Ivan Mui

VLASI U STARIJOJ HRVATSKOJ HISTORIOGRAFIJI

IVAN MUI VLASI U STARIJOJ HRVATSKOJ HISTORIOGRAFIJI

IZDAVA: Muzej hrvatskih arheolokih spomenika HR 21000 Split, S. Gunjae b. b. Tel. 021/323 901, fax 021/323-903 e-mail: muzej@mhas-split.hr www.mhas-split.hr ZA IZDAVAA: Tomislav eparovi TEHNIKI UREDNIK: Karmen Vuleti UNOS TEKSTA I KOREKTURA: Vesela Romi PRIPREMA ZA TISAK I RJEENJE KORICA: Marko Grgi NASLOVNICA: Steak Herka Kustraia. Muzej HAS-a u Splitu. Snimio Zoran Alajbeg NA ZADNJOJ KORICI: Steak Vladne Kustrai. Cista Velika. Snimio Marijan Lozo TISAK: Dalmacija papir Split Tisak dovren u listopadu 2010.

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUILINA KNJINICA U SPLITU UDK 94(=135) 94(=135):930.2(497.5) VLASI u starijoj hrvatskoj historiograji / priredio Ivan Mui. - Split : Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, 2010. Bibliograja. - Kazalo. ISBN 978-953-6803-25-5 1. Mui, Ivan, povjesniar I. Vlasi -- Historiograja 130811008

VLASI U STARIJOJ
HRVATSKOJ HISTORIOGRAFIJI
PRIREDIO

IVAN MUI

MUZEJ HRVATSKIH ARHEOLOKIH SPOMENIKA SPLIT 2010.

SADRAJ
VLASI U STARIJOJ HRVATSKOJ HISTORIOGRAFIJI Vlasi u Hrvatskoj teajem 14. i 15. stoljea (1880) Vjekoslav Klai. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Cetinski i liki Vlasi (1890 i 1894) Radoslav Lopai . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 O eparhiji karlovakoj (1879) Radoslav Lopai . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 Vlasi u Hrvatskoj (1931) Rudolf Strohal . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57 Starosjedilatvo dananjeg hrvatskog naselja u Srednjoj i Sjevernoj Dalmaciji. Prilog k prouavanju porijekla Bunjevaca (1931) Stjepan Pavii . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61 Vlasi na trogirskom teritoriju (1936) Marko Perojevi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105 Vlasi i kmeti ibenskog kotara (1936) Krsto Stoi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115 O podrijetlu iteljstva grkoistone vjeroispovijesti u Bosni i Hercegovini (1941) iro Truhelka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119 Dolazak bunjevakih Hrvata u Baku (1944) Rudolf Horvat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133 Dalmacija i Hrvati kroz vjekove (1952) Josip Smodlaka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137

Nasiljem sprijeena asimilacija Vlaha sa narodom i zemljom Hrvata (1953) Vatroslav Murvar. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149 Problem predslovenskog, starobalkanskog, elementa u naem muzikom folkloru (1958) Vladimir Dvornikovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157 Vlaka teza o B.-H. stecima (1966) Dominik Mandi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163 O Bunjevcima (1962) Stjepan Pavii . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175 Wer sind die Morlaken in adriatischen Raum? (1973) Branimir Gui. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183 PRILOZI Naseljavanje hercegovakih i bosanskih Vlaha u Dalmatinsku Zagoru u XIV, XV i XVI veku (Bogumil Hrabak) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197 Vlasi i starobalkanska pretkranska simbolika jelena na stecima (Ivan Mui) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 215 O autorima rasprava (Priredila Nada Vrsalovi) . . . . . . . . . . . . . . . . 287 Kazalo osoba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 297 Kazalo autora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 307 Napomena uz ovo izdanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 317

Vlasi u starijoj hrvatskoj historiograji

Vjekoslav Klai

VLASI U HRVATSKOJ TEAJEM 14. I 15. STOLJEA

(1880)
1. Kao rezultat iztraivanja Lucievih, Daniievih i Jireekovih o imenu Vlah smatramo ovo: 1. Naselivi Hrvati i Srbi dananje zemlje svoje prozvae imenom Vlah sve romanske prvosjedioce, i to ne samo gradske itelje uz more, nego i seljake i pastire u nutarnjoj zemlji. 2. Polovinom 13. vieka izgubi se ime Vlah za romanske itelje u primorskih gradova (po svoj prilici zato, jer su se ovdje vie ili manje nastanili slovjenski itelji). 3. I romanski seljaci (pastiri) u nutarnjoj zemlji izgubie svoju narodnost, a njihovo ime Vlah (Morovlah) ostade i nadalje, ali ne kao etnograjsko ime, ve kao staliki naziv za pastire, bili oni ma kojega poriekla. Tako se zgodi, da su se i slovjenski (hrvatski i srbski) pastiri poeli od drugih zvati Vlasi. 4. Tek u novom vieku, kad bje uslied pada Bosne i svedjer eih provala turskih pokrenuta seoba Hrvata i Srbalja, prevlada ime Vlah za doseljenike iztone vjere (i to samo mjestimice). Bit e to zato, to su ti doseljenici iztone vjere zbilja bili veinom pastiri, a i zato, to su se mnogi i sami tako zvali.1

Imajui na umu, da su teajem 16. i 17. vieka u Hrvatsku doseljeni Vlasi bili zbilja pastiri, moemo razumjeti medju inim i vlaku prisegu, pripisanu senjskomu statutu (Arkiv za poviest. jugoslav. III. p. 145). Mnogi doseljenici zvali su se sami Vlasi; tako n. p. oko g. 1605 piu novi Vlasi ogulinskomu kapetanu Gallu irilsko pismo, gdje opisuju svoje biedno stanje. (Kukuljevi, Listine hrvatske I. p. 240.) Zanimivo je konstatovati, da i danas jo kajkavski Hrvati u okolici varadinskoj zovu svakoga tokavca Vlahom, bio on vjere pravoslavne ili katolike. Isto tako zovu u Dalmaciji (u primorju) Morlakom svakoga seljaka iz nutarnje zemlje, nepaze koje li je vjere. Planinski prediel Poegi na zapadu oko Pakraca zovu pisci 18. vieka Malom Vlakom ili die kleine Walachei. 9

*** Razloivi ovako u kratko raznoliko znaenje imena Vlah traiti nam je tragove Vlahom u Hrvatskoj za 14. i 15. stoljea. Prvi put ujemo o Vlasih u Hrvatskoj za glasovitoga bana Mladena ubia (1312 1322), koji je bio i ban bosanski. Kad su se godine 1322 digla mnoga gospoda hrvatska na ovoga bana, otimao se je Mladen njihovoj premoi pomoju Vlah i Poljiana (auxilio Vlacorum et Policianorum.) Za te borbe napadne slavonski ban Ivan Baboni Mladena ubia kod Bliske. Tuj porazi Mladenove Vlahe; te zarobivi mnogo njih i marve njihove prisili Mladena da je morao pobjei u Poljicu.2 Iz ove viesti razabiremo, da je ve 1322 bilo Vlah u Hrvatskoj, da su ovi Vlasi imali marve i da ih je bilo dosta mnogo, poto su zajedno sa Poljiani sluili Mladenu ubiu. to ih Miha Madij zove bestialnimi ljudmi, svjedoi, da su ti Vlasi za cielo bili manje uljudjeni od dalmatinskih primoraca. U isto doba, kad se u okoliu Spljeta spominju Vlasi, ujemo da je na otoku Krku bilo zemalja, koje su se zvale vlake zemlje. Plovan naime Dobrinjski podigne g. 1321 crkvu sv. Ambreza, te joj darova vie zemalja, medju inimi i paia . do zemlje Knee, ke se zovu vlake.3 Oko g. 1344 nalazimo Morovlahe na zemljah knezova Nelipia. U to naime vrieme bijahu kninska kneginja Vladislava Nelipieva i sin joj Ivan Nelipi u zavadi sa krbavskim knezom Grgurom Kurjakoviem. Grgur uini svome neaku Ivanu Nelipiu velike tete, pae mu otme neto njegovih Morovlaha ili Morlaka. Vladislava Nelipieva obrati se za pomo mletakoj obini, prvo da kod Grgura posreduje, a drugo da prime u svoja mjesta ljude i marvu Nelipi. Mletako viee odgovori na to dne 20. srpnja 1344 poslanikom kneginje Vladislave, da e poslati posebna poslanika Grguru knezu krbavskomu, koji e ga sklonuti, da im vrati Morlake, koje dri zarobljene.4 Drugu molbu njihovu, da smiju svoje ljude i marvu sklonuti u mletake gradove, nemogae mletaka obina dozvoliti, jer su gradovi za to pre2 3 4

(Michae Madii historia; Lucius de regno Dalm. et Croat. p. 377.) Kukuljevi, Listine hrvatske p. 3. Et insuper mittemus specialem nuntium. Gregorio condam Curiaci Corbavie,. pro bono et conservatione dicte domine (Vedislave) et comitis Johannis,.; nec non pro restitutione Morolacorum, qui sibi dicuntur detineri per comitem Gregorium (Ljubi, Monum. Slav. Merid. II. 219.)

10

maleni bili, nego im dopusti, da mogu svoju stoku smjestiti na otocih Rabu, Hvaru i Brau5. U isto doba dade mletako viee naputak poslaniku iduemu knezu Grguru, neka naime kae Grguru knezu, da su Mletani uli, da on proti volji kneza Ivana dri dva katuna njegovih Vlaha, pa ga liepo mole, neka podpuno vrati knezu njegove Moro-vlahe.6 2. Vlasi i Morovlasi u Hrvatskoj nisu medjutim bili samo pastiri (ili bolje stoari), nego su se bavili i drugim zvanjem. Jireek u spomenutoj ve razpravi veli o zanimanju Vlaha i Morovlaha: Aus den ragusanischen Documenten sieht man, dass die Wlachen eine zweifache Beschftigung hatten. Einerseits waren sie Wanderhirten, anderseits vermittelten si mit ihren Pferden und Maultieren den Karavanenverkehr zwischen Ragusa und den Binnenlndern. Da su i u Hrvatskoj Vlasi i Morovlasi bili posrednici karavanskomu prometu medju primorskimi gradovi (Zadrom, Spljetom) i nutarnjom zemljom, svjedoi ovaj primjer. Godine, 1352 dne 24. lipnja uini grad Zadar pogodbu sa republikom mletakom, kojom joj prodade svu sol, to se je tvorila u Zadru; ali da ipak svake godine ostane u Zadru jedan dio za domae potrebe i za nutarnju zemlju. Tuj se kae: Detractis modiis XII. milie salis predicti quolibet anno que remaneant in Jadra pro usu Jadre et districtu, et pro exportatione solita eri per Morlachos et alios per terram tantum7 Ovaj nas podatak ui, da su Morlaci iz Zadra iznosili
5

Si opus fuerit, ordinabimus rectoribus nostris, ut homines et animalia dicti comitis (Johannis) recipiantur in insulis nostris Sclavonie, sicut sunt insule Arbi, Farre et Braze, in quibus quidem insulis ipsi homines et animalia comodius reduci poterunt et salvari (Ljubi, Mon. Sl. m. II. 219.) Exponat quoque idem noster nuncius Gregorio comiti predicto quod intelleximus, quod contra voluntatem ipsius comitis Johannis nepotis sui detinet catunos duos Morolacorum. Quare dilectionem suam reget, quatenus si quos Morolacos ipsius habet, placeat illos sibi plenarie restitui facere (Ljubi, Mon. Sl. m. II. 220.) Rie katun (catun. od romanskoga cantone) tumai Jireek ovako: Die Wlachen wohnten, in Geschlechter getheilt, in Drfern oder Gruppen von Senuhtten. Diese Drfer hiessen katun. Katun ist in der Bedeutung Dorf oder Sennerei noch jetzt in Albanien und in Montenegro im Gebrauche. (Sitzungsberichte der kn. bhm. Gesellschaft der Wissenschaften in Prag. Jahrgang 1879. pag. 114 i 113.) Ljubi, Mon. Sl. merid. III. P. 236-237. Biti e u tom djelu i vie primjera, ali ja ih nemogoh nai, jer toli obseno djelo od 5 svezaka neima jo indexa! 11

sol u nutarnju zemlju, ba onako, kao to su bosanski i srbski Vlasi inili u Dubrovniku. Godine 1357 nalazimo Vlahe u okolici ibenskoj. U povelji naime, kojom je dne 14. prosinca iste godine potvrdio ban hrvatski i dalmatinski Ivan (Chuz) stare pravice ibenika grada, naroito se kae, da Vlasi nesmiju pasti po panjacih gradskoga teritorija8. Znamenito je u toj povelji mjesto: vlahi vel villani, po em bi mogli zakljuiti, da je tada ime vlah znailo seljaka u obe9. Godine 1362 ve su Morovlasi u okoliu Trogira. Ovi Morovlasi (quedam particula gentis Morlachorum ipsius domini nostri regis) pripadahu kralju Ljudevitu, dodjoe na teritorij grada Trogira, smjestie tamo svoje atore (tentoria), te dolaahu napajati svoju marvu (animalia seu pecudes) na zemljita Trogirana. Naravno, da su tim silne tete nanosili poljem, vinogradom i panjakom Trogirana; pa zato zatrae ovi od bana hrvatskoga Nikole (Zeecha), da bi on Morlake odagnao sa trogirskoga zemljita (ut ipsam particulam gentis Morlachorum de ipsorum territorio repellere dignaremur). Ban Nikola dese se sam u Trogiru krene odmah da izvidi, to je u stvari. On se osvjedoi, da ne samo imade mnogo Morlaka (quamplures Morlachos) nastanjenih na zemljitu trogirskom, nego da Morlaci i izvan medja trogirskih nastanivi se u kuaricah i atorih (xis tentoriis et domunculis) dolaze napajati svoje blago na trogirsko zemljite. Nu poto je tada ba ljuta ega vladala te se je bilo bojati, da bi mladi janjii Morlaka mogli postradati, odredi ban Nikola poveljom od 25. oujka 1362 uz privolu Trogirana, da Morlaci mogu ostati na svojih mjestih jo do Gjurgjev-dana t. j. do 24. travnja (usque ad festum S. Georgii martiris), ali od toga dana poam da nee nijedan Morlak smjeti vie na zemljitu trogirskom niti pasti niti napajati svojih stada10. Nisu medjutim Morlaci i Vlasi svigdje bili tako blagi. Vlasi kod ibenika, koji su pripadali dielomice kraljici Jelisavi, a dielomice Ivanu Nelipiu, knezu cetinskomu, bijahu mnogo drzovitiji. Zulum Vlaha dojadi ibenanom, te oni poalju poslanstvo kraljici Jelisavi, molei ju za
8

10

Item Vlahi vel Villani in districtu ipsius civitatis, absque, licentia et voluntate civium pascua ipsorum seu gramina depascere non possint. (Kukuljevi, Jura regni Croatiae I. 1. p. 126.) Villani spominju se ve u vjerodostojnih spomenicih XI. stoljea za narodne dinastije. (Raki, Documenta historiae croaticae p. 128, 163, 165, 171.) Lucius, Memorie istoriche di Tragurio, p. 279 do 280.

12

pomo. Na to napisa Jelisava dne 5. studenoga 1383 pismo banu hrvatskomu Emeriku Bubeku, da Vlahe zatjera u rog. Najprije mu pie, kako su ju ibenski poslanici izviestili o zulumu Vlaha toli njezinih koli Ivana Nelipia (noveritis nos percepisse, qualiter Olahi tam nostri, quam Joannis lii Ivan Nyelpecy de Zetina, multa dampna, nocumenta, homicidia ac spolia in districtu civitatis antedicte fecissent et continue facere non cessarent, in eo videlicet, quod dicti Olahi venientes ad territorium et districtum dicte nostre civitatis pascua ipsius civitatis occupando, offensiones, interemtiones, ac alia facta nephanda perpetrarent potentialiter), kori zatim bana, to nije Vlahe iztjerao sa zemljita ibenskoga niti od njih silom uzeo nametnutu im ve prije od kraljice novanu globu radi njihovih nasilja, te mu napokon nalae otrim rieima, da najprvo Vlahe protjera iz kotara gradskoga, a zatim od njih pobere globu i da jednu polovinu te globe predade ibenanom to prije i to sjegurnije11. Godine 1387 nalazimo Vlah na otoku Bagu. Dne 3. novembra iste godine podielie krbavski knezovi Nikola, Toma i Butko Budislavii sa svojtom u gradu Obrovcu podlonim si gradjanom grada Baga povelju, kojom im potvrdie razne povlastice. Medju inimi odredie tada krbavski knezovi, da nijedan Vlah nesmije pasti na zemljitu grada Baga pod kazan od stotine libara.12 Morlaci i Vlasi znali su koji put posluiti i proti vanjskim neprijateljem. G. 1411 dne 13. aprila prodade veliki vojvoda bosanski Sandalj Hrani svojim prijateljem Mletanom vani grad Ostrovicu u Hrvatskoj, koji mu bjee jo g. 1407 darovao kralj Ladislav Napuljski. Mletani uvahu pomno taj vani grad, koji je sluio na obranu Zadra, ali im sva panja bijae uzalud. Dne 10. aprila 1412 stie viest u Mletke, da su Morovlasi (valjda u slubi kralja Sigismunda) zauzeli to vano mjesto.13 Iste
11

12

13

Kukuljevi, Jura regni Croatiae I. 1. p. 149 do 150. Kraljica jo dodaje: Insuper committimus vobis, ut nullus Olachus per totam Bosilinam possit neque valeat stare, pascui facere, nec morari ullo tempore, modo superius expresso; pro eo videlicet, quod dicti Olachi in dicta Bosilina commorantes, non tantum Sibenicensibus, sed etiam cameris salium nostrorum ac navigantibus per mare inferunt gravamina non modica, atque dampna et spolia perpetrant incessanter. Ut nullus Vallachus vel alter quicunque ali qualiter sit ausus infra dictas metas manere vel pascere aliqua animalia, seu facere aliquod laborarium, sub pena librarum centum (Kukulj. Jura I. 1 p. 157.) Cum rectores Jadre scripserint nostro dominio, quod castrum Ostrovich, quod emimus a Sandalo furatum et acceptum sit per certos Murlachos, quod non est sine infamia nostri dominii... (Glasnik drutva srbske slovesnosti XII. P. 141.) 13

godine bijae toliko Vlaha u obe u Hrvatskoj, da su se uzporedo stavljali uz Hrvate. Tako je n. pr. kralj Sigismundo ove godine dozvolio Ivanu III. Nelipiu, knezu cetinskomu, da moe slobodno razpolagati gradovi Sinjem i Travnikom, ta upanijom sinjskom te sa svimi Hrvati i Vlasi (cum universis Croatis et Vlahis.)14 Vlaha bijae u Hrvatskoj i kasnije mnogo. Dne 6. augusta 1426 izviestie Dubrovani kralja Sigismunda, da su Turci provalili preko medjah hrvatskih, te da su zarobili silesiju Hrvata i Vlaha.15 U spomenicih, pisanih hrvatskom glagolicom, vie se puta spominju Vlasi teajem druge polovine 15. stoljea. Oko g. 1465 bjee knez Ivan Frankapan naselio Vlahe na Krasu kod Omilja na otoku Krku, nu ovi Vlasi zavadie se do skora sa domaimi itelji.16 Godine 1468 darova knez Martin Frankapan jednoga Vlaha crkvi sv. Marije u Crikvenici. U dotinoj povelji veli knez Martin: Darovasmo crikvi sv. Marije na Crikvenici Vlaha, po imenu Mikulu, ki Vlah budui va to vrieme na osobojni, koga mi dasmo crikvi sv. Marije na Crikvenici sa svu ovu slubu, ku je on nam sluil budno na naej slubi.17 G. 1470 darova opet knez Martin Frankapan jednoga Vlaha samostanu sv. Marije na Ospu kod Novoga. U dotinoj povelji kae on: I joe im dasmo jednoga Vlaha. za kmeta njim i za pastira za svu punu i cielu slubu, ka pristoji od njega kue.18 3. Saberemo li sada sve u jedno, to nam spomenici kau, to vidimo da su Vlasi ivjeli u Hrvatskoj ve od g. 1321 1470, dakle prije velike seobe naroda hrvatskoga i srbskoga, prouzrokovane navalami Turaka. Vlasi se u naih spomenicih zovu Vlaci, Morolaci, Morolachi (Murlaki), Vlahi vel Villasi, pae i u pomagjarenoj formi Olachi ili Olahi. Da li se
14 15

16

17 18

Lopai, Poviest Karlovca, p. 140, nota 1. Qui Teucri bis Crohatie nes hostiliter invaserunt, predatique fuerunt ibidem magnam praedam Crohatorum videlicet et Vlacorum ibidem permanentium. (Lettere e Comm. di Lev. 1423-27), Jireek, Wlachen und Maurowlachen, p. 117. Jesu prili tuiti se na Vlahov, kojih jesmo mi postavili u konni od reenoga katel Mua (Omialj) na Kras, kadi se zove v Orlec, imenujui Murlakov sudca Gerga Bodolia i sudca Vida Merkovia (Kukuljevi, List. hrvat. p. 97. Sravni jo listinu od g. 1468 str. 103.) Kuk., List. hrv. p. 102. Kuk., List. hrv. p. 104-105.

14

je kakva razlika pravila medju Vlasi i Morovlasi (Morlaki), nemoe se razabrati iz naih spomenika. Uimo nadalje, da su se Vlasi u Hrvatskoj od g. 1321 1470 bavili preteno pastirstvom i gojenjem stoke, a redje da su bili posrednici prometa. Nalazimo jih razsijane od otoka Krka i Baga na jug do Poljica; od gradova ibenika i Trogira na iztok do cetinske i kninske upanije. Vlasi imaju atore i kuarice (tentoria et damuncula), a stanuju zajedno u katunih. Poradi pae i vode esto dolaze u sukob sa ostalimi itelji. Vlasi u Hrvatskoj imaju svoje gospodare; ujemo o vlasih kralja Ljudevita i ene mu Jelisave, o vlasih knezova ubia, Nelipia i Frankapana. Godine 1322 pomagahu svojom silom Mladena ubia, a god. 1412 otee Mletanom Otrovicu. Martin Frankapan ima osebujne vlahe, koje dariva za kmetove i pastire. Poetkom 15. vieka imade Vlaha u Hrvatskoj toliko, da se pored Hrvata spominju kao posebna vrst iteljstva iste zemlje. Tko su ti Vlasi i Morovlasi? Mnogi su dosele mislili, da su Vlasi i Morovlasi slovjenski doseljenici iz Bosne i Srbije. Nu poto se Vlasi spominju u Hrvatskoj ve u 14. stoljeu, to ova predmnieva ne stoji, jer: 1). Bosna i Srbija imale su u 14. vieku do Kosova i do smrti kralja Tvrtka najslavniju dobu svoje historije, te nije ni malo bilo nude, da se narod seli na zapad u Hrvatsku. 2. to je jo vanije, u istodobnih domaih spomenicih srbskih i bosanskih spominju se Vlasi uz Srbe i Bonjake. Tako na pr. knez Lazar u jednoj povelji, izdanoj Dubrovanom g. 1387, veli medju inim ovako: i kto ljubi iti iz moje zemlje u Dubrovnik, ili Srbin ili Vlah, vsako da grede slobodno19 U zemlji dakle kneza Lazara bilo je Srba i Vlaha, kao to u Hrvatskoj Hrvata i Vlaha. Primjera za Vlahe ima u srbskih spomenicih jo mnogo vie.20 Poto se Vlasi toli u Hrvatskoj koli u Srbiji spominju kao dio domaega iteljstva, poto se nadalje Vlasi u spomenicih i hrvatskih i srbskih razlikuju od Hrvata i Srba, to se absolutno nemogu Vlasi u Hrvatskoj teajem 14. i 15. vieka smatrati za slovjenske doseljenike iz Bosne i Srbije,
19

20

Miklosich, Monumenta serbica. p. 206. Sravni jo p. 209, 268, 271, 354 i 435. Vidi jo i Daniiev Rjenik iz knjievnih starina srbskih I. str. 133. Osobito su u tom obziru poune neke povelje srbskih vladara. Vidi Mikloia, Mon. Serbica br. XVIII, LXII, p, 11. i 57. Sravni jo i Jireka, Die Wlachen und Maurowlachen, p. 110. 15

ve za domae itelje, koji su jo mnogo prije 14. stoljea u Hrvatskoj ivjeli, kao to i u srbskih zemljah. Prema tomu zakljuiti nam je dvoje: 1. da je i u nutarnjoj Hrvatskoj iza doseobe Hrvata ostalo dosta romanskih itelja (ili romanizovanih Illyra)21 koje su Hrvati prozvali Vlasi, kao i itelje primorskih gradova. 2. da je ime Vlah u Hrvatskoj brzo izgubilo svoje ethnograjsko znaenje, i da su se Vlasi nazivali veoma rano svi oni seljaci bilo romanskoga bilo hrvatskoga poriekla, koji su se u gorovitih predielih Hrvatske bavili timarenjem stoke (t. j. pastirstvom). Ovaj proces pohrvaenja romanskih Vlah morao se je zgoditi mnogo ranije u Hrvatskoj, nego li u Srbiji, gdje su sude po nekih znacih u srbskih poveljah romanski Vlasi jo u 13. i 14. vieku barem svojimi imeni odavali svoje porieklo. Romanski Vlasi u nutarnjoj Hrvatskoj pohrvatili su se za cielo jo za narodne dinastije, izmedju godine 950 (kad ih jo Konstantin pod imenom Avara od Hrvata lui) i g. 1102. Da je tomu tako, svjedoi nam Vilim Tyrski, koji piu o kriarskoj vojni g. 1096 i govore o francezkih kriarih, to su tada Hrvatskom prolazili, opisuje Dalmaciju (i Hrvatsku) ovako: Est autem Dalmatia longe patens regio inter Hungariam et Adriaticum mare sita, populo ferocissimo, rapinis et caedibus assueto, inhabitata; montibus et sylvis, magnis quoque uminibus, pascuis etiam longe lateque diffusis occupata penitus ita, ut raram habeat agrorum culturam, locorum incolis in gregibus et armentis omnem vivendi habentibus duciam; exceptis paucis, qui in oris maritimis habitant, qui ab aliis et moribus et lingua dissimiles latinum habent idioma, reliquis sclavonico sermone utentibus et habitu barbarorum.22 Vilim po tom razlikuje koncem 11. stoljea dvie vrsti itelja u Dalmaciji (Hrvatskoj): 1. itelje primorskih gradova, koji govore latinski, te imadu posebne obiaje. 2. itelje nutarnje zemlje, koji govore slovinski (hrvatski), a glavno im je zanimanje timarenje stoke po prostranih panjacih dalmatinskih. Vilimu dakle Tyrskomu jesu Hrvati (Slovinci) po porieklu pastiri ili Vla-

21

22

Konstantin bagrenorodjeni piu oko g. 950 o Hrvatih i Hrvatskoj znade takodjer za itelje u Hrvatskoj, razline od Hrvat, samo to on te itelje zove krivo Avari, mjesto Vlasi (Raki, Documenta, p. 271.) Raki, Documenta, p. 462.

16

si po zanimanju svojem, doim ethnograjskih Vlaha u nutarnjoj zemlji nepoznaje.23

23

Vjekoslav Klai, Vlasi u Hrvatskoj teajem 14. i 15. stoljea. (Poetak.) Obzor, god. X, broj 181. U Zagrebu, u ponedjeljak 9 kolovoza 1880.; V. Klai, Vlasi u Hrvatskoj teajem 14. i 15. stoljea. (Nastavak.) Obzor, god. X, broj 182. U Zagrebu, u utorak 10. kolovoza 1880. Br. 182.; V. Klai, Vlasi u Hrvatskoj teajem 14. i 15. stoljea. (Konac.) Obzor, god. X, broj 183. U Zagrebu, u srijedu 11. kolovoza 1880. (Obzor se izdavao u ovo vrijeme na samo etiri stranice i bez paginacije.) O ovoj problematici detaljnije usporedi: Tanasoca-Serban Nicolae et Tanasoca Anca, Valaques et Croates aux XIVe-XVe siecles: Les Keglevi contre les Silani. Rev. Etudes Sud-Est Europ., XXXIII, 1-2, 1994, str. 123-128. 17

Radoslav Lopai

CETINSKI I LIKI VLASI

I. Zakon za hrvatske Vlahe upanije Cetinske od g. 1436. (1894)
U planinskih i primorskih priedjelih Hrvatske, poev od Gvozda Modrukoga pa do Dubrovnika i Kotora, bilo je ve u srednjem vieku pored Hrvata i drugih stanovnika, koje zvahu Vlasi ili Morovlasi (Morlaki). Nijesu to bili doseljenici iz Bosne i srbskih zemalja, gdje je takodjer bilo Vlaha, ve domai itelji, Latini ili romanizirani Iliri, koji su nakon doastja Hrvata slavizirani. Pohrvaenje romanskih Vlaha na hrvatskom zemljitu (izuzam nekoje primorske gradove) svrilo se jako rano, te se oni poev od 14. vieka, odkako spomenici o Vlasih u Hrvatskoj govore, nelue etnografski od Hrvata, ve jedino poslom i zanimanjem, stanujui ponajvie u gorskih i umovitih priedjelih i bavei se poglavito pastirstvom. O hrvatskih Vlasih, to se spominju u domaih listinah i savremenih spisih, progovorio je na kratko, ali jezgrovito prof. Vjekoslav Klai u razpravi Vlasi u Hrvatskoj teajem 14. i 15. vieka (Pretampano napose iz Obzora), a zanimljiv i pouan je spis glede dalmatinskih Vlaha poznatoga u nas, nu aliboe nedavno preminuloga profesora dra. Bidermanna: Zur Ethnographie von Dalmatien (Oester. ung. Revue, J. 1888, Decemb. 6 Band, 3. Heft).24 Na ove spise upozorujemo ovom prigodom itatelja, dopunjujui jih sa nekoliko podataka o hrvatskih Vlasih, a naroito o Vlasih knezova Nelipia, kojih se tie zakon, to ga ovdje priobujemo. Pusto je i neosnovano nagadjanje, da su stari Hrvati bili poglavito plemii i ratnici, a da su kmetovi i u obe seoski itelji (ratari i stoari) u hrvatskoj dravi bili ponajvie samo Vlasi. Sauvani su popisi crkvene desetine Zagrebake biskupije, poev od petnajstoga vieka, za arcidjakonate Gorski, Goriki i Dubiki, koji se posljednji sterao sve do Vrbasa
24

H. J. Bidermann, O etnograji Dalmacije. Drugo izdanje. Predgovor S.(ave) B.(jelanovia). Peatnja Ivana Woditzke. Zadar, 1893, str. 73. (Primjed. I. M.) 19

i preko njega; ali se u tih popisih, kao to ni u Modrukom urbaru od g. 1486., gdje su popisani svi itelji upanije Modruke na obje strane Gvozda (dananje Velike i Male Kapele), nespominju nikakovi Vlasi. Isto tako neima traga Vlahom u mnogobrojnih listinah, tiuih se priedjela dananje bosanske krajine oko Priedora, Kamengrada, Kljua i Bia, ve se tu svuda spominju i u gradovih i na selih zgoljni Hrvati, bili oni plemii, bili kmetovi. Vlasi su pored Hrvata stanovali ponajvie u planinskih priedjelih na obje strane Velebita, na Dinari, pak uz rieke Krku i Cetinu u dananjoj Dalmaciji. Najvie bili su Vlasi na okupu na medjah Bosne i stare upanije Krbavske, otkuda su se irili prama zapadu u Primorje. Na ove Vlahe kao izmatike bio je jur g. 1373. upozorio bosanske Franjevce papa Grigorije, pripomenuv o njima, da stanuju u panjacih i u brdih. (Vlachi schismatici, quorum nonnulli habitant in pascuis et in montibus).25 Uz Hrvate bilo je seljana Vlakih osobito u upanijah Likoj, Odorskoj (uza Zrmanju kod Zvonigrada), Lukoj (dananjoj Bukovici), Kninskoj, Skradinskoj i Cetinskoj. Vlasi u Hrvatskoj nijesu bili nipoto slobodni ljudi, ve su stajali prama raznoj vlasteli u podanikom odnoaju. Spominju se Vlasi kralja Ljudevita i ene mu Jelisave, kraljeva Sigismunda i Matije Korvina. A i knezovi Nelipii, ubii, Gusii Krbavski i Frankopani imali su svoje posebne Vlahe. Svi ti Vlasi moebiti za razliku od oblinjih bosanskih i srbskih Vlaha zvali su se sami u listinah hrvatski Vlasi i Vlasi kraljevine Hrvatske (dobri Vlasi svete krune kraljevstva Ugarskoga u Hrvatih, Valachi regni Croatiae). Ovi Vlasi hrvatski nijesu se razlikovali niti vjerom od ostalih Hrvata, izuzam nekoliko njih na medji bosanskoj, za koje se spominje, da su bili izmatici. Kralj Sigismund, odstupaju g. 1431. i 1434. knezovima Nikoli i Stjepanu Frankopanu za njihove trabine razne gradove i upanije Liku i Poljiku u Hrvatskoj, predao im je zajedno i sve tamonje podanike, bili Hrvati ili Vlasi26. Like Vlahe spominju kraljevi Ladislav g. 1453. i Matija g. 1465. u poveljah, kojim Dujmu Frankopanu potvrdjuju gradove Slunj, Ostrovicu i Novigrad u Lici, te Ledenice u Vinodolu27. Liki Vlasi bili su dobri katolici, koje su papa Rimski i kralj Matija bez sumnje obzirom na to, to su se malo poljodjelstvom bavili te bili siromaniji od
25 26 27

Farlati: Illyr. Sacr., Tom. IV, p. 63. Neo-reg. acta f. 483, br. 25, prije u hrv. zem. arhivu, sada u Budimpeti. Neo-reg. acta, f. 1646, br. 8.

20

ostaloga iteljstva, oslobodili od podavanja crkvene desetine. Franjevakoj crkvi sv. Ivana pod Velebitom blizu Medka, koja jo i danas stoji, bili su Vlasi jako odani. Njihovi glavari uinie g. 1433. slobodinu vsemu imanju svetoga Ivana i da nijedan Vlah i na brat hrvackih Vlahov ne imi reenomu imanju nijednoga zla uiniti.28 Podgorje, koje od Like Velebit dieli, sa ogranci Velebita prema Obrovcu, Novigradu i Kninu bilo je etrnaestoga vieka puno Vlaha, a latinski i talijanski spomenici zovu stanovnike izmedju Senja i Zadra ponajvie Morlaci. Odtuda i naziv tamonjeg mora Morlaki kanal. Knezovi Krbavski, podielivi g. 1387. povlasti gradu Karlobakom (Skrisi), ustanovie ujedno, da oblinji Vlasi nesmiju u kotaru Karlobakom niti stanovati, niti blago pasti29. G. 1395. ivilo je u okolici Nina i Obrovca puno Vlaha. Danilo, sin Vlaha Ninoje Piavia, darova reene godine u kaptolu Ninskom 30 gonjaja zemlje mjere hrvatske (ad mensuram Croaticam) u Praevici brai Dragutinu, Dimitru, Pribislavu, Bogdanu, Tomii, Stojislavu, Dranuli i Marku od Obrovca30. Vlasi grada Obrovakoga spominju se takodjer g. 1392., a polovicom petnaestoga vieka Vlasi oko Nina u katastru kneije Ninske31. U Podgorju uzdrali su se Vlasi sve do provale turske, a neima sumnje, da su tako zvani katoliki Vlasi u Lici izravni potomci starih podgorskih Vlaha. Kod Starigrada u Podgorju na imanju Frankopanskom imali su Vlasi sudca i uredjenu obinu (uniuersitas Valachorum), a ovim Vlahom naloi g. 1521. kralj Vladislav, da imaju sluati Senjske kapetane Jerolima Petelinia i Grgura Orlovia32. Iz Like i Podgorja irili su se Vlasi u Vinodol i na otoke na imanja Frankopana, koji imahu takodjer svojih Vlaha. Odnosne naselbine Vlaha naveo je iz Kukuljevievih hrvatskih listina (Acta croatica) prof. Klai u svojoj jur pomenutoj razpravi, a mi ovdje dodajemo, da je knez Martin Frankopan, utemeljuju manastir Franjevaki na Trsatu g. 1468., darovao takodjer reenomu manastiru etiri Vlaha u podruju grada Bakra i dva Vlaha u podruju grada Novoga u Vinodolu pod uvjetom, da slue Trsatskomu manastiru onako, kako su prije reenim gradovom sluili33.
28 29 30 31 32 33

Listina u manastiru Trsatskom. Vidi nau knjigu: Biha i Bihaka krajina, str. 295. Kukuljevi I. Jura r. Croatiae. Knj. I., str. 157. Listina u naoj zbirci. Bidermann: Oest. ung. Revue. 1888. Dezember Heft, str. 147. Listina u zbirci jugosl. akademije. Izvjee kr. vel. gimnazije na Rieci, 18856. 21

Premda su ugarsko-hrvatski kraljevi svoje Vlahe tiekom vremena ponajvie darovali pojedinim svojim miljenikom: to se spominju jo pod kraj petnaestoga vieka u raznih priedjelih Hrvatske kraljevski Vlasi. Vojujui kralj Matija u Bosni, podieli listinom izdanom g. 1463. u Jajcu Ivanu sinu Pavla ubretia od Vrhrike svekolike Vlahe od plemena Tulia u kotaru Vrhrikom34. G. 1471. darova reeni kralj svojemu Vlahu (Walacho nostro) Martinu Dehonijeviu od Koprivna i njegovu rodu pustoselinu, Lovazii zvanu, u Cetinskoj upaniji35. Uz rieku Zrmanju oko Kegalgrada, gdje je imala prastara hrvatska obitelj Keglevii svoj zaviajni grad, te mnogo zemalja i kmetova, bilo je nekoliko plemena kraljevskih Vlaha. Ti Vlasi, imenom Radi Guljevi, Radmil Babi, Mozgota Guljevi, Radovan Skali, Matija Terehimi, Tome Kali bili su si prisvojili zemlje Keglevieve u Brdarih, Balitiih i u Konici, a te zemlje dosudie po kralju Matiji u Hrvatsku odaslani sudci Gapar Bodo i Ivan Korotna g. 1486. na sudu u Senju vlasteli Ivanu i Petru Kegleviem. Neekaju da sud ovri izreenu odsudu, ustupili su Vlasi Bartol Trhunac, Toma Gari, Milovan Pilipovi, Jakov Radkovi i Ivan Pavlovi selo (villu) Konicu g. 1487. imunu Kegleviu, priznavi i sami pred kaptolom Kninskim, da su to selo nepravedno drali36. Najvie je pako bilo Vlaha na prostranih imanjih glasovitih knezova Nelipia. Kako povelja kralja Sigismunda od g. 1412. i listina kaptola Kninskoga od g. 1434. svjedoe, bila su dobra knezova Nelipia: Sinj i Travnik na Cetini, Knin, avina, Omi, Visu, Kamiac, Klju u Petrovom polju i Zvonigrad u Odorji pored hrvatskih podanika napuena takodjer Vlasi (Morevlahi et Catunarij).37 Ove su Vlahe drali knezovi Nelipii ujedno sa prostranimi imanji sve do g. 1435., kad no izumree posljednjim Ivaniem Ivanoviem38. Nelipievi Vlasi spominju se najvie u savremenih mletakih spisih, jer su dolazili i kao pastiri i ratari u doticaj sa gradskimi stanovnici u dalmatinskom primorju, dosadjujui im esto kao razuzdana gorska eljad.
34 35 36 37 38

Izvornik listine u naoj zbirci. Listina u Trsatskom manastiru. Izprave u zbirci jugosl. akademije medju spisi grofova Keglevia. Transsumpta u zem. hrv. arhivu, tom. I. Jelena Nelipika, mati Konstantina od Nevena, koja je drala g. 1423. imanje Buevi na Uni, bila je svakako od roda Cetinskih knezova; moebiti sestra Ivanie Ivanovia Nelipia. (Vidi: Biha i Bihaka krajina, kod lanka: Buevii.)

22

Posljednji knez Cetinski i Kliki Ivania Ivanovi Nelipi nije imao sa svojom enom Jelisavom mukoga odvjetka, ve jedino dvie keri Katicu i Margaretu. Videi dospjetak svoje kue nastojao je knez Ivania sauvati porodina ogromna imanja svojim potomkom i po tankoj krvi. U tu svrhu sklopi prijateljski i rodbinski savez sa najmonijim tadanjim hrvatskim velmoom, knezom Nikolom Frankopanom. Savez taj osobito se izrazuje ugovori i pogodbami, to su sklopljene medju oba pomenuta kneza. Ligom sklopljenom u gradu Cetini ugovorie Ivania Nelipi i Nikola Frankopan, da e jedan drugoga podpomagati i braniti, podupirui ujedno i kralja Sigismunda39. Na 1. januara 1411. sastae se knezovi u gradu Brinju, da jo bolje uvrste prijateljstvo i rodbinstvo. Tu je ugovorena enitba medju najstarijim sinom Nikole Frankopana Hanom i prvorodjenom keri kneza Nelipia Katicom. Ako bi Katica postala batinicom dobara Nelipievih, odlueno bude, da ima izplatiti mladjoj sestri Margareti 10.000 dukata za miraz40. Sam kralj Sigismund, koji je proti svojim suparnikom mnogo trebao pomoi hrvatskih velmoa Frankopana i Nelipia, dozvolio je g. 1412. posebnom poveljom Ivanii Nelipiu, da moe svoju ker dotovati sa obiteljskimi imanji, koja su u povelji potanko navedena41. ini se, da knez Ivania Nelipi nije pravo vjerovao rieim i obeanjem prevrtljiva kralja Sigismunda, koji je prema asovitoj nudi puno puta svoju rie pogazio, pa zato je nastojao knez Ivania, da i drugaije osjegura svoja porodina imanja keri Katarini i njenom odvjetku. G. 1424. ustupi knez Ivania pred kaptolom u Kninu posebnom izpravom jedan dio svojih gradova reenoj svojoj keri za 15.000 for., to ih bijae od nje pozajmio, upotrebiv novac za ratni troak, branei se od Turaka i Mleana42. Prije svoje smrti dodje g. 1434. knez Ivania jo jednom pred Kninski kaptol i tu izdade izpravu, kojom zaloi sva svoja imanja sa svimi Vlasi keri Katarini, eni kneza Hana Frankopana, za 50.000 dukata zlatnih, za koje kae, da ih je od keri i zeta primio. Na temelju ove izprave uveo je tadanji hrvatski banovc Doma Vladihovi Katicu Frankopanku kao vlastnicu u sva oteva dobra43. Neima sumnje, da je knez Ivania mislio na obranu obiteljskih imanja za svoje potomke po tankoj
39 40

41 42 43

Neo registrata acta, f. 1645, br. 5. Regesta Frankopanskoga arhiva u Porpettu kod Vidma (Udine). Vidi nae Spomenike Trakih Frankopana u Starinah, knj. XXV. Transsumpta u zem. arh. U Zagrebu, tom. I. Reg. Frankopanskoga arhiva u Porpettu. Transsumpta u hrv. zem. arh. Tom. I. 23

krvi i prigodom, kad je g. 1430. sklapao ugovor sa knezovi Krbavskimi i drugimi hrvatskimi velmoami radi obrane kraljevine44. Posljednji Cetinski knez Ivania Nelipi nespominje se poslije mjeseca junija 1434., te je sva prilika, da se je on jo tiekom pomenute godine s ovim svietom razstavio. Nasliedio ga je u banstvu Hrvatske i Dalmacije i u upravi imanja zet mu Han Frankopan. Ovaj je pako imao uzprkos kraljevskoj riei i sveanim ugovorom sto muka, da se u vlasti Nelipievih imanja odri. U posljednje doba svoga ivota stekao je nestani kralj Sigismund novih miljenika u Dubrovana Lukarevia, koji se po imanju Topolovici u hrvatskoj Podravini izmedju Grdjevca i Virovitice prozvae Talovci. Matko Talovac posta banom Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, a njegov brat Petar namoli u kralja ostavinu Nelipievu. Kralj Sigismund zaboravi brzo zasluge Frankopana i Nelepia u ratu i u novanih nevoljah, osobito odkako je u Ferrari 7. aprila g. 1433. Dalmaciju mletakoj republici prodao, pa nakrene svoju kraljevsku milost Dubrovakim tienikom, tim vie, to oni kralja takodjer u novanih neprilikah pomogae i za turskoga rata ivot mu spasie. Ali Frankopan nije si dao tako lako pravedno steenu batinu oteti, pa je tako nastala borba izmedju njega i eta kraljevih i banovih pod zapoviedi brae Talovaca. Znajui Frankopan, kako su vrstni ratnici Vlasi, koji su ve g. 1322. bana Mladena ubia u vojnah pomagali, a g. 1412. oteli bili za kralja Sigismunda od Mleana znameniti grad Ostrovicu vie Skradina: htio je Vlahom ugoditi i svojemu ih rodu bolje privezati, potvrdivi na 18. marta 1436. stare vlake zakone, koje ovdje priobujemo. Vlahe je nova potvrda zakona ne samo obradovala, ve i obodrila, da po obiaju udaraju na oblinje mletako podruje u Primorju, na to ban Matko Talovac iz Bia pod 2. julijem 1436. obznani hrvatskim Vlahom, da je sa republikom mletakom mir sklopljen, pa da je zabranjeno prodirati na mletako zemljite45. Neimamo potanjih viesti o borbi, koja je u to doba nastala izmedju Talovaca i Frankopana, i svrila smru potonjega, ali se spominje, da je borba osobito kod grada Sinja u Hrvatskoj bila estoka i da su braa Talovci Matko i Petar u njoj izgubili mnoge svoje odline vojvode i slubenike46. Jo na 31. oktobra 1436. bjee knez Han darovao svojim pristalicam, knezima Vignu, Grguru i Miklouu Dubraviu za prave i verne slube, kojom nam sluie i nam ugodie zemlje na Cetini pod Si44 45 46

Regesta Frankopanskoga arhiva u Porpettu. Ljubi S., Monum. Slav. merid. IX, p. 89. Listina vojvode Alberta od g. 1438. u zbirci jugosl. akademije.

24

njem47, a ve 31. januara 1437. svjedoi ban Matko Talovac u Petrovu polju nie Knina gospoji Katarini, udovi Hana Frankopana, da mu je predala u ime svoje i sina svoga Jurja gradove i zemlje, to ih je bio pokojni njezin mu, budu kraljev rebel i odmetnik, nepovlastno prisvojio; morala se dakle odluna borba dogoditi pod konac g. 1436. mjeseca novembra ili decembra, a tada je i zaglavio Han Frankopan. Kod uzimanja i predaje gradova iao je banu Talovcu kao posrednik sa kneginjom Katarinom jako na ruku ibenanin Nikola, sin Gaparov, otac Jurja Mikuliia, miljenika kralja Matije, koji je bio zadobio Buim i druga imanja u Pounju te se bio jako obogatio. Nikoli bjee ban Matko za uinjene usluge tom prigodom darovao imanje Meju i u Lukoj upaniji, koju je prije toga drao ibenanin Gregorije Dragani, pristalica mletaki48. Odslije u napried uivao je Nelipievu batinu mirno Petar Talovac, i on bude na mjesto Hana Frankopana postavljen takoer banom hrvatskim i dalmatinskim. Talovci stekoe radi okupacije hrvatskih gradova veliku hvalu kralja Sigismunda, a poto ovaj malo zatim (9. decembra 1437.) u Znojmu preminu, nadari u mjesto kraljevo vojvoda Albert austrijski g. 1438. brau Talovce za steene zasluge gradom Gjurgjevcem u hrvatskoj Podravini i gradovi Srebrnikom i Barkazadom u Usori49. Potomci pako Hana Frankopana morae se zadovoljiti sa imanji, to ih batinie od bana Nikole Frankopana. Udovica Katarina sa mladjahnim sinom Jurjem stanovae u prvo doba nakon obiteljske katastrofe u gradu Rmanji na gornjoj Uni, po kojem se pisae kneginjom Rmanjskom. Kod diobe Frankopanskih imanja g. 1449. zapao je Jurja grad Cetin kod Slunja, a po tom Cetinju prozvae se njegovi potomci Cetinski. Ali se knezovom Cetinskim prije, nego li minu sto godina, zatre koljeno; sin Jurjev Ivan pogibe u groznoj bitci Udbinskoj g. 1493., a drugi sin Grgur umre kao arci-biskup Kaloki g. 1522. Unuci Jurjevi ostavie nesretnu domovinu hrvatsku. Ivan, poslije kao fratar Franjevac prozvan Franje, postade takodjer arcibiskupom Kalokim ( 1542.), a sestra mu Katica uda se za Magjara Gabriela Perena i darova magjarskomu narodu najstariji magjarski prievod poslanica sv. Pavla apotola, tampan g. 1533. u Krakovu. Imanja Cetinska drala je jo neko doba Slunjska grana Frankopana, ali na skoro navalie na nje Turci, koji sve utamanie.
47 48

49

Listina hrvatska irilicom pisana u manastiru Franjevakom na Trsatu. Listina u zbirci jugosl. akademije. Vidi knjigu Biha i Bihaka krajina kod lanka: grad Buim. Listina u zbirci jugosl. akademije. 25

*** Zakon Cetinskoga kneza Ivania Ivanovia za Vlahe od g. 1436. vrlo je zanimljiv spis za poznavanje ivota i drutvenoga poloaja hrvatskih Vlaha. Zakon Vlaki bio je jur prije toga puno godina u kreposti. Sam Frankopan kae, da su potvrdjeni po njem zakoni Vlahom bili navadni i da su valjali za njih bivega gospodina bana Ivania Ivanovia i za njegova otca kneza Ivana, dakle da potiu jo iz druge polovice etrnaestoga vieka. I priobeni zakon potvrdjuje, da su Vlasi prije svega bili pastiri (stoari) i ratnici, ali u njemu ima takovih detalja o pravih i dunostih Vlaha, koje nismo doslije toli potanko poznavali. Vlaki zakon nije toliko urbar, koji uredjuje odnoaj Vlaha prama vlasteli Nelipiem, koliko ujedno i statut, u kojem su pobiljeena osobna prava Vlaha, neke zakonske ustanove i postupak kod suda. Cetinski Vlasi bili su bez dvojbe mnogo samostalniji i slobodniji, nego li ostali hrvatski i srbski Vlasi. Liki Vlasi imahu g. 1433. kneze i vladike rodjene Hrvate Antuna Tunkovia i Ivana Herendia, ali Cetinski Vlasi bijahu sasvim odlueni i zatieni od hrvatske gospode. Birali su si sami izmedju sebe kneza, vojvode za vojsku i sudce. Po Vlakom zakonu bilo je doputeno Hrvatu da moe drat samo jednoga Vlaha za svoga bravara (obana). Da su se prava Vlaha glede izbora kneza potivala i poslije etrdeset godina, dokazuje listina kneza Cetinskoga i Klikoga Lacka s Talovca od 25. decembra 1476., koju pod II. takodjer u cielosti priobujemo. Sluba vojnika uredjena je bila od prilike onako, kako u kasnije doba radi turske nevolje kod vlastele u Hrvatskoj. Stari Vlasi bili su neka vrst kasnijih slobodnjaka. Vlasi Cetinski nisu davali tlake i u obe radnje u naravi, ve razmjerno malenu dau u novcu te kao ast ovcu ili sir. Trgovine i travnine (travarine) u zimiih (mjesta, gdje su u zimi stoku pasli) niesu Vlasi plaali. Pojedine ustanove zakona dokazuju, da su Cetinski Vlasi ipak bili podinjeni ljudi i da nisu uivali sva prava slobodnih dravljana. Vjeresija njihova bila je omedjaena, a nije bila astna za njih ustanova, da Vlah nemoe biti ni svidok, ni porotnik ni nitkor od njih da ni asnik. Zakon spominje i Srblje, ali jih lui od Hrvata i Vlaha. I osobno pravo Srbalja, koji su bili bez sumnje strani ljudi, valjda trgovci, zakonom je bilo stegnuto.
26

Ne samo po sadraju, ve i po irilskom pismu i po starom hrvatskom jeziku zakon za Cetinske Vlahe dragocjen je spomenik hrvatske davnine. Hrvati su vazda i u staroj kolievci u dananjoj Dalmaciji (takodjer na otocih), i u Pounju oko Bia, dapae i u Banovini oko Hrastovice i Petrinje upotrebljavali uz glagolsko pismo i irilicu te ju zvali hrvatskim pismom; ali listine izdane hrvatskim jezikom po banovih hrvatskih, kao to je Klika od g. 1436., posve su riedki spomenici. Jezik zakona pokazuje i po obliku i po samih rieih neku starinu i osebitost, pa je dananjem narataju pomanje razumljiv. Vlaki zakon od g. 1436. i listina u dodatku od g. 1476. sauvane su u izvornicih u manastiru Franjevakom na Trsatu. Po svoj prilici da su je Cetinski Vlasi povjerili bili na pohranu manastiru sv. Marije pod Sinjem na Cetini, pa kad je turska nevolja nadola, kod fratara ostavili. Iz reenoga manastira ima vie latinskih i hrvatskih listina i danas na Trsatu. Povelje pisane su na pergamenih dosta itljivo i samo mjestimice, gdje su pojedina pismena izglodana, nije tekst pravo razumljiv. Interpunkcije neima nikakove, a niti velikih pismena, ve su sva pismena jednaka. To oteava itanje, pa premda je ovaj na modernom irilicom izvedeni odtisak uinjen, koliko se moe vjerno na temelju dvaju priepisa, naega i g. profesora Iv. Strohala, nemoemo jamiti, da je pruen skroz autentian tekst. Pokuano je samo poredanje stavaka i pometane su interpunkcije. Bio je na Trsatu jedan priepis ovoga zakona latinskimi pismeni uinjen sedamnaestoga vieka, negdje u Dalmaciji ili u Senju pravopisom u tih krajevih tada obiajnim. Taj priepis pozajmljen je magjarskomu uenjaku, g. Ludoviku Thallocyu, koji ga je predao g. prof. Vatroslavu Jagiu, a ovaj ga je odtisnuo u svojem Archivu fr slav. Philologie XIV. knj. I. svezak, str. 156. Makar da je taj priepis pisan nesgrapnim i hrdjavim pravopisom, to moe ipak gdje to posluiti za razumievanje, pa zato i mi pojedine riei i izreke, koje nisu u irilskom tekstu posve razumljive, navedosmo u opazkah latinskom transkripcijom po tom priepisu. Konano opaamo, da je zakon Vlaki u latinskoj transkripciji prioben u dodatku nae knjige Biha i Bihaka krajina str. 296298, gdje su pojedine ustanove onako razdieljene, kako ih mi razumievasmo.50

50

Hrvatski urbari. Svezak I. Sabrao i protumaio: Radoslav Lopai. U Zagrebu 1894. Knjiara Jugosl. Akademije (Knjiara dionike tiskare). Zagreb, 1894, str. 1-8. 27

DODATAK
U Klisi, god. 1436. oujka 18. Ban hrvatski Han Frankopan (Frankapan) knez Krki, Modruki, Cetinski i Kliki, potvrdjuje Vlahom njihove navadne prave zakone. Va ime oca i sina i svetoga duha amen. Mi knez Han Frankapan, krki i modruki, cetinski i kliki knez i vee, ban Dalmacie i Hrvat, damo viditi vsakomu loviku, komu se dostoi, po sem naem otvorenu listu, da pridoe prid nas poteni i dobri mui, bive virne i prave sluge bana Ivania Ivanovia, vsi dobri Vlasi: Vigan Dubravi, Ninoe Sankovi, Toma Roevi, Matia Vuki, Mili Ostoi, Dragi Prodani, Bla Koi, Hrela Goleevi, Vukat Voinovi, Ivani Grobai, Budan Grubi, Bilosav Draevi, Elovac Draivoevi, Radivoi Vitkovi, Bult Kustrai, Ivan Poznanovi i ini vsi dobri Vlasi pitajue i iue ot nas dobrih i potenih zakonov svoih navadnih, ki im su bili za nih bivega gospodina bana Ivania Ivanovia i za negova oca, kneza Ivana. I mi smislive se i vidive pravo i podobno iskanie i pitanie nih prijasmo vie reene dobre mue, bive virne sluge bana Ivania, sebi za sluge i svomu ostanku, i uinismo im i dasmo i potvrdismo potene i dobre i prave nih navadne zakone, ki im su bili naipravii i naiboli za nih bivega gospodina bana Ivania i za negova oca kneza Ivana, i kimi su zakoni nim sluili oni i nih starii; a vo i su oni dobri zakoni: 1. Naipri da ni nad nimi kneza posionoga. 2. S nami se zgovarae, knez, ki bi im mrzak, da ga su volni prominiti. 3. Ki Vlah ima selo, da slui s unom.51 4. A ki nima sela, tai na koni itom i s maem, ali strilami i s maem. 5. Ki ne ide na voisku, a zapovi mu se, est libar plaa; od togai gre voivodi Vlakomu deseto. 6. Da im se ne uzme kon voiniki u podsadu52 ni za niednu krivinu. 7. A da ne vojuju ot Stipana dne do Martina.
51 52

Uncia, neki danak. To isto, to postava (depositum).

28

8. A kada gredu na voisku, dva dila voinikov da gre, a treti dio da e naprala53 branom i kobilami. 9. I da ni nad nimi niedan Hrvatin voivoda, ner edan izmeu nih da e voivoda nad nimi, ki nim zapovida, s naim se knezom dogovarae. 10. I da im e pitanie podav Sinem, a na nih pitanie da ne sida niedan Hrvatin, ner nih knez i suci nih. 11. I da ima nih knez suci dva krat u godiu po Vlasih poiti, po vsih edino vie reenih. 12. I da ni meu nimi oplinika zatiskom,54 ner to bi koga prava pravda dopitala. 13. I ot vsakoga osuda da im se tretina ostala, a sucem deseto gre ot osudov.55 14. A ot naega dohotka knezu deseto li ot osudov. 15. I tko bi osuda dopal, da mu se uzme ovca za libru, a krava za est libar. 16. I da mu se ima rok uiniti do dvadeset dan, a ako e dotle ne iskupi, da e zgiblo. 17. Da ima dati vsaki stan o Jurevoi ovna ali ovcu, a ovna prihodnika,56 ter sir, a tko e toli ubog ter sira nima, a on vrvu.57 18. Ter podimni dukat, po nih zakonu sedamdeset i etiri bolane, tko ima kulse i trideset brav, a tko e uboiji i da dukat ali imri.58 I eseni o Martinoi da imaju davati po vsom zakonu ot vsakoga kluseta dinar, dale katunari59 i dvornikov. 19. A u Cetini da ne daju nigdir trgovine. 20. I da ni ot nih obienika ni za ednu krivinu. 21. I da vie reeni mui, vsi dobri katunari, ot vsoih ludi pol dohodak sebi da ustalaju60 dukatov, kako no im e bilo za nih bivega gospodina bana Ivania. 22. I da ne more otdati Vlah na Vlaha sto libar, ki sam nima sto libar.
53 54 55 56 57 58 59 60

Instituere, ovdje: obskrbljuje. Plienjenika pod silu. Globa (mulcta). Ovis adveniens, to to janje. Nerazumljivo, moda mjesto una. imbrih, arapska rie, neka vrst novca. Glavar sela (obanskoga). Ustavljaju, pridre. 29

23. I da nemore otdati najamnik61 ni lovas62 na gospodara. 24. I Srblin da ne more otdati na Vlaha, ni Vlah na Srblina. 25. I da ni meu nimi ku. a stav ovi63 ni svidok ni porotnik, ni nitkor ot nih da ni asnik. 26. Ni da e virovan mimo etire bolane. 27. I da ne daju travnine na planini, ni u zimiih, ni indi, gdi nisu davali za bana Ivania, kada e e nakon sebe ostavil. 28. I da ne dre Hrvati Vlahov mimo ednoga bravara. Dale knez Vlaki i vsi vie pisani dobri mui, vsi katunari, nam priae i zavezae se virom i duom svoom, da hote nam virno i naemu ostanku, a mi se nim obitovasmo i na toi priasmo naom riju gospockom, da e hoemo u vsih nih vie pisanih zakonih tvrditi i udrati viku vinim zakonom, ne i nih ostanak, dokle nam pravo i virno slue. I na to im dasmo tai na otvoren list, ere vsi ovi vie pisani dobri mui katunari svoom braom i svoimi katunami i svoimi opinami obitovae se i priae i obezae virami i duami svoimi, da nas i na ostanak oni i nih ostanak hote virno i pravo sluiti svoimi glavami i svoim blagom i svom svoom moju i neostaviti nas i na ostanak protiv vsakomu loviku. Pisan na Klisi, miseca mara osmi na deste dan va litih roistva Isukrstova 1436. lito. I na vse ovo i vie reeno priasmo im tvrdo, dale to bi i nih zagovorom i nih dobrom volom bilo. (Izvornik pisan irilski u manastiru na Trsatu.)64

61 62 63 64

Plaenik (mercenarius). Lovac (?). Neitljivo u izvorniku. R. Lopai, Biha i Bihaka krajina. Matica hrvatska, Zagreb, 1890 str. 296-298.

30

Radoslav Lopai

II. ZAKON ZA LIKE VLAHE OD G. 1433

(1890)
Veliki dio dananje bosansko-hercegovake pokrajine pripadao je staroj dravi Hrvatskoj. Ne seui u doba narodnih hrvatskih banova i kraljeva, dok je bio narodni i dravni ivot izmedju Hrvatske i Bosne gotovo istovjetan, spominjemo, da su za vladanja ugarsko-hrvatskih kraljeva g. 1325. od Hrvatske odtrgnute upe Dumno, Hlievno i Glamo i pod imenom zapadnih strana Bosni pripojene, pa da je jo teajem etrnaestoga vieka bosanska drava zaokruena na Vrbasu i na Plivi sa nekoliko hrvatskih upa, kojim je nadjenuto ime dolnji krajevi. Ali se i poslije sterala Hrvatska do Vrbasa i preko te rieke. Jo o Petrovu g. 1380. za banovanja Petra Sudara bile su na saboru u Zagrebu zastupane upanije Dubika, Vrbaka, Sanska i Mrenska (comit. Dubica, Orbas, Zana et Meren).65 Bosansku je dravu najvie razirio i ojaio odvani kralj Tvrdko, pripojiv Bosni veliki dio Hrvatske sve do Jadranskoga mora. Drei Hrvate i Srbe u svojoj kraljevskoj vlasti, pisao se kraljem hrvatskim i srbskim. Ali poslije Tvrdka nije se vlast bosanska na sjevernoj strani Vrbasa prama Uni mogla uvrstiti, a prostrana bosanska drava opet se razbije za doba protukraljeva i priestolnih borba u Bosni. Istina, bosanskom je moi i podporom spljetski herceg Hrvoje Vuki g. 1398, bio prodro ak i u Dubiku upaniju, pa za neko doba pae i u Biu smjestio bio vojnu posadu, nu to je Hrvoja bio izveo samo kao ban i namjestnik ugarsko-hrvatskoga protukralja Ladislava Napuljskoga, koga su mnogi Hrvati priznavali zakonitim kraljem, naroito u onih priedjelih Hrvatske, to ih je bosanska i Hrvojina vojska uvala. Pa i ta zaprema bila je samo prolazna i za kratko vrieme, a nije nipoto obsezala itav prostor zemalja na Uni, to je kasnije pripadao Bosanskomu vilajetu. Okolica Bia sa gradovi Ripem i Sokolcem ostala je potedjena od Bonjaka i pristalaca kralja Ladislava, a i itava Krajina na lievoj obali Une od Krupe do
65

Neo - registr. acta, fasc. 953. br. 9. prije u hrvatskom zem. arhivu, sada u Budimpeti. (Lopai: Biha.) 31

Kladue odoli i Tvrdku i Hrvoji, pa ju tekar tursko oruje ote Hrvatskoj i bosanskomu paaluku pripoji I za turskoga vladanja vazda su priedjeli izmedju Vrbasa i Plive sa iztone strane i rieke Une na zapadnoj strani pa sve do Glamoa i Hlievna u dananjih okrujih Bihakom, Banjalukom i po neto Travnikom drani kao dielovi kraljevine Hrvatske, pa su pod imenom turske Hrvatske obiljeeni na svih zemljovidih do novijega doba. Istom poslije austrijske zapreme poelo se namitati itavu gore naznaenom prostoru ime: Krajine, koje pak ime pripada samo pravoj Krajini u blinjoj okolici Bia i priedjelom u zavoju Une na lievoj obali rieke. Na ovu Krajinu, koja je do Omerpae jo pod zloglasnim Mehmedpaom sainjavala posebni sandak za muselim-pau, a danas obsee upravne kotare Bihaki, Cazinski i Krupski u okruju Bihakom, ograniujemo svoje pripoviedanje Bihaka se krajina prostire na obje obale srednje Une izmedju Hrvatske i kotara Kljukoga i Petrovakoga. Negda je Una bila poglavita rieka Hrvatske (principalissimo ume di Croacia) i tekla je sredinom kraljevine, a sada ini medju samo na dolnjem svom teaju prema Bosni Ma da je na Uni silna bratska krv prolivena, narod iza Une nije za dugotrajne borbe toliko patio i toliko izpremiean, kao to ovamo blie prama Kupi i Korani u nekadanjoj banskoj i Karlovakoj krajini, gdje je staroga naroda po gotovo nestalo. Priedjele oko Une prama Buimu, Ostrocu i Cazinu, pa i sam Biha zauzela je turska sila jednim mahom, naroda je dodue za ratnih godina 1530 1540., pa nakon pada Krupe g. 1565. i Feradove vojne g. 1576 1578. mnogo uskoilo u kranstvo, ali veina je ipak ostala na otinskoj grudi, pokorila se turskoj vlasti i primila koran. To je bilo tim lake, to su se mnogi kmetovi, tlaeni do zla boga od svoje vlastele, bili uzrujali i naginjali turskoj vlasti samo da budu u ivotu i imetku to vie potedjeni. Po tom dakle ne ima sumnje, da su veina dananjih krajinika oko Une prasjedioci i potomci tamonjih starih kranskih Hrvata. Poneto je drugaije glede priedjela blie do korduna hrvatskoga oko Vranograa, Kladue, Trca i Izaia, oko kojih je gradova borba dulje trajala i dovrila se konanim opustoenjem tamonjih krajeva. Reeni priedjeli bili su gotovo sto godina pusti te su tekar oko polovice sedamnaestoga vieka na novo napueni muhamedovc i Vlas iz nutarnjih strana i nakon odagnanja Turaka iz Like (g. 1689.)
32

Likimi muhamedovci, od kojih ima potomaka manje ili vie po svih mjestih Bihake krajine U Hrvatskoj bilo je vazda naroda, koji se zvao Vlasima. Takove Vlahe spominje ve kralj Sigismund, darujui g. 1431. i 1435. knezom Frankopanom razna imanja oko Une, u dananjoj gornjoj Dalmaciji i u Lici. U to doba teko da su se Vlasi razlikovali od ostalih Hrvata ni vjerom ni po jeziku i narodnosti, ali je medju njimi i Hrvati i Srbi svakako razlika bila u drutvenom poloaju, po radu i zanimanju. Vlasi bili su u prvom redu obani i poljodjelci, ivui dielom razluno od Hrvata po posebnih zakonih. Ne uputajui se u dalnje razlaganje priobujemo u prilogu ove knjige66 radi upoznanja hrvatskih Vlaha dvie vrlo zanimljive hrvatske listine. Jednom, pisanom glagolski, od g. 1433. podjeljuju: knezi, vladiki, vojvoda i sudci vlaki i vsi dobri Vlasi svete krune kralestva Ugrskoga u Hrvatih sloboinu vsemu imanju svetoga Ivana crikve v Lici na gori (Velebitu), da nijedan Vlah i s nami na brat hrvatskih Vlahov ne imi reenomu imanju nijednoga zla initi. Drugom pak listinom, pisanom irilski, u Klisi kod Spljeta g. 1436. potvrdjuje Han Frankopan, Krki, Modruki, Cetinski i Kliski knez i vee, ban Dalmacije i Hrvat hrvatskim Vlahom u Dalmaciji potene i dobre i prave njih navadne zakone. Iz sauvanih pismenih spomenika ne moe se razabrati, da li je i u Bihakih stranah bilo Vlaha prije turske provale. S ove strane Une prama sadanjoj hrvatskoj medji jamano da ih nije nikad bilo. Prvi Vlasi pomaljaju se na poetku estnaestoga vieka oko Dinarskih planina i kod izvora Une oko Unca, Srba i Glamoa. Ove Vlahe jednako hvale g. 1530. ban Ivan Karlovi, Mikula Jurii i gradjani Bihaki, da su valjani i hrabri ljudi (de valore), molei generala Katzianera, da ih primi u kranstvo. Vlasi ovi, kae se, da su prije kranom tri sta jada zadavali. Ovi isti Vlasi naseljeni su kasnije u umberku, gdje im je ustupio zemalja tamonji vlastelin Ivan Kobasi.67 God. 1551. javio je general Ivan Lenkovi kralju Ferdinandu, da su Turci izveli iz nutranjosti Turske vie tisua Morlaka ili Vlaha (soviel tausent Morlagkhen oder Wallachen aus der tyeffe der Trkhen), i da ih naselie oko Srba i u Kozlovom (Kosovom) polju kod Knina.68 Po svoj su prilici u to doba sa narodom doavi kalu66 67

68

Vidi Listine br. III. i IV. U dodatku. Razni dopisi sa Katzianerom u zem. arhivu u Ljubljani, fasc. 120. Kreli B. Notitiae praeliminares str. 130. Vidi lanak o Brekovici u ovoj knjizi. Arhiv zajednikoga n. ministarstva u Beu. 33

djeri u Rmanji, gdje je bio g. 1448. i 1451. purgarski i varoki stol (sud) i stol upanije Lapake, osnovali pravoslavni manastir, koji je poslije dugo obstojao pa je nedavno obnovljen. Osvojivi Turci g. 1560. gradove Linicu, Novigrad i veliki dio Unske doline prema Bueviu i Krupi naselie tamonje krajeve narodom iz nutranje Bosne.69 Veliki zatitnici pravoslavnih Vlaha bili su nekoji bosanski pae i sandaci. Vlahom je bio jako u volju Memi beg, koji je g. 1589. postao sandakom Likim. Oni su rpimice dolazili u Liku samo s toga, da pod njegovu zapovied dodju.70 I ratobornoga Hasanpau Predojevia milovali su Vlasi, a on se podpunoma u njih uzdao, upotrebljavajui ih na svojih vojnah. Po slubenom izvjetaju zaokupie Vlasi po Hasanovoj odredbi g. 1593. nakon pada Bia krajeve oko Brekovice, Ripa, Ostrvice i u Vrloj dragi do Sokolca, mnoei se kasnije svakim danom. Ali jedva to se Vlasi po Krajini naselie, ve je mnogim izmedju njih dodijalo tursko gospodstvo. Spominje se, da su ve g. 1579. Vlasi stojei na turskoj slubi u Cazinu i Ostrocu, voljni bili reene gradove predati kranom. God. 1599. uskoi mnogo Vlaha iz Korenice i Bihakih strana u Gomirje. G. 1605. dovede general Vid Kisel Vlahe iz Ostroca u strane Ogulinske i Bosiljevake, a za ovim neto kasnije dodjoe Vlasi iz Uzorca i Turja u Karlovaku krajinu. Poev od g. 1683. nakon turskoga poraza kod Bea jako se uzvrpoljie Vlasi po itavoj Krajini, a Turci s toga uplaeni zakljuie na sastanku u Krupi, da e Vlahe od medja maknuti i nastaniti iza Une. Toga Turci, u to doba ljuto napastovani od banske i Karlovake krajine, izvesti ne mogoe, a Vlasi pod zatitom bana hrvatskoga grofa Nikole Erdeda i generala Karlovakoga grofa Ivana Josipa Herbersteina zapremie g. 1685. 1688. priedjele banske i Karlovake krajine oko Petrinje i Gline, Skrada, Vojnia, Krstinje i Budakoga. Prazna mjesa na Krajini posjedoe dielom Turci vojnici, najvema pak odagnani iz Like Turci.71 Kako je ve spomenuto, poinjali su Vlasi, boravei u zemljah Turkom podinjenih i esto na turskoj slubi, mnogo tete u Hrvatskoj. Osobito dodijae Biu Vlasi, to se bijahu nastanili oko Dinarskih pla69

70

71

Izviee generala Ivana Lenkovia od 11. svibnja g. 1560. Savremeni priepis u mojoj zbirci. Lopai R. Spomenici hrvatske Krajine I., str. 133. Martin Hartenstein javlja iz Bia: dan sich die Wallachen gewaltig ser loben und (den Memibeg) lieb haben. Lopai R.: Spomenici, knjiga I. str. 345, 346; II. str. 203, 250, 300307, 311, 347, 409. Izviee generala Herbersteina u savremenom priepisu u mojoj sbirci.

34

nina i kod izvora Une oko Unca, Srba i Glamoa (Valachi Thurcorum, qui comoraverunt in Zerb, in Unacz et in Glamoch.) Kad se ovi Vlasi iznevjerie Turkom, te stadoe na kranstvo prelaziti, jako su se tomu Biani radovali. Biani ih preporuie na Krievo g. 1530. generalu Katzianeru, molei ga, da primi Vlahe u kranstvo, jer da su valjani i hrabri ljudi (sunt homines de valore). Dralo se, da e za njimi priei u kranstvo i mnogi drugi Vlasi. Poglavica Vlaki Ladislav Stipkovi od Glamoa poao je bio glavom u Ljubljanu, da se preporui. Odmah trei dan, im Vlasi u Biha stigoe, potukoe Biani, na novo oduevljeni, pred samim gradom tursku vojsku. Mjeseca srpnja god. 1530. izletjee Biani do Knina i do Cetine, gdje je bio u isto doba prikupio kranske ete harambaa Nikola Bidojevi.72. Vlasi, to su bili naseljeni u Kladuah, pobunili su se bili ve god. 1683. odmah poslije Bekog poraza. Dvie godine kasnije (1685.) izvede iz Kladue turanjski kapetan barun Franjo Ori 120 vlakih kua i smjesti ih oko Budakoga, gdje su im i danas potomci. Kue turske i vlake bio je i onako prije toga seljenja general Karlovaki Herberstein popalio.73 Prazne zemlje posjedoe god. 1689. bjegunci iz Like i Krbave, kad su te upanije Turkom otete. Predobiv za turskoga rata g. 1695. ban hrvatski grof Adam Baan Vranograd i Todorovo, narene s vojskom i na Kladuu. Hrvati juriae grad, ali ga predobie istom onda, poto je u Kreevu poginuo poglaviti turski vodja Grahovo.74 Prologa vieka bili su gospodari Kladue bezi Beirevii, drei i nekoliko kmetova u kotaru Kladukom75

72

73

74 75

Pisma Biana u hrvatskom zemaljskom arhivu u krinji povlastica i u Ljubljanskom Rudolnu, fasc. 120. Biljeke iz zem. arhiva u Ljubljani. Lopai R.: Spomenici hrv. Krajine, knj. II. str. 257. Croatica u bekom ratnom arhivu. Hrmann: Narodne pjesme muhamedovaca u Bosni, knj. I. i II. Iz rukopisne zbirke narodnih pjesama Matice Hrvatske. Theatrum europaeum, knj. XV. str. 15. R. Lopai, Biha i Bihaka krajina. Matica hrvatska, Zagreb, 1890, str.1-4, 8-12, 69-70, 195 -196. 35

DODATAK
U Lici, god. 1433. srpnja 16. Glavari hrvatskih Vlaha ine slobodinu imanju crkve svetog Ivana u Lici na gori Velebitu. Mi Anton Tukovi i Ivan Herendi, knezi, vladiki, Paval voivoda, i sudci Vlaki, po imeni: Dian Mukovi, Jurai Rui, Matia Vlkoti i Matia Jeli, takoje pristava stola Vlakoga: Matul Rubanovi i Mikula Mulgai, i takoje Ivan Sopkovi, Milota Pravii, Luka Milunovi, Toma Aladini, Franko Danilovi, imun Bilkovi, Grgur Bekoevi i Bartol eprni, i vsi dobri Vlasi v Hrvatih: damo viditi vsim, kim se dostoi, pred kih obraz ta na list pride, da uinismo slobodinu vsemu imanju svetoga Ivana crikve v Lici na gori, naiprvo v selu elopekam i v Kozlu rogu i v Nadbrdu i drugdi, gdi e imanje svetoga Ivana crikve, a k noi pristoi, reenomu imanju i nim kmetom, ki su na nom imanji i ki napred budu, da niedan Vlah i s nami na brat Hrvackih Vlahov ne imi reenomu imanju niednoga zla uiniti, ni gajev pasti, ni it ni senoko trti, ni reenih kmetov hasan zeti, ni ukrasti, ni ni ednim zakonom zla ni kode uiniti ni ga stvoriti smite. Na koje posle svetoga Ivana crikve, kada bi na ku potribu poslani, ali bi, bili pri crikvi, da niedan Vlah meiu nami, ki su v naih opinah, nemaji nim poslom niednim zakonom zla ni kode uiniti, ni razbojem zeti, nego e imi vsaki nas pregje hranivi sprovoditi i od zla obarovati ci svetoga Ivana i naih du spasenja. I ki godi bi Vlah naih opin zlo uinil reenomu imanju v senokoah, v gajih, v iti, v tegih, ali bi ga ki ta v imanju reenomu, ki su i ki napred budu, ukral, ali ju sam uzel, ali bi poslom vie pisanim kim godi zakonom zlo ali kodu uinil, da ostaje gospodinu pedeset libar, a strani tolikoje ki zarok plaen ali neplaen. A ta list da je tvrd naprid i nae uinenje i danje, a na to dugovanje dasmo prokurature Ivana Sopkovia i Jurja Ruia, da ona mozita za dugovanje svetoga Ivana v Lici na gori govoriti i tirati, zastaviti i napridovati tako, kako su obariteli, ki su crikve vie pisane. A to uinismo ci Ivana svetoga i ci naih du spasenia po naoj dobroj voli, i na to im dasmo ta na list za veke verovanje otvoren pod naimi visuimi peati. Pod let od poroda boja 1433., miseca jula dan 16. (Priepis glagolskoga izvornika iz 17. vieka u manastiru Trsatskomu.)76
76

R. Lopai, Biha, nav. dj., str. 295 296.

36

Citirane isprave u interpretaciji Nade Klai I. Mi Antol Ivkovi i Ivan Herendi knezi vlaki. Pav(a)l voivoda i sutci vlaki po imeni Din Mukovi, Jurai Rui, Mati Vlkoti i Mati Gli takoe pristava rotna stola vlakoga Matul Pribanovi i Mikula Murgai. I takoe77 Ivan Sopkovi, Milota Kraii, Luka Milunovi, Toma Aladini, Franko Danilovi, imun Bilkovi, Grgur Bekuevi i Bartol eprni i vsi dobri Vlasi svete krune kralevstva ugarskoga v Hrvatih, damo vidjeti vsim kim se dostoi pred kih obraz ta na list pride, da uinismo slobodinu vsemu iminju svetoga Ivana crikve v Lici na Gori. naipervo selu elopekom i v Kolu rogu i v Podbrdi i indi gdi e78 iminee79 svetoga Ivana crikve a k noi pristoi80 reenomu iminju i nim kmetom, ki su na nom iminji i ki naprid budu; da niedan Vlah mei nami na brat hrvackih Vlahov, ne imii reenomu iminju niednoga zla uiniti: ni gaev, pasti, ni it, ni sinoko trti, ni reenih kmetov gusom81 vzeti, ni ukrasti, ni niednim zakonom82 zla, ni kode uiniti, ni ga stvoriti smiite. I takoe poslom83 svetoga Ivana crikve, kada bi na ku potribu poslani, ali bili pri crikvi, da niedan Vlah mei nami ki su v naih opinah ni imii84 nim85 poslom niednim zakonom zla ni kode uiniti ni razboem vzeti, nego ee imii vsaki nas preehranivi sprovoditi i ot zla barovati86 ci87 svetoga Ivana i naih du spasen. I ki godi bi Vlah naih opin ko88 zlu uinil reenomu iminju v sinokoah, v gaih, v iti, v tezih89, ali bi koga kmeta v iminji reenom ki su i ki naprid budu ukral, ali gusom vzel, ali bi poslom vie pisanim kim godi zakonom zlo ali kodu uinil, da ostae90
77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90

Takoer. Je. Imanje, posjed. Pripada. Gusa = razbojniko etovanje. Nainom. Sluga, poslanik. Ne ima. Njima. uvati. Zbog. Koje. Oranicama. Tj. da plati. 37

gospodinu91 50 libar, a strani92 tolikoe93. Ki zarok plaen, ali neplaen, a ta list daliee tvrd naprid i nae uinen ee i danee. A na to dlgovanee94 dasmo prokoratore Ivana Sopkovia i Jur Ruia da ona mozita za dlgovane svetoga Ivana crikve v Lici na gori govoriti95 i tirati, zastaviti96 i narediti se tako kako obaritel97 ki ee crikve vie pisane. A to uinism ci svetoga Ivana i ci naih du spasen po naei dobri voli. I nato im dasmo ta na list za veke verovanee otvoren pod naimi visuimi peati pod let ot poroda bo . u. j. v. (= 1433), miseca jule dan z. (= 19).98 II. Va ime oca i sina i svetoga duha amen. Mi knez Han Frankapan, krki i modruki, cetinski i kliki knez i vee, ban Dalmacije i Hrvat,99 damo vidjeti vsakomu loviku, komu se dostoji, po sem naem otvorenu listu,100 da pridoe prid nas poteni i dobri mui, bive virne i prave sluge bana Ivania Ivanovia,101 vsi dobri Vlasi:102 Viganj Dubravi, Ninoje Sankovi, Toma Roevi, Matija Vuki, Mili Ostoji, Dragi Prodani, Bla Koi, Hrelja Goleevi, Vukat Vojinovi, Ivani Grobai, Budanj Grubi, Biloslav Draevi, Jelovac Draivojevi, Radivoj Vitkovi, Bulat Kustrai, Ivan Poznanovi i ini vsi dobri Vlasi, pitajue103 i iue ot nas dobrih i potenih zakonov svojih navadnih,104 ki im su bili za njih bivega105 gospodina bana Ivania Ivanovia i za njegova oca, kneza Iva91 92 93 94 95 96 97 98

99 100 101

102 103 104 105

Gospodin = kralj. Oteenoj stranci = tj. Crkvi sv. Ivana. Isto toliko. Posao. Braniti. Zaloiti. Odvjetnik. Nada Klai, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine. kolska knjiga, Zagreb, 1972, str. 278-279. Knez An Frankapan, ban Hrvatske i Dalmacije. Po ovoj naoj otvorenoj ispravi, tj. isprava koja nije bila peatom zatvorena. Ban Ivani Nelipi koji je 1434. g. na umoru ostavio svom zetu Anu Frankapanu, muu svoje keri Katarine, sve svoje posjede. Zato ban An i potvruje stare povlastice cetinskih dobrih Vlaha (plemenitih Vlaha). Dobri Vlasi ili dobri ljudi = u 15. st. vrlo esto sinonim za plemie. Traei, zahtijevajui. Svoje dobro i poteno uobiajeno pravo. Pokojnog.

38

na.106 I mi smislive se i vidive pravo i podobno iskanje i pitanje107 njih, prijasmo108 vie reene dobre mue, bive virne sluge bana Ivania, sebi za sluge i svomu ostanku,109 i uinismo im i dasmo i potvrdismo potene i dobre i prave njih navadne110 zakone, ki im su bili najpraviji i najbolji za njih bivega gospodina bana Ivania i za njegova oca kneza Ivana, i kimi su zakoni njim sluili oni i njih stariji; a ovo su oni dobri zakoni: Najpri da ni nad njimi kneza posionoga.111 S nami se zgovaraje,112 knez, ki bi im mrzak, da ga su voljni prominiti. Ki Vlah ima selo,113 da slui s unom,114 a ki nima sela, taj na konji itom i s maem, ali strilami i s maem. Ki ne ide na vojsku, a zapovi mu se, est libar plaa,115 ot togaj gre116 vojvodi Vlakomu117 deseto. Da im se ne uzme konj vojniki u podsadu118 ni za nijednu krivinu,119 a da ne vojuju ot Stipana dne do Martinja,120 a kada gredu na vojsku, dva dila vojnikov da gre, a treti dio da je napra(v)lja branom i kobilami.121 I da ni nad njimi nijedan Hrvatin vojvoda,122 ner123 jedan izmeju njih da je vojvoda nad njimi, ki njim zapovida, s naim se knezom dogovaraje.124
106

107 108 109 110 111 112 113

114 115 116 117 118 119

120

121 122 123 124

Knez Ivan Nelipi priznao je 1345. g. (vidi pogl. 145) vlast Ludovika I, zato mu je on meu ostalim povlasticama potvrdio cetinsko knetvo kao batinski posjed. Traenje. Primili smo. Potomcima. Uobiajene. Najprije da im nitko nasilno ne postavlja kneza. Neka se s nama dogovore. Selo = selite, jedinica kmetskog posjeda. To znai da oni Vlasi koji imaju selita vre drugaiju slubu od onih koji ga nemaju. Veina Vlaha bavi se stoarstvom i ne obrauje zemlju. Po svoj prilici odreeno novano davanje. Tj. onaj koji ne ide na poziv u vojsku plaa globu 6 libara. Ide. Vojvoda = glavni vojniki vlaki zapovjednik. U zalog. Krivicu. Znai da se Vlasima nije smio oduzimati konj jer su oni ili u slubu kao konjanici i od toga su ivjeli. Vlas su prema tome uspjeli osigurati pravo da ne idu u rat od Stjepanja do Martinja, tj. u doba poljskih radova. Tj. dvije treine vojnika vre vojniku slubu, a trea, ide s njima i nosi hranu. Vlasi ne doputaju da im cetinski knez postavi Hrvata za vojvodu. Nego. Vlaki vojvoda i knez (koji je takoer njihov ovjek, ali i vlastelinski inovnik) treba da zajedno surauju. 39

I da im je pitanje125 poda Vsinjem,126 a na njih pitanje da ne sida ni jedan Hrvatin,127 ner njih knez i suci njih. I da ima njih knez i suci dvakrat u godiu po Vlasih pojti,128 po vsih jedino vie reenih. I da ni meju njime oplinika zatiskom,129 ner to bi koga pravda dopitala.130 I ot vsakoga osuda131 da im se tretina ostavlja, a sucem deseto gre ot osudov, a ot naega dohotka132 knez deseto li133 ot osudov. I tko bi osuda dopal,134 da mu se uzme ovca za libru,135 a krava za est libar. I da mu se ima rok uiniti do dvadeset dan, a ako je dotle ne iskupi, da je zgiblo.136 Da ima dati vsaki stan137 o Jurjevoj(!) ovna ili ovcu, a ovna prihodnika,138 ter sir; a tko je toli ubog,139 ter sira nima, a on vrvu,140 ter podimni dukat,141 po njih zakonu sedamdeset i etiri bolane,142 tko ima kljuse i trideset brav; a tko je uboiji143 dva dukat ali144 imri,145 i jeseni o Martinjoj da imaju davati po svom zakonu ot vsakoga kljuseta dinar,

125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135

136

137 138 139 140 141 142

143 144 145

Sud, sudski stol. Poda Vsinjem = ispod sinjske utvrde, u sinjskoj varoi. Da na njihovu sudu ne bude sudac ni jedan Hrvat. Knez i suci duni su dva puta godinje obii itavo vlako naselje (po Vlasih pojti). Da ne bude oplinika zatiskom = da nitko ne bude silom opljakan. to bi kome pravda (sud) dosudila. Novana kazna, globa. Tj. od vlastelinova prihoda. Takoer. Tko bi bio osuen na novanu kaznu. Kako Vlasi imaju malo gotova novca, kazne se pretvaraju u jednaku vrijednost u stoci. Osueni dobiva rok od dvadeset dana da iskupi ovcu ili kravu; ako ih u tom roku ne iskupi, ne dobiva ih natrag. Stanovi ili katuni, vlaka stoarska naselja ili ljetna prebivalita u planinama. Janje. Siromaan. Vrva (veronensis) = sitan novac. Podimni dukat = novano davanje po dimu, poreznoj vlakoj jedinici. Cetinski Vlasi obraunavali su dukat drugaije nego to je to bilo u dalmatinskim gradovima. Dukat po njihovu raunu ima 74 bolane i plaa ga onaj tko ima najmanje kljuse i trideset brav. Siromaniji. Ovo mjesto nije jasno; vjerojatno je neto izostavljeno ili loe prepisano. Prema R. Lopaiu neka vrsta novca.

40

dalje katunari146 i dvornikov.147 A u Cetini148 da ne daju nigdir trgovine.149 I da ni ot njih obienika150 ni za jednu krivinu. I da vie reeni mui, vsi dobri katunari, ot svojih ljudi pol dohodak da sebi ustavljaju dukatov,151 kako im je bilo za njih bivega gospodina bana Ivania. I da ne more otdati152 Vlah na Vlaha sto libar, ki sam nima sto libar. I da ne more otdati najamnik153 ni lovas154 na gospodara,155 i Srblin da ne more otdati na Vlaha, ni Vlah na Srblina. I da ni meju njimi ku. a stav ovi ni svidok ni porotnik,156 ni nitkor ot njih da ni asnik; ni da je virovan mimo etire bolane.157 I da ne daju travnine na planini, ni u zimiih, ni indi, gdi nisu davali za bana Ivania,158 kada je159 je nakon sebe ostavil. I da ne dre Hrvati Vlahov mimo jednoga bravara.160 Dalje knez Vlaki i vsi vie pisani dobri mui, vsi katunari, nam prijae i zavezae se161 virom i duom svojom, da hote162 nam virno (sluiti) i naemu ostanku,163 a mi se njim obitovasmo164 i na toj prijasmo165 naom riju gospockom, da je hoemo u vsih njih vie pisanih zakonih
146 147 148 149 150 151 152

153 154 155 156

157 158

159 160 161 162 163 164 165

Katunari ili kapetani = nii vojniki vlaki zapovjednici. Dvornik = vlastelinski inovnik. U cetinskom knetvu. Trnu pristojbu od robe to je voze na prodaju. Nitko ne smije biti objeen za prijestup koji je nainio. Katunarima pripada polovica prihoda od podimnog dukata. Smisao ove odredbe vjerojatno je ovaj: ni jedan Vlah ne smije tuiti drugog Vlaha zbog stvari koja je vrednija od 100 libara ako sam nema imovine u tolikoj vrijednosti. Naime, onaj koji krivo optui upada u kaznu koju je optueni morao platiti. Plaenik. Konjuar. Plaenik ili sluga ne smije tuiti svoga gospodara. Ime nije itljivo; vjerojatno je rije o nekom Vlahu koji nije bio vjerodostojna osoba. Ne moe svjedoiti na sudu za stvar vredniju od 4 bolane. Za Vlahe je bila vrlo vana povlastica oprost od plaanja travarine (travnine). Prema tekstu ovog privilegija vidi se da su cetinski Vlasi bili doista povlateni jer nigdje nisu plaali travarinu za svoju stoku (u planinama, zimovalitima na podnoju planina). Ih. Bravar = pastir, uvar stoke. Zaklee se. Hoe. Potomcima. Obeasmo. Prihvatismo. 41

tvrditi166 i udrati viku vinim zakonom, nje i njih ostanak, dokle nam pravo i virno slue. I na to im dasmo taj na otvoren list, jere vsi ovi vie pisani dobri mui katunari svojom bratjom i svojimi katunami i svojimi opinami obitovae se i prijae i obvezae virami i duami svojimi, da nas i na ostanak oni i njih ostanak hote virno i pravo sluiti svojimi glavami i svojim blagom i svom svojom moju i ne ostaviti nas i na ostanak protiv vsakomu loviku. Pisan na Klisi,167 miseca mara168 osmi na deste dan169 va litih rojstva170 Isukrstova 1436. lito. I na vse ovoj vie reeno prijasmo im tvrdo, dalje, to bi i njih zgovorom i njih dobrom voljom bilo.171

166 167 168 169 170 171

Potvrditi. U Klisu. Oujka. Osamnaesti dan. Godine roenja. N. Klai, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine. kolska knjiga, Zagreb, 1972, str. 279-303.

42

Radoslav Lopai

O EPARHIJI KARLOVAKOJ
(1879)
Za itava srednjega vieka neima u obsegu hrvatske kraljevine traga drugoj vjeri do katolike, drugoj narodnosti do hrvatske, izuzam ono nekoliko latinskih starosjedioca u primorskih gradovih i ake njemakih i magjarskih kolonista, to se spominju u poveljah pojedinih hrvatskih mjesta. Nisu se od ostalih Hrvata razlikovali niti vlasi, stanujui po dinarskih planinah i u dalmatinskih prodolinah jur od davnih vjekova.172 Vjerski a po neto i etnografski odnoaji promienie se u Hrvatskoj koncem petnaestoga vieka, kad se na nae strane stanu zamahivati Turci te u stogodinjoj borbi sa muslimani pogine mnogo cvieta naroda hrvatskoga i opusti veliki dio kraljevine. Pod zatitom pobjedonosnoga turskoga oruja zapreme puste krajeve Hrvatske bosanske poturice, i bosanski krani, velikom veinom sljedbenici grko-iztone vjere. Bosanska raja, poznata pod imenom vlaha, poe prelaziti medje stare kraljevine Hrvatske na Vrbasu, Uni i Savi i zapremi estnaestoga vieka priedjele prije toga po vjeri isto katolike. Uplaeni silom i grozotom Osmana, a malo uzdajui se u razciepkano latinsko kranstvo, kolebali su se grko-iztoni sliedbenici neodluno za dugotrajne borbe ugarsko-hrvatskih kraljeva s Turci, doim su srbski despote Brankovii gramzei pred turskom silom bili podle sluge turskih sultana, pomagaju im svojimi etami do vee slave i veega gospodstva. Veliku bitku kod Nikopolja (26. rujna 1396.) odluio je srbski knez Stjepan na uhar sultana Bajazida, a na zator kranske vojske, koju je predvodio kralj Sigismund.173
172

173

Kralj Sigismund dozvoli god. 1412. Ivanu sinu Ivana Nelipia, knezu cetinskomu, da moe slobodno razpolagati gradovi Sinjem i Travnikom, sa upanijom sinjskom, zatim gradovi i tvrdjami Omiem, Visuem, Kamikom, Kljuem i upanijom (provincia) petrovopoljskom, te Zvonigradom i upanijom odorjanskom (Odorja) sa svimi Hrvati i vlasi (cum universis Croatis et Vlahis). Ove gradove i krajeve, Hrvate i vlahe (Morovlahe) spominje takodjer kaptol kninski u izpravi Ivana Cetinskoga od god. 1434., kojom ih ovaj zalae za pozajmljenih 50.000 dukata svojoj keri Katarini, udatoj za Ivana Frankopana. Hammer: Geschichte des osmanischen Reiches. I. Th. str. 224., 245. 43

Primjer mavanskih i rakih Srba djelovao je ovamo i na Bonjake grko-iztone vjere. Bosanski vlasi, nazivani u spomenicih mnogo puta i martolozi, strani su bili zulumari, dodijajui naim krajevom gotovo vie nego li sami Turci, jer ovi navaljivahu ponajvie samo u oitom ratu, doim od etnika martolozkih nikad nije bilo mira ni pokoja po krajinah. Martolozi i Turci poplienie Liku i sav posjed kneza Ivana Karlovia ve godine 1514.174 Staru krievaku upaniju, koja se je prostirala do Kamenskoga blizu Poege, i nie Gradike na Savi, opustoili su martolozi prije, nego li je dolnja Slavonija dospjela u turske ake. Godine 1541. drao je turski sultan na hrvatskoj krajini 1000 martoloza pod plaom, putaju ih na etovanja do Varadina i u tajersku. Martoloze neukroti niti velik njihov poraz, dogodivi se mjeseca srpnja 1540. kod Subotske, gdje moni vlastel raanski Ladislav More uhvati njihova vojvodu Volemerovia, potekaveg iz glasovite i mone porodice kraljevstva rakoga (ex potissima progenie regni Rasciae).175 Priedjeli medj planinom Kapelom i riekom Kupom bili su god. 1558. puni turskih vlaha, skitajuih se tuda sbog otimaine (Volaky turcici nimirum deambulantur in eis et rapiunt). Pljakanjem i razbojstvom dodijae vlasi i martolozi ve na toliko, da su opetovano radi obrane od njih zakljuivali hrvatski sabori najradikalnije mjere. God. 1585. odredi sabor, da se ima svaki vlah uhvaen na etovanju nabiti na kolac. Kako su bili vlasi zino zdrava i kriepka eljad, a uz to ratoborni i vikli oruju, od velike su bili koristi Turkom na vojnah u Hrvatskoj. Osobito su pomagali odvanoga Hasana Predojevia, koj je po narodnoj predaji i sam potekao od hrianske obitelji iz Luaca kod Staroga majdana.176 Hasan osvojio je god. 1592.
174

175 176

Martolossi e Turchi corssi su quel di conte Joanne di Corbavia e depreda il locho di Licha tutto. Sanudo po Czrnigu: Ethnographie des sterreichischen Kaiserthums. II. Th. str. 173. Conniaria u zemaljskom arkivu tajerskom f. 44, br. 40, 60, 74, 140. O postanku imena vlah ima razliitih tumaenja. Biti e pako pogodili oni, koji ime vlah dre istovjetnim sa njemakim Wlsch, razumievaju pod vlasi ljude prvobitno romanskoga porjekla, a ostanke rimskih kolonista na junom slovinskom poluotoku u Iliriku, Mezii i Thracii, koji se kanje povukoe u planine. Osobito se vlasi zvao puk u gorskih priedjelih Bosne, kamo nije prodrlo narodno ime niti hrvatsko niti srbsko. Za pokatolienje ovoga puka osobito su se starali u Bosni francikani, dobivi u tu ciel od pape Gregorija god. 1373. razliite povlasti. Taj papa spominje, da ima u Bosni malo pravovjernih osim nekoliko obraenih, a da su Bosanci veinom heretici (bogumili, paterani) i izmatici (grko-iztoni). Samo na medjah hrvatskih u Glau, da ima krana (katolika) i tu su upe. izmatici pako da se zovu vlasi, te da

44

Biha najvie pomoju vlaha, koji su i u bitci kod Siska u znatnom broju stajali u turskoj vojsci, ali i ponajprije pobjegli, kad se Hasanu srea iznevjerila. Ako i jeste veina kranskoga naroda u Bosni i po turskoj Hrvatskoj sve do dospjetka estnaestoga vieka sluila samo interesom osmanskoga carstva, naao se ipak znatan broj sljedbenika grko-iztone crkve, koji odmah nakon turske provale radje ostavie svoje zaviaje, nego da robuju Turkom, naselivi se po opustielih priedjelih Pokupja i Posavja sve do kranjskih gora. Ovo su oni uveni doseljenici, koje suvremeni izvjetaji spominju pod imenom vlaha i uskoka a samo pojedine izmedju njih zovu Srblji i Raci po zemljah, iz kojih su doli u nae krajeve.177 Akoprem su svi ti doseljenici uskoili, poznati su pod imenom uskoka samo najstariji doseljenici naroito katoliki primorci u Klisu i po drugih mjestih Dalmacije, pak stanovnici Senja i okolice, dobjegavi iz oblinjih zagorskih upanija hrvatskih Like i Krbave, te napokon pravoslavni umberani, doavi nakon god. 1530. u sadanju svoju postojbinu. Isto tako staro ime pribjeg nadjenuto je doseljenikom samo mjestimice, te je u kasnije doba sasvim izeznulo. Doseljenici iz Bosne bili oni pravoslavni ili katolici, poznati su samo pod imenom vlaha, koj naziv zavlada sedamnaestoga vieka obenito za sve doseljenike iz Turske. Prve bosanske vlahe naselio je po gornjoj Hrvatskoj kralj Matija Korvin odmah nakon vojne bosanske. Plemiu hrvatskomu Ivanu ustanuju po panjacih i planinah (in pascuis et montibus) od Bosne do Krbave. (Po Wadingu kod Fejera: Codex diplom. Hungariae Tom. IX., vol. IV., str. 509, 511.) Iz Srbije i Rake dodjoe samo stariji doseljenici u umberku, a ti se spominju u povelji kralja Ferdinanda od 5. rujna 1538. izdanoj doseljenikom umberakim na preporuku glasovitoga Hrvata, tadanjega vrhovnoga vojskovodje austrijskih pokrajina Nikole Juriia. Stari prepis ove povelje nalazi se pod br. 11 od god. 1721. u arkivu glavnoga vojnoga zapovjednitva u Zagrebu, odkle ju je priobio Vaniek u svojoj Specialgeschichte der Militrgrenze. Czrnig, (Ethnographie der sterreichischen Monarchie II. Bd., str. 156, 360.) dri, da je ova povelja podieljena naseljenikom u banskoj krajini, doim ju u starijoj poviesti slabo upueni Vaniek priobuje za dokaz naselbina u varadinskom generalatu. Medjutim u banskoj krajini, koja se je od prilike do god. 1680. prostirala po sasvim uzkoj krpi zemljita na desnoj obali Kupe, nije bilo nikakovih poveih i znatnih naselbina do god. 1687. iz Turske, doim u varadinsku krajinu dodjoe prvi bosanski doseljenici u malom broju istom oko god. 1560., a g. 1538. bila je jo tadanja krievaka upanija u itavom svojem obsegu do Vuina, Kamenskoga iza Pakraca, Gradike i Jasenovca na Savi potedjena, stojea pod starodavnom upravom upana krievakoga i plemikih sudaca. 45

177

bretiu pokloni kralj Matija za vjerne slube na raznih vojnah poveljom izdanom u Jajcu na dan sv. Lucije 1463. itavo vlako pleme Tulia (universos Wolahos de genere Thwlich), naseljeno u kotaru vrhrikom u kninskoj upaniji.178 Matija naselio je vlahe i po Liki, oprostivi ih god. 1481. na saboru od crkvene desetine. Po svoj prilici da iz te dobe potiu i naselbine vlaha oko Unca, Srba i Glamoa, koji poslije god. 1530. dospjee sa likimi vlasi pod gospodstvo tursko (Walachi Turcorum, qui commoraverunt in Zerb et in Unatz et in Glamoch.).179 Istom kad su kraljevi hrvatski iz habsburke obitelji veu vojnu silu razvili na krajini i uspjehom uztuk inili turskoj moi, pouzdae se turski krani u jakost i obranbu bekoga cara a kralja hrvatskoga, te se stanu seliti u puste priedjele kraljevine Hrvatske. Za dolazak krana iz Bosne mnogo su se starali zapovjednici na hrvatskoj krajini, navlastito Ivan Katzianer, Nikola Jurii, Ivan i Juraj Lenkovi, pak knezovi Blagajski, Juraj Slunjski, Nikola Zrinski i Stjepan Frankopan Ozaljski, koji su svikolici manje-vie nastojali, da svoje ete nadopune sa bosanskimi uskoci, junaci na dobru glasu, pa da to vie nahude turskim martolozom. Pomenuti vlasi glamoki, srbski i unaki skoie izmedju pravoslavnih krana ponajprije pod okrilje kralja Ferdinanda I., nastanivi se poam od god. 1530. na ograncih julskih alpa (sada uskoke gore) u umberku. Nekako u isto doba doli su vlasi i na puste zemlje grada Ogulina u Otoku i Hreljinu u vladanju kneza Stjepana Frankopana Ozaljskoga, sluei ponajvie kao uhode u Tursku uz nagradu, koju je kralj Ferdinand u bekom Novom Mjestu na 24. svibnja 1540. tim uskokom dopitao.180 Medju najstarije doseljenike, doave valjda god. 1538., spadaju Priliani i Rosopanjiani, koje ban Nikola Zrinski kao vlastnik gradova Ribnika i Ozlja primi na 25. lipnja 1544. pod zatitu, opredielivi im kotare i dunosti.181 Za ove doseljenike kae listina od god. 1558., da su Wolaki de Moskowcz.182 Priliki su pako vlasi bili katolici, te su imali god. 1580. crkvu sv. Lenarta u Priliu, a ve u najstarije matice

178 179 180

181 182

Povelja pisana na pergameni u naoj sbirci. Kreli: Praeliminares notitiae, str. 350. Muhar: Geschichte Steiermarks Bd. VIII., str. 454. Corresp. Kralja Ferdinanda iz tajnoga carskoga arkiva. Izvorna povelja kod obine u Priliu. Pretampana je u Zrinskoj zviezdi M. Mesia. Neo reg. acta u zem. arkivu f. 1646, br. 22.

