Abeceda anarhizma

Kako sustav funkcionira i Nezaposlenost

Alexander Berkman
1929.

Sadraj
Uvodna napomena

Kako sustav funkcionira

Nezaposlenost

Uvodna napomena
Ova dva eseja Kako sustav funkcionira i Nezaposlenost preuzeta su i prevedena iz popularne
knjige Alexandera Berkmana (18701936), Now and After: The ABC of Anarchism, prvi put objavljene
1929. godine. Djelo koje je Berkman namijenio obinom ovjeku kao uvod u anarhokomunizam, s
vremenom je postalo anarhistiki klasik, koji je jednostavnou ideja i jasnoom stila ostao aktualan
i u 21. stoljeu.1

Kompletan prevod, u radnoj verziji Marka Ristina, moe se nai na adresi http://rebelmouse.anarhija.org, rubrika Anarhistiki stavovi, pod naslovom, (Berkman) ta je to komunistiki anarhizam? (nap. Anarhistika biblioteka, 2012)

Kako sustav funkcionira

Baci bolji pogled na sustav i pogledaj kako uistinu radi.
Razmisli o tome kako su ivot te njegovo istinsko znaenje postali izokrenuti i potpuno zbrkani.
Pogledaj kako je tvoja vlastita egzistencija postala zatrovana i bijedna zahvaljujui jednom ludom
ureenju.
Uistinu, gdje je svrha tvog ivota, gdje je njegova radost?
Zemlja je bogata i prekrasna, zlatni sunev sjaj trebao bi razvedriti tvoje srce. ovjekov genij i
rad pokorili su sile prirode, ukrotile munju i zrak u slubu ovjeanstva. Znanost i otkria, ljudska
industrija i rad stvorili su neizrecivo bogatstvo. Premostili smo udaljene morske obale, parni stroj
dokinuo je daljine, elektrina iskra i benzinski motor oslobodili su ovjeka utega zemlje te i nebo
vezali uz njegove elje. Pobijedili smo prostor te pribliili i najudaljenije kutke zemaljske kugle. Ljudski
glas sada krui hemisferom, i kroz azurno nebo neki novi glasnici, prenose ljudski pozdrav cijelom
ovjeanstvu.
Usprkos svemu ljudi jo uvijek stenju pod tekim teretom, i nema radosti u njihovim srcima. ivoti
su im puni bijede, due hladne od elja i potreba. Siromatvo i zloin ispunjavaju svaku zemlju; tisue
postaju plijen bolesti i ludila, rat ubija milijune, a preivjelima nosi tiraniju i ugnjetavanje.
Zato sav taj jad i ubojstvo u svijetu tako bogatom i prelijepom? Zato sva ta bol i tuga na zemlji
tako ispunjenoj prirodnim obiljem i sunevim sjajem?
To je volja boja, kae crkva.
Ljudi su loi, kae zakonodavac.
Mora biti tako, kae luda.
Je li to istina? Mora li uistinu biti tako?
Ti i ja, svatko od nas, svi elimo ivjeti. Imamo jedan ivot i elimo ga s pravom provesti na najbolji
mogui nain. elimo malo radosti i sunca dok ivimo. to e biti s nama kada umremo ne znamo.
Nitko sa sigurnou ne zna. Vjerojatnost je da jednom mrtvi ostajemo mrtvi. Bilo tako ili ne, dok
ivimo, cijelo nae bie ea za veseljem i smijehom, za svjetlou i sreom. Priroda nas je takve
stvorila. Nainila je tebe i mene, te milijune poput nas, da eznemo za ivotom i sreom. Je li onda
pravo i pravedno da nam to bude uskraeno i da zauvijek ostanemo robovi aice ljudi koji vladaju
nad nama i naim ivotima?
Moe li to biti Boja volja kako nam crkva kae?
Ali ako postoji Bog, on mora biti pravedan. Bi li dopustio da budemo prevareni i uskraeni za dobar
ivot i njegove radosti? Ako postoji Bog, on mora biti na otac, te svi ljudi njegova djeca. Bi li dobar
otac dopustio da neka njegova djeca budu gladna i bijedna dok druga imaju toliko mnogo da ne znaju
to uiniti sa svim tim obiljem? Bi li trpio smrt tisua, ak milijuna vlastite djece, samo za slavu nekog
kralja ili profit kapitalista? Bi li odobrio nepravdu, zlostavljanje i ubojstvo? Ne, moj prijatelju, ne
moe vjerovati tako neto o dobrom ocu, o pravednom Bogu. Ako ti ljudi kau da Bog eli takve
stvari, lau ti.
Moda e rei da je Bog dobar, ali su ljudi ti koji su pokvareni, i zato su stvari tako pogrene u
svijetu.

