SADRAJ

1. UVOD..2 2. EMOCIONALNA KOMPETENCIJA I SAMOREGULACIJAU DJETINJSTVU...3 2.1. Emocionalna kompetencija...3 2.1.1. Emocionalna kompetencija u djetinjstvu 4 2.2. Samoregulacija u djetinjstvu5 2.2.1. Samoregulacija i privrenost ..6 2.3. Umijee emocionalne kompetencije....7 3. PRIJATELJI, DIPLOMATI I VOE U VRTIU...... 9 3.1. Viestruke inteligencije.......9 3.2. Interpersonalna inteligencija na djelu.11 4. ZAKLJUAK .....13 5. LITERATURA....14

1. UVOD
Emocije su jedan od vanijih imbenika koji utiu na cjelokupno funkcioniranje pojedinca, pa tako i djece. Stoga je vano voditi rauna o svom emocionalnom stanju tj. poticati pozitivne emocije, a kontrolirati negativne. Djeca od roenja, u interakciji sa okolinom, pokazuju svoje osjeaje, te ue prepoznavati i kontrolirati emocije. Od izuzetne je vanosti kod djece razvijati vjetine razumijevanja vlastitih, ali i tuih osjeaja. Djecu jo od najranije dobi treba pripremati i razvijati kod njih vjetine koje e im pomoi da pravilno postupaju u odreenim situacijama . Kroz seminarski rad nastojat u objasniti to je to emocionalna kompetencija i samoregulacija, kako se razvijaju u djetinjstvu, koja su to umijea ili sposobnosti emocionalne kompetencije te zato je vana samoregulacija emocija kod djece. Nadalje u objasniti zato je interpersonalna inteligencija znaajna za emocije i koje uloge mala djeca najee igraju u interakciji s drugima.

2.

EMOCIONALNA KOMPETENCIJA I SAMOREGULACIJA

U DJETINJSTVU

2.1. Emocionalna kompetencija Openito pojam lan neke zajednice. Saarni emocionalnu kompetenciju odreuje kao demonstracija samodjelotvornosti u drutvenim tansakcijama koje izazivaju emocije to znai da ljudi reagiraju emocionalno, ali istodobno i strateki primjenjuju svoje znanje o emocijama i svoju emocionalnu izraajnost u odnosima prema drugima. Pomou emocionalne kompetencije moemo odrediti koje su sposobnosti i umijea povezani s emocijama, a koje su potrebne ljudima kako bi se mogli suoiti s odreenim problemima i iz njih izai raznovrsniji, prilagoeniji, djelotvorniji i samopouzdaniji. Emocionalne kompetencije predstavljaju emocionalni razvoj kod svih dobnih skupina i esto znae initi ono to je ispravno. Jasno je kako djeca, mladi ili odrasli mogu emocionalno kompetentnije funkcionirati od drugih npr. svojih vrnjaka jer iskazuju sposobnosti povezane s osjeajima koje su bolje prilagoene specifinom kontekstu u kojem se u odreenom trenutku zateknu. Emocionalna kompetencija neodvojiva je od kulturnog konteksta. Bioloki nas je evolucija uinila emocionalnim, ali naa uronjenost u odnose s drugima osigurava raznovrsnost emocionalnih iskustava, suoava nas s emocionalnim izazovima i vrelo je naina na koje priopujemo naa emocionalna iskustva drugima. (prema Salovey, Sluyter 1999.) Taki, Mohori i Munjas (2006.) navode da je potrebno razlikovati emocionalnu inteligenciju kao sposobnost i emocionalnu kompetenciju kao osobinu linosti, odnosno emocionalna kompetentnost osobe ne mora uvijek tono preslikavati razinu njezine emocionalne inteligencije. Ovo se nadovezuje na poetnu ideju o razlozima postojanja kompetencije moemo opisati kao skup znanja, vjetina i

vrijednosti koje su nune za svakog pojedinca da bi mogao djelovati i biti uspjean kao

