Zahvala za nagradu Luka Ritz/govor Evo, za poetak zaeljela bih svima dobar dan i iskazala vam iznimnu zahvalnost

to ste me pozvali ovdje, na ovaj skup. Zamolila bih vas za nekoliko minuta panje i da mi date priliku da vam prenesem neke svoje misli. esto kaemo: Nae drutvo je iskomercijalizirano, nasilno, netolerantno, drutvo izmijenjenih i pobrkanih vrijednosti i prioriteta, drutvo u kojem se ljude sve vie cijeni po koliini novca koju posjeduju. esto ujemo da bolje u ivotu prolaze (o nama odluuju i) ljudi koji su laljivi, manipuliraju, koji su dvolini i proraunati, a oni koji su iskreni, pravedni, osjeajni, kau, loije prolaze. A drutvo koje to doputa smo upravo mi vi, ja i svaki pojedinac na ovom svijetu koji govori nae drutvo je onakvo, ovakvo, a zaboravlja da time kritizira sebe. Jer, napokon, svi smo odgovorni za te probleme i moramo ve jednom tu odgovornost i preuzeti . Mediji - televizija, novine, radio su pravo ogledalo kako se odnosimo jedni prema drugima. Upravo u informacijama koje svaki dan sluamo i primamo, u stupnju njihove istinitosti i vjerodostojnosti i u samom njihovom sadraju, vidimo koliko si meusobno vjerujemo i to nam je vano saznati. este su rubrike i teme traginih dogaaja to je razumljivo. ovjek bi rekao: Moram saznati to se dogaa pa moram saznati i sve grozote koje radimo jedni drugima kako se vie ne bi ponavljale. No svaki dan ujemo ili smo svjedoci sve groznijih i uasnijih djela. I na taj nain, ve godinama sluajui o njima, javlja se paradoks, odnosno umjesto da ustanemo i borimo se protiv njih, mi postajemo na njih imuni i ta djela nam postaju sve normalnija. Traginih i nasilnih dogaaja je puno, ali se nedovoljno duboko o njima pria. Smrt Luke Ritza tragian je dogaaj za kojeg nema opravdanja, kao ni za bilo koje drugo ubojstvo. Duboko suosjeam s boli Lukinih roditelja, rodbine i prijatelja. Zahvaljujui Lukinim roditeljima koji su pokrenuli poticanje mladih za borbu protiv nasilja, mnogo je mladih koji su shvatili :Ne smijem dopustiti da se ovakvo to ponovi! Upravo nas te lekcije trebaju pratiti u odrastanju, upravo su to emocije kojih emo se sjetiti kada budemo u nekoj situaciji birali izmeu dobrog i loeg, nasilja i nenasilja. Danas se premalo osvremo na svakodnevna mala, ali velika dobra djela koja nam pristiu od naih najbliih-roditelja, prijatelja, ali koja bismo i mi sami morali nesebino davati. I sve mi se vie ini, kako sam rekla da su mediji ogledalo nas, da je ljudima dosadno o njima sluati. Radije e itati traeve o ivotima poznatih, neke senzacionalistike lanke ili slino i ostat e sa stavom da nitko ne radi na tome da se ovaj svijet pobolja u bilo kojem pogledu. Ostat e sa stavom da trebaju biti to lukaviji, to manipulativniji i to vie sposobni zgaziti onoga tko im je na putu. A taj je put onda prepun pobrkanih prioriteta i kolika je onda vjerojatnost da se nee javiti nasilje, nepotivanje tuih miljenja...itd. I ne govorim samo o odraslim ljudima. Jo opasnije, govorim o djetetu koje je svakodnevno izloeno takvim primjerima i tek ui ono to mu je najvanije u ivotu. A to bi bila ljubav koju bi svako dijete svakodnevno trebalo primati i dijeliti i nauiti biti prije svega dobar ovjek. Iz toga e samo nastaviti proizlaziti dobre stvari. Iskrenost, pravednost, tolerancija, nenasilje, pozitivnost, smijeh i srea. Stoga mi je draga izreka Charliea Chaplina: Sila nam je potrebna samo kada elimo uiniti neto loe...Inae je ljubav dovoljna da se uini sve ostalo. I kao zavrnu misao rekla bih vam veliko hvala na ovoj nagradi koja mi je pokazala da se malim, ali velikim dobrim djelima svijet zaista moe poboljati. I nadam se da e sve vie ljudi to uvidjeti. Isto vam tako hvala na ovoj prilici da iskreno podsjetim vas i samu sebe na ono to je doista vano u ivotu i na ovom prekrasnom danu koji mi je ulio veliku nadu u to da emo zajedno poboljati svijet.