46

katolike upe novogradske na Dobri od godine 1650. ubiljeeni su njihovi porodjaji i vjenanja.183 Mladje su naselbine u bivoj varadinskoj krajini u sadanjoj belovarskoj upaniji oko Ivania, Krievca i Koprivnice. Seoba vlaha zapoela je tudjer u veih hrpah istom god. 1560., poto su zapovjednici varadinske krajine Mihalj Sekel i Globicer razorili gniezdo vlakih kalauza (kalavca), knezova i harambaa u Sirau, te uhvatili poglavicu vlakoga, kneza Peainovia, koji je poslije svu svoju svojtu od Pakraca i Cernika doveo u kransku Hrvatsku.184 Osim umberakih i ogulinskih uskoka i varadinskih vlaha nije bilo estnaestoga vieka nigdje znatnijih naselbina naroda grko-iztone vjere u Hrvatskoj. U dananju hrvatsku krajinu dopriee vlasi istom pod konac estnaestoga vieka, poto je turska prvotna biesnoa poneto ukroena ponajvie miicami starosjedioca katolikih Hrvata. Liki vlasi, kojih se je sva sila slegla bila u Liki i Krbavi za turskoga gospodstva, poee god. 1580. navaljivati na kransko zemljite na lievoj obali rieke Like i preko Velebita u Podgorje i primorje, odkle su jih suzbijali po naredbi gradake vojne oblasti velikom okrutnosti senjski uskoci, odrjeiti katolici. Mjeseca srpnja 1583. naloeno je bilo kapetanu senjskomu Laabu, da etuje neprestance sa 200 icara po Liki i tamani vlahe, a koliko ih uhvati, da ih proda za roblje preko mora. Za neko vrieme opazie u Siciliji, da su ti robovi krani, i nehtjedoe ih vie kupovati, te je s toga zatraen patent, koj da vladi sicilijanskoj priobi austrijski poslanik.185 Vlasi su i poslije iz Like prelazili na kransku stranu, uslied ega predloio je general karlovaki Josip Turn god. 1585., da se ti vlasi nasele u Moravici, a zemljite da se kupi od knezova Zrinskih.186 To su po svoj prilici oni naseljenici, koje dovede kanje oko god. 1597. iz Korenice general Juraj Lenkovi u dananju njihovu postojbinu u Gomirje, Vrbovsko, Moravice, Tuk, Jasenak, Drenicu, Potok, Vitunj, Hreljin, Ravnugoru, Starilaz i Mrkopalj, pa preko Kupe u Marindol i Bojance u pristojalita frankopanskih gradova Ogulina, Bosiljeva, Vitunja, Modrue, Tovunjske Pei i Janja (pri Generalskom stolu). Knezovi
183

184 185 186

Pae i u tajersku mnogi su krani izpod turske vlasti utekli. Kralj Ferdinand dozvoli mjeseca prosinca 1555. kup jednoga dvora medj Ptujem i Mariborom za smjetenje pribjega. tajerski arkiv. Conf. F. 12, br. 46. tajerski arkiv. Conniaria. F. 56 br. 87. Croatica u arkivu ratnoga ministarstva u Beu. B. II. str. 94. i 102. Croatica. III. B. 47

Frankopani dozvolie i sami dolazak ovim vlahom, o kojih se oitovae god. 1602. pred sudci upanije zagrebake, da su na pronju presvetloga hercega Ferdinandua po pokojnom generalu Lenkoviu dopustili Vlahom na Gomerju kako na pustom mestu naseliti se i nastaniti, i da im joe nisu nijedne hasne uzeli, ni dohodka nijednoga od njih imali.187 Nekoliko godina poslije dolo je jote nekoliko novih uskoka u okolicu Modrue i na Mrenicu, za koje kau poslanici sudbeni, podupani zagrebaki Luka rnkovaki i Tomo Severi, iavi god. 1609. preuzimati za Nikolu i Vuka Frankopane Trake imanja Ogulin, Tounj, Modruu i Skrad, da su se tek nedavna iz Turske naselili.188 God. 1632. dodjoe u iste priedjele opet novi naseljenici iz turskih strana, zato i kasniji spisi u tih krajevih razlikuju stare i nove vlahe. Kakav je jadan bio ivot ovim uskokom za prvih godina nakon doaa u novi zaviaj, razabire se iz molbe podneene oko god. 1605. kapetanu ogulinskomu Ivanu Galu, kojega zaklinju za pomo i pravicu, kako da mogu iviti, jer da stoje kako kaplja na listu, gledajui kada e Turci od njih rusvaj uiniti. Uskoci obeae u toj molbi, da e biti vazda vierni kapetanu i carskoj vladi, koju vjeru da posvjedoie time, to su odbili ponude knezova Zrinskih i Frankopana, koji jih htjedoe za se predobiti.189 Uslied ove molbe dozvoli Gomiranom cesar Rudolf 4. rujna 1605. godinju podporu od 200 for. iz dohodaka Kranjske, to potvrdi kanje i kralj Ferdinand II.190 U obe bili su malo ne svi doseljenici iz turskih zemlja u Hrvatsku veoma kukavni i duevno iznemogli pod turskim robstvom, bez odlinijih narodnih vodja, razlikujui se u tom jako od doseljenika srbskih i rakih u Ugarskoj i dolnjoj Slavoniji, koje od esti predvodie glasovite narodne vojvode poput Jurja Brankovia, Vuka despota Zmaj zvanoga, Demetra Jakia, kneza Pavla (Kinizi) i drugih. Naseljenikom gomirskim, vrbovskim i moravikim proda ugovorom sklopljenim na 13. srpnja 1657. knez Juraj Frankopan, vicegeneral karlovaki, kao vlastel imanja Bosiljeva i Severina, posjednuta zemljita, pridrav si pravo odkupa, ako bi oni drugamo krenuli. Kralj Leopold potvrdi taj ugovor 8. rujna 1659. s dodatkom, da bude cesarskoj vladi prosto, vlahe odtisnuti blie na medje turske (to se je poslije godine 1750
187 188 189 190

U zemaljskom arkivu: Neo reg. acta. F. 1650 br. 35. Ibidem f. 318, br. 51. Kukuljevi: Acta croatica, str. 240. Tu stoji pogrieno datum listine godine 1540. Spisi za god. 1768. kod generalkomande u Zagrebu, f. 4. br. 100.

48

1760. dogodilo sa Vrbovani, Mrkopaljci i Starolazani nakon prokrenja karolinske ceste), ako bi se bojom pomoi razirila kraljevina Hrvatska zatorom kranskoga dumana (bis heute oder morgen durch gttliche Verleihung das Knigreich Kroaten gegen den Erbfeind erweitert wird). Napokon podieli kralj Leopold 19. listopada god. 1660. obini gomirskoj takodjer povlastice, kojim joj doputa birati etiri sudca, dva pravoslavna i dva katolika, izmedju kojih da bude jedan glavarom obine.191 Osim umberana stekoe jedini Gomirci izmedju svih vlaha u karlovakom generalatu neke kraljevske povlasti, ali i ove nemogu se glede politinih prava niti s daleka uzporediti sa privilegiji varadinskih vlaha od god. 1630. U Plaki, pusti grad neko Frankopanski, prispjee vlasi godine 1666. s dozvolom generala karlovakoga grofa Herbarda Auersperga uz prosvjed kneza Kritofa Frankopana, koj je drao da je kao vlastel makar i pustoga Plakoga povriedjen u svojem pravu.192 Plaani naselie kanje pustu Jasenicu s dozvolom generala kneza Hanibala Porzie, koj na 13. prosinca 1705. dopusti tridesetorici Plaana da zapreme zemljita jasenika uz dunost, da strae grad i slue na krajini poput venturina.193 Poto se je za generalovanja Herbersteinova razmakla kranska Hrvatska, te je na osnovi karlovakoga mira posebnom komisijom stalna medja opredjeljena, bilo je opet zgode za nastanjivanje turskih bjegunaca po zemljah, koje su dotle izmedju straa turskih i naih puste stajale. Podgeneral karlovaki grof Matija Strassoldo dade godine 1686. na novo utvrditi starinski grad Budaki, i smjesti u trg pod gradom i u okolici 120 kranskih obitelji, uskoivih iz Turske; u isto doba naseljeno je na prostoru izmedju Skrada i Slunja oko Veljuna i Blagaja 200 vlakih kua, to ih je iz Turske izpratio ogulinski podkapetan Kritof Hranilovi.194 Tik ovih uskoka naseli godine 1711. bariloviki kapetan baron Hallerstein 158 kranskih porodica u sela Koranski breg, Mali i Veliki Kosinac i Kosirsko selo. Glede ovih vlaha kae slubeni izvjetaj, da su dobro
191

192 193 194

Stari prijepis ugovora sa promienjenom poveljom od god. 1729. u naoj sbirci. Vidi na lanak o Bosiljevu i Ogulinu u Viencu god. 1875. i 1877., gdje ima vie potankosti. Izvorni ugovor uvao se je neko kod porodice ime Vojnovia u Vitunju, ali je izgorio prigodom poara kue. Arkiv kapt. Zagreb. Locus cred. F. 1. br. 11. Original. Povlast u naoj sbirci. Vidi prilog br. XVI. Theatri Europei continuati 1216. Theil. Frankfurt am Main, str. 1031. Valvasor. XII. B. 68. i 69. 49

oruani i da imadu dobrih konja.195 Nekako u isto vrieme zapreme vlasi i Krstinju, ali se od njih jedan dio opet povrati god. 1716. u Tursku. Sbog toga bila je odredjena po vojnoj vlasti iztraga. Oko Turnja i Tuilovia naselio je vlahe turanjski kapetan baron Kulmer god. 1718.; ovi iztisnue iz Turnja po neto katolike itelje, to jih je bio smjestio pri KrianiTurnju general grof Josip Herberstein god. 1689. Bili su doprli vlasi i u Mostanje pri Karlovcu, ali su odtuda odmaknuti god. 1721. po nalogu dvorskoga bojnog viea u Tuilovi.196 U bansku krajinu doprli su vlasi mnogo kasnije, nego li o tom izvjeuju pisci Bartenstein i aplovi. God. 1597. nisu u krajeve medj Kupom i Unom pod zatitom kranske vojske nikakovi uskoci doli, a nisu ni mogli doi, jer su tada Hrvati uvali na desnoj obali Kupe samo uzki pedalj zemlje, a sav dalnji prostor do Une posilili su bili Turci. Istina je, da se je god. 1597. general Juraj Lenkovi, provalivi s vojskom pod Kostajnicu, dogovarao radi prelaza sa poglavicami vlakih plemena na Uni, sa protopopom Radoslavom, vojvodom Rajakom, knezovi ivkom i Vojnom, juzbaom Emanuelom, harambaom Bogdanom i glavari Novakom i Drakulom. Ovi obrekoe, da e sa svojimi plemeni posjesti priedjele medj Kupom i Unom i naseliti narodom sedamdeset pustih gradova, ali ovoga obeanja vlake poglavice ovaj put neizpunie, bilo sbog straha od Turaka, ili da nisu imali prave volje krenuti u nove stanove.197Tekar na 3. srpnja god. 1640. poao je po vlahe u Tursku ban hrvatski Ivan Drakovi, te je njih izveo nekoliko s knezom Todorom preko Gvozdanskoga do Kupe. Tom prigodom potukao je Petar Keglevi turskoga Oda pau, koj je htio preprieiti odlazak vlaha.198 Okolicu Kostajnice i brda oko Zrina i Pedlja zapremili su bili vlasi jo pod turskim gospodstvom; poto pako banske vojske odtisnue Turke za Unu i Kostajnica god. 1688. u kranske ruke pane, razgranili su se krani sve malo po malo do Petrovegore i ovamo do Kupe i Save. Ban Nikola Erddi dozvoli godine 1680. vojvodi Bradiu, da dovede u bansku krajinu 120 kranskih obitelji sa stokom iz Turske,199 a god. 1688. zamoli Erddi zagrebakoga biskupa Borkovia,
195 196

197 198 199

Registar starih akta kod zagreb. generalkomande za god. 1711. Verzeichniss der Grenzakten, u arkivu ratnoga minist. u Beu. Registar kod generalkomande u Zagrebu. Rattkay: Memoria regum et banorum. II. izdanje, str. 153. Ibidem str. 200. Pismo banovo na biskupa Martina Borkovia 27. oujka 1680. u nadbisk. arkivu. Epist. Vol. X.

50

da naseli krane oko Bovia i Kirina u pristojalitih opatije topuske.200 Borkoviev nasljednik biskup Aleksa Mikuli podieli naseljenikom oko Trepe naroito onim u mjestu Gradiu pravice povlatenih stanovnika opatije, na to 9. travnja 1688. poloie starjeine doseljenika knez Ostoja Milievi, i sudci Radota Milievi i Nikola Minja, te podknez i stranik Mihalj Radanovi prisegu vjernosti i podlonosti biskupu zagrebakomu, kraljevini i banu hrvatskomu, obrekavi da e se vladati kako se pristoji pravim krenikom (qua deles et boni Christiani pro de Catholica exhibere et praestare tenentur).201 Priedjele oko Lasine, Steninjaka (Sieniaka) do Petrovegore drali su to doba veom stranom Hrvati i zemaljski straari (haramije) s lieve obale Kupe, odbijajui gotovo kroz dva stoljea iz tih strana Turke velikim junatvom ali i stranim krvoproliem.202 Prve hriane u obsegu nekadanjega vlastelinstva steninjakoga naseli pismom izdanim u Reici na 29. svibnja 1718. groca Magdalena Drakovieva, rodjena Nadadi, poznata takodjer kao spisateljica hrvatska. Groca dozvoli vlahom, da se nastane medj potokom Trebinjom i Hutinom, te im postavi knezom Milosava Karapangju sa naslovom kneza trebinjskoga i kapelskoga pod uvjet, da novi naseljenici nesmetaju Reianom u uitku zemalja, a da budu vlastelinstvu pokorni s navadnom slubom.203 Ostali vlasi medj Kupom i Petrovom gorom prispjeli su jo kanje. God. 1750. sasluani su u parbi medj Srediani i Jamniani sbog zemalja razliiti svjedoci, a medju njimi pravoslavni pop Todor Juras iz Steninjaka, koji svi jednoglasno izpovjedie, da jo za njihove pameti nije bilo vlahov kod Kupe, u Steniaku, pod Petrovomgo200 201

202

203

Ibidem vol. XIII. Kreli: Praelim. notitiae str. 501., 502. Iz osvete navale Turci jo iste god. 1687. na ove naseljenike u Kirin, popalie im sve i odvedu sudca Ostoju i dvie ene. Epistolae, vol. XVII. u nadbisk. arkivu. Junatvo Pokupaca osobito Srediana esto se spominje u starijih spisih. im se je na medjah pojavio Turin, opalili su za halabuku Srediani male puke, a na to poeo je pucati top na ustanak na brdu polag crkve sv. Kate u Dubrancih, a narod je grnuo na Turina, Pokupci vazda u prvih redovih. Jo god. 1755. amili su Srediani upan Ribar, Petar usko i Petar Spruk u turskom suanjstvu, kamo prispjee etujui po Turskoj. Povelja ova poimlje: Mi groca Maria Magdalena Nadadi, gospodina grofa Drakovia Janua udova, dajemo na znanje vlakim sinom u kotaru grada Steninjaka, kako dohodi Milosav Karapangja, prosei nas poniznim zakonom dopuenja, vlake sine kaj najve bude mogal na zemlje nae u kotaru stenikom naseliti, i da bi ga glavarom iliti knezom nad vlahi koje naseli postavili itd. 51

rom i u Slaskompolju (Slavskompolju), da su bile samo tri vlake kue na Perni, a vlahi da su doli iza turskoga rata najbolje pako onda, kad su Horvati pri Muri poginuli. Vlasi da su prije boravili medju Turci oko Kostajnice i Gradca, a poslije da su se razsipali do Kupe i po krajini, najprije sedam kua u Futinji (Hutinji) pri crkvi medj tefanki i med Nebustanovci i u okolici.204 Ovih naseljenika po banskoj krajini bilo je oko 4000 dua.205 U tako zvanu primorsku krajinu, kojoj spadahu priedjeli sve do Kapele, doli su osim senjskih uskoka u Podgorje god. 1578. katoliki Morovlasi (Morlaki) dobivi privilegija, koja su im pako na skoro (godine 1582.) opet oduzeta.206 Iz pisma nadvojvode Ferdinanda upravljena 8. sienja 1609. na nadvojvodu Matiju razabire se, da se je tada radilo o smjetenju vlaha u Brlog i Guigrad, koja dva grada bjee za tu svrhu vojnoj vlasti ponudio vlastnik njihov kapetan senjski Sigismund Gusi.207 Nikola Frankopan knez Traki potui se 24. oujka 1639. na kapetana senjskoga barona Albrehta Herbersteina, da je bez njegova znanja i privole naselio katolike vlahe (Bunjevce) na njegova pusta imanja u Jablancu i u Staromgradu, kao to i pravoslavne vlahe na Frankopansko zemljite izmedju Brinja i Brloga.208 Herberstein posjeo je bio i Zrinski grad Ledenice. Na zahtjev Zrinskih i Frankopana odredjeni su komisari za iztragu, koja je trajala do god. 1647. bez svakoga uspjeha, nato stalii u saboru l. 42. zakljuie, da se otimai zemalja na krajini imadu kazniti.209 Medjutim jedan lan Frankopanske obitelji, general Vuk Frankopan, naseljivao je i sam vlahe po frankopanskih dobrih, na koje je oko Otoca naselio Vukov sin Juraj vojvodu Emanuela Mandia, doaveg iz Bosne sa svojim rodom i sa 90 vlakih kua iz Usore.210 Pravoslavni okolo Brinja doli su na dva puta god. 1633., i opet god. 1679. Poslednje godine doveo je harambaa Dragi nekoliko vlakih kua u Brinje, kojim general Herberstein opredieli stanbine u Stanjici.
204 205 206 207 208

209 210

Zapisnik pravde u naoj sbirci. Hietzinger: Statistik der Militrgrenze. I. Th. str. 26. Croatica Bd. I., II. Verzeichniss der Akten vom Jahre 1547. Kriegsarchiv. Biskup senjski Brajkovi izviesti god. 1702. bana Adama Baana, da su brloki vlasi naseljeni prije 80 godina, dakle oko god. 1620. Acta continiaria, rukopis kod jugoslavenske akademije. Neo reg. acta. F. 679, br. 14. Vidi na lanak o Bosiljevu u Viencu godine 1875. br. 19. i 20.

52

Sbog tih vlaha pobunie se Brinjani, late se oruja i odtjeraju vlahe. Senjska vojska potiila je silom Brinjane, ali mnogi Brinjani nehotei u susjedstvu vlaha iviti, odselie se u krajeve pokupske i posavske.211 Ako jo spomenemo, da su nakon osvojenja Like i Krbave g. 1689., u te krajeve nadoli osim katolikih Bunjevaca, Podgorica, Dalmatina, Senjana, Brinjaka i Ogulinaca jo mnogi hriani iz Kupresa, Grahova, Knezopolja, Plavna i drugih tada turskih priedjela,212 onda smo od prilike oznaili sve poglavite seobe tako zvanih vlaha u hrvatsku krajinu. Opazujemo pako, da se je u Liki i Krbavi vjersko razmjerje od doba izbave izpod Turina u toliko promienilo, to mnogi katolici razdieljeni poetkom osamnaestoga vieka u plemie i starosjedioce doave iz Gacke, Brinja i Otoca, u Bunjevce, pokrtene Turke i tobonje Kranjce ili bolje rei Hrvate, ostavie nakon pobune god. 1733. i 1751. te stranoga glada god. 1774. Liku, i prodjoe u Slavoniju i Banat, kamo je odveo god. 1782. pop Vicko ubeli 22.000 dalmatinskih i likih Hrvata, a god. 1811. upnik uk 4000 Krbavaca iz Udbine i sv. Petra (Bruvna).213 Poslednja povea seoba vlaha u kransku Hrvatsku sbila se istom nakon vitovskoga mira god. 1791.; tada su zapremili pravoslavni vlasi velik dio novo zadobljenoga prostora poam od Maljevca pak sve do Srba i tromedje u bivoj likoj pukovniji. *** Neima traga u sauvanih spomenicih o kakovoj posebnoj crkvenoj hierarhiji grkoiztone crkve kod ovih doseljenika za prvo vrieme njihova doaa. Doseljenike niti nesmatrahu hrvatske oblasti prama naelu postavljenom kraljem Matijom Korvinom, da u njegovoj dravi bude samo jedna crkva, sliedbenici posebne od rimskoga pape oddieljene crkve, ve istovjerci sa posebnim grkim obredom. Sretna su bila pojedina uskoka plemena, ako si mogoe za svoje popove i kaludjere podignuti crkvice iztonoga obreda. Veom stranom obavljahu bogosluje u zidinah oborenih po Turcih katolikih crkva, a i danas su upe pravoslavne ponajvie namjetene u mjestih, gdje su stajali prije turskih vremena katoliki upnici. Ako nije bilo popa grkoga obreda, polazio je puk i katolike crkve, i u obe nije bilo u narodu sbog vjere tolikoga antagonizma,
211 212 213

Vitezovieva kronika. Gesch. der Lika seit ihrer Eroberung von den Trken. Rukopis akadem. jugoslav. Ibidem. 53

koliko poslije. Biskupi katoliki drahu u svojih diecezah doljake svojimi vjernici i postavljahu i potvrdjivahu im popove njihova plemena i iztonog obreda. Razliku medj popovi i u bogosluju tim je manje narod opaao i osjeao, to su sveenici obiju crkva u svojoj vanjtini, dok su katoliki sveenici brade nosili, te se odievali u haljine po narodnom kroju, medjusobno mnogo naliili, a katoliki glagoljai osobito u senjskoj biskupiji slovinski glagoljali. Dogadjalo se je ve tada, da se pojedini pravoslavni sasvim pretopie u katolike, a takov jedan bio je zagrebaki biskup Petar Domitrovi, za kojeg kau, da se je rodio od pravoslavnih roditelja. S uskoci pomjeae se pako na vie mjesti starosjedioci, koje svekolike Turci nipoto neizkorienie. U krajevih, gdje bijahu starosjedioci razsuti medju hriane, i gdje ih je malen broj bio, prigrlie oni stranom iztoni obred i vjeru. Zato imade dosta dokaza i u urbaru modrukom od god. 1486., u kojem spominje se vie obitelji, kojih potomci stanuju i danas na istih mjestih, a danas pripadaju grko-iztonoj crkvi, koja nije imala vjernika u staroj upaniji modrukoj. Reprezentanti sljedbenika grko-iztone vjere bijahu osobito kaludjeri reda sv. Vasilije, doavi ovamo zajedno sa narodom iz Turske. Ovi podigoe manastire u Lepavini, Gomirju i u Komogovini. U Gomirje blizu Ogulina naselie se god. 1596. iz manastira Krke u Dalmaciji tri kaludjera Aksentije Brankovi, Bisareon Vukovi i Mardarij Orlovi. Kaludjeri osnovae tu god. 1602. na zgodnom mjestu u dolini pokraj rieke Dobre crkvu i manastir. Prije toga, god. 1461. i 1486., postojala je tu katolika upa krbavske biskupije, obdarena knezovi Frankopani sa 22 rala zemlje.214 Manastir u Komogovini na imanju spadajuem jedno doba despotom srbskim, a prije toga knezovom Zrinskim, podigao je kaludjer Svilokos iz manastira Motanice u staroj upaniji dubikoj pod Kozarom planinom. U Komogovini i u Motanici bile su jo god. 1501. katolike upe zagrebake biskupije.215 Prvi episkopat za krane grko-iztone crkve zaveden je oko god. 1610. u varadinskoj krajini, gdje je bilo tada razmjerno vie pravoslavnih nego li u karlovakoj krajini, s kojom jo tada nije bila spojena Lika i Krbava, a niti Pounje bansko. Ve prvi vladika Simeon Vratanja, ujedno i arhimandrit novoga manastira sv. Mihalja u Mari, ozidana trokom
214 215

Modruki urbar. Prijepis u naoj zbirci. Starine knj. IV., str. 201.

54

zagrebakoga biskupa Petra Domitrovia, predobijen je za uniju sa rimskom crkvom, te bude kraljem Matijom II. naimenovan vladikom grke crkve u Hrvatskoj sa naslovom Svidniki, a potvrdjen papom Pavlom V. u Rimu, kamo je bio poao Vratanja na posvetu. Osobitu zaitu uivao je Vratanja kod revnoga katolika nadvojvode kanje i kralja Ferdinanda II. Ovaj naloi kao upravitelj krajine 10. sienja god. 1612. iz njemakog Gradca svim zapovjednikom na krajini po Hrvatskoj i Slavoniji, da budu u prilog novomu vladici, koj ima izpraviti pogrjeke vjerske i izkorieniti odpor prama pravoj katolikoj vjeri te kazniti nevjernike kanonom duhovnim, a da kapetani pomognu svjetovnom rukom (brachium saeculare), ako bi se vlasi opirali odredbam vladike.216 Vratanji podinjeni su bili svi pravoslavni u Hrvatskoj i Slavoniji i po kranjskih medjah. Iz tajerske zemaljske blagajne dobivao je on kao i njegovi nasljednici mjeseno 20 for. plae. Ve po smrti (god. 1630.) prvoga vladike Vratanje poremeti se unija. Od njegovih nasljednika Maksima Predojevia, Gabrijela Predojevia, Vasilja arhimandrita, Save Stanisavljevia sve do Gavre Miakia, koji je god. 1670. vladianstvo ostavio, bio je samo Vasilj, prije arhimandrit gomirski, oit privrenik rimske crkve, doim ostala etvorica bili su samo za izliku sjedinjeni sa rimskom crkvom, smatrajui se pako vazda vjernici iztone crkve, dobivi posvetu i potvrdu od srbskoga patriarke u Pei. Oba vladike Maksim i Gabriel Predojevi nisu niti ili u Rim sbog papinske potvrde. Odporu vladika maranskih proti uniji krivi su dosta i zagrebaki biskupi, drei maranske vladike svojimi vasali i vikari i pravdajui se kod rimske stolice, da se za jednu diecezu neimaju rediti dva biskupa, doim se tako zvane vratanjske (po vladiki Vratanju) i svidnike (po nekom mjestu u kolokoj biskupiji) vladike vazda smatrahu pravimi arhijeri naroda grkoga obreda sa vlau biskupskom. Za etvrtoga vladiku Vasilja kae biskup zagrebaki Petar Petreti u svojoj spomenici,217 da je bio naobraen sveenik, upuen u bogosloviji a da je bivi arhimandritom u Gomirju osobito prijazno susretao Isusovce, kad bi putovali medj Zagrebom i Riekom. Vasilj prozvan je prvim svidnikim vladikom. U Rim putovao je sa zagrebakim biskupom Bogdanom, ali premda je due vremena tamo boravio, nije posveen, jer se crkveni
216 217

Politica u nadbiskupskom arkivu Vol. 1., br. 58. Historia de Valachorum in conniis regni Slavoniae degentium episcopatus origine, progressus et effectibus. U biblioteci Jugosl. akadem. DCCCXXXV. 55

otci nemogoe sloiti, jeli se na naslov svidnikoga biskupa moe posvetit vladika grkoga ili rimskoga obreda. Vasilj na skoro umre nakon povratka iz Rima. Pogovaralo se je, da ga kaludjeri otrovae, bojei se, da ih nebi pounijatio. Truplo njegovo nepokopae kaludjeri u crkvi maranskoj uz prijanje vladike, ve izvan crkve. O vladici Savi Stanisavljeviu (od god. 1648.) kau, da je bio vele lukav i da je znao na sve strane imponovati, akoprem je bio na toliko neuk, da je jedva irilicu itao. Svoje protivnike, osobito arhimandritu lepavinskoga Kordia znao je prikoriti: Ako si hrianin, zato se neboji moje kletve, ako si rimljanin, znaj da ja imam i od pape veliku oblast. Svojim vjernikom strogo je branio polaziti katolike crkve. Za njegova vladikovanja dolo je mnogo kaludjera i duvna reda sv. Vasilije iz turskih strana u Hrvatsku.218

218

Radoslav Lopai, Karlovac. Poviest i mjestopis grada i okolice. Zagreb, 1879, str. 140-152. (Rade Lopai, i sam Vlah, Krajinik, pravoslavac objavio u Akademiji oko 1880. g. Spomenici nae hrvatske krajine (3 podeblje knjige) u kojima se govori o Vlasima koje su Turci naseljavali. U: Mirko Markovi /akademik HAZU/, Predavanje u prostorijama Kluba Kijevljana u Zagrebu. U: Nae Kijevo Glasnik Kijevljana /Zagreb/, godina III, broj 1/10/, veljaa 1994, str. 12.)

56

Rudolf Strohal

VLASI U HRVATSKOJ
(HISTORIJSKO-KULTURNA CRTICA IZ 16. VIJEKA) (1931)
1. Rije Vlah nije imala prvotno kod Hrvata onoga znaenja, u kojem se upotrebljava ova rije danas. Neki vele, da je ova rije prvotno oznaavala gorskoga stanovnika i pastira, drugi vele, da su bile prve pribjeglice iz turskih kranskih pokrajina u hrvatske zemlje rumunjski Vlasi, po kojima su i sve kasnije pribjeglice iz turskih kranskih pokrajina u Hrvatsku nazivali Vlasima. Knezovi Frankopani su ve rano primali na svoja mnogobrojna imanja pojedine kranske iseljenike iz turskoga carstva. Takvih nalazimo u 16. vijeku gotovo na svim Frankopanskim imanjima, a starosjedioci u hrvatskim zemljama openito ih nazivahu Vlasima, premda su bili ti prvi Vlasi gotovo svi rimokatolici. G. 1542. iseli se malo ne cijela opina rmanjska iz sjevero-zapadne Bosne. To je bila prva velika seoba kranskih Vlaha iz Bosne u Hrvatsku. Tu su seobu izazvali razni razlozi. Narod se je u Primorju isticao nad sve ostale Bonjake osobitom tjelesnom ljepotom, napose se isticahu njihove ene. To su doskoro opazili i Turci, pa se esto zalijetahu u Rmanj, gdje su otimali kranima njihove lijepe ene i djevojke. Ovakvim je zgodama dolazilo do krvavih borba izmeu Turaka i krana. Otetim enama napunjali su Turci svoje hareme. Pored toga su Turci liili stanovnike Rmanja svih prava, koje su oni imali prije osvajanja njihova mjesta po Turcima, i nijesu im dopustili, da ivu prema svojim starim obiajima. Stanovnici Rmanja govorili su akavskim narjejem, a pisali su glagoljskim pismom, bili su svi rimokatolike vjere. Nekoliko se je isprava iz Rmanja sauvalo do danas napisanih akavskim narjejem i glagoljskim pismenima iz vremena, dok jo Turci nijesu osvojili Rmanja (kao od 28. XI. 1448, 1451., 11. VI. 1478.) Pod turskom je vlau postojalo nezadovoljstvo Rmanjaca od dana do dana sve vee. Proulo se je i kod njih, da gospoda Frankopani rado
57

primaju krane iz turskoga carstva na pusta i opustjela po Turcima svoja zemljita. Stoga izaslae rano u proljee g. 1542. dva svoja izabranika, popa Grgura utilovia i Radivoja ubaia, u Hrvatsku, da razvide, kamo bi se mogli naseliti. Traei novu postojbinu, dooe i do porkulaba Vida Milovca u gradu Ribniku. Ribniko je vlasnitvo onda bilo vlasnitvo tefana Frankopana i njegove sestre Katarine, udate za Nikolu ubia Zrinskoga, kasnijega sigetskoga junaka. Porkulab ih primi u gradu Ribniku Porkulab je sa svojim ljudima otiao, a narod je poslije njegova odlaska jo bolje prionuo uz posao. Sve se je natjecalo, tko e si ljepi dom urediti. Preostalo je jo pitanje crkve. Dogovore se oni i poee zidati crkvu, koju prije zime pod krov spravie. Biskupija zagrebaka primi ih pod svoje okrilje i pripoji ih upi novogradskoj, pod koju su i prije ova mjesta potpadala, dok nijesu Turci odavle narod rastjerali. Njihov pop Grgur utilovi bi imenovan kapelanom za doseljene Vlahe, a bio je podreen upniku u Novom gradu. Crkva u Priliu bila je dovrena slijedee godine i bila je posveena sv. Leonhardu. upnikom u Novom gradu bio je onda vrlo potovani pop glagolja Matej Pridojevi, plemi goriki, koji je imao svoje kmetove kraj Barilovia i na Srednjem vrhu, te mlin na Korani. Kad su doseljeni Vlasi posve crkvu dovrili, zamoli novigradski upnik tadanjega zagrebakog biskupa, da bi im on ili njegov zamjenik posvetio crkvu. Posveta bi obavljena 1. lipnja 1543. Od ovoga je dana mogao kapelan pop Grgur utilovi sv. misu sluiti za svoj narod u Priliu. Doseljeni su se Vlasi uredili kao posebna opina ili suija, koja je bila u svem podreena inovnicima u gradu Ribniku. Izabrali su svoga suca Radivoja ubaia i deset starjeina, koji su imali meu njima red podravati i zastupati ih pred porkulabom u gradu Ribniku. Tako se je primakla i trea godina boravka Vlaha u novoj postojbini. Mjeseca lipnja 1544. doe u Prilie porkulab i pozva sve glavare zadruga, da dou 25. lipnja u Ozalj i da e ih predvesti pred svoju gospodu, koja e im izdati otvoreni list. Dana 25. lipnja bilo je ve ranom zorom vrlo ivahno u Priliu. Sabirali se pred crkvom sv. Leonarda svi glavari zadruga. Obukli su se u svoje najbolje odijelo i krenuli oko 5 sati u jutro iz Prilia preko Netretia, Bajakova brda, Stativa, Tomanice, Jakova i Erjavca u Ozalj. U Ozalj su prispjeli oko 10 sati prije podne. Ondje ih je doekao porkulab
58

ribniki i odmah ih predveo pred svoju gospodu kneza Mikloua Zrinskoga i kneza tefana Frankopana. Gospoda su bila iznenaena ljepotom ovih ljudi. Knez Miklo Zrinski pozva odmah dijaka pisara, kojemu je diktirao ovaj otvoreni list: Mi Knez Miklo Zrinski i ban hrvatski, slovinski i Dalmacije i mi knez tefan Frankopan krki, senski, modruki i proaja219 damo na znanje vsim i vsakomu, pred kim obraz ta na list otvoren pride, a navlastito porkulabom i obhodnikom gospodstva naega, kako pridoe pred nas s Prilisja i od Rosopajnika Vlasi, ki do danas jesu ondi u pokoju prebivali s naim odluenjem, ki poimence jesu nie pisani: Mihovil Sestri, Matko uranovi, Petar Raspori, Jakov Sesti, Vid imunovi, Petar Radanovi, Jandrij Basarovi, Radi Zekovi, Radivoj ubai, Ivan Strahojevi, Mili Dobri, Juraj Zelenkovi, Juraj Domin, Matij Kacan, Toma Sestri, Pavao utilovi, Jakov Pavei, Mikula Bursi, Jandrej Lui, Ivani Basarovi, Paval Ali, Milinovi, Grgur utilovi, Radi Dobanovi, prosei od nas vsi kupnice, kom slubom bi imali nas sluiti. Mi videi, da bi radi u naem gospodstvu stati i nas pravo i verno sluiti, nimi se utakmismo220 tim nainom, da imaju od naih zemal sluiti kad i kamo koli budu zapoved od nas imali, da imaju na etu221 ili na put pojti, i ako bi kada oteli pojti, da jim mi imamo brano222 dati, i a koli na putu dobudu suan, koni, marhe male i velike, da imaju nam od svega dobitka polovinu dati. I tulikoje ako bi kada poli na put ob svojem brani, da nam imaju od vsega dobitka mala i velika treti del dati i da nam budu duni desetinu od janac davati, a oni da su slobodni oda vsih podavkih, inih dohodak i sluab malih i velikih, a je dunost od sel onih, i ako bi oteli napredovati ili na to stati k sebi na zemlju nau kih junakov prijeti, to soopenje od nas imaju prijeti i meja se postaviti stom slubom kako ostali, kako je zgora pisano, javie se nam ili naim ocijalom. I ako bi se prigodala ka koda od nih u naem gospodstvi, ka bi se oito znala, da ote katigu prijet, ke budu dostojne. I na tom jim dasmo ta na list otvoren pod na peat navadni.

219 220 221 222

I t. d. (i tako dalje.) Pogodismo. Vojsku. Hranu, kruh. 59

Dan u gradu naem Ozlju miseca ijuna dan 25. tisue pet sat etrdeset etrto. Tri peata Nikola Zrinski. Ovaj je otvoreni list napisan glagoljskim slovima, te ga jo danas Priliani uvaju, koji su ga i meni pokazali, te sam im ga po prilici prije pedeset godina proitao.223

223

R. Strohal, Vlasi u Hrvatskoj. (Historijsko-kulturna crtica iz 16. vijeka). Jadranska vila (Omi), IV/1931, 6, 81-87. (Broj od 1. lipnja 1931.)

60

Prof. Stjepan Pavii

STAROSJEDILATVO DANANJEG HRVATSKOG NASELJA U SREDNJOJ I SJEVERNOJ DALMACIJI

PRILOG K PROUAVANJU PORIJEKLA BUNJEVACA (1931)
U naoj historiograji odrava se na nekim stranama miljenje, da je starosjedilako hrvatsko naselje u Srednjoj i Sjevernoj Dalmaciji u prodiranju Turaka i u prvim godinama njihova gospodstva ili potpuno nestalo ili da ga je ostalo u vrlo malu broju. Na mjesta toga staroga hrvatskog naselja da su Turci onda doveli novo stanovnitvo sa zemljita koje pripada danas zapadnoj Bosni i Hercegovini. Na tom je miljenju osnovao svoje objanjavanje porijekla Bunjevaca i Jovan Erdeljanovi koji tim hoe da dokae, da su i dananji Bunjevci u Dalmaciji i njihove naselice po Lici, Velebitskom Podgorju, oko Senja i na Likom polju, pa oni u Brkoj zapravo doljaci i u samoj Dalmaciji, a onamo da su doli iz spomenutih krajeva Bosne i Hercegovine. Starinako je naselje i u tim krajevima Dalmacije i po zapadnoj Bosni i njoj blioj Hercegovini od najstarijih vremena naseljenja Hrvata dakako potpuno jednako, i po govoru i po drugim svojim emanacijama, i za pitanje o porijeklu Bunjevaca svejedno je, da li su oni potekli sa zemljita na zapadnoj ili istonoj strani Dinare. No u interesu nauke i tonijeg istraivanja porijekla Bunjevaca valja ipak utvrditi, da li je zaista provedeno u prodiranju Turaka nestajanje starosjedilaca iz spomenutih dijelova koji danas pripadaju Dalmaciji, ili je to miljenje osnovano na openitoj pretpostavci da se to bilo moglo dogoditi, te se ta mogunost uzela kao stvarnost bez navodjenja dokaza. Stanje zemlje i naselja za vrijeme prodiranja Turaka od svih naih krajeva najvie nam je i najjasnije poznato upravo za zemljita sa zapadne strane Dinare, od Neretve do Zrmanje. To je stanje gotovo u tanine opisao Mleanin Sanudo u svojem Dnevniku u kojem je on biljeio i sitnije dogadjaje na mletakom i njemu susjednom podruju. Osim toga postoje iz toga vremena i opirne vijesti u izvjetajima upravnih, vojnih i crkvenih hrvatskih vlasti. U cijelom tome istraivanju najvanije je pitanje na koji su nain Turci osvojili to zemljite, jer o tome nainu zavisilo
61

je i stanje starosjedilakog naselja. Upravo taj momenat najjasnije je i opisan u spomenutim izvjetajima, jer on je, dakako, i u ono doba smatran najznatnijim. Tako se onda na osnovi tih vijesti moe stei potpuna slika o tome, da li je starinako naselje ostalo po tim krajevima u jaem broju, ili je ono nastalo otuda to seljenjem pred Turcima, to propadanjem u ratovanju i odvodjenjem u tursko ropstvo. U vrijeme turskoga osvajanja zemljite, to ga danas zauzimlje Dalmacija sjeverno od Neretve, pripadalo je pod tri razliita dravna podruja. Stoga i sudbina tih pojedinih dijelova u tom osvajanju nije bila jednaka, nego je ona bila vezana na odnose koji su u to doba postojali izmedju Turaka i spomenutih drava. Od Zrmanje pa sve do donje Cetine to je zemljite u to vrijeme pripadalo Hrvatskoj. Usko primorje od Nina do Splita drali su Mleani, koji su ga godine 1408. kupili od kralja Ladislava. Oni su u polovini 15. stoljea stekli i Poljica, a neto kasnije i Krajinu ispod Biokova. Ostali dio Krajine, od visova Biokova na istok, pa Imotsko polje, Zadvarje i Radobilja sve do blizu Trilja i avine, pripadali su pred dolazak Turaka Bosni. Od njih je Imotsko polje Bosni pripalo ve prije, a ostale je spomenute krajeve od Hrvatske oteo Stjepan Kosaa. Tako se pred sam dolazak Turaka po tim junijim krajevima donekle razvila bosanska, a kasnije hercegovaka tradicija. Kada su onda Turci gotovo mirnim putem stekli Bosnu, njima je putem toga osvojenja dopalo sasvim naravno i zemljite s istone strane Biokova, od Neretve do blizu Cetine, to je tada bilo bosansko. Oni su taj put stekli i zagorski dio Poljica, jer kralj Matija, opisujui papi svoju vojnu na Turke u Bosni od godine 1480., izriito navodi da su od Turaka k njemu prili u toj vojni radobiljski i poljiki Vlasi. Turci nisu odmah dobili jedino Makarsko primorje koje su prije njih posvojili Mleani, ali je i tu, na tetu Venecije, ubrzo uhvaena veza izmedju Turaka i vodja Krajinjana. Na toj su vezi i na prelaenju Turcima mnogo radili upravo Kaii, najznatnije pleme i najvei posjednici u Krajini koja je esto i zvana po njima. Sanudo javlja, kako se Mleii tue na dvolinost Kaia, koji su se gradili njihovi prijatelji, ali su u potaji preveli svoju zemlju pod tursku vlast. To se dogodilo godine 1498. ili u poetku 1499. Oito su Kaii osjetili prednost demokratskog uredjenja turske drave, a i vie su valjda nalazili pouzdanja u muslimana iste krvi no u tudjim Mleanima. Turci su Kaiima nagradili taj rad ostavivi im knetvo i posjede u Krajini, koje su imali prije za hrvatskog vladanja i poslije za
62

Mleana. Kaii su Turcima posluili i u kasnijim osvajanjima. Tako su godine 1525. nastojali s pomou svojih ljudi da Turci dobiju dubrovaki Ston. Zbog toga su doli u vezu s nekim Stonjanima, ali je izdaja bila otkrivena. U nju su bili upleteni neki katoliki sveenici i cijela juna Krajina Kaia. Turci su u Krajini i Radobilji ostavili isprva onako socijalno uredjenje kakvo su zatekli. Tako je na oba zemljita ostalo i starosjedilako plemstvo i puk, a i uprava je donekle u prvo vrijeme bila u rukama onih porodica koje su je i prije vodile. Kako su Krajinjani i Radobiljci od volje preli Turcima, oni su, dakako, pristupili i ratnikoj organizaciji turskoj, te su sudjelovali i u pljakanju mletakog primorskog podruja koja su provodile turske neredovite ete. Tako Sanudo javlja kako je neki Radobiljac izvijestio da se turski etnici (Turci) kupe u Radobilji, odakle e skupljeni navaliti na Split ili na druge blinje primorske krajeve. I mnogi Radobiljci Hrvati da idu s tim etnicima na pljaku. Veza izmedju starosjedilakog plemstva u Radobilji i susjednih muslimana u Bosni bila je ve u prvim godinama turskog vladanja tako velika da su dva plemia iz uvene kue Nenadia skupili ete muslimana, martoloza i svojih ljudi i unajmili se u mletaku slubu na zemljitu Italije. (NASTAVAK 1, OBZOR, BROJ 179) Put kojim su poli u odnosu prema Turcima Kaii i Radobiljci bio je dakle isti onaj kojim se ilo u Bosni i Hercegovini. Stoga je i razumljivo da se malo kasnije i kroz cijelo 16. st. iz tih krajeva naao velik broj martoloza hrvatskog porijekla koji su Turcima mnogo sluili u napadaju na Mleane, a kasnije i u borbi sa Senjanima. Iza Kaia i Radobilje dola su u prelaenju Turcima na red ubrzo i Poljica koja su leala izmedju Cetine, rnovnice i Biska, sjeverozapadno od Radobilje, s kojom su Poljiani graniili oko Zadvarja, Katuna i Blata. Turci su u Zadvarju ubrzo uredili utvrdjenja i poeli su da gledaju na Poljica sa eljom da ih pridobiju. Povoljno su tlo za Turke medju Poljianima nainili dogadjaji u Imotskom Polju, u Krajini i Radobilji. Stoga je prelaenje Turcima iz Poljica bilo ve zarana. Tako je jedan od plemia poljikih postao jo do god. 1500. visok inovnik u Turskoj, i tamo se zvao Deme-Mehmedbeg. On je u god. 1501. bio zapovjednik vojske u Hercegovini i odonud je preko svojih plemenika u Poljicama radio na
63

tome da Poljiani prijedju Turcima. Mleani su saznali za tu akciju, i taj put im je uspjelo da je osujete. No akcija je u tom smjeru produivana, i ve su god. 1508. Mleani bili uvjereni da e Poljica izgubiti. I te su god. ugledni Poljiani bili oni koji su urgirali prelaenje Turcima. Medjutim u to je vrijeme k Turcima preao valjda samo planinski dio uz Cetinu prema Radobilji. No par godina iza toga cijela su ve Poljica njihova. Iz god. 1513. postoje turske listine socijalna karaktera, pisane od turskih inovnika na poljikom zemljitu, a rade o batinskim poslovima Poljiana. U njima se spominju: stanovnik cetinjski, nahija poljika. God. 1514. javlja i mletako vrelo iz Splita da su Poljiani ugovorili sa sultanom o prelaenju u njegovo podanitvo. Oni su mu obeali plaati stanovitu sumu dukata u ime haraa. Sultan da je naloio sandaku da se s Poljianima lijepo postupa. Oni su u Turskoj imali donekle privilegovan poloaj, birajui sebi kneza, dakle od prilike onako kako su isprva imali Kaii u Krajini i Radobiljci. I dalje je i u njih ostala dioba na plemenite i neplemenite rodove. Sa turske strane medju njima je vladao naroiti emin kao i u Makarskoj u Kaia Krajini. I Poljiani su uskoro primili metode etovanja i pljakanja mletakoga podruja u drutvu s turskim martolozima kako su to prije njih uinili ve Krajinjani i Radobiljci. U tom je pogledu karakteristino da su Poljiani u svoj statut unijeli otar lanak o tom martolotvu svojih lanova i zabranili ga pod kazan smrti. Tako je pod Turke dospjelo cijelo zemljite od Klisa i Cetine do Neretve, a da se na njemu nije vodilo nikakvo ratovanje, nego je starosjedilako naselje mirnim putem, prostim prelaenjem, prelo u tursko podanitvo. Ono je tu, ta vie, sauvalo i neke povlastice. Na tom dakle zemljitu nije bilo gubitaka u stanovnitvu, nego je ono ostalo na svom tlu u punom broju. Na taj su se nain mogla odrati i stara plemena i njihova plemenska tradicija, a sav se narod mogao u punoj mjeri razvijati. U Krajini su Kaii mogli zadrati svoje knetvo i posjede, a tradicija je plemenska u drugoj poli 17. st. na tom tlu jo tono znala stare plemenite rodove kojima je mletaka uprava poslije Turaka plemstvo opet priznala. Isti je sluaj bio i u Poljicama gdje je dioba na plemena, odrana kroz cijelo tursko vladanje, i danas poznata u tanine. Na tom se dakle zemljitu proveo isti proces kao i inae u Bosni i Hercegovini, samo jo povoljniji za Turke, jer su tu krani katolici, stojei u susjedstvu katolikih drava, ili kao primorska Krajina i Poljica i pod vlau mletakom, svojevoljno preli k njima. S druge strane razlika je bila i u tome, to su povlastice
64

bile dane cijelom zemljitu, te se na njemu nisu ni naseljavale spahije i posjednici timara, nego su posjedi u glavnom ostali u rukama starih posjednika, osobito u primorskom dijelu. Stoga tu i nije bilo mnogo doseljenog muslimanskog naselja, a koliko ga je bilo, ono je pripadalo vojsci, upravi, sudstvu i trgovini. U staroj Imotskoj upi i u zagorskom dijelu Krajine, koji su kao pripadni dijelovi Bosne pripali Turcima jo 1464. god., prilike su bile iste kao i inae po Bosni, te su ti posjedi bili dani spahijama i timarima, i zbog toga je i muslimansko naselje tamo bilo jae. Povlaten je poloaj imala donekle i Radobilja, i kako u njoj kasnije nalazimo i dosta muslimana, ti su muslimani ili starosjedilako naselje prelo na islam ili su doseljenici po slubi i po pojedinim spahilucima i timarima. Znaajno je da je povlaten poloaj od Turaka dobila i Bekija koja lei jugoistono od Imotskoga. I u Ljubukom Polju jo su u 17. st. postojali mnogi katolici koji su imali svoje vlastite posjede, te nisu morali obradjivati polja i vinograde spahija. Jedno zbog toga u glavnom povlatenog poloaja, a mnogo i zbog nikakvih gubitaka u dolaenju Turaka, na tom se je zemljitu od Cetine do Neretve starosjedilako hrvatsko naselje u turskom vladanju u povoljnim prilikama vrlo dobro razvijalo. Tu su u to vrijeme na malu prostoru postojala etiri franjevaka konventa (u Makarskoj, Zaostrogu, ivogosti i Imotskom) i tri velike svjetovne upe (u Podgori, Zagvozdu i Brelima), a osim toga Poljica su imala svoju crkvenu organizaciju svjetovnih upa. Po popisu tih franjevakih i svjetovnih upa i po statistikim turskim podacima oko 1620. na tom je zemljitu bilo oko 2500 kua katolika, a to je moglo prema tadanjim prilikama u najmanju ruku dati jedno 20.000 dua. Od toga su u to doba sama Poljica imala oko 800 kua, Primorje od Cetine do Neretve jedno 400, a toliko je imala i Imotska upa. U Radobilji na deset sela bilo je oko 120 kua katolika, u Donjoj Cetini bilo ih je jedno 380, a oko 400 bilo ih je u Vrgorcu i okolini. To je starosjedilako hrvatsko naselje do pred konac 17. st. razvilo po prirodnom prirastu jo jedno 6.000 dua, te u to doba moemo da raunamo broj katolika na tom zemljitu od Cetine do Neretve na jedno 26.000. Cijelo je to naselje bilo jednoga porijekla i govora, tokavskog dijalekta sa ikavskim narjejem i novom akcentuacijom.

65

(NASTAVAK 2, OBZOR BROJ 180.) U oslobodjivanju od Turaka to je naselje bila jaka cjelina iz koje je onda mogao da izadje velik broj raselica. I to je zemljite dalo zaista mnogo naseljenika okolnim krajevima. U tom naseljavanju najvie su sudjelovali Imotska upa, Radobilja, Cetina i Poljica. Za prosudjivanje tih kasnijih migracija valja zapamtiti ovaj vaan momenat: Ve pred dolazak Turaka cijelo je to podruje due vremena pripadalo pod onaj sklop zemalja iz kojih se kasnije obrazovala Hercegovina. Kada su onda dobili to zemljite Turci, oni su ga opet svega podbacili pod sandakat hercegovaki. Tako je prema tome to zemljite pod Hercegovinom stajalo oko 250 godina, i naravna je posljedica toga bila da se je u tom naselju razvila hercegovaka tradicija, i da je okolno stanovnitvo to naselje zvalo Hercegovcima. Kada su onda po oslobodjenju od Turaka nastala seljenja sa toga zemljita, ona su smatrana da su vrena iz Hercegovine. Ako se u ono doba i znala prava provenijencija tih migracija, danas je znanje o tom pometeno, jer se pod Hercegovinom sada obino rauna dananja zemlja toga imena, te se o tim seobama zbog toga i prave krivi zakljuci. Tako je esto puta reeno i za klike i senjske Uskoke da su porijeklom sa zemljita dananje Hercegovine, a priroda same stvari i prezimena, tipina za Poljiane i susjedne Krajinjane, jasno upuuju da su to bili prebjezi iz hercegovakih Poljica i Krajine ispod Cetine. U prodiranju Turaka na podruje banske Hrvatske, Poljicama i Radobilji na sjever i zapad, pokazuju se drugi momenti. Tu su ivjela stara vojniki organizirana hrvatska plemena kojima je pripadao sav posjedniki dio naroda. Na tom je zemljitu bilo i mnogo tvrdih gradova, a ratnika je organizacija bila u rukama nekolikih plemenskih rodova, povezanih sa organiziranim plemstvom na velebitskoj strani Hrvatske. Oni su zbog velikih svojih posjeda bili odluni u obrani zemlje od Turaka i onih lanova hrvatskog plemstva to su po zemljitu dananje Zapadne Bosne i Dalmacije ispod Cetine prili k Turcima i s pomou njihovom nastojali da se domognu tih velikih imanja. S druge opet strane, u Primorju, na mletakom podruju, lealo je zemljite s bogatim gradovima, s dobro obradjenom zemljom i sa mnotvom sela, punih ljudstva, stoke i plodina. Sa svojim bogatstvom ono je bilo stalna elja planinskih etnikih pohoda oduvijek, a pogotovo tada, u turskom prodiranju, gdje je pljakanje bogatoga primorja esto puta bila i politika okolnih paa. No na onim dijelovima banskog podruja, koja su leala uz tursko zemljite
66

na Cetini, uz Radobilju i Zagorska Poljica, u starosjedilakom je hrvatskom naselju postepeno stvarano duevno raspoloenje navikavanja na Turke i na njihov dravni i drutveni sistem. Akcija Turaka u osvajanju toga banskog podruja i plijenjenja mletakog bila je uslovljena s tim momentima. Trebalo je zadobiti zemlju koju je branila jaka ratnika organizacija plemenitih hrvatskih rodova. U isto doba etnici, a ee i jai pohodi, htjeli su da pljakaju bogato primorje. Ta dva momenta teko je bilo sloiti, jer je plijen sa primorja valjalo provesti kroz bansko podruje. Stoga je akcija Turaka svedena u linije koje su omoguile to dvojako djelovanje. Ona je zbog toga i potrajala dugo, kroz nekoliko desetina godina. Kako je napadanje na mletako podruje moralo ii preko banskoga, Sanudo je svu akciju Turaka od god. 1496. 1532. u tanine opisao, i ona lei danas pred nama jasna i oita u svim svojim fazama. Osim toga ona je opisana i u izvjetajima hrvatskih upravnih i vojnih vlasti i dopisivanju pojedinih zainteresiranih lica. Studij turskog prodiranja u nae krajeve dolazi lakim putem do zakljuka da je ono provodjeno na tri naina: Prvi se sastojao u tome da je starosjedilako naselje prelo brzo i lako, od svoje volje, pod Turke, i u tom sluaju ono je dobilo povlaten poloaj. Stoga u njemu nije bilo nikakovih materijalnih gubitaka, a kransko stanovnitvo nije prelazilo u veoj mjeri na muslimanstvo. Takav je sluaj bio na zemljitu od Neretve do Cetine i u Poljicama. Drugi je nain bio u tome da je akcija Turaka u pridobljivanju trajala due vremena, te su tako stvarane prilike koje su davale mnogo dublje veze izmedju starosjedilakog naselja i Turaka, pa su i posljedice tih veza bile mnogo opsenije. U tom sluaju bilo je i muslimanjenje mnogo jae. Takav je nain turskog napredovanja proveden u Bosni i Hercegovini, gdje je on bio tipian. On je proveden i u Slavoniji, gdje je po dokumentima oko Broda, Poege, Djakova i Vinkovaca na muslimanstvo prelo preko 40.000 starosjedilaca, kojima su potomci poslije turske katastrofe, pod konac 17. stoljea, otili u Bosnu, gdje i sada ive u velikom broju. U Slavoniji je tursko prodiranje trajalo preko deset godina. No Turci nisu mogli osvojiti sva zemljita, na koja su napadali, nego je borba oko njih vodjena dugo sa posljedicom, da je narod zbog estih navala i velikih materijalnih gubitaka ostavljao na njima svoje domove i selio u sigurne strane. Tako su onda ta zemljita ostajala pusta, te su leala ili kao nikim nezaposjednuto tlo, ili su ih povremeno zauzimale
67

ratnike organizacije. To je bio trei nain u prodiranju Turaka. Takav je sluaj u naim stranama bio na zemljitu od Slunja do Jasenovca. Otuda je starosjedilako naselje u velikom broju otselilo u zapadnu Ugarsku i istonu Austriju, a mnogo ga je otilo i u Kranjsku i tajersku. Po Sanudu i po drugim izvjetajima to hrvatskih to mletakih vlasti akcija Turaka na osvajanju banske Hrvatske od Cetine do Zrmanje trajala je nekoliko desetica godina. Ona je poela ve osamdesetih godina 15. st., odmah kako su Turci doprli do Dinare, ali je prava njena aktivnost nadola zapravo od godine 1500., od prilike kada su Turci stali na Cetinu i osigurali sebi Krajinu i Radobilju. Po spomenutim izvjetajima i po Sanudu u cijeloj toj akciji od 1500. godine dalje, izmedju ratnikih hrvatskih organizacija i Turaka nikada nije na tom zemljitu dolazilo do velikih bitaka. (NASTAVAK 3, OBZOR BROJ 181.) Turci nisu navaljivali velikim vojskama koje bi poklopile cijelo zemljite, nego koliko je bilo ratnikoga djelovanja, ono je vreno etnikim pohodima, oprobanim sredstvom turske ratne politike. Sanudo u svom Dnevniku donosi i o tim etnikim pohodima razmjerno vrlo malo vijesti, nego on gotovo pravilno zabiljeava da turski etnici i martolozi sasvim nesmetano prolaze banskim hrvatskim podrujem na mletako, te pljaku s ovoga opet u miru provode na svoje. Svi takovi njegovi zapisi rezultiraju u tome, da Hrvati na banskom podruju u blizini mletakoga ive u punom miru s Turcima, kojima i inae olakavaju napade na mletaki dio. Po tim izvjetajima i Sanudovim zapisima bilo je pojedinakih borba o kule plemenitih rodova koji nisu htjeli pristati uz Turke. Neke su od tih borba u Sanuda u jaim crtama opisane. Veih gubitaka u ljudstvu pri tom nije bilo, a borbe nisu izvodile vee vojske, nego opet martolozi i etnici, svakako po planu turske ratne politike. Samo u nekoliko mahova dolazile su i vee turske redovite vojske na to zemljite, zbog osvajanja velikih utvrdjenja u Skradinu, Kninu, Ostrovici i Obrovcu. A opet su i ta jaka utvrdjenja pala Turcima u ruke ne dugom borbom i opsjedanjem, nego predajom i jednostavnim prelaenjem u njihovu vlast. Turci su tako bansko podruje od Cetine do Zrmanje stekli sa vrlo malo borbe, a narod je u velikoj veini preao u njihovu vlast mirnim putem, predajom
68

i samovoljnim prilaenjem. Na tom je zemljitu prema tome u turskom osvajanju proveden onaj isti nain koji je izvren i u Bosni i Slavoniji, a koji karakterizira duga perioda pridobljivanja i duevno i materijalno prilaenje k Turcima veine starosjedilakoga naselja. Taj momenat duevnog i materijalnog prilaenja starinakog hrvatskog naselja od Cetine do Zrmanje k Turcima zapazili su svi izvjetavai koji opisuju tu periodu. Naroito je mnogo gradje o tom skupio Sanudo, ali znatnih vijesti o tom daju i dopisivanja i izvjetaji naih vojnih i upravnih vlasti koje osobito javljaju o prelaenju ratnikih hrvatskih organizacija na tursku stranu. Na osnovi svih tih vijesti za ovo se bansko podruje od Cetine do Zrmanje kao i za onaj dio od Cetine do Neretve moe utvrditi i ovo: Uz mnoge sline momente prelaenja u tursku vlast sa Bosnom i Slavonijom, to podruje u tom pogledu ima i svoje specijalne koji su naroito karakteristini. Oni rezultiraju u tome da je s jedne strane razmjerno vrlo velik dio starosjedilaca priao k Turcima i stupio u njihove ratnike organizacije, a s druge opet strane Turci su tome zemljitu od Neretve do Zrmanje dali povlaten poloaj dopustivi im slobodno uivanje starih posjeda i ostavivi im upravu u domaim rukama. Samo vee vlasti dole su u ruke Turaka. Tako je to zemljite pod Turcima, barem kroz 16. st., a u nekim krajevima i u 17. imalo sasvim poseban poloaj izmedju svih naih zemalja. Za poznavanje svih tih dogadjaja koji su doveli do takova stanja pa onda i za konstatovanje toga stanja vrlo su informativni i karakteristini izvjetaji dvojice katolikih sveenika, rodjenih na tom tlu, porijeklom iz uglednih plemikih hrvatskih porodica, a koji su ivjeli tu u 16. st. Jedan od njih, Stefan Posedarski, poslao je Sv. Stolici izvjetaj u kojem brani bana Ivana Krbavskoga od osvade da je preao k Turcima, te tom prilikom opisuje i cijelo tadanje stanje na tom zemljitu. Taj je izvjetaj iz vremena pada Obrovca, dakle oko god. 1526. On nam moe da poslui kao osnovan u ovom naem poslu, jer je potekao od ovjeka visoka socijalna poloaja, rodjena iz glasovite porodice, odrasla u tom kraju i dobro informirana o svim tadanjim socijalnim dogadjajima. Drugi od njih, arcidjakon splitski Nikola Alberti, poslao je caru Rudolfu pretstavku o tom kako bi trebalo osvojiti Klis. Njegova je predstavka dodue iz god. 1596., ali on u njoj prikazuje stanje koje je nastalo dolaskom Turaka i opisujui tursko osvajanje Dalmacije daje nakon nekoliko desetica
69

turskoga vladanja u njoj karakteristiku turskoga upravljanja i odnoaja starosjedilaca Hrvata prema njima. I ta nam pretstavka moe posluiti vanredno puno pri ovom istraivanju, jer je potekla od ovjeka istih vrednota kao i Posedarski, a koji u svojem izvjetaju pokazuje jasan prijegled svega politiko i socijalnog ivota i u Dalmaciji i po svijetu. Kako je Alberti dao sliku turskoga prodiranja u Dalmaciju i onda karakteristiku njihova vladanja kroz 16. stoljee, valja njegov prikaz upotrijebiti odmah na ovom mjestu, jer je to openita konstatacija. On pominje kako je valjda boja providnost dala te su Dalmatinci jedini u turskom carstvu ouvali neto od svoje stare slobode. Iako su Turci svuda po osvojenim krajevima raselili starosjedioce sa Primorja daleko u unutranjost, u Dalmaciji to nisu uinili. Dalmatinci su tako ouvali svoja sjedita, i kamo ih je Bog smjestio, Turci ih nisu dirali, i oni su ostali na svojem domu. Tu su ih Turci ostavili i sa vie povlastica, nego druge starosjedioce po ostalim njihovim krajevima. Oni su, ta vie, dali i upravu, a daju je i tamo gdje im to lako moe koditi. (NASTAVAK 4. OBZOR BROJ 182.) Albertijev je prikaz jasan. On istie caru Rudolfu, da su Dalmatinci u turskom osvojenju odrali svoja stara naselja, te medju njima nije bilo prisilnog raseljavanja kao inae u primorjima turskoga carstva. Alberti taj momenat naroito naglaava. U naem ovom istraivanju ta tvrdnja Albertijeva iznosi oit dokaz, da starosjedilako naselje sa podruja od Neretve do Zrmanje u nemletakom dijelu nije niteno ni raseljavano, nego je na svom domu ostalo u jakom broju. Alberti za to iznosi sliku: Kako ih je Bog smjestio, tako su ih i Turci ostavili. Znaajna je i ona tvrdnja Albertijeva o posebnim povlasticama Dalmatincima pod Turcima i o upravljanju domaih ljudi. Ta se njegova tvrdnja podudara s onim to smo nali za Krajinjane (Kaie), Radobiljce i Poljiane. Po Albertiju povlastice su pod Turcima imali svi Dalmatinci (v. Lopai, Spomenici hrvatske krajine, I., 256264.). U ovom pismu Sv. Stolici Posedarski razlae kako Turci i nai muslimani ve preko pedeset posljednjih godina s uspjehom rade na tom da narod sa zapadne strane Dinare prevedu pod svoju vlast. Oni to ine zgodnim nainom te svijet prilazi k njima od volje, a mnogi ostavljaju i svoju katoliku vjeru i primaju muslimansku. Pri tome su radu Turci tako
70

vjeti i lukavi, te on ne bi znao rei da li imaju uspjeha vie silom nego ovim lijepim nainom. Kad predobiju koji tvrdi grad, tada u njega metnu vojvodu koji onda enidbama i davanjem posjeda pridobiva susjedne plemie i drugi narod da mu se podloe. Oni su mu poslije od velike koristi u njegovu daljnjem radu. Mnogi su se tako krani oenili s muslimankama, a muslimani s krankama. To ine, to vie, i oni krani koji jo nisu podloni Turcima, nego su im samo susjedi. Na taj nain Turci ire svoju mo, a narod ovamo na banskom podruju ne e vie da slua svoje kranske vlasti. Taj je nain u Turaka zbog toga mnogo opasniji od oruanoga napada. Time su ve toliko uspjeli, da je i ban Ivan Krbavski doao do toga, da im plaa danak, ne bi li tako odrao sebe i Hrvatsku koliko je mogue (Buli, Bulletino, XXII, 190191.). Iz ovoga izvjetaja Stefana Posedarskoga vidi se dakle jasno, da Turci ni taj banski dio od Cetine do Zrmanje nisu osvojili velikim vojskama koje su harale i nitile i odvodile starosjedilako naselje u roblje. Oni su tu svojim prokuanim nainom provodili akciju predobivanja, od onoga vremena otkad su vrsto zavladali na istonoj strani Dinare i na Imotskom Polju, odakle je mogla da se vri njihova penetracija. Sredstva u tom radu bila su im ona ista, koja su upotrebljavali u Bosni i Hercegovini, stojei na njihovim granicama ili pograninim krajevima od poetka 15. st., ili u Slavoniji, koju su isto tako predobili dugom akcijom od desetak godina. Svuda je tuda turska penetracija ila postepeno od kraja do kraja, a podruja su osvajana poto su prije predobiveni lanovi ratnikih organizacija i drugih socijalnih grupa, pojedince ili u grupama, povlasticama i vezama razliitih vrsta, te su tako sami domoroci u velikoj mjeri provodili velik dio turske akcije. Oni su prethodili turskim vlastima stvaranjem raspoloenja za njih i duevne podloge za prelaenje k njima. I u Bosni i u Slavoniji ta je duevna podloga dovela do kasnijeg muslimanjenja, te je prelaenja na muslimanstvo trebalo da bude i tu od Cetine do Zrmanje. I doista, Posedarski naroito istie, da je velik broj naroda ostavljao na tom zemljitu svoju staru vjeru i prelazio na muslimanstvo. Stoga se moe i shvatiti, da je est bio sluaj braka izmedju krana i muslimana, pa i tamo, gdje turska vlast jo nije bila uvrena. Sredstva turske penetracije, kako ih Posedarski pominje, bila su, po oprobanim primjerima u glavnom materijalne prirode. On navodi, kako vojvode pojedinih tvrdih gradova hvataju veze davanjem posjeda, ali su u tom poslu uzimani i svi drugi naini, i lini za pojedince i skupni za po71

jedine socijalne grupe. Jer valja imati na umu, da je u Turaka u ono doba bilo drugaije socijalno uredjenje no u europ. naroda, a povoljnije za nie socijalne vrste u evropskim dravama. Stoga su Turci u svojem prodiranju nosili velike materijalne koristi i tim niim socijalnim vrstama i oni su se direktno obraali na njih imajui pri tom velikog uspjeha, jer su nie socijalne vrste svuda po Balkanu i po naim krajevima bile pune ljudstvom. Stoga izvjetaji naroito istiu, kako Turci lako predobivaju za sebe upravo ratare i pastire, podlone plemiima posjednicima, pa taj momenat navodi za ovo zemljite i Posedarski pominjui kako podlonici lako prelaze k Turcima i na muslimanstvo. Da se dakle lake shvati turska penetracija na ovom podruju banske Hrvatske od Cetine do Zrmanje, valja da se vidi kakvo je socijalno stanje bilo u njemu u to doba. U stanovnitvu hrvatskog banskog podruja u pretursko su vrijeme bile tri socijalne grupe. Dvije su od njih po porijeklu bile sasvim hrvatske, a trea je bila vlaka, ali u to doba ve pohrvaena ili bar u stanju pohrvaivanja. Od ovih dviju istih hrvatskih jedna je grupa sastojala od lanova plemenitih rodova, koji su nosili svu upravu i ratniku organizacije zemlje na sebi. Oni su bili mnogobrojni, a naroito u Cetini, oko Knina, Skradina i staroj upi Lukoj u dananjim Kotarima i Bukovici. Pripadali su u glavnom posjednikom i ratarskom staleu viega socijalnoga poloaja. Drugu grupu sainjavali su koloni i kmetovi, naseljeni po posjedima plemenitih rodova. I oni su, sasvim jasno, bili ratari, ali je njihov socijalni poloaj bio nii. (NASTAVAK 5. OBZOR BROJ 183.) Oni su u glavnom postali od negdanjih slobodnih kraljevskih gradokmetova, pripadajui tako po porijeklu hrvatskim plemenima, koja nisu stekla povlaten plemiki poloaj, ili su ako su ga imali, u doba velikih donacija i osiljavanja pojedinih plemikih porodica podlagani u nii, gubei na taj nain i socijalnu vezu s starim svojim suplemenicima. Njih je bilo svuda po podruju, ali najvie, dakako, na zemljitu velikih kraljevskih donacija monoga plemstva. Stoga ih je najvei broj bio u upi cetinskoj na dobroj zemlji, koja je bila bogata donacija Nelipia, onda na Petrovu i Kosovu Polju, u Oprominju, Zakrju, Bukovici i Kotarima, gdje su svuda jaki plemeniti rodovi imali velike posjede i na njima
72

mnogo svojih kmetova i kolona. I ta je socijalna grupa bila mnogobrojna i svakako mnogobrojnija od odranih plemenitih rodova. Vlasi, potomci s jedne strane Rimljana od njih dovedenih sa razliitih strana carstva kolonista, a s druge poromanjenih starosjedilaca, stanovali su isprva u planinskom sklopu Dinare i Velebita, ali su se poslije, u 14. i 15. st., pustili i dalje u doline i na ravnine gdje su se odmah stali mijeati mnogo sa ratarskim hrvatskim naseljem. Oni su u glavnom bili pastiri posebnoga, po njima prozvanoga vlakog tipa, karakteristinog zbog etapnog kretanja ljeti u visoke planine, a zimi u upnije nie krajeve, ali je medju njima u poljima kasnije bilo i prenosnika robe i manjih, trgovaca primorske i vlake trgovine. Po socijalnom poloaju oni su bili na najniem stepenu, nemajui nikakvih veih povlastica. Zbog svoga planinskog pastirskog ivota bili su vanredni ratnici, i radi toga su u vrijeme ratova bili i mnogo traeni. Nekoje su znatnije porodice izmedju njih znale te svoje ratnike sposobnosti i zgodno iskoristiti u dobivanju veih povlastica, manjih posjeda, a katkad i plemstva. Ti su Vlasi, zvani esto zbog crne ovje vunice svoga odijela i Morovlasi, Morlaci, na tom zemljitu oko Dinare i Velebita izgubili svoj romanski jezik jo u 14. o 15. st., ili su u to doba bili bar dvojezini. No pojedine grupe izmedju njih mora da su i romanski govorile jo i u 15. st. i u vrijeme prodiranja Turaka, jer ih izvjetaji hrvatskih vlasti zovu jo u 16. st. Stari Rimljani. To dokazuju najposlije i oni njihovi potomci na Krku blizu Malinske i oko epikog jezera u Istri koji su romanski govorili jo u 18. st. Te tri grupe naselja na tom hrvatskom banskom podruju sjeverno od Cetine stajale su u odnosu prema Turcima u njihovu napredovanju svaka na svoj nain. Turci su u hvatanju prijateljskih veza, dakako, najvie nastojali dobiti za sebe plemenite rodove, jer su u njihovim rukama bile uprava zemlje i ratnike organizacije. Stoga su s njima najvie i sklapani uzajamni brakovi, kako to pominje Posedarski, i lanovima tih rodova nudjane su i davane velike donacije i druga materijalna dobra. Taj odnos zapazili su vrlo jasno Sanudo i mletaki izvjetavai sa primorja i oni stalno javljaju o njemu. Izmedju tih plemenitih rodova hrvatskih izalo je, svakako, dosta onih koji su u to doba preli na muslimanstvo. Posedarski koji to muslimanjenje pominje, hoe s tim najvie i da opravda bana Karlovia, jer mu je to najjai dokaz tekih prilika oko bana. To prelaenje plemia Hrvata sa toga zemljita na muslimanstvo javlja za god. 1524. i plemi Ivan Kobasi koji pie viim vlastima da je sve bolje
73

i vjetije oruju do toga vremena na tom zemljitu prelo k Turcima, jer ne vide drugoga izlaza. To objanjava i sluaj Demebega Poljiana k Turcima, onda sluaj ibenanina muslimanjen224, te je onda iz Carigrada sa visokog poloaja mnogo utjecao na prelaenje Poljiana Turcima, onda sluaj ibenana Tardia, kasnije vojvode (ehaje) Husrefbegova, koji je u pridobljivanju toga zemljita bio jedan od najaktivnijih inilaca na turskoj strani. Koliko je pomuslimanjivanje u tom kraju bilo u to doba, vidi se jasno iz injenica da je i nekoliko lanova iz plemike porodice Posedarskih prelo na tu vjeru. Oni su na taj nain odrali svoj feud na turskoj strani. Od njih se kao odlini muslimani i dvorjanici sultanovi pominju god. 1551. afar i Kurtan. Valja imati na umu da su upravo Posedarski bili vrlo odlini plemii na tom zemljitu i veliki posjednici, te je njihov prijelaz na muslimanstvo bio vrlo znaajan i utjecajan. Iz te je porodice bio i onaj Juraj Posedarski, koji je trebao braniti Obrovac, ali ga je predao Turcima. Na muslimanstvo su preli i plemii Korlatovii, odlini ratnici u staroj Lukoj upi, onda sinovi i neaci Damjana Klokoia koji je jo prije Posedarskoga predao Turcima Ostrovicu povrh Skradina, a onda im je na tom zemljitu mnogo pomagao u pridobljivanju okolnih plemenitih rodova. Sanudo pominje poimence i plemie Dobretia, Pavlaia i Periotia, koji su, postavi muslimani, vodili etnike i tursku vojsku na mletako podruje. Od njih je Dobreti bio prije na hrvatskoj strani kastelan na granici zadarskoj i ugledan medju hrvatskim plemiima. Ovo prelaenje hrvatskoga plemstva u tom kraju na muslimanstvo objanjuje i onaj veliki broj muslimana viega socijalnog poloaja, koji se tu naao odmah poslije predaje Knina i Skradina god. 1522., a koji je mnogo utjecao na predaju Like u narednih par godina i Obrovca i Udbine u god. 1527. Valja najposlije utvrditi, da nijednu od jakih tvrdjava na tom podruju nisu Turci morali osvajati krvavim ratom. Sve su im one pale u ruke predajom, prije ili kasnije. Ta injenica jasno pokazuje, da su i najodluniji ratnici na koncu poputali svojoj okolini, te su izabirali manje astan izlaz u svojoj dunosti.

224

Ovako stoji u izvorniku. (Primj. I. M.)

74

(NASTAVAK 6. OBZOR BROJ 184.) Turci su, dakako, mnogo nastojali, da za sebe pridobiju i Hrvate ratare kmetskoga i kolonskoga poloaja. Oni su im trebali s jedne strane kao obradjivai zemlje na posjedima, a s druge opet kao dobar ratniki materijal u vojnoj organizaciji. Jer Turci su u to doba svoga napredovanja imali vrlo dobru ratniku organizaciju nastalu u njihovu osvajanju po slavenskom Balkanu, a koja se zvala vojnikluk. Njeni su lanovi bili ratari po selima, koji su morali uvijek biti spremni na polaenje u rat, a zato su imali slobodnu zemlju i samo male t. zv. carske poreze. Uz to su od ratnoga plijena imali velike dijelove. U tu organizaciju stupali su ratari po cijelom Balkanu vrlo rado, jer im je davala velike pogodnosti. Isprva Turci nisu traili muslimanjenja u toj organizaciji, te su lanovi njeni u prvo vrijeme ostajali kod svoj stare vjere. Prelaenja na muslimanstvo bilo je u njoj istom kasnije, jer je to u poznijoj strukturi turskoga carstva donosilo veih materijalnih koristi. No ono glavno to je u napredovanju Turaka kmetove i kolone u velikoj mjeri privlailo Turcima, to je bilo ukidanje kmetskog i kolonskog posjedovnog odnoaja i niega socijalnog poloaja. S Turcima dolazi demokratsko drutveno uredjenje u mnogo jaoj mjeri, i dah slobode u prvim godinama njihova vladanja mnogo se vie osjeao, nego u socijalnom uredjenju tadanje Evrope. Stoga je prilaenje Turcima starih kmetova na svim podrujima feudalnoga uredjenja naih krajeva bilo razmjerno vrlo veliko. Ono je provedeno u velikoj mjeri na zemljitu dananje zapadne Bosne i bosanske Posavine, gdje su bile stare hrvatske upe sa feudalnim odnoajem, onda na zemljitu dananje Slavonije, gdje je hrvatsko naselje velikih feudalnih posjeda silom otpadalo od svojih kranskih gospodara i prilazilo Turcima u velikom broju dragovoljno, a na mnogo mjesta i oduevljeno. Tu u Slavoniji prelo je i ogroman broj toga naselja na muslimansku vjeru. Izvjetaji iz tih krajeva jednoduno iznose kao razlog tome, to Turci ukidaju kmetski odnoaj i donose slobodu tadanjim kmetovima. Znaajno je da je taj momenat opazio i spomenuti Stefan Posedarski i on ga navodi u svojem pismu Sv. Stolici. Iznose ga mnogo i mletake vijesti, koje naroito naglauju, da seljaci Turcima prilaze zbog slobode, koju u njih nalaze. Ovo dranje seljaka kmetova i kolona prema Turcima vrlo e nam lijepo prikazati i momenat seljenja u doba napredovanja Turaka i u prvim godinama njihova vladanja. Po obinom sudu historiografa iselilo
75

se u velikom broju ispred Turaka u druge sigurnije krajeve. Medjutim po dokumentima sasvim je drugaije. Migracije su u jakoj mjeri vrene, ali u sasvim protivnom pravcu, sa tudjeg podruja na tursko. Tako se javlja, da su jo 1514. god., kad su Turci poeli prisvajati like i krbavske krajeve, odonud preli u velikom broju podanici Krbave sa cijelim svojim pokretnim imanjem na susjedno, tursko, pa su se tamo naselili. Ban se tuio i godine 1526. da su mu Turci odmamili gotovo sav narod sebi, a ono to je ostalo i to je od njega vremena odbjeglo. Velika seljenja naroda izvedena su i sa mletakog podruja na tursko. O njima opirno javljaju mletaki izvjetaji. Ona su vrena u glavnom iza god. 1500. Mleani su provodili tona brojenja svoga stanovnitva, te otud znamo i broj njihovih raselica. Kod ovoga seljenja sa mletakog podruja ima nekoliko znaajnih momenata. Najprije su Mleani ispred turskog etovanja sa onoga svoga uskog primorskog dijela preselili jedan dio svojih kolona u Istru. No ti nisu izdrali tamo, nego su se opet vratili na svoja selita oko Zadra, i otuda su onda u velikom broju selili na tursko podruje. Tada su Mleani velikim pogodnostima i obeanjima namamili sebi u Istru oko 5000 naroda sa blizoga turskoga podruja, ali se je ovaj sav narod vratio ubrzo u Tursku, i mletaki izvjetaji spominju da su razlog tome vraanju bili mnogo bolji i laki ivot pod Turcima i vea sloboda pod njima. Kad se turska vlast potpuno utvrdila na tom zemljitu spram Mleana, tada je poela i nova vea seoba sa mletakog podruja na tursko. Bilo je dodue neto i obratne migracije, od Turaka k Mleanima, ali je ona bila mnogo slabija, a u glavnom je vrena zbog bjeanja ispred pravde. Svega je u prvim deseticama po raunu mletakih vlasti sa njihova zemljita na tursko prelo oko 10.000 naroda, od toga u prvo vrijeme oko 3.000, a ostalo oko 1550. Sa turskog podruja dolo je na mletako, po istom raunu, u to vrijeme neto vie od 1000 dua. Sve je to bilo samo iz okoline Zadra, ali je prelazilo naroda i iz kraja oko ibenika i Trogira, samo u manjoj mjeri. injenice o ovim migracijama sa neturskog na tursko podruje vanredno jasno ukazuju na ova tri momenta: Jedan je, da Turci nisu nitili starosjedilako katoliko naselje na ovom zemljitu, jer im onda ne bi doseljavali drugi starosjedioci iz susjedstva; drugi je, da su prilike za ivot pod turskom upravom rataru i pastiru bile bolje, no na mletakom primorskom dijelu i po Istri; i trei je, da starosjedioci katolici nisu, kako se obino tvrdi, zazirali od Turaka gledajui u njima svoje unitavae.
76

Znaajno je to mletaki izvjetaji iznose da starosjedioci Hrvati sa zadarskog podruja selei s njega idu ili k Turcima ili k Uskocima u Senj, gdje ih je oko 1550. ve mnogo bilo. Ti izvjetavai spominju svojoj vladi, da je sa mletakoga gledita svakako bolje, da odlaze k Turcima, jer su Senjani mnogo opasniji. Kako su Turci radili na tome, da im ostane to vie stanovnitva na osvojenom zemljitu, vidi se i iz sluajeva Knina i Skradina. Kada su te gradove Turci dobili predajom, nagovarali su starosjedilako hrvatsko naselje u njima, da ostanu gdje su, a oni e im dati po selima timare. Sanudo javlja da su ti gradjani voljeli da ostaju u gradu, nego da idu na selo. Taj se isti sluaj desio i petnaestak godina kasnije kada su Mleani osvojili od Turaka Skradin, a Turci ga opet vratili. (NASTAVAK 7. OBZOR BROJ 185.) Mleani su osvojeni grad sasvim poruili, a narod se razbjeao. No Turci su ga opet podigli, razbjeani su narod opet skupili i naselili u gradu. Tim starosjediocima katolicima upravljao je isprva od 1522. do ovoga ponovnoga osvojenja, najprije mletakog, a onda turskog god. 1537. skradinski biskup, koji je u gradu ostao i pod Turcima. No kad su Skradin osvojili Mleani, pa onda opet Turci, on je ispred Turaka otiao s Mleanima ostavivi svoje stado. Od toga vremena katolicima u gradu i okolici upravljao je biskup duvanjski. Ali je znaajno, da su Turci isprva dopustili, da u Skradinu ostane i staro sijelo biskupa, a to jasno dokazuje da nije bilo u turskom napredovanju onoga nitenja i bjeanja, kako to misle neki historiogra. Koliko je bio bliz odnos izmedju Turaka i starosjedilaca Hrvata na tom banskom dijelu, vidi se vrlo lijepo i iz injenice, da su ih Turci odmah uzimali u svoje ratnike organizacije kako su im prilazili. Taj momenat dokazuje, da je duevna podloga, po kojoj su ti starosjedioci preli Turcima, bila toliko jaka, da su se Turci mogli sasvim pouzdati u nju. Tako su Turci uzeli u svoju vojsku god. 1513. dvije treine odraslih mukaraca u Cetini i oko nje i poveli ih u rat. Isto su to oni uinili u Obrovcu i Karinu god. 1533. gdje su naoruali starosjedioce katolike zbog obrane u sluaju navale Senjana. Iz ove socijalne grupe Hrvata svakako je odmah bilo prelaenja i na islam, pogotovu kod onih, koji su ostali stalno u ratnikoj organizaciji
77

vojnikluka, a ono je onda u stanovitoj mjeri vreno i kasnije, u drugoj poli 16. i prvoj 17. st. Koliko je i kod tih starosjedilaca bilo lako prijei na muslimanstvo, dokazuje muslimanjenje u masi onih sa toga zemljita, koji su u pojedinim borbama, osobito u onoj bitci na Krbavskom polju god. 1493., bili od Turaka zarobljeni i odvedeni, u unutranjost Bosne. Najvei je broj zarobljenih na taj nain bio sa mletakog podruja, odakle je po raunu Mleana samo od god. 1509. do 1524. za zadarskog dijela odvedeno jedno 10.000 ljudi, a nekoliko stotina zarobljeno je i u ibenskom i trogirskom kotaru. Iz Sanudova Dnevnika i izvjetaja hrvatskih ratnika lijepo se vidi da su ti zarobljenici u glavnom smjetani po Bosni, jer su i napadi dolazili otud. Po tadanjem obiaju zarobljenik je pripadao onome, tko ga je uhvatio. Kako su turski etnici u ove krajeve upadali od Povrbasja, Glamoa, Livna i Mostara, tamo su vodjeni i ti zarobljenici. Oni su se mogli da iskupe, ali su svote za to bile razmjerno velike. Otkupljivanja bilo je naroito u plemikom naselju, u kojem je bilo i mogunosti za to. U kmetskom i kolonskom ono je bilo minimalno, iako su cijene za lanove te grupe bile malene. Osim toga valja imati na umu, da su (osobito) na mletakom podruju, otkud je u ovom kraju i bilo najvie roblja, u etovanju i robljenju hvatane cijele porodice i unitavana cijela sela kako se to jasno vidi iz Sanuda i drugih mletakih izvjetaja. U takvim prilikama nije bio otkup mogu, jer ga nije imao ko dati. Zato i javljaju mletaki izvjetaji da je zbog tog turskog etovanja i robljenja nestalo toliko tisua stanovnitva. Zarobljenicima davana je odmah prilika da se pomuslimane, pa da steknu i linu slobodu i posjed, a pogotovu, da budu primljeni u ratniku organizaciju. Oni su na to i nagovarani, jer je za sistem turski bilo to od velike vanosti. I upravo to muslimanjenje pokazuje kako je duevna podloga u toga naroda bila ve tako razvijena, da je moglo lako doi do mijenjanja vjere. A nije se samo radilo o tome prelaenju na drugu vjeru. To je odmah znailo, da valja unii i u tursku ratniku organizaciju i u njoj sudjelovati u etovanju i eventualnim borbama protiv onoga za ega se do tada borilo. S druge strane trailo se i od Turaka da takvim svojim novim lanovima poklanjaju puno pouzdanje. Kako se jedno i drugo dogadjalo, to dokazuje da je pojam razlike izmedju Turaka i bosanskih muslimana s jedne strane i starosjedilaca u osvajanim krajevima na zapadnoj strani Dinare s druge imao mnogo manje suprotnosti u sebi, nego to se obino uzimlje. Tako i Sanudo i hrvatski izvjetaji vie puta navode kako su
78

uhvaeni u martolokom etovanju ili u bojevima, s redovitom turskom vojskom i Hrvati iz onoga kraja i sela, na koje se napadalo, a koji su kao zarobljenici preli na muslimanstvo i postali turski vojnici. Obino se u izvjetaju o tome navode i imena tih Hrvata i sela iz kojega su rodom. Ban Karlovi imao je vie puta sreu, da na taj nain zarobi i po kojega svojega kmeta, kojega su mu Turci kakvom prilikom odveli u roblje, a od kojega je onda saznao potrebne informacije o poloaju Turaka. U ovakovim izvjetajima zabiljeeni su ti sluajevi, jer se radilo ba o kraju ili selu, na koje su turske ete udarile, te je koincidencija sela i nekadanjeg njegova stanovnika, poslije turskog zarobljenika i tada turskog vojnika i muslimana bila upravo napadna. No ti specijalni sluajevi daju jasan dokaz kako je to prelaenje zarobljenika na muslimanstvo bilo u ono doba obino i ope. Kako su zarobljenici iz ovih krajeva zapadno od Dinare i iz Like i Krbave smjetani u glavnom u Povrbasju; Mostaru, Livnu i Glamou, a pogotovu u Povrbasju i oko Mostara, jer su bili podalje od granice, muslimani iz tih krajeva bit e u stanovitom broju potomci tih starosjedilaca zapadno od Dinare, a naroito onih sa Primorja, otkud ih je najvie odvedeno. Taj fakat objasnit e nam u punoj mjeri i inae teko razumljivu i nerazmjernu mnoinu muslimana u prvim deseticama 16. st. na zemljitu od Jajca do Mostara, osobito u Skopaljskom polju i Rami. (NASTAVAK 8. OBZOR BROJ 186.) Trea grupa naselja na tom zemljitu, Vlasi ili Morlaci, prili su Turcima velikim oduevljenjem. Oni su s turskim gospodstvom najvie dobili. Od najniega socijalnog poloaja oni su u turskom vladanju stekli lino pravo slobode kretanja i pae, mogunost postizavanja viih socijalnih poloaja, a to je glavno, Vlasi su u vrlo veliku broju unili u tursku organizaciju neredovite vojske, zvane martolozi, u koju su donekle stupali i negdanji koloni i kmetovi. Kao martolozi oni su imali velike koristi, jedno materijalne od plijena, a drugo socijalne, jer su u toj ratnikoj turskoj organizaciji stvarali sebi poloaj u drutvu, koji inae ne bi bili stekli pastirskim nainom svoga ivota. No valja utvrditi injenicu, da su ve u posljednjim decenijima predturskog vremena, a onda pogotovu u doba napredovanja Turaka i mnogi negdanji koloni i kmetovi istoga hrvatskoga porijekla preli na pastirsku privredu, jer je ona na zemljitu oko Dinare, Svilaje, Promine, ispod
79

Velebita, po Bukovici i Moseu, u ono vrijeme nepoznavanja kukuruza i krompira, a velike potranje stoke u primorskoj trgovini, mnogo vie donosila, no isto ratarstvo. Prijelaz je na pastirsku privredu bio dakako postepen, ali u turskom napredovanju, kada je s turskom upravom donesena i sloboda planinske pae, taj je prijelaz u brzo dovren. Ve se u posljednjim decenijima prvo tursko gospodstvo esto zamjenjuje pojam Morlak, Vlah sa pojmom seljak, dok je u prijanja vremena izmedju tih pojmova postojala velika razlika, jer je Morlak (Vlah) bio prije samo pastir ili privrede s tim u vezi. S turskim vladanjem nestaje gotovo potpuno pojam istoga ratarstva. Mjesto toga u privredi na turskom zemljitu medju kranima nalazimo ili istoga pastira pokretnoga tipa ili seljaka sa stalnim sjeditem i ratarskim obradjivanjem, no koji dri i velik broj stoke, te je izdie na ogranien dio planinske pae. Kad su i Hrvati kmetskog i kolonskog poloaja primili tu pastirsku privredu u veoj mjeri, oni su je provodili po prokuanom vlakom (morlakom) tipu, ustaljenom od stotine i stotine godina, koji je u intenzivnom radu donosio mnogo koristi. No s ovim tipom ti su Hrvati primili postepeno i sve karakteristike tadanjih Morlaka, koje su bile u vezi s njihovom pastirskom privredom: crno ruho po crnoj vunici, mlijene produkte i nain ivota. S tim karakteristikama oni su s vremenom, sasvim prirodnim putem od svojih susjeda dobili i ime Morlak i Vlah, koje je dotada uvijek bilo vezano uz tu tipinu privredu. Pastirska privreda i njene karakteristike tom su imenu, otkad je nestao u njemu elemenat jezika i porijekla, poto su Morlaci (Vlasi) primili jezik ratarskoga naselja oko sebe, te se bez jezika nije vie pravo ni osjealo njihovo romansko porijeklo, i davale jedinu sadrinu. Zbog svega toga od turskog dolaska nemuslimansko naselje na tom zemljitu i ne nosi u mletakim izvjetajima drugog imena no samo Morlaci ili Vlasi. Mleani su to ime s vremenom prenijeli i na svoje starosjedilako hrvatsko naselje, naroito na ono oko Zadra, iako je na tom podruju bilo inae malo stanovnitva istoga vlakoga (morlakoga) porijekla, a starosjedilako je naselje do sredine 16. st. nosilo samo ime hrvatsko. No i tu su privredne prilike bile jednake kao i na starom banskom dijelu, te su i tu one prirodnim putem izazvale morlako i vlako ime. U turskom napredovanju novu su vladu sa svim srcem doekali u prvom redu potomci pravih, genetikih, Vlaha, koji su po socijalnom redu bili najniega poloaja. Po tom su se poloaju oni i razlikovali od
80

Hrvata vlakog pastirskog tipa. Njima su nove prilike najvie i donijele. No sloboda planinske pae po dinarskom i velebitskom sklopu turskoga dijela, sigurnost od turske pljake i velike pogodnosti martoloke organizacije privukle su isto tako i rasne Hrvate pastire ubrzo Turcima. To njihovo prilaenje k Turcima, a naroito stupanje u martoloku organizaciju, dokonalo je najposlije i potpuno primanje s njihove strane i onih posljednjih vlakih (morlakih) karakteristika, te je i vlako (morlako) ime sasvim preneseno na njih. S druge strane izjednailo je najposlije to s rasnim Hrvatima u jezinom pogledu i one Morlake, koji moda do tada jo nisu potpuno prestali biti dvojezini. Prelaenje tih pastira moralakoga tipa k Turcima i njihovo stupanje u martoloku tursku organizaciju javljaju mnogo izvjetaji onoga vremena svih provenijencija. Ovdje e biti navedene samo znaajnije vijesti o tome. Karakteristino je, kako je jedna grupa tih pastira prela na austrijski dio Istre i odonud pregovarala potajno s Turcima o zajednikom pljakanju okolnih austrijskih i mletakih krajeva. Ovi su pastiri onda neto kasnije preli iz Istre opet na tursko podruje i tu ih nalazimo oko Obrovca i Knina. Tu su oni bili u martolokoj slubi, a imali su zadatak da brane te gradove. Bilo ih je oko 1538. u tom kraju mnogo. Hrvatski ih izvjetavai, koji o njima opirnije piu, zovu Istranima. To ime jasno upuuje i na onu veliku seobu mletakih podanika iz Istre i sa zadarskog podruja na tursko, o kojoj inae javljaju mletaki izvjetaji, koji opet sve te pokretne pastire zovu isto tako jednim imenom Istrani, jer su se sa kopna prvo selili u Istru, a onda opet odande na kopno na tursko podruje ili ravno ili preko mletakoga. Znaajan je i onaj sluaj sa podrujem oko Vrane, Nadina, Velima i Zemunika. Ta mjesta i njihove okoline sve do prve kose blizu mora dobili su Turci od Mleana ratom od god., 1537. i 1573., i po ugovoru prelo je sve starosjedilako naselje otud pod Turke. Ti su starosjedioci odmah uvrteni u tursku vojsku, i to u organizaciju vojnikluka i martoloza, i oni se naroito pominju u turskoj krajinikoj vojsci. Iz ovih je kasnije izaao glasoviti fratar Sori sa njegovim junacima koji su god. 1647. mnogo pomagali u borbi protiv Turaka.

