Radoslav Dodig PODRIJETLO NAZIVA NERETVA

U radu se ralanjuje podrijetlo hidronima Neretva, poevi od najstarijih oblika zabiljeenih u grkome jeziku, do spomena u Dubrovakom arhivu. Kljune rijei: Neretva, *ner-, noriti.

Hidronim (naziv rijeke ili vode) Neretva (Nrtva, Neretvanin, -anka, neretvanski, zastarjelo Neretljani, Neretljak) s etimoloke strane zanimljiv je jezini ostatak daleke prolosti. Kao to je poznato, Neretva (218 km) izvire ispod Jabuke (Zelengora) u Bosni i Hercegovini. Istraivai su zamijetili da su stari Hrvati u novoj postojbini nazive rijeka, koje su bile dulje od 50 km, preuzeli od starosjeditelja uglavnom romaniziranih plemena Ilira, Kelta, Veneta, Traana i drugih. U 4. st. pr. Kr. grki povjesniar Psedo Skilak spominje rijeku Neretvu pod nazivom Naron ( ).[1] U latinskim izvorima naziv rijeke obino ide po III. deklinaciji: Naro, -nis, m. Naselje koje se razvilo u donjem toku Neretve poznato je pod nazivom Narona, -ae, f., danas Vid kod Metkovia[2]. Veza izmeu rijeke Naro i naselja Narona upuuje da je naselje prozvano po rijeci, o emu je jo davno pisao Plinije (Naturalis historia, III, 142: Narona colonia tertii conventus a Salona LXXX passuum, adposita cognomins sui fluvio a mari XX passuum; Narona, kolonija treega konventa, od Salone udaljena 85 tisua koraka, smjetena je na istoimenoj rijeci 20 tisua koraka od mora). [3] U toponimu Narona uoavamo doetak ona, koji je u hrvatskoj jezinoj prilagodbi dao in, odakle je naziv rjeice Norin (katkad i Norilj), koji se prvi put javlja u hrvatskom 1397: de Norin.[4] Samoglasnik a preao je u o, poput primjera Salona Solin, Flanona Plomin, Scardona - Skradin i sl. Jezikoslovci su traili nazive slina oblika u drugim predjelima. Na zapadnoj jadranskoj obali u Apuliji nalazi se mjesto Neretum, danas Nard, a u Umbriji rijeka Nar, danas Nera. Slina korijena su Nereide, keri morskoga boga Nereja.[5] Ipak, ne moe se sa sigurnou rei imaju li ti nazivi zajedniko podrijetlo. U 6. st. u nepoznata geografa iz Ravene javlja se civitas Netrate (uz Nerente) na dijelu jadranske obale izmeu Omia i Splita. [6] U CIL-u III, 8472. zabiljeen je etnik Narestini, koji je blizak Plinijevu obliku Nareste, izmeu Pituntija i Oneja (Naturalis historia, III, 142). Za Neretvu treba povezati ilirsko pleme Naresi (Plinije), Narensioi ( Ptolomej), Naresioi (Apijan), koje je obitavalo u gornjem toku. Neretve.[7] Od 9. stoljea ve se konstantno u pisanim izvorima susree toponim s doetkom ent, kao u kroniara Andrije Dandola: insula Narrentis.[8] Bizantski pisac i car Konstantin Porfirogenet Neretvu zove Orontius.[9] Oito je car u svojemu etimologiziranju ispustio poetno N. U srednjovjekovnim izvorima pisanim latinskim ili talijanskim jezikom, posebice u spisima Dubrovakoga arhiva, rijeka Neretva najblia je obliku enskoga roda - Narenta, a glavna luka na njoj najee je srednjega roda - Narentum. Meutim, zapaa se u pisanju hidronima i toponima pisarska nedosljednost. Pokazuju to sljedei primjeri. [10] a) s prijedlogom ad: 1355. ad Narentum, s. 118, b. 180, 1454. ad Narente, s. 203, b. 25, 1460. ad Narentum, s. 183, b. 63. b) s prijedlogom in 1367. in Narento, s. 31, 1378. in mercato Narenti, s. 53, 1421. in Narente, s. 206, b. 83. c) s prijedlogom de 1080. de Narento, s. 43, 1429. de Narente, s. 32, 1439. de Narenta, s. 159, b. 58.

