AUTOBIOGRAFIJA

christiana,4 ktrj.), koje nisu samo razrada

kr56anske doktrine, nego i kljudna ostvarenja kr5ianskog shvaianja dovjeka, njegove povijesti i njegova odnosa prema Bogu, kakvo znadi novinu prema antici i kakvo proZima cijeli sredqji vljek, nastavljaju6i utjecaj sve do danas. Sto se tide knjiZevnosti, najvaZnije mu je djelo /spouijesti (Confessiones), kojeje uzorak shvaianja autobiogra-

ju kao osobitu wstu pisanja, kao autobiografski diskurs iE autobiografsku knjiteunosf. Pisali su je, kao i danas, mnogi glasoviti knjiZevnici, npr. Marko Aurelije (121180), A. Augustin, J. W. Goethe, J.J. Rousseau, J.-P. Sartre, ali i umjetnici, politidari, znanstvenici i slavne osobe iz svih podruffa Zivota. Od antike do danas mijenjala
se u skladu s epohalnim promjenamau nadinu na koji se shvaca osoba, njezin Zivot i utjecaj, te sam nadin pisanja i knjiZevnog oblikovanja. U suwemenom smislu autobiografrja zapodinje Augustinovim Ispoui-

kao knjiZevnu wstu, nego je radije shva6a-

frje kako je razum[je nwije tumadenje te knjiievne vrste, jer se okrede iskljuiivo razumijevanju vlastite osobe, traganju za in-

dividualnim spasom

analizi unutarnjih

dilema te rje$avanju sudbinskih pitanja o smislu Zivota. Stil je izlaganja proiet nadahnutom osjeiajno5cu, desto profetskom rjedito5cu i svojewsnim zaklinjanjem, a nagla5ene su ideje na kojima ie se zasnivati katolidka ispovijed: analiziraju se vlastite pogre5ke i zablude, a kajanje zbog grijeha postaje dominiraju6im motivom postupka koji se kasnije razvio u introspekciju. Djelo je tako u potpunosti zaokupljeno vlastitom osobom i odnosom prema transcendetnom Bogu, nedokudivom u cjelini razumom, a ipak bliskom osjecajima i Zivotnim odlukama da ga se slijedi i po5tuje. Takav je nadin izr aLav anja ttjecao na velik dio srednj ovjekovne, pa i kasnije knjiZevnosti, paje njime, kao i ostalim djelima, Augustin postao temeljni pisac kojim podinje knjiievna epoha srednjeg vijeka.

jestima. AUTOMATSKO PISANJE

(franc. Acriture automatique) Naziv kojim je nadrealizam oznadio bitnu osobinu vlastite knjiievne tehnike, zasnovanu na zamisli da pisac u stvaraladkom procesu mora iskljuditi kontrolu svijesti i zapisivati doslovno sve 5to mu pada na pamet. Zamisao se zasniva na dugoj tradiciji

udenja o nadahnuiu, no nadrealizam se izravno oslanjao na razradeno udenje psi

hoanalize o podwijesti, paje pretpostavljao kako iskljudivanjem wijesti dolazi do diktata podsuijesfi, kakav omogu6uje da se izraze najdublji slojevi osobe posebna iskustva koja dotjerivanje ne uspijeva izraziti. U strogom smislu takvu je tehniku nemogu6e provesti, ali je zamisao utjecala na razvitak moderne knjiZevnosti, osobito u tzv. romanu struje svijesti.

AUTOBIOGRAFIAIA
(gr1. autos

pis)

sam

biographia

iivoto-

Djelo u kojem se opisqje vlastita osobai pri-

AUTON
(lat. auctor
TVorac nekog umjetnidkog, znanstvenog

pwijeda vlastiti itivot. Zbog brojnih i raznolikih oblika u kojima se pojavljqje, suwemeni teoretidari nisu je skloni odrediti
26

tvorac, pokretad, zadetnik)

ili

kakvog drugog djela. Nazivje prvobitno ra-

AVANGARDA

bljen u drukdijem smislu: u staroj retorici

auctores (autori) su bili kanonizirani uzori

nidka nekim knjiZevnim pravcima prye polovice 20. st., primjerice dadaizmu, futuriz-

u odredenim knjiZevnim wstama. Tek u

renesansi prevladava zamisao stvaraladkog pojedinca kao tvorca djela, no knjiZevna se teorija njime posebno ne bavi sve do kraja 18. st. kada estetika postupno za-

mjenjuje staru retoriku. U tom okviru romantizam razmja teoriju gen[ja, pa autor

u sredi5te zanimanja znanosti o knjiZevnosti, zaokupljajuii je u pozitivizmu do te mjere dabiografija autorapostaje vladajudom tehikom proudavanja knji Zevnosti. Moderne knjiZevne teorije, od ruskog formalizma i nove kritike sve do strukturalizma i poststrukturalizma, medutim, najde5ie premje5taju teLi{te zarimanja na djelo, odnosno tekst, pa se u tom smislu nastoji razluditi autora kao stvarnu osobu od autora kao perspektive koja se molerazabrati u analizi djela kao ujedinjudolazi

mu, ekspresionizmu i nadrealizmu. Trajanje se odreduje uvjetno, otprilike od 1910. do kraja 30-ih godina 20. st. Avangardisti se slaZu u tome da valja razoriti tradicionalnu postupno izgradtti posve novu umjetnost, 5to bi djelovalo i na kulturu u cjelini, ali se ne slaiu u tome koje i kakve wijednosti val.ja uspostaviti i kakvim bi se knjiZevnim tehnikama one mogle oblikovati. Prepoznatljive su zato osobinejedino razaranje svih knjiZevnih, osobito i,anrovskih konvencija, pa dak i uobidajene logike jezika. To se postiZe poigravanjem s parodijom, crnim humorom, paradoksima i neobidnim nadinima oblikovanja likova, posebnim ulogama pripovjedada, izgradnjom

neobidnih siZea

mije5anjem elemenata

juii, zajednidki aspekt s kojegaje

pisano.

djelo na-

AVANGARDA
(franc. auant-gard.e

stiha i proze. Pri tome se osporava i razlika izmedu visoke i trivijalne knjiZevnosti, u nastojanju da se uspostavi novi odnos izmetlu knjiZevnosti iivota: knjiZevnost treba proZeti svakida5nji Zivot i time pro-

Razdoblje

epohi modernizma, nakon

prethodnica)

mljeniti kulturu kako bi nastupilo novo

doba kojemu je onaprethodnica. Zbogpokuiaja radikalnog osporavanja svake tradic[je avangarda je zapala u protuslovlja, tehnika kojaje zahtijevala neposredan odnos s ditateljima nerijetko je zapadala u ne-

esteticizma kojem se suprotstavlja osporavanjem tradicije, a prije kasnog modernizma u kojem vi5e ne dominiraju radikalno inovatorski stavovi i postupci. Naziv se takoder rabi i u smislu teorijskih stavova i knjiZevne tehnike kojaje uglavnom zajed-

razumljivost, paje sredinom 20. st. prevladalo novo razdoblje kasnog modernizma.

27

BAJKA
(praslav. baj ati -:- pripovijedati, govoriti) Knjiievnawstau kojoj se dudesno i nadnaravno prepleie sa zbiljskim na takav nadin da izmedu prirodnog i natprirodnog, stvarnog i izmi5ljenog, moguieg i nemoguieg nema razdvajanja niti suprotnosti. Postoji u dva oblika: kao usmena, tzv. narodnabajka, i kao umjetnidka bajka koja nastaje na temelju usvajanja, ali i preoblikovanja bit-

i zapreka ili powatkom ku6i, u svakom sludaju sretno, pobjedom dobra nad zlom.

Likovi su svedeni na tipove, poput cara,

ma6ehe, zmaja, patuljaka i vila, zbivanja su

fantastidna, ali dudesno ne izaziva zbur{enost niti zaprepa5tenje likova. Siie uvijek slijedi fabulu, niZuii iste ili slidne dogatlaje uvijek istim rasporedom. Glavni likje u podetku podcijenjen, a na kraju biva pobjed-

nih osobina usmene bajke.

Ova dva oblika nije lako razluditi, jer su vei prvi izdavadi usmenih bajki, Charles Perrault (162& 1703) i bra6a Grimm, prema

nikom. Umjetnidku bajku prati terne[no

prepletanje dudesnog i prirodnog, ustaljeni likovi i situacije te poseban ugottaj ijak dojam simbolike. U kompoziciji je mnogo slobodnija, likove oblikuje kao i osobe, posve6uje pozornost i dru5tvenoj pozadini zbivanja, a swBetak nije uvijek sretan. Omiljena je knjiZevna wsta osobito u romantizmu, a sg'etsku slavu bajkama stekli su H. C. Andersen, O. Wilde i u najnovije wijeme Antoine de Saint-Exup6ry (1900-

dijim

se

tekstovima i danas tiskaju i prepri-

davaju najpoznatije bajke (npr. Cruenkapica, Snjeguljica, Iuica i Marica.), usmene

bajke djelomidno preradili i dotjerali prema vlastitom ukusu. Usmene su bajke uoblidene prema strogo odredenim konvencijama. Podinju uvodnim formulama (npr. oBilo jednom...o), nakon kojih radnja podinje nekim nedostatkom, zaprekama kaklrr dinu ili odlaskom glavnog lika od ku6e, nastavlja se dogadajima u kojima on svladava brojne prepreke uz pomoi razliditih pomagala, a zaw5ava uklanjanjem nedostataka
28

I944),kao i hnatska knjiievnica L BrliiMaiuranii. U epohi modernizma elementi

bajke desto ulaze u posve drukdlje knjiZevne wste, pa su prepoznatljivi u romanima, npr. F. Kafke ili M. Bulgakova, te u novelama i cjelokupnoj znanstvenoj fantastici.

razlike u karakterima, bilo, pak, opienitu problematiku odnosa medu spolovima, s

va dine cijelujednu zasebnu knjiZevnost.

jasnom kritikom patrijarhalnog odnosa

prema Leni kao muikom posj edu kojega jedino valja saduvati od drugoga. Sloieni postupci u motivaciji likova, medutim, upu-

iuju i na opiu problematiku meduljudskih

odnosa te potrebu povjerenja i razumijevanja, kao i na spoznajne wijednosti dinjenica koje se mogu razlidito tumaditi, te

intu-

smislu suwemenog shvacanja tu knjiZevnost dine mitovi, legende, povijesni zapisi, poslovice, lirske pjesme, filozofske rasprave, zakoni i didaktidki tekstovi, ali i dijelovi koji bi se po analogiji mogli shvatiti kao romani, novele i drame. U Starom zaujetu mitski su elementi najjade izraieni u podetnoj Knjizi postanha, legendarni i povijesni u, Knjizi izlaska iu Pouijesnim hnjigama,
u Psalrn ima i Pj esmi nad pj esmama, poslovice u dijelu naslovljen om Mudre izreke, afiozofska razmatranja u dijelu Propo-

icije koja moZe biti vaZnija od racionalne uvjerljivosti. Drama je izvodena s uspjehom i na svjetskim pozornicima, te kao whunsko ostvareqje hrvatske dramske knjiievnosti i obradom i tematikom ulazi medu wijedna ostvarenja s{etskog modernizma.

lirski

BIBLIJA
knjiZice) Sveta kndiga svih krSdana, starijim svojim dijelom i Zidova,nazvanai Sueto pismo.Di@ri. biblia

ujednik. Romanima i novelama najvi5e su nalik Knjiga o Ruti, Judita i Danijel, te neki dijelovi koji opisuju legendu o Josipu i njegovoj braii, dok drami najvi5e odgovara

Knjiga o Jobu. Novi zavjet sadrZi detiri Euandelja koja se oblikovno mogu shvatiti
kao posebne knjiZevne wste u kojima eva-

jeli

Stori znujet i Noui zaujet, a sadrZi brojne i raznowsne tekstove koje vjernici drie BoZjom objavom. Tekstovi su pisani
se na

tlelisti: Matej, Marko, Luka i Ivan, opisuju Isusov Zivot i udenje, uz mnoStvo njegovih
izreka i govora, zatim Poslanice,koje su za-

na hebrejskom, aramejskom i grdkom jezi ku, dijelom vuku podrijetlo iz usmene predaje, a dijelom su kasnije napisani ili zapi sani, u wemenskom rasponu od otprilike 1300. pr. Itu. pa do 100. poslije I{r. Postoje znatne razlike izmedu starijega, obimnijega Snrog zaujeta i mnogo mladeg, kraieg Nouog zaujeta, u kojem se izlaZe Kristov Zivot i udenja. Sve tekstove ujedinjuje monoteistidka religioznost, izrazito nagla$avanje etidke problematike i uglavnom osobit

sebni didaktidki Zanrovi, te Apohalipsa, odnosno O/frriuenje Iuanouo, kojeje uzorak

posebne knjiZevne wste. Prepoznatljive su

i druge knjiZevne wste, kao molitve, parabole, genealogije, zakonski propisi, zakliqjanja i prorodanstva. Utjecaj Biblije na knjiievnost europskoga kulturnog kruga moie se mjeriti jedino s utjecajem cjelokupne antidke knjiZevnosti.

BIBLIOGRAFI'IA
(grd. biblion pisati) knjiga + grdfein Popis knjiga, publikacija, znanstvenih radova ili rukopisa, gdjeje grada rasporedena po abecedi, strukama, predmetima ili kronologiji a u swhu upoznavanja ili klasifikacije. Naziv je prvobitno oznad,avao sastav-

nadin izlaganja kakav odgovara izricanju objave. S knjiZevnoga gledi5ta tekstovi se odlikuju izvorno56u u nekim temeljnim motivima i nadinima obrade, a bogatstvom likova i situacija, raznoliko5du wsta i stilo36

BIJESNI ORLANDO

ljanje knjiga: u Grdkoj bibliografje bio onaj kojije prepisivao ili pisao knjige pa se u nekim sredinama zadrialo i takvo znadenje, a ponekad se rabi u smislu udenja o tome kako se sastavl.jaju bibliografski opisi. Najstariji popis knjiga otkriven je u sumerskom grada Nippuru i potjede iz oko 2000. pr. Kr. Prvi autor kojije uporabio rijed bibliograflja da oznadi popis knjiga bio je Francuz Gabriel Naud6 (1600-1653), u
djebl, Bibl
i

plina, desto ujedinjenih u bibliotednu znanost.

BIJESNI ONI.ANDO
(Orlando furioso) Ep talijanskoga knjiievnika Lodovica Ariosta, objavljen 1532. Napisan u oktavama, sadrZi 46 pjevanja, a radnja se nastavlja na

o g r ap h i a p

ol

iti c a, 1633.

BIBLIOTEKA
(ga1.

biblithdke

Sredena zbirka knjiga namijenjenih uporabi, a prema tome u prenesenom smislu i prostorija ili zgrada gdje su te knjige smje5tene. U istom smislu rabi se inaziv knjilnica,premdase ta dva naziva uglavnom razlikuju, pa se biblioteka zadrlava u sklopu strudnih naziva, kao bibliotekarstu o i biblioteina znanost, a knji1nica viSe u smislu manjih zbirki s posebnom namjenom. U prenesenom smislu bibliotekama se nazivaju i neke edicije, obidno izdanja iste struke ili knjiZevnogLarra. Najstarije poznate biblioteke nastale su na podrudju Mezopotamije, a vaZno su kulturno znadenje dobile u razdoblju helenizma, kada glasovite zbirke u Aleksandriji i Pergamu sadrie do pola milijuna svitaka i okupljaju brojne strudnjake i znanstvenike koji skupljaju i sreduju rukopise. Kulturna vaZnost biblioteke raste s potrebom obrazovanja i porastom pismenosti, pa je danas razvijenost i hogatstvo biblioteka jedno od mjerila kull.urnograzvitka, aposlovi oko duvanja, klasifikacije, sastavljanja kataloga i odriavarqja knjiga postali su do te mjere sloZeni da se razvio ditav niz posebnih struka i disci-

zbirka knjiga, knjiinica)

zapodeto djelo Mattea Marie Boiarda (144I-1494) Zaljubljeni Orlando (Orlando innamorafo). Obrattuje tradicionalnu tematiku vite5kih romana i epova, no za razliku od srenjovjekovnih idealiziranih likova i situaclja u obradije prisutna ironija, pothvati su vitezova dodu5e nadljudski, no njihove strasti i Zelje u potpunosti su ljudske, a imaginatnipejzaLi i dogatlaji mogu se tumaditi i kao aluzije na zbilju. Temeljni je okvir zbivanja napad Saracena na Francusku koju brane Karlo Veliki i njegovi vitezovi, a okosnica je fabule ljubav viteza Orlanda (koji odgovara Rolandu iz starofrancuskoga junadkog spjevaPjesma o Rolandu) prema istodnjadkoj princezi Angelia, zbog koje je poludio i lutaju6i po svijetu doZivio brojne pustolovine, dok mu na kraju razum nije wa6en iz bodice na Mjesecu (buduii da se razum ne moZe na(i naZemlji gdje vlada samo ludost i glupost). Uz to

je op5irno razradena ljubav franadke vitezice Bradamante i saracenskogjunaka RuggSera,

koji se obratio na krsianstvo. U

da5njeg itivota. Posebna je pozornost posveiena sporednim likovima, s epizodama u kojima se nazire, i za srednji vijek neza37

opisima zadaranih dvoraca, dudoviBnih bica i preobrazbi sa zgodama iz svakis

brojnim epizodama i digresijama isprepleie se pri tome fantastika s komikom, gotovo realistidki prizori kao opsada Paiza

BIOGRAFIJA

misliva, ravnopra\most staleia (k6i kineskog cara zaljubi se i podaje obidnom vojniku), a motivaciie postupaka vitezova svode se vi5e na ljubavne osjeiaje no na obranu dasti, premda opii ton ipak duva okvire svijeta vite5tva. Taj je svijet, medutim, opisan kao idealizirana pro5lost koja se moZe ob-

znanosti o knjiZevnosti ili povijesti umjetnosti, neki dokumentarnoj knjiievnosti ili

publicistici, a neki su originalna umjetnidka djela. Zadeci hrvatske biografije su srednjovjekovne legende o svecima i kraljevima. BIOGN"A,FIZAM

raditi jedino u umjetnidkoj knjiievnosti.