Ali ako su ljudi loi, tko ih je uinio takvim? Sigurno ne vjeruje da je Bog stvorio ljude loima, jer
bi u tom sluaju on osobno bio odgovoran za to. To znai da ako su ljudi loi, neto drugo ih je uinilo
takvim. Mogue da je tako. Razmotrimo to poblie.
Razmotrimo kako su ljudi, to su ljudi, te kako ive. Pogledajmo kako ti ivi.
Jo od najranijeg djetinjstva usaeno je u tebe da mora postati uspjean, mora zaraivati novac.
Novac znai udobnost, sigurnost, mo. Nije bitno tko si ti, cijenjen si po tome koliko vrijedi, po
veliini vlastitog bankovnog rauna. Tako su tebe uili, tako su uili i sve druge. Moe li se onda
uditi da je svaiji ivot postao utrka za novcem, za dolarom, i da je cijelo tvoje postojanje pretvoreno
u borbu za posjedovanjem, za bogatstvom?
Glad za novcem raste to se ovjek vie trudi utaiti tu glad. Siromaan ovjek se bori za dostojan
ivot, za malo ugode. Dobrostojei ovjek eli vea bogatstva, da mu prue sigurnost i da ga zatite od
straha neizvjesne sutranjice. Kada postane veliki bankar, glad i borba se nastavljaju, jer uvijek mora
drati jedno oko na suparnicima iz straha da ne izgubi u utrci od koga drugoga.
Na ovaj nain svatko je natjeran da sudjeluje u toj mahnitoj utrci, te glad za posjedovanjem postaje
sve jaa u ovjeku. Postaje najvaniji dio ivota; svaka misao posveena je novcu, sve snage upregnute
u bogaenje, i u trenu glad za bogatstvom postaje opsjednutost, ludilo koje zahvaa one koji imaju i
one koji nemaju.
Tako je ivot izgubio svoje istinsko znaenje radosti i ljepote; postojanje je postalo nerazuman,
razuzdani ples oko zlatnog teleta, suludo klanjanje bogu Mammonu (u kranskoj mitologiji personifikacija materijalnog bogatstva i pohlepe/lani bog u Novom zavjetu, op.prev.)
Tijekom tog plesa i klanjanja ovjek je rtvovao sve uzvienije osobine srca i due ljubaznost i
pravdu, ast i ovjenost, suosjeanje i razumijevanje s drugim ovjekom.
Svatko za sebe, a avo neka nosi posljednjeg nuno mora postati princip i poriv veine ljudi
u takvim uvjetima. Je li ikakvo udo da se u ovoj ludoj utrci za novcem razvijaju najgore ljudske
osobine pohlepa, zavist, mrnja i druge najnie strasti? ovjek postaje pokvaren i zao; postaje opak
i nepravedan; okree se prevari, krai i umorstvu.
Pogledaj bolje oko sebe i vidjet e koliko se zlodjela i zloina dogodi u tvom gradu, u tvojoj zemlji, u
cijelom svijetu, radi novca, vlasnitva, posjedovanja. Pogledaj svijet puno siromatva i bijede; pogledaj
tisue koje postaje plijen bolestima i ludilu, gluposti i nasilju, samoubojstvu i ubojstvu sve zbog
neljudskih i brutalnih uvjeta u kojima ivimo.
Uistinu je mudar ovjek rekao da je novac izvor svih zala. Gdje god pogleda oko sebe, vidjet e
izjedajui i poniavajui uinak novca, posjedovanja, manije da se ima i da se zadri. Svatko je mahnit
od elje da ima, da grabi milom i silom, da nakupi to vie moe, tako da uspije uivati danas i osigurati
se za sutra.
Ali moe li rei da je zbog toga ovjek lo? Nije li on natjeran da sudjeluje u ovoj utrci za novcem
uvjetima egzistencije, uvjetima ludog ureenja u kojem ivimo? Jer uistinu nema izbora mora
sudjelovati u utrci ili propasti.
Je li onda tvoja greka to te ivot prisiljava da se ponaa tako i bude takav? Je ti to greka tvog
brata ili susjeda ili bilo ija? Nije li prije da smo svi mi roeni u ovakvom suludom poretku stvari i da
mu se moramo prilagoditi?
Nije li poredak koji nas prisiljava da se tako ponaamo pogrean? Razmisli i u svom srcu da zapravo
i nisi toliko lo, ali esto te okolnosti natjeraju da radi stvari za koje zna da su pogrene. Radije ih
ne bi uradio. Kada si to moe priutiti, tvoj poriv je da bude ljubazan i susretljiv prema drugima.
Ali ako bi slijedio svoje sklonosti u ovom pravcu, zanemario bi vlastite interese i uskoro bi ti bio u
nepovoljnom poloaju.
Dakle uvjeti egzistencije potiskuju i gue instinkte ljubaznosti i humanosti u nama, te nas ine
neosjeajnim na potrebe i bijedu drugog ovjeka.
5

