Slikarsvo u renesansnoj Veneciji, Peter Humfrey

Uvod - 1545/6.g. Tizian je prvi i jedini put posijetio Rim ne bi li dostavio sliku Danaje svom patronu kardinalu Alessandru Farneseu (unuk pape Pavla III.) i tako je rimskoj publici predstavio venecijansko slikarstvo i njegove karakteristike, na neki nain slika predstavlja manifest istog. Za posjeta Rimu T. je imao na kocki mnogo vie za izgubiti od svoje profesionalne reputacije, jer je kao kvazi-oficijalni slikar venecijanske vlasti bio postavljen za ambasadora (diplomat) i nosio je odgovornost digniteta prema Veneciji u stranome gradu. Iako je T. status bio povlatenijih od drugih slikara u gradu na lagunama, ipak je morao patronsku misiju postaviti ispred svoje umjetnike prezentacije. - najvanije karakteristike venecijanskog slikarstva su: TOPLINA i INTENZITET BOJE, TRETMAN SVJETLA i OSJETNI (ili osjeajni?) REALIZAM. - na slici Danaja jasno se mogu vidjeti te karakteristike: rubovi su zaobljeni-nema obrubne linije; odnos svjetla/sjene; gusta atmosfera koja se moe rezati noem; nema pripremnog crtea; skraenja su nesavrena; nema geometricizma; skrivena osjetilna dimenzija iza osjetilnog svijeta, spoj sugestivne realnosti i lirskog, melankolinog svijeta, - T. do max. provodi ekspresivna, estetska i tehnika sredstva. Genijalno barata tehnikom ulja na platnu, kistom, patulom, dlanom i prstima direktno nanosi boju na platno; kasnije ga ne zanima plasticitet ve iskljuivo odnos svjetlo/sjena. - Colorito: koloristika kompozicija; usklaivanje kompozicija da di postogao efekt karak. guste atmosfere; Giorgio Vasari biljei da je uz pratnju Michelangela (ivi u Rimu od 1534.g.) posjetio sliku te je kipar zamijetio kako je kolorit odlian dok je na crte imao primjedbe (poza ene je preuzeta s kipa Noi u Kapeli Medici u Firenci ili sa izgubljene slike Lede isto od M.). Kako slikari nisu odlazili dalje od Venecije, ona im je bila itav svijet, preko crtea i kopija znali su za slikarstvo centralne Italije, a pogotovo nakon Velike pljake Rima 1527.g., kada su te informacije pristizale u velikom broju. - o. 1480.g. Giovanni Bellini slika oltarnu palu za crkvu sv. Jobe; sacra conversazione kao tipini prikaz venecijanskog slikarstva; s.c je simbolini prikaz, a ne stvarni dogaaj; prisutnost toskanske renesanse u Veneciji???- paradigma; umjetnik je pomou koloristike kompozicije doarao nisko popodnevno sunce koje obasjava jedinstveno sve likove u prostoru, oni su uronjeni
1

u zajedniku atmosferu (Razlijevanje tople zlataste svjetlosti u atmosferi), savreni mir, elegija, poze bez pokreta, telepatska konverzacija, svaki lik je absorbiran u svoju meditaciju nad Kristovom rtvom; aneli koji muziciraju kao dio renesansnog slikarstva. - Ova slika na neki nain govori o ven. tradiciji: zlatna konha apside s mozaicima u bizantinskom stilu, to je stara tradicija i do nekoliko stoljea u Veneciji. Moramo biti svijesni tog nasljea i napretka koje je ven. slikarstvo doseglo u 150. godina; 1440.g. kada je Bellini jo bio djeak u Veneciji je vladala kasna gotika, a 1590.g. samo 16 godina nakon Titianove smrti ve se cijela Europa nalazi na pragu baroka. I to je poanta itave ove knjige da objasni i istrai takav brzi napredak ven. slikarstva u samo stoljee i pol. -brza progresija u ven. slikarstva objanjava se ovim injenicama: 1.dinamizam; sposobnost stalnog obnavljanja, velika imena se stalno mijenjaju, obnavljaju... 2.njezine unutranje snage, 3.u sposobnosti absorbcije vanjskih utjecaja i asimilaciji istih u vlastitu tradiciju; utjecaji se modificiraju prema ven. karizmi, 4.svijest o postojanju vlastitog umjetnikog nasljea. Zemljopisni poloaj - jedinstvenost grada Venecije, - ambasador Francuske Philippe de Commynes, 1494.g. izjavljuje da Venecija ima najljepe ulice i da je to naj. grad kojeg je dosad vidio. U isto vrijeme datirana je i slika Carpaccia udo na Rialtu, koja opisuje svakodnevnicu u Veneciji (drveni Rialto, dimljaci, drvene terase na krovovima kua, obrisi zgrada, trgovaki centar oko Rialta...) - arhipelag malih otoia povezanih mostovima i odvojeni blatnjavim kanalima udaljeni 1km od talijanskog kopna, bio je izabran od izbjeglica ribara za vrijeme barbarske invazije to je pratilo i pad Rimskog carstva; kozmopolitski grad, puno nacionalnosti, rasa, stranaca, orijentalizma i egzotinog; na svojoj poziciji u SZ kutu Jadranskog mora, postao je centar trgovine za istok i zapad, sjever i jug. Bila je u poetku zapadna ispostava Bizantskog carstva, a nakon osamostaljenja i poetna luka zapada prema Levantu, ni u jednom trenutku se ne zaustavlja trgovina s Levantm ak i kada je 1453.g. dolo do zaotravanja odnosa s Portom. Poetkom 15.st. ekstenzivno se iri na dananje podruje koje nazivamo Veneto, ali i na provincije Brescia i Bergamo u Lombardiji.

- kapela duda sv. Marko (ona je privatna kapela duda sve do 1825.g. kada je postala katedralom) izgraena je po tlocrtu grkog kria i s 5 tambura te imitira crkvu sv. Apostola u Konstantinoplu; donji dijelovi crkve ukraeni su arenim mramorom, a gornji su pokriveni mozaicima, oni svakako predstavljaju neto mistino kada se ljeskaju pod svjetlom ali i sveprisutna pojava mozaika izvedena je iz praktinosti jer se na slanom zraku i vlanim zidovima ven. graevina freske jednostavno propadale. - 1504/10.g. Gentile Bellini zapoinje sliku koju zavrava njegov brat Giovanni, Sv. Marko propovijeda u Aleksandriji, crkva u pozadini podsjea na crkvu sv. Marka, - drugi ne talijanski kulturni utjecaji dolaze iz Flandrije (juna Nizozemska; gradovi: Bruges, Ghent, Brussels...) te iz june Njemake zbog bliske trgovine i diplomatskih veza; (1451.g. brodom je dopremljena slika brikog slikara Petrusa Christusa iz Flandrije za crkvu S. Maria della Carita; nekoliko desetljea kasnije patricij Bernardo Bembo koji je kad je zavrio s mandatom ambasadora u Burgundiji kupio diptih Hansa Memlinga; Fondaco de` Tedeschi: to je trrgovako izaslanstvo njemakih trgovaca u Veneciji, sklop skladita smjetenih na Velikom kanalu uz Rialto; i Albrecht Drer posjeije Veneciju dvaput, 1494/5.g. kao mlad slikar i 1505/6.g. kao afirmirani slikar dolazi poslom)... - postojanjem trgovake mree i zasienjem trita domaih i stranih majstora Venecija je postala i veliki izvoznik umjetnina ne samo prema terrafermi nego i prema I obali Jadrana te prema jugu Apenina do Apulie i Calabrie, - treba uzeti u obzir kada se govori o povijesti ven. slikarstva i status Venecije kao trgovita umj. potreptinama (mineral lapis lazuli za boju nazvanu ultramarin, pigmenti ute i naranaste boja dola je u Europu iz Nara s Bliskog istoka, gdje je prvi put proizvedena kao gotova boja ve spremna za uporabu....) - najvei nedostatak geografskog smjetaja (i povijesnog) je taj da Venecija ne posjeduje sloj antike, ona svoju povijest see zek iz 421.g. na sam kraj R.C., stoga Venecija sebe vidi kao romantinu i poetinu viziju nastavljaa Rim.C., za razliku od drugih gradova u Italiji koji u sebi vide razumski i povijesni temelj kao nastavljaa R.C, - grad je u biti artificijalni s malo otvorenih zelenih povrina jer se je urbana zemlja isuila za potrebe gradnje kua i palaa, zato je paradoksalana injenica da je ven. sl dalo obol eur. sl u podruju pejzanog slikarstva. Nekoliko teorija koje to objanjavaju: nostalgino-romantini bijeg na terrafermu i da slikari dolaze iz Veneta a ne iz samog grada.

- u Veneciji je postojala lokalna trdicija fresco slikarstva te se ne moe rei i da u 15.st. nema fresco ciklusa u Veneciji (Carpaccio: fasada Philippe de Commynes; Giorgone i Tizian: Fondaco de` Tedeschi) ali se je brzo otkrilo da salanitet i atmosferilije unitavaju postupak fresco slikanja u Veneciji. Zato se je ve do kraja 15.st. interijeri crkava ukraavali dugotrajuim uljima na platnu ili dasci. - realne boje Venecije rijetko odgovaraju intenzitetu ven.slik, tako da gusta atmosfera svodi pastelne boje na monokromiju (prirodni sfumato), s druge strane ta ista atmosfera omekava forme i zasjenjuje jasnou njezine strukture i tjera nas da ih stopimo s obasjanim okoliem, tako se negira obrubna linija i cijela slika se objedinjuje. Politika - jedinstven i vrlo sloen politiki sustav Venecije, - aristokratska republika (nije autokratska poput Firence), na elu je dud (voa, ekvivalent mu je vojvoda), a u 16. st. jo se naziv Njegovo prejasno velianstvo (il serenissimo principe). Bio je biran od elektora (Veliko vijee koje je sainjavalo 2000 odraslih (od 25.g.) mukih lanova iz 150 obitelji venecijanskih patricija i nobila), mandat mu je doivotni te je odgovarao njima (ali ne u demokratskom pogledu), a imao je svu mo i neovisnost. Titula se ne nasljeuje i nema stvaranja elite (oligarhija). ele stabilost vlasti i nema prevrata, (u vrtu redovnica, broglio, do dudeve palae susretali su se lobisti za pojedinog kandidata- prijevara inbroglio). - 1501.g. Giovanni Bellini naslikao je portret duda Laonarda Loredana, to je portret jednog od najbogatijih i najmonijih ljudi u kranskom svijetu suzsdranog lica i bez emocije. - MIT O VENECIJI, stvorena kao politka doktrina koja se je teoloki tumaila. Kako su Rim i Venecija bili rivali, utemeljenje Venecije objanjavalo se pravednom i savrenom kao dar zamiljen i dat od Boga. Bog je utemeljio Veneciju 421.g. ba na poetku novog kranskog poretka a na ruevinama R.C., ba kao to je Novi zavjet stvoren pod Starim zavjetom. Nije sluajno da je dan utemeljenja pao na Blagovijest (Navjetenje), 25.III. oznaujui poetak ere blagostanja. Tako je Bog Otac u jednom danu napravio dva uda. Tako je Bogorodica postala zatitnica Venecije i uestala je pojava politike ikonografije. No to Veneciji nije dovoljni jer i drugi talijanski gradovi svojataju Bogorodicu kao zatitnicu posebno Siena, tako da se Serenissima 829.g. odluila na pobonu krau cijelog tijela (kult imanja intaktnog tijela, ve imaju i tijelo sv. Lucije) sv. Marka iz muslimanske Aleksandrije gdje je svetac doivio martirij,

sveevo tijelo preneeno je u novu crkvu upravo izgraenu u njegovu ast. U ven.slik lik sveca prikazuje se kao mukarca kratke crne brade i elavog tjemena, obuenog u crvenu halju s plavim ogrtaem. No lik sv. Marka esto je zamijenjen njegovim evanelikim simbolom- krilatim lavom koji nosi knjigu s natpisom: PAX TIBI MARCE EVANGELISTA MEUS (Mir Tebi Marko Evanelitse Moj) ukazujui na boansko odobravanje premjetaja njegova tijela na konano poivalite u Veneciju. Lav izlazi iz mora na kopno aludirajui da je snaga Venecije u moru. - Dudeva palaa je dograena u gotikom stilu polovicom 14.st. i kao takva je sauvana i danas. Gornji katevi su ukraeni bijelim i ruiastim mramorom, a ispod je velianstvana i otvorena loa. Ona je spojena s sv. Markom aludirajui na simboliku povezanosti sakralnog i dravnog. Crkva Sv. Marko nije bila ven. katedrala nego privatni dudev oratorij (sjedite nadbiskupa je u S. Pietro di Castello, na istoku grada) ali je svejedno bila kultno sredite grada i Republike te je tako dud a ne nadbiskup bio vrhovni kustodija evanelistove relikvije. - Sala del Maggior Consiglio:jedna od najveih dvorana u kasnom srednjovjekovlju i u ranoj renesansi, sadanji izgled dvorane nije jednak onom renesansnome jer je ona pretrepila katastrofalan poar iz 1577.g. tako da izgled dvorane crpimo iz grafika nastalim 11 god. prije. Zid iznad dudeva trona bio je oslikan fresco slikarijom Krunjenje Bogorodice od padovanskog majstora Guarientea. Nakon poara na dvorani je radio Tizian koji je tu oslikao Paradis. - na bonim zidovima bila je prikazana narativna scena Pria o Aleksandru III., to je jo jedna kompleksna politika propaganda koja podupire Mit o Veneciji; radnja je smjetena u 12.st. kada je dud pomogao papi Aleksandru III. da se obrani od Fredericka Barbarosse, u znak zahvalnosti papa daje niz simbolinih darova izjednaavajui papinstvo, republiku i carstvo u njihovom meusobnom pripetavanju. Do 1474. na tim freskama su radili: Gentile da Fabriano, Pisanello, Michelino da Besozzo- oni su samo naslikali dio a kako su i te poele propadati 1474. zamoljen je Gentile Bellini da napravi novi ciklus u tehnici ulje na platnu; i ostali velikani ven.slik. dali su obol drugom ciklusu kao to su: Giovanni Bellini, Tizian, Tintoretto i Veronese, naalost sve je izgubljeno u poaru iz 1577.g. -vrlo pragmatian odnos prema naruivanju: u Republici postoji obiaj da dud za svog mandata moe naruiti tri umjetnine: 1)vlastiti portret, koji se uva u Sala del Maggior Consiglio ispod svoda u luneti, 2)sliku za Collegio ili za Senat ili za neke druge slubene prostorije i to sliku koja prikazuje

Madonnu i duda koji klei pred njom i ostalim svecima, 3)grb s vlastitim insignijama koji za njegova ivota visi u ceremonijalnom brodiu a nakon smrti kao trajna memorija u crkvi sv. Marka. - jedini sauvani primjerci koji bi mogli svjedoiti o tim umjetninama prije velikog poara su dvije slike Giovannija Bellinija: Portret Leonarda Loredana iz 1501. i Zavjetna slika duda Agostina Barbarige iz 1488. Religija -1493.g. Venecija je brojala 137 crkvi, uz relikviju sv. Marka posjedovali su i druge vane relikvije (sv. Lucija...) tako da je grad postao vano hodoasniko mjesto na ruti prema Svetoj Zemlji. Tvrdili su ne samo da su Novi Rim, ve i Novi Bizantion i Novi Jeruzalem. - nakon crkve sv. Marka po rangu vanosti bile su franjevaka crkva S. Maria Gloriosa dei Frari (poznata skraeno i kao Frari) te dominikanska SS. Giovani e Paolo, oboje su izgraene u gotikom stilu u 14. i na pragu 15.st. (jo se za nastajanja crkvi odustalo od prakse da se ukrase fresco slikarijama, te su njihovi oltari po 20 komada (ne manje od 3 ili 5) u svakoj bili propisno dekorirani). - treba uzeti u obzir da je u prolom gotikom razdoblju oltar inilo mnogo vie nego njezine ploe (tripartitni sustav...) nego je sve bilo zamiljeno da zajedno s okvirom (poliptih) a ponekad i drvenom skulpturom ini sloeni sklop oltara (primjer: Carpaccio Vision of Prior Ottobon in S. Antonio di Castello, o.1515.-u gotikoj crkvi uz dva gotika poliptiha u pobonom brodu nalazi se i novi tip renesansnog oltara, dokument koji govori o opremljenosti crkava u Veneciji, banccotip oltarne pregrade, slui i kao kor, dijeli crkvu na dva dijela za kler i ostale, napravljen je od drva, vie ne postoje (ostaci u crkvi di Carmine); makete brodova kao zavjetni dar; oltari fati di antica i slavoluni lombardeskni oltari, pozlaeni i polikromirani; poliptisi jednostavno naslonjeni na zid; zidovi su bijeli da naglase ivost, suivot sred. vijeka i renesanse...). Sada u renesansi deava se ista stvar kada mramorni oltari ne samo da nadopunjavaju i zaokruuju naslikanu kompoziciju ve stvaraju iluziju prozora iza kojeg se odigrava naslikana scena. - lokalni kler je obino imao kontrolu nad glavnim oltarom dok su poboni oltari ili kapela bile namijenjen bogatim obiteljima i odanim bratovtinama koji su financirali njihovu izradu i odravanje. U doba prije reformacije subjekt oltara prije je bio sadran u interesima donora nego u generalnim uenjima Crkve, kranske doktrine i etike. U renesansi, kao to su u gotici bili

popularni poliptisi, sada je to grupa svetaca poznata po imenu SACRA CONVERSAZIONE, s Bogorodicom i djetetom u sredini. Takva slika imala je ulogu zagovaranja i nade tj. sveci se zalau za donatore kod Boga kojeg tuju pri oltaru. Od Boga trae materijalno blagostanje za ivota donora i za njegovo spasenje due nakon smrti. Drutvo 1)5 % stan. ini tzv. elita iz koje se postavljaju: dudevi, ambasadori, admirali, magistrati... - Patriciji: ponosni su to su bogatstvo stekli preteno morskom trgovinom, ni jedna bogata obitelj u Veneciji nije postala dominantna, 2)5 % cittadini, graani: lijenici, pravnici...(vie su nalik sekundarnoj aristokraciji nego buroaziji) 3)90 % ine popolani, ili obini ljudi - postojale su mjere opreza koje nisu doputale prelazak iz jednog stalea u drugi, postojala je i kompenzacija graanima za njihovo nesudjelovanje u vlasti i tako se uvao dravni poredak (veliki kancelar republike dolazio je iz redova graana, ali i upravitelj Scuole Grandi bio je iz redova graana). - Scuola u ovom kontekstu oznauje ne kolu ve odanu bratovtinu za pripadnike radnike klase. Gastald (upravitelj) bratovtine birao se na godinu dana. U Veneciji se bratovtine mogu podijeliti na dvije katrgorije: Scuole Grandi: u doba renesanse samo 6, a svaka je imala oko 600 lanova; Prve etri nastale su u 13.st. a to su: Scuola di S. Maria della Carit, Scuola di S. Giovanni Evangelista, Scuola di S. Marco i Scuola della Misericordia: jo su dvije osnovane kasnije i to 1489.g. Scuola di S. Rocco i 1552.g. Scuola di S. Teodoro. - kua sastajanja obino se sastojala od tri glavne sobe: velika sala na donjem katu, dvorana za primanje direktno iznad prve na drugom katu i albergo ili sastajalite bratovtine. Postalo je uobiajno da se gornje dvije sobe ukrase narativnim scenam po uzoru na Sala del Maggior Consiglio. Scuole Piccole: oko 200 bratovtina -dijelile su se na tri tipa: 1)bratovtine po pojedinim svecima, 2)bratovtine po nacionalnoj pripadnosti (Njemci, Firentinci, Dalmatinci Schiavoni),

3)bratovtine povezane s gildama (cehovi); trgovina i obrt. - u 16.st. pojavio se etvrti tip i postao je vrlo vaan, a to je: Scuole del Sacramento (brinuo se o presvetlom sakramentu, ivotu upe, hostije, posljednja pomast umiruima, posljednja priest...) - neke bogatije S.P. posjedovale su svoja sjedita te su imitirale S.G i naruivale narativne cikluse za ukraavanje svojih soba (ouvan primjer in situ je Scuola di S. Giorgio degli Schiavoni, s djelima od Carpaccia: ciklus sv. Jeronima). Ali manje bratovtine sastajale su se u crkvama i sav su umj. i fin. napor ulagale na ukraavanje oltara svom patronu zatitniku. pa su tako u Renesansi nastali i najboli komadi oltara naruenih ba od S.P. (npr: Giovanni Bellini, oltar sv. Joba) - za idividualce ili obitelji bez obzira na status privilegija ukrasiti oltar bila je prije svega presti a tek onda religijski razlog. - kapela obitelji Grimani u S. Francesco della Vigna je cjelovito djelo s bogatim arhitektonskim i skulptorskim programom (fresco ciklus od Battista Franca, a oltar Federigo Zuccari). - pravo bratovtine nad nekim oltarom: ius patronatus Izvori - ne postoji tradicija pisanja o slavnim Venecijancima, osobna slava trebala se podrediti slavi Venecije, 1Giorgio Vasari, Toskanac, znao je malo o ven. slik. i nije iskazivao elju da naui vie. Za svoju prvu ediciju Vite (1550.g.) posjetio je V. 1541/2.g. i zabiljeio: Jacopa, Giovannija i Gentila Bellinija, Vettor Scarpaccia = Carpaccio, Giorgiona, Palma. Vratio se 1566.g. te u drugo izdanje Vite iz1568.g. uvrstio Tiziana i Battista Franca, a samo spomenuo Tintorreta i Veronesea. Informacije koje nudi su povrne i ponekad netone a i samo ven. slik. kao takvo se nije uklapalo u koncept knjige u kojoj on promie slik. centralne Italije i njihov disegno (crte). 2Marcantonio Michiel, sakuplja, 1520/30 izdao seriju knjiica nazvanu Notizie o popisima djela u privatnim kolekcijama u Venaciji i u terrafermi; posebno su znaajni opisi djela od Giorgiona koji nisu nigdje drugdje zabiljeeni. 3Francesco Sansovino,sin poznatog arhitekta i skulptora Jacopa Sansovina; 1581.g. izdao je dijalog i prvi vodi po Veneciji, u njemu su dodue navedeni vani opisi palaa, crkvi...on

