj događaj, imat ću zasad dovoljno razloga, jer sam udovica
jedva deset mjeseci.
Nisam Manwaringu ničim nagovijestila kakve su mi namjere - niti mu dopustila da moje
druženje s Reginaldom smatra ičim osim najobičnijeg flerta, pa se prilično umirio. Zbogom,
dok se ne vidimo; očarana sam smještajem.
Uvijek tvoja

S. Vernon

PISMO TRIDESETO

Lady Susan gospodinu De Courcyju

Gornja ulica Seymour

Draga prijateljice,
Taj nemogući stvor, Reginald, je ovdje. Moje pismo, kojim sam ga namjeravala dulje
zadržati na ladanju, dovelo ga je prije vremena u Grad. Koliko god bi mi bilo draže da nije
tu, ne mogu ne osjećati zadovoljstvo takvim dokazom privrženosti. Zbilja mi je odan, srcem
i dušom. Sam će ti donijeti ovo pisamce koja mu treba poslužiti kao preporuka kod tebe; a s
tobom se silno želi upoznati. Dopusti mu da s tobom provede večer, tako da ne bude
opasnosti da bi se mogao vratiti ovamo. Rekla sam mu da mi nije sasvim dobro i da trebam
samoću; a ako bi ipak ponovno svratio ovamo, moglo bi biti neugodnosti, jer se čovjek ne
može pouzdati u poslugu. Zadrži ga, dakle, molim te, u ulici Edward. Neće ti biti naporno
društvo, a ja ti dopuštam da očijukaš s njim koliko god ti drago. U isti mah nemoj zaboraviti
moje prave želje; uvjeravaj ga koliko god možeš da ću biti nesretna ako ostane ovdje; znaš
moje razloge - pristojnost itd. I sama bih mu više o njima govorila, no moram ga se što prije
riješiti, jer Manwaring dolazi za pola sata.
Zbogom

63
 Janja
S. V.

PISMO TRIDESET DRUGO

Gospođa Johnson Lady Susan

Ulica Edward

Draga moja,
Ja sam na sto muka, i ne znam što da radim, i ne znam što ti možeš učiniti. Gospodin De
Courcy došao je upravo kad nije trebalo. Gospođa Manwaring upravo je u tom trenu ušla u
kuću i probila se do svojega skrbnika, a ja o tome nisam ništa znala, jer sam bila izvan kuće
kad su došli ona i Reginald; inače bih ga svakako otpustila. No ona se zatvorila u sobu s
gospodinom Johnsonom, dok je on u salonu čekao mene. Doputovala je jučer u potjeri za
svojim mužem; no to možda već znaš od njega. Došla je k nama kako bi zatražila da se moj
muž umiješa, te je on, prije nego što sam toga bila svjesna, saznao sve ono što bi ti željela
sakriti. Na nesreću, izvukla je od Manwaringovog sluge informaciju da te je njezin muž
posjećivao svaki dan otkad si u Gradu, a zatim ga je i sama pratila do tvojih vrata! Što sam
mogla učiniti? Činjenice su takva grozna stvar! Sada je sve to poznato i De Courcyju, koji je
trenutno sam s gospodinom Johnsonom. Nemoj me okrivljavati, doista nikako nisam mogla
to spriječiti. Gospodin Johnson je već neko vrijeme slutio da se De Courcy namjerava
oženiti tobom, te je zaželio nasamo razgovarati s njim čim je čuo da je u kući.
Ta grozna gospođa Manwaring, koja je, možeš se tješiti, od silnoga uzrujavanja postala
tanja i ružnija no ikad, još je uvijek tu, a neko su vrijeme svi zajedno bili zatvoreni u sobi.
Što se tu može učiniti? Ako je Manwaring sada s tobom, bolje bi bilo da ode. U svakom
slučaju, nadam se da će mučiti svoju ženu gore no ikad.
Tvoja zabrinuta

