Naslov originala SAYYID Ql.

J1B Fl IIAll-L-QUR'AN

Sayyid Qutb U okrilju Kur'ana Fi zilali-1-Qur'an 7 SARAJEVO, 1997.

"'-:"' ' .... .... ' 'r .... .... ........ .... \J..,4;JcJj..-tj.J "' .... , J )) '. J ... .. r . . , : .......... ..," .... - .... . ' ..... _, 'JJ-i.:.:JJ , , eJ.. .... .... "' .... .. f &J u, .... _,. ........ .... } ......... } :.... .... .... -, .... .... .... J; .... . (( cJJ;.l.; nr ') ,_, .,; U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se uputi u vjerske nauke i neka opominju narod svoj da mu se vrate, da bi se Allaha pobojali (9/122).

U OKRIUU KUR'ANA 7 U IME ALLAHA, MILOSTIVOG, SAMILOSNOG! OSTATAK SURE EL-MA' IDE (V) I POETAK SURE EL-EN' AM (Vl)

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ovaj duz sastoji se iz preostalog dijela sure El-Ma' ide, iji je poetak izloen i o emu se govorilo u estom duzu, a sastoji se i od poetka sure El-En' am (VI) do rijei Uzvienoga . Kad bismo im meleke poslali . .. . . (6/IW. Vratit emo se na kazivanje u ovom drugom dijelu ovog duza na odgovarajuem mjestu kada budemo izlagali suru El-En' am. Ovdje emo govoriti o prvom dijelu, koji se sastoji od ostatka sure El-Maide. O definiranju ove sure naveden je u estom duzu slijedei tekst: "Ovaj Kur'an je objavljen u srce Boijeg Poslanika (alejhi's-selam) da pomou njega izgradi Ummet, da pomou njega podigne dravu, da pomou njega organizira drutvo, da pomou njega odgoji svijest, moral i um, da pomou njega definira meusobne odnose meu lanovima tog drutva i odnose te drave sa drugim dravama i veze tog Ummeta sa drugim narodima ... Zatim da to sve povee jednom vrstom vezom kojom e sabrati ono to je razdijeljeno i sastaviti sve njegove dijelove tako da ih vrsto povee za jedan izvor, za jednu vlast, za jednu stranu ... Eto, to je vjera u svojoj sutini kako je odredio Allah i kako su je spoznali muslimani onda kada su bili muslimani. Stoga u ovoj suri nalazimo, kao to smo nalazili u prethodne tri duge sure, razliite teme koje sve vee ovaj glavni cilj radi ijeg ostvarenja je i doao cijeli Kur'an a to je: podizanje Ummeta, stvaranje drave, i

organiziranje drutva na osnovu ove posebne vjere, posebnog poimanja i na novim temeljima ... Osnov u svemu tome je izdvajanje Uzvienog Allaha u Boanstvu, gospodstvu, upravljanju i vlasti kao i primanje programa, zakona, sistema, mjerila i vrijednosti za ivot jedino od Njega, Uzvienoga, ne pripisujui Mu druga. Takoer se u ovoj suri susreemo sa izgraivanjem vjerskog poimanja, objanjenjem tog poimanja i njegovim oslobaanjem od mitova idolopoklonstva i devijacija sljedbenika Knjiga i njihovih krivotvorenja. l

Pored toga, sura upoznaje zajednicu muslimana sa sutinom te zajednice, sa sutinom njene uloge i prirodom njenog puta, koji je klizav i trnovit i koji pun mrea koje joj pletu njeni neprijatelji i neprijatelji ove vjere ... Sura isto tako sadri objanjenje vjerskih obreda koji iste duu muslimana pojedinca i due itave zajednice muslimana veui je tako za njenog Gospodara... Usto, ova sura sadri drutvene zakone koji reguliu meusobne odnose unutar zajednice muslimana kao i meunarodne zakone koji reguliu njene odnose sa drugim zajednicama ... Tu su, zatim, propisi i zakoni koji dozvoljavaju i zabranjuju jedan broj jela, pia i branih veza ili jedan broj postupaka i ponaanja ... Sve to kao jedan snop u jednoj suri predstavlja znaenje vjere kako ju je htio Allah i onako kako su je razumjeli muslimani u onim danima kada su bili muslimani. U svjetlu ovog opeg poimanja prirode ove sure i njena sadraja moi emo nastaviti sa izlaganjem preostalog njena dijela u ovom duzu. Primijetit emo da ovaj duz sadri ostatak tema ove sure na koje smo ukazali, od kojih su neke izloene u estom duzu. Ovdje emo nai preostali dio brojnih blokova s kojima se suoio muslimanski Ummet u Medini. udno je da su ti blokovi jedni te isti s kojima se stalno suoavaju pokreti islamskog preporoda. Tu emo primijetiti i neprijateljstvo koje se krije u grudima tih blokova i osvrt na stavove nekih od njih. Primijetit emo da su neke grupe sklone Uputi kao to je sluaj sa nekim grupama krana koje su se odazvale na poziv

Vjerovjesnika (ale j hi' s-selam) i ija su se srca smekala kada su ula ovu uputu, zadobila Allahovu nagradu i dennetske bae kroz koje teku rijeke. Nalazimo takoer i ostatak razgovora o istini donoenja zakona vezanog za halal i haram, zatim zabrani napadanja i neprijateljstva, kada je zabranjeno napadati a kada dozvoljeno, bez Allahova ovlatenja, uz stalno podsjeanje onih koji vjeruju na bogobojaznost kod ovog pitanja o emu ovisi i vjerovanje i nevjerovanje nakon to su oglasili svoj iman. Nakon toga slijede preostale odredbe zakona, odredbe o vjerovanju, o vinu, kocki, kumirima i strjelicama za gatanje, o lovu dok je ovjek u ihramu, o svetosti Kjabe i mjeseci u kojima je zabranjeno ratovati, o 2

kurbanima i kurbanima ogrlicama oznaenim, uz ponovljena upozorenja da je nuno izraavati pokornost svemu to je Allah (Uzvieni) propisao i Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) odredbe o zabrani i upozorenju na suprotstavljanje, o prijetnji bolnom kaznom, osvetom od Allaha i o sjetu na Allaha pred kojim e se svi skupiti. U nastavku se govori o odgoju muslimanske zajednice, definiraju se vrijednosti na kojima treba meusobno suraivati, da se ne zgraava to postoji mnotvo runoga, ali oduevljava se istim dobrom, govori se o nunom odgoju muslimanske zajednice i lijepom ponaanju prema svome Gospodaru i Vjerovjesniku, da se ne pita za ono to joj se nije pojavilo niti trai ire objanjenje za ono to je ukratko reeno. U nastavku se govori o odbacivanju tradicije iz predislamskog perioda i raznih propisa vezanih za politeizam i totemizam, govori o nekim ivotinjama i rtvama kao to su behire, saibe, vasile i ham, definie da je jedini ispravni izvor kod donoenja zakona vezanih za sva pitanja ivota samo Allah, i prepua sve to samo Njemu, ne obiaju ljudi i njihovim terminima. To je sve iznijeto sa upozorenjem muslimanskom Ummetu da se sam odlikuje, da se meusobno njegovi lanovi solidariu, da se Ummet odvoji od ostalih, da se oslobodi slijeenja zalutalog naroda, da prepusti pitanje nagrade i kazne, i jednih i drugih, samo Allahu na Dan kanjavanja i nagraivanja. Kazivanje o pitanju ozakonjenja zavrava tretmanom svjedoenja kod oporuke kada se neko nalazi na putu i daleko od mjesta boravka, o islamskom stavu i regulisanju slinih pitanja u drutvu koje se bori na

Allahovu putu, putuje po zemlji radi trgovine i sticanja Allahova dara, i sve te zakonitosti se povezuju sa strahom od Allaha na ovom i buduem svijetu. Ostali dio ove sure govori o ispravci vjerovanja krana, sljedbenika Knjige, pa se zbog toga povraa da izloi dio kazivanja o Merjemi i Isau i nadnaravnostima (mudizama) koje je on izveo zahvaljujui Allahu, a govori se i o pitanju gozbe koju su od njega traili uenici. U tekstu se susree i pitanje boanstva lsAa i njegove majke i tvrdnje krana vezane za to, a to demantira IsA (alejhi's-selam) i kae se da to on nije tvrdio istiui da on nema nita sa ovakvom izmiljotinom, da je nevin pred Allahom. To tekst predoava u stranoj sceni vezanoj za scene Sudnjeg dana, preputa stvar svoga naroda Allahu, svome Gospodaru i njihovu 3

Gospodaru pred mnotvom ljudi i poslanika (alejhimu' s-selam) koji su svi svjedoci. Poglavlje zavrava jasnom odlukom da je Allah Gospodar nebesa i Zemlje i svega to je na njima, da Njegova mo nema granice ni ogranienja: "Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim to je na njima; On sve moe!" (5/120J. Sa ovim brzim izlaganjem i pregledom ostatka sadraja ove sure proistie vrsto pridravanje za ono to je u njenu sadraju, a prema programu o primjenivanju ovog sadraja, zatim programu na kojem smo ukazali na poetku ove sure i prenijeli jedan dio tog uvoda kao predgovor ovom kratkom objanjenju. Da nastavimo sada sa podrobnijim izlaganjem ove sure a prema

tekstu. 4

Ti e sigurno nai da su vjernicima najljui neprijatelji jevreji i mnogoboci; i svakako e nai da su vjernicima najblii prijatelji oni koji govore: "Mi smo krani", zato to meu njima ima sveenika i monaha i to se oni ne ohole (5/82). Kada sluaju ono to se objavljuje Poslaniku, vidi kako im liju suze iz oiju jer znaju da je to Istina, pa govore: "Gospodaru na, mi vjerujemo, pa upii i nas medu one koji su posvjedoili (5/83). Zato da ne vjerujemo u Allaha i u Istinu koja nam dolazi, kada jedva ekamo da i nas Gospodar na uvede s Ljudima dobrim" (5/84). I Allah e im, zbog onoga to govore, kao nagradu dennetske bae dati, kroz koje e rijeke tei, u kojima e vjeno boraviti ; a to e biti nagrada za sve one koji dobra djela ine (5/85J A oni koji ne budu vjerovali i dokaze Nae budu poricali bie stanovnici u dehennemu (5/86). Ovo je ostatak govora o Jevrejima, kranima i politeistima, o njihovu stavu prema Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) i muslimanskom Ummetu. To je dio dugog razgovora koji se protee u ovoj suri na vie od dvije etvrtine, u emu se govorilo o iskvarenosti vjerovanja Jevreja i krana, loem stavu Jevreja i njihove djelatnosti i prema njihovim vjerovjesnicima prije i prema Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) , zatim njihovu pomaganju politeista protiv Poslanika (alejhi' s-selam) ... Ovdje se donosi i tretman vjerovanja Jevreja i krana koji su svojim postupcima doveli tu vjeru do nevjerovanja ostavivi ono to je bilo upisano u njihovim knjigama, govorei da je neistina i odbacujui sve ono to je prenio Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) . Tu se potvruje da oni nemaju nita sa

vjerom sve dok ne prihvate sadraj Tevrata i Indila i svega onoga to im je objavljeno od njihova Gospodara. U nastavku je govor upuen Vjerovjesniku (alejhi's-selam) da prenese ono to mu je objavljeno od njegova Gospodara- svima, i politeistima i Jevrejima i kranima, jer niko od njih nema nita sa Allahovom vjerom. Svima im se obraa sa pozivom da prihvate islam. Ovdje se govori i muslimanskom Ummetu da prijatelj uje sa Allahom, Vjerovjesnikom i onima koji vjeruju, a da ne prijateljuju sa Jevrejima i kranima jer su oni jedni drugima prijatelji. Jevreji prijatelj uju sa onima koji ne vjeruju pa su prokleti rijeima Davuda i isaa, sina Merjemina ... Itd. 5

Sada slijedi dio koji govori o stavu ovih grupa prema Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) i muslimanskom Ummetu, dio koji govori o onome to iekuje ove sve na Sudnjem danu. Ovaj Ummet doekao je Kur'an, sukladno njegovim usmjerenjima i odlukama, da definira svoje korake i kretnju i da zauzme, sukladno ovim smjernicama i odlukama, svoj stav prema ostalim ljudima. Ova Knjiga, Kur'an, usmjeritelj je tog U mm eta, njegov pokreta, njegov voa, njegov kormilar. Rezultat je bio da je on, Ummet, pobjeivao a nije bio poraavan jer je vodio svoju borbu protiv svojih neprijatelja pod direktnim Boanskim rukovoenjem od onog asa od kada ga je njegov Vjerovjesnik (alejhi' s selam) vodio sukladno visokim Boanskim uputama. Ove Boanske upute jo su uvijek na snazi i odluke koje sadri ta asna Knjiga takoer su na snazi. Svi oni koji nose poziv islama danas i sutra stvoreni su da prihvate ove odluke i te upute kao da su oni ti kojima se one upuuju ovog asa da bi definirali i zauzeli svoje stavove prema tim uputama i odlukama u odnosu na pojedine ljude, u odnosu na pojedina uenja, u odnosu na pojedina vjerovanja i pojedine stavove, u odnosu na pojedine situacije i isteme, pojedine vrijednosti i mjerila ... danas, sutra i vazda, sve do Sudnjeg dana. Ti e sigurno nai da su vjernicima na;1jui neprijatelji jevreji i mnogoboci ... (5/B2J. Konstrukcija teksta kako je reeno govori da su rijei upuene Vjerovjesniku (alejhi's-selam) i da su upuene kao opa poruka, jer sadri oitu sasvim otkrivenu naredbu koju e primijetiti svaki ovjek. To je

forma stila i izraza kakve primjere nalazimo u stilu arapskog jezika na kojem je objavljen asni Kur'an . I u jednom i u drugom sluaju ove .. odredbe oito je znaenje o kojem ona govori. Ako se ovo ovako shvati, onda se naredba koja privlai panju u ovom tekstu prvo odnosi na Jevreje, pa tek onda na politeiste, da su Jevreji najvei neprijatelji onih koji vjeruju, da je estina njihova neprijateljstva oita i jasna, da je to neto to je definirano i to moe primijetiti svako ko pogleda na to, da e to nai svako ko razmisli o tome. Da, veznik vav u arapskom izrazu oznaava povezivanje dvije stvari a ne znai slijed i raspored. Stavljanje Jevreja ovdje ispred politeista, gdje se moe pomisliti da su oni manje neprijatelji prema vjernicima od politeista, s obzirom da su oni sljedbenici Knjige, daje ovim prebacivanjem naprijed neto posebno, a ne ono to je uobiajeno sa veznikom vavom u 6

arapskom izrazu. Taj veznik u najmanju ruku upuuje da to to su oni sljedbenici Knjige ne mijenja sutinski stvar, nego da su oni kao i politeisti najvei neprijatelji vjernicima. Mi kaemo da je to "u najmanju ruku" tako. Ova mogunost ne negira da se njihovim stavljanjem naprijed misli da su oni ei neprijatelji od politeista. Kada ovjek pokua uporediti objanjenje ove Boanske odluke sa primjetnom historijskom realnou od asa raanja islama pa do posljednjeg ovog momenta on nee ni najmanje kolebati kod odredivanja da je neprijateljstvo Jevreja koje pokazuju prema vjernicima uvjek bilo ee, okrutnije, dublje, istrajnije i due od neprijateljstva politeista. Jevreji su istupili neprijateljski prema muslimanima od prvog asa uspostavljanja islamske zemlje u Medini. Takvi su bili prema muslimanskom Ummetu od prvog dana od kad se javio Ummet. asni Kur'an donosi dovoljno dokaza i uputa koje govore o ovom neprijateljstvu i spletkama, i to je sasvim dovoljno da se pojmi taj gorki rat koga su raspaljivali idovi protiv islama i Vjerovjesnika (alejhi's-selam) kao i muslimanskog Ummeta kroz njegovu dugu historiju. Taj rat nije prestao nijednog momenta kroz blizu etrnaest stoljea. On se i u ovom momentu raspaljuje arom na sve strane Zemlje. l Odmah po dolasku u Meinu Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) sklopio je ugovor suivota sa jevrejima i pozvao ih da prihvate islam koji potvruje raniju objavu Tevrat... Meutim, oni nisu ispunili ovaj ugovor nego su postupili isto onako kao to su inili i sa svakim drugim ugovorom. Oni su

ih prekidali i sa svojim Gospodarom svojim vjerovjesnicima ranije, tako da Allah o njima kae: ' Mi tebi jasne dokaze objavljujemo i jedino nevjernici u njih nee da vjeruju r2/99J. Zar svaki put kada neku obavezu preuzmu - neki od njih je odbace jer ih veina ne vjeruje (2/IOOJ. A kada im je Poslanik od Allaha doao, potvrujui da je istinito ono to ve imaju, mnogi od onih kojima je Knjiga dana - za leda svoja Allahovu Knjigu odbacuju, kao da ne znajurz;1ov. Oni su krili neprijateljstvo prema islamu i muslimanima od prvog dana od kada je Allah uputio pleme Evs i Hazred prema islamu pa Jevreji nisu imali puta da se mijeaju u njihove redove i od dana od kada se rukovoenje muslimanskim Ummetom definiralo i od kada ga je dio sadraja ovih uputa i odluka i njihova objanjenja U okrilju Kur'ana u nekoliko slijedeih stranica. 7

Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) poveo Jevreji nisu imali priliku da dou do vlasti. Upotrijebili su sve vrste oruja i sredstava koje je proizvodio jevrejski genij spletkarenja i koje je koristio iz vremena Sabe u Babilonu, ropstva u Egiptu i ponienja u Vizantiji. Mada je islam lijepo postupao s njima kada su ih drugi narodi i nacije pristiskivali kroz historijski protok, oni uzvraae islamu, za njegovo lijepo djelo najrunijim spletkarenjem i najbolnijim nedjelom od prvog dana. Pokuali su ujediniti protiv islama i muslimana sve snage politeistikog Arabijskog poluotoka. Nastavili su da okupljaju arapska pocijepana plemena radi borbe protiv muslimanske zajednice . . . a o neznabocima govore: "Oni su na ispravnijem putu od vjernika" (4/51). Kada ih je islam porazio snagom Istine, a to je bilo onda kada su ljudi bili muslimani, nastavili su da spletkare u svojim knjigama, od ijih intriga je sauvana samo Allahova Knjiga o kojoj se brine i uva je Uzvieni, pa su nastavili da spletkare i unose intrige u redove muslimana izazivajui smutnju, koristei i one iz islamskih krajeva koji nisu dovoljno spoznali islam. Spletkarili su okupaljui protivnike islama protiv islama na svim stranama svijeta tako da se to njihovo kruenje i postupak zavrava time to su oni u posljednjem stoljeu bili ti koji su poveli borbu i vodili je protiv islama na svakom pedlju Zemlje. Oni su vjeto koristili kriarstvo i totemizam u ovom opem ratu. Oni su ti koji izazivaju takve situacije i ine herojima one koji se nazivaju muslimanskim imenima. Oni izazivaju kriarsko-cionistike vojne na svakoj ili i korijenu ove vjere. Istinu je obznanio Uzvieni Allah u rijeima: "Ti e sigurno nai da

su vjernicima najljui neprijatelji jevreji i mnogoboci"(5/B2J. Onaj koji je okupio partije i grupe u vrijeme borbe Ahzab protiv muslimanske novonastale zemlje u Medini i skupio Jevreje plemena Kurejza i drugih plemena kao i Kurejevie u Mekki i ostala plemena na Arabijskom poluotoku, bio je Jevrej. Onaj koji je okupio iroke mase i sabrao olo, isturio glasine vezane za spletke oko ubistva halife Osmana (Allah mu se smilovao) i drugo to je proisteklo iz tih spletki bio je Jevrej. Onaj ko je vodio agitaciju izmiljanja lanih i patvorenih hadisa stavljajui to u razne verzije prenoenja bio je Jevrej. 8

Onaj ko je stajao iza izazivanja nacionalnog ponosa u posljednjoj zemlji hilafeta i koji je stajao iza revolucija koje su teile izolirati Allahov zakon i zamijeniti ga za ustav u vrijeme sultana Abdulliamida, a to se zavrilo odbacivanjem hilafeta u cjelini preko ''heroja" Ataturka bio je Jevrej. I sve ostalo to je slijedilo iz tog najavljenog rata protiv avangarde islamskog preporoda u svim vremenima i svugdje na Zemlji, iza toga stajali su Jevreji. Zatim i iza materijalistiko-ateistike filozofije stajao je Jevrej, iza animalne seksualne revolucije stajao je Jevrej... i iza veine ruilakih teorija svih svetosti i svih ustaljenosti stajali su Jevreji. 2 Rat kojeg su raspaljivali Jevreji protiv muslimana bio je dugotrajaniji i prostorno iri nego rat kojeg su raspaljivali politeisti i totemisti, zbog njihove stare i nove poude. Borba sa politeistima Arapima nije potrajala due od dvadeset godina. Isto tako, i borba sa Persijom nije tako dugo trajala. U novije vrijeme raspaljivanje borbe izmeu indijskog totemizma i islama, jako je uoljivo ali to ne dostie stepen poude svjetskog cionizma (a marksizam se smatra jednim vidom cionistike pojave). Nema nijedne borbe koja bi sliila borbi Jevreja protiv islama i vremenskom duinom i prostornom irinom osim borbe kriara, o kojoj emo govoriti u slijedeem pasusu. Kada ujemo Allaha (Uzvieni) gdje kae: Ti e sigurno nai da su vjernicima najljui neprijatelji jevreji i

mnoboci .. primijetit emo da su u tekstu stavljeni Jevreji ispred . rs!B2J politeista ... A kada se obratimo na historijsku realnost, spoznat emo neto iz oblasti Allahove mudrosti zato je u tekstu spomenuto ime Jevreja prije politeista. Oni su skupina veoma udne i neugodne naravi koja u sebi taji mrnju protiv islama i protiv Vjerovjesnika islama. Allah upozorava Svog Vjerovjesnika i sljedbenike njegove vjere na njih. Ova udna i neugodna skupina nije pobjeivala islam i muslimane onda kada su oni bili muslimani. Samo islam moe osloboditi Svijet ove udne i neugodne skupine kada ljudi budu bili muslimani. poglavlje El-jehudu's-selasetu: Marks, Frojd i Dirkem u djelu Et-Tetawur ve's-sebat od Muhameda Qutba. 9

I svakako e nai da su vjernicima najblii prijatelji oni koji govore: i smo krani!" zato to medu njima ima i sveenika i monaha i to se oni ne ohole. Kada sluaju ono to se objavljuje Poslaniku, vidi kako im liju suze iz oiju jer znaju da je to Istina, pa govore: "Gospodaru na, mi vjerujemo, pa upii i nas medu one koji su posvjedoili. Zato da ne vjerujemo u Allaha i u Istinu koja nam dolazi kad jedva ekamo da i nas Gospodar na uvede s ljudima dobrim. I Allah e im, zbog onoga to govore, kao nagradu dennetske bae dati, kroz koje e rijeke tei, u kojima e vjeno boraviti; a to e biti nagrada za sve one koji dobra djela ine. A oni koji ne budu vjerovali i dokaze nae budu poricali bie stanovnici u dehennemu (5/82-86). Ovi ajeti odslikavaju situaciju i predoavaju sud o toj situaciji... Odslikavaju situaciju jedne grupe sljedbenika Isaa (alejhi' s-selam) onih koji govore: "Mi smo krani!" i potvruju da su najblii prijatelji onima koji vjeruju. Mada, pratei nit ovih ajeta, ovjek ne nalazi na prostore sumnje da oni ocrtavaju odreenu situaciju, situaciju na koju se primjenjuje ovaj opis. Pa ipak mnogi pogrijee kod shvatanja i poimanja ta ovi ajeti znae. Ti pokuavaju da uine od ovih ajeta neto ime se ublauje muna slika u muslimanskoj procjeni stavova raznih blokova i procjeni stavova ovih blokova prema muslimanima. Zbog toga nalazimo da je nuno da ih detaljno razmotrimo U okrilju Kur'ana u ajetima koji posebno ocrtavaju ovu situaciju i na koju se moe primijeniti ovaj posebni sud. Situacija koju ocrtavaju ovi ajeti je situacija jedne grupe ljudi koji kau da su krani i da su najblii prijatelji onima koji vjeruju zato to medu

njima ima sveenika i monaha i to se oni ne ohole (5/82). Neki od njih uistinu poznaju vjeru krana, pa se ne dre oholo pred Istinom kada im se objasni. Tekst Kur'ana ne zadrava se na ovoj definiciji niti ovo pitanje ostavlja nedefiniranim i opim koje bi se, u tom sluaju, moglo protezati na svakoga koji kae: "Mi smo krani" nego Kur'an nastavlja i predoava stav ove grupe koju tretira pa kae: Kada sluaju ono to se objavljuje Poslaniku, vidi kako im liju suze iz oiju, jer znaju da je to istina, pa govore: "Gospodaru na, mi vjerujemo, pa upii i nas medu one koji su posvjedoili. " Zato da ne vjerujemo u Allaha i u Istinu koja nam dolazi kada jedva ekamo da i nas Gospodar na uvede s ljudima dobrim" (5/83-84). 10

Ova iva scena ocrtava kroz kur' ansko poimanje ovu grupu ljudi koji su blisko naklonjeni onima koji vjeruju ... Njima se, kada uju rijei iz Kur'ana objavljene Poslaniku, zatresu osjeaji, smekaju srca, a oi proliju suze izraavajui na taj nain duboki i jaki dojam ove Istine koju su uli. To je situacija za koju oni ne nalaze drugi izraz za ono to ih se dojmilo do prolijevanje obilatih suza. Takva situacija je poznata meu ljudima kada ona dostigne stepen vei nego to se moe izraziti i opisati rijeima pa se to izraava prolijevanjem suza kako bi se predoilo ono to se rijeima predoiti ne moe i kako bi se odstranio runi teret jakim i snanim dojmom. Zatim, ovi se ne zadovoljavaju ni ovim izlivom suza, niti zauzimaju pasivan stav prema Istini koja je na njih tako snano djelovala kada su uli rijei Kur'ana i osjetili Istinu koju nudi Kur'an i snagu koje rijei Kur'ana nude. Oni se ne zadravaju na dojmu koji se izraava prolijevanjem suza iz njihovih oiju pa da sve zavri time u odnosu na ovu istinu. Oni idu dalje kako bi zauzeli pozitivan i jasan stav u odnosu na ovu Istinu, stav prihvatanja ove Istine, vjerovanja u Nju i stav potinjavanja Njenoj vlasti. Javno ispoljavanje ovog vjerovanja i ovog potinjavanja izraeno je na snaan, duboko utjecajni i jasni nain: . . . pa govore: ((Gospodaru na, mi vjerujemo, pa upii i nas medu one koji su posvjedoili. Zato da ne vjerujemo u Allaha i u Istinu koja nam dolazi kada jedva ekamo da i nas Gospodar na uvede s ljudima dobrim" (5/83-84) . Oni prvo obavjetavaju svoga Gospodara da prihvataju i vjeruju u

ovu Istinu koju su spoznali, a onda mole Uzvienoga da i njih prikljui onima koji izraavaju svjedoenje i potvruju ovu Istinu, mole da ih uputi da idu pravcem Ummeta koji se pridrava ove Istine na Zemlji, muslimanskog Ummeta, koji svjedoi i potvruje ovu vjeru da je ona Istina, koji izraava ovo svjedoenje i jezikom i praksom i svojom kretnjom, ukratko- da bi potvrdio ovu Istinu u ivotu. Ovi novi svjedoci prikljuuju se ovom muslimanskom Ummetu, svjedoe svome Gospodaru da vjeruju u ovu Istinu koju slijedi ovaj Ummet i obraaju se molbom Uzvienom da ih upie u Svoj protokol. Poslije ovoga oni se obavezuju da e osuditi svakog onog ko im sprjeava da vjeruju u Allaha ili one koji uju ovu Istinu, a ne povjeruju u nju niti se nadaju zahvaljujui ovom vjerovanju da e ih primiti njihov Gospodar i dati ugledno mjesto kod Sebe i uvesti sa dobrim ljudima govorei: ll

Zato da ne vjerujemo u Allaha i u Istinu koja nam dolazi, kada jedva ekama da i nas Gospodar na uvede s ljudima dobrim (5/84J. Ovo je otvoreni kategoriki stav prema Istini koju je Allah objavio Svome Poslaniku, stav koji odraava i da su uli i spoznali, snani utjecaj i otvoreno vjerovanje, pa puna predaja, islam i prikljuivanje muslimanskom Ummetu sa upuivanjem dove Allahu (Uzvienom) da i njih uini svjedocima, svjedocima ove Istine, svjedocima koji dokazuju svoja svjedoenja kroz ponaanje, rad i dihad da bi ustalili tu Istinu na Zemlji i smjestili je u ivot ljudi. To je stav jasnog puta, njihovog osmiljavanja i ujedinjenja tako da vie nikada ne pomiljaju da im je dozvoljeno da idu osim jednim putem, a to je put vjerovanja u Allaha i u Istinu koju je On objavio Svome Poslaniku, a onda iza toga nada da e biti primljeni kod Allaha i dobiti Njegovo zadovoljstvo. Kur'anski tekst ne zadrava se ovdje kod objanjenja ko su ti pod kojima se podrazumijeva da su oni najblii vjernicima meu ljudima koji kau "mi smo krani", niti kod objanjenja njihova naina ponaanja u suoavanju sa Istinom koju je Allah objavio Vjerovjesniku (alejhi' s-selam), niti kod uzimanja pozitivnog i otvorenog stava kod izjavljenog vjerovanja i prikljuivanja muslimanskom saffu niti spremnosti za izvravanje svjedoenja sobom, trudom i sredstvima i dovom upuenom Allahu da ih primi u red koji svjedoi i potvruje na ovaj nain ovu Istinu sa eljom da sve to zavri njihovim prikljuivanjem povorci dobrih. Kur' anski kon test se ne zadrava kod ovog u objanjenju stava onih koji potvruju da su najblii vjernicima, nego kontekst nastavlja svojim smjerom da bi upotpunio ovu sliku i ocrtao sudbinu kod koje su oni uistinu

stali. I Allah e im, zbog onoga to govore, kao nagradu dennetske bae dati, kroz koje e rijeke tei u kojima e vjeno boraviti; a to e biti nagrada za sve one koji dobra djela ine (5!85J. Allah je znao da su i srcem i jezikom bili iskreni, znao je da e nastaviti ovim putem, znao je istinitost njihove ustrajnosti na izvrenju svjedoenja ove nove vjere koju su prihvatili i ovog muslimanskog saffa koga su izabrali, znao je da su oni smatrali da izvrenje ovog svjedoenja, sa svim obavezama ivotom i imetkom, jeste dar ime Allah daruje koga hoe od ljudi, znao je da su spoznali da oni nemaju drugog pravca kojim bi ili osim onog koji su oglasili i nastavili ii njime, znao je da se nadaju da e ih njihov Gospodar uvesti sa dobrim ljudima ... 12

Allah je sve ovo znao o njima, primio njihove rijei, upisao im Dennet kao nagradu, posvjedoio (Uzvieni) da su oni odabrani i dobroinitelji i da e ih On nagraditi kao to se nagrauju dobroinitelji. I Allah e im, zbog onoga to govore, kao nagradu denetske bae dati kroz koje e rijeke tei, u kojima e vjeno boraviti; a to e biti nagrada za sve one koji dobra djela ine <s!BSJ. Dobroinstvo (ihsan) najvei je stepen imana i islama. Uzvieni Allah potvrdio je ovoj grupi da oni spadaju meu dobre ljude. To je poseban tim definiranih oznaka o kojima asni Kur'an kae: I svakako e nai da su vjernicima najblii prijatelji oni koji govore: "Mi smo krani" <5182J. To je tim koji ne odbacuje Istinu kada je uje nego se odaziva tim dubokim, glasnim i otvorenim odgovorom i usliavanjem. To je tim koji se ne koleba kod oglaavanja svoga prihvatanja islama, prikljuivanja muslimanskom taboru, prikljuivanja njemu pod posebnim svojstvom kod preuzimanja obaveza ove doktrine, a to je izvravanje svega to proistie iz te doktrine sa ustrajanjem na tome, sa ulaganjem krajnjeg truda i dihada za uvrivanje i instaliranje ove doktrine. To je tim iju je iskrenost rijei Allah znao pa ih primio u redove dobrih ljudi. Meutim, kur'anski kontekst se ne zadrava kod ove definicije kojom oznaava karakteristike ove grupe koji su najblii prijatelji vjernicima, nego nastavlja i ustanovljava razliku izmeu ove posljednje grupe koji kau: "Mi smo krani" od onih koji uju ovu Istinu pa je poriu i ne vjeruju u nju, ne prihavataju je nego odbijaju, niti se prikljuuju redovima onih koji svjedoe:

A oni koji ne budu vjerovali i dokaze Nae budu poricali bie stanovnici u dehennemu <S/86). Jasno se oituje da se pod pojmom "oni koji ne budu vjerovali i budu poricali" ovdje misli na ovom mjestu da su to oni koji su uli, oni koji su rekli: Mi smo krani, a onda se nisu odazvali. Kur'an ih naziva nevjernicima kad god budu zauzeli ovakav stav, pa bili oni Jevreji ili krani. Sve takve Kur'an prikljuuje povorci nevjernika, podrazumijevajui tu i mnogoboce, sve dotle dok ustraju u poricanju Istine koju je Allah poslao preko Svoga Poslanika i sve dok ustraju na odbijanju da se prikljue islamu, vjeri koja je jedina kod Allaha primljena. 13

Ovo emo nai u kontekstu Kur'ana kao npr. u rijeima Allaha (Uzvienog): Nisu se nevjernici izmeu sljedbenika Knjige i mnogoboci odvojili sve dok im nije doao dokaz jasni (98/V. Oni koji ne vjeruju izmeu sljedbenika Knjige i mnogoboci bie, sigurno, u vatri dehennemskoj, u njoj e vjeno ostati; oni su najgora stvorenja (98/6J. Nevjernici su oni koji govore: ((Allah je jedan od trojice" (5/73J. Nevjernici su oni koji govore: ''Bog je - Mesih, sin Merjemin.'" (5/17). jezikom Davuda i lsaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali (5/78J. Ovo je uobiajeni izraz u Kur'anu i ugovoreni sud. On se ovdje navodi da bi se napravila razlika meu dvjema grupama onih koji kau "Mi smo krani". To se ini da bi se uoila razlika izmedu stava svake od ovih dviju grupa prema vjernicima kao i da bi se uoila razlika sudbine kakva e zadesiti i jedne i druge kod Allaha. Ovi jedni imate nagradu dennetske bae, kroz koje e tei rijeke u kojima e ostati vjeito, a to je nagrada za ljude koji dobro ine. A oni drugi dobit e za nagradu Dehennem. Nee svaki onaj koji kae "Mi smo krani" potpasti pod ovu normu koja glasi: i svakako e nai da su vjenicima najblii prijatelji.. . (5/82J, kao to pokuavaju tvrditi oni koji nepotpuno citiraju kur' anske ajete. Ovaj sud ima u vidu odreenu situaciju jer kur' anski kontekst ovo pitanje ne ostavlja nejasnim niti njegove naznake nepoznatim, niti ni najmanje zamagljenim i

sa neim drugim pomijeanim. Navodi se nekoliko kazivanja koja definiraju ko su ti krani na koje se odnosi ovaj tekst. Sva ova kazivanja imaju svoju vanost. Kurtubi u svome tefsiru prenosi iz poznate Historije lbni Hiama i nekih drugih izvora: Ovaj ajet objavljen je u vezi sa Negusom i njegovim drutvom, a iz vremena prvog iseljenja muslimana iz Mekke u Abesiniju, koje se desilo zbog nesigurnosti po ivot muslimana i izazivanja smutnje od strane politeista. Broj tih iseljenika bio je velik. Nakon toga iselio se i Vjerovjesnik (alejhi's-selam) u Meinu. Politeisti nisu mogli vie vrijeati i uznemiravati Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) i muslimane. Ubrzo je dolo i 14

do oruanog sukoba izmeu muslimana i politeista na Bedru, kada su poginule brojne voe Kurejevia. Poli teisti zakljuie na jednom od svojih sastanaka da e se zbog toga osvetiti muslimanima koji su se iselili u Abesiniju. Odluili su da poalju dvojicu uglednih Mekkelija koji bi predali darove Negusu i na taj nain ga privolili da ih on izrui. Kurejevii su namjeravali pobiti ih i osvetiti se za svoje stradale u borbi na Bedru. Izaslanici Kurejevia bili su Amr ibni As i Abdullah ibni Ehi Rebia. Polazei za Abesiniju, oni su ponijeli sa sobom darove. Vjerovjesnik (alejhi' s-selam), saznavi za to, upuuje Amra ibni Umejja Damrija u Abesiniju, po kome alje pismo Negusu. Kada je Negus dobio pismo i proitao ga, on pozva Dafera ibni Ehi Taliba, druge muhadire, nekoliko sveenika i crkvenih dostojanstvenika na zajedniki sastanak. Od Dafera je zatraio da mu proui neto iz Kur' ana. Dafer proui suru "Merjem". Svi prisutni poinju da suze. To su bili oni zbog kojih je Allah objavio tekst: Svakako e nai da su vjernicima najblui prijatelji oni koji govore: {(Mi smo krani ... " (li/BZJ. Proui o je do rijei . pa upii i nas meu one koji su .. posvjedoili (5/83). A Ebu Davtid prenosi lancem prenoenja: Muhammed ibni Muslime, Muradi ibni Vehb - ]unus ibni Sihab - Ebu Bekr ibni Abdurrahman ibni Hars ibni Hiam - Sejjid ibni Musejjeb od Urvea ibni Zebejra: " Prvo iseljenje muslimana iz Mekke bilo je u Abesiniju." I citirao hadis u cjelini. Bejheki prenosi od Ibni Ishaka da je dvadeset ili oko dvadeset krana iz Abesinije dolo u Mekku Vjerovjesniku (alejhi' s-selam), nali su ga u damiji, razgovarali s njim i pitali o islamu, dok su neki Kurejevii bili

u klubovima oko Kjabe. Kad su prestali sa postavljanjem pitanja Vjerovjesniku (ale j hi' s-selam), on ih pozva da prime islam i proui im neto iz Kur'ana. Kad su to uli, oi su im zasuzile, prihvatili su poziv Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) i postali istiniti vjernici. Spoznali su od Vjerovjesnika (alejhi's-selam) ono to se spominje u njima objavljenoj Knjizi. Kada su otili od Vjerovjesnika (alejhi' s-selam), pred njih iskoi Ehu Debi sa grupom Kurejevia i dobaci im prokletstvo rijeima: "Ne uspjeli, akobogda! Va vas narod poslao da provjerite ko je ovaj ovjek i donesete podatke o njemu, a vi skoro da se niste ni rastali od njega, a ve ste napustili vau vjeru i povjerovali u ono to vam on kae. N ama nije poznata ni jedna grupa ljudi lua od vas", rekao im je to ili tako neto. Oni su mu odgovorili sa selamom u znak rastanka i dodali: "Mi se ne elimo sporiti s vama o dahilijjetu. N ama naa djela, a vama vaa. Mi se ne liavam o dobra!" Kau da je jedan kranin porijeklom iz N edrana rekao da neki kau da su zbog njih objavljeni ajeti: "Oni kojima smo dali Knjigu 15

prije Kur'ana vjeruju u nju, ... " (28/55J do rijei Uzvienoga "Mi ne elimo drutvo neukih" (28/SSl. Drugi kau da je Dafer doao Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) sa oko sedamdeset ljudi obuenih u vuneno odijelo. Meu njima su bile 62 osobe iz Abesinije i iz Sirije. Meu njima su bili: Be hira - sveen o lice, Idri, Eref, Ebreha, Surname, Kasem, Dure j d i Ej men. Poslanik (alejhi' s-selam) im je prouio suru "Ja Sin". Zaplakali su kad su uli Kur'an, prihvatili islam i popratili to rijeima: "0, kako je ovo slino objavi isa.u!" To je bio povod pa je radi njih objavljen ajet Ti e sigurno nai da su vjernicima najljui neprijatelji jevreji i mnogoboci, i svakako e nai da su vjernicima najblii prijatelji oni koji govore:"Mi smo krani" (5/82). Ovo znai da se odnosi na delegaciju Nedaije koji su bili odani ibadetu. Sejjid ibni Dubejr dodaje: "Allah je o njima objavio i slijedei ajet: Onima kojima smo dali Knjigu prije Kur'ana, vjeruju u nj ... (28/52J, do rijei Uzvienoga: Oni e dobiti dvostruku nagradu (28/54), do kraja ajeta. Mukatil i Kelbi istiu da ih je bilo etrdeset koji su bili iz Nedrana iz plemena Beni Hars. Ibni Ke' ab istie da su bili 32 Abesinci i 62 iz Sirije. Meutim, Katade kae da su oni bili sljedbenici Knjige, pristalice zakona Istine koju je prenio Isa. i kada je Allah uputio M uhammeda (alejhi' s-selam), oni su primili islam, izrazili ehadet i zahvalili Allahu. Mi prihvaamo ovo miljenje, prihvaamo da se na to odnosi ovaj tekst. Uostalom, na to ukazuje i kontekst Kur'ana, a potvruju ga i kazivanja koja smo gore spomenuli. Istovremeno, ovo stanovite podudara se i sa ostalim dokazima izloenim u ovoj suri i u drugim surama koje govore o stavu sljedbenika Knjige openito, Jevrejima i kranima. Ovo

potvruje i historijska realnost koju je muslimanski Ummet spoznao kroz proteklih etrnaest stoljea. Ova sura je jedinstvena u svojim smjerovima, sadrajima, atmosferi i ciljevima- rijei Uzvienog Allaha ne protivrijee jedna drugoj: Da je on od nekok drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu nali mnoge protivrjenosti (4/82). U ovoj suri navode se tekstovi i dokazi koji potvruju sadraj prve teme s kojom se mi ovdje suoavamo i rasvjetljavamo. Da spomenemo slijedee ajete: O vjernici, ne uzimajte za zatitnike jevreje i krane! Oni su sami sebi Zatitnici! A njihov je onaj meu vama koji ih za zatitnike prihvati, Allah uistinu nee ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu ine (5/51). Reci: "O sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete pridravali Tevrlita i Indiila i onoga to vam objavljuje Gospodar va' A to 16

to ti objavljuje Gospodar tvoj pojaae, uistinu, kod mnogih od njih nepokornost i nevjerovanje, ali, ti ne izgaraj zbog naroda koji nee da vjeruje" (5/6BJ. U suri El-Beqare stoji: Ni jevreji ni krani nee biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvati vjeru njihovu. Reci: "Allahov put je jedini pravi put/" A ako bi se ti poveo za eljama njihovim, nakom Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao zatiti niti odbraniti r21120J. Ako je historijska realnost sauvala ovakav stav Jevreja prema islamu od prvog dana pojave islama u Medini, stav koji je izraen u vidu spletkarenja koje nije prestalo sve do sada, i ako Jevreji jo uvijek predvode napade na islam i danas svugdje u Svijetu sa puno mrnje i svakovrsnog spletkarenja, ova historijska realnost sauvala je i uspomenu na stav krana - kriara, da su i oni gajili neprijateljski stav prema islamu poevi od bitke na Jermuku izmedu muslimanske i vizantijske armije. Izuzimaju se sluajevi koje opisuju ajeti o kojima mi sada raspravljamo, izuzimaju se grupe tih krana ija su se srca odazvala pozivu i prihvatila islam. Tu spadaju i drugi sluajevi u kojima su kranske grupe dale prednost islamu u elji da se zatite islamskom pravdom od nasilja koje su im inile druge kranske grupe, nasilja koje je bilo poput kuge. Medutim, o opem smjeru koji predstavlja stav krana u cjelini govore kriarski ratovi iji su se ar i estina samo formalno priguivali poevi od vremena kada su se muslimani i Vizantinci sukobili na obalama rijeke Jermuk. Mrnja kriara prema islamu i muslimanima javno se ispoljila u poznatim kriarskim ratovima koji su trajali puna dva stoljea. Ta kriarska mrnja jasno se

ispoljila i u ratovima genocida koje su inili kriari nad muslimanima u paniji. To se isto jasno manifestiralo i u kolonijalistikim i misionarskim napadima na islamske zemlje, prije svega u Africi, a onda i u Svijetu u cjelini. Svjetski cionizam i svjetsko kriarstvo su postali saveznici protiv islama upotrijebivi svaku mrnju kojom su raspolagali. U tim svojim ratovima protiv islama ostali su, kao to kae o njima Ueni i Mudri, sami sebi zatitnici! (5/51). Tanije, oni su jedan drugom saveznici i prijatelji. Takvi su ostali sve dok nisu unitili hilafet. Potom su nastavili svojim putem kako bi istrgli i posljednju nit ove vjere. Poto su prekinuli nit "vlasti", oni, ti prijatelji i zatitnici, sada pokuavaju prekinuti i vezu ili sponu, "namaz". Oni su ti koji su uspostavili ili povratili stari stav Jevreja u odnosu na muslimane i totemiste. Oni podravaju totemiste protiv islama gdje god je 17

to mogue. To ine katkada putem direktne pomoi, a katkada putem medunarodnih institucija koje oni kontroliu. Borba izmedu Indije i Pakistana zbog Kamira i stav kriara prema tom problemu nije daleko od toga. Pored toga, oni stvaraju i takvu situaciju gdje odvode djecu i brinu se za njih, odgajaju ih da bi ta djeca kasnije preuzela mrnju protiv svakog oivljavanja i preporoda islama svugdje na Svijetu. Oni zaogru one koji se staraju o takvoj situaciji odorom sumnjive hrabrosti i daju da tuku oko njih na sve strane zurne i fanfare da bi ih osnaili i ohrabrili da prekinu svaku nit sa islamom u guvi svjetske galame oko kepeca koji su navukli na sebe odoru heroja. Ovo je kratak pregled kojeg je registrirala historija, realnost tokom etrnaest stoljea, kratak pregled o stavu Jevreja i kriarstva prema islamu. Oni su vodili i vode stalni rat protiv islama kroz protok vremena, a ne rat koji bljesne i iezne. Ovo bi morali znati i biti svjesni toga svi oni koji se staraju o tome danas i sutra. Oni ne smiju juriti iza obmanjivakih ili obmanutih pokreta koji sve razvodnjavaju, koji uzimaju u obzir samo poetke npr. ovog kur'anskog teksta istrgnutog iz cjeline bez slijeenja ta dolazi iza toga, bez praenja cjelokupnog konteksta ove sure, bez praenja k ur' anskih odluka openito, bez praenja historijske realnosti koja potvruje ovo sve, a onda na osnovu toga preduzimaju mjere opijanja svijesti muslimana

prema tim taborima koji u sebi kriju mrnju i spletke prema muslimanima. To je neto u to ovi tabori ulau krajnje napore, neto ime ele zadati posljednji udarac usmjeren protiv osnovnih temelja islamske doktrine. Ovi tabori najvie se plae svijesti vjernika, bez obzira koliko oni bili brojni i spremni. Oni koji uspavljuju ovu svijest - oni su najgori neprijatelji islamskog uenja. Ponekad se neki od njih ponaaju poput ranjene zvijeri iji udarci ili tete tada nisu nita manje od tete koju prouzrokuju najvei neprijatelji, tavie, ponekad ti udarci koji oni ine mogu biti muniji i tetniji. Ovaj Kur'an upuuje na ono to je vre i bolje. U njemu nema . protivrjenosti. Da to pogledamo sada detaljnije: 18

19

20

O vjernici, ne uskraujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio, samo ne prelazite mjeru, jer Allah ne voli one koji pretjeruju (5/87). I jedite ono to vam Allah daje, to je dozvoljeno i lijepo; i bojte se Allaha u kojeg vjerujete (5/88). Allah vas nee kazniti ako se zakunete nenamjerno, ali e vas kazniti ako se zaku nete namjerno. Otkup za prekren u zakletvu je: da deset siromaha obinom hranom kojom hranite eljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao - neka tri dana posti. Tako se za zakletve vae otkupljujte kada se zakunete; a o zakletvama svojim brinite se! Eto, tako vam Allah objanjava propise Svoje da biste bili zahvalni (.'i/89). O vjernici, vino i kcocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, ejtanova djelo; zato se toga klonite da biste postigli to elite W90J. ejtan eli da pomou vina i kocke unese meu vas neprijateljstvo i mrnju i da vas od sjeanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoete li se okaniti? C5/9V. I budite posluni Allahu i budite posluni Poslaniku i oprezni budite! A ako glave okrenete, onda znajte da je Poslanik Na duan samo da jasno obznani (5/92). Onima koji vjeruju i dobra dJ'ela ine nema nikakva grijeha u onome to oni pojedu i popiju kad se klone onoga to im je zabranjeno i kad vjeruju i dobra djela ine, zatim se Allaha boje i vjeruju i onda se grijeha klone i dobro ine. A Allah voli one koji drugima dobro ine (5/93). O vjernici, Allah e vas dovoditi u iskuenje sa divljai koja e biti nadohvat ruku vaih i kopalja vaih - da Allah ukae na onoga koji Ga se

boji kad ga niko ne vidi. A onoga ko i poslije toga nasilje uini eka bolna patnja C!J/94). O vjernici, ne ubijajte divlja dok obavljate obrede hadda ! Onome od vas ko je hotimino ubije kazna je da jednu domau ivotinju, iju e vrijednost procijeniti dvojica vaih pravednih ljudi, pokloni Kjabi, ili da se iskupi time to e, ravno tome, nahraniti siromahe ili postiti, da bi osjetio pogubnost postupka svoga. A Allah je ve oprostio ono to je bilo. Onoga ko to opet uradi - Allah e kazniti. Allah je silan i strog rs/9.5). 21

Vama se doputa da u moru lovite i da ulov jedete, da se njime vi i putnici koristite, a zabranjuje vam se da na kopnu lovite dok obrede hadda obavljate. I bojte se Allaha, pred kojim ete se sabrati (.'i/96). Allah je uinio da Kjaba, asni hram, bude preporod za ljude, a tako i sveti mjesec i kurbani, naroito oni ogrlicama oznaeni, zato da znate da je Allahu poznato ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji, da Allah, zaista, sve zna (5/97). Neka znate da Allah strogo kanjava, ali i da prata i da je milostiv (5/9R). Posla niku je jedino dunost da objavi, a Allah zna i ono to javno inite i ono to sakrijete (.'5/99). Reci: "Nije isto ono to je zabranjeno i ono to je dozvoljeno, makar to te iznenauje mnotvo onoga to je zabranjeno. Zato se Allaha bojte, o vi koji ste razumom obdareni, da biste ono to elite postigli rs;wo). O vjernici, ne zapitkujte o onome to e vam priiniti neprijatnosti ako vam se objasni; a ako budete pitali za to dok se Kur'an objavljuje, objasnie vam se, ono ranije Allah vam je ve oprostio, - a Allah prata i blag je rs; JO o. Neki ljudi su prije vas pitali za to, pa poslije u to nisu povjerovali (5/102). Allah nije propisao ni behiru, ni stiibu, ni vasilu, a ni hlima; to oni koji ne vjeruju govore o Allahu lai, i veina njih nema pameti (5/10.1). A kada im se kae: "Pristupite onome to Allah objavljuje, i Posla niku!" oni odgovaraju: 'Vovoljno nam je ono to smo od predaka naih zapamtili". - Zar i ako preci njihovi nisu nita znali i ako nisu na pravom putu bili?! (5/104).

O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, nee vam nauditi onaj koji je zalutao! Allahu ete se svi vratiti i On e vas obavijestiti o onome to ste radili (5/I05). O vjernici, kada vam se priblii smrt, prilikom davanja oporuke neka vam posvjedoe dvojica pravednih roaka vaih ili neka druga dvojica, koji nisu vai, -ako ste na putu, a pojave se znaci smrti. A ako posumnjate, zadrite ih poslije obavljene molitve i neka se Allahom zakunu: "Mi zakletvu ni za kakvu cijenu neemo prodati makar se radilo i o kakvu roaku i 22

svjedoenje koje je Allah propisao neemo uskratiti, jer bismo tada bili, doista, grenici" (5/106). A ako se dozna da su njih dvojica zgrijeila, onda e njih zamijeniti druga dvojica od onih kojima je teta nanesena, i neka se Allahom zakunu: "Nae zakletve su vjerodostojnije od zakletvi njihovih, mi se nismo krivo zakleli, jer bismo tada, zaista, nepravedni bili" (!i/J07J. Najlake tako oni mogu da izvre svjedoenje svoje onako kako treba, i da se ne plae da e njihove zakletve drugim zakletvama biti pobijene. I bojte se Allaha i sluajte! A Allah nee ukazati na pravi put ljudima koji su veliki grenici (.S/108). Ovaj odlomak u cjelini tretira samo jedno pitanje premda su teme koje su u njemu izloene brojne. Odlomak se kree oko jedne osovine i tretira pitanje donoenja zakona i pripisuje to da je pravo Boanstva, pravo Allaha, da On odluuje ta je halal a ta haram, da Allah odluuje ta je zabranjeno a ta doputeno, da je Allah Taj Koji zabranjuje i nareuje. Sva pitanja su postavljena na istu razinu ovog pravila, bila ona od veeg ili manjeg znaaja. Djelatnosti ljudskog ivota u cjelini treba podvrgnuti samo ovoj osnovi, ovom pravilu. Onaj koji tvrdi da ima pravo danosti zakon ili baviti se time, on tvrdi da ima pravo na Boanstvo ili da prakticira Boanstvo. Niko nema ovo pravo osim Allah, u protivnom, to bi bio nasrtaj na Allahovo pravo, Njegovu vlast i Boanstvo. Allah ne voli one koji pretjeruju. Onaj koji koristi kod ovakvog postupka bilo ta iz podruja narodnog obiaja, narodnog kazivanja i termina, on odstupa od onog to je Allah objavio Poslaniku. Zbog toga on istupa iz vjerovanja u Allaha, odstupa od ove vjere.

Svaki pasus ovog odlomka poinje jednim te istim ponovljenim apelom: O, vjernici! O vjernici, ne uskraujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio, samo ne prelazite mjeru ... (5/87) O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice . za gatanje su odvratne stvari, ejtanova djelo, zato se toga klonite

O
. . . (.'i/90) . . vjernici, Allah e vas dovoditi u iskuenje sa divljai koja e biti na dohvatu ruku vaih i kopalja vaih - da Allah ukae na onoga koji Ga se boji kad Ga niko ne vidi . O vjernici, ne zapitkujte o onome to e vam initi . . (5/94) ... neprijatnosti ako vam se objasni . . O vjernici, brinite se o sebi; ako ste . . (5/101) . . na pravom putu, nee vam nauditi onaj ko je zalutao! . O vjernici, . . N1 0!i) . . . kad vam se priblii smrt, prilikom davanja oporuke, neka vam posvjedoe dvojica pravednih roaka vaih ili neka druga dvojica, koji nisu vai .. . WlOM. 23

Ovaj poziv izreen na ovakav nain ima svoje i mjesto i dokaz u kontekstu ovog odlomka koji tretira pitanje donoenja zakona i ini da je to pitanje iz domena Boanstva, vjerovanja i vjere .. To je poziv sa oznakom vjerovanja ije je i znaenje i ono to proistie iz njega - priznavanja Boanstva jedino Allahu, kao i priznavanje da samo Njemu (Uzvienom) pripada sud. To je poziv podsjeanja i odluka osnove vjerovanja i njegova temelja, kako je to izraeno u ovom kontekstu. Ovdje je istovremeno i naredba o pokornosti Allahu i Vjerovjesniku, zatim da ne doe do okretanja i odstupanja od vjere, prijetnja stranom kaznom od strane Allaha i nukanje onih koji Mu se obrate za traenje Njegova oprosta i Njegove milosti. Zatim slijedi razluivanje izmeu vjernika i onih koji su zalutali sa Pravog Puta, vjernikog puta, i ne slijede vjerniki program koji govori o preputanju pitanja donoenja zakonitosti samo Allahu i kod malog i velikog pitanja i da nastave suprotstavljanje Allahovom pravu, Njegovoj vlasti i Boanstvu: O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, nee vam nauditi onaj koji je zalutao.' Allahu ete se svi vratiti i On e vas obavijestiti o onome to ste radili <5II05J. Oni su jedan Ummet koji ima svoju vjeru, svoju stazu i svoj zakon koji ima samo jedan izvor, koji se ne oslanja na drugi. Ovaj Ummet, kada objasni ljudima ovaj svoj program i detalje zasnovane na tom programu, nee biti zaveden od strane zalutalih ljudi i njihova srljanja u dahilijjet. Njihov je povratak, poslije toga, Allahu.

Ovo je osnovna osa na kojoj poiva ovaj odlomak u cjelini, a na teme koje su u okviru ovog odlomka ukazali smo, ukratko, u predgovoru ovog duza. Sada emo se osvrnuti na te teme podrobno u granicama ovog opeg okvira. O vjernici, ne uskraujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio, samo ne prelazite mjeru, jer Allah ne voli one koji pretjeruju <S/87). I jedite ono to vam Allah daje, to je dozvoljeno i lijepo; i bojte se Allaha u kojeg vjerujete <5188). 24

Allah vas nee kazniti ako se zakunete nenamjerno, ali e vas kazniti ako se zakunete namjerno. Otkup za prekrenu zakletvu je: da deset siromaha obinom hranom kojom hranite eljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao - neka tri dana posti. Tako se za zakletve vae otkupljujte kada se zakunete; a o zakletvama svojim brinite se! Eto, tako vam Allah objanjava propise Svoje da biste bili zahvalni (5/89). O, vjernici, iz vaeg vjerovanja proistie da ne oponaate osobenosti Boanstva koje pripadaju samo Allahu, jer ste vi ljudi, Allahovi robovi. Vi nemate pravo da uskraujete lijepe stvari koje je Allah dozvolio. Vi nemate pravo da se susteete u zabrani jela koje vam je Allah dozvolio i uinio lijepim. Allah je taj koji vas je obogatio ovim lijepim stvarima i koji ima pravo da kae: Ovo je halal, a ovo haram. O vjernici, ne uskraujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio samo ne prelazite mjeru, jer Allah ne voli one koji pretjeruju. I jedite ono to vam Allah daje, to je dozvoljeno i lijepo; i bojte se Allaha u kojeg vjerujete (5/8788) . Pitanje donoenja zakona u cjelini je povezano sa pitanjem Boanstva. Istina na koju se oslanja Boanstvo u kompetenciji organiziranja ljudskog ivota jeste da je Allah Stvoritelj ovih ljudi i njihov Skrbnik. Prema tome, jedino On ima pravo da im dozvoljava iz Svoje skrbi ono to hoe i zabranjuje im ono to hoe. To je logika koju priznaju sami ljudi. Gospodar imetka je istovremeno i gospodar prava na raspolaganje tim imetkom. Onaj koji odstupi od ovog apriornog principa jeste prijestupnik, bez sumnje.Vjernici po prirodi ne istupaju protiv Allaha niti

pregone. U jednom srcu ne moe se sastaviti nikada napadanje na Allaha i vjerovanje u Njega. Ovo je pitanje koje izlau ova dva ajeta u loginoj jasnoi. O tome se moe prepirati samo prijestupnik. A Allah ne voli one koji pretjeruju! To je ope pitanje koje potvruje opi princip u vezi sa pravom Boanstva na ivot ljudi, a koje proistie iz samog vjerovanja u Allaha vezanog za ponaanje vjernika kod ovog pitanja. Neka kazivanja podsjeaju da su ova dva ajeta i ajet koji dolazi iza njih, a koji se odnose na tretman vjerovanja, objavljeni povodom jednog sluaja u ivotu muslimana za vrijeme Vjerovjesnika (alejhi' s-selam). Meutim, pouka lei u u openitosti teksta, a ne u posebnosti uzroka, mada uzrok daje vie objanjenja, jasnoe i detalja. 25

lb ni Derir prenosi da je Poslanik (alejhi' s-selam) sjedio jednog dana i pouavao ljude. Zatim je ustao i prestao da predaje bojei se da ih ne bi opteretio. Neki prisutni ashabi rekoe: "Kakva su naa prava ako ne bismo neto radili? Krani su liavali sebe neega pa smo i mi sebe liili. Neki su sami sebi zabranili da jedu meso pa i meso buta. Neki su se liili hrane u toku dana, neki odustali od enidbe!" To je sasluao Vjerovjesnik (alejhi's-elam) i rekao: 'Sta je ljudima!? liili su se prava na enidbu, jela i sna. Eto, ja i spavam i ustajem iz sna, i mrsim i postim, enim se. Ko izbjegava mene i moj postupak, on nije moj " Tada je objavljen . ajet: O vjernici, ne uskraujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio, samo ne prelazite mjeru (.'i/R7J. U Sahihima Buharija i Muslima, a u rivajetu Enesa (Bog mu se smilovao) potvruje se Ibni Derirova verzija. Tu se navodi: "Dole tri grupe kui supruge Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) da pitaju o ibadetu Vjerovjesnika (ale j hi' s-selam). Kada im je bilo reeno kakav je bio i bad et Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) , oni kao da su rekli: "Gdje smo mi u odnosu na Vjerovjesnika? Njemu su oproteni svi grijesi i raniji i kasniji." Jedan od njih ree: "Ja, bogami, klanjam cijelu no!" A drugi: "Ja stalno postim, nikada ne mrsim! 'Trei: "Ja se povlaim od ena i neu se uope eniti." Tada im pristupi Poslanik i ree: 'Vi ste oni koji ste rekli to i to. Eto, bogami, ja se vie plaim Allaha od vas, bogobojazniji sam od vas, ali i postim, i mrsim, i klanjam, i spavam i enim se. Ko izbjegava moj nain ivota taj ne pripada meni!" Tirmizi prenosi svojim lancem prenoenja od Ibni Abbasa (Allah im

se smilovao) da je neko doao Vjerovjesniku i rekao: "Kada jedem meso, poelim ene i prome me strast, pa sam zabranio sebi da se hranim mesom." Tada je Allah objavio: O vjernici, ne uskraujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio! (5/B7J. to se tie posebnog ajeta koji se odnosi na zakletvu i koji je uslijedio ovdje u kontekstu K ur' ana, on glasi: Allah vas nee kazniti ako se zakunete nenamjerno, ali e vas kazniti ako se zakunete namjerno. Otkup za prekren u zakletvu je: da deset siromaha obinom hranom kojom hranite eljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao - neka tri dana posti. Tako se za zakletve vae otkupljujte kada se zakunete; a o zakletvama svojim brinite se! Eto, tako vam Allah objanjava propise Svoje da biste bili zahvalni (.5/89) . 26

Oito je da je ovaj ajet objavljen radi suoavanja sa zakletvama izreenim u ovoj situaciji da e se oni koji se zakunu da e se sustegnuti od dozvoljenoga, - Vjerovjesnik im je dokinuo to sustezanje, a asni Kur'an odbacio pravo na donoenje sobom zabrana ili dozvola. To nisu njihova prava nego je to Allahovo pravo, u kojeg oni vjeruju. Ovaj odgovor i kur' anski tekst suoava se sa svakom zakletvom koja se odnosi na sustezanje od nekog dobra ili pristupanja nekom zlu. Svaka zakletva kod koje je primijetio onaj ko se zakleo da nasuprot njegovoj zakletvi ima neto bolje, estitije, on e u tom sluaju uraditi ono to je bolje i estitije i otkupiti svoju zakletvu otkupninom koja je definirana u ovom ajetu. Ibni Abbas kae: "Uzrok ovoj objavi bio je narod koji je liio sebe lijepe hrane, odjee i braka, zaklevi se na to. Kad je bilo objavljeno: Ne uskraujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio, upitae: "ta da radimo sa naom zakletvom?" I tada je objavljen ovaj ajet. Ovaj ajet sadri sud koji kae da Allah (Uzvieni) nee kazniti muslimane ako se nenamjerno zakunu. To je zakletva koju izgovori jezik, a srce nije odluilo. Namjera je ukazivanje na neupotrebljavanje zakletve esto pa i nenamjerno, jer zaklinjanje Allahom ima svoju ast i dostojanstvo. Prema tome, ne treba se zaklinjati ni nenamjerno. Meutim, namjerna zakletva iza koje stoji i namjera i nijet moe se prekriti, ali uz otkupninu koju definira ovaj ajet. Otkup za prekrenu zakletvu je: da deset siromaha nahranite obinom hranom kojom hranite eljad svoju, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao neka tri dana posti. Tako se za zakletve vae otkupljujte kad se zakunete (.?/B9J.

Nahraniti deset siromaha sa "evsat", tj. obinom hranom, kakvom se hrane eljad onog koji se zakleo ... Pod pojmom "evsat" podrazumijeva se najbolja ili prosjena hrana. Termin "evsat'' nosi u sebi i prvo i drugo znaenje, mada kod dovoenja u sklad ova dva termina ne iskau iz okvira namjere, jer "evsat" u arapskom jeziku oznaava i najbolju hranu. Prema tome, "evsat" daje znaenje najbolja hrana u islamskim mjerilima. "Odjenuti ih" treba podrazumijevati da znai: odjenuti prosjenom odjeom. Pod pojmom "osloboenje roba" u tekstu se ne kae decidno da taj rob bude vjernik. Ovdje nije mjesto da se navode pravna razilaenja o ovom pitanju. A onaj ko ne bude mogao - neka tri dana posti.' znai otkupninu koja se daje za namjernu zakletvu kada lice koje se zaklela ne moe da izvri otkupninu na drugi nain. I kod posta ova tri dana ne postoji 27

jedinstven stav pravnika, da li te dane postiti uzastopno ili sa prekidima, zbog toga to se u tekstu ne govori o uzastopno m postu. N avodenje pravnih razilaenja o ovim detljima ne dolazi u okvir naeg metoda u Zilalu. Ko eli vie saznanja o ovoj temi neka to potrai u pravnim djelima. Ovo inim zato to se svi ti stavovi podudaraju sa osnovom koja privlai nau panju, a to je da je otkupnina kao odgovor za prekinuti ugovor i uvanje zakletve od njena potcjenjivanja. Zakletva je jedna vrsta ugovora, a Allah je (Uzvieni) naredio da se ugovori ispunjavaju. Kada se neko obavee zakletvom, tj. zakune se na neto, a tamo postoji neto drugo to je bolje uraditi i to je estitije, onda on otkupljuje svoju zakletvu. A i kada se zakune na neto za to nema prava, kao npr. neto to je haram, odnosno halal, i prekri tu zakletvu, i u tom sluaju on je obavezan izvriti otkupninu. Da se vratimo na osnovnu temu zbog ega su objavljeni ovi ajeti. to se tie "posebnosti uvjeta", pa Allah je objasnio da je sve ono to je On dozvolio, - lijepa stvar, a sve to je zabranio, to je neto runo. ovjek nema prava da bira sebi neto drugo do ono to mu je Allah odabrao, i to iz dva razloga. Prvi je, da je dozvoljavanje ili zabranjivanje kompetencija Allaha (Uzvienog) koju On daje kod svega i odreuje ta je dozvoljeno a ta zabranjeno. U protivnom, bilo bi to pregonjenje i pretjerivanje, ime Allah nije zadovoljan, niti s time poiva pravo vjerovanje. Drugi razlog je, da Allah dozvoljava ono to je lijepo. Prema tome, niko nema prava sebi zabraniti to lijepo pomou ega se postie dobro ovjeka i koristi u ivotu. Providnost samog ovjeka o sebi i svom ivotu nikada ne moe dostii providnost Mudroga i Obavijetenoga koji je dopustio ovo lijepo. Da je u

tome bilo kakva zla i munine, Allah bi znao i sauvao bi svoje robove toga, a da je u zabranjenim stvarima bilo kakvo dobro, Allah bi to znao i to bi On uinio dozvoljenim. Ova vjera je data da se ostvari pomou nje svako dobro, pozitivnost, apsolutna ravnotea i kompleksna skladnost izmedu svih energija ljudskog ivota. Islam ne zanemaruje ni jednu prirodu ljudskog ivota, niti gui i jednu konstruktivnu energiju ovjeka koja bi radila valjano, niti joj onemoguuje neto to je dobro. Islam se bori protiv celibata, jer celibat gui ljudsku prirodu, remeti mo i sprjeava razvoj ivota kako Allah eli da se razvija. Islam ne dozvoljava da se zabranjuje neto lijepo, jer je to lijepo jedan od faktora izgradnje ivota, njegova napretka i obnove. Allah je stvorio ovaj ivot da se on razvija i obnavlja, da napreduje putem razvoja i obnove. To je predvieno Allahovim programom. Celibat i zabrana svakog drugog lijepog sukobljava se sa Allahovim programom ivota, jer se celibat zadrava kod odredene take, ograniava natalitet, pravdajui to dokazom navodnog napretka i 28

uzdizanja. Meutim, i napredak i uzdizanje ulaze u sastav Allahova programa ivota, skladno ovom programu koji olakava ivot i koji se podudara sa prirodom kao to Allah zna. Posebnost uzroka ne ograniava openitost teksta. Ova openitost ovisi o pitanju Boanstva ili je vezana za to. Openitost je vezana i za pravo donoenja zakona. Ovo pitanje ne ograniava se samo na dozvoljeno i zabranjeno (halal i haram) kod bolesti, jela, pia i braka. To je neto ije pravo donoenja zakona obuhvata svaki posao iz oblasti ivota. Mi ponavljamo ovo tumaenje i potvrujemo ga, jer ustrajnost na izolaciji islama od prava na dominaciju ivotom i sudom - a to je njegovo pravo i nepobitna injenica - daje znaenje ovom tekstu da se njegov eho iskljuuje od dalekosenosti ove injenice na koju se u asnom Kur'anu i ovoj vjeri misli. Rijei "halal" i "haram" svode se na osjeaj ljudi koji ne prekorauju rtvu koja se rtvuje, jelo koje se jede, pie koje se pije, odijelo koje se oblai ili brak koji se sklapa, itd. Ovo su ta djela o kojima ljudi trae miljenje islama da bi vidjeli da li je to dozvoljeno ili zabranjeno. Medutim, kada se radi o opim stvarima i glavnom pitanju, ljudi trae miljenje o tome u raznim teorijama, ustavima i zakonima koje donose oni i koji su zamijenili Allahov zakon. Drutveni sistemi u cjelini, politiki sistemi u cjelini, meunarodni sistem u cjelini i sve drugo to spada u kompetenciju Allaha na Zemlji i ivotu ljudi - ne smatra se neim za to bi se trebalo traiti stav islama o tome. Islam je program za cjelokupni ivot Onaj koji ga u cjelini slijedi je vjernik. Onaj koji slijedi drugi progam, pa makar i kod jednog suda i

miljenja, odbacuje vjerovanje i proturijei Allahovu Boanstvu. Taj je izaao iz okrilja Allahove vjere bez obzira koliko isticao da potuje ovu vjeru i da je musliman. Njegovo slijeenje bilo kog zakona, a ne Allahova, demantira svoju tvrdnju i potvruje da je on napustio Allahovu vjeru. Ovo je to cjelovito pitanje koje tretiraju kur' anski tekstovi i ine ih pitanjem vjerovanja u Allaha ili napada na Allaha. Ovo je dalekovidnost ovih k ur' anskih tekstova, to odgovara ozbiljnosti ove vjere i Kur' ana i znaenju Boanstva i vjerovanja. 29

U kontekstu pitanja donoenja zakona, ta je dozvoljeno a ta zabranjeno u okviru odgoja muslimanskog Ummeta u Medini, njegova osloboenja od utjecaja dahilijjeta, njegovih naslaga i osobnih i drutvenih tradicija, dolazi kategoriki konani tekst o zabrani alkohola i kocke, popraen zabranom podnoenja rtava kumirima i gatanjem strjelicama, tj. dolazi tekst o zabrani pripisivanja sudruga Allahu. O vjernici, vino i kcocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, ejtanova djelo; zato se toga klonite da biste postigli to elite (.'i/90). ejtan eli da pomou vina i kocke unese meu vas neprijateljstvo i mrnju i da vas od sjeanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoete li se okaniti? (.'i/9IJ. I budite posluni Allahu i budite posluni Poslaniku i oprezni budite! A ako glave okrenete, onda znajte da je Poslanik Na duan samo da jasno obznani (5/92). Onima koji vjeruju i dobra djela ine nema nikakva grijeha u onome to oni pojedu i popiju kad se klone onoga to im je zabranjeno i kad vjeruju i dobra djela ine, zatim se Allaha boje i vjeruju i onda se grijeha klone i dobro ine. A Allah voli one koji drugima dobro ine (5/93J. Vino, kocka, kumiri i strjelice za gatanje bili su glavno obiljeje ivota predislamskog perioda, glavne naznake njihove omiljene tradicije u predislamskom drutvu. Sva ova obiljeja javljaju se kao jedna cjelina vrste povezanosti u svojoj primjeni. S obzirom da su to obiljeja tog drutva koja lee u sri njegove tradicije, to su ljudi tog perioda pretjerano konzumirali alkohol. U tome su se meusobno natjecali i time ponosili. Na tome su gradili svoj ponos i iskazivali ga u poeziji i hvalospjevima. Na

sjedjeljkama i pijanenjima pridruivali bi i prinoenjem rtava peenjem mesa za pijanice, da bi to due trajale te sjedje)jke i okupljali oko njih oni koji nalaze slast u pijanenju. Ove rtve podnoene su kumirima, a to su bili njihovi totemi kojima su svoje rtve podnosili i krvljem ih prskali. (Te su rtve podnoene boanstvima - proricateljima.) Pri prinoenju rtava u vrijeme pijanki i prlikom drugih slinih drutvenih povoda prisutni bi se kockali i bacali strjelice. To su bile strjelice pomou kojih bi dijelili rtve. Svaki od uesnika dobio bi svoj dio rtve, ovisno o njegovoj strjelici. I onaj ija bi strjelica bila na prvom mjestu dobio bi najvei dio. Medu njima bi bilo i takvih koji ne bi dobili nita. Taj moe biti i osoba koja je podnijela rtvu i izgubila je u cjelini. 30

Na ovaj nain isprepletali su se obiaji drutvene tradicije i sve to odvijalo skladno predislamskoj situaciji i vjernikom poimanju toga perioda. Islamski program nije odmah pristupio tretiranju ovih tradicija jer su one bile uspostavljene na korijenima iskvarenog vjerovanja. Otuda njihovo povrno tretiranje, a bez dubokog korijenitog tretiranja koje bi bilo uzaludan trud. Tako neto ne ini Boanski program. Islam poinje od sloenosti i vora ljudske due, sloenosti vjerovanja, poinje sa iskorjenjivanjem dahilijjetskog vjernikog poimanja u cjelini i uspostavljanjem ispravnog islamskog koncepta, njegova uspostavljanja na najbitnijoj osnovi koncentrisanoj na prirodi time to objanjava ljudima netanost njihovog poimanja Boanstva i upuuje ih ka istinitom Boanstvu. Kada su ovi spoznali ta je to istinito Boanstvo, njihove due su poele da sluaju i prakticiraju ono to je bilo po elji ovog istinitog Boanstva i naputaju ono to to Boanstvo osuuje. Prije toga, oni nisu ni uli ni pokoravali se bilo kakvoj naredbi ili zabrani, niti su se htjeli otrgnuti od svojih dahilijjetskih sklonosti, koliko god im bile ponovljene zabrane i dat im savjet. Sloenost ljudske prirode je sloenost vjerovanja. I sve dok se ne uvrsti sloenost vjerovanja nee se uvrstiti ni islamski moral, ni proiavanje ni drutveni oporavak. Sloenost ljudske prirode, eto, lei ovdje. I sve dok se ljudska priroda ne otvori svojim kljuem, njeni hodnici e biti zatvoreni, njene staze bit e krivudave, i kad god se otkrije jedan od njenih sokaka, sakriju se ili ieznu drugi. Kad god zasija jedna njena strana, potamne druge. Kad god se rijei jedan njen vor, zapetljaju se drugi. Kad god se otvori jedna njena staza, zatvore se druge staze i pravci,

i tako do u beskonanost. Zbog toga islamski program nije pristupio tretiranju sramnih strana predislamskog perioda i njegovih devijacija, nego je poeo od vjerovanja da nema drugog Boga osim Allaha. Period izgradnje sadraja sentence La ilahe illellah potrajao je dugo vremena, oko trinaest godina. Cilj ove izgradnje bio je samo da ljudi spoznaju svoje istinito Boanstvo, da se Njemu klanjaju i pokoravaju Njegovoj vlasti. Kad su se njihove due iskreno opredijelile za Allaha i kada su zaeljele sebi samo ono to im je odabrao Allah, tek tada su poele i obaveze, meu kojima i obredi klanjanja Allahu. Tada je poela i operacija proiavanja od drutvenih, privrednih, psihikih i etikih naslaga predislamskog perioda. To je poelo u vrijeme kada je to Allah naredio i kada su se ljudi pokorili bez otpora, poto oni ne znaju ta je za njih dobro u onome to im nareuje ili zabranjuje Allah, bez obzira ta to bilo. 31

Drugim rijeima, zapovijedi i zabrane uslijedile su poslije primanja islama, poslije totalne predanosti i nakon to u dui muslimana nije preostalo nita, nakon to on nije razmiljao da li nakon Allahove naredbe ima pravo na miljenje i izbor. O tome profesor Ebu'l-Hasan Nedevi u svom djelu Ma za hasere'l-alem bi inhitati'l-muslimin u lanku pod naslovom lnhallet uqdetu'l-kubra, kae: ''Razrijeen je veliki vor, vor politeizma i nevjerovanja. Razrijeeni su svi vorovi. To je bio prvi dihad Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) protiv pristalica politeizma i nevjerovanja. Nije otpoinjao dihadom da provede svaku naredbu i zabranu. Islam je dobio prvu bitku nad dahilijjetom. Pobjeda mu je bila saveznik u svakoj borbi. Svi su primili islam srcem, tijelom i duom. Oni se nisu protivili Vjerovjesniku nakon to im je objasnio Uputu niti im je bilo teko da izvravaju to to im je traeno da izvravaju. Nisu pravili izbor nakon to im je neto nareeno ili zabranjeno. Iznosili bi Vjerovjesniku otvoreno ako bi negdje posrnuli i izlagali svoje tijelo stranoj kazni, ako su bili tako nisko pali da zasluuju odreenu kaznu za taj prekraj. Zabrana alkohola stigla je u asu kad su se ae izlijevale u usta i proticala tenost alkohola kroz njihova grla. Allahova naredba rastavila je razvuene usne i izgriene jetre. Razbijene su bave i vino je poteklo sokacima Medine."3 Ovo je bila trea ili moda etvrta faza kod tretiranja pitanja alkohola u islamskom programu. Prva faza bila je samo nagovjetaj o zabrani izraenoj u rijeima

Allaha (Uzvienog) u suri En-Nahl objavljenoj u Mekki: . . a od ploda palmi . i loze pripremate pie i hranu prijatnu ... (16/67) . To je bio prvi nagovjetaj muslimanima o piu i, nasuprot njemu, o prijatnoj hrani. Znaenjem ovog ajeta kao da se htjelo rei da je pie jedno, a prijatna hrana neto drugo. Druga faza bila je pokretanje vjerske svijesti u duama muslimana putem logikog ozakonjen ja, kada je u suri El-Beqare objavljeno: Pitaju te o vinu i kocki. Reci: ((Oni donose veliku tetu, a i neku korist ljudima samo je teta od njih vea od koristi ... " (2/219). U ovim rijeima je nagovjetaj da je bolje proi se alkohola i kocke, jer je grijeh vei od koristi. Osim toga, esto se ostaje bez ikakve koristi. Pa ipak, dozvola konzumiranja alkohola ili njegova zabrana preputa se odmjeravanju da li je vea teta ili korist. str. 87-88, etvrtog izdanja navedenog djela. 32

Trea faza bila je raskidanje sa obiajem konzumiranja alkohola i ukazivanje na nesklad izmeu alkohola i namaza - kada je objavljen ajet sure En-Nisa' : O vjernici, pijani nikako namaz ne obavljajte, sve dok ne budete znali ta izgovarate. . . (4/43). Pet dnevnih namaza suvie su meusobno vremenski blizu i nema dovoljno vremenskog prostora izmedu namaza da bi se ovjek opio i ponovo otrijeznio. Ovo suava priliku prakticiranja obiaja pijanenja, naroito razbijanje jutarnjeg mahmurluka i veernjeg akamluka, bilo iza ikindije ili iza akama, kakav je bio obiaj u periodu dahilijjeta. Ovim se naruava obiaj pijan enja koji je bio vezan za vrijeme u kojem se pilo. I jo neto, a to je imalo neku svoju vrijednost u mjerilima muslimana, a to je nespojivost obavljanja namaza u za to propisano vrijeme i obiaja pijanenja u odredeno vrijeme. Ovo je sada etvrta i posljednja faza. Ljudi su ve bili potpuno pripremljeni za to i nije preostalo nita do zabrana koju bi pratila neodgodiva pokornost i poslunost. Prenosi se od Omera ibni Hattaba (Bog mu se smilovao) daje rekao: "Boe, objasni nam ta je vinu lijek?"4 Pa je u suri El-Beqare objavljeno: Pitaju te o vinu i kocki. Reci: "Oni donose veliku tetu, a i neku korist ljudima, samo je teta od njih vea od koristi" (2/219). Omer (Bog mu se smilovao i spasio ga) bio je pozvan i proitan mu je ovaj ajet i on je tada rekao: "Boe, objasni nam lijek u vinu!" Tada je objavljen ajet u suri En Nisa' : O vjernici, pijani nikako namaz ne obavljajte ... / Omer (Bog mu se smilovao i spasio ga) bio je pozvan i prouen mu je ovaj ajet, i on ree:

"Objasni nam lijek u vinu!" pa je objavljen tada ajet u suri EI-Maide: ejtan eli da pomou vina i kocke unese medu vas neprijateljstvo i mrnju i da vas od sjeanja na Allaha i od obavljanja namaza odvrati. Pa hoete li se okaniti? (5/91). Omer je pozvan i prouen mu je ovaj ajet, nato je Omer uzviknuo: ''Prestali smo, prestali!" (Citiraju autori Sunena.) Kada su objavljeni ovi ajeti o zabrani, tree godine iza bitke na Uhudu, samo je u jednom od klubova Medine reeno: "Narode, alkohol je zabranjen!" Ko je drao au u ruci razbio ju je, ko je imao gutljaj alkohola u ustima ispljunuo ga je. Vino je poteklo sokacima i flae su porazbijane. Time je dokrajena stvar i pia i vina, kao da ih nikada nije bilo. ajet iz sure En-Nahl izazvao nemir kod Omera (Bog mu se smilovao) i elju da mu objasni u emu je lijek? Omer je bio, kao to kae sam za sebe, pijanica u predislamskom periodu. Ovo potvruje koliko je dahilijjetsko drutvo bilo ogrezlo u ovaj obiaj. 33

Da pogledamo sada u konstrukciju kur' anskog teksta i programa u kome se ocrtava metod odgoja i usmjerenja. O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, ejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli to elite. ejtan eli da pomou vina i kocke unese meu vas neprijateljstvo i mrnju i da vas od sjeanja na Allaha i od obavljanja namaza odvrati. Pa hoete li se okaniti? I budite posluni Allahu i budite posluni Poslaniku i oprezni budite! A ako glave okrenete, onda znajte da je Poslanik Na duan samo da jasno obznani (5/90-92). Ovo je poelo sa uobiajenim pozivom u ovom odlomku, a koji glasi samo: O, vjernici .. ! . To radi mobiliziranja srca vjernika, s jedne strane, i da ih posjeti s obzirom na vjerovanje na obaveze i pokornost, s druge strane. Iza ovog inspirativnog poziva dolazi definitivna odluka, izraena veoma saeto: . .. vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, ejtanovo djelo (5/90J. To je neto prljavo, na to se ne moe primijeniti termin "lijepo djelo", koje je Allah dozvolio. To je ejtansko djelo, a ejtan je drevni neprijatelj ovjeka. Za vjernika je dovoljno da spozna za neto to je ejtanova djelo i da odstupi od njega osjeajui odvratnost prema njemu, uplai se od njegova bia i udalji se od njega u strahu. U ovom momentu donijeta je odluka praena sa ukazivanjem na

spas. Ovo je jedan drugi duboko psiholoki i inspirativni moment: Zato se toga klonite da biste postigli to elite (5/90J. Kontekst nastavlja da razotkriva plan. ejtana kroz ovu odvratnost: Pa i pored toga, zabraniti konzumiranje alkohola i svega drugoga to je bilo u vezi sa tim nije bilo lahko, pa zbog toga ni iznenaujua naredba. Prije donoenja ove kategorine zabrane preduzete su brojne mjere i koraci u vezi sa ovom duboko ukorijenjenom drutvenom tradicijom, zaodjevenom narodnim obiajima i navikama, a zaogrnutom i dijelom od privrednog znaaja. 34

ejtan eli da pomou vina i kocke unese medu vas neprijateljstvo i mrnju i da vas od sjeanja na Allaha i obavljanja namaza odvrati .. . (.?/9V. Ovim se razotkriva srcu muslimana ta je cilj ejtana, svrha njegove spletke i plod njegovog odvratnog djela. To je izazov neprijateljstva i mrnje u muslimanskom taboru vinom i kockom, zatim to je i odvraanje "vjernika" od sjeanja na Allaha i obavljanja namaza. O, kako je to strana spletka! Ovi ciljevi koje eli da ostvari ejtan su realnost. Muslimani mogu primijetiti te ciljeve u svijetu nakon to je to potvreno i istinitim Allahovim rijeima. ovjek ne treba dugo da istrauje pa da primijeti da ejtan izaziva neprijateljstvo i mrnju, putem vina i kocke, meu ljudima. Vino, pored toga to oduzima svijest, prouzrokuje gomile mesa i krvi i podsticaje na zlo, a kocka, koju prati gubitak, teta i mrnja, ostaje duboko urezana u duama ljudi, jer kockar koji gubi mora da mrzi kockara koji dobija i koji na njegove oi preuzima njegov imetak, odlazi obogaen, a kockar, gubitnik odlazi poraen. Vino i kocka prouzrokuju po prirodi neprijateljstvo i mrnju, bez obzira koliko izgledalo kod povrnog posmatranja da vika i galama na ovim sjedjeljkama ini drutvo zabavnim i sretnim. Odvraanje od sjeanja na Allaha i klanjanje namaza ne trai nikakav uvid, jer alkohol ini da se ovjek zaboravi, a kocka da se zabavlja. Opojnost kocke kod kockara nije nita manja od opojnosti alkoholom. Svijet kockara je isti kao i svijet pijanice. Ni jednog ni drugog nee mimoii

' y nesreca 1 pomzenJe. Kada ovi znaci, koji govore kakav je odvratan cilj ejtana, probude srca kod vjernika i promu ih, onda uslijedi pitanje na koje se moe dati odgovor samo onako kao to je odgovorio Omer (Bog mu se smilovao) kada je to uo: "Pa hoete li se okaniti?" nato je odmah odgovorio: "Prestali smo, prestali!" Meutim, u kontekstu se nastavlja sa velikim izazovom: I budite posluni Allahu i budite posluni Poslaniku i oprezni budite! A ako glave okrenete, onda znajte da je Poslanik Na duan samo da jasno obznani (5/92). To je pravilo o emu ovisi cjelokupna naredba: poslunost Allahu i poslunost Poslaniku, predanost pred kojom stoji samo apsolutna 35

pokornost i Allahu i Poslaniku i upozorenje na odstupanje i prijetnju neobjanjenju: ... a ako glave okrenete} onda znajte da je Poslanik Na duan samo da jasno obznani r9/92J. Poslanik je saopio i objasnio, definirao je ono to slijedi da se primijeni na one koji su odustali i suprotstavili se, nakon ovog jasnog saopenja. To je strana prijetnja u ovom nedoreenom stilu, zbog ega spopada strah vjernike! Oni kada grijee, a ne pokoravaju se, tete sami sebi. Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) je saopio i izvrio zadau. On je time otresao ruke od njih, on nee biti odgovoran za njih, oni su pogrijeili prema njemu i nisu mu se pokorili. Prema tome, njihovo pitanje u cjelini preputeno je Allahu (Uzvienom) . On je u stanju da kazni grijenik e koji su glavu okrenuli od Pravog Puta. To je Boanski program koji direktno kuca na srca ljudi, otvara njihove zatvore, otvara im staze i bogaze. Moda bi bilo lijepo da ovdje objasnimo ta je "hamr" radi koga je ova objava data. Ebu Dvud svojim senedom prenosi od Ibni Abbasa (Bog im se smilovao) : "Sve to opija je hamr, sve to opija je zabranjeno!" Jednog dana Omer (Bog mu se smilovao) obraa se sa minbera Vjerovjesnikova (alejhi' s-selam) grupi ashaba rijeima: "Zabrana hamra objavljena je tog i tog dana, a hamr se proizvodi od peteroga: groa, datule, meda, penice i jema. Hamr je sve ono to opija i zanosi pamet'' (Prenosi Kurtu bi u svom tefsiru) . Ovo ukazuje da hamr obuhvata sve to prouzrokuje opojnost, da se ne odnosi samo na jednu vrstu alkoholnog pia i da je zabranjeno sve to

opija. Opijeno st bilo kojim opojnim piem proturijei stalnoj budnosti, koju trai islam od muslimana kako bi on bio u stalnom kontaktu s Allahom, kontroliran od strane Allaha svakog momenta, kako bi bio uz pomo ove budnosti pozitivan faktor u oblasti razvoja drutva i njegove obnove, u njegovoj zatiti od slabosti i smutnje, radi svoje ouvanosti, ouvanosti svojih sredstava i obraza, radi sigurnosti muslimanske zajednice, njena zakona i sistema od svakog napada. Musliman pojedinac nije preputen sam sebi i svojim uivanjima. On je pod stalnim obavezama koje zahtijevaju stalnu budnost, obavezama prema svome Gospodaru, prema samom sebi, prema svojima, prema muslimanskoj zajednici u kojoj ivi i ovjeanstvu u 36

cjelini, pozivaj ui to ovjeanstvo i upuujui ga na Pravi Put. Od muslimana se trai stalna budnost da izvrava sve obaveze, ak i tada kada uje za neto to je dobro. I tada ga islam obavezuje da bude budan prema tom dobru, - kako ne bi postao rob strasti ili slasti i uivanja. Musliman mora stalno da savlauje svoje elje i da se odaziva Gospodaru koji time raspolae. Opijenost se ne podudara ni u emu sa ovim smjerom. Najzad, opijenost u svojoj sutini nije nita drugo do bjeanje od realnosti ivota u pojedinim momentima i skladnost sa poimanjima koje izaziva pijanstvo ili opijanje. Islam osuuje da se ovjek predaje ovoj sklonosti i trai od ljudi da gledaju istini u oi, da se suoavaju s njom i ive u njoj, da postupaju u ivotu skladno tim injenicama, a ne uspostavljanju ivota na kojekakvim poimanjima i zabludama. Suoavanje s ovim injenicama je probni kamen odlunosti i htijenja dok bjeanje od tih injenica ka zabludama i slinim poimanjima neminovno vodi ka raspadanju i slabljenju odlunosti, ka rastakanju htijenja. Islam uvijek ima u vidu odgoj volje i davanja njoj slobode iz okova dominirajueg obiaja i pretjeranosti. Ako se uzme u obzir samo ovaj sluaj, sasvim je dovoljno sa islamskog stanovita da alkohol i ostale droge budu zabranjene. Konzumiranje alkohola je jedna od odvratnih djelatnosti ejtana koje remete ivot ovjeka. Islamski pravnici, razilaze se kod tretmana samog alkohola, da li je on neist kao i ostala osjetilna neist ili je neist zbog toga to ga je zabranjeno piti. Prvo stanovite je miljenje veine ovih pravnika, dok su drugi prihvatili sud Rebi' a, Lejsa ibni Sada i Menzija, jednog od predstavnika afijske pravne kole, i nekih kasnijih pravnika iz Bagdada.

Za nas je dovoljan ovaj osvrt o ovom pitanju. Nakon to su objavljeni ovi ajeti i navedena zabrana alkohola u kojoj se navodi da je to odvratno djelo ejtana, dogodilo se da su se u muslimanskom drutvu pojavila dva otra glasa u formi i razliita u istraivanju i cilju. Neki neodluni ashabi kau: "ta e biti sa naim ashabima koji su pili alkohol i kao takvi umrli", ili su pitali: "ta e biti sa onima koji su poginuli u borbi na Uhudu a alkohol u njihovim stomacima" (tj. prije njegove zabrane) ? Neki sumnjivci koji ele izazvati nemir i zbunjenost govore to ili neto slino, tee izazvati nepovjerenje u uzroke ovog ozakonjenja ili izazvati osjeaj slabosti imana onih koji su umrli, a alkohol jo nije bio 37

zabranjen, dok je alkohol odvratna stvar i ejtanovo djelo, oni umrli, a to odvratno djelo u njihovim stomacima. Tada je objavljeno: Onima koji vjeruju i dobra djela ine nema nikakva grijeha u onome to oni pojedu i popiju kad se klone onoga to im je zabranjeno i kad vjeruju i dobra djela ine, zatim se Allaha boje i vjeruju i onda se grijeha klone i dobra djela ine. A Allah voli one koji drugima dobra djela ine (.S/93J. Ovaj ajet je objavljen da bi potvrdio da ono za to nije donijeta zabrana nije zabranjeno. Zabrana poinje sa donoenjem teksta, a ne prije. Zatim, zabrana nema retroaktivno djelovanje. Prema tome, kazne nema bez izriitog teksta, ni na ovom ni na onom svijetu, jer je tekst taj koji je meritoran. On donosi odluku. Prema tome, oni koji su umrli, a alkohol u njihovim stomacima, a jo nije bio zabranjen, nisu grijeni, jer nisu pili zabranjeno te, prema tome, nisu poinili nikakav grijeh. Oni su se bojali Allaha, radili dobra djela, vodili rauna o Allahu, znajui da On ima uvida u njihove namjere i njihova djela. Ko se ovako ponaa i ne uputa u zabranjeno, on ne ini grijehe. Mi ne elimo ovom prilikom ulaziti u raspravu koju su izazvale mutezilje o sudu da je alkohol odvratno djelo, naime, da li je ta odvratnost proistekla iz naredbe Zakonodavca (Uzvienog) o njegovoj zabrani, ili je alkohol odvratno djelo zbog svojstva koje proistie iz samog alkohola, ili pak da ovo svojstvo prati alkohol zbog njegove zabrane? To je, po naem miljenju, bezrazlona rasprava, tua za islamski osjeaj. Allah (Uzvieni) , kada neto zabranjuje, On zna zato to ini, bez obzira da li je On spomenuo uzrok zabrani ili ne, bez obzira da li ta zabrana uslijedila zbog

stalnog svojstva u zabranjenom, ili zbog razloga koji se javlja kod onoga koji ga konzumira, ili zbog interesa drutva. Allah (Uzvieni) zna zbog ega je ta odredba. Pokornost Njegovoj odredbi je obavezna. Raspravljati nakon to On izda naredbu ne predstavlja nikakvu realnu potrebu. Realnost je odraz Boanskog programa, i niko i nikada nema pravo rei: ''Dobro, ako je zabrana uslijedila zbog nekog stalnog svojstva u zabranjenom, pa kako je onda to bilo dozvoljeno prije njegove zabrane!?" Nema niko pravo da to kae, jer Allah (Uzvieni) mora da ima neki razlog i svrhu pa je to ostavio neko vrijeme bez zabrane. Sve je to u Allahovom htijenju. Ovo proistie i iz Njegovog (Uzvieni) Boanstva. Nije u vlasti ovjeka da neto odobrava a neto osuduje, jer ovjek, kad neto dri da je uzrok, katkada to ne bude uzrok. Lijepo ponaanje prema Allahu zahtijeva 38

da se Njegove odredbe prihvaaju bez obzira da li se znala svrha toga ili ona ostala tajna. Allah zna, vi ne znate. Postupak po Allahovu zakonu treba da poiva na klanjanju Allahu, na pokornosti Allahu, manifestujui to klanjanje samo Njemu. To je islam u znaenju pune predanosti. N akon ovakve pokornosti ljudski um moe istraivati prema svojoj mogunosti, to je Allahova mudrost u onome to je Allah naredio ili zabranio, bez obzira da li Allah objasnio svrhu toga ili ne, bez obzira spoznao to ljudski um ili ne. Sud o procjeni Allahova zakona o neemu ne donosi ovjek, nego Allah. I kad Allah neto naredi ili zabrani, onda prestaje svaka rasprava. Naredba ili zabrana postaje puno vana. Meutim, kada bi se prepustila da ljudski um donosi sud, onda bi to znailo da su ljudi posljednji i glavni izvor u Allahovu zakonu. Gdje bi bilo tada mjesto Boanstva, gdje klanjanje Allahu?! Da se vratimo na konstrukcije ajeta i dokaze ove konstrukcije: Onima koji vjeruju i dobra djela ine nema nikakva grijeha u onome to oni pojedu i popiju kad se klone onoga to im je zabranjeno i kad vjeruju i dobra djela ine, zatim se Allaha boje i vjeruju i onda se grijeha klone i dobro ine. A Allah voli one koji drugima dobro ine (5/93). Ni kod jednog komentatora Kur' ana nisam naao u njihovim rijeima objanjenje o konstrukciji ovog k ur' anskog teksta na nain s kojim bih bio zadovoljan, teksta u kome dolazi do ponavljanja termina "bogobojaznost", jednom uz "iman i dobro djelo", drugi put samo uz "iman" i trei put uz "dobroinstvo". Takoer nisam naao ni u svom objanjenju ovog ponavljanja u svom Zilalu, u prvom izdanju, ono s im bih bio sada zadovoljan. Najbolje to sam o tome proitao, mada me ni to

potpuno ne oduevljava, jesu rijei Ibni Derira Taberija, koji kae: "Prva bogobojaznost jeste bogobojaznost koja se odraava u doekivanju Allahove naredbe sa prihvatanjem, potvrivanjem, suenjem i djelovanjem prema toj naredbi. Druga bogobojaznost jeste bogobojaznost koja se ispoljava u ustrajnosti na potvrivanju te odredbe, a trea se odraava u dobroinstvu i pribliavanju Allahu inei na:file (neobavezna dobra djela) ." Ono to sam naveo na ovu temu u prvom izdanju Zi/ala glasilo je: 'To je potvreno metodom detaljiziranja nakon saetog izlaganja. Na prvom mjestu je saeto reeno: bogobojaznost, vjerovanje i dobro djelo. N a drugom je bogobojaznost spomenuta sa vjerovanjem i, na treem sa dobroinstvom, a to je dobro djelo. Tim potvrivanjem misli se ovdje na 39

oslanjanje na ovo znaenje da bi se istakao taj stalni zakon u vrednovanju djela sa unutranjim osjeajem koji prati ta djela. Prema tome, bogobojaznost je taj lijepi osjeaj Allahove kontrole, spojenosti s Njim u svakom momentu, vjerovanje u Allaha, potvrivanje srcem Njegovih naredbi i zabrana, a dobro djelo koje je spoljanja interpretacija stalnog vjerovanja i povezivanje unutranjeg vjerovanja i djela koje odraava taj unutranji osjeaj. Ovo je to o emu ovisi taj sud i miljenje, a ne pojave i forme. Ovo pravilo trai stalno potvrivanje, ponavljanje i objanjenje." Ni u ovom momentu sa ovim rijeima ja nisam zadovoljan. Meutim, ne pada mi na pamet neto drugo. Neka je Allah na pomoi! U nastavku teksta se govori o zabrani i doputenju, o lovu za vrijeme dok je ovjek u ihramu, o otkupnini za ubijeni ulov, o Allahovoj mudrosti vezanoj za svetost asnog hrama, zabranjenim mjesecima, rtvama, naroito onima oznaenim ogrlicama o kojima se govori u uvodnom dijelu ove sure, koje se ne mogu doticati. Ovaj pasus zavrava sa postavljanjem mjerila vrednovanja muslimana i muslimanskog drutva, mjerila u kome pretee dobro djelo, makar bilo i malo brojno, nad brojnim loim djelima. O vjernici, Allah e vas dovoditi u iskuenje sa divljai koja e biti nadohvat ruku vaih i kopalja vaih - da Allah ukae na onoga koji Ga se boji kad ga niko ne vidi. A onoga ko i poslije toga nasilje uini eka bolna patnja. O vjernici, ne ubijajte divlja dok obavljate obrede haddal Onome od vas ko je hotimino ubije kazna je da jednu domau ivotinju, iju e vrijednost procijeniti dvojica vaih pravednih ljudi, pokloni Kjabi, ili da se iskupi time to e, ravno tome, nahraniti siromahe ili postiti, da bi osjetio

pogubnost postupka svoga. A Allah je ve oprostio ono to je bilo. Onoga ko to opet uradi - Allah e kazniti. Allah je silan i strog. Vama se doputa da u moru lovite i da ulov jedete, da se njime vi i putnici koristite, a zabranjuje vam se da na kopnu lovite dok obrede hadda obavljate. I bojte se Allaha, pred kojim ete se sabrati. Allah je uinio da Kjaba, asni hram, bude preporod za ljude, a tako i sveti mjesec i kurbani, naroito oni ogrlicama oznaeni, zato da znate da je Allahu poznato ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji, da Allah, zaista, sve zna. Neka znate da Allah strogo kanjava, ali i da prata i da je milostiv. Posla niku je jedino dunost da objavi, a Allah zna i ono to javno inite i ono to sakrijete. Reci: "Nije isto ono to je 40

zabranjeno i ono to je dozvoljeno, makar to te iznenauje mnotvo onoga to je zabranjeno. Zato se Allaha bojte, o vi koji ste razumom obdareni, da biste ono to elite postigli" (5/94-JOO). Uzvieni je rekao vjernicima na poetku ove sure: O vjernici, ispunjavajte obaveze.' Dozvoljava vam se stoka, ali ne ona koja e vam se navesti; dok odredbe hadda obavljate, nije vam dozvoljeno da lovite. Uistinu, Allah propisuje to On hoe. O vjernici, ne omalovaavajte Allahove odredbe hadda, ni sveti mjesec, ni kurbane, naroito one ogrlicama obiljeene, ni one ljude koji su krenuli ka asnom hramu elei nagradu i naklonost Gospodara svoga. A kad obrede hadda obavite, onda loviti moete (5/1-2). Ova zabrana odnosila se na doputenje lova dok su ljudi u ihramu, na doputenje odredaba hadda ili svetog mjeseca ili kurbana, a posebno onog sa ogrlicom obiljeenom ili onih koji su krenuli ka asnom hranu. Za onog ko protivno postupi ne propisuje se kazna na ovom svijetu, ali se vee grijeh. Sada se objanjava kakva je to kazna. To je otkupnina da bi osjetio prekrite/j teret naredbe. Oglaava se oprost ovih zabrana za ono to je proteklo i prijeti se Allahovom kaznom ko to poini nakon ovog objanjenja. I ovaj pasus poinje, kao i svi drugi ovog odlomka uobiajenim pozivom O, vjernici, zatim ih se obavjetava da e biti izloeni provjeri od strane Allaha i iskuenju u vezi sa naredbom o lovu u kojoj im se lov zabranjuje dok su u ihramu: O vjernici, Allah e vas dovoditi u iskuenje sa divljai koja e biti nadohvat ruku vaih i kopalja vaih - da Allah ukae na onoga koji Ga se

boji kad Ga niko ne vidi. A Onoga ko i poslije toga nasilje uini eka bolna ' patnja (5/94). To je lahak ulov. Allah ga tjera prema njima. Ulov koji mogu rukom dohvatiti. Ulov koji mogu pogoditi njihova koplja bez ikakve potekoe. Prenosi se da je Allah tjerao prema njima ovaj ulov tako da se on pribliio nadomak njihovih atora i kua i kruio oko njih, da je to zaista bila takva dra koja ih je dovodila do iskuenja. To je bilo samo po sebi zavoenje pred kojim su Sinovi Israilovi ostali nemoni kada su insistirali i molili svoga poslanika Musaa (aleji' s-selam) da im da dan za molitvu u kome se ne bi niim zanimali to bi bilo vezano za ivot i hranu. Data im je subota. Meutim, subotom bi im se ribe pribliavale okolo i tada bile izloene njihovim pogledima. To je bio uzrok da nisu mogli ispuniti ugovor sa 41

Allahom. Otili su da opkole ribu subotom, a da je ne love - kako bi prevarili Allaha. Kad bi nastupilo slijedee jutro, oni bi se povratili na to mjesto i pohvatali ribu iz okruenja. To je bilo ono zbog ega je Allah (Uzvieni) poslao svoga Poslanika (alejhi' s-selam) da bi ih suoio i osramotio rijeima izloenim u Kur'anu: Upitaj ih o gradu koji se nalazio pored mora kad su propise osobito krili; kada su im ribe, na oi njihove, dolazile dok su subotu svetkovali, a kad nisu svetkovali, one im nisu dolazile. Eto tako smo ih u iskuenje dovodili zato to su stalno grijeili (7/163). Ovim istim iskuenjem Allah stavlja na kunju muslimanski Ummet koji je uspio tamo gdje nisu uspjeli Jevreji. To je bila potvrda rijei Allaha (Uzvienog) o ovom Ummetu: Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: traite da se ine dobra djela a od nevaljalih odvraate, i u Allaha vjerujte. A kad bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih; ima ih pravih vjernika, ali veinom su nevjernici (J/1IOJ. Ovaj Ummet uspio je u mnogim zemljama gdje nisu uspjeli Sinovi Israilovi. Zatim je Allah oduzeo zamjenitvo, hilafet na Zemlji, od Sinova Israilovih i to povjerio ovom Ummetu. Allah je omoguio ovom Ummetu na Zemlji ono to nije omoguio ni jednom narodu prije njega. Ovo je bilo zbog toga to Allahov program nije bio kompletno predstavljen u realnom sistemu koji bi dominirao i upravljao cjelokupnim ivotom, kao to je taj program predstavljen u hilafetu muslimanskog Ummeta. To je bilo onog dana kada su muslimani bili muslimani i kada su saznali i shvatili da je islam vjera Allahova i Njegov zakon koji se odraava u ljudskom ivotu, kada su spoznali da je zamjenitvo povjereno ovom velikom Ummetu, da je to povjerenje oporuka ovjeanstvu u kome bi bio uspostavljen Allahov

program i da Ummet poiva na tom programu uz Allahovu sigurnost. Ovo iskuenje sa lahkim lovom u vrijeme dok se obredi hadda obavljaju bilo je jedno od iskuenja koje je ovaj Ummet prebrodio sa uspjehom. Panja Allaha (Uzvienog) predstavljala je odgoj ovog Ummeta u slinim iskuenjima kroz pojavu Njegove zatite i Njegova izbora. Allah je otkrio vjernicima u ovom dogodaju svrhu i mudrost ovog iskuenja, a to je: ... da Allah ukae na onoga koji Ga se boji kad ga niko ne vidi (5/94J. Bojati se Allaha kad ga niko ne vidi jeste temelj ove vjere u srcu muslimana, vrsti temelj na kome poiva zdanje vjerovanja i ponaanja i o kome ovisi povjerenje zamjenitva na Zemlji u snanom Allahovom programu 42

Ljudi ne vide Allaha, ali Ga oni nalaze u svojim duama kada vjeruju da je On Uzvieni - za ovjeka nevien, ali Ga njihova srca spoznaju i kad Ga ne vide i boje Ga se. vrstina i stabilnost ove suptilne istine, istine vjerovanja u Allaha i kad Ga ovjek ne vidi a boji Ga se, i nepostojanje potrebe da se ulom osjeti i okom vidi. Osjeanje za ovako vjerovanje u nevieno jednako je oevidnom pa i pretee ga, tako da vjernik izraava e had et La ilahe illellah, a ne vidi Allaha. vrstina i stabilnost ove injenice na ovaj nain govori o velikom iskoraku u napretku ljudskog bia, o slobodi njegove prirodne moi, o upotrebi i iskoritavanju njegovog centralnog aparata u njegovom prirodnom formiranju na najkompletniji i najpotpuniji nain, govori o njegovu udaljenju od svijeta ivotinje koja ne spoznaje nevieno u srazmjeru koliko to ostvaruje ovjek, upravo onoliko koliki je bio taj njegov iskorak, dok je zatvaranje njegove due odraz nesposobnosti da spoznaje bilo ta izvan ula, govori o utonjenosti njegovih osjeaja u krug osjetilnog, jer mu je glavni aparat za primanje i ubiranje velianstvenoga u kvaru, govori o njegovu srozavanju na nivo ivotinje, srozavanju u "materijalni" osjeaj. To je dao Allah (Uzvieni) kao svrhu ovog iskuenja. On je otkrio vjernicima ovu svrhu i mudrost kako bi se njihove due koncentrisale i sabrale radi njena ostvarenja. Allah (Uzvieni) zna iskonskim znanjem ko se Njega boji i kad Ga ne vidi. Medutim, On (Uzvieni) nee obraunavati ljudima na osnovu onoga to On zna o njima od iskona, nego na osnovu njihovog djela kada se dogodi: . . . a onoga koji poslije toga nasilje uini eka bolna patnja (.'i/94).

ovjek je obavijeten da e biti stavljen na iskuenje, spoznao je mudrost koja mu se izlae i upozoren na dogoaje u koje bi mogao pasti. Njemu su dati svi uvjeti kako da se od toga sauva i spasi, a ako on na kraju i poslije toga kakvo nasilje uini, doivjet e bolnu kaznu, istinitu i pravednu, jer je sam izabrao tu kaznu i sam je zasluio. Poslije ovoga dolazi objanjenje za otkup nekog prijestupa u kome se u poetku govori o zabrani, a na kraju o prijetnji: O vjernici, ne ubijajte divlja dok obavljate obrede hadda! Onome od vas ko je hotimino ubije kazna je da jednu domau ivotinju, iju e vrijednost procijeniti dvojica vaih pravednih ljudi, pokloni Kjabi, ili da se iskupi time to e, ravno tome, nahraniti siromahe ili postiti, da bi osjetio 43

pogubnost postupka svoga. A Allah je ve oprostio ono to je bilo. Onoga ko to Pet uradi - Allah e kazniti. Allah je silan i mudar rs/95). Gvaj tekst odnosi se na namjern 0 ubijanje divljai od strane onoga ko jo obavlja obrede hadda. Meu..:.. .. 1, ako ga ubije nenamjerno, onda on nije grijean i ne podlijee otkupnini. Kada ubije namjerno ulov onaj ko je jo u ihramu, on e to otkupiti time to e zaklati neku domau ivotinju iste vrijednosti divljai koju je ulovio. Tako npr. za ulovljenu srnu otkupit e se klanjem ovce ili koze, za ubistvo divlje kamile goveetom, za ubistvo noja, irafe i sE.no njima otkupit e se klanjem juneta, za ulov zeca, divlje make i slino otkupit e se vrijednou zeca. A ono to nema ekvivalentne vrijednosti u ivotinji otkupit e se vrijednou koja tome odgovara. Procjenu vrijednosti ove otkupnine izvrit e dvojica pravednih muslimana. Kada oni donesu odluku da se zakolje neka ivotinja, onda e se ona uputiti kao kurban prema Kjabi, tamo zaklati i podijeliti siromanima. U sluaju da se ne nae ivotinja za otkup ubijenog lova, onda e dvojica pravednih procijeniti da se ulov otkupi time to e poinitelj nahraniti nekoliko siromaha ija e vrijednost ishrane biti ravna vrijednosti cijene ulova. (Kod ove procjene vrijednosti postoji razlika meu islamskim pravnicima.) Ako onaj koji je obavezan da izvri otkup, ne nae ekvivalentnu ivotinju, ni onoga koga bi nahranio, on e se otkupiti postom upravo onoliko dana koliko vrijedi ulov ili procijenjena ivotinja, ili koliko bi platio za ishranu odreenog broja siromaha, a postit e onoliko dana koliko vrijedi hrana da bi nahranio siromahe - jedan dan za jednog siromaha. Islamski pravnici se i kod ovoga razilaze, nemaju isti stav kod procjene koliko bi iznosila hrana po jednom siromahu. Pa ipak, kod ove

procjene uzimaju se u obzir mjesto, vrijeme i situacija. Kur' anski koncept predvia da je smisao ovog otkupa: . . . da bi osjetio pogubnost postupka svoga rs;9s). Otkupnina ima smisao kazne, jer je grijeh ovdje povreda asti, na emu islam mnogo insistira. Zbog toga dolazi i do oprosta za ono to se ranije dogodilo i jako prijeti od strane Allaha onome ko se ne povue poslije ove objave: ... A Allah je ve oprostio ono to je bilo. - Onoga ko to opet uradi Allah e kazniti. Allah je silan i strog rs/9S). 44

Kad se lovac osjeti snanim i eli to postii svojom snagom i moi, a Allah eli da na ovom mjestu vlada sigurnost i da je sve sigurno, onda je i Allah snaan, moan i sposoban da prekritelja strogo kazni. Ove odredbe odnose se samo na kopneni lov. Meutim, morski lov dozvoljen je i kada je ovjek u ihramu i bez ihrama: Vama se doputa da u moru lovite i da ulov jedete, da se njime vi i putnici koristite (5/96). Morsku ivotinju dozvoljeno je i loviti i jesti ovjeku i dok obavlja obrede hadda i kada ih ne obavlja. Nakon to je u Kur'anu spomenuto da je dozvoljeno i loviti i jesti morski lov dok je ovjek u ihramu, u tekstu se ponovo govori o zabrani kopnenog lova dok je ovjek u ihramu: ... a zabranjuje vam se da na kopnu lovite dok obrede hadda obavljate (6/96). Svi islamski pravnici su suglasni da je kopneni lov zabranjen dok ovjek obavlja obrede hadda. Meutim, postoji razilaenje u miljenjima meu njima da li je onome ko je u ihramu dozvoljeno jesti ulov koji je drugi ulovio. Oni se razilaze i o pitanju ta znai termin lov, da li se pod tim pojmom misli samo na ivotinje koje se love po obiaju ili se ova zabrana odnosi na sve ivotinje, makar one i ne bile te koje se love i na to se ne moe primijeniti ovaj termin. Ovo doputenje i zabrana u tekstu Kur'ana zavrava buenjem osjeaja bogobojaznosti u svijesti ovjeka, podsjeanja na okupljanje pred Allahom i polaganje rauna: I bojte se Allaha pred kojim ete se sabrati! (5/96). Najzad, zato ove svetosti i zato ove zabrane?

