1

Brojevi , e, i kroz povijest

Martina Pezer
1
i Josip Mateja
2
, Zagreb

UVOD - DEFINICIJA

Brojevi t , e , i spadaju meu najpoznatije matematike konstante. Susreemo ih u
matematici, statistici, fizici, astronomiji te u mnogim drugim podrujima sve do medicine i
ekonomije. Njihova povijest je zanimljiva, a za t see jo u doba starog Egipta.
Broj t (pi) se definira kao omjer opsega i promjera krunice u Euklidskoj
geometriji, 3,14159
o
d
t = ~ .
Imaginarna jedinica i je definirana kao 1 i = , jer je to jedno (pozitivno) rjeenje
kvadratne jednadbe:
2
1 0 x + = , odnosno
2
1 x = . Broj i omoguava proirenje sustava
realnih brojeva , na sustav kompleksnih brojeva .
Eulerov broj e

moemo definirati kao
1
lim 1 2, 718281828459045
n
n
e
n

| |
= + ~
|
\ .
i
predstavlja bazu prirodnih logaritama.

POVIJEST

Broj
U Bibliji se nalazi jedan zanimljiv tekst: Tada od rastaljene kovine izli more koje je
od ruba do ruba mjerilo deset lakata; bilo je okruglo naokolo, pet lakata visoko, a u opsegu,
mjereno vrpcom, imalo je trideset lakata. (Kraljevi I 7, 23)
To su mjere Solomonova velikog hrama, sagraenog oko 950. god. pr. Kr. i uoavamo
kako je
30
3
10
o
d
t = = = . Iako je i ovo iznenaujue, ranije procjene broja su puno starije i
tonije. Tako su jo davne 1700. god. pr. Kr. Egipani procijenili na 3,16, a Sumerani

1
Autorica je demonstratorica na kolegiju "Matematika" Katedre za matematiku Ekonomskog fakulteta
Sveuilita u Zagrebu, e-mail: m_pezer@net.hr
2
Koautor je docent na Katedri za matematiku Ekonomskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, (bavi se numerikim
algoritmima), e-mail: jmatejas@efzg.hr
2
raunali kao 3,125. Naravno i Kinezi su se istaknuli oko 500. god. pr. Kr. uzevi
355
113
t = .
Arhimed (287. 212. god. pr. Kr.) je prvi precizno definirao interval
223 22
71 7
t < < , ija je
sredina 3.1418, koja od broja odstupa za priblino 0.0002.
Ovo je Arhimedov argument: Promatramo krunicu iji je polumjer jednak 1. U nju
upiemo pravokutni mnogokut s
1
3 2
n
stranica, poluopsega
n
b , a oko nje pravokutni
mnogokut s
1
3 2
n
stranica, poluopsega
n
a . Na slici 1 je prikazan sluaj kada je n=2.

Slika 1: Arhimed (287.-212. god. pr. Kr.) raunanje broja t

Potrebno je definirati rastui niz b
1
, b
2
, b
3
,... i padajui niz a
1
, a
2
, a
3
,... tako da oba imaju
granicu t . Ako primijenimo trigonometrijsku notaciju dobivamo da su dva poluopsega dana
sa: a
n
= K tan(/K), b
n
= K sin(/K), gdje je K = 3 2
n-1
. Za n+1: a
n+1
= 2K tan(/2K),
1
2 sin( / 2 )
n
b K K t
+
= . Daljnjim raunanjem, sve do
6
a i
6
b , Arhimed je zakljuio
6 6
b a t < < .
Vano je naglasiti kako Arhimed nije mogao koristiti trigonometriju i algebarsku notaciju.
Sluio se iskljuivo geometrijom te ovaj izraun nije bio nimalo trivijalan zadatak.
Nakon Grka, Rimljani su zbog svojih uvjerenja krivi za zastoj u matematici, a u
mranom srednjem vijeku istaknuo se jedino Fibonacci s procjenom 3.141818 t = . Ali
zahvaljujui Arapima ipak se uspjeno premostio gotovo tisuljetni jaz u znanju. Europska
renesansa je napokon dovela do uzleta u matematikom svijetu. Ludolph van Ceulen je
proveo veliki dio svog ivota raunajui numeriku vrijednost broja pomou Arhimedove
metode, te je tako do 1596. izraunao prvih 35 decimala,
3.14159265358979323846264338327950288 . t =
3
S vremenom su se razvile formule za lake raunanje. Jedna od najpoznatijih je bila
Wallisova (1616. 1703.):
1 1 1 1
1 ...
4 3 5 7 9
t
= + +

