You are on page 1of 25

OSNOVE NACIONALNE SIGURNOSTI*

1. POJAM I SADRAJ SIGURNOSTI


1. Pojam sigurnosti

ovjeka i ljudsko drutvo pitanje sigurnosti zaokuplja od njihova postanka. Rije je o
egzistencijalnom i vjenom pitanju. To je egzistencijalno pitanje jer bez sposobnosti za
ostvarenje sigurnosti na egzistencijalnoj razini nema opstanka, a vjeno iz razloga to su
ugroenosti trajne pa je trajna i sigurnosna funkcija.
Svaki ivi organizam i svaka zajednica ivih bia po prirodi tei vlastitoj sigurnosti.
To vrijedi i za ljude i njihove zajednice. Izraz je to prirodne tenje da se ni u kom pogledu ne
narui vlastiti integritet i da se omogui, osigura potpun ivot. Konstitucija svakog ivog bia,
ma koliko se oni meusobno razlikovali, takva je da svojom cjelinom djeluje u funkciji
vlastite sigurnosti.
Dakle, pojam sigurnosti ovjeka i njegovu zajednicu zaokuplja od njihova postanka. U
modernim vremenima to je pojam koji se poeo upotrebljavati, gotovo, u svim podrujima
ljudske djelatnosti i njegova okruenja. Nije stoga ni udno da pojedini autori tvrde da je to
jedan od najee upotrebljavanih pojmova uope. No, oni, pri tome, upozoravaju da je to
istovremeno i jedan od najmanje objanjenih pojmova.
1
Koliko je taj pojam zbog svojeg
znaaja i sloenosti zaokupljao interese istraivaa moda je najbolje izrazio ugledni Arnold
Wolfers, ije je istraivanje o sigurnosti i nacionalnoj sigurnosti zasigurno jedno od
nakvalitenijih uope na tom podruju.
2
Upozorivi na viedimenzionalnost i sloenost
problema sigurnosti, Wolfers je sigurnost odredio kao "neodreeni simbol" (ambiguous
simbol) koji moe, ali i ne mora imati neko znaenje.
Pojam sigurnosti potjee od latinske rijei "securitas" to doslovno znai sigurnost
(odnosno "securas", lat. siguran, bezbrian, pouzdan, neustraiv, vrst, zatien). Ova je rije
posluila i za izraavanje sigurnosti u mnogim drugim jezicima, posebno romanskim:

*Tatalovi, S. i Bilandi, M. Osnove nacionalne sigurnosti, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike
Hrvatske, Zagreb, 2006.
1
Vidi: Nobilo, M. Nacionalna sigurnost zemalja u razvoju u suvremenim meunarodnim politikim odnosima,
disertacija, FPN, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, 1987
2
Wolfers, A. National security as an ambiguous symbol, Discord and Collaboration 7, John Hopkins University
Press, Baltimore, 1962
"securite" u francuskom, "sicurezza" (sicuro - siguran, sigurno; sicuramente - sigurno) u
talijanskom; "security" u engleskom; "siguri" - sigurno u albanskom i tako dalje.
3

Vrlo openita definicija sigurnosti kazuje nam da je sigurnost relativna odsutnost
tetnih ugroavanja.
4
Rije je o definiciji koja ima negativni aspekt odreenja, zbog ega je
za podrobniju odnosno potvrdnu definiciju sigurnosti potrebno analizirati niz sistemskih
pitanja.
Kao osnovno, postavlja se pitanje subjekta ili objekta na kojeg se sigurnost odnosi.
Razmatranje problematike subjekta/objekta odnosno traenje odgovora na pitanje na
koga/ega se sigurnost odnosi moe ukljuivati npr. ovjeka kao pojedinca, pojedine
drutvene skupine, drutvo odnosno drutvenu zajednicu, dravu, meunarodnu zajednicu,
prirodu openito, svijet kao cjelinu, sigurnost vlasnitva itd.
Nesporno je potrebno odrediti i o kakvoj se sigurnosti radi odnosno je li rije o
sigurnosti subjekta ili objekta openito (opstanak, razvoj) ili je, pak, rije o sigurnosti od
specifinih vrsta ugroavanja. Pri tom je vano razmotriti i stupnjeve mogue ranjivosti u
odnosu na razliita ugroavanja.
Tree pitanje koje je potrebno postaviti jest pitanje pred kim i/ili pred im se
zauzimamo za sigurnost odreenog subjekta. Odgovor na to pitanje uvodi nas u problematiku
ugroavanja koja je nezaobilazan faktor kod razmatranja fenomena sigurnosti (sigurnost
postoji jer postoje ugroavanja). U svezi s problematikom ugroavanja postavlja se cijeli niz
pitanja neophodnih za njezino analiziranje kao to su primjerice izvori ugroavanja, vrste
ugroavanja, neposrednost ili posrednost ugroavanja, vremenska ili prostorna blizina
ugroavanja, vjerojatnost ostvarenja prijetnje i stupanj njezine ozbiljnosti. Posebno znaajno
pitanje vezano uz naznaeno jest je li sigurnost individualno ili ope (kolektivno) dobro? U
prvom sluaju pitanje je da li se vlastita sigurnost ostvaruje na tetu drugih ili je ona mogua
samo kao zajednika za sve subjekte to nam sugerira drugi sluaj.
5


3
U engleskom i francuskom jeziku uz pojmove "security" odnosno "securite" postoje i pojmovi "safety" i "
surete". Ti pojmovi takoer znae sigurnost. No, za razliku od pojmova "security" i "securite" koji su vezani uz
aspekte sigurnosti u odnosu na dravu, naciju, politike i drutvene odnose, ti su pojmovi vezani uz druge
aspekte izostanka opasnosti kao najopenitijeg odreenja pojma sigurnosti.
4
U rjenicima sigurnost se najee definira kao stanje bez opasnosti odnosno ugroavanja, kao osjeaj
sigurnosti te kao aktivnost odnosno sustav za ostvarenje sigurnosti. Primjerice vidi: Mangold, P. National
Security and International Relations, Routledge, London, 1990, str. 6; Mitar, M. Osnovna pitanja u svezi s
pojmom sigurnosti, Policija i sigurnost, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, br. 5,
1994, str. 509-517
5
Primjenom "teorija igara" prvi sluaj bi spadao u kategoriju igre sa nultim zbrojem (zero sum game) to znai
da jedan gubi, a drugi dobiva, dok je drugi sluaj u okvirima igara sa pozitivnim rezultatom gdje svi dobivaju
(non-zero sum game).
Vano je odgovoriti i na pitanje je li sigurnost objektivna i/ili subjektivna kategorija?
Jednostavno shvaanje sigurnosti kao subjektivne kategorije (osjeaj sigurnost) vrlo je
problematino budui neuoavanje opasnosti ne znai da je zaista i nema. S druge strane,
pretjerano uoavanje opasnosti moe odvesti u svojevrsnu paranoju koja u konanici moe
rezultirati fizikom i psihikom destrukcijom pojedinca, skupine i zajednice. Takoer,
shvaanje sigurnosti iskljuivo kao objektivne kategorije (primjerice, ouvanje postojeeg
stanja) moe zavarati odnosno biti isprika za izbjegavanje, prije svega nekih subjekata kao to
su ovjek kao pojedinac, drutvena zajednica, drave, meunarodna zajednica, za suoavanje
sa suvremenim problemima.
Nita manje nije znaajno ni pitanje odnosi li se sigurnost na postojee stanje (status-
quo) ili je ona u relaciji sa razvojem. Do suvremenog doba rasprave o sigurnosti bile su
preteno konzervativnog karaktera to znai da su prvenstveno bila uvaavana kratkorona
stajalita. No, suvremeni su uvjeti nametnuli razmatranje pitanja sigurnosti kao dugoronog
pitanja, kao pitanja razvoja. Razlog su naravno niz opasnosti sa kojima je suvremeni svijet
suoen i koje dovode u pitanje cjelokupni daljnji razvoj ovjeanstva (primjerice u sluaju
moebitne uporabe nuklearnog oruja i sam opstanak ovjeanstva) i uvjete ivota svih ljudi u
suvremenim uvjetima.
Razmatranje opsega sigurnosti u sredite pozornosti postavlja pitanje je li sigurnost
apsolutna kategorija ili joj je svojstven odreeni stupanj relativiteta. Teorijski promatrano
zasigurno je da je sigurnost apsolutni pojam, to znai da je netko (pojedinac, drutvo, drava)
ili neto (investicijsko ulaganje) sigurno ili nesigurno, te da se ne moe biti malo siguran ili
malo nesiguran ovisno promatra li se optimistina ili pesimistina varijanta. No, u realnom
okruenju i realnom ivotu sigurnost nije apsolutna kategorija. Prije bi se moglo govoriti o
nekakvoj postignutoj sigurnosti ili stupnju sigurnosti (optimalna razina). Stoga je za
razumijevanje pojma sigurnosti potrebno razmotriti pitanje kriterija sigurnosti. Suvremeni
uvjeti i suvremeni svijet sa nizom razliitosti govori nam da su u razliitim
drutvima/dravama i u razliitim stupnjevima razvoja i ti kriteriji (kvantitativni i kvalitativni)
razliiti (primjerice kriteriji ekonomske sigurnosti u visokorazvijenim i siromanim
dravama).
Za potpuno shvaanje pojma sigurnosti istu razinu vanosti sa naznaenim ima i
pitanje cjelovite ocjene stanja sigurnosti. U odgovoru na ovo pitanje moda bi se najbolje
mogle primijeniti filozofske postavke prema kojima "znanje ima granice, dok ga neznanje
nema". Primjena te postavke ukazuje da sigurnost nije mogue u cijelosti ocijeniti. Drugim
rijeima, uvijek postoji dio stvarnosti koji ostaje nepoznat i nepredvidljiv. Zbog toga sve
ocjene stanja sigurnosti izraavaju vjerojatnost, a ne stvarnu sigurnost. Sigurnost je manje ili
vie prisutna pri ocjenjivanju posljedica, a ne predvianju moguih opasnosti.
Sintetiki pristup ovim pitanjima dovodi nas do mogunosti odreenja sigurnosti u
okvirima sustavnih teorija.
6
Prema njemu, sigurnost podrazumijeva sigurnost sustava kao
cjeline, sigurnost elementa i njihovih meusobnih relacija tako da je osigurana odreena
stabilnost i fleksibilnost sustava u odnosu prema okolini odnosno da je mogue mirno
mijenjanje sustava.
7
Sigurnost sustava kao cjeline ukljuuje promatranje tri aspekta: sa
stajalita strukture sustava, njegove funkcije i sa stajalita okruenja (nastajanje, razvoj,
entropija). Sigurnost elemenata sustava ukljuuje analizu njihove aktivnosti u sustavu i
poloaja u strukturi sustava (nadreen/podreen). Prisutnost vanjskih aktera koji ugroavaju
odreeni sustav je sredinji element kada se razmatra sigurnost okoline sustava. Takoer je pri
primjeni sustavnog pristupa mogue govoriti i o sigurnosti procesa koji se odvijaju meu
elementima u sustavu te na relaciji sustav - okolina.
2. Definiranje sigurnosti

