BIBLIOTEKA

ZNANSTVENIH DJELA STJEPAN ANTOLJAK

59

Redakcija
Mr. JOSIP BELAMARIĆ, NEVENKA BEZIĆ-BOŽANIC, dr. DUŠAN
HRVATI U PROŠLOSTI
JELOVINA, dr. IVAN MIMICA, dr. IVO PETRINOVIC, dr. KRUNO
PRIJATELJ IZABRANI RADOVI
Izabrao i uredio: Stijepo Obad

Urednik biblioteke
Dr. IVAN MIMICA

Recenzenti
KNJIŽEVNI KRUG
Dr. JOSIP LUČIĆ
Dr. IVO PERIC SPLIT
1992
CIP-Katalogizacija u publikaciji
Naučna biblioteka, Split
UDK 949.713 + [930.85:929 (497.13 Dalmacija)
ANTOLJAK, Stjepan
Hrvati u prošlosti : izabrani radovi / Stjepan Antoljak ; izabrao
i uredio Stijepo Obad ; [kazala sastavio Josip Vrandečić]. — Split :
Književna krug, 1992. — 950 str. : ilustr. ; 24 cm. — (Biblioteka
znanstvenih djela / Književni krug ; 59)
Str, 9— 19: Prinos Stjepana Antoljaka razvoju hrvatske povijesne zna-
nosti / Stijepo Obad. — Str. 897 — 910; Bibliografija rasprava i čla-
naka iz povijesti Stjepana Antoljaka (1933—1990) / sastavio Stijepo
Obad. — Autorova slika. — Bibliografske bilješke uz tekst. — Kazala.
ISBN 86-7397-079-2
. · - · - ..
 PREDGOVOR
Književni krug u Splitu prihvatio je ideju i koncepciju da se tiska zbirka
izabranih radova zaslužnoga hrvatskog historiografa prof. dr. Stjepana An-
toljaka, posljednjeg sljedbenika zagrebačke historiografske škole, koju je
utemeljio akademik Ferdo Šišić. Uvaženi profesor pisao je i još uvijek piše o
svim razdobljima hrvatske prošlosti, napose o srednjovjekovlju. Najviše ga
zanima Dalmacija, koljevka hrvatske države, potom Istra, sjeverna Hrvat-
ska, Dubrovnik, Boka kotorska, Vojna krajina i Lika. Od gradova najviše je
istraživao prošlost Zadra, u kojemu je u dva navrata više godina boravio i
znanstveno stvarao.
Prošlo je pola stoljeća otkako dr. Stjepan Antoljak dariva hrvatsku povi-
jesnu znanost novim prinosima, koji se ponajviše temelje na izvornoj arhiv-
skoj gradi, te su mnogi njegovi radovi u zavidnu historiografskom opusu iz-
držali znanstvenu kritiku. Iz te bogate produkcije izdvojeno je trideset pet
rasprava i članaka različite problematike iz kojih se vidi širina njegova istra-
živačkog interesa. Razvojem historiografije posljednjih desetljeća, pronala-
ženjem novih izvora i uvođenjem suvremenije metodologije rada, dolazi se
do novih rezultata, osobito u multidisciplinarnom istraživanju, koji nisu uvi-
jek u skladu s Antoljakovim zaključcima. U težnji za istinom dobro je da se
potiče znanstvena kritika, koju dr. Antoljak dosljedno provodi i zagovara u
svojim radovima i predavanjima.
Ova Antoljakova zbirka probranih radova iz hrvatske povijesti odnosi se
na političku, gospodarsku, društvenu i kulturnu prošlost od ranoga srednjeg
vijeka do kraja devetnaestog stoljeća. Radi preglednosti Antoljakova su Cro-
atica u ovoj knjizi svrstana u pet tematskih cjelina. Jedan dio njegovih rado-
va nije imalo sažetke na nekom stranom jeziku, ja sam ih sastavio i dao izda-
vaču na prijevod. Ti sažeci odnose se na radove: »Grobnički problem u hrvat-
skoj ι stranoj historiografiji«, »Zadar pod vlašću istočnih Gota«, »Problema-
tika najranijeg doseljenja i nastanjenja Slavena-Hrvata u Istri«, »Naše Skla-
dnije«, »Kada je nastala prva historija Hrvata«, »Kada se kod nas prvi put
spommje naziv 'kukuruz'«, »Zadarski katastik 15. stoljeća«, »Pobiranje mar-
turine crkvene desetine i vojšćine u zadarskom distriktu (1435)«, »Prilog bio-
grafiji hrvatskog pjesnika Jurja Barakovića«, »Novi podaci o hrvatskom
Pjesniku Petru Zoraniću«, »Novi podaci o trogirskim kiparima Ivanu Dukno-
vicu i Jakovu«, »Novi podaci o slikarima Markantoniju i Andriji Zadrani-
ma«, »Konavoska buna u središtu jednog dijela evropske diplomacije
1799/1800.«, »Prekosavska Hrvatska i pitanje njezine reinkorporacije
1813—1822.«, »Kako je nastala austrijska pokrajina kraljevina Dalmacija«,
»1848. i Zadar«, te »Narodni ustanak u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji
(1883).«
Rad »Unsere Sklavinien« preveden je s njemačkoga na hrvatski jezik, a
»Zadarski katastik 15. stoljeća« pretiskan je kao u predlošku, budući se radi
o izvoru na latinskom jeziku, koji će u izvorniku korisnije poslužiti istraživa-
čima nego u prijevodu. Tekstovi starijeg datuma su lektorirani, a kasniji su
ostali kako su već bili tiskani s obzirom na to da je pravopisna praksa ujed-
načena, te nije-bilo bitnih odstupanja. PRINOS STJEPANA ANTOLJAKA RAZVOJU
Ova zbirka izabranih radova prof. dr. Stjepana Antoljaka sačinjena je i HRVATSKE POVIJESNE ZNANOSTI
tiskana u znak zahvalnosti ove sredine i štovatelja prema hvale vrijednom is-
traživaču naše prošlosti, koji je postavio ili pak riješio mnoge probleme iz Prof. dr. Stjepan Antoljak ubraja se medu najistaknutije istraživače u
hrvatskoga srednjovjekovlja i novovjeke povijesti i time obogatio domaću poslijeratnoj hrvatskoj povijesnoj znanosti, osobito na području srednjovje-
povijesnu znanost. Nadati se da će ova zbirka izabranih radova korisno po- kovlja, o čemu svjedoče njegova znanstvena dostignuća, javna priznanja i
služiti znanstvenicima i svima onima koje zanima prošlost hrvatskoga naro- ugled u znanstvenom svijetu.
da. Porijeklom iz Virja u Podravini, Stjepan Antoljak se rodio u Doboju 29.
STIJEPO OBAD kolovoza 1909. u službeničkoj obitelji. Osnovnu školu pohađao je u Sarajevu,
gimnaziju u Vinkovcima i Zagrebu, a studij povijesti na Filozofskom fakulte-
tu u Zagrebu. Bio je prvi asistent dnevničar na Katedri za povijest. Godine
1935. obranio je doktorsku disertaciju pod naslovom »Dalmacija i Venecija
na preliminarima u Leobenu i na miru u Campo-Formiu«. Sljedeće godine je
promoviran u doktora filozofije. Poslije položenoga državnog ispita, tri godi-
ne kasnije, izabran je za asistenta kod prof. dr. Ferde Šišića, prof. dr. Ljude-
vita Hauptmanna i prof. dr. Grge Novaka. U veljači 1941. izabran je za sveu-
čilišnog docenta za predmet Hrvatska povijest novijega doba i u tom zvanju
ostao do kraja školske 1946. godine.
Iste godine postavljen je za direktora Državnog arhiva u Zadru sa
svrhom da organizira arhivski rad u porušenom gradu. Poslije uvođenja nor-
malnog rada u toj ustanovi, prelazi u Državni arhiv u Rijeci (1953), u kojemu
je također unaprijedio arhivsku službu. Na poziv Filozofskog fakulteta u
Skoplju (1956) izabran je za redovitog profesora Opće povijesti novoga vije-
ka, a četiri godine kasnije za redovitog profesora Povijesti naroda Jugoslavi-
je u srednjem vijeku. Njemu pripada zasluga da je na tom fakultetu uveden
kolegij Pomoćne povijesne znanosti, koji on prvi predaje. Poslije potresa u
Skoplju (1963) s obitelji prelazi u Prištinu, gdje je bio angažiran u nastavi na
tamošnjem novoutemeljenom Filozofskom fakultetu. Uz dopunski rad na
prištinskom
Skoplju. fakultetu i dalje je ostao u nastavi na Filozofskom fakultetu u

Po vlastitoj želji i nastojanjima nekolicine istaknutih profesora s filozof-

skih fakulteta u Zadru i Zagrebu, izabran je za redovitog profesora Opće po-
vijesti srednjeg vijeka na Katedri za opću povijest Filozofskog fakulteta u
Zadru. Kao iskusnom predavaču i afirmiranom istraživaču hrvatske prošlos-
ti, povjerena su mu još dva kolegija i to Hrvatska povijest srednjeg vijeka i
Pomoćne povijesne znanosti. Godine 1979. odlazi u mirovinu, potom s obi te-
lji preseljava u Zagreb, gdje u miru u tamošnjim arhivskim i bibliotečnim
ustanovama aktivno istražuje i objelodanjuje svoje istraživačke rezultate.
Još kao student, mladi Stjepan Antoljak zanima se za stručni i znanstve-
ni rad. Svoje rane radove, članke, osvrte, prikaze i ocjene znanstvenih do-
stignuća drugih istraživača objelodanjuje u zagrebačkoj periodici: »Jutar-
njem listu«, »Hrvatskom dnevniku«, »Gospodarskom listu«, »Jugoslaven-
skom listu«, zatim u »Croatia sacra«, »Annales de l'Institut francais« te »Ju-
goslovenskom istoriskom časopisu« u Beogradu i drugim časopisima i novi-
nama. Uglavnom se osvrće na gospodarsku i političku prošlost i istaknutije
ličnosti iz hrvatskoga devetnaestog stoljeća, napose na Dalmaciju pod fran-
cuskom upravom. Pokretanjem Hrvatske enciklopedije (1941), surađuje u
njoj kao vanjski suradnik u obradi više ličnosti iz novije hrvatske povijesti,
te razdoblja iz novije hrvatske prošlosti, primjerice prve austrijske uprave i
francuske vlasti u Dalmaciji itd. Navedene i druge natuknice korisno su po-
služile ne samo kao prve korisne informacije iz priručne literature nego i pu-
tokazi za dalja istraživanja. Pojavom novog periodika »Časopisa za hrvatsku
povijest« (1943), mladi znanstvenik obogaćuje i taj časopis prikazima i ocje-
nama tekuće historiografske produkcije, ali i izvornim i preglednim znan-
stvenim radovima. Korisni su njegovi pregledni prilozi tiskani u knjizi »Na-
ša domovina« osobito kratki i sažeti pregled »Hrvatska poviest u tabelama«.
Kada je riječ o periodici, dr. Antoljak najviše je pisao u listu »Gospodar-
stvo«, ali i drugim listovima, primjerice o trgovini u Europi u mlade kameno
doba, prodiranju Egipta u basnoslovno bogatu afričku zemlju Punt, cestov-
noj mreži u Rimskom Carstvu, trgovačkoj sposobnosti Splićana u srednjem
i ranom novom vijeku, ometanju trgovine od strane Mlečana, tursko-dubro-
vačkim trgovačkim vezama, udruženjima, cvatu dubrovačke trgovačke mor-
narice, arsenalima, škverovima i lazaretima, pomorstvu i trgovini Boke ko-
torske itd.
Za prvih desetak godina publicističkoga i znanstvenog rada dr. Antoljak
je objavio tri knjige, koje se temelje na dostignućima hrvatske povijesne zna-
nosti, ali i vlastitim rezultatima istraživanja. U prvoj knjizi »Dalmacija i Ve-
necija na preliminarima u Leobenu i na miru u Campo-Formiu« (1936) autor
raspravlja o Dalmaciji, koja raspadom venecijanske države (1797) na temelju
odluke mirovnog ugovora između Francuske i Austrije je pripala austrijskoj
zajednici naroda. Poslije višestoljetna odvojena života od ostalih hrvatskih
zemalja, od tada se skupa s njima nalazi u okviru iste države, ali od njih up-
ravno odijeljena. Autor, između ostalog, raspravlja o pokušaju sjedinjenja
Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom, ali je ta »nezgodna želja Dalmatinaca«
od strane viših austrijskih vlasti odbijena. Druga njegova knjiga »Pregled
hrvatske poviesti« (1942) je zapravo kratak i sažet pregled događaja iz hrvat-
ske prošlosti do 1941. godine. Na tom tekstu dr. Antoljak je radio od 1938. do
1940. godine. To je prvi repetitorij u hrvatskoj povijesnoj znanosti koji kro-
nološki, pregledno i po godinama važnijim prikazuje prošlost hrvatskoga na-
roda. Mladoga hrvatskog historiografa mučio je problem podijeljenosti i
raskomadanosti hrvatskih zemalja, osobito za drugoga svjetskog rata, te je
objelodanio knjigu »Dalmatinsko pitanje kroz vjekove« (1944) u kojoj iznosi
10
višestoljetne hrvatske težnje iz Dalmacije, koljevke srednjovjekovne države,
za sjedinjenje s ostalom Hrvatskom i Slavonijom. Knjiga se temelji na do-
stignućima historiografije, tiskanim izvorima i vlastitim istraživanjima, te se
u njoj nalazi gotovo sve što je o tom problemu do tada napisano.
Prijelazom iz Zagreba u Zadar (1946) na dužnost direktora Historijskog
arhiva, dr. Antoljak doživljava zaokret u znanstvenoistraživačkom radu. Od
tada sve se više okreće izvornoj arhivskoj gradi, te se rezultati njegovih bu-
dućih istraživanja uglavnom temelje na toj dokumentaciji. Dr. Antoljak je
prvi hrvatski historiograf koji je pobliže upoznao fondove Historijskog arhi-
va u Zadru i koristio za svoje radove. Za nekoliko godina boravka u Arhivu,
sakupio je zavidnu gradu, na temelju koje je objavio nekoliko radova iz sred-
njega i novog vijeka, osobito Dalmacije i Dubrovačke Republike.
Odlaskom u Rijeku (1953) dr. Antoljak je nastavio arhivski rad u tamoš-
njem Historijskom arhivu, proširujući svoj istraživački interes na sjeveroza-
padni hrvatski prostor, koji je slabo istražen. U sljedećih nekoliko godina
objavio je više radova koji se temelje na gradi iz riječkoga i zadarskog arhiva
0 političkoj i kulturnoj povijesti Istre, Dalmacije i ostale Hrvatske, vezama
Rijeke i Zadra u srednjem vijeku, historijskoj topografiji i toponomastici za-
darske i šire okolice. Nastavlja istraživanje životopisa hrvatskih književnika
1 umjetnika u Zadru i Trogiru. Pokretanjem Enciklopedije Jugoslavije (1955)
nastavlja leksikografski rad, obrađujući nekoliko ličnosti iz hrvatske pro-
šlosti. Za riječkoga razdoblja pojavila se njegova knjiga »Bune pučana i se-
ljaka u Hrvatskoj« (1956) u kojoj se ponajviše raspravlja o položaju i otpori-
.ma hrvatskih kmetova i kolona od ranoga srednjeg vijeka do potkraj devet-
naestog stoljeća. Knjiga se temelji na rezultatima historiografije, tiskanih
izvora i vlastitih istraživanja i spada medu prve takve vrsti u hrvatskoj povi-
jesnoj znanosti.
Poslije dva desetljeća arhivskoga i znanstvenog rada u arhivskim usta-
novama Zadra i Rijeke, dr. Antoljak ponovo se vraća sveučilišnoj nastavi
(1956) prijelazom na Filozofski fakultet u Skoplje. Uz nastavni intenzivno se
bavi i znanstvenoistraživačkim radom. Prvih nekoliko godina nastavlja ob-
javljivati radove iz političke, društvene i crkvene prošlosti Dalmacije i Istre,
da bi postupno prešao na istraživanje prošlosti makedonskog naroda. Tu i
tamo dotiče se prošlosti Srbije, Hercegovine, Crne Gore i Bosne.
Kao vrsnu poznavaocu tiskanih i arhivskih izvora dr. Antoljaku nije bilo
teško objaviti zbirku izvora na makedonskom jeziku pod naslovom »Izvori
za historijata na narodite FNRJ za sređen vek« (1962). To je izdanje ponov-
ljeno na hrvatskom jeziku koje glasi »Izvori za historiju naroda Jugoslavije.
Srednji vijek« (1978). U obje knjige navedeni su izvori za hrvatski srednji vi-
jek. Autor je prvi na makedonskom jeziku objavio »Pomošni istoriski nauki«
(1966) da bi se četiri godine kasnije ponovilo kao drugo nadopunjeno izda-
nje. Na srpskom jeziku ta se knjiga javila (1971), a na albanskom »Shkencat
ndihmese te historise« sljedeće godine. U njima je dr. Antoljak znalački ob-
radio i razvoj pomoćnih povijesnih znanosti u Hrvata.
Nakon drugog dolaska u Zadar (1969), dr. Antoljak još se intenzivnije
bavi istraživanjem hrvatske prošlosti, te se čini da je to medu najplodnijim
11
razdobljima njegova historiografskog stvaralaštva. Suradnik je Hrvatskoga
biografskog leksikona i Enciklopedije Jugoslavije u kojima obraduje više lič-
nosti iz hrvatske političke i kulturne povijesti, dinastije, primjerice Anžuvin-
ce i Arpadoviće, te velikaše Baboniće. U tom razdoblju ugledala je svjetlo no-
va Antoljakova knjiga »Pacta ili Concordia od 1102. godine« (1980) za koja
tvrdi da nisu falsifikat, nego da se dvanaest hrvatskih plemena slobodnom
voljom priklonilo ugarskoj kruni. Uz hrvatsku povijest istražuje i prošlost
makedonskog naroda i Albanaca na Kosovu.
U nastavku ćemo se osvrnuti na odabrane priloge iz njegove bogate pro-
dukcije uvrštene u ovu zbirku radova.
Prva tematska cjelina odnosi se na hrvatsko srednjovjekovlje, sadrži
osam prinosa iz ranoga i kasnog srednjeg vijeka, koji svjedoče — po izvori-
ma, metodi rada i rezultatima istraživanja — da se pisac hvatao težih proble-
ma, osobito u ranoj hrvatskoj prošlosti. U radu »Da li je Istra upravo 539. go-
dine potpala pod Bizant«, uspješno odgovara da nije. U sljedećem radu »Pro-
blematika najranijeg doseljenja i nastanjenja Slavena-Hrvata u Istri« pisac
tvrdi da su se prvi doselili Slaveni, pa Hrvati, koji su prvi stigli do mora. U
toponimiji Istre pronalazi avarsko-slavenske tragove. Prihvaća tezu da su se
Hrvati naselili u Istri za cara Heraklija i u ranom sedmom stoljeću zaposjeli
veći dio Istre. Poslije toga nema slavenskih prodora u Istru, nego u Furlani-
ju. Istra i Dalmacija bile su u rukama Slavena, to jest Hrvata, koji su tvorili
dvije državne jezgre: jednu u Dalmaciji, a drugu u prekosavskim krajevima.
Na temelju svestrana proučavanja izvora i kritičke revizije literature u
radu »Hrvati u Karantaniji«, pisac daje značajan prilog seobi Hrvata iz Dal-
macije u prekosavske krajeve u sedmom stoljeću i zaključuje da su se oni u
pomicanju prema sjeverozapadu naselili i u Karantaniji, gdje su bili poveza-
ni s kosezima. U prilogu »Pravci kretanja Ćirila i Melodija za vrijeme njiho-
ve moravske misije«, između ostalog, prvi put se raspravlja u hrvatskoj his-
toriografiji o vremenu njihova odlaska u Moravsku i povratku u Bizant.
Antoljakova rasprava »Značaj i važnost isprave kralja Krešimira I za
hrvatsku povijest X stoljeća« unijela je velike novine i potakla moguće ras-
prave. Pisac pomiče datiranje prvoga i drugog splitskog sabora, suzuje krug
Tomislavova djelovanja i događaja koji mu se pripisuju, te pomiče dataciju
kraljevanja pojedinih hrvatskih vladara. Za kralja Krešimira I, iz sredine de-
setog stoljeća, tvrdi da je bio nezavisan vladar.
U širokom izboru tema dao je »Kritički osvrt na dosadašnja istraživanja
i saznanja o otoku Pašmanu«, osvrćući se na dosadašnja dostignuća povijes-
ne znanosti o Otoku u srednjem vijeku i donoseći neke nove spoznaje o po-
stanku i razvoju toponima Pašman kroz povijest. Autor je nadopunio popis
naselja na Otoku i dao neke svoje poglede na povijesnu topografiju i društve-
nu problematiku, osobito kada se radi o zemljišnim odnosima na Pašmanu,
gdje su hrvatski vladari imali svoje posjede.
Dr. Stjepan Antoljak je uspio razriješiti takozvani »Grobnički problem u
hrvatskoj i stranoj historiografiji«, koji se dulje vremena provlačio kroz po-
vijesnu znanost. Još od šesnaestog stoljeća vladalo je mišljenje, temeljeno
na narodnoj tradiciji, da su se Hrvati sukobili s Tatarima na Grobničkom
12
polju. Autor pobija proizvoljna mišljenja i konstatira da o tom sukobu ništa
ne znaju suvremeni kao ni kasniji izvori i pisci, pa zaključuje da je navodni
sukob na Grobničkom polju, blizu Rijeke, u trinaestom stoljeću naprosto iz-
mišljen.
Između ostalih problema hrvatskoga srednjovjekovlja dr. Antoljaka za-
nima i kontinuitet hrvatske državnosti nakon pada srednjovjekovne hrvat-
ske države. U radu »Ban Pavao Bribirski »Croatorum dominus« autor vidi
istaknutoga hrvatskog vladara u kasnom srednjem vijeku. U dokumentima
napuljskog dvora Pavao Šubić naziva se »dominus«, prema tomu on je gos-
podar, vladar koji upravlja širim područjem.
Druga tematska cjelina sadrži sedam radova koji se odnose na Zadar i
njegovo područje u srednjem vijeku. Za obaju boravaka u Zadru dr. Antoljak
je napisao više radova iz srednjovjekovne i novovjekovne prošlosti grada i
stalno mu se vraćao i kada ne boravi u njemu. Autor prati politički razvoj
Zadra gotovo kroz čitav srednji vijek. Prvi rad odnosi se na »Zadar pod vlaš-
ću Istočnih Gota«. Na temelju izvorne arhivske grade Antoljak dokazuje da
Zadar u okviru Liburnije i Dalmacija ulazi u sastav nove gotske države godi-
ne 490., za vlade Teodorika, koji je oživio promet i trgovinu. Goti sudjeluju u
gradskom životu i upravi. Dalje autor dokazuje da su 538. i 539. godine Li-
burnija, Istra i Zadar pod Istočnim Gotima, a Dalmacija pod Bizantom, tako
da je Liburnija sa Zadrom ostala izvan bizantinske vlasti. Međutim, godine
552. preostali dio Liburnije sa Zadrom u rukama je Bizanta, u kojemu se us-
postavljaju stare rimske ustanove. Dr. Stjepan Antoljak je prvi u hrvatskoj
povijesnoj znanosti otvorio taj problem i utvrdio da je za istočnogotske vlas-
ti u Zadru bio gotski činovnik podvrgnut comesu provincije u Saloni s gra-
đanskom i vojnom vlasti. Budući da od istočnogotske vlasti u gradu nije ni-
šta ostalo, autor zaključuje da Zadar nije bio u središtu interesa istočnogot-
skih vladara kao što je to bila Salona.
Na temelju rezultata historiografije, tiskanih izvora i vlastitih istraživa-
nja, dr. Antoljak je medu hrvatskim povjesničarima ponajbolje obradio »Za-
dar za vrijeme hrvatskih narodnih vladara«. Po sastavu stanovništva u sto-
ljećima ranoga srednjeg vijeka Zadar je bio romanski grad, na granici s
hrvatskom državom. Potkraj ranoga srednjeg vijeka sve se više slavenizira,
odnosno kroatizira. Koncem osmoga i početkom devetog stoljeća priznaje
vlast Karla Velikog, da bi od 806. ponovo prihvatio bizantinsku vlast, naziva
se civitas, sjedište je bizantinske uprave u Dalmaciji i s ostalim dalmatin-
skim gradovima (869) sudjeluje u opsadi Barija. Otada plaća Hrvatima da-
nak, a nominalno priznaje bizantinsku vlast. Od kraja devetoga do sredine
desetog stoljeća hrvatsko stanovništvo u njemu sve je brojnije. Poslije 915.
nominalna vlast bizantinskog cara u Dalmaciji i Zadru prestaje. Gradom za-
vlada hrvatski kralj Tomislav, a prvi u njemu boravi Mihajlo Krešimir I. Po-
tkraj devetoga stoljeća slabi moć hrvatske države, te Dalmacija sa Zadrom
ponovo dolazi pod vlast Bizanta. Tada se osniva benediktinska opatija sv.
Krševana, dolazi do preinake ulica i zgrada radi povezivanja sa crkvom i sa-
mostanom, i u tome dr. Antoljak vidi prvi urbanistički zahvat ne samo u Za-
dru nego u Hrvatskoj. Od kraja devetoga stoljeća Zadar je pod Venecijom, a
13
sredinom stoljeća u sastavu Bizanta. U jedanaestom stoljeću grad se širi,
medu crkvama ističu se dvije redovničke, sv. Krševana i sv. Marije, obdariva-
ne od hrvatskih vladara i feudalaca. Slavenizacija grada sve je jača, jezik pu-
ka naziva se »Slavenski«, što će reći hrvatski. Iako je Dalmacija sa Zadrom
nominalno u okviru Bizanta, stvarno njome i Zadrom upravlja hrvatski kralj
Zvonimir, kao »kralj Hrvatske i Dalmacije«. Potkraj jedanaestog stoljeća po-
novo je pod Venecijom, da bi poslije 1102. krunidbom Kolomana u Biogradu
za ugarsko-hrvatskog kralja ušao u sastav nove države.
U radu »Heretici« u srednjovjekovnom Zadru i njegovoj okolici«, Anto-
Ijak dokazuje da nije postojao patarenski pokret već pojedinci koje vlasti
proglašuju »hereticima«, a koji su povezani s istomišljenicima u ostalim dal-
matinskim gradovima i u Bosni.
Zatim slijedi nekoliko priloga o hrvatskom plemstvu i feudima u zadar-
skoj okolici, zemljišnim odnosima, gospodarskoj i društvenoj strukturi, daći
i tlaci u kasnom srednjem vijeku u tom kraju. U dva rada koja su sadržajno
međusobno povezana »Nekoliko primjera o postojanju feuda u zadarskoj
kopnenoj regiji 1409« i »Izumiranje i nestanak hrvatskog plemstva u okolici
Zadra«, autor medu prvima u našoj povijesnoj znanosti raspravlja o postoja-
nju feuda u zadarskoj okolici otkako je Dalmacija došla pod mletačku vlast
u ranom petnaestom stoljeću. O feudima u tom kraju govori se još u zadar-
skom Statutu, stotinu godina ranije, koje prihvaćaju nove i dopuštaju zadar-
skim plemićima da ih stječu i posjeduju. Prema Antoljakovim istraživačkim
rezultatima plemići dvanaest hrvatskih plemena imali su posjede u okolici
Zadra, od Nina, preko Novigrada, do Bribira, Skradina i Biograda, dakle u
Ravnim kotarima i Bukovici, u središtu srednjovjekovne hrvatske države.
Ove dvije Antoljakove rasprave temeljne su za stanje i dalje proučavanje feu-
dalizma u kasnom srednjem vijeku u okolici Zadra.
U prilogu »Zadarski katastik 15. stoljeća« dr. Antoljak raspravlja o zem-
ljišnim odnosima, gospodarskim i društvenim prilikama, životu feudalaca,
gradskoga puka i vlasima u zadarskom petnaestom stoljeću. Zemljišnik je
nastao po naredbi dužda Tome Moceniga, a sastavio ga je Teodor de Prandi-
no, gradski kancelar. U njemu se nalaze brojni toponimi, kako na kopnenom
tako i otočkom dijelu. Mletačke vlasti zadržale su dotadašnje političko ure-
đenje, konfiscirale imetak neposlušnih plemića i dali ga svojini pristašama.
Zemljišnik sadrži podatke o etničkom sastavu stanovništva u Zadru i okolici,
koje je po imenima i prezimenima hrvatsko.
U hrvatskoj povijesnoj znanosti dugo je vladalo mišljenje da se od Gvoz-
da do Neretve nije plaćala marturina. U radu »Pobiranje marturine, crkvene
desetine i vojšćine u zadarskom distriktu (1435)«, s kojim se zaokružuje ova
tematska cjelina, autor dokazuje da se navedene godine na tom području po-
birala marturina (»kuna«), crkvena desetina i vojšćina, te navodi sela u Rav-
nim kotarima u kojima se plaćaju sve tri vrste daće. Od kmetova se ubirala
desetina, marturina, a od pojedinih građana vojšćina.
U trećoj skupini priloga nalazi se sedam radova iz kulturne, književne i
znanstvene prošlosti, u kojima se raspravlja o nekolicini istaknutih ličnosti
u Dalmaciji, koje su se istakle na peru, dlijetu ili kistu, od petnaestoga do se-
14
damnaestog stoljeća. U radu »Artium et medicinae doctor« Federik Grisogo-
no, njegova obitelj i javno djelovanje u Zadru« govori se do nedavno malo
poznatom liječniku, kozmografu, astrologu, filozofu i političaru. Na temelju
arhivskih podataka i literature autor popunja njegov životopis i utvrđuje da
taj rod vuče porijeklo iz dvanaestog stoljeća i da je Federik njegov najistak-
nutiji predstavnik. Raspravlja o njegovoj obitelji, braći i ocu i ispravlja dje-
vojačko porijeklo žene. Nije mogao točno utvrditi Federikovu godinu rođe-
nja, ali drži da je to 1472. godina, da se prvi put javno spominje (1495) i da je
u Zadru do 1498., potom je u službi raznih kondotijera, a godine 1507. postao
je »Artium et medicinae doctor«. Boravio je u Zadru i Veneciji. U Zadru je
gradski vijećnik i savjetnik kneza i bavi se astronomijom. Antoljakovi istra-
živački rezultati govore o Federiku Grisogonu kao istaknutoj ličnosti zadar-
skoga petnaestog stoljeća, koji je poznat ne samo medu našim nego i znan-
stvenim krugovima u svijetu.
Isto tako dr. Antoljak popunio je životopis Petra Zoranića, drugoga veli-
kog Zadranina, o kojemu se znalo iz njegova djela »Planine«. U radu »Novi
podaci o hrvatskom pjesniku Petru Zoraniću«. Antoljak pobija one autore
koji tvrde da je bio redovnik i da ga treba poistovjetiti s benediktincem Pet-
rom de Albis na Mljetu, tvrdi da je Petar svjetovnjak, ninski notar (1537) i
posjednik zemlje u Privlači. Većina književnih povjesničara se slaže da se je
Petar rodio (1508), ali se ne slažu s godinom smrti, koju ni pisac ovoga rada
ne može točno utvrditi. Potom raspravlja i o njegovu bratu Jerolimu, kano-
niku.u Ninu, djevojci Jagi, koja se zvala Agata, a ne Jele, jer su »Planine« po-
svećene Jagi.
Tu je i »Prilog biografiji hrvatskog pjesnika Jurja Barakovića«, kojim pi-
sac nadopunja njegov životopis i dokazuje da je roden u Zadru, da se naziva
»Zadranin« te da je Juraj izmislio da mu je pradjed Bartul darovao tri sela,
Plemiće, Brus i Oštri Rat, koje je dobio od ugarsko-hrvatskog kralja Bele
zbog zasluga u boju s Tatarima kod Vranika u Lici. Autor je podvrgao kritici
neka ranija mišljenja i dokazao, primjerice da pjesnik nije bio župnik glago-
ljaš u Novigradu.
Tu su i »Novi podaci o trogirskim kiparima Ivanu Duknoviću i Jakovu«.
Za Ivana Duknovića (Johannes Dalmata) dr. Antoljak tvrdi da je porijeklom
iz okolice Trogira odakle se u Trogir doselila i njegova obitelj. Prvi put se
Ivan spominje 1490, a posljednji put 1508. godine. Otac mu Stjepan kupio je
od trogirskog građanina Jerolima Teste selo Dragane u okolici Trogira. Pre-
ma tomu Ivan Duknović je bio Hrvat. Poslije godine 1508. odselio je u Anco-
nu. Za Jakova pisac nije mogao utvrditi prezime jer se spominju tri Jakova iz
različitih vremenskih razdoblja. Dr. Antoljak se opredjeljuje za Jakova sina
Florija iz Trogira, koji je mogao biti drug Ivana Duknovića.
U radu »Novi podaci o slikarima Markantoniju i Andriji«, pisac isprav-
lja i upotpunjuje životopise ove dvojice zadarskih slikara. U našoj znanosti
krivo se udomaćilo mišljenje da se Andrija preziva Medulić. To mišljenje je
pogrešno unio u znanost Ivan Kukuljević. Nasuprot tomu dr. Antoljak tvrdi
da Andrija nosi ime po djedu Andriolu, koji je talijanskog porijekla iz pokra-
jine Forli, te prema tomu nije Medulić nego Meldola. Andrija se rodio u
15
Nadinu ili Zadru oko godine 1500., a od godine 1515. mirno živi u Zadru kod
crkve sv. Stjepana u blizini Citadele. Od brata i sestre nasljeduje dio imanja
na doživotno uživanje. U prosincu 1500. je umro. Markantonije ili Marko An-
tonije je njegov brat, slikar. Nasuprot Brunelliju i Pragi, Antoljak tvrdi da su
Andriji i Markantoniju žene Hrvatice. Obojica,su rođeni i odgojeni u Zadru.
Na temelju zabilježaka iz pisama i spisa pronađenih u ostavštini rapske
obitelji Nimira i Šime Ljubica, dr. Antoljak u radu »Arhivske zabilješke i
marginalije o Markantunu de Dominisu« između ostalog utvrđuje da se
Markantun dopisivao s generalnim providurom Filipom Pasqualigijem. U
drugim dokumentima za njega se kaže da je bio heretik. Pisac tvrdi da se
Markantun rodio 1560, a ne 1566, i da je umro 1624. godine. Ostavlja otvore-
nim nekoliko pitanja na koja bi budući istraživači trebali odgovoriti, primje-
rice koje reformirane crkve je pristaša, koliko ima braće i sestara, zašto se
na putu po Italiji (1616) preziva Marin Lukari Dubrovčanin, kakav je njegov
odnos kao primasa Dalmacije i čitave Hrvatske, prema biskupima i nadbis-
kupima Dalmacije, nadalje kako se odnosi kao pisac prema znanstvenicima i
književnicima u Dalmaciji te oslobodilačkim pokretima na Balkanu. Prema
tvrdnji dr. Antoljaka Markantun nikada se nije potpisivao kao Gospodnetić
nego de Dominis, te se prema tomu krivo još i danas u zagradi stavlja za nje-
ga Gospodnetić. /
Na kraju ove skupine radova je prilog u kojemu pisac utvrđuje »veze po-
vjesničara Ivana Luciusa (Lučića) sa Zadrom«. Naime, u prikupljanju grade
za svoju knjigu »De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex«, tiskanoj u Am-
sterdamu sredinom sedamnaestog stoljeća, Lucius se obratio dvojici Zadra-
na, svećeniku Valeriju Ponteu i povjesničaru Šimunu Ljubavcu. Ponte je, iz-
među ostalog, za njega prepisivao isprave iz arhiva samostana sv. Krševana i
sv. Marije, napose kartulare, te spise iz arhiva samostana sv. Ivana Rogov-
skog i Rogovski kartular. Slao mu je i pohvale koje su se pjevale za velikih
blagdana. Koristio se zadarskim Statutom te spisom »Memoriale« Paula de
Paulo Zadranina, podacima o iskopinama iz rimskog doba, te najstarijim po-
dacima iz povijesti Zadra, unoseći ih u svoje »Memorie di Trau«, koje je
smatrao dopunom djelu »De regno«. Šimun Ljubavac šalje mu zbirku rim-
skih natpisa i raspravlja s njim o hrvatskom kralju Stjepanu III. Pisac uoča-
va neke propuste u Lucijevu radu, primjerice da krivo datira zadarsku pove-
lju iz jedanaestog stoljeća, da ne donosi neke druge zadarske listine, griješi
u čitanju itd. Međutim, sve to ne umanjuje njegov znanstveni ugled, te je on
po dr. Antoljaku »pionir kritičkog načina obrade raznovrsnih izvora u nas«.
Četvrtu tematsku cjelinu tvore šest radova koji govore o hrvatskim se-
ljačkim otporima feudalnoj klasi i vlasti, te odjecima europskih revolucio-
narnih kretanja u gradskom društvu Dalmacije. U prilogu »Dosadašnji istra-
živački radovi o pokretu Matija Ivanića i neka novonastala pitanja i proble-
mi o njemu«, najprije se pisac kritički osvrće na dostignuća historiografije o
tom problemu i pokušava, na temelju vlastitih istraživanja, dati nadopune,
kako bi se to pitanje cjelovito promatralo. Uspješno je dokazao da je Ivanić
napadao na Hvar, da je dolazio u hospicij sv. Jerolima u Rim i da je, po sve-
mu sudeći, poslije godine 1514. dolazio na Hvar te da nije gubio vezu s do-
movinom.
•
16
Nije mimoišao ni veliku seljačku bunu u Zagorju o kojoj se dosta piše i
mišljenja razilaze. U prinosu »Nekoliko marginalnih opaski o seljačkoj buni
1573. godine«, dr. Antoljak zastupa mišljenje da je Matija Gubec voda bune,
da je pogubljen (1573), te se poslije toga ne spominje. Prema njegovu mišlje-
nju postoji jedan Ambroz kao manji voda bune, kojemu se ništa nije dogodi-
lo i koji živi poslije godine 1573. kao vlasnik imanja.
Dr. Antoljaku pripada zasluga da je otkrio veliki seljački otpor u Konav-
lima potkraj Dubrovačke Republike i o tome napisao raspravu »Konavoska
buna u središtu jednog dijela evropske diplomacije (1799—1800)«. Prema
tvrdnji pisca buna je imala socijalno obilježje. Za nju se čulo u Beču i Carig-
radu, te se je o njoj raspravljalo u dijelu europske diplomacije. Uzroke neza-
dovoljstvu konavoskih kmetova treba tražiti u oskudici i siromaštvu, koji su
se pobunili protiv odluke dubrovačkog Senata da svaki podanik mora kupiti
dvadeset litara soli uz dosta visoku cijenu. Žestina bune i odnos dubrovač-
kih vlasti prema njezinim vodama pokazuje da je dubrovačko društvo iznut-
ra trulo i da je ona bila nagovještaj skorog pada dubrovačke države.
Poslije niza vlastitih radova i rezultata drugih istraživača, dr. Antoljak
je napisao opsežnu raspravu pod naslovom »Odjeci i posljedice Francuske
revolucije (1789) u hrvatskim zemljama«. On je prvi u nas dao cjeloviti pri-
kaz njezina odraza u hrvatskim zemljama od 1789. do 1802. U širem kontek-
stu prati inicijative za sjedinjenje hrvatskih zemalja.
U radu »1848. i Zadar«, prvi je opširnije pisao o previranjima u tom gra-
du medu različitim slojevima društva i kako su Zadrani doživljavali prijelaz
iz apsolutizma u ustavni život. Svi su pozdravili svrgavanje Metternicha, us-
tavne slobode i politički zaokret. Jedni su gajili simpatije prema revolucio-
narnim gibanjima u Veneciji, drugi su za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom
i Slavonijom, a treći su za status quo, osobito birokracija. Te nemirne godi-
ne ukinuta je Direkcija policije i njezini poslovi su prešli na Gubernijum, us-
tanovljena je Narodna straža i pokrenute novine »La Dalmazia costituziona-
le«.
Dr. Antoljak je prvi u hrvatskoj povijesnoj znanosti ukazao na ustanak
(1883) koji je trebao zahvatiti sve hrvatske zemlje i o tome napisao rad »Na-
rodni ustanak u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji (1883)«. Naime, signal je do-
šao iz Bosne preko jednog pisma ili, preciznije nacrta kako dići ustanak u
Hrvatskoj, Slavoniji, Hrvatskom primorju i Dalmaciji što ga je primio zagre-
bački trgovac Ilija Guteša, te su o tome bili obaviješteni generali Herman
Ramberg, povjerenik za Slavoniju i Hrvatsku, general Apel, šef Zemaljske
vlade u Sarajevu i general Stjepan Jovanović, namjesnik vlade za Dalmaciju
u Zadru. Traži se pojačanje u vojsci u sjevernoj Dalmaciji, osobito u tvrđavi
Knin, ali tomu nije mogao udovoljiti car niti ministar unutarnjih poslova.
Dr. Antoljak zaključuje da je ta »Osnova« narodnog ustanka u Hrvatskoj,
Slavoniji i Dalmaciji naivno zamišljena, jer prilike nisu bile pogodne u svim
hrvatskim zemljama, a trebala je jača propaganda u narodu i vojsci i jako
vrhovništvo.
Posljednje, peto poglavlje sadrži_osam radova, različita sadržaja i multi-
discipjinarna obilježja, iz povijesti, diplomatike i običajnog prava, koji se od-
17
nose na različita vremenska razdoblja. U prilogu »Naše Sklavinije«, pisac
najprije pojašnjava taj pojam pod kojim se najprije podrazumijevala Vlaška
kod bizantinskog pisca Teofilakta Simokatesa, ali su ga Bizantinci koristili
kao oznaku za oblasti naseljene Slavenima. Početkom devetog stoljeća spo-
minju se »makedonske Sklavinije«, koje imaju svoje oblike upravljanja a
formalno priznaju bizantinsku vlast. Ostale Sklavinije protezale su se uzduž
jadranske obale, te su obuhvaćale Duklju, Travuniju, Paganiju, Hrvatsku i
Srbiju. Panonska Sklavinija obuhvaćala je dio Austrije, Slovenije, Ugarske,
Hrvatske, Bosne i dio Slavonije i Srijema. Ime »Sclavonia« (Slavonija) na-
stalo je u jedanaestom stoljeću, a Slavonija sredinom devetnaestog stoljeća.
Jadranske Sklavinije graničile su na sjeveru s karantanskom i slavonskom
Sklavinijom. Na kraju se može reći, tvrdi pisac, da s južnoslavenske Sklavi-
nije zauzimale širi prostor nego što se misli i raspravlja u povijesnoj znanos-
ti.
U prilogu »Kada je nastala prva »Historija Hrvata« pisac odgovara da je
ona sadržana u djelu Konstantina Porfirogeneta »De administrando impe-
rio«. U tridesetoj i trideset prvoj glavi govori se o Hrvatima, ali tekst nije za-
vršen, kao ni čitavo djelo. Trideset prva glava nosi naslov »O Hrvatima i
zemlji u kojoj sada obitavaju«, gdje se govori o porijeklu, imenu, doseljenju,
pokrštenju, pogodbi s papom, sukobu s Bugarima, hrvatskim gradovima i
njihovoj vojnoj snazi na kopnu i moru do Krešimira I, anarhiji za njegova si-
na Miroslava, te velikoj Hrvatskoj.
Kada piše o vjerodostojnosti starih isprava, primjerice »Pitanje auten-
tičnosti paške isprave«, koju je kralj Bela dao Pažanima, a ovi je s oduševlje-
njem primili, autor tvrdi da je vjerodostojna. Mletačke vlasti nisu je negira-
le.
Dr. Antoljaka zanimalo je »Vransko običajno pravo« te je pod tim naslo-
vom napisao rad u kojemu kaže da je to hrvatsko običajno pravo (kojemu su
tvorci ljudi iz vranskog distrikta) što su ga na molbu vranske varoši i sela to-
ga područja predstavnici vlasti pregledali, ispitali i prepravili, te godine
1454. potvrdili da se tim Kapitulima može služiti zajednica vranske varoši.
Plemstvo i narod živjeli su i upravljali po tom pravu.
U radu »Kada se kod nas prvi put spominje naziv kukuruz« pisac odgo-
vara sljedeće. Kukuruz se najprije spominje u Aziji, a u Europu je stigao po-
slije geografskih otkrića. U nas se prvi put spominje u Kotoru u 15. stoljeću,
a u Dalmaciju je stigao sljedećega stoljeća iz Italije. Međutim, dr. Antoljak
otkriva da se još koncem dvanaestog stoljeća u nas spominje kukuruz, i to u
jednoj ispravi samostana sv. Marije u Zadru. Misli da je kukuruz iz Azije pre-
ko Italije stigao u naše krajeve, a ne da je porijeklom iz Amerike. Pouzdano
se zna da je ta kultura na Apeninima poznata još u jedanaestom stoljeću.
Poslije sukoba interesa velikih sila na istočnom Jadranu i povlačenja
Napoleonove Francuske iz ovih krajeva, Dalmacija je ponovo ušla u sastav
austrijskog carstva, ali znatno proširena i zaokružena. Pobliže o tome piše
dr. Antoljak u radu »Kako je nastala austrijska kraljevina Dalmacija«. Nai-
me, došavši u posjed Dalmacije i Boke kotorske car Franjo I. nije se složio s
prijedlogom grofa Franje Saurana, donjoaustrijskog namjesnika, da ove dvi-
18
je austrijske zemlje budu u sastavu primorske pokrajine sa sjedištem u
Trstu, nego je prihvatio mišljenje austrijskog konzula Rajčevića da Dalmaci-
ja i Boka kotorska te medu njima bivše područje Dubrovačke Republike tvo-
re jednu administrativno — upravnu cjelinu. To bi bila jedna od austrijskih
krunovina, podijeljena na pet okružja — Zadar, Split, Makarska, Dubrovnik i
Kotor — koja se dijele na kotare a ovi na općine s guvernerom Hrvatom u
glavnom gradu pokrajine Zadru. Kao službeni jezik u upravnoj i sudskoj
praksi i nastavi zadržan je talijanski. Prijedlog je car prihvatio, te je Dalma-
cija postala zasebna kraljevina, izdvojena iz Ilirije, a u sastavu zapadne polo-
vice monarhije zvane Cislajtanija.
Što se je dogodilo s onim dijelom Hrvatske preko Save odgovara dr. An-
toljak u radu »Prekosavska Hrvatska i pitanje njezine reinkorporacije,
1813 — 1822«. Prema njegovim istraživačkim rezultatima narod je pozdravio
dolazak austrijskih vlasti. Uvodi se hrvatsko-ugarski ustav, te je poslije jed-
ne hrvatske delegacije u Beču na čelu s biskupom Vrhovcem car Franjo I.
pripojio (1814) prekosavsku Hrvatsku ostaloj Hrvatskoj. Međutim, nisu se is-
punile hrvatske želje da se prekosavska Hrvatska pripoji Zagrebačkoj župa-
niji. Sljedećih godina narod je negodovao, osobito zbog pojačana siromaštva
i gladi. Sljedeće godine Franjo I. posjećuje Hrvatsku da je pridobije za Aus-
triju. Konačno, godine 1822. car je ponovo pripojio prekosavsku Hrvatsku i
primorje, te je tako ona poslije nekoliko godina života u Iliriji (1813—1822)
priključena Zagrebačkoj županiji. Ovaj rad dr. Antoljaka prihvaćen je u
hrvatskoj povijesnoj znanosti kao temeljni i izvorni prinos za bolje poznava-
nje političke prošlosti toga dijela sjeverne Hrvatske u prvim godinama posli-
je Bečkog kongresa.
Na kraju može se zaključiti sljedeće. Istraživačka dostignuća prof. dr.
Stjepana Antoljaka široka su raspona: od ranoga srednjeg vijeka do potkraj
devetnaestog stoljeća. Svaki njegov istraživački rad donosi više ili manje no-
ve znanstvene spoznaje, koje se temelje na nekorištenoj gradi do koje je do-
lazio u domaćim i stranim arhivima i tiskanim izvorima, ali je koristio i do-
stignuća povijesne znanosti. U prosudbama i zaključcima težio je biti objek-
tivan. Većina njegovih radova izdržala je znanstvenu kritiku a lijepi broj njih
je dao poticaj za dalja interdisciplinarna istraživanja. Mnoge istraživačke za-
datke je uspio riješiti, druge je ostavio otvorene, pozivajući znanstvenike,
osobito mlade, da na temelju nove grade i modernijih metoda pristupe nji-
hovu razrješenju. Po sveukupnom svojem radu, dr. Stjepan Antoljak, nestor
suvremene hrvatske historiografije, ubraja se medu najplodnije naše kritič-
ke povjesničare, osobito hrvatskoga srednjovjekovlja, te je za pola stoljeća
predanoga djelovanja ostavio velik opus i zauzeo časno mjesto u poslijerat-
noj hrvatskoj povijesnoj znanosti.
STIJEPO OBAD
19
HRVATSKO SREDNJOVJEKOVLJE
DA LI JE ISTRA UPRAVO 539. GODINE POTPALA POD
BIZANT?

i.
Istom dolaskom na carigradski prijesto Justinijana I (527 — 565) Bizan-
tinci su se 535. godine primakli prvi put granicama Istre1 koja je pored osta-
lih zemalja bila pod vlašću Istočnih Gota.2 Te je, naime, godine carski voj-
skovođa Konstancijan zauzeo cijelu Dalmaciju i Liburniju3 i privukao na
svoju stranu sve Gote koji su ondje živjeli. Krajem 536. Justinijanov vojsko-
vođa Belizar osvaja Rim, koji su Goti pod kraljem Vitigesom iste godine4
podsjedali. No njemu su u pomoć došla dva bizantinska generala Martin i
Valerijan5 s 1600 konjanika, među kojima je bilo najviše Huna, te Slavena i
Anta.6 Teško je išta reći o tome kuda su oni prošli do Rima. Po svoj prilici
morskim putem, i to iz Dalmacije, koja je bila već oslobođena od napadaja
Gota. Naime, u međuvremenu su gotske čete, pojačane barbarima iz Panoni-
je Savije, prodrle po nalogu kralja Vitigesa prvo u Dalmaciju7 s ciljem da je

1
Bennussi piše da je ona 535. i u 536/7. godini također pod Gotima, kako to po-
svjedočuje pretorijanski prefekt Kasiodor (B. Benussi, Nel medio evo, Parenzo, 1897,
3), a gotovo isto tako kaže i F. Kos (Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku
I, Ljubljana, 1902, XV, 16-18).
2
Naime, na početku rata s Bizantom (535) Istočni Goti su, kako piše Prokopije,
gospodovali Sišćanima, Posavcima, Karnima, Noričanima, Dačanima i Panoncima, tj.
svim tim narodima koji su živjeli daleko do Jonskog (Jadranskog) mora. Uz to su Goti,
po njemu, pored Italije vladali još i zemljom od Drača preko Prevalisa, Dalmacije, Li-
burnije, Istre i Venecije sve do Dunava (Procopii De bello Gothico, Opera omnia II, ed.
Haury, 82).
3
Čudno je pisanje Prokopija koji pod 535. godinom tvrdi da je Konstancijan zau-
zeo cijelu Dalmaciju i Liburniju, a pod 536. navodi, kako je već rečeno, da je zauzeo
zemlju izvan Jadranskog mora sve do Liburnije (Procopii o. c., 38, 81).
4
Ni iz čega se ne može iz Prokopijevog djela poput Kosa zaključiti da je to pod-
sjedanje i pomoć Belizaru bila 537. godine (F. Kos, o. c. I, 15). Naprotiv je očito da se
to dogodilo 536. godine (Procopii o. c., 159).
5
1 539. godine Slaveni u Belizarovoj vojsci pod Valerijanom podsjedali su i osva-
jali grad Osimo (Procopii o. c., 268 — 275).
6
Procopii o. c., 38, 81, 84, 85, 130.
7
Kos pogrešno datira taj upad s 537. godinom (F. Kos, o. c.. I, XV, 14).

23
vrate natrag. Jedan od njegovih vojskovođa Uligisal8 ušao je čak u Liburni-
ju,9 gdje je bio poražen.10 Ujedno je baš zaslugom Konstancijana potučena
gotska mornarica kod utvrđene Salone (536, god.),11 koja je odolila Gotima i
s kopna, i tako se oni moradoše povući.12 Kuda je gotska vojska prolazila, jer
i Prokopije o tome ništa ne donosi, teško je također nešto stvarno reći. Mož-
da je ipak prešla preko Dalmacije, Liburnije i Istre u Italiju, praćena ostaci-
ma svoje poražene ali ne i uništene mornarice, čiji je veliki dio lađa i dalje
mirno počivao u ravenskim vodama.
Baš" 537. godine gotska napredna pokrajina Istra, nazvana ravenskom
Kampanjom, urodila je uvelike vinom, uljem i žitom. To se sve otkupilo za
državu koja se ponosila tom zemljom i od nje imala koristi u svakom pogle-
du. U Istri je medu njenim provincijalcima tada vladao blaženi mir i kao da
je se nisu ticali ratni neuspjesi njenih gospodara — Gota u susjednoj Libur-
niji i Dalmaciji. Svakako su Istrani bili tada ne samo vrlo marljivi i dobro si-
tuirani ratari, nego i spretni trgovci, bogati posjednici i odlični gostioničari i
ugostitelji, a njihova morska obala bila je posuta krasnim vilama, palačama
i kupalištima.13
2.
Da ni 538. ni 539. nije Istra još u rukama Bizantinaca, moglo bi se po-
sredno zaključiti iz triju činjenica. Prva je, što Prokopije piše izričito, kako
smo već vidjeli, samo o osvojenju Dalmacije i Liburnije, ali ne i Istre, iako je
usporedo s njima 536. godine kao zemlju napose spominje. Druga je, što Pro-
kopije donosi da je 538. rimski senator Vergentinos na bijegu iz Milana pre-
ko Venecije i zemlje toga plemena sa svojom pratnjom odjedrio u Dalmaci-
ju, a odatle je otišao caru Justinijanu.14 Iz toga već podatka može se posred-
no zaključiti da tada Istra nije bila bizantinska. Treća je, kada je Belizar htio
podsjesti Ravenu 539. godine, on je poslao onamo svoga generala Magna, ko-
8
Šišić također pogrešno stavlja tu Uligisalovu ekspediciju u 537. godinu (F. Si-
šić, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1925, 173).
9
U Cod. Laurent. Prokopijevog djela stoji napisano »λιγουρνίαν« (Procopii o. c.,
38).
10
Procopii o. c., 85.
11
Svakako se je to, kako se vidi iz Prokopijevog teksta, dogodilo te godine (Proco-
pii o. c., 159), a ne 537. kako to piše F. Šišić (o. c, 173) i F. Kos (o. c. I, XV, 14, 15). Cessi
pak stavlja taj događaj čak u sredinu 536. godine (R. Cessi, Le vicende politiche
dell'Italia medioevale I, Padova, 1938, 110).
12
13
Procopii o. c., 85.
F. Kos, o. c. I, 18, 15-17. Od četiri ta Kasiodorova pisma, ono njegovo pismo
upućeno »provincialibus Istriae« po indikciji I. stavlja u 538. godinu Negri (G. Negri,
Memorie storiche della cittä e diocesi di Parenzo, Atti e Memorie della Societa istria-
na di archeologia e storia patria III, Parenzo, 1887, 157, a posredno tako datira i C. De
Franceschi, L'Istria, Parenzo, 1879, 488). Međutim, Kos, koji donosi sva ta četiri pis-
ma, prvo stavlja pod datum 533 — 537, a ostala tri između 1. IX. 537. i I. IX. 538, dok
Kandier, koji ima samo ta zadnja tri, stavlja ih u 538. godinu (P. Kandier, Codice dip-
lomatico istriano I). No ja datiram sva ta pisma po indikciji I. s 537. godinom, jer po
povezanosti i logički ona svakako spadaju prije u tu negoli u 538. godinu.
14
Procopii o. c., 82, 247.
24
me je naložio da sa svojom vojskom dođe blizu toga grada i da straži na oba-
li rijeka Pada, te da tako spriječi Gotima ubuduće da odande šalju hranu.
15
Drugi pak general Vitalij, koji je također s vojskom onamo došao iz Dalma-
16
cije, čuvao je drugu obalu te rijeke. Iz tih dvaju podatka vidimo da je Istra
u to doba i dalje čvrsto u rukama Gota, jer da je drugačije svakako bi to na-
veo Prokopije, kako to već prije piše glede Dalmacije i Liburnije. Uz to, kako
će bizantinska vojska, sve da je i išla preko Istre, proći još onim dijelom Fur-
lanije i Sjeverne Italije koja je u vlasti Gota?17 Prema tome otpadaju sve
Kandlerove18 kombinacije, kao i one F. Kosa, o njenom eventualnom osvoje-
nju u to doba,19 kao i ostalih.20 Još nešto što pojačava ovu moju tvrdnju
15
»άφιχόμενος« ima za taj izraz Prokopije, a tu istu riječ upotrebljava i onda ka-
da govori da je 544. godine Belizar iz Pule otišao svojim brodovljem u Ravenu (Proco-
pii o. c., 275, 340).
16
Procopii o. c., 275.
17
Ta i 552. godine Narzes, koji je prešao preko Istre, nije mogao proći kopnenim
dijelom pokrajine Venecije kojim su gospodarili Franci (Procopii o. c., 632, 633)
18
Tako on još 1850. piše da je Belizar 539. godine osvojio Istru od Gota i da je ona
podvrgnuta ravenskom egzarhu, te da je spojena s Primorskom Venecijom sa magis-
trom militum kao upraviteljem. Nadalje da je vjerojatno da je i Labin ujedinjen s Is-
trom (Fasti istriani ehe abbracciano anche Trieste, L'Istria, Trieste, 1850, br. l, str. 7).
Ovo sve do »upraviteljem« ponavlja i 1855. godine u poglavlju »Annali del Litorale con
indicazioni di awenimenti ehe giovano alla storia di questa provincia« knjige »Indica-
zioni per riconoscere le cose storiche del Litorale« (Trieste, 1854,10). Interesantno da
i u svome posmrtno izašlom djelu »Le istorie di Trieste« Kandier govori kako je 539.
Belizar pošao protiv Gota da im ponovno preotme Italiju, te je s brojnom mornari-
com prešao Dalmaciju i došao u Pulu, zauzeo čitavu Istru a da mu se nitko nije opirao,
i posjetio Akvileju (P. Kandier, Le istorie di Trieste I, Archeografo Triestino III NS
VIII, Trieste, 1919, 86).
19
F, Kos, o. c. I, XVI, 20.
20
De Franceschi (o. c. 73) piše da je Istra osvojena 539. godine i spojena s Primor-
skom Venecijom pod upravom posebnog magistra militum, dok Luciani slijepo slijedi
Kandlera (T. Luciani, Albona, Venezia 1875, 12). Benussi kaže daje ona 539. osvojena
od Bizantinaca i da je u II. i III. ekspediciji služila kao baza za vojne operacije i mjesto
za postrojavanje onih četa određenih da iz Gornje Italije napadnu istočnogotsku voj-
sku i grad Ravenu. Malo zatim iznosi da je Istra te godine osvojena od Vitalijana i ta-
ko je pala pod bizantinsko gospodstvo (B. Benussi, o. c., 2, 4, 7). Tamaro (La Venetie
Julienne et la Dalmatie I, Roma, 1928, 120), naprosto slijedi Benussia u godini osvoje-
nja te zemlje. Kostrenčić piše da je 539. Istra pala u ruke bizantijskog vojvode Beliza-
ra i tim događajem riješena je njena sudbina sve do 751. godine, kada su je Bizantijci-
ma oteli Langobardi (M. Kostrenčić, Statuti istarskih gradova i otoka, Savremenik,
XIV, Zagreb, 1919, 541). Benussi i 1924. godine donosi da je Vitalijan zauzeo Istru, ko-
ja je 539. došla pod grčko gospodstvo (B. Benussi, L'Istria nei suoi due milenni di sto-
ria, Trieste, 1924, 88), a Gruber (Povijest Istre, Zagreb, 1924, 8), kaže da je Vitalijan, za-
povjednik u Iliriku, kada je išao u Italiju da se spoji s Belizarom prešao preko Istre i
tom prilikom ju je pripojio bizantinskom carstvu (539.). Šišić, (o. c., 320) govori da je
Bizant oko 539. podvrgao pod svoju vlast ostalu Italiju, Istru i Dalmaciju i u Veneciji i
Istri postavio na čelo vojničko-civilnog upravitelja s titulom magister militum, inače
zavisna o egzarhu u Raveni. Pirchegger ističe da je Istra od 489-539. bila gotska, a od
tada do 751. bizantinska (H. Pirchegger, Überblick über die territoriale Entwicklung
f^nens, Erläuterungen zum Historischen Atlas d. österr. Alpenländer 1/4 (1929), 489).
M. Rojnić stavlja da je öd 539. dalje Istra pod Bizantom (Historija naroda Jugoslavije
f,/.agreb, 1953, 218), a Ferluga slijedi Benussia (J. Ferluga, Niže vojno-administrativne
19s"1106 tematskog uređenja, Zbornik radova Vizantološkog instituta SAN 2, Beograd,
25
predstavlja slijedeća činjenica. God 539. polazi u Venecije po nalogu Belizara
navedeni Vitalije da ondje predobije što više tvrdih gradova. I zbilja, iza pa-
da u bizantinske ruke Ravene, u koju je Konstancijan poslan iz Dalmacije,
domogao se je Belizar i Treviza (Ταρβήσιον) i tvrđava u Venecijama. Ondje
se nalazio s vojskom i Vitalis, koga su baš kod Treviza 540. porazili Goti.21
Dakle, i opet i tu ne govori Prokopije o Istri22 kao što to izravno piše o osvo-
jenju Venecija, a još prije i Dalmacije i Liburnije.
3.
Istom 544. godine imamo prvi podatak iza 536. godine, gdje se neposred-
no spominje Istra,23 tj. jedan njen grad, a to je Pula,24 u koju je tada sa svim
svojini brodovljem i vojskom iz Salone, gdje je s Vitalijem,25 strategom Iliri-
ka, sakupio do 4000 ljudi, doplovio Belizar. Ondje je boravio neko vrijeme
organizirajući vojsku. Zatim je s cijelim brodovljem stigao u Ravenu, kuda
je po nalogu cara prvo imao poći da odatle rat na bilo koji način pokrene.261
taj dakle podatak dokazuje da je Istra još neosvojena,27 jer bi Belizar možda
21
22
Procopii o. c., 279, 289, 288, 303.
Isto ne piše ni o Panoniji Saviji da je osvojena od Bizantinaca i iz toga se može
zaključiti da je i ta pokrajina također kao i Istra ostala još u rukama Gota.
23
Benussi kaže da je Belizar izabrao tada Istru za bazu svojih vojnih operacija da
odatle zaskoči kralja Totilu (B. Benussi, L'Istria nei suoi due milenni. .., 79).
24
Interesantno je da izdavač Prokopijevih djela J. Haury u »Index nominum« ka-
že za nju »Ιόλη: urbs in sinu Jonio« (Procopii Opera omnia III l, 298), a u zapisniku
crkvenog sinoda u Mantovi od 827. godine, gdje se navodi jedan događaj iz druge polo-
vice 8. stoljeća, naziva se ona »civitas caput est Histriae . ..« (J. F. B. M. De Rubels,
Monumenta ecclesiae Aquilejensis, Argentinac; 1740, 417).
25
On je upravo nešto prije toga boravio u Italiji gdje je ostavio ilirske vojnike ko-
ji su ga po njegovu povratku 544. godine iznevjerili u nastavku borbe s Gotima (Proco-
pi, B. G. ed. Haury II, 337, 342, 343). I odatle se dakle posredno vidi da on svoje Ilire
nije vodio preko Istre već pomorskim putem.
26
Procopi B. G. ed. Haury II, 337, 338, 340-342.
27
Privilegij porečkog biskupa Eufrazija od 24-111-543, koji bi mogao navodno po-
kazati posredno da je Bizant u to doba vladao Istrom, svakako ne dolazi u obzir. Nai-
me, ta isprava nije sačuvana u izvorniku, već u kasnijim prijepisima (16, 18. stoljeće).
Svakako je falsifikat iz 13. stoljeća, kako je to svojevremeno pokazao Benussi (gl. B.
Benussi, Privilegio Eufrasino, Atti e Memorie della Societä istriana di archeologia e
storia patria VIII, Parenzo, 1892, 49-86; Isti, Nel medio evo, 191, 192), koji je u tom
ipak na kraju ostao neodlučan. U svezi s tim ja ću ovdje ipak dodati nekoliko zapaža-
nja o tome privilegiju. Već sam rekao da ne postoji izvornik ove isprave nego više pri-
jepisa. U meni poznatim prijepisima, sačuvanim iz kraja 18. stoljeća, koji se nalaze u
Državnom arhivu u Rijeci (Parenzo — Storia ecclesiastica Negri e Polesini № 39) u
zbirci № I »Libro in cui sono registrati diplomi e privilegi antichi nel capitolo della
cattedrale di Parenzo« nalaze se dva prijepisa te listine. U oba stoji »Imperante Cos-
tantino« i »Costantino Imperatore«. U onom drugom sa strane, usporedo s tim izrazi-
ma, napisano je: Flaviano, cosi nel Libro Rosso e nel primo D. C. Taj je prijepis zapra-
vo ponovo učinjen 1224, a ne 1222, kako to pišu Benussi i drugi, jer je uz to ta isprava
obnovljena i njoj još nešto dodano i učinjeno 1222. godine u Poreču, a ona je prepisa-
na ponovo 1224. Dakle, nemamo ni izvornik isprave biskupa Adalberta, već njen mno-
go kasniji prijepis sa svima njenim dodacima, a 1519. je ta listina ispitana po reven-
skom notaru Franji Racchumu. U onom prijepisu zbirke № II, »Monumenta aliqua ad
capitulum canonicorum ecclesiae Parentinae spectantia, que antiquum ejusdem capi-
26
tuli jus et prerogativam eligendi canonicos ipsius ecclesie non obscure demonstrant
studio et diligentia alumni ipsius capituli collecta anno Domini MDCCLXIX« je mjes-
to toga »Imperante Flaviano« i »Flaviano Imperatore«. (Taj je prijepis isto iz 1222, ka-
ko to piše Benussi. Uz to sa strane te isprave stoji god. 542 (str. 15), a ta godina piše i u
uvodu navedene radnje (str. 1), gdje se spominje car »Flaviano Giustiniano«), a tako je
donio i Benussi iz kopije te isprave koju je našao u Libr. I »lurium Episc. ecclesiae pa-
rentinae« (B. Benussi, Privilegio Eufrasino, A t t i . . . VIII, 49), te ju je u cijelosti i obje-
lodanio. Kandier opet proizvoljno stalno donosi »Fl. lustiniano« (CDI 1-543). Već ta
kardinalna razlika dovodi nas do pomisli da je to više negoli sumnjiva isprava, u kojoj
se prijepisi međusobno ne samo u tom izrazu, već i u drugim brojnim izrazima (npr.
imenima biskupa) nikako ne slažu. Nadalje, neki izrazi u toj ispravi ne odgovaraju
tom stoljeću (npr. »Romanova« i još neki). Ne samo to. Tommasini isprva datira tu is-
pravu, koju je našao u porečkom arhivu, sa »789. die 24.«. U njoj se spominje car Kon-
stantin. Na drugom mjestu on je datira s 24-V-798. i donosi iz jednog prijepisa (ex pri-
mo volumine scripturarum ecclesiae Parentinae) u cijelosti. Sada mu je u tekstu
» .. .Imperante Costantino ... anno Imperii eius XVI die vero XXIV mensis Martij In-
dictione V I . . . « (G. F. Tommasini, De'Comentari storici-geografici della provincia
dell'Istria libri otto, L'Archeografo Triestino IV, Trieste, 1837, 167, 377-380). Negri
stavlja tu ispravu u 796. godinu (G. Negri, Memorie storiche della cittä e diocesi di Pa-
renzo, Atti .. .III, Parenzo, 1887, 170), a tako je još prije i Ughelli, dok Carli stavlja u
kraj 7. stoljeća (B. Benussi, Privilegio Eufrasino, Atti ... VIII, 55), a Vergottin datira
taj eufraziski privilegij s »verso 542« i donosi onu Adalbertovu ispravu od 1222, u kojoj
se nalazi i ona od Eufrazija (B. Vergottin, Breve saggio d'istoria antica e moderna del-
la cittä di Parenzo nell'Istria, Venezia, 1796, 11, 52 — 54). Sva ta navedena raznolika da-
tiranja pojačavaju još više sumnju u autentičnost one listine. U zbirci »Chiese e con-
venti di Parenzo« br. 44. (DAR) nalazi se i kopija te isprave (od 54.), gdje je prekriženo
»Flaviano«, a gore mjesto toga stavljeno »Justiniano«, te je i to prijepis iz 1224, koji je
učinjen ponovno 1580. godine. Prema tome, ta isprava nije izdana 543 (na osnovi te is-
prave temelji Kandier, Annali .. .11, svoju izjavu da je pouzdana vijest o kaptolima u
Istri) već, ako je postojala, što ima malo nade, onda je mogla biti iz 558. godine, kada
odgovara indikcija VI-toj godini, a godine vladanja cara Justinijana su mogle biti kri-
vo napisane (kao što i Benussi navodi: Privilegio . .., A t t i . . VIII, 53) ili čak prepisane.
Svakako već 559. papa Pelagije I. spominje biskupa Eufrazija kao prijestupnika, ali ne
naznačuje odakle je, tj. gdje je on biskup (F. Kos. o. c. 1,59, 60). Po svemu dakle Bizant
ni 543. ne gospodari tim dijelom istarske obale i njenim gradovima, već će tek kasnije
to postići.
Polesini donosi u svom rukopisnom djelu da Coletti u Italia Sacra od Ughellia (t.
V, 397) i Vergottin (o. c., 68) imaju onu Eufrazijevu ispravu u kojoj stoji: imperante
Costantino Romanorum triumphatore Augusto Anno Imperii ejus XVI. die vero
XXIV. mensis Martio Inditc. VI, dok Negri ima: imperante Flaviano Romanorum Im-
peratore triumphatore Augusto Anno imperii ejus XVI die vero XXIV mensis Martu
Indict. VI. Stoga Polesini zaključuje da Flaviano može biti samo Flavius Justinianus,
car od l-IV-527. i XVI. godina njegovog vladanja je 543., u koju pada i VI-а indikcija
(DAR — Parenzo — storia ecclesiastica Negri e Polesini № 39 — F. de Polesini, Sülle
memorie storico sacre profane della chiesa e diocesi di Parenzo nonche dell'Istria rac-
colte I (scrltto nel 1856 — ovo pisano olovkom), 5, 5a). F. Kos piše da je ta Isprava »po-
narejena«, što nije teško dokazati uzevši za tu argumentaciju u pomoć navedenu Be-
nussijevu radnju, te tvrdi da se iz jezika i drugih izraza dade zaključiti da je ona
izrađena na osnovi starog dokumenta u prvom desetljeću 13. stoljeća (F. Kos, o. c., l,
21). Babudri iznosi prvo mišljenje raznih pisaca, od kojih jedni stavljaju Eufrazija u
kraj 8. stoljeća (Ughelli, Rubeis itd.), drugi u 7, a treći u razne godine 6. stoljeća, te do-
lazi do zaključka, bez nekih jačih argumenata, da je on biskupovao u Poreču c. 530. do
c. 560, kada je umro. Nadalje piše da je eufrazijski privilegij falsifikat, ali važan histo-
rijski izvor za Kronologiju porečkih biskupa, navodeći da od njega nemamo izvornika,
već postoje samo tri kopije, i to: dvije u libro »Jur. Ep. I«, od kojih je jedna pergame-
na, a druga na listu papira (carta bambagina), dok je treća kopija napisana na perga-
meni u »Libro Rosso«. Ona na papiru ima napisano ime cara Konstantina, a ostale
dvije Flaviana (F. Babudri, I vescovi di Parenzo e la loro cronologia, Atti . . . XXV, Pa-
renzo, 1910, 187 — 195). Pogatschnig piše da se od eufrazijskog privilegija čuvaju tri ru-
27

radije išao kopnom preko nje u Italiju da je ona bila u bizantinskoj vlasti.
28
Ali ni Venecija, a ni Sjeverna Italija, također nisu u rukama Belizara, pa je
također isključeno da bi mogao i ovuda proći u zemlju, gdje se imao boriti
pedalj za pedalj zemljišta. Uz to se vidi da se on samo zadržavao u Puli i nije
dalje nigdje išao po Istri. Kada je Belizar uslijed napredovanja Gota u Italiji
bio prisiljen da privremeno ostavi tu zemlju, on je iz Ravene preko Dalmaci-
je otplovio u Drač (545), gdje je čekao na vojnu pomoć iz Carigrada.291 iz to-
ga podatka možemo zaključiti da nije išao preko Pule ili kojeg bilo dijela Is-
tre, već je projedrio samo preko Dalmacije. To je i opet posredni dokaz da je
bar veći dio Istre i dalje u rukama sada i te kako pobjedonosnih Gota koji je
drže zajedno s njenim zaleđem: Panonijom Savijom, Furlanijom i Sjever-
nom Italijom.
4.
O tome da li je Pula i dalje ostala čvrsto u vlasti Bizanta ili ne, moglo bi
se uvelike raspravljati samo na osnovi nekih prilično sumnjivih izvora.
Jedan od takvih izvora je Agnelli, za koga kaže Heller da se nije potpuno
oslobodio laži.30 On u svojoj »Liber pontificalis ecclesiae Ravennatis«31 izno-
si da je car Justinijan, nakon što je stvorio odluku, naredio da papa Vigilije
kopisne kopije, i to: dvije u I. i jedna u III. volumenu (libro rosso) zbirke Jurium epis-
copalium biskupskog arhiva u Poreču. Prva ima na glavi datum 24-Ш-894. i varijantu
»Imperante Costantino Romanorum imp.«, te pisac drži da je nju upotrebio Tommasi-
ni u svojem djelu (V, 377). Druga se nalazi u istoj knjizi između drugih spisa biskupa
Adalberta i ona je prepisana od Deperisa, a publicirana od Benussia (Privilegio . . ., Atti
VIII, 49 — 51). Treća je u III. knjizi, i izraz »Fllabiano« je ispravljen u »Fllaviano«, a
razlikuje se od te prve dvije, jer ima naznačenu godinu vladanja XVII, te izraz »ab ur-
be romana« i drugi puta umjesto »Flaviano« piše izraz »Mamano«. Ujedno Pogat-
schnig donosi tu ispravu nanovo i interpolacije u njoj stavlja kurzivnim slovima. Iz
nje vidimo da tu glase neki izrazi ovako: »Imperante Flav. Jano Imperatore« (A. Pogat-
schnig, Dalle origini šino all'imperatore Giustiano, A t t i . . . XXVI, Parenzo, 1910,
73 — 78 — sama isprava: 76 — 78). Jednom riječju, ovdje ima prilično interpolacija koje
ni Kandier ni Benussi nisu htjeli naglasiti u svojim izdanjima, već su uzeli kao da sve
pripada izvorniku isprave. Gruber (o. c., 9) ne samo da ne sumnja u tu ispravu, već iz
nje donosi, što je 24-III-543. u Poreču svećenstvo na čelu s tamošnjim biskupom Eufra-
zijem (u katedrali u Poreču našao se je natpis na »pulvini e sull'arco«, koji glasi:
» + Famulus dei Eufrasius antistes temporibus suis agens annum XI hunc locum a
fondamentis domino iuvante sancte ecllesiae catholicae condidit«. A. Pogatschnig, o.
c., Atti XXVI, 61). Teško je međutim prosuditi iz kojeg je stoljeća, iako Gruber suvere-
no piše, kako je porečki biskup Eufrazije dao sagraditi (8-V-542.) stolnu crkvu (baziliku
sv. Mavra) u Poreču na mjestu staroga poganskog hrama (D. Gruber, o. c., 9) i svjetov-
nim glavarima na čelu s vojnim meštrom ili pokrajinskim vrhovnim glavarom Ivanom
kao i sav puk na skupštini, a u nazočnosti carevih povjerenika Konstantina i Laurenci-
ja, zaključilo u pogledu plaćanja desetine (D. Gruber, o. c., 9). Sve u svemu taj je privi-
legij očiti falsifikat iz već toliko navedenih brojnih razloga.
28
Procopii BG, ed. Haury II, 303 309-320.
29
Procopii BG, ed. Haury II, 352.
"^" J. Heller, Untersuchungen über einige annalistische Quellen zur Geschichte des
5. und 6. Jahrhunderts II, Neues Archiv der Gesellschaft für altere deutsche Ge-
schichtskunde
31
I, Hannover, 1876, 309.
Napustio ju je o. 846. godine (F. Kos, o. c. I, str. LXIV).
28
32 33
posveti pulskog đakona Maksimijana u Patrasu za ravenskog biskupa i
34
zatim ga je poslao u Ravenu. Drugi je mnogo važniji izvor Maksimijanova
vrlo sumnjiva »darovnica« u korist samostana sv. Andrije36 i37 bazilike sv.
35
Marije38 u Puli.
32
Kos to datira 14. X. 546 (F: Kos, o. c. I, 29), što se poklapa s petom godinom
»post consulatum Basilii« (Ph. Jaffe, Regesta pontificum Romanorum, Berolini, 1851,
78), dok po indikciji X. je godina 547.
33
Kandier, Annali..., 11, također stavlja da je on postao 546. ravenskim nadbis-
kupom.
34
Agnelli, o. c., Rerum Italicarum Scriptores (RIS) f. 200, t. II, p. III, Bologna
1924, 186, 187. Kos je od tog teksta dao prvo onaj dio koji počinje sa »Qui...«, a onda
tek »Hic...« (F. Kos, o. c., I, 29), dok je u Angellia (novo ovdje navedeno izdanje)
obrnuto. Nadalje u Kosa stoji »p. c. Basilii...«, a u Angellia »pacifici Basilii...«.
35
1 dok Kandier donosi iz Rubeisa odlomak te isprave, koji je on proizvoljno ska-
lupio, stavljajući na njen početak datiranje »anno imperii ejus (se. Justiniani) XX. IX.
Cal. Marias sub (post?) Consulato Basilii« (P. Kandier, o. c. — 547), F. Kos stavlja na
čelo regesta te listine »547 (?) dne 21. februarja«, a na kraj »IX. Cal. Martii anno
DXLVI (?) sub (?) consulato Basilii« (F. Kos, o. c. 1,32). Nadalje prvi ne komentira nje-
nu dataciju, a Kos zaključuje da datum ne odgovara. Naime 546. god. ne može biti pra-
va, budući da je Maksimijan posvećen za biskupa 14. X. te godine i stoga misli da je is-
pravna 547. godina (o. c. I, 32). Međutim, ako uporedimo Kandlerovo i Kosovo datira-
nje, vidjet ćemo da u prvoga stoji 20-a godina Justinijanove vladavine, a ta je 547.
godina, tj. ako se uzme da je on sjeo na prijestolje u kolovozu 527. godine. Naime car
Justin je uzeo svoga nećaka za druga u vladanju već od travnja (R. Cessi, Le vicende
politične dell'Italia medioevale I, Padova, 1938, 91, to stavlja u svibanj 527), i on mu je
bio suvladar četiri mjeseca. »Porro mense aprili ejusdem indictionis (5-ta) aegrotus
imperator Justinus effectus, provexit dum adhuc viveret, in imperatorem Justinianum
filium sororis suae, qui et coimperavit ei mensibus quator. Mense autem augusto ejus-
dem indictionis quinto Justinus obiit apud Constantinopolim ...« (Historia miscella
ab Incerto auctore consarcinata complectens Eutropii Historiam Romanam, quam
Paulus Diaconus multis additis, rogatu Adelbergae Beneventanae Ducis, ä Valentiani
Imperio usque ad tempora Justiniani deduxit, et Landulphus Sagax, seu quisquam ali-
us continuavit usque ad annum Christi DCCCVI, L. A. Muratorius, Rerum Italicarum
Scriptores I, Mediolani, 1723, 103). Interesantno je što donosi u svezi s tom ispravom
Schönleben. On piše ovo: » ... S. Maximianus Ravennas episcopus patria Polensis, Ec-
clesiae B. V. in Caneto Diaecesis Polensis in Istria fundos quosdam donat 9. Cal. Mar-
tij anno 546. subscribunt donationi Macedonius Patriarcha Aquileiensis, Trugiferus
Episcopus Tergestinus, Germanus Bononiensis, Isacius Polensis, Theodorus Brixien-
sis, ut habet relatio Aloysij Marcelli Polensis Episčopi Anno 1658. edita. Hunc donatio-
nem factam a S. Maximiano statim atque ad Episcopatum promotus est, colligi potest
ex ejus vita quam descripsit Hieronymus Rubeus. Nam mortuo Victori eodem anno
546. 15. Cal. Martii suffectus dicitur Maximianus eventu sane mirabili...« (J. L.
Schönleben, Carniola antiqua et nova 1/3, Labaci 1681, 304), Rubels (o. c. 192.) donosi
taj tekst iz Schönlebena do »edita« i navodi da u jednoj listini od 4. XII. 1657. na tali-
janskom jeziku spominje tu ispravu, izdanu u Puli »sotto il consolato di Basilio«, tj.
bez godine konzulovanja. M. Kos u svojoj radnji opširno raspravlja o toj listini. Tako
on kaže da u ispravi ravenatskog patrijarha Maksimijana od 21. II. 547. (?) (ovdje on
netočno piše da i Schönleben, o. c. 1/3, 304, ima taj isti datum, citirajući F. Kosa, o. c.
I, št. 38, jer je on datira upravo s 21. II. 546) to ne mora biti prava godina, jer od listo-
pada 546. dalje vlada u Raveni taj patrijarh (V. Scussa, Storia cronografica di Trieste,
Trst, 1863. —; taj je pisac, piše Kos, stavio tu ispravu u 406, a drugi je stavljaju u 524.
godinu). Stoga, zaključuje Kos, da su sve te godine, s obzirom na doba kada je vladao
Maksimijan, nemoguće, te je tako poljuljan i datum 21. II. 547 (M. Kos, Opazke h hro-
nološki vrsti tržaških škofov v srednjem veku (separat), 4). Sto sve to znači? Može bi-
ti daje ta isprava i kasnije izdana, tj. iza posvećenja Maksimijana. Nadalje iz regesta u
Schönlebena i u onom u Rubeisa na talijanskom jeziku u poredenju s Kandlerovim
29
 Iz kritičke obradbe tih dvaju podataka ne isključuje se vladavina Bizan-
ta nad Pulom, koju je svojevremeno zauzeo Belizar, po svoj prilici zbog nje-
ne strateške važnosti, ali je zato gotovo cijela ostala Istra i dalje bila u ruka-
ma Gota.
5.
548. godina bila je osobito kritična za Bizant, a puna uspjeha za ostale
tzv. »barbarske« narode, a napose Gote. Ta i sam Prokopije kaže, kada govo-
ri o Langobardima i njihovom doseljenju u Panoniju i Norik i osvajanju He-
rula, često sa žalošću: tako su eto barbari preuzeli vlast od Bizantinaca.39 U
takvoj teškoj situaciji još je jedno zlo zadesilo Bizantince pod vodstvom La-
zara koje je sa 6000 vojnika, najviše Slavena, a nešto Gepida i Langobarda, u
Veneciji porazio i pobio Langobard lldiges, došavši onamo u pomoć got-
skom kralju Totili i njegovom narodu. No nakon te pobjede lldiges se nije
pridružio Gotima, već se vratio natrag Slavenima, kojima je bio još prije u
dva navrata bježao da se sačuva od gnjeva članova langobardske vladalačke
kuće.40 I taj nam dakle podatak bjelodano pokazuje slabost bizantinskog
oružja, koje je poraženo u Veneciji, gdje je tada valjda ponovo zavladao Toti-
la ili vratio svoju ondje ugroženu vlast. Možda je lldiges došao sa svojim voj-
nicima iz slavenske zemlje u pomoć Gotima u toj kraj upravo preko gotskog
dijela Istre jer nije smio preko Panonije i Norika, gdje su vladali Langobar-
Da Istra nije ni te godine u vlasti Bizanta, dokaz je i ovo: Indulf, jedan
od vojnika Belizarove tjelesne garde, srčan i odlučan, prešao je kralju Totili i
sastavkom vidimo, kako smo već spomenuli, da je on upravo bezobzirno ispremiješao
tekst listine i zamijenio biskupe Germana »Bononiensis« i Teodora »Brixiensis« u
»Germano Aemoniensi« i »Theodoro Petiensi«, što je u komentaru doduše i naveo da
je učinio. Zatim je Kandier, a po njemu F. Kos, dodao ona četiri biskupa iz Schönlebe-
na i ukalupio ih u tekst kod Rubeisa, koji ih na talijanskom doduše spominje, ali u la-
tinskom tekstu završava samo sa » ... fratribus meis Episcopis etc.« te ih je u takvom
izdanju posudio od njega (gl. Rubeis, o. c., 192). Sve me to navodi da ustvrdim da je ta
listina u najblažu ruku vrlo sumnjiva.
36
Schönleben ne iznosi u tekstu taj samostan već samo crkvu s. Marije (o. c. 1/3,
304), dok Rubeis ima obje (o. c., 192), a po njemu i Kandier (o. c. — 547) i F. Kos (o. c. I,
32).
37
U tekstu je »vel« (Rubeis, Kandier, Kos), što se može prevesti i sa »i«.
38
Agnelli donosi samo da je Maksimijan sagradio crkvu bi. Marije u Puli, koja se
zove Formosa (Agnelli, o. c. RIS f. 200, ti. II, p. III, 193, 194). Međutim Kandier piše
prvo da je 588. ta crkva izgrađena (basilica di S. Maria Formosa o di Caneto in Pola)
darovanjem Maksimijana, ravenskog nadbiskupa, rodom iz Vistra u pulskom ageru
(Fasti Istriani ehe abbracciano anche Trieste, L'Istria V, Trieste, 1850, № l, str. 7), a
1855. da je to bilo 546. godine (Annali.. .11). F. Kos, koji ima malo drugačije pisane ri-
ječi od novog izdanja Agnellia, kaže da je tu crkvu Maksimijan sagradio iza 14. X. 546,
jer je postao tada ravenskim biskupom, i da je toj crkvi darovao 21. II. 547. nekoliko
posjeda (F. Kos, o. c. I, 31). Gruber kaže da je ravenski nadbiskup »sv. Maksimilijan«,
rodom Puljanin, dao sagraditi negdje početkom 547. u svom rodnom gradu Puli bazili-
ku sv. Marije Formoze ili od Caneta, te je nju kao i samostan sv. Andrije na otoku unu-
tar pulske luke nadario (24. II. 547) zemljištima (D. Gruber, o. c., 9).
39
Procopii BG, ed. Haury II, 444.
40
Procopii BG, ed. Haury II, 455, 456.
30
njegovim Gotima. Na to ga je taj kralj s velikom vojskom i brodovljem po-
slao u Dalmaciju, gdje je pljačkao i ubijao. Kada je bizantinski vojskovođa
Klaudijan, koji je zapovijedao Salonom, doznao da se Goti nalaze kod mjes-
ta »Δαυρεάτην«,41 poslao je onamo vojsku s lađama, ali su tu Bizantinci bili
poraženi44
i pobijeni.42 Krajem pak 548.43 Indulf se vrati s bogatim plijenom
Totili.
Taj nam podatak iz Prokopija i suviše jasno govori da je Totila45 bio ne
samo još uvijek jak na kopnu, već i na moru. Nadalje je očito da bi, da već
otprije nije držao u svojoj vlasti Istru ili jedan njen veći dio, bio naredio In-
dulfu da mu prvo povrati nju, mnogo bližu Italiji, natrag, a ne Dalmaciju ko-
ju su Goti još 535. bili izgubili.
6.
549. godina je također u znaku napredovanja Gota i provale Slavena pre-
ko Dunava. Iz te godine imamo vijest46 kako su bizantinski vojnici koji su bi-
li poraženi od Gota kod Ravene ostali bez svoga poginuloga vode Vera i bje-
41
Haury samo kaže u indeksu da je to »locus maritimus Dalmatiae« (Procopii,
ed. cit. III/l, 272), dok Coste, jedan od prevodilaca Prokopijevog djela na njemački, pi-
še u bilješci da je to čak2
»Loreto südlich von Ancona« (Prokop, Gothenkrieg. Über-
setzt D. Coste, Leipzig 1903, 254).
42
G. Novak kaže da je 548. godine rimska vojska, poslana iz Solina onamo, potuk-
la Gote koji, ukoliko ne poginuše, razbježaše se (G. Novak, Prošlost Dalmacije I Za-
greb 1944, 89).
43
Začudo Rački taj događaj stavlja u 550. godinu (F. Rački, Documenta historiae
croaticae periodum antiquam illustrantia, Zagrabiae, 1877, 224).
44
Procopii o. c., ed. Haury II, 457.
45
Pop Dukljanin u svojim redakcijama na latinskom i hrvatskom jeziku, kako je
opisao poraz istarskog i dalmatinskog kralja po Gotima, navodi da je njihov voda Toti-
la (Lucius je komentirajući izdanje Marka Marulića Popa Dukljanina stavio Totilu i
medu »Reges Dalmatiae et Croatiae« i »Reges Slavorum« [J. Lucius, De regno Dalma-
tiae et Croatiae libri sex, Francofurti, 1666, 447]) prešao sa svojom vojskom Istru i Ak-
vileju i došao u Italiju: » .. .et Totilla per Istriam, et Aquileiam cum suo exercitu tran-
siens . ..« (Presbyteri Diocleatis Regnum Slavorum, J. Lucius o. c., 287). »Totilla cum
suis in Istriam profectus Aquileiam vastavit...« (Marci Maruli Regum Dalmatiae et
Croatiae gesta, J. Lucius, o. c., 304). Dakle, između obaju tih tekstova ima prilično raz-
like. Samo u tekstu hrvatske redakcije stoji da je to bilo »na lit gospodnjih trista i se-
damdeset i osmo« (Ljetopis Popa Dukljanina, Zagreb, 1950,42), dok u Marulićevom la-
tinskom prijevodu djela »Regum Dalmatiae et Croatiae gesta« je naznačen njegov
ulazak u Italiju »Anno Christianae Salutis DXLVII« (Marci Maruli, o. c., J. Lucius, o.
c., 304) koji datum donosi i I. della Croce (Hristoria antica e moderna, sacra e profana
della cittä di Trieste, Venetia 1698, 519), dok u osnovnoj latinskoj redakciji nalazimo
samo isti taj tekst ali bez datuma (Presbyteri Diocleatis o. c., J. Lucius, o. c., 287). Sva-
kako se taj interesantni podatak i datacije ne mogu ipak uzeti u ozbiljnije razmatra-
nje, jer imamo zato prvorazredni suvremeni izvor Prokopija, koji o svemu tome ne
zna i ne piše ništa. Valvasor piše ovo: » ... In Pannonien, Dalmatien und in Bosnien
befanden sich die Gothen unter ihrem Koenige glechfalls noch bey einer ziemlichen
Macht. Und dieselbe wuchs allgemacht dermassen wieder zu dass ums Jahr 542 Toti-
las mit seinem Kriegsheer in Isterreich einbrach viel Staedte und nebst andrem auch
Aglar verwuestete ...« (J. W. von Valvasor, Die Ehre dess Herzogthums Krain IV, Lai-
bach — Nürnberg, 1689, 233), što, iako je ovdje izneseno, nije vrijedno uopće komenti-
rati.
46
Benussi iznosi da se to nalazi u Prokopija pod 550. godinom (Nel medio evo, 5).
31
f

žali kuda su god stigli. Kada su doznali da će carski vojskovođa German doći
onamo kopnenim putem, svikolici su skupljeni u Istri krajem te godine tiho
iščekivali njegovu vojsku. Ali uslijed nove provale Slavena preko Dunava čak
u Dalmaciju, možda po nagovoru Totile, po zapovijedi cara German je smjes-
ta odložio svoj put za Italiju (550) i uskoro nenadano umro. Sada je po nalo-
gu Justinijana Ivan, Germanov rođak, bio određen odvesti tu vojsku u Itali-
ju. I on je s vojskom krenuo prvo u Dalmaciju da prezimi u Saloni, jer mu je
izgledalo nemogućim da pri takvom vremenu otplovi morem i doplovi u Ita-
liju, a i zato što nije imao brodova. I sada Ivan konačno stiže s carskom voj-
skom u Salonu zaključivši da ondje prezimi i da odande odmah nakon što
mine zima krene u Ravenu.47 I tako je i bilo48.
Pitanje je sada da li su se ti poraženi bizantinski vojnici mogli razmiliti
po cijeloj Istri (549.) ili samo u njenom jednom dijelu?
Po mome mišljenju jedino mjesto kuda su mogli morem iz Ravene bila
je Pula, i ondje su tiho iščekivali, ali i nedočekali Germana. Da su ostali kra-
jevi te zemlje u rukama Totile, razabire se iz onog drugog podatka o Ivano-
vom oklijevanju da pode u Italiju, u koju je htio samo morem, nakon što od-
vede one vojnike iz Istre, a tada još nije imao brodova. Nadalje se iz navede-
nog citata iz Prokopija jasno vidi i to da se on nije usudio iz Dalmacije poći
kopnom preko Liburnije i Istre, a pogotovo Venecije, kako su to mislili već
navedeni vojnici da će učiniti German. Da je to bilo tako pokazuje i činjenica
što je Ivan odmah 551, nakon što je prezimio 550. godinu u Saloni, odlučio
što je brže moguće da krene s vojskom na Totilu i Gote. Ali prvo je morao če-
kati novog carskog vojskovođu Narzesa u Saloni. Zatim je s vojskovođom
Valerijanom i s vojskom i brodovima stigao iz Skradina u Ankonu, te pobje-
divši Gote vratio se ponovo u Salonu. Baš tada je Totila preko svojih poslani-
ka uzalud nudio Justinijanu Siciliju i Dalmaciju, koje su po njihovoj izjavi je-
dine ostale nepovrijedene. Franci su, naime, gospodarili jednim dijelom Ita-
lije i najvećim dijelom Venecije, gdje je Gotima ostao samo mali broj grado-
va, a Bizantincima jedino primorska mjesta.49 Tada je franački kralj Teode-
bret vladao i sjevernom stranom Italije i Panonije50 preko Dunava i meda
Panonije.51
7.
Istom 552. godine Narzes je iz Salone krenuo na Totilu i Gote52 s bizan-
53
tinskom ogromnom vojskom u kojoj je bilo i Ilira, Langobarda, Herula i
47
Rački, (o. c. 221, 223), krivo donosi da je to bilo 551.
48
Procopii, BG, ed. Haury Π, 467-478, 481, 600.
49
Procopii, BG, ed. Haury II, 600, 601, 603, 609-6Γ7.
F. Kos (o. c. I, 45) kaže da nijedan drugi pisac, osim što sam Teodebert javlja o
50
tom caru Justinijanu, ne piše da je Panonija ili koji njen dio bio u rukama toga kralja.
Međutim u navedenom pismu, ukoliko je autentično, i suviše jasno stoji da je to sje-
verni dio Panonije, koji je išao preko Dunava i meda te zemlje!
51
F. Kos, o. c. I, 44, 45.
52
1. C. F. Manso piše da nije mogao ići s vojskom morem jer je oskudijevao bro-
dovima (Geschichte des Ost-gothischen Reiches in Italien, Breslau, 1824, 268).
53
Pavao Djakon piše da su oni prevezeni u Italiju preko zaljeva Jadranskog mora
i da su se udruženi s Bizantincima tukli s Gotima do njihove propasti, te su se onda
32
Huna. Kada je bio blizu Venecije, zahtijevao je od tamošnjih franačkih up-
ravljača da ga puste preko te zemlje. Ali mu to oni nisu dopustili i on je una-
54 55
toč tome ipak stigao do Ravene. Iz toga se može zaključiti da je Narzes
prvi od bizantinskih vojskovođa prešao kopnenim putem preko Dalmacije,
Liburnije i Istre.56
Tada je istom dakle cijela Istra konačno prešla iz gotskih ruku u vlast
Bizanta, čiji je vojskovođa Narzes te iste godine potukao Totilu i Gote u Itali-
ji·57
Sa svime tim istom sada možemo povezati i razumjeti ono pismo58 koje
je uputio papa Pelagije I. Narzesu,59 i to će nam upotpuniti svu tu sliku. U
tom listu papa podsjeća Narzesa što je Bog učinio preko njega u ono vrijeme
kao pobjednici s velikim darovima vratili svojim kućama (G. Vettich, Paolo Diacono,
studi, Archeografo Triestino NS XXII/2, Trieste, 1898-1899, 18). Prokopije samo kaže
da ih je kasnije Valerijan otpratio u njihovu zemlju (Procopii BG, ed. Haury II, 661,
662). Kuda ih je proveo, teško je išta stvarno reći. Budući da su Franci, ogorčeni nepri-
jatelji Langobarda, zbog kojih još 552. nisu htjeli ovuda pustiti Narsesa koji ih je u
svojoj vojsci imao (Procopii BG, ed. Haury II, 632, 633), držali veliki deo Venecije,
možda ih je Valerijan provezao onim uskim primorskim trakom te zemlje koji je
držao Bizant, te ih onda otpratio preko Istre u njihovu domovinu.
54
Romanin navodi da je Narzes prešao preko bizantinskog teritorija, tj. laguna
od Gradeža do Ravene, i detaljno iznosi kuda je od Gradeža do ušća Pada išao (S. Ro-
manin, Storia documentata di Venezia I, Roma, 1853, 56). Grafenauer zna isto tako to-
čan put kojim je 552. Narses išao u Italiju, a taj je Hrušica - Aquileia - Oderzo — Trevi-
so —Verona (B. Grafenauer, Zgodovina slovenskega naroda I, Ljubljana 1954, 80).
55
Procopii BG, ed. Haury II, 630-634.
56
Kandier piše da je on 542. pohodio Istru kada je išao da osvoji Italiju (Fasti is-
triani..., L'Istria V, № l, str. 7). To ponavlja i 1855. godine (Annali. . ., 11) De France-
schi samo kaže d a j e prešao preko Istre i Venecije 552. godine (C. De Franceschi, o. c.,
73). Benussi, citirajući Prokopija, Mansa i Romanina, iznosi kako Bizant nije imao do-
voljno brodova da prevezu najedanput toliku vojsku, te se odlučio da se ide kopnom. I
tako je iz Dalmacije ona ušla u Istru, a odatle uzduž morske obale Jadrana, prelazeći
preko mostova od lađa ušća brojnih mletačkih rijeka, stigla je u Ravenu (B. Benussi,
Nel medio evo, 6). Citirajući Dahna (Origini dei popoli germanici e romanici I, Milan
[s. d.], 349, 350) piše Tamaro ovo: »En 552, Narses, voulant eviter les dangers de la
mer, vint de la Dalmatie en Istrie par terre, le long du littoral de Quarnaro, et par la
route de Tarsatica ä Trieste ou de Tarsatica ä Aquileia« (A. Tamaro, La Venetie Julien-
ne et la Dalmatie I, 121). Gruber (o. c. 8) donosi da je Narzes 552. godine krenuo s voj-
skom »preko Istre i Mletačke, koje je opet osvojio za carstvo, u Italiju, gdje je Gote po-
tukao...«! Šišić, (o. c. 173) piše da je Narses prošavši Dalmacijom i Liburnijom od
Salone dalje ušao s kopnene strane u Italiju, a G. Novak (o. c. I, 89), da je on, nakon
što je sabrao u Saloni veliku vojsku, krenuo kopnenim putem u Italiju.
57
Gl. o tom detaljno u Procopii BG, ed. Haury II, 660-678.
58
Dümmler donoseći to pismo datira ga s rujnom 558 — 560. godine (Epistolae
Merovingici et Karolini aevi I, Monumenta Germaniae historica, Epistolae III, Bero-
™1 1892, 446). Benussi, dajući samo jedan izvadak toga iz Dandola, stavlja ga u 555.
(Nel medio evo, 6), a F. Kos (o. c. I, 62), iznoseći ga u obliku regesta, stavlja ga u 559.
59
Dandolo donoseći to pismo kaže da ga je Pelagije pisao Narsesu (A. Danduli
Chronica per extensum descripta aa. 46-1280, RIS f. 313, Bologna, 1938, 71), a tako is-
to kažu i De Rubeis (o, c., 194, 195, 204) i Benussi, Nel medio evo 6. Međutim. F. Kos
(o. c. I, 62), citirajući brojna djela, gdje se to pismo nalazi i određuje kome je upuće-
no, pripisuje ga sa sigurnošću kao i Dümmler (Epistolae,... 1446) patriciju Valerija-
nu, sto sadržajno nikako ne odgovara da je pisano njemu, već Narsesu.
33
kada je tiranin Totila posjedovao Istru i Veneciju,'" a Franci su također sve
pustošili.61
Kako su pojedini pisci protumačili taj tekst? Rubeis na osnovi toga, a
služeći se i Prokopijem, iznosi mišljenje da je još uvijek oko 552. Istru ili je-
dan njen dio bio posjedovao Totila i da su također Franci ista područja pus-
tošili.62 I dok Benussi začudo to ne komentira, iako donosi onaj citat,63 F.
Kos kaže da se iz tog pisma može zaključiti da je oko 551. ili 551. Totila gos-
podovao Istrom i Venecijom, a to mu je tim vjerojatnije što je tada poslao
300 lađa u Jonsko more, gdje su opustošile više otoka i mjesta.64 Gruber piše
da je Totili pošlo za rukom da je opet negdje 551. godine osvojio Mletačku i
Istru.65
Ja bih svemu tome imao samo dodati da je Istra ili veći njen dio do Nar-
zesovog dolaska u nju bila pod vlašću Totile, tj. do 552. godine. Ako pak pro-
komentiram i navedeni tekst, onda je jasno iz njega što je Bog po Narzesu
učinio, kako ga na to podsjeća papa, a to je da je pobijedio Totilu i oslobodio
te dvije zemlje ispod njegove »tiranske« vlasti.
Tako možemo ustvrditi da je istom 552. godine konačno cijela Istra do-
šla pod Bizant, koji je tijekom tog i slijedeća dva stoljeća ipak nije uspio traj-
no, već samo povremeno, držati u svojoj vlasti.
U ovoj mojoj radnji ima i nekoliko pretpostavki koje sam pokušao po-
tkrijepiti izvornim činjenicama. Svakako se prilično toga može i pobijati, ali
je to upravo i svrha ovoga moga rada, jer se naši historičari dosad nisu poza-
bavili tim problemom, o kome su suvereno kazali svoju tobože zadnju riječ
samo talijanski historičari, te to njihovo stanovište vlada i danas u povijes-
noj znanosti.
Jedno je dakle ipak jasno: nikako ne stoji da je Istra potpala pod Bizant
539. god. već, po mome mišljenju, mnogo kasnije, a da li je to tako vidjet će
se iz narednih drugih kritičkih radova iz tog područja koji će ili potvrditi ovo
moje mišljenje, ili ga nešto malo vremenski sniziti, ali nikako ne i vratiti u
navedenu dosad zastupanu godinu.
WAS ISTRIA SUBJECTED TO BYZANTIUM
IN THE YEAR 539?
(Summary)
After Justinian's commander Constantianus had conquered the whole
of Dalmatia and Liburnia (535), Byzantium for the first time approached Is-
tria's frontiers. That country was enjoying the most complete peace and
abundance under the government of the Eastern Goths. The author conclu-
des that this region was not subjected to Byzantium in the years 538 and
539, basing this conclusion on Procopius, and he contests the contrary opini-
ons in this matter. — Procopius refers to Belisarius' and his army's and fle-
et's first arrival in Pola in the year 544, which evidences indirectly that a mo-
re important part of Istria was still governed by the Eastern Goths who then
owned Pannonia Savia, Furlania and Northern Italy, too. The possibility
that Pola remained now firmly in Byzantine possession cannot be excluded
on the basis of a critical elaboration of two rather doubtful sources. Istria is
not Byzantine either in the year 548, because the Eastern Goths defeated
Justinian's forces in that same Dalmatia which they — the Goths — had lost
already in the year 535. As a matter of fact, if Istria then had not been still
under the Goths, they would have attempted in that year to get back first
this region, which is much nearer to Italy, than Dalmatia. The year 549 is al-
so marked by the advance of the Goths, who in Italy defeated the Byzantine
forces. The defeated and fugitive soldiers then waited calmly in Istria, and
precisely in Pola, for the imperial commander Germanus. Only as late as
552, when the imperial commander Narses went from Salona through Li-
burnia and Istria to Italy, was the until then gothic Istria definitively subjec-
ted to Byzantium. That is confirmed also by a letter of pope Pelagius I to the
abovementioned commander. — The conclusion results clearly from all this:
it absolutely cannot be accepted that Istria was subjected to Byzantium in
the year 539; according to the author's opinion that happened much later.

60
F. Kos tvrdi da je još 548. kada su Franci zauzeli Veneciju i Norik tada bio ü nji-
hovoj vlasti, dok na drugom mjestu smatra to samo mogućim (o, c. I, 53, 67).
61
U najnovijem izdanju Dandola glasi to ovako: »Recolere enim debet celsitudo
vestra, quid per vos Deus fecerit, tempore illo, quo et Ystriam et Veneciam tyrampno
Totila posidente, Francis eciam cuncta vastantibus« (A. Danduli o. c., RIS f. 313, 71), a
u Dümmlera: »Recolere enim debet celsitudo vestra, quid per vos Deus fecerit tempo-
re illo, quo et Istrias et Venetias tyranno Totila possidente, Francis etiam cuncta vas-
tantibus« (Epistolae . . . I, MGH, Ep. III, 446), što ima isto tako i Kos (o. c. I, 63). U Ru-
beisa, koji je to uzeo iz Labbeausa Collectione Conciliorum, stoji sve isto, ali mjesto
»Istrias« ima »Istriam« (o. c., 194), dok Benussi po starom izdanju Dandolove kronike
(1. V, c. 10, p. 15) donosi začudo ovako taj citat: »Recolere enim celsitudo vestra quid
per vos Deus fecerit tempore illo quo et Istriam e Ravennam (podvukao S. A.) tyranno
Tothyla possidente, Francis cetera cuncta vastantibus« (Nel medio evo, 6).
62
De Rubeis, o. c. 195,
63
B. Benussi, Nel medio evo, 6.
64
F. Kos, o. c. I, 49, 63, XVII.
65
D. Gruber, o. c., 8.