emocionalne inteligencije u kojoj se istie vanost emocionalnih kompetencija u svakodnevnom ivotu ljudi.( Sindik, 2010.) 2.1.1. Emocionalna kompetencija u djetinjstvu U ranom djetinjstvu djeca u interakciji sa svojim roditeljima, definiraju i modificiraju svoje izraavanje emocija, oponaaju roditelje i tako stvaraju obiteljske obrasce ponaanja. Uz primarne emocije, koje se javljaju vrlo rano nakon roenja, u drugoj polovini druge godine ivota, djeca postaju svjesna svog emocionalnog ponaanja, te ue sloenije emocionalne procese, koji su preduvjet za razvoj djeteta. Izmeu druge i tree godine djeca, u skladu sa steenim i do tada nauenim standardima i normama ponaanja, razvijaju sloenije emocije ponosa, krivnje, stida, zbunjenosti i prkosa. U predkolskoj dobi raste djeje prilagoavanje na situacije iz okoline. Djeca koja su ovladala svojim emocionalnim doivljajima smatraju se emocionalno kompetentnim. Djeca rano naue identificirati emocije, ali im je potrebno odreeno vrijeme da integriraju informacije iz razliitih izvora, da naue potiskivati nepoeljne emocionalne izraze, te da naue kako diferencirati svoje osjeaje da bi udovoljili oekivanjima okoline. Manja djeca imaju problema sa razumijevanjem mjeovitih emocija, poput tuge i sree, ali ve sa etiri godine mogu ove emocije razlikovati, a sa pet godina poinju usvajati njihovo znaenje u odreenoj situaciji. Emocionalna kompetencija, dakle, ukljuuje djeju sposobnost prikrivanja emocija. Pokazatelji dobrog emocionalnog stanja djeteta su djeja sposobnost kontroliranja irokog spektra emocionalnih doivljaja i prikladnih reakcija u tim emocionalnim situacijama. Hoe li dijete biti emocionalno kompetentno ili ne, zavisi od njegove sposobnosti regulacije emocija, poznavanju i razumijevanju okoline, socijalnim vjetinama, te od sposobnosti djeteta da se ponaa u skladu sa tim spoznajama. Kompetentno dijete moe iskoristiti poticaje iz okoline i dijete pripada Djeca koja razumiju tua emocionalna stanja, bolji su uenici, imaju manje internaliziranih i eksternaliziranih problema u ponaanju, tjelesno su zdravija, imaju postii dobre razvojne rezultate koji omoguavaju zadovoljavajue i kompetentno uee u zajednici kojoj

jae samopouzdanje i vee povjerenje u okolinu. Ta djeca razvijaju dublja prijateljstva, kvalitetnije upravljaju svojim emocijama, a nakon stresa bre se oporavljaju

2.2. Samoregulacija u djetinjstvu Samoregulacija je sposobnost upravljanja vlastitim postupcima, mislima i osjeajima na fleksibilne naine tako da se naa djelotvornost povea. Drugim rijeima samoregulacija je sposobnost kontroliranja emocija. Osobe koje su svladale samoregulaciju: razmisle prije no to djeluju, nee dopustiti da postanu previe ljuti ili ljubomorni, nisu impulzivni ve se njihove karakteristike promiljenost, integritet te sposobnost zalaganja za sebe, takve osobe imaju sposobnost rei NE, Samoregulirani pojedinac slui se sa svojim emocionalnim reakcijama kao vodiljama za djelovanje i za djelotvorno postupanje u odnosima. Regulacija emocija ukljuuje prikrivene, kao i jasno izraene, strategije promjena u intenzitetu i trajanju emocionalnog iskustva i izraavanja emocija. Sposobnost regulacije emocija razvija se u ranom djetinjstvu iz interakcije s lanovima obitelji, odnosno primarnim skrbnicima, i iz djejeg priroenog temperamenta. Dijete u interakciji s okolinom naui modificirati svoje emocije, nositi se s frustracijom, uivati u drugima, prepoznati opasnost, prevladati strah i tjeskobu kako bi postiglo uspjeno interpersonalno funkcioniranje. Mnoga istraivanja su pokazala da emocionalna komunikacija majki i njihove djece utie na djeji socijalni i emocionalni razvoj. U razdoblju prve godine djejeg ivota majka-otac reguliraju djeje emocije. Meutim, neto kasnije, dijete razvija proces samoregulacije, poinje misliti o dogaajima, te pronalazi razliite naine njihove samoregulacije i interpretacije. Proces samoregulacije odvija se kroz proces procjene dogaaja, vrednovanja konteksta te odabira i kontrole emocionalnog izraavanja i ponaanja. Kako djeca sazrijevaju, njihov kapacitet samoregulacije odraava njihovu rastuu kognitivnu sloenost i stupanj u kojem primaju odgovarajuu podrku i savjete za ivotne izazove. Mlae dijete e vjerojatno pomo traiti od svojih skrbnika, a starija