Treba nadodati da se nazivi Narenta/Narente/Narenti mogu odnositi na rijeku Neretvu (1186. Narentae portus), naselje Drijeva (forum Narenti, mercatum Narenti) i za more pri uu Neretve (mare Narenti, bocha Narenti). U 9. st. susreemo pridjevske oblike s doetkom -anus: 834. a Narantanis sclavis,[11] 839. ad Narentanas insulas,[12] 876. adversus Narrentanos.[13] U Dubrovakom arhivu zabiljeeni su oblici s doetkom inus: nostri Narentini (1453),[14] scribendo Narentinos (1455).[15] Hrvatski oblici Neretva javljaju se od 14. st.: 1325: Neretva,[16] 1356: curia (sc. bani Bosnae) Nerethua,[17] 1406: Pribislavum de Neretva,[18] 1440: aveva fato in Neretva,[19] 1452: do castelli al ponte de Neretua.[20] Potrebno je naglasiti da Neretva u puku moe oznaavati i pokrajinski naziv, tonije kraj izmeu Ploa, Opuzena i Metkovia. Neretva kao naziv vode tekuice zabiljeen je i na slavenskim prostorima. U Poljskoj tee rijeka Neretwa, u Letoniji Nerta, u Litvi Neret, u Bugarskoj Neretska reka,[21] a pritok Peka u Srbiji naziva se Neretnica.[22] Vratimo se podrijetlu naziva Neretva. Jezikoslovac A. Mayer hidronim Naro uvrtava u ilirske osnove *ner-/*nar-, sa znaenjem zaroniti, gnjuriti.[23] P. Skok takoer govori o praslavenskome korijenu ner- i vee ga za glagol noriti, roniti,[24] odakle imenice gnjurac, ponornica i dr. Znatno prije Skoka i Mayera sveslavenski korijen ner- obradio je F. Miklosich, [25] povezujui ga sa staroslavenskim nyrati, ekim noiti, poljskim nora i dr. Meutim, prvi je T. Mareti povezao hidronim Neretva sa sjevernoslavenskim rijekama Neretha, Nereta i Nerica, ali nije objasnio podrijetlo poetnoga sloga ne-.[26] I drugi slavenski etimoloki rjenici biljee korijen ner-/nor-. U ruskome jeziku nora je jama, to se naslanja na glagol *nerti, srodno litvanskome nrti.[27] G. P. Ciganenko vee na osnovu *nor- rusko norka, eko norek i poljsko nurka, sve u znaenju gnjurac.[28] Skok je u Posavini zabiljeio nerac, gen. nerca, mala patka.[29] V. Machek u ekome jeziku za glagol noiti (ponorn eka) takoer vee isti korijen,[30] dok F. Bezlaj, ralanivi etimon nora, jama, u indoeuropskome pronalazi ak osam osnova: *ner-, *nr-, *nir-, *nor-, *nar-, *nr-, *nyr-, i *nur-.[31] Isti hidronim u znaenju noriti/roniti D. Petrovi pronaao je u Nikikom polju, gdje se ponor rijeke Zete zove Norin, a u Rovcima Nerin.[32] Za objanjenje naziva Neretva moramo u ilirskome pretpostaviti bazu Nar- (znaenje roniti, tei), i sufiks ent, odnosno pretpostaviti izvedenice Narenta/Naranta kao izvjesnije, a Naronta kao manje oekivan oblik. Razlono je pomiljati u dalmatsko-romansko doba alternaciju ae (poput DalmataeDelmatae) i uprotavanje skupine -ent u et, te kasnije dodavanje slavenskoga sufiksa va, nakon ega se pojavljuje hidronim Neretva. Slavenske istoznanice Nerehta, Nereta, Nerica, Neretwa i Neretska reka mogle su samo pospjeiti kroatiziranje romanizma Narenta. Dakle, Neretva bi bila "tekua rijeka", "voda to ponire ili potapa". SUMMARIUM
