SADRŽAJ :

1. UVOD ................................................................................................................ 2
2. ODREĐENJE INTELIGENCIJE ....................................................................... 3
2.1 EKSPLICITNE TEORIJE INTELIGENCIJE .............................................. 3
2.2 IMPLICITNE TEORIJE INTELIGENCIJE ................................................ 4
2.3 STRUKTURALISTIČKO I FUNKCIONALISTIČKO STAJALIŠTE ....... 4
2.4 RAYMOND BERNARD CATELL ............................................................. 4
3. MJERENJE INTELIGENCIJE .......................................................................... 6
3.1 KVOCIJENT INTELIGENCIJE .................................................................. 7
4. SPOLNE RAZLIKE U INTELIGENCIJI ......................................................... 9
4.1 NAJZNAČAJNIJE RAZLIKE U TESTOVIMA INTELIGENCIJE KOD
SPOLOVA .................................................................................................. 10
5. UTJECAJ NASLJEĐA I OKOLINE NA INTELIGENCIJU .......................... 11
6. UTJECAJ RASE NA INTELIGENCIJU ......................................................... 12
7. ZAKLJUČAK .................................................................................................. 15
LITERATURA ................................................................................................. 16

1
 1. UVOD

Svaki čovjek bi otprilike svojim riječima znao objasniti značenje pojma inteligencije, no ipak
teško je iznesti neku opće prihvaćenu definiciju. Kroz stoljeća se ni najpoznatiji psiholozi nisu
uspijeli složiti oko značenja ovog pojma. Prema nekim stajalištima pojam inteligencije može
uključivati osobine kao što su npr. kreativnost, ličnost, znanje i mudrost. Međutim, neki
psiholozi poput psihometričara ne žele koristiti te osobine kod definiranju pojma. Upravo
zbog toga danas postoje mnogobrojne definicije inteligencije, no ni jedna od njih nije potpuno
točna ili pak pogrešna. Sama riječ inteligencija dolazi od latinskog izraza „ intellegere“ što u
prijevodu znači razumjeti, međusobno povezati. Prema tome bismo inteligenciju mogli
definirati kao sposobnost razmišljanja u novim problemskim situacijama. Kroz povijest
pojam inteligencije je često bio upotrebljavan u pogrešne svrhe. Kako bi se opravdalo
nehumano ponašanja i potlačenost pripadnika crne rase ili pak za isticanje razlika između
muškog i ženskog spola. A vremenom se dolazi do spoznaja kako na inteligenciju bitan
utjecaj vrši socio – ekonomski status i okolina u kojoj pojedinac odrasta.
Kao što je pojam inteligencije teško definirati, toliko ju je teško i izmjeriti. Mjerenje
inteligencije je moguće, iako nesavršeno, testovima inteligencije. Raspon inteligencije
provjerava se testovima koji su napravljeni od strane stručnih ljudi. Psiholozi, točnije Alfred
Binet i Thomas Simon kreirali su prvu skalu za mjerenje inteligencije. Zahvaljujući toj skali
oni su došli do spoznaje kako mentalna i kronološka dob pojedinca nisu nužno povezane, te
da mentalna dob nije konstantna već ona s godinama raste.

2
 2. ODREĐENJE INTELIGENCIJE

Termin „ inteligencija“ je u psihologiju došao posredstvom H. Spencera, a na temelju

Ciceronova prijevoda Aristotelova pojma „razumijevanje“1
Sam termin “ inteligencija „ dolazi od latinske riječi intellegere, što u našem jeziku znači
razumjeti, razabrati, međusobno povezati i sl.2 Inteligencija je mentalna kombinacija urođenih
karakteristika živčanog sustava i ratvojne inteligencije, oblikovane iskustvom i učenjem. Iz
ove i njoj sličnih definicija moglo se izvesti donekle prihvatljivo određenje da inteligencija
predstavlja takvu opću sposobnost čovjeka koja mu omogućuje brzo i uspješno snalaženje u
novim, tj.problemnim situacijama.3
Istraživanja su pokazala kako je inteligenciju mnogo lakše izmjeriti nego objasniti što ona
zapravo jest. Nitko ne može poreči kako se inteligencija javlja kao jedna od vrlo značajnih
pretpostavki za niz ljudskih aktivnosti: profesionalnih, socijalnih, znanstvenih, sportskih i
svih ostalih aktivnosti sličnih ovima. Kao takva inteligencija je u svojoj suštini povezana sa
funkcioniranjem ličnosti tj.sa emotivnom i motivacijskom strukturom.