djeca od svojih vrnjaka i usporeivati se sa drugima. Ta usporedba sa drugima predstavlja mnogobrojne izazove za dijete koje je neko bilo samopouzdano. Takve usporedbe znae da djeca poinju ocjenjivati sebe, svoje talente i sposobnosti. Meutim, mogu dovesti i do osjeaja neuspjeha ili ponienja. Ta iskustva zahtijevaju samosvjest, a osjeaji srama ili tjeskobe razvijaju se kad se usporeuju s njihovim manifestacijama u predkolskom razdoblju. U razvoju samosvjesnih emocionalnih iskustava djeca pokuavaju prevladati iskustvo svoje ranjivosti tako to mijenjaju izraavanje tih emocija. Kada govorimo o djejim emocijama i reakcijama, neophodno je spomenuti i djeji temperament koji dovodi do individualnih razlika meu malom djecom i koji moe utjecati na cjelokupno psiholoko prilagoavanje djeteta okolini. Prema vodeim teorijama temperamenta, motorikoj temperament ine bioloke, individualne emocija, a uz razlike u emocionalnoj, samoregulaciji odreenih okolinu,

karakteristike temperamenta predstavljaju glavne prediktore dimenzija linosti. Uz obitelj, jedan od najvanijih utjecaja na djetetovu emocionalni razvoj u predkolskoj dobi imaju vrnjaci i odgajatelji. Djeja interakcija sa vrnjacima u igri, u predkolskoj ustanovi, doprinosi socijalnoj kompetenciji, psihosocijalnim vjetinama ponaanja i manjoj agresivnosti. Mala djeca, koja nisu razvila primjerenu privrenost sa odraslim osobama, pokuavaju nadomjestiti te nedostatke u odnosima sa vrnjacima, ime postaju ovisni o prihvaenosti vrnjaka i njihovim utjecajima u toku djetinjstva. Djeca koja su u predkolskoj ustanovi ukljuena u sloenije igre i aktivnosti ponaaju se manje agresivno i povueno, to upuuje da je veliki utjecaj vrnjaka na djeji emocionalni razvoj i kompetenciju. Regulacija emocija ima vanu ulogu u procesu socijalizacije, a ako dijete nije osposobljeno da regulira emocije to e negativno uticati na interakciju djeteta sa okolinom i usvajanje socijalnih normi i pravila ponaanja. Kontroli djejeg ponaanja doprinose djeje sposobnosti upotrebe govora, samostalno kretanje i razvojne promjene u djejoj neurofiziologiji.

2.2.1. Samoregulacija i privrenost

Privrenost je vrsta emocionalna veza izmeu djeteta i odrasle osobe (skrbnika; najee majke). Privrenost je najvaniji razvojni aspekt u ivotu djeteta u okviru njegovog emocionalno-socijalnog razvoja do druge godine ivota. Za uspostavljanje privrenosti odgovorna je okolina koja djetetu osigurava nazonost i brigu barem jedne odrasle osobe koja e zadovoljavati djetetovu potrebu za toplim fizikim kontaktom (dodir, grljenje, maenje...) i za brigom i njegom, i time mu pruati osjeaj sigurnosti. Ta prva iskustva u odnosima pruaju temelje na kojima djeca kasnije grade svoje odnose sa irom okolinom. Dijete, ovisno o reakcijama odrasle osobe kojoj je privreno, moe razviti zdravu (sigurnu) privrenost ili nekvalitetnu privrenost (tzv. izbjegavajuu ili anksioznu). Kad dijete razvije sigurnu i stabilnu privrenost, ono e u budunosti graditi pozitivne i vrste veze s drugim osobama i odnos povjerenja prema okolini. Majka ili drugi skrbnik koji je psiholoki nedostupan i ne reagira na emocionalne potrebe djeteta, potie u djeteta razvoj izbjegavajue privrenosti, dok okolina koja ponekad odgovara na djeje potrebe za blizinom i emocionalno je dostupna, a ponekad je nedostupna i kanjavajua, razvija u djeteta tzv. anksioznu privrenost.
(http://www.roda.hr/article/read/razvoj-privrzenosti)