Nomen fluminis Naronis in scriptis Graecis primum apparetur: , deinde in scriptis Latinis: Naro, onis, m. Archivo in Ragusino saepe formae Narentum/Narenta/Narente per flumen, forum, mare inveniuntur. Flumina formae nominis similis in rebus publicis Slavis invenimus: Neretum, Neretwa, Nereta etc. Radix hydronymi Naronis (Croatice Neretva) est indoeuropaea: *ner -/*nor-, mergere. Iter progressionis: Narenta Nerenta Nereta - Neretva. [1] N. Cambi, U. Pasini, Antiki izvori o Naroni i Neretvi, Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, HAD, Split, 1980, 279; M. Kozlii, Istoni Jadran u Geografiji Klaudija Ptolemeja, Latina et Graeca, Zagreb, 1990, 113-115; M. Kozlii, Historijska geografija istonoga Jadrana u starom vijeku, Knjievni krug, Split, 1990, 99. [2] P. Skok, Studije iz ilirske toponomastike, Glasnik Zemaljskoga muzeja, XXIX, Sarajevo, 1917, 119. [3] Antiki izvori, 284. [4] Skok, Studije, 120. [5] P. Chantraine, Dictionnaire tymologique de la langue grecque, Klincksieck, Paris, 1999, 751. [6] Antiki izvori, 290-291.

[7] I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antiko doba, Centar za balkanoloka ispitivanja, ANUBiH, Sarajevo, 1988, 109. [8] Skok, Studije, 119. [9] C. Porphyrogenitus, De administrando imperio, ed. Gy. Moravcsik & R.J.H. Jenkins, Dumbarton Oaks, Washington, 1993, 144. [10] Svi primjeri navedeni su prema knjizi . Toi, Trg Drijeva u srednjem vijeku, V. Maslea, Sarajevo, 1987. [11] Skok, Studije, 133, bilj. 23. [12] Skok, o.c. [13] Skok, o.c. [14] Toi, Trg Drijeva, 181, b. 31. [15] Toi, o.c, 182, b. 45. [16] Smiiklas, Codex diplomaticus, IX, 222. [17] Smiiklas, Codex diplomaticus, XII, 333; Skok, Studije, 119. [18] Toi, Trg Drijeva, [19] Toi, o.c, 160, b. 70. [20] K. Jireek, Trgovaki putevi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku, Zbornik K. Jireeka, I, SAN, Beograd, 1959, 293. [21] M. imundi, Hidronim Neretva, Hrvatski neretvanski zbornik, Matica hrvatska, Metkovi, 1993, 8. [22] M. Budimir, Mariani, Onomastica Jugoslavica, 5, Zagreb, 1975, 55. [23] A. Mayer,Die Sprache der alten Illyrier, sterreichische Akademie der Wissenschaften, Wien, 1959, 83. [24] P. Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU, I, Zagreb, 580-581. [25] Etymologisches Wrterbuch der slavischen Sprachen, Philo Press, Amsterdam, 1970, 212. [26] P. Skok, Etimologijski rjenik, I, 524. [27] Etimologieskii slovar slavjanskih jazikov, 25, red. O. Trubaev, Nauka, Moskva, 1999, 185. [28] Etimologieskii slovar ruskogo jazyka, Radjanska kola, Kiev, 1970, 297. [29] P. Skok, Etimologijski rjenik, I, 581. [30] Etymologick slovnk jazyka eskho, ehosl. Akademie Vd, praha, 1971, 401. [31]Etimoloki slovar slovenskega jezika, II, SAZU, Ljubljana, 1982, 227. [32] Povodom dvaju geografskih termina, Prva jugosl. onomastika konferencija, CANU, Titograd, 1976, 78.