ARHEOLOKA BATINA JUSTINIJANOVE EPOHE NA ISTONOJ OBALI JADRANA - PRINOS KRISTIJANIZACIJI SREDOZEMLJA

ELJKO TOMII Institut za arheologiju HR - Zagreb, Gajeva 32 UDK: 904 (210.5)(262.3-11) 652 Izvorni znanstveni lanak Primljeno: 21. VII. 2010.

Autor se u prikazu, posveenom slavljeniku, usredotoio na saeto predstavljanje glavnih kategorija (profanih i sakralnih) arheolokih svjedoanstava Justinijanove epohe koja, predstavlja jedan od vanih i nezaobilaznih europskih mostova izmeu antike i ranoga srednjeg vijeka. Taj je "most" i za budua stoljea snano odredio kretanja i povijesne mijene bitne za oblikovanje ukupne slike suvremene Europe. Arhipelag uz istonu obalu Jonijeva zaljeva (Jadrana), Dalmacija, Liburnija i Histrija, potom kopneno zalee do lanca Dinarida i prostor antikih Panonija na sjeveru, sastavni su dijelovi velike povijesne europske scene na kojoj su se, posebice sredinom VI. stoljea, odvijali sloeni i sudbonosni dogaaji. Rije je o jednoj od glavnih bojinica uokolo najsjevernijega zaljeva Sredozemlja, koja je dijelom prizorita ireg procesa poznatijeg kao Justinijanova rekonkvista.

Hrvatsku ranosrednjovjekovnu kulturno-povijesnu matricu u bitnim crtama odredili su prostor (kopno i arhipelag), potom bogato kulturno nasljee, koje su nam podarili kulturni slojevi populacija prethodnih razdoblja, kako prapovijesnog, tako, posebice, oni klasine grke i rimske antike. Trea sastavnica koja proizlazi iz matrice hrvatskog ranog srednjovjekovlja je, dakako, jezik. U tom naoko jednostavnom redoslijedu kulturnih slojeva kojega suvremeni arheolozi promatraju iz perspektive tisuljea, po naem dubokom uvjerenju, posebno mjesto pripada epohi cara Justinijana I. (527.-565.). Kako je rije o epohi koja prethodi hrvatskom i europskom ranom sred363

Kai, Split, 2009.-2011., 41-43

njem vijeku osobito je vano naglasiti njezinu presudnu vanost i ulogu kulturnog supstrata na kojem e se postupno taloiti novi, trajni srednjovjekovni kulturni i etniki superstrat. U naem prikazu, posveenom slavljeniku, usredotoili smo se na vrlo saeto predstavljanje glavnih kategorija arheolokih svjedoanstava Justinijanove epohe koja, jamano, predstavlja jedan od vanih i nezaobilaznih europskih mostova izmeu antike i ranoga srednjeg vijeka. Taj je most i za budua stoljea snano odredio kretanja i povijesne mijene bitne za oblikovanje ukupne slike suvremene Europe. Arhipelag uz istonu obalu Jonijeva zaljeva (Jadrana), Dalmacija, Liburnija i Histrija, potom kopneno zalee do lanca Dinarida i prostor antikih Panonija na sjeveru, sastavni su dijelovi velike povijesne europske scene na kojoj su se, posebice sredinom 6. stoljea, odvijali sloeni i sudbonosni dogaaji. Rije je o jednoj od glavnih bojinica uokolo najsjevernijeg zaljeva Sredozemlja, koja je dijelom prizorita ireg procesa poznatijeg kao Justinijanova rekonkvista.1 Ambiciozni istonorimski car Justinijan I. odluio je realizirati plan restitucije zapadnog dijela i njegovo ponovno trajno inkorporiranje u obnovljeni imperij. Tom Carstvu okosnica je bilo Sredozemno more. Dolaskom na prijestolje 527. godine zatekao je Justinijan punu carsku blagajnu (jo od cara Anastazija) te je sebi postavio vrlo visoki i, prirodno, teko dosean cilj - obnovu Carstva. Valjalo je vratiti sve teritorije novostvorenih germanskih kraljevstava (Istonih Gota, Vandala, Zapadnih Gota) u stare granice Carstva. Nadalje, car je pokrenuo duboke drutvene reforme, kodikaciju prava (Codex Iustinianus), snano organiziranje Crkve, ureenje crkvenih sporova, reorganizaciju vojske i, dakako, gradnju i obnovu gradova, crkava i mnotva utvrda diljem prostranog Carstva. Doba cara Justinijana I. bilo je kratkotrajan sretan povijesni trenutak, koji je bio vrlo pogodan za uvrivanje Carstva u jedinstvenim, zamalo, starim granicama, ali i kao rijetka ansa uspostavi trajnijih odnosa Bizanta sa zapadnim dijelovima Carstva. U tom sloenom povijesnom procesu istona obala Jadrana dobila je presudno vanu ulogu vojno-politikog i kulturnog, tj. duhovnog posrednika. Rekonkvista cara Justinijana odvijala se usporedno maem i kriem. Stoga je razumljivo da se materijalna svjedoanstva tog procesa, tj. du1. SUI 1976, 283; SUI 1981, 342; SUI 1995, 133-145; RAPANI 1979, 93-100; RAPANI 1980, 207; RAPANI 1983, 831; RAPANI 1987, 58, b. 1; GUNJAA 1986, 124-136; MIKULI, 1986, 101-123; FABER 1988, 113-140; TOMII 1988, 141-174; TOMII 1989, 29-53; TOMII 1990, 139-162; TOMII 1993, 91-96; TOMII 1994, 103-116; TOMII 1998, 1075-1090; BRUSI 1988, 111-119; ZANINOVI 1987, 7-25; GOLDSTEIN 1992, 30-32; BURY 1958; LEE 2007, 113-133. 364

