1.

POVIJEST ZDRAVSTVENIH ZGRADA

A. Zdravstvene zgrade u starom vijeku

EGIPAT
- Imhotep (2686-2613 p.n.e) - arhitekt (Zoserova piramida - Saqqara 2630. - 2611.) i lijenik

GRKA
- donosi u europsku kulturu koncepciju zdravog ivota
- uspostavlja prve medicinske kole
- zgrade za zdravstvo postoje samo kao scena za tradicionalnu religijsko-ritualnu hramsku medicinu

- Asklepijevi (mitski lijenik opisan u Ilijadi, kasnije grki bog medicine) hramovi nisu bili uistinu bolnice nego religijske ustanove
- Asklepioni su u biti prilagodba stoe (ili trgovake nadstrenice) zdravstvenoj namjeni

- Hipokrat iz Kosa (460 p.n.e ca. 370 p.n.e) - otac medicine (Hipokratova k) - racionalna med: uzrok i posljedica
- odvaja medicinu od ritualno religijskih interpretacija nastanka/tretmana bolesti
- anamneza (razgovor sa bolesnikom u cilju prikupljanja svih informacija koje su bitne za otkrivanje stvarne prirode bolesti) -
prognoza
- prognoza = dijagnoza + terapija
Ars longa, vita brevis, occasio praeceps, experimentum periculosum, iudicium difficile

RIM
- na etrurskoj tradiciji provodi velike sanitarno-tehnike zahvate (vodovod, kanalizacija, javna kupalita
- donose prve dravne sanitarne propise, organizirana zdravstvena i socijalna zatita za veterane i dravne slubenike
- rimski valetudinarium (vojna bolnica - staraki dom - skrb za veterane) - izveden iz kasarne

- Eskulapovi, Higijini i Panacejini hramovi grupirani oko trga formata foruma, ostaju na razini religijsko ritualnog lijeenja
- tek u carsko doba (II st.) dostie razinu klasinih grkih medicinskih kola - Celzus (enciklopedist grkih klasiara) i Galen
(kliniar, opisi sluajeva, lijenik gladijatora, anatom)
- terme u Bathu

KRANSTVO
- daje bolesniku, nemoniku i patniku povlaten poloaj kakav prije nije imao u drutvu (obaveza brige za bolesne kranstva
kao slubene religije)
- pojavljuju se bolnice - hospitali (lat. hospes - gost i domain; hotel, hostel) - mjesta gdje bolesni mogu mirovati i dobivati hranu
dok se ne oporave ili umru
- koncil u Niceji 325.g - svaki grad mora imati sklonite za putnike, bolesne i sirotinju
- antike medicinske kole nestaju, 7. - 12.st. medicinsku misao prenose i unapreuju Arapi (Galen i ostali klasici poznati samo iz
arapskih prijevoda)

ARAPI
- 7. - 10. st.(poetna ekspanzija) takoer razvijaju vlastiti model bolnice
- gradili drutvene centre u gradovima - sadraji grupirani oko pravokutnog sredinjeg prostora (damija, bolnica, teoloka kola,
javna kupalita-hamami, karavansaraj i javna kuhinja)
- i danas mnogi islamski gradovi imaju te komplekse u funkciji
- Sulejmanov hamam iz 1557. u Istambulu, arhitekt Sinan

Veterz kod Xantena - valetudinarij u rimskom logoru (oko 70. godine): 1 predvorje, 2 dvorana, 3 kuhinja, 4 dvorite, 5 hodnik, 6
sobe pacijenata
B. Bolnice od 9. do 18. st.

- europska se bolnica razvija iz dijakonija ili hospicija (smjetaj hodoasnika) ksenodohija, orfanatorija i gerontokomija
(siromani, siroad i starci) te nosokomija (bolesni)
- te ustanove vuku porijeklo iz kasne antike (Koncil u Nicei, 325.g)

- Aachenski koncil 816. kodificira brigu upnika i redovnika o hodoasnicima, ubogima, bolesnima, ludima, trudnicama i
siroadi - za hodoasnike su se esto gradili hospitali na glavnom ulazu u burg, hospitali na hodoasnikim i trgovakim
putevima, u samostanskim kompleksima kao to su St. Gallen, Cluny ili Tintern (ti samostani uz zgrade za njegu bolesnika imaju
i ljekarnike vrtove - esto unutar samostanskog kompleksa zasebni hospitali za hodoasnike ili pacijente koji plaaju
- samostanima se pojavlju i infirmariji - odjeli za njegu bolesnih i nemonih lanova reda ili klera (podjela vidljiva ve u St.
Gallenu) - tretman bolesnika u hospitalima - elementarna njega i prehrana - osnovna terapijska metoda je molitva te zahvati
vezani na skolastiko tumaenje Galena i Hipokrata (putanje krvi, purgativi i sl).
- originalni doprinos samostanske medicine - uzgoj i eksperimentalna provjera uinkovitosti ljekovitog bilja (rani srednji vijek -
poetak ljekarnitva)

- na idealnom planu opatije St. Gallen iz 820. g. vide se diferencirane funkcije hospitala iz kojeg su se razvile dananje bolnice i
hoteli
- prostori za lijeenje sastoje se od kue za putanje krvi smjetene uz ljekarniki vrt i bolniku kapelu (6,7,8), sale za bolesnike
(3) okruuju mali klaustar
- na ulazu u kompleks nalaze se drugi dijelovi hospitalnih sadraja: svratita za poasne goste (9,10) tj. goste koji plaaju,
zgrada za siromane hodoasnike (11,12) kao i sobe za lanove hospitalnog reda (13).
- plan samostana sv. gallen - jedinstveni dokument, jedini sauvani arhitektonski nacrt iz ranog srednjeg vijeka (700-godinji
period od pada Rima do 13 st.)
- idealni (programski) nacrt koji prikazuje sve sadraje samostana predviene reformama monatva/samostanskog sustava na
Aachenskom koncilu (814 - 817).

- centralni gradski hospitali postaju u kasnom srednjem vijeku velike ustanove, kapaciteta proporcionalnog poveanju urbane
populacije (Hospital Saint Jean, Angers - 220 bolesnika- sala u tri jednako visoka broda, vrhunski domet anuvinske gotike
kasnog 12.st ; Saint Esprit, Luebeck - 140; Htel Dieu, Pariz, 285)

- glavna metoda lijeenja - molitva, mjesto lijeenja vezano uz samostan i crkvu
- morfologija prostora formulirana na toj liniji logike - bolesnike hale izgledaju kao crkve ili kapitularne dvorane
- uvedeno bitno poboljanje: bolesnika sala povezana s oltarom, tj. bolesnici su zapravo smjetavani u crkveni bazilikalni
prostor
- smjetaj i njega bolesnika u hospitalnim salama odrao se ponegdje sve do danas (engl. bolnice - bolnike sale - privatnost
pacijenta osigurana zavjesama i paravanima)
- pojedinane bolesnike sobe - sporadino i u srednjem vijeku, renesansi (afirmacija tek razvojem moderne amerike bolnice u
20-tim godinama XX. stoljea)

- smjetaj hospitala - najbitnija je bila neposredna blizina rijeke/potoka (pitka, sanitarna voda, za pranje i eliminaciju otpada) -
rijeka tee uz zidove ili ispod hospitala
- prostorna organizacija - vrlo bitna hijerarhija u koritenju (iste) vode prioritet hodoasnicima, zadnji u nizu poslije fratara i
novaka, su bolesnici

-isto naelo upotrebe vode i kod gradskih bolnica (Ospedale Maggiore - Milano, Santo Spirito - Rim, Htel Dieu - Pariz, Lyon,
Constanza, Prag)

- u XIV. st. - karantene - prve zgrade za preventivne med. namjene (komunalno org.)
- u Dubrovakoj Republici - 1377. prva karantena - 40 (quaranta) dana izolacije putnika i roba u prostorima skupnih spavaona i
skladita (irenje zaraznih bolesti - kuga)
- lazareti (Sv. Lazar) karantene za kugu, koleru, gubu, sifilis, tifus (ulaz u Dubrovnik)
- bolnice renesanse - medievalne bolnike sale, ali postavljene u krini oblik
- znaajno jer omoguuje neposredni kontakt veeg broja bolesnika s terapijskim prostorom oltara - jedna misa za etiri krine
sale, skraenje puteva opskrbe
najvrijedniji simboliki oblik kria (sluajnim dodavanjem sala u Santa Maria Nuova u Firenzi 1334. godine)
- Filippo Brunelleschi je u firentinskom nahoditu Ospedale degli Innocenti (1419.-27.) formulirao drugi element predloka za
veliku renesansnu bolnicu: reprezentativno proelje zgrade smjetene u artikulirani urbani prostor.
- bolnica i grad, kolonada - gradska palaa, krine sale - oltar u sjecitu
- izgradio i vodio najbogatiji (svilarski) ceh : Arte della Seta
- nahodite definira istonu stranu Piazza Santissima Annunziata, druge loggie su sagraene kasnije po Brunelleschijevom
uzorku

- Filareteov Ospedale Maggiore - Ca Granda (1476. - vladavina Francesca Sforze) - elja za ujedinjenjem milanskih hospicija
koji su zagaivali grad
- prvi je, i to u velianstvenom mjerilu, objedinio elemente krine sale i urbanu reprezentativnost (danas zgrada rektorata)
- u tehnoloko-sanitarnom smislu i dimenzijama - doseg klasinih rimskih standarda
- svaki krevet imao je latrinu u dvostrukom bonom zidu - povezana sa sanitarnim kanalom ispiranim tekuom vodom
- devet metara visoke sale bile su popreno ventilirane u zoni iznad kreveta
- opskrba bolnice rijeena u podrumima ispod sala - pekare, praonice, mesnica, spremita itd- Filareteova rjeenja ve krajem
XV. st. preuzimaju drugi arhitekti (Enrique Egas, panjolski graditelj, najproduktivniji projektant bolnica (26) uope)
- Alberti predlae smjetavanje siromanih, prosjaka i bolesnih unutar grada, a leprozne i zarazne izvan njega, na mjesta
udaljena od puteva
- Philibert Delorme inzistira na orijentaciji (novost) - njegov idealni Htel Dieu zauzima 2ha na terenu od 6ha, ima predvien
smjetaj bolesnika s vruicom na sjevernoj strani, a onih koji pate od bolesti izazvanih kataraktom, vlagom i hladnoom
smjetava na jug
- u doba prosvjetiteljstva - jo ekonominije sheme od krine - esterokraki i osmerokraki ansambli s viekatnim traktovima koji,
sreom samo u projektima, kulminiraju do kapaciteta od 5.000 kreveta