daje datume i opise ali ono najvanije bio. informacije o umjetnicima nema te ne poznaje ven. slik prije 16.st. 4Carlo Ridolfi, prvi je pokuao dati biografske inf. o ven. slikarima te je 1648.g. izdao djelo Maraviglie dell Arte, pisano je objektivno, no njegova biografija o Giorgionu je neupotrebljiva dok je Tintorettova iznimno vana za povijesniare umjetnosti jer se bazirala na podacima koje mu je ustupila slikarova obitelj. 5Marco Boschini, pjesnik, pie u stihu na ven. dijalektu, teka literatura za itanje; napisao dva djela: La Carta del Navegar Pittoresco iz 1660.g (kritika). i Minere della Pittura iz 1664.g. (vodi kroz grad i slike koje se mogu vidjeti u javnim zgradama, nadopunjeno Sansovinom; u drigom izdanju dodaje poglavlje Breve Instruzione, neto kao povijesni pregled ven. slikara, la pittura di sete magniere). - kritika: podijela renesanse u Veneciji na tripartitnu shemu: rana, visoka i kasna ne podudara se s onom u Toskani i Rimu - biografske injenice ne podudaraju se i ine upitnu tripartitnu shemu: vodei slikar 15.st. Giovanni Bellini umire 1516.g., a kreator lokalne visoke renesanse Giorgione umire 1510.g.; ne moe se ni sa sigurnou rei kada visoka renesansa prelazi u kasnu kada Raphael umire mlad dok je Tizian doivio duboku starost. No sa sigurnou se moe odrediti zavretak zlatne ere ven. slikarstva, a to je smrt Veronesea 1588.g. i Tintoretta 1594.g. RANA RENESANSA (1440- 1500) - Renesansa nije izmiljena u Veneciji te joj je trebalo nekoliko desetljee da se tamo usvoji. Prvi pokuaji odgovora na umjetnika previranja u Firenci 1420/30.g. dali su Jacopo Bellini i Antonio Vivarini 1440.g. Ali tek je Giovanni Bellini, sin J.B, u svojem radu bio prepoznat kao pravi renesansni majstor koji umire 1516.g. kao kasnorenesansni slikar to govori o neospornoj kvaliteti i genijalnosti. Pod njegovim vodstvom, ven. slikarstvo ne samo da je usvojilo i asimiliralo inovacije renesanse nego se razvilo u karakteristinu formu. Prije kraja stoljea ven. slik. kola razvila se iz kole lokalnog utjecaja s upeatljivim konzervativnim karakterom u stil kojem e se diviti i biti prihvaen diljem Europe. - Ironija je u tome da se uzlaz ven. slik. poklopio s neizbjenom, dodue sporom, padajuom

putanjom politike i ekonomske moi Venecije. Jo 1440.g. Venecija je bila u zenitu moi i slovila je kao jedna od najsnanijih drava na Apeninima i s ekstenzivnom talasokracijom na ist. Mediteranu te je jo uvijek vodila glavnu rije u svjetskoj ekonomiji. No takvim bogatstvom navukla je na sebe zavist te je prvu polovicu 15.st. ratovala s Milanom (mir u Lodiju, 1454.g.), kasnije protiv antivenecijanke alijanse (papa, Napulj, Milan), na vidiku je bio i rat s Ferrarom ali je taj rat zamijenjen jo opasnijom Cambraiskom ligom iz 1509.g. (papa, pa. kralj, franc. kralj, habs. kralj, lokalni vladari) koja je umalo dovela do kraja Ven. drave i oznailo kraj utjecaja u terrafermi. Gubila je mo i na Levantu pogotovo nakon to su Osmani pokorili Carigrad 1453.g. te je za trgovanje morala plaati visoke danke. Takvo stanje odrazilo se je i na ekonomsku mo: 1499.g. propala je banka Garzoni, a 1501. portugalska je mornarica oplovila rt Dobre Nade. - No takav obrat Fortune nije smeo Venecijance oni su svoje akumulirano bogatstvo troili u sljedeih tri stoljea sve do propasti drave. Unato crnim oblacima koji su se nadvili nad gradom Sv. Marka Venecijanci su troili novac na grau i dekoriranje palaa, crkava i scuola. Iako je politika taktika bila defenzivna (1479. uspjena diplomatska misija u Istanbulu, lanom je bio i Gentile Bellini) svu snagu napada prebacuju na umjetnikim plan i propagiranja Mita o Veneciji, to je bilo u interesu gradnje morala te da stvori utisak na strance (Philippe de Commynes, fran. ambasador). Takav primjer defenzivne propagande je i zamjena starog fresco ciklusa Prie o Aleksandru III. novim ciklusom slika. - 1430/40.g. na elo Serenissime dolazi dud Francesco Foscari koji gaji profirentinsku politiku pa tako renesansni utjecaji stiu jednosmjerno iz Firence u Veneciju i oblinju Padovu. - Fra Filippo Lippi: 1434.g. dekorirao je kapelu u Palazzo del Podest u Padovi (izgubljeno), - Andrea del Castagno:1443/3.g. dizajnirao je mozaik za kapelu financiranu od duda Foscara u San Marcu; oslikao je seriju kipova za kapelu S. Tarasio u S. Zaccaria (benediktinski samostan u kojem je dudeva sestra bila pristupila), - Donatello: 1443.g. je stigao u Padovu da napravi bronane kipove ta oltar crkvi Santo u Padovi, - Verrocchio: posjetio je Veneciju 1469.g. (kako je izmeu gradova Venecije i Firence bilo malo direktnih umjetnikih kontakata u posljednjih dva desetljea, smatra se da je posjetom Verrocchia Firenca mogla uzeti od ven. slik. isto onoliko koliko je i davala). - Iako u razmiricama s Milanom na umjetnikom planu vojvodstvo je utjecalo ne toliko na slikarstvo koliko na skulpturu i arhitekturu te je zanimljivo da su vodea imena renesansne arhitekture u Veneciji porijeklom iz Lombardije- Pietro Lombardo i Mauro Codussi.

- Antonello da Messina: sicilijanski slikar, 1475/6.g. posijetio je Veneciju; Vasari je izvijestio o tome kako je Antonello nauio tajnu slikanja uljem direktno od Jana van Eycka iz Flandrije prije nego to je doao u Veneciju da poui lokalne slikare, no ta je legenda davno demantirana jer je sada jasno da je Bellini eksperimentirao s uljem godinu ili dvije prije Antonellovog dolaska. Neosporna je injenica da je Antonello (rabi kombiniranu tehniku: malo temperu, malo ulje) utjecao na razvoj ven. slik. ta da je pod vodstvom Giovannija Bellinija od 1475.g. mnogi slikari zamijenili temperu za ulje koje je mnogo postojaniji medij. To je bila baza za jednu od glavnih karakteristika ven. slikarstva, ulje na platnu. Iz gotike prema renesansi - Utemelitelji dviju dinastija i bottega koje su dominirale ranom renesansom u Veneciji su Jacopo Bellini i Antonio Vivarini, oni su prvi odgovorili na umj. poticaje koji su pristizali iz Firence a sve se to zbilo i prije Antonellovog posjeta Veneciji 1475/6.g. Antonio je roen oko 1415.g. i njegovi prvi radovi datiraju oko 1440.g. S druge strane Jacopo je bio stariji roen je oko 1400.g. ili ranije, radio je pod utjecajem majstora internacionalne gotike Gentilea da Fabriana (bio je uitelj Jacopa, kojoi je svog sina nazvao Gentile). No Jacopo je bio mnogo prilagodljiviji i inovativniji od Antonija te je on odigrao glavnu ulogu u tranzicijskom periodu iz gotike prema renesansi. - Gentile da Fabriano je oko 1410.g. boravio u Veneciji. Kao jedan od vodeih majstora tog vremena bio je pozvan da radi na fresco ciklusu Legenda o Aleksandru III. u Dudovoj palai te se zna da je izradio bar jedan oltar za neku od ven. crkvi; nita od toga nije sauvano; no njegov stil je bogat efektima, posebno imitirajui brokat; takvo bogatstvo izraza dobro je primljeno kod Venecijanaca na iji je ukus utjecalo bagatstvo ukrasa San Marca i brojna putovanja na Levant. No s druge strane nema nita bizantinsko u Gentilovim draperijama kao ni u mekoj modelaciji likova i formi, a u relaciji s umjetnikom tradicijom 14.st. u Veneciji njegova umjetnost je simultana atrakcija koja je prihvaena, a u isto vrijeme i moderna. - Gentile da Fabrianov rad i utjecaj na lokalnu scenu posebno je vidljiv u radu Michela Giambona. Njegov stil je odreen dekorativnou i mekim plasticitetom te se posebno ne mijenja do njegove smrti 1462.g. (Sv. Mihovil, tempera na drvu, oko 1440.g.). No posebno su gentileskni rani radovi Jacopa Bellinija kao to je Bogorodica s Djetetom i Lionellom dEste, oko 1440.g. (zlatni obrub oko bogorodiine haljine, elegancija pokreta, bogatstvo prikaza tkanine, to se

11

postie punciranjem i pozlatom, a sve ve vienu u Gentilovom Krunjenju Bogorodice iz 1420.g.; posebni pristup krajoliku koji podsjea na heraldiku sr. vijeka, jo nije svladao geometrijsku perspektivu, suptilan kolorit). Jacopo se okuao i kao portretist te je 1441.g. dobio natjeaj protiv Pisanella (jo jedan internacionalni gotiki slikar sljedbenik Gentilea da F. ) u portretiranju Lionella dEstea, budueg lorda Ferrare. No Jacopov prikaz Lionella kao donora pred Bogorodicom ne odgovara sauvanom Pisanellovom radu koji je prikazivao portret u srednjem formatu pa se vjeruje da je slika izgubljena i da ne odgovara gore navedenom djelu. - Jo pod utjecajem Gentila da Fabriana nastao je oltar: J.B; Navjetenja iz 1444.g. Koristi pozlatu, bogatstvo boja jaki utjecaj int. gotike no s usporedbom na Bogorodicu... draperije su dobile novu teinu. To je djelo jo vano po tome to je prvi prikaz u ven. slik. kao prostorno koherentan prikaz i prva uporaba firentinskog perspektivnog sistema. Nije poznato da li je Jacopo posijetio Firencu tako da je znanje o geometrijskoj perspektivi mogao dobiti od humanista iz Ferrare meu kojima se dilala kopija Albertijevog traktata Della Pittura. Jo je vie mogue da je Jacopo susreo Albertija, jedan od predstavnika ideja firentinske renesanse, ili u Veneciji 1437.g. ili u Ferrari u periodu od 1430/40.g. - Takva fascinacija vidljiva je u dvjema knjigama skica i crtea, jedna se sada nalazi u Louvre u Parizu, a druga u British Museumu u Londonu. Jako neobino za to vrijeme jer crtei nisu pripreme za slike ve stoje kao samostalna umjetnika djela u kojima je umjetnik istraivao slobodu kreativnog izraavanja, a koje bi bile neprimjerene u formalnom kontekstu. Jacopo je knjige ostavio starijem sinu Gentileu koji je jednu poklonio sultanu za njegove diplomatske misije u Istanbul 1479/80.g. dok je drugu oporuno ostavio bratu Giovanniju 1507.g., a ve se 1530.g. spominje kao dio kolekcije ven. patricijske obitelji Gabriela Vendramina. - Knjiga iz Louvra (Parika knjiga) je starija i datira se u razdoblje od sredine 1430. do sredine 1450.g; dok je ona iz British M. (Londonska knjiga) mlaa i datira se iz sredine 50-tih do sredine 60-tih 15.st. Prema kronologiji, crtei iz Parike knjige kao to je Herodova gozba datirana u 1440/5.g. i blia je Navjetenju i zaista predstavlja slian trenutak stilistike tranzicije (realni prostor i realni smjetaj likova u prostoru). Scene u kojima su smjetene ivotinje i ljudi jo uvijek podsjeaju na fantaziju internacionalne gotike; zgrade u pozadini podsjeaju na Dudevu palau iz 14.st.; no interes za probleme perspektive vee su od oltara Navjetenja; te je razvio koherentni odnos figura u prostoru; mnoge statue koje dekoriraju palae pokazuju njegov interes za anatomiju i pravilnu konstituciju ljudskog tijela; no najinovativnije je pristup i sloboda

kompozicije kojem umjetnik pristupa jer naime gozba je smjetena na terasu u desnom srednjem planu dok je giljotina Sv. Ivana Krstitelja smjetena lijevo ispod stuba. Drugi interes koji se moe pronai u knjigama crtea je zanimanje za antiku. Na crteu Herodova gozba mogu se pronai skulpture, nema uzora u monumentalnim skulpturama ve moda u gemama, kovanicama... Vana je i njegova poetska zaigranost klasinom mitologijom daleko od izvora antik, a vano za razvitak vene. slik (jer to je presedan i poetak za kasniju, arheoloki mnogo toniju, rekonstrukciju antikog Rima datog od Andree Mantegne). Kompozicija Bakovog trijumfa iz 1440.g. (Parika knjiga) vjerojatno je inspirirana kompozicijom nekog antikog Bakovog sarkofaga, no to nije vjerna kopija nego je umjetnik dao svoj obol fantaziji te je izmislio neke nove epizode kao to su: uspavani pijani faun pod konjem, a raspoloenje scene je poetino i puno zaigranosti. - nita slino se ne moe nai u radu Antonija Vivarinija (on je neto manje moderan od J.B., vie tradicionalan, simptomi kreativne ogranienosti) iji se opus svodi na crkvene poliptihe, daske oslikane temperom i uokvirene bogato dekoriranim gotikim okvirom. Takvim pristupom zasigurno je razvio suradnju s ukraivaima okvira, no redovito je suraivao s zetom Giovannijem dAlemagnom, mlaim bratom Bartolomeom i sinom Alviseom. Ponekad je teko atribuirati poneko djelo, posebno Giovannija dAlemagna iz ijeg opusa poznamo samo jedan rad. Karijera bottege zapoinje 1441.g. Porekim poliptihom (prvo djelo, bez okvira?), srameljiva, sjenovita renesansa, nainjen za franjevaku crkvu u Poreu i ba su franjevci ti koji uode novine. *** Roberto Longhi 20-tih godina 20.st. poeo je cijeniti opus A. Vivarinija te iznosi hipotezu koja je valjana i danas o renesansi u sjeni, srameljivoj renesansi. Tako postoje dvije hipoteze tko utjee na Vivarinija: amerika teorija- zastupljaju toskansku vezu koja utjee na njegov rad; venecijanska teorijautjee Masolino (Masolino odlazi u Madarsku pa se zaustavlja u Veneciji). Oito je da utjeu i jedni i drugi samo treba pronai uporinu toku. - Poliptih Sv. Sabine iz bottege Vivarinijevih datirana je u u 1443.g., nalazi se u kapeli benediktinki S. Tarasio u crkvi S. Zaccaria i stilistiki je savreno homogena. Sveci su aristokratskog dranje i besprijekorno moderno odjeveni, zaogrnuti u skupe tkanine. Iza njih smjeten je niz dekorativnih rua koje kao da negiraju prostor i koje dakako jo pripadaju int. gotici; koritenje pozlate na kostimima i na pozadini ujedinjuje likove s okvirom; drveni polikromirani okvir, pozornost je usmjerena tome da promatra stopi okvir i prikaz u jedan

13

element. Iznad poliptiha u apsidi krinorebrastog svoda nalazi se fresco ciklus Andrea del Castagna. Antonijevi likovi su cilindrini i postavljeni su na baze pedestala. No pokazivao je Antonijo i interes za problematiku postavljanja likova u prostor, posebno kod manjih narativnih djela, i tu je slobodniji, evo primjera: poliptih Reenje sv. Petra Martira; oko 1443.g.; likovima koji su postavljeni u polukrug postie se dubina prostora, linearna perspektiva nije razraena kao kod Bellinijeva Navjetenja, a naivna je i Antonijeva realizacija klasine arhitekture no i to se smatra pionirskim korakom u Veneciji 40-tih kada je realna arhitektura jo uvijek gotika; slikar postie tri razine stvarnosti: oite, prikaz i oltarna pala prikazana na slici. - Najznaajniji doprinos njegove bottege (Antonio Vivarini i Giovanni dAlemagna) je triptih etiri Crkvena oca (Ambrozije, Augustin, Jeronim, Grgur Veliki katkad i Leon Veliki; nije oltarna pala, originalni okvir je izgubljen) za albergo Scuole Grande della Carita iz 1446.g. na kome se slavi Bogorodica kao zatitnica bratovtine. No s respektom ovaj je triptih presedan mnogo inovativnijem triptihu Andree Mantegne crkvi San Zeno u Veroni iz 1456/9.g. No bottega Vivarinijevih zasigurno si je dopustila takvu kompoziciju jer se je tu radilo ne o gotikoj crkvi ve o albergu za scuolu. Kod Mantegne se radi o poznavanju antike koju je prikupio od antikvara Francesca Squarciona. Kod Vivarinija limit poznavanja i interes za renesansne ideje prestaje kod triptiha etiri Crkvena oca. Giovanni dAlemagna je 1448.g. bio pozvan da napravi fresco ciklus u kapeli Ovetari u crkvi Eremitani, drugi dio je povjeren lokalnim majstorima Nicoli Pizzoli i Andrei Mantegni koji su bili mnogo avant-gardniji od bottege Vivarinijevih. Vivarinijevi su na ciklusu radili do smrti Giovannija dAlemagna 1450.g., kada se je Antonio Vivarini vratio u Veneciju i prepustio poslove u Padovi mlaoj generaciji. Nosilac mantegnizma je postao mlai brat Bartolomeo Vivarini koji doslovno citira antiku te ju je shvatio kao puku dekoraciju, a ne kao sredstvo za postizanje dimenzije. Odgovor na Padovu - Padova je sredinom 15.st. postala kreativni centar renesanse za sjeverne Apenine; Donatello tamo boravi od 1443.g. do 1453.g. te tu radi na konjankom spomeniku condottiera (plaenik) Gattamelate i oltar za crkvu Santo. Vlada velika razlika izmeu firentinske kole u prikazivanju anatomije, proporcija i perspektive s vladajuim slikarima u Veneciji: Giambono, Antonio Vivarini pa i raniji Jacopo Bellini. Donatello je inspirirao lokalne padovanske majstore kao to je: slikar-skulptor Nikol Pizzolo koji je tragino umro mlad i slikara Mantegnu.

- Prvi koji je odgovorio na umj. previranja iz Padove bio je Jacopo Bellini. Iako srednjovjean pokazivao je vei interes za renesansne ideje od svojih kolega. Ne samo da je 1453.g. Mantegna postao njegov zet nego je i Donatello poneto nauio od njega. Na slici Bogorodica s Djetetom iz 1455.g.; iako su jo prisutni pozlata i punciranje, draperija pada vertikalno i naturalno. Likovi su slikani poput dva kontrastina cilindra (geometrizam: dijelovi tijela se mogu svesti na geo. tijela), a Bogorodiina gesta rukom je funkcionalna. Detalji poput cartellina (razvueni svitak), koraljna ogrlica su zacijelo sigle koje je pokupio od padovanskih majstora (Mantegna) i Bartolomea Vivarinija. Rezultat takvog slikanje Bogorodice u kojoj kombinira religijsku staloenost i ljupku realnost kasnije e postati tip Madonna kod njegova sina Giovannija Bellinija. - 1460.g. Jacopo i sin Gentile Bellini dobili su narudbu poliptiha za funeralnu kapelu condottiera Gattamelate u crkvi Santo u Padovi. Likovi su po prvi put smjeteni u renesansne okvire iza kojih se produuje stvarnost; iako je kompozicija smjetena u tripartitni format na svim je trima ploama pozadinski krajolik neprekinut; nema mantegnizma; nema klasinog contrapposto; nema prostorne irine; ali se prepoznaju budui karakteristini tretmani i igre svjetlom (sv.Anton Opat i Bernardin; prvi rad Giovannija Bellinija, pomae ocu) - U posljednjem desetljeu svog ivota Jacopo slika narativne scene za Scuola di S. Giovanni Evengelista i za Scuola di San Marco. Svi su ti radovi izgubljeni ali se moda mogu oitati iz skica Londonske knjige (napredak u crtanju perspektive, nestanak got. arhitekture...) ili iz radova Gentilea Bellinija i Carpaccia i ostalih koji su radili narativne scene za Scuole Grande koji su slijedili tradiciju Jacopa Bellinija. - Antonio Vivarini nije se ponio utjecajima padovanske renesanse te je ona na njegov kasniji rad izvrila minimalan utjecaj, pa tako njegovi kasniji radovi imaju retrospektivni karakter (Poliptih Pesaro, 1464.g.). Njegov mlai brat Bartolomeo bio je prvi koji se u Veneciji zanosio mantegnizmom. Njegova Bogorodica s Djetetom i svecima iz 1465.g.; ispod draperije se raspoznaje meso, a ispod mesa kosti; imitacija mantegnesknih motiva, klasine girlande voa, tron i odjea; moe se rei da je ova slika jedna od prvih sacra conversazione u jedinstvenom prostoru; bogatstvo materijala halja bilo mu je vanije od mantenjeskne logike te Bartolomeo nikad nije uspio rijeiti problem spajanja tih dvaju elemenata. - Braa Bellini su od poetka bolje shvaali renesansne principa ak i Gentile stariji brat koji je manje talentiraniji. Gentile je u ranoj karijeri suraivao s ocem na narativnim scenama za Scuola di S. Giovanni Evengelista i za Scuola di San Marco, a njegov paduanski utjecaj posebno je

15

vidljiv na slici Stigmatizacija Sv. Franje iz crkve San Marco 1464/5.g.; ispod draperije se raspoznaje meso, a ispod mesa kosti, postoji ambicija da se konstrukcijom planina predoi dubina prostora; stilizacija stijena poput skulpture... - No suprotna pojava od Gentilea je njegov brat Giovanni ija samostalna karijera zapoinje negdje sredinom stoljea. No njegovo prvo remek djelo datirano je u 1464/5.g. i prikazuje Molitvu na Maslinskoj gori koju se esto usporeuje s Mantegninim radom (oba djela u National Gallery u Londonu); u svom ranom stilu od mantegne posuuje: uporaba sjene, linearnost i perspektivna skraenja kikova u pozi. U slikanju pejzaa posebno su na njega utjecali nizozemski majstori Jan van Eyck i Dirk Bouts (svjetlo na strmim padinama, odsjaji na vodi, zalasci i izlasci sunca). Slika je vjerojatno bila namijenjena za privatnu uporabu sofisticiranog naruitelja. - Rani ali vrlo vani rad Giovanija Bellinija je: Pieta iz Brera, 1467.g.; polulik Krista ovjeka tuge kojeg pridravaju Marija i Ivan; slikan za privatnu adoraciju u kojoj e adorant bti emocionalno uvuen u patnju; ublaena linearnost; grafika preciznost; efektivnost religijske poruke koju prenosi kroz lirini prikaz svjetla i boje; emotivni naboj; elegini pozadinski krajolik; cartellino: adaptacije Elegije od pretkranskog pisca Propertiusa; u osjeaju aljenja ujedinio je antiko slikarstvo i pjesnitvo i mogunost manipuliranja osjeajima promatraa to je bit humanistikog miljenja i moda ideju koju je preuzeo iz Albertijevih Della Pittura, no Bellini ih je tu postavio samo kao njegovo snano kransko uvjerenje koje se oituje umjetnikim darom. ("gdje ove oteene oi potiu jadikovku i promatraa navode na suze: rad Giovannija Bellinija..."; hvali se umijee slikara nad svim prethodnicima i preteama). - Giovanni Bellini, Madonna Greca, 1470.g.; jo jedan tip Madonne prikazane do struka (polulik) s Djetetom koji stoji na parapetu koja slui kao platforma; ime je dobila ne samo po grkom natpisu koji kazuje da je Marija Majka Boja ve i po kompoziciji i ugoaju slike koja podsjea na bizantinske ikone (plat podsjea na maforij); tamne boje, melankolija prikaza u pozi Djeteta koja najavljuje Kristovu pasiju i rtvu. - Giovanni Bellini, oltarna pala Sv. Katarina Sienska u SS. Giovanni e Paolo; generalna ideja iz Madonne Greca; pala je unitena u poaru iz 1867.g. ostao je samo mramorni lombardeskni okvir, ali se doivljaj slike moe iitati sa kopija nastalim prije poara u tehnikama vodenih boja i na raznim grafikama; poetak sacra convesazione kao kanon u ven. slikarstvu: Bogorodica s Djetetom na visokom tronu te sa svecima koji su grupirani simetrino s obje strane, prijanja arhainost Bartolomeove s.c. zamijenila je naturalnou i logikom; arhitektonika slike (uzori su