. Tomii, Arheoloka batina Justinijanove epohe na istonoj obali Jadrana

gotrajnog ratovanja diljem Sredozemlja i usporedne grandiozne obnove sveukupnog profanog i eklezijastikog sustava, tj. kranske pobonosti (boanska liturgija, kult svetaca, svetita, hodoaa, oboavanje ikona) manifestiraju na osloboenim i nanovo pripojenim dijelovima Carstva. Podjednako i diljem istonojadranskog arhipelaga, priobalja ali i zaobalja. Za nau temu vano je da se svjedoanstva tog sveobuhvatnog procesa, kojega slobodno moemo nazvati Renovatio Imperii, ocrtavaju osobito razvidno i u krajobrazu kasnoantike Histrije, Liburnije, Dalmacije, odnosno u manjem, znatno skromnijem, opsegu i u dubljem zaleu u Panoniji. Glavne ratne operacije za ostvarenje carevog stratekog plana rekonkviste, odvijale su se, prema prvorazrednom suvremenom povijesnom izvoru - Prokopiju iz Cezareje, nakon uspjeno okonanih ratova s Perzijancima na istoku i Vandalima u sjevernoj Africi, upravo na podruju antike Dalmacije i posebice dugotrajne i iscrpljujue na susjednom Apeninskom poluotoku2. Jezgra tadanje europske sile Kraljevstva Istonih Gota, donedavnih federata Istonog Rimskog Carstva, a od 535. njegov neprijatelj, zahvaljujui prvorazrednom sredinjem poloaju na italskom tlu, kao i talasokraciji, ostvarivala je kontrolu Sicilije, Otranta, alpskih prijevoja prema sjeveru Srednje Europe, odnosno i akvatorija Jadrana sa pripadajuim dubokim zaleem i koridorima prema sjeveru, tj. panonskom prostoru i Podunavlju. Justinijanove uspjene vojne operacije na istonoj jadranskoj obali, na kojoj su mete sukobljenih strana bile antike aglomeracije (pogodna utvrena sidrita i baze logistike), a meu njima na prvom mjestu Salona, dovele su do oslobaanja i ponovnog prikljuenja Dalmacije, Liburnije i Histrije te pripadajueg arhipelaga. To je prema carevoj strategiji bila, u konanici, i desantna osnovica za obraun s Istonim Gotima na italskom tlu pedesetih godina 6. stoljea. Na taj su nain i nai prostori snano integrirani u onodobnu povijesnu zbilju Europe. Konstantinopol je tijekom Justinijanove vladavine sreditem Carstva, u kojem je bio carev dvor i u kojem je sjedite najutjecajnije Crkve. Grad je u carevo doba postao raskona prijestolnica prostranog Carstva koje se protezalo od Sirije i Kavkaza do Hispanije, odnosno od Dunava i Krima do sjeverne Afrike.3 U tom prostranom Carstvu oblikuju se primjerice potpuno novi gradovi (Justiniania Prima) ili radikalno obnavljaju urbana sredita dugoga trajanja koja dobijaju snanije bedeme,
2. LEE 2007, 113-133; BURY 1958, pogl. 16-19.; POHL 2007, 448-476; GOLDSTEIN 1992. 3. CROKE 2007, 60-86. 365