Jedini problem u raunanju vrijednosti
je bila dosada mehanike raunanja.
Kronoloki je to izgledalo ovako: 1699. Sharp je izraunao 71 tonu decimalu. 1701.
Machin je unaprijedio raunanje i izraunao 100 decimala, a njegovi sljedbenici su koristili
njegovu metodu, sve do Shanksa, koji je 1873. izraunao 707 decimala, od kojih je prvih 527
bilo tono. Shanks je znao da je iracionalan jer je to dokazao Lambert 1761. Lindeman je
uskoro dokazao da je transcendentan, tj. broj koji nije rjeenje algebarske jednadbe iji su
koeficijenti cijeli brojevi. Ovime je dokazano da je jedan od tri poznata grka klasina
problema, kvadratura kruga, nerjeiv.
Nedugo nakon Shanksova izrauna, De Morgan je uoio neobinu statistiku
pogreku: u zadnjih nekoliko decimala nedostaju sedmice. Tek je 1945. Ferguson otkrio
pogreku na 528. decimali, nakon koje su sve znamenke pogrene. 1949. godine je pomou
raunala odreeno 2000 decimala broja . U ovom i svim kasnijim raunalnim izraunima,
broj sedmica ne odstupa znaajno od oekivanja i nizovi su proli sve statistike testove
sluajnosti.
Potrebno je spomenuti i neto o notaciji broja . Jo 1647. Oughtred je oznaavao
simbolom / d t omjer promjera kruga i opsega. David Gregory (1697.) je oznaku / r t
koristio za omjer opsega i polumjera. Prvi koji je upotrijebio s dananjim znaenjem je
velki matematiar William Jones 1706. godine: 3.14159 andc. = . Euler je prihvatio
simbol 1737. godine i otada je uao u standardnu notaciju.
Poznat je jo jedan statistiki kuriozitet, tzv. Buffonov eksperiment s iglom. Ako
imamo ravnomjernu mreu paralelnih linija, jednako razmaknutih i ako bacimo iglu duljine
1 k < , vjerojatnost da e igla pasti preko linije je 2 / k t . Nekoliko ljudi je pokuavalo
izraunati bacanjem igala. Najznaajniji rezultat je postigao Lazzerini (1901.), koji je ak
bacio iglu 34080 puta i dobio vrijednost
355
3.1415929
113
t = = , koja je sluajno (a moda i ne)
jednaka kineskom otkriu. No, Kendall i Moran su zakljuili kako je preciznije izrezati veliki
krug drveta i uzeti krojaki metar te izraunati odnos opsega i promjera.
Koliko je utjecajan, svjedoi i gotovo nevjerojatna pria, kada su iskoristili kao
ispriku za rasistiki napad na eminentnog matematiara Edmunda Landaua 1934. u
Njemakoj, a svoju kontroverznost je opravdao i u SAD-u 1897. u jednoj politikoj debati.
4
Jo neke zanimljivosti: Prije su testirali nova raunala izraunom na puno decimala,
a u ranim matematikim zapisima nije bilo poznato da je omjer povrine kruga i kvadrata
polumjera jednak omjeru opsega i promjera krunice.
Pi dan i Dan procjene broja Pi su dva dana posveena slavljenju matematike
konstante . Pi dan se obiljeava 14. oujka (3.14), kada su i roendani Alberta Einsteina i
Waclava Sierpinskog. Takoer se moe obiljeavati i 4. oujka (kada proe 14% mjeseca
oujka). Dan procjene broja Pi se obiljeava 22. srpnja, jer je priblino jednak 22/7. Ipak,
svi navedeni datumi su procijenjeni dani jer je iracionalan broj. Zanimljivo je da u prvih
1.254.543 znamenki broja moete na internetu pronai datum svog roendana.

Broj e
Za razliku od , e je relativno nova pridolica na matematiku scenu. Broj e se u
matematici pojavljuje na nevaan nain 1618. kada se u dodatku Nappierovog rada o
logaritmima pojavila tablica vrijednosti prirodnih logaritama raznih brojeva. No, tada se nije
znalo da su to logaritmi s bazom e jer oni nisu imali dananje znaenje. Ta je tablica, iako
nepotpisana, gotovo sigurno djelo Oughtreda. Potom je 1624. Briggs dao numeriku procjenu
log e , ali e nije spominjao kao takav u svom radu.
Sljedea pojava broja e je opet dvojbena. 1647. Saint-Vincent je
raunao povrinu ispod istostrane hiperbole i nepoznato je je li uope
shvatio vezu s logaritmima i je li naiao na e. Ali ve 1661. Huygens je
shvatio odnos, koji je paljivo promatrao kod istostrane hiperbole 1 xy =
i logaritma. Broj e je takav da je povrina ispod istostrane hiperbole
od 1 do e jednaka 1. Huygens je takoer definirao krivulju, koju je
nazvao logaritamska, ali u dananjoj terminologiji ona bi bila
eksponencijalna, formule
x
y ka = .
Nicolaus Mercator je 1668. objavio rad Logarithmotechnia u kojem se nalazi
razvoj ( ) log 1 x + . Mercator je tada prvi upotrijebio izraz prirodni logaritam za logaritme
baze e. Ali ni tada se broj e nije pojavio kao samostalan te je opet ostao doslovno iza ugla.
Jacob Bernoulli je 1683. razmatrao problem kamata na kamatu i pokuavao nai
1
lim 1
n
n
n

