Univerzitet u Sarajevu

Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne

studije

Predmet: Kritičke i mirovne sigurnosne studije

Tema: Humana sigurnosna paradigma

Doc.dr. Edita Hasković

 Uvodne napomene
 Pojam humana sigurnost nastao je kao rezultat
nastojanja da se konceptualizira novo shvatanje
sigurnosti koje predstavlja svojevrsnu alternativu
realističnom diskursu;
 Potraga za ovim novim terminom proistekla je, između
ostalog, iz viđenja države kao nesposobne (nemoćne)
da osigura sigurnost čovjeka, s jedne strane, ali nerijetko
i kao izvora prijetnji po sigurnost čovjeka, s druge
strane.
 I upravo je kritička teorija, kao još jedan alternativni
pristup realizmu, trasirala put nastanku humane
sigurnosti kao svojevrsne kritike državnog centrizma.
 Uvodne napomene

 U eri multipliciranja i eskaliranja rizika, kako na

nacionalnom, tako i na međunarodnom nivou, sigurnost
pojedinca, popularno poznata pod nazivom humana
sigurnost, postaje područje intelektualnih rasprava i
političkih debata, naročito nakon kraja hladnog rata.
 Koncept humane sigurnosti je predložen i populariziran
u prvoj polovini 90-ih godina.
 Preciznije kazano, UNDP-ev izvještaj o humanom
razvoju iz 1994. godine može se smatrati svojevrsnim
kamenom temeljcem humane sigurnosti.
 Uvodne napomene

 Prema navedenom izvještaju, pod humanom sigurnošću

podrazumijeva se: „Prvo, sigurnost od hroničnih prijetnji
poput gladi, bolesti i represije. Također, ona
podrazumijeva zaštitu od neočekivanih i bolnih
poremećaja u obrascima svakodnevnog života- na poslu,
doma ili u zajednici“.
 Iz navedenog je evidentno da se humana sigurnost
fokusira na osnovne (ključne) ljudske potrebe;
 Naime, humana sigurnost se odnosi na pitanja poput
životne sredine, zdravlja, gladi, održivog razvoja, vode,
etničkih sukoba kao problema od primarnog značaja.
 Uvodne napomene

 To će reći da ovaj vid sigurnosti ukazuje na nevojne

prijetnje, poput ekoloških problema, epidemijskih
bolesti, siromaštva i sl.
 Kako, naime, zapaža Newman, humana sigurnost
bazirana je na tvrdnji da za mnoge ljude u svijetu, ako
ne i za većinu, najveće prijetnje deriviraju iz unutrašnjih
sukoba, bolesti, gladi, degradacije ekosistema. A za
druge, najveća prijetnja sigurnosti proizlazi iz njihove
države, prije nego od nekog vanjskog neprijatelja.
 Uvodne napomene

 Kada je riječ o unutrašnjim sukobima, ilustracije radi

spomenut ćemo sljedeće alarmantne podatke: od 50-ih
godina prošlog stoljeća evidentan je porast broja
etničkih sukoba u svijetu, da bi taj broj dosegao svoj
vrhunac 90.ih godina;
 Naime, u razdobolju između 1990-1995. godine izbio je
val građanskih ratova i etničkih sukoba na području
nekadašnjeg SSSR-a, u jugoistočnoj Evropi, u zapadnoj,
srednjoj i istočnoj Africi, te u dijelovima Azije;
 Uvodne napomene

Godine 1994. gotovo četvrtina država u svijetu bila je

zahvaćena građanskim ratom ili etničkim sukobom
(Fearon, Laitin prema Tatalović, 2010: 17), koji su u
prosjeku trajali šest godina.
 Uvodne napomene

 Na bazi kazanog, može se zaključiti da je humana

sigurnost proistekla iz sljedećeg:
Prvo, stava da države nisu adekvatne u osiguranju
sigurnost ljudi;
Drugo, odbacivanja koncepta poput „nacionalnog
interesa“ ili „nacionalne sigurnosti“ i njihovog
supstituiranja pojedincem kao glavnim referentnim
objektom sigurnosti, što implicite znači davanje prioriteta
ljudima u odnosu na države.
 Osvrt na porijeklo i razvoj humane sigurnosti