Dojmu lakode pripovijedanja mnogo doprinose izwsno dotjerani stihovi u kojimaima lirskog zanosa podjednako kao i uspjele naracije, renesansne erotike i tradicije sred-

njo{ekovnog alegorizma.

BIOGNAFIJA
(gr(,. btos pisati) i:ivot + grafein Djelo u kojem se opisuje Zivot i djelovanje neke osobe, najde5ie Sire poznate ujavnosti ili iz povijesti. Zadetkom biografr.je drZe se djela rimskih pisaca Tacita, Svetonija i Plutarha (U sporedni iiu otopisi). Tradicija ju je drZala cijenjenom knjiZe'rnom wstom, no kako se razvila irazgranala u brojne i

raznowsne ianrove, teoretidari su danas skloni shvatiti je kao posebnu wstu knji Zevnosti, kakva je vei uvelike poznata u antici, a bavi se slavnim pojedincima iz svih oblasti javnog itivota, nerijetko koristeii i gratlu iz legendi. U srednjem vijeku razila se u poseban Zanr, hagiogmfiju, koji prema utwdenim konvencijama opi suje Zivot nekog sveca, a u renesansi se,
pak, sve viHe posveiuje naglaBavanju osobnosti, pridajudi pojedincu izuzetnu wijednost (G. Boccaccio, Giorgio Vasari /1511157 4l,Machiavelli). Takvo se shv a1anje zadrZalo i kasnlje, osobitoje razradeno u romantizmu, da bi se u naSe wijeme biografijarazgranalau ditav niz Lanrova, od kojih

ili metoda istraZivanja prema kojoj pomno istraiivanje biografije pisca jedino omoguduje todno razumijevanje njegova djela, pa je temelj cjelokupne znanosti o knjiievnosti. Razvijenoje u 19. st., kada ga je pozitivizam povezao s historizmom, dri:eti da se biografsko istraZivanje prirodno nadopunjuje proudavanjem povijesnog vremena u kojem je pisac djelovao, te dini okosnicu znanstvene povijesti knjiZevnosti. O5tro mu se suprotstavljaju ruski formalizam, nova kritika, udeqje o interpretaciji i strukturalizam, ali kao jedna od moguiih metoda, oslobodena od nerijetkog pretjerivanja i obogaiena iskustvima psihoanalize, egzistencijalizma i novih metoda u povijesnoj znanosti te u sociologiji, biografi zam je u suwemenom proudavanju knjiievnosti uvelike obnovljen.
Udenje

BISTRIWTEZ DON qUTJOTE OD

MANCHE

(El Ingenioso Hidalgo Don Quijote de la Mancha, prvi dio objavljen 1605., drugi
1615)

neki pripadaju povijesnoj znanosti, neki

38

Roman Spanjolskoga knjiZevnika Miguela de Cervantesay Saavedre. Opisuje pustolovine siromainog plemiia (Alonsa Quijana) koji je umislio da je vitez, nagovorio seljaka Sancha Pansu da mu bude perjanik i obilazio Spanjolsku u potrazi zavite5kim podvizima u wijeme kada je vite5ko doba posto-

DADAIZAM
(prema djedjem tepanju da4a, koje moZe znaditi traZenje igradke, ali se najde5de drZi primjerom prvobitnog, znadenjski joi neoblikovanoga govora)

poloZaje u gradskoj upravi, no kadaje u po-

litidkom sporu pristao uz gvelfe, pobjed'

nidka ga je stranka gibelina prognala, pa je umro u izgnanstvu. Stekaoje Siroko obrazovanje, velikim dijelom kao samouk, a

KnjiZevni pravac, prema nekim mi5ljenjima samo pokret, koji je 1916. u Ziirichu rrsnovao Trist anT zara(1896-1963) kao izraz krajnje pobune i otpora prema svakoj
knjiZevnoj, pa i kulturnoj tradiciji u cjelini. T,alagao se zavelidanje besmislice, paradoks ru izrazu i u stajali5tima, sarkazam, ironiju i crni humor, a predlagao jedino svojewsni nihilizam u spoznaji i anarhizam u politici.

kljuinim dogadajem vlastita Livota drLao

je ljubav prema Beatrice Portinari, u koju se zaljubio s devet godina, a kojaje kasnije umrla. Taj dogatlaj opisuje u knjizi Noui 2iuot (Vitanoua),tkojoj su sabrani stihovi o

uzvi5enoj ljubavi prema Beatrice, protumadeni narativnim i retoridkim proznim

komentarima. Takvo shva6anje uzviSene ljubavi, kao i nadin njezina pjesniikog izraLavanja,pripada pjesnidkoj Skoli kojaje kasnije nazvana slathi noui stil (dolce stil nuouo), a njime su pisane i pjesme u zbirci S#houi (Rime).U nedow5enoj rasprai Gozba (Conuiuio) razvioje udenje o prirodnoj plemenitosti pojedinca i o vaZnosti talijanskog jezika, demu je posvetio i latinski pisanu raspravu O umijetu gouorenja n'a puihom jeziku (De uulgari eloquentia), koja kao apologija talijanskog jezika pokuiava odrediti i narjedje koje de postati knjiietmim je-

ll radikalnom osporavanju svega i svadega

ifiaoje tako daleko daje i sam sebe osporavuo kao bilo kakav smisleni knjiievni ili rurnjetnidki pravac. Oko 1920. dadaizam kno knjiZevni pokret se raspao, alije dio njegovih zamisli, sklonosti i postupaka preuzeo turdrealizam.

I)ANTE, ALIGHIERI
(I

265-1321)

'l'rrliianski pjesnik, kao autor Boianstuene

h

u nedij e jedan od

najslavnijih wjetskih pi-

zikom svih Talijana.

U djelu Monarhija

rrrr:rr.

Roden u Firenci, zaazimao je visoke

l,J

(Monarchia) zaJaLe se za univerzalno car'

FARSA

frrrmalizam, suprotstaviv5i ga, kao niz uzrodno-posljedidno povezanih i wemenski poredanih motiva, siZeu kao nadinu na koji

tologija moZe uwstiti u fantastidnu knjiievnost, jer u njoj ne postoji razlika izmedu prirodnog i natprirodnog kakvaje u temelju suwemenog shvaianja svijeta i Zivota. Svim knjiZevnim wstama koje se oslanjaju na mitologiju, kao bajke, legende ili sage, moie se tako pridati oznaka fantastike, no u daljnjem razvoju knjiievnosti zapaitase ne odvei jasno odredena skupina djela u kojima preteiu elementi maltovitosti, snova, nestvarnoga i dudesnoga, paje osobito romantizam bio sklon umjetnidkim bajkama, prepletanju malte i zbilje te prirodnog i dudesnoga, a nadrealizam je opet, oslanjajuii se na diktat podsvijesti i simboliku snova, izrazito fantastidna djela driao upravo whuncima svekolike knjiZevnosti. Kao poseban knjiievni Zanr fantastika se moZe razlikovati od svekolike fantastidne knjiZevnosti takvom strukturom kakva zahti jeva stalnu ditatefevu dilemu o stvarnom znadenju ispridanoga, njegovu sumqju u moguie prirodno obja5njenje i nedoumicu oko razlike izmedu prirodnog i neprirodnog poretka u svijetu i Zivotu.

ru ti motivi u djelu rasporedeni. Naziv

se

mne radnje i zbivanja, ali i kao osnovna thoma na koju se takav redoslijed moZe rvrsti. Razlika fabule i siZea u teoriji fornrrrlizma moZe se razabrati u redoslijedu i rnrporedu dogatlaja. Fabula Hamleta, poli{o ubojstvom njegova oca i q'endanjem nrqjke s njegovim stricem, dok siZe podinje pojuvom duha Hamletova oca. Usporedba
fabule i siZea moZe tako uvelike koristiti rnnlizi knjiZevnog djela, jer upozorava na ulrbitosti knjiZevne kompozicije i omogudqio uodavanje vaZnosti koju pisac pripisupojedinim motivima ili dijelovima djela. Jc lrtovremeno ona moie upozoriti i na vaZnont koju u nekim djelima ima odnos prehn zbilji, uodljiv preko rasporeda grade prrrma stvarnim dogattajima, kao i na po;ohne dojmove koje izaziva sasvim osobit ledoslijed dogatlaja ostvaren u siieu. Iz;rndnja siZea na temelju fabule tako je i hUiievni postupak koji moie biti vaZan i u lazlikovanju izmedu fabularnih i nefabu-

rahi i u smislu opieg redoslijeda u djelu opi-

lrrnih djela. IANTASTIcNA KN.rrZEVNosr

FARSA
lakrdija, gruba Sala) Zanr francuske srednjovjekovne komedije u kojoj se na temu ljudskih slabosti i nastranosti ruzija zaplet najde5ie na nesporazumu, a izvedba obiluje grubim humorom, pa i elementima groteske. Najpoznatija je Farsa o meitru Pathelinu (In. farsa de Mapse Pathelin, oko 1470) nepoznatog autora, koja se i danas izvodi na pozornicama. Naziv se desto rubi i za svaku grotesknu, vulgarnu i bezobzirnu satiridnu komediju s tipiziranim likovima. (franc. farce

-nadjev;

[l nqjsirem smislu sva knjiievnost koja ne pr$tuje razliku izmedu stvarnog i izmi5lje[og, moguieg i nemoguieg, sna i jave. U Uftrtn smislu posebni knjiZevni Zanr zasnolatr na ditateljevoj sumnji u moguinost da ;o opisane pojave mogu i racionalno objaIttiti. Kao posebna skupina unutar fantagldne knjiZevnosti ponekad se smatra razlTnnrta znanstveno-fantastidna knjiZeviorit. U najSirem smislu cjelokupna
se

mi-

115

FUTTIRIZAM

ditih funkcija u interpersonalnim odnosima.

ezije, futurizam tako poku5ava odreditl

novi unfetnidki i iivotni ideal, za kojije bit.

FUTI.]RIZAM

Ifujiievni pravac koji je podetkom2}. st. zasnovao Filippo Tommaso Marinetti (1g261944), u opreci prema esteticizmu i kultu

(tal. futurismo,

od, futuro

buduinost)

zam nove industrijske civilizacije. Marinetti je u Manifestu futurizrna (Il Manifesto del Futurismo,lg0g) izloZio nadela futuristidkog shvadanja kulture i program futuristidke poetike. Ta je poetila avarr-

ljepote, nastojeii odrediti novi, za velik dio avangarde tipidan umjetnidki ideal u kojem bi do5li do izraiaja dinamizam i aktivi-

predlaLo stvaranje potpuno novog pjesnidkogjezikn, ukidanje interpunkcija, nagla5avanje imt,. nica te infinitivnog oblika glagola, regi. straciju vanjskih zvukova i Bumova, uvodo.

tim futurizam na planu izraza

na smjelost, pobuna, drskost i zanesenorrt strojevima, kao i brzina i borba koje bi mo. rale proieti i Zivot i knjiZevnost. U skladu I

r{e potpuno neestetskih znakova, kao

Sto

su npr. brojevi, te oponadanje ritma stroje.

va. Osim u talijanskoj knjiievnosti, futuri.

zam je uz neke preinake do5ao do veieg izra. Z4jai u ruskoj knjiievnosti, gdje su ga zastu.

kalnim raskidom s knjiievnom tradicijom, a cjelokupna kultura nastoji se uputiti prema slavljenju novina industrijske civilizacije. Umjesto ideala ljepote i diste po-

gardna zbog nagla5enog zahtjeva za radi-

pali pjesnici Madimir Majakovski (1898 1930) i Velimir Hljebnikov (1885-1922), Futurizam je utjecao na mnoge europske knjiievnosti, uglavnom onim osobinama
koje su mu zajednidke s cjelokupnom avan. gardom.

126

njy llijada, Odiseja i Eneida), u srednjovjekovnoj knjiievnosti Bog ili Krist, ald
renesanse desto se povezuju i prepleiu obje tradicije. Posebne Baljive ili ironidne invokaclje rabe se ponekad u Zanrovima humo-

joj

se waia nekim nadelima klasidne rlrir; maturg[je, no uspjelo upliie i fantastrCnrli

alegoriju osude totalitarnma

analizu nadina na koji se ljudi postrpng,

pretvaraju u zvijeri. Pisaoje i zapaZene rA. spraye o kazali5noj umjetnosti.

suptilnql

ristidke knjiievnosti. IONESCO, EUGDNE

(1909-1994) jetla. Diplomirao je francuski jezik u Bukure5tu, nastavio studij u parizu, gdje nakon prvih uspjeha Zivi kao profesionalni knji Zevnik. Dramama iz prve faze stvaralaBtva, od kojih su najpoznat 4e Celaua pjeuaiica (La Cantatrice chauue),l*kcija (La kgon) i Stolice (Les Chaises), postao je uz

TRONIJA
(grd. eironeta hinjenje, ismijavanje) U uZem smislu figura odredena izraZavn.

Francuski dramatidar, rumunjskog podri

njem preko suprotnosti: misli se zaprtvo

obrnuto od onoga Sto se izrayno kaZe. U li. rem smislu, koji se na to nadovezuje, odro. deni stav ili nadin izraitavanjakojega kn.

rakterizira suprotnost izmedu izrivnog,

vanjskog, prividno pozitivnog izraza, i pnsrednog, unutarnjeg zaprayo negativnog stava: kaZe se mudra glauo, a misli se 6r. d,ala.U tomje smislu omiljeno sredstvo po. ruge, pa se uvelike koristi u svim wstamn humora, posebno u satiri. pri tome se po. nekad prave razlike, jer se drZi kakoje hu. mor uglavnom vedar i dobro6udan, dokjo

Becketta pnznati utemeljitelj

i jedan

od

najvaZn[jih predstavnika antiteatra, odno_ sno kazali5ta apsurda. Novina njegovih djela pri tome nije u tematici, jer su i drame nastale u okvirima egzistencijalizma bile zaokupljene temama samo6e, smrti, apsurda i nemoii komunikacije, nego u dramaturgiji osobitostima kazali5ne izvedbe.

One osporavaju gotovo sva nadela tradicie-

nalne europske drame: nemaju cjelovite

radnje niti zapleta, karakteri su likovi bez osobnosti, a govor se svodi na nepovezane iskaze i opienite fraze, pa se desto rastvara u rijedi i glasove bez zna(eqa. prevladava crni humor, a naglasakje na kazali5noj igri koja se oslanja i na neverbalnu komuniia!liu, no prisutan je i jak dojam praznine, besmislenoga Livota i odsutnosti istinske ljudskelomunikacije. U dramama iz druge faze poku5ao je nastaviti opis destrukcije osobe i dramaturikih konvencija, no on" nisu postigle veii uspjeh, koji mu je osigurala tek drama Nosorog (R hinocfros) ,uko-

ironija kritidna sklona obescjenjivanju onoga na Sto se odnosi. Ironidni stav izrn_ Zava tako desto prezir i omalovaiavanje, ali moZe takoder, osobito kod autoironije, dobiti gotovo karakter sq'etonazora. Ironijt
kao stav, kao postupak i kao figura raziidito shvaialau razliditim knjiZevnim teori. jama, a i danas su joj posve6ene mnoge teose

povczivali s alegorijom, jer i alegorijski smisao moZe biti upravo suprotan od onoga

navodno podredeni poloZaj prema onome koga ispituje. Kasnije suje retoridari desto

rije koje ju takotter razlidito odrettuju. Il anticije bila tako glasovita sokratousku iro_ nija, koja se drZala bitnom osobinom So_ kratove metode postadanja pitanja na koja on toboie ne zna odgovof i zauzima

166

rcusntu,xu.,,luzl,
koji se doslovno iskazuje. NajdeSie se ipak smatralo da je ironija prije svega sredstvo kojim se stvara komika, ali joj je romantizam pridao posebno znadenje i vaZnost,

(354-430) djelo koje ujedinjuje kako sakralne tako i knjiZevno-umjetnidke wijednosti. U posve drugadijem svjetonazoru pisane su, opet,Ispovijesti (Les Confessions)

stvorivii zaseban pojam ro mantiCarske ironije.Takva se ironija, naime, oslanjala na udenje o gen[ju, koji zbog stvaraladke moii kakvu posjeduje ima pravo zauzeti ironiCan stav prema cjelini svijeta i Zivota, pa se postupak rabio i u smislu naruSavanja umjetnidke iluzije, Sto je znadilo da pisac odjednom razotkriva kakoje ono 5to opisuje samo proizvod njegove ma5te i nema nikakva odnosaprema zbilji. Sklonost prema ironiji postala je jednom od bitnih osobina modernizma, u kojem se ironija javlja u svim vidovima, pa postaje gotovo univeralnim sredstvom izr ailav arrja svojewsnog zbilje. Postmodernizam je tako sklon tezi kako je cjelokupna k4jiievnost ironijska, jer okrer

J.J.

Rousseaua, koje uvelike slijedi cjelokupna knjiZevnost nakon romantizma.