34 35
 PROBLEMATIKA NAJRANIJEG DOSELJENJA I
NASTANJENJA SLAVENA — HRVATA U ISTRI

l.
Za prilično duge vladavine cara Justinijana I (527 — 565) Slaveni, Lango-
bardi i Avari gotovo neprestano nadiru i pustoše bizantsko carstvo, a napose
Balkanski poluotok. Najuporniji medu njima su Slaveni, koji su tijekom 6. i
u prvim desetljećima 7. stoljeća uspjeli da se nasele i ustale na tom poluoto-
ku, pa tako i u Istri, koja je od početka II. polovice 6. toljeća bila u rukama
Bizanta.1
Sada, kada je konačno cijela Istra došla pod bizantinsku vlast, ona je is-
prva bila — kako se to može zaključiti iz suvremenih pismenih izvora — i up-
ravno-politički2 i crkveno ujedinjena s Venecijom.3
1
Otkada je ona bizantska pokrajina, napisao sam u radnji »Da li je Istra upravo
539. potpala pod Bizant«, koja će izići u idućem broju Zbornika radova Vizantološkog
instituta SAN.
2
M. L. Hartmann pretpostavlja da je još uoči provale Langobarda u Italiju na
granicama Venecija postojala vjerojatno istarsko-mletačka istočna marka (Untersuc-
hungen zur Geschichte der byzantinischen Verwaltung in Italien (540 — 750), Leipzig,
1889, 53). P. Kandier iznosi da }e sada postavljen vojvoda (duca) za spojene Veneciju i
Istru, pod kojim je bio magister militum za čitavu Istru (Le istorie di Trieste I, Arche-
ografe Triestino (AT) III NS VIII, Trieste 1919, 90). M. Kostrenčić piše da je Istra pod
Bizantijom bila uređena kao tema, tj. uprava je bila udešena na vojničku (Statuti is-
tarskih gradova i otoka, Savremenik XIV, Zagreb, 1919,541), a D. Gruber kaže da je na
početku bizantskog vladanja u Istri bio na čelu uprave i sudstva vojvoda (dux), a na če-
lu vojne vlasti vojni meštar (magister militum). Ali nakon dolaska Langobarda gra-
đanska okružja pretvaraju se u vojnička područja (teme) i takva tema postade koncem
VI. stoljeća Istra, kojoj je na čelu bio vojni meštar kao carski namjesnik, podvrgnut
neposredno ravenskom egzarhu, sa sjedištem u Puli. Čak dalje nadodaje kako je po-
četkom VII. stoljeća (negdje nakon čestih provala Langobarda i Slavena sve do 611.
godine) nastala vrlo prostrana krajina od Trsta do Trsata i Kvarnera, kojoj je na čelu
tribun kao i velikim gradovima te pokrajine, a trajala je sve do prestanka bizantske
vlasti u Istri (Povijest Istre, Zagreb, 1924, 19, 20, 22, 23). J. Ferluga navodi da »nismo u
stanju« da Istri damo neki poseban oblik. Kada je vraćena pod bizantsku vlast za vri-
jeme Justinijana I (527 — 539), točnije 539, u početku je, možda, još postojala, piše da-
lje, »podela između civilne i vojne vlasti karakteristična za Dioklecijanovu i Konstanti-
novu upravu, ali, u svakom slučaju, ona je trajala vrlo kratko, jer se kroz ćelo vreme,
dok je Istra u okviru vizantinskog carstva, spominje kao njen upravnik isključivo ma-
gister militum« (Niže vojno-administrativne jedinice tematskog uređenja, Zbornik ra-

37

U svjetovnom pogledu upravljao je objema zemljama Bizantinac s titu-
4 5
lom patricija, a u crkvenom zajednički patrijarha. Odlaskom Langobardä
6 biti germanskog porijekla.
iz Panonije, koju su prepustili Avarima, i njihovim dolaskom u Italiju (568)
prestaju i mirni dani za Istru. U nju su Langobardi prvi puta uspješno upali
po svoj prilici istom 589. godine7 i odante se uz veliku novčanu otkupninu i
mirnu nagodbu vratili svojim kućama.8 Tako je Bizant i opet uspio vratiti i
sačuvati tu ugroženu pokrajinu.
Upravo kada je ne samo u Raveni i Gradežu, već i u Istri ponovo buknu-
la strašna kuga,9 sklapa novi langobardski kralj Agilulf mir s Avarima.10
U Istri, prilično opustošenoj od spomenute kuge, ujedno i dalje traje
crkveni raskol,11 koji je papa Grgur I. uskoro uspio djelomično ukloniti,12 a
dova Vizantološkog instituta SAN XXXVI/2, Beograd, 1953, 93). B. Grafenauer kaže
da Istra sastavlja posebnu obrambeno-upravnu jedinicu bizantske samostalne države
koja se nikada nije razvila u pravu »bizantsku temu«, samostalnu pokrajinu na čelu sa
»strategom«, već se vojna i upravna vlast združila u istim rukama i na čelu cijele Istre
stoji do konca bizantske vladavine poseban »magister militum«, koga imenuje car
(Zgodovina slovenskoga naroda I, Ljubljana, 1954, 82).
3
God. 556. bizantska je vojska oduzela Francima uz dio Italije i tu pokrajinu (F.
Kos, Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku I, Ljubljana, 1902, 53). G. Ver-
gottini tvrdi da je Istra u bizantskom periodu sačinjavala s Venecijom jednu provinci-
ju, a nakon 568. pokrajina Istra obuhvaćala je i preostatke Venecije (Per la revisione
delle liste cronologiche per l'Istria medievale, Atti e memorie della Societä istriana di
archeologia e storia patria XLIX, Pola, 1937, 56).
4
O razvoju te titule, povezane s onom magister militum, piše opširno M. L. Har-
tmann (Geschichte Italiens im Mittelalter I, Gotha, 1897, 56, 66, 77, 99, 235, 258, 351,
352).
5
F. Kos, o. c. 1,54,58-63.
6
C. de Franceschi čak zna da su s njima išli u Italiju: Gepidi, Svevi, Bugari, Sasi i
Slaveni (L'Istria, Parenzo, 1879, 73). Međutim Pavao Đakon piše samo da je njihov
kralj Alboin doveo mnogo drugih narodnosti, tako npr. Gepide, Sarmate, Panonce,
Noričane itd. (G. Vottich, Paolo Diacono, studi, AT NS XXII (2, Trieste, 1898-1899,
31).
7
Mnogi pisci stavljaju taj pohod u razdoblje od 587 — 590. godine.
8
G. Vettich, o. c., 52.
9
G. Vettich, o. c., 62; F. Kos, o. c. I, 133 (o. 592.). U Ivana Đakona sa strane teksta
stavljena je 591. godina, a G. Monticolo u bilješci kaže po Pavlu Đakonu da je to bila
592 (Cronache Veneziane antichissime I, Roma, 1890, 75). Dandolo je meće između
584. i 602. godine (A. Danduli Chronica per extensum descripta aa. 46—1280, RIS f.
313, Bologna 1938, 87), a ostali pisci u 587. ili 591. godinu.
10
G. Vettich o. c., 62, 63.
1
' Nazivan u 593, 596. i 599. godinama od pape Grgura I. »Histricorum... separati-
one« ili »Histricorum scismate« ili »errore Histricorum« ili »Histricorum scisma« (F.
Kos, o. c., I, 142, 147, 166).
12
F. Kos o. c. I, 142-144, 147, 163-170.
13
Za njega kaže B. Benussi, upirući se na Kandlera (Codice diplomatico istriano
(KCDI), 1-804 god.), te pisma Grgura Velikog i na Hartmanna (Untersuchungen...,
57) da je bio podređeni ravenskom egzarhu i da je stolovao u Puli (L'Istria nell'epoca
bizantina, Atti... VII, Parenzo, 1891,421). Hartmann piše da je magister militum Istre
vojnički obuhvaćao još carsku obalu Venecije i Istre (Geschichte... II 1/1, Gotha 1900,
128, 129). A. Tamaro piše da je magister militum Istre postao vrhovnim zapovjedni-
kom Venecije i Istre (La Venetie Julienne et la Dalmatie, I, Roma, 1918, 134). Vergotti-
ni kaže da se magistri militum, koji su upravljali Istrom do kraja VI. stoljeća, imaju
38
13 14 15
od pomoći mu je bio i tamošnji magister militum Gulfar, koji bi mogao
16
U međuvremenu su se na većoj ili manjoj udaljenosti od istarskih grani-
ca dogodile vrlo značajne i presudne stvari.
Franački kralj Hildebert II. imenovao je o. 595. Tasila bavarskim vojvo-
dom (rex). On je uskoro17 s vojskom ušao u pokrajinu Slavena (in Sclaborum
provinciam), koje je svladao i onda se s velikim plijenom vratio kući.18
Taj nam mali podatak dokazuje da su se Slaveni naselili u pokrajini, ko-
ja je bila na medi bavarske vojvodine, a koja je opet graničila i s langobar-
dskom državom. Teško je nešto konkretno reći o tome koliko je ona prostor-
no zahvaćala. Da li je ta pokrajina bila pod Avarima? Čini se da jest,19 a
upravo ti Slaveni su i bili blizu meda gornje Istre.
Po svoj prilici 596.20 godine ponovo je 2000 Bavaraca napalo Slavene, ko-
jima je pritekao u pomoć avarski kagan, i sve su ih onda pobili.21 Uto je ka-
smatrati kao magistri militum Venecije i Istre. No krajem VI. stoljeća izvršeno je ad-
ministrativno razdvojenje između ostatka Venecije i Istre i tek odonda dalje magistri
militum, upravljači Istre, imaju se smatrati kao vlast s kompetencijom ograničenom
na samu Istru (o. c., Atti... XLIX, 56). Ferluga donosi da je bio Istrin »upravnik isklju-
čivo magister militum« i navodi ih iz pisama pape Grgura dva (Vasilije i Gulfar), a iz
spisa rižanskog placita četiri (Konstantin, Vasilije, Stevan, Mavrikije). Nadalje zaklju-
čuje da je taj razvoj shvatljiv, »jer je u skladu s opštom tendencijom sve veće militari-
zacije carstva uopšte i provincijske administracije posebno. Na jačanje autoriteta i na
sve veće koncentrisanje svih poslova, pa i civilnih, u rukama vojnog komandanta utje-
cao je i položaj Istre, pogranične oblasti, u koju su stalno upadali varvari, Langobardi
i Slaveni. Istra je bila do pada Ravenskog egzarhata podčinjena Raveni, ali je poslije
toga bila samostalna jedinica pod magistrom«. Ujedno Ferluga smatra samo pretpos-
tavkom Bennusija, koji (Nel medio evo..., 29), oslanjajući se na Calisse (II governo dei
Bizantini in Italia) smatra da je pored vojnog komandanta, magistra militum, posto-
jao civilni upravnik Istre, dux, jer dok se magister militum često spominje u izvorima
ne postoji ni jedan jedini spomen duksa (o. c., Zbornik radova..., XXXVI/2, 93).
14
F. Kos o. c. I, 169, 170. Regest mu je djelomično krivo preveden.
15
Hartmann smatra da je on bio prvi magister militum u Istri, spomenut u izvo-
rima (Untersuchungen... 152). Benussi (Nel medio evo, Parenzo, 1897, 33, 86), Gruber
(o. c., 12) i Ferluga (o. c., 93) krivo drže da je bio i Bazilije isto što i Gulfar. Naime papa
Grgur I. tog prvog oslovljava s »vestrae magnitudinis«, a takav naslov imali su samo
duces, tj. zapovjednici pograničnih trupa (usto su se naslovljavali i sa spec-abiles), a
magistri militum su se oslovljavali s »gloria vestra« (M. L. Hartmann, Untersuchun-
gen ..., 57). Tamaro navodi da je o. 595. na čelu Istre bio prema Jaffeu (Regesta pont.
rom., 134, n. 1024) prvi poznati magister militum Carellus, a poslije njega su, koliko se
zna prema Benussiju (Nel medio evo, 33): Bazilije, Mastalon i Gulfarius (o. c. I, 133).
16
Ch. Diehl ga smatra Ostrogotom (Etudes sur l'administration byzantine dans
l'exarchat de Ravenne (568-751), Paris, 1888, 243, 244).
17
T. j. 595. ili 596. godine. I dok F. Rački sa sigurnošću na osnovi izvora, stavlja to
u 595. godinu, tj. kad je Tasilo postavljen za vojvodu (Documenta hitoriae croaticae
periodum antiquam illustrantia, NSHSM VII, Zagrabiae, 1887, 247), F. Kos kaže da je
najvjerojatnije to bilo 595 (o. c. I, 144).
18
G. Vettich o. c., 63.
19
To se može zaključiti na osnovi onog podatka iz o. 596, kada su Bavarci napali
Slavene (G. Vettich o. c., 55 i F. Kos o. c. I, 148).
20
Na osnovi datiranja smrti kralja Hildeberta (596), Rački stavlja taj događaj u
596. godinu (o. c., 249).
21
G. Vettich o. c., 65 i F. Kos o. c. I, 148.
39
gan, koji je vodio prilično teški rat sa Francima u Tiringiji, poslao svoje po-
slanike u Milan kralju Agilulfu, s kojim je sklopio i mir.22
Tada je umro i ravenski egzarh Roman i naslijedio ga Kalinik,23 koji je s
Agilulfom sklopio primirje. 24 Tada kralj Agilulf sklopi vječni mir s Franci-
ma/
2.
Usred takva relativno prilično mirnog stanja u tom dijelu Evrope, ne
zna se koji je bio razlog da su Slaveni kao jedna vojna cjelina prvi put došli u
sukob u onom kraju bizantinske države gdje je bio upravo navedeni egzarh
Italije Kalinik.26 No taj ih je pobijedio i papu Grgura I. neposredno izvijestio
o toj svojoj pobjedi, koja je crkvenog poglavara uvelike obradovala.27
Pitanje je samo kada je to bilo. E. Dümmler stavlja to pismo u 598. godi-
nu,28 Ph. Jaffe u prvom izdanju svojih regesta datira to papino pismo u listo-
pad 59829, a u drugom izdanju (Leipzig, 1883, izd. G. Wattenbach) čak u svi-
banj 599.30 C. Cippola stavlja to pismo u rujan-stud. 598.31 U svibanj 599.
datira i Hartmann,32 a Kukuljević u listopad 598.33 a tako po Jatteru i Rač-
ki.34 Bonussi se opredjeljuje posredno za svibanj 599,35 F. Kos najodlučnije
za taj datum,36 a P. Savini stavlja naprosto to pismo u 598. godinu.37
22
Svakako prije travnja 596 (Gl. za to potvrdu u svezi sa smrću egzarha Romana:
M. L. Hartmann, Untersuchungen..., 11). M. Palmerius piše: »595. Agilulphus cum Ca-
cano Hunnorum rege pacem firmat, illam ipse per legatos e Pannonia postulante...«
(Liber de temporibus RIS f. 42, t. XXVI, p. l, Cittä di Castello 1906, 60). I dok C. Sigo-
nius stavlja to u 597 (Historiarum de regno Italiae libri quindecim, Venetiis, 1574, 39),
Grafenauer stavlja taj mir sa sigurnošću u 596. godinu (Ustoličevanje koroških vojvod
in država Karantanskih Slovencev, Ljubljana, 1952, 431; Zgodovina... I, 119).
23
R. Cossi stavlja njegov dolazak umjesto Smaragda u 597. ili 598. godinu (Le vi-
cende politiche dell'Italia medioevale I, Padova, 1938, 158).
24
596. ili 597. (gl. zato potvrdu: M. L. Hartmann, Untersuchungen..., 11). Benussi
stavlja zaključenje toga mira u kraj 598 (Nel medio evo, 85).
25
G. Vettich o. c., 65, 66.
26
U pismu od listopada 598. godine zove ga papa Grgur I. »Gallinice exarcho Itali-
ae« (I. Kukuljević-Sakcinski, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoni-
ae, Zagreb, 1874, 30).
27
F. Kos o. c. I, 167.
28
Ueber die älteste Geschichte der Slawen in Dalmatien (549-928), Sitzungsbe-
richte der k. k. Akademie der Wissenschaften — Philosophisch-historische Classe 19
Bd, Wien, 1856, 362.
29
U tom izdanju Jaffe stavlja pisma pape Grgura I. Kaliniku i stanovnicima ko-
parskog otoka (F. Kos o. c. I, 165, 166, 167, 168) u jedno pod listopad 589 (Regesta
pontificum Romanorum, Berolini 1851, 126, Br. 1165).
30
B. Benussi, Nel medio evo, 16.
31
Fonti per la storia della regione al tempo della dominazione langobarda
(568-744), Archivio Veneto XIX, Venezia, 1880, 434.
"Geschichte... II/1, 114.
33
o. c. I, 30.
34
o. c., 255.
35
Nel medio evo, 16.
36
o. c. I, 167.
37
II golfo liburnico, Roma, 1921, 31.
40
I dok Rački kaže da se iz toga pisma ne može doznati gdje su Slaveni po-
bijeđeni,38 Hartmann samo piše da je egzarh ratovao protiv njih u Istri.39 Bo-
nussi stavlja u proljeće 599. tu provalu Slavena u Istru, koju je obranio sam
ravenski egzarh Kalinik i s grčko-istarskim četama odbacio ih preko Alpa, ci-
tirajući Cohna40 za taj podatak,41 Taj isti događaj stavlja Bonussi u 599. godi-
nu i ponavlja, bez citiranja Cohna, i 1903. godine,42 a 1924. navodi da je zbog
toga bilo veliko veselje ne samo u Istri i Raveni, već i u Rimu.43 B. Schiavuzzi
čak piše da su Avari i Slaveni 599. i 601. ušli u Istru,44 a Tamaro, citirajući
Pavla Đakona, Dandola i Benussija (Nel medio evo, 16), kaže da su 598. Sla-
veni po zapovijedi Avara i u dogovoru s Langobardima preko Julijskih Alpa
navalili na Istru, vjernu Bizantu, pljačkajući i paleći, ali da ih je Kalinik
osobno porazio i protjerao obranivši Istrane. Sjećanje na to, kaže dalje — ci-
tirajući De Franceschija (L'Istria, 77) — sačuvano je u tradiciji istarskog na-
roda sve do danas o golemom pokolju Slavena na Učki.45 Savini smatra vje-
rojatnim da je ta bitka bila na Krasu ili na akvilejskom primorju na izlazu
predjela Frigide.46 Gruber piše da su uz vjerske prijepore zaprijetile onda
»Istri i provale Slavena (Venda), koji su u to doba doprli sve do susjednih al-
pskih krajeva (a to su bili današnji Slovenci). Oni su po prvi puta provalili u
proljeće 599., ali ih je sam Kalinik suzbio i otjerao natrag u Alpe, a papa mu
je Grgur I. čestitao (u svibnju g. 599) na toj pobjedi.«47 F. Šišić kaže da je Ka-
linik još u proljeće 599. obavijestio papu »o pobjedama rimskih četa — mož-
da pod njegovim vodstvom — nad Slavenima, jamačno negdje u Istri«,48 a P.
Paschini navodi da je u svibnju 599. godine papa čestitao Kaliniku što je po-
bijedio Slavene, koji su očito pokušali prodrijeti u sjevernu Istru,49 M. Kos
stavlja to također u svibanj iste godine.50 N. Žic piše da su »vijesti o Slaveni-
ma u Istri sačuvane« iz godina »599., 600., 611., 641., 642., 670. i t. d. Oni su ta-
da u društvu s Avarima pustošili mnoge zemlje, pa i Istru, koja je onda bila
bizantinska.« Avari i Langobardi su tamo provaljivali samo da plijene, ali
Slaveni su tražili ne samo plijena nego i zemljišta, stalnih sijela, pa se svaki
put jedan dio njih tu nastanio.51 L. Kirac kaže da su prave i kobne bile »pro-
vale Slavena u Istru od godine 598. ili 599. do godine 611., u kojima naseljuju
Istru, a paralelno i Dalmaciju«, te 598, a po nekim piscima »godine 599. pro-
38
o. c., 255.
39
Untersuchungen..., 11.
40
Die Stellung der byzantinischen Statthalter in Ober-und Mittelitalien, Berlin,
1889 (na žalost tu knjigu nisam mogao naći ni u jednoj biblioteci).
41
Nel medio evo, 16.
42
Manuale di geografia dell'Istria, Parenzo, 1903, 81.
43
L'Istria nei suoi due milenni di storia, Trieste, 1924, 85.
44
Cenni storici sull'etnografia dell'Istria, Atti... XVII, Parenzo, 1901, 305.
45
o. c. I, 130.
46
o. c., 31.
47
o. c., 13.
48
Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1925, 226.
49
Storia del Friuli I, Udine, 1934, 120.
50
K poročilom Pavla Diakona o Slovencih, Časopis za zgodovino in narodopisie
26(1931).
51
Istra II, Zagreb, 1937, 34.
41
diru Slaveni s velikom silom u Istru«. Ujedno vrlo neuvjerljivo pokušava
konstruirati neke bitke u toj zemlji oko neke kule. Zatim ide tako daleko da
piše kako su na Učki kod kula Boljun, Belaj i Letaj Slaveni godine 599.
smrvili carsku bizantinsku vojsku ravenskog egzarha, porušili do 40 kula po
Istri i mačem i ognjem sve uništili. »Tom prilikom su pobijeđeni mnogo ug-
lednije teško ranjene i pale vojnike i legionare odvukli sa sobom prema za-
padu i tu ih na kršćanski način pokopali.« U dokaz tome i da potvrdi tu na-
rodnu predaju, Kirac donosi čak neka četiri nadgrobna spomenika, »koji
govore o legionarima, vojnicima i mladim ljudima«, fantazirajući kako su
oni pokopani i dapače drži da im je možda te spomenike postavio i opat Mar-
tin, izaslanik pape Ivana IV.52 B. Grafenauer u obliku kronološke table dono-
si da su Avari 597. napali Dalmaciju i 598/9. upali u Istru.53 Rojnić iznosi da
su se, koliko je poznato, Slaveni u Istri pojavili prvi puta 599 ali ih je bizan-
tinska vojska suzbila.54 U svojoj pak »Zgodovini« Grafenauer kaže da su Sla-
veni, upravo kada je god. 598 — 599. vladao mir na zapadnim avarskim grani-
cama, upali u Istru i kroz »istrska vrata« (Vipavska dolina) ulaze u Italiju.
Malo zatim čak piše da su oni o. 599. i 600. napadali bizantinsku Istru.55 U I.
svesku »Enciklopedije Jugoslavije« pod naslovom »Avari« Grafenauer dono-
si da »već 585. njima podređeni Slaveni stigli su do meda langobardske Itali-
je i zauzeli prva langobardska uporišta (Kranj, Meglarje)«. Avari su ponovo
sklopili mir s Langobardima i (597) prodrli u Dalmaciju, 509. najprije u Is-
tru, a potkraj godine u Trakiju.56 M. Kos pak piše da Slaveni od 509. napada-
ju bizantsku Istru.57 y dio Istre, vodile u Furlaniju (K poročilom...). God. 1953. M. Kos datira tu provalu u
Iz ovog letimičnog pregleda o stavu nekih historičara i poluhistoričara o
tom pitanju teško je odrediti točnu godinu prve provale Slavena na ovu stra-
nu bizantskog carstva. Ujedno je presmjelo tvrditi da su oni baš tada upali u
samu Istru, gdje su bili i poraženi.
Moje je mišljenje da se to dogodilo negdje na granici ili možda u gor-
njem predjelu Istre, ali nikako ne u zapadnom dijelu te pokrajine, jer Slave-
ni još nisu mogli zauzimati primorske gradove kao ni Langobardi ispočetka
kada su upali u Italiju.58 Još nešto. Tu su vijest o porazu Slavena dostavili pa-
pi stanovnici koparskog otoka (de Capritana insula). Njih je naime s tom
59
obaviješću poslao onamo sam Kalinik, kome su oni u Ravenu došli. Znači:
da je bio tada napad Slavena u Istru ili u jedan njen dio, onda bi se iz tog pa-
pina pisma to jasno očitovalo baš u svezi s navedenim Kopranima. Nadalje
Kalinik je nad Slavenima iznio pobjede, a ne samo pobjedu, i to u dijelovima
52
Crtice iz istarske povijesti, Zagreb, 1946, 30-32, 122-126.
53
Nekaj vprašanj iz dobe naseljevanja Južnih Slovenov, Zgodovinski časopis IV,
Ljubljana, 1950, 86.
54
Historija naroda Jugoslavije I, Zagreb, 1953, 218.
55
Zgodovina...I, 119, 120.
56
Enciklopedija Jugoslavije I, Zagreb, 1955, 252.
57
Zgodovina Slovencev, Ljubljana, 1955, 48.
58
Gl. za to potvrdu: G. Vettich, o. c., 31.
59
I. Kukuljević-Sakcinski, o. c. I, 30.
42
koje sam naveo, ili možda i u samoj gornjoj Italiji, što ne bi bilo nikakvo ču-
do kada već 600. godine Slaveni prelaze preko Istre izravno u tu zemlju.
3.
Upravo kada su Slaveni 600. godine, možda baš u lipnju ili u srpnju, ug-
rozili Dalmaciju, istodobno su počeli preko Istre60 prodirati u Italiju,61 što je
zabrinulo papu Grgura koji se donedavna radovao njihovu porazu. Iz vrlo
važnog pisma pape Grgura upućenog salonitanskom biskupu Maksimu
(srpanj 600),62 u kome se nalazi navedena vijest o prodoru Slavena, opaža se
da su oni slomili svaku obranu Istre na njenim granicama, a i da su stali
kroz nju prolaziti u samu Italiju63 bez ikakvih zapreka i otpora sa strane Bi-
60
Kirac razlikuje »po dobi dva glavna naseljavanja Istre Slavenima; prvo, kon-
cem šestog i početkom sedmog stoljeća, drugo tijekom šesnaestog i sedamnaestog sto-
ljeća«. Zatim kaže da su Slaveni otvorili vrata Istre, 598 — 599. i da se šire po zemlji.-!
dolaze 602, 604. i 611. Uopće o tom naseljavanju, koje on povezuje s mnogim pučkim
predajama, govori vrlo neuvjerljivo i suviše rodoljubno (o. c. 28, 32 — 46). Rojnić prvo
stavlja provalu Slavena u gornju Italiju u 599. godinu (Istrie, apercu historique, Sušak,
1945, 6), a nekoliko godina kasnije samo piše da je teško steći jasniju sliku o raspro-
stranjenosti Hrvata i Slovenaca u Istri u prvim stoljećima nakon njihova doseljenja.
(Historija naroda Jugoslavije I, 218). M. Kos isprva datira tu provalu u srpanj 600. i pi-
še da su Slaveni provalili preko sjevernog dijela bizantske Istre, koji je napadajućim
Langobardima, Avarima i Slavenima bio najbliži. Taj prolaz (aditus) on ubicira u rim-
skim cestama. One su preko nutarnjeg i tršćanskog krasa, koji on uklapa u sjeverni
bizantsku Istru u o. 600. godinu i nadodaje da su zajedno s njima bili i Avari, i tomu je
prvi sačuvani spomenu u pismu pape Grgura I. o Slavenima i njihovoj nazočnosti na
sjevernom jadranskom primorju. Nadalje kaže da je dolaskom Slavena na gornji Jad-
ran Istra ostala pod bizantskim političkim gospodarstvom dobro uređena, s kaštelima
na moru i unutrašnjosti, i posadama i romaniziranim stanovništvom i mogla se opira-
ti moćnom slavenskom naseljavanju. Hrvatski Slaveni naselivši se oko Kvarnera i
predjela Učke prodirali su u skromnom opsegu u unutrašnjost zemlje. Malo je vjero-
jatno da upadom Slavena oko 600. ne bi slijedila njihova penetracija u unutrašnjost
poluotoka, te kaže još da su se u većem dijelu Istre u VII. i VIII. stoljeću mjesta kašte-
la i tomu podređeni okoliš, branili i obranili od slavenskog naseljavanja, a u Krasu i
Posočju je to bilo drugačije (Slovensko Primorje in Istra, Beograd, 1953, 40 — 43). Gra-
fenauer isprva piše da Alpski Slaveni o. 600. prodiru kroz »istarski prolaz« u gornju ta-
lijansku nizinu i da su naselili zalede Trsta, a gradske su naseobine romanske (Histori-
ja naroda Jugoslavije I, 82), a zatim u svojoj »Zgodovini« opisuje kako su o. 600.
Slaveni ušli kroz »istrski dohod«, tj. kroz Vipavsku dolinu u Italiju. Nadalje kaže da su
Slaveni u Istri zaposjeli sjeverni dio do Ćićarije i Buzeta. Ćićarija je s Učkom gorom
ostala nenaseljena, i ona je dijelila Alpske Slavene od slovenskih doseljenika koji su
došli u Istru od o. 600. dalje morem i od Rijeke. Odatle su došli preci istarskih Hrvata,
Alpski Slaveni su naselili zalede Trsta, a mjesta su ostala romanska (Zgodovina... I,
112, 113).
61
F. Kos (o. c. I, 171) i Šišić (o. c., 226) donose tekst toga pasusa ovako: »... quia
per Histriae aditum iam ad Italiam intrare coeperunt...«, a F. Bulić (S. Gregorio Mag-
no papa nelle sue relazioni colla Dalmazia (a. 590 — 604), Bullettino di archeologia e
storia dalmata XXVII — Supplemente, Spalato, 1904, 16) i Benusi (Nel medio evo, 16)
imaju: »... quia per Istriae aditum iam Italiam intrare coeperunt...«.
62
F. Bulić (o. c., Bullettino ... XXVII, 46, 47) donosi cijelo to pismo.
63
C. Baronius kaže da je 601. papa Grgur I. pisao sicilskim biskupima da održava-
ju litanije kako ne bi ondje došlo do provale barbara, te dodaje da su Slaveni počeli i
Italiju i Siciliju ugrožavati (Annales ecclesiastici VII, Venetis, 1710, 131). F. di Manza-
43

zanta. Ali ne zato i od strane Langobarda, preko kojih teritorija i ne idu, već
će dapače s njima i Avarima nešto kasnije zajednički upasti u tu cijelu pokra-
jinu.
Prema tome nas još zanima odakle su oni došli, kuda prodiru i koji je to
»Histriae aditus«. Slaveni ulaze iznad Rijeke u Istru, u koju se i danas tako
ide, te su se onda raštrkali po njoj i valjda stali prvi put dolaziti do ispod nje-
nih primorskih većinom utvrđenih gradova, a najveći dio Slavena išao je
onom cestom do iznad Trsta i onda ulazio u Italiju duž primorskog dijela Ve-
necija, koje su bile još u vlasti Bizanta, tj. ravenskog egzarha. Da su oni tuda
išli i da su to bili uglavnom Slaveni iz nezavisnih prekodunavskih krajeva,64
koji su istovremeno ponovo stali nadirati u Dalmaciju i kroz Istru u carsku
Italiju, mora se zaključiti već iz te njihove zajedničke akcije na navedene tri
zemlje! Da li su tu bili uklopljeni i tzv. Alpski Slaveni iz Norika, teško je, iako
nije isključeno, nešto stvarno reći. Također ništa ne znamo o tome dokle su
Slaveni ušli u Italiju, i da li su opet protjerani ili su stali stalno onamo nadi-
rati, također nam nije poznato. No svakako se je sada Bizant, koji je neko
vrijeme stao živjeti u mirnim odnosima s Langobardima, najedanput našao
na svom posjedu ugrožen od poznatih mu upornih i prodornih protivnika —
Slavena. Unatoč tome ne može se zaključiti iz onog papina pisma, kako to
tvrdi Gfrörer, da su Avaro65 — Slaveni o. 600. god. osim Dalmacije66 zaposjeli
no iznosi da 600. počinju Slaveni »... entrare in Italia, minacciano Salona, cittä
dell'Istria, il di cui vescovo era Massimo« (Annali del Friuli I, Udine, 1858, 123, 124).
Rojnić stavlja tu provalu čak u 599. godinu (Itrie... 6), a Grafenauer u »leto 600.« (Us-
toličevanje... 431).
64
Baš 600. godine sklopili su Avari i Bizantinci mirovni ugovor, po kome je ut-
vrđena granica Dunav i dopušteno je i jednoj i drugoj strani da ide preko te rijeke ako
bi htjela napasti Slavene. Taj podatak dokazuje da su tamošnji Slaveni bili nezavisni i
od jednih i od drugih (F. Kos, o. c. I, 171).
65
Barada opisujući kako je u konačnoj Avariji slavenski živalj bio ne samo naj-
brojniji, nego uz Avare politički i vojnički najjači, kaže kako je potpuno razumljivo da
suvremeni pisci potpuno identificiraju Avare sa Slavenima. Tako papi Grguru I. javlja-
ju da je 599. ravenski egzarh Kalinik pobijedio Slavene, za godinu 600. Pavao Đakon
piše da su Langobardi »cum Avaribus et Sclavis« popalili Istru; iste godine tuži se pa-
pa Grgur »de Sclavorum gente«, koji da ugrožava Dalmaciju, 603. pomažu Slaveni, ko-
je je hagan poslao Langobardima, zauzeti Kremonu, 612. po Pavlu Đakonu Slaveni su
popalili Istru, Izidor pak Seviljski piše da su 614. »Slaveni« oduzeli Rimljanima »Grae-
ciam«, a tom piscu Graecia znači Dalmacija, Sclavi znači Avari. Samo radi pitanja o
kome se radi spominje Barada cara Konstantina Profirogeneta, koji u gl. 29. opisujući
zauzeće Dalmacije izričito kaže kako Rimljani preko Dunava, dotično preko Save
»nađoše nenaoružana slavenska plemena, koja se i Avari zovu«, opet su »Slaveni zvani
i Avari«, Slaveni ili Avari itd., a po gl. 29. uzimaju sad »Slaveni«, a sad »Avari«, te za-
ključuje da su u avarskom prodoru od Zakarpaća do Jadrana sudjelovala mnoga sla-
venska plemena, podložno — savezna i slobodna, koja su sačinjavala glavninu avarske
vojske, te da suvremenici ne prave razliku između Avara i Slavena (Hrvatska dijaspora
i Avari, Starohrvatska Prosvjeta HI/2, Zagreb, 1952, 12). Međutim Grafenauer iznosi
da citati koje Barada navodi u prilog tome dokazu dokazuju protivno: da su oni tu raz-
liku uočili. Kako bi Teofilakt mogao navoditi čak i broj jednih i drugih, a Pseudo-Fre-
degar njihov odnos u borbi, te kako bi izvori prilikom opisa niza napadaja spominjali
i jedne i druge (B. Grafenauer, M. Barada, o. c., Historijski zbornik VI/1—4, Zagreb,
1953,82).
66
1 Lucius piše da su Slaveni tada samo napali i opljačkali Istru, ali je nisu i zau-
zeli kao ni Dalmaciju. Iza toga opet kaže da su oni opljačkali Istru 604, a 638. zauzeli
44
67
i Istru, što potpuno ispravno Benussi ne shvaća i pobija navodeći da su oni
osvojili tu pokrajinu 599 zovući u pomoć i Hartmanna (o. c., 11), te ne bi bilo
potrebno da je ponovo napadaju 602. i 611. godine.68
Jedno je iz svega toga dakle jasno da su Slaveni probili obranu te pokra-
jine i prelazili preko nje u Italiju, tj. preko onog »Histriae adituma« 69 za koji
se ne može točno odrediti, već samo približno nagađati gdje je bio.
4.
Upravo kada je Agilulf ova kćerka sa svojim suprugom bila uhvaćena od
vojske Kalinika i odvedena u Ravenu, taj kralj šalje avarskom kaganu gradi-
telje brodova, s kojima je ovaj osvojio neki otok u Traciji.70 601.71 ili možda
602. god.72 Agilulf čak upućuje kaganu svoje poslanike, koji su s njime sklopi-
li vječni mir. Kada su se ti poslanici vratili kući, s njima je bio došao i izasla-
nik avarskog kagana koji je imao zadaću da pode u Galiju gdje bi isporučio
franačkim kraljevima da sklope s Avarima onakav mir kakav su oni sklopilij
s Langobardima.
gotovo cijelu Dalmaciju i da se iz pisama pape Grgura I. vidi da je 605. Istra bila u ru-
kama Grka, kako to opaža Carolus Sigonius (J. Lucius, De regno Dalmatiae et Croatiae
libri sex, Francofurti, 1666, 41, 54).
67
A. Gfrörer, Byzantinische Geschichten II, Graz, 1873, 11, 16.
68
Nel medio evo, 16, 17.
69
Rutar smatra da se pod »Istriae aditum« ima razumjeti današnji Kras, koji je
pripadao pod Istru, i Vipavska dolina, navodeći da je tako to razumio i Phil. Jac. Re-
chfeld, Würdigung der Horvat'schen Urgeschichte der Slaven, Mitteilungen des Histo-
rischen Vereins für Krain, 1846, pg. 47, nota 40 (S. Ratur, Kakšno važnost imajo Pavla
Dijakona knjige »De gestis Langobardorum« za starejšo zgodovino Slovencev?, Leto-
pis Matice Slovenske za leto 1885, Ljubljana, 1885, 308).
70
Rutar stavlja u svezi s kaganom to u o. 600 (o. c., Letopis,... 309), F. Kos u o.
601 (o. c. I, 173), Tamaro u 601 (o. c. I, 131), a Paschini čak u o. 591, citirajući Pavla Đa-
kona (Hist. Lang. IV) (o. c. I, 119).
71
Iz teksta Pavla Đakona, s obzirom na uništenje Padove i smrt cara Mauricija
(G. Vettich, o. c., 69, 70), mogla bi biti i ta godina.
72
Rački uz motivaciju stavlja čak 600. god. (o. c. 257, 258), a tako i Rutar (o. c., Le-
topis... 309), De Franceschi u 600. ili 601 (o. c. 76, 82), F. Kos u o. 602 (o. c. I, 178), J.
Mal čak u 610, pošto su Avari provalili u Furlaniju i Gisulfa napali (Probleme aus der
Frühgeschichte der Slowenen, Ljubljana, 1939, 21), M. Kos u 603 (Slovensko Primor-
je... , 41), a Grafenauer u 602 (Ustoličevanje..., 431); Zgodovina... I, 119).
73
Lucius kaže da je Alboin, ne vjerujući svojim vojvodama, od kojih su se onaj od
Tridenta i Furlanije otvoreno odmetnuli, pozvao u pomoć kao saveznike Avare i Slave-
ne. S njima je oteo mnoge bizantske gradove i pošto je upokorio navedene vojvode,
oplijenio je Istru (o. c., 40). J. L. Schönleben, citirajući Pavla Đakona, piše da su Lan-
gobardi, Avari i Slaveni sklopili savez »ad Istriam occupandam« (Carniola antiqua et
nova, Labaci, 1681, 332). De Franceschi navodi da je razlogom udruženja Langobarda
s Avarima i Slavenima i za zajednički prodor u Istru mržnja na Grke, s kojima su ima-
li neprestano ratove da opljačkaju Istru, ali je nisu mogli osvojiti jer su je snažno bra-
nili i čuvali njeni stanovnici (o. c., 76).
74
Interesantno je što H. Megiser u svojoj knjizi, kojom se samo s oprezom može
služiti, jer je pored ostalog on prilično pristran, u poglavlju pod naslovom »Wie Ca-
cannus der Tyrann mit seinen Hunnen und den Khärndten in das roemische Reich
fällt« kaže, iako se taj pasus izravno ne odnosi na taj upad: » . . . Im Jahr des Herrn
Christi 567. haben sich die Hunnen aufgemacht samst den Winden aus Khaerndten
45
 73 74 75
U međuvremenu su Langobardi s Avarima i Slavenima upali u zem-
76 77
lju Istrana, kojih se biskup Firmin vratio u krilo katoličke crkve i papi
Grguru,78 te sve po njoj popalili i opljačkali.79
beyde streitbare und grausame Voelcher so hievor namentlich Histriam, Liburniam
und Dalmatiam, mit Gewalt eingenommen vnd dieselben Land nach ihnen Sclaveni-
am, oder das Windische Land genannt...« (Annales Carinthiae, Leipzig, 1612, 359). I.
della Croce iznosi da je 604, kako piše Lucius (De regno Dalm. lib. I, cap. 8), a po nje-
mu i Schönleben (Annal. Carn. 1.1, p. 3, ann. 604), kan s Avarima po drugi puta upao u
Istru sjedinjen s Langobardima i Slavenima i sve popalio i opustošio. Zatim kaže da
treba tu dodati: »et hoc quidem saepius deinceps egerunt« te da je u tijeku 30 godina
ta zemlja bila ucvijeljena pet ili šest puta kao nevina žrtva neljudskog bijesa tih barba-
ra i isječena i popaljena (Historia antica, e moderna, sacra, e profana della cittä di Tri-
este, Venetia, 1698, 562). Grafenauer iznosi da su Avari 602. sklopili savez s Langobar-
dima protiv Bizanta i 603. napali Italiju (u savezu s Langobardima) i Balkanski poluo-
tok (Nekaj vprašanj..., Zgodovinski Časopis IV, 86), a Barada, slijedeći Račkoga, kaže
da za god. 600. Pavao Đakon piše da su Langobardi »cum Avaribus et Sclavis« popalili
Istru (o. c., Starohrvatska prosvjeta III/2, 12), što pobija Grafenauer i datira sa 602.
godinom (M. Barada, Hrvatska dijaspora i Avari, Historijski zbornik VI (1—4, 76).
75
1 della Croce napose citira uz Pavla Đakona i Bionda (Hist. lib. 8), koji piše »Li
Schiavi confederati co' Franchi, Bavari, e Langobardi, passarono in Istria saccheggi-
andola insieme cogl'Hunni«, te dodaje da je ona zemlja stradala od požara i pljačke i
da je napose Trst pretrpio, preko koga su Langobardi, stanovnici Furlanije, morali
prijeći da se sa Slavenima i Avarima ujedine u Istri koja je bila porušena. Stoga on za-
ključuje da je dio Slavena, ostavivši Dalmaciju, došao da stanuje u Koruškoj, Kranj-
skoj i Istri s tamošnjim domaćim življem (o. c., 555). Benussi kaže za tu provalu upi-
rući se na one citate iz Pavla Đakona i Dandola, da su u Istri stradali ravnica i otvore-
na mjesta, a narod pobijen i zarobljen. Ali da zato nijedan primorski grad kao ni iz
unutrašnjosti: Buzet, Pićan, Motovun i Labin, nije pao u neprijateljske ruke, i da je Is-
tra bila spašena (Nel medio evo, 17). I Gruber piše da su se Slaveni s Avarima i Lango-
bardima složili i njihove čete osvanuše »negdje g. 602.« opet u Istri, koju poharaše i
oplijeniše (o. c., 13), a M. Kos samo kaže da su u prvim godinama VII. stoljeća združe-
ni Langobardi, Avari i Slaveni napali i plijenili bizantinsku Istru (O starejši slovenski
kolonizaciji v Istri, Razprave I (Razred za zgodovino in društvene vede), Ljubljana,
1950, 59). Stoga je čudnija konstatacija Grafenauera da »Avari, Alpski Slaveni i Lango-
bardi u početku (599 — 602) složno su navaljivali na Grke u Italiji i Istri« (Historija na-
roda Jugoslavije I, 88), kada znamo da su Langobardi ratovali s njima samo u ovdje
navedenom vremenskom razmaku! Isto tako je nerazumljivo zašto. I. Beuc iznoseći
kako »599. godine piše papa Grgur I. ravenskom egzarhu, da je saznao iz njegovih vi-
jesti o pobjedama nad Slavenima«, nadodaje da »tu se vjerojatno radi o prilici kad su
Slaveni s Avarima i Langobardima osvajali bizantsku Istru«. Još je nevjerojatnija nje-
gova tvrdnja da »Pavao Đakon spominje na nekoliko mjesta (podvukao S. A.) da su
Slaveni prvih godina VII. stoljeća napadali Istru zajedno s Avarima i Langobardima«
(Etnički odnosi u Istri u svjetlu povijesnih vrela, Arhivist I, Beograd, 1954, 40), koju
sam taj izvor od sebe automatski pobija. M. Kos čak 1955. kaže da je Istra u zadnjim
godinama VI. i u prvim VII. stoljeća cilj zajedničke političke i vojne akcije združenih
Avara, Slavena i Langobarda, protivnika Bizanta, te da u prvim godinama VII. stoljeća
napadaju Langobardi, Avari i Slaveni bizantsku Istru (Zgodovina..., Ljubljana, 1955,
48).
76
Lucius kaže da je to bilo 600. godine (o. c. 54), a G. Batt. Francol 601 (L'Istria ri-
conosciuta, Trieste, 1888, 193, 197). Schönleben upad tih triju naroda u Istru stavlja is-
prva u 601, a onda, kao da je zaboravio na taj datum, u 598. godinu (o. c., 78, 332). I.
della Croce stavlja taj događaj u 600. godinu (o. c., 555) Diimmler u 602. (o. c., Sitzun-
gsberichte ... 19, 364), a T. Luciani u 604 (Albena, Venezia 1879, 13), Manzano u 602 (o.
c. I, 125), Diehl u 601 (o. c., 47), a Benussi u 602 (Nel medio evo, 17). F. Kos stavlja u o.
602. jer je Pavao Đakon te događaje umetnuo medu one koji su se vršili te godine (o. c.
I, 178), Tamaro u 602 (Italiani e Slavi nell'Adriatico, Roma, 1915, 40), M. Kos u prve go-
46
80
Kuda su oni upali u Istru? Langobardi — po svoj prilici inicijatori tog
81
napada — ušli su valjda u tu zemlju iznad Trsta i onda su se razmilili po toj
zemlji sami ili u društvu svojih saveznika Avara i Slavena, koji su i opet ušli
u nju kuda i 600. godine. Kakav je to bio napad s dvije ili tri strane na tako
malu zemlju, može se zamisliti. Koji su krajevi najviše tada stradali može se
samo pretpostavljati, a ne poput Benussija izričito tvrditi. Nadalje Slaveni
su provaljivali i u bizantinsku Dalmaciju i jasno da je nisu cijelu uništili.
Tom prilikom su se samo primorski gradovi sačuvali. Analogno je bilo i u Is-
tri. Ali čvrsto stajati na gledištu da baš nijedan grad u unutrašnjosti Istre ni-
je tada pao u slavenske ili savezničke ruke, i suviše je smiono. Jedno je jasno
— da su Slaveni u tom drugom naletu na Istru kao i na Balkan stali polaga-
no ali sigurno naseljavati pojedine krajeve te zemlje.
Spomen na Avare ostao je i u istarskoj toponomastici, a to je mjesto
»Obru«82 ili danas »Obrovo«83 ili »Obrov«,84 koje se nalazi na glavnoj cesti
Rijeka-Materija-Trst.
dine VII. stoljeća (K poročilom...), Mal u 602 (o. c., 21), a tako i Benussi (L'Istria nei
suoi..., 88). P. Skok iznosi da se Slaveni pojavljuju u Istri »g. 601., 611. i 700. dakle pri-
bližno u isto vrijeme« (Dolazak Slavena na Mediteran, Pomorska biblioteka Jadran-
ske straže II/l, Split, 1934, 137), tj. kada i u Dalmaciju, Rojnić stavlja to u 602. bez na-
voda s kime Slaveni u društvu ulaze (Istrie... 6), a tom godinom datira to i Grafenau-
er (Ustoličevanje..., 434, Zgodovina... I, 119).
77
Benussi ima »Istrorum fines« (Nel medio evo, 17), F. Kos »Istriorum fines« (o.
c., I, 179, a u novom prijepisu Dandola stoji »Ystrorum fines« (o. c. RIS f. 313, 87).
78
F. Kos, o. c. I. 174, 175.
79
G. Vettich, o. c., 68, 69 i samo djelomično od toga F. Kos (o. c. I, 173, 178, 179). U
Vetticha stoji »uastauere« (o. c., 69), u Kosa »vastavere« (o. c. I, 179), a Benussi ima
»vastarunt« (Nel medio evo 17),
80
De Franceschi kaže da iza Evinove ekspedicije 588. i pod kraljem Agilulfom o.
600. i 601. Istrani više nisu bili od njih uznemirivani. Furlanski vojvode živjeli su uvi-
jek u miru s magistrima militum, koji su upravljali carskom Istrom (o. c., 82).
81
Zadaća tzv. numerus tergestinus, koji donosi Benussi (Nel medio evo, 51 itd.), a
onda i Tamaro, koji kaže da je njegova zadaća bila da brani istočne mede Italije protiv
Slavena i Langobarda (La Venetie... I, 135, 136) i suviše je pretjerana i dana mu veća
važnost nego što je bila stvarno.
82
Carta dell'Istria riveduta et aumentata dal regio ingegnere Gie. Antonio Capela-
rio l'anno 1803.
83
Rutar zovo to mjesto Obrovo ili Gradišće (Krains mittelalterliche Handelsbez-
iehungen zu den Städten an den Adriatischen Küsten, Mittheilungen des Musealverei-
nes für Krain, III, Laibach, 1890, 76, 77). O sličnim imenima u Hrvatskoj gl. F. Šišić, o.
c., 678-680.
84
Karta Slovenskoga primorja i Istre (Slovensko Primorje in Istra, Beograd,
1953). M. Kos navodi Hauptmannovu (Čas. 1923, 318) i Malovu radnju (Čas. 339) da se
kod Hrušice nalazi selo Obrov i da je to spomen na nekadašnje Avare, te zaključuje da
ga on nije nigdje našao u srednjovjekovnim izvorima koji gotovo svako selište u onim
krajevima spominju, pretpostavljajući da je moguće to selo kasnijeg postanja i da po
imenu nije u vezi s Avarima (O starejši slovanski kolonizaciji v Istri, Razprave... I,
70).
85
... cenobio saneti arcangeli Michaelis, quod prope civitatem Polensem consis-
tit... monasterium saneti martyris Cassiani situm, et fundatum infra muros civitatis
Parentine... ac cum omnibus finiš, que sunt in contrata montis Petrosi, scilicet intra
viam Sclavam (podvukao S. A.), per quam itur Pisinum castrum et viam per quam itur
47
 Na provale Slavena možda nas sjeća i tzv. »viam Sclavam« ili »via Scla-
venica« ili »viam Sclabonicam« ili pak »Callis Sclavenica«, koja se spominje
85 86 87 88
u izvorima iz 1030, 1158, 1125. i 1258. godine.
Prema tome postojala je samo jedna takozvana cesta koja je išla od Po-
reča do Pazina,89 a ne i još druga od Pule do Graćišća i Pićna, kako to tvrdi
Kandier,90 a u tome ga slijepo slijedi i Kirac.91
Na navedene provale i naseljenje Slavena podsjeća nas možda još jedan
podatak. Naime u ispravi iz 1234, kako to donosi De Franceschi, spominje se
nasuprot Brtonigle »monte Schiavo«,92 a drugim se navodom De Franceschi-
ja da u listini iz iste godine piše »Villa Sclavorum de Longera«, naprosto ne
može poslužiti jer je netočno pročitan i tako iznesen.93
ad castrum sancti Laurentii, que sunt fiscalia predicte ecclesie nostre... (KCDI I —
Poreč, 7. VIII. 1030.).
86
... in civitate Parentina in ecclesia s. Thomae Apostoli... de to to territorio dic-
tae Ecclesiae Sancti Thomae... Confines dicti territorii hi sunt: Ab Oriente Trenione
Illustrissimae D. Elicae; a septentrionale est via qua vadit de Civitate Parentina Mon-
tonam; a meridiano est via Sclavonica quae vadit Pocianum... (KCDI I — Poreč, 20.
XII. 1158.).
157
... omnes terrae arratoriae et herbaticum et nemus a via sclavonica, quae va-
dit Pisinum, juxta Atignana, usque ad Lemum, et usque ad terminum D. Elichae, quod
est juxta Ecclesiam S. Margaritae Castri S. Laurentii... (KCDI I — Poreč, 7. XI. 1225.).
88
... callem, quae vadit ad Rus Pisinum, et dicitur Callis Sclavonica ... unam Fi-
nitam in Stricaria... apud dictama Finitam, et Viam Sclabonicam... Finitam in Rom-
pajago, apud Dormitorium E. Guarnerii de Bigulla, et viam Sclabonicam, et apud
callem Carrariam... (KCDI II — 1258). Kirac donosi da su kada su godine 1475. bile
obnovljene stare mede između porečkog i motovunskog okružja one po starijoj listini
nosile imena: Slavenska cesta (Via sclabonica) itd. (o. c., 106), što nisam uspio provje-
riti da li je tako.
89
Skok piše da je veoma značajno što se cesta koja je vodila iz Pazina u Poreč
zvala g. 1030, 1058 (ne te godine, već 1158: S. A.) via Sclavorum. »To je također jedan
od dokaza, kako je već zarana bio intenzivno slaviziran centrum Istre« (o. c., 140). Ki-
rac čak kaže da je cesta iz Poreča išla i u Pazin i u Sv. Lovreč (o. c., 104), a Rojnić dono-
si da je ona iz Poreča vodila »prema sredini poluotoka« i da se naziva 1030. via Sclava,
a 1158, via Sclavorum (Historija naroda Jugoslavije I, 219), što nije potpuno točno, jer
se ona 1158. naprosto zove »via Sclavonica«.
90
Kandier piše da se u srednjem vijeku jedna cesta koja je išla od Pule zvala
»strada schiavonica«, a vodila je u ravnoj crti u Gračišće i Pićan. Od Poreča pak išla je
tako isto cesta koja se nazivala schiavonica. Zatim nadodaje da su obje te ceste vodile
prema Gračišću u Pićnu (Notizie storiche di Montona, Trieste, 1875, 69). Međutim ja
smatram da on ima krivo što se tiče one ceste iz Pule, jer nijedna se u izvorima tako
ne naziva, a ona se iz Poreča u ispravama ne samo u nekoliko navrata tako zove, već je
i točno označen njen smjer. Stoga mi se čini da je Kandier naprosto izmijenio tu po-
rečku cestu u porečku i pulsku.
91
On kaže da su ceste koje su vodile iz zapadnih gradova u nutarnju Istru nazva-
ne bile slavenskim cestama (»Via sclava«), te citira navedeni podatak iz Kandlera, kri-
vo ga prevodeći riječima »da su one dvije ceste vodile jedna u Pićan, a druga u Gračiš-
će« (o. c., 104).
' « Minotto, Acta et diplomata e r. Tabulario Veneto, Venetiis MDCCCLXX — De
Franceschi, o. c., 123.
93
Naime u ispravi od 9. X. 1234. stoji »de Vineis Sclauorum de Longera« (KCDI
I), a u onoj od 15. X. 1367. » . . . ac de quartasio vinearum Sclavorum de Longera...«
(KCDI IV). De Franceschi poznaje samo onu prvu ispravu i krivo piše citirajući Kan-
dlerov Kodeks »Villa Sclavorum de Longera«, navodeći da je ta blizu Trsta, te ističe
48
Svi ti izneseni podaci jasno pokazuju da su Slaveni često prodirali i
krstarili navedenom cestom i po drugim predjelima prema moru i dolazili
do tamošnjih gradova, koji su se ipak sačuvali od njih poput onih mjesta u
Dalmaciji.
5.
U međuvremenu se u Raveni dogodila iznenadna izmjena na egzarškoj
stolici. Kalinik je naime smijenjen i na njegovo mjesto je ponovo došao
Smaragd (602).94 Iste godine je zbog vojničke pobune ubijen i car Mauricije,
kojega naslijedi nesposobni Foka (602-610).95 Istom tada su se s Agilulfom
pomirili Gaiodald, tridentinski vojvoda, kao i Gisulf, furlanski vojvoda.96 Ta-
da je taj kralj u srpnju 602.97 zbog otmice svoje kćeri napao Cremonu sa Sla-
venima,98 koje mu je u nevolji poslao u pomoć kagan. Taj je grad on tek u ko-
lovozu osvojio i razorio. Na jednak način osvojio je Mantuu (13. IX), a zatim
mu se predao grad Valdoria (Vulturina) i Brescello (Brexillo), iz koga su voj-
nici, pošto su ga zapalili, pobjegli, Istom sada je Smaragd vratio kralju nje-"
kako baš taj naziv pokazuje pouzdano da ostala sela nisu bila zauzeta od Slavena i da
oni nastavaju u tom mjestu od nedavna (o. c., 354). To isto ponavlja, iako ne citira De
Franceschija, i Benussi (L'Istria nei suoi ..., 334). Međutim je očito da je De Frances-
chi (i Benussi po njemu) hotimice ili nehotice krivo pročitao i donio navedeni citat i ti-
me je sam tu svoju tvrdnju automatski u potpunosti obesnažio!
94
G. Vettich, o. c., 70.
95
F. Sišić, o. c., 230, 231.
96
G. Vettich, o. c., 70.
97
Sigonius stavlja to u 602. god. (Historiarum..., 43), Schönleben u 603 (o. c.,
333), A. Linhart u 604 (Versuch einer Geschichte von Krain und den übrigen südlichen
Slaven Oesterreichs II, Laibach, 1788, 118), Gfrörer (o. c. II, 12) i De Franceschi u 603
(o. c., 76), Rutar u 604 (Kakšno važnost..., Letopis..., 309), Hartmann u 603 (Geschi-
chte... II/1, 116), a tako i Bethmann (L. Bethmann u O. Holder — Egger, Langobardi-
sche Regesten, Neues Archiv III, Hannover 1878, 233), F. Kos od srpnja do studenog
603(o. c. I, 180),Tamareu603.ili604(LaVenetie... I, 131), Lj. Hauptmann u 603 (Poli-
tische Umwälzungen unter den Slowenen vom Ende des sechsten Jahrhunderts bis
zur Mitte des neunten, Mitteilungen des Instituts für oesterreichische Geschichtsfor-
schung XXXVI, Innsbruck, 1915, 232), Mal čak u 612 (o. c., 21), M. Kos u 603 (O starej-
ši... Razprave I, 59), a tako i Paschini (o. c., I, 120) i Barada (o. c., Starohrvatska pro-
svjeta ΠΙ/2, 12). Međutim iz teksta se Pavla Đakona vidi, ako se pažljivo pogleda, da je
i to bilo 602. godine.
98
Beuc kaže kako Pavao Đakon »poznaje ih kao dobre saveznike, koji su Lango-
bardima pomogli da osvoje grad Cremonu« (o. c., Arhivist I, 39,40). No to nikako iz sa-
mog izvora ne izlazi, jer ne mogu silom pokoreni podanici Avara, s kojima su Lango-
bardi samo saveznici, biti i sami ravnopravni saveznici onome kome moraju po nalo-
gu kagana prisilno ići u pomoć!
99
Manzano stavlja to u 604 (o. c. I. 120), Rački stavlja to bez obrazloženja u 603
(o. c., 262), a Bethmann datira taj mir sa studenim 603 (o. c. Neues Archiv III, 233).
Hartmann na osnovi izvora stavlja u rujan 603 (Untersuchungen..., 12, 113; Geschi-
chte ... II/1. 116), a F. Kos motivira da je također te godine, jer se to može uočiti iz c.
27. djela Pavla Đakona (o. c. I, 180). M. Kos datira sa 603 (K postanku slovenske zapad-
ne meje, Razprave V/VI, Ljubljana, 1930, 339; Zgodovina Slovencev, Ljubljana, 1933,
31), a Grafenauer, citirajući F. Kosa (Gradivo), Pavla Đakona i M. Kosa (K poroči-
lom..., Časopis za zgodovino 1931) kaže da su se Langobardi pomirili s Bizantincima
49
govu kćer, zeta, djecu i sve stvari, te je u studenom" sklopljen medu njima
100
mir do 1. IV. 605. godine.
Od svega toga nas zanima odakle su ti Slaveni došli i kuda su prešli u
sjevernu Italiju. Svakako su oni bili podanici Avara, a uputili su se u pomoć
Langobardima i opet valjda preko već poznate im ceste u Istri, kojom su i
600. godine išli, te su onda izravno preko langobardskog teritorija došli pod
Cremonu. Još jedno pitanje: da li su tu bili i oni isti slavenski ratnici koji su
onako stručno pustošili navedene godine Istru, ili su to ondje već naseljeni
Slaveni, kojima je sada bilo lako odatle ući u Italiju? Na to ne možemo odgo-
voriti nešto stvarno, nego se samo i dalje domišljati.
Baš 603.101 godine papa Grgur je doživio novi uspjeh u Istri, koja je kao
crkva bila otcijepljena od njega,102 te je čak imala i svoga posebnoga bisku-
pa,103 u osobi Firmina,104 tršćanskog coepiscopusa, koji se odrekao svoga ras-
kolništva105 i vratio u naručje prave majke crkve. No kada ga gradeški bis-
kup Sever, glava raskolnika, nije uspio odvratiti da to ne učini, nahuškao je
na bunu Tršćane protiv Firmina. U tako očajnom položaju, u kome se nala-
zio navedeni biskup, papa se pismeno obratio Smaragdu,106 koji je tek zasjeo
također te godine (Država Karantanskih Slovencev, Koroški Zbornik, Ljubljana, 1946,
89), što isto datira i u knjizi »Ustoličevanje...« (str. 434). M. Kos i u najnovijoj svojoj
knjizi »Zgodovina... « iz 1955. ostaje na starom gledištu što se tiče datacije tog mira
(o. c., 48). Međutim iz Pavla Đakona, i to baš iz onog c. 27, jasno se vidi da je to bilo
602. godine (G. Vettich, o. c., 70).
100
F. Rački, o. c., 262, 263; F. Kos, o. c. I, 180, 181; G. Vettich, o. c., 70. Dandolo o
tome kaže ovako: »... De Ravena, expulso Galicino patricio, Smaragdus rediit. Tune
Agilulfus, de Mediolano egressus, cum Sclavis Cremonam cepit, et ad solum prostra-
vit, pariterque et Mantuam; castrum etiam Vulturine eis traditum est. Post hec fedus
renovatum est inter Romanos et Langobardos, restituita filia regis cum viro et filiis,
que captivata detinebatur...« (o. c., RIS f. 313, 87, 88). Začudo on ništa ne kaže da je
kagan poslao Agilulfu u pomoć Slavene!
101
Kandier stavlja taj događaj u 604. godinu (Fasti istriani ehe abbracciano anche
Trieste, L'Istria V, No l, Trieste, 1850, str. 8).
102
»... redintegretur vestris temporibus quod in illis est partibus scissum corpus
Ecclesiae...« (KCDI I — 603. g.).
103
Po mome mišljenju i Dalmacija je već 591. imala takva biskupa »dalmatiensi«
ili »episcopus Dalmatiae« u osobi Malha, ubijenog 594 (I. Kukuljević Sakcinski, o. c., I,
6, 18), iako Šišić pokušava dokazati da je ono »Dalmatiae« očito nastalo greškom pre-
pisivača od »Delminii« ili »Dalmanii«, tj. varoši Dalminija-Duvna (o. c., 228, 229), što
mu baš potpuno ne polazi za rukom.
104
Za njega piše i I. della Croce da je izabran za tršćanskog biskupa 598. godine
(o. c., 549), a M. Kos kaže da je moguće naslijedio tršćanskog biskupa Severa i da se
stavlja u ožujak 602. i lipanj 603 (Opazke h hronološki vrsti tržaških škofov v srednjem
veku, Ljubljana, 1916 (Carniola), 4, 5).
105
Kandier datira obraćenje istarskih biskupa i Firmina u krilo katoličke crkve s
604. (Annali del Litorale con indicazioni di awenimenti ehe giovano alla storia di qu-
esta provincia, Indicazioni per riconoscere le cose storiche del Litorale, Trieste, 1885,
12), Gruber stavlja odreknuće Firmina u veljaču 602, a u ožujak 603. da ga je papa pis-
meno pohvalio (o. c., 13).
106 fo pj smo datira I. della Croce sa 603. godinom (o. c., 561), G. Negri sa 602. (Me-
morie storiche della cittä e diocesi di Parenzo, Atti e memorie... III, Parenzo, 1887,
162), F. Kos potpuno ispravno stavlja u srpanj 603 (o. c. I, 179), a Gruber piše da je pa-
pa pozvao u lipnju 603. Smaragda da zaštiti biskupa (o. c., 13).
50
na egzaršku stolicu u Raveni, zamolivši ga da naredi onima koji umjesto nje-
107
ga upravljaju u predjelima Istre da obrane toga prelata od nasilja i da mu
osiguraju mir. Ujedno ga je zamolio da i on sada sa svoje strane osobno po-
kaže još više onu gorljivost kao i nekoć,108 te će pobijediti božje neprijatelje i
povratiti u prijašnje stanje taj otrgnuti dio crkve u onim predjelima.109
U studenom 606. godine110 kralj Agilulf je sklopio mir sa Smaragdom111
na jednu godinu, primivši tom prilikom 12000 solida, a zatim u travnju ili
svibnju 607.112 ponovo mir sa Bizantincima na tri, a onda opet na jednu godi-
nu.113
Tih dana114 je umro i patrijarha Sever i po dogovoru kralja Agilulfa i fur-
lanskog vojvode Gisulfa na njegovo mjesto je došao opat Ivan za patrijarhu
u Staroj Akvileji, a od Bizantinaca je posvećen u Gradežu115 za crkvenog po-
glavara Kandidijan. Ali kako taj umre, izabran je od biskupa, koji su bili pod
Bizantom, za patrijarhu u Gradežu Epifanije,116 prijašnji prvi notar. I od to-
ga vremena bila su dva patrijarha.117 U tom novom crkvenom kaosu uzroko-
vanom od langobardskog kralja i njegova vojvode stavili su se, iz političkih
razloga, istarski biskupi u ono isto stanje kao i prije nekog vremena. Dota-
dašnji naime sufragani akvilejskog patrijarhe Ivana, tri istarska biskupa bili
su nešto prije izvučeni od bizantinskih vojnika iz svojih crkava i silom uz po-
grde dovedeni u Gradež na posvećenje novog biskupa Kanidijana, s kojim se
nisu slagali u mišljenju, jer su bili dotada odani »svetoj vjeri«. Zbog toga je
slučaja patrijarha Ivan pisao Agilulfu i iznio mu čitavu tu stvar. Ujedno ga je
zamolio da nastoji raširiti katoličku vjeru, te da tada, poslije smrti nesretno-
ga Kandidijana, spriječi da ne dođe ni do kakve druge neugodne posvete i da
107
»... qui in Histriae partibus locum vestrum agere Deo authore noscuntur...«
(KCDI I — 603.).
108
Tj. kada je trojicu istarskih biskupa prisilio da se pridruže ravenskom biskupu
Ivanu, koji nije htio priznati valjanost triju poglavlja kalcedonskog crkvenog sinoda
(F. Kos, o. c. I, 116-118), tj. da se vrate u krilo katoličke crkve.
109
1. della Croce, o. c., 588; KCDI I - 603. g.; F. Kos, o. c. I, 179, 180.
110
Manzano stavlja taj mir u 605 (o. c. I, 126), Bethmann u studeni iste godine (L.
Bethmann u O. Holder —Egger, o. c. Neues Archiv III, 234), a tako i Hartmann (Unter-
suchungen ..., 2, 13, 113), Paschini pak u 605 (o. c. I, 107), a tako i Grafenauer (Ustoliče-
vanje ..., 435).
111
On je egzarh ponovo od 603. godine (M. L. Hartmann, Untersuchungen..., 12).
112
Rubeis stavlja isto taj mir u 607 (J. F. B. M. Rubeis, Monumenta ecclesiae Aqu-
ilejensis, Argentinac 1740, 287, 288), a tako i Hartmann (Untersuchungen ...,113), Gra-
fenauer pak u 606 (Ustoličevanje..., 435).
113
610-611. g. (M. L. Hartmann, Untersuchungen..., 113).
114
Rubeis stavlja to u 606. godinu (o. c., 288-290), F. Kos u 607 (o.e. I, 181 -183),
a iz teksta Dandola čini se da bi to bilo 610 (A. Danduli o. c., RIS f. 313, 89, 90).
115
Kandier stavlja osnutak toga patrijarhata u 605. godinu (Fasti istriani, L'Istria
V, no. l, str. 8 i Annali.... 12), a Diehl upirući se na citate iz Pavla Đakona, Chronicon
patr. Grad. i Baroniusa, isto tako (o. c., 49). No Tamaro stavlja u razdoblje između 607.
i 610 (La Venetie... I, 145), a Gruber u 607 (o. c., 13, 14).
116
Rubeis stavlja pogrešno njegov izbor u 612. godinu (o. c., 295), F. Kos njegovo
patrijarhovanje od 612 — 613, slijedeći Rubeisa (o. c. I, 190), a tako i Gruber (o. c., 14).
Ali za mene je jedino važno što kaže najstariji izvor o njemu, a to je baš Pavao Đakon.
117
G. Vettich, o. c., 72; F. Kos, o. c. I, 181, 184.
51
 118
ondje narod više ne podnosi muke. Ali u toj stvari kralj Agilulf nije ništa
mogao učiniti u tom dijelu Istre, gdje je vladao preko svojih službenika Sma-
ragd.
6.
Kada je Foku naslijedio car Heraklije (610 — 641), ne zna se, zbog čega je
kagan119 s golemim mnoštvom 120 upao u Venecije,121 gdje mu se hrabro
odupre furlanski vojvoda Gisulf 122 s Langobardima s kojima je gotovo svima
bio pobijen. Na to se Gisulf ova žena Romilda s četiri sina (Taso, Kako, Rad-
vald i Grimoald) i četri kćeri, kao i s preostalim Langobardima zatvori u ut-
vrđeni Čedad, a druge susjedne utvrđene gradove (Kormin, Nimis, Osoppo,
Rtin [Artegna], Ragogna, Gemona i Iplis) branili su također Langobardi,123
118
C. Baronius, o. c. VII, 170 (on stavlja to pismo u 605. godinu); Rubeis, o. c., 291,
416, 417; F. Kos, o. c. I, 184-186 (kraće), koji datira to pismo sa o. 607. godinom.
119
Dandolo kaže da je kagan to učinio zbog toga što su car Heraklije i Franci
sklopili mir s Agilulfom (o. c., RIS f. 313, 91). No to je po Pavlu Đakonu bilo istom ne-
što kasnije (G. Vettich, o. c., 79), a taj pasus od toga pisca spojio je Dandolo s onim
pred tim koji govori o provali Avara. Megiser stavlja taj događaj u 605. i uz ostalo opi-
suje kako je »... Dann es versamlet der Zeit Cacannus, der Hunnen (Avarer und Win-
dischen Koenig) dabey sich one vnderlas die vngleubigen Windischen Khaerndter ha-
ben finden lassen ein gros und maechtig Heer und zog damit durch Illyrier in Italien
durchstreifft Histrien und Friaul pluendert vnd verbrannt alle Staedt und Flecken die
er antref...«. Tada mu je došao ususret Gisulf, ali je bio porežen i ubijen (o. c., 376).
M. Bauzer stavlja to u samu 600. godinu i kaže da je »Gajanus Hunnicis ac Slavicis co-
piis instructus direpta Istria in Forumjulium ingressus cum Gisulfo duce forojuliensi
signa contulit, et Gisulfum praelio victu cecidit...« (Historia rerum Noricarum et Fo-
roiuliensium conscripta (1777), 73-prijepis rukopisa u Sveučilišnoj biblioteci u Ljublja-
ni). 120
M. Kos piše da je u tom mnoštvu bilo i bez sumnje Avarima podređenih Slave-
na (Zgodovina Slovencev, 31; Zgodovina..., 1955, 48).
121
Linhart stavlja to u 611 (o. c. II, 121, 122), Rubeis čak u 615 (o. c., 293), Diim-
mler u 610 (o. c., Sitzungsberichte... 19, 364), Manzano u 611 (o. c. I, 128-131), De
Franceschi u 610. ili 613 (o. c., 76), Rutar u 610 (Kakšno važnost..., Letopis..., 310), a
tako i Hauptmann (o. c., Mitteilungen... XXXVI, 229, 259), Crivellucci čak u 603 (Dei
primi duchi Langobardi al Friuli, Studi storici I, Piša, 1892, 59 —85 —A. Danduli o. c.,
RIS f. 313,91), F. Kos u o. 610 (o. c., I, 186), M. Kos u o. 611 (K poročilom...) ili u samu
611 (Zgodovina Slovencev, 31) ili čak u o. 610 (K postanku..., Razprave V/VI, 339), a
Mal u 610. uz dodatak, upirući se na Pavla Đakona, koji Istru i Veneciju stavlja da sači-
njavaju jednu provinciju (Hist. Lang. IV, c. 37, II, c. 14), da se po tom izvoru vidi kakav
je pravac imala provala Avara (o. c., 21). Priređivači pak najnovijeg izdanja teksta Dan-
dolove kronike stavili su to u 615/6. (A. Danduli o. c., RIS f. 313, 91). I Paschini stavlja
to u 610 (o. c. I, 121), Grafenauer datira sa 611. godinom (Zgodovina... I, 613), a M.
Kos i 1955. ostaje u o. 611. godini (Zgodovina..., 48).
122
Sigonius (o. c., 51), G. F. Palladio (Historie dela provincia del Friuli, Udine,
1660, 45, 46) i I. della Croce (o. c., 563) drže da je to bilo 615. Ovaj pak zadnji čak piše
da je Gisulf onaj drugi Gisulf iz 568, iako iznosi mišljenja nekih historičara o njegovim
godinama vladanja i pita da li mu je to bio sin (o. c., 563). J. W. Valvasor piše da je 613.
Gisulf, koji je vladao i dijelom Kranjske, pošao u Korušku na Slavene i zauzeo kraj
oko Trajanberga, ali je 614. pao u borbi protiv Avara (Die Ehre des Herzogthums Kra-
in IV, Laibach-Nürnberg, 1689, 243). Hartmann se slaže sa Crivellucciom da je to bilo
603 (Geschichte Italiens... II/1, 235), a Tamaro zove tog vojvodu Gisulf II. i stavlja
upad Avara u o. 611 (La Venetie... I, 141) a Paschini datira njegovu smrt sa 611. godi-
nom (o. c. I, 121).
123
I Hartmann samo napominje da bi sjeveroistočna pogranična marka, kako se
čini, bila furlanska, gdje je bio radi zaštite julijskih i karnijskih Alpi utvrđen i posa-
52
dom opskrbljen castrum Julium (Geschichte Italiens... I, Gotha, 1897, 351), tj. Čedad,
a M. Kos opširno iznosi da su na zapadnoj granici furlanske ravnice Langobardi orga-
nizirali obrambeni »limes«, na kome se slavensko prodiranje i kolonizacija prema za-
padu u tijeku VII. i u prvoj polovici VIII. stoljeća ustavila i zaustavila (K poroči-
lom...). Još 1924. F. Schneider piše da je u Furlaniji bio limes sastavljen od sistema
castra i da je oko 630. ispunio svoju zadaću protiv Avara, te da su Centinense castrum
— Ceneda i Civitas Tarvisana — Treviso vezali granicu prema Noriku s tirolskim fron-
tom (Die Entstehung von Burg und Landgemeinde in Italien, Abhandlungen zur mit-
tleren und neueren Geschichte 68, Berlin, 1924, 19). U jednoj drugoj radnji M. Kos um-
jetno stvara od pojedinih langobardskih castruma limes u zapadnom rubu Furlanije i
kaže da je postojao od toga ruba između Tagliamenta i mora da vojni način organizi-
ran langobardski medašno-obrambeni limes sa sustavom castella, castra i clausa (cla-
usura), a središte mu je bio Čedad-Forum Julii s duksom na čelu (K postanku..., Raz-
prave... V/VI, 343 — 373). Tako nešto slično piše o limesu, castra, castella i Foroiulia-
na civitas (od Pavla Đakona takozvana) kao caput Venecie P. S. Leicht (II Ducato
friulano nel racconto di Paolo Diacono, Memorie storiche forogiuliesi XXV, Udine,
1930, 113, 114). Paschini u tekstu svoje knjige (o. c. I, između 32. i 33. str.) donosi na
posebnom listu kartu pod naslovom »Carta schematica della Venezia ed Istria«, iz ko-
je se vidi da je od Akvileje do Zuglio (Carnicum Julium) išla rimska cesta, i evo kako:
Julium Carnicum
O Nimis
Gemona
O Artegna
Akvileja
Cormons
Forum Julium
Iz karte koja je narisana u radnji Grafenauera (Država Karantanskih Slovencev,
Koroški zbornik, 94) ucrtan je i limes koji su tobože imali Langobardi protiv napada
sa sjevera. Prema smještaju toga limesa uočavam da je on zapravo bio uperen protiv
Kranjske i Istre. To se isto čini i iz onog ucrtanog limesa u »Historija naroda Jugosla-
vije« (I, između 136. i 137. strane) i »Zgodovina...« (I, 115). Međutim se Grafenauer u
knjizi »Ustoličevanje...« posebno pozabavio tim tzv. langobardskim limesom, u čiji
on opstanak vjeruje (o. c., 47, 411, 427). I 1953. godine Milko Kos ostaje na svome gle-
dištu da se Slaveni nisu naselili zbog toga i u furlansku nizinu, jer je ondje bila na voj-
nički način uređena granica sastavljena od sustava utvrđenih gradova, kaštela i sutjes-
ki sa središtem u Čedadu. Ti su se kašteli prostirali od Gornjeg Tagliamenta preko
Humina (Gemona), Čedada, Kormina (Cormons) do mora kod Tržiča (Monfalcone).
Pred tom obrambenom linijom u VII. i VIII. stoljeću zaustavio se val Slovenaca i do
danas se održala ta crta, kaže Kos (Slovensko Primorje..., 41). Grafenauer je 1954. iz-
nio da je meda u Furlaniji nastala u uskoj vezi s utvrdama koje su organizirali u god.
555 — 568. Bizantinci na zapadnom rubu te zemlje. Budući da su i Langobardi, kada su
došli u Furlaniju pokazali da zapravo ne vjeruju u svoj ugovor s Avarima, to su oni
preuzeli bizantski »limes« na rubu te zemlje s utvrdama na crti Tržič —Fara (Pri Gra-
diški)— Krmin —Ćedad — Gemona (Kumin) — Venzone (Pušja vas) uzduž cijeloga za-
padnoga ruba furlanske ravnine. Sjedište tog obrambenog pojasa bilo je u Čedadu,
koji Grafenauer ucrtan i donosi (Zgodovina... 1,113, 160). God. 1955. M. Kos samo pi-
še da je od Snežnika do Tilmenta o. 611. morala izdržati bizantsko-langobardska »me-
ja« veliki pritisak napadajućih »barbarov«, te donosi upravo onakvu kartu kao i Grafe-
nauer s istim langobardskim limesom u Furlaniji (Zgodovina..., 48, 75). Na osnovi
svega toga može se reći da o tome limesu i njegovu postojanju ne znaju ništa suvreme-
53
 124 125
Ali Avari su po cijeloj Furlaniji sve palili i pljačkali, te konačno opkolili
Čedad. Njega je sada Romilda izručila kaganu, koji joj je tobože obećao že-
nidbu. Kada je on ušao u taj grad, dao je sve opljačkati i zapaliti, a stanovni-
ke odvesti u Panoniju,126 gdje je pobio sve zrele muškarce, poštedivši samo
žene i djecu. Romildini sinovi127 se bijegom spasiše, ali ona je bila ubijena. 128
Kuda je dakle taj donedavni Agilulfov saveznik, s kojim je sklopio vječni
mir, ušao u tu zemlju?129 Kuda drugdje već valjda i opet onom nebranjenom
avarsko-slavenskom cestom kroz Istru,130 gdje mu Bizant nije mogao sprije-
čiti prolaz preko nje. Ili ako nisu tada prešli tuda, onda su možda onim pu-
tem preko Norika, kojim i Langobardi (568) prvo stigoše u Veneciju, a zatim
ni i kasniji izvori, pa tako u prvom redu Prokopije i Pavao Đakon. Prema tome nije po-
stojao ni bizantski ni taj isti pretvoreni u kasniji tobože langobardski limes, kako to
tvrde navedeni historičari. Nadalje je jedan od dokaza da bizantski limes nije posto-
jao i to što su Langobardi, kada su iz Panonije upadali u Italiju, glatko i bez otpora uš-
li u Furlaniju, a onda dalje preko nje osvajajući redom razna mjesta i odmah uredivši
svoju upravu u navedenoj pokrajini sa središtem u Čedadu (G. Vettich, o. c., 22, 23; F.
Kos, o. c. I, 69, 70). Nadalje, kakav je to bio langobardski obrambeni pojas ako su ga
Avari u prvom naletu probili i uspjeli iza njegovih leda po cijeloj Furlaniji pljačkati?
Ta oni su, a i Slaveni, i kasnije provaljivali i ulazili u tu zemlju. Dakle, jednom riječju,
sve su to samo pretpostavke, ničim sigurnim ne dokazane da je uistinu postojao neki
limes u Furlaniji za doba Bizanta i Langobarda.
124
M. Kos stavlja u prvo desetljeće VII. stoljeća provalu avarsko-slavenske mase
u furlansku ravninu, a u o. 610. napad avarskog kana na Gisulfa i mede Venecije (K po-
stanku ..., Razprave ... V/VI 339).
125
1. della Croce stavlja tu provalu u Furlaniju u 615 (o. c., 563), Manzano piše da
su Avari ili Huni upali 611. u tu zemlju iz Gorice (o. c. I, 121 — 131), a Grafenauer u jed-
noj svojoj knjizi isprva piše kako su Avari upali u Furlaniju o. 611, te malo zatim »naj-
brže« te iste godine (Ustoličevanje ..., 427, 435), a onda u drugoj knjizi da je velika
avarska provala u Furlansku Istru bila o. 611 (Historija naroda Jugoslavije I. 88). I ko-
načno stavlja u 611. da je bio prodor Avara i Slavena (on tu stavlja i Slavene, o kojima
na tom mjestu ne govori Pavao Đakon) u tu zemlju, gdje su pobili furlansku vojsku i
zauzeli Čedad, središte obrambene linije (Zgodovina... I, 121).
126
»Pannoniae in finibus ...« (G. Vettich, o. c., 74). Dakle samo u Panoniji, a ne u
Panonije ili čak i Norik!
127
Začudo Schönleben taj opis o njihovu zarobljenju od Avara, kod kojih su neko
vrijeme i bili, stavlja čak u 614. i 615. godinu (o. c. 338).
128
G. Vettich, o. c., 73-76.
129
» ... Cacanus uere Bavarorum rex, per Pannoniam et Illyricum in Italiam ir-
rumpens, Langobardum reges superat, ut paulum abfuerit, quin provinciam ipsam ca-
peret ita tarnen Forumiulii proditione Romildae eius amore captae diripuit, ut vix ipsi-
us provinciae cernerunt vestigia ...« (Platynae Liber de vita Christi ac omnium ponti-
ficum, RIS f. 129, t. III, p. l, Cittä di Castello 1914,100). » .. .Cacanus, Hunorum rexper
Pannoniam atque Illiricum exercitu Italiam ingreditur et praefectos quosdam Lango-
bardorum superat atque capit...« (M. Palmerii o. c., RIS f. 42, t. XXVI, p. I, 61,
62 — stavljena je 610. god. tj. III. godina papinstva Bonifacija IV (608 — 615) i carevanja
bizantskog cara Foke).
130
Kandier piše da su Slaveni s Avarima 615. prodrli prema Italiji i zauzeli zemlju
sve do Soče te Kras (Epoche per li Slavi nell'Istria, L'Istria VI, No. 6., Trieste, 1851,
28). C. Gregorutti donosi da su Avari provalili u Furlaniju onom istom cestom od
»Tharsatico« (kojom su vršili upade Mađari u X. a u XV. stoljeću bosanski Turci) i
prošli su »s. Giovanni di Duino« (Stivan), stanicu »Fonte Timavi« (L'antico Timavo e
le vie Gemina e Postumia, AT NS XVI, Trieste 1890,385), a Grafenauer piše samo da su
oni upali u Furlaniju i Istru o. 611 (Historija naroda Jugoslavije I, 88).
54
u Ćedad. Da li su medu tom vojskom bili i Slaveni? Teško je reći, ali nije ni-
131
kako isključeno. Svakako je taj prodor Avara u Veneciju i Furlaniju ojačao
i uvelike utvrdio naseljenje Slavena u Istri, koja je u svom većem dijelu bila
prepuštena objema tim narodima na milost i nemilost. Time je tada opet i
slavensko useljavanje u tu zemlju bilo još više olakšano, nesmetano i osigu-
rano, jer su Avari ugrozili sada i langobardske i bizantinske posjede u Italiji,
u kojoj je car Heraklije i njegov egzarh morao pojačati vojsku.
Uto su po smrti Gisulfa preuzeli upravljanje furlanskom vojvodinom Ta-
so i Kako. Oni su se u zgodno vrijeme132 dokopali područja (predjela, pokra-
jine, zemlje) Slavena133 koje se zvalo »Zellia«134 po sve do mjesta koje se na-
ziva »Metlaria«.135 Otada, pa sve do vremena vojvode Ratchisa,136 ti su Slave-
ni plaćali danak137 furlanskim vojvodama.138
131
Kako još i u X. stoljeću Konstantin Porfirogenet zove Slavene Avarima, i Sla-
veni ili Avari (F. Rački, o. c., 265, 266), nije baš zato nikako isključeno da su i ti prvi s
njima bili upali u Furlaniju preko Istre.
132
Schönleben isprva stavlja to osvojenje u 614, a onda na drugom mjestu iste
svoje knjige datira sa 613. godinom (o. c. 210, 337), a Manzano sa 612 (o. c. I, 132), F.
Kos datira taj događaj s o. 610. (o. c. I, 187), a M. Kos, slažući se s Hauptmannom, stav-
lja tu okupaciju iza 623 (po nastupu Sama) i ispred o. 626. godine (K zgodovini kralja
Sama in njegove dobe, Časopis za slovenski jezik, književnost in zgodovino, VII, Ljub-
ljana 1928, 197) ili od 623 — 626 (K poročilom . ..). U knjizi » Zgodovina Slovencev«
(1933) stavlja Kos to u o. 625, a Meglarje identificira s današnjim Podkloštrom i kaže
da je preko 100 godina gornja i srednja Ziljska dolina ostala u langobardskoj vlasti. U
istoj knjizi na drugom mjestu piše da su između 623. i 626. Langobardi napali Karan-
tance i zauzeli »okraj Slovencev, ki se Zilja imenuje, do kraja, ki se mu pravi Meglar-
je«, ističući da je langobardski uspjeh bio malen. Pod »okrajem Zilja« do Meglarja na-
ime nije moguće razumjeti pravu dolinu Zilje, nego gornju dolinu Bele i dolinu Ziljice.
Slovensko pučanstvo te pokrajine moralo je kroz sto godina plaćati tribut furlanskim
vojvodama (o. c., 52, 134). Grafenauer isprva piše da su Langobardi uspjeli između 623.
i 626, kada još Samova država nije bila potpuno učvršćena, zauzeti »kraj Slovencev, ki
se Zilja imenuje, do Meglarij (Kanalsko dolino in dolino Žilice)«, te da je ta pokrajina
oko 100 godina ostala pod njihovom vlašću (Država Karantanskih Slovencev, Koroški
zbornik 95). Zatim u svojoj knjizi »Ustoličevanje« ... stavlja to između 623. i o. 626.
godine (o. c., 428). Nešto kasnije djelomično mijenja svoje mišljenje o dataciji i kaže
da su o. 625. Langobardi napali Karantaniju i oteli joj »kraj Slavena, koji se Zilja nazi-
va« (Historija naroda Jugoslavije I, 137), a tako isto piše i M. Kos, napominjući, da je
gornja i srednja Ziljska dolina ostala u njihovoj vlasti preko 100 godina (Zgodovi-
na ..., Ljubljana, 1955, 77).
133
Hartmann smatra da su Slaveni istočno od bavarske granice bili prisiljeni pla-
ćati tribut Tasu i Kaku (Geschichte ... II/l, 211).
134
F. Kos piše da se u raznim rukopisima za ime tog kraja nalaze i ovi oblici: Azel-
lia, Agellia i Cagellia (o. c. I, 187—189), a u Muratorijevu izdanju Pavla Đakona ima je-
dan prijepis i »Aglia« (Pauli Diaconi de Gestis Langobardorum, L. A. Muratorius, Re-
rum Italicarum Scriptores I, Mediolani, 1723, 467), a u novom izdanju Dandola nalazi
se čak i naziv »Delia« (o. c., RIS f. 313, 92).
135
I za to mjesto donosi F. Kos iz istih rukopisa ove nazive: Medaria, Meclaria,
Mecharia, Melaria i Neclaria (o. c. I, 189), a Dandolo u navedenom novom izdanju ima
»Medareia« (o. c., RIS f. 313, 92)
136
Tj. nekako do četvrtog desetljeća VIII. stoljeća (F. Kos, o. c. I, 189).
137
Benussi piše da su ga davali Langobardima do 744. godine (Nel medio evo, 20).
138
» .. . Mortuo ut diximus Gisulf duce foroiulensi, taso et cacco filii eius eundem
ducatum regendum susciperunt. Hi suo tempore sclauorum regionem quae zellia ape-
llatur usquie ad locum qui metlaria dicitur possiderunt. Unde usque ad tempora rat-
55