 Sigurnost nije novi koncept u društvenim naukama;

 Međutim, moderni koncept humane sigurnosti
identificira inherentnu slabost tradicionalne sigurnosne
paradigme koja se bazično fokusira na sigurnost države,
umjesto na sigurnost pojedinca;
 Iako su Platon, Aristotel, Hobs, Makijaveli i drugi isticali
krajni cilj i svrhu države, a to je sigurnost i zaštita
pojedinca i zajednice, to ipak nije rezultiralo humanom
sigurnošću kao jednim nezavisnim, samostalnim
konceptom, odnosno razvojem konceptualnog okvira
humane sigurnosti.
 Osvrt na porijeklo i razvoj humane sigurnosti

 Nakon pada feudalizma, a sa pojavom nacionalnih

država, uloga osiguranja sigurnosti dodijeljena je državi.
 Sa pojavom marksizma i usponom sindikata koji su
zahtijevali podjelu i jednaku distribuciju resursa, neke
države, među kojima i SAD, uvode socijalne (sigurnosne)
politike ali ne kao sredstvo zaštite humane sigurnosti,
već kao dio taktičke strategije obuzdavanja komunizma;
 Tokom 19-og i prvog dijela 20. stoljeća dominantan
koncept sigurnosti je bio državnocentrični, privilegirajući
instrumente kojima će država pribjeći u zaštiti principa
državnog suvereniteta artikuliranih prvi puta u
Vestfalskom miru iz 1648. godine.
 Osvrt na porijeklo i razvoj humane sigurnosti

 Nakon Prvog svjetskog rata, dva dominantna pravca u

vanjskoj politici – ekonomski razvoj i vojna sigurnost,
nisu adresirali ključne prijetnje egzistenciji ljudskih bića,
uključujući rastuće siromaštvo, raseljavanje, migracije,
oružane sukobe, degradaciju okoliša.
 Naprotiv, svijet je svjedočio ravnoteži snaga, stvaranju
saveza, trci u naoružanju.
 Upravo ovakav jedan unilateralan pristup sigurnosti,
saglasni su brojni autori, rezultirao je Drugim svjetskim
ratom i ljudskim katastrofama u Hirošimi i Nagasakiju.
 Osvrt na porijeklo i razvoj humane sigurnosti

 Nakon okončanja Drugog svjetskog rata, uslijedile su

značajne transformacije društveno-političke
konfiguracije,
 Kraj kolonijalizma, koji je rezultirao pojavom novih
nezavisnih država u Aziji i Africi, raseljavanje i prisilne
migracije, obnova ratom zahvaćenih zemalja ukazala je
na ograničenja konvencionalnog vojno-centričnog
pristupa ljudskim problemima, ukazavši ujedno na
potrebu redefiniranja strategija.
 Osvrt na porijeklo i razvoj humane sigurnosti

 Iako je UN uspostavljen sa primarnim ciljem da štiti

sigurnost ljudi, njegovi principi su u početnoj fazi bili
primarno fokusirani na načine na koje će strukture i
prakse modernih država biti u funkciji adresiranja
prijetnji njihovom suverenitetu.
 On je i nastao kao izraz želje da se ratna dešavanja i
razaranja bez povijesnog presedana više ne ponove: UN
je, naime, i zasnovan na idealima mira, pravde, mirnog
rješavanja sporova, utjelovljujući ideju kolektivne
sigurnosti.
 Osvrt na porijeklo i razvoj humane sigurnosti