Pietro Lombardo i Mauro Codussi) kao da predouje stvarnu niu u koju su smjeteni sveci, a iluzija da su sveci fiziki prisutni i dostupni nikad prije nije bolje izraena, no s druge strane vidljivo je da oni pripadaju odvojenom prostoru iza oltara i crkvenog zida prije nego svakodnevnici. Giovanni Bellini i posjet Antonella da Messina iz 1475/6.g. - U prvoj fazi rane renesanse u Veneciji slikarska tehnika bazirala se na tradicionalnoj temperi s jajima (efekt je bio takav da su potezi kistom bili isti, otri i kvalitetni). No ve 1470.g. Bellini je traio medij koji e njegovu povrinu uiniti mekom a slici dati prirodniji karakter, a odgovor na njegovu dilemu bilo je slikanje uljem koju je vjerojatno otkrio iz prouavanja djela importiranih iz Nizozemske. Tako je Bellini koristio tehniku ulja i prije posjeta Antonella iz 1475/6.g. Veneciji (boravio je u Nizozemskoj 1460/70.g.) no kako je Antonello bio mnogo izvjetaniji u toj tehnici nadahnuo je i zaduio ne samo Bellinija nego i cjelokupno ven.slik. * ULJENO SLIKARSTVO: nain slikanja pomou boja (pigmenta) pri emu se kao vezivno sredstvo upotrebljava laneno, orahovo, makovo ili sezamovo ulje. Prednost slikanja uljanim bojama sastoji se u njihovom sjaju i transparentnosti koja omoguava postizanje finih prijelaza i polutonova, a vanu ulogu imaju i njihova fizikalna svojstva. Mogu se nanositi na svaku podlogu, meusobno se kod polaganja ne mijeaju, lako se kombiniraju s ostalima materijalima i tehnikama, a s obzirom na to da se sue polagano omoguuju u svakoj fazi rada korekciju i naknadno doslikavanje. Pod utjecajem svjetla, vlage i zraka dolazi s vremenom do povrinskih promjena na slici, uljana supstanca postaje tamnija, i slika dobiva jednolini smei ton. Da bi se to izbjeglo slika se ponekad premazuje lakom, no i sam lak podlijee promjenama. Nove mogunosti to prua ova tehnika (chiro-scuro, luminizam) dala je snaan poticaj renesansi iako je vrhunac doivjela u baroku. Prvi su ih poeli primjenjivati braa Eyck, mijeajui ih s temperom. - Antonello da Messina vjerojatno u Veneciju dolazi zbog narudbe patricija Pietra Bona koji je naruio oltarnu palu za pariku crkvu S. Cassiano. Vjerojatno su njegova djela importom stizala u Veneciju te je stvorena klijentela koja je voljela njegov stil (pod utjecajem Nizozemaca, minijaturnost detalja, sjaj i bogatstvo boja...) - Antonello da Messina, Sv. Jeronim, 1474.g.; mali format; tretiranje svjetla, sjaja i odsjaja koje zrake vre na arkadu, a svjetlo se odbija i iluminira tlo; sliku je vjerojatno sam majstor poslao u

17

Veneciju kao reklama za njegov rad ili ju je naslikao za posjeta Veneciji; neki su sliku prepisivali Janu van Eycku ili Memlingu te je datirali u 50-te, a ne u 70-te, prilog kasnijoj dataciji ide i pozadinski pejza koji je identian kao na slici Raspee iz 1475.g. koja je nastala u Veneciji. - Antonello da Messina, Pala iz San Cassiana, 1475/6.g.; sauvana u fragmentima; zna se da je kompziciju inila Bogorodica s Djetetom na tronu u sredini flankirana s osam svetaca, te da su sv. Juraj i sv. Sebastijan bila postavljeni jedan nasuprot drugom svaki u svojoj grupi svetaca; realistini portretizam sv. Nikole; sve se to postie transparentnou i luminoznosti uljnim slikanjem; nevjerojatno snaan efekt, vizualno bogata pala; on postie ono emu je teio Giovanni Bellini, a to je: plasticitet 3D likova bez linearizma, perspektivno skraenje, svjetlo, sjena, boja... - Belinnijev odgovor na Messinu bio je: oltarna pala Bogorodica s Djetetom i svecima, o.1480. za tek zavrenu franjevaku crkvu Sv. Joba (danas u Accademiji, Venecija); remek djelo ven.slik. u kasnom 15.st.; ovo predstavlja model za sacra convesazione u sljedeih dva desetljea; iluzionistika ideja spajanja forme naslikane arhitekture s onom realnom: okvir (Mantegna, San Zeno triptih); likovi poput sv. Sebastijana sada su meke modelirani pa se ini da je Krist s Brerske Pieta ukoen i drven; uzori perspektive i anatomije: Donatello: bronani kipovi iz crkve Santo, Padova; arhainost Bogorodice to je moda biz. nasljee... - Giovanni Bellini, Sv. Franjo, 1477/9.g.; konture su krhke, boje su meke, a svjetlost sjajnija; puno detalja i s osvjetljenim krajolikom koji se ugleda na flamansku tradiciju; graa sjenovita tla je jasna i vrsta, a konstruirana je po pravilima geometrijske perspektive; mnogi su u nedoumici to slika pikazuje da li je to stigmatizacija na Mont Verna ili sv. Franjo pjeva Pjesmu suncu, ma kako sloena ikonografija bila ona nije dovoljna da bi se objasnila slika jer je to zbir sveeva ivota i njegovih djela i esencija njegove svetosti. Narativno slikarstvo i venecijanske scuole - Najvei doprinos ven.slik. kasnom 15.st. je ciklusi narativnog slikarstva. Najvaniji sauvani primjeri sada se uvaju u Accademiji, a to su: uda pravog kria, zapoeto od Gentilea Berllina i njegovih suradnika to 1493.g. za albergo Scuala di San Giovanni Evangelista; dok je drugi cuklus ivot svete Urule, slikanom od Vittorea Carpaccia za Scuolu di S. Orsola izmeu 1490/98.g. Ti ciklusi na neki nain nastavljaju tradiciju sada izgubljenih slika iz: Scuola di S. Giovanni Evagelista i Scuola di S. Marco te iz Sala del Maggior Consiglio u Dudevoj palai. Lako se

mogu usporediti s fresco ciklusuma Ghirlandaja i Perugina, ali u biti postoje nepremostive razlike. Najvanija u ovom kontekst je da za razliku od talijanskih fresco slikarija (Toscana...) koje obino dekoriraju unutranjost crkava i kapela, venecijanski narativni ciklusi slikani su za sastajalita scuola; bratovtine. One su drugim rijeima slikane za institucije koje su bile pod jurisdikcijom drave, a ne Crkve. Iako su im teme bile religijske naravi nosile su svjetovnu (sekularnu) i patronatsku funkciju gotovo slinoj onoj propagandnoj iz Dudeve palae. Druga vana razlika izmeu centralne Italije i Venecije je podloga slike. Do sredine 15.st. prihvaala se platnena podloga iz vie razloga: nia cijena, za ne tako prestine narudbe poput slika bratovtina, ona djela koja su trebala biti laka zbog transportacije....1460.g. platno su prihvatili Jacopo i Gentile Bellini za ciklus Scuale di S. Marco, ali tek je odluka iz 1474.g. da se fresco ciklus Venecijanskog trgovakog koncila zamijeni platnenim bila definitivna to se tie dekoriranja slubenih prostorija u Veneciji. Platno je prualo idealnu podlogu za novi medij koji se poeo koristiti u ven.slik., a to je uljeno slikarstvo, to je omoguavalo vei slikarski realizam....bilo je smo pitanje vremena kada e se platno univerzalno poeti koristiti u ven.slik, jer je bila praksa da u 15.st. zamijene samo ona djela gdje je fresco slikarstvo bilo normom odreeno, ali se ve prije 16.st platno sluilo kao podloga za oltarne slike i manje kune sliice. Nova podliga zahtijevala je i novu pripremu u ovom sliaju platna. Gesso priprema (gesaturagipsana podloga na platnu); toskanci zaglauju cijelo platno dok venecijanci stavljaju tanak sloj, pa takva tekstura platna daje ivost, potez je slobodniji, dobija se iluzija pokrenutosti, svjetlosna koprena...ovo e postati odlika ven.slik u 16.st. posebice kod Tiziana, ali se naznake vide i u kasnom 15.st. kao kod slikara Carpaccia koji je uglavnom koristio platno. - Kao reakcija na oslikavanje Sikstinske kapele, venecijanska vlada e 1494.g. naruiti od vodeeg slikara iz Umbrije Perugina da oslika ideoloki ciklus Bitke kod Spoleta za Sala del Maggior Consiglio. Nije ispunio zadatak (zavrio je ciklus na junom zidu???) dok su ciklus na sjevernom zavrili (oba zida vjerojatno su sadravala svak po 13 platna): Gentile Bellini (poeo 1474.g.), Giovanni Bellini (prvo je poeo kao zamjena bratu koji je dio diplomat u Istanbulu od 1479, a onda je redovito radio 90-tih) i Alvise Vivarini (zaposlen od 1488.g.). Malo se zna o tim izgubljenim djelima, ali kako su pisali Vasari i Francesco Sansovino nisu bule dramatine, ve su bile strogo ceremonijalne i prikazivale su teme kao predavanje simbolinih darova, dolazak i odlazak ambasadora i okupljenje gomile. - Gentile Bellini, Procesija na Piazza San Marco, dio ciklusa uda pravog kria, 1496.g., za

19

albergo Scuala di San Giovanni Evangelista, kroniar ven. drutva (prvenstvo poloaja: patriciji, graani, kler i ostala populacija), pomae promicanju Mita o Veneciji, slika slui kao "autentini" dokaz za relikviju koju posjeduje scuola; tema slike nije procesija ve udo koje je proizveo Kri na odgovor svojih oboavatelja koji se mole poda njim; slika prikazuje i harmonino ureenje Serenissime; slika nije realistina jer bi posjetitelj Venecije 15.st. svakodnevnicu doivio drukije (nema campanila, nema objeenika, udaka u kavezima...); boje su shematske: crvena, zlatna, crna i bijela, narativni elementi su slabi i izmjeani, sve je jednolino, plono i podsjea na tapiserije. - Carpaccio, ciklus ivot sv. Urule, za Scuolu di S. Orsola; barata geometrijskom perspektivom, kompozicija likova je statina, zamrznute poze, uporaba boje je kombinirana da stvori efekt koji je daleko od dekoracije, vrijeme i prostor su udaljeni, uvjerljiv prostor ali proizvod mate. Ako ovaj ciklus usporedimo s onim iz Scuala di San Giovanni Evangelista, ovdje je prisutna poetska fantazija jer se radi o drukijem pristupu temi: kod Kria radi se o domaem teritoriju iz nedaleke prolosti dok je princeza djevica Urula ivjela prije mnogo godina i u zemlji vrlo dalekoj i nedoivljenoj za Venecijance (na djelu Dolazak engleskog ambasadora Carpaccio svoje zgrade, krajolike i morske vidike ini mnogo ljepim i fantastinijim od realnosti, slui se poetskom imaginacijom koju vjerojatno Gentile ne posjeduje). Na slici San sv. Urule blii je Giovaniju Belliniju i Antonellu da Messini zbog: romantinog pristupa likovima i nizozemskim osjeajem za detalje. Kako je koristio grubu povrinu platna, tanak kist, nanosio boju sugestivno s grubim namazima iste boje na neki je nain prethodnik je Giorgionea i Tiziana. Sakralno slikarstvo nakon Antonella - Za razliku od narativnog slikarstva, sakralno slikarstvo u posljednjem kvartalu 15.st. je bilo poticano radom Antonella da Messine, direktno putem ostavljenih njegovih djela ili indirektno putem Giovannija Bellinija. - Giovanni Bellini, Madonna s narom ili Bogorodica s djetetom, 1485.g., interes za postavljenje volumena u prostor; ramena i bokovi Djeteta postavljeni su radije dublje u prostor nego paralelno s plohom, radi tonalizaciju boje ne bi li stvorio tranziciju iz sjene u svjetlo. - Vivariniji su slabije slijedili primjer Antonella. Bartolomeo umire u 90-tim i do smrti radi po shemi stvorenoj u 60-tim. - Bartolomeo Vivarini, Poliptih sv. Ivana, 1490.g., raeno za seosku crkvu u blizini Bergama;

arhaina za svoje vrijeme ne po koliini koritenih ploa i zlatnoj pozadini jer to je vjerojatno bio izbor naruitelja ve po linearizmu forme koja je malo modificirana od njegove s.c. prije 25.g. - S druge straneBartolomeov neak, Antonijev sin; Alvise Vivarini postat e pravi sljedbenik Antonella. Iako je sudjelovao u izradi ciklusa Prie o Aleksandru III. u Dudevoj palai, njegovo najznaajnije djelo sljedei obiteljsku specijalnost oltarnog slikarstva i njegovog divljenja prema Pali iz S. Cassiana, je Pala iz Belluna, gradia u terrafermi, nastala o.1485.g. za sakralnu bratovtinu. Nepobitan antonelleskni pristup u volumenu i razumnom prostoru. S stricem dijeli osjeaj za otre rubove tkanina i tekoj gotovo eljeznij povrini, likovi su mu slabije kvalitete od Antonella te blii ljudskosti likova Giovannija Bellinija. - Blii Belliniju po raspoloenju i stilu je Cima da Conegliano koji je sljedbenik Antonella da Messina i Giovannija Bellinija. Njegova Bogorodica s Djetetom i donorom, iz o.1492/4.g.; slinost s Madonnama bellinijevog tipa (Madonna s narom); krajolik je Bellinijev koliko i flamanski inspiriran; pomalo rustina Bogorodica uzeta od Bellinija ali s izrazom ponosa na licu kao simbol boanskog statusa, blia sakralnoj funkciji i zato ima ljudskiji tretman od njegova konkurenta Carpaccia. Carpaccio je najbolji kad pripovijeda priu kao kod ciklusa Sv. Urule, no kad treba proizvesti efekt koji je bezvremenski i monumentalan, kao kod oltara koji je pratio ciklus, rezultat je preraunat i slab. Cima je postao specijalist za djela manjih dimenzija koja su redovito predstavljale svece kao npr. sv. Jeronim, oko 1493/5.g.; lirina divljina, veina slike podreena je krajoliku ak vie i od Bellinija. - Cima da Conegliano, Krtenje, o. 1492/4.g.; veliki je doprinos anru, mnogo razraenije od Bellinijevog sv. Franje, oko se navodi prema udaljenim planinama u pozadini kroz rijena korita, planinske puteve i ceste po breuljcima; krajolik je mnogo realistiniji podnoalpskim prostorima Dolomita, slikarevog rodnog kraja. Prirodnost je ta koj razlikuje Cimu od Bellinija koji slici daje spiritualnu vanost. Cima razumije Bellinijev osjeaj za poetsko osvjetljenje te njegove slike odiu udesnom svjeinom i uicima naturalnog svijeta to je dobro dolo za stimulaciju razvoja krajolika u ven.slik. Likovi s meditativnom notom, ne komuniciraju meusobno ni pogledom, barem jedan lik promatra direkno gledatelja. Likovi su malo tvri, grublji, naglaen linearizam, naivnost likova. Cima ne slijedi G.B kad ovaj zakree prema visokoj renesansi. - Cima da Coneglianovo Krtenje znaajno je i po tome to je ostalo na oltaru, i u izvornom okviru, za koje je nastalo u crkvi S. Giovanni in Bragora u Veneciji. Polikromirani kamen iz

21

polikromirane drvene tradicije, nabacani renesansni elementi, horor vacui. *(Slavoluni oltari razvili su se iz gotikih poliptiha, a pravi nasljednici gotikih poliptiha su drveni oltari. U svojo zamisli got. poliptih ostaje dugo. Kako drvo propada i nije trajni materijal zamijenjuje ga mramor i kamen, ali sustavno do kraja 16.st. najprije u Veneciji, a od 17.st. u terrafermi. To je posljedica da u Veneciji nema drvenih oltara. Poetkom 16.st. paralelno Paulo Camsa, utjecajna bottega: do ju. Italije, Istra, Dalmacija, iri drvene rezbarene polikromirane oltare jer je drveni oltar skuplji od kamenog iz niza razloga: pozlata, lapis lazuli.... Zbog lakoe otete drva prijevoz je bio delikatniji. Cijele zajednice su se znale zaduiti za Camsin oltar (Ann Marker Schulz). Stilski jako heterogen. Teza da je Camsa bio poslovni ovjek te da je koristio svoj potpis kao trademark. Kameni oltari dolaze s obitelji Lombardi, koji dolaze izvan Venecije i imaju renesansne elemente. Kasnije i tabernakul postaje sastavni dio oltara. Jaka aktivnost klesara, drvorezaca i indoradora, koji su oslikavali i pozlaivali okvire. Majstori u bottegi bili su usko specijalizirani.) - Tjekom 90-tih dok je Giovanni Bellini bio zaokupljen Dudevom palaom, Cima je postao najproduktivniji i inovativniji majstor za oltarne pale u Veneciji, zbog svojeg zanimanja za slikarstvo krajolika poeo je razbijati snanu centralnu kompoziciju sacra converzacione od Bellinija; primjeri: (Ivan Krstitelj, 1493/5.g.), Oltarna pala Parma: Bogorodica s Djetetom i sv. Mihaelo i Andrijom, 1496/8.g.; pomiu se figure i njihov contrapposto i arhitektonske konstrukcije da bi se oslobodio prostor za lirini krajolik. - Potkraj stoljea osjea se novi utisak to ga daje Perugino ostavio sa svojim slatkim stilom (radio je 1494.g. na platnima za Scuola di S. Giovanni Evangelista). Moda je u njemu i Alvise Vivarini pronaao inspiraciju za svoje Uskrsnue iz 1497/8.g.; osjeaj pokrenutosti je neuspio, sugestivno raspoloenje, prihvaanje bel. svjetlosti i boje, heroinost centralne figure novi je doseg ven.slik. i utjee na ranog Tiziana. - Krajem 15. st. Bellini (Zavjetna slika duda Agostina Barbariga, 1488.g.)omekava strukturu. iako je najprogresivniji on je vezan za tradiciju. boje ostaju tople, arke kao da su preuzete s mozaika, efekt atmosferine fuzije izmeu formi i njihovog okruenja je vei. Giovanni Bellini mnogo je vaniji od Alvisea, Cime i Carpaccia za dugoroni znaaj ven.slik. jer ono to je on postigao ve 1500. sva trojica su pojedinano traila i zato je razliit i njihov znaaj. Portretizam 15. stoljea - Prema obiajima i tradicije koja vjerojatno see u 1326.g. slubeni portreti dudeva bili su

postavljeni po kronologiji svoje vladavine na frizu iznad narativnih scena u Sala del Maggior Consiglio. Portreti individualaca u republikanskoj Veneciji nisu bili popularni do o.1470.g. Prema Vasariju zasluge padaju Giovanniju Belliniju koji je poveao slikanje ba takvih portreta. (I Jacopo Bellini je radio portrete ali za kraljevski dvor u Ferrari 1441.g. gdje je pobijedio Pisanella). - U 15.st. i poetkom 16.st. portreti su uglavnom sluili za privatnu kontemplaciju u miru doma te su imali ili drveni poklopac ili zastor koji ih je titio od znatieljnih pogleda. Prema Vasariju rastua elja za portretima nije bila kao kod Firentinaca filozofsko otkrie individualne jedinstvenosti nego se je povezivala s obiteljskim ponosom i sa solidarnou ostvarivanja socijalnog i politikog reda. Individualni portreti namijenjeni su za privatnost doma, a to se tie javne domene individualci su uvijek portretirani u veim grupama kao npr. scuola zapovijednika ili dravnikih magistrata. Zavjetna slika duda predstavlja iznimku, ali je vano napomenuti da za razliku od ostalih tal. centara, individualni kleei donori ne pojavljuju na oltarima prije 1500. i rijetko poslije. - Portreti 14.st. i ranog 15.st. u Sala del Maggiore Consiglio prikazuju dudeve u punom profilu ili u 3/4 profilu. No kada je Gentile Bellini bio pozvan da nastavi niz odluio se na isti profil obrazlaui da dud tako dobiva na antikom ponosu i imperijalnoj snazi. - Gentile Bellini, Portret duda Giovannija Moceniga, o.1478.g.; obrubna linija naglaava fizionomiju i odvaja ga od ostalih dudeva, bogata dekoracija daje dignitet prostorije za koju je naslikana, negira ikakve individualne linije...Gentilea su smatrali dobrim portretistom zato je i sainjavao diplomatsku misiju koja je posjetila Istanbul 1479.g. - Giovanni Bellini, Portret Jrga Fuggera, o.1474.g., 3/4 profil je inspiriran flamanskim slikarstvom, njegov izraz je apstraktan, forme su dekorativne, linija spreava realnu fiziku prisutnost. Antonello da Messina, Portret "Codottiera", o.1475.g., daje iluziju pokreta, iako nema povijesnih dokaza o ovoj slici i njezinom tradicionalnom nadimku, nain na koji su naslikani osobni detalji poput razrezane gornje usne daje slici naturalizam i odvaja ju od slinih graanskih portreta. - Jacometto, Portret djeaka, o.1480/90.g., slinosti s Bellinijevim portretom Jrga Fuggera, prikaz je vie odraz sna nego relnog portreta. - Alvise Vivarini, Portret ovjeka, 1497.g., slijedbenik Antonella ne samo u portretizmu nego i u