ISUSENA KAI^IUZA
Roman hrvatskoga knjiZevnika Janka Ponapisan 1906-1909., objavljen 1956-1958. Razlog tako kasnog objavljivanja u autorovom je Zivotu i sudbini njegovih rukopisa, ali i u naravi samog romana; recepcija u wijeme njegova nastanka bila bi odvei opteredena nesporazumima. Opisuje, naime, pojedinosti plu6ne bolesti i spolnost izravno56u i slobodom kakvu tek danas dopu5ta Sirajavnost. Pobuna protiv postojeieg morala, svih dru5tvenih konvencija, a osobito dolidnosti onoga Sto se

liia Kamova,

raskoraka izmedu kr{iZevnosti

ca u

nuta sama sebi nema i ne moZe imati oslonnedemu $to bi je izvan nje potwdivalo.

smije

reii i

napisati, podsjeia na ranu

ISPOVIJEST
Itrsebna knjiZevna wsta, prema nekim teoretidarima podwsta autobiografije, sakralnog ili s{etovnog karaktera, odredena izno5enjem stavova, mi5ljenja i vjerovanja

avangardu, no romanje zaptavo usredotoden na svojewsnu analizu kreativne svijesti glavnog lika, bolesnoga pisca Arsena Toplaka. Naslov je doduSe prijezirna meta-

forakulturne zbilje,

no

tri glave,Nadnu,U
opisuju pojav-

iir, U uis, ne prikazuju niti

u smislu razotkrivanja intimnih kriza, unutra5njih sukoba i njihova prevladavat{a u prihva6anju odredena Zivotnog stava, uvjerenja ili religije. Premda se te5ko moZe
Jr,r

todno odrediti u smislu knjiievnoga ianra obuhvaia dosta razlidita djela-pa neki looretidari govore o ispovjednoj knjiZevno-

nost, nego je nastoje "rastvoritio i izvesti op6e zakljudke, pa u tuberkulozi razotkrivaju opiu dekadenciju, a u impotenciji ne samo spolno nego i duhovno stanje. Pri tome su desto prisutni obrati koji podsjedaju na suvremeni postmodernizam: Toplak zakljuduje daje i samaironija simptom krize govora, pjesni5tva i filozoflje, pa se svaki iskaz moZe ponovno ironidno okrenuti, a i sam identitet osobeje zapravo fikcija. "Jer ja nisam jn!", tako je konadni zaw5etak svojewsnog knjiZevnog eksperimenta koji

rti - obidno se smatra da je djelo rimskog rrrra Marka Aurelija (121-180) Samom :elti (Td, eis heautdn) prvi uzorak, alspouilrsli (Confessiones) Aurelija Augustina

t67

KOMUNIKACIJA
od

antike do danas ostalo predmet raspra-

va filozofa

teoretidara knjiZevnosti i

umjetnosti. Kako je smijeh iskljudivo ljudrka reakcija, a istowemeno postaje jasan i

otit izraz uspjeha pojedinih knjiZevnih

ontvarenja, npr. viceva, njegovo proudavaqje zadire u temeljne probleme antropologije i od izuzetnog je znalenjazaproudavat$e kako komedije, tako

i cjelokupne knji

lavnosti. OMPARATTVI{A I{N.IIZEVNO ST Naziv za proudavanje i za studije knjiievttosti koji nije ograniden jezidnim, kulturtrim ili nacionalnim granicama. Naziv je nustao na temelju metode usporednog prottdavanja povijesti knjiZevnosti kojem su u rredi5tu zanimanja bile uzajamne veze i odnosi medu razliditim knjiZevnostima. Metoda, koja se osobito razvila u prvoj treditti20. st. u Francuskoj, zahvaljujuii Paulu Van Tieghemu (1871-1959) i Ferdinandu Baldenspergeru (1871-1958), postupno
t( Jc

prerasla u proudavanje op6ih nadelaknjiftrvne djelatnosti i povijesti knjiZevnosti, pn se podeo rabiti i naziv "opia knjiZevnogt". Zbogutjecaja novijih knjiZevnih teor(jn, metoda izrayne usporedbe drZi se danns samo jednom vaZnom granom studija

stare retorike.Bez obzira na iesto osporavano naslijede, pojam kompozicije i danas se rabi u analizi knjiazloiiti na neke manje znadenjske jedinice, npr. motive, a oni su obidno obiljeZeni i posve formalnim sredstvima, npr. pasuZevnih djela, jer je prikladan za uodavanje nekih jednostavnih zakonitosti knjiievnog oblikovanja. Svako se djelo, naime, moZe rsima, pogladima, glavama, pjevanjima i sl., pa njihov raspored upozorava kako na odekivanu recepciju, tako i na autorove namjere. Tako ie u poeziji vainu ulogu imati vei raspored stihova, njihovo okupljanje u strofe i eventualne veie cjeline, pjevanja, a u prozi se lako razabiru grafidki oznadeni odlomci, poglavlja i glave. Naslijede retorike duva se pri tome u zamisli o potrebi cjeline, pa se najdeiie, osobito u fabularnim djelima, govori o podetnim, srednjim i zawSnim dijelovima, pri demu se u opseZnijim tekstovima svaki od njih moie i dalje ruzlagati, npr. uvodni na neku wstu predgovora, na uvod i ekspoziciju i sl. U prozi se obidno razlikuju detiri vrste kompo zicije: izlaganje (ekspozicija), dokazivanje (argumentacija), opisivanje (deskripcija), pripovijedanje (naracija).

pro5irenoga problematikom teorije knjilavnosti i shvaianjem povijesti knjiZevnoIti kao posebne djelatnosti u svim kulturanlll.

I(OMPOzICI.IA
sastavljanje, uredivanje) Hrrstavne dijelove razum[je kao elemente llul. compositio

lrli nisu odredeni iskfudivo funkcijom cjelltre nego se slaZu prema nekom rasporedu,
uglavnom zasnovanom prema nadelima

KOMT.]NIKACIJA naj5irern smislu razmjena obavijesti, proces davanja, prenoSenja i primanja informacija. U novije wijeme pojam je dobio temeljnu vaZnost u mnogim znanostima, kao lingvistici, psihologiji, sociologiji, kulturologiji i komunikologiji, pri demu se ne rabi uvijek u potpuno istom znadenju. U znanost o knjiievnosti u3aoje preko strukturalizma, teorije informacije i Biroko rasprostranjenoga shvaianja daje za svaku kulturu bitna razmjena informacija na

195

LIK
Ito se preselio u Berlin posvetio se drami te kazaliSnoj kritici i filologiji. Najvainija su mu u knjiievnosti dramska ostvarenja, kao Miss Sara Sarnpson, koja se drii prvom gradanskom dramom u njemadkoj knjiZevnosti, komedij a Minna u on Barnhelm, tragtdijaEmiliaGalotti i scenski komadu stihovimaNofban Mudri (Nathan der Weise).

LICENTIAPOETICA (Iat. pj e sniika sl ob o d a)

Izraz antidke poetike i retorike kojim se Zefielo naglasiti kako pisac ili govornik niogu naruSiti grarnatidka, pa i semantidka pravila obidnoga govora, jer oni upravo uporabom figura, pravilima stiha ili zahtjevima osobite kompozicije postiZu prijelaz u kultiviran, ukra5en, njegovan govor knjiievnosti i govorni5tva. Izraz medutim izvorno

u razvoju novih shvaianja umjetnosti, osobito kazali5ta, u smislu proVeliku ulogu rvjetiteljske filozoflje odigrale su njegove lqigeLaokoon, rasprava o odnosu likovne tt mjetnosti i pjesni5tva, te I/o mburika dran nturgij a (Harnbur gische Dramaturgie), rbirka kazali5nih kritika koja je otvorila
novi, suwemeni nadin razmiBljaqja o kazaliAtu i odjenjivanju kazali5nih izvedbi. Nje-

nije znadio potpunu slobodu

pjesnidkog

izrai.avarfa, jer se i pjesnidko umije6e moralo ravnati prema odredenim pravilirna

govora(, pa gaje tek kasnija upo"dobroga raba, osobito u romantizmu i modernizmu, udinila geslom nekih knjiievnih pravaca

sklonih radikalnom napuStanju svih jezidnih konvencija.

je dramatika prekinula tradiciju klaricistidke tragedije kao strogim pravilima rxlredene knjiievne wste, napustiv5i uzvigova

lon stil i oblikujudi tragidne zaplete u iivotu likova iz gradanskog staleZa. Obrade su mnogo slobodnije, a oslanjaju se na Shakospeareove drame. Uspio je kazali5te priblititi problematici svakida5njeg Zivota, likovi su ocrtani u sloienim spletovima politidkih i druBtvenih okolnosti tada54jegwenl()na, a u desto naglaienim porukama za-

LIK U knjiZevnom djelu oblikovana osoba ili

ili nadljudskim osobinama. U slidnom smislu rabi se i naziv okarakter(, premda je u tom pojmu naglasak na psihidkim osobinama. Kada se misli na neke osobine koje su zajednidke mnogim likovima u razliditim knjiZevnim djelima, rabi se naziv ,,tipoviu (junaci, hvalisavci, Skrci, detektivi) koji pripadaju knjiievnim konvencijama pojedinih knjiievnih wsta, epoha i razdoblja. Neki teoretidari rabe i naziv ufiguran. Premdaje lik ditateljima u pravilu izravno prepoznatljiv, pa se nerijetko o knjiZevnim likovima raspravfa dak i izvan konteksta djela u kojem su nastali, u strogo kqjiievnoteorijskom
smislu pojamje wlo te5ko odrediti. U dugoj se tradiciji mimetidkih teorija umjetnosti, naime, raspravfialo o likovima iskljudivo
bi6e s prepoznatljivim fudskim

lnlu se za praktidni razum nasuprot aprtraktnim moralnim nadelima, za svojewItru Zivotnu mudrost i vjeru u napredak zalnovanu na obrazovanju i slobodi u izboru rrpredjeljenja. Pisao je u tom smislu izapailrrre basne, a njegova posljednja drama Nuthan Mudri drZi se izuzetnim djelom o potrebi ravnopravnosti religije i svjetona,ora te o danas toliko nagla5avanom nadeIu tolerancije.

zrt

LIMENI BUBANJ
kao o prikazanim pojedincima ili tipovima ljudi, pa se i njihova analiza syodila na analizu njihovih etidkih ili psihidkih osobina, jednom vi5e u smislu njihova znadenja za odredeni moral, a drugi put u smislu proudavanja njihove biolo5ke ili socijalne uvjetovanosti. Takve analize, osobito prisutne

LIMENIBWANJ
(Die Blechtrommel) Roman njemadkoga knjiZevnika Giintherl Grassa, objaden 1959. Fabula opisuje po.

vijest Zivota Oskara Matzeratha, koji je prestao rasti u treioj godini Zivotajer nije
Zelio odrasti i uii u svijet odraslih, i koji so odlikuje izuzetnim svojstvima: glasom moi;e ruzbiti staklo, a izr at av a se virtuoznim bubnjanjem. Za wijeme nacizma pridruZu-

u 19. st. u okvirima knjiZevno-znanstvenog pozitivizma, nerijetko zapostavljaju dinjenicu daje lik prisutan iskljudivo ijedino u knjiievnom djelu, i da, prema tome, proizlazi samo iz nadina na koji je oblikovana neka jezidna tvorevina. Zbog toga suwemena teorija kr4-iZevnosti bitnu pozornost u analizi lika premjeBta na problem karakterizacije. Ipak, lik se kao strukturni element knjiievnog djela ne moie svesti ni na karakter niti na postupke karakterizacije, jer ukljuduje i neke druge dimenzije razumijevanja. On je tako s jedne strane vezan za predstavljanje, jer Raskoljnikova, Sancha Panzu ili Petricu Kerempuha, primjerice, moZemo zamisliti kao stvarne osobe, dodajuii im zbog nadela konkretizacije i one osobine koje izravno nisu prisutne u nadinima njihove karakterizacije, a s druge strane lik pretpostavlja neko jedinstveno psihidko izvori3te, odakle se opromatra< svijet i zauzimaju odredena stajaliBta, pa ga se moZe dovesti u vezu s motriBtem i fokalizacijom. Osim toga, likje i subjekt pripovjednih iskaza, aliinjihov objekt, pa mu se mogu pridati neki atributi kako u strogo gramatidkom, tako i u 5irem, logidkom smislu, Sto znadi da ga se moie odredivati i prema djelokrugu radnje, kao nositelja temelj-

je

se cirkuskoj

trupi koja zabavlja

nie-

madku vojsku, a nakon rata postaje cijenjenim estradnim umjetnikom, no kako podsjeia gradane na njihovu sramnu proBlost, na kraju ga zatvaralu u ludnicu, gdje piSe

svoju "ispovijestn. Izuzetno uspjelim spojem fantastike, bajkovitosti i kritidkog opisa svakidaSnje zbilje, roman uvodenjem neobidne perspektive pripovjedada Oskar dogatlaje doslovno vidi oodozdoo, pa primjeiuje i ono Sto se u onormalnoj perspektivi. ne vidi uspijeva opisati ditav niz likova pokretanih najniZim motivacijama, zlodine nacizma u rodnom Gdanjsku i

ravnodu5nost,odrasliho, zaokupljenih
matrada koji ne moralizira o pojedinosti

borbom za preZivljavanje i zadovoljenje nagona, whunskim umijeiem kritidnog proma, nego takav svijet odbija u cjelini. Satira se pri tome proZima fantastidnim, dojmlji-

nih funkcija, kao Sto je to sludaj u nekim

naratolo5kim teorijama.

vim slikama, okrutnost zbilje karikiranaje opisima dogadaja koje Oscar svojim osobinama uspijeva potaknuti, a opia je atmosfera okrutnog povijesnog zbivanja, u kojem likovi sudjeluju bez vlastitih odluka, ali se s njima mire, opisana knjiZevnom tehnikom zadudnosti koja nikoga ne zaduduje tako dugo dok se ne dirne u njegova

privatna sjecanja koja Zeli prikriti ili zabo212

MARKSISTICKA KRITIKA

grimase i Neuesele oii hlauna. U novelama redovno je prisutan izuzetan smisao za detalje u kojima se razotkriva tragikomidna situacija cjelokupna iivota likova, koji su desto opsjednuti potrebom da potwde vlastite osobnosti i vje5tine, a nesposobni da ih i ostvare. Takva se problematika nazire i u dramama, no u Gloriji uspijeva postidi dramsku napetost i takvu psihologiju likova kakva pr'elazi u dojmljivu simboliku dogmatskog nasilja nad pojedincima i unutarnje sukobe u samim osobama. Dok se veiina novela tematski ograniduje na Mediteran, tako i roman Zajedniika kupka; romani Kihlop i Neuer more sloi,enim modernistidkim tehnikama obraduju intelekutalne i moralne krize suwemenih intelektualaca, njihove dileme i teZnje za af:rlmacijom, laviranje izmedu snobizma i pravog razumijevanja umjetnosti, te trivijalnih motivacija i vaZnih Zivotnih odluka. Izuzetansmisao za humor i komiku u svim vidovima, vje5tina pripovijedanja, wsni dijalozi i modernistidki postupci u tehnici,
ste i

sloZenoj simbolici i mnogostrukim intertekstualnim odnosima, Marinkoviieva djela swstavaju u whove moderne hrvatske proze.

zapadnim zemljama, ali i u Hrvatskoj, pr. venstveno shvaien kao filozofska ili socio. loSka teorija u okvirima koje se nastojulrr izgraditi i odredeno shvadanje i proudavar{e knjiZevnosti. Sporna su pri tome bila tu. madenja srediBnjih zamisli osnivada mar. ksizma KarlaMarxa (1818-1883) i Friedri. cha Engelsa (1820-1895), koji su ostavill znatan broj tekstova posveienih knjiZev. nosti i umjetnosti, ali se na njihovu teme[lu teSko moZe raziti sustavna estetika ill odredena knjiZevna teorija. U manje ili vilo dogmatskoj varijanti, kao temelj proudavn. nja knjiZevnosti uzetoje tako udenje o nad. gradnji i podgradnji, gdje je ekonomskn osnovica trebala odredivati cjelokupnu kulturu, te udenje o ideologiji kao "laZnoj svijesti* koja nadelno prikriva stvarne in. terese u cjelokupnoj kulturi. Tako uprav. ljeno, a najde5ie i politidkim sredstvimn diktirano udenje, zbog togaje izravno dove. lo do iskljudivo politidki motiviranih sudo. va u ocjenama, dok se u prouiavanju knji. ievnosti u biti oslanjalo na pozitivizam, Najutjecajniji autor takvog smjera bio jo Grirgy Lukdcs (1885-19?1) dije su polemi. ke s modernizmom s jedne strane, a prou.
davanje knjiZevnih wsta, osobito drame i romana s druge strane, potakle nadelnu ra. spravu o temeljnim ogranidenjima bilo ka. kva dogmatskog pristupa knjiZevnosti. Ta. kozvani zapadni marksizam, medutim, na. delno se oslanjao na Marxovu teoriju otu. tlenja i kritiku gradanske civilizaclje, pa su mnogi ugledni filozoflr i sociolozi, kao Sto su

MARKSISTICXI,TMTTXA Naziv za tip knjiZevne kritike, ali i za obuhvatnu knjiZevno-znanstvenu orijentaciju koja se, na temelju marksizma, razvila u dosta razliditim smjerovima. Temelji su marksistidke kritke u ideologiji i filozofrji marksizma koje su se, wlo uopieno gledano, u 20. st. razvijale u dva razlidita smjera: u zemljama tzv. Istodnog bloka marksizam je sveden na politidku ideologiju s osobinama neprijeporne dogme, dokje uglavnom u

Theodor Ludwig Wiesengrund Adorno

(1903-1969), Henri Lefebwe (1901- 1991 ),

Ernst Bloch (1885-1977), Erich Fromm

(1900-1980) nastojali mnogo slobodnije tu.