| |
+
|
\ .
. Binomnim teoremom je pokazao da se granica nalazi izmeu 2 i 3, to se danas
smatra prvom procjenom broja e. To takoer moemo promatrati i kao definiciju broja e te je
Slika 2: Povrina
ispod hiperbole = 1
5
to i prvo definiranje broja limesom. Kao to smo ve ranije spomenuli danas je logaritam
funkcija, a nekada je sluio iskljuivo kao pomo u raunanju. Moda je Jacob Bernoulli prvi
shvatio inverznost logaritamske i eksponencijalne funkcije, ali je James Gregory prvi povezao
logaritme i eksponente.
Broj e se prvi put samostalno pojavio 1690. Leibniz je u pismu Huygensu upotrijebio
slovo b za dananje e. S obzirom na to da veinu matematike notacije dugujemo Euleru,
vjerojatno nije iznenaenje ni njegovo oznaavanje broja e. Iako neki tvrde da e potjee od
prvog slova njegova imena, ta tvrdnja je smijena. Najvjerojatnije oznaka e potjee od toga
to je e sljedei samoglasnik nakon a, kojeg je Euler ve iskoristio. Koji god razlog bio,
oznaka e se prvi put pojavila u pismu Eulera Goldbachu 1731., ali je tek 1748. Euler u svom
radu Introductio in Analysin infinitorum objavio sve ideje. Dokazao je da je
1 1 1
1 ...
1! 2! 3!
e = + + + + i da je
1
lim 1
n
n
e
n

| |
= +
|
\ .
. Euler je
procijenio e na ak 18 decimalnih mjesta. Izmeu ostalih
zanimljivih rezultata, u njegovom djelu, istie se ve
ranije spomenuta veza izmeu trigonometrijskih
funkcija i kompleksnih eksponencijalnih funkcija do
kojih je Euler doao De Moivreovom formulom:
cos sin
i
e i
t
t t = + . Iako mnogi vjeruju da je Euler
dokazao iracionalnost broja e, zapravo je Hermite 1873. dokazao da nije algebarski broj.
Znatielja zbog koje su ljudi raunali na to vie decimala, nije se toliko odrazila na
broj e, no i tu je bilo iznimaka. Shanks je 1854. prvi izraunao veliki broj decimala broja e
(ali je Shanks bio jo vei entuzijast pri raunanju decimala broja ). Glaisher je dokazao da je
prvih 137 decimala, koje je izraunao Shanks, bilo tono, a nakon korekcije, Shanks je
izraunao tonih 205 decimala. Napomenimo da je potrebno ak 120 pribrojnika reda
1 1 1
1 ...
1! 2! 3!
+ + + + za 200 tonih decimala.