23

sakralnom slikarstvu, produuje figuru i ukljuuje u portret ruku i aku, to je doprinos slikarstvu ranog 16.st. - Giovanni Bellini, Portret ovjeka, o.1490.g., tipian je primjer onog to je Vasari mogao vidjeti u graanskim kuama Venecije; 3/4 profil s mramornim parapetom; pomak k realizmu; prikazuje portret ovjeka od djela, a ne misli i osjeaja, ne treba biti heroj da bi ga se sjeali; obuen je jednostavno tako da je neprepoznat po staleu. - Nema ili su rijetki portreti ena u zadnjem kvartalu 15.st. Dodue ima nekoliko iznimki: Givanni Bellini: Portret Caterine Cornaro, kraljice venecijanske kolonije na Cipru i Portret Isabelle dEste; Carpaccio: Portret Girolame Corsi Ramos, pjesnikinje iz Toskane koja je izjavila "naine me takvom kao da u sada prozboriti", zbog enine uloge u venecijanskom drutvu i tipino mukog svijeta ona nije bila eljen slikarski motiv. - Bellinijev ponajbolji portret je onaj Duda Leonarda Loredana, svi su ti portreti trebali sadravati simboliko dranje to predstavlja venecijansku republiku, ideal mudrosti i pravednosti, no ovaj portret ima iznimku to ga ini tako specijalnim. Izraz lica kod ovog duda moe se iitati izmeu dvije strane njegova lica. Na osvjetljenoj strani usta su ukoenija a oi hladije, dok su usta na zasjenanoj strani lica blago prelaze u smjeak a oi su njenije; meka tekstura odjea i bogatstvo prikaza kostima to je ven. tradicija s mozaika San Marca. Slikarska profesija - U svom vodiu kroz Veneciju iz 1561.g. Francesco Sansovino putem izmiljenog vodia pita izmiljenog toskanskog turista je li igdje vidio vie slika, osvrnuvi se kako je to se tie slikarstva Venecija nadmonija nad ostatkom Italije. Na ta usporedpa je veoma patriotski nastrojena, pa je treba uzeti s odmakom od realnosti. No istina i nije daleko jer je Giovanni Bellini u kasnijim godinama slovio da ima najveu bottegu igdje, a svi njegovi uenici i asistenti generalno su poznati kao belliniani. Razlog veliine njegove bottege je koliina narudbi koje je primao: 90-tih radi u Sala del Maggior Consiglio za ven. vladu, scuole naruuju narativne prikaze, svi ele posjedovati tip Bellinijevih Madonna... te zato posao u bottegi cvjeta. - Bellinijeva bottega posebna je samo po veliini, sve su one podreene sistemu i pravilima koje je odreivala kasno srednjevjekovna gilda. Djeak koji je elio postati slikar bio je upuen kod metra na nauavanje koje je trajalo i nekoliko godina prije nego je i sam dobio status majstora. Tada je mogao osnovati vlastitu bottegu, ili je mogao postati asistent glavnom metru u bottegi ili

je svoje usluge ponudio nekoj drugoj bottegi. Nevjerojatna je tradicija obiteljskih bottega u Veneciji: Bellini, Vivarini, Carpaccio, Tizian, Tintoretto, Veronese svi su oni imali ili oca, sina, brata koji je isto bio slikar (stvara se natjecateljska klima i mentalitet). - Za razliku od Firence u kojoj su umjetnici bili ujedinjeni u ogromni gildu Arte dei Medici e Speziali, venecijanski slikari imali su gildu za sebe Arte dei Pittori. Davala im je sigurnost i poticala ih da razmiljaju samo o slikarstvu jer za razliku od njih drugui tal. umjetnici uz slikarstvo bavili su se i skulpturom i arhitekturom. Arte dei Pittori obuhvaao je cijeli niz slikara, od obrtnikih slikara do tekstilnog dizajna i dekoratera, ak su i oslikavai figura (depentori de figure) bili primljeni meu kolege. (Cima se na zasjedanju gilde zalagao da dvojica depentori de figure umjesto samo jednog budu lanovi komiteta, ali je prijedlog odbijen; tek je polovicom 18.st. doveden red tipologije slikara) - S vremenom su slikari (ali saamo nekolicina njih) poboljala svoj socijalni status, a neki su dobili svakodnevnu financijsku potporu od ven. vlade umjesto da budu plaani po komadu: stranac Gentile da Fabriano dobivao je plau dukat na dan. Drugi su ak dobili i titule: Gentile Bellini je 1469. dobio naslov viteza od Njemakog Cara, a desetljee kasnije i insigniju u obliku zlatnog lanca od Sultana; Giovanni je 1512.g. radio za markizu Isabellu dEste od Mantove; Cima je 1490.g. radio za princa Emiliana od Carpija, a Carpaccio je 1511.g. radio za markizu od Mantove. Drer se 1506.g. osvrnuo na status slikara u Veneciji i u njegovom rodnom Nurembergu izjavivi; "Ovdje sam gospodin, a doma nametnik!". - Jacopo Bellini je na svojoj slici iz 1448.g. napisao U svojoj genijalnosti ove je forme nainio Bellini (slino i s Giovannijevom Pieta iz Brera) uesnik se zamoljava da vie samo ne moli i adorira svete likove u prikazima, nego i da se divi snazi umjetnika da probudi njihovu ivu nazonost. (Jacopo je vjerojatno ovaj humanistiki pristup pokupio od Albertija i posjeti Ferari 1441.g.; tu pobjedu Jacopa nad Pissanelom opisao je u stihu ven. humanist Ulisse degli Aleotti). - Poznati su i neki prvi vlasnici pojedinih djela: - Zuan Micheli (oficijelni guverner, sekretar Koncila manuskript oslikan od Jacometta; - Michele Vianello: ima Bellinnijevu Veera u Emausu, svoj portret od Antonella, autoportret i Prelazak Crvenog mora od Jana van Eycka. ): ima Belinnijevog Sv. Franju, ima i

25

VISOKA RENESANSA (1500 - 1540) - Prva dva desetljea 16.st. bila su iznimno plodna za ven.slikarstvo. Starija generacija predvoena Giovannijem Bellinijem ukljuujui i Cimu i Carpaccia, bila je jo uvijek aktivna jo je vladala slikarskom scenom ne obazirui se na promjene. Mladu generaciju predvodi Giorgione, ukljuujui Sebastiana del Piomba i Tiziana, koji su njegovali venecijansku verziju renesanse no svi su je zajedno transformirali i stvorili su lokalnu koja je ekvivalent Vasarijevoj maniera moderna od Leonarda, Michelangela i Rapfaela, u Rimi i Firenci. No ve 1510.g. Giorgione je bio mrtav, Sebastiano je napustio Veneciju i otiao u Rim te je sve ostalo na Tizianu da preuzme vodstvo nakon smrti Giovannija Bellinija 1516.g. Prvo je uvrstio svoju poziciju, a onda preuzeo primat nad ostalom mladom generacijom u Veneciji, zatim je proirio svoj krug oboavanja izvan Venecije na dvorove sjeverne Italije ak i na dvor Karla V., njemakog cara. - U dopunjenom izdanju Vite Vasari u ivotopisu o Giorgioneu iznosi tezu da ven. visoka renesansa nije autonomni fenomen nego da je direktno bila inspirirana ocem firentinske visoke renesanse, Leonardom da Vincijem. Vasari nije objasnio kako su Giorgione i ostale kolege mogli znati za Leonardov rad, te su i kasniji kritiari, kao to je Boschini, iznio svoju teoriju na stranu Firentinaca. Ali arhivska istraivanja u 19.st. otkkrila su da je Leonardo boravio u Veneciji u prvim mjesecima 1500.g., ba kada je Giorgione sustizao umjetniku zrelost. Istina je ipak da je glavni razlog Leonardova posjeta Veneciji bilo savjetovanje vezano s vojnim inenjeringom, te nije ispunio nikakve narudbe tijekom boravka; ali je sa sobom donio niz crtea te pobudio i stimulirao interes meu ven.slikarima i naruiteljima za njegova djela, ali i djela njegovih sljedbenika. - Drugi strani posjetitel, Albrecht Drer iz Nuremberga, dao je izniman doprinos stilskoj revoluciji prvih dekada 16.st. On je ve posijetio Veneciju i to 1494/5.g. kao mladi umjetnik i bio je duboko nadahnut iskustvom (slika Sv. Jeronima; tradicionalnu ven. temu, slino Cimovom djelu); drugi put boravio je u Veneciji 1505.g. kao gost lokalne bratovtine koja predstavlja expatriu Njemaca, Scuola dei Tedeschi, te je naslikao oltarnu palu za crkvu S. Bartolomeo di Rialto. Tako je nastala tzv. "Zabava" u ruinjaku; piramidalnom kompozicijom Bogorodice i Djeteta s grupom adoranata i anela muzikanata, daje homage s.c. od Bellinija kao i zavjetnoj slici duda Agostina Barbariga. No on ne imitira Bellinija u smirenosti, kontemplaciji i prostoru ve je njegova slika puna ivosti, prie, likovi su okarakterizirani u prirodnom okruenju. Veliki

uspjeh slike ne samo kod publike nego i utjecaja koji je ostavila na lokalne slikare. - Giorgioneskna revolucija zbila se upravo za vrijeme trajanja najvee krize u ven. povijesti. 1508.g. papa Julije II. i car Maksimilijan I., ba su ta dvojica bila predstavljena na pali Ruarija, i oni su osnovali savez Cambraisku liga da jednom zauvijek srue mo Venecije na Apeninima. 1509.g. Venecija je doivjela katastrofalan poraz kod Agnadella i tako izgubila terrafermu, a rebublika je skoro ugaena. No ona je ubrzo nakon zavretka rata 1516.g. ponovno povratila terafermu. No nikad vie nije postala svjetska velesila te je kroz diplomaciju traila status quo jer je bila okruena neprijateljima (Carpaccio, Krilati lav, 1516.). Mir je tako u Serenissimi trajao do njezina pada 1797.g. U tim stoljeima ona akumulirano bogatstvom troi na vlastitu promociju Mita. 1523/38.g. gradi se sklop Piazza San Marco idejom firentinskog arhitekta i skulptora Jacopa Sansovina, koji dolazi u Veneciju nakon pljake Rima 1527.g. Tako je stvoren mit o mirnoj, egzotinoj i bogatoj Veneciji koja je daleko i prua utoite od ratnih nemira koji haraju diljem Europe. Giorgione - Giorgione da Castelfranco, 1478. - 1510., umro od kuge. Bio je uenik Giovannija Bellinija. Njegova slikarska revolucija i sve njezine karakteristike mogu se nai na jednom njegovom djelu, tzv. Oluja; 1505/6, koju je prvi registrirao Marcantonio Michiel 1530.g. kod ven. patricija Gabriela Vendramina. Michiel je opisao sliku kao mali pejza na platnu koji prikazuje oluju, s cigankom i vojnikom. Nije jasno da li likovi igraju kakvu ulogu u prii koju se teko indentificira, ili su samo tipini anonimni stanovnici krajolika kojem prijeti oluja. Povijesniari umjetnost pokuali su ui u znaenje slike na bazi Michielovog kratkog opisa; ni jedna interpretacija nije zadovoljila strunjake da bi bila prihvaena kao konana. Novija gledanja ukazuju na to da je Michiel moda pogrijeio kod interpretacije likova, da moda enski goli lik na slici nije ciganka, a da muki lik definitivno nije vojnik jer ne nosi ni oklop ni oruje. U inventuri obitelji Vendramin 1569.g. muki lik je opisan kao pastir, no ni to moda nije posve tono, do ovog se zakljuka dolo zbog niza G. pejzanih slika i tadanjeg pokreta u tal. knjievnosti koji preferira pastoralu kao npr. u djelima Jacopa Sannazara Arcadia i Pietra Bemba Gli Asolani, koji su se inspirirali Teokratom i Vergilijem, u kojem je opisivano izgubljeno zlatno doba u kojem pastiri i pastirice, nimfe i satiri, vode ljubav i muziciraju u idilinim pejzaima. Iako nisu prisutni svi elementi slika sadri idilini krajolik, likove i raspoloenje (ugoaj misterije i poetine

27

sugestivnosti) kojim je Giorgione pokuao stvoriti ekvivalent pastoralnoj pjesmi, poesie, idiline scene u prirodi iji sadraj nije posve jasan, a temelje se na literarnim izvorima. Na temelju ovog otkria mogu se naslikani likovi promatrati i kao karakteri klasine mitologije. Novija hipoteza sugerira da se radi o mitu gdje prelijepi lovac Titan Jazion zavdi boicu Cereru (Demetru) i ona mu je rodila Pluta dok se gnjevni Jupiter (Zeus) javlja u obliku munje. No Giorgione ne daje likovima nikakve atribute (npr. za Cereru buket ita) pri emu se karakteri mogu prepoznati. - Slikom dominira krajolik i oluja. Iako su krajolici crtani i prije; Bellini, Sv. Franjo i Cima; Sv. Jeronim oni su pretrpani botanikim i zoolokim detaljima i uokvireni statinom kompozicijom strukture tla, dok je kod Oluje priroda u stanju promijena i meteoroloke drame. Giorgione nije linearan kao Drer (Madonna od ruarija) te je kao kod Leonarda obrisi su istopljeni s atmosferom i u kontrastu su s blistavom svjetlou i dubokom sjenom (tragovi sfumata kao i kod Leonarda). - Giorgine se nije detaljno pripremao, crtao kompozicije i prenosio ih na platna kao Bellini, ve je u grubo skicirao kompoziciju kistom na samom platnu. To je potaknulo pum. da pomou novije tehnike x-zraka proue njegova platna. Na Oluji se je tako otkrilo: da su ostaci zidina na lijevij strani trebali biti ?, i da je lijevi krajolik prikazivao daleke planine; na lijevom rijenom koritu tako je sjedila gola ljepotica koju je zamijenio stajei mladi. To je jo vie otealo pokuaj deifriranja teme slike. Nije pedantan poput Bellinija te doputa da se vidi platno, ponekad su nanosi boje prekinuti nedostatkom boje. - Samo je jedno Giorgionovo djelo tono datirano, a to je Portret Laure iz 1506.g., tako da se Oluja smjeta u razdoblje Drerova posjeta i Laure. - Giorgione: Madonna di Castelfranco, o.1498/1500.g.; prema stilu, tehnici i sadraju pripada tradiciji bellinesknih sacra convezacione. Osjeajni i vitki likovi, njeni i razvueni pejza moda su inspirirani Peruginom, ali s eleginosti jednog drugog svjetonazora. Nastala za njegov rodni grad, jedna od rijetkih sakralnih scena, koristio kombiniranu tehniku koja nije sasvim jasna. Madonna sjedi na visokom tronu u pratnji sv. Jurja i sv. Franje, a paravan od tkanine ih dijeli od idilinog pejzaa iza njih. Nema konverzacije, likovi meditiraju. Doaravanje teksture materijala, odsjaj metala i mekoa baruna. - Giorgione; Portret mladia, o. 1500.g.; dobro naslikan lik s gestom. Kompozicijsku formulu uzeo je od Bellinija, parapet i neutralnu pozadinu; no za razliku od Bellinija iji su likovi nepoznati srednjovjeni mukarci ovdje se radi o mladiu koji je bogato obuen i koji direktno

gleda u nas i poziva nas da podijelimo njegove najintimnije misli i osjeaje. - Giorgione: Djeak sa strelicom, o.1506.g.; zabiljeio ju je Michiel u kui katalonskog trgovca Giovannija Rama. Lik uoava prisutnost promatraa s minicioznim osmjehom te pomou strelice koju je naslonio na prsa iskazuje svoje raspoloenje. Androgena ljepota inspirirana Leonardovim tipom, nije realni portret, oito prikazuje mitoloki lik poput mladog Apolona. Utjecaj L. u tome kako lik polagano izlazi iz tame na svjetlo. - Giorgione: Tri faze ovjeka, 1500/5.g., i ovdje je teko dokuiti sadraj slike. Slika zapravo prikazuje sate pjevanja u kojem mladi u sredini ui pjevati madrigal. Slika je ujedinila religijsko pjevanje i erotinu ljubav koju je Giorgione pokupio od dvorske kulture Ferrare, Mantove i Milana i vjerojatni je odraz Leonardova posjeta Veneciji 1500.g., a takva e tema od onda nadalje biti popularna u Veneciji. Utjecaj L. u pozi ostarjelog ovjeka i psiho. likova. No jesu li likovi anonomni ili je to trostruki portret ostaje nepoznanica. - Giorgione: Portret Laure, 1506.g.; slika je skraena i nedostaje ruka i dio parapeta, tipinog Bellinijevog motiva (Leonardo; Portret Ginevre de`Benci: obje ruke su nacrtane) Naruitelji slike su moda ven. patricij Bernardo Bembi ili Cecilia Gallerani koja je boravila u Mantovi 1498.g. Portret je spoj Madonne Castelfranco, Uspavane Venere i Djeaka sa strelicom. Obuena u barun s krznom, u pozi svlaenja s jednom dojkom razotkrivenom ona zasigurno ne reprezentira visoko drutvo Venecije. Ona je dovedena u relaciju s idealnim likom iz prolosti, ljubavnica pjesnika Petrarce, koji je za nju napisao par soneta, a portretirao ju je Simone Martini (?). Po Petrarci idealna ljubav, kao ona prema njegovoj Lauri, ne moe biti naslikana jer je slikar ogranien vidljivom stvarnou i ne moe ui u duu modela kao ni u promatraa slike. No kako bi izazvao pjesnika i pokazao mo svoje umjetnosti nad abstraktnim jezikom pjesnitva, Giorgionova Laura ie prikaz njegove voljene i realnog portreta i u isti mah oivljava njezinu prisutnost osjeajem postojanosti. - Vodila se jaka debata na dvorovima sjeverne Italije, i Leonardo je bio ukljuen u raspravu, kako je slikarstvo nadmonije nad pjesnitvom i skulpturom. Skulptura se branila tezom da ju se moe promatrati sa svih strana dok je naslikani lik vidljiv samo s jedne strane. Vasari iznosi podatak da je Giorgione naslikao lik ovjeka koji je leima okrenut promatrau slike ali se njegovo lice i ostatak vide pomou zrcala koji se nalaze oko njega, tako je lik vidljiv sa etire strane. Moda je ovo samo legenda jer slika nije sauvana, ali postoje neke druge slike u kojima je G. oaran zrcalima, sjajnim oklopima i reflektirajuim povrinama.

29

- Giorgione je ostao izvan konteksta tradicionalnog slikarstva Venecije te nije slikao oltarne pale, narativne cikluse i religijske slike s polulikovima svetaca, njegov je rad profanog i literalnog sadraja, slikao je za privatne zbirke u kojima je uivala elita sofisticiranog ukusa. - 1508.g. prihvatio je narudbu da fresco slikama ukrasi vanjsko proelje Fondaco dei Tedeschi, okupljalite njemake zajednice trgovaca koja se nalazi u blizini mosta Rialta na Grand Canalu. Do 18.st fresco ciklus je bio uniten ali su neki likovi ostali sauvani na grafikama drugih umjetnika. Samostojei lik gole ene Nude (izraava spokojnu ljupkost) je poseban primjer u opusu G. jer se po prvi put pozabavio idejom antike skulpture. Slian akt ali u drugaijoj kompoziciji prikazao je na Usnuloj Veneri (Drezdenska Venera), 1510.g. (prvi puta ju je zabiljeio Michieli u kui patricija Girolama Marcella iz 1525.g.); ova originalna slika postala je prototip za bezbroj uspavanih aktova naslikanih u Veneciji u prvoj polovici 16.st. (Tizian: Venera Urbinska, 1538.g.). Ako usporedimo ovaj akt s onim na Oluji primjetit emo koliko je napredovao u samo godinu ili dvije. - Koncert u Prirodi (Concert Champtre), jo uvijek prijeporno autorstvo ove slike, sauvane u Parizu, u Louvreu, nastale oko 1510.g.: Giorgione (tipina poesia sadraj koji nije jasan, muzika, ljubav, pastoralni uici: sve su to motivi koje je u ven. slik uveo G.; ) ili Tizian (slinost i razlike s: Tri ljudska doba, iz 1513/15.g.)? Veina je istraivaa danas sklona prepisati je majstoru iz Cadorea. Prema najnovijim interpretacijama ogrnut crvenim platem je Apolon koji poduava sviranju Parisa u pratnji muza. Mlaa generacija - Neto stariji od Tiziana je Sebastiano del Piombo (1485 - 1547) ija su ranija djela bila pogrekom prepisivana Giorginu te je i prije Tiziana dao obol stvaranju visoke renesanse u ven. slikarstvu. - Sebastiano del Piombo, St. Louis of Toulouse, o. 1509.g.; zlatni motiv u nii kombiniran s fiktivnim mrammorom kao ven. tradicija, mladolik svetac djelom u polusjeni, s romantinim izrazom lica. - 1511. Sebastiano je napustio Veneciju i zaputio se u Rim gdje je postao blizak suradnik Michelangela. - Sebastiano del Piombo, Judita, 1510.g., na ovoj slici njegov rad poprima vlastiti skulpturalni karakter, iako se tradicionalno ova slika naziva Saloma novija istarivanja ukazuju da se tu ipak

radi o heroini Starog zavjeta, uzor u prelijepim polulikovima ena kao to je G. Laura, usvaja Giorgionov ali i Leonardov motiv pogleda preko ramena; omekani chiaroscuro, lik je modeliran prema skulpturalnoj jasnoi, pomaknuta kompozicija, lik je pomaknut u stranu; slika je slikana za najgorih napada cambraiske lige pa na neki nain slika simbolizira patriotsku heroinu; no ironija je u tome to e slikar ostatak ivota provesti na dvoru ven. protivnika. - Tizian, Madonna ciganka, o.1510.g.(slini s Giovannijem Bellinijem i Giorgionom, asimetrina kompozicija, krajolik s zalaskom sunca (Uspavana Venera); tizainova boja i prijelazi iz sjene na svjetlo...), i Mukarac u plavom odjelu, 1510/12,g.; slinost u kompoziciji s Juditom, okrenuta poza i poloaj ruke, fantastini kostimi. - Iako je mlai Tizian slikao portrete i polulikove Madonni naslikao je mnotvo varijacija na temu giorginesknih tema kao to su pastorale i idealne ljepotice. Be takvu ljepoticu predstavlja slika ena sa zrcalom, 1514/15.g., kao i kod Laure ona nije trebala predstavljeti odreenu enu ve ideal enske ljepote opisanu u sonatama (plava duga kosa, blijeda put, male i crvene usne poput koralja...); u pozadini se vidi i muka figura koja predstavlja njezina ljubavnika koji se navodno identificira sa slikarem, on u ruci dri zrcalo tako da se i promatra moe diviti njezinoj ljepoti sa svih strana (izazov slikarstva naspram skulpture koja je vidljiva sa svih strana, Giorgionov izazov). - Tizian, Tri ljudska doba, o.1513/15.g., no moda se radi i o mitolokoj sceni Dafne i Kloa koji su naputeni kao djeca, ponovno se sreu u ljubavi prema muzici da bi ih na kraju oplakao njihov otac; giorgioneovska tema koju je Tizian obradio na grub nain, ima poneto i od Michelangela i Raphaela; x-zrake otkrivaju slikarevu tehniku proceduru i otkrivaju nove probleme za ikonografe ( etri lubanje umjesto dvije...); neprestano experimentiranje i prilagodba slici (djevojka esto mjenja pozu...) za razliku od Bellinija koji je sve pripremio na crteu prije nego je poeo slikati. - Lorenzo Lotto (o.1480-1556/7) je bio blii tradiciji 15.st., a to se tie tehnike vrlo talentiran i originalni lan mlae generacije ven.slikarstva. - Lorenzo Lotto, Portret biskupa Bernarda de` Rossi, 1505.g.; prirodni nastavlja portreta Antonella i Alvisa Vivarinija, izvrstan portretist kombinira individualnost s intenzivnom ekspresijom (paysages moralises) - Slika i alegorije s kompleksnom ikonografijom; Lotto, Alegorija kreposti i poroka, 1505.g. (krepost simbolizira dijete, dok poroke pijani satir; bellineovskno nasljee, a krajolik inspiriran