To je podruje sirnosti koje je Allah uspostavio ljudima u vrijeme gloenja. To je Kjaba, Casni hram, sveti mjesec, zona sigurnosti koja se uspostavlja usred stalne borbe meu onima koji se spore, ratuju, bore i potiskuju zbog ivota meu ivima svih vrsta i svih nacija, zbog elja, pouda, strasti i nunosti. Zahvaljujui Kur'anu, ova zona postala je mjesto u kome vlada smirenost umjesto straha, mir umjesto svae i u kojoj lepraju krila ljubavi, bratstva, sigurnosti i mira. To je zona u kojoj se uvjebava i odgaja ljudska dua u svojoj praktinoj realnosti, a ne u svijetu ideala i teorija, ona se odgaja na ovim osjeajima i u ovom smislu. Nije to 45

gola rije koja lepra u zraku ni sanjalaka vizija ija je elja da se realizira u realnom ivotu: Allah je uinio da Kjaba, asni hram, bude preporod za ljude, a tako i sveti mjesec i kurbani, naroito oni ogrlicama oznaeni, zato da znate da je Allahu poznato ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji, da Allah, zaista, sve zna. Neka znate da Allah strogo kanjava, ali i da prata i da je milostiv. Posla niku je jedina dunost da objavi, a Allah zna i ono to javno inite i ono to sakrijete (5/97-99). Ove svetosti koje obuhvataju i ovjeka, i pticu, i ivotinju, i kukca Allah je uinio da budu u sigurnosti kod asnog hrama u vrijeme dok je hadija u ihramu makar i ne doao do Kjabe. On je uinio i etiri mjeseca svetim, u kojima nije doputeno ubistvo ni voenje borbe, a to su: zu' lka' de, zu' l-hidde, muharrem i redeb. Allah je utisnuo u srca Arapa, ak i u vrijeme predislamskog perioda, svetost ovih mjeseci, tako da Ara{Ji nisu osjeali strah u tim mjesecima, nisu traili krv ni oekivali osvetu. Covjek je mogao da susretne ubicu svoga oca, sina ili brata, ali da ga u to vrijeme ne uznemirava. Tako su ovi mjeseci postali vrijeme sigurnosti za putovanja po zem i i sticanja opskrbe. To je Allah uinio i zbog toga to je htio da lj Kjaba, Casni Allahov hram, bude mjesto sigurnosti i mira u kojem bi se ljudi preporaali i bili zatieni od straha i grozote. Tako isto Allah je uinio svete mjesece da budu zona vremenske sigurnosti kao to je Kjabu uinio prostorom sigurnosti. Potom je Allah proirio horizont sigurnosti i izvan zone ovog vremena i prostora i dao pravo rtvi, a to je stoka koja se puta da doe do Kjabe u vrijeme hadda i umre, a da je niko na putu ne moe sprijeiti. Istovremeno, Allah je zabranio i sjeu stabala oglaavajui da su

i ona zatiena kod ovog drevnog Hrama. Allah je proglasio ovo mjesto svetim i asnim jo od vremena izgradnje ovog Hrama, kojeg su izgradili Ibrahim i Ismail. Allah ga je uinio mjestom okupljanja ljudi i sigurnim. Allah je uinio i ovaj Hram sigurnim ak i samim politeistima. Pa je Bejtullah postao i kod njih mjestom sigurnosti. I dok ljudi love jedni druge na drugim mjestima, oni su na ovom mjestu i u to vrijeme bili sigurni. Pa ipak oni poslije svega toga nisu bili zahvalni Allahu i nisu se klanjali Njemu u Hramu monoteizma. Oni govore Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) kad ih on poziva da vjeruju u jednog Boga, kad ih poziva monoteizmu: Ako mi slijedimo tvoju uputu i idemo s tobom biemo ugrabljeni u ovoj naoj zemlji. Allah ukazuje na ove njihove rijei i suoava ih sa injenicom sigurnosti i straha u rijeima: Oni govore ako s tobom budemo pravi put slijedili, biemo brzo iz rodnog kraja protjerani. Zar im Mi ne pruamo priliku da borave u svetom i bezbjednom 46

mjestu, gdje se kao na dar slivaju plodovi svakovrsni; meutim, veina njih ne zna (28/57). U zbirkama hadisa Sahihajn, prenosi se od lb ni Abbasa (Allah mu se smilovao) slijedee: "Boiji Poslanik (alejhi' s-selam) je rekao na Dan osloboenja Mekke: "Ovo mjesto je sveto. U njemu je zabranjeno posijecati stabla, otresati svjee biljke, progoniti lov i uzimati sebi izgubljenu stvar sve dok se ne oglasi." ivo stvorenje koje se izuzima od ove zabrane i koje je dozvoljeno ubiti u Svetom mjestu onome koji obavlja obrede hadda je: gavran, kobac, skorpija, mi i bijesno pae -, na osnovu hadisa kojeg prenosi Aia (Bog joj se smilovao) , a navodi se u dva Sahiha. U Sahihu Muslima navodi se hadis koga prenosi Ibni Omer (Bog im se smilovao) dodatak da je i zmiju dozvoljeno ubiti. I grad Medina je takoer sveta prema hadisu koga prenosi Alija (Bog mu se smilovao) rijeima: "Medina je sveta od mjesta Ira do Sevra", rekao je Boiji Poslanik (alejhi' s-selam) . U Sahihima se takoer navodi hadis koga prenosi Ubade i b ni Temim: "Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) je rekao: "Ibrahim je drao Mekku svetom i molio se za nju, a ja drim Meinu svetom kao to je Ibrahim drao Mekku svetom!" Poslije svega ovoga moe se rei da to nije zona sigurnosti samo u prostoru i vremenu i nije to zona sigurnosti koja obuhvata samo ivotinje i ovjeka, nego je to istovremeno i zona sigitrnosti u srcu ovjeka, tom mjestu stalne borbe u cilju zavoenja ljudske due, mjestu brobe, gdje se sve buni, prekuhava i prekriva svojim plamenon i dimom i mjesto, i

vrijeme, i ovjeka, i ivotinju. To je oblast mira i tolerancije u mjestu meusobne borbe tako da e ovjek u vrijeme dok vri obrede hadda biti grijean ako digne ruku ak i na pticu i ivotinju, dok su ptice i ivotinje dozvoljene ovjeku izvan ove zone. Meutim, i ptice i ivotinje su ovdje u mjestu gdje vlada sigurnost i u prostoru, i u vremenu, i u duama ovjeka. To je zona elastinosti i uvjebavanja ljudske due radi proiavanja, napretka i blagostanja i stizanja u gornje slojeve, pa i pripreme za suradnju sa gornjim slojevima. O, kako je ovom uplaenom ovjeanstvu koje se gloi i drobi potrebna jedna ovakva zona sigurnosti kakvu je Allah dodijelio ljudima u ovoj vjeri i objasnio u ovom Kur' anu! 47

Zato da znate da je Allahu poznato ono to je na nebesima i Zemlji, i da Allah, zaista, sve zna <5197). udan pogovor na ovom mjestu, udan ali shvatljiv. Allah je dao ovaj zakon i ovo mjesto da bi ljudi znali da Allah zna ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji i da Allah, zaista, sve zna, da bi ljudi shvatili da On zna njihove prirode, njihove potrebe, da zna sutinu i ciljeve ljudskih bia, da Allah postavlja Svoje zakone odazivajui se prirodama i potrebama i odgovarajui eljama i tajnama. Kada ljudska srca osjete Allahovu milost u Njegovim zakonima, kada osjete ljepotu ove skladnosti izmeu Allahova zakona i njihove duboke prirode, spoznat e da Allah zna sve ono to je na nebesima i Zemlji i da Allah, zaista, sve zna. Ova vjera je zaista zadivljujua u svojoj kompletnoj ispunjenosti i podudarnosti sa potrebama ljudske prirode, njihove ukupne enje u Njegovom odazivanju svim potrebama ljudskog ivota. Sadrina ove vjere je u skladu sa sadrinom potrebe ivota. Bit ove vjere podudara se sa potrebama ivota. Kad god ovjek ispolji raspoloenje prema ovoj vjeri, on e nai u njoj ljepotu, harmoniju, drutvenost i mir koje moe spoznati samo onaj ko isproba ovu vjeru. Razgovor o halalu i haramu koji se odnosi na period dok ovjek vri obrede hadda zavrava upozorenjem na otvorenost kazne sa nukanjem na traenje oprosta i milosti. Neka znate da Allah strogo kanjava, ali i da prata i da je milostiv (5/98). Sa upozorenjem je i stavljanje do znanja i nagovjetaj ta eka onoga ko se suprotstavlja i nee da se opameti.

Poslanik u je jedino dunost da objavi, a Allah zna i ono to javno inite i ono to sakrijete <5199J. Ovaj osvrt zavrava uspostavljanjem mjerila kojima e Allah mjeriti vrijednosti da time odvaga muslimana i presudi mjerilom u kome pretee dobro djelo nad zabranjenim, kako zabranjeno djelo ne bi svojim mnotvom potinilo muslimana ni u jednom asu i ni u jednoj situaciji. Reci: "Nije isto ono to je zabranjeno i ono to je dozvoljeno, makar to te iznenauje mnotvo onoga to je zabranjeno. Zato se Allaha bojte, o vi koji ste razumom obdareni, da biste ono to elite postigli" <5/IOOJ. Korisnost navoenja dobrog i loeg djela u ovom kontekstu ogleda se u povoljnosti ralanjivanja i detaljiziranja dozvoljenog i zabranjenog 48

vezanog za lov divljai i jedenje njena mesa. Haram je loe, a halal dobro. Loe i dobro nisu u istoj razini, mada mnotvo loeg obmanjuje i zavodi. U dobrom je korist bez loih posljedica kajanja i stradanja, bez nesrea prouzrokovanih bolom. Ni u emu to je loe nema neke slasti, a da se ta slast ne nalazi i u dobrom, ali umjereno, sigurno i bez ikakvih posljedica ni za ovaj ni za onaj svijet. I razum kada se oslobodi strasti i elja, obraajui mu se sa bogobojaznou i kontrolom srca, izabrat e dobro nad loim i sve e se zvriti sa uspjehom i pozitivnim rezultatom i na ovom i na buduem svijetu . ... Zato se Allaha bojte, o vi koji ste razumom obdareni, da biste ono to elite postigli rs;woJ. Ovo je ta povoljnost na ovom mjestu, ali je tekst poslije dalekoseniji i obuhvatniji. On obuhvata ivot u cjelini i to potvruje na nekoliko mjesta. Allah koji je dao ovaj U mm et i uinio ga najboljim meu ljudima - On ga priprema za veoma veliki posao, priprema ga da preuzme povjerenje Njegova programa na Zemlji, da ide pravim putem kakvim nije iao nijedan narod, da uspostavi ovaj program u ivotu ljudi kakav nije bio nikada. Zbog toga je bilo neminovno da se dugo uvjebava ovaj Ummet kako bi se oslobodio prije svega dahilijjeta i kako bi se uzdigao iz niskog dahilijjetskog podnoja i nastavio tako uzdizati stazom koja se penje do najvieg vrha, do islama. Zatim da se pozabave proiavanjem svojih pojmova obiaja i osjeaja preostalih iz naslaga dahili.ijeta, da odgaja svoju volju radi preuzimanja Istine i njenog slijeenja, da zavri s tim na uspostavljanju cjelokupnog ivota sukladno islamskim vrijednostima izraenim u Allahovim mjerilima kako bi to bilo uistinu Boanski i kako bi

se izdiglo ovjeanstvo do najljepeg oblika. Tada nee biti u istoj ravni i u mjerilima loe i dobro pa makar i zauavalo mnotvo loega. Mnotvo zapaa oko i plai osjeaj, ali se uoava razlika izmeu loeg i dobra i podie ovjeka na nivo gdje se odmjerava njegova vrijednost Allahovim mjerilom, gdje se tas loega paralie iako je loe brojno, a tas dobroga pretee iako je dobro neznatno. Tada ovaj Ummet postaje siguran, da rukovodi ovjeanstvom ija e se djelatnost odmjeravati Allahovim mjerilom, procjenjivati Allahovom procjenom i odabrati dobro ovjeanstva kada njegovo oko niti dua nee primjeivati mnotvo loega. Druga situacija u kojoj e se koristiti ovo mjerilo kada se neistina i loe djelo nadimaju i ljudi primjeuju kao pjenu, oko primjeuje njenu pojavnost, mnotvo i snagu, a onda pogleda vjernik na ovu nabreknutu neistinu, vjernik koji odmjerava Allahovim mjerilom ne udi se i ne gubi iz vida Allahovo mjerilo, nego Istini daje prednost nad neistinom, gdje nema 49

pjene kao od sapuna niti obine pjene niti kakve spremnosti niti brojnosti oko toga. Svugdje je samo Istina, ista Istina u kojoj se primjeuju samo Njene osobine i Njeno bie, ija se jedino teina primjeuje na Allahovom mjerilu kao i stalnost te Istine, primjeuje se samo Njena ljepota i vlast. Allah je odgajao ovaj Ummet kur' anski m program om i rukovoenjem Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) tako da je Uzvieni spoznao da je taj Ummet dosegao do nivoa u kome e ustrajati na Allahovoj vjeri, ne samo u d uama i osjeajima nego i u svom ivotu i nainu ivljenja na Zemlji u svim eljama i prohtjevima koji se javljaju u ivotu , u svim eljama i sklonostima, u svim meusobnim sukobima i nadvlaivanjima pojedinca nad pojedincem, drutva nad drutvom, zatim da rukovodi ovjeanstvom kod svega to to ovjeanstvo prati u opoj veliini ivota. Allah je odgojio ovaj Ummet raznim usmjerenjima djelotvornim faktorima, iskuenjima i zakonskim propisima i sve to dao kao jedan snop, kao cjelinu koja bi obavljala jednu cjelovitu ulogu, a to je pripremanje ovog Ummeta u vjeri, poimanju, osjeajima, potrebama, ponaanju i vladanju, zakonu i sistemu jer ovaj Ummet se uspostavlja na Allahovoj vjeri na Zemlji, da bi preuzeo rukovoenje ovjeanstvom. Allah je dao da se ostvari ono to je elio s ovim Ummetom. On moe da savlada ono to hoe, tako je uspostavljena ta svijetla slika Allahove vjere u realnosti zemaljskog ivota. Ovo e se uvijek odraavati u realnom ivotu i ovjeanstvo e moi da to ocrtava u svako vrijeme, i kada se potrudi da to ostvari, Allah e mu to omoguiti i dati. Poslije toga kontekst se usmjerava prema odgoju muslimanske

zajednice i kako da se ponaa prema Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) , da mu ne postavlja pitanja o kojima ih on nije obavijestio, pitanja koja, kad bi se objelodanila, bilo bi to neugodno i loe za onog koji pita, pogrijeio bi ili bio optereen obavezama koje ne bi mogao podnijeti ili bi mu bilo teko to je Allah i to dao ili ostavio bez definiranja i ostavljanja milosti prema ljudima. O vjernici, ne zapitkujte o onome to e vam priiniti neprijatnosti ako vam se objasni; a ako budete pitali za to dok se Kur'an objavljuje, objasnie vam se, ono ranije Allah vam je ve oprostio. - A Allah prata i blag je. Neki ljudi su prije vas pitali za to, pa poslije u to nisu povjerovali rs;1o1. 102J. 50

Neki ljudi postavljali su Vjerovjesnik u (alejhi' s-selam) pitanja i o onome o emu nije bila stigla nikakva odredba ili zabrana ili je bila skrivena potreba objanjenja nekih pitanja koja su u Kur'anu data saeto i u ijoj je saetosti Allah dao irinu i mogunost ljudima ili koenje objanjenja za pitanja koja nije bilo neophodno razotkrivati jer bi njihovo razotkrivanje moglo katkada prouzrokovati nepriliku onome koji je pitao ili bi moglo uznemiriti drugog muslimana. Kada je bio objavljen ajet o hadu, prenosi se da je neko pitao: "Da li svake godine?", misli se na obavljanje hada. Ovo je Vjerovjesnik (alejhi' sselam) osudio jer je tekst o hadu objavljen u saetku: Hodoastiti Hram duan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogunosti; (3/97J. Had je nareen jedan put, meutim, pitanje da li i svake godine teko je objasniti jer ga nije propisao Allah. U murse] hadisu koga prenose Tirmizi i Darekutni od Alije (Allah mu se smilovao) stoji: Kada je bio objavljen ovaj ajet Hodoastiti Hram duan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogunosti (H/97J, neki su pitali: "Boiji Poslanie, da li svake godine?" nesullulah je utio i oni su ponovo pitali "Da li svake godine?" i Resullulah ree: "N e, jer da sam rekao da, bila bi obaveza", i tada je objavljen ajet: O vjernici, ne zapitkujte o onome to e vam priiniti neprijatnosti ako vam se objasni r5!101J, do kraja ajeta. Darekutni takoer navodi, prenosei od Ehu Ijada, a on od Ebu Hurejrea, da je Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) rekao: "O, ljudi, had vam je propisan." Neko ustade i zapita: "Da li svake godine, Boiji Poslanie?" Vjerovjesnik to zanemari a ovaj ponovo zapita: "Da li svake godine, Boiji Poslanie?" Vjerovjesnik upita: "Ko to pita?" Neki rekoe taj i taj, nato

Resulullah odgovori: "Tako mi Onoga koji gospodari mojim ivotom, kad bih rekao da, to bi bila obaveza, a kad bih vas obavezao, vi ne biste to mogli podnijeti, a ako ne biste to izdrali, vi biste postali nevjernici." I tada je objavljen ajet: O vjernici, ne zapitkujte o onome to e vam priiniti neprijatnosti (5/JOrJ. U hadisu koga navodi Muslim u svom Sahihu od Enesa (Bog mu se smilovao) , a on od Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) stoji: " ... Tako mi Allaha, vi me neete nita upitati a da vam na to neu odgovoriti jo dok sam na ovom mjestu."5 Tada ustade neko i upita: "Gdje je moje mjesto, Su drugom rivajetu koga prenosi Ibni Derir od Enesa stoji da su oni pitali Vjerovjesnika (alejhi's-selam) i to mnogo, paje rekao ovo to je rekao. Postoji i drugi rivajet koga prenosi Ibn i Derir od Ehu Hurejrea, koga emo iznijeti kad bude bilo o tome govora. Sl

Vjerovjesnie?" "Pakao", odgovori Vjerovjesnik. Tada ustade i Abdullah ibni Huzafe i upita: "Ko je moj otac, Boiji Poslanie?" Resululullah odgovori: 'Tvoj otac je Huzafe". lbni Abdulberr kae: "Ovaj Abdullah ibni Huzafe rano je primio islam i iselio u Abesiniju u vrijeme druge hidre. Uestvovao je u Bitki na Bedru, volio je alu. Vjerovjesnik (alejhi's-selam) uputio je po njemu pismo Kserksu. A kada je upitao Resulullaha ko je moj otac i Resullulah odgovorio: "Tvoj otac je Huzafe", majka mu je prigovorila: "Nisam ula ni za jedno dijete koje bi uinilo takvu nepravdu prema roditelju kao to si ti. Da li si ti siguran da je tvoja majka grije?:lila kao ena u predislamskom periodu pa da je osramoti pred ljudima"? a on kae: "Tako mi Boga, da me je pripisao crncu robu, ja bih pristao na to." U drugom rivajetu lbni Derira prenosi se njegovim senedom od Ebu Hurejrea da je Vjerovjesnik (alejhi's-selam) jednog dana izaao, a bio je jako ljut, u licu pocrvenio od ljutnje i sjeo na minber. Tada usta neko i upita ga: "Gdje sam ja?" i Vjerovjesnik mu ree: "U paklu". Drugi ustade pa upita: "Ko je moj otac?" i Vjerovjesnik odgovori: 'Tvoj je otac Huzafe". Tada usta i Omer ibni Hattab i dodade: "Zadovoljni smo da nam Allah bude Gospodar, islam vjera, Muhammed poslanik i Kur' an voa. Boiji Poslanie, mi smo skoranji i nedavno smo ivjeli u dahilijjetu i politeizmu. Allah zna ko su nai roditelji. lbni Derir prenosi dalje od lbni Hurejrea da se Vjerovjesnik smirio i tada je objavljen ajet: O vjernici, ne zapitkujte o onome to e vam priiniti neprijatnosti ako vam se objasni (5/101). Mudahid prenosi od lbni Abbasa da je objavljen ovaj ajet o narodu koji je pitao Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) o be hiri, saibi, vesili i hamu ..

Ovo prenosi i Seid ibni Dubejr i kae: "Zar ne primjeuje da poslije toga: Allah nije propisao ni behiru ni saibu, ni vesilu a ni hama " (5/JOJ;. Ova grupa kao i drugi rivajeti predoavaju sliku o vrsti ovakvog pitanja koje je zabranio Allah vjernicima da ih postavljaju. Kur'an je objavljen ne da odredi samo vjerovanje niti da propie samo zakon nego je objavljen i da odgoji Ummet, da izgradi njegovo drutvo, da formira jedinke i izgradi ih na razumskom i etikom programu kakav predvia Kur'an. Kur' anski program ih ovdje ui kako se ponaati kod postavljanja pitanja, definiranja istraivanja, programa spoznaje. Poto je Allah (Uzvieni) taj koji propisuje ovaj zakon i obavje?:ltava o onome to ovjek ne moe vidjeti, onda bi bilo lijepo i etiki da ljudi ostavljaju da Allah presuuje i detaljizira te propise ili ih objavljuje u saetku , da ostave Allahu i otkrivanje onoga to ovjek ne primjeuje ili to mu je sakriveno, da 52

ostanu kod ovakvih pitanja pri definiranju na granicama koje im je dao i eli Ueni, Obavijeteni, a ne da sami sebi oteavaju insistiranjem na donoenju teksta i da jure iza mogunosti i propisa, da ne tre iza nevienoga koje pokuavaju otkriti, nevienoga koje Allah nije otkrio niti ga oni mogu postii. Allah zna sposobnost ljudi i njihove mogunosti. On im propisuje zakone u granicama njihove moi i otkriva im onoliko koliko njihova priroda moe spoznati. Postoje i pitanja koje je Allah ostavio kao nepoznata ili ih iznio u saetku. Ljudi nisu grijeni ako ostave ovo kao to to hoe Allah. Pitanja koja su postavljena u vrijeme poslanstva i periodu objave Kur'ana mogla bi imati i odreene odgovore koji bi bili nepovoljni za neke ljude, bili bi im ti odgovori teki kao i nekima koji bi iza njih doli. Zbog toga je Allah zabranio vjernicima da pitaju o stvarima ije bi otkrie moglo biti pogubno za neke i upozorava ih da bi im moglo biti odgovoreno kada upitaju u periodu Objave i za vrijeme Vjerovjesnika (ale his' selam) i na osnovu toga mogu biti optereeni za neto ega ih je Allah oslobodio, ostavio to i nije propisao. O vjernici, ne zapitkujte o onome to e vam priiniti neprijatnosti ako vam se objasni; a ako budete pitali za to dok se Kur'an objavljuje objasnie vam se, ono ranije Allah vam je ve oprostio. - A Allah prata i blag je rs1101J. To jest, ne pitajte za ono to vam je Allah oprostio, to nije propisao niti objasnio nego dao u saetku dajui na taj nain ire mogunosti, kao to je sluaj kod hada npr., ili nije uope spomenuo. Tada im Kur'an donosi primjer o narodima koji su ivjeli prije njih, o sljedbenicima Knjige, koji su insistirali sa pitanjem i sebe opteretili obavezama i odredbama. Kada im je Allah propisao te obaveze, nisu ih

vjerovali ni provodili, a da su utili i prihvatili stvari sa lahkoom onakve kakve je Allah htio ljudima, On ih ne bi opteretio, ne bi postojala mogunost da uslijedi kakav propust i nevjerovanje. Ve smo primijetili u suri El-Bekare kada je Allah naredio Sinovima Israilovim da zakolju kravu bez uvjeta i ogranienja, bilo im je dozvoljeno da upotrijebe bilo kakvu kravu. Meutim, oni su nastavili sa pitanjem o osobinama te krave i provjeravali do u detalje te osobine. Svaki put kada bi postavili ovo pitanje, uslijedio bi tei propis, a da su ostavili ova pitanja, olakali bi sami sebi. Ovako je bilo i kada su pitali o suboti, koju su prvo traili, a onda nisu bili u stanju da to provedu. 53

Situacija s njima je bila skoro uvijek ovakva tako da im je Allah zabranio brojne stvari kanjavajui ih time. U Sahihu se prenosi od Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) da je rekao: "Ostavite me pri onome to sam ja ostavio vama. Allah je upropastio one koji su bili prije vas zato to su postavljali mnogo pitanja i zbog razilaenja sa svojim poslanicima." U Sahihu stoji i ovo: "Uzvieni Allah propisao je mnoge obaveze pa ih ne proputajte, odredio mnoge granice pa ih ne prekoraujte, zabranio mnoge stvari pa ih ne povreujte, preut:io mnoge stvari iz milosti prema vama, ne iz zaborava, pa ne pitajte za njih." U Sahihu Muslima prenosi se od Amira ibni Sa' da, on od svoga oca, slijedee: Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) je rekao: "N ajvei prekritelj musliman medu muslimanima je onaj koji pita za neto to nije bilo zabranjeno muslimanima pa im je to zabranjeno zbog njegovog pitanja." Ova grupa had isa, pored k ur' anskih tekstova, moda ocrtava islamski program o nainu spoznaje. Spoznaja u islamskom uenju trai da se suoava sa realnom potrebom u granicama ove potrebe. Ono to ovjek ne moe da primijeti i to stoji iza toga titi ljudsku energiju da se ne rabacuje na rasvjetljavanju i temeljitom istraivanju tog nevienog jer njegova spoznaja ne suoava se sa realnom potrebom u ljudskom ivotu. Ljudskom srcu dovoljno je da samo vjeruje u ovo nevieno onako kako je to opisao Obavijeteni o tome. Medutim, kada vjerovanje u to prelazi na istraivanje o sutini nevienoga, ono nee rezultirati niim, jer ovjeku nije data mogunost da ita vie pojmi do u granicama koje mu je Allah otkrio; bilo bi to ulaganje truda

uzalud. Pored toga, to znai i lutanje bez ikakva dokaza i to vodi dalekoj zabludi. Medutim, o zakonskim propisima moe se pitati kad se zbije dogaaj koji zahtijeva ove odredbe. Ovo je taj islamski program. Tokom cijelog mekkanskog perioda nije realizirana nijedna sudska presuda koju je trebalo realizirati nego su donoene naredbe i zabrane o pojedinim pitanjima mada su odredbe i zabrane o pojedinim stvarima i djelima bile objavljene. Odredbe koje je trebalo sprovesti kao to su hudud, tazir i kefaret (definirane kazne, blae kazne i otkupnine) objavljene su tek poslije uspostavljanja muslimanske drave koja je preuzela provoenje ovih odredaba. 54

Prvi period islama sauvao je ovaj program i njegov smjer. Muslimani nisu istraivali nikakvo pitanje sve dok se ne bi stvarno dogodilo u granicama izloenog pitanja bez iznoenja teksta, kako bi i pitanje i fetva, tj. sud imali ozbiljnost i odvijali se sukladno Boanskom odgojnom programu. Omer ibni Hattab (Bog mu se smilovao) proklinjao bi onoga ko pita za neto to se nije zbilo. To iznosi Darimi u svom Musnedu i prenosi od Zuhrija slijedee: "uli smo da je Ze j d i b ni Sabit, ensarija, govorio: Kada bi neko upitao za neto je li se to dogodilo, ako bismo rekli da, ve se dogodilo, on bi odgovorio o tome to bi znao, a ako bismo odgovorili nije se dogodilo, on bi rekao: Ostavite to dok se dogodi. Pripisuje se Ammaru ibni }asiru, kad je bio upitan za neto, da je odgovorio: Da li se ovo ve dogodilo, i ako bi rekli ne, on bi rekao: Pozovite nas kad se to dogodi, a ako se dogodilo, mi emo vas time opteretiti." Darimi kae: uo sam od Abdullaha ibni Muhammeda ibni Ehi ejba koji kae: Prenio nam je lb ni Fudajl od Ata' a, on od lb ni A basa, koji kae: Nisam vidio bolji narod od ashaba Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) . Oni su pitali Vjerovjesnika samo za trinaest problema u toku njegova ivota do same smrti. Svi su ti problemi ili pitanja sadrani u K ur' anu. Evo nekih od tih pitanja: Pitae te o Svetom mjesecu .... r212m Pitae te o mjesenom pra nju . . . r21222J i tome slino. Pitali su samo ono to bi im koristilo. Malik kae: ivio sam u ovom gradu, tj. Medini, kada ljudi nisu imali nita drugo nego samo Kur' an i hadis Vjerovjesnika, i kad bi iskrsla kakvo

pitanje, guverner Medine pozvao bi tadanje uenjake, i ono to bi oni prihvatili, on bi proveo. Vi mnogo pitanja postavljvate, a to Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) osuuje. Kurtubi objanjavajui ovaj ajet, u svom tefsiru kae: "Muslim prenosi od M ugirea i b ni ubea, on od Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) slijedee: "Allah vam je zabranio loe postupanje sa majkama, zakopavanje ive enske djece i beznaajne stvari i prezreo kod vas troje: ula-kazala, postavljanje mnogih pitanja i beskorisno troenje sredstava." Mnogi mislioci pod pojmom "postavljanje mnogih pitanja" ele rei da to znai: postavljati brojna pitanja iz pravne oblasti u smislu bockanja, zatim u vezi s onim to nije objavljeno, sofizama i cijepanja novih prirodnosti. Raniji uenjaci osuivali su i smatrali da je to bespotrebno optereenje. Govorili bi: Kada iskrsne neto, uspjet e onaj koji pita o tome. 55

To je ozbiljni i realni program koji suoava realnosti ivota a odredbama koje su izvedene za te dogaaje iz Allahova zakona suoavajui se praktino, procjenjujui problem u njegovoj veliini, obliku, svim uvjetima i okruenjima a onda, donosei o tome sud koji mu odgovara i obuhvata ga potpuno sukladno tom pitanju. Traenje odgovora za neto to se nije dogodilo znai traenje odgovora za propisano to nije definirano, a poto se to nije desilo, onda i njegovo definiranje nije mogue. Izdavanje fetve o tome ne bi bilo u skladu s njim jer je to zaduenje koje nije definirano. l pitanje i odgovor nose u sebi smisao potcjenjivanja ozbiljnosti Allahova zakona kao to se i suprotstavljaju snanom ilamskom programu. Primjer tome je traenje suda o Allahovim odredbama na zemlji, za to nije donijet Allahov zakon i sud na ovoj osnovi. Fetva prema Allahovu zakonu moe se traiti samo da se s time podudara sud i ela se provodi . Kada i onaj koji pita i upitani (muftija), kada i jedan i drugi znaju da su u nekoj zemlji gdje se ne primjenjuje Allahov zakon niti priznaje vlast Allahova na zemlji, ni u sitemu tog drutva, ni u ivotu ljudi, tj. ne priznaje se Boanstvo Allahu niti se povinjava Njegovoj odredbi, niti primjenjuje Njegova vlast, ta e onda pitati taj koji pita, ta bi tada znaila muftijina fetva? I jedan i drugi poniavaju Allahov zakon i omalovaavaju ga bez obzira donosili oni zakon ili ne. Neto slino tome je i samo teorijsko izuavanje fikha i :fikskih odredaba tamo gdje se one ne primjenjuju. To bi bilo izuavanje radi zabave, radi obmane da je tom islamskom pravu gdje se studira mjesto samo u institutima, a ono ne nalazi mjesto primjene u sudstvu. To je

obmana gdje grijei svaki koji uestvuje u tome u cilju umrtvljivanja osjeaja ljudi u vezi sa ovom obmanom. Ova vjera je veoma ozbiljna. Dola je da se primijeni u ivotu. Dola je da ljudi oboavaju samo Allaha. Da se vlast oduzme od onih koji su je nazor uzeli i da se povrati Allahu, jer pitanje svega i svaega povratiti Allahovu zakonu, ne zakonu ovog ili onog. Ovaj zakon donijet je da presuuje u ivotu u cjelini, da suoava potrebe realnog ivota i njegove probleme sa Allahovim odredbama i da izdaje Allahove odredbe prema realnosti kada se dogodi skladno teini, obliku i okruenju tog dogaaja. Ova vjera nije dola da bi bila samo znak ili obred. Takoer, ona nije dola da bi njen zakon bio predmet teorijskih studija koje nemaju nikakve veze sa realnim ivotom niti da se saive sa propisima koji se nisu dogodili, 56

te da pravne odredbe koje su donijete za ovakve letee propise budu bezvrijedne. Ovo je ta ozbiljnost islama, ovo je taj program islama i ko hoe od uenjaka da iz oblasti ove vjere primjenjuje njen program sa ovom ozbiljnou, neka trai arbitrau u Allahovom sudu u realnosti ivota ili, u najmanju ruku, neka ne izdaje fetve, miljenja i odluke koje nemaju nikakve vrijednosti. Oslanjajui se na verziju Mudahida od lbni Abbasa (Bog mu se smilovao) i rijei Seida ibni Dubejra vezane za povod objave ajeta O vjernici, ne zapitkujte o onome to e vam priiniti neprijatnosti ako vam se objasni (.'i/JOIJ, izgleda da su ljudi pitali za neto to je bilo u predislamskom periodu. Mi nismo uspjeli da otkrijemo ta su tano ta njihova pitanja bila, medutim, slijed u kontekstu govori o behiri, saibi, vesili i hamu - nakon ajeta o zabrani postavljanja pitanja - navodi da ovo ima veze s tim. Mi emo se zadovoljiti onim to k ur' anski tekst govori o ovim dahilijjetskim obiajima: Allah nije propisao ni behiru, ni saibu, ni vasilu, a ni hama; to oni koji ne vjeruju govore o Allahu lai, i veina njih nema pameti. A kada im se kae: "Pristupite onome to Allah objavljuje, i Poslaniku!" Oni odgovaraju: "Dovoljno nam je ono to smo od predaka naih zapamtili. " - Zar i ako preci njihovi nisu nita znali i ako nisu na pravom putu bili?! rs;w.1. IMJ. Ljudsko srce ili da ustraje na svojoj prirodi koju mu je Allah dao i spozna jedinoga Allaha i uzme Ga za Gospodara, prizna klanjanje samo Njemu, preda se samo Njegovu zakonu i odbaci svako drugo boanstvo pa,

prema tome, odbaci i pri hvatanje bilo kakvog drugog zakona, da ustraje na toj svojoj prirodi, nade lahko puta kako da doe do svoga Gospodara, nae jednostavnost u svom oboavanju Njega i pronae jasnou u tim odnosima sa Allahom ili pak da luta po stazama dahilijjeta i totemizma, da luta po njihovim krivinama s im se susree na svakoj tamnoj stazi, gdje ga svake sekunde pogaa obmana, gdje od njega trae nasilnici dahililjeta i totemizma razne vrste rituala da budu oboavani, razne rtve radi linog zadovoljstva. Tako dolazi do brojnosti religioznih rituala kod oboavanja i podnoenja rtava pa i oboavaoca totema, zaboravljaju se principi 57

religioznih rituala, obavljaju se a ne zna se njihov smisao, pati se zbog oboavanja raznih boanstava koja ne uzimaju u obzir plemenitost ovjeka koju je Allah dodijelio tom ovjeku. Islam je donio monoteizam, tevhid, da bi ujedinio vlast koja obavezuje ljude, zatim ih time oslobodi ropstva i robovanja jedih drugima, da ih oslobodi ropstva raznim boanstvima. Islam je doao da oslobodi ljudsko srce od obmana totemizma i njegova lasla, da vrati ljudskom umu njegovu plemenitost, oslobodi ga od stege tog boanstva i religioznih rituala. Islam se zatim bori i protiv totemizma u svakoj njegovoj formi, slici i obliku. Prati ga podjednako na svim stazama i padinama, u dubini ljudske svijesti i obredima klanjanja kao i u raznim situacijama ivota, zakonskim odredbama i sistemu. Ovo je jedna od krivina totemizma arapskog dahilijjeta koje tretira islam da bi to ispravio i uspostavio svjetlo, da bi ponitio legende i prie oko sebe, da bi ustalio principe razmiljanja i gledanja, principe zakona i sistema u jednom trenu. Allah nije propisao ni behiru ni sa 'ibu, ni vasil u a ni hama; to oni koji ne vjeruju govore o Allahu lai, i veina njih nema pameti r.'i/I0.1J. Ove vrste ivotinja po ijim imenima su prozvali svoja boanstva pod odreenim uvjetima proizali su iz nagomilanih obmana u mraku uma i savjesti, be hira, sa' i ba, vasila i h runa. Kakva je to vrsta ivotinja? Ko im je propisao ove odredbe? Brojni su rivajeti koji se odnose na ovaj sluaj. Mi emo iznijeti nekoliko tih kazivanja. Zuhri prenosi od Seida ibni Musejjeba: "Behira je deva ija se koa

ne daje arobnjacima (tj. njeno mlijeko se zadrava i daje boanstvima, ne jedu ga ljudi nego sveenici, boanstva su ta koja uzimaju to mlijeko.) A sa'iba je deva koju bi davali svojim arobnjacima, dok je vasila bila deva koja bi odevila enku, zatim ponovo, drugi put enku, pa su je nazvali vasila. Govorili bi: Odevila je dvije enke izmeu kojih nema ni jednog mukog podmlatka. Te deve oni bi klali svojim arobnjacima. A ham je deva mujak koji je koriten za priplod i zbog toga nije koriten za tovar, bio bi osloboen toga i nazivali bi ga barni. Filolozi istiu da je behira deva kod koje je rasjeeno jedno njeno uho pa bi rekli: Rasjeeno je duboko uho deve. Za takvu devu se kae me b hura i behira, ako se uho duboko rasijee. Kau da je iz toga izvedena 58

rije more (bahr) zbog svoje irine. Ljudi predislamskog perioda titili bi behiru, a to je deva koja odevi petero ije posljednje e biti muko mladune. Oni bi njoj rasijecali uho, titili je i ne bi koristili za jahanje i klanje niti bi je potjerali od vode ni izgonili iz pae. Ako bi je susreo neko ko je umoran, ne bi je jahao. Sa' iba je deva slobodna, putena. Kada bi se neko zavjetovao da e doi, npr. da e se vratiti sa puta ili ozdraviti i slino tome, on bi rekao: M oja deva je sa' i ba. I sa'iba kao i be hira bila je sveta i slobodna. to se tie vesile, neki filolozi bi rekli da je to enka ovca koja bi se ojanjila zajedno sa mukarcem. Oni bi govorili: Oj;mjila je njoj brata, i nju ne bi klali. A neki drugi kau da je to ovca koja je ojanjila ovicu koju su mogli koristiti za sebe, a ako je ojanjila ovnia, njega bi zaklali svojim boanstvima, kako oni tvrde. Ako bi ojanjila i muko i ensko janje, rekli bi: Donijela je muko, i njega ne bi klali svojim boanstvima. Za hama kau da je to bila deva mujak koji se koristio za priplod i iz ije oplodnje bi se odevilo desetero. Pa bi rekli: Zatiena su njegova leda, i ne bi jahali ni tovarili, ne bi ga odgonili sa vode i izgonili sa pae. 6 Postoje i druga kazivanja o ovim vrstama vjerskih rituala koja nisu saivjela ovaj nivo poimanja niti imaju kakve logike uzroke. Sve je to, kao to se vidi, obmana proistekla iz totemizma prekriveno g tamom. Tako su ti religiozni rituali i obmane postale kao sud. Tu nema nikava definiranja niti objanjenja, nikakva mjerila niti logike. Ona brzo raaju vjerske rituale, javljaju se i nestaju bez ikakva regulatora. Takva je situacija bila kod Arapa u predislamskom periodu i moe da se dogodi na svakom mjestu i u svako vrijeme kad god ljudsko srce skrene sa puta apsulutnog monoteizma u kome nema nikakvih krivina niti mraka. Kod ovakve situacije mogu da se

mijenjaju vanjske forme, ali sr dahilijjeta ostaje u svakoj pori ivota jer ne dolazi od Allaha. Dahilijjet nije ogranien samo na jedno vrijeme. To je situacija koja se ponavlja u raznim oblicima kroz povijest. Prema torne, ili jedno boanstvo koga susree puno klanjanje u njemu sabiru sve vrste vlasti, prema njemu streme osjeaji i misli, namjere i djela, uredenja i situacije, iz ega se primaj u sve vrijednosti i mjerila, propisi i zakoni, poimanja i usmjerenja, ili pak dahilijjet u jednoj od formi u kome je klanjanje predstavljeno u formi klanjanja ovjeka ovjeku ili nekom drugom od Allahovih stvorenja koje nema regulatora niti granice jer ljudski um nije povoljan da on sam bude regulator i mjerilo ako nije odmjeren na mjerilu ispravne doktrine. Um pada pod utjecaj strasti, kao to primjeujemo u 61z djeia Ahkamu-l-Qur'an, od Desa::;a duz 2, str. 591 , izciava EI-Behijetu' l-misrije. 59

svako vrijeme, gubi svoju mo da se suprostavi raznim pritiscima ukoliko pored njega ne stoji i taj odmjereni regulator. Mi danas primjeujemo, nakon etrnaest stoljea od objave Kur'ana sa ovim objanjenjem, da, kad god se prekine spona izmeu ljudskog srca i jedinog Allaha, to srce odluta padinama i stazama koje se ne mogu ni pobrojati, povinuje se raznim boanstvima, izgubi svoju slobodu, svoju plemenitost i otpornost. Kod ove devijantne strane primijetio sam samo u Gornjem Egiptu i susjednim selima desetine obmana koje su dobile imena raznih ivotinja data njihovim tienicima i svecima, i to u istoj slici kakva se koristila i davala boanstvima u staro vrijeme. Pitanje tih dahili.ijetskih vjerskih rituala i svakog dahilijjeta je pravilo polazna taka na putu i islama i dahili.ijeta. Ta taka glasi Kome pripada vlast u ljudskom ivotu? Da li samo Allahu, kao to potvruje Allahov zakon, ili drugom mimo Allaha, drugom koga odreduje ovjek za sama sebe. Kome pripadaju odredbe, zakoni, vjerski rituali, vrijednosti i mjerila? Drugim rijeima, kome pripada Boanstvo nad ljudima? Allahu, ili nekom Njegovom stvorenju, bez obzira kakvo to stvorenje bilo koje je sebi dalo pravo da obavlja ulogu Boanstva nad ljudima? Tekst u nastavku poinje da dokazuje da Allah nije propisao ove vjerske rituale, nije propisao ni behiru, ni sa'ibu, ni vesilu, ni hama, pa onda - ko je taj koji je to propisao ovim nevjernicima!? Allah nije propisao ni behiru, ni sa'ibu, ni vesi/u, a ni hama. (.'i/J03J. Svaki onaj koji slijedi neku zakonsku odredbu koju nije propisao Allah smatra se nevjernikom, nevjernikom koji izmilja la protiv Allaha. Jednom donose zakon sami po sebi i kau: To je Allahov zakon, a drugi put

kau: Mi smo to propisali za sebe i ne unosimo Allahov zakon u nae situacije. Prema tome, mi ne grijeimo prema Allahu. Meutim sve je to la protiv Allaha. To oni koji ne vjeruju govore o Allahu lai, i veina njih nema pameti (5/103) . Politeisti Arapi vjerovali su da oni pripadaju vjeri Ibrahim ovoj koju je on donio od Allaha. Oni nisu totalno nijekali Allaha. Oni su priznavali postojanje Allaha, priznavali Njegovu mo i Njegov postupak sa Kosmosom u cjelini. Meutim, oni, i pored toga, sa svoje strane su donosili neke zakone, a onda tvrdili da je to Boiji zakon. Time su oni postali nevjernici. Takvi su i svi drugi u svako vrijeme i na svakom mjestu koji 60

propisuju i donose zakone sa svoje strane, zatim tvrde ili ne tvrde da je to Allahov zakon. Allahov je zakon ono to je On definirao u Svojoj Knjizi, a to je ono to je objasnio Njegov Poslanik (alejhi' s-selam) . To nije obmana niti neto nejasno ni neto to je mogue da ga izmisli iko protiv Allaha i da kae da je to od Allaha, kao to poima svijet dahilijjeta svakog vremena i na svakom mjestu. Zbog toga Allah oznaava one koji ovo tvrde nevjerovanjem, a kae takoer i da oni nisu pametni, jer da su bili pametni, ne bi izmiljali protiv Allaha, da su bili pametni, ne bi smatrali da e proi ova izmiljotina. O ovom razluivanju u njihovim rijeima i djelima u tekstu se donosi objanjenje: A kada im se kae: ''Pristupite onome to Allah objavljuje, i Poslaniku/" Oni odgovaraju: ''Dovoljno nam je ono to smo od predaka naih zapamtili. " - Zar i ako preci njihovi nisu nita znali i ako nisu na pravom putu bili?.' (5/104) . Sve ono to je Allah propisao je jasno, sasvim jasno. Ono je definirano Allahovom Objavom i objanjeno Sunnetom Njegova Poslanika. Ovo je taj probni kamen, ovo je moment i taka u kojima se razilaze smjer dahilijjeta i smjer islama, smjer nevjerovanja i smjer imana. Ljudi mogu da se pozivaju onome to predvia Allahova Objava i Poslaniku sa njegovim objanjenjima pa da se odazovu i tada postanu muslimani, ili da se pozivaju Allahu i Poslaniku pa odbiju i tada postanu nevjernici - tu nema izbora. Ovo su bili oni koji, kada im je reeno Pristupite onome to Allah objavljuje i, Poslaniku, oni odgovaraju: Dovoljno nam je ono to smo od

predaka napih zapamtili rs/104) - pa su nastavili da slijede ono to su propisali ljudi, a ostavili su ono to je propisao Gospodar ljudi, odbacili su poziv osloboenja robovanja ovjeka ovjeku, a odabrali robovanje razuma i savjesti roditeljima, oevima i djedovima. Kontekst Kur'ana propratio je ovu situaciju udnim pogovorom i prijetnjom. Zar i ako preci njihovi nisu nita znali i ako nisu na pravom putu bili?.' (5/104). Smisao ove osude ne znai da se odnosi samo na to to njihovi roditelji nisu nita znali niti su bili upueni, a da su znali bilo ta da bi im bilo dozvoljeno da ih slijede i ostave ono to je Allah objavio i Poslanik 61

objasnio, nego je ovo potvrda njihove prave situacije i situacije njihovih roditelja prije njih, pa njihovi preci su slijedili ono to su im propisati njihovi preci ili to su oni sami kao zakon donijeli. Niko se ne moe osloniti da sam sebi donosi zakon ili zakon koji donosi njegov predak dok pred njim stoji Allahov zakon i Sunnet Resulullaha, osim u sluaju da on ne zna nita i da nije upuen - bez obzira ta on rekao o sebi i ta drugi rekli ta hoe da on zna i da on upuuje. Allah (Uzvieni) je najistinitiji i realnost stvari to potvruje. Od Allahovog zakona moe odstupiti i prihvatiti zakon koji donose ljudi samo zalutala neznalica, a usto, ta neznalica izmilja i nevjernik je. Kada k ur' anski tekst zavrava izlaganjem situacije onih koji ne vjeruju i osvrtom na njihove rijei, obraa se vjernicima, potvruje im njihovo odvajanje i razluivanje, govori im o njihovim obavezama i dunostima, definira im njihov poloaj u odnosu na druge, povjerava ih Allahovom obraunu i Njegovoj nagradi, a ne nikakvom bogatau na ovoj Zemlji. O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na prvom putu, nee vam nauditi onaj koji je zalutao.' Allahu ete se svi vratiti i On e vas obavijestiti o onome to ste radili (5/105). Ovo je razdvajanje i razluivanje izmeu vjernika i ostalih, zatim ovo govori o solidarnosti, meusobnoj saradnji i preporukama s obzirom da su oni jedan ummet. O vjernici, brinite se o sebi ako ste na pravom putu; nee vam nauditi onaj koji je zalutao (5/JO.s).

Vi ste odvojeni od drugih, vi ste meusobno solidarni i meusobno se potpomaete, vama je da se brinete sami o sebi i da preiavate Ummet, da se brinete o vaoj zajednici, pa vodite rauna o njoj i uvajte je, vas ne moe drugi zavesti ako ste na Pravom Putu, vi sami ste odvojeni od njih, vi ste Ummet solidarni meusobno, jedni drugima ste zatitnici, vi nemate drugog zatitnika niti veze osim meusobnih veza. Ovaj ajet potvruje osnovne principe prirode muslimanskog Ummeta i prirodu njegova odnosa sa drugim narodima. 62

Muslimanski Ummet je Allahova partija. Svi drugi koji ne pripadaju ovom Ummetu su partija ejtana. Prema tome, izmedu muslimanskog Ummeta i drugih naroda nema zatitnika i meusobne solidarnosti jer nema zajednitva u doktrini, zatim nema ni zajednitva u cilju ni sredstvu, kao ni u slijeenju ili nagradi. Muslimanski Ummet mora meusobno biti solidaran, mora da se savjetuje i meusobno daje oporuke, da se upuuje Allahovom uputom koja je djelovala da muslimanski U mm et postane samostalan i odvojen od drugih naroda. Poslije toga, muslimanskom Ummetu nee nita natetiti to to su ljudi oko njih zalutali sve dotle dok on ostaje na Pravom Putu. Medutim, ovo ne znai da se muslimanski Ummet moe povui i napustiti svoje obaveze vezane za poziv svih ljudi na Pravi Put. Pravi Put to je njegova vjera, zakon i sistem, i kada Ummet uspostavi svoj sistem na Zemlji, njemu preostaje obaveza da poziva cijelo ovjeanstvo i pokua ih uputiti na Pravi Put, preostaje mu i obaveza da rukovodi svim ljudima da bi se odvojili od zablude i dahililjeta iz koga ih Ummet i?:vodi. Sutina muslimanskog Ummeta svodi se na ogovornost za sebe pred Allahom, i ako je Ummet upuen, nee mu tetiti drugi koji su zalutali. Meutim, to ne znai da Ummet nee biti odgovoran za umanjenje cjelovitosti kod naredbe da se ine dobra djela i zabrane loih djela, prije svega u samom Ummetu, a onda i na Zemlji u cjelini. Prvo je naredba za injenje dobra djela, puna predanost Allahu i arbitrai Njegovog suda, a prvo kod zabrane loih djela jeste zabrana dahilijjeta i prekoraivanje Allahove vlasti i Njegova zakona. Sud dahilijjeta je sud nasilnika, a nasilnik je svaka vlast ili vlastodrac, a ne Allah, Allahova v last. Muslimanski Ummet predvodi prvo sebe, a onda i ovjeanstvo u cjelini.

Cilj objanjenja granica slijeenja u ajetu nije onako kao to su shvaali neki ranije, kao to moda i neki savremenici podrazumijevaju, da pojedinac vjernik nije zaduen da insistira da se ine dobra djela, a od nevaljalih da odvraa - kada sam bude upuen, niti znai da muslimanski Ummet nije zaduen da uspostavi Allahov zakon na Zemlji kada ga je on prihvatio i upuen na nj a ljudi oko njega u zabludi. Od poruke ovog ajeta ne moe biti oslo boden ni pojedinac ni Ummet u svojoj borbi protiv zla, u otporu protiv zablude i suprotstavljanju nasilniku, a najvee je nasilje napad na Boanstvo Allaha, prisvajanje Njegove vlasti i klanjanje ljudi nekom zakonu koji nije Allahov zakon . To je 63

prezrena djelo koje ne koristi ni pojedincu ni Ummetu. Ova osuda je na snazi. Autori Sunena prenose daje Ehu Bekr (Bog mu se smilovao) jednog dana ustao, zahvalio Allahu i rekao: "O, ljudi, vi itate ajet O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, nee vam nauditi onaj koji je zalutao/ (5/JOsJ. Ovaj ajet stavljate gdje ne treba da ga stavite, a ja sam uo gdje Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) kae: "Kada ljudi vide nevaljalo djelo i ne izmijene ga, moda posljedica toga djela obuhvati ih sve!" Ovako je ispravio prvi halifa (Bog mu se smilovao) ono to je vodilo u prevaru neke ljude njegova vremena ovako interpretirajui ovaj asni ajet. Mi smo danas najpotrebniji ovakvom intepretiranju ovog ajeta, jer je izvravanje obaveza izmjene nevaljaloga djela postalo veoma teko, dok je lahak postupak onih slabia koji su pribjegli interpretaciji ovog ajeta na nain koji bi ih oslobodio obaveze dihada i potekoa koje proistiu iz dihada i izveo ih iz te borbe i njezina iskuenja. Nikako, tako mi Boga! Ova vjera poiva samo na trudu i stalnoj borbi, dihadu. Ona moe biti kako valja samo sa primjenom i borbom. Ova vjera mora imati one koji e ulagati svoje krajnje napore da bi privukli ljude ovoj vjeri, izvukli ih iz robovanja ovjeku ka klanjanju samo Allahu i odluivanju da Boanstvo na Zemlji pripada Allahu i od uzurpatora Allahove vlasti oduzeli ono to su oduzeli radi uspostavljanja Allahova zakona u ljudskom ivotu i poivanja drutva na tome. Radi ovoga mora se ulagati trud na najljepi nain onda kada su zalutali pojedinci i kada trebaju

Uputu i osvjetljenje Pravog Puta, a snagom i moi kada bude nasilnika snaga na putu ljudi ta koja ih odvraa od Upute koja remeti Allahovu vjeru da je pronau i stavljaju prepreke da se uspostavi Allahov zakon. Poslije toga, a nikako prije, otpada obaveza sa vjernika, a zalutale slijedi kazna od strane Allaha kada se i jedni i drugi vrate Njemu na onom svijetu. Allahu ete se svi vratiti i On e vas obavijestiti o onome ta ste radili (5/105) . 64

Sada dolazi do posljednje odredbe iz oblasti zakonodavstva koju sadri ova sura. Objanjavaju se neke odredbe iz oblasti saradnje i postupaka u muslimanskom drutvu. Posebno se govori o zakonitosti kod svjedoenja o oporuci u sluaju putovanja po svijetu kada je se daleko od svog drutva, o garanciji koju uspostavlja zakon da bi rodbina ostvarila svoja prava. O vjernici, kada vam se priblii smrt, prilikom davanja oporuke neka vam posvjedoe dvojica pravednih roaka vaih ili neka druga dvojica, koji nisu vai, - ako ste na putu, a pojave se znaci smrti. A ako posumnjate, zadrite ih poslije obavljenog namaza i neka se Allahom zakunu: "Mi zakletvu ni za kakvu cijenu neemo prodati makar se radilo i o kakvu roaku i svjedoenje koje je Allah propisao neemo uskratiti, jer bismo tada bili, doista, grijenici". A ako se dozna da su njih dvojica zgrijeila, onda e njih zamijeniti druga dvojica od onih kojima je teta nanesena, i neka se Allahom zakunu: "Nae zakletve su vjerodostojnije od zakletvi njihovih, mi se nismo krivo zakleli, jer bismo tada, zaista, nepravedni bili". Najlake tako oni mogu da izvre svjedoenje svoje onako kako treba, i da se ne plae da e njihove zakletve drugim zakletvama biti pobijene. I bojte se Allaha i sluajte! A Allah nee ukazati na pravi put ljudima koji su veliki grijenici. (5/106, 107, wsJ. Objanjenje ove odredbe o kojoj govore ova tri ajeta jeste da onaj koji osjeti da mu se pribliava smrt i eli da ostavi oporuku svojima o imetku koji je kod njega, da pronae dvojicu pravednih svjedoka, muslimana, ako je kod kue i da njima dvojici preda to eli da preda svojima koji nisu tu. Medutim, kada on bude bio na putu i ne mogne da pronae dvojicu muslimana koji bi mu posvjedoili i kojima bi on predao taj imetak koji je

kod njega, u tom sluaju svjedoci mogu biti i nemuslimani. Ako sumnjaju muslimani, ili sumnja porodica umrlog, u vjerodostojnost onog to predaju ova dva svjedoka i to im je povjereno da predaju, a to su trebali sauvati, oni e traiti od njih, poslije klanjanja namaza ili obavljanja molitve prema njihovu zakonu, da se zakunu Allahu da nee odstupiti bilo sebi za interes ili nekom drugom pa makar to bili i blii, da nee ni preko ega prijei i zatajiti to im je povjereno. U protivnom, oni bi bili grijenici. Na taj nain njihova zakletva se moe realizirati. Ako se poslije ustanovi da su njih dvojica lano svjedoili, dali lanu zakletvu i proigrali povjerenje, dvojica uglednih iz porodice umrloga i koji stiu pravo na naslijee zaklet e se protiv ove dvojice koji su krivo svjedoili da su svjedoenja ove dvojice vjerodostojnija od prve dvojice te 65

da oni svojim zakletvama nee prekoraiti ovu injenicu. N a taj nain svjedoenje prve dvojice bit e odbaeno i sprovest e se svjedoenje ove druge dvojice. Tekst predvia da ove mjere daju vie garancije za tano davanje izjave ili izaziva bojaznost da nee biti odbaeno svjedoenje prve dvojice. Ovo ih navodi da budu tani kod izjave. Najlake tako oni mogu da izvre svjedoenje svoje onako kako treba, da se ne plae da e njihove zakletve drugim zakletvama biti pobijene r.5/I08). Tekst zavrava pozivom svih na bogobojaznost, Allahovu kontrolu, strah od Njega, pokornost Njegovim naredbama, jer Allah ne upuuje one koji odstupaju od Njegova puta na dobro niti Uputu. I bojte se Allaha i sluajte! Allah nee ukazati na pravi put ljudima koji su veliki grijenici (5/108). Kurtubi u svom tefsiru, govorei o povodu objave ovih triju ajeta, kae: "Nije mi poznato nijedno suprotno miljenje da su ova tri ajeta objavljena zbog Temima Darija i Adija ibni Beda' a. Prenose Buhari, Darekutni i drugi od Ibni Abassa koji kae: 'Temim Dari i Adi ibni Beda otputovali su za Mekku, a s njima se uputio i mladi iz plemena Benu Sehn. Mladi je umro u jednom kraju gdje nije bilo nijednog muslimana i on im je predao oporuku i imetak koji je bio kod njega. Oni su to predali njegovima ali zadrali su neku posudu od srebra presvuenu zlatom. Resulullah (alejhi' s-selam) zakleo je ovu dvojicu rijeima: "Niste nita utajili niti ostavili!" Zatim je pronaena ta posuda u Mekki i neki su rekli: Kupili smo je od Arlija i Temima. Tada su dola dva ovjeka, nasljednika

umrlog Sehma, i zakleli se da je ta posuda bila svojina Sehma. Zakleli su se da su njihova svjedoenja istinitija od svjedoenja Temimi Darija i Adija ibni Beda' a i da oni ne prekorauju u svojoj zakletvi. Govori se da je preuzeta ta posuda i da je u vezi s tim objavljen ovaj ajet. (Ovo su rijei Darekutnija.) Sasvim je razumljivo da priroda drutva, radi ijeg su unutranjeg organiziranja objavljene ove odredbe, ulazi u okvire ovih mjera. Svedoenje, pouzdavanje na ovaj nain, zakletva Allahom pred drutvom i to poslije obavljenog namaza ili molitve radi mobiliziranja vjerske svijesti da se ne dospije u nepriliku i osramoti pred drutvom kod razotkrivanja 66

lai i prijevare, ima obiljeje posebnosti drutva za ije su potrebe i okruenja dovoljne ove mjere. Drutva danas raspolau i drugim sredstvima za ustanovljenje istine i druge mjere koje se daju provesti kao to su pisanje, registriranje, pohrana u banci itd. Meutim, da li je ovaj tekst ve izgubio svoju mo i ne moe biti primijenjen u ljudskim drutvima? Mi se esto povinjavamo odreenoj sredini i mislimo da neki zakoni ili neke mjere nisu vie aktivne, nisu neophodne, da su to ostaci ranijih drutava, jer drutvo svaki dan pronalazi nova i druga sredstva. Da, esto puta mi se povinjavamo i zaboravljamo da je ova vjera objavljena cjelokupnom ovjeanstvu, svugdje na Zemlji i za sva vremena. Ogromna veina ovjeanstva jo ivi kao u prvobitnoj zajednici ili se tek odvojila od nje. Mi zaboravljamo da ovjeanstvo treba i odredbe i mjere koje bi pratile potrebe toga drutva u svim njegovim formama i fazama, da e ovjeanstvo u ovoj vjeri nai sve to e udovoljiti tim potrebama u odgovarajuim koliinama, da e u zakonu te vjere nai ono to e zadovoljiti njegove aktualne potrebe, da e u dovoljnoj mjeri nai i ono to e udovoljiti njegovim naprednijim potrebama kad drutvo bude uznapredovalo i, na kraju, primijetit e da je ovo nadnaravnost ove vjere i njena zakona, da je to znak da je ova vjera data od Allaha i da je ona po Njegovu (Uzvieni) izboru. Mi emo biti zavedeni i obmanuti i tada kada zaboravimo neminovnosti u koje zapadaju pojedinci jednog drutva koje je prolo kroz navedene faze, pojedinci koje bi i tada pomogla lahkoa ovog zakona i

njegova sveobuhvatnost, jer su sredstva ove vjere pripremljena da se mogu primijeniti u svakom drutvu i svakoj situaciji, u primitivnom i civiliziranom svijetu, u pustinji i umi, svugdje. Ona je vjera cijelog ovjeanstva u svim vremenima i zemljama i ovo je jedna od velikih nadnaravnosti. Mi emo biti zavedeni i obamnjeni kad god pretpostavimo da smo mi, kao ljudi dalekovidniji i vie znamo o svijetu nego sami Gospodar toga svijeta i njegov Stvoritelj, dok nas realnost ne vrati na skromnost. O, kako bi nam bilo bolje da se sjetimo toga prije nego se suoimo sa dogaajima, da shvatimo kako se treba ponaati ovjeanstvo u odnosu na prava Stvoritelja toga Svijeta, kako da se ponaa ovjek u odnosu na prava Gospodara tog ovjeka! O, kad bismo se toga sjetili, znali i to prihvatili! 67

68

Na dan kada Allah sakupi poslanike i upita: "Da li su vam se odazivali?" oni e rei: "Mi ne znamo, jer samo Ti zna sve tajne. " Kad Allah rekne: "O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Dibrilom pomogao pa si s ljudima, u beici i kao zreo mu, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Indilu nauio: i kada si, voljom Mojom, od blata neto poput ptice napravio i u nju udahnuo i kada je ona, voljom Mojom, postala ptica; i kada si, voljom Mojom, od roenja slijepa i gubavca iscijelio; i kada si, voljom Mojom, mrtve dizao; i kada sam od tebe sinove Israilove odbio, kad si im ti jasne dokaze donio, pa su oni meu njima koji nisu vjerovali povikali; "Ovo nije nita drugo do prava vradbina!" I kada sam uenicima naredio: "Vjerujte u Mene i Poslanika Moga!" oni su odgovorili: 'Vjerujemo, a Ti budi svjedok da smo muslimani. " A kada uenici rekoe: "O Isa, sine Merjemin, moe li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?" : on ree: ''Bojte se Allaha, ako ste vjernici. " "Mi elimo" rekoe oni "da s nje jedemo i da srca naa budu smirena i da se uvjerimo da si nam istinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci. " Isa, sin Merjemin, ree: "O Allahu, Gospodaru na, spusti nam s

neba trpezu da nam bude praznik, i prvima od nas i onima kasnijim, i udo Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj najbolji /" 'Ja u vam je spustiti" ree Allah "ali u one medu vama koji i poslije ne budu vjerovali kazniti , kaznom kakvom nikoga na svijetu neu kazniti. " I kada Allah rekne: "O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: "Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!" - on e rei: "Hvaljen neka si Ti! Meni nije prilino da govorim ono to nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to ve zna; Ti zna ta ja znam, a ja ne znam ta Ti zna; samo Ti jedini sve to je skriveno zna. ja sam im samo ono govorio to si mi Ti naredio: "Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!" I ja sam nad njima bdio dok sam medu njima bio, a kad si mi Ti duu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdi. Ako ih kazni, robovi su Tvoji, a ako im oprosti, silan i mudar Ti si. " Allah e rei: "Ovo je Dan u kome e iskrenima od koristi iskrenost njihova biti; njima e dennetske bae, kroz koje teku rijeke, pripasti, vjeno i dovijeka e u 69

njima ostati. Allah e zadovoljan njima biti, a i oni Njim. To e veliki uspjeh biti !"Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim to je na njima; On sve moe! (!5/109 -120). Sva ova cjelina odnosi se na ispravak doktrine i odstranjenje devijacija koje su unijete kod uenja u kranstvu i to je tu doktrinu izvelo iz okvira njena glavnog principa, iz apsolutnog monoteizma kojeg je dostavio Isa (alejhi' s-selam) kao i svi drugi vjerovjesnici prije njega. N a taj nain dato je toj doktrini obiljeje politeizma, koji nema nikakve veze sa Allahovom vjerom. Ova cjelina ima cilj da definira istinu Boanstva i istinu klanjanja kao to je predoeno u islamskoj koncepciji, da definira ove istine kroz velianstvenu scenu koju iznosi Tekst, a koju je predoio i isa (alejhi' sselam) , koja je predoena velikoj grupi poslanika i svom svijetu, gdje se istie da isa nije nita rekao svom narodu o svome Boanstvu i Boanstvu svoje majke, a to krani tvrde. Tekst iznosi njegove rijei da on nije imao pravo da kae bilo ta to bi se odnosilo na politeizam. Kur' anski tekst donosi ovu istinu u vidu predstavljanja jedne scene, scene Kijametskog dana, o kojoj asni Kur' an govori veoma opirno i ivo, inspirativno, djelotvorno i jako utjecajno tako da se ljudsko bie potresa primajui to, i dok ovjek ita o ovoj sceni, njemu izgleda kao da je posmatra u asu dok se ona zbiva. To je dogaaj koga opaa oko, uje uho, dogaaj koji izaziva uzbuenje i pulsirajue karakteristike ivotom.7 Eto, mi smo ti koji se nalazimo pred velikom scenom. Na dan kada Allah sakupi poslanike i upita: "Da li su vam se odazvalir - oni e rei: 'Mi ne znamo, jer samo Ti zna sve tajne" (.?/109). Onoga dana kada Allah okupi poslanike koje je upuivao ljudima kroz

razna vremena i oni dolazili u slijedu onako kako ih je On upuivao po raznim podrujima tako da je svako otiao svome kraju, On ih uputio prema narodima, te je svaki otiao svome narodu, svi su oni pozivali jednom uenj u premda su se javljali u raznim vremenima, djelovali na raznim prostorima i meu raznim narodima. Tako je potrajalo sve dok nije doao posljednji poslanik (alejhi' s-selam) sa jednim uenjem za sva vremena, mjesta i sve ljude svih nacija i rasa. Poslanici su upuivani raznim narodima, u raznim mjestima i kroz razna vremena. Muhammed (alejhi' s-selam) je jednini Poslanik meu 7v. vie Meahidu-l-qijamet fi-l-Qur'an. 70

njima koji okuplja sve narode u islam i islamsko uenje, u kojima su okupljeni razni odgovori i razni smjerovi. Eto, oni su odabranici medu ljudima. Oni su uglednici ovog naroda na ovom svijetu. Preko njih su upuene Allahove poslanice ovjeanstvu na razne krajeve svijeta i iza kojih stoje odgovori tog ovjeanstva u raznim stoljeima. Svi su oni pred Allahom, Gospodarom (Uzvieni) ovjeanstva, na sceni Velikog dana. Ovo je ta scena koja pulsira ivotom: Na dan kada Allah sakupi poslanike i upita ih: "Da li su vam se odazvali?" (5/109). Da li su vam se odazvali? - pa to je dan u kome se ubire etva, u kome se prikljuuju sve pojedinosti; vjerovjesnici podnose obraun poslanstva, a razultati se objavljuju pred svjedocima. Da li su se odazvali? Poslanici su ljudi kao i ostali ljudi, znaju samo ono to se dogodilo, a ne znaju nita to je skriveno. Oni su pozivali svoje narode ka Pravom Putu, njima se odazvao ko se odazvao, a okrenuo od njih ko se okrenuo. Poslanik ne zna pravu istinu onoga ko se odazvao iako zna istinu onoga koji je glavu okrenuo; Poslanik raspolae primjetnim, egzaktnim pojavama, a ono to je tajno - pripada samo Allahu. Oni su u prisustvu Allaha, koga oni najbolje poznaju, a On je Onaj koga se oni najvie plae. On je taj od koga se oni stide da u Njegovom prisustvu govore bilo to. Oni znaju da je On Sveznajui i Obavijeteni o svemu. To je odazivanje puno straha na dan velikog okupljanja pred scenom meleka i svih ljudi. To je odazivanje s kojim se eli suoiti ovjeanstvo sa

svojim poslanicima, posebno laljivci ovog ovjeanstva sa svojim poslanicima koje su oni ugoniti u la, da bi se oglasilo na mjestu oglaavanja, da su ovi plemeniti poslanici donijeli tim ljudima od strane Allaha vjeru Allahovu i, eto, ovi su odgovorni pred Allahom (Uzvieni) i za svoja poslanstva i svoj narod koji je i odranije lagao. Poslanici oglaavaju da prava istina pripada samo Allahu. Oni znaju da ono im oni raspolau ne treba iznositi u prisustvu Sveznajueg iz razloga pristojnosti i stida i spoznaje svoje ograniene mogunosti u prisustvu Allaha. Oni e rei: "Mi ne znamo, jer samo n zna sve tajne" (5/I09J. 71

to se tie ostalih poslanika osim is (alejhi' s-selam) , njih su posjeivali oni koji su posvjedoili, a nevjerovali oni koji su nevjerovali. Ovim kompletnim odgovorom zavrava se pitanje s poslanicima i tekst preputa cjelokupno znanje o tome Allahu (Uzvieni) , jer konteks ne donosi nita vie u ovoj sceni o njima nego se obraa samo lsau sinu Merjeminu, jer je IsA sin Merjemin bio taj o kome njegov narod izmilja neistine. On je linost oko koje je atmosfera bila prekrivena sumnjama. To je osoba o kojoj su se ljudi upustili u razne neistine i legende, o njegovim osobinama, nastanku i nestanku. U kontekstu su rijei upuene Isu ibni Merjem pred gomilom onih koji su ga smatrali boanstvom i oboavali ga i ispredali oko njega i njegove majke Merjeme razne pretjeranosti. U kontekstu se govori o njemu, spominje se Allahova blagodat uinjena njemu i njegovoj majci ... , iznose se nadnaravnosti koje mu je Allah dao da bi potvrdio ljudima njegovo poslanstvo i nagnuo u la onoga koji je najgore i najrunije lagao na isaa, izmiljao o njemu i o nadnaravnosti koje je on donio razne spletke i lai i pretvorili ga u boanstvo sa Allahom zbog tih nadnaravnosti. Medutim, ove sve nadnaravnosti su djelo Allaha koji je stvorio njega, uputio ga kao poslanika i podravao ovim nadnaravnostima. Kad Allah rekne: ((O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Dibrilom pomogao pa si s ljudima, u beici i kao zreo mu, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Indilu nauio; i kada si, voljom Mojom, od blata neto poput ptice napravio i u nju udahnuo i kada je ona, voljom Mojom, postala ptica; i kada si, voljom Mojom, od roenja slijepa i gubavca iscijelio; i kada si, voljom Mojom, mrtve

dizao; i kada sam od tebe sinove Israilove odbio, kad si im ti jasne dokaze donio, pa su oni meu njima koji nisu vjerovali - povika/i: {(Ovo nije nita drugo do prava vradbina!" I kada sam uenicima naredio: ((Vjerujte u Mene i Poslanika Moga!" - oni su odgovorili: {(Vjerujemo, a Ti budi svjedok da smo muslimani" (5/llo-llv. To je suoavanje s Allahovim blagodatima koje je Allah dao isa u ibni Merjem i njegovoj majci podravajui is Ruhul Kudusom (Dibrilom) dok je is bio u beici i govorio sa ljudima gdje se po obiaju ne govori; oistio njegovu majku od sumnje koju je izazvalo njegovo roenje na neobian nain; zatim dao da govori sa ljudima u svojoj zrelosti pozivajui ih ka Allahovom putu, a Ruhu! Kud us Dibril (alejhi' s-selam) podravao ga ovdje i tamo pouavajui ga Knjizi i Mudrosti. On je doao na ovu Zemlju ne znajui nita, pa ga je nauio pismu i znanju; pouio ga sadraju Tevrata koji je on naao prilikom dolaska kod Sinova Isrrulovih; pouio ga Indilu 72

kojega je dao Allah njemu, potvrujui njime i Tevrat dat prije lndila; zatim potvrdio ga davanjem nadnaravnosti koje ovjek ne moe uraditi bez Allahove dozvole i pomoi. Tako je on formirao od blata oblik ptice Allahovom dozvolom i udahnuo u nju. Ona posta ptica Allahovom dozvolom a ne znamo kako, jer ne znamo ni do danas kako je Allah stvorio ivot, kako je ustalio ivot u ivome; pojaao ga je Allah kada on, Isa, iscjeljuje slijepo rodene - sa Allahovom dozvolom tamo gdje je u medicini ostalo nepoznato kako mu je povraen vid. Medutim, Allah koji je openito dao vid sposoban je i da da da mu oi progledaju. Izlijeio je gubavca Allahovom dozvolom, bez lijeka, a lijek je sredstvo da se ostvari Allahova dozvola kod lijeenja, a Onaj koji raspolae dozvolom moe izmijeniti sredstvo lijeenja, a moe ostvariti cilj i bez sredstva. Isa je oivio mrtvoga uz Allahovu dozvolu; Onaj ko je dao prvotni ivot moe i povratiti u ivot kad hoe. Tekst zatim podsjea na Allahovu blagodat njemu uinjenu prilikom njegova zatiivanja od Sinova lsra.ilovih onda kada im je ponudio ova sva objanjenja, a oni ga potvorili da lae i ustvrdili da su te njegove nadnaravnosti samo arolije. Oni to nisu mogli zanijekati, jer su hiljade posmatraa prisustvovale dogaajima tih nadnaravnosti, ali se nisu htjeli predati iz istog inada i oholosti. On ga je zatitio od njih pa ga nisu ubili, a htjeli su ga razapeti, nego ga je Allah usmrtio i podigao k Sebi. U tekstu se podsjea na Allahovu blagodat njemu kroz nadahnue uenika koji su se nadahnuli vjerom u Allaha i Njegova Poslanika. Oni su se tada odazvali i potpuno predali posvjedoivi svoje vjerovanje i potpunu predanost Allahu.

I kada sam uenicima naredio: ('Vjerujte u Mene i Poslanika Mogal" oni su odgovorili: (Vjerujemo, a Ti budi svjedok da smo muslimani!" rs;nv. To su blagodati koje je Allah dao Isa.u sinu Merjeme da bi to njemu bilo svjedoenje i jasan dokaz. Meutim, mnogi njegovi sljedbenici su odstupili i oblikovali od toga i oko toga brojne zablude. I eto tako, Isa se suoava s tim zabludama na sceni pred brojnim melekima i svim ljudima, medu kojima su i oni koji su ga htjeli muki ubiti. Eto tako se on suoava s tim - da ga uje njegov narod i vidi kako bi gubitak bio bolniji i sramniji pred scenom svjetova. 73

U kontekstu se nastavlja s izlaganjem blagodati datih isau sinu Merjeme i njegovoj majci pored ukazivanja na neke Allahove blagodati njegovu narodu i neke nadnaravnosti kojima ga je Allah ojaao i dao da se vide i kojima su prisustvovali i uenici: A kada uenici rekoe: "O Isti, sine Merjemin, moe li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?"- on ree: Bojte se Allaha, ako ste vjernici" r5/112J. "Mi elimo" - rekoe oni - "da s nje jedemo i da srca naa budu smirena i da se uvjerimo da si nam istinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci"r.s;1 1JJ. Isa, sin Merjemin, ree: O Allahu, Gospodaru na, spusti nam s neba trpezu da nam bude praznik, i prvima od nas i onima kasnijim, i udo Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj najbolji!" (5/114J. Ja u vam je spustiti" - ree Allah -, ali u one meu vama koji i poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neu kazniti" (5/ITSJ. Ovaj dijalog otkriva prirodu isAova naroda, iskrenih meu njima, a to su uenici, i prirodu ashaba naeg Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) , pri emu se izmeu jednih i drugih ispoljava velika razlika. To su uenici koje je Allah inspirisao vjerom u Njega i Njegova poslanika lsaa. Oni su to uinili, vjerovali i potvrdili lslu da su se predali. Pa i pored toga, i nakon to su vidjeli nadnaravnosti isaa, oni trae nove nadnaravnosti da bi im se time srca smirila i kroz to saznali da im isa kazuje istinu, a da bi to lsau potvrdili i oni koji dolaze iza njih. Meutim, ashabi Muhammeda (alejhi's-selam) nisu traili nijednu nadnaravnost poslije njihova islama i predanosti. Njihova srca su vjerovala i smirila se od asa kada se s njima pomijeao prijateljski osmijeh imana.

Oni su iskreno vjerovali svome Poslaniku, nisu potraivati nita da bi to potvrdili poslije tog jasnog dokaza. Vjerovali su Vjerovjesniku bez ikakve nadnaravnosti osim Kur'ana. Ovo je ta velika razlika koja postoji izmeu uenika isaa (alejhi' sselam) i uenika Muhammeda (alejhi's-selam) , izmeu tog i ovog nivoa, a i jedni i drugi su muslimani, i jedni i drugi su primljeni kod Allaha, a ostala je razlika u nivoima sljedbenika, kao to je htio Allah. Kazivanje o trpezi, a to je ono to asni Kur'an navodi, ne nalazi se u knjigama krana niti o tome govore indili; knjige koje su napisane poslije lsaa (alejhi's-selam) nakon to je proteklo mnogo vremena, nisu 74

pouzdane i nisu istinite onako kako su objavljene od Allaha. Ovi indili su samo kazivanja nekih svetaca o sluaju Isaa (alejhi' s-selam) , a ne ono to je objavio Allah isau i nazvao ga Indilom koga je Isa prenio. U ovim indilima navodi se vijest iz sure El-Ma' ide, a u drugoj formi. U Indilu Mateje na kraju 15. poglavlja stoji: "Jezus je pozvao svoje uenike i rekao: "Ja sam saaljiv prema svima jer oni putuju sa mnom ve trinaest dana, a nemaju ta da jedu. Ne elim da insistiram da poste, da ne bi oslabili na putu. Tada mu rekoe njegovi uenici: "Odakle nama toliko hljeba da bi se mogli zasiti svi, a ovako velik broj?" Jezus ih upita: "Koliko imate hljebova?" Oni odgovorie: "Sedam i neto malo malih riba." Jezus naredi svima da unu na zemlju, uze tih sedam hljebova i ribu, zatim izlomi hljeb i dade svojim uenicima. Uenici podijelie hljeb svima, svi su jeli i najeli se. Zatim su pokupili ostatke hrane i napunili sedam korpi,a jelo ih je 4000, osim ena i djece." Kazivanja slina ovom navedena su i u drugim indilima. Neki tabiini (Allah im se smilovao) kao to su Mudahid i Hasan smatraju da trpeza nije ni sputena jer su se uenici, kad su uli rijei Allaha (Uzvieni) "fa u vam je spustiti, ali u one meu vama koji i poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neu kazniti" rs!JISJ , uplaili i povukli zahtjev da se trpeza spusti. Ibni Kesir u svom tefsiru kae: "Prenosi Lejs ibni Ehi Sulejm od Mudahida koji kae: To je primjer koga je Allah donio ali nije nita sputeno. (fo prenosi Ibni Ehi Hatem i Ibni Derir) , lbni Derir dodaje: Prenio nam je lancem prenoenja Haris, Kasim, a on od lb ni Selama, zatim Hadad, Ibni Durejd od Mudahida: "Sto na kojem je bila hrana odbili

su kad im je bila predoena kazna ako ne budu vjerovali, odbili su da im se spusti. Ibni Derir dodaje takoder u lancu prenoenja Ehu Musenea, Muhammeda ibni Dafera, ubea, Mensura ibni Zazana od Hasana koji kae o trpezi: 'Trpeza nije nikada ni sputena" i nastavlja u lancu prenoenja od Bira, Jezida, Seida i Katadea koji kae da bi Hasan govorio: "Kada im je bilo reeno: ali u one meu vama koji poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neu kazniti, odgovorili su: "Mi nemamo potrebe za tom trpezom" pa im nije ni sputena. Pa ipak, veina miljenja ranijih uenjaka govori da je trpeza sputena jer je Uzvieni Allah rekao: 'Ja u vam je spustiti" rs/1 11). Allahovo obeanje je istina, prema tome, mi se moemo osloniti na ono to Kur'an asni navodi o ovoj trpezi, a ne na neto drugo. 75

Allah (Uzvieni) podsjea lsaa ibni M erjem da e se suoiti sa svojim narodom na Dan okupljanja pred scenom svijeta ukazujui mu time panju: A kada uenici rekoe: "O Isa, sine Merjemin, moe li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?" (5/112). Havarijuni, uenici Mesiha, najblii njegovi prijatelji i njegovi najbolji poznavaoci, dobro su znali da je isa ovjek, sin Merjemin, i zvali su ga onako kako su ga uistinu poznavali. Znali su da on nije Bog, nego ovjek koji se klanja Allahu. On nije sin Boiji, nego sin Merjeme i jedan od AHabovih robova. Ovi uenici su znali i da je njegov Gospodar taj koji ini te nadnaravnosti preko njega, a ne ini ih svojom linom moi. Zbog toga, kada su traili od njega da im spusti gozbu s neba, nisu traili gozbu od njega, jer oni znaju: O Isa, sine Merjemin, moe li nam GosPodar tvoj trpezu s neba sPustiti. ? (5/1!2). Interpretatori se razilaze kod objanjenja njihovih rijei Moe li Gospodar tvoj pitajui se kako su pitali ovom formom nakon vjerovanja u Allaha i svjedoenja lsaa (alejhi's-selam) da su oni u predanosti, tj. primili islam? Kau "moe li" ne znai "je li u stanju", nego se misli time "neminovno" da On moe da im spusti gozbu. Drugi kau da znai "Hoe li prikratiti ako zatrai" pa se ova reenica ita Moe li ti . . . od tvoga Gospodara u znaenju: Moe li da zamoli tvoga Gospodara da nam spusti gozbu s neba? Bilo kako bilo, Isa (alejhi' s-selam) u svakom sluaju im je odgovorio upozoravajui ih na traenje ove nadnaravnosti jer vjernici ne tae nadnaravnosti niti to predlau Allahu.

On ree: "Bojte se Allaha ako ste vjernici" (5/112). Medutim, uenici su insistirali na zahtjevu objanjavjui razlog tome i emu se nadaju kao posljedicu toga: "Mi elimo"'- rekoe oni - ''da s nje jedemo i da srca naa budu smirena i da se uvjerimo da si nam istinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci (5/113). Oni ele da jedu sa ove jedinstvene trpeze kakve nema ni sline na Zemlji; da se smire njihova srca vidjevi ovu nadnaravnu pojavu koja se zbiva pred njihovim oima, da se uvjere da im je isa (alejhi' s-selam) potvrdio a onda da oni posvjedoe ostalom njihovom narodu da se dogodila ova nadnarava pojava. 76

Svi ovi uzroci, kao to smo rekli, odraavaju odreeni nivo, ne nivo ashaba Muhammeda (alejhi' s-selam) jer su ashabi druga vrsta u poredenju sa ovom vrstom. Tada se okrenu Isa (alejhi's-selam) prema svome Gospodaru molei Ga: Isa, sin Merjemin, ree: "O Allahu, Gospodaru na, spusti nam s neba trpezu da nam bude praznik, i prvima od nas i onima kasnijim, i udo Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj najbolji!" (5/II4J. U dovi Isaa, sina Merjemina, ima dovoljno, kako spominje kur' anski tekst, etike odabranog ovjeka u postupku s njegovim Gospodarom i njegovom pozivanju svoga Gospodara. On Njega poziva: "0, Allahu, o na Gospodaru, molim te da nam spusti trpezu s neba koja bi nas obasula dobrom i veseljem kao to je za vrijeme mubarek dana da nam bude mubarek dan i prvima i naim kasnijima. To je iz Tvoje opskrbe pa nas nahrani jer si Ti najbolji hranitelj." Prema tome, on tada priznaje da je on ovjek, a daje Allah njegov Gospodar. Ovo priznanje iznosi se pred scenom svijeta u suoavanju sa svojim narodom na Dan velikog vienja. Allah je usliao dovu svoga dobrog roba Isaa, sina Merjemina, kako dolikuje Njegovoj (Uzvieni) veliini. Oni su traili nadnaravno djelo. Allah je to usliao, ali pod uvjetom da e kazniti svakoga od njih koji ne bude vjerovao poslije ovog nadnaravnog djela veoma strogom kaznom, estinom kakvom nije kaznio nikoga na svijetu. 'Ja u vam je spustiti" - ree Allah - "ali u one meu vama koji i poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neu kazniti" (5/115).

Ovo je ozbiljnost koja odgovara uzvienosti Allahovoj kako molba upuena radi nadnaravnog djela ne bi prerasla u igru i zabavu, kako oni koji poslije tog velikog dokaza nastave da ne vjeruju ne bi proli bez zasluene kazne. Desilo se i ranije, skladno Allahovom zakonu, da su bili upropateni oni koji su nagonili u la poslanike nakon nadnaravnog djela. Ovdje tekst daje mogunost da e ova kazna uslijediti na ovom svijetu ili moda na buduem. 77

U kontekstu se dalje nita ne govori poslije Allahova obeanja nagrade i njegove prijetnje nego se pristupa osnovnom pitanju, pitanju Boanstva. To je pitanje koje se jasno uoava u ovoj itavoj cjelini. Da se pripremimo za ovu veliku scenu koja se izlae pred poglede ljudi, da se vratimo na to i posluamo direktni razgovor ovaj put vezan za pitanje Boanstva koje se pripisuje Isau sinu Merjeme i njegovoj majci. Da se vratimo i ujemo odgovor na pitanje upueno isau (alejhi' s-selam) u suoavanju s onima koji su njega oboavali, da ga oni uju dok on trai pravdanje i izvinjenje kod svog Gospodara, zbunjen igrom osjeanja zbog ovog velikog grijeha kojeg su oni izmislili i njemu pripisali, a on potpuno ist od toga. A kada Allah rekne: ((O Isa, sine merjemin, jesi li ti govorio ljudima: "Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha" -, on e rei: ((Hvaljen neka si Ti! Meni nije prilino da govorim ono to nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to ve zna; Ti zna to ja znam, a ja ne znam ta Ti zna; samo Ti jedini sve to je skriveno zna (5/1 16). ja sam samo govorio ono to si mi Ti naredio: "Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!" I ja sam nad njima bdio dok sam medu njima bio, a kad si mi Ti duu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdi (5/ 1 1 7) . Ako ih kazni, robovi su Tvoji, a ako im oprosti, silan i mudar Ti si" (5/118) . Allah (Uzvieni) zaista zna ta je rekao Isa ovim ljudima, ali je to straan, zaplaujui razgovor na taj veliki strani dan, razgovor koji se odnosi na druge, a ne na pitanog, ali u ovoj formi i na nain odgovora koji

poveava grozotu poloaja onih koji pripisuju Boanstvo ovom dobrom i plemenitom ovjeku. To je zaista veliki grijeh na koji ne moe pristati obini ovjek da mu se to pripie, da mu se dodjeljuje Boanstvo, a zna da je on samo ovjek. A kako da postupi poslanik velike odlunosti? Kako da to uini isa, sin Merjemin, a Allah mu ve ranije dao ove sve i brojne blagodati nakon to ga je odabrao za poslanstvo, pa i prije tog odabira? Kako da se on suoi sa ovim razgovorom koji se odnosi na tvrdnju o njegovom Boanstvu, a on dobar i pravedan rob - ovjek. Zbog toga je ovaj naglaeno drhtavi i skrueni odgovor ovjeka koji se obraa poeo zahvalom Bogu i ienjem. 78

On e rei: "Hvaljen neka si Ti" (5/I I6J. A zatim uri da iznese apsolutno opravdanje da nema nikakve veze s ovim rijeima, pa kae: "Meni nije Prilino da govorim ono to nemam pravo" (5/116). Trai da mu Allah (Uzvieni) posvjedoi njegovu nevinost pravei se siunim prema Allahu i objanjavajui specifinosti svog klanjanja Njemu i specifinosti Boanstva njegova Gospodara. 'ko sam ja to govorio, Ti to ve zna; Ti zna to ja znam, a ja ne znam to Ti zna; samo Ti jedini sve to je skriveno zna" (5/1 I6J. Tek nakon ovog dugog velianja i slavljenja Allaha usuuje se isa (alejhi' s-selam) da potvrdi i istakne ono to je rekao i to nije rekao. Potvruje da im nije nita drugo rekao osim to ih je obavijestio o svom klanjanju Allahu i njihovom klanjanju Allahu i pozvao ih da Mu ibadet ine . ... Ja sam im samo ono govorio to si mi Ti naredio: "Klanjajte se Allahu i mom i svom Gospodaru!" rs!II7J. Poslije smrti isaove prestaje svaki kontakt s njima. Otvorenost kur' anskih tekstova govori da je Allah (Uzvieni) usmrtio isaa sina Merjemina i podigao ga Sebi. Neka kazivanja istiu daje Isa iv kod Allaha. Po mom miljenju, tu nema nikakve proturjenosti koja bi izazvala bilo kakvu nedoumicu o tome da ga je Allah usmrtio oduzevi mu ivot na zemlji, a da je on iv kod Njega. I ehidi umiru na zemlji, a oni su u ivotu kod Allaha. Kakva je forma njihova ivota kod Allaha - mi o tome ne znamo nita. Tako isto i o nainu ivota isaa (alejhi' s-selam) dok on govori svome Gospodaru: "Ja ne znam ta e biti s njima poslije moje smrti." ... fa sam nad njima bdio dok sam medu njima bio, a kad si mi Ti

duu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdi" (5/117). Svoju izjavu isa zavrava apsolutnim povjeravanjem njihovog pitanja Allahu uz potvrivanje njihovog klanjanja samo Allahu, zatim isticanjem Allahove moi da im On moe oprostiti ili ih hraniti, da Njemu pripada mudrost, da im dodijeli zaslueno, bilo da se radi o oprostu ili kazni. Ako ih kazni, robovi su Tvoji, a ako im oprosti silan i mudar Ti si!" (.'i/1 18) . Kakva nesrea za dobra ovjeka na ovom njegovom stranom poloaju? 79

Gdje su oni koji su iznijeli ovu veliku izmiljotinu od koje se ispriava ovaj estiti nevini ovjek naglaavajui tu nevinost i obraajui se skrueno s molbom svome Gospodaru zbog toga. Gdje su oni u ovoj sceni? U tekstu se o njima nita ne govori. Moda se tope zbog gubitka i kajanja. Da ih mi ostavimo tamo gdje ih je ostavio tekst Kur'ana, da bismo prisustvovali zavretku ove udne scene. Allah e rei: "Ovo je Dan u kome e iskrenima od koristi iskrenost njihova biti; njima e dennetske bae, kroz koje teku rijeke, pripasti, vjeno i dovijeka e u njima ostatiti. Allah e zadovoljan njima biti, a i oni Njim. To e veliki uspjeh biti!" (5/119). Ovo je dan kada e iskrenome koristiti njihova iskrenost. To je povoljan pogovor protiv lai laljivaca koji su izmislili tako veliku la protiv plemenitog Poslanika kod najveeg problema uope, problema Boanstva i klanjanja, na ijim temeljima poiva istina, poiva ovaj Kosmos u cjelini i sve to je i svako ko je na njemu. Ovo je dan kada e iskrenima koristiti njihova iskrenost. To su rijei Gospodara svjetova na kraju tog stranog razgovora na sceni svjetova. To je posljednja rije na sceni. To je odluna rije o ovom pitanju. S njom ide i nagrada koja odgovara istini, istinitima i iskrenima. Njima e dennetske bae, kroz koje teku rijeke, pripasti, vjeno i dovijeka e u njima ostati. Allah e zadovoljan njima biti, a i oni Njim rs/1 19). To je stepenovanje poslije stepenovanja: dennetske bae, vjeitost i dovijeka, Allahovo zadovoljstvo, njihovo zadovoljstvo zbog asti koju su od Allaha dobili. To e veliki uspjeh biti (5/119).

Vidjeli smo scenu izloenu kroz njeno kur'ansko izlaganje jedinstvenim metodom Kur'ana, a uli smo i posljednju rije. Vidjeli smo i uli da metod kur'anskog koncepta i poimanja ne daje obeanje koje se obeaje niti budunost koja se iekuje, nije to izloio kroz tekst kojeg samo ui uju ili oi proitaju, nego je to neto ime se pokree osjeaj i to se otjelovljuje realno u trenutku kada ga ui uju i oi vide. Premda je to, ako se poredi prema nama, ljudima kojima je mnogo toga neto prikriveno, daleka budunost koju mi oekujemo na Sudnjem danu, to je u odnosu na poreenje sa Allahovim apsolutnim znanjem 80

sadanja realnost. Vrijeme i njegov zastor su iz oblasti naeg poimanja, poimanja nas prolaznih ljudi. Na kraju ove cjeline suoavanja sa velikom izmiljotinom kakvu nisu izmislili nikada sljedbenici nekog vjerovjesnika, suoavanju sa velikom izmiljotinom koju su pustili pristalice Mesiha lsaa sina Merejeme (alejhi' s-selam) , izmiljotine Boanstva, izmiljotine od koje se ovako pravda i preputa pitanje svoga naroda svome Gospodaru na ovakav nain. U suoavanju s ovom izmiljotinom i na kraju cjeline koja je izloila taj strani i traeni odgovor o tome na toj velikoj sceni dolazi posljednji naglaeni moment u ovoj suri koji govori o osami Allaha (Uzvieni) kod vlasnitva nebesa i Zemlje i svega to je na njima, oglaava Njegovu (Uzvieni) mo da je On Gospodar svega bez ogranienja. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim to je nad njima; On sve moe! rs/120). Kraj je u skladu sa velikim pitanjem oko koga su se pojavile te velike lai i s tom velikom scenom u kojoj se Allah osamio znanjem, Boanstvom, mou, i kome se obraaju poslanici povjeravajui mu svako pitanje u kome je isa sin Merjeme povjerio svoj problem i problem svoga naroda Uzvienom i Mudrom, Onome kome pripada vlast na nebesima i Zemlji i nad onim to je na njima. On sve moe. Kraj se poklapa sa ovom surom koja govori o vjeri i izlae je kroz slijeenje samo Allahova zakona, primanje odredaba samo od Njega primjenjujui odredbe koje je On donio, a ne neko drugi. On je Gospodar kome pripada vlast na nebesima i Zemlji i nad onim to je na njima. Vlasnik

je onaj koji sudi: A oni koji ne sude prema onome to je Allah objavio, oni su pravi nevjernici rti/44). To je jedno pitanje, pitanje Boanstva, pitanje monoteizma, pitanje sudstva prema onome to je Allah objavio, da bi se objedinilo Boanstvo i ostvario monoteizam. 81

------------- SURA EL-EN'AM

ORJAVUENA U MEKKI
165 AJETA
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ovo je mekkanska sura ... iz mekkanskog perioda Kur'ana koji je Poslaniku (alejhi' s-selam) neprekidno objavljivan punih trinaest godina, koji mu je u tom vremenskom rasponu govorio samo o jednom pitanju, jednom pitanju koje nije podlono promjenama, ali nain na koji ga izlae kao da se ponavlja jer ga Kur'an u svom stilu uvijek nanovo iznosi kao da ga se prvi put dotie. Kur'an ovdje razmatra prvo, najvee i osnovno pitanje ove nove vjere, "pitanje vjerovanja" postavljenog u njegovim osnovnim principima ... pitanje Boanstva i oboavanja i odnosa meu njima. Sa ovim pitanjem se obratio ovjeku sa svim onim to ga ini ovjekom. Na ovom polju izjednaen je Arap u tom vremenu i Arap u svakom vremenu kao to su izjednaeni Arap i svi drugi ljudi u tom vremenu i svakom vremenu! To je pitanje ovjeka, pitanje koje se ne mijenja jer je to pitanje njegove egzistencije u ovom Kosmosu i pitanje njegove sudbine, pitanje koje je povezano sa Kosmosom i ivotima u njemu; pitanje koje je povezano 82

sa Stvoriteljem ovog Kosmosa i Stvoriteljem svih ivih bia u njemu; pitanje koje se ne mijenja jer je to pitanje egzistencije i ovjeka! Ovaj mekkanski Kur'an je ovjeku objasnio tajnu njegovog postojanja i tajnu Kosmosa oko njega. Govorio mu je i ko je on, odakle je doao, kako je doao i zato i gdje na kraju ide. Ko je taj koji je ovjeka proizveo iz nita? Ko je taj koji ga vodi i kakva je njegova sudbina tamo? Koji mu kae kakav je ovaj pojavni svijet koji osjea i vidi i osjea da iza ovog postoji i nevidljivi koji paljivo gleda ali ga ne vidi? Ko je taj Koji je stvorio ovaj bitak pun tajni? Ko je taj Koji je to organizirao i pokrenuo? Ko je taj Koji to obnavlja i mijenja onako kako to On smatra? Ovaj mekkanski Kur'an ovjeku takoer kae: kako da kontaktira sa Stvoriteljem ovoga Kosmosa, sa Kosmosom, kako da Boiji robovi uspostave kontakt sa Onim Koji ih je stvorio. Ovo je taj veliki problem na kome poiva egzistencija ovjeka i to e tako ostati kroza sva vremena. Trinaest godina je proteklo u utvrivanju ovog velikog pitanja iza koga nema nita u ivotu ovjeka osim onog na emu poiva ovo oblikovanje i razrada. Mekkanski Kur'an nije prekoraio ovo osnovno pitanje i mje razraivao ono to poiva na ovome u sistemu ivota sve dok nije Allahovim saznanjem ovo pitanje zavreno i potpuno objanjeno, sve dok nije uvreno u srcima ove odabrane druine ljudi kojoj je Allah odredio da nosi ovu Objavu i da radi na stvaranju realnog sistema u kome e ova

vjera biti utjelovljena. Nosioci Allahove vjere i oni koji pozivaju ovoj vjeri, uspostavljai sistema u kome e biti uspostavljena ova vjera u njegovom realnom ivotu, oni su dostojni da due stoje pred ovom velikom pojavom, izazovnom kur'anskom pojavom u Mekki tokom trinaest godina radi utvrivanja vjere, samo vjere, ne prelazei na razradu sistema na kome ona poiva i zakona koji vladaju u muslimanskom drutvu koje ovu vjeru prihvaa. Boija mudrost je htjela da pitanje vjere bude pitanje oko koga se lome koplja od samog poetka objave, da Poslanik (alejhi' s-selam) svoje 83

prve korake pone u tom pravcu, da poziva ljude da posvjedoe da nema drugog Boga osim Allaha; da nastavi u svome pozivu da upoznaje ljude sa njihovim istinskim Gospodarom i da samo Njega oboavaju, a nikako nekog drugog. Ovo u osnovi i prema ovjeijem ogranienom umu nije bio nikako lahak posao i najlaki put do ljudskog srca. Arapi su u svom jeziku poznavali rije ilah, Bog, i znaenje "Nema Boga osim Allaha" ... znali su da Boanstvo znai vrhovnu vlast kao to su znali da vjerovanje u Boiju jedinost znai oduzimanje vlasti koju imaju vrai, predstavnici plemena, prinevi i vladari, znali su da tu vlast treba predati Allahu, Vladaru nad savjestima, Vladaru nad osjeajima, Vladaru nad stvarnim ivotom; Gospodaru nad kapitalom, sudstvom, duama i tijelom ... Znali su da je "Nema Boga osim Allaha" revolucija nad zemaljskim gospodarom koji prisvaja prvo svojstvo Boanstva, revolucija na stanje koje poiva na osnovama ovog prisvajanja, pobuna na vlast koja vlada zakonom donijetim od njih, koju Allah ne doputa. Nije ostalo nezapaeno Arapima, a oni vrlo dobro poznaju svoj jezik kao to poznaju i stvarni smisao poziva"Nema Boga osim Allaha" - ta znai ovaj poziv u odnosu na njihovu vlast, stanje i vodei poloaj. Ovaj poziv, odnosno ovu revoluciju su doekali na najgrublji mogui nain, ratom koji je poznat svima. Zato je ovo bila polazna taka u ovom pozivu? Zato je Boija mudrost htjela da sve ovo pone sa ovim potekoama? Boiji Poslanik (alejhi's-selam) je obznanio ovu vjeru, a najplodnija i najbogatija podruja Arabije nisu bila u rukama Arapa, nego u rukama drugih naroda.

Cijeli am (Sirija, Jordan i Palestina) na sjeveru bio je podreen Bizantiji, kojim su upravljali arapski emiri lojalni Bizantincima. Jemen na jugu je bio podreen Perzijancima, kojim su upravljali arapski e miri lojalni Perziji. U rukama Arapa bio je Hidaz i Nedd i dijelovi suhe, neplodne pustinje u kojoj tu i tamo ima pokoja plodna oaza! Bilo je mogue Muhammedu (alejhi' s-selam) , iskrenom i vjernom, koji je presudio jo mnogo ranije kurejevikim prvacima oko ugradnje Crnog kamena (Haderu'l-esved) u Ka'bu, a bili su zadovoljni njegovom presudom jo od prije petnaest godina, a i sam je pripadao Haimoviima, najuglednijem ogranku Kurej - plemena, bilo je u njegovoj mogunosti da arapska plemena okupi pod nacionalni bajrak, arapska plemena koja je nagrizala krvna osveta i pocijepale nesuglasice, mogao je da ih usmjeri 84

nacionalno ka oslobaanju okupiranih dijelova zemlje od strane kolonijalistikih imperija, Bizantije na sjeveru i Perzije na jugu, da na kraju podigne bajrak panarabizma i stvori vrsto jedinstvo na cijelom Poluotoku. Da je, kojim sluajem, Poslanik pozvao Arape na ujedinjenje radi osloboenja, svi bi se ovom pozivu odazvali, umjesto da se trinaest godina mui u suprotnom smjeru od smjera kojeg vlast eli na Poluotoku. Moda e neko rei da je Muhammed (alejhi' s-selam) bio u stanju, kada bi mu se Arapi odazvali i kada bi nad njima uspostavio vlast, da sve ovo preusmjeri na uspostavljanje monoteizma sa kojim je poslat od strane Allaha, da ljude privede oboavanju Allaha nakon to ih je pozvao pod svoju vlast! Ali, Allah (Uzvieni) , a On je mudar i sveznajui, nije Poslanika usmjerio prema ovome nego prema otvorenom pozivu da nema Boga osim Allaha i da on i oni malobrojni s njim podnesu sve ove tegobe i potekoe! Zato? Allah (Uzvieni) zaista ne eli da Poslanika i njegove sljedbenike izloi neprilikama, ali On zna da ovo nije put, nije put da se zemlja oslobodi od bizantijskih i perzijskih nasilnika. Zemlja je Boija i treba da pripada smao Bogu, a to e biti samo kada se nad njom bude vihorio bajrak "Nema Boga osim Allaha". Nije put da se ljudi na ovoj zemlji oslobode bizantij skog ili perzijskog nasilnitva i predaju arapskom nasilnitvu. Jer, svako nasilnitvo je nasilnitvo. Ljudi su samo Boiji robovi a nee biti Boiji robovi, sve dok se ne zavihori bajrak sa "Nema Boga osim Allaha" . . . "Nema Boga osim Allaha" kako to shvaa Arap koji poznaje stvarni smisao svog jezika: vlast pripada samo Allahu, vjerozakon je samo

od Allaha, niko od ljudi nema vlasti nad drugim ljudima, jer sva vlast pripada samo Allahu, jer je nacija koju islam eli ljudima nacija "vjere" u kojoj su svi izjednaeni, Arapi, Perzijanci i druge nacionalnosti i svi mogui obojeni i neobojeni pod jedan Allahov bajrak. Ovo je taj put. Allah je poslao Svoga Poslanika sa ovom vjerom, a arapsko drutvo je bilo zahvaeno loom raspodjelom bogatstva i pravednosti ... Jedan manji dio je posjedovao kapital i trgovinu, poslovao kamatom i na taj nain umnogostruavao svoj kapital i trgovako poslovanje. Ogromna veina nije posjedovala, takorei, nita osim gladi i tekog ivota. Oni koji su posjedovali bogatstvo, posjedovali su i ast i mjesto, a ogromna veina je bila bez svega toga! 85

Muhammed (alejhi' s-selam) je mogao da sve ovo stavi pod drutveni bajrak, da ovo obznani kao rat protiv vladajue klase sa ciljem promjene drutvenog stanja i vraanja kapitala nazad, od bogatih siromanim! Da je ovome pozivao, arapsko drutvo bi bilo podijeljeno na dva dijela: veina bi stala uz ovaj novi poziv pred nasiljem bogatih i uglednih, umjesto da cijelo drutvo stane u jedan red pred "Nema Boga osim Allaha", koju su u to vrijeme visoko podigli samo usamljeni pojedinci. Moda e neko rei da je Mu hamm ed (alejhi' s-selam) bio u stanju, nakon to mu se veina odazove i prihvati ga kao vou, da savlada manjinu i uini je poslunom, da upotrijebi svoj poloaj i vlast u uspostavljanju vjere tevhida sa kojom ga je njegov Gosodar poslao ljudima i da tako privede ljude oboavanju Allaha nakon to ih je priveo pod svoju vlast! Ali Allah (Uzvieni) , a On je mudar i sveznajui, nije ga usmjerio u ovom pravcu. Allah (Uzvieni) je znao da ovo nije put, znao je da drutvena pravda u jednom drutvu mora da proistjee iz punog ideolokog shvaanja; koja sve stvari svodi na Allaha; prihvata sa zadovoljstvom i drage volje Allahovu presudu u raspodjeli solidarnosti sa svim ljudima; a sa ovim uvruje u srcu onoga koji uzima i u srcu onoga od koga se uzima da on ostvaruje sistem koji Allaha ini zadovoljnim i oekuje, pokoravajui se tome, dobro i na ovom i na onom svijetu. Srca nisu punjena pohlepom, zavidnou. Naredba se ne izvrava pomou maa, tapa, zastraivanja, prijetnje! Srca ne sabotiraju niti se due dave kao to je to vidljivo u sredinama koje ne poivaju na "Nema Boga osim Allaha" ...

Boiji poslanik Muhammed (alejhi's-selam) je poslat sa Objavom, a moral na Arabijskom poluotoku je bio na najnien stupnju skoro u svim oblastima uz neobraene beduinske vrline koje su bile prisutne u ovom drutvu. Nasilje je bilo jako raireno. O tome Zuhejr ibni Ebi Sulma kae: Ko od vode ne odbije, orujem bit e uniten! Ko ne nanosi nasilje drugome sam e trpiti nasilje! A to je izraeno i u rijeima: Pomozi svome bratu, bio on silnik ili trpio nasilje. 86

Vino i kocka su takoer bili predmet njihovog ponosa i u velikoj mjeri raireni. Arapska doislamska poezija u cijelosti je svjedok da je ovo svojstvo bilo prisutno. O tome Tarafa ibnu'l-' Abd kae: Kada e kraj, ne bih mario, sree mi tvoje, da mladiki mi ivot nema ovo troje: da pijem vina prije no to me sprijee, crvena vina, naspe li vode, pjenuavo tee, itd ... Javne kue u svim oblicima su bile znakovi ovog drutva kako se to prenosi od Aie (Allah bio njome zadovoljan) : ''Brak u dahilijjetu odvija se na etiri naina: jedan od njih je bio kao i dananji brakovi. Zaprosi neko nekome svoju tienicu ili kerku. Ovaj drugi da joj vjenani dar i oeni se s njom. Drugi brak je bio takav da mu kae svojoj eni, u vrijeme dok je ista, dok nema mjesenicu: Poalji po njega i naini spolni snoaj s njim ... Otad nju njen mu izbjegava i ne ini uope spolni odnos dok se ne uvjeri da li je ostala trudna ili nije od ovjeka sa kojim je spolno opila. I kada je postalo jasno da je ona trudna, on moe ivjeti s njom kao njen mu, ako hoe. To bi obino uinio da bi dobio dijete. Ovaj brak se nazivao istibda'. Trea vrsta braka bila je da se sakupi grupa manja od deset ljudi, svaki od njih doe do te ene i spolno obavi snoaj. Ako ostane trudna, rodi dijete i proe nekoliko dana od poroaja, ona bi poslala obavijest tim ljudima da dodu. Niko ne bi mogao odbiti poziv. Kada bi se sabrali kod nje, ona bi im rekla: ''Vi znate ta ste uradili. Ja sam, eto, rodila. Ovo je tvoj sin, o, ti i ti." Ona bi dala ime djetetu koje ona eli i

vezala dijete za prozvanu osobu. Ni tada ovjek to ne bi mogao odbiti. etvrta vrsta braka bila je da se sabere mnogo ljudi i ulazi ko hoe kojoj eni. One ne odbijaju nikoga, jer su prostitutke, nego bi postav ljale na svoja vrata zastavice kao znak za svratite. Ko god bi htio, mogao bi im doi. Kad bi zatrudnila neka od njih i rodila, oni bi se sabrali i pozvali poznavaoca obiljeja i dijete bi dali onome koga oni smatraju da je njegovo. On bi se nazvao njegovim sinom. On se ne bi mogao tome suprotstaviti ... " (Buhari, Kitabu'n-nikah) . Bilo je u mogunosti Muhammeda (alejhi's-selam) da ovo obznani kao reformatorski poziv koji u sebi sadri moralni preobraaj, ienje drutva i jedinke, promjenu vrijednosti i mjerila. 87

Imao je u to vrijeme, kao i svaki reformator u svakom vremenu i sredini, ljude kojima smeta ova prljavtina, koji su plemeniti i koji bi se odmah odazvali pozivu za reformu i ienje drutva. Moda e neko rei: Da je Poslanik tako neto pred uzeo, sigurno bi mu se u prvom naletu odazvali mnogi koji bi svoj moral i svoju duu oistili od svih primjesa. Tako bi bili blii da vjeru prihvate i da je ponesu, umjesto da budu poplaeni pozivom: "Nema Boga osim Allaha", koji je na samom poetku bio suoen sa jakim suprotstavljanjem. Medutim, Allah (Uzvieni) je znao da ovo nije put! Znao je da moral moe da opstoji samo na temeljima vjere koja postavlja mjerila i utvrduje vrijednosti, uspostavlja vlast koja se oslanja na ova mjerila i ove vrijednosti, kao to uspostavlja kaznu i nagradu koju posjeduje vlast i primjenjuju je na one koji se pridravaju ili suprotstavljaju ovim vrijednostima. Ali prije nego to se uspostavi vjera, sve vrijednosti kao i moral koji na njima poiva bit e i dalje polj uljane bez regulatora, bez vlasti, bez nagrade ili kazne. Kada se uspostavi vjera, poslije truda i napora i kada se uspostavi vlast koja se oslanja na ovu vjeru, kada ljudi spoznaju svoga Gospodara i ponu jedino Njega da oboavaju, kada se ljudi oslobode vlasti robova i vlasti strasti, kada se u srcima uspostavi "Nema Boga osim Allaha", Allah e napraviti sve to oni koji predlau predloe. Zemlja je oiena od Bizanta i Perzije, ne da bi se na njoj uspostavila vlast Arapa, nego da se na njoj uspostavi Allahova vlast. Osloboena je od svih tirana, svejedno bili oni Bizantinci, Perzijanci ili Arapi. Drutvo je oieno od svih drutvenih zala. Uspostavljeno je islamsko drutvo koje e presuivati po Allahovoj pravdi i mjeriti po

Allahovom mjerilu, dii bajrak drutvene pravde u ime Allaha i Njegove jednote koji se naziva bajrak islama, uz koji ne treba vezati neko drugo ime, a na kome e pisati "Nema Boga osim Allaha". Ljudi i moral bit e preieni, a i due i srca, bez upotrebe kazni koje je Allah propisao, osim u rijetkim prilikama, jer je kontrola locirana u svijesti i savjesti, a pohlepa svedena samo na Allahovo zadovoljstvo i Njegovu nagradu, stid i strahovanje od Njegove srdbe i kazne; sve ovo zamijenilo je kontrolu i kaznene mjere. ovjeanstvo je doivjelo uspon u svome sistemu, u moralu, u cjelokupnom ivotu do nesluenih visina, koje u prolosti nikada nije doseglo, a i poslije, osim samo u okrilju islama. 88

Sve ovo je dovreno jer oni koji su uspostavili ovu vjeru u formi drave i sistema, zakona i propisa su oni koji su prije toga uspostavili ovu vjeru u svojoj savjesti i svijesti u svome ivotu, u ideolokoj, moralnoj i obredoslovnoj formi. Bilo im je obeano zbog uspostavljanja ove vjere samo jedno obeanje u koje ne ulazi pobjeda i vlast ak i kada je rije o vjeri koju su uspostavili ... jedno obeanje koje nije u bilo kojoj vezi sa ovim svijetom... samo jedno beanje, a to je Dennet. Ovo je sve to im je obeano za fond koji su uloili i potekoe koje su podnosili suprotstavljajui se dahilijjetu onim to vlastodrci preziru u svakom vremenu i na svakom mjestu, a to je "Nema Boga osim Allaha"! I nakon to ih je Allah iskuao, a oni pokazali strpljivost, - nakon to su se oslobodili od sree, nakon to je Allah saznao da oni ne oekuju nikakvu nagradu na ovom svijetu, bez obzira radilo se ak i o nagradi za pobjedu ove vjere i njeno uspostavljanje na Zemlji njihovim trudom i nakon to se u njihovim duama nije vratio ponos na naciju i narod, ponos na domovinu i zemlju, na pleme i obitelj ... Nakon to je Allah sve ovo saznao od njih, znao je da su oni postali sigurni uvari ovog velikog emaneta, uvari vjere kojom Allah (Uzvieni) vlada srcima, svijeu i savjeu, kapitalom, prilikama i situacijama, uvari vlasti koju imaju, pomou koje uspostavljaju djelotvorno eriat, Allahovu pravednost. Za sebe, svoju porodicu, narod i naciju nita ne zadravaju. Sva vlast koju imaju pripada Allahu, Njegovoj vjeri i Njegovom zakonu, jer oni znaju da je to od Allaha, da je njima dato od Njega. Nita od ovog programa ne bi bilo ostvareno da nije pozivanje u

vjeru imalo ovaj svoj poetak i da nije poziv u vjeru podigao samo ovaj bajrak "Nema Boga osim Allaha" i da nije slijedio ovaj put, teak i mukotrpan u svojoj pojavnosti, a blagosiljan i lahak u svojoj biti. Ovaj blagoslovljeni program ne bi bio Allahov da je poziv na samom startu bio nacionalni, socijalni ili etiki poziv, ili da je umjesto "Nema Boga osim Allaha" bio neki drugi znak. To je to se tie kur' anskog izazova u mekkanskom periodu koji je utvrivao "Nema Boga osim Allaha" u srcima i razumu, izbor ovog pojavna tekog, a ne drugog puta i insistiranje na ovom putu ... 89

Ali to se tie Kur' ana koji je u tom periodu obuhvatio samo problem vjerovanja, a zanemario sve drugo, razradu sistema koji poiva na ovom uvjerenju, zakona koji reguliu poslovanje, o tome treba da se pozabave oni koji pozivaju vjeri i razumno stanu pred ovom pojavom. Priroda ove vjere je o tome izrekla konanu rije. To je vjera koja u cijelosti poiva na temelju jednote Boanstva. Sve njeno ustrojstvo i svi zakoni izbijaju iz ovog velikog temelja. I kao to veliko stablo, sa velikom kronjom pliva u zraku, mora da ima korijen koji duboko prodire u zemlju, na velikom prostoru koji odgovara veliini stabla i njegovom irenju u zraku, tako je isto i sa ovom vjerom. Ona je, ustvari, sistem ivota. Obuhvaa sve ovjekove upite, regulie njegov ivot, ne samo na ovom nego i na onom svijetu, ne samo u sferi vidljivog, nego i u sferi nevidljivog svijeta, ne samo materijalnim, pojavnim odnosima, nego i u dubini svijesti i savjesti. To je ogromna ustanova, velika i prostrana koja mora biti duboko ukorijenjena, shodno njenoj veliini, irini i rasprostranjenosti. Ovo je samo jedna tajna ove vjere i njene prirode. Njen program odreuje njen rast i dosezanje. Njeno podizanje i uvrivanje. Njenu univerzalnost i njeno ukljuivanje u sebe svih ivota. To je neophodnost njenog pravilnog i zdravog rasta i garancija trajnosti i harmonije izmeu pojavnog stabla na zemlji i njenog korijena u zemlji. I kada se vjera u "Nema Boga osim Allaha" uvrsti u svojim dubinama, sa njom se u isto vrijeme uvruje i sistem predstavljen u "Nema Boga osim Allaha", sistem kojim su zadovoljni oni kod kojih je

uvrena ova vjera. Oni se odmah potinjavaju ovom sistemu i prije nego to budu upoznati sa njegovim detaljima i njegovim zakonima. Potinjavanje na startu je neophodnost imana. Na isti nain ljudi su prihvatili islamski sistem ivota i njegove zakone sa zadovoljstvom. Niko se nije niemu suprotstavio od momenta kada je neki zakon objavljen, niti oklijevao sa primjenom im je upoznat sa tim zakonom. Tako je dokinuta upotTeba alkohola, kamate, kocke i svih doislamskih obiaja. To je dokinuto kur' anskim aje tima ili Poslanikovim ha di sima. To je s jedne strane, dok, s druge strane, vidimo trud zemaljskih vlada koje pokuavaju da ovo dokinu zakonima, propisima, sistemom, vojskom i silom, propagandom i oglasima i ne mogu da postignu nita osim da uhapse one koji javno ine prekraje, dok se drutvo gui u zabranama i porocima.8 zabrani alkohola u islamu v. peti duz Zilala, str. 78.85., zatim neuspjeh Amerike u zabrani alkohola u djt:lu Ma za hasare'l-'alemu bi inhitati'l--muslimine. 90

Druga strana ove vjere pokazuje se u ovom autentinom programu. Ova vjera je, ustvari, realni program, dinamian i ozbiljan program. Objavljena je da rasuuje o ivotu u njegovoj realnosti i da se suoi sa ovom realnou, da joj presudi... potvrdi je, ili napusti, ili iz osnova promijeni. Otuda on ne donosi propise osim u realnim situacijama, u drutvu koje priznaje od poetka samo Allahovu vlast. To nije teorija koja operie pretpostavkama. To je program koji operie realnou. Prije svega, muslimansko drutvo mora opstajati na priznavanju ideje da "Nema Boga osim Allaha" i da nema druge vlasti osim samo Allahove, da samo Allahu prizna vlast i da odbije sankcionisanje bilo koje situacije koja ne poiva na ovom poimanju. I kada ovo drutvo bude stvarno uspostavljeno, kada bude imalo svoj realni ivot i kada bude u potrebi za sistemom i zakonom, tada e, i samo tada, ova vjera potvrditi sistem i donijeti zakone onima koji su se potinili sistemu i zakonima odbijajui svaki drugi sistem i zakon. Vjernici, pripadnici ove doktrine, moraju imati vlast nad sobom i svojim drutvom koja e im omoguiti da realiziraju ovaj sistem i zakone u ovom drutvu, tako da sistem bude respektiran, a zakon ozbiljan, povrh toga to ivot u ovom drutvu ima svoju realnost, to neodlono trae sistemi i zakoni. Muslimani u Mekki nisu bili svoji gospodari, niti gospodari drutva. Nisu imali realan, slobodan ivot koji bi oni ureivali po Allahovom zakonu. Zbog toga Allah i nije u ovom periodu objavio ustrojstvo drutva i zakone po kojima bi ono bilo ustrojeno, nego im je objavio vjeru i moral koji poiva na toj vjeri poslije njenog nastanjenja u dalekim dubinama.