2.1 EKSPLICITNE TEORIJE INTELIGENCIJE

Eksplicitne teorije predstavljaju formalne tvorevine znanstvenika, a nastale su na osnovi

znanstvenih metoda istraživanja. Iako nisu doveli do slaganja i jednoglasnog zaključka, napori
istraživača rezultirali su nastajanjem nekoliko značajnih teorijskih pristupa koji iz različitih
uglova osvjetljavaju konstrukt inteligencije. To su psihometrijski, kognitivni i biološki
pristup, te novije, šire koncepcije inteligencije.

1
P. Zarevski, Struktura i priroda inteligencije, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2000.godina
2
T. Grgin, Edukacijska psihologija, Naklada Slap, Jastrebarsko, 1997.godina , str.130
3
T. Grgin, Edukacijska psihologija, Naklada Slap, Jastrebarsko, 1997.godina, str.130

3
 2.2 IMPLICITNE TEORIJE INTELIGENCIJE

Za razliku od eksplicitnih teorija inteligencije, implicitne teorije inteligencije se ne temelje na

znanstvenom radu, nego su one konstrukti u umovima ljudi (laika i psihologa) o prirodi
inteligencije4. One nisu statični konstrukti većse mogu mijenjati kod istog pojedinca u funkciji
maturacije, obrazovanja, specifičnih životnih iskustava i drugih čimbenika. Cilj istraživanja
implicitnih teorija inteligencije je naći zakonitosti u raznim shvaćanjima o inteligenciji, kao i
opće procese koji leže u osnovi atribucije stupnjeva razvijenosti intelektualnog funkcioniranja
drugih ljudi, ali i nas samih.5

2.3 STRUKTURALISTIČKO I FUNKCIONALISTIČKO STAJALIŠTE

U središtu pažnje funkcionalističkog pristupa jest odvijanje kognitivnih funkcija, pa tako

ovaj pristup inteligenciju tretira kao: a) sposobnost adaptacije, b)kapacitet za učenje,
c) apstraktno mišljenje i sposobnost komunikacije. Strukturalistički pristup nastoji utvrditi
strukturu kognitivnih sposobnosti uz pomoć faktorske analize. Nastoji se pronaći najmanji
dovoljan broj latentnih mentalnih aktivnosti odnosno faktora, koji bi objasnili cjelokupno
kognitivno funkcioniranje6. Ovakav se pristup naziva i psihometrijskim. Ovu podjelu većina
ljudi danas uzima kao objašnjenje svog pojmanja inteligentnog čovjeka.

2.4 RAYMOND BERNARD CATELL

Američki psiholog (rođen u Engleskoj), koji je razvio široke teorije ljudskog ponašanja na
temelju višestrukih istraživanja. Tako je ostavio i značajan trag po pitanjima inteligencije.
R.B.Catell tvrdi kako se učinak u velikom broju zadataka može objasniti pomoću dvije
sposobnosti koje on naziva fluidno i kristaliziranom inteligencijom.

4
R.J.Sternberg, Kognitivna psihologija, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2004.godina
5
P. Zarevski, Struktura i priroda inteligencije, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2000.godina
6
P. Zarevski, Struktura i priroda inteligencije, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2000.godina

4
a) FLUIDNA INTELIGENCIJA – predstavlja sposobnosti koje su u većoj mjeri biološki
određene. Upravo zbog toga one su povezane sa brzinom kojom mozak obrađuje neke
informacije. Fluidna inteligencija je vrlo važna kod rješavanaj nekih novih problema
kod kojih već postojeće znanje i iskustvo mnogo ne koriste. Ova vrsta inteligencije
jest neka vrsta prirodne inteligencije koja predstavlja potencijal za razvoj kristalizirane
inteligencije.

b) KRISTALIZIRANA INTELIGENCIJA – predstavlja znanja, vještine i sposobnosti

koje neki pojedinac razvije tijekom svog života. Drugim riječima mogli bismo reći
kako je kristalizirana inteligencija na svojevrstan način ispunjenje nečijih mogućnosti.
Ova vrsta inteligencije u prvom redu se sastoji od verbalnih sposobnosti, te dobrog
prosuđivanja i razumijevanja događaja oko nas, to se temelji na iskustvu i znanju.