Ovdje neću ulaziti u to da li je taj predio Slavena, koji se zvao »Zellia« i
prostirao se do mjesta »Metlaria«, bila Ziljska dolina, a ono mjesto današnji
Windisch Matrey,139 jer to ne ulazi neposredno u samo moje pitanje doselje-
nja Slavena u Istru. No svakako je jedno sigurno — da su otada tamošnji
Slaveni plaćali danak tim furlanskim vojvodama,140 koje je Gregorije,141 bi-
zantinski patricije, na podmukli način dao namamiti u mjesto Oderzo142 i on-
dje pobiti.143 Tada je furlanskim vojvodom postao Gisulfov brat Grasulf,144 a
Radvald i Grimoald nato krišom odoše beneventskom vojvodi koji ih je lije-
po primio i držao kao svoje sinove.145 Tada je i Tasilo, bavarski vojvoda, um-
ro i naslijedio ga je sin Garibald, kojega su Slaveni porazili kod Lienza146 i
opustošili njegove granice. Ali čim su Bavarci skupili ljude, oduzeli su nepri-
jateljima plijen i potjerali ih sa svojih meda.147
chis ducis idem sclaui pensionem foriulanis ducibus persoluerunt...« (G. Vettich, o.
c., 78). U Dandola glasi taj dio ovako: » . .. Honorius, nacione campanus, sedit annis
XII, mensibus XI, diebus XXVIII; cessavit episcopatus mensibus VII, diebus XIII...
Eodem tempore Tasso et Cacto foriuliani duces regionem Sclavorum, que Delia nun-
cupatur, usque ad locum qui Medareia dicitur, possidebant...« (o. c., RIS f. 313, 92).
A. Bonfinius, služeći se Pavlom Đakonom, iako ga ne citira, priča kako su Taso i Kako
osvojili » ... Haec regio, quae hiis subdita fuerat ä Sclavorum parte que Azellia dici-
tur, ad Meclariam usque pretendebatur. Quare ad Ratchis usque tempora Sclavi, qui
Dalmatiam et Istriam inundarunt, Foroiulianorum uectigales fuere ... Sclavi (ut in
primo libro retulimus) e regionibus trans Istrianis promanarunt, atque Istriam et Dal-
matiam occuparunt, eamque ä se Sclavoniam dixere ...« (Rerum Ungaricarum deca-
des, Basileae 1543, 120).
139
O tom pitanju postoji prilično velika literatura, koju donosi i uz svoje obrazlo-
ženje F. Kos (o. c. I, 188, 189), i onda Benussi (Nel medio evo, 20). Zatim se posebno
tim bavi opširno Rutar (o. c., Letopis .. ., 311—316) i M. Kos (K Žgodovini kralja Sa-
ma ..., Časopis . .. VII, 196, 197) koji se djelomično opredjeljuje za položaj toga pred-
jela, te konačno Grafenauer (Ustoličevanje .. .,44 — 47, 428, 473) koji stavlja taj predjel
u Kanalsku dolinu i dolinu Ziljice (Historija ... I, 137).
140
Schönleben, donoseći po Pavlu Đakonu taj pasus o osvojenju Gisulfovih sino-
va » . . . Slavorum regionem, quae Azellia appellatur ...«, nadodaje i ovo: » ... Haec igi-
tur de causa deinceps Foroiulianos Duces etiam Carnioliae duces appellabimus, et eo-
rum serie per annos digeremus . ..« (o. c., 314, 315).
141
Palladio za njega kaže da je uime cara upravljao gradom Oderzom u trevisan-
skoj marki (o. c., 49). Rubels donosi da jedni tvrde da je on bio ravenski egzarh i da se
zato zove patricij, a po drugima se vidi (Milanski anonim u disertaciji »Chorographica
Italiae«) da je on kao patricij, ali ne i egzarh, bio prafectus praesidio i da mu je bio
podvrgnut i dio Venecije (o. c., 295, 296).
142
R. Cessi piše da je Oderzo ostao u vlasti Bizanta sve do kraja Rotarija, a onda
se raspao bizantski centar toga mjesta (Venezia ducale I, Venezia, 1940, 46).
143
Bauzer stavlja to umorstvo u 616. godinu (o. c., 74 a).
144
Ovoga Rubeis drži ocem onoga drugoga Gisulfa i da je to onaj Grasulf koji je
uzalud pokušavao Bizantu oteti Istru (o. c., 295). Ne razumijem zašto je taj podatak o
dolasku Grasulfa na vojvodsku stolicu bez ikakva obrazloženja F. Kos stavio u o. 626.
godinu (o. c. I, 197) jer je on u Pavla Đakona naveden prije nove provale Slavena u Is-
tru o. 611. godine!
145
G. Vettich, o. c., 78, 79.
146
M. Kos stavlja to u o. 626.-629. godinu (Zgodovina..., Ljubljana, 1955, 78).
147
G. Vettich, o. c., 79.
56
7.
U takvim prilikama kralj Agilulf sklapa sa bizantskim carem mir prvo
148
na jednu, a onda proširuje i za drugu godinu. Ujedno ponovo obnavlja pri-
mirje s Francima.149 U toj godini150 su Slaveni — piše Pavao Đakon — pošto
su pobili vojnike, tako opljačkali Istru da je bilo vrijedno žaljenja. 151
Taj treći upad Slavena u Istru opet dokazuje trulost bizantskog carstva,
koje nije moglo obraniti tu pokrajinu iako je s ^.angobardima sklopilo mir i
bilo na neko vrijeme sigurno od napada s njihove strane u taj dio svojih po-
sjeda. Pitanje je i opet, odakle su ti Slaveni ušli u Istru i dokle su prodrli.
G. F. Tommasini (1595—1654), novigradski biskup,152 u svojim »Com-
mentari storico-geografici della Provincia delPlstria«153 uz ostalo piše da su
148
Benussi, citirajući prilično samovoljno taj tekst Pavla Đakona, kaže da su se
iza 602. godine Langobardi odrekli plana da zauzmu Istru, a napose pošto su s carem
sklopili mir (kojega ne datira). Otada su odnosi između njih postali prijateljski i fur-
lanske vojvode i upravljači Istre živjeli su u miru u cijelom VII. stoljeću, jer se i Bizant
odrekao svoje agresivne politike (Nel medio evo, 17, 18, 25). No to su samo lijepe fraze
Benussija, koji ničim ne može na izvorima bazirati te svoje izvode! Dapače iz salerni-
tanske kronike doznaje se da su Langobardi početkom druge polovice VIII. stoljeća
oružjem osvojili Istru (F. Kos, o. c.. I, 270).
149
Benussi i tu na svoj način prekrojava i donosi taj citat Pavla Đakona (Nel me-
dio evo, 17).
150
Baronius začudo tu provalu Slavena u Istru, opisanu od Pavla Đakona, pove-
zuje s pismom pape Grgura I, upućenom solinskom biskupu Maksimu od 600. godine,
(o. c. VIII. Venetiis 1710, 117), a Valvasor stavlja to u oko 612 (o. c. IV, 243). I della Cro-
ce u 612. (o. c., 563), a Rubeis u 616 (o. c., 224). Schönleben kaže da je to bilo 604 (o. c.,
335), a tako isto donosi, citirajući Luciusa, i Francol (o. c., 197). Kandier također piše
da su Slaveni 604. prodrli u Istru jednako kao neprijatelji Langobarda i Grka (KCDI I
— 778.), Dümmler, citirajući Pavla Đakona, stavlja taj upad u 611 (o. c., Sitzungsberic-
hte ... 19, 364), Manzano u 611 (o. c. I, 132), De Franceschi u 610. ili 613 (o. c., 76). Rać-
ki (o. c., 264) i Diehl u 612 (o. c., 47). S. Dellagiacoma u 616 (Fortunato di Trieste, Patri-
arca di Građo (803-825); AT NS III, Trieste, 1872-1875, 359), Rutar (o. c., Letopis . ..,
316) i Benussi u 611 (Nel medio, evo, 18); Manuale ... Parenzo2 1903, 81; L'Istria nei
suoi..., 88), Schiavuzzi naprosto stavlja upad Slavena u 611, a onda malo zatim kaže
da su Slaveni Vendi 700. godine upali u Istru i posvuda, gdje su prolazili, rušili i ubija-
li, te držeći se obale dospjeli sve do Milja (o. c., A t t i . . . XVII, 305). F. Kos piše da je to
bilo isto 611, jer da Pavao Đakon malo nakon toga iznosi da je u ožujku umro triden-
tinski biskup Sekund, a to se dogodilo 612. godine (o. c. I, 189). Gruber donosi da su
napokon i 611. provalili ponovo sami Slovenci u Istru (o. c., 13), a Tamaro (La Vene-
tie ... 1,40, 131) i M. Kos stavljaju to u istu godinu, kada i navalu Avara u Furlaniju (K
poročilom ...; O starejši slovenski kolonizaciji. .., Razprave I, 59; Zgodovina .. ., 31).
U tu godinu stavljaju to i Paschini (o. c. I, 121) i Rojnić (Istrie ..., 6), Barada u 612
(Hrvatska dijaspora ..., Starohrvatska Prosvjeta 11/2, 12), a Grafenauer isprva piše,
upirući se na Pavla Đakona, da su oko 611. Slaveni napali Istru, a malo zatim kaže da
su »najbrž« navalili u Furlaniju i »izropali« Istru (Ustoličevanje ..., 431, 435). U svojoj
pak »Žgodovini .. .« samo datira taj upad s tom istom godinom (o. c. I, 121). Tako isto
datira i Beuc (o. c., 40), a M. Kos i 1955. ostaje na svojoj staroj dataciji i zaključuje da
je nove slavenske navale u Istru omogućila avarska vojska u Furlaniji i da oba ta upa-
da stoje u vezi (Zgodovina . .., 48).
151
G. Vettich, o. c., 79. » ... et eodem anno Sclavi, multis interfectis militibus, to-
tam Ystriam depredati sunt. . .« (A. Danduli o. c., RIS f. 313, 92).
152
G. Vassilich, Sui Rumeni dell'Istria, AT NS XXIII, Trieste, 1899-1900, 179.
153
Archeografo Triestino IV, Trieste, 1837.
57
u Istri prvi i najbrojniji od ostalih »Schiavoni«,154 koje drugi nazivaju Slave-
nima (Slavi), a koji potječu iz Dalmacije ili Slavonije (Schiavonia), starog Ili-
rika (antico Ilirico). Oni su snažni i sposobni za napore, raštrkani po svim
mjestima i dapače je sada slavenski jezik postao zajednički gotovo za svako-
ga, te stanovnici mnogih sela (villa)155 ne znaju ni govoriti talijanski. Oni su
966. godine silom ušli156 u tu pokrajinu i osobito uništili porečko područje,
zbog čega se u ispravi Rodoalda,157 akvilejskog patrijarhe, izdanoj porečkom
biskupu, zovu opakim158 Slavenima i okrutnim159 barbarima. Oni su, piše da-
lje Tomasini, možemo reći, većinom zemljoradnici i poljodjelci i zbog toga
nastavaju u selima160 i na poljima.161 Drugi, koji su nastavali u toj zemlji, na-
stavlja navedeni biskup, su oni iz Karnije .. .162 Oni žive u većim selima163 (vi-
llaggi) i kaštelima i poljskim imanjima, opasanim zidom,164 i oni nisu tako
stari stanovnici kao »Schiavoni«.1651 Karnijcima, zvanim općenito i Karnijo-
lima,166 pridružuju se mnogi Furlanci167 koji nisu daleko od njih.168 I. della
Croce smatra da treba istražiti kako su Slaveni ušli u Dalmaciju i iz te pokra-
jine se proširili po Istri, Krasu, Koruškoj i Kranjskoj,169 te zaključuje, citira-
jući Bionda (Hist. lib. 8), Pavla Đakona (De, gest. Langob. lib. 4, cap. 25),
Dandola (Chron. Venet. n 5 lib. 6, cap. l, num. 1), Baroniusa (Annal. eccl.
154
Benussi piše da je to u XV. glavi (Nel medio evo, 196), a Beuc prvo kaže da je u
XI. a onda u XV. glavi (o. c.. Arhivist, I, 49, 50), što je točno.
155
Beuc to prevodi »naseobina« (o. c., 49).
156
Beuc piše »zauzeli« (o. c., 49).
157
Beuc ispravno napominje da tu treba istaći da je zaista akvilejski patrijarh Ro-
doald u svojoj ispravi porečkom biskupu, izdanoj 966. godine, citirao Hrvate kao zle
Slavene, i to zbog toga što su oni opustošili njegov rovinjski posjed. No patrijarh ne
kaže da su to Hrvati učinili 966, nego nekoć (o. c., 49), tj. » ... nuper a nefandis Sclavis
ac duriš Barbaris destructu....« (KCDI 1-20. I. 966.).
158
Beuc ima »zli« (o. c., 49).
159
Beuc piše »opori« (o. c., 49).
160
Beuc sada »villa« prevodi čak »gradić« (o. c., 49).
161
G. F. Tommasini, o. c., AT IV, 52. Ne baš potpuno od riječi do riječi po starom
običaju donosi taj pasus i Benussi, koji piše iza toga da nije moguće kako tvrdi Tom-
masini da je slavenski narod u unutrašnjosti Istre vukao podrijetlo od gusarstva
Hrvata i Neretljana X. stoljeća, dodajući da je poznata činjenica da ni taj biskup ne
pripisuje nezavisnost Slavena u Istri u vremensko razdoblje ranije od 966. godine (La
liturgia slava nell'Istria, A t t i . . . IX, Parenzo, 1894, 196).
162
Beuc stavlja: (Slovenci) (o. c., 49), što Tommasini ne kaže, već samo: » .. . po-
poli . . . sono quelli della Carnia ...« (o. c., AT IV, 52).
163
Beuc piše: mjestima (o. c., 49).
164
Beuc prevodi »terre murate« sa »obzidanim naseobinama« (o. c., 49).
165
Beuc prevodi: Hrvati (o. c., 49).
166
Valvasoru se čini da su ljudi u staroj Karniji (Alt-Carnia), tj. »Carnieli«, ili po-
tomci starih Mlečana ili još sigurnije Galaćana (Galatarum), koji su zaboravili svoj
materinji jezik i navikli se na talijanski. No taj se iskvareni jezik, dodaje dalje, uvelike
razlikuje i od tadašnjeg talijanskog i njemačkog (o. c. I, 38).
167
Beuc to prevodi ovako: S ovim Karnijelima druže se mnogi Furlani, koji u svo-
joj domovini nisu daleko od Karnijela (o. c., 49).
168
G. F. Tommasini, o. c., AT IV, 53. Izvadak iz toga, ne baš potpuno točan, donosi
i Benussi (La liturgia ..., Atti... IX, 206).
169
Valvasor piše da su Slaveni iz Dalmacije za vladavine cara Mauricija o. 590. go-
dine zauzeli Korušku i Kranjsku (o. c. IV, 242).
58
tom. 8, ann. 600) i Ivana Luciusa (De Regn. Dalm. lib. I, cap. 8) o doseljenju
Slavena i Istri da je oko 600. god. jedan dio njih napustio Dalmaciju i došao
stanovati zajedno s domaćim elementom u Kranjskoj, Koruškoj i Istri.
170
Dakle, Croce zna samo za Slavene u Istri i ne razlikuje ih kao Tommasini.
I Schönleben pod 612. godinom donosi da su Slaveni došli iz Bavarske u
Istru,171 a Francol, citirajući navedenoga pisca, kaže pogrešno da je on naveo
da su tu došli iz Češke (Bohemia).172 Kandier piše 1850. da je provala Slave-
na u nutarnju Istru bila 604. godine, da su je opljačkali i vojne posade pobi-
li,173 a 1851. donosi da su te iste god. 604. oni ušli u tu zemlju sa strane Učke
(Monte Maggiore), pobili posadu, opustošili nutrašnjost Istre, a Boljun i Pi-
ćan su porušeni.174 Iste 1851. godine kaže da su Slaveni prešli Učku, pobili
posade i toliko pobili naroda u dolini Raše da se pričalo kako je ta dolina bi-
la pokrita leševima i zauzeta od navedenog naroda. Malo zatim u t o j radnji
ponavlja da su god. 604. Slaveni ušli preko Učke u Istru, pobili posade i zau-
zeli gospoštiju Lupoglav (Maronfels), a i Boljun ili Finale je pao u njihove ru-
ke.175
Interesantno je, što kaže uz ostalo za doseljenje Slavena u Istru inače
prilično oprezni De Franceschi, koji im priznaje postojanost u toj zemlji tek
804. godine. Malo zatim izjavljuje, doduše, da oni idu medu njene najstarije
stanovnike, ali nadodaje da koliko je njemu poznato, nedostaju dotada his-
torijski podaci da se utvrdi doba njihova dolaska.176 God. 1855. Kandier sa-
mo kaže da su Slaveni 604. upali u unutrašnjost Istre, koja je opljačkana, a
posade vojnika pobijene. Ujedno ističe da je to prva navala Slavena, te ima
170
o. c., 552, 553, 555. Beuc piše da se sve to nalazi na 552. strani (o. c., 50), što nije
točno.
171
Zapravo taj pasus glasi: » ... Slavos Baioartä digressos in Istriam iterum pro-
curisse, ubi caesis romanis praesidiis, omnia rapinis, caedibus et incendiis impleve-
runt...« (o. c., 336).
172
o. c., 197.
173
Fasti istriani, L'Istria V, o. l, str. 8.
174
Epoche per li Slavi nell'Istria, L'Istria VI, No. 6, str. 28.
175
Dei popoli ehe abitarono l'Istria, L'Istria VI, No. 18, str. 77, No. 19, str. 83
176
Radi interesantnosti donosim u izvacima ovo njegovo mišljenje: » .. .Che gli
Slavi non sono, come vorrebbesi da alcuni i quali piü ehe consultare la storia e le con-
dizioni nostre si lasciano sopraffare dalle allucionazioni d'uno spirito zelo di naziona-
litä, ehe non sono, diče, gl'originarii o almeno i piu antichi abitatori di questa provin-
cia, e ormai posto fuor di dubbio da quanto Ella espose in questo giornale. Difatti non
una iscrizione lapidaria ricorda nomi slavi durante la dominazione romana e bizanti-
na e successivamente per parecchi secoli, non uno dei luoghi di quest'epoca ha slava
l'etimologia — quando all'opposto l'elemento romano, grece e celtico risaltano ovun-
que a tutta evidenza. Mentre nella Carniola e nella Dalmazia giä nel VII secolo si sta-
bilirono Slavi, sloveni nella prima, croati nella seconda, in Istria appariscono appena
nell' 804 e sono quelli ehe si menzionno nel placito di Carlomagno tenutosi nell'804.
nella Valle di Risano presso Capodistria ... Appena nell' 820 altri Croati avrebbero
preso stanza fra la Cetina in Dalmazia e l'Arsa... Eppure e certo ehe šino alla meta
dei 15. secolo nell'Istria bassa non v'erano Slavi... Gli Slavi — Croati, di cui ho parla-
to sinora, sono senza dubbio di annoverarsi tra i piu antichi della provincia; pero
mancano sinora, a quanto io so, dati storici per fissare l'epoca della loro venuta . . .«
(C. de Franceschi, Sülle varie popolazioni dell'Istria VII, No. 50, Trieste, 1852, 226,
227).
59
predaja da je pao Boljun i da je dolina Raše bila posuta leševima.177 No zato
je 1875. isti pisac stvarno priznao da se o istarskim Slavenima u posljednje
doba mnogo piše ali da su istraživanja o njima, umjesto da dovedu do svjet-
la istine, još više zamaglila i prouzrokovala uzbuđenje. Stoga preporučuje da
onaj tko se bavi poviješću sačeka dok se stišaju strasti i prevlada razum. No
kako život nije dovoljno dug, ipak je potrebno da se raspravlja o tome. Ali
uza sve to kao da je zaboravio što je već rekao, malo dalje piše u toj svojoj
knjizi da Slavena nije bilo od Raše do Timava ni u rimsko ni u bizantsko do-
ba, da su oni tek od 1400. počeli u Istri postojati, a iza 800. su se već pojavlji-
vali, vjerojatno iz Karnije, te da se ne zna da li su tu došli nasilnom prova-
lom ili postepenim useljavanjem. Unatoč i takvu zaključivanju, ponavlja ma-
lo dalje, potrebno je prošlost istarskih Slavena osvijetliti historijskim izvori-
ma, što se dotada nije činilo, a za sadašnjost provesti prava istraživanja.178
Gdje su se smjestili, piše Kandier u jednoj drugoj knjizi, izišloj 1876. go-
dine, prvobitni Slaveni s ovu stranu Raše, teško je razvidjeti, jer su u XV. i
XVI. stoljeću i čak kasnije medu te Slavene bili ubačeni drugi, tako da se sta-
rima zameo svaki trag.179 C. De Franceschi 1885. godine toliko se zaboravlja
kada piše da povijest pokazuje da Istra nije bila nikada zauzeta od nekog sla-
venskog naroda ili da je takav njom vladao. Ujedno, iako se služi Konstanti-
nom Porfirogenetom, tumačeći taj izvor na svoj način, čak ustvrduje da
Hrvati nisu prešli granice Istre i da su se raširili samo do rijeke »Tarsia«
(Rječina), koju je taj pisac u zabuni zamijenio s »Arsia«, te nadodaje da su se
istarski Slaveni naselili ne silovitom provalom i osvojenjem, nego malo-po-
malo u različitim vremenskim razdobljima.180 A. Marsich, na osnovi Murato-
177
A n n a l i . . . , 12-604. g.
178
» .. . Grandi questioni, o piu veramente con grande schiamazzo, si agitarono
in questi ultimi anni sulli Slavi dell'Istria; e le indagini ben altro ehe avanzare a luče
di veritä, si annebbiarono sempre piu, e si alzarono šino a causa di agitazione. Per cui
assai meglio sarebbe a chi tratta storia, di attendere ehe calmate le effervescenze, la
ragione riprenda impero, ma la vita non ci basta a tanto, ed e per necessitä ehe se ne
discorra . . . Delli Slavi diremo brevemente ehe e nell'Istria propria tra l'Arsia ed il Ti-
mavo non ve furono al tempo romano, ne al tempo dei Bizantini... Ma e certo ehe li
Slavi in Istria non cominciano a figurare ehe appena col 1400. Fra questo e l'SOO, nel
quäle appariscono recati da Carlo Magno, per un periodo quindi di seicento anni, si ha
certezza di Slavi, venuti, come tutto persuade a icredere, dal Carnio, perche Sloveni,
collocati nelle parti montane nel Triestino . .. Non sappiamo se per invasione violen-
ta, o se per successivo lento venire di singole persone ... Ma ripetiamo, le condizioni
delli Slavi d'Istria hanno bisogno di venire chiarite, il ehe finora non fu fatto, ne poträ
farsi ehe colPappoggio di documenti storici per lo passato, di sincere ricognizioni per
lo presente ...« (Notizie storiche di Montona, 66, 67, 70, 72).
179
» . . . ma il riconoscere ove fossero collocati li slavi primitivi di qua dell'Arsa, e
difficile opera, perche a quelli slavi altri furono sovvrapposti nei secoli XV e XVI e
perfino piu tardi, ehe degli antichi tolsero ogni traccia ...« (Notizie storiche di Pola,
Parenzo, 1876, 101).
180
» .. . La storia ci dimostra ad evidenza ehe l'Istria mai venne occupata o domi-
nata da qualche nazione slava. I Croati stabilitisi intorno al 620 nella Dalmazia, nello
estendersi successivamente verso settentrionale non oltreppassarono i confini dell' Is-
tria; il loro regno, giusta il Porfiregenito, arrivava šino alle catene del Montemaggiore;
anzi sembrerebbe ehe giungesse soltanto šino al fiume Tarsia (l'odierna Fiumara) e
ehe quindi la cittä di S. Vito, oggidi Fiume, non v'avesse mai appartenuto. Qualche au-
tore scrisse ehe i Croati s'estesero šino all'Arsia, ma fu errore di scambio col suddetto
60
rija (Annali d'Italia), Liruttija (Notizie storiche del Friuli II, 324) i Manzana
(o. c. I, 115), iznosi da su god. 602. Slaveni, spustivši se iz Ilirika, napali Istru,
koju su opljačkali i popalili. Zatim opisuje po Kandlerovim radovima (CDI,
L'Istria VI, 83, Indicazioni per riconoscere le cose storiche del Litorale, 12,
Notizie storiche di Pola, 140) da su 604. provalili u unutrašnjost te zemlje,
koju su opljačkali i pobili posade, nadodajući kako postoji tradicija da je
pao Boljun i da je dolina Raše ostala pokrita leševima, a u god. 615. stavlja
po Kandleru (L'Istria VI, 28) da su Slaveni i Avari napredovali prema Italiji i
zauzeli Kras.181 M. Tamaro priznaje provale Slavena u Istru, ali im odriče da
su ondje išta zauzeli,182 a Schiavuzzi govori o bici stanovnika Istre sa Slave-
nima na Učki, o čemu zna i tradicija.183
U svojoj posmrtno izišloj povijesti Trsta Kandier piše da su 604. Slaveni
došli od Učke i uputili se prema Puli, ali nisu prodrli preko doline gornje Ra-
še, u kojoj su pobili posade koje su stražile u onim tvrđavama, i toliko su
prolili krvi da je ta dolina bila posuta leševima. Sigurno su, kaže dalje, došli
od Alpa iz kraja koji se poslije zvao »Schiavonia«, dodajući da Slaveni više
nisu davali mira.184
Gruber kaže da su provale Slovenaca u Istru bile više prolazne, pa zato
nisu dovele do trajnog zaposjednuća napadnutih zemalja; no s vremenom su
ti Slovenci stali opet pomalo prodirati u Istru i stalno se nastanjivati kao
pastiri na prigorju Julskih Alpa, koje je bilo u vlasti Langobarda, plaćajući
im danak, odakle su se onda raširili u furlansku ravnicu i do meda bizantin-
ske Istre.185
Benussi kaže u jednoj svojoj radnji, navodeći za to u dokaz Pavla Đako-
na (c. IV, 42), da su se Slaveni 611, pošto su opustošili tu pokrajinu, povukli
natrag.186 Nekoliko godina zatim taj pisac donosi da se upad Slavena u Istru
vršio najviše na konzularnoj cesti koja ide od Rijeke preko Kastva, visova
187
kod Lovrana preko »i Caldiera« i duž uskog klanca između brda Letaja i
fiume Tarsia. Gli Slavi dell'Istria vi si stabilirono non giä per violenta invasione ed oc-
cupazione, bensi gradatamente in varie epoche .. .« (Studio critico sull'instrumento
della pretesa preambulazione di confini del 5. Maggio 1325 . .., AT NS XI, Trieste, 1885
(separat), str. 35.).
181
Quando e come vennero gli Slavi in Istria, AT NS XIII, Trieste, 1887, 412.
182
» ... L'Istria fu dei langobardi soltanto dal 751 al 788, e gli sloveni vi fecero
bensi delle incursioni, portandovi desolazione e morto nei territori da loro opercorsi,
ma non la occuparono neppure parzialmente, ne mai si stabilirono in alcuna della cit-
tä e borgate ...« (Le origini e le prime vicende dei Comuni istriani, AT NS XXIII, Tri-
este, 1889-1900, 107).
83
o. c., A t t i . . . XVII, 305.
84
Le istorie di Trieste I, AT NS (III) VIII, 90.
85
o. c., 13.
86
L'Istria nell'epoca bizantina, A t t i . . . VII, 420.
87
N. Manzuoli u svome djelu »Descrizione della Provincia dell'Istria« (Venezia,
1611) piše da »Caldera« zovu Hrvati »Vercha«, a »Paesani« »Mone Maggiore« (Nuova
descrizione dell'Istria di Nicolo Manzuoli. AT III, Trieste, 1831, 169). Valvasor kaže da
se Učka (Utschkaberg) talijanski zove Monte Maggiore, a »bey den Histricis Mons Cal-
diera« (o. c., I, 292). Linhart piše da je M. Caldiera iznad Rijeke (o. c., I —geografska
karta na kraju knjige), a Benussi zove to »Caldera o Caldaro o catena del Monte Mag-
61
Učke (Monte Maggiore). Citirajući De Franceschija (L'Istria. Note storiche,
Parenzo 1879,76), piše dalje da je kod Romana u Istri vladala tradicija o veli-
koj bici sa Slavenima između Letaja i Učke, čiji su klanci bili pokriti leševi-
ma, te dodaje da i u drugim istarskim mjestima postoji spomen o tim nepri-
jateljskim navalama i razrušenim gradovima. Ujedno kaže da poslije god.
611. nema ni spomena o upadima Slavena i Avara u Istru zahvaljujući bizan-
tinskoj vojnoj organizaciji te pokrajine, te da su Istrani sami utvrdili prolaze
preko kojih je neprijatelj provaljivao učinivši od »dei Caldiera« snažnu ob-
rambenu liniju, i da je to izazvalo opadanje slavenske sile.189 A Tamaro, slu-
žeći se Benussijevom knjigom Nel medio evo (19) i stavljajući upad Slavena
u god. 611, nadodaje da se Slaveni više otada u Istri nisu vidjeli i da je to bila
zadnja njihova provala; to štoise oni dugo vremena nisu bacili na nju, ima se
zahvaliti vojnoj reorganizaciji bizantskog carstva.190 Rojnić stavlja tu navalu
u istu godinu, napominjući da su u VII. stoljeću Slaveni i dalje upadali u Is-
tru i sukcesivno se naseljavali. Ulazili su s dvije strane: sa sjevera Slovenci,
koji su zauzeli sjeverni dio poluotoka, i s istoka preko Kvarnera Hrvati, koji
su opet zauzeli zemlju između Raše i mora u istom stoljeću.191 Kirac iznosi
što Kandier u svoje dvije knjige o Motovunu i Puli kaže o istarskim Slaveni-
ma,192 odajući mu priznanje što je »naveo nekoliko istina« o njima »uz neke
povijesne pogreške i predrasude«. Ujedno iznosi kako nije teško danas pre-
poznati »istarske Slavene prvoga naseljenja od onih drugoga«, niti je »onih
prvih nestalo«, te da će on »jezikoslovnim uspoređivanjem i drugim plemen-
skim osebujnostima ... prepoznati stare Slavene prvog naseljenja, nekadaš-
nju i sadašnju njihovu proširenost u Istri, te ih tako znati razlikovati od onih
drugih naseljenja«. Pobijajući Kandlera i njegove nasljednike istarske po-
vjesničare, koji za svoju »krivu tezu o istarskim Slavenima« nisu mogli da iz-
nesu bilo kakav povijesni dokumenat«, Kirac razlikuje »po vremenu dva
glavna naseljenja Istre Slavenima«, i to »prvo koncem šestog i početkom
sedmog stoljeća, a drugo tokom šesnaestog i sedamnaestog stoljeća«, što op-
širno i razlaže, iznoseći čak što o borbama Slavena i Bizantinaca kaže narod-
na predaja.193 Barada navodi da Avari sa slavensko-antskim plemenima pre-
laze Savu i zauzimaju Dalmaciju i Istru o. 614,194 a Grafenauer samo kaže da
su god. 611. Slaveni upali u Istru i svu je opljačkali.
195
giore« (Manuale di geografia dell'Istria, Trieste, 1887, 34) s vrhom Monte Maggiore od
1396 m (Manuale ..., Parenzo2 1903, 20).
iss Naime De Franceschi na str. 76. i 77. te svoje knjige piše što se priča o upadi-
ma Slavena u Istru, a što je i on sam čuo, te obišao neka mjesta gdje su se tobožnje
bitke vodile. Ujedno dodaje da su se napori strašnih Avara-Slavena da prodru u srce
Italije razbili, kako se vidjelo iz navedenog (tj. pričanja o tim bojevima), na podnožju
istočne granice Julijskih Alpa, gdje su stajali na obrani grčko-romanskih posada. Nji-
hovi česti upadi, koji su težili za pljačkanjem, završava De Franceschi, nisu postigli
trajno zauzimanje »naših zemalja«.
89
Nel medio evo, 18, 19 i slično: L'Istria nei suoi due milenni, 89.
90
o. c. I, 131.
1
Istrie ..., 7.
2
Kirac krivo citira, da se pasusi o Slavenima nalaze u »Notizie storiche di Pola«
(L. Kirac, o. c., 26. bilj. 3., 28, bilj. 6.). Međutim oni su u »Notizie storiche di Montona«.
O.e., 26-34, 44-46.
4
o. c., Starohrvatska Prosvjeta IH/2, 11.
5
Zgodovina.. . I, 121.
62
Ako sada usporedimo najstariji izvor, tj. izvor Pavla Đakona, koji govori
0 tom upadu Slavena u Istru s onim o čemu su pisali strani i naši historičari
1 njima slični pisci, uoćit ćemo odmah koliko je u tome točnosti i istine.
Nadalje je jasno baš iz onog izvora da su se Slaveni raspršili posvuda i neza-
ustavljivo po Istri, gdje su naravno i nemilice pljačkali. Oni su ušli u tu zem-
lju valjda iznad Rijeke, a zatim su išli preko »via sclavonica« do nekih istar-
skih primorskih gradova, napose Poreča, kojemu su okolicu svu oplijenili
kao što su to radili i u Dalmaciji. Da li su se u toj trećoj navali vratili kući, iz-
vor nam ništa ne kaže. Valjda su i oni poput Langobarda, koji su u silovitom
i pljačkaškom naletu ušli u Italiju, ostajali u gorovitom i nizinskom predjelu
Istre, šireći se sve do ispred zidina utvrđenih primorskih gradova, koji su im
se uspješno oduprli upravo onako kao i isto tako utvrđena pojedina mjesta
uz samu morsku obalu po Dalmaciji. Da li su s njima tada bili i Avari i da li
su ti Slaveni priznavali i dalje njihovo vrhovništvo? Više je vjerojatno da su
bili njihovi podanici i da su s njima masovno i zajednički ne samo u Istru,
već i u Dalmaciju snažno i nezaustavljivo provaljivali.
8.
Uto oko 612. godine Agilulf ponovo sklapa mir s bizantinskim carem,196
koji je valjda time htio dobiti na vremenu da može što uspješnije provesti
obranu svojih zemalja u neposrednoj blizini Langobarda, čiji nam stav pre-
ma Slavenima u Istri u to doba ostaje potpuno nepoznat. Ali je zato držanje
Langobarda prema crkvenom raskolu bilo očito. Oni su ga naime u punoj
mjeri podupirali, jer je o njima ovisan patrijarha živio i dalje u Staroj Akvile-
ji, a drugi, štićenik Bizanta, u Gradežu. Čak je, čini se, njihovom podrškom
novi gradeški patrijarh »heretik« Fortunat197 odnio sobom sve crkveno bla-
go u zlatu, odjeći i nakitu iz stolne crkve u Gradežu, kao i ono iz glavnih
crkava u pokrajini Istri, pa i iz samostana koji su pripadali gradeškoj crkvi.
Sa svim time pobjegao je u Lombardiju u grad Cormons, koji je od Akvileje
udaljen 15 milja. Zbog tog njegova nevaljalstva i raskolništva mletački i is-
tarski biskupi i duhovnici gradeške crkve pisali su papi Honoriju I. Na to je
pismo odgovorio papa svima biskupima u Veneciji i Istri preko svoga đako-
na Primogenija, koji je Fortunata naslijedio na gradeškoj stolici, o mjerama
koje je poduzeo protiv bivšeg patrijarha.198 Ujedno je pisao i langobardskom
kralju o Fortunatovim nedjelima zahtijevajući da on od njega zatraži da vra-
ti crkveno blago natrag.199 Te iste godine200 uspio je ipak Honorije da crkve-
nim oružjem svlada šizmu u Istri i privuče tu zemlju u krilo rimske crkve.201
196
G. Vettich, o. c., 79.
197
Rubeis ga stavlja u 628. (o. c., 62-Appendix), F. Kos pred 18. II. 628. (o. c., I,
197), 198
a Benussi u 625. godinu (Nel medio evo, 92).
F. Kos, o. c. I, 198-201.
199
A. Danduli, o. c., RIS f. 313, 93; KCDI I. 18. II. 628.
200
Tamaro to stavlja čak u prvu polovicu VII. stoljeća (La Venetie... I, 145).
201
Rubeis, o. c. 299, 300, F. Kos, o. c. I, 202.
63

Malo zatim je u blizini Istre buknuo rat između Franaka i Slavena pod
vodstvom kralja Sama (631), koji je Slavene još 623. godine oslobodio Ava-
ra.202 U toj borbi, na poziv franačkog kralja Dagoberta, sudjelovali su i Lan-
gobardi.203 Oni su čak pobijedili Slavene i veliki broj kao zarobljenike odveli
sa sobom.204 Svakako su Langobardi porazili one Slavene koji su živjeli u nji-
hovoj neposrednoj blizini, a od kojih im je jedan dio čak plaćao i danak.
Dolaskom na prijestolje Rotarija,205 za čije su vladavine gotovo u svim
gradovima njegova kraljevstva bila dva biskupa (jedan katolički, a drugi ari-
janski),206 Langobardi su u to vrijeme vladali, kako to piše Dandolo, kome
ipak ne moramo mnogo vjerovati, cijelom kopnenom Venecijom207 izuzev Is-
trom, i tu zemlju su stali nazivati Langobardijom.208 Primorski pak dio Vene-
cije, koji nije bio pod njima, zadržao je staro ime.209
9.
Ako se možemo pouzdati barem djelomično u navode Konstantina Por-
firogeneta, onda možemo i ustvrditi da su za vladavine cara Heraklija Hrva-
ti210 došavši iz svoje pradomovine pobijedili Avare,211 koje su istjerali iz
202
F. Kos, o. c. I, 205-207, 196, 197.
203
Lucius stavlja taj poraz u 640. (o. c., 46), F. Kos u 631. (o. c. I, 204), a tako i Gra-
fenauer (Zgodovina . . . I, 134) i M. Kos (Zgodovina ..., Ljubljana, 1955, 78).
204
F. Kos, o. c. I, 206, 207.
205
On je vladao 16 godina i četiri mjeseca (G. Vettich, o. c., 82). Lucius stavlja nje-
gov izbor u 638 (o. c., 41), Rubeis kaže da je kraljevao od 636. do 652 (o. c., 62 —Appen-
dix), Bethmann u 636 — 652 (L. Bethmann u O. Helder — Egger, o. c., Neues Archiv III,
236), Hartmann na temelju nekih podataka i kombinacija datira od 636. do između 29.
X. 652. i 22. III. 653 (Geschichte .. . H/1, 275), Paschini od 636. do 653 (o. c. I, 114), a L.
Salvatorelli od 636. do 652 (L'Italia medioevale, Storia d'Italia III, Milano, 604).
206
G. Vettich, o. c., 80; Romualdi Salernitani Chronicon, RIS f. 166, t. VII, p. I, Bo-
logna, 1919, 125; A. Danduli o. c., RIS f. 313, 95; Platynae o. c., RIS f. 129, 107.
207
1. della Croce stavlja da je Rotari kada je vidio da je vojna snaga Romana u
Italiji uništena i propala, združivši se sa Slavenima, Avarima i Gepidima, oteo o. 633.
pokrajinu Veneciju s Julijskim Alpama, koje su pripadale ravenskom egzarhatu (o. c.
504).
208
De Franceschi piše da Pavao Đakon u svome djelu (lib. II, cap. VII) govoreći o
Rotariju o. 636. kaže: Totam terrestrem Venetiam possidentem, excepta Histria, illam
coeperunt voćare Langobardiam (o. c., 74). Međutim, to taj pisac u navedenoj knjizi, a
pogotovo ne i u navedenoj glavi, nigdje ne kaže, već samo Dandolo, kako se to vidi iz
bilj. 209. ove moje radnje.
209
» .. . Ceterum Langobardi, hoc tempore, totam terestrem Veneciam posiden-
tes, excepta Ystria, converso nomine, illam voćare ceperunt Langobardiam. Maritima
vero regio ab eorum iugo exempta, Venecie nomen antiquum retenuit, certis limitata
confinibus, a Građo videlicet usque ad Capudaggeris. De hoc Paulus Ystoriographus
Langobardorum sie ait: Venecia enim, non solum in paucis insulis quas munc Veneci-
as dicimus constat, sed eius terminus a Panonie finibus usque ad Addam fluvium pro-
telatur, cuius Aquileie civitas capud extitit...« (A. Danduli o. c., RIS f. 313, 96). U tom
novom izdanju stavljaju taj podatak njegovi priređivači u 638. do 642. godinu, a Negri
u 636 (o. c., Atti. . . III, 163), Ά Benussi u o. 636 (Nel medie evo, 17).
210
Ime Hrvat pojavljuje se prvi puta tek u ispravi kneza Trpimira od 4. III. 852.
Inače papinske listine IX. stoljeća zovu ih konstantno »Sclavi« (F. Rački, o. c., 3, 7, 11),
tj. Slaveni, a u ispravi kneza Muncimira od 28. IX. 892. opet se pojavljuje ime »Hrvati«
64
212
Hrvatske i smjestili se u toj zemlji Avara u kojoj i za carevanja toga pisca
213
nastavaju. Kako se ta Hrvatska prostirala od rijeke Cetine pa sve uz pri-
214
morje do granica Istre, tj. do grada Labina, a također je i u gorskim kraje-
vima donekle ulazila u temat Istre,215 onda je razumljivo da su Hrvati zauzeli
veći dio Istre, izuzevši primorske gradove i okolicu, koji su zapravo sačinja-
vali bizantinsku pokrajinu Istru.216
Što kažu o tom osvojenju kasniji pisci? Bonfinius piše samo da su Slave-
ni osvojili Istru i Dalmaciju,217 a Megiser iznosi da su se za Samove vladavi-
ne u Karantaniji 630. godine Avari i Slaveni iselili sami od sebe u Dalmaciju,
Liburniju i Istru.218
I. della Croce drži da se oko 600. god. jedan dio Slavena iz Dalmacije, ko-
ju je napustio, naselio u Korušku, Kranjsku i Istru. Malo zatim dodaje da su
nemirni Slaveni isto kao i Langobardi (o. 633.) našli gradove bez straža i pri-
mamljeni zgodnom prilikom zavladali čitavom Dalmacijom i Istrom, a može
se reći da je plijenom njihove okrutnosti i bijesa postao i Trst, izvan kojega
grada okolni seljaci do njegova (tj. della Croceova) doba ne govore drugi je-
(F. Rački, o. c. 15). I pisci VII —IX. stoljeća uopće ih nikada ne zovu tim imenom, već
se oni uvijek kriju pod imenom »Sclavi«. Tek ih prvi Georgije Hamartol, Ijetopisac iz I.
polovice X. stoljeća, naziva »Hrobatoi« (F. Rački, o. c., 392, 394), tj. Hrvati, a Konstan-
tin Porfirogenet ih prvi oštro luči od općeg naziva »Slaveni« (gl. F. Rački, o. c. 270
291, 328, 338, 348, 360, 369-372, 387, 392, 398,412,413, 417). Usporedo s time i sinodski
spisi splitskog sabora iz X. stoljeća i jedno papinsko pismo iz 928. godine, kao i neki
arapski pisci iz toga stoljeća također ih zovu Hrvatima (F. Rački, o. c., 187, 189 190
195, 196, 423).
211
Benussi stavlja to u o. 630. godinu (Manuale ..., Parenzo, 1903, 81).
212
U doba cara Konstantina Porfirogeneta tako nazivane.
213
Kako Porfirogenet prikazuje granice hrvatske države u svoje doba, to ne mora
značiti da one u VII. i VIII. stoljeću nisu bile veće. Dolazak Franaka i polagano jačanje
Venecije svakako su učinili da su se te mede umanjile, i prema stanju u kome su tada
bile, onda ih je taj car i opisao.
214
Ginzel piše, da je Istra bila podvrgnuta slavenskom knezu Porgi i priča da su
Istrani primili kršćanstvo za njegove vladavine (Ginzel, Geschichte der Slawenpostel
Cirill und Method, Wien 1861, 113, § 29), ne prije VII. stoljeća (B. Benussi La liturgia
slava . .., A t t i . . . IX, 178).
215
F. Rački, o. c., 272, 406. N. Tomašić prevodi taj pasus ovako: »Od Cetine pako
rijeke započinje zemlja Hrvatska i proteže se primorjem do meda istarskih, to jest do
grada Labina. U gorama ponešto i preseže temat istarski. . .« (Život i djela cara Kon-
stantina VII Porfirogenita, Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskog
arhiva XX/1. i 2, Zagreb, 1918, 79), začudo to ne komentirajući kako je to prije stalno
činio. Gruber kaže da su malo zatim (tj. iza 611. nakon provale Slovenaca u Istru)
Hrvati, oslobodivši se avarskog jarma u staroj Dalmaciji, osnovali svoju državu kojoj
je pripadala i istočna Istra, jer Konstantin Porfirogenet veli »da se Hrvatska protezala
prema moru sve do meda Istre (a ta je bila na rijeci Raši) ili do grada Labina, a prema
gorama da se ponešto protegla i preko istarske theme (a to je po svoj prilici kraj od
Učke do Sniježnika)« (o. c., 13).
216
Tako je i Dalmacija bila skučena na primorske gradove i otoke i postala u IX.
stoljeću tema (gl. o tom opširno: J. Ferluga, Vreme postanka Teme Dalmacije Zbornik
Filozofskog fakulteta III, Beograd, 1955, 53-67).
217
» . . .Sclavi . . .e regionibus trans Istrianis promanarut, atque Istriam et Dal-
matiam occuparunt, eamque ä se Sclavoniam dixere . . .« (o. c., 120).
21S
» . . .die Hunnen und Winden in Dalmatia, Liburnia und Histria auch von sich
selbst mit zu ziehen erboten . . .« (o. c., 386).
65
 219
zik nego slavenski. God. 1851. Kandier piše da su Hrvati 820. godine osvo-
jili zemlju između Raše i Cetine, tj. Veliku Japidiju i Liburniju, te pretpostav-
lja da su pomiješavši se s Liburnima zauzeli ne samo latinski ager, nego
također i istočne strane Učke. Malo zatim kaže samo da su 820. Hrvati zauze-
li zemlju između Raše i Cetine,221 a De Franceschi iznosi da su oni oko te iste
godine došli do rijeke »Tarsia« (tj. Fiumara - Rječina), preko koje nisu raši-
rili svoju državu.222 Marsich po Kandleru (Indicazioni... 16 i L'Istria VI, 28)
izričito stavlja da su Hrvati 820. napali zemlju između Cetine i Raše i zauzeli
područje Labina,223 a G. Kobler piše da su 640. Hrvati i Srbi osvojili bizant-
sku Dalmaciju do Raše.224 Benussi isprva piše da su se Hrvati kada su došli
o. 620. u Dalmaciju naselili i u gorovitom dijelu Istre. Iza toga, iznoseći miš-
ljenje nekih stranih historičara (Zeuss, Dümmler) o raširenju Hrvata i Slove-
naca po Istri, kaže da slovenski pisci govore da su Slovenci zauzeli Istru, a
hrvatski pisci da su Hrvati, što on smatra retoričnim, i pokušava, i suviše rm-
tegnuvši tu stvar, pobiti i jedne i druge, ne citirajući ipak poimence koji su to
pisci.2251 Tamaro kaže da je provala Slavena u Istru mogla biti o. 640 tj jed-
no desetljeće nakon zauzeća Dalmacije.226 Kirac tvrdi kako je povijesna či-
njenica da su Hrvati kad su naselili Dalmaciju »naselili istodobno ne samo
Liburniju do Raše i brežuljkastu Istru, već i ostalu Istru preko Raše i preko
brežuljkaste Istre do njezinih zapadnih gradova«, te zaključuje da su slaven-
ska plemena za vrijeme provala u godinama 599. do 611, možda i prije, nase-
lila Istru i da su Hrvati prodrli s liburnijske strane, ne mirno, već s mačem u
raci, pošto su uništili na Učki grčku vojsku, i da su se u Istri stalno nastani-
li.227
Na osnovi Konstantina Porfirogeneta jedino dakle znamo dokle se u
njegovo doba širila hrvatska država u Istri. Ali to ne znači da tada već Slave-
ni, odnosno Hrvati, nisu bili naseljeni u cijeloj toj pokrajini. Ujedno može-
mo zaključiti da su istarske krajeve novopridošli Hrvati svakako podvlastili
ondje već prije njih naseljene Romane, Slavene i Avare, a tako je bilo i za ca-
revanja Porfirogeneta. Jedino nije jasno dokle su se Hrvati raširili po Istri u
7. stoljeću, a za Slavene zaključujem da su je poplavili svu osim primorskih
gradova.
Stoga je razumljivo što papa Ivan IV (640 - 642), rodom Dalmatinac, ša-
lje opata Martina228 s mnogo novaca da po čitavoj Dalmaciji i Istri otkupi za-
219
o. c. 555, 564, 565.
220
221
Dei popoli ehe abitarono l'Istria, L'Istria VI, No. 18, str. 78 No 19 str 83
Albena, 16.
222
L'Istria, 89, 79.
223
o. c., AT NS XIII, 413.
224
Memorie per la storia della liburnica cittä di Fiume III, Fiume 1896 201
-" Nel medio evo, 67, 153-166.
226
o. c. I, 137.
227
o. c., 43, 54.
228
A. Dabmović smatra da je ta misija opata Martina imala neki uspjeh već po to-
me »sto su Hrvati, po svoj prilici iza toga, krenuli u rat protiv Langobarda u Italiji«
(Hrvatska državna i pravna povijest, Zagreb, 1940, 48).
66
229 230
robljenike koje su tamošnji narodi uhvatili. Ujedno je u isto vrijeme
dao prenijeti i moći nekolicine svetaca iz tih zemalja u Rim, gdje je za njihov
231
smještaj sagradio crkvu.
229
Tj. Slaveni. Naime tko bi drugi ondje živio nego oni koji su držali u svojim ru-
kama, pošto su zauzeli te krajeve, i zarobljenike.
230
Gruber donosi kako je za tih provala (tj. 602. i 611) bilo zasužnjeno mnogo
kršćana po Istri (i Dalmaciji), te da ih je papa Ivan (640 — 642), rodom Dalmatinac, dao
po svom poslaniku opatu Martinu otkupiti a podjedno i pokupiti moći mnogih svetaca
(Venecija, Anastazija, Maura i dr.), koje je Martin donio u Rim, a papa ih pohranio u
crkvi sv. Ivana Lateranskoga (o. c., 13).
231
F. Rački, o. c., 277; F. Kos, o. c. I, 213. »Ipse Johannes cum thesauris ecclesiae
multa niillia hominum per Istriam et Dalmatiam a captivitate et serrvitute pagano-
nim redemit, et ad ecclesiae unitatem eos reduxit« (Amalrici Vitae romanorum ponti-
ficum ed. Muratori t. III, f. 2, p. 58 —9 — F. Rački, o. c., 277). »Johannes Quartus, natio-
ne Dalmatiae, seu Dalmaticus, ex patre Venantio Scholastico fuit natus, et post dic-
tum Severinum Papam in Romanum Pontificem fuit assumptus, et post Beatum Pet-
rum Apostolum exstitit LXXV. Anno a Nativitate Domini DCXXXVI. secundum unam
Chronicam, sed secundum aliam dicitur de DCXLI. Item quod ipse Johannes cum the-
sauris Ecclesiae multa milia hominum per Istriam et Dalmatiam a captivitate et servi-
tute Paganorum redemit, et ad Ecclesiae unitatem :eos reduxit, et cum suo ingenio
subtili, et cautela maximä Corpora Sanctorum Anastasii et Vincentii Martyrum, ut
quamplurimorum aliorum Sanctorum de Dalmatia et Istria regionibus supradictis
perduci atque deportari fecit, et ex inde apud Urbem Romanam juxta Fontem Latera-
nensem in Oratorio Sancti Johannis Evangelistae cum summa devotione, et honore,
presente Cleri et populi multitudine copiosa, solemniter hujusmodi Sanctorum corpo-
ra recondi fecit atque sepeliri...« (Vitae Romanorum Pontificum a sancto Petro us-
que ad Innocentium VIII auctoribus Amalrico Angerii, Frodoardo Remensi, Pandul-
pho Pisano, aliisque scriptorum, L. A. Muratori, o. c. III/2, Mediolani 1734, 58, 59).
»Eodem tempore Johannes summus pontifex apostolice sedis, cum esset Dalmatinus
natione, audiens sue gentis miserabilem casum, ualde condoluit, missitque abatem
quendam, Martinum nomine, cum multa pecunie quantitate pre redimendis captiuis
(u cod. barb. dodano: sub annis domini DCXXV). Qui ueniens ad partes Dalmatie mul-
tos redemit captiuos a Sclauis, eosque ad parentes suos remisit. Iste Martinus ex
apostolica iussione multorum sanctorum reliquias accepit in partibus Dalmatie, et Ys-
trie (Cod. zagr.: Histriae, vat.: Istrie), et detulit eas Roman ad predictum papam Jo-
hannem ...« (Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana, MSHSM 26, Scriptores III,
Zagrabiae 1894, 29 — Ovaj podatak iz Tome donosi i Lucius, o. c., 42). »Joannes Quar-
tus, natione Dalmata, patre Venantio, pontificatum iniens statim mira pietate usus
est. Ex reliquis enim thesauris, quos Isatius apud Lateranum reliquerat, captivos om-
nes, quos potuit, Istrios et Dalmatas a captivitate redemit. .. loannes autem pontifex
ne corpora Vicentii et Anastasii aliquando in manus barbarorum devenirent, ut Ro-
man quam diligentissime ferrentur curavit, ac iuxta Lateranensem in oratorio Beati
Joannis Baptistae magna cum veneratione collocavit.. .« (Platynae o. c., RIS f. 129, t.
III, p. I, 105, 106). » . . . Huic autem successit lohannes natione Dalmata, ex patre Ve-
nantio scolastico, sedetque anno l mensibus VIII. Hic distractis thesauris ecclesie,
multa milia hominum per Istriam et Dalmatiam a seruitute redemit, et hie sepultus
est ad beatum Petrum apostolum .. .« (Romualdi o. c., RIS f. 166, t. VII, p: I, 125). « . . .
Anno Christi VI C 36 Johannes quartus natione Dalmatie ex patre Venancio scolastico
sedit annis 4, mensibus 9. Hic thesauris ecclesie distractis, multa milia hominum per
Istriam et Dalmatiam a servitute redemit. Sepultusque est in ecclesia beati Petri. Hic
Anastaxii et Vincentii et aliorum martirum corpora de Dalmatia in Istria transferens
iuxta fontem Lateranensem in oratorio sancti Johannis evangeliste recondidit . . .«
(Corpus Chronicorum Bononiensium — Cronaca A, RIS f. 65, t. XVIII, p. I, Cittä di
Castello 1908, 329). ». . . al quäle (t. j. iza smrti pape Hadrijana I.) successo Giovani qu-
arto di Dalmacia. El quäle del thesore della ghiexia mandoe per tuta Dalmacia e Ys-
tria a recomperare gli presonieri li quali per tute quelle provincie. Et fece molte ghie-
67
 232
Zanimljivo je znati kada je to bilo, kuda je prvo išao Martin, koji su to
bili zarobljenici i od koga su se otkupljivali i zašto je papa dao i moći svetaca
odnijeti u Rim.
To se po svoj prilici, kako. to piše Platyna, dogodilo odmah po Ivanovu
nastupu na papinsko prijestolje, tj. početkom 641. godine.233 Opat Martin je
prvo išao u Istru a onda u Dalmaciju. Zarobljenici su bili tamošnji urođenici
(Istrios et Dalmatas) koje su držali u ropstvu Slaveni,234 zvani u izvorima op-
ćenitim nazivima (gentibus, barbaris, Hunnorum,235 barbarum, paganorum),
iz kojih se očito vidi da su to oni, tj. sada već i Hrvati, pripadnici slavenske
skupine u navedenim zemljama.
Kako se iz izvora vidi, bile su u opasnosti moći svetaca, tj. zapravo gra-
dovi236 gdje su one bile po crkvama smještene da ih barbari (Slaveni, Hrvati)
ne ugrabe, tj. ne zauzmu. Stoga ih je papa i dao prenijeti u Rim, a medu nji-
ma i moći sv. Maura iz Poreča.237 Na koji su način ti urođenici bili zaroblje-
ni, može se posredno zaključiti iz okolnosti što su Slaveni238 (tj. nešto kasni-
je i Hrvati) kada su ulazili u te krajeve kao i svi barbari pljačkali, pustošili i
xie in Roma ornate e doctade .. .« (Corpus . . . — Cronaca B, RIS f. 65, t. XVII, p. I, 331,
332). » .. . Hoc eodem anno loannes Papa, ubi sedisset annum unum menses novem et
dies sex, ex hac vita migravit duodecima die mensis Octobris. Haec ex Anastasio, qui
et ipsa subdidit. Hie temporibus suis misit per omnem Dalmatiam seu Istriam multas
pecunias per fidelissimum et sanctissimum Martinum abbatem propter redemptio-
nem captivorum, qui depraedati erant gentiles. Etenim Slavi, sive Sclavi, in illas regio-
nes grassantes, magnam multitudinem captivorum abduxerunt, quos Joannes Papa
redemit: qui eo liberior fuit in errogando Ecclesiae thesaurum, que haud pridem vide-
rat cum in damnum Romanae ecclesiae fuisse ab Honorio congregatum . . . Qui igitur
in Dalmatiam pro redimendis captivis misit, e Dalmatia longe locupletiorem thesau-
rum est consecutus, nempe corpora sanctorum martyrum, quae Romam transferenda
curavit...« Dalje donosi onaj citat o prijenosu moći svetaca u Rimu iz Anastasia Bib-
liothecariusa (C. Baronius, o. c. VIII, 307, 308).
232
O njegovoj djelatnosti, što se tiče otkupa zarobljenika od Slavena i sakuplja-
nja moći svetaca i u Dalmaciji i Istri, govori prilično opširno i I. della Croce (o. c., 565,
566).
233
Schönleben stavlja to u godinu »639. et initio 640« (o. c., 347). Manzano piše da
je 642. umro papa Ivan IV. koji je otkupljivao robove od Slavena u Istri i Dalmaciji
preko opata Martina (o. c. I, 145). Rački stavlja taj otkup u 640-642 (o. c., 277), F. Kos
u 641. ili 642. (o. c. I, 212), A. Tamaro u 639. ili 641. (La Venetie . . . I, 136, 137), Šišić u
641 (o. c., 283), tako i Rojnić (Historija naroda Jugoslavije I, 218), a Beuc u o. 640 (o. c.,
40).
234
Tu isključujem i Avare, jer su već tada valjda i u tim krajevima bili likvidirani
od Hrvata.
235
Tako ih krivo naziva Dandolo u vezi s otkupom zarobljenika u Istri i Dalmaciji
(F. Kos, o. c. I, 213).
236
Po Kircu papa je dao prenijeti iz Istre u Rim ta tjelesa svetaca da ih Slaveni ne
bi obeščastili, a i gradovi nisu bili više od njih sigurni (o. c., 33, 34).
237
O tom problemu raspravlja opširno I. Dellahaye, Santi dell'Istria e Dalmazia,
Atti. .. XVI, Parenzo, 1900, 360, 392, 404, 405 i F. Babudri, I vescovi di Parenzo e la lo-
ro cronologia, A t t i . . . XXV, Parenzo 1910, 177-184.
238
Već i Baronius izričito piše da su to Slaveni koji su provalivši u Dalmaciju i Is-
tru odveli veliko mnoštvo zarobljenika (o. c. VIII, 308). Šišić smatra pod nazivom »po-
gana« Slavene (o. c., 283), a tako i Rojnić (Historija naroda Jugoslavije I, 218).
68
239
zarobljavali, na što su god naišli, a da su bili još pogani doznajemo iz već
navedenih Amalrihovih »Vitae pontificum romanorum« . °
24
Svakako taj podatak o papinoj humanoj akciji u Istri i Dalmaciji po-
tvrđuje da su se Slaveni u tim krajevima već ustalili 241 i da nisu bili više tako
divlji kada je medu njih mogao nesmetano doći papin izaslanik radi otkupa
zarobljenika.
Još nešto. Ako se bez prigovora priznaje da su Slaveni (tj. sada pak i
Hrvati) već u to doba bili u Dalmaciji nazivani također navedenim općenitim
imenima, onda slijedi analogni zaključak da su oni tada bili i u većem dijelu
Istre, što se ne da ničim više pobiti.
10.
Upravo kada je u Raveni stolovao egzarh Isacius (625 —643),242 koji je
svome caru sačuvao neoštećen onaj dio Italije nezaposjednut od Langobar-
da,243 Slaveni su brodovima prešli u langobardsku vojvodinu Benevent i ut-
vrdili se nedaleko Siponta. Ali su ipak bili, kako to piše Pavao Đakon, pora-
ženi i preostali bijahu prisiljeni na uzmak (642).244 Taj nam podatak jasno
govori da su Slaveni, koji su sada vladali Dalmacijom i Istrom bez primor-
skih gradova, prešli u bezuspješnu ofenzivu da osvoje južnu Italiju, kao što
su prije nekoliko desetina godina to htjeli da učine sa sjevernom Italijom.
Interesantno je, što neki pisci iz 17. stoljeća iznose, da su u toj vojni sudjelo-
vali i Istrani,245 tj. bez sumnje bi to bili Slaveni ili Hrvati. Međutim, taj poda-
239
Gfrörer kaže da je papa Ivan IV. uz otkup zarobljenika nastojao da, iako izvori
o tome ne govore, pogane u Dalmaciji i Istri obrati na kršćansku vjeru (o. c. II, 18).
240
F. Rački, o. c., 277. Ipak je malo nejasan podatak iz toga izvora gdje se kaže da
je papa otkupio zarobljenike od pogana (tj. Slavena) i priveo ih crkvenom jedinstvu!
241
Po povijesnom dokumentu iz Anastazija Bibliothecariusa o akciji pape Ivana
IV, zaključuje Kirac da su Južni Slaveni nakon provala god. 598. do 611. stalno se nase-
lili u Istri, gdje od njih papa otkupljuje zarobljenike. Iz toga slijedi »da ti Slaveni nisu
bili iz Istre protjerani preko Alpa«, završava Kirac, »već da su se u njoj stalno naselili.
Po tome pada, dakle tvrdnja onih istarskih povjesničara, da se Istra Oslobodila' Slave-
na u svim navalama od 598. do 611. godine« (o. c., 33, 34). Beuc piše: »da su oko 640.
godine Hrvati gospodarili u Istri većim dijelom područja, sigurno je, jer se inače ne bi
moglo protumačiti, od koga je u to doba opat Martin otkupljivao zarobljene Roma-
ne«, a na drugom mjestu naprosto kaže da su se oni »naselili u VII. stoljeću u Istru«
(o. c., 41, 47).
242
V. Lazzarini na osnovi okrnjenog kamenog napisa, na kome se spominje Isaci-
us kao ravenski egzarh, a ime nekog magistra militum je nečitljivo, zaključuje da je ta-
da Venecija i Istra s tim magistrom bila pod navedenim egzarhom (Un'iscrizione tor-
sellana del secolo VII, Atti del Reale Istituto Veneto di scienze, lettere ed arti LXXIII,
Venezia, 1913, 396).
243
M. L. Hartmann, Untersuchungen ..., 14, 15.
244
G. Vettich, o. c. 81,82.
245
1 dok Palladio samo piše da je Benevent bio opustošen »dei Popoli della Dal-
mazia et Albania« (o. c., 51), Schönleben stavlja tu ekspediciju u 637. godinu i nadoda-
je tobože na osnovi Pavla Đakona (L. 4, c 46): »Slavi nostri Balmatae, ed haud dubie
junctis viribus Istriani, navali expeditione suscepta' cum ingenti multitidine Sipon-
tum advolant, et castris ante urbem locatis varias, in circuitu fossas excavant«. Dalje
69
tak treba ipak odbaciti jer nije baziran ni na jednom suvremenom ili bar
kasnijem izvoru.
Od toga vremena, zapravo od 611. godine, izvori ne navode više nijednu
provalu Slavena ili čak Avara u Istru, već samo u većim ili manjim razmaci-
ma u Furlaniju.
To je nepobitni znak da je Istra kao i Dalmacija osim primorskih grado-
va sva· u rukama Slavena, kojih su najistaknutiji suplemenici Hrvati stvorili
dvije čvrste državne jezgre: jednu u današnjoj Dalmaciji sa svojim zemalj-
skim područjem, a drugu u prekosavskim krajevima opet sa svojim, a ipak
su bile obje na prijateljski način međusobno povezane. Da je to tako govori
nam posredno Konstantin Porfirogenet, ukoliko mu možemo vjerovati, jer
kasniji izvor kaže kako se od Hrvata, koji su došli u Dalmaciju, odijelio je-
dan dio i taj osvojio Ilirik i Panoniju, te da su i oni imali samostalnog arhon-
ta koga su slali radi prijateljstva arhontu Hrvatske.246 Iz toga se podatka vidi
da su Hrvati iz Ilirika i Panonije stajali u prijateljskom savezu s onima u ma-
tici,247 tj. današnjoj Dalmaciji, koje su arhontu na prećutan način priznavali
primat i supremat.
Oni Hrvati u Iliriji i Panoniji s ostalim tamošnjim Slavenima u svojoj
državnoj tvorevini odolijevali su uspješno neprijateljima. Tako su po mom
mišljenju iza svoga uspješnog osvojenja gornjih krajeva odsada živjeli u mi-
ru s Avarima249 kroz dva stoljeća, jer da je bilo sukoba između njih javili bi
priča kako je vojvoda Ajo stradao u boju sa Slavenima, a Rodoald, koji je »in Carso«
naučio njihov jezik, govorio im i pobijedio ih, te su »Slaviš in Dalmatiam et Istriam
vnde venerunt mare iterum remetientibus« (o. c., 345, 346). Francol, citirajući Schönle-
bena (str. 345) i Pavla Đakona (1. 4, c. 46), piše kako su Slaveni iz Dalmacije s Istrani-
ma prešli u Manfredoniju (o. c., 199, 200). Valvasor donosi kako »kamen di dalmatini-
sche Sclaven (zu denen Zweifels ohn auch die His^erreicher gestossen) mit einer Flot-
te ploetzlich zu Siponto an ...«, ali su bili poraženi i » ... Die Sclaven (aber mussten)
mit einer langen und blutigen Naser (sich wieder ums'ehen nach ihren Schiffen) um
Dalmatien und Histerreich wieder zu erreichen ...« (o. c. III, 151, 152). De Franceschi,
koji stavlja to u 640. godinu, citira navedeni pasus iz Schönlebena i pobija ga kao po-
grešnu tvrdnju (o. c., 80).
246
F. Rački, o. c. 271. Začudo to Šišić prevodi da se »od Hrvata, koji su došli u
Dalmaciju, odijeli jedna čest, pa osvoji Ilirik i Panoniju, a imadahu i oni samostalna
arhonta, koji je s arhontom Hrvatske podržavao prijateljskih veza« (o. c., 277), a Gra-
fenauer to prevodi: da se od Hrvata, koji su došli u Dalmaciju, odijelio jedan dio i za-
vladao Ilirikom i Panonijom, a i oni su imali samostalnog arhonta koji je također slao
arhontu Hrvatske darove uime prijateljstva (Prilog kritici izvještaja Konstantina Po-
rfirogeneta o doseljenju Hrvata, Historijski zbornik V / 1 — 2 , Zagreb, 1952, 14).
247
Grafenauer piše da su »dalmatinski Slaveni okupljeni u nov slavenski plemen-
ski savez pod vodstvom hrvatskog plemena, koje se doselilo zajedno s njima ili poslije
njih«, te da je Konstantin Porfirogenet u X. stoljeću »sačuvao narodnu tradiciju o ple-
menskom savezu dalmatinskih Slavena pod vodstvom Hrvata« (Historija naroda Ju-
goslavije I, 92, 93). Beuc unatoč tomu donosi kako Hrvati na Balkanu nisu imali sreće
da iskoriste slabost Bizanta u VII. stoljeću, »pa da bi se medu njima našao jedan vla-
dar kao Klodvig franački, koji bi radio na ujedninjenju hrvatskih područja u jednu
državu«, nadodajući da su Hrvati u Istri ostali »odijeljeni od svoje braće u Dalmaciji
visokom planinom Učkom« (o. c., 41).
248
Samo tako se može protumačiti da su oko 663. došli Avari, nekadašnji stari sa-
veznici Langobarda, iz svojih predjela preko slavenskog područja s dopuštenjem
Hrvata iz prekosavskih krajeva, na poziv langobardskog kralja Grimoalda u Furlaniju,
70
nam to izvori upravo onako kako to pišu o organiziranim slavenskim navala-
ma u VII. i VIII. stoljeću u Furlaniju, gdje se miješaju tamošnje prijestolne
borbe s ciljem da je osvoje, kao i o njihovim mnogo rjeđim sukobima s Ba-
varcima. Jednom riječju, medu Hrvatima tih dvaju državnih jezgra nije bilo
nijedne druge države,249 već su oni bili neprekinuto povezani od Panonije
preko Ilirika do Dalmacije, a tako jak savez podnosio je prećutno zbog svoga
interesa Bizant, s kojim žive u miru Hrvati tijekom nekoliko stoljeća, ne ug-
rožavajući više nigdje dalje njegove posjede sve do dolaska Franaka na oba-
le Jadrana. Ujedno je Bizant također mučke prošao preko toga, što su Slave-
ni i Hrvati osvojili i držali u vlasti neke teritorije, jer su oni mjesto njega
snažno i čvrsto branili od neprijatelja te krajeve, a time i posredno one zem-
lje koje su caru još ostale u vlasti. Prema tome sada su Slaveni i Hrvati iz
prekosavskih krajeva izravno graničili i s Langobardima protiv kojih ratuju
radi daljeg proširenja svojih posjeda, a Hrvati iz Dalmacije drže u svojoj in-
teresnoj sferi veliki dio Istre, gdje je već prije nekog vremena uspješno do-
vršena slavenska seoba. Naime Slaveni su tijekom vremena došli sve do zidi-
na istarskih primorskih gradova,250 pa je cijela ta okolica (oranice, pašnjaci,
vinogradi) većinom bila u njihovim rukama.251 I tako se između jednih i dru-
gdje su likvidirali tamošnjeg vojvodu Lupa (F. Kos, o. c. I, 217, 218). Naime da je taj
kralj stajao u dobrim odnosima sa Slavenima, on bi svakako njih pozvao kao svoje
najbliže susjede, a ne Avare. Usto i bijeg Arnefrita, Lupova sina, u Karantaniju poka-
zuje da nije vladalo prijateljstvo između Langobarda i Slavena u onoj zemlji.
249
Avari su se bili, pošto su ih Hrvati porazili, povukli u Donju Panoniju. Stoga je
neshvatljivo kako Šišić nastoji ustvrditi da su Avari gospodari Južne Štajerske i
Kranjske kroz čitavo VII. i VIII. stoljeće, tj. do Karla Velikog, te da je neposredni sa-
obraćaj između Hrvata i Karantanije nemoguć. To mu dokazuju dva mjesta iz Pavla
Đakona. Prvo (IV, 36, 37), gdje se govori da je o. 610. upao avarski kagan u Veneciju, i
drugo o. 663, kako je Lupo poražen u Furlaniji od Avara (o. c. 300). Barada iznosi da se
dijaspora Hrvata veže s prodorom Avara iz Dobrudže Zakarpaćem do Saale, jednako i
iz tih krajeva u Istočnu Češku, Moravsku, Panonsku nizinu, Alpe, Dinaride na Jadran,
te da su Hrvati uklonili iz Dinarida avarsku vlast (o. c., 13, 14), što pobija Grafenauer
(M. Barada, o. c., Historijski zbornik VI/1 -4). Ujedno Grafenauer piše da je po smrti
Samovoj propala politička povezanost slavenskih zemalja i Avari opet stoje na granici
langobardske Furlanije dokopavši se ponovo gornjeg Posavlja. Iza 664. Karantanija
nije mogla biti podložna ni Avarima ni Langobardima, koji su čak 663. odstranili Lupa
s avarskom pomoći (Zgodovina ... I, 136, 137). Međutim i Šišić (onaj citat o upadu
Avara o. 611. otpada mu sam od sebe, jer u to doba još nisu Hrvati oslobodili one kra-
jeve od Avara) i Grafenauer su to i suviše smjelo ustvrdili, jer jedan, i to zadnji upad
Avaru u Furlaniju protiv Lupa ne dokazuje odmah da su Avari opet proširili svoju
vlast do međa langobardske države ili da su ondje već otprije vladali. Time ne bi onda
mogla postojati ni Karantanija sa svojim opsegom ili bi bila u to doba podvrgnuta
pod Avare, što je upravo nonsens. Naime, samo da napomenem da su Avari na granici
Furlanije, onda kako bi 664. Arnefrit mogao prijeći preko tobožnjeg susjednog avar-
skog teritorija u Karantaniju, gdje je od tamošnjih Slavena tražio i dobio pomoć? Oni
ga sigurno ne bi pustili, već bi ga u najmanju ruku zadržali. To posredno dokazuje da
tu nema Avara, umjesto kojih sada u Furlaniju jurišaju njihovi susjedi pojačani i osna-
ženi Slaveni.
250
Beuc kaže da »Hrvati nisu osvojili gradove, osim što su neke kao Plomin, Cis-
sa i Vistro razorili, kao što nisu osvojili ni gradove u Dalmaciji, iako je tu bila glavnina
njihove vojske« (o. c., 41).
251
Beuc piše da su Hrvati držali gradska zaleđa, tj. onu zemlju koja je bila vlada-
reva, carskih službenika i izbjeglih veleposjednika. Na tim zemljama su Hrvati u tije-
71
gih stvorilo prećutno nepisano primirje, od koga su imale obje strane samo
koristi. Iza toga u te tada čisto romanske gradove s vremenom malo-pomalo
(kao gotovo istodobno i u one dalmatinske gradove) infiltrira se slavenski ži-
valj i tako proširuje i ondje još snošljivije odnose s tamošnjim romanskim
stanovništvom. Još nešto. Za mene je i suviše nategnuto i pomalo deplasira-
no zaključivati na osnovi stanja naseljenosti i rasprostranjenosti Slovenaca i
Hrvata252 po pojedinim krajevima Istre u XIX. i XX. stoljeću koje su jedni, a
koje drugi zaposjeli kroz prva stoljeća provala i ondašnjeg useljenja Slavena
u Istru,253 jer izvori znaju samo da su tu došli prvo Slaveni, a onda i Hrvati,
koji su od Južnih Slavena najranije doprli do mora i ondje se stali dalje ne-
zaustavljivo proširivati.
jedanput od strane naših znanstvenih radnika i iz drugih znanstvenih pod-
ručja što temeljitije i s puno ozbiljnosti i spreme pristupi konačnom rješe-
nju tog vrlo delikatnog pitanja koje je od velike važnosti za cijelu našu povi-
jest. Napose napominjem da će ovdje odigrati veliku, ako ne i odlučnu ulo-
gu, slavenska arheologija, kojoj se tek odnedavna u nas posvećuje dolična
pozornost i razumijevanje, a onda nešto manje i toponomastika i drugi slič-
ni posredni izvori, jer pisani izvori sada su svi poznati i većinom proučeni i
obrađeni.
PROBLEMS CONCERNING THE EARLIEST MIGRATION AND SETTLING
OF SLAVS-CROATS IN ISTRIA

Svjestan sam da ovom mojom radnjom,254 u kojoj ima i nekoliko pret- Summary
postavki, nisam ni ja mogao kazati zadnju riječ o najranijem doseljenju i na-
seljenju naših predaka u Istru. No svakako ću time ipak pridonijeti da se već The author claims that the first people to settle in Istria were Slavs and
that Croats first reached the sea. During Justinian's rule, Slavs were plunde-
ring the Balkan peninsula and some of them arrived in Istria. There they
ku VII. stoljeća proživljavali u doticaju s bizantskim gradovima proces raspadanja clashed with the Byzantine rulers and penetrated into Italy. From a study of
svog rodovskog sustava, formirajući slobodne seoske općine i nastavljajući tako
hrvatsko etničko područje iz Dalmacije prema zapadu, završava Beuc (o. c. 41). place-names, the author finds that Avars and Slavs reached the coastal
252
Benussi detaljno iznosi granicu između Hrvata i Slovenaca, koja je u njegovo towns north of Rijeka and there čame to a halt. Ha accepts the hypothesis
doba išla od Dragonje i njenih izvora linijom preko Ćićarije do Podgrada (La liturgia that Croats inhabited Istria during the rule of Emperor Heraclitus and that
slava ..., A t t i . . . IX, 203). Žic pak piše da je teško između Slovenaca i Hrvata crtom they occupied the greater part of Istria in the early seventh Century. After
povući granicu, jer izrazita granica doista ne postoji. Barem jezikovna granica nije that there was no further movement into Istria except into Friulia, which in-
crta, nego prilično širok pojas, u kome je očiti lagani prijelaz od slovenskog narječja
na narječja hrvatska. Približno je označuje cijeli tijek rijeke Dragonje od ušća do izvo- dicates that Dalmatia and Istria were in the hands of Slavs and in particular
ra, pa odatle preko Ćićarije medu Slavnikom i Žbenicom kroz Velika Vrata do Podgra- Croats. They established two centres of rule: one in Dalmatia and the other
da i dalje do kranjske granice, tako da bi se sela uz crtu Krkavce, Koštabona, Truške, beyond the river Sava. The Byzantine rulers tolerated these settlements, sin-
Sočerga, Movraz, Rakitović, Skandanština, Obrov, Podgrad, Studena Gora, Jelšane, ce the Slavs protected the areas which they occupied and especially the coas-
Malobrdce, Novokračina, Sušak, Žabice i Podgraje mogla smatrati najjužnijim sloven-
skim selima, a sela uz istu crtu Kaštel, Merišće, Oskoruš, Topolovac, Poljane, Račiće, tal towns.
Šapjane, Rupa i Lisac najsjevernijim hrvatskim selima u Istri. Hrvatsko stanovništvo
ispod te crte ponešto je mješavina sa slovenskim (Istra II, Zagreb, 1937, 53, 54).
253
Rojnić samo piše da je teško steći jasniju sliku o rasprostranjenosti Hvata i
Slovenaca u Istri u prvim stoljećima nakon njihova doseljenja. Oni se tamo, kaže da-
lje, nisu istakli kao politička snaga, pa ih dokumenti malo i spominju. Najvjerojatnije
da su Hrvati u Istri živjeli u najstarije vrijeme u jednako društvenom i upravnom ure-
đenju kao i ostali Hrvati, to više što je istočna strana istarskog poluotoka bila vjero-
jatno do druge polovice XI. stoljeća sastavnim dijelom hrvatske države ... (Historija
naroda Jugoslavije I, 218, 222). Kirac, kome I. Erceg očito pretjeravajući pripisuje da
je njegova knjiga »vjeran vodič« za izučavanje prošlosti Istre i da je don Luka »pozna-
vao golemi arhivski i arheološki materijal, kojim se služio kod pisanja svojih radnji«
(I. Erceg, Povodom nađenog pisma don Luke Kirca historičaru Šišiću, Riječka revija
IV/2, Rijeka, 1955., 82, 83), ne samo da stoji odlučno na gledištu o istodobnom naselje-
nju Hrvata u Dalmaciji, Liburniji i Istri sve do njenih zapadnih gradova, već iznosi ka-
ko istarski Hrvati imaju s onima Liburnije isti jezik, običaje, narodne pjesme i »uopće
sve im je skupno i jednako«, zaključujući da su »istarski Hrvati nepretrgnuti etnički
nastavak hrvatskoga naroda prema zapadu već od doba njihova naseljavanja u šestom
i sedmom vijeku, kao što su istarski Slovenci nepretrgnuti nastavak kranjskih i gorič-
kih Slovenaca prema jugu« (o. c., 43, 44).
254
Napominjem da se za nju nisam mogao poslužiti ipak svom poznatom mi lite-
raturom, jer mi mnoge knjige, radovi i časopisi — unatoč najboljoj volji i svim nasto-
janjima — nisu bili dostupni.

72 73
 HRVATI U KARANTANIJI

(PRILOG SEOBI HRVATA IZ DALMACIJE U PREKOSAVSKE KRAJEVE

U 7. STOLJEĆU)

1.
Sve do nekoliko godina prije drugog svjetskog rata slovenski historičari
živo su se bavili osnutkom Karantanije u svezi s Hrvatima. U tom istom vre-
menskom razdoblju sa strane pak hrvatskih historičara zapravo su jedini to-
me dali neki znanstveni okvir i svoj sud F. Šišić1 i Vj. Klaić2 i više nitko. Od-
mah po svršetku drugog svjetskog rata od slovenskih historičara prvi se je
ponovno posredno i potpuno kratko pozabavio tom problematikom M. Kos,3
a onda u dva navrata i B. Grafenauer. U prvoj svojoj radnji,4 tiskanoj u is-
tom zborniku gdje je bio izašao i Kosov rad, i on se samo kratko osvrnuo na
to pitanje. Ali je zato šest godina nakon toga sve to mnogo detaljnije razra-
dio uz citiranje ogromne literature u svojoj vrlo opsežnoj studiji »Ustoličeva-
nje koroških vojvod in država karantanskih Slovencev«.5 U tome nije za
6
njim zaostao Lj. Hauptmann. On se u svojoj posebnoj studiji ponovno vra-
tio na svoju omiljenu tematiku, kojom se uporno bavio i o čemu je dosljedno
pisao dugi niz godina još prije spomenutog rata. Unatoč tome u najnovijoj
knjizi M. Kosa »Zgodovina Slovencev«7 nisu začudo spomenuti Hrvati u sve-
zi s osnutkom Karantanije ni jednom riječi, iako je pri kaju te knjige baš taj
istaknuti slovenski historičar naveo brojnu literaturu o navedenom proble-
8
mu. Kako je to pitanje od velike važnosti ne samo za slovensku, već i hrvat-
sku povijest, vrijedno je da se njime ponovno pozabavimo i s one strane ko-
joj su slovenski povjesničari posvetili možda najmanje pozornosti. Time će
1
Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1925, 277, 299, 390.
2
Hrvati i Hrvatska. Ime Hrvat u povijesti slavenskih naroda. Zagreb, 1930,
13-18.
3
Slovenska naselitev na Koroškem, Koroški Zbornik, Ljubljana, 1946, 50.
4
Država karantanskih Slovencev, Koroški Zbornik, 92, 93, 97, 99- 101.
5
Ljubljana, 1952, str. 624.
6
Staroslovenska družba in obred na knežjem kamnu, Ljubljana, 1954.
7
Ljubljana, 1955.
"o.e., 365-367.

75
se još više pooštriti problematika o tom pitanju, proširena nekim novim po-
dacima i pretpostavkama, koje će izazvati da naši pozvani naučni radnici još
jedanput stručno progovore i izreknu svoje kritičke sudove, a ne da se ovo
pitanje ostavlja samo da lebdi u zraku i da ga se bez razloga smatra historij-
skim torzom.
2.
Mi znamo prilično detaljno odakle i kamo su Slaveni provaljivali na
Balkan tijekom 6. i u prvoj polovici 7. stoljeća, i to iz suvremenih izvora. Ali
to ne vrijedi i za Hrvate, o kojima opširno prvi govori tek Konstantin Porfi-
rogenet, pisac iz prve i početka druge polovice 10. stoljeća. Stoga možemo
mirne duše reći da možda nijedan izvor nije zadao i ne zadaje još i danas to-
liko glavobolje našim znanstvenim radnicima, a napose historičarima, koli-
ko taj car-pisac. Ukoliko je on malo, više ili potpuno vjerodostojan za ovaj ili
onaj događaj, to nam pokazuje uspoređivanje suvremenih izvora s njegovim
navodima. Samo tih je izvora ili vrlo malo ili su pak oni mnogo škrtiji vijesti-
ma od Porfirogeneta. Ima, međutim, u toga pisca i takvih podataka za koje
on -predstavlja jedini izvor te onda samo stoji do nas hoćemo li mu i u koli-
koj mjeri vjerovati ili ne. Jedan od takvih podataka predstavlja upravo vijest
u kojoj stoji kako se od Hrvata koji su došli u Dalmaciju odijelio jedan dio i
taj je osvojio Ilirik i Panoniju, te da su i oni imali samostalnog arhonta koje-
ga su slali radi prijateljstva arhontu Hrvatske.9 Razumljivo je da je to bio
' » . . . ' Από δε Χρωβάτων των έλθόντων εν Δελματία διεχωρίσθη μέροςτι, και έκ-
ράτησε το Ίλλυρικόν και την Παννονίαν, εΐχον δε και άυτοϊ άρχοντα αυτεζονσιον, δια-
πεμπόμενον προς τον άρχοντα Χρωβατίας κατά φιλίαν...« (F. Rački, Documenta his-
toriae chroaticae periodum antiquam ilustrantia, MSHSM VII, Zagrabiae, 1877, 271).
J. Lucius prevodi taj pasus na latinski ovako: »At a Croatis, qui in Dalmatiam vene-
runt, pars secessit, et Illyricum tenuit, atque Pannoniam, habebantque etiam ipsi Pri-
ncipem supremum qui ad Crobatiae tantum Principem, Amicitiae ergo, legationem
mittebat« (De regno Dalmatiae et Croatiae Hbri sex, Vindobonae 1758, 45, 46), dok
Rački: »At a Chrobatis, qui in Dalmatiam venerunt, pars quaedam secessit, et Illyri-
cum atque Pannoniam occupavit. Habebantque et ipsi principem supremum, qui ad
Chrobatiae tantum principem amicitiae ergo legationem mittebat« (o. c., 271). A. Pavić
prevodi to: » . . . . Ostali Hrvati ostaše kod Frandjije, a podložni su (tamo danas) Otonu
velikome kralju Frandjije i Šaške; ali i od tih Hrvata odcijepi se čest jedna te oblada
Ilirikom i Panonijom. I ovi imahu samosvojna arhonta, šaljući si s arhontom Hrvat-
ske tek prijateljske poruke« (Cara Konstantina VII. Porfirogenita de administrando
imperio glave 29 — 36, Zagreb, 1906, 52), N. Tomašić: ».. . . Od onih se pako Hrvata, koji
dođoše u Dalmaciju, odijeli jedna čest i obladaše Ilirikom i Panonijom. I ovi imahu sa-
mosvojnog arhonta, koji tek šiljahu prijateljske darove arhontu Hrvatske... « (Život i
djela Cara Konstantina VII. Porfirogenita, Vjesnik hrv.-slavonsko-dalmatinskog ze-
maljskog arhiva XX/1 i 2, Zagreb, 1918, 76, 77), Hauptman na slovenskom jeziku: »Od
Hrvatov pa, ki so prišli v Dalmacijo, se je odcepil en del in zavladal Iliriku in Panoniji;
tuđi ti so imali samosvojega arhonta, ki je menjal prijateljske darove z arhontom
Hrvatske« (Lj. Hauptmann, Prihod Hrvatov, Bulićev Zbornik, Zagreb — Split, 1924,
541), a onda na hrvatskom: »Od Hrvata pak, koji su došli u Dalmaciju, otcepio se je-
dan deo i zavladao Ilirikom i Panonijom, i ti su imali samostalnog arhonta, koji je iz-
menjivao prijateljske darove s arhontom Hrvatske« (Lj. Hauptmann, Dolazak Hrvata,
Zbornik kralja Tomislava, Zagreb, 1925, 121, 122). F. Sišić prevada da se »od Hrvata,
76
onaj dio Hrvata koji su po Porfirogenetu prvo osvojili Dalmaciju od Avara
nakon što su ih ondje pobijedili.10 Istom su dakle sada ti Hrvati krenuli u Ili-
rik i Panoniju, kojima su i zavladali. Nas sada zanima prije svega na što je
mislio Konstantin Porfirogenet pod Ilirikom i Panonijom? Na to pitanje go-
tovo je nemoguće odgovoriti. Ipak ću pokušati da — makar i zaobilaznim pu-
tem — kažem o tome bar nešto približno. Tomašić iznosi kako Banduri, pozi-
vajući se na Luciusa, kaže da Konstantin Porfirogenet tu pod Ilirikom razu-
mije Dalmaciju, a pod Panonijom zemlju između Save i Drave11 (Pannonia
Savia, Interamnia). Pavić (p. 29, op. 4) drži da car pod tim misli na zemlju
koja se nalazi između Kupe i Mure. Međutim, zaključuje Tomašić, Porfiroge-
net sam spominje Ilirik u svom djelu »de themat.« II, l (Patrol. p. 116, Ed.
Bon. p. 47), pozivajući se na Hieroclov Synekdemos12 da makedonska tema
spada pod Ilirik. No to je Istočni Ilirik, nadodaje Tomašić.13 Po Račkome Pa-
nonija se spominje u c. 25. de admin. imp. p. 111 i de thematib. lib. II, p. 56.
Povezujući s time i citat iz Hieroclove knjige (p. 393), zaključuje Rački da je
Porfirogenet pod Panonijom podrazumijevao savski i srijemski dio, a pod
Ilirikom susjedni kraj.14 Pavić (p. 29, op. 5 drži, nadodaje tome Tomašić, da
car misli na »Pannonia inferior« medu Rabom, Dunavom i Savom i na zapa-
koji su došli u Dalmaciju, odijeli jedna čest, da osvoji Ilirik i Panoniju, a imadjahu i
oni samosvojna arhonta, koji je s arhontom Hrvatske podržavao prijateljskih veza«
(o. c., 277), a A. Sovre na slovenskom: »Od Hrvatov, ki so prišli v Dalmacijo, se je del
odcepil ter zavladal nad Ilirikom in Panonijo. Tuđi ti so imeli samovlastnega arhonta,
ki je pošiljal arhontu Hrvaške darove zastran prijateljstva« (J. Rus, Kralji dinastiji
Svevladičev, Ljubljana, 1931, 194). Gregoire prevada taj isječak na francuski jezik ova-
ko: »Des Croates qui se sont rendus en Dalmatie s'est detachee une branche qui a oc-
cupe rillyricum et la Pannonie. Eux aussi avaient une prince independant, entrete-
nant une correspondance amicale avec le prince de Croatie« (H. Gregoire, L'Origine et
le Nom des Croates et des Serbes, Byzantion XVII, Baltimore 1945,92), dok ga R. J. H.
Jenkins u engleskom prevodu donaša ovako: »From the Croats who čame to Dalmatia
a part split off and possessed themselves of Illyricum and Pannonia; they had sovere-
ign prince, who used to maintain friendly contact, though through envoys only, with
the prince of Croatia« (Constantine Porphyrogenitus de administrando imperio, ed. G.
Moravcsik, Budapest, 1949, 143). U knjizi »Historijska čitanka za hrvatsku povijest« (I.
Uredio J. Sidak, Zagreb, 1952, 6), donesen je i taj odlomak po N. Tomašiću (s nekim
manjim ispravcima), koji glasi: ». . . Od onih pako Hrvata, koji dođoše u Dalmaciju,
odijeli se jedna čest i ovladaše Ilirikom i Panonijom. I ovi imahu samosvojnog arhon-
ta, koji tek šiljaše prijateljske darove arhontu Hrvatske. . .«, dok B. Grafenauer to pre-
vodi: da se od Hrvata koji su došli u Dalmaciju odijelio jedan dio i zavladao Ilirikom i
Panonijom, a i oni su imali samostalnog arhonta koji je također slao arhontu Hrvat-
ske darove u ime prijateljstva, interpretirajući na svoj način taj odsječak i iznoseći da
se taj »izvještaj odnosi samo na Panonsku Hrvatsku« (Prilog kritici izvještaja Kon-
stantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata, Historijski Zbornik V/1 — 2, Zagreb, 1952,
14, 10, 30, 31), te čak i suviše nauvjerljivo dokazujući daje to interpolirani dodatak i da
je ta interpolacija u svezi sa širenjem hrvatske države za kralja Tomislava (gl. B. Gra-
fenauer, Prilog. .., HZ V/1 —2, 30, 31; isti, Vprašanje konca Kocljeve vlade v Spodnji
Panoniji, Zgodovinski Časopis VI-VII, Ljubljana, 1953, 174). U samom izvoru dakle
radi se o arhontima koji su bili slani, a ne o darovima, što je velika razlika.
10
F. Rački, o. c., 270, 271.
11
J. Lucius, o. c., 46.
12
Na to se poziva i Rački (o. c., 271).
13
o. c., Vjesnik. . . XX/1 i 2, 76.
14
o. c., 271.
77
du štajerskom zemljom, u kojoj bijaše »dux inferioris Pannoniae Liude-
15
vit«. Sišić piše da pod Panonijom, koju car-pisac navodi, treba razumjeti
zemlju između Save i Drave, a pod Ilirikom, u rimskom smislu, onu zemlju
koja se — obuhvaćajući i Dalmaciju — širila na sjever i istok do Save i Dri-
ne.1
Što se dakle ima razumijevati pod Ilirikom, a onda i Panonijom u rim-
sko doba te u razdoblju od 6. do druge polovice 10. stoljeća? Još deset godi-
na poslije Krista Ilirik, je podijeljen na Panoniju (ona je pokraj prvog stolje-
ća obuhvaćala Ugarsku, dio Donje Austrije i Štajerske, gotovo cijelu Kranj-
sku, Hrvatsku i Slavoniju) i Dalmaciju (ona se prostirala od Raše do alban-
ske rijeke Mata i od Jadranskog mora do Kolubare i Ibra). Za Trajana se di-
jeli Panonija na Gornju ili Zapadnu i Donju ili Istočnu a za Dioklecijana su
četiri Panonije, Dalmacija i dva Norika ušla u panonsku dijecezu, kasnije
zvanu Zapadnim Ilirikom17. Iako Prokopije vrlo često spominje Ilirik, a sa-
mo u dva navrata Panoniju i u jednom »postojbinu Noričana«,18 ne može se
iz njega ipak nešto točnije doznati o tome koje su se zemlje u 6. stoljeću pod
tim izrazima krile. Ista je stvar u svezi s Ilirikom i kod ostalih bizantskih pi-
saca iza Prokopija (Agatijas,19 Menandar Protiktor, Teofilakt Simokates).
Oni prilično općenito govore o tome, a tako i papa Grgur I,20 koji također
zna samo da su postojale i dalje Panonije. Kud i kamo je u tome izdašnija
»Cosmographia Anonymi Ravennatis«,21 koja navodi ne samo Gornju22 i Do-
nju Panoniju, već i onu tzv. »Valeria«, uz koju je bila »Carniola« ili »Car-
nech«. Anonimni pisac II. knjige tzv. »Miracula s. Demetrii« (negdje možda
druga polovica 7. stoljeća) pod Ilirik stavlja obje Panonije (od kojih je jednoj
nekoć bilo središte Sirmij), obje Dacije, Dardaniju i itd.23 Istom Pavao Đa-
kon nanovo spominje Panoniju, koja je u njegovo doba neposredno graničila
s Italijom,24 dok je provincija Norik (Noricorum siquidem provincia), koju
su tada nastanavali Bavarci, međašila na istoku s Panonijom, na jugu s Itali-
jom, a na sjeveru s dijelom rijeke Dunava.25 Iz tzv. »Annales Laureshamen-
ses« pod god. 791. jasno se vidi da tada Italija graniči s Ilirikom. Iza njega je
15
o. c., Vjesnik.. . XX/1 i 2, 76, 77.
16
o. c., 277, 462.
17
F. Šišić, o. c., 104, 106.
18
Procopii Opera omnia HI/2, 247, 248, 291, 284 (index).
19
N. pr. gl. F. Kos, Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku I, Ljubljana
1902,36.
20
N. pr. gl. F. Rački, o. c., 232, 235, 238.
21
Tobože sastavljena između 667. i 670. godine.
22
Za nju zna i Menandar Protiktor (F. Rački, o. c., 228).
23
F. Rački, o. c., 284, 292. O datiranju tih »Miracula« gl. F. Barišić, Čuda Dimitrija
Solunskog kao istoriski izvori, Beograd, 1950, 144, 145; B. Grafenauer, Kronološka
vprašanja selitve Južnih Slovanov ob podatkih spisa Miracula s. Demetrii, Zbornik Fi-
lozofske fakultete II, Ljubljana, 1955, 29, 39-53.
24
F. Kos, o. c., I, 168, LXVIII, 222, 223, 69.
25
G. Vettich, Paolo Diacono, studi, Archeografo Triestino NS XXII/2, Trieste
1898-1899,54.
78
26
bila Panonija , pod kojom se u tadašnjim izvorima krije ponekad (791, 793,
27
795) tzv. »Hunia«. ) Razni franački anali i kronike i slično u 9. stoljeće navo-
de općenito Panoniju ili obje Panonije ili pak napose Gornju i onda Donju
Panoniju uz blijedu, škrtu i suviše djelomičnu ubikaciju. 28 U jednom pak pa-
pinskom pismu (14. V. 873) čak se uočuje »Pannonica dioecesis« i »totius
Illyrici fines«, a u II. polovici 10. stoljeća »tota Norica provincia« i »tota Pan-
nonia superiori scilicet et inferiori« ,29 Interesantno je da i ruski Ijetopisac
Nestor (12. st.) spominje Ilirik, u koji ubraja čak i Moravsku.30
Na osnovi svega izloženog mi ni sada ne možemo reći što je Porfiroge-
net zapravo mislio pod Ilirikom a što pod Panonijom, tj. koje su zemlje tu
bile obuhvaćene u razdoblju u kome su Hrvati oslobodili, navedene pokraji-
ne.
Zbog toga je dopušteno domišljavati se i kombinirati na ovaj ili na onaj
način, jer za taj vremenski period nemamo nijedan suvremeni izvor o tome,
kako sam već prije naveo, osim cara-pisca, krcatog podacima različite vrijed-
nosti i vjerodostojnosti.
Ako je tome tako, onda se može pretpostaviti da su Hrvati kada su oslo-
bodili od Avara Ilirik i Panoniju sigurno dotadašnje gospodare Slavena sku-
čili na vrlo uski dio Panonije, zvane kasnije i »Hunia«. Nadalje su oni tom
prilikom automatski oslobodili od istoga neprijatelja osobito one prema za-
padu. Jednom riječi može se reći da su oni zaposjeli i jedan dio današnje
Slovenije, a to je u prvom redu Karantanija.
3.
Samo se ovdje postavlja jedno pitanje: da li je ime Karantanija u 7. sto-
ljeću u suvremenim izvorima zaista postojalo, kako se to dosada mislilo, ili
ne? Po mome mišljenju nije, a evo i zašto. Jedini koji je spominje u tom sto-
ljeću je Ravenski anonim u svom djelu »Cosmographia«. Kada je to djelo i
kako do nas došlo? F. Kos piše da ga je anonim sastavio između 667. i 670.
godine, i to na osnovi starih izvora. Tu je on prikazao geografske prilike kak-
ve su bile u doba Rimljana, a također i u anonimovo doba.31 Šišić stavlja tog
32
anonima čak u 8. stoljeće, a Grafenauer donosi da je on u sredini 7. stolje-
ća, na osnovi izvora iz istočnogotskog doba, opisao sjeverozapadnu talijan-
sku granicu.33 U »Der Grosse Brockliaus«34 stoji da je taj geograf bio rodom
26
». . . Pippinus filius eius de Italia transmisit, ipse introivit Illyricum, et inde in
Pannonia . ..« (F. Kos, o. c. I, 309).
27
F. Kos, o. c. I, 310, 311, 321, 325-327.
28
F. Rački, o. c., 305 (803); F. Kos, o. c. II, Ljubljana 1906, 17, 18 (803) 40 (811) 48
(818), 26 (820), 113 (849), 181 (876), 233 (894), 235 (896).
29
F. Kos, o. c. II, 163 (873), 341 (973).
30
F. Šišić, o. c., 181.
31
o. c. I, 221, LXVIII.
32
o. c., 441.
33
Ustoličevanje . . ., 405, 406.
34
IV. Leipzig, 1930, 182.
79
iz Ravene i da je živio u 7. stoljeću. Napisao je na grčkom jeziku navedeno
djelo, koje je sačuvano u latinskom prijevodu izrađenom u 9. stoljeću.
Ako sada samo sve to kritički promotrimo, morat ćemo se odmah zapi-
tati da li su svi njegovi geografski podaci, napisani u 7. stoljeću, tj. kada je ži-
vio taj anonim? Za nas je napose važno ono što se kaže ondje u pogledu Ka-
rantanije. Na jednom mjestu »Cosmographia«35 donosi i ovakav pasus: ».. .
inter Carontanos, et Italiam, inter patriam Carnium36 et Italiam; quod iu-
gum Carnium dicebatur ab antiquis Alpis lulia ..." Pregledajmo sada zapad-
ne izvore, i to najvećim dijelom franačke, iz 7. stoljeća i onda usporedimo s
tim iz anonima. Što ćemo naći? Da u tom stoljeću ni jedan drugi izvor ili pi-
sac ne donosi izraz »Carontanos« ili čak sličan, već samo »Sclavi« ili »Wini-
di«. Istom Pavao Đakon, langobardski pisac iz 8. stoljeća, prvi kaže u svom
djelu i ovo: » . . . Arnefrit... fugiit ad Sclavorum gen tem in Carnuntum, quod
corrupte vocitant Carantanum ...«. Annales s. Emmerani Ratisponen. maio-
ros (748 — 823) pod 772. godinom imaju »Carentanus«.38 U jednoj ispravi od
5. II. 816. stoji » . . . Carniensi ...«, u drugoj od 817. » . . . Carentanos...«, a u
trećoj od 27. XII. 819. čak » . . . de Karantana provincia .. ,39. Annales Fulden-
ses (680-901)40 pod 820. donose » . . . per Carantanorum provinciam.. .«41, a
tako i Annales regni Francorum (741 — 829)42 pod istom godinom imaju uz to
i izraz » . . . per Carantanos ...«, a pod 826. » . . . Carantanorum provinciam
...«, dok Vita Hludowici imperatoris auctore anonymo ».. . Carantanorum
...«, a u ispravi od 26.1. 830. čak » . . . de genere Carontania Sclavianorum,« u
drugoj pak od 19. VI. 831. » . . . provintia Carantana . . . « a u trećoj od o. 860.
» . . . de Carintania ...«. I dok Annales Fuldenses imaju pod 861. » . . . Caranta-
ni ...«, a pod 863. » . . . Carantanis . . . in Carinthia ...«, u ispravi od 6. 1. 864.
stoji » . . . in Karantano . . . de Karantana...«, a u Vita s. Ruperti iz 873. » . . .
Carentanorum . ..«. U Conversio Bagoariorum et Carantanorum sastavlje-
noj u istoj godini kada i navedena Vita, stoji čas » . . . Quarantanis ...« ili » . . .
Caruntanis ...«, te ».. .Quarantanas...«, » . . . Carantanorum .. .« i »... Qua-
rantanos ...«. U ispravi od 9. IX. 878. piše » . . . Carentaniae .. .«, a u Annales
Fuldenses pod 884. stoji » . . . Carentam ...«, u onoj pak od 19. III. 888. »Ca-
rentano ...,« u drugoj između 891. i 893. godine » . . . Carantano...«, a u tre-
ćoj od 29. IX. 895. piše čak »Charanta...« dok u četvrtoj od 31. VIII. 898.
43
».. .Charentariche.. ,« .
35
Potrebno je svakako da se ponovno kritički provjeri vrijednost tog djela za na-
še krajeve i stavi njegovu vjerodostojnost na pravo mjesto.
36
U »Geographica« Guidonis Pisani, koji je dovršio to djelo 1119. godine, služeći
se većinom anonimom iz Ravene (F. Kos, o. c. I, str. LXXIII), stoji: ». . . inter Caranta-
nos et Italiam, inter patriam Carnuntum et Italiam . ..« (F. Kos, o. c. I, 228).
7
F. Kos, o. c. I, 228.
8
F. Kos, o. c. I, 219, LXV, 279.
9
F. Kos, o. c. II, 45, 47, 54.
0
F. Kos, o. c. I, str. LXV.
1 47
F. Kos, o. c., II, 57.
2 48
F. Kos, o. c. I. str. LXVII.
3
F. Kos, o. c. II, 26, 57, 72, 73, 57, 91, 93, 136, 137, 142, 146, I, 239, LXXI, LXXX,
207,327,11,172,1,271,296,357,263,11,184,205,215,229,234,238.
80
Prema mome mišljenju: 1) Ravenski anonim nije imao u svom djelu na-
pisano »Carontanos«. 2) Karantanci se ne spominju prvi puta u 7, već tek od
II. polovice 8. stoljeća pa dalje. 3) Onaj, također anonimni, prevoditelj »Cos-
mographia« na latinski jezik umetnuo je u 9. stoljeću taj izraz kada je Karan-
tanija kao takova već bila dobro poznata. 4) Jednom riječju sva pojedina juž-
noslavenska plemena kriju se još u 7. stoljeću samo pod općim i zajedničkim
imenom »Sclavi« ili »Winedi« ili »Winidi«, a istom od II. polovice 8. st. dalje
počinju se pojedina plemena posebno nazivati u izvorima.
4.
Uz to je čvrsto povezano, iako neizravno, uz ovu radnju još jedno pita-
nje koje treba svakako raščistiti prije nego nastavim dalje iznošenje argume-
nata o navedenoj temi. Naime, da li je u 7. st. uistinu mogla postojati tzv.
»marca Vinedorum« i da li je tada bio ondje knez Valuk. U tzv. Fredegarovoj
»Chronicon« stoji kako se 631. godine bugarski knez » . . . Alciocus cum septi-
nientis viriš et uxoris cum liberis, qui im marca Vinedorum salvatus est.
Post haec cum Wallucum ducem Winedorum annis plurimis vixit cum su-
is«.44
Što se iz tog pasusa45 odmah uočuje kao nonsens? To je izraz »marca«,
jer se on zapravo prvi puta javlja u takvom značenju riječi u franačkim izvo-
rima za Karla Velikog, i to u Annales Einhardi pod god. 788. kao »marcam
Foroiuliensem«, a u Annales regni Francorum pod istom godinom kao »fi-
nes vel marcas Baioariorum.. .«4Ć ili »... in Marcha Bajoariae atque Itali-
ae.. .«.47 Inače po Du Cangeu još 722. godine »Charta Bertradae« ima izraz
»marca«. No to ovdje znači nešto različito od gornjeg izraza, kako se to jas-
48
no vidi iz teksta donesenog u bilješci. Prema tome je onaj pasus u tzv. Fre-
degarovoj »Chronicon« od »qui ...« dio uključivo » . . . cum suis ...« napros-
to mnogo kasnije napisan, iako F. Kos donosi da je Krusch dokazao da su to
djelo sastavljala dva glavna pisca i da je upravo IV. knjigu od poglavlja
40 — 90 napisao o. 658. drugi sastavljač,49 dok M. Kos to pobija glede godine i
dodaje, citirajući B. Kruscha, da je to pisao neki Burgundac 642. godine. Me-
đutim još 1918. bugarski historičar V. J.. Zlatarski u svome djelu »Историн
на бЂЛгарската држава прЂзЂ срЂднитЂ вЂкове I« (118 — 121) ustvrdio je da
je taj stavak o knezu Alcioku u Fredegara dodatak kasnijeg austrazijskog
kontinuatora i da je ime tog kneza moglo ući u Fredegarovu kroniku pod ut-
jecajem Pavla Đakona ili kakvog njegovog izvora. Tu svoju tvrdnju dokazuje
Zlatarski i time što taj pasus nemaju Gesta Dagobert! I. regis Francorum,
44
F. Kos. o. c. I, 209.
45
Taj bi pasus trebalo ponovno pogledati i s paleografske strane kako izgleda u
sačuvanim najstarijim prijepisima Fredegarove kronike.
46
F. Kos, o. c. I, 300, 302.
Du Cange, Glossarium mediae et infimae latinitatis V, Niort 1885, 265.
... Deinde per Melina Sušo aqua .. . usque ad ab Winardo curte usque ad illa
Marca qui nobis obtingit . . . (Du Cange, o. c. V, 264).
49
F. Kos, o. c. I, str. LXXII.
S-
81
napisana u prvoj četvrtini 9. stoljeća (o. 800 — 835), koja preuzimlju iz Frede-
gara vijest o Bugarima, ali ne poznaju taj zaključni stavak o Alcioku i njego-
vom bijegu u marku Slovenaca. Jednom riječi njemu Alciocus kod Fredegara
nema s Alzekom u Pavla Đakona nikakve veze i posve je izmišljena osoba. Iz-
noseći te Zlatarskove prigovore M. Kos se napose pozabavio tim pitanjem i
pokušao da ih obesnaži. U prvom redu on kaže da je poglavlje o Alcioku na-
pisao neki Burgundac o. 642. godine, a ne neki kasniji austrazijski kontinua-
tor, kako to hoće Zlatarski, jer se on nije nikako mogao služiti s Pavlom Đa-
konom koji je pisao svoju povijest Langobarda čitavih 130 godina kasnije.
Prema Kosovoj tvrdnji upravo to poglavlje o Alcioku spada, ako ga se pažji-
vo pregleda, po svojem stilu i konceptu u okvir burgundskog pisca iz o. 642,
te o kakvom drugom autoru ne može biti ni govora. Nadalje Kos prilično ne-
uvjerljivo pokušava da opovrgne Zlatarskov prigovor da je taj pasus o nave-
denom knezu kasniji dodatak jer ga nemaju Gesta Dagoberti, time što on ka-
že da ima Cod. Parisinus Lat. nr. 10910, koji je od svih Fredegarovih kodeksa
daleko najbolji i napisan u 7. ili 8. stoljeću, moguće pred 715. »torej pred po-
stankom Gesta Dagoberti« (?: S. A.), o Alcioku i o Bugarima koji su otišli u
marku Slovenaca. To isto imaju i mladi kodeksi koji su napisani moguće u 8,
a najkasnije u 9. stoljeću.50 I dok je Zlatarski, kako vidimo, ispravno posum-
njao u taj Fredegarov pasus o Alcioku, za koji kaže da je dodatak kasnijeg
austrazijskog kontinuatora, a u navedenu je kroniku ušao pod utjecajem
Pavla Đakona ili kojeg njegovog izvora, M. Kos odbacuje sve to a limine i ka-
že da je to po Kruschu nastalo 642. godine od burgundskog autora. Ako me-
đutim malo bolje pogledamo, opazit ćemo da stvari stoje potpuno drugačije.
Naime Krusch je samo dokazivao, više na osnovi općenitih razloga i ne ula-
zeći u samu bit, kritiku i stil pojedinih većih ili manjih dijelova ili čak po-
glavlja te kronike da su pojedine knjige i njena poglavlja nastala u razmaku
od 624. do 658. godina. Ali je pri tome zaboravljeno reći da do nas ta kronika
nije došla u izvorniku već u nekoliko prijepisa. Jedan od najboljih, po Koso-
vom mišljenju, predstavlja već navedeni Codex Parisinus koji je napisan u 7.
ili 8. stoljeću, moguće pred 715. godinom, a drugi mladi su pisani moguće u
51
8, a najkasnije u 9. stoljeću, a ima ih i iz 10, 11. i 15. stoljeća. Međutim, naj-
stariji je napisan sredinom kraja 8. stoljeća ili bolje rečeno za vladavine Kar-
la Velikog, a nikako prije, i to zbog vrlo jednostavnog razloga. Naime izraz
52
»marca« kao »dežela«, kako to prevodi F. Kos, ili B. Grafenauer naprosto
»marko«53 ili »krajino«, 54 javlja se zapravo u izvorima tek za vladanja Karla
Velikog, koji je prvi ustrojio takve vrsti maraka. Ako se sada ponovno pogle-
da u citirani tekst tog pasusa iz tzv. Fredegarove »Chronicon«, onda se može
zaključiti da je u prvotnoj izvornoj verziji naprosto glasio samo ovako: »...
Alciocus cum septinientis viriš et uxoris cum liberis salvatus est.« Time otpa-
50
O bolgarskem knezu Alcioku in slovenskem knezu Valuku, Šišićev Zbornik, Za-
greb, 1929, 251-254.
51
M. Kos, O bolgarskem knezu..., Šišićev Zbornik, 253, 254.
52
o. c., I, 209, bilj. 2
53
Ustoličevanje . . ., 474.
54
Zgodovina slovenskega naroda I, Ljubljana, 1954, 132.
82
daju i sva domišljavanja da se pod »marca Vinedorum« krila Karantanija.
Isto tako i da je prvi njen knez bio Valuk! To se naime ime, po Kruschu, po-
javljuje u četiri sačuvana kodeksa Fredegarovog teksta, od kojih je najstariji
Heidelberški iz 9. stoljeća, kao Walduco, a u nekim drugim Wallucus.55 Znači
i u onom Cod. Parisinus tako. No kako je to ime u svezi s »marca«, automat-
ski i ono iz navedenih razloga otpada iz ostalog sve do autentičnog teksta
Fredegarove kronike. Možda je pisac tog djela Fredegarove kronike u doba
vladavine Karla Velikog znao da tada vlada u Karantaniji knez »Waltunc«,56
pa ga je stavio pod navedenim iskrivljenim imenom i prebacio ga u 7. stolje-
će, jer je sličnost medu njima velika. Još nešto. Ta i sam i jedini izvor za ime-
na karantanskih knezova u 8. stoljeću, već navedeni Conversio Bagoariorum
et Carantanorum iz II. polovice 9. stoljeća svojim citatom »... Samo nomine
quidam Sclavus manens in Quarantanis fuit dux gentiš illius ...«, koji F. Kos
stavlja upravo u 631. godinu,57 također isključuje mogućnost da bi Valuk ta-
da mogao biti knez u onoj zemlji, koja se u 7. stoljeću još tako ne naziva!
5.
I još nešto. Oslobođenje Slovenaca od avarskog gospodstva povezuje se
uvijek sa Samom i oko toga se splela ogromna i skoro nepregledna literatu-
ra, do koje većeg dijela je čak nemoguće doći. Uz to se drži da se Slovence u
latinskim izvorima 6. i 7. stoljeća zove »Sclavi«, »Sclavini« (Sclavani, Sclave-
ni) i »Winedi« (Winadi, Winades.58) Sve to se može postaviti na svoje pravo
mjesto samo onda ako se oslobodimo bolećivih nacionalno-šovinističkih os-
jećaja. Poznato je naime da je Jordanes, gotski pisac 6. stoljeća, nazivao sve
Slavene »Venethi, Antes, Sclaveni«, a u Vita s. Columbani, sastavljenoj u
drugoj desetini 7. stoljeća, kriju se Slaveni pod ».. .Venetiorum, qui et Scla-
59
vi ) dicuntur...« U tzv. Fredegarovoj »Chronicon« pod 631. godinom se kaže
»... Sclavi coinomento Winidi in regno Samone... Samonem regem Sclavi-
norum ... contra Samonem et Winidis... super Wenedus exercitus... in
Sclavos... Sclavi... forcium Venedorum... ex genere Sclavinorum... Winidi
contra Francos meuerunt, non tantum Sclavinorum fortitudo...«, pod 632.
»... exercitum Winitorum... utiletate Winidis...,« pod 633. »...cum Winidi
iusso Samone... regnum Francorum contra Winedus...«, pod 634. » . . . cum
exercito Winedorum...«, a pod 641. » ... amicicias cum Winidis firmans.. .«60
Iz toga ne možemo zaključivati da je Samo imao veze sa Slovencima i napre-
čac odlučno tvrditi da se oni u izvorima 6. i 7. stoljeća kriju pod takvim ime-
nima, jer su to ipak mnogo općenitije izrazi. Jednom riječi Samo je tek pre-
ko »Conversio« ušao u vezu s Karantancima,61 tj. sa Slovencima, za koje
55
M. Kos, O bolgarskem knezu .. ., Šišićev Zbornik, 254, 255.
«F. Kos, o. c. 1,280, 281.
57
o. c. I, 207.
58
M. Kos, Zgodovina Slovencev, Ljubljana 1955, 41.
59
F. Kos ih naziva Slovencima i to ne baš uvjerljivo dokazuje (o. c. I, 192, bilj. 3).
60
F. Kos, o. c. I, 48, LXXIX, 193, 205, 206, 210, 212.
61
F. Kos, o. c. I, 207.
83
nemamo nikakvih izravnih izvora da su sudjelovali na njegovoj strani u bor-
bi protiv Avara, a onda i Franaka, koji ih tada nisu ni ugrožavali. Znači da su
Slovenci imali veze na drugoj strani u doba oslobođenja od avarske vlasti, a
to je s Hrvatima. Nadalje iza Samove smrti, kada se j.e raspala cijela njegova
državna tvorevina, nije nam ništa poznato da bi ta okolnost djelovala u prav-
cu kolebanja onog saveza Slavena od Karantanije preko Panonije i Ilirika do
Dalmacije pod prećutnim vodstvom arhonta Hrvatske ili da bi uslijed toga
Avari ili Franci uspjeli osvojiti i jedan dijelio bilo koji od toga teritorija.
6.
Međutim za to imamo samo izvor Porfirogeneta, koga uopće za to ne
možemo kritizirati. Naime, ako uzmemo daje uglavnom vjerodostojan glede
dolaska Hrvata u njihovu sadašnju domovinu, gdje su porazili Avare, onda
možemo pokušati da zaključimo i to da su oni oslobodili i Slovence od istog
neprijatelja kojega su pobijedili u Iliriku i Panoniju, i tim pokrajinama onda
zagospodarili.
Ako u toponomastici sjevernih krajeva između Save, Drave i Dunava tra-
žimo da li postoji bilo kakva potvrda, pa makar i posredna, ili barem ikakav
trag o tome u ranijem srednjem vijeku, onda ćemo opaziti da nas on vodi
ravno upravo u srce nekadašnje Karantanije. Naime u II. polovici X. stolje-
ća, dakle u doba vladavine Konstantina VII. Porfirogeneta, prvi puta se u is-
pravi javlja toponomastički naziv Hrvat62 kao »pagus« u navedenom teritori-
ju. Uz to se taj izraz u istoj zemlji spominje još u tri isprave63 u tom stoljeću.
Po Du Cangeu pagus znači isprva dio jednog područja, a onda zemlju, komi-
tat, distrikt, pa čak i dukat64. Za ovaj naš slučaj F. Kos prevodi taj izraz is-
prva sa »Hrvaški županiji«, a onda sa »Hrvaškem okraju«.65 Ujedno stavlja
taj predio u okolicu sadašnjeg mjesta St. Vida i kaže da je on od 954-980.
62
Kralj Oto I. daje dvije hübe svoga vlastitog posjeda »in loco Zuric ac in pago
Crouuati (podcrtao: S. A.) et in ministerio Hartuigi...« (F. Kos, o. c. II, 311-31. VII.
954).
63
Kralj Oto I. daruje svoj posjed koji je bio»... inter duos montes Curoztou ef
Coziae a vertice montis Zuuedlobrudo usque ad villam Bulesisc, in proprietatem con-
cessimus in pago Cruuatietin ministerio Hartuigi comitis...« (F. Kos, o. c. II, 316—13.
II. 961.). Car Oto II. daruje tri kraljevske hübe »in villis Lebeniah et Glanadorf et Mal-
mosic ac Buissindorf et Bodpechach in regimine uualdpodonis Hartuuichi in pago
Chrouuatsitas...«(F. Kos, o. c. II, 361—9. X. 979). Kralj Oto III. daruje »duos mansos
in Suarzdorf, Podinauuiz, Duchumuzlidorf, Gumulachi et Donplachi nominatis sitos
et in pago Croudi vocato et in comitato Otgeri comitis iacentis...« (F. Kos, o. c. II,
397-19. VII. 993.).
64
Du Gange, o. c. VI, Niort 1886, 93. U dokaz toga evo još i dva primjera iz naših
krajeva iz XI. stoljeća: » . . . regales mansos in pago Histriein villis et castellis subtus
nominatis... in comitatu Odalrici marchionis...« (Documenta ad Forumjulii, Istriam,
Goritiam, Tergestum spectantia, Atti e memorie della Societä istriana di archeologia e
storia patria VIII/1 i 2, Parenzo; 1892, 9-20. IX. 1064). »... villas... in Pago Istria in
Marchia Oudalrici Marchionis sita...« (P. Kandier, Codice diplomatico istriano-7.
III. 1067).
65
o. c. II, 311, 316,361,445.
84
bio pod vlašću grofa Hartvika, a 993. pod nadzorom grofa Otgera. Šišić to zo-
ve naprosto »župa Hrvat« ili »župa Hrvati«. Ona se, kako piše Šišić, naročito
širila oko Celovca na Gosposvetskom polju, te je vjerovatno »da je prva poli-
tička slovenečka organizacija djelo tamošnjih Hrvata«.66 Klaić piše da u Sje-
vernoj Štajerskoj, a uz gornju Muru, stoji između Leobena (Ljubna) i Juden-
burga mjesto zvano Kraubat, koje se spominje često u ispravama od 11. do
13. stoljeća obično kao »Chrowat« (Chrowat, Chrowath, Crowat, Chrawat), a
po Felicettiu postoji tu i istoimeni kraj [1074: decima ad Chrowat ex utraque
parte fluminis; 1196: ecclesia s. Georgii ad Chrowat; ecclesia sancti Stephani
in Chrowat (Felicetti von Liebenfels M, Ueber die Lage des »Pagus Chrouu-
at«, Beiträge zur Kunde steiermärkischen Geschichtsquellen 5. Jahr-
gang, Graz, 1868, 103], i zaključuje da se pod »Chrowat« ima nedvojbeno ra-
zumjeti slavensku župu koja je po svoj prilici dobila svoje ime od slav. ple-
mena zvanog Chrowat ili Hrvati. Prema svemu, zaključuje Klaić, nema ni-
kakve sumnje da je još u 11 —13. st. u Gornjoj Štajerskoj uz Gornju Muru po-
stojala slav. župa »Hrvati«, koja je prozvana po istoimenom plemenu, »što
no se je možda još u 6. ili 7. stoljeću ondje naselilo«. U Koruškoj u okolici
»Miljskoga« jezera ima mjesto koje tamošnji Nijemci zovu Kraut, i to je po
Klaiću iskvareno od srednjovječkog »Chrowat« koje se u listinama 11. i 12.
stoljeća tako spominje. U izvornoj povelji od 1190 (u celov. muzeju) predstoj-
nica samostana sv. Jurja daje grofu Otonu od Ortenberga »einen Fischbezug
von 2 Hüben in Chrowat« (Krones, Die deutsche Besiedlung der östlichen Al-
penländer, Stuttgart, 1889, 338, n. 75), a čini se da je i u Tirol dopiralo to ime.
Ali je sigurno da je u staroj Karantaniji u 10. stoljeću opstojala slavenska žu-
pa, koja se u spomenicima zove »pagus Crouuati«, i to Klaić bazira na i ovdje
citiranim ispravama (954 — 979). Prema tome je u Karantaniji (Karentani)
opstojala od 954 — 979. slav. župa Chrowat, kojom je vladao u ime njemačkog
kralja grof Hartwig. Po Felicettiu, koji je istraživao njen opseg, ona se pro-
stirala upravo na Gosposvetskom polju i u njegovoj okolici, a pružala se nao-
kolo rijeke Krke i Gline. Na njezinom tlu se nalazio stari rimski Virunum i
teritorij današnjeg Celovca, crkva Gospe Svete (Maria Saal, Maria ad Karan-
tam), možda najstarija crkva u današnjoj Koruškoj. U opsegu te župe uzdiza-
la se i stolica njem. kralja (sedes regalis), kasnije prozvana »civitas Karenta-
na« (Karnburg, slovenački Krnski grad). Dakle, zaključuje Klaić, župa Chro-
uuat nalazila se u političkom središtu starog rimskog Norikuma i sredovječ-
nog Carantanuma, i po tome su i njezini slavenski žitelji, koji su bili bez
sumnje Hrvati, imali najodličniji položaj u čitavoj zemlji67.
Nakon drugog svjetskog rata prvi se od slovenskih historičara pozaba-
vio tim problemom, kako sam već spomenuo, M. Kos. On kaže da se predjel
između St. Vida i Trga u 10. stoljeću naziva hrvatski kraj (pagus Chrouat,
Crouuti, Crauuati, Croudi) te da se njegove mede iz povijesnih izvora dadu
prilično točno odrediti. Taj predjel je dobio ime od Hrvata koji su se naselili
u Karantaniji po njegovom mišljenju u doba velike seobe iz Zakarpaća na
66
o. c., 277, 299, 300, 277, 300.
"o. c., 13-18.
85
Balkan u prvoj polovici 7. stoljeća. Hrvati su naselili i druge predjele i kraje-
ve Koruške, ali su najgušće bili nastanjeni baš u navedenom području, koje
je zato i dobilo po njima ime. Još i danas, završava Kos, podsjeća na Hrvate
zaselak Krobathen i ime vrha Krobather Berg kod Glanegga.68 Grafenauer u
jednoj svojoj radnji isprva piše da se po Hrvatima koji su se naselili u Ka-
rantaniji prozvao »hrvaški okraj« zapadno od Krnskog grada između St. Vi-
da na Glini i Vrbskog jezera. Pričajući i o doseljenju koseza u Karantaniji ka-
že da su se oni i Hrvati kroz kratko vrijeme stopili sa Slovencima.69 U drugoj
svojoj radnji on, iznoseći prilično detaljno razna mišljenja u svezi s doselje-
njem Hrvata u Karantaniju, govori i o navedenom hrvatskom kraju i imenu
Hrvat u Koruškoj i konačno kaže da neki momenti podupiru pretpostavku
da su Hrvati došli u Karantaniju u prvom valu seobe.70 Hauptmann se u po-
sljednje vrijeme najviše pozabavio, u svezi sa svojom omiljenom temom o
kasazima, tim predjelom u nekadašnjoj Karantaniji koji naziva Hrvatska
grofija. U prvom redu on je iznio razne teorije o kasazima, pobijajući pojedi-
na mišljenja koja se kose s njegovim starim pretpostavkama i tvrdnjama, a
onda se posebno pozabavio kasazima »Hrvatske grofije« kojoj ne samo daje
uz obrazloženje taj naziv, već pokušava i da joj odredi opseg.71
Ako se dakle taj »pagus« širio oko Celovca na Gosposvetskom polju i
okolici, onda ćemo vidjeti da se u istom stoljeću prostirao u istom predjelu i
opsegu i »pago Karintriche« .72 To sam zaključio izravno na osnovi uspoređi-
vanja prilično škrtih topografskih podataka iz izvora. Sada je dakle jasno da
se — ako ne i prije73 — a onda svakako od iza II. polovice 10. stoljeća taj
predio zove čas »pagus Cruuat«, a čas »pagus Karintrich« ,74 tj. hrvatski ili ka-
rantanski kraj ili pak najprije i najispravnije komitat, kako se to vidi iz nave-
denih izvora toga stoljeća, a i iz one već navedene isprave od 31. VIII. 898.
7.
I.
Kada se je i to utvrdilo, može se onda prijeći izravno na toponomastiku
tog komitata ili kraja, od koje ćemo ovdje iznijeti nekoliko istaknutih pri- ·
mjera. Tada će se i iz toga moći uočiti odakle su ti Hrvati došli u taj predio,
68
Slovenska naselitev na Koroškem, Koroški Zbornik 50.
69
Država Karantanskih Slovencev, Koroški Zbornik, 93.
70
o. c., 31 - 41, 334 - 336, 501, 502.
71
o. c., 75-126, 157-160.
72
F. Kos. o. c. II, 364-28. IV. 980.
73
Još u Annales Fuldenses pod 888. godinom navodi se kako je car Arnulf iz Tri-
denta pošao preko Furlanije i slavio Božić u »curtem Corantanam«, tj. u Krnskom
gradu blizu Gospe Svete, sjeverno od Celovca, kako misli F. Kos (o. c. II, 218, 300). U
ispravi cara Arnulfa od 31. VIII. 898. spominju se posjedi »in Charentariche in comita-
tu ipsius consanguinei nostri...« (F. Kos, o. c. II, 238) koji se nalaze i na teritoriju kas-
nijeg »pagus Cruuat«. Ujedno je očito da je taj predio komitat. Gl. i F. Kos, o. c. II, 52
(819.), 91 (830.), 146, 147 (864), I, 357 (873), II, 234 (895), 300 (945), 363 (979), 369 (983).
74
F. Kos. stavlja da to znači Karantanija (o. c. II, 451).
86
ako J. Mal tvrdi da »krajevna imena v zvezi s Hrvati ne dokazujejo hrvatskih
naselbin med Slovenci, ker jih najdemo po vseh slovanskih zemljah«.75
Kao prvo mjesto uzet ćemo nekadašnju Tiburniu, Teurniu, gdje danas
stoji po F. Kosu selo Sv. Petar in Holz nedaleko Spitala. Pri kraju starog vije-
ka tu je bila biskupija.76 Ćak je po Grafenaueru norički »dux« sjedio od po-
četka 6. stoljeća u Teurniji,77 a po M. Kosu je ona u II. polovici 5. stoljeća sre-
dište nutarnje noričke pokrajine i kao biskupsko mjesto se održalo sve do
dolaska Slovenaca.78 Kada su, kako piše Kos, Slovenci zauzeli o. 590. okolicu
biskupije, koja je imala svoje sjedište u Teurniji, i njen biskup bježi pred nji-
ma i Avarima u Italiji. Tako je, tvrdi Kos, propala i ta biskupija,79 koja se
spominje u pismenoj molbi desetorice biskupa bizantiskom caru iz 591.80 Još
pod imenom »Tiburniensi«.81 G. 873. u »Conversio Bagoariorum et Caranta-
norum« nalazimo po prvi puta da se ona zove »Liburnia« sa crkvom.82 Inte-
resantno je da Ravenski anonim, koji je preveden u 9. stoljeću na latinski, pi-
še »... patria quae dicitur Liburnia Tarsaticensis.. .«,83 tj. trsatska Liburnija,
što znači da je znao i za onu gornju pa je zbog toga izvršio takvu razliku radi
raspoznavanja. U ispravi cara Arnulfa od 21. VII. 891. zove se njegov zaselak
»Liburna«,84 ili kasnije »Lurna«, a onda u ispravi cara Otona II. od 28. V. 974.
»Lurno«.85 U dvjema ispravama iz prve polovice 11. stoljeća nailazimo na iz-
raze »in valle Lurna« i »in comitatu Lurniensi«, a u ispravi od 1072. godine
ponovno na staro ime »in Liburnia«,86 koje se ponavlja i u »Vita s. Virgilii«,
nastaloj iza 1181. godine, a i u »Vita Gebehardi« iz gotovo istog vremena.87
Čak i u Unrestovoj »Chronicon Carinthiacum« iz kraja 15. stoljeća to se ime
krije pod nazivom »Liburina«.88 Po svemu tome vidi se da je ime Liburnia
nastalo istom po dolasku Slavena u te krajeve. Samo kojih Slavena? Svaka-
ko Hrvata baš iz Liburnije,89 koja je u Konstantina Porfirogeneta obuhvaće-
75
B. Grafenauer, Ustoličevanje..., 33.
76
F. Kos o. c. I, 95.
77
Ustoličevanje...,408.
78
Slovenska naselitev..., Koroški Zbornik, 45.
79
Zgodovina Slovencev, Ljubljana 1955, 46, 47.
80
C. Baronius to pismo datira sa 590 (Annales ecclesiastici VII, Venetiis 1710,
10-13), F. Kos sa 591. (o. c. I, 122), a M. L. Hartmann stavlja ga u kraj 591. ili početak
592. godine (Geschichte Italiens im Mittelalter II/l, Gotha 1900, 120).
81
F. Kos, o. c. I. 122-126.
82
»... in Liburnia civitate...« (F. Kos, o. c. I, 271).
83
F. Kos, o. c. I, 225.
84
» ... in Sclauinie partibus ad curtem nostram que Liburna vocatur...« (F. Kos,
o. c. II, 22). U toj listini s istim datumom, no koja je falsificirana po toj prvoj, stoji čak:
»... in Sclauinie partibus ad curtem nostram que Liburna vulgo Lurna vocatur...« (o.
c. II, 228). Taj zaselak (imanje ili dvor itd.) F. Kos ubicira na Lurnskom polju blizu Spi-
tala (o. c. II, 227, bilj. 4).
85
F. Kos, o. c. II, 228, 346.
86
F. Kos, o. c. III, Ljubljana, 1911, 16, 34, 165.
87
F. Kos, o. c. I, 271, 269.
88
B. Grafenauer, Ustoličevanje..., 135.
89
Ta i Annales Einhardi pod 821. godinom zovu hrvatskog kneza Bornu »dux Dal-
matiae atque Liburniae« (F. Rački, o. c, 325).
87