2.3. Umijee emocionalne kompetencije Emocionalna umijea poinju u roditeljskom domu, dobrim odnosnom izmeu roditelja i djece. Umijea ukljuuju emocionalne i drutvene kompetencije kao to su: samosvijest o osjeajima i upravljanje njima, kontrola poriva, empatija i uivljavanje, te suradnja i mirno rjeavanje sukoba. Emocionalne kompetencije su blisko povezane se kulturnim vrijednostima. Umijea emocionalne kompetencije u mnogo emu su odraz koncepcija npr. zapadnjakih drutava o tome kako emocije djeluju. Posljednjih godina izvrena su mnoga istraivanja relevantna za umijea i sposobnosti emocionalne kompetencije prema kojima su izvedena slijedea umijea emocionalne kompetencije: 1. osvijetenost vlastitih emocionalnih stanja, ukljuujui i mogunost da se iskuse viestruke emocije, a na zrelijim razinama svijest o tome da se zbog nesvjesne dinamike ili selektivne nepanje ne mora biti svjestan vlastitih osjeaja

2. sposobnost uoavanja tuih emocija i to ne temelju situacijskih ili izraajnih signala koji posjeduju stanovit stupanj kulturolokog konsenzusa glede njihova emocionalnog znaenja 3. sposobnost upotrebe vokabulara emocija i izraza dostupnog u neijoj (sub)kulturi, a na zrelijim razinama sposobnost usvajanja kulturalnih scenarija koji povezuju emociju s drutvenim ulogama 4. sposobnost za uivljavanje i suosjeanje s tuim emocionalnim iskustvom 5. sposobnost shvaanja da unutarnje emocionalno stanje ne mora nuno

odgovarati vanjskom izrazu i u nas i u drugih, a na zrelijim razinama, sposobnost razumijevanja da neije emocionalno-izraajno ponaanje moda utjee na druge te sposobnost da se to uzme u obzir u vlastitim samoprezentacijskim strategijama 6. sposobnost prilagodbenog nadzora nad zazorljivim ili neugodnim osjeajima upotrebom samoregulatornih strategija koje pojaavaju intezitet ili vremensko trajanje takvih emocionalnih stanja svijest 7. svijest da su ustroj ili priroda odnosa djelomice odreeni kvalitetom emocionalne komunikacije unutar odnosa
8. sposobnost emocionalne samodjelotvornosti: pojedinac smatra da se, sve-u-

svemu, osjea kako se eli osjeati (Salovey, Sluyter 1999.) Navedene sposobnosti emocionalne kompetencije dinamine su i meusobno ovisne. Meuovisnost se javlja u emocionalnom razvitku i moe posluiti za poboljanje emocionalnog funkcioniranja djece koja se smatraju izloena riziku neprilagoenosti. Djeca koja su socijalno kompetentna i samopouzdana slue se sposobnosti emocionalne kompetencije za samoregulaciju (prisjetimo se definicije ; upravljaju svojim postupcima, mislima i osjeajima na prilagodben i fleskibilan nain u raznim kontekstima, iskazuju samodjelotvornost, samopouzdanje i osjeaj povezanosti s drugima) odnosno potuju vlastito emocionalno iskustvo, bez obzira na to jesu li veseli, prestraeni ili tuni i doputaju si potovati sami sebe. (prema Salovey, Sluyter 1999.)