Sigurnost je jedan od temeljnih fenomena ljudskog drutva u svim fazama njegova razvoja.
Bilo da se radi o sigurnosti pojedinca, skupine, drave ili grupe drava, uvijek je rije o
nastojanju da se osiguraju vrijednosti i stanja za koja se smatra da su od vitalnog znaenja.
ovjek kao pojedinac, drutvene, nacionalne i dravne zajednice te cijelo ljudsko
drutvo imaju potrebu za vlastitim odranjem, ouvanjem i osmiljavanjem svojeg postojanja.
Na putu ostvarenja toga cilja svaki od tih entiteta suoava se sa nizom opasnosti. Stoga je
jasno da oni moraju biti sigurni kako bi mogli opstati i moebitno ostvariti svoj razvoj.
Sigurnost je jedan od temeljnih uvjeta za ivot i njegovo odranje. Uz produkciju i
reprodukciju to je jedna od temeljnih funkcija ivota. Sigurnost je jedan od temeljnih uvjeta,
ne samo normalnog ivota, nego i odranja ivota jedinke i zajednice uope. Samo ona bia
(bioloka, drutvena, politika) koja se uspijevaju oduprijeti opasnostima koja dolaze iz
prirode, iz drutvenog i politikog okruenja, od drugih ljudi, mogu preivjeti i osigurati
kontinuitet svojeg postojanja.

6
Ugledni britanski teoretiar pitanja sigurnosti Barry Buzan u svojim radovima koristi sintagmu
"sustavna/sistemska sigurnost" (sistematic security) koja obuhvaa sigurnost pojednica, drutva i ire
meunarodne okoline. Vidi: Buzan, B. People, States and Fear: The National Security Problem in International
Relations, Whatsheaf Book, Brighton, 1983, str. 247
7
Detaljnije o ovome vidi: Mitar, M. Osnovna pitanja u svezi s pojmom sigurnosti, Policija i sigurnost,
Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, br. 5, 1994, str. 509-517

Pitanja sigurnosti prate ovjeka na svakom koraku, kroz cijeli njegov ivot. Ona su
vezana uz sve to on ini ili ne ini. Sigurnost utjee na njegovo postojanje, njegov ivot i rad,
a veim dijelom o tome i ovisi. Sigurnost je uvjet normalnog ivota i rada ljudi. Apsolutne
sigurnosti nema nigdje, ali je vano da se postigne i odrava stupanj sigurnosti koji ljudima
jami da bez nekakvih izvanrednih i nepredvidivih dogaaja nee nastradati i da im se ukupni
ivotni uvjeti nee pogorati.
Pitanje sigurnosti dugo vremena zaokuplja panju znanstvenika i istraivaa. Sve do
suvremenog razdoblja to je pitanje u znanstvenim analizama u disciplinama kojima je
sigurnost jedno od glavnih podruja istraivanja (primjerice, podruje meunarodnih odnosa i
znanosti o meunarodnim odnosima, politologije nacionalne sigurnosti) bilo vezano uz dravu
i sustave drava. Tek u novije vrijeme javljaju se istraivai koji tvrde da je to preusko
shvaanje sigurnosti. Prema njima, pojam nacionalne sigurnosti koji se vee uz dravu treba
razlikovati od individualne i kolektivne sigurnosti. Njihova su istraivanja pokazala da
individualna i kolektivna sigurnost ne ovise iskljuivo o nacionalnoj sigurnosti, iako drave i
dalje imaju nezaobilazno mjesto u analizama sigurnosti.
8

Tradicionalne definicije sigurnosti polazile su od promatranja vojne moi drava i
opeg poretka takvih drava. Tradicionalne definicije, locirane u prostoru izmeu sile i mira,
bile su bazirane na tri temeljne pretpostavke: uvjerenju da je drava odgovorna za sigurnost;
sigurnosna politika bila je usmjerena prema ouvanju postojeeg stanja; vojne prijetnje
zahtijevale su uinkovitu vojnu obranu koja je bila primarni interes. Moderne definicije
sigurnosti koje se pojavljuju u zadnjoj etvrtini 20. stoljea mnogo su ire. Njihov koncept
vie nije fokusiran samo na dravu, ve ukljuuje i pojedince i svjetsku zajednicu. Koncept,
takoer, nije vie orijentiran na ouvanje status quo. U modernim uvjetima sigurnost, isto
tako, vie nije sinonim za vojnu problematiku, ve je usmjerena i na druge izvore i oblike
ugroavanja.
Iz prikazanog je oigledno da je u suvremenim uvjetima sigurnost postala sve vanije i
sloenije pitanje. Javorovi smatra da do toga dolazi iz dva razloga: ire se vrste i izvori
ugroavanja i poveava se stupanj i opseg ugroavanja.
9
Ugroenosti, izazvane najvie
djelovanjem samih ljudi, postaju sve vee i poprimaju sve ire (globalne) razmjere, ime
dovode u pitanje opstanak ovjeanstva i njegovog eko-okruenja. Time je sigurnost

8
Vidi npr: Buzan, B. People, States and Fear: An Agenda for International Security Studies in the Post-Cold
World Era, Harvester Wheatsheaf, London, 1991; Giddens, A. The Conseqences of Modernity, Polity Press,
Cambridge 1990; Giddens, A. Modernity and Self-Identity, Polity Press, Cambridge, 1991; Shaw, M. Global
Society and International Relations, Polity Press, Cambridge, 1994
9
Javorovi, B. Terorizam, Policija i sigurnost, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, br. 1-2,
1997, str. 2
proirenjem svojeg znaenja u suvremenim uvjetima postala jedan od temeljnih pojmova kako
na unutarnjem planu u pojedinim dravama tako i u ukupnoj svjetskoj politici.
Klasina i moderna socioloka i politoloka literatura sigurnost je definirala na opoj
razini i uglavnom parcijalno. Danas se pojam sigurnosti, kao to smo ve naglasili, koristi za
obiljeavanje razliitih oblika opstanka i djelovanja svakog ivog bia, jer se sadraj
sigurnosti s vremenom mijenja. Od postanka ljudske zajednice do danas rat je zbog svojih
posljedica predstavljao najveu opasnost i ugroavanje za ljudsko drutvo. No, tijekom
dvadesetog stoljea, a posebno u njegovoj drugoj polovini ovjek je postao sve vie svjestan i
drugih opasnosti koje dolaze iz prirodnog i drutvenog okruenja i koje ugroavaju
istovremeno svakog ovjeka.
10
Gotovo do kraja dvadesetog stoljea rije sigurnost je
definirana dominantnim sredstvom osiguravanja opstanka - vojskom. Drugim rijeima,
sigurnost je promatrana kao cilj drava koji se ostvaruje vojnim i diplomatskim sredstvima.
Za razliku od toga, u posljednje vrijeme sigurnost se promatra kao odrednica opstanka,
odnosno kao uvjet koji stvara odnose izmeu pojedinca, drutva i drave.
Sigurnost i ideje sigurnosti u samom su sreditu europske i filozofske misli od
sedamnaestog stoljea.
11
U tom poetnom razdoblju ona je shvaana kao cilj pojedinca
odnosno kao dobro koje ovisi o individualnim osjeajima.
12
Sigurnost pojedinca, oblikovana
u liberalnoj politikoj paradigmi, shvaana je u smislu umanjivanja straha od nasilja te
potrebe za ureivanjem pitanja sigurnosti na dravnoj i drutvenoj razini.
Novo znaenje pojam sigurnosti je poprimio u vrijeme Francuske revolucije.
Znamenita Deklaracija o ljudskim pravima sadri etiri bitne odrednice: sigurnost, vlasnitvo,
slobodu i otpor ugnjetavanju. U to vrijeme sigurnost (surete) je i dalje shvaana kao uvjet
opstanka pojedinca. Ona je bila privatno pravo. To je podrazumijevalo slobodu od
ugroavanja prava graanina i pojedinca, ali i od mogueg fizikog napada. Nasuprot tome
stajala je javna sigurnost (salut).
Nova ideja sigurnosti kao kolektivnog dobra koje se ostvaruje vojnim ili diplomatskim
sredstvima istaknuto mjesto u Europi zauzima u vrijeme revolucionarnih i Napoleonovih
ratova. Pojedinci i drave razumijevani su kao usporedba jedno za drugo: kao to je
pojedincima sigurnost uvjet opstanka tako i drave imaju "prirodno" pravo na organiziranje