Alicia

64
Janja

PISMO TRIDESET TREĆE

Gornja ulica Seymour

Ovo sveopće razjašnjavanje prilično je nesnosno. Kakva šteta što nisi bila kod kuće!
Mislila sam da u sedam navečer mogu računati s tobom. Svejedno, nisam obeshrabrena.
Nemoj se mučiti strahovima zbog mene; budi sigurna da ću Reginalda uvjeriti u svoju priču.
Manwaring je upravo otišao; donio mi je vijest o dolasku svoje žene. Glupača, što
namjerava postići takvim manevrima? Ipak bih voljela da je mirno ostala u Langfordu.
Reginald će se na početku malo ljutiti, no do sutra navečer sve će biti u redu.
Zbogom

S. V

PISMO TRIDESET ČETVRTO

Gospodin De Courcy Lady Susan

Hotel

Pišem Vam samo da bih Vam rekao zbogom. Čarolija je nestala; vidim Vas kakvi jeste.
Nakon što smo se jučer rastali čuo sam iz neosporivih izvora priču o Vama koja je me je
duboko povrijedila i uvjerila da sam bio žrtva prijevare, te da je apsolutno nužno da se
smjesta i zauvijek odvojim od Vas. Ne možete dvojiti o čemu govorim. Langford - Langford
- ta riječ bit će dovoljna. Informacije sam dobio u kući gospodina Johnsona, od same
gospođe Manwaring.
Znate kako sam Vas volio; dobro možete zamisliti moje sadašnje osjećaje; no nisam
toliko slab da bih sebi davao oduška opisujući ih ženi koja će se dičiti time što im je zadala
udarac, no čiju ljubav nikad nisu mogli pridobiti.

R. De Courcy

65
 Janja

PISMO TRIDESET PETO

Lady Susan gospodinu De Courcyju

Gornja ulica Seymour

Neću pokušavati opisati iznenađenje koje sam osjetila čitajući poruku koju sam upravo
primila od Vas. Zbunjeno se trudim smisliti neku razumnu pretpostavku o tome što Vam je
to gospođa Manwaring mogla reći, da je izazvalo toliko golemu promjenu u Vašim
osjećajima. Zar Vam nisam objasnila sve što bi se u vezi sa mnom moglo učiniti dvojbenim
i što je svijet u svojoj zloj volji protumačio u lošem svjetlu? Što ste sad još mogli čuti što je
poljuljalo Vaše poštovanje prema meni? Jesam li ikada išta pred Vama sakrila? Reginalde,
uzrujali ste me preko svake mjere. Ne mogu vjerovati da stara priča o ljubomori gospođe
Manwaring može ponovno oživjeti ili da je itko može ponovno slušati. Dođite brzo k meni i
objasnite mi ono što mi je u ovom trenu posve nerazumljivo. Vjerujte mi, sama riječ
Langford ne govori mi toliko mnogo da ne bih trebala još koju. Ako ćemo se zbilja rastati,
bilo bi ljubazno da se od mene bar oprostite osobno. No nemam mnogo volje za šalu;
zapravo sam vrlo ozbiljna - jer izgubiti Vaše poštovanje makar i samo na jedan sat, to je za
mene poniženje koje ne znam kako ću podnijeti. Brojit ću svaku minutu do Vašega dolaska.

S. V

PISMO TRIDESET ŠESTO

Gospodin De Courcy Lady Susan

Hotel

Zašto mi pišete? Zašto tražite pojedinosti? No ako mora tako biti, prisiljen sam izjaviti
da su mi neosporivo dokazane sve one vijesti o Vašemu lošem ponašanju za života i nakon
smrti gospodina Vernona koje su doprle do mene kao i do drugih ljudi i u koje sam u
potpunosti vjerovao prije nego što sam Vas vidio, a Vi ste me svojim izopačenim
sposobnostima naveli da u njih prestanem vjerovati. Ne, i više od toga, sada sam siguran da
je neko vrijeme postojala te još uvijek postoji veza o kojoj nikad prije nisam ni mislio,
između Vas i čovjeka čiju ste obitelj lišili spokoja, kao nagradu za gostoljubivost s kojom su
vas primili! Da ste se s njim dopisivali kroz cijelo vrijeme nakon što ste napustili Langford -