81

(NASTAVAK 9. OBZOR BROJ 187.) Vrlo su karakteristini sluajevi pastira u blizini ibenika i Trogira. Na ibenskom su podruju Mleani s vremenom prijateljskim vezama sa susjednim hrvatskim plemenitim rodovima stekli i one dijelove, koji nisu zapravo pripadali ibenskoj opini. Kada su onda Turci dobili bansku Hrvatsku izmedju Cetine i Zrmanje, oni nisu htjeli priznati taj mletaki posjed, nego su na osnovi tvrdjenja starosjedilaca kmetova i pastira na tom tlu izjavljivali, da je to staro hrvatsko podruje, pa kako njima Turcima pripada i ostali dio banske Hrvatske u tom kraju, to im dopada i to ibensko podruje. Starosjedioci su dakle Hrvati, seljaci i pastiri i s njima pohrvaeni Morlaci, koji su svojim tvrdjenjem o pripadanju Hrvatskoj toga zemljita, i poticali Turke da ga zauzmu, voljeli biti pod turskom vlau, nego pod mletakom. Turci su tom prilikom stekli 30 sela starosjedilaca izmedju Drnia i Skradina kojima potomci i danas tamo ive. U trogirskoj Zagori, u kraju izmedju Trogira i Mosea, dogodilo se ovo: Tu je seosko naselje stajalo, kao i drugdje na ovom zemljitu, u turskoj ratnikoj slubi, te su Senjani esto udarili na njega. Da se oslobode te bijede, ponudi god. 1579. 25 sela sa toga podruja austrijskom caru danak sa eljom, da ih primi u podanitvo. Znaajno je, kako su oni tu molbu obrazlagali. Oni vele, da su na ovo podruje, koje je do Turaka u posljednje vrijeme pripalo Mleanima isto onako prijateljskim vezama sa hrvatskim plemiima, ali koje su Mleani u turskom napredovanju napustili, doli iz gornjih hrvatskih podruja, od Promine i Svilaje, kada su Turci stekli to zemljite, pa, kako su njihovi stari uvijek bili podanici hrvatsko-ugarskoga kralja, da to ele i oni sada. Njihovu molbu austrijski car nije htio da primi, jer je imao loe iskustvo sa lanovima turskih martolokih organizacija, kojima su i ova sela pripadala. Iz ovoga se jasno vidi, da je naselje tih 25 sela bilo starosjedilako oko Promine i Svilaje, da je u turskom gospodstvu raseljavanjem silo u Zagoru, u to doba u glavnom pustu, jer su Mleani otud sveli narod u Katela, i da je to naselje pripadalo martolokoj turskoj organizaciji kako to izriito carska kancelarija u Beu istie. U toj molbi popisane su sve domaine tih sela, te im tako znamo tono prezimena. Ona su i danas gotovo sva tamo, a te su porodice danas razgranane u mnogo kua, te su dale i velik broj raselica i drugim bliim krajevima, a u doba seljenja iz ovih krajeva u Bosnu i Hercegovinu, u 18. st., dali su ih mnogo i Duvnu, Ljubukom, Prozoru i preko njih i onima dalje u Posavinu. Za te dakle popisane po82

rodice od god. 1579. od Perkovia do Klisa znamo tako sigurno, da su bile starosjedilake po gornjem zemljitu banske Hrvatske od Cetine do Zrmanje, i to dokazuje potpuno da Turci pastirsko-ratarsko naselje na ovom zemljitu nisu unitili kako to obino tvrde mnogi historiogra. Martoloku organizaciju tih pastira na negdanjem banskom podruju proveo je pomuslimanjeni Hrvat iz ibenika Tardi, ehaja (vojvoda) Husrefbegov, onaj isti, to je sa mnogo uspjeha radio na predobljivanju hrvatskog plemstva na tom zemljitu. Sanudo pominje na nekoliko mjesta to Tardievo organiziranje i vodstvo. Sredite martoloke organizacije na tom zemljitu bilo je Petrovo Polje, te su tu Turci i osnovali grad Drni. Kad je ehaja Murat dizao martoloze na veu vojnu, svaka je kua davala obligatno po jednoga ovjeka. Vojvoda Murat te je pastire zvao katunari, a Sanudo je zabiljeio, da ih je organizirao od ibenske, trogirske i zadarske granice sve dalje do Dinare. Turci su martolozima u ratnim operacijama davali velike zadatke i mnogo su se u njih pouzdavali. Moe se mirne due rei, da su upravo martolozi svojim etnikim i pljakakim pohodima osvajali Turcima zemlje, ili da su ih u najmanju ruku dovodili do stanja predavanja. Martolozi su u glavnom spadali u organizaciju vojske u podruju tvrdjave, koju su morali braniti. Njima je zapovijedao aga, koji se zbog toga zvao martoloki za razliku od aga drugih vrsta vojska (oruja). U 16. st., a osobito u tridesetim i etrdesetim godinama toga stoljea, martolozi su na tom bivem banskom podruju mnogo stradavali od Senjana, koji su ih nitili svim moguim sredstvima. Oni od njih, koji su ivjeli u primorskim krajevima oko Zadra i ibenika, prelazili su i sami k Senjanima i selili su ili u Senj, ili su njihovu akciju pomagali u svojim selima. U tom pastirskom dijelu starosjedilakog naselja bilo je za gospodstva Turaka, a naroito u prvim deseticama, mnogo unutarnjeg naseljavanja. Jedan je od glavnih razloga tome bilo, to su Turci zaposjeli i negdanja velika mletaka podruja ibenika i Trogira, od kojih je ono trogirsko bilo sasvim pusto, a ono ibensko velikim dijelom, te su onda pastiri iz gornjih banskih krajeva sili na ova biva mletaka podruja i naselili ih. Njihova kretanja pomicala su i druga pastirska naselja, pogotovu, gdje je postajala tradicija, da se nadju sjedita po niim krajevima blie moru, gdje se stoka mogla prehranjivati i preko zime. Odovud se onda lako moglo izdizati blago u toplije vrijeme u planinu u gornje krajeve. Na taj nain unutarnjim su seljenjem naseljeni odmah u prvim go83

dinama zapadniji krajevi bolje, a istoniji, koji su pri tom izgubili dosta stanovnitva, dobili su novo, ali je to bilo pravoslavne vjere. U zapadnije krajeve dolo je novo naselje i sa mletakoga podruja, za koje smo vidjeli da je preselilo na tursko sa nekoliko tisua dua. Zbog toga je svega starosjedilako katoliko naselje u zapadnijem dijelu bilo jae no u istonijem, te je i crkvena organizacija bila tako razdijeljena. Na zapadnijem su bila isprva dva franjevaka manastira: u Karinu i Visovcu i onda biskupija u Skradinu (do god. 1537.) sa jakom crkvenom organizacijom u okolini; poslije, u drugoj poli 16. st. i dalje u 17. st., na tom zemljitu radi manastir franjevaki u Visovcu sa mnogobrojnim konventom. (NASTAVAK 10. OBZOR BROJ 189.) Iz ovoga naselja pastirske i pastirsko-ratarske privrede nije bilo mnogo muslimanjenja, jer ih njihove socijalne prilike nisu na to navodile. Ako ga je bilo, ono je provodjeno u manjim grupama i pojedince, u vezi s naroitim prilikama. Zato martoloza i nalazimo samo obiju kranskih vjera, a muslimana nikada. Iz svega dakle ovoga, to smo rekli izlazi jasno: Kada su Turci osvajali banski dio Hrvatske od Cetine do Zrmanje, oni na njemu nisu unitili starosjedioce, kako to tvrde neki historiogra. Tu i nije bilo pravoga ratovanja, a to je bilo bojeva, oni su voeni o pojedine kule plemstva koje bilo s kojega razloga nije htjelo pristati uz Turke. Veih ratnih pohoda bilo je samo na Knin, Skradin i Obrovac, ali i ti su gradovi pali Turcima u ruke predajom. Inae je najvei dio toga podruja dopao Turcima u najvie sluajeva jednostavnim prelaenjem. Turci su plemenite rodove dobivali za sebe u velikom broju materijalnim sredstvima, enidbama i drugim slinim vezama, kako javlja Stefan Posedarski, ili je plemstvo pristajalo uz njih zbog prostoga razloga, to u onim tekim prilikama u drugom i treem deceniju 16. st. u upravi i vojsci u Hrvatskoj nisu nalazili drugog boljeg puta, kako javljaju banovi i Ivan Kobasi. U pridobivanju plemstva mnogo su Turcima koristili pomuslimanjeni ibenanin Tardi i nai muslimani s one i ove strane Dinare, koji su imali stare line veze s plemenitim rodovima sa toga zemljita. U predobivenom plemstvu ve je u prvim godinama bilo esto i prelaenje na muslimanstvo, kako Posedarski, Kobasi i ban Karlovi javljaju, a pojedini sluajevi muslimanjenja i zabiljeeni su u Sanuda i u drugim izvjetajima. Turci
84

nisu unitili ni kmetsko, kolonsko ni pastirsko naselje kako to dokazuju svojim izvjetajima banovi, Kobasi, Posedarski i Sanudo. Osim toga pun dokaz za to daju i nastojanja Turaka da privedu na svoje podruje Hrvate sa zemljita koja u ono doba nisu bili osvojili. Na taj su nain naselili desetak hiljada naroda to iz junih dijelova Like i Krbave, to sa mletakoga podruja oko Zadra, Nina i Nadina, a neto i sa austrijskoga dijela Istre. Taj doseljeni narod u jakoj je mjeri poveao na banskom negdanjem tlu i broj Hrvata i stanovnitvo uope. Turci su uz toliki narod mogli onda lako naseliti i one krajeve, koje su u njihovu dolasku drali Mleani, a koje su ispred turskoga nadiranja starosjedioci napustili u onom ratovanju to su ga Mleani vodili protiv Turaka u poetku 16. st., u kojem su te krajeve izgubili. To je zemljite lealo na ibenskoj i trogirskoj granici u Zagori. Tu su Turci naselili 55 sela, a u njih su smjestili starosjedioce sa susjednoga svoga podruja u Oprominju i Zakrju. Starosjedilako naselje na zemljitu od Cetine i Zrmanje na starom banskom podruju nisu dakle Turci unitili, kako se tvrdi sa strane nekih historiografa, nego se je ono u turskom osvajanju i poslije u njihovu vladanju odralo u veliku broju. Ono je onda u prvim godinama turskoga gospodstva i pojaano razmjerno velikim brojem doljaka iz susjednih hrvatskih krajeva. *** Na mletakom podruju bile su prilike sasvim drugaije. Tu je uz male izuzetke bilo ratno zemljite od konca 15. st. pa kroz nekoliko decenija 16. Bogato primorje bilo je stalan ideal pljakanja svih etnika s jedne i druge strane Dinare. Stoga su upadi u njega bili esti i uspjeni, jer se radilo sa svom vjetinom martoloza i drugih etnika. Bolje su prilike, obrane nastale istom onda, kada su mletake vlasti uredile na primorju stalnu vojsku i jaka utvrdjenja. Pljakanja turskih etnika imala su dvojaku svrhu: S jedne strane da otmu to vie blaga, a s druge da uhvate to vie roblja. Mletaki izvjetaji puni su vijesti o tima pljakanjima. Po njima se vidi, da su etnici odveli od 1500. 1525. god. velike brojeve sitne i krupne stoke i desetak hiljada ljudstva od Nina do Splita. Da ouvaju stanovnitvo, mletake su vlasti morale povui sva naselja blie tvrdim kastelima, urediti stalnu obavjetajnu slubu s pomou vatara, pa kada bi se etnici pojavili, stanovnitvo bi umaklo u kastele i tako se spaavalo.
85

Stoga su pljakanja iza god. 1525. prestala, jer su bila nemogua u jaoj mjeri. Otada su se promijenile i prilike stanovanja na tom mletakom podruju. Vlasti su na njemu inae vodile statistiku i biljeile su razloge mijenjanja broja stanovnitva, te otuda znamo tono i seljenja i raseljavanja na tom zemljitu. Najvie je gubitaka od 1500. 1525. god. imalo ibensko i trogirsko podruje. Tu je bila naputena sva mletaka Zagora, a narod se je iz nje, ukoliko nije na osvojenom zemljitu preao u tursko gospodstvo, preselio to u ibenik i Trogir, to u primorska sela, sigurna od martoloza. Turci su i okolni hrvatski starosjedioci tvrdili za tu Zagoru da je pripadala nekada banskom podruju, a Mleani su je dobili privatnim putem. Stoga su je Turci svojatali i naselili su na njoj svoje hrvatske starosjedioce iz susjedstva u 55 sela koja su dopirala do blizu samoga mora. U smirenim kasnijim prilikama ti su pastiri (Morlaci) bili gotovo jedini izvor trgovini ibenika i Trogira. U prodiranju Turaka na ratarskom podruju nalazimo tri periode. U prvoj, do god. 1537., Turci su prodrli do stare granice mletakohrvatske: u drugoj, u ratovanju od god. 1536. 1537., oni su dobili Vranu, Nadin i Velim i sve starosjedilako naselje na tom zemljitu sa nekoliko stotina domova; u treoj periodi, od god. 1573., Turci su ratom sa Mleanima zadobili Zemunik i ravne Kotare oko njega sve do prve kose u primorju. Na samim tim zemljitima rat je vodjen u maloj mjeri, a ona su pripala Turcima opim ugovorom izmedju njih i Mleana. Stoga i nisu unitena staosjedilaka sela na tome tlu, nego su ona zajedno sa tvrdim kastelima prela u dobru stanju u tursku vlast. Starinako je naselje na tom osvojenom dijelu odmah zavedeno u martoloku tursku organizaciju, toliko su Turci imali prema njemu pouzdanja. Tu je, kako se vidi, proveden proces prilagodjivanja Turcima kao i inae na susjednom banskom podruju. (NASTAVAK 11. OBZOR BROJ 190.) Na sjevernoj strani, od Nina do Novigrada, Mleanima je ostalo usko primorje sa mjestima: Posedarjem, Vinjercem, Raancima, Slivnicom, Draevcem, Visoanima i Pridragom. Na cijelom je tom mletakom podruju stanovnitvo bilo razmjerno gusto naseljeno, jer se je veliki broj naselja skupio tu to na kopnu, to po otocima, a mnogo i po gradovima. Stanovnitvo je sastojalo najveim dijelom od starinaca. Oni
86

su se u prvim godinama turskoga nadiranja povukli donekle na otoke, a kada su nastali smireniji odnosi izmedju Mleana i Turaka, vratili su se na kopno. Velik je broj starosjedilaca otuda preselio god. 1520. u Istru, Abrucu i Marku. Onamo su Mleani preselili i stanovit broj Morlaka sa turskog blieg podruja, kako smo to ve vidjeli. No mletaki izvjetaji opirno javljaju, kako su i ti Morlaci opet svi prebjegli natrag na tursko podruje, i kako su se oni starosjedioci, to su ispred Turaka preselili u Istru i u Italiju, u velikom broju vratili u Dalmaciju. Glavni im je razlog vraanju, to svojim pastirstvom nisu mogli da ive po tim krajevima. Mleani su te Istrane naselili u glavnom po kopnu od Novigrada do Nina. Oko 1550. god. bilo ih je tu oko 1000 kua. Toliko ih je do toga vremena preselilo otuda na tursko podruje zajedno sa onima koji nisu ni selili u Istru, nego su sa ovoga svoga tla prelazili odmah u tursko podanstvo. Mleanima je uspjelo, da u nizu godina prevedu sebi na to zemljite od Nina do ibenika stotinjak kua Morlaka sa turskog dijela. Inae je od Mleana otuda otiao velik broj u Senj i u druga uskoka mjesta. Mletaki su izvjetaji puni vijesti o tubama turskih vlasti zbog toga. Znaajno je to o tome komentira Ivan Mocenigo god. 1567. On veli, da se starosjedioci u zadarskom kotaru ne e da bore protiv Uskoka, koji plijene mletako i susjedno tursko podruje, a zato navodi dva razloga: Mnogi Uskoci da imaju na tom zemljitu svoje blie i rodjake, a osim toga ti se hrvatski starosjedioci osjeaju s Uskocima iste krvi i plemena. Osim na kopnu toliko je tisua starosjedilaca bilo i na otocima zadarskim. Tih petnaest tisua starosjedilaca razvilo je za stotinu godina jo toliko i dalo je iza oslobodjenja od Turaka pod konac 17. st. mnogo raselica bliim krajevima. *** Drugi je nain kako je starosjedilako naselje otuda moglo nestati bilo preseljavanje ili ispred Turaka ili onda, kada su Turci te krajeve ve bili zauzeli. Tu valja utvrditi ove momente: To je preseljavanje moglo biti izvreno u tom sluaju samo u velikom broju, na desetine tisua, da ostane zemlja onako prazna kako prikazuju oni, koji su toga miljenja. Ono je moglo, uz to, biti izvezeno opet jedino u udaljenije krajeve, jer se, po zdravom razumu u tako velikim brojevima nije selilo u blinja podruja, gdje je opasnost od Turaka bila ista. Ali da se provede tako veliko naseljavanje, za to je trebalo imati doputenje za
87

nastanjenje, jer su i u to doba postojala uredjena plemika dobra sa propisanom razdijeljenom zemljom, urbarnim zakonom i popisanim naseljem. Svaki je novi naseljenik dobivao prema tome svoje selite, ako mu se dopadalo, a u tom je sluaju zavodjen u popise i samo se naseljivanje i dokumentarno provodilo. to se tie hrvatskih sjevernih krajeva, kamo su ta seljenja mogla biti upravljena, treba navesti injenicu da postoje urbari sa velikog dijela toga zemljita, od Kapele do Drave, a uz njih i zapisnici sabora i upanijskih skuptina i velika korespondencija viih vlasti. Iz mletakih krajeva toga ima u jo veoj mjeri, a tu je i spominjani Dnevnik Sanudov koji donosi i najmanje ratne i socijalne pojave u cijelom mletakom podruju od god. 1496. do 1534. I na austrijskom je podruju to zapisivanje pojedinih promjena, dakako, bilo obligatno, a i tamo postoje vrlo velika korespondencija i zapisnici o svim socijalnim dogadjajima onoga vremena. Kako su se, na primjer, na hrvatskoj strani biljeile i najmanje seobe u to vrijeme, pokazuje seljenje Srbljana u umberak, o emu postoji velika korespondencija, onda mala seoba od Obrovca u Ribnik kod Karlovca, seoba martoloza preko Bihaa od god. 1530., kretanja manjih vlakih grupa po Podgorju, zapisivanje pojedinih doseljenih porodica u urbarima pojedinih plemikih porodica po imanjima Zrinjskih, Frankopana i sline takve migracije. Tako je u Sanuda zabiljeena i seoba Liana i Krbavaca na tursko podruje oko Petrova Polja, i ako se to nije ticalo izravno mletakog zemljita. Zapisani su i sitni pokuaji seljenja pokretnih pastira s hrvatskog podruja na mletako i obratno, a postoje i povei zapisi o preseljavanju hrvatskih starosjedilaca sa mletakog na tursko. Zabiljeena su dakle i sitna i vea kretanja u prvim decenijama 16. st. Znaajno je da su vlasti u to doba tono vodile rauna o svakom pojedincu sa svoga podruja. To se lijepo vidi iz korespondencije, u kojoj vlasti trae vraanje i sasvim malih grupa, koje su doselile na tudje zemljite. U tom su i sami Turci bili vrlo osjetljivi. Tako su oni najveom energijom branili prelaenje svojih podanika na hrvatsko ili mletako tlo, pa ako se to dogodilo, oni su svakako nastojali da ih vrate. Po tom svom principu oni su vratili i ono 5000 pastira, to su Mleani namamili sebi u Istru, a dugo su radili na tome da vrate umberane. Kad je ban Karlovi pismima i obeanjima mamio tursko pastirsko naselje oko Novoga i Bilaja u Lici sebi, alio se radi toga i Murat vojvoda, pa i sam paa Husref-beg. Gdje Turci nisu uspjeli da vrate svoje podanike, ili da ih zadre u bijegu, tu su onda harali i robili ih na njihovom novom
88

domu kadgod su mogli. Stoga se preseljenja sa turskog zemljita i u 16. st. bila vrlo rijetka. S druge opet strane valja opet utvrditi i ovo: to je god bilo migracija na hrvatskom tlu izvan turskoga podruja, a koje se mogu dokazati drugim putem, govornim, tradicijom ili kojim slinim, za te migracije postoje i zapisane vijesti, due ili krae, iz kojih se tono vidi njihova provenijencija. (NASTAVAK 12. OBZOR BROJ 191.) Uza sve te vijesti o migracionim promjenama stanovnitva na hrvatskom, mletakom i austrijskom zemljitu, nema nikakova spomena o seljenju stanovnitva u jaoj mjeri sa starog banskog podruja od Cetine do Zrmanje, premda je ono trebalo biti izvedeno sa mnogo tisua porodica uz velike priprave i posljedice. Kako nije zabiljeeno to najjasnije pokazuje da ga nije moglo ni biti u jaoj mjeri. To najposlije pokazuje i govoran momenat. Utvrdit emo znaajnu injenicu, da su na hrvatskom tlu i manje preseljene grupe 16. st. odrale svoj doneseni govor sve do danas, iako su dole u jedinstveno staro naselje. To se dogodilo sa umberanima i sa svim onim pravoslavnim doseljenicima koji su u to doba naseljeni oko Koprivnice i drugdje po Hrvatskoj. Doseljenici sa zemljita od Cetine do Zrmanje trebali su donijeti tokavsko-akavski govor sa ikavskim narjejem i novom akcentuacijom, karakteristian po tim svojim elementima, koji se odmah zapaaju u istom akavskom ili kajkavskom naselju donjih hrvatskih krajeva; kamo su oni, po miljenju nekih, trebali doseliti. Jo bi se taj govor lake odrao po austrijskim i madarskim krajevima da su preseljenici tamo selili. Takav je, eto, sluaj bio sa Hrvatima, koji su od Une i Kupe doselili tamo, gdje je danas Burgenland i oko njega. Ti su ouvali potpuno svoj akavski govor, po kojem se i poznaju. U Istri su opet odrali svoj tokavsko-akavski ikavski govor oni Hrvati, to su onamo doselili sa mletakoga zadarskog podruja izmedju 1555. 1650., a taj su govor ouvali i ii, koji su iariju naseljavali ve u 15. st. sa zemljita jugoistonog Velebita. Taj su isti govor odrala i naselja Bunjevaca u Liu, u Podunavlju i po Velebitskom Podgorju iako su doli na zemljita sasvim drugih dijalekata, koji su na njih po svojoj jakosti mogli snano djelovati. Da su, dakle, sa zemljita od Cetine do Zrmanje izvedene seobe u podalje krajeve, kako su, pogotovu, trebale da odu velike mase
89

naroda, da se isprazni toliko zemljite, te bi se migracije morale osjetiti i u govornom pogledu, te bi poslije 1525. god. dalje morali postojati krajevi po Donjoj Hrvatskoj, zapadnoj Madarskoj, Austriji i Istri sa jakim naseljem tokavsko-akavskog govora, ikavskog narjeja i nove akcentuacije. No nigdje po tim krajevima, a ni drugdje nigdje, nije od toga vremena bio taj sluaj. Naselja toga govora i provenijencije nalaze se u Istri i ovdje, ondje po Italiji i u bunjevakim grupama u Podunavlju, Liu i Velebitskom Podgorju, ali ta naselja nemaju veze s ovima, to su trebala da budu izvedena od 1500. 1525. god. otprilike. Ona u Istri i po Italiji izvrena su sa mletakog zadarskog podruja, i o njima svima imamo tone podatke i o vremenu doseljenja i o provenijenciji, a ona bunjevaka izvedena su istom u 17. stoljeu. Tako eto i govorni elementi jasno dokazuju, da veih seoba sa toga zemljita od Cetine do Zrmanje u prodiranju Turaka od 1500. 1525. god. nikako nije bilo. Sva tri, dakle, momenta: i ovaj govorni i onaj historijski i onaj trei po dokumentima i zapisima naseljenja slau se u tom potpuno, dokazujui, da je starinako stanovnitvo na tom tlu ostalo u veliku broju i u dolasku Turaka, te je prema tome na tom zemljitu starosjedilako i ono naselje katolike vjere, a tokavsko akavskog govora, ikavskog narjeja, to je tu postojalo za vladanja Turaka, a kojega potomci na tom tlu i danas ive. Starosjedioci su dakle i one raselice te vjere i toga govora, koje su sa toga zemljita selile u 17. st. u druge krajeve. Manjih, pojedinakih seoba bilo je dakako i iz toga kraja, i ona su sasvim naravna. Tu je bilo sredite hrvatske ratnike organizacije, u kojoj je svakako moralo biti i pojedinaca i grupa to se nisu htjele pod nikakovu pogodbu sloiti sa novom vlau. Treba imati na umu da se u napredovanju Turaka esto puta radilo nesamo o priznavanju njihove drave, nego i o dijeljenju posjeda. Ako su bolji posjedi pri tom dopadali drugima, a ne njima, lanovi su ratnikih organizacija radije stupali u borbu s tom novom vlau, nego se pokoravali svojim takmacima. Znaajno je za taj momenat to se iznijelo u opravdanju predaje Obrovca god. 1527. Za Posedarskoga su neki svjedoci rekli, da je poticao i nagovarao svoje vojnike da se ne dadu begovima. Iz toga se jasno vidi, da on nije vidio svoga protivnika u turskoj vlasti, nego u begovima, dakle, pomuslimanjenim susjednim ili bosanskim plemiima, s kojima je trebao da dijeli svoj posjed, ili da ga moda zbog njih i sasvim izgubi. Bilo
90

je dakako i drugih razloga: osjeaja vjernosti, line asti, religioznog uvstva, patriotizma i slinoga, to je moglo navesti pojedine lanove ratnikih organizacija i druge starosjedioce sa toga zemljita na ostavljanje svojih starih domova i seljenje u druge krajeve. Ratnici su, naravno, ili u hrvatske donje krajeve, i tu ih nalazimo u vojnim organizacijama oko Kupe, Save i onda kao posjednike po Zagorju i oko Kalnika. O tom je ostalo mnogo biljeaka, te iz njih znamo otkud su oni doli, u kojem otprilike broju, kamo su se naselili i kako su se zvali. Neto je plemikih i gradjanskih porodica otselilo i u primorske dalmatinske gradove, a naroito Zadar, ibenik i Split. I tu su oni, u glavnom, popisani, te im otuda znamo imena i provenijenciju. Naroito je u tom pogledu znaajan popis Zadra od god. 1527., u kojem je stanovnitvo popisano po svojim imenima, a kod doljaka i sa oznakom provenijencije. Nastaje pitanje, nije li moda na ovo zemljite od Cetine do Zrmanje doseljavalo u veem broju i naselja sa istone strane Dinare u vrijeme, kad su Turci postali sigurni gospodari na njemu. Ako je tako bilo, to je doseljeno naselje moglo ono starosjedilako popuniti i ojaati, te je prema tome moglo u izvjesnoj mjeri sudjelovati u stvaranju onoga stanovnitva na tom zemljitu, iz kojega su izale raselice u 17. st. Valja odmah rei da u stvari porijetla tih raselica taj momenat ne bi nita djelovao, jer je naselje i s jedne i s druge strane Dinare bilo potpuno jedno u svakom pogledu. No tonosti radi valja i to pitanje raspraviti. (NASTAVAK 13. OBZOR BROJ 192.) U prvom redu treba da se utvrdi, da je to naselje u jaem broju moglo doi samo sa zemljita ispod Dinare, dakle sa Glamokoga, Livanjskoga, Duvanjskoga i Imotskoga polja i njihove prve planinske okoline prema Vrbasu i Neretvi, jer tu se jedino i prije Turaka govorio tokavsko-akavski govor ikavskog narjeja i nove akcentuacije, kakav je postojao i na spomenutom zemljitu od Cetine do Zrmanje u velikom dijelu naselja. Dalje po Bosni, koliko je postojao tokavsko-akavski govor ikavskog narjeja, bila je stara akcentuacija, a dalje na jug i istok i ista tokavtina sa jekavskim narjejem i novom akcentuacijom. Doseljenici sa toga zemljita sa istone strane Dinare trebali su dakako da budu katolici, jer muslimani u tom sluaju ne dolaze u obzir, a pravoslavnih do Turaka tu nije ni bilo, a koliko su u turskom prodiranju ovamo i
91

doselili, bili su isti tokavci jekavskog narjeja. No upravo na tom zemljitu istone Dinare sve do Vrbasa i prema Neretvi u 15. st. i u dolasku Turaka bilo je malo katolika, jer je gotovo sav narod preao na patarenstvo. O jakosti te sekte dokazuju vrlo obilni skupovi njenih grobova, kojih je samo u okolici Jajca nadjeno do tisuu. Naroito je prelaenje na patarenstvo zahvatilo Donje Kraje, dakle upravo spominjano zemljite, na istonoj strani Dinare, gdje ga je irio moni vojvoda Hrvoje i njegovo plemstvo. Znaajno je, da se oko 1450. spominje samo jedan jedini vii plemi u tom kraju katolike vjere (Acta Bosnae, 200). To dokazuje i slaba organizacija Katolike crkve na tom tlu. Iako je inae po Bosni i Hercegovini pred dolazak Turaka bilo razmjerno mnogo franjevakih manastira, tu su izmedju Dinare i Vrbasa bila samo dva: u Glamou i Livnu (Bistrici). Tek pored Neretve katolika je organizacija bila jaa, jer je tu stajala u vrstoj vezi sa primorjem, a u materijalno raspoloenom naselju blizu mora patarenstvo nije moglo lako zahvatiti korijena. Kad su onda Turci dobili taj dio Bosne, iako je franjevcima bilo doputeno, da i dalje rade u svojim konventima, oba ova u Glamou i Livnu prestali su postojati. S druge opet strane odmah po dolasku Turske vlasti javlja se na tom zemljitu od Dinare do Vrbasa razmjerno vrlo velik broj muslimana, seljaka, aga, spahija i begova. Taj je broj tako velik, da sa toga zemljita izlazi gotovo sva akcija Turaka na zapadnu stranu Dinare u Liku i Krbavu. Sredite njezino je Livno sa nekoliko stotina muslimanskih kua odmah u poetku turskoga vladanja, a u njemu stanuje u glavnom sandak i njegov vojvoda. U doba akcije protiv zapadne strane Dinare to je bio ibenanin Murat Tardi. Sudei po toj akciji, pa po izvjetajima hrvatskih susjednih vlasti, koje javljaju velike brojeve kua na Glamokom, a osobito Livanjskom polju, pa po turskim statistikama, muslimanskih je kua izmedju Dinare i Vrbasa u 16. st. bilo dvadesetak tisua. I danas muslimansko naselje na tom zemljitu tvrdi u glavnom, da je starosjedilako, a da je pomuslimanjeno odmah u dolasku Turaka. Jasno je dakle, da je cijelo patarensko stanovnitvo po dolasku turske vlasti na tom zemljitu primilo islam, a sudei po nepostojanju franjevakih manastira u Livnu i Glamou od vremena Turaka, da je na tu vjeru preao i izvjestan dio i onako malobrojnih katolika. Koliko je bio veliki broj muslimana na tom podruju odmah u poetku turskog vladanja, vidi se i po tom, to je odovud doao i jaki broj muslimana u Liku, Krbavu i na cijelo podruje od Zrmanje do Cetine i dalje ispod nje. To osobito vrijedi za Liku i Krbavu, gdje su starosjedioci govorili akavski sa starom
92

ekcentuacijom pa ako je izvjestan broj starosjedilaca tu i preao na muslimanstvo, opet su muslimanski doljaci s one strane Dinare morali biti od njih mnogo jai, da im nametnu svoj govor. Oni su ga osim toga trebali i da odre, jer su oko sebe naselili razmjerno velik broj pravoslavnih istih jekavskih tokavaca, koji su na njih mogli govorno djelovati, a kako nisu, to samo dokazuje da je broj tih muslimana bio jak. Na zemljitu izmedju Zrmanje i Neretve svakako je bilo i mnogo domaih muhamedanaca, a i govor je bio jedan s jedne i s druge strane Dinare. Ali onaj broj muslimana, to ga s turskog vladanja nalazimo na tom tlu, ne bi mogao izai od ovih domaih, nego ih je i tu velik kontingenat morao doi s turskom upravom s one strane Dinare. U novom naselju oni su bili lanovi ratnikih organizacija i uprave, onda trgovci i obrtnici po gradovima, begovi i njihovi namjetenici, a ovdje, ondje i manji posjednici zemlje. S druge opet strane na cijelom zemljitu izmedju Dinare i Vrbasa u 16. st. postojale su samo dvije upe katolike: jedna u Livnu, a jedna u Duvnu, svaka sa jedno 100 kua katolika. Ovamo se moe pribrojiti i upa u, Rami sa estdeset domova. To je bilo cijelo katoliko stanovnitvo od Dinare do Vrbasa pod kraj 16. st. Sudei dakle po malom broju katolika na tom zemljitu ve pred dolazak Turaka, onda po nestajanju franjevakih konvenata u turskom dolasku i po postojanju samo triju upa na tako velikom prostoru, a s druge strane po vrlo velikom broju prvo patarena, a poslije muslimana na tom tlu, moramo doi do zakljuka, da do veega seljenja katolika na zapadnu stranu Dinare nije moglo ni doi. Kazalo bi se moda, da je katolika u dolasku Turaka moglo i vie biti, te da su ba seljenjem na zapadnu stranu Dinare na istonoj tako oslabili, da ih je poslije tako malo bilo. Da se nije to dogodilo, upuuju nas ovi momenti: To je seljenje moglo izazvati ili pitanje privrede ili potreba ekonomskih sila u novoosvojenoj zemlji. Pitanje privrede sastojalo bi u tome, da se traila bolja zemlja, laki nain obrane i vea produkcija u pastirstvu. Nijedno od toga nije moglo dati zemljite sa zapadne strane Dinare. Poznato je, da je tlo na istonoj strani plodnije, da su tamo mnogo vea krka polja sa obilno oratna tla, da su planine obrasle gustom umom, a medju njima da ima u izobilju sone gorske pae. Na toj strani laka je i uspjenija ratarska i pastirska privreda. Starosjedioci sa istone strane Dinare nisu dakle imali razloga da sele na zapadnu kad su ih tamo ekali i loiji i tei uslovi privrede, a uz isti socijalan poloaj.
93

(NASTAVAK 14. OBZOR BROJ 193.) Treba na ovom mjestu konstatirati injenicu, da se od konca 17. st. pa sve do danas neprekidno vri stalna migracija naroda sa zapadne strane Dinare na istonu, i to sa svim prirodnim putem u traenju bolje zemlje i lakih prilika ivota. Zbog potrebe ekonomskih sila u novoj osvojenoj zemlji moglo bi se rei, da su starosjedioce katolike preselile same turske vlasti. I ne gledei na to, da je, kako smo vidjeli od Zrmanje do Cetine ostalo starosjedilako naselje u velikom broju, te da je ono moglo i samo udovoljiti tom razlogu, valja u odgovoru na to imati na umu, da je u turskom carstvu seljak bio slobodan, pa ako je i bio esto puta obradjiva tudjega zemljita pod stanovitim kmetskim uslovima, nisu ga mogli ni kretati po volji, a kamo li protiv njegove volje naseljivati. Zato je u tradiciji turskih vlasti i bilo, da starosjedioci ratara ostavljaju na mjestu, na kojem su ga zatekli. No zato je s njihove strane provodjena po sjeverozapadnim krajevima carevine, dakle na starom hrvatskom podruju, kolonizacija specijalne vrste. Kako po svojoj tradiciji u koloniziranju nisu kretali sa staroga njegova zemljita seljaka ratara, oni su u tu svrhu morali upotrijebiti onu socijalnu grupu na Balkanu, koja nije imala ni svoga posjeda, ni stalnog kmetskog odnoaja, nego je, na najniem socijalnom poloaju, sa vrlo malo privilegija, beskuna i netrpljena, selila s jednog zemljita na drugo traei bolje prilike ivota. Koloniziranjem toga balkanskog elementa Turci su, vodjeni zdravim instinktom gospodstvene azijske rase, stekli tri vanredne prednosti: Oni su na jednoj strani u tim pastirima vlakoga tipa nali najboljeg balkanskog ratnika, u kojega se kroz mnoge generacije razvijala elja za stalnim posjedovanjem, a u kojega je nizak socijalan poloaj vremenom skupio i za to tipine strane ovjeje due: lukavost i ustrajnost. S tim svojstvima ti su pastiri Turcima mogli posluiti neporedivo vie no ikoje drugo ratarsko, isto slavensko naselje. Sa druge strane, uz ovaj ratniki karakter, ti su pastiri bili i vrlo bogati marvom sitnoga i krupnoga zuba, te su i u tom pogledu vrlo dobro doli u osvojenim krajevima muslimanskom naselju, koje je u tom velikom broju marve nalazilo izdano vrelo prehrane. Najposlije u tim pastirima Turci su nali i vrlo vjernoga saveznika, vjernijega no u ikojem drugom naselju na Balkanu jer su Vlasi jedino od Turaka dobili u punom broju socijalan poloaj i s njim dugo eljena materijalna dobra. Stoga se moe kao pravilo u turskom koloniziranju utvrditi ovo: Nigdje po sjeverno94

zapadnim svojim krajevima, od rijeke Bosne i Neretve dalje, nisu Turci na novim podrujima naseljavali starosjedilako naselje svoje pozadine, nego su, po smiljenom i utvrdjenom planu, na njima kolonizirali jedino jake grupe pastira iz unutranjosti Balkana, pravoslavne vjere, istoga tokavskoga govora i jekavskoga narjeja. To je pravilo bez izuzetka za sve inae krajeve, te vrijedi i za zemljite s jedne i s druge strane Dinare. Ne nalazi se razloga, da se povjeruje o drugaijem postupku Turaka na ovom zemljitu, gdje su upravo u te krajeve inae naselili tolike mase pravoslavnih pastira odmah kako su u njima zavladali. I upravo u tom koloniziranju pravoslavnih pastira na ovom zemljitu oko Dinare nalazi se najljepi dokaz da veega seljenja katolika starosjedilaca od Vrbasa do Dinare nije bilo. Od turskog dolaska na tom zemljitu nije nikada bilo pravoslavnog naselja, osim u malim etapnim skupovima, koji su odilazili dalje na sjeverozapad. Stanovnitvo je tu uvijek bilo ili muslimansko ili katoliko. Istom od Glamoa, Kupresa i Jajca na sjever postojala su za vrijeme 16. i 17. st. i pravoslavna naselja. Da je dakle oko Livna, Duvna, Prozora, Rame, Bugojna nastalo jae preseljavanje starosjedilaca katolika na zapadnu stranu Dinare, na njihova bi prazna mjesta doli novi pravoslavni doljaci, kao to su doli i inae svuda na tom zemljitu od Glamoa i Jajca na sjever i zapad, gdje je prazna prostora dosta bilo. U naseljavanju pravoslavnih pastira tu je, sjeverno od Glamoa, bilo osnovno zemljite. Oko izvora Unca, Sane i Plive, nad glamokim i livanjskim poljem, veliko je planinsko podruje Vitograda, Klekovae, Osjeenice i atora, bogato obilnom gorskom paom, od starine bilo sredite svih pastirskih naseljenja na toj strani. Tu nailazimo na velike vlake (morlake) skupove ve u poetku 14. st. i tu je na granici Krbave oko 1370. podignut za te Vlahe i jak franjevaki konvenat. Sa toga planinskoga sklopa vrena su onda u 14. i 15. st. etapna silaenja u nie krajeve, a na prazna mjesta dolazili su novi pastiri iz jugoistonijih krajeva. Na ovom zemljitu nalazimo u turskom dolasku prvi put na toj strani i pravoslavne pastire oko godine 1525. Njihovo je naselje tu tono oznaeno u dokumentima Uncem, Srbom i Glamoem. Na ovo su planinsko podruje i kasnije dolazili novi pravoslavni doljaci, te su se s njega irili na nia okolna zemljita. U prvo doba turskog vladanja pravoslavni su doljaci doselili u dva maha u veoj mjeri: Prvi put oko spomenute godine 1525., u koje je doba provedena njihova kolonizacija i po bliim dolinama oko toga pla95

ninskog podruja. Drugi put, u mnogo jaoj mjeri, sa nekoliko tisua porodica i s velikim brojem marve, seoba je izvrena oko godine 1550., a doljaci su doli iz unutranjosti Turske. Znaajno je, da za ovu drugu grupu od godine 1550. nije u to doba po niim krajevima bilo dovoljno slobodna prostora za naseljavanje. Stoga su ti pastiri, silazei sa planinskoga sklopa oko izvora Unca, Sane i Plive, morali da isijeku i iskre stare, guste ume po tom niem zemljitu i dokumenat o tom veli, da su to nainili oko Srba i na Koulovu polju (dananjim Kotarima). Tada su i nestali po tom kraju veliki kompleksi gustih uma, a tu je zemlja onda postepeno prela u kr. (NASTAVAK 15. OBZOR BROJ 194.) U vezi s pitanjem kolonizacije krajeva, koji danas ine Dalmaciju, valja konstatirati i ovo: Obino se tvrdi, da je poslije Turaka te krajeve naselilo mnotvo naroda iz jugozapadne Bosne i sjeverozapadne Hercegovine. Ta migracija da je bila toliko jaka, te se moe kazati, da su dananji Dalmatinci velikim dijelom potomci tih naseljenika s kraja 17. st. Osim toga nalazi se mnogo istih prezimena s jedne i s druge strane Dinare, te se i otuda zakljuuje, da je ovo naselje sa primorske strane njene dolo sa istone strane. Dalje prema Neretvi u 17. stoljeu katolika je proporcionalno bilo vrlo mnogo. Tu je odmah u poetku turskoga gospodstva izvedeno i stanovito naseljavanje. Selili su starosjedioci katolici od Imotskoga, Vrgorca, Krajine i Radobilje sa krnog tla na bolje zemlje oko Mostara, poto je odatle s Turcima, u njihove sjeverozapadne krajeve polo mnogo pravoslavnih, to popastirenih Srba ratara, to pravih Vlaha pastira. Ti su starosjedioci Hrvati taj put naroito naselili jugoistoni dio Blata. Inae su oko Ljubukoga, u Bronu i Posuju oni bili i otprije starinako naselje istoga porijekla s onima s jedne i s druge strane Dinare, sjevernije odovuda. Sredite toga naselja bilo je veliko i plodno Imotsko Polje, stara upa hrvatska, kojeg je najvei dio od poetka 18. stoljea dopao pod Hercegovinu, te se naselje na tom dijelu rauna obino kao neka posebna grupa drugoga porijekla, nego ono na onom dijelu, to je pripao pod dananju Dalmaciju, iako je to u stvari potpuno jedno naselje, kao to je to i jedno geografsko podruje, razdijeljeno samo u ono doba politikom grani96

com. Imotsko je Polje prije osamdesete godine 17. stoljea imalo jedno 500 domova starosjedilaca katolika. Jugoistono od njega oko Ljubukoga bilo ih je do 150, u Brotnju jedno 400 i u Blatu oko 100 kua. Kada je onda u oslobodjenju primorskih krajeva od Turaka nastalo kretanje toga stanovnitva, nastalo je oko god. 1700. ovakovo stanje: U Blatu i Bronu, gdje je oko 1680. bila jedno 500 kua katolika, u to doba bilo ih je jedno 400. To znai, da je raseljavanje sa toga zemljita bilo slabo. Iselila se otprilike jedna petina, ali i za nju nije sigurno, da je sva sila u primorje, jer se odovud selilo i dalje u Bosnu. Historiogra obino tvrde, da je upravo iz ovoga kraja kraj Neretve oko 1687. nekoliko stotina kua prelo u primorske krajeve, Cetinu i Zagoru, ali i ta je tvrdnja bez osnova kako jasno pokazuju spomenuti brojevi. Ni raseljavanja sa Imotskog Polja nije bilo. Na njemu je bilo jedino unutarnjeg naseljavanja, izazvanog jedno postavljanjem politike granice u Polju, a jedno opet naravskim seljakanjem pastirskog naselja. Isti je sluaj bio i oko Ljubukog. Samo tu nalazimo u poetku 18. stoljea gotovo isto toliko stanovnitva, koliko ga je bilo pod kraj 17. stoljea. U Imotskom Polju pod franjevakim konventom u poetku je 18. stoljea bilo 45 katolikih sela sa istim upama kao i u 17. stoljeu. Valja dakle utvrditi, da je i ona obina tvrdnja o seljenju u jakom broju Bosanaca i Hercegovaca pod kraj 17. stoljea u Dalmatinsko primorje, u Cetinu, Zagoru, Bukovicu i Petrovo Polje sasvim bez osnova. Ta je migracija bila razmjerno vrlo malena, sa nekoliko stotina dua, te se u velikom broju starosjedilaca po tim krajevima nije pravo ni osjetila, jer se neko osciliranje naselja i onako uvijek, naravnim putem, u nekoj mjeri vrilo. Da se shvati ta obina tvrdnja o seljenju Bosanaca i Hercegovaca pod kraj 17. stoljea u krajeve dananje Dalmacije, valja imati ovo na umu: Pod Hercegovinom shvaalo se od 15. stoljea cijelo dananje dalmatinsko zemljite od Neretve do donje Cetine i onamo do Trilja. Pod taj geografski pojam spadalo je cijelo Imotsko Polje, Vrgoraka krajina, Kaia krajina, Radobilja i donekle Poljica. Osim Imotskog Polja, koje je i ranije dolo pod Bosnu, ti su svi krajevi doli pod hercegovaku vlastelu tako, da su otkinuti od Hrvatske u ono teko doba prve polovice 15. stoljea. Usko primorje Kaia krajine i Poljica zahvatili su dodue Mleani kasnije u 15. st., ali kad su sve te krajeve dobili Turci, oni su ih opet skupili pod sandak hercegovaki, pod kojim su ostali sve do pod kraj 17. stoljea. Turski
97

dokumenti toga vremena i ne zovu to zemljite drugaije nego Hercegovinom, a ono je esto i u naim i mletakim izvjetajima. Medjutim te se migracije s kraja 17. st. mogu tono kontrolirati, te se prema tome mogu izvui toni zakljuci o njima. Kontrola se moe provesti na osnovi statistikih podataka franjevakih konvenata, koji su uvijek vodili popis svojih upa. Za nas je od interesa, da postoje tona brojanja katolika po tim krajevima kroz 16. i 17. st. i onda kroz 18. Po njima lako emo utvrditi koliki je broj katolika bio po pojedinim dijelovima pred tu predpostavljanu seobu, a koliki u poetku 18. st. iza nje. Razlika e nam onda dati broj naselica i doljaka. Za zemljite oko Livna, Glamoa, Duvna i Rame vidjeli smo ve, da su u polovini 17. st. imali jedno 450 kua katolika, a one su osamdesetih godina toga stoljea dale jedno 3000 dua. Od toga je po jedna na Duvno i Ramu. Za to zemljite obino se tvrdi, da je oko 1687. dalo jedno 5000 raselica zapadnoj strani Dinare. Kako se vidi, taj je broj premaio za 2000 i onaj, koji je uistinu postojao. No osim toga, neto malo iza te predpostavljane seobe, u Livnu je samom bilo dosta katolika, a oko njega u polju 7 sela. U Duvanjskom polju bilo ih je u poetku 18. st. u samom Duvnu i pet sela u okolini. Isto je tako bilo i u Rami i bliem kraju oko nje. U toj seobi zapravo je preselio na tu stranu Dinare franjevaki konvenat iz Rame. No s njim je otilo malo naroda, kako se vidi, samo nekoliko stotina, jer ga je gotovo isto toliko bilo na tom zemljitu u poetku 18. st. koliko s kraja 17. Vea migracija s te strane nije, dakle, postojala, a broj od 5.000 raselica kako se obino iznosi, ne odgovara ni pravom broju cijeloga naselja pred seobu, nego je preuvelian u nerazmjernoj mjeri. (NASTAVAK 16. OBZOR, BROJ 195.) Pod Turcima su i sva Poljica bila u Hercegovini. Kada su onda Turci otjerani odovud, Imotsko je polje u njihovoj vlasti ostalo jo dvadesetak godina dulje, i u novoj diobi samo ga je manji dio doao pod Dalmaciju, dok je onaj vei i dalje ostao pod Hercegovinom. Tako je u naselju toga zemljita od donje Cetine, Trilja i avine do Neretve jedno dvjesta godina postojala svijest da pripadaju Hercegovini, te je to hercegovako ime u njih tradicijom ostalo i dugo dulje u 18. st. No upravo to zemljite, a naroito Imotsko Polje, avina, Radobilja i planinska Poljica dala su s kraja 17. st. i prvih godina 18. mnogo raselica Srednjoj i Gornjoj Cetini,
98

Zagori, Petrovu Polju i Bukovici aljui pretiak svoga pastirskog naselja na plodna cetinska i bukovika polja i na dobre planinske pae Svilaje i Mosea. Sasvim je jasno, da su ti naseljenici donijeli sa sobom svoje hercegovako ime, koje je u njihovu svijest unilo kroz tolike godine. Otud onda i esta tradicija o porijeklu hercegovakom. Kada su onda iza ratovanja s kraja 17. st. i prvih godina 18. nastale smirene prilike, uzdu cijele Dinare poelo je jako kretanje naselja. Ono je po svojoj intenzivnosti, trajanju i posljedicama jedna od najjaih migracija, koja je u posljednjim stoljeima izvedena medju Hrvatima. U njoj su sudjelovali i srpski pravoslavni doljaci, i ta je njihova seoba jedna od najsnanijih izmedju onih, koje su provedene u 18. i 19. st. Selilo se u velikom broju sa zapadne strane Dinare na istonu. Ta je migracija prvo zahvatila Imotsko polje, Radobilju, Trilj, istoni dio Poljica, donekle Zagoru i svu Cetinu. Iz tih je krajeva starosjedilako hrvatsko naselje prelazilo na begluke plodne poljima i planinskom paom, mamljeno neprestano sa strane begova i drugih posjednika muslimana, koji su novim kolonistima davali bolje i sigurnije povlastice na svojim imanjima i uspjenije uvjete za ivot, no to su ih imali na mletakom podruju na slabijoj zemlji sa zapadne strane Dinare. I socijalni sistem turski bio je u to doba mnogo bolji no onaj mletaki, za ratarsku i pastirsku privredu. Seoba je zahvatila i doseljeno pravoslavno stanovnitvo na gornjim dijelovima zapadne Dinare i ispod Velebita, a prela je i na one u Krbavi i Lici u veoj mjeri. I jedne i druge pravoslavne raselice naselili su tom prilikom velikim dijelom Bosansko Pounje i Posavlje. Hrvatski starosjedioci od Imotskoga polja, Radobilje, Poljica i Cetine u prvom su redu kolonizirali u jakom broju Ljubuko polje, Brotnje, Blato, lijevu stranu donje Neretve, pa onda Duvanjsko, Roko i Buko polje. Velik je broj novih naseljenika u to doba dobilo i Livanjsko polje, u koje su preselili mnogi Cetinjani. Svi su ti krajevi bili prva etapa u naseljivanju. Neto odovud, a neto sa matinog podruja sa zapadne strane Dinare naseljena je dalje sjevernija i istonija Bosna. U toj su seobi zahvaeni krajevi na Vrbasu od Rame preko Jajca i Banjaluke do Save. Iz ovih krajeva, ili u isto doba s njima, dinarski su hrvatski starosjedioci naselili zemljita oko rijeke Bosne, davi mnogo naseljenika Zenici, epu, Tenju i Doboju i njihovim okolinama. Najposlije sa zapadne je strane Dinare, a naroito sa Imotskog polja, Radobilje i donje Cetine i njihova prvog etapnog naseljenja u Duvanjskom, Ljubukom i
99

Livanjskom Polju dolo razmjerno vrlo mnogo naseljenika u Dervensku Posavinu, pa onda u Posavinu oko Brkoga i Gradaca i s jedne i druge strane Majevice oko Tuzle. Svuda tuda po istonoj strani Dinare, u dolinama oko Vrbasa i Bosne, u Posavini i oko Majevice bilo je za naseljivanje mnogo prostora. Po zapadnijim krajevima, gdje je do konca 17. st. bilo mnogo muslimana, a malo katolika i pravoslavnih, nastalo je od poetka 18. st. novo stanje, jer su muslimani u velikoj mjeri na selu poli u gradove, a to su zaveli doseljeni muslimani iz izgubljenih krajeva. Stoga je i trebalo novoga ratarskog naselja. Po Srednjoj Bosni, a osobito u Posavini i Pounju, velike su mase katolikog i pravoslavnog naselja po oslobodjenju Slavonije i Hrvatske ispod Kupe od Turaka prele u te oslobodjene krajeve, te su cijela podruja po tim dijelovima Bosne ostala prazna. Stoga su i tu nove naseljenike posjednici primali objeruke. Doseljavanje zapadnodinarskih katolikih starosjedilaca po tim krajevima Bosne i Hercegovine dade se utvrditi vrlo lako. S jedne strane vidi se neobino i nerazmjerno jak porast katolika u statistikama upa (v. Batini: Djelovanje franjevaca, III, 7879, za god. 1742. 1744.; 118 za god. 1762. i 168 za god. 1790. i Starine, XVII, 8697 za god. 1708.), a s druge strane kod toga je naselja svuda tuda do danas ostala predaja, da su doli otuda od zapadnodinarskih krajeva i polja. To porijetlo njihovo pokazuju i prezimena, koja su ista po svim tim zemljitima a koja su tipina upravo za zemljite od Imotskog polja tamo preko Cetine u katolika sve do Knina. Iz tih se prezimena jasno vidi kako su se mnoge od zapadnodinarskih porodica vanredno snano razvijale. Svi ti novi naseljenici donijeli su u svoje nove krajeve tokavski govor sa neto akavskih elemenata, ikavsko narjeje i novu akcentuaciju. Ispod Dinare na istonoj strani oni su taj govor i u starosjedilaca katolika i muslimana zatekli, i tu u govoru nisu nastali novi momenti. No dalje istono, u dolini Vrbasa i Bosne, a pogotovu u Posavini istono od Vrbasa, ovi su naseljenici naili u starosjedilaca katolika i muslimana i staru akcentuaciju i govor sa vie akavskih elemenata, a dalje istonije od Bosne i istu jekavtinu. Stoga su u tim istonijim stranama u 18. i 19. st. nastajale i govorne promjene ili u starosjedilakom naselju prema doljacima ili obratno.

100

(KONAC. OBZOR BROJ 196.) injenica toga naseljavanja sjeverozapadne Hercegovine i zapadne srednje i sjeveroistone Bosne iz tih zapadnodinarskih krajeva jasno dokazuje, da se je hrvatsko starosjedilako naselje na tom tlu zapadno od Dinare u turskom vladanju vanredno dobro razvijalo, dok je moglo u 18. st. dati tolike raselice. Isti je sluaj bio i sa zemljitem ispod Velebita, u Bukovici i Kotarima, odakle su izali mnogobrojni raseljenici u Velebitsko Podgorje, Liku i Podunavlje sa tom razlikom da su te seobe izvrene jo u 17. st. Najposlije taj vanredni razvitak pokazuju i srpski pravoslavni doljaci sa gornje Dinare i jugoistonog Velebita, koji su odovud poslije Turaka naselili velikim dijelom Liku i Krbavu i lijevu stranu Pounja, a poslije u 18. st. i gotovo sasvim desno Pounje i velikim dijelom Posavlje i donje Povrbasje. Ta injenica vrlo jake migracije sa zemljita, oslobodjenoga od Turaka, na zemljite pod Turcima pokazuje jo jedan vaan momenat: a taj je, da ni katoliko ni pravoslavno naselje oko Dinare i Velebita u turskoj upravi i u muslimanu nije osjetilo one nepovoljne strane to ih obino historiograja pominje. To se tim vie vidi, to su selili upravo oni, koji su od Turaka bili oslobodjeni, i to su225 i to se selilo u zemlju, koja je u ono doba imala obiljeja iste turske uprave i nekoliko stoljetnog muslimanstva. Najposlije na osnovi te injenice valja utvrditi i to, da nisu provedene one velike seobe katolika iz Bosne i Hercegovine na zemljite koje ini dananju Dalmaciju, kako to obino iznose historiogra, nego da su izvedene velike seobe sasvim protivnog pravca: sa zemljita te Dalmacije u Bosnu i Hercegovinu. Ta konstatacija razjasnit e nam mnoge etnoloke pojave u tim zemljama, a dat e nam i pravi put u prouavanju naih migracija od 15. st. ovamo. Iz svega dakle ovoga, to nam daje gradju o migracijama s jedne i s druge strane Dinare, mogu se izvesti ovi zakljuci: U turskom prodiranju ostalo je na zemljitu od Neretve do Zrmanje vrlo mnogo hrvatskog starosjedilakog katolikog naselja, a jedan je dio preao i na muslimanstvo. To je naselje jo i pojaano sa desetak tisua doljaka, to sa primorskog mletakog podruja, to iz Like i Krbave. Sa istone strane Dinare u njega nije doselilo u veem broju staro hrvatsko naselje katolike vjere u doba prodiranja Turaka i u prvim godinama turskoga vladanja, s jedne strane to katolikog stanovnitva tu u to doba i
225

Slijedi nekoliko rijei potpuno neitljivih u izvorniku. (Primj. I. M.) 101

nije bilo mnogo, jer je gotovo cijelo naselje na tom zemljitu u turskom dolasku prelo na muslimanstvo, bivi prije toga u glavnoj masi patarensko, s druge strane koliko je katolika i bilo, nije ih na seljenje mamio nijedan pogodniji socijalni ili ekonomski momenat. Osim toga turska je uprava po tim krajevima naseljavala u pravilu samo beskune pastire iz unutranjosti Balkana, i zbog toga, to su ti pastiri i sami od volje ili u nove krajeve radi mnogih materijalnih dobara i zbog potpunog pouzdanja Turaka u vjernost tih pastira i njihovu veliku ratniku vjetinu. Seljenja je sa istone strane Dinare na zapadnu bilo u jaem broju, ali su ga izveli starosjedioci Hrvati, koji su u velikoj mnoini preli na islam. Oni su u jakoj mjeri pojaali one muslimane, to su izali iz starinakog stanovnitva na tom tlu. Otuda i onaj veliki broj muslimana, koji nalazimo za turskog gospodstva po tim krajevima, a koje karakterizira tokavskoakavski govor ikavskog narjeja a nove akcentuacije, tipinog dijalekta s jedne i s druge strane Dinare otkada odande datiraju nai pisani spomenici. Kada je onda oslobadjano od Turaka to zemljite izmedju Neretve i Zrmanje, po sudu mnogih historiografa, preselilo je sa istone strane Dinare mnogo naroda na njega. No stanje se katolikog naselja po tim krajevima dade tono utvrditi po upskim statistikama, vodjenim i u 16., 17. i 18. st., te se po njima jasno vidi, da je broj katolika na istonoj strani Dinare oko 1700. god. bio gotovo toliki, koliki i neto vremena prije te godine. Osim toga seljenja je s te strane moglo biti i u druge oslobodjene krajeve, a ne samo preko Dinare. Stoga je otuda moglo preseliti naroda katolike vjere u sasvim malenom broju. Medjutim izvreno je u to doba u jakoj mjeri unutarnje saseljavanje, a saseljavao se narod iz krajeva, oslobodjenih od Turaka, to su nekada pripadali Hercegovini kroz dugi niz godina, te su stanovnici iz njih jo oko 1700. imali hercegovaku tradiciju, i otuda tvrdjenje da se selilo iz Hercegovine. Ti su krajevi bili: Imotsko Polje, Radobilja, Donja Cetina i donekle Poljica. Oni su dali raselice Srednjoj i Gornjoj Cetini i Zagori, a pojedini su skupovi doli i u Petrovo Polje i Bukovicu. Kada su se onda smirile prilike, nastalo je novo seljenje. Selio je narod opet naroito sa Imotskog Polja, Radobilje i istonih Poljica, ali je i Cetina i donekle Zagora, sudjelovala pri tom. Ta je migracija dala vrlo velik broj raselica dananjoj Bosni i Hercegovini, naroito Brotnju, Blatu, Ljubukom, Duvanjskom, Bukom, Livanjskom i Skopskom polju, onda Zenici, epu i Tenju, Dervenskom kraju i onome oko Majevice.
102

S jedne je, dakle, strane sigurno, da je starosjedilako hrvatsko naselje na zemljitu, to ga zauzimlje dananja Dalmacija od Neretve do Zrmanje, i u turskom prodiranju ostalo na svom tlu, primivi u sebe i mnogo starosjedilaca sa primorskog dijela i iz Like i Krbave, a s druge se opet strane vidi, da je mnogo raselica iz toga starosjedilakoga hrvatskoga naselja preselilo na neka zemljita, to ih od poetka 18. st. zauzimlju Bosna i Hercegovina. Dananje je katoliko stanovnitvo po tim krajevima bosanskim i hercegovakim u velikom broju potomstvo tih raselica. Isto su tako potomci tih hrvatskih starosjedilaca i svi oni raseljenici, koji su u 17. st. sa zemljita izmedju Neretve i Zrmanje selili u sjevernije krajeve.226

226

Prof. Stjepan Pavii: Starosjedilatvo dananjeg hrvatskog naselja u Srednjoj i Sjevernoj Dalmaciji. Prilog k prouavanju porijekla Bunjevaca. (Poetak.) Obzor, broj 178 od 4. VIII. 1931., str. 5. U Obzoru broj 188 nema nastavka. (Broj 188. posveen je detetogodinjici Karaorevia.) Posljednji nastavak objavljen je pod istim naslovom u Obzoru broj 196. od 26. VIII. 1931. Onomastika straivanja prof. Ivan Ostojia u ibenskom kraju potvruju temeljne zakljuke S. Paviia. Usp. I. Ostoji, Prilog onomastici ibenskog kraja. I: Antroponimi. Krapina: Vl. naklada, 1980, str. 197.; II. Zemljopisna imena i dopune prvom dijelu. Krapina: Vl. naklada, 1982, str. 94. 103

Marko Perojevi

VLASI NA TROGIRSKOM TERITORIJU

(1936)
Bile su svrile dugotrajne i krvave borbe za meae izmeu Trogirana s jedne strane i Spliana i ibenana s druge. U Podmorju za mea splitskog i trogirskog teritorija bio je pod selom Ostrogom stavljen stup. Na zapadu je trogirski teritorij graniio sa ibenskim kod otoia Smokvice i sela Raica. Sa sjeverne strane prostirao se trogirski posjed preko brda po staroj hrvatskoj upaniji Zagorskoj sve do gornje Cetine, i tamo je meaio s Klisom. Na ovom zagorskom dijelu trogirskog teritorija znatnija su sela bila: Prapratnica, Bristivica, Vraca, Opor, Ljubitovci, Blizna, Radoi, Darini Doci, Suhi Dol, Prgomet, Zbi, Trilokve, Kosmai, Lepenice i Mitlo. Bila su ta sela posjedi trogirskih plemikih porodica, darovani im od ugarsko-hrvatskih kraljeva, a obraivali su ih kmetovi starosjedioci Hrvati, koji su nekada obraivali krunska imanja hrvatskih knezova i kraljeva. Dok su Trogirani poslije borbi sa Splianima i ibenanima bili osigurali mirno uivanje svoga teritorija, iznenada se pojavi novi neprijatelj, koji je pokuao muki bez oruja da se ugnijezdi na ovom zemljitu i da istisne starosjedioce Hrvate, koji su vijekovima svaki njegov pedalj natapali znojem svoga lica i krvlju svoga ivota. Taj neprijatelj bili su Vlasi ili Morlaci, koji su kao obani uvali svoja stada u brdima izmeu Dalmatinskog Zagorja i Bosne. Nije moja namjera da ovdje govorim o Vlasima uope, o njihovu imenu i porijetlu, o njihovoj narodnosti i vjeri. Samo u govoriti o njihovom pribliavanju primorskim dalmatinskim stranama, osobito trogirskom teritoriju, te o nastojanju dalmatinskih gradova, da otstrane od sebe tu novu napast. Kad su Bribirski knezovi ubii ban Pavao i Mladen postali gospodari Bosne, dozvolili su Vlasima da se u zimsko doba radi velike studeni spuste s blagom iz planina u doline, koje su meaile s teritorijem dalmatinskih gradova. Isto se dogaalo i ljeti kad ih je sua tjerala u primorske krajeve da napoje svoja stada. Vlasi su to inili znanjem i dozvolom bosanskih banova Pavla i Mladena ubia, jer su banovi od Vlaha imali neku korist, a stada koja su Vlasi pazili bila su svojina
105

okolinih hrvatskih velikaa. Sa svojim blagom Vlasi su nanaali velike tete panjacima i umama na samoj granici gradskih teritorija, a znali su esto provaliti i u sam teritorij i unitavati usjeve i vinograde. Iz straha od ubia gradovi su sve to morali podnositi ili pasti u nemilost monih Bribirskih knezova. Izmeu tolikih uzroka zato su se gradovi ibenik, Trogir i Split g. 13221327 dali pod zatitu mletake republike, bilo je sigurno i pitanje Vlaha, koje ubii nisu htjeli otstraniti. Dok je trajala mletaka zatita, t. j. do g. 1357. gradovi su uivali mir i Vlasi se nisu smjeli da pomole. No, kad se gradovi opet vratie pod vlast ugarskohrvatskog kralja i bana, zaprijeti im opet stara nevolja. Nisu bez razloga ibenani 14 prosinca 1357 pri predaji dobili od kralja izmeu ostalih povlastica i tu, da Vlasi ne smiju bez njihove dozvole doi na njihov teritorij. Toga kraljeva obeanja nisu se drali banovi. I Trogiranima su Vlasi inili neprestano tete na usjevima, vinogradima, panjacima i umama, te se Trogirani obratie banu Nikoli Seu da ih protjera. 6. sijenja 1361 poslae u Zadar banu svoga kneza Franju Jurjevia s jednim poslanikom da se potue na Vlahe i njihovoga kneza i da trae neka ih odalei od trogirskog zemljita. Ban nato posla u Trogir povjerenika da ispita tube Trogirana. 20. sijenja posla trogirsko vijee u Bosiljivu svoga ovjeka skupa s banovim povjerenikom i biljenikom, koji e zabraniti Vlasima ili Katunarima boravak u onom kraju. Ali od toga nije bilo koristi, jer je ban branio Vlahe. Onda vijee zakljui da banu poalje poslanika s kraljevom ispravom, s kojom se nareuje banu da Vlahe otstrani. Istodobno vijee tui trogirskom biskupu primicerija stolne crkve, jer da je on dozvao Vlahe na svoj posjed i tamo ih dri. Sada tek ban utoliko udovolji Trogiranima, to ih je nagovorio da Vlahe ostave na svom teritoriju do proljea (8 svibnja). Pri tome su mu Trogirani poruili da unaprijed ne smije Vlasima dozvoliti boravak, jer da e inae poslati kralju poslanstvo da tome doskoi. Meutim, im je dola zima, eto opet Vlaha. Trogirani izvedoe sada svoju prijetnju i potuie se kralju, a 4 prosinca 1361 otpremie banu poslanika sa zahtjevom da odalei Vlahe. I kralj i ban usliae ih i poslae im pisma, kojim naredie klikom knezu da ima otjerati Vlahe iz trogirskog kotara. Po svom poslaniku Trogirani poslae ta pisma klikom knezu s darovima, ali rek bi on se ni ne mae. Stoga doe sam ban s banicom da rijei stvar s Vlasima. Trogirsko vijee izabra 22 sijenja
106

1362 poseban sabor da raspravlja s banom glede Vlaha, i zamoli ga da pregleda trogirske meae i da se na svoje oi uvjeri, da su Vlasi na trogirskom teritoriju, pa da ih otjera, da tako Trogirani mogu mirno uivati svoje zemlje i panjake, koje imaju po darovnicama starih kraljeva. Ban je tada pregledao sve trogirske povelje i obiao meae, te se uvjerio da su neki Vlasi upadali u trogirski teritorij, a neki da su blizu meaa podigli i atore i kuice, i da su prolazili blagom preko usjeva i vinograda, pa je priznao da je tuba Trogirana opravdana. Svojom odlukom od 25 oujka 1362 ban odredi, uz pristanak Trogirana, obzirom na veliku suu, zbog koje bi Vlasi pretrpili veliku tetu u blagu ako bi ih se odmah otjeralo, da ostanu do Jurjevdana, ali ipak da moraju odmah napustiti onaj dio teritorija, to je meu stupom pod Ostrogom i trogirskim mlinima. Ban obea Trogiranima da vie nikada nee dopustiti Vlasima da gone blago na pau ili na vodu u trogirski teritorij. Kralj je 14 rujna potvrdio banovo rjeenje. Sve su to bila puka obeanja. Vlasi su opet doli. 2 veljae 1363 opina trogirska posla svoga ovjeka da Vlahe silom otjera preko meaa. Jasno je iz toga da su Trogirani sada sami uredovali, kad to ban nije htio. A da je ban zaista bio na strani Vlaha, dokazuje njegova povelja od 16 oujka 1365 izdata u Kninu, kojom Vlasima brai Pribanu, Ratku, Dudanu, Vojnu i Mladenu dariva kraljevsku zemlju Wydchezelo, i to radi njihove vjernosti i zasluga, a zato su nadareni Vlasi bili duni sluiti banu i njegovim nasljednicima kao vojnici. Pod tako monom zatitom Vlasi su se bili osilili, pljakali su i otimali. G. 1370 Trogiranima su ukrali 166 glava stoke, pa je bio poslat jedan plemi da ih od njih trai. I slijedee su godine molili podbana da ih oslobodi Vlaha, a kad sve nije koristilo imenovan je jedan kapetan, koji e uvati bolje i prijeiti vlake provale i krae. 25 studenoga 1373 vijee odredi da se popravi opinska kua kod sv. Petra od Klobuca u Podmorju, a 4 veljae 1374 izabrana je osoba, koja e dan i no u njoj stati na strai. Napokon 30 studenoga 1375 obrate se hercegu Karlu Drakomu da otstrani Vlahe. Vlasi, potjerani danas iz jednog kraja, sutra bi osvanuli na drugom i tako su sve mjere protiv njih bile bezuspjene. Najgore je pak bilo, to su neki posjednici, u pomanjkanju radne sile, i protiv odredaba gradskog vijea zvali i drali Vlahe da im uvaju stoku i da im obrauju zemlje, kao to je bio uinio trogirski primicerij. U itavoj ovoj stvari najpogibeljnije
107

je bilo, to su ne samo banovi i knezovi hrvatski uzimali Vlahe u svoju vojsku, nego to su se i isti Trogirani u ratnim zgodama sluili s Vlasima kao vojnicima i uzimali ih u zatitu. Nije stoga udo da su Vlasi gradili na trogirskom teritoriju kue namjerom da ondje ostanu i da prekinu sa svojom nomadskom skitnjom. Uzalud su se g. 1383. ibenani tuili kraljici Mariji na Vlahe, osobito one Cetinskoga kneza Ivania Ivanovia Nelipia. Kraljica Jelisava naredi banu Emeriku Bubeku da silom istjera Vlahe iz ibenskog kotara i da im ne dozvoli da dolaze u Bosiljinu. Iako je kraljica otro pisala banu, ipak nije bilo pomoi. Gradovi i posjednici morali su se sami postarati da se obrane od Vlaha. Zato g. 1392 splitski nadbiskup sagradi na svom posjedu u Suurcu kulu da se zatiti od Vlaha. Kasnije su i trogirski plemii uz obalu na trogirskom teritoriju podigli Katele da se obrane od Vlaha i Turaka. Burna ona vremena, koja su nastala ustankom Hrvata uz sudjelovanje kralja Tvrtka i Ostoje protiv kralja Sigismunda i izborom Ladislava Napuljskoga, najbolje su iskoristili Vlasi. Dok su dalmatinski gradovi bili zabavljeni dravnim poslovima, dotle su se Vlasi mirno irili i dublje putali korijen u teritorij gradova. 13 svibnja 1402 dooe trogirski i ibenski poslanici u Sinj pred Ostojine zastupnike Hrvoju i Ivana Nelipia i izjavie se za Ostoju, ali neka im potvrdi stare i nove povlastice. Hrvoje i Nelipi to uinie i zajamie im mirno uivanje posjeda i suvie im udijelie milost da Vlasi ne smiju vie stati i pasti u trogirskom teritoriju. ta vie, ove je godine stvoren u Trogiru zakon da nijedan Vlah ne smije stati u trogirskom teritoriju ako ne dri na pai blago kojega trogirskog graanina, a svi ostali Vlasi imaju otii iz kotara pod prijetnjom gubitka blaga. Trogirskim elnicima, t. j. poglavicama obana, uope nije bilo doputeno drati za pomonog obana ni jednog Vlaha. Razni ratni i privatni interesi banova i oblinjih hrvatskih velikaa i gradskih plemia uvijek su ometali rjeenje vlakog pitanja. Vlasi su im uvijek dobro dolazili kad je u borbama trebalo vojnika ili u polju radnika i obana. Ovo teko pitanje, ovu pravu smetnju miru i sigurnosti gradova nisu rijeili ni Mleani kad su g. 1420 postali gospodari dalmatinskih primorskih gradova i otoka. 3. sijenja 1421 piu Mleani upraviteljima u Zadru, ibeniku, Trogiru i Splitu da budu uvijek oprezni i sporazumni, da se meusobno pomau i protiv Cetinskoga kneza Ivania i Poljiana i protiv svih koji bi provalili u njihove kotareve, te da Vlasima zabrane da dolaze s blagom na pau. No ni Mleani nisu oslobodili gradova od
108

vlake more. Knez Ivani, gospodar Klisa, imao je pod svojom vlau mnoge Vlahe, kojima je bio dao razne povlastice. Naslijedio ga je knez Ivan Frankopan, mu jedinice mu Katarine, koji 18 oujka 1436 na Klisu potvrdi virnim i pravim slugama bana Ivania Ivanovia, svim dobrim Vlasima, dobre i potene zakone, ki su im bili za njih bivega gospodina bana Ivania Ivanovia i za njegova oca kneza Ivana. Ovi Vlasi, podanici Nelipievi i Frankopanovi, nastanjeni sada u Senju, dolazili su i pljakali dalmatinske krajeve, pa je mletakim knezovima u Dalmaciji nareeno da Senjanima sprijee prolaz. Meutim kralj Sigismund nije priznao Frankopana nasljednikom Nelipievim i novoimenovani ban Matko Talovac preuze Ivanievu batinu. Matko je htio ivjeti u miru s Mleanima i zato 2 srpnja 1436 naredi Katunarima ili kapetanima Vlaha u Hrvatskoj da ne diraju u mletake podanike. Mir umalo da ne pomutie isti Talovevi Vlasi, koji bijahu prebjegli u mletake zemlje i ondje nali zatite. Ban Petar zatrai od republike da ih istjera, a kad to republika nije htjela, poe nanaati tete i Vlasima i mletakim podanicima, pa tek tada se republika izjavi pripravnom da udovolji banovim zahtjevima. Dakle, i republika je u svoje svrhe titila i primala Vlahe. Kad je zatim g. 1463 Bosna pala u turske ruke i Turci poeli provaljivati u mletaki posjed, Vlasi su i republici i dalmatinskim gradovima dobro doli kao vojnici, koji e daleko drati Turke od granice. Nastala su tada teka vremena. Starosjedioci iz unutranjosti naputali su od straha pred Turinom svoje kue i zemlje i bjeali k moru, na otoke i preko mora u samu Italiju. Zato su ostala pusta mnoga sela i selita, od kojih vlasnici, gradski plemii, nijesu vie imali prihoda. Stoga su bili prisiljeni da uzmu Vlahe i za obraivanje zemlje i za obranu od Turaka. G. 1525 to zbog kuge, to zbog rata bio je skoro opustio Trogir i njegov teritorij, sela ostala bez stanovnitva i zemlje neobraene. I tako su Vlasi naselili trogirsku Zagoru i doli do Katela, Segeta i Bosiljine. Premda neki od njih turski podanici bili su za ljutu nevolju uvedeni u trogirska sela kao kmetovi i morali su Turcima plaati hara a Trogiranima dohodak i darove (regalije) kao gospodarima zemlje. No Vlasi su se slabo drali svojih kmetskih ugovora i g. 1532 Trogirani se tue na njih da nee da im daju dohodak. Na to ih providur Pizzamano pozva na red, jer da e ih inae protjerati sa zemlje. Valjda na tubu mletake vlade naredi slijedee godine bosanski paa Vlasima da napuste mletaku zemlju i posjede trogirskih plemia u Zagori. Bio je to udarac protiv vlasnika, koji nigdje
109

nijesu mogli nai teaka, pa je stoga opet dolo do kmetskih ugovora s Vlasima. Tako su plemii Andreisi, gospodari sela Zbia sklopili ugovor s Vlasima da u ime kmetstva daju esti dio ita, a kao dar da im svaka vlaka kmetska kua daje po jednog kopca, jedno janje, jedan sir i est tovara drva. Prema ovom ugovoru kasnije su i drugi patroni za ostala sela sklopili pogodbu. Da se u budue izbjegne svaki nesporazum s Vlasima ili s Turcima, dobivena je od Porte izjava da se sela Radoi, Trilokve i Suhi Dol imaju smatrati u trogirskom teritoriju. Sa svim tim su Vlasi upadali s blagom i nanosili u polju tete, i zato je g. 1551 mletaka vlada naredila da vie ne smiju pasti od Mesline do Draga. Za tursko-mletakog, tako zvanog, Ciparskog rata (15701573) nijesu Vlasi odgovarali dunosti davanja dohodka. Tim su oni htjeli nastaviti i poslije sklopljenog mira i zato su se na vrijeme htjeli osigurati. Neki kuni starjeina iz sela trogirske Zagore (itni, Kotoranja (?), Sratok, Zagoriani ili Divojevii, Boraja, Blizna, Kladnjice, Trilokve i Utori) zamolie preko trogirskog arciakona Benedikta Rotonda austrijskog nadvojvodu Karla, gospodara senjskih uskoka, da ih primi za svoje podanike i da e mu svaka kua plaati godinji danak od jednog cekina, da im tako uskoci ne nanose tete i ne vode u suanjstvo. Rotondo je iz Rijeke tu molbu s popisom kunih starjeine poslao nadvojvodi u Grac spomenuvi da su oni Vlasi u staro doba bili podanici ugarsko-hrvatskog kraljevstva i da se sada ele vratiti u prvanje stanje. Imena ovih Vlaha jesu: iz itnia: Stipan Lui, Milo Vukasinovi, Vukman Rajevi, Juraj Dragievi, Stipan Mratinovi, Stipan Brajkovi, Marko i Juraj Salkovi, Toma Nikoli, Ivan Boidarovi, Mato Ivanovi, Simon i Antal Milunovi, Petar Mihovilovi; iz Kotoranje: Ivan Radoevi, Matko Pavlovi, Bilov Mustapi (Turin); iz Sratoka: Matija Brackojevi, Jakov Radmilovi, Mihovil, Jure i Petar Nikoli, Matko Juri; iz Divojevia: Ivan Pari, Petar Rudonji, Nikola i Jadre Pasijakovi, Anti, Antul, Marko i Nikola Grubii, Dragi Simanovi, Stipan i Juraj Plazonji; iz Boraje: Mihovio Ivanovi, Martin i Hodak Gali, Grgur Doganovi; iz Blizne: Grgur Lui, Zane Ivanovi, Nikola Rasojevi;
110

iz Kladnjica: Petar i Paval ilovi, Bartul, Miljenko i Raden Zoki, Grgo Radelji, Toma Ivanovi, Nikola Martinovi, Petar Mihovilovi, Mihovio Boidarovi, Vukdrag i Maks Ili, Martin Matijevi; iz Trilokava: Nikola i Jakov Bai, Paval Bai, Grgur i Mihovio Petrovi, Toma Milankovi, Jadre Domai, Martin Grgurevi, Paval Ivanoevi; iz Utora: Marko Kosarii, Vrsaljko i Toma eskovi, Luka, Martin i Vukdrag Markovi, Bogoje Radovanovi, Ostoja i Jakov Markovi, Juraj i Petar Radivojevi, imun Nebrilovi; iz Ljubitovice: Radoje Ivanovi, Bartul Radonji, Luka Radojevi, Ivan Sablji, Vukelja Pavlovi, Paval Pribisavi, Mihovil Brljevi, Gregor Petrovi; iz Prapratnice: Gregor Matijevi, Marko Vukosavi, Mihovio Lakonovi, Ivan Pavleni, Luka Petrovi, Mihovil Ivanovi, Bartul i Vujica Jurjevi, Ivan Mikuli, Stipan Mihovilovi, Jadre Lijai, Martin Vukmanovi, Mita i Ivko Buljkori, Stipan Vukosalji, Mileta Selendovi i Marko Mari; iz Rastovca: Milan Novakovi, Grgur Stipanovi, Jadre Ivani, Petar Bitei, Lovre Ivanovi, Bartul i Lovre Pavkovi, Ivan Vukovi; iz Bristivice: Mikula Hrastovai, Ivani Bilosavi, Luka Rajevi, Mikula Miloevi, Vranko Jakonovi, Ilija Martinovi, Jakov Radekovi, Juraj Jurjevi i Matko Jakojevi; iz Mitla: Ivan Milkovi, Juraj Ivanovi, Luka i Ivan Stani, Paval Dragii i Vuina Plotkovi. Nadvojvoda Karlo udijeli 20 svibnja 1579 zatraene privilegije i naredi generalu Ivanu Ferenburgu i senjskom kapetanu Raabu da imaju tititi Vlahe oko Trogira. Kralj Rudolf za volju nadvojvode pristade na izdavanje privilegija, ali izjavi da je to pogibeljno, jer se tako Vlasi i Martolozi uvlae himbenim nainom, drugim rijeima, nije im vjerovao. Po Rotondovim rijeima da su ovi Vlasi bili prije podanici ugarskohrvatskog kralja, ima se zakljuiti da ih nisu Turci doveli nakon pada Klisa g. 1537, nego da su ovi Vlasi bili na trogirskom teritoriju jo iz vremena knezova ubia i Nelipia. Njihova krsna imena veinom su katolika, a ona neka narodna ni najmanje ne dokazuju da su bili istone vjere. Prema tome moe se sa sigurnou uzeti da su njihovi prei doli iz Bosne kao katolici. Nemamo uope nikakovih vijesti da su Vlasi u
111

trogirskom teritoriju imali svojih crkava i sveenika, niti da su preli na katolicizam. Vlasi su u uskokim borbama za Klis bili podijeljeni i jedni su se borili u redovima Turaka, ali ih nato prisili trogirski knez i g. 1575 bili su obnovljeni svi kmetski ugovori. Svi pisani ugovori i pogodbe nijesu kod Vlaha imali vanosti, i oni su se nadalje opirali davanju dohotka. Zato mletaki dud dukalama g. 1578 i 1579 naredi trogirskom knezu da ih na to prisili zapljenom blaga. I kad su se Vlasi opet stali otimati svojim obvezama, jer su toboe turski podanici, republika se obrati Porti, koja opet izjavi da su sela Trilokve, Radoi i Bristivica u trogirskom teritoriju i da Vlasi moraju trogiranima davati dohodak. Vlasi, bilo turski ili mletaki podanici, koji su se bili naselili na teritorij ibenske, trogirske i splitske opine, isticali su se u borbi svojih gospodara protiv senjskih uskoka, koji su uvijek snovali i radili da Turcima otmu Klis. Turci i Mleani su protiv uskoka tjerali Vlahe, a za to su im uskoci pri svakoj provali u turski teritorij vraali ilo za ognjilo, otimali im stoku, ubijali ih i odvodili u ropstvo. Vlasima u trogirskom kotaru, na domaku samoga Klisa postalo je takovo stanje nesnosno, osobito g. 1579 kad su se uskoci najozbiljnije spremali da otmu Klis Ipak nisu bili pouzdani i znali su prevarit i okrenuti vjerom. Poslije neuspjelog pokuaja osvojenja Klisa Turci su g. 1583 provalili u uskoke krajeve, ali Uskoci im se osvetie provalivi u neko selo trogirskog kotara, gdje ubie 20 Turaka i otee mnogo blaga. Od straha pred Turcima pobjegoe iz sela svi stanovnici Vlasi. Turci iz Klisa nagovarali su Vlahe da ne daju dohodak gospodarima u Trogiru u nadi da e radi toga Vlasi biti otjerani sa zemlje, pa e se sami Turci dokopati vlasnitva sela. I pod izlikom zapljene vlakih imanja, mislili su Turci da e sami moi obraivati one zemlje i davati dohodak; ali sve je to bilo sprijeeno. G. 1620 opet su s Vlasima bili obnovljeni kmetski ugovori, a Turci su ih opet nagovarali da dohodak ne daju. Neki su vlasnici sela bili dali na teatinu svoje zemlje u Zagori, ali je mletaka vlada g. 1630 to sprijeila. Kad je 1635 bio doao bosanski paa da pregleda granice, Turci su htjeli izrabiti tu priliku i poeli su uznemirivati vlasnike sel, to je ipak posredovanjem Porte ureeno. Bilo je dolo do toga da se vie nije znalo ija su ona sela: da li trogirska ili turska. Posjed je dodue bio trogirski, a kmetovi podanici turski. To je bio uzrok da su neka sela ostala neobraena. Vlasnici se nali u neprilici
112

kome da dadu zemlje na obraivanje i mamili su Vlahe. G. 1635 tue se Katelani na Ivana Cippica i druge trogirske plemie, gospodare Katela, da ume i livade, koje su Katelani uivali, daju Vlasima, koji na njihovu veliku tetu dolaze s velikim brojem blaga. Tek g. 1648, kad su Mleani osvojili Klis, malo je odahnulo i Vlasima i gospodarima. Mirom g. 1671 priznate su i uspostavljene stare trogirske granice, ali kretanje Vlaha jo nije bilo dovreno. G. 1673 tue se trogirskom knezu taliani i Novljani da su iz druge jurisdikcije doli neki Vlasi, i to Jure i Ivan Bubi, Ivan Para, Jure Koli, Mijo aleti i Deliji Vlah, i da po njihovom zemljitu pasu krupno i sitno blago. Knez im naredi da vie ne smiju voditi blago onamo na pau ni initi tete. Isto tako su se i neki trogirski graani tuili na Vlahe da su u Babama i Draanima zaposjeli neke njihove zemlje. Kad je i protiv njih knez izdao jednaku naredbu, odgovorie drugi vlasnici, koji su u ona dva sela imali panjaka i gajeva, da im se takovom zabranom prijei davanje njihove zemlje na obraivanje kome hoe i da su spomenuti Vlasi mletaki podanici, i to Bubii iz Vranjica, a ostali iz Klisa. Kako su poslije Bekog rata nastala mirnija vremena i Turci bili udaljeni od primorja, umirili su se i Vlasi i u svojim selima se prilagodili teakom ivotu, ostavivi se sasvim skitnje i upadanja u tue posjede. K njima su domalo doveli bosanski Franjevci iz Bosne nove katolike izbjeglice, koje su Dalmatinci takoer prozvali Vlasima, a da to oni uistinu nisu bili. Ovi potonji doseljenici su pravi bosanski katoliki starosjedioci. Danas je uope teko i nemogue kazati, koje su kue u trogirskoj Zagori starosjedilake, koje vlake, a koje bosanske.227

227

Marko Perojevi, Vlasi na trogirskom teritoriju. Jadranski dnevnik, god. III, br. 136, str. 9-10. (Split, subota 13. lipnja 1936.) 113

D.(on) Krsto Stoi

VLASI I KMETI IBENSKOG KOTARA

(POVJESNE BILJEKE)
(1936) I. Vlasi ili Murlaci potomci su veinom drevnih Ilira, koji su bili romanizirani, a potom slavenizirani. U ibenskoj su okolici boravili uz rijeku Krku, u Kotarima, u lukoj skradinskoj i kninskoj upaniji, oko gore Trtra, u Boroji, po brdima Danila Kraljice i Danila Birnja (rimski Burnum) ili ukratko od Perkovia-Slivna do Prukljanskoga jezera ili Bilica. Plemii ubii, Nelepii, Gusii, krbavski i frankopanski imali su svoje Vlahe (valachi regni Croatiae). Vlasi su se drali svojih obiaja i uredaba, ali su uvijek stajali na niskom stepenu kulture. Prvi se put spominju, kad su sa Jurjem II. ubiem sudjelovali u ratu kod Bliske god. 1322. U 14. vijeku dolazili su Vlasi ili Murlaci sa bosanskih ili dalmatinskih planina u primorske krajeve, pae i na otoke, sa svojim blagom radi pae. ibenani ih nisu voljeli, jer su opljakali njihov kotar god. 1383. Opinsko je vijee te godine 25. veljae zabranilo, da se Vlasi nasele za obraivanje zemalja iben. graana i vlasnika u njegovom kotaru. Takoer u istom kotaru nije nitko smio jamiti za Vlaha obzirom na novac. O tome se nisu vodile slubene rasprave. Kraljica Elizabeta naredi 27. aprila 1383. hrvatskomu banu Emeriku Bubeku, da istjera Vlahe iz ibenskoga kotara i da ih za naselstvo globi. Ali je mletaki senat godine 1415. dozvolio, da plemii mogu naseliti Vlahe i drugu eljad po kotaru, jer su zbog ratovanja opustjela sela, i polja su ostala neobraena. U ibenskom statutu (Liber reform. 185) stoji, da svaki plemi i puanin moe dovesti Vlahe ili bilo koga na polja a uz privolu gradskog kneza i rektora. God. 1448. Dobroje Dragani i Ilija Sinjii sklapaju ugovor u ime ibenske opine, u selu Nevestu, sa Blaem, glavarom Murlaka, i delegatom hrvatskoga bana Petra o tetama, kraama i drugim nepravdama, koje su poinili Murlaci i banovi podanici po ibenskom kotaru. Talijani mletake republike nazivali su Morlahima sve one, koji su iz Bosne, te hrvatskog i dalmatinskog zagorja dolazili, bjeei pred Turcima, u primorske krajeve ili se naselili, dovedeni od Turaka, u zemlje,
115

koje su starosjedioci morali ostaviti. Najvie je Murlaka dolo pod krilo mletakoga lava za kandijskoga rata (1645.69.). Mnogi su od njih bili primljeni u mletaku vojsku. Vei broj Murlaka naselio se u ibenska predgraa Mandalinu, Varo i Crnicu. Neki su od njih pobjegli u polja i gore za strane kuge u gradu 1649, ali su se kasnije vratili. Inae nije bilo, tko bi polja obraivao. Gradsko vijee 20. sijenja 1670. trailo je, neka se Murlaci iz Mandaline presele u Varo, da tamonji lazaret bude vie osamljen i da ne prijee trgovinu soli sa poznatih solana u blinjem Zablau, a uz to da manje mogu nou zalaziti u polja i pljakati. upnik fra Jure Markovi (166885.) dovede iz Bosne u Varo razne Murlake (valjda par stotina). II. Kmetske odnoaje izmeu gospode i teaka odreivao je Statut grada ibenika. U IV. knj. 71. lanak odreuje, da kmet daje gospodinu polovinu dohodaka. Ako bi loza propala, zemlja se vraala gospodinu bez ikakve naknade teaku za poboljice. Vlasnik, ako nije za deset godina traio dohotke, gubio je pravo na zemlju. Teaci su bili duni donijeti prihode zemlje u kuu gospodara, a napose krtol groa. Mletaki senat 27. travnja 1448. trai, da seljaci koji obrauju polja, ostanu seljacima i ne postaju graanima. Sve je gotovo zemlje posjedovala opina, biskupija, kaptol, crkve, samostani i plemii. Rijetko je seljak bio gospodar zemlje. U tom ju je sluaju zvao plementinom. Naziv je ostao sve do naega doba. ibenski su plemii esto zakupljivali obraene zemlje, ograde i gajeve po otocima. Tako su Dragojevii i Divnii imali Murter, Jurii Krapanj, Vranii-Draganii Prvi, igorii irje, Vidovii Primoten. Itd. Petar Miheti god. 150210. dri zakupljene manje otoke Kakanj, Orut, Obuen i Kaprije za 54 lire na godinu. God. 1551. gradski lijenik Jakov Orsini zakupljuje zauvijek sa samih 100 godinjih lira otoie Kakanj, Orut, Miljen Veliki i Mali i Smokovac. Kad je mletaka vlast zauzela ibenik god. 1412., opinsko joj je vijee, dvije godine kasnije, predalo sva svoja dobra, uz uvjet, da sama vlada isplauje gradske inovnike. Meu ta dobra spadao je benecij sv. Lovre u Donjem polju, kojim je od god. 1378. upravljalo 17 plemia. ibenski je teak uvijek nerado podnosio kmetstvo. Bunio se vie puta. Poznate su bune proti utjeravanja desetine sa strane izaslanika trogirskog biskupa u 13. vijeku. Jaki krvavi nemiri proti gospodi bili su god. 151011., kao i drugdje po Dalmaciji. God. 1435. nareuje papa
116

Klement, pod prijetnjom ekskomunikacije, da se poljski prihodi daju samostanu i crkvi sv. Frane (u ibeniku). Na tubu opatica samostana sv. Spasa papa Bonifacije IX. nareuje god. 1401. ibenskom, trogirskom i senjskom biskupu, neka nastoje, da se odnosnim redovnicama povrate pomina i nepomina dobra pod prijetnjom ekskomunikacije. U lipnju 1797. (iza propasti mletake republike) pokuali su vie puta ibenski teaci, da zapale kmetske pogodbe i zemljine knjige. Time bi nestali dokumenti o odnoajima gospode i teaka. Ipak su se pod opim pritiskom ve tada pravile druge, nove pogodbe za jednu petinu, estinu i sedminu poljskih prihoda, a prije se davala treina i (najee) etvrtina. Francuski providur Vicko Dandolo u Dalmaciji ustanovi 11. listopada 1806. u ibeniku lijalu zadarske komisije za ureenje odnosa meu vlasnicima i kmetovima prema dekretu Napoleona I.228

228

Krsto Stoic, Vlasi i kmeti ibenskog kotara. Hrvatska straa (Zagreb), VIII/1936, broj 99, str. 5. Detaljnije o problematici Vlaha u ibenskoj okolini usporedi: Costin Fenesan, Beziehungen der Wlachen aus dem Cetina-Tal zur Stadt ibenik gegen Ende des 14. und zu Beginn 15. Jahrhunderts. U: Rev. Etudes Sud-Est Europ. Bucarest, XVII/1979, 1, str. 3-15. U prilogu /Anhang/ donesene su vrijedne izvorne arhivske isprave na latinskom iz XIV. stoljea, str. 7-15.; ibenski diplomatarij. Zbornik ibenskih isprava. Za tisak priredili Josip Barbari i Josip Kolanovi. Muzej grada ibenika, ibenik, 1986, str. XIX+ 402. 117

iro Truhelka

O PODRIJETLU ITELJSTVA GRKOISTONE VJEROISPOVIJESTI U BOSNI I HERCEGOVINI

(1941)
Prijelaz Turaka preko Bospora predstavlja sudbonosan dogaaj u povijesti jugoistone Europe, osudan ne samo za politiku konguraciju balkanskih zemalja, nego u nekoj mjeri i za etniku strukturu naroda, koji su dospjeli pod osmanlijsko gospodstvo. Problem osvajanja rijeile su pobjednike turske vojske, koje se istom sranou i oduevljenjem, koje je neko vodilo Aleksandrove vojnike da osvoje Aziju, prebacie preko Bospora, da osvoje Europu. Njima polazi za rukom svaki pothvat, jer pred sobom naoe izmodene ostatke bizantinizma, koji je izgubio sve vrline svojih helenskih i rimskih prea a sauvao samo njihove mane. Pitanje upravnog ureenja osvojenih zemalja rijeili su Turci na taj nain, da su vlastodrce dotadanjih uprava nemilice istrijebili ili protjerali, a dotadanji europski feudalni sustav zamijenili svojim, svojevrsno turskim, feudalnim ustavom, doim je mnoina ladanjskog naroda po selima ostala na djedovini, da ivi starim ivotom u slubi novih gospodara. Na taj nain ne bi zbog turskih osvajanja ni u Bosni dolo do dubljih etnikih poremetnja, a to ve s toga razloga, to Osmanlijama nedostaje svaka sposobnost za kolonizatorske pothvate veega stila, koji su jedino kadri da vremenom asimiliraju podjarmljeno narodno mnotvo. Zaprekom toj asimiliaciji bila je donekle i vjera, jer je novi, gospodujui razred bio islamski, a podjarmljeni ostao je i nadalje kranski. Nije bilo na korist osvajaima, da tu granicu izmeu vladajuih i podjarmljenih isturivanjem potonjih sami obore. im bi kranin preao na islam, postao bi ravnopravnim svakom Osmanliji, a to, bar u veem stilu provedeno, ne bi bilo nimalo korisno za osvajae, jer sami age i bezi bez raje ne mogu ivjeti, kao ni trutovi bez pela radilica. Zato je sve pria, to se govori i pie o nekom nasilnom isturivanju starosjedilakih gomila u Bosni. Zato se i deavalo, da se je ivotni prostor osmanlijskog naroda kudikamo bre irio, nego naseljavanje osmanlijske populacije, pa se toj nerazmjeri doskoilo institucijom ademioglana i kuloglana, to jest odabranih kranskih djeaka, koje su
119

odvodili u Carigrad, tamo poturili i odgajali u isto osmanlijskom duhu kao pomladak za janjiare i druge vojnike i dravne ustanove. Osim toga su mnoge istaknute osobe starih vladavina, da sauvaju imovinu i poloaj, dobrovoljno prelazile na islam, i tako se je arijskom krvlju pomlaivala turanska krv osvajaa, a ne obratno. Uza sve to je u sastavu etnike konguracije irih naslaga starosjedilaca dolazak Turaka na Balkan prouzroio velike perturbacije. Odmah iza prvih povorka osvajaa prelaze Bospor kako ve navedosmo na drugom mjestu prednjeazijski nomadi sa Turkmendaga, t. zv. Juruci, koji na planinskim panjacima Balkana nalaze povoljnije tlo za svoje nomadsko stoarstvo, negoli je ono u Aziji, te oni, kao suplemenici Turaka i s njima iste vjere, ubrzo sa tih ispaa, jajlaka i kilaka, protjeruju domae Vlahe i Cincare, koji su se od davnine bavili takoer stoarskim nomadstvom, te su sada primorani da sa svojom stokom sele u planine, do kojih osmanlijska vlast jo nije dospjela. Ovi Juruci zaposjedaju sve planine jugoistonog Balkana redom, dok ne stigoe do najsonijih panjaka na Babuni, Skopskoj Crnoj Gori i arplanini, gdje im kosovska bitka otvara irom vrata, a vlaki pastiri, protjerani od Juruka sa svojih djedovskih panjaka u Macedoniji, sele jatomice prema zapadu, te se sa svojim stadima prosue planinama Crne Gore i Hercegovine a s onu stranu Neretve Dinarom i njenim ograncima do mora pa i nekim otocima, gdje ive kao stoari nestalna boravita, danas ovdje, sutra ondje, kamo ih je ba upuivala narav planinskih ispaa. Po narodnosti ti su Vlasi Aromuni, t. j. potomci prearijskih pretpovijesnih Mediteranaca, koji su u mikensko doba na dvorovima svojih anakta dosegli vrhunac svoga kulturnog uspona, a onda podlegli Grcima, poslije Rimljanima, a u Srednjem vijeku slovjenskim osvajaima; ali su sauvali bitne osobitosti svoje rase, dobre i zle. Svoj prastari jezik su davno bili izgubili i zamijenili ga korumpiranim vulgarnim grkim ili latinskim, a ovaj potonji zovu romanskim. Zovu ih raznim imenima: Vlasima, Cincarima, Sarakaanima, Kucovlasima, a prihvaaju rado i imena naroda, meu kojima ive, te se zovu Grcima, Makedovlasima, Arvanitima, Bugarima i Srbima, i to priljubljivanje tuoj sredini tako je staro, da oba kronista, Komnen i Prokle, 1400., osvajaa Arte, Vonku zovu Serboarvanitobulgarovlahom, dakle upravo Pomoz Bog, arijo, na sve etiri strane!
120