Projekt bolnice, 1720., L. C. Sturm
- poetkom XVII. st. problem siromatva i prosjatva postaje sve vei - vladari uvode policijski karakter u socijalno zdravstvenu
skrb
- ogromne ustanove (Salpetriere i Bicetre u Parizu, beka Opa bolnica) izvan grada u biti slue kao zatvori za prosjake,
vagabunde, venerine bolesnike i prostitutke
- usprkos kvaliteti njihove gradnje nisu bolnice iz dva razloga - niska razina njege i medicinsko terapijske opskrbe bolesnika,
bolesnici nisu dobrovoljno u bolnici
- akutni i dobrovoljni bolesnici se lijee u manjim hospitalima u centrima gradova
- bitno bolja skrb u slinim vojnim ustanovama za veterane (tipa staraki domovi, gerijatrijske bolnice) - Htel Royal des
Invalides, Pariz, 1670-1676. F.Mansard, Chelsea Hospital London, 1689-1692. Christopher Wren; Royal Naval Hospital
Greenwich, 1692-1717. Ch. Wren
- kasnije rastom gradova ove e velike bolnice biti okruene novim urbanim tkivom
- zdravstvenu izgradnju na poetku XIX. st. ine centralno smjetene bolnice (u gradovima) za teke bolesti, te veliki hospitali za
prosjake i asocijalne na periferiji
- od srednjeg vijeka nadalje raste tendencija prisilnog hospitaliziranja kronino bolesnih (lepra), potencijalno bolesnih
(karantene), asocijalnih, mentalno hendikepiranih, duevno poremeenih i starih, u bolnice i azile
- sve do XX. st. zbog poboljanih uvjeta ivota, i razvoja suvremene psihijatrije prisilno bolniko lijeenje primjenjuje samo na
sudski verificirane psihijatrijske i posebno teke mentalno hendikepirane sluajeve
- Lhpital des Invalides - Louis XIV - za stare i ranjene vojnike , arh. Libral Bruant
(fasada 196 m, 15 cour d'honneur ), nadogradnje: Eglise Saint-Louis des Invalides -
Mansart , prema Bruantovim nacrtima, te glise du Dme (kapela Luja XIV.) Mansart



C. Paviljonske bolnice

- bolnice sa velikim salama, krinim dvoranama i reprezentativnim proeljima prevladavaju do pojave spoznaje da irenje
bolnikih zaraza moe biti sprijeeno efikasnim razdvajanjem bolesnika u manje grupe prema slinim bolestima (simptomima)
- to je nemogue provesti u bolnicama sa velikim salama

- 1756. godine Alexander Rowehead - Royal Naval Hospital, Plymouth - kompleks nadstrenicom povezanih zgrada koje imaju
nekoliko soba (poznavajui Wrenov projekt za RNH u Greenwichu iz 1692.)
- umjesto izvedenih zatvorenih sklopova predlae trijemovima povezane paviljone







< Rowehead Wren >







- Martin Pierre Gautier - Hpital Lariboisire, Pariz, 1846-1854.
- u upravnoj zgradi (dole na tlocrtu) smjetene su i ordinacije lijenika u kojima oni primaju i vanjske pacijente
- troetani bolesniki paviljoni su vezani na upravnu zgradu trijemovima
- na kraju kompleksa su operacijske dvorane i pomoni prostori










Henry Currey - St. Thomas Hospital, London (1866-1871) - slijedi organizacijsku shemu koju je desetak godina ranije proveo
Gautier kod gradnje Hpital Lariboisire
- Currey organizira bolnike odjele prema novim idejama Florence Nightingale o sustavnoj sestrinskoj njezi bolesnika
- naela sestrinske njege se odnose na formiranje bolesnikog odjela s najvie 32 bolesnika (grupa koju mogu njegovati dvije
bolnike sestre koje su uvijek prisutne u bolnikoj sali meu bolesnicima)
- sala je bilateralno osvijetljena i zraena prostorija, iroka oko 6 m i dugaka oko 20 m -- osim sale u odjelu postoje i izolacije -
sobe za smjetaj nemirnih ili umiruih bolesnika, te sanitarije i ajna kuhinja
- takav sustav (prostor i sluba) omoguuje stalni nadzor i kontinuiranu njegu bolesnika u do tada nedosegnutim uvjetima
istoe, mira i reda

Bolniki odjel Gradske bolnice u Nurnbergu, Njemaka (1897.) - tlocrt prizemlja

- bolniki odjeli i danas funkcioniraju prema istim naelima (broj bolesnika u odjelu moe biti i manji ako se radi o teim
indikacijama i potrebi za veim stupnjem njege) - intenzivna i intermedijarna skrb
- uz napredak u organizaciji njege u XIX. st. se formulira znanstvena medicina: anatomija, fiziologija, bakteriologija i serologija
- novi organizacijski ustroj u kojem se iz ope medicine, koja se bavila preteno samo odraslim mukarcima, diferenciraju:
porodiljstvo i ginekologija,
pedijatrija
kardiologija, ortopedija, neurologija, oftalmologija, otorinolaringologija, itd
- oko 1850-70. razvija se spoznaja o bakterijalnoj prirodi zaraza
- zato funkcionalno-mehanicistika doktrina prevladava i iskljuuje homeostatski pristup te dovodi do: specijalizacije i
diferencijacije med. tretmana prema vrstama bolesti
- zato se pojavljuje paviljonski tip bolnice s potpuno odvojenim bolnikim odijelima smjetenim u zelenilo - gdje se u svakom
paviljonu tretira po jedna bolest











- John Billings - Johns Hopkins Hospital, Baltimore (1894.) - vidi
1. rjeenje prirodne ventilacije i toplozranog grijanja
2. odnos korisnog (serviced) i prateeg, slueeg, servisnog (servant) prostora





















- Josef Hoffmann - Purkersdorf Sanatorium, Be (1904.) - pojava tuberkuloze kao najsmrtonosnije bolesti XIX. stoljea uzrok je
masovne izgradnje (antituberkuloznih) sanatorija smjetenih u crnogorinim umama, osobito u podruju srednje Europe

- sanatoriji i ostala prirodna ljeilita (mineralne vode, zrak, more, blatne kupke i sl.) dovela su do razvoja specifinih urbanih i
arhitektonskih tipova i posebnih ivotnih stilova - Karlovy Vary, Gellert u Budimpeti, Spa u Belgiji, kupalite Slatina u Opatiji,
kupalite Brighton

- sanitarni urbanizam ne ovisi samo o tehnikim uvjetima, on je i odraz administrativne strukture - npr. u Londonu su do sredine
XIX. st. bolnice smjetavane na sjeverenoj obali Temze kao privatne fondacije, kreirane sluajno unutar poetne aglomeracije
dok u Parizu koji je takoer bio primarno lociran preteno sjeverno od rijeke, snana je dravna administracija sustavno locirala
bolnice na junoj neizgraenoj obali Seine
- u Zagrebu je tokom XIX. stoljea politika smjetavanja bolnica bila odreena kvalitetom zraka i insolacije kao prvenstvenim
kriterijima - sve zagrebake bolnice smjetavane na tada neizgraenim breuljcima sjeverno od grada
- 35 godina traju napori da se zdravstveni sadraji premjeste i na junu obalu Save
- od polovice stoljea kirurgija postaje dio slubene medicine zahvaljujui otkriu anestezije, te primjeni antiseptikih i
aseptikih naela odravanja higijene
- osim kirurgije pojavljuju se: preventiva (Pasteur - cijepljenje) i psihijatrija (Freud)
- one postupno tokom XX. st. radikalno mijenjaju tretman zaraznih i duevnih bolesti.
- nakon 1900. uspostavom kirurgije kao najbitnije terapijske djelatnosti bolnice, te fizikalno-kemijskih laboratorija i
radiologije kao osnovnih dijagnostikih sadraja, stvara se unutar bolnica dijagnostiko-terapijski (tehnoloki) blok koji slui
svim bolnikim odjelima
- zbog toga se nakon 30-godinjeg perioda graenja zasebnih paviljona opet pojavljuju trijemovima i hodnicima povezane zgrade
(sheme slie na Roweheadove i Gauthierove, samo u sreditu nije bolnika kapela nego operacijske dvorane, laboratoriji i
rendgen)

stacionar tehnoloki blok stacionar
- kod projektiranja bolnica pojavljuju se dva organizacijska kriterija koja su u izrazitom konfliktu:
1. bolniki odjeli moraju biti popreno zraeni i smjeteni u zelenilo, ali istovremeno
2. efikasno vezani na tehnoloki blok laboratorija, rendgena i operacija.
- zbog toga se: duine hodnika poveavaju, pojavljuje veliki broj unutranjih dvorita, dobiva komplicirana i nepregledna
morfologija zgrada



D. Suvremene bolnice


- projektiranje bolnica na poetku XX st.: pojavljuju se prostorno-organizacijski zahtjevi u nerazrjeivom konfliktu: bolniki
odjeli moraju biti popreno zraeni i smjeteni u zelenilo, ali istovremeno efikasno povezani sa tehnolokim blokom
laboratorija, rendgena i operacionih dvorana

- razrjeenje konfliktnih zahtjeva (prirodno provjetravanje vs. uinkovit unutarnji promet) mogue samo koritenjem novih
tehnikih sustava: elektrine rasvjete, dizala, mehanike ventilacije i telefonije