66
Janja
ne s njegovom ženom - nego s njim - i da Vas sad posjećuje svaki dan! Možete li, usuđujete
li se to poreći? I sve to u isto vrijeme dok sam ja bio ohrabrivani, prihvaćeni udvarač! Od
čega sam uspio pobjeći! Mogu samo biti zahvalan. Daleko neka je od mene bilo kakva
pritužba, ikakav znak žaljenja. Ugrozila me moja vlastita ludost, a svoj spas dugujem
dobroti i poštenju drugih. No nesretna gospođa Manwaring, dok je pripovijedala o prošlosti
činilo se da će poludjeti od boli - čime li će se ona utješiti?
Nakon ovakvog očitovanja, teško da ćete i dalje hiniti čuđenje nad mojom odlukom da
Vam kažem zbogom. Moj razum se polako oporavlja i uči me da se jednako toliko
užasavam prijetvornosti koja me držala u vlasti, koliko i da prezirem vlastitu slabost na
kojoj se temeljilo njezino djelovanje.

R. De Courcy

PISMO TRIDESET SEDMO

Lady Susan gospodinu De Courcyju

Gornja ulica Seymour

Zadovoljna sam - i neću Vas više uznemirivati nakon što pošaljem ovih nekoliko redaka.
Zaruke koje ste toliko željeli sklopiti prije dva tjedna više se ne uklapaju u Vaše nazore i
drago mi je što vidim da oprezni savjeti Vaših roditelja nisu bili uzaludni. Vjerujem da ćete
se nakon ovog čina dječje poslušnosti ubrzo smiriti, a sebi laskam nadom da ću preživjeti
svoj udio u ovom razočaranju.

S. V.

PISMO TRIDESET OSMO

Gospođa Johnson Lady Susan

Ulica Edward

Žalosti me, premda ne iznenađuje tvoj prekid s gospodinom de Courcyjem; upravo je o

tome pismom obavijestio gospodina Johnsona. Kaže da danas napušta London. Možeš biti
sigurna da suosjećam s tobom u svemu i nemoj se ljutiti da svaka veza između nas, čak i
preko pisama, mora ubrzo biti prekinuta. To me jako žalosti - no gospodin Johnson se

67
 Janja
zaklinje da će se, ako ustrajem u druženju s tobom, zauvijek preseliti na ladanje - a znaš da
je takvu krajnjost nemoguće prihvatiti dokle god postoji ikakva alternativa.
Čula si, naravno, da će se Manwaringovi rastati i bojim se da će gospođa Manwaring
ponovno živjeti s nama; no ona još uvijek toliko voli svojega muža i toliko se izjeda zbog
njega da možda neće poživjeti dugo.
Gospođica Manwaring je upravo stigla u Grad; tu će biti sa svojom tetom, a priča se da je
izjavila kako će prije nego što opet napusti London Sir James Martin biti njezin. Kad bih
bila na tvom mjestu, ja bih ga sigurno uzela sebi. Gotovo sam ti zaboravila napisati svoje
mišljenje o De Courcyju, koji me je zbilja očarao; mislim da nije ništa manje zgodan nego
Manwaring, a ima takvo otvoreno, dobrodušno držanje da ga čovjek mora zavoljeti na prvi
pogled. Gospodin Johnson i on su najveći prijatelji na svijetu. Zbogom, najdraža Susan.
Voljela bih da nije sve tako pošlo po zlu. Ta nesretna posjeta Langfordu! No rekla bih da si
sve učinila u najboljoj namjeri, a sudbini se ionako ne možeš oprijeti.
Tvoja iskrena prijateljica