Broj i
Najranije ideje o kvadratnim korijenima negativnih brojeva vjerojatno potiu iz radova
grkog matematiara i inovatora Herona iz Aleksandrije u 1. st., iako negativni brojevi nisu
otkriveni u Helenistikom svijetu. Heron je razmatrajui volumen nemogue krnje piramide
Slika 3: Leonhard Euler (1707. -
1783.) i "Najljepa matematika
formula svih vremena"
6
doao nenamjerno do njihove potencijalne spoznaje. No, tek puno stoljea kasnije raste
zanimanje za kompleksne brojeve.
Rjeavajui kubne jednadbe talijanski matematiar Gerolamo Cardano je prvi
definirao i upotrijebio kompleksne brojeve, nazvavi ih fiktivnima. Za rjeenje ope kubne
jednadbe ponekad je potrebno raunanje kvadratnih korijena negativnih brojeva, iako su
konana rjeenja realni brojevi (causus irreducibilis). Tom spoznajom je uveden osnovni
teorem algebre koji kazuje kako svaka polinomna jednadba stupnja 1 ili vie, ima rjeenje u
skupu kompleksnih brojeva . Rafael Bombelli je prvi objasnio tada naizgled paradoksalna
rjeenja kubnih jednadbi te razvio pravila za kompleksnu aritmetiku (zbrajanje, oduzimanje,
mnoenje, dijeljenje), a irski matematiar William Rowan Hamilton je uveo apstraktniji
formalizam proirivi ga na teoriju kvaterniona.
"Fiktivni" su brojevi bez sumnje bili tabu jer u to vrijeme niti negativni brojevi nisu
bili na vrstom tlu. Tada podrugljiv (podcjenjujui) pojam imaginarni prvi je skovao Ren
Descartes 1637. Dodatne probleme i zabunu je uzrokovala jednadba
2
1 1 1 1 = = ,
koja je bila hirovito nekonzistentna s algebarskim identitetom a b ab = , koji vrijedi za
pozitivne realne brojeve a i b, a takoer se koristila u raunanjima kompleksnim brojevima a i
b (jednim pozitivnim a drugim negativnim). Pogreno koritenje toga identiteta, kada su i a i b
negativni, je zbunjivala ak i Eulera zbog ega je uveden poseban simbol i.
Zamahom razvoja matematike u novom vijeku, u 18. st. su kompleksni brojevi uli u
iru upotrebu jer se manipulacijom kompleksnim brojevima moglo pojednostaviti izraze sa
trigonometrijskim funkcijama. Tako je 1730. Abraham de Moivre doao do svoje dobro
poznate formule ( ) cos sin cos sin
n
i n i n u u u u + = + , nazvane po njemu, de Moivreova
formula. 1748. Leonhard Euler je otiao korak dalje s Eulerovom formulom kompleksne
analize: cos sin
i
i e
u
u u + = , kojom se komplicirani trigonometrijski identiteti mogu svesti na
puno jednostavnije eksponencijalne identitete.
No, postojanje kompleksnih brojeva nije bilo potpuno prihvaeno sve do geometrijske
interpretacije Caspara Wessela 1799. godine, koju je ponovno otkrio i popularizirao Carl
Friedrich Gauss nekoliko godina kasnije; kada se teorija kompleksnih brojeva znaajno
proirila. Gauss je dokazao da svaka polinomska jednadba ( ) 0 f x = ima barem jedan
korijen, i to bilo da su koeficijenti realni, bilo kompleksni. Ali ideja o grafikom prikazu
kompleksnih brojeva se pojavila jo davne 1685. u Wallisovom djelu De Algebra Tractatus.
Ona je naalost ostala nezapaena ak i kada ju je predloio i Wessel, te je Gauss neovisno o
7
njima iznio istu ideju, pa se danas takva ravnina obino naziva Gaussovom kompleksnom
ravninom.

Slika 4: Karl Friedrich Gauss (1777. - 1855.) - Gaussova kompleksna ravnina

Uobiajene izraze koji se koriste u teoriji kompleksnih brojeva su uveli jo sami
osnivai: Argand je izraz cos sin i + nazvao faktor smjera, a
2 2
r a b = + modulom,
Cauchy je cos sin i + nazvao reduciranim oblikom (l'expression rduite), Gauss je koristio
i za 1 , uveo naziv kompleksni broj za a bi + , a
2 2
a b +

nazvao normom. Naziv koeficijent
smjera, esto koriten za izraz cos sin i + dugujemo Hankelu, a apsolutnu vrijednost za
modul je uveo Weierstrass.
Samom razvoju kompleksnih brojeva su pridonijeli i Abb Bue, Jean-Robert Argand,
Mourey, Augustin Louis Cauchy, Niels Henrik Abel, a slijedei trag Cauchyja i Gaussa
istaknulo se jo nekoliko matematiara: Kummer, Leopold Kronecker, Scheffler, Bellavitis,
Peacock, De Morgan, Mbius i Dirichlet.

PRIMJENA

Navodimo neke od mnotva poznatih formula koje sadre ove konstante.
Matematika. Prikaz kompleksnih brojeva: (cos sin ) z r i = + , Eulerov identitet:
cos sin
i
e i

= + , Stirlingova procjena: ! 2
n
n
n n
e
t
| |
~
|
\ .
, Gamma funkcija:
1
2
t
| |
I =
|
\ .
,
Vieteova formula:
2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2
...
2 2 2 2 t
+ + + + + +
= , Bazelski
8
problem:
2
2 2 2 2
1 1 1 1
...
1 2 3 4 6
t
+ + + + = , karakteristika Eulerove funkcije:
2 2
0
( ) 3 /
n
k
k n | t
=

,
teorem o reziguumu: 2
dz
i
z
t =
}
, broj t i verini razlomak:
4 1
1
4
3
9
5
16
7
...
t
= +
+
+
+
, itd.
U geometriji je t svima dobro poznat - opseg kruga: 2 o rt = , povrina kruga:
2
P r t = ,
volumen kugle:
3
4
3
V r t = , povrina kugle:
2
4 P r t = , volumen valjka:
2
V r ht = , oploje
valjka: 2 ( ) P r r h t = + , oploje stoca:
( )
2 2
P r r r h t = + + itd.