 Tako da se nije previše pažnje poklanjalo nepolitičkim

aspektima humane sigurnosti, i poseban akcenat je bio
na zaštiti državnog suvereniteta, a manje na pojedincu i
zajednici.
 Međutim, značajan doprinos u etabliranju humane
sigurnosti učinjen je donošenjem Univerzalne
deklaracije o ljudskim pravima, decembra 1948.
godine.
 U Deklaraciji su priznati dignitet i jednaka i neotuđiva
prava svim članovima ljudske porodice (pravo na život,
slobodu, sigurnost, zabrana mučenja i nečovječnog
postupanja).
 Osvrt na porijeklo i razvoj humane sigurnosti

 To je označilo prvi korak u univerzalnom prihvatanju

određenih prava i pitanja koja se tiču humane
sigurnosti;
 Sljedeći značajan korak u historijskom razvoju humane
sigurnosti, jesu napori međunarodne zajednice na
razoružanju i nuklearnoj neproliferaciji (NPT iz 1968.,
ABMT iz 1972. godine).
 Navedene inicijative značile su odstupanje od
tradicionalne sigurnosne paradigme, a sve očitije začeće
humane sigurnosne paradigme.
 Osvrt na porijeklo i razvoj humane sigurnosti

 Kao treći razlog koji će trasirati put nastanku humane

sigurnosti, jeste pojava novih nezavisnih država u Africi, Aziji i
Latinskoj Americi sa okončanim procesima dekolonizacije, što
je ukazalo na novi set sigurnosnih problema na koje
tradicionalan sigurnosni koncept nije mogao odgovoriti
(poput ekstremnog siromaštva, demografske eksplozije,
neuhranjenosti, etničkih sukoba, građanskih ratova,
epidemija i sl.)
 Tokom 70-ih godina učinjeni su još neki značajni koraci u
pravcu artikuliranja središnjih pitanja humane sigurnosti,
poput Projekta modela svjetskog poretka (World Order
Models Project), Kluba Rimske grupe, Willy Brandt Komisije iz
1978. (zahtjeva da i zemlje Juga budu integrirane u globalni
ekonomski sistem, pozivajući zemlje Sjevera da im u tome
pomognu).
 Osvrt na porijeklo i razvoj humane sigurnosti

 U kontekstu razmatranja ovog pitanja, bitno je

spomenuti i Igu Thorssen, koja je dala značajan
doprinos u populariziranju koncepta humane sigurnosti
svojim izvještajem o razoružanju i razvoju, podnesenim
UN- u 1982. godine;
 U navedenom izvještaju, zaključeno je da svijet može, ili
nastaviti sa trkom u naoružanju sa vrlo karakterističnom
energijom, ili kretati se svjesno i odlučno prema jednom
stabilnijem i uravnoteženijem društvenom i
ekonomskom razvoju unutar jednog održivijeg
ekonomskog i političkog poretka. Ne može oboje....
 Osvrt na porijeklo i razvoj humane sigurnosti

 Iz navedenog, evidentno je da je prije i tokom hladnog

rata sigurnost bila državno-centrična, unatoč
sporadičnim pokušajima da se ista proširi i na pitanja
poput okoliša, siromaštva...
 No, ne treba zanemariti činjenicu da su svi navedeni
pokušaji osigurali jednu snažnu platformu da humana
sigurnost izraste u jedan zaseban entitet (koncept);
 To je bilo snažno suportirano padom Berlinskog zida,
kolapsom hladnog rata, odnosno krajem hladnog rata.
 Osvrt na porijeklo i razvoj humane sigurnosti

 Nakon hladnog rata, dolazi do šire upotrebe pojma

humana sigurnost u naučnoj literaturi, u političkim
raspravama i medijima.
 U posthladnoratovskoj eri, razvoju humane sigurnosti su
kontribuirali pojedini naučnici (Mahbub Ul Haq i
Amartya Sen), kao i institucionalni napori poduzeti od
strane UNDP i pojedinih zemalja.
 Kada je riječ o ovom potonjem, bitno je spomenuti
Štokolmsku inicijativu o globalnoj sigurnosti i
upravljanju iz 1991. godine (Common Reponsibility in
the 1990s), koja naglašava potrebu osiguranja novog
koncepta humane sigurnosti
 Osvrt na porijeklo i razvoj humane sigurnosti