U naim planinama ivjeli su ti doseljeni Vlasi u kolibama ili stanovima, a vie njih sainjavalo je jedan katun, komu je bio starjeina katunar ili premikur, te su oko svojih ispaa postavljali na zgodnoj uzvisini strae, da ih upozoruju na nenadanu pogibelj. Ta mjesta zvali su varde ili vardita, a to emo ime jo i danas nai vrlo esto u zemljopisnoj nomenklaturi planina, kojima su oni neko prolazili i pasli svoja stada. Prvi se Vlasi pojavljuju u Hercegovini koncem XIV. vijeka, a naroito jugoistoni kotari pune se vlakim katunima, koji u Zeti dadoe ime katunskoj nahiji. Uslijed naglog napredovanja turske ekspanzije novi doseljenici potiskuju stare sve dalje na zapad i sjever i u nevjerojatno kratko vrijeme pojavljuju se oni ve na nekim otocima u nezauzetoj Hrvatskoj, pa i u samoj Istri, gdje pod imenom ia (ujak) napuuju t. zv. iariju. I tako se u doonda isti hrvatski elemenat u Bosni u XV. vijeku uvlai novi, njemu po podrijetlu i jeziku posve tui, a da onda nitko ni slutio nije, koliko e to biti od osudne vanosti za razvoj narodnosnih prilika u Bosni. Ve u samoj macedonskoj postojbini bili su ti Vlasi djelomice slavizirani, a kako su bili pripadnici istone crkve, prozvali su i njih u novije doba Srbima, pa su tako oni, po narodnosti neslovjeni, kojima Duanov zakonik nije priznavao ni ravnopravnosti sa Srbima, te ih stavljao u isti red sa Arnautima, vremenom postali pionirima srpstva u Bosni. Oni su ak utjecali i na dialektne promjene, jer su jednu tip(ipi)no romansku jezinu osebinu, koja se moda osniva na posebnoj anatomskoj grai grla i uslijed koje izbjegavaju izgovaranje glasa h, nametnuli i Srbima, a u drugu ruku su u isto ikavsko jezino podruje unosili ijekavtinu, dok to narjeje u istonoj i junoj Hercegovini nije prevladalo. Taj proces bio je dodue dosta spor, a prve naseobine Vlaha priljubile su se ikavtini, te se na pr. katun Plijeske zove Pliske, a tragovi ikavtine meu njima sauvae se sporadino do nedavna, jer su im jo prije 25 godina potomci u Vukovskom, na istonom rubu kuprekog polja, govorili ikavtinom. Kako je sporo ova uzmicala, vidi se i po tomu, to su mjesni nazivi u jugoistonom podruju u popisu bosanskih timara iz god. 1711. jo isto ikavski, kao: Sutiska, Tintite, Meurije, Sirice, Stinica, Prisika, Osik, Plievina i Vrhrika. To priznaje, priopujui taj popis, i Vl. Skari, rijeima: Od Dabra i Foe u Hercegovini pa sve dalje k sjeveru, govorilo se tada (1711.) ikavski. Poslije je doao s juga nov etniki elemenat, koji je glas izgovarao kao je i ije, i to su bili ljudi niega reda, teaci i pasti121

ri, iji govor plemstvo, kransko a poslije i muslimansko, nije primilo, nego je i dalje govorilo kroz stotine godina ikavski. Pod pritiskom turskih provala dolo je ve prije kosovske bitke neto Vlaha, valjda iz trakih planina, u Bosnu, te se spominju i za banovanja Tvrtka, ali u mnoini doseljuju se tek iza kosovske bitke preko Sandaka i Crne Gore, te u jugoistonoj poli Hercegovine nastaje cijeli niz vlakih katuna, od kojih se u spisima dubrovakog arhiva spominju u razdoblju od 1393. 1437. uz ostale ovi vlaki katuni: Banjani, Burmazi, Bogdaii, Kraisalii, Grabii, Drpani, Vlahovii, Mirilovii, Maleevii, Dragovii, Nenkovii, Perutinii, Pliske, Ugarci, Dobreci, Vragovii, Vuihne, Zuri, Hlapci, Zakovo, a bez oznake katuna spominju se ee Vlasi Bobani, Bogani, Riani, Branisaljii, Burojevii, Boginii, Boljuni, Drobnjaci, Germanovii, Ivice, Kresojevii, Krstii, Kutlovii, Pilatovci i mnogi drugi. U kraju oko Stoca i abljaka bilo ih je koncem XV. vijeka ve toliko, da ga Turci prozvae Dnjim Vlasima te tu uredie posebnu upravnu vlast sa knezovima i vojvodama na elu. Ti Vlasi bili su, kako im imena pokazuju, u doba svoga doseljenja veinom slavizirani, te potjeu iz preteno slovjenskog kraja, iz Babune, arplanine i Skopske Crne Gore. Ovi Vlasi bavili su se u doba svoga dolaska iskljuivo pastirskim nomadstvom, a kada se stalno nastanie i okanie lutanja, bave se zemljoradnjom i periodinim nomadstvom a uz to kiridilukom ili ponosnitvom, i zato njihova naselja nalazimo skoro jedino u krajevima, koji ovoj grani privrede osobito pogoduju. Oni su u trgovaku bilancu Bosne unijeli znatnu pozitivnu stavku, jer su izvoznoj trgovini dobavljali svoje stoarske proizvode: kou, vunu, rasu, vlaki sir, maslo i suho meso, dakle robu, koja se je u Italiji mnogo traila, a kao ponosnici obavljali su svojim karvanima ili turmama velik dio prometa izmeu mora, Bosne i istonih zemalja Balkana; ali, u drugu ruku, oni su nanijeli zemlji i kasnijim koljenima neprocjenjivu tetu time, to su, da dobiju to vie panjaka, nemilice krili i saigali umu i time stvarali goleti. Ja drim, da su ba oni uzrok, da je u stanovitoj udaljenosti od mora umsko tlo pretvoreno u nerodni kr, i vrlo je napadno, da se rasprostiranje te goleti posve podudara sa onim podrujem, na komu su se najradije zadravali vlaki obani. Hercegovinu, Dalmaciju, Primorje i Liku nisu dakle iskrili Mleani, nego vlaki obani, iji potomci danas na toj goleti oskudi122

jevaju i gladuju; a da se poharana uma nikako ne pomladi, za to skrbe njihove koze, koje svaku mladicu, im iznikne, pobrste. Nakon ove prve, obanske invazije, za koje grkoistoni elemenat ulazi u veoj mjeri u Bosnu, slijedi ve u poetku turske okupacije druga, koju same vlasti organiziraju za vojnike svrhe, i to uslijed ustanove t. zv. vlakih luridija (luridi eakan). Kako su spahije i janjiari, kao najodliniji red turske redovne vojske, polazili na prvi poziv u rat, da se bore za islam, a im bi izvrili svoju zadau na ratitu, vraali se svojim kuama, da uivaju prihode i plodove svojih timara, zijameta i batina, trebalo je na granicama urediti posebnu stalnu graniarsku slubu. Gdje je bilo podesnih tvrava i gradova, postavljena je u njih stalna posada, a to su bili mustahfeza, a poglavari im muhazi ili kako su se radije zvali kapetani, svi od reda, kao i spahije, beratlije; ali irok otvoreni prostor izmeu pojedinih gradova trebalo je uvati posebnom pograninom vojskom, koja je tu, u gustim nizom nanizanim karaulama, palankama i ardacima, uvala strau, popravljala putove i drumove i osiguravala klance i prolaze. Tu pomonu vojsku sainjavali su iskljuivo Vlasi, dobavljeni isprva izdaleka: iz Smedereva, Vidina, Branieva i Timoke krajine, a poslije su ih novaili od naseljenih Vlaha. Za svoju slubu dobivali su luridije seoske posjede, za koje su plaali carskom hasu od svakog dima po jedan lur, t. j. zlatni dukat ili 83 srebrnih aki, a bili su osloboeni od desetine, haraa, poreza i nameta, koji su inae titali raju. Po 50 lurijskih kua inilo je jedan katun, komu je na elu katunar, premikur ili knez, koji je svoje ljude bubnjem sazivao na okup. Svaka peta kua morala je naizmjence na granici postavljati po jednog straara. Njihov vrhovni zapovjednik bio je sandakbeg, a na njegov dvor morao je svaki katun slati po jednog komornicu, koji naizmjence slui po 6 mjeseci, da bude veza izmeu sandakbega i katuna. Kao poasni dar davao je svaki katun sadakbegu godinje po dva ovna, po dva devreka, po dva sira i po dva konopca za ulare. Prava luridija uzakonjena su u posebnim kanunima vidinskom, branievskom i smederevskom, i po tim ustanovama organizirana je ta ustanova i u Bosni na vlaki nain (adeti eakanije). Kada je nakon kosovske bitke granica turske carevine pomaknuta do Drine, organiziran je kraj od Novog Pazara do Drine pod imenom Zapadnih Strana kao vojna krajina, a za njeno ureenje stekli su veli123

kih zasluga kao krajinici Paajigit, Ishakbeg, Isabeg i sinovi potonjega. Upravno sredite Zapadnih Strana bilo je isprva Skoplje, poslije Kruevac, a zapadna im je granica Drina, gdje su na dobivenim batinama razmjeteni sami luridije, te je po njima prozvan kraj uz istonu obalu Drine imenom Stari Vlah (Istari Eak), a bio je protkan vlakim naseljima tako gusto, da je ukupna svota, to su je jo ta sela davala u ime lurije i vlake baduhave, god. 1694. iznosila 18 tovara srebrnih aki. Kada su Turci pomalo zagospodarili jugoistonom Bosnom, premjeteno je sijelo krajinika u Fou, i sada tu nastaje novi niz lurijskih naselja, u zapadnom Podrinju; a koliko ih je bilo, moe se prosuditi po tomu, to je tu jo u XVIII vijeku bilo pojedinih malikana, koje su godinje davale prihod od 90.000 aki. Raunajui na dukat 83 ake, znai, da je tu bilo 1085 lurijskih batina. Sama Foa bila je tada carski has, a na ovakovim zemljama naseljavali bi iskljuivo luridije, koji porez plaaju u gotovu. O toj se je kolonizaciji sauvala i zanimljiva isprava iz ovoga doba (XV. vijek), koju sam naao u Dubrovniku i priopio u svojoj knjizi Historika podloga agrarnog pitanja u Bosni. To je katastralni popis zemalja oko ehotine, u Batevu dolu, Oraju, Muhoru, Dvoritu, Foi i dr., porazdijeljenih kolonistima, od kojih se imenice spominje njih 107, a uz svako ime dodan je opseg i kratki opis zemlje, koje su im ustupljene. Da su to bile lurijske zemlje, zakljuujem po tomu, to su se batine na carskom hasu izdavale samo na mukatu, a ne na desetinu. Kada su Turci 1463. osvojili gornju Hercegovinu i Bosnu do Vrbasa i Srebrnika, nastaje novi niz naselja u Zavru, Zaselju, Rateli, Jazvini, Hokovu, Draaku, Komiku, D. Skroboanima, Selitu, Trnovu, Gastralu, Popovu Mostiku, Piuloviima, Vrnici, G. i D. Crkvici, Predjelu, Sodnji, Tujrini, Ulogu, Presedlacu, Srednjoj Crkvi, Nevesinju, Cernici (Gackom), Bilei i Obodskoj. U Bosni, gdje je Vrhbosna (Sarajevo) postala sijelom sandaka, nastaju u to doba lurijske batine oko Duvna, Kongore, Varvare, Kopia, Jenjide (Varcara), Gornjeg ehera, Novog ehera, Vrhovine (Skender Vakufa), Trebuna, Crepanjske, Karaule gore, Vrma, Ceribake i po Biru diljem srebrnike granice. Kada su Turci 1471. osvojili donju Hercegovinu, a godinu poslije i Neretvansku krajinu, i u Mostar prenijeli sijelo krajinika, nastaje i tu niz lurijskih naselja oko Risna, Novog, Stoca (sela), Vidovske (grada Sto124

ca), Lubinja, Hrasnog, Boljuna, Raspia, G. i D. Polja, Vardine gromile, Koteza, Gabele, Trebinja i Mostara. Kada su konano Turci poslije mohake bitke osvojili obje banovine Jajaku i Srebrniku, i bosansku krajinu na sjeverozapadu (1528.), pomie se lurijskim batinama protkana granica jo dalje na sjever i zapad, te nalazimo ovakova naselja kod Zmijanja, Omarske, Dubice, Novske Bekije, te 79 batina u kobakom kadiluku i napokon u Oraju na Savi. I tako presijecaju Bosnu etiri prilino paralelne vlake zone, koje teku pravcem od sjeveroistoka k jugozapadu, a svaka od njih obiljeuje po jednu etapu u povijesti osmanlijske ekspanzije prema sjeverozapadu i u povijesti vlake kolonizacije u Bosni. Dukati, koji su se u ime mukate pobirali od lurijskih batina, i porezi pod imenom baduhava eakan (vlake baduhave), pripadali su carskom hasu, t. j. samom sultanu. On ih je isprva pobirao po posebnim mefkufdijama, kojiput ih preputao sandakbezima ili kojem drugom dostojanstveniku, koji bi ih pobirao posebnim eminima, a kasnije je sultan te prihode kao malikanu davao u zakup posebnim zakupnicima. Ovakav zakup zvao se iltizam, a zakupnik multezim. Vlake zemlje prelazile su sa slubom od oca na sina, a kada bi zemlja i dola u druge ruke, uivala je uvijek iste polakice, koje su uz nju vezane. I tako se deavalo, da bi svaki put, kad bi se dravna granica pomakla naprijed, a stara se granica naputala i straarska sluba na njoj postala nepotrebna, te zemlje ostale u rukama dotadanjih vlasnika, koji su ih, ako bi ostali na mjestu, nesmetano uivali. Ako bi poli na novu granicu i tamo dobili novu batinu, mogli su staru prodati, te bi ona prelazila u druge ruke, a kupci bi postali pravouitnici povlastica, vezanih uz ove mukate, iako nisu morali obavljati straarske slube, osim onoliko, koliko je potrebno za uzdravanje putova i prolaza. Svoj pravni znaaj sauvale su ove zemlje neokrnjeno dalje, porezne polakice ostale su i dalje na snazi, dapae kada se poelo raznim avarizima namicati potrebna sredstva za izvanredne potrebe vojske i mornarice, bili su luridije osloboeni od tih nameta, te bi ako bi se od njih trailo kao Varvarani 1676. i 1697., slali utok Porti, koja bi im ponovno potvrivala stare povlastice i oprost od ovih nameta. Tek u XIX. vijeku pokuavalo se, isprva zaobilaznim putem, dokidati ove povlastice. Prvi, koji je to pokuao, bio je Alibeg Stoevi, koji je Porti predloio, da se mukate nekih pobunjenih hercegovakih begova u Novoselu, Hrasnom, Gabeli
125

i otale prema Gackom zaplijene i pretvore u desetinu, a ti prihodi da se razdijele na tri zijameta od po 30.000 aki i podijele sinovima i blioj rodbini Alibegovoj, to je Porta 1833. odobrila uz uvjet, da posjednicima lurskih zemalja vrate muadelu, t. j. nastupninu, to su je platili za te zemlje. Nakon 18 godina, kada su uslijed tanzimata sekularizirana sve lena, dokinuta su i lurijska, te je mukata zamijenjena desetinom za Omerpae Latasa (1851.). Kao to je sva kupoprodaja iftluka postala tek onda pravomona, kada bi spahija za to izdao tapiju ili marifetnamu, morao je u sluaju alienacije lurske batine tu tapiju izdavati multezim, kao zakupnik malikane, a te tapije najsigurnije su isprave, po kojima se mogu takorei u stopu pratiti pojedine etape ove vojnike vlake kolonizacije, i ovo malo podataka, to sam ih netom iznio, crpljeno je ba iz ovakovih tapija, i predstavlja samo mali dio grae, koja bi mogla posluiti za potanje prouavanje ovog pitanja. Razumljivo je, da je ustanova luridija uvelike pogodovala irenju grkoistonog ivlja u Bosni, s kojim usporedo ide uzmicanje katolikog, jer su Osmanlije uvijek bili neskloni a prilikom upravo neprijateljski raspoloeni prema hrvatskim starosjediocima katolikog vjerozakona. U doba prije fetha (osvojenja) postoje u Bosni mnogi franjevaki samostani, a vaniji su meu njima bili: Mileevo, Srebrnica, Zvornik, Olovo, Modria, Gradovrh, Visoko, Konjic, Sutiska, Kreevo, Fojnica, Rama i Imotski. Od ovih su prva tri propala u vrijeme turske zapreme 1463., te se fratri razbjeae, a narod, lien svojih duhovnih voa, ili se je razbjeao ili se iznevjerio te preao na islam, a poslije, pod pritiskom grkoistone promibe, i na grkoistoni obred, i tako je dolo, da u istonoj Bosni da ne govorimo o glasovitom Mileevu ili o Srebrnici, gdje je bio najglavniji, za bosansku provinciju Argentinu eponimni manastir katolikih Hrvata nikako i nema; ali da ih je neko bilo, svjedoi antropoloka injenica, da je u istonoj Bosni i meu grkoistonjacima svjetlobojna kompleksija znatno jae zastupana, nego inae. Namjesto odbjeglih kmetova nastanie age i bezi na opustjele iftluke kmetove iz Srbije i Crne Gore, i tako postaje istona Bosna prvom etapom naseljavanja srpskim iteljstvom. Taj proces kolonizacije iz Srbije i Prekodrinja odvija se od konca XV. i teajem XVI. vijeka, a ojaava osobito odonda, kada su patrijarha i vladika od Porte dobili pristanak, da ire propagandu Bosnom i da grade crkve i manastire.
126

Na podruju, to ga zaprema trokut od Drine do Neretve i mora a na sjeveru do Save, u Srednjem vijeku nema apsolutno nikakovih podataka, da je tu postojala bilo koja grkoistona crkva ili manastir; samo s onu stranu Neretve u Humskoj Zemlji, koja je neko prolazno potpadala pod suverenitet srpskih kraljeva, postojale su crkve u Trebinju i manastir u Stonu. Ovaj potonji su 1333. Dubrovani, postavi kupnjom vlasnici Stona i Rata, sekularizirali, a kalueri odselie u Jerusalim. Kao najstarija crkva u istonoj Bosni postojala je s onu stranu Drine ona u Dobrunu, a to se tie one u Goradi s ovu stranu Drine, za koju natpis veli, da ju je 1442. sagradio herceg Stjepan, ustanovljeno je, da se tu radi o apokrifu, jer su se falzikatoru potkrale dvije krupne pogreke: prva, da se za utemeljitelja crkve izdaje najgorljiviji pataren onog doba, a druga, da se vojvoda Stjepan Vuki u godini 1442. zove hercegom, doim je on herceki naslov dobio est godina kasnije. Premda je i pastirskom i lurijskom kolonizacijom pod kraj Srednjega vijeka i u prvim desetljeima osmanlijske invazije dolo mnogo ivlja grkoistonog obreda, izgleda, da ni vlaki obani ni vojnici luridije nisu ba mnogo marili za neku crkvenu organizaciju, pa zato u to doba u Bosni izmeu Drine, Neretve i Save nema ni traga bilo kojoj crkvi toga obreda niti se u ispravama spominje bilo koji kaluer, pop ili vladika. ak i vjenanja grkoistonjaka (pravoslavaca) u pojedinim gradovima obavljaju se, kako to dokazuju sauvani suvremeni sidili iz ovoga doba, na meemi pred kadijom, to sigurno ne bi bilo, da je bilo crkava i popova. Prve grkoistone crkve i manastiri grade se u Bosni tek u drugoj poli XVI. vijeka. Onda je nastao u istonoj Bosni niz manastira: Tamna, Ozren (1577.), Papraa i Lomnica (1579.), svi u isto doba i jamano sagraeni od istih majstora. Vjerojatno je u to doba sagraena i crkva u Goradi, koju je neki domiljati kaluer antedatirao, a malo kasnije sagraena je crkva i u Sarajevu, kamo je tek 1717. mitropolit Melentije Milenkovi prenio sijelo eparhije, prozvane dabrobosanskom. Uporedo sa jaanjem populacije pripadnika istone crkve u istonim krajevima ide nazadovanje hrvatske katolike. Dok je Porta u protuslovlju sa svojom dotadanjom praksom doputala grkoistonjacima zidanje novih crkava, katolicima se ine, protivno zakonima, najvee zapreke, da popravljaju postojee crkve; dok se i u Hercegovini grade novi grkoistoni manastiri, kao Dobrievo, Tvrdo, Zavala i itomisli, u Bosni
127

propada jedan fratarski manastir za drugim, te im je konano broj spao na cigla tri: Sutisku, Kreevo i Fojnicu. Uzmicanje katolikog elementa dobiva upravo katastrofalne dimenzije nakon poraza Osmanlija pod Beom 1683., nakon pada Budima (1684.) i nakon osloboenja Slavonije, kada Turci u paninom strahu bjee iz Ugarske i Slavonije u Bosnu te svu krivnju za svoje poraze svaljuju na bosanske katolike, jer da oni uruju sa bekim cesarom. Progoni, zlostavljanja i globljenja katolika su na dnevnom redu, a fratarske kronike pune su u to doba gorkih jadikovki, crtajui zulume i potvore svojih neprijatelja; a kada su 1697., uslijed provale principa Eugena do Sarajeva, panika i anarhija dosegle vrhunac, bojei se progona, prijee na povratku principa s njima 20.000 katolikih obitelji u Slavoniju, da se tamo nasele. Osim toga su fratri u sjeveroistonoj Bosni organizirali manje skupine iseljenika, te Fra Andrija prevede preko Save Duboane, Fra Mijo Veliane, Fra Ivo Seonianin Majeviane, Fra Juro Zgoanin Seoniane, a Fra Juro Turbi Kozmadince. Slian val iseljenitva prouzrokovala je 1717. i neuspjela ekspedicija generala Petraa na Zvornik, kad opet prijee mnogo naroda u Slavoniju, a na opustjela sela i iftluke naselie Turci grkoistonjake kmetove, koji odonda u sjeveroistonim krajevima predstavljaju veinu. Sumnja u vjernost katolika ponukala je Portu na nove mjere, te je pekom patrijarhi dala ferman, kojim se u Bosni podvrgavaju njegovoj jurisdikciji zimije. Tim se imenom slubeno oznauju svi kranski podanici u turskoj carevini, bili oni rimskog ili grkog obreda, za razliku od stranih krana, kaura. S tim fermanom doe patrijarha u Bosnu, da podini katolike, i to ne toliko iz prozelitskih, koliko iz isto materijalnih pobuda, jer istim fermanom dobiva pravo da pobire t. zv. Bradarinu, t. j. od svakog popa ili kaluera po jedan dukat, a od svake kranske kue po 12 aki godinje u ime patrikluka, dok se isti prihod odobrava mitropolitima u ime mitropolitluka. S tim fermanom doe patrijarha 1661. u Livno, ali ga tu stie zla kob. Livnjaci ogoreni radi pokusa, da ih netko prevede na grki vjerozakon, skoie na noge i oboruani kamenjem i kolcima navalie na meemu te je razorie, a patrika ili paara, kako ga prozvae, iznese iz nje jedva ivu glavu. On utee u Banju Luku, gdje je onda bio valijin divan, i tu pozva fratre na murafu. Meutim on izgubi parnicu, jer su fratri protiv njegova fermana iznijeli ahdnamu, to je sultan Mehmed Fatih 1463. na Milodraevu polju dao Fra Anelu Zvizdoviu i njom katolicima zajamio vjersku slobodu, a sud je sudio,
128

da je ahdnama prea i jaa od svih fermana, koji su kasnije izdani. Jo je gore sree bio patrika 1669., kada je s istim zahtjevima doao u Sarajevo te tuio fratre, jer ga je u meemi usred rasprave od uzbuenja udarila kap, te ga sakata odnesoe, a jednog od njegovih pratilaca osudie radi neke trabine na veliku globu. G. 1697. obnovi tadanji patrijarha taj pokus i pozva fratre u Sarajevo na sud; ali vas sarajski latinluk skoi na noge i krenu u deputaciju valiji Mehmedpai, koji im obea pravdu i zatitu. Na sudu bi tuba i ovaj put odbijena. Uza sve to borba za bradarinu se i u poznijim vremenima ponavlja. God. 1779. pokuava hercegovaki mitropolit da podloi katolike kadiluka Trebinje, Blagaj, Mostar, Ljubuki i Duvno; ali je na sudu i on odbijen kao i mostarski vladika, koji je 1781. pozvao fratre mostarskog kadiluka na sud radi iste stvari. Kako se vidi, u povijesti kolonizacije Bosne doseljenicima grkoistonjacima moemo razlikovati tri faze: pastirsku, lurijsku i seljaku na onim zemljama, koje su opustjele uslijed katolike emigracije, a s ovom potonjom ide uporedo i crkvena promiba, koja je isprva anacionalna, jer je vie sveenstvo mahom fanariotsko, a nie veim dijelom; ali vremenom, poistovjeujui istonu crkvu (pravoslavlje) sa srpstvom, ona postaje glavnim organizatorom srpskog nacionalizma. Na pravo podrijetlo ovih doseljenika upuuju nas i stara njihova porodina imena, ma da su ona sauvana u malom broju, jer su u Bosni i ta imena zamjenjivana patronimikonom, izvedenim po oevu imenu, zvanju ili zanimanju, ili hipokoristikonom po njegovu zaviaju, a vrlo esto i nadimkom, koji su im nadijevali njihovi suseljani. Ipak meu potomcima doseljenih Vlaha ima mnogo porodinih imena sauvanih iz doba njihovih seoba. Od velike mnoine imena evo nekoliko najznaajnijih: Banjani, Balac, Bilbija, Boban, Bokan, Banduka, Bencun, Belen, Bender, Besara, Bovan, okorilo, Darda, Doman, Dreo, erman, Gac, Gala, Jarakula, Kalin, Keelj, Keser, Koo, Kalaba, Kokoru, Kosor, Lopar, Macura, Mataruga, Paen, Palavestra, Punja, Rian, ola, olaja, abat, urla, atra, kipina, pira, Tubin, Taor, Tintor, te konano razni Kecmani, ikmani, Toromani, umani, Karani, urlani, Servani. Sva ta imena skroz su neslovjenska i nehrvatska, a mogao bi ih protumaiti samo dobar romanista; ali se i ona slaviziraju u novije vrijeme nastavkom i ili ovi, evi.
129

Svi ti naseljenici pripadaju iskljuivo seljatvu, te ive, ukljuivi amo i kaluere i popove, preteno na selu; ali uz njih valja spomenuti jo i etvrtu skupinu doseljenika, koja se je nastanila po varoima i kasabama. To je brojno slabija ali privredno kudikamo jaa invazija arijskih Vlaha, kathexochen Cincara, koji su se ve u svojoj pradomovini izdigli nad svoje seoske sunarodnjake i pastire i tamo postali vaan trgovaki i obrtniki imbenik, te su u Moskopolju, Blaci, ipiski, Satitu i drugdje osnovali vana trgovaka sredita i doli do velikog blagostanja. Oni nisu bili nikada zemljoradnici, a svoj ver sacrum slali su na gurbet na sve strane kao pealbare i torbare, gdje su se bavili raznim zanatima, trgovakim i obrtnikim poslovima. Oni su handije, mejhandije, kalajdije, kujundije, duneri, terzije, abadije, simitdije, a uz zelenatvo bave se i svakim drugim poslom, koji sa malo muke nosi dobru korist; a kako su bili radini, umjereni i prekomjerno tedljivi ta ime Cincar postalo je sinonim za krticu sticali su imetak, koji je znao dosei veliku vrijednost. Prvi narataji ovih arinskih Cincara govore meusobno i u kui vlakim jezikom, a u nekim esnama (cehovima) posebnim banjalakim sujezikom; ali kako posluju na sve strane, a osobito kao posrednici doputene a koji put bome i nedoputene trgovine izmeu Austrije i pojedinih turskih pokrajina, nauili su osim turskog bugarski, grki, arnautski, srpski i hrvatski, ve prema tomu, u kojoj sredini ive i posluju. U treem koljenu zaboravljaju svoj materinji jezik i zamjenjuju ga jezikom svoje okoline. Kada se okane pealbe i torbarenja te gospodarski ojaaju, oni se stalno nastanjuju u varoima i ive kao arijske gazde, te u sarajskom Talihanu, na mostarskoj i banjalukoj ariji vode glavnu rije. Znaaj i duh ovih varokih Cincara prikazao je upravo fotografski vjerno Jovan St. Popovi u svom Kir Janji i dao njime njihovu sliku trajne vrijednosti, a podrijetlo, ivot, migracije i socijalno im znaenje prikazao je u novije doba svestrano i obrazloeno dr. D. J. Popovi, a to je tu reeno za srpske i austrijske Cincare, vrijedi i za bosanske, koji u prolosti i danas igraju istu ulogu kao oni u Beogradu ili u vanijim trgovakim mjestima bive monarhije. Potomci torbarskih i arijskih Cincara su u Bosni dodue malobrojni, ali je njihov udio u privrednom i drutvenom a kasnije i u politikom ivotu bio preve znatan, a da bismo ih mogli mimoii u skupnom prikazu njihove doljake skupine.
130

Prema dosadanjem razlaganju moemo u procesu naseljavanja Bosne iteljstvom grkoistone vjere meu hrvatske njezine starosjedioce i na njihova mjesta razlikovati etiri bitno razline faze: 1) vlako-obansku, kad u gomilame ulaze Vlasi kao nomadizirajui pastiri; 2) vojniko-seljaku kolonizaciju, provedenu uslijed luridijske krajike organizacije, po narodnosti takoer vlaku; 3) kmetsku kolonizaciju na zemljitima naputenim uslijed progona katolikih starosjedilaca, s kojom ide uporedo grkoistona vjerska promiba, koja nastoji starosjedioce katolike prevesti na istoni obred i podvri ih pekoj patrijariji; 4) doseljavanje Cincara u trgovake gradove i kasabe, koji vremenom ine jezgru grkoistonog trgovakog i obrtnikog stanovnitva...229

229

iro Truhelka, O podrijetlu iteljstva grkoistone vjeroispovijesti u Bosni i Hercegovini. U: Studije o podrijetlu. Etnoloka razmatranja iz Bosne i Hercegovine. Izdanje Matice Hrvatske. Zagreb 1941, str. 29-43. O ovoj problematici izdana je i Truhelkina knjiica /bez oznake njega kao autora/ pod naslovom Hrvatska Bosna (Mi i oni tamo.) Pretampano iz Hrvatskog Dnevnika. Naklada urednitva Hrvatskog Dnevnika. Sarajevo, 1907, str. 57. Usp. i iro Truhelka, O porijeklu bosanskih muslimana. Hrvatska smotra (Zagreb), II/1934, 7, str. 249-257. 131

Prof. dr. Rudolf Horvat

DOLAZAK BUNJEVAKIH HRVATA U BAKU

(1944)
Baka je u 16. stoljeu (zbog turskih pustoenja god. 1526. i 1527.) bila slabo naseljena. To nam kazuje suvremeni pisac Antun Vrani (Verantius), koji je god. 1553. po Dunavu plovio u slubenom poslanstvu. Stari brodar Srbin, koji je Vrania vozio u lai, ree mu, da je prije muhake bitke (god. 1526.) u jednom bakom selu stanovalo vie ljudi, nego li ih danas stanuje u 30 sela. Nije dakle udo, to su Turci, kao baka vlastela, nastojali, da se u Baku dosele krani iz drugih krajeva turskih. Tu su u prvom redu mogli raunati na takove itelje, koji stanuju u neplodnim krajevima, poimence u Dalmaciji i Hercegovini. I zaista vidimo, da se sredinom 17. stoljea u Baku doselie Dalmatinci. Prve podatke o njima nalazimo u rukopisu poviesti franjevake provincije, koji se uva u Gyngysu. Tamo naime stoje zapisane ove biljeke: Godine 1657. alju se neki Dalmatinci u Segedin na kole. U Segedinu nareuje se sveenik za Maare i Dalmatince. Godine 1660. alju se u Segedin na nauke klerici, veinom Dalmatinci. God. 1668. alje se u Segedin sveenik, koji e propoviedati Maarima i Dalmatincima. Iz ovih biljeaka jasno razabiremo, da su tada u Segedinu uz Maare stanovali i Dalmatinci. To nam potvruje takoer ljetopis franjevakog samostana u Segedinu. Tamo je naime za godinu 1713. zabiljeeno, da je veliki rtvenik u franjevakoj crkvi bio podignut trokom Dalmatinca Jurja evarca. Nekako istodobno s Dalmatincima dooe u Baku i prvi Bunjevci. Oni stanovahu prvobitno u Hercegovini oko rieke Bune, po kojoj su i svoje ime dobili. Buna izvire kod Blagaja iz golemih peina, u kojima se sabiru vode iz raznih ponornica, pa takoer i voda rieke Zalomske. Odmah pri svome izvoru tjera Buna mlinove. Dalje protjee Buna kroz Blagajsko polje, te iza kratkog tieka utjee u rieku Neretvu kod oveeg sela Buna. Ovo selo nalazi se juno od grada Mostara, od koga je udaljeno dva sata hoda. (Povrh toga sela Buna stoje ruevine grada Bona, koji je postojao ve prije 1.000 godina). Poto je tamonja okolica odvie kamenita i krevita, ne prua poljodjelcima dovoljno prilike za gospodarski
133

napredak. Bunjevci su pak uviek bili veoma plodni, te se narod neprestano mnoio. Kad nije bilo dovoljno zarade i hrane kod kue, obiavahu se Bunjevci seliti u druge krajeve. Mnogi se odselie u blinju Dalmaciju oko Metkovia, gdje su plodna polja. Neki pooe u Hrvatsku, gdje i danas mnogobrojni Bunjevci stanuju po selima u Lici, Krbavi i Podgorju. Napokon se mnogi Bunjevci dadoe svakako znanjem i privolom turskih oblasti na put u daleku, ali zato veoma plodnu Baku. Spomenuti ve rukopis, koji se uva u franjevakom samostanu u Gyngysu kae, da je ove Bunjevce dovelo 18 franjevaca, koji pripadaju franjevakoj pokrajini Bosansko-argentinskoj (srebrnoj), dok su duhovnu pastvu u Bakoj vrili franjevci pokrajine Salvatorove (Spasiteljeve). Spomenuta biljeka u rukopisu glasi doslovce ovako: Takozvani Bunjevci, voeni po 18 otaca reda sv. Franje, veim su dielom nadoli iz Bosne (pod kojom se tada razumievala i Hercegovina, dapae i Slavonija), a manjina iz Dalmacije. Jedni se nastanie u Subotici, na mjestu dananjeg samostana, gdje je bila tvravica kao rimski castellum, a drugi se preselie u Segedin. U njihovoj pratnji nadoli franjevci vratie se naskoro u Bosnu do jednog otca Anela arevia. Ali jer poglavica salvatorijski nije trpio, da se u Subotici nastane franjevci drave Bosansko-argentinske, to se u Bosnu morao vratiti i Aneo arevi, im su neki Salvatorijanci nauili bunjevaki jezik. Mnogi od ovih Bunjevaca, koji su doli u Baku, ostavie u Hercegovini svoje roake i kumove. Tako nisu meu njima bile prekinute sve veze, premda je Baka veoma udaljena od Hercegovine. Prolazila su ljeta i desetljea, a Bunjevci se u Hercegovini tako razmnoie, da ih je bilo toliko, koliko i prije one seobe. Trebalo je dakle pomiljati na novu seobu, ali opet u Baku, gdje su ve boravila braa njihova. Ovu je seobu samo pospjeio nov politiki poloaj u naim krajevima. Maarski velika grof Tekeli digne bunu godine 1672., da on postane kraljem mjesto nesposobnog kralja Leopolda I. Turski sultan Muhamed IV. podupre Tekelija, te krene s velikom vojskom na Be. Veliki vezir Kara Mustafa stigne 7. lipnja 1673. u Osiek, gdje je sultan s Turcima preao Dravu. Ve 17. sienja obkolie Turci Be, iz kojega je pobjegao car i kralj Leopold s mnogo stanovnika. Be je junaki branio grof Guido Starenberg, dok nisu u pomo stigli poljski kralj Ivan Sobjeski i njemaka vojska, koju je vodio Karlo Lotarinki. Tako doe pred Beom do strahovite bitke, u kojoj Turci budu hametom potueni 12. rujna 1683.
134

Glas o toj pobjedi pobudio je u srdcima kranske raje sladku nadu, da e se sada moi osloboditi izpod turske vlasti. Hrvati se dignu u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, te ponu tjerati Turke. Istodobno je carska vojska sretno ratovala u Ugarskoj, gdje je 2. rujna 1676. pao i Budim. Odmah iza toga nastavi vojvoda Ljudevit Badenski osvajati turske tvre izmeu Drave i Dunava, dok je bavarski izborni knez Maksimilian Emanuel preuzeo zadau, da iztjera Turke iz gradova izmeu Tise i Dunava. Tako je carska vojska na jesen godine 1686. i na proljee godine 1687. zauzela turske tvre: Segedin, Peuh i Kapovar, dok su Turci drali jote: Temivar i Veliki Varadin u Banatu, a Stolni Biograd, Siget i Kanjiu izmeu Drave i Dunava. Mnogi Turci iz Bake pobjegoe u Banat i Sriem. Baka je ve sada postala nekim sreditem, jer se odavde mogla odvaati hrana za kransku vojsku, te se iz Bake moglo ratovati na sve strane: prema Banatu, Sriemu i Slavoniji. Bavarski izborni knez Maksimilian Emanuel nalazio se u svom taboru kod Sizara u Bakoj, kad li pred njega stupie 9. srpnja 1687. neki Bunjevci, koji mu stavie ovu ponudu: iz Turske hoe da se u Baku presele brojni katolici, pa mole dozvolu, da smiju podii tri palanke (tvrice), u kojima bi stanovali. Malo poslije toga dooe pred Maksimiliana Emanuela bunjevaki izaslanici: Dujam Markovi i Juro Vidakovi, te ga zamolie, neka dozvoli, da se iz Turske u Baku preseli 5.000 Bunjevaca, koji e opustoene tvravice popraviti i u njima se nastaniti. Bunjevci mole, da im se dadu zemljita za obraivanja i prehranu, ali za uzvrat obeavaju, da e se u svako doba protiv carskih neprijatelja boriti pod zapovjednitvom njemakoga generala. (Registratura broj 43. u carskom arhivu u Beu). Maksimilian Emanuel upravio je ove molbe ratnom vieu u Beu. Tamo se o tom razpravljalo na sjednici 31. kolovoza 1687. Poto je caru Leopoldu za nastavak rata s Turcima trebalo mnogo vojske, uvaio je ovu molbu, jer je razabrao da bi od ovih 5.000 dua mogao dobiti od prilike 1.500 vojnika. Zato je ratno viee odgovorilo Maksimilianu Emanuelu odnosno njegovu generalu Caraf, neka Bunjevce naseli u Segedinu, Subotici i Baji, gdje smiju nanovo podii tri tvre. (Registratura broj 11. i 12.). Meutim je 12. kolovoza 1687. kod Haranja u Baranji dolo do velike bitke, u kojoj je Karlo Lotarinki potukao velikog vezira. Brzo iza toga pobjegoe Turci iz preostalih tvra izmeu Drave i Dunava.
135

Istodobno se primicala hrvatska vojska pod vodstvom Ivana grofa Drakovia slavonskom Podravinom prema Osieku, te je zauzela sve turske tvre a 30. rujna i Valpovo. Turci se u Osieku tako uplaie, da su po noi pobjegli, ostavivi u tvri 52 topa, mnogo hrane i ratne spreme. Hrvati uu 29. rujna bez odpora u Osiek, gdje se je 5. lipnja pjevala sveana misa zahvalnica. Kao iz zemlje pomole se narodni junaci u Slavoniji, na elu im franjevac Luka Ibriimovi. Mukotrpna raja osvoji gradove: Pakrac, Bielu Stienu, Cernik, Sira, Kamengod, aklovac i Kraljevu Veliku. Drakovi i Dnenwald zauzmu Orahovicu, a Turci iz Poege uteknu u Gradiku na Savi. Istodobno je grof Aspremont zapovjednik Osieka, bez odpora zaposjeo akovo, Erdut i Vukovar. Tako se eto jo iste jeseni g. 1687. izpod turske vlasti oslobodila ciela srednja Slavonija. To je Bunjevcima olakalo njihovu seobu iz Hercegovine u Baku. Imajui dozvolu od ratnog viea mogli su Dujan Markovi i Juro Vidakovi bez zapreka putovati kroz Slavoniju od Save do Dunava. Oni su taj put uinili valjda teajem mjeseca listopada ili studenoga, jer 1. prosinca 1687. nalazimo Bunjevce ve u Subotici. Prvi Bunjevci, koji su iza 1. prosinca 1687. ubiljeeni u Matice roenih, vjenanih i umrlih, nose prezimena: Pareti, Bilogrivi, Grubii, Kubatovi, Vukovi, Merkovi, Dumenti, Tendarevi, Vojni, Raji, Miljkovi, elmi, Sui, Juri, Pastrovi, Kuli, Plevi, Mamui, Ivkovi, Tovari, ii, Storinkovi, Derti, Ivoevi, Gostirovi, Goreti, Hajdukovi, Kiperi, Sindeti i Ukrajinovi. Duhovnu pastvu vrili su domai franjevci, meu ostalima Bunjevac Jeremija Guganovi, koji se je prije 1660. rodio u Ludou, te Bunjevac Bartol Benjovi.230

230

Rudolf Horvat, Dolazak bunjevakih Hrvata u Baku. Klasje naih ravni. Zagreb, prosinac VI/1944, broj 1-2, str. 3-5.

136

Josip Smodlaka

DALMACIJA I HRVATI KROZ VJEKOVE

(1952)
II Na izmaku Srednjeg Vijeka Hrvati su, kako smo vidjeli, bili homogen slovenski narod, s jezikom opeg slovenskog tipa. Od njihove prvobitne plemenske drave bili su otpali krajevi istono od Prologa i juno od Cetine, u kojima se plemstvo, dobrim dijelom bogumilsko, voljelo prikljuiti Bosni nego se pokoravati katolikim kraljevima Ugarske i Hrvatske. Srce ove, donekle smanjene, srednjevjekovne Hrvatske bila je jo uvijek dananja sjeverna Dalmacija, koja se i zvala Hrvatskom, jer je ime dalmatinsko odavna, a kako se inilo, i za uvijek, bilo odavde iezlo. Ovo stanje nije dugo potrajalo. Sve je to odmah u poetku Novog Vijeka prevrnula strahovita turska najezda. Nakon to Turci pregazie Bosnu, oni se svom silom oborie na Hrvate te, uprkos dugom i ogorenom otporu hrvatskog plemstva, osvojie najvei dio Hrvatske. Pod Turke pade istona polovina Slavonije i skoro itava plemenska Hrvatska, na vie mjesta sve do mora. Ovaj dio nekadanje rimske Dalmacije zadesi sada ista katastrofa koju je prije hiljadu godina pretrpjela ta stara pokrajina. Kao da se ponovila historija, ova zemlja bi opet pretvorena u divlju pusto i garita, i u najveem dijelu ostade skoro sasvim bez ljudi. Stanovnitvo, ukoliko nije bilo poubijano ili odvedeno u roblje, razbjeglo se od straha pred okrutnim neprijateljem na sve strane. Kao nekad, tako i sada, bjealo se na otoke i u utvrene gradove, ak i preko Jadrana u Italiju. Drugi Hrvati, kao vraajui se putem svojih zakarpatskih pradjedova, udarie na sjever te naoe novi zaviaj u Gradiu (zapadnoj Ugarskoj), u Donjoj Austriji, Moravskoj i zapadnoj Slovakoj, gdje su njihovi potomci dobrim dijelom do danas sauvali svoj jezik i ime hrvatsko. U uoj Hrvatskoj staro stanovnitvo se odralo samo u sjeverozapadnom okrajku, pa na otocima i u primorskim gradovima, koje Turci ne mogoe da osvoje. U opustjele hrvatske krajeve naselie se novi ljudi. Isprva to bijahu Turci zapravo potureni Bonjaci sa svojim kmetovima, a kad Turci
137

bjee izagnani, nagrnue u skoro pustu zemlju mase uskoka, prebjega, preseljenika koji su, bjeei od Turaka ili probijajui se kroz turske redove, dolazili iz Bosne, Hercegovine i jo daljih balkanskih zemalja. Slian ivalj naselio je i kraj oko Bia koji je ostao pod Turcima, a sve do 19tog vijeka bijae poznat u geograji pod imenom Turske Hrvatske. Ovi balkanski doseljenici bili su primitivni ljudi, vie stoari nego ratari, a svi za nevolju ratnici, koji u dugotrajnom vojevanju bijahu postali jo suroviji. Oni su bili openito nazivani Vlasima, pod kojim imenom su sada prolazili ne samo potomci stoara rumunskog porijekla, podavno jezino poslovenjeni, ve i mnogi Sloveni koji su se za vrijeme turske pogibije bili s njima smijeali i asimilirali. Vlasi donijee u Hrvatsku novi jezik i svoje tokavsko narjeje. Ono je Hrvatima bilo neobino naroito zbog otrog reskog naina izgovaranja prvih slogova u rijeima, dok su se slijedei slogovi sve to slabije izgovarali, a kraj rijei skoro sasvim gutao. Pored toga Vlasi su u govoru stalno prebacivali udar glasa za jedan slog naprijed, pa se s takvim izgovorom i naglaavanjem rijei njihov govor razlikovao ne samo od hrvatskoga, nego i od drugih naih starih narjeja, koja su se govorila u Bosni, i jo se govore u dijelu Crne Gore i junoj i istonoj Srbiji. Taj njihov nain govora bio je jednako tu i ostalim slovenskim jezicima. Stari Hrvati, kojima se ovaj inae jedri i zvonki govor nije sviao, nisu mogli slutiti da e taj vlaki jezik, kako su ga oni nazivali, jednom postati knjievni jezik i za njihove potomke. Veina doseljenih Vlaha pripadala je istonoj crkvi, ali je bio znatan i broj katolika, koji su se zvali i drugim imenom: Bunjevci. Ovi posljednji, koji su takoer govorili vlakim jezikom bili su ikavci kao i Hrvati, pa poto bijahu i iste vjere, oni im se sve to vie pribliavahu te se najzad stopie s njima u potpunu narodnu cjelinu. Pravoslavni Vlasi, naprotiv, malo su se mijeali sa Hrvatima, pa tako mogoe da mnogo due odre svoje osobine. Jedni i drugi bjee s vremenom nazvani, kako to obino biva, i imenom zemlje u kojoj se nastanie. Tako su se sad pod imenom Hrvat razumijevali i Hrvati starinci i svi vlaki doseljenici, veinom pravoslavni. Ovo vidimo iz Vukova rjenika u kojem rije Hrvat znai naprosto ovjeka iz Hrvatske, bez obzira na vjerozakonsku razliku. Narodno ime srpsko rairilo se tek kasnije meu pravoslavnim iteljstvom Hrvatske. Srpski historiar, arhimandrit Jovan Rai, roeni Vojvoanin, nije na138

lazio Srba zapadno od Poege, ve samo istono odatle, to jest u Srijemu. On tako pie krajem 18-toga vijeka u svojoj Istoriji Srba, Bugara i Hrvata; tavie, nadodaje da pravi Hrvati nisu kajkavci, ve tokavci, meu kojima su pravoslavni bili u veini. Kako se vidi, u to vrijeme, pravoslavnima u Hrvatskoj je naziv Hrvat bio narodno ime, a nije za njih imao samo geografsko pokrajinsko znaenje koje je kasnije dobilo ime Hrvaanin. Hrvatski Vlasi bili su nazivani vlakim imenom samo u Hrvatskoj. Izvan zemlje bili su svuda poznati samo kao Hrvati. Pod tim imenom oni su prelazili u Bosnu i u Srbiju. Tako ima u banjalukom okruju jedno selo zvano Hrvati, i dva sela istog imena u srpskoj Mavi, koja su sva tri bila naseljena pravoslavnim ivljem ovamo preseljenim iz Hrvatske. U beogradskom dravnom arhivu, u spiskovima doseljenika s Preka, kojima je u poetku 19-tog vijeka davana zemlja u osloboenoj Srbiji, nalaze se, izmeu ostalih obdarenika, imena kao Jovan Horvat, Mitar Horvat i slina, koja su bez sumnje pripadala pravoslavnima doseljenim iz Hrvatske. Hrvatske graniarske regimente, koje su se 1848. godine i kasnije borile pod austrijskim zastavama, ostale su poznate cijelom svijetu iskljuivo pod imenom Hrvata, premda su u njima pravoslavni bili u veini. Pravoslavni ivalj u Hrvatskoj ubrajao se u Hrvate sve do posljednje treine 19-tog vijeka. Ipak nisu bili potpuno pohrvaeni, kao to su to bili potomci Bunjevaca. Oni su jo uvijek sainjavali posebnu narodnu grupu tijesno vezanu osobitim vjersko-kulturnim tradicijama. Njihov poloaj bio je donekle slian onome dananjih francuskih ili engleskih idova, koji su dobri Francuzi odnosno Englezi, ali kod toga osjeaju i vezu vjerske solidarnosti s istovjernicima izvan svoje domovine. Takvi su otprilike bili i pravoslavni Rvati, koji su svoj jezik nazivali rvackim. Ovo vai za Liku, Kordun i Baniju, a ne za Slavoniju i dananju Dalmaciju gdje se Vlasi nisu nikad nazivali imenom Hrvata. (U Dalmaciji su samo jezik zvali rvackim.) Zemlju izmeu Velebita i donje Neretve zadesila je ista sudbina kao i ostalu plemensku Hrvatsku. I ove krajeve Turci osvojie i opustoie. Samo poslije izgona Turaka ova oblast nije bila vraena Hrvatskoj, ve ju je prisvojila Mletaka republika, koja ju je otela od Turaka. Venecija, kako je osvajala djelove ove hrvatske zemlje, protezala je na njih ime Dalmacije, dotadanji naziv primorskih gradova i otoka, koje je drala ve od 15-tog vijeka. Najzad se pod ovim imenom nala svakolika ta zemlja. U ovoj proirenoj mletakoj Dalmaciji odrao se, kao i sjeverno od Velebita,
139

samo mali broj starosjedilaca Hrvata, i to poglavito na otocima i na uskom rubu primorja od Zadra do Omia. U unutranjosti zemlje, koja je bila skoro sasvim opustila, naselie se u vie mahova priljezi iz Bosne i drugih balkanskih zemalja, nazvani takoer Vlasima, koji su ovdje veinom bili sljedbenici katolike crkve. Ovi doljaci nazvae se po imenu koje je pokrajina tada nosila, Dalmatini, Dalmatinci. Iz uspomena arhimandrita Zelia razabiramo da su se sve do 19-tog vijeka tako nazivali kako katoliki tako i pravoslavni stanovnici unutranje Dalmacije. Ime Dalmatinac postalo je od talijanske rijei Dalmatino, sa naim nastavkom -ac. Hrvati starinci u ovoj oblasti zadrali su ime hrvatsko, ali za dugog mletakog vladanja nametnulo se samo po sebi njima novo, slubeno, ime pokrajine, pa se i oni najzad nazvae Dalmatincima. Kod njih ipak nije izginulo ime hrvatsko. Ono nije moglo da postane tue u mletakoj Dalmaciji, ve zbog toga to se u njih na jezik i dalje nazivao hrvatskim. (Ovako je bilo u Dalmaciji do Neretve, doim se u Dubrovniku i u Boki, jezik nije zvao ni hrvatski ni srpski, ve jednako kao u Hercegovini i u Crnoj Gori samo naki. Tim imenom valja da su u svojoj staroj postojbini zvali svoj govor i Vlasi koji se iz jugo-zapadnih krajeva doselie u mletaku Dalmaciju. Kad se oni tu nastanie, stadoe i oni, povodei se za starincima, nazivati jezik rvackim.) Narodno ime Hrvat prosvjeeniji Dalmatinci upotrebljavali su i dalje za svoj narod i za sebe, kako to nalazimo kod Filipa Grabovca, kod Kaia i drugih naih pjesnika i pisaca. Treba svakako imati na umu da je pod mletakom vladavinom bilo i opasno za Dalmatinca da se naziva Hrvatom. Zanimljivo je to su kasnije, kad Dalmacija nije vie bila pod mletakom vlau, rije: Mi Hrvati pale iz usta jednog prvaka pravoslavnih Dalmatinaca, dra. Kneevia, i to na jednom zboru koji se burne godine 1848. drao u Kninu. Sa svim tim ostaje nepobitna injenica da narodne mase u Dalmaciji ni onda ni mnogo kasnije nisu sebe nazivale ni Hrvatima, ni Srbima, ve samo Dalmatincima. Ovo vai koliko za katolike, toliko za pravoslavne, sve do 20-tog vijeka. O ovome mogao je da se jo godine 1905. na svoje ui uvjeri Stjepan Radi, kad je zajedno s piscem ovih redaka posjetio Poljica (kraj u kome se sauvao vei broj potomaka starih Hrvata). Ovdje, u selu Docu donjem, Radia je pozdravio mladi seljak rijeima: Drago mi je poznat vridnog brata Rvata, na to se Radi acnuo te mu ree: Kad sam ti ja brat Rvat, a to si onda ti? Poljianin, Dalmatinac, gospodine, bio je odgovor. Radi se smirio tek
140

kad je mladi, upitan kojim jezikom govori, kazao: Bogme rvacki, kao i vi, gospodo. Tako su jo tada stanovnici Dalmacije bili Dalmatinci hrvatskog jezika, slino kao to e, na primjer, stanovnik Elzasa rei da je Elzaanin njemakog jezika, a ne e kazati da je Nijemac. Ovako je ime dalmatinsko, koje je nekad potisnuto od hrvatskoga te je krajem 15-toga vijeka bilo blizu utrnuu, silom vanjskih prilika kao uskrslo od mrtvih pa je skoro potpuno istisnulo hrvatsko ime iz nekad glavnog dijela drave Hrvata. Samo to ovi novi Dalmatinci nisu imali nita zajednikoga sa Dalmatinima prijanjih vjekova, osim imena i zemlje koja je jedne i druge raala. U isto ovo vrijeme, ime hrvatsko koje se gubilo na jugu stalo se kao za naknadu iriti na sjeveru, po zapadnoj Slavoniji. Hrvatsko ime prenesoe preko Kupe plemii hrvatski koji se onamo sklonie izgubivi uslijed najezde Turaka sve to su imali u svojoj djedovskoj postojbini. Njih je bio velik broj, premda je vei dio hrvatskog plemstva bio izginuo u borbama protiv Turaka, a mnogo ih se bilo otselilo i u tuinu. S njima je preao u taj dio Slavonije i njihov akavski govor, iz kojega su neke osobine u toku vremena ule u kajkavsko narjeje onamonjeg puanstva. U toj oblasti, kako seljaci tako i domai plemii, zvali su, kako smo vidjeli, sebe i svoj jezik slovenskim imenom. Kad u zemlju nahrupie tolike izbjeglice s juga, hrvatsko ime koje tu ni do tad nije bilo tue, stade se iriti, te ga postepeno poe upotrebljavati i domae stanovnitvo, naroito seljaci koji su znatnim dijelom postali kmetovi nove hrvatske gospode. Odluni preokret u ovom pravcu dogodio se kad je zapadna, tako zvana Gornja Slavonija (upanije zagrebaka, varadinska i krievaka) bila prenesena iz Kraljevine Slavonije u Kraljevinu Hrvatsku. Ovo novo razgranienje izmeu dvije kraljevine, a u stvari banovine, obrazlagalo se time to je Hrvatska (Regnum Croatiae) bila spala na ostatke ostataka (reliquiae reliquiarum kako se onda govorilo). Ona je naime bila izgubila vie od 9/10 svoje teritorije, koja se sad nalazila dijelom pod turskom okupacijom, dijelom pod mletakom, a najvei dio pod austrijskom upravom, kao c. kr. Vojna Granica. Ovo proirenje Kraljevine Hrvatske bilo je u glavnom djelo plemenitih Hrvata, koji sad nisu vie bili gosti kod svoje slovinske brae, nego punopravni plemii na svojoj zemlji hrvatskoj. S dolaskom tolikih plemia s juga podigla se obrambena snaga Gornje Slavonije protiv napadaja Turaka, ali je na nju pao i teret opskrbljivanja ovih neproduktivnih ratnika. To su teko osjetili gornjoslavonski
141

seljaci, posavski i zagorski mui, koji su jedva snosili tlaku svoje domae gospode, a sad su morali da hrane i mnogobrojne doljake. Iz nevolje ovih kmetova porodila se Seljaka Buna 17-og vijeka, koju hrvatska gospoda poznatim okrutnim nainom uguie. Kod promjene imena, itelji Gornje Slavonije nisu usvojili pravilno ime hrvatsko, ve se prozvae Horvatima, imenom kojim su oni i Maari nazivali stare Hrvate. Tako su i oni stali nazivati i svoj jezik horvatskim. Ipak se meu njima jo dugo ouvalo slovensko ime, ak i u Zagrebu koji je postao glavni grad Hrvatske. Tako nalazimo da je tamonja biskupija izdala godine 1651. Sveta Evangelia slovom (t. j. jezikom) slovenskim. tavie, u naslovu te knjige sama crkva se naziva cirkva zagrebaka slovenska. U kasnijem izdanju iste knjige, godine 1730., kad se hrvatsko ime bilo ve jae rairilo, ova se crkva naziva slovensko-horvatska. I deset godina nakon toga izlazi u Zagrebu jedna knjiga (Psalterium) na horvacki ili slovenski jezik. Tek u drugoj polovini 18-tog vijeka nestaje slovenskog imena iz Hrvatske, te se ono od tad ograniava samo na Slovence. Pratei ovako kroz tri prva stoljea Novog Vijeka razvitak hrvatskog naroda i igru sudbine s njegovim imenom, nalazimo da se na kraju ove periode taj narod u velike razlikovao od starih Hrvata, kakvi su oni bili uoi turske invazije. Narod, kako smo vidjeli, nekad homogen, sastoji se na kraju 18-tog vijeka od tri nepotpuno stopljena skupa, kojih svaki ima svoju osobitu postojbinu, donekle razliitu kulturu, posebno narjeje, a neki i drugu vjeru. Najbrojniju od tih grupa sainjavaju Horvati kajkavci, od vjekova zemljoradnici, u sprijeda pomenute tri upanije. Za njima dolaze, neto slabiji brojem, Rvati tokavci, stoari i ratari u brdovitim krajevima od Kupe k Velebitu, koji su dijelom ijekavci, dijelom ikavci, a u veini pravoslavni. Treem, najmanjem skupu, pripadaju Hrvati primorci, koji ive od mora, i koji sauvae starohrvatski, akavski govor, iako poneto izmijenjen. (Kako smo vidjeli, potomci Hrvata starinaca juno od Velebita bili su u ovo vrijeme ve prihvatili dalmatinsko ime, a tako su se nazivali i doseljeni Vlasi u njihovu zaleu.) Hrvati u ovo vrijeme ne slie toliko ostalim Slovenima kao ranije. Kroz trista godina poveao se meu njima broj ljudi tamnog kompleksa. Osim toga postaje mnogo ei dinarski tip s vitkim tijelom, visokom i kratkom lubanjom, i istaknutim podbratkom i nosom u uskom licu, kako se konstatuje uporeivanjem tjelesnih mjera ivuih ljudi s iskopanim
142

kosturima iz Srednjeg Vijeka. Ovoj promjeni u tjelesnom ustrojstvu prirodno je doprinijelo mijeanje s Vlasima, koji su dolazili iz jugo-zapadnih balkanskih krajeva gdje je dinarska rasa pretena meu stanovnitvom. Jamano su Hrvati postali neto tamniji i uslijed rjeeg mijeanja s Turcima, Ciganima i drugim Istonjacima. Hrvati nisu jedini primjer ovakove mjeavine naroda i rasa. Veoma je slian i sastav skoro svih evropskih naroda, a kod nekih od njih mjeavina je jo arenija. Tako je, na primjer, na najblii susjed, talijanski narod, postao od smjese Pelazga, Liguraca, Latina i njihovih roaka, Ilira, Etruraca, Grka, Semita iz Azije i iz Afrike, Kelta, raznovrsnih Germana, Normana i Slovena. Razlika je u tome to se nacionalni tip Talijana, kao i drugih zapadno-evropskih nacija, ustalio mnogo ranije nego kod nas, gdje je hrvatski narod u modernom smislu rijei i u svome sadanjem sastavu dijete novijeg vremena, dok je jo u povojima jugoslovenska nacija koja bi imala da taj i druge bratske narode poveza u nerazdruivu bratsku zajednicu. U devetnaestom stoljeu hrvatski je narod uao u noviju fazu svoje evolucije, iz koje je izaao u svome dananjem opsegu i jaini. U ovom vijeku nacionalizma Hrvati su, poput ostalih rastrganih i potinjenih naroda, bili sebi postavili za vrhovni cilj ujedinjenje i nezavisnost svojeg naroda. Prvi koraci k ostvarenju ovog ideala uinjeni su u Hrvatskoj akcijom zapoetom godine 1830., a poznatom pod imenom Ilirskog pokreta. Ovaj pokret, kako se zna, nije bio po opsegu ni po znaaju iskljuivo hrvatski. On je iao za tim da se sa Hrvatima sjedine u veliku narodnu zadrugu i ostali slovenski narodi na tlu stare Ilirije, i to ne pod imenom hrvatskim, ve, da nikome ne bude krivo, pod neutralnim nazivom ilirskim. Ovaj je iri program odgovarao shvatanju i osjeajima naih starijih pokoljenja, za koja su svi Juni Sloveni, osim Bugara, bili lanovi iste slovinske ili ilirske porodice, bez obzira na razliku u vjeri ili imenu. Tako je, na primjer, Kai, u svojoj Pjesmarici pozdravljao bosanske muslimane kao svoju slovinsku brau, i slavio on, katoliki frater, oca srpskog pravoslavlja, svetog Savu, kao diku i ponos naeg slovinskog roda. Program narodnog jedinstva na ovakvoj iroj osnovi pod jednim novim zajednikim imenom nije naao odaziva kod Srba, kod kojih je narodnost bila tako usko vezana za crkvu, da se i ova zvala srpskim narodnim imenom. Bez Srba pak nije bilo mogue ostvarenje idealne zamisli Ilirskog pokreta, iza kojega je u daljoj budunosti stajala zajednika narodna drava osnovana na bratskoj jednakopravnosti. Jednako su sa
143

neuspjehom svrila i druga dva pokreta koja su imala isti cilj, naime jugoslavenski, godine 1860., kojemu je stajao na elu biskup trosmajer, i slovinski, kojim su oko godine 1880. neki dubrovaki intelektualci htjeli da oive to staro, kod nas izumrlo narodno ime. to je bilo poslije toga, to je povijest od juer. Izmeu Hrvata i Srba, do tad slonih, iako ne bijahu ujedinjeni, pukao je razdor poslije aneksije Bosne Austriji, i ba zbog same Bosne. Dok je Srbija traila Bosnu za sebe, veina hrvatskih politiara tad se ponadala da e se ona sjediniti s Hrvatskom, pa da e se tako stvoriti velika samostalna drava Hrvatska i to, silom prilika, pod vladajuom dinastijom ili, kako se onda govorilo, u okviru Habzburke monarhije. Poto zbog negativnog stava Srba prema Ilirskom i drugim slinim pokretima nije moglo da doe do narodne zajednice kojoj bi bile u istoj mjeri podreene narodnosti srpska i hrvatska, Hrvati se rijeie da provedu narodno ujedinjenje bez Srba i da rade za svoju posebnu dravu. Na srpske politiare je ova hrvatska kombinacija djelovala kao navijetenje rata, jer su oni svojatali za buduu Veliku Srbiju cijelu nau zemlju, ili skoro cijelu, do Jadrana na zapadu, a na sjeveru do Drave. Oni su se kod toga pozivali na narodno pravo, smatrajui, zavedeni jednom neosnovanom njemakom teorijom o narodnosti, da svi nai tokavci zbog svojega narjeja moraju biti Srbi. Da osujete ostvarenje velikohrvatskih tenja, pokrenue oni velikosrpsku propagandu, koja je stala da u masama iri srpsko narodno ime, ne samo u Bosni, nego i u Dalmaciji i u samoj Hrvatskoj. Radi toga su srpske politike stranke u Hrvatskoj i u Dalmaciji dugo stajale u savezu s Maarima, odnosno s Talijanima, protiv Hrvata, a ovi su opet traili saveznika u carskom Beu, odakle su im dolazila samo prazna obeanja. Ovako probueni posebni nacionalizam hrvatski irio je u drugim pokrajinama hrvatsku narodnu i dravnu misao. Tako su otsad obje propagande radile da, svaka za svoju nacionalnu misao, a s time i za svoju buduu dravu, predobiju to vie pristaa izmeu onih koji se do tada ne osjeahu ni Hrvatima ni Srbima, te ni sebe ni svoj jezik ne nazivahu tim imenima. One su se u tom cilju sluile svim sredstvima, a najvie vjerom i uplivom crkava. Nacionalno neopredijeljeno bijae do kraja devetnaestog vijeka, s malim izuzecima, iteljstvo svih naih krajeva izvan ue Hrvatske i Srbije (i vojvoanskih Srba). Drugdje nai su se ljudi zvali ili pokrajinskim imenima (Bosanci, Crnogorci, Dalmatinci, Slavonci, Hercegovci,
144

Dubrovani) ili nekim nadimcima (Vlasi, okci, Bunjevci), dok su jezik nazivali, u Bosni bosanskim, na Jugozapadu nakim, a na Sjeveroistoku rackim (od maarske rijei racz, koja znai srpski). Utakmica izmeu dviju nacionalistikih propaganda bila je bezobzirna i nepotedna. Dok se na srpskoj strani vodila pod Vukovom devizom: Srbi svi i svuda, na hrvatskoj strani nazivu Srbin odricao se karakter narodnog imena. Dva bratska naroda, koja se do tad u svojoj dugoj historiji nisu nikada meusobno borila, stajala su sada jedni protiv drugih kao krvni neprijatelji. U estini te borbe, kad je ona bila na vrhuncu, dolo je ak do toga da je jedan politiki prvak napisao da se taj rat mora voditi do istrage vae ili nae. Meutim, kako znamo, borba je sasvim drukije svrila. Poslije trideset godina jalovog prepiranja preputeno je najzad svakome na volju da se naziva narodnim imenom koje mu je milije. Tad se ustanovilo da su se svi pravoslavni opredijelili za srpstvo, a katolici za hrvatstvo. Sada se vidjelo koliko je jak narodnosni faktor vjerozakon, kad je eto i pravoslavne Hrvate kroz srpsku crkvu priveo k nacionalnom srpstvu. Poslije toga otpada, hrvatski se narod opet sastoji samo od katolika. Poto se s njime sjedinie svi katolici naeg jezika, on je bio uvean, kako brojem tako i prostorom, tako da se znatan broj Hrvata nalazi i preko historijskih granica hrvatske drave, sve do Subotice, Sarajeva, Boke i zapadne Istre. Obje propagande okuae se i kod muslimana naeg jezika, ali sa slabim uspjehom, zbog svog vjerskog obiljeja. Bonjaci, sljedbenici Islama, kad se nala zamjerka njihovu pradjedovskom imenu bosanskom, voljee da ostanu neopredijeljeni, bez narodnog imena, zadovoljavajui se vjerskim nazivom Muslimani. (Uzgred reeno, bosansko ime, iako mlae od hrvatskoga i srpskoga, jednakog je postojanja kao i ta dva, poto je i ono prelo sa drave na dravljane i na njihov jezik. Zato je bilo krivo uinjeno naem najveem lologu Jagiu kad je on tu injenicu javno konstatovao.) Hrvatska nacionalna propaganda bila je naila na otpor i kod nekih katolika. Zaudo nije ga bilo u Bosni, gdje je bosansko ime bilo tako duboko ukorijenjeno u narodu, doim se protiv hrvatskog imena isprsilo slavonsko, to od tuinaca iskrivljeno staro slovensko ime. Godine 1860. izlazio je i list Slavonac koji je branio naziv slavonski za narod i za jezik. Taj pokret nije uspio, jer su do slavonstva drali samo graani, dok je seljaka masa ostala ravnoduna prema njemu, nazivajui se imenom
145

okci (katolici) i vlasi (pravoslavni). Ovi se seljaci kasnije razdijelie, kao i drugdje, po vjeri, u Hrvate i Srbe, te ovim imenima stadoe od tad nazivati i svoj jezik, koji su ranije zvali rackim. U Dalmaciji, toj kolijevci hrvatstva, hrvatsko ime moralo je da odri duu i eu borbu. Ovdje je graanstvo bilo skoro potpuno potalijaneno pod Austrijom, koja je dovela u zemlju mnotvo inovnika iz svojih talijanskih pokrajina i uvela talijanski jezik u sav javni ivot, a u isto vrijeme otvorila same talijanske kole kakvih nije bilo pod Venecijom. Ovi doseljeni Talijani i potalijaneni Dalmatinci, koje je narod zvao Talijanaima, vodili su dugo glavnu rije u pokrajini. Kad malobrojni neodroeni intelektualci, dobrim dijelom sveenici dviju crkava, (Pavlinovi, Sundei i mnogi drugi) pokrenue Narodnu stranku, koja je povela borbu za uvoenje narodnog jezika u kole i urede i za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, Talijanai se svom silom usprotivie tom pokretu, puni mrnje na hrvatstvo. Oni osnovae autonomistiku stranku, prozvanu od naroda tolomakom, koja se protivila sjedinjenju s Hrvatskom i tuvila u glavu svojim pristaama da su oni Dalmatinci, a nipoto Hrvati. Talijanskoj gospodi nije bilo lako napadati ime Hrvat kod naroda koji je svoj jezik zvao hrvatskim, pa su to ime izvrgavali ruglu nazivajui Hrvate Krovati (od talijanskog Croati), a ciljajui s tim nazivom na susjedne siromane Liane koje su prikazivali kao prototip Hrvata. Sami Talijanai krili su pred narodom svoje talijanske tenje, znajui kako su one nepopularne u Dalmaciji. Oni su se nazivali Slavi-Dalmati, pa je to imao da bude naziv za jednu posebnu narodnost, koja e se boriti protiv hrvatske. Isprva su bili uspjeli da zavedu mnoge neuke puane, ali u osamdesetim godinama prolog vijeka pade njihova snaga, narod se otrese njihova lanog nauka, i tako nestade te ktivne dalmatinske narodnosti. Kako je u to vrijeme u cijelom naem narodu vladala sloga, tako su i u Narodnoj stranci u Dalmaciji isprva slono radili katolici i pravoslavni. Ovim Narodnjacima bila su oba narodna imena, hrvatsko i srpsko, jednako mila. Svoja drutva nazivali su Slavjanskim (Slavjanska itaonica, Slavjanski Dom, Slavjanski Napredak i t. d.). Kad se pak Hrvati i Srbi razdvojie, podijelie se i dalmatinski Narodnjaci u Hrvate i Srbe, i to, kao svuda, po pripadanju jednoj ili drugoj crkvi. Izuzetno se prikljuie srpskoj narodnosti i pojedini katolici, koji su vie simpatisali sa srpskim nacionalno-politikim programom, nego sa hrvatskom politi146

kom u okviru Monarhije. Ovako su dva narodna imena dobila u nekim sluajevima vie politiko-partijski karakter nego nacionalni. Dogaalo se da su dva roena brata bili, jedan Hrvat, a drugi Srbin, a poznat je jedan sluaj gdje se trei brat osjeao Talijanom. Mir i sloga koji su se pred Prvi svjetski rat vratili meu Srbe i Hrvate bili su kratka vijeka. Njihov sklad bio je ponovo poremeen kad se oni nakon osloboenja od tuinskog gospodstva naoe zajedno u svojoj nezavisnoj, ali krivo postavljenoj dravi. Tad su se porodili izmeu njih novi sukobi zbog ureenja drave i narodnih imena. Ti spadaju u savremenu politiku historiju, pa zato nisu predmet ovoga pregleda prolosti. S mudrim nacionalnim ureenjem jugoslovenske republike nestalo je uzroka sukoba izmeu narodnih i dravnog imena, pa je svakome jasno da se moe nazivati Hrvatom ili Srbinom ujedno biti dobar Jugoslaven. Sinovi Dalmacije, kod svega svog hrvatskog, odnosno srpskog, rodoljublja i odanosti skupnoj domovini, uvaju i dalje dalmatinsko ime koje se na ovom komadu primorja odralo za vie od dvije tisue godina. Dok ovaj kraj bude imao svoje more, svoja brda i otoke, svoje stare gradove, svoju klimu i osobiti nain ivota, kojima se razlikuje od svoje narodne okoline, on e se zvati Dalmacija, onako kao to sunana Provansa jo uva svoje staro ime, ma da se od preko sto ezdeset godina njime slubeno ne naziva.231

231

Josip Smodlaka, Dalmacija i Hrvati kroz vjekove. Historijski esej. I. dio. Knjievni Jadran (Split), god. I., januar, 1952, broj 1, str. 3-4.; Josip Smodlaka, Dalmacija i Hrvati kroz vjekove. Historijski esej. II. dio. Knjievni Jadran, god. I., februar, 1952, broj 2, str. 3-4. Ferdo ulinovi optuio je Josipa Smodlaku, koji je tijekom ivota u politikom smislu bio maksimalno jugoslavenski orijentiran, da se on stilizacijama o Vlasima u navedenoj raspravi sasvim podudara sa starom pravakom koncepcijom, koju je Sdland (Ivo Pilar, primj. I. M.) u svojoj slubi Beu veoma rado prihvatio i dalje razraivao. (F. ulinovi, Srbi u Hrvatskoj. Naprijed /Zagreb/, godina IX, broj 35 od 22. kolovoza 1952, str. 3.) Na Smodlakin tekst osvrnuo se i Jaroslav idak s veoma umjerenim primjedbama i uz napomenu da je problematika Vlaha jedna od najteih problema nae historiograje. (J. idak, Dr. Josip Smodlaka, Dalmacija i Hrvati kroz vijekove. Historijski zbornik /Zagreb/, godina V, broj 1-2, 1952, str. 196-198.) Miho Abrami objavio je, kao posebni prilog Vjesnika za arheologiju i historiju dalmatinsku, Smodlakin rad pod naslovom Imena mesta i metana na tlu Jugoslavije pisan istonim narejem, a latinskim slovima. Rad je tiskan i kao knjiga u Splitu, 1946. godine (str. VII+160). 147

Vatroslav Murvar

NASILJEM SPRIJEENA ASIMILACIJA VLAHA SA NARODOM I ZEMLJOM HRVATA

(1953)
U doba kada je postalo jasno da turska mo stalno opada, vlaki elemenat sve vie prebjegava na kransku stranu, nudei iste one usluge svojim novim kranskim gospodarima protiv svojih dosadanjih gospodara Turaka: neprekidno provaljivanje u neprijateljsko podruje, praeno strahovitim nasiljima i pljakom, tako da podruje postane zrelim za okupaciju koja slijedi, a da osvaja ne izgubi malo ili nita. Ekonomija turske krvi pretvara se sada u ekonomiju kranske krvi i teko se osveuje Turcima po njihovom vlastitom sistemu. Austrija sada organizira sline vojne krajine sa istim povlasticama i istim ljuskim materijalom prema Turskoj, kakove su svojedobno Turci organizirali prema austrijskim granicama. Osobito nakon velikoga kransko-islamskog rata 15931606 dolaze Vlasi najprije sami u masama, a kasnije ih austrijske vlasti dovode i koloniziraju na opustjelim posjedima hrvatskih plemia prema turskoj granici. Tako su naseljeni Vlasi u varadinskom i karlovakom generalatu. Pismo Rafe Levakovia tajniku kongregacije za irenje vjere u Rimu od 20 kolovoza 1641 ocrtava naseljavanje Vlaha u ivanikoj kapetaniji sa tisuama vlakih kua,232 a visoka kulturna sredina kranske Hrvatske omoguuje tonu rekonstrukciju ovih vlakih seoba izvedenih po Austriji, budui da je gotovo svako naseljavanje tono zabiljeeno u brojnim suvremenim spomenicima. Hrvatska zemlja, osloboena u ovim uspjenim ratovima od turske vlasti najveim ulogom hrvatske krvi, ne vraa se materi zemlji Hrvatskoj, ve se u njima organiziraju posebni vojniki reimi pod izravnim zapovjednitvom austrijskih generala. Austrijski dvor nema uope namjeru da tu zemlju vrati Hrvatskoj pod vlast bana i hrvatskoga Sabora. Prebjegavanje i naseljavanje Vlaha po Hrvatskoj dolazi austrijskoj politici kao narueno, te ga ona podupire svim svojim raspoloivim snagama
232

Akad. Starine, XX, 26. 149

Meutim hrvatski Sabor s banovima na elu jasno je shvatio, kuda vodi austrijska politika povlastica Vlasima, te su stoga poduzeli korake za to veim pribliavanjem starosjedioca sa doseljenicima. Obina je austrijska kleveta, koja se jo danas povlai po srpskim kolskim knjigama, da su hrvatski plemii htjeli uiniti Vlahe svojim kmetovima. Hrvatski je Sabor donio zakonski prijedlog o vlakim privilegijama na svojoj sjednici u Zagrebu 21 veljae 1629, koji je to vie proiren u obliku posebnih proklamacija233 na Vlahe: Ako se Vlaki sinove k orsagu dobrovoljno pridadu, od orsaga (hrvatske drave) slobodu hote ovaku imati: Najprvo na tlaku ne budu hodili i za kmete ne budu drani 234 Dalje se niu toke ovoga zakonskog prijedloga, koji predvia izvanredne slobode i privilegije za doseljene Vlahe. Ovaj nacrt vlakog zakona tako je pravedan i slobodouman, te je upravo udo veli povijesnik Vjekoslav Klai da ga Vlasi nijesu objeruke prihvatili i time postali gotovo posve ravnopravni plemstvu hrvatskog kraljevstva.235 S jedne strane straili su Vlahe austrijski generali na licu mjesta priama o kmetovanju, a s druge strane austrijski dvor je na sve mogue naine izigravao poklisara hrvatskoga Sabora zagrebakoga velikog prepota Benedikta Vinkovia, koji je poslan na dvor iskljuivo u svrhu ureenja vlakoga pitanja u hrvatskom kraljevstvu. Vinkovi na dvoru nije mogao nita obaviti. Vlasi ostadoe i dalje pod vlau austrijskih generala, pa se je tako i teritorijalno stala stvarati vojnika krajina, dakako na tetu cjelokupnosti hrvatskog kraljevstva, od kojega se komad po komad odkidalo krajeve u kojima bi se Vlasi nastanjivali.236 Hrvati nisu meutim ostali samo kod rijei. Predstavnik hrvatskoga Sabora Kobai (Kovai) prvi je uz velike osobne rtve naselio Vlahe u dananjem umberku i dao im sva selita svoga imanja. Zagrebaki biskup Petar Domitrovi (16111628) dao je Simi Vratanji, prvom vlakom vladici u emigraciji, ne samo svoje imanje Mara kod Ivani-klotra nego i samu crkvu Sviju Svetih, uz koju je vladika Vratanja sagradio prvi manastir. Rauna se da je tada oko 60.000 dua dobilo posjede iz ruku Katolike crkve i hrvatskih plemia sa svim onim privilegijama, koje je hrvatski
233

234 235

236

Fotokopija originalnog proglasa iz 1629, u Vjekoslava Klaia, Hrvatski Sabori do godine 1790. U: Zbornik Matice Hrvatske, Zagreb 1925, str. 307. Saborski zapisnici II, 263 u dravnom Arhivu u Zagrebu. Klai V., Hrvatski Sabori do godine 1790. U: Zbornik Matice Hrvatske, Zagreb, 1925, 290. Klai V., 1. c.

150

Sabor predvidio u svom zakonskom prijedlogu, a koje su hrvatski seljaci dobili tek 1848 sa banom Jelaiem237. Hrvatska tolerancija je jedinstvena za ono doba. Uspostavljaju se vrlo srdani odnosi izmeu predstavnika hrvatske drave i vlakih vladika. Nije samo prvi vlaki vladika u Hrvatskoj Sima Vratanja promicao suradnju i razumijevanje izmeu starosjedioca i doseljenika, ve su u tom pravcu nastavili i njegovi nasljednici. Maranski vladika Gabre Mijaki (16631670) zasluuje tovanje sviju Hrvata zbog svoje ljubavi prema novoj domovini Hrvatskoj, za koju je poloio ivot zajedno sa svojim velikim prijateljem i hrvatskim banom-muenikom, pogubljenim u Bekom Novom Mjestu, Petrom Zrinskim. Mir u Vavaru (10 kolovoza 1664) pokazao je jasno i Hrvatima i Madarima da car Leopold I i austrijski dvor ne idu za oslobaanjem hrvatskih i madarskih zemalja od turske vlasti. itava je osloboena podruja beki dvor prepustio Turcima bez ikakva razloga. Osloboene dijelove Hrvatske dvor ne e da ujedini s hrvatskom dravom i da stavi pod nadlenost bana i Sabora. Na brojne i ogorene proteste hrvatskih banova i Sabora radi ovakvoga nepotenog, protu-ustavnog i protu-ugovornog dranja, beki dvor odgovara davanjem pune slobode djelatnosti svojim generalima. Ovi dapae prelaze i na podruje banovoga hrvatskog kraljevstva. Njemaka vojska organizira itave hajke na hrvatske djevojke i ene nad kojima izvravaju grozna silovanja. Jo danas e vrlo esto Austrijanci govoriti o kulturnoj misiji Austrije na Balkanu. Misija Austrije bila je isto germanizatorska u svim vremenima jednako, te je se ne moe niim razlikovati od pruskoga Drang nach Osten. Nakon tajanstvenog ubojstva bana Nikole Zrinskog, koje je oito organizirao beki dvor metkom u lea inscenirajui nesretan sluaj prilikom lova, beki dvor je prisiljen imenovati njegova brata Petra Zrinskoga hrvatskim banom, ali tri godine odlae saziv Hrvatskoga Sabora, koji bi imao ustoliiti novoga bana. Kidanje i gaenje ustavnih sloboda i ponaanje divljake njemake soldateske po Hrvatskoj predigra su germanizaciji i kolonizaciji austrijskih seljaka u bogatu hrvatsku zemlju. To bi imao biti poetak konane likvidacije hrvatskoga naroda, iscrpljenoga turskim ratovima na obranu kranstva, u prvom redu Austrije i Italije.
237

imrak J., De relationibus Slavorum Meridionalium cum Sancta Romana Sede Apostolica Saeculis XVII et XVIII, Vol. I: De rebus gestis unionis in conniis Croatiae ab episcopo Simeone Vratanja usque ad Sabbam Stanislavi (16111661), Zagreb, 1926. 151

Cvijet hrvatskoga plemstva pod vodstvom hrvatskih knjievnika Petra Zrinskoga, hrvatskoga bana te pjesnika Krste Frankopana ustaje na obranu slobode svoje pogaene domovine. Zapad je ve toliko izigrao svoga saveznika, da prevarenom savezniku ne preostaje nita drugo nego spasiti svoju egzistenciju suradnjom s Turcima, kako su to ranije uinila ostala hrvatska braa iz sredinjega hrvatskog prostora. Turci su jo uvijek ivo zainteresirani prijateljstvom Hrvata i nude Hrvatskoj poloaj nezavisnoga kraljevstva pod zatitom sultana. Koliko su napredovali razgovori Zrinskoga sa Turcima teko je rei. Nema mnogo podataka. Vlaki vladika Gabre Mijaki pristaje bez svakog oklijevanja uz ove hrvatske voe. Tako se vlaka migracija pod njegovim vodstvom u krvavom ustanku postavila na stranu Hrvata i ustala protiv zajednikoga neprijatelja, koji je do sada Vlahe hukao protiv Hrvata. Vladika Mijaki se tako sprijateljio s banom Petrom Zrinskim, da ga je proglasio svojim dragim sinom, dok je ban Petar vladiku Gabru nazivao svojim ljubljenim ocem. U Beu su poeli bjesniti radi toga saveza. Za kratko vrijeme bio je Mijaki ulovljen i baen u tamnicu, u kojoj je umro nakon tamnovanja od 16 godina, na 25 listopada 1686. Tako je do smrti ostao vjeran svojoj ideologiji. Kroz 16 godina tamnice nisu od njega mogli izmamiti niti jednu rije protiv Petra Zrinskoga, jer je on uvijek ostao samo njegov otac.238 Na prevaru i na asnu carsku rije, da im se ne e nita dogoditi, dozvae Petra Zrinskog i Krstu Frankopana, toboe na izglaenje sviju nesporazuma u Be. Tu je Be, ve po nebrojeni put, opet zloupotrebio katoliku Crkvu, prevarivi i zagrebakoga biskupa, koji je onda u najboljoj namjeri nagovorio Zrinskoga da poe u Be, jer se radi o ozbiljnom pomirenju i udovoljenju hrvatskim zahtjevima. Kada su plemeniti Hrvati, vjerujui u zadanu carsku rije i u zajedniku potrebu kranstva da se uredi nepravedno stanje, doli da sklope mir, budu baeni u tamnicu i pogubljeni, a njihove obitelji istrijebljene do poslijednjega nedunog djeteta. Tako je katolika apostolska dinastija titila katolicizam, jer su svi ovi vladike bile ivo zanimani unijom s Rimom, a njihova suradnja s Hrvatima samo je podupirala ovaj razvoj. Dokumenti o tome vrlo su brojni. Na taj je nain Austrija pravila Hrvate, kako to jednoglasno tvrde ugledni srpski uenjaci!
238

imrak J., Trojica ideologa migracija, Hrvatska Straa, Zagreb, 27 travnja 1939.

152

Nasljednik Gabre Mijakia na vladianskoj stolici Pavao Zorii (16711685), usprkos strane tragedije Gabrine jo oduevljenije radi na to tjenjoj zajednici doseljenika sa starosjediocima poput Vratanje i Mijakia. Jednako ostaje vjeran ideji Unije s Rimom, te osniva sjemenite na Griu u Zagrebu 1675. Od svoga osnutka ovo je sjemenite bilo arite hrvatske misli meu doseljenicima. U njemu se odgojio i veliki hrvatski povijesnik Tadija Smiiklas, te itav niz hrvatskih javnih radnika. Austrijski povijesnici priznaju da je Zrinskom uspjelo okupiti i Morlake (katolike Vlahe) i Vlahe (pravoslavne Vlahe) u frontu protiv Austrije.239 I svojim neuspjelim ustankom Zrinski je uspio barem odgoditi planove o centralizaciji i germanizaciji Hrvatske. Ali je zato Austrija sada imala slobodne ruke u hukanju Vlaha protiv njihove nove domovine Hrvatske. Svi hrvatski napori bili su uzalud. Austrija je s Krajinom i s migracijama imala svoje posebne politike raune. Ona je naime drala, da e preko migracija dobiti protektorat nad svim slavenskim narodima i nad drugim kranima na Balkanu i da e na taj nain istisnuti utjecaj Rusije na Balkanskom poluotoku i u susjednim zemljama. To je bio ton austrijske dvorske politike i osobito gradakoga ratnoga vijea od cara Ferdinanda do Leopolda (15271705).240 I kasnije pa i u naem stoljeu austrijski se dvor rado navraao na ovu utopistiku ideju. Orijentacijom Vlaha prema Hrvatima Zorii nastavlja sa linijom suradnje, koju su zacrtali Vratanja i Mijaki i nakon tragedije MijakiZrinski-Frankopan. Austrija je bila prisiljena ogledati se za novim saveznikom u borbi proti hrvatske i madarske drave. Nala ga je u patrijarhu Crnojeviu. Zanimljiva je osoba Arsenija Crnojevia. Posve crkvena tatina ovog prvosvetenika injae ga mnogo pristupanijim nego ma koga drugoga laskavtinama bekoga dvora.241 Crnogorski povijesnik Milakovi utvruje za Arsenija, da je bio Crnogorac sa Cetinja iz Bajca, ali nije od loze Crnojevia, nego se tako prozvao da sebi veu vanost pridobije i kod svoga naroda i kod austrijskog dvora.242 I Ilarion Ruvarac se neto udio velei: Vaistinu je udno to, da se u isto doba pojavi
239 240 241 242

Mayer F M, Geschichte Oesterreichs, III Auage, Wien und Leipzig 1909, I, 200. imrak J., Katolicizam i migracije, Hrvatska Straa, Zagreb 25 travnja 1939. Picot G. Pavlovi, Srbi u Ugarskoj, Novi Sad 1883, 80. Milakovi D, Istorija Crne Gore, Zadar 1856, 105. 153

ovek, koji se izdavao za Despota Despotovia iliti od loze despota ora Brankovia, koji nije bio ni jedno ni drugo, i patrijarh koji se pie Crnojevi, a koji nije bio od loze zetskih Crnojevia.243 Kompromitiran svojom suradnjom sa Austrijom patrijarh Arsenije, lano nazvani Crnojevi, naputa svoje sjedite u siromanim crnogorskim brdima te sa 36.000 rakih obitelji kako se oni sami nazivaju u suvremenim spomenicima: Razien, Rasciani, Raczok 1689 prelazi na sjevero-istoni rub hrvatskih i juni dio madarskih zemalja. U sukobu Raana i Madara, jer dolaze na madarsku i hrvatsku zemlju doputenjem austrijskoga dvora, dvor e ih svim silama pomagati i raspirivati njihove ambicije na tetu Madara isto onako, kao to je pokuao iskoristiti Vlahe protiv hrvatske drave. Austrija je i inae ila pravoslavlju mono na ruku: Poslije osloboenja Like od Turaka 1689 pravoslavni su otimali katolike crkve i posjede, uskraivali su graansku poslunost, a vojniki zapovjednici nisu doputali biskupu (katolikom) vizitacije.244 Oito je da je Austrija nastavila tjeranjem iste politike, kakvu su usvojili Turci, iskoriavajui podreenost pravoslavlja dravnim svrhama. S Arsenijem je prela stara jezgra historijske srpske nacije, te iako se oni slue rakim imenom po staroj Rakoj, kolijevci srpske drave, jasno je da se tu radi o prvom stvarnom doseljenju Srba na hrvatsko podruje, u Srijem. Tu su prvi pravi, originalni Srbi u Hrvatskoj. S njima prelazi i ime srpsko, te se u 18 i 19 stoljeu osjea znaajno gibanje pod tim imenom. Novi Sad postaje srpskom Atinom. Potomci ove migracije sredite su preporoda srpskoga nacionalnog ivota i kulturnoga stvaranja, ali i sredite veliko-srpske propagande u svim hrvatskim zemljama. Nije proteklo niti par godina od njihova naseljenja, a ve je patrijarha Arsenije poduzeo sve mjere da pomou dravne vlasti spravi pod svoju jurisdikciju sve pravoslavce u cijeloj monarhiji, kao to je nekada imao pod svojom vlasti sve zapadne pravoslavce u Turskoj. Radilo se o tome, da se to vei broj plataca crkvenoga poreza podvrgne patrijariji, pa je stoga patrijarha bjesomuno navalio i na sve hrvatske Vlahe, pogotovo unijate, te mu je polo za rukom da u kratkom roku uniti gotovo sav rad oko ujedinjenja crkava meu hrvatskim Vlasima.
243

244

Ruvarac I., Odlomci o Brankoviu i Crnojeviu, Izdanje Srpske Akademije, Beograd 1896. Ruvarac I., O pekim patrijarsima, 8385. Hrvatska Enciklopedija II, 326.

154

U zgodan as pojavio se patrijarha Arsenija u podruju monarhije. Zrinski je leao ve dugo u zemlji, a njegov ljubljeni otac vladika Gabre Mijaki ve tri godine. Obojica usmreni prevarom apostolskih vladara. U Austriji je bjesnio kurs protu-hrvatske i protu-ugarske politike. Stoga je patrijarha mogao oekivati pomo dvora, a nije trebao strahovati da e njegova drskost na tetu katolike Crkve biti kanjena. Arsenije je unitio dvije od tri unijatske episkopije i to metodama, koje do tada nisu bile poznate naem svijetu najprije prijetnjama ubojstva i palea, te stvarnim izvrenjem tih prijetnja. Izvrioci su po starom nomadskom obiaju bili no i zasjeda iz busije.245 U svim ovim sluajevima vlast ih doista nije pozvala na odgovornost, iako je po sadraju prijetnja bilo jasno, u ije ime dolaze ovi zloini. Kad je Arsenije boravio u manastiru Lepavini u blizini Koprivnice, poruio je 5 lipnja 1693 preko ure Kusia tadanjem maranskom vladici Isaiji Popoviu, da e Popovi i maranski kalueri jedno jutro osvanuti mrtvi u Mari, ako se ne odreku katolike Crkve.246 Prijetnje su bile ostvarene. U manastiru u Mari radilo je od 1611 1734 ravno 12 episkopa, koji su polazili stazama jedinstva. U zagrebakom arhivu zabiljeen je pod datumom od 19 studenog 1735 izvjetaj o provali u manastir Maru. Po uputi Sime Filipovia kako se kae u tom izvjetaju navalilo je na manastir vie konjanika s dva kaluera iz manastira Lepavine i s dvojicom popova. Sjedinjene monahe, koje su zatekli u manastiru, vezali su na rukama i nogama i u donje tamnice bacili muei ih na zvjerski nain.247 Drugi dokumenat pronaen po Radoslavu Lopaiu potvruje u cijelosti ovo arhivsko vrelo i ilustrira uselenje pravoslavaca u grko-katoliki samostan putem sile. Tri godine kasnije je ipak manastir vraen vlasnicima. Meutim bizantska osveta imala je tek doi. Filipovi je nagovorio harambau Tomaevia, koji je u ponoi 1739 na 28 lipnja valjda vidovdanska mistika, jer ba na sam Vidovdan saao s gora i pretvorio maranski samostan u prah i pepeo.248
245

246

247

248

Fiedler J., Beitraege zur Union der Walachen in Slawonien und Syrmien, Separatabdruck aus den Denkschriften der Akad. Der Wissenschaften, Wien, 59. Arch. Eccles, Zagreb. Ep. Ad Mikulich, XVIII, 21 c. imrak J., Dva svjetionika migracija, Hrvatska Straa, Zagreb 29 travnja 1939. Eclesiastica, VIII, n. 8441 c. imrak J., Dva svjetionika migracija, H. Straa, 29 IV 1939. Arch, eccles. Zagrab. epist. Ad eppos 86, 55 c. imrak J., Dva svjetionika migracija, Hrvatska Straa, Zagreb 29 travnja 1939. 155

Pomou austrijskih vlasti na granicama Arseniju je polo za rukom, da protjera sjedinjenoga biskupa u Pakracu Ljubibratia preko granice. Kau, da je Ljubibrati odveden u Rusiju, gdje su mu sudili. O tomu izvjeuje zagrebakoga biskupa Brajkovia rektor isusovakog kolegija u Poegi Andrija Horvat pod datumom od 17 lipnja 1704.249 Zanimljivo je da su iste metode zabiljeene i u 19 stoljeu Ba ovom doseljenju Srba u junu Ugarsku i na sjevero-istoni rub Hrvatske pod Arsenijem povodom su oni mirovni ugovori kranskoga svijeta s Turskom, koji postavljaju granice izmeu kranskoga i islamskoga posjeda upravo u srce hrvatskim zemalja, na Uni i Savi. Te e sudbonosne granice ostati stoljeima, 169918781918, izrezujui tako sredinu Hrvatske od one Hrvatske na sjeveru, ije slobode Be sve vie gazi, i od one Hrvatske na Jadranu, u kojoj se ugnijezdila Venecija. 250

249 250

imrak J., Katolicizam i migracije. Hrvatska Straa, Zagreb 25 travnja 1939. Vatroslav Murvar, Hrvatska i Hrvati. Hrvatska prosvjetna knjinica. Ureuje dr fra Dominik Mandi. Croatia. Hrv. Izdavalaki Zavod. I. kolo, druga knjiga, Chicago, 1953, str. 111-166. Ovaj autor objavio je o Vlasima tekst i na engleskom jeziku. Usp. Vatro Murvar, The Vlachs of the Balkans. U knjizi: The Croatian Nation in its Struggle for Freedom and Independence. Editors Antun F. Bonifai i Prof. Clement S. Mihanovich. Croatia. Cultural publishing center. Chicago, Illinois, 1955, str. 140-168. Ovo izdanje ima ukupno XVI+441 stranica. (O ovoj problematici usp. i: Mile Bogovi, Katolika crkva i pravoslavlje u Dalmaciji za vrijeme mletake vladavine. Kranska sadanjost, Zagreb, 1982, str. XV+187.)