Alicia

PISMO TRIDESET DEVETO

Lady Susan gospođi Johnson

Gornja ulica Seymour

Draga moja Alicia,

Pokoravam se nuždi koja nas razdvaja. U ovim okolnostima ne možeš postupiti drukčije.
Naše prijateljstvo ne može time biti ugroženo te će nas u sretnija vremena, kad budeš
neovisna poput mene, povezati u istoj bliskosti kao uvijek. To ću vrijeme čekati s
nestrpljenjem; a u međuvremenu, uvjeravam te, nikad se nisam osjećala lagodnije, niti bila
zadovoljnija sobom i svime oko sebe nego sad. Tvoga muža se grozim - Reginalda prezirem
- a sigurna sam da ni jednog ni drugog više neću vidjeti. Zar to nije razlog za radost?
Manwaring mi je odaniji no ikad; i kad bi bio slobodan, sumnjam da bih mogla odoljeti čak
i bračnoj ponudi od njega. Možda će biti u tvojoj moći da ubrzaš taj događaj, ako njegova
žena bude živjela s vama. Silovitost njezinih osjećaja, koja je zacijelo iscrpljuje, može se
lako podgrijavati. U tome se pouzdajem u tvoje prijateljstvo. Sada mi je drago što se nikako
nisam mogla natjerati da se udam za Reginalda; i jednako sam tako odlučna da neće ni
Frederica. Sutra ću otići po nju u Churchill, a onda neka Maria Manwaring strepi pred
posljedicama. Frederica će postati ženom Sir Jamesa prije nego što napusti moju kuću. Ona
može cmizdriti, a Vernonovi bjesniti, baš me briga za njih. Umorna sam od popuštanja
hirovima drugih - od odustajanja od vlastitog suda iz poslušnosti prema onima uz koje me
ne veže nikakva dužnost i prema kojima ne osjećam poštovanje. Previše sam popuštala, bila

68
Janja
sam previše pod tuđim utjecajem; no Frederica će sad vidjeti razliku.
Zbogom, najdraža prijateljice. Neka bi nam sljedeći napad gihta bio naklonjeniji! A mene
uvijek jednako možeš smatrati svojom odanom

S. Vernon

PISMO ČETRDESETO

Lady De Courcy gospođi Vernon

Parklands

Draga moja Catherine,

Imam krasne vijesti za tebe i da ti nisam jutros poslala pismo, bila bi pošteđena neugodne
vijesti da je Reginald otišao u Grad, jer sada se vratio, Reginald se vratio, ne da bi zatražio
naš pristanak za vjenčanje s Lady Susan, nego da nam kaže da su se rastali zauvijek! U kući
je tek jedan sat pa još nisam doznala pojedinosti, jer je toliko potišten da ga nisam imala
srca ispitivati; no nadam se da ćemo uskoro sve doznati. Ovo je najradosniji trenutak koji
nam je priuštio nakon što se rodio. Nedostaješ nam samo još ti te je naša usrdna želja i
molba da dođeš čim možeš. Već niz dugih tjedana duguješ nam posjetu. Nadam se da ništa
neće spriječiti gospodina Vernona da dođe s tobom, a molim te i da dovedeš sve moje
unuke. Tvoja draga nećakinja također je pozvana, naravno; želim je vidjeti. Bila je to duga i
teška zima, bez Reginalda i bez ikoga iz Churchilla. Nikad mi prije ovo doba godine nije
palo toliko teško; no ovaj sretni ponovni susret učinit će nas opet mladima. Frederica mi je
često u mislima i kad se Reginaldu vrati njegovo uobičajeno dobro raspoloženje (kao što se
nadam da ubrzo hoće), pokušat ćemo mu opet ukrasti srce, te se nadam i da ćemo njihove
ruke vidjeti združene u ne baš dalekoj budućnosti.
Voli te tvoja majka