10
Javorovi, B. Korak u iskorak, Defendologija, br. 1, god. 2., Defimi, Zagreb, 1999, str. 1-2
11
Prikaz tih ideja nalazi se u: Cvrtila, V. Nacionalna sigurnost neutralnih drava Europe: politike i
geostrategijske odrednice, doktorska disertacija, Fakultet politikih znanosti, Sveuilite u Zagrebu, 1999, str.
112-127
12
Primjerice za Charlesa Louisa de Montesquiea politika sloboda je bila sadrana u sigurnosti, dok je Gotfried
Wilhelm Leibnitz dravu shvaao kao veliko drutvo kojem je cilj zajednika sigurnost.
sigurnosnih sredstava za ostvarenje svojeg opstanka (ustvari je rije shvaanjima temeljenim
na uenjima Hugoa de Grotiusa) .
Otprilike u isto vrijeme sigurnost pojedinca, temeljeno na uenjima Rousseaua i
Kanta, poela se promatrati kroz sigurnost nacija. Poetkom 19. stoljea taj se pojam u svojoj
uporabi poeo vezivati uz dravu. Parikim mirovnim ugovorom koji je zapeatio pobjedu
velikih sila nad Napoleonom zapoeto je stvaranje novog poretka u Europi. To je
podrazumijevalo zajedniku brigu drava potpisnica za mir. Drugim rijeima, one su se
obvezale da je svaka od drava odgovorna za vlastitu sigurnost, a sve zajedno za mir i
stabilnost u Europi.
Prva desetljea nakon Drugog svjetskog rata takoer su znaajna u pogledu
istraivanja pojma sigurnosti. Istraivanja iz tog razdoblja pojmu sigurnosti su dala nova
znaenja ili su, pak, u njegov sadraj unijela nove elemente. U pokuaju da objasni neuspjehe
meunarodne zajednice u postizanju mira, Herz je 1950. upotrijebio sintagmu "sigurnosna
dilema" (security dilemma) kao faktor koji to onemoguuje. S obzirom da taj pojam posebno
obraujemo ovdje emo tek naznaiti njegov okvirni sadraj. Ukratko, rije je o tome da
baziranje sigurnosti jedne drave na moi, u uvjetima kada svoje interese ne moe ostvariti
budui su u sukobu sa interesima druge drave, izaziva nesigurnost kod drugih drava.
Desetak godina kasnije Wolfers dodatno je zakomplicirao shvaanje pojma sigurnosti, iako je
svojim stavovima otvorio nove putove promiljanja tog pojma odnosno utemeljio istraivanje
kompleksnosti pojma sigurnosti. On je, kao to smo prethodno ve naznaili, odredio
sigurnost kao "neodreeni simbol" koji moe, ali i ne mora imati neko znaenje.
Zadnja desetljea 20. stoljea oznaavaju razdoblje u kojem se polazina naela za
definiranje pojma sigurnosti na odreeni nain mogu povezivati sa definicijama i sadrajem
sigurnosti s kraja 18. i poetka 19. stoljea.
13
Naime, kraj je 20. stoljea ponovno na svjetsku
scenu donio liberalni internacionalizam koji podrazumijeva suradnju, a ne sukobljavanje u
svjetskoj zajednici. Politika retorika u suvremenim uvjetima (zalaganje za potivanje
ljudskih prava i prava manjina, razvoj koncepta "ljudske sigurnosti" itd.) naslanja se na
politiku retoriku koja je oblikovana dva stoljea ranije. Upravo ta retorika, uz uvaavanje
injenice da su temeljna ljudska prava proirena na sva ljudska bia bez obzira unutar kojeg
politikog korpusa se nalaze, predstavlja okvir za moderno definiranje pojma sigurnosti.
Tradicionalno poimanje sigurnosti kroz promatranje pojmova sile (realistika kola,
sigurnost je cilj) i mira (idealistika kola, sigurnost je posljedica) nije najprimjerenije za

13
Vidi npr. Rotschild, E. What is security, Daedalus, Vol. 124, No. 3, 1995
shvaanje tog pojma u suvremenim uvjetima. Prema Barryju Buzanu takav pristup ne daje
dovoljno jasnu definiciju sigurnosti. Stoga je potrebno jo uvijek nerazvijeni koncept
sigurnost promatrati svestranije za to je neophodno vidjeti i koja su izvorita sigurnosti. Ovaj
je ugledni teoretiar stava da je jedan od problema pri definiranju pojma sigurnosti taj to se
on dugo promatrao s motrita ugroavanja nacionalne sigurnosti u ijim okvirima je ostao
"zarobljen". Stoga je potrebno jasno razluiti pojam sigurnosti od pojma nacionalne
sigurnosti, a to je mogue na nain da se pojam sigurnosti promatra ire od dosadanjih okvira
promatranja. Definiranje sigurnosti jest bitno za definiranje nacionalne sigurnosti, ali ne i
presudno. Stoga ta dva pojma nije potrebno apsolutno vezati jedan uz drugi.
14

Dakle, potekoe u definiranju sigurnosti javljaju se zbog preuskog gledanja na taj
fenomen. Istraivai i teoretiari pri definiranju tog pojma uglavnom polaze od trenutnih
uvjeta u odreenoj zajednici ne razmatrajui temeljne imbenike sigurnosti ovjeka i svih
ivih bia. U definiranju sigurnosti potrebno je uzeti u obzir da je sigurnost temeljni uvjet
opstanka ovjeka i svih ivih bia.
Suvremenim sadrajem sigurnosti dominiraju dva koncepta: univerzalnost koja
podrazumijeva potivanje sadrajne cjelovitosti pojma sigurnosti i demilitarizacija
15
koja
omoguuje prevladavanje dosadanjeg vezivanja sigurnosti uz vojnu silu. Tim se pristupom
postupno naputa, kako to tvrdi Grizold, usko rjeavanje problema sigurnosti na razini
nacionalne drave. Drugim rijeima, svijet ide prema izgraivanju integralne sigurnosti koja
podrazumijeva razliite vidike kvalitete ivljenja i sigurnosti kako u pojedinom drutvu tako i
u cijeloj meunarodnoj zajednici.
16

Pojedini autori tvrde
17
da se sigurnost danas mora promatrati u irem kontekstu nego
ranije zbog nekoliko razloga od kojih se dva odnose na entitete za koje se organizira
sigurnost, a dva na vrste sigurnosti . Prvo, koncept sigurnosti je proiren od sigurnosti nacija

14
Buzan, B. Peple, Staes and Fear: An Agenda for International Security Studies in the Post-Cold World Era,
Harvester Wheatsheaf, London, 1991, str. 24.Prema Buzanu postoji nekoliko razloga koji su pojam sigurnosti
ostavili nedoreenim: ideja sigurnosti je previe sloena za analizu zbog ega je veina autora taj pojam obradila
povrno; vezivanje pojma sigurnosti uz silu u vrijeme hladnog rata; suprotstavljanje realistikoj koli
meunarodnih odnosa (realisti smatraju da je sila glavni motiv ponaanja u meunarodnim odnosima); karakter
stratekih studija koje su se prvenstveno bavile vojnom komponentom; simbolika dvosmislenost pojma
sigurnosti.
15
Grizold, A. Meunarodna sigurnost: Teorijsko-institucionalni okvir, Fakultet politikih znanosti, Zagreb,
1998, str. 15-16
Autor takoer tvrdi da je uz ova dva aspekta pri redefiniranju sadraja sigurnosti vaan i kontekst suvremenih
kulturno-civilizacijskih prilika. Rije je o pitanju globalizacije suvremenih sigurnosnih problema. U eri
globalizacije u suvremenim uvjetima sigurnosni problemi u konanoj fazi imaju planetarne dimenzije.
Suvremena je sigurnost internacionalizirana i zasniva se na suovisnosti.
16
Grizold, A. (ur.) Raspotja nacionalne varnosti, FDV, Ljubljana, 1992, str. 73
17
Cvrtila, V. Nacionalna sigurnost neutralnih drava Europe: politike i geostrategijske odrednice, doktorska
disertacija, Fakultet politikih znanosti, Sveuilite u Zagrebu, 1999, str. 122
prema sigurnosti pojedinaca i skupina. Drugo, irenje od sigurnosti nacija prema sigurnosti
meunarodnog sustava odnosno njegove fizike okoline. Tree, sigurnost je proirena
vodoravno i iri se od vojne prema politikoj, gospodarskoj, socijalnoj i sigurnosti eko-
okruenja. etvrto, politika odgovornost za jamenje sigurnosti je sama po sebi proirena:
iri se na sve strane od nacionalne drave, ukljuujui prema meunarodnim organizacijama,
prema regionalnim i lokalnim jedinicama, prema nevladinom organizacijama, javnom
mnijenju i medijima.
Opeprihvaena odnosno generika definicija pojma sigurnosti ne postoji. Ovisno o
kutu promatranja, predmetu, svrsi i ciljevima istraivanja svaki od autora definira sigurnost na
drugaiji nain.
Pojam sigurnosti upotrebljava se u drutvenim znanostima u razliitom kontekstu - od
nacionalne sigurnosti, socijalne sigurnosti, psiholoke sigurnosti, pravne sigurnosti, do
sigurnosti na radu, sigurnosti u prometu itd. Sigurnost u svim tim znaenjima obuhvaa vrlo
razliite stvari: skup tehnikih mjera i postupaka u nekom tehnolokom procesu ili slinoj
ljudskoj djelatnosti; potivanje pravnih normi, pravnu dosljednost i vladavinu prava;
osiguranje stabilnih uvjeta i perspektive za zadovoljavanje egzistencijalnih potreba
stanovnitva; osjeaj samopouzdanja i integriteta osobnosti; opstanak, integritet i razvoj
drava i tako dalje.
Wolfers tvrdi da sigurnost ima svoju objektivnu i subjektivnu dimenziju. Objektivno
gledajui ona mjeri odsutnost prijetnji pri stjecanju vrijednosti, dok u subjektivnom smislu
ona predstavlja odsustvo straha da e te vrijednosti biti napadnute.
18
Pojam sigurnosti vrlo
slino, u biti kao negativan pojam, odreuje i Vital. Za njega je sigurnost odsustvo stvarne ili
doivljene prijetnje bez obzira odakle ona proizlazi (iz vanjskih izvora ili unutarnjeg
okruenja, ekonomskih dispariteta i nejednakosti).
19
Grizold sigurnost odreuje kao stanje u
kojem je osiguran uravnoteen fiziki, duhovni, duevni i materijalni opstanak pojedinca i
drutvene zajednice u odnosu prema drugim pojedincima, drutvenoj zajednici i prirodi. Tako
shvaena sigurnost imanentni je strukturni element drutva koji obuhvaa i stanje odnosno
odreenu osobinu stanja, a isto tako i djelatnost odnosno sustav. Sigurnost se, dakle, odnosi i
na drutvo/dravu u cjelini i na meunarodnu zajednicu.
20
Javorovi
21
sigurnost definira na