156

Vladimir Dvornikovi

PROBLEM PREDSLOVENSKOG, STAROBALKANSKOG,

ELEMENTA U NAEM MUZIKOM FOLKLORU

(1958)
Cilj ovog predavanja nije toliko u referisanju o nekom stvarno izvrenom naunom radu koliko u postuliranju jedne nove problematike i metodske perspektivike u naoj istorijskoj, genetikoj etnomuzikologiji. Pitanje etnogeneze, tj. kako je postao i kako se do svog sadanjeg lika razvio narod kroz razne etnike i istoriske slojeve osvaja danas sve vie interes u svim onim naunim podrujima koja se bave ispitivanjem naroda i kolektivnih tvorevina njegova ivota. Muziki folklor, narodna pesma, igra i muzika, odaje najneposrednije karakter i zajednikim vekovnim ivotom stvoreni i nasleeni temperamenat i oseajni tip jednog naroda. Koji su sve faktori i koje kulturno-istoriske naslage, koji su to dominantni uticaji odluivali u formiranju naeg muzikog folklora u svim prelivima njegova spektra, ili, muzikoloki govoreno, u svim njegovim raznim muzikim dijalektima, od nae severne meimurskopodravsko-gradianske slovenske, stepske, iroke, mol-muzike, pa do june, branske primitive, sa turim, takorei golim motivima, po reima Petra Konjovia? Koju su re pri ovom dijalekatskom diferenciranju imali oni etnografski slojevi koji su i inae sudelovali pri stvaranju naeg dananjeg etnikog lika i svih kolektivnih, tradicionalnih duhovnih i socijalnih tvorevina naeg naroda? Tipologija naeg muzikog folklora koliko je dosad prouena i osvetljena odaje njegovu vremenski i istoriski slojevitu strukturu. Duboke tipoloke razlike, osobito izmeu severa i juga, istoka i zapada, ukazuju na to da pored relativno novijih ima i prastarih, arhainih elemenata koji nas upuuju na najstarije slojeve i istoriske epohe stvaranja naeg dananjeg etnikog lika. S naim severom Meimurjem, Podravinom, Hrvatskim Zagorjem, Gradiem (u Austriji) bila je stvar prostija. Tu nije trebalo mnogo etnogenetikog iskopavanja, jer se sloj mogao neposredno doiveti i prepoznati. Jedan ruski zarobljenik, posle Prvoga svetskog rata, pitao je u Meimurju: A otkud to da ovaj narod ovde peva ruski? Iz dubine, nesvesno, ovde je progovorilo
157

staro slovensko prajedinstvo ovog naeg severnog etnikog okrajka s velikim etnikim bazenom Skitije i Sarmatije. A sad, obrnemo li se jugu, ve od Like nanie pa do Crne Gore, - ta tu da kaemo za bransko ojkanje, okanje, grohotanje, grotanje, zarzavanje, potresanje, ustresanje, putniko zapevanje, kiridisko zapevanje, i kako se jo sve ne zovu oni goli i turi motivi, pa ona tvrda i teka ritmika, koju nai ljudi iz severnijih krajeva ni sluati ne mogu, a kamoli da bi taj muziki tip smatrali i svojim? I epsko pevanje uz gusle izgleda da je jedan starobalkanski, a ne od Slovena doneseni melopoetski oblik. Iz meimurskopodravskog mola odzvanja slovenska, i jo starija, skito-sarmatska ravnica. A ta odzvanja iz tekog i golog O-o-o, u kome su po Ludvigu Kubi, Bjelopavlii virtuozi, a varijacije se ire gotovo po svim junim tokavskim krajevima? Tip koji je Antun Dobroni obradio u XX knjizi Zbornika Jug. akademije samo je jedna od bezbroj jo do danas neispitanih varijanata toga recitativno-meliko pratipa (po Dobronievu miljenju). U naem gornjem primeru uskliknuo je sad jo ivi severnjaki, skito-sarmatski Sloven: To je i moje! A ovde, u balkanskim brdima? Ne bi li i stari, moda jo neromanizovani Trakoilir branin, da je iv, isto tako kazao za ojkanje: To je i moje! U ovom tipu progovara starobalkanska planina, a to je ona tek upola romanizovana, ili jo uopte neromanizovana ilirska planina koja je primila i ivotno asimilovala pridolog Slovena severnjaka. Problem etnogeneze, u koji ulaze ne samo istoriski ve i antropoloki, etnoloki, loloki i dr. faktori, u nas jo nije pravo ni uoen, a kamoli obraen. Ali zato imamo, na osnovu etnogenetskih ispitivanja u drugih naroda (na pr. Francuza, Engleza i Rusa) nekoliko osnovnih utvrenih zakona o formiranju naroda uopte. Tako se napr. dolo do jednog osnovnog i najupadljivijeg rezultata: da najstariji, autohtoni sloj ostaje i posle vie preslojavanja i pokrivanja najjai, i onda kad je primio ne samo ime ve i mnoga spoljna, jezina, socijalna itd. obeleja doljaka ili zavojevaa. Iz Francuza i danas izbija njegov najdublji i najstariji etniki torzo: Kelt. I sami Francuzi govore o sebi kao keltskom tipu i keltskom temperamentu. Cezarovi prevrtljivi Gali, cupidi rerum novarum i danas su jo predvodnici mode i klasian narod revolucije. Nee biti posredi samo geografsko-istoriski razlog zato su nas toliki pisci, kroz epohe, nazivali Ilirima. Koliko je duboko Sloven na Balkanu uao u ivotne oblike i kalupe starobalkanskog ivota, kazuje nam pre svega istorisko
158

ispitivanje ivotnih i drutvenih oblika naeg naroda od njegovih prvih balkanskih vekova pa do danas. Sav plemensko-patrijarhalni, stoarski tip, sa svim svojim oznakama i tradicijama (napr. karakteristina oscilacija ispae, planine upne doline primorje) preao je na Slovene. Stari balkanski kiridiluk preuzeli su srednjovekovni srpski ponosnici u istim predelima, na istim drumovima. Sloveni gusari javili su se na onim istim takama Jadrana na kojima su nekad bili i gusarski centri starih Ilira itd. Ukratko, da rezimiramo dosadanje naune rezultate u ovom pravcu: sva ta dosadanja, iako razasuta i nedovrena ispitivanja, i jezika (osobito toponomastika) i socijalna i pravno-istoriska, etnoloka, antropoloka itd., pokazala u ve dosad da u celokupnom naem etnikom liku ima mnogo vie starobalkanskih, trako-ilirskih i balkanoromanskih elemenata nego to se to dosad u naoj nauci isticalo. Naivna su sva verovanja u iezavanje starog stanovnitva po dolasku novog, pogotovo ako se to smenjivanje vrilo vekovima, postepenom etnikom osmozom, kao to je to bio sluaj s Junim Slovenima. Pored toga utvren je i zakon tla, geobioloki zakon asimilacije. Ve samo tlo i ivotna sredina ispoljavaju tendenciju da nove doljake premese i prepeku na onaj tip i kalup koji je od najstarijih vremena svojstven tome tlu. Ovaj neumitni zakon izvrio se i na nama i tako je Juni Sloven transformisan u Balkanca. Radovi M. uaja, Nika upania, Petra Skoka, Henrika Baria i dr. naih balkanologa i albanologa uneli su poneto svetla i u taj proces prelaenja iz iliro-romanske u slovensku eru. U etno-psiholokom obraivanju dosadanjih rezultata svih naih tzv. nacionalnih nauka, etnologije, istorije, melograje, itd., radi svojih konanih dijagnoza u Karakterologiji Jugoslovena (Beograd 1939), palo mi je u oi da u novije vreme u svim tim razasutim ispitivanjima i monograjama sve vie izbijaju etniki recidivi starog Balkana i onde gde sami autori nimalo ne ukazuju na njih. A najmanje se na njih ukazivalo na polju muzikog folklora. Vreme bi bilo da se ovaj genetiki pogled primeni i na podruje nae etno-muzikologije. Jo se u nas veruje da na celom naem etnikom podruju postoji neka opta, zajednika slovenska muzika primitiva. Na svim dosada bar donekle ispitanim podrujima pokazalo se da donji, balkanski sloj izbija to jae to dalje idemo na jug. I u naem muzikofolklornom kaleidoskopu od severa na jug (kako ga je lepo i ivo prikazao Petar Konjovi u jednom svom muzikolokom eseju u Srpskom knji. glasniku, knj. XLIX, 1936) izbija interesantna paralelnost s ovim
159

optim pojaavanjem balkanizma ka jugu. Gore, na severu, dominantno je slovensko; dole, na jugu, otvoreno reeno, iako jo ne i nauno potpuno dokazano, starobalkansko, trako-ilirsko. Sam proces izlivanja velikog severoslovenskog etnikog bazena na balkanski jug morao je da dovede do najjae slovenizacije na severnom, a najslabije i najrazreenije na junom okrajku Balkana. Jedna od znaajnih paralela ovog stanjivanja slovenskog sloja prema jugu je i jeziko-dijalekatska razlika: mekana, slovenska, kajkavtina na severu, meliki ritmiki i akcenatski srodna severnoslovenskim jezicima (osobito ruskom), i tvrda tokavtina na jugu, koja i akcentom i melodijom upadljivo odudara od tipinih slovenskih jezika, - toliko da, sa isto muzikog gledita, vie lii na neki mediteranski a ne na pravi slovenski jezik. Budua ispitivanja morae se svakako pozabaviti ovom vezom izmeu muzikog elementa u govoru i samog muzikog tipa koji je bezuslovno u genetikom i organskom odnosu sa govorom. tavie, ta govorno-muzika veza jedna je od najjaih karakteristika naeg muzikog folklora. L. Kuba tvrdi da takvog organskog jedinstva nema vie nigde i da je to u stilu monumentalnosti. Kosta Manojlovi podvlai duboku podreenost tekstu. Petar Konjovi kae za crnogorsko pevanje da ovde pevanje znai recitovanje, dakle govor. Francuski muzikolog Kloson (Closson) kae za srpsku pesmu da veinom nema pretakta i da poinje sa tekim delom takta. Otuda, kae on, energini poetak akcenat pada na prvi slog. Kloson misli da je to neko slovensko obeleje. Poto on ne poznaje naeg jezika, nije ni mogao znati da je to ba neslovensko obeleje, a istovremeno akcenatsko obeleje tokavskog trohejskog, muziki neslovenskog govora. Ovde imamo konkretan metodski primer kako bi se i kojim putem moglo ui u trag tom nekom stranom, neslovenskom elementu u naoj balkanskoj muzikoj primitivi. Pritom, dakako apstrahujemo od kasnijih uticaja, osobito orijentalnih melizmatiko-dekorativih elemenata koje su donela dva velika vekovna talasa orijentalizacije, vizantiske i turske - prednjoaziske. Sam tokavski govor, uzeto isto meliki i akcenatski, svojim ritmom i otrom rezolutnou, bez slovenske mekote, odaje starobalkanski, mediteranski habitus. Muzika potencijalnost naih govornih dijalekata bie svakako jedan od glavnih zadataka budueg rada naih naunih muzikologa i etnopsihologa. Na svakoj prekretnici naunog ispitivanja i pri svakom postavljanju novoformulisane problematike mora da se rizikuje i koji korak upra160

zno, pokoja jo nedokazana hipoteza ili tek naznaena perspektiva. Polazei analogno od drugih podruja, na kojima su preslovenski, balkanoromanski i trako-ilirski relikti nesumnjivo dokazani, mi pretpostavljamo punim pravom da e i u tako arhainoj sferi kao to je narodni melos biti jo zaostataka starog, preslovenskog Balkana. Zajedniki, praslovenski elemenat jo se i pominjao u dosadanjoj naoj muzikologiji, i sad bi bilo vreme da se jasno i otvoreno iznesu na svetlo i prabalkanski elementi. Jasno i otvoreno, a ne samo u uzgrednim aluzijama. Dosada naiosmo samo na jednu otvoreniju aluziju na starobalkanske muziko-folkloristike i melopoetske relikte, i to u raspravi C. Rihtmana o Narodnoj muzici Jajakog sreza: potresanje su raniji stanovnici zadrali i onda kad su primili jezik junih Slavena. Epske pesme pokazuju znakove pradavnog postanka (davno prije nae ere) I dalje, u vezi s melopoetskim oblicima nae epike: U svakom sluaju neosporno je da su melopoetski oblici nae epske poezije nerazdvojno povezani s polifonim oblicima i specinim hromatizmom tonalnih osnova narodne muzike koju nalazimo kod stoara u planinama Bosne i Hercegovine. A ovi oblici, koliko se dosada zna, nisu zapaeni kod ostalih slavenskih naroda, pa ni kod ostalih naroda Evrope. Naa pretpostavka da se radi o muzikoj tradiciji slaviziranih Vlaha, nailazi na potvrdu i u tome to se geografska rasprostranjenost pojedinih karakteristinih polifonih oblika, koji su vrsto povezani za stanovita podruja, izgleda, potpuno podudara sa ranijim naseljima raznih vlakih plemena. (Ista rasprava, u Biltenu Instituta za prouavanje folklora, Sarajevo 1953, str. 37). Ali, ovo su tek sporadine aluzije, bez dubljeg ulaenja u sam opti problem takve muzike tradicije slaviziranih Vlaha. Ne samo sa isto muzikoloko ve i sa etnopsiholokog i etnogenetskog gledita od preke je potrebe da se ve jednom otpone sistematski i metodski produbljeni rad i u ovom balkanskom pravcu. Ne moe se vie ostati pri dosadanjem nainu da se stare podloge i Balkana setimo samo onda kad nema vie drugog tumaenja, kao za nevolju, kad se vie nema kud. Treba najzad i tom pitanju da se okrene celo lice, a ne, kao dosad, samo poneki pogled sa strane. Stvar je terenskih ispitivaa i melografa da nam otvore put u ta jo neprokrena podruja. Gde i kako e se izvriti prvi koraci toga ispitivanja koje zahteva i naroitu spremu i nauni aparat, ne samo ue muzikoloki! to se ne moe unapred rei. Jo u Vukovu radu imamo jedan interesantan i pouan primer, gotovo da kaemo balkanoloke metodske irokogrud161

nosti. Nesvesno on je slutio duboko i prastaro etniko jedinstvo Balkana i poeo je da sakuplja i folklor ostalih, pa i neslovenskih, balkanskih naroda. Ni ovde ga njegova poznata folkloristika intuicija nije varala; ma i nesvesno, ve on je poao komparativnim i genetikim putem, obraajui svoj interes i reliktima starog Balkana. Tim putem trebalo bi da i mi produimo i da se posebno obratimo starim, neposlovenjenim, etnikim ostrvima naeg narodnog podruja kao i ostalog Balkana. To su pre svega etnike enklave preostalih Balkanoromana, tj. Cincara, Makedovlaha, Kucovlaha, Aromuna itd. Dalje bi trebalo skupljanje i poreivanje protegnuti i na iptare, tj. preostatke Trakoilira, tih najstarijih poznatih stanovnika Balkana. Dalje od ove opte naznake pravca nae sugestije ne mogu da pou. U toku rada, u samom supstratu koji e u tom radu izai na svetlo, otvorie se dalje i konkretnije perspektive.251

251

Vladimir Dvornikovi, Problem preslovenskog, starobalkanskog, elementa u naem muzikom folkloru. U: Rad kongresa folklorista Jugoslavije na Bjelanici 1955 i u Puli 1952. Uredio: Vinko ganec. Izdanje i naklada Saveza udruenja folklorista Jugoslavije, Zagreb, 1958, str. 91-96.

162

Dominik Mandi

VLAKA TEZA O B.-H. STECIMA

(1966)
Mlada engleska arheolokinja Marian Wenzel napisala je na engleskom jeziku lanak o bosansko-hercegovakim stecima, koji je iziao u njemakom asopisu Sdost-Forschungen u Mnchenu god. 1962.252 U prvom dijelu svoje radnje spisateljica pobija tezu engleskoga arheologa Artura J. Evans-a i prof. Aleksandra Solovjeva, koji su b.h. steke pripisivali bogomilima253. Medjutim, tu su tezu ve prije Wenzelove poeli pobijati domai arheolozi i povjesniari254. Nas posebno zanima drugi dio radnje, u kojemu M. Wenzel iznosi novu tezu o vlakom tipu steaka i njihovih uresa, dotino o utjecaju neslavenskih Vlaha na postanak i razvoj b. h. steaka255. M. Wenzel dijeli b.h. steke na ploe (slabs) i na visoke steke (large, solid blocks). Prvi bi se nalazili po cijeloj sredovjenoj Evropi, a drugi samo u Bosni i Hercegovini. Od ovih zadnjih samo je jedan dio ureen likovnim uresima ljudi i ivotinja256. Na osnovu 16 izabranih steaka, koji se mogu barem priblino datirati s pomou natpisa, u kojima se spominju povijesne osobe, M. Wenzel tvrdi, da su se u BiH ploe poele postavljati na grobove pokojnika oko god. 1220., visoki monolitni steci oko god. 1360., a steci s likovnim uresima najranije oko god. 1435., dotino oko god. 1477257.
252

253 254

255 256 257

Marian Wenzel, Bosnian and Herzegovinian tombstones Who made them and why, Sdost-Forschungen XXI, Mnchen 1962, 102-143. N. dj. 102-114. A. Benac, Olovo, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici BiH, sv. II, Beograd 1951, 53 sl., 72; Isti, iroki Brijeg, Sarajevo 1952, 45-47; . Belagi, Kupres, Sarajevo 1954, 174 sl.; M. Vego, Novi i revidirani natpisi iz Hercegovine, GZM, NS XV-XVI, Sarajevo 1961, Arh., 283; XVII (1962), Arh., 238-240; ISTI, Patarenstvo u Hercegovini u svijetlu arh. spomenika, GZM, NS XVIII (1963), Arh., 196-215; Sv. Radoji, Relje bosanskih i hercegovakih steaka, Letopis Matice Srpske, kn. 387, Novi Sad, januar 1961; D. Mandi, Bogomilska crkva bosanskih krstjana, Chicago 1962, 99-103. M. Wenzel, n. dj. 114-143. N. dj. 109. N. dj. 109 sl. 163

Za svoja promatranja i zakljuke M. Wenzel odabrala je ogranieni prostor, koji je omedjen sa sjevera Alpama, s juga Crnom Gorom, s istoka Njego-planinom, a sa zapada Jadranskim morem. U taj prostor, dakle, bila bi ukljuena cijela dananja Hercegovina, jedan dio Bosne i jedan Dalmacije258. To bi bio posebni, vlaki prostor na podruju b.h. steaka. Na tom podruju, prema Wenzelovoj, ivjeli su isti Slaveni (pure Slavs), feudalna gospoda, i seljaki radni svijet te gojitelji stoke (stockbreeders), koji su se zvali Vlasi. Ovi su svi i u sva vremena podizali steke259. Medjutim najljepi steci s toga podruja, na kojima su prikazani razni prizori s likovima ljudi i ivotinja, potjecali bi od neslavenskih Vlaha. Prema spomenutoj spisateljici, vlaki steci, s vlakim tipom uresa bili bi oni, na kojima su isklesani: jeleni i lov na njih, konjanici, pojedinani ili okrenuti jedan prema drugomu sa enskom u sredini, plesai u kolu i neke osobe s uzdignutom i rairenom desnom rukom. Etnika pozadina Vlaha, gojitelja konja, utjecala bi na to, da su Vlasi stvorili ovaj novi vlaki tip steaka u gore navedenom podruju260. Steaka uope, a napose ureenih uresima vlakoga tipa, nestalo bi god. 1505., kada su b. h. Vlasi izgubili svoju plemensku organizaciju prelazom na islam261. Teza M. Wenzel o vlakom tipu b.h. steaka i o vlakim uresima na njima nije ispravna i nikako se ne moe prihvatiti sa stanovita povijesne znanosti. VLASI NIJESU IMALI UDJELA U POSTANKU B.H. STEAKA Neslavenski Vlasi, u sredovjenim izvorima obino nazivani Mauro- ili Morovlasi, stvarno su potomci starih Maura, koje su Rimljani naselili u Evropi kao vojnike veterane od I. do V. stoljea po Kristu. Za velike Seobe naroda odrali su se u teko pristupanim gorama u Karpatima, u visokim planinama na Balkanu i u Alpama. Zbog svojih somatolokih osebina, napose polucrne koe, cijelim Srednjim vijekom ivjeli su u potpunoj drutvenoj odijeljenosti od okolnoga stanovnitva. Govorili su posebnim jezikom, koji su nauili od svojih gospodara Ri258 259 260 261

N. dj. 114 sl. N. dj. 115 i 119. N. dj. 114 i 141. N. dj. 119 i 137.

164

mljana262. U sredovjenoj Srbiji bilo je zakonom zabranjeno, da se Srbi i Vlasi ene izmedju sebe263. Glavna sredita sredovjenih Maurovlaha u istonoj Evropi bili su: Karpati, gorje Balkan u Bugarskoj, Kopaonik i Stari Vlah u Srbiji, arplanina u Macedoniji i Pind-gorje u Tesaliji. Iz tih krajeva potjeu Vlasi, koji su se tijekom vremena naselili u Bosni i Hercegovini264. U navedenim izvorno vlakim predjelima nigdje nije bio razvijen obiaj podizanja steaka nad grobovima pokojnika. To nam govori, da Vlasi nijesu donijeli steke sa sobom u Bosnu i Hercegovinu, nego su te nali u tim zemljama, kada su se doselili. Prema tome poetnici steaka bili su domai Hrvati, a ne doseljeni Vlasi. U dananjoj BiH neslavenski Vlasi prvi put spominju se u povelji bosanskog bana Ninoslava oko god. 1234. No to nijesu bili domai Vlasi, nego oni iz srednjega Balkana, koje su Dubrovani upotrebljavali kao prenosnike svoje trgovake robe265. Da bi se mogli to bolje koristiti prenosom dubrovake trgovake robe, sredinom 13. stoljea Vlasi su se poeli naseljavati u blizinu Dubrovnika, naime na podruje sredovjene Travunje, u blioj i daljnoj okolici dananjega Trebinja. Ti su krajevi tada bili u srpskoj dravi266, u kojoj su u istonim i sjevernim krajevima tada ivjeli brojni Vlasi. U tubi dubrovakoga piliara Martina od 26. kolovoza 1285. spominje se vie vlakih naselja (katuna) u tadanjoj Travunji267. Zbog steaka vlakoga tipa M. Wenzel, nas posebno zanima doseljenje Vlaha u sredovjeni Hum ili Zahumlje, napose u krajeve oko dana262

263

264 265

266 267

O rimskom naseljenju Maura u Evropi i Balkanu te o postanku srednjovjenih Vlaha i njihovoj drutvenoj odijeljenosti u Srednjem vijeku i integraciji za vrijeme turske vladavine vidi: D. Mandi, Postanak Vlaha prema novim poviestnim iztraivanjima, Buenos Aires 1956; Isti, Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, Rim 1963, 515-567. Srbin da se ne eni u Vlaseh; ako li se oeni, da ju vede u merophe, F. Miklosich, Monumenta Serbica, Wien 1958, 98, br. 83; A. V. Solovjev, Odabrani spomenici srpskog prava, Beograd 1926, 93 i 114; D. Mandi, Rasprave i prilozi, 538-540. Gledaj: D. Mandi, Rasprave i prilozi, 529-550. D. Mandi, Sredovjena Bosna bez Srba, Hrvatska Revija V, Buenos Aires 1955, 450-460. D. Mandi, Bosna i Hercegovina, sv. I, Chicago 1960, 329 sl. Martinus lius condam Petri pilicarij ego steti cum Blachis dum irem per Blachos ab uno catone ad aliud. K. J. Jireek, Die Wlachen u. Maurovlachen in den Denkmlern von Ragusa, Sitzungsber. D. k. Akad. D. Wiss., Phil.-hist. Cl. 48, Wien 1902, 118. 165

njega Stoca. U poveljama srpskoga kralja Uroa I. (1243-1276), koje je izdao pravoslavnoj Humskoj episkopiji god. 1243. i 1253. Vlasi se spominju u srpskim zemljama oko Lima, ali se ne spominju na imanjima stolakoga podruja od Bivoljega Brda kod Domanovia do Stona na poluotoku Peljecu268. U tim krajevima Vlasi Burmazi prvi put se spominju god. 1305269. Vlasi Zotovii u Ljubomiru, u istonom dijelu Zahumlja, spominju se god. 1313270. Ovo nam govori, da su se Vlasi doselili u Zahumlje krajem 13. stoljea, za zadnje srpske vladavine u ovim krajevima god. 1284-1304271. Naselja sredovjenih Vlaha u dananjoj Hercegovini od reda su nosila patronimike nazive. To nam govori, da su se u poetku u pojedine krajeve doseljavale samo pojedine obitelji ili mali broj srodnih istoimenih porodica. Te su se stalno drale na okupu i inile zasebnu jedinicu, koja se zvala katun. Prije pada Bosne (1463.) u cijeloj dananjoj BiH nije bilo vie od 100 vlakih katuna, od kojih pojedini nijesu brojili vie od 20 obitelji. To nam govori, da su Vlasi prije turskoga zaposjednua bili neznatna manjina puanstva BiH, najvie 2%, prema starom urodjenom hrvatskom puanstvu272. Iako su se Vlasi u dananju istonu Hercegovinu doseljavali, da bi se koristili prenosom dubrovake trgovake robe, oni su i dalje ostali stoari, polunomadi, koji su se ljeti selili sa stokom u visoke planine Nevesinja, Konjica i Foe, a zimi se sputali u toplije krajeve kotareva Trebinja, Ljubinja, Stoca i u dubrovake predjele, gdje stoka i zimi nadje pae, kako u tim krajevima rijetko pada snijeg. Vlasi su, dakle, bili malobrojni i kulturno najzaostaliji dio puanstva u BH, pa nema vjerojatnosti, da bi oni mogli dati stecima najsavrenije uresne oblike i likovne urese. Usto, kako emo domalo vidjeti, likovni razvoj umjetnikih uresa na stecima nastao je prije, nego su se Vlasi doselili u BiH u primjetnom broju.
268

269 270

271 272

Spomenik SAN III (1890), 8 sl.; A. Solovjev, Svedoanstva pravoslavnih izvora o bogomilstvu na Balkanu. Godinjak ist. drutva BiH, V. Sarajevo 1953. 73 sl. Monumenta Ragusina, V (Mon. Slav. Mer., 29), Zagreb 1897, 86. M. J. Dini, Dubrovaka srednjevekovna karavanska trgovina, Jug. ist. asopis III (1937), 135, bilj. 15. Gl. D. Mandi, Bosna i Hercegovina I, 320-326. M. Vego, Naselja bosanske srednjevjekovne drave, Sarajevo 1957, 127-129; B. Hrabak, O hercegovakim vlakim katunima prema poslovnoj knjizi Dubrovanina Divana Pripinovia, GZM, NS 1956, 29-39; D. Mandi, Herceg-Bosna i Hrvatska, Hrvatska Revija XIII, Buenos Aires 1963, 436 sl.

166

VLASI NIJESU IMALI PREDNOSTI PRED DOMAIM HRVATIMA U POSTANKU

LIKOVNIH URESA NA STECIMA

M. Wenzel tvrdi da je etnika pozadina Vlaha i njihovo stoarsko zanimanje, napose gojidba konja (horsebreeding inhabitants), utjecala na to, da su oni poeli steke ureavati s konjima i konjanicima i drugim likovnim uresima273. Mi smo pak vidjeli, da etnika pozadina Vlaha nije utjecala na postanak steaka. Ni njihovo stoarsko zanimanje, napose konjogojstvo, ne daje im nikakvu posebnu prednost pred domaim Hrvatima u postanku likovnih uresa na stecima. U svim hrvatskim zemljama, napose u BiH, jo od dolaska Hrvata na Jug gospodarstvo se poglavito oslanjalo na stoarstvo. Hrvati su u svim krajevima trajno imali mnogo konja i upotrebljavali ih u ratno i mirno doba za jahanje i prijenos robe. K. Porrogenet u svom djelu O upravi carstvom, poglavlje 31., navodi, da su Hrvati za svoga kralja Kreimira Starijega (o. 935-944) imali vojsku od 100.000 pjeaka i 60.000 konjanika274. Koncem god. 1096., kada su kriari tulukoga grofa Rajmunda prolazili Dalmacijom, i to upravo sredinom vlakoga prostora M. Wenzel, od Duvna preko Posuja, Stoca, Ljubinja i Trebinja, Vilim Tirski opisujui taj put o stanovnicima ovo pie: Na daleko i iroko prostiru se gotovo samo panjaci tako, da ima malo radne zemlje; od sitne i krupne stoke stanovnici iskljuivo ive275. God. 1264 bosanski ban u dva puta prodaje u Dalmaciju 630 glava krupne stoke sa svojih banskih imanja276. Ovo nam govori o velikom stoarskom gospodarstvu bosanskih banova. Razmjerno veliku mnoinu volova i konja imali su i drugi b.h. velikai, plemii i slobodni seljaci. Ovi su svi dobro poznavali, trajno upotrebljavali i volili konje. Ljubav domaega hrvatskoga plemstva u Bosni prema konju dolazi do izraaja i
273 274

275

276

M. Wenzel, n. dj. 109 sl., 114 i 141. C. Porphyrogenitus, De administrando imperio, cap. 31, izd. Moravcsik-Jenkins, Budapest 1949, 150, red 71-82. Est autem Dalmatia longe patens regio inter Hungariam et Adriaticum mare sita pascuis etiam longe lateque diffusis occupata penitus ita ut raram habeat agrorum culturam, locorum incolis in gregibus et armentis omnem vivendi habentibus duciam. F. Raki, Documenta historiae Chroaticae periodum antiquam illustrantia, Mon. Slav. Mer. VII, Zagreb 1877. 462; F. ii, Enchiridion fontium historiae Croaticae, vol. I, pars I, Zagreb 1914. 402 sl. pro duabus partibus suis in emptione sexcentum et triginta pecudum, quas confessus [est] se emisse a domino bano Stephano. Svjedoanstvo Luke Matia (Mathei) iz Trogira 5. 1. 1264, M. Barada, Trogirski spomenici, I (Mon. Slav. Mer., vol. 44), Zagreb 1948, 18. 167

na dravnim peatima bosanskoga bana Stjepana II. Kotromania i kraljeva Stjepana Ostoje i Tvrtka II. Na tim peatima prikazan je vitez na konju u trku. I poznati lik hercega Hrvoja Hrvatinia izradjen je na konju u trku u njegovu glagoljskom Misalu277. Uostalom, srednjovjekovni vitez u Bosni, kao i u cijeloj Evropi, ne moe se ni zamisliti bez dame i konja. Zbog toga ne smije se nikakva prednost davati polunomadskim Vlasima pred domaim hrvatskim plemstvom i seljatvom u prikazivanju konja i konjanika na b.h. grobnim stecima. LIKOVNI URESI NA STECIMA NOSE OSEBINE NARODNOGA I VITEKOGA IVOTA DOMAIH HRVATA, A NE VLAHA 1. Kako smo vidjeli, Vlasi su u izvorno vlakim zemljama u srednjem i istonom Balkanu ivjeli kao polunomadski stoari. Takvi su ostali i onda, kada su se doselili u dananje b.h. zemlje s tim, da su se ovdje bavili i prenosom robe dubrovakih i drugih primorskih trgovaca s mora u nutarnje zemlje i obratno. Vlah, iako je bio knez ili vojvoda drugih Vlaha i s vremenom se obogatio, on je trajno ostao polunomad, trgovaki prenosnik, dotino glavar vlakih prenosnika trgovake robe. Medjutim na b.h. stecima nema nigdje nita prikazano iz ovoga polunomadskoga, stoarskoga ivota Vlaha. Napose nigdje nije prikazan tovarni konj sa samarom. Na b. h. stecima su prikazani jahai konji, sami ili s jahaem; lov na jelene, srne, veprove i medvjede; lov na konju ili nogama, u pratnji pas i sokol; viteke borbe za djevojku, koja stoji izmedju dvojice zaljubljenih vitezova u borbenom stavu; plesovi i turnirske igre vitezova. Ovo su sve zgodovine iz ivota i zabav srednjevjekovnih Hrvata velikaa i plemia u Bosni i Hercegovini. Prema tome navedena likovna prikazivanja tih zgoda ne mogu potjecati od Vlaha, koji se tim poslom nijesu zanimali, nego od domaega hrvatskoga plemstva, koje se tim poslovima zabavljalo i ovjekovjeilo ih na nadgrobnim stecima. 2. I na to valja upozoriti, da osobe prikazane na b.h. stecima, pa i onima vlakoga tipa po M. Wenzel, ne nose vlako odijelo nego ono domaih Hrvata. Sredovjeni neslavenski Vlasi imali su svoje posebno
277

Otisci navedenih vladarskih peata nalaze se u Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, I, Sarajevo 1942, 285, i 679. Slika hercega Hrvoje nalazi se na str. 385. toga djela.

168

odijelo, koje poznajemo iz starih opisa, a to se sauvalo u nekim mjestima medju potomcima tih starih Morovlaha sve do novijega doba. Medjutim na b.h. stecima, pa ni na onima vlakoga tipa po M. Wenzel, ne dolazi do izraaja vlako odijelo, nego hrvatsko narodno odijelo, kojim su se tada odijevali svi Hrvati u Jadranskom Primorju i u b. h. Zagori. To se hrvatsko odijelo sauvalo po svoj Bosni do poetka 18. stoljea, a u hercegovakoj Bekiji i u zagorskoj Dalmaciji sve do prologa Svjetskoga rata. O tom starom hrvatskom odijelu prof. K. Jiriek ovako pie: Dananja severnodalmatinska nonja razaznaje se na skulpturama bosanskih kamenih grobova: ljudi u tesnom, naboranom ogrtau koji je iskien gajtanima, imajui isto tako tesne nogavice; ene, pak, u haljini koja je nie pasa iroka i dopire do zemlje278. Franjevaki pohoditelj fra Pavao Rovinjanin zabiljeio je god. 1640., da se on u Bosni oblaio na hrvatsku (alla croata) poput domaih bosanskih Hrvata, da bi se prikrio pred Turcima, da nije stranac279. Turski putopisac Evlija elebija u svojim putopisima po BiH god. 1660. i 1664, vie puta govori, da stanovnitvo tih zemalja, i ono muslimansko, nosi isto odijelo kao krajiki dumani, t. j. Hrvati. Govorei o Banjoj Luci on to odijelo ovako opisuje: Svi stanovnici nose krajiko ohano odijelo, ohane dolame, uske akire s kopama i pletene opanke, a na glavu stavljaju zelene krajike kalpake.280 U negdanjoj franjevakoj generalnoj crkvi Aracoeli u Rimu bila je postavljena ploa na grobu bosanske kraljice Katarine, koja je umrla u Rimu 25. X. 1478. Kraljica je obuena u tadanje bosansko narodno odijelo, koje je upravo onako, kako su odjevene enske na b. h. stecima281. Ako su na b.h. stecima osobe muke i enske isklesane u starom hrvatskom narodnom odijelu, pa i na stecima, koje M. Wenzel nazivlje
278 279

280

281

K. Jireek-J. Radoni, Istorija Srba II. Beograd 1923. 57. S. Zlatovi, Izvjetaj o Bosni god. 1640. o. Pavla iz Rovinja, Starine JA, sv. 23, Zagreb, 1890, 20. H. abanovi, Evlija elebija, Putopis, Sarajevo 1957. sv. I 240, 254 sl., 267 sl., 279; sv. II 149, 162, 259, 261, itd. Vidi takovjer: J. Kovaevi, Srednjovekovna nonja bosanskih Slavena, Posebna izd. SAN CCXV, Beograd 1953. Jedna naredba turskih vlasti, da se uvede razlika u odijevanju muslimana i krana u BiH, potjee od bosanskoga pae Husamuddina iz mjeseca svibnja 1794. Vidi: VL. Skari, Jedna naredba o rajinom odijelu iz doba otomanske vladavine, GZM XIV (1902), 557. Sliku nadgrobne ploe kraljice Katarine u narodnom odijelu donosi Poviest hrv. zem. Bosne i Hercegovine I, str. 589. 169

vlakima, znai, da likovno prikazivanje ljudi na stecima potjee od domaih Hrvata, a ne od neslavenskih Vlaha. 3. Uresi na b.h. stecima, pa i na onima s likovnim prizorima, nijesu neto izolirano, na jeanput niklo u vlakom prostoru, bez predhodnih razvojnih radova i veze s okolnim hrvatskim zemljama, da bi se moglo rei da ti uresi potjeu od novodoseljenih neslavenskih Vlaha. Uresi na stecima stvarno su jedan organski dio hrvatske narodne umjetnosti. Osnovne oblike te umjetnosti Hrvati su donijeli sa sobom iz svoje zakarpatske domovine u nakitima odijela, i na svom drvenom, lonarskom i eljeznom orudju i oruju. Ta se umjetnost u Jadranskoj Hrvatskoj u dodiru s kulturnijim kranskim Zapadom postepeno razvijala i usavravala: u drvetu i na kamenu: u crkvama, plemikim dvorovima i na grobnim spomenicima. Iz Primorske Hrvatske usavrena narodna umjetnost prodirala je i u nutarnje hrvatske zemlje dananje BiH, gdje su crkve i velikake dvorove pravili dalmatinski majstori ili Bonjaci, koji su svoj klesaki zanat izuili u primorskim gradovima282. M. Wenzel posebnim vlakim uresom na stecima smatra rubne vijence djetelinoga trolista (decorated with trefoil border). Medjutim, tu se radi o rudimentarnoj stilizaciji mladica vinove loze, koja je po starom kranskom shvatanju prestavljala zajednitvo pokojnika s Kristom i s drugim kranima. Stilski razvoj rubnih uresa s vinovom lozom i liem dobro se moe pratiti od Baanske ploe god. 1075., na kojoj je taj motiv isklesan, preko drugih hrvatskih spomenika283 do b.h. steaka na irokom Brijegu i drugdje284. M. Wenzel vlakim uresom smatra lukovnice u obliku konjske potkove na nekim b.h. stecima (decorated with horseshoe arches). Medjutim to je stilizacija vitekih maeva, u kojih je zaglavak runoga drka u starijim vremenima bio izradjivan u obliku prave kugle, kao na arampovu kod irokoga Brijega285, a kasnije pod utjecajem gotike taj zaglavak dobio je svinuti oblik konjske potkove.
282 283

284

285

O tom potanje piem u treem svesku Bosne i Hercegovine. Lj. Karaman, Iz kolijevke hrvatske prolosti. (Starohrvatska umjetnost u svojim spomenicima i tezama raznih pisaca), Zagreb 1930: N. Mileti, Nakit i oruje IX-XII veka u nekropolama- Bosne i Hercegovine, GZM, NS XVIII, Sarajevo 1963, Arh., 155-178. A. Benac, iroki Brijeg. Srednjevj. nadgrobni spomenici, III, Sarajevo 1952, sl. 2, 5a-d, 6, 23a, 50, 51. N. dj. sl. 13, 14, 15a.

170

4. M. Wenzel posebno se zanimala i svoje zakljuke izvodila je na osnovu steaka, koji se nalaze u nekropoli Boljuni, zaselku sela Bjelojevia: oko 15 km jugozapadno od Stoca. Kako se razabire iz natpisa, nacrte za najljepe steke u toj i u oblinjim nekropolama pravili su dijak Semorad i Rato, a nacrtane prizore klesali su kovai: Gruba, Mili, Vuk i Zelija (Zeli)286. Ova sva imena nijesu vlaka nego hrvatska, domaih ljudi. Ovi prema svom odgoju i navici nijesu crtali ni klesali prizore pod utjecajem Vlaha, po vlaku, nego u duhu kola domaih hrvatskih klesara u tom kraju. Na steku Taraha Tarah Boljunovi, iako je bio starjeina vlakoga katuna, ne moe se pretpostaviti, da je bio primljen medju domae starosjedilako plemstvo. Iz toga bi trebalo izvesti, da nacrt za steak Vlaha Taraha Boljunovia nije bio izvorno nacrtan za nj, nego da se kova Gruba kleui Tarahov steak posluio nacrtom za steak nekoga domaega plemia Hrvata, kojemu on nije isklesao spomenik, ili je taj steak tijekom vremena bio uniten. *** M. Wenzel dola je do svoje neispravne vlake teze time, to se u svom prouavanju ograniila samo na jedan odsjek podruja b. h. steaka te to je zakljuke stvarala oslanjajui se samo na 16 steaka, kojima se iz natpisa moe odrediti vrijeme postanka barem u priblinim godinama. Medjutim, da se dobro shvati i ispravne zakljuke izvede, valja uzeti u obzir cijelo podruje b.h. steaka i sve pojedinosti vremenske i arheoloke, koje su u vezi s njima. Iako je, naime, u BiH postojalo vie klesakih kola i razvilo se raznih tipova uresa, ipak b.h. steci predstavljaju jednu zajedniku cjelinu, u kojoj se zapaaju prelazni oblici u uresima i utjecaj jedne klesake kole na drugu287. Napose su neispravne tvrdnje M. Wenzel o vremenskom postanku steaka u njihovim raznim oblicima: ploa oko god. 1220., visokih steaka oko god. 1360., steaka s likovnim ukrasima oko god. 1435., dotino 1477. Wenzel je dola do tih zakljuaka, jer je u svojim prouavanjima uzela u obzir ogranieni prostor i mali broj steaka. Da je uzela u prou286

287

Gl. M. Vego, Novi i revidirani natpisi iz Hercegovine, GZM, NS XVII (1962), Arh., 209-215. O tome vidi razne injenice, to su ih utvrdili A. Benac, . Belagi, M. Vego i drugi u opisima steaka u Radimlji, irokom Brijegu, Ljubukomu, Blidinju, Kupresu, Olovu i drugdje u zbirkama: Srednjevjekovni nadgrobni spomenici BiH, Sarajevo 1950-1959. i Nae Starine, I - , Sarajevo 1953. 171

avanje cijelo podruje b.h. steaka i sve vremenske podatke, do kojih moemo doi na osnovu do sada objavljenih natpisa i arheolokih nalaza u grobovima pod stecima, Wenzelova bi morala doi do posve drugih zakljuaka, nego ih je stvorila. Za primjer spominjemo samo nekropolu bosanskih banova u Donjoj Zgoi kod Visokoga, koju je M. Wenzel u svojim rasmatranjima potpuno mimoila. U toj nekropoli sauvala su se dva visoka steka, koji su od posebne vrijednosti za prouavanje povijesti postanka steaka i uresa na njima. Jedan je steak u obliku stupca, koji je visok 3 m, a drugi ima oblik kue s pokrovom na dvije vode. Ovaj zadnji steak sa sve etiri strane ureen je vanredno nim likovnim prizorima ljudi i ivotinja, i to u najsavrenijem obliku od svih steaka, to su nam poznati na cijelom podruju Bosne i Hercegovine288. Oba steka imala su natpise, od kojih je onaj na steku u obliku kue uniten zubom vremena tako, da se danas ne moe proitati nego samo rije: [b] an. Na steku u obliku stupca dr. iro Truhelka proitao je ovaj natpis: Sie lei Stipan ban bosanski i brat mu Bogdan i Dragia i knez Bakula i knez Stanko i Tvrtko s druinom.289 Truhelka je ispravno zakljuio, da ovaj natpis govori o Stjepanu Prijezdi Velikomu, bosanskome banu god. 1254. 1287. Slijedei banovi iz kue Kotromania bili su: Stjepan I. (1287-1302), Stjepan II. (1312-1353) i Tvrtko I. (1353-1377.), od koji nijedan nije imao brau Bogdana i Dragiu290. Mi nadalje znamo, da su Stjepan II. I Tvrtko I. pokopani u vladarskoj crkvi u Milima, u dananjim Arnautoviima kod Visokoga291. Stjepan I. umro je ili poginuo god. 1302. istono od Drine, u zemlji svoga punca Stjepana Dragutina, i tamo bio pokopan, kada je Bosnu drao hrvatski ban Pavao I. ubi292. Iz ovoga,
288

289

290 291

292

Oba navedena steka iz D. Zgoe prenesena su u dvorite Zemaljskoga muzeja u Sarajevu. Sliku steka kue donosi Poviest hrv. zem. Bosne i Hercegovine I, Sarajevo 1942, str. 635, a steka stupca D. Mazali, GZM NS IV/V (1950), str. 234, sl. 6. . Truhelka, Kolijevka i groblje Kotromania, Nastavni Vjesnik, knj. XLI, 189-201; Isti, Studije o podrijetlu, Zagreb 1941, 29: Poviest hrv. zem. BiH 234, bilj. 17. Nijesu opravdani prigovori, koje je Gjoko Mazali, GZM NS IV/V (1950), 231-241, podigao protiv Truhelkina itanja natpisa na steku stupcu i zakljuaka, koje je Truhelka iz toga izveo. Imena u natpisu, koja su po Mazaliu vlaka, odreda su stara hrvatska imena, kako se vidi iz hrvatskih izvora, koja su objelodanili Raki, Doc., Smiklas, Cod. dipl. I-IV. Fermendin. Acta Bosnae. Gl. D. Mandi, Bosna i Hercegovina I 201-207. P. Angjeli, Grobovi bosanskih kraljeva u Arnautoviima kod Visokoga, GZM, NS XVII (1962), 165-171: D. Mandi, Etnika povijest BiH. Rim 1967, pogl. 5. Gl. D. Mandi, Bosna i Hercegovina I 207-212.

172

to smo naveli, slijedi, da je vanredno no ureeni steak u obliku kue u banskoj nekropoli u Donjoj Zgoi bio grobni spomenik jednoga od bosanskih banova, koji su prethodili Stjepana Prijezdu Velikoga, t. j. ili bana Ninoslava (1221-1253.), ili bana Stjepana (1204-1221.), oca kneza Sibislava, ili Kulina bana (1165-1204.)293. To nam pak govori, da su visoki steci s bogatim likovnim uresima ljudi i ivotinja nastali u BiH za tri i vie ljudskih pokoljenja prije nego to pretpostavlja M. Wenzel. M. Wenzel je dola do svojih krivih zakljuaka i zbog toga, to nije dovoljno poznavala etniko stanje sredovjene BiH, ni povijest doseljenja Vlaha u ove zemlje i njihovo kulturno stanje. Wenzel tvrdi, da su Vlasi u njezinu vlakom prostoru inili znatan dio puanstva (a large proportion of the population)294, i prema tome da su mogli vriti jak kulturni utjecaj u zemlji. Medjutim to je neispravno i jedno i drugo. ZAKLJUAK Kako smo potanje obradili u treem svesku naega djela Bosna i Hercegovina, koje je u tampi, obiaj podizanja nadgrobnih steaka uveli su Hrvati Crvene ili June Hrvatske, dok su jo bili pogani od druge etvrti 7. do poetka 10. stoljea. Oni su po starom slavenskom obiaju pokopavali pokojnike po plemenskim posjedima nedaleko svojih kua. Ovi pogani Hrvati, kada su vidjeli da njihova braa Hrvati Bijele Hrvatske, zapadno od rijeke Cetine, koji su primili kranstvo u 7. stoljeu295, pokopavaju svoje prvake u crkvama ili u lijepo radjenim sarkofazima u predvorju crkava, i oni su poeli na grobove svojih odlinika stavljati kamene spomenike. Kako su htjeli, da zadre svoj stari nain pokapanja, naime, da tijelo bude pokopano u zemlju, uveli su obiaj, da nad grobom pokojnika postave cjelac kamen u obliku starih rimskih sarkofaga, kojih je tada jo dosta bilo po svoj zemlji. Na taj su nain nastali razni oblici steaka: ploe, sanduci, kue, stupci i krievi. Pod utjecajem rimskih i kranskih nadgrobnih spomenika i Hrvati su poeli ureavati svoje nadgrobne steke, naravno u duhu svoje narodne umjetnosti. Na razvoj tih uresa utjecao je drutveni i kulturni razvoj hrvatskoga naroda, koji se razvijao pod utjecajem kulturnijih zapadnih kranskih naroda. Na umjet293 294 295

N. dj. 194-201. M. Wenzel, n. dj. 119. Gl. D. Mandi, Rasprave i prilozi, Rim 1963, VI. Pokrtenje Hrvata, str. 109-144. 173

niki razvoj steaka napose je utjecao viteki ivot hrvatskoga plemstva u dananjoj BiH, koji su bili u stanju, da uz znatne trokove podiu i kite skupe nadgrobne steke. To nam i razjanjuje, zato je u likovnim uresima na stecima gotovo iskljuivo prikazan ivot sredovjenih vitezova. Dok su Hrvati stvarali obiaj postavljanja steaka na grobovima svojih pokojnika i razvijali urese na njima, u Bosni nije bilo Vlaha. Oni se ovamo poinju doseljavati sredinom 13. stoljea iz srednjega i istonoga Balkana. Vlasi nijesu donijeli sa sobom obiaj postavljanja steaka, nego su ga nali u zemlji, gdje su ga ve bili razvili domai Hrvati. U poetku doseljavale su se samo pojedine vlake obitelji ili mali broj srodnih porodica, koje su inile posebnu skupinu, zvanu katun. ivjeli su na niskoj kulturnoj razini kao polunomadi, bavei se stoarstvom i prenosom trgovake robe dubrovakih trgovaca. U drugoj polovici 15. stoljea, kada su se neki Vlasi u slubi Turaka i prenosom robe obogatili, i oni su se poeli pokapati pod steke kao i urodjeno hrvatsko plemstvo. Medjutim, u oblicima i uresima steaka Vlasi nijesu nita unosili specino vlakoga, nego su se samo koristili onim, to su domai Hrvati bili razvili tijekom stoljea. Steci su se prestali praviti, ne s prelazom Vlaha na islam, budui da su od tih samo pojedinci prihvatili islam296, nego istom onda, kada je domae hrvatsko plemstvo izginulo u borbama s Turcima, ili se iselilo u slobodne zemlje, a preostali Hrvati osiromaili ili preli na islam. Islamski Hrvati malo po malo podlegli su istonom utjecaju istovjernih muslimana u pogrebnim obiajima i postavljanju spomenika nad grobovima pokojnika.297

296

297

Gl. D. Mandi, Herceg-Bosna i Hrvatska, Hrvatska Revija XIII, Buenos Aires 1963, 35 sl. Dominik Mandi, Vlaka teza o b.-h. stecima. Hrvatska revija. Kulturno-knjievni tromjesenik. Urednik: Vinko Nikoli. Godina XVI/svezak 2-4 (62-64), prosinca 1966, str. 237-246.

174

Stjepan Pavii

O BUNJEVCIMA
(1962)
Po naravi stvari planinci se sputaju u primorske strane, primorci se rijetko diu na planinske zemlje. Sudei po tome, moglo bi se rei da je oko 1500. tokavski govor ve bio u punom napredovanju na crti Sinj-Skradin, a vjerojatno i dalje zapadno oko Knina. Utjecaj susjednih tokavaca morao je najsnaniji biti upravo u najmnogobrojnijoj esti stanovnitva, a to su bili pastiri, jer su se oni najvie mijeali s pastirima sa tokavskoga dijela. Utjecaj kakvoga govora moe prodirati u drugi ili na svojim okrajcima stalnim dugotrajnim pritiskom jaega na slabijega ili trajnim useljavanjem na podruje drugoga govora. Svakako je onaj prvi nain postojao na cijeloj dodirnoj crti akavaca i tokavaca od Knina do Sinja, i tu je akavtina postepeno i stalno ustupala ispred mnogo jae tokavtine. To je bio naravan razvitak koji se vrio, a i sada se vri na mnogim govornim meama. On je u svojoj postepenosti esto dugotrajan i polagan, ali stalno uspjean. Drugi nain moe, ali ne mora postojati. Da je tu izmeu Dinare i mora vren, postoje jasni dokazi. Prvi je open, a sastoji se u injenici da se od sredine 18. st. na tom tlu nalazi samo tokavski govor dinarskoga tipa, to znai da se u njem nahodi samo akavska promjena glasa u j i mjesto t. isti akavski govor sauvao se jedino u ninskom primorju. Pored toga openoga postoje i pismeni dokazi. Tako su mletaki izvjetaji zabiljeili potankosti o sporu Turaka s Mleanima o mlinovima na donjoj Krki i zemljitu oko njih. Turci su tvrdili da ti mlinovi pripadaju njima, iako se nahode na starom ibenskom podruju to je u vrijeme turskoga dolaska u Pokrje spadalo Veneciji. Pripadanje toga zemljita turskom carstvu oni su objanjavali time to su u prvim godinama njihova vladanja na to tlo, koje je bilo ostalo sa malo iteljstva, bili doselili pastiri iz gornjih krajeva od Svilaje, Promine i od Knina te su nastanili trideset i tri sela. Oni su potjecali sa staroga hrvatskoga podruja to su i sami tvrdili, a to su znali i turski domai upravnici. To je Turcima bio dovoljan razlog da i to donje Pokrje, to su ga bili nastanili za njihova gospodstva hrvatski pastiri, pripoje Hrvatskoj, jer su u svom
175

napredovanju na te strane bili osvojili cijelo hrvatsko podruje kojemu valja da pripadne i ono, na kojem se hrvatski pastiri nalaze u veoj mnoini.298 Isto su to tvrdili i stoari u Zagori u zaleu Trogira. Oni su oko 1580. ugovarali sa senjskom kapetanijom da e Senjanima plaati stalan danak ako ih ne budu plijenili. Kod toga ugovaranja oni su tvrdili da su doselili iz gornjih hrvatskih krajeva, pa da prema tome spadaju pod kralja kojemu slue i Senjani. U molbi da doe do toga ugovora, zabiljeena su i njihova prezimena koja je popisana poslao senjskoj kapetaniji njihov upnik. Do primirja nije dolo, jer je ugovor odbio beki dvor pod izgovorom da su ti zagorski pastiri stari turski martolozi, nesigurni i nepouzdani. Postoji iz 1603. opis vizitacije zadarskoga biskupa upa koje su spadale u njegovo podruje. U njemu se nalaze i biljeke o stanovnitvu pojedinih upa. Iz njih se vidi da je iteljstvo na tom tlu bilo u veini starosjedilako, ali je bilo i skorih doljaka sa turskoga podruja. Biskup ih zove pastirima i veli za njih da su izvanredno tvrdi i opori,299 to je za Bunjevce stotinu godina kasnije utvrdio i senjski biskup Brajkovi.300 Kada je kandijski rat 1648. svrio ugovorom izmeu Mleana i Turaka, po kojemu je Turcima opet ostalo cijelo staro podruje od zadarskoga, ninskoga i novigradskog primorja na istok, nastalo je na tom tlu veliko seljenje naroda. Nemuslimansko iteljstvo u tom kraju pristalo je u velikoj esti uz mletaku vlast i borilo se s njom protiv Turaka. Po svretku neuspjeloga rata oajnim borcima nije preostalo drugo, nego da bjee na mletaku stranu. Tada su zaista velike mnoine toga svijeta prebjegle u primorje, osobito u ono ibensko. Stoga su Turci, videi da e ostati bez stanovnitva, ubrzo izdali proglas po kojemu borcima oprataju svu krv, a narodu nude miran ivot. Onda se neto toga svijeta i vratilo na stara sjedita, ali je sve to izazvalo novo veliko pomjeranje stanovnitva. Ono je naravnim slijedom nastupilo i poslije ratovanja pod konac 17. st. To su opene vijesti o kretanju naselja na tlu od Dinare do mora za turskoga vremena. Kako se vidi, ono je teklo od Dinare, Svilaje i Promine prema moru, ali ga je bilo i u obratnom pravcu od mora na istok to je bio sluaj s Istranima. Toga pomjeranja bilo je jamano i prije Turaka,

298 299 300

Relationes venetae, 3, 91; 126; 238242. Starine, 33, 560564. Lopai, Spom. 3, 214.

176

osobito u 15. st. kada se stanovnitvo na gorskom tlu bilo umnoilo, te se sputalo u nie strane. Doseljenici iz gornjih krajeva u donje i u one u Kotarima i primorju donijeli su u njih tokavski govor dinarskoga tipa. Oni su ga tu postepeno utvrdili i rairili, a malo po malo i nametnuli starim akavcima. Kod toga trebalo je ukloniti zamjenicu a, stare nastavke u oblicima zamijeniti novima, u akcentuaciji prebaciti kraine i duine sa krajnih i unutarnjih mjesta za jedan slog naprijed i uvesti nove akcente: spori i uzlazni. Sudei po spomenutim ispravama iz 15. st. izmjena zamjenice a ve je bila zapoela u to vrijeme, a tada se na tom zemljitu stalo uvoditi i izjednaivanje treega, estoga i sedmoga padea, a isto tako i mekih i tvrdih osnova. To je bio posao za jedan, dva narataja i bio je svren jamano ve oko 1750. Bunjevci, koji imaju tokavski ikavski govor s novom akcentuacijom dinarskoga tipa, potekli su, kako se vidi, od naselja, to se prvotno nahodilo s jedne i s druge strane Dinare, oko Promine i Svilaje do otprilike crte KninSkradinSinj. Otuda su se pojedini njihovi dijelovi poeli sputati u nie strane u veoj mjeri ve u 15. st. prije Turaka, osobito u Bukovicu i u susjedne esti Luke na brdsko i ravno tlo. Od turskoga gospodstva to je naseljavanje Bukovice i Kotara iz gornjih krajeva bilo jo mnogo jae. Ti su preseljenici moda sudjelovali i u seljenju u Istru i vraanju iz te zemlje na tursko tlo, pa je njima valjda pripadao zamaan dio i u ono nekoliko tisua naseljenika to su sa mletake strane bili preselili na tursku. Svakako je njih na tom zemljitu od 1550. dalje bilo razmjerno mnogo. Izvjetaj o opisu likoga sandaka oko 1620, u kojemu je dana i podrobnija statistika toga podruja, donosi vijest da se tu nalazi mnogobrojno stanovnitvo, a da ga je prije kratkoga vremena bilo i mnogo vie, ali da je otuda preselilo u Podunavlje oko deset tisua naroda.301 Tu je podignuta buna protiv begu Memibegoviu, jer svijet nije mogao da podnese njegov nain upravljanja. Turci su taj otpor bili skrili, ali su fratri uhvatili svezu s agama u Podunavlju i izveli su odatle one koji su htjeli da napuste svoje stare zemlje. Kako je poznato, ti su se iseljenici tom prilikom nastanili na irokom pojasu od Deronje preko Sombora, Subotice, Bajmoka, Kamara, Baje, Jankovca, Pete i okoline sve do Ostrogona. Ta buna bila je uzrok i onoj seobi iz okoline Zemunika u Li. Zbog toga seljenja naputeno je ili se bilo rasulo tridesetak sela.
301

Starine 14, 179. 177

Napomena spomenutoga izvjetaja da se u tom sandaku ipak nahodi mnogo iteljstva, jasno pokazuje da je u to vrijeme na tom podruju bilo i mnogo muslimana i mnogo Srba. Treba raunati da su poslije seobe onih deset tisua Bunjevaca njihova pusta selita i nastanili pored okolnih njihovih plemenika u stanovitom broju i susjedni Srbi. Ime Bunjevci za vee naselje zabiljeeno je, koliko je poznato, prvi put 1622. Pod tim nazivom spominje se katolika upa u okolini Sombora u kojoj je slubovao kao upnik imun Matkovi.302 Krmpoanima i Svetojurcima to ime daju izvjetaji iz 1700. i 1701.303 U samom narodu ouvalo se ono sve do danas, iako ga dananji narataj u Liu i svetojakovskim Krmpotama ili ne zna ili ga slabo upotrebljava. Ono je poznato i u donjem Pozrmanju i u okolini Zemunika, ali je u nestajanju. Pitanje je, po emu je to ime postalo? Valjda utvrditi da taj naziv nisu sa sobom donijeli oni preseljenici iz sela Mukovca kod Obrovca u donjem Pozrmanju to su 1544. bili nastanjeni u Rosopajniku i Priliu pored Kupe. To dokazuje da je u donjem Pozrmanju bilo stanovnitva to nije nosilo to ime, iako je bilo stoarske privrede. Ono nije bilo zabiljeeno ni kod onih ia koji su preselili sa toga tla u Istru, a ni kod onih pastira to su etrdesetih godina 16. st. naseljeni kod ica u Gradiu u Austriji. Najposlije njega nema ni na zemljitu oko Drnia, Skradina, Bribira, ibenika i Sinja. Bunjevako ime bilo je vezano samo na stanovnitvo tokavskoga ikavskog govora i nove akcentuacije u Bukovici i Kotarima, iako je taj svijet i istoga podrijetla i istoga govora s onim od Knina do Sinja i od Skradina do ibenika, izuzevi dakako Srbe, koji su jekavci. Bunjevako ime, kako se vidi, nije vezano ni na podrijetlo ni na govor. Ono je prvotno bilo ogranieno samo na jedan kraj, pa prema tome mora da je bilo povezano s neim to je za taj kraj bilo u starije ili u odreeno vrijeme vrlo znaajno. Neki misle da je ono nastalo po rjeici Buni to tee ispod Velea i utjee u Neretvu. Otuda da su podrijetlom i Bunjevci. Ta voda kratkoga je toka i uske doline, i oko nje moe da stanuje malo naroda. Teko je povjerovati da je povee naselje, kao to su Bunjevci bili u 16. st., moglo izii sa toga maloga zemljita. Da je to ime postalo po toj rjeici, stanovnitvo bi se tamo i danas tako zvalo tim
302

303

Simeon Matcovich rogat, concedi sibi parochiam Bunjevci archidioecesis Colocensis. Acta Bosnae, 367. Lopai, Spom. 3, 214, 216.

178

imenom, kao to se i sada zovu Posavci, Podravci, Podrinci, Neretljani, Moraani, Moravci itd. bez obzira na podrijetlo. Dubrovani su u 14, 15. i 16. st. imali zbog svoje trgovine mnogo dodira s narodom na podruju dananje Hercegovine, te su u svojim izvjetajima zabiljeili imena mnogih plemena i skupova iteljstva, ali bunjevakoga imena nisu, kao to ga ni danas nema na tom tlu. I ime Bunjevac kao naziv naselja pored jedne vode teko je objasniti u tom obliku. Ono bi po jezinim naim pravilima trebalo da glasi ili Bunjanin ili Pobunac. Za ono prvo isporedi Vuanin od Vuka, Zeanin od Zeta, Gaanin od Gatska. Postoji i u Turopolju rjeica Buna, i po njoj ima naziv Bunjani. Drugi opet misle da je ime Bunjevac izvedeno od osnove to je u glagolu buniti, jer da su se oni esto bunili proti svojih poglavara. Istini za volju treba rei da su oni sudjelovali u spomenutoj buni proti Memibegoviu, sandaku likom. Kako su upravo oni selili u Podunavlje i u Li, ini se da su bili i voe toga ustanka i njegovi iritelji. Oni iz Lia podignuli su i poznatu liku bunu, u kojoj su voe bili Butorci. Ipak je teko pristati i uz to objanjavanje toga imena, jer buna je bilo i inae u naem svijetu i upravo u drugoj poli 16. st., ali ustanici nisu stekli toga naziva. Valja spomenuti na ovom mjestu onu vanu pobunu naroda u turskom Klisu koju su vodili tokavci ikavci 1593, a koja se svrila isto tako nevoljno, kao i ova u Bukovici i u Kotarima pobjedom Turaka i seobom pojedinih rodova i veih skupova naroda na podruje Primorske krajine i na posjed Zrinjskoga u Hreljinu i okolini. Ni oni to su se iz te seobe smjestili u Senj, kao ni naseljenici u Bakarskom primorju nisu stekli ime Bunjevci, iako su ga zavrijedili isto toliko koliko oni u Kotarima i Bukovici. Openo reeno, buna je bilo upravo tih godina i na srpskoj strani u jugozapadnim krajevima, gdje se ustanak spremao kroz nekoliko godina, a opet ni tu ustanici nisu dobili to ime, kao to nisu njime nazvani ni oni mnogi buntovnici to se dizali protiv Turaka ili njihovih pojedinih nasilnika i u 16. i 17. i kasnije u 18. i 19. st. Sve se ini da bi postanak toga imena trebalo objanjavati kakvom jakom znaajkom na istom tom tlu. Ako se kod toga poe od samoga toga naziva, nai e se u njegovoj osnovi imenica bunja. Ona znai zgradu okruglu sa osobitim svoenim krovom i sa malo dovoda svjetlosti. Bila je u obiaju po krajevima izmeu Zrmanje, Sinja i Trogira gdje je i zabiljeena ve u 14. st. Gradili su je seljaci i stoari, a jai posjednici po vinogradima i vanjskim svojim imanjima za stanovanje posluzi.
179

Gradnja joj je bila jednostavna i sa malo troka, a sama zgrada bila je trajna i svojom oblou dobro zatiena od bure i nevremena.304 Moda je taj nain graenja kua u 16. st. bio rairen osobito tu u donjem Pozrmanju, Bukovici i Kotarima, a upotrebljavali su ga zbog maloga troka upravo mali ratarski posjednici i ratari stoari. Ime su stvorili ili oni sami ili, to je jo vjerojatnije, ljudi to su imali bolje kue ili zdanja kao izraz sa prizvukom potcjenjivanja, te su im ga nametnuli.305 Kod tih bunjevaca ono je taj prizvuk naravnim tokom izgubilo i s vremenom se uobiajilo. Moda je to ime postojalo na tom tlu ve i prije doseljenja tokavskih ikavaca, a nosili su ga starosjedioci istoga posjedovnoga i privrednoga stanja. tokavski doseljenici preuzeli su ga od njih kao to su u sebe povukli i te starosjedioce i doveli ih do stapanja s njima. Prizvuk potcjenjivanja nije u tom sluaju imao toliku snagu i lake se izgubio. Ono bi podsjealo na ime okac, koje nosioci njegovi nisu jamano sami stvorili, jer bi mu u tom sluaju znali znaenje, nego im je nametnuto s druge strane isto tako s nekim omalovaavanjem. Ipak je okcima ono danas milo i ve se kroz dva tri posljednja narataja ponose njime. Po toj bunji, znaajnoj po gradnji i izgledu, moda je nastalo ime bunjevac, oznaujui ovjeka koji u takvoj kui stanuje. Znaenje imena Bunjevac kao stanovnika bunje lako bi objasnilo zato je ono prvotno bilo vezano samo na ogranieni kraj i zato ga nisu nosili od Zrmanje do Sinja svi oni to su bili istoga podrijetla i govora, ili barem oni blii izmeu njih. To bi bio nadimak, koji su Bunjevci shvaali, ali koji drugima oko njih nije bio dovoljan da ih potpuno oznai, a osobito ne onima u Podunavlju, u Liu i u Novskom primorju koji toj rijei nisu znali podrijetlo. Zato su oni u Podunavlju isticali i ime Dalmatin, to je upuivalo na kraj, odakle su potjecali u vrijeme seobe, a koje je moglo nastati po zemljitu oko Zadra na mletakoj strani u njihovoj granici. To bi bio isti sluaj kao to je ono bio u Lici u poetku 18. st. kada su Gorani Hrvati od abra, Broda, Gerova i Moravica dobili nadimak Kranjci, jer su bili doli od mee kranjske ili od Kranjske. U Liu i u primorju izmeu Ledenica i Novoga bunjevaki doseljenici poeli su odmah isticati i hrvatsko ime.306 Moglo bi se rei da su i oni doseljenici u Podunavlju i ovi u Liu i primorju ime Bunjevac shvaali kao svoj domai nadimak, kao to su starosjedioci
304 305 306

Ivekovi C. Bunje, cemeri, poljarice. U: Zbornik Kralja Tomislava. Zagreb 25. Gui, Mljet, 40. In Lich et Draga Vinodolensi se Croatas appellant. Arhiv Jug. ak. II, d. 186, 6a.

180

po Slavoniji i Bosni uzimali ime okac. Kasniji narataji u Podunavlju izgubili su iz svijesti njegovo znaenje i stali su ga shvaati ne kao nadimak, nego kao narodnu oznaku, a ta je onda malo po malo istiskivala iz njihove svijesti sve ono to rije Bunjevac znai. Oni isto tako nisu vie bili svijesni odakle su u Podunavlje doselili, a to ime bilo im je ipak dovoljno da oznai razliku izmeu njih i drugih okolnih naroda. Dok se u Liu i Krmpotama to ime gotovo sasvim izgubilo, a u Lici i u Podgorju na putu je da se to dogodi, kod onih u Podunavlju ono je podignuto na narodnu oznaku, iako toj rijei ne znaju znaenja, i premda ona to ni po emu ne moe biti.307

307

Stjepan Pavii, Seobe i naselja u Lici. JAZU, Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, knjiga 41, Zagreb, 1962. Detaljnije o problematici Bunjevaca usporedi: Jovan Erdeljanovi, O poreklu Bunjevaca, Srpska kraljevska akademija, Beograd, 1930, str. 407; Ante Sekuli, Baki Bunjevci i okci. II. izdanje, Zagreb. kolska knjiga, 1990, str. 355.; Rikard Paveli, Stope predaka: Bunjevci u Hrvatskom primorju, Gorskom Kotaru i Lici. Priredio i uredio Dragan Ogurli. Tiskara Rijeka, 1991, str. 131.; Milana erneli, Bunjevake studije. Sveuilite u Zagrebu, Filozofski fakultet, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju, FF-press, Zagreb, 2006, str. 319.; Milana erneli, Bunjevaki elementi u svadbenim obiajima. U: Dalmatinska zagora nepoznata zemlja. Nakladnik: Ministarstvo kulture RH-Galerija Klovievi dvori, Zagreb, 2007, str. 563-588. 181

Branimir Gui

WER SIND DIE MORLAKEN IN ADRIATISCHEN RAUM?

(1973)
Die Balkanhalbinsel gehrt auch in den Mittelmeerraum und folgt den Lebensgesetzen dieser Region, welche die Morgenrte der Zivilisation des europischen Menschen gesehen hat.308 Sein westlicher Teil, die Dinariden, ist denselben Gesetzen untertan. Und so geschah es auch in der Vlkerwanderungszeit, dass die Flchtlinge, die ruhige Bauernbevlkerung aus den Niederungen, bei den zurckgezogenen, in den Wldern und Gebirgen hausenden Hirtenstmmen ihre Zuucht sauchte und auch fand. In der Zeit, wo Jammer und Elend die einst reichen Niederungen beherrschte wie uns das aus den Schriften des hl. Hieronymus309 der selbst Zeuge dieser Geschehnisse war, bekanntgeworden ist wo Gestrpp und Wald von Neuem die einst bebaute Erde bedeckten, wo man auf weite Strecken nicht einen Hund hat bellen hren knnen, da stiegen zur Weide die Hirten mit ihren Herden nieder und da entwickelten sich die ersten Kontakte zwischen den neuen Ansiedlern und den Resten der alten Bevlkerung. Die Eindringlinge benannten die Altansssigen, da sie lateinisch sprachen, Wlasi Wlache Walache, eine Benennung, die bei allen slawischen Vlkern fr den Menschen romanischer Abstammung blich ist. Am Anfang wurden auch die briggebliebenen Romanen auf den Inseln und in den Kstenstdten Wallachen benannt, ein Ausdruck der aber dann bald nur fr die romanisch sprechenden Hirten sich durchsetzte und auch spter beibehalten wurde, wo diese schon lngst slawisiert waren und ihre romanische Sprache in Vergessenheit geraten ist.310 Dass es solche romanisch sprechende Hirten auch in den westlichsten Dinariden schon sogleich nach der Einwanderung der Kroaten gegeben hat, beweist der Name der Gegend und der Ansiedelung Vlaii auf
308

309 310

J. Cviji: La Peninsule Balkanique, Paris 1918; B. Gui: Nae Primorje. (Pomorski Zbornik JAZU Zgb I, 1962, 19). S. Passarge: Landschaft und Kulturentwicklung, Hamburg 1922; A. Philippson: Das Mittelmeergebiet, Leipzig 1907; L. Schuchardt: Alteuropa, Berlin-Leipzig 1926. S. Hyeronymis Epistolae ed. Migne: Patrologia latina, Paris XXII, 1842, 600. F. Miklossich: Ueber die Wanderungen der Rumunen, Wien 1879. 183

der Insel Pag, die schon in unseren ltesten Dokumenten als Winterweide solcher Hirten aus dem nachbarlichen Velebit erwhnt wird.311 Die Anwesenheit solcher einheimischer Hirten beweisen auch die Notariats Bcher unserer Kstenstdte, aus denen wir erfahren, wie die stdtische Aristokratie ihre Herden in die Obhut dieser Hirten fr die Sommerweide auf weit im Innern gelegenen Almen anvertraute.312 Es hiess, die Schafe auf den popas zu bergeben. Den Winter verbrachten die Hirten mit ihren Herden auf den gegenberliegenden Inseln. Fr ihre einstige Anwesenheit hier spricht die Benennung elnik fr den Beruf des Vostehers der Hirten auf der Insel Korula.313 Die Erinnerung an die Winterweide der aus dem benachbarten Velebit kommenden Walachen birgt der Name der einstigen Insel, jetzt Halbinsel Vir, unweit Privlaka.314 Vir vrri virri heist nhmlich noch heute auf albanisch Winterweide.315 Manche Knstenstdte hatten auch ihre eigenen Sommerweiden in den nchstliegenden Gebirgen (Rab,316 Senj,317 Karlobag,318 Nin,319 etc.). Diese Walachen, whrend des ganzen Mittelalters unter ihren besonderen Gesetzen ung eigenen Anfhrern lebend, slawisierten sich allmhlich und bernahmen von den Kroaten die akawisch ikawische Mundart und da sie auch kirchlich denselben Bistmern angehrten, assimilierten sie sich soweit, dass sie sich als kroatische Wlachen hrvatski Vlasi oder Vlasi Hrvatih die Wlachen bei den Kroaten benannten.320
311

312

313

314

315 316 317

318

319 320

Schon in der geflschten Urkunde Knigs Kreimir in Rab aus dem Ende des 12. Jh. (CDJ 1967, 124.). So werden ragusanische Schafe an Dobri D in Durmitor erwhnt. (K. Jireek: Istorija Srba, Bgd III, 1923, 56); und solche aus Kotor in Ozrinie (Mon. Catarensia JAZU Zgb I, 1951, 425). Cap. LXXXIV des Statuts von Korula) J. Hanel: Statuta Curzolae, JAZU Zgb 1877, 47). B. Gui: Najstarije hrvatsko naseljenje oko Nina; (Predavanja JAZU Zgb 39, 1970, 13). I. G. von Hahn: Albanesiche Studien, Jena III, 1845, 7. Smiiklas CD JAZU Zgb II, 1904, 160 und ibid IV, 1906, 450 und 474. Cap. 161, Statutum Segniae (I. Maurani: Statut grada Senja. Arkiv za povjestnicu jugoslavensku Zgb III, 1854, 169. Die Urkunde der Frsten von Krbava an ihre Stadt Bag vom 20. XI. 1432 / I. Kukuljevi: Jura Regni Zgb I, 1862, 158. Die Urkunde des Knigs Andreas vom 1. VIII 1205. (Smiiklas CD JAZU Zgb. III, 52). Die Schenkungsurkunde fr ihre Stiftung sv. Ivan na Gori u Lici (vom 16. 7. 1433) A. C. 132). Siehe auch meine Arbeit: Sv. Ivan na Gori u Lici. (Liki kalendar za 1941 god. Zgb. 1941, 23).

184

In den Trkenkriegen gingen sie mit den Kroaten unter oder zogen weiter nach dem Westen und nur ganz ausnahmsweise nahmen sie den Islam an. An sie erinnern einige bei Valvasor bewahrte Gebetslieder fr Kinder aus dem umberak an der slowenisch kroatischen Grenze.321 Einer zweiten Migrationswelle solcher Walachen begegnen wir in Kroatien im 12. u. 13. Jahrhundert. Das ist die Zeit der Bildung der grossen Feudalherren und der Bekmpfung der uralten gentilen Geschlechter. Zu dieser Zeit gehrt auch der grsste Teil des heutigen westlichen Bosniens zu Kroatien, mit dem es eine politische Einheit bildet.322 Die grossen Feudalherren werben jetzt, um ihre Scharen zu verstrken, die kriegerischen Halbnomaden als Soldaten an und versuchen sie in grsserer Anzahl auf ihren Gtern anzusiedeln, um sich so eine militrische Macht zu bilden, mit der sie nicht nur die einzelnen freien Geschlechter der alten Stammesorganisation zu unterwerfen versuchen, sondern sich im Falle der Not auch der Zentralgewalt des Knigs leichter erwehren zu knnen. Es sind dies die Nelipii an der Cetina,323 aber dann besonders die ubii an der Krka,324 ven denen der garatiner Chronist Miha Madijev berichtet, wie sie mit ihren Wlachen im Lande plndern und Gewaltttigkeiten anstiften. Diese Walachen aus Westbosnien, oder besser gesagt Ostkroatien, sind mit jenen aus dem Velebit-Gebirge, der Lika und Krbava ethnogenetisch gleich. Auch sie sind aus der illyro-romanischen Symbiose entstanden und haben sich ebenso wie diese in der Vlkerwanderungszeit in dieses Rckzugsgebiet zurckgezogen. Durch jahrhundertelange Beziehungen mit der umliegenden slawischen Bevlkerung haben sie nicht nur die Sprache, sondern auch vieles von ihrem Kulturgut bernommen. Ihre nur ganz ache christliche bertnchung noch aus der Sptantike, mit einer Flle noch kaum unterdrckter uralter illyrischer Bruche, bernahm leicht das Bogumilentum der umliegenden Slaven. Sie wurden so den westwrts lebenden kroatischen Vlasi sehr hnlich. Von
321

322 323

324

J. Valvasor: Die Ehre des Herzogtums Krain. II. Auage, Rudolfswerth II, 1877, 491). Ihre Erklrung gab M. Gui: Nonja senjskih Uskoka (Senjski Zbornik V, in Druck). Vj. Klai: Povjest Hrvata Zgb II/1 1900, passim. Siehe die Urkunde des Knigs Ludwigs des Grossen vom 11. XI 1345 und vom 9. X 1372 (F. ii: Iz arkiva u eljeznom. Vj. zem. ark. Zgb. VII, 1905, 145 u. 155). Michae Madii Historia Cap. XVIII (Ioannis Lucii: De regno Dalmatiae et Croatiae. Amstelodami 1668, 377). 185

diesen unterschieden sie sich nur durch ihr bogumilisches Bekenntnis, wie auch durch ihre Mundart, die zwar auch ikawisch, aber mit weniger akawischen und mehr schtokawischen Elementen durchdrungen war. Weiter von den damaligen Kulturzentren, den Kstenstdten entfernt, und dadurch weniger von ihnen beeinusst, verblieben die alten Lebensformen und die Erzeugnisse der materiellen Kultur viel altertmlicher als bei ihren westlichen Nachbarn. Sie bentzten noch immer ihre Rundzelte aus selbstgestampftem Filz,325 aber auch in steiniger Gegend aus Stein gebaute Rundhtten, die zu dieser Zeit in den Stdten kaum noch bentzt wurden und unter dem Namen Bunja bekannt waren. Eben weil sie in solchen Rundbauten Bunje hausten,326 wurden dann auch sie als Bunjevci Leute, die in den Bunje Rundhtten leben benannt.327 Da die anjouvinischen Knige im 13. Jahrhundert sehr bald die Macht der grossen Feudalherren zerbrachen und diese Walachen jetzt als eigene Sldner benutzten, benannten sich diese selbst Kraljevski Vlasi Walachi regales knigliche Walachen, im Gegensatze zu den einheimischen, altansssigen kroatischen Walachen.328 Die beiden Gruppen unterschieden sich in ihrer Kleidung und Bewaffnung nicht voneinander. Ihre Kleidung bestand aus weisser, nicht gefrbter Wolle und ist sehr hnlich jener der Malisoren in Nordalbanien, mit denen sie auch die weisse Kopfbedeckung, die Kapa teilten. Die Wolle trug man am blossen Leib, genauso, wie es bei den Malisoren noch vor 4050 Jahren in entlegenen Gegenden allgemein blich war. An den Fssen trug man die Opanke, ein noch palomeditteranes Kleidungsstck. Die weisse Kleidung war fr die Hirtenbevlkerung der ganzen dinarischen Alpen charakteristisch und reichte ber ganz Albanien bis zu Thessalien hinunter. Die Hirten der Bjelanica und von Podveleje waren noch bis vor kurzem ausschliesslich weiss gekleidet. Auch die herzegowinische Struka, wie auch der heute meistens gefrbte Biljac in

325

326

327

328

Siehe die Anordnung des kroatischen Banus Nicolaus Zeech vom 22. V 1362 in Bezug auf die Winterweiden der Morlaken innerhalb des Stadtgebietes von Trogir). G. Lucius: Memorie istoriche di Tragurio ora detto Tra. In Venetia 1674, 279. ber die Bunja siehe neuestens M. Gui: Napomene uz bunje u Dalmaciji. (Narodno stvaralatvo Bgd. XI, 1972, 11). M. Gui: Tuma izloene grae, Zgb. 1955, 91. Stj. Pavii: Bunjevci (Enciklopedija Jugoslavije Zgb. II; 1956, 304). Siehe Vj. Klai: Acta Keglevichiana JAZU Zgb. 1917, passim.

186

der Lika waren nur weiss. An dies erinnert uns noch der Name Biljac, was eigentlich im ikavischen Dialekt weiss bezeichnet.329 Die Bunjevci bevlkerten den Raum um die Dinara und nrdlich der Svilaja und als knigliche Wlachen grosse Teile der gebirgigen Umgebung der beiden Flusstler der Krka und Cetina.330 Nachher, als sich nach dem Tode Knig Ludwigs des Grossen die neue venetianische Grenze im Hinterland von Zadar bildete, besetzten sie auch das Bergland sdlich des Velebit, die einstige upa Odorje.331 Bei den Trkeneinfllen zogen auch sie sich zurck und besonders nach dem missglckten Aufstand gegen den Sandakbeg in der Lika am Anfang des 17. Jahrhunderts. Nach der trkischen Niederlage vor Wien 1683 wandert ein grosser Teil (ber 2000 Familien) aus nach Ungarn, das damals durch die Kriegsereignisse stark entvlkert war. Sie bezogen den Donauraum von Baja ber Kaloa bis Budim, ja bis Ostrogon, um dort eine neue Heimat zu nden. Nach Abzug der Trken aus der Lika besiedelten sie von neuem den westlichen Teil der Lika (Pazarite, Smiljan, das Feld von Gospi, iroka Kula und das Flusstal der Riica, sowie Teile der einstigen upa Hotua), wo sie auch jetzt leben. Die fr unsere Forschungen interessanteste und die letzte Migrationswelle der Balkanhirten nach dem Westen sind die Morlaken. Mit den Bunjevci oft vermischt und mit ihnen verwechselt, sind ihre wahre Natur und ihre Herkunft noch nicht endgltig geklrt worden. Der Name Morlake kommt, wie dies schon Miklossich erklrt hat, von , was schwarzer Walache niger latinus, oder auf serbokroatisch crnovunac bedeutet. Dabei sind fr uns zwei Tatsachen von Bedeutung: dass die Bennung ursprnglich aus dem Griechischen herstammt, also aus einer griechisch sprechenden Gegend herevorgegangen sein muss und zweitens, dass sie schwarze Walachen benannt werden, im Gegensatz zu den weissen, d. h. weissgekleideten, wie wir die Bunjevci und die kroatischen Walachen kennengelernt haben.332
329 330

331

332

M. Gui: Tuma izloene grae, Zgb. 1955, 156. Siehe die Urkunden des Knigs Ludwigs d. Gr. vom 16. XI 1345 und 9. X 1372 (F. ii: Iz arkiva u eljeznom. Vj. zem. arh. Zgb. VII, 1905, 145 u. 165). B. Gui: Naseljenje Like do Turaka (Zbornik Lika u prolosti i sadanjosti Historijski Arhiv Karlovac, Karlovac 5, 1973, 52). Siehe auch meine Duboka Bukovica i manastir Krupa (Spomenica Josipa Matasovia, Zgb. 1972, 100). Stj. Novakovi: Selo. (Glas SKA Bgd. 24, 1891, 18). 187

Die Gegend, aus der sie ursprnglich gekommen sind, sind die Gebirge der zentralen Balkanhalbinsel, von den Rhodopen im Osten bis zum Epiros im Westen. Ihr Zentrum breitete sich im 10. Jahr. Hundert zwischen dem Prespasee, und Kastoria in Makedonien aus und war als M Velika Vlaka bekannt. Die Chronik von Epiros erwhnt eine griechische Walachei und in den Lebensgeschichten der serbischen Knige von Archbischof Danilo wird erzhlt, wie Knig Milutin einen walchischen Staat dravu zemlje Vlahiotske bekriegte.333 Diese schwarzen Wlachen werden hier schon von dem byzantischen Schriftsteller Kedren, Pachimer und Ana Komnena erwhnt. Kekaomenos spricht ber die Hirtenwanderungen der Walachen in seinem Strategikon334 und Gregoras beschreibt sie als organisierte Hter der schwer passierbaren Gebirgswege.335 Sie sind nur fr den Nahkampf leicht bewaffnet mit Lanzen und Axt und in Mntel aus schwarzer Wolle gekleidet. Diese schwarz gekleideten Hirten erwhnt auch der Priester von Doclea, als nigri latini, gegenber den sonst licht bekleideten latini albi.336 Mit der Eroberung Konstantinopels durch die Kreuzfahrer unter der Fhrung des alten blinden Dogen Enrico Dandolo im Jahre 1204. die den Zerfall des ostrmischen Reiches einleitete, und die fast 600 Jahre alte innere Organisation des Staates, noch von dem genialen Kaiser Herakleos stammend, zerbrckeln liess, kamen wie es scheint, auch diese schwarzen Walachen in Bewegung. Durch die Teilung ihres Hirtengebietes zwischen verschiedene neue Staatenbildungen in ihren regelmssigen Hirtenwanderungen behindert, ngen sie an, sich gegen Westen vorzuschieben und sich auch den neuen Herren, die ja so und so stndig an Soldatenmangel litten, als Sldner anzubieten. Dies erfolgte desto leichter, da sie ja einer gewissen Militrorganisation ohnehin angefreundet waren und auch schon ihre Stammesorganisation selbst solcher Lebensart entsprach. Wir nden sie dann als solche in den Urkunden der serbi333 334

335

336

. Danii: ivoti kraljeva i arhiepiskopa srpskih Zgb. 1866, 164. Kekaumenos: Strategikon 4, 75, 11 (Cecaumeni Strategicon et incerti scriptoris de ofciis regiis libellus, edd B. Wassilewsky V. Jernstedt; Zapiski istorisko lologieskago Fakulteta 38 Petropoi 1896/ siehe auch K. Dietrich: Byzantinische Quellen zur Lnder- u. Vlkerkunde, Leipzig 11, 1912, 91. Nikephoros Gregoras: Byzantina historia VIII, 14. (Sieh auch K. Dietrich: Byzantinische Quellen etc., II., 1912, 83) und meine: Naseljenje Like do Turaka) Zbornik Historikog arhiva, Karlovac 5, 1873, 58). F. ii: Letopis popa Dukljanina Cap. IV, Bgd. Zgb. SKA 1928, 298.

188

schen Nemanjiden, wo sie als Vojnici unter der Bevlkerung einen mit besonderen Rechten ausgestatteten Stand bilden.337 Im grsseren Masstab erfolgte ihre Ubersiedelung mit dem Einbruch der Osmanen auf die Balkanhalbinsel, besonders nach der Schlacht an der Marica statt. Dabei vermengten sie sich mit den auf ihren neuen Wohnsitzen vorgefundenen Walachen, auf die dann sehr bald auch ihre Benennung berging. Die Osmanen bernahmen sie gerne in ihre Dienste, wo sie, ortskundig, wie sie waren, und der Landessprache mhtig, fr Spherdienste mit grossem Erfolg verwendet wurden. Sie waren auch fr den Nachschub der vordringenden Truppen in bergigen und oft weglosen Inneren des Balkans mit ihren kleinen, aber bergkundigen und sehr ausdauernden Pferden von grsster Bedeutung. Nach im byzantinischen und spter serbischen Staat militrisch organisiert, lenkten sie die Aufmerksamkeit der osmanischen Kommandanten auf sich. Es war besonders Isak beg Ishakovi, der sich ihrer mit grossem Erfolg bediente, als er die endgltige Eroberung Bosniens vorbereitete, aber auch spter sie dort in grosser Anzahl ansiedelte.338 Die Osmanen liessen ihnen ihre alten Rechte, die sie auch frher besessen haben und drangen nicht auf ihre Islamisierung.339 In unseren Hafenstdten nden wir die Morlaken erst in der zweiten Hlfte des 14. Jahrhunderts erwhnt. Auf den Markt von Zadar kommen sie aus dem Hinterland, um Salz fr ihre Herden zu kaufen340 und in der Umgebung von Trogir auf die Winterweide, wobei sie viel Schaden anstiften.341 Dabei iste s nicht sicher, ob es sich hier gerade um schwarze Wlachen handelt, oder der Name, der den venetianischen Beamten aus Griechenland und Albanien gelug war, nun auf unsere weiss gekleideten einheimischen Walachen angewendet wurde.
337 338

339 340

341

St. Novakovi: Stara srpska vojska, Bgd. 1893. B. urev: Teritorijalizacija katunske organizacije do kraja XV veka (Simpozium o srednjovjekovnom katunu Naunog drutva BiH. Posebna izdanja. Sarajevo 1963, 148.). B. urev: O vojnucima (Glasnik zem. muzeja, Sarajevo NS II, 1947, 75.). de exportatione salis eri per Morlachos im bereinkommen der zaratiner commune mit Venedig vom 24. Jun 1352 (. Ljubi: Listine o odnoajih junoga Slavenstva i Mletake republike, JAZU Zgb. III, 1872, 237). quedam particula gentis morlacorum in der Urkunde des kroatischen Banus vol 22. I 1362 (G. Lucio: Memorie istoriche die Tragurio ora dette Trau. In Venetia 1674, 279.). 189

Mit Anrcken der Trken wird der Name Morlacco-Morlake immer mehr angewandt. Da nden wir auch immer fter auch die richtigen schwarzen Wlachen unter den trkischen Truppen, die dann mit den Walachen aus den zentralen Dinariden, aus Polimlje, Poibarje und Podrinje vermischt, die neue Grenze beziehen und dort von den trkischen Behrden angesiedelt werden. Sie sind zwar halbmilitrisch organisiert, aber ohne jede Besoldung, der Feldarbeit ungewohnt und ungewillt, in der Regel sich selbst berlassen. So nden sie ihren Lebensunterhalt in stndiger Plnderung jenseits der Grenze. Die Berichte der sterreichischen und venetianischen Grenzkommandanten sind voll von Anklagen ber die Grenzberflle, Morde und Raubzge dieser neuen Ansiedler an der Grenze des mchtigen ottomanischen Reiches. Fr sie sind keine Grenzbestimmungen gltig und es besteht fr sie auch kein Waffenstillstand oder irgendwelche Grenzregulierung auch in den Zeiten des Friedens. Es entwickelt sich ein stndiger Grenzkrieg, wo die Einwohner tglich den Plnderungen dieser unruhigen und undisziplinierten Ankmmlinge ausgesetzt sind. Dieser dauernde unertrgliche Zustand fhrt zur Aussiedelung der alttansssigen, ackerbautreibenden Bevlkerung. Die Grenze bleibt ein fast verdeter, menschenleerer Landstrich, der nur von diesen einstigen Hirten, bewohnt wird, der aber fr eine Hirtenwirtschaft mit seinen unzulnglichen Weiden kaum eine Mglichkeit bietet. Als die Offensive der Osmanen gegen Mitteleuropa nach den Gefechten um Kiseg 1532342 und Sziget 1566343 aufgehalten und nach der Niederlage bei Sisak 1593 endgltig aufgehoben wurde,344 ngen die Walachen immer in grsserer Zahl ihren bisherigen Gegnern berzulaufen und sich von den Venetianern und sterreichern jetzt als ihre Soldaten gegen die Trken anwerben zu lassen. Sie wurden von den Grenzkommandanten gerne angenommen und in den verdeten, menschenleeren Bezirken angesiedelt. Im Anfang nur schchtern und in kleineren Gruppen, oft wgend, auf welcher Seite der Vorteil grsser sein drfte, nahm der bergang nach Abauen des trkischen Druckes immer grssere Ausmasse an, bis er sich schliesslich zu einer richtigen Volkswanderung entwickelte. Die Leute kamen nicht nur mit ihren Familien,
342

343 344

J. Hammer Purgstall: Geschichte des osmanischen Reiches, Pesth II, 1840, 88; Vj. Klai: Povjest Hrvata Zgb. III/1, 1911, 105. M. Mesi: ivot Nikole Zrinjskoga Sigetskoga junaka, Zgb. 1866. Vj. Klai: Povjest Hrvata, Zgb. 1911, III/I 382.

190

sondern auch mit ihrer gesamten Habe und den Herden, die nicht selten aus hunderten von Kleinvieh und Dutzenden von Pferden und Grossvieh bestanden.345 Nach der trkischen Niederlage vor Wien wurde der Zustrom der Flchtlinge so gross, dass das ganze Grenzland hinter ibenik so von den Herden abgegrast wurde, dass das Vieh massenhaft verendete und die venetianischen Grenzkomandanten kaum einer Hungersont zwischen den Flchtlingen entgehen konnten. Die ganze Gegend ist auch bis heute eine kahle Karstlandschaft geblieben. Im sterreichischen Teil, besonders in Kroatien, kam es von Anfang an zu Zusammenstssen mit der einheimischen Bevlkerung, und dort insbesondere mit dem Adel. Der Adel verlangte, dass auch die neu Angesiedelten alle Abgaben entrichten, wie es auch fr die altansssigen, hrigen Bauern vorgeschrieben ist. Bei der allgemeinen Verarmung des Landes, die der schon fast 200 Jahre dauernde Trkenkrieg auch unter den breitesten Schichten der Bevlkerung hervorgerufen hat, wurde das Verlangen nach einer mglichst intensiven Bodennutzung von lebenswichtiger Bedeutung. Die Neuankmmlinge dagegen wehrten sich auch mit Waffengewalt, da sie als Soldaten immer, auch in dem feudalen serbischen Staat vom Frohndients und hnlichen Abgaben frei gewesen sind. Ein grosses Problem fr die zwei christlichen Mchte war die zgellose Wildheit der Neuangekommenen, die Blutrache, der sie frnen, der in ihnen eingewurzelte Drang nach stndigem Herumwandern mit ihren Herden und die Plnderung als ein Teil ihres konomischen Systems, alles Angewohnheiten, die schwer mit einem geordneten Lebenswandel in Einklang zu bringen sind. Aus einer agrarischen Gesellschaft hervorgegangen, konnten sich diese freien Hirten sehr schwer und nur schrittweise den neuen Verhltnissen anpassen. Diese Eigenheiten, sowie die Tatsache, dass sie sehr bald nach ihrer Ankunft ihre Befreiung von den verschiedenen Frondiensten durch eine Reihe von Vertrgen mit den verantwortlichen Militrbehrden erkmpfen mussten, stellten schon von Anfang an zwischen Ihnen und der alten einheimischen Bevlkerung einen Antagonismus her, der auch spter dann bei gewissen politischen Freignissen immer wieder auoderte. Als Anhnger der stlichen Kirche und besonders des serbischen Patriarchen, bekannten sie sich als Serben und wurden so die Trger des
345

Siehe meine Arbeit ovjek i Kras (Kr Jugoslavije, JAZU Zgb. I, 1957, 46). 191

serbischen nationalen Gedankens in den westlichen kroatischen Teilen unseres Landes. Die ihnen nachfolgenden serbischen Mnche und die allmhlich immer bessere Organisation ihrer Kirche trugen viel zur Entwicklung dieses ihres nationalen Bewusstseins bei. Die endgltige Rumung der einst kroatischen Landesteile durch die Trken am Ende des 17. Jahrhunderts entblsste jetzt diese Gegenden ihrer letzten alten Einwohner. Das waren die letzten Ansssigen, die seinerzeit der Besetzung des Landes durch die Trcken zum Islam bergetreten sind und jetzt bei der Rumung ihre alte Heimatsttte verlassen haben, um den Glauben nicht wieder wechseln zu mssen. Zwischen ihnen gab es solche kroatischer Abstammung, aber auch Angehrige anderer Stmme, z. B. der Srbljani an der Una, aber wenngleich in viel geringerem Masse auch solche der kroatischen Wlachen und der Bunjevci. Die Morlaken dagegen, die ihren Glauben von Anfang an nicht gewechselt haben, blieben oder kamen von neuem und besetzten die entvlkerten Gebite. Auch gewisse Bunjevci kehrten mit den sterreichischen Truppen zurck und siedelten sich in gewissen westlichen Teilen der jetzt christlichen Lika an. So wurde das Land mit einer neuen Bevlkerung besiedelt, die fast ausschlisslich walachischen Ursprunges, in kleinerem Ausmass der Bunjevci, in weit grsserem aber mit Morlaken bevlkert, unter welchen Namen heute hauptschlich Walachen aus den zentralen Teilen der dinarischen Berge zu verstehen sind. Die sterreichischen verantwortlichen Stellen haben sehr richtig begriffen, dass diese neue Bevlkerung sich nur schwer unter das feudale Regime Banalkroatiens einleben knnte. Es organisiergte fr diese eine besondere Verwaltung unter einem militrischen Regime, das sic han die seinerzeit noch von Knig Mathias gegrndete sogenannte Militrgenze forsetzte, aber natrlich den damaligen Ansprchen entsprach. Erst vor kaum 100 Jahren, erst nach Ausen der alten feudalen Ordnung wurde die Militrgrenze aufgehoben und auch diese Landesteile mit Kroatien vereinigt. Wenn wir jetzt, nach dieser kurzen Ausfhrung ber die Walachen des adriatischen Raumes einen Rckschluss ziehen wollen, so mssen wir feststellen: 1. Die Lebensgewohnheiten und die Hirtenkonomik der dinarischen Hirten sind ein uraltes Kulturgut des Mittelmeerraumes, entstanden als die bestangepasste Mglichkeit der geographischen Natur des Landes gerecht zu werden. Die weit ausgedehnten Karstlandschaften des
192

Perimeditterans mit ihrer so empndlichen Panzenzwelt bedingten nur einen eng umgrenzten antropogenen Einuss, der usserst leicht seine physiologische Belastungsgrenze bersteigen konnte und so in breiten Gebieten zu weit ausgedehnten Karstden fhrte, ein Prozess, der nicht mehr rckgngig gemacht werden kann. 2. Die Balkanhalbinsel ist ein Teil des Mittelmeergebietes, die bis heute noch in ihrer Gesamtheit in ihren Karstlandschaftsteilen ihre Panzendecke in grossen Ausmass bewahrt und auch die alte perimeditterane halbnomadisierende Hirtenwirtschaft sozusagen bis jetzt erhalten hat. Erst die technische Revolution und die damit zusammenhngenden sozialen Umwlzungen bereiten auch ihr ein Ende vor. 3. Die Trger diesser palomeditteranen konomik auf der Balkanhalbinsel waren durch Jahrtausende Walachen, ein ethnisches Substrat, das aus eine palomeditteranen indoeuropischen Symbiose entstanden ist und durch immer neuen frischen Zuuss aus den umliegenden Niederungen seine vitalen Krfte bis heute erhalten hat. Aber nicht vorwiegend die ethnischen Gene, sondern in erster Linie waren es die konomischen Gesetze solcher Hirtenlebensart, die diesen walachischen Menschentypus gestaltet haben. 4. Der dinarische Hirtentyp stellt mit dem walachischen Balkanhirten ethnogenetisch einen einheitlichen Menschentypus dar, abgesehen davon, welcher Sprache er sich heute bedient, welcher Kirche oder welchem Glauben er heute zugehrt und zu welcher Nationalitt er sich heute bekennt. Sein Typus reicht weit ber die Grenzen der Balkanhalbinsel hinaus und ist ber das ganze perimeditterane Gebiet verbreitet, was aber von diesem Standpunkt aus noch wenig wissenschaftlich erforscht ist. 5. Auf unseren nordadriatischen Raum angewandt, stellen alle drei Walachentypen: die Hrvatski Vlasi (die kroatischen Walachen), die Kraljevski Vlasi, Walachi regales oder Bunjevci, und die Morlaken einen ethnogenetisch einheitlichen Typus dar, zuletzt aus einer illyro romanischen Symbiose hervorgegangen, mit starken palomeditteranen und slawischen Elementen durchsetzt ist. Nach dem Untergang und Abgang der altansssigen kroatischen agrarischen Bevlkerung und der kroatischen Wlachen vor den Trkeneinfllen und der Umsiedelung des grssten Teiles der Bunjevci in die Pannonische Ebene haben nach dem Abzug der Trken die Morlaken die verlassenen einstigen Grenzlnder neu besiedelt. Durch ihre Zugehrigkeit zur serbischen orthodoxen Kir193

che sind sie in diesen Gebieten die Trger des serbischen nationalen Gedankens gevorden. Unbelastet von jahrhundertealter feudaler Unterdrckung, von der brgerlichen Gesellschaft kaum angetastet, mit noch stark entwickeltem Bewusstsein eines freien Hirtenlebens, kaum berhrt durch eine Militrdisziplin der einstigen Militrgrenze, jh in einen Strudel gesellschaftlicher Umwlzungen hineingerissen, berdurchschnittlich begabt aber ungengend gebildet, empndlich fr eine Reihe moralischer und ethischer Werte einer partriarchailschen Gesellschaft, die nicht immer leicht mit den Anschauungen des heutigen europischen Menschen in Einklang zu bringen sind, vor schverwiegende Entschlsse unserer heutigen schnellen Gesellschaftsentwicklung gestellt, denen er kaum gewachsen ist, dabei fr jeden Fortschritt gerne bereit, jh und impulsiv in seinen Entschlssen, leicht fr gewisse Unternehmungen zu gewinnen, die noch nicht gengend durchdacht und berlegt waren, stellt der Morlake in unserer heutigen Gesellschaftsentwicklung einen Faktor dar, der fr die weitere Ausbildung unseres gesellschaftlichen Fortschrittes von hchster Bedeutung ist. Dies ist auch der Grund, warum dieser Aufsatz geschreiben wurde.346

346

Branimir Gui, Wer sind die Morlaken in adriatischen Raum? Balcanica, IV./1973, str. 453-464. SANU, Beograd, 1973.