C. De Courcy

69
 Janja

PISMO ČETRDESET PRVO

Gospođa Vernon Lady De Courcy

Churchill

Draga moja majko,

Tvoje me je pismo silno iznenadilo! Zar je moguće da su se zbilja rastali - i to zauvijek?
Bila bih presretna kad bih se usudila u to povjerovati, no nakon svega što sam vidjela, kako
mogu biti sigurna? A Reginald je s vama! Moje je iznenađenje tim veće što smo u srijedu,
baš na onaj dan kad se Reginald vratio u Parklands, imali sasvim neočekivanu i
nedobrodošlu posjetu. Došla je Lady Susan, sva vesela i dobre volje, te nam je izgledala
više kao da će se vjenčati s njim čim se vrati u London, nego kao da se rastala od njega
zauvijek. Ostala je gotovo dva sata, nježna i ugodna kao uvijek, te nije nijednom riječju ni
nagovijestila nekakvo neslaganje ili hladnoću među njima. Upitala sam ju je li vidjela
mojega brata otkad je stigao u Grad - kao što možeš pretpostaviti, ne zato što bih sumnjala
da jest nego samo zato da vidim kako će reagirati. Odmah mi je odgovorila, bez ikakve
zbunjenosti, da je bio toliko dobar i posjetio je u ponedjeljak, no da se sad vjerojatno već
vratio kući - što joj nisam mogla povjerovati.
Vaš ljubazni poziv prihvaćamo sa zadovoljstvom te ćemo sljedećeg četvrtka i mi i naši
mališani biti s vama. Dao Bog da Reginald tada ne bude opet u Gradu.
Voljela bih da možemo dovesti i dragu Fredericu, no nažalost moram ti reći da je njezina
majka došla ovamo da bi je odvela od nas; i koliko god sirota djevojka zbog toga bila tužna,
nije se moglo ništa učiniti. Ja je zaista nisam htjela pustiti, kao ni njezin stric; i rekli smo sve
što smo mogli reći u prilog njezinom ostajanju. No Lady Susan je izjavila da će sad ostati u
Gradu nekoliko mjeseci te da ne može biti mirna ako i njezina kći nije s njom, zbog učenja i
drugih stvari. Njezin je način, naravno, bio vrlo blag i doličan - i gospodin Vernon vjeruje
da će se ona sad ponašati prema Frederici s više ljubavi. Kad bih bar i ja mogla tako misliti!
Sirotoj se djevojci slamalo srce dok se opraštala od nas. Rekla sam joj neka mi vrlo često
piše i neka zna da ćemo joj u svakoj nevolji biti prijatelji. Potrudila sam se vidjeti je
nasamo, kako bih joj mogla sve to reći i nadam se da sam je bar malo utješila. No neću imati
mira sve dok ne odem u Grad i sama se ne uvjerim kako joj je.
Bilo bi mi drago da ima više izgleda za uspostavljanje veze koju spominješ na kraju
svojega pisma. Zasad to nije baš vjerojatno.
Tvoja itd