- ELEKTRINA RASVJETA- rad u mranim prostorima- Th.Edison 1880., Tesla 1893, fluo - Columbian ex
- DIZALO - mehanizirani transport bolesnika, hrane, rublja itd. - skraene horizontalne veze - konica Elisha Otis,1852.
- MEHANIKA VENTILACIJA - prostori velikih dubina = kompaktan tehnoloki blok - OP, RTG, LABORATORIJI-Tesla
elektromotor 1899., air-cond W.Carrier 1903.
- TELEFON i INTERCOM - dislociranje lijenika u tehnoloki blok bolnice + bolniki odjel s pojedinanim sobama - dr. Plummer
1912. Mayo

- New York Hospital (1933.) - Coolidge i Abbott, Los Angeles Hospital, bolnica Beaujon, Pariz (1932-35) - Plousey i Cassan-
prve bolnike zgrade nove morfologije: koritenjem el rasvjete, klimatizacije, dizala i telefonije - ostvaren sloeni vertikalni zoning
i efikasna povezanost stacionara sa terapijsko-dijagnostikim blokom, opskrbnim sadrajima

- niti najznaajniji teoretiari moderne arhitekture (Giedion, Banham, Hitchcock, Tafuri, Frampton) nisu zamijetili da su novi
instalacijski podsustavi omoguili pojavu novih morfologija zgrada - bolnikih, uredskih, sportskih , trgovakih i dr.
- suvremene bolnice nove morfologije - proizale iz am. bolnica 30-ih g. koje je karakterizirao: sloeni zoning funkcija i
neprekinut radni proces (dan i no)
- projektiranje i izvedba konstrukcije NIJE najsloeniji tehniki problem suvremenih
zgrada - veina aktivnosti i u najsloenijim zgradama -> unutar standardnih raspona
- na morfologiju zgrade i organizaciju aktivnosti u njoj mnogo vie utjeu navedeni INSTALACIJSKI SUSTAVI - vrhunski
dometi graevinske tehnologije - zgrade strojevi
- ipak njihovi su volumeni i proelja stilizirana u okvirima Art Deco-a - njihova najbitnija osobina - tehnoloka avangardnost,
promakla modernim arhitektima
- voe modernistikog pokreta 20-ih i 30-ih gotovo sve medicinsko-tehnoloke probleme svode na odlino osunani jednotrakt
sanatorija - tehniku koriste kao likovno i opisno tj. literarno sredstvo
- ideje osunanja, tehnike estetike i proimanja zgrade i prirode bile su okosnica
deklaracija, doktrina i teorija modernog pokreta
- funkcionalizam (higijenini postulatima, doktrina baktericidnog i ljekovitog djelovanje sunca) neobino zahvalnu temu
naao u sanatorijima
- brino odvajanje istih i neistih puteva s vrlo plitkim, izvrsno osunanim traktovima, s industrijskom tehnologijom zavrne
obrade
- demonstriraju predodbu o: funkciji koja emanira formu uz pomo tehnike

- Aaltov sanatorij u Paimiu (1928.), Duikerov Sohnennstrahl u Hilversumu(1926.-31.), a moda najdoslovniji primjer je Souzyev
Instutut d'actinologie u Vallaurisu
- 2/3 XX. st. je znanst. medicina propagirala sunce kao izvor zdravlja da bi u
posljednjih 30 godina otkrivala njegovu kancerogenost
- helioterapijske metode lijeenja tuberkuloze plua, kostiju, itd. (do 50-ih godina)
- Ernest Weissmann i dr Mladen Deli - sanatorij za tuberkulozu kostiju (1930.) -izvanredan primjer poklapanja medicinske
doktrine (sunce, klimatsko lijeenje) s modernistikim tendencijama (uske, dugake, elegantne zgrade, sloeni presjeci
definirani naelom maksimalnog osunanja
- slian pristup, moda jo dovitljiviji u profilaciji vrlo sloenog, uskog, Specifinog presjeka, ima i Vladimir Turina kod
Savjetovalita za majku i dijete (1956.) >

- Le Corbusier na projektu bolnice u Veneciji (1965.), NE slijedi modernistiki predloak - koristi iroke i duboke, oblikovno
nediferencirane rastere armirano betonskih skeleta - za kompleksne medicinske funkcije pogodne su zgrade jednolike graevne
strukture, velikih dubina, dakle standardnih, repetitivnih i irokih prostora, a NE specifini plitki jednotraktni presjeci - MAT
BUILDING

- najvea vrijednost tog rada - rjeenje dijagnostiko terapijskih sadraja u polifunkcionalnim irokim nediferenciranim prostorima
ostala je neprimijeena
- naime, panju je privukao stacionar smjeten pod krovom, s indirektnim difuznim osvjetljenjem bolesnikih soba
- to je jedini dio projekta bolnice koji ima specifian monofunkcionalni presjek
- projekt je od arhitekata/specijalista/tehnologa ocijenjen kao neprikladan

- MEGABOLNICE (70-ih i 80-ih) - vidi se dalekovidnost Le Corbusiera: nije samo dao odgovore na probleme urbane forme i
njenog usklaenja s mjerilom i visinom Venecije
- nego i programski predloio neutralnu, dogradivu, adaptabilnu strukturu bolnikog prostora tj anticipirao morfologiju
bolnice kraja XX. i poetka XXI. st

- HIGH TECH i bolnice - nakon 2. svjetskog rata i opeg prihvaanja stilskog predloka moderne oblikovanje bolnica obiljeeno
je tendencijom da se visokotehnoloke osobine bolnikih zgrada upotrebljavaju kao SIMBOL/ZNAK i kao LIKOVNI MOTIV
- industrijski ili manufakturno proizvedeni elementi se koriste vie zbog tehnoloke slikovitosti nego zbog upotrebljivosti
- bitnija je slika (image) tehnoloke savrenosti i avangardnosti nego stvarna adekvatnost primjenjenih rjeenja
- medicinska tehnologija, psiholoke, emotivne i drutvene potrebe pacijenata i problemi odravanja bolnikih zgrada
- u bolnica pacijent razrjeava pitanja bolesti i zdravlja, smisla ivota i smrti
- pojednostavljena elja da se pacijentu pokae sposobnost bolnice da osigura najsuvremeniju medicinsku proceduru -
tehnologija odgovor na sva bitna pitanja, da su strojevi presudni za lijeenje, pa i okolina u kojoj se lijei treba to vie sliiti
stroju

- zagrebake nove bolnice - Stanko Kristl i sur. - evidentno insistiranje na high tech
rjeenjima, a ne na primjerenoj tehnologiji (Sveuilina bolnica, 1982.-157 milijuna eura)
- rjeenja tehnoloki ekstremnija od onih na bolnici u Dubravi - u montane elemente proelja integrirani razvodi instalacija, jake
i slabe struje , grijanja i vodovoda
- gigantizam je dodatni razlog zbog kojeg - bolnica nikad nee biti zavrena

- bolnice od 70-ih XX.st. - senzibilitet i za emotivne i psiholoke potrebe pacijenata
- humanizacija bolnikog prostora (povezivanje sa zelenilom, eliminacija HI TECH ornamenata, nia izgradnja)
- snienje graevnih i operativnih trokova,manje potpuno klimatiziranih prostora
- uvoenje dnevnih bolnica i smanjenje stacionarnog lijeenja
- PRILAGODLJIVOST promjeni medicinske tehnologije (doktrine) postaje najpoeljnija
osobina bolnikog prostora
- suvremene bolnice su skup servisa: dijagnostikih, terapeutskih, konzilijarnih, stacionarnih - svaki od sadraja trebao bi se
moi razmjerno neovisno mijenjati
- bolnica sve vie slui ambulantnim nego stacionarnim pacijentima
- netono slijeenje doktrinarnih i doslovnih funkcionalnih zahtjeva u trenutku
projektiranja u korist uspostave otvorene,promjenjive i dogradive strukture zgrade
- funkcionalistike bolnice i sanatoriji - zastarjele ve 20-ak godina nakon izgradnje
- Sonnenstrahl, Vallauris, Aaltov sanatorij nisu ve pola stoljea u svojoj
osnovnoj medicinskoj funkciji
- previe funkcionalno jednoznani, svojom prostornom organizacijom iskljuivali gotovo sve mogunosti upotrebe osim poetno
zadatih - na doslovan nain predobro i previe tono projektirane
- njihova morfologija, zasnovana na pogrenoj medicinskoj doktrini o ljekovitosti sunca, je dovrena i nepromjenjiva










2. SUSTAV ZDRAVSTVENE ZATITE

A. Razvoj sustava zdravstvene zatite

- naela suvremene zdravstvene zatite potjeu od 2, u biti kasnosrednjovjekovne ideje:
1. dravnim mjerama se sprjeava irenje zaraznih bolesti
- uspostavom suvremenih drvnih administracija u XIX. st. omoguena je sustavna prevencija irenja zaraza.
- prvi meunarodni dogovor oko suzbijanja kuge i kolere ostvaren je 1838. godine u Carigradu
- 1851. Meunarodna zdravstvena konferencija u Parizu - osnivanje Crvenog kria i daljnja internacionalizacija
zdravstvene zatite
2. neka se drutvena grupa sustavom meusobne solidarnosti, a poslije i pretplate, osigurava za sluaj nemoi ili bolesti
- do kraja XVIII. st. bilo je u europskim gradovima mnogo zajednickih kasa ili drutava za meusobno osiguranje
(veina ih je davala ugovorenu svotu novca lanovima koji bi oboljeli ili se ozlijedili - slino dananjem osig. imovine)
- bolnice - karitativne ustanove pod patronatom Crkve, vlastele ili drave i brinule su se za bolesnike besplatno - vrlo
niska razinu njege i tretmana, a lijenici su naplaivali svoje usluge neposredno od pacijenata
- poetkom XIX. st. industrijski radnici su se prikljucivali strukovnim osiguranjima - zatita od posljedica povreda i
bolesti
- pod utjecajem sindikalnog pokreta i socijalistikih ideja razvija se koncept zdravstvene i socijalne zastite radnika
- on objedinjuje obje ideje: solidarno financiranu zdravstvenu zatitu akutno bolesnih i dravno organiziranu prevenciju zaraznih
i profesionalnih bolesti
- 1883. u Njemakoj je donesen zakon o obveznom osiguranju radnika u nekom od osiguravajucih fondova
- poetkom 20. st. - uobliene osnovne ideje socijalizirane medicine: edukacija, prevencija i lijeenje sveg stanovnitva
iz zajedniki akumuliranih financijskih fondova - zamisao dravno regulirane socijalno-zdravstvene slube koja se bavi
ukupnou ouvanja zdravlja u cijelom drutvu
- zaposlenici i njihove obitelji obavezno su se ukljuivali u neki od osiguravajuih fondova - takav sustav zdravstvene
zatite nazvan je Bismarckov model
- iduih 20-ak godina proiruje po srednjoj i zapadnoj, djelomicno i junoj Europi