194

Prilozi

Bogumil Hrabak

NASELJAVANJE HERCEGOVAKIH I BOSANSKIH VLAHA U DALMATINSKU ZAGORU U XIV, XV I XVI VEKU

Stoarski ivalj u zadarskom zaleu u XIV veku bio je vlaki; Vlasi su donosili stoarske proizvode a odvlaili u veim koliinama so.347 Gradske optine i same su drale ogromna stada ovaca koja su opsluivali vlaki pastiri. Toljen, sin neretvljanskog kneza Petra, napao je (posle 1226) Spliane i Trogirane i oterao im je gotovo 80.000 ovaca. Uz sam Dubrovnik, pak, postojalo je naselje Vlaha katunara, meu kojima je bilo i vrlo bogatih ljudi; optina im je, ispae radi, ustupila brdo sv. Sra.348 Od kraja XIV veka poveao se pritisak Vlaha na neposrednu okolinu dalmatinskih gradova, pa su gradovi morali da reaguju. Iz godine 1402. treba navesti povelju ibeniku koju je izdao Ladislav Napuljac 17. juna, posle smrti Ostoje, Ladislavljevog privrenika; u listini je zabranjeno da se Vlasi, bez obzira na socijalni status, mogu sputati ka ibeniku i da na ibenskoj teritoriji mogu napasati stoku; kazna za prekraj iznosila je sto dukata.349 Prelaskom primorskih gradova, pa i Zadra (1409) pod mletaku vlast, nova politika granica je u velikoj meri onemoguavala privrednu vezu gradova i zalea. Od Vlaha u oblasti zadarskog distrikta borave samo biregionalni Vlasi, koji (kao u Ljubi) zakupljuju zemljita za zimski boravak svojih stada. Vlasi koji se trajno nastanjuju u primorskim selima vie se ne bave iskljuivo stoarstvom, a njihov prelazak na ratarstvo moda bi ukazivala prodaja volova.350 Vjekoslav Klai je ustanovio da se naroito mnogo Vlaha (i Morlaka!) spominje oko 1412.
347

348 349

350

T. Raukar, Zadarska trgovina solju u XIV i XV stoljeu. Radovi Filozofskog fakulteta, Odsjek za povijest, VIIVIII, Zagreb 196970, 28 i 68. V. orovi, Historija Bosne, 227, 233. L. Benevenia, Una pagina di storia dalmata, Scintille (Zara), N, 15. III 1890, 62; B. Hrabak, Venecija i bosanska drava. Istraivanja XII, Novi Sad 1989, 437. T. Raukar, Zadar u XV stoljeu. Zagreb 1977, 67, 146, 164, 178, 200; Isti, Dalmatinski grad i selo u kasnom srednjem vijeku. JI br. 1-2/1974, 43-44. 197

godine, i to na imanjima knezova Nelipia, poimenice u upama ili kneinama Cetini, Posuju, Petrovom Polju (grad Klju), oko grada Zvonigrada, na Zrmanji, pa oko gradova Omia, Klisa i Kamica. Ti su Vlasi pomagali Nelipie u borbi s Mleanima, pa su stoga uivali posebne privilegije. Kad je posle smrti poslednjeg kneza Nelipia, Ivania (1434) njegovu batinu preuzeo zet mu Ivan Frankopan, on je boravei u Klisu (18. marta 1436) izdao Vlasima u upi Cetini povelju na kojoj je za njih predvideo poseban status. Akt je napisan na hrvatskom jeziku i irilicom, te treba smatrati da su ti Vlasi ve govorili slovenski. To bi moda potvrivala i njihova imena (Viganj Dubravi, Ninoje Sankovi, Toma Roevi, Matija Vuki, Mili, Ostoji, Dragi Prodani, Bla Koi, Hrelja Goleevi, Vukat Vojnovi, Ivani Grobai, Budan Grubii, Bilosav Draevi, Jelovac Draivojevi, Radivoj Vitkovi, Bulat Kustrai, Ivan Poznanovi). Dodeljeni statut razlikuje Vlahe od Hrvata i Srba, te se mora zakljuiti da se ti Vlasi ne mogu pribrojati ni Hrvatima, ni Srbima. Stareine tih Vlaha, katunari, nazivani su i dobrim muima i dobrim vlasima. Ti cetinski Vlasi imali su i svoga kneza za celu cetinsku upu (Miklua Dehojevia). Gotovo u isto doba kad Vlasi na Cetini, i Vlasi u Lici dobili su svoj status (1433). Ti Vlasi na severnim ograncima Velebita imali su svoju optinu. U jednom aktu koji su izdali franjevakom samostanu vie dananjeg Metka nalazimo imena lanova tamonjeg vlakog stola: knezovi Antun Tukvi i Ivan Herendi, vojvoda Paval i sudije: Dian (Dejan) Mikovi, Juraj Rui, Matija Vlkovi i Mata Jeli; ostali Vlasi koji se javljaju svojim imenima su: Matul Rubanovi, Mikula Mulgai, Ivan Sopkovi, Milota Plavii, Luka Milutinovi, Toma Aladinovi, Franko Danilovi, imun Bilkovi, Grgur Bekoevi i Bartul eprni.351 Prezime eprni ukazuje na hercegovako poreklo lana te porodice. V. Klai je raspolagao i dokumentima o Vlasima oko Zrmanje 1486 87, za koje je prema imenima sudio da su ve bili pohrvaeni. Zvali su se: Radi Guljevi, Mozgota Guljevi, Radmil Babi, Radovan Skali, Matija Terehimi, Toma Kali. Za razliku od ovih, ii oko Pazina u Istri (1463) bili bi mu nepohrvaeni. ika zemlja za neke koruke funkcionere prostirala se izmeu Hrvatske i Bosne.352 Ti Nemci oigledno da nisu pravili razliku izmeu poslovenjenih i romanskih Vlaha, te
351 352

V. Klai, Povijest Hrvata, knj. V. 26-8. Isto, 28.

198

su kao ie smatrali Vlahe u dananjoj severozapadnoj Bosni. Dok se za Bukovicu i Liku moe rei da su predstavljale jednu zonu bisesilnog stoarenja, Zadar sa svojim distriktom i susednim gorjem predstavljao je drugu zonu, ibenska rivijera sa svojim planinama dinarskog sistema treu itd.353 S prvim turskim prodorima i, naroito, likvidacijom hrvatske upe Luke, vei deo zemljita i oko samog Zadra bio je neobraen i predstavljao je prostor za ispau.354 Najpre treba utvrditi da stanovnici dalmatinske Zagore, na primer Bukovice, pa u velikoj meri i Ravnih Kotara nisu starinako nego doseljeno stanovnitvo. Tu konstataciju treba uiniti zato to u nauci postoji neobaveteno miljenje i poznatih istoriara da su Vlasi autohtono stanovnitvo Dalmacije, koje se relativno kasno poslovenilo.355 Isto tako, treba odmah odbaciti neobaveteno miljenje starijeg mletakog istoriara N. Bereganija, koji za Morlake (za koje kae da su se u drevna vremena zvali Mazaci ili Mazli) smatra da su se naselili u severnoj Dalmaciji s planine Morlake, tj. Velebita,356 mada je u vreme njegove mladosti, tj. u Kandijskom ili u Morejskom ratu dosta vlaha zaista silo iz Like i Krbave u Dalmaciju. Isto tako, treba odmah ustanoviti da Vlasi (vlasi) u razna vremena pa i u isto doba nisu bili istog etnikog porekla, iste veroispovesti, niti su u severnu Dalmaciju doli s iste strane, ni u isto vreme. U severnoj Dalmaciji, u prvoj polovini XV stolea nalazimo trovrsnu situaciju sa tzv. Vlasima. Prvo, da se vlakim poslom, tj. biregionalnim stoarenjem bave ljudi za koje se ne kae da su Vlasi; drugo, postoje Morlaci koji vie ne ive u katunima nego po ratarskim selima, ali su zadrali svoje etnografsko ime; tree, postoje vlaki katuni, do 1390. izuzetno retki, a od 1390. sve ei. Prvu kategoriju stoara ine apsorbovani Vlasi, drugu poluapsorbovani, a treu doljaci, koji e svoju vlaku oznaku dugo zadrati i u novoj sredini, jer su doli u velikom broju i pod uslovima da vie nisu mogli biti tako apsorbovani kao oni ranije.
353 354

355

356

M. Mirkovi, Plemensko drutvo, 250. U. Monti, Relazione di Dalmazia (1558). Archivio storico per la Dalmazia, anno IV. vol. VI, fasc. 35, Roma 1929, 603. F. Krones. Grundriss der sterreichsche Geschichte, Wien 1882, 432. Isto miljenje izrazio je i R. Lopai (Hrvatski urbari I, Zagreb 1894, 1). Kako to miljenje odgovara kontinuitetlijama, oni citiraju Lopaia, a jo bi pre citirali Kronesa, da znaju za njega. N. Beregani, Historia delle guerre d Europa della comparsa dell armi ottomane nella Hungaria all anno 1683. Parte I, Venezia 1698, 121. 199

Nesumnjivo je da su postojali stari Vlasi jo u hrvatskoj dravi pre 1102, da su bili ne samo slobodni stoari nego i zavisni, na primer od splitske crkve, da su se etniki i po nainu svog zanimanja, ali ne i po veri razlikovali od hrvatskog stanovniva. Neki stariji hrvatski naunici, kao Petar Skok, u njima je video sigurno latinizirane starobalkance, pa je na celom prostoru od via Egnatiae (tj. Dra-Solun), severno od Skoplja i zapadno od Soje, pa preko severne Bugarske do Crnog mora video sferu latinskog jezika, koji se utvrivao ne samo preko rimskog dravnog ureenja i aparata i vojske, nego i italskim doseljenicima.357 Nema sumnje da su u planinskim krajevima dela Hrvatske i Dalmacije neki starinci mogli govoriti nekom varijantom latinskog jezika, razliitom od italijanskog i latinskog knjievnog, ali iz toga ne izlazi da su svi starinci bili Romani, pa ni romanizovani Iliri.358 Vlasi s hrvatskog dravnog prostora i otuda poreklom su tokom dugog vremena, do poetka XIV veka poslovenjeni i apsorbovani, i vie se nisu javljali pod vlakim imenom, mada su se i dalje bavili biregionalnim stoarenjem.359 Kako se vlako ime javljalo u severnoj Dalmaciji i dalje, treba zakljuiti da su u pomenuti prostor doli s kakve druge strane novi Vlasi, koji nisu predstavljali domae starosedeoce, mada su bili starobalkanci. Tako se insistiranje na starosedeocima nikako ne poklapa s drugim kontinuitetom nekih nedouenih autora. Poznati dalmatinski istoriar uzepe Praga nalazi u drugoj polovini XIII veka na obroncima dinarskih planina doseljenike, jo uvek romanofone i pravoslavne Vlahe stoare.360 Oni se u stanju u kome su doli nisu mogli odrati, nego su najpre pokatolieni, a potom su se razili iz katuna i postali oni Morlaci o kojima je reeno da predstavljaju drugu kategoriju, tj. poluslavizovani Vlasi. Treba pretpostaviti da je re o tesalijsko-epirsko-makedonskim katunima koji se nisu zadrali u Hercegovini, nego su krenuli dalje na severozapad. Isto tako, ne treba iskljuiti mogunost da se oni iz severne Dalmacije nisu dalje uputili na severozapad, na primer, kopnom ili preko kvarnerskih otoka, te nali u Istri, gdje su uslovi za stoare tada bili povoljniji nego u severnoj Dalma357

358 359

360

P. Skok, Dolazak Slavena na Mediteran, 1920, 22, 25, 43. Prema jednom miljenju Vlah je za stare Hrvate bio svaki starosedelac. (M. Vrsalovi, Hrvatska na otoku Brau. Hrvatsko kolo X, Zagreb 1929, 139. K. Jireek. Istorija Srba, knj. I, Beograd 1952, 867. B. Hrabak, Vlaka i uskoka kretanja u severnoj Dalmaciji u XVI stoleu. Benkovaki kraj kroz vjekove, knj., I, Benkovac 1988, 253. G. Praga, Storia di Dalmazia, 151.

200

ciji. Mikloi, naime, smatra da su ii poreklom makedonski Vlasi, jer slovenske rei koje su oni upotrebljavali nisu poticale ni iz slovenakog, ni iz jezika Hrvata i Srba, nego jedino iz makedonskog, odnosno bugarskog.361 U XIV veku, kad postoji sauvana graa primorskih gradova i dosta publikovanih povelja, vlako ime nije u severnoj Dalmaciji retko, ali do 80-ih godina nema zapisa i o vlakim katunima. U vreme Anujaca, po dalmatinskim varoima se dosta traio vlaki sir.362 Vlahe su terali sa ibenske teritorije (1383) i pored Vlaha s gradskog podruja navode se, pored ibenika i Vlasi Ivana Nelipia, s Cetine, koji su mnogo tete nanosili svojom stokom i pljakom.363 Nepominjanje katuna znailo bi da Vlasi obino (osim onih s Cetine) nisu vie ni iveli u njima, nego su se naseljavali po stalnim naseljima i poeli baviti i ratarstvom i urbanim zanimanjima, te su se nalazili u poetku procesa apsorbovanja. Njihovo dalje etniko dediversikovanje spreili su novodoseljeni Vlasi od 80-ih godina XIV i u XV stoljeu. To apsorbovanje se obino vezuje za pojam teritorijalizacije Vlaha. No, u vezi s tim nainjeni su pogreni zakljuci u naoj nauci u sluaju hercegovakih Vlaha, kad je njihova teritorijalizacija iskljuivo vezana za kraj XIV i, naroito, za prvu deceniju XV veka. Tada je nesumnjivo trajala jedna takva teritorijalizacija koja se moe pratiti podacima Dubrovakog arhiva. Meutim, svako apsorbovanje i hercegovakih i drugih Vlaha i u ranijem vremenu obavljeno je teritorijalizacijom, jer je to bio stalan istorijski proces i pre potka XV veka. Kako bi, inae, nastali Sloveni u Hercegovini i Hrvati u dalmatinskoj Zagori koji se bave biregionalnim stoarenjem i prodajom stoarskih proizvoda? I sama Hercegovina bila je velika imigraciona oblast, u koju su, zbog bliskog mora i dobrih zimskih i na planinama graninim s Bosnom izvrsnih letnjih panjaka, a slabo razvijenog feudalizma, stalno dolazili vlaki katuni iz Metohije i Albanije, a od 30-ih godina XIV veka i iz ue Bosne, zajedno s prodorom bosanske vojske prema moru (vojske
361

362 363

F. Mikloi, ber die Wanderungen der Rumenen in den dalmatinischen Alpen und in den Karpaten, Wien 1879, 12. N. Klai I. Petricioli, Zadar u srednjem vijeku. Zadar 1976, 432. Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus et civilis, studii et opera, G. Fejer, t. X, vol. VIII. Suppl. Budae 1803, 1235. Vlasi iz Skradina su i pre 1381. nanosili tete ibenanima, kupovali su njihova imanja i, uz Hrvate, dolazili su kao trgovci da kupuju i prodaju (ibenski diplomatarij, za tisak priredili: J. Barbari i J. Kolanovi, ibenik 1986, 845.) 201

koju su oni znatnim delom i sainjavali). Upravo ti srbijansko-makedonski Vlasi e zateene Vlahe u Hercegovini poromaniti, a bosanski Vlasi e i te i starije hercegovake posloveniti.364 Najstariji sloj vlakih katuna Hercegovine, naime, bili su starobalkanskog tipa, etniki u znatnijoj meri arbanaki i doseljeni iz arbanakih krajeva. Bosanski Vlasi dolaze i u kopnenu Dalmaciju, uporedo s nastojanjem bosanskog kralja Tvrtka I da ovlada Dalmacijom. U spisima zadarskih notara zapaen je 80-ih godina samo katun Tenii (Tenei) (1384),365 nepoznat takvim imenom u tadanjoj i kasnijoj Hercegovini. Serijska pojava katuna od 1390. je u vezi s kosovskom bitkom. Ti katuni su, naime, pobegli pred turskom najezdom iz krajeva koji su mogli biti na udaru Turcima (naroito Polimlje i jugoistona Bosna), no svakako van Hercegovine. Izgleda da su bosanski Vlasi ranije poslovenjeni nego Vlasi iz drugih dinarskih krajeva, ali da se nisu teritorijalizovali zbog moguih privrednih uslova (slobodnije kretanje), nego su ostali u pokretljivijim katunima. Katuni u severnoj Dalmaciji u poslednjoj desetini XIV stolea bili su: Krajii (Krajii) 1393, (sa boravkom verovatno oko Nadina)366, Grkavci s katunarom Pripcem (1398, verovatno sa zimskim stanitem prema Zadru)367, Golci (1399)368, Sokovii, katun Brajka, Mrvii, Vraktii, Vratkovii (februara 1400).369 Svi ti katuni, osim jednog, nisu bili iz Hercegovine, nego iz Bosne ili tadanje Hrvatske (koja je obuhvatala ne samo Liku i Krbavu, nego i Donje kraje, tj. dananju Bosansku krajinu). Za Brajkov katun, meutim, treba pretpostaviti da je iz Hercegovine i to zato to se u njemu pominje jedan Dikli, a rod Diklia bio je iz urovia (iznad Dubrovnika, prema Trebinju). Hercegovaki katun bio je i katun eprnje (1401).370 U zadarskoj arhivskoj grai jedno stanite blie Zadru i bolje poznato belei se prosto kao Katun. Treba pretpostaviti da je tu re o katunu s teritorijalizovanim Vlasima. Iz toga stanita donoen je sir u Zadar, a ljudi su se iz njega zaduivali u susednom gradu. Po imenima
364 365

366 367 368 369 370

B. Hrabak, Razgranavanje, 1845, 190, 191, 196 (katun), 193 (1330). Historijski arhiv u Zadru (u daljem tekstu: HAZd), Atti del notaio, Articutius de Rivignano, busta IV, fase. I, 55 od 15. VIII 1384. Isto, busta I, 8788. N. Klai I. Petricioli, n. d., 405. HAZd, Articutius, busta II, fasc. II, 106. Isto, 119 i 142. Isto, fasc., 249, 27. D 1461.

202

su iz toga katuna zabeleeni: Branko Civiteti (koji je poslovao s jednim Paaninom, verovatno u vezi sa solju), Nikola Bratojevi i Miloje Soluslavi (?), braa Danijel, Konstantin i Bogavac, sinovi Nikolini.371 Moe se dozvoliti da su pomenuti katuni doli u severnu Dalmaciju iz Polimlja i jugoistone Bosne. Treba rei da su Vlasi u dravi Tvrtka I vaili kao vojniki elemenat, te ih je on slao u pomo i Dubrovanima.372 Poznato je da su se Vlasi dosta lako razaznavali i po linim imenima od ostalog, recimo hrvatskog stanovnitva, koje je obino imalo hrianska, a manje narodna imena. Pa i kad je re o narodnim imenima, neka su kod njih bila posebno u modi koncem XIV i poetkom XV stolea. Kad primaju hrianska imena, odaju ih prezimena.373 Najee narodno ime im je bilo Radmil, a ea Utjeen, Radovan, Stojko, Ratko, Milovac, Vukmir, Bogavac, Radojko, Milan i Miloje, a javlja se ponekad i Putnik. Od hrianskih imena najvie cene Nikolu, a sree se i Ivan, pa i Konstantin, koji oigledno upuuje na istonu crkvu. Nikola je zatitnik putnika i trgovaca i nije sluajno bio popularan kod Vlaha. ee ensko ime je Stanislava. Od prezimena rodova treba pomenuti: Bratojevi, Hrvatini, Draki, Baldinovi i rea kao Prvitikovi i Nigutkovi. Talas dolazaka (i u arhivskom materijalu javljanja) vlakih katuna trajao je i prve dve decenije XV veka. Prema Zadru zabeleeni su: katun Janka (anka) (1402), katun Branovac (1403),374 katun Ivana Mrvia,375 katun Sempka Kandidatia,376 katun Ratkana Vizia (1408),377 katun Vlatka Gleevca (1410)378, katun Braniia (1404, verovatno negde oko Vranskog jezera), katun Behoevi (moda Beloevi, 1404),379 pome-

371

372

373

374

375 376 377 378 379

Nauna biblioteka u Zadru. Registi dell Archivio notarile di Zara. Manuscritti, N 16532. 461/IV, sv. I, 1/VII, sv. III bis/I (27. X 1395), III bis/I, 3 (12. X 1395 i 14. XII 1395, 23. XII 1395); III bis/I, 18. VII 1395). Cronica ragusina Junii Resti item Joannis Gundulae, digessit Sp. Nodilo, Zagreb 1893, 165. Vid. Primere: R. Lopai, Biha i Bihaka krajina, knj. III, Zagreb 1943, 7; isti, Hrvatski urbari, 212, 381, 382, 4089. HAZd, Atti del notaio, Vannes quon. Bernardi di Firmo, busta I, Fasc. II, f. 300 (6. VII 1402) i 437. HAZd, Atti del notaio, Theodoro de Prandino, fasc. III. F. 29. HAZd, Petrus de Sercana, fasc. XII, f. 413. Isto, fasc. XII, f. 404. HAZd, Cristoforo Zeno, f. 20. HAZd, Johannes de Trotta, fasc. II. 203

nuti Katun (1405),380 katun Danijela (1411, 1413),381 katun Milgosta Ogolca (1411) i katun Vilkote (1420),382 Milonjin katun (1413),383 katun Mrvac,384 katun Aladina Grkavca (1410, verovatno negde kraj Nadina).385 Imena Sempko i Vilkot oigledno nisu narodna slovenska i zvue romanski. Od svih tih katuna, moglo bi se tvrditi da je iz Hercegovine samo katun Gleevac, pa moda i katun Aladina Grkavca, s obzirom na ime Aladin koje se ne sree kod bosanskih, ali se izuzetno moe nai kod hercegovakih Vlaha. Ako ime katuna zabeleenog kao Behoevi valja itati Beloevi, zapaziti je ekavsku formu, koja ne bi upuivala na tada ve pouzdano ijekavsku Hercegovinu, nego taj katun poreklo treba da vee za Bosnu, Donje kraje, Liku ili Krbavu, koje oblasti tada jo nisu bile ijekavske. Kad je re o hercegovakim Vlasima, treba rei nekoliko napomena. Ako ima vie katuna sa starobalkanskom, etniki verovatno arbanakom osnovom, ne znai da su preslovenski starinci Hercegovine obavezno bili Arbanasi, a ne ve romanizovani Iliri, i to zato to je Hercegovina bila pre 1330. pogranina, pa i tranzitna oblast. Kad je feudalizam naglo napredovao u susednoj Albaniji, ukljuivanjem severne Albanije u nemanjiku dravu, katuni su se sklanjali u susedne oblasti sa slabije razvijenom feudalnom vanekonomskom eksploatacijom. Takva oblast je bila nekadanja mnogo prostranija Hercegovina. Neka su bratstva moda namerno dovedena od strane srpske vlasti, kako za neke katune kod Dubrovnika pretpostavlja urica Petrovi. Veina hercegovakih katuna dola je iz Srbije i Albanije, i to dolazei iz glavne vlake oblasti na Balkanu, iz Tesalije i Epira. Kad su ove zemlje bile pritisnute razvijenijim tipom vizantijskog feudalizma, tamonji Vlasi su beali u Makedoniju, Bugarsku i Srbiju, gde je socijalni sistem bio manje nepodnoljiv za stoare. Naseljavanju stoara iz Tesalije i june Albanije doprineo je i makedonski vladar Samuilo. Njegovog brata Davida ubili su (976) vlaki nomadi. Vizantijski istoriopisac Kekavmen zabeleio je za 9856. godi380 381 382 383

384 385

Isto, fasc. II, f. 53. HAZd, Christoforo Zeno, 423. HAZd, Bartolomeo de Sercana, fasc. II. HAZd, Petrus de Sarcana, fasc. II. Na Pagu je, ipak 1289. postojao lokalitet Vlaii, sa obradivom zemljom, vinogradima i pasitina (Spisi zadarskih biljenika Henrika i Creste Tarallo 12791308, prepisao M. Zjai, Zadar 1959, 102, 225). Isto, 14; N. Klai I. Petricioli, n. d., 419-20. HAZd, Christofo Zeno, f. 40.

204

nu da je Samuilo prilikom zauzea Larise poveo mnogo vlakog stanovnitva iz Tesalije i naselio ga u dubinu svoje drave, to bi moglo da bude negde u Polimlju. Tu je u doba Tvrtka I bilo oko sto vlakih katuna. Kad je pod Nemanjiima i u srpskoj dravi dolo do ubrzane feudalizacije, stoari su beali na razne strane, pa i prema manje razvijenoj graninoj Hercegovini. Niz rodova, pa i predmeta u Hercegovini i Konavlima upuuje na grko poreklo iz Tesalije. Svuda gde ima Vlaha ima Sopota i Njegoa. Sopot je novogrki potok, vrelo. Tako se zvao jedan veliki rod, naseljen u prvoj polovini XV veka izmeu Bilea i Nikia, koji se u XVI veku, preko Bukovice, naselio oko Plitvikih jezera; to su dananji uputi. urovii kod Trebinja su iz ura kod Prizrena (1330). Mirilovii imaju traga u deanskoj povelji iz istog vremena, Psodera ima i u junoj Makedoniji. U Hercegovini nalazimo imena karakteristina za Vlahe u Makedoniji i Srbiji, kao: Oliver, Dejan, Brajan, Staver, German, Strez, Milten, Strahinja i izrazito romanska Balduin i Paska. Riani su verovatno Ohriani, koji su, prema M. Filipoviu, neko vreme iveli meu Mirditima (do 1250. pravoslavnim). Ti tesalijsko-epirski Vlasi doprineli su romanizaciji starijih hercegovakih katuna.386 Vlasi koji su dali naseljima ime Srb na Uni (pre sredine XV stoljea387 i u Lici doli su iz pograninih delova tadanje Srbije. Za vreme dve generacije raniji katun se mogao teritorijalizovati, te se stanovnici naselja vie i nisu zvali Vlasima. Ne bi, prema tome, stajala pretpostavka Ive Pilara388 i uopte hrvatskih nacionalista da su svi pravoslavni Vlasi tek u hrvatskim krajevima, preko pravoslavne crkve, primili srpsko etniko ime. Oni iz pograninih krajeva Srbije ve tada su tako nazivani i kad su krajem XIV veka doli, mada su bili Vlasi i stoari. To potvruje i ve navedeni Klaiev podatak za Cetinu iz 1436. godine, gde je re, takoe, o stanovnitvu koje ivi izmeano s Vlasima. Katuni koji su doli s podruja srpske drave bili su iskljuivo pravoslavni, oni iz Hercegovine, naroito zapadne bili su ve katolici, dok su Vlasi iz Bosne mogli biti i bogumili.
386

387

388

B. Hrabak, Razgranavanje, 1845. Postoji miljenje da je poznati izumitelj Nikola Tesla rodom iz Hercegovine, iz plemena Banjana, i da se njegova porodica zvala Komnenovii (za koje drugi misle da su arbanakog porekla). Jedna devojica iz Srba postala je 1454. slukinja jednog Riminijca, u Zadru (HAZd, Atti del notaio, Simon Damiani, busta III, fasc. IV, 1383 od 27. VIII 1454. (490 mletakih libara za pet godina slube). L. v. Sdland, n. d., 46. 205

Posle prvih pomena katuna u zadarskoj notarskoj grai nastaje vea pauza u pogledu javljanja katuna, pri emu pomena Morlaka izvan katuna ima dosta. Tek 40-ih godina XV stolea javio se novi val pridolih i postojeih katuna u orbitu zadarskih belenika. Od ranije oznaenih katuna javljaju se Vizii, a od novih katun ser Franka Danilia (1444),389 katun Maria (Maria, 1443),390 katun Matijaa Vukotia (1444),391 katun Brajinovaca (1444)392 i Mihurci (1444).393 U jednom sporu navedena su etiri katunara koji su imali da presuuju kao arbitri: Pavle Radeljevi, Toma Rupinovi, Matija Gupi (tanije Goli) i Franul Ostii.394 Rod Radeljevia bio je svakako iz Hercegovine. Rupinovi je moda pogreno zapisan Rubanovi, iji je rod 1433. zabeleen u Lici. Poslednji zabeleen s vlakim suksom moda je jo bio dvojezian. Stankovii, koje N. Klai belei oko Klisa 1436, takoe su morali biti Vlasi naseljeni iz Hercegovine. Pomenuti Vizii, prema nekima, bili bi arbanakog porekla, te zato takoe iz Hercegovine. Vlasi Pustonjaci (1448), od kojih su se neki naselili u selu Maljinama (zadarski distrikt) izuzetno su zadrali pravoslavna imena (Kostadin), te treba pretpostaviti da nije proteklo mnogo vremena od njihovog dolaska iz Polimlja ili Hercegovine. udomirii su oznaeni kao de loco, to bi znailo da su ve teritorijalizovani. Iz te decenije belee se jo: katun Tomaa Milotia (1448), Franka Danilovia (1449), katun Marka Livojevia (1449)395 i Antola Krajia (1449).396 Davanje katunaninu plemiki predikat ser znailo bi da je bio vrlo ugledan, a moda je i stekao kakvu feudalnu titulu od vladara. Od sredine XV veka opet prestaju pomeni katuna, jer su pomenuti katuni iz 40-ih godina podvrgnuti nagloj teritorijalizaciji. Navedeni su samo podaci iz spisa zadarskih notara. Slino je bilo i prema drugim gradovima, posebno prema ibeniku i Trogiru, ali i sa dalekim severodalmatinskim otokom Rabom. Naseljeni po ugovoru stoari zabeleeni su 1438, kad je jedan stoar imao prava dovui 500

389 390 391 392 393 394 395 396

HAZd, Bartolomeus de Sercana, busta I, fasc. II/1. Isto, busta I, fasc. II/6, f. 2588. Isto, fasc. II8, 368. Isto, fasc. III1. Isto, III3, 1377. Isto, busta I, fasc. II10, f. 126. HAZd, Simon Damiani, busta I, fasc. II. Isto, busta III, fasc. III4, 25. V 1448 i 15. VIII 1449.

206

ovaca.397 Na otok dolaze Vlasi s Velebita, obino od Karlobaga. Od katuna su zabeleeni Rueani ili Roenci (1480, 1495),398 Vlasi Bumbarii (1494),399 katun Hlapovia (1495).400 Javno se na Rabu i jedan hercegovaki katun Krasojevia (1495)401; jedan od krasojevikog katuna zvao se ura Bri, a drugi Mihovil Rajkovi; taj drugi je svakako roen na Rabu ili u susednoj Hrvatskoj, jer je Mihovila bilo samo meu katolicima, Hrvatima, a ne i meu hercegovakim Vlasima; ura je, pak, karakteristino ime hercegovakih Vlaha. Kako je Mihovil, bez sumnje, bio ve u godinama, treba pretpostaviti da je naseljavanje Krasojevia, takoe, obavljeno na Rab krajem XIV stolea. Prema jednom miljenju, Vlasi na kvarnerskim ostrvima, posebno na Rabu i Pagu do sredine XV veka, nisu bili oni Vlasi s kojim su Turci neto jasnije vrili pritisak prema Zadru, nego neki domai, hrvatski.402 Na Rab su primani i Vlasi iz velebitskih skupina, ali pojedinano, na primer iz katuna Staniska; jednom velebitskom Morlaku (uru Beniu) jedan patricije prodao je konja.403 Mnogo vie podataka ima o Vlasima Mersinovi, sin Biloa Grgur je bio omiljeno hriansko ime katolikih Vlaha, na Rabu ima izvan katuna, tj. poluapsorbovanima, kojima se prodaju ili ustupaju na obradu parcele ziratne zemlje, vinogradi i panjaci, vino ili koze, ili kad se kao kmetovi smetaju na zemlju.404 Na susednom Krku naselio ih je Ivan Frankopan i tu su imali svoje posebne sudije (1465); jedan od njih bio je i Gregor Boduli, potomak, takoe, vlakih sudija.405 Zanimljivo je da njegovo prezime upuuje da je sin Bodula, tj. starinakog stanovnitva primorskog pojasa Dalmacije, mada je oigledno da je pravi Vlah, ak iz uglednog roda. Vlasi na susednom Pagu sumnjieni su za razbojnitva, naroito kad su u pitanju stoka i so.406 Morlaci s tih otoka preseljavali su se, kao stoari i primitivni ratari,
397

398 399 400 401 402 403 404 405

406

S. Ljubi, Listine o odnoajih izmeu Junoga Slavenstva i Mletake Republike (u daljem tekstu: Listine), VIII, Zagreb 1886, 268. HAZd, Notarski spisi opine Rab, kutija I/9, 201 i V, 268. Isto, kutija II, 262. Isto, kutija V, 268. Isto, 286. O. Randi, La Jugoslavia, Roma 1922, 5. HAZd, Notarski spisi opine Rab, kut. VII/2, 2, 27 od 8. XI 1501. Grgur. Isto, VII13, 37 od 6. VIII 1508. Isto, kut. I/7, 35; I. 146; II. 35, 65, 256 (selo Gredica, slovenske sudije), 386, 457, 624: III, 991; IV/5, 2; 120, 179; V, 179, 254, 266: VI/93, 131. I. Kukuljevi Sakcinski, Acta croatica, Zagreb 1863, 97. 207

u Istru. Za vreme rata 1648. ponovo su doli s ostrva, dolazei iz pravca Zadra i Splita, i to iz Bosne.407 ibenika optina davala je dozvolu za dolazak u grad kako Morlacima tako i Hrvatima (1450),408 koji su bili u istom ekonomsko-socijalnom poloaju, tj. bivi a tada apsorbovani Vlasi. Kad je Petar, brat bana Matije u Klisu (1437), pravio ugovor s Mleanima, morao je prihvatiti obavezu da nee primati Morlake. Oni su vaili kao zloinci i u zadarskom kraju (1447).409 Kad je re o Rabu, na otoku su iveli i preseljenici iz Bosne, tu doli pre pada Bosne, kao stoari Morlaci i drugi. Stipan zvani Bosna bio je (1443) pastir, dakle apsorbovani Vlah, koji je najpre na ostrvo mogao dolaziti u zimskom delu transhumance; njegovog zeta je jedan rapski plemi naselio i obezbedio mu panjak.410 Stipanu je jedan pop dao u godinji zakup vola (1460), to znai da se bosanski stoar pretvarao u ratara. Godine 1470, neki Pavle Bosna bio je islueni famul.411 Neka Bosanka Roksa (ili Rua) zabeleena je (1478) kao sused nekog seljana.412 Mato iz Bosne bio je (1479) stanovnik Raba. Petar Stifanovi iz Bosne bio je mornar, kao i Rado iz Bosne.413 I po gradovima Dalmacije bilo je pojedinano doseljenih Bosanaca. Veselko Gravii (Radoslavov) dao je svog sina nekom Italijanu iz ezene, naseljenom u Zadru, da ga slui pet godina i da ga naini hrianinom, poto je bio pagan (verovatno bogumil).414 ena nekog Stanka iz Sklavonije u Zadru (1289) zvala se Bosna.415 Turci su se dugo umeli sluiti uslugama pokretnih Vlaha, te su ovi predstavljali pretean deo turske vojske, ak i pri opsadi gradova, kao to je bilo Jajce 1501. godine.416 Ipak, od poetka XVI veka, Vlasi, nezadovoljni gubitkom ranijih povlastica, a obogaeni trgovakim prometom s dalmatinskim varoima, poinju da naputaju sultanovo carstvo i da prelaze u mletaku Dalmaciju. Jedna grupa Vlaha, iz Bosne prihvaena
407 408 409 410 411 412 413 414 415

416

Listine IX (1890), 448, 449. G. Marz, Adriafrage, Berlin 1933, 129. Listine IX, 354. Isto, 96, 258. HAZd, Notarski spisi opine Rab, kut. I, 15 i 136. Isto, I, 1. 5. Isto, kut. IV/5, 151. Isto, kut. VI/2, 96; kut. V. 264 i 261; II, 642. Nauna biblioteka u Zadru, Regesta dell Archivio notarile di Zara, Gurrin Ferramte, Manoscritti N 16532, 461/IV, III bis/1, 12. IV 1396. HAZd, Spisi zadarskih biljenika I (1959), 1645 (27. X 1289).

208

je (oktobra 1504) na ibenskom podruju.417 U stvari, Vlasi su samo u veem broju nastavili da zimski deo transumance provode oko Vranskog jezera, na morskoj obali kod Biograda, oko Novigrada i Karina. Jo vie ih je bilo u ibenskom kraju. Vlaki katuni su naroito zimovali kod Bosiljine, a zatim su proterani, te su se mogli zimi, do urevdana, zadravati na dva mesta, jedan katun s istone a drugi sa zapadne strane Krke.418 Teranje Vlaha sa zimskih ispaa oko ibenika odobrio je jo Ladislav Napuljac svojom poveljom od 17. juna 1402, i tom prilikom je ustanovljena globa od sto dukata za prekrioca.419 Specian vlaki mentalitet nastao je kao proizvod ratnikog i stoarskog zanimanja i manjka zrnaste hrane, zbog ega su se oni, siromani, odavali i kraama. Vlasi sa svojim stadima nastavljaju da vre pritisak na panjake i u drugoj polovini XV veka;420 nanosili su tetu usevima i bili su skloni prisvajanju tuih dobara, posebno u zatvorenim sredinama, kakva su bila kvarnerska ostrva.421 No, tete i pljake nanosili su (1470) ibenanima i Hrvati iz luke upanije, koje izvori vie ne oznaavaju vlakim imenom.422 Masovno naseljavanje, naroito hercegovakih Vlaha, u severnoj Dalmaciji nastalo je 20-ih i 30-ih godina XVI veka, poto je u lukoj upaniji u drugoj deceniji stolea likvidirana ugarsko-hrvatska vlast. Tada je bilo puste zemlje i prema Zadru i Ninu (1528), ali su Turci s Vlasima radije upadali u vranski i nadinski kraj, pogodniji za naseljavanje stoara.423 Morlaci su se i tada najradije kretali prema Nadinu i Novigradu.424 Za turske Vlahe okolina Biograda na moru bila je posebno privlana. Prema Skradinu pritiskao je vojvoda Dragor sa svojim Vlasima.425 Katuni pored Novigrada oko 1520. ve su bili stalno prisutni, a Vlasi iz njih odlazili su u Novigrad i tamo se zadravali kao ljudi koje su varoani
417 418 419 420 421 422

423 424 425

V. Klai, Povijest Hrvata IV, Zagreb 1973, 261. I diarii di Marino Sanuto VI, Venezia, 82 od 21. X 1504. ibenski diplomatarij, 957. L. Benevenia, Una pagina di storia dalmata, Scintile (Zara) N (15. III 1890), 62. ibenski diplomatarij, 230, 3145, 317, 319. S. Mitis, Note storiche dell isola di Cherso. Rivista dalmatica, anno I, fasc. II, Zara 1889, 167: Nauna biblioteka u Zadru, N 28264, MC N 1772/II, M. L. Bujch, Delle riessioni storiche sopra il moderno stato civile ed ecclesiastico della citt di Pago, parte II, 1719, 1534. ibenski diplomatarij, 3335, 3356. Commissiones et relationes venetae, vol. II, 43, 423. I diarii di Marino Sanuto, vol. LVI, 656 od 22. VII 1532. 209

poznavali.426 Ti varoani nisu rado gledali na irenje doljaka, pa je bilo sluajeva organizovanja komplota protiv Morlaka, na primer nekih ibenana protiv Tome Miganovia i njegove vlake druine.427 Vlasi nisu besciljno tumarali po u velikoj meri naputenim predelima, nego su za njima ili Turci spahije, koji su ih naseljavali na tuem, mletakom zemljitu, a dizdari su organizovali pljakake druine za dalje teranje sa zemlje starosedelaca.428 Do 1540. Vlasi su se masovno naselili izmeu Skradina i Knina. Naselja u kojima su iveli sultanovi Vlasi, esto i po dogovoru s vlasnicima zemlje, mletakim dravljanima, popisivai su te 1540. godine kao sultanova sela i uneli su ih u popisni defter. Tako su nastala sporna naselja izmeu Mleana i Turaka; najpre ih je bilo 33, godine 1543. ve 49 i na zadarskom podruju. U tom zahvatanju posebno je bio agresivan nadinski beli-aga Deli-Mehmed koji je navodno zapovest bosanskog namesnika Ulam-bega. Beli-aga je zatim umanjio zahteve na 36 sela, u iji je posed elio da ue kao zaim. Jula 1550. opet je izbaeno na razinu meudravnih odnosa pitanje graninih sela; tada je turski zahtev stilizovan na 44 naselja na nekadanjoj hrvatskoj mei, koja je grupa sela sa strane Turaka nazvana itluk (sela su imala da postanu funkcionerska dobra!). Te su granine raspre naseljavanjem Vlaha zavrene krajem 50-tih godina, kad je Mleanima vraeno (marta 1559) samo veliko selo Biina. Predaju je obavio kliki sandak-beg Ferhad.429 Stvar time, ipak, nije bila likvidirana. Hamer pie da su Mleani mirovnim ugovorom (marta 1573), posle Kiparskog rata, uspeli da im Porta povrati, posle velikog natezanja, pedeset sela koja su nekad pripadala Zadru, Zemuniku i ibeniku.430 Dvadesetih godina nastavljena je turska najezda dalje na severozapad, te su u osmanlijske ruke preli: 1522. Skradin i Knin, 1523. Bribir i Ostrovica, 1527. Obrovac.431 Vlasi su naseljeni i u Bosanskoj krajini, tj. Oko Une, Glamoa i Srba. Vlasi iz tih krajeva obratili su se generalu Kacijaneru da ih primi u hriansku dravu, pa su smeteni u umberku. Iz te godine postoji i beleka Benedikta Kuripeia da su Bosnu naselja426 427

428 429 430 431

Isto, vol. LV, 320. HAZd, Atti del conte di Zara, vol. I (Pietro Maecello), 182 (3. XII 1526); II, 20 (10. II 1520 m. v.). I diarii di Marino Sanuto, vol. LIV, 2213 (7. I 1531). Commissiones et relationes venetae, vol. III, 23940, 196 i 191. J. Hammer, Geschichte des osmanischen Reiches, B. II, 4301. B. Hrabak, Vlaka i uskoka kretanja, 240. oko 1530.

210

vali Srbi-Vlasi, koji su se javljali i pod imenom martolosa, a dolazili su iz beogradsko-smederevskog kraja.432 Tako se u vrtlogu turske najezde, poevi jo krajem XIV veka, od kosovske bitke ispremealo stanovnitvo prostranih krajeva od gornjeg Vardara do Zagrebake gore.433 Neki Vlasi su napustili (1540) sultanovu zemlju i zatraili da budu naseljeni kod Biograda. Mletake vlasti su ih prihvatile, ali ih nisu zadrale kod Biograda da se prema njima ne bi zaletali njihovi stari gospodari Turci, nego su ih prebacili u Istru, gde su Mleani imali potreba za radnom snagom kod opravki nekih tvrava.434 Storija jednog hercegovakog bratstva je pri tome zanimljiva. Boluni, koji se 60-ih godina XV veka nalaze u skupini Donjih Vlaha (kod Stoca) delom su preseljeni na mletaku granicu, te su uskoili Mleanima i oni su prebaeni u Istru; tu su se prikljuili iima i ponovo se vratili romanskom jeziku. Jednu seobu turskih vlaha u Istri treba zabeleiti i 1558. godine.435 I u drugoj polovini XVI veka vlako naseljavanje izvoeno je ka Ninu, Zadru i ibeniku, kako iz dananje zapadne Bosne, tako i iz Like i Krbave. Ti e se naseljenici krajem XVI stolea zbog haranja senjskih uskoka preseliti u manje izloen ibenski kraj.436 Bez obzira na dravne granice, vlasi dolaze na zimovanje na obalu zadarske ravnice i krajem XVI veka. Biregionalno stoarenje im je najbolje omoguilo da se provuku izmeu Turaka, Mleana i Senjana.437 Uskoke otimaine su se kod istih grupa najpre sastojale od plena u ovcama, a kasnije u volovima, to je najbolji znak da su ovari postajali ratari. Naseljavanje u krajeve blizu morske obale postojalo je i od 1580. Ti su vlasi dolazili iz dublje unutranjosti i bili su pravoslavne vere. Da bi doli do dobre zemlje blizu mora, postali su agresivan elemenat.438
432

433

434 435

436 437 438

G. Stanojevi, Junoslovenske zemlje u mletako-turskim ratovima XVIXVIII vijeka. Beograd 1970, 47: N. Mila, Pravoslavna Dalmacija, Novi Sad 1901. passim; S. Pavii, Seobe i naselja u Lici. Zbornik za narodni ivot i obiaje Juni Slavena 40, Zagreb 1962, 1012. R. Lopai, Biha, 17; B. Kuripei, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530, Sarajevo 1950, 54. Cvijieva knjiga, Beograd 1927. Seoba i etniki procesi u naem narodu. C. F. Bianchi, Fasti di Zara, Zara 1888, 75; A. de Benvenuti, Storia di Zara dal 1409 al 1797, vol. I, Milano 1944, 112. Isto. B. Hrabak, Vlaka i uskoka kretanja, 254. Commissiones et relationes venetae V. 214 i 245; 171 i 226. 211

Katunska organizacija oko Krke i Zrmanje pokazuje istu organizaciju kao u tadanjoj sredinjoj i istonoj Hercegovini, tj. ona je postojala zbog ureivanja seobe i stanita na zimskim i letnjim panjacima, ili je obezbeivala ljudstvo i stoku za prenoenje tereta u karavanskom saobraaju. Letnja paa nalazila se na junom Velebitu, na Dinari i Svilaji, a zimska pri morskoj obali. Od krakih polja, vlasi su naroito gusto poseli Petrovo polje (kod Kljua). Kao i u Hercegovini, zimska i letnja paa nisu bile sasvim blizu, te se nisu mogla obrazovati plemena kao u Crnoj Gori, nego se ostalo na katunima i na njihovom grupisanju u nahijske zborove. Na Cetini je rastojanje izmeu letnjih i zimskih panjaka bilo manje, te su se tu katuni u ranijoj organizaciji odrali do oko 1540. Vlasi oko Krke i Zrmanje zatekli su prirodne uslove koji su zahtevali napasanje na veim udaljenostima, te je to doprinelo duem odravanju katunske organizacije.439 Na letnjoj pai na junom Velebitu susretali su se vlasi iz Like, Dalmacije i Bosanske krajine. Bosanski vlasi bili su od Uskoplja i njih su favorizovali sandak-begovi. Za te letnje panjake, dalmatinski vlasi su likim vlasima obezbeivali zimsko napasanje blaga, naroito oko Novigrada. Bilo je snenih zima (na primer, januara 1555) kad se vie tapkara tiskalo nego obino u blizini mora. Slino je bilo i sa vlasima u planini Tartaru, kojima je bilo blizu da se spuste na ibensku rivijeru ili oko Vranskog jezera. Ta liko-dalmatinska sprega dola je do izraaja i u drugoj polovini XVII veka, u Kandijskom i Morejskom ratu, kad su se vlasi iz Like, Krbave, pa iz Glamoa i Livna naseljavali u Dalmaciji. To je bila druga velika vlaka seoba u Dalmaciju likih katolikih i pravoslavnih vlaha i bosanskih pravoslavnih.440 Odravanju katuna doprinele su martoloke akcije (gde su katuni davali najmanje vojne jedinice), kiridiluk (gde je katun davao jedan karavan) i komplementarna endogamija (koja se morala sprovoditi zbog normalnog razmnoavanja na bazi nekrvnog srodstva).441 U drugoj polovini XVI i poetkom XVII veka, prema Zadru bili su naseljeni vlasi Parii i Sudarevii (roaci Bunjevaca), izmeu Nadina, Vrane i ibenika. Banjevci, Stankovci i Vratkovii, u Petrovom polju Mirkovii, Pastrohovii, Vrankovii i drugi, na Dobrom Polju, Vojnii (poreklom od irokog Brijega u zapadnoj Hercegovini) i Vukievii, iz439 440 441

B. Hrabak, Vlaka i uskoka kretanja, 255. Isto, 255. Isto, 256.

212

meu Trogira i ibenika Ljubii, Vojihnii, Jelovii, Gospii, Kablii, Radimii, Rusii, Sumii, Primilovii, Pocrnje i Tvrtkovii, a dalje na Cetini Zbiteljii. To vie nisu bili katuni od 20, 30 i 50 porodica, nego grupe od vie katuna istoga imena i porekla. Iz Hercegovine su pouzdano bili Primilovii i Pocrnje, a iz Bosne Tvrtkovii. Iz Hercegovine su, pored Vojnia, svakako bili i Armenii.442 Jeziki strunjaci su doli do zakljuka da jezik stanovnika naseljenog od Zadra do Knina pokazuje jezike osobine Hercegovine istono od Neretve.443 Treba pretpostaviti da taj istoni poloaj od Neretve nije bio sasvim uz reku nego neto istonije, u dananjoj istonoj Hercegovini, na potezu Bilee-Gacko i Stolac-Trebinje. Taj zakljuak lingvista bi govorio da je u velikoj seobi 20-ih i 30-ih godina XVI veka dominirao elemenat iz Hercegovine, a da su bosanski Vlasi vie naseljeni u severnim, panonskim krajevima...444

442 443

444

Isto, 257. . Bjelanovi, Antroponimija Bukovice, Split 1988, 189; P. Ivi, Srpski narod i njegov jezik, Beograd 1971, passim. Bogumil Hrabak, Naseljavanje hercegovakih i bosanskih Vlaha u Dalmatinsku Zagoru u XIV, XV i XVI veku. U ediciji: Iz starije prolosti Bosne i Hercegovine. Knjiga II, Arhivar, Beograd, 2003, str. 84-96. Ova rasprava prvi put je objavljena u izdanju: Migracije i Bosna i Hercegovina (Sarajevo, 1997, str. 67-87.) 213

Ivan Mui

VLASI I STAROBALKANSKA PRETKRANSKA

SIMBOLIKA JELENA NA STECIMA
I. 1. O PROBLEMATICI VLAHA I VLAHA Rije Woch potjee vjerojatno iz germanskog Walhaz, Walh.445 Germani su imenom Walah nazivali Kelte koje su Rimljani zvali Gali.446 U historiograji se istie kako podrijetlo Vlaha ni do danas nije rijeeno jer o tome ni povijest, ni etnograja, ni lingvistika nisu dale jednoznana objanjenja i da zato s pravom moemo Vlahe nazvati zagonetnim narodom.447 Doseljenici sjeverno od Dunava mogli su pod pojmom Vlasi podrazumijevati vie znaenja,448 ali je mogue i da su po doseljenju mnoge balkanske starosjeditelje tako nazivali. Izvanjska (nevlaka) svje445

446 447

448

Tomasz Czarnecki, Gotisches im Wortschatz des Polnischen. Institut germanske lologije Univerziteta u Gdansku, Gdansk, rukopis, str. 10. Usp. V. D. Koroljuk, Termin Voloskaja zemlja v rannesrednevekovih pismenih istonikah. U: Etnieskaja istorija vostonih Romancev. AN SSSR, Nauka, Moskva, 1979, str. 10. Postoji mnogo razliitih miljenja o podrijetlu naziva Vlah. Usp. Karl Kaser, Hirten Kmpfer Stammeshelden. Ursprnge und Gegenwart des balkanischen Patriarchats. Bhlau Verlag, Wien-Kln-Weimar, 1992, str. 94-95. Branko Gavela, Iz dubine vekova. Tehnika knjiga, Zagreb, 1977, str. 237. Dragoslav Antonijevi, Obredi i obiaji balkanskih stoara. SANU, Balkanoloki institut, Posebna izdanja, knj. 16, Beograd, 1982, str. 20-24. Ako posmatramo stoarsku vlaku etniku masu na Balkanskom poluostrvu moemo govoriti samo o dve potpuno razliite etnike grupe: o Karagunima (tj. onih koji nose crne gunjeve) i Fareriotima (ije ime potie od mesta Fareri u Albaniji, a nose iskljuivo bela odela)... Aromuni sebe esto nazivaju jednostavno Vlasi. (D. Antonijevi, Obredi i obiaji, nav. dj., str. 20-24.) Miljenje D. Mandia da su Vlasi na Balkanu potomci od Rimljana koloniziranih Maura opovrgavaju rezultati antropolokih i antropogenetikih istraivanja. (Usp. D. Mandi, Postanak Vlaha. Nova povjesna istraivanja. U: Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti. HPI, Rim, 1963, str. 515-575. D. Mandi je ovaj rad objavio prvi put pod naslovom Postanak Vlaha prema novim poviestnim iztraivanjima u ediciji Hrvatska misao, sv. 18-19, Buenos Aires, 1956, str. 1-48.) Zakljuivanje o tome veoma je teko. Na Balkanu, jedva da se moe pratiti staro stanovnitvo u unutranjosti, do priblino IX. stolea (juna Bugarska). (Iz pisma ora Jankovia autoru iz Beograda od 8.-12. II. 1991.) 215

doanstva upuuju da je ime Vlah od poetka bio naziv za distinkciju neSlaven, ne-German i slino, a ne etnonim.449 Nema potvrde da su se i oni balkanski starosjeditelji, koji su bili vie-manje romanizirani, a koji su ivjeli stoljeima na prostoru izmeu izmeu Dunava, te Crnog, Sredozemnog, Egejskog i Jadranskog mora, osjeali pripadnicima jedinstvenog etnosa. Vlasi su bili romanizovan elemenat, balkanski ali i nebalkanski. Oni su nastali na limesu i izvan Balkana, od Daana, pridolih Kelta, od Ilira, od tesalijske populacije i Traana. Meu balkanskim Romanima tokom srednjeg i novog veka bilo je znatnih razlika i u pogledu jezika i obiaja, na primer izmeu Romana od Kotora do Bojane (i u gradovima severne Albanije), izmeu Romana u arbanakim primorskim gradovima i tzv. Cincara kao i izmeu Aromuna sa Pinda i onih iz meglenskog kraja. Ni danas u severoistonoj Srbiji (severno od Rtnja, Homolje, Mlava) svi Vlasi nisu istog porekla niti su u isto vreme doli u svoja sadanja stanita.450 U suvremenoj literaturi prevladavaju tri shvaanja o Vlasima: da su Rumunji, da su potomci nekadanjih stanovnika rimskih kolonija i da su romanizirani, odnosno latinizirani Grci.451 Rezultati antropogenetike analize Vlaha, za koju su uzorci uzimani iz Albanije, Makedonije i Rumunjske, pokazuju da unutar Vlaha postoji velika genetika raznolikost.452 Rezultati istraivanja potvruju da na primjer Vlasi i Grci u Tesaliji imaju relevantne antropoloke razlike, a postoje slinosti tih Vlaha sa zapadno-makedonskim tipom tako da treba traiti podrijetlo tesalijskih Vlaha u Makedoniji.453

449

450

451

452

453

Snjeana Buzov, Vlako pitanje i osmanlijski izvori. Povijesni prilozi, sv. 11 za 1992. Zagreb, 1992, str. 48. Bogumil Hrabak, Iz starije prolosti Bosne i Hercegovine. Knjiga II, Beograd, 2003, str. 11. K. Kaser, Hirten Kmpfer Stammeshelden. Nav. dj., str. 48-53. Usp. i Vangel J. Trpkoski Trpku, Vlasite na Balkanot. Nakladnik: Zdruenie prijateli na Vlasite od rodniot kraj, Skopje, 1986, str.10-12. Ivan Juri, Recenzija (od 10. rujna 2006.) knjige I. Muia, Hrvatska povijest IX. stoljea, str. 3. Die Walachen Thessaliens im Vergleich zu ihren benachbarten nicht-walachischen Bevlkerungsgruppen. Dissertation. Vorlegert von Soy-Maria Tsioli, Kiel, 1977, str. 132. Usp. Efremovska Ljudmila, Schmidt Horst, Hans Georg, orevi Dobrivoje, Dadi Nikoloska Elizabeta, Genetska struktura dveju vlakih populacija iz R. Makedonije. Glasnik Antropolokog drutva Srbije. Novi Sad, vol. 43 za godinu 2008, str. 94-99.

216

U starijoj historiograji zastupalo se miljenje da su Vlasi romanizirano prastanovnitvo Balkana,454 a da je Vlah svuda osoba romanskog podrijetla.455 Meutim, Vlasi su se kao i drugi starosjeditelji nazivali i imenom Romani-Romeji, i to najvie ako su bili nekadanji pripadnici Istonoga Rimskog Carstva.456 Nije nimalo vjerojatno da su Sklavini po doseljenju zavladali svim dijelovima Balkana i zato je mogue miljenje
454

455

456

Petar Skok je drao da je bilo razliitih naina latiniziranja starobalkanskog stanovnitva (vojska, dovoenje italskog puanstva u nae krajeve, odline rimske ceste, islueni vojnici koji su dobivali zemljita, osloboeni robovi, vjera, rimska dravna vlast). Na temelju takva zamiljanja Skok je stvorio zakljuak: Tako se zgodi te cijela teritorija na Balkanu, poevi od mjesta gdje se na Jadranu nastavlja balkanski dio od Via Egnatia, cesta koja je spajala Rim preko Soluna i Carigrada sa istokom, pa sjeverno od Scupi i zapadno od Serdike (Soje) i crtom preko Hemusa na Crno more pripadne sferi latinskoga jezika. Na taj nain, Rimljani su, prema Skoku, i od kontinentalnog stanovnitva stvorili puanstvo, homogeno rimskome i po jeziku i po pravnim navikama. P. Skok je odluno zakljuio da se u istonoj balkanskoj Romaniji mogao da odri od balkanskih starinaca Iliro-Traana samo jedan mali dio koji ivi danas pod imenom Arbanas ili Arnauta. On je naveo da su Rumunji balkanski narod koji je izaao iz rimskoga osvojenja Balkana, a da su Arnauti (Arbanasi) balkanski narod koji je dananji preostatak onih antikih starinaca na Balkanu, koje su Rimljani zatekli ovdje i potedili od potpunog romanizovanja. (P. Skok, Dolazak Slovena na Mediteran. Pomorska biblioteka Jadranske strae, Split, 1934, str. 19-20, 22, 25, 43.) Danas bi, vjerojatno, i P. Skok drukije formulirao svoja navedena razmiljanja. Bogumil Hrabak o shvaanjima vlake problematike u P. Skoka tono zakljuuje: Nema sumnje da su u planinskim krajevima dela Hrvatske i Dalmacije neki starinci mogli govoriti nekom varijantom latinskog jezika, razliitom od italijanskog i latinskog knjievnog, ali iz toga ne izlazi da su svi starinci bili Romani, pa ni romanizovani Iliri. (B. Hrabak, Iz starije prolosti Bosne i Hercegovine. Knj. II, Vlastita naklada, Beograd, 2003, str. 86. U historiograji o balkanskim Vlasima nezaobilazne su rasprave B. Hrabaka jer su napisane na temelju viedesetljetnih istraivanja arhivske grae u Veneciji, Zadru, Dubrovniku, Kotoru i drugdje.) Usp. Konstantin Jireek, Vlasi i Mavrovlasi u dubrovakim spomenicima. Zbornik Konstantina Jireeka, I, SAN, Posebna izdanja, knj. CCCXXVI, Odelenje drutvenih nauka, n. s. knj. 33, Beograd, 1959, str. 193. Branko Gavela doputa mogunost da podrijetlo romanskih elemenata u mentalitetu, jeziku i odreenim obiajima Vlaha valja traiti u njihovim keltskim predcima, a ne u rimskom pokuaju romanizacije Balkana koja je, i prema njegovu miljenju, bila bez veeg uspjeha i bez trajnijih posljedica. (Branko Gavela, Predanja i znanja o starom Balkanu. Nolit, Beograd, 1978, str. 225.) piro Kulii, Neki etniki problemi u predanjima o starom stanovnitvu dinarske oblasti. ANUBiH, Godinjak, knj. V, CBI, knj. 3, Sarajevo, 1967, str. 236. 217

E. P. Naumova da su uz Sklavinije mogle postojati i Vlahije (Vlake)457 koje su mogle biti nastanjene starosjediteljima. U balkanskim krajevima ve od srednjega vijeka spominju se Vlasi,458 ali je samo dio tih nomada koji su se nazivali Vlasi, i to onaj koji potjee iz stare Dacije, bio jako romaniziran. Ti su Vlasi u IX. i X. stoljeu ve od borbi izmeu Avara, Franaka i Bugara bjeali na bizantsko podruje gdje se spominju kao Vlahi ili Volohi.459 U jednom se izvoru navodi kako su 976. godine vlaki nomadi ubili Samuilova brata Davida i to je prvi spomen vlakog imena. Prema D. Antonijeviu, te Vlahe preveli su u grko pravoslavlje grki misionari, ali su oni ostali i nepismeni, a nisu ni znali da se Rimsko carstvo raspalo.460 Ti su Vlasi imali i svoju posebnu episkopiju. U vreme vladanja Aleksija I. Komnena (1081-1118), sreemo, u jednom spisku episkopija, episkopiju Vlaha koja je pokorna prestolu Bugarske, dok se u drugom spisku veoma precizno locira sedite Vlake episkopije u mestu Vreanoti koje se od strane istraivaa identikuje s Vranjem u oblasti june Morave, u Srbiji. 461 Vlasi se na kraju X. stoljea iz Larise sele u unutranjost Bugarske, a kao vojnici se javljaju u grkoj slubi 1091. godine u borbama protiv Peenega, a 1166. godine u borbama protiv Madara. Od XII do XV vijeka Tesalija je u tolikoj mjeri naseljena vlakim stanovnitvom da se naziva Velika Vlaka, dok se Etolija u isto vrijeme nazivala Mala Vlaka.462 Prvo vee preseljavanje starobalkanskog stanovnitva treba vremenski locirati u kraj X. i poetak XI. stoljea, a zbilo se prisilnom seobom vlakog ivlja Tesalije u doba makedonskog vladara Samuila.463
457

458

459 460 461

462

463

E. P. Naumov, K voprosu o znaeniji termina Vlahija v Hronike tak nazivajemogo Ansberta. U: Etnieskaja istorija vostonih Romancev. AN SSSR, Nauka, Moskva, 1979, str. 202. Maria Comsa, Romanen-Walachen-Rumnen. Zbornik: Welt der Slawen. C. H. Beck, Mnchen, 1986, str. 138. M. Comsa, Romanen-Walachen-Rumnen, nav. dj., str. 124, 137-138. D. Antonijevi, Obredi i obiaji, nav. dj., str. 28-29. Gacovi Slavoljub, Kud se dedoe Rumuni Tihomira orevia. Izdava: Nacionalni savet vlake nacionalne manjine-Bor, Bor, 2008, str. 101-104 . Kulii, Neki etniki problemi, nav. dj., str. 235. O Vlasima u Tesaliji i Makedoniji vidi raspravu G. G. Litavrina pod naslovom Vlahi vizantijskih istonikov X XIII vv. u zborniku njegovih radova pod naslovom Bizant i Slaveni. (G. G. Litavrin, Vlahi vizantijskih istonikov X XIII vv. U: G. G. Litavrin, Vizantija i slavjane. Aleteja, Sankt-Peterburg, 2001, str. 607.) B. Hrabak, Iz starije prolosti, knj. II, str. 127

218

Od XIII.-XIV. stoljea i balkanske pastire naziva se Vlasima.464 Napominje se u literaturi da je da je poetkom XII. vijeka pojam vlah bio ekonomska kategorija, to dokazuje ika hrisovulja, jer se vlasima suprotstavljaju ratari koji su u Povelji navedeni kao zemaljski ljudi... Pored ovog najstarijeg srpskog zakonskog spomenika ima jo niz drugih u kojima se ratari suprotstavljaju stoarima, pa su prvi navedeni kao ljudi ili zemaljski ljudi, a stoari kao vlasi.465 B. Hrabak tono napominje da nisu svi stoari i pastiri u unutranjosti Balkanskog poluotoka nazivani Vlasima. Arbanasi su bili tipini stoari, a nikad nisu zvani Vlasima. Bugarski vladari Asen i Petar su mogli zaista biti Vlasi i govoriti vlaki.466 injenica je da su se Vlasima na Balkanu nazivali i stanovnici koji su govorili slavenskim jezikom. U literaturi se istie kako je jo Ana Komnenova upotrebljavala re Vlah oznaavajui negrka plemena u prvom redu Slovene i Romane. S tim je u loginoj vezi kasnije oznaavanje tom rei svih pastira i seljaka u unutranjosti Balkanskog poluostrva.467 Ana Komnena (1083.-1148.), Georgios Pahimeros (1242.-1310.), Niketas Akominatos Honijat (XIII. stoljee) i neki drugi bizantski pisci upotrebljavaju izraz Vlah da bi njime oznaili negrka plemena Balkanskog poluostrva, tj. Slovene i Rumune. Tako Honijat i njegovi savremenici bugarske careve Asena i Petra kao i Bugare nazivaju Vlasima, a njihov jezik vlaki.468
464

465

466 467

468

Flavia Giadrini, Morlacchi e morlacchismo. Tesi di laurea. Universit degli studi di Padova, Facolt di lettere e losoa. Padova, 1986/1987., str. 2. Nikola Vukevi, Etimologija pojma Vlah i njegova razna znaenja. Knjiga: Predmet i metod izuavanja patrijarhalnih zajednica u Jugoslaviji, CANU, Titograd, 1981, str. 329-330. B. Hrabak u pismu piscu iz Beograda od 24. svibnja 1989. Miroslav Draki, Narodna kultura ue Srbije u svetlosti etnikog meanja poromanizovanog (vlakog) i slovenskog stanovnitva. Radovi XI. savjetovanja etnologa Jugoslavije, Muzej grada Zenice, Zenica, 1970, str. 87. N. Vukevi, Etimologija pojma Vlah, nav. dj., str. 334. O Vlasima na Balkanu posebno usporedi: Nicoara Beldiceanu-Steinherr Irene, Quatres actes de Mehmed II concernant les Vlaques des Balkans slaves. Sdost-Forschungen, Mnchen 1965, tom XXIV, str. 103-118.; Nicoara Beldiceanu, Sur les Valaques des Balkans slaves a l epoque ottomane (1450-1550). Revue des etudes islamiques, Paris, 1966, tom XXXIV, str. 83-132.; Matei Cazacu, Les Valaques dans les Balkans occidenteau (Serbie,Croatie, Albanie, etc). U: Les Aroumains. Institut National des langues et civilisations orientales, Centre dtude des civilisations de lEurope centrale et du Sud-Est, Paris, 1989, str. 79-93. 219

Vlasi se u srednjovjekovnim vrelima na balkanskom prostoru oznauju kao posebnost, koja se u historigraji tretira ne samo u etnikom smislu469, nego i kao zanimanje.470 Dobrescu Valerian posebno navodi miljenje Nicoara Beldiceanua kako prema nekim vrelima za podruje Bosne u XV. stoljeu naziv Vlah ponekad ima etniko znaenje, a ponekad mjesto u kojem su Vlasi stanovali, ili pak samo zanimanje (stale).471 2. VLASI U HRVATA Prema navodu Ivana Lucia u dokumentima iz Dalmacije ne nalazi se naziv Vlah prije 1300 godine.472 U povelji hrvatskog kralja Kreimira, koja je datirana u Biogradu 8. srpnja 1071. godine, spominje se selo Vlai na otoku Pagu (uillas Pagi: Pecani, Murowlani, Wlasici). Meutim, diplomatiko-paleografska i historika analiza mnogih autora pokazuje da se radi o oitom asikatu. 473 Ivan Ostoji misli da su Hrvati poznavali naziv Vlasi vjerojatno ve od IX. stoljea to moemo neizravno zakljuiti iz tipino vlakih osobnih imena u ispravama toga stoljea.474 Meutim, takvo zakljuivanje nije uvjerljivo. Anto Babi spominje i mogunost da su na primjer nazivi
469

470

471

472

473

474

piro Kulii napominje da se u kotorskim vrelima krajem XIV. st. ne spominju ni Srbi ni Hrvati, nego uz Turke i Slavene, najee Vlasi, koji se piu velikim slovom i koji se sami nazivaju Vlasima i da zato ta oznaka ima etniko znaenje. (piro Kulii, O etnogenezi Crnogoraca. Pobjeda, Titograd, 1980, str. 26, 87.) Skender Gashi na primjeru spomena vlakih katuna iz okolice Dubrovnika (iz XIV i XV. stoljea) zakljuuje da atribut vlah u njemu upozorava na djelatnost a ne i na etniku pripadnost itelja tih stoarskih naselja. (S. Gashi, Albansko-vlaka simbioza u svjetlu onomastike. U: Onomastica jugoslavica. JAZU, Razred za lologiju knjiga 10, Zagreb 1982, str. 52.) Dobrescu Valerian, Ius valachicum im osmanischen Reich. U: Beitrge zur spraclichen, literarischen und kulturellen Vielfalt in den Philologien. Festschrift fr Rupprecht Rohr zum 70. Geburstag. Franz Steiner Verlag, Stuttgart, 1992, str. 623. Giovanni Lucio, Dei Vlahi. U: Storia del Regno di Dalmazia e di Croazia. Edizioni Lint, Trieste, 1983, str. 668. Diplomatiki zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Sv. 1: Listine godina 743-1100 / uredio Marko Kostreni. Zagreb: JAZU, 1967, str. 123-124. Karakteristike pisma upuuju da je ova isprava napisana krajem dvanaestog ili poetkom trinaestog stoljea. (Diplomatiki zbornik, nav. dj., str. 123.) Ivan Ostoji, Vlasi u Hrvatskoj. Vlastita naklada, Krapina, 1974, str. 72-74.

220

Kulin i Kotroman vlaka imena.475 Ako bi ovo razmiljanje bilo tono to bi znailo, da su u doba bana Kulina i Kotromania, srednjovjekovnom Bosnom vladali Vlasi. Sigurno je da su se imenima na koja upuuju Ostoji i Babi stvarno nazivali starosjeditelji u Hrvatskoj i Bosni, ali ne postoje pisana vrela iz kojih bi se moglo zakljuiti da su se njihovi nosioci smatrali ili nazivali Vlasima. Iz jednoga vrela iz godine 1235. moe se zakljuiti da se tada ni bosanski pastiri nisu nazivali vlasima. U l. 3 Prvoga rogoznikog zakona od 5. travnja 1235. godine stoji: a dolo je ovamo i drugih deset pastira iz Bosne, koje smo ubrojili meu gornju dvadesetoricu robova i naznaili u njihovom broju, da nas slue, iskre i obrauju ove zemlje za nae plemenito ivljenje.476 Ako su u srednjovjekovnoj Hrvatskoj i Bosni do XIII. stoljea postojali i stanovnici nazivani Vlasi koji su govorili i nekim neslavenskim jezikom onda je njihov broj u odnosu na ostalo stanovnitvo bio neznatan. To se posebno moe zakljuiti iz izvjetaja Rajmunda od Agilesa o prolazu kriara kroz Hrvatsku za I. kriarskog rata 1096. godine u kojemu se navodi: Dalmacija je kraj, koji se prua izmeu Ugarske i Jadranskoga mora, i ima etiri metropole: Jazaru (Zadar) i Salonu, koja se drugim imenom naziva Split, Antibar (Bar) i Raguzu (Dubrovnik) Stanovnici ive jedino od stada i krda, osim malo njih, koji nastavaju morske obale. Ti se razlikuju od drugih i obiajima i jezikom, a imaju latinski jezik, dok ostali upotrebljavaju slavenski jezik i barbarsko odijelo.477 Iz ovoga vrela jasno proizlazi da se u XI. stoljeu u malim priobalnim mjestima govorilo latinski, a u veoma velikom zaleu samo slavenskim jezikom. To znai da stoari u hrvatsko-bosanskom zaleu, koje slino opisuju Vilim Tirski i Rajmund od Agilesa, nisu bili romanizirani, odnosno da nisu govorili nekim neslavenskim jezikom. Temeljni dio najranijega hrvatskog vrela, koji spominje Vlahe, poznat je kao Libellum Gothorum, quod latine Sclavorum dicitur regnum, i nastao je najkasnije do svretka XII. stoljea. U petoj glavi latin475

476

477

Anto Babi, Drutvo srednjovjekovne bosanske drave. II. Vlasi. U: Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine. I. Drutvo i privreda srednjovjekovne bosanske drave. ANU BiH Posebna izdanja knjiga LXXIX, Odeljenje drutvenih nauka knjiga 17, Sarajevo, 1987, str. 46. Miroslav Pera, Prvi rogozniki zakoni. Poseban otisak iz Zbornika radova Pravnog fakulteta u Splitu, br. XX-XXI/1983-1984, Split, 1983-1984, str.161. Nada Klai, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine. kolska knjiga, Zagreb, 1972, str. 84. 221

ske redakcije ovoga spisa, kada se pria o osvajanjima Vulgara, navodi se (u hrvatskom prijevodu) i ova reenica: Zatim osvajajui zauzmu cijelu Makedoniju; potom itavu pokrajinu Latina, koji se u ono doba zvahu Rimljani (Romani), a sada se zovu Morovlasi, to jest Crni Latini.478 U istoj glavi hrvatske redakcije ovoga vrela ta reenica glasi: Posli obujae Sledusiju i pojdoe u Macedoniju, i nju prijae i svu zemlju latinsku, ki se onda (za) Rimljane drahu, a sada se zovu rni Latini, kih cesar s onimi ima mnogo rvanje.479 Dakle prema ovom spisu Crni Latini (Morovlasi) prvotno su nazivani i Romanima,480 a u kasnijoj se latinskoj redakciji Romani - Latini identiciraju s pojmom Vlah. Meutim, iz ovoga navoda ne proizlazi da su u srednjovjekovnoj Hrvatskoj (posebno u dalmatinskim gradiima) i Bosni do doba nastajanja ovoga vrela stanovnici identicirani s nazivom Maurovlasi. Naziv Romani odnosio se na sve podanike carstva od kojih najvei dio na Balkanu nikad nije bio romaniziran. Stanovnici primorskih (posebno dalmatinskih) mjesta nazivali su se, kako svjedoe vrela, Latini, ali nikada nisu oznaeni u tim vrelima vlakim imenom. Po miljenju P. Skoka, Latinska zemlja (provincia Latinorum), koju u XII vijeku spominje Dukljaninova hronika, mogla je biti ili Mizija, ili Tesalija, provincija Romejaca. Za Vlahe, stanovnike ove provincije, Dukljanin kae da su se ranije nazivali Romani, a u

478

479 480

Igitur impugnantes Sylloduxiam, expugnaverunt eam Inde debellando ceperunt totam Macedoniam; post haec totam provinciam Latinorum, qui illo tempore Romani vocabantur, modo vero Moroulachi, hoc est Nigri Latini vocantur. (Ivan Mui /priredio/, Hrvatska kronika 547. - 1089. / V. izdanje, Marjan tisak, Split, 2002, str. 140.) I. Mui, Hrvatska kronika, nav. dj., str. 64. Porrogenet razlikuje stanovnike koje naziva Romaei od Romana. Romani su mu u dalmatinskoj temi: u gradovima...; oni su mu i predslovensko (odnosno predavarsko) stanovnitvo Hrvatske, Srbije, Zahumlja, Neretve i Duklje. Romaei su mu Grci. (P. Skok, Kako bizantinski pisci piu lina i mjesna slovenska imena. Starohrvatska prosvjeta. N. s., sv. 1/1927, broj 1-2, str. 63.) Romani su prvobitno bili graani Rima. Romanus in lterer Zeit, Latinus seltener und vorwiegend jnger ist die Bezeichnung dafr in lateinisch geschriebenen Quellen. (Milko Kos, Vlahi in vlaka imena med Slovenci. Glasnik Muzejskoga drutva za Sloveniju. Ljubljana, god. 20, 1939, str. 235.) Josef Rungg uvjerljivo tumai pojam Romani u smislu da je oznaivao pripadnike razliitih naroda i etnikih grupa koje su nekada bile pod rimskom dravom. (J. Rungg, Ortsnamen der Goten, Rmer, Franken in Rtien, Noricum, besonders Tirol. Universittsverlag Wagner, Innsbruck, 1963, str. 131.)

222

njegovo vrijeme da se zovu Morovlasi, to jest Crni Latini.481 Branimir Gui tono zakljuuje: Die Gegend, aus der sie ursprnglich gekommen sind, sind die Gebirge der zentralen Balkanhalbinsel, von den Rhodopen im Osten bis zum Epiros im Westen. Ihr Zentrum breitete sich im 10. Jahrhundert zwischen dem Prespasee, und Kastoria in Makedonien aus und war als M Velika Vlaka bekannt. Die Chronik von Epiros erwhnt eine griechische Walachei und in den Lebensgeschichten der serbischen Knige von Archbischof Danilo wird erzhlt, wie Knig Milutin einen walchischen Staat dravu zemlje Vlahiotske bekriegte. Diese schwarzen Wlachen werden hier schon von dem byzantischen Schriftsteller Kedren, Pachimer und Ana Komnena erwhnt Sie sind nur fr den Nahkampf leicht bewaffnet mit Lanzen und Axt und in Mntel aus schwarzer Wolle gekleidet. Diese schwarz gekleideten Hirten erwhnt auch der Priester von Doclea, als nigri latini, gegenber den sonst licht bekleideten latini albi.482 Hrvati su se po doseljenju, kako navodi Toma Arhiakon, stopili s dijelom starosjeditelja. Dakako da su se neki od tih starosjeditelja, na prostorima koje su osvajali Hrvati, mogli nastaviti u planinama baviti stoarenjem, od ega su mnogi od njih i ranije stoljeima ivjeli.483 Taj dio starosjeditelja, uglavnom stoarskog zanimanja, mogao je kasnije
481

482

483

piro Kulii, Neki etniki problemi u predanjima o starom stanovnitvu dinarske oblasti. ANU BiH, Godinjak knjiga V, Centar za balkanoloka ispitivanja knjiga 3, Sarajevo, 1967, str. 236. Toponimi i osobna imena s korijenom maur (crn) osobito su mnogo proirena na teritoriju Makedonije, Tesalije i Junoga Epira. (Litavrin G. G., Vizantija i Slavjane. Aleteija, Sankt-Peterburg, 2001, str. 161.) B. Gui, Wer sind die Morlaken in adriatischen Raum? Balcanica, SANU, IV./1973, str. 459. Po svim dijelovima Balkana stoljeima se ivjelo od stoarstva. Na osnovu praistorijskih arheolokih nalaza na podruju Like i Primorja, naroito onih u okolini Velebita, moe se utvrditi da su ondanji ilirski stanovnici bili sezonski stoari i da se stoarska kretanja Liburna i Japoda na relaciji planina-primorje i obrnuto mogu rekonstruisati i uporediti sa savremenim stoarskim migracijama koje ne pokazuju nimalo odstupanja ni razlike u pogledu mar-rute kretanja. (D. Antonijevi, Obredi i obiaji, nav. dj., str. 36.) U De admistrando imperio, dakle sredinom X. stoljea, opisuje se neretvanska Paganija, spominju se otoci Mljet, Korula, Bra i Hvar, a posebno se navodi da ti stanovnici posjeduju svoja stada i da od njih ive. (Boidar Ferjani /obradio/. Vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije. Tom II. SAN, knj. CCCXXIII, Vizantoloki institut knj. 7, Nauno delo, Beograd, 1959, str. 35.) 223

biti od Hrvata nazivan i Vlasima.484 Oni se dugo vremena tijekom srednjeg vijeka nisu morali mijeati s Hrvatima sve dok su mogli ivjeti u svojim posebnim skupinama kao transhumantni stoari.485 Ne moe se potvrditi pretpostavka da su starobalkanski stanovnici posebno u dalmatinskom zaleu i srednjovjekovnoj Bosni bili u antiko doba romanizirani. Postoje autori koji dokazuju da je samo puko zamiljanje, posebno nekih jezikoslovaca bez interdisciplinarnoga pristupa, da su prvobitni starosjeditelji na zapadnom Balkanu bili od malobrojnih doseljenika sa sjevera slavenizirani.486 Na dananjem hrvatskom i bosanskom teritoriju prevladava antropoloki tip ovjeka identian ljudskom tipu iz eljeznog doba na istom prostoru. Posebna genetika istraivanja denitivno su potvrdila da u dananjih Hrvata i Bonjana postoji samo oko jedne treine gena sklavinskih doseljenika s europskog sjevera. Profesor Ivan Juri na temelju istraivanja velikog broja od 188 uzoraka o rezultatima genetike strukture Hrvata, zakljuio je ovo: Postalo je nedvojbeno da je Hrvatima daleko najvei broj predaka autohton i prisutan na ovim prostorima od paleolitika Na osnovu podataka za ove tri upanije, moe se zakljuiti da je u Lici na nekadanjem podruju Japoda i na podvelebitskoj obali, podruju nekadanjih Liburna naen znatno vei udio slavenske haplogrupe R1a (Eu19), nego je to prosjek Hrvatske Starosjedioci u sredinjoj Hrvatskoj imaju najvie slavenske haplogrupe R1a (Eu19). To se posebno odnosi na Posavinu Moemo zakljuiti da haplogrupe I(Eu7+Eu8), koju sam nazvao hrvatskom imaju
484

485

486

U izvoru iz 1433. godine imamo ovakove stilizacije: vsi dobri Vlasi v Hrvatih ; da niedan Vlah mei nami na brat hrvackih Vlahov. (Nada Klai, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine. kolska knjiga, Zagreb, 1972, str. 278.) Nomadizam kao starije stanje stoarenja u balkanskim zemljama vezuje se za antiki period i rani srednji vek. U balkanskim zemlja, na primer u XIV. veku, nije moglo vie biti nomadizma, jer su i planine dobile svoje gospodare: vladara, crkvu ili osamostaljene oblasne gospodare. (Bogumil Hrabak, Iz starije prolosti, knj. II, nav. dj., str. 41.) Usp. na primjer: Eduard Boguslawski, Einfhrung in die Geschichte der Slaven. Verlagsbuchhandlung von Hermann Costenoble, Jena, 1904, str. 135.; E. Boguslawski, Methode und Hilfsmittel der Erforschung der vorhistorischen Zeit in der Vergangenheit der Slaven. Verlag von Hermann Costenoble, Berlin, 1902, s. VI + 144.; Gjuro Szabo, Starosjeditelji i Hrvati. Laus-Kupola, Split, 2002, str. 168.; Valentin Putanec, Ubikacija klasinih toponima Sisopa i Soroga u Zagreb i pitanje prisutnosti Slavena na Balkanu u I. st. nae ere. Vlastita naklada, Zagreb, 1992, str. 16.; I. Mui, Hrvati i autohtonost na teritoriju rimske provincije Dalmacije. VII. izdanje. Knjigotisak, Split, 2001, str. 582.

224

najvie Hrvati 50%, zatim Bonjaci 48,20%, slijede Srbi s 35,80%, a najmanje je imaju Slovenci Genetika otkria nedvojbeno dokazuju da je najvei broj predaka, moe se rei, svih Hrvata paleolitskog i mezolitskog podrijetla.487 Gotovo je nemogue zamisliti da su malobrojni sklavinski doseljenici uspjeli nametnuti nadmonoj veini balkanskih starosjeditelja svoj jezik. Puka je nacionalna tatina, kad se tvrdi i vjeruje, da su Hrvati i Srbi poslavenili Balkan, da su nametnuli svoj slavenski jezik i slavensko ime. To godi uti, ali je teko dokazati. Nijedan narod nije nametnuo svoj jezik osvojenomu narodu i zemlji. Hrvati i Srbi su nametnuli samo svoje ime onima, koje su podvrgli time to se je njihovim imenom prozvala drava, koju su osnovali. Croatia, Servia, kako imamo Bulgaria, Francija, Burgundija, itd. Ali jezik?! Taj je plod asimilacije.... Onih sedam ili osam upa ili tribusa mogli su brojiti najvie sedam ili osam hiljada glava. Oni su mogli svojim vrlinama vojnikim osvojiti zemlju, ali nije mogue pomisliti da bi oni bili kadri asimilirati sebi brojne heterogene narode. aka ljudi se moe namenuti za gospodara i velikoj mirnoj masi bez obrane; ali je ne moe nikako progutati i pretopiti u manjinu. U pitanjima asimilacije broj je odluan. Manjina se moe dugo opirati uticajima milieua, uticajima veine, ali ona nikako ne moe apsorbirati veinu. Do sada je uvijek veina apsorbirala manjinu.488 Vlaki naziv u nekim hrvatskim krajevima nose potkraj srednjega vijeka i pastiri u planinama, bolje reeno, njih gradsko i prigradsko stanovnitvo naziva Vlasima. Reeni Vlasi, odnosno Morlaci, u ispravama iz prve polovice XIV. stoljea tretiraju se i kao pastiri u planinama koje dijele Bosnu od Hrvatske.489 Starosjeditelji iz Bosne, smatrani bosanskim Vlasima i kada stvarno nisu bili Vlasi, posebno dolaze i u kopnenu Dalmaciju usporedno s nastojanjem bosanskog kralja Tvrtka I. da zavlada Dalmacijom. Navodi se da katuni u sjevernoj Dalmaciji (osim
487

488

489

I. Juri, Podrijetlo Hrvata. Genetiki temelji autohtonosti. Zagreb, 2010. Rukopis u tisku. I. Juri zakljuuje s obzirom da je haplogrupe I meu Hrvatima oko 50%, tada priice o doseljenju u 7. stoljeu ili o iranskom podrijetlu Hrvata postaju smijene, a osobe koje ih priaju i o tome piu, mogu se nazvati svakako, ali ne znanstvenicima. (I. Juri, ibid.) K. egvi, Oko roenja Hrvatske po Tomi Splianinu i narodnoj pjesmi. Hrvatsko kolo za god. 1927. i 1928., Zagreb, 1928, s. 224-226. Ivan Lui, Povijesna svjedoanstva o Trogiru. I, akavski sabor, Split, 1979, str. 623. 225

jednoga) u posljednjem desetljeu XIV. stoljea nisu bili iz Hercegovine, nego iz Bosne ili tadanje Hrvatske, koja je obuhvaala i Donje kraje, to jest dananju Bosansku krajinu.490 Naziv Vlah, posebno od XIV. i XV. stoljea, oznauje i na hrvatskom prostoru, uz stoare, dijelom i vojnike najamnike i oni su kao takvi uivali posebne povlastice. Tako se Vlasi u Dalmaciji spominju 1322. godine kao vojnici bana Mladena II. ubia u bitci kod Bliske491, a za bitke kod Krke 1324. godine vojska Mladenova brata Jurja II. ubia sastojala se od Poljiana, Vlaha i Bonjaka. D. Mandi navodi kako se dri da su Vlasi iz prve bitke 1322. godine potjecali iz Bosne, ali da se to ne moe rei za one iz 1324. godine. On misli da su Vlahe u dalmatinsku Hrvatsku doveli banovi Pavao I. ubi (1278.-1312.) i njegov sin Mladen II. (1312.-1322.) iz Bosne i Zahumlja, i to u vojnike svrhe. D. Mandi zakljuuje da su oni poetkom XIV. stoljea doveli iz Bosne i Zahumlja vei broj Vlaha i naselili ih na kraljevskim i banskim dobrima oko gornje Cetine i drugdje uz obvezu da e im sluiti u vojnikim potrebama. Iz pisma Ljudevita Velikoga Ivanu Nelipiu od 21. studenoga 1345. godine stalni broj Vlaha (Olachi) nalazio se na kraljevskim dobrima oko gornjega toka rijeke Cetine, a 1357. godine Vlasi su i u okolici ibenika. Iz povelje bana Nikole Sea od 25. oujka 1362. godine spominju se deset puta Morovlasi (Morovlachi) koji su iz zagorske Dalmacije sili na zimovanje u okolicu Trogira.492 U predtursko vrijeme (posebno u prvoj polovini XV. stoljea) glavne naseobine Vlaha u hrvatskim zemljama nalazile su se izmeu Trogira, ibenika i Dinare, s jaim uporitima u Kninu, Vrlici i Nutjaku kod Sinja, a zatim u Lici i Krbavi. 493 Zakon o povlasticama za cetinske Vlahe potjee iz XIV. stoljea kada su doli u slubu kneza Ivania, a sauvali su svoj povlateni poloaj i u XV. stoljeu.494 B. Hrabak, navodi da su cetinski Vlasi u velikoj mjeri doseljeni hercegovaki Vlasi koji su doni-

490 491

492

493 494

B. Hrabak, Iz starije prolosti, Knj. II, str. 88 Miha Madijev, Historija. U: Legende i kronike, Splitski knjievni krug, Split, 1977, str. 175. Svi podatci iz ovoga pasusa navedeni su prema: D. Mandi, Postanak Vlaha, nav. dj., str. 551-553. D. Mandi, Postanak Vlaha, nav. dj., str. 551-553 N. Klai, Izvori za hrvatsku povijest, nav. dj., str. 278.

226

jeli i svoj govor.495 Cetinski Vlasi luili su se od Hrvata kao veinskog stanovnitva tako da ni 1436. godine nisu doputali da im cetinski knez postavi Hrvata za vojvodu niti da im na njihovu sudu moe biti sudac Hrvat.496 Iz ovoga izvora proizlazi da su se cetinski Vlasi dijelili na one koji stalno ive na selu i na one koji su za vojnu slubu. Ovi cetinski Vlasi razlikuju se i od Srba, kako to potvruje isto vrelo iz 1436. godine koje uz njih posebno spominje Srbe.497 Cetinski Vlasi nose i katolika imena. Vlasi u Hrvatskoj imaju u velikoj veini hrvatska narodna imena,498 a to prevladavanje hrvatskih imena u Vlaha potvruje da su ti Vlasi govorili hrvatskim jezikom.499 Ovi cetinski Vlasi podizali su i ukraavali steke etrdesetih godina XV. stoljea. Kao cetinski Vlasi spominju se i Kustraii 1436. godine u Zakonu, koji je za njih te godine u Klisu potvrdio Han Frankapan ban Dalmacije i Hrvat..500 U Cisti (prema
495

496

497

498

499

500

Kod likih vlaha u pogledu jezika imamo dve kategorije: ikavci su zaista domai i oni nisu morali biti romanizirani ili su rano pohrvaeni; drugi su ijekavci, koji su s pravoslavnim vlasima doli u XVI. st. iz Hercegovine. (B. Hrabak u pismu autoru iz Beograda od 24. V. 1989.) I da ne dre Hrvati Vlahov mimo jednoga bravara (pastira). (N. Klai, Izvori, nav. dj., str. 280-281.) I da ne more otdati (tuiti) najamnik (plaenik) ni lovas (konjuar) na gospodara, i Srblin da ne more otdati na Vlaha, ni Vlah na Srblina. (N. Klai, Izvori, nav. dj., str. 281.) Ivan Ostoji, Prilog onomastici ibenskog kraja. I (Antroponimi). Vlastita naklada, Krapina, 1980, str. 28. Mnoga imena Vlaha (Danilo, Ninoje, Piavi, Martin Dehonijevi, Radi Guljevi, Radmil Babi, Mozgota Guljevi, Radovan Skali, Matija Terehimi, Tome Kali, Bartol Trhunac, Toma Gari, Milovan Pilipovi, Jakov Radkovi, Ivan Pavlovi) nalaze se u ispravama koje je objavio Radoslav Lopai. Usp. R. Lopai, Biha i Bihaka krajina. II. izdanje, MH, Zagreb, 1943., str. 236237; R. Lopai, Hrvatski urbari. I. JAZU, vol. V, Zagreb, 1894, str. 8-12, 381-382, 408-409. Pre svega, u to vreme Hrvati, kao katolici, ree nose narodna a znatno vie katolika imena. Upravo tim narodnim imenima se i izdvajaju Vlasi od svoje isto hrvatske sredine. Vlasi, koji su rano primili katolianstvo, i u tom se pogledu ne razlikuju od Hrvata, tj. i oni preteno nose katolika imena. (B. Hrabak u pismu piscu iz Beograda od 24. svibnja 1989. godine.) Gotovo se ne moe ni pretpostaviti da bi ti Vlasi, koji se jo nazivaju hrvatski Vlasi ili Vlasi u Hrvata i koji imaju hrvatska imena govorili i nekim romanskim jezikom. Samo je dio kasnijih doseljenika iz istonih balkanskih krajeva govorio posebnim vlakim jezikom koji se shvaao kao sinomim za latinski jezik (npr. u Bartola Kaia) ili za talijanski jezik (npr. u Ivana Tomka Mrnavia). N. Klai, Izvori, nav. dj., str. 278-281. 227

Imotskom) pokopan je pod jednim sljemenjakom Herko Kustrai (sin Jur/o/ja), a poslije njegove smrti i u blizini njegova groba, pod drugim sljemenjakom njegova dobra ena Vladna Kustrai.501 Kad se 1487. godine na kninskom plemikom sudu raspravljalo da li neka sela u istom komitatu pripadaju hrvatskim plemiima Kegleviima ili Vlasima, onda je Keglevi zatraio od kninskih sudaca da odgovore tko sve iuxta consuetudinem Croatie smije svjedoiti na sudu. Plemeniti Hrvati odgovaraju bez oklijevanja da to smiju initi samo homines nobiles bone opinionis et fame et non coloni simplices sive Wolahi... U Hrvatskoj se, prema tome, u XV. st. termin vlah upotrebljava uglavnom u dvostrukom smislu: vlah je ili colonus simplex ili Wolahus regalis. S njim se, kao to emo jo vidjeti, izjednauju i neki Vlasi na vlastelinstvima hrvatskih velikaa. Slina je upotreba termina vlah i u XIV. st., samo s tom razlikom to se tada jo osjea njegovo podrijetlo. Naime, Vlah, Lah ili Latinus znai i u hrvatskim zemljama prvotno stranca uope, a zatim se termin suava i specicira. Zbog toga i postaje, uglavnom, sinonim za balkanskog stoara nema sumnje da cetinske Vlahe treba ubrojiti meu velikake podlonike, dok liki Vlasi pripadaju svetoj kruni kralevstva ugarskog v Hrvatih, oni su, dakle, kraljevski Vlasi. No, to nisu i jedini poznati primjeri, jer se ve odavno zna u historiograji za grupu kraljevskih Vlaha iglanovia u kninskoj upaniji. Oni su ve 1365. godine Olachi domini nostri regis in regno Croacie, a ii je 1938. godine upozorio na igmundov privilegij izdan 1405. godine. Butku Braniu, koji je tada Walahorum nostrorum regalium in regnis nostris Dalmatie et Croatie wayvoda. Novi podaci na koje smo naili u Zadarskom notarskom arhivu omoguili su nam da utvrdimo da je broj velikakih Vlaha vei... Kraljevski Vlasi (Olahi domini nostri regis, Wolachi banatus regni Croatie) ive u drugoj polovici XIV. i u XV. st. u dvije kraljevske upanije: likoj i kninskoj... Njihova je prednost pred hrvatskim plemiem upravo u tome da pod svetom krunom ugarskom vojuju pod svojim zapovjednicima, to je bila povlastica koju hrvatski plemi ne moe dostii.502
501

502

Ivan Petrievi, Prilog poznavanju steaka zapadnog dijela Imotske krajine. U: Imotski zbornik, sv. 3, MH, Imotski, 1995, str. 151-157.; I. Petrievi, Iz lovreke prolosti. U: Lovreki libar. Drutvo lovreana u Zagrebu, Zagreb, 1999, str. 26-30. Usp. Marijan Lozo, Dva steka iz Ciste. Imotska krajina (Imotski), XVI/1985, 342343, 8. (Broj od 1. travnja 1985.) Nada Klai, Poloaj Vlaha u XIV. i XV. stoljeu u hrvatskim zemljama (prema tampanoj grai i novim podacima iz Zadarskog notarskog arhiva). Akademija nauka i

228

Poslije turskih osvajanja, posebno u XVI. stoljeu Vlasima se moglo postati voljom ska, a u Srijemu i srednjoj Slavoniji u dva deftera dizije /1555. i 1581) javlja u naslovu ime Vlasi za itavo kransko seosko stanovnitvo, ukljuujui ak i ono maarsko, dok se pravi Vlasi uope ne popisuju (jer ne plaaju glavarinu).503 S vremenom su Vlasima u Bosni i Dalmaciji posebno nazivane osobe pravoslavne vjere i to se odralo do u drugu polovinu XIX. stoljea.504 Zakljuak: U srednjovjekovnoj hrvatskoj dravi za narodnih vladara postojali su Hrvati (u vrelima Sclavini), Latini u priobalnim gradiima i potomci raznih starosjeditelja koji su prihvatili ime Dalmati(ni).505 To znai da je stanovnika koji su nazivani Vlasi, ako su takvi uope postojali u toj hrvatskoj dravi, bio zanemariv broj. 3. VLASI U BOSNI I HERCEGOVINI U Bosni se Vlasi prvi put spominju u povelji bosanskog bana Ninoslava oko god. 1234. No to nijesu bili domai Vlasi, nego oni iz srednjega Balkana, koje su Dubrovani upotrebljavali kao prenosnike svoje trgovake robe.506 Vrela u XIV. i XV. stoljeu razlikuju u Bosni Vlahe od Bonjana (Vlachy et Bosgniani).507 Dubrovani su stanovnitvo oko Trebinja, Ljubinja i Gackoga smatrali u srednjem vijeku Vlasima. Tako se u dubrovakim izvorima spominju 1376. godine Vlachi et Bosgnani, a godine 1454. zna se za Vlahe i druge Bosance.508 Vrela iz 1361.,
umjetnosti Bosne i Hercegovine. Radovi. Knjiga LXXIII. Odjeljenje drutvenih nauka. Knjiga 22. Sarajevo, 1983, str. 107-111. Nenad Moaanin, Turska Hrvatska: Hrvati pod vlau Osmanskoga Carstva do 1791. godine. Preispitivanja. Matica hrvatska, Zagreb, 1999, str. 84-85. Usp. i: Gustav Weigand, Die Aromunen. Leipzig, Johann Ambrosius Barth, 1895, Band I, Elibron Classics, 2006. Pretisak izdanja iz 1895. Amazon Distribution, Leipzig, 2006, str. 273. Usp. Ivan Mui, Nastajanje hrvatskog naroda na Balkanu. Starohrvatska prosvjeta, III. Serija-svezak 35/2008, Split, 2008, str. 19-41. D. Mandi, Vlaka teza o B.-H. stecima. HR, godina XVI/svezak 2-4 (62-64), prosinac 1966, str. 237-246. . Kulii, Neki etniki problemi u predanjima o starom stanovnitvu dinarske oblasti. ANUBiH, Godinjak, knj. V, CBI, knj. 3, Sarajevo, 1967, str. 239. Z. Mirdita, Vlasi u historiograji. HIP, Zagreb, 2004, str. 110. 229

503

504

505

506

507

508

Vlaki katuni u srednjovjekovnoj Hercegovini. Iz knjige: Karl Kaser, Hirten Kmpfer Stammeshelden. Bhlau Verlag, Wien-Kln-Weimar, 1992, str. 153.

1385., 1399., 1406., 1407., 1408. i 1417. godine spominju Vlahe bosanskih banova i kraljeva.509 Bitno je znati da su u Bosni mnogi od onih koji su kasnije nazivani Vlasima autohtoni jo od antikih vremena, ali je posebno vano da nema posvjedoenja da su se oni sami nazivali ili da su od drugih u Bosni bili nazivani Vlasima ili vlasima. Vojvoda Donjih Krajeva Juraj Vojsali, brati hercega Hrvoja, darujui neke posjede humskim knezovima, brai Jurjeviima, gospodarima zapadnog Huma, spomenuo je u darovnici 1434. god. i vlaka plemena Voihnie, Pribinovie i Hardomilie. Poznato mi je da danas postoji u blizini Ljubukog selo Hardomilje, selo Vojnii i selo Pribinovii kod irokog Brijega. Jasno je da su posli509

D. Mandi, Postanak Vlaha, nav. dj., str. 556. Godine 1403. spominju se kraljevski vlasi. (Marinov, V. Raseljenie pastuhov-koevnikov vlahov na Balkanskom poluostrove i za jego predjelami. U: Slavjano-voloskie svjazi. Akademija nauk Moldavskoj SSR, 1978, str. 173.)

230

je 1434. g. od ovih vlakih plemena nastala sela: Hardomilje, Vojnii i Pribinovii... Ovaj podatak iz povelje govori da je vlako pleme Vojnii posjedovalo nekropolu Graine Iz toga podatka zakljuujem da je nekropola Graine (Vojnii) iz XIV i XV vijeka i da je pripadala samo pomenutim Vlasima. Iz izloenoga se vidi da je Vlaha bilo i u stoarskom predjelu irokog Brijega i da je kulturni uticaj iz Vojnia (Graine) dopirao i do irokog Brijega. Gornja tvrdnja nije nimalo udna jer su Rimljani imali u Vojniima (u upnici) svoje veliko naselje i jedno drugo u Bigesti (na Humcu) u blizini vlakog naselja Hardomilja, gdje se nalo nekoliko rimskih spomenika s natpisima. To znai da su Vlasi autohtoni na tom podruju i da ih Slaveni nisu mnogo uznemiravali iako su ih poslovenili.510 B. Hrabak napominje kako je Marko Vego u pravu da je u Zahumlju (Humu) bilo Vlaha ne samo pre Turaka nego i pre Bosanaca (trea decenija XIV st.).511 Meutim, ne postoje potvrde koje potvruju da su se stari stanovnici Bosne (do doseljavanja pravih Vlaha i vlaha) sami nazivali Vlasima ili da su oni do tada bili tako od drugih nazivani. D. Mandi navodi da se u poveljama srpskoga kralja Uroa I. (1243. 1276.), koje je izdao pravoslavnoj Humskoj episkopiji (1243. i 1253. godine) Vlasi spominju u srpskim zemljama oko Lima, ali se ne spominju na imanjima stolakoga podruja od Bivoljega Brda kod Domanovia do Stona na poluotoku Peljecu. Prema D. Mandiu u tim se krajevima Vlasi Burmazi prvi put spominju 1305. godine, a Vlasi Zotovii u Ljubomiru (istonom dijelu Zahumlja), spominju se 1313. godine to svjedoi da su se Vlasi doselili u Zahumlje krajem XIII. stoljea, za srpske vladavine u ovim krajevima (1284. 1304).512 Hercegovaki Vlasi doseljeni su iz Tesalije, Epira i Makedonije.513 B. Hrabak zakljuuje da su najznaajnija stanita vlaha-romana bila u Tesaliji, odakle su i nai hercegovaki vlasi.514 Neki potomci tih doseljenih Vlaha, koji su govorili posebnim jezikom, mogu se po svojim imenima ili prezimenima i danas prepoznati.515 Prva najstarija faza do510 511 512 513 514 515

M. Vego, Ljubuki. ZM, Sarajevo, 1954, str. 32. B. Hrabak u pismu autoru iz Beograda od 19. I. 2009. D. Mandi, Vlaka teza o B.-H. stecima. Nav. dj., str. 237-240. B. Hrabak, Iz starije prolosti, knj. II, nav. dj., str. 284. B. Hrabak u pismu piscu iz Beograda od 24. svibnja 1989. godine. Na pravo podrijetlo ovih doseljenika upuuju nas i stara njihova porodina imena, mada su ona sauvana u malom broju, jer su u Bosni i ta imena zamjenjivana patronimikonom, izvedenim po oevu imenu, zvanju ili zanimanju, ili hipokoristikonom po 231

seljivanja stoara u Hercegovinu nastala je dolaskom starobalkanskih katuna516 arbanakog tipa iz dananje Metohije, zapadne Makedonije i Albanije preko Zete i to najkasnije poetkom XIII. stoljea. Druga faza doseljivanja Vlaha u Hercegovinu povezana je s dolaskom bosanske vlasti oko 1330. godine kada se spominju vlaki katuni. Ti vlasi nisu bili arbanakog porekla i pokazuju vii stepen organizacije; nisu poreklom od istog roda, nastupaju sa mnogo vie slovenskih imena i oni doprinose punoj slavizaciji zateenih vlaha arbanakog porekla. U Hercegovini kao deo bosanske drave, u kojoj je feudalni sistem bio mnogo blai nego u Vizantiji, bugarskoj i srpskoj dravi, sve vie dolaze nove vlake grupe i tu, u Hercegovini, koja prua i zimski boravak stoci, stvaraju neku vrstu nove Vlahije, posle one u Tesaliji, odakle je takoe bio izvestan broj skupina. Najivlje naseljavanje vlaha u Hercegovini tako traje od oko 1330. do oko 1420. godine. Pojava Turaka ubrzala je dobeavanje vlaha ak na Ston i dubrovaku teritoriju poslednje decenije XIV. veka. Vlasi Ugarci moda potiu iz ugarske drave u Erdelju. Posle 1420. godine zavrava se proces teritorijalizacije hercegovakih vlaha Takva je bila situacija i u Crnoj Gori (tu se slaem sa prof. V. ubriloviem), gde su crnogorska takoe vlaka plemena spreila dalje nadiranje arbanakih stoarskih grupa iz Albanije ili iz Metohije u dananje oblasti Crne
njegovu zaviaju, a vrlo esto i nadimkom, koji su im nadijevali njihovi suseljani. Ipak meu potomcima doseljenih Vlaha ima mnogo porodinih imena sauvanih iz doba njihovih seoba. Od velike mnoine imena evo nekoliko najznaajnijih: Banjani, Balac, Bilbija, Boban, Bokan, Banduka, Bencun, Belen, Bender, Besara, Bovan, okorilo, Darda, Doman, Dreo, erman, Gac, Gala, Jarakula, Kalin, Keelj, Keser, Koo, Kalaba, Kokoru, Kosor, Lopar, Macura, Mataruga, Paen, Palavestra, Punja, Rian, ola, olaja, abat, urla, atra, kipina, pira, Tubin, Taor, Tintor, te konano razni Kecmani, ikmani, Toromani, umani, Karani, urlani, Servani. Sva ta imena skroz su neslovjenska i nehrvatska, a mogao bi ih protumaiti samo dobar romanista; ali se i ona slaviziraju u novije vrijeme nastavkom i ili ovi, evi. (. Truhelka, Studije o podrijetlu. MH, Zagreb, 1941, str. 41.) U XVII. stoljeu bilo je Vlaha koji su ljetovali na Vitorog planini i Kupresu, a zimovali u Makarskom primorju i oni su govorili vlakim jezikom, bili su katolike vjere, a pratio ih je jedan franjevac. (Miroslav Daja, Sa Kupreke visoravni. Otinovci - Kupres, 1970, str. 20-21.) Bratstvo je najee obuhvaeno katunom. Katun bi, prema tome, bio organizovana ekonomska, socijalna i demografska zajednica kao i samo stanite biregionalnih i bisesilnih stoara, koji su u optim feudalnim uslovima potovali oinsku liniju srodstva. Katun je postao selo tek sa teritorijalizacijom Vlaha. (B. Hrabak, Iz starije prolosti, knj. II, nav. dj., str. 35.)