Cath. Vernon

70
Janja

ZAKLJUČAK

Budući da su se neki ljudi sastali, a neki rastali, ovo se dopisivanje, na veliku žalost
poštanske službe, nije moglo nastaviti. Malo što bismo mogli doznati iz korespondencije
gospođe Vernon i njezine nećakinje; jer prva je ubrzo po stilu Fredericinih pisama zaključila
da su napisana pod nadzorom njezine majke, te je odgodivši sva važna pitanja za vrijeme
kad osobno bude u Gradu, prestala pisati detaljno i često.
U međuvremenu je od svojega iskrenoga brata doznala dovoljno o onome što se dogodilo
između njega i Lady Susan da bi ova potonula u njezinim očima dublje no ikad, te je tim
više željela maknuti Fredericu od takve majke i sama se brinuti o njoj. Stoga je, premda s
malo nade u uspjeh, odlučila iskoristiti svaku mogućnost kojom bi mogla izvući pristanak
svoje šogorice za takvo što. U svojoj je zabrinutosti nagovarala muža da što prije odu u
London; a gospodin Vernon, koji je, kao što se dosad zacijelo već pokazalo, živio samo zato
da bi udovoljavao tuđim željama, ubrzo našao neki prikladan posao koji ga je zvao u Grad.
Srca punog brige, gospođa Vernon je posjetila Lady Susan ubrzo po dolasku u Grad, a ova
ju je dočekala s toliko opuštene vedrine i ljubavi, da se zamalo s užasom okrenula od nje.
Nikakvog sjećanja na Reginalda, nikakve svijesti o krivnji, nijedan zbunjeni pogled. Bila je
sjajne volje, puna želje da svakom mogućom pažnjom pokaže svojemu bratu i sestri koliko
im je zahvalna na dobroti i koliko uživa u njihovom društvu.
Ni Frederica se nije promijenila, ništa više no Lady Susan; isto sputano držanje, isti plahi
pogled u prisutnosti majke uvjerili su njezinu strinu da joj je život neugodan te je dodatno
učvrstili u namjeri da to promijeni. Međutim, Lady Susan nije pokazala nikakve
neljubaznosti prema kćeri. Mučenje u vezi sa Sir Jamesom u potpunosti je prestalo -
njegovo je ime samo usput spomenula rekavši da nije u Gradu. I zaista je u cijelome
razgovoru pokazivala samo brigu za dobrobit i odgoj svoje kćeri, izražavajući riječima
punim zahvalnog oduševljenja da Frederica sada iz dana u dan sve više postaje onakva kći
kakvu bi svaki roditelj poželio.
Gospođa Vernon, iznenađena i u nevjerici, nije znala što se skriva iza svega toga te se, ne
mijenjajući namjere, samo uplašila da će ih teško provesti. Prva nada u nešto bolje pojavila
se kad ju je Lady Susan upitala izgleda li joj Frederica onako dobro kao što je izgledala u
Churchillu, jer se ona sama ponekad dvoumi odgovara li Londonu potpunosti njezinoj kćeri.
Gospođa Vernon je, potičući takvu dvojbu, odmah predložila da se njihova nećakinja s
njima vrati na ladanje. Lady Susan nije mogla izraziti svoju zahvalnost na takvoj dobroti, no
ipak nije znala, iz raznoraznih razloga, kako da se rastane od svoje kćeri; i premda njezini
vlastiti planovi nisu još bili sasvim određeni, rekla je da vjeruje kako će i sama uskoro moći
povesti Fredericu na ladanje te je završila odbijajući iskoristiti tako besprimjerno ljubaznu
ponudu. Gospođa Vernon ipak je ustrajala u toj ponudi; i premda se Lady Susan nastavila
opirati, njezin se otpor kroz nekoliko dana činio manje nesavladivim.
Sretna opasnost zaraze gripom odlučila je ono što inače možda ne bi bilo odlučeno toliko

71
 Janja
brzo. Majčinski strahovi Lady Susan toliko su se razmahali da nije mogla misliti ni na što
drugo osim na to kako bi uklonila Fredericu od opasnosti zaraze. Od svih bolesti na svijetu
gripu je smatrala najopasnijom za konstituciju svoje kćeri. Frederica se vratila u Churchill
sa stricem i strinom; a tri tjedna nakon toga Lady Susan je objavila da se udaje za Sir
Jamesa Martina.
Gospođa Vernon tada se uvjerila u ono što je prije samo sumnjala, tj. da je mogla sebi
prištedjeti sav napor oko nagovaranja na Fredericin odlazak, koji je Lady Susan od početka
imala na umu. Fredericina je posjeta službeno trebala potrajati šest tjedana; no njezina
majka, prema ju je u dva nježna pisma pozvala da se vrati, bila je vrlo spremna svima
udovoljiti pristankom na produljenje posjete; kroz dva mjeseca prestala je kćeri pisati o
povratku, a kroz još dva prestala je pisati uopće.
Frederica je stoga trajno ostala u obitelji svojega strica i strine sve do onoga vremena
kada će postati moguće riječima, laskanjem i nježnošću uvjeriti Reginalda De Courcyja da
se zaljubi u nju - što se, uzevši u obzir vrijeme koje će mu biti nužno da svlada osjećaje
prema njezinoj majci, prisegu da se više nikada neće zaljubljivati i općenitu mržnju prema
ženama, može razumno očekivati u roku od godinu dana. Općenito bi i tri mjeseca bila
dovoljna, no Reginaldovi su osjećaji bili jednako trajni koliko i živahni.
Je li Lady Susan bila sretna ili nesretna u svojemu drugom braku? Ne znam kako bi se to
ikada moglo utvrditi - jer tko bi prihvatio njezino uvjeravanje bilo u jednom bilo u drugom
smjeru. Svijet mora suditi prema vjerojatnosti; a ona protiv sebe nema ništa osim vlastitoga
muža i vlastite savjesti.
Možda se čini da je Sir James prošao lošije nego što zaslužuje obična blesavost.
Prepuštam ga dakle svoj sućuti koju itko može osjetiti prema njemu. Što se mene tiče,
priznajem da suosjećam jedino s gospođicom Manwaring koja je došla u Grad, izložila se
troškovima na odjeću koji su je osiromašili za sljedeće dvije godine, samo zato da bi
osvojila Sir Jamesa, a zatim doživjela da joj ga ispred nosa otme žena deset godina starija od
nje.