- socijalizirana medicina ima dvije pretpostavke:
- socijalno izobraene zdravstvene radnike
- javne (a ne privatne) zdravstvene ustanove - pretpostavka financijske neovisnosti lijenika od pacijenata (plaanje
usluga iz solidarnoga fonda zdravstvenog osiguranja)
- to dovodi do naglog razvoja socijalno-medicinskih i medicinsko-preventivnih slubi
medicinsko-socijalna funkcija podrazumijeva rano otkrivanje onih bolesti koje mogu ugroziti drutvo u cjelini
(oboljela osoba, nesvjesna stanja, dugo prenosi i iri bolest)
- suvremena medicina primjenjuje med.-soc. mjere za suzbijanje TBC-a, venerinih bolesti, dijela mentalnih bolesti, malarije,
tropskih bolesti, dijela kardiovaskularnih i onkolokih bolesti, AIDS-a, ovisnosti o drogama i alkoholu
preventivna funkcija - sprjeavanje bolesti na razini ukupne populacije i podrazumijeva mjere kolektivne higijene:
zatitu okolia, opu higijenu i cijepljenje, edukaciju o zdravoj prehrani, tetnosti puenja, psihohigijeni, nunosti tjelovjebe
kurativna funkcija se sastoji od dijagnostike i terapije (tretmana) svih fizikih i mentalnih bolesti pojedinaca - oiti
simptome, prepoznaju ih bolesnici i njihova okolina

- dananja uobiajena podjela funkcija zdravstvene slube proizlazi iz prethodno navedenih (medicinsko-socijalne, preventivne
i kurativne):
- edukacija
- preventiva
- diiagnostika
- terapija
- rehabilitacija
B. Organizacijski model zdravstvene zatite i njegova provedba

- u 50-im godinama nacionalne su zdravstvene slube i u kapitalistikim i u socijalistikim zemljama organizirane s istim ciljevima
i na istim nacelima
- osnovni cilj - unaprjeenje zdravlja stanovnitva, a osnovno naelo sveobuhvatnost zdravstvene zatite - svi stanovnici i sve
medicinsko-specijalistike razine
- slube organizirane prema teritorijalnim i hijerarhijskim postavkama Svjetske zdravstvene organizacije (World Health
Organization - WHO)
- prvi predsjednik - zagrebaki lijenik Andrija tampar, jedan od tvoraca koncepcije javnoga zdravstva
- teritorijalno naelo - zdravstvene ustanove osnivaju se u skladu s (prostornom) mreom zdravstvene djelatnosti koja ie
formulirana prema zdravstvenom stanju, broju i starosnoj strukturi stanovnitva, dostupnosti i gospodarskim
mogunostima i koja prekriva cijeli teritorij drave
- hijerarhijsko naelo - izraeno je u odnosu na:
- primarne - dom zdravlja, hitna medicinska pomo i Ijekarna
- sekundarne - poliklinike, ope i specijalne bolnice te Ijeilista (voda, blato, zrak, more)
- tercijarne zatite - klinike, klinike bolnice i kliniki bolniki centri, tj. bolnice koje vode nastavnici medicinskog
fakulteta i na kojima se odvija nastava, te higijenski zavodi, zavodi za medicinu rada i kole narodnog zdravlja

- organizacijski model zdravstvene zatite bio je slino definiran u zapadnim (dravnokapitalistikim) i istonim
(realsocijalistikim) zemljama
- zdravstvene ustanove i slube kojima je osnovna kurativna funkcija (a socijalno-medicinska i preventivna sporedne) bile su
povezane u hijerarhiziranu mreu koja pokriva cijeli teritorij i svo stanovnitvo drave
Shema organizacije zdravstva u zapadnoj Europi u 1950-im godinama
- ordinacije (podrune ambulante, dispanzeri, zdravstvene stanice - Community Clinic, Dispensaire local) - osnovne slube
primarne zdravstvene zatite
- domovi zdravlja (Community Health Centre, Health Center, Centre de sante) - ustanove koje organiziraju i objedinjuju
primarnu zdravstvenu zatitu na podruju za koje su mjerodavni, u naelu nemaju stacionara
- gradske bolnice (District Hospital, Hopital intermediaire) - nadreene domovima zdravlja i u suradnji s njima osiguravaju
stacionarnu i specijalisticko-konzilijarnu (sekundarnu ) zdravstvenu zatitu
- medicinski centri i regionalne bolnice (Medical Center, Hopital regional) - pruaju superspecijalisticke diferencirane
medicinske tretmane koji se ne mogu osigurati na niim razinama, ine najviu (tercijarnu) razinu zatite stacionarnih i
ambulantnih bolesnika



- gravitacijsko podruje, izraeno radijusom ili brojem stanovnika, razliito je definirano u pojedinom zamiljenom sustavu
organizacije zdravstvene zatite
- ordinacije (podrune ambulante) - gravitacijsko podruje:
- Hrvatska: 5000-8000 st., radijus 0,6-10 km (ovisno o gustoci naselienosti)
- Francuska: 4000-8000 st.
- SSSR i istocni blok imali su slicne normative tranzicijskih zemlja
- Velika Britanija - 0,6-5 km, s pripadajuom populacijom od 1 000 za najrjee naseljena podruja do 3000 u
gradovima.
- domovi zdravlja
- Hrvatska: 2-20 km, 30000-50000 st., poslije do 100000, zatim 60000
- Francuska: 0,6-2 km, 17000-25000 stanovnika
- SSSR: radijus 1 km (ako se radio gradu), 50000 pacijenata
- VB: najmanje 15000 stanovnika, ali dio primarne zatite obavljao u komunalnoj bolnici (Commmunity Hospital) za
50000 stanovnika
- gradska bolnica
- HR: 300-500 kreveta za 200000-300000 st., ud. 30-50 km (1h vonje autom)
- FR: normativ 60000-125000 st.
- SSSR: 200000 st.
- SAD: 100000 st. na 500 kreveta
- VB: 100000-150000 st. - okruna opa bolnica sa 600-800 kreveta
- regionalne bolnice - planirane u naelu uz medicinske fakultete
- HR: 500000 st. na 800 kreveta
- SSSR: vii standard - 500000 st. na 1000 kreveta
- SAD: dva i pola puta vei broj kreveta (250000 st. na 1000 kreveta)

- takve normativne pretpostavke dovele su do udvajanja medicinskih i stacionarrnih sadraja - bogate zemlje izgradile su vie od
15 bolnikih kreveta na 1000 stanovnika (Hrvatska gotovo 8)
- dananje tendencije intenziviranja i skraenja bolnikog lijeenja (koje su motivirane smanjenjem trokova zdravstvenog
osiguranja i smanjenjem stresa pacijenata) govore o potrebi od samo 4-5 kreveta na 1 000 stanovnika


- normativni akti bili su formulirani prioritetima i logikom zdravstvene birokracije
- svaku ustanova (osim opsenoga prostornog programa) - predviena i parcela - obilato dimenzionirana (zdravstveno-sanitarni
modernistiki urbanizam)
- najmanji zdravstveni sadraji (ambulante) - parcela 0,15 ha, domovi zdravlja - 0,5-2,5 ha, gradske bolnice 3- 6 ha, medicinski
centri barem 16 ha

- provedba modela zdravstvene zatite definiranih trino-ekonomskim kriterijima ovisila je o vrsti drutveno-politikog sustava i
razini centralizacije slubi
- u zapadnoeur. zemljama (razvijeni Bismarckov model) kurativna zatita je trina, a socijalna medicina i preventiva u
domeni dravne kontrole i fiskalnoga financiranja
- u zemljama Beveridge modela Nacionalna zdravstvena sluba (NHS) uspjela je uspostaviti cjelovitu slubu - povezala
privatne prakse s dravno organiziranim
- privatne prakse su plaene prema broju pacijenata, prema usluzi i participacijom, a dravne socijalno-medicinske, prev. i
edukacijske slube neposredno iz prorauna
- realsocijalistike drave - Semaskov model - uveo je obvezno osiguranje rodnika, tj. preuzeo naelo socijalne skrbi ve
ostvareno u Zapadnoj Europi (Bismarckov model) s bitnom razlikom: iskljuili mogunost trinog ustrojstva zdravstvenih
slubi
- uveden je samo 1 osiguravajui fond - ukljueni svi radnici i slubenici (nema izbora)

- prijeloz iz dravno voenog sustava, vrlo je teak i sloen proces.
- Hrvatska zdravstvena reforma - od rigidnog, birokratizironog, socijalistikog sustava (plae odreivane prema hijerarhijskoj
poziciji) prema trinim naelima poslovanja
- situaciju oteava i nagli pod prihoda u zdravstvu zbog ekonomske krize i pada broja radno aktivnih osiguranika koji uplauju
u fond
- smanjenje trokova:
- primarna zatita - privatizacijom ope medicine, zatite majki i djece te stomatoloke slube
- sekundarna i tercijarna razina - boljom trijaom pacijenata, tj. smanjenjem broja skupih dijagnostikih i terapijskih
tretmana
-financiranje zdravstva dugo e vremena biti teko rjeiv problem u Hrvatskoj zbog nepovoljnog odnosa broja zaposlenih i broja
umirovljenika