31

Drerom) - Od njega su uglavnom naruivani oltarne pale i manje religijske slike. Bogorodica s Djetetom i svecima , o.1505.g., bellineovskna i cimeovska kompozicija pogotovo kod draperije, drerovski pejza s grupom sakupljaa prua u umi. - U ranijoj fazi boravi u Trevisu i radi za Bernarda de` Rossija, a gotovo nita u rodnom gradu Veneciji. 1506.g. kada zapoinje karijera Sebastiana i Tiziana on odlazi u Recanati u Markama da ispuni narudbu slikanja oltarne pale. Odsutan je iz Venecije u razdoblju od 16 godina te prvo radi u Markama, a onda u Bergamu, a kada se 1525.g. vraa u Veneciju sutuacija se dramatino transformirala od njegova izraza koji vie nije trend. Starija generacija - Giovanni Bellini zadrao je monopol u javnim narudbama oltarnih pala i historijskih slika sve do smrti 1516.g. - Gentile i Giovanni Bellini, Sv. Marko propovijeda u Aleksandriji, 1504/10.g.; Nakon smrti Gentilea u 1507.g. Giovanni je nastavio rad na djelu; prikaz Aleksandrije u prvom stoljeu oita inspiracija s San Marcom koji glumi hram Serapisa, minareti, obelisci, islamski kostimi, irafe i deve.... - Giovanni Bellini, Madonna s uspavanim Djetetom, 1505.g., piramidalna kompozicija s Djetetom koji poprima pozu rtve, krajolik hladnog jutarnjeg dana ranog proljea.... - Giovanni Bellini, Zakuska bogova, 1514.g., pod kraj ivota i utjecajem Giorginea po prvi puta slika alegorijske i mitologijske teme; ova je najpoznatija i bila je naruena od Alfonsa dEste za njegovu camerino, ured iznad bune gradske trnice, u palai u Ferari, ideja vojvode iz 1511.g. prvotno je bila da pozove umjetnike Fra Bartolomea iz Firence, Raphaela i Michelangela iz Rima da naslikaju niz platna koje e prikazivati poganskog boga vina Bakha i boicu ljubavi Veneru, no kako su neki umjetnici umeuvremenu umrli te nisu ispunili narudbe posao je preuzeo Tizian 1518/25.g. koji je preslikao Bellinijevu sliku kako bi je uskladio s novim platnim ciklusima (3 slike: Dolazak Bakha na otok Andros, Bakho i Arijadna: prema djelu Carmina od Cattullija; neki likovi poput satira koji se bori s zmijama inspirirani su pronalaskom Laokontove skupine); na slici je promijenio krajolik naslikavi snanu prirodu i nebo nabijeno energijom; Bellini je bio inspirirsn Ovidijevim Fasti, vedri sastanak bogova Olimpa koji se aste nektarom, ambrozijom i vinom, bogovi su prepoznatljivi po svojim atributim kao npr. Bakho koji je naslikan u liku

dijeteta s krunom od loze te puni vr vinom iz bave; neuspio pokuaj Prijapa da siluje Lotu; zamrznute poze likova, planirana kompozicija iz albuma crtea iz 1496/1505.g i neuspjela dogovora iste teme za groficu Isabellu od Mantove za njezin privatni aparman u palai. - Giovanni Bellini, ena sa zrcalom, 1515.g., iako je mnogi nazivaju Venerom iz saznanja da je moda bila inspirirana kipiem boice koju je posjedovao njegov brat Gentile, no zapravo je to jo jeda idealni enski lik po Giorgionovom tipu Laure i najnovje Tizianove slike ena s Zrcalom; presavijeni cartollino kao pismo ljubavnika odbaeno na krevet u kojem govori da e kroz ovu sliku njezina ljepota biti sauvana zauvijek i postati besmrtna; zrcalo je simbol tatine povezano s mladou i ljepotom. - Cima i Carpaccio dali su svoj doprinos u novom anru mitolokih slika. - Cima, Endimionov san i Midin sud, 1505/10.g., mali tondi koji su vjerojatno sluili za dekoraciju instrumenata poput spineta; povezivanje slikarstva, muzike i pjesnitva ali bez poesie; njegov stil je postao meki, sugestivni krajolik, proporcije likova i detalji biljaka i ivotinja u pozadini jo su povezani s tradicijom 15.st. - Carpaccio, slab odaziv anru jer je u prvoj dekadi 16.st. radio za dalmatinsku bratovtinu u Veneciji, Scuola degli Schiavoni; Sv. Juraj krsti Kralja i Princezu, 1507/8.g., kompozicija slina s ciklusom ivota sv. Urule i Dolazak engleskog ambasadora, koji su nastali desetljee prije; zamrznuta procesija koja se kree od lijeva na desno, scenski set pozadine, slijedio je Gentilov primjer Propovijedi sv. Marka u Aleksandriji te je likove odjenuo u orijentalne kostime te izmislio egzotinu arhitekturu jer se radnja deava u Libiji u sjevernoj Africi gdje je sv. Juraj ubio zmaja. Scuola degli Schiavoni imala je sreu i dobila kvalitetne radove, a za nas je znaajno i to da su sauvani u izvornom prostoru, albergo. Posljednji rad iz ciklusa je Sv. Trifun tjera demona, 1508.g. najslabije djelo iz ciklusa i do 1514.g. ve je odreen kao umjetnik te ne mijenja inspiraciju i znaajke svojeg slikarstva. Tizian: Zrelo razdoblje - Tizian je roen 1488/90.g. u Pieve di Cadoro, gradiu u Dolomitima (otac mu je slubenik Gregori Veccelli). S deset godina seli s bratom Francescom u Veneciju; Kod strica Antonija otkriva da ima umjetniki dar te zapoinje kolovanje u bottegi Zuccato, sposobni muziari; kasnije se seli u radionicu Gentilea Bellinija, jednu od najuglednijih u Veneciji; umire od kuge 1576.g.

33

Tizian: Uznesenje Bogorodice/Assunta ; u posljednjoj godini Bellinijeva ivota 1516.g. Tizian je pruzeo narudbu za veliku oltarnu palu (7m) slikanu na drvenoj podlozi za glavni oltar bazilike franjevakog reda dei Frari u Veneciji; izloena 20.III.1518.g. Do te narudbe uglavnom je slikao portrete, polulikove svetaca ili alegorijske teme, imao je mnogo javnih narudbi poput: fresco slikarija na Fondaco deTedeschi; Scuola del Santo u Padovi. Malo samouvjereno daje ponudu da radi u Sali del Maggior Consiglio i iako je ponuda prihvaena tamo poinje raditi tek 30-tih g. Nakon Bellinijeve smrti postaje neprikosnoveni vladar ven. slikarstva sve do Tintoretta. - Iako je tama Uznesenja idealna za glavni oltar posvean Gloriji, ostali marijanski ciklusi poput Krunjenja, sacra converzacione mnogu su uestaliji u ven slikarstvu pogotovo na oltarnim palama. U ovom sluaju pretpostavlja se da je sam umjetnik predloio franjevcima temu znajui za dramatine mogunosti koju prua tema Uznesenja. Likovi apostola ispunjavaju zemaljski dio kompozicije koji podiu ruke u udu prema Bogorodici koja je i sama podigla ruke od ekstaze koja ju vodi u zagrljaj Bogu Ocu. Nju okruuju muzicirajui aneli u formaciji poput girlande. Lik Boga Oca postavljen je blago dijagonalno kako bi se izbjegla statina simetrija, istie se na zlatnoj podlozi i pridonosi osjeaju kretanja koji preplavljuje itav prizor. Kosa i draperije kao da plutaju na povjetarcu; tonovi su u crvenoutom suglasju. Energiju slike postie blago uruenom tektonikom konpozicijom u koju smjeta likove. Eksploziju svjetlosti postie bojom te uporabom sjene i svjetla na piramidalnu kompoziciju Bogorodice i Apostola odjevene u crveno, zlatnim krugom u gornjem dijelu slike iz kojeg izvire razvueni trokut s likom Boga Oca koji ujedinjuje cijelu kompoziciju. Assunta se mnogo usporeuje s Raphaelovom Transformacijom. Iako je mogao naii na crtee maniristikih tendencija pred kraja Raphaelova ivota djela se meusobno razlikuju; namjetene i akademske geste, razlika u prikazivanju prostora i stvarnosti. Tradicija je u uporabi zlatne boje i Bogorodiine poze orantice s biz. ikona. Efekt slike u mramornom okviru koji je smjeten u nizu apsididalnih gotikih prozora daje reprizu dogaaja Uznesenja. - Radi mitoloke scene za ferarskog vojvodu Alfonsa D`Esta, no takve narudbe nije mogao oekivati u Veneciji gdje se eventualno naruuju oltarne pale ili povijesne teme. Na podruju oltarnuh pali radi revoluciju a dva najznaajnija nastala su za Frare i jedno za SS. Giovanni e Paolo. - Tizian, Pala Pesaro; prva je nastala za obitelj Pesaro i to za oltar u bazilici Frari izmeu 1519/26.g. koja prikazuje tradicionalnu sacra converzacine, Madonna s Djetetom na visokom

tronu sa svecima i mukim potomcima obitelji (naruitelj biskup Jacopo Pesaro; djeak u srebrenoj odjei..). Atektoninost postie tako to cijelu kompoziciju pomie za 45. Dva stupa bez vidljivih graevinskih funkcija daju osjeaj monumentalnosti. Igra pogleda i kretnji je revolucionarna: Madonna gleda prema J.P, dok dijete razgovara s sv. Franjom koji pokazuje na lanove obitelji, a i pogled drugog franjevca upuen je njima... Madonne s Djetetom su daleko stvarnije, ljupkije i odgovaraju duhovnoj ljepoti tijela i uzvienosti due. lanovi obitelji Pesaro vrhunski portretirani, psiholoki portreti. - Tizian, Pala Ubojstvo sv. Petra Muenika, 1526/9.g., izvorno u SS. Giovanni e Paolo ali je izgorjela u poaru iz 1867.g. (zajedno s Bellinijevom Sv. Katarinom Sijenskom); jedno od najcjenjenijih Tizijanovih djela, narueno od lokalne Scuole Piccole (u natjeaju sudjeluju Palma Stariji i Pordenone) a posveenoj dominikanskom propovjedniku Petru koji je ubijen od plaenika dok je putovao s kolegom fratrom kroz ume sjeverno od Milana. Tizian je naslikao toan trenutak smrti u kojem rtva gleda prema nebu i ugleda viziju anela koji mu nose palmu muenitva, a prestraeni drugi fratar bjei kao noen vjetrom. Poznato nam je putem brojnih kopija i bakroreza. - Tizian, Prikaz Bogorodice u Hramu, 1534/38.g. za Scuolu Grande di S. Maria della Carita; arhitektura na slici prema Sebastianu Serilu i Jacopu Sansovinu; - Tizian, Bitka kod Spoleta, za Salu del Maggire Consiglio u 30-tim, a ponudu je dao i dobio 1513.g. vjerojatno ju je zavrio pod pritiskom da izgubi narudbu koju bi mogao preuzeti Pordenona 1537.g.; nestala u poaru 1577.g. - Tizian, Portret Federica Gonzage, 1529.g. - Tizian, La Bella, 1536.g. - Tizian, Urbinska Venera, 1537/8.g.; naslikana za Guidibalda II. della Rovere, vojvodu od Urbina, moda povodom slavljenja braka; premjetena je 1631.g. u Uffizi, Firenca; prekrasna smrtnica u interijeru a ne u idilinom krajoliku, nedostatak Kupida; promatra otvorenih oiju, senzualna gesta ruke kojom skrea pozornost na svoje meunoje vie no to ga skriva; nema nieg vulgarnog ni pornografskog samo senzualnost u slavljenju enskog tijela. - Mnogo znaajniji patron bio je car Karlo V., njemaki car; naruivao je od Tiziana portrete, a Portret Karla V. sa psom, 1532/33.g. po prvi put slika itav lik u stojeem stavu i taj novi portretistiki model odmah postaje uspjehom. Dobio je od cara titulu dvorskog palatina i viteza te je tako postao najbolje socijalno rangirani slikar uope.

35

Tizianovi suvremenici - Iako su mnogi umjetnici napustili venecijansku scenu (Giorgione, Sebastiano, Lotto) Tizian ipak ima suparnike u mlaoj generaciji kojoj i on pripada, ovo su neki od njih: - Palma Stariji (Vecchio), (o.1490-1528) dobar slikar ali kratka karijera, umire 1528.g. Palma Stariji (Vecchio), Madonna s Djetetom i svecima, 1518.g.; poznat po svojim Madonnama koje smjeta u prirodu Palma Stariji (Vecchio), Jakov i Rahela, 1525.g. Palma Stariji (Vecchio), Venera i Kupid, 1520/5.g., akt u prirodi Palma Stariji (Vecchio), Flora, 1520/25.g., polulik ljepolice - Giovanni Gerolamo Savoldo, (o.1480/5-1548), radi oltarne pale ali i djela za privatne kolekcinare. Savoldo, Sv. Jeroni u pustinji, 1527/30.g., Savoldo, Portret Gastona de Foixa, 1527/30.g.; prikaz lika s zrcalima kao dokazna vjeba Savoldo, Pastir s frulom, 1535.g.; " iako odjeven u pastira gospodina se lako da prepotnati" - Paris Bordone, (1500-1571) iz Treviza, kao djeak stie u Veneciju, kolovanje u T. bottegi. Paris Bordone, Ljubavnici, 1525.g.; portret, temu i alegoriju sve u jednom; vjenanje s svjedokom Paris Bordone, Ribar dostavlja prsten, sred.1530.g.; za albergo Scuole di San Marco, posljednja scena iz ciklusa to ju je zapoeo Gentile Bellini; siromaan ribar dostavlja dudu mistini prsten to mu ga je posthumo dao sv. Marko; dud Andrea Gritti zasluan za arh. zbivanja na trgu san Marco.

Lotto i Pordenone u Veneciji - Lotto i Pordenone bili su Tizianovi suvremenici ali su njihove karijere bile usmjerene na provinciju. Lotto se 1525.g. vraa u Veneciju i tu ostaje do 1549.g. Pordenone se 1527.g. seli iz Friulie, regije u Venetu, u Veneciju i tu ostaje do smrti 1539.g. Lotto je bio rafinirani i senzualni, no Pordenone je pobrao vei uspjeh kod publike i vie je

utjecao na ven. slikarstvo. - Lorenzo Lotto, Milostinja sv. Ante, zavrena 1542.g., pala za SS. Giovanni e Paolo. - Lorenzo Lotto, Madonna s Djetetom i svecima u prirodi, 1528/30.g., - Lorenzo Lotto, Portret Andrea Odonija, 1527.g., horizontalni format, slika trgovca umjetnina, kolekcionara starina i renesansnih slika koji je i rafinirani intelektuaci, obavijen toplom i nijansiranom sjajnom bojom. Uglavnom izvozi svoja djela u provinciju, marginalni status. - Lorenzo Lotto, Portret Lucrezije Valier kao Lucretia, 1533.g. Giovanni Antonio de Sacchis Pordenone (o.1483/4-1539) je zapoeo kao fresco slikar za crkvu San Rocco; slika Stari zavjet za klaustar S. Stefana; dekoraciju za Scuolu di San Francesco...imao je snani svijest o suvremenoj toskanskoj-romanskoj umjetnosti, bio je 30-tih glavni protivnik Tizianu po nadmonosti u venecijanskoj koli. - Pordenone, Sv. Martin i Sv. Kristofor, 1528/9.g., - Pordenone, Oltarna pala blaenog Lorenza Giustinijanija, 1532.g., miiavi monumentalni likovi, odnos prema tradiciji: motivi mozaika u konhi apside poput Bellinija, sfumato, stilizacija... KASNA RENESANSA (1540-1590) - Iako se od 1981.g. tvrdi da je 1840.g. poetak manirizma u Veneciji zato jer u nju stiu dvojica predstavnika manirizma alla Toscana, Francesco Salviati i Giorgio Vasari; istina je da dijalog postoji od 40-te sa centralnom Italijom, a reena maniristika faza (bolje je rei utjecaji) gotova je do 1560.g.; zato je ovo razdoblje bolje nazivati KASNA RENESANSA jor traje do 1590.g. Tizian umire 1576.g. ali se na neki nain povlai 1550.g. kada javne narudbe za crkve, palae i bratovtine poinju dobivati Tintoretto i Veronese. - 1571.g. bitka kod Lepanta, - 1574.g. Kralj Francuske Henry III., posjeuje Veneciju, - ureenje Dudeve palae zbog poara 1574.g. i 1577.g.; ureenje Piazze poelo je 30-tih za duda Grittija pod arhitektonskom reijom Sansovina; Palladi gradi S. Giorgio Maggiore (1565), i Redentore/Spasitelj (1577). - tolerancija prema protestantima zbog: tradicionalno rivalstvo s papom, od dravnog znaenja trgovanja s sjevernom Njemakom, - Tridentinski koncil, 1564.g.; sada se scene Mit o Veneciji sele sa oltara sakralnih graevina na zidove i svodove javnih povrina; Posljednje veeri od Tintoretta i Veronesea kao didaktike

37

slike centralne kranske misli o misteriji Euharistije. Igranje Manirizma - Francesco Salviati (1510-1563), boravio u Veneciji dvije godine od 1539. do 1541.; doao je vjerojatno radi ispunjavanja narudbe za obitelj Grimani koja je gajila simpatije prema romanskoj umjetnosti te je za njih radio dvije dekoracije za svod Grimani palae blizu S. Maria Formosa; radio je i Oplakivanje, 1540.g. za obitelj Bernarda Mora. Karakteristike: teatralnost, pretjerana elegancija gesti, delikatni linearizam, suptilno poliranje povrina, precizni detalji, meature skoro nepimjetne, sjajan crte, dekorativnost povrine; njegov boravak u veneciji nije utjecao na ven. slikarstvo jer je i prije obitelj Grimani imala Raphaelove crtee... - Lambert Sustris (o.1515-?1584); roen i vjerojatno uio u Amsterdamu, u Tizianovu radionicu uao sredinom 30-tih kao specijalista za krajolike te je on moda zasluan za krajolik na Prikazanju Djevice u Hramu; pratio je Tiziana na putovanjima u Augsburg 1548 i 1450/1.g.; - Venera, Kupid i Mars, 1548/52.g.; likovi Parmigianinovi, colorito venecijanski... - Andrea Medolla/Sschiavone; Andrija Meduli (o.1515-63); gdje je mogao upiti manirizam? Roen u Zadru, radio u Veneciji od 1538.g. pod snanim utjecajem Parmigianina, da li je bio njegov uenik? no neki su dokazali da je bio samouk, a da je Parmigianinov opus upoznao putem grafika. Faktura i colorito tipino venecijanski, dok je crte Parmigianinov. - Diana i Kalisto, o.1548/50.g.; kompzicija friza, no boja je bez presedana, ak i u radovima Tiziana nema takve, daje ivost i energiju likovima. - Navjetenje, o.1555.g.: slikane kao par ploa za pokrov orgulja za S. Pietro in Belluno; ljupkost anela, probuena je pokretima boje i kista, a zalaz sunca i marijina soba materijaliziraju se uz pomo boje i svjetla (izvijeni stupovi, spiralne poze likova sve podsjea na toskansko-rimski moderni nain (manirizam)) - Djela Sustrisa i Schiavonea koincidiraju s djelima mladog Tintoretta. - Tintoretto, Apolon i Marsia, 1544/5.g.; maniristiki crte, venecijanski colorito; ovu dekoraciju radio je za Pietra Aretina i nije sluajno da ponavlja Salvatijevu temu iz palae Grimani, no on ubrzo naputa takvu planiranu i dekorativnu kompoziciju vjerojatno jer nije angairan za dekoraciju u itaonici Marciana, knjinice na Piazzi San Marco. Sansovino je prvotno zamisli mramorni svod ali kako se je ovaj uruio 1545.g. zamijenjen je drvenim svodom s prostorom za 21 rondo. Sedam slikara (Schiavone, G. Salvati, Battista Franco, Veronese...) je 1556.g. bilo

angairano da naprave po 3 ronda (medaljona), ciklus je trebao sadravati mitoloke likove i personifikacije Venecije. - Giuseppe Salviati (1520/5- 1575) bio je Francescov uenik i nasljednik imena; Mudrost (Minerva/Atena) izmeu Bogatstva i Kreposti, 1556/7.g.; likovi su teki i skulpturalni, - Veronese, Muzika, 1556/7.g.; kazalina ceremonijalno uzviena pedstava gdje dostojanstvo, ljepota tijela predstavlja moralnu uzvienost; geometrijska prspektiva, nadljudske savrene anatomije, vizualna rasko kojom doarava dramatinost prostora i aktera; boja i svjetlo, koloristika kompozicija, suptilno suglasje, prikazi scena jakog svjetla u jasnoj punoi... Tizian: kasna faza - Povezanost s obitelji Farnese; 1542.g. slika unuka pape Pavla III., Ranuccia Farnesea; Tizian 1545.g.odlazi u Rim da bi osobno isporuio Danaju za kardinala Alessandra Farnesea, koji je na dvoru u Urbinu vidio Urbinsku Veneru, a x-zrake pokazuju da je Danaja imala slinu pozadinu kao i U.V.(neki kau da je lik Danaje inspiriran kurtizanom Angelom, kardinalovom ljubavnicom) - Tizian, Pavao III. i neaci, 1545/6.g.; uz starog papu na slici se nalaze dva neaka, kardinal Alessandro i Ottavio Farnese; papina desna ruka: dojam nedovrenosti, nonfinito, nova tehnika koju Tizian isprobava; uzori u klasici (Miron, Baca diska) i u suvremenoj umj. (Michelangelo) - Tizian, David i Golijat, 1546/7.g.; pada pod utjecaj herojskog klasicizma, likovi su jake grae a krajolik jednostavan, moda zato jer je djelo nastalo izmeu proputovanja za Rim i Augsburg; izvorno se djelo nalazilo na svodu crkve San Spiito in Isola u pozlaenim okvirima Jacopa Sansovina; na ovim slikama on je odbacio quadro riportato (normalna perspektiva, slikano kao i kod zidnog slikarstva samo u okviru, npr: Tintoretto) i quadraturu (tema se gleda promatraevim oima, direktno od dna, npr: Mantegna) ve slika scene koje promatra promatra s pozicije kao da se dogaaju iznad njegove glave. - Za posjeta Augsburgu Tizian slika Karla V. na konju, slika je inspirirana pobjedom kralja nad protestantima kod Mhlberga; kralj u sjajnom oklopu kao novi Konstantin i novi Karlo Veliki koji brani pravu religiju od one krive kao i politiki integritet njegova svjetskog carstva; facijalna ekspresija, plamena pogleda i stisnute eljusti kao da govori kako je suvie kasno da se promijeni povijest: poznato je da su Karlo i Tizian postali prisni prijatelji a to govori i portret Karla V. u naslonjau iz 1548.g.; ovdje je kralj prikazan kao prerano ostario suveran, obiljen naporom i