Kai, Split, 2009.-2011., 41-43

nove profane i posebice vane duhovne sadraje crkve4 ali organizira se i prostor u kojem na vanosti dobijaju rusticirana naselja, posebice ona forticirana na priobalju i arhipelagu5. Vanu sastavnicu u organizaciji prostora tvore vile rustike prepoznate diljem istonojadranskog arhipelaga i zaobalja6. Spomenemo li samo neka imena crkava, poput Sv. Irene, Svetih Sergija i Bakha, Svetih Apostola, ili Sv. Soje, za koje je car osobno odgovoran u metropoli, odnosno utemeljenja crkava u Jeruzalemu i Betlehemu u Svetoj Zemlji, na brdu Sinaju ili graevina u Efezu (Sv. Ivan) i mnogih drugih, odnosno posebice u Ravenni, glavnom gradu egsarhata i moi Bizanta (Sv. Apolinar i Sv. Vital)7, stjee se predodba o veliini uloge koju je Justinijan igrao8. Bilo je to Prvo Zlatno Doba bizantske, ali mi bi, u duhu Justinijanovih ideja, pridodali i ukupne umjetnosti onodobne Europe. Ono to je posebice istaknuto u Justinijanovu patronstvu to je njegov univerzalni karakter, a to nisu samo velika djela graevine religijske i sekularne (ceste, utvrde, hipodrom, vodovodi, itnice, mostovi), ve podjednako mozaike dekoracije, koji nose odraz njegove velikodunosti i ukusa, ali i mali objekti umjetnikog obrta u svim materijalima. U naem saetom prikazu ne osvremo se na svjedoanstva sitne materijalne kulture, tonije na ona umjetnikog obrta (nakit), odnosno na pojedinane ili skupne nalaze novca Justinijanove epohe koji su otkriveni, prepoznati i u strunoj literaturi prezentirani9. Izvan okvira naeg uratka izlaze i nalazi iz brodoloma promatrane epohe, koji svojim zanimljivim sadrajima kao i poloajem signaliziraju pravce plovidbe uzdu arhipelaga istone jadranske obale i priobalja10. Nadalje, valja napomenuti kako su pored ranobizantskih tragova pokretne materijalne kulture svakako vrlo vani i oni iz istonogotskog kulturnog kruga koji su tvarna svjedoanstva o organizaciji ivota i postojanju germanskih etnikih skupina kao bitnih sudionika onodobnog multietnikog i multikulturnog scenarija. To su nakitne tvorevine11 i nalazi novca istonogotskih vladara12.
4. HOLUM 2007, 87-112; SUI 1995, 138 (Salona, Pola, Jader, Varvarija, Narona); CAMBI 2002, 212, 253 (b. 940, b. 1161- 1162). 5. SUI 1995, 138-139. 6. BEGOVI & SCHRUNK 2000, 425-439. 7. MAUSKOPF DELIAYANNIS 2010, 201-276. 8. ALCHERMES 2007, 343-375. 9. VINSKI 1974, 5-86, tab. I-L, karte A-C.; MIRNIK 1981; EPAROVI 2009, 27-34. 10. BRUSI 1976, 31-39. 11. VINSKI 1989, 5-74; UGLEI 1989-1990, 207-230; UGLEI 2007, 273-276. 12. DEMO 1994. 366