18
Wolfers, A. National security as an ambiguous symbol, Discord and Collaboration 7, John Hopkins University
Press, Baltimore, 1962
19
Vital, D. The Inequality of States: A Study of Small States, Oxford, 1967, prikazano prema: Nobilo, M.
Nacionalna sigurnost zemalja u razvoju u suvremenim meunarodnim politikim odnosima, disertacija, FPN,
Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, 1987
20
Grizold, A. (ur.) Raspotja nacionalne varnosti, FDV, Ljubljana, 1992, str. 65
vie naina. U svakom sluaju ona podrazumijeva odreeno stanje u kojem netko moe
normalno obavljati svoje funkcije. Kako su ugroenosti redovno stanje stvari, sigurnost nuno
pretpostavlja postojanje odreene otpornosti prema ugroenostima i zatienosti od
ugroenosti i opasnosti te sposobnost njihovog prevladavanja. Zato se moe rei da je
sigurnost stanje i stupanj otpornosti na sve, i zatienosti od svih ugroenosti i opasnosti
odnosno stanje u kojem ne dolazi do naruavanja normalnog stanja stvari uslijed razliitih
ugroenosti i opasnosti.
Sigurnost nije statina niti uvijek podrazumijeva isti stupanj i kvalitetu. Ona se mijenja
prema promjeni ukupnih uvjeta i kvalitete ivota i ljudskih ostvarenja. to su vea i via
ljudska ostvarenja, vea ljudska prava i slobode, vii ivotni standard itd., to su i vei zahtjevi
u pogledu sigurnosti. U tom smislu se moe rei, smatra profesor Javorovi, da je sigurnost
stanje u kojem je mogue normalno odvijanje svih prirodnih i drutvenih odnosno vitalnih i
razvijenih (uobiajenih, dostignutih) funkcija te odranje i razvoj stvorenih, steenih
vrijednosti i kvaliteta.
Ljudi i kao pojedinci i kao cjelina ive u svojem prirodnom okruenju i s njim su
nerazdvojno vezani. Njihova je sudbina u velikoj mjeri odreena tim okrujem. Izmeu ljudi i
prirode postoji neraskidiva uzrono-posljedina povratna sprega. U tom smislu sigurnost se
moe definirati kao stanje pune ravnotee izmeu ovjeka i prirode i njihove interakcije koja
ne dovodi do derogiranja odnosno nagrizanja prirode i kvalitete ivota ljudske zajednice.
U svemirskom okruenju ovjeka sve se dogaa zbog sukoba konstruktivnih i
destruktivnih sila. Ista je stvar i na planeti Zemlji kao njegovom sastavnom dijelu i u
ljudskom drutvu. Sigurnost ili nesigurnost izraz je djelovanja tih sila na koje ovjek u
odreenoj mjeri moe utjecati.U uvjetima njihove ravnotee postie se odreena stabilnost
prirodnih i drutvenih kretanja, kao i odgovarajua sigurnost. U sluaju porasta konstruktivnih
sila sigurnost raste, a u sluaju nadvladavanja destruktivnih ona opada odnosno javlja se
nesigurnost. Polazei s tog stajalita sigurnost se definira kao stanje ravnotee izmeu
konstruktivnih i destruktivnih sila u kojem ne dolazi do naruavanja i degradacije ekosustava,
civilizacijskih ostvarenja ljudske zajednice, ovjeka i njegovih tekovina i vrijednosti ili oni
(naruavanja i degradacije) ne prelaze opseg njihova razvoja.

21
Vidi: Javorovi, B. Terorizam, Policija i sigurnost, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, br. 1-
2, 1997, str. 3-4; Javorovi, B. Defendoloke osnove sigurnosti na radu, Rad i sigurnost, br. 3/2000, IPROZ,
Zagreb, str. 183-214
Prethodno smo istaknuli da je sigurnost istovremeno i stanje i djelatnost. No, analiza
njezinih, uvjetno nazvano, sastavnih elemenata odnosno konstitutivnih svojstava ukazuje da je
ona istovremeno i proces. Profesor Javorovi smatra da sigurnost podrazumijeva:
- postojanje odreenog (nekog) stupnja stvarne i potencijalne ugroenosti
22
koja se
sastoji od stalnog, unaprijed danog, "programiranog" dijela i sluajnog, promjenjivog
dijela izazvanog odreenim okolnostima;
- odgovarajuu otpornost (imunitet) prema ugroenostima i opasnostima, koja se sastoji
od dva dijela: uroenog i steenog (zatitna funkcija, prevencija);
- potrebnu sposobnost i mogunost svladavanja iskazanih ugroavanja i opasnosti, koja
se takoer sastoji od uroenog i steenog dijela (obrambena funkcija).
23


3. Vrste sigurnosti

Sigurnosne studije (Security Studies), kao zaseban znanstveno-istraivaki okvir razvijen u
drugoj polovini 20. stoljea, u modernim vremenima predstavljaju sredite za cjelovito
istraivanje pojma sigurnosti. U okviru sigurnosnih studija danas je mogue identificirati
etiri osnovna pristupa prouavanju pojma sigurnosti (time i etiri vrste sigurnosti koje su
prikazane na Shemi br. 1):
1. Prouavanje sigurnosti na razini nacionalne drave (National security concept) koji se
koncentrira na probleme sigurnosti, blagostanja i opstanka pojedine drave
(nacionalna sigurnost).
2. Sigurnost na meunarodnoj razini (International security concept) kao temeljne
instrumente za ostvarenje meunarodne sigurnosti promatra meunarodne institucije i
kolektivnu primjenu vojne sile (meunarodna sigurnost).
3. Regionalni pristup (Regional security concept) poglavito je usmjeren na prouavanje
sigurnosne problematike u pojedinim svjetskim regijama, primjerice u Europi,
Bliskom istoku itd.(regionalna sigurnost).
4. Globalni pristup (Global security concept) pokuava pojam sigurnosti obuhvatiti
cjelovito u sadrajnom (sloena priroda pojma sigurnosti u suvremenim uvjetima) i
prostornom smislu (sigurnost svijeta odnosno planeta) - globalna sigurnost.
24


22
Kod razmatranja ugroenosti treba razlikovati prijetnju od opasnosti. Prijetnja je stanje stvarnog ili mogueg
ugroavanja, dok je opasnost osjeaj prijetnje, bez obzira postoji li ona ili ne..
23
Javorovi, B. Terorizam, Policija i sigurnost, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, br. 1-2,
1997, str. 4

Shema broj 1: Vrste sigurnosti

Schultz, Godson i Quester su prouavajui sigurnost prema subjektu u meunarodnim
odnosima uz ove etiri vrste sigurnosti uveli i novi pojam transdravne sigurnosti. Taj novi
koncept, za razliku od tradicionalnih sigurnosnih studija koje u sreditu svojeg promatranja
imaju dravu, vie je naslonjen na subravne i transdravne aktere (iako oni zadravaju
povezanost sa dravama). Koncept transdravne sigurnosti nastoji pokazati da upravo ti
akteri, primjerice etno-nacionalni pokreti, religiozni ekstremisti, teroristi, pobunjenici, mogu
biti izvor nestabilnosti.
25

Kako na definiranje sigurnosti bitno utjeu konstitutivna obiljeja na razini drutva i
drave, kao i utjecaji koji dolaze iz meusobnog djelovanja ljudi i zajednica u meunarodnoj
okolini, pojedini autori sigurnost dijele upravo sa stajalita tih razliitih obiljeja. Drugim
rijeima, sigurnosti se pri tim podjelama ne pristupa kao univerzalnom pojmu, ve kao sasvim
odreenoj kategoriji, primjerenoj onome na to se odnosi ili na koga se odnosi. Tako
Javorovi sigurnost dijeli:
- prema obuhvatu (egzistencijalnom i/ili prostornom) na: globalnu i lokalnu;
- prema sadraju na opu i posebnu;

24
Schultz, H.; Godson, R.; Greenwood, T. (eds.) Security Studies for the 1990's, Brassey's, New York, 1993, str.
1-3
25
Schultz, R.; Godson, R.; Quester, G. (eds.) Security Studies for the 21st Century, Dulles, 1997, str. 2
- prema objektu na individualnu i kolektivnu odnosno nacionalnu i meunarodnu.
26

Problematici meunarodne i nacionalne sigurnosti posveeno je posebno poglavlje te
stoga ovdje pozornost pridajemo ostalim vrstama sigurnosti.