SLIKA 1. RAYMOND BERNARD CATELL

IZVOR: http://hopc.bps.org.uk/histres/bpshistory/honfellows2.cfm, (20.11.2013)

5
 3. MJERENJE INTELIGENCIJE

Začetkom mjerenja inteligencije tj. psihometrijskog pristupa inteligenciji smatra se rad

Alfreda Bineta na konstrukciji testa inteligencije.

Alfred Binet bio je francuski psiholog kojeg je 1904.godine u Parizu francusko Ministarstvo
prosvjete zamolilo da osmisli test koji bi se mogao primjeniti na djeci sa poteškoćama u
nastavi. Binet je zajedno sa svojim suradnikoma Thomasom Simonom pristupio izradi testa
inteligencije, smatrajući da će na taj način zaštiti djecu iz siromašnih obitelji koja su
neuspješna zbog socio-ekonomskih razloga te izdvojiti djecu kojima je potreban poseban
stručni rad kako bi na taj način izbjegla trajni školski neuspjeh. Za potrebe istraživanja Binet
je konstruirao svoju prvu skalu zadataka. Skala se sastojala od trideset problema ili zadataka
za koje se smatralo da mjere sposobnost procjenjivanja, razumijevanja i rezoniranja. Zadaci
su bili različite težine, a Binet ih je poredao od najlakšeg prema najtežemu na osnovi
postotaka točnih odgovora kod različitih grupa djece. Takav pristup doveo ih je do koncepta
mentalne dobi. Na kraju ispitivanja zaključili su kako s dobi raste i sposobnost uspješnog
rješavanja problema pa su zadatke kategorizirali prema dobi ispitanika.

PRIMJER 1. Dijete koje uspješno riješi zadatak na razini od osam godina, a griješilo je u
zadacima na razini od devet godina , za to dijete možemo reći kako je njegova mentalna dob
osam godina bez obzira na kronološku dob.7

Utvrđeni kvocijent inteligencije nekog ispitanika ostaje u tijeku njegova života relativno
konstantan. Binet – Termanova ljestvica je pouzdan i valjan instrument za mjerenje i
ispitivanje inteligencije kod dijece. Prihvaćena je od strane svih zemalja i organizacije
ujedinjenih naroda za edukaciju, znanost i kulturu.

7
Hans Jurgen Eysenck, Provjerite svoju inteligenciju (uvod 12), 2 izdanje, Naklada Slap, Zagreb 1996.godina

6
TABLICA 1. Binet-Termanova ljestvica

STUPANJ INTERVAL IQ
TEŠKA ZAOSTALOST 0-25
TEŽA ZAOSTALOST 26-50
UMJERENA ZAOSTALOST 51-70
GRANIČNA CRTA NORMALNOSTI 71-80
ISPOD NORMALE 81-90
NORMALNO 91-110
SUPERIORAN 111-120
VRLO SUPERIORAN 121-140
BLIZU GENIJA 141više

IZVOR: Grgin T.- Edukacijska psihologija, naklada Slap, Jastrebarsko 1997.godina, (str.138)

3.1 KVOCIJENT INTELIGENCIJE

Predstavlja omjer između mentalne dobi nekog ispitanika, kako je ona utvrđena testovima i
kronološke dobi određene njegovim datumom rođenja i danom ispitivanja8. Kvocijent
inteligencije iznosi sto ukoliko dijete riješi uspješno onoliko zadataka koliko u prosjeku
rješavaju druga dijeca njegove dobi.