39

patnjom od kostobolje. - Nako to 1556.g. Karlo V. abdicira, najvei naruitelj postaje njegov sin Filip II., panjolski kralj koji e postati carem. Susreli su se u Milanu 1549.g. gdje je Tizian darovao Filipu kopiju Farneseove Danaje i posljednji put u Augsburgu 1550/1 kad su se sporazumili da mu za godinju plau redovito alje sakralne i mitoloke slike, ova suradnja traje do slikareve smrti 1576.g. - Poesie za Filipa II.; ciklus od 7 slika(Venera se oprata od Adonisa, Diana i Akteon I., Diana i Akteon II., Otmica Europe, Diana i Kalisto, (Medeja i Jason, Perzej i Andromeda ) koje radi u periodu od 1554/1562.g., mitoloke scene raene po literalnim izvorima Ovidijeve Metamorphoses i ostalih klasinih pisaca; imaju duboku alegoriku-moralnu poruku i sloeni ikonografski program; dolje navedene slike prikazuje u oba sluaja okrutnost Venere s njezinim antagonistima, nevinim rtvama Akteonom i Kalistom. - Diana i Akteon, 1556-9.g.; Akteon zatie Veneru pri kupanju nakon ega ga ona pretvara u jelena kojeg vlastiti psi raskomadaju; - Diana i Kalisto, 1556-9.g.; Venera naredi nimfama da razotkriju sramotnu trudnou Kaliste koja je zatrudnjela s Jupiterom; nakon ega Kalista biva od Junone pretvorena u medvjedicu; - on je velemajstor uljenog slikarstva, boje su intenzivne, slika u mrljama, potezi kista ga ne zanimaju, prstima nanosi boju, zanima ga svjetlosni efekt koji e dominirati njegovim kasnijim djelima; dematerijalizacija tijela kao dio ovih metamorfoznih pria. - Sv. Jeronim, 1571/75.g., posljednja slika koja je isporuena Filipu II., estok i dramatian prizor prirode, rodne ume Cadorea; - Pieta, 1575/6.g.,slika je bila namijenjena Tizianovu grobu u Frariju ali nikad nije upotrijebljena; zavrio ju je Palma Giovane naslikavi putta bakljonou; alegorijski prikaz Mojsija i Crkve, prikaz zlatnog mozaika u konhi apside s kristolokim simbolom pelikana koji razdire grudi da bi nahranio mlade (ljubav prema sinu Oraziju koji umire od kuge), Marija Magdalena u zanosu jecanja... Teorija i kritika - dvije kole: Firenza i Venecij/ Michelangelo i Tizian/ disegno i colorito - Paolo Pino, Dialogo di Pittura, 1548.g.; - Lodovico Dolce, Dialogo della Pittura ili L`Aretino, 1557.g.; pisano kao dijalogna rasprava P. Aretina

- Vasari, Vite, 1550/68.g. Pietro Aretino, pjesnik, doao u Veneciju 1527.g. zajedno s Jacopom Sansovinom, umro naglo i iznenada 1556.g. Najbolji Tizianov prijatelj, zasluan za Vasarijev posjet Veneciji 1541.g. i Tizianov posjet Rimu 1545.g.; posrednik izmeu Tiziana i palaa Ferare, Mantove, Urbina, Rima, Augsburga, Brussela, Madrida...; citira Tiziana u 225 pisama, a Tizianu poslao 144 poslanice; - Tizijanova veliina je u sistemu bojanja, colorito, tako njean i tako blizak tonovima prirode...bojom postie razna razpoloenja bila ona sretna ili tragina. - Vasari: " venecijanski slikari (Tizian, Giorgione, Palma, Pordenone) pod armom boje izgubili su znanje crtanja" - Marco Boschini, Carta del Navegar Pittoresco, 1660.g. Jacopo Bassano i Venecija - Jacopo Bassano (o.1510.-1592.) bio je rodom iz gradia Bassana del Grappa u terrrafermi, otac mu je lokalni slikar Francesco del Ponte Stariji, bio je uenik Bonifacia a kasnije se vraa u obiteljsku bottegu; tu radi zajedno sa svoja tri sina: Francesco Mlai, Leandro i Girolamo; postie zavidan odaziv meu venecijanskim sakupljaima; bottega je znaajna i po knjizi rauna koje vodila u razdoblju od 1525. do 1555.g.- uplata, isplata, nain rada, uenici, procedura izrada slike u bottegi; preuzimaju tipologiju manirista, Parmigianinov crte ali je boja i tekstura Tintoretova; -sigle: specifina ikonografija, bassanesna rjeenja scena u prirodi...; njegovo se slikarstvo moe odrediti s 3 elementa: 1)puki realizam, najnovija odrednica venecijanskog slikarstva, vraanje temama puke pobonosti jo iz srednjeg vijeka; grubost, rustikalnost... 2)svjetlo i boja tipino venecijanska, 3)smjele poze i skraenja. - Poklonstvo kraljeva, 1542.g. - Put za kalvariju, 1550/1.g. 1)- Sveti Petar i Pavao, o.1560.g., dio oltara za Jezuite, S. Maria dell`Umilita 2)- Polazak za Kanaan, o.1575/80.g. 3) Tintoretto

41

- Jacopo Robusti / Jacopo Tintoretto (1519-1594), posljednji predstavnik zlatnog doba; sin bojadisara, ovjeka koji je bojao tkaninu i odtuda nadimak u njegovu imenu; roen u Veneciji, upa santa Maria della Orto; biograf Ridolfi daje podatke o slikarevu ivotu, sin Domenico, ker Marietta i zet Sebastiano Casser; sigle: gusti namazi boja, dojam nedovrenosti slika, ujedinio Michelangelov crte s venecijanskom bojom i specifino oblikovanje povrine... - Pranje nogu, 1547.g., za Scuola del Sacramento iz S. Marcuola; prikazuje pranje nogu to je inila i bratovtina kao godinji ritual ovjenosti i bratske ljubavi imitirajui Krista; detalji svakodnevnog ivota, viestruka oita...neobinost kompozicije jer su Isus, Ivan i Petar pomaknuti u lijevi ugao moda zato jer je slika bila smjetena na lijevom zidu kapele... - udo roba, 1548.g., za primau sobu Scuola di S. Marco; nastala za Tizianova boravka u Augsburgu ova je slika Tintorettu istog trena pribavila glasovitost, privukavi zanimanje Pietra Aretina i prijateljstvo Jacopa Sansovina; centralna i kompaktna kompozicija, kazalina postava likova s scenskom arhitekturom iza njih; dvojica likova se istiu u masi, a to su nagi lik kranskog roba koji je svojom pozom postavljen u dubinu (paralelno naglo skraenje) i Sv. Marko. - Odnoenje tijela sv. Marka, 1562-6; neobina kompozicija, pozadinska arhitektura, strme perspektive, oaravajua svjetlost, turbulentno nebo...; (El Greco, slikar sa Krete, Krist lijei slijepca, 1567/70.g.); - Scuola Grande di San Rocco, bratovtina je utemeljena kao Scuola Piccola ali zbog najezde kuge i velike popularnosti sveca zatitnika, ije je tijelo deportirano iz Francuske 1485.g., bratovtina se obogatila te je uz crkvu sagradila raskonu kuu okupljanja 1564-7. Tintortto je primoran na samopromociju, radi brzo te bez naplate dostavlja panele za svod alberga, ostali rivali poput Veronesea, Giuseppea Salviatija i Federiga Zuccarija su uvrijeeni takvim ponaanjem. Za istu bratovtinu godinu kasnije radi i Raspee,1565.g.; teatralno osvjetljenje centralni lik Krusta na kriu, razvuena kompozicija....Kompleksni ikonografski program, svaka scena na zidovima ima tipoloku paralelnu scenu iz Starog zavjeta na svodu, npr. Skupljanje mane, o.1577.g. i Posljednja Veera, 1579-81.g. (dijagonalna kompozicija uronjena u mrak) Openito govorei jo uvijek preferira potez kista koji oblikuje crte, napusti je plasticitet; svjetlosni akcent govori to je vano na slici; boja je ograniena i u suglasju je smekastih tonova zbog este napuenosti kompozicije, jaki chiaroscuro. - nema interes ta portrete ili mitoloke cikluse iako ih je tijekom karijere slikao, evo primjera;

- Portret Marca Grimanija, o.1575/80.g., slinost s Lottom i Tizijanom - Podrijetlo Mljene staze, o.1580.g.; ogranien kao slikar mitolokih tema, slika je nastala za Rudolfa II. kao jedna od etiri slika iz prikaza Herkulova ivota; bogat izbor boje, chiaroscuro je blag, draperije su bogate punoom i teksturom, selektivno osvjetljenje.... - Oplakivanje, 1592-4.g.; nastalo za Palladijevu crkvu San Giorgio Maggiore, slikanu za funeralnu kapelu benediktinaca, poput Tizijanove Pieta i ovdje imamo autoportret umjetnika u liku Josipa iz Arimateje; raspoloenje melankolino, izrazi lica se teko iitavaju jer su likovi u sjeni, Kristove rane se udvostruuju mrljama krvi na draperijama; s druge strane tako poloeno Kristovo tijelo koje nogama dotie mramorno postolje predstavlja euharistijsku rtvu i sakrament koji se izvrava podno pale istiui teoloku vanost samortvovanja Krista. Veronese - Paolo Caliari / Paolo Veronese (1528-1588); sin kamenorezaa. Veronese je uio u rodnom gradu Veroni pod lokalnim slikarom Antonijem Badilijem; U Veneciju je doao 50-tih kao formiran slikar koji je kroz dva desetljea boravka u gradu malo modificirao svoj stil. - Darijeva obitelj klei pred Aleksandrom, o.1565.g.; slikana za plemenitu obitelj Pisani; tema je uzeta iz antike povijesti; likovi se mogu identificirati s obitelji Pisani; bogata paleta boje kojom doarava povrinu teksture od sjajnih oklopa do krzna, svile, brokata; likovi nisu ni statini ni dramatini ve se kreu u ritmu friza koji je paralelan s pozadinskom plonom arhitekturom; esto nema srednjeg plana, prvi i stranji plan, likovi u prvom planu su monumentalniji ali to nisu miiavi likovi Michelangela ni pretjerano ljepukasti kao kod Parmigianina. - 1557.g.; oslikavanje medaljona za Marcianu, dobio od Tiziana zlatni lanac i pohvalu; - projekti za svodove Dudeve palae 1553-4.g. i crkve S. Sebastiana 1555.g.; 1556 do 1565.g. radi inventar crkve ukljuujui: svodne slike, fresco slikarije na gornjim dijelovima zida, slke na orguljama, narativne scena za bone zidove, oltarnu palu za glavni oltar. Svodne slikarije prikazuju 3 scene Starog zavjeta: Ester kao prefiguracija Bogorodice, Triumph of Mordecai...Pala na glavnom oltaru Bogorodica s Djetetom u gloriji sa svecima u okviru kojeg je dizajnirao sam Veronese, na neki nain predstavlja daljnje igranje temom sacra conversazione gdje Madonnu i anele smjeta u oblake a sveci poput Sebastijana vie nisu statini ve se klanjaju, klee, ustro gestikuliraju...slinost u kompoziciji s Palom Pesaro. - Martirij sv. Jurja, S. Giorgio in Braida, o.1564.g.; meu odlukama Tridentskog koncila slikarima se preporua prikazivanje znaenja prizora na neposredan i patetian nain, kako bi

43

vjernik bio zadivljen primjerom kreposti, didaktika funkcija umjetnosti. Smatra se da je temu Veroneseu preporiio prelat Daniel Barbaro kad se vraao sa koncila, te je Daniel zajedno s bratom Marcantonijom od Paladija naruio vilu Barbaro u Maseru blizu Cactelfranca, a Veronese je bio zaduen za fresco slikarije. Postalo je jako popularno iz raznih razloga posjedovati ba takvu graevina u terrafermi. Stvorio je iluzionistiki sistem prepun slikarija na zidovima koje su omeene elementima poput stupova, nia, balustrada koje stvaraju granicu realnosti i fikcije. - Veera u kui Levijevoj, 1573.g., zbog sadraja slike zavrio je pred Inkvizicijom; kada je 1571.g. Tizianova Posljednja veera izgorila u refektoriju SS. Giovanni e Paolo, Veronese je napravio zamjenu, no slika je promijenila ime; i ovdje cijela slika predstavlj iluzionistik prostor koji se preko platforme i balustrada spaja sa stvarnim prostorom refektorija; lik Krista je smjeten ispod centralne arkade dok se lik Jude prepoznaje kao lik koji odmie lice Kristu i kraj njega sjedi crni pas; tiha drama u centralnoj arkadi nasuprot uurbanost posluga i gostiju u bonim; dominacija arhitekture a likovi su poput kota u prostoru; pred Inkvizicijom je morao objasniti umetanja: klaunova, pijanaca, Njemaca, patuljaka, Mariju Magdalenu...branio se tezom da je naslikao veeru u kui imuna no kako tamo jo nije bila prisutna M.M., sliku je teoloki obranio manje poznatom epizodom veere kod Levija. - Portret ovjeka, o.1560.g.; cijeli format - Bella Nani, o.1560.g.; briljantnost tehnike izvedbe haljine - Venera i Adonis, Kefej i Proklo o.1580.g., par slika slikano za cara Rudolfa II., Kupid eli uutkati psa koji budi zaspalog Adonisa ne bi li krenuli u lov u kojem e ga rastrgati veprovi; - U radionici mu pomau brat Benedetto i sinovi Gabriel i Carletto posebno nakon poara u dudevoj palai 1574 i 1577.g.; oni su i njegovi nasljednici (heredes Paoli) nakon Paolove smrti 1588.g. - Posljednja veera, o.1585.g.; postavljena je na lijevi zid crkve S. Sofie, kao kod Tintoretta, pa je asimetrina kompozicija prilagoena glavnom oltaru - Instituciji euharistije, Krist dijeli kruh i vino kleeim vjernicima; - Agonija u vrtu, o.1582/3.g.; naruio ju je bogata i dudev kancelar Simone Lando i nakon smrti ostavio ju je S. Maria Maggiore iako je bila prvotno namijenjena za kunu kontemplaciju; asimetrina kompozicija; forme posebno u pozadini se dematerijaliziraju; svjetlo i boja koritene su da bi potaknule raspoloenje slike, nisu puka dekoracija; kao i kod Tintorettova Oplakivanje i

Tizijanove Pieta pokuao je stopiti materijalistiki svijet sa svetom misterijom. Slikari Dudeve palae - Tjekom renesansnog perioda mnogi su venecijanski umjetnici radili na dekoracijama za Dudevu palau kao to su: braa Bellini, Carpaccio, Alvise Vivarini, Giorgione, Tizian, Pordenone, Giuseppe Salviati, Schiavone, Tintoretto, Veronese. No nakon katastrofalnih poara 1574 i 1577 samo su dvojica od gore navedenih umjetnika bila aktivna, a to su Tintoretto i Veronese, pridruila su im se jo: Palma Giovane, neak Palme Vecchia; Francesco Bassano, sin Jacopa Bassana; i vodei rimski slikar Federigo Zuccari. - Zbog koliine posla i brzine koju je zahtijevala venecijanska vlada taj se tempo rada odrazio na kvalitetu i monotoniju izvedbe. - Veronese, Zavjetna slika duda Veniera, o.1581-2.g.; dud Vanier bio je general pobjedonosne bitke kod Lepanta 1571.g. - Jacopo i Domenico Tintoretto, Zavjetna slikaduda Niccoloa na pontonskom mostu, o.1581-4.g. - Veronese, Trijumf Venecije, o.1579-82.g.; slikana za svod Sale del Maggior Consiglio; ini jednu od tri osnovna polja na svodu od kojih su po jednu oslikali Tintoretto i Palma Giovane; V. prikaz predstavlja politiku propagandu, hijerarhijski red likova (via klasa s prelatima, vojnici i siromani), arhitektonsku strukturalnu kompoziciju; personifikaciju Venecije u pratnji vrlina kruni Viktorija; simbolini prikaz mudrosti kroz kolosalne stupove koji podsjeaju na one koji su se nalazili na Solomonovom hramu (prvi osmislio Raphael, izlio Bernini); - Palma Giovane, Veneciju kruni Viktorija, o.1578-9.g., Dudeva palaa, - Federigo Zuccari, Barbarossa klei pred papom Aleksandrom III., 1582.g., - Francesco Bassano, Darivanje maa, o.1582-7.g., - Tintoretto, Paradis, o.1592.g., Sala del Maggior Consiglio; - Veronese umire 1588.g., Francesco Bassano 1592.g., a Tintoretto 1594.g. tako da vodei slikar Venecije postaje Palma Giovanne (o. 1548-1628), neak Palme Vecchia; najbolja djela naslikao do 90-tih tako da su mu ranija djela bolja od zrelijih; stvorio specifian stil proet rimskim naobrazovanjem; nosi status zadnjeg velikog slikara renesansnog slikarstva u Veneciji, zadnji meu velikima i prvi meu malim; - ciklus slika Sv. Lovro za nobila Malipiera u crkvi S. Giacomo dell`Orio, 1581-2.g.; kopozicija preuzeta od Scuole del Sacramento, horizontalne narativne scene; didaktika funkcija umjetnosti

45

kakvu je pripisivao tridentski koncil... - Raspee, o.1581.g., mistina kontemplacija Marije Magdalene nad razapetim Spasiteljem u olujnom nocturnom krajoliku; intenzivnos boje te njezini nanosi na grubu povrinu platna... **** - David Teniers the Younger, Nadvojvoda Leopold Wilhelm u svojoj Galeriji talijanskog slikarstva u Brusselu, 1651.g.; zna se kroz grafike listove, inventare za neka pojedina djela koja su se izgubila; Charles I. od Engleske kupio je 1620.g. itavu kolekciju vojvode od Mantove (Tizianov ciklus...): - 17.st. je bezvrijedno za slikarstvo u Veneciji jer su pravi nasljednici venecijanskog slikarstva 16.st. stranci: Lodovico i Annibale Carracci, Rubens, Caravaggio, Velazquez, Poussin, Rembrant.... koji ne samo da su neki od njih (Carracci, Rubens) posijetili Veneciju nego su i kroz export venecijanskog slikarstva usvojili karakteristike kao to su kvaliteta venecijanskog colorita, svjetlo i ekspresivni potez kistom, tako su postavili novu slikarsku tradiciju koju je prihvatila itava Europa.

********************************************************** *******************************

MANIRIZAM, JOHN SHERMAN

-pripremio i uredio Alen Brnjac

1. Povijesna realnost Definicija termina Manirizam nije rije poput gotike, renesanse, baroka koji sam sebe opisuje; nego u sebi sadri -izam, te je poput impresionizma i mnogih drugih pokreta 19. i 20.st. Problem definiranja izraza manirizam je u metodologiji. Kritiari od 17.st do 19.st smatrali su ga perverznim i dekadentnim, no to se promijenilo 20-tih godina 20.st. Proces je u tomu da je manirizam nasljeen, a ne izmiljen. Sr izraza lei u tal. rijei: MANIERA, a moe se prevesti kao IMATI STILA. Danas je rabimo kao kvalifikaciju nekog naina; giottov stil, bizantinski stil... no u renesansnom periodu rabila se u razliitim situacijam i imala je viestruka znaenja. - 1519.g. Raphael pie papi Leonu X.; da je maniera (ljupkost) postignuta samo u antikim graevinama; - 1442.g. u sonati se maniera spominje kao boanski dar poslan Pisanellu; - 1550.g. Vasari je uvrtava meu 5 kvaliteta zbog ega je 16.st. superiornije od 15.st. Kritika je rije maniera preuzela iz literature Naina (edicije o razliitim nainima voenja ljubavi (Pietro Aretino Naini s grafikama Giulia Romana; Lorenzo deMedici), slinost s eng. rijei style i od tuda posuenica stil. To je bio nain ivota pun stilizacije i kulta stanovanja poput tako utjecao na vizualne umjetnosti. Danas kad kaemo da neko ima stila to znai da je smosvjesan.... no tada u 16.st. ala maniera (imati stila) je generalno oznaavala atribut rada u umjetnosti to je bilo pozitivno u odnosu na dananju generalizaciju stilovima. Teoretiar 17.st. Bellori pod manierom podrazumijeva razdoblje koje je unitilo dobro slikarstvo od Raphaela do Rubensa i temelji se na praksi: stilskoj konvenciji i tehnikoj ekspertizi. Vana je rije umjetan koja se esto vee uz manirizam. -16.st.: manieroso: stiliziran - 17.st.: manierato, negativan kontekst stilizacije i manieriste, tip umjetnika - Luigi Lanzi, talijanski povijesniar je 1792. izmislio pojam u kontekstu Bellorija, manierismo. - Castiglione u svojim Cortegiano (objavljeno 1528., napisano ranije) spominje sprezzaturu; lakoa i elegancija u izvoenju tekih operacija; vjetina koja se izvodi s lakoom, virtuoznost.

47

Ljubav prema kompleksnosti, zamrenosti nad ekonominou bila je jo jedna karakteristika perioda. Umjetnici su bili hiroviti te im je bizarna fantazija bila vanija od funkcionalnosti, to je danas teko za shvatiti. Podrijetlo naziva m. je u Vasarijevoj specifikaciji ala maniera di Michelangelo (manirizam, u poetku je sadravao negativnu karakteristiku kao pojma ropskog imitiranja i propadanja umjetnosti visoke renesanse); udara temelje neeg to e postati manirizam, a sam koncept historijskog stila izmiljotina je 20.st. Drugi umjetnici su htijeli dostii savrrnstvo Michelangela, on se poigrava, a drugi ga slijede u naraciji i naturalizmu ali mogu ii u ekstreme boja i stlizacije. Ogranienja na polju manirizma Urbana kultura 16.st na Apeninima pogotovo od 20-tih nadalje; javljaju se novi trendovi, novi drutveni substrakt pa je eksplicitno namijenjen kao stil intelektualnoj publici; stil koji svatko ne moe uloviti; moe se opisati frazom stylish style. U 16.st. zacijelo nije bilo pokreta koji se nazivao manirizam nego se pod manierom smatrao nain ili stil pojedinog umjetnika. To je kronoloka kategorija izmiljena da bi se lake opisao taj period u umjetnosti. No maniera nije homogena stvar meu opusom jednog umjetnika kamoli onih koji su se ugledali na neiji rad. irenju manirizma potakla je invazija rimske kole nakon kuge u Rimu 1522. i Pljake Rima 1527. Oni su suraivali s grafiarima (Parmigianino), dilali crtee i grafike koji su postali dostupni diljem Europe (Francesco Salviati u Veneciji potaknuo je mnoge no ne i Andrea Schiavonea koji je izolirani i neobjanjiv sluaj)... 1Sestrinske umjetnosti Znamo da je manirizam utjecao na tri grupe vizualnih umjetnost: slikarstvo, kiparstvo i arhitekturu. Termin manirizam izmiljen je zbog vizualnih umjetnosti no u nae vrijeme poinje se koristiti za: knjievnost, muziku, plesa.... U 16.st. ideje se doslovno izvlae iz antike, tako je postalo moderno usporeivati tadanje umjetnike s onima iz antike, gdje su grki bili cjenjeniji od rimskih (Homer, korintska arhitektura, helenistika skulptura/ Vergilije, Tizian, Coloseum,). Knjievnost je na neki nain zapoela i do dvadesetak godina prije slikarstva (Sannazzaro Arcadia, o.1500.g./ Raphael Parnassus, 1510.g.)- bembizam: latinai, uzor u Ciceronu, bogati rijenik....Lodovico Ariosto Orlando furioso, 1532.g. Sluajevi