90
na pod općim pojmom Hrvatska (tj. Dalmacija. ) Oni su onamo donijeli taj
toponim koji je, kako smo vidjeli, uočio već i Ravenski anonim, jer, obrnuto,
da su ga Slovenci prenijeli na more ne može nikako biti. Time se može već
sada ovim malim izvodom djelomično pojačati Porfirogenetovo pisanje o
iseljenju Hrvata iz Dalmacije u Panoniju i Ilirik, tj. posredno i u navedeni
kraj nekadašnje Karantanije.
Drugo je rijeka i mjesto Krka. Taj se toponim javlja u ispravama 9. i 10.
stoljeća.91 Ovdje gotovo ne treba ni navesti da i u Hrvatskoj, i to u Dalmaciji,
ima istoimena rijeka, uz još onu istoimenu u Sloveniji kraj Brezica.
Daljnji toponim je Ostrovica, koja se nalazila blizu St. Vida,92 a spomi-
nje se u izvorima već od II. polovice 9. stoljeća.93 Istoimeno mjesto i danas
postoji u Lici i Istri, a u Dalmaciji čak i tri. Gora Sikova, koja se javlja samo
u ispravi od 9. IX. 878,94 a čiji položaj ne može odrediti F. Kos,95 bila je po
svoj prilici u okolici Beljaka. U okolici Zadra postojalo je staro selo Sikovo,
a spominje se u 11. stoljeću, koje je svakako slično tom toponimu. Ono se i
danas nalazi istočno od Krmčine i južno od Gorice. Daljnje je mjesto »Ra-
sa«. Ono se također spominje samo jedanput u IX. stoljeću,96 a M. Potočnik
piše da je to stari Ras ili Rož, koji je dao ime cijeloj dolini,97 dok F. Kos kaže
da je to selo Rožek u Rožnoj dolini u Koruškoj,98 tj. blizu Vrpskog jezera i
Celovca. Svakako i taj toponim nas podsjeća na rijeku i mjesto Rašu u Istri.
Za mjesto »Budistdorf«, koje nalazimo u darovnici kralja Otona I. od 4. VI.
945, F. Kos drži da je to možda sadašnja Bučinja" ves kod Gospe Svete.100
Kad bi to bila, onda se može takav toponim usporediti po sličnosti s onim
koji se nalazio u zadarskoj okolici pod imenom »Bucina«101 ili »Butina«102 ili
90
F. Rački, o. c., 406.
91
»... in provintia Carantana in loco videlicet, ubi Curciza in Curcam influit...«
(F. Kos, o. c. II, 98-19. VI. 831.). » . . . i n Carantana in loco vocato Kurca...« (o. c. II,
147 — 6. I. 864.). »... in regno Carantana iuxta flumen Gurca...« (o. c. II, 229-između
891. i 893.). Car Arnulf daruje »... in Charentariche... curtem que dicitur Gurca... in
Gurcatala...« (o. c. II, 238-31. VIII. 898.). »... Gurcha...« (o. c. II, 378-7. X. 984.).
92
F. Kos, o. c. II, 135, 473.
93
»... ad Astaruuizam...« (F. Kos, o. c. II, 135 - 20. XI. 860). »... ad sanctum Pet-
rum ad Ostaruizam...« (o. c. II, 282-23. V. 927). »... Ostaruiza...« (o. c. II, 378-7. X.
984). »... Ostaruuiza...« (o. c. III, 114-8. II. 1051).
94
»... Insuper et montem qui vocatus Sicouua...« (F. Kos, o. c. II, 184 — 9. IX. 878.
g·)· 95
o. c. II, 184, 490.
96
»... in loco qui dicitur Rasa...« (F. Kos, o. c. II, 202 —između 875. i 883).
97
Vojvodina Koroška I, Ljubljana, 1909, 115.
98
o. c. II, 202, 486.
99
Bučina se nalazi u okolici Šibenika (M. Sabljar, Miestopisni riečnik kraljevinah
Dalmacije, Hervatske i Slavonije, Zagreb, 1866, 530), a i kao izvor istočno od Biograda.
100
F. Kos, o. c. II, 300. Još jedna Bučinja ves nalazi se i u općini St Rupert pri Ce-
lovcu (L. Sienčnik-B. Grafenauer, Slovenska Koroška, Ljubljana 1945, 27).
101
Državni arhiv u Zadru (DAZ) — Spisi zadarskog notara (SZN) Raymundus de
Modiis (1384-1389) b. I, f. 1-29. IX. 1384. — SZN Simon Damiani (1440- 1476) b. IV,
f. V/5, 226-19. II. 1458.^ SZN Johannes de Calcina (1439-1492) b. VII, f. XIII/2,
83-3. VI. 1489.
102
DAZ —Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Dominika br. 1060-24. VIII
1339. — T. Smičiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae XIII,
88
103
čak »Butina vas«. Nekadašnji zaselak Ribnica, koji se javlja u jednoj ispra-
104 105
vi u drugoj polovici X. stoljeća, a ležao je blizu Vrpskog jezera, ima istoi-
mena mjesta i u ostaloj Sloveniji. Ali je nekad i u okolici današnjeg Obrovca
postojao također istoimeni toponim, koji se ondje javlja još od 1278. godi-
ne.106 U X. i XI. stoljeću imamo navedeno selo i rijeku Glina,107 od kojih je
prva pritoka Krke, a selo F. Kos stavlja jugozapadno od St. Vida i južno od
Trga.108 Ne bi trebalo gotovo za taj toponim ni navesti da ga imamo u Hrvat-
skoj na nekoliko mjesta ispod Save. I dok se mjesto Kozjak,109 koje F. Kos
zove Kozje (njem. Gösenberg) i stavlja jugozapadno od St. Vida,110 nalazi i u
Hrvatskoj (kraj Krapine, Vojnića, kod Knina, a iznad Splita i brdo Kozjak),
to se ne može potpuno reći i za drugo susjedno mjesto »Gomilach« ili »Gu-
mulachi« ili čak »Chumilach«,111 koje F. Kos ubicira jugozapadno od St. Vi-
da.112 Naime istoimeno je mjesto nekoć ležalo i u zadarskoj okolici pod ime-
nom »Gomiliach«113 ili »Gomila« 114 ili čak »Gomile«.115 Selo »Suarzdorf«,116
za koje kaže F. Kos da danas možda ima koje drugo ime i da je »neka vas na
Zagrabiae 1915 107-109-1361. — SZN Petrus de Sercana (1385-1416) b. I/III,
6_ 1384. - SZN Johannes de Trottis (1404-1427) b. I, f. III/l - 10. XI. 1408. — SZN
Simon Damiani b. IV, f. V/12, 251-30. X. 1461. — SZN Gregorius de Bosco
(1465-1497) b. II, f. H/1-2. III. 1474.
103
S. Ljubić, Dva popisa listina (908-1782) glasovitog manastira sv. Krševana u
o
Zadru, Starine 19, Zagreb, 1887, 86- 1118. — DAZ — Arhiv grada Šibenika ш
183
a-8. XII. 1464.
104
» . . . curtem quae dicitur Ribniza, quae est in provincia Karentana sita in regi-
mine Hartwici...« (F. Kos, o. c. II, 352).
105
F. Kos, o. c. II 352, 484.
DAZ — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Dominika br. 2149— 12. VIII. 1278.
106
107
» ... hübe ... in regimine uualdpodonis Hartuuici in pago Chrouuat...« (F.
Kos, o. c. II, 361 — 9. X. 979). » ... in monte Carentano ... iuxta flumen Glana . ..« (o. c.
II, 378). » . . . in locis quippe Wuistriza ad sanctum Laurentium alibi Glana nuncupa-
tum .. .« (o. c. III, 147 —između c. 1065. i 1077). » ... Actum Glanahouen ...« (o. c. III,
182, 188-između c. 1075. i 1090).
108
F. Kos, o. c. II, 361, 438, III, 147, 271.
109
» . . . in loco Cosiach . ..« (F. Kos, o. c. II, 388-između 954. i 991).
110
o. c. 11,388,455.
111
F. Kos, o. c. II, 388 (između 954. i 991), 397 (993.), III, 143 (između c. 1065. i c.
1075).
112
o. c. II, 388, 397, 438, III, 143, 271.
113
DAZ — SZN Constantinus Constantius (1514-1533) b. I, f. 1/1-9. XII. 1514.
114
T. Smičiklas, o. c. II, Zagrabiae, 1904, 269-1194. — S. Ljubić, Libellus policori-
on, qui Tipicus vocatur, Starine 23, Zagreb, 1890, 218- 1221. — T. Smičiklas, o. c. VIII
(1910) _ 1310. — DAZ — SZN Articusius q. Dominici de Rivignano (1383-1389) b. V, f.
III- 15.1. 1391. — SZN Gregorius de Bosco b. II, f. II/6, b. V, f. V-17. IV. 1479. - SZN
Johannes de Calcina b. VII, f. III/l, 8-14. XI. 1487.-b. VII, f. XIII/3, 125 a-7. III.
1490. - SZN Johannes Franciscus Grisinus (1454- 1495) b. II, f. II/9- 13. XI. 1493. itd.
115
DAZ — SZN Johannes de Calcina b. I, f. II-25. III. 1443. — SZN Simon Damia-
ni b. II, f H/1 -24. II. 1445. — SZN Johannes de Calcina b. V, f. VII/5, 212 a — 15. III.
1456.
116
» ... in villis Suarzdorf ... et in pago Croudi . . .« (F. Kos, o. c. II, 397-9. VII.
993.).
 117
koroških tleh«, meni izgleda da je to sadašnje Crnčiće (Schwarzendorf) u 135
skoj okolici: selo Modrane. Čak i danas postoji kraj Kistanja Modrino se-
118
općini Dholica (St. Marin am Techeisberg) i ja bih ga preveo na hrvatski u 136
lo. Zagrad u toj istoj općini ima brojne iste toponime u Hrvatskoj i Istri.
selo »Crno«, čiji se istoimeni toponim nalazi i danas u Lici i kraj Zadra. Po- Brda (Werda) u općini Grabštanj137 imala su isti toponim u bližoj zadarskoj
sebnu pozornost ovdje zaslužuje toponim »Chatzis«,119 koji F. Kos nalazi da okolici,138 a i danas postoje istoimena sela u Dalmaciji i jedno čak u Istri,
se u ispravi od 10. V. 1007. spominje kao »Chatsa«,120 te hoće da je toJCatsch, dok za Tinjsko polje (Tainacherfeld), također u istoj općini139 i u općini Žita-
selo u Gornjoj Štajerskoj blizu Muraua.121 Međutim to je po svoj prilici da- ra ves (Sittersdorf), gdje je i Tinje (Tainach)1"40, postoji i sada u zadarskom
našnje Kaseze (Harbach) kod St. Peter pri Celovcu. Toponim Grivna, 122 koji kraju toponim Tinj. Zablate (Zablatach, Littermoos) u općini Medgorje i u
F. Kos zove Grebinje, Grebinj (Griffen) i stavlja sjeverozapadno od Velikov- općini Rikarja ves (Ruckersdorf)141 imali su kraj Biograda n/m taj toponim
ca,123 nalazio
126
se i u zadarskoj127okolici pod imenom »Grifna«,124 »Griuene«,125 kao »Zablatie« ili »Zablachie«,142 a kraj Šibenika postoji i danas istoimeno
»Griuna« i čak »Grimna«. vrlo staro selo Zablaće143 dok u gornjoj Hrvatskoj također su takva dva istoi-
mena sela. Karnica (Karnitzen) u općini St. Stefan (St. Stefan an den Gail)144
II. imala je svoj istoimeni toponim u zadarskom kraju kao »Carnixa« ili »Char-
nisa« ili »Carniza«,145 a i danas kod Nina postoji selo Krneza, dok u Lici
Interesantni su u tom pogledu radi uspoređivanja pored navedenih to- Krnica. U općini Dobrla ves (Eberndorf) toponim Kokinja (Köcking)146 imao
ponima u izvorima i neki sadašnji slovenski toponimi u tom istom kraju. Ta- je svoj slični toponim u okolici Zadra kao »Cochiena«147 ili »Cochichna«,148 a
ko Glinica između Krive Vrbe i St. Petra pri Celovcu128 imala je također svoj Blato (Moos) u općini Galicija i općini Blato (Moos)149 u neposrednom kraju
istoimeni toponim kraj Karina u Sjevernoj Dalmaciji,129 a također istoimeno istog grada Zadra, te i danas ima istoimenih sela u Hrvatskoj, Dalmaciji i Is-
selo s vodom postoji i danas u Lici. Nadalje su u općini Bilčovs (Lundman- tri. Banja ves (Pfannsdorf) u općini Žitara ves150 imala je isti toponim u za-
nsdorf Mošćenice (Moschenitzen),130 čiji se istoimeni toponim nalazi u Istri, darskom kraju kao »Bagnauas« ili »Bagneuci«,151 koje se pod zadnjim nazi-
tj. u Liburniji, onom dijelu nekadašnje stare hrvatske države. Zatim imamo vom i danas nalaze kraj sela Stankovaca.
Kadina (Kading) u općini Gospa Sveta,131 čiji se prošireni toponim »Kadyna
Goriza«132 ili »Kazina Gorica«133 nalazio u zadarskom kraju. Nadalje topo- III.
nim Modrinja ves u istoj općini134 imao je također sličan toponim u zadar-
117
Posebnu pozornost izazivaju još toponimi koji su u vezi s imenom Hrvat
o. c. II, 397, 495. te Kazazi ili Kasezi ili čak Kosezi. Tako imamo Hrovaće152 (Krobathen) u op-
118
gl. L. Sienčnik — B. Grafenauer, o. c., 20.
119
» . . . de tribus curtiferis ... apud Wertse... in loco Katzis... unum mansum 35
DAZ —Arhiv grada Šibenika —- 15 a-19. II. 1461. SZN Marcus Aurelius
Sclauonicum in predicto predio Chatzis in villa que dicitur Pederdorf « (F Kos o c
III, 165-svibanj 1072). Sonzonius (1513-1548) b. I, f. 1-24. VIII. 1514 - SZN Presb. Petrus de Pago
120
»... predium Chatsa vulgo nominatum in provincia Karinthia .« (o c III (1486-1529) b. II, f. И/4-9. V. 1517.
17-10. V. 1007).
121
F. Kos, o. c. III, 17, 146, 284.
136
L. Sienčnik — B. Grafenauer, o. c., 22.
137
122 L. Sienčnik— B. Grafenauer, o. c., 22.
»... stabularium curtim Griuina et item Griuina cum mancipiis suis...« (F. 138
Kos, o. c. 111,233 — 0. I.V. 1091). »... possessionibus hoc est Gorinsig, Griuina...« (o. c. F. Rački, o. c. 29, 84, 90, 95. T. Smičiklas, o. c. II itd. DAZ — Spisi zadarskih no-
III, 237, LXVII — Codex traditionum monasterii s. Pauli, nastao o. 1210) tara XIII — XVI. stoljeća.
139
123
o. c. III, 232, 273. L. Sienčnik — B. Grafenauer, o. c., 22.
140
124
DAZ — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Nikole II, br. 59/1 — 1433^, te spisi ne- L. Sienčnik — B. Grafenauer, o. c., 39.
141
kih zadarskih notara XV. i XVI stoljeća. L. Sienčnik — B. Grafenauer, o. c., 23, 34.
143
125
Ibid. — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Krševana XXIII, br. 78— 1446. K. Stošić, Sela šibenskog kotara, Šibenik, 1941, 239-241.
144
126
Ibid. — Ducali e terminazioni dell'anno 1409. all'anno 1457, 96 — 6. VIII. L. Sienčnik — B. Grafenauer, o. c., 32.
145
1403. — Spisi nekih zadarskih notara XVI. stoljeća. DAZ — Spisi nekih zadarskih notara XIII —XVI. stoljeća.
146
127
Ibid. — SZN Johannes Philippus Raymundus (1487-1516) b. I, f. 1/1-3. II. L. Sienčnik — B. Grafenauer, o. c., 33.
1505. 147
DAZ —Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Marije u Zadru—1500—1600
128
L. Sienčnik — B. Grafenauer, o. c., 6. (a) - 148
20. IV. 1504.
129
DAZ — Rapski arhiv XV, 22 a, 23 -1538. Ibid. —Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Krševana XIV, br. 178-8. IX. 1358.
149
130
L. Sienčnik — B. Grafenauer, o. c., 20. L. Sienčnik — B. Grafenauer, o. c., 33, 36.
150
131
L. Sienčnik —B. Grafenauer, o. c., 21. L. Sienčnik — B. Grafenauer, o. c., 35.
151
132
T. Smičiklas o. c. III (1905), 52-1205. DAZ —Spisi nekih zadarskih notara XIV-XVI. stoljeća.
152
133
T. Smičiklas, o. c. IV (1906), 203-1243. M. Kos čak spominje »Krobather Berg« (Zgodovina Slovencev, Ljubljana,
134
L. Sienčnik — B. Grafenauer, o. c., 21. 1933, 53), a Hauptmann »Hrovaško goro« (Staroslovenska družba in obred na knež-
jem kamnu, 84).
90 91
čini Pokrče (Poggersdorf), te Krotna ves (Krottendorf) u općini Vetrinj (Vi-
ktring) i Hrovače (Krobathen) u općini St. Janž. na Mostiču (St. Johann am
Brückl)153. Dakle sva su ta mjesta kao u jednom krugu oko Celovca i ne baš
suviše daleko jedno od drugoga.
Toponim Kazaze (Edling, Harbach) imamo u općinama Bilčovs, St. Pe-
ter pri Celovcu, St. Stefan i Dobrla ves.154 Većina dakle jednih i drugih mjes-
ta nisu baš suviše jedna od drugih udaljena. Što se tiče slovenskog toponima
Kasezi, već je Hauptmann donio nekoliko primjera iz tiskanih izvora o istoi-
menom naselju »plemenitih Kasega« u Lici.155 Međutim to nisu sela »pleme-
nitih Kasega«,156 već je to u XIII. stoljeću selo i voda »Kazeg«,157 a u XV. sto-
ljeću na hrvatskom jeziku zvano mjesto »Kaseg« ili »Kasezi« ili čak kotar
kaseški.158 Tome bih ja dodao još četiri primjera toga toponima također iz
XV. stoljeća. To se selo tada nalazilo u obrovačkom distriktu i u ispravama
se zove »Cassezi«, »Cassesi«, »Chaseci« i čak »Chasegi«159, a možda bi se to-
me toponimu moglo dodati i onaj »Cassich«, »Chassichi«, »Chasichi«, »Cas-
sichi« i »Casithi«,160 tj. današnje selo Kašić kod Smilčića u zadarskoj okolici.
U svezi tih prvo općenito iznesenih toponima koji su se nalazili ili su i
sada u jezgru nekadašnje hrvatske države, tj. u Dalmaciji, odakle kaže Porfi-
rogenet da su Hrvati došli u Ilirik i Panoniju, može se zaključiti da oni po-
tvrđuju Konstantinov navod o doseljenju toga naroda u gornje krajeve. Za-
tim s obzirom na sam toponim Hrvat očito je također da on ima duboku
vezu s maticom zemljom. I konačno, ako je bilo toponima Kazaze ili Kasa-
153
L. Sienčnik — B. Grafenauer, o. c., 25, 28, 29.
154
L. Sienčnik — B. Grafenauer, o. c., 19, 26, 32, 33.
155
Lj. Hauptman, Podrijetlo hrvatskoga plemstva, Rad HA 273, Zagreb, 1942, 111;
isti, Hrvatsko praplemstvo, Razprave I, Ljubljana, 1950, 109, 110.
156
Naime on piše da »iz Dalmacije imamo primere nedvomno plemenitih Kase-
gov: Radoslav Kasig... 1264... Priboj Kasig...« (Hrvatsko praplemstvo, Razprave I,
110). Međutim što se tiče tog prvog, ako se pogleda u izvor, kojim se poslužio Haupt-
mann, onda će se naći u toj zadarskoj ispravi od 7. V. 1264. da stoji uistinu »Radusla-
us Kasig...«, ali tu piše i ovako: »... de generatione Draginig superfacto portionis
quinte partis de terra Grabrouichane quam terram possident dicti Draginichi...« (T.
Smičiklas, o. c. V, 296), što znači da se Draginići pišu i ovako i onako, pa tako i plemić-
ki rod Kačići pod »Kasig«, što je pravilno u indeksu naveo da se tako zovu Smičiklas
(o. c. V, 686). Sto se tiče onog drugog imena iz toga roda u istoj ispravi Smičiklasovog
kodeksa (XI, Zagreb, 1913, 451-8. IV. 1384.), stoji uz ostalo: »... testibus, domino Ni-
colao Marci comitis Nicole de Jadra... Radoslauo Chudomerig, Priboyo Kasig et ali-
is...«, čemu također ne treba sada više nikakvog komentara! Još nešto. Čak u jednoj
zadarskoj ispravi iz 1361. stoji uz ostalo i »... illorum de Chacig...« (T. Smičiklas, o. c.
XIII, 109), a onda u jednoj drugoj iz 1444. godine: »... dominum Ca^igh...« (DAZ — Ar-
hiv nekadašnjeg samostana sv. Dominika br. 800), što je potpuno očito da se svakako
odnosi samo na rod Kačića.
157
T. Smičiklas, o. c. V, 245, 246.
158
Dj. Surmin, Acta croatica I, MHJSM VI, Zagreb, 1889, 406, 155, 215.
159
DAZ - SZN Jacobus q. Ostoie (1427-1438) b. I, f. 1/1-26. IV. 1428. - SZN Ni-
colaus de Ho (1433-1436) b. I, f, 1/2-19. VIII. 1434 — SZN Johannes de Calcina b. V,
f. VIII 4, 160- 14. VIII. 1458 - b. VI, f. IX/I/3, 6a —20. I. 1463-b. VII, f. XII, 81-26.
VI. 1484.
160
DAZ — Spisi nekih zadarskih notara XV. i XVI. stoljeća.
92
zi161 i u Sloveniji (gdje ih ima i sada) i u Hrvatskoj i nigdje drugdje medu Sla-
venima, onda možemo zaključiti:
a) nositelji tog imena Kasez su bili ili medu Slovencima ili Hrvatima-
b) kako u Lici ili Dalmaciji Slovenci nikada nisu bili, već samo Hrvati to
su ovi drugi onamo donijeli ili dali tom mjestu ime;
c) usto znamo da je i u Sloveniji bilo Hrvata i da se baš ime Kazazi jav-
lja u nekadašnjoj Karantaniji 162 u okolici gdje su i Hrvati bili, tj. čak u zajed-
ničkom komitatu;
d) dakle nositelji imena Kasez i tu su svakako u svezi s Hrvatima;
e) uspoređivanje da li je Hrvat Kasez ili obrnuto, ne vodi ipak nikakvom
određenijem cilju. Ali unatoč toga postoji uska povezanost narodnog imena i
toponima (Hrvat) s imenom i toponimom Kasez, pogotovo nazivom pripad-
nika jedne društvene klase (Kasezi).
f) automatski otpada i tvrdnja J. Mala da karantanski Hrvati nisu bili
Hrvati, što je i Hauptmann samo na drugi način od mene pobio.163
Kada sve to što sam ovdje iznio zaokružim u jednu cjelinu, onda mogu
da se stvore ovi zaključci:
I. Jedini, i to najstariji, izvor o doseljenju Hrvata u gornje prekosavske
krajeve predstavlja na žalost Konstantin Porfirogenet.
II. Ako priznamo vjerodostojnost toga pasusa u carapisca, onda može-
mo zaključiti da su Hrvati oslobodili i Ilirik i Panoniju od Avara i ondje za-
vladali.
III. Koji su opseg te dvije pokrajine obuhvaćale, ne može se točno odre-
diti.
IV. Pretpostavlja se da su Hrvati od Avara oslobodili i one Slavene u ne-
kadašnjoj Karantaniji za koju se ne može potpuno određeno tvrditi, već sa-
mo pretpostavljati, da je i ona bila obuhvaćena pod Porfirogenetovim geog-
rafskim pojmovima Ilirik i Panonija, iako gotovi svi slovenski i hrvatski
historičari i pisci glatko prelaze preko toga i to ne smatraju nekim proble-
mom.
V. Karantanci se prvi puta ne spominju u suvremenim izvorima VII, već
istom od II. polovice VIII. stoljeća.
164
VI. »Marca Vinedorum«, t.j. »Slovansko krajino«, uopće nije postoja-
la u prvoj polovici VII. stoljeća.
161
U Furlaniji postoji mjesto Cassacco u okolici Udina i Cassiacco kraj kupališta
Anduinsa (Venezia Giulia e Dalmazia, Milano3, 1934, 103, 108), što pobija navod Grafe-
nauera da u Furlanskoj nema nijednog imena Koseze (Ustoličevanje..., 323).
162
Grafenauer čak zna da su se Kosezi ovamo doselili o. 620. godine (Ustoličeva-
nje... 557).
163
Lj. Hauptmann, Staroslovenska družba..., 79.
164
B. Grafenauer, Zgodovina..., I, 132.
93

VII. Isto tako ni Valuk kao »knez karantanskih Slovencev«.165
VIII. Oslobođenje Slovenaca od Avara u bivšoj Karantaniji ne može se
dovesti u vezu sa Samom, već s Hrvatima.
IX. Slovenci se, kao takovi, nikada izravno ne spominju u izvorima VII.
stoljeća pod isuviše općim imenima Slavena (Sclavi, Sclavini, Winedi, Wini-
di, Venedi, Vinedi).
X. Od oko druge desetine VII. stoljeća Slaveni i Hrvati u Panoniji i Iliri-
ku (a time valjda i oni u Karantaniji), ukoliko povjerujemo Porfirogenetu,
pod svojim vlastitim arhontom166 priznaju još donekle primat arhonta
Hrvatske, kome taj odlazi ponekad iz prijateljstva te su s njima u nekoj vezi
koju prećutno trpi i Bizant zbog svojih vlastitih interesa.
XI. Ni Avari ni Franci nisu se od tada domogli ni komadića zemlje od
meda Karantanije preko Panonije i Ilirika do Dalmacije, jezgre hrvatske
države.
XII. U vezi s toponima Hrvat iz izvora druge polovice do kraja X. stolje-
ća hrvatski komitat (»pago Crouuati«) se tada nalazio u srcu Koruške, tj. ta-
dašnje Karantanije.
XIII. Hrvatski komitat se u tom stoljeću zove i karantanski komitat i
oba imaju zajednički opseg.
XIV. Pojedini izneseni toponimi iz srednjevjekovnih isprava u tom ko-
mitatu posredno potvrđuju Porfirogenetov pasus o dolasku Hrvata iz Dal-
macije u prekosavske krajeve, a tako i u Karantaniji, u VII. stoljeću.
XV. I sadašnji ondje toponimi još Više to pojačavaju.
XVI. Toponim Hrvat, a napose onaj Kazazi (Kasezi, Kosezi), nepobitno
ukazuje da su Hrvati uistinu došli u Karantaniju baš iz Dalmacije.
XVII. U VII. i u prvih nekoliko desetina VIII. stoljeća Slaveni i Hrvati
od Karantanije preko Panonije, Ilirika i Istre izravno su još prijateljstvom
čvrsto povezani s Hrvatima u Dalmaciji.
XVIII. Između Karantanaca i Hrvata dakle, kako se može posredno za-
kljpčiti iz suvremenih izvora, ne postoji ni jedna druga strana država ili na-
rod, te oni žive i nakon smrti Samove i dalje jedni i drugi samostalno i mir-
no pod svojim arhontima, o kojima tek u X. stoljeću piše Porfirogenet.
165
M. Kos, Zgodovina Slovencev, Ljubljana, 1955, 81.
166
Šišić piše da »podatak (cara Konstantina Porf.)... kaže, da se Hrvati za dose-
ljenja nijesu nipošto ograničili na Dalmaciju, već se odavle proširiše na Ilirik i u Pano-
niju, gdje su osnovali osobitu državu s vlastitim vladaocima...« (Povijest Hrvata, 462).
94
LES CROATES EN CARINTHIE
(Annexe ä l'histoire de la migration des Croates, de Ja Dalmatie dans les
regions au delä de la Save, au 7tme siecle).
(Sommaire)
Dans cette etude l'auteur est arrive aux conclusions suivantes:
1) L'unique et la plus ancienne source sur l'immigration des Croates
dans les regions au delä de la Save est, malheureusement, Constantin Por-
phyrogenete.
2) Si nous acceptons l'authencite de će chapitre de l'empereur — ecriva-
in, nous pouvons conclure que les Croates ont libere l'Illyrie et la Pannonie
des Avares et y sont devenus maitres.
3) On ne peut pas definir avec certitude quelle etait la superficie de ces
deux provinces.
4) On suppose que les Croates ont libere aussi les Slovenes des Avares
dans l'ancienne Carinthie. Mais sans pouvoir le soutenir avec certitude, on
ne peut que supposer, que la Carinthie etait embrassee, eile aussi, dans ces
notions geographiques: Illyrie et Pannonie, bien que presque tous les histori-
ens slovenes et croates passent outre et n'en font pas un probleme.
5) Les Carinthiens ne sont pas mentionnes dans les sources centempo-
raines, mais dans celles du 8eme siecle.
6) »Marca Vinedorum«, c'est ä dire »Slovensko krajino« (Province slove-
ne) n'existait pas du tout dans la premiere moitie du 7eme siecle.
7) de meme que Valuk, en tant que »knez« (comte) des Slovenes de Ca-
rinthie.
8) La liberation des Slovenes des Avares, dans l'ancienne Carinthie ne
peut pas etre attribuee ä Samo, mais aux Croates seulement.
9) Les Slovenes comme tels, ne sont pas mentionnes directement dans
les sources du 7eme siecle sous denomination trop generale des Slaves (Scla-
vi, Sclavini, Winedi, Winidi, Venedi, Vinedi).
10) Depuis la deuxieme decade du 74me siecle, les Slaves et les Croates
dans la Pannonie et l'Illyrie (et meme ceux de la Carinthie peut-etre) si nous
en croyons Porphyrogenete — reconnaissent sous leur propre arhont encore,
jusqu'ä une certaine mesure, la primaute de l'arhont de la Croatie. Ils ont
avec lui un certain rapport, quelquefois par amitie, cui est tacitement toleree
par Byzance dans ses propres interets.
11) Ni les Avares ni les Francs depuis će temps ne se sont pas empares
d'aucun petit morceau de terre au delä des frontieres de la Carinthie ä tra-
vers la Pannonie et l'Illyria jusqu'ä la Dalmatie, noyau de l'Etat croate.
12) En ce cui concerne le toponyme Croate des sources de la deuxieme
moitie jusqu'ä la fin du 10eme siecle, le comitat croate (»pago Crouuati«) se
trouvait alors an centre de la Koruška, c'est ä dire la Carinthie d'alors.
95
 13) Le comitat croate dans će siecle est nomme le comitat de la Carin-
thie aussi, et tous les deux ont la meme enceinte.
14) Certains toponymes mentionnes dans des documents du Moyen Age
de će comitat confirment indirectement le fragment de Porphyrogenete sur
l'arrivee des Croates de Dalmatie dans les regions d'au delä de la Save ainsi
que dans la Carinthie, au 7žme siecle.
15) Les toponymes actuels le confirment encore davantage.
16) Le toponyme »Croate« et particulierement »Kazazi« (Kasezi, Kosezi)
prouve incontestablement que les Croates sont arrives en Carinthie juste-
ment de Dalmatie. PRAVCI KRETANJA ClRILA I METODIJA ZA
17) Dans le 7žme et dens les premieres decades du 8žme siecle, les Slovenes
et les Croates depuis la Carinthie, par la Pannonie, l'Illyrie et l'Istrie sont li- VRIJEME NJIHOVE MORAVSKE MISIJE
es directement et ferment par l'amitie avec les Croates de Dalmatie.
18) Comme on peut conclure indirectement des sources contemporai-
nes, entre les Carinthiens et les Croates nexiste nul Etat ou nulle nation et- Naoko izgledalo bi da je pitanje kuda su se Ćiril i Metodije, a onda sam
rangere. Apres la mort de Samo, tous les deux vivent independemment et Metodije poslije bratove smrti, kretali za vrijeme njihove moravske misije,
tranquillement sous leurs arhonts, sur lesquels Porphyrogenete ecrit au vrlo jednostavno riješivo.
IQeme siecie seulement. •No to nije tako, jer upravo tadašnji savremeni i nešto kasniji izvori ni-
šta određeno i izričito o takvim njihovim dužim ili kraćim kretanjima uopće
ne govore. Uz to su neki od ovih izvora u izvjesnoj mjeri i nepouzdani.
Što se tiče same literature, koja se je bavila i bavi životom i radom Ciri-
la i Metodija, ona je danas narasla do nepreglednosti*, pa taj problem, koji
sam si postavio za obradu, moram upozoriti ni u našoj a ni u stranoj litera-
turi nije u cijelosti a i u pojedinostima također uopće obrađen. Zato sam
smatrao da je naša historijska nauka, koja se u prvom redu služi sa izvorima
svih vrsta, dužna da dade na to odgovor, koji ne mora i ne može biti definiti-
van, ali zato takav, koji će izazvati i dati poticaj da se tim putem krene dalje i
da se dođe do izvjesnih rješenja ili rezultata.

U svojoj ranijoj mladosti oba brata su iz Soluna odjelito putovala i kroz

izvjesno vrijeme živila napose. Tako je stariji Metodije, koji je još od djetinj-
stva bio zapažen u Solunu radi svoje bistrine,1 dobio od bizantinskog cara
2
na upravu slavensku kneževinu , u kojoj je, kako pišu Vita Methodii ili Zitija

* Tako na pr. kolika je pak literatura o toj slavenskoj braći narasla samo u perio-
du od 1945. do 1974. g., najbolje svjedoči i ilustrira rad И. E. М у ж а е в а , Библиог-
рафт по Курилло-Мефодиевскои проблематике 1945— 1974, Институт славлноведе-
нин и балканистики, Академин наук СССР, Москва 1980 str. 223.
Tako nepoznati pisac, sastavljač Pohvalnog slova Ćirilu i Melodiju u jesen 885.
1

g., iznosi da se je isticao mudrošću i da je bio voljen od svih vlastodržaca, te strašan

ratnik i zato je i stekao vojvodski čin. Ali malo vremena je bio u njemu te je otišao u
Olimp itd. (Ђирило и Методије, Српска књижевна задруга, Београд 1964, 189).
2
F. Š i š i ć , Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1925, 364, bilj..
1. O položaju te Sklavinije donosi opširnu literaturu Б. А л е к с о в а , Придонес од
истражувањаша во Баргала — Брегалница. Симпозиум 1100-годишнината од

96 97
 3 4
sv. Metodija , proživio mnogo godina i vidio mnogo nereda i nemira.
Mladi pak brat Konstantin je iz Soluna radi usavršavanja u nauci stigao
u Carigrad5 i to u ono doba kada se je Melodije već bio čvrsto ustalio na vlas-
ti u svojoj Sklaviniji.
No ubrzo su se oba brata našla u manastiru na maloazijskom Olimpu.6
Naime tamo je prvi nakon dužeg putovanja izravno iz one Sklavinije prispio
sa državničke misije Metodije, a nekoliko godina kasnije i Konstantin iz Ca-
rigrada, odakle je stigao nakon kratkog putovanja.
No još prije toga se je Konstantin u svojstvu diplomate i teologa a po že-
lji cara Mihajla III (842-867) 851. g. uputio Arapima, sa čijim je naučenjaci-
ma vodio vjerske rasprave. Njihov vladar zvao se je Omar ili Amerman,7 čija
je prestolnica bila Samara na Tigrisu nedaleko Bagdada.8 Po povratku u svo-
ju zemlju Konstantin se povuče na jedno tiho mjesto, a onda otide svome
bratu Metodiju u Olimpa, gdje se još više osami.9 Otada se braća nijesu dije-
lila i uvijek su zajedno putovala. Tako, kada su u Carigrad stigli kazarski po-
slanici, pripadnici uralsko-čudskoga, porijekla poput Avara i Bugara, moleći
cara da im pošalje učena čovjeka, koji ako nadmudri Jevreje i Saracene, koji
ih nagovaraju da prime njihovu vjeru i običaje, primiče onda Kazari »vašu
vjeru.« Iako je sada Konstantin bio pripravan da pode onamo »pješke i bos i
bez ičega«, Mihajlo III mu ipak kao carskom poslaniku odredi carsku prat-
nju, kojoj se pridruži i Metodije »na pomoć«, te je služio »kao sluga mlađe-
mu bratu i pokoravao mu se.«10
смртта на Кирил Солунски, књига 1, Скопје 1970, 16 i bilj. 25. Jedini Ђ. Сп. P a д o -
ј и ч и ћ (О Константину-Ћирилу и Методију и o почецима словенске писмености,
Симпозиум ... 1, 207) ne prihvaća da je ta kneževina bila na Strumi već je traži »ne-
gde bliže ohridskom kraju«.
3
Još je 1960. g. Fr. Grivec zaključio da su Žitija Konstantina i Metodija napisana
u Moravskoj i napisana »najkasnije već oko g. 885.« (Fr. G r i v e c — Fr. T o m š i č ,
Constantinus et Methodius Thessalonicenses Fontes, Radovi Staroslavenskog institu-
ta 4, Zagreb 1960, 254). U zadnje pak vrijeme, tj. 1970. g., Josip Bratulić također ponav-
lja da su ŽK i ŽM nastala »u Moravskoj, odnosno u Panoniji« i da je ŽK napisano »ne-
posredno nakon Metodijeva povratka iz Rima«, a ŽM je sastavljeno »neposredno
nakon Metodijeve smrti, prije progona i protjerivanja njegovih učenika« (J. B r a t u -
l i ć , Žitija Konstantina-Ćirila i Metodija i staroslavenska asketsko-poučna literatura,
Симпозиум . . . l, 76,.79), što je otprilike isto rekao prije njega i najbolji naš poznava-
lac ćirilo-metodske problematike Fr. Grivec.
4
Fr. G r i v e c — F r . T o m š i č , o. c., 154.
5
O tome koje je godine to bilo gl. Fr. R a č k i, Viek i djelovanje sv. Cyrilla i
Methoda slovjenskih apoštolov, Zagreb 1857, 87.
6
Kod »Bruse« (treba: Burse: S. A.) u Anadolu uz Mramorno more, nekoć sa veli-
kim brojem manastira ( П е т а р Ђ о р ђ и ћ , Великоморавска житија Ћирила и Ме-
тодија, Летопис.Матице српске, књ. 392/4, Нови Сад 1963, 326, bilj. 35). No Jireček
kaže da je taj manastir ležao na azijskoj obali Propontide kod Kizika [K. J и p e ч e κ ,
Историја Срба, l (Превод J. Радонић), Београд 19522, 99], dok Olga Nedeljković, pre-
vodilac VC, tumači da je Olimp planina u Maloj Aziji u blizini Carigrada, u 9. st. veliki
monaški manastir (Čirilo i Metodije, 225, bilj. 60).
7
Fr. R a č k i , o. c., 94-96.
8
Ćiril i Metodije, Enciklopedija Jugoslavije 2, Zagreb 1956, 623.
9
P. D o r d i ć , o. c., 297.
10
Fr. R a č k i, o. c., 79-101; П. Ђорђић, o. c., 297, 298, 318.
98
Tadašnja Kazarija se je prostirala uz Crno more između gore Kavkaza i
11
ušća rijeke Dona, dok je grad Herson (na Krimu nedaleko od Sevastopolja)
pripadao Bizantiskoj imperiji. 12
Na putu lađom za ovu ogromnu vjerski rascjepkanu državnu tvorevinu
stigao je Konstantin sa Metodijom prvo u Herson, gdje je naučio jevrejski
jezik i u njemu usavršavao još više svoje znanje, a ondje je našao i »evanđe-
lje i psaltir napisan ruskim pismenima«, te je uskoro naučio i taj jezik.13 Pu-
tujući dalje prema svome cilju, napali su ga ali i propustili Ugri (ili Mađari),
koji su tada stanovali — i opet po Račkome — u zemlji Lebediji, koja se je
prostirala između Dnjepra i Dona.14 Sada se ukrca na lađu i krene izravno u
Kazarsku zemlju na Azovsko more i prođe kroz Pontikapejski tjesnac,15 te se
zaputi prema kavkaskim planinama.16 Na povratku iz zemlje Kazara, gdje je
imao više diplomatičko-političkog uspjeha nego li misionarskog, Konstantin
stiže preko bezvodnog i pustog kraja ponovno u Herson, a odavde se istim
putem vrati sa bratom u Carigrad.17
Na ovakvim svojim putovanjima stekla su braća ogromno iskustvo i ru-
tinu u svladavanju velikih prostora, neuzmičući pred nikakvim zaprekama ni
na kopnu ni na moru. Sve će im to uskoro dobro poslužiti za novi njihov pre-
sudni polazak u Moravsku.
2.
I dok je i Konstantin živio sada povučeno u jednoj crkvi u Carigradu, a
njegov brat u polihronskom manastiru 18 , nije prošlo dugo vremena, kada su
se pojavili poslanici moravskog kneza Rastislava, o kojemu na carskom dvo-
ru su dotada vrlo malo znali i čuli.
Njihovim dolaskom proširila se je sada mogućnost širenja djelokruga
bizantinske političke i diplomatske djelatnosti u samoj središnjoj Evropi.
Pitanje koje godine su došli ovi poslanici u Carigrad, prvi je postavio
Rački, koji je na njega i odgovorio: da je to bilo 862. godine19, dok Sv. Ritig
11
Po Račkome to je »sadašnji po prilici Sevastopolj« (o. c., 101).
12
F. Š i š i ć , o. c., 367.
13
Gl. П. Ђ o p ђ и ћ , o. c., 296, 326, bilj. 40.
14
Fr. R a č k i, o. c., 104, 105. Šišić pretpostavlja da je Etelköz na Crnom moru, a
ne u Podunavlju (o. c., 374). No ipak i danas se nezna točno položaj ovoga predjela.
15
Tjesnac kod Kerča, koji spaja Azovsko more sa Crnim (Fr. R a č k i , o. c., 105).
16
Π. Ђ o p ђ и ћ , o. c., 299.
17
Π. Ђ о р ђ и ћ , ο. c., 299, 306, 307; Fr. R a č k i , o.e., 105, 110, 111.
18
Fr. R a č k i, o. c. 117, 118. Manastir Polihron na Olimpu u Maloj Aziji. Gl. Бр.
Π a н o в , Дејноста на Курилу Методија во Македонија, Симпозиум . . . 1, 184 i bilj.
145.
19
Fr. R a č k i , o. c., 135, 136.
99
datira sa: »oko god. 862« ,20 a Sišić kaže da su Rastislavljevi poslanici stigli na
dvor Mihajla III nekako »na prelazu godine 862. na 863«.21
Ali zato svi oni uopće ne raspravljaju i kojim su putem stigli ti poslanici
iz daleke Moravske u ovu bizantinsku prestolnicu. No zato jedini Jireček do-
nosi da su došli tzv. Moravskim putem, koji se javlja pod tim imenom u Vita
s. Methodii.22 Ujedno dodaje da su se tom istom cestom oni povratili sa bra-
ćom Konstantinom i Metodijem u svoju domovinu.23
Znači, Jireček samo obraduje vojnu cestu od Beograda za Carigrad u
srednjem vijeku.24
Prema tome možemo samo pretpostavljati koji je to bio put ovih posla-
nika od srca Moravske do Beograda. Svakako su se oni kretali iz Moravske
preko Donje Panonije,25 gdje je vladao knez Kocelj i to preko Blatograda,26 a
onda teritorijem Prekosavske (Panonske) Hrvatske između Kupe i Drave,27
gdje je bio knez nepoznata imena. Zatim su prošli Srijemskom Panonijom
preko Mitrovice i stigli u Beograd. Od Beograda su išli starom Dunavskom
cestom nizvodno, a pred ušćem Morave prolazili su kroz plodno polje, te on-
da od Ravnog (današnje Ćuprije) do Niša. Od toga mjesta do Sredeca (od 14.
20
Sv. R i t i g , Povijest i pravo slavenštine u crkvenom bogoslužju sa osobitim
obzirom na Hrvatsku, I svezak, Zagreb 1910, 1. Ova Ritigova radnja nalazi se danas u
Arhivu Hrvatske u Zagrebu u Ostavštini Sv. Ritiga, kutija 10, sačuvana od str. 2 dalje.
Na tvrdom papiru ove radnje piše: Slovenština, a onda: Habilitaciona radnja: Povijest
i pravo slovenštine sa osobitim obzirom na Hrvatsku 1911. Ovaj rukopis je identičan
sa tiskanom knjigom, koja nije doživjela nikakve promjene teksta.
21
F. Š i š i ć , o. c., 368.
22
Međutim, u V-toj glavi VM stoji: puti sja jat moravskaago, i to P. D o r d i ć (o.
c., 319) prevodi sa: na put u Moravsku. No to je nešto sasma drugo nego li kod Jireče-
ka, koji uz to zove u pomoć Miklošiča, koji taj isti tekst prevodi na latinski sa: in viam
se dedit moravicanam (Gl. K. Јиречек, Војна цеста од Београда за Цариград и балкан-
ски кланци. Зборник Константина Јиречека I. Посебна издања Одељења друштвених
наука САН, књ. CCCXXV, NS књ. 33, Београд 1959, 125 i bilj. 13). Međutim Grivec i
Tomšič su ukazali da je ovaj izraz Jireček pogrešno razumio, jer te riječi znače: krene
na put u Moravsku, kako je to već uočio A. Teodorov-Balan (1920), a onda i Petar Đo-
rdić (Ђорђе Сп. Радојичић, o. c., 211, bilj. 34).
23
K. Ј и р е ч е к , Војна цеста. . ., 125.
24
K. J и p e ч e κ , o. c., 121 - 149.
Donja Panonija se je prostirala između Raabe i srednje Drave (M. B r a n d t ,
25
Srednjevjekovno doba povijesnog razvitka I, Zagreb 1980, 245).
26
Taj se grad isprva zvao: »civitas Pribinae« (Pribinin grad), a kasnije: »Blatog-
rad« tj. urbs Paludarum, Mosaburg (F. Š i š i ć , Povijest Hrvata ..., 342).
27
Možda su plovili rijekom Odrom i Kupom te Savom i tako stigli u Bugarsku
(Fr. R a č k i, o. $'., 378 i bilj. 1). Naime još 884. iz fuldskih anala saznajemo da je teri-
torij između Drave i Save bio pod vlašću kneza Braslava, koji je priznao vlast franač-
kog vladara. No pod 892. u ovim istim analima stoji da poslanici franačkog vladara,
koji su išli za Bugarsku, bojeći se zasjeda moravskoga kneza Svatopluka, nijesu išli
kopnenim putem nego su plovili rijekama Odrom i Kupom pa onda Savom, čiji terito-
rij je spadao pod Braslava, te su stigli u Bugarsku, gdje su bili od tamošnjeg vladara
svečano dočekani, pa su se istim putem u maju 893. sa darovima vratili kući (Fr.
R a č k i , Documenta historiae chroaticae pariodum antiquam illustrantia, MSHSM
VII, Zagrabiae 1877, 379, 380). Znači da je Svatopluk imao u svojoj vlasti 894. g. Donju
Panoniju, tako da je Drava dijelila njegove zemlje od Braslavove kneževine (RD, 380),
a prije tih godina Prekodravska Panonija je pripadala knezu Kocelju.
100
st. zvane Sofija) prelazili su vrlo lošim putevima preko neprolaznih brda i
gustih prašuma dok nijesu stigli do grada Filipopolisa (sadašnji Plovdiv).
Odavde su došli u Hadrianopolis (tursko Edrene, Drinopolje), a od Hadria-
nopolisa prolazili su gradovima i tvrđavama, koji se javljaju gotovo na sva-
koj stranici bizantinske historije, i konačno prispjeli u Carigrad.28 Konstan-
tin i Metodije krenuli su s ovim poslanicima iz Carigrada — i opet prema
Račkome — tokom 863. ili početkom 864.,29 po Ritigu su stigli u 863. u Morav-
sku,30 dok se Šišić opredjeljuje za ljeto 864., ne navodeći zašto,31 a nedavno
umrli austrijski naučenjak, rodom Slovak, Zagiba čak piše da su se našli u
Moravskoj 863/64. godine.32
Putovali su — i opet po Jirečeku — istim putem, kojim je došlo morav-
sko poslanstvo. Od Carigrada su pretežnim dijelom prelazili preko Bugar-
ske, iako ni Vita Constantini i Methodii o tome ni riječi ne kažu, već samo pi-
šu da su krenuli i došli u Moravsku.33
Što su tamo radili, gdje su se zadržavali i koliko su boravili,34 nije ovdje
mjesto da se time bavimo. Ali je nepobitno da su morali prolaziti kroz tu
zemlju, kojom je vladao knez Boris, te dijelom Srbije, koja je bila također u
bugarskoj vlasti.35 Na tom dugom putu prispjeli su do ušća Save u Dunav, tj.
u Beograd, nekadašnji Singidunum (Alba regalis), koji su Bugari sa susjed-
nim Srijemom ili Srijemskom Panonijom držali pod svojom vlasti.36
Kao i moravski poslanici, tako su valjda i ova braća prešla preko Posav-
ske Hrvatske onim istim putem, za koji pretpostavljamo da su išli i jedni i
drugi. Zatim su se, prelazeći Dravu, uputili u Donju Panoniju, tj. preko Koce-
Ijeve kneževine (zapravo Blatograda) i konačno preko Njitre dođoše do kne-
ževine Moravske, koja se je protezala od Češke i Istočne marke uz Dunav sve
do Matre, tj. ona je obuhvatala jedan dio Austrije, veći dio sjeverne Ugarske,
37
gdje se je prema istoku doticala sa prekodunavskom Bugarskom.
U Moravskoj je Konstantin — prema Vita s. Constantini — proveo 40
mjeseci, a prema Vita s. Methodii na put je uzeo sa sobom Metodija, koji je
brata pokorno i poslušno služio i sa njime učio Moravljane, a kada su prošle
3 godine, obojica se vratiše iz Moravske (S. A.), pošto su naučili učenike.
38
28
K. J и p e ч e κ , o. c., 131 - 141.
29
Fr. R a č k i , o. c., 142.
30
Sv. R i t i g , o. c., 4. Tako i EJ 2, 623.
31
F. Š i š i ć , o. c., 369.
32
F r a n z Z a g i b a , Das Geistesleben der Slaven im frühen Mittelater, Anna-
les Instituti slavici 7, Wien - Köln - Graz 1971, 57.
33
Fr. G r i v e c — F r . T o m š i č, o. c., 131, 155; П. Ђорђић, o. c., 309, 319.
34
Tako Rački piše da su u Bugarskoj »kroz duže ili kratje vrieme« bili »u dvoru
kneza Borisa« i da su »mnoge« obratili na »kršćansku vjeru« i da Borisa »nemogaše ni
Method ni Konstantin okrstiti« (o. c., 4).
35
Gl. Fr. R a č k i , o. c., 451.
36
K. J и p e ч e κ , o. c., 125, 126.
37
Fr. R a č k i , o. c., 152, 153.
38
Fr. G r i v e c — Fr. T o m š i ć , o. c., 132, 155; П. Ђ o p ђ и ћ , o. c., 310, 319.
101
 3.
Prema Vita Constantini izgledalo bi da je samo on došao u Moravsku
kao i preko Venecije u Rim, kamo je stigao i Metodije, dok prema Vita Met-
hodii izričito se kaže da je Konstantin sa sobom poveo brata u Moravsku,
odakle su stigli u Rim, ne navodeći Veneciju.
Prema prvim Vita Konstantin je boravio u Moravskoj 3 godine i 4 mje-
seca a zajedno sa bratom 3 godine,39 dok Translatio corporis sancti Clemen-
tis martiris ac pontificis kaže da su u Moravskoj ostali 4 Vi godine.40 Ujedno
je Konstantin prema moravskoj legendi u toj zemlji obilazio: vicos (sela:
Rački), villas (mjestanca: R), oppida (varoši: R) i civitates41 (gradove: R).42
Kada je Konstantin napustio Moravsku sa svojim učenicima da prime
svećenički čin, kako to stoji u Vita Constantini, na putu ga panonski knez
Kocelj isprati sa velikim počastima kao i Rastislav, dajući mu 50 učenika da
ih uči.43 Međutim Vita Methodii pišu da su se vratili iz Moravske, kada su na-
učili učenike,44 što je svakako kontradiktorno u ovim izvorima o djelovanju i
boravku obojice braće u navedenoj zemlji.
No to je upravo važno za našu temu o pravcima kretanja obojice braće.
Prema izloženom iz Vita Constantini Konstantin je preko Koceljeve Panon-
ske kneževine, čije je središte bio Blatograd (na Balatonu), sada pošao za Ve-
neciju, dok prema Vita Methodii obojica su se vratila iz Moravske45. Sada
nastaje novo pitanje: kuda je Konstantin išao za Veneciju. Svakako se može
pretpostaviti da je prolazio i dijelom Panonske Hrvatske, kojom je svojevre-
meno i došao iz Carigrada, a onda većim dijelom današnje Slovenije, pa već
uhodanim putem preko Sjeverne Italije — Furlanije (Udine), te preko Ćeda-
da (Cividale) i Akvileje do Venecije.
No dok je Konstantin boravio izvjesno vrijeme u Veneciji,46 gdje je mo-
rao tumačiti kako je Slavenima sastavio alfabet i izumio ga,47 za Metodija
uopće prema ova Vita ne znamo gdje se je kroz to vrijeme zadržavao kada se
je vratio sa bratom iz Moravske.
39
Gl. o tom detaljnije: Fr. R a č k i, o. c., 155, bilj. 4.
0 maciju, pa iz Moravske ude u Korušku«, a nešto prije kaže kako je »Metod po drugi i
Sv. R i t i g , o. c., 8.
1 po treći put prošao kroz Hrvatsku i Dalmaciju« (o. c. ..., 96, 97), što je svakako vrlo
Čak iz isprave od 1062. g. saznaje se da je Ćiril (Kvrillum) posvetio crkvu sv.
Petra u Olomoucu (Fr. R a č k i, o. c., 163 i bilj. 1).
2
Fr. R a č k i, o. c., 163 i bilj. 2.
3
Fr. G r i v e c — Fr. T o m š i č , o. c., 132; П. Ђ o p ђ и ћ , o. c., 310.
4
Fr. Gr ј л г е c — Fr. T o m š i č , o. c., 155; Π. Ђ o ρ ђ и ћ, о. с., 319.
5
Rečenicu u VM da su braća krenuli kući, Hauptmann tumači kako su oni uvid-
jeli da za njih u Moravskoj nema žetve, napustili su nezahvalnu zemlju sa moćima sv.
Klementa da se vrate u Carigrad. Ali su na putu — po VC, koja nema razloga da to iz-
misli u Veneciji dobili poziv od pape Nikole I neka dođu u Rim i oni mu se odazvaše
(Lj H a u p t m a n n , Uloga Velikomoravske države u slavensko-njemačkoj borbi za
Podunavlje, Rad JAZU 243, Zagreb 1932, 242, 243).
46
Gl. Fr. G r i v e c — Fr. T o m š i č , o. c., 134.
47
1 u pismu Svatopluku papa Ivana VIII (juni 880) kaže za Konstantina da je izu-
mio slavensko pismo sa kojim je slavio Boga (Fr. K o s , Gradivo za zgodovino Sloven-
cev v srednjem veku. I, Ljubljana 1906, 196; Fr. G r i v e c — Fr. T o m s i c , o. c., 73).
102
Stoga se upravo radi pitanja zadržavanja i kretanja obojice braće na
ovom putu za Rim mogu nabacivati razne pretpostavke koje podupiru izvori
prvoga i drugoga reda. Tako npr. Libellus de conversione Bagoariorum et
Carantanorum, nastao u Salzburgu 871. g. od nekog anonimnog svećenika,
pripisuje Grku Metodiju (Graecus Methodius) izum slavenskog pisma, sa ko-
jim je prodro preko službe božje i evanđelja u Panoniju medu ondašnji na-
rod i taj isti izvor naziva to naukom filozofa Metodija (doctrina Methodii
philosophi).48
Drugi izraz drugoga reda, tj. izvadak iz Conversio tzv. Excerptum de Ka-
rentanis, nastao krajem 12. ili početkom 13. st., govori kako je naišao (super-
venit) medu Karantance iz predjela Istre i Dalmacije (ab Hystrie et Dalmatie
partibus) neki Slaven (quidam Sclavus) po imenu Metodije, koji je izumio
slavensko pismo i na slavenskom služio misu, pa je konačno pobjegao iz
predjela Karantanije i došao u Moravsku, gdje je umro.49
Kao slijedeći domaći naš izvor drugoga reda za ćirilo-metodijsko pitanje
je tzv. Ljetopis popa Dukljanina, nazvan Libellus Gothorum ili Regnum Scla-
vorum, sastavljen između 1150. i 1180. g. od jedne visoke crkvene ličnosti u
Baru, odnosi se na djelatnost Konstantina (Ćirila) u našim predjelima uz
Jadransko more.
U tom spisu se njemu pripisuje izum slavenskog pisma, te kako je, pola-
zeći na papin poziv za Rim, prešao preko kraljevstva kralja Budimira, koga
je pokrstio sa cijelom njegovom zemljom i nakon izvjesnog zadržavanja sa
kraljem i ovaj »vir sanctus« ili »vir sanctissimus« ili »vir dei« ili pak »vir bea-
tissimus« otišao u Rim.
48
Izraz »Methodii doctrinam« navodi se i u pismu pape Ivana X, upućenom salo-
nitanskom nadbiskupu Ivanu i svima njegovim sufragnima (RD, 188).
49
Gl. M. K o s , Conversio Bagoariorum et Carantanorum, Razprave Znanstve-
nega družtva v Ljubljani 11/3, Ljubljana 1936, 13, 139, 140, 7, 9, 140. Još 1881. je u Ri-
mu izašla knjiga kardinala D. Bartolinia pod naslovom: »Memorie storiche-critiche-ar-
cheologice dei S. Cirillo e Metodio dei loro apostolato fra le gente slave«, koju je 1885.
preveo pop Ivan Danilo na hrvatski pod nazivom: »Sveti Ćirilo i Metod. Povjesne crte
njihova života i apostolovanja u slavenskim narodima« i izdao u Zadru. U ovoj knjizi
Bartolini služeći se spisom »De conversione Carantanorum« citira taj isti izvadak o
Metodiju i tvrdi da je »ovim dakle dokazano da Metod prvi put na povratku prođe Dal-
neuvjerljivo i čak netačno. Naime Bartolini se služi i takvim nekritičkim podacima
(napose glede Poljske i Rusije, što je začudo i papa Leon XIII primio za gotovo u svo-
jem pismu upućenom svima patrijarsima, nadbiskupima i biskupima katoličkoga svi-
jeta 30. IX. 1880. g.), koji se baziraju i na kasnijoj izvornoj tiskanoj gradi i literaturi (o.
c., 97 — 101). Uz to je i sam prijevod Danilov dosta slab i ponekad netočan. No zato je
1913. g. V. Jagić ukazao kako »Historija i legendarno pričanje nisu sačuvali neposred-
nih dokaza, da bi Kiril i Metod ili sam Metod na svojim putovanjima bili prolazili pre-
ko Hrvatske, ali lahko je vjerovati, da su se možebiti putujući iz Panonije u Mletke
takli zemljišta hrvatskoga ili da je Metod sam na svojem putu iz Panonije u Rim ili
vračajući se iz Rima u Panoniju udario koji put preko Hrvatskog primorja ili preko Is-
tre (S. A.). Ako su se u tim krajevima, makar i za kratko vrijeme zaustavljali, mogao je
zacijelo i koji dio hrvatskog naroda čuti riječ Božju iz njihovih usta . . .« (Br. V o d -
n i k , Povijest hrvatske književnosti l, MH, Zagreb 1913, 10). U vezi pak onoga izravno-
ga izvornog podatka, koji Vj. Štefanić 1963. citira u cijelosti na latinskom i pripisuje
»kasnijem dodatku« spisa »De conversione Bagoariorum et Carantanorum«, prepriča-
103
 U vezi sa ovim Ljetopisom tzv. njegova Hrvatska redakcija, nastala pre-
ma Šišiću »negdje u XIV. veku« u prevodu sa latinskog na hrvatski jezik, go-
vori to isto o Konstantinu u vezi Budimira, nazivajući ga »sveti muž«, pa ka-
ko se je na putu za Rim navratio »na kraljevstvo Svetogapuka«, te pokrstio
kralja »sa svimi«, a onda nakon prebivanja »s kraljem nikoliko dan . . . pojde
k Rimu.«50
Kao usput, kada govori o crkvenim prilikama u 11. st. u Dalmaciji i
Hrvatskoj, i Toma arhidakon u svojoj Historia Salonitana pripisuje izum sla-
venskog pisma, kako pak kažu, »a quodam Methodio heretico,« koji je mno-
go lažno pisao na slavenskom jeziku protiv propisa katoličke vjere i zbog to-
ga je, kako se kaže, bio osuđen da iznenada umre.51
Svi ovi izvorni mozaički podaci u našoj historiografiji nijesu uopće de-
taljno i kritički prostudirani, da bi dobili konačni sud o djelatnosti i kreta-
nju obojice braće i u hrvatskim krajevima, te koji je gdje od njih sve išao.
Iz Vita Constantini i Vita Methodii a i Conversio možemo indirektno za-
ključiti da su braća boravila ne samo u Koceljevoj kneževini nego i neko vri-
va njegov sadržaj. Ujedno dodaje da su zbog blizine Koceljeve Panonije i zbog analog-
nih prilika mogli »u hrvatske krajeve doći Metodijevi učenici u raznim zgodama«, a
»možda je 880. u Rimu Metodije došao u dodir s benediktincima iz Dalmacije i zatim
putovao kroz Dalmaciju, jer Žitije Naumovo govori da su na povratku iz Rima (u Bu-
garsku!) doplovili morem do Ilirika, a onda nastavili put kopnom propovijedajući pra-
voslavnu vjeru ( Л a B p o B , Материали I, 186) ...« (Vj. Štefanić, Tisuću i sto godina
od moravske misije. Slovo 13, Zagreb 1963, 32). No u ovom Žitiju sv. Nauma, koje je
objavio Lavrov, dok Jordan Ivanov samo djelomično (И. И в a н o в , БЂЛгарски ста-
рини из Македот БАН, Софил 1970, 306, 307 — fototipsko izdanje), a ono je prepisa-
no u 15. stoljeću (o, c., 305), ne kaže se tako kako to Vj. Štefanić iznašao (П. JI a в -
ρ ο Β , Материалм по истории возниковении древнеишеи славинскои ПИСЂМСННОСТИ,
The Hague — Paris 1966, 184-187 — reprint). Stoga bi bilo potrebno da se i ovaj tekst
u vezi putovanja za Bugarsku tj. za Ilirik itd. podvrgne također kritičkoj ocjeni (napo-
se što se tiče hronološkog nastanka ovoga spisa, sačuvanog u kasnom prijepisu, te nje-
govog sadržaja, u koji su tokom prepisivanja umetnuti proizvoljno novi izrazi itd.), što
dosada nije uopće učinjeno!
50
F. Š i š i ć , Letopis Popa Dukljanina, Посебна издања CAH LXVII, Beograd-
— Zagreb 1928, 300 — 302, 392 — 394. Šišić navodi da Lucius u svome izdanju Ljetopisa
popa Dukljanina ima namjesto Budimira ime Sfetopelek, a tako i Orbini na talijan-
skom kao: Svetopeleji. No da Hrvatska redakcija zato »ima starije i korektno Budi-
mir« (F. Š i š i ć , o. d, 301, bilj. 17). Štefanić pak služeći se izdanjem Šišić kaže da seje
u ovom Ljetopisu »pobrkala historija hrvatskih zemalja s moravsko-panonskom histo-
rijom i to na bazi Konstantinova i Metodijeva žitija (i sigurno još kojega spisa), koji-
ma se barski Ijetopisac poslužio . . .« Ujedno iznaša da se je Marulićevim prijevodom
Dukljaninove kronike poslužio i D i n k o Z a v o r o v i ć u svome rukopisnom djelu
»De Rebus Dälmaticis Libri octo«, u kome ovaj tvrdi kako je Konstantin došao iz Bu-
garske u Dalmaciju oko g. 880. i pokrstio kralja »Budimeriusa« i čitavi narod itd. (Gl.
Vj. Š t e f a n i ć , o. c., 38, 39).
51
T h o m a s A r c h i d i a c o n u s , Historia Salonitana. Digessit dr Fr. Rački,
MSHSM XXVI, Zagreb 1894, 49. U vezi svih ovih izvora o ćirilo-metodijanskoj proble-
matici gl. i djelo: F r a n c i s D v o r n i k , Byzantine Missions among the Slavs: SS
Constantine-Cyril and Methodius (New Brunswick — New Jersey 1970), koji od str.
230-258 u poglavlju: »Byzantium, Rome and the Cyrilo-Methodian Heritage in Croa-
tia, Bulgaria and Serbia« raspravlja također o njihovoj apostolskoj misiji u vezi ovih
predjela.
104
jeme i u Panonskoj Hrvatskoj, te čak poslije smrti Ćirila sam je Metodije i
prolazio preko ove hrvatske sjeverne kneževine na putu za Carigrad.
Ovo njihovo zajedničko ili pojedinačno misionarenje i krstarenje u na-
šim predjelima između Kupe i Drave, a da ne govorimo i u dijelovima Karan-
tanije, tj. u dijelu današnje Slovenije i današnje Mađarske, je sve samo dje-
lomično obrađeno.
Što se tiče onih kasnijih izvornih podataka, koji govore o putovanju i
misionarskom radu braće u našim jadranskim krajevima, napose u Istri i
Dalmaciji, i danas imamo o tom vrlo zamagljene predstave. Naime po »Ex-
cerptum de Karentanis« Metodije je dospio medu Karantance iz Istre i Dal-
macije, a onda je pobjegao iz Karantanije u Moravsku. Ako u ovom podatku
ima i zrnce historijske istine, onda u prevodu ovoga teksta ne znači da je Me-
todije kao Slaven porijeklom iz Istre i Dalmacije, nego je u tim zemljama bo-
ravio neko vrijeme i onda odavde tek došao medu Karantance. To neizravno
potvrđuje da je djelovao »heretik« Metodije u Dalmaciji i Toma arhidakon,
dok bi Ljetopis ili njegova Hrvatska redakcija opisivali misionarsko djelova-
nje Konstantina-Ćirila u hrvatskim primorskim predjelima na putu za Rim
— svakako preko Istre i Venecije, ako je i tu, tj. u tim kasnijim izvornim po-
dacima, i trunak istine.
Prema svemu izloženom ova izvorna grada traži konačnu reviziju i pro-
čišćavanje — i trud bi se svakako isplatio.
Svakako je dakle zagonetan povratak Metodija iz Moravske i njegovo
zadržavanje na putu, dok Konstantina možemo, izuzev onoga problematič-
kog zadržavanja u Dalmatinskoj Hrvatskoj, o kome piše jedini Ljetopis Popa
Dukljanina, ipak pratiti do Rima sa većom sigurnošću i utvrditi takvu njego-
vu marš-rutu.
U Rimu se je naime Konstantin zakaluderio, uzeo ime Ćirila i umro 869.
godine,52 a Metodije se je spremao da prenese tijelo svoga brata u Olimp i da
ga tu sahrani. Ali konačno na zahtjev pape odustane od svoga nauma i složi
se da se Ćiril sahrani u crkvi sv. Klementa u Rimu.
4.
Preuzevši sada, od pape posvećen za svećenika, Metodije bratovljevu
53
funkciju učitelja, ovaj isti papa ga na molbu Kocelja, Rastislava i Svatoplu-
ka pošalje čak za učitelja u sve te slavenske zemlje,54 tj. u zemlje, kojima su
oni vladali.
Sada je operativni krug misionarsko-vjerskog djelovanja Metodija bio
silno povećan, čije središte postade upravo Koceljeva kneževina. No Metodi-
je ne ostade dugo kod Kocelja, već ga uskoro ovaj pošalje sa dvadeset ugled-
nih ljudi u Rim da ga papa postavi za episkopa, na stolicu sv. Andronika, jed-
52
Gl. opširno: F r . R a č k i, o. c., 213-236.
53
F r . G r i v e c - F r . T o m š i č, o. c., 141, 157; Π . Ђ o ρ ђ и ћ, о. c., 314, 319.
54
F r . G r i v e c - F r . T o m š i č, o. c., 157; Π . Ђ o ρ ђ и ћ, о. c., 320.
105
noga od sedamdeset apostola, i »to se zbude« kako i opet kažu Vita s. Metho-
55
dii.
Tako je prema Račkome Metodije imao vršiti pastirsku službu u okviri-
ma Panonije i Moravske, koje su bile i jezgro novoformirane panonske met-
ropolije.56 Prema Farlatiju pak još od 4. st. područje ove srijemske metropo-
lije obuhvatalo je sve biskupije u Donjoj Panoniji (ili Saviji), kao što su one
u Ljubljani, Ptuju, Celju, Sisku, Petrovcima (u Srijemu), Osijeku i Vinkovci-
ma, te dio Gornje Panonije (Pannonia Superior), pa dio Gornje Mezije sa
crkvama u Beogradu (Singidunumu), Kostolcu (Vinimaciumu), Aquae (Nego-
tin?) i Ratiaria (Arčer iznad Vidina), a u Donjoj Meziji biskupiju u Oescus-u
(Gigen u Bugarskoj na Dunavu iznad Nikopola).57 Prema tome novoj panon-
skoj metropoliji potpade i Moravska sa njitranskom kneževinom, ali joj, pre-
ma mišljenju Račkoga, nije pridružena »gornja savska Panonija (ili Posav-
ska Hrvatska),« koja je pripadala pod jurisdikciju salonitanske ili splitske
crkve.58
Sada se postavlja pitanje: da li je Metodije uspio obići sav svoj teritorij
ili barem jedan dio, te gdje je uzeo da mu bude crkveno sjedište njegove
metropolije. No o tome se možemo samo domišljati. Inače nekoliko godina
nakon svoga nadbiskupovanja Metodije je zatvoren u Švapskoj,59 gdje je os-
tao 2 !/2 godine. Kada je oslobođen zatvora na intervenciju slavenofilskog pa-
pe Ivana VIII (872-882) opet se vrati Kocelju.60 To je bilo, po Šišiću, na pro-
ljeće 873.61
Poslije zbacivanja Rastislava sa kneževske stolice Svatopluk je uspio da
se liši njemačkog gospodstva i da protjera njemačke svećenike, te na njego-
vu molbu papa pošalje Melodija »za arhiepiskopa i učitelja« u Moravsku.
Njegovim dolaskom iz Koceljeve Panonske kneževine u ovu zemlju taj vla-
dar mu predade sve crkve i sve svećenstvo u svim gradovima.62
Otada pa sve do smrti Melodija se naziva ili arhiepiskopom »Panonien-
sis Ecclesia« ili »stolice sv. Andronika . . . u Panoniji« ili: arhiepiskopom Mo-
ravske ili »S. Ecclesiae Marabensis« itd.63
55
F r . G r i v e c - F r . T o m š i č, o. c., 158; Π . Ђ o ρ ђ и ћ, o. c., 320; S ν .
R i t i g, o. c., 29.
56
F r . Ra č k i l o . c., 240, 261.
57
S ν . R i t i g, \o. c., 35, 36.
58
F r . R a č k \l o. c., 260.
59
Rački kaže da je valjda zatvoren »u kakvi samostan« i samo citira izraz »v Šva-
bi (Svabsku)« bez/komentara ( F r . R a č k i, o. c., 269 i bilj. 3). I dok Ziegler (Mün-
chen) iznosi da \έ Metodije bio zatvoren u samostanu Ellwangen, sa čime se slaže i
Grivec, ipak ovaj slovenački naučenjak ne isključuje mogućnost da je Metodije bio za-
točen u Niederaltaichu (prema M. Heuwieseru) u passauskoj biskupiji ili Freisingu
( B . G r a b a r, Osvrti, Slovo 13, 229, 231, 232).
60
F r . G r i v e c - F r . T o m š i č, o. c., 159; Π . Ђ o ρ ђ и ћ, о. c., 321.
F . Š i š i ć, o. c., 371, F r . R a č k i (o. c., 295) samo datira g. 873.
61
62
F r . G r i v e c - F r . T o m š i č, o. c., 160; Π . Ђ o ρ ђ и ti, o. c., 321; S ν .
R i t i g, o. c., 49.
Gl. F r . R a č k i, o. c., 261 i bilj. 1-9, 282, bilj. l, 2
63
106
Kako se je sada sve više na sve strane širila moravska država — što i
64
opet kažu Vita Methodii — to je misionarski putni djelokrug ovoga nadbis-
kupa sve jače rastao. To znači da su Metodije i njegovi učenici, a napose Kle-
ment, Naum, Angelar, Sava i Gorazd djelovali ne samo u Češkoj nego i u
predjelima sve do Visle,65 tj. u Metodijevim rukama po odluci pape su bile
»sve slavenske zemlje.«66
Drugim riječima po Ritigu Metodije je vršio svoju jurisdikciju u područ-
jima između Alpa i Karpata, te do Dunava i Save.67
5.
Da li je pak 880. ili 881. Metodije još po zadnji put bio u Rimu, također
je potrebno da nešto kažemo.
Prema navodu Račkoga Metodije je krenuo u Rim u proljeće 880. u prat-
nji Svatoplukova vazala »Semisisno« i ondje se je obranio od svih optužbi
njemačkih biskupa te izišao kao pobjednik. Ali zato nije onamo pošao i 881.,
iako ga je papa Ivan VIII, sklon Moravcima i njihovom knezu Svatopluku, a
isto tako i Hrvatima i njihovim knezovima, ponovno pozvao k sebi.68
No zato se je između 881. i 884.69 na pismeni poziv cara Vasilija I
(867 — 886) zaputio u Bizant, gdje su na carigradskom dvoru želeli da ga vide
dok je još živ i da od njega car primi blagoslov.70
Iz Moravske je Metodije krenuo sa nekoliko svojih učenika onuda, kuda
su vjerovatno još oko 862. išli Rastislavljevi poslanici za Carigrad, tj. Gor-
njom i Donjom Panonijom, čiji je dio sačinjavala i Posavska Hrvatska i bila
u vlasti kneza Braslava. Tom prilikom su valjda ponovno brodili rijekama
Odrom i Kupom, te onda Savom i prolazili Srijemskom Panonijom preko
Mitrovice. Stigavši tako u bugarski Beograd, odavde su prošli dijelom da-
našnje Srbije, a onda i Bugarske, gdje ih je svakako primio knez Boris. Ko-
načno su nakon prelaza preko loših puteva i neprohodnih brda kao i gustih
prašuma stigli u Carigrad. Ovakvo putovanje, koje je bilo zadnje veće za Me-
todija, njegov životopisac je uzeo za osnov te je u posebnom poglavlju (XIV)
napisao: Na svakom putu zapadao je u mnoga iskušenja, koja su dolazila do
nečastivoga: u pustinjama medu razbojnike, na moru u buru, na rijekama na
iznenadne sprudove. Da se ispuni apostolova riječ na njemu: opasnosti od
razbojnika, opasnosti na moru, opasnosti na rijekama, opasnosti od lažne
64
F r . G r i v e c - F r . T o m š i č, o. c., 161; Π . Ђ o ρ ђ и ћ, о. c., 321.
F r . R a č k i , o. c., 315-317.
5
F r . G r i v e c - F r . T o m š i č, o. c., 162; Π . Ђ o ρ ђ и ћ, о. c., 322, 323.
S ν . Rit ig, o. c., 55.
8
F r . R a č k i, o. c., 328-339, 344, 345, 465.
1
1 dok Jagić misli da je to bilo 883. ( S v . R i t i g, o. c., 80), dotle Rački o tome
sasma šuti, a K. Jireček stavlja ovaj put u vremenski period »otprilike 882 — 884« ( K .
J и p e ч e κ, Романи у градовима Далмације током средњега века. Зборник Констан-
тина Јиречика II. Посебна издања САН, књ. CCCBI, НС, књ. 42, Београд 1962, 57) a
EJ 2 (624) баца το у годину 881. или 882.
F r . G r i v e c - F r . T o m š i ć, o. c., 163; Π . Ђ o ρ ђ и ћ, о. c., 323.
70
107
braće, u teškom radu i trudu, u čestom nespavanju, mnogo puta u gladi i že-
đi i drugim nevoljama, koje apostol pominje.71 Zato nije čudno da je ovakvo
opće tumačenje o opasnostima na putevima, koje su stizale Melodija, K. Ji-
rečeka navelo na zaključak kako je njegov »put« vodio »preko bizantinske
Dalmacije, a odatle morem, bar do Drača; opasnosti kroz koje je prošao Me-
todije kao episkop na putovanjima mogu se odnositi samo na ovaj put.«72
Sa ovim tumačenjem Jirečeka u potpunosti se je složio i Šišić, koji je iz-
nio kako je Melodije »pohodio ploveći morem Dalmaciju i Hrvatsku
(881 — 882), gdje je tada vladao Branimir, te se iskrcao u Draču, odakle je pu-
tovao kopnenim putem dalje,«73 a onda 1970. i moja malenkost, koja je sve
to nadopunila sa opisom njegova tobožnjeg daljnjega putovanja preko Via
Egnatia i Soluna za Carigrad.74
No danas sam i ja pokoleban, da je Melodije išao upravo tim pulem, jer
je došla slabo argumenlirana i Jirečekova i Šišićeva tvrdnja, a svakako je
čudno šio svojevremeno najbolji poznavalac života i rada Konslanlina i Me-
lodija Fr. Rački uopće o tom pulu iz Moravske za Carigrad ne piše ni riječi.
Upozoravajući Ritig još 1910. g. na ovu Jiričekovu argumentaciju, smalra da
je puno vjerovalnija njegova (Ij. Riligova) osnovna misao: »da se je Melodije
kraćim pulem spuslio Dunavom i kopnom u Bugarsku na dvor Mihajlov, ne-
go da se vraćao na more smjerom, kojim je bio došao iz Rima.« Žalo »ako
uopće Jirečekove kombinacije imadu mjesla, moglo bi se uzeli, da se je Me-
lodije, pošavši iz Bugarske u Carigrad, vraćao na Moravu preko Soluna i
Drača Adrijom i našim krajevima.«75
Koliko se je Melodije zadržavao na ovom pulu u Carigradu, gdje su ga
car i palrijarh obasipali izvanrednom pažnjom i pri dočeku i ispraćaju, le ka-
da je zapravo krenuo u Moravsku i u nju sligao, možemo zasada samo pret-
postavljali i sve lo slavljali u vremenski okvir od 881. do 883. ili 884. g. Išlo
lako neznamo kada je dopulovao u Moravsku, gdje se je najviše zadržavao, a
posebno bi bilo korisno objasnil da li se je Melodije po svojoj želji, kako pi-
še u Vila Melhodii, saslao sa »ugarskim«76 kraljem77 ili sa franačkim vlada-
rom u Podunavlju — i lo bi bilo njegovo zadnje putovanje pred smrl.
71
Fr. G r i v e c - F r . T o m š i č, o. c., 163; P . D o r d i ć, o. c., 323.
72
K. J i r e č e k, Romani.. ., 57 i bilj. 74.
73
F. S i s i ć, o. c., 373 i bilj. 22.
74
S. A n t o l j a k, Makedonija u 9. stoljeću, Симпозиум ... I, 35, 36 i bilj. 98, 99.
75
S v . Кл t i g, o. c., 84, 85.
76
Šišić, smatra da se taj podatak odnosi na franačkog vladara Karla III Debelog,
kojega je u Tullnu na Dunavu (Nedaleko Beča) posjetio Svatopluk sa Metodijem, koga
je taj car primio vrlo lijepo ( F . Š i š i ć , o. c., 374 i bilj. 24). No Hauptmann tumačeći
ovaj pasus iz VM kaže da moramo iz »ugarskoga kralja« načiniti »franačkoga«, sa ko-
jim se M. tobože (S. A.) sastao god. 884. ili moramo čak iskonstruirati »jedno Metodi-
jevo putovanje ad hoc u Etelköz prilikom njegova poziva u Carigrad god. 882.« Ujedno
ukazuje na osnovu novopronadenih izvora da su Mađari već 881. »stajali pod Bečom«
(Lj. H a u p t m a n n, o. c., 246, 247). Interesantno je da i Hamm citirajući mišljenje
Griveca, koji u izrazu »ugarskom« kralju smatra griješkom slavenskih kopista, te u
tom istom izrazu vidi Karla Debelog (881 — 887), koji se kod Tullna sastao sa Svatoplu-
kom. Zato Hamm kaže kako nigdje, koliko je njemu poznato, »nije zabilježeno da se
Medotije tom prilikom nalazio u kneževoj pratnji«. Stoga zaključuje ako je Metodije
108
Zato i možemo Ivrdili da Melodije nije posjelio Malu Poljsku, tj. Bijelu
Hrvatsku, koju je Svalopluk osvojio nešlo prije nadbiskupove smrli (6. IV.
885. u 65-oj godini živola), le prenio čak svoju prijestolnicu na Vislu. 78
Da završimo. Ovaj vječni i neumorni pulnik-misionar i vizionar, le »veli-
ki paslir Slovena,« tim riječima kako ga je obesmrlio svojom pjesmom
»Služba Melodiji« njegov učenik Konslantin Preslavski oko 893. ili 894. godi-
ne,79 koji je obišao tolike zemlje i gradove80 Azije i Evrope81, izbjegavši svug-
dje vješto sve opasnosti, sahranjen je konačno ne u svome rodnome gradu
Solunu nego u dalekoj Velikoj Moravskoj82, gdje se ne zna ni danas za nje-
gov pravi grob.
THE MOVEMENTS OF CYRIL AND METHODIUS AT THE TIME
OF THEIR MISSION TO MORAVIA
(Summary)
The author first brierly considers the movements of these two brothers before
the Moravian envoys arrived in Constantinople in 862/3. Then he describes in detail
the envoys' route to Constantinople and back to Moravia, led by Constantine (Cyril)
and Methodius, in 863. He shows that their journey took them through Pannonian
Croatia and the principality of Kocel. Their work and travels in Moravia are discus-,
sed, and their journey from there to Venice and Rome. Some sources relating to these
journeys are examined 'at second hand'.
Svatopluku »makar samo prijetio izopćenjem, i ako ga i nije izopćio, teško je zamisliti
da bi ga ovaj u isto vrijeme vodio sa sobom na sastanke s rimskim carem« (J.
H a m m , Hrvatski tip crkvenoslavenskog jezika, Slovo 13, 45, bilj. 2).
77
1 dok ovaj pasus iz VM pevodi P. D o r d i ć (o. c., 324, 326, bilj. 40) sa: »Kada je
došao u Podunavlje ugarski kralj (Metodije) zažele (S. A.) da ga vidi«, navodeći u bi-
lješci da je to franački a ne ugarski kralj Karlo III Debeli, Olga Nedeljković ovako pre-
vodi taj dio: »Kada je stigao u Dunavsku oblast kralju ugarskome zaželi (S. A.) da ga
vidi...« (Чирило и Методије, 169), ne ulazeći začudo u nikakvo objašnjenje onoga iz-
raza: »ugarski«.
78
Lj. H a u p t m a n n, o. c., 200, 248.
79
G. Fr. G r i v e c — Fr. T o m š i ć, o. c., 32, 33 i Чирило и Методије . . ., 239,
181.
80
Zato prezbiter Konstantin Preslavski, koji je oko 894. g. ispjevao Službu Melo-
diju i opjeva u jednom dijelu svoga pjesmotvora, kako je Metodije »prosvjetljivao gra-
dove i zemlje slovima svojim« (Чирило и Методије, 239, 177).
81
U vezi toga bilo bi korisno izraditi kartu, u koju bi se ucrtali putevi kretanja
Konstantina i Metodija ili svakoga napose ili pak zajedno. Priređivač knjige: »Ćirilo i
Metodije« Dorde Trifunović dao je na str. 188. otisak Harfordske karte svijeta (13. st.),
na kojoj se vide — po njegovom izboru — i mjesta kroz koja su putovala Solunska bra-
ća: Macedonia, Constantinopolis, Mesopotamia, Fl. Tigris, Mare Caspium, Fl. Danubi-
us, Germania, Italia, Roma.
82
Međutim, I m r e B o b a još je 1977. g. utvrdio u svome radu: Katedralna
crkva u Sirmiumu i grob sv. Metodija (Nova et vetera. Revija za filosofsko-teološke i
srodne discipline, godine XXVII, vezak II, Sarajevo 1977, 191 — 195) da je grob Metodi-
ja u Sirmiumu, tj. u današnjoj Srijemskoj Mitrovici, što je ipak malo presmio zaklju-
čak.
109
 Next the author examines in detail Methodius's work on the death of his brother
in 869 and his missionary work in Pannonia, where he restored his new see with a de-
signated religious, centre. After describing Methodius's journey round Svatopluk's
Great Moravian state, the author considers the route by which Methodius is assumed
to have travelled to Constantinople at the summons of the Byzantine emperor, betwe-
en 881 and 884, and questions Jireček's claim that he travelled through Dalmatia to
Drač and from there to Constantinople. His return from the Byzantine capital thro-
ugh Bulgaria is described, and the question is considered of whether Methodius met
the Hungarian king or not. Finally, the author establishes that in these journeys Met-
hodius escaped all danger, and that when he died in 885 he was buried in an unknown
spot somewhere in Moravia, and not in his birthplace Salonica.
ZNAČAJ I VAŽNOST ISPRAVE KRALJA KREŠIMIRA I
ZA HRVATSKU POVIJEST X STOLJEĆA

Za rada u Kaptolskom arhivu u Splitu u kolovozu 1961. naišao sam na

ispravu hrvatskog kralja Krešimira I, datiranu 950. godinom, koja je sačuva-
na sa još nekim drugim listinama u prijepisu kninskog kaptola iz 1397. godi-
ne u obliku napadno velike pergamene.1 Za ovu kraljevsku ispravu znao je
prvi Lucius, koji ju je naveo u vezi s Vranjicom u djelu »De Regno Dalmati-
ae et Croatiae«,2 napomenuvši u izdanju od 1666. da se nalazi u nadbiskup-
1
Tada nisam ni slutio kakve će zbog toga moga nalaza nastati peripetije i poslje-
dice. Isto tako nisam mogao ni pretpostaviti da će se u vezi s publiciranjem razviti ras-
pra, koju je izazvao svojim poznatim nekritičnim stavom akademik dr M. Kostrenčić.
Naime, kad sam 1962. podnio svoju radnju »Neobjelodanjena isprava hrvatskoga kra-
lja Krešimira I« Odjelu za društvene nauke JAZU u Zagrebu, da je štampa, dr Kostren-
čić je to odbio s motivacijom da je on smatra falsifikatom. Ali je zato dao pozitivnu re-
cenziju radu J. S t i p i š i ć a , naučnog suradnika Historijskog instituta JAZU, »Tra-
gom jedne bilješke Luciusa o jednoj hrvatskoj vladarskoj ispravi«, gdje je ovaj 1969.
objelodanio u cijelosti tu istu povelju (Zbornik Historijskog instituta JAZU 6, Zagreb,
1969, 75, 96); inače je ona od J. Stipišića i M. Šamšalovića, a u redakciji dra M. Kos-
trenčića, prvi put objelodanjena u Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et
Slavoniael, Zagreb, 1967, 39). No tom prilikom nije ni 1967. a ni 1969. J. Stipišić naveo
— iako je za moj nalaz pravovremeno znao, a nije ga na to upozorio ni njegov recen-
zent dr M. Kostrenčić — da sam je ja prvi pronašao (i fotografirao) kao i poslao obra-
đenu njegovom pretpostavljenom akademiku Kostrenčiću, koji je bio bezuslovno du-
žan da ga podsjeti na to moje otkriće i rad!
Koji su razlozi bili da to nije učinjeno, iako se tako radi u cijelom naučnom svije-
tu, nije mi poznato. Ja, pak, imam čitav niz takvih gorkih iskustava, i ovo samo navo-
dim radi toga da mladi naši povjesničari izvuku pouku kako ne treba da se radi! Inače,
kao kuriozitet navodim da je akad. prof. dr V. Novak, naš najveći živući paleograf i
diplomatičar, poslije ovakve Kostrenčićeve ocjene, dobio na referat ovaj moj rad od
redakcije Godišen zbornik Filozofskog fakulteta Univerziteta u Skopju, te ga je s po-
hvalama preporučio da se štampa, ne izrazivši tom prilikom ni najmanju sumnju u tu
povelju, koju ipak nisam objelodanio sve do sada iz objektivnih razloga.
2
J. Stipišić piše da čitajući ovo Luciusovo djelo ni Rački, a »niti itko drugi prije i
poslije njega nije uočio ono mjesto, gdje citira jednu ispravu kralja Krešimira ne na-
vodeći pri tome o kojem se kralju Krešimiru radi«. Nadalje dodaje da je on »čitajući
ovo mjesto kod Luciusa, pokušao . . . ući u trag spomenutoj ispravi«, što mu je i uspje-
lo (o. c.., Zbornik. .. 6, 75-77 i bilj. 5). Međutim Lucius govori o toj Krešimirovoj po-
velji i u svome pismu Zadraninu Valeriju Ponteu (Rim, 28. VI 1673) u vezi s Vranjicom
ovako: » . . . Et, se bene di questi dilatamenti non vi sono memorie scritte, ch'io habbi
veduto, osservi pero, ehe ne ho trovato una del territorio di Spalato a C. 89, dal Privile-

110 111
skom arhivu u Splitu,3 a i u ovom pak izdanju od 1668. da se čuva u tom is-
tom splitskom nadbiskupskom arhivu.4 On je čak i prepisao taj privilegij za-
jedno s onim ostalim poveljama iz pergamene (ex membrana Archiepiscopa-
tus Spalatensis), kako to sam navodi na početku prijepisa, u svoje bilješke,
sačuvane u spomenutom kaptolskom arhivu, gdje se i danas čuvaju uvezane
u sveske.5
Poslije Luciusa, D. Farlati, sastavljač »Illyricum Sacrum«-a, iznio je da je na
zahtjev splitskog nadbiskupa Andrije Gualda 29. VI 1397. kninski kaptol pre-
pisao i ovjerovio iz triju prastarih montaneja u pergameni sve ono što se od-
nosi na posjedovanje prava splitske crkve u Vranjicu, solinskom i splitskom
polju. Nadalje je izričito napisao da se ta pergamena nalazi u nadbiskup-
skom arhivu.6
gio di Cresimiro, della penisola Vrania (S. A.), ehe hora diče Vragniza, e fu persa del
1571 ...« (B. P o p a r i ć , »Pisma Ivana Lučića Trogiranina«, Starine JAZU XXXII,
Zagreb 1907, 61). Bulić pak, kada donosi ovaj izvadak iz Luciusova pisma Ponteu u
zbirci koju je izdao B. Popario, ne samo da krivo citira svezak Starina (XXVI) nego i
stranicu (107), gdje bi se ovaj podatak imao nalaziti (Fr. B u l i ć , »Notizie storiche
sul villaggio Vranjic vicino Salona«, Bullettino di archeologia e storia dalmata
XXXVI, Split 1913, 35, bilj. 1).
3
Evo kako ispisuje taj podatak iz Luciusova izdanja iz 1666. S t i p i š i ć (o. c.,
76): » .. . Spalatense quoque Territorium parvo spacio (međutim L u c i u s , o. c., 89
ima: spatio) protensum fuisse constat, cum insulam sive peninsulam ab archidiacono
(L: Insulam, sive Peninsulam ab Archidacono) Vraniam dictam, citro (L: citra) flumen
Salonae existentem in Croatico solo positam et Duranam vocatam ex privilegio Cresi-
miri constat (L:c constat), ideo arctos et incertos terminos Spalatensis territorii (L:
Territorii) regum Croatorum tempore fuisse dicendum est...« Nadalje Stipišić kaže
da Lucius »jasno govori na margini ovog teksta« da se ta isprava nalazi »in archivo ca-
pituli Spalatensis«, citirajući »amsterdamsko izdanje 1666, str. 89«. Međutim, Lucius i
u ovom izdanju na margini teksta obrnuto piše da se ta povelja nalazi u »Archiv, Ar-
chiep. Spalat.« (v. L u c i i De Regno..., Amstelaedami MDCLXVI, 89 i Isti, o. c.,
Francofurti MDCLXVI, 89).
4
Evo što o tome kaže u ovom izdanju: » . . . Spalatense quoque Territorium Ar-
chiv, parvo spatio protensum fuisse constat, cum Insulam, sive Peninsulam Archiep.
ab Archidiacono Vraniam dictam, citra flumen Salonae existentem, in Spalat. Croati-
co solo positam, et Duranam vocatam ex Privilegio Cresimiri constat, ideo arctos, et
incertos terminos Spalatensis Territorii Regum Croatorum tempore fuisse dicendum
est. ..« (J. L u c i u s , De Regno Dalmatae et Croatiae libri sex, Amstelodami 1668,
89).
5
Kaptolski arhiv u Splitu (KAS) — Ormar B — Ostavština I. Luciusa (OIL) br.
536, str. 139—145. J. Stipišić piše da je našao u Luciusovoj ostavštini »i ovu Krešimiro-
vu ispravu prepisanu iz spomenutog prijepisa kninskog kaptola« u arhivu Splitskog
kaptola »No 536. Scr. B str. 191 (! S. A.) s bilješkom I. Luciusa: Capitulum Tiniense
1397. 1397 junu. Transumptum privilegiorum ecclesie Spalatensis. Andreas archiepis-
copus Spalatensis. Cresimiri Ex montaneo antiquo« (o. c., Zbornik ... 6, 78, bilj. 8).
6
U vezi sa tim on kaže slijedeće: » . .. Eodem anno (tj. 1397.: S. A.) Andreas e tri-
bus pervetustis membranaceis codicibus, quos Montaneos vocant, per Capitulum Tin-
niense in aliam memmbranam transcribenda, testificanda, signoque Capitulari muni-
enda curavit quae olim ex Regum donatione, concessuque Romanorum Pontificum
Ecclesia et Mensa Archiepiscopalis Spalatensis jure antiquo possidebat ü Durana in-
sula (S. A.), quae nunc Uragniza appellatur, contra Salonam, in agro Salonitano, item-
que in agro Spalatensi; quae fere omnia cum sint enumerata duabus illis descriptioni-
bus bonorum Ecclesie et Archiepiscopati Spalatensis, quarum alteram Ladislavus
Episcopus, alteram Canonici Ecclesie Tinniensis confecerant, non est necesse iterum
commemorari. Huic membranae, quae servatur in Archivo Archiep., appositus est dies
112
Dakle, Farlati je znao za tu pergamenu-kartular i vidio je, ali nije objelo-
danio, kao ni Lucius, koji se ipak razlikuje od Farlatija u tome, što je počio,
naveo i prepisao ovaj Krešimirov privilegij od 950. g. Isto tako, ni dobar po-
znavalac kaptolskog arhiva F. Carrara ni jednom riječju ne govori ni o toj
pergameni ni o ovoj kraljevskoj ispravi.7
Po svemu izgleda da pergamena nije bila još prenesena iz nadbiskup-
skog u kaptolski arhiv, čiji je fond dosta površno opisao Carrara.
I Tkalčić je u istom kaptolskom arhivu naišao na »prepis listine Kreši-
mirove (g. 950)«. On ga je pronašao u 7. svesku Luciusove ostavštine,8 a ne u
ovoj pergameni od 1397, koju nije zapazio u tom arhivu.
Poslije Tkalčića ni jedan od naših i stranih naučnih radnika-povjesniča-
ra ni jednom riječju sve do nedavno nije nigdje naveo ovaj privilegij i perga-
menu,9 pa čak ni nedavno preminuli L. Katić, koji je bio najbolje od sviju
upućen u izvorni materijal kaptolskog arhiva.
Poznato mi je da je na ostavštini Luciusa radio pok. M. Barada, koji je
nadzirao prepisivanje tamošnjeg materijala za Jugoslavensku akademiju
znanosti i umjetnosti u Zagrebu (prepisivale su dvije za taj posao odabrane
osobe). Da li je on tom prilikom zapazio Luciusov prijepis ove pergamene, u
kojoj se nalazi i Krešimirova listina, nije nam poznato, jer u vezi s tim nije
ništa napisao.10
Dakle, taj privilegij konačno je izišao na vidjelo 1967. u navedenom »Co-
dex diplomaticus«-u I, a onda 1969. u također spomenutoj radnji J. Stipišića,
koji je »čitajući ovo mjesto kod Luciusa pokušao . . . ući u trag spomenutoj
ispravi«. Kao i u vrijeme Ivana Lučića, ona se i danas čuva u arhivu splitskog
kaptola.11 Malo zatim dodaje Stipišić kako je »pregledavajući rukopisnu os-
festus Apostolorum Petri et Pauli A. D. 1397 ...« (D. F a r l a t i , o. c. III, Venetiis
1765, 348). J. Stipišić, citirajući iz Farlatija (svezak i stranu) ovoga teksta, gotovo sve
ispisuje iz njega. Ali zato ipak ispušta da se ova povelja iz 1397. g. »servatur in Archivo
Archiep,« (J. S t i p i š i ć , o. c., Zbornik..., 6, 77 i bilj. 6), što je vrlo simptomatično!
7
Archivio capitolare di Spalato tratto dali' I. R. Archivio secreto di časa di corte
e di stato, Spalato 1844.
8
Izvještaj dopisujućeg člana Ivana Tkalčića o arkivskih istraživanjih u Dalmaci-
ji, Rad JAZU XXXV, Zagreb 1876, 174.
9
Jedino je Fr. B u l i ć u svome radu »Notizie storiche sul villaggio Vranjic vici-
no Salona« (gdje je rođen), citirajući Luciusa u vezi s ovom poveljom, naveo: »ovaj do-
kumenat ne postoji u zbirci Račkoga i Kukuljevića« (Bullettino di archeologia e storia
dalmata XXXVI, 30, bilj. 18), što dokazuje da je također nije vidio! Inače je čudno što
u Bulićevu teksu glasi bilj. 2, a dolje piše ispod crte: 18. Zapravo Bulić je pobrkao bi-
lješke ispod teksta, jer bi na toj strani (30) trebale glasiti 1-3 (kako su u tekstu napi-
sane), a ne 17-19!
10
S t i p i š i ć u vezi s tim kaže da je ovu ispravu »vjerovatno poznavao i Barada,
ali se nigdje nije na nju osvrnuo« (o. c.. Zbornik, 7, 78).
11
Dapače ima svoj broj u katalogu, kaže dalje Stipišić, te pripada onoj skupini is-
prava koje nisu bile odnesene u Beč. On to ističe zato da upozori na činjenicu kako je
ona uvijek bila pristupačna našim historičarima, koji su bili stalni radnici ovog arhiva
kao Bulić, Barada i Katić. Ovo je još čudnovatije što ju je poznavao i sam Farlati, za-
vršava svoje razlaganje o tome nalazu J. Stipišić (o. c.. Zbornik, 6, 76, 77).
113
tavštinu Ivana Lučića u Arhivu splitskog kaptola našao . . . i ovu Krešimiro- seruatus atque nunc de ipso archiuo productus dudum etiam per sacram re-
vu ispravu prepisanu iz spomenutog prijepisa kninskog kaptola«.12 giam maiestatem hungarie aprobatus et autentiqatus (S. A.) uti" nobis plene
constat ex certa scientia et clara inspetione ac continentia vnius priuilegij
I dok on ne navodi koje je godine »našao« tu ispravu, zaboravio je tako- nj 0
fellicis memorie domini Collmani hungarie Regis illustris nobis per eun-
đer upozoriti naučnu javnost, iz razloga koje sam već spomenuo, da sam je p r
dem dominum Archiepiscopum etiam exibiti et producti seriöse in super
još 1961. našao i prepisao, kao i pripremio za štampu. No sve to ne mijenja u 8
exponendo quod scriptura ipsorum huiusmodi librorum antiquorum pro-
biti ništa, jer rezultati do kojih je došao, na osnovu ove isprave, J. Stipišić, a 5 1
dictorum ex Archiuo publico seu Armario (S. A.) alicuius Ecclesie katedrali-
još prije njega i ja, većinom su sasma različiti i oprečni. u v 2
s seu Ciuitatis Castri aut Ville in quolibet iuditio fidem facit ipso iure sta-
Stoga smatram da je potrebno da se tom poveljom ponovno pozabavim, tur etiam et creditur publico instrumente seu priuilegio ex eodem fideliter
upravo onako kako sam to svojevremeno zamislio i uradio. ž
et legitime transumpto." Nos que ex inde petens et requirens debita cum in-
y
stantia quatenus certas particulas seu quedam de ipsis Juribus terris et po-
1. sessionibus atque priuilegijs in ipso libbro montaneo antiquo (S. A.) tran-
sumptis et contemptisal transcribi facere de uerbo ad uerbum cum eorum
Prije nego što prijeđemo na ponovno donašanje ovog privilegija i na
titullisa2 expressatis en in forma nostri priuilegij redigere digneremur33 Cui-
njegovu obradu, osvrnut ćemo se na historijat prijepisa, tj. na koji je način
us primo34 quidem montanei antiquissimi copie et sue rubrice (S. A.) tenor
do toga došlo, te kako i gdje se je ovaj prijepis sačuvao. Evo što kaže za to
kninski kaptol, koji je prepisao i ovjerovio pečatom 1397. godine navedenu per omnia talis est.. .«13
veliku pergamenu: Ovdje moramo odmah navesti da se u ovoj velikoj listini kninskog kap-
»Nos Capitulum Ecclesie Tiniensis Memorie commendantes Significa- tola nalaze i još druge dvije (dakle ukupno sa Krešimirovom listinom i
mus tenore presentium quibus expedit Vniversis Quod Reuerendissimus uir onom, koja je povezana sa njome 4) nedatirane isprave, za koje se ispred nji-
in Christo pater et Dominus3 Dominus Andreas (S. A.). Miseratione Diuina hova teksta kaže i ovo:
Archiepiscopatus Spalatensis legum doctor suob et dicte sue Ecclesie nomi- »In dei nomine amen, hec est copia siue transcriptum cuidam3 alterius
ne. nobis exhibuit vnunf librum antiquissimum qui montaneus intitullatur^ montanei antiquissimi contenta in alio montaneo (S. A.) in quo sunt et
et montaneum continuo nominatur in quo inter alia sunt et existunt ab anti- scripture posessiones territoria ei priuilegia pertinetia Ecclesie santi dopnib
quo denotata et descripta iura terree etposessiones spectantes etpertinentes (ispred druge listine stoji: dompi) ciuitatis Spalletti (ispred druge: Spaleti) et
ad ipsam Ecclesiam Spalatensem eiusque mensam Archiepiscopalem Nee mense archiepiscopalis Spaleti (ispred druge: Spalatensis) tarn regalia quam
non transumpta et rescripta plura priuilegia papalia et regalia per notarios papalia transcripta et recopiata per notarios publicos iuris ordine (ispred
Imperiali auctoritatef publicos iuris ordini8 seruato in omnibus (S. A.). Qui
quidem über montaneus (S. A.) ne memoria nouercante aliqua ex his ipsis n
iuribus terris et posessionibus ac priuilegijs predictis improba occupatione L: ut.
h 1 "i L: felicis.
aut subtracione cuiuspiam dellaberetur Sed pro eorum omnium et singulo- 0
L: Colomani.
rum ueritatisJ fide certitudine notitia memoria conseruatione et demostrati- s
St: nema ovo (o. c., 93).
k
one clara ad posteros expressius deducenda. Fuit ab antiquo editus (S. A.) et r
L: insuper.
In Archiuo1 tb-esaurf" et sacristia dicte Spalatensis Ecclesie depositus et con- s
St: nema ovo o. (c., 93).
s
L: productum.
1
12
J. S t iri i š i ć , o. c., Zbornik, 6, 76-78. L: archiuio.
u
a
L (Lucius): Pater Dominus. L: Chatedralis.
v
b
St (Stipišić) nema ovaj izraz (o. c., Zbornik, 6. 92). L: faciat.
z
c
L: urium. L: Jure.
z
d
L: intitulatur. L: legitime.
x
e
St: terra (o. c., 92). St: transcripto (o. c., 93).
y
f
St: autoritate (o. c., 93). L: iuribus.
al
8 St: ordine (o. c., 93). L: contentis.
a2
h
L: cuiuspia. L: titulis.
a3
1
L: dilaberetur; St: dellaberentur (o. c., 93). L: dignaremur.
a4
i L: per ueritatis. L: nema ovaj izraz.
k
St: demonstratione (o. c., 93). " KAS-Kasa D-sign. 668, br. 10.
a
1
L: archiuio. St: cuiusdam (o. c., 93).
b
m
L: Thesauri sacri. St: Dompni (o. c., 93).