Za što lakše računanje mentalne dobi Binet uvodi formulu IQ = MD / KD X 100

Kvocijent inteligencije Kronološka dob

Mentalna dob

8
Grgin Tomislav, Edukacijska psihologija , Naklada Slap, Jastrebarsko 1997.godina

7
PRIMJER 2. Dijete staro šest godina riješi onoliko zadataka koliko rješavaju prosječni
osmogodišnjaci. Koliki mu je kvocijent inteligencije9?

IQ = MD / KD X 100 ; IQ = 8/6 X 100 = 133

SLIKA 2. DISTRIBUCIJA KVOCIJENTA INTELIGENCIJE

IZVOR: http://www.aceintelligence.com/iq_score_distribution.php, (20.11.2013)

OBJAŠNJENJE SLIKE 2:

Rezultati na Binet – Termanovu testu se objašnjavaju u obliku devijacionog kvocijenta

inteligencije. Takvo izražavanje rezultata uzima u obzir aritmetičku sredinu i standardnu
devijaciju one skupine ispitanika kojoj neko dijete pripada po kronološkoj dobi. Zatim se
rezultati postavljaju na skalu čija je aritmetiča sredina 100 i standardna devijacija 15. Prema
ovoj slici to bi značilo da najviše osoba ima prosječnu inteligenciju, dok broj ljudi koji su
ispodprosječno ili iznadprosječno inteligentni sve više opada prema krajevima distribucije.10

9
Hans Jurgen Eysenck, Provjerite svoju inteligenciju (uvod 13), 2 izdanje, Naklada Slap, Zagreb 1996
10
V. Vitezović- Vidović i sur.,Ekološki glasnik d.o.o Donja Lomnica, Zagreb 2003.godina

8
 4. SPOLNE RAZLIKE U INTELIGENCIJI

Vanjska fizička obilježja najznačajnija su za određivanje spola. Pod vanjskim fizičkim

obilježjima podrazumijevamo raspored dlaka po tijelu te raspored masnih naslaga u tijelu. No,
neke osobe ženskog spola po konstituciji svoga tijela mogu nalikovati muškarcu, također
može biti i obrnuto.

Osim fizičkih obilježja, vrlo važnu ulogu kod određenja spola ima i tzv.spolna uloga koja je
određena doživljavanjem, ponašanjem, interesima, stavovima i sličnim stvarima svojstvenima
za pojedini spol. Postoje četiri spolne uloge: a) feminina, b)maskulina, c) androgina i
d)neizdiferencirana spolna uloga11. U trećoj navedenoj androgini zastupljene su značajke i
femine i maskuline, dok su u četvrtoj neizdiferenciranoj slabo zastupljne spolne uloge. Kako
spolna uloga kod ljudi ima važnu ulogu u određivanju ponašanja i doživljavanja nekih
emocija sve se više ispituju razlike u kognitivnim sposobnostima i osobinama ličnosti te u
funkciji biološkog spola i funkciji spolne uloge. Za lakše razumijevanje spolnih razlika
posljednjih desetak godina na njih se gleda na tri načina: a) biološkog – ovdje se promatra
genetika nasljeđivanje x ili y kromosoma, te utjecaj hormona na spol b) okolinskog ili
takozvanog socio-kulturalnog – podrazumijeva stupanje u spolne odnose i ponašanja vezana
uz to pitanje c) neurofiziološkog – razlike u specijaliziranosti lijeve i desne hemisfere mozga
za određene procese i funkcije. Kombinacijom metoda i rezultata ovih triju pristupa možemo
dobiti stvarni uvid spolnih razlika u inteligenciji. Na odnos spola i kognitivnog funkcioniranja
također djeluju dob i socio-ekonomski status. Primjerice djevojčice znatno brže sazrijevaju
nego dječaci , te dječaci znatno više ovise o socio-ekonomskom statusu po pitanju
kognitivnog razvoja.

