JU TEHNIKA KOLA BRKO

2013./14.
Johann Carl Friedrich Gauss

Radio: Fadil Tufeki

Gaussova krivulja

Gaussova krivulja se jo naziva i normalna distribucija, te se koristi u raznim prirodnim
znanostima, kao i u znanostima koje se bave prouavanjem ponaanja. Mnotvo
rezultata psiholokih testova i fizikih fenomena, slijede normalnu distribuciju. Iako su esto
temeljni uzroci fenomena za koje se distribucija koristi nepoznati, normalna distribucija se
koristi kada rezultat oblikuje mnotvo manjih efekata. Uz to, normalna distribucija je vrlo
vana distribucija vjerojatnosti u mnogim podrujima. Svakome tko se ikad susreo
sa statistikom, poznata je uvena Gaussova krivulja, uobiajen model za prikaz varijacija.
Ona govori o prirodi nasuminosti, a predstavlja Gaussovu ili normalnu raspodjelu. Smisao je
u tome da stvari kad se mijenjaju, nastoje ostati u blizini toke prosjeka, te se rasporeuju
oko tog prosjeka po glatkoj, zvonolikoj krivulji. Gaussova, ili normalna krivulja je unimodalna,
ima oblik zvona i protee se od - do. Krivulja je simetrinog oblika. Nema nultoaka, jer
nikada ne sijee os x, ve joj se samo pribliava. Specifinost krivulje je ta to se 50 %
podataka za koje se krivulja crta nalazi na jednoj strani krivulje, dok je ostalih 50 % podataka
na drugoj strani.
Formula Gaussove funkcije je Zove se takoer i funkcija gustoe
normalne sluajne varijable i koristi se u vjerojatnosti.





Gaussov postupak eliminacije
Gaussov postupak eliminacije je metoda rjeavanja sustava linearnih algebarskih jednadbi.
Ideja je sljedea. Operacijama, koje smo gore naveli, zadani sustav svesti na njemu
ekvivalentan, tako da iz dobivenog sustava lako naemo skup svih rjeenja.
Neka je zadan sustav 1.4. Premjestimo jednadbe u sustavu, ako je potrebno, tako da
koeficijent uz u prvoj jednadbi bude razliit od nule. Zatim prvu jednadbu podijelimo s
koeficijentom uz pomnoimo brojem koji je suprotan koeficijentu uz u drugoj
jednadbi, i dodamo je drugoj jednadbi, zatim prvu jednadbu podijelimo s koeficijentom
uz pomnoimo brojem koji je suprotan koeficijentu uz u treoj jednadbi, i dodamo
je treoj jednadbi, zatim prvu jednadbu podijelimo s koeficijentom uz pomnoimo
brojem koji je suprotan koeficijentu uz u etvrtoj jednadbi, i dodamo je etvrtoj
jednadbi, i t.d. Na taj nain smo izbacili iz druge, tree, -te jednadbe i doli
do ekvivalentnog sustava oblika

pri tom je


odnosno openito
za
Sad uinimo isto s podsustavom, koji se sastoji od druge, tree, ..., -te jednadbe u
odnosu na nepoznanicu Time iz tree i daljnjih jednadbi eliminiramo Zatim na isti
nain iz etvrte i daljnjih jednadbi izbacimo i t.d. Budui da sustav ima konano mnogo
jednadbi, postupak staje nakon konano koraka. Dobije se ekvivalentan sustav, po obliku
``trokutast''. Sada najprije rijeimo zadnju jednadbu, rjeenje uvrstimo u predzadnju, pa nju
rijeimo, pa uvrstimo u treu straga i t.d. sve do prve jednadbe. Metoda, koju smo opisali,
zove se Gaussova metoda eliminacije.
Dakle ideja Gaussove metode eliminacije se sastoji u tome da se pomou
operacija 1.2.1 izbace nepoznanice koje se nalaze ispod ``glavne dijagonale''.
Primjer 1.9 Treba rijeiti sustav

Mnoenjem prve jednadbe s i dodavanjem treoj, i zatim mnoenjem prve jednadbe
s i dodavanjem etvrtoj, dobivamo

Zamijenimo mjesta tree i druge jednadbe, i zatim drugu mnoimo s i s i
dodamo redom treoj i etvrtoj jednadbi.

Pomnoimo treu jednadbu s i dodajmo etvrtoj

Dobili smo ``trokutast'' oblik, i sada rjeavamo jednadbe odozdo prema gore. Iz zadnje
slijedi uvrstimo to u treu, pa slijedi uvrstimo u drugu, pa
slijedi uvrstimo u prvu, pa slijedi
Metodu eliminacije moemo upotrebiti i nakon svoenja na ``trokutasti'' oblik da bismo
izbacili nepoznanice iznad ``glavne dijagonale'' i doli tako do ``dijagonalnog'' oblika. Ta
metoda se zove Gauss-Jordanova metoda. Na sljedeem primjeru pokaimo kako
funkcionira ta metoda.
Primjer 1.10 Treba rijeiti sustav

Kao u gornjem primjeru nakon nekoliko koraka dolazimo do

Mnoimo etvrtu jednadbu redom s i dodajemo redom treoj, drugoj, prvoj
jednadbi. Dobivamo