228

MATKOVIC MARIJAN

tntditi Marxa i cjelokupni marksizam, drfi,di da se udenje o ekonomskoj osnovici i kulturnoj nadgradnji ne moZe svesti na trrrganje zatoboLnjim uzrocima i posljedicnrna, i da pojam ideologije nipo5to nije tnrdstvo politidkog diskreditiranja suprotttih mi5ljenja. U takvom obliku marksirtidka je kritika znatno utjecala na filozofiJu i sociologiju knjiZevnosti, jer se s jedne rl,rane razvijala u kritidku teoriju dru$tvenog Zivota kojaje kritiku kapitalizma povemln s proudavanjem knjiZevnosti gdje se nurgu razotkriti sloZeni odnosi vlasti i RloCi, a s druge strane u utopijske vizije h{e predstavljaju nadu za promjenu svijeln i Zivota kakvu je Marx odekivao od svjetlko komunistidke revolucije.

van na biblijskog pridi o kralju Davidu, a oblikovan po uzoru na Vergilija i rane kr5ianske pjesnike. Odlikuje se uspjelom uporabom tradicionalnih sredstava epskog izraza, dotjeranim stihovima i autentidnim slikovitim opisima, pa se smatrajednim od
najboljih krlianskih epova europskoga humanizma. Domoljubna raspoloienja odituju se u Molitui suprotiua Turkom. Na hrvatskom jeziku napisao je i biblijsku poemu Suzana, znatan broj naboZnih, marijanskih i moralistidkih pjesama, nekoliko domoljubnih i zabavnopouinih pjesama te temeljno djelo stare hrvatske knjiievnosti, ep Judita, zbog kojega je prema opiem mi Sljenju zasluZio naslov noca hrvatske knjiZevnostin. Toje, naime, prvo opseZno pjesnidko djelo na hrvatskomjeziku, sloZene kompozicije i uspjele uporabe tradicionalnih sredstava epske tehnike, slojevita znadenja, podloZnog razliditim tumadenjima, a oblikovano uspjelim dvostruko rimovanim dvanaestercima, stihovima koji se oslanjaju na autohtonu hrvatsku pjesnidku tradiciju. Zbog izuzetnog smisla za knjiievno

trtlReunz v. GARCiA MAReuEz

IIARULIC, MARKO (ful ar ulu s, Marcu s, 1450-1524)
Hrvatski pjesnik i prozaist. Nakon humanlrtidkog Skolovanja u rodnom Splitu, vje, ltrjttno je studirao u Italiji, a kasnije u Spliitu obavljao mzlitite komunalne sluZbe, i iprvremeno putovao u Veneciju i Rim. Pi l6o.ie na latinskom, hrvatskom i talijantlurrn jeziku, ostvariv5i golem i utjecajan opus. Brojna djela na latinskom jeziku obui[vtcaju duhovne pjesme, poslanice, elegiiJr, lrimne i epigrame, aiatzetansu uspjeh dotivjeli prozni spisi religijskoga, poudnoifE i teolo5koga usmjerenja, medu kojima 7g llpudiuanje u iestit hiuot po primjerima 'lttt'lur:a (De instutione bene uiuendi per Tt' m pla sanctorum) i Eu andelistar (EuanSlisluriurn), wlo desto pretiskivani i preYtxt,rri na mnoge jezike. Na latinskom je Falrisrro iep Dauidijada (Dauidias), zasno-

oblikovanje slikovitost izraza, zbog uspjele kompozicije i mnogostruke simbolike koja u mitsku prapovijest projicira i suwemena pitanja, ep nije samo najstarije nego i jedno od whunskih ostvarenja cjelokupne hrvatske knjiZevnosti, a moZe se mjeriti s najboljim svjetskim knjiZevnim
ostvarenjima toga wemena.

MATKOVIE, MARIAIAN
(1915-1985)

Hrvatski dramatidar i esejist. Diplomirao

je pravo u Zagrebu, studirao komparativnu knjiZevnost i povijest umjetnosti u Bedu i Parizu. Nakon 1945. obadao je mnoge

229

F
NADREALIZAM

nnr najdeBde spominju Luiinoua obrana lh#tita Ludina), Pothu at (Podvig), Camem obscura (Camera obskura), Poziu na tnahnude (Prigla.ienie na kazn') i Dar, a ltnin, Blijeda uatra (Pale Fire) i roman fula (Ada or Ardor: A Family Cronicle),
txl onih napisanih na engleskom jeziku Lolltru, koji je postao wjetski bestseler, te

i poetiku zasnovanu znatnim dijelom na psihoanalizi. Naziv je prvi rabio G. Apollinaire, ali je teoriju razvio A. Breton, osobito u manifestimaiz 7924. i 1930. Kljudne ideje odgovaraju avangardi: zahtijeva se ponovna procjena umjetnidke tradicije i obnova umjetnosti, pa i cjelokupne
umjetnosti

kfi

se smatra utemeljenjem postmoderRlzma. Pjesme su mu objadene u zbirkagrn Pjesme 1929-1951. (Stihotuorenija ll)29-1 95 1) i Poeme i problemi (Poems and, froblems). Vei u ranijim djelima nazire se

kulture, u smislu traganja za izvornim smislom onih poticaja koji se drZe temelj-

nim pokretadima iivota i svih djelatnosti, a korijene se u podsvijesti. Nastoje se odbaci-

ti

sve konvencije koje omet

ajuizravniizraz

s knjiZevnim postupcima, lombinacije realistidkih opisa i ma5iovitih Urleta te moguinost ditanja na vi5erazina, I l,olita je zapravo konvencionalna prida lqja je iznenadila -paje i zabranjivanalhog obrade teme ljubavi zrelog muikarca proma maloljetnoj ljepotici. U kasnijim rolronidna igra

dubokih ljudskih potreba i izravnu ljudsku

[nnima udestali su postmodernistidki \iiZevni postupci, kao Sto je prekitlanje d[icda naracije, prekomjernost u deta]ji!tn, igra s izmjenjivanjem pripo{edada,
lutora i likova, parodija, pasti5, te ironidni

komunikaciju podvrgavaju razumskim pravilima koja se drie posljedicama obidaja i navika nadelno represivne kulture. Zbog toga se u knjiievnoj tehnici uspostada pojam oautomatskog pisanja", koje bi poput radikalizirane zamisli o romantidnoj inspiraciji omogu6ilo posve slobodno izralavanje svega Sto pisac osje6a i dega se prisjeiau

nutoironidni obrati. Njegovi su romani

i na

ditave generacije pisaca postmo-

lzma.

stanju kada razum, obidaji i navike nemaju presudnu kontrolu. Takve su zamisli dovele do osporavanja uobidajenih nadela kompoziclje i karakterizacije, do naglaSene neobidne slikovitosti, do opisa nalik snu i snovidenju, do izrazite metaforike i jakih dojmova odudenja, ali desto i do prijelaza u be-

surrdalisme koji upucuje na diiju iznad stvarnosti) i umjetnidki pokret i pravac koji i spontanom biljeZenju podsvjesnih poia i doZivljaja, opire se svakoj konvencinoj uporabi jezika i zahtijeva komuniiju na razini koja nije racionalno orgarana. Nadrealizam se tazio na zami-

smislicu toboinje komunikacije koju viSe nitko ne moZe razumjeti jer nema upori5ta
u elementima nuZnim za bilo kakvo sporazumijevanje. Nadrealizam se tridesetih i detrdesetih godina 20. st. pro5irio iz Francuske u druge europske krfiZevnosti, a svo-

uvelike prisutnima u dadaizmu, s 5to je razradio svojewsnu teoriju

jim je programom okupio i nekoliko wsnih pjesnika, poput P. 6luarda, Louisa Aragona (1897-1982), Ren6 Chara (1907-1988) i drugih. Uvelike je utjecao i na slikarstvo Salvador Dali (1904-1989) ali i nakaza-

251

NAI^IESKOVIC, NIKOI,A liSnu, pa i na filmsku umjetnost. Kao pre_ poznatljiv pokret zamroje vei detrdesetih godina 20. st., ali se njegovi utjecaji mogu

ianrovski

se

mogu odrediti kao pastorah,

temeljne ideje prisutne u romanima F. Kafkei J. Joycea, dok su odredeni postupci, a nerijetko i zamisli, prisutni i upostmo_
dernizmu.

ruzabrati osobito u romanima struje svije_ sti, a prema nekim shvaianjima njegove su

tipidnom mitolo5kom tematikom. peta i rl sta komedijaprve su farse u hrvatskoj k ievnost i obje realistidkom komikom nri zuju iivot u dubrovadkim kuiama. Sjednrl komedija utemeljena je na posve konkrot. nim detaljima, osobama, dijalozima i sli

NAIJESKOVIE, NIKOLA
(oko 1500-1587)

ske i pastirsko-mitolo5ke pizore, u if.r_ vano je i necjelovitih i nenaslovlje-

";iZe"nosi. Ostavioje opseZan pjesnidki opus koli sadr_ Zi ljubavni kanconijer, poshnlce, nadgrobne i.pokladne prigodnice te komediograf_
9e_dam

znanstvenik i pjesnik, paje sredinom 16. st. sredi5nja osobnost prvog poznatijega knjiZevnog kruga u hrvatskojt

vao, radioje kao pisar, kancelar i mjernik. Pisao je na talijanskom, a bio je slavljen kao

Hrvatski pjesnik, dramatidar i znanstvenik. Roden u Dubrovniku, gdje se i Bkolo_

mjesto u razvitku hrvatskog pjesni5tvn

dramaturgije.

kao preteda glasovitim DrZiievim medijama Dundo Maroje i Novela od Statt, co. To je prvo dramsko ostvarenje u hrvtt. skoj knjiZevnosti koje uvodi omifene pro. store renesansne komedije, trg i ulicu. Nn. IjeSkoviiev opus u cjelini zauzima vaino
I

titi

ma iz dubrovadkog Zivota, pa se moZe sh

NARATOLOGIJA

(lat..naratio

nih scenskih djela, koja se danas oznaduju rednim brojevima. Zanrovski wlo raznoii_ ke pjesme odaju visok stupanj pjesnidkoga umijeia, a u njima se mogu razabrati nad-e_ la srednjovjekovne, renesansne, ali vei i maniristidke poetike. posebnu pozornost zasluZuje ljubavni kanconijer pyes ni ljuue_ ze, u kojemje prisutan, uz uobidajene motive moralizma, ljubavne boli i pesimizma, i onodobni dubrovadki dru5tveni i:ivot. Tikoder-su zanimljive pokladne pjesme pje_ sni od maskerate, koje izrai:avqu veselo i erotikom nabijeno karnevalsko raspoloZenje. Scenska djela, koja rukopis oznaduje
kao "komedije(, sastoje se od prologa ijei_ nog dina u stihovima. prva detiri komedije
252

1970) Morfolofijabajke i Strukiira mitouu Claude L6vi-straussa (190g) drZe temelji. ma.na kojima je izgradeno cjelovito udenjo

zvila kao zasebno udenje u okvirima struk. tutalizma, a zasnovana je na pretpostavcl da se mogu istraZiti zakonitosti othkouo. nja svih tekstova u kojima se opisuje nekrr promjena od podetnih do zawsnih dijelovu, pa oni tako, prema tradicionalnom shvaCn. nju, dine neku pridu. Zamisaoje prisutnn joS podetkom 20. st. kod njemadi<ih teoreti. dara koji su nastojali proudavati oblik pri. povjednih djela, uvelike su je razradivali i mnogi anglosaksonski teoretidari proze, ali se tek rasprave Madimira froppa IfSOS

knjiievnosti koja proudavn pripo{edne tekstove. Naratologija se rn.

Grana teorije

rijed, zakon)

pripovijedanje

gri. logor

Obje te rasprave, naime, tekstove bajki i mitova analiziraju tako Jto utwduju njiho. ve temeljne strukturne jedinice, a zatint

F
NOVELA Zevnosti. To se razabire i u odnosu prema srednjovjekovnoj legendi, ali i bajci,jer novela nadelno opisqje mogude dogatlajei njezin smisao nije poruka o odnosu dobra i zla, nego sluZi kao primjer moguieg dogatlaja kojije zanimljivsamim time Sto dovjek sebe mnogostrukom simbolikom, shvaca kao samosvojnog pojedinca, suprota medu simI je je bolima najglasovitiji stavljenog cvijet. ali i vodenog slud4jnim okolnokoji I 'plavi postao prepoznatljivom oznakom nejasne stima. Tako u sredi5te zanimanja knjiievI i nedostiZnog ideala cjelokupne knjidtinje ne obrade dolaze originalnost i novina, za I levnosti romantizma. koje se sada drii da upozoravaju na raznoI likost moguinosti s kojima se u svagdaSnjeI novnm mu iivotu moiemo susresti. Mnogi su teoretidari drZali daje novela preteda romana, {lut. noru, nov; tal. nouella- novost) | odnosno daje roman nastao povezivanjem prozna Kratka kqjiZevna wsta, nadelno I novela, no postupci uokviravanja i poveziodredena saietom fabulom i ogranidenjem I I ntjedan lik ijedan dogatlaj. U razliditim vanja dijelova zajednidkim likovima nisu lrustavima klasifikacije naziv se rabi ili u dostatni da se ostvari roman, pa se podrijezarazli- tlo novele obidno nalazi u indijskog zbirci I rmislu svake kraie prozne wste ili u smislu posebne vrste Paniatantra iarapskom zborniku prida ?lI lu od romana se oslanja krja na tradiciju Boccacciova De- sudu i jedna noi, s napomenom da u tim I Kao knjiZevnu wstu karakteri zbirkama postoje samo strukture nalik euflnmerona. je kratko6a prema opseinosti romana, ropskim novelama, ali one nemaju istu tira I funkciju su postupci kakvu dobivaju u renesansi. Tako bitni rli i saZimanja i ogranidaI se, dakle, G. Boccaccio smatra utemeljitekao i nadelna koncentracija na eklvnnja, ljem novele, koja se i kasnije nzv4a po f poziciju, zaplet i rasplet, Sto je pribliZava ugledu na Dekameron, premda i sa znatOd eseja opet, kao takoder kratke ldrami. wste, nim razlikuje pripovijedanjem, odstupanjima, kao recimo u glasovitoj se Jprozne te5koie nastaju Cervantesovoj zbog pripovijetke zbirci Uzorite nou ele.Kasnikoja bi lr je velidini bila izmedu se, osobito romana u realizmu, i pa novele, osjeia jak utjecaj lpr lbl ne u njoj mogli rabiti i neki postupci svoj- romana, ali se takoder teZi i Sto veioj saZelrtveni romanu. Zbogtoga se novela najde- tosti i kratkoii, pa novela prelazi u crticu ili pak zadrinvatemeljnu strukturu dramske I Ir, odretluje povijesnim kontekstom: kraii tekstovi relativno napetosti, zatvorene struks time Eto nakon ekspozicije i lprozni izmedu podetka i kraja, mogu kratkog poanta osigurava neobise, nazapleta lltrre dan zaw5etak. Popularnost je novela zadrllnrrr, razabrati joS u antici i u Bibliji, ali se priznata i cijenjena wsta jada tek Zala u cijeloj povijesti europske knjiZevnolona kao rcnesansi, kada se bitno mijenja Zanrovsti, pa su u svim knjiZevnostima upravo lU sustav srednjega vijeka. lki Novela tada zanajglasovitiji pisci pisali i novele. Tako su I s romanom postaje knjiZevnim izrapoznati svjetski upravo kao novelisti osobilJxlno lorn novoga shvadanja Zivota, svijeta i knji- to G. de Maupassant, I. Turgenjev, A. P. I

lazi odredenim predjelima, a u bajkovito

ozradje umetnute su mnoge samostalne bqlke koje pridaju pojedini likovi. Unutar1 i rye sazrijevanje pri tome vodi do uvida u i "duh poezije" kojega iini jedinstvo ma5te, i lbilje, sna smrti. Izlaganje je proZeto

259

NOVIHISTORIZAM
Ceh9v, JaIi. _Borges, a u hwatskoj knjiievno{i1._9, MatoB, R. Marinkovii, M. bego_

vii, M. l{rlei:ai mnogi drugi.

NOVI HISTORIZAM (engl. New Historicisrn)

nim tekstovima ne radi o nekom

umjetnidki ili knjiZevni tekstovi, a meno valja imati na umu da se u sadu

storizma smatra se Stephen J. Greeiblat

nom profesora na sveudili5tu u Berkeleyu, koji su se bavili osobito proudavanjem kniil
(19a3) i krug njegovih sumi5ljenika, uglav_

nom iskljudivo prema analizi knliZevnog teksta. Odretluje ga zanimanje za iruStvel ne i povijesne okolnosti nastanka tekstova, i n_ove moguinosti rekonstruiranja povijesnih okolnosti. Utemeljitegem ,rouog if-

KnjiZevna teorija nastala u 20. st., u opreci prema proutavanju knjiZevnosti upravlje_

nu kulture kao i ulogu i utjecaj koju u imaju pojedina knjiZevna ostvarenja.

iscrpnog tumadenja pokuSati shvatiti

engleskim romantizmom, a u njihovoj todi drii se najvaZnijim olunvatiti Sto raznolikih tekstova i na temelju njil

U proudavanju povijesnih epoha, nakon nesanse novi su se historidari bavili

opiim karakteristikama nekog weme

opisu povijesne zbilje, nego se radi o tvornim pokretadima povijesnih zbivan koji su takoder utjecali na sve ito drZir

NOVI ROMAN
(franc. nouueau roman) Naziv za romane nekih francuskih nopisaca, nastale pedesetih godina 20. st,, koji su u.izrazitoj opreci prerna tonuencilal ma realistidl<og romana rabili nove knji.

nove kritike

Zevnosti renesanse. Njihova su siruadanja na neki nadin vei pripremljena ranijim tel_ nJama koJe su upozoravale na nedostatke

imanentne interpretacije,

strukcije povijesnoga konteksia nuino proudavanje svih dostupnih tekstova i nema razloga da se izdvoje npr. samo

nekoj proilosti zbivalo i Stojuje odredi_ valo kao neko kulturno stanje ralhdito od dangSnjega. Tako je u poku5aju rekon_
se u

valje.povijgsnih prilika, nego kao uvijek vei tekstovima posredovano isvagda uvjet_ no shvaianje onoga Sto pretpostadamo da

tezu da je pro.ilost uvijek ,tekstualno po_ i da se zbogtogamoi;e istriitivati iskljudivo tumadenjem njezinih "tekstualnih tragovan, kakoje to Greenblat na_ zvao. Povijesni kontekst novi historidari tako ne shyaiaju kao neko sigurno pozna_
sredovanan

kao Sto su npr. teorija recepcije i isihoana_ liza, ali je njihova sklonost piema svojew_ snoj obnovi historizma naju2e povezana sa shvaianjima koja dominira.iu umnogim te_ orijama poststrukturalizma, a svodJ se na

Zevne tehnike, podredujuii fabulu suptil. nim.analizama svijesti, osobito pojedincr izgubljenog i dezorijentiranog u r*^.rn,r. noj civilizaciji. NajvaZnijim predstavnici. ma obiino se smatraju Nathalie Sarrautr (1900-1999), Michel Butor (1926) i Aiainr Robbe-Grillet (7922),a pribrajaju im se do, sto i S. Beckett i Claude Simon (191J-

200b), koje_kasnrja kritika drzi pretedama, pa i utemeljiteljima postmodernizma.

xusld, BRANISI,AV
(1864-1938)
p.rav.o_u

(pravim imenom Alkibijad NuSa)

Srpski dramatidar i prozaist, Studirao je Grazui Beogradu, radio u diplomn. ciji i kasnije u mnogim kazali5tima bivta Jugoslavije. Oku3ao se u razliditim [rm pr0.

znim Zanrovima, u pripovijetci, romanul

260

OBLIK
U najSirem smislu vidljiv dio predmeta ili biia, kao vanjski izgled suprotstavljen sa-

OEUDENJE
(rus. ostranenie, ptema stranyj
neobidan)

dudan,

driaju.
Pojam oblika uiao je u znanost o knjiZevnosti najprije iz filozofije,paje u estetici i u teorijama pozitivizma suprotstaden sadrZaju u razliditim znadenjima, najdeBie u smislu osobina wste, ianra ili stila, koje su nuine da se na neki nadin prenese poruka, nadelno odvojiva od nadina na kojije to udinjeno.