Mnogi ratovi, ekonomski kolapsi pogoduju intelektualnoj i kulturnoj klimi razvoja nekog perioda ili mjesta (renesansa/manirizam, Venecija/Rim); no je li tome doista tako? U ovom periodu raa se ideja da umjetnika djela u prvom pogledu moraju stajati u galerijama (svi ele dio Michelangelove jedinstvene vrline: Franjo I.,..lartpurlartizam ne postoji). No po Vasariju postoji oit sukob teorije i prakse. Zato je Raphaelova Transfiguracija doivjela takav uspjeh; ne zato to je to svojevrsni majstorov testament nego zato jer je pomuu grafika doivjela nezapameni publikaciju i bila je dostupna irim masama, a ne samo profinjenoj publici Vatikanske galerije. 2. Pojava manirizma u vizualnim umjetnostima Manirizam nije reakcija ili opozicija visoke renesanse ve je njezin logiki nastavak sa svojim tendencijama i postignuima. Visoka renesansa Razdoblje visoke renesanse smatra se period od Leonarda 1480.g. do Raphaela 1520.g. - Leonardo: Leda (izgubljeno, novi kanon enskog akta koji ne imitira antiku), Mona Lisa (novi koncept portreta koji ne opisuje samo osobu izvana nego i njezino unutranje stanje uma), Bitka kod Anghiara (nikad dovreno, povijesne teme uzdigao na sneni nivo energije i nasilja), Aneo Navjetenja (novi pristup izmeu umjetnine i promatraa, kojeg eli uiniti dijelom slike), Sveta Ana (raena s namjerom da bude vrhunsko umj.djelo)... - Giorgione: La tempesta (unio dramu u krajolik koji vie nije bezvremenski nego je u prirodu unio raspoloenje, specifino meteoroloko stanje), fresco na Fondaco deTedeschi (lik je oivio vitalnom bojom i realistinom teksturom); - Fra Bartolomeo i Andrea del Sarto (uenici: Rosso i Pontormo) u Firenci kao pretee manirizmu; - Tizian u Veneciji moe biti i osjeajan (Nebeska i zemaljska ljubav) i dramatian umjetnik (Asunta); Lotto i Pordenone su neobina pojave ven. slikarstva koji inspiraciju trae u pukom realizmu podnoalpskih prostora i bizantskoj ostavtini; - Corregio u Parmi potaknuo strujanja proto-baroka; Michelangelo i Raphael - Michelangelovi likovi: novi standard ljupkosti i idealizacije ljepote formi no klasini po inspiraciji; iz njegovih pjesama doznajemo da je za njega ljepota likova manifestacija Boje

49

providnosti koja ga je potakla da ju pronae u ljudskom tijelu; ideja se metafiziki objanjava i povezana je s ondanjim kranskim neoplatonizmom. (Uskrsli Krist; Santa Maria sopra Minerva, 1519/20) - Raphaelovi likovi: detalj Sv. Magdalene s slike sv. Cecilije, o.1515.g.; elegantna i visoka, emocija u pokretu, izaziva adoraciju to joj je i svrha; draperija je studija s helenistikih kipova, nerealna, metalna i neivih boja; cijela transformacija iscijedila je ivot iz nje no lice joj je konpenzacija zbog neive poze; ljepota lica velikog stupnja koja je idealna i eli postati konvencionalna. Manirizam u Rimu 1520-27. - Kuga u Rimu 1522.g. - Pljaka Rima (Sacco di Roma) 1527.g.; panjolski kralj i Njemaki car Karlo V. s vojnicima lanzichenecchi (nj. Land+Knecht= sluga zemlja) napada Rim, koji su kao plaenici i zgrieni luterani i mrzitelji rimske crkve poeli sustavno pljakati Vijeni grad. Tom je prilikom bazilika Sv. Petra pretvorena u talu za konje. Tim inom zapoelo je obeshrabrenje tal. dravica i prevlasti Rima. - Tridentski koncil, 1545-1563; opi crkveni sabor odran u junotirolskom gradu Tridentu (danas Trento); glavna mu je zadaa bila odrediti smjernice katolike obnove (protureformacija); crkveni nauk i pobonosti oieni su od sr. legenda i praznovjerja, utvrena je disciplina sakramenta, crkvena stega i uprava; ima velik utjecaj i na umjetnost, osobito na ikonografiju, oistivi je od tema koje su se bazirale na legendama i apokrifima, a mnoge su interpretacije modificirane: zabranjene su teme conceptio per aurem, Sveta Ana Trojna, Sveto Rodbinstvo... Smjernice tog koncila za umjetnost tiskao je J. Molanus u djelu De Picturis et Imagnibus sacris, 1570. - Raphaelovi uenici: Polidoro da Caravaggio (Perzej s glavo Meduze), Perino del Vaga ( karton Martirij 10 000) - Parmigianino; (imparmiginare rije koja oznauje lik u eleganciji) doao je u Rim 1524.g. te su u njemu vidjeli oivljeni duh Raphaela; Zaruka sv. Katarine, linije poputa valova u svojoj posebnoj estetici daju ivost koja simboliki ilustrira forme (ruke, prsti), fragmentarni likovi i elementi... - Rosso; Mrtvi Krist s anelima bakljonoama, opisan kao kranski Laokont no bez patosa katastrofe, spiritualnost se vidi po siumbolima baklji i instrumentima muenja to nam

omoguava da subjekt ne zamijenimo s mrtvim Adonisom; Ljubav bogova; Junona, u profil perdu ; Mars i Venera; odlazi u Fontainbleau nakon 1527.g. - opet je u manirizmu kvantiteta postala index kvalitete Problem arhitekture Za arhitekturu oko 1500 u Italiji vrijedi norma koja je preuzeta iz vitruvijeva vokabulara (Bramante). - Michelangelo; mala kapela u Sant Angelo, dvije zgrade povezana s San Lorenzom u Firenci: Kapela Medici (definitivni dizajn oko 1521.g., rad na njoj traje 14. god.) i Knjinica Laurenziana. - Raphael: Palazzo Branconio dellAquila (porueno u 17.st.) 3. Karakteristini oblici (stilske figure) 1. FIGURA SERPENTINATA, nju je opisao teoriar umjetnosti G.P. Lomazzo u Traktatima iz 1584.g.; lik mora biti u piramidalnoj kompoziciji, serpentinast (furia della figura); podsjea na plamiak jer je to najreprezentativniji primjer u prirodi koji je uvijek mobilan... - Michelangelo, Victory, 1527/8.g. s grobnice Julija II.; prva takva figura - Figuru serpentinatu se nesmije mijeati s kontrapostom (uzajamni odnos pojedinih dijelova tijela, karakteristian za antiku skulpturu; tijelo se asimetrino aranira, glava na jednu stranu bokovi na drugu; no moe se interpretirati na vie naina) - nemogua elastinost, poza se moe opisati i kao zmija koja je prignjeena te se vitla poput tinjajueg plamena te tako lik poprima oblik slova S (gotika?), to se moe primijeniti na itavu figuru ili na neke njezine dijelove (vrat, ruke, prsti, kosa...). - Tizian, Portret pape Pavla III. s neacima - Giovanni da Bologna: Otmica Sabinjanke, Merkur, Alegorija Astronomije, 2. PASTORALA - Giovanni Batista Guarini, Pastor fido, 1586. - Torquato Tasso, Aminta, 1573.; bio je dvorski pjesnik u Ferrari TO JE PASTORALA? To je pastirska igra (kazalini oblik drame), zajedniki im je zaplet u kojem se mladi ili djevojka, boanskog podrijetla, zbog kletve ili nemoralnog djelovanje primorani boraviti u Arkadiji, idealnom zemaljskom obitavalitu pastira. Zdrav nain ivota i nevina dobrota pastira ue posrnule bogove moralu nakon ega se vraaju duhovno preporoeni na Olimp.

51

3. POLIFONIJA 16. ST. I MADRIGAL MADRIGAL: je bio slian motetu (nain pjevanja) po tome to su svi glasovi bili jednako vani, ali je bio ivlji i izraajniji; razvio se iz francuskih i talijanskih pukih pjesama; bio je povezan s knjievnou: Ludovica Ariosta Orlando furioso, Koveg (comedia erudita/uena ili ozbiljna komedija); Torquato Tasso Gerusalemme libertata, Aminta; Nicollo Macchiavelli Vladar, Mandragola 4. INTERMEZZO : je komina meuigra (proizala iz srednjovjekovnih drama, mirakuli; no tada su naivno vjerovali da see daleko u antiku) koja je imala smionu scenografiju, kostime, glazbu (zborno pjevanje:strambotti), ples (plesai:moresche) i specijalne efekte pa je s vremenom postao vaniji i od samih drama, koja se pak sastoji od 5 ina (u tragedijama likovi su bili plemenita roda dok su komedij bile namijenjene lakrdaima nie klase). - Javni spektakli koje podupire aristokracija, uglavnom na vjenanjima svojih lanova. Firenca, Medici:1566. Mascheratta genealogije Bogova; za koju je Giorgo Vasari radio kostime; -naumachia; umjetne pomorske bitke (naumachia iz Palazzo Pitti) 5. PRIMIJENJENA SCENOGRAFIJA - Scenografija za aristokratske projekte: vjenanja, krtenja, sprovode, openito liturgiju... Ukljuuju fontane, krstionice, stepenita, kamine, ulazne portale, vrtni projekti (labirinti, pilje, vodoskoci) ... 4. Kulturnije doba i njezini ideali -Horacije, Umjetnost poezije -Aristotel, Poetika - Termini za raspravu na svim podrujima umjetnosti: NARUDBA I ZAHTJEV; RAZNOLIKOST I MONOTONIJA; ____?___ I HRABROST; LJEPOTA I ZASTRAIVANJE; JASNOST I TMINA; FORMA I SADRAJ; STIL I DEKORUM (decorum: pridravanje onoga to se smatralo primjerenim za dob, spol, temperament i drutveni poloaj) 5. Manirizam u povijesti umjetnosti - 1922.g. beki historiar umjetnosti Max Borak na predavanju o El Grecu inauguracijom ga je postavio za vrhunskog umjetnika, a manirizam je postao pojmom koji povezuje period izmeu visoke renesanse i baroka. - moto manirizma: stupire i divestire = zabezeknuti i zabavit

- U manirizmu dominira bizaran ukus u kojem se proimaju stvarnost i simbolika (bizzarie, curiosa artificialia, curiosa naturalia, studiolo, Rarittenkammer i Wunderkammer Rudolfa II. u Pragu ), skriveni i sloeni odnosi rijei i stvari koji su elaborirani metafizikom kozmologijom okultnih filozofa. KARAKTERISTIKE MANIRIZMA: ARHITEKTURU obiljeavaju: PLURALIZAM (pretjerano reanje jednakih graevinskih elemenata); BIJEG U PROSTOR (koji onemoguava osjeaj zaokruenosti prostora i povremeno izraava gubitak formalnog i sadrajnog centra); PERVERTIRANOST (namjerno zanemarivanje osnovnih tektonskih principa visoke renesanse); INTROVERTIRANOST (koja se meu ostalima manifestira u tome da dvorino proelje postaje vanije od pravoga proelja); izvanredna bujnost ornamenata i daljnji razvoj dekorativnih oblika kao to su zavijene plohe s specifinim okovima i motivi u obliku hrskavice, jeziaste isprepletene trake... KIPARSTVO tei: kao i prikazivanju ovjeka u slikarstvu, prema kompliciranom i neobinom; najkarakteristiniji oblik je forma serpentinata ili figura serpentinata, koju ve suvremenici usporeuju s oblikom plamena (G.P. Lomazzo), a koja u biti znai udvostrueni renesansni kontrapost (uzajamni odnos pojedinih dijelova tijela). S nestabilnim i prisilnim pozama veu se i neubiajene proporcije, izrazito male glave i naglaena stegna. Poznata melankolija 16.st., koju poznaje i onovremena knjievnost, ulazi u kiparstvo s Michelangelovim likovima u mediejskoj grobnoj kapeli, a neoekivano se udruuje s naglaenom erotikom. Umjetnost i vrijeme, razapeto izmeu krajnjih suprotnosti, oznauju i formati: teite je na gigantskim figurama te na sitnoj plastici i na zlatarskim radovima. SLIKARSTVO karakterizira: uz spomenuti bijeg u prostor i izmijenjene proporcije tijela, i cijela kompozicija koja uz prazan sredinji dio naglaava rubove, a osim toga esto izraava horor vacui, nemirne gradacije svjetla i sjene koje najavljuju barokni chiaroscuro. Isto je tako nemirno i isticanje izrazito umjetnih boja (odsjaji naranaste, ruiaste, ljubiaste...). Jednako kao oblici tako i sadraj svjedoi u prvom redu o neobinom i izvjetaenom: kada se prikazuje ovjek, djeluje kaligrafski te je njegov kostim vanioji od lica koje se esto pretvara u neprozirnu masku, a distingviranost prelazi u mizantropiju i u pravu terribilit. U portretu prevladava internacionalni dvorski tip; sve je jaa tendencija prema reprezentativnosti pa do izraaja dolazi prikazivanje cijelog lika. Povrina slike esto je emaljno glatka.

53

PREDSTAVNICI: Arhitektura: B. Peruzzi, G. Vasari, B. Ammanati...... Skulptura: B. Cellini, B. Ammanati, Giovanni da Bologna..... Slikarstvo: J. Pontormo, A. Bronzino, Parmigianino, Tintoretto, slikari kole Fontainebleauu, El Greco... ****************************************************************************** *******************************************

SLIKARSTVO U MLETAKOJ DALMACIJI

01 BLA JURJEV - Dalmatinski slikar (Lapac, oko 1390 - Zadar, 1450), kolovao se najvjerojatnije u Zadru i Veneciji. Prvi se put spominje u Splitu 1412., potom u Trogiru 1419., a 1421-27. je u Dubrovniku kao slubeni slikar Republike. 1431. ima radionicu u Koruli, 1433. se vraa u Trogir gdje ivi i radi do 1442. Godine 1445. spominje se u Splitu, te u Zadru u kojem ivi do smrti 1450. godine. - Dokumentirane su narudbe za poliptih za crkvu Svih Svetih u Blatu na Koruli (1431.), za oltar Sv. Jerolima u benediktinskoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Trogiru (1435.), poliptih za franjevaku crkvu Sv. Marije u Trogiru (1437.), te poliptih za bratovtinu Svih Svetih u Koruli (1439.). - Kao njegovi uenici spominju se Martin Petkovi iz Jajca (1423., 1431.), Radoslav Vuki (1425.) i Antun Grbai (1431.). - Djelujui pod uoljivim venecijanskim utjecajima (Nicola di Pietro, Gentile da Fabriano), razvija osobeni slikarski stil profinjenog kolorita i njene osjeajnosti, te pomalo arhainih formi. Djela: a) Raspelo, 202 x 144 cm, Split, Samostan Sv. Frane, oko 1412. b) Raspelo, 265 x 214 cm, Ston, Crkva Sv. Nikole, oko 1428. c) Bogorodica s Djetetom, 64,5 x 49,7 cm, Dubrovnik, crkva Sv. ura na Boninovu, 1421-27. d) Matrikula Bratovtine Sv. Duha (Sv. Trojstvo, 19, 6 x 17,5 cm, Bratimi, 25,8 x 17,7 cm), Trogir, Zbirka crkvene umjetnosti, 1428. e) Bogorodica s Djetetom, 46,7 x 30,3 cm, ibenik, Muzej grada, oko 1430. f) Poliptih, 243 x 126 cm, Trogir, Zbirka crkvene umjetnosti (iz crkve Sv. Ivana Krstitelja). g) Poliptih, 99 x 135 cm, Korula, Opatska riznica Sv. Marka, prije 1431. h) Bogorodica s Djetetom u ruinjaku, 96 x 73 cm, Trogir, Zbirka crkvene umjetnosti, oko 1433. i) "Poliptih Sv. Jakova", 92 x 144 cm, Trogir, Zbirka crkvene umjetnosti, 1436. - Potpis: BLASSIUS PINXIT / O / M436 / DIE MESSI / ZUGNI / 2. j) "Poliptih Sv. Katarine" - Sv. Marija Magdalena, Sv. Ivan Trogirski, Sv. Mihovil, Sv. Jakov, 130 x 215 cm, Trogir, Zbirka crkvene umjetnosti, 1436-39. k) Bogorodica s Djetetom, 40 x 52 cm, Katel-tafili, Privatna zbirka. l) Poliptih, 140,3 x 80,2 cm, ibenik, Dijacezanski muzej, 1436-38. m) Poliptih, 175 x 180 cm, Korula, Crkva Svih Svetih, 1438-39. n) "Gospa od Zdravlja", 128,3 x 67,9 cm, Zadar, SICU (iz crkve Gospe od Zdravlja), 1447. - Potpis: (14)47 DIE 26 OTVBRI BLASIVS DE IADRA PI(N)XI.
Srodna djela: o) Triptih, 34 x 22 cm, Trogir, Zbirka crkvene umjetnosti (iz crkve Sv. Nikole). p) Triptih, 95 x 56 cm, Trogir, Zbirka crkvene umjetnosti (iz upne crkve u Segetu Donjem).

02 NIKOLA VLADANOV - ibenski slikar u prvoj polovini 15. stoljea. 1409. slika raspelo za ibenski dominikance, 1419. poliptih za klesara Mihovila Cipilo, 1432. poliptih za bratovtinu Sv. Mihovila (po uzoru na ve ranije izraeni za crkvu Sv. Grgura), a 1434. jo jedan za franjevaku crkvu. Jedino potpuno sauvano djelo mu je poliptih izraen za crkvu Sv. Grgura. - Izvorite njegova slikarskog formiranja vjerojatno je venecijanski slikarski krug na prijelazu 14. u 15. stoljee.
Djela: a) Poliptih, ibenik, Zbirka crkvenih umjetnina (iz crkve Sv. Grgura), 1419-32. b) Bogorodica s Djetetom, 73,5 x 39,3 cm, ibenik, Varoka upna crkva.

55

01 IVAN PETROV IZ MILANA - Dalmatinski slikar (oko 1400. - 1448.). Prvi se put spominje u Splitu 1429., kada je zajedno s Dujmom Vukoviem isplaen za oslikavanje kapele Sv. Duje u katedrali. 1431. obvezao se oslikati i pozlatiti oltarnu pregradu s etrnaest drvenih kipova i raspelo koje je za zadarsku katedralu izradio Matej Moronzon. 1442. obvezao se izraditi poliptih za crkvu Sv. Petra u Radovinu, a 1446. radi u kapeli Sv. Stoije u Zadarskoj katedrali. U crkvi Sv. Spasa pozlatio je sliku to ju je naslikao Menegelo Ivanov de Canali. Atribucije: a) Freske - Evanelist Matej, sinopija, Split, katedrala, 1429. b) Imago Pietatis, fragment poliptiha, 45,5 x 44 cm, Zadar, SICU (iz Luke na Dugom otoku). c) Bogorodica s Djetetom, 48,5 x 75 cm, Zadar, SICU (iz samostana Sv. Marije). d) Raspelo, Apostoli, oslikane skulpture, 170 x 170 cm, vis apostola izmeu 134 i 142 cm, Zadar, SICU (iz katedrale) , nakon 1431. e) "Ugljanski poliptih", 245 x 130 cm, Zadar, Riznica samostana Sv. Frane (iz samostana Sv. Jeronima u Ugljanu), prije 1447. f) Minijatura Sv. Staa i bratima, Matrikula bratovtine Sv. Staa, Split, Nadbiskupski arhiv. g) Dijelovi poliptiha, vicarska, Privatna zbirka. h) Dijelovi poliptiha (Sv. Dujam, Sv. Sta, Sv. Ivan Evanelist, Sv. Ludovik Tuluki, Sv. Marko, 29 x 94 cm svaki), Petrograd, Ermita. i) Bogorodica s Djetetom, 45 x 57 cm, Dvorac Wawel u Poljskoj. 02 DUJAM MARINOV VUKOVI IZ SPLITA - Dalmatinski slikar (oko 1400. - 1458/59.). Prvi se put spominje 1429., kada je zajedno s Ivanom Petrovim iz Milana isplaen za oslikavanje kapele Sv. Duje u splitskoj katedrali. 1448. obvezao se u ibeniku izraditi dva poliptiha, a 1452. barjak bratovtine. Iste se godine obvezao pozlatiti i oslikati veliki rezbareni poliptih to ga je za zadarske franjevce izradio Petar de Riboldis. Atribucije: a) Raspee, 58 x 76 cm, Split, Galerija umjetnina. b) Bogorodica meu anelima, 21 x 25,5 cm, Korula, Opatska zbirka Sv. Marka. c) Mistino vjenanje Sv. Katarine, 36 x 57 cm, Hvar, Samostan Sv. Frane. d) Bogorodica s Djetetom, 37 x 52 cm, ibenik, upanijski muzej. e) Bogorodica s Djetetom, 35,7 x 68,7 cm, ibenik, Franjevaki samostan. f) Sv. Nikola, fragment poliptiha, Dubrovnik, privatna zbirka (iz ibenika). g) Bogorodica s Djetetom, 62 x 110 cm, Zadar, Riznica samostana Sv. Frane. h) Bogorodica s Djetetom, 47 x 72 cm, Zadar, SICU (iz Rave). i) Fragmenti rezbarenog poliptiha, 1452-53., Zadar, Riznica samostana Sv. Frane - Pag, Zborna crkva u Starom Gradu. 01 VITTORE CRIVELLI - Talijanski slikar (Venecija, 1435/45. - Fermo, 1501/02.). Sljedbenik i suradnik svoga brata Carla. Vjerojatno kolovan u radionici svoga oca Jacopa, gdje je moda doao u kontakt i s djelima brae Vivarini. - Od 1465. do 1477. spominje se u Zadru. Dana 31. oujka 1465. javlja se kao svjedok, 18. studenog 1469. uzima na osmogodinji nauk Martina Velia iz Lovinja u Lici, a 28. srpnja 1472. godine, u ugovoru kojim se graditelj Petar Beri obvezuje raditi na proelju Crkve Sv. Marije Sveenike, navodi se da je Vittore korigirao nacrte na pergameni. Dana 27. oujka 1476. kupio

je od Maragrite Pelegrinove Pomo kuu kod Kneeve palae, za cijenu od etrdeset dukata, od ega je majstor isplatio Margariti jedan dukat i sliku vrijednu jedan dukat, a ostalih 38 dukata obeao isplatiti u slikarskim radovima. - Poput brata, i Vittore nakon boravka u Zadru odlazi u Marke, gdje je od 1479. do smrti, u suradnji s bratom i samostalno, izveo brojna djela (Falerone, Torre di Palme, San Severino, Fermo, Massa Fermana, Monte San Martino, Cupramarittima, Ripatransone, Capodarco, Macerata, Sant'Elpidio Morico, Sant'Elpidio a Mare). - Dugo smatram tek epigonom i loijim sljedbenikom slavnoga brata, u novije je vrijeme revaloriziran kao umjetnik istanana stila, koji Carlov ekspresionizam zamijenjuje jednom njenijom lirinom notom. Djela: aa) Bogorodica s Djetetom, nepoznato mjesto. ab) Bogorodica s Djetetom (crte), Venecija, Museo Correr. b) Piet, Urbino, Galleria Nazionale delle Marche. c) Bogorodica s Djetetom, Liechtenstein, Vladarska kolekcija. d) Bogorodica s Djetetom, 51 x 68 cm, Budimpeta, Szpmveszti Museum. - Potpis: OPVS VICTORIS CRIVELLVENETI. e) Poliptih, 252 x 236 cm, Torre di Palme, Crkva Sant'Agostino. f) Bogorodica s Djetetom, anelima i donatorom, 64,7 x 138,4 cm, New York, Metropoliten Museum of Art (iz crkve San Martino u Varanu). g) Poliptih, 253 x 381 cm, San Severino, Pinacoteca Comunale (iz franjevake crkve Santa Maria delle Grazie). h) Bogorodica s Djetetom i anelima, 40 x 54 cm, New York, Metropoliten Museum of Art. - Potpis: OPVS VICTORIS CRIVELLV VENETI. i) Sv. Antun Padovanski i Sv Bernardin Sienski, Arnheim, Kolekcija Huis Bergh. j) Triptih, Tuscon, University of Arizona Art Gallery (Cress Collection). k) Sv. Katarina Aleksandrijska, London, Victoria and Albert Museum. l) Apostol, Altenburg, Staatliches Lindenau-Museum. m) Bogorodica s Djetetom i anelima, Massignano, San Giacomo Maggiore. n) Sv. Petar, Norfolk (Virginia), The Chrysler Museum. o) Sv. Jeronim, Norfolk (Virginia), The Chrysler Museum. p) Bogorodica s Djetetom, Sv. Markom i Sv. Lovrom, Ripatransone, Pinacoteca Comunale. q) Sv. Ivan Evanelist, Milano, Pinacoteca di Brera. r) Poliptih, 291 x 239 cm, Sant'Elpidio a Mare, Palazzo Comunale (iz samostana klarisa). s) Sv. Ivan Krstitelj,Sv. Leonard i Blaeni Jakov della Marca,Ripatransone, Pinacoteca Comunale. t) Bogorodica s Djetetom i anelima, Avignon, Petit Palais. u) Dijelovi poliptiha (Bogorodica s Djetetom, Sv. Benedikt i Sv. Ivan Krstitelj, Sv. Julijan sa zmijama), 60 x 130 cm / 80 x 121 cm / 39,5 x 121 cm, Fermo, Curia Archivescovile / Baltimore, Walters Art Gallery / Avignon, Petit Palais (iz crkve San Giuliano u Fermu). v) Bogorodica s Djetetom i anelima, Sarnano, Pinacoteca Civica. w) Bogorodica s Djetetom, anelima, svecima i vjernicima, Massa Fermana, Santi Silvestro, Lorenzo e Rufino. x) Poliptih, Monte San Martino, San Martino (iz crkve Santa Maria del Pozzo). y) Sv. Jeronim, Cambridge (Massachussets), Fogg Art Museum. z) Sv. Agata i Sv. Augustin, Sv. Margarita iz Cortone i Sv. Klara, etiri franjevaka muenika, Cambridge (GB), Fitzwilliam Museum.
57