3. PRIJATELJI, DIPLOMATI I VOE U VRTIU

3.1. Viestruke inteligencije Gardnerova ideja viestrukih inteligencija iznosi da ljudi posjeduju mnogo raznih tipova inteligencije, svaki pojedinac ima odreenu razinu meu razliitim inteligencijama, koju je ivotom razvio. irok raspon sposobnosti koje ovjek ima Gardner je uspio odrediti pomou grupiranja ljudskih sposobnosti u 8 irokoobuhvatnih kategorija ili "inteligencija" (Slika 1)

Slika 1: Kategorije Gardnerove viestruke inteligencije.

Upoznavanje sa viestrukom inteligencijom je vano prije svega zbog boljeg upoznavanja onoga to djeca ili odrasli lake ili tee mogu uraditi upravo zbog stupnja zastupljenosti odreenih vrsta inteligencija. Ono to je vano naglasiti je da djecu treba jo u ranom djetinjstvu izloiti razliitim poticajima, stimulativnom okruenju i aktivnostima koje e postii razvoj svih ili nekih inteligencija. Treba imati na umu da sva djeca ne mogu biti jednako uspjena u svim aktivnostima. Upravo je to ono to odreuje njihovu individualnost i ini ih drugaijim od druge djece. Kako djeca odrastaju, stjeu vie iskustva i uspostavljanju vie interakcije sa ljudima i predmetima iz svog okruenja tako i vie dolaze do izraaja njihova interesa i mogunosti. Uloga

odraslih je da stvore okruenje koje potie razvoj svih inteligencija, ali takoer treba procijeniti u emu je dijete veoma uspjeno. Na taj nain dijete jo u ranom djetinjstvu otkriva koje su njegove jae ili slabije strane. Tako se lake mogu izbjei situacije koje frustriraju ili obeshrabruju djecu. Dijete treba situacije i aktivnosti u kojima ono samo dolazi do saznanja u emu je uspjeno ili manje uspjeno. Sve to vodi ka stvaranju pozitivne slike o sebi i viem stupnju samopotovanja. (http://www.djetinjstvo.ba/index.php/od-trece-do-seste-godine/109-devet-vrstainteligencije#Devet vrsta inteligencije)

Meu navedenim kategorijama viestrukih inteligencija Gardner izdvaja dvije dvije povezane, ali odvojene inteligencije: interpersonalnu i intrapersonalnu za koje kae da razvijaju sposobnost upravljanja vlastitim, kao i tuim osjeajima. Intrapersonalna inteligencija podrazumijeva tendenciju o sposobnost ljudi da su vie okrenuti sami sebi, jer dobro poznaju sebe i imaju dobru ideju o tome tko su i to mogu. Osobe kod kojih je ova inteligencija razvijenija svjesniji su svojih osjeanja i mogu bolje da razumiju sebe nego to to drugi mogu. Sposobni su da zacrtaju line ciljeve, razmiljaju o svojim iskustvima i ue na njima, provode vrijeme duboko razmiljajui o onome to je njima vano i razmiljajui o svojoj budunosti. Preferiraju aktivnosti koje mogu izvoditi sami. Djeca trebaju mnotvo prilika da: provode vie vremena u promiljanju o onome to se dogodilo i o nauenom, individualna promiljanja o tome kako se dolo do odreenog rjeenja, se bave meditacijom, radei samo-procjenu linih ili grupnih ciljeva, odreivanjem sopstvenog stila uenja, savladavanjem osnovnih koraka u boljem donoenju odluka i sl. Meutim za upravljanje emocijama, ali nije ograniena njima, zasluna je

interpersonalna inteligencija, tako da emo se vie bazirati na nju. Sastavnice interpersonalne inteligencije obuhvaaju sposobnost dobre interakcije s drugim ljudima te razlikovanje njihovih raspoloenja i temperamenata, sposobnost percepcije stanja, motivacija i osjeaja drugih ljudi. Te sposobnosti omoguuju odraslima da interpretira osjeaje i postupke drugih ljudi i da djeluje u skladu s tim spoznajama . Osobe kod kojih je izraena interpersonalna inteligencija: lako upoznaju ljude i sklapaju prijateljstva, uivaju promatrajui ljude i analizirajui njihov govor tijela, uivaju u grupnim aktivnostima i ivim razgovorima, dobro organiziraju aktivnosti za sebe i druge, znaju

10

pobuditi interes kod ostalih za neki zajedniki posao, brinu o tome to je ispravno, a to pogreno, vode rauna o tome kako se drugi osjeaju, brinu o drugim ljudima i u pronalaenju naina kako da im pomognu jer upravo ova inteligencija omoguava da razumiju druge.