za vas Janja

72
Janja

Čarolija Pisama

73
 Janja

ČAROLIJA PISAMA

Jane Austen rođena je 1775 u Steventonu, kao sedmo dijete u obitelji svećenika
Georgea Austena. Njezin je otac bio obrazovan čovjek i ljubitelj knjiga te je Jane velik
dio svojega obrazovanja stekla kod kuće. Kao dijete je silno voljela čitati, a vrlo je rano
počela i pisati, najprije za zabavu svojoj obitelji. «Ljubav i prijateljstvo», najraniji njezin
tekst koji nam je poznat, nastao je kad joj je bilo četrnaest godina. U šesnaestoj je
napisala «Zamak Lesley», «Povijest Engleske», «Zbirku pisama». Već u tim ranim
tekstovima očita je njezina moć zapažanja i izrazit smisao za humor.
U osobnom životu Jane Austen nije bilo velikih događaja. Imala je prosca za kojega
se već pristala udati, no sljedećeg se dana predomislila, te je provela cijeli život u
okviru svoje prve obitelji. Nakon očeve smrti seli s majkom u Southampton, pa zatim u
Chawton, gdje je nastao najveći dio njezinih romana. Počela ih je objavljivati 1811
(«Razum i osjećaji»), a za njezina života izišli su još i «Ponos i predrasude», «Mansfield
Park» i «Emma» - svi su objavljeni anonimno, no vrlo su brzo postali čitani i cijenjeni.
U ostavštini su nađena još dva romana, «Uvjeravanje» i «Opatija Northanger», te niz
kraćih djela među kojima i «Lady Susan».
Čini se da je od rane mladosti Jane Austen imala sklonost epistolarnoj formi.
Gradnja radnje i ocrtavanje likova kroz pisma različitih fiktivnih osoba - taj postupak
bez glasa sveznajućeg pisca, u prividnoj autorskoj samozatajnosti, odgovarao joj je i
svojim ograničenjima i svojim specifičnim mogućnostima. Mogućnost razvijanja
komičnog kroz riječi samih likova, bez suvišnih komentara, bila joj je osobito mila u
mladosti, o čemu svjedoči nekoliko tekstova među kojima i«Zamak Lesley».
Kad se prihvatila ozbiljnijega posla, još uvijek ju je privlačila epistolarna forma, pa je
posegnula za njom pišući svoj prvi veliki roman. No i u književnosti postoji moda, a u
vrijeme nastanka «Razuma i osjećaja» moda epistolarnih romana je na izdisaju. Stoga
je Jane Austen, preradila svoj tekst i objavila ga u obliku koji danas poznajemo.
Pisma imaju značajnu ulogu u svim njezinim knjigama, često su pokretač radnje ili
pak donose dramski preokret. No u zrelo doba života još jednom je posegnula za
čistom epistolarnom formom. Ne zna se točno kad je nastala «Lady Susan», a procjene
su vrlo različite - od 1795. do 1805. Zna se, međutim, da je tekst objavljen tek 1871, te
da je naslov naknadno smišljen.
Ono što možda najviše privlači u mladenačkim tekstovima Jane Austen izrazita je
ludička crta. Prepuštajući se čarima parodije društva i karaktera ona u «Zamku
Lesley» već u prvom pismu na scenu dovodi jednog raspuštenog pedeset
sedmogodišnjeg oca i jednu mladu šogoricu koja bježi s ljubavnikom, a zatim se u
brzom slijedu nižu posjete i ogovaranja, smrtonosni pad s konja zbog kojega je propala
jedna svadbena večera, nekoliko obraćenja na katoličanstvo, te nekoliko malih muško-
ženskih zapleta. Izvještavajući o svemu tome, autorice pisama, junakinje «Zamka
Lesley», svojim izljevima gluposti, čudaštva i sebičnosti stvaraju svijet veselog apsurda.
No unatoč lakoći i stanovitoj nekonvencionalnosti tipičnoj za mladost, ponekad je teško