Kada su u Medini dobili svoju dravu koja je imala vlast, tada su im objavljeni i zakoni i ustanovljen sistem koji je bio sueljen sa stvarnim potrebama muslimanskog drutva, a kome je drava koja je imala vlast osigurala ozbiljnost i provedbu. Allah im ovo nije objavio u Mekki pa da to deponuju i primijene odmah nakon uspostavljanja drave u Medini. Ovo nije priroda ove vjere! Ona je mnogo realnija i ozbiljnija! Ona ne pretpostavlja probleme da bi pretpostavila njihovo rjeenje. Vjera se sueljava sa stvarnou obimom, formom i okolnostima koje e oblikovati u poseban oblik shodno obimu formi i okolnostima. Ima onih koji danas od islama trae da oblikuje model sistema, da oblikuje zakone ivota, a na kugli zemaljskoj nema drutva koje je odluilo 91

da se u presudama poziva na Allahov zakon anatemiui sve druge zakone, koje posjeduje vlast pomou koje bi ovo realiziralo. Oni koji od islama ovo trae zaboravljaju prirodu ove vjere i njen nain rada u ivotu kako to Allah eli. Oni hoe od islama da on promijeni svoju prirodu, svoj program i historiju kako bi sliio ljudskim sistemima, ljudskim programima. Oni pokuavaju da ga zavedu sa njegovog puta da bi udovoljio njihovim vremenskim potrebama i eljama, jer osjeaju unutranji poraz naspram malih ljudskih sistema. Oni hoe da on sebe oblikuje u modelu pretpostavki, da se sueli sa budunou koja ne postoji. Allah eli da ova vjera bude onakva kakvu On hoe ... vjera koja puni srca, koja namee svoju vlast u sferi svijesti i savjesti, vjera iji je krajnji cilj da se niko ne pokorava nikome osim Allahu i da samo od Allaha prima i prihvata zakon. Kada se nau ljudi koji prihvataju ovu i ovakvu vjeru i kada budu imali vlast u drutvu, tada poinju da se donose zakoni koji reguliraju njihove stvarne potrebe i organiziraju njihov realni ivot. Treba da bude jasno onima koji pozivaju u islam, kada pozivaju, da naglase ljudima da rekonstruiu svoje vjerovanje, da prvo vrsto prihvate doktrinu islama ak i ako za sebe kau da su muslimani, ak i ako njihovi rodni listovi kazuju da su muslimani, treba da znaju da je islam prije svega potvrivanje vjerovanja da nema Boga osim Allaha u njegovom istinskom znaenju, a to je da se sva vlast u svemu vraa samo na Allaha, da se protjeraju oni koji to pravo uzurpiraju. Ovo vjerovanje treba potvrditi u svijesti i savjesti, u ponaanju i realnom ivotu. Neka ovo bude osnova u pozivu ljudi islamu, kao to je bila osnova i

u prvim danima islama, poziv koji je bio zajamen Kur'anom punih trinaest godina u Mekki. I kada jedna grupa ljudi sa ovim shvaanjem prihvati islam, ta grupa je podesna da primijeni islamski sistem u svom drutvenom ivotu, jer je ona potvrdila da njen ivot poiva na ovim osnovama, da za sve probleme u ivotu iznalazi rjeenje samo u Allahovim propisima. Kada ova zajednica bude uspostavljena, onda poinju da se iznose i osnove islamskog sistema a sama zajednica poinje da donosi zakone koje trai njen realni ivot u opim osnovama islamskog sistema. Ovo je prirodan red koji se treba slijediti u realnom i praktinom islamskom programu. 92

Neki odani i brzopleti koji ne razumiju prirodu ove vjere i prirodu njenog Boanskog programa, koji poiva na mudrosti Onoga koji sve zna i koji zna prirodu ovjeka i potrebe ivota, misle da iznoenje osnova islamskog sistema, pa i islamskog zakona ljudima olakava put poziva i ulijeva ljudima ljubav prema ovoj vjeri! Ovo je privid koji je izraz brzopletosti, privid kao i onaj koji je svojevremeno predloen Poslaniku da pone sa pozivanjem u islam pod nacionalnim, socijalnim ili moralnim bajrakom kako bi pristup ljudima olakao put. Ljudi prije svega trebaju da budu odani Allahu, da obznane da oboavaju samo Njega, da prihvaaju samo Njegov zakon, da odbace sve druge zakone s obzirom na princip, prije bilo kojeg govora o detaljima zakona za kojeg eli da zainteresira obraenika. elja mora da proizilazi iz iskrene predanosti Allahu i iskrenog oboavanja samo Allaha, zatim slijedi potpuno oslobaanje od druge vlasti, a ne da se ljudima obrazlae bolji sistem koji im se nudi od sistema u kome ive, podrobno i opirno. Allahov sistem je bolji u biti, jer je on od Allaha zakon, a nikada zakon roba nee biti kao Boiji zakon. Ali ovo nije pravilo pozivanja u islam. Pravilo poziva jeste da se prihvati samo Allahov zakon, a odbiju svi drugi zakoni. To je u biti islam. Islam nema drugog znaenja. Onaj ko eli islam odluio je i nema potrebe da ga pridobijamo ljepotom ovog sistema i njegovom prednou. Ovo je jedna od temeljnih istina imana. Poslije svega ovoga moramo vidjeti kako je Kur'an lijeio problem

vjerovanja u Mekki nakon trinaest godina. On to nije izloio u obliku teorije niti u obliku Boanstva, a ni u obliku polemike koja je kasnije bila u upotrebi pod imenom 'ilmu't-tewhid (islamska teologija) ili 'ilmu'l-kelam (dogmatika, skolastika teologija) . Ne, Kur'an se obraa prirodi ovjeka i onome egzistencijalnom u njemu kao i dokazima i nadahnuima oko njega. On je njegovu prirodu spaavao od kumulusa, oslobaao je sistem primanja od hre, koji je blokirao njegovu namjeru i otvarao prirodne prozore preko kojih je primao 93

djelotvorno nadahnue i odazivao mu se. Sura koja se nalazi pred nama je pravi primjer ovog jedinstvenog programa o ijim osobenostima e biti vie rijei neto kasnije. Ovo je s jedne strane, a s druge strane, Kur'an je svojom ideologijom vodio ivu, realnu borbu, borbu sa naslagama koje su koile prirodu u ljudskim duama. Otuda forma teorije kao forma nije odgovarala ovoj realnosti. To je bio oblik ivog sueljavanja sa ostatkom prolosti, barijerama, preprekama, psiholokim smetnjama i onim realnim i prisutnim u ivim duama. Takoer ni polemika koju je kasnije porodila skolastika teologija nije bila odgovarajui oblik. Kur'an je bio suoen sa stvarnou, ljudskom realnom stvarnou sa svim njenim realnim pojavama. On se obraa ljudskoj egzistenciji u cijelosti da proguta ovu realnost. Takoer ni rasprava o boanstvu nije podesan oblik. Islamsko vjerovanje, iako je to dogmatika, ipak se sastoji u programu realnog ivota za praktinu primjenu, a ne za teorietisanje u tijesnim zavijama. Kur'an je, gradei vjerovanje u svijesti i savjesti muslimanske zajednice, vodio sa ovom zajednicom veliku borbu protiv dahilijjeta u savjesti, moralu i realnom ivotu. Iz ovih popratnih pojava pojavilo se vjerovanje ne u teorijskom obliku, niti u obliku skolastikih rasprava, a ni rasprava o Boanstvu, nego u obliku formiranja izravnog sistema ivota predstavljenog osobno u muslimanskoj zajednici. Razvoj muslimanske zajednice u vjerskom shvaanju i u njenom slijeenju realnog puta shodno ovom shvaanju, u njenoj vjetini sueljavanja sa dahilijjetom kao organizacionim njenim protivnikom, ovaj razvoj bio je u potpunosti predstavljen razvojem samog uenja, bio je njegova iva interpretacija. Ovo

je islamski program, takoer predstavljen u svojoj prirodi... Neophodno je da nosioci islamskog poziva shvate prirodu ove vjere i njen program u pokretu na nain kako smo to objasnili kako bi spoznali da etapa izgradnje uenja u dugom mekkanskom periodu nije izolirana od etape praktinog oblikovanja islamskog pokreta. Realna izgradnja muslimanske zajednice nije bila samo etapa primanja teorije i njenog prouavanja, nego je bila i etapa u izgradnji temelja za uenje, zajednicu, pokret i stvarno postojanje zajedno. Ovako treba da bude kad god se eli ponovna izgradnja ove zgrade. Izgradnja i podizanje vjerovanja (doktrine) mora da traje dugo. Ono mora biti dovreno polahko, temeljito i uvjerljivo. Ova faza u izgradnji doktrine ne treba da bude faza razrade njene teorije, nego faza njenog prevoenja u ivi oblik, predstavljen u svijesti prilagoenoj za ovo 94

vjerovanje; predstavljen u kolektivnoj izgradnji iji razvoj i rast odraava razvoj i rast same doktrine; predstavljen u realnom pokretu sueljen om sa dahilijjetom sa kojim vodi borbu u svijesti i realnosti, takoer, kako bi vjerovanje bilo predoeno kao ivo i razvijalo se ivim razvojem u obilnoj opskrbi pokreta. Koja je to samo grjeka u odnosu na islam da se kristalizira teorija u obliku apstraktne teorije za teoretska prouavanja za kulturno - spoznajana prouavanja! Koja je to samo opasnost! U izgradnji uvjerenja Kur'an nije proveo trinaest godina u Mekki samo zato to je to njegovo prvo objavljivanje. Ne! Da je Allah htio, On bi ga objavio odjedanput, a zatim ostavio one kojima je objavljen da ga trinaest godina vie ili manje prouavaju sve dok detaljno i temeljito ne proue njegovu islamsku teoriju. Meutim, Allah (Uzvieni) je htio neto drugo. elio je jedinstven i odreen program. elio je izgradnju drutva, pokreta i doktrine u isto vrijeme. elio je da izwadi drutvo i pokret doktrinom, a doktrinu drutvom i pokretom. Zelio je da doktrina bude doktrina praktinog, realnog pokreta, a praktini, realni pokret drutva oblik doktrine. Znao je (Uzvieni) da se izgradnja i jedinke i drutva ne moe ostvariti preko dana i noi. Otuda je bilo neophodno da izgradnja doktrine obuhvati vrijeme koje obuhvata i izgradnja jedinke i drutva i kada sazrije doktrinalno formiranje, onda e drutvo biti realni izgled ovog sazrijevanja. Ovo je priroda ove vjere izvedena iz mekkansko - kur' anskog programa. Otuda mi moramo da se upoznamo sa ovom njenom prirodom, da to ne pokuavamo mijenjati odazivajui se brzim i poraenim eljama

pred ljudskim teorijskim oblicima. Islam je sa ovom prirodom izgradio prvi muslimanski Ummet, sa njom e svaki put graditi muslimanski Ummet kada hoe da muslimanski Ummet vrati u ponovno egzistiranje kao to ga je Allah proizveo prvi put. Treba da shvatimo da je pogrjean, i poguban u isto vrijeme, pokuaj da pretvaramo ivu islamsku doktrinu koja treba da bude utjelovljena u punom, realnom, ivom i pokretnom ivotu u teoriju za prouavanje i kulturnu spoznaju samo zato to mi elimo da ljudske mrave teorije suelimo sa islamskom teorijom. Islamska doktrina mora biti utjelovljena u ivim jedinkama i realnom sistemu, u pokretu koji e se meusobno spojiti sa dahilijjetom oko sebe i naslagama dahilijjeta u duama jedinki koje su slijedile dahilijjet prije 95

nego to je ova doktrina ula u njihove due i izvue ih iz njihove dahilijjetske sredine. Ona u ovom svom obliku u srcima i razumu, pa i u ivotu zauzima veu, dublju i iru oblast od one koju zauzima teorija i ona obuhvata ne samo teoriju nego i njenu supstancu, ne ograniavajui se samo na to. Islamsko poimanje Boanstva, postojanje Kosmosa, ivota i ovjeka je sveobuhvatno i potpuno, ali ono je isto tako i afirmativno i realno. On prezire, po svojoj prirodi, da bude predstavljen apstraktno, duhovno spoznajno jer ovo je suprotno njegovoj prirodi i njegovom cilju. Islamsko poimanje mora biti predstavljeno u ivoj dui, u ivom sistemu, u realnom pokretu. Njegov put u formiranju jeste da se razvija kroz ivog ovjeka, ivi sistem i realni pokret, tako da se teorijski upotpunjava u isto vrijeme kada se upotpunjava i realno. Ne odvaja se u obliku teorije, nego se i dalje predstavlja u realnom obliku. Svaki teorijski razvoj koji prethodi realnom, dinamikom razvoju a ne izbija iz njega je pogrjean, a i opasan u odnosu na prirodu ove vjere, njen cilj i nain njene osobne konstrukcije. Allah (Uzvieni) kae: I kao Kur'an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo po malo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo (17/I06). Dio po dio je s namjerom ... malo pomalo je, takoer, s namjerom da bi konstruktivna izgradnja koja se sastoji iz doktrine u obliku ivog sistema, ne u obliku spoznajne teorije bila dovrena. Oni koji se bave vjerom trebaju dobro da znaju da je ova vjera ne samo Boanskog porijekla nego je i njen program u praksi takoer

Boanskog porijekla, program koji je sukladan sa prirodom ove vjere. Otuda je nemogue odvajanje ove vjere od njenog programa u praksi. Oni takoer trebaju dobro da znaju da ova vjera, kao to je objavljena da promijeni doktrinalna shvaanja, a onda i ivotne realnosti, objavljena je takoer i da promijeni misao i dinamiku pomou koje e izgraditi doktrinalno poimanje i promijeniti u realnost. Objavljena je da izgradi doktrinu gradei Ummet, zatim da stvori svoj poseban program razmiljanja na istoj razini na kojoj stvara ideoloko poimanje i ivotnu realnost. Nema nikakvog razdvajanja izmeu njegovog posebnog programa razmiljanja, ideolokog poimanja i ivotnog izgraivanja. Sve je to u jednoj cjelini. 96

I kada upoznamo njegov program u praksi na nain kako smo to objasnili, znajmo da je ovo originalan program. To nije program za samo jednu etapu, sredinu, niti za posebne prilike u kojima je nastala prva muslimanska zajednica. Ovo je program bez koga ne bi opstojala ni naa VJera. Uloga islama nije se svodila samo da mijenja vjeru ljudi i njihovu realnost. Njegova uloga, pored ovoga, bila je i da mijenja njihov nain razmiljanja, njihovo shvaanje i poimanje realnosti, jer to je Boanski program koji se razlikuje u svoj svojoj prirodi od nepotpunih ljudskih programa. Mi nemamo drugaijeg puta da stignemo do Boanskog poimanja i Boanskog ivota osim samo putem Njegovog programa, Njegovog Boanskog razmiljanja, programa kojeg je Allah htio da uspostavi kao ljudski program u razmiljanju kako bi na njegovim osnovama njihovo razmiljanje bilo zdravo, a formiranje i razvijanje ivotno. Mi, kada islam hoemo da uinimo teorijom za prouavanje, odstupamo od prirode Boanskog programa za razvoj i od Boanskog programa za razmiljanje i onda islam podvodimo pod ljudski nain razmiljanja, kao da je Boanski program nii od ljudskog programa, kao da hoemo da Boanski program u poimanju i pokretu pomaknemo da bude na razini programa ovjeka! Ovo e iz ovog ugla biti jako opasno, a bijeg e biti ubitaan! Zadaa Boanskog programa jeste da prui nama koji se bavimo islamskim pozivom poseban program za razmiljanje kako bismo se oslobodili naslaga dahilijjetskog programa, razmiljanja, dominirajueg

na Zemlji, koji pritie na razum i taloi se u naoj kulturi. Ako mi hoemo da raspravljamo o ovoj vjeri programom razmiljanja koji je stran prirodi ove vjere, onda emo iznevjeriti njegovu zadau sa kojom je doao i koju je ponudio ovjeanstvu, a sebi uskratiti priliku da se rijeimo pritiska dominirajueg dahilijjetskog programa u naem vremenu, priliku da se oslobodimo njegovih naslaga u naem razumu i naoj konstituciji. Stvar je iz ovog jako opasna a gubitak ubitaan ... Program razmiljanja i pokreta u izgradnji islama nije manje vrijednosti niti neophodnosti od programa ideolokog shvaanja i ivotnog sistema i on se ne odvaja od njega. I koliko god mi pokuavali da predstavimo ovo shvaanje i ovaj sistem u ovom obliku, ne smijemo 97

zaboraviti da ovo ne podie islam na Zemlji kao realni pokret. Ne smijemo takoer zaboraviti da e koristi od ovakvog predstavljanja islama imati islam samo od onih koji rade i koji su okupirani samo islamskim realnim pokretom. Krajnja korist koju e ovi imati od ovakvog predstavljanja islama sastoji se u spajanju ovoga i onoga do ega su oni doli u toku pokreta. Po drugi put ponavljamo da se ovo ideoloko poimanje mora odmah utjeloviti u dinamikom okupljanju i da ovo dinamiko okupljanje bude stvarni prijevod ideolokog shvaanja. Po drugi put ponavljamo da je ovo prirodni program Boanskog islama i da je ovaj program vii, ispravniji, djelotvorniji i vie se poklapa sa ljudskom prirodom od programa oblikovanih teorija, potpuno slobodnih, koje se nude u hladnom obliku i nainu miljenja ljudima, prije nego to ovi ljudi budu stvarno angairani u realnom pokretu i prije nego budu prijevod koji se razvija korak po korak kako bi utjelovio to teoretsko razumijevanje. Ako je ovo tano u korijenu teorije, onda je to, naravno, jo tanije u odnosu na predstavljanje sistema u kome se utjelovljuje islamsko shvaanje ili u odnosu na predstvaljanje detaljnih zakona za ovaj sistem. Dahiliiiet koji nas okruuje kao da vri pritisak na nerve odanih, onih koji se bave islamskim pozivom i ini ih prenagljenim u koraanju ka islamskom programu. Ponekad ih namjerno uini zaslijepljenim i pita ih gdje su detalji sistema kome pozivate? ta ste pripremili za njegovu realizaciju? Gdje su radovi, detalji, planovi i projekti? Dahiliiiet sa ovim namjerno eli da ih pouri u njihovom programu i uini ih da preskoe etapu u izgradnji doktrine i da sa svojim Boanskim programom odustanu

od njegove prirode u kome je iskristalizirana teorija kroz pokret i kroz primjenu da uvedu zakon unutar suoenja realnog ivota sa njegovim stvarnim problemima. Oni koji se bave islamskim pozivom moraju izbjei ovaj manevar, moraju odbiti program koji je stran njihovom pokretu i njihovoj vjeri, ne smiju biti oparani onima koji ne vjeruju! Oni moraju otkriti manevar suavanja i stvoriti premo nad njim. Oni moraju da se kreu sa svojom vjerom shodno programu ove vjere u pokretu. Ovo je tajna njegove snage. Ovo je takoer izvor njegove moi. Program u islamu izjednaen je sa injenicom. Meu njima ne postoji crta razdvajanja. Svaki strani program ne moe na kraju realizirati 98

islam. Zapadne strane programe mogu realizirati njihovi ljudski sistemi, ali ne i na Boanski sistem. Slijediti program je neophodno, nuno kao i doktrinu, kao i sistem u svim islamskim pokretima, ne samo u prvom islamskom pokretu kako to misle neki ljudi. Ovo je moja posljednja rije. Nadati se je da sam ovim objanjenjem prirode mekkanskog Kur'ana i prirode Boanskog programa koji je u njemu utjelovljen postigao ono to sam elio i da oni koji pozivaju islamu spoznaju prirodu ovog programa, da imaju povjerenje u njega, i da znaju da je ono to imaju bolje i da su oni pobjednici: Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu .. . 07/9J. Istinu je rekao Uzvieni Allah. Poslije ovog idemo na sueljavanje sa ovom surom. Ova sura je prva mekkanska sura koju izlaemo u kontekstvu ovog okrilja. Ona je sveobuhvatni primjer mekkanskog Kur' ana o ijoj prirodi, osobenostima i programu smo ranije govorili. Ona predstavlja prirodu ovog Kur'ana, njegove karakteristike i njegov program u svome temeljnom pitanju, metodu obrade i nainu izlaganja. Ali ona i pored toga zadrava i uva svoju osobenost suglasno primjetnoj pojavi u svim kur'anskim surama. Svaka kur' anska sura ima svoju osobenost, svoje crte, svoju os, svoj nain izlaganja temeljnog i glavnog pitanja, ive poticaje koji prate ovo izlaganje, oblik, formu, okrilje i atmosferu, izraze koji se u njoj ponavljaju i postaju njene kontinuirane osobine ak i kada sura raspravlja samo jednu temu ili vie njih slinih. Tema nije ta koja odslikava osobenost sure. To su njene crte, njeni znaci, njena posebna vanjska obiljeja. A ova sura i pored toga razmatra svoju osnovnu, temeljnu temu na

sebi svojstven nain. Ona u svakoj svojoj crti, u svakom svome stavu, u svakom prikazu predstavlja "oaravajuu ljepotu", ljepotu koja privlai duu, vee osjeaje, zaustavlja dah ovjeka, a on prati njene prizore, njen ritam i njenu inspirativnost bez daha! Da. To je istina, istina koju nalazim u sebi i svome osjeaju dok pratim kontekst ove sure, njene prizore i njenu inspirativnost. Mislim da nema ovjeka koji ima srce a da nee nai ono to ja nalazim. Njena ljepota, zaista, dostie granice zaslijepljenosti, ak ide dotle da je srce ne moe pratiti osim samo uivljeno i bez daha! 99

Ona u svojoj cijelosti izlae ''Istinu Boanstva", izlae je u sferi Kosmosa i ovjeka, kao i u sferi due, svijesti i savjesti. Izlae ovu istinu u ovom nepoznatom, vidljivom Kosmosu, kao to je izlae i u nepoznatom nevidljivom svijetu; u prizorima nastanka Kosmosa, nastanka ivota i ovjeka, u prizorima nastanka i propasti minulih naroda i onih koji su ih naslijedili, u prizorima stvaralake moi koja se sueljava sa Kosmosom, dogaajima u srei i nesrei kao to istinu izlae u Allahovoj pojavnoj moi i nadziranja u ovjeijem pojavnom ivotu i ivotu poslije smrti, u njegovom realnom stanju i oekivanom i, na kraju, u prizorima Sudnjeg dana i mjestu stajanja ljudi pred svojim Gospodarom. Tema koju izlae ova sura od poetka do kraja jeste tema vjerovanja sa svim svojim faktorima i svim svojim sastavnim dijelovima. Ona sa ljudskom duom krui kroza sve postojee, iza izvora vjerovanja i inspiracije skrivene i pojavne u ovom velikom egzistiranju. Ona sa ljudskom duom krui u carstvu zemaljskom i nebeskom u kome promatra tminu i svjetlost, motri Sunce, Mjesec i zvijezde, gleda vrtove poduprte i nepoduprte i kiu koja pljuti na njih i rijeke koje teku u njima. Ona sa ljudskom duom staje na mjestu pogibije prolih naroda, na njihovim iezlim i jo postojeim ostacima, zatim plovi sa duom u tmine kopna i mora, u tajne nevidljivog i due, u tajne gdje se ivo stvara iz neivog i obratno, u tajne zrna u tminama Zemlje i sperme u tminama maternice, zatim plovi u svijetu ljudi i dina, ptica i zvijeri, prvih i posljednjih, ivih i mrtvih, titei je danju i nou. To je svemirsko okupljanje koje stiska podruja due i podruje osjeaja. A to su na kraju neuporedivi, ivi doticaji poslije kojih se izlijevaju

ivi prizori i znaenja u osjeajima i mati jer su prizori i osjeanja, iako ponovljeni i poznati, postali novi, oni pulsiraju kao da ih je dua prvi put susrela i kao da o njima svijest ovjeka od prije nije znala nita! Ova sura je u odnosu na njen kontekst sa ovim prizorima, inspirativnostima, stajalitima, harmoniji, oblicima i okriljima slina rijenom toku u kome se sudaraju uzastopni, neprekidni talasi, u kome jedan talas jo nije stigao do svoga odredita, a drugi, slijedei, je ve krenuo. Ova sura sa ovim brzim i neprekidnim talasima dostie granicu "oaravajue ljepote" o kojoj smo govorili uz skladno izlaganje programa u mnogim prizorima kao to emo to objasniti, a itavu je obuzima ta oaravajua ljepota, nabujala ivotna snaga, slikovni izraajni i muziki 100

sklad, objedinjen u suoavanju sa duom kroza sve ove njene puteve i prolaze. Mi smo sigurni da nismo pretjerali u prenoenju ritma ove sure u bilo koje srce prije nego to samu suru ostavimo da ode sa svojim osobnim skladom, svojim osobnim ritmom u ova srca. Mi nismo nita pretjerivali ljudskim opisom i ljudskim stilom ... To je samo pokuaj uspostavljanja mosta izmeu onih koji su udaljeni od Kur'ana - s obzirom na njihovu udaljenost od ivota u atmosferi Kur'ana -i izmeu ovog Kur'ana. ivot u atmosferi Kur'ana ne znai samo prouavanje Kur'ana, njegovo iitavanje i prouavanje njegovih znanosti. Ovo nije "atmosfera Kur'ana" koju imamo na umu. Ono to mi podrazumijevamo pod ivotom u atmosferi Kur'ana jeste da ovjek ivi u atmosferi, u prilikama, u pokretu, u zalaganju, u sukobu, u interesovanjima kao to je bio ivot u atmosferi u kojoj je Kur' an objavljivan; da ovjek ivi sa suoenjem ovog dahilijjeta koji je danas rairen na Zemlji i u srcu, namjerama i pokretu; da oivi islam u sebi i duama ljudi, u svom ivotu i ivotu ljudi po drugi put suoenjem sa ovim dahilijjetom, sa svim njegovim shvaanjima, sa svim njegovim zapitanostima, sa svim njegovim obiajima, sa svom njegovom praktinom realnou, sa svim njegovim pritiscima na ovjeka, njegovim ratom protiv ovjeka, njegovim otporom ovjekovom boanskom uvjerenju, njegovom boanskom programu i svim njegovim reagiranjima na ovaj program i ovu

doktrinu, nakon sueljavanja, borbe i upornosti. Ovo je ta atmosfera Kur'ana u kojoj je mogue da ivi ovjek, da kua ovaj Kur'an jer je on u ovakvoj atmosferi objavljen, u ovakvom mnotvu djelovao. Oni koji ne ive u ovakvoj i slinoj atmosferi izolirani su od Kur'ana ma koliko ga prouavali, iitavali i prouavali njegove znanosti. Pokuaj kojim nastojim da uspostavim most izmeu onih koji su odani Kur'anu i Kur'ana nije dalekosean osim ako ovi ne prijeu most i stignu u drugo podruje i pokuaju da ive u "atmosferi Kur'ana", iskreno, u praksi i pokretu. Samo tada e kuati ovaj Kur'an i uivati u ovoj blagodati koju Allah daruje onome kome hoe. Ova sura razmatra osnovni doktrinalni problem. Problem Boanstva oboavanja. Razmatra ga upoznavanjem Boijih robova sa svojim 101

Gospodarom. Ko je On? ta je izvor ove egzistencije? Koje se tajne nalaze iza toga? Ko su robovi Boiji? Ko je taj koji ih je proizveo u egzistenciju? Ko ih je stvorio? Ko ih hrani? Ko se brine o njima? Ko rukovodi njihovim poslovima? Ko e zapeatiti srca njihova i oi njihove? Ko ini da no i dan naizmjenice nastupaju? Ko ih iz niega stvara i ko e to ponovo uiniti? Radi ega ih je stvorio? Do kada je njihovu smrt odgodio? Kom prebivalitu ih preputa? Ovaj ivot je naglo izbio ovdje i tamo. Ko ga je rasijao u ovu neivu, mrtvu stvar? Ova kia koja pljuti. Ovaj pupoljak koji izbija. Ovo klasje gusto. Ova zvijezda blistava. Ova zora koja se raa. Ova no koja se sputa. Ovaj Kosmos koji se kree. A ko je iza svega ovoga? A koje su tajne iza ovoga, koje vijesti, ovi navodi, ova stoljea koja odlaze i dolaze u kojima su mnogi uniteni, a mnogi su njih naslijedili. Ko je taj koji ih je odredio za nasljednike? Ko ih je unitio? Zato naslijeuju? Zato e dobiti kuu propasti? A kakav e biti kraj , obraun, nagrada ili kazna poslije zastupnitva, iskuenja i smrti? I tako ova sura krui sa ljudskim srcem u ovom vremenu i svijetu, u ovim dubinama i nizinama, na osnovama programa Kur' ana koji je objavljen u Mekki i o kome smo ranije govorili i na osnovama cijelog Kur'ana. Ona ne tei ka oblikovanju teorije o doktrini, niti ima cilj da pokae polemiku o Boanstvu, polemiku koja zaokuplja razum. Ona tei da ljude upozna sa njihovim istinskim Gospodarom, kako bi ljudi nakon ovoga oboavali samo Njega, a njihova svijest, dua, kretanje, obiaj, obredi i njihova cijela realnost bila u pokornosti samo Allahu, Allahovoj vlasti, poslije koje nema vlasti ni na nebu ni na Zemlji ... Skoro cijela sura je usmjerena samo prema ovom cilju ... od poetka

do kraja. Allah, samo je On stvoritelj. Allah, samo je On opskrbitelj. Allah, samo je On vladar. Allah, samo je On vlasnik moi, Koji vlada i potinjava. Allah, samo je On onaj koji poznaje tajno i nevidljivo. Allah, samo je On onaj koji je zapeatio srca njihova i oi njihove, koji je uinio da no i dan naizmjenice nastupaju. Takoer je neophodno da Allah bude sudija u ivotu ljudi, a da niko drugi nema pravo da nareuje i zabranjuje, donosi zakone i presuuje, naznaava ta je dozvoljeno a ta je zabranjeno. Sve ovo spada u nadlenosti Boanstva i to niko u ivotu ljudi ne smije da upranjava osim Allaha. Allah stvara, opskrbljuje, oivljava i usmruje, otklanja tetu i prua korist, dozvoljava i zabranjuje, posjeduje sve to se nalazi na ovome i na onome svijetu ... Kontekst sure kada je rije o ovome problemu donosi i dokaze koji se nalaze u tim prizorima, stajalitima i ritmu koji dosee granice oaravajue ljepote, koja suoava srce sa mnogim uzbudljivim otkrovenjima sa svih strana. 102

Problem koji razmatra ova sura jeste preoblem Boanstva i oboavanja na nebesima i na Zemlji; u njihovom irokom podruju i sveobuhvatnom prostoru. Meutim, prisutna stvarnost u ivotu tadanje muslimanske zajednice, primjena ovog velikog i sveobuhvatnog principa jeste ono na emu je ustrajavao dahilijjet kroz pravo dozvole i zabrane, koja se odnosi na rtvu i jedenje njenog mesa, kroz pravo potvrivanja nekih obreda kod zavjeta rtve, plodova i djece. To su povodi o kojima govore ovi ajeti na kraju ove sure: Zato jedite ono pri ijem klanju je spomenuto Allahovo ime, ako vjerujete u Njegove ajete. A zato da ne jedete ono pri ijem klanju je spomenuto Allahovo ime kad vam je On objasnio ta vam je zabranio, - osim kad ste u nevolji; mnogi, prema prohtjevima svojim, nemajui za to nikakva dokaza, zavode druge u zabludu. A Gospodar tvoj dobro zna one koji u zlu prelaze svaku mjeru. Ne grijeite ni javno ni tajno! Oni koji grijee sigurno e biti kanjeni za ono to su zgrijeili. Ne jedite ono pri ijem klanju nije spomenuto Allahovo ime, to je, uistinu, grijeh! A ejtani navode tienike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno mnogoboci postali (6/118121). Oni odreuju za Allaha dio ljetine i dio stoke, koju je On stvorio, pa govore: Ovo je za Allaha" - tvrde oni -, '' a ovo za boanstva naa"! Meutim, ono to je namijenjeno boanstvima njihovim ne stie Allahu, dok ono to je odreeno za Allaha stie boanstvima njihovim. Kako oni runo sude! Mnogim mnogobocima su tako isto ejtani njihovi ubijanje vlastite djece lijepim prikazali da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri njihovoj zbunili. A da

je Allah htio, oni to ne bi inili. Zato i njih i njihove izmiljotine ostavi! Oni govore: "Ova i ova stoka i ti i ti zemaljski plodovi su zabranjeni, smiju ih jesti samo oni kojima mi to dozvolimo" - tvrde oni -, "a ove i ove kamile je zabranjeno jahati". Ima stoke prilikom ijeg klanja ne spominju Allahovo ime, izmiljajui o Njemu lai. A On e ih sigurno zbog onoga to izmiljaju kazniti. Oni govore: Ono to je u utrobama ove i ove stoke dozvoljeno je samo mukarcima naim, a zabranjeno naim enama. A ako se plod izjalovi, onda su u tome sudionici. " - Allah e ih za neistine njihove koje oni priaju kazniti, On je Mudar i Sveznajui. Oni koji iz lakoumnosti i ne znajui ta rade djecu svoju ubijaju i koji ono ime ih je Allah podario zabranjenim smatraju, govorei neistine o Allahu, sigurno e nastradati. Oni su zalutali i oni ne znaju ta rade (6/136-140). Ovo su te okolnosti u kojima je ivio muslimanski Ummet a oko njega dahilijjet, muslimanski Ummet u kome je utjelovljeno to veliko pitanje, pitanje zakona, a iza toga veliko pitanje, pitanje Boanstva koje

tretira ova sura u cijelosti, mekkanski Kur'an, kao to to tretira i Kur'an objavljen u Medini kada god se spomene sistem i zakon u njemu. Ova koncentracija odluka i inilaca prisutna u kontekstu sure sa kojom je suoen dahilijjet i njegovi sljedbenici u pitanju stoke, rtvenih ivotinja i zavjetnog dara - to je situacija u kojoj je postavljen problem prava zakona - vezujui to sa problemom doktrine u cjelini - problem Boanstva i oboavanja, vjerovanja i nevjerovanja, islama i dahilijjeta ... Ova koncentracija na nain na koji emo izloiti neke primjere toga u osnovi konciznom predstavljanju sure, a to e se uistinu pokazati u opirnom suoavanju tekstova u daljem izlaganju - djeluje na tu osnovnu injenicu u prirodi ove vjere a to je da i najmanje stvari u ivotu ovjeka treba da podlijeu direktno Boijem sudu predstavljenom u Njegovom zakonu. U suprotnom, to je izlazak iz vjere zbog odbijanja Boije g suda u tom malom djeliu. Ova koncentracija takoer ukazuje koliki je znaaj koji pridaje ova vjera saimanjem cijelog vanjskog ivota u sjeni ljudskog presuivanja u bilo kom aspektu ivota - bio on vrijedan, bezvrijedan, velik ili mali - i povezivanje toga sa velikim fundamentom u kome je predstavljena ova vjera, a to je apsolutni Boanski sud u kome je predstavljeno Njegovo Boanstvo na Zemlji kao i Kosmosu bez suvlasnika. Kontekst sure se dalje osvre na te dahilijjetske obrede u pitanju stoke, plodova i zavjetnih dobara i djece raznovrsnim osvrtom. Direktno da bi odslikao tu glupost i kontradiktornost u svim obredima, a zatim da bi povezao ljudsku praksu da zabranjuje i dozvoljava, i ovu veliku doktrinu, da bi objasnio da je slijeenje Boije naredbe u ovome slijeenje Pravog Puta,

to izvodi iz vjere one koji ga ne slijede, kako stoji u ovim ajetima nakon obreda koji su spomenuti u prethodnim ajetima: On je Taj koji stvara vinograde, poduprle i nepoduprte, i palme i usjeve razliita okusa, i masline i ipke, sline i razliite, - jedite plodove njihove kad plod dadu, i podajte na dan etve i berbe ono na to drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike, i stoku koja se tovari i kolje, jedite dio onoga ime vas Allah opskrbljuje, a ne slijedite ejtanove korake, jer vam je on pravi neprijatelj i to osam vrsta: par ovaca i par koza - Reci: "Da li je On zabranio mujake ili enke, ili ono to se nalazi u utrobama enki?" Kaite mi, i dokaite, ako je istina to to govorite - i par kamila i par goveda. - Reci: 'Va li je On zabranio mujake ili enke ili ono to se nalazi u utrobama enki? Da li ste vi bili prisutni kad vam je Allah to propisao?" Ima li onda nepravednijeg od onoga koji, ne znajui istinu, izmilja lai o 104

Allahu da bi ljude u zabludu doveo. Allah sigurno nee ukazati na pravi put ljudima koji su nepravedni. Reci: 1a ne vidim u ovome to mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma ta drugo osim strvi, ili krvi koja istie, ili svinjskog mesa, - to je doista pogano -, ili to je kao grijeh zaklano u neije drugo, a ne u Allahovo ime. " A onome ko bude primoran, ali ne iz elje, samo toliko da glad utoli, Gospodar tvoj e doista oprostiti i milostiv biti. jevrejima smo sve ivotinje koje imaju kopita ili kande zabranili, a od goveda i brava njihov loj, osim onog s leda ili s crijeva, ili onog pomijeana s kostima. Time smo ih zbog zuluma njihova kaznili; i Mi, zaista, govorimo istinu. A ako ti oni ne budu vjerovali, ti reci: ((Gosodar va je neizmjerno milostiv, ali kazna Njegova nee mimoii narod greni. " Mnogoboci e govoriti: "Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci nai, niti bismo ita zabranjenim uinili. " Tako isto su oni prije njih poricali, sve dok Nau kaznu nisu iskusili. Reci: {(Imate li vi kakav dokaz da nam ga iznesete? Vi se samo za pretpostavkama povodite i vi samo neistinu govorite. " Reci: "Allah ima potpun dokaz, i da On hoe, svima bi na pravi put ukazao!" Reci: vovedite te svoje svjedoke, one koji e posvjedoiti da je Allah to zabranio!" Pa ako oni posvjedoe, ti im nemoj povjerovati i ne povodi se za eljama onih koji Nae dokaze dre lanim i koji u onaj svijet ne vjeruju i koji druge Gospodaru svome ravnim smatraju. Reci: (Vodite da vam kaem ta vam Gospodar va propisuje: da Mu nita ne pridruujete, da roditeljima dobro inite, da djecu svoju, zbog nematine, ne ubijate - Mi i vas i njih hranimo ne pribliujte se nevaljatinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva, - eto, to vam On preporuuje da biste razmislili - i da se imetku siroeta ne pribliavate, osim na najljepi nain, sve dok punoljetno ne postane, i ckl krivo na litru i na

kantaru ne mjerite, - Mi nikoga preko njegove mogunosti ne zaduujemo -, i kada govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, i da obaveze prema Allahu ne krite, - eto, to vam On nareuje da biste to na umu imali. l doista, ovo je pravi put moj, pa se njega drite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; - eto, to vam On nareuje, da biste se grijeha klonili" (6/141-153). Takoer primjeujemo da je ovo iskljuivo parcijalno pitanje koje govori o zabranjenoj, doputenoj i zavjetovanoj stoci, o zavjetovanim plodovima i djeci - na emu je insistirano u dahili.iietu - povezano u kontekstu sa tim velikim pitanjem, pitanjem upute i zablude, pitanjem slijeenja Allahovog programa ili stopa ejtana, povezano u kontekstu sa Allahovom milou ili Njegovom srdbom, sa svjedoenjem o Allahovoj jedinosti ili odstupanjem od toga, sa prihvatanjem Njegovog Pravog Puta ili razlaz sa tim putem. Ovdje su upotrijebljeni isti izrazi koji su 105

upotrijebljeni i kada je bilo rijei o tom najveem pitanju u njegovoj sveobuhvatnosti. Takoer primjeujemo i veliku koncentraciju okolnosti od utjecaja i inspiracija - samo na ovom mjestu -, prizor stvaranja i oivljavanja u vinogradima poduprtim i nepoduprtim, prizor palme i usjeva razliita okusa, i masline i ipka, sline i razliite, mjesta svjedoenja i konanog obrauna, mjesta nesree i unitenja nevjernika. N ago milani prizori su prizori koji su odranije bili prisutni u ovoj suri kada se raspravljalo o pitanju doktrine, prije nego je ova situacija postala predmetom analize. Ovo sve ukazuje na prirodu ove vjere i njen pogled na pitanje vlasti i zakona u veem ili manjem obimu. Moda smo mi pretekli kontekst ove sure u objanjenju njenog tematskog programa, dok ona raspravlja o problemu doktrine u cijelosti i to suoava sa onim parcijalnim koji se odnosi na zakonodavstvo i sudstvo. Ti odnosi za koje se po naem miljenju ne moe rei da su pribavili ovako velik broj odluka u kontekstu ove sure i ovo oaravajue objanjenje istinitosti Boanstva u ovako njenom irokom i sveobuhvatnom podruju ... Mi smatramo da su ovi odnosi vezani za cijeli kontekst sure, a ova veza ukazuje na prirodu ove vjere i njen stav o pitanju zakonodavstva i sudstva bilo da se radi o malim i velikim, vanim i nevanim pitanjima ovosvjetskog ivota, kako smo ranije objasnili. Sada idemo na ope izlaganje sure, njenih karakteristika i

osobenosti na nain kako smo to ve prakticirali U okrilju Kur'ana, prije nego uemo u detaljno izlaganje njenog konteksta. U predajama od lbni Abbasa, od Esme binti Jezid, od Dabira, od Enesa ibni Malika, od Abdullaha ibni Mes'uda (neka je Allah njima zadovoljan) prenosi se da je ovo mekkanska sura i da je objavljena odjedanput. 106

U ovim predajama nema nita to bi ukazivalo na datum predaje ove sure. U njenom sadraju takoer nema nita to bi odredilo njeno vrijeme objave u mekkanskom periodu. U Osmanovom Mushafu prema pretenom redoslijedu kur'anskih sura, ona se nalazi poslije sure El-Hidr, odnosno, ona je pedeset i peta sura u ovom Mushafu prema slijedu Objave. Ali mi, kao to smo prije objasnili, kada smo govorili o suri El-Beqare, ne moemo sa ovim saznanjima odsjeno kazati o njenom datumu objave. Ono na to se oslanja veina kada je rije o redoslijedu objave k ur' anskih sura jeste datum objave njenog prvog dijela, a ne sure u cjelini. Vjerovatno da postoje i dijelovi sure koji se nalaze naprijed, a objavljeni su kasnije, jer se u redoslijedu sura oni oslanjaju na njene prve dijelove. to se tie sure El-En' am, ona je objavljena odjedanput. Meutim, mi ipak ne moemo da odredimo taan datum njene objave. Pretpostavljamo da je to bilo u prvim danima Objave, moda pete ili este godine. U ovome se oslanjamo samo na njen broj redoslijeda u Mushafu i na irinu teme o kojoj raspravlja, a irina izlaganja koja ukazuje da poziv i polemika sa idolopoklonicima kao i njihovo neprestano odbijanje i u la ugonjenje Boijeg Poslanika zahtijeva ovu irinu u izlaganju doktrinalnih problema na ovaj nain, kao to razbija brigu kod Boijeg Poslanika zbog njihovog odbijanja i u la ugonjenja njega. U predaji od lbni Abbasa i Katadea se kae da je ovo mekkanska sura u cijelosti, osim dva ajeta koja su objavljena u Medini i to ajet u kome Allah (Uzvieni) kae: jevreji ne poznaju Allaha kako treba kad govore: " Nijednom ovjeku Allah nije nita objavio!" Reci: " A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima, koju na listove stavljate i

pokazujete, - a mnogo i krijete -, i pouavate se onome to ni vi ni preci vai niste znali?" Reci: "Allah!"' Zatim ih ostavi neka se laima svojim zabavljaju (6/91). Ajet je objavljen zbog Jevreja Malika ibni Sajfa i Ka'ba ibni Erefa. Drugi ajet su rijei Uzvienog Allaha: On je taj Koji stvara vinograde, poduprle i nepoduprte, i palme i usjeve razliita okusa, i masline i ipke, sline i razliite, -jedite plodove njihove kad god plod dadu, i podajte na dan etve i berbe ono na to drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike(6/14V. Ovaj ajet je objavljen zbog Sabita ibni Kajsa emmasa ensarije. lbni Durejd i Maverdi kau da je objavljen zbog Mu'aza ibni D e bela. Predaja o prvom ajetu je mogua zbog toga to se u njemu spominje Knjiga koja je objavljena Musau kao svjetlo i putokaz ljudima zbog suoavanja Jevreja u Rijeima Uzvienog Allaha . koju na listove stavljate i . . pokazujete (6/9JJ iako postoje i druge predaje od Mudahida i lbni Abbasa u 107

kojima stoji da su oni koji su rekli: Nijednom ovjeku Allah nije nita objavio (6/9V mekkanski idolopoklonici i da prema ovome ovaj ajet spada u mekkansku objavu Kur'ana. Postoji i kiraet ovog ajeta: Reci: ':A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima, koju na listove stavljaju i pokazuju, - a mnogo i kriju". N a osnovu ovog itanja, ova je izjava (haber) o Jevrejima, a nije govor njima upuen. Kontekst ajeta je sav u znaku idolopoklonika. lbni Derir je dao prednost ovoj predaji i ovom kiraetu. Na osnovu svega ovoga, ovo je ajet koji pripada mekkanskoj objavi Kur'ana. to se tie drugog ajeta, kontekst ukazuje da je nemogue da on pripada medinskoj objavi Kur'ana, jer je kontekst bez njega prekinut i u znaenju i u rijei. Govor o Allahovom stvaranju vinograda poduprtih i govor o stoci koja se tovari i kolje je povezan u aje tu koji slijedi: I stoku koja se tovari i kolje, - jedite dio onoga ime vas Allah opskrbljuje, a ne slijedite ejtanove korake, jer vam je on pravi neprijatelj (6/142), zatim kontekst ide dalje i upotpunjava ovaj govor o stoci koji je ranije poet prije ajeta o plodovima koji svi skupa ine jednu tematsku cjelinu, o emu je bilo rijei u prolom odlomku kada smo govorili o problemu zabrane, dozvole i zavjetovanja. Meutim, neki su to pripisali medinskoj objavi na osnovu rijei Uzvienog Allaha: jedite plodove njihove kad plod dadu, i podajte na dan etve i berbe ono na to drugi pravo imaju (6/141) i njihovo shvaanje da ova zapovijed znai zekjat, a procent zekjata na poljoprivredne proizvode odreen je u Medini. Meutim, ovo znaenje nije odreeno u ajetu, jer postoje hadisi koji kau da se ovdje radi o sadaki, odnosno, ima znaenje

da se onaj koji u vrijeme berbe proe pored njih nahrani ovim plodovima. Zekjat je odreen kasnije. Jedna desetina i polovina od desetine na poljoprivredne proizvode. Na osnovu ovoga, ovaj ajet je objavljen u Mekki. Sa'lebi kae da je sura El-En' am objavljena u Mekki, osim est ajeta koji su objavljeni u Medini: jevreji ne poznaju Allaha kako treba (6/91) do kraja treeg ajeta, i: Reci:"Doite da vam kaem ta vam Gopsodar va propisuje (6/lSV do kraja treeg ajeta. Za prva tri ajeta smo rekli da pripadaju mekkanskoj objavi, jer se na drugi i trei ajet primjenjuje ono to je primijenjena i na prvi ajet ove skupine. to se tie druge grupe ajeta, ne postoji, koliko je meni poznato, nijedna predaja od ashaba ni generacije poslije njih koja tvrdi da su ovo 108

medinski ajeti. Takoer ni sadraji ovih ajeta ne ukazuju da su oni objavljeni u Medini. Ajeti govore o shvaanju predislamskih Arapa, jer su povezani vrstom vezom sa pitanjem zabrane i dozvole rtvenih ivotinja i sa pitanjem zavjetovanja, o kome je ranije bilo govora. Zbog toga ih mi smatramo mekkanskim ajetima. U slubenom vladinom Mushafu ajeti 20, 23, 91, 92, 141, 151, 152, 153 su medinski ajeti. O ajetima 91, 92, 141, 151, 152, 153 smo ve govorili, a to se tie ajeta 20, 23, 1 14, oni niim ne ukazuju da su objavljeni u Medini, osim samo to se u njima spominju sljedbenici Knjige. A ovo nije dokaz. Neto slino se nalazi i u mekkanskim ajetima. Zbog svega ovoga mi smo skloni da ove predaje uzmemo kao neograniene predaje koje navode da je cijela sura objavljena u Mekki u jednoj noi. One se veu za lbni Abbasa i Esmu binti Jezid. Predaja koja see do Esme bin ti Jezid ograniena je slinim dogaajem kako slijedi: Sufjan es-Sevri prenosi od Lejsa, on od ehra ibni Haveba, a ovaj od Esme binti Jezid da je rekla: "Sura El-En' am je Poslaniku odjednaput objavljena dok sam ja drala povodac njegove deve koja samo to nije zbog teine ove sure propala u zemlju." Predaju od lbni Abbasa prenosi Taberani. On kae: "Kazivao nam je Ali ibni Abdulaziz, kazivao nam Haddad ibni Minhal, kazivao nam je Hamad ibni Selema od Alija ibni Zejda, a on od Jusufa ibni Mehrana, a on od Ibni Abbasa da je rekao: "El-En' am je objavljena nou u Mekki, odjedanput. Oko nje je bilo sedamdesedet hiljada meleka koji su se skrueno molili velianjem Allaha".

Ove dvije predaje su sigurnije od rijei u kojima se kae da neki ajeti ove sure pripadaju medinskoj objavi, uz tematsku analizu ove sure o kojoj smo govorili. injenica je da kontekst ove sure sa svojom vrstinom i povezanou, sa svojom brzinom i razlijevanjem koje dospijevaju u srce, ini ovu suru kao rijeku iji se talasi sudaraju, ili je kao planinska bujica koja nadolazi bez prepreka i zastoja. Njeno zdanje u potpunosti odgovara ovim predajama. ili, u najmanju ruku, daje im jaku prednost. 109

to se tie njenog osnovnog sadraja, njene ope karakteristike, o tome smo neto na samom poetku kazali. Medutim, neophodno je u ovom predstavljanju sure iznijeti i neke detalje. Ehu Bekr ibni Mardevejh svojim lancem prenosilaca od Enesa ibni Malika prenosi da je rekao: Rekao je Boiji Poslanik (alejhi' s-selam) : "Sura El-En' am je objavljena, a sa njom je bila povorka meleka koja je zakrila prostor izmedu istoka i zapada, iji glas se uje kako veliaju Allaha a Zemlja od tog podrhtava". A Poslanik, udei se tome, izgovara: "Slava Velikom Allahu, slava Velikom Allahu!" Ova povorka, ovo podrhtavanje jasno se oituje u ovoj suri. Ona je u svojoj biti takoder povorka. Povorka zbog koje srce podrhtava, zbog koje Kosmos podrhtava. To je mnotvo prizora, situacija, inspiracija, ritmova! Ova sura, kao to smo prije rekli, slii sa ovim svojim ubrzanim kontekstom, sa ovim prizorima, situacijama, inspiracijama i sa ovim ritmom, rijeci iji se valovi brzo sustiu. Jedan val jo nije ni stigao do svoga odredita, a ve se drugi javlja i prikljuuje mu se u koritu rijeke. Osnovni problem koji izlae ova sura je nerazdvojiv. Ovu suru je nemogue podijeliti na cjeline u kojoj bi svaka cjelina obraivala jedan aspekt ovog problema. Ona je u talasima. Svaki talas se slae sa prethodnim i upotpunjava ga. Odavde mi neemo ni pokuati da u ovome prikazu izloimo te tematske cjeline koje se nalaze u suri, nego emo pokuati da naznaimo samo neke karakteristine primjere talasa u njoj. Sura poinje suoavanjem idolopoklonika koji su uz Allaha uzeli i druga boanstva, a dokazi Allahove Jednote su prisutni svuda oko njih pa

i u njima samim. Sura poinje njihovim suoenjem sa Boanskom istinom koja je oevidna u irokom kontaktu koji obuhvaa cijeli Kosmos i sve u njemu egzistirajue. Poinje sa tri dodira koji odslikavaju najdublje i najire veliki prostor egzistiranja: Hvaljen neka je Allah koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao, pa opet oni koji ne vjeruju druge sa Gospodarom svojim izjednauju! (6/1). On vas od zemlje stvara i as smrti odreuje, i samo On zna kada e Smak svijeta biti, a vi opet sumnjate<612J. On je Allah na nebesima i na Zemlji, On zna i to krijete i to pokazujete, i On zna ono to radite (6/JJ. 1 10

Tri ajeta. Sva mo Kosmosa je u prvom ajetu. Sva mo ljudske egzistencije je u drugom ajetu. A onda, Boanstvo obuhvata obje egzistencije u treem ajetu. Koja nadnaravnost! Koja ljepota! Koja sveobuhvatnost! Koje okruenje! Pred ovom kosmikom egzistencijom koja svjedoi o jednoti Stvoritelja. Pred ovom ljudskom egzistencijom koja svjedoi o Njegovom upravljanju. Pred ovim Boanstvom koje vlada nebesima i Zemljom, koje poznaje i ono tajno i ono javno i sticanje ... pokazuje se idolopoklonstvo idolopoklonika i licemjerstvo licemjera, uenju i ogovaranju nema mjesta u kosmikom sistemu, nema mjesta u prirodi due, niti postoji dokaz u srcu i razumu! Od ovog momenta poinje drugi val koji izlae stav onih koji ne vjeruju u Allahove dokaze rasprostrte u Kosmosu i ivotu, a sa ispoljavanjem ovog udnovatog i negirajueg stava, dolazi prijetnja, ukazuje se na propast prolih naroda i otkriva tiranska vlast na koju ukazuje ova propast i ova katastrofa. To sve izgleda udnovato, negirajue. Negatori su zbunjeni pred ovom jasnom istinom. Izgleda da ono to im nedostaje nije dokaz, nego odluka i otvaranje srca za dokaz. A nevjernicima ne doe nijedan dokaz od Gospodara njihova od koga oni glave ne okrenu (6/4J. Oni smatraju da je la Istina koja im dolazi, ali, njih e sigurno stii posljedice onoga emu se rugaju (6/SJ. Zar oni ne znaju koliko smo Mi naroda prije njih unitili, kojima smo na Zemlji mogunosti davali kakve vama nismo dali i kojima smo kiu

obilatu slali i uinili da rijeke pored njih teku, pa smo ih, zbog grijehova njihovih, unitavali, i druga pokoljenja, poslije njih, stvarali (6/6). A i da ti Knjigu na papiru spustimo i da je oni rukama svojim opipaju, opet bi sigurno rekli oni koji nee da vjeruju: " Ovo nije nita drugo do prava vradbina" W7J. Oni govore: " Trebalo je da mu se poalje melek!" A da meleka poaljemo, s njima bi svreno bilo, ni cigli as vremena im ne bi vie dao (6/BJ. A da ga melekom uinimo, opet bismo ga kao ovjeka stvorili i opet bismo im uinili nejasnim ono to im nije jasno (6/9). 111

Poslanicima su se i prije tebe rugali, pa je one koji su im se rugali stiglo ba ono emu su se rugali (6/JOJ. Reci: " Putujte po svijetu, zatim pogledajte kako su zavrili oni koji su poslanike lanim smatrali!" (6/W. Odavdje poinje trei talas u spoznaji injenice Boanstva oitovane u Allahovom (Uzvieni) posjedovanju svega to je na nebesima i na Zemlji; svega to ivi nou i danju; oitovane u Njegovoj biti kao Onog koji opskrbljuje, Koji hrani i Koji nije hranjen. Otuda je On zatitnik poslije koga nema drugog zatitnika, svaki Njegov rob treba da se preda samo Njemu. On je Taj koji kanjava neposlune na drugom svijetu. On je Taj koji posjeduje dobro i nevolju. On sve moe. On je Taj koji vlada Svojim robovima. On je Mudar i Sveznajui. Talas dostie svoj vrhunac poslije ovog uvodnog dijela u svjedoenju i konanom obraunu izmeu Poslanika (alejhi' s-selam) i njegova naroda, njihove opomene i skidanja sa sebe svake odgovornosti za njihov irk proglaavanjem Allahove Jednote u njihovom sueljavanju visokim, odlunim i razdvajajuim glasom: Upitaj: " ije je sve ono to je na nebesima i na Zemlji?" - i odgovori: " Allahovo!" On je Sebi propisao da bude milostiv. On e vas na Sudnjem danu sakupiti, u to nema nikakve sumnje; oni koji su sebe upropastili, pa - i oni nee vjerovati (6/12). Njemu pripada sve to postoji u noi i danu; On sve uje i sve zna W13J. Reci: '' Zar da za zatitnika uzmem nekog drugog osim Allaha, stvoritelja nebesa i Zemlje? On hrani, a Njega niko ne hrani!" Reci: " Meni je nareeno da budem prvi meu onima koji se pokoravaju", - i: "Nikako ne

budi od onih koji Mu druge ravnim smatraju /" (6/14). Reci: 'j4ko ne budem posluan svome Gospodaru, j ja se plaim patnje na Velikom danu" (6/15). A onaj ko toga dana bude poteen, On mu se smilovao, i to je oiti uspjeh (6/16). Ako te od Allaha neka nevolja pogodi,- pa, niko je osim Njega ne moe otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari, - pa, samo je On Svemoni, (6/17) i jedini On vlada robovima Svojim; On je Mudar i Sveznajui (6/18). 1 12

Reci: "Ko je svjedok najpouzdaniji ?" - i odgovori: "Allah, On e izmedu mene i vas svjedok biti. A meni se ovaj Kur'an objavljuje i da njime vas i one do kojih on dopre opominjem. Zar vi, zaista, tvrdite da pored Allaha ima i drugih bogova?" Reci: 'Ja ne tvrdim. "' Reci: "Samo je On - Bog, i ja nemam nita s tim to vi smatrate druge Njemu ravnim" (6/19). Zatim poinje etvrti talas u kome se govori o onome koliko sljedbenici Knjige poznaju ovu novu Knjigu koju idolopoklonici negiraju, opisujui ovo negiranje kao najvee nasilje. Idolopoklonici e stajati pred svojim prizorom na Sudnjem danu i pitat e za svoje sauesnike, negirat e svoje sauesnitvo i klevetu. Njihovo stanje bit e prikazano, a prijemnici oteeni, nee biti u stanju da prime Objavu i da joj udovolje. Njihova srca bit e prekrivena da ne bi razumjeli Kur'an za koji e tvrditi da je izmiljotina naroda drevnih. Reci im da oni sami sebe upropatavaju zabranjujui drugima da u Kur'an vjeruju i da se samo od Kur'ana udaljavaju. Nakon toga bit e pokazano njihovo stanje kad pred vatrom budu zadrani govorei: Da nam je da povraeni budemo, pa da dokaze Gospodara naeg ne poriemo i da vjernici postanemo! Nakon toga bit e povraeni na ovaj svijet na kome e opet negirati proivljenje i onaj svijet, zatim prikazuje njihovo stanje kada pred Gospodarom svojim budu zaustavljeni i budu upitani o ovom negiranju, a grijehe e svoje na leima svojim nositi. Ovo prikazivanje se okonava konstatacijom da e oni koji ne vjeruju da e pred Allaha stati - nastradati. A ovaj svijet je beznaajan u odnosu na drugi svijet koji je osiguran za one koji su bogobojazni: Oni kojima smo Knjigu dali poznaju Poslanika kao to poznaju sinove svoje; oni koji su sebe upropastili, pa - oni nee vjerovati (6/20).

Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori lai ili ne priznaje dokaze Njegove? Nepravedni zaista nee uspjeti! (6/2V. A na Dan kada ih sve sakupimo, pa upitamo one koji su druge Njemu ravnim smatrali: "Gdje su vam boanstva vaa koja ste bogovima drali?" (6/22). nee im nita drugo preostati nego da reknu: "Allaha nam, Gospodara nam naeg, mi nismo nikoga Allahu ravnim smatrali!" (6/23). Gledaj kako e oni sami sebi lagati, a nee im biti onih koje su bili izmislili.' (6/24). Ima onih koji dolaze da te sluaju, ali Mi smo na srca njihova zastore stavili, da Kur'an ne bi razumjeli, i gluhim ih uinili, pa i ako bi sve dokaze 1 13

vidjeli, opet u njih ne bi povjerovali. A kada ti dolaze da se s tobom raspravljaju, govore oni koji ne vjeruju: " To su samo izmiljotine naroda davnanjih!" (6/2.?). Oni zabranjuju da se u Kur'an vjeruje, i sami se od njega udaljavaju, i sami sebe upropatavaju, a da i ne primjeuju (6/26). A da ti je vidjeti kako e, kad pred vatrom budu zadrani, rei: "Da nam je da povraeni budemo, pa da dokaze Gospodara naeg ne poriemo i da vjernici postanemo!" (6/27). Ne, nef Njima e oevidno postati ono to su prije krili; a kada bi i bili povraeni, opet bi nastavili da rade ono to im je bilo zabranjeno, jer oni su doista laljivci, (6/28) i rekli bi: "Nema ivota osim na ovom svijetu i mi neemo biti oivljeni!" (6/29). A da ti je vidjeti kako e, kada pred Gospodarom, svojim budu zaustavljeni i kad ih On upita: ''Zar ovo nije istina ?" - odgovoriti: 'Jeste, tako nam Gospodara naeg!" - a i kako e On rei: ((E pa iskusite onda patnju zbog toga to niste vjerovali!" (6/30). Oni koji ne vjeruju da e pred Allaha stati nastradae kad im iznenada as oivljenja doe, i rei e: 0 alosti nae, ta smo sve na Zemlji " , propustili !" i grijehe svoje e na leima svojim nositi, a uasno je ono to e uprtiti! (6/31). ivot na ovom svijetu je samo igra i zabava, a onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Allaha boje. Zato se ne opametite? (6/32).

Nakon ovog poinje peti val u kome kontekst posveuje panju Boijem Poslaniku (alejhi' s-selam) , tjei ga i smiruje njegovu alost zbog toga to ga u la ugone i ono to mu je dostavljeno od Allaha, i daje mu uzor u poslanicima prije njega koji su bili strpljivi na lai i uvrede sve dok nije dola Allahova pomo. Tekst konstatira da se Allahov zakon ne mijenja niti se Allahu uri. Ako Poslanik ne moe da se strpi zbog njihova odbijanja, neka svoj ljudski sud usmjeri na donoenje neeg neuobiajenog, nadnaravnog. Da Allah hoe, On bi ih sve na Pravom Putu sakupio. Allahova volja trai od Njegovih stvorenja - a On Sam je naredbodavac - da odgovore oni kod kojih prijemnici na prihvatanje nisu oteeni. Oni koji su mrtvi, u kojima nema ivota, oni ne mogu pojmiti Uputu, niti se mogu odazvati. Allah e umrle oiviti i oni e se Njemu vratiti: 1 14

Mi znamo da tebe zaista alosti to to oni govore. Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti laac, nego nevjernici poriu Allahove rijei (6/33). A poslanici su i prije tebe lanim smatrani, pa su trpjeli to su ih u la ugonili i muili sve dok im ne bi dola pomo Naa, - a niko ne moe Allahove rijei izmijeniti -, i do tebe su doprle o poslanicima neke vijesti (6/34). Ako je tebi teko to to oni glave okreu, onda, ako moe, potrai kakav otvor u Zemlji ili kakve ljestve na nebo, pa im donesi jedno udo! Da Allah hoe, On bi ih sve na pravom putu sakupio; zato nikako ne budi od onih koji to ne znaju! (6/35). Odazvae se jedino oni koji su posluni. - A Allah e umrle oivjeti ; zatim, Njemu e se svi vratiti (6/36). I ovako, na ovaj nain se kree kontekst sure. Talas poslije talasa u nizu od koga smo donijeli samo jedan primjer koji moda odslikava prirodu ove sure kao i njenu tematiku. Medutim, mi nismo u stanju da predstavimo cijelu suru ovim saetim predstavljanjem, mada emo o tome neto rei u slijedeem pasusu. Rekli smo ranije da ova sura razmatra osnovnu temu na sebi svojstven i jedinstven nain, jer ona svakog svog trenutka, u svakom svom poloaju, u svakom svom prizoru dostie krajnje granice "oaravajue ljepote" kojom je osjeaj potaknut, dua zauena pratei njene prizore, ritam i nadahnue. Sada emo to prepustiti tekstu sure koji e nam pokazati ovu injenicu svojim kur' anskim stilom, jer opisom, ma koliko postigli, ne moemo postii ono to moemo tekstom u prenoenju injenice u ljudsko

srce! Osnovna tema ove sure jeste utvrivanje istine o Boanstvu, upoznavanje ljudi sa svojim istinskim Gospodarom i njihovo pokoravanje Njemu jedinom. Da ujemo, dakle, kur' ansko utvrivanje ove injenice na mnogim njenim mjestima. 1 15

Na mjestu svjedoenja i konanog obrauna gdje u srcu vjernika dolazi do punog izraaja ova injenica sa kojom suoava one koji se njoj suprotstavljaju pobijajui ih snano i uvjerljivo: Reci: Zar da za zatitnika uzmem nekog drugog osim Allaha, stvoritelja nebesa i Zemlje? On hrani, a Njega niko ne hrani!" Reci: "Meni je nareeno da budem prvi medu onima koji se pokoravaju", - i: "Nikako ne budi od onih koji Mu druge ravnim smatraju !" (6/14). Reci: 'o ne budem posluan svome Gospodaru, ja se plaim patnje na Velikom danu" (6/15). A onaj ko toga dana bude poteen, On mu se smilovao, i to je oiti uspjeh (6/16). Ako te od Allaha neka nevolja pogodi,- pa, niko je osim Njega ne moe otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari, - pa, samo je On Svemoni, (6/17) i jedini On vlada robovima Svojim; On je Mudar i Sveznajui (6/1BJ. Reci: Xo je svjedok najpouzdaniji ?"- i odgovori: '.llah, On e izmeu mene i vas svjedok biti. A meni se ovaj Kur'an objavljuje i da njime vas i one do kojih on dopre opominjem. Zar vi, zaista, tvrdite da pored Allaha ima i drugih bogova?" Reci: 1a ne tvrdim. "Reci: '' Samo je On - Bog, i ja nemam nita s tim to vi smatrate druge Njemu ravnim" (6/I9J. Na mjestu prijetnje gdje do punog izraaja dolazi sveobuhvatna Allahova vlast nad robovima, gdje se pred njim obnauje priroda i nestaje kumulusa, koja se usmjerava prema svome istinskom Gospodaru, zaboravljajui druga, lana boanstva pred uasom i mjestom pogibije onih koji su lagali: Reci: Xaite vi meni, ako istinu govorite, kad bi vam dola Allahova

kazna ili vas iznenadio Smak svijeta, da li biste ikog drugog osim Allaha priznavali?" (6/40). Njega biste samo molili da, ako hoe, otkloni od vas ono za to ste Ga molili, a ne bi vam ni na um pali oni koje ste Mu ravnim smatrali (6/4V. A poslanike smo i narodima prije tebe slali i nematinom i boleu ih kanjavali ne bi li posluni postali (6/42). Trebalo je da su posluni postali kad bi im kazna Naa dola! Ali, srca njihova su ostala tvrda, a ejtan im je lijepim prikazivao ono to su radili (6/43). 116

I kada bi zaboravili ono ime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome to im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili, (6/44J i zameo bi se trag narodu koji je inio zlo, i neka je hvaljen Allah Gospodar svjetova J (6/45). Reci: "Kaite vi meni, ako bi vas Allah sluha vaeg i vida vaeg liio i srca vaa zapeatio, koji bi vam bog, osim Allaha, to vratio?" Pogledaj kako dokaze iznosimo, a oni opet glavu okreu (6/46). Reci: "Kaite vi meni, ako bi vas Allahova kazna stigla neoekivano ili javno, zar bi iko drugi do narod nevjernic"ki nastradao?" (4/47). Na mjestu spoznaje o Allahu sveobuhvatnom poznavanju tajni i nevidljivog, ljudi i ivota, uz mo, vladanje i kontrolu na kopnu i moru danju i nou, na ovome svijetu i na onom svijetu, nad ivotom i smru: U Njega su kljuevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna ta je na kopnu i ta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ieg svjeeg niti ieg suhog, nieg to nije u jasnoj Knjizi (6/59). On vas nou uspavljuje, - a zna i ta ste preko dana grijeili -, zatim vas budi, sve dok ne doe as smrti. Na kraju, Njemu ete se vratiti i On e vas o onome to ste radili obavijestiti (6/60). On vlada robovima Svojim i alje vam uvare; a kad nekom od vas smrt doe, izaslanici Nai mu, bez oklijevanja, duu uzmu (6/6IJ. Oni e, poslije, biti vraeni Allahu, svome istinskom Gospodaru. Samo e se On pitati i On e najbre obraun svidjeti <6162). Na mjestu svjedoenja ljudske prirode i njeno osobno upravljanje

prema njenom istinskom Gospodaru, odmah nakon primanja dokaza Upute i njenih inspiracija u Kosmosu koji se obraa ljudskoj prirodi jezikom razumljivog ritma u njenim skrivenim dubinama: A kad Ibrahim ree ocu svome Azeru: "Zar kumire smatra bogovima ?! Vidim da ste i ti i narod tvoj u pravoj zabludi" <6174). I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi vrsto vjerovao (6/75). 117

I kad nastupi no, on ugleda zvijezdu i ree: Ovo je Gospodar moj!" A poto zade, ree: "Ne volim one koji zalaze!" (6/76J. A kad ugleda Mjesec kako izlazi, ree: "Ovo je Gospodar moj!" A poto zade, on ree ':Ako me Gospodar moj na pravi put ne uputi, biu sigurno jedan od onih koji su zalutali" (6/77). A kad ugleda Sunce kako se rada, on uzviknu: "Ovo je Gospodar moj, ovo je najvee!" - A poto zade, on ree: "Narode moj, ja nemam nita s tim to vi Njemu druge ravnim smatrate! (6/78J. ja okreem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!" r6/79J. I narod njegov se s njime raspravljao. "Zar da se sa mnom rasprav/jate o Allahu, a On je mene uputio?"- ree on. 'Ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim smatrate, bie samo ono to Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem Svojim obuhvata sve. Zato se ne urazumite? (6/80). A kako bih se bojao onih koje s Njim izjednaujete, kada se vi ne bojite to Allahu druge ravnim smatrate, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? I znate li vi ko e, mi ili vi, biti siguran? (6/8JJ. Bie sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogobotvom ne mijeaju; oni e biti na pravom putu" (6/82J. N a zboritu ivota koji pulsira u svim vrstama kad zora svie i kad no pada, na mjestu zvijezda i tmine na kopnu i moru, na mjestu obilne kie, usjeva koji raste i zrelih plodova gdje se oituje Allahova Jedn ota bez sudrunika, Njegova neuporedivost, gdje zapoinje apsurdno traenje pomagaa i djece koje ne prihvata razum i srce: Allah ini da zrnje i kopice proklijaju. On iz neiva izvodi ivo, iz iva

neivo, - to vam je, eto, Allah, pa kuda se onda odmeete? (6/95J. On ini da zora svie, On je no odredio za poinak, a Sunce i Mjesec za raunanje vremena ; to je odredba Silnoga, Sveznajueg (6/96). On vam je stvorio zvijezde da se po njima u mraku upravljate, na kopnu i moru. - Mi potanko objanjavamo znamenja Naa ljudima koji znaju (6/97). On vas stvara od jednog ovjeka da na zemlji ivite i da u njoj sahranjeni budete. - Mi potanko pruamo dokaze ljudima koji razumiju (6/98). 1 18

On vodu s neba sputa, pa Mi onda inimo da pomou nje niu sve vrste bilja i da iz njega izrasta zelenilo, a iz njega klasje gusto, i iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi koje je lako ubrati, i vrtovi lozom zasaeni, naroito masline i ipci, slini i razliiti. Posmatrajte, zato, plodove njihove kad se tek pojave i kad zru. To je zaista dokaz za ljude koji vjeruju (6/99J. Nevjernici smatraju dinnove ravne Allahu, a On je njih stvorio, i izmislili su, ne mislei ta govore, da On ima sinove i keri. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onoga kako Ga oni opisuju! <6/IOOJ. On je stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema ene, On sve stvara, i samo On sve zna (6/lov. To vam je Allah, Gospodar va, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato se Njemu klanjajte ; On nad svim bdi! (6/I02J. Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je milostiv i upuen u sve <61103). I na kraju, mjesto prizivanja Allaha, Jednog i Jedinog, bez sauesnika. Namaz, obred, ivot i smrt,Njemu su posveeni. Traiti nekog drugog Boga osim Allaha koji je Gospodar svega, odvratno je. Sve stvari na ovome svijetu koje se tiu namjesnitva i iskuenja, i na drugom svijetu, koje se tiu polaganja rauna, kazne ili nagrade, treba pripisati Allahu, a u tom smislu se i ova sura zavrava: Reci: Mene je Gospodar moj na pravi put uputio, u pravu vjeru, vjeru lbrtihima pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik <6/161). Reci: "Klanjanje moje, i obredi moji, i ivot moj, i smrt moja doista su posveeni Allahu, Gospodaru svjetova, (6/162) koji nema sauesnika; to mi je nareeno i ja sam prvi musliman"

(6/163). Reci: Zar da za Gospodara traim nekog drugog umjesto Allaha, kad je On Gospodar svega? to god ko uradi, sebi uradi, i svaki grenik e samo svoje breme nositi. Na kraju, Gospodaru svome ete se vratiti i on e vas o onome u emu ste se razilazili obavijestiti <6/164). On ini da jedni druge na Zemlji smjenjujete i On vas po poloaju jedne iznad drugih uzdie da bi vas iskuao u onome to vam daje. Gospodar tvoj, zaista, brzo kanjava, ali On, doista, prata i samilostan je" <6I16SJ. 119

Ovih est primjera koje smo odabrali nisu nita drugo do primjeri u kojima je prikazana "oaravajua ljepota" koja je postignuta kontekstom sure, na svakom mjestu, na svakom prizoru, u svakom ritmu i u svakom nadahnuu. Takoder je ranije bilo rijei o kontekstu sure koji na svakom mjestu i u svakom prizoru dostie granicu zadivljujue ljepote uz sklad u programu izlaganja prizora i mjesta. Obeali smo objasniti ta podrazumijevamo pod ovim skladom. Ovdje neemo iznositi osim samo neke primjere oekujui detaljno izlaganje tekstova poslije ovog saetog predstavljanja. Ovdje emo se zadovoljiti sa tri jasna i uoljiva primjera sklada u kontekstu sure. Kontekst izlae raznovrsne prizore i stajalita koji se susreu u jednoj pojavi u svakom od ovih prizora i stajalita kao da onog koji slua uzima i postavlja ga ispred prizora da ga doivi, ispred stajalita da ga razmotri ... postavlja ga ispred toga pokretom koje rijei samo to ga nisu utjelovile kao i to kod prizora i stajalita postoje ljudi koji stoje, koje onaj koji slua vidi u njihovom staj anju. Kontekst ga takoder zaustavlja da to sve vidi i doivi!! U prizorima Sudnjeg dana i prizorima smrti nalaze se ova stajalita: A da ti je vidjeti kako e, kad pred vatrom budu zadrani, rei: " Da nam je da povraeni budemo, pa da dokaze Gospodara naeg ne poriemo i da vjernici postanemo!" (6/27). A da ti je vidjeti kako e, kada pred Gospodarom, svojim budu zaustavljeni i kad ih On upita: (( Zar ovo nije istina?" - odgovoriti: ((jeste,

tako nam Gospodara naeg!" - a i kako e On rei: (( E pa iskusite onda patnju zbog toga to niste vjerovali!"' (6/30). A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispruili ruke svoje prema njima: " Spasite se ako moete! Od sada ete neizdrljivom kaznom biti kanjeni zato to ste na Allaha ono to nije istina iznosili i to ste se prema dokazima Njegovim oholo ponaali" (6/93). 120

A doi ete Nam pojedinano, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustivi dobra koja smo vam bili darovali. " Mi ne vidimo s vama boanstva vaa koja ste Njemu ravnim smatrali, pokidane su veze medu vama i nema vam onih koje ste posrednicima drali" (6/94). A na Dan kada ih sve sakupimo, pa upitamo one koji su druge Njemu ravnim smatrali: " Gdje su vam boanstva vaa koja ste bogovima drali?" (6/22). nee im nita drugo preostati nego da reknu: "Allaha nam, Gospodara nam naeg, mi nismo nikoga Allahu ravnim smatrali!" (6/23). Gledaj kako e oni sami sebi lagati, a nee im biti onih koje su bili izmislili! (6/24). N a mjestu prijetnje Allahovom snagom i kanjavanjem onih koji su nijekali Njegovu neizbjenu vlast, pred tom snagom stoje kao da je i osjeaju: Reci: " Kaite vi meni, ako istinu govorite, kad bi vam dola Allahova kazna ili vas iznenadio Smak svijeta, da li biste ikog drugog osim Allaha priznavali?" (6/4(}). Njega biste samo molili da, ako hoe, otkloni od vas ono za to ste Ga molili, a ne bi vam ni na um pali oni koje ste Mu ravnim smatrali (6/41). Reci: "Kaite vi meni, ako bi vas Allah sluha vaeg i vida vaeg liio i srca vaa zapeatio, koji bi vam bog, osim Allaha, to vratio?" Pogledaj kako dokaze iznosimo, a oni opet glavu okreu (6/46). Reci: " Kaite vi meni, ako bi vas Allahova kazna stigla neoekivano ili javno, zar bi iko drugi do narod nevjerniki nastradao?" (4/47). U predoavanju stanja zablude nakon Upute, udaljavanja od Istine

nakon pronalaenja puta do nje skicira istureni prizor pred kojim stoji slualac i uiva, iako u rijeima nema nareenja ili ukazivanja za stajanje. Reci: " Zar da se, pored Allaha, klanjamo onima koji nam ne mogu nikakvu korist pribaviti ni neku tetu otkloniti pa da budemo vraeni stopama naim - a Allah nas je ve uputio - i da budemo kao onaj koga su na Zemlji ejtani zaveli pa nita ne zna, a koga drugovi njegovi zovu na pravi put: '1/odi nama!" (6/71) 12 1

Kontekst takoer zaustavlja sluaoca pred prizorom zrelih plodova u Dennetu u kojima je predstavljen ivot, u kojima dolazi do izraaja stvaralaka Allahova mo za boje i plodove: On vodu s neba sPuta, pa Mi onda inimo da pomou nje niu sve vrste bilja i da iz njega izrasta zelenilo, a iz njega klasje gusto, i iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi koje je lako ubrati, i vrtovi lozom zasaeni, naroito masline i ipci, slini i razliiti. Posmatrajte, zato, plodove njihove kad se tek pojave i kad zru. To je zaista dokaz za ljude koji vjeruju (6/99). I ovakav je svaki prizor sure i svako njeno stajalite. U njima se otkriva ovaj sklad, a on je glavna njena karakteristika. Jedna druga vrsta konteksta koja je povezana sa ovom jeste ... stajalita svjedoenja. Prizori Sudnjeg dana u suri su predstavljeni kao stajalita svjedoenja prema onome to je bilo sa idolopoklonicima i onima koji su lagali, stajalita na kojima su izvrgavani ruglu, i skretanje pozornosti na ova stajalita. Bilo je rijei o tome u aje tima koja poinju A da ti je vidjeti ... Sa ovima se susreu i stajalita svjedoenja o vjeri, stajalita svjedoenja o vjerozakonu. Oba su ista. Na poetku sure u kontekstu govora o vjeri u njenoj sveobuhvatnosti nailazimo na ovo stajalite: Reci: 'Xo je svjedok najpouzdaniji?" - i odgovori: "Allah, On e izmedu mene i vas svjedok biti. A meni se ovaj Kur'an objavljuje i da njime vas i one do kojih on dopre opominjem. Zar vi, zaista, tvrdite da pored Allaha ima i

drugih bogova?" Reci: 1a ne tvrdim. "' Reci: ''Samo je On - Bog, i ja nemam nita s tim to vi smatrate druge Njemu ravnim"' (6/19). ak i kada kontekst govori o posebnim povodima u suri, koji su vezani za pitanja zabrane i dozvole, on uspostavlja drugi prizor, poziva svjedoenju ovog posebnog pitanja kao to je svjedoenje opih pitanja da bi ukazao da su ona ista u odnosu na predmet i da bi sauvao sklad kao opu karakteristiku kur'anskog izraza.9 Reci: "Dovedite te svoje svjedoke, one koji e posvjedoiti da je Allah to zabranio!" Pa ako oni posvjedoe, ti im nemoj povjerovati i ne povodi se za Et-Taswiru'l-fenni fi'l-Qur'an, odjeljak Et-Tenasuk. 122

eljama onih koji Nae dokaze dre lanim i koji u onaj svijet ne vjeruju i koji druge Gospodaru svome ravnim smatraju (6/150). Trea vrsta sklada jeste izraajni sklad koji zahtijeva predmet tematskog utvrivanja, a koji se sastoji u ponavljanju istih izraza kao dokaz da je to izraz o istoj istini u razliitim oblicima, kao to je izraz na poetku sure o onima koji ne vjeruju kada druge sa Gospodarom svojim izjednauju da pravedno sude o svome Gospodaru, zatim izraz na kraju sure o onima koji sami sebi propisuju da i oni o svome Gospodaru pravedno sude kako to stoji i u ovim ajetima: Hvaljen neka je Allah koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao, pa opet oni koji ne vjeruju druge sa Gospodarom svojim izjednauju! (6/1). Reci: ({Dovedite te svoje svjedoke, one koji e posvjedoiti da je Allah to zabranio!" Pa ako oni posvjedoe, ti im nemoj povjerovati i ne povodi se za eljama onih koji Nae dokaze dre lanim i koji u onaj svijet ne vjeruju i koji druge Gospodaru svome ravnim smatraju (6/150). U prvom ajetu se kae da oni pravedno sude o svome Gospodaru jer druge sa njim izjednauju, u drugom, da oni pravedno sude o svome Gospodaru jer njemu druge pripisuju takoer utjelovljavajui ovaj politeizam na prisvajanju Boanskog prava u vjerozakonu. Ovo ima svoj predmetni dokaz i svoju ljepotu izraza. Takoer je i rije sirat (Pravi Put) koji o islamu govori zbirno kada raspravlja o pitanju vjerozakona na slijedei nain: Onome koga Allah eli da uputi - On srce njegovo prema islamu raspoloi, a onome koga eli da u zabludi ostavi - On srce njegovo stegne i

umornim uini kao kad ini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrke ostavi. Ovo je pravi put Gospodara tvoga. A Mi objanjavamo dokaze ljudima koji pouku primaju (6/J25,I26J. Poslije razgovora o stoci i ljetini, o zabranjenom i dozvoljenom na kraju sure o emu je bilo rijei na poetku u uvodu u ovu suru, kae: I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega drite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; - eto, to vam On nareuje, da biste se grijeha klonili. " (6/153). 123

Ovo ukazuje da je ovo pitanje - pitanje vjere i da je nuno nastaviti put na Pravom Putu. Udaljavanje od ovoga je udaljavanje od Pravog Puta. To je pitanje vjerovanja i kufra, dahilijjeta i islama, kako smo rekli na samom poetku, detaljno. Ovdje emo stati u ovom kratkom predstavljanju sure kako bismo se okrenuli ostalom tekstu sure u kontekstu Kur'ana, sa Allahovom pomoi. Shodno prirodi sure, to emo izlagati malo po malo, a ne cjelinu po cjelinu kako smo uobiavali u medinskim surama. Ovaj nain izlaganja je blii prirodi ove sure i realizaciji sklada izmedu nje i njenog okrilja. Neka nas Allah u tome pomogne! 124

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Hvaljen neka je Allah koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao, pa opet oni koji ne vjeruju druge sa Gospodarom svojim izjednauju! (6/1). On vas od zemlje stvara i as smrti odreduje, i samo On zna kada e Smak svijeta biti, a vi opet sumnjate(6/2J. On je Allah na nebesima i na Zemlji, On zna i to krijete i to pokazujete, i On zna ono to radite (6/3J. iroki dodiri za veliku Istinu i visoki ritam na samom poetku sure koja skicira univerzalnu osnovu za njen sadraj i doktrinalnu Istinu! ... Hvaljen neka je Allah koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo

dao, pa opet oni koji ne vjeruju druge sa Gospodarom svojim izjednauju! (6/1). Prvi dodiri poinju zahvalom Allahu, pohvalom Njemu, hvaljenjem Njega i priznanjem da Njemu pripada prioritet u zahvali i pohvali jer se Njegovo Boanstvo ogleda u stvaranju i oblikovanju. Na ovaj nain se spaja hvalevrijedno Boanstvo i Njegova prva osobenost ... stvaranje ... Stvaranje poinje u dvjema najkrupnijim oblastima egzistiranja ... nebesima i Zemlji... 125

zatim u najkrupnijim pojavama koje proistjeu iz stvaranja nebesa i Zemlje shodno Njegovom eljenom planiranju ... tminama i svjetlosti ... To su iroki dodiri koji obuhvaaju najvea tijela u vidljivom Kosmosu, ogromna prostranstva medu njima i sveobuhvatne pojave proizale iz njihovih kretanja u Kosmosu da ostavi u udu one koji vide ovu ogromnu sveobuhvatnu stranicu koja govori o moi Onoga koji stvara i planira, a oni poslije svega ovoga ne vjeruju, nisu monoteisti i ne zahvaljuju, nego Allahu pripisuju druga i druge sa Njim izjednaavaju. Pa opet oni koji ne vjeruju - druge sa Gospodarom svojim izjednauju! (6/1) Kakve li ogromne razlike izmeu dokaza koji govore u Kosmosu i siromanih tragova u duama ljudi! Kakvog li paradoksa koji izjednaava ova velika nebeska tijela, ova velika prostranstva i ove univerzalne pojave, tavie, ak i poveava ... Drugi dodir: On vas od zemlje stvara i as smrti odreuje, i samo On zna kada e Smak svijeta biti, a vi opet sumnjate<6!2J. To je dodir ljudske egzistencije koja je nastala poslije Kosmosa i poslije pojave tmine i svjetlosti. Ljudski dodir ivota u ovome tihom Kosmosu, udnovati dodir ponosa iz mrane i tamne gline u prijatnu svjetlost ivota koji je u punom i lijepom skladu sa "tminama i svjetlom". Pored ovoga dodira tu su i drugi dodiri koji se uklapaju: odreeni as smrti, kao prvi dodir, i proivljenje poslije smrti, kao drugi dodir. Dva dodira, jedan naspram drugog, u utihnuu i kretanju kao to su mrtva ilovaa i stvarni ivot u rastu jedan naspram drugog. Izmeu oba ova

u po reenja je ogromna udaljenost u biti i vremenu. Sve ovo je imalo cilj da u ljudsko srce unese uvjerenje u Allahovo planiranje, uvjerenje u susret sa Allahom. Medutim, oni kojima se sura obraa sumnjaju u ovo i nisu u to uvjereni: A vi opet sumnjate <612J. Trei dodir obuhvaa oba prva u jednom okviru i potvruje istovjetno Allahovo Boanstvo u svemiru i ljudskom ivotu: On je Allah na nebesima i na Zemlji, On zna i to krijete i to pokazujete, i On zna ono to radite <6/3). 126

Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju jeste Allah na nebesima i Zemlji. On sam na njima posjeduje Boanstvo. Svi zahtjevi Boanstva ostvareni su na nebesima i Zemlji od pokoravanja zakonima koje je Allah na njima postavio i izvravanje samo Njegovog nareenja. Ista je stvar i u ivotu ovjeka. Allah je ovjeka stvorio kao to je stvorio i nebesa i Zemlju. On je u svojoj prvoj formi stvoren od ilovae ove zemlje, a svojstva i osobenosti kojima je opskrbljen, a koja su od njega napravila ovjeka, bila su opskrba od Allaha. ovjek je sa svoje tjelesne strane pokoran Allahovom zakonu kojeg mu je Allah uspostavio - bio on zadovoljan ili ne - a koji mu daje egzistenciju Allahovom voljom, a ne njegovom ili voljom roditelja. Oni se sastaju, ali oni nisu u stanju da djetetu u majinoj utrobi prue egzistenciju. Dijete se raa shodno zakonu koji je Allah postavio, a koji se odnosi na vrijeme trudnoe i okolnosti raanja. Ono udie zrak koji je Allah stvorio u odreenim koliinama i onoliko koliko to Allah hoe. Ono osjea i izraava bol, glad i e, jede i pije, jednom rijeju, ivi prema Allahovom zakonu bez svoje volje i svoga izbora ... Isto kao i nebesa i Zemlja ... Allah (Uzvieni) zna ta krijete i ta pokazujete i zna ono to radite tajno i javno. ovjeku je prikladnije da slijedi Allahov zakon u svome slobodnom ivotu - u onome to prihvaa kao ideoloko poimanje, uvaava vrijednosti i ivotne prilike - kako njegov prirodni ivot kojim vlada Allahov zakon ne bi bio u suprotnosti sa njegovim praktinim ivotom u vrijeme kada njime vlada Allahov vjerozakon kako ne bi dolo do iskljuivanja, sukobljavanja i

razilaenja meu ovim zakonima: jedan Boanski, a drugi ljudski, a to dvoje nije isto ... Ovaj sveobuhvatni tekst na poetku sure obraa se ljudskom srcu i razumu sa dokazom "stvaranja" i dokazom 1'ivota" predstavljenim u obzorjima i duama, ali ona se ovim ne obraa njima polemikom, teologijom ili pak filozofijom, nego govorom koji nadahnjuje, koji budi prirodu budui da je sueljava sa postupkom stvaranja i oivljavanja, sa postupkom pozornosti i razmiljanja u obliku utvrivanja, a ne u obliku polemike, sa snagom ubjeenja koje izvire iz Allahovog odreenja iz 127

unutranjeg prirodnog svjedoenja istinitosti ovog odreenja o onome to vidi. Postojanje nebesa i Zemlje i njihovo upravljanje sukladno ovom jasnom sistemu, nastanak ivota - a ljudski ivot je vrhunac toga - i njegovo kretanje u pravcu u kome se kree i jedno i drugo suoavaju ljudsku prirodu sa Istinom i u njoj budi uvjerenje o Allahovoj Jednoti. Allahova Jednota je pitanje koje ova sura eli da utvrdi, ali to utvrduje ne samo ova sura, nego cijeli Kur'an. To nije pitanje Allahovo g "postojanja". Vjeiti problem u povijesti ovjeanstva je problem istinskog nepoznavanja Allaha sa Njegovim stvarnim atributima. To nije problem vjerovanja u Njegovo postojanje. Arapski politeisti sa kojima se ova sura sueljava nisu nikada poricali Allaha. Oni su priznavali Njegovo (Uzvieni) postojanje i Njegove atribute. On je Stvoritelj. On je Onaj koji vlada. On je Onaj koji opskrbljuje. On je Onaj koji oivljava i usmruje i mnoge druge atribute kao to i sam Kur'an utvruje u suoavanju sa njima i navoenju njihovih rijei. Meutim, njihovo odstupanje koje ih je vezalo za politeizam jeste to to oni nisu ispovijedali to to su priznavali: to nisu sudili prema Allahovom zakonu, to nisu negirali sauesnike Allahu u upravljanju ivotom, to nisu uzeli Allahov zakon kao jedini zakon i to nisu odbili princip da im presude u ivotu donosi neko drugi osim Allaha. Ovo je to to ih je vezalo za politeizam i bezvjerstvo iako su vjerovali u postojanje Allaha (Uzvienog) i Njemu pripisivali atribute o kojima je bilo rijei, a na osnovu kojih je bilo nuno da On sam presuuje u svim njihovim pitanjima, jer je On Stvoritelj, Onaj koji opskrbljuje, Onaj koji sve

posjeduje, kako su i priznavali. Njihovo sueljavanje na poetku ove sure sa Allahovim atributom stvaranja Kosmosa i ovjeka, Njegovim upravljanjem Kosmosom i ovjekom, Njegovim znanjem onoga to oni rade javno i tajno i to ine jeste uvod da se On (Uzvieni) ne moe uporeivati sa drugim u suverenitetu i zakonodavstvu, kao to smo kazali u sumarnom predstavljanju linija sure i njenog programa. Dokaz stvaranja i dokaz ivota - kao to su valjani u suoavanju politeista za utvrdivanje Allahove Jednote i Njegove vlasti, valjani su i za suoavanje sa savremenom, ispraznom dahilijjetskom neistoom u nijekanju Allaha. injenica je da postoji velika sumnja u tome koliko su ateisti iskreni sami sa sobom. To je, kako se pokazuje, bio samo manevar u lice crkvi koji 128

su iskoristili Jevreji zbog njihove elje u ruenju osnovnih postulata ljudskog ivota kako na Zemlji osim njih ne bi ostao niko ko bi bdio nad ovom osnovom - kako kazuje Protokol Cionskih mudraca - i odatle bi dolo do pada ovjeanstva pod njihovu vlast, jer su oni jedini koji mogu uvati istinski izvor snage koji posjeduje vjera. Jevreji - ma ta postigli svojim obmanama i podvalama - ne mogu pobijediti ljudsku prirodu koja u svojoj postojanosti posjeduje vjeru u Boiju egzistenciju - iako ponekad zaluta istinskoj spoznaji Boga sa Njegovim istinskim atributima, kao to ona i skrene neobjedinjavanjem Njegove vlasti u svome ivotu i tako se vee za politeizam i ateizam. Meutim, neke due pokvare svoju prirodu i prijemnici prestanu da prihvataju i da se odazivaju prirodi. Sa ovim duama, samo sa njima moe da uspije varka Jevreja koji imaju za cilj da negiraju postojanje Allaha u njima. Meutim, ove due pokvarene prirode su malobrojne i usamljene u ljudskoj cjelokupnosti u svakom vremenu. Pravi i istinski ateisti danas na Zemlji ne prelaze nekoliko miliona u Rusiji i Kini meu stotinama miliona nad kojima vladaju ateisti pomou gvoa i vatre i pored uloenog truda u prolih etrdesetak godina da se svim sredstvima vjera potisne. Jevreji e imati uspjeha na drugom polju, a to je pretvaranje vjere u apstraktne osjeaje i obrede i njen progon iz stvarnog ivota obmanjivanjem onih koji vjeruju da i dalje mogu biti vjernici u Allaha uz druga boanstva koja e ozakoniti njihov ivot bez Allaha. Na taj nain oni e doi do stvarnog ruenja ovjeanstva, ak i sa obmanom da ono i dalje vjeruje u Allaha. Oni ciljaju na islam, prije bilo koje vjere, jer oni iz povijesti znaju da

ih nita ne moe pobijediti osim ove vjere kada bude regulisala ivot i da su oni njene sljedbenike uvijek pobjeivali kada god nisu primjenjivali zakon ove vjere u svome ivotu iako su tvrdili da su muslimani, vjernici u Allaha. Ova obmana o postojanju vjere - koja ne postoji u ivotu ljudi neophodna je za uspjeh zavjere ... ili Allahova dozvola da se ljudi trgnu iz ove letargije! ini mi se - a Allah to najbolje zna - da su Jevreji, cionisti i krani, kriari, i jedni i drugi, oajavaju ove vjere na ovom islamskom irokom prostoru u Africi, Aziji i Evropi... izgubili su nadu da ljude preobrate u ateizam - putem materijalizma - kao to su izgubili nadu da ih preobrate u druge vjere putem kolonijalizma i misionarstva ... jer ljudska priroda odbija da prihvati ateizam, ak i meu politeistima, a jo vie meu muslimanima. 129

Druge vjere nisu odvane da izvre upad u srce koje je spoznalo ili naslijedilo islam! . Vjerujem - a Allah to najbolje zna - njihov ih j e neuspjeh i razoarenje sa ovom vjerom odvratilo od sueljavanja sa islamom javno putem komunizma i misionarstva i usmjerilo na traganje za drugim putevima, gorim i podmuklijim. Pribjegli su uspostavljanju sistema i oblika u ovom podruju i obukli ga u ruho islama bez vjere, ali i bez njenog negiranja u cijelosti, zatim su pod ovim lukavim zastorom provodili u djelo plan i program na koji ukazuju kongresi misionarstva i protokoli cionizma, pa i ovo nisu uspjeli u duem periodu potpuno realizirati! Ovi sistemi i oblici podigli su bajrak islama - ili, u najmanju ruku, objavili su svoje potovanje vjeri - a vladali onim to nije objavljeno od Allaha i Allahov zakon silom izvukli iz ivota, dozvolili ono to je Allah zabranio; publikovali materijalistika shvaanja i vrijednosti o ivotu i moralu i tako unitavali islamsko shvaanje i vrijednosti. Sva sredstva informiranja usmjerili su na ruenje islamskih moralnih vrijednosti i vjerska shvaanja i usmjeravanja izvravajui ono na to ih upuuju kongresi misionarstva i protokoli cionizma o neophodnosti izvoenja muslimanke na ulicu i pravei je objektom zavoenja u drutvu u ime razvoja civilizacije, potrebe rada i proizvodnje, dok su na drugoj strani milioni bez posla, na ivici gladi, olakavajui sredstva razvrata i gurajui oba spola odjednom na rad i usmjeravanje. Sve ovo se deava, a oni ipak tvrde da su muslimani i da potuju vjeru, a ljudi u zabludi vjeruju da ive u muslimanskom drutvu i da su muslimani. Zar neki od njih ne poste i klanjaju?! to se tie toga da vlast pripada samo Allahu ili i drugim

boanstvima, to je ono ime su zavaravani od strane krstaa, cionista, misionara, kolonijalista, orijentalista, dirigiranih sredstava informiranja koja su ih ubijedila da to nema veze sa vjerom i da muslimani mogu biti muslimani u Allahovoj vjeri, dok njihov ivot moe da poiva na shvatanjima, vrijednostima i zakonima koji nisu izvedeni iz vjere! Revnost u obmani i zabludi od strane svjetskog cionistikog i kriarskog pokreta, zduno st u preruavanju iznjedrila je vjetake ratove, hladne i vrue, i vjetaka neprijateljstva u mnogim oblicima izmeu nje i ovih sistema koje je proizvela i koje moralno i materijalno pomae, uva javno i tajno njena obavjetajna pera, stavlja njoj u slubu i direktnu zatitu! Ovi vjetaki ratovi i neprijateljstva raspiruju i uveavaju dubinu prijevare i na taj nain skreu panju sa agenata koji dovravaju ono to oni nisu mogli tokom tri stoljea i vie u ruenju vrijednosti i moralnih vrlina, satiranju doktrine i shvaanja i obnaavanje muslimana od njihovog prvog 130

i nanaeg izvora, a to je uspostava ivota na osnovama vjere i eriata, zatim provoenje u djelo plana iz protokola cionizma i rnisionarskih kongresa, ravnoduno pod prismotrom i uhodom. Ako je ostao i jedan dio ovog prostora koji nije pokoren prijevarom, koji se nije predao ovom opijurnu u ime krivotvorene vjere, u ime vjerskih instrumenata za reviziju osnovnog Teksta za zamjenu islama sa kufrorn, za prihvatanje nemorala i razvrata kao progresa, napretka i razvoja ... ako je ostao i jedan dio kao ovaj, onda je tom dijelu nametnut rat i lane optube do potpunog poraza dok svjetske agencije i sredstva informiranja o torne ute!!! Ovo, uz shvaanje dobrih, naivnih muslimana da je to lini, odnosno nacionalni obraun koji nema nikakve veze sa ratom protiv njihove vjere i koji u toj naivnosti kreu - samo oni koje obuzima zanos za vjerom i moralom i ukazuju na male propuste, razilaenja i pokuena djela smatrajui time da su izvrili svoju obavezu i dunost, dok se s druge strane vjera iz osnova i u cijelosti rui, a Allahove prerogative uzurpiraju nasilnici, tagut, za koga im je nareeno da ga ne vjeruju, on kontrolira njihov ivot potpuno i podrobno! Jevreji cionisti i krani kriari zadovoljno trljaju ruke zbog uspjeha, poslije velikog i dugog razoarenja da ovu vjeru unite ateizmom, odnosno da ljude odvrate od nje misionarstvom ... Meutim, nada u Allaha je velika, pouzdanje u ovu vjeru je duboko. Oni smiljaju spletke, a Allah to urnije najbolje. On je taj koji kae: I oni lukavstva svoja pletu, a Allah zna za lukavstva njihova, samo to

lukavstva njihova ne mogu brda pokrenuti. Nemoj ni pomisliti da Allah nee odrati obeanje Svoje poslanicima Svojim - Allah je, uistinu, silan i strog (14/46,47). to se tie sueljavanja dokaza stvaranja i ivota sa ateistikom tupoglavou, to sueljavanje je jako i naspram njega ateisti ne nalaze nita osim odbijanja, pogrjenih zakljuaka i poricanja. Postojanje od samog poetka ovoga Kosmosa, sa ovim posebnim sistemom trai samo po sebi logiku prirode, ali i logiku svjesnog razuma da iza svega stoji Stvoritelj i Ravnatelj ... 131

Distanca izmeu postojanja i nepostojanja je prostor koji ljudsko shvaanje ne moe da premosti, bez poimanja Boga koji organizira, stvara i proizvodi ovo postojanje. Oni koji ne vjeruju oslanjaju se na ovu prazninu i pokuavaju da je popune svojom tvrdoglavou. Oni kau da nema potrebe za pretpostavkom da je nepostojanje prethodilo postojanju. Jedan od njih je i filozof poznat kao "filozof ivotnog elana" za koji se borio u svome sueljavanju sa materijalizmom. Na osnovu ovoga neki zavedeni muslimani su ukazivali na njega i njegovo miljenje, koristili to u potpori Allahove vjere kao da je Allahu potrebno miljenje jednog od Njegovih robova. Ovaj filozof je Bergson, Jevrej. On kae da Kosmosu i njegovom postojanju nije prethodilo nepostojanje. Pretpostavka postojanja nepostojanjem nepostojeeg proizilazi iz prirode ljudskog razuma koji moe da shvaa samo na ovaj nain. Na ta se Bergson, dakle, oslanja u dokazivanju da postojeem Kosmosu nije prethodilo nepostojee? Na razum? Ne, jer razum, kao to je poznato, moe da shvati samo ono to postoji poslije nepostojanja! Na objavu od Allaha? On to ne zagovara, iako kae da je sufijska intuicija uvijek nalazila Boga i mi ovoj intuiciji treba da vjerujemo. (Bog o kome Bergson govori nije Allah. To je ivot, ivotni elan kao nadsvijet) . Pa gdje je onda taj trei izvor na kome poiva ova filozofija Bergsona u dokazivanju da postojeem Kosmosu nije

prethodilo nepostojee!? Mi to ne znamo! Mora se prihvatiti shvaanje Stvoritelja koji je ovaj ivot stvorio. Mora se pribjei ovome shvatanju radi objanjenja samog postojanja Kosmosa. Kako objasniti stanje u kome nije postojalo ono to apsolutno postoji, ali to je osueno da postoji po zakonima koji se ne mijenjaju, u kojima je sve izraunato, u kojima ovjeiji razum, najvie to moe da dokui, dosee do dijelova toga Kosmosa, nakon dugog razmiljanja.10 od crkve koja se drsko ponaala prema ljudima uime Boga; njihova glavna preokupacija u 18. i 19. stoljeu bila je negacija Boga. "Idealisti" su uzeli "razum" i dali mu sva Boija svojstva i atribute. "Materijalisti" su uzeli "prirodu" i dali joj sva ova svojstva i atribute, jer ni jedni ni drugi nisu imali izlaza osim da pretpostave neto to je izvan dometa ljudske snage, na to bi se oslonili u tumaenju ovog postojanja i svega onoga to je u vezi sa njim. Oni su htjeli samo da negiraju Boga i da se spase od vlasti crkve!!! 132

Isti je sluaj i sa nastankom ivota i prostorom izmeu njega i materije; bez obzira kakav bio materijalni dokaz, makar to bila i emanacija - nije mogue objasniti ivot osim samo postojanjem Allaha, Stvoritelja i Ravnatelja. On je stvorio Kosmos u takvom stanju koje je omoguavalo nastanak i razvoj ivota na njemu i garantirao njegovo opstojanje poslije nastanka. Ljudski ivot sa svojim osobenostima predstavlja stepen iznad obinog ivota. Njegove osrtove su u zemlji, u materiji ove zemlje i njenoj vrsti. Tu mora da postoji volja Ravnatelja koji dariva ivot, koji dariva ljudske osobenosti namjerno i drage volje. Sav trud kojeg su ateisti uloili da bi objasnili nastanak ivota bio je uzaludan - kod ljudskog razuma osobno. Posljednje to sam proitao u ovoj oblasti jeste pokuaj Duranta, amerikog filozofa, na zbliavanju izmeu vrste kretanja u atomu, a on to naziva stepenom ivota, i vrste ivota u ivim biima! To je oajniki trud kako bi se popunila praznina izmeu mrtve materije i punog ivota s namjerom odricanja od Boga koji stvara ivo iz neivog! Medutim, ovaj oajniki pokuaj ne koristi ni njemu niti materijalistima u bilo emu. Ako u ovome ivotu postoji skriveni atribut u materiji, a iza te materije ne postoji druga, voljna snaga, ta je to to ivot ini u kosmikoj materiji da se pojavljuje u stupnjevima od kojih su neki razvijeniji i sloeniji od drugih, pa se u atomu pojavljuje samo mehaniki, nesvjesni pokret, a u biljnom ivotu u formi organa, a onda se u drugim ivim biima pojavljuje u formama koje su sloenije i kompliciranije ... ta je to to je materiju uinilo - koja u sebi, kao to kau, nosi ivot da neke materije uzmu vie elemenata ivota od drugih, bez volje

 Ravnatelja? ta je to to je zatomljeni ivot u materiji uinilo da se razlikuje u svome razvoju i putu napretka? Mi razumijemo ovu razliku onda kad zakljuimo da tamo postoji volja Ravnatelja koja to slobodno odabire. Meutim, kada postoji materija (iva, pretpostavimo!) sama od sebe, onda nije mogue ljudskom umu da shvati ovu razliku ili da je objasni! Islamsko objanjenje nastanka ivota u nejednakim stupnjevima jeste jedino rjeenje za ovu pojavu koju ne mogu da objasne materijalisti. I kada smo odluili da u ovome Okrilju Kur'ana ne izlazimo iz kur' anskog programa, onda mi ovdje neemo ii dalje u suoavanju ateista sa dokazima stvaranja, planiranja i ivota. Kur' an nije uinio pitanje Allahovog opstojanja svojim pitanjem. Allah zna da priroda odbija da 133

prihvati ovu ateistiku glupost. Stvarni problem je problem Allahove Jednote i priznavanja Njegove vlasti u ivotu ovjeka. To je problem kojeg se dri ova sura u ovoj cjelini koju smo izloili. A nevjernicima ne doe nijedan dokaz od Gospodara njihova od koga oni glave ne okrenu (6/4). Oni smatraju da je la Istina koja im dolazi, ali, njih e sigurno stii posljedice onoga emu se rugaju (6/SJ. Zar oni ne znaju koliko smo Mi naroda prije njih unitili, kojima smo na Zemlji mogunosti davali kakve vama nismo dali i kojima smo kiu

obilatu slali i uinili da rijeke pored njih teku, pa smo ih, zbog grijehova njihovih, unitavali, i druga pokoljenja, poslije njih, stvarali (6/6). A i da ti Knjigu na papiru spustimo i da je oni rukama svojim opipaju, opet bi sigurno rekli oni koji nee da vjeruju: "Ovo nije nita drugo do prava vradbina" (6/7). 134

Oni govore: 'Trebalo je da mu se poalje melek!" A da meleka poaljemo, s njima bi svreno bilo, ni cigli as vremena im ne bi vie dao (6/BJ. A da ga melekom uinimo, opet bismo ga kao ovjeka stvorili i opet bismo im uinili nejasnim ono to im nije jasno (6/9J. Poslanicima su se i prije tebe rugali, pa je one koji su im se rugali stiglo ba ono emu su se rugali (6/IOJ. Reci: "Putujte po svijetu, zatim pogledajte kako su zavrili oni koji su poslanike lanim smatrali!" (6/W. Ovo je slijedei val u prologu ove sure poslije prvog vala punog irokih naznaka ... Vala koji je zapljusnuo itav Kosmos istinom o Boijoj egzistenciji koja se otkriva u stvaranju nebesa i Zemlje, u davanju tmina i svjetla, zatim u stvaranju ovjeka od tvari ove zemlje i odreivanju njegovog suenog asa koji zavrava smru, zadravajui tajnu drugog roka koji je predvien za proivljenje, i u poznavanju onoga to ljudi kriju i ispoljavaju i u poznavanju onoga to rade tajno i javno ... Ova Boija egzistencija koja se otkriva u svom punom sjaju u obzorjima i ljudima jeste jedina i jedinstvena egzistencija, jeste egzistencija kojoj nema sline, jer nema drugog Stvoritelja osim Allaha. To je takoer sveobuhvatna, nenadmana i svemona egzistencija, tako da nijekanje i okretanje glave od ovih nepobitnih dokaza u okrilju ove egzistencije izgleda posve ruan in koji nema nikakvog oslonca i iji protagonist nema nikakve isprike ... Stoga kontekst izlae stav nevjernika koji se suprotstavlja islamskom uenju u okrilju ove sveobuhvatne, nenadmane i svemone egzistencije,

tako da ovaj stav izgleda posve ruan i odvratan in ak i u osjeanjima njegovih zagovornika koje ovaj Kur'an suoava sa ovom istinom! Kur'an ovu bitku dobiva ve u prvom sueljenju, dobiva je u dubinama ljudske prirode, uprkos njihovu vidljivom protivljenju i tvrdoglavosti! Kontekst u ovom valu iznosi sliku tvrdoglavosti i umiljenosti, sueljavajui se s njima prijetnjom jedanput i usmjeravajui srca da vide kakva je sudbina zadesila one koji su poricali odranije drugi put. Kontekst u toj slici donosi nekoliko impresija i nadahnua, nakon potresa koji je proao u ovom prvom velikom valu. 135

A nevjernicima ne dode nijedan dokaz od Gospodara njihova od koga oni glave ne okrenu <6/4). Oni smatraju da je la Istina koja im dolazi, ali, njih e sigurno stii posljedice onoga emu se rugaju (6/SJ. Zar oni ne znaju koliko smo Mi naroda prije njih unitili, kojima smo na Zemlji mogunosti davali kakve vama nismo dali i kojima smo kiu obilatu slali i uinili da rijeke pored njih teku, pa smo ih, zbog grijehova njihovih, unitavali, i druga pokoljenja, poslije njih, stvarali <6/SJ. Oni tvrdoglavo i uporno zauzimaju stav poricanja i odbijanja. Ono to njima nedostaje nisu dokazi koji zovu u vjeru, nisu znakovi koji upuuju na istinitost ove vjere i onoga ko u nju poziva, nisu to argumenti koji govore da iza ovog poziva i iza Poslanika stoji istinsko Boanstvo, nego je ono emu i sami pozivaju da se vjeruje i da mu se potpuno predaje, nije to to njima nedostaje, ve ono to njima nedostaje jeste elja i volja da udovolje tom pozivu i da mu se odazovu. Njih je tvrdoglavost i upornost obuzela tako snano da ih to njihovo odbijanje sprjeava da razgledaju i razmisle: A nevjernicima ne dode nijedan dokaz od Gospodara njihova od koga oni glave ne okrenu (6/4). Kad je stvar ovakva, kad je odbijanje namjerno i smiljeno - uprkos brojnosti argumenata, mnotvu dokaza i jasnoi . injenica - prijetnja kaznom e vjerovatno izazvati potres koji e otvoriti prozore uroene ljudske prirode kada se s nje ukloni barijera oholosti i tvrdoglavosti: Oni smatraju da je la Istina koja im dolazi, ali, njih e sigurno stii posljedice onoga emu se rugaju <615).