3.2. Interpersonalna inteligencija na djelu Interpersonalna inteligencija male djece moe se oitovati u njihovoj sposobnosti oponaanja razliitih vrsta drutvenih uloga. Uloge koje mala djeca mogu imati u interakcijama s drugima ukljuuju one prijatelja, pregovaraa i voe. (Tablica 1. ) U obnaanju svih tih uloga slui im iroki raspon inteligencija i znanja, ali svejedno svaka uloga istie neke sastavnice interpersonalne inteligencije vie od drugih.
Tablica 1. Uloge koje ukljuuju visok stupanj interpersonalne inteligencije Sluyter 1999.) (Salovey,

Prijatelji

Djelotvorni prijatelji mogu stupati u odnose i odravati ih povezivanjem s drugim pojedincima, uspostavom zajednitva, pruanjem pomoi i podrke u trenutcima potrebe. Uspjeni pregovarai znaju rjeavati sukobe izlaganjem alternativnih rjeenja nekog problema, praenjem tuih reakcija te prilagodbom svojih postupaka. Da bi bili djelotvorni, pregovarai moraju biti uporni i fleksibilni. Djelotvorni voe znaju organizirati skupine pokretanjem aktivnosti, nadahnjivanjem i motiviranjem drugih te usmjeravanjem i upravljanjem grupom, kao i koordinacijom igre.

Pregovara i

Voe

Prva prijateljstva poinju u dobi od tri godine. Tada djeca ue kako biti prijatelj i to znai imati prijatelja. Ue kako rijeiti probleme u odnosima i kako biti na mjestu drugoga. Djetetov uspjeh u razvijanju prijateljstva s vrnjacima iz njegove grupe poiva na njegovim sposobnostima da uoi, upamti i reagira na tue misli, osjeaje i postupke. Dijete ui prepoznavati, protumaiti i pravilno reagirati na razne drutvene situacije.

11

Vei dio psihologijske literature bavi se djecom koja imaju tekoe u drutvenim vjetinama, bilo zbog temperamenta ili odreenih psiholokih imbenika iz okoline jer to sve utjee i na njegov uspjeh u koli. Istraivai procjenjuju da oko 50 posto djece koja su upuena kolskom psihologu zbog tekoa u uenju slabo snalazi u drutvenim vjetinama te su zbog toga esto odbaeni od drutva. Stotine studija su pokazale da se takva odbaenost oituje slabom uspjehu u koli, emocionalnim problemima i poveanom riziku od delinkventnosti u adolescentskoj dobi. Istraivanja su pokazala da se omiljena djeca nepoznatim vrnjacima obino pribliavaju postupno, od toga da prvo obilaze oko njih kao da skupljaju informacije prije nego neto poduzmu. Takva djeca e prvo ostvariti verbalni kontakt. Djetetova interpersonalna inteligencija moe biti oita u svim situacijama. Ono je voa u grupi, rjeava razmirice, pokazuje osjetljivost na druge i lagano se uklapa u igre. Takvo dijete se osjea ugodno gotovo svugdje. Kada dijete naui kako stei prijatelje, ono razvija novu vjetinu pristupanje i snalaenje. Te vjetine e mu pomoi da kada odraste, gradi zdrave i skladne odnose s drugim ljudima. Na poetku svog kolovanja djeca poinju primjeivati kako im pripadnost skupini moe poveati samopouzdanje i dati im osjeaj pripadanja. Bilo bi korisno ocijeniti jae i slabije strane djece u razliitim ulogama te osmisliti intervencije ili pedagoka iskustva na temelju tih rezultata. Nije rije o tome da se svakom djetetu u razredu priije oznaka prijatelja, pregovaraa ili voe, nego da se iskoristi razumijevanje djetetovih interpersonalnih sposobnosti kako bi im se pomoglo bolje iskoristiti njihove jae strane te rijeiti osobne ili interpersonalne probleme koje moda ima Interpersonalnu inteligenciju se ne moe razviti ili izraziti u izolaciji. Vrste interpersonalne inteligencije koje neka osoba moe iskazati u odreenoj situaciji povezane su s drugim vrstama inteligencije i s mnogim drugim varijablama. U izraavanju interpersonalne inteligencije je isprepleteno zanimanje (bilo za druge ili za sebe) te spremnost i sklonost postupanja na odreeni nain.

