Definicija Fikha:

Filoloki termin fikh znai razumjevanje,

otroumnost, znanje.
Pod pojmom fekiha podrazumjeva se otroumni
ovjek, odnosno osoba koja poznaje temelje i propise
erijata.
Fikh i erijat
Druga upotreba pojam fikh se odnosi na same erijatske propise. Podjela Fikha:
1. Prvi dio: ibadat obredoslovlje
Ibadat je jedan od najobimnijih i najvanijih dijelova fikha. Njime se reguliu veze
izmedu ovjeka i Allaha d,. Izvravajui propise iz ove grane fikha, ovjek
prihvata Allaha kao jedinog ko je dostojan ibadeta: Recite: Klanjanje moje, i
obredi moji, i ivot moj, i smrt moja, doista su posveeni Allahu,
Gospodaru svjetova. " (El-En'am, 162)
Svi propisi iz oblasti ibadeta, kao to su propisi o istoi, namazu, postu, zekatu,
kurbanu, imaju za cilj ispravnost i potpuno ovjekovo usmjerenje ka Allahu, d..
Zbog toga se oblasti ibadeta pridaje posebna panja, jer njegovo pogreno
izvravanje umanjuje vrijednost ina i samog znaenja te kao takvi donose malu
ili nikakvu korist izvriocu.
2. Drugi dio: muamelat - imovinsko pravo
Svakodnevna upuenost ljudi jednih na druge zahtijeva skladno ureenje
njihovih meusobnih odnosa. Muamelat je podruje fikha koje se bavi
imovinsko-pravnim odnosima meu ljudima.
Da bi se kupoprodaja, zanatstvo, poljoprivreda, kredit, oporuka, vasijjet,
vakuf, iznajmljivanje, partnerstvo i dr. odvijali na ope zadovoljstvo i
dobrobit svih, muamelat je svojim propisima detaljno uradio ovu
problematiku.
3. Trei dio: munakehat - brano pravo
Ljudski rod na Zemlji odrava se putem procesa razmnoavanja. Intimni
ivot mukarca i ene ima svoje norme i principe ponaanja.
Takav zajedniki ivot islam naziva nikahom, odnosno brakom. Brak je
jedna od vanih i jako znaajnih institucija kojoj islam poklanja posebnu
panju. I Kur'an govori o tome: Udajite neudate i enite neoenjene,
i estite robove i robinje svoje; ako su siromani, Allah e im iz
obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna. (En-Nur, 32)
Allahov Poslanik, a.s., veli: "Brak je moj put, pa ko odstupi od braka -
odstupio je od mog puta.
Prema tome, brak je ugovor sklopljen izmedu mukarca i ene na osnovu
kojeg stupaju u brani ivot.
Munakehat (brano pravo) je podruje fikha koje obuhvata sve oblasti
branog ivota, reguliui time:
A.odnose izmeu suprunika
B.od sklapanja braka,
C.mehra, poligamije,
D.smetnje za brak,
E.podizanja i odgajanja potornstva,
F.razvoda braka, iddeta,
G.izdravanja i ostalog to prati brani
ivot.
4. etvrti dio: ukubat - kazneno pravo
erijat je postavio svaku stvar na njeno mjesto. Kada je rije o kaznenom pravu,
mora se istai da je ono propisano kao zatitna mjera za ouvanje temeljnih
prava svakog pojedinca: vjere, ivota, razuma, asti i imetka.
Kada god se govori o ukubatu (kaznenom pravu) za prekraj pojedinih vjerskih
propisa kao to su - zinaluk, alkohol, kraa, potvaranje ednih muslimana i
muslimanki za zinaluk, treba znati da ova oblast obuhvata i tuilatvo i
parnienje medu ljudima.
Ove mjere imaju cilj takoer da zatite drutvo od tih drutvenih zala, kao i
moral kod ljudi. Budui da je erijat Boanskog porijekla, da je namijenjen
ljudima, da je sveobuhvatan, da je utemeljen na umjerenosti i potpunoj jasnoi,
on kao takav garantira sretnu zajednicu i pojedince u njoj, ukoliko ga se
pridravaju i ive po njegovim uzusima.
Podjela fikha
Prvi dio: ibadat obredoslovlje
Drugi dio: muamelat - imovinsko
pravo
Trei dio: munakehat - brano
pravo
etvrti dio: ukubat - kazneno
EDILLE-I ERIJJE - IZVORI ERIJATSKOG PRAVA
1. Kur'an - prvi izvor erijatskog prava
Kur'an je Allahov govor zapisan u Mushafu, objavljen
posljednjem Boijem poslaniku Muhammedu, a.s., u
periodu od dvadeset i tri godine.
Sadri stotinu i etrnaest sura (poglavlja), 6666 ajeta.
Kur'anski ajeti obuhvataju iroku tematiku; u njima se
govori o ispravnom vjerovanju, imanu, upuivanju na
posmatranje i razmiljanje o onom to ovjeka okruuje,
dogaajima i ivotu Poslanika, narodima koji su ivjeli prije
nas, o lijepom odgoju, moralu i svemu to on donosi sa
sobom.
Iz oblasti ibadeta Kur'an govori o namazu, postu,
zekatu, hadu, zavjetu i dr. u oko 180 ajeta.
Iz oblasti porodinog i branog prava, o
mehru, opskrbi, dojenju, odgoju djece, potomstvu,
iddetu, nasljedstvu i poligamiji govori se u oko 70 ajeta.