11
P. Zarevski, Struktura i priroda inteligencije, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2000.godina

9
 4.1 NAJZNAČAJNIJE RAZLIKE U TESTOVIMA INTELIGENCIJE KOD
SPOLOVA

ŽENE MUŠKARCI
VERBALNO RAZUMIJEVANJE SOCIJALNA SPOSOBNOST
VERBALNA FLUENTNOST NUMERIČKO REZONIRANJE
SOCIJALNA INTELIGENCIJA MEHANIČKE INFORMACIJE
NEKI ASPEKTI PAMĆENJA

Danas se zna da nema razlika između spolova u onome što mjere ispiti opće inteligencije. Oba
spola u takvim ispitima postižu slične rezultate. No, razlike se uočavaju u testovima
specifićnih sposobnosti. Tu do izraza najviše dolaze dvije sposobnosti: a) verbalna sposobost i
sposobnost razumijevanja prostornih odnosa12. Žene su tako bolje u verbalnim zadacima,
postižu bolje rezultate na ispitima poznavanja značenja riječi. Također one će vrlo vjerojatno
biti uspješnije u učenju stranih jezika kao i u jasnom i tečnom izražavanju. Muškome spolu
pak u korist idu ispiti gdje se od njih zahtijeva zamišljanje prostornih odnosa i snalaženje u
prostoru . Velika razlika postoji i u načinu rješavanja tih zadataka. Kod rješavanja verbalnih
zadataka muškarcima je najčešće aktivna samo dominantna lijeva polutka mozga, dok se kod
žena u rješavanju istih zadataka uz dominaciju lijeve polutke mozga može uočiti i pojačana
aktivacija desne polutke mozga. Što se tiče snalaženja u prostoru u takvim slučajevima žene
najčešće koriste perceptivno uočljive detalje, dok su muškarci uspješniji u stvaranju
kognitivnih mapa ili predodži o izgledu i rasporedu pojedinih ulica. Žene se kao osobe
formiraju oslanjajući se na verbalnost, odnosno socijalno posredovan pristup problemima, a
manje vježbaju i razvijaju specijalne vještine. U prilog tome možemo navesti kako su žene sa
doktoratima znatno inteligentije od muškaraca na istom području. Razlog tome je taj što je
ženama potreban znatno veći inteligentni kapacitet za postignuće akademskih zvanja. Također
žene koje se odluče napustit svoju konzervativnu predodređenu ulogu lakše uspijevaju. Prema
provedenim testovima te razlike nisu brojčano velike, stoga možemo slobodno zaključiti kako
ne postoje bitne razlike inteligencije prema spolu.

12
D. Bratko, Psihologija, Profil 2005, (194 str)

10
 5. UTJECAJ NASLJEĐA I OKOLINE NA INTELIGENCIJU

Da li je inteligencija pojedinca određena nasljeđem ili utjecaj na nju vrši okolina polemika je
brojnih rasprava i istraživanja. Pa tako znanstvenici Herrnstein i Murray navode kako je
inteligencija rezultat genetskog nasljedstva dok Plomin smatra kako je inteligencija pod
utjecajem okoline. Najveći broj specijaliziranih znanstvenika za ovo područje inteligencije
složio se kako je inteligencija pojedinca u suštini kombinacija nasljeđa i okoline. U prilog
tome govore mnogobrojna istraživanja provedena na ispitivanju odnosa inteligencije između
srodnika, jednojajčanih i dvojajčanih blizanaca te posvojenika i posvojitelja. Takva
istraživanja pokazala su kako je odnos između rezultata na ispitima inteligencije najbliži kod
srodnika. Samo funkcioniranje obitelji možemo promatrati pomoću dvije dimenzije:
kohezivnosti i prilagodljivosti. Jedan od najvažnijih aspekata obitelji jest socijalna potpora.
Obitelj kao takva jest okruženje koje omogućuje djetetu temeljne fizičke, socijalne i psihičke
uvjete tijekom cijelog života. Roditelji i dijete imaju 50% zajedničkih gena, dvoje djece istih
roditelja isto oko 50%, djeca i bake/djedovi 25%, djeca i bratići/sestrične oko 12,5%. Sličnost
u kvocijentu inteligencije jest povezana sa genetskom sličnošću. Istraživanja pokazuju da se
kod djece kvocijent inteligencije može smanjti ili povećati za 30 do 40 bodova, istraživanja
pokazuju da inteligencija nije potpuno stabilna tijekom djetetova razvoja te da se tijekom
djetinjstva kvocijent inteligencije može mijenjati u rasponu od 30 do 40 bodova. Utjecaj
okoline na inteligenciju može se svrstati u 4 klase13:

1) nasljeđeno – predvidljiv doprinos roditelja

2) urođeno – mutacije i segregacije u genima
3) konstitucijalno – varijabilnost u tjelesnoj građi i funkcioniranju
4) kongenitalno – stečeno razvojem u uterusu

Danas se smatra kako doprinos nasljeđa i okoline inteligenciji ovisi o varijablitetu tih
činitelja. Primjerice nepovoljna okoilna djelovat će snažnije na dijete od njegova nasljeđenog
potencijala.14

13
P. Zarevski, Struktura i priroda inteligencije, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2000.godina
14
V. Vitezović- Vidović i sur.,Ekološki glasnik d.o.o Donja Lomnica, Zagreb 2003.godina

11
TABLICA 2. Korelacija između rezultata na testovima inteligencije kod osoba različitog
stupnja genetske povezanosti

GENETSKA POVEZANOST KOEFICIJENT KORELACIJE

Djeca odgajano zajedno bez srodstva 0.23
Dijete - usvojitelj 0.19
Dijete – roditelji, živjeli odvojeno 0.32
Braća odgajana odvojeno 0.34
Braća odgajana zajedno 0.49
Dijete – roditelji, živjeli zajedno 0.50
Dvojajčani blizanci, odgojeni zajedno 0.53
Jednojajčani blizanci, odgojeni odvojeno 0.75
Jednojačani blizanci, odgojeni zajedno 0.87

IZVOR: V. Vizek - Vidović i sur. Psihologija obrazovanja, Zagreb 2003.god

6. UTJECAJ RASE NA INTELIGENCIJU

Rasa je veća ljudska skupina u kojoj se pripadnici razlikuju po fizičkim karakteristikama kao
što su boja kože, očiju i kose, veličina i građa tijela, oblik lica i lubanje i slično. Stariji
antropolozi vjerovali su u postojanje pojedinih “ čistih „ rasa, no suvremena antropologija to
odbacuje. Antropolozi dijele ljude na tri osnovne rase bijelu (Europljani), crnu (Afrikanci) te
žutu (Azijci), no unutar te osnovne podjele postoje i brojne podskupine. Od najstarijih
vremena rasne razlike koristile su se u mnoge političke svrhe, a s vremenom se razvilo
shvaćanje kako između rasa postoje i mentalne razlike. Cilj takvih tvrdnji bio je opravdanje
nehumanog ponašanja i potlačenog društvenog statusa prema pripadnicima crne rase.

Rasna inteligencija se uglavnom uspoređuje s siromašnom afroameričkom djecom. U projektu

Savjeta za longitudionalna istraživanja u kojima je 90 % ispitanika bilo afričkog porijekla i
činjenice govore da upravo ta djeca imaju više problema u školi od bijelačkih vršnjaka, a isto
12
tako postižu i slabije rezultate na testovima inteligencije. Ispitivanja pokazuju da razlika u
testovima kvocijenta inteligencije obično iznosi oko petnaest bodova. Ne postoji test
inteligencije oslobođen od klasnih, etničkih i kulturoloških utjecaja pa svi testovi inteligencije
ustvari mjere obrazovanje, socijalnu, ekonomsku i kulturološku pozadinu, a ne genetski
uvjetovanu inteligenciju. Primjerice ako svi ispitanici dolaze iz iste populacije kao i osobe
koje su konstruirale testove može se pretpostaviti da će individualne razlike u uspjehu na
testovima inteligencije biti u velikoj mjeri posljedica nasljeđenih potencijala pojedinca da
apsorbira i elaborira informacije iz okoline, no ako ispitanici dolaze iz populacija koje se u
različitoj mjeri podudaraju s kulturom osobe koja provodi testiranje možemo očekivati razlike
među pojedincima iz različitih populacija, čak i u slučaju da su istog genetskog potencijala.
Rasne razlike mogu biti i posljedica neostvarene interakcije ispitanik – ispitivač15.