Naziv u ruskom formalizmu za bitne osobi. ne knjiievnoga postupka kojim ditatelj biva iznenaden i upuien na one osobinejezi.

ka koje u obidnom govoru ne primjeduje.

Rabi se desto i naziv ,zadudnost*. Oduttenju je formalizam pridavao kljudno znaienje, premda se dini da gaje prvotno shva6ao viBe u psiholoBkom smislu iznenatlqjudeg dojma koji moie izazvatineobidna slika, neobidna uporaba rijedi ili neobidna perspektiva pripovjedada, a daje tek kasni-

Neodredenost takva pojma izazvala je

mnoge kritike, pa osobito formalizam naglaiava beskorisnost razlike izmedu oblika

u knjiievnom djelu to nadelno ne moZe odvojiti. U kasnijem razvoju, medutim, pojam oblika dobiva dosta razlidita znadenja u lingvistici, pa se u proudavanju kqjiZevnosti najdeBie zamjenjuje pojmom strukture, ali se takoder i zadrtava kao uvjetna oznaka karakterizacije wsta i ianrova (jednostavni oblik), rasporeda stiha i strofa (stalni oblik) ili kao zanjenaza de5di naziv ,,izraz,, koji se suprotstada sasadrZaja,
se

jer

je vi5e rabljen u smislu skretanja pozornosti na sam jezik ili na nadin knjiZevnogobli kovanja koje postaje namjerno ,vidljivim" u neobidnoj kompoziciji, u neobidnim perspektivama ili u posebnim stilskim efekti ma. Oba znadenja najde5de i nisu odijelje-

na, pa je opis knjiievnog postupka kao

drZaju.

sredstva izazivarfiaodutlenja postao zajednidkim mjestom mnogih suwemenih knji Zevnih teorija, a pojam je uz neke izmjene u nijansama u5ao i u teoriju epskoga kazaliBta.

262

OKSIMORON

OKSIMORON

(srt.oks js-o*tartmor6s-rud;dosrov-:ffi
no "o5troumna ludostu) pjesnidka ng""u, p"i*,ta antireze

[:i:fr#iff.:irT:*:h1H,""ffi' jl

odno- iHii"'"-:""#:TjX1ff5;fj;ii1*:lll; protu- kritiku ,"*;;;;;;il[zacije kojoj su s* slovnih pojmova stvara novi-puruaoi.rJni korijeni trazili p"t".*" ii--"-r* i l".ii pojam ili predodiha.ru5tS ir"gS." "
sno paradoksa, u kojoj se spajanjem

pune<. ONOMATO'EJA
ram)

.j"naslovima, kao u romanuv.Desnice-zim- madkoj, rl""."ri.r, i u hrvatskoj knji. l] sko lietouanie' oksimoron je desto izrai,en zevnol"i<ritici, ru. iL s.ra.setih godina 20, I poslovice, npr. oprazna je torba rt. r.uau:"urhtr."i*i#;"ot"iri:"rffi y I "olti\u teia od turalizam, no I

npr' nmudra ludosto, orjedita tisina., pa i

su

deste, zevnosri

u I-tlu

;;Gi;;;
-

,nut* uii.."j

kurturnog t rueu,

ir

";;;il; ; ;il.

ju

.*r;;;;;;il##.
kritidki
r

da se cljela povijest

(sri. 6noma- ime + poi66_ dinim, stva.

stidkim teor[jama, kao

fjtxj:ff Htf";Hi* i*;fffi'*?lT,fl

"rr_ftri

ko,, I

*ffi :'l,fl':1,'ir?H;,xill#i:f;H,":i'"r'i''*irui'1"*;t'i'l'3,,til'ffi h:1''I

sanje ili neki zvuci koji nas podsjeiajrina odredeni predmet. Svaki jezit< (lat. opus,erls stvara takve rijedi (u hrvatskome npr. ,kp_ Glazbeno

;p;;";;

OPERA

ska radnja t"*"tii'"r."iJ"i. Iu3tu', .osuitati', 'gxaktatiu, I tio),,s pjesnistvo ostvaruje onomatopile talnim, ;..n;kil-i I kombinac[iom takvih r.yeri pon"urju- x";iz.*ip".A;ilr;;;:i",riiir?lHlil; I -te

'.".5"-

- djelo) scensko i:.i" u ko.iem

il#;H. l;;;'#,iffi;

I I se ar".. I

ft::l:;;naca

imi.$. *-ll;tiirj**f*',",r.'"# i't,r"i:#*1'iffit'Jlii* zuona bona (A' G. Matos

| I

h*:HjT1;f;j**na;ni:m

zaokupljene analizom nadina na koji knji_ ,rg*o.-l obraduje i rzrai,aua temeljne pro- (franc.

i##*#ffi**;fiIr*,,ff,

OPKORACENJE enjambement)

#ft*t1:'ffiffiTj*r#r'"'ff;;il |
I

|
I
I I
I
i I

minologiju njegove filozofije i nasiojeii da ." p".nor" u okviru njegova shvaianja osobiio p;e- i",'au"iri y drugi srih.

[:fr+l#fq*i$.#h11i'1ffi ,Ti*i#,',Tr]fr# frT',]"i,:l!F

si';";;";;;,;:r;;"iiff',"ii
*ii. *iii iiir)')

264
/

ORWELL, GEORGE

nruino tuoje koljence? Cemu da andeli sli.ieiu I Klecatpo hasuram arno, iiue dauzdi-

sta krivnje

time prekida lanac krynih

osveta u Atrejevu rodu, dime je naznaden

Iu oii I Mrtuom po oltarskorn cuijedu? (5.5. Kranjdevii Kri st djetetu u crkui).

prekid sudenja prema starom rodovskom

pravu i zapodinje sudenje prema zakonima polisa, kakvo prilidi atenskoj demokraciji. Sve se tri tragedije odlikqju izuzetnim patosom, a uvjerljivost likova, njihovih motivacija i postupaka, utwduje mitska pozadi na poznata gledateljima, dok kor izride Eshilova etidka i politidka uvjerenja. Trilogija istowemeno sadrii temeljne elemente kakve je drama zadriala do najnovijegwemena: govori se o strastima, sloZenim osjeiajima, ubojstvima i dilemama vezanima s krizama sa{esti. To je iini jednim od najutjecajnijih djela cjelokupne europske i svjetske dramaturgije. ORITIELL, GEORGE (pravim imenom Eric Arthur Blair) (1e03-1950) Engleski prozaist. Roden u Indiji, Skolovao se y Engleskoj, borio se u gradanskom ratu u Spanjolskoj, sluZbovao u Burmi i zatim Zivio u Parizu i Londonu, prehranjujuii se raznim poslovima, o demu je objavio autobiografske zapise Nitko i niSta u Parizu i Londonu (Down and Out in Paris and Landon). Prlr, mu radovi nisu osobito zapai,eni, a sr{etskoje priznanie stekao na teme-

ONESTIJA

tgi.

Ordsteia)

Zajednidki naslov za tri medusobno povezane tragedije grdkoga knjiZevnika Eshila,

izvedene prvi put 458. pr. Kr. Prvaje narlovljena Agamemnon (Agarndmnon) i obraduje pobjednidki powatak naslovnog

junaka, vode Grka, nakon desetogodi5njeg izbivanja, za wijeme kojega mu je Zena Klitcmnestra Zi{ela s ljubavnikom Egistom.
s podastima, premda on sa robom dovodi ljubavnicu Kasandru, no u rlvoru ga ubije, osve6ujuii se kako za ne{eru tako i za njegov davni pristanak da ir-

Ona ga dodekuje

[vuje

kier Ifigeniju kako bi udobrovoljio

ostao voda pohoda na Troju. U i Egist, koji se time oweiuje i za nedjelo Agamemnonova oca Atreja, koji je svojemu bratu, Egistovu ocu, lz osvete poubijao djecu i ponudio mu ih za jrrlo. Druga tragedija, Zrtua na grobu KhoEph6roi), obraduje kasniju radnju, katln se na odevu gtobu sastaju Agamemnobogove

umorstw sudjeluje

trova i

Klitemnestrina djeca Orest i Elektra Orest je bio prog'nan, a Elektra udata na

rtlo

ku i oduha Egista, no tada ga progone

i dogovore osvetu. Orest ubije majEri-

lju

triie, boginje koje ne mogu oprostiti ubojrtvo majke. U treioj tragediji, Eumenide ftkmenides), Oresta nesmiljeno progone t)rinije i on traZi zaBtitu boga Apolona. Apolon ga zaStiiuje, no Erinije ga i dalje progone, pa na kraju tek Areopag, atenski
nrd, uz pomoi boginje Atene oslobada Ore-

(Animal Farm.), uperene izravno protiv komunistidke revolucije u Rusiji, te utopijskog romana 1984. (Nineteen Eightyfour), s oBtrom osudom suwemenog totalitarizma. Prvo je djelo pisano kao basna o pobuni Zivotinja na nekoj farmi protiv dovjeka koji ih iskoriStava, pa prati dogarlaje u kojima svinje preuzimaju vlast i na kraju

alegorijske satire Ziuotinjska farma

265

I
PIRANDELLO

lnvanja uvelike su utjecali na crnogorsku knjiZevnost i kulturu u cjelini.

i PIKARSKIROMAN
. l(panj.picaro -prvotno je oznadavao djeje , 0nka koji
vodi slijepca, a zatim dobio zna-

i Ctnje lutalice, nevafalca, obje5enjaka) i Vrsta romana nastala u Spanjolskoj u 16. i lt. U opreci prema vite5kim i pastoralnim

pletene i obradama mitova i pohvalama nekom bogu. Bujnom metaforikom, dubinom misli i uspjelim upletarfem mitske grade, Pindar je stekao glas ne samo najveiega grdkog liridara nego i nenadmainog uzora svim pjesnicima duiih lirskih wsta, osobito oda, od antike do renesanse i klasicizma.

PINTER,IIAROLD
(1e30)

I delima opisuje pustolovine glavnog lika, I holi je simpatidan probisvijet i u razliditim I livotnim situacijama snalazi se lukavo5iu. I l'nbula se razvija u premje5tanju lika iz I Jrrdne sredinu u drugu, a opiije ton izlagaI da protkan satirom. Najstarije je glasovito i {rilo anonimniLazarillo de Tormes, objavI lien 1554., a lik pikara kao svojewsnog anI tijunaka, i njegovi doZivljaji te komentari I hoji omoguiuju druStvenu kritiku, osvojili veiinu europskih romanopisaca. Takav I ru tip romana zbog toga moZe prepoznati u Jr I vrhunskim ostvarenjima svjetske knjiZevnosti sve do na5ih dana, a pisali su ga od J IAltin-Ren6a Lesagea (1668-1747), D. Delfrrn i H. Fieldinga u 18. st., preko Ch. Dicllr,nsa u 19. st., do Th. Manna, J. Ha5eka i l(1. Grassa u 20. st.
I

Engleski dramatidar. Studirao je u Londo-

nu, bavio se glumom i pisao najprije pjesme, a kasnije uglavnom dramske teksto-

ve.Najpoznatiji

je britanski suvremeni

dramatidar i smatra se jednim od bitnih predstavnika kazaliSta apsurda. Objavio je brojne drame, od kojih se najde56e izvode i spominju Soba (The Roont), Lift n kuhinju (The Dumb Waiter) , Pazikuda (The Caretaker), Ljubaunih (The Louer), Pouratak (Homecoming), Prijeuara (Betrayal) i Glasoui u tunelu (Voices in the Tunnel). Opsjednut slikom ljudi Sto su u zatvorenoj prostoriji obuzeti tjeskobom i neobja5njivim strahom nepoznatog uzroka i prijeteieg udinka, a brane se od njega isprekidanim i desto nesuvislim nizovima rijedi, slu-

lprNnan lU\ u doror, 522. ili 518-442.pr. Kr.) l0riki pjesnik, legendarni predstavnik korlrkc lirike, Sto ie reii duZih lirskih pjesama
su recitirali korovi. U bogatom opusu lnr{vaZnije su mu ode kojih se smatra uteJh1jr,

Zi se razliditim tehnikama tipidnima za

dramatidare poput S. Becketta i E. Ionescoa, kao Sto su crni humor, protuslovfa u iskazima i u radnjama, nerijeSene i nerjeSive zagonetke, groteske i simbolika igre bez
pravog znadenja.

[nroljiteljem. Pisane su svedanim stilom, In('triiki su dosta raznolike, ali su uvijek Iprxhjeljene na strofe i antistrofe. Slave pofb1'dnike na Olimpijskim igrama, uzdiZu
Ivrline koje su vodile pobjednika i zahvaljulJurti kojima je pobijedio, ali uvijek su isprei

PIRANDELLO, LUIGI
(1867-1936)

Talijanski dramatidar i prozaist. Studirao

je u Rimu i Bonnu, posvetio se knjiZevnosti i kazaliStu, a kao ugledan dramatidar bio je

i ravnatelj Umjetnidkog teatra u Rimu, u

281

r
POVIJEST KNJIZEVNOSTI

rnati i cijenjeni predstavnici osobito I. Calvino, U. Eco, J. Cortasar, G. G. M6rques, J. l'owles, Thomas Ruggles Pynchon (1937) i M. Kundera.

konvencija, oslonjena bilo na predrasude o dozvoljenom i zabranjenom, bilo na odnose mo6i i vlasti, bilo na patrijarhat, na koloni-

"prirodnim" ili rra2urnnim( zapravo samo

STRI.]KTI.]RALIZAM (lat. posl poslije * structura

PO ST

jalizam, na metafiziku i slidno.

gradnja)

grada,

POUND, EZRA
(1885-1972)

Zajednidki naziv za knjiZevne teorije koje

Ameridki pjesnik. Rano je prekinuo karlje-

ru se razvile nakon strukturalizma (kraj

st.), u odnosu koji je istovremeno kritiCun, ali i usvaja odredene temeljene ideje, obzor problematike, pa i strukturalistidku terminologiju. U Sirem smislu okuplja tako dekonstrukciju, feministidku kritiku, teoli,ju recepcije, novi historizam, kulturalne
20.

i neke alkrrnativne pokrete, premda se pojedini od t{ih uvelike oslanjaju i na stajali5ta bitno rtzlidita od strukturalizma. Zajednidki naliv upoststrukturalizamo ipak ukazuje na tMmjerno visok stupanj medusobne komunikacije medu tim teorijama, premda desto i u polemikama, kao i na usvajanje
rtudije, postkolonijalnu teoriju
nudelno slidnih teza, nadina izlaganja i ana-

ru sveudili5nog profesora romanistike, otputovao u Europu, Zivio u Londonu i Parizu, a zatim se nastanio u ltaliji. Pristao je uz faiizam i vodio protusaveznidku propagandu, zbog iegaje nakon rata trebao biti osuden, ali je na kraju smje5ten u psihijatrijsku bolnicu gdje je i umro. K4jiievnu je djelatnost otpodeo zbirkama pjesama Personae i Zanosi (Exultations),kao izuzetan erudit stekao je priznanje nizom pjesama, duZom pjesmom Hugh Selwyn Mauberley, a glavno mu je djelo, na kojem je radio do smrti, Pjeuanja (The Cantos). Zami5ljeno je kao svojewsni epski komentarljudske civilizacije, prepun citataiz brojnih djela ditavog niza svjetskih knjiZevnosti, razmilljanja o povijesti, kulturi i politici, jedva razumljiv bez posebnih opseZnih komentara. Razodaranje razvitkom europske civilizacije, napretkom znanosti, tehnike i demokracije, proiima se pri tome s uspjelim pjesnidkim uzletima i povezivanjem krajnje neobidnih zamisli, slika i spletova rijedi, pa tako ide u najsloZenija pjesnidka djela modernizma, o dijoj wijednosti postoje razlidita miHljenja.

litidkih postupaka. Otuda su opie osobine prrststrukturalizma tzv.,obrat prema jeziku. i sklonost prema svojevrsnom ,razoikrivanjun ustaljenih nadina migljenja, 5to tnadi napu5tanje mimetidkih teorija i uvjepnje kakojejezikjedini obzor unutar kojegn se moZe govoriti o zbilji, kao i nadelni rkepticizam u smislu nepovjerenja u bilo lakve velike sinteze u znanju i spoznaji. Sklonost prema nrazotkrivanju( ustaljenih nadina mi5ljenja i knjiZevnih konvenciJn najde5ie se shvaiakao analizaideologije, hr ja se provodi na razlidite nadine, redormo
hrko Sto se s nekog drugog aspektarazmattlnja Zeli pokazati kako je sve 3to drZimo

POVI.IEST KN.IIZEUVOSTI
Grana znanosti o knjiZevnosti koja se bavi proudavanjem knjiZevnosti s aspekta wemenskog slijeda i promjena koje u tom sli-