Globalna i lokalna sigurnost
Opa podjela prema obuhvatu na globalnu i lokalnu sigurnost podrazumijeva prostor u
kojem se dogaaju globalne i lokalne ugroenosti. Podjela sigurnosti prema prostornom
obuhvatu razumijeva da se radi barem o dva prostora/lokaliteta, od kojih je jedan dio drugog.
Sigurnost onog ueg lokaliteta je lokalna, a onog ireg, u odnosu na ui, jest globalna.
Primjerice, drava kao politiki entitet na odreenom prostoru ima svoju lokalnu i globalnu
sigurnost. Lokalna se odnosi na dravu kao cjelinu u odreenom geografskom i politikom
prostoru. Njezina je sigurnost globalna, ukoliko se odnosi na sigurnost njezinih subregija kao
geografskih i politikih cjelina. Sigurnost drave u odnosu na iru zajednicu je takoer
lokalna. Uvaavajui navedeno, jasno je da pri razmatranju obuhvata sigurnosti treba jasno
razluiti o kojoj se sigurnosti radi i u odnosu na koga ili to.
Postoje razliite definicije ovih dviju sigurnosti, iako znatno vie izraene kada je u
pitanju globalna sigurnost. Lokalna sigurnost je sigurnost na nekom ogranienom lokalitetu.
No, kako je prostor beskonaan pojam lokalni je relativan. Zato je pri uporabi pojma lokalna
sigurnost uvijek potrebno odrediti lokalitet i globalnu razinu unutar koje se taj lokalitet nalazi.
Lokalna se sigurnost uspostavlja u odnosu na ugroavanja lokalnog dometa odnosno opsega.
To su ugroenosti koje ne mogu ugroziti "globalno bie".
Globalna sigurnost je sigurnost globalnog bia odnosno globalnog organizma (od
ovjeka do svemira, od lokalne zajednice do meunarodne zajednice). Ona, smatra, Javorovi
ne mora obuhvatiti sve aspekte ili podruja sigurnosti, ali mora obuhvatiti one koji su
egzistencijalni, kojima se osigurava postojanje i opstanak "globalnog bia" odnosno drutvene
zajednice na odreenom prostoru. Globalna sigurnost je vezana uz postojanje globalne
ugroenosti, a to je ona ugroenost koja istovremeno ugroava "globalno bie" odnosno
globalni prostor i svaki njegov dio. To je sigurnost koja je, u odnosu na tradicionalno
shvaanje sigurnosti fokusirane na dravu, bitno proirena i ukljuuje sigurnost ljudi i

26
Vidi: Javorovi, B. Terorizam, Policija i sigurnost, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, br. 1-
2, 1997, str. 4-7; Javorovi, B. Defendoloke osnove sigurnosti na radu, Rad i sigurnost, br. 3/2000, IPROZ,
Zagreb, str. 183-214
planeta.
27
Povjerenstvo za globalno upravljanje (The Commission on Global Governance) je
sredinom 1990-ih predloilo nekoliko naela za odreenje globalne sigurnosti:
- svi ljudi isto kao i drave imaju pravo zatititi egzistenciju, a sve drave imaju obvezu
braniti ta prava;
- primarni cilj globalne sigurnosne politike trebao bi biti sprijeiti konflikte i rat te
zadrati integritet planetarnog sustava koji podrava ivot eliminiranjem ekonomskih,
socijalnih, ekolokih, politikih i vojnih uvjeta koji generiraju prijetnje sigurnosti ljudi
i planeta te anticipirati i upravljati krizama prije njihove eskalacije u vojne sukobe;
- vojna sila nije legitimni politiki instrument, osim u samoobrani ili pod
pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda;
- razvoj vojnih kapaciteta izvan zahtjeva nacionalne sigurnosti ili podrke akcijama
Ujedinjenih naroda je potencijalna prijetnja sigurnosti ljudi;
- oruje za masovno unitenje (weapons of mas destruction) nije legitimni instrument
nacionalne sigurnosti;
- proizvodnja i trgovina orujem treba biti kontrolirana od strane meunarodne
zajednice.
28

Jedna od definicija globalne sigurnosti nalazi se u studiji Globalizacija i globalna
sigurnost. U definiranju globalne sigurnosti autor polazi sa nekoliko polazita koja
karakteriziraju fenomen sigurnosti u suvremenim uvjetima globalizacije. Prvo, pojam
sigurnosti je, kao to je ve naglaeno, vodoravno proiren i nije baziran samo na vojnoj
komponenti (ukljuuje i ekonomsko, socijalno, politiko i eko-podruje). Takoer pri tome
uzima u obzir i da je potrebno planetarno kontrolirati ljudske aktivnosti kako bi proizvodile
rizike koji e biti unutar prihvatljivih limita. Naime, to je neophodno budui je ovjek svojom
dosadanjom aktivnou zahvaljujui industrijskoj i postindustrijskoj revoluciji dosegao toku
koji prijeti planetarnom sustavu koji odrava ivot (primjerice ozonske rupe, klimatski
poremeaji itd.). Drugo polazite je definiranje globalnog interesa na dvije razine: kao
primarnog koji sainjava fiziki integritet Zemlje i zatita eko-sustava od negativnih aspekata
ljudskog djelovanja i sekundarni koji ima za cilj poboljati ljudske potrebe i ljudska prava kao
univerzalne kategorije. Tree polazite razmatra odnos individualne, nacionalne i regionalne i
globalne sigurnosti. Izmeu njih su mogue dvije vrste veza: idealpolitika i realpolitika.
Idealpolitiki odnos tvrdi da postoji samo jedna vrsta sigurnosti, a to je globalna sigurnost

27
Our Global Neighbourhood, The Report of The Commission on Global Governance, New York, 1998, str. 80
28
Our Global Neighbourhood, The Report of The Commission on Global Governance, New York, 1998, str. 84-
85
odreena globalnim prijetnjama i globalnim interesima i koja obuhvaa individualnu,
nacionalnu i regionalnu sigurnost. S druge strane, u realpolitikom odnosu individualna,
nacionalna i regionalna sigurnost imaju svoju autonomnost.
Polazei od navedenog globalna sigurnost (Shema 2) se definira kao sigurnost
determinirana globalnim interesom i globalnim prijetnjama, koja obuhvaa individualnu,
nacionalnu i regionalnu sigurnost i izmeu njih postoji ideal i/ili realpolitika veza kroz
sektore (politiko-pravni, vojni, ekonomski, socijalni i ekoloki) ija sutina je meusobno
korigiranje, kontroliranje i modeliranje u cilju postizanja mira i sigurnosti planete i ljudi.
29




Izvor: Turek, F. Globalizacija i globalna sigurnost, Interland, Varadin, 1999., 92.

Shema broj 2: Struktura globalne sigurnosti

Neto drugaiju definiciju globalne sigurnosti, polazei od ope definicije pojma
sigurnosti, dao je Javorovi. Za njega je globalna sigurnost ope stanje i stupanj otpornosti
globalnog bia/prostora na sve, i njegove zatienosti od svih, a posebno ugroenosti i
opasnosti globalnog, egzistencijalnog karaktera, koji osiguravaju postojanje i normalno
odvijanje svih ivotnih funkcija.
Iako se danas najee govori o globalnoj sigurnosti planeta Zemlje, koja je pojavom
sve veeg broja globalnih izvora ugroavanja dovedena u pitanje, isto tako se moe govoriti i
o globalnoj sigurnosti svake drave, svakog kontinenta, svake regije, svakog ovjeka.

29
Turek, F. Globalizacija i globalna sigurnost, Interland, Varadin, 1999, str. 94
Naprosto je rije o tome da je svaki od tih entiteta "globalno bie" za sebe. Zato se globalna
sigurnost moe sagledavati, tvrdi Javorovi, i kao svemirska, planetarna, kontinentalna,
regionalna, dravna, subdravna i osobna.

Opa i posebna sigurnost
Opa sigurnost je sigurnost koja obuhvaa sveukupne vrijednosti, uvjete i stanje
sigurnosti odreenog entiteta u cjelini. To je sigurnost koja se odnosi istovremeno na sve
vrijednosti i na odreenu otpornost prema svim ugroenostima. Ako se sigurnost odnosi na
neko podruje djelatnosti ili dio drutvene odnosno dravne zajednice ili na neku od
drutvenih vrijednosti onda je rije o posebnoj sigurnosti.
Opa sigurnost je sigurnost svih i svega u odnosu na sve ugroenosti i opasnosti koje
im prijete stvarno ili potencijalno. Njezin najvii stupanj je onaj u kojem je postignuta
globalna sigurnost i visok stupanj otpornosti prema svim ugroavanja. Opa sigurnost nije
skup svih posebnih sigurnosti. Ona podrazumijeva novu kvalitetu i nove sadraje koje svojim
obuhvatom posebna sigurnost ne ukljuuje. U tom smislu, moe se govoriti o opoj sigurnosti
ovjeka, drave, ljudske zajednice, svijeta, planete Zemlje, svemira itd. Primjerice, nacionalna
sigurnost, kao pojam koji se vee uz sigurnost nacije organizirane u dravu, u odnosu na
sigurnost ljudske zajednice je posebna sigurnost. Ona je organizirana sa ciljem opstanka i
razvoja drave kao jednog dijela meunarodne zajednice. No, nacionalna sigurnost je
istovremeno i opa ukoliko je promatramo u odnosu na posebne sigurnosti koje se ostvaruju
unutar te drave. Dakako, ona nije puki zbroj posebnih sigurnosti i njihovih zahtjeva na
odreenom prostoru, ve sadrajno i po opsegu nova kvaliteta, na ije oblikovanje, razvoj i
ostvarivanje istovremeno imaju utjecaj posebne sigurnosti unutar i izvan drave, kao i opa
sigurnost ljudske zajednice odnosno procesi ugroavanja i promjene u meunarodnom
okruenju.
Posebna sigurnost je ona sigurnost koja se ostvaruje u pojedinim podrujima ljudske
djelatnosti. Primjerice, moe biti rije o pravnoj sigurnosti, politikoj, ekonomskoj, radnoj,
socijalnoj, vojnoj, prometnoj sigurnosti itd. No, treba istaknuti da i posebna sigurnost ima
svoju opa razinu. Posebna sigurnost je ustvari opa sigurnost u nekom podruju drutvenog
ivota odnosno ljudske djelatnosti jer obuhvaa sva pitanja i aspekte sigurnosti u tom
zasebnom podruju.