SLIKA 3. CRNA, ŽUTA I BIJELA RASA

IZVOR: http://www.medioteka.hr/portal/ss_priroda2.php?ktg=15&pktg=&mid=310 (20.11.2013)

Rase o kojima se ovdje govori nisu biološke već kulturalne, socijalne ili političke kategorije.
Upravo zbog toga mjerenje inteligencije treba se provoditi ispitima neovisno o kulturi i
formalnom obrazovanju, te treba pridodavati potrebnu važnost socio - ekonomskom statusu.
Okolinski utjecaji kao ni kulturološke razlike ne smiju biti zanemareni. Sam Sternberg navodi
niz istraživanja putem kojih dokazuje kako su rasne razlike posljedica utjecaja okoline i
kulture. Kao primjer možemo navesti podatak o usvojenoj afričkoj djeci koji govori da bez
obzira na genetske predispozicije, posvojenjem neke bijelačke obitelji ta djeca su kod

15
P. Zarevski, Struktura i priroda inteligencije, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2000.godina

13
mjerenja inteligencije bila nadprosječna u rangu sa posvojemnom djecom bijelačkog
podrijetla. Postoje primjeri gdje crnci na sjeveru u prosjeku imaju nešto viši IQ od crnaca na
jugu, međutim pravilo vrijedi i kod crnaca i kod bijelaca pa tu Klinberg argumentira
„jensenovcima“ koji tvrde da je krivo selektivno iseljavanje. „Antijensenovci“ nastoje
podacima iz raznih istraživanja svesti utjecaj nasljeđa na intelektualni potencijal s 80 % na 40
%, kao da je to srž problema. Genetske varijacije unutar pojedine rase veće su nego što su to
varijacije između rasa. Bez obzira na sve to još uvijek ne postoji pravi odgovor je li postotak
nasljednosti jednak među rasama i razlikuju li se rase genetski po intelektualnom potencijalu.
„Jer ni „crnci“ nisu više što su nekad bili“16 .

16
P. Zarevski, Struktura i priroda inteligencije, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2000.godina

14
 7. ZAKLJUČAK :

Obrađujući temu inteligencije nastojale smo obuhvatiti različita stajališta proučavanja

inteligencije , te sam utjecaj inteligencije na razvoj djeteta i njegovo formiranje u odraslog i
odgovornog čovjeka.

Značajan doprinos za razvoj inteligencije dao je Alfred Binett kada je osmislio prvi test
inteligencije te na taj način omogućio djeci slabijeg imovinskog stanja i djeci sa poteškoćama
u praćenju nastave da dobiju potrebnu stručnu pomoć. Nesumnjivo je da vrlo važan utjecaj na
razvoj intelektualnih vještina ostavlja okolina iu kojoj su određene vještine stečene. Za razliku
od okoline koja u istinu jest preduvjet za čvrste temelje ka dobroj inteligenciji isto se ne može
reći i za pripadnost nekoj pojedinoj rasi. Polemiku vezanu uz rasu i inteligenciju vrlo često
možemo pronaći kao temu mnogobrojnih rasprava. U tim raspravama laicima se obično
iznose neistinite činjenice . Većina psihologa koji se bave tom problematikom iznose kako
pitanje inteligencije ne predstavlja tezu razmatranja međurasnih odnosa već odnosa unutar
neke pojedine rase.

Na isti način mnogi danas pojam inteligencije povezuju sa pojmom obrazovanog čovjeka, no
biti obrazovan ne znači ujedno biti inteligentan ili obrnuto.

15
LITERATURA:

• D. Bratko, Psihologija, Profil, Zagreb 2005.god.

• T. Grgin, Edukacijska psihologija, Slap, Jastrebarsko 1997.god.

• H. J. Eysenck, Provjerite svoju inteligenciju, Slap, Jastrebarsko 1999.god.

• R. J. Sternberg, Kognitivna psihologija, Slap, Jastrebarsko 2005.god.

• V. Vizek-Vidović i sur., Psihologija obrazovanja, IEP-Vern, Zagreb

2003.god.

• P. Zarevski, Struktura i priroda inteligencije, Slap, Jastrebarsko

2000.god.

16