293

P OVRAT AK

FILI PA LAT IN OW C ZA knjiZevnosti, dine i danas najveii dio cjelo. kupnog proudavanja kqjiZevnosti. POVRATAK FI LI PA LATIN OVIC ZA Roman hrvatskoga knjiievnika Miroslavn

jedu zahvaiaju cjelokupni sustav knjiZevne komunika cije. Za r azlikuod teorije

knji-

ievnosti, kojaje preteZito sinkronijski orijentirana, povijest knjiievnosti bavi se gotovo iskljudivo dijakronijom. Zbogtoga se prema nekim shvaianjima desto izdvajaiz znanstveno zami5ljene teorije knjiZevno_ sti, pa se priklanja povijesti, osobito povijesti kulture, ili se, pak, smatra sveobuhvatnom znanoSiu koja i teoriju i knjiievnu kri_ tiku rabi jedino kao pomoine discipline. Danas preteZe shvaianje daje obrada povijesti knjiZevnosti bitno vezanas razradom opdih knjiZevno-znanstvenih nadela, a kako o tome postoje nzliditaudenja, odnosima medu njima i nadelnom problematikom proudavanja povijesti i eksplikacijom povijesti knjiZevnosti bavi se i zasebna disciplina, koja se obidno naziva ometodologljapovijesti knjiZevnostio ili ,fs6djs povijesti knjiZevnosti". Podeci se povijesti knjiZevnosti naziru u antiikim biografljama slavnih pisaca ipopisima autora i djelabibliotekara helenistidkog razdoblja, no suwemena zamisao povijesti knjiZevnosti razradena je tek u pozitivizmu, kada povijest po-

Krleie, objavljen 1932. Naslov se more shvatitii doslovnoi simbolidno, kao stvarrrl
powatak naslovnog likaiz zapadne Euro. pe, gdje je Zivio baveii se slikanjem, i kto emotivni i misaoni povratak u djetinjstvo,

zaidaj i duboke temelje svjesnoga

Zivotn,
o

Fabulaje svedena najednostavnu pridu

staje dominirajuiom disciplinom proudavanja knjiZevnosti, i kada se razraduju i podjele na regionalnu, nacionalnu, komparativnu, opdu i svjetsku povijest knjiZevnosti. Nadela izlaganla, karakterizacije razdo-

blja, autorskih opusa te pojedinih djela,

kao i moguie zamisli o knjiZevnom razitku, stagnaciji i nazadovanju, ovise o opiim stajaliStima o prirodi knjiZevnosti. Takva se stajali5ta u nwije wijeme uvelike razlikuju, no istraZivaladki rad na proudavanju knjiZevnosti u wemenu, i njegovi rezultati objavljivani u mnogobrojnim povijestima

susretima sa seljacima, gradanima i plemi. iima rodnoga kraja, sa zapletom jedino rr ljubavnoj epizodi sa lGenijom Radajevom, koja zawsava kada je ubije njezin odvjet. nik. To je ujedno i nedovoljno motivirani zawBetak romana, koji potwtluje kako so cjelovitost djela ne zasniva na zatvorenoj pridi, nego na modernistidkim tehnikamn zapaLanja, sjedanja, refleksija i introspek. cije. Takvim se tehnikama otkriva sudbinn umjetnidki nadarenog pojedinca, suprot. stavljenog okolini i zavidajnim prilikamn, no takoder nezadovoljnog "velikim svije. tomo u kojije bio otiSao. Znatni dijelovi tek. sta posveieni su Filipovim likovnim vizija. ma, opisima njegovih umjetnidkih Zelja i namjera, kao i razmi5ljanjima o umjetno. sti, druStvenim konvencijama i usputno zapaZenim detaljima iz svakidaiqjega Zivo.

ta. Prepoznatljiv stil

izlaganSa, bogatstvo

refleksija posebno o slikarstvu i metluljudskim odnosima, kao i vjeSto povezivanje

nekoliko tipidnih modernistidkih knjiZevnih tehnika i time uspjelo ocrtani likovi,

swstavaju ovaj roman u whunskaostvare. nja hrvatskog modernizma.

PRICA

banalnih dogadaja, a desto i samog pjesni5tva koje o tome jedino i moie govoriti. Objavioje brojne zbirke, od kojih se najuspjel[jima dri:e Rijeii (Paroles), prizor
(Spectarle),

uspje5no nagla3avajudi vaZnost naizgled

PRIPOVIJETKA Naziv za proznu wstu koja je duiinom

iz.

Kita i lijepo urijeme (In. ptuie

Pripouijesti (Histoires)

et le beau Temps),

Snari i druge stuari (Choses et autres). Jedan je od najpopularnijih i najomiljenijih pjesnika francuske, pa i svjetske knjiievnosti u razdoblju kasnog modernizma.

i naziv "pripovijesto, a ponekad i ,prida". Pripovijetku kao knjiievnu wstu te5koje odrediti,jer ,slsdnja duZina" moio ukljudivati kako postupke karakteristidno
rabi
za novelu u ne5to proBirenom obliku, tako i postupke romana osaZeteo na manji obinr. Teoretidari zbog toga desto drZe kako su prozamote podijelitijedino na novelu i ro. man, pri demu su moguii i razni prijelazni oblici poput produZene novele ili kratkog romana, ali nema mjesta za posebnu vrstu pripovijetke. Ipak, u knjiZevnoj se praksi do te mjere ustalio naziv, pa i svojewsni prijelazni oblik, da ga ditatelji na neki na. din prepoznaju. Opie su osobine takve vr. ste ne5to duia pripo{edna obrada koja omoguduje nekoliko likova, ne5to razvije. niju fabulu, te opise i dijaloge koji uspora. vaju novelistidku napetost slijeda od zaplo. ta prema raspletu, a zarazliku od romann nije mogui razvoj usporednih fabula te in. tegracija nekih relativno samostalnih knji.

medu novele i romana. U istom se znaienju

PRICA

Naziv za kraiu proznu wstu osobito u

usmenoj knjiZevnosti, gdje odgovara noveli ili kratkoj pridi u pisanoj knjiZevnosti. Ta-

koderje naziv zaelement strukture pripovjednog djela, gdje obidno okvirno odgovara fabuli, ali u razliditim naratoloSkim udenjima ima i posebna znadenja. Vrlo uop6eno gledano prida se moie razlikovati od drukdijih nadina j ezidn o g izrai, av anja time 5to ima prepoznatljivpodetak, sredinu i za-

wBetak, neku relativno zatvorenu strukturu koja se moZe analizirati s obzirom na zakonitosti takvog oblikovanja kakvo zahtijeva da se podetak razlikuje od zawBetaka, kao i da se uspostavi neki postupni slijed, Sto znadi da pride nema bez onoga Btoje sadriano izmedu podetka i kraja. U tom je

smislu prida temelj pripovijedanja koje

ievnih oblika u cjelinu. Tako se nadelno izbjegavaju epizode sa samostalnim znade. njem, a novelistidka struktura naru5ava st obidno produZenom ekspozicijom i pripovi. jedanjem koje nije ogranideno samo na je. dan, nego obuhvaia najdeSde neki splet dogatlaja. Prijelaz preha kratkom romanu uglavnom je prepoznatljiv manje prema samoj duZini, a vi5e prema obuhvatu likova najde5de ubrzanom nizanju dogadaja.
i

se

moie shvatiti i preko spoznajne funkcije, jer ona dini neki nadin preno5er{a znanja
koje se nadelno na drukdiji nadin ne bi moglo prenijeti niti izraziti. Analizom pride ne bavi se samo naratologija i opia teorija pri-

PRIPOV.IEDAE

povjednih knjiievnih wsta, nego i epistemolog[ia, filozofija knjiievnosti, psihoanaIiza i u znatnoj mjeri sve knjiievne teorije.

Strukturni element knjiievnog djela koji oznaduje govornika u knjiZevnoj komunikaciji. U tradicionalnoj teoriji knjiZevnosti,

PROCES

osobito u pozitivizmu, pripovjedad se desto poistovjedivao s autorom, 5to nije te5ko osporiti dinjenicom da pisac u pravilu preuzima ulogu onoga tko ie pripovijedati, pa je

danje odredeno iskljudivo vlastitim gledi 5tem, njegovim dojmovima i osjeiajima, pa ditatelj nema razloga da mu vjeruje vi5e no bilo kojem drugom liku. PROCES (Der Prozess)

i kada se radi o vlastitoj ispovijedi, ono Ito i kako 6e pripovijedati uvjetovano u velikoj mjeri i knjiievnim konvencijama. Pripovjedad je tako uvijek svojewstan ,glaso koji upuduje na onoga tko govori, pa ga u tom smislu suwemeni teoretidari razlikuju
dak

od fokalizatora koji se moZe shvatiti kao ,onaj koji gleda* dogadaje, a ne mora biti

Roman austrijskoga knjiievnika Franza Ka{ke, objavljen 1925., nakon autorove smrti i unatod njegovoj Ze[i da se spali.
Premda ima prvo i, odito, zaw5no poglavlje, nije posve dow5en; neka su poglada samo zapodeta, a neka vjerojatno nedostaju. Uokviren je jednostavnom gotovo kri-

istovjetan s onim tko ih pripovijeda. Pripo-

biti izvan samog djela, takore6i izmedu djela i ditatelja, prepoznatljiv jedino kao izvor informacjja koje odabire iizlai:e u skladu s odredenim vlastitim gledi5tem, ali moZe biti i jedan od likova prisutnih u djelu i poznatih preko vlavjedad tako moie stite uloge te manje

minalistidkom fabulom: glavni lik, dinovnik Josef K., biva uhiden od nepoznatog suda, opizuju se njegovi napori da sazna tko gaje i zaSto uhitio, a nakon uzaludnih
pokuiaja, razgovora s odvjetnicima i svima za koje misli da su u nekoj vezi sa sudom, bez ikakve presude i objaSnjenja smaknut
je u nekoj wsti ritualnog ubojstva. Epizode se svode na podetnu nadu kako ie se otkriti

ili vi5e opisanog djelo-

vanja. Njegova je vainost za razumijevanje

dela u svakom sluiaju wlo velika, jer on uvijek upuiuje na nadin kako ispripovijedano valja shvatiti. Ranije su analize pripo-

vjedada upravo zato razlikovale izmedu rveznajuieg pripovjedada, pouzdanog pri-

povjedada

nepouzdanog pripovjedada.

Prvije tip odreden takvim nadinom pripovijedanja gdje se razabire da mu je poznato cve 5to se u djelu dogodilo, dak i ono Btoje

barem neka objaSnjenja o tajanstvenom sudu, no uvijek zavr5avaju bez uspjeha, a posebno je vaZna umetnuta prida o seljaku koji cijeli Zivot deka pred watima zakona, da bi pred smrt duo kako su wata bila njernu namijenjenai sadase zatvaraju. Tupridu kazuje sveienik koji se pretlstavfa kao sudski kapelan, Josef K. misli da se ona odnosi i na njegov sludaj, no u razgoyoru sa sve6enikom otkrivaju s samo paradoksi i

prethodilo ispripovijedanom i ito mu je slijedilo, pa u tom smislu daje ditatelju sigurne naznake i upuiuje ga u vlastito, prisno
poznavanje dogattaja

i likova. Drugi je tip

varijanta prvoga, s time 5to on ne upuiuje na poznavanje konainog smisla svega Sto pripovijeda, ali ne Zeli zavarati ditatelja nego upu6uje da su njegovi iskazi i opisi u najmanju ruku vjerodostojni. Treci je tip najde3ie lik u djelu, paje njegovo pripovije-

nemogu6nosti da se prida shvati kao bilo kakvo objainjenje zbiljshih dogadaja. Izlaganje u cijelom romanu svodi se na objektivne opise dogatlaja i poku5aje logidnoga zakljuiivanja, a neobjainjivi i krajnje neobidni dogatlaji nikoga ne zaduduju. Stalni su ugodaji tjeskobe i neizqiesnosti, slijed

299

PUBLICISTIKA

pticama, a one twde da su svijetom vladaprije sada5njih bogova. Pisteter ipak pristaje na mir uz uvjet da zauzwat dobije Zenu Baziliju, dije ime simbolizira vlast
s

PUPACIE, JOSIP
(1928-1971)

le

Hrvatski pjesnik. Diplomirao je na Filozol'skom fakultetu u Zagrebu, gdjeje radio kao

asistent, objaviv5i i viSe znanstvenih rado. va. Objavio je zbirke pjesamaKiie pjeuajrr

komedija zawsava svadbom pistetera i Bazilije. Simbolika i fantastika u cijeloj se komediji preple6u s duhovitim dijalozima, politidkim aluzijama, izwsno ocrtanim karakterima te satirom koja dohva6a obidaje i navike, utopijske zamisli kao i postupke di plomacije, Atenjane, njihove vode i njihove bogove, Stovi5e dovjeianstvo u cjelini. Sva su sredstva komike majstorski rabljena, oiituju se u situaciji, u govoru, u karakterima i postupcima, a slojevita simbolika moie se tumaditi na razlidite nadine, od izravne

@rd.basileia-vlast). Bogovi

se s

tim sloie

jablanirna, Mladi6i, Cuijet izuan sebe, krii suejedno gori,:ukoji. ma kritika obidno razlikuje dvije faze: u rana

Ustoliienje iMoj

nijim pjesmama oslanja

se na usmeno pje-

sniBtvo s gotovo mitskim odu5evljenjem

prirodom, uspjelo povezuju6i elemento

nadrealizma
s

gotovo tradicionalnim pato-

som govora o zavr(njrt, ito mu je uz pohvale kritike donijelo i Siru popularnost. U kasnijim zbirkamaizraz mu je skloniji eks.

kritike druitvenih prilika

do univerzal-

presionizmu, a ranije oduBevljenje izvornim jedinstvom ljudi i prirode zamjenjuje

odredeno razodaranje, koje, ipak, na kraju

nog uvida kako cjelokupna ljudska djelatnost, svi ljudski napori, razmiSljanja, postignuia, uspjesi i tragedije, s drugog aspekta gledano mogu biti smijeSni. Kako su korski

dijelovi izvedeni tako da dodaravaju pjev ptica, a dramska je izvedba po svoj prilici bila praiena odgovarajuiom scenografijom (ljudi kao ptice, grad u zraku), izvedbaje q'erojatno omoguiavala izuzetan kazaliini doZivljaj. Kako dramska i kazaliBna tehnika tako i komidne poruke swstavaju p/lce u whunce svjetske dramaturgije.

biva nadomjeiteno svojewsnim mitom o solidarnosti i traganjem za utopijskom >novom zajednicomo. I u kasnijoj fazi najuspjelije su mu pjesme u kojima se waia motivima djetinjstva i zavidaja, ali bada s
nagla5enom simbolikom i sklonoBiu prema gotovo mistidnim osjeiajima svetosti Zivo-

ta i neumitnosti smrti.

PI.]BLICISTIKA
knjiZevna, znanstvena i prigodna politidka djela objadena u dasopisima i drugim izdanjima, uglavnom aktualnog znadenja, prilagodena razumijevajavan, druStven) Skupni naziv za (lat. publicus

PUSTOLOUU ROMAN Vrsta romana odredena nizanjem uzbudljivih dogadaja u kojima sudjeluje glavni lik. Kljudna je pri tome knjiZevna tehnika dislokacije, Sto 6e reii da glavni lik stalno prelazi izjednogmjesta u drugo, s tim da ga uvijek odekuju nepoznate okolnosti i nova iznenadenja. U tom smislu ima dugu tradiciju od antidkogromana, preko pikarskih i joteate romana D.
vite5kih romana, Cervantesovo g Don euiDefoa, J. Swifta i H. Fieldinga, arazio se kasnije u niz posebnih,

nju Sire publike.

PUTOPIS uglavnom
danas

trivijalnih Lanrova, od kojih

su

najpoznatiji ,16pa1 fivljeg zapadao ftaestern), Spijunski roman varijante

Belkina) i povijesnim rcmanom Kapetanou a k1i (Kapitanskaj a doiha), u kojem obraduje temu seljadkog ustanka, s nagla5eno

znanstvene fantastike (space opera).

romantidnom karakterizacijom likova.