- privatne individualne i grupne prakse organiziraju se temeljem privatne inicijative ili zakonskom prisilom - zdravstveno
osiguranje istiskuje lijenika iz sigurnog okolia dravnog zaposlenja, iznajmljujui mu prostor i dodjeljujui mu pravo do si
osigura potreban broj pocijenata za koje dobivo nepromjenjivu godinju naknadu, bez obzira no broj i vrstu usluga
- minimalni propisani broj pacijenata: opa medicina 1 700, stomatologija 2500, ginekologija 6000)
- i fond i organizacije zdravstvene zatite su povezani i subordinirani Minist. zdravstva
- sumnje u dugoronu odrivost zbog potiskivanja trinih mehanizama
- tek kad postoji kompetitivnost i u osnovnom osiguranju i u fondovima dopunskog osiguranja, moze se uistinu uspostaviti
kompetitivnost i meu davateljima medicinskih usluga - lijenika komora odreuje profesionalne standarde zdravstvene usluge
- u dravnom vlasnitvu i upravljanju e ostati samo preventivna (higiiensko-sanitarna, epidemiologija, cijepljenje, sistematski
pregledi, edukaciia) i socijalno-medicinska funkcija (TBC, rak, venericne bolesti, AIDS, ostale zarazne bolesti)
- uvoenje mehanizama kojima se lokalni doprinos za zdravstvo veim dijelom troi na podruju na kojemu je prikupljen

- Zakon o zdravstvenoj zatiti (NN 121/2003) zasnovan je na opeprihvaenim naelima sveobuhvatnosti, kontinuiranosti i
dostupnosti zdravstvene zatite
- sveobuhvatnost se odnosi na cijelu populaciju za podruja hitne medicine, prevencije i prosvjeivanja, zaraznih i nekih drugih
rairenijih bolesti, bez obzira na to ima Ii graanin zdravsteno osiguranje
- kontinuiranost zatite znai da se svaki pojedinac prati od roenja do smrti, tj. da postoji sustav zdravstvene dokumentacije
povezan na razini drave
- dostupnost znai pogodnu prostornu distribuciju ustanova

- prave razlike izmeu novog trinog i socijalistikog sustava - u podruju financiranja, kao posljedica nude da se smanji teret
dravnih fondova.
-nova struktura vlasnitva-omoguuje uvoenje privatne (profitne/neprofitne) inicijative
- uspostava 3 temeljna oblika vlasnitva u zdravstvu (s moguim kombinacijama):
- dravno vlasnitvo
- privatno vlasnitvo s profitnom pretpostavkom organizacije
- privatno vlasnitvo neprofitnoga organizacijskog tipa

3. ZGRADE SUVREMENE ZDRAVSTVENE ZATITE

Svi organizacijski sustavi zdravstvene zatite pretpostavljaju rangiranje institucija prema sloenosti i specijalizaciji medicinskog
tretmana i prema razini njege koju pruaju. Tri su osnovne razine:

Primarna zatita je periferni dio zdravstvene slube koji pokriva cijeli dravni teritorij, po naelu najvee doputene udaljenosti
slube od mjesta stanovanja.
Osim ope medicine, slube primarne zatite ukljuuju preventivne mjere kao sto su zdravstveno prosvjeivanje, patronana
sluba, programi imunizacije, cijepljenje, postnatalna njega, djeja skrb. esto su Ijekarne i hitna medicinska sluba takoer
dijelovi primarnog stupnja zastite.

Sekundarna zatita se provodi putem specijalistikih slubi u koje pacijenta upuuju lijenici iz primarne zatite.
Sekundarni stupanj zatite ostvaruje se u poliklinikama i bolnicama. Ukljuuje specijalistiko lijeenje ambulantnih i stacionarnih
bolesnika.

Tercijarna zatita ukljuuje visoko specijalizirane slube koje se ne nalaze no sekundarnoj razini. To su, primjerice,
neurokirurgija, kardiokirurgija, onkologija i druge super - diferencirane dijagnostike i terapije. Na tercijarnoj razini su takoer
ustanove za najvii stupanj obrazovanja, kao i ustanove koje se bave medicinskim istraivanjima.
No tercijarnoj razini nalaze se ne samo klinike bolnice nego i zavodi za javno zdravstvo, koji na dravnoj razini pokreu i
organiziraju higijensko - epidemioloke, sanitarne, edukativne, imunizacijske i ostale slube i programe. No tercijarnoj razini je
takoer i obuka lijenika, dok se obuka sestara i ostalog osoblja provodi no sekundarnoj i tercijarnoj razini.


A. ZGRADE PRIMARNE ZDRAVSTVENE ZATITE

Primarna njega obuhvaa opu medicinsku zatitu: edukaciju, preventivu i kurativu, a rjee rehabilitaciju
stanovnitva (osiguranika). Naelno se u primarnoj zatiti lijee samo pokretni (ambulantni) bolesnici s jednostavnijim
(ili no viim razinama utvrenim) dijagnozama.
Mehanizmi kojima se pacijent upuuie s niega na vii stupanj poznati su i uhodani; njihova protonost omoguuje
prebacivanje odgovornosti za sve manje jasne sluajeve s primarne no viu razinu.
Manje je jasan i slabije prohodan mehanizam efikasnog povratka s viega stupnja na nii stupanj zatite tokom oporavka
pacijenata.
Suvremene zdravstvene reforme u medicinsko-tehnolokom aspektu upravo i pokuavaju zadrati no razini primarne zatite onaj
dio pacijenata koji bez pravih indikacija prodire u vie stupnjeve.
Slubu primarne zdravstvene zatite obavljaju lijenici, sestre, pomono osoblje i socijalni radnici, unutar ambulanti,
zdravstvenih stanica, dispanzera i domova zdravlja koji opsluuju razmjerno mali broj ljudi i smjeteni su blizu mjesta
stanovanja. To omoguuje osoblju do bude u kontaktu s fizikom i drutvenom okolinom pacijenata.
U razvijenim zapadnim zemljama primarnu zatitu obavlja prvenstveno lijenik ope medicine koji se brine za cijele
obitelji u okviru vlastite ( pojedinane ili grupne) prakse.

U ruralnim podrujima razvijenih zemalja, kao i u veini siromanih i slabije razvijenih, primarna zatita je
institucionalizirana i obavljaju je zdravstveni radnici zaposleni preko osiguravajuih fondova ili dravnih slubi.
U hrvatskom sustavu, kao i u drugim sustavima, primarna zdravstvena zatita obuhvaa prvenstveno djelatnosti u kojima
pacijent dolazi k lijeniku (opa medicina, zdravstvena zatita djece, ena, stomatoloka zatita, laboratorijska i radioloka
dijagnostika).

U primarnoj zatiti takoer postoje i slube u kojima zdravstveni radnici odlaze pacijentu (patronaa i higijensko-
epidemioloka zatita, zdravstvena njega u kuci i hitna medicinska pomo).
Posebna djelatnost koja organizacijski spada u primarnu medicinsku zatitu je opskrba lijekovima.
Primarna zdravstvena zatita provodi se i organizira u timskom radu u kojemu sudjeluje doktor medicine i medicinska sestra, a
prema potrebi u tim ulazi i dodatno tehniko i administrativno osoblje.
Prostori (zgrade) za obavljanje primarne zatite jesu: ordinacija, ambulanta, dom zdravlja i Ijekarna.

Ordinacija je osnovna jedinica obrade pacijenata u kojoj radi jedan lijenik s pomonim osobljem. Sastoji se od ekaonice,
prostorije za sestru u kojoj se obavlja administrativni dio posla i priprema pacijenta, prostora za pregled, prostora za rad lijenika,
te dva sanitarna vora za pacijente i jednog za osoblje.
Takva podjela odnosi se no sve ordinacije: ope medicine, zubno zdravstvene zatite i specijalistike ordinacije.

Ambulanta je sklop dviju ili vise ordinacija. Standardni organizacijski oblik u primarnoj zatiti zove se zdravstvena stanica.
Opseg funkcija vidi se na primieru:

sl. Zdravstvena stanica Borongaj

Zdravstvena stanica nije samostalna ustanova nego dio doma zdravlja.

Dom zdravlja je osnovna organizacijska jedinica ustanove za primarnu zdravstvenu zatitu na podruju za koje je osnovan. To
podruje je obino opina.
Dom zdravlja sastoji se od uprave, ordinacija primarne zatite, ordinacija zdravstvene zatite predkolske djece, zdravstvene
zatite ena, stomatolokih ambulanti, patronane slube; to je minimalni opseg djelatnosti doma zdravlja. Opseg zdravstvene
skrbi koja definira sadraje pojedinoga doma zdravlja odreen je s dva osnovna imbenika:
- specifinim zdravstvenim potrebama populacije kojoj je namijenjen
- dostupnou zdravstvene skrbi no sekundarnoj razini (blizina bolnice).
Tako, na primjer, Dom zdravlja Centar u Zagrebu ima dispanzere za mentalno zdravlje, kono -- venerine bolesti i medicinu
rada zbog specifinih potreba populacije za koju skrbi, a nema hitnu slubu ili rodilite budui do su te funkcije rijeene u okviru
sekundarne zatite.
Dom zdravlja u prostornom smislu ne mora biti objedinjen, tj. smjeten u istoj zgradi, nego samo organiziran tako do uprava i
zajednike slube povezuju pojedine djelatnosti.
Ordinacije u postojeim zgradama domova zdravlja daju se u najam (ugovorni odnos) lijenicima.
Na podrujima koja nemaju zgrade domova zdravlja prepustit e se privatnoj poduzetnikoj inicijativi uspostava mree ordinacija.
U ruralnim, nerazvijenim i rijetko naseljenim podrujima zasnivat e se i dalje domovi zdravlja s potpunim opsegom djelatnosti u
koje, uz gore navedeno, spadaju i specijalistiko - konzilijarne djelatnosti, a iznimno rodilite i stacionar, laboratorijska i druga
dijagnostika (RTG npr.), hitna medicinska pomo, te higijensko-epidemioloka djelatnost.
Dakle, samo u ruralnim i rijetko naseljenim podrujima, gdje nema bolnice i privatnih specijalistikih praksi, u domovima zdravlja
se organiziraju specijalistike djelatnosti, stacionari i sl.