Individualna i kolektivna sigurnost
Podjela na individualnu i kolektivnu sigurnost odnosi se na broj subjekata koji djeluju
u ostvarivanju sigurnosti. Individualna sigurnost je ona koju samostalno ostvaruje svaki
entitet za sebe (svaki ovjek, svaka ljudska zajednica, svaki pravni subjekt, svaka drava).
Primjerice, nacionalna sigurnost u odnosu ne meunarodnu sigurnost je individualna sigurnost
jednog politikog entiteta. Kolektivna sigurnost, pak, podrazumijeva sigurnost vie povezanih
subjekata. Ona se najee vee uz drave koje povezane zajednikim interesima grade
zajedniku sigurnost. Svoju "popularnost" kolektivna je sigurnost doivjela izmeu Prvog i
Drugog svjetskog rata budui je nudila neto to prijanji sustavi nisu mogli ili eljeli
ostvariti. Naime, iako jo uvijek nije bio u potpunosti zabranjen, rat je u to vrijeme postao
neprihvatljiv instrument dravne politike. To je znailo da su i druga sredstva dravne politike
mogla osigurati stabilan, miran i siguran opstanak i razvoj drava. Kolektivna sigurnost
podrazumijeva stvaranje i odravanje meunarodne organizacije sposobne organizirati
suradnju meu dravama usmjerenu na odravanje mira odnosno sposobne ostvariti
zajedniku sigurnost u sluaju nastupa bilo kakvih ugroavanja. Funkcija udruivanja u sustav
kolektivne sigurnosti, kojom se nastoji dokazati da je sila kojom raspolae sustav vea od sile
potencijalnog napadaa, dvostrukog je karaktera: potencijalnog napadaa treba odvratiti od
pokuaja agresije, a ako do nje doe silom kojom raspolae sustav kolektivne sigurnosti treba
eliminirati agresiju i njezine posljedice. Jedna od takvih organizacija ranije je bila Liga naroda
stvorena nakon Prvog svjetskog rata, tonije u travnju 1919. godine. Kao ameriki koncept
koji je imao zadatak osigurati mir u svijetu i urediti meunarodne odnose nakon rata, Liga
naroda je bila bazirana na tri elementa: demokracija, kolektivna sigurnost i samoodreenje
naroda. Njezin je sustav kolektivne sigurnosti bio temeljen: a) na ograniavanju prava drava
na rat, konceptu prethodnih postupaka za mirno rjeavanje sporova, jamstvu teritorijalne
nedodirljivosti i politike neovisnosti svih drava; b) na oblikovanju meunarodnog sustava
sankcija u sluaju krenja odredbi akta Lige naroda; c) na javnosti diplomacije (uvoenje
obveze registriranja ugovora u Tajnitvu Lige trebalo je sprijeiti do tada uestalu praksu
"tajne diplomacije"); d) na potovanju meunarodnog prava i ugovornih obveza; e) na pravilu
konsenzusa prilikom prihvaanja odluka Lige, osim u iznimnim sluajevima predvienim
Statutom.
30
Na temeljima Lige naroda nakon Drugog svjetskog rata stvorena je Organizacija
ujedinjenih naroda (OUN) kao stvarno prva meunarodna organizacija globalnih razmjera
koja ima zadatak osigurati sigurnost meunarodne zajednice u najirem smislu rijei. Sustav

30
Osmanczyk, J. E. (ed.) The Encyclopedia of the UN and International Agreements, Taylor and Francis,
London, 1985, str. 465-466
kolektivne sigurnosti OUN-a temelji se na slijedeim mehanizmima: 1. zabrana uporabe sile
i/ili prijetnje silom u odnosima meu subjektima meunarodnih odnosa i nitavnost steevina
koje su posljedica protupravne primjene sile; 2. uporaba triju skupina mehanizama za
osiguranje mira u svijetu i meunarodne sigurnosti - sredstva za mirno rjeavanje sporova
(VI. poglavlje Povelje UN-a), poduzimanje akcija naloenih od strane Vijea sigurnosti u
sluaju ugroavanja meunarodnog mira i sigurnosti s ciljem sprjeavanja pogoranja
situacije (VII. poglavlje Povelje) te mirovne operacije. Isto tako su primjeri meunarodnih
organizacija zaduenih za pitanja kolektivne sigurnosti vojno-politiki savezi. Jedan od takvih
primjera u suvremenim uvjetima je NATO savez (North Atlantic Treaty Organization -
Ugovor o sjevernoatlantskoj organizaciji) stvoren 1949. koji predstavlja najznaajniji
instrument vojno-politikog djelovanja zapadnih drava i koji svoje djelovanje zasniva na
naelu "casus foederis" (lat. sluaj kada treba ispuniti obveze saveznitva). Naime, prema
odredbama Washingtonskog sporazuma kojim je osnovan NATO napad na jednu lanicu
saveza znai napad na savez. Njegov pandan meu komunistikim dravama bio je Varavski
ugovor formiran 1955. godine. Od tada do ruenja komunistikih reima u Europi krajem
1980-ih VU je bio instrument vojno-politike suradnje koji je okupljao socijalistiki lager pod
vodstvom biveg Sovjetskog Saveza (slubeno ukinut 1. srpnja 1991. godine).
31
Sustav
kolektivne sigurnosti podrazumijeva da su svi lanovi kolektiva zatieni meunarodnim
pravnim pravilima te da mogu u sluaju agresije oekivati pomo od drugih drava. Drave se
u okvirima kolektivne sigurnosti nalaze u svojevrsnoj koaliciji koja bi se trebala suprotstaviti
svakoj agresiji. Analiza meunarodnih odnosa ukazuje da su ciljevi, sadraj i karakter
meusobnog povezivanja drava u ostvarivanju kolektivne sigurnosti bili promjenjivi. Oni su,
prije svega, ovisili o konkretnim meunarodnim okolnostima u kojima su nastajali sustavi
kolektivne sigurnosti. To je i razlog to su, povijesno promatrano, postojali razliiti tipovi
kolektivne sigurnosti.
4. Vrijednosti i ugroenosti

Pojam vrijednosti moe se promatrati kroz razliita znaenja ovisno o podruju
ljudske djelatnosti koje se promatra. Tako moemo govoriti o civilizacijskim vrijednostima,
ekonomskim, nacionalnim, materijalnim, drutvenim, kulturnim, moralnim itd. vrijednostima.

31
Uz ove vojno-politike saveze postoji ili je postojao jo itav niz saveza koji okupljaju razliite drave kojima
je cilj ostvariti zajedniku sigurnost. Primjerice to su Zapadno-europska unija (WEU), ANZUS-pakt, SEATO-
pakt, CENTO-pakt itd. O tome, kao i mehanizmima okupljanja drava u vojno-politike saveze detaljnije vidi u:
Vukadinovi, R. Meunarodni politiki odnosi, Barbat, Zagreb, 1998, str. 176-182
Openito promatrano vrijednost je neto emu netko pridaje znaaj, to za nekoga ima
posebnu vanost.
Vrijednosti su imanentne samo ljudskim zajednicama. Idealistiki promatrano one bi
trebale biti univerzalnog karaktera odnosno kao vrijednosti za sve i za uvijek. No, dogaaji
koji prate razvoj ovjeanstva, kao i oni u suvremenim uvjetima upuuju nas na zakljuak da
to nije tako. Ve povrnom analizom jasno je da su vrijednosti, meu razliitim ljudima, meu
razliitim drutvenim skupinama, meu razliitim dravama, razliite. U svijetu postoje ljudi,
drutvene zajednice, drave koji imaju razliite vrijednosne orijentacije (oblikovane po
njihovim posebnim mjerilima) i na njima temeljene razliite interese. U uvjetima meusobne
tolerancije, suradnje i meusobnog uvaavanja razliite vrijednosti ne dovode se u pitanje od
strane drugih. No, u suprotnom, kako nas ue prola, ali i suvremena dogaanja, dolazi do
sukoba. Razliite vrijednosti i interesi pojedinaca, pojedinih naroda, pojedinih drave dovode
u pitanje vrijednosti drugih. Drugim rijeima, pojedini narodi i pojedine drave svoje
vrijednosti i svoje interese pokuavaju ostvariti ugroavajui vrijednosti i interese drugih
naroda i drugih drava.
Iako nas suvremena praksa, kako ona na nacionalnim razinama tako i ona u svjetskim
okvirima, ui o znaajnom opsegu razliitih/posebnih vrijednosti, isto tako je nesporno i
postojanje temeljnih univerzalnih vrijednosti. To su one vrijednosti prihvatljive i potovane
od strane pretenog dijela svih struktura ljudskog drutva odnosno od strane, gotovo, svih
naroda i drava odnosno njihovih politikih i drutvenih struktura (primjerice, to su zdravlje,
integritet ljudskog ivota, sloboda, mir itd.).
Kao jedna od temeljnih ljudskih funkcija, sigurnost upravo za cilj ima ouvati i razviti
vrijednosti. Vrijednosti su predmet i cilj sigurnosti. Naravno, pri tome je jasno da razliite
vrste sigurnosti, promatrane u suodnosu prema subjektu, obuhvaaju razliite opsege
posebnih i temeljnih vrijednosti. Primjerice, individualna sigurnost u odnosu na nacionalnu
sigurnost u veoj mjeri kao predmet interesa ima posebne vrijednosti. Nacionalna sigurnost bi
u veoj mjeri kao predmet interesa trebala imati temeljne vrijednosti drave/nacije. Iako bi u
njoj trebale biti sadrane i temeljne vrijednosti ireg okruenja odnosno svjetskog poretka,
jasno je da ona u veoj mjeri, u odnosu na meunarodnu sigurnost, jo uvijek preteno
odraava posebne vrijednosti pojedine nacije odnosno drave. Meunarodna sigurnost je ta u
kojoj trebaju dominirati univerzalne vrijednosti ovjeanstva prihvatljive svim narodima,
svim dravama.
Vrijednosti su predmet i cilj sigurnosti iz razloga to su one izloene ugroenostima.
Izvori ugroavanja su dio ljudskog okruenja. To su pojave, procesi, materije i odreena iva
bia koji svojim postojanjem ugroavaju ljude, drutvene poretke, materijalna dobra i
ekoloke sustave.
32
U ivom svijetu samo ovjek svjesno doivljava ugroavanje odnosno
opasnost koja od ugroavanja dolazi, dok ostala iva bia to doivljavaju intuitivno ili
iskustveno. Istovremeno, ovjek je taj koji je jedini u stanju globalno ugroziti ljudski rod i
ivot na zemlji (primjerice uporabom raspoloivih arsenala nuklearnog oruja). Drugim
rijeima, analiza suvremenih kretanja i dogaaja, kao i njihove posljedice nesporno nam
pokazuje da je ovjek taj koji najvie ugroava samog sebe.
Podruje ugroavanja vrlo je sloeno i u njemu se nalaze razliite pojmovne kategorije
kao to su izvori ugroavanja, vrste ugroavanja, predmet ugroavanja, sredstva i metode
ugroavanja intenzitet i posljedice ugroavanja itd. No, istovremeno postoje i ope znaajke
ugroavanja. Javorovi razlikuje pet opih znaajki ugroavanja:
- stalno pojavljivanje novih izvora i vrsta ugroenosti;
- poveavanje moi ugroavanja: od sredine 20. stoljea ovjek je u stanju unititi svoj
planet;
- globalizacija ugroavanja odnosno dovoenje planete zemlje i ljudske zajednice u
stanje egzistencijalne opasnosti;
- rat nije vie jedini izvor globalnog ugroavanja;
- mijenjanje redoslijeda (vrsta i izvora, bilj. a.) na ljestvici ugroavanja.
33