115
114
 druge: ordine iuris) obseruato. Nec non cuiusdam publici instrumenti in for- U prvom kartularu nalazila se je u prijepisu kopija i rubrika19 već nave-
ma priuilegij redacti duobus sigillis in pendentibus fellicis (ispred druge: fe- dene isprave Krešimira I.
licis) recordationis domini dominici condam archiepiscopi Spalatensisc et Iz drugih dvaju uvoda u one nedatirane isprave jasno se uočuje da su
capituli eiusdem Spalatensis Ecclesie. cuius quidem montanei (ispred one postojala također još dva kartulara (»drugi« i »treći«, kako ih se naziva). Tä i
druge: tertij montanei: S. A.) acd publici instrumenti (ispred druge: ac publi- sam Farlati kaže da je 29. VI20 1397. splitski nadbiskup Andrija Gualdo
ci instrumenti antiquissimi) tenor per omnia tališ est. . .14 Na kraju pak ova (1388—1402) dao po kninskom kaptolu na pergameni prepisati i ovjeroviti
cijela velika pergamena završava ovako: sve darovnice koje se odnose na njegov posjed u Vranjicu, solinskom i split-
»Nos itaque iustis et legiptimis3 ac iuri consonis petitionibus prefati do- skom polju »de tribus peruetustis membranaceis codicibus,21 quos Montane-
mini Archiepiscopi (tj. Andrije Gualda: S. A.) ymo verius iustitie annuentes os22 vocant«! 23
nominibus quibus supra benigne omnia et singula supradicta. Videlicet iura Ti Farlatijevi navodi pali su prvo u oči M. Baradi, koji dodaje: »Po sve-
terras posessionesb ac etiam priuilegia cum eorum ueris titulis etc intitullati- mu sudeći Farlati je ovaj podatak o kartularima uzeo iz originala«,24 u čemu
onibus expressatis. prout in ipsis antiquis libns montaneis (S. A.) que Anti- je imao pravo.
quissimis predictis ac publico instrumente non rasis non abolitis non can-
Dakle, najstariji kartular splitske crkve bio je onaj koji spominje split-
cellatis non uitiatis nee in aliqua sui parted suspectis. sed porsuse(sic! S. A.)
ski nadbiskup Rogerije (1249— 1266) 7. IX 1251. kao »montanum«,25 Da li je
omni suspicionis uitio carentibus de uerbo an uerbum nichil adendof nichil
queg minuendo presentibus literish nostris inseri transumpmi et transcribi pak ovaj najstariji kartular bio napisan još u doba nadbiskupa Rajnerija
(1175 - 180) ili nadbiskup Bernarda (1200-1217), kako to Barada pretpostav-
fecimus pro domino Archiepiscopo prenotato' et eius Spalatenssi Ecclesiaj
maiori pro cautela et ad perpetuam rei memoriam nostrique maioris pen- lja,26 teško je odlučiti. Svakako ovaj kartular je postojao i 1333. godine. Nai-
dentis et autentici sigilli apensione fecimus comunirik comuni iustitia sua- me, te godine je splitski primicerij Lucanus Bertani, javni notar i notar split-
dente. skog nadbiskupa Dominika Luccarija, vjerno i po redu prepisao iz jednoga
glavnog kartulara (principali montaneo) sve ono što je u njemu našao, ništa
Datum in fešto apostolorum petri et pauli Anno domini millegimo1 (sic! ne dodajući ni ispuštajući »praeter forte punctum, litteram, aut syllabam
S. A.) trecentesimo Nonagesimo septimo«.™ 15 per errorem«. Iza toga je on sa Bonacursiusom, pok. Prima27 iz Firenze,
Iz ovih ispisa, koji se uostalom u nekim izrazima ne slažu sa Luciusovim
prijepisom isprave, možemo odmah zapaziti da su u splitskoj crkvi još 1397.
postojala tri kartulara, koja se nazivaju inače i katastik, polichorium, topi- et indices, legumque capita passim dicentur«. Npr. »Rubricas hujus libri . . . Quarum
cus, platea, montaneum,16 liber montaneus17 ili montaneum.18 capita et tituli rubrica, seu minio, notati sunt . . . « ( C . D u f r e s n e du G a n g e ,
G l o s s a r i u m ad s c r i p t o r e s m e d i a e et i n f i m a e l a t i n i t a t i s V,
c
Parisiis 1734, 1527).
St: Spalati (o. c., 93). 20
d Ne 29. VII, kako to piše B a r a d a (o. c., 16).
St: et (o. c., 93). 21
14 J. Stipišić se pita što je s tim kodeksima i gdje su, jer im danas nema ni traga,
KAS-Kasa D-sign. 668, br. 10. iako se na više mjesta nalaze vijesti i tragovi »o postojanju mnogih montaneja u posje-
a
L: legitimis. du splitske crkve s prijepisima vrlo starih isprava«. To sve jasno govori da su mnogi
b
L: possessiones. propali. Jedino su benediktinci čuvali isprave, odnosno »kasnije kartulare«, pa »nije
c
L: nema. nimalo čudnovata činjenica što hrvatski diplomatički materijal seže dotle dokle sežu
d
L: parte^. benediktinski samostani na hrvatskom području. Tako se može donekle protumačiti
e
St: ac prprsus (o. c., 96). gubitak mnogih drugih isprava« zaključuje svoje razlaganje J. S t i p i š i ć (o. c., 77,
f
L:adend|o. 78).
8 L: nema/ 22
h
litteris. / V. Novak citirajući ovaj Farlatijev podatak kaže da se medu ova tri vrlo stara
kartulara nikako ne bi moglo ubrojati kartular Lukana Bertanija iz 1333. godine »jer
' L: prenominato.
J taj rukopis nije mogao 1397. godine da bude p e r v e t u s t u s c o d e x « i to su mo-
L: Ecclesie.
k rali biti (neki drugi rukopisi, a medu njima je to mogao da bude i S u p e t a r s k i
St: communiri (o. c., 96).
1 k a r t u l a r . . . « ( V . N o v a k - P . S k o k , Supetarski kartular, Zagreb 1952, 150).
St: milessimo (o. c., 96). Međutim ako mi uzmemo kao činjenicu da to kaže Farlati u 18. stoljeću, onda je za
111
L: 1397.
15
KAS-Kasa D-sign. 668, br. 10. njega zbilja i Bertanijev kartular, o kome ćemo napose govoriti, pervetustus!
16
M. B a r a d a . Dvije naše vladarske isprave, Zagreb 1938, 13, bilj. 45. o. c., III, 348.
17
KAS-Kasa D-sign. 668, br. 10. o. c., 16, bilj. 65.
18
F. R a č k i, »Stari priepisi hrvatskih isprava do 12. vieka prema maticam«. Rad D. Farlati, o. c. III, 314.
JAZU XXXVI, Zagreb 1876, 140. o. c., 14, 15.
2
19
Rubrika u starim (ponajviše crkvenim) knjigama mjesta ispisana crvenim slo- U prijepisu isprave od 26. VI 1333., izdane u Splitu, stoji: » . . .Bonacursius con-
vima (crvenom tintom, crvenim rnastilom) (Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika dam Pini parentis de Florentia« (T. Smičiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dal-
XIV, Zagreb 1955, 213). U Du Cangea su »Rubricae, Tituli, seu inscriptiones librorum matiae et Slavoniae X, Zagrebiae 1912, 108).

116 117
 splitskim općinskim notarom, Benediktom sinom Ivana, carskim notarom i
Stjepanom pok. Desiderata »de Franchino de Tervisio«, notarom splitskoga
28
kneza, ovaj prijepis »ab authentico montaneo predicto« usporedio sa origi-
nalom, i to u prisutnosti Dominika, splitskog nadbiskupa, fra Luke, hvar-
skog biskupa, fra Matije, opata benediktinskog samostana sv. Stjepana, i De-
se, splitskog arhidakona.
Kad su notari pronašli da se ta dva primjerka u cijelosti podudaraju,
oni su se 30. V 1333. prvo potpisali i stavili svoje pečate na ovaj prijepis,29 a
poslije toga su to osnažili još više svojim pečatom nadbiskup Dominik, onda
opat Matija pečatom svoga samostana i Deša pečatom svoga kaptola.30
Prema tome, još 1333. postojao je jedan glavni kartular splitske crkve,
koji je tada dobio svoj adekvatno vrijedni prijepis.
Godine 1338. Lukan Bertani je učinio još dva prijepisa »cuiusdam mon-
tanei antiquissimi«, od kojih prvi sadrži opis posjeda u splitskom, a drugi u
solinskom polju.31 Te je prijepise Bertani kolacionirao s notarom i kancela-
rom grada Splita Lukom »Bonuinus de Pirano«. Naime, tada se u ispravi iz
te iste godine kaže da je učinjen prijepis »cuiusdam montanei antiquissimi
in quo sunt omnes possessiones seripte pertinentes ecclesie sancti Domnii
ciuitatis Spaleti; in quo montaneo sunt plura priuilegia papalia et regalia de-
28
D. Švob držeći da je dovoljno dokazano da su isprave o Svetom Jurju Putalj-
skom krivotvorene oko god. 1339. (ovaj je datum naprosto proizvoljno iskombinirao:
S. A.), naveo je da onda ne može biti ispravan ni onaj kartular splitske crkve tobože iz
god. 1333, a koji je, prema navodu ovoga istoga kartulara, primicerij splitske crkve i
carski notar Lukan Bertani prepisao još od nekog starijeg kartulara. »Jer taj je tobož-
nji kartular iz 1333, mogao nastati tek poslije vremena krivotvorenja isprava o Sve-
tom Jurju, tj. od 1339. dalje, pošto su se u ovom navodnom kartularu iz 1333. nalazile
ove tri krivotvorene isprave« tvrdi Švob, koji smatra onaj svoj iskonstruirani datum
od 1339. da je točan i nastavlja: »Pričanje o autentičnom kartularu, koji da je služio za
predložak tom tobožnjem kartularu iz 1333, naravno, prosta je izmišljotina. Kako ne-
ma onakovih podataka, koliko se bar može ovaj čas sagledati, koji bi mogli odrediti
vrijeme krivotvorenja ovog splitskog kartulara iz 1333, to se može«, nastavlja dalje
Švob, »samo naslućivali vrijeme ove rabote. Ali uzevši u obzir da se godine 1397 (dva
puta, u veljači i ponovo u kolovozu) reambulirao posjed splitske nadarbine i da su te
godine učinjena dva druga katulara, to ima razloga da se pomišlja da je upravo iste
godine 1397, ihVneposredno pred tom godinom, sastavljen odnosno krivotvoren i onaj
tobožnji kaptular iz 1333.« zaključuje svoj rad Š v o b »Krivotvorine o Svetom Jurju
Putaljskem«, Vjesnik hrvatskoga arheološkoga društva NS XVII, Zagreb 1936, 205 (V.
Novak piše, citirajući za potkrepu toga rad D. Švoba, sa čijim se zaključkom slaže, da
»ima dosta ozbiljnih indicija, koje kazuju, da je i Bertanijev kartular falzifikovan i to
upravo one godine ili neštc· malo ranije, kad su učinjeni toliko spominjani R e a m
b u l a t o r i u m i , tj. 1397. godine ili godinu dana prije« (V. Novak — P. Skok, o. c.,
150). Međutim ovo labavo nagađanje Švoba se ne može u pogledu toga kartulara odr-
žati i ono samo po sebi sasma otpada, jer nema solidne naučne podloge, kako će se to
vidjeti iz ove naše radnje.
29
Lucius ima u prijepisu također prijepis ovoga kartulara, ovjerovljenog po nave-
denim notarima (KAS-OIL-Br. 538. B, str. 1-4).
30
D. F a r l a t i . o . c. III, 314, 315.
31
J. Stipišić, govoreći o ta dva Lukanova prijepisa, iznosi sasma opravdane razlo-
ge zašto je »u prilogu donio tekst istih dokumenata iz ovog prijepisa kninskog kaptola
od 28. juna 1397, jer je tačniji« nego onaj prijepis »sačuvan tek iz jednog spisa XVII
stoljeća« (o. c., 91, bilj. 33).
118
notata per notarios ordine iuris obseruato ...« Malo dalje se govori o kopiji
ili »Transumptum cuiusdam montanei antiquissimi contenta in alio monta-
neo (S. A.) in quo sunt etiam scripta possessiones, territoria et priuilegia
pertinentia ecclesie sancti Domnii ciuitatis Spaleti tam regalia quam papalia
transcripta et recopiata per notarios publicos ordine iuris obseruato.«
I dok navedeni notar Luka Bonuinus ovaj originalni kartular naziva
»autentico montano(!)«, dotle Lukan ostaje pri starome svome nazivu »prin-
cipali montaneo«.32
Prema svemu ovome, 1338. godine splitska crkva imala bi jedan glavni
centralni kartular i povrh toga jedan njegov prijepis iz 1333. i dva iz 1338. go-
dine.
Svakako je dakle u onom najstarijem kartularu, koji tako naziva i knin-
ski kaptol 1397. godine, bio onaj Krešimirov privilegij. No on nam nije u pri-
jepisu iz 1333. i 1338. sačuvan, nego tek iz navedene 1397. godine. Naime, baš
te godine obavljala se je reambulacija posjeda splitskog nadbiskupa.33 Nju je
vršio kninski biskup Ladislav (u veljači 1397), koji se je tom prilikom služio
ispravama, darovnicama i potvrdama od nekadašnjih ugarskih kraljeva i pa-
pa, kao i drugim pisanim spomenicima i starim kartularima splitske crkve
(privilegiorum, donationum er confirmationum per sacros olim Reges Hun-
gariae, et Summos Pontifices, ac per alia litteraria instrumenta, et montane-
os antiquos dictae Spalat. Ecclesiae . . . ).34
Kako je baš onda nadbiskup Andrija boravio u Ugarskoj i sa sobom po-
nio i neke druge privilegije, koji govore o posjedima splitske crkve, to knin-
ski biskup nije mogao provesti cjelokupnu i točnu reambulaciju. Zato je An-
drija i molio kralja Sigismunda da dozvoli novu reambulaciju, čemu je ovaj i
udovoljio 29. V 1397, odredivši da to provede jedan član kninskog kaptola,
kome je sada nadbiskup dao one isprave i spise, koje nije imao onda Ladis-
35
lav. I tako je kninski kanonik Bartol proveo novu reambulaciju od 10—17.
"Arhiv splitske biskupije —Descrizione della mensa (17. stoljeće), str. 34 — 38
(SCD X, 393-396). L. Katić kaže da je to prijepis iz nekog prastarog montaneja uči-
njen 1338. za nadbiskupa Dominika Luccarija, a današnji predložak potiče iz doba
nadb. Sforzie Ponzoni iz g. 1622. (L. K a t i ć , »Ubikacija crkava sv. Mojsija i sv. Stje-
pana u Solinu«, ŠišićevZbornik, Zagreb 1929, 70, bilj. 6). God. 1955. opet seje L. Katić
dotakao toga prijepisa iz 1338, koji je dobio vrijednost originala. Ujedno je naveb da je
to prijepis jednog starog kartulara ili montaneja, koji je Katić podijelio u dva dijela. U
prvome su popisane zemlje splitske crkve prije nego što je zadobila dobra Gospe od
Otoka, a u drugome se nabrajaju zemlje solinske crkve (»Zadužbine hrvatske kraljice
Jelene na otoku u Solinu«, Rad JA 306, Zagreb 1955, 209).
33
O reambulacijama 1397. najavio je još 1929. L. Katić, koji je našao neka nova
pisma u splitskom kaptolskom arhivu u vezi s tim, da će napisati posebnu raspravu (o.
c., Šišićev Zbornik, 75). Ovo je obećanje samo djelomično izvršio tek 1956. g. u radnji
pod naslovom »Reambulacija dobara splitskoga nadbiskupa 1397. godine« (Staro-
hrvatska prosvjeta HI/5, Zagreb 1956, 135-177).
34
D. F a r i a t i, o. c. III, 341.
35
S tim je u vezi tzv. »reambulatorium«, kako ga zove Farlati, a koji je sadržavao
stare isprave kninskog kaptola, gdje su opisana posjedovna prava splitske mense. Za
vrijeme nadbiskupovanja Bernarda Zanea (1503—1517) izbio je požar u nadbiskup-
skoj palači, i reambulatorij je sklonjen u kancelariju splitske komune. Za nadbiskupo-
119
VIII, a isprava o toj reambulaciji izdana je u Kninu 28. VIII 1397.36
No još je u junu 1397. nadbiskup Andrija podnio samoinicijativno knin-
skom kaptolu »vnum librum antiquissimum qui montaneus intitullatur et
montaneum continuo nominatur.« U ovom najstarijem kartularu nalazili su
se opisani svi posjedi splitske crkve i nadbiskupske mense od starine, zatim
razni prijepisi (transumpta) i reskripti (rescripta) brojnih papinskih i kra-
ljevskih privilegija od javnih notara. Ovaj se je kartular (liber montaneus)
čuvao u arhivu riznice (thesaurii) i sakristije splitske crkve.
Nakon što je kninski kaptol dobio u ruke ovaj kartular, on je u njemu
(in ipso libro montaneo antiquo) pregledao sva prava i privilegije, koji se od-
nose na posjede navedene crkve, te je sve to odande dao prepisati od riječi
do riječi u obliku privilegija. I tako je, naravno, iz ovoga najstarijeg kartula-
ra (montanei antiquissimi) prepisana i objelodanjena kopija (i rubrika) ove
naše isprave iz 950. g. Tada su na isti način prepisane i isprave iz drugoga (al-
terius montanei antiquissimi) kao i one iz trećeg kartulara (tertij montanei),
koji su bili različitog sadržaja opisa posjeda splitske crkve.
Kada je sve to obavljeno, onda je kninski kaptol još stavio svoj pečat,37
koji je nažalost otpao i od njega je ostala samo jedna mala vezica, koja uka-
zuje da je ondje bio.38
Sve ovo gore navedeno napisano je na velikoj pergameni i ovaj doku-
ment, koji su imali svojevremeno u svojim rukama i Lucius i Farlati, izdan je
29. VI 1397.
Prema tome, i te su godine postojala tri kartulara splitske crkve. Naime,
onaj najstariji kartular iz 13. stoljeća ili nešto prije, u kom se je nalazila uz
druge isprave (možda i Trpimirova i Muncimirova povelja39 i ova naša kra-
ljevska listina; zatim drugi kartular, koji je prepisan iz najstarijeg kartulara
(montanei antiquissimi), tj. iz onoga prvoga. Ovaj drugi kartular bio je uz to
i ovjerovljen pečatima splitskog nadbiskupa Dominika i njegovog kaptola,40
i to na onaj način kako smo već prije naveli. Treći kartular je isto bio prepi-
san iz onog najstarijeg i prvog kartulara, i to također za nadbiskupovanja
Dommüta ΐ ovjerovljen upravo onako kao i onaj drugi.41 Sto je bilo pak s
vanja Andrije Kornelija (1535-1563) Petar Natalis, splitski prokurator i nadbiskupski
ekonom, iznio ga je pred splitski kaptol, koji je »reambulatoritum« dao prepisati i po
carskom notaru ovjeroviti 1543. godine (Gl. D. F a r l a t i, o. c. III, 455, 456).
36
D. F a r l a t i, o. c. III, 341, 342, 347.
Na poleđini ove isprave od 29. VI 1397. napisano je slijedeće: Copia trium anti-
37
quorum montaneorum diversorum iurium et bonorum ecclesie Spalatensis sub sigillo
capituli Tiniensis.
38
Još L u c i u s kaže »Sigillum pependisse apparet« KAS — OIL — Br. 536 B, str.
145), a taj pečat navodi i D. F a r l a t i (o. c. III, 348), dok J. S t i p i š i ć piše da je ovaj
prijepis kninskog kaptola »bio ovjeren velikim kaptolskim visećim pečatom, kojega
danas više nema« (o. c., 91).
39
To zaključujem na osnovu podataka, koji donosi Barada u svojoj već navede-
noj radnji na str. 95, kada govori o prijepisu Trpirnirove isprave »ex quodam monta-
neo antiquissimo . . . « splitske crkve i nadbiskupije.
40
Gl. KAS-Kasa D-sign. 668, br. 10.
41
Gl. KAS-Kasa D-sign. 668, br. 10.
120
onim četvrtim — i to prijepisom iz 1338. — ne znamo. Iz toga slijedi da je
kninski kaptol imao u rukama tri navedena kartulara, kako to jasno pokazu-
je ova pergamena od 29. VI 1397. Već po ovome vidimo kako je Farlati po-
grešno tvrdio da su prije kartulara nadbiskupa Dominika Luccarija (ili tzv.
Bertanijeva kartulara) postojali samo originali. To su tvrdili, držeći se Farla-
tija, i drugi,42 pa začudo i L. Katić, koji je navodio da kad se u jednom prije-
pisu spominje stariji kartular splitske crkve, onda je to »najvjerojatnije«
onaj Bertanijev iz 1333.43
U drugoj polovici 16. stoljeća doznajemo da je postojao uz kartular
splitske crkve u pergameni (catastico in membranis) i prijepis, koji je provje-
rio i ovjerovio A. Zambertus, sekretar dalmatinskih sindika,44 a da li je tada
bilo i još kojih drugih kartulara ili njihovih prijepisa, ne znamo. Da li je tu
bio koji od ona naša tri, isto tako ne možemo ništa određeno reći.
Iz 17. stoljeća u kaptolskom arhivu u Splitu našao sam nekoliko katasti-
ka ili kartulara. Evo ih redom: Liber Montaneorum Archid.us Archipbus Can-
nonicata™111 et Beneficorum Simplicium Ecclesiae Metropolitanae Sancti Do-
mnii di Spalato (spisi 16-17. st.), koji je ovjerovljen 5. VII 1606. po notaru
(tri komada s istim naslovom i sa sign. 191 - 193 A). Zatim je tu i »Montaneo
overo catastico di tutti li beni slabili terreni Vigne, Horti, Čaše e livelli delli
Beneficii infrascritti del Rev. Capitolo della Metropolitana Chiesa di San Do-
imo di Spalato . . . « iz 1608. g. (sign. 190 A).45 Dević spominje »Libro intitola-
to montano di tutti li Benefici e terreni ehe possiede il Rev. Capitale della
Chiesa Metropolitana di S. Doimo di Spalato, applicata alle distribuzione
quotidiane, livelli della detta chiesa overo capitoli, inoltre«, koji datira sa
1611. godinom.46 No ovaj katastik ili kartular nisam pronašao u kaptolskom
arhivu, u kome je pohranjen »Montaneum sive catasticum bonorum stabili-
um omnium beneficiorum ... capituli ecclesiae metropolitanae spalatensis
Anno domini 1612« (sign. 199 A).47 Po Katiću znamo da u arhivu splitske ku-
rije postoji jedan kartular pod sign. B, koji je nastao oko 1620, a sastoji se od
više dijelova. U prvom se dijelu uz druge isprave nalaze i prijepisi Trpimiro-
ve i Muncimirove isprave. Što se nalazi u drugim dijelovima, Katić ne govori
48
ništa.
Po Deviću, pak, u kaptolskom arhivu nalazila se je iz 1621. »Libro sub E
intitolato: Montani delli Benefici semplici del Capitolo di Spalato per le dis-
42
M. B a r a d a , o. c., 14, bilj. 54, 15, bilj. 59, 17, bilj. 67.
43
»Prijepisi dviju najstarijih povelja iz hrvatske povijesti«, Vjesnik za arheologiju
i historiju dalmatinsku LI, Split 1940, 101, 116; M. B a r a d a , o. c., 17, bilj. 67.
44
M. B a r a d a , o. c., 93, 94, 2.
45
U rukopisnom »Catalogo dell'archivio capitolare di Spalato compilato del Pro-
curatore capitolare Canonico Giovanni Devich nell'anno 1887« (KAS —sign. 595 B) pod
8 stoji: »Novembre 1608. Libro intitolato montaneum sive Catasticum bonorum stabi-
lium omnium benefitiorum Revmi Capituli Ecclesiae Metropolitanae Spalatensi, con-
tenenti alcune costituzioni e privilegi fino il giorno«.
46
Catalogo ... 20 c.
47
Njega navodi i Dević, koji sasma kratko opisuje i njegov sadržaj. Inače je unut-
ra i prijepis Zvonimirove isprave od 1083. (ind. 3) kao i Gejzine listine od 1143. godine.
48
L. K a t i ć , o. c., 115; M. B a r a d a , o. c., 2,3.
121
 49
tribuzione quotidiane accordate ed approvate.« U arhivu splitske biskupije
ili kurije čuva se i 9 svezaka dokumenata, koji se odnose na prava i povlasti-
ce splitske crkve. Ove zbirke uređene su i prepisane po nalogu splitskoga
nadbiskupa Sforze Ponzonija (1616—1641). Prvih 7 svezaka50 zovu se »sette
libri rossi«, kako im je dao naslov kompilator »Varia Salonitana«; sada se
čuvaju u Državnom arhivu u Zagrebu.51 Osmi svezak ima naslov »Varia de
Bonis mensae Archiep«, a deveti »Jura Capituli canonicatum et Beneficio-
rum Civitatis«.52
Uz brojne neke isprave u III (br. 20) i VIII svesku (br. 25) su u prijepisu
Trpimirova i Muncimirova isprava, kao i Zvonimirova (1076) te još neke listi-
ne ugarsko-hrvatskih vladara od Kolomana dalje. Krešimirovog pak privile-
gija od 950. g. nema ni u jednom svesku ovih zbirki.
Izgleda da se je Lucius poslužio trećim sveskom ovih zbirki (»ex Regis-
tro privilegiorum archiepiscopatus spalatensis«, a i sam Lucius to kaže u
svom djelu »De Regno« 1666. g.), odakle je prepisao Trpimirovu i Muncimi-
rovu povelju.53 Međutim, on u svoju zbirku rukopisa,54 koja se čuva u KAS-u,
«Catalogo 23/1.
50
L. Katić piše da je Ponzoni cijelo gradivo rasporedio u sedam knjiga koje ozna-
čuje rednim brojem od I —VII s naslovima i pogdjegdje datiranjem. Zatim kaže da je
po Cosmiu Ponzoniju dao sastaviti još dvije zbirke isprava. Jedna je knjiga in folio, a
druga u četvrtini. Dok je sedam prvih knjiga vezano u crvenu kožu, ove dvije posljed-
nje vezane u prosti karton i nose naslov »Varia de bonis Archiepiscopatus«. Sadržava-
ju kopije nekih glavnijih i važnijih isprava koje se inače ne nalaze ni u jednoj od se-
dam knjiga vezanih u kožu (o. c., 104). Barada ironizira ovakav raspored Ponzonijevih
zbirki koji je učinio Katić (o. c., 3, bilj. 6), dok J. Butorac piše da najvažniji dio biskup-
skog arhiva u Splitu »čini sedam knjiga registara, pisanih 1620 — 22, u kojima se nalaze
prijepisi starijih isprava, važnih za ekonomsku povijest splitske nadbiskupije« (Encik-
lopedija Jugoslavije 1. Zagreb 1955, 195), što je netočno, jer ondje postoji devet knjiga
Ponzonijevih zbirki. Ja sam pregledavao svih ovih devet knjiga, koje imaju sign.
18 — 26, i budući da se njihovi neki naslovi na koricama ponešto ipak razlikuju od Kati-
ćevih, to ih ovdje iznosim po redu: »Jus ordinarium et metropoliticum ecclesiae spa- *
lat. Sforža-PoBzofli 1622« (18), »Jura decimalia archiep. Ecce. spal.« (19), »Donationes
principum eccles. Spalat. Sforza Ponzoni 1622« (20), »Ducales Senatus Venetici« (21),
1
»Acta comitum Spalatensium« (22), »Instrumentorum liber I« (23), »Instrumentorum
liber II« (24, »Varia de Bonis mensae archiep.« (25) i »Jura Capituli Canonicatum et
Beneficiorum Civitatis« (26).
51
M. Barada, o. c., 3, bilj. 5 (o. c., 104) i B a r a d a (o. c., 3) 8 i 9. svesku daju jedan
naslov »Varia de Bohis archiepiscopatus«.
52
ASB - Br. 25, 26. Katić.
53
M. Barada, o. c., 3, bilj. 9.
54
Katić piše kako se u kaptolskom arhivu namjerio na 8 + 2 sveska. Ove je rukopi-
se, kaže on dalje, pronašao I. Tkalčić i zaključio da je to Luciusov materijal. K a t i ć je
u 6. svesku ovih rukopisa naišao na prijepis Trpimirove i Muncimirove isprave (o. c.,
117). Međutim, T k a l č i ć je još davno prije pronašao ove rukopise, o čemu je izvijestio
Jugoslavensku akademiju. Osim toga, on je u sedmom svesku Luciusove ostavštine uz
rapske listine naveo brojne izvatke »iz splitskog arhiva« te i »dva prijepisa: jedan listi-
ne Krešimirove (g. 950.), a drugi Nemanjine« (»Izvještaj dopisujućeg člana Ivana Tkal-
čića .. . «, Rad JA XXXV, 174). Ovi Luciusovi rukopisi, ili bolje rečeno ostavština, nala-
ze se danas u KAS-u pod sign. 528-542 B, odakle ih je Barada svojevremeno prenio u
Jug. Akademiju u Zagreb, te dao prepisati i onda je opet tu zbirku vratio natrag u kap-
tolski arhiv.
122
nije mogao unijeti iz Ponzonijevih zbirki uz razne reambulacijske spise i pri-
jepis Krešimirove isprave, nego ju je uzeo, kako smo već prije naveli, iz one
velike pergamene od 1397, koja se je još tada čuvala u biskupskoj kuriji. Jas-
no je, dakle, da je Lucius bio upoznat sa Ponzonijevim zbirkama, a da li je
imao u ruci i onaj Bertanijev kartular, ne može se određeno reći.55 Svakako
u doba Farlatija onaj Bertanijev ili Luccarijev kartular nije postojao u arhi-
vu splitske kurije. Naime sam Farlati kaže da ga nije mogao naći,56 a ne zna
da li pak postoji.57
Prema tome, on nije našao ni onaj najstariji kartular, a ni onaj treći i
četvrti iz 1338. Da li je, pak, naišao na još koje druge kartulare, među kojima
i one koje smo naveli, jednako se može pretpostavljati. No zato je svakako i
on poznavao Ponzonijeve zbirke, ali se ne zna da li je poznavao i Luciusovu
ostavštinu.
Jedno je pak točno; da je Farlati, kako smo već prije naveli, naišao na
onu veliku pergamenu, i na osnovu nje je i iznio podatke o darovnicama koje
se odnose na posjed splitskog nadbiskupa Andrije i njegove crkve u Vranji-
cu, solinskom i splitskom polju, kao i u onim trima za njega prastarim kar-
tularima. No tada Farlati nije objelodanio prijepise tih isprava, i to zato što
se one tobože nalaze u reambulatoriju biskupa Ladislava i kanonika Barto-
la.58
Međutim mi znademo da se ti prijepisi, a i ovaj naš od privilegija od 950.
g., nisu nalazili u tim reambulacijama.
Mi smo već prije govorili o katasticima ili kartularima 17. stoljeća, koji
su većinom točno datirani. No ipak imamo iz toga stoljeća jedan, koji samo
nosi naslov »Montaneum sive catasticum bonorum stabilium, omnium bene-
55
Šišić piše sa sigurnošću da je taj »prijepis potom upotrijebio Lucius za svoje
djelo na početku druge polovice XVII vijeka« (Priručnik izvora hrvatske historije I/l,
Zagreb 1914, 184), što se ne da ničim dokazati.
56
Šišić pak tvrdi da je u 18. st., i to svakako prije 1765. g., »učinjen i opet prije-
pis iz Bertanijevog prepisa kartulara i to u dvije knjige u velikom foliju sa natpisom:
»Donationales« i »Mensa episcopalis«, koje se danas čuvaju u arkivu spljetskoga bis-
kupa, dok se sam prijepis od 1333. nekud izgubio, ili je po nesreći propao, tako da ga
Farlati nije više, kako se čini, poznavao, već je bio upućen ili na Lucijeve prijepise, ili
na one dvije knjige novijih prijepisa iz XVIII vijeka« (o. c. I/l, 184, 185). Ovdje se je Ši-
šić uvelike zabunio, kako je to lijepo dokazao L. Katić, jer su ti rukopisi u biskupskom
arhivu nastali oko 1620. i dovršeni 1622. godine (Gl. L. K a t i ć , Prijepisi..., 101).
"D. F a r l a t i , o. c III, 314.
58
D. F a r l a t i , o. c. III, 348; M. B a r a d a , o. c., 16.
123
ficiorum R. Capi tuli ecclesiae Metropolitanae spalatensis«. On se i danas ču-
va u kaptolskom arhivu pod sign. 196 A. Slijedeći su iz 18. stoljeća i pohra-
njeni su u istom arhivu: »Montaneum S. Leonardi de Palude extractum ex
libro Monteneorum Benefitiorum Singularium Reverendissimi Capituli Spa-
latensi« (zapravo »Montaneum S. Petri extra flumen Almissa extractum ex
libr. supradicto Montaneum« pag. 16— 17. i 18. st. — Sign. 188 A), »Montano
de tutti li Beneffitii et terreni ehe possiede il Rev. Capitolo della Chiesa Met-
ropolitana di S. Doimo di Spalato« (18. st. — sign. 198 A — unutra je i isprava
Petra Krešimira od 1067, ind. 3 — prijepis 16. st.), »Catastico delli terreni del
Rev° Capitolo di Spalato metropoli... « (In Spalato l'anno 1702, li 7. V),59 te
»Catastico de beni del Benifitio delli R. D. S. S". Mansionarii. .. « (Spalato li
12. XII 1729 — sign. 194 A) i »Catastico de terreni della prefettaria del Domo
formato da Me sottoscritto . . . can° arch" DnPietro Vicario Riboli Nell'Anno
1758« (sign. 197 A). Zatim Dević pod 22. navodi »Liber Montaneum Archidia-
conatus et Canonicatum et benefitiorum simplicium Ecclesiae Metropolita-
nae Sancti Doimi Spalatensis« (20. VII 1776), kojega nisam također našao u
ovom arhivu. No zato ondje postoji »Catastico misurato, fatto scritto, e deli-
neato da me sottoscritto Pubbco Perito Agrimnesore l'anno 1793. Jo Filippo
Mugliacich Pubblico l' Agrimensore. Mano propria. Beni della Massa comu-
ne, ossia distribuzione Metropolitana, e Primiziale Chiesa di Spalato« (2
knjige, sign. 200, 201 A).60
Ovime smo završili navođenje kartulara ili katastika (do kraja 18. st.),
koji su nam ili samo po drugim izvorima poznati ili koji se nalaze i sada u
kaptolskom61 i biskupskom arhivu u Splitu. Iz svega ovoga se vidi da se je
Krešimirov privilegij nalazio u prijepisu u nestalom najstarijem kartularu
splitske crkve, valjda iz 13. stoljeća; zatim u prijepisu učinjenom iz ovoga u
Bertanijevu nažalost do danas zagubljenom kartularu iz 1333,62 i u tzv. prije-
pisu iz triju vrlo starih kartulara od 1397. godine, medu kojima je sačuvan i
59
Dević mu daje ovaj naslov pod 21: »I Maggio 1702 Libro . . . : Catastico dell'ter-
reno del Rmo Capitolo di Spalato Metropoli di Dalmazia e di tutta la Croazia, con la
qualitä dei loro vretteni, figure, luoghi, confini dove sono, e si trovano posti, procura-
torie del Rmo Capitolo suddetto i Rmi Signori Canonici Pietro Natale e Nicolo Gau-
denzio, Dottore, Protonotario Apostolico, Cancelliere di Monsignor Illmo e Rmo Arci-
vescovo Cosmi . . . con la tavola in fine delli colori ehe lavorano essi terreni e cio ehe
corrispondo di dominicali in Spalato.«
60
Dević ga ovako titulira pod 24: »28 Novembre 1793. Libro grande intitolato Ca-
tastico dei beni della Massa Comune per l'assistenza corale, misurate, fatte, scritte e
delineate dal pubblico Perito Agrimensore Filippo Mugliacich.«
61
Kada je I. Tkalčić pregledavao kaptolski arhiv, on je naglašavao u svome izvješ-
taju Jug. Akademiji da »jedan original«, koji se je ondje našao »jest razvod meda kap-
tolskih posjeda i skopčana sa njime i povijest istih«. Taj rukopis nosi naslov »Monta-
neum« i pisan je u malom obliku koncem 14. ili početkom 15. vijeka, završava T k a l -
čić (o. c., Rad JA XXXV, 174). Nažalost danas ovoga kartulara nema u kaptolskom
arhivu i njemu se je zameo svaki trag. Možda će se naći u kakvoj ostavštini koje crkve-
ne ličnosti.
62
Interesantno je da J. B u t o r a c opisujući biskupski arhiv u Splitu i iznoseći
sasma ukratko što on sadržava, piše ovako: »Stariji kodeks ili montanej, koji sadrži
drevne povlastice splitske crkve, prepisan je i ovjerovljen 1333.« (Enciklopedija Jugos-
lavije l, 195). Međutim, nema nijednog dokaza da se taj prijepis ondje danas nalazi.
124
prijepis ovoga najstarijega kartulara, koji je baš sadržavao i onu Krešimiro-
vu ispravu.
U ostalim pak ovdje nabrojenim kartularima ili katasticima kao ni u
onim Ponzomjevim zbirkama, nema mu ni spomena. Prema tome ova kra-
ljevska darovnica nalazi se u prijepisu sačuvana jedino u navedenoj ^velikoj
pergameni od 29. VI 1397. i u Luciusovoj rukopisnoj ostavštini. Značajno je
to da mi sada imamo najstariji ovjerovljeni prijepis ovoga privilegija iz 1397,
koji je za dva stoljeća stariji od prijepisa Trpimirove i Muncimirove isprave!
čija je autentičnost dokazana i nepobitna.
2.
Prijepis Krešimirove listine napisan je poluhumanistikom. Nadalje je
ona kao i Trpimirova i Muncimirova isprava imala sve oznake lombardijsko-
-tuscijske karte. Uz to ona spada u javne listine, jer potječe od vladara.63
Sam pak tekst64 ove povelje u prijepisu iz 1397. glasi ovako:
»In Nomine santea et indiuidue trinitatis65 Anno dominice incarnatio-
nis66 5b CCCCLc67. indicitione XIId68. Ego 69 Cresimirus70 dei gratia71 croatho-
63
M. B a r a d a , o. c., 21, 85-87,7,5,4.
64
Iza »Cuius quidem montenei antiquissimi copie et sue rubrice tenor per omnia
tališ est« i ispred »In Nomine . . . « stoji napisano: »Rubrica. Priuilegium dedurana.«
65
Ovakva vrst verbalne invokacije u javnoj ispravi kod nas u X stoljeću je jedina.
Istom u XI stoljeću prvi Zvonimir u svojim darovnicama ima ovakvu invokaciju (F.
R a č k i , »Dokumenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia«, MSHSM
VII, Zagrabiae 1877, 103 (1075), 106 (9. X 1076), 111 (12. III 1077), 114 (16. IV 1978. -
sumnjiva), 116 (1078), 138 (1083)/, a onda Stjepan II/F. R a č k i , o. c., 149 (1089)/· Prva
privatna isprava sa hrvatskog tla iz 1029. ima pak ovakvu invokaciju: »In nomine san-
ctif et unic^ trinitatis« (RD, 38). Inače u javnim kraljevskim ispravama u Italiji iz IX i
X stoljeća nalazimo vrlo često na ovakvu vrst invokacije »in nomine sancte et indiui-
due Trinitatis« ili pak »In nomine sanctae et individue Trinitatis« /L. Schiaparelli, I
diplomi di Berengario I, Fonti per la storia d'Italia pubblicate dell'Istituto storico ita-
liano, Roma 1903, 15 (7. V 888), 27 (8. V 888), 136 (23. VI 904), 162 (1. VIII 905), 194 (27.
VII 910), 251 (1. II 915), 255 (31. III 915), 318 (14. X 919), 339 (920), L. Schiaparelli, I dip-
lomi di Guido e di Lamberto, Fonti..., Roma 1906,4 (27. V 889), 6 (23. IV 890), 10, 12
(21. II 891), 17, 19, 22, 25 (891), 35 (1. V 892), 39 (29. VI 892), 41 (11. VII 892), 43 (18. VII
892), 45 (4. IX 892), 48 (kraj 892), 51 (11. IV 893), 74 (febr. 895), 77 (6. XII 895), 79 (4. V
896), 81 (25. VII 896), 89 (24. XI 896), 91 (21. V 898), 93 (27. VII 898), 95 (2. IX 898), 97
(30. IX 893), L. Schiaparelli, I diplomi italiani di Lodovico III e di Rodolfo II, Fon-
t i . . . , Roma 1910,4 (11. X 900), 6 (12. X 900), 9 (14. X 900), 17 (19.1 901), 23 (2. III 901),
25 (901), 31 (23. III 901), 35 (25. III 901), 37 (1. VI 901), 40 (18. VI 901), 46 (7. XII 901), 48
(12. II 902), 50 (13. IV 902), 52 (21. IV 902), 54 (12. V 902), 57 (4. VI 902), 59 (14. VI 905),
96 (4. II 922), 98 (3. XII 922), 101 (9. XII 922), 113 (8. X 924), 126 (924), L. Schiaparelli, I
diplomi di Ugo e di Lotario di Berengario e di Adalherto, Fonti.. ., Roma 1924, 11 (4.
IX 926), 33 (927?), 71 (17. IX 929), 74, 76 (16. IX 930), 109 (20. IX 933), 112 (12. V 935),
117 (18. IX 935), 131 (24. VI 936), 137 (5. X 937), 139 (12. XII 937), 148 (31. V 938), 154
(20. III 939) 167 (26. III 941), 179 (13. VIII 941), 186 (10. VIII 942), 191 (15. VIII 942), 217
(943?) 231 (29. III 945) 239 (13. VIII 945), 241 (22. II 946), 252 (27. V 942), 257 (23. IX
947), 277 (8. VIII 948), 279 (8. VIII948), 281 (20. VIII949), 284 (31. V 950), 287 (4. VI 950),
295 (23. I 951), 309 (9. IX 952), 319 (23. V 954), 331 (24. IV 960), 343 (23. II 960). Inače
Stipišić, koji se nije poslužio ovakvim komparativnim izvornim materijalom, samo
nabacuje da je ova verbalna invokacija »tek u Zvonimirovim ispravama konstantna« i
da se javlja »u raznim varijantama«. Čak ubacuje u sve ovo da »ako je istinita pretpos-
125

tavka da je obdarivanje izvršeno zbog zasluga devetorice zaslužnih ljudi u borbi protiv
Miroslava (S. A.), onda nam postaje zanimljiva potreba za vanjskim efektom, koji se
konačno može odraziti i u jednoj svečanoj formuli kao što je ova« (o. c., 80).
66
Ovo je kraća formula, tj. stilus incarnationis od utjelovljenja. Ovdje je računan
početak nove godine sa 25. III. Imamo dva stila: firentinski i pisanski (Gl. A. Cappelli,
Cronologia, Cronografia e calendario perpetuo, Milano2 1930, 9—11). Od ovih tzv. cal-
culus Pisanus, koji je u upotrebi još od davnine (A. Cappelli, o. c., 14), ima početak no-
ve godine devet mjeseci i sedam dana prije nego je zabilježena godina našega današ-
njega računanja (M. Barada, o. c., 60, bilj. 1), dok je calculus Firentinus u upotrebi
samo od X stoljeća (A. Cappelli, o. c., 13). Oba ova stila održala su se do 1749. godine
(Gl. A. Cappelli, o. c., 13, 14). Inače ovakav isti stilus incarnationis ima u nas tek jedna
trogirska isprava iz 1064. g. (RD, 63), a onda ona Petra Krešimira iz 1066 (RD, 67), dok
listina splitskog priora Nikefora iz 1040. ima »Anni quoque dominice incarnationis«
(RD, 44). U Muncimirovoj pak darovnici je šira formula od naše, i ona glasi: »Anno uti-
que sacra postquam Christus carnem de virgine sumpsit...» (M. Barada, o. c., 60). U
javnim ispravama u Italiji nailazimo na »anno dominice incarnationis« u listini od 31.
III 915. (L. Schiaparelli, I diplomi di Berengario I . . . , 255) i onaj od 31. V te od 4. VI
950. (L. Schiaparelli, I diplomi di Ugo . . . , 285, 287), a tako i u povelji Otona I od 4. VI
945. (Gl. Fr. Kos, Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku II, Ljubljana 1906,
301) itd. Začudo J. Stipišić u ovoj formuli, tj. stilus incarnationis, ni riječi ne piše (o. c.,
80).
b
L. i J. S t i p i š i ć (o. c., 93): D.
c
J. S t i p i š i ć : DCCCL (o. c., 93). Taj isti autor piše da »s obzirom na to da up-
ravo datum predstavlja najteži problem ove iprave mi bismo mogli doći do apsurdne
brojke DCCCL (S. A.), koja ni u kojem slučaju ne može biti točna« (o. c., 80). Međutim
i u onoj pergameni od 1397, gdje se nalazi ova Krešimirova povelja, stoji datum »δ
CCCCL«, a u Luciusovom prijepisu »DCCCCL«, te je zbilja čudno odakle Stipišiću tak-
va vremenska brojka?!
67
Umjesto da riješi ovaj datum, S t i p i š i ć se prvo daje na meditiranje od čega
se datum sastoji, te kako se brojke godine i indikcije pišu. Nakon što je došao »do ap-
surdne brojke DCCCL (?! S. A.), koja ni u kojem slučaju ne može biti tačna« (najedam-
put piše o 950. godini, te konačno zaključuje da »iz analize datuma i pokušaja rješenja
nagomilane problematike slijedilo bi da godina postanka isprave može biti samo 969.«
(! S. A.) (o. c., 80, 81). Međutim to je 950. godina. Naime naše δ znači svakako 500,
L = 50 (Gl. Cappelli, Lexicon abbreviaturarum. Wörterbuch lateinischer und italieni-
scher Abkürzungen, Leipzig2 1928, 414, 416) a CCCC je 400. Prema tome je to gore na-
vedena godina: Po indikciji pak to bi trebala biti 953 ili 954. godina. Ovo bi se moglo,
kako Rački navodi za druge isprave, dogoditi krivnjom prepisivača, koji su pogriješili.
Tako on niže nekoliko primjera iz XI stoljeća glede pisanja datuma (v. R a č k i , Stari
priepisi..., 155 —157).
d
L: XII.
68
J. S t i p i š i ć iznosi » da 950. godini odgovara VIII indikcija, a ne XII, kakvu
ovdje nalazimo. Za vladanja Mihajla Krešimira II, autora ove isprave, dvanaesta in-
dikcija pada 954. i 969. godine«. Bazirajući daljnje svoje razloge na pogrešnim činjeni-
cama iz hrvatske povijesti X stoljeća, kaže da se svemu ovome može »dodati i to da
XII indikcija koja se nalazi u datumu odgovara upravo 969. godini«. Ali ipak u tome
svome izlaganju djelomično uzmiče sa time »budući da indikcija nije naročito pouz-
dan element datuma, ne smijemo se na nju suviše osloniti« (o. c., 80, 81). Prema prije-
pisu iz kraja 14. stoljeća ovo je XII indikcija, i to bizantinska koja je trajala od 1. IX
953. do 31. VIII 954. godine (v. za to A. C a p p e l l i , Cronologia..., 10, 11, 246). Nada-
lje mi imamo napisanu 950. godinu i njoj pripada 8. indikcija, koja je trajala od 1. IX
949. do 31. VIII 950. godine. Iz ovoga se može zaključiti ili da se je pisar zabunio pri
prepisivanju ili godine (onda bi bila u najmanju ruku 953. ili 954. g.) ili u indikciji, koja
je imala biti VIII, a u najgoru ruku VII. Uopće prepisivač iz XIV stoljeća lakše se je
mogao zabuniti pri prepisivanju nego li onaj npr. iz XII stoljeća. Naime, prijepis je to
nepouzdaniji, što je više vremena proteklo između njega i originala. Prema tome su i
pogreške veće i lakše ih se može učiniti. Tako se je npr. dogodilo s ispravom Petra Kre-
šimira od 1059. u korist opatije sv. Ivana u Biogradu, koja je sačuvana u originalu i u
126
72 73
rum atque dalrnatinorum rex uicesimo quarto regni mei Anno residens in
6 74 75
paterno Christi munere solio cepi. equanimiter circa meos fideles d(o)na-
tionisf gratia esse sollicitus. Dignum ducens quod nullus externus fieret a
nostra donatione.g76 Denique imitans illud domini dictum qui orans ad pat-
prijepisu iz XIV stoljeća. Ako je tomu tako, onda nas ne treba čuditi da npr. rapska is-
prava od 1059. (po Račkome) ili od 1060. (po Kukuljeviću) ima indikciju 13, a u prijepi-
su rapskog notara Gozinića i Luciusa stoji: 1062. g. i XV indikcija (v. RD, 57, 58; I.
K u k u l j e v i ć S a k c i n s k i , Codex diplomaticus regni Croatiae Dalmatiae et Sla-
voniae I, Zagreb, 1874, 121; F. R a č k i , Stari priepisi..., 143, 144, 155). Ili npr. još tri
isprave iz 1072. imaju u prijepisu indikciju 7, a trebala bi biti: 10 (RD, 90-94) itd. Još
nešto. Moglo se je i izradirati onu cifru iza »L«, kao što imamo jedan primjer za to u
javnoj italskoj ispravi od 31. V 950. godine (s indikcijom »VIII«), gdje je tako učinjeno
sa cifrom »X« (GL L. Schiaparelli, I diplomi di Lodovico III. . ., 285). Svi ovi primjeri
ukazuju kako se pri prepisivanju isprava iz njihovih originala ili ranijih prijepisa može
pogriješiti. No mi ovdje uzimamo da je ispravna 950. godina, o čemu ćemo još u toku
ovoga rada govoriti, a i osvrnuti se ponovno na gore navedenu indikciju.
69
»Ego« uzima prvi već Trpimir u svojoj ispravi (M. B a r a d a , o. c., 23).
70
Nastavak -us ima također u svojoj ispravi Trpimir — »Trpimirus« (Gl. M. B a -
r a d a , o. c., 23), a Petar Krešimir uzima ovakvo ime »Cresimirus« u jednoj svojoj lis-
tini tek 1069. g. (RD, 72) i nikada više tako.
71
Ovako se piše istom prvi Petar Krešimir u ispravi iz o. 1069. g. No taj je prije-
vod sa talijanskog na latinski jezik (RD, 78). Istom dakle Dmitar Zvonimir se 1075. na-
ziva »dei gratia« (RD, 103), te onda u prijevodu jedne isprave s talijanskog na latinski
jezik iz 1083. (RD, 140), a tako i Stjepan II u istom prijevodu svoje listine od 1089. (RD,
149). U javnim ispravama u Italiji nalazimo npr. u onoj od 27. V 889. napisano »Vuido
gratia dei rex« (L. Schiaparelli, I diplomi di Guido e di Lamberto, 4), a u drugoj od 27.
V 960. »Adalbertus gratia dei rex« (Isti, I diplomi di Ugo e di Lotario di Berengario II e
di Adalberto, 341). Za ovaj prvi dio devocione formule (dei gratia) kaže Stipišić da je
»sasvim konvencionalan« (o. c. 83) i to je sve!
72
Ovakvu intitulaciju ima istom 1076. Zvonimir, koji se tako naziva i 1076 — 8, te u
jednoj sumnjivoj listini od 16. IV 1078. i interpoliranoj od 1083. godine, a onda tako
1088/9. i Stjepan II (RD, 106, 112, 114, 139, 148). Inače se Petar Krešimir naziva ili
»Chroatorum rex Dalmatinorumque« (1067) ili »rex Chroatorum et Dalmatinorum«
(o. 1069, 1072: kasniji prijevod sa talijanskog na latinski jezik) ili »rex Dalmatinorum
ac Chroatorum« (1070), dok Zvonimir samo jedanput i to 1077. kao »rex Chroatorum
et Dalmatinorum« (RD, 62, 78, 87, 111). Inače S t i p i š i ć u ovakva intitulacija (Ego
Cresimirus dei gratia Croathorum atque Dalmatinorum) »pretstavlja također nerije-
šen problem«. Da bi ga »bar donekle riješio«, on drži da je potrebno »osvrnuti se na
izvore u kojima se spominje autor ove isprave« (tj. po Stipišiću: Mihajlo Krešimir II:
S. A.). Tako uzimajući u pomoć isprave iz XI st., pa onda Konstantina VII Porfirogene-
ta i Popa Dukljanina, on misli da se iz ovih izvora »zaista može zaključiti da je on bio
moćan kralj, te bi sadržaj intitulacije bio istinit, tj. on bi zaista mogao biti »kralj Hrva-
ta i Dalmatinaca« (o. c., 81—83).
73
Tj. on je već 24 godine sjedio na očinskom prijestolju. Ovakvo označivanje godi-
na imamo npr. u ispravi italskog kralja Lotara od 31. V 950, gdje stoji: »regni vero Lot-
harii XX ...» (L. S c h i a p a r e l l i / diplomi di Ugo . . ., 285), u onoj od Otona I Veli-
kog iz 4. VI 945. piše pak: »regnante Ottone piissimo rege anno VIII« ili u drugoj od 10.
XII 953.: »regnante pio Ottone rege anno XVIII« (Fr. K o s , o. c. II, 301, 311) itd.
e
L: Christo.
74
U Muncimirovoj ispravi stoji: »residente paterno solio« (M. Barada, o. c., 66).
Istom Zvonimir ima u listinama ili »regali solio inuiolabiter residentibus« (1076 - 8) ili
»in regali ducatus solio« (1083) ili pak onda Stjepan II »proauumque solo (in)regio«
(1088/9). No Zvonimir piše 1076. u svojoj ispravi i »residente me in regno meo«, a Pe-
tar Krešimir 1069. čak »habenas regni retinens« (RD, 112, 138, 148, 106, 72). U povelji
italskih kraljeva Uga i Lotara od 20. VII 941. stoji pak »regni nostro solium stabiliri et
127

77
rem dicabat pater uolo ut ubi šum ibi sit et minister meus suosque fideles
h 1
pronuntians inquid. Jam non dicam Vos seruos sed amicos meos. Igitur
78
plurimos nostre regalis potentie fideles ac uiros sua celsitudo sibi elegit fi-
delissimos amicos. Videlicet Priuidrug. Drasigna.80 Velcona.81 Priuona.82
79
f
J. S t i p i š i ć (o. c., 93): donationis.
g
L: dominatione.
75
»Fideles« prvo u širem smislu znači »podanici«. Zatim ako su ovisni o vladaru,
onda su vazali i na kraju dvorsko osoblje vladara ili kralja, tj. dvorani (v. M. B a r a -
d a , o. c., 34, bilj, 5, 67, bilj, 6; Gl. i tumačenje te riječi u C. D. Du C a n g e o. c. III,
Parisiis 1733, 473, 474). Ovaj izraz nema samo u Muncimirovoj ispravi, kako to tvrdi J.
S t i p i š i ć (o. c., 84) nego ga imaju u svojim ispravama i Trpimir i Muncimir (M.
B a r a d a , o. c., 33, 66). Isti izraz nalazimo i u javnim listinama u Italiji u X stoljeću.
Tako u onoj od 943. stoji »fidelibus« u drugoj od 4. III 945. »subditis sibi fidelibus« u
slijedećoj od 26. IX 951. »a principibus ducibus reliquisque fidelibus«, te u povelji od
12. III 952, »ex fidelibus nostris« dok u onoj od 13.1 958. piše »nostrorum fidelium« ili
»regni nostri fideliorumque nostrorum salute . ..« (L. S c h i a p a r e l l i , I diplomi di
Ugo..., 215, 227, 302, 306, 324). Inače S t i p i š i ć za izraze u Muncimirovoj ispravi
»fideles« i »primates populi« kaže da su sinonimi i »taj jedinstveni izraz, koji nalazimo
samo u ovim dvjema ispravama može upozoravati na vremensku blizinu postanka jed-
ne i druge isprave, što bi svakako potkrijepilo autentičnost Krešimirove povelje. Dijeli
ih, naime, interval od svega nešto preko sedamdeset godina« (o. c., 84).
76
Ovakav izraz imaju prva Trpimirova i Muncimirova povelja, a onda istom se
tim izrazom služi Petar Krešimir 1066. i kao zadnji Stjepan II 1089. (RD, 4, 15, 16, 68,
73, 79, 82, 84, 89, 98, 106, 109, 114, 115, 117, 118, 121, 139, 152). Također i medu javnim
ispravama u Italiji iz X stoljeća nailazimo na izraz »mea donatio« i »nostrae donatio-
nis« (L. S c h i a p a r e l l i , I diplomi di Ugo ..., 235 (13. IV 945), 273 (14. VI 948)). Me-
đutim, kako donosi Stipišić (o. c., 84), dvije Zvonimirove povelje od 1083. imaju fra-
pantno sličan početni tekst arenge (»Equanimiter cepi circa meos fideles immo dei
oratores donationis gratia esse sollicitus signum ducens, quo nullus fieret exterus a
nostra donatione« i »Equanimiter cepi egra fideles meos, preprimis erga seruos dei
donationis gratia esse sollicitus dignum existimans, ut nemo a benificentia nostra ex-
cludatur«). »Takva sličnost«, po mišljenju S t i p i š i ć a , »opterećuje ispravu u pogle-
du autentičnosti« (o. c., 84).
feliciter regnare cum Christo ...« (L. Schiaparelli, I diplomi di Ugo . . ., 175). I Stipišić
navodi da se drugi dio ove devocione formule (residens in paterno Christi munere so-
lio) javlja u povelji Muncimira, te u Zvonimirovim ispravama, dok u listinama Petra
Krešimira »nema nijedne isprave koja bi imala ma kakvu varijantu ove formule« (o.
c., 83) — i to je i opet sve.
77
Ministar ovdje znači dvoranin, koji na kraljevskom dvoru vrši neku određenu
službu (Gl. C. D. Du G a n g e , o. c. IV, 774, 775). Ovaj izraz ima jedino ova naša is-
prava, a druge iz doba hrvatskih narodnih vladara nemaju. Ali zato nailazimo na taj iz-
raz u javnim ispravama italskih kraljeva iz X stoljeća. Tako u onoj od 12. II 928, gdje
stoji »rei minister«, u slijedećoj od 943. piše »nullus dux, neque marchio, comes etiam,
vicecomes, scudascius vel aliquis minister publicus«, a u drugoj od 13. II 948. »nullus
Placentinae sedis pontifex aut dux vel minister publicus« dok u jednoj od 19. X 953.
čak »cum ministris vel exactoribus publicis« (L. S c h i a p a r e l l i , / diplomi di
Ugo..., 39, 218, 265, 316). I o ovom izrazu ne govori ništa J. . S t i p i š i ć (o. c., 85).
h
L.: inquit.
1 87
L: uos.
78
Tj. ljude, osobe svoga povjerenja. U dvije isprave italskog kralja Uga iz 923. čak
piše »fidelibus viriš« (v. L. S c h i a p a r e l l i , / diplomi di Ugo. .., 46, 48).
79
Pribidrug se zove posteljnik kralja Petra Krešimira u ispravi iz 1072. g., izdanoj
u Ninu (RD, 93). Ovo je ime složeno. Prema tome bi moglo značiti: onaj, koji je dobio
(stekao) druga ili drugove svojim dobrim svojstvima, tj. dobar, blag, Ijubezljiv (RjA
XI, Zagreb 1932, 836). U XIII stoljeću zabilježeno je prezime Prividružić (RjA XII, Za-
greb, 1952, 211).
128
3 84 85 86 87 88
. Tordoso. Drugona. Racche. Grubinna. Ciba. qui per omnia
89
et in omnibus a suis Cunabulis deuotissime et fidelissime suis gestis appro-
k
bant esse fideles. Ita que hos quos eligi et cognoui in sue amicitie officio
eosdem malui suis benedictionibus pre ceteris esse gloriosos. quatinus nul-
80
U sumnjivoj ispravi Zvonimira od 12. III 1077. spominje se uz vladareve dvora-
ne i ime »Dräsine judicis« (RD, 111), tj. Dražine. U Zadru 1188. nailazimo na ime »Dra-
sinna«, a 1198. »Lube Drascinnie« (C. Jireček, Die Romanen in den Städten Dalmati-
ens während des Mittelalters III, Denksehriften der kaiserlichen Akademie der Wi-
ssenschaften in Wien, Philosophisch-historische Klasse, Bd. XLIX/I, Wien 1903, 71).
81
Ovo ime nema ni u jednoj ispravi iz doba hrvatskih narodnih vladara. Samo
nalazimo u kartularu sv. Petra u Selu na ime »Velcano« i »Velconiza«, koji je bio Dub-
rovčanin (RD, 130; V. Novak-P. Skok. o. c., 223, 217). P. Skok »Uelcano« pretvara u
»Vukan«, »Uelcana« u »Vukonja«, a »Velconiza« u »Vukonjica« (V. Novak-P. Skok, o.
c., 245).
82
Tj. Privona. Toga imena nema ni u jednoj ispravi iz navedenog doba. Ima samo
Pribina, koje ime nalazimo u izvorima od IX do kraja XI stoljeća (RD, 383, 19, 62, 398,
106, 117, 127, 165, 171, 174).
J L: Paulizo.
83
Tj. Paulič ili Paulić ili Pavlić. Ovo je ime uzeto od Paulus (RjA IX, Zagreb,
1924— 1927, 708, 714, 715). Inače ovakvo ime »Paulizo« također ne postoji ni u jednoj
povelji iz istoga vremenskog razdoblja hrvatskih narodnih vladara. Jedino u jednoj
dubrovačkoj ispravi iz 1261. nailazimo na »Stantius de Paule9O diaconus« (C. J i r e -
č e k , o. c. III, Denkschriften ..., Bd, XLIX/II, Wien 1904, 48).
84
Isto i ovo ime u ovakvom obliku ne postoji u ispravama toga razdoblja. Jedino
imamo u tzv. evandelistaru u Cividalu ime »Tordosclaue«, Tj. Tvrdoslava (RD, 383,
385, bilj. 84), za koga Rački misli da je živio u periodu od 850 — 896. g. (RD, 540-index) i
to valjda zato što se ovaj navodi iza knezova Trpimira i Braslava.
85
U ovom razdoblju tog imena nema. Ali zato postoji u izvoru iz XI st. »Drugana«
(RD, 130) a u jednoj povelji iz 1270, također na latinskom jeziku, nailazimo na ime
»Drugan« (RjA II, Zagreb, 1884-1886, 798).
86
1 ovo ime nema u tom periodu. Inače Raka je muško ime, a Rako, ime od dra-
gosti mjesto Rakoslav, Radoslav, Radislav, Radisav, Radoica, Radovan (v. RjA XIII,
Zagreb, 1953, 11, 21). U jednoj ispravi iz 1086. imamo ime »Rac«, a u Supetarskom kar-
tularu »Raccana« (RD, 144, 135; V. N o v a k - P . S k o k , o. c., 221, 222). U listini iz
1190. nailazimo na ime splitskih građana »Jara Raco et Menego Raco« (SCD II, Zagreb
1904, 249), a u drugoj iz 1219. na splitskog građanina »Racca« (SCD III (1905), 171), ko-
ga G. N o v a k pretvara u »Rada« (Povijest Splita I, Split 1957, 531). S t i p i š i ć piše
za imena ove desetorice destinatora kako »u istom obliku i u veoma bliskoj varijanti
odgovaraju gotovo sva antroponimima hrvatskog desetog i jedanaestog stoljeća, pa je
vrlo teško pretpostaviti da bi neki falsifikator iz vremena postanka ovog prijepisa, tj.
iz 1397. godine bio tako upoznat i ličnim imenima koja su inače dosta neobična i svoj-
stvena samo ranijem periodu, da ih tako vješto utka u ovu ispravu«. Kako pak »veliki
dio ovih imena ne postoji ni u trinaestom ni u četrnaestom stoljeću« ovo »bi mogao
biti«, po mišljenju Stipišića »ozbiljan doprinos autentičnosti osnovnog sadržaja ispra-
ve« (S. A.). Što se tiče imena »Racche« on drži »da nije isključeno« da to ime »treba
shvatiti kao genitiv«, pa ime Drugona, koje mu prethodi, ne bi trebalo odvajati zare-
zom. »Prema tome trebalo bi shvatiti da je Drugona sin nekog Racche« i »u tom bis-
mo slučaju imali samo devet osoba, kako se to u apendiksu izričito navodi« (o. c., 85).
Ovo ime nalazimo u XI stoljeću u tri navrata, i to 1060, 1073. i 1075. g. (RD, 59,
95, 99). Jedno je svjetovno lice (valjda iz Zadra), a drugo je kapelan.
88
Uopće nema toga imena ni u jednoj ispravi iz vremena hrvatskih narodnih vla-
dara, a ni u RjA.
89
Cunabula, arum = lectuli infantium vel loca ubi nascuntur (J. F a c c i o l a t i -
- E . F o r c e l l i n i - J . F u r l a n e t t i , Lexicon totius latinitatis I. Patavii 1864,
912), kolijevka.
129
lus si sit fide trepidus in nostrorum seruitio successorum. Et quidem dictum
1
est secundum euangelium Christi. Operarius dignus est mercede sua. Ideo
m
que dignus digna reconpensare uolumus munera ne et cum subtrahentibus.
mercedem a iustitia11 arguamur. Judice precipiente in lege ne opus mercena-
rij quoque moretur apud ipsos usque mane. Qua pro his nominatis uiris nos-
tra regali14 auctoritate90 concedimus habere ac possidere perpetuo que olim
regalis91 erat insula que vocatur durana.92 Item concedimus et donamus ag-
rum93 in Salona iuxta teatrum94 et alium in loco qui° vocatur0 potmerie.95 Si
quis96 uidelicetp filiosr aut nepotum uel omnium successorum nostrorum
hane nostram donationem predictis viriš uel heredibus eorum subripere co-
natus fuerit. careat nostra benedictione97 et hereditario suo honore5 iram98
k
L: elegi.
1
J. S t i p i š i ć : mercede (o. c., 93).
m
L: recompensare.
n 99
L: ä iustitia.
"i St: regalis (o. c., 93).
90
Ovakav izraz nema ni jedna isprava iz doba hrvatskih narodnih vladara. Inače
po Du Cangeu auctoritas znači diploma regis, imperatoris, summi pontificis (V. opšir-
nije C. D. Du G a n g e , o. c. I, Parisiis 1733, 829, 830). U Trpimirovoj i Muncimirovoj
listini nailazimo na izraz »auctore« (Gl. M. B a r a d a , o.e., 49, 74, 75). U javnim is-
pravama u Italiji iz X stoljeća susrećemo na izraze: »auctoritas regia« (9. VIII 926).
»nostram regalem auctoritatem« (nov. 928) ili »nostra regali auctoritate« (17. IV 931)
ili »hac nostra regali auctoritate« (11. III 1943) il »regia quoque auctoritate« (24. IV
947) ili konačno »regia auctoritate« (27. V 945) (L. Schiaparelli, I diplomi di Ugo ... 4
49, 80, 193, 195, 246, 252).
91
Tj. kraljevski posjed (imanje, dobro), na kome su proizvodna sredstva bila ve-
ćim dijelom vladarska (V. M. B a r a d a , Hrvatski vlasteoski feudalizam, Djeda JA
44, Zagreb 1952, 24).
92
Ovakav naziv imamo samo u ovoj ispravi X stoljeća i u onoj privatnoj iz istoga
stoljeća, bez naznake godine, koja se nalazi iza ove Krešimirove darovnice u istome
prijepisu od 29. VI 1397. godine. Inače to je Vranjic, o kome ćemo kasnije nešto opšir-
nije govoriti.
93
Izraz »agrum« nalazi se prvo u ispravi Pinciusa od 9. II 994. te onda u Supetar-
skom kartularu (RD. 24, 133, 177; V. N o v a k -P. Skok, o. c., 223, 226).
94
U Pinciusovoj listini od 1. VIII 1000. navodi se »portam theatri« (RD, 29), a on-
da u XIV stoljeću u prijepisu listine iz 1338. kao »theatrum« (SCD X. 396).
0
L: que uocatur.
95
J. Podmorje. I o tome ćemo lokalitetu naknadno nešto više govoriti.
96
Od »Si quis . ..« dalje počinje sankcija, koju imaju i Trpimirova i Muncimirova
isprava (Gl. M. B a r a d a , o. c., 41, 42, 69), a naravno i druge naše vladarske listine u
XI stoljeću. No nijedna od tih povelja nema ovakvu istu sankciju. No unatoč tome
S t i p i š i ć kaže da ova »veoma arhaična sankcija odgovara sasvim ranom razdoblju
hrvatskih vladarskih i privatnih isprava« (o. c., 86).
P St: uero (o. c., 93).
r
L: filiorum.
97
Benedictione carere je isto što i benedictione privare, a to znači kazniti (Gl. o
tom C. D. Du Gange, o. c. I, 1105).
s
L samo: honore.
98
Od »iram . . .« počinje formula proklinjanja. Inače u ispravi Trpimira glasi ovaj
pasus samo: » . . . iram Domini Salvatoris . . .«, a u Muncimirovoj pak: » . . . iram omni-
potentis celorum arbitri, Salvatoris mundi incurrat . . .« (M. B a r a d a , o. c., 42, 70).
130
š 100
sui factoris" in Currat ac perpetua malidictione atque CCCXVIIII sancto-
101 1 102
rum patrum dapnacione multentur et cum Juda Schariothe" in inferno
103
remuneretur.
U listini Petra Krešimira iz 1067. (Po Šišiću iz 1067, a po Račkome iz o. 1062) piše: » .. .
supremi incurrat iudicis iram« ili u onoj od 1069: » . . . incurrat iram super iram futuri
iudicii . . .« i u onoj iz iste godine: » . . . iram habeat omnipotentis dei«, a u drugoj iz o.
1069: » . .. incurrat omnipotentis dei maledictionem«. U sumnjivoj pak listini od 1072.
piše: » . .. pauendi incurrat sumpmi iudicis iram .. .«, u Zvonimirovoj ispravi od 9. X
1076. stoji čak: « . . . trinum et unum deum iratum habeat.. .«, a gotovo isto tako i u
onoj od 1076 — 8, dok u onoj od 1078. piše: » . . . iratum habeat trinum et unum de-
um ...«. Ali u onoj drugoj ispravi od 1078. Zvonimir kaže: « . . . ira omnipotentis dei
ueniat super eum . . .«, dok u slijedećoj od 1083. ponavlja ono što je rekao u ispravi od
1078. U sumnjivoj pak povelji od iste 1083. navodi se: » . . . iram omnipotentis dei . . .«,
dok Stjepan II u listini od 1088/9. kaže: » . . . trinum et unum deum habeat ira-
tum ...«, a u drugoj od 1089: « . . . iram dei trini et unus ...« (RD, 62, 73, 75, 79, 90, 100,
113, 115, 117, 139, 140, 149, 151). Dakle, opet, nijedna od ovih isprava nema istu formu-
lu proklinjanja kao što se nalazi u ovoj našoj povelji.
Ni jedna isprava iz doba hrvatskih narodnih vladara nema izraz »factor«.
s
L: incurrat.
100
»Maledictionem« ima Trpimirova, a Muncimirova isprava čak »maledictionis
vinculo« (M. B a r a d a , o. c., 42, 70). U listini Petra Krešimira od 1069. piše »maledi-
citonem accipiat sempiternam« ili u drugoj od o. 1069. »incurrat omnipotentis dei ma-
ledictionem«. U Zvonimirovoj povelji od 9. X 1076. stoji » . . . et maledictionem . . .« ili
u onoj od 1076 — 8. » . . . e t . . . consequntur maledictionem ...« ili u drugoj od 16. IV
1078. (sumnjivoj) » ... et maledictionem ...« ili u trećoj od 1078. » . . . et maledictio-
nis ...« ili u četvrtoj od 1083. » ... et habeat maledictionem .. .« ili u petoj od iste go-
dine » . . . et maledictionem ...« U Stjepanovoj povelji od 1088/9. piše: » ... e t . . . «
consequatur malediccionem ...«, a u onoj od 1089. stoji » ... et maledictionem . . .«
(RD, 73,'79, 106, 113, 115, 117, 139, 140, 149, 151).
101
U Trpimirovoj listini piše »CCC et octodecim patrum«, a u Muncimirovoj
»CCC decem et octo patrum« (M. B a r a d a , o. c., 42, 70). U ispravi Petra Krešimira
od 1069. piše »nee non et trecontorum decem et octo patrum«, u Zvonimirovoj od 9. X
1076. »CCCX et VIII sanctorum patrum«, u drugoj njegovoj listini od 1076 — 8. »et
CCCtorum decem et octo sanctorum«, u trećoj (sumnjivoj) od 16. IV 1078. »CCC et
XVIII patrum et aliorum sanctorum«, u četvrtoj od 1078. »CCCX et VIII sanctorum
patrum«, u petoj od 1083. »CCC X et VIII sanctorum patrum«, a u šestoj od iste godine
»(CCC X et VIII) sanctorum patrum«. Stjepan II u svojoj povelji od 1088/9. navodi
»et CCC torum et XVIII sanctorum patrum« i konačno u onoj od 1089. »(CCCX et
XVIII) sanctorum (patrum)« (RD, 75. 79, 106, 113, 115, 117, 139, 140, 149, 151). Naša
pak isprava ima svakako zabunom prepisivača pisara iz originala ili ranijeg prijepisa
broj: 319, za koji broj naprosto piše S t i p i š i ć da »treba biti CCCXVIII«, te da »ova
formula u raznim varijantama bila je u upotrebi kod nas sve rjeđe, ali ipak do polovi-
ce XII stoljeća« (o. c., 94, bilj, 37, 86).
' L: deprecatione; St: dampnatione (o. c., 94).
102
Ovakav izraz nema ni jedna od gore navedenih vladarskih isprava.
u
L: Ischariothe.
103
U Trpimirovoj ispravi piše »et Juda Iscariote Christi proditore in gehenna ba-
ratri muneretur«, a u onoj Muncimirovoj »et Juda Iscariotem in igne baratri mune-
rentur . . .« (B. B a r a d a , o. c., 47, 71). U listini Petra Krešimira iz 1069. (Nin) stoji:
» . . . cum Herode, Juda et Simone mago portionem in eternum habiturus et antichris-
ti consorti possessurus«, a u onoj od o. 1069. »et cum Juda damnetur ad infernum«. U
Zvonimirovoj povelji od 9. X 1076. stoji »ac cum Juda proditore in inferno damnetur
eterno supplicio«, a u onoj sumnjivoj od 16. IV 1078. »et cum Juda proditore dampne-
tur eterno supplicio«, u drugoj od 1083. »et cum Juda, traditore domini, in inferno per-
petualiter trudi mereatur«, u sljedećoj pak sa istim datumom »et cum Juda traditore
131
 104 v 105 106 107
Acta sunt hec in Castro quod vocatur tignino his palam testi-
108 109 110 111 112 113
bus. Bano. Osrigna. Beiemir. luppano Соас?а et fratre eius
mereatur in infernum perpetuo damnari«, dok u ispravi Stjepana II ima »et cum Juda
traditore in inferno mancipetur« (RD, 73, 79, 106, 115, 139, 140, 149). U javnim listina-
ma italskih vladara iz 10. stoljeća piše ovako: »Si quis igitur . . . et cum Juda traditore
in die Juditu extremi dampnatione sortiri . . .« (18. III 938) ili » . . .anathematis ultius
multatus partem cum Juda traditore in fine extremi examinis habeat. . .« (20. III 939)
ili »Si quis igitur . .. insuper cum Juda traditore aeterna damnatione mulcetur . . .«
(25.1 945) ili »Si quis igitur . . . insuper cum Juda et Saphyra in eterno incendio habeat
portionem .. .« (8. VIIII 948) ili »Si quis ergo . . . et maledictionem Dei suaque genetri-
cis Marie habeat, et cum Juda proditore porcionem in evum percipiat . . .« (9. IX 952)
ili konačno »si aliquis . . . et insuper maledictionem Patris et Filii et Spiritus Sancti in-
currat et cum Juda traditore pena persolvat eternam . . .« (28. II 961) (L. Schiaparelli, I
diplomi di Ugo . .., 146, 368, 225, 278, 310, 345). Međutim, o ovom izrazu ne kaže S t i -
p i š i ć začudo i opet ništa (o. c., 86).
104
Actum (actio) sadrži datum, kada je pravni posao sklopljen, za· razliku od date,
kada je isprava koja sadrži taj pravni posao izdana. U starije vrijeme mogle su u jed-
noj ispravi biti i dvije date, a poslije je samo je dana data, koja sadrži datum i actum
(M. B a r a d a , o.e., 47). I dok sve vladarske listine od Trpimira do prve polovice XI
stoljeća imaju »Actum«, ona isprava Petra Krešimira, izdana u Ninu o. 1069, ima »Ac-
ta«. Nadalje »Acta« ima i Zvonimirova listina od 9. X 1076. kao i ona sumnjiva njegova
isprava od 16. IV 1078, dok u onoj povelji istoga vladara od 1078. piše čak »Hacta« kao
i u onoj drugoj od 1083, a u onoj prevedenoj iz talijanskog na latinski od iste godine
stoji ponovno »Acta« (RD, 79, 106, 115, 117, 139 140). Prema tome ovaj izraz (Acta) nije
ništa neobičan za doba hrvatskih narodnih vladara.
v ta zabuna« završava svoje izlaganje o tome imenu S t i p i š i ć (o. c., 87).
L: hec.
105
Još Konstantin VII Porfirogenet upotrebljava prvi za naše gradove riječi »χάσ-
τρα« (RD, 400, 401), tj. castra ili castrum, što znači urbs. Po Du Cangeu castra zovu
srednjovjekovni pisci gradove (urbes), que Civitatis, id est. Episcopatus, jus non habe-
bant (C. D. Du G a n g e , o. c. II, 398). Međutim, Du Gange dalje kaže da je gotovo u
svima »civitatibus« bilo sjedište biskupa, a u »Castris« pak »paucas reperiri«, »unde
factum est, ut quidam Civitates dixerunt Episcopatus et castra urbes Episcopatu desti-
tutas ut laudatus Scriptor Vitae S. Medardi: non idem tarnen sunt Episcopatus et Civi-
tasvneque Castrum semper excludat Episcopatum« (o. c. II, 398). To potvrđuje i Porfi-
rogehet, koji naziva »χάστρα« j Dubrovnik i Kotor, Osor i Rab i Nin (još u 9. st. su
biskupije) kao LSkradin i Split i Krk (Gl. RD, 401—404). Svi ovi gradovi većinom imaju
biskupe već u IX stoljeću a i prije, a neki pak početkom X stoljeća.
106
Konstantin Porfirogenet navodi u pokrštenoj Hrvatskoj nekoliko castra (χάσ-
τρα), a među ovima je i »το Τενήν« (RD, 400), tj. Knin, koji se tada prvi put u jednom
stranom izvoru srednjega vijeka spominje, a nešto prije toga još u ovoj našoj ispravi
pod imenom »Tignino«. S t i p i š i ć kaže da izraz »in Castro Tignino« predstavlja
»najstariji spomen Knina u našim izvorima«, te da naziv »castrum« u doba narodnih
vladara »imaju još Trogir, Šibenik i Biograd« (o. c., 87).
107
U Muncimirovoj ispravi stoji »horum palam«. Za »horum« kaže M. B a r a d a
da je vulgarizam umjesto »his« (o. c., 74, bilj, 1). U listini Petra Krešimira (1067) ima
»his coram«, u onoj od 1069. piše »et coram his«, a u drugoj pak od o. 1069. »in presen-
tia horum«. U Zvonimirovoj povelji od 9. X 1076. nalazimo opet »in presencia horum«,
u onoj od 1076 — 8. »coram«, u sumnjivoj od 16. IV 1078. »ante noticiam horum«, a ta-
ko i u drugoj od 1078, u trećoj od 1083. piše »hec ante presenciam huiusmodi«, a u čet-
vrtoj od iste godine »hec in presencia horum«. U ispravi Stjepana II od 1088/9. piše
»ante noticiam horum«, a u drugoj njegovoj listini od 1089. »in presencia horum« (RD,
62, 75, 79, 106, 113, 115, 117, 139, 140, 149, 151).
108
U Trpimirovoj listini stoji »et testium notitia«, a u Muncimirovoj »testibus
consentibus et atque subscribentibus« (M. B a r a d a , o. c., 48, 74). U ispravi Petra
Krešimira (1067) piše »testibus«, a tako i u onoj od 1066. i 1069. No u onoj od o. 1069.
nalazimo »testium«, a u Zvonimirovoj od 9. X 1076. čak »servorum dei . . . nec non co-
132
114 z115 116 117
Martino. luppano milic9aio luppano dragomiro et Grubinna ric-
ž118 119 120 121 122 123 124
car. abbas donatus testis. et Johanes" capellanus. Gregorius?
mitum et baronum«, u drugoj od 1076 — 8. »testibus«, u trećoj sumnjivoj od 16. IV
1078. »testium«, tako i u onoj četvrtoj od 1078. kao i petoj od 1083. i od istoga datuma
u onoj sumnjivoj. U prvoj listini Stjepana II od 1088/9. piše »testimoniorum«, a u onoj
drugoj od 1089. »testium« (RD, 62, 67, 75, 79, 106, 113, 115, 117, 139, 140, 149, 151). U
javnim ispravam italskih vladara iz X stoljeća nalazimo na izraz »testibusque« (Gl. L.
S c h i a p a r e l l i , I diplomi di Ugo ..., 54 (28. II 928), 235 (13. IV 945).
109
1 u Trpimirovoj i Muncimirovoj ispravi iza neke formule potpisana su oba ova
vladara, onda župani i drugi (M. B a r a d a , o. c., 48 — 55, 74 — 79). Međutim, u drugim
listinama XI stoljeća iza izraza »testibus« ili »testium« ili slično slijede naprosto ime-
na sa činovima (Gl. RD, 62, 67, 75, 79, 106, 115, 117, 139, 140, 149, 151), tj. prvo obično
crkvena, a onda svjetovna lica, izuzev tri slučaja, gdje je svjedok u jednoj ispravi prvo
kraljica, a u druge dvije ona i kraljev sin (RD, 117, 139, 140). Inače jedino u listini Pet-
ra Krešimira od 1059. kao svjedok na prvom mjestu je ban »Goyzo«, a iza njega dolaze
drugi (RD, 52). Prema tome potpuno je pravilno, što je ban Ozrinja ovako stavljen kao
svjedok na prvo mjesto u ovom privilegiju Krešimira I.
110
Ovo ime kao »Osrina« pojavljuje se tek u ispravi Stjepana II (1088/9) i tako se
zove dridski župan (Gl. RD, 149). Zapravo naš ban se je zvao Ozrinja. Interesantno je
da za muško ime »Ozrinja« ima potvrda samo u Dečanskoj hrisovulji (v. RjA IX, Za-
greb, 1924, 524). Stipišić citira također onoga Osrinu iz 1089, te kaže da kad »ne bismo
imali jednom sačuvano ime Ozrinja, mogli bismo jednostavno protumačiti da je u jed-
nom predlošku krivo bilo pročitano to ime (Ozrinja: S. A.), to više što ima dosta zajed-
ničkih slova u jednom i drugom imenu« (ban Pribina: S. A.). Možda se »tu zaista i krije
111
Ovo ime samo se ovdje spominje i nigdje više. Jedino imamo 1029. ime »Bole-
mir, iupanus nonensis« i o. 1085-95. pak »Bolemiri« (RD, 38, 172). J. S t i p i š i ć u
tekstu ove povelje donaša to ime kao »Velemir« i stavlja mu naziv župan (o. c., 94, 87),
što mu ta isprava ne daje!
112
Ovakva ablativna forma je i u Trpimirovoj ispravi, a u Muncimirovoj kao »zup-
pano« (V. M. B a r a d a , o. c., 51, 52, 75-79). U listini Petra Krešimira od 1059. piše
»iuppano«, u onoj od 1067. »iupanus«, a tako i u onoj od 1069. U sumnjivoj povelji Zvo-
nimira od 12. III 1077. opet imamo »iuppano«, u onoj drugoj od 16. IV 1078. (također
sumnjivoj) »iupani« kao i u onoj trećoj od 1078. (RD, 52, 62, 73, 74, 111, 115, 117) i više
nigdje.
113
Ovakvo ime ima samo naša isprava.
114
Ovo je ime uobičajeno u ispravama hrvatskih narodnih vladara od 9. do goto-
vo kraja XI stoljeća (V. RD, 520-index).
z
L: Milicsaio.
115
Ni ovog imena nema ni u jednoj našoj listini. Možda je Milisav (V. RjA VI, Za-
greb 1904- 1910, 674, 675) ili Miličaj.
116
Ovo ime se navodi u evanđelistaru u Cividalu kao »Dragamer«, koje Rački
stavlja u razdoblje od 850 — 896. g. (RD, 385, 505). Samo pak ime »Dragomir« imamo u
ispravi Petra Krešimira od 1069, i to je lice cetinski župan (RD, 74).
U7
G1. bilj.87.
z
L: ricsar.
118
Du Cange piše ovo: Ritteri, Germanis, Ritteros, Milites, nostris Chevaliers,
Equestri cingulo donati i kaže da ih navode Annales Bojorum kao »Ritteros« (o. c. I,
1401). Po svoj prilici ovaj izraz dolazi dakle od riječi: Ritteri, njem. Ritter, koja na po-
ljskom glasi: rycerz (V. J. B o o c h - A r k o s s y , Nowy dokladny slownik polsko-nie-
mieckii niemiecko-polskill, Leipzig6 1872, 527), na ruskom: ricar (VI. D a l j , Tolkovi
slovar živago velikorusskogp jazika IV. S. Peterburg — Moskva 1882, 119; S. I. O ž e -
g o v , Slovar russkogo jazika, Moskva2 1952, 636; Slovar russkogo jazika, Akademija
Nauk SSSR, Moskva 1959), na češkom: rytif (Fr. T r a v n i č e k , Slovnikjazyka čes-
keho, Praha4 1952, 1358), na bugarskom: ricar (A. D o r i t s c h , Deutsch-bulgarisches
133