Hitna sluba je u nas organizirana putem tri razliita aspekta djelovanja: kao sluba doma zdravlja, hitna medicinska pomo i
hitni bolniki prijam.
Hitna sluba u domovima zdravlja prihvatljiva je samo u ruralnim i rijetko naseljenim podrujima (osobito otonim), ako u blizini
nema bolnice ili centra za hitnu pomo.

Sluba organizirana unutar doma zdravlja sastoji se od timova (jedan lijenik i voza, eventualno sestra na 12 000 do 15 000
stanovnika) smjetenih u prostorijama za prijam i obradu bolesnika. Medicinska obrada u bitnom se svodi na pripremu pacijenta
za transport pri svim sloenijim indikacijama.

U zapadnim je zemljama hitna sluba organizirana tako da pacijent bude dopremljen u centar hitne pomoi koji je najee
vezan za bolnicu i projektiran kao poseban bolniki odjel u kojemu se trijaira i obrauje hitni pacijent. Kad je provedeno osnovno
dijagnostiko i terapijska obrada, pacijent se moe upuivati u specijalizirane bolnike odjele kako bi se u njegovu daljnju obradu
mogli ukljuiti svi dijagnostiko - terapijski sadraji bolnice.

Od 2000. godine u Hrvatskoj zapoinju napori za reorganizaciju hitne slube u tom
smislu.

U suvremenim slubama hitne medicine procjena stanja pacijenta ( trijairanje ) ne obavlja se u vozilu za spaavanje budui da
lijenik, a osobito bolniar, koliko god bio iskusan, ne moe pouzdano dijagnosticirati bez laboratorijskih i radiolokih pretraga.
Odjeli za hitni bolniki prijam kao i specijalisti hitne medicine i pratee osoblje u naem se sustavu, naalost, tek uspostavljaju.

Ljekarne po tipologiji prostora i organizaciji rado imaju i bitne elemente trgovakog prostora.
Ljekarne su zadrale svoj povijesni organizacijski tip. Radi se o ulinom lokalu koji ima proizvodni i prodajni dio (kao npr. obuari,
pekari, krojai i sl.).
Trgovina ili dio za prodaju zove se officina, za skladita je tradicionalni naziv materijalka, a prostor za pripremu ili
konfekcioniranje lijekova se tradicionalno zvao galenski laboratorij. Zakon i dalje propisuje takvu strukturu Ijekarni.
Trgovina lijekovima koja nema laboratorija moe se posebnom dozvolom ministarstva pod nazivom Depo lijekova zasnivati u
ruralnim podrujima, ali distribuciju lijekova svejedno mora obavljati farmaceut.
Ljekarne u urbanim podrujima zasnivaju se kao privatne ustanove iskljuivo po trinim kriterijima, a u ruralnim, nerazvijenim i
rijetko naseljenim podrujima cesto se organiziraju uz druge zdravstvene sadraje.

P.S. Skice su bolje iz pitanja 4.

B. ZGRADE SEKUNDARNE I TERCIJALNE ZDRAVSTVENE ZATITE

Na sekundarnoj razini zdravstvene zatite provodi se specijalistiko zdravstveno zatite temeljem preporuka iz
primarne zatite, i to ambulantnih i stacionarnih bolesnika.
Lijeenje pokretnih bolesnika obavlja se u specijalistikim ordinacijama koje mogu biti samostalne ili grupne, tj. u ambulantama,
poliklinikama i prostorima dijagnostiko terapijskih sadraja bolnica.
Bolnice (v. bolnicu Loriboisiere ) ve od sredine 19. stoljea imaju prostore koji slue konzultacijama, dijagnostici i terapijskom
tretmanu vanjskih ambulantnih pacijenata.
Stacionarno lijeenje provodi se u opim i specijalnim bolnicama koje su ne samo temeljni nego i najskuplji dio zdravstvene
zatite.
I kad bolniko lijeenje postaje neophodnim, poeljno je da bolesnik obavlja im vie specijalistikih pregleda i dijagnostikih
obrada.
Boravak u bolnici se nastoji skratiti na minimum i nakon stacionarnog lijeenja, tako do pacijent bude im prije otputen na
rehabilitaciju u ljeilite ili na kunu njegu.

Financijski mehanizam koji potie bolnike slube na skraivanje hospitalizacija je smanjenje obraunske cijene bolniko-
opskrbnog dana na razinu stvarnih minimalnih trokova uz realno ili bonificirano plaanje dijagnostikih i rehabilitacijskih
postupaka.
Razvijene su slube (dnevne bolnice) i tehnike koje omoguuju ambulantno lijeenje (nove neinvazivne dijagnostike i terapijske
metode itd.) pacijenata koji su donedavno bivali obavezno hospitalizirani.
Zemlje u tranziciji imaju vei broj bolnikih krevete nego drave zapodne Europe zbog dueg boravka pacijenta u bolnici. Razlozi
su u slabijoj organiziranosti i kvaliteti primarne i izvanbolnike specijalistike (sekundarne) zatite kajo esto upuuie pacijente
na stacionarno lijeenje. Bolnice su nedjelotvorno voene i pogreno financirane tako da im se vie plaa dugotrajan boravak
pacijenata nego brzo izljeenje.
U Hrvatskoj se od 1980. godine broj kreveta na 1000 stanovnika smanjio sa 7,2 no 5,9 u 1994. godini i nadalje do 5 kreveta u
2003. U Danskoj, Grkoj, panjolskoj i Velikoj Britaniji broj kreveta je u istom razdoblju reduciran s 8,1 no 5,0 kreveta na 1000
stanovnika. vedska je u najveoj mjeri smanjila broj bolnikih kreveta, s 15,1 u 1 1980. godini no 6,4 u 1994., dokle na 40% od
broja koji je imala u doba kulminacije socijalistikog modela zdravstvene zatite.
Zapadne drave, kao i one realsocijalistike, do osamdesetih su godina imale sline modele zdravstvene zatite formulirane
prvenstveno struno - administrativnim kriterijima. Nakon dugotrajne krize osiguravateljskih fondova i reforme zdravstvo, u
Velikoj Britaniji i SAD-u oekuje se u prvih deset godino 21. stoljea zatvaranje 20% dravnih i 40% javnih bolnico.
Tokom cijelog 20. stoljea postojala je tendencija do se velike i sofisticirane bolnice veliine od 600 do 1000 kreveta
koncentriraju u regionalnim i pokrajinskim centrima.
Novi koncept organizacije javnog zdravstva promovira bolnice s manjim stacionarima i s velikim kapacitetom obavljanja tretmana
na vanjskim pacijentima, kako bi se u proimanju sa slubom na primarnom stupnju smanjili trokovi i povealo efikasnost.
Prostori i zgrade za sekundarnu zdravstvenu zatitu jesu: specijalistike ordinacije, ambulante, poliklinike, ope i
specijalne bolnice te ljeilita.

Specijalistike ordinacije sastoje se od ekaonice, prostora za rad sestre, prostora za rod lijenika - dokle, prostorni je sklop
isti kao i za ordinacije ope medicine; mogu kao individualne obavljati privatnu praksu ili biti u sklopu domova zdravlja, polikliniko,
bolnica itd.

Ambulanta se sastoji od nekoliko istovrsnih specijalistikih ordinacija. Uobiajeni naziv u SAD-u, Velikoj B. i Z Europi je i
grupna prakso (Group Practice, Gruppen Praxis).

Poliklinika je skup raznih specijalistikih ordinacija ili ambulanti pri emu se, prema potrebama pojedine specijalnosti, dodaju
jo i prostori za specifine dijagnostike ili terapijske tretmane.
Kriteriji po kojima se objedinjuju pojedine specijalnosti u polikliniku mogu biti: kompatibilnost tretmana (npr. kirurgijo - ortopedsko
- radioloko dijagnostika) ili potpunost zdravstvene zatite za pojedinu skupinu, npr. studentska poliklinika, poliklinika za enske
bolesti.
Poliklinike mogu biti samostalne zdravstvene ustanove ili su dio bolnice. Ako su dio ope bolnice, u njima su zastupljene sve
specijalistike struke.
U poliklinikama se obrauju ambulantni bolesnici temeljem uputnice lijenika primarne zatite (u SAD-u je mogu i direktan
pristup).
Poliklinike u bolnicama uz ambulantne (vanjske), tretiraju i stacionarne bolesnike, i zbog toga se ekaoniki i komunikacijski
prostori diferenciraju za te dvije vrste pacijenata.