Znaajke ugroavanja u suvremenim uvjetima vrlo uvjerljivo dokazuju rezultati
istraivanja provedeni u dravama-lanicama Europske unije prije nekoliko godina. Naime,
Udruga europskih istraivaa vojnih i drutvenih pitanja (Europen Research Group on
Military and Society - ERGOMAS)
34
koja je osnovana 1986. u Toulouseu, Francuska,
istraivala je stavove dravljana drava-lanica Europske unije o izvorima ugroavanja.
Rezultati istraivanja omoguili su formiranje rang-liste tih izvora s obzirom na to kojeg od
njih Europljani smatraju najveim izazovom njihovoj sigurnosti. Redoslijed je bio slijedei:
1. slabo gospodarenje
2. ugroavanje ivotne sredine
3. zaostajanje u znanosti i tehnologiji
4. prirodne nesree - elementarne nepogode
5. rasprodaja drutvenog bogatstva

32
Javorovi, B. Terorizam, Policija i sigurnost, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, br. 1-2,
1997, str. 10
33
Javorovi, B. Terorizam, Policija i sigurnost, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, br. 1-2,
1997, str. 10
34
O Udruzi europskih istraivaa vojnih i drutvenih pitanja (ERGOMAS) vidi: http://www.ergomas.ch/;
http://hem.passagen.se/itl/homepage.html
6. tehnoloke nesree
7. kriminal
8. socijalni nemiri
9. vojna ugroavanja
Rezultati ovih istraivanja nesporno dokazuju da u suvremenim uvjetima rat vie nije
dominantni oblik ugroavanja kao to je to bilo ranije. Takoer je oigledno da su se u
suvremenim uvjetima pojavili novi izvori ugroavanja i da je njihov redoslijed u odnosu na
ranije razdoblje promijenjen. Moda je znaajnije od ostalog da rezultati zaista dokazuju da je
u suvremenim uvjetima dolo do radikalne transformacije sa vojnih na nevojna ugroavanja.
Pri ovim konstatacijama potrebno je istaknuti da su istraivanja raena prije teroristikog
napada na SAD u rujnu 2001. godine. Iako ne raspolaemo spoznajama o eventualno
izvrenim istraivanjima nakon tog datuma niti njihovim egzaktnim rezultatima sa velikom
vjerojatnou se moe pretpostaviti da bi terorizam zauzeo vrlo visoko mjesto na rang-listi
izvora ugroavanja, ako ne i ono najvie.
Iako se izvori ugroavanja mogu podijeliti na razliite naine (unutarnji i vanjski,
prirodni i tehniki, primarni i sekundarni), u literaturi se kao najvanija istie podjela na
globalne i lokalne izvore ugroavanja.
35
Pri tome se globalni izvori ugroavanja odreuju kao
oni koji objekt ugroavanja ugroavaju u totalitetu, s prijetnjom unitenja. Oni istovremeno
ugroavaju objekt u cjelini i svaki njegov dio. Lokalni izvori ugroavanja, s druge strane,
nemaju globalne uinke i globalne razmjere i ne mogu dovesti u pitanje ukupnu sigurnost
ugroavanog objekta.
Javorovi globalne izvore ugroavanja dijeli u tri skupine: prirodne sile i procesi,
drutvene suprotnosti i zlouporaba ljudskih ostvarenja. Prirodne sile i procesi su objektivnog
karaktera i univerzalnog znaaja to znai da se dogaaju izvan utjecaja ovjeka i ugroavaju
sve vrijednosti. Posljedice prirodnih sila i procesa za ovjeka, ljudsku zajednicu i njezino
okruenje na kojem djeluje (planet) esto su katastrofalne, iako u konanici mogu biti i
fatalne. Dovoljno se tek povrno prisjetiti razornih potresa, poplava, sua, erupcija vulkana,
orkanskih oluja i broja ljudskih rtava koji su odnijeli/odnose i razmjera nastalih teta da
shvatimo njihove katastrofalne posljedice. S obzirom na njihove konane uinke i injenicu
da u svakom trenutku mogu ugroziti svakoga jasno je da prirodni procesi i sile imaju karakter
globalnih ugroavanja odnosno da pojedini entitet mogu unititi u potpunosti.

35
Primjerice vidi: Vidi: Javorovi, B. Terorizam, Policija i sigurnost, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike
Hrvatske, br. 1-2, 1997, str. 10-13; Javorovi, B. Defendoloke osnove sigurnosti na radu, Rad i sigurnost, br.
3/2000, IPROZ, Zagreb, str. 192-198

Za razliku od prirodnih sila i procesa, drutvene suprotnosti kao izvor ugroavanja se
dogaaju unutar ljudske zajednice. Unutar ljudske zajednice koju karakterizira niz razliitosti
postoje brojni problemi i suprotne vrijednosne orijentacije. Dok su oni u granicama
mogunosti uinkovitog rjeavanja dometi njihovog negativnog (ugroavajueg) utjecaja ne
moraju biti katastrofalni. No, kada izmaknu kontroli ugroavajue tendencije proizale iz
drutvenih suprotnosti dobivaju karakter globalnih izvora ugroavanja. Suvremeni svijet
suoen je upravo sa takvim suprotnostima iz kojih se generira niz vrsta ugroavanja. Svijet je
i dalje optereen nizom suprotnosti razliitog karaktera koje djeluju kao generatori problema,
suoen je s nizom kriznih situacija i s velikim neizvjesnostima u pogledu buduih kretanja.
Jedna od takvih suprotnosti je podjela na bogate i siromane odnosno na razvijene i
nerazvijene zemlje. Koliki je jaz izmeu razvijenih i nerazvijenih dovoljno govore procjene
prema kojim danas 10% razvijenog svijeta raspolae sa 90% svjetskog dohotka i dobara, dok
90% ostatka svijeta raspolae sa svega 10% svjetskog dohotka. Jaz je jo uvjerljiviji ukoliko
tu podjelu primijenimo na razini drava. Najbogatije drave svijeta danas imaju godinji
dohodak po stanovniku preko 40-ak tisua dolara, dok takav dohodak u onim najsiromanijim
jedva dosee dvije stotine amerikih dolara. Primjerice, Luksemburg je 2001. imao godinji
dohodak od 41.770 dolara po stanovniku, vicarska 36.970, Japan 35.990, Norveka 35.530,
Sjedinjene Amerike Drave 34.870, Danska 31.090 dolara i tako dalje. Za usporedbu, iste je
godine 80-ak drava imalo godinji dohodak od manje od tisuu dolara po stanovniku, od
ega je npr. dohodak u Etiopiji i Burundiju iznosio 100 dolara, Sierra Leoneu 140,
Tadikistanu, Nigeru i Malaviju 170, Eritreji 190, adu 200, Mozambiku, Maliju i Burkini
Faso 210, Nepalu 250, Nigeriji 290, Keniji 340, Mongoliji 400, Uzbekistanu 550, Indoneziji
660 amerikih dolara po stanovniku i tome slino.
36
U konanici to znai da stanovnitvo
veine siromanih drava prosjeno za ivot raspolae jedva sa jednim dolarom dnevno, a
neke i sa manje od toga. Radi usporedbe, takoer, je interesantno istaknuti da je primjerice
krajem 1980-ih godinji profit korporacija Shell i IBM bio vei od prorauna pojedinih drava
kao to su Peru ili Filipini. Jaz uvjerljivo dokazuje i injenica da je pojedinani godinji
prihod korporacija General Motors i Exxon bio vei od svih drava u svijetu osim njih 22
najrazvijenije. Ukoliko se tome doda injenica da siromane zemlje imaju vei prirodni prirast
od bogatih jasno je koliki su onda razmjeri siromatva i njegovi izgledi u budunosti.
Primjerice, procjene ukazuju da je godinji prirast svjetske populacije oko 100 milijuna ljudi,
od ega se 90% djece raa u 127 zemalja u razvoju (siromanih) koje nisu u mogunosti