PUSKIN, ALEKSANDR SERGEJEVIC

1799-1837) Ruski pjesnik, dramatidar i prozaist. Skolovao se u plemiikom liceju, zbog slobodarrkih stihovaprognan u Besarabiju, kasnije
(

u stihovima

drii reprezentativnim primjerom ianra kakav ujedinjuje izwsne stihove i Biroku epsku fabulu, epizode i digresije, s ljubavnom pridom tipidnom za roman, glavnim likom koji nema herojske osobine nego mu je sudbina ispripovijedana u zapletima s broj-

Izuzetnim dostignudem smatra se i roman Jeugenij Onjegin (Eugenij Onegin), koji se u svjetskoj knjiievnosti

re wada na svoj posjed na selu, zatim u

dvorsku sluZbu, no spletkama izazvanpogiba u dvoboju. Pisatije podeo u duhu klasicizma, no ubrzo, najprije

lirikom, azatimi

raznolikim knjiZevnim Zanrovima postaje

najglasovitiji predstavnik, prema nekim

mi5ljenjima iak i utemeljitelj romantizma u ruskoj knjiievnosti. U izrazu se oslanjao na usmeno pjesni5tvo, ali takoder na tematska i oblikovna dostignuia europskih
knjiZevnosti. U brojnim lirskim pjesmama, od kojih se neke uwstavaju u antologije ;vjetske poezije, ostvarioje samosvojan izraz

nim lirskim ugodajima i stalno prisutnom ironijom. Po mnogim osobinama Pu5kinov opus nadilazi okvire ustaljene periodizacije, jer uz elemente romantizma ukljuduje i elemente klasicizma, StoviSe i nadolaze6eg realizma. PUTOPIS
KnjiZevna vrsta u kojoj pisac iznosi doiivljaje i dojmove o predjelima kojima je proputovao. Kljudna je tehnika dislokacije, slidno kao u pustolovnom romanu, s time 5to se ne odekuju nuino uzbudljivi dogadaji negoje najveia pozornost posveiena bilo opisima proputovanih predjela, bilo autorovim asoc[jacljama i razmiSljanjima potaknutim onim Sto je putem vidio i doZivio. Kompozicija je najde56e odredena odlomcima s naznakom mjesta i wemena, a Sirokje raspon tematskih moguinosti od opisa stvarnih predjela, ljudi i dogaitaja i drugih kultura do fantastidnog zamiSljanja imaginarnih svjetova, kao u tzv. utopijama. Stil pri tome varira od gotovo znanstvenog izlaganja manje poznatih dinjenica do filozofskih ili poetskih zapisa o osjeiajima, dojmovima i raz-

nadahnut slobodarskjm zanosom, bun-

[ovnim individualizmom

uvjerenjem

izuzetnom poslanstvu pjesnika glasovitn je u tom smislu pjesma Spomenik (Panjatnik). Cijenjene su mu i mnoge poeme, rrd kojih se najde56e spominjuKaukaski za-

robljenik (Kavkazskij plennik), Bahiisarajska iesma (Bahiisarajski fontan) i Bahreni konjanik (Mednyj usadnik), kao i tlrame od kojih se cijene tzv. male tragedi)+t,kao Mozart i Salieri i Karneni gost (Kanrcnnyj gost'), a osobitoje glasovita tragedija Boris Godunou ,u kojoj prekida s klasicizmom iuvodi dramsku strukturu tipidnu rn europski romantizam. I u prozi jedan je
od trr

utemeljitelja ruskog romantizma, osobinovelama B elhinoue pripouij esti (Pou esti 305

RACIONALIZAM

uvijek pridriavao. Objavio je vi5e tragedija, od kojih se danas drZe najuspjelijima Azdrornaha (Androma,que), Britanih (Britannicus), Bereniku (Bdrdnice), Ifigenija (Iphigdnie) Fedra (Phidre), te komediju Praudaii (Les Plaideurs). Tematika i likovi prema klasicistidkom su obidaju preuzeti iz grdke i rimske povijesti i knjiZevnosti, radnja se razvija u zapletima i peripetijama, govor je oblikovan u dotjeranim stiho-

RACIONALIZAM (lat. ratio razum)

Filozofski pravac nastao u 17. st., koji t,r'0, rijske i praktidne probleme razmatra i nn. stoji rije5iti iskljudivo sa stajali5ta razunrnl odnosno uma i mi5ljenja, zanemarujuii sve Sto je ispod razuma (osjetilnost, iskustvo), iznad razuma (supraracionalno) i izvan rn. zuma (iracionalno). Utemeljiteljem se drtl
Ren6 Descartes (1596-1650), a u znanosl o

vima, a rasplete prati dojam neizbjeZne

sudbinske tragedije. Sukob osjedaja i duZnosti varira se u razliditim situacijama, a najde5de dobiva metafizidku pozadinu protuslovlja izmedu dva sr{etonazora: s jedne strane jansenizma, u duhu kojega je Racine odgojen i kojemu je u starosti opet

knjiZevnosti naziv

je

u5ao uglavnom

bokih osje6aja i razumijevanja sloienih motivacija ljudskih postupaka. Poku5aj

kompromisa izmedu tako suprotstavljenih
stajaliBta proZima Racineove tragedije,

postao sklon, i apologije strastvene ljubavi, koja se ne moZe smatrati samo grijehom. Prema jansenizmu dovjek je, naime, po prirodi zao i nemocan da se popravi bez milosti u biti neshvatljivoga Boga, a strasti nuZno vode u propast, dok sklonost prema antidkim tragedijama vodi do uvaZavanja du-

odnoseii se na racionalistidku poetiku ko. joj je uzor Boileauovo Pjesniiko urnijeh', gdje se naglaBava bitna uloga razuma u knjiievnoj djelatnosti i drii daje za posti. zanje knjiZevne wijednosti bitno oslaqjn. nje na whunske uzore i sposobnost jasnoga razmi5ljanja. Racionalizam je suprotstav. ljen poetici romantizma koja nagla5ava po. sebnu nadarenost genija i vainost nadah. nuia, pa se ponekad rabi i kao oznaka odro. denoga knjiZevnog razdoblja, najde5de u okvirima epohe klasicizma i prosvjetite[.
stva, pa dak ponekad i kao opda oznaka cijo. le te epohe.

pri

RADIODRAMA
Drama nam[jenjena izvodenju na radiju, li. Sena vizualnog ostvarenjai upu6ena isklju. divo na sluBanje. U njoj zvuk stvara dojanr koji mora omoguiiti zami5ljanje pozornico, a brojni efekti, glazba i Sumovi, koji prato govor glumaca moraju biti tako izabrani i

sutan je u elegidnim stihovima koji strastvene izljeve desto pretvaraju u ljepotu izraza, kao i u nekoj nejasnoj nadi u nedostiZni sklad osjeiajnog Zivota. Nemoi da se

razrijeii to metafizidko protuslovlje ipak

dovodi uglavnom do pesimizma, s time 5to se otvaraju i neke druge moguinosti tumadenja. A upravo zbog tih mogudnosti, kao i izuzetne ljep ote izraza,Racineove se tragedije i danas izvode na wjetskim pozornicama i drZe whunskim ostvarenjima jednog tipa europske drame.

organizirani da snaino djeluju na ma$tu slu5atelja. VaZnost nadina na koji glumci izgovaraju tekst, osim toga, izrazitojepoja. dana, a uvodenje glazbene pratnje, poseb. nih tipova glasovne modulacije i efekata
koji
se

mogu postidi primjenom mikrofona,

308

REDUNDANCIJA

rom romantidne drame. Premda donekle optereiena patetidnom rjedito5iu i crnobiielom tehnikom ocrtavanja likova, vje5to vodenom radnjom i uspjelim opisom plemenita razbojnika koji se lomi u sukobu s nehumanom zbiljom uvelike je utjecala na kasnije europsko dramsko stvarala5tvo i uspje5no se i danas izvodi na svjetskim pouornicama.

dinca ili porodice, desto u Birem obuhvatu i druStvene sredine, a izravna ili prikrivena

kritika druitvenog stanja gotovoje stalno

se desto drZi kako epohu odreduje promjena funkcije knjiievnosti, Sto se osobito razabire u odnosu prema nastupaju6em esteticizmu. Poetika realizma ne moZe se doslovno primijeniti na poeziju, pa

prisutna, pa

REALIZAM
stvaran, istinit) KnjiZevna epoha 19. stoljeda izmedu romantizma i modernizma, odredena mimetidkom teorijom umjetnosti, oprekom prema romantidnom naglaSavanju izuzetnih

lat. realis

je gotovo paradoksalno Sto se u lremenu kljudne dominacije realizma pojavljuje izrazito modernistidka poezija. Tehnika
realistidkog romana pro5irila se svim europskim knjiievnostima, pa je izbor najvaZnijih predstavnika wlo te5ko odrediti. Najde5ie se ipak spominju Stendhal kao preteda, te H. de Balzac, G. Flaubert, Ch. Dickens, W. M. Thackeray, N. V. Gogolj,I.
S. Turgenjev, F. M. Dostojevski, L. N. Tol-

osjeiajnosti, te nastojanjem da knjiZevne konvencije ostvare iluziju zbilje i likova

da knjiievnost pribliie spoznajnoj ulozi znanosti. Naziv se iesto rabio i za opdi tip knjiZevnosti koji bi se oponaianjem zbilje mogao suprotstaviti drugom tipu, ili drugim tipovima poput onih koji nagla5avaju maitu, pretjeranu stilizaciju ili neku wstu ideolo5kog iskrivl.javanja zbilje. U novije vrijeme desto se rabi i u uiem smislu knji-

stoj, H. Melville

Henry James (1843-

1916). Tom bi se popisu moglo dodati jo5 na desetke pisacajer se realizam uvelike raz-

granao u svim europskim knjiievnostima, pa realistidke romane piSu whunski knjiZevnici mnogih naroda. U hrvatskoj knjiZevnosti najde5ie se spominju A. Kovadid, J.Kozarac i V. Novak.

levnoga pravca, prepoznatljivog jedino

;troZe odredenom poetikom, pa ne ukljuCuje i varijante poput naturalizma ili verizma. Trajanje epohe razlidito se odreduje, no najdeiie otprilike izmedu 1830. i por{iednjeg desetljeca 19. st. Zanrovskim su-

REDUNDANCIJA (lat. redundantia

preobilje)

suvi5nost, zalihost,

Povedan broj simbolajedne poruke bez po-

rtavom dominira proza, osobito roman,

ga

veianja kolidine obavijesti zbog sigurnijeg

prenoienja i bolje kontrole prenoienja znadenja. Pojam jepreuzelaznanost o knjiZevnosti od teorije informacije i lingvistike, a

koji dobiva prepoznatljive osobine tipidnoi,anra za tealizam, uz prevlast naracije, tnzvijenom fabulom i likovima odredenima

prije svega postupcima

djelovanjem,

rabi ga strukturalistitka analizateksta,

premda u izlaganju i svojevrsna psiholo5ka

nnaliza desto igra veliku ulogu. Nadelno rveznajuii pripovjedad izlaZe sudbinu poje311

tenneljnom tezom da redundantni dijelovi knjiZevnoga djela, osobito u lirskoj poeziji, donose nove informacije.

ROMANCA

bez obzira na gramatidka i pravopisna pravila, neizravni unutarnji monolog, u kojem

se ipak po5tuju elementarna pravila pravopisa, te solilokvij, koji oznaduje govor pripovjedada kakav nije namijenjen drugima. Glasoviti su predstavnici, osim J. Joycea, V. Woolf, W. Faulkner, H. Broch i S, Be-

europske knjiZevnosti jer se knjiievnosl, njoj oslanja gotovo iskfiudivo na gradansku publiku, za koju se pokazalo da manje c(jo.

ckett. ROMANCA
(Spanj. el romance)

ni razum, pouke i klasidnu ljepotu uzura, no Sto cijeni uzlete ma5te, izravno izricar osje6aja i novo, neobidno i uzbudljivo iskrr, stvo kako o moguiemu tako i o nemoguCe
mu. Otuda dolaziteilnja zaopisivanjem no.

U izvornom obliku znadi pjesmu ispjevanu na narodnom jeziku. Vrsta pjesme koja se deSie uw5tava u epsku, ali ponekad i u lirsku poeziju, jer ima u znatnoj mjeri karakteristike ijedne i druge. Javlja se sredinom 16. st. u Spanjolskoj, paje odredeni odnos

poznatih krajeva, egzotidnih zemalja i leke proilosti, snova, snovidenja i vizije, Strogo odredenim pravilima knjiZevnih vr. sta suprotstada se tako nadelo iskrenostl,
odekuje se da se ditatelj uiivi u djelo i po. istovjeti s pripovjedadem ili s likovima, I

prema Spanjolskom folkloru zadrinla i u knjiZevnostima drugih naroda. Temajoj je redovno ljubavna; zahvata neki dogadaj koji Zivo opisuje, desto ubrzanim ritmom, s
prevladavaju6im osje6ajem vedrine, premda su starije romance desto opisivale i tragidne dogatlaje. Naziv se rabi i u iirem smislu za takav tip fubavne epske pjesme s jakim lirskim ugodajem, pa su recimo u hrvatskoj knjiZevnosti poznate romance Augusta Haramba5ida (1861-1911) S. S.

umjesto ideala klasidne vjedne ljepote di se ideja opovijesnim mijenamai razvoju, pa se nadelo originalnosti primjenjuje kako u smislu pojedincatako i u smislu sti i samosvojnosti svakog naroda. Nedo
stiZnost ideal ai tzv. suj etska bol kao za nedostiZnim smislom ljudskog opstankl proZima mnoga ostvarenja, a desta je i po. buna protiv svakog autoriteta, dovedenl

do opieg nezadovoljstva Zivotom i sviju. tom, pa dak i do pobune protiv religijskih

ideala, u tzv. satanizmu kod nekih slavnih autora. Trajanje epohe dosta se razlidito odreduje zbog nekih autora (J.-J. Rousso. au) i djela (Goetheov romanPatnje mlado,

Kranjdeviia. ROMANTIZAM
(franc. romantisme) KnjiZevna epoha 19. stofieia, izmedu klasicizma i realizma, odredena oprekom pre-

ga Werthera), koja su reprezentativna zt

romantizam, a nastaju znatno ranije
od

ma tradicionalistidkoj poetici, nagla5ava

slobode individualnog i originalnog stvaralaBtva, sklona je lirici, ma5ti i osjedajnosti,

kultu prirode i proilosti te izuzetnim likovima jakih strasti i nesretnih sudbina. U mnogodemu prijelomna epoha u povijesti

njegove dominacije. Zbogtoga se iesto uvo. di termin )predromantizarnr, a epohl najde5de obuhvada prvu polovicu L9. st, Glavne predstavnike gotovo je nemoguCo navesti, no najde5ie se spominju F. Schil. ler, J. W Goethe, E. T. A. Hoffmann, Novu. lis, H. Heine u njemadkoj knjiZevnosti F-R,

de Chateaubriand, A. de Lamartine, A. do

320

7
RONSARD PIERRE DE

(i. Byron i P. B. Shelley u engleskoj, A. Manzoni i G. Leopardi u talijanskoj, A. S. I'uSkin iM. J. Ljermontovu ruskoj, T. S"uCenko u ukrajinskoj, te A. Mickiewicz u poljskoj knjiZevnosti. U hrvatskoj knjiievnosti romantidka obiljeija javljaju se kod
predstavnika hrvatskoga preporoda.
NOMEO
(Romeo

Vigny i V. Hugo u francuskoj, W. Scott, G.

ne Zeli priznati moi ljudskih osjeiaja. poetskim iskazima strastvene ljubavi, izwsno

I JULIJA

and Juliet) 'l'ragedija engleskoga knjiZevnika Williama Shakespearea, izvedena prvi put oko 1595. Pisana u prozi i u stihovima, obraduje u knjiZevnosti vei rabljenu pridu o fubavii smrti dvoje mladih, Julije Capuletii Romea Montecchija, koji pripadaju d{ema ravadenim obiteljima u Veroni. Oni se sredu na balu pod maskama, zaljubljuju i tajno vjendaju, no Romeo u dvoboju ubija Juiiji_ nogbratiia Tebalda, kojije izazvao svadu i

odabranim prizorima, ekstatidnim, ali i tjeskobnim ugodajima, kao i bujnom metaiorikom te uvjerljivim dijalozima i monolozima, Rorneo i Julfo smatra se n4juspjelijom tragedijom u svjetskoj knjiZevnosti. Najpoznatije Shakespeareovo ostvarenje postalo je predloSkom mnogim dramskim djelima i doZi{elo je brojne prerade i adaptacije u operi, baletu i filmu. Novija kritika u njoj je razabrala i razlidite slojeve mogu6ih tumaienja, paje i danas predmet rasprava koje su uvijek suglasne u tome da se radi o izu_ zetnom umjetnidkom djelu. RONSARD, PIERREDE

otiii u progonstvo. Prihvaia ga sveienik koji je rklopio njihov brak i Zeli ih zdruZiti iako
lao da je umrla, pa ie je odnileti o Jlit"[rku grobnicu otkuda bi je Romeo trebao rpasiti. Romeo, medutim, nije dospio sa_ tnati za dogovor, pa kadaje prona5ao JuliJu misli da je mrtva i kraj njezina odra ispiJa otrov. Kada se Julija probudi, i vidi ga
Ito Juliji daje napitak od kojega ie izgledati

ubio mu prijatelja Meranzia,i mora

postao je dvorski pjesnik, Bto je

(t524-1585) Francuski pjesnik. Bio je kraljevski paZ, mnogo je putovao Europom, a za Karla IX.

ostao do

kraljeve smrti, kada se povukao na svoje imanje u provinciji. Uz pjesnika Joachima

du Bellaya
(1

ti voda glasovite pjesniike Bkole plejade. U skladu s programom njegovanja francuskogjezika i oslanjajudi se na antiku, objavio je velik pjesnidki opus, proslavivBi se osobito zbirkama Ljubaui (ks Amours),
Nastauak ljubaui (Continuation des AmoHimne (ks Hyrnnes), te Elegij e, Maskerate i Pastirsha ehloga (Etegfus, iloscarades et
Ber g-erie).Yjerski i ljubavn

522-1580) ,osnivad je i prizna-

mrtva, probode se njegovim bodeZom. I,groleni smriu djece, roditelji se pomire.

'l\r je fabula

urs), Soneti Heleni (Sonnets pour H6ldne),

oblikovana u dojmljivim prizo-

rirna, q'e3to vodenim zapletima, obratima

fnspletima, a uspjelo povezuje i powemeno lomidne dijelove sa stalnim ozradjem tragidne ljubavi koja se ne uspijeva ostvariti lhog besmislene mrZnje medu porodicama, llxrg obidaja, navika i nadina Zivota kakav

i i u Gouorima o bijedi ovoga uremena (ks

joj
Discours sur les Misdres de ce temps) ,
se

zanos izrazio je

ukogo-

sluii poezijom u funkciji javnoga

da (La Franciade), kojim je namjeravao

ostvariti nacionalnu epopeju po uzoru na

vora, a napisao je i nedowi eni ep Fransija-

327

SENEKA, LUCIJE ANE.I

(Lucius Annaeus Seneca,4. pr. Ift.-65) Rimski filozof i dramatidar. Odrastao i obrazovao se u Rimu, neko je wijeme bio odgojitelj i savjetnik cara Nerona, no okrivljen zbogurote protiv cara odopu5tenoo mu je da se ubije. Predstavnik novog stila, nasuprot Ciceronovu. Autorje brojnih filozofskih spisa, od kojih je najglasovitiji Pisma Luciliju (Ad Lucilium epistolae morales), zbog kojeg se smatra najvaZnijim predstavnikom rimskog stoicizma. Pisao je tada utjecajne tragedije, kao Sto stBijesni Her-

povezuju s romanima Samuela Richardso. na (1689-1761), Rousseauovim romanorn Julija ili Noua Heloiza i Goetheovim Prrl" njama rnlad.og Werthera, no one najvifo pripadaju brojnim epigonima i prosvjeti. teljskoj knjiZevnosti koja teZi zadobiti nt. klonost prosjedne gradanske publike. Zbog togaje sentimentalizam periodizacijski nr'. odreden pojam, koji se u Birim okvirimn isprepleie s predromantizmom, zavr5nonr
fazom pros{etiteljstva i veijasno naznado.

nom romantidarskom pobunom protiv rrr. zrlma.

hul (Herhules furens), Medej a (Medea), Fedra (Phacdra),Edip (Oedipus) i druge, kojih ved naslovi upuiuju na tematiku grikih tra$dan. No, za razliku od njih, one nisu pisane za scensko izvodenje nego zajavne
recitacije, njihova radnja nema unutarnju dinamiku i likovi se ne razvijaju, sve je odredeno dojmljivim prizorima ubojstava i samoubojstava, dozivanjem mrtvaca, magijskim obredima i patetidnim dijalozima i monolozima, $to gotovo da podsje6a na suvremene trivijalne horore. Nagla3enim ocrtavanjem strasti i stiliziranim izrazom djelovale su, medutim, dak viBe od grdkih tragedija, na renesansnu dramu, na Shakespearea i Spanjolske dramatidare epohe baroka.