To je Istina koja im dolazi od Stvoritelja nebesa i Zemlje, od Stvoritelja tmina i svjetla, od Stvoritelja ovjeka od zemlje, od Allaha na nebesima i na Zemlji koji zna i to kriju i to pokazuju i koji zna ono to oni rade ... To je Istina koju oni smatraju da je la; tavie, oni ustrajavaju u lai, potpuno okreu glavu od dokaza i rugaju se pozivanju u vjeru ... Zato neka oekuju da e ih sigurno stii posljedice onoga emu se rugaju! Kontekst ih ostavlja pred ovom uopenom prijetnjom iju prirodu i rok ne znaju ... Ostavlja ih da svaki as oekuju posljedice onoga emu se rugaju, s obzirom na to da e im se otkriti Istina pred oekivanom, a nepoznatom kaznom! 136

U situaciji u kojoj im se prijeti kaznom skree im panju, poglede, srca i umove na sudbine naroda koji nisu vjerovali prije njih. Oni su neke od tih naroda poznavali kao to su Adov narod u Ahkafu i Semudov u Hidru, pored ijih su preostalih ruevina prolazili Arabljani u vrijeme svojih putovanja zimi na jug i ljetnih putovanja na sjever. Kao to su takoer prolazili pored LOtovih gradova sravnjenih sa zemljom, priajui prie koje prenose oni koji ive u njihovom okruenju. Kontekst im, dakle, skree panju na ove sudbine, a neke od njih su im veoma poznate: Zar oni ne znaju koliko smo Mi naroda prije njih unitili, kojima smo na Zemlji mogunosti davali kakve vama nismo dali i kojima smo kiu obilatu slali i uinili da rijeke pored njih teku, pa smo ih, zbog grijehova njihovih, unitavali, i druga pokoljenja, poslije njih, stvarali (6/6J. Zar oni ne znaju sudbine minulih generacija? Allah im je davao velike mogunosti, davao im je sredstva moi i vlasti kakva nije dao Kurejijama sa Arabijskog poluotoka kojima se ovom prilikom obraa. Slao im je obilnu kiu koja je u njihovim ivotima stvarala obilje i plodnost i koja im je donosila izobilje opskrbe ... A ta poslije? Oni su grijeili prema svome Gospodaru pa ih je Allah zbog grijehova njihovih kaznio i poslije njih stvorio novo pokoljenje koje je naslijedilo Zemlju nakon njih. A oni su otili tako da Zemlja nije ni obraala panju na njih! Nju su naslijedili drugi narodi! Kako su samo beznaajni monici izmeu ljudi koji nijeu i glave okreu! Kako su oni nitavni kod Allaha! tavie, kako su takoder bezvrijedni za Zemlju! Oni su uniteni i otili u nepovrat tako da Zemlja nije ni osjetila tu prazninu i to ieznue. Nju je nastanilo drugo pokoljenje, Ona je nastavila da se kree i krui kao da tu ti stanovnici nisu ni postojali.

ivot je nastavio tei i kretati se kao da tu ti ivi nisu ni bili! To je injenica koju ljudi zaboravljaju kad im Allah da mogunosti na zemlji... Oni zaboravljaju da su ove mogunosti date Allahovim odreenjem da ih u njima iskua, da vidi da li e se u tome drati zavjeta datog Allahu i njegovih uvjeta, da li e samo Njega oboavati i jedino od Njega primati zakone i upute - s obzirom na to da je On Posjednik i Vlasnik, a oni zastupnici na posjedu - ili e se preobratiti u tirane koji e sebi pripisivati prava Boanstva i njegove osobenosti i ponaati se u onome to im je dato na raspolaganje i upravljanje poput Posjednika i Vlasnika, a ne poput namjesnika i zastupnika ... To je injenica koju zaboravljaju ljudi, osim onih koje Allah sauva, pa tada odstupaju od Allahovog zavjeta i uvjeta o namjesnitvu, radei mimo Allahovog Zakona i ne shvaajui na poetku puta posljedice ovog 137

odstupanja. Porok se postepeno iri i oni u njemu klize a da to i ne osjeaju, dok ne doe propisani rok i ne ispuni se Allahovo obeanje ... Naini na koje oni skonaju su razliiti: jedanput ih Allah kanjava potpunim unitenjem - kaznom koju im alje iznad njihovih glava i ispod njihovih nogu kao to se desilo mnogim narodima -, drugi put ih kanjava tako da silu jedni drugih iskuse, pa jedni druge kanjavaju, jedni druge rue, jedni druge uznemiravaju i jedni nisu sigurni od drugih, tako da njihova mo na kraju oslabi, Allah ih preputa nekim drugim Svojim robovima pokornima ili grijenicima koji ih dobro protresu i iupaju iz onoga to im je dato, a potom Allah postavi za zastupnike nove ljude da i njih iskua u onome to im je dao ... Ovako se odvija Zakonski poredak .. . Sretan je onaj ko shvati da je to Zakon i ko shvati da je to iskuenje pa radi prema Allahovom zavjetu u onome to mu je dato u zastupnitvo. A nesretan je onaj ko zanemari ovu injenicu, pa pomisli da je to dobio svojim znanjem, da je to dobio svojim lukavstvom ili da je to dobio nasumice bez snovanja! Ono to zbilja zavarava ljude jeste to to oni vide da bezboni razvratnik, raskalaeni pokvarenjak i nevjerni ateist imaju velike mogunosti i vlast na zemlji, a da ih Allah ne kanjava ... Meutim, ljudi zaista ure ... Oni vide samo poetak puta ili njegovu sredinu, a ne vide njegov kraj ... A kraj puta se ne vidi dok ne doe! On se ne vidi osim u sudbinama minulih naroda koji su postali predmet razgovora... asni Kur'an upuuje na ove sudbine kako bi shvatili zavedeni koji u svom kratkom i osobnom ivotu ne vide kraj puta, pa ih obmanjuje ono to vide u svom kratkom ivotu mislei da je to kraj puta!

Ovaj tekst u Kur'anu: Pa smo ih, zbog grijehova njihovih unitavali (6/6J i njemu slini, a koji se esto ponavlja u Kur'anu, utvruje jednu injenicu, ustanovljava jedan zakon i potvruje jedan aspekt islamskoga tumaenja historijskih dogaaja ... On potvruje injenicu da grijesi unitavaju njihove poini oce i da je Allah taj ko unitava grijenike zbog njihovih grijeha. Ovo je Zakon koji se odvija, makar ga pojedinac i ne zamijetio u svom kratkom ivotu, ili ga nije primijetila jedna generacija u svom ogranienom vijeku. Meutim, to je Zakon prema kome idu narodi u kojima se rairi grijeh i kada njihov ivot poiva na grijehu ... To je isto tako jedan aspekt islamskog tumaenja historije: unitavanje jednih pokoljenja a predavanje zastupnitva drugim pokoljenjima uzrokovano je injenjem grijeha u biu dotinih naroda, a koje ima za posljedicu stvaranje stanja koje zavrava unitenjem, bilo da ih pogodi brza nesrea od strane Allaha - kao to se desilo u toku stare 138

historije - ili postepenim, sporim i prirodnim rastakanjem koje zahvata bie naroda - vremenom - kada oni ogreznu u grijehu! Pred nama je u bliskoj historiji - relativno bliskoj - dovoljno primjera uinaka i rezultata moralnog pada, raireno g nemorala, pretvaranja ene u dra i ukras, luksuza i izobilja, zabave i razonode ... Pred nama je sasvim dovoljno primjera koliko je sve ovo djelovalo na propast Grka i Rimljana koji su postali teme razgovora - kao i propasti iji poeci jasno dolaze do izraaja, a iji se kraj nazire negdje na vidiku savremenih naroda, poput Francuske i Engleske, uprkos vidljivoj moi i ogromnom bogatstvu. I I Materijalistiko tumaenje historije potpuno iskljuuje ovaj aspekt u svom tumaenju faza razvoja pojedinih naroda i historijskih dogaaja, jer je njegovo stanovite da u principu eliminie moralni faktor iz ivota i da odbacuje vjersko naelo na kome ovaj faktor poiva... Stoga je ovo tumaenje prisiljeno da se slui smijenim naklapanjima u objanjavanju dogaaja i faza u ivotu ovjeanstva koje se ne mogu drugaije protumaiti osim na temelju vjerskog naela. Islamsko tumaenje - u svojoj sveobuhvatnosti, ozbiljnosti, istinitosti i realnosti - ne zanemaruje utjecaj materijalnih faktora - to materijalistiko tumaenje dri da je to sve - ve materijalnim faktorima daje ono mjesto koje oni zasluuju u irokoj sferi ivota kao to istie druge djelotvorne faktore koje ne porie niko osim tvrdoglavi ljudi koji nisu svjesni realnosti egzistencije ... Islamsko tumaenje istie da Allahovo odreenje postoji iza

svake stvari; ono istie unutranju promjenu u savjestima, osjeajima, uvjerenjima i pojmovanjima; ono istie stvarno ponaanje i moralni faktor... Ono ne zanemaruje nijedan od faktora po kojima se odvija Allahov Zakon u ivotu.12 Zatim kontekst nastavlja slikajui prirodu tvrdoglavosti iz koje izbija to okretanje glave. On crta veoma neobian tip ljudskog roda. Medutim, to je tip koji se, uz to, ponavlja i kojeg ovjek nalazi u svakom vremenu, u v. poglavlje Tehabbut we idtirab u knjizi El-Islamu we mukilatu'l-hadareti, zatim poglavlje ehadetu't-tarih i poglavlje ehadetu1-qarni1--irin u knjizi Et-tetawwur we's-sebat fi hajati'lbeerijje. 12y vie knjigu Hasaisu't-tesawuri1-1slamijji ve mequmatuhu. 139

svakoj sredini i u svakoj generaciji... To je tip oholog i umiljenog ovjeka ije oi bode Istina, ali je on ne vidi! To je osoba koja negira ono to se inae ne negira, jer je to tako oito i jasno da se protivnik stidi to negirati! U najmanju ruku, to je neka vrsta stida! ... Kur'an ocrtava ovaj lik tako oito u samo nekoliko rijei, ve kako to ini Kur'an na nain svog kreativnog i nedostinog izraavanja u izrazu i slici. 13 A i da ti Knjigu na papiru spustimo i da je oni rukama svojim opipaju, opet bi sigurno rekli oni koji nee da vjeruju: "Ovo nije nita drugo do prava vradbina" (6/7). Ono to njih ini da okreu glave od Allahovih dokaza nije to to je argument istinitosti ovih dokaza slab ili nejasan ili to se u vezi s njim umovi razilaze, ve ono to njih ini da zauzimaju ovakav stav jeste gruba oholost i drska tvrdoglavost! To je istrajavanje na odbijanju, negiranju i neuzimanju u obzir argumenata ili nerazmiljanje o njemu od samog poetka i u principu! Zato kad bi Uzvieni Allah objavio Svome Poslaniku (alejhi' s-selam) ovaj Kur'an ne putem Objave, iji nain oni ne vide, ve ga spustio na papiru koji se moe vidjeti, opipati i osjetiti, zatim kad bi oni svojim rukama opipati ovaj papir - a ne da to uju od drugih ili da to vide samo svojim oima -, oni, opet, ne bi priznali ono to vide i to dotiu, tavie, rekli bi odluno i sigurno: Ovo nije nita drugo do prava vradbina (6/7). Ovo je drska slika, odvratna do te mjere da izaziva gnuanje i neprijateljstvo onoga ko je gleda! To je slika koja ide dotle da tjera ovjeka da joj se primakne i da je iamara, jer sa ovim naravima nema mjesta

argumentu, raspravi i dokazu! Njeno predstavljanje na ovaj nain - a to je slika koja ilustira istinite tipove koji se ponavljaju - ima dva ili vie ciljeva. Ova slika samim protivnicima otjelovljuje sutinu njihovog runog, odvratnog i mrskog stava, poput nekog ko daje ogledalo ovjeku runog lica i neobinog izgleda da se sam vidi u ovom ogledalu i da se zastidi od samog sebe! Ona istovremeno mobilizira svijest i savjest vjernika da zauzmu oponirajui stav prema nevjernicima i negirajui odnos prema u knjizi Et-taswiru'l-fenni fi'l-Qur'an, poglavlje Tarikatu'l-Qur'an i poglavlje Nemaziu beerijje. 140

poricateljima. Ona uvruje njihova srca u Istini tako da na njih ne utjee atmosfera poricanja, nijekanja, spletkarenja i vrijeanja koja ih okruuje. Ona isto tako inspirie Allahovom blagou koja ne pouruje sa ovim protivnicima i poricateljima iako su oni odvratni i bestidno tvrdoglavi. Sve je ovo oruje i akcija za borbu koju je muslimanska zajednica u to vrijeme vodila ovim Kur'anom u sueljavanju sa politeistima. Poslije toga iznosi jedan primjer izmedu mnogih prijedloga koji su davali politeisti, a koji karakterizira spletkarenje i tvrdoglavost, kao to ga karakterizira neznanje i loe poimanje ... Naime, oni predlau da Uzvieni Allah poalje Poslaniku (alejhi' s-selam) meleka koji e mu praviti drutvo u priopavanju vjere i koji e mu potvrditi da je on Poslanik koga je poslao Allah ... Zatim im objanjava koliko u ovom prijedlogu ima neznanja o prirodi meleka i o Allahovom Zakonu, o njihovom slanju, kao to im objanjava Allahovu milost prema njima u tome to im ne udovoljava onome to oni predlau: Oni govore: 'Trebalo je da mu se poalje melek!" A da meleka poaljemo, s njima bi svreno bilo, ni cigli as vremena im ne bi vie dao (6/BJ. A da ga melekom uinimo, opet bismo ga kao ovjeka stvorili i opet bismo im uinili nejasnim ono to im nije jasno (6/9J. Ovaj prijedlog koji su bili predloili idolopoklonici, a koji su prije njih predlagali mnogi narodi - kao to asni Kur'an kazuje u svojim kazivanjima - i kur' anski odgovor na ovaj prijedlog na ovom mjestu, ovo i jedno i drugo izaziva nekoliko injenica na koje emo se ovdje vratiti koliko to mogunosti dozvoljavaju: Prva je injenica da ti idolopoklonici izmedu Arabljana nisu nijekali

Allaha, ve su eljeli dokaz da je Poslanik (alejhi' s-selam) poslan od Njega i da je ova Knjiga koju im on ui uistinu objavljena od Allaha. Zato su predlagali konkretan prijedlog, a to je da mu Allah poalje meleka koji e mu praviti drutvo u tom pozivu i potvrdivati istinitost njegovih rijei... Ovo je bio samo jedan od mnogobrojnih prijedloga sline vrste koje je Kur'an spomenuo na razliitim mjestima. Neto poput ovog navodi se u suri El Isra, a ono sadri i ovaj prijedlog. Svi prijedlozi ove vrste, pak, ukazuju na tvrdoglavost koju je opisao prethodni ajet, kao to ukazuju na nepoznavanje mnogih kosmikih injenica i mnogih stvarnih vrijednosti: Mi u ovom Kur'anu objanjavamo ljudima svakojake primjere, ali veina ljudi nikako nee da vjeruje, i govore: Weemo ti vjerovati sve dok nam iz 141

zemlje ivu vodu ne izvede; ili dok ne bude imao vrt od palmi i loze, pa da kroz njeg svukuda rijeke provede; ili dok na nas nebo u paradima ne obori, kao to tvrdi; ili dok Allaha i meleke kao jamce ne dovede; ili dok ne bude imao kuu od zlata ili dok se na nebo ne uspne; a neemo vjerovati ni da si se uspeo sve dok nam ne donese Knjigu da je itamo. " Reci: "Hvaljen neka je Gospodar moj! - zar ja nisam samo ovjek, poslanik?" A ljude je, kada im je dolazila Objava, odvraalo od vjerovanja samo to to su govorili: 'Zar je Allah kao poslanika ovjeka poslao?" Reci: "Kad bi na Zemlji meleki smireno hodili, Mi bismo im s neba meleka za poslanika poslali" MIB9-9.SJ. Iz prijedloga poput ovih dolazi do izraaja tvrdoglavost kao to dolazi do izraaja neznanje ... U protivnom, oni su u moralu Allahovog Poslanika (alejhi's-selam) , koga poznaju dobro iz dugog iskustva, imali to im ukazuje na njegovu iskrenost i njegovo povjerenje. Oni su ga prozvali Vjernim i ostavljali su kod njega svoje stvari na uvanje ak i onda kad su s njime bili u najveim razmiricama. Kad je Poslanik (alejhi' s-selam) odselio iz Mekke u M edin u, ostavio je svoga amidia Aliju (neka je Allah njime zadovoljan) da Kurejijama vrati njihove pohranjene stvari koje &u jo bile kod njega, u situaciji kad su se s njim bili toliko razili da su bili planirali njegovo ubistvo! Takoer je njegova iskrenost kod njih bila dobro poznata kao i njegovo povjerenje. Naime, kada ih je on prvi put zajedniki i javno pozvao da izau na Safu - kada mu je to natedio njegov Gospodar i kada ih je upitao da li e mu povjerovati ako im on saopi jednu vijest, svi su mu odgovorili da oni vjeruju da je on iskren ... Pa ako su eljeli da znaju koliko je iskren, imali su za to argument u njegovoj prolosti, jer su znali da je iskren i da govori istinu... U kontekstu ove sure e doi istinita

Allahova vijest Svome Poslaniku da ga oni ne okrivljuju da je laac: Mi znamo da tebe zaista alosti to to oni govore. Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti laac, nego nevjernici poriu Allahove rijei (6/33) To je samo elja ... za poricanjem i okretanjem glave. To je tvrdoglavost i smatranje sebe veim od Istine. Oni ne sumnjaju u Poslanikovu (alejhi's-selam) iskrenost! Zatim, oni su u samom Kur' anu imali istinitiji dokaz od ovih materijalnih dokaza koje su traili. Ovaj Kur'an je, zbilja, sam po sebi svjedok, po svom izrazu, potom po sadraju ovog izraza, da je on od Allaha ... Oni nisu poricali Allaha ... Oni su - sigurno - to osjeali i to znali... Oni su svojim osjeanjem za knjievni umjetniki jezik znali domete ljudskih mogunosti. Oni su znali da je ovaj Kur'an iznad mogunosti koje su ljudi u stanju dostii. Ovo ne negira niko osim tvrdoglav ovjek koji nalazi istinu u sebi i zatim je sakrije! Takoer, kur' anski sadraj od vjerskog poimanja, preko programa koga slijedi da uvrsti ovo vjerovanje 142

u ljudskoj spoznaji, do vrste inspirativnih inilaca i doticaja, sve je to bilo nepoznato u prirodi ljudskih poimanja i ljudskih programa, u ljudskim nainima interpretacije i izraavanja ... Arabljanima nije bio skriven osjeaj za ovo u dubinama njihovih dua. Same njihove rijei i njihovo stanje potvruje da oni nisu sumnjali da je ovaj Kur'an od Allaha ... Ovako izgleda da ovi prijedlozi nisu bili zarad traenja argumenata ve su bili jedno od sredstava za dovoenje u nepriliku druge strane, jedan metod od metoda tvrdoglavosti, jedan od planova zanovijetanja i protivljenja. Oni su bili onakvi kako ih Uzvieni Allah kvalificira u prethodnom ajetu: A i da ti Knjigu na papiru spustimo i da je oni rukama svojim opipaju, opet bi sigurno rekli oni koji nee da vjeruju: "Ovo nije nita drugo do prava vradz"bina" (6/7). Druga je injenica da su Arabljani znali za meleke i da su oni traili da Allah Svome Poslaniku poalje meleka koji e s njim pozivati i potvrivati njegove rijei. .. Meutim, oni nisu poznavali prirodu ovih stvorenja koju zna samo Allah. Zato su oni lutali, nepromiljeno i bez argumenata govorili o poimanju ovih stvorenja, o vrsti njihove veze sa njihovim Gospodarom i o vrsti njihove veze sa Zemljom i njenim stanovnicima ... asni Kur'an iznosi mnoge zablude Arab ljana i paganske legende u vezi melekima, korigujui ih sve kako bi se ispravilo poimanje onih koji su od njih krenuli putem ove vjere i kako bi njihovo poznavanje Kosmosa i stvorenja koja ga nastanjuju bilo ispravno. Zato je islam - s ovog stanovita - bio program za preorijentaciju razuma i osjeaja, kao to je bio program za preusmjeravanje srca i savjesti i program za preobraaj stanja i prilika ...

Od arapskih zabluda i neznanja iz dahiliiietskog vremena Kur' an navodi da su oni meleke drali Allahovim kerima! Neka je uzvien Allah od onoga to mu oni pripisuju! Oni su, zatim, mislili da se njihovo zauzimanje kod Allaha ne odbija! Najvjerovatnije da su i neki veliki kipovi bili simboli meleka! Kur'an isto tako kazuje ove njihove rijei kako su traili da Allah poalje Svome Poslaniku meleka da potvruje istinitost njegovog poziva ... Tu njihovu prvu zabludu Kur'an je ispravio i korigirao na razliitim mjestima, poput ovog navedenog u suri En-Nedm: ta kaete o Latu i Uzzau i Menatu, treoj najmanje cijenjenoj? - Zar su za vas sinovi, a za Njega keri?! To bi tada bila podjela nepravedna. - To su samo imena koja ste im vi i preci vai nadjenuli, Allah o njima nikakav 143

dokaz nije poslao; oni se povode samo za pretpostavkama i onim za im due ude, a ve im dolazi od Gospodara njihova prava Uputa. Ne moe ovjek da ostvari sve to poeli, Allahu pripada i onaj i ovaj svijet! A koliko na nebesima ima meleka ije posredovanje nikome nee biti od koristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoe i u korist onoga kojim je zadovoljan. Oni koji ne vjeruju u onaj svijet nazivaju meleke imenima enskim, a o tome nita ne znaju, slijede samo pretpostavke, a pretpostavka istini ba nimalo ne koristi <s3/J9-28J. Takoder im je korigirao njihovu drugu zabludu u vezi sa poimanjem prirode meleka u ova dva ajeta ove sure kao i na mnogim drugim mjestima: Oni govore: 'Trebalo je da mu se poalje melek!" A da meleka poaljemo, s njima bi svreno bilo, ni cigli as vremena im ne bi vie dao (6/8). Ovo je jedan vid upoznavanja sa ovim stvorenjima od strane AHabovih robova... Oni predlau da Allah poalje meleka. Medutim, Allahov zakon o slanju meleka - kada se alju na Zemlju narodu koji ne vjeruje u svoga poslanika - odreduje da se meleki alju da unite taj narod i da ostvare Allahovo odreenje o njegovoj propasti. Zato, da je Allah usliao prijedlog idolopoklonika medu Arabljanima i da je poslao meleka, s njima bi bilo svreno, bili bi uniteni i ne bi, poslije silaenja meleka, nijedan trenutak bili ostavljeni! Pa je li to, onda, to to oni ele i to predlau? Zar ne osjeaju Allahovu milost u tome to nije udovoljio njihovom prijedlogu o svojoj oitoj propasti?! Ovako ih kontekst suoava licem u lice sa Allahovom milou i Njegovom blagou prema njima, kao i sa njihovim nepoznavanjem svog vlastitog interesa i sa njihovim

neznanjem o Allahovom zakonu o slanju meleka... Oni ovim neznanjem, koje skoro da im upropasti i uniti ivot, odbijaju Uputu, odbijaju milost i uporno i tvrdoglavo trae dokaz! Drugu stranu upoznavanja sa ovim stvorenjima od strane ljudi sadri drugi ajet: A da ga melekom uinimo, opet bismo ga kao ovjeka stvorili i opet bismo im uinili nejasnim ono to im nije jasno (6/9J. Oni predlau da Uzvieni Allah poalje meleka Svome Poslaniku (alejhi' s-selam) da mu potvruje njegov poziv ... Medutim, meleki su druga stvorenja, a ne ljudska bia. Oni su stvorenja posebne prirode koju poznaje samo Allah. Meleki - kao to o njima kae Allah, a mi nemamo o njima nikakvog znanja osim ono to nam o njima kae Onaj ko ih je stvorio - ne 144

mogu da hodaju po Zemlji u svom obliku u kome ih je Allah stvorio, jer oni nisu od stanovnika ove planete; meutim, oni - uz to - imaju neke karakteristike koje im daju mogunost da uzmu ljudski oblik kad obavljaju neku od svojih funkcija u ljudskom ivotu, poput dostavljanja Objave, ili unitenja nevjernika koje Allah eli unititi, ili davanja podrke vjernicima, ili suprotstavljanja i ubijanja njihovih neprijatelja... pa do posljednjih dunosti, o kojima govori Kur'an, a koji budu zadueni od strane svoga Gospodara ne grijeei Allahu u onome to im naredi i inei ono to im je nareeno. Da je Allah htio poslati meleka koji e potvrditi istinitost Njegovog Poslanika, on bi se ljudima ukazao u liku ovjeka - a ne u svom liku meleka - tako da bi njime stvar postajala nejasnom po drugi put! Ako im je ve nejasna istina kad im Muhammed (alejhi' s-selam) kae: Ja sam Muhammed koga poznajete, mene je Allah poslao vama da vas opominjem i da vam donosim radosne vijesti, kako bi im tek bilo nejasno kad bi im doao melek - u liku ovjeka koga ne poznaju - i rekao im: Ja sam melek, mene je Allah poslao da potvrdim istinitost Njegovog Poslanika, meutim, oni ga vide kao ovjeka kao to je bilo koji od njih?! Oni brkaju jednostavnu istinu. Da je Allah poslao meleke, on bi ga opet ovjekom uinio i opet bi im ostala nejasna istina koja im je i do tada bila nejasna. Oni nikad ne bi nali put do uvjerenja! Ovako Uzvieni Allah otkriva njihovo neznanje o prirodi Njegovih stvorenja, kao to je njima otkrio njihovo nepoznavanje Njegovih Zakona ... Tome treba dodati da im je otkrio njihovu angrizavost i tvrdoglavost koja nema nikakvog opravdanja, oslonca i argumenta!

Trea injenica koju iznosi ovaj kur' anski tekst jeste priroda islamskog poimanja i naela ovog poimanja - u koji spadaju ti vidljivi i nevidljivi svjetovi o kojima islam ui muslimana da ih prvo shvati i spozna i da s njima naposljetku saobraa - a u te nepoznate svjetove spada i svijet meleka. Islam je vjerovanje u meleke proglasio za jedno od naela islamskog vjerovanja, bez koga nema potpunog vjerovanja ... Vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i da je po Njegovom odreenju dobro i zlo ... Prethodno smo U okrilju Kur'ana, govorei u prologu sure El Beqare, spomenuli neto to bi se ukratko moglo saeti u to da vjerovanje u nevidljivo predstavlja ogroman skok u ovjeijem ivotu, da njegov izlazak iz tijesnog kruga osjetilnog do spoznaje da postoji nevidljivo i nepoznato ije je postojanje mogue i ije je poimanje mogue, jeste - bez 145

sumnje - skok iz kruga ivotinjskih osjetila u podruje ljudske spoznaje i da je zatvaranje ovog podruja pred ljudskom spoznajom korak nazad, a to je ono to ine materijalistiki pravci i emu poziva "progresivnost''! Mi emo - ako Bog da - govoriti opirnije o gajbu kad se budemo susreli sa slijedeim ajetom u ovoj suri: U Njega su kljuevi svih tajni, samo ih On zna (6/59) , a ovdje emo govor o svijetu nevidljivog svesti na meleke. Islamsko poimanje o svijetu nevidljivog sadri uenje da postoje Allahova stvorenja koja se zovu meleki. Kur'an nas obavjetava o jednom broju njihovih atributa koji je dovoljan za ovo poimanje i koji je dovoljan za saobraanje s njima u granicama toga poimanja. Oni su jedno od Allahovih stvorenja koja oboavaju Allaha i koja su Mu potpuno pokorna. Ona su blizu Allaha - ne znamo kako niti znamo precizno vrstu blizine -: Oni govore: "Milostivi ima dijete!" Hvaljen neka je On! A meleki su samo robovi potovani. Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi. On zna ta su radili i ta e uraditi, i oni e se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni su i sami, iz strahopotovanja prema Njemu, brini (21/26-28). A oni koji su kod Njega ne zaziru da mu se klanjaju, i ne zamaraju se, hvale Ga nou i danju, ne malaksavaju (21/1920). Oni dre Prijestolje Milostivog i oni e Prijestolje okruivati na Sudnjem danu - ne znamo kako jer mi znamo o ovom nevidljivom svijetu samo onoliko koliko nam je to Allah otkrio: Meleki koji dre prijesto i oni koji su oko njega veliaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj (40/7J ... I vidjee meleke kako prijesto okruuju, veliajui i hvalei Gospodara svoga; i svima e se po pravdi presuditi i rei e se: "Hvaljen neka je Allah, Gospodar

svjetova/" (39/75J. Oni su uvari Denneta i uvari Dehennema, oni e stanovnike Denneta doekivati sa selamom i dovom, a stanovnike Dehennema e doekivati sa prijekorom i prijetnjom: Oni koji nisu vjerovali u gomilama e u dehennem biti natjerani, i kad do njega dou, kapije njegove e se pootvarati i uvari njegovi e ih upitati: "Zar vam nisu dolazili vai poslanici, koji su vam ajete Gospodara vaeg kazivali i opominjali vas da ete ovaj va Dan doivjeti?" - 'Jesu" - rei e oni - "ali, jo je davno odredeno da e nevjernici kanjeni biti". I rei e se: 'Vlazite na dehennemske kapije, vjeno ete u njemu boraviti!" Grozna li prebivalita onima koji su se oholili! A oni koji su se Gospodara svoga bojali u povorkama e u dennet biti povedeni, i kad do njega dou, - a kapije njegove ve irom otvorene-, uvari njegovi e im rei: "Mir vama, od grijeha ste isti, zato uite u nj, u njemu 146

ete vjeno boraviti!" (39/71-73)... Mi smo uvarima vatre meleke postavili (74/31) . . . Oni saobraaju i surauju sa stanovnicima Zemlje na razne naine: Oni su, prema Allahovom nareenju, njihovi uvari koji ih prate i koji biljee sve to oni urade. Oni im uzimaju duu kada im smrtni as nastupi: On vlada robovima Svojim i alje vam uvare; a kad nekom od vas smrt doete, izaslanici Nai mu, bez oklijevanja, duu uzmu (6/61)... Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega, - po Allahovom nareenju nad njim bdiju (13/W On ne izusti ni jednu rije, a da pored njega nije prisutan Onaj ... koji bdije (50/18) ... Oni dostavljaju Objavu poslanicima, neka je na njih Allahov salavat i selam Uzvieni Allah nas je obavijestio da je Dibrtl (alejhi' s-selam) taj ko ... obavlja ovu dunost: On alje meleke s Objavom, po volji Svojoj, onim robovima StJojim kojima hoe: "Opominjite da nema Boga osim mene i bojte Me se!"' 06/2) Reci: "Ko je neprijatelj Dibrflu? a on, Allahovom voljom, tebi ... stavlja na srce Kur'an"' (2/97) Uzvieni Dibrila opisuje da je on razborit, ... ogromne snage, i da ga je Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) vidio u njegovom melekskom obliku dva puta, a u drugim oblicima mu je dolazio u slijedeim mah ovima Objave: Tako Mi zvijezde kad zalazi, va drug nije s pravog puta skrenuo i nije zalutao/ On ne govori po hiru svome - to je samo Objava koja mu se obznanjuje, ui ga jedan ogromne snage, razboriti koji se

pojavio u liku svome na obzorju najviem, zatim se pribliio, pa nadnio blizu koliko dva luka ili blie - i objavio robu Njegovu ono to je objavio, srce nije poreklo ono to je vidio, pa zato se prepirete s njim o onom to je vidio? On ga je i drugi put vidio, kod Sidretu-1-muntehaa kod kojeg je dennetsko prebivalite, kad je Sidru pokrivalo ono to je pokrivalo - pogled mu nije skrenuo, nije pr_ekoraio, vidio je najvelianstvenija znamenja svoga Gospodara (53/1-18). Oni silaze da uvrste, pomognu i podre vjernike u njihovoj borbi sa neistinom i ejtanom: Onima koji govore: "Gospodar na je Allah" pa poslije ostanu pri tome - dolaze meleki: "Ne bojte se i ne alostite se, i radujte se dennetu koji vam je obean (41/30) ... Kad si ti rekao vjernicima: "Zar vam nee biti dovoljno da vam Gospodar va tri hiljade meleka u pomo poalje? Hoe! Ako budete izdrz'1jivi i posluni, i ako vas oni napadnu odmah, Gospodar va e vam poslati u pomo pet hilajda meleka, sve obiljeenih. " To je Allah uinio da vas obraduje i da time pouzdanje u srca vaa ulije, - a pobjeda dolazi samo od Allaha, Silnog i Mudrog (3/124-126) Kad je Gospodar ... tvoj nadahnuo meleke: 1a sam s vama, pa uvrstite one koji vjeruju!" U srca 147

nevjernika fa u strah uliti, pa ih vi po ijama udarite, i udarite ih po prstima (B/12). Oni su zauzeti pitanjem vjernika, oni veliaju svoga Gospodara i oni mole oprost grijeha vjernicima od svoga Gospodara. Oni se za njih mole kod svoga Gospodara upravo onako kako to ini zaljubljenik okupiran onim u koga je zaljubljen: Meleki koji dre prijesto i oni koji su oko njega veliaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da budu oproteni grijesi vjernicima: "Gospodaru na, Ti sve obuhvata milou i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sauvaj ih patnje u vatri! Gospodaru na, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obeao, i pretke njihove i ene njihove i potomstvo njihovo, - one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, silan i mudar. I potedi ih kazne zbog runih djela, jer koga Ti toga dana potedi kazne runih djela - Ti si mu se smilovao, a to e, zaista, veliki uspjeh biti!"' (40/7-9). Oni e vjernike obradovati Dennetom kad im budu due uzimali, doekivati ih radosnom vijeu na buduem svijetu i pozdravljati ih selamom u Dennetu: One kojima e meleki due uzeti - a oni isti, i kojima e govoriti: "Mir vama! Uite u dennet zbog onoga to ste inili!" (16/32J ... Edenski vrtovi u koje e ui oni i roditelji njihovi i ene njihove i porod njihov - oni koji su bili estiti - i meleki e im ulaziti na vrata svaka: "Mir neka je vama, zato to ste trpjeli, a divno li je najljepe prebivalite!" 03/23-24J. Oni e doekati nevjernike u Dehennemu s prijekorom i prijetnjom - kao to je reeno -, kao to se protiv njih bore u bitkama za Istinu. Oni nevjernicima uzimaju due uz grdnju, udaranje i ponienje: .. A da ti je .

vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispruili ruke svoje prema njima: ((Spasite se ako moete! Od sada ete neizdrljivom kaznom biti kanjeni zato to ste na Allaha ono to nije istina iznosili i to ste se prema dokazima Njegovim oholo ponaali. " (6/93) . A kako e tek biti kad im meleki .. budu due uzimali udarajui ih po obrazima i po leima njihovim! (47/27J . . . Meleki s u imali vezu s ljudima o d stvaranja njihovog oca Adema, a ova veza se protegla po irini i duini ivota ak i u sferu vjenog ivota na nain na koji smo mi ukazali u prethodnima k ur' anskim izvo cima. Veza i odnos meleka sa ljudskim rodom navode se na mnogim mjestima, poput ovog u suri El-Beqare: A kada Gospodar tvoj ree melekima: 'Ja u na Zemlji namjesnika postaviti!" - oni rekoe: "Zar e Ti namjesnik biti onaj koji e na njoj nered initi i krv prolijevati? A mi Tebe veliamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, tujemo. " On ree: 'Ja znam ono to vi ne znate. " I poui On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoi melekima i ree: "Kaite Mi 148

nazive njihove, ako istinu govorite!" "Hvaljen nek si!" - rekoe oni - "mi znamo samo ono emu si nas Ti pouio; Ti si Sveznajui i Mudri. " "O Ademe", - ree On - ((kai im ti nazive njihove/" I kad im on kaza njihove nazive, Allah ree: 'Zar vam nisam rekao da samo ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo ja znam ono to javno inite i to krijete!" A kad rekosmo melekima: Poklonite se Ademu!" - oni se poklonie, ali lblis ne htjede, on se uzoholi i postade nevjernik (2/3().34). Ovo prostrano polje na kome se spaja ivot ljudskog roda sa melekima predstavlja irinu poimanja, irinu u shvaanju istina ovog Bitka, irinu u osjeajima i irinu u duhovnoj i idejnoj aktivnosti koju islamsko poimanje omoguava muslimanu. Kur'an mu pokazuje ovo iroko polje i svijet nevidljivog koji je spojen sa vidljivim svijetom u kome je on situiran. Oni koji hoe da pred ovjekom zatvore ovo polje, itavo polje nevidljivog svijeta, doista ele najvee zlo ... Oni ele da ovjekov svijet zatvore i svedu na domen opipljivog, bliskog i ogranienog. Oni time ele da ga gurnu u svijet ivotinje. Meutim, Allah je ovjeka odlikovao snagom poimanja kojom on shvaa ono to ne moe shvatiti ivotinja. On ga je odlikovao da ivi sa irokom spoznajom i prostranim osjeajima, da se svojim umom i srcem okrene ovom svijetu i da se oisti teei svim svojim biem za ovim svjetlom! Arab ljani su u svom dahilijjetu - uza sve grjeke koje je taj dahilijjet imao u poimanju - bili (sa ovog stanovita) napredniji od pristalica savremenog (naunog) dahilijjeta, koji izvrgavaju ruglu sve to spada u nevidljivi svijet! Oni vjerovanje poput vjerovanja u ove nevidljive svjetove smatraju naivnim i nenaunim! Oni "nevidljivo" stavljaju na jedan, a

"nauno" na drugi tas vage! Mi emo kad se susretnemo sa rijeima Uzvienog: U Njega su kljuevi svih tajni, samo ih On zna (6/59) raspravljati o ovoj tvrdnji koja nema uporita u nauci kao to nema uporita u vjeri. Ovdje emo se, meutim, zadovoljiti sa nekoliko kraih rijei u vezi sa melekima. Mi pitamo: ta to zagovornici "naunog" racionalizma imaju od samog znanja koje im namee da tako kategoriki negiraju ova stvorenja zvana meleki i da ih iskljuuju iz sfere poimanja i vjerovanja? ta to oni imaju od znanja koje ih na to obavezuje? Njihovo znanje nije u stanju da negira postojanje drugog vida ivota, drugaijeg od ovog poznatog ivota na Zemlji, na drugim planetarna ija se atmosfera, priroda i uvjeti razlikuju od atmosfere, prirode i uvjeta na 149

Zemlji... Zato onda tako kategorini negiraJU ove svjetove kad ne posjeduju nijedan argument za negiranje njihove egzistencije? Mi ih ne pozivamo na sud nae vjere niti na sud rijei Uzvienog Allaha, ve ih pozivamo na sud "njihove nauke", koju oni uzimaju za boga ... Mi ne vidimo da ima ita drugo do sama oholost - bez ikakvog dokaza iz te nauke da je to to ih navodi na ovo "nenauno" negiranje samo zato to su ovi svjetovi nevidljivi!? Mi emo vidjeti kad budemo raspravljali o ovom problemu da je nevidljivi svijet koji oni negiraju jedina injenica iju egzistenciju ova "nauka" danas kategoriki potvruje, ak i u svijetu vidljivog, koga ruke dotiu i oi vide. Ova cjelina zavrava iznoenjem kazivanja o tome ta se dogodilo sa onima koji su se rugali poslanicima. U njoj je i poziv nevjernicima da razmisle o sudbinama svojih prethodnika i poziv da putuju po Zemlji i vide ove sudbine koje govore o Allahovom Zakonu koji se odnosi na one koji se rugaju i koji kau: Poslanicima su se i prije tebe rugali, pa je one koji su im se rugali stiglo ba ono emu su se rugali (6/lOJ. Reci: "Putujte po svijetu, zatim pogledajte kako su zavrili oni koji su poslanike lanim smatrali!" (6/1 1). Ovaj obrt - poslije spominjanja njihovog okretanja glave iz oholosti i tvrdoglavosti, poslije objanjenja koliko angrizavosti i neznanja ima u njihovim prijedlozima kao i koliko Allahove milosti i blagosti ima u tome to nije udovoljeno ovim prijedlozima - ima dva oita cilja.

Prvi je da utjei Allahovo g Poslanika (alejhi' s-selam) i da ga razveseli zbog onoga to je doivljavao od tvrdoglavosti onih koji glavu okreu i upornosti onih koji u la utjeruju, da Poslanik ovo (alejhi' s-selam) srce nae smirenje u zakonu Uzvienog Allaha po kome e biti kanjeni oni koji su u la utjerivali poslanike i koji su im se rugali, zapravo da ga utjei i kae mu da ovo okretanje glave i utjerivanje u la nije nita novo u historiji poziva u Istinu. Neto slino su doivljavali poslanici prije njega, pa su oni koji su se rugali nali zasluenu kaznu i stiglo ih je ba ono emu su se rugali, a Istina je pobijedila neistinu, na kraju krajeva ... 150

Drugi cilj je da srca onih Arabljana koji su Poslanika u la ugoniti i koji su mu se rugali dotakne sudbinama njihovih prethodnika iz reda onih koji su poslanike lanim smatrali i koji su im se rugali, da ih opomene ovim sudbinama koje ih oekuju ako i oni pribjegnu ruganju, omalovaavanju i utjerivanju u la. Allah je unitio mnoge narode - prije njih - koji su bili moniji i imali vie mogunosti na Zemlji od njih, bili bogatiji i u veem izobilju, kao to im je to rekao u uvodu ove cjeline koja trese srca ovim realnim i zastraujuim skretanjem panje. Ono to izaziva pozornost jeste ova k ur' anska smjernica: Reci: ((Putujte po svijetu, za#m pogledajte kako su zavrili oni koji su poslanike lanim smatrali!" (6/11). Putovanje po Zemlji radi istraivanja, razmiljanja i uzimanja pouke, radi spoznavanja AHabovih zakona ucrtanih u dogaaje i zbivanja, registrirane u vidljivim spomenicama i u historiji koja se prenosi putem neuobiajenih prianja o tim spomenicima o njihovoj zemlji i o njihovom narodu, putovanje na ovakav nain radi ovog cilja i sa ovom svijeu bile su potpuno nove stvari za Arabljane i one predstavljaju veliinu skoka koji je islamski Boanski program napravio s njima prenosei ih iz njihovog dahilijjeta na taj nivo svijesti, misli, pogleda i saznanja. Oni su putovali po svijetu i krstarili po njegovim krajevima radi trgovine i ivotnih potreba i svega onoga to je u vezi sa ivotom, poput lova i ispae... Meutim, da po njemu putuju prema nekom odgojnoobrazovnom programu, to je bilo novo za njih. Ali ovaj novi program ih je na to obavezivao uzimajui ih za ruku sa dahilijjetskog dna i vodei ih putem kojim se uspinje do visokih visina koje su, na kraju,

dostigli. Tumaenje ljudske historije prema programskim pravilima poput ovih kojima je Kur'an usmjeravao Arab ljane i prema opim zakonima ije e se posljedice ostvariti kao to su se ostvarili i uzroci - sa Allahovom dozvolom - a koje ljudi mogu da opaze i da grade svoje pojmove na premisama i konkluzijama i da spoznaju njihove faze i periode, ovaj program za tumaenje povijesti u cjelini bio je potpuno nova stvar za ljudski um uope u to vrijeme. Jer najvie mogue to se prenosila iz historije i to se kodi:ficiralo od vijesti puka su vienja ili pripovijedanja o dogaajima, obiajima i ljudima koja nisu bila povezana nikakvom analitikom ili organskom metodom koja bi odreivala vezu meu dogaajima kao to se odreuje veza izmeu premisa i konkluzija i izmeu 151

faza i perioda ... Potom je doao k ur' anski program uzdiui ovjeanstvo na ovo obzorje i propisujui mu metod posmatranja dogaaja ljudske povijesti. Ovaj metod nije jedna faza u metodama ideje i spoznaje, ve je to upravo program ... On je to to jedino moe dati ispravno tumaenje ljudske povijesti.14 Oni koji su iznenaeni ovim stranim skokom koji su ostvarili Arabljani za etvrt stoljea u vrijeme Muhammedovog (alejhi' s-selam) poslanstva, a to je period koji uope nije dovoljan za iznenadnu promjenu ekonomske situacije, oni e prestati biti iznenaeni ako svoju panju sa istraivanja ekonomskih faktora usmjere na istraivanje tajne u ovom novom Boanskom programu koji im je donio Muhammed (alejhi's-selam) od strane Sveznanog Allaha ... Jer se u ovom programu krije mudiza, u ovom programu se krije tajna koju oni dugo trae kod lanog boanstva koji je uspostavio materijalizam u novije vrijeme, boanstva ekonomije ... U protivnom, gdje je taj iznenadni ekonomski preokret na Arabijskom poluotoku? Preokret je nastao iz vjerskih poimanja i sistema vlasti, idejnih programa, moralnih vrijednosti, spoznajnih ciljeva i drutvenih prilika. Sve je ovo nastalo za vrijeme od etvrt stoljea!

Ovaj obrt: Reci: "Putujte po svijetu, zatim pogledajte kako su zavrili oni koji su poslanike lanim smatrali!" (6/W, pored skretanja panje koje je navedeno na poetku ove cjeline u rijeima Uzvienog Allaha: Zar oni ne znaju koliko smo Mi naroda prije njih unitili, kojima smo na Zemlji mogunosti davali kakve vama nismo dali i kojima smo kiu obilatu slali i uinili da rijeke pored njih teku, pa smo ih, zbog grijehova njihovih, unitavali, i druga pokoljenja, poslije njih, stvarali (6/6), pored slinih skretanja panje u ovoj suri i u ovom Kur'anu, sve ovo obrazuje jedan aspekt novog programa, potpuno novog za ljudsku misao. To je vjeni program. To je, takoer, jedinstven program ... Et-Te[siru'l-islamijju li't-tarih u knjizi Hasaisu't-tesawuri'l-islamijji we muqawimatuhu, II. 152

Upitaj: "Cije je sve ono to je na nebesima i na Zemlji?" - i odgovori: "Allahovo!" On je Sebi propisao da bude milostiv. On e vas na Sudnjem danu sakupiti, u to nema nikakve sumnje; oni koji su sebe upropastili, pa - i oni nee vjerovati (6/12J. Njemu pripada sve to postoji u noi i danu; On sve uje i sve zna (6/13J. Reci: "Zar da za zatitnika uzmem nekog drugog osim Allaha, stvoritelja nebesa i Zemlje? On hrani, a Njega niko ne hrani!" Reci: " Meni je nareeno da budem prvi medu onima koji se pokoravaju", - i: "Nikako ne budi od onih koji Mu druge ravnim smatraju !" (6/14J. Reci: 'Wlo ne budem posluan svome Gospodaru, ja se plaim patnje na Velikom danu" (6/1SJ. A onaj ko toga dana bude poteen, On mu se smilovao, i to je oiti uspjeh (6/I6J. Ako te od Allaha neka nevolja pogodi,- pa, niko je osim Njega ne moe

otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari, - pa, samo je On Svemoni, (6/17) i jedini On vlada robovima Svojim; On je Mudar i Sveznajui (6/IBJ. Reci: "Ko je svjedok najpouzdaniji?" - i odgovori: "Allah, On e izmedu mene i vas svjedok biti. A meni se ovaj Kur'an objavljuje i da njime vas i one do kojih on dopre opominjem. Zar vi, zaista, tvrdite da pored Allaha ima i 153

drugih bogova?" Reci: 'Ja ne tvrdim. " Reci: ((Samo je On - Bog, i ja nemam nita s tim to vi smatrate druge Njemu ravnim" (6/19). Ovaj novi val visokog dostignua i jake intonacije uslijedio je nakon razgovora o opovrgavanju, suprotstavljanju i ismijavanju i nakon stranih prijetnji koje ga proimaju i kojima je zavravao taj razgovor, sa usmjeravanjem pogleda i srca ka uzimanju u obzir borbe koju vode oni koji opovrgavaju i koji se ismijavaju. Ovaj novi val uslijedio je poslije ranijeg uvodnog vala vezanog za razgovor o onima koji negiraju i koji je iznio injenicu Boanstva koja se ogleda na irokom kosmikom podruju i dubokoj oblasti ovjeka. On takoer izlae injenicu Boanstva i u drugim oblastima sa novim intonacijama i novim djelotvornim faktorima, tako da osvrt o negiranju dolazi izmeu vala otvaranja i ovog vala i javlja se u krajnjem negiranju i grozoti. Prvi val izloio je injenicu Boanstva predstavljenu u stvaranju nebesa i Zemlje, tmine i svjetla, injenicu stvaranja ovjeka od blata, i izloio odreenje ivota ovjeka do prvog edela, naznaio i drugi edel njegovo proivljenje, potvrujui sveobuhvatnost Allahova Boanstva na nebesima i Zemlji, potvrujui da Njegovo znanje obuhvata i tajne i javne stvari i sve to ljudi steknu u tajnosti i javnosti. Ovo sve nije izloeno radi teolokog dokazivanja ili negativnog filozofskog teoretisanja, nego je dato skladno injenicama u ivotu ovjeka - kako bi se ovjek u cjelini predao Allahu, od ega nema odstupanja ni radi koga, niti moe sumnjati u ovu Jednotu, data je da potvrdi univerzalnost Boanstva u pitanju Svemira i ljudskog ivota u tajnosti i javnosti, da postavi prirodne rezultate ovih injenica u punoj predanosti i priznavanju suverenosti samo Allahu u

ivotu na Zemlji kao i puno priznanje ove suverenosti Allahu u kosmikim pitanjima. Ovaj novi val takoder ima cilj da istakne injenicu Boanstva predstavljenu u vlasti i aktivnosti, u opskrbi i staranju, u moi i pobjedi, u koristi i teti, ali ne kao to istiu teoloka kazivanja ili negativna filozofska teoretisanja, nego da potvrdi Jednotu zatitnitva koju nameu ove injenice, Jednotu smjernice, punog predanja i klanjanja, da se zatitnitvo i usmjerenje smatraju manifestacijom pune predanosti i klanjanja. Kada je nareeno Vjerovjesniku (alejhi's-selam) da osudi uzimanje za zatitnika bilo koga do Allaha, postalo je jasno da je ova osuda uspostavljena prvo na principu da je Allah taj koji hrani, a Njega ne hrane, zatim na drugom principu: da uzimanje drugoga za zatitnika osim Allaha niti punu nareenu predanost i naredbu da se Allahu ne pripisuje sudrug. 154

Izlaganje injenice Boanstva popraeno je u ovoj slici radi ovog cilja, cijelom grupom djelotvornih i snanih faktora koje ine srca slobodnima. Ovo poinje sa izlaganjem injenice vlasnitva svega i svaega, injenice da je Allah taj koji hrani, a ne biva hranjen, zatim sa izlaganjem strane kazne koja se smatra samo kao milost Allahova i velika nagrada, isticanjem moi i sposobnosti protiv zla i dobra, oholosti i poraza, mudrosti i iskustva, a zatim dolazi strana i potresna intonacija predstavljena u stranoj i veoma strogoj naredbi: Reci ... Reci ... Reci! Kada je zavreno ovo izlaganje sa njegovim svim snanim djelotvornim faktorima, uslijedio je zavretak sa jakom i zvonkom intonacijom naglaavanja oitovanja monoteizma, osudi politeizma i konanom razluivanju popraeno takoer strogom naredbom u svakom odjeljku rijeima Reci: "Ko je svjedok najpouzdaniji?". ! odgovori: "Allah. ,, .. ... Reci: 1a ne tvrdim. JJ Reci: ('Samo je On - BogJJ (6/19). Ovo sve snano izlijeva na cjelokupnu atmosferu uasan strah, daje cjelokupnoj naredbi peat strogosti i zaplaivanja. Upitaj: ('ije je sve ono to je na nebesima i na Zemlji?JJ - I odgovori: ('Allahovo!" On je Sebi propisao da bude milostiv. On e vas na Sudnjem danu sakupiti, u to nema nikakve sumnje; oni koji su sebe upropastili, pa - i oni nee vjerovati. Njemu pripada sve to postoji u noi i danu; On sve uje

i sve zna (6/1Z.13J. Ovo je stav suoavanja radi objanjenja i iskazivanja, zatim radi razluivanja. Tada zapoinje usmjeravanje Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) ka suoavanju sa politeistima kojima je poznato da je Allah Stvoritelj, ali ga oni zamjenjuju sa drugim koji nita ne stvara, nego Mu ine sudruga kod postupanja u svom ivotu, zapoinje usmjeravanje Vjerovjesnika ka suoavanju sa politeistima, pitanjem o vlasnitvu nakon stvaranja, vlasnitvu svega to je na nebesima i na Zemlji, ispitujui podrobno ovim pitanjem granice tog vlasnitva u mjestu. Sve ono to je na nebesima i na Zemlji (6/12) govori o injenici o kojoj se oni nisu sporili, a koju Kur'an navodi na drugim mjestima potvrujui time njihovu kompletnu odluku rijeima: 155

Upitaj: "ije je sve ono to je na nebesima i na Zemlji?" - i odgovori: "Allahovo!" (6/12). Pored sve zablude u poimanju koje su Arapi ispoljavali u svom dahilijjetu, proistie da su oni tada bili iznad, u ovom smislu, savremenog "uenog" dahilijjeta koji ne priznaje ovu istinu i ija je priroda zatvorena i poremeena te je ne moe da uoi. Arapi u predislamsko doba poznavali su i iskazivali da Allahu pripada sve to je na nebesima i Zemlji, ali nisu gradili na ovoj istini njene logike rezultate - da je Allah Jedini taj kome pripada suverenitet u cjelokupnom vlasnitvu, da bez Njegove dozvole i zakona niko ne moe raspolagati tim vlasnitvom. Na ovaj nain oni se smatraju politeistima i njihov ivot tog perioda nazvan je dahilijjetom. Kako onda postupiti sa onima koji uzurpiraju suverenitet u svemu i svaemu od kompetencije Allaha (Uzvieni) i prisvajaju je sebi? ime da se obiljee oni i kako da se opie njihov ivot? Mora im se dati drugo obiljeje, ne politeizam, nego nevjerovanje, tama, nasilje i grijeh, kako to potvruje i Allah (Uzvieni) , bez obzira kako se oni molili u islamu, bez obzira kakvo svojstvo im stoji ubiljeeno u rodnom listu. Vraajui se na ovaj ajet, nai emo da kontekst povezuje sa ovim iskazom o vlasnitvu Allahovom (Uzvieni) nad svime to je na nebesima i na Zemlji, da je Allah (Uzvieni) : Sebi propisao da bude milostiv (6/12). Allah (Uzvieni) - On je vlasnik. O tome se ne moe sporiti onaj koji spori. Meutim, zahvaljujui Allahovoj dobroti, On je Sebi propisao da bude milostiv, propisao milost Svojom voljom i htijenjem, milost koju ne namee neko ko namee, niti predlae neko ko predlae, niti zahtijeva

neko ko zahtijeva, osim Njegova slobodna Volja i Njegovo plemenito Boanstvo. To je milost, to je pravilo Njegovog odreenja, pravilo Njegova postupka sa ljudima na ovom i buduem svijetu. Prema tome, vjerovanje u ovo pravilo ulazi u obiljeje islamskog poimanja. Allahova milost prema ljudima jeste glavni temelj ak i kod Njegovog iskuavanja ljudi katkada raznim nevoljama. On ih iskuava da bi pripremio grupu ljudi ovim iskuenjem, da ponese Njegov emanet nakon izbavljenja, osamostaljenja, spoznaje, svijesti i spremnosti i pripreme kroz ovo iskuenje, da bi se uoila razlika izmeu loeg i dobrog, da bi se znalo ko slijedi Vjerovjesnika, a ko odstupa od njega, da nevjernik ostane nevjernik poslije oigledna dokaza, i da vjernik ostane vjernik poslije oigledna dokaza (8/42). Milost je u svemu tome oevidna. 156

Allahova milost, iako dotie samo neka mjesta i pojave, obuhvata sva pokoljenja. Nema nijednog momenta a da ljudi nisu obuhvaeni Njegovom milou. Mi smo spomenuli milost i kod iskuenja nevoljama jer se to iskuenje javlja kad ljudi zastrane, odvoje se. Mi ne pokuavamo pobrojati sva mjesta koja su obuhvaena Allahovom milou ili mjesta na kojima se ona manifestira premda emo ukratko ukazati na neka od tih mjesta dalje u tekstu. Medutim, mi emo pokuati da se zadrimo malo pred ovim kur' anskim udnim tekstom koji glasi: On je Sebi propisao da bude milostiv (6/12J. Ovaj tekst ponavlja se i na drugim mjestima u ovoj suri sa malom razlikom, kao to e doi: Gospodar va je sam Sebi propisao da bude milostiv (6/54). Ono to privlai panju ovjeka u ovom tekstu jeste dobrota na koju smo ranije ukazali, dobrota Stvoritelja, Vlasnika, Gospodara pobjedonosne moi Koji vlada ljudima. To je dobroinstvo Allaha (Uzvieni) Koji je Svojom milou obuhvatio sve ljude na ovaj nain, obavezujui se na to, propisujui Sebi obavezu da bude milostiv. On to ini kao Svoj zadatak prema ljudima svojevoljno i apsolutnim htijenjem. To je velianstvena istina ijem se naslaivanju, razmiljanju i uivanju ovjek ne moe suprotstaviti kada pokua da razmisli o ovoj udnoj slici. Privlai panju i drugo dobroinstvo koje se manifestira u Njegovom kazivanju ljudima kakvu je On milost propisao na Sebe kao obavezu. Sama panja da ih je On obavijestio o ovoj injenici odraava drugu Allahovu dobrotu koja nije nita manja od prethodne dobrote. Ko su ti ljudi da

zasluuju toliku panju da ih snae i obuhvati Allahova volja i da se to saopi rijeima Allaha (Uzvieni) preko Njegova Poslanika? Ko su oni? To je sveopa dobrota koja se izliva obilato i proistie iz plemenitog Allahova morala. Razmiljanje o ovoj injenici na ovaj nain dovodi srce u poloaj oduevljenja i iznenaenja, uljudnosti i mira, ije se ni marginalne strane ne mogu rijeima opisati. Ove injenice i osjeaji koje one u srcu ovjeka izazivaju nisu date ljudskom izrazu da ih predoi makar ljudsko srce bilo i pripremljeno da ih okusi, a ne da ih spozna. 157

Predstavljanje ove injenice u islamskom poimanju formira jedan osnovni vid poimanja istine Boanstva i povezivanja ljudi sa tom istinom. To je lijepo, smirivajue, drago i prijatno poimanje, ime se ovjek udi onima koji prigovaraju stvorenjima koji istupaju protiv islamskog poimanja u ovoj oblasti jer islamsko poimanje ne pripisuje nijednom ovjeku sinovstvo Allahovo kao to to tvrde iskrivljena crkvena poimanja. Islamsko poimanje, kada se izdigne iznad ovakvih djeakih poimanja, dostie istovremeno odslikavanje milostivih odnosa izmeu Allaha i ljudi, nivo kojeg ljudski izraz ne moe opisati, nivo koji oduevljava srce slatkoom ukusa i visinom njegove intonacije. Allahova milost izliva se obilato na sve ljude, obuhvata ih sve. Zahvaljujui njoj, oni egzistiraju i odravaju svoj ivot. Boija milost javlja se u svakom momentu Bitka i svakom momentu ivota svih bia. to se tie ljudskog ivota posebno, mi nismo u stanju da ga pratimo u svim sluajevima i pojavama, ali moemo podsjetiti samo na neke trenutke iz njegove velike oblasti. Boija milost odraava se prvo u egzistiranju samog ovjeanstva u njegovu nastanku, o emu ono nita ne zna, o davanju ovjeku ovog ljudskog plemenitog postojanja sa svim specifinostima u tom postojanju, ime je ovjek odabran nad mnogim ivim biima u svijetu. Ova milost se odraava i u potinjavanju svemirske snage i moi onoliko koliko je Allah odredio da se one potine ovjeku. Ovo je ta opskrba u najiroj i najobuhvatnijoj sadrajnosti u kojoj ovjek ispoljava radost u svakom asu svoga ivota. Ova milost ispoljava se i u Allahovom pouavanju ovjeka dajui mu,

prvo, spremnost za spoznaju i odreujui skladnost izmeu te njegove spremnosti i nagovjetaja i dara Kosmosa. Ovo je spoznaja kod koje nesretnici istiu rivalstvo Allah u, a On im je dao tu nauku, on je taj koga je Allah opskrbio u najirem smislu. Allahova milost ispoljava se i u Njegovoj zatiti ovog stvorenja nakon to ga je postavio zastupnikom na Zemlji, stalnim upuivanjem poslanika tom stvorenju sa uputom kad god to stvorenje zaboravi ili zaluta, uzme ga i povede sa blagou kad god ono zaroni u zabludu i ne uje poziv onoga koji upozorava i ne pokorava se upozorenju. Ovo sve je veoma lahko Allahu, meutim, Allahova milost, sama Allahova milost je ta koja mu daje rok i sama Allahova blagost jeste ta koja ga obuhvata. 158

Boija milost javlja se i u Allahovom (Uzvieni) prelaenju preko loih djela ovjeka, kada ovjek uradi neto to ne valja iz neznanja, a onda se pokaje. Sa uzimanjem milosti kao obaveze na Sebe, misli se na oprost onome ko pogrijei pa se pokaje. Allahova milost javlja se i u kanjavanju za loe djelo time to On kanjava za uinjeno loe djelo u istom omjeru tog djela, a javlja se i u nagraivanju za dobro djelo u uveanom omjeru za deset puta ili jo vie koliko On hoe. Allahova milost javlja se i u u brisanju loeg djela dobrim djelom. Sve je to Allahov dar. Niko ne moe ui u Dennet svojim djelom ako ga Allah ne obuzme Svojom milou, ak ni Poslanik (alejhi' s-selam) , kao to kae o sebi u punoj spoznaji o nemoi ovjeka i dobroti Allaha. Nae ogranienje na praenje Boije milosti u onome u emu se ona odraava i iznoenje nedostatka i nemoi ovjeka pree je i bolje. Uostalom, mi ne moemo u tome nita postii jer samo jedan tren u kome Allah otvara vrata Svoje milosti srcu ovjeka vjernika pa se vjernik spoji s Njim, upozna Ga i pokori se Njemu (Uzvieni) , Allah ga zatiti u Svome tasu i omogui mu mir u Svome hladu, i samo jedan ovakav tren onesposobljava ljudsku mo da uiva u tome i da objasni Boiju milost, a kamoli da je opie i izrazi se o njoj. Da pogledamo kako Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) predstavlja ovu milost, to nju pribliava srcu ovjeka. Buhari i Muslim navode hadis svojim senedom od Ehu Hurejrea (Bog mu se smilovao) da je Vjerovjesnik (alejhi's-selam) rekao: "Kada je Allah odredio ovo stvorenje" (a kod Muslima stoji: "Kada je stvorio ovo

stvorenje") zapisao je u Knjizi koja je kod Njega iznad Ara: "Moja milost je pretekla Moju srdbu". Buhari navodi u drugoj verziji: "Moja milost nadvladala je Moju srdbu". Buhari i Muslim prenose od Ehu Hurejrea daje Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) rekao: 'lab je Svoju milost podijelio na sto dijelova, zadrao kod Sebe devedesetdevet, a stoti dio spustio na Zemlju. Na osnovu tog dijela stvorenja su meusobno tako milostiva da i ivotinja, zahvaljujui toj milosti, die svoju nogu da ne priepi svoje mladune." Muslim prenosi svojim senedom od Selmana Farisije (Bog mu se smilovao) da je Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) rekao: 'lab ima stotinu milosti. Jedna od njih je ona koja unosi milost medu Njegova stvorenja, a devedesetidevet je ostalo za Sudnji dan." 159

Muslim na drugom mjestu kae: "Onoga dana kada je Allah stvorio nebesa i Zemlju stvorio je i sto milosti. Sve su te milosti izmedu nebesa i Zemlje, a samo jednu od tih milosti spustio je na Zemlju. Tom milou majka ukazuje svoju milost prema djetetu, divlja ivotinja i ptica ukazuju milost i panju prema svojim mladunadima, a kad doe Sudnji dan, Allah e tu milost dopuniti preostalom milou." Ovo Vjerovjesnikovo nadahnjujue predstavljanje pribliava ljudskoj spoznaji poimanje milosti Allaha Uzvienoga. Kada se pogleda taj paljivi odnos i milost majki prema njihovoj djeci meu ivim stvorenjima, njihovo uivanje u tome i oduevljenje time, zatim na milost i saaljenje ljudskih srca prema djeci i starijima, prema slabima i bolesnima, prema rodbini, dragima i prijateljima i na panju ptica i divljai prema mladunadi, to dovodi ojeka do zbunjenosti i uenja, primijetit e da je sve ovo izliv jedne milosti od Allah ovih (Uzvieni) brojnih milosti. Ovo ini jedan korak naprijed da bi se ovjek pribliio spoznaji i poimanju ove velike milosti. Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) nije se klonio da obavijesti i podsjeti ashabe o ovoj velikoj milosti. Omer ibni Hatab (Allah mu se smilovao) kae: 'Dovedena pred Vjerovjesnika jedna zarobljenica. Kad ta ena htjede zadojiti jedno dijete koje je nosila iz zarobljenitva, uze ga, nasloni na stomak i zadoji. Vjerovjesnik (alejhi's-selam) tada kae: 'Zar vi mislite da e ova ena baciti svoje dijete u pakao?" Mi odgovorismo: "Ne, tako nam Boga, ona pokazuje da to nee uiniti," a na to e Resulullah: 'ah je milostiviji prema ljudima od ove ene prema ovom

djetetu" (Buhari i Muslim) . Kako da ne, ova ena je milostiva prema svom djetetu - samo zbog izliva jedne od brojnih milosti Allaha. Iz poduavanja Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) svojih ashaba ovoj kur'anskoj istini na ovaj nadahnujui nain, onje napravio drugi iskorak da se ashabi ugledaju na ovo Allahovo ponaanje u Njegovoj milosti, da ispo ljavaju jedan prema drugom samilost, odnosno samilost prema svemu ivome, kako bi im srca okusila slast samilosti dok je prakticiraju meusobno, kao to je to izraeno ranije u Allahovom postupku prema njima. Ibni Amr ibni As (Bog im se smilovao) kae da je Resulullah (alejhi's-selam) rekao: "Oni koji su milostivi i Allah Uzvieni je 160

Milostiv prema njima. Budite milostivi prema svakom na Zemlji, prema vama e biti milostiv svako i sve Ato je na nebesima" (Ebu Davtid i Tirmizi) . Derir (Bog mu se smilovao) kae daje Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) rekao: 'ah nee biti milostiv prema onome ko ne ispoljava milost prema ljudima" (Muslim, Buhari i Tirmizi) . U verziji Ebu Davtida i Tirmizija, koji prenose od Ebu Hurejrea (Bog mu se smilovao) , stoji da je Vjerovjesnik (alejhi's-selam) rekao: "Milost nee biti odstranjena ni od ko osim zloinca". Od Ebu Hurejrea se takoer prenosi da je Vjerovjesnik (alejhi' sselam) poljubio Hasana sina Alijina u prisustvu Akrea ibni Habisa. Akre ibni Habis tada ree: "Ja imam deset sinova i nisam poljubio ni jednog od njih." Vjerovjesnik (alejhi's-selam) pogleda ga i dodade: "Ko nije milostiv prema drugom ni prema njemu se nee biti milostivo" (Muslim i Buhari) . Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) nije se zadrao kod pouavanja svojih ashaba (Bog im se smilovao) da budu milostivi samo prema ljudima. On ih je uio da milost njegova Gospodara obuhavata sve, da je vjernicima nareeno da se ponaaju kao to se Allah ponaa prema njima, da ovjek nee dostii vrhunac ljudskosti sve dok ne bude ispoljavao samilost prema svemu ivom, ponaajui se onako kako se Allah (Uzvieni) ponaa prema ivom. Njegovo poduavanje ashaba uzimalo je smjer ili metod koji nadahnjuje i koji nas obavezuje. Ebu Hurejre (Bog mu se smilovao) kae da je Vjerovjesnik (alejhi's-selam) ispriao da je jedan ovjek ibo negdje, a bio jako edan. Pronaao je jedan bunar, spustio se u nj i napioJ potom

izabo, kad tamo - pas se oblizuje i dere zemlju od ei. Covjek u sebi dodade: "Ovo pae je toliko oednilo kao to sam ja bio oednio." Pa se opet spusti u bunar, napuni vodom svoju mestvu, a onda je priblii paetu i napoji - Bog mu je na tome zahvalio i oprostio mu." Neki rekoe: - Boiji Poslanie, imamo li mi za lijep postupak sa ivotinjama nagradu. - Nato Vjerovjesnik ree: 'Za sve to die dobije se nagrada" (Malik, Buhari i Muslim) . N a drugom mjestu se navodi da je neka prostitutka primijetila jednog toplog dana pae kako krui oko jednog bunara isplaenog jezika zbog ei. Ta je ena sputila se do bunara, napojila ga pa joj je time oproteno. 161

Abdurrahman ibni Abdullah prenosi od svoga oca (Bog im se smilovao) da je rekao: 'Bili smo na jednom vojnom putovanju sa Vjerovjesnikom (alejhi's-selam) primijetili smo jednu pticu sa dva ptia pa smo joj ptie uzeli. Ta ptica sputala se krilima i pribliavala zemlji. A kada je doao Vjerovjesnik (alejhi's-selam) upitao je: ' je nanio bol ovoj ptici zbog njenih ptia, neka joj vrati!" Primijetio je mravinjak kako smo ga spalili pa ree: "Ko je ovo spalio?" Mi odgovorismo: - Mi. - Nato e Resulullah: 'Niko nema pravo uznemiravati vatrom, do Gospodar te vatre" (Ehu davud) . Ehu Hurejre (Bog mu se smilovao) kae da je Vjerovjesnik (alejhi' sselam) rekao: 'Mrav je ujeo jednog od naih poslanika pa je naredio da se spali taj mravinjak. Tada mu je Allah objavio: 'Zbog toga to te je ujeo jedan mrav, ti si spalio jedan cio ummet koji velia Allaha" (Buhari i Muslim) . Ovako je pouavao Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) svoje ashabe uputi Kur' ana da osjete slast Allahove milosti kroz svoje prakticiranje te milosti. Nisu li oni meusobno jedan prema drugome milostivi samo zbog jedne od brojnih Allahovih milosti?! Ustaljenje ove injenice u poimanju muslimana izgrauje u njegovu osjeaju, u njegovom ivotu i njegovom ponaanju, jaki dojam tako da je teko sve to pobrojati, pa je neophodno da se zadovoljimo brzim ukazivanjem na to, kako ne bismo iskoraili, iz okvira U okrilju Kur'ana, na neki drugi problem. Osjeaj ove injenice na ovakav nain izliva u srce vjernika smirenost i pouzdanje u svoga Gospodara; ak i onda kada prolazi kroz

iskuenja i nevolje zbog grijeha i propusta, on je duboko uvjeren da milost stoji iza svakog trena, svake situacije i svakog stanja, da njegov Gospodar nije njega izloio iskuenju zbog toga to ga je odbacio ili protjerao iz Svoje milosti, jer Allah nikog ne izgoni iz Svoje milosti ko mu se obrati, nego ljudi sami sebe izgone iz ove milosti kada ne budu vjerovali u Allaha, odbacivali Njegovu milost i udaljavati se od Njega. Ova smirenost i predanost Allahovoj Uputi ispunjava srce stabilnou i strpljenjem, nadom i smirenou. Ono je tada u tasu ljubavi, poiva u njenom okrilju sve dok se ne udaljuje od Allaha. Osjeaj ove Istine na ovaj nain mobilizira kod vjernika stid prema Allahu. Tenja za oprostom i milou ne vuku ga ka grijeenju, kao to neki 162

hoe rei, nego stid prema Allahu mobilizira oprost i milost. Srce koje se usuuje da grijei je srce koje nije okusi} o pravu slatkou imana. Zbog toga ja nisam u stanju shvatiti ili prihvatiti ono to kau neke sufije da oni pribjegavaju u grijeh da bi osjetili slatkou blagosti, ili oprosta, ili milosti. Ovo nije logino i nije u skladu sa Allahovom milou. Svijest o ovoj istini na ovaj nain snano djeluje na moral vjernika. Vjernik zna da mu je nareeno da se ponaa kako se Allah (Uzvieni) ponaa prema ovjeku, zna dok posmatra sebe preplavljenog Allahovom milou mada pri sebi ima nedostataka, grijeha i propusta. To ga sve ui kako da on bude milostiv, kako da oprata. Upravo onako kao to smo primijetili kod Vjerovjesnikovog (alejhi' s-selam) pouavanja ashaba koji se oslanja kod ovog pouavanja na ovu znaajnu veliku injenicu. Meu oblastima Allahove milosti koje potvruje asni ajet u kome se govori da je Allah uzeo na Sebe obavezu i propisao da e ih sve okupiti na Sudnjem danu stoji: Upitaj: ije je sve ono to je na nebesima i na Zemlji?" - i odgovori: A.llahovo!" On je Sebi propisao da bude milostiv. On e vas na Sudnjem danu sakupiti, u to nema nikakve sumnje (6/12). Iz ove obavezne milosti, iz tog okupljanja, u to nema sumnje, okupljanja na kojemu se razvija i panja Allaha (Uzvieni) prema ljudima a On ih je stvorio radi izvjesnog dijela, uinio ih zastupnicima na ovoj Zemlji radi izvjesnog cilja, nije ih stvorio bez razloga, niti ih je ostavio u apsurdu, nego e ih sakupiti na Sudnjem danu, Danu koji je kraj kruenja u kome e se vratiti ljudi kao to se vraa putnik ili turist svome mjestu. Tamo e im se predoiti sluga njihovog truda i isplatiti nagrada za njihov

rad na ovom svijetu. Nita od njihovog truda, nikakva nagrada nee biti zagubljena. Oni e dobiti ono to su zaluili na Sudnjem danu. I u ovoj panji zablistat e milost u jednoj od njenih manifestacija kao to e se oitovati kroz Allahov dar u kanjavanju za uinjeno djelo kaznom ravnom tom djelu, a za uinjeno dobro djelo, nagradom ravnom deset puta tom djelu, pa i vie kome On hoe. On e prijei preko toga kod onoga kome htjedne. Sve je to u pojavnosti milosti koja se oituje u ovoj skupini. Arabljani u predislamskom periodu, tj. prije nego to im je Allah darovao ovu vjeru i uzdigao ih na asni nivo, negirali su Sudnji dan postupajui kod toga isto onako kao to postupaju ljudi ''uenog", savremenog dahilijjeta. Zbog toga je i ovo izraeno veoma saeto, 163

potvrujui to raznim potvrdama, da e oni biti suoeni sa tim opovrgavanjem. On e vas na Sudnjem danu sakupiti, u to nema nikave sumnje (6/12). Ovog dana bit e gubitnici samo oni koji nisu vjerovali na ovom svijetu, a ovi drugi nee izgubiti nita, ve e dobiti. Oni prvi e izgubiti sve pa i sami sebe, nee moi da se vrate da steknu bilo ta. Ne znai li to da ovjek stie samo za sebe? A ako on izgubi i sama sebe, pa ta e onda dobiti, za koga e raditi i sticati? Oni koji su sebe upropastili, pa - i oni nee vjerovati (6/12). Oni koji su upropastili svoju duu, oni su je izgubili, nee im se vjernika dua povratiti. Ovo je precizan termin o realnoj situaciji. Oni koji ne vjeruju u ovu vjeru, a snano su pozivani i po prirodi navoeni na znakove vjerovanja, oni mora da su izgubili prije toga svoju prirodu, mora biti da su aparati prijema i prirodnog usliavanja u njihovim biima bili pokvareni, pohabani ili prekriveni i omotani. U takvoj situaciji oni su izgubili i svoje due - sebe -upropastili, gubei aparat prijema i prirodnog ivog usliavanja u svojim biima. Jasno, oni kao takvi ne vjeruju, jer oni nemaju due onakve kakve imaju vjernici. Ovo je pravi smisao i objanjenje zato nisu vjerovali pored brojnosti dokaza koji ukazuju na vjerovanje oko njih. Ovo je faktor koji e definirati njihovu sudbinu toga dana. To je veliki gubitak koji je baziran na njihovom ranijem gubitku njihovih dua, na njihovom upropatavanju samih sebe. Kontekst dalje nastavlja da podrobno izlae bia u vremenu kao to je to inio i u prolom ajetu na odreenom mjestu, da bi potvrdio da je Allah (Uzvieni) Jedini Koji raspolae vlasnitvom ljudi, da On (Uzvieni)

sve zna i uje sve to okruuje ta bia. Njemu pripada sve to postoji u noi i danu; On sve uje i sve zna (6/13). Najpriblinije objanjenje rijei Uzvienoga Ma sekene - sve to postoji jeste da je ova rije izvedena iz rijei es-sukna - stanovi, kao to spominje Zemaheri u Keafu, a to bi znailo sve ono to koristi dan i no za smiraj, a to su sva iva bia. To potvruje da vlasnitvo svega na svijetu pripada samo Allahu kao to je i ranije potvreno, da vlasnitvo nad svim ivim biima pripada Allahu (Uzvieni) . Medutim, u prvom ajetu: Upitaj: "ije je sve ono to je na nebesima i na Zemljir - i odgovori: "Allahovo/" (6/12), temeljno su ispitana iva bia sa gledita mjesta, a u ovom drugom ajetu: Njemu pripada sve to postoji u noi i danu (6/13) detaljno su ispitana iva 164

bia sa gledita vremena. Ovakvi primjeri prisutni su u kur' anskom izrazu koje e ovjek primijetiti kada se posveti temeljnom istraivanju. Ovo je objanjenje kojim smo se mi zadovoljili kod ova dva ajeta meu brojnim objanjenjima. Pogovor na dva svojstva uti i znati daju saznanje da se time obuhvataju sva bia i sve osobine tih bia koje istiu politeisti, a s kojima se suoava ovaj tekst. Iako su monoteisti prihvatili monoteizam Stvoritelja i Vlasnika, ipak su oni dodjeljivali svojim boanstvima, po njihovoj tvrdnji, dio ploda, ivotinja i djece, o emu e biti rijei na kraju ove sure. Njima se prigovara zbog odluke vezane za vlasnitvo svega Allahu, a oni i pored toga dodjeljuju neto od toga svojim boanstvima bez Allahove dozvole. Istovremeno, ovdje se priprema potvrda o specifinosti vlasnitva, to e uslijediti u ovom pasusu, o specifinosti gospodstva i starateljstva koje pripada samo Allahu, s obzirom da je On Jedini Vlasnik u posjedovanju svega na svakom mjestu i u svako vrijeme, Jedini uje i zna sve, kao i sve drugo to se o stvarima govori. A sada kada je ve potvreno da je Allah, Jedini On, Stvoritelj i da je Allah, Jedini On, Vlasnik dolazi do estoke osude traenja pomoi od drugoga mimo Allaha, osude klanjanja drugome, a ne Allahu i uzimanja za zatitnika nekoga mimo Allaha. Ovdje se potvruje da se ovo protivi istini predanja Allahu, jer bi to bio politeizam koji se nikada ne moe spojiti sa islamom. Ovdje se spominju svojstva Allaha (Uzvieni) : da je On Stvoritelj nebesa i Zemlje, da je On Skrbnik koji hrani, da je On Onaj koji moe i natetiti i koristiti i da je On Moni i Pobjedonosni. Ovdje se spominje i

zaplaujua i strana muka i natkriva mjesto u cjelini okriljem Uzvienoga, a spominje se i strah predstavljen u intonaciji strana odjeka. Reci: "Zar da za zatitnika uzmem nekog drugog, osim Allaha, Stvoritelja nebesa i zemlje? On hrani, a Njega niko ne hrani!" Reci: "Meni je nareeno da budem prvi medu onima koji se pokoravaju", - i: "Nikako ne budi od onih koji mu druge ravnim smatraju!" Reci: 'o ne budem posluan svome Gospodaru, ja se plaim patnje na Velikom danu. " A onaj ko toga dana bude poteen, On mu se smilovao, i to je oiti uspjeh. Ako te od Allaha neka nevolja pogodi, - pa, niko je osim Njega ne moe otkloniti; a ako ti kakvo 165

dobro podari, - pa, samo je On Svemoni, i jedini On vlada robovima Svojim; On je Mudar i Sveznajui (6/14-18). Ovo je pitanje uzimanja samo Allaha za zatitnika u pravom smislu znaenja rijei "zatitnik", tj. uzimanje samo Allaha za Gospodara i Zatitnika Kome ovjek die ruke pri klanjanju u punoj skruenosti, samo Njegovoj suverenosti, samo Njemu predajui klanjanje i obrede klanjanja, uzima samo Njega za Pomagaa, traei samo od Njega pomo, oslanja se samo na Njega i usmjerava samo Njemu pri nevoljama. Ovo je pitanje doktrine u njenoj sutini, pa ili iskren biti prema Allahovoj zatiti u pravom smislu ovog znaenja, a to bi bio islam, ili uzeti sebi za boanstvo drugoga mimo Allaha u bilo kojoj formi, a to bi bio politeizam koji se ne moe nikada nai sa islamom u jednom srcu. Ovi ajeti potvruju ovu injenicu najsnanijim tekstom i nadubljom intonacijom. Reci: "Zar da za zatitnika uzmem nekog drugog osim Allaha, Stvoritelja nebesa i zemlje? On hrani, a Njega niko ne hrani/" Reci: "Meni je nareeno da budem prvi medu onima koji se pokoravaju", - i: "Nikako ne budi od onih koji Mu druge ravnim smatraju!" (6/14) To je snana i dojmljiva logika prirode. Kome pripada zatitnivo i kome ovjek da se obraa? Kome, a ako ne Stvoritelju nebesa i Zemlje koji ih je i stvorio i razvio? Kome, ako ne Skrbniku svega to je na nebesima i Zemlji, Onome koji hrani, a ne trai hranu? Reci: ''Zar da za zatitnika uzmem nekog drugog osim Allaha .. . ?" (6/14), a to su svojstva Allaha (Uzvieni) . Koja logika dozvoljava da se uzme neko drugi za zatitnika mimo Allaha? Koga da uzme ovjek za zatitnika da mu

pritekne u pomo? Pa, Allah je Taj Koji je stvorio nebesa i Zemlju, pa Njemu pripada vlast na nebesima i Zemlji. Ko bi ga uzeo za zatitnika da ga opskrbi i hrani, pa Allah je Taj Skrbnik. On je taj Koji hrani sve to se nalazi na nebesima i na Zemlji. Pa zato starateljstvo traiti od drugoga, a ne od Onoga Kome pripada i vlast i Koji opskrbljuje? A onda . Reci: "Meni je nareeno da budem prvi medu onima koji se .. pokoravaju", - i "nikako ne budi od onih koji Mu druge ravnim smatraju (6/14). Islam i nepoliteizam imaju odreeno znaenja, a -to je da ne uzima zatitnika osim Allaha. Uzimanje zatitnika mimo Allaha u bilo kom smislu smatra se politeizmom, a politeizam ne moe biti islam. 166

Jasno je definirano: ovo pitanje ne prihvata ublaivanje niti razvodnjavanje. Ili samo Allahu (Uzvieni) pripada usmjeravanje, primanje, pokornost, povinjavanje, klanjanje, traenje pomoi od Njega i priznavanje samo Njemu suverenosti u svemu, a odbijanje priznavanja drugog boanstva mimo Allaha, zatiivanje srca i rada u obredu i zakonu samo Njemu bez sudruga, ili sve ovo, a to je islam, ili prihvatanje jo nekoga za boanstvo kod klanjanja Allahu u bilo emu spomenutom, a to bi bio poli teizam, koji se nikada ne moe sastati sa islamom u jednom srcu. Vjerovjesniku (alejhi's-selam) nareeno je da kae ovu osudu u lice politeistima koji su ga pozivali na blagost ulagivajui se da ustupi neko mjesto njihovim boanstvima u njegovoj vjeri, u zamjenu da oni uu s njim u ovu vjeru, ali da on ostavi njima neke specifinosti boanstva koje bi oni prakticirali u cilju zadravanja svog poloaja, oholosti i interesa. Meutim, njihovim potraivanjima odgovoriti znailo bi oponaanje zabrane i dozvole u zamjenu da on, Muhammed (alejhi' s-selam) prestane sa svojim suprotstavljanjem, a oni njega da postave za svoga glavara, da mu meusobno saberu i predaju ogromna sredstva i oene ga s najljepom djevojkom. Oni su bili spremni na muenje, borbu i egzemplarnu kaznu, bili su spremni na zavoenje, interes i blagost. U ovim dvojnim pokuajima sa Vjerovjesnikom (alejhi' s-selam) njemu je nareeno da ovu ponudu odbaci otvoreno i jasno, izjavljujui to na nain koji ne doputa ni najmanje razvodnjavanje. Nareeno mu je takoer da im u srca ubaci strah u vrijeme dok se njemu najavljuje ozbiljnost naredbe i obaveze, da ne uslijedi Allahova

kazna ako pogrijei u onome to mu je nareeno u vezi sa islamom i monoteizmom. Reci: o ne budem posluan svome Gospodaru, ja se plaim patnje na Velikom danu. " A onaj ko toga dana bude poteen, On mu se smilovao, i to je oiti uspjeh (6/1516). Ovo je slikanje stvarnosti osjeaja Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) spram naredbe njemu upuene od strane njegova Gospodara i otjelovljenja straha od Allahove kazne, straha koga moe odstraniti od ovjeka samo Allahova milost i jasan uspjeh. Istovremeno, to je potresni napad na srca politeista toga vremena i srca onih koji pripisuju u svakom drugom vremenu '"sudruga Allahu. To je potresni napad koji predoava kaznu tog Velikog dana, kaznu koja trai rtvu kruei iznad nje u tenji da je 167

dograbi. Nesretnika od te kazne moe odbraniti samo snaga Monoga Koji uzima za povodac tu kaznu i odvaja je od rtve. Dah itaoca od ovog slikanja zastaje. Ono je predstavljeno u sceni u kojoj se iekuje ova posljednja slika. lS Zatim, zato da se uzima drugi zatitnik mimo Allaha, zato da ovjek izloi sebe politeizmu koji je zabranjen i da se suprotstavi islamu koji je ovjeku nareen? Zato da navue na sebe kroz grijeh ovu stranu kaznu? Je li to zbog neke nade koja bi mu moda privukla korist, otklonila kakvu tetu u njegovu ovosvjetskom ivotu? Je li to nada u pomo ljudi kad ih zadesi nesrea, je li to nada da e mu ljudi pomoi u izobilju? Sve je ovo u Allahovoj ruci, On ima apsolutnu mo nad svijetom uzroka. Njemu pripada mo nad svim ljudima, kod Njega je mudrost i znanje zato se neto sprjeava, a drugo daje. Ako te od Allaha neka nevolja pogodi, - pa, niko je osim Njega ne moe otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari, - pa, samo je On svemoni, jedino On vlada robovima Svojim, On je Mudar i Sveznajui (6/1718). To je slijeenje :tiks ideja, slijeenje bezumnosti. To je slijeenje gomile elja i straha, trenutnih miljenja i varki. To je oitovanje - teofanija u platu svjetla doktrine, rastakanje imana i jasnoe poimanja, istine spoznaje o istinitosti Allaha. To je zbog sloenosti ovog pitanja to ga kur' anski kontekst tretira na ovom mjestu i na mnogim drugim mjestima. Na kraju dolazi vrhunac dostignua u ovom valu, dolazi snano

odjekujua intonacija kod mjesta svjedoenja, upozorenja, razluivanja i ienja od pridruivanja politeizmu. Sve je to dato u jako zvonkom tonu i stranom zavretku. Reci: '1(o je svjedok najpouzdaniji?" - i odgovori: "Allah, On e izmeu mene i vas svjedok biti. A meni se ovaj Kur'an objavljuje i da njime vas i one do kojih on dopre opominjem. Zar vi, zaista, tvrdite da pored Allaha ima i drugih bogova?"' Reci: 1a ne tvrdim. " Reci: "Samo je On - Bog, i ja nemam nita s tim to vi smatrate druge Njemu ravnim" (6/19). poglavljeTariqatu'l-Qur'an u djelu Et taswiru'l-/eni fi'lQur'an. 168

Smjenjivanje slogova jednih za drugim... A to smjenjivanje i intonacija u ovom ajetu su veoma udni. Ovo smjenjivanje slogova i intonacije radi ocrtavanja mjesta jednog po jednog i scene za scenom skoro da progovore crte lica i unutranja uzbuenja sluaoca kad ga slua ili itaoca kad ga ita. Ovo je taj Vjerovjesnik (ale j hi' -s-selam) kome je nareena od njegovog Gospodara ova naredba, ovo je taj Vjerovjesnik koji se suoava sa politeistima koji uzimaju sebi za zatitnike drugoga mimo Allaha, koji im daju izvjesne Boanske kompentencije zajedno sa Allahom, koji pozivaju Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) da ih ostavi onakve kakvi jesu a da ih on uvede u ono to je njemu objavljeno kao da je to mogue da se dogodi i kao da je mogue da se islam i politeizam spoje u jednom srcu na ovaj nain kako to oni zamiljaju. To je ono to jo uvijek ljudi i u nae vrijeme tako shvaaju da je mogue da bude ovjek predan Allahu, musliman, dok istovremeno prihvaa drugoga mimo Allaha i dok se on kao takav povinjava drugome, ne Allahu, trai pomo od drugoga, ne od Allaha, i uzima sebi za zatitnika drugoga, a ne Allaha. Ovo je taj Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) koji se suoava sa ovim politeistima da bi im objasnio raspue izmedu njegove i njihove vjere, raspue izmedu monoteizma i njihova politeizma, izmedu njegova islama i njihova dahilijjeta, da im istakne i potvrdi da nema mjesta susretu izmeu njega i njih sve dok se ne prou svoje vjere i ne ostave je i prihvate islam, da nema povoda za izmirenje o ovom pitanju jer je to mjesto na kome se on rastavlja od njih na samom poetku.

Ovo je moment gdje se javlja scena svjedoenja javno, otvoreno: Reci: 1'Ko je svjedok najpouzdanijir (6/19). Koji je svjedok u ovom cjelokupnom Kosmosu najpouzdaniji? Ko je svjedok ije svjedoenje nadvisuje ostala svjedoenja? Ko je taj svjedok ije je svjedoenje odluno i kategorino kod ovog pitanja iza koga nema mjesta za drugo svjedoenje? Radi apsolutne openitosti, kako ne bi preostalo nita u ovom Kosmosu ije se mjerilo ne bi moglo oznaiti kao svjedoenje, pitanje glasi: Reci: Ko je svjedok najpouzdaniji? (6/19). Isto onako kao to je Vjerovjesni.ku (alejhi' s-selam) nareeno da pita, nareeno mu je i da odgovori, jer niko drugi ne moe ni odgovoriti, 169

kako su priznali sami sagovornici. Niko drugi ne moe ni odgovoriti o naredbi i realnosti: ... i odgovori: ((Allah!"' <6/19). Da, Allah (Uzvieni) . On je najpouzdaniji svjedok. On je Taj koji kazuje istinu. On je Taj koji najbolje razluuje. On je Taj iza ijeg svjedoenja nema drugog svjedoenja, niti rijei poslije Njegove rijei. Kad On neto kae, prestane pria, pitanje je presueno. I tad im je objasnio injenicu da je Allah (Uzvieni) najpouzdaniji svjedok, upoznao ih da je On (Uzvieni) svjedok izmeu njega i njih o ovom pitanju: On e izmedu mene i vas svjedok biti <6119). Rijeeno je: On je svjedok izmeu mene i vas. Ovo cjepkanje u tekstu je najpovoljnije u atmosferi ove scene. Ono je bolje nego da je bilo povezano pretpostavimo sa: Reci: ((Allah, On e izmedu mene i vas svjedok biti". Kada je potvren princip arbitrae Allaha (Uzvieni) kod ovog pitanja, njima je saopeno da svjedoenje Allaha (Uzvieni) sadri ovaj Kur'an koji je objavljen Vjerovjesniku, da njime upozori njih i svakog drugog do koga dopre Kur'an u ivotu, Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) , ili poslije njegove smrti do koga doe ovaj Kur'an. Kur'an je dokaz protiv njih i protiv svih onih do koga je Kur'an dopro, jer Kur'an sadri u sebi svjedoenje Allaha o ovom osnovnom pitanju, a na ovom pitanju poiva i ovaj i budui svijet. Na njemu poiva cjelokupni Kosmos. I svijet ovjeka je tu ukljuen. A meni se ovaj Kur'an objavljuje i da njime vas i one do kojih on dopre

opominjem (6/I9J. Svim ljudima kojima je saopen ovaj Kur' an na jeziku koga oni razumiju i do koga je doao njegov sadraj Kur'an e biti svjedok. Na tome je uspostavljen dokaz do koga je stiglo upozorenje, i ako taj porekne ovo saopenje, na njemu e se obistiniti kazna. (Meutim, onaj koji ne razumije jezik Kur'ana, ne razumije sadraj, Kur'an nee biti kao dokaz protiv njega. Grijeh e tada pasti na one koji su odgovorni za ovu vjeru, one koji mu nisu prenijeli na njegovu jeziku ono to je potrebno da shvati sadraj ovog svjedoenja, a to znai ako sadraj Kur'ana nije preveden na njegov jezik.) 170

Ako im je saopeno da je svjedoenje Allaha (Uzvieni) sadrano u ovom Kur'anu, njima je saope n i sadraj ovog svjedoenja u formi izazova i nijekanja njihova svjedoenja, a koje se u osnovi razlikuje od Allahova svjedoenja. M uhammed (alejhi's-selam) ih obavijetava da negira ovo njihovo svjedoenje i da ga odbacuje, da on govori o sasvim drugome i potvruje suprotno njihovom svjedoenju. Muhammed (alejhi' s-selam) e potvrditi svome Gospodaru apsolutnu Jednotu i Boanstvo koje pripada samo Njemu, i da se on odvaja od njih; na ovom principu, na samom raspuu, da on die ruke od njihovog politeizma u formi prijetnje i tvrdnje. Zar vi, zaista, tvrdite da pored Allaha ima i drugih bogova ? Reci: 'Ja ne tvrdim. " Reci: "Samo je On - Bog, i ja nemam nita s tim to vi smatrate druge Njemu ravnim" (6/I9J. Kur' anski tekstovi sa ovim svojim odlomcima i ovim svojim intonacijama potresaju srca toliko da to ovjek ne moe objasniti. Ja ne elim obustaviti ovaj izliv u srce ovjeka bilo kakvim objanjenjem. Meutim, ja hou da se osvrnem na pitanje koje sadri ovaj dio teksta i o kome je bilo rijei. Ovo pitanje koje izlae kur' anski tekst u ovim ajetima jeste pitanje zatitnitva, monoteizma i razluivanja, jeste pitanje islamske doktrine, jeste najvee pitanje u toj doktrini. Vjernika skupina danas dostojna je da se zadri pred ovom Boanskom cjelinom mnogo due. Ova skupina suoava se danas sa kompletnim dahilijjetom na Zemlji isto onako kako se suoavala muslimanska zajednica kada su joj bili objavljeni ovi ajeti, da definira svoj stav u svjetlu ovih ajeta - da bi nastavila

svoj put koristei se tim svjetlom. Zbog toga je potrebno da se due zadri pred ovim ajetima da bi ocrtala sebi put prema uputi iz njih. Dolo je vrijeme kao to je bilo tada kada je ovjeanstvu objavljena ova vjera. Ljudi su se vratili na isti poloaj na kome su bili onda kada je objavljen ovaj Kur'an Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) i kada im je doao islam objanjavajui svoj glavni princip: <svjedoenje da nema drugog Boga osim Allaha". Svjedoenje da nema drugog Boga osim Allaha znai upravo ono kako se izrazio o tome Rebi ibni Amir, poslanik voe muslimana pred Rustemom, glavnim voom Perzijanaca. Rustem ga je 171

tom prilikom upitao: "S im ste vi doli?", a on je odgovorio: "Allah nas je poslao da izvedemo svakoga ko hoe da se oslobodi klanjanja ovjeku i da se klanja jedino Allahu. Da svakoga kome je ovaj svijet postao tijesan izvedemo na irinu ovog i budueg svijeta. Da iz nasilja vjera izvedemo u pravednost islama." Ovaj izaslanik znao je da Rustem i njegov narod ne oboavaju cara u svojstvu boanstva i stvoritelja Kosmosa, ne klanjaju se pred njim u formi poznatog klanjanja, nego oni primaju i prihvaaju njegove zakone, i kroz ono to islam odbacuje i emu se protivi oni ga oboavaju. Dalje, ovaj izaslanik obavijestio je Rustema da ih je Allah poslao da izvedu ljude ispod njihova sistema i situacije u kojima se ovjek klanja ovjeku koji istie da posjeduje Boanske osobine, a to su suverenost, zakonodavstvo, pokornost ovom suverenitetu i ovim zakonima (a to su vjere), poslao ih je Allah da izvedu narode da se klanjaju samo Allahu i da prihvate pravdu islama. Vrijeme se je vratilo u dane kao kada je ova vjera bila dostavljena ovjeanstvu da prizna samo Allaha bez drugog boanstva. Ljudi su se odmetli i predali klanjanju drugim ljudima, povratili su se u nasilje, povratili su se od osnovne islamske sentence "nema drugog Boga osim Allaha" mada jedna grupa stalno ponavlja sa minareta "la ilahe illellah", ne shvaajui i ne spoznavajui smisao tih rijei, ne interesujui se za njihov smisao, a ponavljaju ih. Ne odbijaju zakon "suverenosti" za koju ljudi tvrde da njima pripada, a suverenost je sinonim za Boanstvo, da li neko tvrdio to kao pojedinac ili neka zakonodavna institucija ili narod. Ni pojedinac ni institucija ni narod nisu nikakvo boanstvo. Prema tome, oni nemaju ni prava na suverenitet. Meutim, ovjeanstvo se povratilo u dahiliijet i

odmetlo od sentence "la ilahe illelah", dalo ovim ljudima specifinosti boanstva, ne izraavajui jedinost Allaha niti da samo Njemu pripada zatitnitvo. ovjeanstvo, u cjelini, to je uradilo podrazumijevajui tu i one koji sa minareta ponavljaju irom istoka i zapada Zemlje rijei "la ilahe illellah" bez smisla i ikakve realnosti. Ovi su vei grijenici i zasluuju veu kaznu na Sudnjem danu, jer su se oni povratili da se klanjaju ljudima, nakon to im je objanjena uputa i nakon to su nekada bili u Allahovoj vjeri. O, kako je potrebno ovoj muslimanskoj zajednici danas da se due zadri pred ovim jasnim ajetima! O, kako joj je potrebno da se zadri pred ajetom koji govori o zatitnitvu: 172

Reci: 'Zar da za zatitnika uzmem nekog drugog osima Allaha, stvoritelja nebesa i zemlje? On hrani, a Njega niko ne hrani!" Reci: "Meni je nareeno da budem proi medu onima koji se pokoravaju, - i: "Nikako ne budi od onih koji Mu druge ravnim smatrajur (6/14}. To je zbog toga da se zna da uzimanje za zatitnika bilo koga osim Allaha, u svakom smislu znaenja "zatitnika", znai povinjavanje, pokoravanje, traenje pomoi, a to se suprotstavlja islamu, jer je to politeizam. Islam je doao da izbavi ljude iz voda politeizma, da bi znali, prvo, da sve ono u emu se predstavlja zatitnitvo osim Allaha, znai prihvatanje suvereniteta neijeg drugog, ne Allahovog, suvereniteta u svijesti i ivotu. To je neto to danas prakticira ovjeanstvo u cjelini bez izuzetka. I zbog toga, nek se zna, tenja je danas izvesti cijelo ovjeanstvo iz faze oboavanja i klanjanja ovjeka ovjeku ka klanjanju samo Allahu i da se to suprotstavlja dahilijjetu na isti nain kao to se suprotstavio Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) i muslimanska zajednica kada su primili ove aj ete. O, kako je potrebno da muslimanska zajednica, u svom suprotstavljanju dahilijjetu pridrui injenice i osjeaje koje izlijevaju u srce vjernika slijedei ajeti: Reci: 'o ne budem posluan svome Gospodaru, ja se plaim patnje na Velikom danu. " A onaj ko toga dana bude poteen, On mu se smilovao, i to je oiti uspjeh. Ako te od Allaha neka nevolja pogodi, - pa, niko je osim Njega ne moe otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari, pa, samo je On Svemoni, i jedini On vlada robovima Svojim; On je Mudar i Sveznajui (6/15-18).

O, kako je potrebno svakom ko se suoava sa dahilijjetom, nasilnikom i okrutnikom, da se suprotstavi tvrdoglavosti dahilijjeta, skretanju i spletkama, smutnji i slabosti, o, kako je potrebno svakome ko se suoava sa ovakvim zlom da pridrui u svom srcu ove injenice i ove osjeaje, osjeaje straha grijeenja i zatitnitva od drugoga mimo Allaha, straha strane kazne koja predstoji svakom grijeniku, o, kako je potrebno da zna i da je uvjeren da tetu i korist daje Allah, da je Allah iznad ljudi i da ne moe biti pogovora na Njegov sud, niti se moe odbiti ono to On presudi. Srce kome se nisu pridruile ove injenice i ovi osjeaji nee biti u stanju podnijeti obavezu "izgradnje" islama ponovo u sueljavanju sa nasilnim dahilijjetom. To su ogromne obaveze pod kojima se potresaju itava brda. 173

Zatim, o, kako je potrebno ovoj vjernikoj grupi, nakon to se uvjerila u istinu svojih obaveza na Zemlji danas, i nakon to je postala jasna istina ove doktrine kojoj ova skupina poziva da prihvati zatitnitvo Allaha, nikog drugoga, a to proistie iz ovih injenica i to govori njihov smisao, i nakon to ta vjernika grupa pridrui sebi te injenice i takve osjeaje u svom velikom zadatku - kako joj je potrebno da zauzme stav svjedoenja, prekidanja, razluivanja i dizanja ruku od politeizma kakvog prakticira dananji dahilijjet, a njegov nain prticiranja je isti kao to ga je prakticirao tadanji dahilijjet, i da kae ono to je bilo nareeno Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) , da kae i baci u lice dahilijjeta ono isto to je u lice tadanjeg dahilijjeta bacio plemeniti Vjerovjesnik, realizirajui naredbu svoga Gospodara: Reci: "Ko je svjedok najpouzdaniji?"- i odgovori: "Allah, On e izmedu mene i vas svjedok biti. A meni se ovaj Kur'an objavljuje i da njime vas i one do kojih on dopre opominje. Zar vi, zaista, tvrdite da pored Allaha ima i drugih bogova?" Reci: 'Ja ne tvrdim. " Reci: "Samo je On - Bog, i ja nemam nita s tim to vi smatrate druge Njemu ravnim" (6/19). Vjernika grupa treba zauzeti ovakav stav prema dahilijjetu koji je preplavio cijelu Zemlju, mora se njemu baciti u lice sa daleko glasnijom rijeju ove Istine, rijeju odlunosti koja razdvaja i snano potresa, a onda se obratiti Allahu znajui i imajui u vidu da je On najmoniji, da je On iznad ljudi, da su ti ljudi meu kojima su i nasilnici i silnici slabiji od muice: A ako bi im muica neto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti (22/7.1). Oni nikome nita ne mogu natetiti bez Allahove dozvole, oni nikome nita ne mogu koristiti bez Allahovog doputenja, Allah dominira

nad tim, ali veina ljudi to ne znaju! Muslimanska zajednica mora se takoer uvjeriti da ona nee biti pomognuta niti e se ostvariti njoj Allahovo obeanje na Zemlji prije nego to se odvoji dahilijjet od Istine na raspuu, prije nego to se oglasi rije Istine u lice nasilniku, prije nego se izrazi svjedoenje protiv dahilijjeta ovakvim svjedoenjem, prije nego se upozori ovakvim upozorenjem, obavijesti ovakvim obavjetenjem, razdvoji ovakvim razdvajanjem i povue iz voda dahilijjeta ovakvim povlaenjem. Kur'an nije objavljen da se okrene prema historijskim dogaajima nego je to cjeloviti program koji nije ogranien vremenom ni mjestom. To je program koga se prihvaa muslimanska zajednica gdje god ona bila kada se nae u slinoj poziciji u kakvoj je bila muslimanska zajednica u vrijeme objave Kur'ana. Muslimanska zajednica je danas u istoj takvoj 174

situaciji. Vrijeme se vratilo u dane objave Kur'ana, iji je cilj bio irenje

islama, pa neka je sasvim jasna i uvjerljiva injenica ove vjere i svijest o Allahovoj moi i pobjedi o konanom razdavanju i odvajanju od neistine i predstavnika te neistine, neka ovo bude spremnost muslimanske zajednice, a Allah je najbolji zatitnik i najmilostiviji! 175

Oni kojima smo Knjigu dali poznaju Poslanika kao to poznaju sinove svoje; oni koji su sebe upropastili, pa - oni nee vjerovati (6/20). Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori lai ili ne priznaje dokaze Njegove? Nepravedni zaista nee uspjeti! (6/21). A na Dan kada ih sve sakupimo, pa upitamo one koji su druge Njemu ravnim smatrali: "Gdje su vam boanstva vaa koja ste bogovima drali?" (6/22). nee im nita drugo preostati nego da reknu: "Allaha nam, Gospodara nam naeg, mi nismo nikoga Allahu ravnim smatrali!" (6/23J. Gledaj kako e oni sami sebi lagati, a nee im biti onih koje su bili izmislili! (6/24). Ima onih koji dolaze da te sluaju, ali Mi smo na srca njihova zastore stavili, da Kur'an ne bi razumjeli, i gluhim ih uinili, pa i ako bi sve dokaze vidjeli, opet u njih ne bi povjerovali. A kada ti dolaze da se s tobom raspravljaju, govore oni koji ne vjeruju: 'To su samo izmiljotine naroda davnanjih!" (6/25J. Oni zabranjuju da se u Kur'an vjeruje, i sami se od njega udaljavaju, i sami sebe upropatavaju, a da i ne primjeuju (6/26J. A da ti je vidjeti kako e, kad pred vatrom budu zadrani, rei: "Da nam je da povraeni budemo, pa da dokaze Gospodara naeg ne poriemo i da vjernici postanemo!" (6/27). Ne, ne! Njima e oevidno postati ono to su prije krili; a kada bi i bili

povraeni, opet bi nastavili da rade ono to im je bilo zabranjeno, jer oni su doista laljivci, (6/28J i rekli bi: "Nema ivota osim na ovom svijetu i mi neemo biti oivljeni!" (6/29). A da ti je vidjeti kako e, kada pred Gospodarom, svojim budu zaustavljeni i kad ih On upita: 'Zar ovo nije istina ? - odgovoriti: 'Jeste, tako 176

nam Gospodara naeg!" - a i kako e On rei: "E pa iskusite onda patnju zbog toga to niste vjerovali!" (6/30). Oni koji ne vjeruju da e pred Allaha stati nastradae kad im iznenada as oivljenja doe, i rei e: "0, alosti nae, ta smo sve na Zemlji propustili!" i grijehe svoje e na leima svojim nositi, a uasno je ono to e uprtiti! (6/31). ivot na ovom svijetu je samo igra i zabava, a onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Allaha boje. Zato se ne opametite? (6/32). Ova cjelina jeste povratak sueljavanju sa mnogobocima koji poriu asni Kur'an, koji poriu proivljavanje poslije smrti i budui svijet . . . Meutim, ona se s njima ne suoava odslikavajui mnogoboaku upornost i tvrdoglavost niti se s njima suoava slikajui sudbine njihovih minulih predaka koji su isto to poricali - kao to je prethodno bilo rijei u ovoj suri - ve ih suoava sa njihovom sudbinom na dan proivljenja koji oni poriu i sa njihovom kaznom na buduem svijetu koji oni negiraju . . . Suoava ih sa ovom kaznom i tom sudbinom kroz ive i oite prizore . . . Suoava ih s tim na dan kad su oni svi proivljeni i kad im se postavlja pitanje puno prijekora i grdnje, pitanje puno diskreditacije i uenja: Gdje su vam boanstva vaa koja ste bogovima drali? (6/22), dok su oni u strahu i jezi, jadu i zaprepatenju, kunui se Allahom i priznajui jedino Njega za Gospodara: Allaha nam, Gospodara nam naeg, mi nismo nikoga Allahu ravnim smatrali! (6/23J . . . Suoava ih sa ovim, a oni su zaustavljeni pred Dehennemom uhieni time u strahu i grozoti, u kajanju i gubitku govorei: Da nam je da povraeni budemo, pa da dokaze Gospodara svoga

ne poriemo i da vjernici postanemo! (6/27), oni se tope od stida i kajanja, od straha i uasa, dok ih On, Uzvieni, pita: "Zar ovo nije istina?" (6/30J, a oni odgovaraju: Jeste, tako nam Gospodara naeg!" (6/30J. Meutim, ovo im priznanje nee nita pomoi: On e rei: "E pa iskusite onda patnju zbog toga to niste vjerovali!" (6/30) Suoavaju se sa ovim, a ve su sebe upropastili i .. sve izgubili; doli su nosei svoj teret na svojim leima i grcajui od tuge i alosti zato to su propustili budui svijet i to su uzeli posao na gubitak! Prizor za prizorom. Svaki prizor trese srca, rastavlja zglobove, drma bie i otvara oi i srce - onome kome Allah hoe da otvori oi i srce - za Istinu s kojom ih suoava Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) i za Knjigu koju poriu, mada oni kojima je data Knjiga prije njih poznaju ovu Knjigu kao to sinove svoje poznaju! 177

Oni kojima smo Knjigu dali poznaju Poslanika kao to poznaju sinove svoje; oni koji su sebe upropastili, pa - oni nee vjerovati (6/20J. U asnom Kur'anu je vie puta spomenuto da sljedbenici Knjige - a to su Jevreji i krani - poznaju ovaj Kur'an ili znaju za istinitost Muhammedovog (alejhi' s-selam) poslanstva i da je ovaj Kur' an njemu objavio Allah ... Spominjanje ove istine je ponovljeno kako u sueljavanju sa samim sljedbenicima Knjige kada su prema Poslanik u (alejhi' s-selam) i ovoj vjeri zauzimali opozicioni, negatorski, ratni i neprijateljski stav (ovo je veinom bilo u Medini) , tako i u sueljavanju sa idolopoklonicima Arapima, kako bi se i oni upoznali da sljedbenici Knjige, koji poznaju prirodu Objave i nebeskih knjiga, poznaju ovaj Kur'an i poznaju istinitost Allahovo g Poslanika (alejhi' s-selam) znaju da je to Objava koju mu je objavio njegov Gospodar kao to je objavljivao poslanicima prije njega. Ovaj ajet je - kao to smo to uzeli za preovlaujue miljenje mekkanski, spominjanje u njemu sljedbenika Knjige na ovaj nain, dakle, znai da je to bilo sueljavanje sa idolopoklonicima i stavljanje njima do znanja da ovaj Kur'an koji oni poriu poznaju sljedbenici Knjige kao to poznaju svoje sinove. Ako veina njih nije povjerovala u Kur' an, to je stoga to su oni sebe upropastili, pa nisu vjerovali. Njihov sluaj je kao i sluaj idolopoklonika koji su sebe upropastili pa nisu prihvatili ovu vjeru! Cijeli kontekst prije i poslije ovog ajeta govori o mnogobocima, to pretee da je ovaj ajet mekkanski kako smo ranije rekli upoznajui se sa ovom surom. Komentatori Kur'ana, tumaei ovu tvrdnju: Oni kojima smo Knjigu dali poznaju Poslanika kao to poznaju sinove svoje (6/20J, drali su se miljenja da oni znaju da je Kur'an uistinu objavljen od Allaha ili da je

Poslanik (alejhi's-selam) uistinu poslanik od Allaha, koji mu objavljuje ovaj Kur'an. Ovo je stvarno jedna strana znaenja teksta, meutim, mi - pozivajui se na historijsku realnost i stav sljedbenika Knjige prema ovoj vjeri u toj realnosti - primjeujemo i drugu stranu znaenja teksta, koje je, vjerovatno, Uzvieni Allah elio da naui zajednica muslimana kako bi se ono uvrstilo u njenoj svijesti tokom historije kad se bude sa ovom vjerom sueljavala sa sljedbenicima Knjige. Sljedbenici Knjige znaju da je ova Knjiga Istina od Allaha, pa, odatle, znaju koju ona mo i snagu krije, koje dobro i dobrotu sadri i koju motivirajuu energiju daje narodu koji vjeruje u vjeru koju je ona donijela, u moral koji iz nje proizilazi i u sistem koji na njoj poiva. Oni potpuno 178

raunaju na ovu Knjigu i njene sljedbenike i oni dobro znaju da im Zemlja nee biti iroka a da e biti prostrana za sljedbenike ove vjere! Oni zaista znaju kakvu Istinu ona sadri, a znaju i to koliko su oni u lai. Znaju da se ova vjera nee moi pomiriti niti nastaviti sa dahili.iietom u koji su oni dospjeli i u koji je zapao njihov narod, njegov moral i njegove strukture. Znaju, odatle, da je to borba koja se nee smiriti sve dok se dahili.ijet ne povue sa ove Zemlje i dok ne preovlada ova vjera i dok samo Allahova vjera ne ostane ... , odnosno, da vlast na cijeloj Zemlji postane Allahova, a da se protjeraju oni koji vre nasilje nad Allahovom vlau sa itave zemlje ... Samo tako ova vjera postaje Allahova! Sljedbenici Knjige dobro znaju ovu istinu u ovoj vjeri ... I poznaju je po njoj kao to poznaju svoje sinove... Oni iz generacije u generaciju izuavaju ovu vjeru, detaljno i studiozno, istraujui tajne njene snage i puteve i prolaze kojima ona osvaja ljudske due. Oni ozbiljno ispituju kako mogu da unite usmjeravajuu snagu u ovoj vjeri. Kako da ubace sumnju i podozrenje u srca njenih sljedbenika? Kako da u njoj izvrnu smisao rijeima s njihovih mjesta? Kako da odvrate te njene sljedbenike od istinskog znanja o njoj? Kako da je iz aktivnog pokreta, koji rui la i dahilijjet, koji povraa Allahovu vlast na zemlji i progoni nasilnike nad ovom vlau i koji ini da samo Allahova vjera ostane kako sljedbenici Knjige tee da je iz aktivnog pokreta pretvore u hladni kulturni pokret, u mrtva teorijska istraivanja, u prazne teoloke, :fi.khske ili sektake rasprave? Kako da njeno pojmovlje i shvatanje preliju u forme, sisteme i koncepcije koje su njoj strane i za nju razarajue, obmanjujui njene sljedbenike da je njihovo vjerovanje potovano i zatieno?! Kako da na

kraju ispune prazninu vjerovanja drugim koncepcijama, drugim shvatanjima i drugim interesiranjima, kako bi dotukli preostale emotivne korijene blijedog vjerovanja?! Sljedbenici Knjige prouavaju ovu vjeru ozbiljno, studiozno i detaljno ne zato to istrauju istinu - kao to zamiljaju naivni pripadnici ove vjere -, niti da budu pravini prema ovoj vjeri i njenom porijeklu - kao to pretpostavljaju neki zavedeni kada vide priznanje nekog istraivaa ili orijentaliste o dobroj strani ove vjere! - Ne! Ve oni ovako ozbiljno, studiozno i detaljno prouavaju ovu vjeru jer ispituju kako da je ubiju! Jer oni ispituju njene puteve i putie do ljudske prirode kako bi ih zatvorili ili razmekali! Jer oni ispituju tajne njene snage kako bi joj se njom suprotstavili! Jer oni ele da saznaju kako to ona sebe izgrauje u ljudima kako bi po tom uzoru izgradili oprene koncepcije kojima ele da ispune praznine u duama ljudi! 179