Bolnica ima pet osnovnih grupo sadraja: stacionar, dijagnostiko-terapijske slube za leee i vanjske pacijente,
opskrbu bolnice, upravu i pedagoko / znanstveno istraivaki sklop.
- Stacionar se sastoji od bolesnikih odjela i osnovni je sadraj bolnice po kojemu se ono razlikuje od drugih zdravstvenih
ustanova. U povijesnom razvoju bolnice je karakteristino da je stacionar nekad inio gotovo cijelu bolnicu. Od pojave
suvremenih bolnica i znanstvene medicine njegovo se povrina sve vie smanjuje. U dananjim bolnicama on zauzima esto
manje od treine povrine. Tendencija smanjivanja stacionara nastavit e se jer bolnice ne samo do vie ne tretiraju kronine i
gerijatrijske pacijente nego smanjuju i broj akutno bolesnih koji se lijee stacionarno. U budunosti e samo kritini bolesnici biti
smjetavani u stacionare koji e biti opremljeni za intenzivnu ili intermedijarnu njegu.
- Dijagnostiko-terapijski sadraji slue otkrivanju i lijeenju bolesti. Osim leeih (bolnikih) pacijenata, tim se sadrajima
koriste i vanjski (polikliniki pacijenti).
Meutim, neki sadraji unutar te funkcije slue sama tretmanu leeih pacijenata (npr. operacijski blok, invazivne dijagnostike
metode).
Dijagnostiko-terapijski blok se sve vie poveava s razvojem medicinske tehnologije i s porastom broja obrada vanjskih
pacijenata.
U posljednjih dvadeset godina taj sadraj bolnice raste i zbog organiziranja dnevnih bolnica u kojima se tretiraju akutni bolesnici
koji, zahvaljujui novim tehnikama i procedurama, mogu leati kod kue a obavljati terapiju u bolnici.
- Opskrba bolnice: priprema i opskrba lijekovima, opskrba rubljem, potronim materijalom i sl.; sterilizacija, opskrba
medicinskim plinovima, zatim opskrba hranom; mehanizirani transporti (dizalo, konvejeri i sl.), ventilacija, grijanje i klimatizacija,
priprema tople vade itd.191
- Znanstvenoistraivaki i pedagoki sklop postoji u bolnicama koje slue izobrazbi lijenika ili specijalista. Stoga te bolnice,
zbog najstrunijeg osoblja i najdiferenciranijih metoda lijeenja, spadaju u trei stupanj zatite i u naoj (hrvatskoj) terminologiji
nazivaju se klinikama. Klinika u njemakom i francuskom ima slino znaenje, dok u engleskom jeziku u naelu oznauje
privatnu specijalistiku lijeniku praksu.

Ope bolnice se smjetaju izvan formiranoga gradskog tkiva zbog potrebnih velikih parcela. Ope (gradske) su bolnice
kapaciteta 300 do 1000 kreveta namijenjene populaciji od 100000 stanovnika (Francuska, SAD, Velika Britanija) do 500000
stanovnika (u Rusiji i tranzicijskim zemljama). [v. poglavlje 2.2.]
Parcele su veliine 10 do 20 ha.
Ti prostorni normativi su nastali u doba gradnje paviljonskih bolnica krajem 19. i poetkom 20. stoljea.
Tadanje bolnice smjetene na rubu grada, tokom vremena su urasle u gradsko tkivo. U Hrvatskoj ima niz takvih primjera:
Bolnica sestara milosrdnica (Vinogradska") i Sveti Duh u Zagrebu; ibenska, zadarska, dubrovaka bolnica itd.
Morfologija paviljonskih bolnica omoguuje dogradnju novih sadraja zbog velikih prostornih rezervi na parceli. Meu paviljonima
izgrauju se novi dijagnostiko-terapijski sadraji koji zbrinjavaju ne samo stacionarne nego i brojne ambulantne, tj. vanjske
bolesnike.
Oko takvih dograenih paviljonskih bolnica formiraju se gradski podcentri, s trgovakim, uslunim i ugostiteljskim sadrajima. U
nas se esto radi o ad hoc poduzetnikim improvizacijama postavljanjem kioska i slinim provizorijima.
Prostorni resursi koji su postojali u paviljonskim bolnicama s kraja 19. i poetkom 20. stoljea esto, u viemilijunskim gradovima,
nisu dovoljni.
U sredinjim gradskim zonama lociraju se i nove ope bolnice odnosno medicinski centri (kao na primjer New York Hospital i
Mount Sinay Hospital u New Yorku ili Allgemeine Krankenhaus u Beu). U gradovima koji nemaju metropolni format, ope
bolnice se i nadalje lociraju na periferiji.

Specijalne bolnice namijenjene su lijeenju pojedinih bolesti (grupe bolesti) ili odreene skupine stanovnitva, npr. djeje,
gerijatrijske, psihijatrijske, ortopedske, kardiovaskularne, onkoloke bolnice.
Specijalne bolnice su manje povrine od opih pa se lake uklapaju u urbanu okolinu zbog potrebnih manjih parcela, manjega
prometnog optereenja, a i zbog manjih volumena zgrada (npr. u Zagrebu: Fischerov sanatorij - Djeja bolnica u Klaievoj ulici,
Zarazna bolnica)


C. ZDRAVSTVENE USTANOVE U GRADU LOKACIJSKI KRTERIJI

Zdravstvene ustanove i slube mogu se u odnosu prema gradskom prostoru svrstati u dvije osnovne grupe:

- slube koje su u relaciji s mjestom stanovanja pacijenata i
- slube koje su u relaciji s ukupnim gradskim prostorom.
Zdravstvene slube u relaciji s mjestom stanovanja pacijenata rjeavaju dnevne ili este potrebe za zdravstvenim uslugama.
Tu se radi o individualnim i grupnim praksama (tj. ordinacijama i ambulantama), domovima zdravlja, ljekarnama i hitnoj
slubi.

Ordinacije ili individualne prakse primarne zdravstvene zatite imaju gravitacijsko podruje odreeno brojem osiguranika na
jednoga lijenika.
U nas na jednog lijenika ope medicine dolazi 1 700, a no stomatologa 2500 pacijenata.
Slini su normativi za Zapadnu Europu i Veliku Britaniju.
Ordinacije primarne zatite je mogue smjetati u postojeim zgradama na povrinama od 50 do 150 m2. U naelu treba biti
omoguen pristup hendikepiranim osobama te jedno do etiri parkiralino mjesto za pacijente, ali prihvatljivo je i lociranje bez
parkiralinih mjesta.
U SAD-u i zapadnim zemljama potrebno je osigurati jedno parkiralino mjesto za svakoga zaposlenika i etiri za pacijente.

Ambulante ili grupne prakse primarne zatite mogu se osnivati u podrujima velike gustoe stanovanja ako je zadovoljen
kriterij prostorne i vremenske udaljenosti pacijenata do lijenika, tj. 600 m ili 10 do 15 min. hoda.
Uobiajena veliina grupne prakse primarne medicine je tri do osam timova to znai 6 000 do 16 000 pacijenata, tj. gustoa
od 100 do 300 stanovnika po hektaru.
S obzirom no veliinu potrebnog prostora takve ambulante mogue je smjestiti u postojeim poslovnim zgradama s povrinama
od 3 x 50 m2 do 8 x 100 m2.
Potrebno je osigurati pristupe hendikepiranim osobama te parkiralita po kriteriju jedno parkiralino mjesto na 60 m2 bruto
povrine u nas ili est parkiralinih mjesta po timu u Z Europi.

Domovi zdravlja skrbe se u nas za 40 000 do 60 000 stanovnika, a u zapadnim zemljama za 15 000 do 50 000 stanovnika i
smjetaju se u zasebne zgrade projektirane za tu namjenu.
Veliina parcele je od 0,5 do 2,5 ha.
Gravitacijsko podruje je 3 do 15 km (30 do 60 min. ). Potrebna je blizina javnog prometa, parkiranje za osoblje po kriteriju 0,25
parkiralinih mjesto po zaposleniku te parkiranje za pacijente po kriteriju jedno parkiralino mjesto no 60 m2 povrine zgrade.
Veliina doma zdravlja ovisi o koncepciji organizacije primarne zatite, tj. o stupnju participacije bolnikih poliklinika i privatnih
praksi u provedbi ambulantne zatite.
Iz prethodno navedenih razloga (poglavlje 2.1.) dom zdravlja u gradskim podrujima moe imati povrinu i manju od 2 000 m2
No njegova je veliina u ruralnim, nerazvijenim i rijetko naseljenim krajevima bitno vea, tj. do 6000 m2 jer se u zgradi doma
zdravlja moraju smjestiti svi dijagnostiki i terapijski sadraji, ljekarna, hitna sluba, eventualno stacionar, rodilite.

Ljekarne takoer spadaju u zdravstvene ustanove iako imaju mnogo vie atributa trgovakog prostora. Naelo organizacije
prostora, oprema i osoblje je, meutim, odreeno zakonskim propisima iz podruja zdravstva i u nas i u ostalim zemljama.
Ljekarne se lociraju s gravitacijskom populacijom od 5 000 stanovnika, smjetaju se u prizemne lokale veliine oko 150 m2 i
moraju imati ulaz za osoblje i opskrbu odvojen od ulaza za kupce.
Po hrvatskim propisima potrebna su barem dva ulaza (opskrba i osoblje na jednom, a korisnici na drugom ulazu).
Postoji mogunost da se ljekarna locira unutar doma zdravlja ili uz ambulante i poliklinike (grupne prakse)

Hitne medicinske slube u Hrvatskoj ustrojene prema dosadanjem konfuznom sustavu naputaju se i nastoji se formirati
jedinstvena hitna sluba zasnovana na bolnikom hitnom prijemu. Za lokaciju hitnoga bolnikog prijama bitne su izokrone, u
idealnom sluaju od 15 minuta, a realno je prihvatljiva udaljenost od 30 minuta.
Za organizaciju hitnoga bolnikog prijama potrebna je povrina od 500 do 1 500 m2 s prostorima za prijam i obradu pacijenata,
radioloku i laboratorijsku dijagnostiku, septicke operacije i s prostorima za dnevnu bolnicu.
Hitni bolniki prijam mora imati zasebni kolni pristup, parkiralita za vozila hitne pomoi i pacijente koji dolaze sami ili u pratnji te
za zaposlenike. Broj parkiralinih mjesta je 0,1 mjesto po prostoru za medicinske intervencije (kirurke, kardioloke, internistike)
Zdravstvene slube u relaciji s ukupnim gradskim prostorom imaju za gravitacijsko podruje cijeli grad i za njih nije bitno da
budu u blizini mjesta stanovanja potencijalnoga pacijenta. Tu se radi o specijalistikim ordinacijama, individualnim i grupnim
praksama, tj. ordinacijama i ambulantama, bolnikim poliklinikama, dnevnim bolnicama, gerijatrijskim ustanovama i hospicijima.