Vidjet e to u svakoj fazi egzistencije, u svim odnosima meu ljudima, kroz cijeli na drutveni
ivot. Naravno, da su nai interesi isti, ne bi bilo potrebe da jedan ovjek iskoritava drugoga. Ono
to bi bilo dobro za Jacka bilo bi dobro i za Jima. Budimo sigurni, kao ljudska bia, kao djeca jednog
ovjeanstva, mi zaista imamo jednake interese. Ali kao lanovi jednog glupog i kriminalnog drutvenog ureenja, sadanjeg kapitalistikog sustava, nai interesi nisu nikako identini. Interesi razliitih
klasa u drutvu zapravo su suprotni jedni drugima; oni su neprijateljski i nepomirljivi, kako sam ve
istaknuo u prijanjim poglavljima.
Zbog toga moe vidjeti ljude koji iskoritavaju druge ljude kada mogu profitirati iz toga, to jest
kada im to nalau njihovi interesi. U poslu, u trgovini, u odnosima izmeu poslodavca i zaposlenika
svugdje e ovaj princip pronai na djelu. Svatko pokuava biti iznad drugog ovjeka. Konkurencija
postaje dua kapitalistikog ivota, zapoinjui s bankarom milijarderom, preko velikog proizvoaa i
lorda industrije, niz cjelokupnu drutvenu i financijsku ljestvicu, sve do posljednjeg radnika u tvornici.
Jer ak su i radnici natjerani da se meusobno natjeu za posao i bolju plau.
Na ovaj nain na cjelokupni ivot postaje borba ovjeka protiv ovjeka, klasa protiv klase. U toj
borbi svaka metoda je prihvatljiva da bi se postigao uspjeh, da se uniti suparnik, da se uzdigne iznad
drugoga doputeno je svako mogue sredstvo.
Jasno je da e takvi uvjeti razvijati i poticati najgore osobine u ovjeka. Jednako je jasno da e zakon
titi one koji posjeduju mo i utjecaj, bogate i imune, bez obzira kako su stekli bogatstvo. Siromani
neizbjeno moraju izvui deblji kraj u postojeim uvjetima. Pokuat e napraviti sve na nain bogatog
ovjeka. Ali kako sam nema priliku da ostvari svoje interese pod zatitom zakona, esto e ih pokuati
ostvariti izvan zakona i ubrzo e se nai zapleten u mreama tog istog zakona. I tako, iako nije napravio
nita drugaije nego bogat ovjek iskoristio nekoga, prevario nekoga napravio je to nezakonito
i takvu osobu nazvat e kriminalcem.
Pogledaj na primjer, onog siromanog djeaka na ulinom uglu. On je odrpan, blijed i polu-izgladnio.
Ugleda drugog djeaka, sina imunijih roditelja, i vidi da taj djeak nosi lijepu odjeu, da je sit, i da
se nee ni udostojiti poigrati sa siromanijim djeakom. Odrpani djeak se naljuti na njega, zamjera
mu i mrzi bogatog djeaka. I gdje god siromani djeak krenuo doivljava istu stvar: ignoriraju ga i
preziru, esto ga maltretiraju osjea da ga ljudi smatraju manje vrijednim od bogatog djeaka, prema
kojemu je svatko paljiv i pun potovanja. Siromani djeak postaje ogoren. I kada odraste opet vidi
istu stvar: bogati su cijenjeni i potovani, siromani su odbaeni i prezreni. Na taj nain siromaan
djeak naui mrziti svoje siromatvo, sanja o tome kako moe postati bogat, stei novac, i pokua ga
stei na svaki nain na koji moe, iskoritavajui druge kao to su drugi iskoritavali njega, varajui
i laui, te ponekad se okreui i zloinu.
Tada kae da je on lo. Ali zar ne vidi to ga je uinilo loim? Ne vidi li da su ga cjelokupni
uvjeti njegova ivota uinili takvim? Ne vidi li da je sustav koji odrava takve uvjete vei kriminalac
nego jedan sitni lopov? Zakon e ga kazniti, ali nije li to onaj isti zakon koji omoguava istim loim
uvjetima da postoje i uva sustav koji stvara kriminalce?
Razmisli jo jednom, i vidi nije li zapravo sam zakon, sama vlada, ta koja uistinu stvara zloin
tjerajui ljude da ive u uvjetima koji od njih ine zloince. Pogledaj kako zakon i vlada odravaju i tite
najvei od svih zloina, kapitalistiki nadniarski sistem, i tada nastavlja kanjavati sitnog kriminalca.
Razmisli: ima li razlike ako poini zloin zatien zakonom, ili ako ga poini nezakonito? Stvar
je ista i posljedice su iste. ak i gore: zakoniti zloini su vee zlo jer uzrokuju vie bijede i nepravde
nego nezakonito nedjelo. Zakoniti zloin dogaa se cijelo vrijeme: nije kanjiv i lako se poini, dok je
nezakoniti zloin rjei te sueniji u dometu i posljedicama.
Tko uzrokuje vie bijede: bogati poslodavac smanjujui plae tisuama svojih zaposlenika ili nezaposleni ovjek koji je ukrao da bi spasio obitelj od gladi?