. Tomii, Arheoloka batina Justinijanove epohe na istonoj obali Jadrana

Tijekom ali posebice nakon uspjenog okonanja ratova s Istonim Gotima (535.-555.), dakle sredinom 6. stoljea, zahvatila je, podruje uz istonu obalu Jadrana, intenzivna i ubrzana profana, ali i sakralna izgradnja, odnosno i obnova. Tu zamano osmiljenu i, dakako, skupu akciju prepoznajemo, kako u urbanim aglomeracijama uzdu istone jadranske obale (Salona, Jader, Pola, Parentium), tako i u prostoru, u ageru, odnosno posebice na arhipelagu, koji je nudio dodatne komparativne prednosti, tj. sigurnost sidrita, odnosno plovidbe i protoka roba, tj. brzo prebacivanje veih vojnih kontingenata, logistike ali i duhovnih ideja13. Arhipelag je predstavljao i svojevrsnu refugijalnu zonu za puanstvo14, to je prepoznato posebice tijekom kasnijih slavenskih doseljavanja. Svretak gotskoga rata koji su uspjeno okonali carski vojskovoe Belizar i Narzes, a koji je prema prvorazrednom povijesnom izvoru Prokopiju iz Cezareje, velikim dijelom voen na ozemlju istone jadranske obale, propraen je intenzivnom graditeljskom aktivnosti, kako obnovom od ranije postojeeg obrambenog sustava, tako i izgradnjom potpuno nove strategije uzdu itave obale od Istre na sjeveru do Albanije na jugu15. Sustav utvrda i pristanita te sidrita trebao je osiguravati maritimni put uzdu Jonijeva zaljeva, poradi zatite vojnog i trgovakog plovidbenog pravca, onemoguavajui neprijatelju da prie obali posutoj prastarim aglomeracijama, od kojih neke potjeu iz prapovijesti, kao i iz grke i rimske epohe, a svjedoe kontinuitet ivota do naih dana. Takav sustav kastra prekrio je i glavne komunikacije rijenim dolinama Une, Vrbasa i Neretve, iz dubina Panonije odakle su prema Dalmaciji prijetile opasnosti. Strategijska izgradnja uzdu Jadrana zasvjedoena je brojnim poloajima utvrda i obrambenim sklopovima. Obnavljaju se gradski bedemi Salone16, dograuju stariji bedemi Aserije17 i Bribira18, podiu utvde na otocima (Korintija na Krku, Katelina i sv. Kuzma i Damjan na Rabu, sv. Juraj iznad grada Paga i Sutojanj na sjeveru otoka Paga),19 odnosno u podvelebitskom kanalu (Prizna,
13. BRUSI 1993, 223-236. 14. SUI 1995, 139; CAMBI 2002, 213. 15. GUNJAA 1986; SUI 1986; GOLDSTEIN 1992; SUI 1995, 133-145; CAMBI 2002; TOMII 1996, 1075-1090; 16. CAMBI 2002, 211 i d.; MARIN 1994, 11-96. 17. FADI 2001, 69-89; TOMII 2009, 235-242. 18. SUI 1995, 133-145. 19. GUNJAA 1986; FABER 1988, 113-140; TOMII 1989, 29-53; TOMII 1989a, 28-31; TOMII 1993, 91-96; TOMII 1994/1995, 103-116; TOMII 1996a, 291-305. 367

Kai, Split, 2009.-2011., 41-43

Tribunj, ibuljine)20, koje kontroliraju akvatorij. Na graninoj liniji uz plovni put smjeteni su limitanei (Toreta na Kornatu, Svetac, Majsan), a u dubini provincije utvrde brane comitatenses. Utvrde su sagraene ili obnovljene u relativno kratko doba to je dokaz dinamike sukoba i potrebe da se dosegnuta crta bojinice, tj. oslobaanja zadri. Iza nanovo pripojenoga ozemlja uspostavila se u doba vladavine cara Justinijana I. i njegovih nasljednika administrativna uprava21. Pored profanih graevina ozemlje i arhipelag uz istonu obalu Jadrana posut je duhovnim obiljejima. Brojne nove crkve, adaptacije i dogradnje starih, nova oprema duhovnih sadraja i propratni elementi, dokazi visoke umjetnike razine svjedoanstva su nastupa i novog ustroja pobjednike crkve Justinijanove epohe. U Parentiju (Poreu) nastaje Eufrazijeva bazilika s jedinstvenim i u potpunosti uuvanim episkopalnim sklopom.22 U Poli (Puli) nadbiskup Ravenne Maksimijan (roen u iroj okolici grada) podie najsjajniju pulsku baziliku Sv. Marije Formoze.23 U Jaderu (Zadru) denitivan izgled dobiva krstionica i katekumenej te se upotpunjuje ranokranski biskupski kompleks.24 Potom u Enoni (Ninu) u 6. stoljeu nastaju dvije crkve u gradu25, a jedna u ninskoj luci Zatonu.26 Sakralni objekti podiu se osim u gradovima (Salona krina bazilika biskupa Honorija) i u blizini vanih pomorskih te kopnenih prometnih pravaca ali i u ruralnim prostorima, kako nam to svjedoe brojni primjeri crkava i njihove opreme (Galovac- Crkvina, Podvrje-Glavine, Pridraga-Sv. Martin, Lovreina, Stari Grad na Hvaru, Gedatae-Gata, Srima, Trbounje-Crkvina i sl.).27 Prigodom opremanja crkava Justinijanovi mozaicisti ostavili su diljem Carstva djela vrhunskog dometa. Pored jedinstvenih ostvarenja umjetnika mozaicista, primjerice, u Ravenni, nastalih poticajima nadbiskupa Maximiana, rodom iz okolice Pole, oblikuju se usporedivi primjerci na istonoj obali Jadrana u bazilici biskupa Eufrazija u Parentiumu,28 potom u Sv. Mariji Formosi
20. GLAVII 1984, 7-28; TOMII 1990, 139-162. 21. MARGETI 2002, 474 - 482. 22. CAMBI 2002, 243-245. 23. GNIRS 2009, 175, 185; UJI 2007, 81-86. 24. UGLEI 2002,11-18. 25. UGLEI 2002, 36-41. 26. UGLEI 2002, 34-36. 27. UGLEI 2002, 57-61; UGLEI 2002, 45-50;UGLEI 2002, 52-56; JELII RADONI & al, 1994; JELII RADONI 1994a; JELII RADONI 1994b, 21-37.; MARI 2005, 207-216; ZANINOVI 2008, 528-542. 28. PRELOG 1986. 368