Pojedinane specijalistike ordinacije mogue je smjetati u postojeim stambenim ili poslovnim zgradama na povrinama
koje su velike barem 70 m2
Potrebna im je blizina javnog prometa, kao i po jedno parkiralino mjesto po zaposlenom. Takvim dimenzioniranjem se prema
europskim propisima zadovoljavaju i potrebe pacijenata jer se rauna da je parkiralite potrebno polovini zaposlenih. U SAD-u se
trai osiguranje parkiralita za svakoga zaposlenog i za 20% pacijenata. Procjena broja pacijenata ovisi o prosjenom trajanju
pojedinoga specijalistikog lijenikog postupka, ali praktiki trai jo jedno parkiralino mjesto po svakom ordinariju.

Specijalistike grupne prakse, tj. specijalistike ambulante ili poliklinike sastoje se od nekoliko specijalistikih ordinacija ili
prateih prostora, dakle zahtijevaju povrinu veliine n x 70 m2.
Mogu se takoer smjetati u postojee stambene i poslovne zgrade sto se redovito dogaa pri novootvorenoj privatnoj praksi. .
Uvjeti za parkiranje su isti kao za pojedinane specijalistike prakse.

Specijalne bolnice su povrinom manje od opih i esto su smjetene na povijesnim lokacijama malih sanatorija, privatnih
klinika, sveuilinih kompleksa i sl.

Primjeri su u Zagrebu: Fisherov sanatorij, tj. dananja Djeja bolnica u Klaievoj ulici, Djeja bolnica na Srebrnjaku, speci jalna
bolnica za hendikepirane na Goljaku, klinike Medicinskoga fakulteta na alati (ortopedska, otorinolaringoloka, djeja,
dermatoloka). Traumatoloka bolnica i sline takve bolnice imaju kapacitet 30 do 100 kreveta, i veliku polikliniku djelatnost za
vanjske pacijente. Odnos povrina stacionara i ostalih medicinskih djelatnosti je 1 prema 2 ili manje.

Parcela specijalne bolnice po hrvatskim propisima trebala bi imati 100 m2 po krevetu, meutim kad se analizira primjer
Ortopedske klinike na alati, ustanovljuje se da je stvarna povrina pripadajue parcele 90 m2 po krevetu.

Za Djeju bolnicu u Klaievoj ulici situacija je kudikamo loija - 31 m2 po krevetu. Analiza slinih primjera specijalnih bolnica
pokazuje takoer da se, kad su smjetene u gradskoj jezgri, pripadajue parcele kreu od 35 do 80 m2 po krevetu.

Jedino za specijalne bolnice koje su izvan grada povrina parcele je takva da omoguuje formiranje parka oko bolnice [v. prilog
4, str. 119. -124.]

Dimenzioniranje parkiralita ovisi o lokalnim uvjetima parkiranja, tj. o broju javnih garaa uz parcelu te mogunostima pristupa
pacijenata javnim prijevozom.

Europski normativi predviaju da svaki zaposlenik ima osiguran parking. Parkiralita za vanjske (ambulantne) pacijente se
dimenzioniraju s 0,2 parkiralina mjesta na jednog lijenika poliklinike sluzbe.

Ameriki standardi takoer zahtijevaju jedno parkiralino mjesto za svakoga zaposlenika, te jo 20 % dodatnih parkinga zbog
poveanja broja osoblja tijekom preklapanja smjena, te, ovisno o tipu bolnice, do jedno parkiralino mjesto po jednom vanjskom
pacijentu.

Dnevne bolnice za lijeenje akutnih bolesti, kao to su kirurke (ortopedske, plastina kirurgija, maksilofacijalna i mala kirurgija)
ili onkoloke veliine su 400 do 1000 m2.

U naelu su prostorno i organizacijski vezane za bolnice smjetene u okviru poliklinike. Veza na bolnicu je nuna jer pri
kompliciranijim kirurkim zahvatima jedan dio pacijenata mora zbog komplikacija ostati na stacionarnom lijecenju.

Lokacija dnevne bolnice trebala bi biti u zoni irega gradskog centra i javnog prijevoza. Nuna je odlina pristupanost
automobilom.

Parkiralini normativi u Europi i SAD-u su gotovo isti i iznose za kirurke dnevne bolnice etiri parkiralina mjesta za svaku
operacijsku salu i jedno mjesto za svakoga zaposlenog izvan sale.

Dnevne bolnice za lijeenje kroninih bolesti su esto samostalne ustanove nevezane za opu ili specijalnu bolnicu, osobito u
onim specijalnostima u kojima je broj incidentnih situacija rijedak.

Dnevne bolnice za dijalizu, kao i za psihijatrijske bolesti, za mentalno hendikepirane, mogu biti i samostalne ustanove bez
stacionara, kao i dodatne slube unutar opih i specijalistikih bolnica. Tada odtereuju stacionarne slube i pojeftinjuju usluge.
Meutim, najvaniji razlog uvoenja dnevnih slubi u bolnicama su povoljni psiholoki efekti na pacijenta.

Takva koncepcija trai prilagodbe u organizaciji slube postojeih, tradicionalnih bolnica.

Lokacija takvih dnevnih bolnica trebala bi biti u tihim i zelenim dijelovima gradske sredinje zone, s odlinom pristupanou
javnom prometu.

Potrebe za parkiralitima su manje budui da pacijenti u naelu ne voze pa je potrebno smjestiti samo vozila opskrbe i osoblja.

Parcela za psihijatrijske dnevne bolnice je u analiziranim primjerima veliine od 20 do 35 m2 po pacijentu.

Gerijatrijska dnevna skrb se organizira u domovima umirovljenika ili kao dodatna sluba za vanjske pacijente u gerijatrijskim
jedinicama psihijatrijskih bolnica. Rijedak je primjer da se gerijatrijske dnevne bolnice organiziraju kao zasebne ustanove.


Domovi umirovljenika obavljaju dio zdravstvene zatite starijh osoba, tj. monitoring, prevenciju i edukaciju, iako su uistinu
slube socijalne skrbi. tienik i rodbina preferiraju domove smjetene u sredinje gradske prostore, kontakt s gradskim
aktivnostima je vaniji od zelenila i mira. Domovi izvan gradova, u prirodi ili na selu nisu prihvaeni u Europi. U SAD-u postoje
ak i novoprojektirani gradovi starih.

Parcele za domove umirovljenika se dimenzioniraju od 38 do 50 m2 po stanaru, te od 4 do 12 m2 po vanjskom korisniku.

Organizacija parcele mora omoguiti barem 20 m2 neizgraenoga terena po korisniku, od kojeg je 5 m2 ozelenjeno. Te povrine
se mogu smanjiti ako u blizini postoji javni park ili igraliste.

Kapacitet parkiralita u nekim zapadnim zemljama obvezno je identian broju stacionarnih tienika. U nas iznosi samo priblino
etvrtinu od ukupnog broja stanara i zaposlenih.

Gerijatrijski odjeli prikljueni su opim ili specijalnim bolnicama ili domovima za starije osobe. Prostorni standardi proizlaze iz
normativa za bolnike odjele (20-30 m2 po krevetu).

Lokacija u gradu poeljna je zbog vanjskih pacijenata. Dimenzioniranje parcele je kao za specijalne bolnice, tj. 30 do 60 m2 po
krevetu ako su smjetene u sredinjim dijelovima grada odnosno 100 m2 i vise ako su izvan grada.

Posebno je vana dobra pristupanost automobilom do ulaza, s parkiralitima za posjete, osoblje i opskrbu, koja na
najskuenijim lokacijama treba prihvatiti barem automobile 25 posto zaposlenih te opskrbna vozila.

Hospiciji su ustanove za smjetaj, njegu i palijativno lijeenje terminalno bolesnih i teko hendikepiranih pacijenata.
Organiziraju se za odrasle, djecu, kao i prema infektivnosti - za nezarazne (rak) i zarazne (AIDS) bolesti. Rodi se o ustanovama
koje povezuju socijalnu i zdravstvenu zatitu. Smjetaju se u gradu zbog psiholokih razloga (tj. zato do bi pacijenti bili u
kontaktu s dnevnim ivotom i da bi se omoguili esti posjeti roaka i prijatelja). Smjetaju se uza zone zelenila, potrebno je
pristupnost javnim prometom, kao i parkiralite za osoblje, opskrbu i posjetitelje.

Analizirani primjeri engleskih, amerikih, francuskih i talijanskih hospicija imaju parcele od 35 do 50 m2 po pacijentu te broj
parkiralita najvie jednak broju pacijenata.

Vrlo je vana dispozicija glavnih sadraja hospicija u odnosu prema vanjskom prostoru. Dio sadraja treba biti orijentiran na
gradski prostor, zbog kontakta s vanjskim aktivnostima. Dnevni boravci trebaju, osim togo, biti vezani na vanjske zelene povrine
kako bi se na njima mogao obavljati dio aktivnosti.

Pomoni prostori moraju imati zaseban kolni i gospodarski ulaz, na koji moe biti vezana i mrtvanica s diskretnim ulazom za
rodbinu.
4. PROSTORNA ORGANIZACIJA ZDRAVSTVENIH ZGRADA

A. ORDINACIJA OPE PRAKSE

B. ORDINACIJA STOMATOLOGA







C. SPECIJALISTIKE ORDINACIJE







D. GRUPNE PRAKSE



E. AMBULANTA


F. POLIKLINIKA




G. DOM ZDRAVLJA


H. LJEKARNE



I. DNEVNE BOLNICE





J. HOSPICIJI


K. BOLNICE
1 . STACIONAR
2. PRIJAM /+HITNA
3. SPECIJALISTIKO-KONZILIJARNA ZDRAVSTVENA ZASTITA
4. SPECIJALISTICKA DIJAGNOSTIKA i TERAPIJA
5. MEDICINSKA OPSKRBA
6. NEMEDICINSKA OPSKRBA
7. UPRAVA
Komunikacija: glavna komunikacijska os hospital street
Stacionar najmanje promjenjiv dio bolnice
Komunikacija: mrea