12

4. ZAKLJUAK
Emocionalna kompetentnost pojedinca razvija se tijekom itavog ivota, a brzina razvoja ovisi od genetskih sposobnosti, utjecaja okoline i spremnosti pojedinca da ui o emocijama. Uenje poinje odmah po roenju, kada beba od svojih roditelja prima osnovne poruke, koje vremenom poinje prepoznavati i tumaiti. Ovisno od emocionalne kompetencije roditelja, a potom odgajatelja (ukoliko dijete ide u vrtiu), kasnije uitelje i njihove spremnosti da svoja znanja prenesu na dijete, ovisi koliko e dijete stei emocionalnih umijea koja e mu kasnije biti potrebna i koja e mu pomoi da se snalazi u ivotu. Emocionalno kompetentno dijete (osoba) bi trebalo posjedovati slijedea umijea: svijest o vlastitom sloenom emocionalnom stanju, prepoznavanje tueg emocionalnog stanja, sposobnost izraavanja i priopavanja vlastitih emocija, suosjeanje s drugima razumijevanje kako ni mi ni drugi ne pokazujemo uvijek iskrene osjeaje, znati prevladati razliite emocionalne situacije, a ne gubiti kontrolu, biti svjestan vanosti emocionalne komunikacije u odnosu prema drugima, biti svjestan da imamo vlast nad svojim emocijama i da u nekoj situaciji moemo odabrati odreenu emocionalnu reakciju. Djeca koja su emocionalno kompetentnija u prosjeku su odgovornija, samouvjerenija, popularnija, otvorenija i spremnija na pomo i suradnju. Za kraj poruka odnosno citat psihologinje Lidije Rezi : Nemogue je dijete pouiti kako da doivljava i to da osjea (ili da ne osjea) (npr. ne treba te biti strah, nema se ega bojati, veseli se ovo je ba zabavno i sl.). Djetetu treba pomo odraslih da prepozna i odgovarajue izrazi svoje emocije. Ako znamo to stoji iza ljutnje, straha, tuge ili ljubomore (a to nam dijete moe i samo rei), moemo mu pomoi da se odgovarajue izrazi, a da pri tom ne potiskuje svoje osjeaje i stvara ograniavajua uvjerenja o sebi ili svojoj okolini.

13

5. LITERATURA
1. Goleman D. (2012.) Emocionalna inteligencija, Zagreb, Tisak Znanje d.d. 2. Salovey P., Sluyter D. (1999) Emocionalni razvoj i emocionalna inteligencija, Zagreb, Educa 3. Sindik, J. (2/2010.).Povezanost emocionalne kompetencije te mate i empatije odgojitelja sa stavovima. ivot i kola, br. 24 ,god. 56., str. 65. 90. 4. http://www.hcjz.hr/old/clanak.php?id=12693 (28.11.2012.) 5. http://www.roda.hr/article/read/razvoj-privrzenosti (28.11.2012.) 6. http://www.nakladaslap.com/public/docs/knjige/DijeteIObiteljemocsocrazvoj%20-%201%20poglavlje.pdf (30.11.2012.) 7. http://www.djetinjstvo.ba/index.php/od-trece-do-seste-godine/109-devetvrsta-inteligencije#Devet vrsta inteligencije (30.11.2012.)

14