DOBRIA CESARI: Povratak

Ko zna (ah, niko, niko nita ne zna.

Krhko je znanje!)
Moda je pao trak istine u me,
A moda su sanje.
Jo bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je elim,
Ili ne elim.

U moru ivota to vjeito kipi,
to vjeito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Moda iste kapi -
I kad proe vjenost zvjezdanijem putem,
Jedna vjenost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu nai
Neka ista usta.

Moda e se jednom uvee pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne slutei da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji piem srcem punim tebe
Ove udne rime,
Oh, ja neu znati, enjo moje biti,
Niti tvoje ime!

Pa ako i dua u tom trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim e glasom zagluiti razum
Sve to slutnja apne;
Kod veernjih lampi mi emo se kradom
Pogldat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas veu
Neki stari lanci.

No vrijeme se kree, no vrijeme se kree
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono to je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut e oi, nai e se ruke,
A srca se dii -
I slijepi za stope bivega ivota
Njima emo ii.
- - - - - - - - - -
- - - - - - - - - -
Ko zna (ah, niko, niko nita ne zna.
Krhko je znanje!)
Moda je pao trak istine u me,
A moda su sanje.
Jo bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je elim,
Ili ne elim.