Oni je zbog svih ovih ciljeva i okolnosti poznaju kao to poznaju svoje sinove! Zato je naa obaveza, upravo naa, da to znamo ... Da, uz to, znamo jo i to da smo mi prei da poznajemo svoju vjeru kao to poznajemo svoje sinove! Historijska realnost kroz etrnaest stoljea govori o jednoj injenici ... To je injenica koju je potvrdio asni Kur'an u ovom ajetu: Oni kojima smo Knjigu dali poznaju Poslanika kao to poznaju sinove svoje <6!20J Medutim, ova injenica je posebno u ovom vremenu kristalno jasna i vidljiva ... Studije koje se piu o islamu u ovo vrijeme dostigle su takav nivo da se prosjeno izdaje jedna knjiga sedmino na nekom od stranih jezika. Ove studije govore da sljedbenici Knjige znaju svaku sitnu i krupnu stvar o prirodi ove vjere i njenoj historiji, o izvorima njene moi, o sredstvima kojima joj se treba suprotstaviti i o nainima na koje treba sruiti njen utjecaj na usmjerenje uope! Veina njih - to je i prirodno - ne govori otvoreno o ovoj svojoj namjeri, jer znaju da je otvoreni napad na ovu vjeru izazivao ushienje za odbranu i suprotstavljanje, znaju da su pokreti koji su ustali da odbace oruani napad na ovu vjeru - predstavljeni u kolonijalizmu - bili utemeljeni na bazi vjerske svijesti ili u najmanju ruku na vjerskim emocijama, kao to znaju da e nastavljanje napada na islam - makar i u idejnom i misaonom obliku - izazivati to ushienje za odbranu i otpor! Zato ih veina pribjegava podmuklijem sredstvu. Pribjegavaju hvaljenju ove vjere kako bi uspavali probudena osjeanja, kako bi omamili gotovu

ushienost i kako bi zadobili povjerenje i pouzdanje italaca ... Potom sipaju otrov u au i nude je napunjenu ... Piu ... Ova vjera je velika blagodat... Samo treba da evoluira u svojim shvaanjima kao i da evoluira u svojoj organizaciji kako bi ila ukorak sa suvremenom "humanistikom" civilizacijom! Treba da ne zauzima protivniki stav prema promjenama do kojih je dolo u drutvu, prema oblicima vlasti i prema moralnim vrijednostima! Treba - na kraju - da se pretvori u oblik vjerovanja u srcima a da pusti da stvarni ivot ureduju teorije, iskustva i metode suvremene "humanistike" civilizacije! Da samo blagoslovi iskustva i metode koje zemaljski bogovi odrede i propiu ... Tako e ostati velikom vjerom!!! Prilikom iznoenja aspekata moi i dubine u ovoj vjeri - to s vanjske strane gledajui izgleda u formi licemjerne pravinosti i omamljujue hvale - pisac ima na umu svoje sunarodnike, sljedbenike Knjige, da ih upozori na opasnost ove vjere i na tajne njene snage, on ovom iluminirajuom svjetlou ide ispred razarajue aparature kako bi ona 180

svoje udarce upravila na cilj i kako bi poznavali ovu vjeru kao to poznaju svoje sinove! Tajne ovoga K ur' ana e ostati da se trajno otkrivaju njegovim saputnicima, uvijek nove, kad god ive u njegovom okrilju i vodei bitku za vjerovanje, razmatrajui svjesno historijske dogaaje i svjesno pratei sadanja zbivanja i gledajui Allahovim svjetlom koje otkriva istinu i osvjetljava put. Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori lai ili ne priznaje dokaze Njegove? Nepravedni zaista nee uspjeti.' (6/21). A na Dan kada ih sve sakupimo, pa upitamo one koji su druge Njemu ravnim smatrali: "Gdje su vam boanstva vaa koja ste bogovima drali?" (6/22) nee im nita drugo preostati nego da reknu: "Allaha nam, Gospodara nam naeg, mi nismo nikoga Allahu ravnim smatrali."' (6/23J Gledaj kako e oni sami sebi lagati, a nee im biti onih koje su bili izmislili.' (6/24). Ovo je nastavak suoavanja mnogoboaca sa sutinom onoga ime se oni bave i ovo je kvalifikacija njihovog stava i djela u odreenju Uzvienog Allaha ... To je suoavanje koje poinje potvrdnim pitanjem o njihovoj nepravdi koju ine laui na Allaha tako to su tvrdili da su oni u vjeri s kojom je doao IbrAhim (alejhi' s-selam) i tako to su tvrdili da je ono to oni proglaavaju dozvoljenim i zabranjenim od stoke, hrane i obreda kao to e doi na kraju ove sure, a to je popraeno rijeima Uzvienog: tvrde .oni (6/138) da je to Allahova odredba

 . .. A, ustvari, nije Njegova odredba ... To je isto kao ono to neki danas tvrde da su u vjeri s kojom je doao Muhammed (alejhi' s-selam) govorei za sebe da su muslimani! To je samo la na Allaha, jer oni izdaju propise, prave planove i stvaraju vrijednosti sami od sebe, uzurpirajui tako Allahovu vlast i pripisujui je sebi i tvrdei da je to upravo Allahova vjera. Neki koji su prodali svoju vjeru da bi za nju kupili mjesto u najniim dijelovima Dehennema im to potvruju, tvrdei daje to Allahova vjera! Ovdje se takoer osuuje njihovo nepriznavanje Allahovih dokaza sa kojima je doao Poslanik (alejhi's181

selam) . Oni su te dokaze odbacili, suprotstavili im se i negirali ih kazavi da oni nisu od Allaha, dok za ono to oni prakticiraju i rade u svom dahilijjetu tvrde da je to od Allaha! To je isto kao ono to se danas deava sa sljedbenicima dananjeg dahilijjeta... Potpuno isto kao to lii jaje jajetu. Suoava se s njima osuujui to sve i kvalificirajui to najveom nepravdom: Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allhu govori lai ili ne priznaje dokaze Njegove <6/21). Nasilje ili nepravda je ovdje aluzija na irk i mnogobotvo i to u formi neega to je runo i odvratno. To je pretean izraz za irk u k ur' anskom kontekstu, upravo onda kada hoe da irk uini ogavnim i neim od ega treba bjeati. To je stoga to je irk nasilje nad Istinom, nasilje nad ovjekom i nasilje nad ljudima. To je nasilje nad pravom Uzvienog Allaha da bude jedini i da bude oboavan bez sauesnika. To je nasilje nad ovjekom jer ga ono alje na mjesto gubitka i propasti. To je nasilje nad ljudima jer su oni potinjeni drugima, a ne svom istinskom Gospodaru, to se njihov ivot upropatava odredbama i planovima koji su utemeljeni na ovom nasilju... Odatle je irk velika nepravda, kao to kae Gospodar svjetova, i odatle on i njegovi sljedbenici nee uspjeti ... Nepravedni zaista nee uspjeti (6/2V. Uzvieni Allah utvruje univerzalnu injenicu i kvalificira konaan uinak mnogobotva i mnogoboaca - ili nepravde i nepravednih pa zato nita ne znai ono to kratkovide oi vide uspjehom i spasom na kratke staze ... To je obmana koja vodi gubitku i propasti .. A iji je to govor od

. Allahovog istinitiji? Ovdje odslikava njihov neuspjeh na Dan okupljanja i polaganja rauna u ovom ivom, oitom i inspirativnom prizoru: A na Dan kada ih sve sakupimo, pa upitamo one koji su druge Njemu ravnim smatrali: "Gdje su vam boanstva vaa koja ste bogovima drali?" (6/22). nee im nita drugo preostati nego da reknu: "Allaha nam, Gospodara nam naeg, mi nismo nikoga Allahu ravnim smatrali!" <6123). Gledaj kako e oni sami sebi lagati, a nee im biti onih koje su bili izmislili! (6/24). 182

Sirka ima raznih vrsta, boanstava ima raznih vrsta, mnogoboaca ima raznih vrsta ... Nije ovo naivna slika koja se danas pokazuje ljudima kada uju rije irk, rije boanstva i rije mnogoboci, slika koja govori da su postojali tamo neki ljudi koji su oboavali kipove, kamenje, drvee, zvijezde ili vatru ... itd., nije to ta jedina slika irka! irk u svojoj biti jeste priznavanje nekom drugom, mimo Uzvienog Allaha. jednu od osobenosti Boanstva ... Svjedno je da li je to vjerovanje u rasprostiranje Njegove volje na dogaaje i moi stvorenja, ili je pribliavanje nekome ili neem drugom, mimo Allaha, pobonim obredima, zakletvom i tome slino. ili je primanje zakona od drugog mimo Allaha za uredenje ivotnih situacija... Sve su to oblici irka ili mnogobotva koje praktikuju razne vrste mnogoboaca uzimajui razne vrste boanstva! Kur' an asni sve ovo naziva irkom i daje prizore Sudnjeg dana koji predstavljaju ove oblike irka, mnogoboaca i boanstava. On ne svodi irk na jedan oblik, niti svodi kvalifikaciju irka na jednu kvalifikaciju. On ne pravi razliku u sudbini i kazni izmedu raznih vrsta mnogoboaca na ovom i buduem svijetu. Arapi su prakticirali sve ove vrste irka. Vjerovali su da postoje bia, Allahova stvorenja, koja imaju uea posredstvom obaveznog zauzimanja kod Allaha - u usmjeravanju dogaaja i sudbina. poput meleka, ili posredstvom njihove moi da mogu nanijeti tetu, poput dinnova, oni lino ili posredstvom vraa i arobnjaka, ili putem ovog ili onog, poput dua oeva i djedova, i sve ono to su oznaavali kipovima koje su nastanjivale due ovih bia a koje su vrai prizivali, pa su

im one odobravate ono to su odobravate, a zabranjivale ono to su zabranjivale ... Vrai su, ustvari. ta boanstva! Prakticirali su irk vrenjem obreda ovim kipovima i prinoenjem rtava i zavjetima - inili su to, ustvari - sveenicima. Neki su, opet, preuzevi to od Persijanaca, vjerovali u zvijezde i njihovo uestvovanje u usmjeravanju dogaaja - posredstvom pridruivanja Allahu - vrei takoer i njima obrede (pa otuda veza spomenutog kazivanja o Ibrahimu (alejhi' sselam) u ovoj suri sa temom sure kao to e doi) ... Takoer su prakticirali treu vrstu irka tako to su za sebe donosili - posredstvom sveenika i starjeina - zakone, vrijednosti i obiaje koje Allah nije dozvolio ... Tvrdili su ono to danas neki ljudi tvrde da je ovo upravo Allahov eriatl 183

Na ovom prizoru, prizoru sakupljanja i suoavanja - suoava mnogoboce - sve vrste mnogoboaca sa svim oblicima irka - pitajui ih o boanstvima - sve vrste boanstava - gdje su ta boanstva? Jer im nema traga, ona od svojih sljedbenika ne odgone strah niti odstranjuju kaznu: A na Dan kada ih sve sakupimo, pa upitamo one koji su druge Njemu ravnim smatrali: ((Gdje su vam boanstva vaa koja ste bogovima drali?" (6/22). Prizor je oit, sakupljanje se dogodilo i rnnogobocima se postavlja to veliko i bolno pitanje: Gdje su vam boanstva vaa koja ste bogovima drali? (6/22J. Ovdje strah ini svoje ... Ovdje se ljudska priroda razgoliuje i s nje se skidaju sve one naslage koje su je prekrivale na ovom svijetu. Ovdje iz prirode i sjeanja nestaje - kao to nestaje u stvarnosti i sutini - postojanje boanstava, pa osjeaju da nije bilo irka, da nije bilo boanstava ... Da ovo nita nije postojalo ni u sutini ni u stvarnosti ... Oni se ovdje "tale" i ispituju (juftenun) , tako da nestaje troska i otpada jalovina - kao to se tali zlato na vatri da se oisti od zgure i troske -: nee im nita drugo preostati nego da reknu: "Allaha nam, Gospodara nam naeg, mi nismo nikoga Allahu ravnim smatrali/" (6/23). Istina koja se ukazala poslije ispitivanja ili istina koju je kristalizirala iskuenje jeste da se oni odriu itave svoje prolosti i da priznaju jedino Allaha za Gospodara; da se liavaju irka koga su prakticirali u svom ovosvjetskom ivotu... Meutim, tamo ne koristi priznavanje istine i odricanje od neistine ... To je, dakle, nevolja to to predstavljaju te njihove rijei, a nije spas ... Rok je proao ... Danas je dan za nagradu ili kaznu, a nije

za djelo ... Danas je dan za ustanovljenje onoga to je bilo, a ne za o pozivanje onoga to je bilo ... Zato Uzvieni Allah, divei se Svom Poslaniku, slejhi's-selam, potvruje stanje ovih ljudi, da su oni sami sebi slagali onoga dana kada su ove sauesnike uzeli za boanstva, s obzirom na to da nema njihovog sauesnitva sa Allahom u sutini i da su danas zaboravili ono to su izmiljali, pa su priznali istinu nakon to su zaboravili izrniljotinu: Gledaj kako e oni sami sebi lagati, a nee im biti onih koje su bili izmislili! (6/24). 184

La koja je dolazila od njih bila je la na same njih. Oni su sami sebi lagali i varali onoga dana kada su Allahu pridruili druga i kada su na Allaha rekli ovu la. Meutim, to to su izmiljali je na Dan sakupljanja i polaganja rauna otilo i nestalo! Ovo je to tumaenje, s kojim sam zadovoljan, njihove zakletve Allahom na Sudnjem danu dok su u Njegovom prisustvu da oni nisu bili mnogoboci. A o tumaenju da oni lau sami sebe isto tako. Oni se, naime, ne usuuju da na Sudnjem danu lau Allahu i da se kunu da nisu bili mnogobci, namjerno laui Allaha- kao to kau neki komentari -, jer oni na Sudnjem danu od Allaha nee moi nijednu rije sakriti ... Samo je to razgoliavanje prirode irka pred velikim strahom i brisanje te neistine i lai, tako da joj nema ni traga u njihovom osjeaju toga dana. Zatim se Uzvieni Allah udi njihovoj lai kojom su slagali sami sebi na ovom svijetu, a kojoj nema ni sjene u njihovom sjeanju niti u stvarnosti na Sudnjem danu! ... U svakom sluaju, Allah najbolje zna ta je htio rei... Ovo je samo jedna mogunost. .. Kontekst nastavlja dalje slikajui stanje jedne grupe mnogoboaca i odreujui njihovu sudbinu na jednom od prizora Sudnjeg dana ... On ih slika kako sluaju Kur'an iskljuene svijesti, oslijepljen e prirode, prkosno i oholo, raspravljajui sa Allahovim Poslanik om (alejhi' s-selam) , ovako neshvatljivi i tvrdoglavi, tvrdei da je ovaj Kur'an izmiljotina davnanjih naroda, udaljavajui se da ga ne bi sluali i sprjeavajui druge u tome ... Ovako slika njihovo stanje na ovom svijetu na jednoj stranici, a na drugoj

stranici slika prizor na kome su oni alosni i potiteni, zadrani pred vatrom, zapravo okrueni vatrom koja ih suoava sa zastraujuom sudbinom, kako malaksalo padaju i uzdiui se rue jedan za dugim, elei da budu povraeni na ovaj svijet pa da zauzmu drugi stav u odnosu na ovaj koji ih je doveo do ove sudbine. Meutim, na ovu elju im se odgovara ponienjem i omalovaavanjem: Ima onih koji dolaze da te sluaju, ali Mi smo na srca njihova zastore stavili, da Kur'an ne bi razumjeli, i gluhim ih uinili, pa i ako bi sve dokaze vidjeli, opet u njih ne bi povjerovali. A kada ti dolaze da se s tobom 185

raspravljaju, govore oni koji ne vjeruju: 'To su samo izmiljotine naroda davnanjihr (6/25). Oni zabranjuju da se u Kur'an vjeruje, i sami se od njega udaljavaju, i sami sebe upropatavaju, a da i ne primjeuju (6/26). A da ti je vidjeti kako e, kad pred vatrom budu zadrani, rei: na nam je da povraeni budemo, pa da dokaze Gospodara naeg ne poriemo i da vjernici postanemo!" (6/27). Ne, ne! Njima e oevidno postati ono to su prije krili; a kada bi i bili povraeni, opet bi nastavili da rade ono to im je bilo zabranjeno, jer oni su doista laljivci, (6/28) To su dvije stranice koje stoje jedna nasuprot druge: stranica na ovom svijetu na kojoj se ocrtava tvrdoglavost i odbijanje i stranica na drugom svijetu na kojoj se ocrtava kajanje i aljenje ... Njih crta kur' anski kontekst i izlae ih na ovaj djelotvorni i inspirirajui nain. On se njime obraa okorjeloj ljudskoj prirodi, potuno je tresui, ne bi li spao talog koji se za nju zalijepio, ne bi li se njeni kruti mandati otvorili i ne bi li se povratila razmiljanju o ovom Kur'anu prije nego to vrijeme istekne: Ima onih koji dolaze da te sluaju, ali Mi smo na srca njihova zastore stavili, da Kur'an ne bi razumjeli, i gluhim ih uinili, pa i ako bi sve dokaze vidjeli, opet u njih ne bi povjerovali (6/25) ... Zastori jesu brave koje onemoguavaju da se otvore ova srca pa da rasuuju, a gluhoa je zaepljenost uiju koja im onemoguava da vre svoju funkciju pa da uju ... Ovi ljudski primjerci koji sluaju ali ne razumiju - kao da nemaju srca kojima shvaaju, kao da nemaju uiju kojima uju ... jesu primjerci koji se

ponavljaju u svakoj generaciji i svakoj zajednici, u svakom vremenu i na svakom mjestu ... To su ljudi, Ademovi sinovi ... Medutim. oni sluaju govor, ali kao da ga ne uju. Njihove ui kao da su gluhe pa ne vre svoju funkciju. Njihov razum kao da je u kakvoj ahuri pa do njega ne dopiru znaenja koja uju ui! Pa i ako bi sve dokaze vidjeli, opet u njih ne bi povjerovali. A kada ti dolaze da se s tobom raspravljaju, govore oni koji ne vjeruju: "To su samo izmiljotine naroda davnanjih!" (6/25). Njihove oi takoder gledaju, ali one kao da ne vide, ili kao da ono to vide ne stie u njihova srca i umove! 186

Pa ta je to snalo ove ljude, ta misli? ta je to to se kod njih isprijeilo izmeu prijema i usliavanja, s obzirom na to da imaju ui, da imaju oi i da imaju razum? Uzvieni Allah kae: Ali Mi smo na srca njihova zastore stavili, da Kur'an ne bi razumjeli, i gluhim ih uinili, pa i ako bi sve dokaze vidjeli, opet u njih ne bi povjerovali (6/25) . . Ovo izraava Allahovo odreenje o njima d a njihov razum ne moe shvatiti niti razumjeti ovu istinu, da njihovi organi ula ne vre svoju funkciju i ne prenose ovu istinu koju uju do njihovih umova pa da se ovi odazovu, bez obzira na dokaze Upute koje vide i bez obrzira na nadahnue vjerovanja. Ostalo je da se dotaknemo Allahovog zakona u ovom odreenju. Uzvieni kae: One koji se budu zbog Nas borili Mi emo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti (29/69) . . On takoer ka,e: I due i Onoga koji je stvori . pa joj put dobra i put zla shvatljivim uini, - uspjee samo onaj ko je oisti, a bie izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi! (91/710) Allahova je . osobenost da upuuje onoga ko se bori i trudi da dostigne Uputu i da spaava onoga ko se oisti i iisti ... Meutim, ovi se nisu okrenuli Uputi kako bi ih Allah uputio, oni nisu pokuali da upotrijebe prirodne aparate recepcije u sebi samima pa da im Allah olaka da se odazovu ... Ovi su na samom poetku zanemarili svoju prirodnu aparaturu pa je Allah izmeu njih i Upute postavio zastor, tako da je Njegovo odreenje o njima, ovakvo

kakvo jeste, kao kazna za njihov prvi in i za njihovu prvu namjeru ... Svaka stvar biva po Allahovom odreenju, a Allahovo odreenje je da On upuuje onoga ko se bori i trudi i da spaava onoga ko se oisti. Allahovo odreenje je da On na srca onih koji se odriu stavlja zastore da ne razumiju K ur' an, i gluhim ih ini, pa i ako bi sve dokaze vidjeli, opet u njih ne bi povjerovali ... Oni koji svoju zabludu, svoj irk i svoje grijehe prenose na Allahovo htijenje s njima i na Allahovo odreenje o njima, oni u tome svakako preeruju i Uzvieni Allah ih doekuje sa istinom, navodei njihove rijei u vezi sa ovim i smatrajui ih nerazumnim: Oni koji Njemu druge smatraju ravnim govore: va je Allah htio, ne bismo se ni mi ni preci nai, pored Allaha, nikome klanjali i ne bismo, bez Njegove volje, nita zabranjenim smatrali. " Tako su isto i oni prije njih postupali. A zar su poslanici bili duni to drugo ve da jasno obznane? Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ('Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!" I bilo je meu njima onih kojima je Allah na Pravi Put ukazao, a i onih koji su zasluili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite 187

kako su zavrili oni koji su poslanike u la utjerivali (16/35-36). Ovo upuuje na to da im je Allah porekao njihove rijei i da su zabludu zasluili - poslije opomene - svojim djelom. Oni koji su pokrenuli pitanja odreenja i sudbine, predodreenja i slobodne volje, ovjekove volje i njegovog djela ... da od njih stvore teoloka istraivanja koja e se povinovati pretpostavkama i hipotezama koje oblikuju njihovi umovi, ostavljaju po strani kur' ansku metodu u iznoenju ovog pitanja u njegovoj stvarnoj, utvrenoj i jednostavnoj formi koja potvruje da svaka stvar biva po Allahovom odreenju. ovjekovo usmjerenje prema ovome ili onome ulazi u okvire njegove prirode u kojoj ga je Allah stvorio i na koju je djelovalo Allahovo odreenje pa je bila takva kakva jeste. ovjekovo usmjerenje prema ovome ili onome rezultira odreenim rezultatima i posljedicama na ovom i buduem svijetu na koje takoer djeluje Allahovo odreenje pa biva ... Na ovaj nain ishodite svega ovisi o Allahovom odreenju ... Ali na nain na koji ovjekova volja koja mu je poklonjena izaziva ono to to mu je Allahovo odreenje propisalo ... Iza ove konstatacije nema nita drugo do rasprave koje vode svai! Mnogobocima su bili izloeni znaci Upute, dokazi Istine i nadahnua vjerovanja u ovom Kur' anu koji ih upravlja na Allahove dokaze u njima i na horizontima koji su, sami po sebi, dovoljni - kad bi se srca prema njima usmjerila - da zasviraju na strunama ovih srca, da u njima prodrmaju sanjiva mjesta prijema, pa da ih probudi i oivi kako bi primila i odazvala se ... Meutim, oni se nisu borili da krenu Pravim Putem, ve su zanemarili svoju prirodu i njene pobude, tako da je Allah izmeu njih i nadahnua Upute postavio zastor, tako da, kada su dolazili Poslaniku

(alejhi' s-selam) , nisu dolazili otvorenih oiju, uiju i srca, kako bi razmiljali o onome to im on govori kao to razmilja onaj ko trai Istinu, ve da raspravljaju i da trae povoda za odbijanje i poricanje: A kada ti dolaze da se s tobom raspravljaju, govore oni koji ne vjeruju: 'To su samo izmiljotine naroda davnanjiM'' (6/25). Rije esatir je mnoina od usture, a znai: pria, bajka, legenda ili mit. Njima su nazivali prie koje su sadravale neobine stvari i uda vezana za bogove i heroje u paganskim priama. Arapima je bilo najblie persijsko paganstvo i njihovi mitovi. Oni su dobro znali da ovaj Kur'an nisu izmiljotine davnanjih naroda, ve su raspravljali i traili motive za odbijanje i poricanje i istraivali su daleke izglede za sumnju ... Oni su u onome to im se citiralo 188

iz Kur'ana nalazili kazivanja o poslanicima i njihovim narodima i kazivanja o sudbinama ranijih naroda koji su poricali vjeru, pa su iz potvore i slinosti, ili su to bili uzroci, za ova kazivanja i cijeli Kur'an rekli: "To su samo izmiljotine naroda davnanjih!" (6/25). Zalaui se da odvrati ljude od sluanja ovog Kur' ana i da potvrdi ovu potvoru, potvoru da je ovaj Kur'an samo izmiljotina davnanjih naroda, Malik i b ni N adr, koji je znao napamet persijske mitove o Rustem u i lsfendijaru, persijskim mitskim herojima, sjedio je blizu Allahovog Poslanika (alejhi' s-selam) koji je uio Kur'an, govorei ljudima: "Ako vam Muhammed pria prie davnanjih naroda, ja imam bolje prie!' Zatim bi im priao mitove koje je znao kako bi ih odvratio od sluanja asnog Kur'ana! Njihovi prvaci su takoer zabranjivali ljudima da sluaju Kur'an, a i sami su se udaljavati da ga ne sluaju, bojei se utjecaja i usliavanja: Oni zabranjuju da se u Kur'an vjeruje, i sami se od njega udaljavaju, i samt' sebe upropatavaju, a da i ne primjeuju (6/26). Oni su bili uvjereni da Kur'an nisu izmiljotine davnanjih naroda i da njegovo poreenje sa izmiljotinama preanjih naroda ne bi koristilo kad bi se ljudima dopustilo da ga sluaju! Kurejeviki prvaci nisu se plaili za sebe od utjecaja ovog Kur'ana koliko su se plaili za svoje sljedbenike. Pa nije, dakle, bilo dovoljno da u borbi izmeu Istine koja se probija svojom monom silom i slabe neistine koja se bila skoro sruila da Nadr ibni Haris sjedi priajui ljudima legende davnanjih naroda! Stoga su zabranjivali svojim pristalicama da sluaju ovaj Kur'an kao to su sami sebe udaljavali

od njega, bojei se da ne padnu pod njegov ujecaj i ne odazovu se. Pria Ahnesa ibni urejka, Ebi Sufjana ibni Harba i Amra ibni Riama koji su se borili protiv privlanosti Kur'ana koja je njih same privukla da ga kriomice sluaju, poznata je u Poslanikovoj biogra:fiji.16 Sav ovaj trud koji su ulagali kako bi sprijeili sebe i druge da ne sluaju ovaj Kur'an, jer mogu pasti pod njegov utjecaj i odazvati se njegovom pozivu, sav ovaj trud oni su u sutini ulagali da sami sebe upropaste, kako potvruje Uzvieni Allah: I sami sebe upropatavaju, a da i ne primjeuju (6/26). Sira Ibni Hiama, I. Takoer je spomenuta u Okrilju Kur'ana, 6, str. 56. 189

A zar ne upropatava samog sebe onaj ko se bori da on sam i drugi uz njega ne bude upuen, miran i spaen na ovom i buduem svijetu? Zaista su jadni ti ija je sva briga da zatvore put sebi i ljudima sa sobom do Allahove Upute! Jadni, zbilja! Makar bili i u odedi monika i silnika! Jadni, jer oni ne upropatavaju do sami sebe na ovom i buduem svijetu. Makar im izgledalo, njima i onima koji su zavarani pjenom, da su neko vrijeme na dobitku i da su spaeni. Pa ko hoe da vidi neka pogleda drugu stranicu koja stoji naspram ove prve stranice: A da ti je vidjeti kako e, kad pred vatrom budu zadrani, rei: uDa nam je da povraeni budemo, pa da dokaze Gospodara naeg ne poriemo i da vjernici postanemor <6/27). To je potpuno suprotan prizor onom njihovom prizoru sa ovog svijeta... Prizor pokornosti, klanjanja, postienosti i aljenja, naspram prizora odbijanja, raspravljanja, zabranjivanja, udaljavanja i irokih pretenzija! A da ti je vidjeti kako e, kad pred vatrom budu zadrani <6/27) ... D a ti j e vidjeti taj prizor! D a ti j e d a ih vidi zarobljene vatrom koju ne mogu izbjei i od koje ne mogu pobjei! Tu ne mogu raspravljati i obmanjivati! Da ti je vidjeti, pa bi vidio ta zastrauje! Vidio bi ih kako govore: Da nam je da povraeni budemo, pa da dokaze Gospodara naeg ne poriemo i da vjernici postanemo! (6/27) Oni sada znaju da su to bili dokazi Gospodara naeg! Oni ele da budu povraeni na ovaj svijet. Tada nee biti poricanja tih dokaza i tada e postati

vjernici! Meutim, to su samo puste elje koje se ne mogu ostvariti! Oni zaista ne poznaju svoju prirodu. To je priroda koja ne vjeruje. Ove njihove rijei o sebi da ne bi poricali kad bi bili povraeni i da bi vjernici postali samo su la i one se ne bi podudarile sa sutinom onoga to bi oni radili kad bi se kojim sluajem moglo udovoljiti njihovom zahtjevu! Oni govore ove rijei samo zato to im one otkrivaju njihova loa djela i njihove loe posljedice onoga to su ranije krili od svojih pristalica kako bi ih obmanuli da su oni u pravu, da su sigurni i da su spaeni: 190

Ne, nef Njima e oevidno postati ono to su prije krili; a kada bi i bili povraeni, opet bi nastavili da rade ono to im je bilo zabranjeno, jer oni su doista laljivci, (6/2BJ Allah zaista poznaje njihovu prirodu i njihovu upornost u lai. On zna da je jeza izazvana stranim prizorom u vatri je to to je odvezalo njihove jezike ovim eljama i ovim obeanjima: a kada bi i bili povraeni, opet bi nastavili da rade ono to im je bilo zabranjeno, jer oni su doista laljivci (6/28) Kontekst ih ostavlja na ovom jadnom prizoru, a ovaj odgovor ih je po licu udario ponienjem i poricanjeml Kontekst ih ostavlja da otvori dvije nove stranice koje takoder stoje jedna nasuprot druge. Na njima im crta dva prizora suprotna jedan drugom. Jedan je na ovom svijetu, gdje odluno tvrde da nema proivljenja ni sakupljanja, da nema polaganja rauna ni kazne, a drugi je na buduem svijetu, gdje su zaustavljeni pred svojim Gospodarom koji ih pita o tome u emu su se nali: Zar ovo nije istina?" Pitanje trese i topi. Odgovaraju osramoeni i ponieni: 1este, tako nam Gospodara naeg!" Tada ih doekuje bolna patnja zbog toga to nisu vjerovali. Kontekst zatim nastavlja da slika njihov prizor kad Sahat oivljenja iznenada doe, nakon to nisu vjerovali da e pred Allaha stati, pa ih obuzme alost nosei svoje grijehe na leima! Na kraju utvrduje sutinu vrijednosti ovog i budueg svijeta na ispravnoj Allahovoj vagi: i rekli bi: Wema ivota osim na ovom svijetu i mi neemo biti oivljeni!" (6/29).

A da ti je vidjeti kako e, kada pred Gospodarom, svojim budu zaustavljeni i kad ih On upita: 'Zar ovo nije istina?" - odgovoriti: 'Jeste, tako nam Gospodara naeg!" - a i kako e On rei: "E pa iskusite onda patnju zbog toga to niste vjerovali!" (6/30J. Oni koji ne vjeruju da e pred Allaha stati nastradae kad im iznenada as oivljenja doe, i rei e: 0, alosti nae, ta smo sve na Zemlji propustili!" i grijehe svoje e na leima svojim nositi, a uasno je ono to e uprtiti! (6/31). 191

ivot na ovom svijetu je samo igra i zabava, a onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Allaha boje. Zato se ne opametite? (6/32). Pitanje proivljenja, polaganja rauna i nagrade i kazne na drugom svijetu jedno je od osnovnih pitanja vjerovanja u islamu. To je pitanje na kome poiva zgrada ovog vjerovanja poslije pitanja jednote Boanstva. To je pitanje bez koga i bez ega ova vjera kao vjerovanje i ideja, kao etika i ponaanje, kao zakon i sistem ne moe postojati. Ova vjera, koju je Allah usavrio, kojom je upotpunio Svoju blagodat prema onima koji u nju vjeruju i kojom je zadovoljan da im ona bude vjera kao to im je to rekao u Svojoj Knjizi jeste u svojoj sutini potpun program u svojoj strukturi. U njemu je u potpunom skladu njegovo doktrinalno poimanje sa njegovim etikim vrijednostima i njegovim zakonodavnim ustrojstvom. A sve to stoji na jednom temelju, na istini o jednom Boanstvu i istini o buduem ivotu. ivot - po islamskom poimanju nije to ovaj kratki period koji predstavlja ivotnu dob pojedinca, nije to ovaj ogranieni period koji predstavlja ivotni vijek jednog naroda, kao to nije ni ovaj osvjedoeni period koji predstavlja itav ivot ovjeanstva na ovom svijetu. ivot je u islamskoj koncepciji - dui u vremenu, iri u horizontima,

protee se u svjetovima i raznovrsniji je u sutini od tog perioda koga vide, koga nasluuju i koga kuaju oni koji u svojoj raunici zanemaruju drugi svijet i ne vjeruju u nj. ivot se po islamskom poimanju protee u vremenu tako da obuhvata ovaj osvjedoeni period period ovosvjetskog ivota i period onosvjetskog ivota, ije trajanje zna samo Allah i u poreenju sa kojim se ivot na ovom svijetu mjeri samo jednim sahatom u danu! Protee se u prostoru tako da se ovoj Zemlji na kojoj ive ljudi dodaje drugi svijet: Dennet koji je prostran kao nebesa i zemlja i Dehennem koji je prostran toliko da moe primiti sva pokoljenja koja su nastanjivala lice Zemlje milionima miliona godina! Protee se u svjetovima tako da obuhvata ovaj vidljivi Bitak pored nevidljivog Bitka iju sutinu zna samo Allah i o kome mi znamo samo onoliko koliko nas je o tome obavijestio Allah. To je Bitak koji poinje od trenutka smrti i zavrava na buduem svijetu. Svijet smrti i svijet budueg ivota, oboje je Allahova tajna. U ta oba svijeta protee se ovjekovo postojanje u oblicima koje zna samo Allah. 192

ivot se protee u svojoj sutini pa obuhvata ovaj poznati nivo na ovom svijetu do tih novih nivoa na buduem svijetu, u Dennetu i u Dehennemu podjednako. To su razliiti oblici ivota koji po okusu nisu kao okusi ivota na ovom svijetu. Ovaj svijet - u poreenju sa drugim - ne vrijedi ni koliko krilo komarca! Ljudska linost - u islamskom poimanju - u svom Bitku protee se kroz ove dimenzije u vremenu, kroz ove horizonte u prostoru i kroz ove dubine i nivoe u svjetovima i ivotima. Njeno poimanje itavog Bitka i njeno poimanje ljudskog Bitka se proiruje, njeno iskustvo u ivotu se produbljuje i njena interesiranja, tenje i vrijednosti rastu skladno tom protezanju u dimenzijama, horizontima, dubinama i nivoima ... Dok oni koji ne vjeruju u budui svijet - njihovo poimanje kosmikog Bitka i njihovo poimanje ljudskog Bitka se sve smanjuje, jer oni sebe i svoja poimanja, svoje vrijednosti i svoje sukobe guraju i sabijaju u tu tijesnu, malu i mizernu jazbinu ovoga svijeta! Od ove razlike u poimanju poinje razlika u vrijednostima, poinje razlika u sistemima. Iz ovoga postaje kristalno jasno da je ova vjera savren i skladan program za ivot, iz ovoga proizlazi vrijednost budueg svijeta u strukturi islama kao poimanja i vjerovanja, kao morala i ponaanja, kao zakona i sistema. ovjek koji ivi u ovim irokim prostranstvima u vremenu, prostoru, svjetovima i okusima drugaiji je od ovjeka koji ivi u toj tijesnoj rupi za koju se hrve s drugima ne oekujui naknadu za ono to mu promakne niti nagradu za ono to ini i za ono to mu se uini, osim na ovoj zemlji i od ovih ljudi!

irina, dubina i raznovrsnost u poimanju stvara prostranstvo u dui, veliinu u intresiranjima i uzvienost u osjeajima! Iz toga, upravo iz toga, proizilazi moral i ponaanje drugaije od morala i ponaanja onih koji ive u rupama! Kada se irini, dubini i raznovrsnosti poimanja doda priroda ovog poimanja, vjerovanje u pravednu nagradu na buduem svijetu i u veliinu i skupocjenost naknade za ono to promakne, ovjek je spreman da ulae na putu Istine, dobra i estitosti, znajui da je to Allahova odredba i da e mu to biti nadoknaeno i da e za to biti nagraen. Moral pojedinca je dobar i on se pravilno ponaa - ukoliko je uvjeren u budui svijet kakav je on u islamskom poimanju - kao to je dobro stanje i poredak u drutvu iji lanovi ne doputaju da ono bude loe i da se mijenja nagore, jer oni znaju da njihova utnja na izopaenost nee ih liiti samo dobra na ovom 193

svijetu i njegovih dobara, ve e ih isto tako liiti naknade na buduem svijetu, pa e izgubiti i ovaj i budui svijet! Oni koji izmiljaju lai o vjerovanju u budui svijet, govorei da ono poziva na pasivnost na ovom svijetu, na zanemarivanje ovog svijeta, na njegovo naputanje bez truda da se on pobolja i popravi i na njegovo preputanje silnicima i smutljivcima gajei nade u budui svijet, oni koji ovako potvaraju vjerovanje u budui svijet - oni potvori pridodaju i neznanje! Oni mijeaju izmeu vjerovanja u budui svijet - kako je ono u iskrivljenim crkvenim uenjima - i vjerovanja u budui svijet kako je ono u ispravnoj Allahovoj vjeri. Ovaj svijet - prema islamskom poimanju - jeste njiva budueg svijeta. Borba na ovom svijetu za svekoliko poboljanje ovog ivota, otklanjanje zla i anarhije, uzvraanje na napad na Allahovu vlast na njemu, udaljavanje tiranina i ostvarenje pravde i dobra za sve ljude, sve je ovo opskrba za budui svijet. To je ono to borcima otvara vrata Denneta i to im nadoknauje ono to su izgubili u borbi sa zlom i tetu koja im je nanesena. Kako se to slae s vjerom ija su ovo poimanja da njeni pripadnici ostave ovaj svijet da ustaje i zaplijesni, da se pokvari i poremeti, da se u njemu proiri nepravda i tiranija, ili da zaostane u dobru i izgradnji, a oni ele budui svijet i oekuju nagradu od Allaha na tom svijetu? Ako ljudi u nekim periodima i ive pasivno, putajui da nered, zlo, nepravda, tiranija, zaostalost i neznanje preplave ovaj njihov svijet - tvrdei da pripadaju islamu -, oni to sve, ili neto od toga, ine zato to je njihovo poimanje islama oslabilo i zastranila i zato to se njihovo uvjerenje u

budui svijet poljuljala i postalo preslabo. Sigurno to ne ine zato to tvrdo vjeruju u istine ove vjere i to su uvjereni u susret sa Allahom na buduem svijetu, jer nema niko ko je uvjeren u susret sa Allahom na buduem svijetu, ko je svjestan istine ove vjere a potom ivi na ovom svijetu pasivno, zaostalo ili zadovoljan sa zlom, neredom i tiranijom. Musliman ivi ivot na ovom svijetu osjeajui da je on vei i uzvieniji od njega. On uiva u njegovim dobrima ili se suzdrava od njih znajui da su ona dozvoljena na ovom svijetu, ali da su njemu posebno namijenjena na Sudnjem danu. On se bori da unaprijedi ovaj ivot i da upokori njegove snage i moi, znajui da je to obaveza namjesnitva od Allaha u ivotu. On se bori protiv zla, anarhije i nepravde, raunajui na tetu i rtvu, ak i pogibiju na Allahovom putu, jer to priprema sebi za budui svijet. On zna iz svoje vjere da je ovaj svijet njiva za budui svijet, zna da nema nijednog puta koji vodi na budui svijet a da ne prolazi kroz 194

ovaj svijet, zna da je ovaj svijet malehan i sitan, ali je to Allahova blagodat preko koje se prelazi u veliku Allahovu blagodat U svakoj sitnici u islamskom sistemu primjetna je istina o buduem svijetu; u irini, ljepoti i veliini koje ona formira u poimanju; u finoi, istoi, velikodunosti, vrstini u istini, suzdrljivosti i bogobojaznosti koje ona oblikuje u moralu; u tanosti, sigurnosti i odlunosti koje ona stvara u ovjekovoj aktivnosti. Zbog svega toga, nema pravilnog islamskog ivota bez uvjerenja u budui svijet. Zbog svega toga je i ova naglaeno st istine o buduem svijetu u asnom Kur'anu ... Arapi u svom dahilijjetu - i zbog ovog dahilijjeta - nisu imali iroke koncepcijske, uvstvene i idejne horizonte za vjerovanje u drugi ivot osim ovozemaljskog ivota, niti u drugi svijet osim ovog prisutnog svijeta, niti da se ljudsko bie rasprostire po vremenima, horizontima i dubinama osim ovih opipljivih vremena. O sjeanja i poimanja bila su najslinija ivotinjskim osjetilima i predodbama. Oni su u ovome poput sadanjeg dahilijeta ... "Naunog'', kako insistiraju njegovi sljedbenici da ga nazivaju! ... i rekli bi: Wema ivota osim na ovom svijetu i mi neemo biti oivljenir' (6/29). Uzvieni Allah je znao da je apsurd da u okrilju ovakvog vjerovanja nastane human, dostojanstven i plemenit ivot. N a ovim tijesnim horizontima u osjeanju i poimanju koji ovjeka lijepe za zemlju i koji njegovo poimanje lijepe za ono to je opipljivo poput ivotinje ... Na ovom tijesnom komadu vremena i prostora koji oslobaa bjesnilo u ovjeku, grabe za ogranienim uivanjem i robovanje ovim malim zadovoljstvima,

kao to oslobaa strasti s njihovih stega da buu i galame nezadrivo, neprestano i besplatno, ako ove niske i sitne strasti koje skoro dostiu neobuzdanost ivotinje ne ponu same presuivati!... U ovim sistemima i situacijama koji nastaju na zemlji i u kojima se gleda samo u ovaj tijesni komad vremena i prostora, bez pravde, milosti, pravinosti i mjere ... gdje se pojedinci bore jedan protiv drugog, gdje se klase bore jedna protiv druge, gdje se narodi bore jedni protiv drugih ... Svi su puteni u umu, potpuno slobodno, tako da se ne uzdiu mnogo iznad divljih zvijeri i ljudodera! Kao to danas vidimo u svijetu "civilizacije"! Na svakom mjestu! Uzvieni Allah je ovo sve znao. Znao je da Ummet kome je sueno da mu povjeri zadau nadzora nad ljudskim ivotom, da ovjeanstvo 195

povede visokim visinama na kojima eli da izae na vidjelo dostojanstvo ovjeanstva u realnoj slici, da ovaj Ummet moe ispuniti ovu svoju obavezu samo ako izae sa svojim poimanjima i svojim vrijednostima iz te tijesne jazbine i zaputi se tim prostranim horizontima i prostorima... Iz tjeskobe ovog svijeta u prostranstvo ovog i budueg svijeta ... Zato je bilo potrebno ovo naglaavanje istine o buduem svijetu. Prvo, jer je on istina, a Allah kazuje samo istinu, i drugo, jer je vrsto vjerovanje u njega nuno radi upotpunjenja ovjekove ovjenosti u poimanju i vjerovanju, u moralu i ponaanju, u zakonu i sitemu. Odatle i svi duboki i snani akordi koje vidimo u ovom talasu nabujale rijeke ove sure. Akordi za koje Allah zna da e njima biti potresena i ganuta ljudska priroda pa e otvoriti svoje prozore, probuditi svoje aparate recepcije, da e se pokrenuti i oivjeti i pripremiti za prijem i odaziv ... To i sve drugo to predstavlja istinu: A da ti je vidjeti kako e} kada pred Gospodarom svojim budu zaustavljeni i kad ih On upita: "Zar ovo nije istina ?"' - odgovoriti: Jeste} tako nam Gospodara naeg!" - a i kako e On rei: "E pa iskusite onda patnju zbog toga to niste vjerovali! (6/30J. Ovo je sudbina onih koji su rekli: Nema ivota osim na ovom svijetu i mi neemo biti proivljeni! <6/29). Ovo je njihov jadni, poniavajui i sramotni prizor kad budu zaustavljeni pred svojim Gospodarom u iji susret nisu vjerovali. Ne miu se smjesta i kao da su uhvaeni za vratove dok stoje na ovom uzvienom i zastraujuem prizoru: On pita: "Zar ovo nije istina?"' (6/30J. To je pitanje koje poniava i topi!

Oni e odgovoriti: 'Jeste} tako nam Gospodara naeg!" (6/30). Sada - zaustavljeni pred svojim Gospodarom, u poziciji u kojoj na ubjedljiv nain negiraju da je tako! Ukratko, kad veliina pozicije, strahota prizora i jezovitost sudbine odgovaraju jedno drugom, dolazi nebeska naredba o posljednjoj presudi: On e rei: pa iskusite onda patnju zbog toga to niste vjerovali!" (6/30). To je sudbina koja se podudara sa sudbinom stvorenja koja su sebi uskratila irinu ljudskog poimanja dajui prednost jazbini opipljivog 196

poimanja! Koja su odbila da se uzdignu na plemeniti ljudski horizont, koja su privrena zemlji i koja su svoj ivot uredila i ive na osnovu tog niskog i srozavajueg poimanja! Ova stvorenja su se toliko odradila da su sebe osposobila za ovu patnju koja odgovora prirodi onih koji ne vjeruju u budui svijet i koji su ivjeli tim niskim nivoom ivota. To je nisko i srozavajue poimanje! Kontekst dopunjava prizor, koga je zavrio ovom nebeskom presudom, a u skladu sa veliinom, strahom i uasom, dopunjava potvrivanjem njegove istine: Oni koji ne vjeruju da e pred Allaha stati nastradae kad im iznenada as oivljenja doe, i rei e: ((0, alosti nae, ta smo sve na Zemlji propustili!" (6/31). To je stvarni i apsolutni gubitak ... Gubitak ovog svijeta provoenjem ivota na njemu na tom niskom nivou ... Gubitak budueg svijeta na nain na koji smo to vidjeli ... Stoga dolazi do tog iznenaenja na koje ti nemarni i te neznalice nisu raunali: Kad im iznenada as oivljenja doe, i rei e: ((0, alosti nae, ta smo sve na Zemlji propustili!" (6/3V. Zatim slijedi njihov prizor poput ivotinja natovarenih tovarima: I grijehe svoje e na leima svojim nositi (6/3V. ak su ivotinje u bol em poloaju. One nose tovare tereta, meutim, ! ovi nose tovare grijeha! Zivotinje sputaju ove tovare i odlaze da se odmore, a ovi odlaze sa svojim tovarima u Dehennem ispraeni grijesima: A uasno je ono to e uprtiti! (6/.11).

Pod okriljem ovog prizora koji govori o stradanju i propasti, a poslije tog prizora koji govori o strahu i jezi, dolazi ovaj posljednji tekst u ovoj cjelini da iznese istinu o teini ovog i budueg svijeta na Allahovoj vagi, o vrijednosti ovog i budueg svijeta na ovoj tanoj teraziji: ivot na ovom svijetu je samo igra i zabava, a onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Allaha boje. Zato se ne opametite? (6/32). Ovo je konana i apsolutna vrijednost ovog i budueg svijeta po Allahovoj mjeri... Vrijednost jednog sahata u danu na ovoj maloj planeti moe biti samo u tom smislu kad se mjeri sa vjenom vjenou u tom irokom kraljevstvu. Vrijednost aktivnosti jednog sahata u ovom ibadetu 197

moe biti samo igra i zabava kad se poredi sa dostojanstvenom ozbiljnou na tom velikom drugom svijetu ... To je apsolutno vrednovanje ... Medutim, ono u islamskom poimanju - kao to smo rekli - ne producira zanemarivanje ovog svijeta, ne stvara negativan stav prema njemu i ne trai izoliranost od njega. Ono to je bilo od zanemarivanja, pasivnosti i izoliranosti, naroito u nekim tesavvufskim i asketskim pokretima, nije u osnovi proizilo iz islamskog poimanja. To je zaraza crkvenih i monakih uenja, perzijskih poimanja i nekih grkih iluministikih tendencija koje su postale poznate poslije njihovog prenoenja u islamsko drutvo! Veliki uzori koji su predstavljali islamsko poimanje u najsavrenijoj formi nisu bili pasivni niti su se povlaili od ivota... itava generacija ashaba koji su savladali ejtana u sebi, kao to su ga savladali i u dahilijjetskom sistemu koji je vladao unaokolo na zemlji, gdje je svaka vlast pripadala ljudima u imperijama, ova generacija koja je shvaala vrijednost ivota na ovom svijetu onako kako je on procijenjen u Allahovom mjerilu, ona je ta koja je radila za budui svijet shodno ogromnim i pozitivnim tragovima koje je ostavila u realnom svijetu i ona je ta koja se posvetila ivotu sa raskonom vitalnou i ogromnom energijom na svakom od njegovih ivih i mnogobrojnih polja. Ova Boanska procjena ivota na ovom i buduem svijetu koristila im je jer oni nisu postali robovi ovog svijeta. Oni su njega savladali, a nije on njih savladao! Oni su njega pokorili i potiniti Allahu i Njegovoj vlasti, a nije on njih pokorio! Oni su na njemu izvrili ulogu Allahovog namjesnika

sa svim onim to namjesnitva u ime Allaha zahtijeva, gradei i ureujui, ali i traei u tom namjesnitvu Allahovo zadovoljstvo i nadajui se ahiretu. Oni su zato pretekli one koji su traili ovaj svijet na ovom svijetu, kao to su ih pretekli i u ahiretu! Ahiret ili drugi svijet je nevidljiv, zato vjerovanje u nj znai irinu u poimanju i uzdizanje u pameti. Rad za njega je bolji za one koji se Allaha boje i njega priznaju, oni koji pameti imaju: A onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Allaha boje. Zato se ne opametite? (6/32). Oni koji danas negiraju budui svijet zato to je on nevidljiv i nepoznanica prave su neznalice koje tvrde da znaju ... Znanje je ono to znaju ljudi (kao to emo kasnije spomenuti) i u njemu ne postoji nijedna sigurna injenica osim injenice nevidljivog i injenice nepoznatog!!! 198

Mi znamo da tebe zaista alosti to to oni govore. Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti laac, nego nevjernici poriu Allahove rijei (6/33). A poslanici su i prije tebe lanim smatrani, pa su trpjeli to su ih u la ugonili i muili sve dok im ne bi dola pomo Naa, - a niko ne moe Allahove rijei izmijeniti -, i do tebe su doprle o poslanicima neke vijesti (6/34). Ako je tebi teko to to oni glave okreu, onda, ako moe, potrai kakav otvor u Zemlji ili kakve ljestve na nebo, pa im donesi jedno udo! Da Allah hoe, On bi ih sve na Pravom Putu sakupio; zato nikako ne budi od onih koji

to ne znaju.' (6/3SJ. Odazvae se jedino oni koji su posluni. - A Allah e umrle oivjeti ; zatim, Njemu e se svi vratiti (6/36J. 199

Oni govore: "Zato mu Gospodar njegov ne poalje kakvo udo!" Reci: {11.llah je kadar da poalje udo, ali veina njih ne zna" (6/37). Sve ivotinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas - u Knjizi Mi nismo nita izostavili - i sakupi e se poslije pred Gospodarom svojim (6/3BJ. A oni koji dokaze Nae poriu gluhi su i nijemi, u tminama su. Onoga koga hoe - Allah ostavlja u zabludi, a onoga koga hoe - na Pravi Put izvodi (6/39). U ovoj cjelini koja djeluje poput nabujalog talasa govor je upravljen Allahovom Poslanik u (alejhi' s-selam) . U zvi e ni Allah ga na poetku tog govora umiruje zbog optuivanja za lai koje doivljava od svog naroda. On je iskren i vjeran i oni ne dre da je on laac ve istrajavaju u poricanju Allahovih rijei, njihovom nepriznavanju i nevjerovanju zbog drugog razloga, a ne zbog toga to misle da je on laac! Kao to ga tjei onim to se deavalo njegovoj brai poslanicima prije njega, od utjerivanja u la i muenja, kao i onim ime su oni odgovarali, a to je strpljivost i izdrljivost, zatim onim ime je zavravala njihova misija, a to je Allahova pomo poslanicima, shodno Njegovom zakonu koji se ne mijenja ... Kad je okonao sa tjeenjem, radovanjem i umirivanjem, obraa se Poslaniku (alejhi' sselam) da mu potvrdi veliku istinu u vezi sa ovom misijom ... Ona tee Allahovim odreenjem prema Njegovom zakonu. Misionar nema nikakvog udjela u njoj osim da je dostavi i objasni... Allah raspolae svom odredbom i misionar je samo duan da ide shodno ovoj odredbi, ne pourujui nijedan korak i ne predlaui nita Allahu, makar to bio lino on, Allahov Poslanik! On ne slua prijedloge onih koji utjeruju u la - niti ljudi uope u vezi sa programom misije, niti prijedloge dokaza i znakova

 koji mu se odrede. ivi koji sluaju odazvat e se, meutim, oni ija su srca mrtva, oni su mrtvi i oni se nee odazvati. Odredba pripada Allahu, ako hoe, oivjet e ih, a ako hoe, ostavit e ih mrtve dok se ne vrate na Sudnji dan. Oni trae neto nadnaravno, na isti nain kako se to deavalo narodima prije njih. Allah je u stanju da poalje udo, medutim, On. Uzvieni, to ne eli - zbog neke Svoje mudrosti. Pa ako je Poslaniku teko to oni glave okreu, onda neka on svojim ljudskim naporom pokua donijeti nekakvo udo! Uzvieni je Allah Stvoritelj svih stvorenja, On posjeduje tajne njihovog stvaranja i mudrost razliitosti njihovih osobina i udi. On ostavlja one ljude koji dokaze poriu gluhim i nijemim, u tminama. On ostavlja u zabludi onoga koga hoe, a na Pravi Put izvodi 200

onoga koga hoe, shodno onome to On zna o mudrosti stvaranja i raznovrsnosti ... Mi znamo da tebe zaista alosti to to oni govore. Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti laac, nego nevjernici poriu Allahove rijei (6/33). Arapi idolopoklonici u dahilijjetu - naroito onaj sloj Kurejevia koji se suprotstavljao misiji - nisu sumnjali u iskrenost M uhammeda (alejhi' s-selam) . Oni su ga poznavali kao iskrenog i vjernog i nisu znali da je ijedanput slagao u svom dugom ivotu meu njima prije poslanstva. Takoer, ovaj sloj koji je predvodio opoziciju njegovoj misiji nije sumnjao u istinitost njegovog poslanstva, kao ni u to da ovaj Kur'an nije ljudski govor i da ljudi ne mogu ponuditi govor slian njemu. Meutim, oni su - uprkos tome - odbijali da javno izraze istinu i da uu u novu vjeru! Oni to nisu odbijali zbog toga to Poslaniku (alejhi' sselam) nisu vjerovali ve zato to je njegova misija predstavljala opasnost po njihov u1jecaj i poloaj. Ovo je taj uzrok zbog koga su oni odluili da poriu Allahove rijei i da ostanu u mnogobotvu u kome su i bili. Predaje koje potvruju stvarne uzroke ovog stava Kurejevia i sutinu njihove sumnje u ovaj Kur'an su mnogobrojne. Ibni Ishak kae: "Prenio nam je M uhammed i b ni Muslim ibni ihab Zuhri da su mu prenijeli da su Ebu Sufjan ibni Harb, Ebu Dehel ibni Hiam i Ahnes ibni urejk ibni Amr ibi Vehb Sekafi, saveznik plemena Zuhre, izali jedne noi da sluaju Allahovo g Poslanika (alejhi' s-selam) dok on klanja nou u svojoj kui. Svaki od njih je naao sebi mjesto sa koga e sluati, ali nijedan nije znao za mjesto drugog. No su proveli sluajui

ga. Kada je svanulo, udaljili su se. Meutim, sreli su se na putu i uzeli razgovarati. Jedan drugom su rekli: "Nemojte vie dolaziti, jer ako vas vidi neki njihov glupak, izazvat ete ga!" Zatim su se razili. Druge noi su se ponovo vratili svaki na svoje mjesto i proveli no sluajui ga. Kada je svanulo, udaljili su se i sreli na putu rekavi jedan drugom ono to su rekli prvi put Opet su se razili. Tree noi je svaki zauzeo svoje mjesto i proveo no sluajui ga. Kada je svanulo, udaljili su se i sreli se na putu i jedan drugom rekli: "Neemo ii dok ne damo jedan drugom rije da se neemo vie vraati. Dali su jedan drugom rije da to nee vie initi!" Zatim su se 201

razili ... Kada je osvanulo, Ahnes ibni urejk je uzeo svoj tap i otiao do Ehu Sufjana ibni Harba i uao mu u kuu rekavi: "Reci mi, Ehu Hanzala, ta ti misli o onome to si uo od Muhammeda?" Odgovorio je: "Ehu Sa'lebe, tako mi Boga, uo sam stvari koje znam i znam ta se hoe njima rei, a uo sam i stvari ije znaenje ne znam niti znam ta se hoe njima rei." Ahnes je odgovorio: 1'1 ja mislim tako ime si se ti zakleo." Zatim je izaao od njega i otiao do Ehu Dehela i uao mu u kuu rekavi: ''Ehu Hakeme, ta misli o onome to si uo od Muhammeda?" Odgovorio je: "A ta sam uo?" Dodao je: "Mi i Beni Abdu Mena{osporavamo jedni drugima ugled ... Pohlepni oni, pa pohlepni i mi, zaprtili se oni, pa se zaprtili i mi, dali oni, pa dali i mi, tako da smo kleali jedni drugima se oslanjajui na koljena i bili jednaki jedni drugima. Oni su rekli: Medu nama e biti poslanik kome e doi Objava s Neba, kada emo ovo doekati? Tako mi Boga, mi u njega nikad neemo vjerovati niti emo mu povjerovati!" rekao je. Ahn es je samo ustao od njega i ostavio ga. Ibni Derir - preko Hasana i Huseina od Suddija - prenosi u vezi sa Allahovim rijeima: Mi znamo da tebe zaista alosti to to oni govore. Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti laac, neo nevjernici poriu Allahove rijei... Kad je bio dan Bedra, Ahnes ibni Surejk je rekao pripadnicima plemena Zehre: "0, sinovi Zehra, Muhammed je va sestri, vi ste prei da zatitite svoga sestria. Ako je poslanik, zato se danas borite protiv njega, a ako je laac, bili ste prei da se proete sestria. Stanite dok se ne sretnem sa Ehu Hakemom, ako pobijedi Muhammed, vratit ete se mirno, a ako izgubi M uhammed, vai vam nee nita!" Tada je Ahnes dobio takvo ime, a prije se zvao Ubejj. Ahnes se sreo sa Ehu Dehelom, osamio se s

njim i rekao mu: "0, Ehu Hakeme, reci mi o Muhammedu, govori li istinu ili lae? Ovdje nema niko od Kurejija osim mene i tebe da uje na razgovor!" Ehu Dehel je odgovorio: 1'Teko tebi! Tako mi Boga, Muhammed govori istinu, Muhammed nije nikad lagao, ali ako Benu Kusajj preuzmu zastavu, pojenje hodoasnika, vratarsku slubu i poslanstvo, ta e preostati ostalim Kurejijama?" To je o Njegovim rijeima: Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti laac, nego nevjernici poriu Allahove rijei. Primjeujemo da je ova sura mekkanska i da je ovaj ajet mekkanski, dok je spomenuti dogaaj bio u Medini na dan Bedra ... Medutim, ako znamo da su oni ponekad govorili za poneki ajet "fo su Njegove rijei, tako i tako ... ", veui taj ajet za neki dogaaj o emu u tekstu nema uporita da je on objavljen povodom tog dogaaja, ve to se njegov smisao 202

podudara sa tim dogaajem, bez obzira na to je li to bilo ranije ili poslije, mi ne smatramo neobinom ovu predaju ... lbni Ishak je rekao: "Prenio mi je Jezid ibni Zijad, ovaj od Mohammeda ibni Ka' ba Kurezija, da je rekao: Prenijeli su mi da je Utbe ibni Rebi'a tada je bio poglavar rekao jednog dana sjedei u kurejevikom klubu, a Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) u damiji: "Kurejije, hajde da ja odem do Mohammeda, da razgovaram s njim i da mu ponudim neke stvari, moda prihvati neto od toga, mi emo mu dati ta god hoe, samo neka nas se klone?" To je bilo onda kada je Hamza, neka je Allah s njim zadovoljan, primio islam, pa su vidjeli da se broj drugova Allahovo g Poslanika (alejhi' s-selam) poveava i umnoava, pa su rekli: "Svakako, Ehu Velide, idi i razgovaraj s njim!" U the je otiao, sjeo do Allahovo g Poslanika (alejhi' s-selam) i uzeo s njim govoriti: "Bratiu moj, ti zna kako visoko mjesto zauzima meu nama u plemenu i poloaj u rodu. Meutim, unio si u svoj narod veliku pometnju, razbio si im zajednicu, sruio si im njihove snove, obeastio si njome njihove bogove i njihovu vjeru, proglasio si nevjernicima njihove pretke! Sluaj me, ponudit u ti neke stvari, razmisli o njima, moda e neke prihvatiti." Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) odgovori: ''Reci, Ehu Velide, sluam." Tada je on rekao: "Bratiu moj, ako tim s ime si doao eli bogatstvo, sakupit emo ti toliko naeg bogatstva da e biti najbogatiji meu nama. Ako time eli ugled,

postavit emo te za naeg poglavara tako da nita neemo odluiti bez tebe. Ako time eli vlast, postavit emo te za naeg vladara. Ako je to to ti dolazi zloduh koga se ne moe osloboditi, trait emo ti ljekare i uloit emo nae imetke da te od toga izlijeimo, jer pratilac esto nadvlada ovjeka tako da se treba od njega lijeiti ... " Ili je tako neto rekao ... Kada je Utbe zavrio, a Allahov Poslanik ga sasluao, upitao ga je: "Jesi li zavrio, Ehu Velide?" Odgovorio je: "Jesam." Poslanik je rekao: "Sluaj ti mene". Odgovorio je: 'To inim". Onda je rekao: ((U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ha - mim. Objava je od Milostivog, Samilosnog. Knjiga iji su ajeti jasno izloeni, Kur'an na arapskom jeziku za ljude koji znaju, vjesnik radosnih vijesti i opomena, - pa opet veina njih glavu okree, nee ni da uje ... " (41/1-4). Zatim je Allahov Poslanik (alejhi's-selam) nastavio da mu je ui. Kada je to Utbe uo, paljivo je sluao, stavio ruke na lea, na njih se naslonio i sluao ga. Kada je Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) uei stigao do sedde, uinio je seddu, a potom rekao: "uo si, Ehu Velide, ono to si uo, eto tebe, eto toga" ... Utbe je otiao do svojih drugova. Neki od njih su rekli jedni drugima: "Kunemo se Bogom, Ehu Velid se vratio drugaijeg lica nego to je otiao!" Poto je sjeo, upitae ga: "Kakvu nam vijest donosi, Ehu Velide?" On odgovori: "Vijest koju vam donosim jeste da sam 203

uo rijei, tako mi Boga, kakve njima sline nikad nisam uo! Tako mi Boga, to nije magija, to nije poezija i to nije vraanje! O Kurejije, posluajte me i prepustite to meni... Pustite tog ovjeka i to u emu je on, povucite se od njega! Tako mi Boga, njegove rijei koje sam uo imat e sigurno veliki odjek! Ako ga unite Arapi, drugi e vas osloboditi truda oko njega. A ako on pobijedi Arape, njegova vlast je i vaa vlast, njegova slava je i vaa slava, s njim ete biti najsretniji ljudi!" Oni rekoe: "Opinio te, Boga mi, Ehu Velide, svojim jezikom!" "Ovo je moje miljenje, a vi radite kako hoete!" ree Ehu Velid na kraju. Begavi u svom Tefsiru prenosi hadis - sa svojim senedom 17 od Dabira ibni Abdullaha (neka je Allah njime zadovoljan) da je Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) nastavio sa uenjem do rijei Uzvienog: A ako glave okrenu, ti reci: "Opominjem vas munjom onakvom kakva je pogodila Ada i Sem uda .. , pa ga je U the uhvatio za usta molei ga za milost. Vratio . se svojima kui, a nije otiao Kurejijama, izolirajui se od njih ... Do kraja hadisa ... Kada su s njim potom o tome razgovarali, odgovorio je: "Uhvatio sam ga za usta, molei da prestane, jer znate da Muhammed kad neto kae, ne lae, pa sam se pobojao da se nee spustiti kazna!" Rekao je lbni lsh: ''Kod Velida ibni Mugirea sastala se nekolicina Kurejija - bio je najstariji meu njima - a bila je ve prispjela sezona hodoaa. On im je rekao: ''Kure j ije! Evo, dola je ova sezona. Dolazit e

nam arapske delegacije. Oni su uli za sluaj ovog vaeg itelja. Zauzmite o njemu jedno miljenje i nemojte razliito govoriti pa da jedni druge t>ohijate i da vam se govori pobijaju." Oni mu rekoe: "Pa eto, ti, Ehu Abdi Semse, reci, ustanovi nam miljenje koje emo zastupati!" Odgovorio je: "Ne, ne, nego vi recite, ja u sluati." Rekoe: "Rei emo da je sveenik." Odgovorio je: ''Ne, tako mi Boga, on nije sveenik. Vidjeli smo sveenike i ono nije pjevuenje sveenika niti njegovo rimovano pojenje!" Rekoe: "Rei emo da je lud!" Odgovorio je: "Ne, nije lud. Vidjeli smo ludilo i upoznali ga. Ono nije guenje od ludila, obuzetost ludilom, a ni uznemirenost koja dolazi od ludila!" Rekoe: "Rei emo da je pjesnik!" ''Ne, nije pjesnik. Mi znamo svu poeziju, sve metrove redez i hezed, ono to je preuzeto, ono to je pravilnih i ono to je nepravilnih stopa, nije poezija!" Rekoe: "Rei emo da je arobnjak!" Odgovorio je: "Ne, nije ni arobnjak. Vidjeli smo arobnjake i njihove arolije. Ono nije njihovo puhanje ni njihovo bajanje!" Rekoe: "Pa, dobro, ta emo rei, Ehu Abdi njegovom senedu je Abdullah Kindi Kuti o kome je lbni Kesir rekao da je "donekle slab". 204

Seme?" Odgovorio je: 'Tako mi Boga, njegov govor ima slast, stablo mu je jako, a grane plodne. Vi ne moete nita od ovoga rei a da se ne zna da je to neispravno. Najblie bi se moglo rei za njega da je vra. Ono to govori je vradbina, rastavlja sina od oca, brata od brata, mua od ene, ovjeka od familije." S tim miljenjem su otili od njega. Sjedili bi na putevima kojima ljudi prolaze - kada su doli u vrijeme hadda - i niko ne bi proao a da ga ne bi upozorili na njega i rekli mu ta je s njim! Ibni Derir je rekao: ''Prenio nam je lbni Abdul Eala, prenio nam je Muhammed ibni Sevre, ovaj od Muammera, ovaj od Ubade ibni Mensura, ovaj od lkrimea: Velid ibni Mugire je doao Poslaniku (alejhi' -s-selam) . On mu je uio Kur'an, pa on kao da se raznjeio prema Poslaniku. To je stiglo do Ebu Dehela ibni Hiama, pa mu je doao i rekao: Amida, tvoj narod hoe da ti sabere neto imetka! Upitao je: A zato? Odgovorio je: Pa da ti ga daju. Ti si otiao do Muhammeda padajui pod njegov uticaj! (Pokvarenjak je htio da izazove njegovu tatinu upravo u onome u emu je znao da se najvie ponosi!) Odgovorio je: Kurejije znaju da sam ja meu njima najbogatiji! Ovaj je rekao: Pa, reci o njemu neku rije iz koje e tvoj narod znati da ti porie ono to on govori i da ga ti mrzi! Odgovorio je: Pa dobro, ta u rei o njemu? Tako mi Boga, nema meu vama niko da zna poeziju bolje od mene, da poznaje njen metar redez, njene pjesme i poeziju dina bolje od mene! Tako mi Boga, ono to on govori nije slino niemu od ovoga. Tako mi Boga, njegov govor koji govori ima slast, u njemu je dra, on rui ono to je ispod njega, on je visoko i ne moe se nadvisi ti. Ovaj je rekao: Tako mi Boga, tvoj narod nee biti zadovoljan dok ne kae neto na nj ... Odgovorio je: Pusti me dok razmislim o tome ...

Poto je razmislio rekao je: Ovo nije nita drugo do vradbina koja se naslijeuje. Naslijeuje je od drugog. Pa je objavljeno: Meni ostavi onoga koga sam ja izuzetkom uinio (74/W, do: Nad njim su devetnaesterica (74/30). " U drugoj predaji stoji da su Kurejije rekle: "Ako je Velid promijenio vjeru, promijenit e je sve Kurejije!" Ebu Dehel je rekao: "Ja u vas potedjeti truda oko njega!" Otiao je k njemu ... On je - poslije dugog razmiljanja - rekao: 'To je vradbina koja se naslijeuje. Zar ne vidite da to razdvaja ovjeka od porodice, djece i prijatelja?!" Sve ove predaje jasno govore da ovi nevjernici nisu vjerovali da im Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) lae o onome to im dostavlja, ve su oni insistirali na svom mnogobotvu zbog razloga, poput ovih, koji su navedeni u predajama, a glavni razlog je to su pretpostavljali da e ta misija preuzeti vlast koju su oni uzurpirali i koju su vrili, a to je, ustvari, jedino Allahova vlast, to je smisao svjedoenja da nema drugog Boga osim Allaha na 205

kome se temelji islam. Oni su dobro poznavali znaenje svoga jezika i nisu htjeli da priznaju znaenje ovog svjedoenja, jer ono predstavlja pravu revoluciju na svaku vlast u ivotu ljudi osim na Allahovu ... Istinu je rekao Veliki Allah: Mi znamo da tebe zaista alosti to to oni govore. Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti laac, nego nevjernici poriu Allahove rijei (6/3.1). Nasilnici na ovom mjestu znai: nevjernici, kao to pre ovladava u kur' anskom izrazu. Kontekst produava poslije tjeenja Poslanika (ale j hi' s-selam) i objanjenja stvarnih uzroka za stav poricatelja prema njemu i njegovoj misiji i prema Allahovim ajetima koji govore da je on uistinu poslanik i da je istina ono s ime je doao, pa produava poslije ovoga sa podsjeanjem Poslanika na ono to se deavalo njegovoj brai poslanicima prije njega - a dolo mu je nekih vijesti o njima u ovom Kur' anu -, zatim ga podsjeaju na strpljivost i istrajnost na putu koju su poslanici ispoljiti sve dok im nije dola Allahova pomo. Ovo ini da potvrdi da je ovo zakon misije koji se ne mijenja, da ga ne mogu izmijeniti prijedlozi raznih predlagaa, kao to ga ne moe ubrzati bez obzira na muke, utjerivanje u la i brige koje pogaaju poslanike: A poslanici su i prije tebe lanim smatrani, pa su trpjeli to su ih u la ugonili i muili sve dok im ne bi dola pomo Naa, - a niko ne moe Allahove rijei izmijeniti -, i do tebe su doprle o poslanicima neke vijesti (6/34). Povorka poziva Allahu je veoma duboko ukorijenjena u historiji. Ona se protee kroz tokove vremena, vrsto idui po prokrenom putu i neprestano koraajui utrtom linijom, pravilnih koraka i stabilnih nogu.

Njen put zakruju zloinci svih vrsta i suprotstavljaju joj se pristalice onih koji su zalutali i onih koji su na vlasti. Muke su snalazite sve poslanike, krv je tekla a tijela se komadala ... Ali povorka je na svom putu, ne poginje se, ne povija se, ne odustaje i ne skree ... Kraj se zna, bez obzira koliko dugo trajalo i bez obzira koliko put bio dug ... Allahova pomo je uvijek na kraju puta: A poslanici su i prije tebe lanim smatrani, pa su trpjeli to su ih u la ugonili i muili sve dok im ne bi dola pomo Naa, - a niko ne moe Allahove rijei izmijeniti -, i do tebe su doprle o poslanicima neke vijesti (6/34). Rijei koje Uzvieni Allah govori Svome Poslaniku (alejhi' s-selam) ... Rijei da opomenu, razvesele, utjee i pomognu ... One jasno ocrtavaju put 206

onima koji e pozivati Allahu poslije Allahovo g Poslanika (alejhi' s-selam) i tano preciziraju njihovu ulogu, kao to im prikazuju potekoe i prepreke na putu, zatim to ih oekuje poslije svega toga na kraju puta ... One ih ue da je Allahov zakon u pogledu poziva Allahu jedan, da je poziv jedan, nedjeljiva cjelina ... To je misija koju veina ljudi doekuje poricanjem, a njeni nosioci doivljavaju muke ... Poslanici trpe utjerivanje u la i strpljivo podnose muke ... Zakon na kraju donosi pobjedu ... Medutim, ona dolazi u svoje vrijeme. Ne pouruje je injenica to su poslanici nevini, dobronamjerni, odani i to trpe muke i utjerivanje u la, niti to zalutali i odlutali zloinci mogu da mue odane, nevine i dobronamjerne! Takoder je ne pouruje da doe prije roka ni injenica to njen odani nosilac, koji se potpuno liio sebe i svojih prohtjeva, samo eli da iz ljubavi uputi svoj narod, da je alostan zbog zablude i nesree u kojoj se nalaze i zbog propasti i patnje koja ih oekuje na ovom i buduem svijetu ... Nita je od toga ne pouruje da doe prije roka ... Allah ne pouruje zbog toga to se uri nekom od Njegovih stvorenja. Niko ne moe Njegove rijei izmijeniti bez obzira na to da li se one odnose na naizbjenu pobjedu ili zapisani as. Zaista, stroga ozbiljnost i definitivna odlunost pored umirivanja, tjeenja i razveseljavanja ... Potom stroga ozbiljnost dostie svoju krajnju granicu u sueljavanju sa onim to moda okupira duu Allhovog Poslanika (alejhi' s-selam) a to je ljudska elja koja strasno ezne za tim da uputi svoj narod, elja koja pogleda da se uslia njihovom zahtjevu za nekim udom ne bi li krenuli Pravim Putem. To je elja koja je bila zaplavila srca nekih muslimana u to vrijeme. To je prirodna ljudska elja. Medutim, s obzirom na ozbiljnost

koja je u prirodi ove misije, njenog programa i uloge poslanika u njoj, kao i uloge svih ljudi, dolazi to strogo sueljavanje u Kur'anu asnom: Ako je tebi teko to to oni glave okreu, onda, ako moe, potrai kakav otvor u Zemlji ili kakve ljestve na nebo, pa im donesi jedno udo! Da Allah hoe, On bi ih sve na Pravom Putu sakupio; zato nikako ne budi od onih koji to ne znaju! (6/35J. Odazvae se jedino oni koji su posluni. - A Allah e umrle oivjeti ; zatim, Njemu e se svi vratiti (6/36). Zaista je to veliki strah koji izbija iz uzvienih rijei ... ovjek nije u stanju da shvati sutinu ove zapovijedi osim ako sebi ne predoi da ove rijei upuuje Gospodar svjetova Svome plemenitom Poslaniku ... Strpljivom Poslaniku iz grupe odlunih poslanika ... Poslaniku koji je toliko 207

pretrpio od svog naroda, strpljiv, nadajui se nagradi od Boga, koji ih nije prokleo Niihovom (alejhi' s-selam) dovom, a tolike je godine podnosio da bi to unitilo i dobrodunost dobrodunog! ... To je Na zakon, Muhammede! Ako je tebi teko to oni glave okreu, ako ti teko pada njihovo utjerivanje u la i ako eli da im donese kakvo udo, onda, dakle, ako si u stanju, nai kakav otvor u Zemlji ili ljestve na nebu, pa im donesi neko udo! ... Njihova uputa ne zavisi od toga hoe li im ti donijeti udo. Nije ono to nedostaje upravo to dokaz koje e ih uputiti Istini, kako ti kae ... Da Allah hoe, On bi ih sve na Pravom Putu sakupio, tako to bi njihovu iskonsku prirodu iz temelja formirao tako da ne zna nita drugo do Upute - kakvi su meleki, - ili tako to bi usmjerio njihova srca uinivi ih sposobnim da prime ovu uputu i da joj se odazovu, ili tako to bi pokazao kakvu neuobiajenu pojavu koja bi im svima povila vratove, ili preko nekog drugog sredstva, a o svima njima odluuje Allah! Meutim, Uzvieni, - zbog vrhovne mudrosti koja obuhvata itav Bitak - stvorio je ovo stvorenje koje se zove ovjek radi utvrene zadae koja nalae - po Njegovom univerzalnom i vrhovnom odreenju - da on ima utvrene predispozicije koje nisu predispozicije meleka, a u koje spada i razliitost u sklonostima, razliitost u prijemu dokaza upute i nadahnua vjerovanja i razliitost u odazivanju ovim dokazima i nadahnuima, sve to u granicama sposobnosti za usmjerenje i u mjeri po kojoj je pravedno da uz nju ide i razliitost u nagraivanju za Uputu i zabludu ... Zato ih Allah nije sve na Pravom Putu sakupio Svojom stvaralakom odredbom, ali im je naredio Uputu i ostavio da biraju izmeu pokornosti i

grijeenja, a na kraju e dobiti pravednu nagradu ... Pa znaj to i ne budi od onih koji to ne znaju! Da Allah hoe, On bi ih sve na Pravom Putu sakupio; zato nikako ne budi od onih koji to ne znaju! (6/35J. Ja strane rijei! Ja odlune smjernice! Meutim, to je situacija koja iziskuje strahotu rijei i odlunost usmjerenja ... Poslije toga slijedi objanjenje iskonske ljudske prirode prema kojoj je On ljude stvorio i njihovih razliitih pozicija u suoavanju sa Uputom kojoj ne manjkaju dokazi niti fali argument: Odazvae se jedino oni koji su posluni. - A Allah e umrle oivjeti ; zatim, Njemu e se svi vratiti (6/36J. 208

Ljudi se suoavaju sa ovom istinom sa kojom im dolazi Poslanik od strane Allaha podijeljeni u dvije grupe: - grupa ivih, ija su prirodna sredstva recepcije u njima iva, aktivna, otvorena ... Oni se odazivaju Uputi koja je snana, jasna, saglasna i konvergentna sa iskonskom ljudskom prirodom do te mjere da je dovoljno da je ljudsko bie uje pa da joj se odazove: Odazvae se jedino oni koji su posluni (6/36) . - grupa mrtvih, ija je iskonska ljudska priroda onesposobljena tako da ne uje i ne prima, pa prema tome i ne odaziva se ... Ono to joj nedostaje - to nije ova istina koja ne bi nosila svoj dokaz, njen dokaz je skriven u njoj i kada doe do iskonske ljudske prirode, nai e u njoj svoju potvrdu - ve ono to nedostaje ovoj grupi ljudi jeste ivot iskonske prirode i oivljavanje sredstava recepcije u njoj po samom prijemu! Poslanik kod ovih nema nikakve mogunosti, s njima nema nikakve mogunosti za argumentaciju. Njihovo stanje ovisi o Allahovoj volji, ako hoe, oivjet e ih ako primijeti kod njih neto to zasluuje da ih oivi, a ako hoe, nee ih oivjeti na ovom svijetu i ostat e tako mrtvi u ivotu dok se Njemu ne vrate na buduem svijetu. A Allah e umrle oivjeti; zatim, Njemu e se svi vratiti (6/36). Ovo je to kazivanje o odazivanju i neodazivanju! Ono otkriva sutinu itave situacije, odreuje obavezu Poslanika i njegov angaman i ostavlja cijelu stvar Naredbodavcu da o njoj odlui kako On hoe. Od obraanja Allahovom Poslaniku (alejhi' s-selam) sa ovom injenicom kontekst prelazi na kazivanje o slanju kakve nadnaravnosti koje

trae mnogoboci i na objanjenje koliko u ovom zahtjevu ima nepoznavanja Allahovog zakona i loeg razumijevanja Njegove milosti prema njima to im nije udovoljio ovom prijedlogu nakon koga bi odmah bili uniteni da im je na njega udovoljeno! Takoer iznosi jedan aspekt preciznosti Boanskog planiranja koje obuhvata sva iva bia i inspirie mudrou univerzalnog zakona za sva ova bia. Kontekst zavrava utvrivanjem tajni i zakona koji se kriju iza upute i zablude po kojima se odvija slobodna Allahova volja. 209

Oni govore: "Zato mu Gospodar njegov ne poalje kakvo udo!" Reci: "Allah je kadar da poalje udo, ali veina njih ne zna" (6/37). Sve ivotinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas - u Knjizi Mi nismo nita izostavili - i saku pie se poslije pred Gospodarom svojim (6/38). A oni koji dokaze Nae poriu gluhi su i nijemi, u tminama su. Onoga koga hoe - Allah ostavlja u zabludi, a onoga koga hoe - na Pravi Put izvodi (6/39). Traili su kakav natprirodni znak poput natprirodnih materijalnih pojava koje su pratile ranija poslanstva. Nisu se zadovoljavali vjenim dokazom Kur' ana koji se obraa razboritoj ljudskoj spoznaji, koji oglaava doba ljudske zrelosti, koji potuje ovu zrelost pa joj se obraa ovim uzvienim govorom i koji ne zavrava nestankom generacije koja vidi tu neobinu materijalnu pojavu, zapravo, ostaje vjeno da se licem u lice suoava sa ljudskom spoznajom svojim i' dazom ili nemogunou oponaanja do Sudnjeg dana ... Traili su neobinu pojavu, a nisu razmiljali o Allahovom zakonu po kome On kanjava one koji poriu poslanstvo poslije dolaska te neobine pojave i unitava ih na ovom svijetu. Oni ne shvaaju Allahovu mudrost u tome to im nije poslao tu neobinu pojavu. Allah zna da e oni i nju porei poslije njenog dogaanja - kao to se dogodilo sa narodima prije njih - pa e zasluiti propast. Allah, meutim, eli da im da vremena kako bi vjerovao onaj ko hoe od njih da vjeruje, a onaj ko nee da vjeruje Allah e iz njega izvesti vjerniko potomstvo. Oni ne zahvaljuju na Allahovoj blagodati koju im je ukazao kroz to to im je dao vremena i kroz to to nije

udovoljio njihovom prijedlogu ije loe posljedice ne znaju! Kur'an spominje ovaj njihov prijedlog komentariui da veina njih ne zna ta se iza njega krije, kao to ne znaju Allahovu mudrost koja lei iza neudovoljavanja ovom njihovom prijedlogu. Kur'an takoer potvruje Allahovu mo da poalje neobian znak, meutim, Njegova mudrost je ta koja tako zahtijeva, i Njegova milost, koju je Sebi propisao, jeste ta koja sprjeava nesreu: Oni govore: 'Zato mu Gospodar njegov ne poalje kakvo udo!" Reci: "Allah je kadar da poalje udo, ali veina njih ne zna" (6/37). Kur' anski kontekst uzima jedan drugi njeniji put i prilaz njihovim srcima. Uzima da u njima budi mo opaanja i razmiljanja o dokazima 210

upute i nadahnuima vjerovanja koji se nalaze u svijetu oko njih ne bi li o njima razmislili i opametili se: Sve ivotinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas - u Knjizi Mi nismo nita izostavili - i sakupie se poslije pred Gospodarom svojim (6/3BJ. Ljudi nisu jedini u ovom Kosmosu da bi njihovo postojanje bila sluajnost i da bi njihov ivot bio uzaludan! Okolo njih su druga iva bia i sva su ona organizirana u zajednice, to otkriva da iza toga stoji svrha, plan i mudrost, kao to ukazuje na jednost Stvoritelja i jednost planiranja kome su podreena sva Njegova stvorenja ... Zaista nema ivotinje koja ide po Zemlji - a ovo obuhvata sva iva bia od insekata preko gmizavaca do kraljenjaka - niti ptice koja leti na krilima po zraku - a ovo obuhvata sve ptice, kukce i ostala stvorenja koja lete, nema ivog bia na ovoj Zemlji a da nije organizirano u zajednicu koja ima iste osobine i jedan nain ivljenja ... Upravo isto kao ljudski rod ... Allah nije ostavio nita od Svojih stvorenja a da nije obuhvaeno planom i utvreno znanjem ... Na koncu e se sva stvorenja sakupiti pred svojim Gospodarom, pa e im On presuditi kako hoe ... Ovaj kratki ajet - povrh toga to iznosi odlunu tvrdnju o sutini ivota i ivih bia - trese srce jer prikazuje horizonte potpune kontrole, irokog planiranja, sveobuhvatnog znanja i apsolutne moi Uzvienog Allaha ... O svim ovim aspektima mi ne moemo ire govoriti kako ne bismo izali iz programa Okrilja Kur'ana, 18 pa prelazimo preko toga kako bismo ili ukorak sa kontekstom ... Prvi cilj ovdje jeste okrenuti srca i

umove prema injenici da u postojanju ovih stvorenja, organiziranih na ovakav nain, obuhvaenih planom do u preciznosti i utvrenih u Allahovom znanju, potom njihovo sakupljanje pred njihovim Gospodarom na kraju kruga, lei krupna i vjena istina iji su dokazi i znakovi vei od znakova i neobinih pojava koje vidi samo jedna grupa ljudi! Ovaj krug - ili ovaj talas - zavrava potvrdom da iza upute i zablude stoji Allahova volja i zakon koji ukazuje na iskonsku ljudsku prirodu u sluajevima upute i zablude: vie poglavlje Haqiqatu'l-uluhijje, Haqiqatu'l-hajat i Haqiqatu'l-insan u knjizi Hasaisu' tesawuri'l-islamijji ve muqawimatuhu, II. 211

A oni koji dokaze Nae poriu gluhi su i nijemi, u tminama su. Onoga koga hoe - Allah ostavlja u zabludi, a onoga koga hoe - na Pravi Put izvodi (6/39). Ovo je ponavljanje potvrde injenice koja je prola u ovom krugu o odazivanju onih koji uju i o smrti onih koji se ne odazivaju. Meutim, u drugoj slici i drugom prizoru ... oni koji poriu ove Allahove dokaze razasute po stranicama bitka i koji poriu Njegove druge dokaze registrirane na stranicama ovoga Kur'ana, oni poriu zato to su aparati za prijem u njima pokvareni... Oni su gluhi, ne uju, nijemi, ne govore, utonuli u tmine, ne vide! Oni nisu takvi po svojoj tjelesnoj grai, oni imaju oi, ui i usta ... Meutim, njihova spoznaja ne funkcionie, pa kao da ova osjetila ne primaju i ne prenose!... To je zaista tako, jer ovi ajeti sami po sebi imaju djelotvornost, uinak i utjecaj, kad bi bili primljeni i stigli do svijesti! ... Njima niko nee okrenuti glavu a da mu iskonska ljudska priroda nije pokvarena i da nije dostojna za tako visok nivo ivota. Iza svega toga je Allahova volja ... Slobodna volja koja je odredila da ovo stvorenje koje se zove ovjek bude ove dvojne sklonosti za uputu i zabludu, prema izboru i znanju, a ne prema odluci i moranju ... Tako Allah ostavlja u zabludi onoga koga hoe, a na Pravi Put izvodi onoga koga hoe, upravo tom Svojom voljom, koja pomae onoga ko ulae trud, a ostavlja u zabludi onoga ko se uporno protivi. Ova volja ne ini nepravdu nikome. ovjekovo usmjerenje da trai uputu ili njegovo usmjerenje u pravcu

zablude proizilaze iz njegove prirode u kojoj ga je Allah stvorio Svojom voljom. I ovo i ono usmjerenje stvoreno je s poetka Allahovom voljom. Rezultate koji proizilaze iz ovog i onog usmjerenja, iz upute i zablude, takoer stvara Allah Svojom voljom. Volja je, dakle, ta koja ini i ona je apsolutna. Polaganje rauna, nagrada i kazna zasnivaju se na ovjekovom usmjerenju kojim on raspolae iako je predispozicija za dvojno usmjerenje, u osnovi, Allahova volja ... 19 Sada, a nakon to smo zavrili sa izlaganjem ovog dijela konteksta, zastat emo nakratko da bismo izvukli pouku iz smjernica koje su u njemu date svima onima koji pozivaju u ovu vjeru u svakoj generaciji. To inimo Vidi poglavlje Et-tewazun u prvom dijelu El-Hasais 212

zato to domet smjernica u ovom dijelu konteksta prevazilazi konkretan historijski period i protee se na sve generacije i sve propovjednike razraujui plan i program poziva u ovu vjeru, program koji nije ogranien vremenom i prostorom. Mi nismo u stanju ovdje ii u detalje svih aspekata ovog plana i programa, pa emo se samo, dakle, zadrati na glavnim oznakama na tom putu. Zaista je put pozivanja Allahu preteak i prekriven mnogim neugodnostima. Iako Allahova pomo istini, bez sumnje, stie i ova pomo, meutim, dolazi u onom roku koji odredi Allah, prema Svom znanju i Svojoj mudrosti. Vrijeme i rok Allahove pomoi je tajna i njega ne zna niko, ak ni Poslanik. Potekoe na ovom putu dolaze iz dva osnovna faktora: prvo, iz poricanja i okretanja glave od strane onih s kojima se ovaj poziv susree u poetku, zatim, objavljivanje rata i muenje propovjednika, i drugo, iz ljudske elje koja lei u misionarovoj dui da uputi ljude Istini iju je on vlast okusio i iji je okus spoznao, kao i iz zagrijanosti za Istinom i elje da je obznani! Ova elja nije nita manje teka od poricanja, okretanja glave, rata i muenja. Sve su to uzroci potekoa na ovom putu! Kur' anska smjernica u ovom dijelu konteksta tretira ovu potekou sa oba njena aspekta ... Tekst potvruje da oni koji poriu ovu vjeru ili ratuju protiv njenog poziva, sigurno znaju da je ono emu se pozivaju Istina kao i da Poslanik koji je doao od strane Allaha govori istinu, meutim, oni se, uprkos tome znanju, ne odazivaju i tvrdoglavo istrajav(\ju u svom nijekanju, jer imaju elju i hir za okretanjem glave i poricanjem! Ova istina sobom nosi i dokaz svoje istinitosti, jer se obraa iskonskoj ljudskoj prirodi i ona joj se odaziva - ako je ova priroda iva i ako su aparati za recepciju u

njoj ispravni: Odazvae se jedino oni koji su posluni (6/36J ... Meutim, oni koji negiraju - njihova srca su mrtva, oni su mrtvi, gluhi i nijemi, u tminama su. Poslanik ne moe dozvati mrtve ni gluhe. Propovjednik ne moe oivjeti mrtve. To je samo Allahova stvar ... To sve s jedne trane, a s druge strane Allahova pomo e doi, u to nema nikakve sumnje ... Sve to je u tome jeste da ona tee prema Allahovom zakonu i Allahovom odreenju. Pa kao to Allahov zakon ne uri i Njegove rijei se ne mijenjaju u pogledu dolaska pomoi na kraju, takoer se on ne mijenja i ne uri u pogledu zacrtanog roka ... Allah ne uri zbog toga to propovjednici trpe muke i utjerivanje u la makar to bili i poslanici - jer je predanost samog propovjednika Allahovom odreenju bez urbe, njegovo podnoenje muka bez uzrujavanja i njegovo uvjerenje u povoljan ishod bez sumnje - upravo to to se trai i to stoji iza odgaanja pomoi do njenog zacrtanog roka. 213

Ova kur'anska smjernica tano odreuje ulogu Poslanika u ovoj vjeri - i ulogu propovjednika poslije njega u svakoj generaciji - a to je dostavljanje, ustrajnost na putu i podnoenje tekoa puta .. A to . se tie upute ili zablude ljudi, to je izvan granica njegove obaveze i njegove moi... Uputa i zabluda slijede Boanski zakon koji se ne mijenja, njega ne moe izmijeniti ni njegova mrzovolja prema nekome ko se protivi i napada ... Njegova linost nema nikakvog znaaja u ovom pitanju i on nee polagati raun za broj ljudi koji su prihvatili Uputu, ve e polagati raun kako je dostavio, koliko je bio strpljiv, koliko je slijedio i koliko je ustrajao u tome to mu je bilo nareeno... Posije toga, pitanje ljudi je preputeno Gospodaru svjetova . Onoga koga hoe .- Allah ostavlja u zabludi} a onoga .. koga hoe - na Pravi Put izvodi (6/39) Da Allah hoe} On bi sve na Pravom .. Putu sakupio (6/35) Odazvae se jedino oni koji su posluni (6/36J. A ranije smo objasnili vezu Allahove slobodne volje u upuivanju i ostavljanju u zabludi sa usmjerenjem ljudi i njihovim ulaganjem napora u tom pogledu, pa mislimo da je to dovoljno. Stoga zastupnik poziva u ovu vjeru ne treba udovoljavati preijedlozima onih kojima se upuuje ovaj poziv a koji imaju cilj

modificirati program njegovog poziva i skrenuti ga sa njegove Boanske prirode. On isto tako ne treba pokuavati da dotjeruje ovu vjeru i prilagoava je shodno njihovim eljama, prohtjevima i strastima ... Mnogoboci su traili neuobiajene pojave - shodno obiaju njihovog vremena i shodno nivou njihove spoznaje - kao to o njima govori Kur'an na mnogim mjestima. O tome u ovoj suri stoji: Oni govore: (Trebalo je da mu se poalje melek!" W8J... Oni govore: "Zato mu Gospodar njegov ne poalje kakvo udo!" (6/37J Oni se zaklinju Allahom} najteom zakletvom, da e, ako im doe udo, sigurno zbog njega vjernici postati (6/109) .. . U drugim surama nalazimo neto to vie izaziva uenje od ovih prijedloga. Poput onog to o njima kazuje u suri El-Isra: I govore: "Neemo ti vjerovati sve dok nam iz zemlje ivu vodu ne izvede; ili dok ne bude imao vrt od palmi i loze, pa da kroz njeg svukuda rijeke provede; ili dok na nas nebo u paradima ne obori} kao to tvrdi; ili dok Allaha i meleke kao jamce ne dovede; ili dok ne bude imao kuu od zlata ili dok se na nebo ne uspne; a neemo vjerovati ni da si se uspeo sve dok nam ne donese Knjigu da je itamo" (17/9(}.93) I poput ... onoga to o njima kazuje u suri El-Furkan: I oni govore: "ta je ovom poslaniku" on hranu uzima i po trgovima hoda; trebalo je da mu se jedan melek poalje da zajedno s njim opominje, ili da mu se spusti kakvo blago ili da ima vrt iz kojeg bi se hranio"'? (25/7-8J. 214

Direktna kur' anska smjernica u ovom dijelu sure jeste zabrana Allahovom Poslaniku (alejhi's-selam) i vjernicima da poele da im se poalje udo - bilo kakvo udo - koje oni trae. Poslaniku (alejhi's-selam) reeno je: Ako je tebi teko to to oni glave okreu, onda, ako moe, potrai kakav otvor u Zemlji ili kakve ljestve na nebo, pa im donesi jedno udo! Da Allah hoe, On bi ih sve na pravom putu sakupio; zato nikako ne budi od onih koji to ne znaju! Odazvae se jedino oni koji su posluni. - A Allah e umrle oivjeti; zatim, Njemu e se svi vratiti (6/3.$-.16). A vjernicima koji su u sebi poeljeli da se udovolji mnogobocima u njihovom zahtjevu za udom kada su se zakleli Allahom, tom najteom zakletvom, da e, ako im doe udo, sigurno zbog njega vjernici postati, njima je reeno: Sva uda su samo u Allaha!" A odakle vi znate da e oni, kad bi im ono dolo, vjernici postati, i da Mi srca njihova i oi njihove neemo zapeatiti, i da nee vjerovati kao to ni prije nisu vjerovali, i da ih neemo ostaviti da u zabludi svojoj lutaju smeteni? (6/109-IlOJ. . . Da znaju, prvenstveno, da ono to nedostaje onima koji nijeu i poriu nije znak i dokaz Istine, ve ono to njima nedostaje jeste da oni ne uju, da su mrtvi, da im Allah nije dodijelio uputu - shodno Allahovom zakonu o uputi i zabludi kao to smo prethodno rekli - zatim da znaju da ova vjera slijedi zakon koji se ne mijenja i da je on jai od padanja pod utjecaj elji kojekvih predlagaa i njihovih prohtjeva! Ovo nas vodi u najire polje ove kur' anske smjernice... Ono nije specifino za odreeno vrijeme, niti ogranieno na jedan dogaaj, niti vezano za odreen prijedlog. Vrijeme se mijenja, elje ljudi se izraavaju u drugim prijedlozima. Protagoniste poziva u Allahovu vjeru ne treba da zanesu prohtjevi ljudi... elja za udovoljavanjem prijedlozima raznih

predlagaa je to to vodi neke protagoniste islamske misije danas u pokuaju kristaliziranja islamskog uenja u formi "doktrinalne teorije" na papiru, poput onoga to nalaze u zemaljskim doktrinalnim teorijama koje ljudi formuliu za jedan odreeni vremenski period, meutim, prolaskom vremena, ispostavi se da su to bile sve same provalije, avanture i proturijenosti!. .. To je to to neke protagoniste ove misije vodi pokuaju da kristaliziraju islamski sistem u formi projekta sistema - na papiru ili u formi pojedinanih zakona - takoer na papiru - koji e se suoiti sa situacijom u kojoj se nalaze sljedbenici sadanjeg dahilijjeta, a koja nema nikakve veze sa islamom Ger sljedbenici ovog dahilijjeta govore: islam je vjerovanje i on nema nikakve veze sa opim i realnim sistemom za ivot!) i koji e im regulirati ovu situaciju dok e oni i dalje ostati u svom dahilijjetu uzimajui za sudiju ejtana i ne sudei ili ne presuujui po Allahovom eriatu... Sve su to mizerni pokuaji i muslimanu nije dozvoljeno da ini takve pokuaje kako bi udovoljio prevrtljivim oblicima 215

ljudskog miljenja koje nije stalno. Musliman to ne smije initi u ime razvoja sredstava poziva Allahu!20 Najmizerniji od ovih pokuaja jeste pokuaj onih koji na islam stavljaju kojekakve maske i kvalificiraju ga onim kvalifikacijama koje u jednom vremenskom periodu imaju najviu prou meu ljudima ... Poput socijalizma, demokracije i tome slino ... Oni misle da ine uslugu islamu ovim mizernim predstavljanjem!... Socijalizam je drutvenoekonomski sistem koga su stvorili ljudi i on je podloan ispravnosti i grjeci. Demokratija je sistem ivota ili vlasti koga su takoer stvorili ljudi, ona nosi sve osobine ljudskog dijela podlone pravilnosti i grjeci takoer ... Islam je sistem za ivot koji obuhvata doktrinalni koncept, drutvenoekonomski sistem i izvrno organizacioni model... On je Allahovo djelo lieno manjkavosti i mahan e ... Pa gdje je u odnosu na islam onaj ko hoe da se zauzme za program Uzvienog Allaha kod ljudi kvalificirajui ga kvalifikacijom koja je ljudsko djelo? Zapravo, gdje je u odnosu na islam onaj ko hoe da se zauzme za Uzvienog Allaha kod ljudi rijeima koje su rijei ovih ljudi?! Svo mnogobotvo idolopoklonika u arapskom dahilijjetu sastojalo se u tome to su oni posredovali kod Allaha preko nekih Njegovih stvorenja, uzimajui ih za zatitnike: A onima koji pored Njega uzimaju zatitnike: "Mi im se klanjamo samo zato da bi nas to vie Allahu pribliili" (39/3). . . Ovo je pravi irk ili pripisivanje Allahu druga! A koje e se onda ime dati onima koji se ne

zauzimaju kod Allaha posredstvom zatitnika meu ljudima ve se oni - ja kave li pokude i odvratnosti! - zauzimaju za Uzvienog Allaha kod ljudi uenjem ili programom koji je uenje i program tih ljudi?! Islam je islam, socijalizam je socijalizam, a demokracija je demokarcija... Islam je Allahov program i on nema drugog imena ni kvalifikacije osim imena koje mu je Allah dao i kvalifikacije kojom ga je on okvalificirao ... Socijalizam i demokracija su ljudski programi i ljudska iskustva... Ako ve hoe da ih izabiraju, neka ih izabiraju na ovom principu ... Onaj ko poziva u Allahovu vjeru ne treba da udovoljava draima modernih trendova, prevrtljivih ljudskih elja, mislei da tako ini dobro Allahovoj vjeri! predgovor ovoj suri, kao i poglavlje Tariqu1-halasi u knjizi El-Islamu we mukilatu1hadareti. 216

Mi pitamo ove koji svojoj vjeri ne pridaju nikakvu vanost i koji ne poznaju Allaha kako treba, pitamo ih, ako islam danas nudite pod imenom socijalizma i pod imenom demokracije, jer su ovo dva trenda savremenih pravaca, ta e sutra biti trend? Kapitalizam je u jednom vremenskom periodu bio omiljen sistem kod ljudi kad su oni pomou njega izlazili iz feudalnog sistema! Takoer je apsolutizam u jednom vremenu bio potreban oblik vlasti u fazi nacionalnog objedinjavanja razbacanih provincija, kao to je bilo npr. u Njemakoj i Italiji za vrijeme Bizmarka i Macinija! A sutra, ko zna ta e biti rasprostranjen oblik zemaljskih drutvenih sistema i sistema vlasti koje ljudi donose za ljude? Pa kako ete sutra govoriti o islamu, kako bi ga ponudili ljudima u formi koju ljudi vole?! Kur' anska smjernica u ovom dijelu o kome mi govorimo - kao i u drugim dijelovima sve ovo sadri ... Ona hoe da se nosilac ovog poziva uzdigne sa svojom vjerom da ne udovoljava onima koji daju kojekakve prijedloge, da ne pokuava ukraavati ovu vjeru nekim drugim imenom i nazivom i da ne govori ljudima o njoj bez njenog programa i njenih sredstava ... Allah nije ovisan ni o kome. Ko se ne odazove Njegovoj vjeri iz potinjenosti Njemu, izvlaei se iz potinjenosti nekom drugom mimo Njega, ova vjera nema potrebe za njim, kao to Uzvieni Allah nema potrebe ni za kim od pokornih ili grijenika. Zatim, ako ova vjera ima svoju originalnost u pogledu principa i osobenosti za koje Allah hoe da zavladaju ovjeanstvom, ona takoer ima svoju originalnost u pogledu programa za rad i metode u obraanju ljudskoj prirodi... Onaj ko je objavio ovu vjeru sa njenim principima i

osbenostima, sa njenim dinaminim programom i metodom jeste Uzvieni Allah koji je stvorio ovjeka i koji zna ta mu sve njegova dua haje ... U ovom dijelu ove sure nalazi se jedan primjer kako se ova vjera obraa ljudskoj prirodi... Jedan od mnogobrojnih primjera ... On povezuje iskonsku ljudsku prirodu sa kosmikim bitkom i puta da se kosmiki ritmovi suoe sa ljudskom prirodom i izazovu pozornost ljudskog bia da primi ove ritmove ... On zna da e se ono njima odazvati kad ovi ritmovi do nje stignu svom svojoj dubinom i snagom: Odazvae se jedino oni koji su posluni (6/36) ... Primjer sa kojim se suoavamo u ovom dijelu: Oni govore: 'Zato mu Gospodar njegov ne poalje kakvo udo!" Reci: "Allah je kadar da poalje udo, ali veina njih ne zna" (6/37). 217

U ovom ajetu iznose se rijei onih koji poriu, koji glavu okreu i koji trae kakvu neobinu pojavu koju e vidjeti njihova generacija i koja e prestati ... Zatim dotie njihova srca sa onim to se krije iza ovog prijedloga kad bi mu se udovoljilo! To je kazna i propast! Allah je u stanju poslati udo... Medutim, Njegova milost je to to iziskuje da ga ne poalje i Njegova Mudrost je to to zahtijeva da im se u tome ne udovolji. Iznenada ih sa ovog tijesnog osnova u poimanju i razmiljanju Kur'an prebacuje u prostrani Kosmos, do krupnih znakova unaokolo, znakova u odnosu na koje je taj znak koji su oni traili posve neznatan, do vjenih znakova usred Kosmosa koji gledaju sve generacije prije i poslije njih: Sve ivotinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas - u Knjizi Mi nismo nita izostavili - i sakupie se poslije pred Gospodarom svojim (6/38). To je krupna injenica ... To je injenica koju je moglo samo njihovo opaanje u ono vrijeme da posvjedoi s obzirom na to da oni tada nisu imali sistematiziran u nauku ... To je injenica koja okuplja ivotinje, ptice i insekte okolo njih u zajednice koje takoer imaju svoje karakteristike, osobenosti i organizacije ... To je injenica iji se domet vienja proiruje kad god ljudsko znanje napravi korak naprijed, medutim, njihovo znanje se nita ne poveava u odnosu na prvobitno stanje! Pored ove injenice je jedna druga, nevidljiva injenica koja je s njom povezana, a to je da Allahovo vjeno znanje obuhvata sve i da Allah planira sve ... Ovo je injenica koju svjedoi ta prva vidljiva injenica ...

Gdje odlazi materijalno udo koje su traili pred velikim udom koje vide svuda gdje prue poglede, opaaje i srca i razmiljaju o onome to je bilo i ta e biti? Kur'anski program - u ovom primjeru - ne nudi nita vie do da povee ljudsku prirodu sa Bitkom, da otvori prozore izmedu tog Bitka i ljudske prirode i da pusti da ovaj ogromni i neobini Bitak udara svojim tekim i dubokim akordima po ovjekovom biu ... K ur' anski program ljudskoj prirodi ne nudi umne i teorijske teoloke rasprave, niti joj nudi skolastike rasprave (poput apologetika) , to je strano islamskom programu, niti joj, pak, nudi racionalistiku ili senzualistiku filozofiju, ve joj nudi ovaj realni Bitak - sa njegova dva svijeta, svijetom nevidljivog i svijetom vidljivog - ostavljajui je da se s njim spoji i podudari, da od njega primi i odazove se, ali sve u okrilju odreenog 218

programa koji je nee pustiti da ona - dok prima i uzima od Bitka - luta po bespuima i tjesnacima. Odjeljak zavrava komentarom o stavu onih koji poriu ove velike znakove: A oni koji dokaze Nae poriu gluhi su i nijemi, u tminama su. Onoga koga hoe - Allah ostavlja u zabludi, a onoga koga hoe - na pravi put izvodi (6/39). Taj odjeljak utvruje sutinu stanja i prirodu onih koji poriu ... Gluhi su i nijemi, u tminama su ... Potvruje Allahov zakon u pogledu upute i zablude ... On je skopan sa Allahovom voljom za ovo ili ono, shodno iskonskoj ljudskoj prirodi prema kojoj je On stvorio ljude. Time se povezuju aspekti islamskog poimanja cijele ove odredbe, pored toga to se razjanjava program povezivanja u Allahovu vjeru i

odreuje pozicija nosioca ovog poziva dok se on kree sa ovom vjerom suoavajui se sa ljudima u svakoj situaciji i u svakoj generaciji... N adam o se da e u ovim doticaj ima - pored onoga to je prethodilo u uvodu ove sure - o programu biti ono to osvjetljava put... A pomo je od Allaha ... 219

Reci: "Kaite vi meni, ako istinu govorite, kad bi vam dola Allahova kazna ili vas iznenadio Smak svijeta, da li biste ikog drugog osim Allaha priznavali?" (6/40J. Njega biste samo molili da, ako hoe, otkloni od vas ono za to ste Ga molili, a ne bi vam ni na um pali oni koje ste Mu ravnim smatrali (6/41). A poslanike smo i narodima prije tebe slali i nematinom i boleu ih kanjavali ne bi li posluni postali (6/42). Trebalo je da su posluni postali kad bi im kazna Naa dola! Ali, srca njihova su ostala tvrda, a ejtan im je lijepim prikazivao ono to su radili (6/43). I kada bi zaboravili ono ime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome to im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili, (6/44J i zameo bi se trag narodu koji je inio zlo, i neka je hvaljen Allah Gospodar svjetova ! (6/45).

Reci: "Kaite vi meni, ako bi vas Allah sluha vaeg i vida vaeg liio i srca vaa zapeatio, koji bi vam bog, osim Allaha, to vratio?" Pogledaj kako dokaze iznosimo, a oni opet glavu okreu (6/46). Reci: " Kaite vi meni, ako bi vas Allahova kazna stigla neoekivano ili javno, zar bi iko drugi do narod nevjerniki nastradao?" (4/47J. 220

Mi aljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju ; neka se zato oni koji vjeruju i dobra djela ine niega ne boje i ni za im nek ne tuguju (6/48). A one koji u dokaze Nae ne vjeruju stii e kazna; zato to greno postupaju (6/49). Ovdje - u ovoj cjelini - kur' anski kontekst suoava prirodu mnogoboaca sa Allahovom snagom, zapravo, suoava njih sa samom njihovom prirodom kada se ona pogleda oi u oi sa Allahovom silom. Kada ona sa sebe zbaci sve naslage u susretu sa strahom i kada je protrese taj strah tako da te naslage same otpadnu! Kada zaboravi priu o lanim bogovima i iz istih stopa se okrene svom Gospodaru koga poznaje u dubini svoje due molei jedino Njega za izbavljenje i spas! Zatim ih vodi za ruke i zaustavlja nad sudbinama njihovih minulih predaka. N a putu im pokazuje kako tee Allahov zakon i kako djeluje Allahovo odreenje. Njihovim oima i opaanjima otkriva kako im se postepeno primie Allahovo odreenje poslije njihovog utjerivanja u la Allahovih poslanika. Otkriva im kako im je slao iskuenje za iskuenjem iskuenje bijedom i boleu, zatim iskuenje blagostanjem i izobiljem - i kako im je davao priliku za prilikom da se osvijeste. Meutim, oni su iscrpili sve prilike, njih je zavelo izobilje nakon to ih nije probudila nedaa, pa je djelovalo Allahovo odreenje shodno svom vaeem zakonu. Kazna im je dola iznenada i zameo bi se trag narodu koji je inio zlo, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova <6/45). Ovaj prizor koji dobro trese srca jedva da se izgubi iz vida a dolazi

drugi prizor u kome se oni takoer izlau Allahovoj sili koja ih liava njihovog sluha i njihovog vida i stavlja peate na njihova srca, a zatim ne nalaze drugog boga, osim Allaha, koji e im povratiti sluh, vid i svijest. U suoavanju sa ova dva uasna i zastraujua prizora kontekst im govori o zadai poslanika ... Njihova zadaa je donoenje radosnih vijesti i opominjanje . Iza toga nema nita drugo ... Nije njihovo da donose uda niti .. da udovoljavaju prijedlozima kojekavih predlagaa! Oni samo dostavljaju, raduju i opominju. Zatim vjeruje jedan dio ljudi i radi dobro pa bude siguran od straha i spasi se od alosti, a ne vjeruje jedan dio ljudi, pa ga zbog ovog okretanja glave i poricanja stigne kazna. Zato, ko hoe neka vjeruje, a ko hoe neka ne vjeruje ... To je sudbina. 22 1

Reci: "Kaite vi meni, ako istinu govorite, kad bi vam dola Allahova kazna ili vas iznenadio Smak svijeta, da li biste ikog drugog osim Allaha priznavali?" <6140). Njega biste samo molili da, ako hoe, otkloni od vas ono za to ste Ga molili, a ne bi vam ni na um pali oni koje ste Mu ravnim smatrali <6/41). Ovo je jedan dio sredstava Boanskog programa u obraanju ljudskoj prirodi sa ovom vjerom, dio koji treba dodati ovom dijelu koji je prethodno objanjen u preanjem dijelu, kao i onome prije njega, a takoer i onome poslije njega u kontekstu ove sure. Tamo joj se obraao da joj kae da se u svjetovima ivih bia nalaze tragovi Allahovog planiranja i organiziranja i da joj kae da Allahovo znanje uokviruje i obuhvata sve. Ovdje se, meutim, toj prirodi obraa Allahovom silom i govori o odnosu te prirode prema toj sili kada se s njom suoi u nekom njenom stranom liku koji trese srca, tako da s njih spadaju naslage mnogobotva, njihova priroda se oslobaa ovih taloga koji joj zastiru njeno znanje o njenom Gospodaru kao i njeno priznavanje Njegove jedinosti koje je vrsto ukorijenjeno u njenim dubinama: Reci: "Kaite vi meni, ako istinu govorite, kad bi vam dola Allahova kazna ili vas iznenadio Smak svijeta, da li biste ikog drugog osim Allaha Priznavali?" (6/40). To je suoavanje ljudske prirode sa predodbom straha ... Allahovom kaznom na ovom svijetu koja znai potpunu propast i unitenje ili neoekivani dolazak smaka svijeta... Kada se iskonska ljudska priroda dotakne ovim dodirom i kada ona sebi predoi ovaj strah, ona shvata - a Allah zna da ona shvata - sutinu ove predodbe, tresui se nad njom, jer

ona predstavlja istinu skrivenu u toj prirodi. Uzvieni Stvoritelj zna da je istina skrivena u toj prirodi pa joj se On obraa posredstvom predodbe, i ona se zatrese, zadrhti i obnai! On ih pita traei da iskreno odgovore jezikom kako bi to bio izraz iskrenosti njihove prirode: Da li biste ikog drugog osim Allaha priznavali? (6/40). Zatim pouruje i potvruje iskren odgovor, podudaran sa onim to je stvarno u njihovoj prirodi, makar to jezici i ne izgovarali: Njega biste samo molili da, ako hoe, otkloni od vas ono za to ste Ga molili, a ne bi vam ni na um pali oni koje ste Mu ravnim smatrali (6/41). 222

Zapravo, Njega samo molite, a zaboravljate sve svoje mnogobotvo! Strah tada obnauje vau iskonsku prirodu, pa se ona okree traei spas samo u Allaha i zaboravlja da Mu je ikog ravnim smatrala, zapravo zaboravlja samo pripisivanje Allahu druga... Njeno priznavanje svoga Gospodara je uroena istina u njoj, a to se tie ovog pripisivanja Allahu druga, to je povrinska kora koja je prolazna stvar uzrokovana drugim faktorima. To je povrinska kora naslage koja se na nju navukla. Kada je zatrese strah, ova naslaga otpada, ova kora leti, otkriva se prava sutina i priroda se pokree svojim prirodnim pokretom prema svome Svoritelju molei Ga da od nje otkloni strah kome ona ne moe nita i kome nita nije sposobna uiniti ... Ovo je sluaj iskonske ljudske prirode kad se pogleda oi u oi sa strahom, ime kur'anski kontekst suoava mnogoboce ... to se tie odnosa Uzvienog Allaha, njega kontekst utvruje kroz samo suoavanje. On otkloni od njih ono za to su Ga molili - ako hoe - jer je Njegova volja slobodna i niim nije ograniena. On, ako hoe, odazove se pa od njih otkloni sve ili dio onoga za ta su Ga molili, a ako hoe, ne odazove se, prema Svom odreenju, mudrosti i znanju. Ovo je stav iskonske ljudske prirode prema irku ili pripisivanju Allahu druga koga ona pokatkad prakticira zbog devijacije koja je iznenada snae, a to je posljedica raznovrsnih faktora koji prekrivaju svjetlo istine koje se u njoj krije ... Istine koja je usmjerena prema svom Gospodaru i spoznaji Njegove jedinosti ... Pa kakav je onda njen odnos prema ateizmu i

negiranju Allahove egzistencije uope? Mi duboko sumnjamo - kao to smo ranije rekli - da su oni koji prakticiraju ateizam u ovom njegovom obliku iskreni u onome to tvrde da vjeruju. Mi sumnjamo da uope postoji stvorenje koje je stvorila Allahova ruka da moe doi na takv stepen da se u njemu potpuno izbrie peat ruke koja ga je stvorila, kad u sri njegovog bia postoji ovaj peat pomijean sa svakom elijom i svakim atomom njegove tjelesne strukture! Duga historija gnusnog kanjavanja, divljaki sukob sa Crkvom, guenje i suzbijanje, Crkvina poricanje prirodnih pobuda u ovjeku, iako je i sama bila ogrezla u devijantnim zadovoljstvima, pa do kraja ove nesretne historije koju je Evropa ivjela duga stoljea, to je ono to je na kraju Evropu gurnulo u ovaj talas ateizma, bjeei u blato od odvratnog pijanstva.21 poglavlje El-Fisamu'n-nekidu u knjizi El-Mustaqbelu li haze' d-din. 223

Jevreji su zloupotrijebili ovu historijsku realnost i udaljili krane daleko od njihove vjere, kako bi im oni postali posluni i kako bi lake medu njima mogli iriti rasputenost i nesreu, te kako bi im bilo omogueno da ih upotrijebe kao magarce kako kae Talmud i Protokoli donskih mudraca ... Jevreji nita ne bi od ovoga postigli da nisu zloupotrijebili tu nesretnu evropsku historiju da bi u ateizam gurnuli ljude koji su bjeali od Crkve. Uza sav ovaj iscrpljujui napor olien u pokuaju komunizma - a to je jedna idovska organizacija - da proiri ateizam, vie od pola stoljea i uz znanje mone dravne mainerije, sam ruski narod je u dubini svoje iskonske prirode ostao da udi za vjerom u Boga ... Okrutni Staljin kako ga predstavlja njegov nasljednik Hruov bio je prisiljen da se pomiri sa Crkvom za vrijeme Drugog svjetskog rata i da pusti iz zatvora patrijarha, jer mu je pritisak rata bio toliko zavrnuo iju da je priznao da je vjera u Boga duboko ukorijenjena u iskonskoj prirodi ljudi, bez obzira kakvo bilo njegovo miljenje i miljenje ateistike vladajue manjine oko njega. Jevreji su pokuali - uz pomo "magaraca" koje su angairali meu kriarima proiriti talas ateizma medu narodima koji ispovijedaju islam kao svoju ideologiju i vjeru. Iako je islam bio izblijedio i uvehnuo u ovim ljudima, ipak se talas koga su pustili preko ''heroja" Ataturka u Turskoj povukao uprkos svemu to su uloili u njega i u ''heroja", uprkos svoj slavi i pomoi, uprkos svim napisanim knjigama o ''heroju" i pionirskom eksperimentu koga je izveo ... Zato su napravili zaokret u novim

eksperimentima koristei se Ataturkovim iskustvom, a to je da na novim eksperimentima ne istiu bajrak ateizma, ve bajrak islama, kako se ne bi sudarali sa iskonskom prirodom kao to se sudario Ataturkov eksperiment. Zatim oni ispod ovog bajraka postavljaju to ele, barutine prljavtine i moralni razvrat, te razna sredstva za razaranje cjelokupnog ljudskog potencijala u islamskom podruju. Medutim, pouka koja ostaje iza svega toga jeste da iskonska ljudska priroda dobro poznaje svoga Gospodara i priznaje Njegovu jedinost. Ako ovu prirodu neko vrijeme i prekriju kakve naslage, one sve spadaju s nje kad nju zatrese strah, ona se tada potpuno oslobaa i vraa svom Gospodaru kao to ju je prvi put stvorio, vjerna, pokorna, skruena La ... nikad nee izai kao pobjednik dok na Zemlji ima neko ko izbacuje ovaj povik, a lice Zemlje, bez obzira na njihove napore, nee biti bez onoga ko e upuivati ovaj povik. 224

A poslanike smo i narodima prije tebe slali i nematinom i boleu ih kanjavali ne bi li posluni postali (6/42). Trebalo je da su posluni postali kad bi im kazna Naa dola! Ali, srca njihova su ostala tvrda, a ejtan im je lijepim prikazivao ono to su radili (6/43). I kada bi zaboravili ono ime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome to im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili, (6/44) i zameo bi se trag narodu koji je inio zlo, i neka je hvaljen Allah Gospodar svjetova ! (6/45). Ovo je iznoenje jednog primjera Allahove kazne. Primjer je iz stvarne historije. On iznosi i objanjava kako se ljudi izlau Allahovoj kazni, kakve su posljedice njihovog izlaganja kazni, kako im Allah prua priliku za prilikom i kako im alje upozorenje za upozorenjem. Meutim, kad ljudi zaborave ono ime su opominjani, kad ih nevolja ne okrene Allahu i poslunosti i kad ih blagodat ne uputi na zahvalnost i oprez od novog iskuenja, to je znak da je njihova priroda toliko truhla da nema izgleda da se popravi i da je njihov ivot toliko sagnji o da vie nije za ostanak, onda se na njima ispuni Allahova Rije i na njihovo podruje se spusti propast od koje nema spasa ni njihovim boravitima ... A poslanike smo i narodima prije tebe slali i nematinom i boleu ih kanjavali ne bi li posluni postali (6/42). Trebalo je da su posluni postali kad bi im kazna Naa dola! Ali, srca njihova su ostala tvrda, a ejtan im je lijepim prikazivao ono to su radili (6/43).