pot iuph.
a1125 126
huius rei introductor fuit. Ego prestantius episcopus bel-
127
gradensis128 iussu domini mei regis.129 Ad memoriam posterorum hane do-
130 131 132
nacionis cartulam scripsi et testis šum«.
Wörterbuch, Leipzig7 1943, 362), a na makedonskom je manje u upotrebi »ricar«, a vi-
še »riter«.
119
Abbas, praefectus monasterii (V. C. D. Du C a n g e , o. c. I. 17).
120
U ispravama iz doba hrvatskih narodnih vladara ne pojavljuje se nigdje ovo
ime. Samo imamo Donata, zadarskog biskupa, koga pod 805. imenuju Einhardovi ana-
li (RD, 310). Međutim J. S t i p i š i ć u pogledu Donata čak zaključuje, u vezi nekih hi-
poteza, da bi se »u ovom slučaju moglo raditi samo o opatu samostana u Rižinicama u
uvali potoka Rupotine« (o. c., 87, 88)
121
U Trpimirovoj ispravi iza ovoga kneza, kada su nabrajani njegovi dvorjani, oni
imaju svaki na kraju dopis »testis«, jer nema naprijed naveden izraz »testibus«. No ta-
ko nije i u Muncimirovoj listini, gdje nema uopće taj izraz (V. M. B a r a d a , o. c.,
51 — 54, 75 — 79), iako F. R a č k i stavlja iza svakog imena službenika ovoga vladara u
zagradu »testis« kao da bi to ovako moralo tako biti (V. RD, 16). I isprava Petra Kreši-
mira od 1059. ima navedene svjedoke, kao i u Trpimirovoj listini. Isto tako začudo ima
i ona njegova od 1067. (Nin), iako je naznačen izraz »testibus«. Naime unatoč toga iza
svakog imena stoji »testis« (ili čak i »testes«) ili iza više njih »testes«. Također i druga
isprava Petra Krešimira od 1069. (Nin), poslije »nomina testium« dodaje iza svakoga
imena još »testis«. Ali zato ne i one slijedeće listine iz 1069. i o. 1069. Naime ovdje po-
slije »testium« naznačena su samo imena pojedinaca i njihove časti. U Zvonimirovoj
povelji od 8. X 1076. pak iza »horum seruorum« stoje samo imena pojedinih ličnosti s
naznakom njihove časti, a u onoj od 1076 — 8. poslije »testibus« slijede imena pojedi-
naca i njihove titule. Tako i u onoj sumnjivoj od 16. IV 1078. i drugoj od 1078, te trećoj
i četvrtoj od 1083. Također je tako i u ispravi Stjepana II od 1088/9. i onoj slijedećoj
od 1089. (RD, 52, 62, 73-75, 79, 106, 113, 115, 117, 139, 140, 149, 151). Jedino dakle u
ovom našem privilegiju iza »testibus« naznačena su doduše imena pojedinaca i njiho-
ve časti, ali kod dvojice stoji ipak i »testis«. U javnoj listini italskog kralja Uga od 28.
II 929. iza »testibusque« navode se također poslije imena trojice pojedinaca i »testes«
ili »testis.« ali zato ipak iza većine ne (V. L. S c h i a p a r e l l i , / diplomi di Ugo...,
54). S t i ρ nH-G—izaesi da »formula validacije sa samim nabrajanjem svjedoka već je
sasvim uobičajena u ispravama Petra Krešimira, pa je mogla biti i prije njega« (o. c.
89).
* L: Joannes.
122
Ovo ime je brojno u svim našim ispravama iz navedenog doba.
123
O značenju te riječi v. M. B a r a d a , o. c., 54, bilj. 3.
У L: Gregorio.
124
1 ovo ime susrećemo često u našim listinama iz perioda hrvatskih narodnih
vladara.
al
L: Podiuph.
125
Tj. podžup. Ovaj izraz javlja se u našim dosada poznatim i štampanim izvori-
ma prvi put u ispravi Petra Krešimira od 1059. kao »postiupo«, o. 1069. kao »podiup-
pi«, a onda 1076. opet »postiuppo«, 1080. kao »podsuppum«, te ponovno o. 1085 — 95.
kao »postiuppo« ili »postiuppi« (RD, 59, 79, 110, 132, 162, 164, 166, 172, 173).
126
U ispravi Zvonimira od 1076 — 8. (Knin) prvi put se spominje u izvorima koje je
publicirao Rački riječ »interoductor« u osobi Jakova »ducem Marianorum«, a onda u
listini kralja Stjepana II od 1089. imamo ovu riječ u vezi s osobom nekoga Ivana sina
Bratorada (RD, 113, 151). Inače ova riječ znači lice, koje uvodi u posjed nekoga. Intere-
santno je da ovaj izraz nema Du Cange. Inače spominjanje »introductora«, a i prije
»riksara« u ovoj povelji S t i p i š i ć se pita »čemu bi neki falsifikator unosio u ispra-
vu« ova dva izraza, »kad mu to ni u kojem slučaju nije potrebno da potkrijepi istini-
tost svoje iskonstruirane isprave« (o. c., 87).
134
127
Na ovo ime nailazimo u našim ispravama X i XI stoljeća. Tako imamo u listini
od 918. »Prestantius tribunus Jaderae« zatim u onoj lažnoj ispravi Pinciusa od 1000.
stoji »Prestancii de Glinbaz«, a u onima od 1030. i o. 1032. imamo Prestancija, split-
skog priora. God. 1034. i 1036, opet se navodi jedan zadarski prior s istim imenom, a
tako i o. 1067. g. Brat zadarskog priora Maja bio je zadarski biskup Prestancius, koga
nalazimo u ispravama od 1059. te onima od o. 1067. i 1069. g. U Ninu se pak 1072. navo-
di Prestantius brat Petra »comercarius«-a. Prvi put nailazimo na biogradskog biskupa
istoga imena u ispravama od 1075. (Split), 8. II 1076. i još dvjema od 1076. Kao biog-
radski građanin se javlja neki Prestantius u dvije listine od 1076. i on je valjda identi-
čan s onim licem iz isprave o. 1076 — 8. i 1085 — 95. g. Isto tako imamo i u izvorima iz
1085 — 95. nekoga Prestantiusa kao kaštelana u Tkonu, a o. 1091. nailazimo na zadar-
skog građanina s istim imenom (RD, 19, 29, 39, 40, 42-44, 71, 176, 93, 54, 99, 102,
106-8, 102, 103, 161, 163, 166, 167, 172, 174, 155). S t i p i š i ć smatra jednim »od naj-
težih pitanja ove isprave«, kada se govori o pisaru ove isprave biogradskom biskupu
Prestanciju. No on se više bavi Biogradom kao kastrumom i biskupijom, te na kraju
ipak kaže da »doduše, mi nalazimo biogradskog biskupa imenom Prestancije mnogo
kasnije, ali to ime je u ovo doba veoma često duž cijele dalmatinske obale« (o. c., 88,
89).
128
Prvi biogradski po dosada poznatim štampanim izvorima bio bi biskup Teodo-
sije, koji se navodi 1059, a onda 1065. i konačno 1075. (V. RD, 51, 52, 54, 65, 168, 210).
Iza njega imamo već navedenog Prestancija. B a r a d a piše da je biogradska biskupi-
ja osnovana 50-tih godina XI stoljeća. Od biskupa on spominje Teodozija (1060), Dab-
ra (1066), Prestancija (1075) i Bona (1095), citirajući za to Farlatijev »Illyricum Sac-
rum«. IV, 129 (Hrvatska Enciklopedija II, Zagreb, 1941, 573). M. Š e p e r pak piše da
je biogradska biskupija osnovana sredinom XI stoljeća i postojala je oko 70 godina
(Enciklopedija Jugoslavije l, 569). Međutim mi vidimo da je jedan Prestancije bio bi-
ogradski biskup već 950. godine, što se sasma kosi s mišljenjem Farlatija i ove dvojice.
129
U Trpimirovoj ispravi stoji: preceptione domini mei ducis memorati, a u Mun-
cimirovoj: dicti ducis, precipiente mihi domino meo Muncimiro .. . (M. Barada, o. c.,
55, 82). Međutim u ispravi Petra Krešimira od 1067. (Nin) piše: iussu domini regis, u
drugoj od 1069. (Nin) »iussu et uoluntate predicti domini mei regis«, u trećoj iz o.
1069. »de mandato predicti regis, dornini mei«. U Zvonimirovoj, pak, od 1078. stoji
»iussu domini mei regis« (RD, 63, 74, 79, 118). Dakle isto kao i u ovoj našoj listini. U
drugoj Zvonimirovoj ispravi od 1083. piše čak »iussione regali«, a u trećoj s istim datu-
mom »iussu ipsius«, dok u Stjepanovoj od 1088/9. »hec iussu eius« (RD, 139, 140, 151).
Medu javnim ispravama u Italiji iz X stoljeća nailazimo na jednu od 27. V 960, gdje
stoji »Amicus diaconus iussu regis recognovi ...«(L. S c h i a p a r e l l i , / diplomi di
Ugo..., 342).
130
» ... donationis cartulam« znači darovnica, isprava u diplomatičkom smislu.
U Muncimirovoj ispravi stoji ovako: » ... huius donationis cartula«. (M. B a r a d a ,
o. c., 75, bilj, 3, 74), a i u X i XI stoljeću u našim listinama imamo izraz »cartula« (V.
RD, 498-index). U javnim ispravama italskih vladara nailazimo na »per cartulam dona-
tionis«, »cartulam unam donacionis«, »per presentem cartulam donacionis«, »cartu-
lam donacionis mee« ili »meam donacionis cartulam« (L. S c h i a p a r e l l i , I diplo-
mi di Ugo e di Lotaro..., 229 (11. III 945), 233-235 (13. IV 945).
131
Sa »scripsi« svršava formula subskripcije. Ovaj diplomatski izraz je još od
predjustinijanskog vremena (M. B a r a d a , o. c., 55, 56). Inače u ispravi Petra Kreši-
mira od 1067. (Nin) piše »manu mei scripsi« i time svršava listina. U onoj od 1069. ima
»scripsi er confirmavi feliciter«, u drugoj iz o. 1069. »scripsi et testis šum«, u trećoj od
1070. (Nin) samo »manu mei scripsi«. U Zvonimirovoj pak od 1076 — 8. stoji »scripsi et
šum testis ibidem«, u onoj od 1083. završava na »scripsi«, a tako i u onoj sumnjivoj od
1083, dok u Stjepanovoj povelji od 1089, piše »scripsi et testis šum« (RD, 63, 74, 79, 80,
113, 139, 140, 151).
132
Ovaj izraz nema u ovakvom poretku riječi nijedna naša vladarska isprava iz XI
stoljeća, nego jedino ovako: »et testis adfui« ili pa »et šum testis ibidem« (RD, 79, 113).
No zato je interesantno da u listini splitskog nadbiskupa Lovre (1069, Split) upravo
onako kao u našoj ispravi piše »et testis šum«, a u ostalim »et testis adfui« (RD, 78,
120, 121, 143), što je ipak otprilike slično.
135
 3.
Na osnovu izloženoga možemo slijedeće reći:
Naš prijepis pergamene od 1397, u kojoj se nalazi i Krešimirov privile-
gij, samo se malo i na nekoliko mjesta razlikuje od Luciusova prijepisa saču-
vanog u njegovoj ostavštini.
On je ovu darovnicu od 950. samo usput spomenuo u svome »De Reg-
no«,133 a njen prijepis nije uopće iskoristio u vezi sa svojim historijskim dje-
lima kao ni Farlati, koji za razliku od ovoga prvoga nije uopće zapazio Kreši-
mirovu darovnicu u navedenoj pergameni. Tkalčić je pak prvi upozorio na
Luciusovu ostavštinu, gdje je i pronašao kopiju tog Krešimirovog privilegija.
Svakako je činjenica da se ta kraljevska darovnica nalazila u vrlo sta-
rom kartularu ili katastiku, koji je mnogo stariji od onoga prepisa Lukana
Bertanija. Nadalje, taj tzv. matični kartular je postojao 1333,1338. i 1397. go-
dine i iz njega su direktno uzeti razni prijepisi listina, a medu njima i taj na-
šega privilegija.
Najstariji je dakle dosada sačuvam prijepis Krešimirove isprave iz 1397.
godine, a tek onda onaj u Luciusovoj ostavštini, i više nigdje drugdje ga ne
nalazimo.
Za ovaj privilegij možemo slobodno reći da je to jedina makar i u prije-
pisu sačuvana javna isprava s hrvatskog teritorija iz X stoljeća. Nadalje da
ovakva vrst karte uživa kao i u IX tako i u X stoljeću punu vrijednost.134
Iako nemamo original Krešimirova privilegija, koji je propao poput toli-
kih drugih naših vladarskih isprava, to ne znači da ova listina, sačuvana u
prijepisu navedenog kartulara, tj. na pergameni iz 1937, nije autentična. Nai-
me, za diplomatiku su jednako vrijedni ovjerovljeni i neovjerovljeni prijepi-
si, a isto tako fisartulari, koji su tokom vremena postigli veću pravnu vrijed-
nost od starijih originala. Na taj način originali su postali kao suvišni i
135
bespredmetni, i nisu se čuvali. Tako je propao i original našeg privilegija
poput onih vladarskih isprava iz IX stoljeća. On se je sačuvao jedino u prije-
pisu, tj. u prijepisu prepisa kartulara.
136
Da li je ova listina Krešimira I autentična ili je falsifikat, to nam mo-
gu dokazati njene vanjske i unutarnje karakteristike.
137
133
M. Šamšalović, govoreći o ovom privilegiju »kralja Krešimira« i gdje se sada u
prijepisu nalazi, piše da se je Lucius jedini do danas osvrnuo na tu ispravu, čiji datum
950. ne spominje. »Možda je zapazio da se taj ne poklapa s naznačenom indikcijom i
godinom vladanja kralja Krešimira II« zaključuje Š a m š a l o v i ć (»Isprave iz vre-
mena hrvatskih narodnih vladara u djelu Ivana Luciusa-Lucića«, Zbornik.. ., 6, 65).
34
Time otpada navod B a r a d e da iz »X st. nemamo sačuvane nijedne isprave
sa hrvatskog teritorija« i da »zato ne možemo ništa reći o formi i vrijednosti isprave u
Hrvatskoj X st.« (o. c., 8).
135
V. M. B a r a d a , o. c., 13, 14.
136
U vezi s ovom poveljom interesantno je pisanje N. K l a i ć , kada govori o
mnogobrojnim falsifikatima, onda dodaje da su najvažniji »za nas podaci o vladari-
ma, jer ni jedan falsifikat nije išao tako daleko da je izmislio hrvatskoga vladara (S.
A.). Stoga možemo bez ustručavanja upotrijebiti iz darovnica podatke o vladarima jer
oni nisu bili predmet falsificiranja« (Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Za-
greb, »Školska knjiga«, 1971, 354, 355).
136
Budući da nemamo original, otpada vanjska diplomatička karakteristi-
ka. Kako se radi o prijepisu ovog privilegija, prisiljeni smo da uzmemo u raz-
matranje samo njegove unutarnje karakteristike, tj. diplomatičke formule i
izraze te materijalnu stranu isprave (datiranje, pojedine osobe, fakta i td.).
Naime baš diplomatičke formule Krešimirove isprave jasno nas upuću-
ju na njenu autentičnost. To je u prvom redu invokacija (»In Nomine
san(c)te et indiuidue Trinitatis«, koja se upotrebljava u X stoljeću u Italiji, a
u nas i u XI stoljeću. Nadalje, formula datiranja je ovako u upotrebi u istom
stoljeću i u Italiji i u Njemačkoj, a ponešto i u nas i u XI stoljeću. No u ovoj
dataciji ipak nešto nije u redu. Naime, godina je »950«, a indikcija je »12« i
to se jedno sa drugim nikako ne slaže. Pa ipak, to odudaranje ničim ne doka-
zuje da je ova isprava sumnjiva, jer pretežno je običaj da se takav privilegij
ili isprava datira po godini koja je u njoj navedena, a ne po indikciji, koja ne
odgovara naznačenoj godini u izvjesnom dokumentu.138
Drugim riječima, većinom ostaje godina onakva kakva je u listini. No
ima slučajeva kada s obzirom na neke činjenice pojedini izdavač isprava mi-
jenja u tim izvorima godinu prema indikciji, koja je u njima napisana,139 a
nekada se čak izmjenjuje proizvoljno godina, iako ni indikacija ne odgovara
novoj godini, koju je takav izdavač sam naznačio.140 Prema tome, naša 950.
godina svakako ostaje, iako joj ne odgovara indikcija, koja je sigurno zabu-
nom ili neznanjem ili nepažnjom prepisivača ovako napisana,141 za što ima-
mo nekoliko sličnih primjera.
Što se tiče intitulacije ove isprave, ona je u ovakvoj ili sličnoj formi čes-
to u uporabi u našim vladarskim listinama XI stoljeća. Međutim za cijeli pe-
riod hrvatskih narodnih vladara, ovakav navod obilježavanja godina vlada-
nja kod nas je jedinstven slučaj, dok je u Italiji i Njemačkoj to već tada
sasma uhodano i naravno. Isto tako je ovakva vrst sankcije Krešimirove po-
velje sasma uobičajena u našim javnim ispravama IX i XI stoljeća, kao i tzv.
»Actum« (actio) te koroboracija sa subskripcijom. Samo u ovoj našoj listini
nema »signum«, tj. znaka križa ispred imena kao što to ima u Trpimirovoj i
142
Muncimirovoj ispravi i u onoj listini Petra Krešimira od 1069, ali zato je u
drugima iz toga stoljeća isto kao i u našem privilegiju.
Što nije Krešimir kao vladar i kao izdavač listine potpisan na kraju da-
rovnice, kao što su to učinili Trpimir i Muncimir a i Petar Krešimir jedino u
137
Kada bi se provela onakva »analiza diplomatičkih forma isprava«, kakvu je iz-
nijela N. K l a i ć u svojoj knjizi Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, ova Kreši-
mirova isprava, koja također »nije sačuvana u originalu«, već unaprijed bi bila osuđe-
na da bude falsifikat!
138
V. za potvrdu toga RD, 44, 48, 51, 80, 81, 84, 85, 90-92, 109, 127, 141.
139
V. RD, 17, 26, 27, 46, 48, 49, 144, 159.
140
V. RD, 39, 40, 101, 102, 109, 111.
141
Tj. XII umjesto VIII, što je vrlo lako bilo moguće, kako to ukazuju i s primjeri-
ma F. R a č k i (Stari priepisi, 145, 155 — 157) i F. S i š i ć (Priručnik izvora ... I/1,
527). D. M a n d i ć pak iznosi da pogrešaka glede indikcije »ima i u izvornim bulama«
druge polovice XI stoljeća (Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, Rim 1963,
289, bilj. 15).
142
RD, 73, 74.
137
onoj listini od 1069, ne znači ništa, jer gotovo nijedna javna isprava iz XI sto-
ljeća, izuzev ove Petra Krešimira, nema vladara medu sub scriptiones. No za-
to ostale naše javne vladarske listine iz istoga stoljeća imaju isto ovako pore-
dane po častima i činu svjedoke kao i ovaj privilegij iz 950. godine.
Što se tiče subskripcije pisara naše listine, njoj nalazimo sličnosti tako-
đer u nekim našim javnim i privatnim poveljama iz XI stoljeća. Prema dosa-
da ovako izloženom možemo zaključiti da unutarnji znakovi ovoga privilegi-
ja ne podliježu nikakvoj sumnji sa diplomatičkog stanovišta. Naime, pozna-
to je da su se listine prije XII stoljeća veoma malo sačuvale u originalu, a
više u prijepisima, i to dosta lošim. No stupanj vjerodostojnosti kod ovih
prijepisa nije jednak. Ima znakova koji pobuđuju sumnju o vjerodostojnosti,
a nekima se ne može dokazati da se pod prijepisom krije falsifikat. Koji i
kakvi su znakovi potrebni da se to uoči, ne mogu se odrediti opća pravila, jer
sve to izvire iz pojedinih slučajeva, iz pojedinih prijepisa.143
Jedno je jasno — da i ova naša listina poput ostalih prije XII stoljeća,
koje su sačuvane u prijepisu, nije sasma došla do nas u onakvom sastavu ka-
ko je glasila u originalu (npr. indikcija itd.), ali to ipak ne umanjuje autentič-
nost.
U pogledu specijalnih diplomatičkih izraza naše isprave, zapazit ćemo
da ih većinom nalazimo i u javnim listinama iz XI stoljeća. Tako npr. »dei
gratia« ima ne samo u našim poveljama XI stoljeća nego u poveljama ital-
skih vladara iz X stoljeća. To isto važi i za izraz »solio«. Nadalje se izraz i »fi-
deles«, »testes« i »donatio« provlače kod nas od IX stoljeća dalje, dok su
osamljeni izrazi i jedino ovdje (u našem privilegiju) navedeni »auctoritas«,
»benedictione« i »factor«.
Rjeđe se spominje »introductor«, i to samo u drugoj polovici XI stolje-
ća. Tada se<esto navpdi i »iussu domini regis«, koji izraz imamo i u Italiji u
X stoljeću. Izraž~»cartula« kod nas je u upotrebi od IX stoljeća, a i u isprava-
ma italskih vladara X stoljeća, dok »scripsi et testis šum« nema ovako buk-
valno napisano nijedna naša javna vladarska isprava (osim one privatne iz
1069. g.); slično, odnosno malo izmijenjeno nailazimo istom u drugoj polovi-
ci XI stoljeća.
Dakle, i ovi diplomatički izrazi potvrđuju autentičnost Krešimirova pri-
vilegija.144
143
V. F. R a č k i, Staripriepisi..., 159.
144
S t i p i š i ć , iako je naglasio »da ova isprava zaslužuje veoma preciznu diplo-
matičku analizu« (S. A.), te da za ovakvu analizu treba provesti »komparaciju s osta-
lim ispravama hrvatske vladarske kancelarije«, on se pri toj analizi poslužio »meto-
dom rasparčavanja isprave na njene sastavne dijelove« (o. c., 79), ali samo djelomično
i nepotpuno, pa je čak postavljao krivo historijske činjenice. Zbog toga je shvatljivo
njegovo stalno kolebanje u pogledu njene autentičnosti. To se odrazuje u riječima
»eventualni falsifikat« i da »takva sličnost opterećuje jednu ispravu u pogledu auten-
tičnosti«. Nadalje da »veliki dio ovih imena ne postoji ni u trinaestom ni u četrnaes-
tom stoljeću« i »ovo bi mogao biti ozbiljan doprinos autentičnosti osnovnog sadržaja
isprave«, te »da bi prigodom reanibulacije 1397. bilo sasvim besmisleno izvršiti falsifi-
kat kojima bi se dokazivalo pravo splitske crkve na Vranjic kad ga ona ima sigurno ba-
rem već 1203«. I konačno, na kraju svoje analize Stipišić se sam pita »kakav stav da za-
uzmemo u pogledu njene autentičnosti, a prema tome i ujjogledu nje kao historijskog
138
U materijalnu stranu ove diplome prvo je uključeno datiranje, o kome
smo već govorili. Zatim tu spadaju i pojedine osobe, fakta i slično. I baš ov-
dje, u jednoj osobi imamo naročiti kamen spoticanja, a to je Prestancije, bi-
ogradski biskup, koji se nigdje drugdje ne navodi nego samo tu. No i to bi bi-
lo u redu, da u XI stoljeću nema biogradskog biskupa s istim imenom i da
ne postoji verzija da je biogradska biskupija osnovana u tom istom stoljeću.
Prema tome ovaj bi podatak trebao ponešto pokolebati autentičnost na-
še listine. Međutim, kako nemamo nijedan direktni izvor, koji bi nam govo-
rio o osnivanju ove biskupije, samo je pretpostavka da je ona prema njenim
prvim dosada poznatim biskupima, koji se javljaju u objelodanjenim ispra-
vama osnovana u XI stoljeću.
Jedno je točno: da se biogradska biskupija ne spominje na splitskim si-
nodima X stoljeća; ali to ne isključuje da se je ona neposredno poslije toga
mogla osnovati145 ili da je onamo prenesena iz Skradina, kako to pretpostav-
lja i piše Šišić. Samo, on taj akt ubacuje vrlo kasno, a to u period između
1000. i 1060. godine.146
Prema našoj pretpostavci bi, Prestancije, koji je, kako kaže Jireček, omi-
ljeno ime u Sjevernoj Dalmaciji do o. 1250. godine,147 bio Prestancije I, a
onaj, koji se javlja u drugoj polovici XI stoljeća Prestancije II.
U pogledu fakata i slično, nema u ovoj ispravi slučajeva koje bi trebalo
navesti pojedinačno i karakterizirati. Stoga ćemo sada odmah prijeći na sa-
mu historijsku obradu Krešimirova privilegija, iz koga ćemo dobiti neke sas-
ma nove poglede i uvid u historiju Hrvata za narodnih vladara u prvoj i dru-
goj polovici X stoljeća.
Središnji je problem u ovoj raspravi pitanje vladavine Krešimira I, i to
napose njenog datiranja, kao i svega onoga što iz toga proizlazi.
U našoj povelji kaže se da Krešimir »po božjoj milosti kralj Hrvata i
Dalmatinaca« (dei gratia croathorum atque dalmatinorum rex) kralj uje 24
godine.148 To bi značilo daje on prvi hrvatski vladar, koji nosi ovakvu titulu,
izvora«. On za one prigovore, koje je iznio u pogledu te isprave kaže kako »nema sum-
nje ... da opterećuju njenu autentičnost«. No da je Lucius »služeći se njome u jednom
jedinom slučaju ... ipak pokazao da joj vjeruje kao historijskom izvoru« (o. c., 84 — 86,
92). To sve ukazuje da se autor ipak nije sasma opredijelio u pogledu njene autentič-
nosti, i to upravo zato što nije proveo po sebi zacrtanu njenu »preciznu diplomatičku
analizu«!
145
S t i p i š i ć kaže da je sasma »nepoznato kada je osnovana biogradska bisku-
pija« i da bi ta biskupija »mogla biti osnovana mnogo prije spomenute isprave (S. A.),
ali mi nemamo izvora koji bi nam to mogli potvrditi«. Nadalje, ako »hoćemo riješiti
ovu zagonetku, ne preostaje nam drugo nego odbaciti tvrdnju da je biogradska bisku-
pija osnovana tek 1060. godine i pomaknuti njen osnutak za stotinjak godina ranije«.
Naime »nedostatak vijesti o postojanju biogradske biskupije još polovicom desetog
stoljeća ne znači da ona nije postojala« (o. c., 88, 89).
146
Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1925, 660.
147
Die Romanen . . . III, Denkschriften . . . XLIX, Wien 1903, 53.
148
S t i p i š i ć prvo ovoga kralja stalno naziva: Mihajlo Krešimir II, koji mu je je-
dan od najvećih hrvatskih vladara, te zato i zastupa staru kronologiju njegova vlada-
nja od 949 — 969, a za Krešimira I 935 — 945. Zatim kaže da je taj vladar (tj. Mihajlo
Krešimir II) »zaista bio na vlasti 950. godine, ali to nije bila dvadeset četvrta godina
139
a ne, kako se dosada držalo, Petar Krešimir. Zapravo, po Tomi Arhidakonu
trebao bi prvi biti Držislav, koji je dobio naslov kralj Dalmacije i Hrvatske,
te su on i njegovi nasljednici tako i nazivani. Naime, oni su od bizantinskih
careva primili znakove kraljevskog dostojanstva i nazivali su se njihovim
»eparsima i patricijima«. Toma dodaje: oni su imali »po nasljeđu otaca i
pradjedova njihova porijekla gospodarstvo kraljevine Dalmacije i Hrvatske«
(ex successione sue originis patrum et proauorum dominium regni Dalmati-
ae et Chroatiae).149 Prema Tomi bi, dakle, Držislav bio prvi150 nosilac titule
»rex Dalmatiae et Chroatiae« tj. »rex Chroatorum et Dalmatinorum«.151 Da
tome nije tako najbolje pokazuje titulacija Krešimira I,152 koji se prvi ovako
naziva. Njegovi pak pretšasnici Trpimir i Muncimir zovu se ili »Chroatorum
dux« ili »dux Chroatorum«, a »Chroatorum rex« ili »rex Chroatorum« Tomis-
lav, koji čak vrši konzulsku čast153 »in provincia Chroatorum et Dalmatia-
rurn finibus«. 154
To bi značilo da je tek Krešimiru Prvom uspjelo ujediniti Hrvatsku i
Dalmaciju i prozvati se kraljem Hrvata i Dalmatinaca, po kojima u to doba
Konstantin Porfirogenet naziva Jadran »το πέλαγος Δαλματών«155 tj. More
Dalmatinaca ili Dalmatinsko more.156
njegova vladanja«, te da je on vladao samo 20 godina, a ne 24, »kako to navodi naša is-
prava«. Nadalje on historijskim mogućnostima pokušava »protumačiti ovu nejasno-
ću« tako da prihvaća da je Mihajlo Krešimir II došao na vlast uz pomoć bana Pribine,
koji je ubio njegova prethodnika i takmaca Miroslava. Kako je, po Stipišiću, Mihajlo
Krešimir II smatrao sebe jedinim zakonitim nasljednikom Krešimira I, a Miroslava
uzurpatorom prijestolja, »prema tome možemo pretpostaviti da je Mihajlo Krešimir
II smatrao sebe zakonitim vladarom već 945. godine... Ako je to zaista tako, onda bi
Mihajlo Krešimir II vladao uistinu dvadeset četiri godine, te bi dvadeset četvrta godi-
na njegova vladanja, koja se navodi u datumskoj formuli, padala upravo u 969. godi-
nu, tj. otprilike u posljednju godinu njegova života... Tomu možemo dodati i to da
XII indikcija, koja se nalazi u datumu odgovara upravo 969. godini« i da ovo poduda-
ranje »u našem slučaju ne treba zapostaviti«. I na kraju Stipišić zaključuje da »iz ove
analize datuma i pokušaja rješenja nagomilane problematike slijedilo bi da godina po-
stanka isprave može biti samo 969.« (o. c., 92, 80, 81).
149
Thomas Archiadiaconus, Historia Salonitana, Scriptores III, MSHSHM XXIV,
Zagrabiae 1894, 38, 39.
150
Netočno je Sišićevo pobijanje Tome, koji tobože kaže da je Držislav bio »prvi
kralj hrvatski« (F. Š i š i ć, Priručnik izvora... 1/1,212, bilj. 1), jer Toma Arhidakon
uopće tako ne piše, a to je velika razlika!
151
V. o tome odvojeno mišljenje od ostalih povjesničara N. K l a i ć (Povijest
Hrvata..., 322, 323).
152
F a r l a t i piše ovako: »Thomas Archidiaconus docet neminem Ducum Chroa-
batiae Regis titulum usurpasse ante Dirsislavum, qui decimo saeculo floruit. Sed in
archivio Monachorum S. Chrisogoni Jadrensis extat Diploma, in quo Chresimirus pri-
mus Major dictus, et proavus Cresimiri tertii, regio nomine donatur. Vereor autem, ut
Cresimirus primus sive Dux, sive Rex cum Joannis VIII. Pontificatu Spalatensi compo-
nui possit, et huic praeponendum censeo Muncimirum II filium Tirpimiri secundi, si
vera sunt, que Dandulus scripsit« (o. c. I, Venetiis 1751, 341).
153
V. o tome negativno, ali interesantno mišljenje N. K l a i ć (Povijest Hrvata...,
292 i bilj. 69-76).
154
RD, 5, 15, 188, 189, 187.
155
RD, 346.
156
Poznat je i naziv kralja Petra Krešimira za to isto more u njegovoj čuvenoj po-
velji od 1069. »in nostro dalmatico mari« (RD, 73). tj. »u našem dalmatinskom moru«
140
Samo, pitanje je kada je došlo do ovoga ujedinjenja, a to je eto baš po-
vezano s godinama vladanja navedenog vladara.
Kako je Krešimir I 950. kraljevao 24 godine, znači da je naslijedio svoga
oca na prijestolju 926. godine.157
Tko mu je bio otac, znamo iz Konstantina Porfirogeneta. Naime ovaj
car-pisac kaže da mu se je otac zvao »Τερπημέρη«,158 tj. Trpimir (II).159 Ovdje
treba da navedemo da Trpimirovo vladanje stavlja Vj. Klaić
»o. 930-0. 945«,160 Šišić »o. 928-935?«,m M. Barada »o. 928-O. 935«,162 VI.
Babić ne samo da to ne datira nego čak vrlo neobično piše da »o vladanju
prva dva Tomislavljeva nasljednika, Krešimira li Trpimira II (!S. A.), nisu
poznate nikakve pojedinosti...«, 163 dok N. Klaić stavlja staro datiranje vla-
davine Krešimira I (o. 935-945) i Miroslava (945-945).164 U najnovije pak
ili Jadranu. Cistercita pak Gunter, kada priča u svome spisu kako je pao Zadar i Cari-
grad, kaže za ovo more i »... mare Adriaticum, quod et ipsum Dalmaticum (S. A.) ap-
pellatur«, te dalje tumači postanak toga naziva (Guntheri Cistercitensis Historia cap-
tae a Latinis Constantinopolis, J. P. Migne, PL 212, Parisiis 1855, 232, 233, 235, 238).
157
Otac mu se je, po Konstantinu Porfirogenetu, zvao Trpimir (II) i on s Tomisla-
vom nije sin Muncimira, kako to piše Šišić i M a n d i ć (Rasprave..., 351, 367), koji je
čak prihvatio falsificirani zapis (»troškovnik«), tobože iz Britanskog muzeja u Londo-
nu, dra Ch. F. A r e n s a (»Važan prilog starohrvatskoj povijesti«, Hrvatska revija 13,
Zagreb 1940. 595), učinjen po nagovoru pok. dra Držislava Švoba, gdje se pored kralja
Trpimira navode i Petar i Častimir, sinovi anonimnog »nedavno preminulog kralja«
(D. M a n d i ć , o. c. 343-345, 350), što je zbilja nonsens!
158
Constantine Porphyrogenitus, De administrando imperio. Greek edited Gy
Moravcsik, Budapest 1949, 148.
159
Vj. K l a i ć analizirajući 31. glavu DAI-a, gdje Porfirogenet spominje poslije ar-
honta Porge: arhonta Trpimira, oca arhonta Krešimira, nadalje arhonta Krešimira i
sina mu Miroslava, kaže da se dosad nije moglo ustanoviti u koje oni stoljeće spadaju,
da li u IX ili u X, jer ih historici meću i u jedno i u drugo stoljeće tamo počam od Luci-
usa. Nadalje piše kako su od ova četiri arhonta (izuzev Porgu) učinili tri, no i to im ni-
je pomoglo, jer su morali stvoriti »skroz fantastičnog arhonta Trpimira II, da bu-
de djed ubijenome arhontu Miroslavu«. Stoga on smatra da se cijeli ovaj čvor može la-
ko riješiti hipotezom, da je Konstantin imao na umu dva Krešimira, te da je jedan
Krešimir s ocem Trpimirom živio u IX stoljeću, a drugi Krešimir sa sinom Mirosla-
vom u prvoj polovici X stoljeća. Da je ova hipoteza posve opravdana, Klaić kaže da to
dokazuje i letimična analiza Konstantinovog kazivanja u 31. glavi, gdje je on poredao
svoje bilješke kronološki od najstarijih vremena do svojega doba. U dokaz toga Klaić
iz cijele ove glave iznosi 8 bilježaka, koje tobože po njemu teku kronološkim redom i
završava onim što je već rekao u pogledu tih vladara, dodajući da je Krešimir uopće
ime, koje se za narodnih vladara kroz tri stoljeća više puta ponavlja (»Prilozi hrvat-
skoj historiji za narodnih vladara«, Zbornik kralja Tomislava, Posebna djela XVII, Za-
greb 1925, 212 — 214). Međutim ako se detaljnije analizira ova glava (31), onda se vidi
da to nije tako i da se Porfirogenet ovdje ne drži onakvog kronološkog reda, kako je
Klaić iskonstruirao, te da Trpimir (II) svakako spada u X stoljeće i on je otac Kreši-
mira I, a djed Miroslava!
UD Povijggt Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX stoljeća I, Zagreb
1899, 85.
161
Povijest Hrvata..., 430, 431.
162
M. B a r a d a — L . K a t i ć —J. Š i d a k , Hrvatska poviest za VIII razred sred-
njih škola I, Zagreb 1943, 48.
163
Istorija naroda Jugoslavije I, Beograd 1953. (čir.), 185.
164
Izvori za hrvatsku povijest I, Zagreb 1955, 35, 39. Iako je N. K l a i ć , kada je pi-
sala svoju »Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku«, morala biti upoznata s onom
141
vrijeme B. Ferjančić ide tako daleko komentirajući Porfirogeneta da smatra
Klaićevo izlaganje iz 1925. najvjerojatnijom pretpostavkom. Naime, po Klai-
ćevom mišljenju kada car —pisac kaže da je Trpimir otac Krešimira, onda je
to vladar iz sredine IX stoljeća, a kada govori o samom Krešimiru i njegovu
sinu Miroslavu, da je to vladar iz druge četvrtine X stoljeća.165
Ovakva vrst proizvoljnog kombiniranja, naravno, otpada sama od sebe.
I dok Šišić piše isprva (1914) da misli da je »Trpimir budi sin Tomislav-
Ijev budi brat njegov, noseći tako ime pradjedovo, odnosno djedovo«, te na
istoj strani svoje radnje u bilješci 2 dodaje kako mu izgleda »kao da je Trpi-
mir prije Tomislavov brat, nego li sin«,166 11 godina kasnije (1925) piše da je
on Tomislavov »jamačno mladi brat« 167 ili »možda stričević«, a »prema tome
— na što nas upućuje već i ime — unuk istoimenog hrvatskog kneza iz sredi-
ne IX stoljeća«.168 Međutim, Barada mu ne određuje srodstvo, već naprosto
kaže da je naslijedio Tomislava.169
Prije nego išta unaprijed kažemo, pogledajmo što piše Konstantin VII
Porfirogenet o arhontima ili vladarima Hrvata, Srba, Zahumljana, Travunja-
na, Konavljana, Dukljana i Neretljana (Pagana). On prvo opisuje kako je Va-
silije I (867 — 886) na molbu poslanika ovih plemena poslao svoje svećenike,
koji su ih pokrstili. Zatim izričito kaže da im je po pokrštenju dao one ar-
honte, koje su htjeli i izabrali od roda koji su najviše štovali i volili.170 I ota-
da do danas navodi dalje, njihovi arhonti su od istih rodova i ne od drugo-
ga.171
To znači da su svi ovi, kako je to već dobro uočio Šišić,172 imali vladara
iz istih dinastija koje su došle na arhontsku vlast u doba Vasilija I. Prema to-
me i Hrvati su imali za vlade Konstantina Porfirogeneta svoje kraljeve iz
one iste-dinastije koja je započela da vlada u toj zemlji od Konstantinovog
djeda Vasilija.
Međutim, izgleda da se je tu, s obzirom na druge izvore koji se odnose
na Hrvatsku, Konstantin VII ipak malo prebacio, te ćemo preko toga prijeći
poveljom Krešimira I, objavljenom 1967. i 1969. godine, ona ostaje pri svome starom
datiranju hrv. narodnih vladara iza Tomislava i »Mihajla Krešimira II« iz 1955. (v. Po-
vijest Hrvata..., 312).
165
Vizintinski izvori za istoriju naroda Jugoslavije II, SAN. Posebna izdanja
CCCXXIII, Vizantološki institut knj. 7, Beograd 1959, 43, bilj. 122, 45, bilj. 138.
166
»Genealoški prilozi o hrvatskoj narodnoj dinastiji«, Vjesnik Hrvatskoga arhe-
ološkoga društva NS XIII, Zagreb 1914, 60.
167
1 D. Mandić smatra Trpimira II, čiju vladavinu stavlja u razdoblje od o.
929 —o. 935, sinom kneza Mutimira, a za mlađeg brata Tomislava (D. M a n d i ć , o. c.,
351).
168
Povijest Hrvata..., 431, 432.
169
M. B a r a d a - L. K a t i ć -J. Sidak, o. c. I. 48.
170
Međutim u biografiji svoga djeda Vasilija, koju je napisao Porfirogenet o. 950.
g., stoji da je ovaj vladar po pokrštenju Hrvatima i Srbima postavljao za arhonte one
koje oni sami sebi izaberu iz redova svojih suplemenika (Vizantiski izvori... II, 5, 80).
171
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 124, 126; F. Rački, Documenta..., 370, 31;
Za prijevod toga pasusa v. F. Šišić, Genealoški prilozi..., 59, 60.
172
Genealoški prilozi..., 59, 60.
142
s konstatacijom da su članovi hrvatske vladarske kuće i za njegova doba iz
iste dinastije, koja je bila i krajem IX stoljeća.
Isto tako, ne možemo se složiti sa Šišićem da su Tomislav i Trpimir II si-
novi Muncimira, kao ni sa datiranjem njihove vladavine, jer se to nikako ne
slaže s podatkom iz naše isprave.
Mi znademo da Toma Arhidakon spominje Tomislava kao kneza (ducis)
u vezi Ivana, koji je bio splitski nadbiskup 914. godine.173 Nadalje, i papa
Ivan X (914 — 928), kada piše jedno zajedničko pismo Tomislavu, zahum-
skom knezu Mihajlu, svećenicima u narodu »per Sclauoniam et Dalmatiam«,
on ovoga prvoga naziva »kraljem Hrvata« (regi Chroatorum).174
Samo je jedno pitanje iz koje je godine to pismo i kada je onaj prvi
crkveni sabor u Splitu održan?
Po našem mišljenju, svakako nije Tomislav vladao sve do 928. ili čak do
nešto poslije te godine, kako to Šišić smatra,175 dok Barada stavlja njegovu
smrt o. 928,176 čime prihvaća ono što je Šišić pisao u svojoj »Povijesti Hrva-
ta« 1925.177
Mi pretpostavljamo da je Tomislav zavladao Hrvatskom početkom 10.
stoljeća i da je možda već o. 920. godine umro. Ako je i približno tako, onda
kada bi bio onaj crkveni sabor u Splitu, za koji Šišić tvrdi da je sazvan 925.178
Po našem mišljenju taj sinod je mogao biti i mnogo prije, jer uopće nije
ničim osnažena i dokazana ta datacija od 925. godine. Isto tako je mogao biti
održan i prije 920. godine.
No sve ovo ne znači da mi zasigurno tvrdimo da je baš o. 920. umro To-
mislav. Mi ovdje možemo dodati da je on mogao i prije umrijeti, tj. sinod se
je mogao obaviti tamo negdje iza 915. godine, i papino pismo je također
moglo biti iz istoga toga vremenskoga razdoblja. Prema tome je Tomislav
postigao kraljevski naslov svakako već u drugom deceniju 10. stoljeća, a ne
925. godine.
Ovakvo deduciranje moglo bi nas odvesti i suviše u širinu u vezi sa To-
mislavom, njegovom vladavinom i događajima, koji se pripisuju njegovu do-
bu.
Stoga ćemo se vratiti na samoga Trpimira II, oca Krešimira I, da mu po
mogućnosti dademo mjesto nove datacije u genealogiji hrvatskih narodnih
vladara.
Što je bio Trpimir Tomislavu, ne znamo. No ipak ga je naslijedio direk-
tno na prijestolju. To bi značilo da je vladao o. 920. (ili nešto ranije) pa pri-
bližno sve do 926. godine.
73
Thomas Archidiaconus, o. c., 36.
74
RD, 189.
75
Genealoški prilozi..., 58, 87, 88; Povijest Hrvata..., 401, 429, 430.
76
M. B a r a d a - L. K a t i ć - J. Sidak, o. c. I, 48.
77
O. c., 429.
78
Povijest Hrvata..., 415, 416.
143
 Po tome nisu Zaharija, srpski knez (arhont) i jedan dio Srba prebjegli u
Hrvatsku k Tomislavu, kako to piše Porfirogenet,179 nego su došli k Trpimiru
II. Isto tako, nije Tomislav pobijedio Bugare, koji su napali Hrvatsku, nego
ili Trpimir II ili pak njegov sin Krešimir I.
Za Trpimira II na njegov dvor je došao onaj Martin,180 o kome dosada
ništa konkretnije ne znamo i ne možemo da preciznije razjasnimo njegovu
misiju.181 No svakako možemo reći da je za miroljubive vladavine ovoga kra-
lja Hrvatska i dalje snažna i na kopnu i na moru, kako to opisuje opet car
Konstantin VII.182
Kada je 926. g. naslijedio Trpimira II njegov sin Krešimir I, on je odmah
bio stavljen pred mnoge državno-političko-crkvene probleme, koje je trebao
hitno rješavati.
Konstantin Porfirogenet piše da je arhont Hrvatske od vlade cara He-
raklija podanički potčinjen bizantskom caru. Nadalje kaže daje Hrvatska do
arhonta Krešimira mogla podići za ono vrijeme ogromnu vojsku, sastavlje-
nu od konjaništva i pješadije, a posjedovala je i vrlo snažnu mornaricu, koju
su sačinjavale sagene i kondure, kako nas također o tome isti pisac izvješta-
va u brojkama. 183
Da li je ovaj hrvatski vladar makar nominalno priznavao vrhovnu bizan-
tinsku vlast kao njegovi preci? Na ovo možemo prije negativno odgovoriti, i
to na osnovu Krešimirove ponosne titule »dei gratia Croathorum atque Dal-
matinorum rex«, koja potvrđuje i ukazuje na potpunu nezavisnost njegovu i
njegove države.,
___Νο1 ovaj* je vladar unatoč takvoj snažnoj vojničkoj sili, poput svojih pre-
thodnika vodio miroljubivu politiku sa svim okolnim susjedima. Zbog toga
su i za njegove vladavine oni Hrvati, koji su se željeli baviti trgovinom, i da-
lje odlazili sagenama i kondurama od grada do grada obilazeći Paganiju i
Dalmatinski zaljev čak do Venecije, kako se to lijepo uočuje iz djela Kon-
stantina VII.
184
Dakle, već i po ovome vidimo da Šišić nema pravo kada piše da o Trpi-
185
miru i »njegovu sinu i nasljedniku Krešimiru I (o. 935 —945) ne znamo ni-
179
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 158; RD, 390, 391.
180 Barada stavlja pogrešno njegov dolazak u Hrvatsku u 931. g. i stvara iz toga
neke neuvjerljive zaključke (M. Barada — L. Katić —J. Šidak, o. c. I, 48). Inače u do-
datku Krešimirovoj povelji od 950. g. govori se kako su ona devetorica kraljevih ljudi
dali sagraditi crkvu sv. Martina, sv. Stjepana pape i Djevice Marije u Vranjicu, bogato
je obdarivši. Crkva sv. Martina na tome otočiću postoji i u XIV st., a kasnije joj nesta-
je traga i arheolozi imaju zadaću da je pronađu. Svakako ovakva crkvica u čast sv.
Martina ukazuje kako je kult toga sveca cvao u karolinško doba i kako se je raširio i u
naše krajeve (J. Stipišić, o. c., 94, 89, 90, 89).
181
Vizantiski izvori... II, 43, bilj. 124.
182
Gl. Constantine Porphyrogenitus, o. c., 150; RD, 398.
183
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 150.
184
Constantine Porphyrogenitus, o. c,, 150.
185
D. M a n d i ć stavlja godine vladanja ovoga Krešimira I u razdoblje od o.
939-0. 944. (o. c., 367).
144
šta više nego da su oni umjeli hrvatsku državu održati na onoj visini i snazi
do koje ju je podigao kralj Tomislav.«186
Već smo prije rekli da sam Porfirogenet piše da je arhont Krešimir sin
arhonta Trpimira. Nadalje, da je Hrvatska imala veliku moć i mnoštvo voj-
ske sve do njega i za vrijeme njegove vladavine, a kad je on umro, smanjila
se je kopneno-pomorska snaga u toj zemlji.187
Prije nego što stavimo neke važnije događaje u razdoblje Krešimirove
vladavine, potrebno je da utvrdimo barem približno godine njegova kralje-
vanja.
Dakle on je sjeo na očevo prijestolje 926; 950. je vladao već 24 godine.
Kada je prestao vladati, tj. kraljevati, sigurno i određeno ne znamo, iako ima
za to jedan vrlo kasni i od ovoga doba vrlo daleki podatak. To je tzv. »Catalo-
gus 188 ducum et regum Dalmatie et Croatie«,189 sastavljen u prvoj polovici
18. stoljeća, a pisac bi mu valjda imao biti Isusovac Filip Riceputi. U njemu
pod »Reges« kaže prvo ovo: »XVII. Cresimirus L filius Tiscimiri regis Serui^
a patre Bosina et regio titulo donatur circa 929; defuncto Cidomiro socero
Croaciam nouo suo regno adiungit regiamque Salone190 figit 932, vxor Hele-
na basilicarum apud Salonas fundatrix: obiit circa 954.«191
S tim katalogom je povezan iz istog vremena spis »Pontifices Salonitani
et Spalatenses a quodam Dalmata ex Archivis Romanis collecti«, koji je prvi
publicirao D. Farlati. Taj spis on naziva »rimskim katalogom«, a saznao je
da mu je autor neki učeni Dalmatinac, koji je za svoga boravka u Rimu iz ta-
mošnjih Tabularia sakupio imena solinskih ili splitskih biskupa te ih uredio
kronološki sve do svoga doba. Na to upućuje, kaže dalje Farlati, sam naslov
ovoga kataloga, u kojemu ipak nije spomenuto ima autora. Inače ovaj spis
192
seže do 1719. godine i u njemu imamo za Krešimira slijedeće podatke: »Jo-
annes VIII aliis Januarius II Archiepiscopus Spalatensis vicesimus sextus.
Praefuit ab an. 914. usque ad an. c. 940. sedentibus Joanne X. Leone VI. Step-
hano VII. Joanne XL Leone VII. Stephano VIII. imperante in Oriente Con-
stantino Porphyrogenito cum Romano Lecapeno, regnante in Servia Tisci-
186
Povijest Hrvata..., 431.
187
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 150.
188
Čudno je što Šišić, koji je objelodanio ovaj »Catalogus«, ni jednom riječju ne
citira da je i D. Farlati publicirao »Series Ducum et Regum Chrobatiae« (D. Farlati,
o. c., I, 342, 343), iako se njime služio već Fr. B u l i ć (»Izvještaj o crkvi sv. Marije od
Otoka i nadgrobnom napisu kraljice Jelene«, Vjesnik Hrv. arh. društva NS V, Zagreb
1901, 222, bilj. 14 i 15). Inače ovaj »Series« navodi 23 hrvatska vladara, a »Catalogus«
29 (ne 28, kako piše F. Bulić, o. c., 222 — 227). Uz to se Farlatijev »Series« ne slaže sas-
ma s onim »Catalogus«-om, koji je publicirao Šišić, i u razdoblju vladara a i nekim na-
vodima. I konačno njega je sastavio sam Farlati, kako to navodi »ex antiquis monu-
mentis optimisque scriptoribus...« (D. F a r l a t i , o. c. I, 342).
189
Državni arhiv u Zagrebu — 36 D l - X, str. 122 - 124.
190
L. Katić kaže da je »Solin od IX —XII stoljeća bio prestolnica hrvatskih na-
rodnih vladara« (»Solinski mlinovi u prošlosti«, Starohrvatska prosvjeta HI/2, Za-
greb 1952,
191
218).
F. Šišić, Genealoški prilozi..., 89, 91.
192
D. Farlati, o. c. I, 329, 332-337.
145
miro, Ducibus in Croatia Michaele, Ciodimiro, aliis Tirpimiro. deinde in ea-
dem Croatia regnante Cresimiro I. Fruntianus IV. Archiepiscopus Spalaten-
sis vicesimus septimus. Praefuit inter annos 940 et 970. sedentibus Stephane
VIII. Martino III. vel Marino II. Agapito II. Joanne XII. Leone VIII. Benedic-
to V. Joanne XIII. imperantibus in Oriente Constantino Porphyrogenito,
Romano, Nicephoro Phoca, Joanne Zemnisce; regnante in Croatia Cresimiro
I...« 193
Nadalje pak isti Farlati u svom djelu piše pod »Frontianus archiep. ab
anno 940 ad 970« ovo: »... Qui temporibus illis principa turn in Chrobatis ob-
tinebant, eos nullum sive Archiepiscopo, sive Ecclesiae Spalatensi commo-
dum aut beneficium contulisse reperio. Tamislao in regimen Chrobatiae Ci-
domirus, huic vero successit Cresimirus nepos, cognomento Major, ut in
Tabulis Dalmaticis appellatur...« 194
Bulić-Bervaldi donose isječak ovoga spisa kao prilog F, gdje su i ova dva
podatka. No oni se uopće ne osvrću na Farlatijev komentar u vezi s Frontia-
nusom. Nadalje pokušavaju nedovoljno uvjerljivo pobiti Farlatijev navod u
pogledu autora »rimskoga kataloga«, čiji se rukopis nalazi pod naslovom
»Salonitana et Spalatensia Sacra« u Državnom arhivu u Zagrebu. Naime,
oni drže da je njegov sastavljač ili Riceputi ili Farlati, iako ni Riceputijev ru-
kopis uopće ne sliči rukopisu autora »rimskoga kataloga«, a od Farlatija ne
postoji nijedan dokumenat napisan ili potpisan njegovom rukom.195
Također Šišić ne donosi onaj Farlatijev komentar, a što se tiče ovoga
»rimskoga kataloga« on isprva smatra da gaje kompilirao o. 1719. možda Ri-
ceputi ili Farlati. Na 89. stranici iza toga, u istome svome radu, piše da je
ovaj katalog salonitanskih i splitskih nadbiskupa sastavio onaj isti anonim
spisa »Ćatalogus ducum et regum...« Nadalje tvrdi da tješnju vezu između
oba »imenika« jasno dokazuje činjenica što se kompilator »Rimskoga kata-
loga« očito služio katalogom hrvatskih vladara, a to znači (s obzirom na pis-
mo) da su oba kataloga »budi postala istodobno, budi da je hrvatski vladar-
ski katalog nešto stariji«. Kao pisca ili kompilatora ovih obih kataloga, kaže
dalje Šišić, »označio je s uspjehom dr Faber patra Riceputija, do kojega su
rezultata u novije vrijeme također došli Bulić i Bervaldi«,196 što nije točno.
Naime Bulić i Bervaldi tako ne kažu, jer oni smatraju Riceputija ili Farlatija
piscima kataloga, koji se odnose na solinske i splitske pontifike. Uz to u Far-
latija, koji je naveo sam autora ovoga spisa, izričito stoji da je »a quodam
Dalmata...» sastavljen tzv. »rimski katalog«, a to znači ne Riceputi ne Farla-
ti, koji su po porijeklu pravi Talijani.
193
F a r l a t i ovaj podatak ovako komentira: »Cresimiro Senior, et proavus Cresi-
miri tertii, cui Petro etiam nomen est, non incommode aptari potest hisce tempori-
bus, et cum Pontificatu Fruntiani IV aetate conjugi...« (o. c. I, 341).
194
D. F a r l a t i , o. c. I, 334, 109.
195
Gl. Fr. B u l i ć —J. B e r v a l d i , Kronotaksa solinskih biskupa uz dodatak kro-
notaksa spljetskih nadbiskupa (od razorenia Solina do polovice XI. v) Zagreb
1912-13,74,77-96.
196
Genealoški prilozi..., 18, bilj. 2, 89.
146
Koji je stariji od ovih kataloga, teško je određenije reći. Svakako može-
mo prihvatiti da su oba spisa nastala u prvoj polovici XVIII stoljeća.
Što se tiče važnosti prvoga kataloga, Šišić kaže da je »sasvim obična i
nekritična kompilacija na osnovu štampanih nekih knjiga, ali i bujne fanta-
zije inače nepoznata autora iz prve polovice XVIII. vijeka« i da on »ne može
nikako da zapremi odličnije mjesto medu izvorima hrvatske prošlosti. On je
naime po postanju svome naprosto kompilacija, koja se temelji sad na histo-
riji, sad na mutnim izvorima, što više »kada ga se dobro prouči, opaža se
»jasno, da se kompilator ispomagao još i živahnom fantazijom svojom, a
sve u težnji, da zgodno poreda i složi svoj posao. Opaža se dakle isto takva
tendencija, kao i kod takozvanog »rimskoga kataloga« salonskih i spljetskih
nadbiskupa«. Dalje je Šišić naglasio da on objavljuje ovaj prvi katalog u cije-
losti i zato da se zadovolje oni koji ga još ne poznaju« a drže da u njemu ima
bog zna šta vrijednoga i važnoga »izrazujući nadu da će na osnovu ovoga nje-
govog komentiranja istoga kataloga »pravi kvalitet kataloga još bolje izaći
na vidjelo.«197
Sa Šišićevim ovakvim negativnim gledanjem na ovaj Ćatalogus i njego-
ve pouzdanosti nije se složio u posljednje vrijeme V. Novak, koji smatra »da
se može u izvjesnoj mjeri poslužiti i ovakvim spisom« i da se »svakako treba
zaustaviti na tom katalogu već stoga jer on potječe od naučnika velikog ugle-
da. Riceputi je sa najvećom akribijom ne samo odabirao i analizirao izvore,
nego se prema njima također strogo odnosio, kad ih je uzimao za osnovu
svojih zaključivanja«. Zato, jednako kao što su Rački i Bulić ozbiljno uzeli u
razmatranje ovaj Ćatalogus, Novak smatra da se ipak treba zaustaviti na jed-
nom podatku u ovom spisu.198
Unatoč ovakvom najnovijem mišljenju, svakako se mora sa punim opre-
zom pristupiti ovome Catalogusu hrvatskih knezova i kraljeva, na koji je Ši-
šić prvi upozorio da su mu podaci »upravo sasvim nepouzdani, dapače ne-
mogući »i iznio da su uzeti iz tzv. Ljetopisa popa Dukljanina, koji je ovome
kompilatoru bio »prvi glavni izvor.«
U tome Ljetopisu se govori kako je Belo oženio sina Tišimira za kćer ba-
na Čudomira iz Bijele Hrvatske. Ova mu je rodila dva sina: Predimira i Kre-
šimira (Cresimirum). Kasnije je prvi zauzeo cijelu Crvenu Hrvatsku i njome
zavladao, a njegov brat Krešimir zauzeo je Bosnu uz pomoć Čudomira, i ka-
da je umro otac njegove majke zavladao je Bijelom Hrvatskom. U to vrijeme
je umro bugarski car Petar.199
200
Prema datumu smrti cara Petra (30.1 969) možemo sa sigurnošću reći
da ovo nije naš Krešimir I, jer on je mnogo ranije umro. Unatoč toga ne bi
se i mogli sasma složiti sa Šišićem da su »svikolici podaci bivšeg trogirskog
imenika... sasvim nepouzdani i bez ikakve historičke vrijednosti«,201 jer su
197
O. c., 60, 89.
198
Zadarski kartular svete Marije, JA, Zagreb 1959, 34.
199
Ljetopis Popa Dukljanina — uredio F . Š i š i ć , SAN, Beograd — Zagreb 1928,
323, 324.
200
Ljetopis Popa Dukljanina, MH, Zagreb 1950, 73, bilj. 146.
201
Genealoški prilozi. ..,64.
147
 oni uzimani iz većinom danas izgubljenih izvora kao i onih, koji i danas nisu
sasma podvrgnuti jednoj temeljitoj kritici, kao ni ovaj »rimski katalog«, koji
još nije dobio svoje određeno mjesto medu izvorima za hrvatsku srednjovje-
kovnu historiju. Što se tiče porijekla Krešimira I, vidimo da Riceputi nema
pravo, jer znamo po Konstantinu točno tko mu je bio otac, tj. vladar Hrvat-
ske, a ne Srbije.
Isto tako nije zavladao Hrvatskom o. 932. nego već 926, kako se to očito
vidi iz naše isprave. Nadalje da bi mu se žena zvala Jelena ili ne, vrlo je pri-
mamljiv podatak, i mi ćemo ga pokušati osnažiti nekim izvorima. Podatak
pak daje Krešimir I umro o. 954. izgleda nam također da nije daleko od isti-
ne, i to naročito u vezi s onim pasusom u DAI-u, gdje Porfirogenet govori o
ovom kralju i stanju poslije njegove smrti.
Iz »rimskog kataloga« pak doznajemo da za nadbiskupovanje u Splitu
Ivana VIII, zvanog po nekima i Januarije II (914 —o. 940), knezovi su u
Hrvatskoj Mihajlo, Čudomir, po nekima Trpimir, i onda kao kralj Krešimir
I.
Međutim taj podatak je netočan u pogledu knezovanja Mihajla u Hrvat-
skoj, a identificiranje Trpimira sa Čudomirom i obratno ne objašnjava nam
ipak točnije rodbinsku vezu s Krešimirom, koju je sigurno utvrdio ondašnji
izvor: car Konstantin VII. Jedino što se možemo u cijelosti složiti jest poda-
tak u »rimskom katalogu« da je i za nadbiskupa Ivana vladao Krešimir. Ovaj
svoju kraljevsku funkciju vrši do pedesetih godina X stoljeća, i to za vrijeme
nadbiskupovanja Ivana a dijelom i za nadbiskupovanja Fruntianusa IV
(940 — 970)/; o kome Toma Arhidakon ništa nezna — a ne kako se kaže u tom
istom katalogu za cijelog njegova mitropolitovanja. Još nešto. Kada Farlati
govori o nadbiskupovanju Fruntianusa, on priča da je Tomislava naslijedio
Čudomir, a ovoga »nepos« Krešimir s nadimkom »Major«, kako ga se zove
»in Tabulis Dalmaticis«.
Na ovaj se podatak začudo nitko od naših historičara dosada nije os-
vrnuo, pa čak ni Šišić ni Barada. Svakako je interesantno što kaže Farlati o
ovom redoslijedu vladara, a njegov navod da se Krešimir zove »Stariji« u
dalmatinskim ispravama (spisima) točan je, jer tako baš stoji u onoj ispravi
iz 1067. godine.
Inače Farlatijev navod da je Krešimir unuk Čudomira, svakako otpada,
jer prvorazredni izvor Porfirogenet donosi samo da mu se je otac zvao Trpi-
mir, a ne Tišimir, dok o djedu ne govori ni riječi. Iz istoga razloga otpadaju i
svi ostali spomenuti navodi o Krešimirovu rodbinstvu, što ga sadrži katalog
hrvatskih knezova i kraljeva kao i tzv. Ljetopis popa Dukljanina.
Nakon što smo ovako kritički pretresli ove interesantne no zato slabo
vjerodostojne i malo upotrebljive podatke iz Dukljanina i iz obiju kataloga,
te približno utvrdili godine vladanja Krešimira I, možemo prijeći na to da
pokušamo iznijeti koji su se sve događaji odigrali za njegova dugog vladanja.
U prvom redu je 10. VII 926. Mihajlo »rex Sclavorum« zauzeo južnoital-
ski grad Sipont,202 kako to kažu »Annales Barenses«.203 To je onaj isti zahum-
202
O tome vladaru i događaju v. D. G r u b e r , »Iz vremena kralja Tomislava«,
Zbornik kralja Tomislava, 336 — 341.
148
ski vladar, koga Ivan Đakon naziva »Sclavorum duce« pod 912. godinom,204
te kome je kao i Tomislavu pisao papa Ivan X. Samo tada, kada mu se obra-
205
ća papa, imenuje se još kao »dux«, a već spomenute 926. »rex«, dakle upra-
vo kada Krešimir započinje sa svojim kraljevanjem. Tada se je Mihajlo kitio
i visokim bizantskim titulama: antipata (prokonzula) i patricija, kako to piše
Porfirogenet, koji mu daje i naziv: arhont.206
Sve bi ovo značilo da je Mihajlo priznavao vrhovnu vlast Bizanta i nje-
gova vladara.
U vezi sa Mihajlovom ekspedicijom u Južnu Italiju, ne isključujemo mo-
gućnost da su pri osvajanju Siponta sudjelovali i Hrvati. Slijedeći događaj za
vladavine Krešimira I jest obnavljanje rata s Hrvatima od strane Simeona,
koji je sam pošao protiv njih. Kada je s njima zametnuo boj, kako piše na-
stavljač kronike Georgija Hamartola i nastavljač Teofana u poglavlju pod
naslovom »De Symeone Bulgare et de eiusdem per Chrobatos clade et de
morte eius«, bio je izgubio gotovo svu svoju vojsku. To se je dogodilo 927.
go.,207 što se vidi iz naznačene indikcije XV. u tom poglavlju.208 Tada je papa
poslao dvojicu svojih poslanika u Bugarsku, gdje su se zadržali dvije godine.
Oni su ondje (kako nas o tome izvještavaju akti drugoga splitskog sinoda (po
nalogu papinske stolice završili svoju posredničku misiju u pogledu sklapa-
nja mira između Bugara i Hrvata,209 koji su se po smrti cara Simeona (27. V
927)210 poput Mađara i ostalih susjednih naroda oko Bugarske spremali da
napadnu Bugare, kako dalje iznosi nastavljač Georgija Hamartola.211
Svakako je papa posredovanje između dva naroda izvršio u duhu onoga
pismenog obećanja, koga su Hrvati dali stolici sv. Petra da neće nikada pro-
valiti u tuđu zemlju i ratovati nego jedino ukoliko netko baš njih napadne, te
da će radije živjeti u miru sa svima koji to žele.
203
RD, 393.
204
RD, 388.
205
RD, 187, 189.
206
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 160.
207
F. S i s i ć, bez ikakvog izvornog obrazloženja, stavlja da se ovaj bugarski po-
raz dogodio 926. g. (Povijest Hrvata..., 422). I dok K. J i r e č e k (Istorija Srba l, Be-
ograd2 1952, 115) ne datira taj poraz, G. O s t r o g o r s k i (Istorija Vizantije, Beog-
rad, 258) baca ga, također bez obrazloženja odakle je uzeo to za potvrdu, u »oko 926.«.
B. Ferjančić pak iznosi razna mišljenja u dataciji toga rata i zaključuje da »na osnovu
raspoloživih podataka ne može se tačno odrediti vreme hrvatsko-bugarskog rata, ali je
sigurno da je on voden odmah posle pokoravanja Srbije: u DAI (De administrando im-
perio: S. A.) kaže se da je pohod protiv Hrvata preduzet u vreme zauzimanja Srbije od
strane Bugara« završava svoje izlaganje B. F e r j a n č i ć ( Vizantski izvori za istoriju
naroda Jugoslavije II, Posebna izdanja Viz. instituta CCCXXHI/7, Beograd 1959, 56,
57, bilj. 191). D. M a n d i ć, služeći se Nastavljačem Teofana, Hamartolom i drugim bi-
zantinskim piscima, koji većina pišu da je 27. V 927. poražen car Simeon, tvrdi da je
Tomislav sa Hrvatima toga dana pobijedio Bugare i njegovog vladara (o. c., 214 — 225).
208
RD, 392.
209
RD, 195.
210
I S i š i ć (o. c., 423) i K. J i r e č e k (o. c. I, 115) i G. O s t r o g o r s k i (o. c.,
258) pišu da je taj vladar umro 27. V 927.
211
RD, 394.
144
 S takvom obavezom, koju su i za Trpimira II obnovili,212 Hrvati su se au-
tomatski stavili pod zaštitu rimske kurije. Time se može objasniti i potez
Ivana X što je posredovao u koriš Hrvata preko svojih poslanika, koji su us-
pješno obavili svoju misiju. Nakon toga je papa uputio jednoga od njih, i to
biskupa Madalberta u Split. Ondje je pod njegovim predsjedanjem213 održan
tzv. drugi sinod, čija je datacija (potkraj 927. ili 928. g.)214 ipak vrlo proble-
matična, jer ta godina nije ničim točnije dokazana. Dapače, ako uzmemo da
su se oni poslanici vratili iz Bugarske u Rim 928. ili početkom 929, onda je
Madalbert mogao stići u Split najranije 929. Te je godine najvjerojatnije i
održan onaj drugi sinod.
Iz sadržaja zaključaka ovog drugog sinoda vidimo da se je na njemu na-
lazio i »vladar Hrvata« (Chroatorum principe) sa svojim višim plemstvom
(eius proceribus), medu koje su se ubrajali banovi, župani i dvorski dosto-
janstvenici.215
U vezi s tim automatski otpada i kombinacija Šišića iz 1914. kada kaže
kako je pažnje vrijedno da se hrvatski vladar od 928. g. naziva samo »Chroa-
torum princeps« i da mu se ne daje nikakvo ime, te da se »obično uzima da
je to Tomislav, premda bi mogao već biti i njegov nasljednik Trpimir II.«216
Faktično na ovom saboru je prisustvovao Krešimir I, koji je vladao u ovo do-
ba Hrvatskom. Isto tako otpada i Šišićev citat iz njegove »Povijesti Hrvata«,
izišle 1925. da na sinodu nalazimo »jamačno kralja Tomislava« te dodatak
»da je već novi vladar sjedio na hrvatskom prijestolju, jamačno bi i poimen-
ce bio pomenut od suvremenika kompilatora ovih akata.«217
Na ovom.drugom sinodu su, dakle, u prisutnosti Krešimira I uređene
crkvene prilike u Dalmaciji i Hrvatskoj, kojima je on suvereno vladao.
Crkvenom organizacijom sačuvano je i političko jedinstvo Hrvatske i Dalma-
cije i tada je zapravo splitski nadbiskup postao mitropolita obiju ovih zama-
Ija. Time je ukinuta i prijašnja titula »biskupa Hrvata« (episcopus Chroato-
rum), koja je bila priznata na prvom crkvenom saboru i novi papa Leon VI
(928/9) sada naređuje Grguru, ninskom biskupu (koji je obnašao tu čast), ko-
ji je silom »prilika postao biskupom u zemlji Hrvata« (in Chroatorum terra)
da biskupuje samo u skradinskoj crkvi, zabranjujući mu da sebi prisvaja tu-
đe biskupije.
218
Tako je dakle Krešimirovim, a ne Tomislavovim prešutnim stavom likvi-
dirana ova nacionalna crkva, koja je htjela imati primat i nad dalmatinskim
biskupima,219 dok je naprotiv pod čvrstim okriljem pape splitska metropoli-
ja uskoro provela svoj zamišljeni plan i postigla svoj cilj.
212
Constantinus Porphyrogenitus, o. c., 148, 150.
213
F. Sišić, Priručnik... I/l, 222; RD, 195.
214
Gl. F. Šišić, Povijest Hrvata, 423,424; M. B a r a d a - L . K a t i ć - J .
c. I, 47.
215
F. Šišić, Povijest Hrvata, 656.
216
Priručnik izvora... 1/1,22, bilj. 2.
217
Povijest Hrvata..., 424, bilj. 36.
218
F. Sišić, Priručnik izvora... I/l, 219, 224.
219
F. Sišić, o. c. 1/1,221.
150
Ovakvim ustupkom rimskoj kuriji Krešimir »po božjoj milosti kralj
Hrvata i Dalmatinaca« je uz svoju državu privezao Dalmaciju i njene grado-
ve, u koje su se Hrvati stali sve više infiltrirati i skoro neprimjetno nadirati,
te ondje stjecati polagano ali sigurno sve veće pozicije.
Za Krešimira I, koji se je brinuo poput Trpimira II za Srbe emigrante,
pobjegle u Hrvatsku ispred terora Simeonova, još u doba arhonta Zaharije
(o. 924),220 Časlav Klonimirović bježi iz Bugarske221 i uz obilnu pomoć Bizan-
ta, čiju je vlast priznao, obnavlja Srbiju, kako to piše Porfirogenet. Tom pri-
likom su se vratili kući i ovi Srbi emigranti iz Hrvatske,222 gdje su se svojev-
remeno sklonili, te su sada skupa sa Caslavom i tamošnjim stanovnicima
radili na obnovi zemlje, kako se to opet vidi iz djela cara pisca.
Nije isključeno da je i Krešimir I kao dobar susjed Srbije nastojao da sa
svoje strane pomogne Časlavu u njegovu pothvatu oko izgradnje svoje zem-
Ije.
Još jedan događaj, poznat iz izvora, tj. kronike Ivana Đakona, za vlade
Krešimira je pokušaj Venecije da ponovno skrši Neretljane, čiji se vladar u
spisu »De cerimoniis«, nastalom poslije 952. g., ne navodi medu arhontima
južnoslavenskih plemena, kojima »kristoljubivi gospodar« Konstantin VII
upućuje naredbu (χέλευσις). Ovaj nam podatak svakako dokazuje da Pagani-
ja po svoj prilici u vremenu od 945. do 959/223 nije priznavala vlasti Bizanta.
Naime upravo 948. godine je, kako piše Ivan Đakon, dužd Petar Kandija-
no poslao 33 lađe, koje su Mlečani zvali gumbarije, protiv neretljanskih Sla-
vena. Kad su se one vratile kući ne postigavši uspjeha, dužd je uputio ponov-
no isto toliki broj lađa. Nakon što je utvrđen ugovor sa neretljanskim Slave-
nima, lađe su se vratile kući.224
U Dandola pored ostalog u vezi s tim događajem stoji i ovo: »... iterum
namque totidem contra eosdem mictere studuit, que, cum Sclavis renovato
225
federe, reversi sunt...«, što znači da su Mlečani obnovili, a ne utvrdili, ka-
ko piše Ivan Đakon, ugovor sa Slavenima i onda se vratili kući. Naime po-
znato je da je Venecija sa Slavenima (Hrvatima i Neretljanima) još 839. sklo-
pila ugovor, koji se o. 875. raskinuo. Ali 876. opet je s njima sklopila mir.226
Svakako je ovo Dandolovo pričanje malo drugačije od onoga u Ivana
Đakona, koji je ipak stariji izvor za mletačku historiju od ovoga prvoga duž-
da pisca.
Što je ovaj ugovor sadržavao, može se različito kombinirati. Iz onog pa-
susa »De administrando imperio« Konstantina VII, gdje se pored ostalog ka-
že kako sa svojim brodovima od Hrvata odlaze jedino oni, koji se bave trgo-
220
K. J i r e č e k , Istorija Srba I, 115.
221
O razilaženju u datiranju bijega Časlava v. Vizantiski izvori... II, 57, bilj. 193.
222
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 158, 160.
223
V. za to detaljnije: Vizantiski izvori... II, 5, 77, 78 sa bilj. 289, 292.
224
RD, 399, 400.
225
Andrea Danduli Chronica per extensum descripta, Rerum Italicarum Scripto-
res fas. 315, p. XII, p. I, Bologna 1938, 173.
226
RD, 335, 336, 366.
151
vinom obilazeći od grada do grada Paganiju i zaliv Dalmacije (τον κόλπον
της Δελματίας) sve do Venecije,227 vidi se da je tada vladao mir na Jadran-
skom moru, koje Porfirogenet zove »το πέλαγος Δαλματών.«228
S obzirom na kraljevsku titulu Krešimira I u onoj ispravi od 950, ovo
more je bilo u njegovoj vlasti. Mirovni pak odnosi između Mlečana i Slavena
(Hrvata i Neretljana) omogućili su širi zamah trgovine na tom dijelu Balkan-
skog poluotoka, što je mnogo koristilo u prvom redu narodima tog teritori-
ja.
Plodovi ovakve miroljubive politike Krešimira I osjetili su se i u samoj
Hrvatskoj. Ona se po Konstantinu prostirala od rijeke Cetine i pružala sve
uz Primorje do granica Istre, tj. do grada Labina, a također i u gorskim kra-
jevima donekle je ulazila u temat Istre, dok je prema Cetini i Livnu graničila
sa Srbijom.229
To znači da su Hrvati imali u svojoj vlasti i veći dio Istre, izuzev primor-
ske 230
gradove i okolicu, koji su zapravo sačinjavali bizansku pokrajinu Is-
tru.
Hrvatska se je tada po istom piscu ubrajala u Sklavinije. Ove su se pro-
stirale uz obalu Jadranskog mora i obuhvaćale su po Porfirogenetu Duklju,
Travunju, Zahumlje, Paganiju, Hrvatsku i Srbiju,231 tj. teritorij od Lješa i Ul-
cinja i Bara pa sve do unutar Istre.
Kada Konstantin VII piše o Hrvatskoj, on je zove »χώρα«, koja je podi-
jeljena na233 11 županija,232 a ban (βοάνος) Hrvata vlada Krbavom, Likom i
Gackom.
Baš 950. g. u našoj ispravi spominje se prvi po imenu poznati ban Ozri-
nja234 i poimence tri župana, za koje se ne kaže kojim su sve župama uprav-
ljali. Tu se navode općenito i kraljevi dvorjanici (fideles, minister). Zatim
podžup, ricar i dr., a pored ovih svjetovnih tu su spadali i crkveni dostojan-
stvenici (kapelan, biskup).
Iz toga istoga doba znamo od Porfirogeneta za ove naseljene gradove u
Hrvatskoj: Nin, Biograd, Belice, Skradin, Hlivno, Stolpon, Knin, Karin i Klo-
buk, a u Dalmaciji: Kotor, Dubrovnik, Split,235 Trogir, Zadar, Rab, Krk i
227
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 150.
228
RD, 346.
229
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 144, 145; S. A n t o l j a k , »Problematika naj-
ranijeg doseljenja i nastanjenja Slavena-Hrvata u Istri«, Starine, JA 48, Zagreb 1958
59.
230
S. A n t o l j a k , o. c., 59.
231
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 144.
232
Zapravo 14, ako se ovdje ubroje i one tri, kojima je upravljao ban. ^^\
233
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 144. \^_
234
Nije dakle prvi ban bio Pribina, kako piše Šišić (Povijest..., 435, 436).
235
Konstantin VII piše u DAI da se palača i hipodrom cara Dioklecijana u zemlji
istih Hrvata do danas, čuvaju u gradu Solinu, blizu Splita (εις το κάστρον Σαλώνος
πλησίον τοο κάστρον Ασπαλαδον) (Constantine Porphyroge ο. c., 148). F e r j a n č i ć
komentira ovaj pasus tako što kaže da se Dioklecijanova palača kao sastavni dio grada
Splita svakako nalazila na teritoriju bizantske teme koji se teritorij nije daleko prosti-
rao od gradskih zidova (Vizantiski izvori... II, 42, bilj. 120). Svakako mi vidimo da
152
Osor, čiji su se stanovnici nazivali Romani. Dalmaciji su pripadali i brojni
otoci, od kojih su na mnogima gradovi pusti i bez stanovnika. Ostali gradovi
na kopnu teme Dalmacije, nakon što su ih osvojili Hrvati (Slaveni), ostali su
po istome piscu također pusti i nisu imali nijednog stanovnika.236
Ipak iz ovih podataka (o prostiranju Hrvatske, te o navođenju župa i
gradova) ne dobivamo dosta točno označene granice hrvatske države, jer je
ova kraljevina zahvatala mnogo širi teritorij i prema istoku i prema sjeveru,
kako je to dobro uočio Šišić.237
Takvo je eto bilo stanje u Hrvatskoj i Dalmaciji za Krešimira I, kada je
on izdavao onaj privilegij od 950. godine kao i jedan drugi u korist samosta-
na sv. Krševana, čiji datum izdanja ne znamo, a radi se o posjedu u selu Dik-
lu238 kraj Zadra.239 Ovaj posjed240 je on darovao kao zavjet »pro remedio ani-
me sue«, kada je posjetio samostan i crkvu sv. Krševana241 u Zadru. Ovu
darovnicu242 je kasnije njegov praunuk Petar Krešimir potvrdio.243
imamo točno ovdje ubicirana dva grada: Solin i Split, i da po Konstantinu Porfiroge-
netu (c. 31) tada Dioklecijanova palača sa hipodromom nije spadala u ovaj drugi grad,
u koji je car pisac još u 29. godini začudo stavio baš ovu palaču, detaljno je opisujući
(Constantine Porphyrogenitus, o. c., 136). Svakako je ovakva kontradiktornost pone-
kad vrlo karakteristična za Porfirogeneta.
236
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 150, 124, 138.
237
Povijest Hrvata, 450, 460.
238
RD, 62; F. Šišić, Priručnik izvora... I/l, 249, 250.
239
Vj. K l a i ć piše da je tome samostanu koji je posjetio, darovao »nekoliko ze-
malja u Hrvatskoj« (Povijest Hrvata... I, 85), što naravno, nije točno.
240
J. S t i p i š i ć pretpostavlja, budući daje »Krešimir II« ovaj posjed »na nedvoj-
beno hrvatskom teritoriju u Diklu poklonio samostanu sv. Kršavana u Zadru, može-
mo prihvatiti misao da je tada Zadar bio pod njegovom vlašću. Razumije se ne samo
Zadar nego i najveći dio Dalmacije«. Vrlo je »vjerovatno da je i darovani teritorij i
grad Zadar bio pod vlašću istog vladara, u ovom slučaju pod vlašću hrvatskog kralja
Mihajla Krešimira II« dodaje svemu ovome Stipišić, koji se nešto kasnije u tome po-
navlja (o. c., 82, 83).
241
Crkva sv. Krševana spominje se prvi put u prijepisu oporuke zadarskog priora
Andrije od 908? (918!), a iz isprave od 18. XII 986. g. uočavamo da su je sagradili Zadra-
ni Fusculo i prior Andrija i da je onda obnovljena iste godine 986. (RD, 18, 21, 508).
Inače Konstantin Porfirogenet navodi da se u Zadru nalaze moći sv. Krševana (Con-
stantine Porphyrogenitus, o. c., 138), ali ne kaže da je ondje i crkva sv. Krševana, iako
nam ona isprava od 908? (918!) očito to govori, a druga (986) dapače izričito označuje.
Svakako ne može se isključiti da crkva sa samostanom sv. Krševana nije sagrađena ili
krajem IX ili pak početkom X stoljeća (ν. ο tom što misle: V. B r u n e l l i Storia della
citta diŽara I, Venezia 1913, 212; J. Nagy, »Tradicija isprava iz doba hrvatske narod-
ne dinastije izdanih u korist zadarskog samostana sv. Krševana«, Zbornik kralja To-
mislava, 432), čemu ide u prilog i interesantni podatak zadarskog historičara Simuna
Kožičića-Begne (o. 1460 —o. 1536), modruškog biskupa, koji piše da je po tradiciji sa-
mostan sv. Marije osnovan od monaha sv. Krševana 906. godine (V. Novak, Zadarski
kartular... 24).
Š i š i ć je još 1914. pisao da počeci ovoga samostana padaju nesumnjivo u početak
X st., ili bar u drugu polovicu IX st. budući da se on već 918. spominje u oporuci zadar-
skog priora Andrije (Genealoškiprilozi..., 65). No godine 1925. začudo Šišić iznosi
(Povijest Hrvata..., 662) da je ovaj samostan osnovan 987. godine. Međutim V. No -
v a k (Zadarski kartular..., 24) u najnovije vrijeme kaže da je utvrđeno da je samostan
sv. Krševana postojao 918. godine, a onda je tokom X stoljeća zbog nepoznate deka-
danse samostana bio i napušten, pa onda obnovljen 986. godine.
242
Naravno da N. Klaić, na osnovu svoje poznate diplomatičke analize, i ovu is-
153
 Kako vidimo, ovaj izvještaj on je učinio za života, i to u nekretninama,
koje je ostavio crkvenoj ustanovi.
244
No to su valjda već bile predzadnje godine njegove vladavine, o čemu
nam indirektno svjedoči Konstantin Porfirogenet, koji nas obavještava o
njegovoj smrti i njegovu nasljedniku, koji je vladao samo 4 godine.245 Koje je
godine to bilo, ne možemo točno reći, jer nemamo nijedan tadašnji ili barem
nešto kasniji izvorni podatak, nego tek dva spisa iz prve polovice 18. stoljeća.
Prvi je onaj spomenuti »Catalogus ducum et regum...« 246 a drugi tzv. »rim-
ski katalog« solinskih i splitskih pontifika.
U prvome se navodi da je Krešimir umro o. 954. godine,247 a iz drugoga
vidimo da on vlada tamo sve do oko 970. godine,248 što svakako nije točno,
jer to pobija izvor iz onoga vremena: Porfirogenetov DAI.
Prema tome bi preostalo da se uzme u razmatranje ona godina 954, koja
svakako nije isključena. Ako bi to barem približno tako stajalo, onda bi Mi-
roslav naslijedio oca Krešimira te godine i vladao do 958, tj. do 959. godine,
kada ga je likvidirao249 ban Pribina.
Po našem mišljenju, Miroslav je poslije očeve smrti opet priznavao vlast
bizantskog cara poput nekih prijašnjih hrvatskih vladara — i to sada u osobi
Konstantina VII, što se najbolje može uočiti iz spisa »De cerimoniis«. U nje-
mu se navode naredbe i formule pisama, upućene u prvom redu arhontu
pravu smatra »sumnjivom« (o. c., 317, bilj. 140), a to je po njenom isto što i falsifikat!
243
F. Sisi ć. Priručnik izvora... I/1, 249.
244
O tom opširnije v. M. Barada, »Lapčani«, Had JA 300, Zagreb 1954, 501-503.
245
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 150.
246
Svakako su onome »Catalogus«-u, kada se govori o kraljevima Hrvatske i Dal-
macije, mogla poslužiti i tzv. Gesta regum Chroatorum ili Chroatiae. Ona su valjda po-
stojala još u X. st. i za njih zna Petar Krešimir, koji se sa njima za svoju povelju od
1067. g. i služi. Rački naziva ova »Gesta regum Chroatiae« i »memorialia« (RD,
508-indeks), a nešto više je o njima rekao i na njih upozorio D. M a n d i ć (o c
255-265).
J. Stipišić, kada govori o onoj darovnici Petra Krešimira u pogledu Dikla, pita se
što znači ono »in gestis« u toj istoj povelji. Stoga zaključuje da »je kralj Petar Kreši-
mir praunuk Mihajla Krešimira II. imao pred sobom ili kakvu kroniku (gesta!) ili ka-
kav kartular«, te da bi se prije »dalo zaključiti da je to bio spis narativnog karaktera.
Naime mnoge srednjovjekovne kronike i biografije pojedinih slavnih vladara nose na-
slov »gesta«. Ako se to krije i u ovom izrazu, onda to znači da je Krešimir II ostao u us-
pomeni kao veoma značajan i moćan kralj...« završava o tom Stipišić, koji začudo ne
zna o tim »gesta« ni to što kaže Rački, a pogotovo Mandić!
U vezi s ovim »Gesta«, koje smatra N. Klaić da su od Krešimira II, ona najedam-
put govori, kako se je sastavljač isprave Krešimira IV služio »odličnim vladarskim ka-
talogom«, koji naziva i »istinskim vladarskim katalogom« (o. c., 317, bil. 140).
Bilo kako bilo, mi ne znamo dokle su ova »Gesta« išla i što se je s njima, dogodilo!
247
F. Sišić, Genealoški prilozi..., 91.
248
D. Farlati, o. c. 1,334.
249
Rački prevodi izraz »αναιρεθέντος« sa »interfectus« (RD, 398), N. T o m a š i ć
sa »pogibe« »Život i dela cara Konstantina VII Porfyrogenita«, Vjesnik Zemaljskog ar-
hiva ΧΧ/1-2, Zagreb 1918, 83), Sišić isto sa »pogibe« (Genealoški prilozi.... 13),
J e n k i n s sa »was made sway« (Constantine Porphyrogenitus, o. c., 151), tj. »odstra-
njen«, F e r j a n č i ć sa »ubijen« (Vizantiski izvori... 11,45), a N. Klaić sa »uklonjen«
(o. c. I, 39).
154
Hrvatske, a onda arhontima Srba, Zahumljana, Konavlja, Travunjana, Duk-
250
Ije i Moravije, izuzev jedino arhonta Paganije (ili Neretljana), koji se ovdje
ne spominje, kako smo to već prije naveli.
Ako bi to bilo tako, onda nam ovo ukazuje kakvo je sada bilo stanje u
hrvatskoj državi poslije smrti Krešimira I, koji je upravljao snažno i nezavis-
no svojom kraljevinom.
Nakon likvidacije Miroslava, kada su nastale u zemlji svađe i mnoge raz-
mirice, umanji se broj konjaništva i pješadije te sagena i kondura hrvatske
vojne moći.251
Znači, dok je Porfirogenet ovo pisao, u Hrvatskoj su još uvijek trajali
neredi i nemiri, kojima on nije sagledao kraj, jer je 959. već umro.
Još nešto. Krešimir I po našem mišljenju je očito onaj Krešimir Stariji
(Cresimirus Major),252 koji se navodi u ispravi njegovog praunuka Krešimi-
ra, drugim imenom zvanog Petra, od 1067. godine.253
On bi dakle pored Miroslava254 imao još jednoga mlađeg sina Stjepa-
255
na, ako uzmemo na osnovu navedene isprave od 1067. (koju ovako datira
Sišić, a Rački stavlja u o. 1062. godinu), da je on identičan sa Držislavom, za
čijeg je maloljetstva upravljala neko vrijeme njegova majka Jelena, što se
može indirektno uočiti iz pomnog čitanja onog kamenog spomenika, gdje se
nalazi datum: 8. X 975. godine256 (In hoc tumulo quiescit Helena famosa qu-
ae fuit uxor Mihaeli regi materque Stefani Regis habenasque quondam tenu-
it regni... VIII. Idus M/ensis/ Oct/obris/.. .).257 Prema tome ona je ta »neka
250
Vizantiski izvori... II, 5, 78.
251
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 150.
252
U svome »Series Ducum et Regum Chrobatiae« Farlati navodi da je ovaj re-
dosljed izvadio »ex antiquis monumentis, optimisque scriptoribus collectum...« Uz to
nadodaje pod XVI i kaže: »Cresimirus Senior seu Major ex Diplomate Cresimiri III
Hactenus Duces...« (o. c. I, 342).
253
RD, 62 (o. 1062); F. Sišić, Priručnik izvora... I/l, 249 (1067).
254
1. K u k u l j e v i ć - S a k c i n s k i piše daje Miroslav sii Trpimira II »Prvovjenčani
vladaoci Bugara Hrvata i Srba i njihove krune«, Rad JA 58, Zagreb, 1879, 52).
255
Dakle ne Mihajla Krešimira II (949 — 969), koji bi imao biti mladi brat Mirosla-
va, kako piše Sišić (Povijest Hrvata..., 429,430). Naime on je tvorevina ovoga našega
inače eminentnog historičara, jer za Stjepana točno izvor kaže da je sin Krešimira I.
Stipišić ne citirajući Sišićevu Povijest Hrvata i ovo izdanje Ljetopisa Popa Dukljanina,
nalazi u tome spisu »dragocjene podatke o autoru naše isprave« (tj. Krešimiru II: S.
A.). Naime u glavi XXXI iste redakcije Pop Dukljanin »kaže da se Krešimira rodio sin
Stjepan. Očito se radi o Stjepanu Držislavu« i »to je sve što nam izvori govore o Kreši-
miru II« zaključuje S t i p i š i ć (o. c., 83).
256
V. M. B a r a d a , »Iz starohrvatske povijesti. II. Natpis hrvatske kraljice Jele-
ne« , Nastavni vjesnik 1933 - 34, 73-78.
257
Gl. F. S i š i ć , Priručnik izvora... I/l, 126-129; Isti, Genealoški prilozi...,
49-53; M. B a r a d a , o. c., Nastavni vjesnik 1933 — 34, 49, 50. L. K a t i ć čita, iznoseći
sva dosadašnja čitanja Jeleninog natpisa, ovako ovaj natpis: »In hoc tumulo quiescit
Helena famosa quae fuit uxor Mihaeli regi materque Stefani regis pacemque obtenuit
regni. VIII. idus mensis octobris in pače hie ordinata fuit anno ab incarnatione Domi-
ni DCCCCLXXVI«. Na taj način on izbacuje Sišić-Baradino »habenasque tenuit« i
stavlja umjesto toga »pacemque obtenuit«. Ujedno ukida točku iza »pače«, te dobiva u
hrvatskom prijevodu: »8. oktobra je u miru ovdje pokopana godine Gospodnje 976.«
155