. Tomii, Arheoloka batina Justinijanove epohe na istonoj obali Jadrana

u Poli29, odnosno u Jaderu30, Starom Gradu (Pharos) na otoku Hvaru31 i Brau32 te velegradu kasne antike u Saloni.33 Obalni gradovi, slino utvrdama ranobizantske epohe, svjedoci su stalnog priljeva brojnog puanstva iz ugroenog zalea, kao i bjegunaca u istonijim balkanskim prostranstvima. U Justinijanovo doba u tri maha je Carstvo zahvaeno kugom iz Etiopije i Egipta godine 541, 544. i 558.34 To je, dakako, moralo imati odraza i na puanstvo Dalmacije u koju dolaze, poglavito plovnim prometnim pravcem uzdu istonojadranske obale, velike vojnike postrojbe za rat na Apeninskom poluotoku. Arheolokom metodologijom mogu se na ovdje promatranom prostoru tijekom Justinijanove epohe izdvojiti razne kulturne skupine: autohtone, preteito romanske, germanske i ostale. Najvei je utjecaj romanskog puanstva u Dalmaciji, u provinciji u kojoj se ono najdulje odralo. Vana je uloga jadranskih otoka koji su dokazali neprekinuti kontinuitet ivota, posebice u urbanim sreditima (Arba, Apsoros i dr.). Ta je prednost odredila i njihove snane kontakte sa susjednim Apeninskim poluotokom, posebice s regijom Ravenskog egzarhata, Apulijom i Venecijom. Nakon smrti Justinijana I. 565. godine na prijestolje dolazi carev neak Justin II. Avari su zabavljeni na zapadu Europe merovinkim kraljevstvom, a da ih izbjegnu iseljavaju pod kraljem Alboinom 568. godine, iz sjeverozapadnog Ilirika u sjevernu Italiju Langobardi. Italiju tada vie ne mogu braniti Bizantinci (Narzes). Istodobno su Vizigoti napali bizantsku Hispaniju, a Mauri bizantsku Afriku. Opsjednut tednjom novca i problemima Istoka car Justin II, nije nita poduzeo da povrati ozemlje koje je rekonkvistom prije njega vratio Justinijan I. Padom Sirmija 582. i potom, potkraj 6. stoljea Siscije te vjerojatno i Narone, linija obrane antike civilizacije spustila se, poradi stalnog prodora barbarskih naroda (Avari, Slaveni, Kutriguri), znatno blie istonoj obali Jadrana. Do svretka 6. stoljea, tonije pouzdano jo 599. godine, dakle u doba vladavine bizantskog cara Mauricija (582.-602.), Dalmacija je tada pod upravom Marcelina kojemu se papa Grgur I. obraa kao prokonzulu.35 Rana bizantska vlast na Jadranu s vremenom se uruila, a njezino su mjesto zauzele nove slavenske kneevine i Venecija. Preostalo starosjedi29. GNIRS 2009, 175, 185; UJI 2007, 81-88, Mozaik na sl. III.7. (str. 117). 30. CAMBI 2002, 288, sl. 459 i sl. 460. 31. CAMBI 2002, 289, sl. 461, sl. 462. 32. BELAMARI & al., 1994. 33. CAMBI 2002, 288, sl. 458. 34. HORDEN 2007, 134 160. 35. MARGETI 2002, 479. 369