Dodajmo jo treu prvoj. Tako dolazimo do ``dijagonalnog'' oblika

Odatle itamo
rjeenje
U ovom primjeru se pojavljuje kao neodreeni parametar. Tako smo dobili mnogo
rjeenja, jer uzimajui za pojedine brojeve, nakon uvrtavanja dobivamo konkretna
rjeenja. moe biti bilo koji realan broj, pa tako imamo beskonano mnogo rjeenja.
Zbog toga to se u rjeenju pojavljuje jedan neodreeni parametar, kaemo da sustav
ima jednoparametarski skup rjeenja.
Jedna interpretacija Gaussovog postupka
Neka je dat tap (greda, ploa, tapna konstrukcija). Pod djelovanjem sila tap doivi progib.
Interesira nas iz zadanog progiba nai sile koje koje su uzrokovale taj progib.
Odredimo toaka na tapu, koje emo zvati vorovi. Promatrat emo tap kao da je
njegova masa koncentrirana u tih toaka. Prema tome pretpostavljamo da sile mogu
djelovati samo u vorovima. Shodno tome i progib promatramo samo u vorovima. Pri tom
polazimo od dvije osnovne pretpostavke, koje u fizici predstavljaju princip superpozicije
sila, a u matematici se to zove svojstvo linearnosti.
1. Pri istovremenom djelovanju dviju sila odgovarajui progibi se zbrajaju.
2. Koliko puta poveamo silu, toliko puta se povea progib.
Oznaimo s progib u voru uslijed djelovanja jedinine sile u voru (sl. 1.10).

Slika 1.10: Pomak tapa pod djelovanjem jedinine sile u voru
Oznaimo s ukupne progibe, a s sile u vorovima
(sl. 1.11).

Slika 1.11: Pomak tapa pod djelovanjem razliitih sila u vorovima.
Tada vrijede sljedee jednadbe










Vidimo da problem nalaenja sila iz zadanih progiba vodi na rjeavanje sustava linearnih
algebarskih jednadbi.
Pretpostavimo sada da u voru djeluje sila takva da ponitava utjecaj jedinine sile
u voru na vor

Slika 1.12: Pomak tapa pod djelovanjem jedinine sile u voru nakon uravnoteenja u
voru
U ovoj situaciji oznaimo s progib u voru uslijed djelovanja jedinine sile u
voru (sl. 1.12). Tada vrijedi

za Specijalno u voru imamo

Odatle slijedi

pa je

za Ako tako uinimo za svaki dobijemo koeficijente
nakon prvog koraka u Gaussovoj metodi. Slino bi se moglo pokazati da se koeficijenti
nakon drugog koraka dobiju kad u prva dva vora djeluju sile koje ponitavaju progibe uslijed
djelovanja jedinine sile u ostalim vorovima, itd.

Biografija:

Johann Carl Friedrich Gauss (30. april 1777 - 23. februar 1855) je
bio njemaki matematiar i naunik koji je dao znaajan doprinos u mnogim poljima,
ukljuujui teoriju brojeva, statistiku, analizu, diferencijalnu geometriju, geodeziju, geofiziku,
elektrostatiku, astronomiju i optiku.
Poznat kao "princ matematiara" i "najvei matematiar od davnina", Gauss je ostavio trag
na mnogim poljima matematike i nauke, i smatra se jednim od najutjecajnijih matematiara u
historiji.
[1]
Bavio se naprednom matematikom dok je jo bio veoma mlad, a kasnije je postao
profesor na univerzitetu u Njemakoj. Za vrijeme svog dugog ivota otkrio je toliko mnogo
novih ideja u aritmetici,geometriji i algebri, pa su ga nazvali "matematikim divom".
Gauss je bio udo od djeteta, o emu svjedoe brojne anegdote koje se tiu njegove
zaprepaujue prerane zrelosti koja se mogla primijetiti jo u vrijeme dok je imao dvije
godine. Do svojih prvih matematikih otkria doao je kao tinejder. Zavrio jeDisquisitiones
Arithmeticae (Aritmetika istraivanja), svoje najznaajnije djelo, kao
dvadesetjednogodinjak 1798. godine, iako je knjiga objavljena tek 1801. godine. Bila je
kamen temeljac za zasnivanje teorije brojeva kao posebne matematike discipline, a dao joj
je oblik koji i danas ima.

Gaus je rano pokazao svoju matematiku darovitost. Poznata je anegdota koja kae da je
jednom prilikom Gausov uitelj zadao da se saberu svi brojevi od 1 do 100, vjerovatno da bi
"zaposlio uenike". Na njegovo veliko iznenaenje, Gaus (koji je tada imao 7 godina) odmah
je donio svoj rezultat: 5050. Evo kako je mladi matematiar to rijeio: Posmatrajui niz
1,2,3,4,...,97,98,99,100, ije je lanove trebalo sabrati, uoio je izvjesnu zakonitost: kada
spari 1 i 100, 2 i 99, 3 i 98, i tako dalje, uvijek dobije zbir 101. Takvih parova ima tano 50.
Otuda je traeni zbir jednak 50101 = 5050. Ovaj postupak nazvan je Gausov postupak.