Ljudska stvarnost je poznavala mnogo ovih naroda o kojima Kur'an kazuje ovjeanstvu mnoge vijesti o njima prije roenja historije koju je stvorio ovjek! Historija koju su zabiljeili ljudi je skoro roena, mlada i ona jedva pamti malo iz stvarne historije ovjeanstva na ovoj zemlji! Ova historija koju je stvorilo ovjeanstvo - pored toga to je kratka - krcata je laima i netanostima. Ona je nemona i nesposobna da obuhvati sve stvaralake i pokretake faktore ljudske historije, od kojih se jedni kriju u dubinama ljudske due a drugi su dobro prekriveni zastorom nevidljivog tako da se pokuzaju samo neki. Ali ljudi i u ovim to se pokazuje grijee u njihovom sabiranju, grijee u njihovom tumaenju, kao to grijee i u razlikovanju tanih od netanih, osim u malom broju sluajeva. Zato je 225

tvrdnja svakog ovjeka da je u potpunosti obuhvatio znanjem ljudsku historiju, da je u stanju da je tumai "nauno" i da odluno tvrdi da e se neki dogaaji naizbjeno dogoditi u budunosti najvea la koju moe da iznese ovjek! udno je da to poneki i tvrde! Jo je udnije da u to neki vjeruju! Da makar taj koji to tvrdi kae da on govori o predvianjima, a ne o neizbjenostima, bilo bi to lake probavljivo... Medutim, ako taj ko izmilja nade naivne koji e mu povjerovati, zato ne bi izmiljao?! Allah zna istinu, On zna ta je bilo i zato je bilo, pa kazuje ljudima iz Svoje milosti i dobrote - jedan aspekt tajni Svoga zakona i odreenja, da budu oprezni i da se opamete, kao i da shvate skrivene faktore i vidljive uzroke koji se nalaze u historijskoj realnosti, tumaei im ovu realnost potpuno i ispravno. Iza ove spoznaje mogue je da pretpostave ta e biti oslanjajui se na Allahov zakon koji se ne mijenja ... Ovaj zakon koji Allah njima otkriva ... U ovim ajetima je slika i prikaz jednog primjera koji se ponavlja u raznim narodima ... To su narodi kojima su dolazili poslanici, medutim, oni su poricali ono ime su opominjani, pa ih je Allah kaznio neimatinom i boleu, u imecima i ivotima, u stanjima i prilikama ... Bila je to neimatina i bolest koja nije dostigla stepen Allahove kazne o kojoj je govorio prethodni ajet, a to je potpuno unitenje i iskorjenjenje ... Kur'an je spomenuo konkretan primjer ovog naroda i njegovo kanjavanje neimatinom i nevoljom u kazivanju o faraonu i njegovom narodu: I Mi smo faraonov narod gladnim godinama i nerodicom kaznili, da bi se opametili. I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: "Ovo smo zasluili", a kad bi ih snala kakva nevolja, Musau i onima koji su s njim vjerovali tu

nevolju bi pripisali. Ali ne! Njihova nevolja je od Allaha bila, samo to veina njih nije znala! I govorili su: "Kakav god nam dokaz donese da nas njime opara, mi ti neemo vjerovati!" Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i abe, i krv - sve jasna znamenja, ali su se oni oholili, narod zlikovaki su bili (7/I3o-I33J. To je samo jedan od mnogobrojnih primjera na koji ukazuje ovaj ajet. Allah ih je kaznio neimatinom i nevoljom da bi se vratili sebi i da bi ispitali svoje savjesti i svoju stvarnost, ne bi li pod pritiskom nevolje postali posluni i pokorni Allahu i ne bi li se odrekli svoje tvrdoglavosti i oholosti, a iskrenim srcima zamolili Allaha da im otkloni nevolju, pa da im Allah otkloni nevolju i da im otvori vrata milosti ... Medutim, oni nisu uradili ono to je bilo dostojno uraditi. Oni nisu potraili utoite kod Allaha, nisu se 226

odrekli inata, nije ih nevolja opametila, ruJe 1m otvorila oi i nije im omekala srca. ejtan je bio iza njih i sve im lijepim prikazivao zabludu i tvrdoglavost u kojoj se nalaze: Ali, njihova srca su ostala tvrda, a ejtan im je lijepim prikazao ono to su radili (6/43J. Srce koje nevolja ne vrati Allahu je skamenjeno srce u kome nema nimalo mokrine koju bi nevolja mogla iscijediti! Ono i umire, a nevolja ne moe da u njemu izazove osjeanje! U njemu su onesposobljena prirodna sredstva za recepciju tako da ne moe osjetiti ovaj opominjui ubod koji upozorava iva srca da prime i odazovu se. Nevolja je Allahovo iskuenje ovjeku! Ko je iv ona ga probudi, otvori mu mandale na srcu i vrati ga Allahu. Ona mu bude milost koju je Allah Sebi propisao ... A ko je mrtav ona mu je samo teret, ona mu ne koristi nita ve mu izbija ispriku i argument iz ruku, ona je za njega prava nesrea i priprema za kaznu! Ovi narodi o kojima Uzvieni Allah kazuje vijesti o njima Svom Poslaniku (alejhi's-selam) a i onima poslije njega iz njegovog Ummeta, nisu se nita okoristili ovom nevoljom. Oni se nisu pokorili Allahu i nisu se udaljili od onoga to im je ejtan prikazivao lijepim, nisu se proli okretanja glave i inata ... Ovdje im Uzvieni Allah prua novo uivanje i primamljuje ih novom udobnou: I kada bi zaboravili ono ime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome to im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili, (6/44J i zameo bi se trag narodu koji je inio zlo, i neka je hvaljen Allah

Gospodar svjetova ! (6/45). Blagostanje je takoder iskuenje kao i nevolja. Medutim, ono je tei i vii stupanj iskuenja od nevolje! Allah iskuava blagostanjem kao to iskuava i nevoljom. Podjednako iskuava pokorne i grijene. I jednim i drugim... Vjernika iskuava nevoljom pa je strpljiv, a iskuava ga i blagostanjem pa je zahvalan. Njemu je svako stanje dobro ... U hadisu se kae: udan je vjernik: njegovo svako stanje je dobro i niko nije u takvom poloaju kao on; ako ga zadesi srea, zahvalan je i bude mu dobro, a ako ga zadesi nesrea, strpi se i bude mu dobro. (Muslim) . to se tie ovih naroda koji su poricali poslanike, a o kojima Allah ovdje kazuje vijesti, kada su zaboravili ono ime su opominjani - a Uzvieni Allah je znao da e oni doivjeti propast jer ih je iskuavao neimatinjom i 227

boleu pa se nisu pokorili - njima e biti otvorena vrata svega kako bi bili kanjeni poslije ovog iskuenja. Kur' anski izraz Mi bismo im kapije svega otvorili (6/44J slika hranu, dobra, uitke i vlast... Sve to pritjee poput poplave, bez prepreka i ograda! Sve im to dolazi bez napora i truda, ak bez pokuaja! Zaista je to udan prizor. On slika stanje u pokretu, upravo na nain neobinog kur' anskog slikanja.22 A kad bi se onome to im je dato obradovali (6/44) Njih su preplavila dobra i zapljusnula opskrba. Oni su utonuli u uivanje i radost u tome, bez zahvalnosti i spominjanja onoga koji je to dao. Srca su im se potpuno ispraznila od spomena na Blagotvorca, od straha od Njega i od bogobojaznosti prema Njemu. Njihova interesiranja su se svela na uivanje u slastima i predanost strastima. Njihov ivot je postao prazan od velikih interesiranja, to je i obiaj onih koji su utonuli u zabavu i naslade. To je slijedilo pokvarenost sistema i prilika nakon pokvarenosti srca i morala. Jedno i drugo dovelo je do svojih prirodnih rezultata, do pokvarenosti itavog ivota ... Tada je stupio rok Allahovog zakona koji se ne mijenja: Iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili (6/44) . . . Kazna i h j e stigla neoekivano. Oni su odsutni duhom i opijeni. Smeteni su i izgubili nadu u spas. Nisu u stanju razmiljati. Najednom su svi uniteni, svi do posljednjeg ovjeka.

I zameo bi se trag narodu koji je inio zlo (6/45J. Izraz dabiru'l-qaumi znai posljednji pojedinac iz tog naroda, zapravo onaj koji se nalazi na samom kraju. Pa ako je i ovaj uniten, njihovi prvaci su bili prei! A izraz koji je inio zlo ovdje znai: oni koji nisu vjerovali, jer Kur'an na veini mjesta nevjerovanje i mnogo botvo izraava zlom i nepravdom, a nevjernike i mnogoboce naziva nepravednicima i nasilnicima ... I neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova! (6/45). poglavlje Tariqatu'l-Kur'an u knjizi Et-Taswiru'l-fennijju fi'l-Qur'an. 228

Ovo je komentar na iskorjenjivanje nasilnika (mnogoboaca) nakon ovog postepenog Boanskog primicanja i teke kazne. Moe li Allahu zahvaliti na blagodati veoj od blagodati ienja Zemlje od nasilnika, ili na milosti veoj od Njegove milosti koju je ukazao svojim robovima ovim ienjem? Allah je unitio Nuhov, Hudov, Salihov i Lf.ttov narod, kao to je unitio faraone, Grke, Rimljane i druge prema ovom zakonu. Iza prosperiteta njihovih civilizacija, zatim njihovog unitenja, krije se nevidljiva tajna Allahove odredbe. Ovo je mo vidljiva iz Njegovog zakona i ovo je Boansko tumaenje ove poznate historijske stvarnosti. Ovi narodi su imali takvu civilizaciju, takve mogunosti i takvo blagostanje da ono nita nije zaostajala - ako u nekim aspektima nije bilo i bolje - za onim to imaju narodi danas. Bili su silni i utonuli u izobilje i uivanje. Bili su opinjeni onim u emu su se nalazili i potinjeni drugima koji nisu poznavali Allahov zakon o nevolji i blagostanju. Ovi narodi nisu shvaali da postoji zakon, niti su osjeali da ih Allah postepeno vodi u propast shodno ovom zakonu. One koji se kreu u njihovoj sredini opinjava trenutni sjaj, uznosi ih blagostanje i mo, vara ih Allahovo obilje koje daje ovim narodima koji ne vjeruju Boga niti hoe da znaju za Njega i koji ustaju protiv Njegove vlasti, pripisujui sebi osobenosti Njegovog Boanstva, pravei nered na Zemlji i inei nasilje ljudima nakon to su uinili nasilje nad Allahovom vlau. Gledao sam, za vrijeme boravka u Sjedinjenim Amerikim Dravama, svojim oima potvrdu rijei Uzvienog Allaha: I kada bi

zaboravili ono ime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili (6/44) ... Vidio sam d a prizor koga slika ovaj ajet, prizor u kome naviru sve vrste dobara i opskrbe bez ikakve mjere, vidio sam da taj prizor nigdje na itavoj Zemlji nije tako zorno olien kao to je tamo! Gledao sam kako su ljudi zaslijepljeni blagostanjem u kome ive. Oni imaju osjeaj da sve ovo ovisi o bijelom ovjeku i da je njemu posveeno. Njihov nain ophoenja sa obojenim ljudima je neprihvatljiv, okrutan, brutalan i odvratan! Njihova oholost prema ostalim ljudima na Zemlji ne moe se porediti sa oholou nacizma prema Jevrejima, koji je poznat na cijeloj Zemlji, tako da je to postalo ime za rasistiku oholost. . . Amerikanac - bijelac ovo prakticira prema obojenim ljudima u eoj i grubljoj formi! Pogotovo ako su obojeni ljudi muslimani. 229

Gledao sam sve ovo i sjetio se ovog ajeta pribojavajui se Allahovog zakona. I evo, skoro vidim njegove korake kako se primiu bezbrinima: A kad bi se onome to im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili, i zameo bi se trag narodu koji je inio zlo, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova! (6/44-4liJ. Iako je Allah dokinuo kaznu iskorjenjivanja poslije poslanstva posljednjeg Allahovog Poslanika (alejhi's-selam) neke vrste kazne su ostale. ovjeanstvo - pogotovo oni narodi kojima su vrata svega otvorena podnosi mnoge te kazne, uprkos ovim obilnim prinosima i ovim velikim prihodima! Duevna patnja, duhovna bijeda, seksualna nastranost i moralni razvrat, o d ega pate ovi narodi danas, skoro da bacaju u sjenu proizvodnju, blagostanje i uivanje i skoro da itavom ivotu daju peat nesree, depresije i bijede.23 Pored ovog postoje i vijesnici skandala moralno politike prirode u kojima se prodaju dravne tajne i dogaa izdaja nacije u naknadu za sitne elje i ekscentrinosti. To su predznaci koji na kraju ne promauju cilj! Sve je ovo samo poetak puta ... Istinu je rekao Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) kada je kazao: "Kada vidi da Allah daje ovjeku od ovog svijeta uprkos tome to grijei - ono to voli, znaj da je to postepena

kazna" ... Zatim je prouio: I kada bi zaboravili ono ime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome to im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili . . . (6/J44J (lbni Derir i Ibni Ehi Hatem) . Uz to, meutim, treba upozoriti da Allahov zakon o unitenju (neistine) predstavlja da na Zemlji postoji (Istina) koja je predstavljena u Gednom narodu) . Zatim Allah istinom suzbije neistinu, istina je ugui i lai nestane ... Zato, neka sljedbenici Istine nikako ne sjede skrtenih ruku ekajui da se Allahov zakon provede bez njihovog angairanja i napora. U tom sluaju oni ne predstavljaju Istinu i nisu je dostojni, jer su lijeni i sjede ... Istinu predstavlja samo ovaj narod koji ustane da uspostavi Allahov suverenitet na Zemlji i ukloni uzurpatore tog suvereniteta, one koji sebi pripisuju posebnost Boanstva. Ovo je prva istina i prava istina ... A da Allah ne suzbija ljude, jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao (2/251). v. poglavlje Tehabbut we idtirab u knjizi El-Islamu we mukilatu'l-hadareti. 230

Poslije toga kur' anski kontekst zaustavlja one koji ne vjeruju u Allaha pred Allahovom kaznom, koja ih pogaa u njihova tijela, sluh, vid i srca. Oni su nemoni da otklone tu kaznu, zapravo, ne nalaze nikakvog drugog boga, osim Allaha, koji bi im vratio njihov sluh, vid i srca ako bi im Allah to oduzeo: Reci: "Kaite vi meni, ako bi vas Allah sluha vaeg i vida vaeg liio i srca vaa zapeatio, koji bi vam bog, osim Allaha, to vratio?" Pogledaj kako dokaze iznosimo, a oni opet glavu okreu (6/46J. To je slikovit prizor koji otjelovljuje njihovu nemo pred Allahovom kaznom, s jedne strane, i predstavlja im sutinu onoga to smatraju ravnim Allahu, pored Njega kad se nau u posve ozbiljnoj situaciji, s druge strane ... Meutim, ovaj prizor ih potresa iz dna due ... Stvoritelj iskonske ljudske prirode zna da ona shvata koliko u ovom slikovitom prizoru ima ozbiljnosti i kakva se istina krije u njegovoj pozadini. Ona shvata da je Allah u stanju da njome ovo uini, da je u stanju da oduzme sluh i vid i da zapeati srca, tako da ovi organi ne mogu vriti svoju funkciju. Ona zna da - ako to On uini - nema nikakvog drugog boga osim Njega koji e otkloniti ovu kaznu ... U okrilju ovog prizora, koji izaziva jezu u srcima i krvnim sudovima i koji istovremeno potvruje ispraznost vjere u mnogobotvo i zabludu uzimanja zatitnika mimo Allaha, u okrilju ovog prizora udi se sluaju ovih kojima iznosi raznovrsne dokaze, a oni, zatim, okreu glavu poput

deve koja ima primaknute butine a razmaknuta kopita, odnosno skree na stranputicu zbog bolesti od koje boluje! Pogledaj kako dokaze iznosimo, a oni opet glavu okreu (6/46). To je uenje koje je popraeno scenom odvraanja i izbjegavanja, poznatoj kod Arapa, a koja ih podsjea na prizor bolesne deve21 pa to u dui izaziva podsmijeh, prijezir i odvratnost! Prije nego to su doli sebi od dojma tog izglednog budueg prizora, doekuje ih novim strahovanjem, koje Allahu nije daleko, u kome im Vie v. poglavlje Et-Tahjilu'l-hissijju we'ttedsimu i poglavlje Tarikatu'l-Qur'an u djelu Et Taswiru'l-fennijju fi'l-Qur'an. 231

pokazuje njihovu propast - kao nasilnika, odnosno nevjernika - slikajui propast nasilnika kada ih iznenadi Allahova kazna ili kada se oni s njom suoe i kada im ona doe sasvim neoekivano ili kada ih snae potpuno budne i svjesne. Reci: (( Kaite vi meni, ako bi vas Allahova kazna stigla neoekivano ili javno, zar bi iko drugi do narod nevjernic"Ri nastradao?" (4/47). Allahova kazna moe doi u bilo kom obliku i u bilo kojoj situaciji. Svejedno je da li im kazna dola neoekivano kad su omamljeni i ne oekuju je ili im ona dola javno kad su budni i pripravni, propast e zadesiti nasilnike - odnosno nevjernike, kao to je veina izraza ove vrste u Kur'anu - i pogoditi samo njih dok ostale nee. Oni je nikako nee moi otkloniti, bilo da im doe iznenada ili javno. Oni su preslabi da bi je mogli od sebe otkloniti, makar se s njom i suoili! I niko je od njihovih zatitnika koje Allahu smatraju ravnim nee moi od njih otkloniti. Svi su oni Allahovi slabani robovi! To je predvidljiva situacija koju im kontekst izlae da bi se nje uvali i da bi se uvali njenih uzroka prije nego to doe. Uzvieni Allah zna da iznoenje ove predvidljive situacije u ovom prizoru govori ljudskom biu rijeima koje ono poznaje u svojoj dubini i koje zna istinu koja iza njih stoji, a od koje srca hvata strah! Kad kontekst dostigne najviu visinu izlaganjem ovih uzastopnih prizora, inspirativnih zakljuaka i ritmova koji nose opomenu u dubine due, zavrava objanjenjem funkcije poslanika od kojih njihovi narodi trae uda. Meutim, njihova je zadaa samo da dostavljaju, da donose

radosne vijesti i da opominju. Ljudi su poslije toga slobodni da se opredijele, pa shodno tome kakav stav zauzmu, on rezultira i posljednjim obraunom: Mi aljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju ; neka se zato oni koji vjeruju i dobra djela ine niega ne boje i ni za im nek ne tuguju (6/48). A one koji u dokaze Nae ne vjeruju stii e kazna; zato to greno postupaju (6/49). 232

Ova vjera je spremala ovjeanstvo za umnu zrelost i osposobljavala ga u potpunosti da koristi ovo uzvieno sredstvo koje je Allah podario ovjeku da spozna Istinu iji su dokazi rasuti po stranicama Univerzuma, fazama ivota i tajnama stvaranja, Istinu koju je Kur'an doao da otkrije, rasvijetli i usmjeri ljudsku spoznaju prema njoj. Sve je ovo iziskivalo da ovjeanstvo iz doba opipljivih uda, koja su povijala vratove i prisiljavala poricatelje na pokornost pred silom materijalnog uda, vidljivog oima, prijee u doba u kome e ljudska spoznaja biti usmjerena na opaanje udesnih djela iz Allahove kreacije u cijelom Univerzumu, jer su ona sama po sebi neponovljiva uda. Meutim, ona su trajna uda na kojima poiva priroda egzistencije i od kojih se sastoje njeni temelji. Ovo je iziskivalo da se ovoj spoznaji obrati jasnom Knjigom od strane Allaha, nenadmanom u izrazu, nenadmanom u programu i nenadmanom u organskom i dinaminom drutvenom ustrojstvu koje bez premca namjerava formirati i kome ni poslije njega nee biti ravnog! Ova stvar je zahtijevala dug odgoj i dugo usmjeravanje kako bi se ljudska spoznaja privikla na ovu vrstu prijelaza i na ovaj nivo uspona i kako bi se ovjek usmjerio da ita hod Bitka svojom ljudskom spoznajom u okrilju Boanske smjernice, kur'anskog reguliranja i poslanikog odgajanja. Da ita ovaj hod transcendentnim i realnim afirmativnim itanjem, istovremeno daleko od programa apstraktnih intelektualistikih koncepcija koje su vladale u grkoj filozofiji i kranskoj teologiji i daleko od programa materijalistikih senzualistikih koncepcija koje su prevalirale jednim dijelom te filozofije kao i u nekim segmentima indijske,

egipatske, budistike i vatropokonike filozofije, uz naputanje naivnog senzualizma koji je vladao u arapskim predislamskim religijama! Jedna strana tog odgoja i usmjeravanja predstavljena je u zadai Poslanika i sutini njegove uloge u poslanstvu na nain na koji je izlau ova dva ajeta kao to e je izloiti slijedea cjelina konteksta sure. Poslanik je ovjek, Allah ga alje da raduje i opominje i ovdje zavrava njegova uloga, a poinje odazivanje ljudi kroz koje se oituje Allahova odredba i Njegova volja, da bi se stvar okonala Boanskom nagradom ili kaznom shodno ovom odazivu. Onaj ko vjeruje i radi dobra djela - u njemu je olieno vjerovanje, za nj nema straha od onoga to e doi i on ne treba ni za im tugovati zbog onoga to je prolo. Postoji oprost za ono to je prolo, a sevap za ono to je bilo dobro. A oni koji nisu vjerovali u Allahove dokaze koje je donio Poslanik, a na koje su im skretale panju stranice ovog Univerzuma - njih e stii kazna zbog njihovog nevjerovanja koje je ovdje 233

izraeno Njegovim rijeima: Zato to greno postupaju (6/49), s obzirom na to da Kur' an naziva, preteno, mnogo botvo nevjerovanjem, nasiljem i grijeenjem na veini mjesta ... To je posve jasan i jednostavan koncept u kome nema nikakvih komplikacija i nejasnoa. To je posve jasno objanjenje Poslanika i njegove uloge, kao i djelokruga Njegovog angairanja u ovoj vjeri. Koncept koji izdvaja Uzvienog Allaha u Boanstvu i Njegovim posebnostima. Koncept koji sve pripisuje Allahovoj volji i Njegovu odreenju, koji daje ovjeku kroz to slobodu usmjerenja i ini ga odgovornim za ovo usmjerenje i koji

precizno odreuje sudbine Allahu pokornih i grijenika. Kocept koji demantira sve mitove i nejasne predodbe o prirodi Poslanikovoj i njegovoj ulozi, predodbe koje su vladale u neznaboakim drutvima. On time prevodi ovjeanstvo u fazu mentalne zrelosti ne vodei ga kroz labirinte intelektualistikih filozofija i teolokih rasprava koje su iscrpljivale snagu ljudskog miljenja generacijama i generacijama! 234

Reci: "ja vam ne kaem: (V mene su Allahove riznice", niti: "Meni je poznat nevidljivi svijet", niti vam kaem: 'Ja sam melek" - ja slijedim samo ono to mi se objavljuje. " Reci: (Zar su isto slijepac i onaj koji vidi? Zato ne razmislite?" (6/50J. I opominji Kur'anom one koji strahuju to e pred Gospodarom svojim sakupljeni biti, kad osim Njega ni zatitnika ni zagovornika nee imati - da bi se Allaha bojali (6/5JJ. I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i naveer Gospodaru svome mole elei naklonost Njegovu - ti nee za njih odgovarati, a ni oni nee odgovarati za tebe, jer bi, ako bi ih otjerao, nasilnik bio (6/52J I tako Mi jedne drugima iskuavamo da bi nevjernici rekli: <Zar su to oni kojima je Allah, izmeu nas, milost ukazao?" - A zar Allah dobro ne poznaje one koji su zahvalni! (6/53). A kada ti dou oni koji u rijei Nae vjeruju, ti reci: ((Mir vama! Gospodar va je sam Sebi propisao da bude milostiv: ako neko od vas kakvo runo djelo iz lakomislenosti uini, pa se poslije pokaje i popravi, - pa, Allah e doista oprostiti i samilostan biti" (6/54). Tako Mi potanko izlaemo dokaze, i da bi oevidan bio put kojim idu grenici (6/55J. Ova cjelina predstavlja nastavak suoavanja mnogoboaca sa sutinom poslanstva i prirodom Poslanika, a u povodu njihovog zaheva za udima - za koja smo neke primjere spomenuli u prethodnom odlomku - i nastvak korigiranja neznaboakih poimanja - ljudskih openito, o poslanstvima i poslanicima, nakon to je ovo poimanje pokvarilo arapsko i neznabotvo drugih naroda u njihovoj okolini. Ova poimanja su se bila

udaljila od sutine poslanstva i poslanike misije, kao i od sutine Objave i sutine poslanika, tako da su se u njih bile uvukle legende, mitovi, predrasude i zablude, pomijeala se poslanstvo sa arobnjatvom i proricanjem, kao to se pomijeala Objava sa duhovima i ludou. Od Poslanika se bilo poelo traiti da prorie nepoznato, da pravi uda i da ini ono to su ljudi bili navikli da ini onaj ko priziva duhove i da ini ono to ini arobnjak! Zatim je dolo islamsko vjerovanje da Istinom suzbije la, da Istina ugui la i da lai nestane. Dolo je islamsko vjerovanje da vjerskom poimanju vrati njegovu jasnou, jednostavnost, ispravnost i realnost i da sliku poslanstva i lik poslanika oslobodi legendi, mitova, predrasuda i zabluda koje su se rairile u svim neznabotvima. Arapskim mnogobocima su bila najblia neznabotva sljedbenika Knjige, Jevreja i 235

krana, bez razlike na narode i sekte, a svima je bilo zajedniko nakaen je slike poslanstva i skrnavljenje lika poslanika to je mogue gore! Nakon razjanjenja sutine poslanstva i biti poslanika i njihovog prezentiranja ljudima u formi koja je liena svih predrasuda i zabluda koje su se bile objesile o sliku poslanstva i o lik poslanika, Kur'an predstavlja svoje vjerovanje ljudima osloboeno svih drai koje su izvan njegove prirode i od svih lanih ukrasa koji su iznad njegove sutine. Poslanik koji predstavlja ovo vjerovanje ljudima jeste ovjek, on ne posjeduje Allahove riznice, on ne poznaje nevidljivi svijet i on im ne govori: 'Ja sam melek" . .. On ne prima ni od kog drugog osim od svog Gospodara i ne slijedi nita drugo osim ono to mu se od Njega objavljuje. Oni koji prihvataju njegov poziv najasniji su ljudi kod Allaha i poslanik je duan da s njima bude nerazdvojan, vedar i veseo i da im prenese da je Allah sam Sebi propisao da bude milostiv prema njima i da im oprosti. Poslanik je isto tako duan da opominje one ije se savjesti pokreu od straha od budueg svijeta kako bi stigli na stepen da se pokreu od straha od Allaha. Na ovo, i jedno i drugo, svodi se Poslanikova zadaa, kao to se na ljudsku prirodu i primanje Objave svodi njegova sutina. Jedino tako e u poimanjima biti ispravne zajedno njegova zdaa i njegova sutina. Zatim, ovom korekcijom i ovom opomenom postaje oevidnijim put kojim skreu grijenici na raspuu, izlazi na vidjelo istina i neistina, nestaje nejasnoe i predrasude oko prirode poslanika i oko sutine poslanstva, kao to nestaje nejasnoe oko sutine Upute i sutine zablude i dolazi do jasnog i

ubjedljivog razdvajanja izmeu vjernika i nevjernika. U toku razjanjenja ovih injenica kontekst izlae aspekte istine o Boanstvu i vezu Poslanika i svih ljudi - pokornih i grijenih- s njom, kao to govori o prirodi Pravog Puta i prirodi skretanja s puta u odnosu na ovu Istinu. Nalaenje Pravog Puta do nje predstavlja vid, a skretanje s puta koji vodi do nje predstavlja sljepilo. Allah je Sam Sebi propisao da bude milostiv, a ta Njegova milost predstavljena je u oprostu i raztjeenju ljudi od grijeha koje poini iz neznanja kada se od njih pokaju i poslije toga poprave. On hoe da put kojim idu grijenici bude oevidan, pa da vjernik ostane vjernik poslije oigledna dokaza, a da onaj ko je u zabludi ostane u zabludi poslije oigledna dokaza te da ljudi jasno zauzimaju svoje stavove bez predrasuda i sumnji... 236

Reci: 'Ja vam ne kaem: 'V mene su Allahove riznice", niti: "Meni je poznat nevidljivi svijet", niti vam kaem: 1a sam melek" - ja slijedim samo ono to mi se objavljuje. " Reci: 'Zar su isto slijepac i onaj koji vidi? Zato ne razmislite?" f6/50J. Svojeglavi i prkosni izmeu Kurejija traili su da Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) uini jednu neobinu pojavu preko koje e mu povjerovati - a oni su, kao to smo rekli, znali da je on iskren i nisu u nj sumnjali. Jedanput su traili da ova pojava bude pretvaranje brda Safe i Merve u zlato! Drugi put su traili da ova brdaca udalji iz Mekke i da na njihovom mjestu bude plodna i zelena povrina obrasla usjevima i plodovima! Trei put su traili da im predskae dogaaje koji e im se desiti u budunosti! etvrti put su traili da mu sie melek! Peti put su traili da mu se s neba spusti knjiga napisana na papiru koju bi oni vidjeli ... Pa do kraja zahtjeva koji su se krili iza njihove upornosti i tvrdoglavosti! Meutim, ideju za sve ove zahtjeve oni su nali u tim predrasudama i bajkama koje su bile okruile sliku poslanstva i lik poslanika u neznabotvima u njihovoj okolini, a najblie su im bile predrasude sljedbenika Knjige i njihove legende o poslanstvu, nakon to su odstupili od jasne istine o ovim pitanjima koja su im donosili njihovi poslanici ... U razliitim su mnogobotvima ivjeli razni oblici lanih prorotava koja su sebi pripisivali proroci, a u njih vjerovali zavedeni... Od tih prorotava su prorotva arobnjatva, vraanja, proricanje iz zvijezda i ludilo! Proroci tvrde da imaju sposobnost poznavanja nevidljivog svijeta, sposobnost uspostavljanja kontakta sa duhovima i duama i sposobnost potinjavanja prirodnih zakona pomou vraanja i arolije ili pomou

prizivanja i molitvi ili, pak, nekim drugim sredstvima i metodama. Svima njima je zajedniko predrasuda i zabluda, a poslije toga se razilaze u vrsti, obliku, ceremonijalu i metodu. "Prorotvo arobnjatvaje veinom povjereno zlim duhovima koje to prorotvo koristi da bi imalo uvid u nepoznato ili ovladalo dogaajima i stvarima. Prorotvo arobnjaka je veinom preputeno bogovima. Bogovi nisu pokorni arobnjaku, meutim oni udovoljavaju njihovim molbama i molitvama i otvaraju mu zasune nepoznatog najavi ili u snu, pokazujui mu put znacima i snovima, a ne udovoljavajui mu ostalim molbama i molitvama! Prorotvo arobnjaka i prorotvo maga razlikuje se od prorotva ekstaze i "svetog" ludila, jer arobnjak i mag znaju ta trae i oni izravno ele ono to trae arolijama i molitvama, meutim, onaj ko je u stanju ekstaze ili svetog ludila, on je bespomoan, njegov jezik izgovara 237

nejasne rijei i on ih ne razumije, a vjerovatno ih nije ni svjestan. esto u narodima meu kojima je rasprostranjeno prorotvo ekstaze, sa osobom koja je u stanju ekstaze ide tuma koji tvrdi da zna smisao njenog govora i znaenje njenih simbola i znakova. U Grkoj su osobu u ekstatinom stanju nazivali manti, a tumaa profetom, odnosno, onaj ko govori u ime nekog drugog. Upravo iz ove rijei Evropljani su izveli rije poslanstvo sa svim njegovim znaenjima. Rijetko kad se saglase proroci i osobe u ekstatinom stanju izuzev u sluaju da arobnjak preuzme tumaenje i saopavanje znaenja i sadraja simbola i znakova koje izgovara osoba u ekstatinom stanju. U veini sluajeva, oni se razilaze i dolaze u sukob, jer su razliiti po svojoj drutvenoj funkciji i razliiti po prirodi obrazovanja i sredine. Osoba koja se bavi mantikom buntovnik je i ona se ne pridrava ceremonijala i konvencija, dok je arobnjak konzervativan i on svoje obrazovanje u veini nasljeuje od svojih oeva i djedova. arobnjaci su vezani za sredinu u kojoj se podiu hramovi i samostani za te svrhe u bliim ili daljim krajevima. Ekstaza nije ovisna o ovoj sredini, jer ona esto moe obuzeti osobu koja se bavi mantikom u mnotvu ljudi kao to je obuzme i u nekom za to pripravljenom mjestu."25 "Broj poslanika u izraelskim plemenima je bio toliko velik da se iz toga da razumjeti da su oni u tim vremenima liili pristalicama zikra i derviima dervikih redova u modernim vremenima. U nekim vremenima bilo ih je na stotine i oni su u svojim zajednicama uvodili rituale koje uvode ovi dervii da time postignu stanje ekstaze, jedanput muenjem tijela, a

drugi put sluanjem muzikih instrumenata. U Prvoj knjizi Samuilovoj stoji: Tada posla Saul ljude da uhvate Davida; i oni vidjee zbor proroka gdje prorokuju, a Samuila im starjeina. I duh Gospodnji doe na poslanike Saulove, te i oni prorokovahu. I kad to javie Saulu, on posla druge poslanike, ali i oni prorokovahu; te Saul opet posla tree poslanike, Iz knjige Haqaiqu'l-islami we ebatilu husumihi od profesora Mahmuda Akkada, str. 60. Mi ovo prenosimo iz ove knjige da potkrijepimo ono to navodimo na ovom mjestu, a ne potvrujui metod autora u njegovoj tvrdnji o evoluciji forme boanstva i forme poslanstva u religijama - ukljuujui i nebeske religije- dok nije dostigla svoje savrenstvo u islamu. Ova forma je jedna u svim ispravnim objavljenim religijama. Nita ne znae devijacije koje su u njih unesene nakon to su se njihovi pripadnici odmetnuli u neznabotvo, to su izvitoperili nakon to su donijeli poslanici i to su to podvrgli svojim neznaboakim poimanjima ... Kur'an asni, koji je najvjerodostojiniji registar, potvruje ovo to kaemo. Takoder nita ne znae ni pretpostavke ni sumnje koje iznose zapadnjaki teoretiari religije u vezi s ovim. 238

ali i oni prorokovahu ... Pa skide i on haljine svoje sa sebe, i prorokova i on pred Samuilom, i padnuvi leae go vas onaj dan i svu no ... " Takoer u Prvoj knjizi Samuilovoj stoji: " ... I kad ue u grad, srest e te gomila proroka, silazit e s gore, a pred njima psaltiri i bubnji i svirale i gusle; i oni e prorokovati. I sii e na te duh Gospodnji, te e prorokovati s njima, i postat e drugi ovjek." Prorotvo je bilo nasljedna umjenost i profesija koju su primali sinovi od oeva, kao to stoji u Drugoj knjizi o carevima: "A sinovi proroki rekoe Jelisiju: gle, mjesto gdje sjedimo pred tobom tijesno nam je. Nego hajde da otiemo na Jordan." Oni su imali posao u vojsci u svojoj slubi, kao to je navedeno u Prvoj knjizi dnevnika: "l odvoji David s vojvodama za slubu sinove Asafove i druge koji e prorokovati uz gusle i psaltire i kimvale."26 Tako su neznabotva - a meu njima i neznabotva koja su deformirala ispravno poimanje koje su donijele nebeske religije - obilovala ovim pogrjenim predstavama o prirodi poslanstva i prirodi poslanika. Ljudi su od onoga ko tvrdi da je poslanik oekivali stvari poput ovih. Jedanput su od njega traili da predskazuje nepoznato, a drugi put da utjee na kosmike zakone prorokovanjem ili vraanjem... Iz ovog su izvora bili i prijedlozi mnogoboaca upueni Allahovom Poslanik u (ale j hi' sselam) . Radi korekcije ovih zabluda i predrasuda, u asnom Kur'anu su vie puta ponavljane tvrdnje o prirodi poslanstva i prirodi Poslanika ... U te ponovljene tvrdnje spada i ova: Reci: "fa vam ne kaem: 'V mene su Allahove riznice", niti: "Meni je

poznat nevidljivi svijet", niti vam kaem: 1a sam melek" - ja slijedim samo ono to mi se objavljuje. "' Reci: 'Zar su isto slijepac i onaj koji vidi? Zato ne razmislite?" (6/50J. Poslaniku (alejhi' s-selam) nareuje njegov Gospodar da sebe predstavi obinim ovjekom lienim svih predrasuda o prirodi poslanika i poslanstvu koje su vladale neznabotvima. Takoer mu se nareuje da i ovo samo vjerovanje predstavi bez svih primamljivih podsticaja, bez bogatstva i bez ikakvih pretenzija ... To je vjerovanje koje nosi poslanik koji nema nita drugo do Allahovu Uputu da mu osvjetljava put! izvor, str. 66. 239

On ne slijedi nita drugo osim Allahovu Objavu koja ga ui onome to nije znao ... On ne lei na Allahovim riznicama da iz njih obilno daje onima koji ga slijede, on nema kljueve nepoznatog kako bi svojim sljedbenicima rekao ono to e biti, niti je, pak, melek kao to su traili da im Allah poalje meleka ... On je samo ovjek - poslanik, a ovo je jedino vjerovanje u svom istom, jasnom i jednostavnom obliku ... Ovo vjerovanje je zaista zov ove iskonske ljudske prirode, ono je temelj ovoga ivota i vodi na putu do ahireta i do Allaha. Njemu je samom po sebi nepotreban bilo kakav lani dekor ... Ko ga hoe kao takvo, on ga je dostojan i ono je za njega vrijednost vea od bilo koje druge vrijednosti. A ko ga hoe kao robu na tritu interesa, on ne shvaa njegovu prirodu i on ne zna njegovu vrijednost, jer mu ono nee dati opskrbu ni bogatstvo ... Zbog svega toga nareuje se Allahovom Poslaniku (alejhi' s-selam) da ga ponudi ljudima ovakvo kakvo jeste, lieno svakog lanog dekora, jer mu je nepotreban bilo kakav dekor, kao i da znaju oni koji se zaklanjaju za njegovo okrilje da se ne zaklanjaju za riznice blaga, niti za ast ovog svijeta, niti, pak, za pravljenje razlike meu ljudima osim po bogobojaznosti, ve se zaklanjaju za Allahovu Uputu, a to je najasnije i najvee bogatstvo. Reci: 1a vam ne kaem: 'V mene su Allahove riznice", niti: "Meni je poznat nevidljivi svijet", niti vam kaem: 'Ja sam melek" - ja slijedim samo ono to mi se objavljuje" (6/50J. Zatim da znaju da oni tada ulaze na svjetlo i na vidno, a izlaze iz mraka i sljepila: Reci: "Zar su isto slijepac i onaj koji vidi? Zato ne ramislite?" (6/50J. Zatim, slijeenje samo Objave jeste uputa i vid, a onaj ko je ostavljen

bez ovoga vodia naputen je i on je slijep ... Ovo je to to ovaj ajet jasno i odluno potvruje ... Pa kakva je, onda, uloga ljudskog razuma na ovom planu? Ovo je pitanje iji je odgovor u islamskom poimanju jasan i jednostavan. Ovaj razum koji je Allah podario ovjeku sposoban je primiti tu Objavu i shvatiti njeno znaenje ... Ovo je i njegova funkcija i zadaa ... Zatim, to je i njegova prilika da ue u okrilje svjetla i U pute i da bude podeen prema ovom pravom regulatoru kome je la strana bilo s koje strane. 240

Medutim, kad se ljudski razum osamostali sam za sebe, daleko od Objave, on se, tada, izlae grjeki i devijaciji, izlae se loem vienju, looj procjeni i loem planiranju. On se svemu ovome izlae zbog same prirode svoje konstrukcije da Bitak posmatra parcijalno, a ne jedinstvenom cjelinom. Iskustvo za iskustvom, dogaaj za dogaajem, slika za slikom ... Njemu je nemogue da Bitak vidi u njegovoj cjelokupnosti, kako bi na osnovu ovog cjelovitog pogleda donosio norme i kako bi na osnovu njega uspostavio sistem u kome je primjetna univerzalnost i meusobna ravnotea ... Stoga on ostaje - ako je udaljen od Allahovog programa i Njegove Upute - da stalno eksperimentie, da mijenja norme i zamjenjuje sisteme, vrti se izmedu akcije i reakcije, tumara izmedu krajnje desnice i krajnje ljevice ... On u svemu tome unitava draga ljudska bia i plemenite ljudske aparate .. A . kad bi se slijedila Objava, ljudi bi bili zatieni od itavog ovog zla, eksperimenti i promjene bi se vrile na stvarima, materijalima, aparatima i mainama... To je prirodno podruje razuma u kome se on moe osamostaliti, jer bi teta na kraju bila poinjena na materijalima i stvarima, a ne ljudima i duama! On se svemu ovome izlae - nakon to se izlae po prirodi svoje konstrukcije - i zbog toga to su u ljudskom biu ugraene strasti, prohtjevi i sklonosti koje moraju imati regulator koji e garantirati da one vre svoju funkciju u produenju i unapredenju ljudskog ivota, ne prekoraujui ovu sigurnu granicu, to bi odvelo unitenju i izopaenju ivota! Ovaj regulator ne moe biti samo ljudski razum, pa je nuno da i

ovaj razum koji se ljulja pod pritiskom ovih strasti, prohtjeva i sklonosti - a njih ima raznih vrsta - ima regulator koji e i samoga njega regulirati i koji e ga uvati poto ga udalji od kojekakvih nenormalnosti, regulator kome e se ovaj razum obratiti sa svakim eksperimentom i sa svakim sudom - na podruju ljudskog ivota - da pomou njega procijeni svoj ekspriment i svoj sud i da pomou njega odredi svoj pravac i svoj postupak! Oni koji tvrde da je ljudski razum na istom stepenu u pogledu tanosti kao i Objava, s obzirom na to da su oboje - razum i Objava Allahovo djelo, pa je neophodno da se podudaraju, oni se oslanjaju na konstatacije o vrijednosti razuma koje su iznijeli neki filozofi, a koje nije rekao Allah Uzvieni! Oni koji smatraju da razum moe zamijeniti Objavu - ak i kod pojedinaca medu ljudima, bez obzira na veliinu njihovog uma i razuma oni govore o ovome problemu ono to Allah ne govori. Allah je odredio da 241

Njegov dokaz ljudima bude Objava i poslanstvo, a nije odredio da ovaj dokaz bude njihov ljudski razum, pa ak ni njihova iskonska priroda po kojoj ih je Allah stvorio, a koja zna za svoga Jedinog Gospodara i za vjerovanje u Njega. Uzvieni Allah zna da sam razum zaluta i da sama ljudska priroda skrene, te da nema drugog zatitnika ni razumu ni prirodi izuzev da Objava bude vodi i voa, svjetlo i vid. 27 Oni koji tvrde da filozofija ini razum nezavisnim od vjere, ili da nauka - koja je jedan od proizvoda razuma - ovjeanstvu zamjenjuje Allahovu Uputu, oni govore rijei koje nemaju uporita ni u injenicama, ni u stvarnosti ... Stvarnost svjedoi da je ljudski ivot koji je uspostavljen na filozofskim uenjima ili na nauci najbjedniji ivot u kome ovjek ivi mizerno, bez obzira na to koliko mu se kapije svega otvorile, bez obzira na to koliko se proizvodnja i prihodi umnogostruavali i bez obzira na to koliko sredstva za ivot i odmor postajali laki u najirem smislu ... 28 Naravno, nije alternativa ovome da se ivot uspostavi na neznanju i spontanosti! Oni koji stvar postavljaju ovako tendenciozni su! Islam je program za ivot koji ljudskom razumu osigurava garancije koje ga tite od nedostataka njegove vlastite strukture kao i od nedostataka koji dolaze od pritisaka strasti, prohtjeva i sklonosti. Potom mu uspostavlja osnove i postavlja pravila koja mu garantiraju ispravnost u njegovom okretanju nauci, spoznaji i eksperimentu, kao to mu garantiraju ispravan realan ivot u ijem okrilju ivi - prema Allahovom zakonu - tako da realnost ne vri na nj pritisak da skrene u svojim poimanjima i programima!

Razum udruen sa Allahovom Objavom i Njegovom Uputom vidi, a naputanjem Allahove Objave i Njegove Upute - slijep je. Govor o tome da Poslanik(alejhi's-selam) prima samo iz Objave povezan je sa aluzijom na sljepilo i vid u formi pitanja koje podstie na razmiljanje: ja slijedim samo ono to mi se objavljuje. Reci: "Zar su isti slijepac i onaj koji vidi? Zato ne razmislite?" (6/SOJ. Povezivanje aluzija i njihov slijed na ovaj nain, u kontekstu, jeste stvar koja ima znaenje u kur' anskom izrazu ... Razmiljanje je potrebno, a podsticanje na nj je kur' anski program. Meutim, to je razmiljanje koje je regulirano regulatorom Objave koji ide s njim gledajui u svjetlo, a nije komentar rijei Uzvienog Allaha: O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali (4/165), u U okrilju Kur'ana, 6, 26-30. 28Vidi poglavlje Tahabbut we i idtirab u knjizi El-Islam we mukilatu'l-hadareti. 242

slobodno miljenje koje tumara po tmini naslijepo, bez dokaza, bez upute i bez jasne Knjige ... Kreui se u sferi Objave, ljudski razum se ne kree po tijesnom polju ve se kree po veoma prostranom polju ... Kree se po polju koje je itav ovaj Bitak koji obuhvata vidljivi i nevidljivi svijet, kao to obuhvata dubine due, poprite dogaaja i sve oblasti ivota ... Objava ne sprjeava razum ni od ega drugog osim od iskrivljivanja programa, od loeg vienja i od prevage proht;ieva strasti! Poslije toga ona ga tjera na akciju i aktivnost. Ovo uzvieno sredstvo koje je Allah podario ovjeku, ovaj razum, podario mu ga je da djeluje i da bude marljiv pod zatitom Objave i Boanske Upute ... Tada, dakle, nee zalutati niti prijei mjeru ... I opominji Kur'anom one koji strahuju to e pred Gospodarom svojim sakupljeni biti, kad osim Njega ni zatitnika ni zagovornika nee imati - da bi se Allaha bojali (6/5IJ. I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i naveer Gospodaru svome mole elei naklonost Njegovu - ti nee za njih odgovarati, a ni oni nee odgovarati za tebe, jer bi, ako bi ih otjerao, nasilnik bio (6/52) I tako Mi jedne drugima iskuavamo da bi nevjernici rekli: 'Zar su to oni kojima je Allah, izmedu nas, milost ukazao?" - A zar Allah dobro ne poznaje one koji su zahvalni! (6/53). A kada ti dodu oni koji u rijei Nae vjeruju, ti reci: 1'Mir vama! Gospodar va je sam Sebi propisao da bude milostiv: ako neko od vas kakvo runo djelo iz lakomislenosti uini, pa se poslije pokaje i popravi, - pa, Allah e doista oprostiti i samilostan biti" (6/54).

Ovo je zaista veliina ovog vjerovanja. Ovo je njegova superiornost nad lanim zemaljskim vrijednostima. Ovo znai njegovu oslobodenost od sitnih ljudskih obzira ... Allahovom Poslaniku (alejhi' s-selam) nareeno je da ga ponudi ljudima bez ikakvog dekora i sjaja i bez ikakvih apetita i drai za bilo im od zemaljskih vrijednosti... Takoder mu je nareeno da svoju panju usmjeri na one za koje se nada da e se koristiti vjerom i da sebi prigli one 243

koji je primaju iskreno i koji se svojim srcima okreu samo Allahu elei Njegovu naklonost, kao i da poslije toga ne pridaje nikakav znaaj nijednoj lanoj vrijednosti dahilijjetskog drutva, niti nijednom sitnom ljudskom obziru. I opominji Kur'anom one koji strahuju to e pred Gospodarom svojim sakupljeni biti, kad osim Njega ni zatitnika ni zagovornika nee imati - da bi se Allaha bojali (6/51). Opiminji Kur'anom one koji strahuju to e pred svojim Gospodarom biti sakupljeni u situaciji kad osim Njega nee biti drugog zatitnika koji bi im mogao pomoi niti zagovornika koji bi ih mogao spasiti. Ne postoji nikakav zagovornik koji se moe zauzeti kod Allaha osim sa Njegovim odobrenjem. Medutim, ni taj zagovornik se ne moe zauzeti poslije odobrenja osim za one kojima je Allah zadovoljan da se za njih zauzima kod Allaha ... Ovi ija srca osjeaju strah toga Dana u kome osim Allaha - nema ni zatitinika ni zagovornika, ovi su prei da ih se opominje, oni to bolje sluaju i oni e se time vie okoristiti ... Oni e se, tako se nadaju, na ovom svijetu uvati onoga to ih moe izloiti Allahovoj kazni na buduem svijetu. Opomena je saopenje koje im govori ega treba da se uvaju i prema emu treba da budu oprezni. Ono je djelotvorno jer njihova srca motiviraju na uvanje i oprez, tako da ne padaju u ono to im je zabranjeno nakon to im je to postalo jasno: I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i naveer Gospodaru svome mole elei naklonost Njegovu (6/52).

Ne tjeraj ove koji su se predali Allahu i koji su Mu se okrenuli ibadetom i dovom ujutro i uveer elei Njegovu naklonost! Oni ne trae nita osim Njegovu naklonost i Njegovo zadovoljstvo ... To je slika potpune lienosti, ljubavi i lijepog ponaanja ... Niko od njih se ne okree osim Allahu Jedinom u ibadetu i dovi. On ne moe eljeti Allahovu naklonost osim ako se samo Njemu nije predao. On ne moe traiti Allahovu nakonost osim ako njegovo srce nije ve zavoljelo. On ne moe izdvojiti Uzvienog Allaha u dovi i ibadetu elei Njegovu naklonost osim ako ve nije nauio lijepo ponaanje i ako nije postao boanski ivei za Allaha i sa Allahom. Osnova ovog kazivanja jeste da je jedna grupa uglednih Arabljana odbila da se odazove na poziv islama jer Muhammed (alejhi' s-selam) daje utoite siromanima i slabima, poput Suhejba, Bilala, Ammara, Habbaba, 244

Sehnana, lbni Mes'uda i njima slinim ... Na njima su bili ogrtai koji su zaudarali na znoj zbog njihova siromatva. Njihov drutveni poloaj nije ih kvalificirao da kurejevika gospoda sjedi s njima u jednom drutvu! Zato su ovi uglednici traili od Allahovog Poslanika(alejhi' s-selam) da ih odvoji od sebe ... On je to odbio ... Onda su oni predloili da jedno mjesto odredi za njih, a drugo za uglednike na kome nee biti ovi siromani i slabi, tako da ova gospoda ostane privilegirana, izdvojena i respektirana u dahilijjetskom drutvu! Poslanik (alejhi' s-selam) iz elje da ovi prime islam bio je naumio da im udovolji ovoj elji... Uto mu je dola naredba od njegova Gospodara: I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i naveer Gospodaru svome mole elei naklonost Njegovu (6/52) . . . Prenosi Muslim o d Sa'da ibni Vekkasa d a je rekao: "Bili smo sa Poslanik om (alejhi' s-selam) , nas est. M urici su rekli Poslaniku (alejhi' sselam) : Otjeraj ove od sebe i neka se ne usuuju da sjede s nama! Rekao je: 'Tu sam bio ja, lbni Mes'ud, jedan ovjek iz plemena Huzejl, Bilal, i jo dvojica ljudi ija imena ne znam ... U dui Allahovog Poslanika(alejhi'sselam) javilo se to to je Allah htio da se javi, pa je govorio sam sa sobom. Potom je Uzvieni Allah objavio: I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i naveer Gospodaru svome mole elei naklonost Njegovu .. . Ovi uglednici irili su glasine o ovim nemonim ljudima koje je Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) izdvajao u svoje drutvo i kojima je posveivao posebnu panju. Oni su ih napadali i vrijeali zbog njihovog siromatva i nemoi, govorei da njihovo prisustvo u drutvu Allahovog Poslanika (alejhi' s-selam) prouzrokuje da gospoda bjei i nee da prihvati islam ... Potom je Uzvieni Allah donio odlunu presudu o ovom zahtjevu, opovrgao njihovu tubu u samom njenom osnovu i proglasio je nitavnom:

Ti nee za njih odgovarati, a ni oni nee odgovarati za tebe, jer bi, ako bi ih otjerao, nasilnik bio (6/52). Oni zaista odgovaraju za sebe, a ti odgovara za sebe. To to su oni siromani sueno im je od Allaha u opskrbi, oni su za to odgovorni kod Allaha i ti s tim nema nita. Isto tako za svoje bogatstvo i svoje siromatvo ti si odgovoran kod Allaha i oni s tim nemaju nita. tavie, ove vrijednosti nemaju nikakve veze sa pitanjem imana i njegovog stepena. Zato ti, ako ih otjera iz svog drutva po mjeri siromatva i bogatstva, onda ti ne mjeri Allahovom mjerom i ne vrednuje Njegovim vrijednostima, pa e biti 245

nasilnik... A Boe sauvaj da Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) bude nasilnik! Tako su oni siromanih depova a bogatih srca ostali u drutvu Allahovo g Poslanika (alejhi' s-selam) . Tako su slabo ugledni a jaki kod Allaha ostali na svom mjestu za koje ih je kvalificiralo njihovo vjerovanje i koje zasluuju svojim ibadetom i dovama upuenim Allahu ne elei njima nita drugo osim Njegovu naklonost. Tako su se uvrstila mjerila i vrijednosti islama kako je to odredio Allah ... Tada su ovi uznositi i oholi uzeli govoriti: Kako Allah moe da ovim nemonim i siromanim izmeu nas ukae dobro? Da je to to je donio Muhammed dobro, oni nas u tome ne bi pretekli. Allah bi uputio nas prije nego njih! Nije razumno da ovi nemoni i siromani budu ti kojima je Allah, izmeu nas, milost ukazao, a nas, koji smo asni i ugledni, ostavi! Upravo je ovo bilo iskuenje koje je Allah odredio ovima koji su se uznosili bogatstvom i porijeklom, a koji nisu shvatili prirodu ove vjere i prirodu novog dunjaluka koji se raao pred ovjeanstvom, dunjaluka svijetlih vidika i dunjaluka koji e ovjeanstvo uzdii do tih visokih visina koje su tada bile neobine za Arab ljane i za itav svijet, a koje su jo uvijek neobine za ono to oni nazivaju demokracijama svih oblika i imena! l tako Mi jedne drugima iskuavamo da bi nevjernici rekli: "Zar su to oni kojima je Allah, izmedu nas, milost ukazao?" (6/53). Kur' anski kontekst ovako odgovara na ovo ne god ujue pitanje koje postavljaju ovi uglednici: A zar Allah dobro ne poznaje one koji su zahvalni! (6/53). Ovaj odgovor je pun nadahnua i iluzija.

On prvenstveno potvruje da je uputa nagrada kojom Allah nagrauje one za koje zna da e, ako budu na Pravom Putu, biti zahvalni na ovoj blagodati, a na kojoj se ovjek ne moe nikad dovoljno nazahvaljivati, ve Allah prima njegov napor i nagrauje ga ovom velikom nagradom kojoj nije ravna nijedna druga nagrada. Ovaj odgovor potvruje da blagodat vjerovanja nije skopana ni sa kakvom sitnim zemaljskim vrijednostima koje vladaju ljudskim dahilijjetima, ve da Allah njom odlikuje one za koje zna da e biti na njoj 246

zahvalni pa nije vano jesu li to tienici, nemoni i siromani. Allahovoj mjeri nema mjesta za sitne zemaljske vrijednosti kojima se ljudi uznose u dahilijjetima ili neznaboakim drutvima! On isto tako potvruje da otpor od strane onih koji pruaju otpor Allahovoj blagodati dolazi iz nepoznavanja sutine stvari i da raspodjela ove blagodati na ljude zavisi od savrenog Allahovog znanja onih koji je zasluuju od ovih ljudi. Otpor onih koji pruaju otpor nije nita drugo do neznanje i loe ponaanje prema Allahovom pravu ... Kontekst nastavlja nareujui Allahovom Poslanik u (alejhi' s-selam) , a pazite - on je Boiji poslanik, da ovima koje je Allah obasuo blagodatima prvenstva u islamu, a koje ismijavaju ti uglednici i plemii, prvi nazove selam i da ih obraduje milou, koju je Allah sam Sebi propisao, a koja je predstavljena u Njegovom pratanju onome koji od njih uini kakvo runo djelo iz neznanja, zatim se pokaje i poslije toga popravi: A kada ti dou oni koji u rijei Nae vjeruju, ti reci: "Mir vama! Gospodar va je sam Sebi propisao da bude milostiv: ako neko od vas kakvo runo djelo iz lakomislenosti uini, pa se poslije pokaje i popravi, - pa, Allah e doista oprostiti i samilostan biti" (6/54). To je poast - poslije blagodati imana - olakica pri polaganju rauna i milost pri kanjavanju, tako da Uzvieni Allah propisuje Sebi da bude Milostiv prema onima koji vjeruju u Njegove rijei. Stavie, On nareuje Svome Poslaniku (alejhi' s-selam) da im prenese ono to je njihov Gospodar Sebi propisao. Milost dostie takav stepen da oprost i pratanje obuhvataju svaki grijeh kada se poslije pokaju i poprave. Neki neznanje tumae da je ono stalni pratilac injenja grijeha, jer ovjek ne grijei osim iz neznanja.

Na osnovu toga tekst obuhvata svaki grijeh koji njegov poinilac napravi pa se poslije pokaje i popravi. Ovo shvatanje potvruju i drugi tekstovi koji pokazuju da pokajanje od grijeha - ma kakav bio - i popravljanje poslije njega zasluuje oprost na temelju injenice da je Allah Sam Sebi propisao milost ... Sada - nakon to smo zavrili sa izlaganjem ovog poglavlja sure vraamo se nekim predajama koje govore o okolnostima pod kojima su objavljeni ovi ajeti, kao i to ove predaje, uz kur' anske tekstove, kau o sutini tog ogromnog skoka koga je ova vjera napravila sa ovjeanstvom u to vrijeme, tako da je ovjeanstvo danas ispod tog nivoa koga je tada bilo dostiglo i sa koga se dobrahno vratilo nazad ... 247

Ehu Dafer Taberi je rekao: "Prenio nam je Henad ibni Siri, a ovaj od Ehu Zejda, a ovaj od E' asa, a ovaj od Kerdusa Sa'lebija, a ovaj od Ibni M es' uda, da je rekao: Prola jedna grupa Kure j ija pored Poslanika (alejhi' s-selam) a kod njega su bili Suhejb, Ammar, Bilal, Ha b bab i njima slini neimuni muslimani, pa rekoe: - Muhammede, zar se zadovoljava tim ljudima izmeu svog naroda? Jesu li to oni kojima je Allah, izmeu nas, milost ukazao? Zar da mi slijedimo ove? Otjeraj ih od sebe! Moda emo te mi, ako ih otjera, slijediti! - Pa je objavljen ovaj ajet: I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i uveer Gospodaru svome mole elei naklonost Njegovu ... I tako Mi jedne drugima iskuavamo .. . do kraja ajeta." Takoer je rekao: "Prenio nam je Husejn ibni Amr ibni Muhammed Ankazi rekavi: Prenio nam je Ubejj, prenio nam je Esbat od Suddija, ovaj od Ehi Seida Ezdija - ovaj je bio karia plemena Ezd - a ovaj od Ehi Ken uda, a ovaj od Habbaba o Allahovim rijeima, neka je veliko Njegovo spominjanje: I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i naveer Gospodaru svome mole elei naklonost Njegovu... do rijei: jer bi nasilnik bio... Rekao je: Doao je Akra' ibni Habis Temimi i Ujejne ibni Hisn Fezari i nali Poslanika (alejhi' s-selam) kako sjedi sa Bilal om, Suhejbom, Ammarom i Habbabom, sa ljudima koji su spadali u neimune muslimane. Poto su ih ugledali, omalovaavali su ih. Prili su Poslaniku i rekli mu: - Mi bismo voljeli da nama odredi mjesto kraj sebe gdje emo sjediti i po kome e Arabljani znati nau vrijednost. Tebi dolaze delegacije Arabljana i mi se stidimo da nas oni vide da sjedimo sa ovim robovima. Kada ti mi doemo, ti ih digni da ne sjede s nama; a kada mi odemo, ti opet sjedi s njima ako hoe! - Odgovorio je: - Hou! - Rekoe: - Obavei se ti na to nama pismeno.

- Rekao je: - Pozvao je da mu se donese list, a pozvao je i Aliju da pie. Rekao je: - Mi smo sjedili na jednoj strani kad Dibril donese ovaj ajet: I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i naveer Gospodaru svome mole elei naklonost Njegovu - ti nee za njih odgovarati, a ni oni nee odgovarati za tebe, jer bi, ako bi ih otjerao, nasilnik bio. I tako Mi jedne drugima iskuavamo da bi nevjernici rekli: "Zar su to oni kojima je Allah, izmeu nas, milost ukazao?" - A zar Allah dobro ne poznaje one koji su zahvalni! A kada ti dou oni koji u rijei Nae vjeruju, ti reci: "Mir vama! Gospodar va je sam Sebi propisao da bude milostiv ... Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) bacio je list iz ruke, zatim nas je pozvao i mi smo mu prili i on nam je rekao: "Mir vama! Gospodar va je Sam Sebi propisao da bude milostiv" ... Sjedili smo s njim i kad je htio da ustane, ustao je, a nas ostavio. Pa je Allah objavio: Budi vrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i naveer u elji da naklonost Njegovu zaslue, i ne skidaj oiju svojih s njih iz elje za sjajem u ivotu na ovom svijetu (Kehl, 28). Rekao je: Allahov Poslanik (alejhi' s248

selam) joje sjedio s nama, i kada je dolo vrijeme da ustane, mi smo ustali ostavljajui njega da ustane poslije nas".29 Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) poslije toga je, kada bi ih ugledao, njima prvi nazivao selam i rekao: "Hvala Allahu koji je uinio da u mom Ummetu bude onih kojima mi je moj Gospodar naredio da im prvi nazovem selam." U Muslimovom Sahihu stoji: Prenosi se od Aiza ibni Amra daje Ebu Sufjan doao Selmanu, Suhejbu, Bilalu i grupi pa su oni rekli: "Bogami, Allahove sablje nisu nale svoj put do Allahovo g neprijatelja!" Rekao je: - Pa je Ebu Bekr rekao: - Zar to kaete starjeini i poglavaru Kurejija? - Potom je doao Poslanik (alejhi' s-selam) pa ga je o tome obavijestio. A on je rekao: "Ebu Bekre, vjerovatno si ih naljutio. Ako si njih naljutio, naljutio si svoga Gospodara." Njima je onda otiao Ebu Bekr i rekao: - Brao moja, jesam li vas naljutio? - Odgovorili su: - Ne, neka ti Allah oprosti, brate na ... " Potrebno je da se malo due zadrimo na ovim tekstovima ... itavo ovjeanstvo je takoer potrebno da se na ovome zadri i zastane... Ovi tekstovi ne predstavljaju puke principe, vrijednosti i teorije o pravima ovjeka! Oni su mnogo vie od toga ... Oni predstavljaju krupnu stvar koja se uistinu ostvarila u ivotu ovjeanstva ... Oni predstavljaju ogroman skok koji je ova vjera napravila sa cijelim ovjeanstvom ... Predstavljaju svijetlu liniju na horizontu koju je ovjeanstvo doseglo jednog dana u svom realnom ivotu ... Bez obzira na to koliko se ovjeanstvo vratilo unazad od

te svijetle linije na koju se bilo popelo vrstim korakom na poticaj ove vjere, to nita ne umanjuje od veliine tog skoka, od kolosalnosti te stvari koja se ostvarila jednog dana i od vanosti te linije koja je stvarno povuena u realnom ivotu ljudi. . . Vrijednost povlaenja ove linije i njeno dostizanje jednog dana lei u tome da ovjeanstvo stalno pokuava da se do nje opet Kesir je u svom Te/siru ovaj hadis prokomentarisao ovako: "Ovo je garib hadis, jer je ovaj ajet mekkanski, a Akra' ibni H abis i Ujejne su primili islam prilino vremena poslije Hidre" ... J a ne vidim da je ovaj komentar ispravan. Ovaj govor ove dvojice je zasigurno bio prije njihovog primanja islama. Oni ne govore ono to su rekli kad su postali muslimani! Stoga nema kontradikcije izmeu ove predaje i izmeu injenice da su oni primili islam prilino poslije Hidre. Njih dvojica su odbili tada da prime islam jer nije bilo udovoljeno njihovim rijeima ... 249

uzdigne. S obzirom na to da ju je ve jednom dostiglo, ono je, dakle, u mogunosti i stanju da to opet uini... Linija je tamo na obzorju, ovjeanstvo je isto ovjeanstvo, a ova vjera je ista ova vjera ... Preostaje samo vrsta volja, povjerenje i uvjerenje ... Vrijednost ovih tekstova jeste u tome to oni ocrtavaju dananjem ovjeanstvu ovu uspinjuu liniju sa svim njenim takama i fazama ... Islam je sa dna dahilijjeta pokupio Arabljane i podigao ih na ovu visoku visinu, omoguivi im da s te visine pogledaju zemlju i uzmu ovjeanstvo za ruku i povedu ga s tog istog dna na te visine koje su sami dostigli! to se tie tog niskog dna na kome su Arabljani bili u svom dahilijjetu - i na kome je bilo itavo ovjeanstvo -, ono je sasvim jasno predstavljeno u rijeima one grupe Kurejija: "Muhammede, zar se zadovoljava tim ljudima izmeu naeg naroda? Jesu li to oni kojima je Allah, izmeu nas, milost ukazao? Zar da mi slijedimo ove? Otjeraj ih od sebe! Moda emo te mi, ako ih otjera slijediti!" Ili je olieno u omalovaavanju Akra' a ibni Ha bisa Te mirnija i Ujejnea i b ni Hisna Fezarija, drugova Allah ovog Poslanika (alejhi' s-selam) koji su meu prvima primili islam, poput Bilala, Suhejba, Ammara, Habbaba i njima slinih neimunih muslimana, i u rijeima njih dvojice koje su uputili Poslaniku (alejhi'sselam) : "Mi bismo voljeli da nama odredi mjesto pored sebe gdje emo sjediti i po kome e Arabljani znati nau vrijednost. Tebi dolaze delegacije Arabljana i mi se stidimo da nas oni vide kako sjedimo sa ovim robovima!" ... Ovdje se ukazuje dahilijjet sa svojim prljavim licem, mizernim vrijednostima i sitnim obzirima ... Pristrasnost porijekla i rase i uvaavanje bogatstva i klase ... I drugi slini obziri. A neki od ovih nisu ni Arapi! Neki nisu ni plemikog soja! Neki nisu ni bogati!. .. To su iste one vrijednosti

koje se trae u svakom dahilijjetu i nad kojima se nita ne uzdie dananji dahilijjet na Zemlji u svojoj nacionalnoj, rasnoj i klasnoj mrnji! Ovo je to dno dahilijjeta ... A na visokom vrhuncu je islam! Islam koji ne pridaje nimalo vanosti ovim mizernim vrijednostima, ovim sitnim obzirima i ovim bijednim zanosima!. .. Islam koji je siao s neba, a nije nikako na Zemlji. Zemlja je bila ovo dno ... Ovo dno koje ne moe da urodi ovo neobinom i plemenitom biljkom ... Islam kome se povinjava - prvi koji se povinjava - Muhammed (alejhi's-selam) Allahov poslanik kome dolazi Objava s Neba, a koji je ranije bio prvak Haimovia kad su Kurejije bile na vrhuncu... Islam kome se pokorava Ebu Bekr, pratilac Allahovog Poslanika (alejhi' s-selam) u vezi sa "ovim robovima" ... Da, ovi robovi koji 250

su se liili robovanja svakom i postali robovi jedino Allahu, pa je s njima bilo ono to je bilo! Kao to se nisko dno dahiliiieta ocrtava u rijeima ove grupe Kure j ija i u osjeanjima Akra' a i Ujejnea, tako se visoki vrh islama ocrtava u zapovijedi Uzvienog i Velikog Allaha Svome Poslaniku (alejhi' s-selam) : I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i naveer Gospodaru svome mole elei naklonost Njegovu - ti nee za njih odgovarati, a ni oni nee odgovarati za tebe, jer bi, ako bi ih otjerao, nasilnik bio (6/52J I tako Mi jedne drugima iskuavamo da bi nevjernici rekli: 'Zar su to oni kojima je Allah, izmeu nas, milost ukazao?" - A zar Allah dobro ne poznaje one koji su zahvalni! (6/53). A kada ti dou oni koji u rijei Nae vjeruju, ti reci: ((Mir vama! Gospodar va je sam Sebi propisao da bude milostiv: ako neko od vas kakvo runo djelo iz lakomislenosti uini, pa se poslije pokaje i popravi, - pa, Allah e doista oprostiti i samilostan biti" (6/54J. Visoki vrh islama je olien u ponaanju Allahovog Poslanika (alejhi' s-selam) sa "ovim robovima" iji je Gospodar njemu naredio da im prvi naziva selam, da bude strpljiv s njima i ne ustaje iz drutva dok oni ne ustanu, a on je M uhammed ibni Abdullah ibni Abdulmutalib ibni Haim, i on je - poslije toga - Allahov poslanik, najbolje Allahovo stvorenje i najvei od svih kojima je ivot poaen! Kao to je olien u pogledu "ovih robova" na svoje mjesto kod Allaha, u njihovom pogledu na svoje sablje koje dre "Allahovim sabljama" i u njihovom pogledu na Ebu Su:fjana, "starjeinu i vou Kurejija", nakon to je njega gurnuo nazad u muslimanskim redovima, s obzirom na injenicu

da je bio medu slobodnima koji su primili islam tek na Dan osloboenja Mekke i postali osloboeni amnestijom Allahovo g Poslanika (alejhi' sselam) , a njih je stavio naprijed, s obzirom na to da su medu prvima primili islam, to je za njega bilo teko iskuenje ... Poto ih je Ehu Bekr (neka je Allah njime zadovoljan) prekorio, upozorio ga je njegov prijatelj Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) da je moda naljutio "ove robove" pa e biti da je naljutio i Allaha. O, Allahu! Nijedan komentar ne moe dostii ovaj domet i mi danas ne moemo nita drugo osim da s njime neko vrijeme ivimo! Odlazi Ebu Bekr (neka je Allah njime zadovoljan) nastojei da udobrovolji "robove" kako bi zadovoljio Allaha: "Brao moja, jesam li vas naljutio?" Pa odgovaraju: "Ne, brate, neka ti Allah oprosti!" 251

Koja je to krupna stvar koja se ostvarila u ivotu ovjeanstva? Kakav je ogroman ovaj skok koji se desio u stvarnosti ljudi? Kakva je to promjena u vrijednostima i stavovima, u osjeanjima i poimanjima u jednom asu? A zemlja - ista ona zemlja, sredina - ista ona sredina, ljudi - isti oni ljudi, ekonomija - ista ona ekonomija ... Svaka stvar je kao to je bila, osim to je Objava sila s Neba, jednom od ljudi, u njoj je Allahova mo ... Ona se obraa ljudskoj prirodi iza naslaga, ona potie one koji su pali dolje na dno, budi u njima poticaj da nastave put do visokih visina ... Gore, gore ... Tamo gdje je islam! Zatim ovjeanstvo nazaduje, vraa se natrag sa tog visoko!{ vrha i ponovo pada na dno. Bude se ponovo - u Njujorku, Vaingtonu, Cikagu, Johanesburgu i drugim gradovima u zemlji "civilizacije", bude se iz te smrdljive pristrasnosti, pristrasnost rase i boje, diu se tu i tamo pristrasnosti patriotizma, nacionalizma i klasnih podjela koje nisu nita manje smrdljive od tih pristrasnosti ... I ostaje islam tamo na vrhu ... Gdje je zacrtana ona svijetla linija koju je ovjeanstvo dostiglo ... Ostaje islam tamo- milost od Allaha ovjeanstvu - ne bi li ono podiglo svoje noge iz gliba, ne bi li podiglo svoje oi sa blata i po drugi put pogledalo u svijetlu liniju, ne bi li po drugi put ulo zov ove vjere i ispelo se ponovo na visoki vrh na poticaj islama ... Mi nismo u mogunosti da - u granicima naeg programa u ovom okrilju - nastavimo dalje od ovih naznaka ... N e moemo ovdje napraviti tu dugu stanku kojoj pozivamo cijelo ovjeanstvo da je napravi pred ovim tekstovima i njihovim znaenjima. Pozivamo ga da pokua paljivo razmotriti taj krupni domet koji je, preko ovih tekstova i njihovih znaenja

jedanput doao do izraaja u historiji ovjeanstva, kada se ono na poticaj islama diglo sa niskog dna dahilijjeta i popelo na taj daleki visoki vrh, a potom ponovo palo na urlik "materijalne civilizacije" isprazne od duha i vjere! Takoer ga pozivamo da pokua shvatiti mogunosti do kojih je islam u stanju da ga odvede po drugi put, nakon to su propali svi eksperimenti, svi pravci, svi planovi, svi sistemi, sve ideje i sve koncepcije koje su ljudi sami sebi stvarali daleko od Allahovog programa i Njegove upute. Ova uenja nisu uspjela podii ovjeanstvo po drugi put na taj vrh, ona nisu uspjela ovjeku osigurati njegova plemenita ljudska prava u njihovom istom obliku i nisu uspjela u srca ljudi uliti mir, kao to je to svojevremeno ostvario islam sa tim krupnim skokom do koga je odveo ovjeanstvo bez pokolja, bez progona, bez vanrednih mjera koje dokidaju temeljne slobode, bez straha, bez jeze, bez muenja, bez gladi, bez 252

siromatva i bez ijednog cilja koje sebi postavljaju prevrati i promjene ko pokuavaju napraviti ljudi u okrilju nesretnih sistema koje proizvode ljum i u kojima ljudi oboavaju jedni druge, a ne Allaha. Ovoliko nam je ovdje dovoljno ... Dovoljno su nam snana i duboka nadahnua kojima emaniraju sami tekstovi i koja oni ulijevaju u prosvijetljena srca.30 Tako Mi potanko izlaemo dokaze, i da bi oevidan bio put kojim idu grenici (6/55J. Ovim zavrava ovaj odlomak koji je posve jasno predstavio prirodu poslanstva i prirodu poslanika. Kao to je predstavio ovu vjeru lienu svih lanih ukrasa i dobro ralanio gledita i vrijednosti koje ovo vjerovanje treba da eliminie iz ivota ovjeanstva i gledita i vrijednosti koje ono treba da ustanovi: Tako Mi potanko izlaemo dokaze (6/55). Ovakvim nainom, ovakvom metodom i ovakvom jasnou i prodornou mi potanko izlaemo dokaze koji u ovu Istinu ne ostavljaju nimalo sumnje i ne ostavljaju nikakve nejasnoe, tako da s njima ne ostaje potreba za traenjem uda. Istina je jasna i stvar oevidna kad se izloi na nain na koji to ini kur'anski kontekst na ovom primjeru. Sve ovo to je prethodilo u ovoj suri od podrobnog objanjenja dokaza Upute i nadahnua vjerovanja, objanjenja injenica i utvrivanja fakata, sve to ulazi u smisao i znaenje rijei Uzvienoga:

Tako Mi potanko izlaemo dokaze (6/55). A to se tie kraja ovog kratkog ajeta: I da bi oevidan bio put kojim idu grijenici (6/55). Radi upotpunjenja nekih aspekata vienja ove krupne injenice konsu!tirati tumaenje rijei Uzvienog Allalha: On se namrtio i okrenuo zato to je slijepac njemu priao (80/1-2) u tridesetom duzu ovog Zilala str. 39- 51. 253

On je posve neobian! On otkriva plan kur' anskog programa u vjeri i u kretanju ove vjere! Ovaj program se ne zanima samo da objasni istinu i da je pokae kako bi bio oevidan put dobrih vjernika, ve se takoer zanima da objasni la i da je otkrije kako bi takoer bio oevidan put zalutalih grijenika ... Jasno raspoznavanje puta grijenika je nuno za raspoznavanje puta vjernika. To je isto kao linija koja razdvaja i koja se ucrtava na raskrsnici! Ovaj program jeste program koga je ustanovio Uzvieni Allah da sarauje sa ljudima ... Jer Uzvieni Allah zna da izgraivanje vjerskog uvjerenja u istinu i dobro iziskuje vienje suprotne strane, a to je la i zlo. Iziskuje potvrdu da je ova gola la i oito zlo a da je ono ista istina i pravo dobro ... Snaga poleta za istinom ne proizilazi samo iz osjeaja onoga ko je uz istinu da je on u pravu, ve isto tako i iz njegovog osjeaja da je onaj kome se suprotstavlja i protiv koga se bori u krivu i da slijedi put kojim idu grijenici, a koje Allah spominje u jednom drugom smislu: da je On dao da svakom vjerovjesniku bude neprijatelj neko od nevaljalaca: Isto tako Mi smo dali da svakom vjerovjesniku nevaljalci neprijatelji budu (25/JV, kako bi se u duu poslanika i u duu vjernika usadila misao da oni koji se neprijateljski odnose prema njima jesu sigurno i uvjerljivo grijenici i nevaljalci. Razotkrivanje nevjerovanja, zla i grijeha nuno je da bi bilo jasno vjerovanje, dobro i estitost Jasno raspoznavanje puta grijenika jeste jedan od ciljeva detaljnog Boanskog izlaganja dokaza. To je zbog toga to se bilo kakva pomuenost i bilo kakva nejasnoa u stavu grijenika i na njihovom putu vraa pomuenou i nejasnoom u stavu vjernika i na

njihovom putu. To su dvije stranice koje stoje jedna nasuprot druge, to su dva puta koja se razilaze ... Zato je neophodno da boje i linije budu jasne ... Odatle svaki islamski pokret mora otpoeti preciznim odreenjem puta vjernika i puta grijenika. Mora otpoeti od definicije puta kojim idu vjernici i defnicije puta kojim idu grijenici. Mora da se stavi adresa koja obiljeava vjernike i adresa koja oznaava grijenike, u svijetu stvarnosti, a ne u svijetu teorije. Tako e protagonisti islamskog misionarstva i islamskog pokreta znati ko su vjernici, a ko grijenici oko njih, naravno poslije preciznog odreenja puta kojim idu vjernici, njihovog programa i njihovih obiljeja i preciznog odreenja puta kojim idu grijenici, njihovog programa i obiljeja, tako da nee dolaziti do mijeanja puteva, nee dolaziti do slinosti u adresama niti e dolaziti do zbrke u liku i osobinama izmeu vjernika i grijenika ... 254

Ovo precizno odreenje je postojalo i ova jasnoa je bila potpuna onda kada se islam sueljavao sa mnogobocima na Arabijskom poluotoku. Put kojim su ili dobri vjernici bio je put Poslanika (alejhi' sselam) i onih koji su bili s njim, a put kojim su ili grijenici i mnogoboci bio je put onih koji s njima nisu bili uli u ovu vjeru ... Ovim preciznim odreenjem i ovom jasnoom Kur'an je objavljivan, Uzvieni Allah je potanko izlagao dokaze na taj nain na koji je prethodno izloeno nekoliko primjera u ovoj suri - a meu njima je i ovaj posljednji primjer - da bi bio oevidan put kojim idu grijenici! Svuda gdje se islam sueljavao sa mnogobotvom, idolopoklonstvom, ateizmom i izvitoperenim religijama preostalim iz religija nebeskog porijekla, nakon to su ih ljudske promjene izobliile i pokvarile, svuda gdje se islam sueljavao sa ovim zajednicama i narodima, put kojim su ili dobri vjernici bio je jasan, a put kojim su ili mnogoboci, nevjernici i grijenici, bio je takoer jasan ... Tu nije bilo zbrke i nejasnoe! Meutim, velika potekoa s kojom se danas suoavaju stvarni islamski pokreti nije ni u emu ovome ... Ona je predstavljena u postojanju naroda koji vode porijeklo od muslimana i ive u zemljama koje su svojevremeno bile islamske zemlje, u kojima je gospodarila Allahova vjera i vladao Njegov eriat... Zatim, ove zemlje i ovi narodi odjednom naputaju

islam u sutini, a izjavljuju ga formalno. Oni odjednom preodijevaju islamske principe u vjerskom pogledu i u praktinom ivotu iako misle da po vjerskom uvjerenju pripadaju islamu! Islam jeste svjedoenje da nema nikakvog boanstva osim Allaha. A svjedoenje da nema boanstva osim Allaha predstavljeno je u vrstom uvjerenju da je jedino Allah stvoritelj Kosmosa i da On njime raspolae, da je jedino Allah taj kome se ljudi obraaju svojim vjerskim obredima i cjelokupnom aktivnou u ivotu i da je jedino On taj od koga ljudi primaju zakone i povinjavaju se Njegovom sudu u svim pitanjima iz svog ivota... Stoga koji god pojedinac nije posvjedoio da nema Boga osima Allaha - u ovom smislu i znaenju - on nije istinski posvjedoio i on nije jo uao u islam, bez obzira na ime, zvanje i porijeklo. Koja god zemlja nije ostvarila svjedoenje da nema Boga osim Allaha u ovom smislu i znaenju - to je zemlja koja ne vjeruje u Allahovu vjeru i ona jo nije ula u islam ... Na zemlji danas ima naroda ija su imena muslimanska i vode porijeklo od muslimana, na zemlji ima drava koje su svojevremeno bile islamske zemlje, meutim, ti narodi danas ne svjedoe da nema Boga osim 255

Allaha - u tom smislu i znaenju - niti te zemlje danas vjeruju u Allaha onako kako to zahtijeva ovaj smisao i ovo znaenje. Ovo je najtee s ime se suoavaju istinski islamski pokreti u ovim dravama i sa ovim narodima! Najvie od ega pate ovi pokreti jeste nedefiniranost, nejasnoa i neodreenost koja je obuzela znaenje rijei "nema Boga osim Allaha" i znaenje islama s jedne strane, i znaenje mnogobotva i znaenje dahilijjeta, s druge strane. Najvie od ega pate ovi pokreti jeste nedovoljna izdiferenciranost puta kojim idu dobri vjernici i puta kojim idu grijeni bezbonici, to su se izmijeali biljezi i naslovi, to je dolo do zbrke u imenima i osobinama i to je raspue u blatu tako da znaci nisu ni obiljeeni! Neprijatelji islamskih pokreta znaju za ovu upljinu, zato neumorno rade da je proire i zamagle i da na njoj naprave to veu zbrku i pometnju, tako da je i glasno izgovaranje istinite rijei optuba koja se kanjava epavanjem za kike i za noge <50/41J . .. To je optuba za proglaavanje "muslimana" nevjernicima!! ! Stvar pripadanja islamu i nevjerovanja postaje pitanje o kom se izricanje suda preputa ljudskim obiajima i njihovim konvencijama, a ne Allahovim niti rijeima Allah ovog Poslanika! Ovo je ta velika potekoa ... ovo je takoder ta velika prepreka koju moraju prebroditi oni koji pozivaju Allahu u svakoj generaciji! Pozivanje Allahu mora poeti potpunim razjanjenjem puta kojim idu vjernici i puta kojim idu grijenici. One koji pozivaju Allahu ne smije da u iznoenju istinite i odlune rijei obuzme samilost i laskanje smije da ih u tome obuzme bojazan i strah ne smije da ih u tome ometu prijekori onih

koji kore i povici onih koji viu: "Pogledajte, oni muslimane proglaavaju nevjernicima!" Islam nije razvodnjen do ove mjere kako to misle zavedeni! Islam je jasan i nevjerovanje je jasno ... Islam jeste svjedoenje da nema Boga osim Allaha, u tom smislu i znaenju - pa onaj ko ne svjedoi na ovaj nain i ko to ne uspostavi u ivotu na ovoj nain, Allahov i sud Njegovog Poslanika o njemu jeste da je on pravi nevjernik, pravi nasilnik, pravi grjenik ... Pravi zloinac. Tako Mi potanko izlaemo dokaze, i da bi oevidan bio put kojim idu grenici (6/55). 256

Dakle, protagonisti poziva Allahu moraju prebroditi ovu prepreku i u njihovim duama mora doi do ovog oevidnog razjanjenja, kako bi sve svoje snage angairali na Allahovom Putu sa koga ih ne moe odvratiti nikakva sumnja, omesti nikakva nejasnoa ni poremetiti nikakva zbrka. Oni svoju snagu i svoje potencijale ne troe osim ako nisu potpuno uvjereni da su oni muslimani, a da oni koji im stoje na putu, koji ih odvraaju u s tog puta i koji odvraaju ljude s tog puta jesu grijenici. Oni isto tako ne podnose tekoe puta osim ako nisu potpuno sigurni da je to pitanje nevjerovanja i vjerovanja, da su oni i njihov narod na raspuu, da su oni

jednog milleta, a njihov narod drugog milleta, da su oni jedne vjere, a njihov narod druge vjere: Tako Mi potanko izlaemo dokaze, i da bi oevidan bio put kojim idu grenici (6/55). Istinu je obznanio Uzvieni Allah. 257

Reci: "Meni je zabranjeno da se klanjam onima kojima se vi, pored Allaha, klanjate. " Reci: 'Ja se ne povodim za eljama vaim, jer bih tada zalutao i ne bih na pravom putu bio" (6/56). Reci: "M eni je doista jasno ko je Gospodar moj, a vi Ga ne priznajete. Nije u mojoj vlasti ono to vi pourujete; pita se samo Allah, On sudi po pravdi i On je sudija najbolji" (6/57). Reci: "Da je u mojoj vlasti ono to pourujete, izmeu mene i vas bilo bi svreno, a Allah dobro zna nevjernike" (6/58). U Njega su kljuevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna ta je na kopnu i ta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ieg svjeeg niti ieg suhog, nieg to nije u jasnoj Knjizi (6/59). On vas nou uspavljuje, - a zna i ta ste preko dana grijeili -, zatim vas budi, sve dok ne doe as smrti. Na kraju, Njemu ete se vratiti i On e vas o onome to ste radili obavijestiti (6/60). On vlada robovima Svojim i alje vam uvare; a kad nekom od vas

smrt doe, izaslanici Nai mu, bez oklijevanja, duu uzmu (6/61). Oni e, poslije, biti vraeni Allahu, svome istinskom Gospodaru. Samo e se On pitati i On e najbre obraun svidjeti (6/62). Reci: "Ko vas iz strahota na kopnu i na moru izbavlja kada Mu se i javno i tajno ponizno molite: 'o nas On iz ovoga izbavi, sigurno emo biti zahvalni!" (6/63). 258

Reci: {{Allah vas iz njih i iz svake nevolje izbavlja, pa vi ipak smatrate da ima Njemu ravnih" (6/64). Reci: {{On je kadar da poalje protiv vas kaznu iznad vaih glava ili ispod vaih nogu ili da vas u stranke podijeli i uini da silu jedni drugih iskusite. " Pogledaj samo kako Mi potanko iznosimo dokaze da bi se oni urazumili! (6/65). Ova cjelina predstavlja povratak govoru o "sutini Boanstva"nakon objanjenja "biti poslanstva i Poslanika"u prethodnoj cjelini kontekstualno povezanoj s ovom, i nakon razjanjenja puteva nevjernika i vjernika, kao to smo ve obrazlagali na kraju prethodnog poglavlja. Sutina Boanstva se u ovoj cjelini oituje u raznim sferama i domenima. Ovdje emo ih rezimirati prije njihovog detaljnog razmatranja prilikom izlaganja kur' anskih tekstova: - oituje se u srcu Poslanika (alejhi' s-selam) koji u sebi nalazi dokaz od svoga Gospodara, apsolutno siguran u njega, tako da ga ne moe pokolebati ni nevjerovanje onih koji ga u la ugone. Stoga se on iskreno predaje svome Gospodaru, distancirajui se od svoga naroda, distancom onoga ko je ubijeen u njihovu zabludu i svoju Uputu: Reci: {{Meni je zabranjeno da se klanjam onima kojima se vi, pored Allaha, klanjate. " Reci: 'Ja se ne povodim za eljama vaim, jer bih tada zalutao i ne bih na pravom putu bio". Reci: {{Meni je doista jasno ko je Gospodar moj, a vi Ga ne priznajete. Nije u mojoj vlasti ono to vi pourujete; pita se samo Allah, On sudi po pravdi i On je sudija najbolji" (6/srrs7J; - oituje se u Allahovoj blagosti prema onima koji poriu i ne vjeruju i u neprihvatanju njihovog prijedloga da im pokae materijalno, opipljivo

udo da im ne bi ubrzao kaznu zbog njihovog nevjerovanja, kako to zahtijeva Njegov zakon, a On to svakako moe uiniti. Da je to to oni ubrzavaju i pouruju bilo u Poslanikovim (alejhi's-selam) rukama, ne bi ga zadravao od njih i njegov ljudski karakter bi osjetio tjeskobu zbog njihovih postupaka i nevjerovanja. Ovo odlaganje i davanje vremena je jedan od znakova Allahove (Uzvieni) blagosti i milosti i vid oitovanja Boanskih osobina: Reci: {{Da je u mojoj vlasti ono to pourujete, izmeu mene i vas bilo bi svreno, a Allah dobro zna nevjernike"(6!ssJ; - oituje se u Allahovom poznavanju tajni (gajba) , obuhvaanju svega to se dogaa u Univerzumu tim znanjem i to kako dolikuje samo Njemu i to jedino On moe vjerodostojno opisati: 259

U Njega su kljuevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna ta je na kopnu i ta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ieg svjeeg niti ieg suhog, nieg to nije u jasnoj Knjizi (6/59),' - oituje se u Allahovoj supremaciji i vladanju nad robovima u svim njihovim situacijama i stanjima; u snu i na javi, smrti i ivotu, dunjaluku i ahiretu: On vas nou uspavljuje, - a zna i ta ste preko dana grijeili -, zatim vas budi, sve dok ne doe as smrti. Na kraju, Njemu ete se vratiti i On e vas o onome to ste radili obavijestiti (6/60). On vlada robovima Svojim i alje vam uvare; a kad nekom od vas smrt doe, izaslanici Nai mu, bez oklijevanja, duu uzmu (6/61). Oni e, poslije, biti vraeni Allahu, svome istinskom Gospodaru. Samo e se On pitati i On e najbre obraun svidjeti (6/62),' - oituje se u prirodi samih nevjernika koji u momentu suoavanja sa strahotama mole samo Allaha da ih On otkloni od njih i spasi. A zatim Mu opet drugog ravnim smatraju inei irk i zboravljaju da je Allah, kojeg ponizno mole da otkloni od njih nevolju, kadar protiv njih poslati raznovrsne kazne koje niko nee moi sprijeiti: Oni e, poslije, biti vraeni Allahu, svome istinskom Gospodaru. Samo e se On pitati i On e najbre obraun svidjeti (6/62). Reci: "Ko vas iz strahota na kopnu i na moru izbavlja kada Mu se i javno i tajno ponizno molite: o nas On iz ovoga izbavi, sigurno emo biti zahvalni!" (6/63).

Reci: "Allah vas iz njih i iz svake nevolje izbavlja, pa vi ipak smatrate da ima Njemu ravnih" (6/64). Reci: "On je kadar da poalje protiv vas kaznu iznad vaih glava ili ispod vaih nogu ili da vas u stranke podijeli i uini da silu jedni drugih iskusite. " Pogledaj samo kako Mi potanko iznosimo dokaze da bi se oni urazumiti! (6/65). 260

Reci: "Meni je zabranjeno da se klanjam onima kojima se vi, pored Allaha, klanjate. " Reci: "ja se ne povodim za eljama vaim, jer bih tada zalutao i ne bih na pravom putu bio" (6/56). Reci: ('Meni je doista jasno ko je Gospodar moj, a vi Ga ne priznajete. Nije u mojoj vlasti ono to vi pourujete; pita se samo Allah, On sudi po pravdi i On je sudija najbolji" (6/57J. Reci: va je u mojoj vlasti ono to pourujete, izmedu mene i vas bilo bi svreno, a Allah dobro zna nevjernike" (6/SBJ. Ovaj talas je prepun sugestivnih impulsa sublimiranih u razliite ritmove i titraje koji suoavaju ljudsko srce sa sutinom Boanstva u raznim sferama i domenima. U ove duboko utjecajne impulse spada i taj ponavljani akord "Reci ... reci ... reci" koji se obraa Poslaniku (alejhi' sselam) sa zahtjevom da prenese i dostavi ono to mu Gospodar njegov objavljuje; ono osim ega drugo i ne posjeduje, niti se za njim povodi niti u njemu uputu i inspiraciju trai: Reci: ('Meni je zabranjeno da se klanjam onima kojima se vi, pored Allaha, klanjate. " Reci: Ja se ne povodim za eljama vaim, jer bih tada zalutao i ne bih na pravom putu bio" (6/56). Allah (Uzvieni) nareuje Svome Poslaniku da saopi idolopoklonicima. (muricima) da mu je Gospodar njegov zabranio klanjanje onima kojima se oni, pored Allaha, klanjaju i Njemu ravnim smatraju. To je tako zato to je njemu zabranjeno da se povodi za eljama njihovim, a oni se klanjaju onima kojima se, pored Allaha, klanjaju iz prohtjeva i hira, a ne zbog znanja i istine; i ako bi i on slijedio te njihove elje i hirove, tada bi zalutao i ne bi na Pravom Putu bio. Njihove elje i prohtjevi odveli bi ga kao i njih u zabludu i stranputicu.

Allah (Uzvieni) nareuje mu da se obrati paganima ovakvim obraanjem i da konano razlui s njima, kao to mu je neto slino tome naredio ranije u ovoj suri: Zar vi, zaista, tvrdite da pored Allaha ima i drugih bogova ?" Reci: Ja ne tvrdim. " Reci: amo je On - Bog, i ja nemam nita s tim to vi smatrate druge Njemu ravnim" (6/19). Pagani (murici) su pozivali Poslanika (alejhi' s-selam) da se sloi i odobri njihovu vjeru pa e i oni odobriti njegovu; da seddu uini njihovim bogovima pa e se i oni pokloniti njegovom Bogu. Kako je to mogue?! Kao da se irk i islam mogu spojiti u jednom srcu! Kao da oboavanje Allaha 261

moe ii uz oboavanje nekog drugog! A to je neto to se nikada ne moe dogoditi. Allah (Uzvienog) najneovisniji je od irka, od svih ortaka. On trai od Svojih robova da samo Njega oboavaju; ne prima od njih ibadet i oboavanja ako ga pomijeaju sa oboavanjem nekog drugog, bilo malo, ili puno. Iako je cilj i smisao ajeta da im Poslanik otvoreno kae i saopi da mu je zabranjeno da se klanja bilo kome ili bilo emu od onih kojima se oni klanjaju i koje, pored Allaha, prizivaju, izraz ''kojima"u ajetu: Reci: "Meni je zabranjeno da se klanjam onima kojima se vi, pored Allaha, klanjate"wsGJ, privlai i zadrava pogled. Rije "kojima" upotrebljava se za razumna bia. Da se ovdje misli na kipove, kumire i sl. bila bi upotrijebljena rije "to"umjesto rijei ''kojima". Onda mora da se pod ovim izrazom ''kojima"misli na drugu vrstu -, pored kipova, kumira i sl. - vrstu razumnih bia za koje se upotrebljava odnosna zamjenica "koji", pa taj oblik preovlauje, te je za sve vrste upotrijebljen izraz koji se koristi kod opisa razumnih bia. Ovakvo razumijevanje se slae sa stvarnou, s jedne strane, i slae se sa islamskom terminologijom u ovoj oblasti, s druge strane. S obzirom na stvarnost, vidimo da idolopoklonici (murici) nisu, pored Allaha, oboavali samo kumire i kipove. Oni su irk inili oboavanjem dina, meleka i ljudi. Oni su oboavali ljude samim time to su im davali pravo donoenja i kreiranja zakona za drutvo i pojedince. Tako su im oni izmiljali i ustanovljavali zakone i obiaje i sudili im u sporovima shodno obiaju i vlastitom miljenju . Ovdje dolazimo do islamskih termina, s druge strane. Islam tu

situaciju i aktivnost smatra irkom; dri da je arbitraa ljudi (neovisno od Objave - prim. prev.) u problematici koja se tie ljudi podizanje na njihov pijedestal Boanstva i njihovo promoviranje u kumire i bogove pored Allaha (Uzvienog) . A Allah to zabranjuje kao to zabranjuje injenje sedde kumirima i kipovima; i jedno i drugo su, prema islamskom uenju, istovjetne i istoznane stvari: pripisivanje Allahu druga i klanjanje kumirima pored Allaha (Uzvienog) ! Zatim dolazi, povezan sa prvim, drugi ajet koji, ga upotpunjuje: Reci: "Meni je doista jasno ko je Gospodar moj, a vi Ga ne priznajete. Nije u mojoj vlasti ono to vi pourujete; pita se samo Allah, On sudi po pravdi i On je sudija najbolji" (6/57). 262

Ovo je Allahova (Uzvieni) naredba Poslaniku da se javno i glasno suprotstavi i sueli mnogoboce koji ne vjeruju u njegova Gospodara sa osobnim, oitim i nepokolebljivim uvjerenjem, jasnim unutranjim dokazom, dubokim osjeanjem svoga Gospodara, Njegove egzistencije, Jednoe, Objave. To je osjeaj koji imaju poslanici prema svome Gospodaru i o kojemu govore na ovakav ili slian nain: Tako je rekao Nuh (alejhi's-selam) : ((O narode moj", - govorio je on ((da vidimo! Ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On od Sebe dao vjerovjesnitvo, a vi ste slijepi za to, zar da vas silimo da to protiv volje vae priznate ( 11/28). Rekao je to i Salih (alejhi's-selam) : ((O narode moj", - govorio je on da vidimo: ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On sam vjerovjesnitvo dao, pa ko e me od Allaha odbraniti ako Ga ne budem sluao, ta vi biste samo uveali propast mojU1101/63). Rekao je to i Ibrahim (alejhi' s-selam) : I narod njegov se s njime raspravljao: 'Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?"(6! so). Rekao je to i ] akub (alejhi's-selam) svojim sinovima: A kad glasonoa radosne vijesti doe, on stavi koulju na lice njegovo i on progleda. ((Zar vam ne rekoh11, - ree - ((da ja znam od Allaha ono to vi ne znate11(12/96). To je Istina Boanstva koja se oituje u srcima Njegovih dobrih robova (evlija) , onih u ijim se srcima On oituje pa ga osjeaju prisu1nim u njima. Tu istinu vide jasnom i oitom u dubinama svojih bia i ona ih puni uvjerenjem - vrstom vjerom u nju. To je istina koju Poslanik, po naredbi Allahovoj, mora javno u lice saopiti mnogobocima, poricateljima koji

trae od njega da ini natprirodne stvari kako bi povjerovali u Istinu koju im donosi od svoga Gospodara, Istinu koju on vidi potpunom i jasnom u dubinama svoga srca: Reci: Meni je doista jasno ko je Gospodar moj, a vi Ga ne prizna jete (6/57). Traili su od njega da im doe sa natprirodnom stvari ili da im pouri s kaznom pa da onda povjeruju da je on Allahov Poslanik. A njemu se nareuje da im saopi i pojasni sutinu poslanstva i Poslanika i da u potpunosti napravi razliku izmedu nje i Istine Boanskog Bia; da jasno i glasno kae da nije u njegovoj vlasti i moi ono to oni pouruju; da je to samo u Allahovoj moi, da on nije Bog ve poslanik: 263

Nije u mojoj vlasti ono to vi pourujete; pita se samo Allah, On sudi po pravdi i On je sudija najbolji" (6/57). Sputanje kazne na njih nakon mu' dize (natprirodnog uda) i njihovog nevjerovanja u nju je presuda, a to je iskljuivo Allahovo pravo, samo se On pita, samo On sudi po pravdi i Istini, samo On e presuditi izmeu sljedbenika i pobornika Istine i onih koji ne vjeruju u nju. Ni jedno ni drugo nije u vlasti bilo kojega stvorenja. Na taj nain se Poslanik (alejhi's-selam) ogradio od toga da on ima mo i vlast ili da se mijea u Allahovu odredbu i presudu koju e izrei Svojim robovima. To je Boiji prerogativ i iskljuivo Njegova kompetencija i osobenost, a on (Poslanik) samo je ovjek kome se objavljuje; njegovo je da dostavi Objavu i opomene, a ne da donosi presude i odreuje sudbine. Ovo je vrhunac transcendencije i apstraktnosti Allahovog Bia i Njegovih osobina u odnosu na sva druga bia. Zatim mu se nareuje da dirne i animira njihova srca i umove i da im skrene panju na jak dokaz da je to pitanje u domenu Allahove kompetencije i da je ostavljeno Njegovoj volji. Da je pitanje nadnaravnih uda, u to spada i sputanje kazne, u okviru njegove moi i ovlasti, a s obzirom da je on samo ovjek, ne bi se mogao suzdrati a da ne udovolji njihovom tako nasrtljivom i upornom traenju. Ali, s obzirom da je to pitanje iskljuivo u Allahovoj ruci i moi, a On je velikoduan i blag prema njima, ne dolazi im sa nadnaravnim udom iza kojeg slijedi unitavajua kazna ako ne povjeruju u njeg, kao to je to uinio sa onima prije njih: Reci: 'Va je u mojoj vlasti ono to pourujete, izmeu mene i vas bilo bi svreno, a Allah dobro zna nevjernike" (6/58).