SESTINA
(tal, sestina, od lat. ser Sest) Zajednidki naziv za dva stihovana oblika: sestina lirica najde5ie nerimovana pje. sma od Sest strofa, svaka sa Sestjedanao. steraca ijednim dodatkom od tri stiha i sr. sta rima strofa epske poezije od Sest sti. hova, uglavnom jedanaesteraca, s rimamn ababcc. Drugi oblik sestine, sesta rima po. stao je karakteristidan stalni oblik hrvat.

ske duZe pjesme ili kraieg spjeva, od Gun. duliievih Szza sina razmetnoga sve do poo. meJama L G. Kovadiia.

SWII^ISKI ZAVODNIK I KAMENI AZVANIK

(El burlador de Seuilla y conuidado de pie. dra) Drama Spanjolskoga knjiZevnika Tirsa do Moline, izvedenaprvi put 1624. Prvi put u svjetskoj knjiZevnosti obraduje kasnije dr,. sto rabljenu pudku legendu o zavodniku i njegovoj sudbini. Raskala5eni plemid Don Juan Tenorio dije 6e ime postati sino. nimom beskrupuloznog a uspjeSnog zavod.

SENTIMENTALIZAM
(engl. sentimental osje6ajan) KnjiZevni pravac koji se razvio u Engleskoj u drugoj polovici 18. st. i dijelom se pro5irio na druge europske knjiZevnosti. Odreden

je uglavnom prenagla5enom osjeiajnoiiu

koja najdeSde prelazi u raspoloZenja poznata danas u Zanru ljubavne-sentimentalnih romana. Opie karakteristike najde5ie se

nika

zavodi i ostada sve Zene s kojimn

328

SIMBOLIZAM

Alastor ili duh osamljenosti (Nastor, or 'l'he Spirit of Solitude) i u lirskoj drami 0slobodeni Prometej (Prometheus Unbowtd), a virtuoznim pjesnidkim ostvarenjima kritika smatra njegove duZe lirske pjerme, osobito lamentaciju Adonais, elegija

il
:

spotnen Johna Keatsa (Adonais: An

Death of John Keats), Oda zapadnom uj etru (Ode to the West Wind) i N ei beshoj deui (To a Skylarh),u kojima se spefi)Iegy on the

i hulativna refleksija prepleie s konkretnom jedinstvo doI rlikovito5iu, simbolizirajuii ' vjeka i prirode, ali i ljudske dvojbe u tragaqiu za smislom. Glasovita mu je i drama

'

Porodica Cenci (The Cenci), u kojoj opisqje tragidan udes poznate okrutne i strastvene talijanske obitelji, a u drami llellas irclioie proslaviti griku borbu za nezavisnost. Uz

6ala kao konvencionalan znak, pa se on u ulozi tropa rabio prema ustaljenim, najde3de mitoloSkim predodZbama: vaga znadi pravdu, krii kr5ianstvo, Amor ljubav i sl. Estetika je, medutim, kasnije posvetila veiu pozornost simbolu kao ikonidnom (slikovnom) znaku, pa je osobito u romantizmu prevladalo mi5ljenje da simbol upu6uje na 5ire, neodredivo, pa dak i nadelno neiscrpno znadenje, koje otvara prostor ma5ti i nedokudivome. Na toj su osnovici mnoge teorlje, pa i knjiZevni pravci kao 5to je simbolizam, shvatile simbol kao znak posebno odreden Birokim moguinostima konotaci' je, pa je i ustanovljenarazlika izmedu opdih, konvencionalnih simbola s jedne stra-

brojne polemidke spise danas se cijeni )brana pjesni\tua (The Defence of Poetry), kao svojewsna apologija romantidarskih rhvaianja pjesnika i pjesniStva. Kritika ga
nmatra jednim od najboljih pjesnika engle-

ne, i individualnih, pjesnidkih simbola s druge strane, uz pretpostavku da ti posljednji mogu izazvati osobite primisli i izuzetne dojmove, uglavnom na granici iracio-

nalnoga, Sto je zatim nadrealizam shvatio kao jednu od temeljnih moguinosti izraZa' vanja podsvijesti.
SIIVTBOLIZAM

nkogjezika.

SIMBOL

grL sjrnbolon -znak) Vi5eznadan naziv u mnogim humanirtidkim znanostima, u naj5irem smislu znak koji oznaduje neki pojam ili na njega podsje6a, najdeBde kao lik koji upuduje na
prikriveni smisao. U poetici se drZao figurom rijedi, odnosno tropom, koji nastaje
preno5enjem znadenja u smislu alegorije. U semiotici najde56e je odreden kao wsta ili podwsta znakau razliditim sustavima kla-

(grt. slmbolon znak) KnjiZevni pravac, 19. i podetak 20 st., vezan za razdoblje esteticizma u modernizmu, s kojim se okvirno i wemenski podudara, a obuhvada uglavnom poeziju i tek u manjoj mjeri dramu. U knjiievnoj teoriji i praksi podinje vei u razdoblju realizma, pa simbolisti drie Ch. Baudelairea ne samo

pretedom nego i utemeljiteljem odredenog

sifikacije znakova (npr. ikona, indeks,

znak, simbol), ali desto i kao poseban semiotidki fenomen koji se razlikuje od znakova. Staraje poetika simbol uglavnom shva-

tipa poezije. A. Rimbaud, St. Mallarm6 i P. Verlaine smatraju se neprema5enim uzorima takvog pjesniStva. Korijene vlastita shva6anja poezije simbolisti traie u romantizmu, a osim u poeziji teorija i praksa

simbolizma izrazito se moZe razabrati u

331

SIMPLOKA

dramama M. Maeterlincka. Simbolizam je pravac karakteristidan za francusku knjiievnost, ali se postupno pro5irio, pa se u njegove okvire obidno swstavaju i R. M. Rilke i Stefan George (186&1933) u njemadkoj knjiZevnosti, William Butler Yeats (1865-1939) i O. Wilde u engleskoj te Andrej Bjeli (1880-1934) i A. A. Blok u ruskoj knjiievnosti. U ne5to Sirem smislu utjecaj simbolizma moZe se razabrati u gotovo svim europskim knjiZevnostima, pa tako i kod A. G. Mato5a i V. Vidrida u hrvatskoj knjiZevnosti. Naziv je "simbolizam" uzet zbog naglaBene uporabe simbola i svojewsne teorije pjesnidkih simbola koju taj knji Zevni pravac nastoji razviti. Temeljna je pri tome zamisao da pjesni5tvo mora govoriti jezikom wlo udaljenim od jezika proze, te da taj jezik karakteizira sugestivnost

to,

dinjenje anafore i epifore. Npr. O/&rurl koji ruha neima? I Otkud zlato, ho ji
I

ha neima? (Ivan MaZuranil Sntrl

it-+ge Cengi6a). SINEGDOHA
(grd. synekdohhii

oznadivanje pojma nagovije5tanjem) Pjesnidka figura rijedi, odnosno trop, u jem sepreno5enje znadenja zbiva tako dio uzima za cjelinu, jednina umjesto Zine, odredeni broj umjesto neodredeno

zajednidko uzi

lidine i obratno. Retoridari su je podwstom metonimije. Cesta je i u daBnjem govoru (uNeiu maknuti ni m

prstomu, ,Nemam ni kune"), i u knii sti: Moje je tijelo bolesno I i iudi tihu bolnicu. (Antun Branko Simi6 Bolesnihl,

umjesto izravne razumljivosti, zvudnost umje$to izravnog oznadavar{a i simboliku umjesto opisivanja. Kult ljepote i nadelo "umjetnost zbog umjetnostio pri tome su povezani s idealom diste poezije, koja se

prema miSljenju simbolista ostvaruje u

najuZoj vezipoezije i glazbe te u posebnom

SINESTEZIJA (grt. synaisthdnomai - zajedno opaziti) U psihologiji naziv za spontane asocij raznorodnih osjeta, izazvane izravnim dc Zivljavanjem samo jednoga od njih (slulft nje glazbe, npr. izaziva doiivljaje boja i lh kova). U teoriji knjiZevnosti desto se shvndg
i kao posebna figura u smislu spajanja ri,lr di koje pripadaju razliditim osjetilnim po[llr

doZivljaju smisla kakav se ne moZe izraziti samo posebnim pjesnidkim kazivanjem. U takvom kazivanju zvuk, ritam i melodija stiha do te mjere nadvladavaju vaZnost uobidajenih znadenja rijedi da pjesnidki iskaz postaje simbolom u kojem se isprepleiu brojne primisli.

ma (npr. ohladna boja"). U Sirem smirlU

podrudja, umjetnosti i kulturnih oblartl, razmatra mogu6nost jedinstva opaZajnog, ali i odrettenom kulturom uvjetovanog rvh jeta. SINKROI\TIJA @tL sjn - s, sa * khr6nos - wijeme) Naziv za jedan wemenski aspekt prouda.
vanja nekih zbivanja koji se odnosi iskljuCl. vo na odredeni wemenski presjek (u kr{|, prenoSenja iskustva iz

ruzlilitih osjetilrrlh

SIMPLOKA (gtt. symplok6

upletanje)

spletanje, sjedinjenje,

Pjesnidka figura dikcije u kojoj se ponadaju pojedine rijedi ili sintagme na podetku i na kraju stihova. Zapravo je svojewsno uje-

332

ZNANSTVENA FANTASTIKA

manipulacija znakovima (kakvu provodi, recimo, maglja, ali na svoj nadin i politika),
jer se konvencionalni znakovi rabe kao signali koji ne5to zbiljsko oznaduju i prizivaju djelovar$e, ili se samo u jeziku mogude zamjene znadenja opisuju kao zbiljske, izazivaju6i iluziju zbilje. ZNANOST O IO{JIZEVNOSTI
Sustarmo i prema nekim opiim nadelima upravljano proudavanje knjiZevnosti. Naj-

stici ili kulturologija. Kljudne ideje o potre: bi proudavanja knjiZevnosti kao relativno

autonomne djelatnosti, medutim, nisu napu5tene, a osobito u nastavi knjiZevnosti rabi se i danas natom temelju izvedena podjela na dodu5e razlidito odredivane grane ili podrudja, kojima se barem nadelno mora osigurati zajedniStvo u jedinstvu bilo na koji nadin shvaienoga zajednidkog predmetnog podrudja.

smatra da ukljuduje teoriju knjiZevnosti, povijest knjiZevnosti i knjiZevnu kritiku, ponekad i nadela vlastite metodologije. Pretpostavlja da se razliditi oblici i nadini proudavanja knjiZevnosti mogu ujede56e se

ZNANSTVENA FANTASTIKA

Skupina knjiZevnih i filmskih ianrova koju ujedinjuje nastojaqje da se nadelno

fantastidna obrada objasni sada5njim ili bududim znanstvenim spoznajama i tehnolo5kim dostignuiima. Rabi se i naziv )znanstveno-fantastidna knjiZevnost",
kao i engleski terminscience fiction,kojije postao medunarodnim terminom. Premda
se podrijetlo znanstvene fantastike moZe

diniti znanstvenim pristupom i uglavnom z ajednidkim metodama istraZ iv anja. Zarrisaoje nastala u odredenoj opreci prema filologiji, jer zastupa shvaianje prema kojemu
se

knjiZevnost moZe i mora proudavati

prvenstveno kao autonomna djelatnost, Sto zahtijeva i vlastitu metodologiju, pa se tek na njezinom temelju moZe razviti i suradnja s estetikom, lingvistikom, povijeiiu
i drugim znanostima. Temeljnu je razrads doiivjela u njemadkoj znanosti, odakle i naziv Literaturwissenschaft, koji se danas prevodi i kao "knjiZevna znanost(, a Sireje

povezati s antidkim i renesansnim utopijama, pa i kasnijim pustolovnim romanima, obidno se utemeljiteljima takvih Zanrova drirc J . Verne i H. G. Wells, koji su otvorili i

dvije najde5ie teme znanstveno-fantastidnoga Zanra koje se oslanjaju na tradici-

ju pustolovnih romana: putovanje u prostoru (Verne Put na Mjesec) i putovanje u

prihva6ena tek nakon Drugoga svjetskog rata u zemljama srednje Europe, u Rusiji, pa i u Hrvatskoj. Naziv i pojam u mnogim drugim jezicima ne rabe se u istom smislu, ito izaziva te5ko6e u prevodenju na hrvatskijezik. Suwemene knjiZevne teorije zbog razliditih shva6anja knjiZevnosti i razliditih pristupa njezinu proudavanju najde5de osporavaju tako Siroko zami5ljenu jedinstvenu znanost, pa njezinu ulogu ponekad preuzimaju semiotika, neki pravci u lingvi-

lremenu (Wells Vremenski stroj). Znanstvenaje fantastika u 20. st. stekla veliku popularnost i postupno se razgranala u ne-

koliko relativno prepoznatljivih, nadelno trivijalnih Lanrova, od kojih su uz svemirska putovanja (engl. space opera) najpoznatlje utopije, osobito negativne, susreti s

vanzemaljskim civilizac[jama, razvitak i sudbina robota, te tzv. alternativne historlje u kojima se opisuju zamiBljena stanja i dogadaji koji bi nastupili daje u presudnim

397

zo!4 tr\4!!E

'.je pobijedio

trenucima povijest krenula

smjeru, primjerice, da
zam.
S

drugom
naci-

Ljudskorn homedijom,jedino Sto

niduje na

zliku od Balzacove sveobuhvatnosti

wemenom je znanstvena fantastika

- (191? vlastitim Arthur Clarke institucijama, nagradama i dasopisima.

1992),

stekla krug priwienih ditatelja, koji su je shvatili kao zaseban vid knjiievnosti, s vlastitim klasicima Isaac Asimov (1920-

- za Drugoga prirodnu povijestjedne obitelji

carstvao. Istaknuo se i kao politidar, osohl.

kako sam kaZe

rn. ogre. odruStverru I

se

zt

to otvorenim pismom Optuiujem (J'au:u. se), dime je u poznatoj aferi Dreyfus dovur
do obrata i obnove procesa te osloboderda laZno optuZenog kapetana Dreyfusa. Prvn.

Nove znanstvene spozn4je, koje desto otva-

raju nesluiene moguinosti zami5ljanja, medutim, u ve6ini znanstveno-fantastidnih djela ipak su, dini se, samo svojewrazvljaju i obraduju prastari motivi bajki i mitova, ili se nastoji shvatiti poloZaj dovjeka u buduioj civilizaciji zami5ljenoj u smislu stalnoga tehnolo5kog napretka. Mora se pri tome napomenuti da i u okvirima tih Zanrova, s manjim ili ve6im odstupa4jima od tipidnih konvencija, nastaju i wlo wijedna knjiZevna ostvarenja, kao Stoje antiutopija 1984. G. Orwella, Vrlinoui suijef A. Huxleya, So/aris Stanislawa Lema (1921-2006).
sna pozadina na kojoj se najde5ie

kom i priznatim vodom naturalizma po. stao je zahvaljujuii i raspravi Efr sperimt,n.

talni roman Q,e rornan expdrimental) kuja je shvaiena kao manifest noyoga knjiZov. nog pravca. Njegovi romani, kao i njegova teorija, radikaliziraju op6e zahtjeve real ir. ma: druitvenu zbilju treba vjerodostojno
opisati znanstvenim metodama, detaljno ja

analizirati, razotkriti nepravdu dru$tvo.

nog sustava i utjecati na shvadanje ditato. lja. Ljudska je priroda pri tome shvadenR prema nekim tada popularnim teorijamn o nasljedu i nagonima, paje smatrao da kqji. Zevna tehnika ne treba prezati ni od izrav. nih opisa surovih scena, nagonskih porivn i nasfednim bolestima uzrokovanog nasil. nog ponaianja. Zanimljivo je da njegova to. orija zapravo i n[je posve utjecala na njegr. ve vlastite romane. Opisi zbog kojih je pri. djev 'naturalistidki" u njegovo wijemo podsjecao na sablazan suwemenom ditato. lju nisu nimalo pretjerani, a kljudne odliko

zol./.6unn
(1840-1902) Francuski prozaist. Talijanskog podrijetla, Skolovanje do5aoje iz provincije u Pariz, jedno wijeme vodio boemski Zivot, a nakon priznanja bioje profesionalni knjiZevnik. Oku5ao se u poez[ji, pisao je brojne publicistidke i kritidke rasprave, a svjetsku je slalrr stekao romanima, od kojih su najpoznatiji Thdrise Raquin, Nana, Gerrni-

prekinuvii

njegovih najboljih romana nisu

znan-

nal, tilogfia Lurd (Lourd,es), Rim (Rome) i Pariz (Paris), ciklus Cetiri Euandelja (ks quartoui (ks Rougon-Morquart), koji se donekle moie usporediti s Balzacovom
Quatre Euangiles) i golemi ciklus od dvadeset usko povezanih romana Rougon-Ma*

stvenoj spoznaji nego u vje5tim fabulama, dobro ocrtanim likovima, dojmljivim opisi. ma sredine i osobito u tzv. masovnim sconama te suprotnostima izmedu Zivota bo. gata3a i sirotinje. Njegova koncentracija nn Zivot porodica i na podsvjesne motivacije li.
kova, kao i na detaljne opise odredenih sro-

398