516

232

Gore.517 B. Hrabak posebno navodi da je 1530. godine donja Bosna mogla kod starosjeditelja imati katoliku veinu i zato to su to do tada bili krajevi stare hrvatske drave. Meutim, druga doseoba srpsko-martoloka, je zaista u to vreme (1530.) dolazila od Beograda i Smedereva Nesumnjiva je injenica sledea: sa bosanskom vlau dolaze u Neretvu i u Hercegovinu i bosanski vlasi, koji su uticali (od 30-ih godina XIV st.) na slavizaciju hercegovakih vlaha. Za te bosanske vlahe se moe tvrditi da su bili neromanizirani ili malo romanizirani.518 Kada se spominje ove bosanske vlahe, koji su bili neromanizirani ili malo romanizirani treba napomenuti da su to bili starosjeditelji za koje nije potvreno da su se oni u Bosni, do iseljenja iz Bosne, sami smatrali i nazivali vlasima. Posljednjih godina XIV. stoljea (1396. godine) poelo je i izjednaavanje pojma Slaven s pojmom Vlah, to bi ukazivalo na to da je kod Vlaha doseljenih u Hercegovinu ve naveliko zapoeo proces slavizacije.519 Migracije prastanovnitva iz istonog dijela Balkanskog poluotoka, do kojih je dolazilo prije provale Turaka, u nekim zapadno-balkanskim zemljama, bile su bez veeg znaenja. Tih migracija bilo je mnogo vie ve u prvo vrijeme turske vladavine, ali ni tada nisu bile toliko velike da bi bitno mijenjale nekadanji etniki sastav starosjeditelja u Bosni.520 D. Dragojlovi zakljuuje da do tada kao i kasnije sve do dolaska Turaka, nema u izvorima spomena o pravoslavnim vlasima u Bosni osim u starom
517

518

519 520

B. Hrabak, Diskusija. Simpozijum Vlasi u XV i XVI vijeku (Sarajevo, 13-16. XI 1973.) U: Radovi ANU BiH, knj. LXXIII, Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 22, Sarajevo, 1983, str. 149-151. B. Hrabak u pismu piscu iz Beograda od 24. svibnja 1989. godine. Kad su se Bosanci spustili na more (trea decenija XIV st.) pridoli stoari su uticali na slavizaciju zateenih Vlaha (jer su sami u Bosni pre slavizovani), a zateeni Vlasi su im nametnuli ortodoksiju Nisu svi Vlasi obavezno bili pravoslavni i nisu svi bili Srbi. Bilo je Vlaha katolika, patarena pa i muslimana, samo nisu svi u isto vreme apsorbovani od sredine u kojoj su iveli. Ta apsorpcija je bila najbra na severozapadu, ali su seobe, tako karakteristine za zapadni Balkan, mutile tu stvarnost. (B. Hrabak u pismu piscu iz Beograda od 19. sijenja 2009.) Bogumil Hrabak, Iz starije prolosti..., nav. dj., knj. II, str. 26. Migracije su u Bosni tek u XVIII. st. poele menjati strukturu stanovnitva, ali u kopnenoj Dalmaciji ta je izmena, i to bitna, izvrena jo u prva turska vremena. Bukovica pa i Ravni Kotari (a doseljavanjem iz tih matica i primorski deo i otoci) su dobili novo stanovnitvo, doseljeno iz Hercegovine. Treba upozoriti na otok Korulu. To je nekad takoe bila akavska regija; od kraja XVII. stolea ona je tokavska. (B. Hrabak u pismu piscu iz Beograda od 24. svibnja 1989.) 233

Humu i na podruju kasnije Hercegovine.521 Da su pravoslavni u Bosni bili doseljeni Vlasi, proizlazi i iz Putopisa Benedikta Kuripeia koji je 1530. godine putovao i Donjom Bosnom, koja je po njemu tada obuhvaala teritorij od Une do Vrhbosne s glavnim mjestom Jajcem i samo s jednim manjim dijelom Gornje Bosne. Oni su, prema njemu, doli u Donju Bosnu iz Smedereva i Beograda i kranske su vjere sv. Pavla.522 Ne bi odgovaralo srednjovjekovnoj bosansko-hercegovakoj stvarnosti da se predimenzionira uloga Vlaha. D. Mandi istie da su naselja srednjovjekovnih Vlaha u dananjoj Hercegovini od reda nosila patronimike nazive to govori da su se u poetku u pojedine krajeve doseljavale samo pojedine obitelji ili mali broj srodnih istoimenih porodica. Te su se stalno drale na okupu i inile zasebnu jedinicu, koja se zvala katun. Prije pada Bosne (1463.) u cijeloj dananjoj BiH nije bilo vie od 100 vlakih katuna, od kojih pojedini nijesu brojili vie od 20 obitelji. To nam govori, da su Vlasi prije turskoga zaposjednua bili neznatna manjina puanstva BiH, najvie 2% ...523 Vlasi su se u doba turskoga prodiranja razlikovali po vjeri i po govoru. Oni izmeu njih, koji su ivjeli u Poneretavlju i po zemljitu, bliem tim krajevima, bili su katolici ili patareni ikavci, akavskotokavskoga govora, kao i Hrvati, s kojima su bili u simbiozi do dolaska Turaka nekoliko stoljea. Vlasi od Zete, Pive, Tare, Lima i Staroga Vlaha, koji su ve od XIII. st. bili mnogobrojni, bili su grkoistone vjere, jekavci i tokavci Moe se mirne due utvrditi injenica, da su Turci upravo s pomou tih balkanskih, zetskih, podrinskih, poibarskih i starovlakih Vlaha u jednu ruku pokorili istoni dio, a pogotovu osvojili i drali zapadni i sjeverozapadni dio Bosne.524

521

522

523 524

D. Dragojlovi, Krstjani i jeretika crkva bosanska. SANU, 1987. (Posebna izdanja SANU, BI, 30), str. 85. D. Dragojlovi prihvaa i miljenje M. Filipovia da su pravoslavni Vlasi, koji se spominju tek od 1305. godine, bili naseljeni na podruju od Drine i Lima do Huma. (Ibid.) P. Matkovi, Putovanja po Balkanskom poluotoku. Rad JAZU, knj. LVI, Zagreb, 1881, str. 162. Usp. i B. Kuripei, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530. Naklada: igoja tampa, Biblioteka Reprint izdanja, Beograd, 2001, str. 26-27. D. Mandi, Vlaka teza o B.-H. stecima. Nav. dj., str. 243-244. Hrvatska enciklopedija. (Glavni urednik Mate Ujevi.) Naklada Konzorcija Hrvatske enciklopedije, Zagreb, svezak III, str. 129.

234

II. 1. LITERATURA O VLASIMA I STECIMA Naziv steak ne moe se primjenjivati na srednjovjekovne nadgrobne ploe u Bosni, Hercegovini i Hrvatskoj, a niti na one koje su ispisane ili ukraene simbolinim prikazima. Nada Mileti misli da su najstariji steci jednostavne nadgrobne ploe koje se s natpisima osoba moe datirati u drugu polovinu XII., odnosno u poetak XIII. stoljea, ali oito je da ona to navodi u smislu kako su te ploe predhodile sanducima i sljemenjacima.525 Stecima se stvarno mogu smatrati samo sanduci i sljemenjaci jer je narod samo njih stoljeima tako i nazivao. Imenom steci (maeti, mramorovi, grka greblja) zove narod po Bosni ove obilne goleme monolitne spomenike, to se esto u velikim grupama, ali i pojedince, nalaze na raznim planinskim mjestima Na samim natpisima, koji se, ali na alost samo vrlo rijetko, nalaze, zovu se ti gorostasi naprosto biljezima (bilig, kamen bilig ili kamen).526 uro Basler tono utvruje: Rijeju steak kod naroda u Hercegovini naziva se samo usko i visoko stojee kamenje, ali je u XX. stoljeu taj naziv prihvaen u znanosti kao opi pojam.527 Sigurno je da je naziv steak postao od rijei stojeak, to znai neto veliko, visoko i postojano528 i koritenje toga naziva za nadgrobne ploe protivno je samom njegovom prvobitnom i temeljnom smislu. Steak je nezamjenjivo toan naziv samo za sanduke i sljemenjake. Literatura koja spominje mogunost vlake pripadnosti steaka i ukrasa na njima posebno se pozivlje na Bogumila Hrabaka, Marianu
525

526

527

528

Mittelalterlichen Grabmler aus Bosnien. Izloba Zemaljskog muzeja u Sarajevu od 1. rujna do 1. studenoga 1967. u Mainzu. Katalog. Tekst Nada Mileti. Verlag des Rmisch-germanischen Zentralmuseums. Mainz, 1967, str. 7. O Vlasima u Bosni usporedi: Nicoara Beldiceanu, Les Valaques de Bosnia a la n du XVe siecle et leurs institutions. U: Turcica, Paris, VII/1975, str. 122-134. iro Truhelka, Kulturne prilike Bosne i Hercegovine u prehistoriko doba. Voa kroz prehistoriku zbirku Bos.-herc. zemaljskog muzeja. Naklada Bos.-herc. zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sarajevo, 1914, str. 20-22. . Basler, Kranska arheologija. Crkva na kamenu, Mostar 1986, str. 102. (Literatura u kojoj se ne znaju razlikovati nadgrobne ploe od sanduka i sljemenjaka nije znanstvena bez obzira tko su njezini autori.) . Belagi, Leksikon steaka. Svjetlost, Sarajevo, 2004, str. 13. 235

Wenzel i Alojza Benca. Meutim, engleski arheolog Arthur (John) Evans (1851.-1941.) prvi je u knjizi Antiquarian Researches in Illyricum (Westminster, 1883.) povezao steke s Vlasima. Petar Kaer (1848.-1919.) o tome je upoznao domau javnost 1898. godine donosei u hrvatskom prijevodu veoma zanimljivo sljedee Evansovo zakljuivanje: Izpadak izkopina poduzetih po g. Luschanu i po meni u sredovjenim grobitima Konavlja, sude po obliku lubanja, dokazuje, da je tu ivjelo u XIII. i XIV. vieku neko pleme ne slovensko, jasno slino plemenu ilirskomu i arbanakomu. U tom pogledu opazit mi je, da veliki broj lubanja, na kojima se temelji taj dokaz, bio je izkopan u sredovjenomu grobitu vie Mrcina, sela poznata u dubrovakim spomenicima, kao sredite Vlaha ili Rumunja (Vlach or Rouman) sve do XV. vieka Ogromno kamenje sa udnovatim prikazam i nakitima, koje pokriva grobnice u Mrcinam, dokazuje, da oni koji su ga podizali, imali su na razpoloenje ogromna sredstva. U srednjem vieku za stalno ti potomci pokrajinskih Iliro-Rimljana (these descendants of the Illyro-Roman) bili su kiridije i trgovci ivotinja po poluotoku. U nut/a/rnjosti Balkana bili su provodii dubrovake trgovine. Njihova skitalaka poduzea pronadje trgovake puteve, te rek bi da su prokrili stare rimske ceste, njima samima poznate. Na trgovakomu putu koji s te postaje Vlaha vodi u Trebinjsku dolinu, druga je postaja iste naravi, zanimiva danas samo radi starinskih grobova i spomenika, i jer je sauvala karakteristiko rumunjsko ime Turmente.529 B. Hrabak je 1953. godine u svojem radu naglasio da donosi nekoliko podataka iz Dravnog arhiva u Dubrovniku koji mogu pomoi u datiranju bosanskih i hercegovakih steaka. Tako je utvrdio da je kova-klesar Gruba iz Boluna mogao izraditi nadgrobni kamen Bogavca Taraha Bolunovia najkasnije 1477. godine. On je uz to donio i nekoliko arhivskih vijesti o Donjim Vlasima, a to je bila skupina vlakih bratstava koja su ivela oko Stoca i Hrasnog i zakljuio: U svakom sluaju, izgleda da e najvei deo spomenika spomenika sa natpisima koji se nalaze nad grobovima hercegovakih vlaha, a moda i ne samo hercegovakih i ne samo vlaha, otpasti na drugu polovinu XV veka, t. j. u doba pred kraj samostalnosti Bosne i Hercegovine a do prvih decenija XVI stolea. Kada se detaljnije proue vesti Dubrovakog arhiva o situaciji na privrednom i drutvenom planu u Hercegovini i u istonoj Bosni, vidi se da epoha najveeg prosperiteta domaeg ivlja upravo
529

P. Kaer, O stecima. SHP (Knin), IV/1898, 3-4, 136-137.

236

pada u to doba. Tada je svakako bilo i najvie podsticaja da se ukraavaju i ispisuju i sami steci. 530 Iz ovoga Hrabakova navoda je jasno da on obrauje datiranje steaka, a da steke ni ukrase na njima ne pripisuje samo vlasima. Marian Wenzel (1962.) navodi da se u drugoj polovici XV. stoljea razraeni i dekorirani nadgrobni spomenici rade uglavnom za paleobalkansko stanovnitvo, koje ona naziva Vlasima, ali istie da su ti Vlasi prihvatili ve postojei obiaj upotrebe monolitnih kamenih blokova kao nadgrobnih spomenika koji su u Hercegovini uveli sredinom XIV. stoljea neki lanovi feudalne klase. Prema njoj, ovaj su obiaj kasnije prihvatila plemena koja su ivjela na tom podruju, a to su Vlasi koji su uveli bogatu guralnu dekoraciju. Oni su bili stoari ija je vanost rasla poslije sredine XV. stoljea kada su se u istonoj Bosni poeli otvarati novi rudnici kovine pa su njihovi konji postali vrlo potrebni da prate karavane u Dubrovnik i iz Dubrovnika.531 M. Wenzel je posebno napomenula da je u svom prouavanju datiranih srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika utvrdila kako se obiaj postavljanja velikih i stalnih oznaka po grobovima na otvorenom u Bosni proirio poslije 1350. godine, a da su prvi poznati povei steci postavljeni u Hercegovini sredinom XIV. stoljea.532 Alojz Benac je 1982. godine korektno upozorio: Svakako je od interesa istai da najvea koncentracija nekropola sa natpisima postoji u junoj Hercegovini (podruje Trebinja, Bilee, Ljubinja i Stoca). Ovdje je ustanovljeno oko 80 nekropola sa takvim stecima, a gotovo polovina svih natpisa potie iz ove oblasti. U ovim podrujima je - to elim naroito podvui - bila i znatna koncentracija vlakog stanovnitva... U itavom ovom sklopu pitanja ostaje jo uvijek otvoren i problem odnosa steaka prema vlakom stanovnitvu. To je takoer stara tema rasprave, no ovdje bi spomenuli samo nekoliko novih injenica. Odreen broj natpisa, naroito u junoj Hercegovini, odnosi se na vlake starjeine. Tako su Tarah Boljunovi iz Boljuna-Stolac i Vukosav Vlaevi iz Vlahovia-Ljubinje bili vlaki katunari; Hrabreni-Miloradovii pokopani na
530

531

532

B. Hrabak, Prilog datovanju hercegovakih steaka. GZM, n. s., sv. VIII, Sarajevo, 1953, str. 325-328. Marian Wenzel, Bosnian and Herzegovinian tombstones-who made them and why. Sdost - Forschungen, sv. XXI za 1962, R. Oledenbourg - Mnchen, 1962, str. 102-143. M. Wenzel, Bosanski stil na stecima i metalu. Sarajevo-Publishing. Sarajevo, 1999, str. 45. 237

Radimlji-Stolac su bili vlake starjeine i sl. Samo usput spominjemo da tim i takvim starjeinama pripadaju veoma lijepi primjerci steaka, ak oni najljepi No, moda je sljedei detalj mnogo interesantniji. Zbog podizanja brane na Neretvi u Rakoj Gori kod Mostara izvreno je istraivanje grobova pod stecima na tamonjoj nekropoli. Tom prilikom je dolo i do kompletne antropoloke obrade skeleta u tim grobovima pa je ustanovljeno da skeleti iz 108 grobova (XIII. - XIV. vijek), prema srednjoj vrijednosti mjerenja lobanje i skeleta, potvruju punu antropoloku homogenost ove serije. Osnovna svojstva te serije skeleta, bez ikakve sumnje, upuuju na isti dinarski antropoloki tip, bez ikakve druge primjese(. Miki, 1978.). Napominjemo da i analiza nekih skeleta iz nekropole u Grborezima kod Livna, na osnovu fotodokumentacije, pokazuje iste karakteristike... Analiza skeleta iz Rake Gore, pa i Grboreza, jasno upuuje na autohtono odnosno neslovensko stanovnitvo koje se pokapalo pod stecima. U tom sluaju se moe govoriti samo o vlakom stanovnitvu. Ostaje otvoreno pitanje da li je to openitija pojava - a nije iskljueno da jeste - i da li ipak zastupnici teze o vlakom karakteru steaka imaju zaista pravo? Bie od velike vanosti u tom pogledu dalje antropoloko istraivanje, naroito u junoj Hercegovini i istonoj Bosni... Znatno je napredovalo i ispitivanje odnosa steaka prema vlakom etnikom elementu. Pokazalo se da ta veza nije beznaajna, da e se i u ovom okviru traiti neka rjeenja o pripadnosti i rasprostranjenosti nekropola sa stecima.533 A. Benac u svojem posljednjem radu o ovoj problematici navodi da je M. Wenzel u radu iz 1962. godine izrazila miljenje da je jednu od glavnih uloga u podizanju steaka odigralo vlako stanovnitvo u Bosni i Hercegovini i susjednim krajevima i da se to odnosi i na mnoge lijepo ukraene spomenike. On, zatim, tono zakljuuje: Nema sumnje da su i Vlasi prihvatili ovakav nain obiljeavanja grobova, ali se i oni u sutini ukljuuju u aroliki mozaik stanovnitva koje je koristilo taj obiaj. Koliki je njihov stvarni udio u svemu tome pokazae tek nova vjerovatno viegodinja istraivanja. A. Benac ponavlja svoj raniji sud u svezi s Mikievim antropolokim ispitivanjima nekih nekropola sa stecima i ispravno sudi: Sline analize na drugim nekropolama bi

533

A. Benac, Jedan istorijski pogled na izuavanje steaka. U: Bogomilstvoto na Balkanot vo svetlinata na najnovite istrauvanja. MANU, Skopje, 1982, str. 200-203.

238

sasvim sigurno utvrdile koliki je procenat uea Vlaha u podizanju ovakvih kamenih spomenika.534 M. Wenzel je suoena s potpuno pogrjenim interpretiranjem njezina pisanja o Vlasima i stecima ve 1981. godine upozorila da grijee svi oni koji tvrde kako je ona postanak i ukrasivanje steaka vezala samo uz Vlahe-vlahe. Krajem XIV i poetkom XV veka plemii polako prestaju da prave steke a obian narod preuzima ovaj obiaj. Ekonomski uslovi u Bosni tada su bili izvanredni zbog razvijene trgovine metalom. Mnogi novoobogaeni ljudi koji nisu bili plemii ali su imali bolje materijalne mogunosti poeli su da kopiraju plemie u raznim stvarima. Meu ovim svetom bilo je i lanova bosanske crkve i naroito mnogo stoara vlaha koji su se naglo obogatili snabdevanjem trgovaca konjima i praenjem trgovakih karavana. Oni preteno nisu bili lanovi bosanske crkve, kao na primer Miloradovii-Hrabreni. U rukama vlaha stoara iji su preci bili starosedeoci, motivi na stecima su se mnoili i dobijali poseban karakter. Scene starih posmrtnih obiaja prikazane su bile u gotikom stilu. Nekoliko autora (Belagi, Mandi, anjek) smatraju da Wenzel u sutini tvrdi da su vlasi prvobitno stvorili steke to pokazuje da nisu razumeli njene radove u kojima se odreeno kae da su obogaeni stoari vlasi preuzeli taj obiaj od plemia i obogatili ve odreenu ikonograju Nema nikakvih dokaza ni da je bosanska crkva inspirisala pojavu steaka. Steci koji su sigurno pripadali lanovima bosanske crkve retki su i netipini po obliku i ukrasima, i datirani su uglavnom meu mlae spomenike XV veka. Kako je davno zakljuio A. Benac, steke su pravili i katolici i pravoslavni i lanovi bosanske crkve.535 Izloeno shvaanje M. Wenzel je veoma logino i mogue.

534

535

A. Benac, O problematici srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika. GZM, Arheologija, n. s., tom 44, Sarajevo, 1989, str. 204, 206. M. Wenzel Ljubinka Koji, Osvrt na tri inostrane knjige o stecima. Austro-ugarska i nauka o bogumilskim stecima. Starinar (Arheoloki institut u Beogradu), n. s., knj. XXXI/1980, Beograd, 1981, str. 208. (M. Wenzel /1932.-2002./ je Amerikanka, koja je od pedesetih godina XX. stoljea preko tri desetljea radila u Bosni. Diplomirala je na Columbia University u New Yorku, a zatim je studirala na Courtauld Institute of Art u Londonu, gdje je i doktorirala na temu Ukrasni motivi na stecima. M. Wenzel je 1992. godine postala ravnateljica novonastale nevladine organizacije Bosnia-Herzegovina Heritage Rescue /BHHR/- Drutvo za spasavanje bosansko-hercegovake batine registrirano u UNHCR-u.) 239

2. NEMOGUNOST IDENTIFICIRANJA STEAKA S VIEZNANIM POJMOM VLAH I VLAH Neprihvatljivo je miljenje da se sve pripadnike dinarskoga antropolokog tipa pokopane pod stecima naziva Vlasima. Takvo miljenje ne bi bilo tono ni zato jer se ne moe, na primjer, starosjeditelje koji su iz Tesalije, Epira i Makedonije doseljivali u XIII. stoljeu i kasnije na bosansko-hercegovake prostore identicirati sa starosjediteljima koji su u Bosni ivjeli od antikih vremena. Svjetovi balkanskih autohtonaca poznatih kao Iliri i Traani, i ako mogue pripadaju istom antropolokom tipu,536 bili su u antropogenetikom i kulturnom (duhovnom) smislu razliiti i zato se ne moe poistovjetiti njihove potomke u svakom vremenskom razdoblju.537 Vlasi nisu bili svi istoga govora, niti etnikog podrijetla, a sam naziv Vlah nije u sva vremena imao isto znaenje na raznim teritorijama.538 Zbog toga u povrnoj stilizaciji da su Vlasi starosjeditelji nije sadrana bit vlake problematike. Temeljna je injenica da imamo starosjeditelje koji su na tlu dananje Hrvatske, Bosne i Hercegovine od prapovijesti i starosjeditelje koji su u ove zemlje doselili iz drugih balkanskih predjela tijekom srednjeg vijeka.539 U razrijeenju simbolike na stecima nuno je u razlikovati autohtone bosanske i hrvatske starosjeditelje kasnije nazvane Vlasima, odnosno vlasima i balkan536

537

538 539

Prema reima dr . Mikia, tridesetih godina engleski antropolog Kun je utvrdio da se taj, dinarski tip najjunije prostire do reke Mati u Albaniji, dok se juno od te reke nailazi na mediteranski tip. Na severozapadu je granica prostiranja alpskog, takoe brahikranog antropolokog tipa. Od Alpa do reke Mati u Albaniji, dakle, svi smo iste gore list Sloveni su drugi (dugoglavi) antropoloki tip koji se veoma lako razdvaja od starosedelakog, dinarskog. Ispitivanja nekropola u Vini, kod Beograda, zatim kod Bugojna, u Bosni, na Radovita kraj Ohrida - znai, u oblastima centralnog, istonog i junog Balkana - pokazala su, kae dr Miki, da sve do 12, 13. veka nema na ovim prostorima meanja sa novopridolim Slovenima. Do znaajnih populacionih meanja dolazi tek sa osmanlijskom okupacijom. (Razgovor sa . Mikiem. Politika/Beograd/, LXXXVIII/1991, 27762, 13. Broj od 21. I. 1991.) Stare etnike granice oituju se jo i danas razlikama u mnogim ustanovama i obiajima kod onih Junih Slovena koji sada ive na negdanjem traanskom odnosno ilirskom tlu. I predstave o povorkama mrtvih u vidu konja i ritualne povorke jahaa ograniene su uglavnom samo na negdanju traansku teritoriju. (Milenko Filipovi, Traki konjanik. Prosveta, Beograd, 1986, str. 17, 57-58.) B. Hrabak, Iz starije prolosti, knj. II, nav. dj., str. 78, 284. Usp. : Damir Marjanovi Dragan Primorac - Rifat Hadiselimovi, Naseljavanje Bosne i Hercegovine. U: I. Mui, Vjera Crkve bosanske. MHAS, Split, 2008, str. 105-119.

240

ske Vlahe starosjeditelje koji su iz drugih dijelova Balkana doseljavali u srednjovjekovnu Bosnu i Hrvatsku. Pojam Vlah, osim toga, s vremenom je obuhvatio i stoare, a to su bile obje vrste navedenih starosjeditelja i od tada se moe koristiti i termin vlah. Na temelju podataka da su neke vlake obitelji, na primjer u Hercegovini, podizali i dekorirali monolitne kamene blokove kao nadgrobne spomenike, ne moe se sa sigurnou zakljuiti da su steci podrijetlom i ukrasima djelo samo doseljenih Vlaha. Ljubo Sparavalo je utvrdio na nekropolama ume Trebinjske (u Hercegovini) da su se pod stecima pokapali krani razliitih konfesija (rimokatolici i pravoslavni), ali da se nisu pokapali svi Vlasi.540 Ne postoje potvrde da su Vlasi, na svojim prvobitnim stanitima iz kojih su iseljivali, poznavali steke ni ukrase na njima.541 To moe znaiti i da su doseljeni Vlasi zatekli steke i ukrase na njima, prihvatili ih kao svoje nadgrobne spomenike i, kad su gospodarski ojaali, nastavili dalje razvijati umjetnost steaka.542 Mogue je i da se kontinuitet nadgrobnika i njihove simbolike na bosansko-hrvatskim prostorima odrao tako da su kamenim stecima kasnoga srednjeg vijeka stoljeima ranije
540

541

542

U Cerovakom groblju, u kome nema ni grobne gomile, ni crkvine, ni steaka, umrli su sahranjivani u obine zemljane rake, a na grobove su im postavljene manje amorfne kamene ploe. Neki grobovi u njemu (za koje nismo sigurni da su nastali do kraja XV vijeka) su obiljeeni i stavljanjem jednog neobraenog duguljastog kamena uspravno iznad glave i nogu pokojnika, a sa istone strane nadglavnika uklesan je mali ravnokraki krst. Znamo da je Cerovako groblje bilo groblje i srednjovjekovnog sela Svinja u kome su ivjeli Vlasi. Ako bismo zakljuili da su ovi Vlasi bili siromani stoari, pa da zbog siromatva nisu postavljali steke na grobove, pogrijeili bismo. Nisu oni svi bili siromani. Vidjeli smo da je Chrianus Pasqualis iz Svinje mogao da otkupi roba za 24 velika solida. On bi sigurno isto tako bio u stanju da snosi i trokove oko izrade i postavljanja steaka, recimo, na grob svog oca. Istina e prije biti: da kod ovih Vlaha, kao ni kod Vlaha Zurovia u Raiima, nije bio obiaj da steke postavljaju na grobove svojih umrlih. (Lj. Sparavalo, Srednjovjekovna groblja, crkvine i crkve na podruju ume Trebinjske. Tribunia, Zaviajni muzej Trebinje, p. o. iz : Tribunia, br. 5, Trebinje, 1979, str. 130.) D. Mandi se prvi kritiki osvrnuo na dio izlaganja M. Wenzel. (D. Mandi, Vlaka teza o bosansko-hercegovakim stecima. Nav. dj., str. 237-246.) Miljenje D. Mandia zatim je u potpunosti prihvatio Ante kobalj, u knjizi: Obredne gomile. Vlastita naklada, Sv. Kri na iovu, 1970, str. 239-244. A. kobalj posebno istie da ornamentika steaka sadri poganske magijske simbole. (A. kobalj, Obredne gomile, nav. dj., str. 243.) U rukama Vlaha monolitski nadgrobni spomenici stekli su novi prosperitet i ukraavani su s gurama. (M. Wenzel, Bosnian and Herzegovinian tombstones, nav. dj., str. 102-143.) 241

prethodili nadgrobni spomenici od drva. ore Jankovi napominje da su neki steci iz XIV. i XV. stoljea u vidu stuba krunog ili osmougaonog preseka sa etvrtastim vrhom na kojem moe biti natpis sa imenom pokojnika nesumnjivo pravljeni po drvenim uzorima, to se vidi po ukrasu.543 Meutim, ne moe se iskljuiti ni velika mogunost da su na bosansko-hercegovakom i hrvatskom prostoru doseljeni Vlasi zatekli samo nadgrobne ploe i, kad su gospodarski ojaali, nastavili podizati steke i ukrasivati ih, mogue i svojom vlastitom funeralnom simbolikom (moda posebno u prizorima lova, kola, jelena, konja i ljudskih likova s uzdignutim rukama). Te simbolike nema niti na nadgrobnim ploama to upuuje na mogunost da pripada Vlasima koji su doselili iz nehrvatskih i nebosanskih predjela, u Hercegovinu. Pojedine skupine tih Vlaha mogli su iseljavanjem iz Hercegovine donijeti svoju simboliku, dakle i onu s jelenom ako je stvarno bila samo njihova, u dijelove Bosne i Dalmacije (pa tako i na srednji tok Cetine u XV. stoljeu). . Belagi je naveo vei broj primjera da su se ispod steaka pokapali Vlasi posebno pravoslavne vjere, kao na primjer: Tarah Boljunovi, Vukosav Vlaevi, Radosalii, Hrabreni-Miloradovii i drugi, ali dodaje: I mnogi drugi vlasi bili su pravoslavci. Bilo je i vlaha rimokatolike vjere, a vjerojatno i pristaa bosanske crkve. Meutim, postoji vie primjera steaka koji pripadaju rimokatolicima, a vrlo lijepo su klesani i ukraeni, i to ba motivima koji se pripisuju vlasima. Takovih primjera ima naroito mnogo u zapadnoj Hercegovini. Tu spadaju, npr. steci koji pripadaju feudalcima Komlinoviima, iz okoline itluka. Isto tako, postoji vie primjeraka takovih steaka koji pripadaju pristaama bosanske crkve. Naroito je to izrazito kod steaka s natpisima u kojima se spominju linosti rimokatolike vjere, ili one koje pripadaju bosanskoj crkvi. Tu bi, npr., pored ve pomenutih, spadali oni steci koji pripadaju tepiji Batalu iz Turbeta kod Travnika, gostu Milutinu iz Humskog kod Foe i drugim svetenicima bosanske crkve.544 Za pripadnike bosanskih feudalnih velikaa Sankovia, koji su imali nekropolu steaka (iz XIV. i XV. stoljea) na lokalitetu Grka Glavica u
543

544

Dakle, na gromilama su prvobitno stajali drveni spomenici, steci. Vezu izmeu gromila IV-IX stolea i kamenih steaka (mramorova) XIV-XV stolea, uspostavlja gromila XII stolea iz okoline Sjenice. (. Jankovi, Srpske gromile. Sveslovenski savez - NIP Knjievna re, Beograd, 1998, str. 123-124.) . Belagi, Steci i njihova umjetnost. Zavod za izdavanje udbenika, Sarajevo, 1971, str. 98, 100-101.

242

selu Biskup, neki autori pretpostavljaju da su bili krstjani.545 RadenoviiPavlovii bili su meu vodeim vlastelinskim obiteljima srednjovjekovne Bosne i dri se da nekropola steaka na Pavlovcu (u blizini Sarajeva) izmeu sredine XIV. i druge polovice XV. stoljea pripada upravo njima. Prema Mikievoj analizi iz 1982. godine 11 kostura iz grobova na Pavlovcu, rije je o autohtonom etnikom elementu s naglaenom robusnou oba spola, koji odlikuje dinarski antropoloki tip bez primjesa i utjecaja drugih antropotipolokih elemenata.546 Povijesna vrela ove bosanske autohtone Pavlovie ne nazivaju Vlasima. U bosanskoj historiograji posebno se zastupa teza da su steci i ukrasi na njima nastali u srednjovjekovnoj Bosni. A. Benac dri da je najstariji datirani steak - ploa trebinjskog upana Grda i da je iz druge polovice XII. stoljea, a da ni jedan spomenik u obliku kovega nije dosad mogao biti datiran prije prve polovice XIV. stoljea, te da se ni jedan (sigurno datirani) sarkofag ne moe pouzdano datirati prije kraja XIV. stoljea. Na temelju toga A. Benac zakljuuje da je oblik ploe najstariji oblik steka, a to znai da poetni stadij u razvoju steka poiva na onom obliku koji je openito poznat u mnogim, naroito mediteranskim zemljama i koji ne podlijee nikakvom vjerskom uvjerenju. On tvrdi da je koveg postao glavni oblik tih spomenika, ali napominje da kameni koveg nije nita drugo nego manje ili vie poviena ploa i da, prema tome, steak u svojoj biti nije nikakva originalna tvorevina bosansko-hercegovakog podneblja, nego samo prilagoena i u velike upotrebljavana, vrlo rairena forma nadgrobnog spomenika. A. Benac dalje kae da se na teritorijima steaka istiu dvije osnovne klesarske i umjetnike kole: hercegovaka (sarkofazi s arkadama, guralni prikazi, bogatstvo motiva), i istono-bosanska (sarkofazi u obliku brvnare, oralni motivi i dr.) A. Benac je, osim toga, uoio injenicu da je u sredinjoj Bosni, ondje gdje su bili najvaniji centri bosanske drave i gdje bi morali biti i glavni centri bosanske crkve, prilino manja koncentracija steaka nego u nekim drugim krajevima. On je iz te injenice izvukao zakljuak da to ne ide u prilog tezi o neposrednim vrstim vezama izmeu steaka i bosanske crkve.547 Vana je i injenica da u sredinjoj Bosni ima vei broj steaka vrlo
545

546 547

Dubravko Lovrenovi, Topograja steaka u BiH. Groblja steaka gradovi mrtvih. U: Katalog izlobe Steci. (Koautori: Ivan Alduk-Lidija Fekea MartinoviMaja Petrinec-Marinko Tomasovi.) Nakladnik Galerija Klovievi dvori. Zagreb, 2008, str. 142. D. Lovrenovi, Topograja steaka, nav. dj., str.153-154. A. Benac, Jedan istorijski pogled, nav. dj., str. 199-200. 243

slabe izrade kao i onih koji su amorfni vie nego u drugim podrujima Bosne i Hercegovine, iz ega se moe izvui zakljuak da su takvi oblici relativno neto stariji.548 Dakako da se na temelju toga moe zakljuiti da su steci na bosansko-hercegovakom podruju nastali ba u sredinjoj Bosni i odatle se irili dalje i ak se jo jae razvijali, posebno u krajevima istone Bosne i Hercegovine. Na to moe upuivati i to to su nekropole sa stecima nastajale gotovo redovito na starim, dotadanjim mjestima pokapanja, to je dokaz neprekinutog kontinuiteta mjesta i naina pokapanja sve do turskih provala u ove zemlje.549 Neke formulacije tekstova na rimskim epifatima asociraju na natpise koji se nalaze na srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima u Dalmaciji, Bosni i Hercegovini.550 Razliita je simbolika na hercegovakim
548

549

550

. Belagi, Steci Centralne Bosne. Zavod za zatitu spomenika kulture, Sarajevo, 1967, str. 112. . Belagi, Steci i njihova umjetnost, nav. dj., str. 78-79.; . Belagi, Kalinovik. Zavod za zatitu spomenika kulture, Sarajevo, 1962, str. 96.; N. Mileti, Steci - arheoloki i likovni aspekt. U: Bogomilstvoto na Balkanot vo svetlinata na najnovite istrauvanja. MANU, Skopje, 1982, str. 234. Usp. Nada Mileti, Steak. U: Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine. Zemaljski muzej BiH, tom 1, Sarajevo, 1988, str. 167. Usp. i: Lj. Sparavalo, Srednjovjekovna groblja, nav. dj., str. 53.; Alojz Benac, Radimlja. Zemaljski muzej, Sarajevo, 1950, str. 5.; Marinko Tomasovi, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici makarsko-neretvanskog podruja. U: Katalog izlobe Steci. Nav. dj., str. 124. Na jednom latinskom natpisu s groba iz 441. godine nae ere postoji sljedei tekst: Zaklinjem vas Kristom, neka me niko ne dira i neka niko moj grob ne oskrvne! Sadraj ovog natpisa je gotovo istovjetan s tekstom irilskog natpisa Pavka Radohnia iz Hodova kod Stoca koji proklinje svakog ovjeka ko bi mu kosti pretresao. Natpis u cijelosti glasi: A sije lei Pavko Radohni. Ovi kami usijekoh na se za ivota. Molju vi se, brao i gospodo, nemojte mi kosti pretresati! Natpis je iz 15. stoljea Na mnogim latinskim rimskim spomenicima se naglaavaju roditelji koji postavljaju spomenik svojoj djeci ili obratno. Ovo se vidi i na naim stecima s natpisima. Rimski pisari epitafa esto su izraavali tugu, alost za pokojnikom, kao to su pisali dijaci i kovai u tekstovima naih srednjovjekovnih natpisa Na rimskom sarkofagu iz 1-2. stoljea nove ere iz Dalmacije pie sljedee: Livius Primitivus: dobri ovjek ovdje lei i Julija Firma ena. Na kriu s irilskim natpisom u Boljinama iz 15. stoljea pie: A se lei dobri junak i ojek Vlatko Vukovi. Pie Semorad Rimljani su ponekad biljeili imena skulptora pojedinih spomenika, kao to su radili i kovai pomenuti u tekstovima steaka i krieva. Tako je kranin Arpacius iz Dalmacije naruio grobni spomenik eni Maksimili od kamenara-majstora Projekta. U Bekiji (zapadna Hercegovina oko Gruda i Posuja) dugo je djelovao vjeti rimski skulptor Maksiminus u 2-3. stoljeu. Od njega se do sada pronalo dva vajarska rada s latinskim natpisom. Na kraju epitafa stoji urezani tekst: Maksimin izradi - Maximinus sculpet. Jedan spomenik pomenutog vajara je pronaen u selu

244

i istono-bosanskim stecima, i kada bi se pretpostavilo da je jedna i druga ornamentika donesena na teritorij srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, teko je zamisliti da su doseljenici iz raznih balkanskih predjela u svim tim dotadanjim stanitima podizali takve nadgrobnike, a da o njima nije ostalo traga. I to upuuje na zakljuak da su doseljenici preuzeli u Bosni i Hercegovini zateeni obiaj podizanja nadgrobnika i dio njihova ukrasivanja. . Belagi (1908.-1990.) je u dosadanjoj historiograji najupueniji poznavatelj problematike steaka. On u svom posmrtnom djelu Leksikon steaka napominje da pitanje etnogeneze bosansko-hercegovakih Vlaha jo nije do kraja rijeeno i zakljuuje: Teorije o pretenom pripisivanju steaka Vlasima je neosnovana iz vie razloga. Stoarsko zanimanje Vlaha nije moglo biti presudan faktor za klesanje konja i scena sa konjima na stecima, zbog toga to je i privreda ostalog stanovnitva po svom karakteru bila stoarska. Osim toga, mnogo steaka ima i u krajevima gdje nisu bila obitavalita Vlaha, zatim steaka nema u vlakim podrujima izvan Bosne i Hercegovine. Nije mogue ukazati ni na jedan posebni vlaki oblik ili ukras steaka, jer oblici i ukrasi su zajednika osobina steaka, bez obzira da li su u vlakim ili drugim predjelima. Treba rei da ni odreena podruja nije mogue u svakom sluaju vrsto vezati za vlaka plemena, s obzirom na okolnost da je u toku vremena bilo mnogo migracija tih plemena. Postoje i drugi razlozi koji se mogu navesti kao protuargumenti vlake teorije. Treba rei i to da postanak steaka ni u emu nije bio uslovljen utjecajem Vlaha. Neki istraivai steaka samo na prvi pogled stiu utisak o pripadnosti steaka Vlasima. Vlasi su prihvatili i njegovali obiaj klesanja i ukraavanja steaka naroito u XV. i XVI. vijeku, kada im je relativno dobro ekonomsko stanje omoguilo da ih ljepe kleu i bogatije ukraavaju, ali ne postoje ni oblici ni ukrasi koji bi se mogli pripisati samo Vlasima.551
Prolocu kod Imotskog, a drugi nedavno u selu Soviima kod Gruda s likom pokojnice u tadanjoj nonji sa ukrasima. Gotovo na istovjetan nain su se izraavali pisari irilskih tekstova na stecima: Gruba, Semorad, Radoje, Mili, Ivko, Pribisav i ostali. Iz navedenog izlaganja se vidi da su stari iliro-rimski obiaji u pisanju epitafa preli i u srednji vijek na podruje stare rimske Dalmacije. Ne postoji stalan kontinuitet zbog toga to se u staro vrijeme pisalo i na drvetu koje je propalo. (M. Vego, Predslovenski epita u svjetlu srednjovjekovnih nadgrobnih natpisa u Bosni i Hercegovini. Pregled /Sarajevo/, LXIV/1974, 4, 409-412.) . Belagi, Leksikon steaka. Nav. dj., str. 187. Usp. Dubravko Lovrenovi, Steci. Rabic, Sarajevo, 2009, str. 253-254. 245

551

III. 1. JELENI NA STECIMA NISU PRIKAZI IZ REALNOG IVOTA U Bosni i Hercegovini bilo je u stara vremena u izobilju jelena to posebno dokazuju mnogobrojni nalazi jelenjeg rogovlja iz razliitih epoha, poevi od prapovijesti pa sve do u novije doba.552Jelen je od svih prikaza ivotinja na stecima najvie zastupljen. Motiv jelena (ne raunajui scene) javlja se u oko 100 prikaza na stecima najvie u okolini Ljubinja, Nevesinja i Kalinovika, te u oko 165 prizora lova na jelena (najvie u okolini Ljubinja i Kalinovika, Popovom polju i na Kupresu). Postoji i nekoliko mjeovitih kola koja predvodi mukarac jaui na jelenu (okolina Stoca, Nevesinja i Trebinja).553 Iz navedenih podataka moe se zakljuiti da funeralna simbolika s jelenom nije bila mnogo poznata u istonom, a posebno ne u sredinjem dijelu srednjovjekovne Bosne. Najraniji datirani lov na jelena nalazi se na spomeniku u Boljunima kod Stoca, to ga je za pokojnika Taraha Boljunovia (umro oko 1477. godine) potpisao majstor Gruba.554 Niz likovnih prikaza na stecima nije mogue protumaiti kao realne scene iz ivota. Na primjer, prikaz tita na stecima ne moe biti grb jer je na stecima pronaeno vrlo mnogo jednakih grbova, najee s prekom, polumjesecom i zvijezdom, i to u razliitim krajevima, pa je nevjerojatno da svi takvi grbovi pri552

553 554

U jednoj lednici jami u Romaniji planini istono od Sarajeva, naen je pred mnogo godina nemalo potpun skelet jelena zajedno s rogovljem U srednjem vijeku bijae obiaj kod Dubrovana, da alju bosanskim velikaima darove, a ovi bi ih uzvraali. Tako se meu darovima, to su ih Dubrovani iz Bosne dobivali, spominju osim razliite stoke i jeleni i koute. Sulejman-beg, hercegovaki krajinik u Foi, alje Dubrovanima god. 1495. est jelena na dar. Poiljka krajinika Mustafa-bega - dvanaest kouta - stie u Dubrovnik 29. oujka 1496. Ovi darovi dokazuju, da je u naim umama onoga vremena bilo zaista u izobilju jelena i kouta. Spomen na njih sauvao se u naega naroda u njegovoj narodnoj pjesmi i u narodnom vezu. Mnogobrojna imena mjesta, planina i voda u Bosni i Hercegovini ivo spominju tu plemenitu divlja kao: Jelen, Jelenac, Jelendo, Jelenak, Kouta-planina, Kouta (seoce) i t. d Zadnja pismena vijest, koja govori o jelenu, potjee iz Ljubukoga, gdje je god. 1814. u selu Otoci ubijen posljednji jelen. (Vejsil uri, Lov sa sokolom u Bosni i Hercegovini. Napredak. Hrvatski Narodni kalendar za 1937, Sarajevo, 1936, str. 81-87.) Navedeni podaci su prema: . Belagi, Leksikon steaka. Nav. dj., str. 83, 88-89. M. Wenzel, Ukrasni motivi na stecima. VM, Sarajevo, 1965, str. 397-398.

246

padaju jednoj plemikoj obitelji555 ili da su sve te obitelji imale isti grb. A ni motiv ljiljana nije upotrebljavan na stecima u heraldikom znaenju. . Belagi je istaknuo da je na stecima ljiljan stiliziran, da se na grbovima, novcu i peatima javljaju isti naturalistiki ljiljani i da nije vjerojatno da bi na jednom manjem podruju, a pogotovu ne na jednoj nekropoli, i to u stoarskom kraju, bilo vie ljiljana kao heraldikih znakova.556 Na umjetniki najvrjednijem steku, sljemenjaku iz Donje Zgoe, vidi se iznad privezanog leoparda krilati zmaj.557 Dakako da se pojava krilatoga zmaja ili drugih fantastinih ivotinja na stecima nikako ne moe tumaiti kao prikaz realnih scena iz ivota. Konjanici na stecima, u brateljevikoj peini, a slino i u peini u Vjetrenici, ne dre rukama konjima uzde to bi bilo normalno ve su im ruke rairene, upravljene nebu, to upuuje da imaju kultni znaaj.558 Kada bi prikazi lova na stecima predoivali omiljenu zabavu iz ivota pokojnika, ne bi se u tom smislu moglo objasniti prizor lova na jelena na sljemenjaku ene Vladne Kustrai. . Belagi je objavio potpunu sintezu prikaza jelena na stecima. Kao samostalan motiv jelen se najvie pojavljuje na stecima u okolini Ljubinja (22 puta), a potom u okolini Nevesinja i Kalinovika. Malo ga ima u okolini Kupresa, vrlo rijetko se javlja oko Stoca, u Popovu polju i u Crnoj Gori, a nikako ga nema oko Litice, Ljubukog, Duvna, u centralnoj i istonoj Bosni, u Srbiji i u primorju. U nekim podrujima ga, ipak, nalazimo u scenama, kao npr. u centralnoj Bosni, Imotskoj krajini, oko Ljubukog i Litice, u Popovu polju, kao i na Blidinju i u Ziemlju. (Uz put napominjem da se jeleni naroito istiu u scenama oko Ljubinja i Kalinovika, zatim u Popovu polju, a onda i na Kupresu i Blidinju.)... Vie puta je sa jelenom vezana ptica, nekada ona stoji na leima ili rogovima jelena, a nekada je u njegovoj neposrednoj blizini. Ponekad je krst ili neki biljni motiv isklesan u neposrednoj blizini jelena, kao npr. na Kupresu ili Ludmeru, a u okolini abljaka vidimo luk pokraj jelena. este su predstave nizova jelena ili kouta, npr. u Premilovu polju, kod Ljubinja, u Popovu polju, ili u Domaevu, kod Trebinja Meutim, jelen je na stecima najee klesan u neposrednoj blizini lovca, sokola, psa, ili u blizini samoga luka
555 556 557

558

. Belagi, Steci i njihova umjetnost. Nav. dj., str. 48. . Belagi, Steci i njihova umjetnost. Nav. dj., str. 168. . Truhelka, Studije o podrijetlu. MH, Zagreb, 1941, str. 57. Usp. . Belagi, Popovo. Srednjovjekovni nadgrobni spomenici. ZZSK BiH, Sarajevo, 1966, str. 77. M. (uhamed) H. (adijahi) i H. H. S., Peina u Brateljeviima kod Kladnja kao kultno mjesto. GVIS (Sarajevo), XLII/1979, 5, str. 490. 247

sa strijelom.559 Na stecima je pronaeno oko 165 reljefnih prikaza lova na jelena. Relativno najvie ovih scena ima u istonim krajevima Hercegovine, dosta ih ima u Primorju i njegovom zaleu, a iznimno se javlja u istonoj Bosni, Srbiji i Crnoj Gori. Postoje scene u kojima uestvuje samo jedan lovac - obino konjanik, a nekada pjeak, zatim one u kojima vidimo dva lovca - na konjima, ili jedan na konju a drugi pjeak. Daleko najvie je scena s jednim lovcem - konjanikom... esto u lovu uestvuje i pas, a vieput i soko. Ponekad vidimo po dva pa i po tri psa. U nekoliko sluajeva, lovac umjesto koplja dri ma, nekada o bedru, a nekada u ruci. Ako je lovac pjeak, on obino dri napet luk. U scenama s dvojicom lovaca, jelen je obino izmeu njih, rijetki su primjerci da su oba lovca okrenuta u istome pravcu, u potjeri za jelenom. Ako u lovu uestvuju jedan lovac na konju i drugi lovac pjeak, obino je konjanik sa kopljem, a pjeak sa lukom u ruci, tako da obojica napadaju na jelena koji se nalazi izmeu njih. U scenama sa dva lovca obino uestvuju i psi, kao i sokoli. Nekada u ovim scenama vidimo i po dva, tri, pa i etiri jelena, kao i srne.560 Zdenko Chavrak, polazei od pretpostavke o realnosti lovnih scena, nije mogao protumaiti prizor gdje divlja, predvoena jelenom, odnosno koutom, mirno prilazi lovcu.561 Ima spomenika na kojima se nalaze samo jeleni kojih su likovi ili nerazmjerno veliki ili su prikazani s neobino razgranatim rogovima,562 iz ega jasno proizlazi da se radi o simbolikim prikazima.563
559 560 561

562 563

. Belagi, Steci - kultura i umjetnost. VM, Sarajevo, 1982, str. 251-256. . Belagi, Leksikon steaka. Nav. dj., str. 83, 88-89. Z. Chavrak, vjerujui da se na prizorima lova stecima uistinu prikazuje lov, nije posumnjao u to ni kad je opisivao prikaz lova na vepra u donjem desnom prozoru na steku iz Donje Zgoe. Na tom prizoru vepra, kojega gone psi, doekuje lovac s kopljem sprijeda pa je Z. Chavrak zakljuio da se tu radi vjerojatno o umjetnikoj slobodi, jer bi udarac kopljem sprijeda na vepra kojeg gone psi imao za neizbjenu posljedicu pad lovca ukoliko bi doekao vepra udarcem koplja odozgo na dolje, namjesto obratno ili postrance koso iza pleke. Z. Chavrak je posebnu pozornost svratio i na lov s lovnim pticama. Prema njemu, i prikaz toga naina lova na stecima specian je nain lova; drugim rijeima, bez ikakve bitne slinosti s takvim nainom lova u ostaloj Europi. Z. Chavrak s uenjem konstatira da je bosanski lovac upotrebljavao lovnu pticu i za lov na jelensku divlja. (Z. Chavrak, Lovne scene kamenih spomenika srednjeg vijeka Jugoslavije. Lovaka knjiga, Zagreb, 1954, str. 15, 16, 23, 25, 28-31.) . Belagi, Kalinovik. ZZSK, Sarajevo, 1962, str. 19, 34, 72. Maja Mileti je poslije objavljivanja disertacije o krstjanima Bosne u svjetlu njihovih kamenih spomenika spremala u Rimu rad o nekim temama umjetnosti steaka,

248

2. JELEN KAO PRETKRANSKI SIMBOL BALKANSKIH STAROSJEDITELJA Jelen je kao sveta ivotinja poznat u Maloj Aziji jo iz druge polovine treeg tisuljea prije Krista.564 Njegov se lik ve u prapovijesti koristi u funeralnoj simbolici. Prikaz jelena nalazimo na kneevskim grobovima (Chatti, danas u Muzeju u Ankari) iz razdoblja od 2300 do 2000 godine prije Krista.565 I na Balkanu imamo sauvane iz prapovijesti razliite prikaze jelena (Lepenski vir, Vuedol i drugdje).566 Jelen se esto pojavljuje u prizorima na ilirskom tlu to upuuje da je u vjerovanjima toga puanstva igrao veoma vanu ulogu.567 Meu japodskim guralnim prikazima postoje mnoge gure jelena. Vjerovanje u zagrobni svijet i nastavak neke vrste ivota u njemu, samo je dio ukupne religijske svijesti prahistorijskih Japoda, kao i ostalih istovremenih naroda.568 Posebno su znakoviti crtei u Lipcima (Boka kotorska) 500 m od morske obale gdje su nacrtane predstave jelena, koji se kreu s
posebno o lovu i turniru pratei te motive od njihovih najstarijih prikazivanja, zatim kroz antiku i prakranstvo, da pokae da su oni uvijek na sepulkralnom podruju nosili izraziti religiozni karakter i zakljuila: Jest smijeno, povrno i posve neznanstveno tvrditi, da su se na pr. teme sepulkralnog prikazivanja odnosile na svagdanji ivot ovjeka i njegova uivanja Tvrdi se tako i za nae steke i njihova prikazivanja to je posve pogrjeno. (Navod M. Mileti iz pisma koje je uputila Muhamedu Hadijahiu iz Rima 1. svibnja 1985. godine.) piro Kulii Petrovi, . Petar Panteli Nikola, Srpski mitoloki renik. II. dopunjeno izdanje. Etnografski Institut SANU - Interprint, Beograd, 1998, str. 229. Heinrich i Margarethe Schmidt, Die vergessene Bildersprache christlicher Kunst. Verlag C. H. Beck, Mnchen, 1982, str. 67. Usp. D. Srejovi, Jelen u naim narodnim obiajima. Glasnik Etnografskog Muzeja u Beogradu, XVIII, Beograd, 1955, str. 231-237; Marina Milievi Brada, Of deer, antlers, and shamans. U: Znakovi i rijei. HSN, Zagreb, 2002, str.7-41. Iz bronanog doba potjee jedna grupa zanimljivih crtea jelena na stijeni u mjestu Tren blizu Kor u Albaniji. Tu je prikazana scena lova u kojoj lovci na konjima sa kopljima u ruci love jednog jelena. Scena podsjea na slike na stijenama iz Val Camonice u sjev. Italiji i ne moe se sa sigurnou datirati, no moe se zasada prihvatiti pretpostavka M. Korkutija da pripadaju vremenu konca II. ili poetka I. tisuljea pr. n. e Moda iz istog vremena je i slian crte lova na jelene na stijeni u Lipcima na Bokokotorskom zaljevu. Znaenje te guralne kompozicije bilo je oito identino sa onim iz Trena u Albaniji. (Aleksandar Stipevi, Kultni simboli kod Ilira. ANU BiH, Posebna izdanja. Knj. LIV. Centar za balkanoloka ispitivanja. Knj. 10, Sarajevo, 1981, str. 21-23.) Branka Raunig, Umjetnost i religija prahistorijskih Japoda. ANU BiH, Djela, knj. LXXXII, CBI, knj. 8, Sarajevo, 2004, str. 25-26, 256-259. 249

564

565

566

567

568

Konjanik progoni jelena. Datiranje nije utvreno. Fototeka Konzervatorskog odjela u Zadru. Presnimila Jelena Sori.

lijeva na desno, a poreani su u dva niza. Jeleni su naroito karakterizirani velikim rogovima, a pored jelena iz drugog niza nalazi se svastika. Ovaj nalaz u Lipcima jedinstven je na cijelom teritoriju Balkana i datira se u bronano doba.569 Miljenje da je jelen tek u eljezno doba uzdignut na razinu boanstva,570 teko je potvrditi. U smislu njegove neunitivosti posebno su znakovite scene u kojima lovac na konju kopljem gaa jelena u vrat,
569

570

Usp. Istorija Crne Gore. Knj. 1: Od najstarijih vremena do kraja XII vijeka. (Autori: Zarije Bei, Draga Garaanin, Milutin Garaanin, Jovan Kovaevi. Titograd, 1967, str. 71.) Ti prikazi u Lipcima toliko slie nekim prikazima na stecima da je jedan autor bio miljenja da su oni nastali u srednjem vijeku. (ure Bokovi, O poreklu kompozicije sa predstavom lova na jelene u Lipcima. Starine Crne Gore, Cetinje, sv. III-IV/1965, str. 13-21.) Dietrich Evers, Felsbilder Botschaften der Vorzeit. Urania Verlag Leipzig Jena Berlin. Berlin 1991, str. 153.

250

a ovaj niim ne izraava da je smrtno pogoen.571 Kult jelena, odnosno boanstva ija je sveta ivotinja jelen bio je poznat stanovnicima jugoistone Europe, a posebno Balkana, prije dolaska Kelta.572 U antiko doba vjerovalo se da jelenu svake godine otpadaju rogovi, da bi mu idue godine ponovo izrasli vei, snaniji i ljepi. Tako su ti rogovi u narodnom shvatanju postali simbol koji u sebi ujedinjuje na najlepi nain smrt i ponovo raanje, vaskrsenje i besmrtnost.573 Na jednoj je gemi za prsten iz IV. stoljea, koja je pronaena u Bosni, prikazan lovac na konju kako s kopljem u ruci navaljuje na jelena, ali ga ne ubija.574 U vrelima su sauvane pretkranske legende (na zapadu ve od VI. stoljea) u kojima jelen, kada se pojavljuje kao vodi (puka, vojske), dovodi samo do spasonosnog izbavljenja.575 Na izgubljenom ulomku ploe, koja se nalazila do dvadesetih godina XX. stoljea pred zidom crkve sv. Kate u Novigradu, unutar pravokutnog okvira od troprute vrpce, prikazan je jaha koji progoni jelena. Simbolika je oito pretkranska, pa se ne moe sa sigurnou iskljuiti ni mogunost da se radi o originalu iz antikog doba.576 Kultne posude nainjene od jelenjih paroaka relativno su brojne u starohrvatskim grobljima s poganskim nainom pokapanja na tlu Dalma571

572

573

574

575

576

Praistorija jugoslavenskih zemalja. eljezno doba, V, ANU BiH. Glavni urednik A. Benac. Sarajevo, 1987, str. 100. D. Srejovi, Jelen u naim narodnim obiajima. Nav. dj., str. 235. Bog-jelen Cernunnos u Kelta bio je veliko boanstvo izobilja i plodnosti, ali i smrti. (Aleksandrina Cermanovi-Kuzmanovi Dragoslav Srejovi, Leksikon religija i mitova drevne Evrope. II. dopunjeno izdanje. Savremena administracija, Beograd, 1996, str. 85.) D. Srejovi, Jelen u naim narodnim obiajima, nav. dj., str. 231-237. Usp. Hans Biedermann, Knaurs Lexikon der Symbole. Droemer Knaur. Mnchen, 1989, str. 194196. Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod Osmansku vlast. Alojz Benac et al., II. izdanje, VM, Sarajevo, 1984, str. 318. (Ovaj nalaz je mogao biti i unesen u Bosnu.) Kurt Lindner, Die Jagd im frhen Mittealter. Walter Gruyter, Berlin, 1940, svezak II, str. 432. Ivo Petricioli misli da ovaj ulomak iz Novigrada i ulomak s jahaem iz Pridrage, koji jai bez sedla s kopljem i rairenih ruku, dio istog predromanikog pluteja i da je majstor koji je isklesao likove imao pred oima neki antiki predloak. On je svojedobno predlagao iru dataciju ovih ulomaka od IX. do XI. stoljea, uz napomenu: Bio bih skloniji ranijoj dataciji. (I. Petricioli, Reljef konjanika iz Pridrage. Diadora. AMZ, sv. 8, Zadar, 1975, str. 111-117.) I. Petricioli je kasnije ove ulomke datirao u VIII. stoljee. (I. Petricioli, Umjetnika batina Zadra. MH, Zagreb, 2005, str. 114.) 251

tinske Hrvatske. U groblju na drijacu u Ninu naena je u dvojnom enskom grobu i jedna posuda od jelenjeg roga poloena povie glave starije pokojnice. Na jednoj strani te posude prikazan je veoma shematizirano lov na jelena na kojemu lovac s kopljem u ruci ubada jelena u bijegu.577 Motivi scena s jelenom poznati su nam s vaza, novca, gema, zidnog slikarstva, mozaika u gotovo u svim rimskim provincijama, a prikazi jelena u ranokranskoj umjetnosti ukrasivali su podove baptisterija, bazilika, kapela, mauzoleja, narteksa, konsignatorija i katekumenejona.578 Motiv jelena zapoeo se u kranstvu koristiti tek od sredine IV. stoljea tako da ga ve tada nalazimo i na kranskom grobu s Kristovim monogramom.579 Prikazi jelena u kranskoj simbolici posebno se sreu od VI. stoljea i nastavljaju u istom smislu u VII. stoljeu. Od VIII. stoljea ivotinjski likovi, a meu njima i jelen, poprimaju uz simbolino i samo ornamentalno znaenje.580 U XI. i XII. stoljeu oituje se i jedno novo shvaanje simbolike u umjetnosti. Ono se nadahnjuje na Svetom pismu, ali i na drevnoj mitologiji, a posebno se temelji na Fiziologu (Physiologus). Taj spis je nastao u Aleksandriji oko 200 godine poslije Krista,581 doao na Zapad pod izmiljenim imenom sv. Ambrozija, i to vjerojatno prije 431. godine, i od tada se poeo s grkoga prevoditi na mnoge jezike.582 Jelen, po Fiziologu, usmruje zmiju (zmaja).583 U kranstvu se
577

578

579

580

581

582

583

Janko Beloevi, Starohrvatsko groblje na drijacu u Ninu. AMZ Arheoloki muzej u Zadru, Zadar, 2007, str. 418, 422. J. Beloevi vjeruje da se ovi recipijenti mogu smatrati avarskim kulturnim dobrom jer su brojno zastupljeni u avarskim grobovima ve od VII. stoljea, a najbrojniji su u njihovim grobljima VIII. stoljea na irokim podrujima Karpatske kotline. (J. Beloevi, nav. dj., str. 422-423.) S. Buzov, Prikaz jelena na ranokranskim mozaicima prema srednjovjekovnoj umjetnosti. SP, serija III. sv. 21 za 1991, Split, 1995/1996, str. 55-58.. Edouard Urech, Lexikon christlicher Symbole. Christliche Verlagsanstalt, Konstanz, 1985, str. 102. Usp. Hannelore Sachs Ernst Badstbner Helga Neumann, Erklrendes Wrterbuch zur Christlichen Kunst. Werner Dausien, Hanau, (bez oznake godine), str. 181. Steph. Beissel, Zur Geschichte der Thiersymbolik in der Kunst des Abendlandes. Zeitschrift fr christliche Kunst. XIV/1901, 9, str. 279-281. Paul Michel, Tiere als Symbol und Ornament. Mglichkeiten und Grenzen der ikonographischen Deutung, gezeigt am Beispil des Zrcher Gromnsterkreuzgangs. Ludwig Reichert Verlag, Wiesbaden, 1979, str. 52. S. Beissel, Zur Geschichte der Thiersymbolik in der Kunst des Abendlandes. Zeitschrift fr christliche Kunst. XV/1902, 2, str. 54-56. Otto Seel, Der Physiologus. Artemis, Zrich-Mnchen, 1983, str. 26-27.) Usp. Johannes B Bauer-Manfred Hutter-Anneliese Felber, Lexikon der christlichen Antike.

252

drevne prizore lova na jelena tumailo i kao simboliku dobra i zla. Neki crkveni oci shvaali su lovca koji lukom i strijelom progoni jelena kao sliku avla.584 Na nekim kranskim ukrasima s lovnim prizorima koji potjeu iz kraja VI. stoljea, nije jasno koje se tada znaenje pripisivalo lovcu.585 Jelen svoje simbolino znaenje u kranstvu poprima od rijei Psalma 42: Kao to kouta udi za izvor-vodom, tako dua moja ezne, Boe, za tobom.586 U kranskoj umjetnosti prikazana su dva jelena koja u savrenom miru s obje strane dolaze na izvor ili iz njega smireno piju, a poznat je i jelen kao simbol Krista neprijatelja zmije koja je znak sotonskih moi.587 Dobro, u kranskim simbolima metazike borbe, zauvijek u konanici nadvladava zlo, unitava ga, a na srednjovjekovnim prikazima lik zla smrtno se ranjava, ubija. Dragoslav Srejovi zakljuuje da irenje kranstva nije nanijelo tete starom vjerovanju u boga ija je sveta ivotinja jelen i da ono nije unijelo gotovo nikakvih znatnih promjena u stari kult ni na Balkanu. Zahvaljujui tome mi u dananjim obiajima moemo otkriti pokoje staro boanstvo i njegov kult, u ovom sluaju veliko boanstvo vegetacije i smrti, ija je sveta ivotinja jelen.588 Na mogunost postojanja boanstva jelena pod imenom Ljeljo upuuje i postojanje naziva vezanih uz jelena na bosansko-hercegovakom prostoru. Na granici izmeu Bosne i Hercegovine, u kotaru Konjica nalazi se planina Visoica sa 1964 visokim vrhom Ljeljenom, poznatim eldoradom za lovce, jer obiluje divokozama. Ta planina odavno mi je poznata, ali tek u posljednje vrijeme, kad sam naao jo nekoliko topografskih oznaka istoga korijena, palo mi je na pamet, da bi ime Ljeljen moglo imati mitoloko znaenje Na tu sam zamisao doao naavi Ljeljen kao ime gore na vie mjesta u
Wissenschaftliche Buchgesellschaft. Stuttgart, 1999, str. 175. Jelen koji ubija zmiju posebno se prikazuje od XI. stoljea. (Wilhelm Molsdorf, Christliche Symbolik der mittelalterlichen Kunst. II. dopunjeno izdanje, Akademische Druck-u. Verlagsanstalt, Graz, 1984, str. 202-203.) H. i M. Schmidt, Die vergessene Bildersprache, nav. dj., str. 69. Pasquale Testini, Il simbolismo degli animali nell arte gurativa paleocristiana. U: L uomo di fronte al mondo animale. 1985. Vol. 31, str. 1128-1129. Leksikon ikonograje, liturgike i simbolike zapadnog kranstva. Uredio: Anelko Badurina. SN Liber - KS IPU. Zagreb, 1979, str. 296. H. i M. Schmidt, Die vergessene Bildersprache, nav. dj., str. 67-69, 105. Usp. J. M. C. Toynbee, Tierwelt der Antike. Svezak 17. Philipp von Zabern, Mainz am Rhein, 1973, str. 132. D. Srejovi, Jelen u naim narodnim obiajima, nav. dj., str. 231-237. 253

584 585

586

587

588

Lov na jelena u peini Vjetrenica. Iz knjige: Fr. B. Laska, Das Waidwerk in Bosnien und der Hercegovina. Naklada Joh. Leon, Klagenfurt, 1905, str. 63.

Bosni i Hercegovini: tako na pr. na Romaniji Planini kod Mokroga 1321 m visoko Ljeljen-brdo; na granici izmeu Dalmacije i Hercegovine 4 km daleko od Mrcine u Konavlima 983 m visoku Ljeljenu Glavicu; u Hercegovini Leliju Planinu (2070 m), i t. d. Ima i imena mjesta istoga korijena, na pr. selo Ljeljena u bijeljinskom kotaru u sjeveroistonoj Bosni; selo Ljeljenica u srezu Mileevo, uika oblast, i t. d.589 Primjeri, koje navodi Ivo Pilar nalaze se u Hercegovini i u istonoj Bosni ne mnogo daleko (na zapadu) od Drine. Ako se navedena sela i brda stvarno odnose na boanstvo u svezi s jelenom onda se moe raditi samo o kultu balkanskih starosjeditelja. Nazivi koji asociraju na jelena prevladavaju u Hercegovini, dakle na istom teritoriju na kojemu dominiraju i prikazi jelena na stecima. Vladimir orovi istie da se ve u obliku steaka, bili oni tumbe ili vrsta sarkofaga, osea nesumnjiv uticaj tehnike starosedelaca. To se vidi, pre svega, u upotrebi kamenog materijala. Stari Sloveni nisu
589

Ivo Pilar, O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i znaenju. U: Pilar (IDZ IP), Zagreb, 2007, II/2007, 1/3/, 142. I. Pilar je mislio da se radi o staroslavenskom boanstvu Ljeljo, koga prema njemu spominju dalmatinski pisci iz doba Renesanse spominju uvijek kao sinonim za Amora ili Kupidona. No sa kompetentne lingvistike strane sam upozoren, da ime vrha Ljeljen ne moe potjecati od mitolokoga imena Ljeljo. Ja to kao jezini nestrunjak nemam suda. (I. Pilar, ibid.)

254

upotrebljavali monolite ili vee blokove kamena ni da prave svoje stanove, a kamoli za nadgrobne znake. Jo su manje po njima pisali ili ornamentisali.590 Sam prikaz naina lova na stecima upuuje vremenski na obiaje starobalkanskoga autohtonog stanovnitva i to Z. Chavrak naziva isto ilirsko-keltskim nainom lova.591 Pri utvrivanju starosti simbolike na stecima sve vie dolazi do izraaja injenica da su mnogi od simbola na stecima poznati od prapovijesti. . Belagi je tono zakljuio da znatan broj naih osnovnih reljefnih motiva vode svoje porijeklo jo iz predhistorijskih vremena.592 A. Benac je, meu prvima (1953. godine), upozorio na kontinuitet starobalkanske pretkranske simbolike. On se u jednoj analizi srednjovjekovnih steaka od Slivna do epikua u veoj mjeri osvrnuo na simboliku konja, zmije i ptice na stecima istiui da je konj na sarkofagu iz Provia bez sedla i vodia, da mu je pokret glave neobian, a uz to kombiniran sa zmijom. Poznata je stvar, da je zmija od pradavnih vremena predstavnik htonskog svijeta J. Kunst npr. smatra, da takve i sline predstave konja oznaavaju nosioce dua umrlih na drugi svijet. To isto dri i za predstave jelena, i kod toga izriito navodi primjere sa steaka... Kada uemo u ilirski krug, naii emo na sline predstave konja na japodskim urnama Idui istim putem kao i kod konja, predstave zmije vidimo i na japodskim urnama Sline ptice na leima jelena poznate su iz Uboskog kod Ljubinja, ali u cjelini njihove su predstave neto rjee. J. Kunst smatra da ptice na leima jelena iz Uboskog predstavljaju due umrlih a jeleni nosioce tih dua. Na sanduku iz Topola one ne jau na jelenima, nego stoje na titu i oborile su glave. Kao da tu izraavaju alost. Neobino je zanimljivo, da i na jednoj japodskoj urni vidimo dva goveeta na ijim leima stoji po jedna ptica... Paralele koje sam naveo s japodskim urnama navode moda na razmiljanje o ilirskoj tradiciji, koja se dugo zadrala u vjerovanjima i umjetnikim predstavama kod naih naroda!593
590

591 592 593

Vladimir orovi, Prilog prouavanju naina sahranjivanja i podizanja nadgrobnih spomenika u naim krajevima u srednjem vijeku. Nae starine. GZZZSK, Sarajevo, 1956, sv. III, str. 143. Z. Chavrak, Lovne scene..., nav. dj., str. 14.. . Belagi, Steci-kultura i umjetnost. VM, Sarajevo, 1982, str. 199, 221, 264, 277. A. Benac, Srednjevjekovni steci od Slivna do epikua. AHID, Anali Historijskog instituta u Dubrovniku, Dubrovnik, 1953, str. 78-80. Dimitrije Sergejevski je svoj posmrtni rad (1965. godine) o problematici ilirske umjetnosti zakljuio miljenjem da je posebno vano pitanje imaju li skulpture na stecima kakvu vezu (da255

Dva prizora lova na jelena na jednome steku. itomisli. Preuzeto iz knjige: Z. Chavrak, Lovne scene kamenih spomenika srednjeg vijeka Jugoslavije. Lovaka knjiga, Zagreb, 1954, slika br. 29.

U svojim brojnim raspravama M. Wenzel zakljuuje da su neki od prikaza na stecima preivjeli ostatci antikih predkranskih vjerovanja koja su preostala u Bosni i Hercegovini do srednjeg vijeka. Kruno Prijatelj zakljuuje da se teko oteti dojmu da li su neke od skulptura, kao na primjer lov na jelena iz Novigrada, lovac i ratnik iz Pridrage it.d., moda nekima od kompozicija i tema, koje se na stecima esto javljaju, bile samo logian preludij.594 Na primjeru prikaza konja na stecima koji se pojavljuje s jelenom takoer se radi o starobalkanskoj pretkranskoj batini.595 Meutim,
leku, svakako) sa starim ilirskim stanovnitvom, njegovom umjetnikom obdarenou. (Dimitrije Sergejevski, Iz problematike ilirske umjetnosti. U: Godinjak knj. III, CBI, knj. I. ND BiH, Sarajevo, 1965, str. 140.) K. Prijatelj, Skulpture s ljudskim likom iz starohrvatskog doba. SP, (Muzej hrvatskih starina JAZU), III. serija, sv. 3, Zagreb, 1954, 68. Od osobite su vanosti prikazi konja sa konjanikom ili bez konjanika na urnama iz okolice Bihaa, jer njihovo prisustvo na pogrebnim objektima kazuje da je konj i u Ilira igrao veliku ulogu u posmrtnoj simbolici Konj personicira smrt, on je po-

594

595

256

ako se pogleda jo dalje u prolost, utvrdie se da ovakvu pretstavu o bogu konjaniku i demonskom konju nisu doneli sa sobom slovenski narodi iz svoje prapostojbine, a ni da je to originalna religiozna tvorevina naih slovenskih predaka. U to nas uverava obilje arheolokog materijala znatno starijeg datuma od tragova slovenske kulture. To su rimski nadgrobni spomenici, na kojima vrlo esto nalazimo pretstave konjanika u pokretu ili mirnom stavu, ili konja usamljenog i u kompoziciji s ljudskim gurama... O ovome nas uveravaju podaci iz dela antikih pisaca Od naroitog znaaja za poznavanje ilirske religije je natpis iz Lambeze u kome se pominje Medaur, bog i zatitnik ilirskog grada Risna. Iz te dedikacije se vidi da je bog pretstavljen na konju s kopljem u ruci. U isto vreme treba se setiti i reljefa trakog konjanika koji su naeni u naim oblastima... Meutim, pogreno bi bilo smatrati da su Iliri i Traani bili tvorci ovakvih religioznih motiva, jer je pretstava boanstva na konju ili boga koji stoji u najuoj vezi s njime dobro poznata iz religija mnogih starijih naroda no to su Iliri i Traani Ova oigledna podudarnost motiva s glavnim osobinama konja kakvog nalazimo u naem narodu doputa da se pretpostavi da naa savremena verovanja i helenska mitologija pripadaju jednom zajednikom supstratu odakle je jo u VIII. i VII. veku s. e. helenski mit stvorio svoje religiozne pretstave koje su se prenosile i irile do naih oblasti... Sada postaje jasno da sve varijante ovog motiva pripadaju ustvari jednom istom supstratu, koji se formira ve u doba evropske praistorije na Balkanu i srednje heladske i mikenske kulture u helenskim oblastima.596 I esti motivi kola s jelenom na stecima takoer potvruju njihov pretkranski simbolini smisao. Na kamenoj urni iz Ribia (V. VI. stoljee prije Kr.) urezan je crte koji prikazuje povorku od pet ena koje se dre za ruke. To je, prema A. Stipeviu, najstariji prikaz plesa, i to pogrebnog, na ilirskom tlu. A. Stipevi navodi da slinih pogrebnih plesova ima i na ilirskim spomenicima iz rimskog doba, a da ima
vezan sa demonima podzemlja. Stoga se i njegov lik tako esto vidi na grkim i rimskim nadgrobnim spomenicima. Po vrlo rairenom vjerovanju sama smrt jai na konju, jednako kao i pokojnik na putu u zagrobni ivot. Osim toga, konj personicira duu pokojnika - on je, drugim rijeima - sam pokojnik. (A. Stipevi, Kultni simboli, nav. dj., str. 61-63.) Danica Nikoli, Konj u verovanjima naeg naroda. iva Antika. FFS, god. IX, Skoplje, 1959, str. 277-283. 257

596

mnogo prikaza plesaa i na prapovijesnim ilirskim spomenicima.597 Ve oblik kola na stecima ide u prilog miljenju da je posrijedi posmrtno (naopako) kolo.598 Kolo naopako se u narodnim pesmama uvek pominje povodom smrti nekog lica. U Bosni je zabeleeno da se pogreb propraao igranjem alostivog kola koje se igralo u pravcu suprotnom od onoga u kome se igralo u veselim prilikama. Ovo je savremeni odjek tradicije najstarijih vremena ija verovanja su dobila svoje daleke odjeke u naim narodnim pesmama.599 Olivera Mladenovi je zakljuila da se htonski karakter kola na stecima ne moe poricati, ak ni onda kad je kolo prikazano u ivom pokretu, i da kolo valja promatrati zajedno sa scenama turnira, lova, vitekih igara, jer je ba ta iroka povezanost svih vrsta igara obredna potpunost koja se vidi u pogrebnim ceremonijama mnogih naroda.600 U istonoj Bosni i Hercegovini poznato je Ljeljenovo kolo, a kako je u tim krajevima ljeljen narodni naziv za jelena, to je Ljeljenovo kolo zapravo jelenovo kolo.601 S. Zeevi napominje da se dananje Ljeljenovo kolo moe smatrati survivalom igara htonskog rituala naih predaka. Oblik igre i pravac njenog kretanja takoe u sebi nose htonske
597

598

599

600

601

A. Stipevi, Iliri. kolska knjiga, Zagreb, 1974, str. 231. Prikazano kolo na urni iz Ribia kree se slijeva nadesno i prema tome pripada tipu tzv. naopakih kola, koja se inae pleu... nad grobovima, odnosno uope u vezi sa smru. (A. Stipevi, Kultni simboli, nav. dj., str. 83-85.) Manje vedro djeluju kola koja se kreu prema zapadu. To se bez dvojbe najbolje oituje u pogrebnoj povorci ena prikazanoj na urni iz Ribia kod Bihaa, s izrazitom orijentacijom put zalaska sunca. Te su japodske ene isto tako okrenule svoje kolo naopako kao to to ine dananje ene Bosne i Hercegovine i Crne Gore kad oplakuju svoje pokojnike. (Ana Maleti. Povijest plesa starih civilizacija. MH, Zagreb, 2002, str. 260-261.) Pravac kretanja kola nije uvijek mogue utvrditi, i to posebno zbog toga to ene imaju duge haljine, pa se ne vide njihove noge, a u mukarca jedna noga ima pravac udesno, a druga ulijevo. (. Belagi, Popovo. Nav. dj., str. 77.) Usp. Luko Zore, Bosanski grobovi. U: Program C. K. velikog dravnog gimnazija u Dubrovniku za kolsku godinu 1880-81. U Dubrovniku Tiskom Dragutina Pretnera 1881. Str. 3-20. Slobodan Zeevi, Igre naeg posmrtnog rituala. Rad XI. kongresa Saveza folklorista Jugoslavije u Novom Vinodolskom 1964, Zagreb, 1966, str. 380. Usp. Jelena Dopua, Narodne igre u vezi sa smrti. (Primjeri iz Bosne i Hercegovine). Rad XI. Kongresa saveza folklorista Jugoslavije u Novom Vinodolskom 1964, Zagreb, 1966, str. 360-374. O. Mladenovi, Kolo u Junih Slovena. SANU, Posebna izdanja, knj. 14, Beograd, 1973, str. 44. Slobodan Zeevi, Ljeljenovo kolo. Narodno stvaralatvo, sv. 9-10 za 1964, Beograd, 1964, str. 702.

258

karakteristike. Na kraju kola suprotnom od kolovoe, dvoje igraa naprave kapije od uzdignutih ruku a kolovoa kroz ovu kapiju provlai celo kolo, sve dok se kolo ne zaplete. Posle toga, igranjem u suprotnom pravcu, kolo se rasplie... Prema rezultatima prouavanja istorije igre, ovaj motiv ima znaenje obnavljanja ivota... Stoga ovaj motiv u Ljeljenovom kolu jasno ukazuje da je njegovo poreklo u mrtvakom ritualu... Na jednoj predstavi igre na steku, lepo se vide igrai koji se provlae kroz kapiju od uzdignutih ruku, dok ene stoje sa strane upajui kose, tuei i pjevajui igraima.602 M. Wenzel posebno spominje da postoji jedno kolo, u kome tri plesaice nose izmeu sebe bukete cvijee, a kolovoa nosi ma. Izvode ga Vlasi u Dubokom, istono od Beograda prema rumunjskoj granici. Kolo je sastavljeno od tri djevojke i tri mladia. Ono se izvodi svake godine na Duhove za due pokojnika, a treba da poslui za dobrobit i utjehu mrtvima. Postoji podatak o tome da kolo slui kao voa dui na njenom putu na onaj svijet. Ve smo spomenuli da ovu istu funkciju voenja due moe imati usamljeni jelen.603 *** Simbolino znaenje gotovo svih prikaza jelena na stecima pretkransko je i pripada starobalkanskom autohtonom stanovnitvu. Na temelju uvjerenja da su mitologije istonih i zapadnih Slavena gotovo identine jo neki pojedinci nameu gotovo kao dogmu nikad dokazanu pretpostavku da postoji i zajednika slavenska mitologija, koja dominira i na Balkanu. Iz toga je izvuen prirodan zakljuak kako je i mitologija Junih Slovena jednaka mitologiji Istonih, odnosno Zapadnih Slovena, to se ini pogrenim. Naime, u mitskom i religijskom promiljanju Junih Slovena, mislim da su veoma prisutni i prepoznatljivi natrunci mitskog promiljanja starosedelaca Balkana: Traana, Ilira, Kelta, Grka, Rimljana.604 Besmisleno je poslije antropolokih i antropogenetikih utvrenja vjerovati da su malobrojniji doseljenici mogli brojano mnogo nadmonijim starosjediteljima nametnuti svoja vjerovanja. Aleksandar Gura u monograji o simbolici ivotinja u slavenskoj narodnoj tradiciji tono navodi da predstave lisice, losa, jelena i divo602 603 604

S. Zeevi, Ljeljenovo kolo, nav. dj., str. 703, 705, 707-710. M. Wenzel, Ukrasni motivi..., nav. dj., str. 348. Nenad Ljubinkovi, Mitoloki renik Stanojevieve Enciklopedije. U: Petar BulatVeselin ajkanovi, Mitoloki renik. SKZ, Beograd, 2007, str. 12. 259

koze relativno su slabo odraene u slavenskim mitolokim predstavama, mada ine popularne folklorne likove (delimino takoe i obredne), te ih zato posebno ne razmatramo.605 Prikazi jelena na Balkanu koji se datiraju u prapovijest i u antiko doba posve su identini onima na srednjovjekovnim stecima. Ta injenica nedvojbeno dokazuje da je njihovo kultno znaenje na Balkanu stoljeima neprekinuto nastavljeno, odnosno da nije doneseno od doseljenih Sklavina.606 U potomaka starobalkanskih starosjeditelja preivjelo je premnogo ostataka nekadanje nesklavinske tradicijske kulture.607
605

606

607

A. Gura, Simbolika ivotinja u slovenskoj narodnoj tradiciji. Nakladnici: Brimo Logos Aleksandrija, Beograd, 2005, str. 89. Neki autori o problematici jelena u Hrvata piu na gotovo beletristiki nain. Tako Marija Novak tvrdi kako smo sigurni da je ljeljenovo kolo (pletikolo) obredno kolo, kultno kolo za plodnost, miljenja smo da je na spomenutim stecima prikazano boansko kolo za koje se moe rei da pripada pretkranstvu, ali i da je kolo na stecima odraz nove vjere Hrvata-kranstva, i to uzevi u obzir upravo jelena (koji je zauzimao znaajno mjesto u kulturi Hrvata prije pokrtavanja, a i kranstvo mu pridaje veliko znaenje) i kri, pa je to ujedno i nebesko kolo, kako ga primjereno i prikladno naziva kobalj. (M. Novak, Tragovi hrvatske mitologije. IEF, Zagreb, 2007, str. 221.) Kolo na stecima nema veze s kranstvom, a o ulozi jelena u kulturi Hrvata prije pokrtenja ne znamo apsolutno nita. Jelenji paroci u starohrvatskom groblju na drijacu su, po J. Beloeviu, avarsko kulturno dobro. M. Novak o jelenu pie i ovako: Rekli smo da je boginja Ljelja Perunova ki pa je tako mogue da je i Ljeljo Perunov sin. Dakle, Ljelja i Ljeljo su braa. Jesu li oni istodobno i roeni, teko je razabrati iz vjerovanja De vudri strela, tam rastu ljeljuje! S obzirom na ljeljuju koja moe biti i ljiljan, nije teko zakljuiti da je i Ljeljo dobio ime po biljci ljeljuji/ljiljanu, zvanoj i perunika. Prema tome, kako je boginja Ljelja/Perunika, tako moe biti i Ljeljo/Perunko iako za to nismo nali potvrde. ak bi se moglo pomisliti da su blizanci jer u navedenom vjerovanju drugi dio reenice oznaava mnoinu rastu ljeljuje. Imena Perunika i Perunko mogui su hipokoristici jer se radio o Perunovoj djeci... Doli smo do spoznaje da su poganska imena Perunove djece Ljeljo i Ljelja u kranskom razdoblju zamijenjena imenima Jura i Mara. Kod nekih slavenskih naroda, prema Katiiu i Belaju, Jura je naslijedio Jarila, meutim, u hrvatskoj tradiciji Jarilo se ne spominje. (M. Novak, Tragovi, nav. dj., str. 311.) Na ovakove hrvatske primjere moe se primijeniti miljenje B. Hrabaka: Prijateljski bih Vam savetovao da ne pridajete veliku panju radovima etnologa, pogotovo beogradskih, jer oni nisu osposobljeni za istraivanje, nego su tipini kompilatori. (B. Hrabak u pismu autoru iz Beograda od 7. prosinca 2008.) Usp. Dragoslav Antonijevi, Balkanski pastoralni supstrat u narodnoj kulturi Bosne i Hercegovine. Zbornik referata meunarodnog simpozijuma Bosna i Hercegovina u tokovima istorijskih i kulturnih kretanja u jugoistonoj Europi. Sarajevo 6-7. oktobar 1988. Izdao: Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, str. 71-83.

260

3. SMISAO SIMBOLIKE JELENA NA STECIMA Za ljude tradicionalnih kultura svijet je prostorno-vremensko jedinstvo.608 Primitivnom mentalitetu su smrt i uskrsnue nedjeljiva cjelina609 i zato se smrt ne shvaa kao zlo, odnosno kao unitenje svega. Vjerovanje u zagrobni ivot nerazdvojni je deo uenja o dvojnoj prirodi ljudskog bia, ije se jedinstvo smru razdvaja na smrtno telo i dugovenu ili besmrtnu sen, odnosno duu koja, kao duhovno naelo, nastavlja bestelesni, zagrobni ivot na zemlji, u podzemlju, na nebu ili na nekom nebeskom telu.610 Prema operairenom shvaanju, u svakom ovjeku

Steak Herka Kustraia. Muzej HAS-a u Splitu. Crtei Branka Penera (Arheoloki muzej u Splitu). Preuzeto iz: M. Lozo, Dva steka iz Ciste. Imotska krajina. Broj od 1. IV. 1985, str. 8.
608 609 610

Jean Servier, Luomo e linvisibile. Rusconi, Milano, 1973, str. 325,465. D. Srejovi, Jelen u naim narodnim obiajima. Nav. dj., str. 235. Dragoljub Dragojlovi, Paganizam i hrianstvo u Srba. Nakladnici: Slubeni glasnik - Politika, Beograd, 2008, str. 351, 402. Narod nije imao odreenu predstavu o dui Pridavani su joj telesno oblije, veliina i osobine njegovog vlasnika, ona je bila njegov duplikat... Paralelno s verovanjima o prelazu due na onaj svet, ivelo je i verovanje da dua veito boravi u blizini mesta gdje je pokopano telo ili oko stvari koje su pripadale pokojniku 1i samostalno nastavljala put u svet dua... Starije verovanje da na drugi svet odlazi i pokojnikovo telo vidi se iz priloga materijalnih dobara koji su se pri sahrani stavljali u koveg ili u grob: tap, duvan, toaletni pribor (brija, sapun) i slino. (Slobodan Zeevi, Kult mrtvih kod Srba. Vuk Karadi, Beograd-Etnografski muzej, Beograd. Beograd, 1982, str. 10-104.) 261

postoji jedno nematerijalno, nevidljivo bie koje je njegova bit i ini ga ivim i aktivnim, i to se bie svuda nazivalo duom.611 Dua naputa tijelo kada ovjek umre i odlazi na onaj svijet, drugi svijet, donji svijet, donju zemlju.612 Valerius Maximus (prva polovina I. stoljea poslije Kr.) ironizira Gale zato jer pozajmljuju novac tako da im bude vraen na drugom svijetu vjerujui da je dua besmrtna.613 Jelen se na stecima ne moe shvaati u kranskom smislu614 ili, kako to misli Georg Wild, kao simbol obnove osobe kroz krtenje.615 Prikazi jelena na stecima vezani su s pretkranskim shvaanjem smrti. Veina predstava lova na jelena na stecima okrenuta je prema zapadu. Ako je scena na sjevernoj strani spomenika, jelen odvodi lovca desno. Ako je scena na junoj strani, jelen ga odvodi lijevo. Najmarkantniji primjer ovog manira vidimo na jednom steku iz Bekavaca u Lovreu kod Imotskog, gdje je ista scena prikazana na obje strane spomenika, jednom okrenuta nadesno, drugi put nalijevo. U oba sluaja jelen odvodi lovca na zapad.616 Poznato je da je zapadna strana, na koju ide jelen na steci611

612 613

614

615

616

Duan Bandi, Narodna religija Srba u 100 pojmova. Nolit. Beograd, 1991, str. 246-250. Petar Bulat - Veselin ajkanovi, Mitoloki renik. Nav.dj., , str. 35, 52, 112. Alexander MacBain, Keltska mitologija i religija. Zajednica knjievnih klubova Srbije, Beograd, 1989, str. 80. Usamljeni jelen je simbol pravedne due, a ak i samog Isusa Onda i pretstava lov na jelena, koju smo ubrojali u profane slike, moe isto biti protumaena kao verski simbol. Motiv napadnutog jelena - 'cervo assalito' poznat je na starohrianskim spomenicima od VI. do IX. veka. Slika lova moe da simbolie oveju duu (jelena) napadnutu od duha zla (konjanika) i gonjenu od grehova (lovakih pasa). (Aleksandar Solovjev, Simbolika srednjevekovnih grobnih spomenika u Bosni i Hercegovini. GID BiH, VM, godina VIII, Sarajevo, 1956, str. 55-57.) A. Solovjev je, kao profesor u enevi, na isti nain uvjeravao inozemnu znanstvenu javnost: Die Hirschjagd, die auch ziemlich selten vorkommt, drfte gleichfalls einen tieferen symbolischen Sinn haben. Der Hirsch kommt auch allein vor und ist bekanntlich ein frhchristliches Symbol der von ihren Snden verfolgten Menschenseele. (Alexander V. Soloviev, Bogomilentum und Bogomilengrber in den sdslawischen Lndern. U: Vlker und Kulturen Sdosteuropas. Izdanje: Sdosteuropa Schriften der Sdosteuropa Gesellschaft, Mnchen, 1959, str. 188.) Pretpostavke A. Solovjeva opirnije je izloila i kritiki komentirala Zrinka timac. (Z. timac, Die bosnische Kirche. Versuch eines religionswissenschaftlichen Zugangs. Peter Lang. Frankfurt am Main, 2004, str. 96-117, 122-123.) G. Wild, Bogumilen und Katharer in ihrer Symbolik. I. Franz Steiner, Wiesbaden, 1970, str. 30-35. M. Wenzel, Ukrasni motivi na stecima. Nav. dj., str. 397-398.

262

ma, strana smrti.617 Posebno je vano da nema gotovo ni jednog primjera da je jelen prikazan ubijen ili da je posrnuo smrtno ranjen, ve je uvijek prikazan s visoko uzdignutom glavom.618 Lovci na stecima upravljaju svoja koplja prema jelenu, ali tako da ga gotovo i ne ranjavaju. Nebrojene scene lova na jelena ukraavaju steke. Uvijek je jelen progonjen; nikad nije taknut strijelom ili kopljem koje mu prijeti. (Osim na jednom steku u vrtu Muzeja u Sarajevu: na steku iji se stil dosta razlikuje od stila ostalih steaka koje obino nalazimo.) Ovo daje povoda miljenju da ove scene imaju skriveno znaenje i da simbolika lova na jelene ima neko posebno znaenje. Na kapitelima romanskih crkava mnogobrojne su predstave jelena: esto je on prikazan ranjen strijelom koju je odapeo kentaur. To izgleda normalno kad se radi o pravom lovu. Jedna druga umjetnost mnogo je predstavljala jelena koga love i koga vidimo kako ga gone, pritijenjenog i ranjenog: paranska i sasanidska umjetnost... U galo-rimskoj umjetnosti, kao i u sasanidskoj umjetnosti, jelen je jedna od mnogih ivotinja koje se love. Naprotiv, na stecima, jelen je gotovo uvijek jedina ivotinja koja ima tu ulogu.619 Jelen, u prikazima lova na jelena na stecima nikad nije smrtno ranjen ni ubijen. On je vezan sa smru, ali ta se smrt u metazikom smislu ne shvaa kao prestanak sve ljudske egzistencije. Konjanik koji na konju s kopljem lovi jelena prikaz je smrti, a sam jelen simbolizira ili odvodi neumrlu duu pokojnika. Pretkranska simbolika mogla se sauvati do kasnoga srednjeg vijeka. Poznati su neki od majstora koji su ukrasivali steke. Oni su bili klesari, ali i dijaci koji su mogli biti upueni u znaenje starodrevne simbolike jer nema iznimaka u njihovim prikazima strane smrti ni u lovu na jelena koji nikad ne biva smrtno ranjen. Vana je injenica i da dio Vlaha koji je doseljivao iz jugoistonog Balkana u Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu nije bio kristijaniziran.620 Papa Grgur IX. u pismu kralju Beli IV. od 14. XI.
617

618 619

620

Istok uvek oznaava ivot, zapad smrt Istona ili desna strana znae jo i zdravlje, plodnost, raanje muke dece, jagnjenje ovaca, blagostanje, slobodu, mir, sreu. Zapadna, leva strana znai bolest, jalovost, raanje enske dece, raanje ovnova, nematinu, ropstvo, rat, nesreu. (D. Antonijevi, Obredi i obiaji balkanskih stoara. Nav. dj., str. 104.) . Belagi, Steci - kultura i umjetnost. Nav. dj., str. 330. Jean Challet, Bogumili i simbolika steaka. Nae starine. Godinjak Zavoda za zatitu spomenika kulture S. R. Bosne i Hercegovine, X, Sarajevo, 1965, str. 25-30. Vaan je Lopaiev podatak da Vlahe, koji su se pojavili na poetku XVI. st. oko dinarskih planina i kod izvora Une oko Unca, Srba i Glamoa, hvale 1530. godine ban Ivan Karlovi, Mikula Jurii i graani bihaki molei generala Katzianera da ih 263

1234. godine navodi da Vlasi, iako se imenom smatraju kranima imaju obiaje i obrede koje su kranskom imenu neprijateljski.621 Papa Grgur XI. 1372. godine pie franjevcima u Bosni da obraaju Vlahe koji stanuju pod atorima i po panjacima (Wlachorum quorum nonnulli in pascuis et tentoriis habitant).622 U jednoj dokumentaciji o imenima hercegovakih Vlaha sredinom i u drugoj polovini XV. stoljea navodi se 156 imena i analiza pokazuje da su nesrpskohrvatska, romanska imena pravi izuzetak (Bil, Bol, Baleta, Bul), a posebno je znaajno da od toga imamo samo 14 kranskih imena.623 Veina doseljenih Vlaha, posebno u Hercegovini, bila je pravoslavne, grke vjere po kojoj su oni nazivani i Grci.624 Iz Sumarnog popisa Sandaka Bosna iz 1468/69. godine moe se zakljuiti da je vjerska struktura do tada bila oito krstjanska i kranska, katolika. Zapravo u ovo vrijeme pravoslavlja u Bosni nije bilo. Tek negdje po istonim granicama Bosne, gotovo samo kao enklave, ali i ti pravoslavci su preteno Vlasi.625
primi u kranstvo. Ti isti Vlasi naseljeni su poslije u umberku. (Usp. R. Lopai, Biha i Bihaka krajina. II. izdanje, MH, Zagreb, 1943, str. 17.) Z. Mirdita, Vlasi starobalkanski narod (od povijesne pojave do danas). Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2009, str. 78-80. M. Vego, Naselja bosanske srednjevjekovne drave. Svjetlost, Sarajevo, 1957, str. 128. B. Hrabak, Iz starije prolosti Bosne i Hercegovine. Knj. I. Vlastita naklada, Beograd, 2003, str. 192. Karta (zemljopisnog rasprostiranja ovog termina, op. I. M.) ujedno pokazuje da su predanja o grkom stanovnitvu najbrojnija u onim dinarskim predjelima u kojima je, i prema istorijskim izvorima, bilo najgue naseljeno vlako stanovnitvo: u Crnoj Gori, u Hercegovini, u slivu Ibra, u Starom Vlahu, sve do Drine i Romanije, a zatim i u drugim dinarskim krajevima, gdje su takoer utvreni znatni tragovi vlakog elementa i vlakih migracija, sve do Istre i ostrva Krka. (. Kulii, Neki etniki problemi u predanjima o starom stanovnitvu dinarske oblasti. ANUBiH, Godinjak, knj. V, CBI, knj. 3, Sarajevo, 1967, str. 234-235. Usp. i Vlajko Palavestra, Narodna predanja o starom stanovnitvu u dinarskim krajevima. GZM, Etnologija, n. s., tom XX/ XXI, za 1965/66, Sarajevo, 1966, str. 5-54.) Naziv grka groblja za nekropole steaka bio je udomaen i u XIX. stoljeu. Das Popovo polje ist an Alterthmern ungemein reich. Bei jedem Dorfe ohne Ausnahme ndet man alterthmliche Grber, die im Volksmunde griechische Grber (grko groblje) genannt (Heinrich Renner, Durch Bosnien und die Hercegovina kreuz und quer. II. izdanje, Verlag Dietrich Reimer, Berlin, 1897, str. 368.) Isti naziv (grko greblje) spominje i Eduard Khlig (E. Khlig, ber die Bogumilengrber in Bosnien und der Herzegovina. Hofbuchdruckerei Carl Fromme in Wien. Poseban otisak, 1895, str. 19.) Alii, S. Ahmed. (Deifrirao i sa osmansko-turskog jezika preveo, nauno obradio i za tampu priredio), Sumarni popis sandaka Bosna iz 1468/69. godine.

621

622 623

624

625

264

Steak Vladne Kustrai. Cista Velika. Snimio Marijan Lozo.