Ljudska snaga ima granice kada je u pitanju strpljenje, blagost i davanje vremena. Samo je Blagi, Moni i Veliki Allah blag prema ljudima i daje im vremena uprkos njihovom grijeenju, odmetnitvu i oholosti. Istinu je obznanio Uzvieni Allah. ovjek vidi kod nekih ljudi postupke od kojih mu se grudi steu i dua do grla doe. Zatim posmatra i vidi da je Allahov posjed irok i za takve, da ih hrani, poji, ponekad i u izobilju, otvara im kapije svega. ovjeku ne preostaje nita drugo nego da kae ono to je rekao i Ebu Bekr (Allah njime bio zadovoljan) dok su ga mnogoboci estoko udarali tako da mu se nije razlikovalo oko od nosa: "Boe moj, kako si Ti samo blag, Boe moj, kako si samo blag!"To je samo Allahov:a blagost. On ih namamljuje odakle i ne znaju. A Allah dobro zna nevjernike (6/58J. 264

On im sa znanjem produuje vrijeme, ostavlja ih iz odreenog razloga i mudrosti, blag je prema njima, a u mogunosti je da udovolji njihovim prijedlozima, a potom ih kazni bolnom kaznom. Kada je rije o Allahovom poznavanju nevjernika, napravit emo digresiju radi pojanjenja Istine Boanstva. Ova Istina se jasno ukazuje u jednom od svojih jedinstvenih, ogromnih prostora i sfera, sferi nevidljivoga, skrivenih tajni. Allahovo znanje obuhvata podruje gajba, kao to obuhvata i dopire i do svega drugog. Kur'an na jedinstven nain predoava sliku tog znanja, ukazuje na njegovu irinu i obrise: U Njega su kljuevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna ta je na kopnu i ta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ieg svjeeg niti ieg suhog, nieg to nije u jasnoj Knjizi (6/59). To je slika potpunog i sveobuhvatnog Allahovo g znanja kojemu nita ne izmie ni vremenski ni prostorno, ni na Zemlji ni na nebu, ni na kopnu ni na moru, ni u utrobi zemlje ni u slojevima atmosfere, bilo ivo ili mrtvo, suho ili vlano. Ali ta je ovo to mi kaemo uobiajenim ljudskim stilom u odnosu na taj udesni kur' anski stil i ritam? ta je ovo golo statistiko nabrajanje u odnosu na to duboko-sugestivno kur'ansko izlaganje? Ljudska mata plovi iz ovog kratkog Teksta istraujui prostranstva poznatog i nepoznatog, nepojavnog i pojavnog svijeta; slijedi sjenu Allahovog znanja u prostranom Kosmosu i izvan granica ovog vidljivog Univerzuma. Osjeaji se tresu i titraju dok prima slike i prizore sa svih

strana. Mata istrauje, ili pokuava da istrai, zastore zapeaenih tajni u prolosti, sadanjosti i budunosti, dalekih daljina, horizonata i dubina. Svi kljuevi su u Njega, samo ih On zna. Mata krui po nepoznanicama kopna, tajnovitim dubinama mora otkrivenim Allahovu znanju, posmatra lie koje spada sa drvea, bezbrojno, a Allah zna svaki list koji padne ovdje - ondje, tu i tamo; vidi svako zrno skriveno u tminama zemlje, ne izmie Njegovom znanju; zna svaku vlanu ili suhu stvar u ovom prostranom Kosmosu; nita ne izmie sveobuhvatnom Allahovom znanju. 265

To je plovidba koja izaziva vrtoglavicu u glavama i zapanjenost u umovima; plovidba kroz prostranstva vremena i prostora, kroz dubine vidljivog i nevidljivog, poznatog i nepoznatog; putovanje u daljine, dubine, u beskraj. Mata je nemona predoiti njegove obrise, a oni se ocrtavaju ovako precizno, savreno i potpuno u nekoliko rijei... Doista je to kur' anski nadnaravni stil! S koje god strane pogledamo ovaj kratki ajet, vidimo nadnaravni stil koji govori o izvoru Kur'ana. Ako ga razmotrimo sa aspekta tematike i sadraja, od prvog momenta kategoriki zakljuujemo da ovo nije ljudski govor; nema u njemu ljudskog otiska. Ljudska misao, kada govori o ovoj temi, sveobuhvatnosti znanja, ne zalazi u ove horizonte. Stanja i ishodita ljudske misli u ovoj sferi imaju drugaiji peat i omeena su odreenim granicama. Ona svoja shvatanja i gledanja o kojima govori preuzima iz oblasti predmeta svoje panje i zanimanja. A kakvo zanimanje ljudska misao ima za istraivanjem, zbrajanjem i registriranjem lia koje opada sa drvea na cijeloj zemaljskoj kugli? Ta tema u osnovi nije u djelokrugu ljudske misli. Njoj ne pada na pamet niti se zanima za broj opalog lia sa drvea na zemlji. I zato ona i ne kree ovim smjerom niti na ovakav nain govori o sveobuhvatnom znanju. Opalo lie je stvar koju biljei, spoznaje i o njemu govori njegov Stvoritelj. Ljudska misao ne poklanja panju svakom skrivenom zrnu u tminama Zemlje. Najdalje dokle dopire ljudsko razmiljanje i briga je zrno koje oni u zemlju bacaju i skrivaju oekujui njegovo nicanje. A traganje za svakim zrnom u skrivenim tminama zemlje, ljudima nije ni na kraj pameti

da se o tome brinu, niti da to postoji, niti da time iskau svoje shvatanje sveobuhvatnog znanja. Skriveno zrno u tminama Zemlje stvar je o kojoj se brine Stvoritelj, biljei je i o njoj govori. Kakav interes i zanimanje ima ljudska misao za ovom sintagmom: "Niti ieg svjeeg, niti ieg suhog, pa najdalje dokle dosee ljudsko razmiljanje jeste iskoritavanje svjeih i suhih stvari koje su u njihovom posjedu. Govor o ovim stvarima kao o dokazu sveobuhvatnog znanja nije uobiajen pravac njihovog razmiljanja niti nain izraavanja. Svaka svjea i svaka suha stvar, to se moe ticati samo Stvoritelja i samo On to moe biljeiti i o tome govoriti. Ljudi ne razmiljaju o tome da su svaki opali list, svako skriveno zrno, svaka svjea i suha stvar registrirani u jasnoj Knjizi, u pomno 266

uvanom Registru. ta se to njih tie, kakve koristi od toga imaju? Zato bi pridavati vanost njihovom registriranju? Onaj koji to broji i registrira je Vlasnik i Gospodar tih stvari, kojem nita ne izmie u Njegovom posjedu; bilo malo ili veliko, beznaajno ili znaajno, skriveno ili vidljivo, nepoznato ili poznato, daleko ili blizu. Ovaj kompletni, iroki, duboki divni prizor, prizor opadajueg lia sa svih drvea na Zemlji, skrivenih zrna u zemaljskim tminama, mokrog i suhog na cijeloj zemaljskoj kugli, kao to nije predmet panje ljudskoj misli, takoer nije na dohvatu ljudskom oku niti ga ljudski pogled moe dohvatiti. To je prizor koji se ovako kompletan, odjednom, otkriva samo pred Allahovim znanjem, koji sve nadzire, obuhvata i uva, ija se volja i odredba vee za svaku stvar, malu kao i veliku, beznaajnu kao i znaajnu, skrivenu kao i otkrivenu, nepoznatu kao i poznatu, udaljenu kao i blisku ... Oni koji imaju istanano osjeanje i bave se opisivanjem i istraivanjem, znaju dobro granice ljudskog shvatanja kao i granice ljudske izraajnosti; znaju, iz svog ljudskog iskustva, da slian prizor ne moe naumpasti ljudskom srcu, kao to takoer nije kadro izraziti se na ovakav nain. Oni koji bi polemizirali o ovome neka razmotre i proue sve to su ljudi do sada rekli, pa e vidjeti da li su ljudi uope ili ovim smjerom! Ovaj ajet i njemu slini u Kur'an-i Kerim u sam je dovoljan dokaz da se doe do spoznaje Izvora asne Knjige. Gledajui i razmatrajui ovaj ajet s aspekta umjetnike kreacije, u izraavanju uoavamo vrhunac ljepote i skladnosti koju ne poznaje ljudsko stvaralatvo u ovoj savrenoj ljepoti: U Njega su kljuevi svih tajni, samo ih On zna (6/59) - daljine, obzorja,

dubine apsolutno nepoznatog u vremenu i prostoru, u prolosti, sadanjosti i budunosti, u ivotnim dogaajima, u sanjarenjima i promiljanjima duha. I On jedini zna ta je na kopnu i ta je u moru (6/59) - daljine, obzorja, dubine u pojavnom svijetu koje, uz uravnoteenost, prostranstvo i irinu tog svijeta, odgovaraju daljinama, obzorjima i dubinama svijeta gajba. I ni jedan list ne opadne, a da On za nj ne zna (6/59J - proces smrti i nestanka; proces padanja i obruavanja, sa visina u nizine, iz ivota u smrt. I nema zrna u tminama Zemlje (6/59J proces izbijanja i rasta koji tee iz dubine ka povrini, iz skrivenosti i mirovanja ka pojavljivanju i pokretu. 267

Niti ieg svjeeg niti ieg suhog, nieg to nije u jasnoj Knjizi (6/59J potpuna generalizacija koja obuhvata i ivot i smrt, procvat i uvehlost svakog ivog stvorenja apsolutno. Pa ko je taj ko otkriva ovaj novi pravac i polazite? Ko je taj ko kreira ovaj sklad i ljepotu? Ko je taj ko kreira i jedno i drugo u ovako kratkom tekstu? Ko, osim Allah?! Sada emo se zadrati kod rijei Uzvienog: U Njega su kljuev svih tajni, samo ih On zna (6/59). Zadrat emo se da kaemo neto o "tajni" (gajbu) , "kljuevima"i iskljuivom Allahovom znanju tih kljueva. Zato to istina, sutina i stvarnost gajba spada u temeljne odrednice islamskog shvatanja i koncepta, jer spada u temelje vjerovanja i glavna naela imana. Rijei nevieno, onostrano, metafizio ... esto se upotrebljavaju i rabe u ovom vremenu, nakon pojave materijalistikog filozofskog pravca i stavljanju nasuprot "znanja" i "znanstvenosti". Kur'an-i Kerim ustvruje da postoji tajna ije kljueve zna samo Allah. On takoer ustvruje da je to to je ovjeku dato od znanja malo. A to malo znanja Allah mu je dao u omjeru njegove snage i potrebe, koju Allah poznaje najbolje. A iza tog znanja kojeg je Allah dao ljudima oni ne znaju nita osim pretpostavki i nagaanja, a pretpostavka ne moe zamijeniti niti nadomjestiti istinu. Allah (Uzvieni) takoer ustvruje da je On stvorio Kosmos; da je postavio zakonitosti koje se ne mijenjaju; da je poduio ovjeka da istrauje ove zakonitosti, da otkrije neke od njih, uspostavlja s njima odreeni odnos u okviru svojih moi i potreba; i da mu On otkriva od ovih zakonitosti, u njemu samom i u

prirodi, ono to e mu jaati uvjerenje i potvrdu da je to to mu dolazi od njegova Gospodara istina. Ovo otkrivanje Allahovih zakonitosti koje se ne mijenjaju ne remeti i ne ponitava stvarnost ovjeku nepoznatog, gajba, koji e i dalje ostati nepoznanica. Ono ne utjee ni na stvarnost slobode i neogranienost Allahovog htijenja, ni na injenicu da se sve dogaa posebnom Allahovom tajnom odredbom - kaderom, koja stvara i u pojavni svijet izvodi svako stvorenje. Sve se to deava u potpunom skladu i harmoniji, prema islamskom vjerovanju, a tako je i u shvatanju muslimana nastalom i utemeljenom na istinama vjere. 268

Sve ove istine, u svojoj ukupnosti, u ovom tako mnogostrukom a skladnom i cjelovitom obliku, zasluuju i zahtijevaju od nas, ovdje, - u Okrilju da o njima kaemo nekoliko rijei, saeto i u okviru metode koju koristimo u Okrilju.31 Allah (Uzvieni) opisuje vjernike na mnogim mjestima u Kur'anu kao one koji vjeruju u nevidljivi svijet (gajb) inei ovo svojstvo jednim od temeljnih imanskih naela Elif Lam Mim. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali; onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i namaz klanjali i udjeljivali dio od onoga to im Mi budemo davali; i onima koji budu vjerovali u ono to se objavljuje tebi i u ono to je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu vrsto vjerovali. Njima e Gospodar njihov na pravi put ukazati i oni e ono to ele ostvariti (2/I-s). Vjerovanje u Allaha (Uzvienog) je vjerovanje u gajb (nevidljivo) . Allahovo bie (Uzvieni) je nevidljivo s obzirom na ljude. I kada vjeruju u Njega, vjeruju u nevidljivo. Dokuuju i primjeuju tragove Njegovog djelovanja, ali ne dokuuju i ne vide Njegovo Bie, niti nain Njegovog djelovanja. Vjerovanje u ahiret je takoer vjerovanje u nevidljivi svijet. Sudnji dan je, s obzirom na ljude, nevidljivi svijet; takoer ono to e se deavati sa Sudnjem danu: proivljenje, polaganje rauna, nagrade, kazne, sve je to nevidljivo u koje vjernik vjeruje, potvrujui istinitost Allahove obavijesti o

tome. Nevidljivi svijet, ijim vjerovanjem i potvrdom se ostvaruje iman, obuhvata i druge istine koje spominje Kur'an-i Kerim, opisujui stvarnost vjernika i njihovu sveobuhvatnu vjeru: Poslanik vjeruje u ono to mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici - svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: "Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih. " I oni govore: ujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru na, Tebi emo se vratiti" (2/285). Vidimo iz ovih ajeta da je Poslanik (alejhi's-selam) , a takoer i vjernici, svi su vjerovali u Allaha, a On je nevidljiv. Vjerovali su u ono to je Allah objavio Svome Poslaniku, a to to je On objavio Svome Poslaniku v. knjigu, Hasaisu't-tesawwuri1-islamijji we muqawwimatihi. 269

predstavlja, s jedne strane, i uvid i upoznavanje Poslanika (alejhi' s-selam) sa nekim apektima nevidljivog svijeta u obimu i omjeru koji je Allah odredio, kao to Allah spominje u drugom ajetu: On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome, osim onome koga On za poslanika odabere (72126-27). Vjerovali su u meleke, a oni spadaju u nevidljivi svijet, o kojemu ljudi nita ne znaju, osim ono to im je Allah, shodno njihovoj moi i potrebi, objavio.32 Od nevidljivog svijeta, u koji se mora vjerovati i od ijeg vjerovanja zavisi postojanje imana, ostao je jo kader - Allahovo odreenje. On spada u nevidljivo kojeg ovjek ne zna sve dok se ne desi. U hadisu se navodi: ''Vjerovati da se sve dogaa, dobro i zlo, Allahovom odredbom"(Buhari i Muslim) . S druge strane, nevidljivi svijet, u egzistencijalnoj ravni okruuje ovjeka sa svih strana; nevidljivo u prolosti, sadanjosti, budunosti; nevidljive i nedokuive stvari u njemu samom i njegovom biu, u cijelom Kosmosu oko njega, u nastanku i putanji Kosmosa, njegovoj prirodi i kretanju; nepoznanice i nedokuive stvari u nastanku ivota i njegovoj putanji, prirodi i kretanju; nevidljivo u onome to ovjek ne zna, a takoer i u onome to zna! ovjek pliva u moru nepoznanica; tavie ne zna ni ta se trenutno deava u samom njegovom biu, a da i ne govorimo o onome to se deava u njegovom okruenju, u cijelom Kosmosu, a pogotovo, ta e se desiti njemu i cijelom Kosmosu u slijedeim momentima: svakom atomu, svakoj

estici u atomu, svakoj eliji, svakom dijelu elije! To je tajna i nepoznanica. A ljudski um, taj kratkotrajui fitilj, pliva u moru nepoznatog; zastaje samo na tu i tamo plutajuim otocima koji mu slue kao znakovi i putokazi u okeanu. Da nije Allahove pomoi ovjeku, potinjavanja Kosmosa, poduke ovjeka nekim njegovim zakonitostima, on ne bi bio u stanju nita uiniti. Ali ovjek nije zahvalan. A malo je zahvalnih (34/I3J . ak se on u ovom vremenu hvali onim to mu je Allah otkrio od tih zakonitosti i onim malim znanjem koje mu je On dao. Hvalie se okolo tvrdei ponekad da ovjek sam postoji i opstoji33 i nema potrebe za Bogom i Njegovom pomoi! Hvalie se ponekad da je "nauka" pandan "nevidljivom o melekima v. u ovom duzu, str. 132-136. 33Naslov knjige ateista Julijan Hauxley: Man Stands Alone. 270

svijetu", gajbu, a "nauno st" pandan metafizikom i da nema susreta i dodirnih taaka izmeu nauke i nevidljivog svijeta, gajba, kao to nema dodirnih taaka izmeu znanstvenog i metafizikog uma. Bacimo pogled na poziciju "nauke" u odnosu na nevidljivo, u istraivanjima i miljenjima znanstvenika, nakon to zastanemo pred jasnim i odlunim rijeima koje je izrekao Znalac i Obavijeteni o neznatnom ljudskom znanju: A vama je dato samo malo znanja (I 7/B5J," Oni se povode samo za pretpostavkama i onim za im due ude, a ve im dolazi od Gospodara njihova prava uputa (53/23). I da samo Allah zna sve tajne: U Njega su kljuevi svih tajni, samo ih On zna (6/59), da onaj koji zna tajne i vidi: Zna li ono to je skriveno, pa vidi? (53/35). Ove rijei same po sebi govore o svom znaenju. Bacimo sada pogled na poziciju "nauke" u odnosu na nevieno u istraivanjima i miljenjima znanstvenika, ne stoga da bismo tim istraivanjima potvrivali jasne i kategorike rijei Allahove (Uzvienoga) , a vjernik je daleko od toga da ljudskim rijeima potvruje Allahove rijei. Nego da se zadrimo malo na prosuivanju o onima koji operiu rijeima nauke i nevienog, sa znanstvenim i nevienim, do sudova ljudi u koje oni vjeruju. Duni su da ispituju "kulturu" i "spoznaju" kako bi ivjeli u svome vremenu, a ne izostali iza racionalnog i iskustvenog dostignua, da bi se uvjerili da je "nevieno" upravo ta "nauna" injenica, jedina i uvjerljiva, koja stoji iza svih iskustava i istraivanja i same ljudske znanosti. Da je spoznajno u svjetlu iskustava i posljednjih rezultata, upravo sinonim za nespoznajno. Meutim, ono to sto stoji nasuprot nevienoga, to je, zaista, "neznanje" koje je moda ivjelo u 17., 18. i 19. stoljeu - ali ono ne ivi u

20. stoljeu!!! Savremeni ameriki znanstvenik, govorei o sveukupnim "naunim istinama" do kojih je dola nauka u cjelini kae: "Znanosti su provjerene istine. Ali, uprkos tome, one su pod uplivom mate i opsjena ovjeka i stepena preciznosti u njegovom promatranju, opisu i zakljucima. Rezultati znanosti su prihvatljivi unutar ovih granica. Oni se time svode na teren kvantiteta u opisu i prognozi. Poinju mogunostima, a i zavravaju mogunostima, a ne apsolutnom istinom. Stoga su rezultati znanosti priblini, podloni moguim grjekama u mjerenju i uporeivanju; oni su plod slobodnog rasuivanja i kao takvi izloeni mogunostima promjene dodavanjem i oduzimanjem, oni ni u kom sluaju nisu definitivni i konani. Primjeujemo da znanstvenik, kada otkrije neki zakon ili teoriju, kae: Ovo 271

je ono to smo uspjeli saznati i otkriti do sada, i ostavlja vrata otvorenim za daljnje promjene i modi:fikacije."34 Ova misao sumira sutinu svih rezultata do kojih je dola znanost i do kojih ona moe doi. S obzirom daje ovjek taj koji svojim ogranienim sredstvima i svojim kratkim postojanjem u odnosu na vjenost pokuava doi do ovih rezultata, oni e neminovno nositi njegov ig i imat e karakteristike sline njegovim: bit e kratkorone, podlone grjeci i tanosti, promjeni i zamjeni. Sredstvo kojim ovjek dolazi do bilo kojeg rezultata i zakljuka je iskustvo i poreenje. On vri opit, a zatim generalizira rezultat i zakljuak do kojega je doao putem mjerenja i po reenja. A mjerenje i poreenje su, po priznanju same znanosti i znanstvenika, sredstva koja vode plauzibilnom, a nikada kategorikom i definitivnom rezultatu. Drugo sredstvo, a to je opit i temeljito prouavanje, u smislu generalizacije rezultata opita na sve to pripada vrsti na kojoj je opit vren, u svim vremenima i svim okolnostima, nedostupno je ovjeku. A to je jedno od sredstava koje vodi kategorikim rezultatima i zakljucima. A nema drugog puta da se stigne do kategorikog rezultata i zakljuka i apsolutne istine osim Allahove Upute koju On pojanjava ljudima. Otuda, znanje ovjeka mimo onog to je potvrdio i ustanovio Allah (Uzvieni) ostaje na razini hipotetikog i nikada ne moe doi do stepena kategorikog znanja. S druge strane, nevieno se kree oko ovjeka iza granice do koje dopire to njegovo vjerovatno znanje. Kada je u pitanju Kosmos, ovjek jo uvijek raspravlja o hi po tezama

i teorijama vezanim za njegov praizvor, prapoetak, prirodu i kretanje, zatim za pitanje vremena i prostora, veze meu njima i korelacije izmeu onoga to se deava u Kosmosu i vremena i prostora; zatim tu je ivot, njegov izvor, nastanak, priroda, pravac kretanja, faktori koji utjeu na njeg, njegove veze sa materijalnim Bitkom ako u Univerzumu uope postoji materija; i na posebnu prirodu, prirodu ideje i prirodu energije openito. Sam ovjek, ta je on? ime se razlikuje od materije? ta ga ini razliitim od ostalih ivih bia? Kako je doao na zemlju i kako se ponaa? ta je to um kojim se odlikuje i pomou kojeg postupa i radi? Kakva mu je sudbina poslije smrti i raspadanja? lanka, Ders min udejreti1-werdi, autora Mariette Stenly, prirodoslovca i filozofa, koji je prenesen u knjizi Allah jetedella fi 'asri'l-'ilmi, u prijevodu dr. Ed-Demirbaa Abdulmedida Serhana. 272

I samo ljudsko bie, kakvi se sve procesi razgradnje i izgradnje deavaju u njegovoj unutranjosti u svakom trenutku? I kako se deavaju?35 Sve su to prostori nevidljivog, nedokuivog; znanost stoji na njegovim granicama i gotovo ih ne prelazi, pa ak ni u obliku pretpostavki i vjerovatnoe. Samo puke hipoteze i nagaanja. A da i ne govorimo o onome ime se znanost ne bavi, osim neto malo u ovom stoljeu, kao to su pitanja sutine Boanstva, sutine drugih svjetova, meleka, dina i stvorenja koja samo Allah zna; zatim pitanja smrti, ahireta, polaganja rauna i nagraivanja. Ostavit emo sve ovo na trenutak. Zadovoljit emo se bliskim, nevidljivim svijetom. I pred ovim gajbom nauka se nemono predaje. Jedino izuzetak ine oni koji daju prednost polemici i svai nad naukom i hvalisavosti nad iskrenou. Evo nekoliko primjera: l . Osnova izgradnje i strukture Kosmosa i njegovog kretanja: Atom je, kako kau moderne znanosti, osnova strukture Kosmosa. On nije najmanja jedinica, estica u strukturi ovog svijeta. Atom je sastavljen od protona (s pozitivnim elektrinim nabojem) , elektrona (s negativnim elektrinim nabojem) i neutrona (neutralna snaga sastavljena od jednakog broja mirujuih pozitivnih i negativnih elektrinih estica) . Kada se razbije atom,oslobaa se energija (elektroni) , ali se ona ne ponaa u laboratoriju neizostavno na jedan nain. Nekada se ona ponaa kao svjetlosni talasi, a nekada kao projektili. Nemogue je unaprijed odrediti

nain njenog ponaanja. Ona se ponaa prema zakonu mogunosti, a ne prema zakonu nunosti. Tako se ponaa i sami atom i ograniena grupa atoma (u obliku estica) . Engleski prirodoslovac i matematiar, profesor Ser James Jains, veli: "Drevna znanost je samouvjereno tvrdila da se priroda moe ponaati samo na jedan nain, a to je put koji je ranije zacrtan da njime ide od poetka vremena do njegova kraja u kontinuiranom lancu izmeu uzroka i posljedice, da iza stanja A neizostavno dolazi stanje B. Savremena znanost sve to moe do sada da kae je: da je mogue da iza stanja A dolazi stanje B, ili stanje C ili stanje D ili neka druga stanja koja se ne mogu brojano ograniiti. Da, on moe rei: nastanak stanja B vjerovatniji je od Alexis Carrel, El-insanu zalike'l-medihul. 273

nastanka stanja e, a stanje e je izvjesnije od stanja D itd. On ak moe odrediti i stepen vjerovatnoe svakog od navedenih stanja: B, e i D u odnosu jednih prema drugim. Ali ne moe kategoriki ustvrditi koje stanje slijedi iza kojeg. Jer on uvijek govori o onome to je mogue. A ono to mora da se desi preputeno je provienjima, bez obzira kakva sudbina tih provienja bila." ta je nevieno i ta je Allahova, za ljudsko znanje nevidljiva i nedokuiva odredba ako ne ovo gdje prestaju eksperimenti ljudske znanosti i koji stoje pred njegovim pragovima u prostranstvima svemira i njegovim atomima? On navodi primjer za to: radijaciju atoma radijuma i njihovo pretvaranje u olovo i helijum; oni su u potpunosti potinjeni nepoznatom zakonu - odreenju koje ljudsko znanje ne moe dokuiti. Navest emo za to opipljiv, materijalni primjer koji e jo vie pojasniti spomenuto: poznato je da se atomi radijuma i drugih radioaktivnih materija razlau prolaskom vremena i iza njih ostaju atomi olova i helijuma. Stoga se masa radijuma permanentno smanjuje a njeno mjesto zauzima olovo i helijum. Zakon po kojem se to smanjivanje odvija je krajnje udan i neobian. Naime, koliina radijuma se smanjuje na isti nain na koji se smanjuje broj stanovnika ako nema meu njima novih raanja i ako je omjer izloenosti smrti svakog stanovnika isti bez obzira na starosnu dob; ili njegova masa se smanjuje kao to se smanjuje broj vojnika u eti izloenoj neselektivnoj vatri neprijatelja. Ukratko reeno, starosna dob ne utjee na atome radij uma. On ne propada zato to je upotpunio svoj

dio ivota, ve stoga to ga smrt pogaa nasumice."36 Ovu injenicu emo pojasniti materijalnim primjerom. Ako pretpostavimo da u naoj sobi postoji 2000 atoma radijuma, nauka nam ne moe rei koliko e ih ostati u "ivotu" nakon godinu dana. Sve to nauka moe jeste samo da spomene mogunosti koje preteu ostanak 2000, ili 1999, ili 1998 atoma itd. Najvjerovatnije je da e taj broj iznositi 1999, tj. vjerovatnija je mogunost da e se razloiti jedan, ne vie, od dvije hiljade atoma, u slijedeoj godini. kae ovaj ovjek. Mi uzimamo iz njegovih rijei nauni zakljuak i rezultat do kojeg je doveo eksperiment i opis prirodnog fenomena. Nas ne interesuje njegova rije "nasumice". Mi znamo da je njima (atomima) doao kraj i da ih je smrt zadesila Allahovom odredbom iju mudrost samo On zna; znamo da sve ima svoj zapisani kraj; nema u tome razlike izmeu atoma radijuma ili bilo koje druge stvari ili ivog bia. Tako i ljudi umiru kada ispune oima nevidljiv rok. 274

"Mi ne znamo na koji nain se odabere odreeni atom izmeu njih 2000. U poetku osjeamo naklonost prema pretpostavci da e to biti onaj atom koji je izloen sudaranju vie od drugih, ili koji se nalazi u najtoplijem mjestu, ili koji bude pod utjecajem nekog drugog faktora tokom slijedee godine. Meutim, nita od toga nije tano. Jer, ako sudari i toplota mogu razbiti jedan atom, mogu razbiti i preostalih 1999 atoma. Tako bismo mogli ubrzati razlaganje radijuma pomou pritiska ili zagrijavanja. Ali svaki prirodoslovac tvrdi da je to nemogue i da on vjeruje da smrt pogaa najvjerovatnije svake godine jedan od 2000 atoma radijuma i primorava ga na razgradnju. Ovo je teorija "spontanog razdvajanja" koju su postavili Ruthford i Sido 1903. godine." Kako se deava i zbiva nevidljiva odredba ako ne na ovaj nain isijavanja atoma bez njihovog ili iijeg drugog izbora!? I bez njihovog znanja i znanja bilo koga drugog!? ovjek koji ovo govori ne eli i nema namjeru potvrivati Boiju, za ljude nedokuivu i nevidljivu odredbu. On uporno pokuava pobjei od pritiska rezultata kod kojih prestaje samo ljudsko znanje. Ali istina i stvarnost nevidljivog svijeta snano se namee na nain koji vidimo. 2. Kao to se injenica i stvarnost nevidljivog svijeta, gajba, namee svom snagom kada je u pitanju struktura i kretanje Kosmosa, ona se takoer namee kao takva kada je u pitanju nastanak i hod ivota i to istom snagom rezultata do kojih dolazi ljudsko znanje. Biolog Russel Charls Ernest, profesor na Frankfurtskom univerzitetu u Njemakoj, veli: "Ponuene su brojne teorije koje tumae

nastanak ivota iz neive prirode; tako neki istraivai smatraju da je ivot nastao iz protogena, ili iz virusa, ili grupiranjem velikih estica proteina. Neki ljudi umiljaju da su ove teorije zaepile rupu i premostile provaliju koja razdvaja ivi od neivog svijeta. Ali je realnost s kojom se moramo pomiriti da su svi napori koji su uloeni u dobijanje ive iz neive materije bili uzaludni i bez ikakvih rezultata. Osim toga, onaj ko negira Boiju egzistenciju nije u stanju ponuditi neposredan dokaz eljno iekujuem svijetu da sluajno skupljanje atoma i molekula moe dovesti do pojave ivota, njegove zatite i usmjeravanja u obliku u kojem smo to vidjeli u ivim elijama. Svaka osoba ima apsolutnu slobodu da prihvati ovo tumaenje nastanka ivota, to je samo njegova stvar. Ali, ako to uradi, on prihvata neto to je vee udo i umu neshvatljivije od postojanja Boga koji je stvorio sva bia, isplanirao ih i organizirao. 275

Vjerujem da je svaka iva elija toliko komplicirana da je to nama teko shvatiti. Milioni miliona ivih elija na Zemlji svjedoe o Njegovoj moi, svjedoanstvom utemeljenom na razmiljanju i logici. Zato ja vjerujem u postojanje Boga dubokim vjerovanjem."37 Ono to nas zanima u ovom svjedoenju jeste injenica da je tajna ivota i njegovog nastanka nedokuiva Allahova tajna kao i nastanak Kosmosa i njegova putanja, te da ljudi o tome samo nagaaju i pretpostavljaju. Istinu je obznanio Uzvieni Allah: ]a nisam uzimao njih za svjedoke prilikom stvaranja nebesa i Zemlje ni neke od njih prilikom stvaranja drugih os/SIJ. 3. inimo veliki iskorak da stignemo do ovjeka. Jedan izljev ljudske sperme sadri priblino 60 miliona spermatozoida. Svi oni uestvuju u utrci do jajaca u maternici ene. Niko ne zna ko e pobijediti. To je tajna, ili to je tajna odredba do koje ljudsko znanje ne dopire, ukljuujui ovjeka i enu, aktere u operaciji. Potom stie pobjednik izmeu 60 miliona uesnika i spaja se sa jajacetom da zajedno naine oploenu eliju od koje nastaje embrij. Poto su svi kromozomi jajaceta enskog roda, a kromozomi spermatozoida mogu biti i mukog i enskog roda, to brojana premo mukih ili enskih kromozoma u mukom sjemenu koje se spaja sa jajacetom odreuje sudbinu embrija - da li e biti muko ili ensko. A to je podreeno Allahovoj tajnoj odredbi koju ljudi ne znaju niti na nju mogu utjecati ukljuujui i same roditelje budueg djeteta: Allah zna ta svaka ena nosi i koliko se maternice steu, a koliko ire; u Njega sve ima

mjeru; On zna nevidljivi i vidljivi svijet, On je Velianstveni i Uzvieni (I3/B9J. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On stvara ta hoe! (42/49-50J. On vas stvara u utrobama matera vaih, dajui vam likove, jedan za drugim, u tri tmine. To vam je, eto, Allah, Gospodar va, Njegova je vlast, nema Boga osim Njega, pa kuda se onda odmeete (39/6J. Ovo je ta tajna pred kojom zastaje ljudsko "znanje" i s kojom se ono suoava u 20. stoljeu. A oni koji ive na ostacima prolih stoljea tvrde da nespoznajno protivrijei spoznajnom; da drutvo koje eli da ivi u naunom duhu treba da se otarasi duha nevienog. Dok, s druge strane, sama ljudska nauka i znanje, nauka 20. stoljea tvrdi: Svi rezultati i knjige, Allah jetedella fi 'asri-l-ilmi, poglavlje, El-halaja el-hajje tueddi risaleteha. elimo ovdje da upozorimo da se mi, navodei ove citate, ustvari obraamo materijalistima, "znanstvenicima"njihovim jezikom. To ne znai da mi potvrujemo ispravnost svega to navodimo kao argument i validnost naina razmiljanja i izraavanja o problemu koji izlaemo. 276

zakljuci do kojih dolazi su, ustvari, "vjerovatnoe"; jedina sigurna istina je da tamo negdje postoji "nespoznajno", bez ikakve sumnje. Prije no to ostavimo ovaj globalni osvrt na stvarnost "nevienog", trebamo neto rei o pririodi "nevienog", u islamskom vjerovanju, konceptu i mentalnom sklopu. Kur' an-i Kerim - a on je osnovni izvor islamskog vjerovanja koje izgrauje islamski koncept i islamski misaoni sklop - potvruje da postoji nevidljivi i pojavni svijet. Nije sve to okruuje ovjeka nevieno i nije svaka snaga u Kosmosu s kojom ovjek saobraa nepoznato. U Kosmosu postoje stabilne zakonitosti. ovjek ih moe upoznati onoliko koliko mu je neophodno, shodno njegovoj snazi i potrebi, za obavljanje uloge namjesnitva na Zemlji. Allah mu je podario mo spoznaje tog neophodnog dijela kosmikih zakonitosti radi potinjavanja snaga Kosmosa, shodno ovim zakonitostima, za valjano obavljanje namjesnitva, kultivacije Zemlje, unaprijeenja ivota korienjem raspoloivih snaga, resursa i potencijala. Pored ovih, u globalu stabilnih zakonitosti, postoji i apsolutna Allahova volja koju te zakonitosti ne sputavaju i ne ograniavaju, a postoji i Boija odredba koja redovno sprovodi ove zakonitosti. Boije htijenje nije puki automatizam. Allahovo odreenje je to to upravlja svakim pokretom i djelovanjem tih zakonitosti iako se to odreuje prema zakonu kojeg je Allah (Uzvieni) programirao i odredio. Ta Allahova odredba pokree i provodi zakonitosti svaki put kad one djeluju, to je nevieno koje niko ne moe zasigurno spoznati. Najvie dokle

ljudi dopiru su nagaanja i pretpostavke. Ovo takoer priznaje i ljudska znanost. Milioni miliona operacija i procesa deavaju se u jednom trenutku u samom ljudskom biu i sve su one nevieno u odnosu na ovjeka, a odigravaju se u njegovom tijelu. Milioni miliona slinih procesa deavaju se u Kosmosu oko njega, a on za njih ne zna. Nevieno prekriva njegovu prolost kao i prolost Kosmosa, njegovu sadanjost i sadanjost Kosmosa, njegovu budunost i budunost Kosmosa. Sve to uz postojanje stabilnih zakonitosti od kojih su neke poznate i nauno se sistematski iskoritavaju u vrenju zadae namjesnitva. 277

ovjek dolazi na ovaj svijet bez njegove elje i poznavanja datuma dolaska. On, takoer, odlazi sa ovog svijeta bez svoje elje i znanja datuma odlaska. Takva je situacija sa svakim ivim stvorenjem. Bez obzira koliko znao i koliko spoznao, nita ne mijenja od ove realnosti. Islamski racionalizam je racionalizam "nauno nespoznajnog", jer "nespoznajno" je "nauno", kako to svjedoi znanost i stvarnost. Nijekanje nevienog jeste "neznanje"kojim operiu nosioci ovog uenja, a oni su u tome neznalice. Islamski racio objedinjuje vjerovanje u nevieno ije kljueve zna samo Allah (Uzvieni) sa vjerovanjem u nepromjenljive zakonitosti od kojih moemo spoznati samo neke aspekte potrebne za ivot ovjeka na Zemlji i na stabilnim osnovama s njima saobraati. Tako da musliman ne ostaje bez nauke i njene upotrebe u za nju predvienoj oblasti, a s druge strane, ne mimoilazi ga ni spoznaja realne istine, a to je da postoji nevieno koje Allah otkriva kome hoe i koliko hoe. Vjerovanje u nevieno prag je preko kojeg ovjek prelazi, prag preko kojeg prelazi stepen ivotinje koja spoznaje samo ulima, prelazi na nivo ovjeka koji shvaa i zna da je Postojanje - Bitak, daleko vee i sveobuhvatnije od tog malog, ogranienog prostora koji se spoznaje ulima ili tehnikim sredstvima, a to je, ustvari, produetak ula. Taj prelazak sa nivoa ivotinje na stepen ovjeka ima dalekoseni utjecaj u ovjekovoj spoznaji cjelokupne istine Postojanja - Bitka, Istine njegovog linog postojanja, Istine moi iz koje izrasta ovo postojanje i Istine osjeaja moi i rasporeda u svemiru i van svemira istovremeno. Ovaj stepen utjee i na ivot ovjeka na Zemlji, jer onaj koji ivi u skuenom kutku i koji

spoznaje samo preko ula, nije kao onaj koji ivi u velikom Kosmosu kojeg spoznaje intuitivno i svojom providnou prima Njegove odjeke i sugestije u dubini svoje due, shvaa da je njegovo dosezanje i prostorno i vremenski vee od onoga to moe spoznati svijest ovjeka u njegovom kratkom ivotu, spoznaje da je njegovo javno i tajno izvan univerzuma, istina koja je vea od samog univerzuma. Ta istina iz koje je proistekao i sam Kosmos, iz ijeg je postojanja proizala postojanje Kosmosa, to je istina Boijeg bia, kojeg ne moe spoznati ulo vida, niti obuhvatiti razum ovjeka. Vjera u nevieno raspue je gdje se uzdie ovjek iznad svijeta ivotinje. Meutim, grupacija materijalista ovog vremena, kao to je sluaj i sa materijalistima svih vremena, eli povratiti ovog bijednog ovjeka u svijet ivotinje za koju postoji samo osjetilni svijet. Oni ovo nazivaju 278

"progresom", a to je, ustvari, katastrofa od koje je Allah sauvao mu' mine i dao im svojstvo kojim se odlikuju, dao Onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali. Neka je hvala Allahu na Njegovim blagodatima, a katastrofa neka je onima koji su se nazad povratili i koji su se izopaiJi!38 Oni koji govore o nespoznajnom i "naunom" takoer govore o "historijskoj neminovnosti" kao da je sva budunost poznata, sigurna i izvjesna. A moderna znanost kae: Postoje vjerovatnoe i mogunosti, a ne "neminovnosti". Marks je pro ticao i predviao "neminovnosti", pa ta je ostalo danas od tih njegovih proricanja i predvianja?! Predviao je neminovnost uspostave komunizma u Engleskoj kao rezultata dostizanja vrhunca industrijskog razvoja, pa, sljedstveno tome, i kulminacije kapitalizma, s jedne strane, i radnike bijede, s druge strane. Kad ono, komunizam se pojavi u industrijski najzaostalijem narodu, u Rusiji, Kini i sl. A uope se ne pojavljuje u industrijski visokorazvijenim zemljama. Lenjin, a poslije njega i Staljin, predviati su neizbjenost rata izmeu kapitalistikog i komunistikog svijeta. A njihov nasljednik Hruov istie zastavu "miroljubive koegzistencije". Neemo se dugo zadravati na ovim "proroanskim" nunostima. Ona ne zasluuju ozbiljnu raspravu. Postoji samo jedna, sigurna, neosporna istina, to je istina postojanja

nevienog, gajba, a sve ostalo su nagaanja i pretpostavke. Postoji samo jedna nunost, jedna neminovnost, a to je da se sve deava i odvija po Njegovoj odredbi. A Njegova odredba je nevieno koje samo On zna. Pored ovoga, postoje stabilne zakonitosti u Kosmosu, koje ovjek moe spoznavati i njima se potpomagati u misiji namjesnitva na Zemlji, ostavljajui vrata otvorenim, djelotvornom i nezaustavljivom Allahovom kaderu i onome to jedino Allah zna. To je bit svega: Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu (17/9). U okrilju Kur'ana, l, str. 43.-45. 279

Nakon govora o sveobuhvatnom Allahovom znanju kljueva svih tajni i onoga to se dogaa .u prostranstvima Kosmosa, kontekst se prebacuje na jednu od sfera i domena tog znanja, a takoer i jednu od sfera Allahove supremacije i svemoi, a to su ljudska bia. On vas nou uspavljuje, - a zna i ta ste preko dana grijeili -, zatim vas budi, sve dok ne doe as smrti. Na kraju, Njemu ete se vratiti i On e vas o onome to ste radili obavijestiti (6/60). Nekoliko drugih rijei, kao one to skrivae obzorje tajni, njihove beskrajnosti i dubine i ukazivae na sveobuhvatnost Allahovog znanja u prethodnom ajetu ... Nekoliko drugih rijei koje zbijaju sveukupni ivot ovjeanstva u Allahov (Uzvieni) posjed i stisak, u Njegovo znanje, odreivanje i planiranje; njihovo budno stanje i spavanje, smrt i proivljenje, iskup ljanje i obraunavanje - sve to na specifian Kur' anski nain,39 nedostian i neponovljiv u animiranju, interpretaciji i pobuivanju osjeanja u svakoj slici, prizoru i pokretu koje iscrtava njegov udesni iskaz. On vas nou uspavljuje (6/60). To je dakle smrt ili uspavljivanje kada ih savlada drijeme. U pitanju je we/at - smrt u jednom od svojih oblika, jer su osjetila izvan funkcije, osoba ne osjea, razum miruje, svijest spava. To je tajna za koju ljudi ne znaju kako nastaje iako znaju njene vanjske posljedice i tragove. U pitanju je nevidljivo u jednom od svojih brojnih oblika koji okruuju ovjeka. Evo, to su ti isti ljudi, ogoljeni i lieni bilo kakve moi i snage, pa ak i od same svijesti; u stanju mirovanja i odvojenosti od ivota; u Allahovom posjedu i

stisku, kao to u stvari uvijek i jesu; budi ih i u ivot vraa samo Allahova volja. Kako li je samo slab i nemoan ovjek u Allahovom posjedu! A zna i ta ste preko dana grijeili (6/60). Za svaki pokret koji uine njegovi organi, uzimajui ili ostavljajui, Allah zna jesu li njima zlo zaradili. Ljudi su pod kontrolom i prismotrom, u kretanju i mirovanju; Allahovom znanju nita ne izmie od onoga to preko dana njihovi organi u budnom stanju urade. Zatim vas budi, sve dok ne doe as smrti (6/60). knjigu, Et-taswiru'l-fenni fi'l-Qur'ani, poglavlje Tariqatu'l-Qur'ani. 280

Budi vas po danu iz vaeg sna i odsustva, da se rokovi koje je Allah odredio u potpune. Oni, ljudi, su unutar prostora kojeg je Allah odredio; ne mogu pobjei iz njega niti od fiksiranog konca: Na kraju, Njemu ete se vratiti (6/60J. To je povrat uvaru nakon zavretka igre i obijesti. I On e vas o onome to ste radili obavijestiti (6/60J. Pregled i razmatranje dosijea koji sadri sve to je bilo i desilo se precizira pravda koja ne zakida u obraunavanju. Tako jedan ajet, sa samo nekoliko rijei, predstavlja traku bogatu slikama, prizorima, proklamacijama i istinama, sugestijama i ozrajima. Ko je taj ko moe neto tako proizvesti i uraditi? Kako izgledaju nadnaravni dokazi ako to nije ovaj ajet kojeg poricatelji i nevjernici zaobilaze traei materijalne nadnaravnosti, ali i bolnu kaznu koja iza toga slijedi?! Jo jedan osvrt na Istinu Boanskog Bia, na Snagu koja vlada robovima, stalnu kontrolu koja ne poputa, neumoljivu odredbu, kader, koja se ne moe ni ubrzati ni usporiti, smrtni as koji se ne moe izbjei i zavrni obraun koji nita ne proputa. Sve je to tajna koja obavija i okruuje ljude. On vlada robovima Svojim i alje vam uvare; a kad nekom od vas smrt doe, izaslanici Nai mu, bez oklijevanja, duu uzmu (6/6V. Oni e, poslije, biti vraeni Allahu, svome istinskom Gospodaru. Samo e se On pitati i On e najbre obraun svidjeti (6/62J. On vlada robovima Svojim (6/6V On posjeduje premonu silu i mo, a oni su pod Njegovom vlau i

dominacijom, bez moi i pomoi; oni su robovi; a iznad njih je sila kojoj su oni pokorni i potinjeni. Ovo je, ustvari, apsolutno robovanje Svemonom Bogu. To je istina koju govori stvarnost ljudi - bez obzira koliko im ostavio slobode da raspolau, znanja da spoznaju, sposobnosti da obavljaju misiju 281

namjesnitva - svaki njihov dah je odreen, svaki pokret i proces u njihovim biima potinjen je Allahovoj vlasti kroz zakonitosti koje vladaju tim biima, a kojima se ne mogu suprotstaviti, premda se one svaki put, kada djeluju, dogaaju posebnom Allahovom odredbom - kaderom, u svakom dahu i svakom pokretu. I alje vam uvara (6/61). Tekst ne spominje koje su oni vrste. N a drugim mjestima se spominje da su to meleki koji biljee i registriraju sve to ovjek radi. Uoljiva je namjera ovdje isticanje sjene direktne kontrole i nadzora svake due; izazivanje osjeanja da dua ni jednog momenta nije sama, da nije preputena sama sebi. Postoji uvar, pratilac koji biljei svaki pokret i mirovanje, pamti sve to radi, nita mu ne promie. Ovakva predstava i koncepcija je dovoljna da pred njom zadrhti ljudsko bie, da se probudi misao, savjest i svaki organ. A kad nekom od vas smrt doe, izaslanici Nai mu, bez oklijevanja, duu uzmu (6/6IJ. Ista sjena u drugoj slici. Svaka dua ima odreeni broj udisaja i izdisaja, ostavljena je do roka koga ona ne zna, on je za nju tajna koju ne moe otkriti, a ona je odreena i precizirana u Allahovom znanju, niti se ubrzava niti usporava. Svaka dua, sa brojem svojih udisaja i rokom, ima povjerenika, bliskog uvara kome nita ne promie i nita ne proputa, ta on je jedan od uvara, izaslanik od meleka. I kada doe fiksirani, obeani as - a dua zauzeta, nemarna - uvar obavlja svoju zadau, izaslanik ispunjava svoju misiju. Ova predodba je takoer dovoljna da pred njom zadrhti ljudsko bie osjeajui kako ga nevidljiva Allahova odredba, kader,

obavija, znajui da u svakom trenutku moe okusiti smrt i da sa svakim dahom moe doi neizbjeni as. Oni e, poslije, biti vraeni Allahu, svome istinskom Gospodaru (6/62J. Istinski Gospodar, a ne samozvana boanstva; njihov Gospodar koji ih je stvorio, u ivotu ih ostavio koliko je htio, pod Njegovom kontrolom i nadzorom, Kojemu nita ne promie, a onda ih vraa Sebi kada hoe da im presudi Svojom presudom na koju nema komentara: Samo e se On pitati i On e najbre obraun svidjeti (6/62J. Samo On sudi, samo On obraunava; On ne oklijeva u presudi niti odgaa nagradu ili kaznu. Spominjanje brzine u ajetu ima utjecaj na 282

ljudsko srce. ovjeku nije ostavljeno da predahne ak ni u vrijeme obrauna. Ovakvo shvatanje muslimana i poimanje stvari na nain koji sugeriraju osnovne postavke njegove vjere o ivotu, smrti i proivljenju, polaganju rauna, garantira otklanjanje bilo kakve dileme i kolebljivosti vezane za iskljuivo Allahovo pravo na propisivanje zakona ljudima na Zemlji. Polaganje rauna, obraun i presuda na ahiretu zavise od ljudskih djela na dunjaluku. Ljudi ne mogu polagati raun za grijehe koje su poinili na dunjaluku osim ako postoji Allahov eriat koji im odreduje ta je halal a ta haram, na osnovu kojeg im se sudi na ahiretu. Tako se na toj osnovi objedinjuje sudska i zakonodavna vlast na dunjaluku i na ahiretu. Ako bi ljudi na Zemlji imali pravo suditi po nekom drugom a ne Allahovom eriatu, zato bi im onda bilo sueno na ahiretu? Hoe li im biti sueno u skladu sa ljudskim, zemaljskim zakonima po kojima su oni presudivali i sporove rjeavali, ili e im biti sueno shodno Allahovom eriatu po kojem nisu sudili i kojem se nisu obraali? Ljudi moraju biti sigurni u to da e im Allah suditi na osnovu Njegovog eriata, a ne na osnovu nekog ljudskog kodeksa. Ako ne ustraju i ne organiziraju svoj ivot i svoje odnose, kao to su uradili sa svojim obredima i ibadetima, na osnovu Allahovog eriata, prvo e za to polagati raun pred Uzvienim Allahom; odgovarat e za to to nisu Allaha uzeli za Gospodara i Boga na Zemlji ve su mimo Njega izabrali razliite gospodare; odgovarat e tada za nevjerovanje u Allahovo Boanstvo - irk

(idolopoklonstvo) slijedei Njegov eriat u ibadetima i obredima, a slijedei druga zakonodavstva u drutvenom, politikom, ekonomskom ureenju, meusobnim odnosima i vezama. A Allah nee oprostiti irk, dok e druge grijehe oprostiti kome hoe. Zatim ih privodi sudu njihove prirode koja poznaje i svjedoi Istinu Boanstva i koja u trenucima iskuenja i tekoe trai utoite kod Istinskog Gospodara; predoava im ponaanje ove (njihove) prirode kada se suoava sa strahom i nevoljom, a potom i njihovo zaboravljanje takvog 283

ponaanja kada nastupi olakanje i lagodan ivot; predoava to u kratkom, ali jasnom, nedvosmislenom, sugestivnom i utjecajnom prizoru. Strahote i nesree od kojih ovjeka hvata jeza i drhtanje ne dogaaju se uvijek i nisu rezervisane samo za Sudnji dan. Oni se susreu s njima u tminama kopna i mora. I tada se obraaju jedino Allahu i iz njih ih izbavljuje samo On. Ali kada prou strahote i nevolje i nastupi siguran i lagodan ivot, oni se opet vraaju idolatriji u kojoj su bili: Reci: "Ko vas iz strahota na kopnu i na moru izbavlja kada Mu se i javno i tajno ponizno molite: (itko nas On iz ovoga izbavi, sigurno emo biti zahvalni!" (6/63J. Predoenje opasnosti i podsjeanje na strah kadkada odvraa nepokorne i neobuzdane due i omekava gruba srca i podjea due na trenutke slabosti i pokajanja, kao i na radost i milost prestanka opasnosti i blagodat spasa. Reci: x.o vas iz strahota na kopnu i na moru izbavlja kada Mu se i javno i tajno ponizno molite: ko nas On iz ovoga izbavi, sigurno emo biti zahvalni!" (6/63). To je iskustvo koje poznaje svako ko je bio u nevolji i tekoi, ili ko je vidio nastradale u trenucima nesree. A tmine i strahote i na kopnu i na moru su mnogobrojne. Nije nuna no za postojanje tmina. Lutanje i bespue je trnina, opasnost je trnina, a nepoznata sudbina i neizvjesnost koja oekuje stvorenja na kopnu i moru je zastor. I kada god ljudi padnu u neku od tmina na kopnu ili moru, u svojim duama se Allahu obraaju, ponizno Ga molei, ili utke Ga dozivajui. Priroda se tada oslobaa nanosa i neistoa i suoava se sa skrivenom istinom u svojim dubinama, Istinom

Jedinog Boanstva; obraa se samo Allahu, sutoj Istini, bez irka jer tada otkriva svu glupost i nesuvislost ideje irka i uvida da ortaka nema. Nesrenici i nevoljnici tada obilno nude obeanja: Ako nas On iz ovoga izbavi, sigurno emo biti zahvalni! (6/63J. Allah (Uzvieni) nalae Svome Poslaniku (alejhi' s-selam) da ih podsjeti na sutinu stvari: Reci: ('Allah vas iz njih i iz svake nevolje izbavlja"r6/64J. Niko drugi osim Njega ne odaziva se niti je u stanju sprijeiti nevolje. On ih takoder podsjea i na njihovo neprimjereno 1 nerazumno ponaanje: 284

Pa vi ipak smatrate da ima Njemu ravnih (6/64). Zatim ih suoava sa Allahovom kaznom koja ih moe zadesiti nakon spaavanja iz nevolje. Ona nije jednokratna, nee se desiti jedanput i prestati, a oni joj umai kako to oni zamiljaju. Reci: "On je kadar da poalje protiv vas kaznu iznad vaih glava ili ispod vaih nogu ili da vas u stranke podijeli i uini da silu jedni drugih iskusite. " Pogledaj samo kako Mi potanko iznosimo dokaze da bi se oni urazumili! (6/65J. Zamiljanje i predoavanje sveobuhvatne kazne koja dolazi odozgo ili koja izbije odozdo, ispod nogu, snanije djeluje na duu od zamiljanja i predoavanja kazne koja dolazi s lijeve i desne strane. ovjek katkada moe imati iluziju da je u stanju sprijeiti kaznu ili joj umai ako dolazi s lijeva ili s desna. Ali ako kazna dolazi odozgo ili odozdo, onda je to sveobuhvatna, neizbjena, nezadriva kazna, od koje nema odbrane niti spasa! Potvrujui stvarnost Allahove moi da kazni stvorenja kad god hoe i kako god eli, ovo sugestivno izraavanje involvira snanu impresiju i djelotvornost u dui ovjeka. U ovom kontekstu se postojeim vrstama kazni kojima Allah kanjava robove kada hoe dodaje druga vrsta kazne koja je spora i dugotrajna; ne unitava ih trenutano, ve ih prati danonono: Ili da vas u stranke podijeli i uini da silu jedni drugih iskusite (6/65J. To je scena jedne dugotrajne, permanentne kazne koju kuaju svojim rukama i vlastitom koom i ije ae gorine sami ispijaju; On ih u stranke i grupacije dijeli, meusobno pomijeane i neizdiferencirane, te su

u stalnom sukobu, polemici, sporenju i nevolji koju jedna frakcija nanosi drugoj. ovjeanstvo je u brojnim periodima svoje povijesti upoznalo i iskusilo ovu vrstu kazne i to kad god se udaljilo od Allahovog programa i prepustila ljudskim strastima, nahoenjima, prohtjevima, neznanju, slabostima i nedostatnostima da upravljaju ivotom u skladu s tim prohtjevima i njihovim mjerilima, neznanjem, slabostima i nedostatnou. To se dogodilo svaki put kad su ljudi posrnuli etablirajui sisteme ivota, 285

ambijente, zakone, propise, vrijednosti i mjerila po svojim nahodenjima, posredstvom kojih jedni ljudi oboavaju druge; ili jedni ele nametnuti drugima svoje sisteme, zakone i propise, a ovi drugi to odbijaju i ne prihvataju, to izaziva njihovo kanjavanje, i nasilje jednih nad drugima. Njihove elje, proht;jevi, ambicije i koncepcije su u stalnom sukobu i trvenju; tako kuaju silu jedni drugih, zavide, mrze i osuuju jedni druge zato to se svi ne obraaju jednom mjerilu i kriteriju kojeg odreuje Bog kojem se pokoravaju sva stvorenja. Nijedno od njih se ne osjea velikim da Mu se ne bi pokorili, a niti osjea ponienje kada Mu se pokorava. Najvea smutnja i nered na Zemlji deavaju se kada se medu ljudima pojavi neko ko polae pravo na Boanske kompetencije nad njima, a zatim to pravo praktino realizira i provodi. To je smutnja koja ljude dijeli na zagonetne i sumnjive stranke i frakcije, jer, formalno, oni predstavljaju jednu zajednicu ili jedno drutvo, ali u stvarnosti oni su jedni drugima robovi; u rukama jednih je vlast kojom kanjavaju i ugnjetavaju, jer ona nije ograniena Allahovim eriatom, a u duama drugih se skuplja mrnja i iekivanje prilike za osvetom. I oni koji iekuju i oni koji ugnjetavaju osjeaju i kuaju silu jedni drugih. Podijeljeni su u stranke i frakcije, ali one nisu izdiferencirane, razluene i razdvojene! Cijela Zemlja danas proivljava i kua ovu vrstu spora i dugotrajne patnje i kazne. Ovo nas vodi pitanju pozicije i stava muslimanske zajednice na Zemlji, nunosti hitnog diferenciranja od dahilijjetskog okruenja, a dahilijjet je svako stanje, poredak, drutvo koje ne primjenjuje Allahov eriat i koje suverenitet i Boanske prerogative i atribute ne pripisuje

iskljuivo Allahu (Uzvienom) , nunosti izdvajanja od dahilijjetskog okruenja s obzirom da je ona zajednica koja se razlikuje od ostalog naroda koji proteira ostanak i zadravanje u dahilijjetu, sa njegovim stanjima, zakonima, propisima, mjerilima i vrijednostima. Nema spasa muslimanskoj zajednici na cijeloj zemaljskoj kugli od ove kazne: ili da vas u stranke podijeli i uini da silu jedni drugih iskusite <6/65J, osim da se doktrinalno, emotivno i programski odvoji od pripadnika dahilijjeta sve dok Allah ne odredi uspostavu Daru-l-islama gdje e nai utoite, i osim ako je potpuno svjesna da ona predstavlja muslimanski U mm et, a da je sve oko nje dahilijjet, da su svi oni koji ne prihvataju ono to je ona prihvatila sljedbenici dahilijjeta. To podrazumijeva da se ona u vjerovanju i programu razlikuje od ostalih zajednica i da moli Allaha da presudi njoj i ostalom narodu po pravdi, a On je Sudija najpravedniji. 286

A ako ne izvri ovo odvajanje, ako se ne diferencira i distancira od dahilijjetskog okruenja, zasluuje ovu Allahovu prijetnju, tj. ostat e jedna od frakcija i stranaka u drutvu, stranka koja se mijea sa drugim, ne raspoznaje sama sebe niti je ljudi razaznaju kao takvu. Tada je pogaa ta permanentna, dugotrajna patnja i kazne, a da joj ne pristie obeana Allahova pomo. Ova diferencijacija i razdvajanje moe stajati muslimansku zajednicu velikih rtava i tekoa. Meutim, ove rtve i tekoe nee biti vee i tee od bolova i patnje kojoj e biti izloena zbog nejasnoe i neizdiferenciranosti njene pozicije i zbog njenog utapanja i srastanja sa dahilijjetskim narodom i drutvom u okruenju. Preispitivanje povijesti islamske misije svih Allah ovih poslanika, daje nam kategoriku potvrdu da Allahova pomo i pobjeda te ostvarenje Allahovo g obeanja pobjede poslanicima i vjernicima ni jedan jedini put se nisu desili prije diferenciranja i distanciranja muslimanske zajednice od ostalog naroda na temelju vjerovanja i programa ivota, tj. na temelju same vjere i njenog odvajanja sa svojom vjerom od dahilijjeta i njegove vjere, tj. sistema njegovog ivota. To je bila vododjelnica i razmee u svim misijama. Put ove misije je jedan. Njena sudbina nee biti drugaija od sudbine misija svih poslanika (alejhimu-s-selam) :

Pogledaj samo kako Mi potanko iznosimo dokaze da bi se oni urazumili! (6/65). Allaha molimo da nas uini od onih kojima On iznosi dokaze pa se oni urazume. 287

Tvoj narod kaznu porie, a ona je istina. Reci: 1a nisam va uvar, (6/66) svaki nagovjetaj ima svoje vrijeme, i vi ete znati!" (6/67). Kada vidi one koji se rijeima Naim rugaju, nek si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne preu. A ako te ejtan navede da zaboravi, onda ne sjedi vie s nevjernicima kad se opomene sjeti (6/6BJ. Oni koji se boje Allaha nee za njih raun polagati, ali su duni da opominju ne bi li se okanili (6/69). Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju, i koje je ivot na ovom svijetu obmanuo, a opominji Kur'anom da ovjek, zbog onoga to radi, ne bi stradao, jer osim Allaha - ni zatitnika ni posrednika nee imati i jer se od njega nikakva otkupnina nee primiti. Oni e, zbog onoga to su radili, biti u muci zadrani; njih eka pie od kljua/e vode i patnja nesnosna, zato to nisu vjerovali (6/70). U ovoj cjelini se potvruje princip distanciranja kojim se zavrava

prethodna cjelina. Poslanikov (alejhi' s-selam) narod je taj koji porie ono to im on donosi, a to je Istina, i shodno toj injenici dolo je do razlaza izmeu njega i njegovog naroda. Nareeno mu je da se odvoji od njih i da im obznani da on nije njihov uvar i da ih prepusti njihovoj sudbini i neizbjenom kraju. Nareeno mu je, takoer, da se okrene od njih i da ne sjedi s njima kada vidi da se oni izigravaju sa vjerom i ne pridaju joj duno potovanje. Uz to mu je nareeno da ih poziva, podsjea, opominje i 288

upozorava uzimajui u obzir injenicu da on i oni - njegov narod - ine dvije grupe, dvije razliite zajednice. Ni narod, ni rasa, ni pleme ni rod nisu platforma za okupljanje u islamu. Vjera je ta koja vee medu ljudima ili razdvaja; akida je ta koja okuplja ili razdvaja ljude. Ako postoji veza vjere, postoje i druge vrste veza, a ako se prekine ova veza, pucaju i sve druge veze i odnosi. To je rezime ove cjeline. Tvoj narod kaznu porie, a ona je istina. Reci: 1a nisam va uvar, (6/66) svaki nagovjetaj ima svoje vrijeme, i vi ete znati!" (6/67). Obraanje Poslaniku (alejhi's-selam) daje i njemu i vjermc1ma pouzdanje koje puni srce smirenou; pouzdanje u Istinu, makar je i poricao njegov narod i insistirao na tom poricanju. Oni nisu arbitar u ovoj stvari; konana presuda pripada Allahu (Uzvienom) , a On potvruje da je u pitanju Istina i da poricanje naroda nema nikakve vrijednosti niti teine. Potom Allah (Uzvieni) nareuje Svome Vjerovjesniku da se distancira od svoga naroda, da digne ruke od njih i da im obznani ovu odluku, da im on ne moe pomoi niti koristiti, da on nije njihov uvar niti povjerenik nakon dostavljanja poruke, niti je zaduen da uputi njihova srca. Nije to posao poslanika; njegov posao se zavrava prenoenjem i dostavom Istine koja mu je objavljena; i on ih preputa neminovnoj sudbini koju e doivjeti. Svaka vijest i nagovjetaj imaju svoje vrijeme u kojem e se desiti. Tada e oni znati ta e biti.

Svaki nagovjetaj ima svoje vrijeme, i vi ete znati!" (6/67J. Ovaj kratki rezime sadri prijetnju koja potresa srca. Doista je to smirenost koja se uzda u Istinu, sigurna u neminovni kraj neistine, bez obzira koliko se ona kooperila, sigurna u Allahovo kanjavanje nevjernika u zacrtano vrijeme i sigurna u to da svaki nagovjetaj ima svoje stanite i da sve postojee ima svoj kraj. 289

Koliko su samo protagonisti ovog poziva i misije potrebni ovom pouzdanju i sigurnosti koju Kur'an-i Kerim ulijeva u srca u svom sueljavanju sa poricanjem naroda, grubosti i otuenosti roda i porodice te neprijatnostima, naporima i tekoama koje prate njihovu misiju. Nakon to im prenese poruku i na njihovo poricanje odgovori distanciranjem, Poslaniku (alejhi' s-selam) je nareeno da ne sjedi s njima - ak ni radi dostavljanja poruke i opominjanja - ako uoi da oni o Allahovim ajetima govore bez pijeteta i potovanja, a o vjeri bez potrebne ozbiljnosti, ili je uzimaju za predmet ismijavanja i izigravanja, svojim rijeima ili djelima, kako sjedenje s njima, u takvoj situaciji, ne bi znailo implicitno slaganje s njihovim postupcima ili pomanjkanje brige za vjeru koja za muslimana predstavlja najveu svetinju. Ako ga ejtan navede da zaboravi pa sjedne s njima, im se prisjeti, smjesta ustaje i naputa njihovo sijelo. Kada vidi one koji se rijeima Naim rugaju, nek si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne preu. A ako te ejtan navede da zaboravi, onda ne sjedi vie s nevjernicima kad se opomene sjeti (6/68J. Ova naredba je usmjerena Poslaniku (alejhi' s-selam) , ali mogue je, u okviru teksta, da se odnosi na muslimane koji ga slijede. Naredba je dola u Mekki gdje je aktivnost Poslanika (alejhi' s-selam) bila ograniena na pozivanje, borba mu tada nije bila nareena iz mudrosti i razloga koje je Allah htio u tom periodu. Jasna tendencija je bila izbjegavanje sukoba s idolopoklonicima koliko god je to bilo mogue. Stoga je dola ova naredba da Poslanik (alejhi's-selam) ne sjedi na sijelima idolopoklonika kada govore o Allahovim ajetima i vjeri bez primjerenog potovanja, a u sluaju

da ga ejtan navede da zaboravi ovu naredbu, da urno napusti sijelo im se sjeti Allahove naredbe i zabrane. Ovo je bilo nareeno takoder i muslimanima, kako to spominju neka predanja. Pod sintagmom nasilniki narod, upotrijebljenom u ajetu, misli se na mnogoboce. U Kur'anu se uglavnom upotrebljava ovakvo izraavanje. Nakon uspostave islamske drave u Medini, Poslanik je imao drugaiji odnos prema mnogobocima, tamo je propisan dihad i borba sve do konane eliminacije fitneluka, nereda i sve dok se Allahova vjera 290

slobodno ispovijedati ne mogne, tako da se niko ne usudi izigravati Allahovim ajetima. U kontekstu se ponavlja princip distinkcije izmeu vjernika i nevjernika, kao to je ranije utvren isti princip kada je u pitanju odnos Poslanika (alejhi' s-selam) prema muricima. Kontekst takoer potvruje razliitost ishoda i rezultata. Oni koji se boje Allaha nee za njih raun polagati, ali su duni da opominju ne bi li se okanili (6/69). Nema zajednikog rezultata i odgovornosti izmeu bogobojaznih i mnogoboaca. To su dva razliita ummeta makar bili iste rase i nacije, jer ove kategorije nemaju teine niti se uzimaju u obzir u islamu. Bogobojazni (vjernici) su Ummet, a nevjernici su drugi ummet. Bogobojazni nee odgovarati niti e polagati raun za nevjernike. Ali su duni da ih opominju ne bi li im se prikljuili i postali bogobojazni kao i oni. U protivnom, nema nita zajednikog meu njima ako nema zajednitva i jedinstva u vjerovanju. Ovo je Allahova vjera i Njegova rije. Ko hoe neka kae neto drugo. Ali neka zna da e u potpunosti izai iz Allahove vjere ako kae drugaije. Kontekst nastavlja dalje s potvrivanjem ove diferencijacije, objanjavajui granice u okviru kojih se odvija meusobna komunikacija i odnosi izmeu dvije zajednice: Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju, i koje je ivot na ovom svijetu obmanuo, a opominji Kur'anom da ovjek, zbog onoga to radi, ne bi stradao, jer osim Allaha - ni zatitnika ni posrednika nee imati

i jer se od njega nikakva otkupnina nee primiti. Oni e, zbog onoga to su radili, biti u muci zadrani; njih eka pie od kljuale vode i patnja nesnosna, zato to nisu vjerovali (6/70J. Zadrat emo se na nekoliko stvari sadranih u ovom ajetu: Prvo, Poslaniku (alejhi' s-selam) je nareeno, a naredba se odnosi i na svakog muslimana, da ostavi i zanemari one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju. A to se ostvaruje kako rijeima tako i djelom. Onaj ko svojoj vjeri ne pridaje duno potovanje i pijetet uzimajui je temeljem svoga ivota u doktrinalnom, obrednom, etikom i pravnom pogledu, on svoju vjeru kao igru i zabavu uzima. Onaj ko govori o principima i propisima ove vjere opisujui je osobinama i karakteristikama koje 291

izazivaju podsmijeh i porugu, kao oni koji govore o nevidljivom - a to je jedan od temelja vjere - ironino; ili oni koji govore o zekjatu, jednom od islamskih ruknova, s nipodatavanjem; koji govore o stidu, moralu i ednosti - a to su principi ove vjere - kao o moralu zemljoradnikih, feudalnih ili buroaskih prolaznih drutava; koji govore o islamskim naelima branog ivota s negodovanjem i osporavanjem; koji zatitne mjere koje je propisao Allah (Uzvieni) kako bi ena zatitila svoje dostojanstvo i ast opisuju kao okove i stege; i koji, prije i poslije svega toga, poriu Allahov apsolutni suverenitet u stvarnosti ljudskog ivota: politikoj, drutvenoj, ekonomskoj i zakonodavnoj govorei: ljudi su nadleni u ovim oblastima bez obaveze pridravanja Allahovog eriata ... ; na sve njih se odnose ajeti koji govore o onima koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju, o obavezi muslimana da se distancira od takvih i da ih bojkotira, i o tome da nasilnike, tj. mnogoboce i nevjernike, koji e zbog onoga to su uradili biti u muci zadrani, eka pie od kljuale vode i patnja nesnosna zato to nisu vjerovali. Drugo, Poslaniku (alejhi' s-selam) je nareeno - a naredba se odnosi na svakog muslimana - da one koji vjeru svoju kao zabavu i igru uzimaju i koje je ivot na ovom svijetu obmanuo, nakon njihovog zanemarivanja podsjeti i upozori da sudbina njihovih dua zavisi od onoga to urade, da e doi pred Allaha, osim kojeg ni zatitnika koji e im pomoi, ni posrednika koji e se za njih zauzimati nee imati; niti e se od njih ikakva otkupnina, kojom bi oslobodili svoje, od djela zavisne due, primiti. Kur' anski izraz i stil ima svoju osobitu ljepotu i dubinu: A opominji Kur'anom da ovjek, zbog onoga to radi, ne bi stradao, jer

osim Allaha - ni zatitnika ni posrednika nee imati i jer se od njega nikakva otkupnina nee primiti (6/70). Svaka osoba e biti napose vezana za svoja djela i u skladu s njima tretirana u situaciji kada osim Allaha ni zatitinika ni posrednika nee imati niti e se od nje kakva otkupnina, kojom bi oslobodila svoj vrat, primiti. Oni koji su vjeru svoju kao igru i zabavu uzimali i koje je ivot na ovom svijetu obmanuo, oni su pod zalogom svojih djela, zasluili su kaznu koja se spominje u ajetu i zapeaena im je ovakva sudbina: Oni e, zbog onoga to su radili, biti u muci zadrani; njih eka pie od kljuale vode i patnja nesnosna, zato to nisu vjerovali (6/70J. 292

Kanjeni su prema onome kako su radili, a ovo im je kazna: vrela voda koja pri grla i stomake i patnja nesnosna zbog njihovog nevjerovanja na koje upuuje njihovo izigravanje i omalovaavanje vjere. Tree, Allahove rijei koje se odnose na idolopoklonike: ... one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju (6/70). Je li ovo njihova vjera? Smisao teksta je podudaran sa onim ko je primio islam, pa potom ovu svoju vjeru kao igru i zabavu uzeo. Ova vrsta ljudi je doista postojala i bila je poznata kao munafici. Ali to je bilo u Medini. Da li se ajet odnosi i na idolopok.lonike koji nisu primili islam? Samo je islam vjera, vjera cijelog ovjeanstva, onih koji vjeruju i onih koji ne vjeruju. Ko ga odbaci, odbacio je svoju vjeru s obzirom da je islam jedina vjera koju Allah (Uzvieni) smatra vjerom i koju prima od ljudi nakon poslanstva posljednjeg vjerovjesnika. Ovaj nastavak ima svoje znaenje u rijeima Uzvienog: Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju (6/70). To je - a Allah najbolje zna - aluzija na smisao koji smo prethodno spomenuli, tj. da je islam vjera za cijelo ovjeanstvo. Ko ga uzme kao igru i zabavu, ustvari, svoju vjeru tako tretira, makar on bio mnogoboac. ]o uvijek smatram da smo u potrebi da utvrdimo ko su to idolopoklonici, murici. To su oni koji Allahu pripisuju druga i ortaka u Boanskim karakteristikama i prerogativima. Svejedno da li se radilo o vjerovanju da pored Allaha postoji i drugo boanstvo, ili posveivanju obreda i rituala nekom drugom osim Allahu, ili prihvatanjem propisa ili zakona od bilo koga drugog osim Allaha. A pogotovo, ako se radi o onima

koji sebi pripisuju neko od ovih svojstava ili prerogativa, bez obzira to nose muslimanska imena! Budimo naisto sa svojom vjerom! etvrto, granice druenja i komuniciranja sa nasilnicima, tj. muricima i onima koji svoju vjeru kao igru i zabavu uzimaju. Ve smo rekli da je njegova svrha podsjeanje i upozoravanje. Nije ni radi ega drugog mimo toga, ako uje neprimjeren govor o Allahovim ajetima ili primijeti bilo kakav postupak koji upuuje na to da ih oni izigravaju ili omalovaavaju na bilo koji nain. 293

Imam Kurtubi u svom uvenom tefsiru El-Dami' li ahkami-l Qur'ani kae u povodu ovog ajeta: "U ovom ajetu je odgovor Kur'ana onima koji tvrde da se imami koji predstavljaju autoritet i njihovi sljedbenici mogu druiti sa grijenicima, nevaljalcima i povlaivati njihovim miljenjima iz straha od njih." Mi kaemo: Mijeanje i druenje s njima s ciljem savjetovanja, opominjanja i ispravljanja devijantnih i neispravnih miljenja pokvarenjaka ajet dozvoljava u granicama koje je pojasnio. A to se tie druenja sa pokvarenjacima i utnje na njihove izopaene rijei i djela, iz bojazni od njih, ono je zabranjeno, haram. Jer, to formalno predstavlja potvrdu, legitimiranje neistine, batila, i svjedoenje protiv Istine. U njemu je i obmana za ljude, ponienje vjere i onih koji stoje na braniku vjere. Na to stanje se odnosi zabrana i distanciranje. Kurtubi u svome tefsiru prenosi slijedea miljenja: "lb ni Huvejz Mind ad veli: Ko se izigrava Allahovim ajetima, druenje s njim se prekida i on se naputa, bio on vjernik ili nevjernik."On dalje veli: Tako je naa ulema zabranila odlazak u zemlju neprijatelja, ulazak u njihove crkve i hramove, kupoprodaju,40 druenje s nevjernicima i sljedbenicima novotarija (bid' ata) ; trae da im se ne iskazuje ljubav, da se ne slua njihov govor ni rasprava. Neki od sljedbenika novotarija ree Ebu ' Imranu en-Nehaiju: uj od mene rije. On se okrenu od njega i ree: Ni pola rijei."41 Slino se prenosi i od Ejjuba es-Suhtijanija. El-Fudajl ibni Ijad veli: Ko zavoli ljubitelja novotarija Allah e mu ponititi djela i izvaditi islam iz njegovog srca. A ko uda svoju kerku za sljedbenika novotarija prekinuo

je rodbinsku vezu s njom; ko s takvim sjedi, nee mu biti data mudrost; ako Allah vidi da je neki ovjek zamrzio promicatelja novotarija, nadam se da je blizak Allahovom oprostu. Ebu Abdullah el-Hakim prenosi od Aie (Allah bio njome zadovoljan) , a ona od Poslanika (alejhi' s-selam) da je rekao: "Ko potuje sljedbenika novotarija pomae u ruenju islama." Ovo se sve odnosi na sljedbenika novotarija a on je u islamu. A sve to je manje od grijeha onoga ko sebi pripisuje prerogative Boanstva, prakticirajui zakonodavnu vlast, i onoga ko takvog podri i odobrava r.a. je klanjao u crkvi u Bejtu'l-Makdisu. Ali on nije bio u neprijateljskoj zemlji, ve je bio u zemlji "ugovora". Krani su tada na tom dijelu zemlje bili zimijje, tienici. 41u Kur'anu se navodi: Zato se ti okani onoga koji Kur'an izbjegava i knji samo ivot na ovom svijetu eli {Nedm, 29) . 294

njegovu tvrdnju i postupak. Ovo nije novotarija inovatora u vjeri ve je to pravo nevjerovanje ili prava idolatrija idolopoklonika, o emu prethodnici (selef) nisu ni govorili jer toga i nije bilo u njihovo vrijeme. Od kada postoji islam na Zemlji, nije nam poznato da je neko iznosio ovakve tvrdnje, a u isto vrijeme za sebe tvrdio da je musliman. To se desilo tek nakon francuskog pohoda koji je rezultirao da su ljudi izali izvan okvira islama, osim onog koga je Allah sauvao. Takoer, u rijeima selefa ne nalazimo neto to bi bilo primjenljivo na ovo to se desilo, jer ono izlazi izvan okvira propisa o kojima su oni govorili: Reci: "Zar da se, pored Allaha, klanjamo onima koji nam ne mogu nikakvu korist pribaviti ni neku tetu otkloniti pa da budemo vraeni stopama naim - a Allah nas je ve uputio - i da budemo kao onaj koga, su na Zemlji ejtani zaveli pa nita ne zna, a koga drugovi njegovi zovu na pravi put: "Hodi nama!"' Reci: "Allahov put je - jedini pravi put, i nama je nareeno da Gospodara svjetova sluamo (6/7V i da namaz obavljamo i da se Njega bojimo; On je Taj pred kojim ete

biti sakupljeni, (6/72) i On je Taj koji je nebesa i Zemlju mudro stvorio: im On za neto rekne: "Budi!" - ono biva; rije Njegova je Istina; samo e On imati vlast na Dan kad se u rog duhne; On zna nevidljivi i vidljivi svijet, i On je Mudar i Sveznajui" (6/73). Ovaj snaan ritam izlaganja o Istini Boanstva i njenim karakteristinostima, osudi idolatrije i povratka u nju nakon Upute, s 295

prizorom onoga koji se vraa natrake odmeui se od Allahove vjere, izgubljen u besciljnom lutanju, i proklamaciji da je samo Allahova Uputa prava, ovaj ritam se zavrava govorom u visokom tonu sa snanom rezonancom o apsolutnoj Allahovoj vlasti nad svim stvarima i stvorenjima, o otkrivanju te vlasti i moi i njenom iskljuivom pojavljivanju ak i pred zaslijepljenim poricateljima na Dan kad se u rog duhne kada se proive oni koji su u kaburima i uvjeri se onaj ko se uvjerio nije da samo Allahu pripada vlast i da se Njemu sve vraa. Reci: 'Zar da se, pored Allaha, klanjamo onima koji nam ne mogu nikakvu korist Pribaviti ni neku tetu otkloniti pa da budemo vraeni stopama naim - a Allah nas je ve uputio - i da budemo kao onaj koga, su na Zemlji ejtani zaveli pa nita ne zna, a koga drugovi njegovi zovu na pravi put: ({Hodi nama!"' Reci: Allahov put je - jedini pravi put, i nama je nareeno da Gospodara svjetova sluamo (6/71) i da namaz obavljamo i da se Njega bojimo; (6/72) Reci .. . snaan ritam i rezonanca ponovljene u suri, a koja sugerira da ova poruka dolazi samo od Allaha, a da je Poslanik (alejhi' s-selam) opominja i dostavlja, i koji takoder nagovjetava i aludira na uzvienost i veliinu ove stvari te da je Poslanik (alejhi' s-selam) samo primalac od svoga Gospodara. Reci: 'Zar da se, pored Allaha, klanjamo onima koji nam ne mogu nikakvu korist pribaviti ni neku tetu otkloniti"w7V. Reci im, Muhammede, osuujui njihovo dozivanje drugoga mimo Allaha, traenje pomoi od tog drugog i predaju svojih uzda onima kojima

se obraaju mimo Allaha, a oni ne mogu nikakvu korist pribaviti niti tetu otkloniti, svejedno da li se radilo o idolu ili kipu, kamenu ili drvetu, duhu ili meleku, ejtanu ili insanu. Svi su isti u tome to niti mogu koristiti niti mogu tetu otkloniti. Oni su nemoniji od same koristi ili tete. Svaki pokret se deava Allahovom odredbom. to Allah ne dozvoli i ne biva, samo biva ono to On odredi i presudi. Reci im, osuujui obraanje i klanjanje drugom mimo Allahu, traenje pomoi od nekog drugog osim od Njega, pokornost nekom 296

drugom mimo Njemu, nesuvislost takvog postupka i pravca, bez obzira da li se radilo o odgovoru na prijedlog idolopoklonika Poslaniku (alejhi' sselam) da uestvuje u njihovim obredima i klanjanju njihovim bogovima, pa da i oni zauzvrat uestvuju u klanjanju njegovom Gospodaru, ili se radilo o principijelnoj, poetnoj osudi ponaanja idolopoklonika i najavi distanciranja i odvajanja od nevjerovanja Poslanika (alejhi' s-selam) i vjernika. Ishod je na kraju isti, a to je osuda ove gluposti i nesuvislosti koja je neprihvatljiva za sami ljudski um ako mu se prezentira na svjetlu, daleko od sedimentarnih naslijea i naslaga i daleko od vladajueg obiaja u drutvu! Radi isticanja veliine ove nesuvislosti i pojaanja osude, ova vjerovanja se predoavaju u svjetlu Allahove Upute muslimanima da samo Njemu i bad et ine, da samo Njega Bogom smatraju i da samo Njemu vjeru ispovijedaju, bez idolatrije: Reci: "Zar da se pored Allaha, klanjamo onima koji nam ne mogu nikakvu korist pribaviti ni neku tetu otkloniti pa da budemo vraeni stopama naim (6/7V. To je povrat stopama, vraanje nazad nakon napretka i progresa. Zatim dolazi ovaj otjelovljen, pokretljiv, sugestivan i uzbudljiv prizor: . . i da budemo kao onaj koga su na Zemlji ejtani zaveli pa nita ne . zna, a koga drugovi njegovi zovu na Pravi Put: "Hodi nama!" (6/7V. To je iv, prisutan, pokretljiv prizor zablude i izgubljenosti koja ovladava onim ko poini irk nakon tevhida i onim ije je srce raspolueno izmeu Jedinog Boga i mnogobrojnih bogova iz reda robova; ija su osjeanja podvojena izmeu Upute i zablude pa luta stranputicom; to je

prizor i slika tog nesrenog, bijednog stvorenja: onog koga su na Zemlji ejtan i zaveli. Izraz zavoenje sam po sebi ocrtava svoje znaenje - kad bi on samo slijedio ovo zavoenje i iao u tom pravcu i imao smjer kao osoba koja ima jedan cilj, pa makar to bilo na stranputici. Ali tamo su, na drugoj strani, njegovi drugovi koji ga zovu na Pravi Put, zovu ga: "Doi nama!"- a on razapet izmeu ovog zavoenja i ovog poziva, izgubljen i smeten, ne zna gdje da krene i kojoj grupi da se odazove! To je psihika patnja koja se ocrtava i kree gotovo da se moe osjetiti i opipati u samom iskazu. Kad god bih itao ovaj tekst, zamiljao bih ovaj prizor i patnju izgubljenosti, nesigurnosti i strepnje koju isijava, ali samo zamiljao. Sve 297

dok nisam vidio stvarne sluajeve u kojima se oliava ovo stanje i patnja koja ga prati; sluajeve ljudi koji su upoznali i okusili Allahovu vjeru, bez obzira kojeg stupnja i snage bila ova spoznaja i okus, a zatim se odmetnuli od nje, okrenuli se lanim boanstvima, pod pritiskom straha i ambicija i dospjeli u to jadno i alosno stanje. Tada sam spoznao ta znai ovo stanje i ta znai ovaj iskaz! I dok ovaj ivi, prisutni, pokretni, sugestivni prizor puni due strahom od ovakve alosne i bijedne sudbine, dolazi odsjean nagovjetaj pravog puta i pravca: Reci: ((Allahov put je - jedini pravi put, i nama je nareeno da Gospodara svjetova sluamo i da namaz obavljamo i da se Njega bojimo (6/7172). Kategorina i rezolutna obznana u odgovarajuem psiholokom momentu; dua kojoj se predoava slika sveprisutne, okrutne izgubljenosti i gorke patnje zbog te nesmirujue zbunjenosti, najprirodnija je za prijem ove odsjene odluke smireno i s odobravanjem. Zatim, ta odsjena obznana sadri i istinu: Reci: 'llahov put je - jedini pravi put"(6!71). Samo je on Uputa, kako na to upuuje retorika konstrukcija reenice. I on je sigurno takav. Kad god je ovjeanstvo napustilo Uputu ili odstupilo od nekog njenog dijela i zamijenilo ga nekim svojim koncepcijama i kategorijama, sistemima i ureenjima, zakonima i propisima, vrijednostima i mjerilima bez Znanja, Upute i Knjige svjetilje, posrtalo je po bespuu i stranputici.

ovjek je darovan od Allaha (Uzvienog) sposobnou spoznaje nekih zakonitosti u Kosmosu, energije i resursa kako bi se koristio njima u vrenju funkcije halife na Zemlji i razvoja ivota. Ali isti taj ovjek nije darovan od Allaha (Uzvienog) sposobnou spoznaje sutine apsolutnih istina u Kosmosu, niti moe obuhvatiti tajne nevienog koje ga okruuju sa svih strana, a u koje spada i tajna samog njegovog uma i due, pa i tajna funkcija njegovog tijela i skrivenih uzroka koji stoje iza tih funkcija aktivirajui ih na ovaj nain, u ovakvom ustrojstvu i pravcu. Stoga ovjek ima potrebe za Allahovom uputom u svemu to je vezano za njegovo bie i ivot: u vjerovanju i etici, mjerilima i 298

vrijednostima, sistemima i ureenjima, prop1s1ma i zakonima koji reguliraju i upravljaju ovim biem i ureuje stvarnost njegovog ivota. Kad god se ovjek vrati Allahovoj uputi, nae Pravi Put, jer je Allahova uputa jedini Pravi Put; a kad god se udalji od nje u potpunosti ili djelimino, zamjenjujui je nekim svojim idejama i shvatanjima, ode u zabludu i stranputicu. Jer, sve to nije od Allahove upute je zabluda. Nema tree kategorije: Zar poslije istine ima ita osim zablude? oo/32J. ovjeanstvo je ve iskusilo sve pogubne posljedice ove zablude i lutanja - i jo uvijek kua i proivljava - ono to predstavlja neminovnost u historiji ovjeanstva kada se ono udalji od Allahove upute. To je jedina prava "historijska neminovnost" jer je ona Allahova odredba i nagovjetaj, a ne te kojekakve neminovnosti. Onaj ko eli razmatrati nesretnu sudbinu ovjeanstva zbog udaljavanja od Allahove upute, nema potrebe da rovi i istrauje, ona je svuda prisutna oko njega, oi je vide, ruke dodiruju, a umni ljudi o njoj zbore na sve strane. 42 Zato kontekst ajeta ini digresiju da istakne i potvrdi nunost potpune predanosti samo Allahu (Uzvienom) , posveivanja ibadeta samo Njemu, straha od Njega i bojaznosti: I nama je nareeno da Gospodara svjetova sluamo i da namaz obavljamo i da se Njega bojimo (6/71-72). Reci, Muhammede, i obznani da je jedino Allahova uputa - prava uputa i da je nama, stoga, nareeno da Gospodaru svjetova predani budemo. On je taj kome se svjetovi pokoravaju, i svi svjetovi su doista

Njemu pokorni. ta je to onda ovjeku, pa on mimo svih ostalih svjetova ini izuzetak u pokornosti i predanosti Sveopem Gospodaru kome su pokorni svjetovi na nebesima i Zemlji? Spominjanje gospodstva nad svjetovima ovdje ima svoj razlog. On potvruje istinu koja se neizbjeno mora priznati, a to je pokornost cjelokupnog Bitka, njegovih vidljivih i nevidljivih svjetova, zakonitostima koje je Allah postavio i odredio. Oni nisu u stanju izai izvan okvira tih zakonitosti. ovjek je takoer, s obzirom na svoju organsku konstrukciju, pokoran ovim zakonitostima bez svoje volje i nije u stanju izai izvan njihovih okvira. Ostaje jo samo da se pokori i u onom domenu u kojem ima izbor i u kojem polae ispit. To je domen izbora izmeu Upute i El-Islamu we mukilatu'l-hadareti, poglavlje Tehabbut we idtirab, i Et-tetawwuru we'ssebatu fi hajati'l-beerijjeti, poglavlje ehadetu'l-qarni'l-'irine. 299

zablude. Ako bi se i u tome pokorio i predao kao to se pokorava njegov organski dio, njegovo stanje bi se ispravilo, fiziki oblik i ponaanje, njegovo tijelo i dua, dunjaluk i ahiret uravnoteiti i uskladi1i.43 U objavi i obznani Poslanika (alejhi' s-selam) i muslimana s njim, da im je nareeno da se pokore te da su se pokorili, krije se snano djelujua sugestija za onoga kome Allah otvori srce za prihvatanje i odaziv pozivu kroz sva vremena. Nakon proklamacije predaje i pokornosti Gospodaru svjetova dolaze obredne i moralne obaveze: ... i da namaz obavljamo i da se Njega bojimo (6/72). Osnovna je predanost Gospodaru svjetova, Njegovoj vlasti, odgoju i usmjerenju. Zatim dolaze obredi, ibadeti, i duhovno uzdizanje kako bi bili bazirani i utemeljeni na principu predanosti i pokornosti. Oni, ustvari, ne mogu postojati osim ako je ovaj temelj vrst i stabilan da moe podnijeti teret nadgradnje. U posljednjoj rezonanci ove cjeline, kontekst sadri i okuplja snane i utjecajne temeljne istine vjerovanja: sutinu proivljenja, stvaranja, vlasti, znanja nevidljivog i vidljivog, mudrosti i iskustva ... specifinosti Boanstva koje predstavljaju glavnu temu ove sure: On je Taj pred kojim ete biti sakupljeni (6/72) i On je Taj koji je nebesa i Zemlju mudro stvorio: im On za neto rekne: "Budi!" - ono biva; rije Njegova je Istina; samo e On imati vlast na Dan kad se u rog duhne; On zna nevidljivi i vidljivi svijet, i On je Mudar i

Sveznajui" (6/73). On je Taj pred kojim ete biti sakupljeni (6/72). Predanost i pokornost Gospodaru svjetova je nunost i dunost. On je Taj pred kojim e biti sakupljena stvorenja. Bolje im je onda da dou na ovo neizbjeno okupljanje s onim to e ih spasiti. Bolje je da Mu se danas pokore i predaju, kao to to rade svjetovi, prije nego to dou pred Njega da odgovaraju. Zamiljanje i predoenje ove istine - istine proivljenja i iskupljenja - sugerira na potrebu pokornosti u samom startu s obzirom da je pokoravanje i predavanje neizbjeno na kraju. opirnije Es-Sejjid Ebu'lA'Ia elMewdudi, Mebadiu'l-islam, poglavlje El-Islam. 300

I On je Taj koji je nebesa i Zemlju mudro stvorio (6/73). Ovo je druga istina koja se navodi kao drugi utjecajan inilac. Allah, kome se po nareenju moraju pokoriti, je Taj koji je nebesa i Zemlju stvorio, a onaj ko stvara, posjeduje, vlada, presuuje i raspolae. Nebesa i Zemlju je stvorio mudro. Mudrost je bit stvaranja. Ovaj tekst, povrh toga, sadri negaciju fikcija i tlapnji koje je o Kosmosu nauavala filozofija a naroito platonizam i idealizam, tvrdei da je opipljivi svijet samo opsjena i varka koja u stvarnosti ne postoji. Pored ispravljanja ovakvih predodbi i koncepcija, tekst sugerira da su istina i mudrost temeljni element u strukturi ovog Kosmosa, a takoer i u njegovim krajnjim ishoditima. Istina u kojoj ljudi trae ishodite i pribjeite oslanja se na istinu skrivenu u prirodi i naravi Bitka inei s njim ogromnu snagu, pred kojom ne moe opstati neistina koja nema svojih korijena i osnova u strukturi Kosmosa; ona je kao runo drvo iupano s povrine zemlje, kome nema opstanka; ona je kao otpadak koji se odbacuje, jer nema svoju autentinost u strukturi Kosmosa, kao to je sluaj s Istinom. Ovo je velika istina i duboko utjecajna injenica takoer. Vjernik koji osjea da je Istina koja je s njim - s njim lino u granicama njegovog bia - povezana sa velikom istinom u biu Univerzuma (u drugom ajetu se navodi: To je zato to je Allah - Istina (31/30J, a ona se vee za Apsolutnu Istinu Allahovu, vjernik koji osjea ovu tako veliku i grandioznu Istinu, ne primjeuje je u neistini, bez obzira koliko ona bila krupna, napuhana, osiona, ohola i mona da nanese odreenu nevolju, vidi samo prolazni mjehuri u egzistenciji koji nema korijena niti uporita pa se brzo rasprskava i nestaje kao da nikad nije ni postojao.

Osjeanje nevjernika pred predodbom ove Istine se takoer potrese. Katkada se pokori i pokaje! im On za neto rekne: Budi!" - ono biva (6/73). On je M oni Vladar; apsolutna volja u stvaranju, kreiranju, modificiranju i zamjenjivanju. Prezentiranje i predoavanje ove istine, pored toga to je u funkciji izgradnje vjerovanja u srcima vjernika, takoer utjecajna i sugestivno djeluje na due onih koji se pozivaju na poslunost i pokornost Allahu, Gospodaru svjetova, Mudrom Stvoritelju, koji im neto rekne: "Budi!"- ono biva. Rije Njegova je Istina (6/73). 301

Svejedno da li se radilo o stvaralakoj rijei: "Budi!"- i ono biva, ili rijei kojom se nareuje pokornost samo Njemu, ili rijei kojom propisuje ljudima zakone kada se oni pokore, ili rijei kojom obavjetava o prolosti, sadanjosti ili budunosti, stvaranju i postanku, proivljenju ili suenju. Njegova rije u svemu ovome je Istina. Pree je i bolje da se samo Njemu pokore oni koji Mu pripisuju ortaka od Njegovih stvorenja koja niti mogu koristiti niti tetu donijeti, kao i oni koji slijede rijei nekog drugog, njegovo tumaenje egzistencije i propisivanja zakona za ivot u bilo kom pravcu. Samo e On imati vlast na Dan kad se u rog duhne (6/73). Ovaj dan je dan okupljanja, Dan kad se u rog duhne (to je upalj rog kao truba) , Dan pro ivljenja i buenja na ljudima nepoznat nain, jer je to tajna koju je Allah ostavio za Sebe. Rog (sur) je takoer tajna (gajb) s obzirom na njegovu sutinu i nain na koji e mu se odazvati mrtvi. Predanja iz tradicije kau: To je truba od svjetlosti u koju e duhnu ti melek, ut e je oni koji su u kaburima; dignut e se i izai iz njih. Ovo je drugo puhanje. Na prvo puhanje umrijet e oni na nebesima i oni na Zemlji, ostat e samo oni koje bude Allah odabrao, kao to se navodi u ajetu: I u rog e se puknuti, i umrijee oni na nebesima i oni na Zemlji, ostae samo oni koje Allah bude odabrao; poslije e se u rog po drugi put puknuti i oni e, odjednom, ustati i ekati (39/6BJ. Ovi opisi roga i posljedica puhanja u nj daje nam za pravo da sasvim pouzdano zakljuimo daje on drugaiji od svega onog to su ljudi upoznali na Zemlji ili zamiljali. To je jedna od Allahovih tajni, o kojoj znamo samo onoliko koliko nam ju je On opisao; ne prelazimo ovu granicu jer u tom

prelaenju nema sigurnosti niti neeg izvjesnog. Samo pretpostavke i nagaanja. U ovom Danu kad se u rog puhne postat e jasno ak i poricateljima i slijepcima da sva mo pripada samo Allahu, da nema vlasti osim Njegove vlasti, da nema volje osim Njegove volje. Svakako je onda bolje za one koji odbijaju da Mu se dragovoljno pokore prije nego to se potpuno predaju Njegovoj apsolutnoj vlasti na Dan kad se u rog duhne. On zna nevidljivi i vidljivi svijet (6/73J. Onaj ko poznaje taj nevidljivi, velom tajne prekriveni svijet kao to poznaje ovaj vidljivi Univerzum, Kojemu nita nije skriveno i nita ne izmie od stvari koje se tiu robova, bolje je onda za njih da Mu se 302

povinuju, da Ga oboavaju i da Ga se boje. Ova istina tako sama po sebi opominje i uzima se kao djelotvoran i sugestivan argument u suprotstavljanju nevjernicima i oponentima . ... i On je Mudar i Sveznajui (6/73). Upravlja Kosmosom koji je stvorio i ljudima koje posjeduje na dunjaluku i ahiretu s mudrou i znanjem. Zato treba da se povinuju Njegovoj poruci i eriatu, da nau sreu u tragovima Njegove mudrosti i

znanja, da se vrate Njegovoj uputi, napuste stranputicu, bespue i izgubljenost i uu u okrilje Njegove mudrosti i znanja, upute i provienja. Tako ova istina ima vrlo sugestivan utjecaj na umove i srca. 303

304

A kad Ibrahim ree ocu svome Azeru: 'Zar kumire smatra bogovima ?! Vidim da ste i ti i narod tvoj u pravoj zabludi"' (6/74). I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi vrsto vjerovao (6/75). I kad nastupi no, on ugleda zvijezdu i ree: ((Ovo je Gospodar moj/" A poto zae, ree: ((Ne volim one koji zalaze!" (6/76). A kad ugleda Mjesec kako izlazi, ree: ((Ovo je Gospodar moj!" A poto zae, on ree 'o me Gospodar moj na pravi put ne uputi, biu sigurno jedan od onih koji su zalutali" (6/77). A kad ugleda Sunce kako se raa, on uzviknu: "Ovo je Gospodar moj, ovo je najvee!" - A poto zae, I on ree: ((Narode moj, ja nemam nita s tim to vi Njemu druge ravnim smatrate! (6/78). fa okreem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!" (6/79). I narod njegov se s njime raspravljao. "Zar da se sa mnom rasprav/jate o Allahu, a On je mene uputio ?"- ree on. 'Ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim smatrate, bie samo ono to Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem Svojim obuhvata sve. Zato se ne urazumite? (6/80). A kako bih se bojao onih koje s Njim izjednaujete, kada se vi ne bojite to Allahu druge ravnim smatrate, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? I znate li vi ko e, mi ili vi, biti siguran? (6/81). Bie sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogobotvom

ne mijeaju; oni e biti, na pravom putu"W82). To su dokazi Nai koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi vie stepene dajemo onima kojima Mi hoemo. Gospodar tvoj je, uistinu, mudar i sveznajui (6/83). I Mi mu poklonismo Ishaka i jakuba; i svakog uputismo - a Nuha smo jo prije uputili - i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i EjjUba, i 305

jusufa, i Musaa, i Haruna - eto, tako Mi nagraujemo one koji dobra djela ine - (6/84J i Zekerijjaa, i jahjaa, i Isaa, i !IJasa - svi oni su bili dobri - (6/85J i Ismaila i El-jese'a i jun usa i Luta - i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali (6/86) i neke pretke njihove i potomke njihove i brau njihovu - njih smo odabrali i na pravi put im ukazali (6/87). To je Allahovo uputstvo na koje On ukazuje onima kojima hoe od robova Svojih. A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono to su inili (6/88). To su oni kojima smo Mi knjige i mudrost i vjerovjesnitvo dali. Pa ako ovi u to ne vjeruju, Mi smo time zaduili ljude koji e u to vjerovati (6/89). Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov pravi put. Reci: 'Ja od vas ne traim nagradu za Kur'an, on je samo pouka svjetovima"(6/90J. jevreji ne poznaju Allaha kako treba - kad govore: "Nijednom ovjeku Allah nije nita objavio!"Reci: 'il ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima, koju na listove stavljate i pokazujete, - a mnogo i krijete -, i pouavate se onome to ni vi ni preci vai niste znali?"Reci: "Allah!"Zatim ih ostavi neka se laima svojim zabavljaju (6/91J. A ova Knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je, ona potvruje onu prije nje da opominje Mekku i ostali svijet. A oni koji u onaj svijet vjeruju vjeruju i u nju i o namazima svojim brigu brinu (6/92J. Ko je nepravedniji od onoga koji lai o Allahu iznosi ili koji govori: "Objavljuje mi se"- a nita mu se ne objavljuje, ili koji kae: "I ja u rei isto onako kao to Allah objavljuje. "A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim

mukama, kada meleki budu ispruili ruke svoje prema njima: "Spasite se ako moete.' Od sada ete neizdrljivom kaznom biti kanjeni zato to ste na Allaha ono to nije istina iznosili i to ste se prema dokazima Njegovim oholo ponaali" (6/93J. A doi ete Nam pojedinano, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustivi dobra koja smo vam bili darovali. "Mi ne vidimo s vama boanstva vaa koja ste Njemu ravnim smatrali, pokidane su veze meu vama i nema vam onih koje ste posrednicima drali"(6/94J. 306

Ovaj tekst, iako dug, predstavlja jednu cjelinu; obuhvata i govori o temi s meusobno povezanim odlomcima; tretira temeljno pitanje u ovoj suri, pitanje izgradnje vjerovanja na osnovi sveobuhvatnog upoznavanja sa sutinom Boanstva i sutinom predanosti i veza meu njima; tretira ovo pitanje na drugaiji nain od onoga koji se koristi od poetka sure; tretira ga pripovjedakim stilom i komentarom uz upotrebu sugestivnih i uijecajnih scena kojima obiluje ova sura a u koje spada i prizor isputanja due, potpunih obrisa. Sve to u jednom dugom, ujednaenom dahu, usred neprekidnih talasa o kojima smo govorili u uvodu ove sure. Ova cjelina, u globalu, izlae i prikazuje povorku imana, koja se protee od N tiha (alejhi' s-selam) do M uhammeda (alejhi' s-selam) . N a poetku govori o sutini Boanstva onako kako se otkriva u prirodi (fitret) jednog od Allah ovih dobrih robova - IbrAhima (alejhi' s-selam) - iscrtavajui doista divan prizor zdrave prirode koja traga za svojim Istinitim Bogom, kojeg otkriva u svojim dubinama, sukobljavajui se u vanjskom svijetu sa devijacijama dahilijjeta i njegovim shvatanjima sve dok ne stigne do ispravnog shvatanja podudarnog sa onim to otkriva u svojim dubinama o svom Istinitom Bogu i utemeljenog na tom unutranjem dokazu iz svojih dubina koji je vri i postojaniji od vidljivog i opipljivog dokaza. Takav sluaj imamo kada kontekst govori o Ibrahimu (alejhi' s-selam) nakon pronalaenja puta i spoznaje Istinitog Gospodara i njegovoj smirenosti i pouzdanja u ono to osjea u svom srcu prema Njemu: I narod njegov se s njime raspravljao. "Zar da se sa mnom raspravlja te o Allahu, a On je mene uputio?" - ree on. 'Ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim smatrate, bie samo ono to Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem Svojim

obuhvata sve. Zato se ne urazumite? (6/BOJ. A kako bih se bojao onih koje s Njim izjednaujete, kada se vi ne bojite to Allahu druge ravnim smatrate, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? I znate li vi ko e, mi ili vi, biti siguran? (6/BI). Kontekst zatim ide sa neprekinutom povorkom imana koju predvodi asna skupina AHabovih poslanika tokom dugog niza stoljea gdje se mnogobotvo mnogoboaca i poricanje nevjernika pojavljuje kao besmislica bez ikakve vrijednosti, koja se rasprava sa obje strane velianstvene povorke; ona se kree svojim neprekidnim putem tako da se njen zadnji dio spaja sa prvim, formirajui jedan ummet u kojem se posljednja generacija povodi za Uputom prve generacije bez obaziranja na vrijeme ili prostor, rasu ili naciju, porijeklo ili boju. Ue koje sve njih spaja je ova ista vjera koju nosi plemenita skupina. 307

Divan prizor takoer se ukazuje u njecima Uzvienog Allaha upuenim plemenitom Poslaniku nakon prezentacije velianstvene povorke: To je Allahovo uputstvo na koje On ukazuje onima kojima hoe od robova Svojih. A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono to su inili (6/88). To su oni kojima smo Mi knjige i mudrost i vjerovjesnitvo dali. Pa ako ovi u to ne vjeruju, Mi smo time zaduili ljude koji e u to vjerovati (6/89J. Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov pravi put. Reci: 'Ja od vas ne traim nagradu za Kur'an, on je samo pouka svjetovima" (6/90). N akon prezentiranja ove velianstvene povorke dolazi kritika i osuda onih koji tvrde da Allah nije slao poslanike i da ljudima nije objavljivao Knjigu. Oni ne veliaju Allaha onako kako Ga treba veliati. Ne velia Allaha onako kako Ga treba veliati onaj ko kae: On je (Uzvieni) prepustio ljude same sebi, njihovoj pameti, strastima, porivima, slabostima i nedostacima koji ih pogaaju i obuzimaju. To ne dolikuje i ne prilii Allahovoj Boanskoj i stvaralakoj ulozi i poziciji, Njegovom znanju, mudrosti, pravdi i milosti. Naprotiv, Njegova milost, znanje i pravda zahtijevali su slanje poslanika Njegovim stvorenjima i objavljivanje Knjiga nekim poslanicima da svi pokuaju uputiti ovjeanstvo njegovom Stvoritelju i spasiti njihovu prirodu od naslaga koje je prekrivaju zatvarajui njene otvore i onesposobljavajui mehanizme za prijem i odaziv. Navodi primjer Knjige koju je objavio Musau (alejhi's-selam) i ove Knjige koja potvruje sve ranije Knjige.

Ova podugaka cjelina, povezanih odlomaka, zavrava osudom izmiljotina onog koji lai o Allahu iznosi i tvrdnje onog ko tvrdi da mu se objavljuje od Allaha ili da je u stanju rei isto onako kao to Allah objavljuje. To su sve tvrdnje koje su iznosili neki protivnici islamske misije. Meu njima je bilo onih koji su tvrdili da dobijaju objavu i onih koji su sebi pripisivali vjerovjesnitvo. I na kraju dolazi prizor alosne i turobne smrti mnogoboaca: A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispruili ruke svoje prema njima: ((Spasite se ako moete! Od sada ete neizdrljivom kaznom biti kanjeni zato to ste na Allaha ono to nije istina iznosili i to ste se prema dokazima Njegovim oholo ponaali" (6/93). 308

A doi ete Nam pojedinano, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustivi dobra koja smo vam bili darovali. "Mi ne vidimo s vama boanstva vaa koja ste Njemu ravnim smatrali, pokidane su veze meu vama i nema vam onih koje ste posrednicima drali" (6/94). To je deprimirajui, turobni i zastraujui prizor; okruuje ga ponienje a prati osuda i grenje kao kazna za oholost, okretanje leda, la i nevjerovanje. A kad Ibrtihim ree ocu svome Azeru: "Zar kumire smatra bogovima?! Vidim da ste i ti i narod tvoj u pravoj zabludi" (6/74). I Mi pokazasmo Ibrtihimu carstvo nebesa i Zemlje da bi vrsto vjerovao (6/75). I kad nastupi no, on ugleda zvijezdu i ree: "Ovo je Gospodar moj!" A poto zae, ree: "Ne volim one koji zalaze!" <6/76). A kad ugleda Mjesec kako izlazi, ree: "Ovo je Gospodar moj!" A poto zae, on ree 'o me Gospodar moj na pravi put ne uputi, biu sigurno jedan od onih koji su zalutali" (6/77). A kad ugleda Sunce kako se raa, on uzviknu: "Ovo je Gospodar moj, ovo je najvee!" - A poto zae, I on ree: "Narode moj, ja nemam nita s tim to vi Njemu druge ravnim smatrate! (6/78). ja okreem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!" <6/79). Divan je i oaravajui prizor ono to kur'anski kontekst oslikava u ovim ajetima. Prizor iskonske prirode koja u poetku odbacuje shvatanja dahilijjeta o kipovima i osuduje ih; kree nakon to je odbacila od sebe

praznovjerje, s dubokom, impulzivnom enjom, tragajui za svojim istinskim Gospodarom, koga nalazi u svojoj savjesti, ali Ga jo ne razaznaje u svojoj svijesti i spoznaji. Ona se, u svojoj skrivenoj udnji i zanesenosti hvata i kai za sve to joj se ini da bi, eventualno, moglo biti to Boanstvo. I kada ga ispita i otkrije da je lano boanstvo i da ne odgovara sutini i karakteru Boanstva kojeg osjea skrivenog u svojim dubinama. Zatim otkriva Istinu koja je obasjava i razotkriva joj se; odlazi sva ozarena i u 309

najveoj radosti, prepuna ove Istine, da s uzbuenjem susreta objavi i obznani svoje vrsto uvjerenje zbog otkria podudarnosti Istine koju je otkrila svojim umom sa istinom koja je skrivena u njoj otprije. Divan i krasan prizor ovoga to se ukazuje i razotkriva u srcu Ibrahima (alejhi' sselam) . Kontekst izlae veliko iskustvo kroz koje je proao u ovim kratkim ajetima. To je historija prirode i njenog odnosa prema Istini i neistini, povijest vjerovanja, takoer, kojeg vjernik oituje ne plaei se zbog toga niijeg prijekora i ne ugaajui na njen raun ni ocu, ni porodici, ni rodu, ni narodu. Kao to je postupio Ibrahim (alejhi' s-selam) prema svome ocu i narodu zauzimajui ovako vrst, nepokolebljiv i jasan stav: A kad Ibrahim ree ocu svome Azeru: ''Zar kumire smatra bogovima?! Vidim da ste i ti i narod tvoj u pravoj zabludi" (6/74). To je priroda koja govori jezikom Ibrahima (alejhi' s-selam) . On jo uvijek svojom svijeu i racionalnom spoznajom nije naao puta do svoga Boga, ali njegova zdrava priroda odbija u osnovi mogunost da ovi kipovi koje oboava njegov narod budu bogovi. Njegov narod, Kaldejci, u Iraku oboavali su kipove kao to su oboavali planete i zvijezde. Bog koji zasluuje da se oboava, da Mu se ljudi obraaju u dobru i zlu, koji je stvorio ljude i sva iva bia, taj Bog, u prirodi lbrahimovoj, ne moe biti kip od kamena ili kumir od drveta. Ako ovi kipovi ne stvaraju, ne daju opskrbu, ne uju i ne odazivaju se, a to je oito i vidljivo, onda i ne zasluuju oboavanje niti da se tretiraju kao boanstva pa ak ni u svojstvu posrednika izmeu Istinskog Boga i ljudi. Dakle, u pitanju je oita zabluda koju Ibrahimova (alejhi' s-selam) priroda osjea od prvog momenta. A ona je savren model prirode s kojom . je Allah (Uzvieni) stvorio ljude; ona je i savren model prirode kada se

suprotstavlja oitoj zabludi, odbacuje je i osuuje, javno izgovara rije Istine i propagira je kada je u pitanju vjerovanje. Zar kumire smatra bogovima?! Vidim da ste i ti i narod tvoj u pravoj zabludi (6/74). Rijei koje Ibrahim (alejhi' s-selam) upuuje svome ocu. A on (Ibrahim) je pun saaljenja, obazriv, dobrohotan, udoredan, velikoduan, blag, kako ga sve Kur'an-i Kerim opisuje. Ali ovdje je u pitanju vjerovanje, a ono je iznad oinsko-sinovskih veza, iznad osjeanja blagosti i velikodunosti. Ibrahim (alejhi' s-selam) je uzor kojeg muslimani od njegovih potomaka moraju slijediti po Allahovoj naredbi. Cilj ovog kazivanja je da on bude uzor i primjer. 310

Ibrahim (alejhi' s-selam) je istoom svoje prirode i njenom privrenou Istini zasluio da Allah (Uzvieni) otkrije njegovoj intuiciji skrivene tajne Kosmosa i dokaze koji ukazuju na Uputu u Univerzumu: I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi vrsto vjerovao (6/75). S ovako zdravom prirodom, jakom intuicijom, privrenou Istini i hrabrom osudom neistine, pokazasmo Ibrahimu (alejhi' s-selam) sutinu ovog carstva, carstva nebesa i Zemlje, predoismo mu skrivene tajne u srcu Kosmosa; otkrismo mu znakove (ajete) razasute po stranicama svemira i spojismo njegovo srce, prirodu i nadahnua imana sa znakovima Upute u ovako udesnom Univerzumu da se sa stepena osude oboavanja lanih boanstava uspne na stepen vrste i nepokolebljive svijesti o Istinitom Bogu. Ovo je intuitivni put prirode; svijest koju ne prekrivaju i ne zamagljuju naslage; vid koji primjeuje udesa Allahovog stvaranja u Kosmosu; razmiljanje koje prati pojave sve dok ne "progovore"i otkriju svoje skrivene tajne; i Uputa od Allaha kao nagrada za uloeni trud i napor. Tako je iao Ibrahim (alejhi' s-selam) i na tom putu je "naao"Allaha (Uzvienog) . Naao Ga je u svom razumu i svijesti nakon to Ga je nalazio samo u svojoj prirodi i savjesti. Naao je da je Istina Boanstva koju otkriva u svom razumu i svijesti identina sa onom koju nalazi u svojoj prirodi i savjesti. Nastavimo pratiti ovo zanimljivo i enjivo putovanje sa istom Ibrahim ovom (alejhi' s-selam) prirodom. To je teko i naporno putovanje iako izgleda da je lagahno i lagodno. Putovanje od take prirodnog imana

do take svjesnog imana, imana na kojem se temelji zaduivanje obavezama, farzovima, i propisima, imana kojeg Allah (Uzvieni) ne preputa samo ljudskim umovima nego ga pojanjava u poslanicama i misijama poslanika; odreujui poslanstvo i poslaniku misiju, a ne ljudsku prirodu i um, dokazom protiv njih i osnovom nagrade i kazne, kao znak pravde i milosti Svoje i poznavanja stvarnosti i biti ovjeka. Ibrahim (alejhi' s-selam) je Ibrahim; prijatelj Milostivog (Halilu-r Rahman) i otac muslimana. I kad nastupi no, on ugleda zvijezdu i ree: "Ovo je Gospodar moj!" A poto zae, ree: Ne volim one koji zalaze!" (6/76). 311

Ovo je slika due lbrAhimove koju obuzima sumnja, zapravo kategorika osuda oboavanja kipova od strane njegovog oca i naroda. Pitanje vjerovanja postala je njegova glavna pre okupacija i briga. Tu sliku njegove preokupirane due jo vie istie sam iskaz: I kad nastupi no. Kao da no samo njega prekriva izolirajui ga od ostalog svijeta oko njega kako bi ivio sam sa sobom, svojim mislima i razmiljanjima, sa svojom novom brigom koja okupira njegovu panju i namee se njegovoj misli: I kad nastupi no, on ugleda zvijezdu i ree: "Ovo je Gospodar moj/"(6/76). Njegov narod je oboavao planete i zvijezde, kao to smo ve rekli. Nakon to je izgubio svu nadu da je njegov Istiniti Bog, kojeg "nalazi"u svojoj prirodi ali ne pomou uma i svijesti, jedan od kipova, moda se ponadao da e otkriti u neemu to je predmet oboavanja njegovog naroda. Nije ovo bilo prvi put da Ibrahim saznaje da njegov narod oboava planete i zvijezde. Niti je ovo bilo prvi put da Ibrahim vidi planetu. Ali planeta mu ove noi "govori"neto to nije "govorila"ranije, inspirie ga neim to se slae sa onim to okupira njegovu misao i pritie njegov svijet: ... ree: "Ovo je Gospodar moj!"<6/76J. Ona je svojom svjetlou, pojavom i visinom blia poziciji Boanstva od kipova. Ali ne, ona njegovu pretpostavku nipodatava i eliminira: A poto zae, ree: "Ne volim one koji zalaze/"(6/76). Ona zalazi, naputa stvorenja. Ko e ih onda tititi i o njima se brinuti ako Gospodar zalazi?! Ne, ona nije Gospodar, jer Gospodar ne zalazi!

Intuitivna logika prirode ne poziva se na logike sudove i pretpostavke, ve zakljuuje direktno s lahkoom i odlunou. Jer cijelo ljudsko bie s dubokim povjerenjem tako govori. Ne volim one koji zalaze! (6/76). Veza izmeu prirode i njenog Gospodara je veza ljubavi, spona meu njima je srce. Priroda Ibrahimova (alejhi' s-selam) ne voli one koji zalaze, niti takve smatra Bogom. Bog kojeg voli priroda ne zalazi. 312

A kad ugleda Mjesec kako izlazi, ree: "Ovo je Gospodar moj!" A poto zae, on ree: 'jiko me Gospodar moj na pravi put ne uputi, biu sigurno jedan od onih koji su zalutali" (6/77). Iskustvo se ponavlja. Ibrahim kao da nikad nije vidio Mjesec i kao da nije znao da ga njegova porodica i narod oboavaju. Ovu no je on u njegovom gledanju neto novo . ... ree: "Ovo je Gospodar moj/"(6!77). Sa svojim svjetlom koje se razlijeva kroz Kosmos i izdvajanjem i isticanjem na nebu sa svojim obljubljenim svjetlom; ali on zalazi. A Gospodar, kako Ga Ibrahim poznaje svojom prirodom i svojim srcem ne zalazi. Ovdje Ibrahim osjea da mu je potrebna pomo od njegovog Istinskog Gospodara kojeg nalazi u svom srcu i prirodi; Gospodara kojeg voli, ali do kojeg jo nije doprla njegova spoznaja i svijest. Osjea da je zalutao i izgubljen ako mu Gospodar njegov Uputu ne podari, ako mu ne prui Svoju ruku i ne otkrije Put do Njega: ... on ree: 'jiko me Gospodar moj na pravi put ne uputi, biu sigurno jedan od onih koji su zalutali"(6!77J. A kad ugleda Sunce kako se raa, on uzviknu: "Ovo je Gospodar moj, ovo je najvee!" - A poto zae, on ree: "Narode moj, ja nemam nita s tim to vi Njemu druge ravnim smatrate! (6/78). Ja okreem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!" (6/79). To je tree iskustvo sa najveim vidljivim nebeskim tijelom, najsvjetlijim i najtoplijim, Suncem. Sunce se raa i zalazi svaki dan. Ali

danas ono izgleda u Ibrahimovim oima kao novo stvorenje. On danas gleda stvari kao bie koje traga za Bogom u kojeg e biti siguran, kod kojeg e nai smirenost i izvjesnost nakon nesigurnosti, nemira i velikog truda: ... on uzviknu: "Ovo je Gospodar moj, ovo je najvee/"(6!78). Ali i ono takoer zalazi. Ovdje dolazi do spoja, varnica izbija i dolazi do spoja na relaciji izmeu iste, iskrene prirode i Istinitog Allaha. Svjetlost obasjava srce, prelijeva se na spoljanji svijet, um i svijest. Ibrahim "nalazi"svog Boga; 313

"nalazi" Ga u svojoj svijesti i umu onakvim kakav je u njegovoj prirodi i srcu. Ovdje dolazi do podudarnosti izmeu skrivenog prirodnog osjeanja i jasnog racionalnog poimanja. Ibrahim "nalazi"svog Boga, ali Ga ne nalazi u svijetleoj planeti, izlazeem Mjesecu i raajuem Suncu; ne nalazi ga u onome to vidi oko niti u onome to ulo osjea. On Ga "nalazi"u svom srcu i prirodi, u svom umu i svijesti, u svemu to postoji oko njega; on Ga nalazi razliitim od svega onoga to oko vidi, ulo osjea a um spoznaje i otkriva. U tom momentu on osjea u sebi da je dolo do potpunog razluivanja izmeu njega i njegovog naroda kada je u pitanju oboavanje lanih boanstava. Definitivno i kategoriki se ograuje, bez dvoumljenja i okolianja, od njihovog pravca, puta i politeizma u koji su zapali. Oni nisu potpuno poricali Allahovo postojanje, nego su Njemu ravnim smatrali ova boanstva. Ibrahim se obraa samo Allahu, smatrajui da Njemu nema ravnog: ... on ree: 'Wlo me Gospodar moj na pravi put ne uputi, biu sigurno jedan od onih koji su zalutali" (6/77). .. . on ree: Narode moj, ja nemam nita s tim to vi Njemu druge ravnim smatrate! (6/78). ]a okreem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!" (6/79). To je usmjerenje i okretanje ka Stvoritelju nebesa i Zemlje, ispravno usmjerenje koje ne naginje politeizmu. Definitivna rije, vrsto uvjerenje i konani pravac; nema dvoumljenja nakon toga niti nesigurnosti u

shvatanju koje se ukazalo pred umom, podudarnom sa Istinom u srcu. Po drugi put posmatramo taj krasni, zadivljujui prizor, prizor vjerovanja koje je postalo jasno u dui i koje je ovladalo srcem, nakon to je postalo savreno oito, a sa srca se otklonile naslage. Vidimo ga kako je ispunilo ljudsko bie; poslije njega nema vie nita; ispunilo ga je smirenou i pouzdanjem u Gospodara kojeg je "naao"u svom srcu, umu i svemu postojeem oko njega. Prizor koji se ukazuje u svoj svojoj veliini i ljepoti u slijedeem dijelu konteksta. 314

Ibrahim je stigao do ''vienja" Allaha (Uzvienog) u svom srcu, umu i svemu postojeem oko njega. Njegovo srce se smirilo i dua razrahatila. Osjetio je kako ga Allahova ruka uzima i vodi putem. Sada pristie njegov narod da s njim raspravljaju o uvjerenju do kojeg je stigao, tevhidu kojem je rairio svoje grudi, plaei ga njihovim boanstvima koje je odbacio i osudio, da ga ona nee kazniti. On im se suprotstavlja svojim nepokolebljivim uvjerenjem, vrstim imanom, unutranjim i vanjskim ''vienjem" i otkrivanjem Istinitog Gospodara koji ga je uputio: I narod njegov se s njime raspravljao. ''Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?" - ree on. 'Ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim smatrate, bie samo ono to GosPodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem Svojim obuhvata sve. Zato se ne urazumite? A kako bih se bojao onih koje s Njim izjednaujete, kada se vi ne bojite to Allahu druge ravnim smatrate, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? I znate li vi ko e, mi ili vi, biti siguran? (6/B0-81). Priroda, kada se izopai, zaluta, zatim nastavlja u svom lutanju u zabludi, ugao postaje sve vei, linija sve dalje od poetka, tako da joj povratak postaje teak. Ovaj Ibnlhimov (alejhi' s-selam) narod oboava kipove, planete i zvijezde. Ne razmiljaju i ne razmatraju ovo veliko putovanje koje se desilo u dui Ibrhimovoj. Ovo nije bilo razlog ni da ih navede na puko razmiljanje i razmatranje ve su doli da s njime polemiu i raspravljaju premda su im shvatanja tako oito slaba i nesuvisla, a zabluda u kojoj se nalaze tako jasna. Ali Ibrim. vjernik koji je spoznao Allaha u svom srcu, umu i svemu postojeem oko sebe, suprotstavlja im se kritikujui ih smireno i

samouvjereno. "Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?" ree on (6/80). Zar sa mnom da polemiete o Allahu, a ja sam se osvjedoio da me On za ruku vodi, otvara mi oi, upuuje me i upoznaje sa Sobom. Uzeo je za moju ruku i poveo me i On postoji, a ovo je po meni dokaz postojanja, primijetio sam Ga u svom srcu i svijesti, kao to sam Ga opazio u Kosmosu oko mene. Vaa polemika je besmislena i bespotrebna o stvari koju ja primjeujem u sebi i ne traim za to nikakav dokaz. To to me je uputio k Sebi je dokaz. ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim smatrate C6/80J. 315

A kako da se i boji onaj ko je "naao" Allaha? ega i koga da se boji? Svaka snaga, mimo Allahove, je slaba, svaka vlast, mimo Allahove, je neto ega se ne treba plaiti. Ali, IbrAhim (alejhi's-selam) sa svojim dubokim imanom i predanom savjeu ne eli da ita kategoriki ustvrdi bez oslanjanja na apsolutnu Allahovu volju i sveobuhvatno znanje: ... bie samo ono to Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem Svojim obuhvata sve <6!80J. Svoju zatitu i uvanje preputa Allahovom htijenju i provienju, izjavljujui da se on nimalo ne plai njihovih boanstava jer se on uzda u Allahovu zatitu i uvanje i zna da e ga zadesiti samo ono to Allah bude htio i svojim sveobuhvatnim znanjem odredio. A kako bih se bojao onih koje s Njim izjednaujete, kada se vi ne bojite to Allahu druge ravnim smatrate, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? I znate li vi ko e, mi ili vi, biti siguran? (6/8V. Logika samouvjerenog vjernika, koji razumije istine i stvarno znaenje Bitka. Ako neko ima razloga da strahuje, nije to svakako Ibrlhim (alejhi' s-selam) , niti je to vjernik koji preputa svoje vostvo Allahu i ide putem kojim ga On vodi. Kako i zato da se plai nemonih boanstava kakva god ona bila? Iako se katkada javljaju u obliku zulumara na Zemlji, oni su pred Allahovom silom i moi beznaajni i bespomoni. Kako i zato da se Ibrlhim boji ovih lanih, nemonih boanstava kada se oni ne boje to Allahu druge ravnim smatraju, meu stvarima i ivim biima, a za to Allah nikakav dokaz nije dao? Koja od ove dvije strane treba biti sigurna? Ona koja vjeruje u Allaha, a porie lana boanstva, ili ona koja s Njim

izjednauje druge, bez ikakva dokaza za to? Koja strana treba biti sigurna ako imalo znanja i pameti imaju? Ovdje dolazi odgovor iz najviih sfera i Allah izrie svoju presudu u ovom pitanju: Bie sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogobotvom ne mijeaju; oni e biti na pravom putu (6/82). Oni koji vjeruju i Allahu se iskreno predaju i ne pomijeaju vjerovanje svoje s mnogobotvom i idolatrijom u obredima, pokornosti i usmjerenju, oni e biti sigurni i upueni. 316

Ovo je bio dokaz kojim je Allah nadahnuo Ibrahima da njime uniti i obezvrijedi njihov dokaz koji su iznijeli raspravljajui s njime. Otkrio im je svu slabost i neutemeljenost njihovog shvatanja da mu ova boanstva mogu nauditi. Oito je da oni nisu nijekali Allahovu egzistenciju, niti injenicu da On ima snagu i vlast u Kosmosu, ve su Mu ravnim smatrali ova boanstva. I poto ih je Ibrahim (alejhi' s-selam) suoio s argumentom kojim ga je Allah nadahnuo, da onaj ko se preda iskreno Allahu ne boji se drugog, a da onaj ko s Allahom drugog izjednauje, prei je da Ga se boji, njihov argument je oboren, a njegov nadvladao; Ibrahim (alejhi' s-selam) se uzdigao iznad svoga naroda vjerom, argumentacijom i pozicijom. Tako Allah podie stepen kome hoe, mudro i sa znanjem odluujui: Gospodar tvoj je, uistinu, mudar i sveznajui (6/83). Prije nego to zavrimo s ovim odjeljkom, elim da uivamo u dahu i atmosferi ivota iz vremena ashaba Allahovo g Poslanika (alejhi' s-selam) kojima je ovaj Kur' an objavljivan na taze; njihove due su ga upijale, ivjele s njim i za njega, komunicirate s njim, saivljavale se s njegovim znaenjima, porukama i zahtjevima, s punom ozbiljnou, svijeu i zadivljujuom priljenou koja nas oparava svojom ljepotom i obasjava svojom velianstvenou. Odatle emo saznati kakva je bila ta jedinstvena skupina ljudi i kako je Allah (Uzvieni) pomou nje stvorio i proizveo udesa za etvrt stoljea. Ibni Derir prenosi, svojim lancem prenosilaca, od Abdullaha ibni Idriza, da je rekao: 'Kada je objavljen ajet: oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogobotvom ne mijeaju . . , ashabima Allahovog Poslanika .