Tko ini vee zlo: supruga krupnog industrijalca troei tisuu dolara na srebrnu ogrlicu za svog
psia ili potplaena djevojka zaposlena u industrijalevom pogonu, koja ne uspijevajui odoljeti iskuenju ukrade neku sitnicu?
Tko je vei kriminalac: pekulant u trgovini itom koji zarauje milijunske profite diui cijenu
kruha ili skitnica beskunik koji poini neku krau?
Tko je vei neprijatelj ovjeka: pohlepni vlasnik rudnika odgovoran za izgubljene ljudske ivote u
svojim slabo prozraenim i opasnim rudnicima ili oajan ovjek odgovoran za napad i pljaku?
Zloini i nedjela kanjivi zakonom nisu ti koji uzrokuju najvee zlo u svijetu. To su zakonita nedjela i nekanjeni zloini, opravdani i zatieni zakonom i vladom, koji ispunjavaju zemlju bijedom i
oskudicom, razdorom i sukobom, klasnom borbom, pokoljem i unitenjem.
Puno sluamo o zloinu i zloincima, o provalama i pljakama, o kaznenim djelima protiv osobe i
vlasnitva. Redci dnevnih novina ispunjeni su takvim vijestima. Smatraju se za vijest dana.
ujemo li, s druge strane, puno o zloinima kapitalistike industrije i poslovanja? Kau li ti neto
o konstantnoj pljaki i krai koju predstavljaju niske plae i visoke cijene? Piu li esto o iroko
rasprostranjenoj bijedi uzrokovanoj trinim pekulacijama, pokvarenom hranom, tisuu i jednim
oblikom prevare, iznude i lihvarenja pomou kojih cvjetaju poslovanje i trgovina? Kau li ti o nepravdi
i zlu, o siromatvu, o slomljenim srcima i unitenim domovima, o bolestima i prijevremenoj smrti, o
oaju i samoubojstvu koja sva slijede konstantno i neprekidno u ozraju kapitalistikog sustava?
Kau li ti o jadu i brizi tisua izbaenih s posla, dok nitko ne brine hoe li preivjeti ili ne? Kau li
ti o bijednim primanjima ena i djevojaka u naoj industriji, koje mnoge od njih izravno prisiljavaju
na prodaju tijela ne bi li nekako skrpali za ivot? Kau li ti o vojsci nezaposlenih koju kapitalizam
dri spremnom da uzme kruh iz vaih usta kada krenete u trajk za bolje plae? Kau li ti da je nezaposlenost, zajedno sa svom svojom tugom, patnjama i bijedom, izravna posljedica kapitalizma? Kau
li ti kako su rad i znoj plaenog radnika utkani u profite kapitalista? Kako je zdravlje radnika, njegov um i tijelo, rtvovano pohlepi lordova industrije? Kako su rad i ivoti uludo potroeni u glupom
kapitalistikom nadmetanju i neplanskoj proizvodnji?
Uistinu, kau ti mnogo o zloinu i zloincima, o pokvarenosti i zloi ovjeka, posebno niih
klasa, radnika. Ali ne kau ti da kapitalistiki uvjeti proizvode veinu naih zala i zloina, te da je
upravo kapitalizam najvei zloin od svih; da u jednom danu uniti vie ivota nego sve ubojice svijeta zajedno. Unitenje ivota i vlasnitva to su poinili zloinci cijelog svijeta od poetka povijesti
obina je djeja igra kada se usporedi s deset milijuna ubijenih i dvadeset milijuna ranjenih te neopisivim unitenjem i bijedom kao posljedicom samo jednog kapitalizmom prouzroenog dogaaja
nedavnog Svjetskog rata. Taj holokaust zapanjujuih razmjera, legitimno je dijete kapitalizma, kao
to su svi ratovi radi osvajanja i dobiti rezultat sukobljenih financijskih i trgovakih interesa meunarodne buroazije. Bio je to rat za zaradu, kako je kasnije priznao i sam Woodrow Wilson i njegova
klasa.
Opet profit, kao to vidi. Ugraivanje ljudskog mesa i krvi u zaradu u ime domoljublja.
Domoljublje!, protestira, ali to je plemenit cilj!
I nezaposlenost, zanima se tvoj prijatelj, je li kapitalizam odgovoran i za to? Je li moj ef kriv to
on nema posla za mene?