kraljica Jelena«, koju Toma spominje da je sagradila i obdarila crkve sv.
Stjepana i sv. Marije u Solinu i da ih je onda predala po vječnom pravu na
posjedovanje splitskoj crkvi.
U atriju bazilike sv. Stjepana nadodao je dalje Toma Arhidakon, iznose-
ći ovo darovanje, sahranjen je uzvišeni muž kralj Krešimir s mnogim dru-
gim kraljevima i kraljicama.258
Kraljicu Jelenu navodi i onaj katalog hrvatskih knezova i kraljeva, u ko-
me stoji da je ona Krešimirova »vxor Helena basilicarum apud Salonas fun-
datrix«.259
Ako sada rezimiramo, onda bi Krešimir Stariji bio naš Krešimir Prvi,
zvan i Mihael,260 što je i Bulić tvrdio i primjerima pokušao objasniti i osnaži-
ti (npr. narodno i kršćansko ime Petar Krešimir i Dmitar Zvonimir). Samo
mi se s njime ne bismo mogli složiti u tome da je Miroslav i Stjepan Miros-
lav,261 jer to je jedino mogao biti Držislav,262 koji se na onom kamenom spo-
meniku iz 975. navodi kao kralj Stjepan.
Prema tome, po našem bi izlaganju ovako izgledala genealogija hrvat-
skih vladara od Trpimira II do Petra Krešimira:
Trpimir II (o. 920-925 ili 926)
l su ondje sahranjeni uz »uzvišenoga muža« Krešimira i mnogi drugi kraljevi i
žena: Jelena — Mihajlo Krešimir I (926-u. iza 950 ili o. 954)
Miroslav (o. 954 — o. 958 ili 959) Stjepan Držislav (iza 960-)
Svetoslav Krešimir II Gojslav
l posterior, Cresimiro fratris natu maximo, Regnum praeripuit, primusque omnium fu-
Stjepan I
Petar Krešimir N.
(Gl. detaljnije o tome: L. Katić, »Zadužbine...«, Rad JA 306, 192—197). Njegovo čita-
nje je svakako interesantno, no ipak se ne može sasma prihvatiti već i zbog toga što se
u jednom ovakvom kratkom natpisu gotovo nikada ne ponavlja jedan izraz dva puta, a
ovdje je baš tako sa »pače«. Što se tiče nove datacije, ona je također teško prihvatljiva
nakon vrlo uvjerljivog Baradinog tumačenja toga kronološkog podatka.
258
Thomas Archidiaconus, o. c., 55.
259
F. Sišić, Genealoški prilozi... ,91. ..', '
260
Interesantno je da se Petar Krešimir u rapskoj ispravi od 1059 (prepis) zoye^
samo »Petro« (RD, 56).
261
F. Bulić, »Izvještaj o crkvi sv. Marije od Otoka i nadgrobnom zapistfKraljice
Jelene«. Vjesnik hrvatskoga arheološkoga društva NS V, Zagreb, 1901, 222 — 226.
262
Da je Držislav bio jedan od mladih sinova Krešimira I kaže i Vj. K l a i ć . Po
njemu se je nakon što je Držislav obračunao sa dotadašnjim vladarom Hrvatske neka-
dašnjim banom Pribinom proglasio za kralja o. 970. (Povijest Hrvata... I, 86) Far l a t i
pak još davno prije piše komentirajući tzv. »rimski katalog« ovo: »Cresimirus Major
156
263
Dakle Krešimir I je onaj »Stariji« i on je pradjed Petra Krešimira,
dok je Krešimir II Mladi Petrov djed, kako se to lijepo može uočiti iz one lis-
tine Petra Krešimira od 1067 (po Račkome: o. 1062), a još više iz one njegove
druge, doduše sumnjive od 1066. godine.264
Još nešto. Petar Krešimir u ovoj prvoj ispravi (1067) kaže da su u vrije-
me Krešimira Starijeg i njegova sina Držislava njihovi moćni banovi Pribina
i Godemir.265 Prvoga bana stavlja Rački u razmak o. 940 — 949. g.,266 dok se
drugi u izvorima datira od razdoblja vladavine Krešimira I pa sve do Kreši-
mira II (1030—1038),267 što je malo neobično. Stoga možemo jedino ovo ob-
jasniti time da su ovo možda dva istoimena bana Godemira, koji su banovali
u dva razna razdoblja. Ili je pak Godemir banovao samo za Držislavove vla-
de i dalje, što je mnogo vjerojatnije.
Po svemu ovome, Mihajlo Krešimir Prvi imao je ne samo bana Ozrinju
nego i bana Pribinu, koji mu je likvidirao sina Miroslava i doveo na prijesto-
lje drugoga mlađega sina, tj. Stjepana Držislava, te je i za njega banovao, ka-
ko to navodi isprava iz 1067. godine.
Krešimir I, o čijim djelima zna vrlo malo njegov praunuk Petar Kreši-
mir,268 logično bi trebalo da je sahranjen u bazilici koju je podigla njegova
žena Jelena. S time bismo samo onda mogli objasniti onu Tominu izjavu da
kraljice; jer, ako računamo da je Toma mislio da je Petar Krešimir ondje bio
pokopan, onda bi se jedino moglo reći da tu iza njega leži možda samo Stje-
pan II, jer po fra Ivanu Tomašiću, piscu »Chronicon breve Regni Croatiae«
(ona završava sa 1561. godinom), Zvonimir je nakon što je umoren kod crkve
sv. Cecilije na Petrovom polju, sahranjen u kninskom kaptolu u crkvi sv.
Bartolomeja ispred velikog oltara.269
duos habuit filios, ut docet historicus Dalmata, Cresimirum et Dirsislavum. In aetate
it, qui posthabito Ducis titulo, Regis nomen assumpsit, et posteris suis e successori-
bus tradidit, qui non solum Chrobatiae sed etiam Dalmatiae Reges se haberi ac dići
volebant...« (o. c. I, 341).
263
Ne znam zašto je L u c i u s (o. c., Amstelodami 1668, 78) napravio genealošku
tablicu ovako, iako mu je i jedna i druga isprava (o. 1062, tj. 1067, te 1066) bila pozna-
ta:
Cresimirus maior
l .
Dirzislaws Cresimirus rex
Stephanus Rex
Cresimirus Petrus.
264
RD, 62, 67.
265
RD, 62; F. S i š i ć , Priručnik izvora... I/1, 249.
266
RD, 529 (index).
267
RD, 38, 62, 472.
268
RD, 62; F. Sišić, Priručnik... I / l , 249.
269
Joannes T o m a s i c h , »Chronicon breve Regni Croatiae«, Arkivzapovjestnicu
jugoslavensku IX, Zagreb, 1868, 13, 14.
157
 S tim se je podatkom u posljednje vrijeme djelomično složio Stipe Gu-
njaca, koji se izrazio kako je »najvjerojatnije« da se Zvonimirovo tijelo, u
prvom momentu, pokopalo u crkvi sv. Bartolomeja na blizom Kapitulu kod
Knina i da se poslije prenijelo u Solin, gdje su se sahranjivali ostali hrvatski
kraljevi.270
Na taj bi način u solinskoj bazilici umjesto Tominih mnogih kraljeva i
kraljica ležali pored Krešimira (kojega? S. A.) eventualno Zvonimir, što nije
ničim dokazano, možda je Stjepan II, što je isto tako nesigurno, i nitko više.
Iz ovoga dakle slijedi da je logičnije naše tumačenje Tominog pasusa ne-
go ono koje se je dosad olako povezivalo s ličnošću Petra Krešimira.
5.
U Krešimirovoj darovnici nailazimo na izraze »fideles« i »minister«, što
znači, kako smo već prije kazali, »dvorjanici«.271
Ove Krešimir naziva i svojim ljudima i medu njima je čak desetoricu
smatrao svojim najvjernijim odabranim prijateljima, koji su se u svemu po-
kazali odani.
Od te desetorice, u našim ispravama iz XI stoljeća navode se samo ime-
na Prividrug, Dražinja i Grubina, dok ostalih onako kako glase u Krešimiro-
voj ispravi nema, nego se tu pojavljuju prvi i zadnji put pod takvim nazivom.
Oni su svakako bili viši kraljevi službenici, koji su i članovi njegova sav-
jeta. Koje su pak funkcije obnašali na dvoru, ne možemo iz ove isprave saz-
nati. Njima je dakle u znak svoga prijateljstva Krešimir darovao uz neke
zemlje blizu teatra u Solinu i u Podmorju i svoj bivši kraljevski posjed: da-
našnji Vranjic. To je bilo vladarevo patrimonijalno dobro pod izravnom up-
ravom kraljeva čovjeka, i to župana. S tim teritorijem mogao je kralj slobod-
no raspolagati272 i darivati kome god je htio. Vranjic u ovo doba naziva se
otok (insula Durana). Taj naziv u takvom obliku uopće se ne pojavljuje u is-
pravama, nego tek u dvjema listinama iz X stoljeća — i to u ovoj Krešimiro-
voj darovnici i u jednoj drugoj privatnoj listini iz istog stoljeća, ali nedatira-
noj.273
U Supetarskom kartularu navodi se lokalitet »Uranna«, što bi prema
mišljenju Fr. Bulića bilo Vranjic. Tu pretpostavku podržava i V. Novak, a P.
270
»Kada i gdje je svršio hrvatski kralj Dimitrije Zvonimir s dodatkom o grobu
kralja Zvonimira na Kapitulu kod Knina«, Rad JA 288, Zagreb, 1952, 263, 319.
271
Šišić krivo prevodi onaj dio Muncimirove isprave (892), koji glasi na latin-
skom: »... communi consilio cum cunctis fidelibus et primatis populi.. .« ovako: »...
po jednoglasnom pristanku svih mojih vjernih narodnih prvaka...« (Povijest Hrva-
ta..., 666), a Barada »jednodušnim pristankom svih mojih vjernih i prvaka naroda«
(Dvije naše vladarske isprave, 66), što isto nije sama točno, budući da znamo što se
pod »fideles« misli i kako treba da se taj izraz prevede!
272
M. Barada, Hrvatski vlasteoski feudalizam, 15, 24.
273
Ovu povelju zove Stipišić apendiks ili dodatak Krešimirovoj ispravi ili zapis,
kome »sa stanovišta diplomatičke kritike teško je ovom zapisu išta prigovoriti«. Inače
je i nju objelodanio ovaj isti autor i ona je uklopljena u onu veliku pergamenu od
1397. godine (o. c., 89, 90, 94).
158
Skok tumači postanak ovog toponima tako što kaže da je on bio najprije
imenica Vrana, onda pridjev Vrani, koji je na koncu dobio deminutivni su-
274
fiks -Уејег označuje mali otok.
Toma Arhidakon, pak, ovom mjesto naziva »insula Hurania«, koje se na-
lazi ispred Solina i u njemu navodi taj pisac kulu i palaču splitskog nadbis-
kupa, koju su uništili Mlečani početkom 13. stoljeća.
U istom Tominom djelu »Historia Salonitana«, koji se kao rukopis iz
kraja 13. i početka 14. stoljeća čuva u splitskom kaptolu (s bilješkama iz 14. i
17. st.), dopisano je rukom iz kasnijega doba iznad ovoga toponima: »hurag-
niz (Vranjic)«.275
U 14. stoljeću zvalo se je ovo mjesto »Uraniza«, a u Farlatijevo doba, ka-
ko on piše »Wragniza« .276
Ali Krešimir I nije samo te svoje najodanije dvorjanike obdario tim
»otokom«. On im je, kako smo već prije naveli, još darovao jednu zemlju
(njivu, oranicu) blizu teatra u Solinu i drugu u mjestu zvanom »Potmerie«.
Prvi nam podatak pokazuje da je teatar u tom mjestu još postojao u do-
ba Krešimira, a gdje je bio lokalitet »Potmerie« (Podmorje),277 ne bismo
mogli točno reći. No, svakako je ovaj lokalitet bio u neposrednoj blizini Soli-
na, što se može jasno uočiti iz Krešimirova privilegija. U ovoj istoj ispravi
imenuje se Knin (Tignino) kao »castro« (castrum). Knin se poslije ovoga do-
maćeg izvora iz X stoljeća prvi puta javlja u stranom izvoru: u Konstantino-
vu djelu DAI iz istoga stoljeća pod »χάστρα« u Hrvatskoj, i to kao »το Τεν-
ήνα« i župa »ή Τνήνα«278 (kninska). Inače u privatnoj već navedenoj ispravi
iz X stoljeća (prijepis iz 1397. kao i ove Krešimirove od 950. g. (pojavljuje se
ovaj lokalitet kao »Teneno«,279 a onda dalje kao: Tninum, Tininium, Tnin, Te-
nenum, Tnenum i si.280
U bilješci 96. objasnili smo već mišljenje Du Cangea o nazivu: castra cas-
trum. Svemu ovome mi bismo dodali da »castrum« znači i posebno utvrđe-
no mjesto ili utvrdu i da je takvih gradova-utvrda u Hrvatskoj bilo više za
Krešimira I. Uz to je Knin bio i kraljevski castrum, kome je bio uvijek do
XII ili XIII stoljeća na čelu kraljevski župan, a kasnije knez-comes.281
Drugim riječima, ovo je bila jedna od brojnih letećih prijestolnica hrvat-
skih vladara u X i XI stoljeću. Ondje su oni izdavali pojedine svoje darovni-
ce.282 U Kninu je prvi izdao svoj privilegij Krešimir I. On je tada bio u utvrde-
274
V. N o v a k - P . S k o k , o. c., 224, 75, 283.
275
Thomas Archidiaconus, o. c., 85.
276
D. F a r l a t i , o. c. III, 339, 340, 348.
277
U jednom notarskom prepisu od 8. VII 1338. (Split) navodi se »teria in ciuitate
Salona incipiente a saxo qui lingua sclauonica Podmorsciza uocitatur...« (SCD X,
396). S t i p i š i ć zove ovo mjesto »Podmirje« (o. c., 85), te ništa više ne kaže.
278
Constantine Porhyrogenitus, o. c., 150, 144.
279
RD, 118, 145.
280
M. B a r a d a , Lapčani, 485.
281
M. Barada, o. c., 485, 486.
282
Za to v. npr. RD, 118, 145.
159
nom gradu okružen svojim dvorjanicima, od kojih su se neki i potpisali na
ovoj ispravi kao svjedoci. Prvo mjesto medu njima zauzima Ozrinja, koji je
ujedno u našim izvorima prvi poznati nam ban, a ne Pribina, koga spominje
Konstantin Porfirogenet.
Zatim su potpisana i tri župana.283 Od ovih ime »Coac£a« i »Milic9aio«
ima samo naša isprava, a ime »Dragomiro« u obliku »Dragamer« javlja se
već u IX stoljeću, te onda istom u ispravi od 1059. kao »Dragomir«. Koje su
dvorske službe vršili ili kojim su županijama od onih 11 koje nabraja Kon-
stantin VII upravljali ovi kraljevi dvorjanici župani, ne možemo reći. No
ipak možemo pretpostaviti da je jedan od njih bio svakako kninski župan,
jer je isprava izdana u tom tvrdom kraljevskom gradu.
Medu ostalim ličnostima nas naročito interesira Grubina »ric9ar«. Sa-
mo ime Grubina susrećemo vrlo često u našim ispravama XI stoljeća, a u
Supetarskom kartularu (kraj XI ili početkom XII st.) nailazimo medu svje-
docima listine na Jakova »Marianorum ducem« et »sui risari Sauide ac cete-
ribus militibus eius«.284
Kada je ovaj kartular u cijelosti objavljivao Fr. Carrara, on je stavio
mjesto »risari«: »resari«.285 Rački pak u svojim »Documenta« metnuo je u
tekstu »psari«, a u bilješci »risari«,286 dok je Sišić stavio u istom tekstu iza
»risari«286 dok je Šišić stavio u istom tekstu iza »risari« znak čuđenja (!).287
S tim izrazom prvi se kod nas u nauci pozabavio P. Skok u radnji: Iz mo-
jega »Glossariuma mediae et infimae latinitatis regni Croatiae«, koja je izaš-
la u »Šišićevu zborniku« u Zagrebu 1929. godine. On je prvo naveo da je ta ri-
ječ došla u nas u genitivu. Zatim je iznio kako je Rački ispravio u »psari«,
koju je korekturu bez daljnjega prihvatio i VI. Mažuranić.288 Stoga Skok po-
kušava obrazložiti zašto je Rački ovako postupio. Nadalje tvrdi da se iz sa-
moga konteksta može točno ustanoviti socijalna kategorija toga »risari« i
negira da je to slavenska riječ nego je vjerojatno latinska ili romanska. Pove-
zujući ovaj izraz s onim »milites«, Skok iznosi kako nema sumnje da je taj
»Sauide Jakovljev vojnik«, a ona apozicija »risari« da je oznaka njegova voj-
ničkog zanimanja. Prema tome je isključena »korektura Račkoga«, tvrdi
Skok. Ovako komentirajući on interpretira tu riječ tako da mjesto »s« stav-
lja »x«, tj. mjesto risarius »rixarius« i onda prevodi ovo sa »hrvač« itd., tu-
mačeći, da dalje ne duljimo, da je »risarius Sauida valja rvanjem ili dvobo-
jem dokazao Petrovu protivniku Miroslavu, da Petrus Crni ima pravo«. Na-
kon što je i ovo detaljizirao da potkrijepi ovaj dvoboj ili rvanje »rixariusa«
Sauide s protivnikom, ipak u bilješci dodaje: »Nevolja je samo u tome, što za
ovu riječ drugih potvrda iz naših dokumenata osim toga nemam. Za to sve
što je rečeno mora za sada ostati samo kao vjerovatnost« ,289
283
U Trpimirovoj ispravi je nabrojeno 6, a u Muncimirovoj 12 župana (M. Bara -
da, Dvije..., 51,52, 75-79).
284
V. Novak-P. Skok, o. c., 189, 190, 214.
285
V. N o v a k - P . Skok, o. c., 5, 214, bilj. 31.
286
RD, 128, 136, bilj. 19.
287
Priručnik izvora... I/1, 227.
288
Prinosi za hrvatski pravno-povijestni rječnik VIII, Zagreb, 1919, 1189.
289
P. S k o k , o. c., Šišićev zbornik, 50-52 (bilj. 17).
160
God. 1952. objelodanjujući zajedno s V. Novakom Supetarski kartular,
P. Skok je za »risari sui Sauide« napisao da to znači »jedan od vojnika Jaco-
bi ducis Marianorum« i da dolazi od rixarius »čovjek, koji dvobojem odluču-
je ishod parnice«, pozvavši se na 50-tu stranu svoje studije u »Šišićevu zbor-
niku.«.290
U istom ovom izdanju Supetarskog kartulara V. Novak je kazao kako ni-
je bez značenja »da se poslije kneza i njegove pratnje, medu kojima se lično
spominje risarius Sauida (možda knežev pisar?), odmah na prvom mjestu
nalazi Semajnov sin Dragšan, i onda čitav niz plemića i dvorjana...« Malo
zatim dodaje da bi ovaj »risar« Zavida »čini se imao taj zadatak da sastavi
pismenu odluku o čitavom sporu«, te u bilješci iznosi V. Novak kako ovo za-
gonetno ime nekog kneževa službenika P. Skok tumači kao rixarius, tj. čov-
jek koji dvobojem odlučuje parnicu. »Ja pak smatram«, kaže dalje Novak,
»da je riječ stara i slavenska u vezi sa reza i riza, rizati. Rizar (risarus, risari-
us) bi bio dakle čovjek, koji je kao poreznik na rabošu bilježio dugove i oba-
veze poreznika. A onaj koji bilježi, taj i piše i prema tome, taj risarius Zavida
mogao je da bude knežev poreznik i pismen službenik. (Vidi još V. Mažura-
nić, Prinosi za pravno-povjestni rječnik, 1008—1009)«.291
V. Novak objelodanjujući tzv. Svetomarijski kartular u Zadru donio je u
svome čitanju i ispravu od »1060«(?), koju on stavlja u 1066—1067. godinu.
Ondje je naveden i »Descinizna risar«.292 Ovaj je izraz Kukuljević prepisao
kao »Descini ubrusar« i dodao u bilješci: »U drugom prepisu zarisar«,293 što
je točno, jer je on to uzeo iz djelca »Omnia hucusque scripta ex quodam li-
bello in carta membrana atque caratere (Kukuljević, o. c. I. VI: caractere)
scripto ego Dominicus Bereich exemplaui anno 1755«, gdje stoji »Decini Za-
risar« (moj prijepis iz ove knjižice).294 Rački je pak pročitao ovo naprosto
kao »Desimir ubrusar«,295 što je sasma pogrešno kao i ono Kukuljevićevo či-
tanje, dok je V. Novak sasma pravilno to iznio. Komentirajući ovaj izraz, No-
vak je ostao na svome stajalištu da je risar (rizar!) značio poreznog službeni-
ka, koji je imao znatnu funkciju u kraljevskom fisku. Stoga on misli da se
nikako ne može održati mišljenje P. Skoka da je taj risar »čovjek koji dvobo-
296
jem odlučuje parnicu«.
Međutim, taj izraz »risari« mi imamo u našoj ispravi od 950. g. kao ric-
297
9car«, što označava viteza i pasanca (pasnika), koji se spominje u našim
kasnijim izvorima pod tim nazivima (vitez, pasnik).298
290
V. N o v a k - P . Skok, o. c., 291.
291
V. N o v a k - P . Skok, o. c., 41, i bilj. 27 a.
292
Zadarski kartular, 244.
293
1. Kukuljević-Sakcinski, Codex... I, 126 i bilj(. 3.
294
Ovaj je prijepis isprava samostana sv. Marije u Zadru od 1066. do 1301. g., uve-
zan i ukoričen kao knjiga i za njega misli V. N o v a k (o. c., 9, bilj. 11) da više ne posto-
ji- 295
RD, 67.
296
V. N o v a k , Zadarski kartular, 145.
297
S t i p i š i ć prvo navodi da se »služba riksara (S. A.) spominje u našim isprava-
ma samo dva puta« i da je »ovo treći i najstariji. Riječ je svakako o dvorskoj službi, a
161
 Mi smo već prije iznijeli da po Du Cangeu »Ritteri« su »Milites«, na
299
francuskom »Chevaliers«, a na latinskom »Equestri cingulo donati«.
Isto tako smo naveli da u poljskom jeziku postoji riječ »rycerz«, na rus-
kom »ricar«, koja isto tako glasi i na bugarskom, a rjeđe se upotrebljava na
makedonskom jeziku.
Prema tome, jasan je ovdje postanak ovog našeg »ricqcar«, koji dakle
znači sasma nešto drugo nego što misle P. Skok i V. Novak.
Položaj ovoga Grubine »ric9ar«-a kao svjedoka u Krešimirovoj darovni-
ci medu županima i crkvenim ličnostima (opat, kapelan) ukazuje da je i on
spadao u kraljevske dvorjanike i pripadao njegovoj užoj pratnji. Isto tako je
u ispravi od 1066—1067. »Desciniza risar« naveden kao svjedok između za-
darskog priora i nekih još građanskih funkcionera i Budica kapelana, zapra-
vo odmah iza Dobrodruga štitonoše,300 dok u Supetarskom kartularu je »ri-
sar Sauida« odmah upisan kao svjedok iza svoga »dux«-a Jakova.301
No da li je Grubina »riccar« pripadao u red i dvorskih dostojanstvenika
(comites), tj. u više plemstvo ili ne, ne može se ništa odlučno reći. Svakako
on spada po svojoj funkciji medu ugledne ličnosti na dvoru, jer je kraljevski
vitez. Poznato je naime za kraljevanja Dmitra Zvonimira, kada papa Grgur
VII (1079) piše Vecelinu, koji se je spremao napasti hrvatskog kralja, da on
naziva ovoga plemića »nobili milite« .302 Ovaj izraz bi mogao biti identičan s
našim »ric9ar«.
Prema tome, u nas bi trebalo sada malo više pažnje obratiti i ovome na-
zivu »ricqar« kao i onome »milites«,303 koji u funkciji kao pratnja svoga feu-
dalnog gospodara uopće nije obrađen u našoj historiografiji.
Slijedeća je ličnost kao svjedok u ovoj listini opat Donat, za koga ne zna-
mo na čelu kojega samostana je bio u Hrvatskoj. Naše je mišljenje da bi sva-
kako mogao biti opat kninskog samostana sv. Bartolomeja ili Bartola,304 bu-
dući da je ta isprava izdana u Kninu. Naime, taj se samostan sa svojim
opatima često javljaju u štampanim ispravama iz druge polovice XI stoljeća.
U njima fungiraju ovi opati najviše kao svjedoci i članovi kraljevske pratnje,
a jedan samo kao sastavljač listine. Šišić ide tako daleko da tvrdi da je ovaj
samostan bio kraljevski, tj. da ga je podigao hrvatski kralj, koji je zajedno sa
svojim nasljednicima imao pravo da potvrdi izbor opata i da ga uzima u svo-
ju pratnju. Budući da nemamo kraljevskih isprava iz ranijih vremena, tj. ni
predstavlja osobu koja je nekoć izlazila na dvoboj s neprijateljem mjesto kralja« za-
vršava ovo svoje rezoniranje isti autor (o. c., 87).
298
V. u vezi s tim: VI. M a ž u r a n i ć , o. c. X, Zagreb 1908-1922, 1579, 1580, VI
(1917), 898; D. Daničić, Riječenik iz književnih starina srpskih I, Biograd 1863, 116.
«O.e. I, 1461.
300
V. N o v a k , Zadarski kartular, 244.
301
V. Novak-P. Skok, o. c., 214.
302
F. Šišić, Priručnik izvora... I/l, 273.
303
Za izraz »miles« i s njima u vezi ostale izraze (bojnik, cavallerius) v. VI. M a ž u -
ranić, o. c. V (1914), 653, I (1908), 77, 117.
304
Kako smo već prije naveli, Stipišić zaključuje »da bi se u ovom slučaju mog-
li radit samo o opatu samostana u Rižinicima u uvali potoka Rupotine« (o. c., 87, 88).
162
za prvu polovinu XI ni za čitavo stoljeće,305Šišić pretpostavlja da je »možda«
ovaj samostan »osnovan još u X vijeku«.
Po Gunjači pak na Kapitulu su postojale dvije »crkve sv. Bartula: starija
svakako iz X stoljeća, ako ne i prije, i mlada Dobroslavova, iz početka XIII
stoljeća, kojoj su se otkrili temelji«.306
Pored ovih mišljenja postoji jedna privatna isprava iz X stoljeća, koja
je, kako smo već prije naveli, sačuvana u istom onom prijepisu iz 1397, u ko-
me i Krešimirov privilegij. U njoj se kaže uz ostalo, kada se govori o kralje-
voj darovnici Vranjica u korist one »devetorice«307 Krešimirovih ljudi (zapra-
vo desetorice) i ovo: »... In primiš est petia una terre in saline. iuxta terram
santi Bartolomei de Tinnino308 ex parte occidentalis supra mare... et petia
una de terra super flumen inter terram sancti bartholomei et terram...«309
To znači da je tada već postojao samostan sv. Bartolomeja sa crkvom u
Kninu (zapravo na Kapitulu kod Knina) i da je morao imati svoga opata, i to
valjda ovoga Donata, za koga kao člana kraljevske pratnje mi pretpostavlja-
mo da bi mogao njime rukovoditi. Po tome je Šišić dakle i ne sluteći pogodio
da je onaj samostan osnovan u X stoljeću, i to po našem mišljenju možda
već u IX ali svakako u prvoj polovici X stolje<ia.
Što se tiče Ivana kapelana, koji se također u ovom privilegiju spominje,
on je dvorski svećenik Krešimira I. Samo ovaj svećenik kapelan ne piše ov-
dje ispravu, nego biogradski biskup. Po ovom, dakle, i on je bio član kraljeve
pratnje koji je obavljao vjerske čine i služio vladaru kao savjetnik i pomagač
u državnim poslovima, a onda mu je svakako bila glavna civilna dužnost:
obavljanje poslova dvorske kancelarije.310
Važniju funkciju u ovoj ispravi imao je izvršiti Grgur podžup (potiuph).
Naime on je trebao uvesti u posjed onu desetoricu dvorjana, koje je njihov
kralj darovao posjedima.
Izraz »potiuph« javlja se u našim ispravama prvi put u Krešimirovu pri-
vilegiju od 950. g. To je ujedno i prvi poimence poznati podžup u našim izvo-
rima, tj. u hrvatskoj historiji. Kasnije, u XI stoljeću ovaj naziv češće susreće-
mo.
Podžup je bio vladarev funkcionar i on je potčinjen županu, čiji je i za-
mjenik. Kralj je postavljao ne samo župane nego i podžupane, koji su dodu-
še župane zamjenjivali ali samo u pojedinim dijelovima županije.311
sos pov;jest Hrvata..., 690, 691.
306
Kako i gdje je svršio..., Rad JA 288, 318.
307
Valjda je u međuvremenu jedan od njih umro, pa se sada u toj listini navodi
samo njih devet!
308
».. .ecclesiam sancti Bartholomei de Tnin...« (SCD II (1904), 87 -1158) »... ec-
clesiam sancti Bartholomei de Tenine ...« (SCD II, 251 — 13. III 1192 »...et ecclesiam
sancti Bartholomei...« (SCD II, 10—15. VI 1103. Ne »ecclesias sancte Bartholomei«
kako piše F. Šišić, Priručnik izvora... I (l, 577, 578) »... predia ecclesiae sancti Bar-
tholomei...« (SCD II, 165 — 1180) »... de terris videlicet sancti Bartholomei...« (SCD
II, 166-10. VI 1180) «... sanctum Bartholomeum...« (SCD II, 193-1, V 1185).
309
KAS-Kasa D-sign, 668, br. 10; J. Stipišić, o. c., 94.
310
M. B a r a d a , Dvije..., 82, bilj. 2.
311
v. za to M. B a r a d a , Hrvatski vlasteoski feudalizam, 33, 34.
163
 Dakle sada je još više razumljiva funkcija podžupa Grgura, koji je bio
tzv. »introductor« i to svakako po zapovijedi Krešimira I. Znamo da su vla-
darski posjedi (regale territorium), koje je Krešimir darovao svojim dvorja-
nima, spadali u okvir kliske županije. Ova županija bila je podijeljena na više
manjih političkih jedinica. Tim upravnim jedinicama bili su na čelu podžu-
pi,312 a jedan od njih bio je baš Grgur, u čiji su upravni sektor svakako spada-
li navedeni darovani posjedi.
Ali od svih ovih dosada nabrojenih ličnosti najkompliciranije je pitanje:
tko je to biogradski biskup Prestancije i da li je u to doba mogla postojati
ova biskupija, čiji se osnutak u nauci i danas stavlja u XI stoljeće.
Naime, uz našega, ovoga Prestancija, koji je dosada bio nepoznat u na-
šim izvorima, već davno znamo za drugoga Prestancija, koji je bio biograd-
ski biskup u drugoj polovici XI stoljeća.
Sličan primjer imamo i u Zadru, gdje je po historičaru Valeriju Ponteu
bio u drugoj polovici XI stoljeća »Prestantius II«, što Farlati odbacuje.313
Kukuljević pak ovoga Prestancija i njegova brata Maja, koji se navode u is-
pravi iz 1096. naprosto bez ikakvog dokaza stavlja čak u 986. g.314 Međutim
V. Novak kaže kako »po svemu izgleda da ovaj Prestancije uopće nije nikada
ni bio zadarski biskup 315 već belgradski, a njegov spomen iz 1059. godine ve-
zan je belgradskim manastirom sv. Ivana. A kao sigurni belgradski biskup
Prestancije se javlja i godine 1076.«31Ć
Kako ni Farlati ni drugi nisu imali izvorne potvrde o postojanju ovoga
našega Prestancija, jasno je da nisu mogli ništa ni reći o njemu.
U sasma drugom smo mi dakle položaju i možemo mirno kazati da je
ovaj biogradski biskup, koji se navodi 950. Prestancije I, a onaj iz druge po-
lovice XI st. je Prestancije II, tj. upravo onako kako imamo imena npr. Trpi-
mir I i Trpimir II, Krešimir I, Krešimir II itd. Samo sada dolazi i drugo pita-
nje: kako se može ovakav zaključak povezati s time, kada se u nauci i sada
tvrdi da je biogradska biskupija osnovana sredinom XI stoljeća na osnovu
dosada poznatih izvornih podataka. Na ovo pitanje mi smo ipak u moguć-
nosti da indirektno odgovorimo. Poznato je da se ova biskupija ne navodi u
aktima prvoga i drugoga sinoda u Splitu u X stoljeću. Ali zato u zaključcima
prvoga sinoda stoji pored ostalog i ovo: u svim crkvama, o kojima se znade,
da su u njima oduvijek stolovali biskupi, a sada ima dosta klera i naroda
unutar njihovih dijecezanskih granica, neka bude biskup, jer po propisima
nije dozvoljeno u malim gradovima (modicis ciuitatibus) ili selima (uillis)
postavljati biskupe, da se ne bi biskupov naslov omalovažio.317
312
M. B a r a d a , o. c., 33.
313
V. N o v a k , Zadarski kartular, 147.
314
1. K u k u l j e v i ć - S a k s c i n s k i , Codex... I, 187.
315
V. Brunelli donaša, prema Bianchiu i Ponteu da je biskup Zadra bio 1018. Pre-
stancije, a 1059. g. Prestancije II. Ali odmah zatim dodaje da izgleda da ovaj drugi nije
postojao. Međutim, u onim pak vjerodostojnim katalozima nailazi se u XI st. na bis-
kupe Andriju II, III, IV i V (V. B r u n e l i Storia della citta diŽara I, 284, 285, 287, 288).
Prema tome ništa ne bi bilo neobično da imamo i Prestancije I, II itd.
316
V. N o v a k , o. c., 147, 148.
317
RD, 191; F. S i š i ć , Priručnik izvora... I / l , 218.
164
Ovakvo je rješenje bilo najviše upereno protiv ninske biskupije, koja je
318
time ukinuta, a po zaključcima drugoga sinoda bile su zadarska biskupija
i ostale neke biskupije u Dalmacijama sužene na granična područja, koja su
im bila određena od pamtivijeka.319
Međutim, iza ovoga drugoga sinoda svakako je osnovana biskupija u Bi-
ogradu (το βελέγραδον), kojega Konstantin Porfirogenet ubraja u »κάστρα
οίκουμενα«,320 tj. medu 9 naseljenih gradova u Hrvatskoj. Za takvu vrst gra-
dova, koje se u izvorima XI stoljeća naziva: civitas321 (1059, 1070) ili castrum
(1070) ili čak urbs (početak XI st., 1076),322 Biograd je morao biti vrlo značaj-
no mjesto u X stoljeću. Stoga je u vezi s tim zanimljivo mišljenje Du Cangea,
koji kaže kako srednjovjekovni pisci castra zovu gradove koji nisu imali »jus
civitatis«, tj. »jus episcopatus«. Nešto pak kasnije ipak koncedira da je goto-
vo u svim »civitatibus« bilo sjedište biskupa, a u »castris« pak se je »paucos
reperiri«, te da »castra urbes Episcopatu destitutas«, što potvrđuje citatom
iz »Vita s. Medardi«.323
Dakle i iz ovoga podatka vidimo da je Biograd kao castrum, a kasnije ci-
vitas i urbs, svakako imao pravo da dobije svoga biskupa, što je i ostvareno.
Uz to je ovo mjesto u znatnoj mjeri nastanjeno, što svjedoči Porfirogenet;
ono nije ni mali grad ni selo, a u njega je čak dolazio povremeno i sam hrvat-
ski kralj Petar Krešimir i ondje izdao svoje dvije isprave.324
Na osnovu svega iznesenog i u vezi sa onim zaključcima prvoga split-
skog sinoda nije bilo nikakve zapreke da se u X stoljeću osnuje nova biskupi-
ja u Biogradu, kao što je npr. osnovana u prvoj polovici IX stoljeća biskupija
u Ninu.325 -·'·
Koji su razlozi proizveli da je biogradska biskupija tada nastala, ne nio-
že se ništa određenije ni reći ni naslutiti. Jedino dakle možemo kazati da već
950. godine znamo za nju i njenog prvog nama poznatog biskupa Prestencija
I, koji uživa punu naklonost i povjerenje Krešimira I i po zapovijedi svoga
gospodara kralja »na uspomenu potomaka« sastavlja ovaj privilegij, u kome
je naveo sebe sasma na kraju, i to kao svjedoka. Znači da je i on tada bio u
kraljevoj pratnji u Kninu, gdje je i izdana navedena isprava.
6.
Kao posljednji ključni problem u vezi s tim privilegijem postavlja se pi-
tanje: kada je zapravo sastavljen Konstantinov »De administrando impe-
rio«?!
318
F. Sišić, Povijest Hrvata..., 419.
319
F. Sišić, Priručnik... 1/1,222.
320
Constantine Porphyrogenitus, o. c. 150.
321
= grad u urbanističkom smislu (M. B a r a d a , Lapčani, 485).
322
RD 51, 52, 84, 88, 427, 108.
323
o. c. II, 398.
324
RD, 51,87, 88.
325
O tom opširnije F. Sišić, Povijest Hrvata..., 309.
165
 Dosad se je vrijeme postanka ovoga djela određivalo na osnovu krono-
loških podataka koji su se u njemu nalazili.
Tako je po Rambaudu izišao tek 953. ovaj spis na svjetlo, tj. prvih 29 gla-
va je redigirano g. 949. i 950, a još dvije godine su prošle do redakcije glave
45,326 koja je dakle po njemu izašla 951—2.
Protiv ove postavke o nastajanju Porfirogenetova spisa digao se je Bury.
Po njegovom izlaganju glava 29 je napisana 948-9, tj. u sedmoj indikciji,
dok glava 30. nije bila napisana prije 9. indikcije, tj. 950- 1. Zapravo ona je
sastavljena, kako piše Bury, poslije glava 29, 31-37.327 Da je ova 30. glava na-
pisana poslije navedene već 950, a vjerojatno ne poslije 951. godine, Bury ba-
zira i na tome, što on drži da je Oton Veliki, o kome se govori u toj istoj gla-
vi, podvlastio Boleslava, češkog vladara, tek u svibnju ili lipnju 950. godine.
U vezi svega ovoga Bury je napravio i shemu po dobu pisanja Konstantina
Porfirogeneta, koja izgleda ovako:
De admin. imp. 948, 15. VIII. vjerojatno 952.
948, 1. IX-949, 31. VIII. caput 27, 29, 31-36
949, IX-950 konac c. 26
950, jesen? c. 30 (vjerojatno prije 951)
951, IX-952, 31. VIII. c. 40
952 (ili 951) c. 37.328
Bury je nazivao DAI krpežom i zaključio da je car ostavio svoje djelo u
nedovršenom stanju i da ga nikada nije dovršio, akamo li gotovo djelo pod-
vrgao reviziji. Car je sabirao razni materijal i pravio zajedno sa svojim su-
radnicima bilješke iz kojih je kasnije sastavljao spise. Nadalje on nije raz-
vrstao svoje djelo u glave nego su one nastale tako kasnije iz marginalnih
329
nota, pa čak i ne odgovaraju, bar ne posve, sadržaju.
I dok je Marczali imao isto mišljenje kao i Rambaud, držeći da su glave
36-40 (koje govore o Mađarima) napisane 950-951. g., N. Tomašić je samo
naveo da bi po Rambaudu Konstantinov spis trebao da bude pisan postepe-
no. Ali u pogledu Buryeva izlaganja Tomašić je primijetio da u glavi 30. uop-
će ne stoji ono što iznosi Bury, i stoga po njegovu mišljenju pada ovo Burye-
vo tvrđenje i zaključci. Što se tiče pak Buryevih oznaka vremena za pojedine
glave, Tomašić kaže da je za sve ispravno osim za glavu 30, te da carevo djelo
330
nije dovršeno sudeći po obliku i sadržaju.
I dok Šišić samo piše da je Konstantin napisao ovo djelo između 948. i
331
952, Lj. Hauptmann je podvrgao kritici pojedine glave Porfirogenetova
зТб j. B. Bury Rasprava »De administrando imperio« preveo s engl. S. Lochmer,
Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskoga arhiva X, Zagreb, 1908,
98.
327
J. B. Bury, o. c., Vjesnik... X, 97, 110, 129.
328
N. T o m a š i ć , o.e.. Vjesnik... XX/1-2, 19,20.
329
N. T o m a š i ć , »Constantini Imp. Porphyrogeniti de administrando imperio li-
ber (nastavak i svršetak, uredio E. Laszowski)«, Vjesnik Kr. državnoga arkiva u Zagre-
bu III, Zagreb, 1928, 7.
"»N. Tomašić, »Život...«, Vjesnik... XXX/1-2, 10,20.
331
Povijest Hrvata..., 22.
166
»De administrando imperio«. On smatra da je glava 30. nastala poslije 955,
odnosno poslije poraza Mađara, a prije smrti Otona Velikog, tj. 7. V 973. g.
Hauptmann se je nadalje napose pozabavio onim pasusima u glavi 31, gdje
se govori koliko krštena Hrvatska ima vojske do Krešimira, a koliko poslije
njegove smrti i ubojstva sina mu Miroslava. On zaključuje, pozivajući se na
Sišića, da prvi vlada od 935 - 945, a drugi da je umro 949. i da prikaz oslablje-
nja vojničke snage spada oko 950.332
G. 1949. prevodilac »De administrando imperio« J. H. Jenkins u uvodu
te knjige, koju je izdao Gy. Moravcsik, služeći se rezultatima Buryja, kaže je-
dino da je taj spis nastao između 948. i 952. godine.333
B. Grafenauer smatra da je Bury dokazao da 29. i 31. poglavlje predstav-
ljaju cjelinu, napisanu između 1. IX 948. i 31. VIII 949. g. Nadalje se slaže s
Hauptmannovom tezom o nastanku 30. glave, za koju sumnja da ju je napi-
sao Porfirogenet, jer je uvjeren da je ova glava napisana poslije 955, a po
svoj prilici poslije 959. godine. Ali zato je potpuno siguran da je Konstantin
VII napisao 29. i 31-36. glave te da je tekst u 29. i 31. glavi iz 948/9. godi-
ne.334
G. 1959. pak B. Ferjančić objelodanjujući pojedine pasuse Konstantino-
va spisa u prijevodu, u predgovoru je naveo da se vrijeme nastanka DAI-a
može prije svega odrediti na osnovu kronoloških podataka, koji se u njemu
nalaze. Na dva mjesta se Roman Lakapin spominje sa epitetom »blaženi«,
što upućuje na vrijeme poslije njegove smrti 15. VI 948. Pored toga u glavi
29. postoji podatak da je pisana sedmog indikta 6457/948/9/.335
U historijskoj nauci drži se da je DAI nastao u periodu između 948. i 952,
zaključuje Ferjančić, koji misli da se može prihvatiti koncepcija Buryja da je
cijala grupa poglavlja od 29 — 36 nastala između 1. IX 948. i 31. VIII 949, izu-
zev 30. glave, koja je svakako napisana kasnije. On čak smatra da ova glava
predstavlja zaseban problem, zbog stilskih i sadržinskih razlika od 29. do 31.
glave, i to obrazlaže navodeći tom prilikom i mišljenja raznih pisaca (Bury,
Tomašić, Hauptmann, Manojlović, D. Popović, B. Grafenauer). Ujedno stav-
lja da je ona kasnije napisana i naknadno unesena u DAI te zaključuje da je
pisana svakako poslije 955, a vjerojatno i poslije Konstantinove smrti 959.
Služeći se Grafenauerovim pretpostavkama kaže da kao terminus ante quem
ostaje 972. g. Iz svega ovoga slijedi, tvrdi Ferjančić, da je glava 30. napisana
od nepoznatog autora i naknadno unesena u DAI.3361 konačno od svih ovih,
najmanje stručno upoznata sa ovim djelom Konstantina Porfirogeneta, N.
332
»Dolazak Hrvata«, Zbornik kralja Tomislava, 97, 101.
333
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 9.
334
»Prilog kritici izvještaja Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata«, His-
torijski zbornik V/1-2, Zagreb 1952, 15-20, 23.
335
No Ferjančić, tom prilikom začudo nije naveo da, kada car govori u glavi 45. o
Iberima, navodi se 10. indikcija od postanka svijeta 6460, za carstva Konstantina i Ro-
mana, kristoljubivih i u porfiru rođenih romejskih careva (god. 6460, odgovara carigr.
godini od 1. IX 951. do 31. VIII 952). (Za to v. N. T o m a š i ć , Constantini..., Vjesnik...
III, 25; Constantine Porphyrogenitus, o. c. 206).
336
Vizantiskiizvori... II, 2, 3, 26, 27, bilj. 71.
167
Klaić, opirući se na sudove B. Grafenauera, dosta suvereno govori o tom iz-
voru i njegovim pojedinim glavama. Tako za 30. glavu kaže da je nastala kas-
nije i da joj nije autor sam car i da je »nepoznati autor 30. poglavlja mno-
go... savjesniji i iskreniji od cara«, sastavljača 31. poglavlja, te da »anonimni
autor 30. poglavlja s pravom uživa mnogo više povjerenja u historičara nego
car pisac«.337
Kako vidimo svi ovi ovdje navedeni pisci smatraju da je za datiranje na-
stanka DAI-a najvažnija 30. glava, čiji postanak stavljaju neki čak iza 955. a i
dalje (Hauptmann, Grafenauer, Ferjančić). Međutim, svi su oni slabo posve-
tili pažnju baš glavi 31, u kojoj se govori o arhontu Krešimiru, Miroslavu i
Pribini, te su se zadovoljili sa dosada uobičajenim datiranjem tih događaja u
periodu od 935 — 949. godine (Hauptmann), dok Grafenauer čak smatra da je
tekst u 31. glavi iz 948/9. godine.
Ako ustanovimo da svi fragmenti i predlošci ovoga djela, koji počinju sa
δτι, nisu istog doba i da mnoge glave, koje su obrađene, počinju sa ίστειον
δτι, a sa δτι u fragmentima,338 onda je jasno da u glavi 31. naš fragmenat, ko-
ji počinje također sa ότι, a govori o Krešimiru, njegovu sinu i vojnoj snazi
Hrvatske,339 spada medu najnovije i najsvježije podatke u DAI-u. Zapravo, to
je najnoviji podatak, koji nas upućuje na najmlađe vrijeme, tj. poslije likvi-
dacije Miroslava, na osnovu kojega možemo ustvrditi starost i cijeloga spisa.
Za rasvjetljenje starosti 31. glave, a i cijeloga DAI-a može nam pomoći i
onaj izraz »Άρτίως«, koji se nalazi u istoj glavi i prevodi »Sada«340 ili »Da-
nas«341 ili »Onomadne« itd. kao i onaj u naslovu ove iste glave »vOv«, što zna-
či isto »sada«, te također u ovoj glavi i izraz »μέχρι της vOv«,342 što jedni pre-
vode sa »još u današnji dan«,343 a drugi »do danas«.344
Ako bi se dakle u vezi s našom ispravom utvrdio, makar i približno, ovaj
umetak, kada je nastao ili kada je napisan, onda bi se moglo i reći kada je ci-
jelo i ovo nedovršeno djelo DAI napisano, tj. da se utvrdi terminus post
quem i terminus ante quetn.
Mi smo već prije kazali da je Krešimir I vladao od 926. i da je vjerojatno
umro o. 954. godine. Njega je naslijedio Miroslav, koji je po Konstantinu
kraljevac Hrvatskom pune četiri godine. To znači da je ovaj likvidiran od ba-
na Pribine ili 958. ili 959. g., kako smo već prije naveli. Zato i Porfirogenet,
kada piše o ovome događaju, govori samo o svađama i razmiricama u Hrvat-
skoj, a ne piše tko je naslijedio Miroslava. Naime, dok on to opisuje, još ti
337
N. K l a i ć , o. c. 37-39.
338
N. T o m a š i ć , Constantini..., Vjesnik... III, 13, 17, 18.
339
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 150.
340
F. Šišić, Genealoški prilozi..., 13; Vizantiski izvori... II, 45.
341
N. T o m a š i ć , »Život..., Vjesnik... XX/1-2, 83.
342
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 146, 148.
343
N. T o m a š i ć , o. c., Vjesnik... XX/1-2, 80.
344
Vizantiski izvori... II, 42.
168
sukobi traju i car već u novembru 959. g. umire,345 te ne dovršava svoje djelo,
zapravo nije uspio u svoje umetke dopisati i druge još najnovije stvari.346
Baš na osnovu ovoga podatka vidi se da je cijelo ovo djelo originalni
spis Konstantina VII Porfirogeneta i da se ne može tvrditi ni za jednu glavu,
a najmanje za 30. da je napisana od nepoznatog autora i naknadno unesena
u DAI.347
Hauptmannovim putem pošli su neki naši sadašnji historičari, a napose
Grafenauer, te su se bavili i onim podatkom iz 30. glave,348 u kome se govori
o potčinjenju kneza Bijelih Hrvata franačkom kralju Otonu, kao i onim pa-
susom, gdje stoji »Ωτω, τω μεγάλω ρήγί Φραγίας, εής και Σαζίας« i pokušali
da to sve datiraju.349
S navedenim podatkom, u kome ima također onaj vremenski izraz »άρ-
τίως« i gdje se govori o Hrvatima u susjedstvu Franačke, a koji se »sada« na-
zivaju Bijeli Hrvati i imaju svoga arhonta, te su potčinjeni Otonu, velikom
kralju Franačke,350 koja se zove i Šaška,351 možemo se složiti da su oni skupa
sa Česima potčinjeni Otonu 950. godine.352
Što se tiče onog citiranja naslova Otona I, jasno je da se Hauptmannovo
mišljenje ne može prihvatiti kao ni to da mu pripada naslov »Veliki« tek od
962, kada ga je papa okrunio za cara.353
Prema tome otpada i Hauptmannovo datiranje 30. poglavlja u već nave-
deni preširoki vremenski razmak od iza 955. do prije 7. V 973. godine.354
Isto tako, ničim nas ne može uvjeriti Grafenauer da je glava 30. pisana
svakako iza 955, a vjerojatno poslije smrti Konstantina VII,355 jer nijedan
njen pasus ne govori tome u prilog.
Čak i izraz »sada« (άρτΐως) se nazivaju Bijeli Hrvati sa već navedenim
pasusom u vezi Otona Velikog, ruši iz temelja Grafenauerovu dataciju 30.
glave.
Isto tako ne može stajati ni Buryjeva tvrdnja da su sva poglavlja ovoga
djela napisana između 948. i 952. g., a što prihvaća začudo i Grafenauer, čime
sam sebe pobija u onome, što je prije ili kasnije kazao.356
345
Vizantiski izvori... II, 1.
346
D. Mandić kaže da je Porfirogenet po svoj prilici DAI popunjavao sve do svo-
je smrti 9. XI 959. godine (o. c., 227).
347
v. za to tvrdnje: B. G r a f e n a u e r , o. c., HZ V/1—2, 17; Vizantiski izvori... II,
27, bilj. 71.
348
»Vizantiskiizvori...«, 27, bilj. 71.
349
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 142.
350
G r a f e n a u e r to prevodi sa »Otonu, velikome kralju Franačke i Šaške« (o. c.,
HZ V/1 —2, 14), a W. Ohnsorge, koji inače prihvaća Jenkinsov prijevod ovoga pasu-
sa sa »velikom kralju Franačke, Šaške Franačke« (»Drei Deperdita der byzantiiischen
Kairserkanzlei und die Frankenadressen im Zeremonienbuch des Konstantinos Po-
rphyrogennetos«, Byzantinische Zeitschrift 4/52, München 1952, 326, bilj. 4).
351
352
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 142 i prijevod Jenkinsa (o. c., 143).
353
B. G r a f e n a u e r o. c., HZ V/l-2, 15; Vizantiski izvori... II, 27, bilj. 71.
354
»Dolazak Hrvata«, Zbornik kralja Tomislava, 101.
355
»Dolazak Hrvata...«, 97.
o. c., HZ V/l-2, 28.
356
o. c., KZ V/l-2, 17.
169

Jednom riječju, ni u jednoj glavi DAI-a nije opisan događaj, koji se je
odigrao poslije smrti ovoga bizantinskoga cara pisca.
Sve ovo ukazuje da se rješenje datiranja DAI-a nalazi u 31. glavi, i to baš
u onom podatku, koji se odnosi na ona dva hrvatska vladara. To bi značilo
da je cijelo ovo djelo pisao Konstantin VII Porfirogenet, zapravo ono je pod
njegovim rukovodstvom sastavljeno, ali nije dovršeno, jer ga je smrt u tome
spriječila.
Naravno da su u ovom spisu mogla nastati u kasnijim stoljećima i razna
dopisivanja i umeci, no autor ovoga cijeloga djela je ipak bio Porfirogenet.
7.
Ako rezimiramo u najkraćim crtama sve ovo što smo izložili, onda dola-
zimo do slijedećih zaključaka:
1. Dosada neobjelodanjena isprava Krešimira I od 950. g. sačuvana je u
dva prijepisa (u onoj pergameni od 29. VI 1397. i u Luciusovoj ostavštini);
oba se nalaze u Kaptolskom arhivu u Splitu.
2. Ova listina prepisana je sa još 3 isprave 1397. godine iz jednog vrlo
starog kartulara, vjerojatno iz XIII stoljeća, koji je tokom vremena nestao
kao i onaj Bertanijev iz 1333, u kome se je također u prijepisu nalazila.
3. U drugim brojnim kartularima ili katasticima, kao i u onim Ponzoni-
jevim zbirkama, sačuvanim u kaptolskom i biskupskom arhivu u Splitu, ne
postoji uopće prijepis ove darovnice.
4. Krešimirov privilegij je javna isprava, čiji je tekst u ovoj radnji prvi
puta upravo onako objelodanjen, kako se nalazi u prijepisu iz 1397, te je us-
poređen sa onim iz Luciusove ostavštine, pri čemu postoje u njihovim tek-
stovima samo neznatne razlike.
5. Na osnovu kritičkog razmatranja unutarnjih karakteristika i materi-
jalne strane ove povelje može se ustvrditi da je ona autentična.
6. Iz ovoga privilegija proizlazi da je Krešimir I bio potpuno nezavisan
vladar, tj. »po milosti božjoj kralj Hrvata i Dalmatinaca«, koji je 950. g. već
24 godine sjedio na prijestolju.
7. S time se u vezi može staviti početak njegove vladavine u 926. godinu,
kada je naslijedio svoga oca Trpimira II.
8. U vezi ovoga datuma mi stavljamo vladanje Tomislava, za koga ničim
nije dokazano da je sin Muncimira, u početak 10. stoljeća do o. 920. g. i na taj
način suzujemo krug njegove djelatnosti i događaja, koji su mu se dosada
preko ustaljenih datuma upravljanja hrvatskom državom (o. 910. — o. 930)
pripisivali.
9. Usporedo sa time možemo reći da prvi splitski sinod, za koji se tvrdi
da je održan 925, nije tada bio nego je mogao zasjedati i prije 920, zapravo
već poslije 915. godine.
10. Mijenjamo i dataciju kraljevanja Trpimira II, čiji se rodbinski odnos
prema Tomislavu ne može odrediti, te njegovu vladavinu stavljamo u period
170
od o. 920. do nešto prije 926. i pripisujemo mu u tom razdoblju sve ono što
se je tada odvijalo i događalo u Hrvatskoj.
11. Analizirajući detaljno i kritički kasnije izvore (pretežno one iz počet-
ka 18. stoljeća), koji govore o Krešimiru I, uzimamo odande jedino u moguć-
nost podatak, koji govori da je umro o. 954. godine, te da mu se žena zvala
Jelena.
12. Spis »Pontifices Salonitani et Spalatenses« je nastao valjda u prvoj
polovici 18. stoljeća, koji prvi donosi Farlati. Ovaj katalog nije sastavio ni on
ni Riceputi, nego neki nepoznati autor iz Dalmacije, o kojemu doduše piše i
Farlati, ali ga nažalost nije uspio identificirati.
13. Određujemo rodbinski red Krešimira I, toga najvećeg hrvatskog vla-
dara u X stoljeću, i opširno iznosimo razvoj događaja i prilika u Hrvatskoj i
Dalmaciji i izvan ovih zamalja od 926. do o. 954. godine, tj. za njegove vlada-
vine.
14. U tom vremenskom periodu ukazujemo i na to:
a) da je dosadašnja godina datacije drugog splitskog sinoda problema-
tična i nedokazana. Na osnovu pak spisa, koji nam govori i o putu papinskih
poslanika u Bugarsku i natrag, možemo zaključiti da je ovaj sinod mogao bi-
ti održan najranije tek 929. godine,
b) Krešimir I Stariji imao je uz Miroslava i mlađega sina Stjepana Držis-
lava (što se može potvrditi na osnovu onog kamenog spomenika od 975. i is-
prave Petra Krešimira iz 1067), koji je tek iza 960. g. došao na prijestolje.
15. Donosimo i novu genealogiju hrvatskih vladara od Trpimira II do
Petra Krešimira i dokazujemo da bi bilo najlogičnije da je Krešimir I Stariji
(zvan i Mihajlo) bio prvi kralj, koji je sahranjen u solinskoj bazilici sv. Stje-
pana, podignutoj od žene mu Jelene, majke Stjepana Držislava.
16. Izraz »fideles« i »minister« u ovoj darovnici znači »dvorani«.
17. Knin je kao kraljevski castrum bio i jedna od kraljevskih prijestolni-
ca već u X stoljeću.
18. Prvi dosada poznati ban u hrvatskoj historiji nije Pribina, nego Ozri-
nja.
19. Izraz »ric£ar«, koji se u Krešimirovu privilegiju prvi puta ovako jav-
lja, a onda malo u izmijenjenu obliku dva puta i u XI stoljeću, ne znači ni
»rvač« ni »poreznik (ni možda knežev pisar?)« nego vitez (ovdje kraljev vitez,
član njegove pratnje i dvorjanin), te taj izraz nije slavenskog porijekla.
20. Samostan i crkva sv. Bartolomeja na Kapitulu kod Knina, gdje bi
Zvonimir bio po Tomašiću pokopan, osnovani su najkasnije u prvoj polovici
X stoljeća.
21. U ovoj našoj listini prvi put poimence javlja se u izvorima podžup, i
njemu je u njoj određena funkcija »introductor«-a.
22. Pored biogradskog biskupa Prestancija, dosada poznatog u izvorima
iz druge polovice XI stoljeća, susrećemo se sada prvi put, i to u našem privi-
legiju sa starijim biogradskim biskupom Prestancijem, osobom kraljeva po-
vjerenja i sastavljačem ove isprave, kojemu dajemo naslov »I«.
171

23. Prema tome zaključujemo da je ova biskupija osnovana u X stoljeću,
a ne, kao što se je dosada tvrdilo, sredinom XI stoljeća.
24. S tom ispravom povezan je i pasus u 31. glavi Porfirogenetova DAI-a.
25. Iznošenjem pojedinih mišljenja o postanku pojedinih glava toga spi-
sa, a napose 30. i 31, upozoravamo na pasus o arhontima Krešimiru I i Mi-
roslavu, te banu Pribini u 31. glavi za rješenje datiranja sastavljanja DAI-a.
26. Pobijamo da je glavu 30. napisao nepoznati autor, a ne Porfirogenet,
te ukazujemo na to da ne stoji ni isforsirana datacija ove glave, nabačena od
raznih pisaca.
27. Upozorujemo na onaj pasus u 31. glavi, gdje Porfirogenet opisuje
svađe i sukobe poslije smrti Miroslava. No kako on ne iznosi i tko ga je nasli-
jedio, to nam dokazuje da su ti neredi trajali i dalje i da im nije sagledao i
dočekao kraj ovaj car pisac, koji je upravo u jeku tih događaja umro u stude-
nomu 959. godine.
28. To je ujedno i dokaz da DAI cijeli potječe od Konstantina VII Porfi-
rogeneta, koji ga nije uspio sasma dovršiti uslijed iznenadne smrti.
172
AN UNPUBLISHED CHARTER OF THE CROATIAN KING KREŠIMIR
(CRESHIMIR) I.
Summary
The study of this Charter and its background has lead the author to the
following conclusions:
1. This unpublished charter of King Krešimir I. given out in 950. has sur-
vived in two copies, one in parchement dating from 29. VI 1397. and one in
the Lucius'collections; both, are now in the Chapter Archives in Split.
2. With three other chartere this Charter was copied in 1397. from a very
old chartulary dating possibly from the 13th Century, lost later, äs Bertani's
the year 1333. containing a transcript of it, was lost.
3. No copy of this charter exist either in the numerous chartularies ca-
tastices, nor in Ponzoni's collections preserved in the Chapter and Bishop's
Archives in Split.
4. This Krešimir's grant is a royal charter and its text is published in
this paper for the first time such äs it is in the 1397. transcript. Compared to
the text in Lucius'collection only insignificant differences appear.
5. The proof that this is an autentic copy of the charter is based on the
critical examination of internal and external evidences.
6. From the charter it emerges that Krešimir I. was an indipendent ru-
ler, i. e. »by the grace of God King of Croats in Dalmatians«, who had in 950.
occupied the throne for 24 years.
7. It follows that he came to the throne in the year 926. when he succe-
ded his father Trpimir II.
8. Thus the reign of King Tomislav for whom it has not been proved that
he was Muncimir's son, we are placing in the year cca 920. and thus we are
limiting the ränge of his activities and those events that have so far been at-
tributed to the time of his rule over the Croatian state (cca 910-cca 930).
9. Also the first Synod of Split, for which the accepted date has been
925. could not have taken place then, but could have been before 920., and
even after 915.
10. We change the dating of the reign of Trpimir II., whose family relati-
onship to Tomislav can not be defined, and are placing his reign in the peri-
od from cca 920. to somewhere before 925. and attribute to him all that took
place in Croatia in that period.
11. Analysing in details and critically later sources (mostly those from
the begining of the 18th centuru), that speak about Krešimir I. we take äs po-
ssible only the date of his death in cca 954. and the name of his, wife Jelena.
12. The list »Pontifices Salonitani et Spalatenses« first quoted by Farla-
ti, probably dates from the first half of the 18th cent. This catalogue was not
compiled either by Farlati or by Riceputi but by an anonimous author in
Dalmatia, whom Farlati could not identify though he writes about him.
173
 13. We give here the family tree of Krešimir I, the greatest Croatian ru-
26. We contest the assertion the chapter 30 was written by an unknown
ler of the lOth cent. presenting the historical development in Croatia and
author and not Porfirogenet, and draw attention to the forced dating for
Dalmatia and abroad from cca 926 to cca 954. i e. during his rule. this chapter suggested by various authors.
14. We point out to the following: 27. We also draw attention to that passage in the 31. chapter, where Po-
a) The accepted dating of the second Synod of Split is questionable. rfirogenet describes the quarells and conflicts after the death of Miroslav.
Analysing the list of papal nuncii travelling to Bulgaria and back we have co- But as he does not state who was his successor, it is a proof that unsettled
me to the conclusion that this Synod could not have taken place before 929. conditions lasted so long that author did not live long enough to see the end
b) Krešimir I the eider had besides Miroslav a younger son Stjepan of them and died in november 959. in the middle of them.
Držislav which can be proved from the stone monument from 975. äs well äs 28. This is at the same time one of the proof s that DAI as a whole is the
from the Charter of Petar Krešimir from 1067., who come to the throne as la- work of Constantin VII. Porfirogenet, left unfinished because the work was
te as 960. interrupted by his death.
15. We bring also a new genealogy of Croatian Kings Trpimir II. to Petar
Krešimir and propose most acceptable the supposition that Krešimir I the
eider (colled Mihailo) was the first King to be burried in the Salonican bazi-
lic of St. Stjepan, built by his wife Jelena, the mother of Stjepan Držislav.
16. The term »fideles« and »minister« mean »courtiers« in the charter.
17. Knin as royal stronghold (castrum) was also one of the royal seats
already in the lOth cent.
18. The first mentioned »ban« in Croatian history was not Pribina but
Ozrinja.
19. The term »ric£ar« which appears in Krešimir charter for the first ti-
me in this form, and later slightly changed twice in the llth cent. does not
mean either »restless« or »tax collector« (not äs suggested court clerk) but
»Knight«, here royal knight the memeber of the royal suite and courtier, and
the term is of Slav origin.
20. The monastery and the church of St. Bartolomiew on Kapitul by
Knin, where, according to Tomašić, King Zvonimir was burried, were foun-
dete at the latest in the first half of the lOth cent.
21. In our charter »podžup« is mentioned for the first time and his fun-
ction äs »introduktor« stated.
22. Besides the bishop of Biograd Prestancije, so far known from the so-
urces from the second half of the llth cent., we meet now for the first time
in our charter the older bishop Prestancije of Biograd, as a man in the Kings
confidence and the writer of the charter, so we call him Prestancije »I«.
23. It follows that this bishopric was not founded in the middle of llth
cent. äs it was accepted, but in the lOth cent.
24. The passage in the 31. chapter of Porfirogenet DAI is conected with
this charter.
25. We draw attention to the passage on »arhonts« Krešimir I and Mi-
roslav discussing the origin of various chapters of this work, particulary 30
and 31, and chapter 31 in connection with ban Pribina as a help in dating the
composition of DAI.

174
175
 KRITIČKI OSVRT NA DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA I
SAZNANJA O OTOKU PAŠMANU

/. Postanak i razvoj imena (toponima) otoka (i mjesta) Pašmana

a) U prvom redu skrenuo bih pažnju na jedan sporan citat iz Plinija (1.
st. n. e.), koji glasi: contra Jader est Lissa. I dok C. F. Bianchi1 i V. Brunelli2
drže da je to otok Ugljan, Archivio storico, per la Dalmazia3 piše da je »Li-
san« (S. A.) otok nazvan navodno »Uglian«, ime feničko i da znači jezik zem-
lje, rt, zaliv mora. No 1981. M. Suić4 misli da je Lissa (ili Sissa?) možda Iz,
koji bilježi Konstantin Porfirogenet. To znači da bi neodređeni naziv »Lissa«
i za Ugljan, a naročito za Pašman, koji je još u antičko doba bio spojen s Ug-
ljanom, pa čak i u »ne tako davnoj prošlosti«, kako kaže M. Suić,5 a prije nje-
ga Filipi i drugi, svakako treba otpasti.
b) Drugi po redu, također izvorno neodređeni, naziv iz 10. st. koji bi bio
moguć za Pašman, jedan je toponim u De administrando imperio (DAI) Kon-
stantina VII Porfirogeneta, a koji glasi: »καταυτρεβενώ« — i to ako se uzme
u obzir samo njegov dio, tj. »καταυ«. No još 1877. je Fr. Rački pretpostavljao
da je taj Porfirogenetov otok »Kakan, Kernata« u zadarskom arhipelagu. Na-
ime, on je smatrao da je riječ »Katau« iskvarena i da su to zapravo »Kakan«,
»Kerknata«, otoci u zadarskom okrugu.6 1879. pak C. F. Bianchi7 drži da se
Porfirogenetov »Cantatrebeno« odnosi na Ugljan. U tome ga slijedi i F. Ši-
šić,8 koji je također ukazao da je Konstantinov »καταυ« očito greškom napi-
san umjesto »κάταν«. Ujedno je ustvrdio da je taj naziv za današnji Pašman
s mjestom Tkonom »još od XI. —XII. st. »Cotuno ili Ću tuno«. P. Skok u tri
navrata (1927, 1928, 1950.) iznosi tumačenje »da je Konstantin u svome nazi-
1
Žara cristiana, II, Zadar 1879, 88.
2
Storia di Žara, Venezia 1913, 116.
3
N. I, sv. I, f. IV, 24.
4
Zadar u starom vijeku, Zadar 1981, 250.
5
Zadarski otoci u antici, Zadarsko otočje, Zbornik 1974, 58.
'F. Rački, Documenta historiae croaticae periodum antiquam illustrantia,
MSHSM VII, Zagrabiae 1877, 404, 414.
7
o. c., II, 82.
. 8 Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1925, 445.

177
vu pogrešno spojio dva otoka: prvi dio riječi je identičan sa srednjovjekov-
nim Tuconum, Cotunum — današnje selo Kun, Tkon (S. A.) na ostrvu Pašma-
nu .. .«9
God. 1952. A. R. Filipi pak dokazuje da se pod Porfirogenetovim »Ka-
tan« razumijeva i Pašman i Ugljan, koji su u ono vrijeme sačinjavali jedan
otok i imali zajedničko ime.10 God. 1954. S. Antoljak, 11 kada nabraja sva ova
mišljenja, kaže da neće ulaziti u Konst. »καταυ«, tj. da li se pod tim izrazom
krije »otok Pašman (a i Ugljan)« ili ne. G. 1959. B. Ferjančić prevodi »καταυτ-
ρεβενω« s »Katatrebeno« i citira mišljenje Račkoga i Skoka, ali ne daje i svoj
sud.12 G. 1974. Š. Batović piše da je ime mjesta Tkon »od Katan, Katun, kako
se zvao i otok Pašman do rimskog vremena«" (S. A.), dok M. Suić ni 1974. a
ni 1981. ne ulazi uopće u to pitanje. Mi bismo svemu ovome dodali i da se da-
našnja Vergada u Konstantinovu DAI-u naziva »λουμβρικάτον« /kasnije:
»Levigrada« (Ivan Djakon) ili »Lubricata« 1096. (isprava)/ i da ima sličan iz-
raz u drugom dijelu grčkog toponima: »καταυ«. Time je dakle još očitije izra-
žen pojam ovoga »καταυ« koga drugi pretvaraju u »καταν«,14 što potvrđuju
srednjovjekovni izvorni podaci u vezi s riječi »Kutuno« ili »Cutuno« ili »Cu-
tuno« (1216. g.),15 iako je na kraju »υ« tj. ipsilon.
c) Treći, očitiji i izravno izvorni ali nešto kasniji naziv za Pašman saču-
van je u izvornoj povelji od 1067. g. To je »Flaueyco«, dok u onoj drugoj sum-
njivoj iz o. 1067. g. stoji: »Flaueico«.16 Naime u onoj prvoj povelji cijeli pasus
glasi: »... in insula, in loco qui antiquo nomine Flaueyco dicitur, qui nunc (S.
A.) alio nomine Postumana nominatur.. ,«17 U onoj sumnjivoj listini uz malu
preinaku kaže se: »... in insula in loco, qui antiquo nomine Flaueico dicitur,
nunc uero (S. A.) Postimana nominatur...«18
Kada su 1967. Stipišić i Šamšalović izdali -»Codex diplomaticus regni
19
Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae« (CD), oni su ondje na osnovi danas iz-
gubljenog kartulara samostana sv. Krševana u Zadru, kojim se je služio Ši-
šić, publicirali upravo onu ispravu koju je Rački smatrao sumnjivom. Tu se
navodi i onaj naziv za Pašman: »Flaueico«.20 No ni Rački a tako ni oni nisu
9
B. F e r j a n č i ć , Vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije II, Posebna iz-
danja Vizantološkog instituta SAN, knj. CCCXXIII/7, Beograd 1959, 25. bilj. 61.
10
Gl. opširnije: A. R. F i l i p i , »Zašto Porfirogenet ne spominje i otok Ugljan«, Za-
darska11
revija, 3, Zadar 1952, 29-37.
»Miscellanea jadertina«, Radovi Instituta JAZU u Zadru, l, Zagreb, 1954, 110.
12
B. Ferjančić, o. c., II, 25 i bilj. 61.
13
δ. Batović, »Prapovijesni ostaci na zadarskom otočju«, Zadarsko otočje.
Zbornik,
14
24.
Inače u starom vijeku današnja se Catania na Siciliji zvala »κατανε« ili lat. Ca-
tina (s etnikonom »καταναΐος« i lat. Catinensis). ( P a u l l y s - W i s s o w a , Realenzyklo-
pädie der klassischen Altertumswissenschaft, 20, Stuttgart, 1919, 2473.)
15
T. S m i č i k l a s , Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae
(SCD), II Zagreb 1904, 142.
16
RD, 70, 71.
17
RD, 70.
18
RD, 71.
19
I, Zagreb, 1967, JAZU.
20
СД I, 108.
178
dali svoj komentar o tome toponimu već ga samo izjednačuju s otokom Paš-
manom, upravo onako kako to stoji u tim pergamenama. No zato 1879. Bian-
chi piše da se je u staro doba Pašman zvao »Flavica« i još »Flaveica«, a kas-
nije »Pistimanum«,21 dok 1913. Brunelli tvrdi da se Pašman u 10. st. kao
poseban otok naziva Postimania ili Pustimano, a u 11. st. Flavico ili Flavisco,
služeći se za potvrdu toga RD-a i T. Smičiklasovim CD II za g. 1166, 1195. i
1198. Ujedno tumači da Flaveico ili Flavisco znači žut, plav i da se tako po-
novno stvara romansko ime: Flavius kao Ugljan: Julius. Na drugom mjestu
svoga djela Brunelli se ponovno osvrće na izraz: Flaveico, Flavisco (flavius) i
piše da je to antičko ime otoka Pašmana.22
U novije vrijeme, tj. 1950. g. P. Skok je pisao da staro ime Flaueyco za
Pašman nije prvobitni oblik imena. Taj mu je naziv domaći romanski i nje-
gov prvobitni latinski oblik mogao je glasiti samo Flavi vico »Flavije selo«
(S. A.). Naime, na osnovi zakona heptologije dva ista sloga stopiše se u je-
dan. »Starodalmatinski toponim Flaueyco je nestao i po svoj prilici (S. A.) na
mjestu današnjeg naselja Pašman postojala su dva rimska naselja jedno uz
drugo: Flavii vicus i praedium Postumanum (S. A.), onako po prilici kao u
današnjem Dubrovniku što je postojalo romansko otočko naselje Ragusium
na hridinama i njemu nasuprot slavensko naselje Dubrovnik, pisano u dub-
rovačkom statutu Burgus (S. A.), ili kao što je postojalo na teritoriju današ-
njeg Zagreba crkveno kaptolsko naselje Zagreb i tik (S. A.) do njega gradsko
naselje Gradec (pisano krivo Grič). Stupanjem dvaju naselja u jedno propa-
da jedno od dva prvobitna imena i drugo postaje općenito (generalizira se).
»To je toponomastički zakon« dokončava na ovaj način svoje obrazlaganje
P. Skok.23 Go. 1972. ponavlja se sasma kratko Skok pišući da je najstariji na-
ziv otoka Pašmana »Flayeico« i taj mu naziv predstavlja -»možda Flavi-vico
(heptologija)« (S. A.).24
No taj postanak naziva Pašmana kao »Flayeico«, kako ga je Skok poku-
šao samo nabačeno da prokomentira, ostao je sve do danas na istom. Svaka-
ko se može zaključiti da je taj naziv za Pašman vrlo star, ali ipak ne stariji od
onoga Porfirogenetova »καταυ«, ispravljenog u »Katan«. Nadalje nije jasno
da li je ovakav izraz nastao u antici ili u ranom srednjem vijeku i koje mu je
pravo značenje. Naročito je interesantno iz izvornih isprava od 1067, a i one
iz 1166. da se prema hronologiji isprava i otok i mjesto Pašman zvalo prije
1067. starim imenom »Flaueyco«,25 a od 1067. dalje drugim imenom »Posti-
mana«, tj. današnji Pašman.
Upravo zato Skokovo kombinatorsko obrazloženje o tome toponimu i
nije suviše uvjerljivo.
21
C. F. B i a n c h i , o. c., II, 116.
22
V. B r u n e l l i , o. c., 116, 117, 302.
23
Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, Zagreb, JAZU, 1950, 135.
4
P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, II, Zagreb, JA-
25
Prema kronici M. Sanuda, mletački dužd, koji je vladao od 1032. do 1043. g.,
zvao se Domenico Flabanico (S. A.) i za njega se je Zadar odmentuo od te republike te
je bio ponovno vraćen pod mletačku vlast (V. B r u n e l l i , o. c., 286, 280).
179
 d) Prema izvornim podacima, tj. tek 1067. prvi se put pojavljuje naziv za
Pašman (otok i mjesto): »Postimana« s ondje sagrađenom crkvom sv. Mihaj-
la Arkanđela, dok se u povelji do 1096. izričito kaže: »... insula Pustimani«,26
a u jednoj još iz II. pol. 11. st. (iza 1076): »Pustimana«.27 U prijepisu pak Kre-
šimirove isprave od 1067. iz 1066. g. stoji: »Pestumani« ili čak: »Puscuma-
ni«.28 Bianchi kaže da se je Pašman u staro doba zvao »Flavica« a kasnije
»Pistimanum« i napokon »Pasmanum« i »Pašman« te da je po narodnoj tra-
diciji ime toga otoka dobiveno od ugarske porodice nazvane »Pazmany«, ko-
ja je ovdje živjela za vrijeme ugarske vladavine nad Dalmacijom, tj. u sred-
njem vijeku. Donoseći taj podatak ipak Bianchi pobija takvu vrst postanka
imena ovoga otoka, jer iznosi da je ta porodica kasnijeg postajanja.29
Brunelli tvrdi da je u 10. st. taj otok poseban i da se zove: Postimana ili
Pustimano (s fonetskim varijantama: st = schi). Ujedno njemu znači: Posti-
mana (postumus), tj. zadnji otok u zadarskom kanalu, od koga je prvi bio
Premuda. Brunelliju je ujedno vlastito ime toga otoka bilo Flavisco i Posti-
mana i kao adjektiv označava svoj položaj glede Zadra. Danas, tj. 1913, kaže
Brunelli, prevladava ime Pašman, očito od Postimana i na tom otoku su
nađeni razni nalazi stakla, novca itd.30 Još 1927. u Rječniku JAZU, kada se pi-
še o Pašmanu, iznosi se da u glagoljskim spisima 15. st. stoji »Na Pašaman«,
a u Kavanjina »U Pašman«, dok u staro doba (13— 15. st.) tomu su otoku lat.
i tal. imena: Postimana, Pustimana, Piscimano, Pescomano, Peschumani,
Pismani, Pissimani i Pasimano, kako to K. Jirreček već iznosi.31 U Etimolo-
gijskom rječniku osvrće se i Skok na sam naziv Pašmana i kaže da se dade
svesti na rimski pridjevski toponim na -anus (S. A.) od gentilnog imena po-
sjednika Postumus (S. A.): Postumianum (praedium, vili, insula). Postumius
dolazi kao f. u Postojna (Slovenija) = tal. Postumia dodaje Skok, koji upozo-
rava da se to treba uporediti sa »u Provansi Postemana villa (812) u pagus
Aquis Aix.«32 M. Suić 1974. iznosi pak da su nazivi za Ugljan i Pašman (naj-
prije kao imena naselja, a onda čitava otoka) antičkog postanja i da spadaju
u kategoriju tzv. predijalnih imena mjesta, tj. u one nazive koji su nastali po
imenima vlasnika pojedinih imanja (lat. praedium). Iznoseći kako je nastao
antički naziv za Ugljan od latinskog imena Gellius, on kaže da je bilo slično i
s imenom otoka Pašmana. Naime neki (koji? S. A.) su mislili da je on dobio
to ime po tome što je na posljednjem mjestu u zadarskom kanalu, da je za-
dnji (postumus) i da mu je prvobitni i polazni oblik glasio Postimana (se. in-
sula) u antitezi s imenom otoka Premude, koji je, po toj istoj interpretaciji,
bio prvi (Primordia,33 se. insula) na ulazu u kanal sa sjeverozapadne strane.
26
RA 70, 176; J. S t i p i š i ć — M. Š a m š a l o v i ć , Codex diplomaticus regni Croa-
tiae, Dalmatiae et Slavoniae (CD) l, Zagreb, 1967, 206.
27
RD, 174; CD, I 157.
28
SCD, II, 107, 108.
29
C. F. B i a n c h i , o. c., II, 116.
30
V. B r u n e 11 i, o. c., 116, 117, 302.
31
Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, IX, Zagreb 1924- 1927, 696.
32
P. S k o k , Etimologijski rječnik...,11, 618, 619.
33
Primordia (Ravenat): V. B r u n e 11 i, o. c., 113.
180
Iako će biti točno, nastavlja dalje Suić, da je Premuda po tome dobila ime,
što se tiče Pašmana bit će mnogo vjerojatnije (S. A.) da se također radi o to-
ponimiji predijalnog karaktera, nastaloj po imenu vlasnika imanja negdje
kod današnjeg mjesta Pašmana (S. A.), a koji se (vlasnik) zvao Postumus34
(S. A.). Od tog ličnog imena nastao (S. A.) je naziv imanja Postumianus (se.
Praedium) ili Postumiana (se. terra), od čega »kasnije i Postumiana insula —
otok Pašman«, zaključuje M. Suić.35
Kako vidimo, slično je kazao već 1913. o tome i Brunelli a i Skok. Nada-
lje treba obrazložiti zašto se je taj otok isprva zvao »Flaueyco« (i otkada?), a
onda tek »Postimana« i da li se je to zbilo u rimsko doba ili u ranom sred-
njem vijeku i kako.
Svakako bi imali slične primjere za otoke zadarskog arhipelaga, a i za
ostale na Jadranu koji su nastali u predgrčkom, grčkom ili rimskom vreme-
nu, da su tako dobili ime. Međutim, nema za to ni jedan takav izvorni dokaz-
ni primjer. Znači, treba postanak tih naziva minuciozno i temeljito istražiti, i
to izravno na bazi raznoraznih izvora. Da zaključimo. Tek od 1067. g. pojav-
ljuje se u izvorima izraz »Postumana« (otok i mjesto) ili u II pol. 11. st. »Po-
stimano« ili »Pustimani«. U 12. st. se već piše: »Postumani« i »Puscumani« ili
»Piscimani« sa crkvom sv. Mihajla. U 13. st. se citira: »insula Pisseman«, »in-
sula Pissemano«, »insula Pescimano« ili »Piscimano«36 ili »Pescimani«.37
U 14. st. u tiskanim i neobjelodanjenim izvornim podacima iz HAZ-a još
šarolikije se izmjenjuju ti nazivi, koji su brojni kao: ad Postumanum, insula
Postumani, insula Pischumani, Poschimano, Pissimani, Pischiomani, Pes-
chumano, insula Posthumani,38 insula Postumani ili insula Postumani, Po-
stimani, Pesimano i Pistumane, Piscimano i Piscimanum, insula Patumani,
Pesthumani, Peschimano, Pestiman ili Pustumano, Pisthumani, Pischumani,
Pescumani i insula Pisquimani.
39
34
U G. Vel. Paterculusa iz I st. n. e. (L. II, c. 116) se spominje: Ouintus Vilius Po-
sthumus (S. A.) vir consularis praepositus Dalmatie, ornamenta meruit triumphalia.
(Podatak našao u St. archivu u Beču — St. K. — Provinzen — Dalm. 8: Notizie intorni al-
le miniere d'oro della Dalmazia estratte dagli autori antichi, str. 383.) Začudo s tim
podatkom iz Paterculusa se ne služi ni Skok a ni Suić. Ćak njega ne citira ni Paullys-
-Wissowa, koji ima samo naziv Postumius i to napose: Flavis Postumius, ali ne i Poslu-
mus.
35
M. S u i ć , »Zadarski otoci u antici«, 58, 59.
36
5СД VI (1908), 268, 340, 413.
37
Historijski arhiv u Zadru (HAZ). Pergamene nekadašnjeg samostana sv. Kuz-
me i Damjana br. 37- 10. XII. 1282.
38
HAZ. Pergamene nekadašnjeg samostana sv. Kuzme i Damjana br. 44 (3. XI.
1303), br. 42 (21. IX. 1319), br. 62 (%. IV. 1356), br. 105 (7. XI. 1373), br. 134 (18. IV.
1399), br. 125 (19. X. 1388), br. 126 (19. X. 1389), br. 133 (12. II. 1399); Pergamene zadar-
skog notara Isnaro de Padua (1385— 1380); Pergamene nekadašnjeg samostana sv. Ni-
kole u Zadru, VIII, br. 169 (8. VI. 1388).
39
SCO, VIII (1910), 32, (1302), 90 (1304), 53 (1303), 267 i 270 (1310), 408 (1315), IX
(1911), 106, 108 (1323), X (1912), 420 (1338), XI (1913), 363 (1347), 341 (1347), XII (1914),
335 (1356), 360 (1364), XIV (1916), 143 (1368).
181
 S njima se nadovezuju sami neobjelodanjeni podaci u tome nazivu iz 15.
st. medu kojima se ističu »insula Pismani« i »insula Pismani«40 te »puncta de
Pasmani«41 U 16. st. ponovno piše »insula Pašman«,42 a u 17. st. »Ponta de
Pašman« ili »isola di Pašman« ili samo »Pašman«49 itd. Kada se sagledaju
svi ovi brojni podaci od 11. do 17. st. onda se i opet ne može sa sigurnošću re-
ći da li ovaj toponim vuče izravno porijeko iz antike, nego ga se mora uzeti
onako kako je glasilo u II polovici 11. st. i kao takvome, tj. poslije prva njego-
va naziva »Flaueyco«, pokušati mu dati formu postanka imena.
e) U tzv. Polichorionu samostanu sv. Ivana (Rogovskog), gdje se nalazi
na latinskom jeziku prijepis popisa zemalja koje je taj samostan dobio za do-
ba opata Lupa i Madija, a koga se datira »poslije 1076«, govori se o »terra in
Kutuno«44 (S. A.) i o »terram, ad santam Mariam in Kutuno«.45
To je najstariji naziv s početnim slovom »K« za mjesto na otoku Pašma-
nu, za koji Rački — po Miklošiču — pronalazi izraz na hrvatskom: »Kut,
Kutina«.46 Skok pak 1927/8, ne uzimajući u fokus ovaj izvorni podatak nego
se držeći Porfirogenetova preplavljenog izraza u »κκτκν« smatra da je taj na-
ziv identičan sa srednjovjekovnim Tuconum, Cotunum, tj. s današnjim Tko-
nom.47 U svojoj pak knjizi iz 1950. g. kaže da je »od predrimskih vremena«
postojalo »i naselje zvano Tuconum«, pisano u našim ranim ispravama s me-
tatezom Cotunum ili Cotonum. Danas se piše Tkon, a narod izgovara Kün ili
Kün. To se ime u ispravama često spominje zbog toga što se tu nalazio bene-
diktinski samostan, dodaje svemu ovome P. Skok.48
Takva su eto stručna mišljenja glede postanka i razvoja toponima Paš-
mana od najstarijih vremena do danas osnažena srednjovjekovnim izvornim
podacima.
Sada se nameće samo od sebe pitanje: da li bi se danas moglo još što re-
ći i tako dati daljnji prinos za rasvjetljavanje ovakve vrsti toponima, koji se
tiče današnjega otoka Pašmana. Naime izraz »Kutuno« iz srednjovjekovnih
40
HAZ. Spisi zadarskog notara (SZN) Simona Damiani (1440-1476) b. II, f. III-
/7-15. III 1448; SZN Johanes de Salodio (1455-1501) b. II, f. Π/4-29. III 1479; b. III,
f. IV/6-17. IV 1495. itd.
41
HAZ. SZN Simon Damiani b. II, f. IV/7-2. VIII 1453; b. IIP, f. VII/3 118-27.
IV 1472.
42
itd.
HAZ. SZN Johannes de Morea (1545-1570) b. I, g. 1/4-VIII 1557. itd.
43
HAZ. SZN Zuanne Braicich (1621 -1645) b. VI, f. VI/58; 37a-24. XII 1634; SZN
Simon Braicich (1645 — 1678) b. II, f. 17a —5. IV 1655; Spisi nekadašnjeg samostana sv.
Nikole44
u Zadru — 1627. g. itd.
Ovaj izraz s prvim slovom »K« može se usporediti i s bizantskom titulom »Ka-
petano Italiae«, koja se u latinsko-italskim poveljama 10. i 11. st. tako piše. Znači da je
u 10. i poč. 11. st. ono grčko slovo »K« još uvijek u upotrebi i da se ono kasnije od »K«
pretvara u »C«. To vrijedi i za naš »Kutuno«, čije prvo slovo »K« postaje također »C« u
našim latinskim poveljama 12. a napose 13. ili čak u onima od desetih godina 14. st.
dalje, kada i slovo »C« prelazi u početno slovo »T«.
45
RD, 157.
46
RD, 174.
47
B. Ferjančić, o. c., 25, bilj. 61.
48
Slavenstvo i romanstvo..., 134.
182
povelja II pol. 11. st. ponekad obuhvaća i cijeli otok Pašman, ali i današnji
lokalitet Tkon.
U 13. st. on se pojavljuje u zadarskoj listini od 1216. g. kao »Cutuno«, a
1293. piše se čak »insula s. Damiani de Monte ad Octuno«49 (ne: Cotuno kako
piše L. Jelić, Povijesno-topografske crtice o biogradskom primorju. Pre-
štampano iz Viesnika hrv. arheološkoga društva, NS III, Zagreb 1898, 41).
U 15. st. opet stoji »Tcono«, »Tcuni«, »Tichoni«, »Cuni« ili Tako već o.
1350. govori se u većinom neizdanim spisima o »in insula Pischiami in villa
Tucconi«50 ili »insula Pischimani in loco uocato Tuchun«51 ili kao »Tcun«
(otok i mjesto) ili »Tchon«52 ili »Tucchuni« ili »Tucchini« (otok i mjesto)53 ili
čak »insula Pischiomani in loco dicto Tucchinii«54 (S. A.) ili »insula de
55
Chon« itd.
U 15. st. opet stoji »Tcono«, »Tcuni«, »Tichoni«, »Cuni« ili »Ticuno«56
itd., sve u sličnim varijantama. U 16. st. ponavljaju se također slični izrazi iz
15. st. Naime pored izraza »Tchun« ili »Thun« ili »Tichun« gotovo se stalno
piše u 16. i 17. st. »Thon«, »Tcon« ili »Tchon«.57 Kako vidimo, ovakve vrsti iz-
razi označuju jedan put otok Pašman ili pak samo mjesto Tkon, koji se nala-
zi na Pašmanu ili se gotovo vremenski istovremeno citiraju kao otoci i Tkon
i Pašman.
f) No u Polichorionu ili u popisu zemalja koje je samostan sv. Ivana pri-
bavio za vrijeme opata Petra58 stoji još jedan naziv za Pašman, a to je »insu-
la sancti Johannis euangeliste» s »ualle Pagnana«, gdje opat Petar kupuje od
kralja Petra Krešimira »alodium« neke udovice Barbare za 40 romanata. Ro-
diteljima pak ove iste Barbare daje 15 romanata, naime 3 kućice (casas) sa
49
SCD, III (1905), 142 (1216); HAZ. Pergamene nekadašnjeg samostana sv. Kuzme
i Damjana br. 42 (12. IV 1293).
50
HAZ. Pergamene Curia consulum et mariš — Bandius de Bandino — 11. VI
1350.
51
HAZ. Curia maior ciuilium — SZN Vannes de Fermo (1391-8) — XII 1393.
52
HAZ. SZN Articusius de Rivignano (1383-1416) b. IV, f. II-7. VI 1386; SZN
Petrus Perencanus (1365-1392) b. I, f. II — 1373.
" HAZ. SZN Vannes cond. Ben. de Firmo (1375-1404) b. II, f. II, 75, 75 a — 1398.
54
Isp. sa »Tochenia« ili »Tochinia« (CD I, 104), iz 1066/7. g. koju se identificira s
Tukljačom u predjelu Tustica (P. Skok, »Urbanistički lik Zadra«, Radovi Instituta JA-
ZU u Zadru, \, 44). 4. VI 1423. u spisu zadarskog notara Nicolausa de Baro
(1423 —1426) citiraju se: »homines et rustici ecclesie, s. Marine de Tucchouia (S. A.)
districtus Tinini« kao i »loco Tucchouia«.
55
HAZ. SZN Vennes cond. Ben. de Firmo b. I, f. II, 80-1398; Pergamene neka-
dašnjeg samostana sv. Kuzme i Damjana br. 112 — 29. II 1376.
56
HAZ. SZN Theodorus de Prandino (1403-1441) b. I f, I, 464-7. IX 1413; SZN
Simon Damiani b. II, f. IV/7-13. VIII 1453; SZN Presb. Nicolaus Lupouich
(1446-1469) b. I, f. 1/3-27. VIII 1449; SZN Johannes de Trottis (1404- 1410) b. I, f.
11-10. VIII 1404; SZN Jacobua q. Ostoie (1427-1445) b. I, f. 1/3-12. XI 1428. itd.
57
HAZ. SZN Johannes Philippus Raimundus (1483-1516) b. I, f. 1/1-6. II. 1506;
21. XI 1508; SZN Daniel Cavalca (1551-1556) b. I, f. 1-51 IV 1556; SZN Simon Brai-
cich b. I, f. 1/2, 7-24. XI 1634. itd.
58
o. 1070-1076: CD l, 148, 151; RD, 168: 1070-8.
183

čitavim dvorištem (curte), koje je između njih (infra est) i 2 komada zemlje
(duas terre pecias) u uvali Pagnane.59
Time smo dobili nekoliko naziva za ovaj otok, čime se je još jače produ-
bila toponomastička brojka za Pašman.
Kako vidimo, i naziv »insula sancti Johannis euangeliste« za Pašman go-
tovo je kronološki izjednačen s onim nazivima »Flaueyco« i »Postimana«.
No ipak je naziv otoka po tome samostanu nekoliko godina kasnijeg datu-
ma.
Inače i u zadarskom arhipelagu, samo dosta kasnije, i današnji otok
Kornat dobio je svetački naziv: »insula sancte Marie«, za koji iz spisa u HA-
Z-u saznajemo da se tek 1354. g. tako naziva, a o. 1513. i »Stomorin otoch«,60
što je isto.
Isto tako u spisima zadarskog notara Petrusa de Pago nailazimo na »in-
sula s. Euphemie seu s. Michaelis61 (S. A.) in loco uocato Poglie penes locum
dictum Pogliana«, kojima je također svetačkim imenom sv. Eufemije i sv.
Mihajla identificiran otok Ugljan.
g) I konačno 12. IV 1293. (neobjavljena isprava) nailazimo i na »insula s.
Damiani de Monte ad Octuno«62 (S. Α.), što je još jedan novi svetački naziv
za otok Pašman.
II. Stara mjesta i naselja na Pašmanu
Kao prvo mjesto (loco) navodi se 1067. g. »Postimana«, u kome je sagra-
đena crkva u čast bi. Mihajla Arkandela, određena da bude »cella« samosta-
na sv. Krševana. Tu su bili i brojni vinogradi i maslinjaci, koji su pripadali
navedenom samostanu. U tom predjelu navodi se sa zapadne strane i »deser-
tum oppidum«, tj. napušteni ili nenaseljeni grad ili tvrđava. Te iste godine
došao je zadarski prior i strateg čitave Dalmacije na taj otok, gdje je utvrdio
63
i označio granice posjeda samostana sv. Krševana.
Pašman je kao lokalitet dobivao tokom stoljeća, kako smo već iznijeli,
raznolike nazive, tj. od imena »Postimana« (1067) ili »Pustimano« (II pol. 11.
st.)64 do sadašnjega Pašman (počam od 16. st.).
I dok se u spisima zadarskih notara nailazi na »insula puncta Pismani«,
1634. već imamo »villa de Ponta de Pašman«.65
59
RD, 169; CD I, 152.
60
S. A n t o l j ak, »Miscellanea jadertina. a) Kornat«, Radovi Instituta JAZU u Za-
dru, I, 109-112.
61
HAZ. SZN Petrus de Pago (1486-1529) b. III, F. HI/1 -26. V 1525.
62
HAZ. Pergamene sv. Kuzme i Damjana br. 42 — 12. IV 1293.
63
CD, I. 108, 109.
64
Ova isprava se datira od 1076. do 1095. g. i tu se govori o zemljama koje su bile
kraljičine (regine) \_CD, I, 157]. To bi mogla biti Jelena, žena Zvonimira.
65
HAZ. SZN Gregorius de Bosco (1465-1497) b. VI/29-2. VIII 1491; SZN Zuan-
ne Braicich b. VI, f. VI/58, 37 a-24. XI 1634.
184
Današnje pak naselje Tkon u srednjovjekovnim latinskim ispravama i
spisima prvi put se citira, kako smo također već naveli, pod imenom »Kutu-
na«, i to prema Račkome »1080-5«, a i prema Ljubicu, dok prema Stipišić-
-Šamšaloviću »poslije 1076.« g. U toj povelji kaštelan66 Prestancije daruje
zemlju u »Kutuno« samostanu sv. Ivana.67 God. 1216. taj se lokalitet mijenja
u »Cutuno«, a u 14. st. u »Tucconi« (villa) sa svim mogućim varijantama. Čak
i kao »Tcun« (1386), dok se u 15. st. piše taj zaselak kao »Tcconi« (1404) ili
»Tcon« (1448), u 16. st. »Tchun«, u 17. »Tchon«, u 18. pak »Tkun« ili »Tcon«68
itd.
Na ovome otoku osamdesetih godina 11. st. u jednoj ispravi citira se i
»ualle Suština« i u njoj zemlje koje je kupio samostan sv. Ivana od arhiprez-
bitera Dese i Valentina, sina biskupa Petra.69 Taj se toponim opet ponavlja
1216, ali kao »Suštino cum puteo de sancti Thome« blizu »Cutuno« s »ualle
Tominne« i mjestom »Trisino« i »Copille pole... que sunt supra Saglavum
magnum« a »in campo Piscimani«.70
Na otoku »sancti Johannis euangeliste« tj. na Pašmanu o. 1070 — 8. g. bi-
li su i ovi lokaliteti: Pagnana (ualle) i »locum Muracol«.71
U tzv. »charta suspecte« iz o. 1067. po Račkome na njenoj poleđini piše:
»De Posthumana, ubi erat monasterium sancte neuiane«,72 a također kasni-
jom rukom: »Territorium sancti Chrysogoni in insula Postimane olim Flau-
isco seu (S. A.) in uilla Neuiana«.73 Takoder i na drugoj povelji od 1067. (be-
neventanom) na poleđini kasnijom rukom stoji: »Designatio74... de insula
pasmani vel neuiane, ubi est ecclesia s. Michaelis archangeli«.75
Prema tomu, i ovo se selo ne navodi 1195. g. prvi put, kako to donosi Po-
morska enciklopedija.76 Taj lokalitet po C. F. Bianchiju77 imao je crkvu sv.
Martina, koja je razorena, te crkvu sv. Mihovila arkandela, koja se navodi od
1088. g. dalje. To mjesto koje se nalazi sjeverno od Tkona, po Skoku je »do-
duše latinska izvedenica stvorena pomoću sufiksa -anus od rimskog ličnog
imena 'Naevidius'«. Ali Nevidane ne predstavljaju praedium Naevidianum
»Nevidijev posjed« nego je to bio samostan »sancti Neviane«, kaže Skok. On
66
Taj »Castellanus« je davao zemlju kod sv. Marije »in Katuno« tomu samostanu
»pro anima sui filii eo sepulti« (CD i, 157). Ovaj kaštelan je dakle bio na čelu Tkonskog
kastelanata (tj. cijeloga otoka Pašmana) upravitelj u ime svoga kralja (kralj, kaštelan).
67
CD, I, 157.
68
Miscellanea, l, Zadar 1949, 61, 26 (Glag. isprava od 1703), 64.
69
70
CD, I, 157, 152.
SCD, III, 142.
71
RD, 168.
72
S t i p i š i ć — Š a m š a l o v i ć (CD, I, 107) donose ovako: »De Postumana (pisano
karolinom), ubi eciam onoratur ecclesia sancti Michaelis (goticom) Neuiane (huma-
nistikom)«.
3
RD, 72.
4
S t i p i š i ć - Š a m š a l o v i ć (CD, I, 106) donose: »Designacio... insulePasmani,
ubi est ecclesia sancti Michaelis archangeli«.
5
RD, 70.
6
Sv. 5, Zagreb 1958, 497.
7
o. c., II, 122.
185
nadalje tvrdi da ovo naselje »nije se, prema tome«, moglo »razviti iz rimskog
predija, nego oko današnjeg manastira, kako smo više puta vidjeli na otoci-
ma« Konačno ukazuje isti pisac da su se današnje Nevidane nalazile »neka-
da na mjestu, koje se zove Mirišće..., od mir »zidine«. Sve to na kraju popra-
ćuje sa brojnim toponimima u tom selu.78
Još 1215. u toj ispravi se javlja »terra... Cruseo poglie« i »Perigna Dra-
ga« te »uallem Dangano cum toto campo« i »Dobro Poglie« kao i »totam ual-
lem de Tustino«.79 1216. u drugoj ispravi ubicira se na Pašmanu »terram«
que uocatur Parig... la drago« i ponovno »terram que uocatur Cruseuo po-
le«.80
Daljnji lokaliteti u 14. st. na tom otoku su: »mons comunis qui uocatur
Crua« (1302)81 te »ad Postimanum in loco uocato Baratulo (1309). U blizini
toga je imala zemlju Milena, udova kneza Nikole. Postoji i »Brigos mons«
(1310), te »loco uocato Longin siue Conaplica« (1314) ili »Longino« (1323).
Zatim slijedi »loco uocato Grebba« (1325, 1327), te »Vurilicas« (1338) i »villa
Magna« (1344), pa »villa di Mocro« (1347—1349).82 Onda slijedi »loco uocato
Draga« (1347, 1389),83 te Variccani polla« (1373)84 ili »in loco Tucuni in Cam-
po Varigagni« ili »Varygne«85 i »loco uocato Olmisso« ili »ad Tchunum in lo-
co uocato Almis« ili »Almissia« ili »Vlmissie« ili »Olemis«.86
Slijede i ovi toponimi: »loco uocato Zauersie«87 te »loco sub Barotul«.88
Navodi se i »ecclesiam s. Cosme et Damiani de insule Bagni«89 i »insula Bag-
no« ili »insula Bagni in confinio s. Luče« ili pak »villa di Bagno nel confini
della chiesa di san Luča« ili »di Bagno isola di Žara nel confin di san Lu-
ča«,90 a od 15 — 17. st. sačuvani su spisi sv. Dominika,91 gdje se stalno navodi
tzv. otok, zapravo mjesto Banj.92 Isto tako 1575. »in insula Bagno ad san-
ctum Lucam« citira se »locouocato Gorizia«.93
78
P. Skok, Slavenstvo..., 134-136.
79
Miscellanea, l, 7.
80
SCD, VIII, 141.
81
SCD, VIII, 32 (Cruxa: drugom rukom).
82
SCD, VIII, 32, 254, 267, 356, IX, 106, 223, 328, X, XI, 165, 338, 363.
83
HAZ. Pergamene nekadašnjeg samostana sv. Kuzme i Damjana, br. 126 — 8. X
1389.
84
85 SCD, XII, 555.
HAZ. Pergamene nek samostana sv. Kuzme i Damjana br. 105, 106 — 7. XI 1373;
SZN Petrus Dragono (1470-1486) b. I, f. 1/13-1. XII 1480.
86
HAZ. Pergamene... sv. Kuzme i Damjana br. 125 (19. X 1388), br. 126 (5. X
1389), br. 127 (12. X 1389), br. 134 (19. IV 1399); SZN Nicolaus Ho (1433-1436) b. I, f.
1/4-30. 87
I 1435.
HAZ. SZN Johannes de Calcina (1439-1482) b. V, f. VIII/5-6. X 1460.
88
HAZ. SZN Gregorius de Bosco b. III, f. III/l-l. XI 1484.
89
90 5СД XII, 350.
HAZ. SZN Jac. q. Ostoie b. I, f. 1/4-21. VII 1436; Pergamene zadarskih notara
15. st. Serie generale 1-29. IV 1440; SZN Simon Braicich b. II, f. II, 17a-5. IV 1655, b.
II, f. 9111/44, 83-1666.
HAZ. Spisi nekadašnjeg samostana sv. Dominika u Zadru, br. 1821 —1828.
92
Gl. Pomorska enciklopedija, l (1954), 377. Tu VI. Cvitanović navodi da se
Banj. naseljen još od Rimljana, spominje 1290. g., a to je rekao isto i C. F. Bianchi
(o.e.,93II, 119).
HAZ. Pergamene zad. notara III-21. VII 1575.
186
Zatim slijede nazivi: »loco uocato Sagatinschine«, pa »Brizine... in loco
Pogliane... in loco Draziza... in loco Drusac...« i »in loco Jadru... in loco
uocato Podlisgnach« i »loco uocato Druschia« kao i »loco uocato Liutacha« i
»loco uocato Zogopizolo« ,94 pa »loco uocato la Zudecha« i »loco uocato Pasi-
ciag«. Nadalje se spominju »loco uocato Bargudichia«, pa »loco uocato Gaii
siue Dramine«, »locis uocatis Copiglie et Medvigie«,95 »loco uocato Podbri-
sie«, »loco uocato Suasti«, »loco uocato Pestine«, »loco uocato Plasina«, »lo-
co uocato Sfastini«,96 »loco uocato Grussi« ili »Grusi« i »loco uocato Merglia-
ne«.97
Na Pašmanu je i »loco dicto Carlouschina« ,98 te »in poncta Pašman in
loco uocato Poderane«,99 »loco uocato Otus«100 i »loco uocato Pagnu« i »loco
uocato Babe«.101
God. 1397. piše se »in insula ad Sdrelac«,102 a C. F. Bianchi103 piše da se
Ždrelac prvi put spominje 1446. God. 1481. govori se da je »in insula Bagni
ad Sdrelac104 loco uocato Jaracina«.105 God. 1527. se ponovno navodi »Sdre-
lac«,106 čiji poglavar 1806. podnosi neku molbu austrijskoj vladi u Zadru.107
1565. se pak »in insula Bagni« citira »ad Sdrelaz supra sanctum Lucam
in loco uocato Dolcich siue Dolac«,108 a 1594. piše i »nell'isola di Sdrelaz a S.
Luča«. Te iste godine navodi se i »loco chiaramento Sasul«.109 God. 1627.
imenuje se i »Dobra pogliana«.110
U 17. st., i to 1680. g. imamo »in villa Tconi in loco uocato Praga111 (S.
A.) super feudo abb. de Rogouo... in loco uocato Cruseo... in loco uocato
94
HAZ. SZN Gregorius de Bosco b. IV, f. IV/6-17. IV 1495, b. IV, f. IV/3-23. VII
1492, b. IV, f. IV/15-28.1. 1493, b. IV, f. IV/3-9. i 3. XII 1492, b. I, f. 1/9-11. III 1469.
95
HAZ. SZN Johannes de Salodio b. III, f. III/3-31. XII 1485, b. III, f. III/7-2.
IV 1488, b. II, f. 11/12-14. VII 1484, b. II, f. II/8-10. X i 20. V 1481.
96
HAZ. SZN Johannes Franciscus Grisinus (1454-1495) b. I, f 1/18-17. III 1486,
b. I, f. 1/10-19. I 1480, 15. II 1478, b. I, f. 1/8-31. I 1477.
97
HAZ. SZN Simon Damiani b. II, f. IV/7-2. VIII 1453, b. II, f. IH/7-15. III
1448.
98
HAZ. SZN Johannes Philippus Raimundus b. I, f. 1/1-9. III 1510.
99
HAZ. SZN Nicolaus Drasmileus (1539-1577) b. III, f. IV/1 -7. VIII 1575.
100
HAZ. SZN Johannes de Morea (1545-1570) b. I, f. 1/4-23. VIII 1557.
1
HAZ. SZN Daniel Cavalca (1551 -1566) b. I, f. 1-25. IV i 30. VIII 1556.
1
HAZ. Pergamene Curia consulum et mariš —20. VIII 1397.
O. c., II. 117.
104
Gl. Pomorska enciklopedija, 8, Zagreb 1964, 274.
'· HAZ. SZN Johannes de Salodio b. II, f. H/8-13. VIII 1481.
106
HAZ. Spisi nekadašnjeg samostana sv. Dominika — 1527.
ΉΑΖ. Spisi Namjesništva I austrijske vladavine — XXIII — 1803-br. 1351.
1
HAZ. Pergamene zad. notara III-21. VII 1565.
' HAZ. Spisi zad. kneza Filippo Bon III, 109 a-4. VI i 15. V 1594.
' HAZ. Spisi nekadašnjeg samostana sv. Nikole — 1627. Gl. i Pomorska enciklo-
pedija (2, Zagreb 1955, 476), gdje kaže V. Cvitanović da se i ovo mjesto spominje
već 1270. godine.
111
Tako se je upravo preživao i talijanski historičar Giuseppe Praga, roden u Su-
tomišćici na otoku Ugljanu 19. III 1893, a umro u Veneciji 18. II 1958. (EJ, (6, 580). Nje-
gova djelatnost i rad u Zadru bila je prožeta protalijanskim njegovim stavom, iako je
bio slavenskoga porijekla.
187
Podgomiliak... in loco uocato Caipoglie... in loco uocato Clanaz...«112 U 17.
st. u glagoljskim spisima zadarskog arhiva uz »sudce« Pašmana i Tkona
(1669) javljaju se i »Sudce od Dobre Polane« (1668) kao i onaj od »Nevi-
an«.113
Ovo su samo letimični ispisi pretežno iz izvornih dokumenata zadarskog
Historijskog muzeja o toponiinima na otoku Pašmanu. No neke od njih na-
vodi i P. Skok bez naznake izvora. On je naime obišao Pašman i ondje dobi-
vao podatke od raznih osoba (župnika, učitelja, studenata i drugih domoro-
daca) kako kaže u »Predgovoru« svoje knjige Slavenstvo i romanstvo (str. 5).
Svakako bi trebalo usporediti one toponime koje Skok donosi bez kro-
noloških podataka (str. 134—139) s onima, koji su ovdje kronološki navedeni
i većinom do sada nepoznati, te da im se odredi i točniji smještaj, važnost,
historijat i značaj.
III. Ostala zapažanja i upozorenja
Kad se sada sagleda sav ovaj izvorni materijal o Pašmanu, on ipak nije
dokrajčen, jer još ima puno toga da se o tome otoku kaže.
1) Npr. trebalo bi ubicirati bizantski »κατερόν« iz 10. st. na Porfirogene-
tovu »καταυ«, tj. Tkonu, današnjem Pašmanu. Taj pisac ga navodi kao pust i
nenastanjen,114 a takav je upravo bio i onaj »oppidum« u ispravi iz 1067. g.,
ubiciran dosta točno. Stoga bi bilo korisno pokušati pronaći tragove onoga
oppiduma na mjestu gdje danas na našoj specijalkarti na otoku Pašmanu u-
crtan lokalitet Pustograd115 i ustanoviti njegovu starost.
2) Iako Ivan D j a k o n u svojoj Chronicon venetum ne navodi ime otoka
za koji samo kaže da nije daleko od grada Biograda (a Begradonse urbe) ka-
ko je na svom osvajačkom putu po Jadranu (998. ili 999. ili 1000. g.: S. A.) sti-
gao dužd Petar III Orseolo sa svojim vojnicima: Mlečanima i Dalmatinci-
ma116 nema sumnje da se taj anonimni toponim svakako odnosi na otok
117
Pašman, kako to naprosto kaže i Rački, dok Šišić bez obrazloženja, služeći
se također Ivanom Djakonom, kaže da je dužd iz Zadra prebrodio »na ostrvo
118
Pašman«.
Samo je sada pitanje: kako se je upravo tada nazivao taj otok, tj. da li i
dalje »Kutuno« ili »Postimana«, kako to hoće Rački.
112
HAZ. Spisi nek. samostana sv. Kuzme i Damjana, br. 539-1680.
113
Miscellanea, II, Zadar 1950-1952, 108, 115.
Ι14
ένημόκαστρα = ριΐ5ίί, nenastanjeni »urbes«, prevodi Fr. Rački (Documenta,
404). 115
U vezi s tim lokalitetom interesantno je da se na najnovijoj jugoslavenskoj
specijalkarti nalazi na Pašmanu kao toponim Pustograd koji je gotovo pri kraju oto-
ka, i to između lokaliteta Krušćica i Kaštelac (Gl. Pomorska enciklopedija, 6, Zagreb
1960,63-Karta Pašman). No zato na talijanskoj specijalkarti iz 1938. g. (Istituto geog-
rafico militare) začudo nema ni Pustograda a ni ona dva navedena lokaliteta, iako je
ta karta po svoj prilici rađena po nekadašnjoj austrijskoj vojničkoj specijalkarti.
116
RD, 426,427.
117
Pašman, Postimana actorum nostrorum saec. XI: RD, 429, bilj. 12.
118
F. Sišić, Povijest.... $15.
188
3) Daljnje je pitanje: gdje su to bile »terras que fuerunt regine«, tj. zem-
lje hrvatske kraljice »in Pustimano«, koje su prvo bile vlasništvo Madija, si-
na Armata, a onda ih je ovaj zamijenio drugim zemljama, koje je posjedovao
Madije, opat samostana sv. Ivana Evanđeliste.119 Taj podatak Rački datira sa
»1085-95« godinom120 a tako i S. Ljubić,121 dok Stipišić i Šamšalović sa »po-
slije 1076.«122
Ako je tako, onda bi to mogla biti jedino kraljica Jelena, žena Dimitrija
Zvonimira. U vezi s tim može se postaviti i pitanje kako je Rački mogao u
svoje Documenta staviti kako kraljica Hrvata (Chroatorum) regina /Hele-
na/) »se. a. 1075.« dariva samostanu sv. Ivana u Biogradu zemlje (terras)
»subo monte sanctorum Cosme et Damiani« non longe a dicta ciuitate, te je
dodao da »commemoratur in Policorio p. 12. V. nr. 133, 75«.123 Međutim, u
navedenom podatku, gdje se spominju zemlje nekih ljudi koje zamjenjuje
Madije, opat samostana sv. Ivana, citiraju se samo zemlje koje su bile u vlas-
ništvu kraljice12·1 i ništa više.
Stoga je čudno što je 1925. Sišić, citirajući čak Documenta Račkoga (str.
122), iskonstruirao kao i Rački, da je »kraljica Jelena Lijepa darovala neke
zemlje »pod brdom sv. Kuzme i Damjana125 na sučelnoj obali na ostrvu Paš-
manu tik mjesta zvana Tkon«.126
To ukazuje kakvo je stanje bilo u našoj prijašnjoj historiografiji, a pogo-
tovo i danas, gdje je gotovo postalo pravilo da se ne rješavaju ovako važni
podaci o feudalizmu za vrijeme hrvatskih narodnih vladara nego se ide na
općenitosti i pišu odmah velike knjige, dok se od rasprava bježi kao vrag od
tamjana. Vrijeme je dakle da se s time prekine i da se izvori podvrgnu što
kritičkijoj reviziji i da se što ozbiljnije stanu proučavati.
4) S tim je u vezi određivanje funkcije već navedenog »castellanus«-a127
»in Kutuno« u hrvatskoj državi II pol. 11. st., tj. na otoku Pašmanu, kao i
128
službe »duorniciusa«, tj. dvornika.
129
119
RD, 174; CD, I, 157.
120
RD, 174.
j6„ 12r Libellus policorion, qui Tipicus vocatur, Starine JAZU, XXIII, Zagreb 1890,
122
CD l, 157.
123
RD, 122.
124
RD, 174.
125
U RD, 174 Rački dodaje u bilješci: scilicet »sub Monte sanctorum cosme et
Damiani« i upozorava da se to odnosi na »Est et alia ibidem«, tj. na opatovu zemlju,
koju je taj mijenjao sa Madijem, sinom Armata.
126
F. Sišić, Povijest..., 568.
127
Catellanus, castelanus — praefectus castri, castelli arcis: zapovjednik grada ili
tvrđave, kaštelan. Tek u izvorima iz II. pol. 13. st. nalaze potvrdu za tu funkciju sastav-
ljači djela Lexicon latinitatis medii aevi Jugoslaviae l, Zagrabiae 1973 190) što je ne-
točno.
12S
I dok I. K u k u l j e v i ć ispisuje taj naziv kao »Dominicus vero Dernicius« (I.
K u k u l j e v i ć S a k c i n s k i , Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoni-
ae
s.}: Zagreb 1874, 157), dotle R a č k i donosi u tekstu: »Dominicus uero duonicius«, a
u bilješci tumači: »dernicius, quod duornicius i. e. duornic (dvornik) corrigendum esse
puto« (RD, 168).
129
Dvornic, duornic, indecl... hrv. dvornik... upravitelj kralj, dvora, dvorski žu-
pan, dvorski: Rački, Doc., 87/34, a 1070... Uitomir duornic (test.) / Cod., XI 204/22,
189
 No ipak sve to nadmašuje problem u obliku pitanja: da li je hrvatski vla- monasterium sanctorum Cosme et Damiani, quod nunc (S. A.) capud
est... 1 3 4
dar mogao imati i na otocima (Barada je to negirao S. A.), tj. i na Pašmanu
135
svoju »terram... que regalis esse dinoscitur uel regalium seruorum«, kako U izvornom podatku, koji Rački datira sa 1070 — 8. g., a Stipišić i Šam-
to izričito kaže isprava Petra Krešimira od 1066/7. g. u korist samostana sv. šalović sa »oko 1070 —76«, l36 govori se o zemlji »in insula sancti Johannis eu-
Marije u Zadru, te gdje je ta »Tochenia«, kojoj su u toj povelji označene gra- angeliste«, o čemu smo već pisali. Na tome otoku je u »ualee Pagnana«, gdje
nice i koliko se može povezati sa Tkonom, tj. sa varijantama njegova naziva. je imao svećenik i monah Candulfus svoju zemlju, ovu istu darovao istoime-
nom samostanu st. Ivana.137
5) Za osvjetljavanje prodiranja feudalizma u pore hrvatske srednjovje-
kovne države interesantan je podatak za 1070. g., koji smo također naveli u To bi onda značilo da se Pašman tada naziva i otok sv. Ivana Evanđelis-
vezi s otokom sv. Ivana Evanđeliste, tj. Pašmanom. Iz njega se saznaje da te, čiji se samostan nalazio upravo na njemu, kako to potvrđuje i ona isprava
kralj Krešimir prodaje (comparauit) Petru, opatu samostana sv. Ivana »alo- od 1197. Ona, naime, kaže da je taj samostan blizu kaštela na rtu Pašmana.
id« (alodium) udovice Barbare u uvali »Pagnena« na Pašmanu, zvanom i Ako je to sve tako, onda bi postojala vjerojatnost da se je 1190. ondje i mogla
otok sv. Ivana Evanđeliste. odigrati ta bitka između Zadrana i Mlečana.
Protumačiti kako je kralj mogao prodati taj alod čiji je vlasnik umro a Prema tome bi ipak bilo vrijedno ponovno proučiti sve ove izvorne po-
ostala je udovica, teško je. Ali ipak se može reći da i takva vrst posjeda, o ko- datke o mogućnosti ubiciranja navedene bitke i pobjede Zadra nad Veneci-
me piše i Fr. Rački,130 u ovom slučaju ukazuje u kakvom je odnosu vlasnik jom, o kojoj mletačke kronike naprosto šute, glede Pašmana, i onda zaključi-
toga aloda prema vladaru, što nije kod nas uopće proučeno, premda ima o ti tko ima pravo: da li Praga, Barada ili netko drugi.
tome dosta izvora iz 11. st. Ovo su ovdje samo nabačena neka zapažanja — i to pretežno usredotoče-
6) Usporedo s time moglo bi se zapitati: na osnovi čega je Odorik Badu- na na doba hrvatskih narodnih vladara — na ostale probleme osvrnut ćemo
rina 1935. g. napisao članak pod naslovom: »Da li su na Pašmanu stupovi iz se drugom prilikom.
palače Krešimira Velikog?«131
7) Bilo bi dobro još jedanput podvrgnuti totalnoj kritici sve one dosa-
dašnje rezultate o bitki kod tzv. rta Trenija, gdje su 1190. g. Zadrani hameti-
ce pobijedili Mlečane. Naime tzv. originalnoj povelji od 14. V 1190. u HAZ-u
govori se kako su »post bellum cum Venetis habitum et postu victoriam in
promontorio Treni, quondam erecto« održali Zadrani pobjedu itd.132
Meni je još 1953. Barada tvrdio da ima negdje napisano da se na otoku
Pašmanu spominje ime »Dreni«, ali ne može taj zapis naći. Kad sam čitao i
Pragine tvrdnje da bi se takav toponim mogao izjednačiti s onim na otoku
Krku, nikako se nisam godinama mogao s time složiti. Povremeno se dotiču-
ći i toga pitanja, naišao sam u prijepisu na ispravu »1188— 1190«, koju je ob-
133
jelodanio sa takvom kronologijom S. Ljubić. U njoj uz ostalo ona ista re-
čenica ovako glasi: »...post bellum cum Venetis habitam et post victoriam
de castello in promontorio quodam errecto (S. A.)...« Znači, u tom prijepi-
su, učinjenom još od Luciusa, koji se čuva u HAZ-u, nema imena »Treni« već
samo: »de castello«, što Praga uopće nije naveo. Nadalje u povelji od 1. III
1197. govori se: »... ad monasterium sancti Johannis de Castello (S. A.) et ad

a. 1345... Bartholi duornicii...« (Lexicon...,\, 399, 400). Znači da ni ovdje sastavljači

leksikona
130
ne poznaju ovaj naziv iz Policoriona.
»Nutarnje stanje Hrvatske prije XII stoljeća. IV. Imovinski i gospodarstveni
odnošaji«, Rad JAZU, CV, Zagreb 1891, 230, 234. 134
S. L j u b i ć , »Libellus...«, Starine, XXIII, 188.
131
Hrvatska straža, 7/1935, 23, 4-9, 24, 4-5. 135
RD, 168.
132
133
SCD, II, 244. 136
CD, I, 148, 151.
»Dva popisa listina glasovitog manastira sv. Krševana u Zadru«, Starine JAZU, 137
RD, 168; CD, I, 151.
XIX, Zagreb 1887, 83.