Kristijaniziranje Vlaha bilo je povrno.626 Ovo je razlog da u pojedinim dijelovima nekadanje Bosne i Hercegovine ima manje steaka vezanih uz katolike crkve. U krakom podruju zemlje Pavlovia steci su smjeteni na dalekim visoravnima kao i u njihovim poljima i umi. Neizbeno i skoro redovno vezani su za praistorijske kamene tumule, ponekad uz gradine ili glavice, ali i uz antike ruevine ili ostatke nekadanjih sednjovekovnih crkava,Ali najee, nebrojeno puta lee uz pravoslavna groblja i crkvice i sasvim izuzetno uz katolika groblja sa odgovarajuim crkvicama, to naroito vai za groblja u Konavlima (Plat, Cavtat, Brotnjice). 627 B. Hrabak dobro primjeuje da ne treba mnogo insistirati na religioznoj pripadnosti stoara. Na celom Balkanskom poluotoku stoari
626

627

Islamski kulturni centar Mostar, Mostar, 2008, str. XXIV. (Alii potcrtao u citatu.) I u naroda na Zapadu, dugo poslije kristijaniziranja, preivljavale su mnoge poganske tradicije. Usp. Pasquale Testini, Archeologia cristiana. Edipuglia, Bari, 1980, str. 140-149. Nada Mileti, Neke karakteristike steaka zemlje Pavlovia. U: Zemlje Pavlovia: srednji vijek i period turske vladavine. Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske i Univerzitet Srpsko Sarajevo. Nauni skupovi knjiga V. Odjeljenje drutvenih nauka knjiga 7. Banja Luka-Srpsko Sarajevo, 2003, str. 467- 468. 265

(Vlasi) obrazovali su se u zajednice u IX stoleu. Tada hrianska crkva jo nije bila podeljena. No, ni mnogo kasnije, u drugoj polovini XV st. u Hercegovini nema svetenika u katunima (stanitima transhumanskih, ne nomadskih, stoara), i tek kad su se obrazovala plemena ili skupine istoimenih katuna, svetenik je bio lan vrhuke plemenske organizacije i obino je pripadao mlaim lanovima vladajue porodice. Ako bi pravoslavni Vlasi doli kao naseljenici u katoliki kraj, preko noi su postajali katolici, jer nisu manje grupe imale svoje svetenike za obrede. Naelno govorei, pravoslavlje je primitivnom svetu bilo blie od feudalnoga katolianstva, i to naroito zato to je ortodoksija, da bi postala narodna konfesija, upila mnoge ranije obiaje naroda, tako da se svet u toj veri lake oseao, nego u strogoj dogmatici katolianstva. to se tie poganstva, njegovo vreme, bar za istono Zahumlje, je prolo i pre 1300. godine. Stoari su zadrali dosta poganskih obiaja, ali su oni ugraeni u pravoslavlje.628 Slobodan Zeevi zakljuuje da je kult mrtvih i samrtni ritual kod vlake etnike grupe u istonoj Srbiji ouvao arhaine elemente, da je veoma razvijen tako da moe biti jedan od putokaza za upoznavanje ranijih vjerovanja drugih etnikih grupa i da analiza pokazuje kako je ta tradicija do naih dana sauvala mnotvo nazora koji potjeu iz pretkranske epohe.629 Znakovit je i prikaz mjeseca na stecima. Bitno je shvatiti da je mjesec simbol ivota i smrti. U naemu, ali u mnogim drugim narodima,
628 629

B. Hrabak u pismu piscu iz Beograda od 19. sijenja 2009. S. Zeevi, Kult mrtvih kod Srba, nav. dj., str. 101-104. Shema smrti i uskrsnua u stoarskim dramskim misterijama istie oveka koji pobeuje smrt i pretvara je u obred prelaska. Drugim reima, uvek se umire, smrt je kao neka vrhovna inicijacija, kao poetak nove duhovne egzistencije. Trajanje, smrt i obnavljanje (ponovno raanje) uzimaju se kao tri trenutka jedne iste misterije, a celokupan duhovni napor arhainog oveka sastoji se u tome da pokae kako izmeu ovih trenutaka ne sme postojati prekid... Tako veruju da im preci mogu sauvati stoku od bolesti, a takoe i podariti im velike prinose i izobilje u stoci. I pored zike smrti, pokojnik ktivno zadrava svu vlast i ulogu zatitnika, pogotovo ako je bio domain i glava porodice... Antiki sloj u pogrebnim obiajima stoara je iv... Meutim, biblijska predstava o dui nije oigledno svojina stoara. Re je o predstavama koje nose sasvim druge osobine, o dui kao materijalizovanoj kategoriji koja se razliito manifestuje: u disanju, krvi, senci i ivotu. Koreni ovih predstava, kao to je poznato, javljaju se u veoma ranim stadijumima razvoja religijske misli, daleko pre hrianske ideologije. (D. Antonijevi, Obredi i obiaji balkanskih stoara. Nav. dj., str. 68-69, 138-140.)

266

mjesec je simbol umiranja kada se ne vidi na nebu za mijene (u Hrvata mine), ali isto tako i ponovnog nastajanja za mlaaka. Mjesec u narodnom vjerovanju dok raste u prvoj etvrti emanira snagu i plodnost na ljude i prirodu, to kulminira za punog mjeseca, a onda opada za posljednje etvrti. To je razlog da se simboli mjeseca javljaju posvuda, ukljuujui i groblja, gdje je na nadgrobnim ploama prikazan kao simbol smrti, ali i kao simbol ponovnog roenja.630 U istom smislu se uz mjesec na stecima pojavljuje i Venera, koja je veernja, ali i jutarnja zvijezda (danica).631 Da Vlasi i drugi koji su podizali i ukrasivali steke nisu bili u potpunosti kristijanizirani, potvruje i njihov obiaj polaganja priloga uz pokojnike. U doba steaka nastavljen je stari obiaj ostavljanja priloga uz mrtvace, pa je tako u rakama naen znatan broj raznovrsnih predmeta od metala, tekstila, keramike i koe, a bilo je i novia. Relativno dosta je naeno naunica od srebra, pozlaenog srebra i od istog zlata.632 Toni Buri je analizirao pojavu grobnih priloga u grobovima pojedinih grobalja u razvijenom i kasnom srednjem vijeku na prostorima sjeverozapadnoga i sredinjeg Balkana i zakljuio: Samu pojavu boca i aa u grobovima na grobljima koja nisu pripadala Vlasima, mogue je povezati s njihovim utjecajima na pojedine oblasti u vrijeme njihove ekspanzije na zapad (Putalj u splitskom distriktu) ili zbog blizine izvornih vlakih podruja (donje Podunavlje)... Budui da starohrvatski poganski horizont ranoga srednjeg vijeka, kao ni druge slavenske, nije mogue dovesti u izravnu vezu s Vlasima i njihovim pogrebnim obiajima, pre630

631

632

Detaljnije usp. Nenad Cambi Heinrich i Ingrid Kusch- Ivan Mui, Mjesec u Hrvata i Zmajeva peina. II. izdanje. Naklada Bokovi, Split, 2004, str. 179. Usp. i: Milo Marjanovi, Simbolika solarnog i lunarnog kulta u vlakim verovanjima i obiajima. Etno-kulturoloki zbornik, knjiga III, Svrljig, 1977, str. 109-115. (O znaenju mjeseca na stecima objavljuju se u novijoj literaturi i iste fantazije, koje ne zasluuju spomen.) Vitezovi u svojoj Stemmatograji tumai osmokraku zlatnu zvijezdu, koja se uz mjesec nalazi na grbu Humske zemlje, kao znak Venere. Desnica gola mi dri, u grbu svom, krivou sablju, Mjesec je vjernosti svjedok i ove Venere lu. Venera druica Martu , mjesecu mijenom je slina, Stog nam i junaki narod prati promjenljiva kob. (Emilij Laszowski, Stari grbovi Nezavisne Drave Hrvatske. Vjesnik Hrvatskoga arheolokoga drutva. Nova serija, svezak XXII-XXIII, 1941-1942, str. 219.) . Belagi, Leksikon steaka. Nav. dj., str. 168. 267

ostaje jedino povezati te vlake rituale s kasnoantikim obredom, posebice stoga jer su Vlasi izvorno romanofoni ivalj koji se u svojoj ranijoj etnogenezi direktno naslanja na romanizirane populacije kasne antike u rimskim provincijama na Balkanu.633 Maja Petrinec posebno navodi nalaze objavljene u literaturi da su u vie sluajeva registrirane pogrebne gozbe (ptije kosti, gare) kao dio tipinoga poganskog pogrebnog ritusa upravo na grobljima pod stecima (Grborezi-Mramorje, Trilj-Borinovci), ali i nekim drugim kasnosrednjovjekovnim grobljima (opot kod Benkovca). Ove pojave, prema M. Petrinec, upuuju na mogui utjecaj novodoseljenih skupina Vlaha, koji se od XIII. stoljea nadalje sve ee spominju u povijesnim vrelima, ali je pravo polazite za rjeenje ove problematike upravo autoriino upozorenje da je, primjerice, obiaj polaganja posua za pie u grobove, i to vrlo esto upravo uz glavu pokojnika posebno poznat i u antici.634 Nema potvrde da je obiaj polaganja priloga u grobovima na teritoriju stare hrvatske drave nastao pod utjecajem doseljavanih Vlaha. Obiaj polaganja priloga u starohrvatskim grobovima, ako je u Hrvata nastao na Balkanu, mogao je od njih prvotno biti preuzet samo od starosjeditelja koji su tako obiavali u predantiko i antiko doba. Japodi, koji se pokapaju u kontinuitetu na istim mjestima od kasnog bronanog doba do dolaska Rimljana, a negdje i poslije rimske okupacije, pored pokojnika prilagali (su) darove u hrani i piu.635 U grobovima (arheoloki posebno vrijednog groblja) na drijacu u Ninu vrlo su brojni prilozi.636 Polaganje priloga uz pokojnika zadralo se u Bosni do kraja XIX. stoljea i ono se ne moe vezati samo uz Vlahe, niti samo uz njihov utjecaj. Adolf Strausz je u drugoj polovini XIX. stoljea, obilazei Bosnu, zakljuio da su se u narodu zadrali stoljeima mnogi poganski obiaji, a posebno uvjerenje da pokojnik nastavlja ivjeti tjelesno i poslije smrti

633

634

635 636

T. Buri, Boce, ae i vrevi kao grobni prilozi u kasnom srednjem vijeku na sjeverozapadnom i sredinjem Balkanu. HA, sv./vol. 14., Pula, 2006., str. 225-237.) Usp. Toni Buri, Sv. Juraj od Putalja. (Toni Buri, Slobodan ae, Ivo Fadi), MHAS, Split, 2001, str. 254-255. M. Petrinec, Nalazi u grobovima ispod steaka. U: Katalog izlobe Steci. Nav.dj., str. 263. Boris Oluji, Japodski svijet mrtvih. U: Znakovi i rijei. HSN, Zagreb, 2002, str. 64, 82. Janko Beloevi, Starohrvatsko groblje na drijacu u Ninu. AMZ, Zadar, 2007, str. 32.

268

i da mu zato nose hranu i pie na grob.637 Branko akovi navodi kao primjer knjigu Luke Ilia Oriovanina Narodni Slavonski obiaji (izdana u Zagrebu 1846.) u kojoj se spominje obiaj sahranjivanja duvankese, novca, jedaeg pribora, vekovite lampe i sl. uz umrloga.638 U Bosni je preostao obiaj (zabiljeen 1908. godine) da ivi, kada netko umre, nose
637

638

Manchmal kann man geradezu heidnische Gebruche beobachten, die sich in einer so dummen Art offenbaren und so wenig poetisch sind, dass man staunen muss, wie sich diese durch Jahrhunderte erhalten konnten. Sie glauben heili, dass der Verstorbene nach dem Tode weiterlebt, aber nicht blos bezglich seiner Seele, sondern sowie im ersten Leben mit dem ursprnglichen Krper. Daher kommt es, dass die Familie ihren Todten lange Zeit Speise und Trank aufs Grab stellt, wie wenn der Leichnam vom Neuen schmausen knnte. Die Zauberei der Frauen ist bei den Griechisch - Orientalen am weitesten ausgebildet. Sie beginnt bei der Geburt und zeigt sich bei der Heirat, dem Gebren, bei Krankheit und jedem Familienereignisse, beim Tode und selbst nach dem Tode... Am Tage nach dem Begrbnisse tragen die Weiber dem Todten Speise und Trank hinaus und schtten es aufs Grab, damit der Todte geniesse, denn sie sind heilig davon berzeugt, dass der Todte dasselbe Bedrfniss nach Speise habe, wie der Lebendige. An den Gedenktagen fr die Todten, deren es mehrere im Jahre gibt, besuschen die Verwandten ebenfalls mit verschiedenen Speisen ihre Todten, znden dort viele kleine Kerzen an, beten und singen. In zahlreichen Gegenden tragen sie mit Wasser und Wein gefllte Gefsse zum Grabe und stellen sie mit dem Wunsche Bog da prosti dem Todten zur Verfgung. Je mehr Getrnke und Speisen sie in den Friedhof tragen, umso mehr glauben sie, der dem Todten gebhrenden Liebe und Piett Genge gethan zu haben. All dies sind noch Ueberreste des Heidenthums, welche der christliche Glaube bei ihnen nicht ganz ausrotten konnte. Sie passen sogar die christlichen Heiligen mglichst den heidnischen Gepogenheiten an und sie versehen sie mit tausend Eigenschaften, welche die entsprechenden heidnischen Gtter besassen. (A. Strausz, Bosnien Land und Leute. Historisch-ethnographisch-geographische Schilderung. I. svezak, Wien, Carl Gerolds Sohn, 1882, str. 261-263.) Prilozi iz straha (da se umrlog isplati, da se ne vrati i da se ne povampiri) u stanovitom smislu obuhvaaju dio vjerovanja, a time i razloge postojanja obiaja davanja priloga iako ne zaokruuju konanu tipologiju i sistematizaciju... S druge strane davanje priloga je motivirano vjerovanjem u drugi ivot (na onome svijetu, na nebu, katkad da ima u zagrobnom ivotu) koji kako vidimo nije uvijek tono odreen niti lociran... Gorski Kotar i republika granica Hrvatske i Slovenije gotovo su nepremostive prepreke u daljem irenju obiaja davanja priloga tako da je iza te granice znatno reduciran i transformiran... Prilozi kao to su hrana, novac, osobni predmeti i sl., a koje smatramo starijima, potvruju ovaj obiaj kao vrlo izraen u Makedoniji, jugoistonoj Srbiji, istonoj Srbiji, zatim u umadiji pa Crnoj Gori, istonoj Hercegovini, Dalmatinskoj Zagori, Lici, Kordunu, Baniji, umberku, Pokuplju, te u Posavini, dijelovima Podravine i Slavonije. U Bosni su uoljive vee, relativno izolirane zone izuzimajui kontinuitet na potezu jugozapadna-sjeverozapad269

na groblje jelo i pie, dok je u Hercegovini taj obiaj ranije nestao.639 Katoliki seljaki puk u Bosni je jo u XX. stoljeu vjerovao u ukazivanje pokojnika, prema kojima je uz strah povezano veliko potovanje.640 U Dalmaciji je jo u XIX. stoljeu postojao obiaj da ene kod ukopa pridaju mercu mnoga poruenja kako n. p. da pozdravi rodjake svoje te i te, i priatelje na drugi svit.641 Kult predaka izraen je posebno u patrijarhalnom drutvu i oznaavao je vjeru ivih u nastavljanje povezanosti s duhovima svojih pokojnika. Grobni prilozi trebali su olakati putovanje umrlih u drugi svijet. Kranstvo je ovaj kult posvuda potiskivalo.642 I. Mui 643

639

640

641 642 643

na Bosna. (B. akovi, Prilozi u grob. Studia ethnologica, vol. 1, Zagreb, 1989, str. 136-158.) Nikola Buconji, ivot i obiaji Hrvata katolike vjere u Bosni Hercegovini. Tiskom i nakladom Daniela A. Kajona. Sarajevo, 1908, str. 117. Ljudevit A. Ivandi, Puko praznovjerje kod Hrvata katolika u Bosni. (Disertacija.) Hrvatski Nakladni Zavod Domovina. Madrid - Buenos Aires, 1963, str. 87. Ljubi, ime. Obiaji kod Morlakah u Dalmaciji. Zadar, 1846, str. 111. K. Kaser, Hirten Kmpfer Stammeshelden. Nav. dj., str. 272-273. I. Mui, Vlasi i starobalkanska prekranska simbolika jelena na stecima. Starohrvatska prosvjeta. III. serija svezak 36/2009, Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split, 2009, str. 315-349. Ova rasprava objavljena u Starohrvatskoj prosvjeti u ovom izdanju neznatno je dopunjena. (Autor se vie puta navraao na problematiku Vlaha. Usp. I. Mui, O Vlasima. U: Hrvatska politika i jugoslavenska ideja. Split, 1969, str. 265-270.; I. Mui, Neromanizirano i romanizirano stanovnitvo zvano Vlasi. U: Hrvati i autohtonost. VII. izdanje. Naklada Knjigotisak, Split, 2001, str. 349-360.)

270

BIBLIOGRAFIJA
CITIRANIH RADOVA

Alii, Ahmed S. (deifrirao i sa osmansko-turskog jezika preveo, nauno obradio i za tampu priredio). Sumarni popis sandaka Bosna iz 1468/69. godine. Mostar: Islamski kulturni centar Mostar, 2008. XXII+316 str. Antonijevi, Dragoslav. Balkanski pastoralni supstrat u narodnoj kulturi Bosne i Hercegovine. U: Bosna i Hercegovina u tokovima istorijskih i kulturnih kretanja u jugoistono Europi. Zbornik referata meunarodnog simpozijuma, Sarajevo 6-7. oktobar 1988. Sarajevo: Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, 1988, str. 71-83. Antonijevi, Dragoslav. Obredi i obiaji balkanskih stoara. Beograd: SANU, 1982. 194 str., 22 str. s tablama. (Posebna izdanja / Srpska akademija nauka i umetnosti, Balkanoloki institut ; knj. 16). Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine. Sarajevo: Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, 1988. T. 1: 242, 23 str. ; T 2: Arheoloka nalazita regija 1-13. 206, 14 str. ; T. 3: Arheoloka nalazita regija 14-25. 388 str. Babi, Anto. Drutvo srednjovjekovne bosanske drave. II. Vlasi. U: Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine. I. Drutvo i privreda srednjovjekovne bosanske drave. (ANU BiH Posebna izdanja, knj. LXXIX, Odeljenje drutvenih nauka, knj. 17). Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1987, str. 37-47. Badurina, Anelko (uredio). Leksikon ikonograje, liturgike i simbolike zapadnog kranstva. Zagreb: Liber : Kranska sadanjost : Institut za povijest umjetnosti, 1979. 621 str. Bandi, Duan. Narodna religija Srba u 100 pojmova. Beograd: Nolit, 1991. 366 str. Beissel, Steph[an]. Zur Geschichte der Thiersymbolik in der Kunst des Abendlandes. Zeitschrift fr christliche Kunst, 14 (1901), 9, str. 275-286; 15 (1902), 2, str. 51-62.
271

Beloevi, Janko. Starohrvatsko groblje na drijacu u Ninu. Zadar: Arheoloki muzej, 2007. 606 str. Benac, Alojz. Jedan istorijski pogled na izuavanje steaka. U: Bogomilstvoto na Balkanot vo svetlinata na najnovite istrauvanja : materijali od simpoziumot. Skopje: Makedonska akademija na naukite i umetnostite [etc.], 1982, str. 195-206. Benac, Alojz. O problematici srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Arheologija (Sarajevo), n. s., tom 44 (1989), str. 201-208. Benac, Alojz. Olovo. Beograd: Savezni institut za zatitu spomenika kulture, 1951. 77 str., XL tabli + plan VI. (Srednjovekovni nadgrobni spomenici Bosne i Hercegovine ; sv. 2). Benac, Alojz. Radimlja. Sarajevo: Zemaljski muzej, 1950. 47 str., XL tabli. Belagi, ek. Kalinovik. Sarajevo: Zavod za zatitu spomenika kulture, 1962. 108 str. Belagi, ek. Leksikon steaka. Sarajevo: Svjetlost, 2004. 304 str. Belagi, ek. Popovo. Sarajevo: Zavod za zatitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, 1966. 170 str. (Srednjovjekovni nadgrobni spomenici Bosne i Hercegovine ; sv. 8). Belagi, ek. Steci - kultura i umjetnost. Sarajevo: Veselin Maslea, 1982. 638 str. Belagi, ek. Steci Centralne Bosne. Sarajevo: Zavod za zatitu spomenika kulture, 1967. 115 str. Belagi, ek. Steci i njihova umjetnost. Sarajevo: Zavod za izdavanje udbenika, 1971. 158 str. Biedermann, Hans. Knaurs Lexikon der Symbole. Mnchen: Droemer Knaur, 1989. 591 str. Boguslawski, Eduard. Einfhrung in die Geschichte der Slaven. Jena: Verlagsbuchhandlung von Hermann Costenoble, 1904. 135 str. Boguslawski, Eduard. Methode und Hilfsmittel der Erforschung der vorhistorischen Zeit in der Vergangenheit der Slaven. Berlin: Verlag von Hermann Costenoble 1902. VI + 144 str.
272

Bokovi, ure. O poreklu kompozicije sa predstavom lova na jelene u Lipcima. Starine Crne Gore (Cetinje), 3/4 (1965), str. 13-21. Buconji, Nikola. ivot i obiaji Hrvata katolike vjere u Bosni Hercegovini. Sarajevo: Daniel A. Kajon, 1908. 125 str. Bulat, Petar; ajkanovi, Veselin. Mitoloki renik. Beograd: Srpska knjievna zadruga, 2007. 165 str. Buri, Toni. Boce, ae i vrevi kao grobni prilozi u kasnom srednjem vijeku na sjeverozapadnom i sredinjem Balkanu. Histria antiqua (Pula), 14 (2006), str. 225-237. Buri, Toni; ae, Slobodan; Fadi, Ivo. Sv. Juraj od Putalja. Split: Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, 2001. 323 str., [7] str. s tablama. Buzov, Marija. Prikaz jelena na ranokranskim mozaicima prema srednjovjekovnoj umjetnosti. Starohrvatska prosvjeta (Split), ser. III, 21 (1991), str. 55-86. Buzov, Snjeana. Vlako pitanje i osmanlijski izvori. Povijesni prilozi Hrvatski institut za povijest (Zagreb), 11(1992), str. 39-60. Cambi, Nenad Heinrich i Ingrid Kusch Ivan Mui. Mjesec u Hrvata i Zmajeva peina. II. izdanje. Naklada Bokovi, Split, 2004. 179 str. Cazacu, Matei. Les Valaques dans les Balkans occidenteau (Serbie, Croatie, Albanie, etc). U: Les Aroumains. Institut National des langues et civilisations orientales, Centre dtude des civilisations de lEurope centrale et du Sud-Est, Paris, 1989, str. 79-93. Cermanovi-Kuzmanovi, Aleksandrina; Srejovi, Dragoslav. Leksikon religija i mitova drevne Evrope. 2. dopunjeno izd. Beograd: Savremena administracija, 1996. XLII, 610 str. Challet, Jean. Bogumili i simbolika steaka. Nae starine : godinjak Zavoda za zatitu spomenika kulture S. R. Bosne i Hercegovine (Sarajevo), 10 (1965), str. 19-38. Chavrak, Zdenko. Lovne scene kamenih spomenika srednjeg vijeka Jugoslavije. Zagreb: Lovaka knjiga, 1954. 37 str. Comsa, Maria. Romanen-Walachen-Rumnen. U: Welt der Slawen / hrsg. von Joachim Herrmann. Mnchen: Verlag C. H. Beck, 1986, str. 128-142.
273

Czarnecki, Tomasz. Gotisches im Wortschatz des Polnischen. Studia Germanica Gedanensia (Gdask), 11 (2003), str. 5-25. orovi, Vladimir. Prilog prouavanju naina sahranjivanja i podizanja nadgrobnih spomenika u naim krajevima u srednjem vijeku. Nae starine : godinjak Zemaljskog zavoda za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine (Sarajevo), 3(1956), str. 127-147. uri, Vejsil. Lov sa sokolom u Bosni i Hercegovini. Napredak : hrvatski narodni kalendar (Sarajevo), 1937(1936), str. 81-100. Diplomatiki zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae). Sv. 1: Listine godina 743-1100 / uredio Marko Kostreni. Zagreb: JAZU, 1967. 285 str. Dobrescu, Valerian. Ius valachicum im osmanischen Reich. U: Beitrge zur spraclichen, literarischen und kulturellen Vielfalt in den Philologien. Festschrift fr Rupprecht Rohr zum 70. Geburstag. Stuttgart: Franz Steiner Verlag, 1992. str. 618-632. Dopua, Jelena. Narodne igre u vezi sa smrti : (Primjeri iz Bosne i Hercegovine). U: Rad XI. kongresa Saveza folklorista Jugoslavije u Novom Vinodolskom 1964. Zagreb, 1966, str. 360-374. Dragojlovi, Dragoljub. Krstjani i jeretika crkva bosanska. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti, Balkanoloki institut, 1987. 281 str. (Posebna izdanja / SANU, Balkanoloki institut ; 30). Dragojlovi, Dragoljub. Paganizam i hrianstvo u Srba. Beograd: Slubeni glasnik, 2008. 418 str. Draki, Miroslav. Narodna kultura ue Srbije u svetlosti etnikog meanja poromanizovanog (vlakog) i slovenskog stanovnitva. U: Radovi XI. savjetovanja etnologa Jugoslavije. Zenica: Muzej grada Zenice, 1970, str. 87-104. Daja, Miroslav. Sa Kupreke visoravni. Otinovci - Kupres, 1970. 547 str. akovi, Branko. Prilozi u grob. Studia ethnologica (Zagreb), 1(1989), str. 136-158.
274

Efremovska, Ljudmila; Schmidt, Horst; Hans, Georg; orevi, Dobrivoje; Dadi Nikoloska, Elizabeta. Genetska struktura dveju vlakih populacija iz R. Makedonije. Glasnik Antropolokog drutva Srbije (Novi Sad), vol. 43 za god. 2008, str. 94-99. Evers, Dietrich. Felsbilder - Botschaften der Vorzeit. Leipzig; Jena; Berlin: Urania-Verl., 1991. 200 str. Ferjani, Boidar (obradio). Vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije. Tom 2. Beograd: Nauno delo, 1959. XII, 98 str. (Posebna izdanja / Srpska akademija nauka; knj. 323. Vizantoloki institut; knj. 7). Filipovi, Milenko S. Traki konjanik. Beograd: Prosveta, 1986. 353 str. Gacovi, Slavoljub. Kud se dedoe Rumuni Tihomira orevia. Bor: Nacionalni savet vlake nacionalne manjine - Bor, 2008. 247 str. Gashi, Skender. Albansko-vlaka simbioza u svjetlu onomastike. U: Onomastica jugoslavica : JAZU, Razred za lologiju, knj. 10, Zagreb, 1982, str. 47-59. Gavela, Branko. Iz dubine vekova. Zagreb: Tehnika knjiga, 1977. 328 str. Gavela, Branko. Predanja i znanja o starom Balkanu. Beograd: Nolit, 1978. 225 str. Giadrini, Flavia. Morlacchi e morlacchismo. (Tesi di laurea. Universit degli studi di Padova, Facolt di lettere e losoa). Padova, 1986/1987. 125 str. Gura, Aleksandar. Simbolika ivotinja u slovenskoj narodnoj tradiciji. Beograd: Brimo : Logos : Aleksandrija, 2005. 645 str. Gui, Branimir. Wer sind die Morlaken in adriatischen Raum? Balcanica, IV, SANU, Beograd, 1973, str. 453-464. H.[Hadijahi], M.[Muhamed]; H. H. S. Peina u Brateljeviima kod Kladnja kao kultno mjesto. Glasnik Vrhovnog islamskog starjeinstva (Sarajevo), 42 (1979), 5, str. 473-490. Hrabak, Bogumil. Diskusija. Simpozijum Vlasi u XV i XVI vijeku (Sarajevo, 13-16. XI 1973.). Radovi - Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Odjeljenje drutvenih nauka (Sarajevo), knj. 73(22) (1983), str. 149-152.
275

Hrabak, Bogumil. Iz starije prolosti Bosne i Hercegovine. Knj. 1. Beograd: Vl. naklada, 2003. 417 str. ; Knj. 2. Beograd: Arhivar, 2003. 403 str. Hrabak, Bogumil. Prilog datovanju hercegovakih steaka. Glasnik Zemaljskog muzeja (Sarajevo), n. s., 8 (1953), str. 29-39. Hrabak, Bogumil. Vlaka i uskoka kretanja u severnoj Dalmaciji u XVI stoleu. U: Benkovaki kraj kroz vjekove. 2. Zadar: Narodni list, 1988, str. 107-258. Hrabak, Bogumil. Iz starije prolosti Bosne i Hercegovine. Knj. 1. Beograd: Vl. naklada, 2003. 417 str. ; Knj. 2. Beograd: Arhivar, 2003. 403 str. ; Knj. 3. Beograd: Arhivar, 2004. 404 str. ; Knj. 4. Beograd: Arhivar, 2008. 415 str. ; Knj. 5. Beograd: Arhivar, 2008. 457 str. ; Knj. 6. Beograd: Arhivar, 2009. 427 str. Istorija Crne Gore. Knj. 1: Od najstarijih vremena do kraja XII vijeka / autori Zarije Bei, Draga Garaanin, Milutin Garaanin, Jovan Kovaevi. Titograd: Redakcija za istoriju Crne Gore, 1967. XIII, 508 str. Ivandi, Ljudevit A. Puko praznovjerje kod Hrvata katolika u Bosni. Madrid; Buenos Aires: Hrvatski nakladni zavod Domovina, 1963. 119 str. Jankovi, ore. Srpske gromile. Beograd: Sveslovenski savez : Knjievna re, 1998. 174 str. Jireek, Konstantin. Vlasi i Mavrovlasi u dubrovakim spomenicima. U: Zbornik Konstantina Jireeka. I. Beograd: Nauno delo, 1959, str. 193-204. Kaer, Petar. O stecima. Starohrvatska prosvjeta (Knin), 4 (1898), 3-4, str. 135-139. Khlig, Eduard von. ber die Bogumilengrber in Bosnien und der Hercegovina. Graz: Leykam, 1895. 24 str. P. o.: Deutsche Rundschau fr Geographie und Statistik ; 17 (1895), 6/7. Kaser, Karl. Hirten, Kmpfer, Stammeshelden : Ursprnge und Gegenwart des balkanischen Patriarchats. Wien ; Kln ; Weimar : Bhlau, 1992. 462 str. Klai, Nada. Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine. Zagreb: kolska knjiga, 1972. XII, 386 str. Koroljuk, V. D. Termin Voloskaja zemlja v ranesrednevekovnih pismenih istonikah. U: Etnieskaja istoria vostonih Romancev. Moskva: Akademija nauka SSSR, Nauka, 1979, str. 5-17.
276

Kos, Milko. Vlahi in vlaka imena med Slovenci. Glasnik Muzejskoga drutva za Sloveniju. Ljubljana. God. 20, 1939. 226-235 str. Kulii, piro. O etnogenezi Crnogoraca. Titograd: Pobjeda, 1980. 101 str. Kulii, piro. Neki etniki problemi u predanjima o starom stanovnitvu dinarske oblasti. Godinjak - Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Centar za balkanoloka ispitivanja (Sarajevo), knj. 5(3) (1967), 233-241 str. Kulii, piro; Petrovi, Petar .; Panteli, Nikola. Srpski mitoloki renik. 2. dopunjeno izd. Beograd: Etnografski Institut SANU : Interprint, 1998. XX, 485 str. Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod Osmansku vlast / Alojz Benac et al. 2. izd. Sarajevo: Veselin Maslea, 1984. 588 str. Kuripei, Benedikt. Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530. Beograd: igoja tampa, 2001. 62 str. Lexikon der christlichen Antike / hrsg. von Johannes B. Bauer und Manfred Hutter unter Mitarb. von Anneliese Felber. Stuttgart: Krner, 1999. XXXI, 387 str. Lindner, Kurt. Die Jagd im frhen Mittelalter. Berlin: Walter Gruyter, 1940. IX, 477 str. Litavrin, G. G. Vlahi vizantijskih istonikov XXIII vv. U: Litavrin, G. G. Vizantija i slavjane. Sankt-Peterburg: Aleteja, 2001. 607 str. Laszowski, Emilij. Stari grbovi Nezavisne Drave Hrvatske. Vjesnik Hrvatskoga arheolokoga drutva, nova serija, sv. XXII-XXIII, 19411942, str. 219-221. Lopai, Radoslav. Biha i Bihaka krajina. Zagreb: Matica hrvatska, 1943. 292 str. Lopai, Radoslav. Hrvatski urbari. I. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1894. VIII, 484 str. (Monumenta historicoiuridica Slavorum Meridionalium; vol. 5). Lovrenovi, Dubravko. Topograja steaka u BiH. Groblja steaka gradovi mrtvih. U: Steci. (Katalog izlobe). Zagreb: Galerija Klovievi dvori, 2008, str. 140-195.
277

Lovrenovi, Dubravko. Steci. Sarajevo: Rabic, 2009. 332 str. Lozo, Marijan. Dva steka iz Ciste. Imotska krajina (Imotski), 16 (1985), br. 342/343 (od 1. IV.), str. 8. Luci, Ivan. Povijesna svjedoanstva o Trogiru. Sv. 2. Split: akavski sabor, 1979, str. 723-1220. Lucio, Giovanni. Storia del Regno di Dalmazia e di Croazia. Edizioni Lint, Trieste, 1983. VIII+703 str. Ljubi, ime. Obiaji kod Morlakah u Dalmaciji. Zadar, 1846. 115 str. MacBain, Alexander. Keltska mitologija i religija. Beograd: Zajednica knjievnih klubova Srbije, 1989. 144 str. Madijev, Miha. Historija. U: Legende i kronik. Split: Knjievni krug, 1977, str. 151-184. Maleti, Ana. Povijest plesa starih civilizacija. Zagreb: MH, 2002. 276 str. Mandi, Dominik. Postanak Vlaha : nova povjesna istraivanja. U: Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti / Dominik Mandi. Rim: Hrvatski povijesni institut, 1963, str. 515-575. Mandi, Dominik. Vlaka teza o B.-H. stecima. Hrvatska revija (Paris), 16 (1966), sv. 2/4(62/64), str. 237-246. Marinov, V. Raseljenie pastuhov-koevnikov vlahov na Balkanskom poluostrove i za jego predjelami. U: Slavjano-voloskie svjazi. Akademija nauk Moldavskoj SSR, 1978, str. 162-177. Marjanovi, Damir; Primorac, Dragan; Hadiselimovi, Rifat. Naseljavanje Bosne i Hercegovine. U: Mui, Ivan. Vjera Crkve bosanske. Split: Muzej HAS-a, 2008, str. 105-119. Marjanovi, Milo. Simbolika solarnog i lunarnog kulta u vlakim verovanjima i obiajima. Etno-kulturoloki zbornik, knj. III, Svrljig, 1977, str. 109-115. Matkovi, Petar. Putovanja po Balkanskom poluotoku XVI. vieka. Rad JAZU (Zagreb), 56 (1881), str. 141-232. Michel, Paul. Tiere als Symbol und Ornament. Mglichkeiten und Grenzen der ikonographischen Deutung, gezeigt am Beispil des Zr278

cher Gromnsterkreuzgangs. Wiesbaden: Ludwig Reichert Verlag, 1979. 173 str.+VII tabli. Miki, ivko. Dinarski antropoloki tip sa srednjovekovne nekropole Raka Gora - Steci kod Mostara. Godinjak - Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Centar za balkanoloka ispitivanja (Sarajevo), knj. 17(15) (1978), 223-280 + X str. Miki, ivko. Prilog antropolokoj strukturi skeleta iz nekropola sa stecima u Jugoslaviji. Godinjak - Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Centar za balkanoloka ispitivanja (Sarajevo), knj. 23(21) (1985), str. 55-68. Mileti, Nada. Neke karakteristike steaka zemlje Pavlovia. U: Zemlje Pavlovia: srednji vijek i period turske vladavine. Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske i Univerzitet Srpsko Sarajevo. Nauni skupovi, knj. V. Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 7. Banja Luka - Srpsko Sarajevo, 2003, str. 455-481. Mileti, Nada. Steak. U: Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine. T. 1. Sarajevo: Zemaljski muzej BiH, 1988, str. 167. Mileti, Nada. Steci arheoloki i likovni aspekt. U: Bogomilstvoto na Balkanot vo svetlinata na najnovite istrauvanja : materijali od simpoziumot. Skopje: Makedonska akademija na naukite i umetnostite [etc.], 1982, str. 233-240. Milievi Brada, Marina. Of deer, antlers, and shamans. U: Znakovi i rijei. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, 2002, str. 7-41. Mirdita, Zef. Vlasi starobalkanski narod (od povijesne pojave do danas). Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2009. 350 str. Mirdita, Zef. Vlasi u historiograji. Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2004. 562 str. Mittelalterlichen Grabmler aus Bosnien : Ausstellung des Landesmuseums von Bosnien und der Herzegowina in Sarajewo vom 1. Sept. bis 5. Nov. 1967 im Rmisch-Germanischen Zentralmuseum Mainz / mit Beitr. von Nada Mileti (Text) u. Olaf Hckmann (Bibliographie). (Katalog izlobe). Mainz: Verl. des Rmisch-Germanischen Zentralmuseums; Bonn: Habelt in Komm, 1967. VIII, 39 str., 8 tabli.
279

Moaanin, Nenad. Turska Hrvatska: Hrvati pod vlau Osmanskoga Carstva do 1791. godine. Preispitivanja. Zagreb: Matica hrvatska, 1999. 211 str. Molsdorf, Wilhelm. Christliche Symbolik der mittelalterlichen Kunst. 2. dopunjeno izd. Graz: Akademische Druck-u. Verlagsanstalt, 1984. XV, 294 str. + XI tabli. Mui, Ivan (priredio). Hrvatska kronika : 547.-1089. 5. izd. Split: Marjan tisak, 2002. 260 str. Mui, Ivan. Hrvati i autohtonost na teritoriju rimske provincije Dalmacije. VII. izdanje. Split: Knjigotisak, 2001. 582 str. Mui, Ivan. Vjera Crkve bosanske. Split: Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, 2008. 183 str. Mui, Ivan. Nastajanje hrvatskog naroda na Balkanu. Starohrvatska prosvjeta, III. serija, sv. 35, Split, 2008, str. 19-41. Naumov, E. P. K voprosu o znaeniji termina Vlahija v hronike tak nazivaemogo Ansberta. U: Etnieskaja istoria vostonih Romancev. Moskva: Akademija nauka SSSR, 1979, str. 191-203. Nikoli, Danica. Konj u verovanjima naeg naroda. iva antika (Skopje), 9 (1959), str. 271-283. Novak, Marija. Tragovi hrvatske mitologije. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, 2007. 361 str. Oluji, Boris. Japodski svijet mrtvih. U: Znakovi i rijei. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, 2002, str. 63-83. Ostoji, Ivan. Prilog onomastici ibenskog kraja. I: Antroponimi. Krapina: Vl. naklada, 1980. 197 str. ; II. Zemljopisna imena i dopune prvom dijelu. Krapina: Vl. naklada, 1982. 94 str. Ostoji, Ivan. Vlasi u Hrvatskoj. Krapina: Vl. naklada, 1974. 204 str. Palavestra, Vlajko. Narodna predanja o starom stanovnitvu u dinarskim krajevima. Glasnik zemaljskog Muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Etnologija, n. s. 20/21 (1965/1966), str. 5-86. Petricioli, Ivo. Reljef konjanika iz Pridrage. Diadora (Zadar), 8 (1975), str. 111-117.
280

Petricioli, Ivo. Umjetnika batina Zadra. Zagreb: Matica hrvatska, 2005. 322 str. Petrievi, I.[Ivan]. Iz lovreke prolosti. U: Lovreki libar. Zagreb: Drutvo Lovreana u Zagrebu, 1999, str. 12-35. Petrievi, Ivan. Prilog poznavanju steaka zapadnog dijela Imotske krajine. Imotski zbornik (Imotski), 3 (1995), str. 135-168. Petrinec, Maja. Nalazi u grobovima ispod steaka. U: Steci. (Katalog izlobe). Zagreb: Galerija Klovievi dvori, 2008, str. 246-263. Pilar, Ivo. O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i znaenju. Pilar (Zagreb), 2 (2007), 1(3), str. 91-151. Praistorija jugoslavenskih zemalja. Sv. 5: eljezno doba / glavni urednik Alojz Benac. Sarajevo: Svjetlost : Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1987. 1006 str.+LXXXVIII tabli. Prijatelj, Kruno. Skulpture s ljudskim likom iz starohrvatskog doba. Starohrvatska prosvjeta (Zagreb), III. serija, sv. 3 (1954), str. 65-91. Putanec, Valentin. Ubikacija klasinih toponima Sisopa i Soroga u Zagreb i pitanje prisutnosti Slavena na Balkanu u I. st. nae ere. Zagreb: Vlastita naklada, 1992. 16 str. Raunig, Branka. Umjetnost i religija prahistorijskih Japoda. Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 2004. 301 str. Renner, Heinrich. Durch Bosnien und die Hercegovina kreuz und quer. 2. Au. Berlin: Dietrich Reimer, 1897. XVI+ 567 str. Rungg, Josef. Ortsnamen der Goten, Rmer, Franken in Rtien, Noricum, besonders Tirol. Innsbruck: Universittsverlag Wagner, 1963. 207 str. Sachs, Hannelore; Badstbner, Ernst; Neumann, Helga. Erklrendes Wrterbuch zur christlichen Kunst. Hanau: Dausien, [1983]. 384 str. Schmidt, Heinrich; Schmidt, Margarethe. Die vergessene Bildersprache christlicher Kunst. Mnchen: Beck, 1982. 337 str. Seel, Otto. Der Physiologus. Zrich ; Mnchen: Artemis, 1983. 103 str. Sergejevski, Dimitrije. Iz problematike ilirske umjetnosti. Godinjak Nauno drutvo Bosne i Hercegovine, Centar za balkanoloka ispitivanja (Sarajevo), knj. 3(1) (1965), str. 119-143.
281

Servier, Jean. Luomo e linvisibile. Milano: Rusconi, 1973. 497 str. Skari, Vladislav. Porijeklo pravoslavnog naroda u sjeverozapadnoj Bosni. Glasnik Zemaljskog muzeja (Sarajevo), XXX/1918, str. 219-265. Skok, Petar. Dolazak Slovena na Mediteran. Split, 1934. 141 str. Skok, Petar. Kako bizantinski pisci piu lina i mjesna slovenska imena. Starohrvatska prosvjeta, n. s., sv. 1 (1927), br. 1-2, str. 60-76. Soloviev, Alexander V. Bogomilentum und Bogomilengrber in den sdslawischen Lndern. U: Vlker und Kulturen Sdosteuropas. Mnchen: Sdosteuropa-Verl.-Ges., 1959, str. 173-198. Solovjev, Aleksandar. Simbolika srednjevekovnih grobnih spomenika u Bosni i Hercegovini. Godinjak istoriskog drutva Bosne i Hercegovine (Sarajevo), 8 (1956), str. 5-67. Spaho, Fehim D. - Ahmed S. Alii (obradili). Opirni popis Klikog sandaka iz 1550. godine. Sarajevo: Orijentalni institut, 2007. XXII+470 str. Sparavalo, Ljubo. Srednjovjekovna groblja, crkvine i crkve na podruju ume trebinjske. Tribunia (Trebinje), 5 (1979), str. 53-137. Srejovi, D.[Dragoslav]. Jelen u naim narodnim obiajima. Glasnik Etnografskog Muzeja u Beogradu, 18 (1955), str. 231-237. Stipevi, Aleksandar. Iliri. Zagreb: kolska knjiga, 1974. 246 str. Stipevi, Aleksandar. Kultni simboli kod Ilira. Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1981. 204 str., XXXVI tabli. Strausz, Adolf. Bosnien : Land und Leute : historisch-ethnographischgeographische Schilderung. Bd. 1. Wien: Gerold, 1882. XII, 340 str. ; Bd. 2. Wien: Gerold, 1884. IX, 328 str. Szabo, Gjuro. Starosjeditelji i Hrvati. Split: Laus-Kupola, 2002. 168 str. egvi, Kerubin. Oko roenja Hrvatske Po Tomi Splianinu i narodnoj pjesmi. Hrvatsko kolo za god. 1927. i 1928., Zagreb, 1928, str. 207-226. kobalj, Ante. Obredne gomile. Sveti Kri na iovu, 1970. VIII+683 str. timac, Zrinka. Die bosnische Kirche : Versuch eines religionswissenschaftlichen Zugangs. Frankfurt am Main: Peter Lang, 2004. 139 str.
282

Testini, Pasquale. Archeologia cristiana. Bari: Edipuglia, 1980. 840 str. Testini, Pasquale. Il simbolismo degli animali nell arte gurativa paleocristiana. U: L uomo di fronte al mondo animale nellalto Medioevo / Centro Italiano di Studi sullAlto Medioevo. Spoleto: presso la sede del Centro, 1985. str. 1107-1168 + XLIV table. Tomasovi, Marinko. Srednjovjekovni nadgrobni spomenici makarskoneretvanskog podruja. U: Steci. (Katalog izlobe). Zagreb: Galerija Klovievi dvori, 2008, str.120-129. Toynbee, J.[Jocelyn] M. C. Tierwelt der Antike. Mainz am Rhein: Verlag Philipp von Zabern, 1973. XV+489 str. TrpkoskiTrpku, Vangel J. Vlasite na Balkanot. Skopje: Zdruenie prijateli na Vlasite od rodniot kraj, 1986. 159 str. Truhelka, iro. Kulturne prilike Bosne i Hercegovine u prehistoriko doba: voa kroz prehistoriku zbirku Bos.-Herc. zemaljskog muzeja. Sarajevo: Zemaljski muzej, 1914. 167 str. + [9] listova s tablama. Truhelka, iro. Studije o podrijetlu. Zagreb: Matica hrvatska, 1941. 136 str. Tsioli, Soy-Maria. Die Walachen Thessaliens im Vergleich zu ihren benachbarten nicht-walachischen Bevlkerungsgruppen. Dissertation. Kiel, 1977. 132 str. Urech, Edouard. Lexikon christlicher Symbole. Konstanz: Christliche Verlagsanstalt, 1985. 256 str. Vego, Marko. Ljubuki. Sarajevo: Zemaljski muzej, 1954. 49 str.+XLIV table. Vego, Marko. Naselja bosanske srednjevjekovne drave. Sarajevo: Svjetlost, 1957. 184 str. Vego, Marko. Predslovenski epita u svjetlu srednjovjekovnih nadgrobnih natpisa u Bosni i Hercegovini. Pregled (Sarajevo), 64 (1974), 4, str. 409-412. Vukevi, Nikola. Etimologija pojma Vlah i njegova razna znaenja. U: Predmet i metod izuavanja patrijarhalnih zajednica u Jugoslaviji. Titograd: CANU, 1981. 315-342 str.
283

Weigand, Gustav. Die Aromunen. Leipzig: Johann Ambrosius Barth, 1895. Band I, XII+334 str. (Elibron Classics, Pretisak izdanja iz 1895. Amazon Distribution, Leipzig, 2006.) Wenzel, Marian. Bosanski stil na stecima i metalu. Sarajevo: SarajevoPublishing, 1999. 312 str. Wenzel, Marian. Bosnian and Herzegovinian tombstones - who made them and why. Sddost-Forschungen (Mnchen), 21 (1962), str. 103-143. Wenzel, Marian; Koji, Ljubinka. Osvrt na tri inostrane knjige o stecima. Austro-Ugarska i nauka o bogumilskim stecima. Starinar (Beograd), n. s., knj. 31 (1980). 203-212 str. Wenzel, Marian. Ukrasni motivi na stecima. Sarajevo: Veselin Maslea, 1965. 459 str. Wild, Georg. Bogumilen und Katharer in ihrer Symbolik. Teil I. Wiesbaden: Franz Steiner Verlag, 1970. XIII+236 str. + 31 tabla. Zeevi, Slobodan. Igre naeg posmrtnog rituala. U: Rad XI-og kongresa Saveza folklorista Jugoslavije u Novom Vinodolskom, 1964. Zagreb, 1966, str. 376-383. Zeevi, Slobodan. Kult mrtvih kod Srba. Beograd: Vuk Karadi : Etnografski muzej, 1982. 125 str. Zeevi, Slobodan. Ljeljenovo kolo. Narodno stvaralatvo Folklor (Beograd), 9/10 (1964), str. 702-710. Zore, Luko. Bosanski grobovi. U: Program C. K. velikog dravnog gimnazija u Dubrovniku za kolsku godinu 1880-81. U Dubrovniku, tiskom Dragutina Pretnera,1881, str. 3-20.

284

KRATICE
AHID AMZ AN ANUBiH BI CANU CBI EI SANU FFS GID BiH GVIS GZM GZZZSK HA HAZU HI HIP HPI HPIR HR HSN IDZ IP IEF IPU JAZU KS MANU Anali Historijskog instituta u Dubrovniku Arheoloki muzej u Zadru Akademija nauka Akademija nauka Bosne i Hercegovine Balkanoloki institut Crnogorska akademija nauka i umjetnosti Centar za balkanoloka ispitivanja Etnografski institut SANU Filozofski fakultet u Skoplju Godinjak istoriskog drutva Bosne i Hercegovine Glasnik Vrhovnog islamskog starjeinstva u Sarajevu Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu Godinjak Zemaljskog zavoda za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Bosne i Hercegovine Histria Antiqua Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Historijski institut Hrvatski institut za povijest Hrvatski povijesni institut Hrvatski povijesni institut u Rimu Hrvatska revija Hrvatska sveuilina naklada Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar Institut za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu Institut za povijest umjetnosti. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti Kranska sadanjost. Makedonska akademija na naukite i umetnostite
285

MH MHAS ND BiH NS NZ MH PPUD RZZSK SANU SKA SKZ SN SHP SSSR ZHPFF ZM ZZSK ZZSK BiH

Matica hrvatska Muzej hrvatskih arheolokih spomenika Nauno drutvo Bosne i Hercegovine nova serija Nakladni zavod Matice hrvatske Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji Regionalni Zavod za zatitu spomenika kulture u Splitu Srpska akademija nauka i umetnosti Srpska kraljevska akademija Srpska knjievna zadruga Sveuilina naklada Starohrvatska prosvjeta Savez sovjetskih socijalistikih republika Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu Zemaljski muzej Zavod za zatitu spomenika kulture Zavod za zatitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine

286

VLASI U STARIJOJ HRVATSKOJ HISTORIOGRAFIJI

Dvornikovi, Vladimir (Severin na Kupi, 28. VII. 1888. Beograd, 30. VIII. 1956.), lozof i etnopsiholog. Gimnaziju pohaao u Zemunu i Sarajevu, a u Beu studirao lozoju te stekao doktorat 1911. tezom o nunosti psihologijskog utemeljenja spoznajne teorije. Od 1910. predaje u srednjim kolama, najprije u Sarajevu do 1917., kada zbog projugoslavenske orijentacije dobiva od austrougarske vlasti premjetaj u Biha, a zatim dolazi u Zagreb. Godine 1919. zapoljava se na Filozofskom fakultetu te 1925. postaje redoviti profesor lozoje. Zbog javnih kritika tadanje vlasti, iako je suraivao s reimom i zastupao ideju integralnog jugoslavenstva, ubrzo biva umirovljen sa samo 38. godina ivota. Nakon umirovljenja nastavlja javno djelovati piui i odravajui predavanja u zemlji i inozemstvu. Ponovno mijenja mjesto boravka, nastanjuje se u Beogradu, gdje postaje pomonik ministra za prosvjetu, ali je 1934., nakon svega godinu dana, opet umirovljen. Godine 1939. izlazi mu iz tiska njegovo najpoznatije djelo Karakterologija Jugoslavena, koje je izazvalo niz kontroverznih reakcija. U knjizi tvrdi da Hrvati, Srbi i Slovenci, jedino ako postanu jedinstveni narod Jugoslavena, mogu postati povijesni narod. Nakon II. svjetskog rata ponovno se zapoljava kao lan Komisije za izradu nomenklature u graevinarstvu (1945.1950.), te honorarno predaje u koli. Bavio se i slikanjem akvarela. Dvornikovi je pisao rasprave, studije, eseje, lanke i kritike o opim pitanjima lozoje te o arheologiji, etnologiji, psihologiji. Uz ostalo, napisao je sljedea djela: O psihologiji jugoslavenske melankolije (1917., 1925.), Savremena lozoja (I-II, 1919.20.), Studije za psihologiju pesimizma (I-II, 1923.24.), Hrist Budha openhauer (1925.), Tipovi negativizma (1925.), Borba ideja (1937.). Gui, Branimir (Zagreb, 6. IV. 1901. 6. VII. 1975.), otorinolaringolog i antropogeograf. U Zagrebu je zavrio klasinu gimnaziju (1920.), Medicinski fakultet (1926.) te povijest i geograju na Filozofskom fakultetu (1929.). Od 1927., kada se zapoljava na Klinici za uho, nos i grlo radi u medicinskoj struci kao lijenik, specijalist otorinolargo287

O AUTORIMA RASPRAVA

log i sveuilini nastavnik. Godine 1941. uklonjen je s klinike, zatvoren i interniran u Njemaku. Vrativi se u Zagreb 1945., postaje redovitim profesorom Medicinskog fakulteta, a izabran je i za predstojnika Klinike za uho, nos i grlo, kojoj je bio na elu do umirovljenja 1971. Gui je dao vidan doprinos na medicinskom polju, a uspjeno je djelovao i na drugim znanstvenim podrujima, posebice u antropogeograji i etnologiji. Utemeljitelj je nae medicinske geograje. Poseban interes iskazao je za povijest, prouavajui poglavito prolost Like i Ravnih kotara. Bio je strastveni planinar i pobornik zatite prirode i ovjekova okolia. Autor je niza radova u domaim i stranim asopisima. Za svoj znanstveni doprinos dobio je brojna priznanja i nagrade. Bio je lan raznih akademija i znanstvenih drutava. Godine 1947. imenovan je redovitim lanom JAZU, gdje je obnaao i dunost glavnog tajnika te bio urednikom nekoliko akademijinih zbornika. Vanija djela: Medvednica: planinarski vodi (1924.), Mljet: antropogeografska ispitivanja (1931.), Noviji pogledi u terapiji ozene (1951.), Nova istraivanja o patoziologiji i terapiji akutnih korozija jednjaka (1954.), Otologija praktinoga lijenika (1957.), Otok Mljet na novi nacionalni park (1958.), Najstarije hrvatsko naseljenje oko Nina (1970.), Starohrvatsko naseljavanje Ravnih Kotara (1971.), Dvadeset godina rada Koordinacionog odbora odjeljenja medicinskih nauka akademija SFRJ (1972.). Horvat, Rudolf (Koprivnica, 14. III. 1873. Zagreb, 25. V. 1947.), povjesniar i politiar. Zavrio je Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je studirao povijest i zemljopis te 1896. doktorirao tezom Kralj Tomislav i njegovo doba. Diplomirao je i pravo 1918. godine. Najprije radi kao gimnazijski profesor u Osijeku (do 1901.), ali je zbog svojeg svrstavanja uz politiku oporbu bivao esto premijetan, te je na koncu ostao bez profesorske slube. Za vrijeme I. svjetskog rada bio je krae vrijeme interniran u Ugarskoj, a 1919. je umirovljen. Prijeteljevao je i tijesno suraivao sa Stjepanom Radiem te bio jedan od utemeljitelja njegove stranke. Izabran je i za saborskog zastupnika 1920. i 1923. Nakon raskida s Radiem prestaje se baviti politikom, a izdrava se pisanjem povijesnih lanaka i predavanjima. Godine 1926. zapoljava se kao profesor povijesti u gimnaziji, ali je ponovno umirovljen 1932. Tada postaje suradnikom Jutarnjeg lista, u kojem svakod288

nevno objavljuje rubriku Spomendan, a u nakladi prosvjetno-povijesnog drutva Hrvatski rodoljub, kojeg je osnovao 1937., tiska nekoliko svojih knjiga. Uspostavom Banovine Hrvatske politiki se reaktivira, pie novinske lanke i pokree asopis Hrvatska prolost. U dravnu slubu ponovno stupa za NDH; godine 1942. postaje saborskim zastupnikom, a 1944. imenovan je redovitim profesorom Filozofskog fakulteta. Zbog knjige Hrvatska na muilitu, koju je objavio 1942., osuen je u poslijeratnoj dravi na gubitak politikih i graanskih prava. Sustavno je, zbog svoje izrazito hrvatske djelatnosti, bio omalovaavan i onemoguavan u radu. Preminuo je u Zagrebu 1947. godine. Horvatov povijesni opus je golem: objavio je 56 knjiga iz hrvatske povijesti i vie od tisuu i dvjesto lanaka u raznim novinama i strunim asopisima te odrao vie od dvije tisue predavanja. Obraivao je povijest gradova, trgovita i pojedinih krajeva te od zaborava sauvao veliki broj dogaaja i linosti. Autor je jedine sinteze povijesti hrvatskog gospodarstva (Povijest trgovine, obrta i industrije u Hrvatskoj). Napisao je i vie knjievnih djela. Klai, Vjekoslav (Garin, 21. VI. 1849. Zagreb, 1. VII. 1928.), povjesniar. Nakon zavrene klasine gimnazije 1865. upisuje studij teologije u Zagrebu, ali ga nakon dvije godine naputa te slubuje kao gimnazijski uitelj u Varadinu. Dobivi vladinu stipendiju odlazi u Be na studij povijesti i zemljopisa, koji zavrava 1872. Nakon diplomiranja vraa se u Zagreb, gdje radi najprije kao gimnazijski profesor a potom i kao sveuilini profesor povijesti. Kad je izgubio mjesto na Sveuilitu, posveuje se knjievnosti i glazbi, te predaje zemljopis kao privatan docent. Godine 1893. vraa se na fakultet, a kasnije postaje i rektorom Sveuilita. Iako je umirovljen 1906., nakon dvije godine vraa se u slubu i ponovno predaje. Bio je redoviti lan JAZU. Klai je objavio mnoga povijesna djela. Svojim prilozima suraivao je u novinama, asopisima i zbornicima. Osim politikom povijeu, bavio se i kulturnom, crkvenom i gospodarskom povijeu, a istraivao je i objavljivao genealogije plemikih rodova. U svojim brojnim djelima obrauje razna razdoblja hrvatske povijesti te objavljuje (od 1899. do 1911.) monumentalno djelo u 5 knjiga Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svretka XIX. stoljea. Napisao je i jednu od prvih sinteza
289

srednjovjekovne bosanske povijesti (Poviest Bosne do propasti kraljevstva, 1882.). Bio je pravakog politikog uvjerenja, a svoja je gledita o Bosni i Hrvatskoj iznosio u raznim listovima, esto polemizirajui s jugoslavenski orijentiranim povjesniarima. Klaia je uz povijesne teme zanimao i zemljopis, te je iz tog podruja objavio vie kolskih udbenika i atlasa, a zaetnik je regionalne geograje u Hrvatskoj (Prirodni zemljopis Hrvatske, 1878.; Bosna, 1878.; Zemljopis zemalja u kojih obitavaju Hrvati, 1880.83.). Bavio se, jo od ranih sjemeninih dana, glazbom i knjievnou. Pokrenuo je i ureivao glazbene i knjievne asopise (Gusle, Hrvatska lipa, Vienac). Bavio se i skladanjem, bio je meliograf i dirigent. Promicao je hrvatsku glazbu i pisanjem glazbeno-historiografskih radova. Djelovao je i na knjievnom polju piui eseje, pjesme, pripovijesti, polemike, knjievne osvrte i memoarsku prozu. Lopai, Radoslav (Karlovac, 20. V. 1835. Zagreb, 25. IV. 1893.), povjesniar. Pohaao karlovaku franjevaku gimnaziju, a kolovanje zavrio u Zagrebu 1856. Iste godine upisao pravoslovnu (pravnu) akademiju, meutim zbog bolesti ubrzo prekida studij i vraa se u Karlovac te se sam osposobljava za pravniku struku. Godine 1866. biva postavljen za suca severinskog kotara, a 1871. premjeten je u Zagreb, gdje je postao biljenikom Zagrebake upanije a potom je imenovan tajnikom kraljevske zemaljske vlade. 1883. izabran je za dopisnog lana JAZU. Akademija mu ubrzo objavljuje djelo Spomenici hrvatske Krajine (I-III, 1884.-89.). Naruena zdravlja, 1891. odlazi u prijevremenu mirovinu te umire u 57. godini ivota. Lopai je punih 30 godina sakupljao i istraivao arhivsku grau, posebice o rodnom gradu i okolici te obraivao i objavljivao dokumente iz hrvatske povijesti. Napisao je vie povijesnih knjiga i velik broj lanaka u kojima je donio dragocjene podatke o naseljima, dogaajima i osobama, a neki su mu radovi i danas nezaobilazni u prouavanju povijesti pojedinih krajeva. Vanija djela: Karlovac: poviest i mjestopis grada i okolice (1879.), Biha i Bihaka krajina: mjestopisne i poviestne crtice (1890.), Hrvatski urbari - Urbaria lingua Croatica conscripta (1894.), Oko Kupe i Korane (1895.).
290

Mandi, Dominik (Lise kraj irokoga Brijega, 2. XII. 1889. - Chicago, 23. VIII. 1973.), povjesniar, franjevac. Pohaao franjevaku gimnaziju u irokom Brijegu, teologiju studirao u Mostaru i u Fribourgu u vicarskoj i 1921. stekao doktorat iz crkvene povijesti. Nakon povratka sa studija postaje ravnatelj klasine gimnazije na irokom Brijegu, a 1939. izabran je za generalnog savjetnika u sredinjoj upravi Franjevakog reda u Rimu, gdje ostaje do 1951. Nakon toga seli se u Sjedinjene Amerike Drave, preuzima strajeinstvo hercegovakih franjevaca u Americi, a posveuje se i znanstvenom radu. Umro je u Chicagu 1973. U sreditu je Mandieva interesa starija hrvatska povijest, povijest Bosne i Hercegovine i crkvena povijest, poglavito Franjevakog reda. Njegov opus je golem: napisao je vie od 30 knjiga i preko 200 rasprava i lanaka. Zbog statusa antikomunistikog emigranta knjige mu se u Hrvatskoj objavljuju tek devedesetih godina prologa stoljea. Glavna djela: Crvena Hrvatska u svijetlu povijesnih izvora (1957.), Bosna i Hercegovina (I-III, 1960.-62.), Hrvati-katolici Bosne i Hercegovine u popisima izraenim 1743. i 1768. (1962.), Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti (1963.), Franjevaka Bosna (1968.), Hrvati i Srbi, dva stara razliita naroda (1971., 1990.). Murvar, Vatroslav Rodio se u Mostaru, a kolovao u Sarajevu i Zagrebu. Diplomirao je na zagrebakom Pravnom fakultetu i stekao doktorat iz dravnih znanosti. Nakon sloma NDH, godine 1945. naputa domovinu i nalazi utoite najprije u Italiji a potom u Sjedinjenim Amerikim Dravama, gdje se stalno nastanio. U Americi je nastao najvei broj njegovih djela. Napisao je vie knjiga i rasprava na hrvatskom i engleskom jeziku, a bio je i redovan suradnik Hrvatske revije. U svojem dugogodinjem radu poseban interes iskazao je za pitanja iz hrvatske i bosansko-hercegovake povijesti. Njegovo prvo djelo Na izvorima neistina objavljeno je 1941., te ponovno 1999. pod naslovom Na izvorima srpskih neistina. Ostala djela: Hrvatska i Hrvati (1953.), Russian social monism and American social pluralism (1959.), Max Webers concept of hierocracy (1965.), Nation and religion in Central Europe and the Western Balkans: the Muslims in Bosna, Hercegovina and Sandak: a sociological analysis (1989.), Max Weber today: an introduction to a living legacy: selected bibliography (1989.).
291

Pavii, Stjepan (Vinkovci, 11. VII. 1887. Zagreb, 7. VI. 1973.), jezikoslovac i antropogeograf. U rodnom gradu pohaao je klasinu gimnaziju. Studirao slavistiku i germanistiku u Beu i Zagrebu. Nakon diplomiranja na zagrebakom Filozofskom fakultetu 1911. radi kao srednjokolski profesor u Vinkovcima, gdje predaje hrvatski i njemaki jezik. Potom slubuje u Zemunu i Zagrebu, a od 1933. do umirovljenja 1946. ravnatelj je Klasine gimnazije u Zagrebu. Paviiev istraivaki i znanstveni rad zapoinje ve tijekom studija. Dok je radio kao professor obilazio je razna mjesta i skupljao grau istraujui u upnim maticama i opinskim arhivima. Napisao je brojne studije o raznim naseljima koje su izvor lingvistikih, antropogeografskih, demografskih i povijesnih podataka. U svojim djelima o naseljima i govorima obrauje osobito podruje Slavonije, Like, Moslavine i Dalmacije. Suraivao je u Hrvatskoj enciklopediji i Enciklopediji Jugoslavije, bio je dugogodinji suradnik u JAZU, te plodan obraiva rjenik hrvatskog jezika. Vanija djela: Vukovska upa u razvitku svoga naselja od XIII. do XVIII. stoljea (1940.), Podrijetlo hrvatskih i srpskih naselja i govora u Slavoniji (1953.), Seobe i naselja u Lici (1962.), Porijeklo stanovnitva vinkovakog kraja (1971.). Perojevi, Marko (Trogir, 16. X. 1876. Sarajevo, 28. IX. 1943.), povjesniar i publicist. Gimnaziju je zavrio u Splitu, a studij teologije u Zadru. Nakon diplomiranja i zareenja 1900. dvadeset godina slubuje kao sveenik. Godine 1921. stupa u dravnu slubu u Sarajevu. Odlazi u mirovinu 1924. te se poinje baviti publicistikom. Povijesnim prilozima surauje u raznim periodinim izdanjima (Jadranski dnevnik, Jugoslavenski list, Hrvatski list, Novi list), a u sarajevskim listovima Jutarnji list i Napredak lan je urednitva. Perojevi poseban interes iskazuje prema temama iz hrvatske povijesti, posebice one dalmatinskih gradova (Trogira, Klisa, Splita, Katela). Takoer se bavio i crkvenom povijeu (Ninski biskup u povijesti hrvatskog naroda, 1939.), a prouavao je i povijest srednjovjekovne Bosne: jedan je od autora knjige Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463, koja je objavljena 1942.
292

Ostala djela: Tomislav, prvi kralj hrvatski i njegovo doba (1925.), Hiljadugodinjica hrvatskoga kraljevstva (g. 925-1925.) (1925.), Petar Krui kapetan i knez grada Klisa (1931.), ivot i djela Petra Kruia klikog i senjskog kapetana (1932.), Postanak Katela (1934.), Klis u turskoj vlasti (1936.). Smodlaka, Josip (Imotski, 9. XI. 1869. Split, 31. V. 1956.), politiar. Studirao je pravo u Beu i Grazu te stekao doktorat 1893. Poinje raditi kao pravnik, a ubrzo se ukljuuje i u politiki ivot. Godine 1897. postaje lan vodstva Stranke prava a zatim i njezin zastupnik u Dalmatinskom saboru u Zadru (1901.). Zbog sukoba s A. Trumbiem naputa zajedniku stranku i 1905. osniva Hrvatsku demokratsku stranku te pokree glasilo Sloboda. Ponovno postaje zastupnik, najprije u bekom Carevinskom vijeu pa u Dalmatinskom saboru. Kao osoba jugoslavenskoga politikog svjetonazora izabran je 1918. za lana u Narodnom vijeu Drave Slovenaca Hrvata i Srba, a bio je i u Zemaljskoj vladi za Dalmaciju. I u novoj je dravi bio politiki aktivan: sudjeluje, izmeu ostaloga, u radu skuptine te izrauje Nacrt jugoslavenskog ustava 1920. Obnaao je dunost veleposlanika u Vatikanu, Berlinu i Madridu. Tijekom 2. svjetskog rata prikljuuje se partizanskom pokretu, postaje vijenik ZAVNOH-a i AVNOJ-a, a nakon rata od 1945. do 1946. ministar je u Titovoj vladi. Objavljivao je radove u znanstvenim asopisima (Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku), te napisao vie knjiga. Vanija djela: Hrvatsko pitanje u Jugoslaviji (1936.), Jugoslavensko rjeenje hrvatskog pitanja (1939.), O razgranienju Jugoslavije s Italijom (1944.), Imena mesta i metana na tlu Jugoslavije (1946.). Stoi, Krsto (ibenik, 16. VII. 1884. Tisno, 25. I. 1944.), kulturni povjesniar. Rodio se u ibeniku, kojemu je posvetio brojne radove; bio kroniar gradskih zbivanja i uvar njegove kulturne batine. Diplomirao je bogosloviju u Zadru 1909., kada je i zareen. Slubovao najprije u Betini, a potom u ibeniku (1910.-43.). Bio je i kateheta i vjerouitelj u vie kola, a predavao je krae vrijeme i pjevanje, prirodopis i kaligraju u graanskoj koli. Zasluan je za osnivanje ibenske javne knjinice, gradskog muzeja i tiskare. Utemeljitelj je i predsjednik
293

raznih kulturnih udruga. Bio je voditelj Gradskog muzeja i povjerenik umjetnina Primorske banovine. Don Krsto Stoi prouavao je kulturnu i crkvenu povijest ibenika i okolice, istraivao arhivsku grau te objavljivao brojne tekstove u novinama i asopisima. Napisao je 22 knjige, od kojih su vanije: Katedrala u ibeniku (1926.), Rijeka Krka : sa 54 slike (1927.), Galerija uglednih ibenana (1936.), Sela ibenskog kotara (1941.). Strohal, Rudolf (Lokve, 5. IV. 1856. Zagreb, 21. III. 1936.), jezikoslovac i knjievnik. Gimnaziju zavrio u Rijeci, a diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1880. Predavao je hrvatski jezik u vie gradova, te bio gimnazijski ravnatelj u Bjelovaru i Rakovcu. Prijevremeno je umirovljen 1908. i od tada ivio u Zagrebu. Strohalov opus obuhvaa preko 350 bibliografskih jedinica, a znanstveni interes vezan mu je uz dijalektologiju, povijest i usmenu knjievnost, te posebice hrvatski glagolizam. Posvetio se izuavanju jezika; prouavao je osobine govora, poglavito rijekoga i gorskokotarskog kraja (Dananje otarijsko narjeje, 1910; Dijalekat grada Vrbnika na otoku Krku, 1913.). Jedan od njegovih sredinjih interesa bila je hrvatska glagoljska batina. Njegovo moda najvanije djelo, Hrvatska glagolska knjiga, objavljeno u Zagrebu 1915., jedno je od prvih prikaza povijesti hrvatske glagoljice. Izuavao je povijest mjesta i obiaja. Znaajno mu je djelo Grad Karlovac opisan i orisan, prvi puta tiskano 1906., te putopis Uz Lujzinsku cestu, 1935. Pisao je i gramatike i itanke (Hrvatsku slovnicu objavio je 1893., Gramatiku dananjega hrvatskoga knjievnoga jezika 1928.). Takoer je skupljao i objavljivao i narodne pjesme i pripovijetke (Stare apokrifne prie i legende, 1917.), te pisao novele i prevodio knjievna djela. Truhelka, iro (Osijek, 2. II. 1865. Zagreb, 18. IX. 1942.), arheolog i povjesniar. Znanstvenik koji je najvei dio svojeg profesionalnog djelovanja vezao uz Bosnu i Hercegovinu rodio se u Osijeku 1865. godine. Studirao je povijest umjetnosti i arheologiju u Zagrebu, a nakon diplomiranja bio kustos Strossmayerove galerije. Godine 1886. seli se u Sarajevo, gdje radi kao kustos, a 1903. postaje ravnatelj Zemaljskoga muzeja. Istraivao je prapovijesna nalazita diljem Bosne i Hercegovine, otkrivao ar294

heoloke lokalitete a posebnu panju posvetio je objavljivanju skupnih nalaza bakrenih i bronanih predmeta. Rezultate svog znanstvenog rada objavljivao je uglavnom u Glasniku Zemaljskog muzeja, kojeg je i ureivao. Truhelku je zanimala i bosansko-hercegovaka aktualna politika, a njegovi politiki stavovi te suprotstavljanje velikosrpskim tenjama nije bilo po volji tadanjoj vlasti te je 1922., kao 57-godinjak, iznenada umirovljen. Potom odlazi u Skoplje, gdje predaje na Filozofskom fakultetu (1926.-31.) te nastavlja pisati tekstove o prapovijesnoj arheologiji. Zbog svojih otvoreno hrvatskih stajalita ponovo je umirovljen; vraa u Zagreb, gdje je preminuo 1942. godine. Truhelkin znanstveni doprinos na raznim podrujima bio je golem: bavio se paleograjom, numizmatikom, etnologijom, albanologijom i povijeu. Pisao je radove o rimskim i srednjovjekovnim nalazima, o novcu, turskim ispravama, stecima, Crkvi bosanskoj, bosanici. Ovaj svestrani znanstvenik bavio se i slikanjem. Napisao je, uz ostalo, sljedee knjige: Dravno i sudbeno ustrojstvo Bosne u doba prije Turaka (1901.), Kraljevski grad Jajce (1904.), Kulturne prilike Bosne i Hercegovine u doba prehistoriko (1914.), Starokranska arheologija (1931.), Studije o podrijetlu: etnoloka razmatranja iz Bosne i Hercegovine (1941.), Uspomene jednog pionira (1942.). Priredila: Nada Vrsalovi

295

KAZALO OSOBA
A Albert, vojvoda austrijski 25 Alberti, Nikola, arhiakon splitski 69, 70 Aleksije I. Komnen 218 Andreis, plemika obitelj 110 Arsenije, patrijarh, v. Crnojevi, Arsenije Asen, bug. vladar 219 Aspremont, grof 136 Auersperg, Herbard, karlovaki general 49 B Baboni, Ivan, slavonski ban 10 Baan, Adam, ban 35, 52 Bajazid, sultan 43 Bartenstein 50 Bela IV., kralj 263 Benjovi, Bartol 136 Beirevi, begovska obitelj 35 Bidojevi, Nikola, harambaa 35 Bjelopavlii 158 Bodo, Gapar, sudac 22 Boduli, Gregor, sudac 207 Bogdan, biskup zagrebaki 55 Bonifacije IX., papa 117 Borkovi, Martin, biskup zagrebaki 50 Bradi, vojvoda 50 Brajkovi, Martin, biskup senjski i zagrebaki 52, 156, 176 Brankovi, Aksentije, kaluer 54 Brankovi, Juraj 48 Brankovii, srp. despoti 43 Bubek, Emerik, hrv. ban 13, 108, 115 Budislavi, Butko, krbavski knez 13 Budislavi, Nikola, krbavski knez 13 Budislavi, Toma, krbavski knez 13
297

C Caraffa, general 135 Cippico, Ivan 113 Crnojevi, Arsenije, patrijarh 153-156 rnkovaki, Luka, podupan zagrebaki 48 ubeli, Vicko, pop 53 ubreti, Ivan 45 usko, Petar 51 aplovi 50 uk, upnik 53 uz (Chuz), Ivan, ban 12 D Dandolo, Enrico, dud 188 Dandolo, Vicko, franc. providur 117 Danilo, arcibiskup 188, 223 David, brat maked. vladara Samuila 204, 218 Deme-Mehmedbeg 63 Divni, plemika obitelj 116 Dobreti, plemi 74 Domitrovi, Petar, biskup zagrebaki 54, 55, 150 Dragani, Dobroje 115 Dragani, Gregorije 25 Dragi, harambaa 52 Dragojevi, plemika obitelj 116 Drakovi, Ivan 136 Drakovi, Ivan, ban 50 Drakovi (Nadadi), Marija Magdalena 51 Dubravi, Grgur 24 Dubravi, Miklou 24 Dubravi, Vigan 24 Dnenwald 136
298

E Elizabeta, kraljica, v. Jelisava Erddy, Nikola, hrv. ban 34, 50 Eugen, princ 128 F Ferdinand I., kralj 33, 45-47 Ferdinand II., nadvojvoda pa kralj 48, 52, 55 Ferenburg, Ivan, general 111 Ferhad, kliki sandak-beg 210 Filipovi, Sima 155 Frankopan, Dujam 20 Frankopan (Cetinski), Grgur 25 Frankopan, Ivan 14, 207 Frankopan, Ivan (Franjo) 25 Frankopan, Ivan (Han), hrv. ban 23-26, 28, 33, 38, 109, 198, 227 Frankopan (Cetinski), Ivan, sin Jurjev 25 Frankopan, Juraj, sin Hanov 25 Frankopan, Juraj, sin Vukov 52 Frankopan, Juraj, vicegeneral karlovaki 48 Frankopan, Katarina, ena Hanova, v. Nelipi, Katarina Frankopan, Katarina, ena N. ubia Zrinskog 58 Frankopan, Katica, ena G. Perena 25 Frankopan, Kritof 49 Frankopan, Krsto 152, 153 Frankopan, Martin 14, 15, 21 Frankopan, Nikola (15. st.) 20, 23 Frankopan, Nikola (17. st.) 48, 52 Frankopan, Stjepan 20 Frankopan (Ozaljski), Stjepan 46 Frankopan, tefan 58, 59 Frankopan, Vuk 48, 52 Frankopani (Frankapani), velikaka obitelj 15, 20, 21, 23, 48 , 52, 54, 57 G Galo (Gallo), kapetan ogulinski 9, 48 Globicer, zapovjednik 47 Grgur IX., papa 263
299

Grgur XI., papa (Grigorije, Gregorije) 20, 44 Guganovi, Jeremija 136 Gusi, Sigismund, kapetan senjski 52 Gusii, krbavski knezovi 20, 115 H Hallerstein, bariloviki kapetan 49 Hartenstein, Martin 34 Heraklije, car 188 Herberstein, Albreht, kapetan senjski 52 Herberstein, (Ivan) Josip, general karlovaki 34, 35, 49, 50 Herendi, Ivan 26 Horvat, Andrija 156 Hrani, Sandalj, v. Kosaa, Sandalj Hrani Hranilovi, Kritof, ogulinski podkapetan 49 Hrvatini, Hrvoje Vuki 31, 32 , 92, 168 Husamuddin, bos. paa 169 Husref-beg 88 I Ibriimovi, Luka 136 Ishakovi, Isak beg 189 Ivan Krbavski, ban, v. Karlovi, Ivan Ivan Sobjeski, poljski kralj 134 J Jaki, Demetar 48 Jelai, Josip, ban 151 Jelisava (Elizabeta), kraljica, ena kralja Ljudevita 12, 13, 15, 20, 108, 115 Juras, Todor, pravoslavni pop 51 Jurii, plemika obitelj 116 Jurii, Mikula 33, 263 Jurii, Nikola, vojskovoa 45, 46 Jurjevi, Franjo 106 Jurjevii, humski knezovi 230 K Kaii, pleme 62-64 Kara Mustafa, veliki vezir 134
300

Karapangja, Milosav 51 Karlo, austrijski nadvojvoda 110, 111 Karlo Draki, herceg 107 Karlo Lotarinki 134, 135 Karlovi, Ivan (Krbavski), ban 33, 44, 69, 71, 73, 79, 84, 88, 263 Katarina Kosaa, v. Kosaa, Katarina Katzianer, Ivan, general 33, 35, 46, 210, 263 Keglevi, Ivan 22 Keglevi, Petar 22, 50 Keglevii, plemika obitelj 22, 228 Keglevi, imun 22 Kisel, Vid, general 34 Klement, papa 117 Klokoi, Damjan 74 Kneevi 140 Kobasi, Ivan 33, 73, 84, 85 Kobai (Kovai) 150 Kordi, arhimandrit 56 Korlatovii, plemii 74 Korotna, Ivan, sudac 22 Kosaa, Katarina, bos. kraljica 169 Kosaa, Sandalj Hrani 13 Kosaa, Stjepan 62 Kotromani, bos. dinastija 172, 221 - Stjepan I., ban 172 - Stjepan II., ban 172, 168 - Stjepan Prijezda Veliki, ban 172 - Tvrtko I., ban 172 Kreimir, hrv. kralj (935.-944.) 167 Kulin ban 173, 221 Kulmer, turanjski kapetan 50 Kurjakovi, Grgur, krbavski knez 10, 11 Kusi, uro 155 L Ladislav, kralj 20 Ladislav Napuljski, kralj 13, 31, 62, 108, 197, 209 Lazar, knez 15
301

Lenkovi, Ivan, general 33, 34, 46 Lenkovi, Juraj general 46, 47, 50 Leopold I., car i kralj 48, 49, 134, 135, 151 Levakovi, Rafo 149 Ludovik I. 39 Lukarevi (Talovac), obitelj 24 Lj Ljubibrati, biskup 156 Ljudevit Badenski, vojvoda 135 Ljudevit Veliki, kralj 12, 15, 20, 185, 187, 226 M Maksimilijan Emanuel, bavarski knez 135 Mandi, Emanuel, vojvoda 52 Marija, kraljica, ki kralja Ljudevita 108 Markovi, Dujam 135, 136 Markovi, fra Jure 116 Mati, Luka 167 Matija, nadvojvoda 52 Matija II., kralj 55 Matija Korvin, kralj 20, 22, 45, 46, 53, 62 Matkovi, imun 178 Mehmed Fatih, sultan 128 Mehmedpaa 32 Memi beg 34 Memibegovi 177, 179 Miganovi, Tomo 210 Miheti, Petar 116 Mijaki, Gabro (Gavro), vladika 55, 151-153, 155 Mikulii, Juraj 25 Mikuli, Aleksa, biskup 51 Milenkovi, Melentije, mitropolit 127 Milievi, Ostoja, knez 51 Milievi, Radota, sudac 51 Milovac, Vid 58 Milutin, kralj 188, 223 Minja, Nikola, sudac 51
302

Mocenigo, Ivan 87 More, Ladislav 44 Muhamed IV., sultan 134 Murat, vojvoda, v. Tardi, Murat N Nelipi, Ivan 10-13, 43, 108, 201 Nelipi, Ivan, otac Ivaniev 26, 28, 39 Nelipi, Ivan III., knez cetinski 14 Nelipi, Ivani Ivanovi, knez cetinski i kliki, ban 22-24, 26, 28, 29, 38, 39, 41, 43, 108, 109, 198, 226 Nelipi, Jelena 22 Nelipi, Jelisava, ena Ivanieva 23 Nelipi (Frankopan), Katarina (Katica) 23, 25, 43, 109 Nelipi, Margareta 23 Nelipi, Vladislava 10 Nelipii, velikaka obitelj 10, 15, 19, 20, 22, 23, 26, 72, 111, 115, 185, 198 Nemanjii 205 Nikola, sin Gaparov 25 Ninoslav, bos. ban 165, 173, 229 O Orlovi, Grgur, senjski kapetan 21 Orlovi, Mardarij, kaluer 54 Orsini, Jakov, lijenik 116 Ori, Franjo, turanjski kapetan 35 Ostoja, bos. kralj, v. Stjepan Ostoja P Pavao, knez 48 Pavao V., papa 55 Pavlai, plemi 74 Pavlinovi, Mihovil 146 Peainovi, vlaki poglavica 47 Perioti, plemi 74 Petar, bug. vladar 219 Petelini, Jerolim, senjski kapetan 21 Petra, general 128
303

Petreti, Petar, biskup zagrebaki 55 Pizzamano, providur 109 Popovi, Isaija, vladika 155 Porzia, Hanibal, general 49 Posedarski, plemika obitelj 74 Posedarski, Juraj 74, 90 Posedarski, Kurtan 74 Posedarski, Stefan 69-73, 75, 84, 85 Posedarski, afar 74 Predojevi, Gabrijel, vladika 55 Predojevi, Hasan (Hasanpaa) 34, 44, 45 Predojevi, Maksim, vladika 55 Pridojevi, Matej, pop 58 R Raab, senjski kapetan 47, 111 Radanovi, Mihalj 51 Radenovi-Pavlovi, vlastelinska obitelj 243 Radi, Stjepan 140 Rajmund, tuluki grof 167 Ribar, upan 51 Rotondo, Benedikt, trogirski arciakon 110, 111 Rudolf, car i kralj 48, 69, 70, 111 Rui, Juraj (Jure) 36, 38 S Samuilo, maked. vladar 204, 205, 218 Sankovii, velikaka obitelj 242 Se, Nikola, v. Szechy, Nikola Sekel, Mihalj 47 Severi, Tomo, podupan zagrebaki 48 Sigismund (igmund), kralj 13, 14, 20, 23-25, 33, 43, 108, 109, 228 Sinjii, Ilija 115 Slunjski, Juraj 46 Sopkovi, Ivan 36, 38 Sori, fratar 81 Spruk, Petar 51 Stanisavljevi, Sava 55, 56
304

Starenberg, Guido 134 Stipkovi, Ladislav 35 Stjepan, bos. ban (1204.-1221.) 173 Stjepan, herceg 127 Stjepan (Stefan), srpski knez 43 Stjepan Ostoja, kralj 108, 168, 197 Stoevi, Alibeg 125, 126 Strassoldo, Matija, podgeneral karlovaki 49 Strossmayer, Josip Juraj 144 Sundei, Jovan 146 Svilokos, kaluer 54 Szechy (Se, Zeech), Nikola, ban 12, 106, 186, 226 arevi, Anelo 134 evarac, Juraj 133 iglanovi 228 igorii, plemika obitelj 116 ubai, Radivoj, sudac 58 ubi, Juraj II. 115, 226 ubi, Mladen, ban 10, 15, 24, 105, 226 ubi, Pavao, ban 105, 172, 226 ubii, velikaka obitelj 15, 20, 106, 111, 115, 185 utilovi, Grgur, pop 58 T Talovac, Lacko, knez cetinski i kliki 26 Talovac, Matko, ban 24, 25, 109 Talovac, Petar, ban 24, 25, 109, 208 Tardi, Murat, ehaja (vojvoda) 74, 83, 84, 88, 92 Tekeli, ma. grof 134 Tesla, Nikola 205 Todor, knez 50 Toljen, sin neretvljanskog kneza Petra 197 Tomaevi, harambaa 155 Tulii, vlako pleme 22, 46 Tunkovi, Antun 26 Turn, Josip, general karlovaki 47
305

Tvrtko I., kralj 202, 225 Tvrtko II., kralj 168 U Uro I., srp. kralj 166 V Vasilj, vladika 55, 56 Vidakovi, Juro 135, 136 Vidovi, plemika obitelj 116 Vinkovi, Benedikt 150 Vladihovi, Doma 23 Vladislav, kralj 21 Vojnovi, ime 49 Vojsali, Juraj, vojvoda 230 Vrani-Dragani, plemika obitelj 116 Vratanja, Simeon (Sima) vladika 54, 55, 150, 151, 153 Vukovi, Bisareon, kaluer 54 Z Zeech, Nikola, v. Szechy, Nikola Zeli, arhimandrit 140 Zorii, Pavao, vladika 153 Zrinski, velikaka obitelj 47, 48, 52, 54 Zrinski, Nikola (1508.-1566.), hrv. ban 46, 58-60 Zrinski, Nikola (1620.-1664.), hrv. ban 151 Zrinski, Petar, hrv. ban 151-153, 155 Zvizdovi, fra Anelo 128

306

KAZALO AUTORA
A Abrami, Mihovil 147 Alduk, Ivan 243 Alii, Ahmed S. 264 Ana Komnen 188, 219, 223 Aneli, Pavao 172 Antonijevi, Dragoslav 215, 218, 223, 260, 263, 266 B Babi, Anto 220, 221 Badstbner, Ernst 252 Badurina, Anelko 253 Bandi, Duan 262 Barada, Miho 167 Barbari, Josip 117, 201 Bari, Henrik 159 Basler, uro 235 Batini, Mijo Vjenceslav 100 Bauer, Johannes Baptist 252 Beissel, Stephan 252 Beldiceanu, Nicoara 219, 220, 235 Beldiceanu-Steinherr, Irne 219 Beloevi, Janko 252, 260, 268 Benac, Alojz 163, 170, 171, 236-239, 243, 244, 251, 255 Benevenia, Lorenzo 197, 209 Benvenuti, Angelo de 211 Beregani, Nicola 199 Bei, Zarije 250 Belagi, ek 163, 171, 235, 239, 242, 244-248, 255, 258, 263, 267 Bianchi, Carlo Federico 211 Bidermann, Hermann Ignaz 19, 21 Biedermann, Hans 251 Bjelanovi, Sava 19
307

Bjelanovi, ivko 213 Bogovi, Mile 156 Boguslawski, Eduard 224 Bonifai, Antun F. 156 Bokovi, ure 250 Buconji, Nikola 270 Bujch, M. L. 209 Bulat, Petar 259, 262 Buli, Frane 71 Buri, Toni 267, 268 Buzov, Snjeana 216, 252 C Cambi, Nenad 267 Cazacu, Matei 219 Cermanovi-Kuzmanovi, Aleksandrina 251 Challet, Jean 263 Chavrak, Zdenko 248, 255, 256 Closson 160 Comsa, Maria 218 Coon, Carleton 240 Cviji, Jovan 183 Czarnecki, Tomasz 215 Czrnig, Karl 44, 45 ae, Slobodan 268 ajkanovi, Veselin 259, 262 elebija, Evlija 169 erneli, Milana 181 ubrilovi, V. 232 ulinovi, Ferdo 147 orovi, Vladimir 254, 255 uri, Vejsil 246
308

D Dadi Nikoloska, Elizabeta 216 Danii, uro 9, 15, 188 Dietrich, Karl 188 Dini, Mihailo 166 Dobrescu, Valerian 220 Dobroni, Antun 158 Dopua, Jelena 258 Dragojlovi, Dragoljub 233, 234, 261 Draki, Miroslav 219 Dukljanin, pop 222 Dvornikovi, Vladimir 162 D Daja, Miroslav 232 akovi, Branko 269, 270 orevi, Dobrivoje 216 urev, Branislav 189 E Efremovska, Ljudmila 216 Erdeljanovi, Jovan 61, 181 Evans, Arthur (John) 163, 236 Evers, Dietrich 250 F Fadi, Ivo 268 Farlati, Daniele 20 Fejr, Gyrgy 45, 201 Fekea Martinovi, Lidija 243 Felber, Anneliese 252 Fenesan, Costin 117 Ferjani, Boidar 223 Fiedler, Joseph 155 Filipovi, Milenko 205, 234, 240
309

G Gacovi, Slavoljub 218 Garaanin, Draga 250 Garaanin, Milutin 250 Gashi, Skender 220 Gavela, Branko 215, 217 Giardini, Flavia 219 Grabovac, Filip 140 Gregoras, Nikeforos 188 Gura, Aleksandar 259, 260 Gui, Branimir 180, 183, 184, 194, 223 Gui, Marijana 185-187 H Hadijahi, Muhamed 247, 249 Hadiselimovi, Rifat 240 Hahn, I. G. von 184 Hammer-Purgstall, Joseph von 43, 190, 210 Hanel, J. 184 Hans, Georg 216 Hietzinger, Carl Bernhard von 52 Honiat, Niketa Akominat 219 Hrmann, Kosta 35 Horvat, Rudolf 136 Hrabak, Bogumil 166, 197, 200, 202, 205, 210-213, 216-219, 224, 226, 227, 231-233, 235-237, 240, 260, 264-266 Hutter, Manfred 252 I Ili Oriovanin, Luka 269 Ivandi, Ljudevit A. 270 Ivekovi, iril 180 Ivi, Pavle 213 J Jagi, Vatroslav 27 Jankovi, ore 215, 242 Jernstedt, Victor 188
310

Jireek, Konstantin 9, 11, 14, 15, 165, 169, 184, 200, 217 Juri, Ivan 216, 224, 225 K Kai Mioi, Andrija 140, 143 Kaer, Petar 236 Khlig, Eduard 264 Karadi, Vuk Stefanovi 138, 145, 161 Karaman, Ljubo 170 Kaser, Karl 215, 216, 230, 270 Kai, Bartol 227 Kedren (Georgios Kedrenos) 188, 223 Kekaumen (Kekaumenos) 188, 204 Klai, Nada 37, 38, 42, 201, 202, 204, 206, 221, 224, 226-228 Klai, Vjekoslav 17, 19, 21, 150, 185, 186, 190, 197, 198, 205, 209 Koji, Ljubinka 239 Kolanovi, Josip 117, 201 Konstantin Porrogenet 16, 167, 222 Konjovi, Petar 157, 159, 160 Korkuti, M. 249 Koroljuk, V. D. 215 Kos, Milko 222 Kostreni, Marko 220 Kovaevi, Jovan 169, 250 Kreli, Baltazar Adam 33, 46, 51 Krones, Franz 199 Kuba, Ludovik 158, 160 Kukuljevi Sakcinski, Ivan 9, 10, 12-14, 21, 48, 184, 207 Kulii, piro 217, 218, 220, 223, 229, 249, 264 Kunst, J. 255 Kuripei, Benedikt, 210, 211, 234 Kusch, Heinrich 267 Kusch, Ingrid 267 L Laska, Franz Beno 254 Laszowski, Emilij 267 Lindner, Kurt 251
311

Litavrin, G. G. 218, 223 Lopai, Radoslav 14, 27, 30, 31, 34-36, 41, 56, 70, 155, 176, 178, 199, 203, 211, 227, 263, 264 Lovrenovi, Dubravko 243, 245 Lozo, Marijan 228, 261, 265 Lui (Luci, Lucio, Lucius), Ivan 9, 10, 12, 185, 186, 189, 220, 225 Lj Ljubi, ime 10, 11, 24, 189, 207, 270 Ljubinkovi, Nenad 259 M MacBain, Alexander 262 Madijev, Miha 10, 185, 226 Maleti, Ana 258 Mandi, Dominik 156, 163, 165, 166, 172-174, 215, 226, 229-231, 234, 239, 241 Manojlovi, Kosta 160 Marinov, V. 230 Marjanovi, Damir 240 Marjanovi, Milo 267 Markovi, Mirko 56 Mrz, Josef 208 Matkovi, Petar 234 Mayer, Franz Martin 153 Mazali, oko 172 Maurani, Ivan 184 Mesi, Matija 46, 190 Michel, Paul 252 Migne, Jacques Paul 183 Mihanovich, Clement S. 156 Miki, ivko 238, 240, 243 Mikloi, Franc 15, 165, 183, 187, 201 Milakovi, Dimitrije 153 Mila, Nikodim 211 Mileti, Maja 248, 249 Mileti, Nada 170, 235, 244, 265 Milievi Brada, Marina 249
312

Mirdita, Zef 229, 264 Mirkovi, M. 199 Mitis, S. 208 Mladenovi, Olivera 258 Moaanin, Nenad 229 Molsdorf, Wilhelm 253 Monti, U. 199 Mrnavi, Ivan Tomko 227 Muhar 46 Murvar, Vatroslav 156 Mui, Ivan 222, 224, 229, 240, 267, 270 N Naumov, E. P. 218 Neumann, Helga 252 Nikoli, Danica 257 Nikoli, Vinko 174 Novak, Marija 260 Novakovi, Stj. 187, 189 O Ogurli, Dragan 181 Oluji, Boris 268 Ostoji, Ivan (prof. iz Krapine) 103, 220, 221, 227 P Pahimeros, Georgios 188, 219, 223 Palavestra, Vlajko 264 Panteli, Nikola 249 Passarge, Siegfried 183 Pavao Rovinjanin 169 Paveli, Rikard 181 Pavii, Stjepan 103, 181, 186, 211 Pener, Branko 261 Pera, Miroslav 221 Perojevi, Marko 113 Petricioli, Ivo 201, 202, 204, 251 Petrievi, Ivan 228
313

Petrinec, Maja 243, 268 Petrovi, urica 204 Petrovi, Petar . 249 Philippson, Alfred 183 Picot, Emil 153 Pilar, Ivo (L. von Sdland) 147, 205, 254 Popovi, Jovan Sterija 130 Praga, Giuseppe 200 Prijatelj, Kruno 256 Primorac, Dragan 240 Putanec, Valentin 224 R Raki, Franjo 12, 16, 167, 172 Radoji, Svetozar 163 Radoni, Jovan 169 Rai, Jovan 138 Rajmund od Agilesa 221 Randi, Oscar 207 Rattkay, Gyrgy 50 Raukar, Tomislav 197 Raunig, Branka 249 Renner, Heinrich 264 Rihtman, Cvjetko 161 Rungg, Josef 222 Ruvarac Ilarion 153, 154 S Sachs, Hannelore 252 Sanudo, Marin (Marino Sanuto) 44, 61-63, 67-69, 73, 74, 78, 83-85, 88 Schmidt, Heinrich 249, 253 Schmidt, Horst 216 Schmidt, Margarethe 249, 253 Schuchardt, L. 183 Seel, Otto 252 Sekuli, Ante 181 Sergejevski, Dimitrije 255, 256 Servier, Jean 261
314

Skari, Vladislav 121, 169 Skok, Petar 159, 200, 217, 222 Smiiklas, Tadija 153, 184 Smodlaka, Josip 147 Solovjev, Aleksandar 163, 165, 166, 262 Sori, Jelena 250 Sparavalo, Ljubo 241, 244 Srejovi, Dragoslav 249, 251, 253, 261 Stanojevi, Gligor 211 Stipevi, Aleksandar 249, 257, 258 Stoi, Krsto 117 Strausz, Adolf 268, 269 Strohal, Iv. 27 Strohal, Rudolf 60 Sdland, L. von, v. Pilar, Ivo Szabo, Gjuro 224 abanovi, Hazim 169 anjek, Franjo 239 egvi, Kerubin 225 idak, Jaroslav 147 imrak, Janko 151-153, 155, 156 ii, Ferdo 167, 185, 187, 188, 228 kobalj, Ante 241 timac, Zrinka 262 ufay, Milan 159 T Tanaoca, Anca 17 Tanaoca-erban, Nicolae 17 Testini, Pasquale 253, 265 Thalloczy, Ludovik 27 Toma Arhiakon 223 Tomasovi, Marinko 243, 244 Toynbee, J. M. C. 253 Trpkoski-Trpku, Vangel J. 216 Truhelka, iro 131, 172, 232, 235, 247 Tsioli, Soy-Maria 216
315

U Ujevi, Mate 234 Urech, Edouard 252 V Valerije Maksim 262 Valvasor, Johann Weikhard von 185 Vaniek, Franz 45 Vego, Marko 163, 166, 171, 231, 245, 264 Vilim Tirski 16, 167, 221 Vitezovi, Pavao Ritter 53, 267 Vrani (Verantius), Antun 133 Vrsalovi, Mirko 200 Vukevi, Nikola 219 W Wassilewsky, B. 188 Weigand, Gustav 229 Wenzel, Marian 163-165, 167, 169-173, 236-239, 241, 246, 256, 259, 262 Wild, Georg 262 Z Zeevi, Slobodan 258, 259, 261, 266 Zlatovi, Stipan 169 Zore, Luko 258 ganec, Vinko 162 upani, Niko 159 Kazala izradila: Nada Vrsalovi

316

NAPOMENA UZ OVO IZDANJE

Davne 1969. godine objavio sam prvi tekst o Vlasima, a u meuvremenu tiskao sam nekoliko osvrta o toj problematici. U Hrvatskoj je jedino prof. Ivan Ostoji napisao povijest Vlaha-vlaha u Hrvata, koju je tiskao 1984. godine kao apirograrano izdanje u neznatnom broju primjeraka, tako da je djelo ostalo mnogima nepoznato. Meutim, u starijoj hrvatskoj historiograji objavljeni su prilozi o Vlasima, vrijedni zbog arhivskih podataka i zanimljivih zakljuaka, ali su neki ostali veim dijelom nepoznati i onima koji piu o ovoj tematici (na primjer pisanje: V. Klaia iz 1880. godine; S. Paviia iz 1931. godine; V. Murvara iz 1953, odnosno 1955. godine). To je razlog zbog kojega je posebno korisno izdanje izbora starijih radova hrvatskih autora o Vlasima. Nije se u ovoj knjizi interveniralo lekturom ni u jedan tekst, niti se ulazilo u ocjenu tonosti iznesenih zakljuaka. Prireiva je osobno miljenje o ovoj problematici iznio u ovdje tiskanom prilogu. Crtei doneseni u ovoj knjizi, preuzeti su iz rada o dalmatinskim morlacima, koji je bez oznake autora, objavljen tijekom 1851. godine u nastavcima (brojevi 459, 460, 461, 462) u Illustrirte Zeitung (Mnchen). Sav ovaj tekst preveo je s njemakog jezika na talijanski sveenik Stjepan Pavlovi Lui (Stefano Paulovich-Lucich) i tiskao u veljai 1854. godine u Splitu pod naslovom I Morlacchi na ukupno 25 stranica, ali bez objavljivanja izvornih crtea. Ovo izdanje nastalo je uz svesrdnu pomo Zdravke Bui iz Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu, Nade Vrsalovi iz Sveuiline knjinice u Splitu i Marije Lovri Holenda iz Hrvatskih katolikih misija u Mainzu i Darmstadtu. Posebno zahvaljujem Srpskoj akademiji nauka i umetnosti u Beogradu na doputenju od 18. I. 2010. godine da prenesem raspravu hrvatskog akademika Branimira Guia (Wer sind die Morlaken in adriatischen Raum? Balcanica, IV/1973). Isto tako zahvaljujem i Upravi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu od koje sam informiran 2. oujka 2010. godine da mogu pretiskati dio teksta o Bunjevcima profesora Stjepana Paviia, koji je objavljen u Zborniku za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, knjiga 41, Zagreb, 1962. Takoer zahvaljujem prof. dr. Bogumilu Hrabaku iz Beograda na doputenju od 17. I. 2010.
317

godine da tiskam kao poseban prilog vei dio njegove rasprave Naseljavanje hercegovakih i bosanskih Vlaha u Dalmatinsku Zagoru u XIV, XV i XVI. veku. (Objavljeno u knjizi: Iz starije prolosti Bosne i Hercegovine. Knjiga II, Arhivar, Beograd, 2003.) Dunost mi je zahvaliti i onima koji su sunanciranjem pomogli izdanje ove knjige, a to su: Grad Split, Trnice Hippos, istoa, te eljko Bili i Ivan Kapetanovi. I. Mui

318

ISBN 978-953-6803-25-5
Cijena 200 kuna