Kai, Split, 2009.-2011., 41-43

lako, preteito romansko urbano puanstvo uspjelo je prenijeti doseljenim Hrvatima mnoge teevine i kranstvo. To je, prema akademiku Nenadu Cambiju, u ranom srednjem vijeku urodilo obilatim plodovima u vrlo vrijednoj i originalnoj hrvatskoj kulturi.36 Na Zapadu Europe se u doba Justinijana I. i njegovih nasljednika postupno, iza Alpa, oblikovala franaka merovinka jezgra iz koje e se kasnije, posebice u doba Karla Velikog, oblikovati mono Franako Carstvo koje e posezati prema Histriji, Panonijama, Liburniji i Dalmaciji, dajui znakovitu povijesnu ulogu ranosrednjovjekovnoj kneevini Hrvata i pridonosei njezinom inkorporiranju u zapadni kulturni krug. Pritom epizoda s carem Justinijanom I. i njegovim pokuajem ukljuivanja zapadnog dijela Ilirika u oivjelo sredozemno Carstvo predstavlja nezaobilaznu kariku europske kulturne povijesti. Hrvatski prostori su u tom razdoblju kasne antike Sredozemlja usvajali i snane umjetnike poticaje iz dalekog sredita Carstva Konstantinopola, ali i iz vanog sredita na suprotnoj obali Jadrana Ravenne. Batinei visoke domete kulturnog nasljea Justinijanove epohe prostor Hrvatske dokazuje kako je za nastanak njezine visoke srednjovjekovne civilizacije od presudne vanosti bio neprekinuti kontinuitet antike civilizacije.37 Tom dragocjenom batinom Hrvatska je ujedno dobila i vrlo sloenu i odgovornu ulogu i obvezu uvara, trajnog istraivaa i tumaa vanog dijela slojevitog naslijea Europe.
LITERATURA ALCHERMES, D. JOSEPH, Art and Architecture in the Age of Justinian, u: The Cambridge companion to the Age of Justinian (ur. Michael Maas), Cambridge 2005, 343-375. BEGOVI, VLASTA i DVORAK SCHRUNK, IVANICA, Villae rusticae na Brijunskom otoju, OpuscA 23-24, Zagreb 2000, 425-439. BELAMARI, JOKO i dr., Ranokranski spomenici otoka Braa, Split 1994. BRUSI, ZDENKO, Late antique and Byzantine underwater nds along eastern coast of Adriatic. Balcanoslavica 5, Beograd 1976, 36-37. ISTI, Neki oblici kasnoantike keramike podmorskih nalazita uz nau obalu. Gunjain zbornik, Zagreb 1980, 77-86. ISTI, Antika luka u Polaama na otoku Mljetu. Izdanja HAD 12, Zagreb 1988, 139-150.
36. CAMBI 2002, 311. 37. KUNTI-MAKVI 1997, 73-91. 370

. Tomii, Arheoloka batina Justinijanove epohe na istonoj obali Jadrana

ISTI, Kasnoantika utvrenja na otocima Rabu i Krku. Izdanja HAD 13, Zagreb 1988a, 111-119. ISTI, Gdje je bila bitka kod Skradina o kojoj pie Prokopije?, Obavijesti HAD 2, Zagreb 1995, 17. BURY, J. B., History of the Later Roman Empire from the Death of Theodosius I to the Death of Justinian, New York 1958. CAMBI, NENAD, Antika. Povijest umjetnosti u Hrvatskoj, II, Zagreb 2002 (posebno od str. 211.- nadalje i literatura). CROKE, BRIAN, Justinians Constantinopole, u: The Cambridge companion to the Age of Justinian (ur. Michael Maas), Cambridge 2005, 60-86. DEMO, ELJKO, Ostrogothic coinage from collection in Croatia, Slovenia, Bosna & Hercegovina, Situla 32, Ljubljana 1994. FABER, ALEKSANDRA, Osvrt na neka utvrenja otoka Krka od vremena prethistorije do antike i srednjeg vijeka. Prilozi 3/4 (1986-1987), Zagreb 1988, 113-140. FADI, IVO, Bedemi Aserije, Histria Antiqua 7, Pula 2001, 69-89. GNIRS, ANTON, Arheoloki tekstovi, Pula 2009. GOLDSTEIN, IVO, Bizant na Jadranu, Bizant na Jadranu od Justinijana I. do Bazilija I. Latina et Graeca, Zagreb 1992. GUNJAA, ZLATKO, Kasnoantika fortikacijska arhitektura na istonojadranskom priobalju i otocima, Materijali XXII, Novi Sad 1986, 124-136. ISTI, Ostaci arhitekture i analiza graevinskih faza, Srima - Priba. Starokranske dvojne crkve, ibenik 2005, 7-48. HOLUM, G. KENNETH, The Classical City in the Sixth century, u: The Cambridge companion to the Age of Justinian (ur. Michael Maas), Cambridge 2005, 87-112. HORDEN, PEREGRINE, Mediterranean Plague in the Age of Justinian, u: The Cambridge companion to the Age of Justinian (ur. Michael Maas), Cambridge 2005, 134-160. JELII RADONI, JASNA, Mozaici konsignatorija salonitanske katedrale, Diadora 15, Zadar 1993, 275-290. ISTA i dr., Gata. Crkva Justinijanova doba, Split 1994. ISTA, Ranokranske dvojne crkve u Starom Gradu na Hvaru, Split 1994a. ISTA, Salonitanski kulturni krug Justinijanova doba, PPUD 34, Split 1994b, 21-37. KRUEGER, DEREK, Christian Piety and Practice in the Sixth Century, u: The Cambridge companion to the Age of Justinian (ur. Michael Maas), Cambridge 2005, 291-315. KUNTI-MAKVI, BRUNA, Grka i rimska starina, u: Hrvatska i Europa. Kultura, znanost i umjetnost, I. (ur. Ivan Supii), Zagreb 1997, 73-91. LEE, A. D., The Empire at War, u: The Cambridge companion to the Age of Justinian (ur. Michael Maas), Cambridge 2005, 113-133.
371