Fizika. Kozmoloka konstanta:
2
8
3
G
c
t
A = , Coulombov zakon:
1 2
2
0
4
q q
F
r tc
= ,
magnetska permeabilnost zrakopraznog prostora:
7 2
0
4 10 / N A t

= , Einsteinova opa
teorija relativnosti:
2
1 8
2
v v v
G
R Rg T
c

t
= , Heisenbergov princip neodreenosti:
4
h
x p
t
A A > .

Statistika. Redovito funkcije distribucije vjerojatnosti sadre t i/ili e , npr.
normalna distribucija:
2 2
( ) / (2 )
1
( )
2
x
f x e
o
o t

= , Cauchyjeva:
2
1
( )
(1 )
f x
x t
=
+
,
Poissonova: ( )
!
x
e
p x
x

= , itd.
Ako igra igra n puta na jednorukom jacku koji isplauje dobitak
u 1 od n pokuaja, vjerojatnost da igra nee nita osvojiti (u
velikom broju pokuaja) iznosi otprilike 1/e.
Poznat je Gaussov integral:
2
x
e dx t

=
}
koji, ako se
normalizira na vrijednost 1, predstavlja normalnu distribuciju
vjerojatnosti, a sama Gaussova krivulja
2
( )
x
f x e

= ima puno
primjena u znanosti.

Slika 5:Gaussova krivulja
(normalna distribucija)
9
Ekonomija. U ekonomiji broj e susreemo u financijskoj matematici kod neprekidnog
ukamaivanja. Polazimo od formule sloenog kamatnog rauna,
0
1
100
n
n
p
C C
| |
= +
|
\ .
, gdje su
0
C i
n
C poetna i konana vrijednost glavnice, p godinja kamatna stopa a n broj godina.
Ako se ukamaivanje vri m puta godinje, tada u formuli imamo / , p p m n n m .
Promatramo li sluaj , m imamo
{ }
/100
/100
100
0 0 0 0
lim 1 100 lim 1 .
100
n
nm x
np
n
p
n
m x
p p
C C x m C C e C e
m x

(
| | | |
( = + = = = + = =
(
| |

\ . \ .
(


Dobiveni izraz vrijedi u sluaju kad se ukamaivanje vri beskonano mnogo puta godinje,
tj. kad se kamate pripisuju glavnici svakog trenutka (neprekidno kontinuirano). To nije
sluaj u financijskoj praksi, ali zato formula vjerno opisuje kontinuirani rast ivih bia
(pojedinano ili kao populacije). Pri tome je p prosjena stopa (godinjeg) prirasta.
Primjer. Godine 1995. na Zemlji je ivjelo 5 674 380 000, a 2005. godine 6 453 628 000
ljudi. Ako prosjena stopa godinjeg prirasta ostaje nepromijenjena, kada moemo oekivati
da e se broj stanovnika na Zemlji udvostruiti ?
Imamo:
0
5674380000, 6453628000, 10 god., ?,
n
C C n p = = = = pa je
( )
100
0 0
100
ln ln 1, 28681147%
np
n n
C C e p C C
n
= = = (prosjena stopa godinjeg prirasta).
Uz ovu stopu prirasta, iz uvjeta
0
2
n
C C = , na slian nain dobivamo
( )
0
100 100
ln ln ln2 53.865 54 godine.
n
n C C
p p
= = = ~
LITERATURA

[1.] Arndt, J., Haenel, C.: Pi unleashed, Springer Verlag Berlin Heidelberg, 2001.
[2.] Mateja, J.: Financijska matematika 3, predavanje, http://www.efzg.hr
[3.] Pezer, M.: Povijest matematike, seminarski rad, Zagreb, 2008.
[4.] The MacTutor History of Mathematics archive, Pi through the ages i e:
http://www-history.mcs.st-andrews.ac.uk/HistTopics/
[5.] Weisstein, Eric W. "Complex Number" From MathWorld--A Wolfram Web
Resource. http://mathworld.wolfram.com/ComplexNumber.html
[6.] Wikipedia, Complex number i E (mathematical constant):
http://en.wikipedia.org/wiki/