Nezaposlenost
Drago mi je da je tvoj prijatelj postavio to pitanje, jer svaki radnik shvaa koliko je pitanje nezaposlenosti vano za njega. Zna kakav je tvoj ivot kada nema posao; i kako se strah da ga ne izgubi
nadvija nad tebe kada ga ima. Takoer si svjestan opasnosti koju za tebe predstavlja stajaa vojska
nezaposlenih kada trajka za bolje radne uvjete. Zna da su trajkolomci unovaeni meu redovima
nezaposlenih koje kapitalizam uvijek dri pri ruci, ne bi li lake slomio tvoj trajk.
Kako kapitalizam dri nezaposlene pri ruci? pita.
Jednostavno prisiljavajui tebe da radi najdue to moe, najvie to moe, da bi proizveo najveu moguu koliinu. Sve suvremene sheme o efikasnosti, Taylorovi i drugi sistemi ekonomije i
racionalizacije slue iskljuivo tome da iscijede vei profit iz radnika. To je ekonomija u iskljuivom
interesu poslodavca. Ali to se tebe tie, ovakva ekonomija znai najveu potronju tvoje volje i
snage, fatalno kopnjenje tvoje vitalnosti.
Poslodavcu su isplati iscijediti tvoju snagu i sposobnost do krajnje razine. Istina, to unitava tvoje
zdravlje i slabi ivani sustav, ini te plijenom boljki i bolesti, sakati te, i dovodi korak blie grobu
ali to se to tie tvog efa? Zar ne postoje tisue nezaposlenih koje ekaju posao te su spremni zauzeti
tvoje mjesto u trenutku kada padne onesposobljen ili mrtav?
Zato je u profita kapitalista da pri ruci dre vojsku nezaposlenih. To je nerazdvojni dio sistema plaa,
njegova runa i neizbjena osobina.
Nestanak nezaposlenosti u drutvenom je interesu, kao i injenica da bi svi ljudi trebali dobiti priliku
raditi i zaraivati za ivot; da se povea bogatstvo zemlje, i da svatko bude u mogunosti dobiti vei
dio tog bogatstva.
Ali kapitalizam nije zainteresiran za dobrobit drutva. Kapitalizam, kako sam pokazao i ranije, zainteresiran je iskljuivo za profit. Zapoljavajui manji broj ljudi te tjerajui ih da rade vei broj sati,
moe se zaraditi vie nego da se zaposli vei broj ljudi s kraim radnim vremenom. Zato je u na primjer
u interesu tvog poslodavca, da dnevno za njega 100 ljudi radi 10 sati, nego da zaposli 200 ljudi na 5
sati. Trebao bi vie mjesta za 200 ljudi nego za 100 veu tvornicu, vie alata i strojeva i tako dalje.
To jest, to bi zahtijevalo vee ulaganje kapitala. Zapoljavanje veeg broja radnika s kraim radnim
vremenom donijelo bi manje zaradu, i to je razlog zato tvoj ef nee upravljati svojom tvornicom
ili duanom na takav nain. To znai da sistem stvaranja profita nije uskladiv s ljudskim obzirima i
dobrobiti radnika. Upravo suprotno jer to tee i efikasnije radi, te to vei broj sati provodi na
poslu, to bolje za tvog poslodavca i njegovu zaradu.
Zato vidi da kapitalizam nije zainteresiran da zaposli sve koji ele i imaju sposobnost da rade.
tovie, minimalan broj ruku i maksimalna koliina truda su princip i profit kapitalistikog sustava.
To je cjelokupna tajna svih racionalnih shema, i to je razlog zato e pronai tisue ljudi u svakoj
kapitalistikoj zemlji svijeta eljnih i nestrpljivih da rade, ali nesposobnih da pronau posao. Ova
vojska nezaposlenih stalna je prijetnja tvom standardu ivljenja. Spremni su zauzeti tvoje mjesto u
svakom trenutku radei za niu plau, jer ih nuda tjera na to. Ovo naravno predstavlja veliku prednost
za efa: to je bi u njegovoj ruci koji stalno dri nad tobom, tako da e za njega robovati teko i nauiti
se ponaati.
Moe vidjeti sam za sebe kako je takva situacija opasna i poniavajua za radnika, ne spominjui
ostala zla sustava.
8