Kai, Split, 2009.-2011., 41-43

MARGETI, LUJO, Organizacija Dalmacije u doba Justinijana, u: Prikazi i diskusije, Split 2002, 474-482. MARIN, EMILIO, Civitas Splendida Salona. Geneza, prol i transformacija starokranske Salone, Salona Christiana, Split 1994, 11-96. MARI, DRAEN, Skulptura, Srima Priba. Starokranske dvojne crkve, ibenik 2005, 71-183. MAUSKOPF DELIYANNIS, DEBORAH, Ravenna in Late Antiquity, Cambridge 2010, 201-276. MIGOTTI, BRANKA, Ranokranska topograja na podruju izmeu Krke i Cetine, Zagreb 1990. ISTA, Ranokranska biskupija Scardona (Skradin). The Early Christian Episcopal See of Scardona (Skradin), Prilozi 9, Zagreb 1992, 101-112. MIRNIK, IVAN, Coin Hoards in Yugoslavia, BAR International Series 95, Oxford 1981. POHL, WALTER, Justinian and the Barbarian Kingdoms, u: The Cambridge companion to the Age of Justinian (ur. Michael Maas), Cambridge 2005, 448-476. PRELOG, MILAN, Pore, grad i spomenici, Beograd 1958. ISTI, Eufrazijeva bazilika u Poreu, Zagreb 1986. RAPANI, ELJKO, Contribution la palographie du littoral est dAdriatique. Balcanoslavica 8, Beograd 1979, 93-100. ISTI, Prilog prouavanju kontinuiteta naseljenosti u salonitanskom ageru u ranom srednjem vijeku. VAHD 74, Split 1980, 189-218. ISTI, La costa orientale dellAdriatico nellAlto Medioevo. Settimane di studi del Centro italiano di studi sullalto medioevo XXX, Spoleto 1983, 831 i d. ISTI, Predromaniko doba u Dalmaciji, Split 1987. ISTI, Marginalija o postanku Dubrovnika. Izdanja HAD 12, Zagreb 1988, 39-51. SIMONI, KATICA, Knin-Greblje kataloki opis grobova i nalaza, ShP III. ser., 19, Split 1989, 75-119. SUI, MATE, Antiki grad na istonom Jadranu, Zagreb 1976. ISTI, Zadar u starom vijeku, Zadar 1981. ISTI, Bizantski limes na istonoj obali Jadrana, u: Petriciolijev zbornik I, PPUD, Split 1995, 133-145. ISTI, Odabrani radovi iz stare povijesti Hrvatske. Opera Selecta, Zadar 1996. EPAROVI, TOMISLAV, Skupni nalaz novca iz 5. i 6. stoljea na lokalitetu Klapavice Crkvina kod Klisa, ShP III. ser., 36, Split 2009, 27-34. TOMII, ELJKO, Sv. Juraj iznad Paga, ranobizantski kastron. Obavijesti HAD 21/3, Zagreb 1989, 28-31. ISTI, Arheoloka svjedoanstva o ranobizantskom vojnom graditeljstvu na sjevernojadranskim otocima. Prilozi 5/6 (1988/1989), Zagreb 1989a, 29-53. ISTI, Materijalni tragovi ranobizantskog vojnog graditeljstva u Velebitskom podgorju, VAMZ, 3. ser., XXII, Zagreb 1990, 139-162.
372