 U ovom izvještaju (inicijativi), identificirane su

zajedničke prijetnje sigurnosti, pored političkog i vojnog
rivalstva između nacija.
 Ta šira sigurnosna paradigma obuhvata neuspjele
razvojne politike, ekološku degradaciju, demografsku
eksploziju, ekstremno siromaštvo, opasnosti po zdravlje
i usporene procese demokratizacije.
 Kada je riječ o Mahbuk Ul Haqu (ministar finansija
Pakistana i UNDP-evog savjetnika), on je 1994. godine
objavio članak pod nazivom Novi imperativi humane
sigurnosti.
 Osvrt na porijeklo i razvoj humane sigurnosti

 Prema ovom autoru, humana sigurnost naglašava

sigurnost pojedinaca, a ne nacionalnih država, te ističe
kako je svijet ušao u jednu novu eru u kojoj će čitav
koncepet sigurnosti biti izmijenjen i mijenja se
dramatično. U toj novoj koncepciji sigurnosti, sigurnost
će biti izjednačena sa sigurnošću pojedinaca, ne samo
sa sigurnošću njihovih država, stoga će vlade trebati
nastojati da zaštite život, sigurnost i opstanak
pojedinaca i zajednica, prije nego teritorijalni integritet
države.
 Haq, također, identificira neke od prijetnji humanoj
sigurnosti: droga, bolesti, terorizam i siromaštvo.
 Osvrt na porijeklo i razvoj humane sigurnosti

 Kasnije je proširio koncept, pridružujući mu i pitanja poput

podjele na Sjver i Jug, političko-ekonomsku hegemoniju,
nejednaku raspodjelu bogatstva.
 On, čak i predlaže neke korake u pravcu obezbjeđenja
humane sigurnosti, poput:
- Koncepta zasnovanog na humanom razvoju sa naglaskom na
jednakost, održivost i osnovno učešće;
- Mirovnog udjela sa ciljem naglašavanja šire agende humane
sigurnosti;
- Novog partnerstva između Sjevera i Juga, zasnovanog na
pravdi, što podrazumijeva jednak pristup globalnom tržištu i
mogućnostima ekonomskog restrukturiranja;
- Novog okvira globalnog upravljanja, zasnovanog na
reformama međunarodnih institucija, poput SB, MMF, UN.
- Rastuće uloge globalnog civilnog društva.
 Osvrt na porijeklo i razvoj humane sigurnosti

 Sve ove inicijative su u konačnici kulminirale

aritkulacijom novog koncepta sigurnosti od strane
UNDP.
 U ranije spomenutom izvještaju o humanom razvoju,
čitavo jedno poglavlje je posvećeno humanoj sigurnosti-
Redefining security: The Human Dimension.
 Diferentni pristupi (koncepti) u definiranju
humane sigurnosti
Izdiferencirala su se tri osnovna koncepta o humanoj
sigurnosti:
Prvi koncept se referira na prirodna prava (koncepcija
vladavine prava), koja su usidrena u osnovnoj liberalnoj
pretpostavci o temeljnim individualnim pravima – poput
prava na život, slobodu, sreću, kao i obavezi međunarodne
zajednice da štiti i promovira ova prava;
Drugi koncept na humanu sigurnost gleda kroz prizmu
međunarodnih napora na jačanju međunarodnog
(humanitarnog) prava, posebno u pogledu genocida,
ratnih zločina, kao i ukidanja oružja kao najveće prijetnje
po civile i neborce.
 Diferentni pristupi (koncepti) u definiranju
humane sigurnosti
 Ovo drugo viđenje leži u srcu humanitarnih intervencija
usmjerenih na osiguranju elementarnih uvjeta za život
izbjeglicama i svim drugim koji su protjerani iz svojih
ognjišta (domova i zajednica) usljed sukoba;
 Ova dva koncepta, koje se fokusiraju na fundamentalna
ljudska prava i njihova ograničenja, u oštroj su
suprotnosti sa jednim daleko širim viđenjem humane
sigurnosti- trećim konceptom;
 Treći koncept pozicionira, naime, humanu sigurnost u
daleko širim okvirima, uzimajući u obzir ekonomske,
društvene, okolišne i druge vidove opasnosti po čovjeka
i njegovu dobrobit.
 Diferentni pristupi (koncepti) u definiranju
humane sigurnosti
• Treću koncepciju karakterizira jedna snažna društveno-
pravedna komponenta, kao i jedno sveobuhvatnije
razmatranje prijetnji, realnih i potencijalnih, na
opstanak i blagostanje čovjeka.
• Prema ovom viđenju, stanje globalne ekonomije, snage
globalizacije i zdravlje okoliša, uključujući atmosferu i
okeane, legitimni su subjekti za zabrinutost u smislu
načina na koji utiču na sigurnost pojedinca.
• U etabliranju ovog trećeg koncepta, najviše zasluga se
pripisuje navedenom UNDP-evom izvještaju iz 1994.
godine.
 Diferentni pristupi (koncepti) u definiranju
humane sigurnosti