Zahtijeva znati Zato onda ne ukinemo nezaposlenost?

Da, bilo bi dobro kada bi to mogli uiniti. Ali to bi bilo mogue samo s ukinuem kapitalistikog
sustava i nadniarskog ropstva. Dok god postoji kapitalizam ili bilo koji drugi sustav eksploatacije
rada i stvaranja profita imat e nezaposlenost. Kapitalizam ne moe postojati bez nje; nezaposlenost
je ugraena u nadniarski sustav. To je temeljni uvjet uspjene kapitalistike proizvodnje.
Zato?
Zato to kapitalistiki industrijski sustav ne proizvodi za potrebe drutva; proizvodi za profit. Proizvoai ne proizvode robu zato to je ljudi ele i u koliini koja je potrebna. Proizvode toliko koliko
oekuju prodati, i prodaju uz profit.
Da imamo razuman sistem, proizvodili bi stvari koje ljudi ele, u koliinama koje trebaju. Pretpostavimo da stanovnici odreenog mjesta trebaju 1000 pari cipela; i pretpostavimo da imamo 50 postolara
za taj posao. Onda bi u 20 sati posla ti postolari napravili cipele koje naa zajednica treba.
Ali dananji proizvoai obue ne znaju i ne mare koliko pari cipela je potrebno. Tisue ljudi u
tvom gradu moda trebaju nove cipele, ali ih si ne mogu priutiti. Zato kakvo dobro ini proizvoau
saznanje tko treba cipele? Ono to on eli znati je tko moe kupiti cipele koje proizvede: koliko pari
moe prodati uz zaradu.
to se onda dogaa? Pa, proizvest e onoliko pari cipela koliko misli da e uspjeti prodati. Dat e sve
od sebe da ih proizvede to jeftinije moe i da ih proda to skuplje, tako da moe ostvariti dobar profit.
Sukladno tome zaposlit e to manje radnika moe da izrade koliinu cipela koju on eli, i natjerat e
ih da rade to efikasnije i napornije mogu.
Sada vidi da proizvodnja za profit znai duge radne sate i manje zaposlenih ljudi za razliku od
proizvodnje za upotrebu.
Kapitalizam je sustav proizvodnje za profit, i to je razlog zbog kojeg kapitalizam uvijek mora imat
nezaposlenost.
Ali pogledaj poblie o ovaj sustav proizvodnje za profit i vidjet e kako ovo osnovno zlo raa stotine
drugih.
Promotrimo poblie proizvoaa obue u tvom gradu. On ne moe znati, kako sam ve istaknuo, tko
hoe ili nee moi kupiti njegove cipele. Od oka e procijeniti, i proizvesti, recimo, 50 000 pari. Tada
stavlja svoj proizvod na trite. To jest, posrednik, meetar, i prodava stavljaju cipele na prodaju.
Pretpostavimo da se proda samo 30 000 pari; 20 000 ostaje i dalje dostupno. Na proizvoa u nemogunosti da proda viak u svom gradu, pokuat e ga se rijeiti u nekom drugom dijelu zemlje. Ali