. Tomii, Arheoloka batina Justinijanove epohe na istonoj obali Jadrana

ISTI, Tragovi ranobizantskog vojnog graditeljstva na sjevernom hrvatskom Primorju. Traces of early Bizantine Military Architecture in the Northern Croatian Coastal region, u: Umjetnost na istonoj obali Jadrana u kontekstu europske tradicije. Zbornik Pedagokog fakulteta, Rijeka 1993, 91-96. ISTI, Auf der Spur der Reconquista Iustiniana, sptantike Befestigungsanlagen an der Nordkste Kroatiens. Prilozi 10/1993, Zagreb 1994/1995, 103-116. ISTI, Le traccia della riconquista Giustinianea sulla costa dellAdriatico Orientale, Acta XIII CIAC, Split 1996, 1075-1090. ISTI, Svetojanj kasnoantika utvrda kraj Stare Novalje na otoku Pagu, Arheoloki radovi i rasprave 12, Zagreb 1996a, 291-305. ISTI, Razmiljanja o jednom rijetkom spoliju iz Aserije, Histria Antiqua 182/2009, Pula 2009, 235-242. UGLEI, ANTE, Tipoloko-stilska analiza istonogotskog nakita na podruju rimske provincije Dalmacije, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 29, Zadar 1989-1990, 207-230. ISTI, Ranokranska arhitektura na podruju Zadarske nadbiskupije, Zadar 2002. ISTI, Ranokranska arhitektura na podruju dananje ibenske biskupije, Drni-Zadar 2006. ISTI, Noviji nalazi seobe naroda iz sjeverne Dalmacije, Prilozi 24, Zagreb 2007, 273-276. UJI, ELJKO, Stucco dekoracija june kapele bazilike Sv. Marije Formose u Puli, Diadora 15, Zadar 1993, 237-256. ISTI, Le dcor stuqu de la chapelle mridionale de la Formosa Pula, in Hortus Artium Medivalium I, 1995, 117-125. ISTI, La basilica paleocristiana di S. Maria Formosa a Pola, katalog izlobe, Pula 2005. ISTI, Ravenna e Pola paleocristiana, u: Felix Ravenna. La croce, la spada, la vela: lalto Adriatico fra V e VI secolo (ur. Augenti, Andrea i Bertelli, Carlo), Milano 2007, 81-86. VINSKI, ZDENKO, Kasnoantiki starosjedioci u salonitanskoj regiji prema arheolokoj ostavtini predslavenskog supstrata. VAHD LXIX/1967, Split 1974, 5-86, tab. I-L, karte A-C. ISTI, Razmatranja o iskopavanjima u Kninu na nalazitu Greblje, ShP III. ser., 19 (1989), Split 1991, 5-74. ZANINOVI, MARIN, Antika osmatranica kod Stona, Situla 14-15, Opuscula Iosepho Kastelic sexagenario dicata. Ljubljana 1974, 163-172. ISTI, Ston u prethistoriji i antici. Stonski zbornik. Ston 1987, 7-25. ZANINOVI, JOKO, Ranokranski sakralni kompleks Crkvina u selu Trbounje kod Drnia, Archaeologia Adriatica 2, Zadar 2008, 529-542.
373

Kai, Split, 2009.-2011., 41-43

ZUSAMMENFASSUNG - SAETAK ARCHOLOGISCHES ERBE DER EPOCHE IUSTINIANS AN DER STLICHEN ADRIAKSTE EIN BEITRAG ZUR CHRISTIANISIERUNG DES MITTELMEERRAUMS In dieser bersicht konzentriert sich der Autor auf eine uerst zusammenfassende Darstellung der Hauptkategorien der profanen und sakralen archologischen Zeugnisse der Epoche Iustinians, welche gewiss eine der bedeutenden und unumgnglichen europischen Brcken zwischen der Antike und dem Frhmittelalter darstellt. Diese Brcke bestimmte auch fr die nachfolgenden Jahrhunderte im Wesentlichen die Bewegungen und die historischen Wechsel, die fr die Gestaltung des Gesamtbilds eines zeitgenssischen Europas von Bedeutung sind. Die Inselgruppe an der Ostkste der Bucht Ionius (Adria), Dalmatia, Liburnia und Histria, sowie das Hinterland bis zur Dinaridenkette und das Gebiet der beiden antiken Pannonien im Norden sind wesentliche Bestandteile der groen historischen Bhne Europas, wo sich insbesondere in der Mitte des 6. Jahrhunderts komplexe und schicksalsprgende Ereignisse abspielten. Es handelt sich um eine der wichtigsten Fronten im Umkreis der nrdlichsten Bucht des Mittelmeerraums, welche teilweise der Schauplatz eines greren Prozesses ist, bekannt unter dem Begriff Iustinians Reconquista.

374