(alejhi's-selam) je bilo teko. Rekli su: Ko od nas sam prema sebi nasilje poinio nije? Resulullah (alejhi's-selam) tada ree: Nije kao to vi mislite, ve se to odnosi na ono to je Lulanan rekao svome sinu: Ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogobotvo je, zaista, velika nepravda (31/13). On takoder prenosi, svojim lancem prenosilaca, od Ibni Musejjeba, da je Omer ibni EI-Hattab prouio ajet: oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogobotvom ne mijeaju . . i onda se uplaio. Doao . je Ubejju ibni Ka'bu i rekao mu: Ebe-1-Munzir, prouio sam jedan ajet iz Allahove Knjige. Ko e se spasiti? Koji je to ajet? upita. Omer je prouio ajet, a onda rekao: Ko od nas nasilje prema sebi ne ini? Na to mu Ubejj ree: Allah ti oprostio! Zar nisi uo da Uzvieni kae: Mnogobotvo je, zaista, velika nepravda. To je smisao rijei: i vjerovanje svoje s mnogobotvom ne mijeaju. 317

On takoder prenosi svojim lancem prenosilaca od Ebu-1E'arija el- 'Abdija, a on od svoga oca da je Zejd ibni Savhan pitao Selmana rekavi mu: Ebu Abdullah, jedan ajet iz Allahove Knjige me je u potpunosti obuzeo i zabrinuo: oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogobotvom ne mijeaju... Selman mu ree: To je mnogobotvo. Zejd na to ree: Ne bi me radovalo da to nisam uo od tebe, makar zauzvrat svaka stvar bila moja. Ova tri predanja predoavaju nam i odslikavaju kakvo je bilo osjeanje ove plemenite skupine prema Kur'an-i Kerim u; kako je ozbiljan utjecaj imao na njihove due; kako su ga doekivali osjeajui da dolazi s direktnim naredbama za realizaciju, kategorinim i rezolutnim odlukama kojima se moraju pokoriti i konanim propisima koji se moraju provesti; kako su bili uplaeni kad bi pomislili da postoji nesrazmjer izmedu njihove ograniene snage i nivoa zaduenja; kako su bili zabrinuti i prestraeni da budu kanjeni za bilo koji stepen propusta i nepodudarnosti izmedu djela i nivoa obaveze; sve dok im od Allaha i Njegova Poslanika nije dolo olakanje. Divan i oaravajui prizor; prizor dua koje su ponijele teret ove vjere, bile zastorom Allahovom odreenju (kader) i prolazom njegovoj volji u stvarnosti ivota. Nakon toga, kontekst predoava velianstvenu povorku imana koji predvodi plemenita grupa poslanika od Nuha (alejhi' s-selam) , pa IbrAhima (alejhi' s-selam) do posljednjeg Poslanika (alejhi' s-selam) . Povorka je, kako je predoava kontekst, duga i spojena, a posebno od IbrAhima (alejhi' sselam) i njegovih sinova -

poslanika. U ovom izlaganju se ne pazi na historijski redoslijed, kao na nekim drugim mjestima, jer je ovdje bitna povorka u cjelini, a ne historijski redoslijed. I Mi mu poklonismo Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo - a Nuha smo jo prije uputili - i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i EjjUba, i Jusufa, i MU5aa, i HarUna - eto, tako Mi nagradujemo one koji dobra djela ine - (6/84) i Zekerijjaa, i Jahjtia, i lsaa, i Il'jasa - svi oni su bili dobri - (6/BSJ 318

i Ismaila i El-jese'a i ]un usa i Luta - i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali (6/86) i neke pretke njihove i potomke njihove i brau njihovu - njih smo odabrali i na pravi put im ukazali (6/87). To je Allahovo uputstvo na koje On ukazuje onima kojima hoe od robova Svojih. A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono to su inili (6/88). To su oni kojima smo Mi knjige i mudrost i vjerovjesnitvo dali. Pa ako ovi u to ne vjeruju, Mi smo time zaduili ljude koji e u to vjerovati (6/89). Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov pravi put. Reci: 1a od vas ne traim nagradu za Kur'an, on je samo pouka svjetovima" (6/90). U ajetima se spominje sedamnaest vjerovjesnika i poslanika mimo N uha i Ibrahima - a na ostale se aludira u rijeima: i neke pretke njihove i potomke njihove i brau njihovu. A komentari na ovu povorku u ajetima: eto, tako mi nagraujemo one koji dobra djela ine ... , i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali ... , njih smo odabrali i na pravi put im ukazali, potvruju da je ova plemenita skupina vrhunskih kvaliteta, da ju je Allah (Uzvieni) odabrao i na Pravi Put uputio. Spominjanje ove skupine na ovakav nain, prezentacija ove povorke u ovom obliku i slici je samo u funkciji priprema i uvoda u konstatacije koje slijede: To je Allahovo uputstvo na koje On ukazuje onima kojima hoe od robova Svojih. A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono to su inili (6/88). Ovo je izvjetaj o izvorima Upute na ovoj Zemlji. Allahova uputa

ovjeanstvu otjelovljena je u onome s im su doli poslanici. Ono to je sigurno i to se mora slijediti svodi se na ovaj jedan izvor za koji Allah (Uzvienog) utvruje da predstavlja Uputu i da On upuuje njemu koga odabere od Svojih robova. A ako se ovi upueni robovi udalje od oboavanja Allaha (Uzvienog) , od jedinstvenosti izvora iz koga crpe uputu i poine idolatriju u vjerovanju, obredima ili izvoru upute, sigurno e im propasti njihova djela, tj. postat e beskorisna; stradat e kao to strada ivotinja koja pase otrovnu travu, napne se i krepa. To je izvorno znaenje rijei habita koja je upotrijebljena u ajetu. 319

To su oni kojima smo Mi knjige i mudrost i vjerovjesnitvo dali. Pa ako ovi u to ne vjeruju, Mi smo time zaduili ljude koji e u to vjerovati (6/B9J. Ovo je druga proklamacija. U prvoj je odredio izvor upute ograniivi ga na Allahovu Uputu s kojom su doli poslanici. U drugoj proklamaciji utvruje da su poslanici, i oni koje je spomenuo i oni na koje je indirektno ukazao, oni kojima je Allah dao Knjige mudrosti, vlast i vjerovjesnitvo. Rije el-hukm dolazi u znaenju mudrosti (el-hikme) , kao to dolazi i u znaenju vlasti (es-sultan) . Oba znaenja su mogua u ajetu. Nekim od ovih poslanika Allah je dao Knjigu, kao npr. Tevrat Musau, Zebur Davudu, Indil Isa u (alejhimu' s-selam) . N ekima je dao vlast kao npr. Davudu i Sulejmanu. Njima je data vlast u smislu da je vjera koju ispovijedaju Allahova norma (hukmullah) , da vjera s kojom su doli podrazumijeva Allahovu vlast nad duama i stvarima. Allah je poslao poslanike da im se bude pokorno i objavio Knjige da medu ljudima po pravdi presuuju, kao to se spominje u drugim ajetima. Svakom od njih je data mudrost i vjerovjesnitvo. Njima je Allah povjerio Svoju vjeru, da je prenesu i dostave ljudima, da bdiju nad njom, da vjeruju u nju i da je uvaju. Pa ako ovi, tj. mnogoboci od Arapa, ne budu vjerovali u Knjigu, mudrost i vjerovjesnitvo, pa Allahova vjera je neovisna od njih i oni joj nisu potrebni. Ova plemenita skupina (vjerovjesnici) i vjernici dovoljni su ovoj vjeri. To je stara istina ije se stablo proirilo i razgranalo; povorka povezanih halki, jedna misija koju obavlja poslanik iza poslanika i u koju vjeruje onaj kome Allah podari uputu shodno njegovom znanju o zasluzi upute. Proklamacija koja ulijeva smirenost u srce vjernika i u srca vjernike skupine, koliki god broj njenih pripadnika bio. Ona nije

usamljena. Nije odvojena i odsjeena od stabla. Ona je grana drveta iji je korijen duboko u zemlji, a grane prema nebu; halka u velianstvenoj neprekidnoj povorci, povezanoj sa Allahom i Njegovom uputom. Vjernik, jedinka u bilo kojoj zemlji i u bilo kojoj generaciji, veoma je jak i veoma velik. On je dio vrstog, visokog stabla iji korijeni seu duboko u ljudsku povijest, on je lan plemenite povorke, vezane za Allaha i Njegovu uputu od najstarijih vremena. Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov pravi put. Reci: 'Ja od vas ne traim nagradu za Kur'an, on je samo pouka svjetovima" (6/90). Ovo je trea proklamacija. Ovu plemenitu skupinu koja predvodi povorku imana Allah je uputio. Njihova Uputa koja im je dola od Allaha uzor je Poslaniku (alejhi' s-selam) i onome ko povjeruje u njega. On ide 320

samo prema ovoj Uputi, prema njoj se ponaa i samo njoj poziva govorei onima koje poziva: ja od vas ne traim nagradu za Kur'an, on je samo pouka svjetovima (6/90). Svjetovima - to znai da nije iskljuivo vezan za neki narod, rasu, bliskog ili dalekog. Allahova uputa da opomene sve ljude ... Stoga za nju ne oekuje nagradu od ljudi; njemu e Allah nagradu dati. Kontekst zatim ide dalje osuujui one koji poriu vjerovjesnitva i poslanstva i opisujui ih kao one koji ne poznaju Allaha kako treba i koji ne znaju za Allahovu mudrost, milost i pravednost. Konstatuje i potvruje da je i Posljednja Poruka na tragu prijanjih poruka i da Posljednja Knjiga potvruje prethodne, a to je u skladu i harmoniji i s ozrajem i duhom povorke o kojoj je ranije govoreno: jevreji ne poznaju Allaha kako treba - kad govore: "Nijednom ovjeku Allah nije nita objavio!" Reci: ' ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i putokazljudima, koju na listove stavljate i pokazujete, - a mnogo i krijete -, i pouavate se onome to ni vi ni preci vai niste znali?" Reci: 'llah!" Zatim ih ostavi neka se laima svojim zabavljaju (6/91). A ova Knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je, ona potvruje onu prije nje da opominje Mekku i ostali svijet. A oni koji u onaj svijet vjeruju vjeruju i u nju i o namazima svojim brigu brinu (6/92). Mnogoboci su u svai i prkosu govorili:"Allah nije poslao ovjeka kao poslanika i nije ljudima objavio Knjigu", a u njihovom susjedstvu na Arabijskom poluotoku ive Jevreji, sljedbenici Knjige, za koje ne poriu da su sljedbenici Knjige niti poriu da je Allah objavio Tevrat Musau (alejhi' sselam) . To su govorili u komaru inata i prepirke s ciljem negiranja Muhammedovog (alejhi' s-selam) poslanstva. Zato im se Kur'an-i Kerim suprotstavlja osuujui njihove rijei: Nijednom ovjeku Allah nije nita

objavio, i sueljava ih sa Knjigom koja je objavljena Musau ranije: jevreji ne poznaju Allaha kako treba - kad govore: "Nijednom ovjeku Allah nije nita objavio!"<6!9V. Ovo to su mekkanski idolopoklonici govorili u dahilijjetu, govore njima slini u svakom vremenu. Takvi su oni koji sada slino govore od onih koji tvrde da su vjere ljudski proizvod, da su one evoluirale i razvile se evolucijom ovjeanstva. Oni ne prave razliku izmeu religija koje su izmislili sami ljudi, kao to su sve paganske vjere, stare i nove, koje napreduju i nazaduju napredovanjem i nazadovanjem njihovih sljedbenika, 32 1

ali koje ostaju izvan okvira Allahove vjere u cijelosti, s jedne strane, i vjere s kojom su doli poslanici od Allaha (Uzvienog) , s druge strane, a iji su temelji stabihli i nepromjenljivi. Svaki poslanik je doao s njom pa ju je grupa ljudi prihvatila, a druga grupa odbacila. Zatim se desila devijacija i iskrivljavanje i ljudi su se vratili u dahilijjet iekujui novog poslanika s istom, jedinstvenom, kontinuiranom vjerom. Slino govori, ranije i danas, onaj ko ne poznaje Allaha kako treba, ko ne poznaje Allahovu plemenitost, dobrotu, milost i pravednost. Takvi govore: "Allah ne alje ovjeka kao poslanika. Da alje nekoga, poslao bi meleke.'Tako su govorili Arapi. Ili govore: "Nije mogue da se Stvoritelj ovog ogromnog Kosmosa zanima i vodi brigu o siunom ovjeku na ovoj nebeskoj praci koja se zove Zemlja, pa mu alje poslanike i objavljuje im Knjige radi upute ovom malom stvorenju na maloj planeti."Tako govore neki filozofi ranije i sada. Ili govore: "Nema ni Boga, ni Objave, ni poslanika. To su ljudske tlapnje, iluzije i obmana kojom ljudi obmanjuju jedni druge u ime vjere." Tako govore materijalisti i ateisti. Sve je to nepoznavanje Allaha (Uzvienog) kako treba. Allah Plemeniti, Velianstveni, Pravedni, Milosni, Sveznajui i Mudri, ne ostavlja ljudsko bie samo, a On ga je stvorio; zna ono to taji i obznanjuje, njegove mogunosti i snage, nedostatke i slabost, potrebu za pravilnim kriterijima na koja e se pozivati i oslanjati u svojim poimanjima, miljenjima, rijeima, djelima stanjima i sistemima, da bi mogao znati jesu li ona ispravna i dobra ili su pogrjena i loa. On (Uzvieni) zna da je razum koji je podario ovjeku izloen brojnim pritiscima u vidu strasti, poriva, ambicija i elja uz injenicu da su mu povjereni resursi i energija na Zemlji nad kojom ima

vlast Allahovom odredbom i potinjavanjem tih stvari ovjeku. Nije mu povjeren zadatak koncipiranja opih postavki Univerzuma, niti formuliranja temeljnih, nepromjenljivih naela ivota. To je domen vjere (akide) koja mu dolazi od Allaha (Uzvienog) i oblikuje mu ispravno shvatanje i koncepciju egzistencije i ivota. Stoga ga Allah (Uzvieni) ne preputa samo razumu, niti ga preputa intuitivnoj spoznaji Gospodara koju je uinio priroenom njegovoj prirodi, kao i enju za njim i traenje pribjeita kod Njega u nevoljama i tekoama. Ova priroda se takoer moe iskvariti pod utjecajem unutranjih i vanjskih pritisaka i zavoenja i obmanjivanja koje dinski i ljudski ejtani ine uz pomo svojih sredstava i medija. Allah ljude predaje u okrilje Objave, Poslanika, Upute i Knjiga kako bi njihovu prirodu vratio Pravom Putu i njenoj istoi, umovima vratio zdravlje i razboritost i otklonio od njih prekriva zablude iznutra i izvana. Ovo dolikuje Allahovoj plemenitosti, dobroti, milosti, pravednosti, 322

mudrosti i znanju. On nije stvorio ljude, a zatim ih ostavio i zanemario, da bi ih na Sudnjem danu kanjavao, a da im prethodno poslanika poslao nije: A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali 07/15). 44 Poznavanje Allaha kako treba podrazumijeva vjerovanje da je On Svojim robovima poslao poslanike da izbave i oiste njihovu prirodu od naslaga neistoe, da pomognu umovima da se oslobode pritisaka i vinu u sfere istog promatranja i dubokog razmiljanja, da je nadahnuo poslanike nainu i metodu pozivanja u islam, da je nekim poslanicima objavio Knjige koje ostaju i nakon njih u njihovom narodu do odreenog roka, kao to su bile Knjige objavljene Davtidu, Musau i isau (alejhimu's-selam) , ili do Kijametskog dana kao to je sluaj sa Kur'anom. I poto je poslanstvo Musaa (alejhi' s-selam) bilo poznato kod Arapa na Arabijskom poluotoku, a i sljedbenici Knjige su bili poznati u tom podruju, Allah nareuje Svome Poslaniku da sueli mnogoboce, koji poriu poslanstvo i Objavu u osnovi s tom injenicom: Reci: '11 ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima, koju na listove stavljate i pokazujete, - a mnogo i krijete -, i pouavate se onome to ni vi ni preci vai niste znali?" (6/91). U uvodu u ovu suru iznijeli smo miljenje po kojem je ovaj ajet medinski i da se obraa Jevrejima. Zatim smo tamo spomenuli izbor lbni Derira Et-Taberija drugog kiraeta ovog ajeta koji bi u prijevodu glasio: "koju na listove stavljaju i pokazuju, - a mnogo i kriju", tj. da se ajet obraa mnogobocima, a ovaj dio ajeta govori o Jevrejima i njihovom postupku sa Tevratom kojeg su na listove stavljali i poigravali se njima pokazujui

ljudima ono to se slae s njihovim planom zavaravanja, obmanjivanja i izigravanja propisa i dunosti, a krijui one stranice Tevrata koje se ne slau s njihovim planom. Arapi su znali za neke od ovih njihovih postupaka, a o nekima ih obavjetava Allah (Uzvieni) u Kur'anu. Ova vijest o Jevrejima je umetnuta reenica u kontekstu ajeta, a ne obraanje njima. Ajet je, prema ovome, mekkanski, a ne medinski. Mi preferiramo ono to je odabrao i lbni Derir. Reci im, Muhammede: Ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima, koju Jevreji na listove stavljaju, od kojih neke skrivaju, a neke pokazuju ostvarujui neke od svojih ciljeva ovim runim poigravanjem? On ih takoer sueljava sa injenicom da ih je Allah poduio, kazivanjem ovih istina i vijesti, onome to oni nisu znali. Njihova U okrilju Kur'ana, 6, str. 2&.32. 323

je dunost bila da budu zahvalni na ovoj Allahovoj dobroti, a ne da je poriu u osnovi nijekanjem da je Allah objavio ovo znanje Svome Poslaniku. On ih ne ostavlja da odgovore na to pitanje, ve nareuje Allahovom Poslaniku da raisti s njima o ovom pitanju i da ga uini predmetom rasprave koju moe izazvati samo elja za svaom i prepirkom: Reci: "Allah!" Zatim ih ostavi neka se laima svojim zabavljaju (6/9V. Reci: Allah ju je objavio, i ne obraaj panju na njihovu polemiku, svau i prepirku; ostavi ih neka se igraju i zabavljaju svojim laima. U ovome ima i upozorenja koliko i ponienja, istine i ozbiljnosti. Kada besposlica i igra dostignu takav nivo da ljudi govore ovako neto, onda je dobro, iz potovanja prema samoj rijei i utedi govora, presjei raspravu i prepirku. Kontekst dalje govori neto o novoj Knjizi za koju nevjernici poriu da ju je Allah objavio. A ona je, ustvari, samo jedna halka u nizu kojoj prethode druge halke; nije nikakva novotarija meu Knjigama koje Allah objavljuje kome hoe od Svojih plemenitih poslanika: A ova Knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je, ona potvruje onu prije nje da opominje Mekku i ostali svijet. A oni koji u onaj svijet vjeruju vjeruju i u nju i o namazima svojim brigu brinu (6/92J. Jedna od Allahovih zakonitosti je slanje poslanika i objavljivanje Knjiga. A ova nova Knjiga, ije objavljivanje poriu, blagoslovljena je. Istinu je rekao Allah. Ona je, doista, tako mi Allaha, blagoslovljena, blagoslovljena sa svim znaenjima rijei beriket, ona je blagoslovljena u svom izvoru; blagoslovio ju je Allah objavljujui je od Sebe; blagoslovljena je i s obzirom na mjesto u koje je sputena, a za koje je Allah znao da ju je dostojno, a to je isto, plemenito Muhammedovo srce; blagoslovljena je po

svojoj veliini i sadraju. Njeni listovi su malobrojni u poreenju s obimnim knjigama iji su autori ljudi, ali ona sadri u svakom odjeljku znaenje, sugestije, utjecajne naznake i smjernice koje ne sadre ni desetine tih obimnih djela koja su viestruko obimnija od nje. Onaj ko upranjava i poznaje umjetnost govornitva, osobno i sluajui druge ljude, i ko se bavi problematikom iskazivanja znaenja pomou rijei, zna bolje od onih koji ne upranjavaju umjetnost govornitva niti se bave problematikom izraavanja, da je ova kur' anska kompozicija blagoslovljena s ovog aspekta; da je nemogue da ljudi iskau u ovom obimu, pa ni u mnogostruko veem, sva znaenja, smislove, sugestije i naznake koje sadri k ur' anski izraz. Jedan njegov ajet nosi u sebi toliko znaenja i proklamacija istina da 324

se on upotrebljava kao argument u razliitim disciplinama s aspekta raznovrsnosti naina proklamiranja i usmjeravanja, to ga ini neim jedinstvenim, besprimjernim u ljudskom govoru. Kur'an je blagoslovljen i po svom djelovanju; on se obraa ljudskoj prirodi i biu u njegovoj cjelini neuobiajenim, direktnim obraanjem sa suptilnim uvodom, sueljava se s njim na svakom otvoru, kapiji i uglu i ini ono to niija rije nije u stanju uiniti - zato to u sebi krije Boiju snagu, a te snage nema niiji drugi govor. Nismo u stanju postii neto vie u opisivanju i predoavanju beriketa ove Knjige. Kada bismo to i pokuali, ne moemo postii neto vie od Allahovog svjedoanstva da je ona blagoslovljena. To je jasna i definitivna ocjena. Ona potvruje onu prije nje (6/92). Ona potvruje one Knjige koje su ranije objavljene od Allaha, u neiskrivljenom obliku, a ne one koje su koncili iskrivili pa onda ustvrdili da su to Boije Knjige; ona ih potvruje jer su one dole s Istinom s kojom je i ona dola u temeljima vjerovanja. A to se tie zakona i propisa, svaka zajednica, ima svoj zakonik i program u granicama i duhu vjerovanja u Allaha (Uzvienog) . Oni koji piu o islamu i govore da je on prva vjera koja je dola sa savrenim monoteizmom, ili savrenim vjerovanjem u poslanstvo i poslanika, ili savrenim vjerovanjem u ahiret, polaganje rauna, nagradu i kaznu, s namjerom velianja islama, oni ne itaju Kur'an. Da ga itaju i ue, uoili bi da Allah (Uzvieni) ustanovljuje da su svi poslanici (alejhimu' sselam) doli s apsolutnim, istim tevhidom, bez ikakve primjese irka u bilo kom obliku ili vidu; da su svi oni obavijestili ljude o sutini poslanika,

njegovoj ljudskoj dimenziji, da on ni sebi ni drugima ne moe korist pribaviti ni tetu nanijeti, da ne zna gajb, da ne daje niti uskrauje opskrbu; da su svi upozoravali svoje narode na ahiret, polaganje rauna, nagradu i kaznu, da je svaki poslanik doao sa temeljnim istinama islamskog vjerovanja. Posljednja Knjiga potvruje ono to je dolo u prethodnim Knjigama. Takva miljenja su produkt utjecaja evropske kulture koja tvrdi da su temeljne postavke vjerovanja, ukljuujui i nebeske vjere, evoluirale i razvijale se evolucijom i razvojem naroda. Ne moe se islam braniti ruenjem njegovih temelja koje je ustanovio Kur'an. N e ka se pisci i itatelji paze ovog opasnog, kliskog terena! 325

A mudrost i svrha objavljivanja ove Knjige je da Poslanik njome opominje Mekku i ostali svijet: ... da opominje Mekku i ostali svijet (6/92). Mekka je dobila ime Ummu'l-Qura jer obuhvata Bejtullah, prvi hram sagraen za ljude da u njemu ibadet ine samo Allahu, bez politeizma. On ga je uinio stjecitem ljudi i oazom mira njima i svim ivim stvorenjima. Iz njega je krenula opa misija i poziv stanovnicima Zemlje. Prije toga nije bilo opeg poziva i misije. Vjernici mu ine hodoae odazivajui se ovom pozivu i vraajui se tako hramu iz kojeg je krenula misija i upuen poziv. Ne misli se ovdje, kako tvrde neprijatelji islama meu orijentalistima, da se misija i poziv odnosi samo na Mekku i njenu okolinu. Oni izdvajaju ovaj ajet iz cijelog Kur' ana kako bi ustvrdili da je M uhammed u poetku namjeravao da poziva samo stanovnike Mekke i nekih okolnih gradova i da je kasnije odustao od ovog uskog prostora, za koji nije ni matao u poetku da e biti iri, pa se proirio na cijeli poluotok. Zatim je namjeravao da prekorai njegove granice zbog okolnosti za koje u poetku nije znao. To se desilo nakon preseljenja u Meinu i formiranja drave u njoj. lau! U mekkanskom Kur'anu, na poetku misije, Allah (Uzvieni) kae Svome Poslaniku: A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali (21/107), Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti donosi i da opominje (34/28). A tada je misija bila skuena i sabijena u sokacima Mekke okruena tekoama i iskuenjima. A oni koji u onaj svijet vjeruju - vjeruju i u nju i o namazima svojim brigu brinu (6/92).

Oni koji vjeruju u ahiret, polaganje rauna, nagradu i kaznu, vjeruju da Allah neizostavno alje ljudima poslanika i objavljuje mu; ne nalaze kod sebe nimalo tekoe da povjeruju u to i potvrde. Dapae, oni nalaze motiv koji ih poziva da to potvrde. Oni takoer, zahvaljujui svom vjerovanju u onaj svijet i u ovu Knjigu, o namazima svojim brigu brinu kako bi bili u stalnoj i vrstoj vezi sa Allahom i kako bi iskazali svoju pokornost u vidu namaza. To je priroda due koja vjeruje u onaj svijet s vrstim uvjerenjem, koja vjeruje u ovu Knjigu i njeno objavljivanje i koja pazi na svoju vezu sa Allahom i svoj ibadet. Promatranje uzoraka ljudskih dua potvruje u stvarnosti ovaj, sam po sebi istinit, govor. 326

Ova etapa sastavljena iz meusobno povezanih krugova se zavrava ivim, prisutnim, alobnim i zastraujuim prizorom, prizorom silnika, tj. mnogoboaca, koji lai o Allahu iznose, ili koji tvrde da im se objavljuje, a da im se uistinu nita ne objavljuje, ili koji kau da mogu rei neto slino Kur'anu; prizor ovih nasilnika s ijim se zulum om ne moe porediti nikakav zulum, u trenucima smrtnih muka, kada meleki budu pruali ruke svoje prema njima, s kaznom, traei due njihove, lica im obori sramota i prijekor, kada ostave sve iza sebe i izgube se svi ortaci. Ko je nepravedniji od onoga koji lai o Allahu iznosi ili koji govori: "Objavljuje mi se" - a nita mu se ne objavljuje, ili koji kae: "I ja u rei isto onako kao to Allah objavljuje. " A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispruili ruke svoje prema njima: "Spasite se ako moete.' Od sada ete neizdrz1jivom kaznom biti kanjeni zato to ste na Allaha ono to nije istina iznosili i to ste se prema dokazima Njegovim oholo ponaali" (6/93J. A doi ete Nam pojedinano, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustivi dobra koja smo vam bili darovali. "Mi ne vidimo s vama boanstva vaa koja ste Njemu ravnim smatrali, pokidane su veze meu vama i nema vam onih koje ste posrednicima drali" (6/94J. Od Katadea i lbni Abbasa (Allah bio njima zadovoljan) se prenosi da je ajet (prvi) objavljen u povodu Musejleme poznatog laova, njegove supruge Seddah bintu-1-Haris i Esveda A'nesija koji su se jo za ivota Poslanika (al ej hi' s-selam) proglasili poslanicima tvrdei da im Allah objavljuje. U predanju lbni Abbasa se navodi da je Abdullah ibni Sa' d ibni

Ehi Serh bio taj koji je rekao: "Objavit u isto onako kao to Allah objavljuje", ili je rekao: "I meni je takoer objavljeno."On je bio primio islam i pisao je Objavu Poslaniku. Kada je objavljen ajet iz sure Al Mu'minun: Mi smo zaista ovjeka od biti zemlje stvorili; Poslanik (alejhi' sselam) gaje pozvao i izdiktirao mu ajet Kada je doao do Allahovih rijei: .. . i poslije ga, kao drugo stvorenje, oivljujemo, Abdullah je, zadivljen podrobnim opisom stvaranja ovjeka, rekao: "Pa neka je uzvien Allah, najljepi stvoritelj!"Poslanik (alejhi' s-selam) ree: ''Tako mi je i objavljeno."Abdullah tada posumnja i ree: "Ako Muhammed iskreno govori, onda je i meni objavljeno kao to je i njemu, a ako lae, onda sam rekao kao to i on kae."Odmetnuo se od islama i pridruio mnogobocima. Na njega se odnose rijei Uzvienog: ili koji kae: 1a u .. . rei isto onako kao to Allah objavljuje"(prenosi Kelbi od lb ni Abbasa) . 327

Prizor o kanjavanju ovih nevjernika, kojeg predoava kontekst, je doista grozan, jezovit, zastraujui. Nevjernici se nalaze u smrtnim mukama i hropcu; sintagma "smrtne muke" baca svoju jezovitu sjenu; meleki pruaju ruke svoje prema njima s kaznom, traei od njihovih dua da izau. Prate ih s pogrdama i prijekorom: A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispruili ruke svoje prema njima: "Spasite se ako moete! Od sada ete neizdrljivom kaznom biti kanjeni zato to ste na Allaha ono to nije istina iznosili i to ste se prema dokazima Njegovim oholo ponaali" (6/93). Kazna za oholost je poniavajua kazna, a kazna za iznoenje neistina na Allaha je ovaj sramotni prijekor. Sve to baca na ovaj sramotni prizor sjene nujnosti i potitenosti koje steu omu od straha, alosti i tjeskobe. Zatim na kraju dolazi prijekor i osuda od Allaha na koga su lagali; evo ih sada pred Njim, susree se s njima u, po njih, tekoj i 1jeskobnoj situaciji: A doi ete Nam pojedinano, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili (6/94). S vama su samo vaa ogoljela bia, i sama takoder. Sreete se s vaim Gospodarem pojedinano, a ne grupno, kao to vas je i prvi put stvorio pojedinano. Svako od vas izlazi iz utrobe svoje majke pojedinano, gol golcat, bijedan i slabaan. Nita vie nije s vama, svi su vas napustili, nita vie ne posjedujete od onoga to vam je Allah bio dao: ... napustivi dobra koja smo vam bili darovali(6/94). Ostavili ste sav imetak i ukrase, djecu i slast, ast i vlast; sve je to

tamo ostalo iza vas, nita nije s vama, nita niste u stanju uiniti, ni malo ni mnogo. Mi ne vidimo s vama boanstva vaa koja ste Njemu ravnim smatrali (6/94). To su ona boanstva za koje ste smatrali da se zauzimaju za vas u tekoama, pa ste im u svojim ivotima i imecima davali udjela i govorili: "Ona e se zauzimati za nas kod Allaha (kao to su govorili: Mi im se klanjamo samo zato da bi nas to vie Allahu pribliili (39/3), bez obzira da li se radilo o vraevima, vidovnjacima ili ljudima iz vlasti, ili ona bila u vidu 328

kipova od kamena, ili kumira, ili dina, ili meleka, ili planeta ili neeg drugog, kako ve oznaavaju i zovu lana boanstva, inei time drugog Allahu ravnim u svome ivotu, imecima i djeci, o emu e doi govor u ovoj suri. Pa gdje odoe ortaci i posrednici? ... pokidane su veze meu vama (6/94). Sve je pokidana, sve to je vezivalo, svaki razlog i svako ue. . . . i nema vam onih koje ste posrednicima drali (6/94). Nestalo je sve to ste prizivali raznim pozivima, a meu njima i one koje ste Njemu ravnim smatrali. Nikakvog posrednitva kod Allaha oni nemaju niti kakvog utjecaja u svijetu uzroka. To je prizor koji potresa ljudsko srce estokim potresom. On se

pribliava, kree, baca svoju sjenu na duu, ulijeva svoje sugestije u srce; zastraujuu i deprimirajuu sjenu, estoke i strane sugestije. To je Kur'an. To je Kur'an. 329

Allah ini da zrnje i kopice proklijaju. On iz neiva izvodi ivo, iz iva

neivo, - to vam je, eto, Allah, pa kuda se onda odmeete? (6/95J. On ini da zora svie, On je no odredio za poinak, a Sunce i Mjesec za raunanje vremena ; to je odredba Silnoga, Sveznajueg (6/96J. 330

On vam je stvorio zvijezde da se po njima u mraku upravljate, na kopnu i moru. - Mi potanko objanjavamo znamenja Naa ljudima koji zna;u (6/97). On vas stvara od jednog ovjeka da na zemlji ivite i da u njoj sahranjeni budete. - Mi potanko pruamo dokaze ljudima koji razumiju (6/98). On vodu s neba sputa, pa Mi onda inimo da pomou nje niu sve vrste bilja i da iz njega izrasta zelenilo, a iz njega klasje gusto, i iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi koje je lako ubrati, i vrtovi lozom zasaeni, naroito masline i ipci, slini i razliiti. Posmatrajte, zato, plodove njihove kad se tek pojave i kad zru. To je zaista dokaz za ljude koji vjeruju (6/99). Nevjernici smatraju dinnove ravne Allahu, a On je njih stvorio, i izmislili su, ne mislei ta govore, da On ima sinove i keri. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onoga kako Ga oni opisuju! (6/IOOJ. On je stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema ene, On sve stvara, i samo On sve zna (6/10IJ. To vam je Allah, Gospodar va, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato se Njemu klanjajte; On nad svim bdi! (6/102). Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je milostiv i upuen u sve (6/103). "Od Gospodara vaeg dolaze vam dokazi, pa onaj ko ih usvaja - u svoju korist to ini, a onaj ko je slijep - na svoju tetu je slijep, a ja nisam va uvar" (6/104). I, eto, tako, Mi na razne naine izlaemo dokaze da bi oni rekli: "Ti si

uio!" i da bismo to objasnili ljudima koji hoe da znaju (6/105). Ti ono to ti Gospodar tvoj objavljuje sluaj - drugoga boga osim Njega nema! - i mnogoboce izbjegavaj (6/106). Da Allah hoe, oni ne bi druge Njemu ravnim smatrali, a Mi tebe nismo uvarom njihovim uinili niti si ti njihov staratelj (6/107). Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne mislei ta govore Allaha grditi. - Kao i ovima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali. Oni e se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa e ih On o onom to su radili obavijestiti (6/IOBJ. 33 1

Oni se zaklinju Allahom, najteom zakletvom, da e, ako im doe udo, sigurno zbog njega vjernici postati. Reci: "Sva uda su samo u Allaha!" A odakle vi znate da e oni, kad bi im ono dolo, vjernici postati, (6/J09J i da Mi srca njihova i oi njihove neemo zapeatiti, i da nee vjerovati kao to ni prije nisu vjerovali, i da ih neemo ostaviti da u zabludi svojoj lutaju smeteni? (6/llO). 45 Kad bismo im meleke poslali, i kad bi im mrtvi progovorili, i kad bismo pred njih oigledno sve dokaze sabrali, - oni opet ne bi vjerovali, osim ako bi Allah htio, ali veina njih ne zna (6/IW. Osjeamo potrebu da ovdje iznesemo sve to smo rekli u opisu ove sure kad smo se upoznavali s njom. Osjeamo potrebu da izloimo i ono to smo rekli o uzburkanosti valova koji se slijevaju u jedan tok koji se kovitla i o prekrasnoj ljepoti koja se ostvaruje kroz izraz, poimanje i ritam konteksta. Ova sura tretira svoju osnovnu temu kroz jedinstvenu sliku. Ona u svakom trenu, na svakom mjestu, u svakoj sceni predstavlja "prekrasnu ljepotu" koju dua cijepa i od koje blista, a osjeaj potresa. Ovo sve odgovara scenama ove sure, njenom ritmu i inspirativnosti od koje ovjek ostaje bez daha ... Ona u svom toku, koji iklja, sa ovim scenama, mjestima, nadahnuima, ritmovima, slikama i sjenama, slii nabujaloj rijeci preplavljenoj valovima koji se susreu, koji ne stie do svoga mjesta ili ivice, a najednom se javlja sljedei val koji se s njim susree, komea i sliva

u jedan neprestani nabujali tok. Ta slika se javlja na svakom ovom valu koji se tiska, spaja i mijea s drugim valovima. To daje prekrasnu ljepotu sasvim skladno sa programom koji se izlae u pojedinim scenama i odraava svaki njen dio kroz zadivljujuu ljepotu i neprekidnu ivahnost u pojmovnim, izraajnim i muzikim tonovima u sloenosti, nagomilanosti i suoavanju ovjeka na svakoj stazi i svakom otvoru. 46 Ove osobenosti javljaju se u punom sjaju u ovoj cjelini na najpotpuniji nain. italac se osjea kao da su to scene koje se naglo izlijevaju; scene i znaenje tih scena u punoj ljepoti i sjaju. One kukljaju u svom izbijanju sedmog duza. 46y vie U okrilju Kur'ana, 7, str. 94-96 ovog sveska 332

pred osjeajem ovjeka, a mijeaju se i tonovi jezikog izraza o njima da bi se ostvarile skladonosni s tim scenama. I scene i izraz daju takoer znaenja onoga o emu i scene i izrazi govore i ta im je cilj. Svaka scena izgleda kao da je sjajni i velianstveni izliv koji proistie iz neeg nepoznatog, svaka scena javlja se u punom sjaju pred osjeajima, pred srcem i razumom, u zanosnoj ljepoti. I sami tekst kao da je izliv, a ritam teksta ide potpuno skladno u ljepoti sa scenom i znaenjem, potpuno skladno u snazi izbijanja i jaini sjaja. I znaenja, i scene, i tekst naglo izbijaju u valovima koji se susreu i koje prati osjeaj ljepote, tako da val ne dosegne sa valom do odreenog mjesta, a ve biva ponovo pokrenut drugim valom, isto onako kao to smo to pokuali da opiemo u ovoj suri neto prije u njenom uvodnom dijelu. Stranica knjige Kosmosa u cjelini je otvorena. Scene jedna za drugom izbijaju pa bi ovjek mogao rei da iskau jedna za drugom svuda na ovoj i onoj stranici ove knjige. Ljepota je ovdje izraeni znak. Ljepota koja dostie granicu apstraktnog, scene preiene i izabrane iz ugla savrene ljepote. Takav je i tekst u zdanju svog ritmikog izraza u svom znaenju i smislu. U svemu s ime je ukraena ova temeljna istina u ovoj doktrini ukljuuje se ova istina kroz ugao krajnje ljepote, tako da se ini da se ta sama injenica javlja kao da sama od sebe blista u punom sjaju. Ono to govori o lijepom satkanom znaku tog Allahovog usmjerenja ka savrenstvu ljepote, procvatu ivota i njegovu sjaju su rijei: Posmatrajte, zato, plodove njihove kad se tek pojave i kad zru (6/99). Ovo je

direktno upuivanje na prekrasnu ljepotu da ovjek pogleda, razmilja i sa svijeu u tome uiva. Ova ljepota dostie svoj vrhunac koji zablista i odrazi u punom sjaju na kraju kosmikog ivog izlaganja, kada dostigne do iza ovog lijepog, krasnog i velianstvenog Kosmosa do Kreatora nebesa i Zemlje, Koji je dao Bitku sve ove krasote. O tome Uzvieni govori tako da se velianstvena ljepota toga moe izloiti samo kroz kur' anski tekst: Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je milostiv i upuen u sve (6/IOJJ. Mi smo sada u ovoj cjelini, eto, pred otvorenom knjigom Kosmosa, pored koje prolaze nemarni ci svakog trena, prolaze i ne zadravaju se pred 333

nadnaravnostima i znacima Kosmosa, prolaze zatvorenih octju ne otvarajui ih pred njegovim udesnim stvarima i krasotama. Eto tako ovaj udni kur' anski sklad vraa nas ka ovom Bitku i mi kao da se sputamo pred njeg, i zadrava se na moment ovako da nam pred svojim udnim znacima otvori oi pred svojim krasnim scenama, izaziva nas da pogledamo te krasote pored kojih prolaze potpuno nemarni nemarnici. Eto tako kur' anski tekst nas zadrava pred nadnaravno stima koje se dogaaju svakog momenta nou i danju, nadnaravnostima iz kojih izvire pulsirajui ivot iskaui iz ovog totalnog mrtvila. Mi ne znamo kako ivot iz toga izbija, ne znamo odakle je doao osim da je doao od Allaha i izbio zahvaljujui Njegovoj moi; ljudski um ne moe spoznati ni bit ni poetak toga. Eto, ovdje kontekst zadrava sa nama pred udnim kruenjem Svemira, pred stranim, ustrajnim i preciznim kruenjem. I ova nadnaravnost nema nikakve slinosti sa naravnou koju su traili ljudi. Ona se zbiva svakog dana i noi, tavie, svake sekunde i trena. Eto tako, on se zadrava s nama pred nastankom ljudskog ivota, od jedne osobe, zadrava se pred umnoavanjem ivota takvim putem. Tekst se zadrava sa nama i pred nastankom ivota u biljnom svijetu, pred scenama kia koje pljute, sjemenja koje se razvija i raste i plodova kako sazrijevaju. Ta ogromna gomila ivota i scena, to je iroko podruje za ramiljanje i istraivanje kad bismo to posmatrali sa dosta osjeaja i otvorena srca. Eto, sve ovo je taj Bitak, neto novo. Kao da ga prvi put vidimo, ivo

naklonjenog prema nama i mi prema njemu. Kree se. Kretnja krui u kontinuitetu. Svijet udan. Potresa i ula i osjeaje. Sam Bitak govori o svom Stvoritelju. Sam ukazuje Allahovim znacima na Njegovu jednotu i mo. Kad ovjek ovako posmatra Bitak oko sebe, onda politeizam ostaje sasvim suvian, tu i nepojmljiv. Kur' anski kontekst se suprotstavlja politeizmu ovim i slinim injenicama. Politeizam i politeistiko shvatanje stoje u koliziji sa stvaranjem ovog Bitka i njegovom prirodom. Odraz Bitka u srcu svakog posmatraa ovog sadrajnog svijeta ocrtava dokaze Upute i daje povoda za razmiljanje. Svaki dokaz politeizma i politeista pada u vodu pred suoavanjem sa ovim jakim dokazima vjerovanja, dokazima u prostorima ovog udnog Bitka. 334

Kur' anski program u razgovoru o egzistiranju ovjeanstva i injenici Boanstva, i u njegovu objanjenju situacije klanjanja tog ovjeanstva ini istinu stvaranja i nastanka Svemira, injenicu stvaranja i nastanku ivota, injenicu staranja o ivotu opskrbom koju Allah daje tom ovjeanstvu iz Svog vlasnitva, injenicu vlasti Onoga koji stvara, opskrbljuje, postupa u svijetu uzroka bez sudruga, ini od ovih injenica djelotvorni i inspirativni faktor i snaan dokaz o nunosti klanjanja samo Allahu, emu se poziva ovo ovjeanstvo, ini snaan dokaz o nunosti da ovjek bude iskren u svom vjerovanju, klanjanju, pokornosti i poslunosti samo Njemu. Nakon izlaganja stranice ovog Bitka i otkrivanja injenice stvaranja, nastanka opskrbe, zbrinjavanja i vlasti, u tekstu slijedi poziv ka klanjanju samo Allahu, tj. davanju znaka jednote Allahu (Uzvienom) kod Boanstva i ovih osobenosti kroz cijeli ivot svakog ovjeka, i davanje sudstvene vlasti i obraanja u svakoj parnici Allahu, samo Allahu, u svim poslovima ivota i odbacivanje tvrdnje Boanstva ili bilo kakve osobenosti tog Boanstva drugome. U ovoj cjelini nailazimo i na rijei Uzvienog: To vam je Allah, Gospodar va, nema drugog Boga osima Njega, Stvoritelja svega, zato se Njemu klanjajte; On nad svim bdi (6/J02J to je sukladno kur'anskom programu u iskrenom povezivanju sa jedno tom klanjanja samo Allahu i uz

vrstu potvrdu da je On (Uzvieni) "Stvoritelj svega" ... "On nad svim bdi". Na kraju ove cjeline, a poslije izlaganja ovih ajeta koji se odnose na Bitak, kontekst razotkriva bezukusnost insistiranja na donoenju nadnaravnosti, otkriva prirodu upornih poricatelja kod kojih nevjerovanje nije uslijedilo zbog nedostatka u znacima i dokazima, nego zbog toga to su oni slijepi, a ovi dokazi i znaci brojni u Svemiru ... Allah ini da zrnje i kopice proklijaju. On iz neiva izvodi ivo, iz iva neivo, - to vam je, eto, Allah, pa kuda se onda odmeete? (6/95). To je nadnaravnost iju tajnu ne zna niko pored toga to nema ni pojma o njenom stvaranju.47 To je nadnaravnost ivota, razvoja i kretanja. vie u poglavlju El-Demalu fi't-tesawwuriUslami i poglavlje Meahidu't-tabia fil-Qur'an u djelu Menhedu-l-fenni-l-islami od Muhammeda Qutba. Materijalisti diu buku da je mogue proizvesti neke materije, koje se mogu proizvesti samo u djelatnostima ivog bia Razlika izmeu organske materije i materije ivoga je velika. Osim toga, ova prigotovljena materija sainjena je od materija koju ljudi nisu stvorili, niti to oni mogu. 335

Svakog momenta klija mirujue zrnevlje biljke koja spava, raspucavaju se beivo1ne kopice biljke koja gore raste. Skriveni ivot u zrnu i kopici, ivot koji spava, i kod biljke i kod drveta - to je duboka tajna iju su1nu zna samo Allah, iji izvor zna samo Allah. ovjeanstvo, nakon to je primijetila pojave ivota i njegove forme i nakon to je studiralo sve ivotne osobenosti i faze razvoja, stoji pred nespoznajnom tajnom isto onako kao to je svojevremeno stajao i prvi ovjek. ovjeanstvo zna ulogu toga i pojavnost njegovu, ali ne zna izvor ni bit, a ivot tee svojim putem. Nadnaravnost se dogaa svakog trena. Od samog poetka od kada je Allah izveo ivo iz mrtvog, ovaj Svemir je bio, u najmanju ruku, ova Zemlja je bila i postojala, a ivota tamo nije bilo, a onda se pojavio i ivot. Izveo ga je Allah iz mrtvoga. Kako? Mi ne znamo! Jo od tog vremena ivot proistie iz mrtvoga i preobrazuje atom mrtvoga, u svakom trenu, na nain razvoja ivota, u organsku ivu materiju koja ulazi u sastav ivih tjelesa, a onda se pretvara - u osnovi, njeni atomi su bili mrtvi - u ive elije, i obra1no, u svakom momentu pretvaraju se ive elije u mrtve atome sve dotle dok se jednog dana ivo bie u cjelini ne pretvori u mrtve atome. On iz neiva izvodi ivo, iz iva neivo (6/95). To je u stanju uiniti samo Allah! Niko drugi nije kadar da proizvede ivot od mrtvoga osim Allah. Samo Allah moe dati da ivo bie pripremi svojom moi da prerastu njegovi mrtvi atomi u ive elije. Niko drugi ne moe pretvoriti ive elije ponovo u mrtve atome osim Allah. U ovom kruenju niko jo zasigurno ne zna kada je zapoet ivot niti kako je stvoren. Sve to znamo to su samo pretpostavke, teorije i mogunosti.

Svaki pokuaj objanjenja pojave ivota ostao je nemoan ako se ilo u interpretaciji toga na drugoj osnovi, a ne na osnovi da ga je Allah stvorio. Otkako je svijet napustio crkvu u Evropi (Kao da su divlji magarci preplaeni koji od onih koji ih progone bjee (74/50-51), oni pokuavaju objasniti nastanak Kosmosa i ivota bez pribjegavanja priznavanju da Allah postoji. Svi ovi pokuaji su ostali bez uspjeha. Od svega toga u dvadesetom stoljeu preostalo je samo zanovijetanje za inad, zanovijetanje koje ne ukazuje na bilo kakvu iskrenost. Rijei nekih njihovih "znalaca" koji nisu mogli da objasne nastanak ivota bez priznavanja Allaha predstavljaju stav njihove "nauke" prema ovom problemu. Mi emo nastaviti sa izlaganjem onih koji ustrajavaju na preostalim mrvicama osamnaestog i deve1naestog stoljea evropskih 336

materijalista koji odbacuju vjeru, jer ona potvruje "nevieno", a oni su "znalci" ne "oni koji vjeruju u nespoznajno." Izabrali smo im uenjake iz Amerike. Frank Ellen (nosi titulu magistra i doktora Univerziteta Korinel i titulu profesora prirodnih znanosti na Univerzitetu Mnituba u Kanadi) kae u jednom lanku pod naslovom "Nastanak svijeta - sluaj ili namjera" u knjizi Allah se mani/estuje u stoljeu nauke (prijevod dr. Demirba Abdulmedid Ser han) : "Ako ivot nije nastao na osnovu ranije mudrosti i planirano, onda on mora da je nastao putem sluajnosti. ta je onda ta sluajnost? Da razmislimo o njoj i da vidimo kako je dolo do stvaranja ivota." Teorije sluajnosti i mogunosti imaju danas jaku matematiku podlogu. To ih ini da se danas nairoko primjenjuju tamo gdje ne postoji vrsti apsolutni sud. Ove teorije postavljaju pred nas sud koji bi mogao biti najblii ispravnosti, mada se ne iskljuuje i mogunost grjeke. Studije teorije sluajnosti i mogunosti danas su mnogo uznapredovale sa matematikog gledita tako da smo danas u mogunosti da predvidimo dogaaj nekih injenica za koje kaemo da su se dogodile sluajno, a kod kojih nismo u mogunosti da objasnimo njihovu pojavu na drugi nain. Zahvaljujui ovim studijama danas moemo uoiti razliku izmeu onoga to se dogaa putem sluajnosti48, a to je nemogue da se dogodi na drugi nain. Nemogue je da se dogodi neto na ovaj nain iako smatramo da je mogue da se neto dogodi u odreenom vremenu. Da pogledamo sada na ulogu koju bi mogla odigrati sluajnost kod nastanka ovog ivota.

"Proteini su osnovni sastojak svih ivih elija, a oni se sastoje iz pet elemenata, ti su: karbon, hidrogen, nitrogen, oksigen i sumpor. Broj jedinica u jednom djeliu iznosi 40 hiljada. Poto je broj hemijskih elemenata u prirodi 92, svi su oni rasporeeni nepromiljeno, slijepo!49 Mogunost spajanja ovih pet elemenata, da bi se dobio jedan djeli naem islamskom poimanju, mi ne znamo da se u ovom Bitku dogodilo ita sluajno. Sve je to Allah odredio, On stvara sve. Mi sve s mjerom stvaramo (54/49). Postoje i zakoni koji su neizbjeni u Svemiru. Svaki put se neki od njih i provodi po odredbi, bez prisile. Desi se da se dogodi neto na osnovu Allahove odre be kao nadnaravnost u odnosu na te zakone ali u odreenim uvjetima radi specifine mudrosti. Opi zakoni i nadnaravnost prolaze na osnovu posebne odredbe koja se primjenjuje svaki put nad njima. Ako mi uzmemo u obzir bilo kakav dogaaj ovih mislilaca i uenjaka, ovo ne znai da se podudara sa onim to oni kau. 491 ovo je jedno od sljepila "uenjaka" jer nema zbrkane i nesreene raspodjele nego je sve raspodijeljeno prema tanoj naznaci. 337

proteina, moe se proraunati da bi se dolo do saznanja koliine materije koja treba stalno da se mijea da bi se dobio ovaj djeli. Zatim, potrebno je spoznati duinu vremenskog perioda da bi dolo do ovog spajanja izmeu djelia jednog dijela. "Strunjak iz oblasti matematike, vicarac arls Jugin, izvrio je obraun ovih svih faktora i pronaao: da bi dolo do formiranja jednog djelia proteina putem sluajnosti, bilo bi potrebno da protekne 1-10 na stoezdesetu, tj. jedan do deset pomnoen sam sa sobom sto ezdeset puta. To bi bio broj koji se ne moe izgovoriti ili izraziti rijeima. Zatim bila bi potrebna koliina materije, da bi se dogodila ova aktivnost putem sluaja u namjeri da se proizvede jedan djeli ovoga, vie nego to bi moglo stati u ovaj Svemir za milione puta, a da bi se formirao na povrini Zemlje samo jedan djeli ovoga putem sluajnosti, bili bi potrebni bilioni godina, dakle toliko da se ne moe ni izbrojati. Ovaj strunjak vicarac procjenjuje da to iznosi deset pomnoeno samo sa sobom 243 godine (lO na 243 godine) ! Proteini se sastoje iz velikog niza aminokiselina, pa kako da se sastave atomi ovih djelia? Ako bi se oni sloili na dru nain, a ne onako kako su spojeni, oni bi postali nepovoljni za ivot. Stavie, postali bi u nekim sluajevima i otrovni. Engleski strunjak ]. B. Seather prouavao je kako je mogue da doe do slaganja ovih atoma u jednom jednostavnom dijelu proteina i otkrio da njihov broj iznosi na milione (10 na 48) . Prema

tome, razumski je nemogue da se dogode ove sluajnosti da bi se formirao samo jedan djeli proteina. Proteini su hemijska neiva materija. U njoj ne mili ivot osim u sluaju da mu se dozvoli ta udna tajna o kojoj mi ne znamo ama ba nita. To je bezgranini um, SO Allah koji moe da i to uini Svojom mudrou i da i takav proteinski djeli bude povoljan i postane mjesto za ivot, da ga izgrauje, formira i obilato ispuni ivotnim tajnama." "Irving Wiliam (doktor u oblasti nasljedstva u biljnom ivotu i profesor prirodnih nauka na Univerzitetu u Miigenu) u svom lanku "Sama materija nije dovoljna", u istoimenom djelu kae: "Nauka ne moe da nam objasni kako su nastali ti maksimalno siuni djetii iji se broj ne moe ni pobrojati i iz ega se sastoje svi elementi. Kao to nam nauka ne moe objasniti, oslanjajui se na pomisao samo sluajnosti, kako je dolo izraz "bezgranini um" koristi se u filozofiji jer je on produkt naslaga kulture ovjeka. Musliman nikada nee nazvati Allaha (Uzvienog) drugim imenom do imenima naznaenim u Esmau'l-husna. 338

do spajanja ovih sitnih djelia da bi se formirao ivot. Nema sumnje da se teorija koja ui da su sve napredne forme i oblici ivota dostigle svoj vrhunac u napretku zahvaljujui naslagama dogaaja nekih neoekivanih skokova spajanja i hibrida moe uzeti u obzir samo ako bude bila ispravna, meutim, ona nije zasnovana na logikoj osnovi niti neem to zadovoljava. Sl Albert Makom Venestrn, strunjak iz podruja biologije, doktor Univerziteta Teksas i profesor biologije na Univerzitetu u Bajloru, kae u svom lanku pod naslovom "Nauke podupiru vjerovanje u Boga" u istoimenom djelu: "Bavio sam se studijama iz oblasti biologije, to je iroko nauno polje koje se prije svega interesira za prouavanje ivota. Nema nita meu Boijim stvorenjima da je velianstvenije od ivota koji nastanjuje ovaj svijet. Pogledaj na siunu djetelinu koja raste negdje pokraj puta i vidi da li moe pronai neto slino djetelini po savrenstvu meu svim onim to je proizveo ovjek svojim velianstvenim alatkama. To je neto ivo! ivi, ustrajno. Ne prekida se taj ivot ni nastupom noi ni poetkom dana sa hiljadama hemijskih i prirodnih aktivnosti. Sve se to odvija pod dominacijom protoplazme, elementa koji ulazi u sastav svakog bia. Odakle su dole ove sloene ive alatke? Bog nije samo djetelinu stvorio ovako, nego je stvorio ivot i omoguio mu da sam sebe titi i da se protee iz pokoljenja u pokoljenje zadravajui sve osobenosti i karakteristike koje nam omoguavaju da uoimo razliku izmeu jedne i

druge biljke. Prouavanje razmnoavanja u oblasti ivota smatra se najuzvienijom studijom u oblasti biologije. Ona najvie ispoljava i izraava Boiju mo. To je genetska elija iz koje proistiu nove biljke maksimalno male, tako da se mogu primijetiti samo koritenjem mikroskopa i to jakog mikroskopa. udno je da se svaka osobina biljke: svaka ilica, svaka dlaica, svaka granica, svaki korijen ili list formira pod nadzorom ininjera iji je broj veoma veliki, koji omoguavaju ivot unutar te elije iz koje nastaje biljka. Ta skupina ininjera je skupina hromozoma (prenosilaca genetskog nasljedstva) ."52 Ranije je ukazano u njegovu lanku na rijei Bertranda Rasela u vezi sa nastankom ivota utem sluajnosti i njegova nestanka putem fatalizma. 2Sa Allahovim doputenjem koji je stvorio svaku stvar, zatim je uputio, i sa Allahovom moi kojom se vri svaka kretnja u cjelokupnom Bitku! 339

Kod ovoga izlaganja mi emo stati da bismo se vratili na blistavu ljepotu u tekstu Kur'ana To vam je, eto, Allah (va Gospodar) ... <9!95J. Kreator ove ponovljene nespoznajne nadnaravosti Allah. On je va Gospodar koji zasluuje da se samo Njemu klanjate, povinjavate i slijedite ga.53 Pa kuda se onda odmeete? <6!95J. Kako odstupate od istine shvatljive razumu, srcu i oima? Nadnaravnost izbijanja ivota iz mrtvoga esto se spominje u asnom Kur'anu kao i stvaranje Kosmosa. Tako se ovo spominje kod ukazivanja na injenice Boanstva i dokaza tog Boanstva, na Jednosti Stvaraoca kako bi se na osnovu toga nailo na pojmljivost nunosti jedno te Oboavanoga, jednote Onoga kome se ljudi klanjaju i vjeruju samo u Njegovo Boanstvo, jednote pokoravanja samo Njegovom Boanstvu, samo Njemu ine obrede klanjanja, samo od Njega primaju cjelokupni program ivota i pokoravaju se takoer samo Njegovoj zakonitosti! Ovi dokazi ne navode se u asnom Kur'anu u formi teolokih pitanja ili filozofskih teorija. Ova vjera daleko je od toga da troi ljudsku energiju na teolokim problemima i filozofskim teorijama. Ona ima cilj jaanje i ispravljanje ljudskog poimanja dajui mu ispravno vjerovanje kako bi se ono zavrilo jaanjem i ispravljanjem unutranje i vanjske manifestacije ivota ovjeka. Ovo moe biti samo kada se ljudi obraaju ibadetom samo Allahu i

kada se oslobode robovanja ovjeku. Prema tome, sud u ovozemaljskom ivotu i u svakodnevnom poslu ovjeka treba da preovladava da se to radi samo radi Allaha, da se ljudi oslobode vlasti onih koji su uzeli vlast u svoje ruke i tvrde da imaju pravo na Boanstvo pa oponaaju sud u ljudskom ivotu. Na taj nain javljaju se sumnjiva i brojna boanstva koja kvare ivot kad insistiraju da ih ljudi oboavaju i klanjaju im se mimo Allaha. Poslije ovoga slijedi pogovor koji se odnosi na nadnaravnost ivota: To vam je, eto, Allah (va Gospodar), pa kuda se onda odmeete? (6/95). smisao rijei "E'r-Rab" u knjizi El-Mustalehatu'l-erbeatu fi'l-Qur'an od Mevdudija. 340

To je Allah koji zasluuje da Mu iskazujete Boanstvo. Termin "Rabb"-Gospodar ovdje znai: Odgojitelj, i Onaj koji upuuje i usmjerava, tj. Gospodar i Sudija. Prema tome, ovaj termin Rabb moe da se odnosi samo na Allaha. On ini da zora svie, On je no odredio za poinak, a Sunce i Mjesec za raunanje vremena; to je odredba Silnoga, Sveznajueg (6/96J. Pucanje zore je kretnja koja slii rasprskavanju zrnevlja i kopice, a izlazak svjetla u tom kretanju jeste poput izlaska pu po ljka u ovom kretanju. Izmeu jednog i drugog je slinost u kretanju, ivahnosti, krasoti i ljepoti kao zajednika naznaka koja se da primijetiti i u izrazu o zajednikim injenicama njihovih priroda i stvarnosti. Izmeu pucanja zrnevlja i kopica i pucanja zore i smiraja noi postoji jo jedna druga veza. Jutro i veer, kretanje i mirovanje, u Svemiru ili na Zemlji imaju direktne odnose u biljnom i ivotinjskom svijetu. Zemlja se okree oko sebe ispred Sunca, a Mjesec sa svojom veliinom i na odreenom odstojanju oko Zemlje. Sunce sa svojom veliinom i na odreenoj daljini i stepenu toplote - to su odredbe Uzvienoga, koji ima monu vlast, Uenoga, koji obuhvata svo znanje. Da nije ove moi, ne bi nikao ivot na Zemlji na ovaj nain niti bi se pojavilo bilje i stabla iz zrna i kopice. To je neto do u detalje proraunato. U tom proraunu je i zbir ivota, stepen ovog ivota, vrste ivota, neto u emu nema mjesta prolaznoj sluajnosti, ni sluajnosti koja se povinjava zakonu koji se moe proraunati, kako neki kau. Neki kau da je ovaj ivot neto prolazno, neto neoekivano u

Svemiru i da Svemir ne daje nikakvu vanost njemu, da se on, tavie, protivi da zvijezda lutalica na kojoj se odvija ova vrsta ivota govori o tome. Neki idu dotle pa kau ovo zalutalo govori da kad bi Kosmos imao svoga boga, on se ne bi ni najmanje interesirao za ovaj ivot. Takve prie oni katkada nazivaju naukom, a drugi put filozofijom. Meutim, to ne zasluuje ni da se govori o tome. Ovima dominiraju strasti ustaljene u samim njima. Za njih ne znae nita ak ni rezultati njihove nauke kojoj su se predali. Kada to ovjek ita, primijetit e kao da oni bjee od suoavanja sa istinom koju su maloprije potvrdili, kako se ne bi suoili sa njom. Oni bjee od Allaha koji ih suoava sa dokazima Svoga postojanja, dokazom Svoje Jednote i apsulutne moi u 341

svakom smislu. Kad god krenu negdje bjeei da se ne bi suoili sa ovom istinom, susretnu se sa Allahom na kraju i u ljutnji odlaze na drugi kolosijek da bi se suoili sa Allahom (Uzvienim) na kraju svega toga. Oni su bijednici. Oni su oajnici. Jednog dana su utekli iz crkve i njena boga, koja ih je poniavala: Kao da su divlji magarci preplaeni koji od onih koji ih progone, bjee (74/SIJ. Oni su i dalje u svom tradicionalnom bijegu sve do ovog stoljea, pri emu se ne osvru da bi primijetili da ih crkva jo prati ili je prestala s tim;54 u tom svom bijegu ostali su bez daha. Oni su bijednici i oajnici, jer rezultati te njihove znanosti suoavaju se s njima i danas, pa onda - gdje sad pobjei? Frank Elin, prirodnjak, iji smo odlomak u prolom pasusu citirali a koji se odnosi na nastanak ivota, kae: "Povoljnost Zemlje za ivot uzima brojne forme koje se ne mogu nikako objasniti principom sluajnosti ili nereda. Zemlja je kugla u vasioni, okree se sama oko sebe i na taj nain nastaju no i dan. Ona pliva oko Sunca jednom svake godine. Na osnovu toga dolazi do godinjih doba. To dovodi i do poveanja povrine pogodnog dijela za smiraj na povrini nae planete i raznolikost biljnih vrsta daleko vie nego to bi to bilo kad bi Zemlja mirovala. Zemlju okruuje gasni omota koji sadri potrebne gasove za ivot i protee se oko Zemlje u visinu tako duboko da prelazi i preko 500 milja. Ovaj gasni omota dostie toliki stepen gustoe da sprjeava dolazak miliona vatrenih meteora svakodnevno do nas koji se kreu brzinom i do 30 milja u sekundi. Atmosferski omota koji obuhvata Zemlju zadrava stepen njene toplote u granicama koje odgovaraju potrebama ivota i prenosi vodenu paru iz Okeana na daleka odstojanja, duboko po kopnima, gdje se moe para

zgusnuti u formi kie. Na taj nain oivljava zemljino tlo nakon njegova mrtvila. Kia je izvor pitke vode. Da nije kie, zemlja bi postala pustara bez ikakvog traga ivota. Otuda primjeujemo da atmosfera i okeani koji se nalaze na povrini Zemlje predstavljaju toak ravnotee u prirodi." Nauni dokazi umnoavaju se pred njihovim oima i dopunjuju da bi oglasili potpunu nemogunost objanjenja nastanka ivota putem sluajnosti, podrazumijevajui tu sve ono to je potrebno ovom nastanku, razvoju, odravanju i poslije toga razvijanju u raznovrsnosti i sve drugo to odgovara ivotu, a to se ne moe ni pobrojati kad bi se radilo o projektu Kosmosa. Neto od tih potreba koje odgovaraju ovim zahtjevima naveo je ranije spomenuti uenjak iz oblasti prirode dok mnogo toga jo preostaje 54v. poglavlje El-Fisamu'n-nekit u djelu El-mustakbelu lihaze'd-din 342

to nije spomenuto. To moe procijeniti i odrediti samo Uzvieni i Ueni, Onaj koji je svaku stvar uputio, Onaj koji je sve stvorio i procijenio kako valja. On vam je stvorio zvijezde da se po njima u mraku upravljate na kopnu i moru. - Mi potanko objanjavamo znamenja Naa ljudima koji znaJU (6/97). Ovim zavrava scena nebeske sfere okruene svojim Suncem, Mjesecom i zvijezdama, zavrava se da bi se prelo na izlaganje kosmike ogromne, velianstvene scene, usko vezane za ivot ljudi, interes i njihovu panju . ... da se po njima u mraku upravljate, na kopnu i moru <6/97). Dok putuje i kopnom i morem u mraku, ovjek koristi zvijezde da bi se uputio smjeru kojem tei. Tako su radili, i to i danas rade, mada se sredstva orijentacije zvijezdama danas razlikuju. Njihova dalekosenost je danas daleko vea zahvaljujui naunim otkriima i raznovrsnom iskustvu. Meutim, korist i pravilo upute ovim tijelima u mraku kopnom i morem, bilo da se radi o mraku koji se da ulna osjetiti ili misaonom mraku, ostaje stalna. Kur' anski tekst ostaje i dalje i obraa se ovjeanstvu ovom istinom. U tome e ovjeanstvo nai realnu potvrdu u svom ivotu kojeg prakticira. Kur' anski tekst mu se obraa i otkriva mu one tajne koje hoe i u ovjeku i u horizontu oko njega. ovjeanstvo e nai potvrdu tome u rijeima Uzvienoga i u svom realnom ivotu. Karakteristika k ur' anskoga programa ostaje trajno kod obraanja

prirodi ovjeka sa kosmikim istinama, ne u formi teorije nego kroz sliku realnosti, sliku koja odraava iza te realnosti ruku Kreatora, Njegovu mo, milost i Njegov raspored, sliku koja djeluje na um i srce, inspirie dalekovidnost i svijest, pokree na razmiljanje i sjeanje na Allaha, zatim koritenje nauke i spoznaje da bi ovjek doao do velike skladne Istine. Zbog toga je i popraen ajet o zvijezdama koje Allah ini ljudima kao znake raspoznavanja na putu kopnom i morem u mraku. Ovaj djelotvorni pogovor glasi: Mi potanko objanjavamo znamenja naa ljudima koji znaju <6197). 343

Upravljanje pomou zvijezda u mraku, kopnom i morem, zahtijeva znanje kretanja zvijezda, njihovo kruenje i poloaj. Zahtijeva takoer da ljudi spoznaju dokaze ovog svega iji je Stvoritelj Uzvieni, Mudri. Prema tome, upravljanje, kao to smo rekli, jeste upravljanje u mraku koje se da realno osjetiti, zatim u mraku razuma i savjesti. Oni koji koriste zvijezde za osjetilno upravljanje i ne uspostavljaju kontakt izmeu tih dokaza i Kreatora su ljudi koji nisu upueni tom velikom Uputom, to su ljudi koji kidaju sponu izmeu Kosmosa i njegova Stvoritelja, kidaju sponu izmedu znakova ovog Kosmosa i njegovih dokaza koji ukazuju na Uzvienog Kreatora! On vas stvara od jednog ovjeka, da na Zemlji ivite i da u n;o; sahranjeni budete. Mi potanko pruamo dokaze ljudima koji razumiju (6/9BJ. Ovaj put to je direktni doticaj, doticaj koji se odnosi direktno na ovjeka, ovjeka koji je jedinstven svojim biem i stvarnou u liku muka i enska, 55 u kome ivot poinje svoje prve korake umnoavajui se oplodnjom elije. ovjek je pohranjen u ovoj eliji u kimi mukarca, a smjeten u maternici ene. Tada poinje ivot da se razvija i dalje iri. Javljaju se razne vrste i boje, zatim jezici, narodi i plemena i uzorci koji se ne mogu ni pobrojati i vrste koje stalno nove niu sve dok traje ivot. Mi potanko pruamo dokaze ljudima koji razumijU(6/9BJ. Razumijevanje i razmiljanje ovdje su potrebni da bi se spoznala

tvorba Allaha u ovoj jednoj osobi iz koje pro istiu razni uzorci i vrste, zatim spoznaja udnih situacija koje su sloene i nalaze se izmeu oplodnje kao sredstva za razmnoavanje i proizvoda odgovarajueg broja mukaraca i ena u svijetu ovjeka, zatim da bi dolo do sklapanja braka kojeg je Allah odredio da bude sredstvo plodnosti i razmnoavanja, sredstvo gdje se raaju djeca u uvjetima gdje se uvaju "ljudske osobine ovjeka" i gdje se brine i stara za ljudski ivot. Mi se ovdje u Okrilju Kur'ana ne moemo dalje uputati u izlaganje ovog pitanja i potanko rasvjetljavanje ove situacije jer to zahtijeva posebna svemu ovome to sam dosad proitao nisam naao islamski trag na koji bi se ovjek mogao pouzdati vezan za kazivanje o stvaranju Have od Adema, a to je ono ime se interpretira rije Uzvienoga "od jedne osobe". Meni izgleda da se radi o jednoj osobi, a ne o spoju muka i enska u njegovu biu i istini. 344

istraivanja,56 nego emo samo spomenuti kako nastaje sperma, muka ili enska, kako je izvrena udna Boanska raspodjela da bi se dobio povoljan razmjer izmeu mukarca i ene, kako bi se obezbijedio dovoljan broj i jednog i drugoga za odravanje ivota i njegova produenja. Ranije smo istakli u komentaru rijei Uzvienoga: U Njega su kljuevi svih tajni, samo ih On zna (6/59J da se ono to odreuje kakvo e biti oploena jajace, mukog ili enskog spola, odvija po odredbi Allahovoj. To je ovisno o broju hromosoma ivota koji se namjerava i koji se spaja u jajacetu, ovisi o tome da li e preovladati broj mukih ili enskih hromosoma. Koliko e biti jednog ili drugog, to je Allahova tajna. Nju zna samo On. Ova koliina koju definira Allah svaki put, pa nekome poklanja muko, nekome ensko, uva stalnu ravnoteu na Zemlji izmeu spolova i tako ne dolazi do pometnje u ovoj ravnotei u cjelokupnom ovjeanstvu. Pomou toga dolazi do oplodnje i ramnoavanja, ali i stabilnosti braka. Oplodnja i ramnoavanje mogu se odvijati i sa manjim brojem mukog spola. Meutim, Allah je odredio da nije cilj ljudskog ivota spolni snoaj mukarca i ene, nego je cilj kojim se razlikuje ovjek od ivotinje ustaljenje branog ivota izmeu mukarca i ene. Zahvaljujui toj stabilnosti, mogue je ostvariti eljeni cilj. Najuzvieniji cilj jeste odgajanje potomstva u okrilju roditelja u okviru jedne porodice. Da bi se to potomstvo pripremilo za njegovu specifinu ljudsku ulogu, zahtijeva se da,

se roene daleko due odgaja u parodinoj sredini nego to je to sluaj kod bilo kog mladuneta u ivotinjskom svijetu.57 Samo ova stalna ravnotea bila bi dovoljna da ukae na raspored Stvoritelja, na Njegovu mudrost i mo, ali samo onima koji razmiljaju: Mi potanko pruamo dokaze ljudima koji razumiju (6/98). Meutim, kod onih ije su oi zatvorene i koji imaju koprenu na njima, meu kojima na prvom mjestu dolaze "ueni" koji se ismijavaju "transcendentalnom", oni koji prolaze pored svih ovih znakova zatvorenih oiju pa i ako bi sve dokaze vidjeli, opet u njih ne bi povjerovali .. . (6/25J. vie poglavlje Haqiqafu-l-hajat u djelu Hasaisu't-tesawwuriUslami we mequmatihi. 57 V. vie u djelu El-Hidab od Mevdudija, kao i u djelu U okrilju Kur'ana V, str. 10-14. 345

Kontekst nastavlja sa scenama ivota otvoreno izloenog svugdje po Zemlji. Scenama koje primjeuju oi, ula jasno raspoznaju, a i srca budna u tome vide krasotu tvorevine Allaha. Ove scene kontekst izlae kao da su izloene na stranici Kosmosa i skree panju na pojedine njene faze, njeno obilje i vrste i podsjea svijest ovjeka na ivot koji se razvija u tim scenama, podsjea na dokaze Moi koja kreira taj ivot, usmjerava srce da posmatra ljepotu toga i da uiva u toj ljepoti. On vodu s neba sputa, pa Mi onda inimo da pomou nje niu sve vrste bilja i da iz njega izrasta zelenilo, a iz njega klasje gusto, i iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi koje je lako ubrati i vrtovi lozom zasaeni, naroito masline i ipci, slini i razliiti. Posmatrajte, zato, plodove njihove kad se tek pojave i kad zru. To je zaista dokaz za ljude koji vjeruju (6/99J. Voda se esto spominje u Kur' anu kada se govori o ivotu i bilju: On vodu s neba sputa, pa Mi onda inimo da pomou nje niu sve vrste bilja ... (6/99). Oita uloga vode u svakoj biljci je jasna. To zna i primitivac i civiliziran ovjek, zna neuki i ueni. Medutim, uloga vode ustvari je daleko sloenija i dalekosenija od ove na koju Kur'an openito upozorava. Voda ima udjela u samom poetku, zaetku ivota na Zemlji; Allahovom odredbom voda je bila kljuni faktor u pretvaranju povrnog dijela Zemlje u povoljno tlo za biljni ivot. (Ako su tane teorije koje pretpostavljaju da je povrina Zemlje svojevremeno bila u arkom stanju, zatim otvrdla, ali na kojoj nije bilo plodne zemlje gdje bi usjev klijao i rastao, zahvaljujui vodi i drugim atmosferskim faktorima, ta vrsta Zemljina kora pretvorila se u prhko tlo.) Voda ponovo uestvuje u plodnosti ovog tla putem padanja

nitrogena i azota iz atmosfere, to je posljedice sijevanja i isputanja elektrinih varnica u atmosferi. Nitrogen je povoljan za otapanje vode i pada sa kiom da bi zemlji povratio plodonosnost, a to je ustvari i vjetako gnojivo koje ovjek danas proizvodi oponaajui prirodne zakone. To je materija koja omoguava da zemlja bude plodna i da ne iezne njen plodni dio. . .. pa Mi onda inimo da pomou nje niu sve vrste bilja i da iz njega izrasta zelenilo, a iz njega klasje gusto, i iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi koje je lako ubrati i vrtovi lozom zasaeni, naroito masline i ipci slini i razliiti (6/99J. Svaka biljka javlja se zelena. Termin hadir, zelenilo, njeniji je i prijatniji od termina ahdar, zelen. Iz njega izrasta klasje gusto poput 346

klasova i slino klasju, a iz palmi, iz zametka njihova grozdovi koje je lahko ubrati. Termin "grozdovi" (kinvan) je mala grana, dat u mnoini. Kod palmi to se zove izk, "grozd" koji nosi plod. Spomenuti termin kinvan i opis koje je lahko ubrati daju zajedniki lijepu sliku i krajnje divnu scenu. A vrtovi i loze, naroito masline i ipci, su biljke sa svojim vrstama i svojim sortama, slini i razliiti, posmatrajte zato plodove njihove kad se tek pojave i kad zru .. Pogledajte i sa ulom osjeaja i vida i budna srca, pogledajte u njihove cvjetove i dopadljivost kada potpuno sazrijevaju! Pogledajte ih i uivajte u njihovoj ljepoti. Ovdje se ne kae: Jedite njihov plod kad sazrije, nego se kae: Posmatrajte, zato, plodove njihove kad se tek pojave i kad zru, jer se ovdje radi o oblasti ljepote i uivanja kao i podruju gdje treba razmiljati o Allahovim znacima o kreativnosti Njegova stvaranja u oblasti ivota. 58 To je zaista dokaz za ljude koji vjeruju (6/99). Vjerovanje je faktor koji otvara srce, omoguava dalekovidnost i upozorava organ za prijem i usliavanje u prirodi, spaja ljudsko bie sa Bitkom, poziva svijest ka vjerovanju u Allaha, Stvoritelja svega, jer postoje i zatvorena srca, zatvorene oi i bolesna priroda. Postoje takvi koji prolaze pored svih ovih krasota i pored svih ovih znakova; oni ne osjeaju nita, niti se odazivaju. Odazvae se jedino oni koji su posluni. Ove znakove spoznaju samo vjernici (6/36).

Nakon to je u kontekstu ovog odlomka izloena ljudskom srcu puna strana Bitka sa dokazima Allahovo g postojanja, Njegove jedn ote, Njegove moi i rasporeda, i nakon to savjest bude obuzeta tim inspirativnim, kosmikim sjenama i srcem dostigne taj Bitak, osjeti gdje kuca puls u svakom ivom i govori o krasoti proizvodnje Stvoritelja, kada kontekst ovog odlomka dosegne do ovoga, on se osvre na politeizam i politeiste, to je veoma udno, osvre se u ovoj vjernikoj atmosferi koja vee vjernika sa Kreatorom ovog Bitka i iznosi zablude politeista, zablude koje su prava glupost od kojih se srca i umovi groze i jee. Sve ovo brzo je popraeno osudom, a i cjelokupna atmosfera je pripremljena za osudu. V. poglavlje E't-tabiatu fil Qur'ani u djelu Menhedi'u-l-feni'l-islami od Muhammeda Qutba 347

Nevjernici smatraju dinove ravne Allahu, a On je njih stvorio, i izmislili su, ne mislei ta govore, da On ima sinove i keri. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onoga kako Ga oni opisuju. On je stvoritelj nebesa i zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema ene, On sve stvara i samo on sve zna (6/10().]01). Neki politeisti Arapi oboavali su dinove, a sami ne znaju ko su i ta su dinovi. To su totemistike zablude. Kada odstupi od apsulutnog monoteizma, koliko samo jedan pedalj, ovjek kasnije odluta u svom odstupanju tako daleko da nema granice. U poetku je to odstupanje bilo tako malo da se skoro ne moe primijetiti. Ovi politeisti bili su privrenici Ismailove vjere. To je vjera monoteizma koju je objavio Ibrahim (alejhi' sselam) , u ovom podruju, ali su kasnije oni odstupili od ovog monoteizma. I ovo odstupanje u poetku bilo je neznatno, a zavrilo se na ovako groznom odstupanju, u kome su oni dinove smatrali ravnim Allahu, a Allah (Uzvieni) i dinove je stvorio. Nevjernici smatraju dinove ravne Allahu, a On je njih stvorio (6/Joo; Brojni totemizmi u razliitim dahilijjetima upoznali su raznovrsna zlobna bia, slina ejtanima, i bojali se tih bia, bez obzira bila ona zle due ili zle osobe. Da bi ugasili njihovu zlobu, oni su im prinosili rtve, a onda ih poeli i oboavati. I sam arapski totemizam je jedan od totemizama u kome su se formirala ovakva pogrjena poimanja i poimanja u obliku klanjanja dinovima smatrajui ih ravnim Allahu (Uzvienom) .59 Kur' anski kontekst suoava ovu njihovu glupost sa vjerovanjem u

samo jednoj reenici: . . . a On je njih stvorio. To je jedna reenica, ali sasvim dovoljna za ismijavanje ovakvog poimanja, jer ako je Allah (Uzvieni) njih stvorio, a stvorio ih je, pa kako e oni biti Njemu ravni u Boanstvu i gospodarenju? Njihova tvrdnja nije bila samo ovo. Zablude totemizma, kada se pojave, nemaju granice kod devijacija. Tako su neki tvrdili da Allah ima ak sinove i keri. Kelbi u svom djelu El-esnam, kae: "Benu Mulejha, ogranak plemena Huzaa, oboavali su dinove". 348

I izmislili su, ne mislei ta govore, da On ima sinove i keri! (6/100J. U ovoj misli "izmislili su" javlja se poseban zvuk u posebnoj situaciji. To ocrtava scenu koja se javlja kao koja abnormalna i neodriva izmiljotina. Izmislili su da Allah ima sinove, Jevreji kau da mu je sin Uzejr, a krani da mu je sin Mesih. Izmislili su da ima i keri. Poli teisti tvrde da su to meleki. Oni za meleke kau da su enskog roda, a niko od njih ne zna, naravno, zato su oni enskog roda. Prema tome, ovakve tvrdnje nemaju nikakve naune podloge. Sve su one nenaune. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onoga kako ga oni opisuju (6/100) . Kontekst dalje suoava ove njihove izmiljotine i ova njihova poimanja sa boanstvenom injenicom i raspravlja o tim poimanjima razotkrivajui praznine koje se javljaju u tome. Onje stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud njemu dijete kad nema ene, On sve stvara i samo On sve zna (6/101). Onaj koji je stvorio ovaj Bitak iz niega nema potrebe da ima potomstvo. Potomstvo je produetak neega to je prolazno, neto to daje pomo slabima i uitak onima koji ne stvaraju. Oni znaju pravilo razmnoavanja, a to je da bie ima i svoju drugu iz istog roda. Kako da Allah ima dijete, a On nema druge? On (Uzvieni) sam je, jedan je, nita nije kao On. Pa odakle da ima potomstvo bez braka? Ovo je istina. Ona se suoava sa njihovim nivoom poimanja i obraa

im se priblinim primjerom iz njihova ivota i njihova vienja. Kontekst se oslanja, u svom suoavanju s njima, na injenicu stvaranja da bi zanijekao svaki trag politeizma. Ono to je stvoreno ne moe nikada biti ravno Stvoritelju. Sutina Stvoritelja nije sutina stvorenoga. Kur'an ih suoava i sa apsulutnom Allahovom naukom, a oni iznose samo zablude i miljenja. On sve stvara (6/JOIJ. I samo On sve zna (6/10V. 349

Kur' anski kontekst ih suoava i sa injenicom da Allah sve stvara da bi na tome uspostavio opovrgavanje njihovih tvrdnji da Allah (Uzvieni) ima sinove i keri ili da On ima Sebi ravna dina, a On i njega stvorio. Na ovu injenicu kur' anski tekst se ponovo oslanja da bi potvrdio da Onaj kome se klanja i povinjava, pokorava i priznaje samo Njegovu vlast jeste Stvoritelj svega, da nema drugog Boga niti Gospodara. To vam je Allah, Gospodar va, nema drugog Boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato se Njemu klanjajte; On nad svima bdi (6/102). Osamljenost Allaha u stvaranju ini da je Allah osamljen i u vlasti, osamljen u stvaranju i vlasnitvu, osamljen takoder i kod davanja opskrbe. Prema tome, On je Stvoritelj svojih stvorenja, njihov Gospodar, On ih takoder opskrbljuje i snabdijeva iz Svoga vlasnitva, u emu nema sudruga. On daje sve ime se ljudi hrane. Sve ono u emu oni uivaju iz Allahova je vlasnitva. Potvrivanjem ovih injenica, stvaranja, vlasnitva i opskrbe, potvruje se i neminovnost da Allahu (Uzvienom) pripada i gospodarenje, da On jedini ima na to pravo. To je ustvari vodenje, usmjeravanje i vlast kojoj se ovjek povinjava i pokorava. To je sistem na kome se okupljaju ljudi.60 Samo Njemu pripada klanjanje sa svim oblicima klanjanja pokornosti, poslunosti i pune predaje. Arapi u predislamskom periodu nisu nijekali da je Allah stvoritelj ovog Kosmosa, stvoritelj ljudi, njihov Skrbnik iz Svog vlasnitva i da nema drugog mjesta iz koga bi ljudi ubirali svoje potrebe. Ni drugi dahili.iieti nisu negirali ove injenice, bar to nisu inili filozofi materijalisti iz Grke.

To filozofsko materijalistiko uenje nije dananje materijalistiko uenje. Zbog toga se islam suoavao u periodu arapskog dahili.iieta samo sa odstupanjem u usmjerenju oblika klanjanja nekom boanstvu uporedo sa Allahom, npr. traili su da se klanjaju Allahu preko Njemu blinjega. A da nisu tako radili, to bi bilo odstupanje u primanju zakona i tradicija koje dominiraju i vladaju medu ljudima toga vremena. To jeste islam se tada nije susretao sa ateizmom vezanim za Allaha (Uzvienog) kao to neki danas kau ili kao to se hvale neki bez nauke, bez upute i bez Knjige koja rasvjetljava. injenica da je danas mali broj onih koji vode polemiku o Allahovom egzistiranju i iz dana u dan bit e ih sve manje i manje, ali se javljaju one iste devijacije koje su bile u predislamskom periodu, a to je da prihvataju i djelo El-Mu.stelhatu'l-erbe'atu fi1-Qur'an od Mevdudija, poglavlja el-Uluhije, er-ububije i el-/bade. 350

primaju zakone vezane za ivot od nekog drugog, a ne od Allaha. Ovo je tradicionalni osnovni politeizam kojeg je ispoljavalo predislamsko arapsko drutvo kao i svako drugo dahilijjetsko drutvo. Mala je iznimka onih koji se spore danas o postojanju Allaha, a koja se ne oslanja na nauku mada to neki tvrde. Sama ljudska nauka ne moe potvrditi ovaj ateizam niti moe nai za to dokaz. Ne moe ga nai ni putem nauke niti kroz prirodu Kosmosa. To je maloumnost iji je prvi uzrok bio izgonstvo iz crkve i njena boanstva ime je ona pokuavala poniziti ljude bez vjerske podloge, zatim to je nedostajalo prirodne formiranosti onih koji se spore. Iz toga je proistekla neinteresiranost za osnovne dunosti ljudskog bivstvovanja kao to se deava sa izoblienim stvorenjima.61 Stvaranje i odreenje u tom stvaranju kao i razvoj ivota nisu navedeni u Kur'anu da bi se time potvrdila egzistencija Allahova, jer rasprava koja se odvija u vezi sa Njegovim postojanjem je na niskom nivou i ne zasluuje ozbiljnost Kur'ana, ne zasluuje da bi se Kur' an time pozabavio, nego se u kontekstu to navodi samo da bi Kur'an povratio ljude na Pravi Put kako bi u svom ivotu provodili ono to zahtijeva neminovnost da samo Allahu (Uzvieni) pripada Boanstvo, Gospodstvo, Voenje i Sudstvo u ivotu svih ljudi, da samo Njemu pripada klanjanje bez sudruga. N a ovaj nain istina stvaranja i procjene o tome, kao i istina razvoja ivota javlja se kod onih koji se spore o Allahu (Uzvienom) sa oznaenim dokazom iza kojeg stoji licemjerstvo i hvalisanje koje vrlo esto vodi do lahkomislenosti. ulijan Haksli, autor djela Samo ovjek postoji i ovjek u saremenom

svijetu, 62 jedan od onih smijenih i lahkomislenih, donosi zakljuke koji nemaju nikakve podloge i kae u djelu ovjek u savremenom svijetu, u poglavljulqera je kao neto to je postavljeno, izmiljeno: "Mi smo doli do stepena nauke, logike i psihologije, u kome je boanstvo kao nunost postalo nekorisno. Njega su i prirodne znanosti istjerale iz naih umova. Ono je ak i nestalo kao sudija i ravnatelj Kosmosa. Ono je postalo "prvi uzrok" ili opi nejasni temelj." Will Duran t, autor djela Historija filozofije kae: "Filozofija raspravlja o bogu, ali ne o "Bogu teologa", koji smatraju da je Bog neto izvan vie poglavlje Uluhije we 'ubudije u djelu Hasaisu't-tesawwuri'l-islami we muqawwimatihi, II. 62Savremeni engleski biolog koji prouava savremenost darvinizma. 35 1

prirode. Filozofi raspravljaju o bogu filozofije, a to je zakon koji vlada u svijetu i njegovoj konstrukciji, u ivotu i njegovoj sudbini." To su rijei koje se ne mogu prihvatiti, nego rijei koje se mogu kazati. Mi neemo davati sud o ovima koji su ovako pali u nasilju prema Kur'anu niti emo suditi o njima vezano za nae umove koji se vrsto pridravaju za Uputu ovog Kur'ana, nego emo ih prepustiti njima i njihovim istomiljenicima "uenjacima" i ljudskoj nauci s kojom se suoava ovo kazivanje, sa neto ozbiljnosti i razmiljanja. Juhn Kleyfland, jedan od uenjaka iz oblasti hemije i matematike, doktor na Univerzitetu Kornil i ef odsjeka prirodnih znanosti na Univerzitetu Dols kae u lanku En-netidetu'l-hatmijje u djelu Allah jetedella fi'l-asri'l-ilm: "Pa moe li pametan, onaj koji razmilja ili koji vjeruje, da pomisli da sama materija, bez razuma i mudrosti, proizvede samu sebe samim sluajem? Ili da je ta materija proizvela ovaj sistem i te zakone, zatim to sama sebi propisala? Nema sumnje da e odgovor na to biti negativan. Materija, kada prelazi u energiju, ili kad energija prelazi u materiju, biva i odvija se sukladno odreenim zakonima. Nastala materija povinjava se istim zakonima kojima se povinjavala i materija koja je bila prije nje. Remija nam govori da su neke materije sklone prolaznosti i ieznuu. Neke od njih idu prema ieznuu velikom brzinom, a druge dosta sporo. Ovo govori da materija nije vjeita. Ovo znai, takoer, da ona nije iskonska, jer ima poetak. Hemijski pokusi i druge znanosti potvruju da se poetak materije nije odvijao sporo ili postepeno, nego je nastao

najednom, iznenada. N a uke nam mogu definirati vrijeme kada su nastale te materije. Prema tome, ovaj materijalni svijet mora biti da je stvoren i od momenta od kada je stvoren potinjava se odreenim kosmikim zakonima. Nema mjesta sluajnosti kod ovih elemenata.63 "Ako je ovaj materijalni svijet nemoan da stvori sebe ili da proizvede odreene zakone i definira kojima bi on bio potinjen, onda znai da je to stvaranje izvreno po moi nekog bia koje nije materijalno. Svi dokazi potvruju da taj Stvoritelj mora imati osobinu uma i mudrosti. U protivnom, pamet ne moe da djeluje u materijalnom svijetu kao npr. u primjeni medicine ili pshikom lijeenju, a da tu ne postoji i volja. Onaj za Ranije smo potvrdili da su svi rezultati nauke pretpostavka. Mi ne moemo uzeti ovaj sud kao dokaz za istinitost islama nego samo da to predoimo onima koji se oslanjaju na nauku i koriste je kao dokaz. 352

koga se kae da ima volju, mora i da postoji stvarnim postojanjem. Prema tome, logiki neminovni zakljuak koga namee pamet, razum ili um nije ogranien na to da ovaj Kosmos ima Stvoritelja i nita drugo, nego proistie da ovaj Stvoritelj mora biti mudar, znalac i sposoban da uradi sve, da moe i da stvori ovaj Kosmos, da ga uredi i rasporedi. On mora da je vjeit i stalan iji se znaci odraavaju na svakom mjestu. Prema tome, neminovno je predati se Allahovom postojanju, Stvoritelju Kosmosa i njegovu Usmjerivau, kao to smo pokazali na poetku ovog lanka. Napredak koji je izvojevala nauka, poevi od lorda Keilwenda, djeluje na nas tako snano da smo sigurni da e nas nauka prisiliti da vjerujemo u Allaha kada ozbiljno, duboko i valjano razmiljamo. Frank Eien, uenjak iz oblasti biologije, kae u lanku Nastanak ovog svijeta, sluaj ili namjera u istoimenom djelu: "esto se kae da ovaj materijalni Kosmos nema potrebe za Stvoriteljem. Meutim, ako mi prihvatimo da Kosmos postoji, onda kako da objasnimo njegovo postojanje? Postoje etiri mogunosti da se moe odgovoriti na ovo pitanje: Ili da ovaj Kosmos btide samo neto kao zabluda i fantazija. Ovo se protivi problemu koga smo mi prihvatili da je u redu, problem koji se odnosi na postojanje Kosmosa, ili da ovaj Kosmos bude nastao sam od sebe bez iega, ili da bude iskonski, da nema poetka, ili, bar, da ima svoga Stvoritelja. Kod prve mogunosti prema nama ne stoji nikakav drugi problem do problem osjeaja i svijesti. To znai da su nai osjeaji vezani za ovaj

Kosmos i naa spoznaja onoga to se deava u Kosmosu zabluda, da nemaju veze sa istinom. Ovo miljenje u prirodnim znanostima prihvatio je u posljednje vrijeme gospodin James Jeans64 koji smatra da Kosmos stvarno ne postoji nego da je to samo slika u njegovom umu. Prema ovom miljenju, moemo da kaemo da ivimo u svijetu zabluda. Pa na primjer, ovi vozovi kojima se vozimo, koje dotiemo i primjeujemo, ista su fantazija. Fantazija su i svi putnici u njima. Prema tome, i rijeke ne postoje. uenjak prirodnih i matematikih znanosti porijeklom Englez u svom djelu pod naslovom El-Kevn el-gamid, koje je prevedeno na arapski jezik. Ovakav sud nije izrekao on prvi. Davno to je izrekao i illozofPlaton. Ovo pitanje je raspravljano oko 150 godina meu filozofskim kolama, posebno od strane dealistike" i "pozitivistike", i jo uvijek se predstavnici tih kola razilaze. 353

Kao i da se prelazi preko mostova koji nisu materijalni, i tako dalje, i tako dalje, - to je ista zabluda i nema mjesta raspravi. Drugo miljenje ui da je ovaj svijet, podrazumijevajui tu materiju i energiju, nastao onako iz niega. Ovaj sud nije nita manje slabiji i gluplji od prethodnog. Ni on ne zasluuje da bude predmet prouavanja i raspravljanja. Trei sud ui da je ovaj Kosmos iskonski, da nema svog poetka.65 Oni zastupaju miljenje da postoji Stvoritelj ovog Kosmosa, i to u jednom elementu, a to je iskon. Prema tome, mi moemo ili da pripiemo osobinu iskona mrtvom svijetu ili da tu osobinu iskona pripiemo Boanstvu koje je ivo i koje stvara. Ne postoji nikakva misaona tea potekoa kod prihvaanja jedne od ove dvije mogunosti u odnosu na drugu. Meutim, zakoni toplotne dinamike ukazuju da stvorenja ovog Kosmosa postepeno gube svoju toplotu i da e sigurno doi dan u kome e sva tijela biti veoma nisko ispod stepena toplote, tj. na apsulutnoj nuli. Tada e tijelo izgubiti energiju i nee postojati mogunost za ivot. Bez dvojbe, ovo e se neminovno jednog dana dogoditi.66 Toplote e nestati kada stepen toplote tjela padne na nivo apsulutne nule protokom vremena. Pakleno Sunce, zvijezde koje plamte i Zemlja bogata raznovrsnostima ivota ine jasan dokaz da su osnova Kosmosa ili njegovi temelji vremenski vezani za jedan odreeni moment svoga poetka. Prema tome, i Kosmos je neto to se dogodilo. Ovo znai da osnov Kosmosa mora imati iskonskog Stvoritelja.

Stvoritelj koji nema poetka mora imati Uenoga koji Svojim znanjem obuhavata sve i Monoga ija mo nije ograniena. Ovaj Kosmos mora biti tvorevina Njegove ruke. Allah (Uzvieni) stvoritelj je svega. Drugog Boga osim Njega nema. miljenje zastupaju pozitivisti i svi stari materijalisti, kao i hinduski i budistiki mislioci.. . 66ova neminovna tvrdnja ne ide prema logici ljudske spoznaje niti su zakoni toplotne dinamike sigurni. To je samo teorija u ovim objanjenjima vezanim za Kosmos i sutra ta teorija moe pretrpjeti izmjene. Katkada se teorije pokau potpuno neispravne. Mi, kao to smo rekli, ne izvlaimo iz nauke dokaze za ispravnost islamskog uenja niti potvrdu za njegove odluke, nego suoavamo taj "nauni dokaz" sa onima koji smatraju da je nauka boanstvo. Ovakav sud zastupa Julijan Haxly. 354

Ovo je to pravilo na kojem ovdje kur' anski kontekst stavlja nunost klanjanja samo Allahu, nunost iskazivanja Boanstva samo Njemu u svim oblicima, u sudstvu, odgoju, usmjerenju, upravljanju itd. To vam je Allah, Gospodar va, nema drugog Boga osim Njega, stvoritelja svega; zato se Njemu klanjajte; On nad svim bdi (6/102J. Ovo upravljanje i rukovoenje ne odnosi se samo na ovjeka nego i na sve drugo s obzirom da je On stvoritelj svega. Ovo je to to se cilja dokazom tog principa koji ni politeisti u svom predislamskom periodu nisu nijekali, ali se nisu ponaali prema njemu. Ovaj princip trai pokornost u sudstvu samo Allahu, pokornost Njegovoj vlasti i priznavanje vlasti samo Njemu, bez sudruga. Izraavanje o svojstvu Allaha (Uzvieni) prekriva strane i krivine sjenama koje se ne mogu jezikom ljudi opisati. Stoga, da ih ostavimo neka bacaju svoje sjene providno i njeno, neka ocrtavaju scenu u kojoj je zamotano ono to plai i kazuje o svojstvu Allaha, o onome to zadovoljava, unosi mir i rahatluk i poveava vidljivost svjetla. Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a on do pogleda dopire; On je milostiv i upuen u sve (6/103J. Oni koji su u svojoj naivnosti traili da vide Allaha kao i oni koji u svojoj grubosti trae materijalni dokaz, protiv Allaha su i jedni i dugi. Oni ne znaju ta govore. Pogledi ljudi, njihovi osjeaji i umna mo spoznaje su stvoreni. Ljudima je dato da uspostave kontakt i suradnju sa ovim Kosmosom, da vre namjesnitva na Zemlji i da spoznaju djela Boanskog egzistiranja na stranicama stvorenog Bitka, ali im nije poklonjena mo da

spoznaju Bie Allaha (Uzvienog) jer nita to je prolazno i to se dogodilo nema moi da primijeti i opazi ono to je iskonsko i vjeito. Pored toga, ovo vienje nije potrebno ljudima kod namjesnitva na zemlji. N amjesnitvo je dunost za koju su oni zaisteresirani i kojima je poklonjeno ono to im je potrebno za to namjesnitva. Ponekad ovjek shvaa naivnost prvih ljudi, ali on ne moe da shvati grubost kasnijih. Ovi kasniji govore o atomu, jonizaciji, protonu, neutron u itd., a nijedan od njih nije vidio ni atom, ni jon, ni proton, ni nitron u svom 355

ivotu, a nije pronaen jo ni mikroskop koji bi mogao ovo dokazati, ali su ga oni prihvatili kao aksiom. Dokaz te neminovnosti jeste to to oni ispituju odreene tragove i znakove tih bitaka koji se dogaaju i ako ustanove ove tragove i znakove, oni su odluni u sudu da postoje ti entiteti koji su ostavili te tragove. Pa ipak, njihov krajnji domet do koga su oni mogli stii ovim iskustvom bio je samo "pretpostavka" da egzistiraju ovi entiteti na nain kako su pretpostavljali. Meutim, kada se njima kae o egzistiranju Allaha (Uzvienog) putem tragova ovog Bitka, koje se namee kao neminovnost ljudskom umu, oni se prepiru i raspravljaju o Allahu bez naune podloge, bez Upute i Knjige koja rasvjetljava. Oni trae materijalni dokaz da bi to okom vidjeli, kao da ovaj cjelokupni Bitak i kao da ovaj ivot sa svim svojim zagonetkama nisu dovoljni kao dokaz. Kur' anski tekst je takoer popratio ono to je izloio o "Bitku" o skrivenosti u duama ljudi i stavu o biu Allaha (Uzvieni) rijeima: Pogledi do Njega ne mogu doprijeti a On do pogleda dopire; On je milostiv i upuen u sve (6/103). Kontekst Kur'ana je dalje popratio ovaj opis koji se ne moe opisati niti objasniti jezikom ovjeka ovim rijeima: Od Gospodara vaeg dolaze vam dokazi, pa onaj ko ih usvaja - u svoju korist to ini, a onaj ko je slijep na svoju tetu je slijep, a ]a nisam va uvar (6/104). Ovo je Allah objavio. To su dokazi. A dokazi upuuju, posebno ovi. Pa onaj ko ih usvaja u svoju korist to ini. On e pronai uputu i svjetlo. Iza

upute i svjetla ne preostaje nita drugo do mrak. Poslije ovih dokaza preostaje samo sljepilo, pokvarenost i slabost ula, bezosjeajnost bez ikakave savjesti. Allah upozorava Vjerovjesnika da iznese svoju nevinost zbog njihova takva stava da kae: ... a ja nisam va uvar (6/104). elimo da istaknemo skladnost atmosfere sjena i teksta izmeu rijei Uzvienoga u ranijem ajetu u opisu Allaha (Uzvieni) Pogledi do njega 356

ne mogu doprjeti, a On do pogleda dopire; On je milostiv i upuen u sve (6/103) i izmeu slijedeeg ajeta: Od Gospodara vaeg dolaze vam dokazi, pa onaj koji usvaja - u svoju korist to ini, a onaj ko je slijep - na svoju tetu je slijep (6/104) , i upotrebe termina: pogledi, vid i sljepilo. Ovo sve skupa dato je u melozvunom i skladnom kontekstu. Poslije toga, kontekst se svojim riJeeima okree prema Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) i kazuje o donoenju ajeta na ovom nivou koji nije u skladu sa nepismenou Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) i njegove sredine. Ovo ukazuje, samo po sebi, da je njegov izvor Boanski, to e primijetiti svako ko otvori oi. Meutim, politeisti se nisu zadovoljili ovim ajetima nego su govorili da je Muhammed prouavao ova doktrinalna pitanja i pitanja Kosmikog karaktera sa nekim od sljedbenika Knjige. To su govorili, a nisu znali da sljedbenici Knjige nisu imali pojma o ovome o emu njima Muhammed govori. To nije znao ni jedan narod na Zemlji niti su jo uvijek dostigli ovaj visoki nivo sa svim onim to je upoznalo ovjeanstvo. U nastavku se govori Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) da slijedi ono to mu je objavljeno i da se ne osvre na politeiste. I, eto, tako, Mi na razne naine izlaemo dokaze da bi oni rekli: 'Ti si uio!" i da bismo to objasnili ljudima koji hoe da znaju. Ti ono to ti Gospodar tvoj objavljuje sluaj - drugoga Boga osim Njega nema! - i

mnogoboce izbjegavaj. Da Allah hoe, oni ne bi druge Njemu ravnim smatrali, a Mi tebe nismo uvarem njihovim uinili, niti si ti njihov staratelj (6/105-107). Allah upuuje ove ajete na ovom nivou, to je za Arape bilo nedostino i o emu oni nemaju pojma, jer to ne proistie iz njihove sredine niti iz sredine itavog ovjeanstva. Ovaj postupak zavrava sa dva suoena rezultata u jednoj sredini. Oni koji ne ele uputu ni nauku niti se bore da bi saznali istinu, to su oni koji pokuavaju da nau objanjenje ovom nivou kojim im se Muhammed obraa, a i on je jedan od njih, i izmiljaju ono to se nije dogodilo. Nita im nije bilo nepoznato iz ivota Muhammedova ni prije poslanstva ni poslije poslanstva, i pored toga oni kau: Ti si, Muhammede, prouavao to sa sljedbenicima Knjige i to si nauio od njih. - Nijedan 357

sljedbenik Knjige nije nita znao o ovom nivou. Knjige sljedbenika koje su bile pred njima tada jo su pred svima nama. Velika je razlika izmeu onoga to je u njihovim rukama i ovog asnog Kur'ana. Sve to je u njihovim rukama jeste samo nepotvreno kazivanje iz historije vjerovjesnika i vladara, ispunjeno raznim priama i legendama od nepoznatih linosti. Ovo se odnosi na Stari zavjet. to se tie N ovog zavjeta, a to je Indil, pa i tu su kazivanja koje prenose uenici Mesiha (alejhi's-selam) nakon nekoliko decenija poslije njega, a koje je prihvatio koncil odstupajui od njegova sadraja i mijenjaui ga tokom vremena. ak i etiki savjeti i duhovna usmjerenja nisu ostala zatiena od devijacija drugih dodataka i zaborava. Ovo je ono to se desilo sa sljedbenicima Knjige tada i jo se dogaa. Gdje je sve ovo u odnosu na asni Kur'an?! Meutim, politeisti su to, u svom dahilijjetu, govorili ali je jo udnije da i neznalice ovoga vremena, neki "orjentalisti" i drugi koji se prave muslimanima, govore iste ove rijei. i to danas nazivaju "naukom", "naunim istraivanjem", to mogu ostvariti samo orijentalisti. Meutim, oni koji znaju Istinu prihvatit e ove znakove na nain koji vodi objanjenju te Istine da je bolje upoznaju: ... da bismo to dbjasnili ljudima koji hoe da znaju (6/10SJ. Ovdje dolazi do razdvajanja izmeu onih koji primjeuju i znaju i naroda koji je slijep i ne zna. Izdaje se visoka naredba asnom Vjerovjesniku. Allah je uputio aj ete. Ljudi se pocijepae kod prijema ovih ajeta na dvije grupe. Izdaje se visoka naredba Vjerovjesniku (alejhi's-selam) da slijedi ono to mu je objavljeno i

da ostavi po strani politeiste, da se ne interesira za ono to oni govore, da ne mari za njihova poricanja i tvrdoglavost. Njemu je dat smjer, a to je da slijedi ono to mu je objavljeno od njegova Gospodara, da na toj osnovi uskladi svoj ivot u cjelini i kao i ivot svojih sljedbenika, da on nema nita sa politeistima i nee biti odgovoran zbog njih. On slijedi Boiju Objavu, Objavu Allaha, drugog Boga osim Njega nema, niti ima koga drugoga oboavati. Ti ono to ti Gospodar tvoj objavljuje sluaj - drugoga Boga osim Njega nema! - i mnogoboce izbjegavaj (6/106J. Da je Allah htio da ih obavee Uputom, On bi ih obavezao. Da je Allah htio da ih u samom poetku stvori da ne znaju nita drugo do Uputu, kao to je bio sluaj sa melekima, On bi ih stvorio. Meutim, Allah (Uzvieni) stvorio je ovjeka sa ovom spremnou za uputu i zabludu i 358

prepustio je ovjeku da bira sebi put i da doeka nagradu po izboru u granicama Apsolutnog htijenja. Bez Njegova htijenja nita se ne moe dogoditi u Kosmosu. Meutim, Apsoltno htijenje ne prisiljava ovjeka na r Uputu ili zabludu. Allahovo htijenje ga je takvog stvorilo zato to je samo tom htijenju poznato, da bi ovjek obavio svoju ulogu u ovom Bitku kao to mu je Allah odredio kroz spremnost ovjeka i njegov postupak. Da Allah hoe, oni ne bi druge Njemu ravnim smatrali (6/I07J. Vjerovjesnik (alejhi's-selam) nije odgovoran za njihova djela. On nije staratelj za ono ta je u njihovim srcima. Stratelj je Allah. A Mi tebe nismo uvarem njihovim uinili, niti si ti njihov staratelj (6/107). Ova smjernica upuena Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) definira oblast koja dolazi u okvire panje Resulullaha (alejhi' s-selam) i njegove djelatnosti. Ona definira oblast njegovih zamjenika i svih onih koji pozivaju u islam svugdje na prostorima Zemlje i u svakom pokoljenju. Onome koji poziva nije dozvoljeno da se vee srcem, nadom i radom za one koji odbijaju njegov poziv, za tvrdoglave ija srca se ne otvaraju u susretu dokaza Upute i onoga to nudi vjerovanje. Srce onoga koji poziva mora da usmjeri svoju nadu i djelatnost prema onima koji ga uju i usliavaju. Oni su potrebni da se izgrade u cjelini na osnovi na kojoj se gradi vjera, na osnovi ove doktrine. Oni su potrebni da izgrade svoja poimanja potpuno o Bitku i ivotu na principima ovog vjerovanja, oni su potrebni da izgrade zdanje svog ponaanja i vladanja, da izgrade svoje malo drutvo na ovoj osnovi, a da bi se to postiglo, potrebno je mnogo truda kojeg i zasluuje.

Meutim, oni koji stoje na drugom odvojenom putu, njih je dozvoljeno zanemariti i izbjegavati nakon to im je dostavljen poziv i saopenje. Kada istina poraste, u ovjeku tada Allah ini da se odvija sve po Njegovu zakonu. Istina nadvladava neistinu, oznaava je kao takvu i ona kao takva propada. Istinu treba traiti. Kada se ona pronae u njenoj kompletnoj i istinitoj slici, onda neistina postaje bezvrijedna. Kraj joj je blizak i neminovan. Sa naredbom Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) da izbjegava politeiste, data je smjernica i vjernicima da se i kod toga etiki ponaaju, da budu dostojanstveni i ovjeni kako odgovara vjernicima. Vjernicima je 359

nareeno da ne psuju, da ne grde boanstva politeista iz opreza da to ne izazove da i oni politeisti ponu psovati Allaha (Uzvienog) , a oni ne znaju Allahovu veliinu niti Njegov visoki poloaj. I grenje njihovih mizernih i beznaajnih boanstava od strane vjernika moglo bi biti uzrok da oni ponu grditi Uzvienog i Velikog Allaha. Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne mislei ta govore Allaha grdili.-Kao i ovima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali. Oni e se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa e ih On o onom to su radili obavijestiti (6/108). ovjek je, po prirodi kako ga je Allah stvorio, sklon da smatra sve ono to radi da je dobro i da to brani. Ako on radi neto dobro, on smatra da je to dobro i brani ga. Ako radi neto loe, on i to smatra da je dobro i brani ga. Ako je na Pravom Putu, smatra da je to dobro, a ako je u zabludi, smatra daje i to dobro. To je priroda ovjeka. Ovi se obraaju pored Allaha drugima, mada znaju da je Allah Stvoritelj i Skrbnik, ali kada muslimani grde njihova boanstva, onda se oni pokrenu i naputaju vjeru u Allahovo Boanstvo branei i smatrajui lijepim svoja klanjanja, svoja poimanja, stanje i tadiciju koju su ranije gajili. Zbog toga neka ih vjernici ostave u onome u emu oni i jesu. Oni e se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa e ih On o onome to su radili obavijestiti (6/108). Ovo je ponaanje koje odgovara vjerniku, koji je zadovoljan svojom vjerom, pouzdan u Istinu koju ispoljava i koja srce smiruje, vjernika koji se ne mijea u ono to nije njegovo, jer grenje njihovih boanstava nee ih

povesti ka Uputi, nego e im poveati odbojnost i tvrdoglavost. ta vjernici imaju od te grdnje? To je neto iza ega ne stoji nita vrijedno. To moe biti samo povod da uju i ono to im ne bi bilo drago. Mogu da uju kako politeisti grde njihova Uzvienog Gospodara. Kraj ove cjeline u kojoj je izloena oblast Bitka, ispunjena brojnim znacima i nadnaravnostima koje se manifestiraju u svakom trenu dana i noi, zavrava zakletvom ovih politeista Allahom, najteom zakletvom, da e i oni vjerovati ako im doe kakav znak materijalne nadnaravnosti kao to su bile ranije nadnaravnosti poslanika. To je ono to je djelovalo na neke muslimane kad su to uli pa su predlagali Vjerovjesniku (alejhi' s360

selam) da i on zamoli svoga Gospodara za takvu nadnaravnost koju su politeisti traili. Vjernicima je doao kategoriki odgovor u kome se objanjava priroda poricanja onih koji su poricali. Oni se zaklinju Allahom, najteom zakletvom, da e, ako im doe udo, sigurno zbog njega vjernici postati. Reci: "Sva uda su samo u Allaha!" A odakle vi znate da e oni, kad bi im ono dolo, vjernici postati i da Mi srca njihova i oi njihove neemo zapeatiti i da nee vjerovati kao to ni prije nisu vjerovali i da ih neemo ostaviti da u zabludi svojoj lutaju smeteni? Kad bismo im meleke poslali i kad bi im mrtvi progovorili i kad bismo pred njih oigledno sve dokaze sabrali, - oni opet ne bi vjerovali, osim ako bi Allah htio, ali veina njih ne zna (6/109-111). Srce koje ne vjeruje u Allahove znakove izloene u ovom Bitku nakon usmjerenja ovjeka prema ovim znakovima na ovaj udan nain za koje se stara ova udna Knjiga, srce koje ne probuuju ovi znaci dati u samom njemu i horizontu oko njega da pouri ka svome Gospodaru i povrati se u Njegovu zatitu, to jeste zaista prevrtljivo srce, srce koje sprjeava ove da vjeruju od samog poetka! ta je to to navodi i muslimane pa predlau da se odgovori na njihovu molbu, na njihov zahtjev, ta je to to ih je omelo da vjeruju nakon pojave nadnaravnosti ? Allah zna stvarno stanje ovih srca. On je ostavio one koji poriu da lutaju u svojoj nesrei jer On zna da oni zasluuju kaznu za poricanje, a zna i to da oni nee nikada usliati poziv, zna da nee odgovoriti pozitivno, i kada bi im bili sputeni meleki, kako to oni predlau, ak kad bi im Allah oivio i mrtve pa da govore s njima kao to to oni predlau, pa ni tada, kada bi Allah pred

njih sabrao sve to je na ovom Bitku da se suoi s njima i pozovu ih ka vjerovanju, oni ne bi vjerovali - osim ako to Allah htjedne, a Allah (Uzvieni) to ne eli jer se oni ne bore na Pravom Putu u ime Allaha pa da bi ih Allah uputio. Ovo je prava istina koju mnogi ne znaju po prirodi. Njihova upornost u zabludi nije uslijedila zbog toga to im nedostaju ili nemaju pred sobom jasnih dokaza nego zato to su im srca ispunjena nesreom, zbog pokvarenosti prirode i zatvorenosti savjesti. Uputa je nagrada koju zasluuju samo oni koji tee ka Pravom Putu i bore se radi Upute. l Kraj sedmog duza slijedi osmi koji poinje rijeima Uzvienoga: Kad bismo im meleke poslali .. . 361