za) Sv. Bonaventura i donator, Pariz, Muse Jacquemart-Andr. zb) Piet, Macerata, Cassa di Risparmio. zc) Bogorodica s Djetetom i anelima, 75,3 x 116,3 cm, Privatna zbirka, 1497. - Potpis: OPVS VICTORIS CRIVELLI VENETI 1497. zd) Sv. Mihovil, Avignon, Petit Palais. ze) Bogorodica s Djetetom i anelima, Avignon, Petit Palais. Atribucije: zm) Carlo i Vittore Crivelli (?): Poliptih, 227 x 285 cm, Monte San Martino (Macerata), San Martino (iz crkve San Michele). zn) Bogorodica s Djetetom i anelima, 47,5 x 68 cm, Zagreb, Gradska vijenica (iz ibenika). 03 PETAR JORDANI - Zadarski sveenik koji se bavio slikarstvom. Nezakoniti sin zadarskog plemia Marka Jordanovog Nosdronje. Spominje se u dokumentima od 1468. Godine 1493. godine potpisao je poliptih u Crkvi Sv. Marije. Od 24. do 29. studenog 1501. godine nalazio se u pratnji Ivana Detrico, izaslanika zadarskih rektora, kod krbavskog kneza Ivana i ostrovikog vojvode Koula, u svrhu pripreme obrane od Turaka. Jordaniev je zadatak bio da napravi crte terena. Dana 2. svibnja 1504. nainio je oporuku kojom ostavlja kuu dvokatnicu za osnutak neke zaklade. Umire nedugo nakon sastavljanja oporuke, 4. rujna 1504., to je zabiljeeno u godovnjaku Samostana Sv. Marije. Niti u jednom dokumentu ne navodi se kao slikar. - Na osnovu potpisanog poliptiha iz crkve Sv. Marije, pripisana su mu jo tri rada. U osnovi umjetnik skromnih domata, odaje jasne utjecaje brae Crivelli, kasnobizantske italo-grke kole, ali i vrlo izrazitu vezu s tradicijama zadarskog kasnogotikog slikarstva. Djela: - Poliptih, 170 x 222 cm, Zadar, Samostan Sv. Marije (uniten u 2. svj. ratu), 1493. - Potpis: HOC OPUS FECIT P(RES)B(ITE)R PETRUS IORDANIC(US) MANU SUA P(RO)PRIA / DE SUIS BONIS / P(RO) A(N)I(M)A SUA / AD LAUDE(M) DEI ET B(EA)TE MARIE VIRGI(NIS). - Bogorodica s Djetetom, 50 x 141 cm, Tkon, Crkva Sv. Tome. - Bogorodica s Djetetom, 40 x 51 cm, Be, Privatno vlasnitvo. - Potpis: MCCCVIII / OPUS PRESBITERI PETRI IURDANICI DE IADRA D(ICT)I GIETI (?). - Fragmenti oslikanog stropa (Evanelisti), 46 x 194 i 23 x 194 cm, Zadar, SICU (iz katedrale). JURAJ ULINOVI - Dalmatinski slikar (Skradin, 1433/36. - ibenik, 6. XII 1504.). kolovanje je najvjerojatnije zapoeo u zaviaju, a nastavio u padovanskoj Squarcioneovoj radionici od 1456. do 1459. Od Squarcionea je otiao ne podmirivi dugovanja i odnijevi neke umjetnine (Pollaiolove crtee). 1461. spominje se u Zadru. 16. listopada 1462. opunomoio je Squarcione kancelara zadarske opine Gianfrancesca Grisinija da od njeg preuzme novac i predmete to mu ih je ulinovi morao vratiti. Od 1463. ivi u ibeniku, gdje se eni Jelenom, keri Jurja Dalmatinca. - Izgleda da se slikarstvom bavio u Italiji, a nakon povratka u zaviaj posvetio se trgovini (spominje se tek jedna narudba poliptiha za ibensku katedralu iz 1489.). - U likovnom smislu blizak brai Crivelli, no neto naglaenijeg kolorita i profinjenijeg senzibiliteta.

Djela: 01 Dijelovi poliptiha (Bogorodica s Djetetom, 35 x 91,5 cm, Sv. Bernardin, 23 x 66 cm, Sv. Antun Padovanski, 25,5 x 72 cm, Sv. Petar Muenik, 25,5 x 72 cm, Sv. Ivan Krstitelj, 23 x 66 cm, Sv. Jeronim, 25 x 32,5 cm, Sv. Katarina, 23 x 30,5, Piet, 26 x 37,5 cm, Sv. Sebastian, 23 x 30,5, Svetica, 25 x 32,5 cm), London, National Gallery (iz crkve San Nicol u Padovi). - Potpis: OPVS SCLAVONI DISCIPVLI SQVARCIONI S. 02 Dijelovi poliptiha, Berlin, Staatliche Museen / Padova, Katedrala (iz crkve San Francesco u Padovi). 03 Bogorodica s Djetetom, Torino, Pinacoteca Sabauda. 04 Bogorodica s Djetetom, Baltimore, Walters Art Gallery. 05 Portret mladia, Pariz, Muse Jacquemart-Andr. Atribucije: 06 Mrtvi Krist meu anelima, freska, Padova, Chiesa degli Eremitani (uniteno). 07 Bogorodica s Djetetom, Sv. Petar i Sv. Antun Padovanski, Pariz, Muse Jacquemart-Andr. 08 Bogorodica s Djetetom, Amsterdam, Rijksmuseum. 09 Bogorodica s Djetetom, Venecija, Museo Correr. 10 Bogorodica s Djetetom,41,5 x 56 cm, London, National Gallery. 11 Sv. Jeronim i Sv. Aleksej, Bergamo, Galleria dell'Accademia Carrara. 12 Bogorodica s Djetetom, Sv. Jakov i Sv. Antun Opat, Rim, Zbirka Vitetti. 13 Bogorodica s Djetetom, Split, Galerija umjetnina. 14 Bogorodica s Djetetom, Baltimore, Walters Art Gallery. 15 Bogorodica s Djetetom, ibenik, Samostan Sv. Lovre.

V: 15. STOLJEE U DUBROVNIKU HRVATSKOJ

ZNATI ZA RENESANSU U

01 IVAN UGRINOVI - Dubrovaki slikar (oko 1400. - 1461.). Radio je oltarne slike, titove, krinje, zastave i kune oltarie. U Dubrovniku je ukraavao palae Sandalja Hrania i Radoslava Pavlovia. Na Hraniev poziv boravio je 1429. u bosanski gradovima Kljuu i Blagaju. Djela: - Poliptih, tempera na drvu, 179 x 165 cm, Koloep, Crkva Sv. Antuna Opata, 1434-35. 02 MATKO JUNI - Dubrovaki slikar (15. st.). 1441-46. ivi u Kotoru gdje radi slike za katedralu, te crkve Sv. Jakova i Sv. Pavla. 1446. u Dubrovniku surauje s Lovrom Dobrieviem na izradi poliptiha za glavni oltar dominikanske crkve. Na osnovu ugovora iz 1452. pripisuje mu se poliptih u crkvi Gospe od unja na Lopudu. Slikar koji kombinira kasnogotiki likovni izraz s pomalo arhainim bizantizirajuim formama. Djela: - Poliptih, tempera na drvu, 92,5 x 112 cm, Lopud, upni muzej (iz crkva Gospe od unja), 1452. 03 LOVRO MARINOV DOBRIEVI - Dubrovaki slikar (Kotor, po. 15. st. - Dubrovnik, 1478.) kolovao se u Veneciji gdje se spominje u jednom ugovoru iz 1444. zajedno s Michelem Giambonom. Vrativi se u Kotor prima brojne narudbe iz Dubrovnika: 1448. radi poliptih za glavni oltar dominikanske crkve i poliptih za samostan Gospe od Anela, 1455. poliptih za franjevaku crkvu, 1456. likove Marije i Ivana
59

uz raspelo u dominikanskoj crkvi (to je dovelo do pogrenih pokuaja da mu se pripiu slike Paola Veneziana). 1459. seli se u Dubrovnik, gdje otvara radionicu s brojnim pomonicima i uenicima (Stjepan Ugrinovi, Boidar Vlatkovi, sinovi Marin i Vicko). Izrauje brojna djela ne samo za grad i iru okolicu, ve i za naruitelje iz Bosne. Slino kao i opus njegova uitelja Giambona, Lovrina djela otkrivaju proimanje kasnogotikih i ranorenesansnih formi. Djela: - Bogorodica s Djetetom, Perast kraj Kotora, Gospa od krpjela. - Poliptih, tempera na drvu, 249 x 240 cm, Dubrovnik, Dominikanski samostan, 1448. - Sv. Vlaho, Dubrovnik, franjevaki samostan, 1455-58. - Poliptih, tempera na drvu, 151 x 128 cm, Dubrovnik, Crkva Sv. Marije na Danama, 1465-66. 04 BOIDAR VLATKOVI - Dubrovaki slikar podrijetlom iz Kruice kraj Slanog (? - 1521.). Surauje s Lovrom Dobrieviem 1566. i 1477-78., a nakon njegove smrti samostalno. Od 1994. surauje sa sinom Nikolom do njegove smrti 1518. Jedino sauvano samostalno djelo je slika Bogorodice s Djetetom u franjevakoj crkvi u Cavtatu. Djela: - Bogorodica s Djetetom, Cavtat, Franjevaka crkva. 05 VICKO LOVRIN - Dubrovaki slikar, sin slikara Lovre Dobrievia. Slikarstvo ui najprije kod oca, a zatim kod Boidara Vlatkovia. Do 1506. radi zajedno s bratom Marinom djela za dubrovake naruitelje: 1498. poliptih za oltar Sv. Ane u Katedrali, 1499. sliku za crkvu Male brae. Nakon bratove smrti radi samostalno. 1509-10. radi poliptih za franjevaku crkvu u Cavtatu. God. 1510 radio je po bizantskom uzoru (more greco) zidne slike u pravoslavnom manastiru Tvrdou kraj Trebinja (nisu sauvane). - Kao tipian predstavnik dubrovake slikarske kole, Vicko Lovrin spaja iskustva venecijanskog slikarstva 15. st. (brae Vivarini) s poneto konzervativnijim likovnim izrazom provincijalne sredine. Djela: - Poliptih Sv. Mihovila, tempera na drvu, 196 x 213 cm, Cavtat, Franjevaka crkva, 1509-10. 06 MIHAJLO HAMZI - Dubrovaki slikar (Ston, ? - Dubrovnik, 1518.), sin Hansa Nijemca. Prvi se put spominje 1509. u odluci kojom dubrovako vijee prihvaa njegovu sliku Ivana Krstitelja za Kneev dvor. U tom se dokumentu navodi da je slikarstvo uio u Mantovi, kod "prvog slikara Italije", dakle kod Andrea Mantegne. Godine 1512. primio je na jednogodinji rad Pietra di Giovanni iz Recanatija, ali je suradnju s njim nastavio sve do svoje smrti. ee se spominje u vezi trgovakih poslova nego slikarskih radova. Sauvane su tek dvije njegove slike. Djela: - Krtenje Kristovo, tempera na platnu, 332 x 192 cm (s okvirom), Dubrovnik, Gradski muzej (iz Kneeva Dvora), 1508. - Triptih Sv. Nikole (zajedno s pomonikom Pietrom di Giovanni), tempera na drvu, Dubrovnik, Pinakoteka dominikanskog samostana (iz samostanske crkve), 1512. 07 NIKOLA BOIDAREVI - Dubrovaki slikar (oko 1460. - 1518.), sin slikara Boidara Vlatkovia. Spominje se od 1475.

kao izvoa freski u Kneevu dvoru, a 1476. kao uenik slikara Petra Ognjenovia, iz ije radionice polazi na nauk u Veneciju 1477. U Dubrovniku se ponovo javlja 1494., kada zajedno s ocem ugovara izradu Gradieva poliptiha za dominikansku crkvu. 1495. slika s ocem poliptih za franjevaku crkvu u Cavtatu. 1497. samostalno ugovara izradu poliptiha obitelji Gradi u dubrovakoj katedrali. Dokumentirane su narudbe za mnoga djela, od kojih su se sauvala samo etiri. Eventualna djela nastala za vrijeme boravka u Italiji do sada nisu identificirana. Djela: - Bogorodica s Djetetom, Sv. Vlaho, Sv. Pavao, Sv. Toma Akvinski, Sv. Augustin, tempera na platnu (preneseno s daske), 234 x 171 cm, Dubrovnik, Pinakoteka dominikanskog samostana (iz Bundieve kapele u samostanskoj crkvi), oko 1500. - Navjetenje, tempera na platnu (preneseno s daske), 239 x 217 cm, Dubrovnik, Pinakoteka dominikanskog samostana (iz dominikanske crkve na Lopudu), 1513. - Pala obitelji or i , tempera na drvu, 200 x 204 cm, Dubrovnik, Pinakoteka dominikanskog samostana (iz kapitula samostana), 1513. - Triptih, tempera na drvu, 235 x 320 cm, Dubrovnik, Crkva Sv. Marije na Danama, 1517. - Potpis: NICOLAVS RHAGVSINVS PINGEBAT MCCCCCXVII MENSIS FEBRVARII 08 DJELA OSTALIH MAJSTORA Pier Giovanni iz Venecije - 1412. u Recanatiju u Markama stupa u radionicu Mihajla Hamzia. Do smrti 1568. ivi i radi u Dubrovniku i okolici. - Triptih, Lopud, upski muzej. - Triptih, Dubrovnik, Crkva Sv. Andrije na Pilama. Franjo Matijin - Dubrovaki slikar, sin slikara Matije Milovia. Slikarstvo ui kod Vicka Lovrina. Predstavnik venetsko-bizantskog stila prve polovine 16. st. - Triptih, Dubrovnik, Crkva Sv. Stjepana u Rijeci dubrovakoj, 1534. - Muenje Sv. Vinka, Dubrovnik, Pinakoteka dominikanskog samostana (iz samostanske crkve), 1513. - Andrea Medolla - Sschiavone; Andrija Meduli (o.1515-63); gdje je mogao upiti manirizam? Roen u Zadru, radio u Veneciji od 1538.g. pod snanim utjecajem Parmigianina, da li je bio njegov uenik? no neki su dokazali da je bio samouk, a da je Parmigianinov opus upoznao putem grafika. Faktura i colorito tipino venecijanski, dok je crte Parmigianinov. - Diana i Kalisto, o.1548/50.g.; kompzicija friza, no boja je bez presedana, ak i u radovima Tiziana nema takve, daje ivost i energiju likovima. - Navjetenje, o.1555.g.: slikane kao par ploa za pokrov orgulja za S. Pietro in Belluno; ljupkost anela, probuena je pokretima boje i kista, a zalaz sunca i marijina CHIAROSCURO, clairobscur, helldunkel, svijetlo-mrak; U slikanju, crtanju i grafici, primjena igre i preljeva svjetlosti i sjene na plohama predmeta i pojava, prije svega na izboenim i udaljenim oblinama. Time se

61

postie kontrast, privid prostora i plastine punoe oblika. U crtanju i grafici uvjetovan je samim materijalim i mogunostima izraavanja te je osnovni tehniki postupak. U slikarstvu se pojavljuje u fazi prelaenja od primjene iste boje na stupnjevanje intezivnosti pojedinih tonova i na tonsko oblikovanje; npr: Leonardov sfumato kao nastojanje da se ostvari meko i prigueno treperanje i slijevanje svijetla i sjene. OVO SU NEKE TEHNIKE TO IH PITA NA USMENOM? SFUMATO (tal.; zamagljen), nain slikanja mekim zamagljenim tonovima, s rasplinutim obrisima. Tako izvedena slika djeljuje kao da je prekrivena tankim magliastim velom. Postie se priguenim bojama, tonovima i monokromnim veleurima. SKULPTURA; LIJEVANJE U BRONCI: reproduciranje skulpture i predmeta umjetnikog obrta pomou kalupa od mase koja se brzo sui i skruuje. Kalup slui za jednokratnu/viekratnu uporabu (kada se ulivena masa osui ili ohladi, kalup se razbija) ili je sastavljen od dijelova koji se mogu skidati i ponovno sastavljati. Umjetnik je izradio model, a plastika dobiva definitivni oblik tek lijevanjem. Tehnnike su: fonte cire perdue i fonte a sable. Kod veih skulptura majstor redovito prethodno radi skicu u glini, bozzeto, a nakon nje i po njoj model, po mogunosti u prirodnoj veliini; tek poslije pristipa daljnjem lijevanju. Fonte cire perdue kod ove tehnika kalup se u toku rada unitava pa se moe izvesti samo jedan odljev. Na jezgru (piljevina, krpe, vlasi...) se nanese sloj voska, debeo onoliko koliko elimo da bude debljina metalnog odljeva. Taj modelirani vosak je kopija kipareva modela. Preko voska stavlja se ovoj od gline u koji su smjeteni cijevi za lijevanje i za zraenje. Kod grijanja kalupa vosak se otopi i iscuri, a prostor nastao tim procesom se ispunjava tekuom broncom. Kada se bronca ohladi, odstrane se ovoj od gline, jezgra i pomone cijevi, a odljev se oisti i cizelira. U renesansi nakon rim.umj. (Marko Aurelije) nastale su prve monumentalne konjanike figure (Donatello Gattamelatta; Verroccio Colleoni) i prvi aktovi (Donatellov David).

GRAFIKA se prema nainu obrade matrice dijeli na visoki tisak (drvorez), duboki tisak (bakrorez, bakropis) i ploni tisak (litografija). Tehnike visokog i dubokog tiska javljaju se kao reprodukcijski postupak u Europi potkraj 14. i poetkom 15. stoljea nakon proirenja proizvodnje papira. Udubljenu reprodukcijsku gravuru otkrili su i usavrili zlatari (bakrorez) i oruari (bakropis) u 14. i 15. stolju. Meu najznaajnijim grafiarima koji djeluju u 15. i 16. stoljeu u Europi su: Martin Schongauer, Albereht Drer i Antonio del Pollaiuolo.

Bakrorez je tehnika graviranja, dubokog tiska. Nabruenim dijetlom se na podlogu urezuje zamiljeni crte. Tako dobivena matrica se premazuje bojom i reproducira. 1)Bakropis je tehnika graviranja, dubokog tiska. Bakrena ili cinana ploa se premazuje glazurom otpornom na kiselinu. I na toj se podlozi metalnim iljkom gravira crte. Takva ploa uranja se u posudu s kiselinom koja u metalu ostavlja ucrtane linije. Metalnu plou nagrizuje kiselina (jetka) koja djeluje na crte urezan iglom u zatitnu podlogu te se tako dobiva tiskana povrina. Jetkanica je suvremen termin za bakropis koji se razlikuje od klasinog linijskog bakroreza. 2) 3)ZIDNO SLIKARSTVO; tehnike: 4)Fresco slikarstvo, stavlja se vie slojeva vapnene buke: donji sloj (arricciato) i gornji sloj (intonaco; 2/3 pijeska i 1/3 vapna s dodatkom mramornog brana); na tom posljednjem sloju izvode se skice osnovne kompozicije i figura preteno crvenom bojom- sinopija- po kojoj su skice za zidne slike dobile ime. Preko tog sloja stavlja se posljednji i to samo u onolikoj povrini koliko umjetnik moe zavriti u jednom danu. Slikar mora paziti da povrina svjee buke zavrava konturom budueg. Termin buon fresco oznaava tijek u kojem boja prodire u vlanu povrinu i tamo ostaje vezana procesom kristalizacije. Slika se zemljanim bojama. 5)Fresco-secco, slikanje je zapoeto u tehnici fresco, ali je nastavljeno u temperi nakon to se zid osuio. 6)Grasso, kod ove tehnike gornji sloj buka (intonaco) polae se preko cijelog zida, natapa se vapnenom vodom koju apsorbira za jedan dan. Povrinu koju e oslikati u toku jednog dana ponovno se natapa vapnenom vodom i zatim oslikava istim zemljanim bojama kao i kod buon fresca. 7)Na vanjskim zidovima primjenjuje se sgrafito; radi se od dva sloja buke. Donji se premazivao spaljenim travama ili mineralnim bojama, a gornji u bijeloj boji, pa se prema potrebi i skici skidao taj gornji da bi se otkrio tamniji donji sloj, ti sauvani dijelovi ukraavali su se graffitom ili crteom u boji. 8)Stucco-lustro je tal.tehnika pri kojoj se slika (preteno dekortivno slikarstvo) na podlogu od alabastrene sedre, mramorne praine i vapna. Povrina se nakon slikanja glaa vruim glaalom ili se polira voskom. 9)

63

10)ZLATNI REZ (lat., sectio aurea); odnos dvaju nejednakih dijelova, kod kojeg se manji dio odnosi prema veem dijelu kao to se vei dio odnosi prema cjelini. Temelji se na principu odnosa izmeu pojedinih dijelova ljudskog tijela. Potivao se u antikoj umjetnosti, zatim u renesansi u prvom redu u arhitekturi (pri ralanjavanju tlocrtnih povrina, odnosno prostrnih proporcija). U slikarstvu se najee primjenjuje u odnosu duine i visine slike. Odnosi proporcija u smislu zlatmnog reza daju umjetnikom djelu posebnu harmoniju i ljepotu. soba materijaliziraju se uz pomo boje i svjetla (izvijeni stupovi, spiralne poze likova sve podsjea na toskansko-rimski moderni nain (manirizam))