74
Janja
povjerovati da je taj svijet - te rečenice - djelo šesnaestogodišnjakinje.
«Lady Susan», međutim, u svakom je smislu djelo odrasle osobe. Tu umjesto
šašavog vrtuljka sitnih ludosti i komičnih prijetvornosti na scenu stupa nešto mnogo
mračnije. Pogledom s različitih strana, kroz pisma glavne junakinje i osoba koje je
okružuju, Jane Austen izgrađuje lik koji je savršeno, ali i dovoljno konkretno
utjelovljenje dvoličnosti i sposobnosti za manipulaciju. Razum i osjećaji ovdje su spojeni
na vrlo uznemirujuć način: iznutra je razum, pogrešno usmjeren i hladan, izvana
osjećaji, sentimentalni i lažni. U ovu majstorsku studiju dvostrukosti unutarnje istine i
vanjskoga privida autorica uključuje i letimičan pogled na londonsko visoko društvo
svojega vremena, čega nema u drugim njezinim djelima. I ništa od svega toga ne
ostavlja baš vedar dojam; premda Jane Austen ne bi bila Jane Austen da Lady Susan
u svojoj dijaboličnosti - kao i ostali likovi u svojim ograničenjima lakovjernosti,
predrasuda, krajnje beskrupuloznosti - ponekad nije i smiješna.
Jane Austen živjela je u potpunoj izdvojenosti od književnoga svijeta svojega
vremena, nije se družila ni s kim od svojih kolega pisaca, ni osobno, ni preko pisama.
Čak i u posljednjih nekoliko godina njezina života, kad su joj djela počela stjecati široku
popularnost, samo su malobrojni čitatelji znali njezino ime, a više od imena nije znao
gotovo nitko izvan uskog kruga obitelji i prijatelja u kojemu je živjela. Početkom 1816.
počela je osjećati znakove teške bolesti od koje će sljedeće godine umrijeti. Njezina djela,
međutim, ostat će vrlo živa, pokazat će se otpornim na sve promjene književnog ukusa
kroz gotovo cijela dva stoljeća te izazivati polemike do današnjeg dana.

Sanja Lovrenčić

75
 Janja

Jane Austen
1775.-1817.

Čini se da je Jane Austen od rane mladosti imala sklonost pričati svoje priče kroz
fiktivna pisma. Taj način vođenja radnje i očitavanja osoba odgovarao joj je i svojim
ograničenjima i svojim specifičnim mogućnostima. Mogućnost razvijanja komičnog kroz
riječi samih likova, bez suvišnih komentara, bila joj je osobito mila u mladosti, o čemu
svjedoči nekoliko tekstova, među njima i “Zamak Lesley”, napisan kad joj je bilo
šesnaest godina.
Pisma kao element zapleta imaju značajnu ulogu u svim njezinim knjigama. No u
zrelo doba života još jednom je posegnula za čistom epistolarnom formom. Ne zna se
točno kad je nastala “Lady Susan”, no taj je kratki roman djelo odrasle osobe. Tu
umjesto šašavog vrtuljka sitnih ludosti i komičnih prijetvornosti na scenu stupa nešto
mnogo mračnije. Pogledom s različitih strana, kroz pisma glavne junakinje i likova koje
je okružuju, Jane Austen izgrađuje lik koji je savršeno, ali i dovoljno konkretno,
utjelovljenje dvoličnosti i sposobnosti za manipulaciju.

76