proizvoai obue i na tom mjestu imaju ista iskustva. Ne mogu prodati sve to su proizveli. Kau ti
da je zaliha cipela vea nego potranja. Moraju smanjiti proizvodnju. To znai otputanje nekolicine
zaposlenika, to jest poveanje vojske nezaposlenih.
To zovu vikom proizvodnje. Zapravo to uope nije viak proizvodnje. Zapravo je manjak potronje, jer postoje mnogi ljudi koji trebaju nove cipele, ali si ne mogu priutiti da ih kupe.
Rezultat? Skladita su puna cipela koje ljudi ele, ali ih ne mogu kupiti; duani i tvornice zatvorene
zbog prevelikih zaliha. Iste stvari dogaaju se i u drugim industrijama. Tebi kau da je kriza, te da
ti moraju sniziti plau.
Plae su ti srezane; stavljen si na odreeno vrijeme ili na kraju izgubi posao. Tisue mukaraca i
ena gube posao na ovaj nain. Plae prestaju stizati i vie ne mogu kupit hranu i druge stvari koje
im trebaju. Zar se te stvari ne mogu imati? Naprotiv, skladita i duani su krcati, ima ih previe, to je
viak proizvodnje.
Dakle kapitalistiki sustav proizvodnje za profitom rezultira ovom suludom situacijom:
(1) ljudi moraju gladovati ne zato to nema dovoljno hrane nego zato jer je ima previe;
trebaju se snai bez stvari koje su im potrebne, zato jer su te stvari previe dostupne.
9

(2) zato jer ima previe, proizvodnja je srezana, te tisue ostaju bez posla.
(3) kako su bez posla i ne zarauju, te tisue gube svoje kupovnu mo. Trgovac, mesar,
kroja, svi trpe kao rezultat toga. Poveanu nezaposlenost osjeaju svi, i kriza se pogorava.
U kapitalizmu ovo se dogaa u svakoj industriji.
Takve krize su neizbjene u sustavu proizvodnje za profit. Izbijaju s vremena na vrijeme, periodiki
se vraaju, postajui gore svaki put. Tisue i stotine tisua ljudi liavaju posla, izazivajui siromatvo,
nevolju i nevienu bijedu. Rezultiraju u bankrotu i propasti banka, koje progutaju i ono malo to je
radnik uspio utedjeti u vrijeme prosperiteta. Izazivaju elju i potrebu, te tjeraju ljude do oaja i
zloina, do samoubojstva i ludila.
Takvi su rezultati proizvodnje za profit; takvi su plodovi kapitalistikog sustava.
Ali to nije sve. Postoji jo jedan rezultat ovog sustava, rezultat ak i gori od svih ostalih zajedno.
To je Rat

10

Anarhistika biblioteka
Anti-Copyright

Alexander Berkman
Abeceda anarhizma
Kako sustav funkcionira i Nezaposlenost
1929.
Alexander Berkman, Now and After: The ABC of Communist Anarchism, 1929.
Preveli i priredili: Mrea anarhosindikalista, MASA (Zagreb), 2011,
http://www.masa-hr.org/content/abeceda-anarhizma
anarhisticka-biblioteka.net