Iz oblasti muamelata, odnosima u trgovini i zakupu,
dugu, pozajmici, partnerstvu, i dr. govori se u oko 70 ajeta.
Iz podruja ukubata, o zloinima i prijestupima, kao to su:
zinaluk, kraa, kocka, potvaranje ednih muslimana i
muslimanki za bludne radnje, govori se u oko 30 ajeta.
Propisi o ratovanju, dihadu, ratnom plijenu,
zarobljenicima i dizji takoer su tema odreenog broja
ajeta.
O propisima koji tretiraju ustavno pravo, meunarodne
odnose, finansije i ekonomiju, te pravednost, uru,
jednak tretman ljudi, socijalnu zatitu svih graana,
takoer se govori na vie mjesta.
O pitanju broja ajeta koji govore o erijatskim propisima
ulema se slae da se taj broj kree od 300 do 500 ajeta.
Za razliku od prijanjih objava, koje su dostavljene ljudima u
jednom trenutku, Kur'an je objavljen postepeno, povodom
odreenih dogaaja i pojava u periodu od 23 godine. Objavljivanje
je slijedilo uglavnom kao objanjenje, kazivanje ili kao odgovor na
konkretna pitanja.
2. Sunnet - drugi izvor erijatskog prava
U hijerarhiji izvora prava Sunnet dolazi poslije
Kur'ana. Prema tome, Sunnet je drugi izvor
erijatskog prava. Kur'an svjedoi da; On, Poslanik,
ne govori po hiru svome, to je samo Objava, koja
mu se obznanjuje. (EnNedm, 3-4)
a) Jeziko znaenje rijei sunnet
Sunnet u arapskom jeziku znai put, pravac, obiaj, bez obzira
bio on pozitivan ili negativan. Ovo znaenje rijei sunnet
nalazimo u Kur'anu, a Poslanik, a.s., veli: "Slijedit ete put
onih koji su bili prije vas, pedalj po pedalj, korak po
korak, pa kada bi neko od njih stavio glavu u rupu, i vi
biste to uradili." Pitali smo ga: "Boiji Poslanie, jesu li
to jevreji i krani?" "Pa ko bi drugi bio", odgovorio je.
(Buharija i Muslim)
b) Definicija sunneta
Polazei sa osnova znanosti kojom se bave, uenjaci su ivot,
postupak i praksu Poslanika, a.s., definirali u duhu oblasti
kojoj pripadaju.
Tako uenjaci Hadisa sunnet definiu kao ono to je
Poslanik, a.s., rekao, radio ili utnjomodobrio.
Uenjaci usula sunnet definiu kao ono to je
Poslanik, a.s., rekao, uradio, utnjom odobrio, a nije
iz Kur'ana.
U fikhskoj terminologiji, sunnet je ono to je
Poslanik, a.s., preporuio ili radio, ali ne u
zapovjednoj formi.
Dakle, ono to je lijepo, ali nije obavezno initi -
mendub ili mustehab. Sunnet i hadis su sinonimi.
3. Idma' - trei izvor erijatskog prava
Poslije Kur'ana i sunneta, koji se smatraju osnovnim izvorima
erijatskog prava, u traganju za rjeenjem odreenih pitanja
duni smo konsultirati idma'. Idma ili konsenzus je trei izvor
erijatskog prava.
U arapskom jeziku idma' moe znaiti: nijjet, odluku,
podudarnost ili jednoglasnost.
Terminoloki, idma' se definira na sljedei nain: "Jedinstven stav
mudtehida jednog vremena, nakon smrti Poslanika, a.s., o
odreenom erijatskom pitanju.
Da bi idma' bio punovaan, moraju se ispuniti sljedei
uvjeti:
a) da u vrijeme pojave pitanja postoji vie mudtehida, a ako
nema mudtehida ili je samo jedan, ne moe se ustanoviti
idma;
b) da svi mudtehidi imaju jedinstven stav o odreenom
pitanju, a ako bi se odreeni mudtehidi izdvojili sa svojim
stavom, kao, naprimjer, da to urade mudtehidi Mekke,
Medine ili Kufe, nema idma'a;
c) da se njihova jedinstvenost ustanovi nakon iznoenja
miljenja pojedinano;
4. Kijas - etvrti izvor erijatskog prava
Velika veina uenjaka smatra da je kijas etvrti izvor
erijatskog prava. Kada ustanovimo da postoji odreeni
erijatski propis o nekom pitanju u zakonskom tekstu, a on
u sebi sadri razlog zbog ega je ustanovljen, te se nama
pojavi problem koji nije izriito rijeen u zakonskom
tekstu, a sadri isti razlog koji smo prethodno ustanovili u
Objavi, tada pravimo analogiju (kijas) i propisom iz
zakonskog teksta analogno rjeavamo novonastali sluaj.
Definicija kijasa
Kijas je analogno rjeavanje nakog erijatskog pitanja koje nije izriito rijeeno
zakonskim tekstom po uzoru na rjeenje slinog pitanja obuhvaenog
zakonskimtekstomzbog istovjetnog razloga.
Ruknovi kijasa
1. El-asl (osnova) - to je zakonski tekst koji u sebi sadri propis ili sluaj
tretiran zakonskimtekstom;
2. El-fer' - pitanje ili novonastala pojava, za koju nemamo propis;
3. Hukmul-asli - propis koji je sadran u osnovi;
4. El-illetu - razlog koji je sadran u osnovi, radi kojeg je propis ustanovljen a
prisutan je u fer'u.