36
Prikazano prema: World Developments Indicators database, World Bank, August 2002
osigurati sretniju budunost novim naratajima. Iz ovoga je oito da je direktna posljedica
podjele na bogate i siromane podjela na site i gladne. Problem porasta stanovnika u
nerazvijenim zemljama sa malim stopama privrednog rasta uz istovremeni strahoviti
ekonomski razvoj razvijenih zemalja uzrokuje da su razlike izmeu bogatih i siromanih
svakim danom sve vee. Ovim podjelama uz bok ide i podjela na zdrave i bolesne,
obrazovane i neobrazovane. Sve to zajedno popraeno je nizom sukoba: od nacionalnih, preko
vjerskih do civilizacijskih. Nerazvijene zemlje, tzv. zemlje Treeg svijeta optereene su i
nizom nerijeenih unutarnjih pitanja, kao i pitanja sa susjednim dravama. Meu njima,
gotovo, nema ni jedne koja u posljednja dva desetljea nije iskusila ozbiljne unutarnje sukobe
u obliku separatistikih prijetnji i borbi, etnikih i vjerskih sukoba.
37
Kada se tome dodaju
politiki sukobi odnosno sukobi u ijem su sreditu politiki interesi (ekonomski), a o kojima
suvremena praksa meunarodnih kretanja najee svjedoi,
38
jasno je kolikim i kakvim je
sve suprotnostima optereen suvremeni svijet.
Osnovne drutvene proturjenosti dalje generiraju nove ugroenosti. To su siromatvo,
glad, bijeda, bolesti, epidemije, alkoholizam, narkomanija, nesree, kriminal, ubojstva i drugi
oblici socijalnih problema. Svi oni zajedno ugroavaju ili oteuju kvalitetu ivota ili pak
odnose ivote milijuna ljudi diljem svijeta. Jo vei broj ivota odnose ugroenosti koje u sebi
nose karakteristiku ugroenosti nastalih zbog politikih (ekonomskih) proturjenosti: vojne
prijetnje, ratovi, terorizam itd. Radi ilustracije navest emo samo nekoliko injenica. Prvo, rat
prati ovjeanstvo od njegovog postanka i cijelo to vrijeme on je sredstvo kojim se interesi
jednih pokuavaju ostvariti na tetu interesa drugih. Dugo vremena on je bio priznat kao
legitimni oblik dravne politike. Rat je bio najei oblik meudravnih odnosa. Stvaranje
Lige naroda i kasnije Organizacije ujedinjenih naroda, iji osnivaki akti zabranjuju
(ograniavaju u sluaju Lige naroda) uporabu rata (osim obrambenog, lanak 51 Povelje UN-
a) kao sredstva za ostvarenje ciljeva, nije puno utjecalo na dinamiku njihovih dogaanja.
Gotovo da se moe kazati da je od postanka suvremenih drava (sredina 17. stoljea) teko
pronai i jedan dan u povijesti ovjeanstva da se u nekom dijelu svijeta nije vodio nekakav
rat. Samo onaj najuasniji, Drugi svjetski rat, rezultirao je sa 20 milijuna rtava. Nakon njega
prema pojedinim statistikim podacima u svijetu je voeno oko 70 ratnih sukoba kojima se
svakako moe pridodati veliki broj vojnih udara i ustanaka. Posljedice i strahote rata nedavno
je osjetila i naa drava. Desetak tisua mrtvih, 30-ak tisua ranjenih, vie od pola milijuna

37
Prikaz nekih od tih sukoba vidi primjerice u: Gurr, R.; Harff, B. Ethnic Conflict in World Politics, Westview
Press, Boulder, 1994
38
O tome primjerice vidi: Engdahl, F.W. Stoljee rata: Anglo-amerika naftna politika i novi svjetski poredak,
AGM, Zagreb, 2000
prognanih i izbjeglih tijekom rata te 30-ak milijardi dolara izravnih materijalnih teta su
tragine posljedice koje e Hrvatska osjeati dugi niz godina.
Dvadesetak godina nakon Drugog svjetskog rata suvremeni svijet se suoio sa novim
sigurnosnim izazovom - terorizmom. Posljednjih tridesetak godina terorizam, shvaen kao
spoj politike i nasilja, usmjeren na ostvarenje politikih ciljeva nasilnim sredstvima uslijed
nemogunosti da se oni ostvare na drugi nain, predstavlja jednu od najozbiljnijih prijetnji
suvremenom svijetu. Terorizam je u modernim vremenima svoju ekspanziju doivio upravo
zbog postojanja veeg broja dubokih suprotnosti kojima je obiljeen suvremeni svijet. On
predstavlja izraz krize i nezadovoljstva pojedinim kretanjima. Zbog razmjera opasnosti i
posljedicama koje terorizam nosi sa sobom te sloenosti uzroka koji do njega dovode,
terorizmu kao jednom od najveih sigurnosnih izazova suvremenog svijeta posvetit emo
posebnu panju.
Nita manje opasan izvor ugroavanja nisu ni mogue zlouporabe ljudskih ostvarenja.
Suvremeni je ovjek znanost, tehniku i tehnologiju razvio do nesluenih razmjera. No, to nije
kraj znanstveno-tehnolokog razvoja. Do sada postignuto se moe smatrati tek poetkom
budueg. Znanstvena dostignua u raznim podrujima (kemija, fizika, biologija, biokemija,
tehnike znanosti, medicinske znanosti, itd.) mogu posluiti i slue fantastinom razvoju
ovjeka i poboljanju kvalitete njegovog ivota. No, naalost ona mogu posluiti i njegovom
izopaenju i unitenju. Dovoljno je prisjetiti se injenice da danas mnoge drave posjeduju
nuklearno, kemijsko i bioloko oruje. Zlouporaba dostignua u razvoju nuklearne energije
najoitija je bila krajem Drugog svjetskog rata. Ameriko bombardiranje Hiroshime i
Nagasakyja nuklearnim bombama u kolovozu 1945. odnijelo je stotine tisua ivota, a
posljedice tog stravinog ina osjeaju se i danas. Kolika je opasnost od moguih zlouporaba
nuklearnog oruja moda najbolje dokazuju procjene prema kojima su postojei nuklearni
arsenali toliki da planetu Zemlju i ivot na njoj mogu unititi vie od desetak puta. Nuklearno
oruje danas posjeduju Sjedinjene Amerike Drave, Ujedinjeno Kraljevstvo, Ruska
Federacija, Francuska, Kina, Indija i Pakistan, Sjeverna Koreja i Junoafrika Republika, a
postoji sumnja da ga ima i jo niz drava, primjerice Iran, Irak, Libija, Sudan i Izrael. Kod
razmatranja problematike mogue zlouporabe nuklearnog oruja danas kada ne postoji
mogunost globalnog nuklearnog sukoba moda je vei problem uinkoviti nadzor nuklearnih
arsenala te transfer nuklearnih razvojnih programa u drave koje se nalaze u meusobnim
sukobu ili su od strane meunarodne zajednice okarakterizirane kao "problematine". U tim
se relacijama opravdano upitati u kojoj su fazi razvojni nuklearni programi u Iranu, Iraku,
Libiji, Siriji, Sudanu ili Izraelu. Pitanje je i jesu li svi ukrajinski (nakon raspada biveg SSSR-
a Ukrajina je u jednom trenutku postala trea svjetska nuklearna velesila) nuklearni
potencijali i arsenali pohranjeni na sigurna mjesta odnosno mjesta pod efikasnim nadzorom. U
ovom kontekstu, nita manje znaajno nije ni pitanje ukupnih nuklearnih potencijala biveg
Sovjetskog Saveza. Definitivnim raspadom istonog bloka ini se da su pojedinim
teroristikim organizacijama i nedemokratskim dravnim reimima postale dostupne sve vrste
naoruanja i ekspertiza iz obrambenih i nuklearnih kompleksa biveg SSSR-a. Za
demoralizirane i osiromaene lanove ruske vojne elite, u zemlji u kojoj su korupcija i
kriminal uzeli maha, ulazak u krijumarenje nuklearnih materijala i oruja, tehnologije i
znanja veliki je izazov. Nerealno je pretpostaviti da neto od toga nije dolo u pogrene
ruke.
39

Kao drugi primjer mogu nam posluiti suvremeni istraivaki trendovi postignuti u
podruju genetike. Kloniranje ivih organizama postalo je stvarnost. Kloniranje ustvari
omoguuje ljudima upravljanje svojstvima ivih bia. To je znaajan napredak za
ovjeanstvo koji moe posluiti njegovom razvoju, ali i njegovom izopaenju u sluaju
zlouporabe.
Na kraju ovih razmatranja moemo istaknuti da globalne ugroenosti ve due vrijeme
ubiru svoje rtve. One pogaaju svakog ovjeka, na svakom mjestu bez obzira na njegova
nastojanja da ih izbjegne, bez obzira osjeao on to ili ne. Jedan od problema pri promatranju
globalnih ugroavanja je taj to mnogi ljudi nisu svjesni teine ugroavanja, a esto ni same
injenice da su ugroeni. Jo je vei problem to su toga najmanje svjesni (ili ne ele biti
svjesni) oni koji, s obzirom na ukupnu politiku, ekonomsku, vojnu i drugu mo, mogu
najvie pridonijeti u otklanjanju ugroenosti. Moda je jedan od razloga za takvo ponaanje
najmonijih (drava, korporacija itd.) injenica da bi eventualno otklanjanje ugroenosti ili
preduvjeta za njihovo generiranje ugrozilo njihove pozicije. Dugim rijeima, moda je razlog
za takvo njihovo ponaanje injenica da su oni svojim djelovanjem u najveoj mjeri i
doprinijeli postojanju ugroenosti, da su krivi za njihovo postojanje.

39
O nelegalnim transferima nuklearnih materijala iz biveg SSSR-a i posljedicama toga vidi primjerice: Allison,
T.G.; Cote, R.O.; Falkenrath, A.R.; Miller, E.S. Avoiding Nuclear Anarchy: Containing the Threat of Loose
Russian Weapons and Fissile Material, MIT Press, Cambridge, 1996

You might also like