Navedeno je evidentno i iz sljedećeg:

„Humana sigurnost je dijete koje nije umrlo, bolest koja se nije

proširila, posao koji nije izgubljen, etničke tenzije koje nisu eskalirale u
nasilje, disident koji nije ušutkan. Humana sigurnost ne podrazumijeva
brigu za oružjem, već brigu za ljudskim životom i dignitetom...Brigu
kako ljudi žive i dišu u zajednici, brigu koliko mogu slobodno donositi
svoje odluke, koliko imaju pristupa tržištu i društvenim prilikama – i da
li oni žive u ratu (sukobu) ili u miru“ (UNDP, 1994).
 Komponente humane sigurnosti

 Također, spomenuti izvještaj UNDP-a daje uvid u

komponente humane sigurnosti:
- Ekonomska sigurnost: uživanje pojedinca u osnovnim
primanjima, bilo kroz zaposlenje ili mreže socijalne
zaštite;
- Sigurnost hrane: pristup pojedinca hrani, bilo kroz
zaposlenje ili neke druge prihode;
- Zdravstvena sigurnost: oslobođenost pojedinca od
različitih vrsta bolesti i pristup zdravstvenoj zaštiti.
- Sigurnost okoliša: integritet zemlje, vode, zraka, što čini
mogućim ljudsko obitavanje na Zemlji.
 Komponente humane sigurnosti

 Lična sigurnost: zaštita pojedinca od zločina i nasilja,

osobito žena i djece kao najvulnerabilnije kategorije;
 Sigurnost zajednice: kulturalni dignitet i mir unutar
zajednice u okviru koje pojedinac živi i razvija se;
 Politička sigurnost: zaštita od zloupotrebe ljudskih
prava.
Literatura

Za potrebe ove prezentacije korišteni su sljedeći izvori:

- Vaughan-Williams, N., (2014). Critical Security Studies: An
Introduction. Routledge: London.
- Booth, K. (2007). Theory of World Security. Cambridge University
Press: Cambridge, NY; Melbourne, Madrid, Cape Town, Singapore, Sao
Paulo;
- Tatalović, S. (2010). Globalna sigurnost i etnički sukobi. Politička
kultura: Zagreb.
- Menon, S. (2007). Human Security: Concept and Practice u MPRA
Paper No. 2478.
- Baysoy, O.U.E. (2018). Human Security From the Critical Theory
Persepctive: EU and the Refugee Crisis. Sosyal Bilimler Metinleri,
2018/02.
- Human Development Report (1994). UNDP: New York, Oxford,
dostupno na:
http://hdr.undp.org/sites/default/files/reports/255/hdr_1994_en_compl
ete_nostats.pdf