190 191
CRITICAL OVERVIEW OF THE RESEARCH AND DISCOVERIES ABOUT
THE ISLAND OF PAŠMAN
Summary
Three parts of the article present the critical overview of the present re-
sults of Croatian medieval studies in connection to some problems about
the Island of Pašman and the author presents some new knowledge from yet
unpublished manuscripts.
In the section »Origin and development of toponyms on the island (and
the village) of Pašman«, the author presents some new knowledge from yet
unpublished manuscripts.
In the section »Origin and development of toponyms on the island (and
the village) of Pašman«, the author presents his opinion about the origin
and development of toponyms of Pašman from the ancient times to the pre-
sent day, supported by the new evidence from Zadar archives. In the section
»Old settlements and places on Pašman« the author presents the chronolo-
gical list of settlements of Pašman supporting his evidence with new facts.
In the third section under the title »Other ob ervations and warnings« the
author offers some of his opinions from historical topography and social ap-
proaches to the early medieval Croatian history which might bear connecti-
on to the island of Pašman.
192
GROBNICKI PROBLEM U HRVATSKOJ I STRANOJ
HISTORIOGRAFIJI
ZAŠTO NIJE MOGLO BITI BITKE IZMEĐU HRVATA I TATARA NA
GROBNIČKOM POLJU
Pitanje da li je bilo bitke između Hrvata i Tatara na Grobničkom polju
stalno je privlačilo i mučilo od druge polovice 19. stoljeća, pa sve do nedav-
no, naše historičare, poluhistoričare, pa čak i laike, koji su ga pokušavali ri-
ješiti raznim domišljavanjima i zaključcima. Ali nitko od njih nije ušao de-
taljno u samu bit tog pitanja, ni pokušao pokazati kako se ta zabluda uvukla
u hrvatsku i stranu historiografiju kojoj je zadala mnogo nepotrebnog tru-
da: da se njome pozabavi, te da je konačno likvidira kao najobičniju izmiš-
ljotinu iz druge polovice 16. stoljeća. Naime, ni Toma, arcidakon splitski,
suvremenik tatarske najezde u naše krajeve, u svom djelu »Historia salonita-
na«1, koje predstavlja suvremeni izvor prvoga reda, a ni očevidac te najezde
Rogerije, rodom Talijan, kasniji splitski nadbiskup (1249— 1266) i pisac »Car-
2
men miserabile«, ništa ne znaju o toj bici. Čak nijedna falsificirana ili au-
tentična isprava koja se odnosi na to razdoblje3 ne osvrće se ni jednom riječi
na taj događaj. Tek Ivan Tomašić, franjevac bosansko-hrvatske redo-države
(živio u drugoj polovici 16. stoljeća), u svojoj »Chronicon breve regni Croati-
ae« prvi ubacuje u hrvatsku historiografiju pitanje bitke na Grobničkom po-
lju ovim riječima: »... congregato exercitu copia4 ualde, et castramentati
sunt iuxta castrum Gelen vulgo Grobnich eius in campo, ubi nunc castrum
Grobnich uiget, tartaros persecuti sunt, et millibus dato prelio, fu (g)erunt.
Ibi bartholomeus5 de Frangepanibus coruit, et tartaris LCV(!) millia mortui
1
Thomas Archidiaconus, Historia salonitana, MSHSM XXVI, Scriptores III, Za-
grabiae, 1884.
2
M. Florianus, Historiae hungaricae fontes domestici IV, Budapestini, 1885.,
45-87.
3
gl. T. Smičiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae IV,
Zagreb 1906, V (1907).
4
F. j. braća »Frankapani«.
5
Taj se spominje u jednoj sumnjivoj frankapanskoj ispravi kao živ (T. Smičiklas,
o. c. IV, 443 (1251).
193
 6
sunt, ex rege belo XL millia coruerurit, et sie prelians uincitur... « On, dak-
le, tu bez ikakvih dokaza naprosto kaže da su 1241(!) Tatari potučeni na polju
blizu grada »Gelen«, opće poznatog »Grobnich«, gdje je i sada grad »Grob-
nich«. Tom prilikom je po Tomaševićevoj tvrdnji poginulo 55.0007 Tatara. Ali
je zato u toj bici palo i 40.000 ljudi kralja Bele, medu kojima i Bartol »de
Frangepanibus.«8
Ako sad napravimo kritički presjek kroz te Tomašićeve izmišljotine, vi-
djet ćemo prije svega da bitka s Tatarima nije mogla biti nikako 1241, već sa-
mo 1242. godine. Nadalje riječ »Gelen« (alias »Grobnich«) znači na našem je-
ziku »Jelen«, a to se ime ne javlja ni u jednom našem izvoru iz toga i kasni-
jeg doba. Moguće je stoga da su Turci prozvali Grobnik »Gelen«, koji su
zajedno s Tatarima u nekoliko navrata harali oko toga grada (1470, 1522,
1524, 1532. godine),9 a onda je preuzeo to ime i Tomašić i prenio cijelu rad-
nju u 13. stoljeće. Time je smjestio Tatare iz 16. u 13. stoljeće, a brojeve pogi-
nulih s jedne i druge strane proizvoljno izmislio. Podatke o Frankapanima je
možda uzeo, ili izravno iz njihovih većim dijelom iz toga razdoblja falsificira-
nih isprava, od kojih baš ona iz 1251. godine spominje daje Bartol još živ, ili
iz djela Bonfiniusa,10 talijanskog humaniste i historičara, ili iz govora mod-
ruškog biskupa Šimuna Kožičića Benje, rodom Zadranina (u. 1536), održa-
nog protiv Turaka na lateranskom koncilu (1516) pod naslovom »De Crouati-
ae desolatione«.11
Prvi je te podatke iz Tomašićeve »Chronicon breve«, koja se kao rukopis
nalazila u biblioteci knezova Auersperg u Ljubljani, 12 iznio na javnost kranj-
ski historičar J. W. von Valvasor (1614—1693) u svom tiskanom djelu, pre-
vevši ih naprosto gotovo od riječi do riječi (osim broja poginulih Tatara) na
njemački jezik.13 Valvasor je ujedno odredio položaj grada »Gelen« stavljaju-
ći ga u polje, gdje »danas« u Hrvatskoj, a na kranjskoj granici, stoji grad
6 one dobe Grobnicsko pole ni danasni dan s nicsim nerodi...« (P. Vitezovich, Kronika
Chronicon breve Regni Croatiae Joannis Tomasich minorita, Arkiv za povjestni-
cu jugoslavensku IX, Zagreb, 1866, 14.
7
Naime »LCV« bi samo moglo toliko značiti. Trebalo bi pogledati u Tomašićevoj
rukopisnoj kronici da li je taj broj točno prepisan od Kukuljevića.
8
O razvoju toga naziva gl. S. Antoljak: »Kako je i kada došlo do jednog umetka u
Rogerijevoj »Carmen miserabile«, Starohrvatska Prosvjeta IH/2, Zagreb, 1952,
193-199.
9
E. Laszowski, Gorski kotar i Vinodol, Zagreb, 1923, 78, 80.
10
Rerum Ungaricarum decades quattuor cum dimidia (Basel 1543).
11
I. Kukuljević Sakcinski, Borba Hrvatah s Mongoli i Tatari, Zagreb, 1863, 46.
12
Chronicon breve..., Arkiv... IX., 8.
13
On opisuje kako su građani Krka, dva brata Bartol i Fridrih Frankapani, dali
Beli novaca i smjestili mu vojsku kod dvorca »Gelen auf der Ebne, wo heut zu Tage in
Krabathen an dem Crainerischen Grentzen das Schloss Grobnich stehet, das Lager
geschlagen, der Feind muthig angegritien und ihm eine Haupt Schlacht geliefert wor-
den: in welcher die Tartarn fünff und sechzig tausend. König Bela aber vierzig tau-
send der Seinigen, unter welchen auch Bartholomeus von Frangepan gezehlet wor-
den, jedennoch aber gesieget und das Feld, erhalten hat...« Na drugom pak mjestu
dodaje ovo: »... Anno 1241 habe sich die Einwohner Zeng recht rittelich mit dem Kö-
nig Bela wider die Tartarn gehalten, und derselben fünff und sechzig tausend bey
Grobnick erschlagen...» (J. W. von Valvasor, Die Ehre des Herzogthums Krain (Lai-
bach - Nürnberg 1689), Rudolfswerth 2, 1877-79, 110, 91).
194
»Grobnich«. Zatim je prihvatio od Tomašića brojeve poginulih Belinih ljudi i
godinu bitke. Uz to je, proizvoljno, citirajući kao da to tobože Tomašić piše,
dodao da su kod Grobnika uz kralja Belu vojevali Senjani i pobili čak
65.0000)14 Tatara. To je po svoj prilici učinio pod uticajem svoga mladog pri-
jatelja i suradnika Pavla Rittera Vitezovića (1652—1713), rodom Senjanina,
koji je boravio u Valvasorovom gradu 1676. i 1677. godine. Vitezović, koji je
neko vrijeme živio i na dvoru Ivana Weikharda Auersperga u Ljubljani,15 pa
nije isključeno da se tu i upoznao s Tomašićevom kronikom u rukopisu,
umeće na svoj način u svoju »Kroniku« prema Valvasoru onaj pasus o Senja-
nima i uzima istu 1241. godinu, s tim da kaže da su Senjani pobili 56.000 Ta-
tara.16 A u svom pjesničkom djelu »Plorantis Croatiae saecula duo« (Zagrabi-
ae, 1702) snizuje taj broj čak na 50.000 »Getarum«17 tj. Tatara.
Clarus Pasconi, pisac iz 18. stoljeća, dovodi naprosto u vezu s Fridrihom
i Bartolom Frankapanima Nikolu II, krčkog kneza, koji je živio između 1335.
i 1386. godine,18 te izmišlja da je bilo 30.000 odabranih ratnika koji su na
Grobničkom polju porazili Tatare.19 U »Corpus juriš Hungarici...« službeno
se vjeruje u poraz Tatara na tom polju,20 dok fra Andrija Kačić Miošić
(1704—1760), i u svome »Razgovoru ugodnom«,21 i malo izmijenjeno u »Ko-
rabljici«,22 također na svoj način prepisuje Vitezovićevu kroniku i upada u is-
te pogreške. Jedan od nastavljača Vitezovićeve »Kronike«, Ferencz Zeraus-
chek, naprosto ga ispisuje na kajkavski.23 B.M.R.A. Vojković-Maretić de Klo-
' '" Taj je broj valjda uzeo radi toga jer nije znao odgonetati onaj Tomašićev
»LCV« ili je sam možda našao u toj rukopisnoj kronici da stoji napisano »LXV«, dakle
»65«.
15
Vj. Klaić, život i djela Pavla Rittera Vitezovića, Zagreb, 1914, 17.
16
»1241. Szenyani veliku vernu slushbu i jakost szvoju zkazahu proti Beli Kralyu;
ki udrisse na Tattare u Grobnicskom polu, i pobisceih okolu pedeset i šest tissuch: i od
ali Spomen Vsega Szvieta Vikov, Zagreb, 1696, 93).
17
1, Kukuljević Sakcinski, o. c., 47.
18
Vj. Klaić, Krčki knezovi Frankapani I, Zagreb, 1901. (Rodoslovlje krčkih knezo-
va Frankapana).
19
»... Nicolaus Secundus Frangepanus Comes Vegliae, Segniae et Modrussiae,
qui cum Friderico et Bartholomeo de Frangepanibus, congregato triginta millia selec-
tirum Bellatorum agmine in Campo Grobnicensi Tartaros proflingantur...« (C. Pasco-
ni, Historicus Progressus Mariani Triumphi et Frangepanae Amiciae Prosapiae, Ve-
nettis, 1774, 85).
20
»... arx et dominium Grobnik, in cujus planitie... sepultura Tartarorum...«
(Corpus juriš Hungarici seu decretum generale inclyti regni Hungariae partiumque ei-
dem annexarum (1751), 57).
21
»Na 1241. Senjani veliku virnost ukazaše kralju Beli; jer viteški pridobiše Tata-
re u polju grobničkomu, te ih razbiše i okolo pedeset i šest hiljada posikoše, od koga
vrimena Grobničko polje nije ničim do današnjega dneva roditi moglo« (O. Andrie Ka-
čića iz Brista Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Zagreb, 1889, 12).
22
»Na 1241. Segniani s upravom Bana Frangipana velliku Virnost ukasce Kragliu
Beli, jer vitezki pridobivsci Tatare na Pogliu Grobničkomu, , possikosceih pedeset i
scest igliadah, od koga vrimena Grobničko Poglie uccinise neplodno do dneva danas-
cgniega« (A. Kacich, Korabglica, Dubrovnik, 1836., 441, 442).
23
»1241. Szenyani veliku vernu szluzbu, v jakost szvoju szkazali jeszu proti Beli
Kralyu; kiszu vudrili na Tattare vu Grobnichkom polyu, y pobili ih ckolu petdeszet y
195
koč (1776—1839), naš domaći diletant, u svom rukopisnom djelu »Die
Schlacht auf Vegla, Praputh und bey Grobnik olim Gelen (april 1242.)«24 i u
sažetijem prijevodu na hrvatskom jeziku, tiskanom pod naslovom »Boj na
polju Grobničkom godine 1241.«25 mnogo je toga pobrkao, a još više izmislio
i dodao, pa mu se zaista ne smije gotovo ništa vjerovati.26 Dovoljno je još re-
ći da mu je glavni izvor za opis »bitke« s Tatarima bio i onako nepouzdani
Krčelić (B. A. Kercselich, De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae
praeliminares, Zagrabiae, 1770). I. Švear (1775-1839) u svom »Ogledalo Ili-
rie.. ,«27) gotovo doslovce prepisuje Maretića i samo tu i tamo ponešto ispuš-
ta ili neznatno mijenja neke njegove riječi. Lj. Gaj (1809— 1872), koji se tako-
đer diletantski, no kudikamo inteligentnije od Maretića, bavio našom histo-
rijom, u svojoj rukopisnoj radnji »Dogodovština Ilirie Velike«, iako se služi
Vitezovićem i Švearom, vrlo kratko opisuje taj događaj28 I. Krst. Tkalčić
(1840— 1905.) povodi se isprva u svojoj »Hrvatskoj povjestnici« za Švearom,
prikazujući kako su Hrvati potukli Batuove čete na Jelenskom polju, »koje
se od tog vremena naziva Grobnikom«, te sasvim proizvoljno dodaje da »o
porazu tatarskom opširnije propovieda Thoma Arcidakon, koji je upravo ta-
da živio (rođen 1200- 1268) u svojoj Hist. Šal. c. 37, 38, 39, 40.«29 To ne treba
szeszt jezer: y od one dobe Grobnichko polye ni dan danasnyi z-nichem nerodi« (F. Ze-
rauschek, Kronika ali Szpomenek vszega szveta vekov. Zagreb, 1762, 93).
24
Napisano 1834. godine, a sada se nalazi u arhivu Jugoslavenske akademije zna-
nosti i umjetnosti u Zagrebu.
25
Danica Ilirska, Zagreb, 1838., br. 8 — 10. U br. 8 je bio stavio uz naslov: »Broj...«
»... godine 1242.«.
26
Tako on prikazuje u tim radnjama kako je veći odjel Tatara udario paleći i ro-
beći jpo Jelenskome polju (on zove to polje, služeći se Valvasorom, i u svom rukopis-
nom djelu na njemačkom »Gellen« polje, a Grobnik tumači od »das Grab (Grabje) der
Tartarn«, dok u radnji na hrvatskom piše »koje se malo kasnie grobničko radi mnogih
grobovah — nazove«) i po okolici između Rijeke i Bakra. »Međutim je Kučuk Batu
Han na jelenskom (sada grobničkom) sakupljao svoje čopore. Ondje se približe kra-
ljevska vojska i stanovnici od svih stranah, kanoti iz spilje Gromače, Kupin-kamena,
Pivke, zidine Prezuma i senjskog grada Nehaja« i udare. Ali ih Batu »pozorne učini i
kroz Recinu i Vinodol prema otoku Karku koi još na bitvu sasvim pripravan nebiaše
odvode. Sa visine Mušce« (u istom svom djelu kaže Maretić da je to kaštel Muschio)
proganjahu Tatari kraljevu vojsku i zamalo ne uhvatiše Belu, a dio se njegove vojske
povuče u Košić goru. Baš kada su Tatari proganjali kraljevce prema »Karku«, u tom
zdvojnom trenu dolete Kreč, Kupiša i Rak i rastjeraju ih. Njima se priključe i Senjani
i još neki u preganjanju neprijatelja. Zatim dramatski opisuje samu bitku i sudjelova-
nje te braće, navodeći da je od 30.000 tatarske vojske ostalo samo nekoliko stotina
»koji se glavnoj vojsci povratiše« (Maretich, Die Schlacht... i B. M. R. A. Vojković-Ma-
retić de Klokoč, Boj..., Danica Ilirska, br. 9 i 10).
27
1. Švear, Ogledao Ilirie ili dogodovština Ilirah, zatim Slovinah, a najposle Hor-
vatah i Serbaljah zvanih, od potopa, to jest godine sveta 1656, strana IV., Zagreb, 1842.
61-63.
28
On piše da Kajuk kada je stigao do mora »u onih stranah susrietne veće junaš-
tvo nego ga igdje iskusio biaše. Na Grobničkom polju navališe snažne čete ilirskih vi-
tezovah medu kojima se osobito Senjani i Vinodolci odlikovahu, toli nečuvenom hrab-
renstvom i takovom žestinom na divje okrutnike, da ih u kratko vrieme okolo —
pedeset i šest tisućah poraziše« (Lj. Gaj, Dogodovština Ilirie Velike I, 163, 164. — Ruko-
pis u Sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu pod sign. R. 3646. To je djelo dovršio Gaj po
svoj prilici 1842. godine).
29
1. Krst Tkalčić. Hrvatska povjestnica, Zagreb, 1861. 60.
196
ni pobijati, jer znamo da baš taj pisac ni u jednom od tih poglavlja a ni u ci-
jelom svom dijelu o tom porazu ni slova ne kaže. Kasnije je Tkalčić, pod ut-
jecajem Kukuljevićeve radnje o Tatarima, u svome djelu »Poviest Hrvatah«
promijenio položaj te bitke (blizu otoka Paga), te iznio da postoje o mjestu
na kome su Tatari poraženi razna mišljenja, pa tako i ono da »po narodnom
hrvatskom pripovjedanju poraz tatarski zbio se na Grobničkom polju blizu
Rieke.«30 Od naših historiografa 19. stoljeća prvi se u posebnoj radnji najoz-
biljnije i najdetaljnije pozabavio tim pitanjem I. Kukuljević Sakcinski
(1816— 1889). Nakon što je iznio što je sve pisao o »Frankopanima« i Grobni-
ku, zaključuje da svi ti pisci »spominju borbu Hrvatah s Tatari i poraz ovih,
te se u tom slažu posve sa suvremenim listinama.« Zatim ulazi u kritičku
analizu i pronalazi da se u jednoj falsificiranoj listini iz 1260. godine spomi-
nje »monte... Grobniceusi«. Ime Grobnik Kukuljević nalazi i u Vinodolskom
zakonu od 1280.(!) godine, a često i u ispravama od 15. stoljeća dalje. Ali zato
nije nigdje u izvorima naišao na trag Jelen-gradu31 ili polju, već samo na
mjesto Jelenje iznad Kamenjaka, a nedaleko Grobnika. Pa ipak Kukuljević
navodi u okolici Grobničkog polja neko malo neobrađeno polje, koje narod
zove Grobište, a »njeki učeni ljudi tatarskim grobištem«, gdje se iskopalo
raznih predmeta iz rimskog doba. Kod samog grada Grobnika ima još jedno
mjesto koje narod također zove »grobište«, 32 gdje je isto tako nađeno neko-
liko starih predmeta. Iako Kukuljević nailazi svuda na Grobnicom polju na
razne stare zidove, nasipe, šančeve i predmete, on ipak smatra da ono nije
moglo strateški poslužiti za veću bitku, a nije ni uz more, kako to suvremeni
izvori pišu. Stoga obrazlaže da je mjesto glavne bitke moralo biti bliže Pagu
ili Rabu i s »potpunom vjerojatnošću« zaključjuje da glavna bitka nije bila
na Grobničkom polju, već blizu navedenih mjesta. No ipak dopušta da se
mogla »zametnuti pomanja bitka s Tatarima« na Grobničkom polju i da je
tu bilo »ljutih okršajah«, u kojima ipak vjeruje, slijedeći Valvasora, da je po-
ginulo 65.000 Tatara. Uzimajući u pomoć narodnu tradiciju, kaže da narod
oko Grobnika govori o bici s Turcima, koje su kasniji pisci i »učeni ljudi no-
vijeg vremena« pretvorili u Tatare. U potrazi za mjestom glavne bitke iznaša
razne pozicije, izuzimajući iz svih tih kombinacija Grobničko polje.33 Š. Bale-
nović (1835 — 1872), služeći se Švearom, sasvim je kratak i vjeruje u boj na .
30
1. Krst. Tkalčić, Poviest Hrvatah, Zagreb, 1870., 111.
31
Spomenuti Maretić u svom rukopisnom djelu načinio je malu topografsku kar-
tu, gdje je označio kraj Čazme »Jelenschiak alias Roisko« polje i rijeku »Jelenska«. I
JeJengrad postoji u okolici Čazme (Hrvatska enciklopedija IV, Zagreb, 1942. 211).
32
Međutim takvih sličnih nazivu ima npr. malo više Zelengrada u okolici Obrov-
ca, gdje je brijeg »Veliko Greblje«M. Abramić — A. Colango; Untersuchungen in Nor-
ddalmatien. Jahreshefte des österreichischen archäologischen Instituts in Wien XII.,
Wien 1910., 16,26), a na zapadu je od Velikog »Malo Greblje« (D. A—ch, Rovine antic-
he nel distretto politico di Benkovac, Bullettino di archeologia e storia dalmata II/1.
Spalato 1879.40). U nekoj udaljenosti od Nina a iznad Poljica nalazi se šumoviti brijeg
»Grobnica« ili »Gromnizza« (S. Gliubavac, Storica dissertazione del contade e terito-
rio di Žara, La Domenica, Žara, 19. X. 1890, br. 42), a kod Galovca ispod Zemunika su
t. zv. »Grn. Grobnice«. (Austrijska specijalkarta l :75.000 — Žara 29 col XIII — Novegra-
di und Benkovac).
33
1. Kukuljević Sakcinski, o. c., 45-60.
197
 34
Grobnicom polju, upravo onako kao i D. P. Maupas (1813—1891), zadarski
nadbiskup, unatoč već izašle Kukuljevićeve radnje. Dapače, taj drugi stavlja
tu bitku u 1241. godinu.35 Austrijski historičar F. Krones (1835—1902) kaže
da se iz brojnih kraljevih isprava vidi da su se Hrvati borili s Tatarima i da
narodna priča povezuje te uspjehe s Grobničkim poljem.36 I dok se T. Smi-
čiklas (1843-1914) slaže s narodnom tradicijom da se bitka vodila na tom
polju,37 Vj. Klaić (1849-1928) naprosto prepričava samoga Tomašića bez
ikakva komentara.38 F. Sišić (1869-1940), dobro proučivši Kukuljevića, osta-
le pisce i izvore, i ispravno rezonirajući, sasvim i odlučno zabacuje bitku na
Grobničkom polju kao kasniju izmišljotinu.39 R. Horvat (1873-1947) ispo-
četka vjeruje u grobničku fabulu,40 a kasnije je toliko radikalan da pod utje-
cajem Šišića sve to odbacuje41 Sada već pokojni historičar E. Laszowski na-
dugačko iznaša što kaže od »njekih učenih ljudi« nakićena i nadopunjena
tijekom vremena narodna tradicija, kojoj u toliko podliježe što ipak vjeruje
da je tu morao biti »neki okršaj, a to s nekim tatarskim čoporom«, koji su
pobijedili krčki knezovi.42 Mi bismo se složili s njegovim mišljenjem samo u
34
Balenović piše kako je neprijatelju, koji je »s drugoga kraja, kuda je s kopna
potisnuo svu kraljevu silu u more, obkolio mu narod tabor na jelenskom polju i potu-
kao ga do noge. Od tada se prozvala ova poljana blizu Rieke Grobničko polje«(Š. Bela-
nović, Povjestnica hrvatskog naroda. Pučka knjižnica IV, Zagreb, 1870., 130).
35
Maupas piše da se odlučna bitka vodila kod mjesta Grobnika, gdje su Hrvati
spasili kralja Belu i njegovo kraljevstvo (D. P. Maupas, Prospetto cronologico della
storia della Dalmazia con riguardo alle provincie slave contermini, Žara2 1878., 144).
36
F. Krones, Handbuch der Geschichta öesterreichs II., Berlin 1880, 94.
37
T. Smičiklas, Poviest Hrvatska I, Zagreb, 1882, 350.
38
Vj. Klaić, Krčki knezovi Frankapani I, 93.
39
Tako Šišić piše da »o kakvoj bitci na Grobničkom (ili ako hoćete na Jelenskom)
polju, kritička historija ne zna ništa« (F. Šišić, Itinerari vladaoca hrvatskih i ugarsko-
-hrvatskih od najstarijih vremena do Bele IV. Vjestnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalma-
tinskog zemaljskog arhiva IV/1, Zagreb, 1903, 50). U svojoj »Hrvatskoj povijesti« od-
lučno tvrdi da »bitka na Grobničkom polju, pojava opjevane braće Kresa, Kupiša i
Raka kao i pomorski boj kod Paga, kasnije su izmišljotine, a nalaze se u nekim očevid-
no falsificiranim frankopanskim i paškim listinama. Kod toga je sudjelovao i poznati
varalica Pavao Skalić. Nipošto se ne može uzeti završava Šišić »da bi suvremeni i od-
lučni pisci Toma i Rogerije zatajili ili prešutjeli tako važnih događaja« (Isti, Hrvatska
povijest I, Zagreb 1906., 112). U svom pak priručniku »Pregled povijesti hrvatskoga na-
roda« ponavlja gotovo sve to citirajući Smičiklasov komentar o tim listinama u »Code-
xu diplomaticusu«, pa tvrdi da Toma ne bi prešutio tako krupnih događaja »tada sva-
kom čitatelju poznatih«, završavajući da »prvi govori o bitki na Grobničkom polju tek
fra Ivan Tomašić (+ poslije 1562) bez sumnje na osnovi frankopanskih falsifikata« (Is-
ti, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, Zagreb, 1916, 99).
40
Tako isprava priča kako je jedna četa Mongola zabasala hrvatskim primorjem
do Jelenskog polja, gdje je Hrvati do kraja unište. Od onda se to polje zove »Grobnič-
ko polje« (R. Horvat, Povijest Hrvatske I, Petrinja, 1904, 152).
41
Dvadeset godina kasnije sasvim zabacuje bitku u Podgorju, na Grobničkom po-
lju i kod Paga, jer da su sve listine koje govore o tome krivotvorene (R. Horvat, Povi-
jest Hrvatske L, Zagreb 1924., 85).
42
On piše da sam Grobnik narod naziva »Jelengrad« i to po njegovom mišljenju,
»zacijelo po kapeli sv. Jelene, koja je u gradu«. Nadalje iznaša »ako nije dokumentar-
no utvrđeno, da se na Grobničkom polju desila velika ova bitka s Tatarima god. 1242.,
to ipakjie možemo trajnoj narodnoj tradiciji poreći, da je tamo morao biti neki okr-
198
toliko što bi cijeli »okršaj« prinijeli u 16. stoljeće. L. Katić ne samo da vjeru-
43
je u tu bitku, nego daje prednost narodnoj tradiciji kasnijeg datuma i ne-
pouzdanom Tomašiću ispred suvremenih izvora koji o tome događaju ne
znaju ništa. Još 1940. godine napisao je A. Tresić Pavičić knjigu pod naslo-
vom »Izgon Mongola iz Hrvatske«, u kojoj nije ušao u to pitanje s potreb-
nom znanstvenom metodom i kriterijem. Unatoč toga, on vrlo žučno, ali ne-
uvjerljivo, pobija Šišića, hvali Kukuljevića, a Smičiklasu i Klaiću predbacuje
slabo poznavanje pitanja, čvrsto vjerujući da je »sukob« bio na tom polju i
da nisu pretjerane cifre poginulih.45
Ako sada napravimo presjek kroz mišljenja pisca od Tomašića do Tresi-
ća Pavičića, koji je zadnji zatvorio pitanje o grobničkom problemu, opazit će-
mo da suvremeni izvori i pisci ne znaju o tome ništa. Isto tako ni kasniji iz-
vori i pisci, sve do nesumnjivog autora te izmišljotine fratra Tomašića, ni-
gdje ne govore o toj bici. Kako je Tomašićeva kronika, sastavljena u drugoj
polovici 16. stoljeća, ostala u rukopisu nepoznata sve do Valvasora, koji se
njome prvi poslužio, to je još nisu poznavali ni zagrebački kroničar A. Vra-
mec (1538-1587) ,46 ni šibenski historičar D. Zavorović (1540-1610),47 ni J.
šaj, a to s nekim tatarskim čoporom, koji su pobijedili knezovi krčki gospodari Vino-
dola«. Ujedno navada da postoji narodna tradicija da su Tatari svoje konje sklonuli u
kapelicu sv. Trojice, a kada je počela bitka na Grobničkom polju stalo je zvono samo
od sebe zvoniti i strijele počeše udarati po Tatarima i padati kamenje, kojima je i da-
nas to polje pokriveno. Glavni tabor Tatara, veli se, bio je na samom Grobničkom po-
lju, a tatarske straže kod Grobišta u Pustopolju i na Banjoj istočno Humiću. Još kaže
narodna predaja da je grad Grobnik postojao već za vrijeme tatarske najezde i da su
na Grobničkom polju Hrvati potukli Tatare god. 1242. (E. Laszowski, o. c., 70, 10, 11,
72,74).
43
Još 1931. godine donijele su i »Novosti« (Zagreb, br. 141) o tom članak: »O bici
na Grobničkom polju god. 1242.«
44
On navada da su posljednji okršaji s Tatarima bili »u okolici Rijeke i kod grada
Grobnika. Tu su se borili protiv njih krčki knezovi Frankopani, kako nam to govore i
predaja i kronika Ivana Tomašića iz 16. stoljeća. Time su Hrvati spriječili Tatarima
put preko Velebita i iz tvrdih gradova ih napadali i onemogućili im boravak u svojoj
zemlji« (L. Katić, Pregled povijesti Hrvata, Zagreb, 1938, 76).
45
On u toj knjizi pobija Šišića, koji je jednim potezom pera brisao bitku na Grob-
ničkom polju, te analizira Smičiklasov komentar o njoj i izjavljuje da listine nisu falsi-
fikat, jer nema za to temeljnih dokaza. Predbacuje Smičiklasu i Klaiću da su vrlo sla-
bo proučili »pitanje Mongola u Hrvatskoj« i da su trebali reći na kojem su se dijelu
Podgorja sukobile vojske, nadodajući da se zato hoće »dubljeg proučavanja izvora i
nešto strateške intuicije«. Prepričava Kukuljevićevu radnju i u njoj citate starih pisaca
i narodnu tradiciju o Grobničkom polju, te tumači zašto Kukuljević nije našao grad
Jelen već Jelenje. Zaključuje da se »sukob nesumnjivo dogodio na Grobniku« i to sa
sjevernom tatarskom vojskom, ali odlučna bitka je bila između Senja i Novog. Ujedno
drži da nije pretjerano što Vitezović kaže da je na grobniku palo 56.000 Tatara i zaklju-
čuje da nije moglo pasti 40.000 Senjana po tome piscu, već da je svih skupa kršćana
»palo na Grobniku 40.000, kako i ostali izvori svjedoče« (A. Tresić Pavičić, Izgon Mon-
gola iz Hrvatske, Zagreb, 1942, 144-158, 161).
46
A. Vramecz, Kronika Vezda Znovich Zpravliena Kratka Szlouenzkim jezikom,
V. Lublane 1578 (o njoj: MSHŠM XXXI, Zagrabiae, 1908).
47
Dominici Zavorei de Rebus Dalmaticis libri octo (Prijepis po rukopisu u Marci-
ani u Veneciji učinjen 1864. godine u arhivu JA u Zagrebu).
199
Ratkay (1612- 1666),48 kao ni Trogirani J. iLucius (1604- 1679)49 i P. Andreis
(1610-0. 1686)50. LE PROBLEME DE GROBNIK DANS L'HISTORIOGRAPHIE CROATE ET
ETRANGERE
Iako su Valvasor i Vitezović svaki na svoj način popularizirali Tomašiće-
ve izmišljotine sa svojim proizvoljnim umecima (brojevi poginulih Tatara,
Resume
Senjani kao glavni borci protiv njih), ipak ih nije prihvatio ili citirao od 18.
do iza tridesetih godina 19. stoljeća gotovo nijedan naš ili strani historiog- Dans l'historiographie croate et etrangere se faufile l'assertion sur la
raf, koji se usput ili napose pozabavio Tatarima i njihovom provalom u ma- pretendue bataille entre les Croates et les Tartares sur le champs de Grob-
đarske i naše krajeve51. nik, non loin de Rijeka.
No o toj se izmišljotini, upravo nakon razmaka od 72. godine, opet poče- Cette assertion, apparue dejä au XVIeme siecle, est basee sur la traditi-
lo pisati za ilirskog preporoda. Prvi pisac iz toga doba koji veliča tobožnju on populaire et eile se faufile chez beaucoup d'historiens jusqu' ä nos jours.
bitku na Grobničkom polju je Maretić (on Senjanima dodaje i druge koji su Gräce ä l'approche critique ä će probleme l'auteur refute toute assertion ar-
sudjelovali u bici i snizuje broj poginulih na 30.000), a iza njega još trojica bitraire et en deduit que les auteurs contemporains ainsi que les sources et
koji pišu gotovo u istom duhu, sve do navedene Kukuljevićeve radnje o Tata- les auteurs ulterieurs n'en savent rien, en affirmant d'autre part que la pre-
tendue bataille entre les Croates et les Tartares sur le champs de Grobnik a
rima. Kukuljević je naime (od tada je pobijedila njegova teza da su općenito ete inventee au Xlleme siecle dejä.
Hrvati pobjednici nad Tatarima, a ne samo stanovnici okolnih mjesta) uspio
toliko pokolebati vjeru u tu »bitku« da ju u svojim radovima neki istaknuti
naši i strani historičari i poluhistoričari naprosto nisu više uzeli u razmatra-
nje akamoli opisivanje.52
Na osnovi svega iznesenoga možemo dakle reći da nikada nije bilo bitke
na Grobničkom polju između Hrvata i Tatara u 13. stoljeću, i da je to stvar-
no tri stoljeća kasnije vrlo vješto sastavljena i zamamljiva izmišljotina frat-
ra Tomašića, protkana kasnijom narodnom tradicijom, koja vrlo rado za-
mjenjuje stoljeće i narode, i stavlja ih proizvoljno u doba koje joj najbolje
odgovara.

48
G. Rattkay de Nagy Thabor, Memoria regum et banorum regnorum Dalmati-
ae, Croatiae et Slavoniae inchoata ab origine sua, usque ad annum MDCLII deducta,
Viennae 1652.
49
G. Lucio, Memorie istoriche di Tragurio ora detto Trau, Venetia, 1674.
50
P. Andreis, Storia della cittä di Trau. Izdao M. Perojević, Split, 1909.
51
Tako npr. G. Pray (1723-1801), D. Farlati (1690- 1773), G. Bomann (zapravo iz-
davač »Storia civile e ecclesiastica della Dalmazia« öd G. Vinjalića), čak B. A. Krčelić
(1715-1778), M. L. Ruić (1736-1808), S. Katona (1732-181l), L. A. Gebhardi
(1735-1802), J. Ch. Engel (1770-1814), J. A. Fessler (1756-1839). I. Katalinić
(1779-1847), I. Hammer-Purgtall (1774- 1856) i drugi.

l
52
Napr. F. Rački (1828-1894), S. Ljubić (1822-1896), J. A. Fessler-E. Klein, V.
Lago, C. Cubich, C. F. Bianchi (1809-1891), A. Huber (1834-1898), G. Strakosch-Gros-
smann, F. Khyo, K. Jireček (1854-1918), V. Brunelli (1848-1922), G. Vassili, M. Pero-
jević, G. Praga i drugi.

200
201
 BAN PAVAO BRIBIRSKI »CROATORUM DOMINUS«

i.
O ovoj velikoj vladarskoj ličnosti hrvatske povijesti pisali su mnogi naši
povjesničari i naučni radnici, a i publicisti u raznim knjigama,1 časopisima2 i
novinama.3
No unatoč toga, iako je Pavlu Bribirskom dano neobično istaknuto
mjesto i posebna uloga u povijesti Hrvata, smatramo da je potrebno još je-
danput, na osnovu izvora, reći nešto mnogo više, određenije i realnije o nje-
mu i njegovoj državnoj tvorevini.
Kao glavna karika u lancu ove izvorne grade poslužit će nam povelje i
materijalni spomenici, koji nas upućuju kakve je sve časti i titule od 1272.
godine pa sve do svoje dosta rane i iznenadne smrti obnašao ovaj snažni vla-
dar na onome prostoru gdje je on bio neograničeni gospodar, tj. »dominus«.

2.
Ličnost Pavla Bribirskog, koji je vršio određenu službu i nosio izvjestan na-
slov, susrećemo prvi put u izvoru 1272. godine. Naime, tada se pored ugar-
sko-hrvatskoga kralja Ladislava III (IV) Kumanca (1272—1290) i trogirskoga

1
Npr. Vj. Klaić, Bribirski knezovi od plemena Šubić do god. 1347, MH, Zagreb,
1897, 44 — 98; Isti, Povjest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX stoljeća I,
Zagreb, 1899, II/l (1900); G. Novak, Pavao Bribirski, ban Hrvata i gospodar Bosne,
Jadranska
2
straža (otisak), Split 1932. Sva ova tri djela su bez bilježaka.
Tako: Vj. Klaić, Pavao Šubić i sin mu Mladen, Vienac 5/1873, 23, 363-365; Isti,
Ban Pavao I Šubić, Vienac 29/1897, 45, 719-722; Isti, Ban Pavao Šubić, Zadrugar (ka-
lendar) 1913, 89 — 91; Nikola Ćović, Pavao Šubić, ban Hrvatske i Dalmacije i gospodar
Bosne (K 600-godišnjici njegove smrti), Napredak (kalendar), 7/1913, 113-120; G. No-
vak, Veliko doba hrvatskih primorskih banova. Ban Pavao Bribirski, Jadranska straža
X, Split 1932, 50-53, 85-89, 131-135 (također bez bilježaka).
3
Vj. Klaić, Pavao Šubić i sin mu Mladen, Narodni List 12/1873, 69; R. Horvat Ba-
nus Pavao Šubić, Agramer Tagblatt 27/1912, 200, I i Die Dräu 45/1912, 199, 2-4; A.
Makanec, Bosna i Hrvatska za bana Pavla Šubića, Novosti 23/1929,5, 8, 6, 22, 8, 9; Isti,
Banovi Pavao i Mladen Šubić, najsvjetlija stranica hrvatske povijesti, Hrvatski dnev-
nik 5/1940, 1323, str. 19-20.

203
 ч
biskupa Kolumbana navodi i ime »nobilis viri domini Pauli potestatis« ovo-
ga istoga grada.4
Međutim, dok se u listini od 6. II 1273. (Trogir) govori o »domini Pauli
potestatis Traguriensis«,5 već u povelji od 5. V ove iste godine, izdanoj u Spli-
tu, piše o »temporibus Johannis venerabilis archiepiscopi Spalatensis, domi-
ni comitis Pauli de Birberio illustris comitis (S. A.), domini Mauricii bani
maritimi Spalatensium egregie potestatis«.6 Naime ovdje Pavla susrećemo
po prvi put kao splitskoga »illustris comitis«, dok je potestat toga grada bio
sam primorski ban Mauricije, što je malo neobičan slučaj! Međutim, već 12.
VIII 1273. piše kralj Ladislav iz Budima »Paulo bano«, kojega i u listini (s is-
tim datumom), upućenoj Trogiranima, titulira s »... Paulo, qui vicem gerit
pro bano maritimo«.7
Znači da je već tada, a po našem mišljenju i još nešto prije toga,8 postao
zamjenik primorskoga bana ili sam ban, umjesto Mauricija, te se pred ovim
istim Pavlom, doduše anonimnim, kao »bano marittimo«9 u Solinu vodi čak
21. VII 1274. i jedna raspra.10
I dok se Ladislav još 10. VIII 1273. (iz Budima) obraća anonimnome »co-
miti civitatis Spalatensium«,11 što je svakako Pavao, to se ovoga istoga veli-
kaša u jednoj splitskoj darovnici od 23. VIII iste 1273. nastavlja nazivati »do-
mini Pauli de Birberio illustris comitis«, kome je sada umjesto Mauricija
»Rogerio Suppi de Firmo Spalatensium potestatis«. Taje titula Pavlu ostala
i u ispravi od 19. II 1274. (Split), gdje se spominje onaj isti potestat (Rogerii
Lupi de Firmo potestate Spalete12). Ali već u listini od 21. II 1275. (Split) piše
se samo o »domini Pauli de Birberio illustris comitis«,13 a ne i o potestatu.
4
T. Smičiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae VI,
Zagreb 1908, 4 (31. VIII-18. IX 1272); M. Barada, Monumenta Traguriensia I/l,
MSHSM 44, Zagreb 1948, 416 (18. IX 1272), 449 (28. XII 1272).
5
Monumenta Traguriensia I/1, 460 (6. II 1273).
6
SCD VI, 30 (5. V 1273). O tome piše i J. Mikoczy ovo: »Anno inquit, 1273 comes
Paullus de Birberio Comes Spalati usque ad annum 1278. Mauritius Banus Maritimus
et Potestas...« (Josephi Mikoczy Banorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae ad secu-
lum XIV. vsque perducta series Anno Domini 1792, Arkiv za povjestnicu jugoslaven-
sku XI, Zagreb 1872, 178).
7
SCD VI, 43, 44 (12. VIII 1273). Ove obje povelje datira Vj. Klaić sa 13. VIII 1273.
god. (Bribirski knezovi od plemena Šubić do god. 1347, 47).
8
Gl. o tom i Vj. Klaić, o. c., 45.
' Kao prvi poznati »totius maritime provincie Studiosus exercitator« (1182) nave-
den je comes Maurus (SCD II, 180), koga Vj. Klaić krivo stavlja u 1181. godinu (Hrvat-
ski bani za Arpadovića (1102—1301), Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog ze-
maljskog arkiva I, Zagreb, 1899, 235). Inače se Dionizije, koji se 1183. zove »Dalmacie
et Chroacie banus«, u povelji od 1184. piše i »maritime prouincie bani«, (SCD II, 184,
189). Prema Klaiću »to su dva sinonima za jednu te istu stvar, da se dakle Hrvatska s
Dalmacijom također zvala »primorska pokrajina ili oblast«. Ujedno on drži da je u
razmaku od 1102— 1125. god. uvijek bio »samo jedan ban, kao i za narodne dinastije«
(o. c., Vjestnik... I, 236, 243).
10
SCD VI, 74, 75 (21. VII 1274).
11
SCD VI, 42 (10. VIII 1273).
12
SCD VI, 47 (23. XI 1273), 68 (19. II 1274).
13
SCD VI, 103 (21. II 1275).
204
Istom u zadarskoj originalnoj povelji od 7. VII 1275. nailazimo na » . . .
comite Paulo de Birbirio bano maritimo«,14 tj. u časti pravoga primorskoga
bana, kojim se nazivom, u darovnici kralja Ladislava od 21. VII ove iste godi-
ne, medu svjedocima kiti i potpisuje i Nikola (Nicolao bano maritimo).15 To
bi značilo da je Ladislav skinuo s vlasti primorskoga bana Pavla, koji je tu
čast obnašao 2 godine, te postavio ovoga Nikolu,16 koji se je neko vrijeme uz
to nazivao »banus totius Croacie, Dalmacie« ili samo »banus totius Croacie«,
a Joakim »banus tocius Sclauonie«.17 Uporedo s tom dvojicom u splitskoj
povelji od 26. VII 1275. i dalje se Pavla titulira s »domini Pauli de Barberio(!)
illustrissimi comitis«, a u ulozi potestata imamo »domini Vite Cerni Mergne
de Jadera egregii Spalatensium potestatis«,18 prvoga dakle Zadranina, koji je
u Splitu obnašao ovakvu službu po želji i volji Pavla Bribirskoga, njegovoga
zaštitnika. Taj isti najistaknutiji član bribirskoga roda i dalje je upisan u
protokolu raznih vrsta povelja grada Splita. Tako ga se u onoj od 31. VIII
1275. naziva »domini Pauli Stepconis incJiti(S. A.) comitis«, a njegova zamje-
nika »domini Vice Zerni de Jadra egregi potestatis«, čija, po svoj prilici, maj-
ka Draga (Draga relicta Gerne de Merga Jadratina), ima posjed u Račići kraj
Zadra. I u darovnici od 15. X 1275. (Split) opet se ovu dvojicu titulira kao
»domini Pauli de Birberio illustris comitis, domini Vite Cerni Mergne de Ja-
dera egregii Spalatensis potestatis«.191 dok se 1275. god. u jednoj darovnici
kralja Ladislava u korist Trogirana (valjda kasni prijepis) medu svjedocima
uz Joakina (Johanne bano Sclavonie) nalazi ponovno i po zadnji put i Nikola
kao »bano maritimo«, u kupoprodajnom originalnom ugovoru od 5. VI 1276.
god., učinjenom u Splitu, susrećemo sada Pavla pod malo čudnim naslovom
»domini bani Pauli incliti domini (S. A.)«, a uz njega »Viče Zerni de Jadra co-
munitatis potestatis«.20 U listini od 20. V 1277. (Split) pišu se ovaj velikaš i
onaj Zadranin samo »domini Pauli de Birberio illustris comitis, domini Vite
21
Cerni Meregne de Jadria (honorabil/e) (S. A.) Spalatensi potestate«. To bi,
22
po G. Novaku, bio dakle zadnji spomen Pavla Bribirskoga kao splitskog
kneza, a mi bismo još dodali kao »slavnoga kneza«, zapravo počasnoga, što
je ipak prilična razlika od običnoga gradskoga kneza bez one kićene titule. I
dok se u povelji od 30. VI 1277. navodi »Vitum de Cerna honorabilem potes-
tatem«, koji se već 22. XI 1278. kiti proširenom titulom »et comitis Brazze«,
ispred njegova imena nalazimo sada umjesto Pavla na njegova brata »domi-
14
SCD VI, 111 (7. VII 1275).
15
SCD VI, 115 (21. VII 1275).
16
Gl. Vj. Klaić, Bribirski knezovi..., 48, 49. J. Mikoczy pak ne prihvaća mišljenje
Luciusa, Farlatija i Vitezovića da je ovaj ban (1275 — 1278) iz roda Bribiraca (Josephi
Mikoczy o. c., Arkiv... XI, 170— 176), u koje ga ubraja i čuveni C. de Fresne du Gange i
naziva Pavlovim bratom (Caroli du Fresne domini du Gange, Illyricum vetus et mo-
vum, sive historia regnorum Dalmatiae, Croatiae, Slavoniae, Bosniae, Serviae atque
Bulgariae..., Posonii 1746, 216, 159).
17
18
SCD VI, 109 (16. VI 1275), 115 (31. VII 1275), 121 (11. VIII 1275) itd.
SCD VI, 115 (26. VII 1275).
19
20
SCD VI, 125 (31. VIII 1275), 126 (16. IX 1275), 129 (15. X 1275).
SCD VI, 152 (1275), 171 (5. VI 1276).
21
SCD VI, 201 (20. V 1277).
205
ni Mladini filii quondam comitis Stepconis de Breberio illustris comitis (S.
A . ) Spalatensis«.23
Nekoliko godina zatim (1282) izdaje »Paulus banus Maritimus« povelju
u Kninu u prisustvu brojnih ličnosti i »nobilibus Regni Croatie«. Ovu je listi-
nu, ovjerovljenu banskim pečatom, sastavio i napisao magister Iva pisar
(scriptor) njegova dvora (curie nostre) a odnosi se na darovanje jednoga sela
sa strane Pavla i braće mu Jurja i Mladena I u korist Radoslava Dolgomuda i
njegovih baštinika.24 Godine pak 1283. u Klobučcu u prisustvu »bani Pauli«,
njegove braće i mnogih drugih plemića »et magistratuum Sclavonie« vode
Trogirani sa Splićanima i Šibenčanima spor. U jednoj pak povelji, izdanoj u
Zadru 19. X 1283. godine nailazimo da se Pavla naziva izravno »bano Sclauo-
22
G. Novak, Povijest Splita I, MH, Split 1957, 306.
23
SCD VI, 206 (30. VI 1277), 267 (22. XI 1278).
24
Kako do sada ta povelja nije objelodanjena i poznata, donosimo je ovdje u cije-
losti i ona glasi ovako: »Nos Paulus banus Maritimus memorie commendantes signifi-
camus quibus expedit uniuersis per presentes quod cum quedem particula terre Tuse-
ne selo uocata temporibus retro transactis post obitum adhuc Stephan! Bani tocius
Sclauonie filii Dragun bone memorie, per iudices nescimus quos de Tynino nomine
terre castri, et castrensium fuisset fatigata et incitata, et huius modi incitatis, seu qu-
estio demum nostre et fratrum nostrorum Georgii comitis de Almisio Tragurio et Si-
binico, et Mladeni comitis de Spaleto fuisset audientie deuoluta; nos amore iustitie et
ratione nostri Banatus quem ex Regali gratia habebamus in maritimis sicuti notis ex
offitio incumbebat ius dicta particula tere de Tusene selo uocata si terra castrensis fu-
erit nee ne firmam, et generalem inquisitionem presentibus Pribinna filio minta Vgri-
no filio Marc comitibus Bribiriensibus Boreno comite filio comite filio Desceni Step-
hano filio Hub Jursa comite nostro Tiniensi Chebriano filio Namsa et Stepsa fratre
eiusdem Michaele comite de Nona Slauogost filio Stepano de Posedarje de Snachech
(S. A.) et Belsa eiusdem proximo filio Cheprena Poznano comite de Buchan, Radossio
filio Sehest, Budislao .. et Moyano setnico et iudice nostro (S. A.) Tyniensi et Radco
setnico de Oporomenia ac aliis nobilibus Regni Croatif (S. A.) quam pluribus qui tunc
temporibus nobis casualiter aderant celebrauimus cum instantia diligenti et cautela,
ubi inter cetera eadem particula terre Tuseneselo uocata reperta et inuenta est ex as-
sertione ueridica uirorum idoneorum esse plus libera, et immunis a iurisdictione ter-
re castri quoniam castrensis et hereditaria Radoslay Dolgomud de Lucarich unde nos
cum predictis fratribus nostris Georgio, et Mladeno comitibus ipsam particulam terre
Tuseneselo uocatam cognoscentes esse plus liberam quam castrensem et hereditari-
am ipsius Radoslay fuisse ab antiquo (S. A.) permisimus, et contulimus, eidem Rados-
lao Dolgomud et per eum suis heredibus heredumque successoribus iure hereditario
sicut ius sue hereditatis deposcebat, pacifice possidendam, et habendam, et quiete,
dando super his eidem Radoslao pristaldum nostrum Tollenum filium Bogdani Ra-
dochich (podvučeno drugom rukom: S. Α.).
In cuius facti robur et testimonium presentes contufimus ipsi Radoslao Dolgo-
mud presentes sigilli nostri munimine roboratas. Datum in Tynino sabbato proximo
ante festum Beati Martini confessoris. Anno Domini 1282. per manum magistri Johan-
nis scriptoris curie nostre« (Kaptolski arhiv u Splitu— Ormar B — Ostavština I. Luciu-
sa Br. 538, str. 150—152). Ova je povelja iz arhiva porodice Cindro u Splitu, a prepisa-
na je rukom samoga Luciusa. Sa strane je napisano: »Paulus Banus Maritime 1282 7
nouembris. Sententia de Tuseneselo Comittes de Almissio«. No kako postoje 2 blaže-
na Martina konfesora, od kojih se jedan slavi u Trieru 15. XI, a drugi u Sensu 8. V, to
bi mogla biti subota: 7. ili 14. XI ili pak 7, V. (Gl. za to: O. Grotefend, Taschenbuch der
Zeitrechnung des deutschen Mittelalters und der Neuzeit, Hannover 8 1941, 78, 128,
129).
206
nie«,25 tj. Hrvatske. U svojstvu primorskoga bana Pavao se javlja 10. I 1284.
(Nona),26 a samo kao ban u suvremenoj izvornoj noti trogirskog vijeća od 16.
X i 6. XI 1284, a tako i u listini izdanoj u Trogiru 15. IV 1285. godine.
Ovakvo tituliranje Pavla u svojstvu bana bez ikakva daljeg dodatka na-
stavlja se i u listinama od 18. X 1288. (Trogir),27 te u onoj od 25. VII 1289, iz-
danoj u Zadru.28 U povelji sastavljenoj u Ninu 2. II 1290. čak se naziva »do-
mini Pauli incliti bani maritimi«, a u pismenom ugovoru koji je Pavao Bri-
birski s braćom sklopio preko svoja dva poslanika i opunomoćenika, zadar-
ska građanina, s Republikom sv. Marka (on je sastavljen u Veneciji) 14. V
1290. godine, citira ga se samo sa »egregii viri domini Pauli Breberiensis ba-
ni«.29
I dok papa Nikola IV titulira Pavla nazivom »bano«, a braću mu Jurja i
Mladena sa »comitibus Almasii«, dotle nešto kasnije Karlo Martel, prvoro-
denac Karla II, »princeps Salernitanus et vicarius in regno Siciliae« banu
Pavlu i ovoj istoj dvojici braće pridijeva značajan naslov »dominorum totius
Slauoniae et Dalmatiae«30 (S. A.), tj. smatra ih gospodarima cijele Slavonije
(Hrvatske) i Dalmacije, čemu ne treba dalji komentar.
Interesantno je da Karlo Martel, budući pretendent na ugarskohrvatski
prijesto, poslije prijeke smrti Ladislava IV, kada piše knezovima Jurju i Mla-
denu, govori im što imaju učiniti u zajednici sa svojim bratom »viro nobili
Paulo bano Sclavonie«.31 Nagradu pak za usluge koje su ova braća Bribirski
činila Anžuvincima u Napulju, udijelio im je napuljski kralj Karlo II na taj
način što je Pavlu banu »Chroacie Dalmacieque« i braći mu knezovima Jurju
i Mladenu kao i njihovim zakonitim nasljednicima i potomcima darovao go-
tovo svu Hrvatsku i Dalmaciju od humskog komiteta pa sve do Senja, Gacke
i Modruša sa svim barunima, vazalima, gradovima, tvrđavama i selima kao i
sa svima otocima. Time je on potvrdio i istoimenu darovnicu svoga prvoro-
denoga sina Karla »kralja Ugarske«, kojoj se je pridružila i slična povelja
32
majke mu Marije, ugarske kraljice i supruge Karla II. Na ovakav je način
pretežan dio Hrvatske i Dalmacije postao u pravom smislu »dominium« Bri-
birskih i samo je još mali korak manjkao pa da taj posjed pretvore u svoju
državinu.
«SCDVI, 434 (29. VI 1283), 445 (19. X 1283).
26
»... Temporibus domini Ladislay magnifici Regis Hungarie... ac Pauli incliti
bani maritimi et comitis...« (G. Praga, Atti e diplomi di Nona (1284—1509), Archivio
storico per la Dalmazia XXI, Roma 1936, 21).
27
SCD VI, 503 (16. X i 6. XI 1284), 524 (15. IV 1285), 619, 620 (18. X 1288).
28
SCD VI, 661, 662 i M. Zjačić, Spisi zadarskih bilježnika Henrika i Creste Tarallo
(1279-1308), Zadar 1959, 110, 111 (25. VII 1289).
29
SCD VI, 684 (21. II 1290), 696 (14. V 1290). U ugovoru koji je Pavao s braćom
Jurjem i Mladenom sklopio s Venecijom (14. V 1290) govori dužd o »banatu vel comi-
tatibus predictorum dominorum fratrum« kao i o »eorum dominio« (S. A.). Nadalje se
navode njihove međusobne obaveze, a kao posebno izdvojena klauzula je bila osobna
obaveza dužda da će se, ako stigne knez Juraj u Veneciju pri svome polasku na papin-
ski dvor ili gdje drugdje, brinuti za njegovu sigurnost (SCD VI, 696 — 699).
30
SCD VII (1909), 2 (23. VII 1290), 57 (28. XI 1291).
31
SCD VII, 65 (1291-1292), 121 (1292).
32
SCD VII, 104, 105 (19. VIII 1292); Vj. Klaić, o. c., 57, 58.
207
 Ovom darovnicom još više su se produbili odnosi između napuljskoga
dvora i Bribiraca, koji su radili na tome da kraljević Karlo Martel postane
ugarsko-hrvatski kralj, iako je već Andrija Mlečanin vladao u Ugarskoj kao
njezin okrunjeni vladar od 23. VII 1290. godine.33 Dokaz tome je raznolik
stav Splićana i Trogirana prema »Paulo bano« upravo u pogledu priznavanja
za kralja Karla Martela. Već sasma uvjeren napuljski dvor da je ban Pavao
na njegovoj strani, naziva ga ne samo »deuoto nostro« nego mu i otvara na-
puljske luke za prijevoz žita »per mare in Vngariam«. Ujedno se Karlo II i
njegova supruga Marija obraćaju »Paulo bano Croatorum et comiti Geor-
gio« s pozivom da dođu u Napulj.34
Kada dakle sagledamo sve ovo, onda nam postaje vrlo sumnjiva ona da-
rovnica kralja Andrije II, izdana 1293. godine bez naznake svjedoka i mjesta.
Isto tako i sama intitulacija je vrlo čudna, jer glasi: »Andreas etc. universis
etc.« U njoj je i sadržaj i smisao Andrijina motiva udjeljivanja privilegija
Bribirskima malo nelogičan. Ta i sam T. Smičiklas na kraju ove objelodanje-
ne povelje, nabrajajući gdje se sve ona nalazi, završava: »Listina u ovom ob-
liku sumnjiva.«35 Naime, po našem mišljenju, čudna je izjava Andrijina da su
mu upućene molbe »Pauli bani maritimi, Georgi et Mladini comitum frat-
rum suorum« preko brojnih poslanika i napose preko jednoga redovnika. U
njima su ga ti Bribirci molili da bi on, s obzirom na mnoge usluge koje su
učinili njihovi pređi i oni sami Andrijinim prethodnicima, kraljevima Ugar-
ske, poklonio njima i njihovim nasljednicima i potomcima primorsku bano-
vinu (banatum maritimum) sa svima pravima, koristima i banskim prihodi-
ma i dohocima, a oni će se za uzvrat obavezati u ime svoje i svojih baštinika
da će ga s 500 vojnika pomagati u svim njegovim pothvatima bilo protiv
vanjskih bilo protiv domaćih neprijatelja. Stoga on potaknut upornim mol-
bama ovih svojih vjernih daje primorsku banovinu sa svima pravima, koris-
tima i banskim prihodima i dohocima njima i njihovim potomcima, uz reče-
ne uvjete kao i još neke druge, u pravu vlasnost i vječno gospodstvo (iure
proprietatis et perpetui dominii) (S. A.) i to da njega, tj. Andriju i njegovu
majku, božjom milošću herceginju cijele Slavonije i primorskih strana kne-
ginju (ducissam totius Sclavonie et maritimarum partium principissam) čas-
no priznadu i u znak najvjernije pokornosti točno davaju darove u naravi i u
dragocjenostima prema najopćenitijem običaju njegova kraljevstva. Ujedno
naređuje da, kada ih pozove, imaju doći do njegove majke ili njega sami ili,
ako su opravdano zapriječeni, da pošalju svoju braću ili sinove ili bilo koje
druge njima odane osobe. Na kraju pak ove vrlo sumnjive povelje36 garanti-
33
Vj. Klaić, o. c., 52, 54.
34
SCD VII, 123, 124 (1292), 127 (18. I 1293), 145 (8. VII 1293).
35
SCD VII, 163, 164 (1293).
36
Upirući se na ovu Smičiklasovu bilješku o ovoj listini, J. Lučić je iznio da mu je
taj privilegij »sumnjiv«. To je izazvalo začudo N. Klaić koja nije opazila ovaj Smičikla-
sov osvrt na tu povelju, da je na ironičan način odbacila tu Lučićevu sumnju i ustvrdi-
la da u tome privilegiju »nema ništa sumnjiva (CD VII, 163 —164)« (J. Lučić, Ponovo o
»Dva torza o srednjevjekovnoj hrvatskoj povijesti«, Historijski zbornik XXI —XXII,
Zagreb, Ί968- 1969, 559). I dok C. du Fresne začudo piše daje Pavao 1292. god. od kra-
lja Andrije »Banus maritimus Bosnaeque Dominus, nuncupatus. Namque maritimam
208
ra im da će ne samo sve ovo što je obećao održati nego da će ih kao i njihove
potomke povrh toga i mnogim kraljevskim darovima obasuti, uzdajući se u
njihovu vjernost i odanost.37 Iz ove se isprave može stvoriti zaključak da je
Andrijina neobična velikodušnost samo bila na štetu banu Pavlu i njegovoj
braći, koji su se, da su prihvatili taj dar u obliku vlasnosti i vječnog gospod-
Dalmatiae oram Banatus maritimi nomine, iureque haereditario, propter res praecla-
re gestas, ab eo accepit« (o. c., 216, 159), dotle J. Mikoczy piše da su »1293. Paulus Ba-
nus, Comes Breberiensis, Georgius, et Mladinus, ejusdem Pauli fratres, ab Andrae III
Banatu maritimo in perpetuum donantur« (o. c., Arkiv.. XI, 189, 195). M. Kurelac
pak, baveći se odnosima I. Luciusa s Petrom Zrinskim, smatra da je ovu povelju od
1293. god. kojom kralj Andrija II (III) podjeljuje naslov »Banus Maritimus« (S. A.)
Pavlu Bribirskom, njegovoj braći i nasljednicima, sam Lucius vidio. Čak drži vrlo vje-
rojatnim da ga je Marko Forstal, tajnik Petra Zrinskog — on je tu povelju donio u svo-
me rukopisnom djelu »Stematographia« i ona se neznatno razlikuje od onoga teksta
koji je također na temelju isprave iz arhiva Zrinskih objavio Lucius u svojini »Adden-
da vel corrigenda« na str. 63 — upozorio na ovu ispravu, koja se je nalazila u arhivu te
porodice u Čakovcu, te »mu je čak poslao original (S. A.) na uvid«, a »nije isključeno
da je Lučić dobio ovu ispravu na uvid i od samoga Petra Zrinjskoga« (M. Kurelac, »II-
lyricum hoediernum« Ivana Lučića i ban Petar Zrinjski, Zbornik Historijskog institu-
ta JAZU 6, Zagreb, 1969, 147, 148). Međutim, I. Lucius, govoreći o ovom privilegiju od
1293. god. kaže da se čuva kod knezova Zrinskih, potomaka bana Pavla, i da ju je on vi-
dio (ch'habbi veduto). Ujedno u svojim »Addenda, vel corrigenda in opere De Reg.
Dal. et Croat.« ponovno piše da se ta listina nalazi »apud Comites Zrinios eorum genti-
les seruatum« i donosi je u cijelosti (G. Lučio, Memorie istoriche di Tragurio ora detto
Trau, Venezia 1674, 132,63, 64), ali ne »iz Forstalovog djela«, kako to dobro primjećuje
M. Kurelac, koji navodi da »razlike u tekstu potvrđuju« da to nije učinio (M. Kurelac,
o. c., Zbornik... 6, str. 148). No ipak se ova povelja, koju je ispisao Forstal iz tzv. Car-
tophylacium Chacatoriensis pod br. 490, i te kako razlikuje od one iste povelje koju su
objelodanili Lucius, Fejer, Kukuljević i T. Smičiklas. U prvom redu Forstal/F ima: An-
dreas Dei gratia Hungariae, Dalmatiae, Croatiae, Ramaeque Rex etc., a Smičiklas/Sm
samo: Andreas etc, uniuersis etc. Zatim ona Smičiklasova povelja nema: militarium
actuum et (? S. A.) erumpunt već: militaribus in quorum procordiis. Nadalje Forstal
donosi samo: virtutum, a Smičiklas: ad virtutum; onda F. ima: appedenda, a Sm: ap-
pentenda; F: comulos, Sm: cumulos, F: virtutis, Sm: virtuosis. F: materia, Sm: merita,
F: virtutum, Sm: virtutum, F: capax, Sm: capux, F: decremenda, Sm: decrementa. F:
Martini, Sm: maritimi, F: Aeremitarum, Sm: heremitarum, F: universis etc., a. Sm:
vniuersis, assumentibus... militarem, što je ogromna razlika. Nadalje F: humillimis, a
Sm: humilibus, F: Domini etc., a Sm: domini sub praefatis... convocati, što i opet uka-
zuje koliko je riječi Forstal namjerno ispustio. Onda ima F: factum, Sm: factam, F: re-
alis, Sm: regalis, F: quod, a Sm: quoad. Na osnovu ove povelje zaključuje Forstal uz os-
talo da se iz ovoga vidi kako naslov bana primorskih strana pripada Zrinskima po
pravu / Nacionalna i sveučilišna biblioteka u Zagrebu — R 3031: Stemmatographia
Mavortiae Familiae Comitum de Zrin, od oppressos et de triuphatos toties Ottoma-
nos, toto Orbae conspicuae directione et auspiciis Celeberrimi Ducis et Herois Nicolai
ä Zrinio, Illyricorum Regnorum Proregis, Aurei Velleris Equitis, S. C. Majestatis Con-
siliarii Intimi incepta. Jussu deinde cura et sumptibus Mariae Sophiae de Löbl, ejus-
dem Viduae, Per R. P. P. Marcum Forstal Hybernum, Ord. S. Augustini, SS. Theolog.
Doct. et Profess, ac per Austriam Provincialem, ejusdemque Herois Theologum conci-
unata et absoluta 20', 21, 21'. Djelo je, po mišljenju F. Šišića, nastalo 1664. god. i ovaj
prijepis odgovara rukopisu koji se čuva u Državnom arhivu u Beču, tj. bečkom origi-
nalu. Inače se ova povelja nalazi u poglavlju ovoga Forstalova djela pod naslovom »A
Gothorum seu Slavorum regibus descendunt Zrinu. Ostrovius, Totilae frater eorum
Genarcha. Ab eo Familia nomen habet, et originis Domum« (o. c., 13'), te pod titulom
»Paulus Dalmatiae, et Croatiae Banus, Comes Ostroviciae, ejusdem Filii (o. c., 20).
" SCD VII, 163, 164.
209
stva nad primorskom banovinom, morali obavezati, jer su to sami od sebe
htjeli, kako stoji u toj povelji, da s 500 vojnika ratuju protiv svih Andrijinih
neprijatelja, a to znači u prvom redu protiv napuljskog dvora i ondje okru-
njenoga Karla Martela kao ugarsko-hrvatskoga kralja! Kako je pak poznato,
ban Pavao i njegova braća bila su i ostala u buduće vjerni privrženici napulj-
ske dinastije i dvora, što potvrđuju brojni izvori u obliku povelja i pisama.
Naime isključeno je da su mogli istovremeno prijeći na stranu Andrije i nje-
gove majke i pristati da ih priznaju i postanu njihovi pravi vazali, kojima je
taj isti vladar darovao primorsku banovinu, a tu su oni, kako je poznato, io-
nako već davno imali u svojim rukama i faktički i fizički, što ukazuje i ona
darovnica Karla II od 19. VIII 1292. godine.
Obrnuto, Pavao i njegova braća uživaju i tada i nadalje puno povjerenje
napuljske kraljevske kuće, te čak Karlo II i Karlo Martel kao ugarsko-hrvat-
ski kralj, pozivaju ovoga bana (i njegovu braću Jurja i Mladena) da dođe do
njih da se s njima savjetuje glede djelovanja novoga ugarskoga kralja i same
kraljevine Ugarske. Kada su Karlo II, njegova supruga Marija i sin im Karlo
Martel ponovili ovaj poziv, oni sada Pavla tituliraju s »bano Chroatorum« i
27 dana iza toga Karlo II moli Veneciju i Genovu da Pavla i braću propuste
da dođu do njega.38 Da li su Pavao ili njegova braća otišla u Napulj, gdje su
ih s nestrpljenjem čekali, ne može se ništa određeno reći.
No jedno je sigurno, a to je da napuljski vladar Karlo II, cijeneći velike
usluge koje je »vir nobilis Paulus banus maritimus, dominus Croatorum« (S.
A.) a vladarev ljubljeni i vjerni rođak, odano učinio nekoć njegovu ocu, te ne-
prestano to čini i njemu i Karlu, njegovu prvorodencu, kralju Ugarske, izra-
žavajući nadu da će to i ubuduće raditi, pristaje i hoće da navedeni njegov
prvorođenac ugarski kralj podijeli banu Pavlu za čitav njegov život banat ili
bansko gospodstvo (banatum seu dominium banatus) (S. A.) u hrvatskim i
dalmatinskim krajevima, onako kako je tu banovinu držao i sada drži. Nada-
lje potvrđuje sve što će navedeni kralj Ugarske banu Pavlu podjeljenjem ba-
novine učiniti, te mu i on, koliko je do njega, tu istu banovinu daje, kako je
već rečeno. U znak toga i za sigurnost (cautelam) imenovanoga bana povelju
potvrđuje svojim vladarskim pečatom.39
Ova povelja od 17. VI 1295. godine, u čiju autentičnost ne postoji nikak-
va sumnja, očito govori, koliko je primorski ban Pavao porastao u moći, ka-
da ga Karlo II titulira s »dominus Croatorum« i naziva svojim rođakom, te
mu podjeljuje doživotno gospodstvo nad ovom banovinom, koju je tobože
Andrija uz vrlo teške uvjete svojevremeno podijelio Pavlu i braći mu »u vječ-
no gospodstvo«, iako nije imao nikakve stvarne vlasti nad tim dijelovima
Hrvatske i Dalmacije (To doduše nije imao ni napuljski dvor.). Iako valjda ni
1295. godine nije ban Pavao dolazio u Napulj na dogovore s tamošnjim dvo-
rom, ipak od te godine pa do 1301. redovito šalje svoje poslanike, koji su
onamo donosili povjerljive izvještaje. Jedna od banovih povjerljivih ličnosti
38
SCD VII, 178 (20. VI 1294), 180 (8. VII 1294), 181 (4. VIII 1294).
39
SCD VII, 205, 206 (17. VI 1295).
210
bio je i Domald »comes Scardone«,40 gdje je Pavao stalno boravio.41 U me-
đuvremenu je Juraj Bribirski postigao to da se je stao nazivati od 1294. godi-
42
ne »ciuitatum maritimarum illustris comitis«, tj. knezom Nina, Šibenika i
Trogira, a ne i Skradina i Splita, kako to hoće Vj. Klaić.43
Da bi Pavla i braću mu još više povezao uz svoga unuka Karla Roberta,
sina Karla Martela, umrlog 1295. god.,44 Karlo II izdaje Bribircima novu po-
velju, sastavljenu u Napulju 14. VIII 1298. godine. U toj listini, koju začudo
ne navode niti se njome služe Vj. Klaić i G. Novak, ti naši naglavniji pisci o
Pavlu Bribirskom, navedeni vladar ne štedi s komplimentima. Tako naziva
Pavla »banum Croatorum«, a braću mu Jurja i Mladena »civitatum Dalma-
cie comites, dilectos consanguineos, affines et fideles nostros«. Iznašajući
što su sve oni učinili za njegovu dinastiju i izražavajući nadu da će to i unap-
rijed činiti, braneći stvar njegove kuće u pogledu ugarskoga kraljevstva pro-
tiv neprijatelja, zasjeda i pokušaja, to im on potvrđuje gradove, tvrđave, se-
la, zemlje i posjede »in regno Ungarie et Sclavonie ac partibus Dalmacie et
Croacie«, koje ili drže dosada ili im je njegov prvorođenac Karlo (Martel: S.
A.) »Ungarie rex« dao ili darovao.45 Je li, dakle, sada bilo neobično što je Pa-
vao »banus totius Choruacie« u Vrani u prisustvu »nobilibus viriš regni Cho-
ruatorum« (S. A.) izdao poput pravoga vladara ondje 26. XII 1298. god. pove-
lju,46 kojom je knezovima Gusićima potvrdio privilegij »domni nostri Belle
(!) regis« svojim pečatom.47
Stolujući u svome tvrdome gradu Skradinu, izdaje Pavao »banus Corua-
cie, Dalmacie et dominus Bosne« (S. A.) svoju glasovitu darovnicu od 7. IV
1299. (?S. A.) godine.48 Pored toga što se on u njoj po prvi put zove »dominus
Bosne«, karakterističan je navod da Pavao za svoju braću Bribirske knezove
40
Ovaj Domald je po svoj prilici zadarski plemić Domald Zadulinus, koji se javlja
u izvorima 1277-1294. godine. On je bio 1286-1287. splitski potestat, a od 1290. do
1294. ponovno zadarski građanin, koji dovozi žito iz Napulja u svoj grad (SCD VI, 201,
206, 211, 434, 443, 445, 562, 579, 585, 696, VII, 58, 116, 150, 171).
41
SCD VII, 206 (19. VI 1295), 217 (1295-1305).
42
43
SCD VII, 173 (7. IV 1294).
Vj. Klaić, o. c., 63 (Ali ne i Skradina, kako to hoće Klaić, jer je tamo bio knez
Domald).
44
Gl. Vj. Klaić, o. c., 64.
45
SCD VII, 313 (14. VIII 1298).
46
SCD VII, 322, 323 (26. XII 1298).
47
Vj. Klaić (o. c., 67) piše da je na tome pečatu »bio grb Pavla, naime štit s orlo-
vim krilom i kacigom. Bribirski su knezovi imali naime u svome grbu orlovo krilo, kao
da su time htjeli označiti, da će i oni jednom poput orla poletiti nebu pod oblake«.
48
Pored godine na kraju ove povelje stoji »indictione septima«, koja odgovara
1294. godini. To nije zapazio S. Ljubić (o. c. I, 190) dok je T. Smičiklas izrazio svoje
mišljenje »da je prvobitno imala biti rimskim brojem XII napisana indikcija, a prepi-
sivač mjesto X čitao V«. Zato on ostaje »kod god. 1299.« (SCD VII, 336, bilj.*). Kako je
original ove povelje nestao, to su sačuvana samo dva prijepisa. Jedan se nalazi u
Državnoj biblioteci u Beču a drugi »dosta slab« prijepis pisan je rukom Kukuljevića, u
čijoj je zbirci i bio original (SCD VII, 336). Svakako i kod Ljubica a i u ovome Kukulje-
vićevu prijepisu stoji 1299. god., a indikcija mu je: 7. Stoga mi moramo prihvatiti ili
1299. ili pak prema indikciji: godinu 1294. No kako je uhodana u cjelokupnoj našoj his-
toriografiji 1299. godina, to i mi ostajemo na takvu datiranju, dok se ne nađe original,
koji će odlučiti konačno datiranje ove vrlo važne povelje.
211
kaže »de domo nostra« (S. A.). Isto tako je u ovoj listini značajan podatak ka-
da se navodi da neki posjedi mogu ostati slobodni »modalitate49 seu liberta-
te50 nobilium Charuatorum«.51
Značajno je i naglašavanje da ovaj »instrumentum« potvrđuje Pavao
»sub apensione nostri utriusque (S. A.) sigily in cordula rubea«.52 U među-
vremenu Karlo II proširuje svoje darovnice i na neke rođake »Pauli bani Cro-
atorum nec non Georgii et Mladini fratrum comitum civitatum Dalmacie«.
No ovoga vladara ne smeta da Pavla, kada piše svojim potčinjenim službeni-
cima u Apuliji, a govori o tome hrvatskom feudalcu, titulira čak sa »Pauli ba-
ni de Vngaria«" (S. A.) Isto tako kao da je djelomično zaboravio na onu po-
velju od 14. VIII 1298, kojom je već obdario Bribirce, 4. VIII 1299. novom
darovnicom Karlo II i supruga mu Marija ponovno iznašaju istim riječima
što su sve učinili njihovi rođaci i vjerni Pavao ban »Croatorum« te Juraj i
Mladen »ciuitatum Dalmatie comites« itd. Zbog toga im i potvrđuje Karlo II
gradove, tvrđave, sela, zemlje i posjede »in regno Vngarie et Sclauonie et
partibus Croatie et Dalmatie«, koje su ili imali i držali dosada ili im je nje-
gov prvorodenac Karlo »Vngarie rex« dao ili darovao s ljudima vazalima (S.
A.), tvrdavicama (zamcima), zaseocima, posjedima, obrađenim i neobrađe-
nim zemljama, ravnicama, brdima, livadama, dubravama, pašama, mlinovi-
ma, vodama, tokovima rijeka i njihovih dijelova... također i njihovim zako-
nitim potomcima oba spola (S. A.) za uvijek iznova im dakle i on daje,
dariva i predaje u plemićki feud (feudum nobile:S. A.). No sve to uslovljava
time da mu oni pomažu brojnom vojskom u obrani njegovih prava i stvari
koje se tiču kraljevine Ugarske, protiv neprijateljskih navala, zasjeda i poku-
šaja, kadgod bude potrebno.
Sve je ovo potvrdio Karlo svojim i kraljičinim pečatom u prisustvu broj-
nih svojih dvorjanika, a tu povelju je sastavio Bartolomej de Capua, logotet i
54
protonotar Kraljevine Sicilije. Kada pogledamo sve nutarnje i vanjske zna-
kove ovih dviju isprava, onda moramo priznati da su gotovo sasma istovjet-
ne. Ali budući da Smičiklas, posluživši se za njihovo objelodanjivanje Maku-
ševim, Račkim, Wenzelom i Kukuljevićem, koji su ih štampali, nije dao za
njih nikakve primjedbe, to nećemo ni mi ništa reći, osim što bismo dodali da
je ipak sumnjiva njihova datacija, i to napose u obje ove povelje ista indikci-
ja XI, koja pripada 1298, a ne 1299. godini! U vezi sa svim tim još nas više za-
brinjava Karlova širokogrudnost, kojom knezu Jurju »de Crohacia« potvrđu-
je »civitates, castra, villas, bona alia et vassalos (S. A.) in partibus Sclavinie
(! S. A.) et alibi in dicto regno Ungarie«. Naročito je karakteristično što ovaj
49
Vj. Klaić, iako ne citira odakle je uzeo taj izraz, ima umjesto »modalitate« začu-
do riječ »more« (o. c., 70).
50
»... in eisdem libertatibus fruantur, quibus nobiles regni Croacie duodecim ge-
neracionum possessiones ipsorum tenent et conseruant...« (SCD XIV, Zagreb, 1916,
268-10. VI 1370).
51
SCD VII, 332, 334.
52
SCD VII, 336.
" SCD VII, 342 (14. VI 1299), 344 (19. VI 1299).
54
SCD VII, 353, 354 (4. VIII 1299).
212
vladar Jurja naziva »regine consortis nostre consanguineus« i ubraja ga me-
du svoje vjerne.
U jednom pak drugom pismu od 11. I 1300, upućenom Veneciji, gdje ga
preporuča toj republici, upozorava kralj Karlo da je ovaj »fidelis atque vas-
sallus nostre consortis eiusdem« (S. A.) i da taj isti Juraj »ciuitates, castra,
villas, bona alia et vassallos in partibus Sclauonie et alibi in dicto regno
Vngarie tenet et possidet«.55 I dok je Karlo II tretirao Jurja kao Marijina va-
zala, sasma drugačiji ima odnos prema »Paulo bano Crobatorum« (!), koga
izvještava kada će njegov unuk krenuti »ad partes... regni Ungarie« u druš-
tvu kneza Jurja.56 Kada je Karlo Robert,57 unuk Karla II, u kolovozu 1300.
godine, kako piše kroničar Miha Madije, stigao u Split,58 čiji je knez bio Pav-
lov brat Mladen I,59 u tamošnjoj luci gaje pored splitskog nadbiskupa60 i on-
dašnjih građana dočekao ban Pavao61 sa svojim sinom Mladenom. Svi su oni
pozdravili mladoga kralja, u čijoj je pratnji stigao u domovinu i knez Juraj
Bribirski.
Po svoj prilici su mladoga kralja tada dočekali i pozdravili u ime Gorič-
kih knezova,62 protivnika Andrije III, njihovi poslanici.63 Ne samo to. Oni su
u staroj Saloni, današnjem Solinu, u ime svoga gospodara Henrika sklopili
sa Pavlom, Jurjem I i Mladenom II ženidbeni ugovor, koji se je imao ostvari-
ti u roku od 6 godina. Tom prilikom su se Pavao, »banus Croatorum«, i nje-
gova braća Juraj64 i Mladen I kao i sin mu Mladen II,65 »ciuitatum Dalmacie
55
SCD VII, 361, 362 (11. I 1300).
56
SCD VII, 368 (10. II 1300), 392, (17. VII 1300).
57
On je po Klaićevu mišljenju krenuo iz Barlete »poslije 28. srpnja, te zaplovi mo-
rem prema Hrvatskoj i Dalmaciji« (o. c., 74, 75), a prema G. Novaku (o. c. I, 141) »26.
augusta 1300.« ugarski i hrvatski velikaši »isploviše iz Barlete vodeći sobom svog kan-
didata prema Hrvatskoj i Dalmaciji«.
58
59
Vj. Klaić, o. c., 74.
Mladen I. je bio splitski komes od 1277. do 1301. godine (G. Novak, o. c. I, 306).
60
Ovaj se nadbiskup još 1293. naziva u jednoj povelji »diuina miseracione Spala-
tensis archiepiscopus, tocius Dalmatie, Chroatie Sclauonieque primas (S. A.). On o-
država crkveni sabor u Splitu 1292, a toga prelata posjećuje ban Pavao u društvu skra-
dinskog biskupa u njegovoj palači (G. Lučio, Memorie storiche di Tragurio..., 134;
SCD VII, 139, 140-12. V 1293). Kako 6. indikcija pada u 1283. i 1293. g., a ova povelja
nema uopće navedenu godinu, to se i mi opredjeljujemo kao i većina naučnih radnika
za 1293. godinu (Gl. SCD VII, 140).
61
Vj. Klaić, o. c., 75.
62
To se može indirektno zaključiti iz povelje izdane u Solinu 11. VIII 1300. god.
(SCD VII, 394, 395).
63
To slično pretpostavlja i G. Novak (Veliko doba hrvatskih primorskih bano-
va..., Jadranska straža X, 89). Naime on kaže da su oni vjerojatno došli u Split da po-
zdrave toga kralja.
64
Ovaj Pavlov brat se u toj ispravi titulira u dva navrata i kao »comes Dalmacie«
(SCD VII, 394).
65
1 dok Vj. Klaić, prevadajući i prepričavajući povelju, datiranu u Solinu »13. ko-
lovoza (? S. A.) god. 1300«, donosi da su taj ugovor sklopili Pavao, Juraj i Mladen (o. c.,
71), dotle G. Novak, iznoseći sadržaj ove listine nešto više od Klaića, kaže da je u Solin
došao uz Pavla, Jurja i Mladena I i Mladen II, te da su onda sva trojica to potvrdila
svojim pečatom (Veliko doba..., Jadranska straža X, 89). Međutim se iz teksta ove po-
213
comites«, u prisustvu ovih poslanika i brojnih svojih crkvenih i svjetovnih
dostojanstvenika66 obavezali na održavanje ovoga ugovora, koji su i osnažili
67 68
trima pečatima. Povrativši se Pavao iz Zagreba, kamo je dopratio Karla
Roberta, odlučio je da krene »Romam peregrine« kao hodočasnik.70 Stoga
69
je Karlo II ne samo osiguravao pismeno put Pavlu Bribirskom nego mu je
čak darovao veću količinu žita, titulirajući ga »bani Croatorum, dilecti affi-
nis, consiliarii, familiaris et fidelis nostri«71 (S. A.). Iako nemamo nikakvih
pismenih dokaza, ipak pretpostavljamo da Pavao nije mogao otputovati i
velje može zaključiti da su ovom sastanku prisustvovali uz Pavla samo Juraj i Mladen
II, o čijoj se djeci i radilo, a da je notar Qarpacane de Ancona, trogirski kanonik, umet-
nuo pri kraju ove listine i Mladena I, koji se u gornjem tekstu isprave nigdje ne pojav-
ljuje. To potvrđuju i ona tri pečata na originalu toga instrumenta, od kojih je prvi » +
S .. Pauli Beberiensis bani tocius Sclavonie«, a s lijeve strane Jurjev i s desne strane
Mladenov kao splitskoga kneza (SCD VII, 394, 395).
66
Medu njima se prvi put navodi »et Radoslauus protonotarius sepenominati do-
mini Pauli bani (S. A.)...« (SCD VII, 394).
67
SCD VII, 394, 395 (11. VIII 1300).
68
U originalnoj povelji (ona se čuva u Državnom arhivu u Budimpešti), koja je po
karakteru pisma iz 13. st., navodi se »Paulus banus« i njegov brat Nikola. Ovu povelju
Smičiklas datira u konac 1300. god., a u indeksu se opredjeljuje da se ona odnosi na
Pavla Bribirskoga (SCD VII, 416, 417, 476). No kako se zna da se nijedan brat Pavlov
nije tako zvao, to možemo reći da je to bila jedna druga ličnost, a ne ovaj istaknuti
hrvatski feudalac, za koga znamo da nije imao nikakav posjed u Ugarskoj! Naime još
23. VII 1290. kada papa Nikola IV piše razna pisma u Ugarsku i Hrvatsku, on jedno od
njih upućuje i Nikoli banu i Pavlu, nazvanom magister, sinovima pokojnog Stjepana,
bana Slavonije (SCD VII, 1) Nadalje u ovoj istoj papinoj povelji navodi se i »Paulo ba-
no, Georgio et Madeno fratribus, comitibus Almasii« (SCD VII, 2). Sve to nepobitno
dokazuje da navedeni ban Pavao iz povelje oko 1300. god. nije mogao biti Pavao Bri-
birski, jer nije imao u svojoj porodici nijednu ličnost s imenom Nikola!
69
»A. D. MCCC. mense Augusti tempore Bonif. Papae D. Carolus Nepos Caroli R.
Sic. per mare cum galeis Spaletum applicuit, ubi per mensem, vespere duos stetit. Eg-
rediensque de Civ. Spalat. in Comitatu Pauli Bani versus Vng. ad usurpandum Reg-
num praedictum de manu R. Andrae venit Sagrabiam, et ibi in manibus Mag. Hugrini
traditur...« (Incipit Historia edita per Micham Madii de Barbazanis de Spaleto, De
Gestis Romanorum imperat. et summ. Pontificum pars secundae partis de anno Do-
mini M C C Χ X, J. Lucius, De Regno Dalmatiae et Croatiae libri sex, Amstelodami
1666, 371). Gl. i Vj. Klaić, o. c., 75.
70
Dante Alighieri (1265-1321) u svojoj »La Divina Commedia« spominje nekoga
hodočasnika »koji je valjda došao iz Hrvatske« (di Croazia) da vidi Kristov lik utisnut
na ubrusu Veronike, što se čuva u crkvi sv. Petra u Rimu (Hrvatska enciklopedija IV,
Zagreb, 1942, 539; M. Deanović, Talijanski pisci o Hrvatima do kraja 17. vijeka, Anali
Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku VIII-IX, /1961-2/, Dubrovnik 1962, 119).
No to nije svakako bio Pavao Bribirski, koji se je doduše spremao da onamo hodočas-
ti, a ni njegov brat Juraj, koji je išao ravno u Napulj do Karla Roberta. Svakako bi to
mogao biti neki ugledni plemić iz Hrvatske, kojom je vladao Pavao, a pristaša mlado-
ga kralja Karla, sina Karla Martela, s kojim je, kako piše M. Deanović, Dante bio prija-
telj (HE IV, 539). S njim je valjda Dante stupio u doticaj i posljedica toga je bila ta da
su tako i geografski pojam Hrvatske i njezin pripadnik ušli u ovo veličanstveno pjes-
ničko djelo. Pitanje je samo da li je taj hodočasnik »u grupi naših ljudi« došao u jubi-
larnoj godini 1300. u Rim, kako i opet piše M. Deanović (Talijanski pisci..., Anali...
VIII —IX, 119) ili nešto kasnije, kada je onamo namjeravao krenuti i Pavao (SCD
VIII, l - 19. I 1301) i bilo bi vrlo interesantno da se time pozabave naši književni po-
vjesničari.
71
SCD VIII (1910), l (19.1 1301).
214
vratiti se iz Rima i Napulja, s obzirom na tadašnja prevozna sredstva i prili-
ke, u razmaku od 19.1 do 2. II 1301, jer ga upravo 2. II navedene godine nala-
zimo u njegovu Skradinu. Tu on kao »banus Croatorum« zajedno sa svojom
braćom Jurjem i Mladenom »comitibus ciuitatum« Dalmacije i četvoricom
sinova izdaje povelju72 u korist kneza Hrvatina.
Inače je ovaj isti »Paulus banus Croatorum« i nadalje u velikoj milosti
Karla II, koji mu daje obilnu novčanu penziju, darove u zlatu, a i žito. Pavlov
pak brat Mladen I, »banus Bosniensis« (1302), smatrajući se jednakoprav-
nim članom bratske trijarhije, dozvoljava samostalno slobodu trgovanja
splitskim trgovcima »per Universum dominium nostrum Chroatiae et Boz-
nae«. (S. Α.), te im tu povlasticu potvrđuje svojim starim pečatom, jer mu
njegov banski pečat još nije bio dogotovljen.731 dok je ban Mladen stajao na
granici Drine (1302), njegov brat Juraj »civitatum maritimarum Dalmatie co-
mes« (S. A.) na Klisu sastavlja povelju74 u korist Trogirana, ovjerivši je svo-
jim pečatom.75 Koliki je pak ugled uživao Pavao Bribirski u Dalmaciji, a na-
pose u Dubrovniku, dokaz je pismo Prijazna Ranjine, dubrovačkog trgovca,
koje je uputio »Paulo bano Crohatie (!) et comiti civitatum Dalmacie« (S. A.).
U njemu mu javlja da je Dubrovčanin Marinus de Stilio čak pripravan doći
sa svojim sucem, kojega bi vodio iz Dubrovnika, kao i s Petrulom, s kojim se
parniči, da im on presudi.76 Svakako to bi se sudovanje imalo izvršiti u Skra-
dinu, gdje se izdaju povelje s izrazom »Temporibus domini nostriincliti (S.
A.). Pauli bani, egregii comitis nostri Mladini iunioris...«77
Upravo 1303. godine, kada je pored grada Venecije zadesio potres i mno-
ga mjesta i gradove u »Slavoniji« (Sclavania),78 tj. u Hrvatskoj, 5. X ove iste
godine umire Pavlova supruga »Ursa,79 inclita Croatorum banissa«so (S. A.),
a valjda u toj istoj godini i brat mu Juraj, koji se više ne spominje.81
72
SCD VIII, 3, 4 (21. II 1301).
73
SCD VIII, 14 (10. VI 1301), 29 (17. VII1302), 56 (2. VIII 1303), 27,28 (11. VI 1302).
74
Njegov notar se zvao Kuzma, a sastavljač ove povelje je bio trogirski notar Si-
roctus Petri de Ancona (SCD VIII, 52).
75
SCD VIII, 43 (1302), 51 (4. VII 1303).
76
SCD VIII, 67, 68 (1303).
77
SCD VIII, 72 (1303).
78
Chronicon Parnense, R. It. SS., f. 12-13, t. IX, p. IX, Cittä di Castello 1902, 86
— pod 1303. godinom.
79
I dok D. Zavoreo (Zavorović) smatra čak »Orsa« za sestru »Paolo Bano di Dal-
mazia, e Croazia, e Signor della Bosna«, s kojom gradi crkvu sv. Ivana Krstitelja u
Skradinu (Historijski arhiv u Zadru — Istoria della Dalmazia di Domenico Zavoreo,
Mobile di Sibenico, fu opera latina dello stesso fatta nell'anno 1603, e poi per coman-
do dell'Illmo, et Eccmo Aluise Mocenigo all'ora Generale in Dalmazia, et Albania, tra-
dptta nell'Idioma volgare dal Sigr Alberto Papali Nobile Spalatino, 120 — Ovaj je ruko-
pis prepisao Marin Zaninović, župnik u Rogoznici, 1752. godine), dotle J. Mikoczy
smatra da se je ona udala za Pavla u kolovozu 1289. god. i da se je, kako piše Lucius
(Monum. Tragur. pag. 131) radi toga opremila galija (Josephi Mikoczy o. c., Arkiv...
XI, 202, 203, bilj. 9 i 10). Međutim na »rodoslovniku« koji je sastavio L. Jelić, ovaj naš
povjesničar iznosi da se je Pavao Bribirski ženio dva puta. Prva mu je žena bila N. N.«,
s kojom je stupio u brak »oko 1250«, a umrla je »prije 1289«. Ona mu je rodila 4 sina, a
među njima i Jurja II Kliskog (u. 1330). Druga žena bi mu bila »Ursa (Anžuvinka?)
1289—1303. (sic! S. A.)... (L. Jelić, Zadarska raka sv. Šimuna Bogoprimaoca, Glasnik
215
 Još je živjela u samostanu sv. Elizabete kod Skradina Pavlova sestra
Stanislava, te njegov brata Mladen, »banus Bosnensis«,82 koji je već u lipnju
1304. god. poginuo u borbi protiv »bosanskih heretika«.83 Na taj je način od
dosadašnje trijarhije Bribiraca nastala u pravom smislu monarhija, kojoj je
na čelu bio Pavao. On se i dalje naziva »banus Croatorum«, koji je bio svima
Bribircima pa tako i svome bratu Mladenu i sinovima »maior et senior (S.
A.) atque pater«.84
Možda se je uistinu »Vir magnificus Paulus banus Croatorum dilectus
affinis noster«, kako ga naziva Karlo II, spremao da u lipnju 1304. konačno
dođe na napuljski dvor da se odazove na poziv ovog vladara.85 Ali ipak Pavao
nije onamo stigao ni ovaj put, jer ga je valjda omela prijeka smrt brat Mla-
dena u Bosni.86 Smatrajući se Pavao »banus Croatorum et tocius Bosne do-
minus«*7 (S. A.) totalnim gospodarem ove zemlje, kojoj je sada ban umjesto
Matice dalmatinske 1/3, Zadar 1901, 278, 277, 278). Vj. Klaić pak pretpostavlja da se
Pavao »god. 1289. ženio... valjda drugi put, i da je uzeo za suprugu Ursu ili Ursulu; no
da li je po njoj postao rođakom Anžuvina, ne može se ni slutiti po poznatim spomeni-
cima« (Vj. Klaić, Bribirski knezovi..., 61). Međutim to su samo »kombinacije« L. Jeli-
ća i Vj. Klaića. Ali zato je još interesantnije pisanje S. Gunjače, koji u dva navrata (na-
žalost bez navođenja izvornih podataka) kaže da je Pavlova žena Ursica (S. A.) u
dokumentima zvana »Inclita Croatorum banissa« bila »kći srpskog kralja Stevana
Dragutina« (S. G., Referat u vezi prijedloga za savezno iskopavanje u Bribiru, Zbornik
zaštite spomenika kulture III/1 (1952), Beograd 1953, 136; Isti, Strateško historijsko-
-arheološko značenje Bribira, Starohrvatska prosvjeta III/ΙΟ, Zagreb, 1968, 208), što
nigdje u suvremenim dokumentima ne stoji! Kako se supruge, majke i kćeri krčkih
knezova (SCD VIII, 347-1313. g., 381 -2. II 1315) pretežno zovu Urse, naše je mišlje-
nje da bi ova Pavlova Ursa mogla biti iz roda kasnijih Frankopana.
80
U tzv. Bribirskom nekrologu XIV i XV st., čiji se prijepis danas čuva u Samos-
tanu sv. Frane u Šibeniku, stoji ovako: »... 2. A. D. MCCCIII die III mensis octobris.
Obitus comitisse Urse, consortis domini comitis Pauli. 3. A. D. MCCCIII die octobris
obiit magnifica dna. Ursa, inclita Croatorum banissa« (S. Zlatović, Bribirski nekrolog
XIV i XV vieka. Starine JAZU 21, Zagreb 1889, 83, 84). Donoseći ovakav tekst S. Zlato-
vić je dao slijedeći komentar: »Rekao bih, da je ista Ursa dva puta, razlikom od dva
dana, zabilježena, ili da je jedna Ursa žena drugoga kneza Pavla, sina Pavla bana, kne-
za trogirskoga« (S. Zlatović, o. c.. Starine... 21, 84, bilj. 1). Međutim je ovaj knez Pavao
II bio oženjen Elizabetom, kćerkom krčkoga kneza Dujma, a ne sestrom, kako piše
Klaić (Vj. Klaić, Bribirski knezovi..., 153), pa bismo mogli samo pretpostaviti da mu
je ta Ursa bila prva žena i da mu je u cvijetu mladosti umrla.
81
Vj. Klaić, o. c„ 79.
82
SCD VIII, 76 (11. II 1304?), 80 (30. III 1304).
83
S. Zlatović, o. c., Starine... 21, 84; Vj. Klaić o.e., 82.
84
SCD VIII, 80.
85
SCD 84 (2. VI 1304).
86
Slično misli i Vj. Klaić (o. c., 83).
87
Među moćima (reliquiario) Sv. Stošije u Zadru čuvala se je čak srebrena slika,
ukrašena zlatom, na kojoj je pisalo: »Paulus Banus Croatorum et totius Bosnae Domi-
nus me fecit fieri ad honorem Sti Petri Sli Pauli et Sü Danieli Prophetae« (KAS — Or-
mar B — Ostavština I. Luciusa — Br. 541, str. 185,249')· Lucius u pismu zadarskom ka-
noniku V. Ponteu (Rim, 12. X 1667), također govori o tome natpisu na toj slici i moli
ga da li ima i negdje drugdje grb bana Pavla Bribirskoga (B. Poparić, Pisma Ivana Lu-
čića Trogiranina, Starine JAZU XXXII, Zagreb 1907, 36, 37). Međutim evo što o tome
piše D. Farlati u V. svesku svoga »Illyricum Sacrum«-a: ».. .His temporibus Ecclesiam
metropolitanam Jadrensem muneribus coluerunt Comites Breberienses (S. A.), qui ea
216
njegova brata Mladena I postao sin mu Mladen II, on se ponaša prema svo-
jim tamošnjim feudalcima kao pravi senior. Naročito se to dobro opaža u
odnosu prema njegovu rođaku Hrvatinu, knezu Donjih krajeva,88 kome po
treći put obećava svu svoju zaštitu uz izvjesne uvjete.
Gotovo stalno boraveći u svojoj prijestolnici Skradinu, na molbu Rab-
Ijana, sa čijim je knezom Markom Michielijem bio u vrlo prijateljskim odno-
sima, Pavao im, stalno se titulirajući »banus Croatorum et dominus Bosne«,
podjeljuje dvije darovnice. U prvoj Rabljanima dozvoljava, cijeneći što su taj
knez sa cijelom općinom, plemićima i svim ljudima toga grada uvijek gojili i
imaju iskreno prijateljstvo i čistu ljubav prema njemu i njegovoj banovini
(nostrum banatum), da mogu slobodno putovati i trgovati »per totum domi-
nium nostrum et banatum« (S. A.) kao i po svim predjelima kneza Kurjaka,
njegova rođaka i vjernika (fidelis). U drugoj pak povelji s istim datumom
(4.11307) i na isti način se nazivajući, podijelio je na molbu kneza Michielija,
sudaca, vijećnika i sviju stanovnika toga grada sve zemlje, posjede, pašnjake
i travnjake, koje Rabljani imaju u njegovoj državini (in nostro dominio), ka-
ko je to njima i njihovim nasljednicima i nasljednicima nasljednika zajamče-
no kraljevskim i banskim listinama. Ovu je povelju Pavao osnažio svojim pe-
čatom,89 koji (po Klaiću) glasi: S(igillum) Pauli Breberii comitis tocius Scla-
vonie b(ani)«.90
Boraveći u okolici Nina (1308) Pavao »banus Croatorum et dominus
Bosne« sa svojim sinom Jurjem, novim »comite civitatum Dalmatie« ili na-
prosto »comite Dalmatie«,91 i drugim svojim sinovima pomiruje se s Trogira-
nima i ukazuje im svoju milost.92 Ove iste godine (1308) doživljava čak i to da
mu se papinski poslanik kardinal Gentilis obraća iz Senja riječima »magnifi-
co et potenti viro, Paulo bano Croatorum et totius Bosnie domino, sancte
93
Romane ecclesie dilecto in Christo filio et devoto«. Isto tako ovaj Gentilis
upućuje pismo i njegovu sinu Jurju, »comiti civitatum Dalmatie«, primajući
ga u red »in domicellum et familiärem nostrum domesticum et commensa-
tempestate, maximis opibus copiosque florebant Paullus Banus Chrobotiae, et Domi-
nus Bosnae, et Mladinus ejus filius, itemque Martinas quidam e Dynastia Chrobatiae
(S. Α.); quorum eximiae religionis monumenta extant, binae(S. A.) videlicet argenteae
lipsanothecae, his notis inscriptae (S. A.): Paulus Banus Croatorum ac totius Bosnae
Dominus hoc fecit fieri ad honorem SS. Petri et Pauli Apostolorum et S. Danielis Pro-
phetae. Paulus, Martinus, et Mladenus Croatiae Praesides S. C. P. fieri iusserunt« (D.
Farlati, Illyricum Sacrum V, Venetiis 1775, 85). J. Mikoczy pak, na osnovu Farlatija (II-
lyr. Sac. Tom 4. pag. 85: to je V. sv., jer se je zabunio Mikoczy: S. A.) piše samo ovo: » . . .
In Lypsanotheca Ecclesie Jadrensis: Paulus Banus Croatorum, ac totius Bosnae Domi-
nus hoc fecit fieri...« (o. c., Arkiv... XI, 198, bilj. 19).
88
Ban Pavao sam govori o Hrvatinu «... ac de suo dominio et toto comitatu (S.
A.) inferiorum parcium Bosne in castris, terris uel in alia sua terra hereditaria...«
(SCD VIII, 96-21. II 1305).
89
SCD VIII, 132, 133, 131, 132 (4. I 1307).
90
Vj. Klaić, o. c., 85.
91
SCD VIII, 196 (5. VIII 1308), 170 (14. VI 1308).
92
SCD VIII, 196, 197 (5. VIII 1308).
93
SCD VIII, 204 (17. VIII 1308).
217
lem«.94 Time je ovaj crkveni velikodostojanstvenik predobio uz Pavla »bano
Croatorum« i sina mu Jurja, što su čak svojini prisustvom pri ekskomunika-
ciji opata sv. Kuzme i Damjana »de Monte« u Skradinu olakšali Gentilisu ci-
jelu ovu proceduru.95
I dok Trogir u svojim notarskim poveljama i dalje navodi na početku
protokola kao svoga vladara Karla Roberta i onda iza trogirskog biskupa i
svoga kneza Jurja Bribirskoga, Skradin prekida dotadašnju tradiciju da se
poziva prvo na vladavinu bana Pavla. Naime i taj se grad sada u svojoj notar-
skoj povelji, koju je sastavio u Skradinu 28. V 1311. tamošnji notar Strico
pok. Dominika, također poziva na »regnante domino nostro (S. A.) Karolo
serenissimo rege Hungarie«, ali zato odmah iza toga slijedi »et temporibus
damini nostri incliti Pauli bani« (S. A.), te onda istom slijedi navođenje skra-
dinskog biskupa Petra i banova sina Pavla II, kneza skradinskog.96
Ovakvo tituliranje nije unatoč tome umanjivalo ugled Pavla Bribirskog.
To se napose odrazuje u odnosu prema papi Klementu V, kome se Pavao po-
put suverena obraća kao vječni »banus Chroatorum et dominus Bosne«, tra-
žeći od njega da pruži svoju zaštitu Zadranima, koji su bili ugroženi od Mle-
čana.97 Naime, poznato je da su Zadrani težili da se već davno oslobode
mletačkog gospodstva. I zbilja njima se je konačno i pružila povoljna prilika
da to provedu u djelo, jer se je Venecija zavadila sa Kiementom V zbog gra-
da Ferrare, koji je papa svojatao za sebe kao svoje leno, a Mlečani ga htjeli
podvrći pod svoju vlast. Kada su Mlečani pokušali taj svoj naum provesti i
silom, Klement V sakupi vojsku protiv njih, kazni ih crkvenim prokletstvom
i interdiktom, a njihove podanike liši zakletve vjernosti.98 Upravo u ovo do-
ba, kada su Mlečani ustali protiv tzv. papinskih posjeda a napose Ferrare, te
ih je zbog toga papa prokleo i izopćio iz crkve, s Venecijom su trgovali i sura-
99
đivali ban Pavao, njegovi sinovi i podanici, kako piše sam Klement V. Zbog
toga je papa i njih ekskomunicirao. No Pavao je uskoro zamolio Klementa
da njega, sinove i podanike riješi ekskomunikacije, što je ovaj najpripravnije
učinio. Stoga je papa pisao zadarskom nadbiskupu da on taj postupak pro-
vede, a Pavao i njegovi su se morali obavezati da neće uopće trgovati s Vene-
cijom do daljega.100
94
SCD VIII, 243 (1308).
95
SCD VIII, 206 (1308).
96
SCD VIII, 266, 267 (23. X 1310), 282, 283 (28. V 1311).
97
SCD VIII, 105, 106.
98
Vj. Klaić, o. c., 89.
99
Koliko mu je bio rođak Baiamonte Tiepolo, koji je poslije neuspjele urote pro-
tiv vlade u Veneciji (1310) otišao u Dalmaciju, o tome opširno gl.: G. Praga, Baiamonte
Tiepolo dopo la congiura (Estratto dagli Atti e Memorie della Societä dalmata di sto-
ria Patria I, Žara 1926, 5 — 67). U vezi s tim problematična je pretpostavka Luciusa da
je Tiepolo bio potestat Šibenika 1301. god. kao i rođak Bribirskih (Memorie stori-
che..., 149), jer za to nema potvrde u izvorima. Isto tako nije on bio ni potestat u Ninu
1302— 1303, kako to piše V. Brunelli (Storia della cittä di Žara 1,450), a uspješno to po-
bija G. Praga (Baiamonte..., 13, 14). Ali zato za Baiamontea kao potestata u Ninu zna-
mo od 1313. god. dalje (G. Praga, o. c., 26, 28 itd.). Prema tome on se ističe tek poslije
smrti Pavla Bribirskog, tj. za Mladena II.
100
SCD VIII, 284 (22. VI 1311).
218
Još u jeku ovog izopćenja pisao je101 Pavao dakle papi radi Zadrana,102
koji su u ožujku 1311. podigli bunu protiv Mlečana103 i protjerali ih iz gra-
104
da, te su onda pozvali u pomoć Pavlova prvorodenca Mladena, »banum
Bosnensium«. Kako su Mlečani napadali i ugrožavali Zadar lađama, kojih
tada još nije imao ban Pavao, on je zamolio papu da im pomogne i da ih uz-
me pod svoje okrilje.105
U ovom pismu, upućenu papi, taj hrvatski veliki feudalac naziva se do-
sljedno i ponosno »Paulus banus Chroatorum et dominus Bosne«, a ne »Pa-
ulus Croatorum ac Bosne banus«, kako to u obliku regesta donosi Fejer.106
Ovu Pavlovu titulu priznaje i Klement V, koji ga naziva »dilecti filii nobilis
viri bani Pauli Chroatorum Bosneque domini«,107 (S. A.), a napuljski mu se
kralj Robert (1309—1343)108 obraća109 kao »nobili viro bano Paulo, domino
Dalmatie, (S. A.) dilecto et deuoto suo« (S. A.). Naime, dalmatinski gusari,
podanici i vazali Pavla Bribirskoga, toliko su ugrozili općinu i stanovništvo
južnoitalskoga grada Ortone, koji su se žalili svome vladaru, da je ovaj pisao
Pavlu, tražeći od njega da te pirate obuzda110 i da ne traži danak od njegovih
podanika, te neka zna da on (kralj) ne može uskratiti pomoć i zaštitu tima
svojim vjernima.111 U međuvremenu je ugarsko-hrvatski kralj Karlo Robert,
ne obazirući se na to što su Mlečani smatrali da su Zadar zakonito posjedo-
vali od najstarijih vremena, ovome gradu dozvolio da slobodno bira svoga
rektora, potvrdivši Zadranima stare privilegije ugarskih vladara. Na to su
Zadrani izabrali za svoga kneza bosanskoga bana Mladena II, koji se je ota-
da stao nazivati i »principis Dalmacie«,112 čiji je otac »banus Paulus Croato-
rum« — prema izjavi mletačkoga dužda kralju Karlu Robertu — kasnije do-
101
Ovu povelju pogrešno citira Ljubić sa 16. VI 1285. No on je ipak na kraju svo-
jih »Listina« pod »Poveće pogrieške« stavio: »1285. 16. lipnja, mjesto g. 1311. 16 lipnja«
(S. Ljubić, Listine o odnošajih između Južnoga Slavenstva i Mletačke Republike I, Za-
greb, 1868,139 ,140,467). T. Smičiklas pak ovu istu listinu datira sa »1305 -1314, 16 ju-
na«, a na drugom mjestu u obliku regesta sa »1311, 16 juna« (SCD VIII, 105, 283).
102
SCD VIII, 105, 106.
103
O ovoj buni i ratu gl. opširno: A. Strgačić, Zadarsko-mletački rat godine
1311 —1313. i pogibija mletačkog admirala pod Zadrom, Pomorski zbornik II, Zagreb,
1962.1597-1614.
104
Vj. Klaić, o. c., 90. Interesantan je opis toga osvajanja Zadra po »Bano di Dal-
mazia«, što ga opisuje D. Zavoreo (o. c., 120, 121).
105
SCD VIII, 105, 106.
106
SCD VIII, 105, 283.
107
SCD VIII, 284 (22. VI 1311).
108
On je bio sin Karla I (1285-1309) i Marije, a brat Karla Martela (Vj. Klaić, Po-
vjest... 1,52).
109
Inače T. Smičiklas kaže da je ova povelja pisana »valjda 1310, ako je indikcija
VIII dobro zabilježena« (SCD VIII, 286).
110
Iz ove se povelje vidi i to da je grad Ortona čak plaćao danak njegovu P9koj-
nom bratu Jurju, a i ostali primorski apulski gradovi, izloženi divljaštvu gusara, bili su
prisiljeni davati i Pavlu i njegovim gusarima nezasluženi danak, kako je pisao napulj-
ski kralj svome hrvatskom velikodostojanstveniku (SCD VIII, 286, 287).
111
SCD VIII, 286, 287 (26. VII 1311).
112
SCD VIII, 292, 293 (4. X 1311), 294 (12. X 1311), 295 (21. X 1311).
219

bio staro »ius... regni Hungarie«, tj. on je u činu »banus regionis« sakupljao
2/3 tributa od zadarskih vratiju (porte Jadre).
113
Učvrstivši kolikogod je mogao Pavao vlast Mladenu II u Dalmaciji i Za-
dru,114 u svibnju 1312.115 godine umire taj »ban«,116 kako o tome piše Miha
Madijev, njegov suvremenik.117 Dakle, ovaj mu pisac priznaje samo običnu
bansku titulu što je znak da uistinu nije bio sklon Bribirskim knezovima, jer
nije htio shvatiti veličinu ovoga vladara Hrvata.
Ta Madijeva netrpeljivost odrazila se je i prema Pavlovu nasljedniku
Mladenu II, za koga kaže da je iza smrti svoga oca određen ili namješten za
bana. To je netočno, kako dobro zapaža Vj. Klaić, jer on je kao prvorodenac
naprosto naslijedio svoga velikoga oca,118 ponosno se nazivajući »Nos Mla-
denus Croatorum et Bosniae banus et Jadrensis perpetuus comes«,119 sjeća-
jući se onih osoba koje su činile usluge »domino Paulo olim Croatorum ba-
no ac nostro genetori dulcissimo«120.
3.
Od materijalnih spomenika, koji se tiču ličnosti Pavla Bribirskoga, prvi
dolaze u obzir novci. Naime to su srebrni novci, izrađeni po uzoru na mletač-
ke.121 Kako je kovanje novca u ovo doba spadalo u vrhovnička prava vlada-
113
SCD VIII, 297, 298 (12. XI 1311).
114
Zadrani su čak 1312. god. dobivali oružje i ljude u Omišu, gdje je bio knez Ju-
raj Bribirski (S. Ljubić, o. c. I, 261 -18. IV 1312), Pavlov sin.
115
G. Novak začudo piše daje Pavao umro »u maju 1311. godine« (Zadar i ban Pa-
vao Bribirski, Jadranska straža X, 134). No to je kasnije u drugim svojim radovima is-
pravio i stavio njegovu smrt u 1312. godinu!
116
Sahranjen je u Bribiru u franjevačkoj crkvi sv. Marije, kako to iznosi njegov
sin Pavao II u svojoj oporuci od 1346. godine (Vj. Klaić, Bribirski knezovi..., 154, 96).
117
»A. D. MCCCXI. Mense Martu Civ. Jad. a Dominio Ven. fuit rebellata subjici-
ens se Dominio Pauli Bani, et suorum filiorum (S. A.), et anno sequenti mense Maji
Paulus Banus Nob. Croat. obih (S. A.) ad Christum, et Mladinus ejus filus in Banum
ordinatur...« (Incipit Historia edita per Micham Madii de Barbazanis, de Spaleto...,
J. Lucii De Regno..., Amstelodami 1666, 372; J. Lucius, De Regno Dalmatiae et Croa-
tiae Libri sex, Vindobonae 1758, 190). P. Vitezović pak piše: »1308. Paulum Croatorum
supramemoratus Banus, Bosnae obtento Dominio, ita se literis inscribebat; Paulus
Croatorum Banus, Dominus Bosnae, Princeps Dalmatiae. Obiit A. 1312. Mense Maij«
(Nacionalna i sveučilišna biblioteka u Zagrebu — Banologia sive de Banatu Croatiae
cum continua banorum Chronologia ab A. Ch. 576. Opera Eq. Pav. Ritter, 45 — Rkp —
Inače redoslijed banova ide do 1704. godine).
118
Vj. Klaić, o. c., 99.
119
Papa Ivan XXII naziva ga 1319. god. čak »Maladino Chroatorum et Bosne co-
miti alias dicto bano« (SCD VIII, 535).
120
SCD VIII, 308 (23. VI 1312).
121
1 dok Vj. Klaić kaže za njih da nisu nimalo nalik na slavonske banovce, već su
izrađeni po mletačkom uzoru (soldini) (Vj. Klaić, Povjest Hrvata... I, 273), dotle I.
Rendeo donosi da je Pavao kovao svoj vlastiti srebrni novac »imitirajući mletačke ma-
tapane« (I. Rendeo, Hrvatsko-dalmatinski novci, Sarajevo 1934, 11). M. Dinić također
smatra da su kao uzor za taj hrvatsko-bosanski novac služili mletački matapani, jer su
oni bili najpoznatiji i na primorju i u Bosni. Inače mali broj sačuvanih primjeraka to-
ga novca dokazuje da je kovan u neznatnim količinama (Historija naroda Jugoslavije
I, Zagreb 1953, 577).
220
122
ra, to je Pavao Bribirski na ovaj način bio prvi i jedini hrvatski velikaš koji
je izrađivao i imao svoj novac, a ta je onda moneta vrijedila ne samo za cije-
lo područje njegova dukata nego i izvan granica njegove vrhovničke tvorevi-
ne. Na aversu jednog od ovih novaca desno je lik sveca s aureolom. On u jed-
noj ruci drži knjigu, a u drugoj barjak (zastavu), koji predaje svjetovnom
licu: banu. Natpis pored sveca glasi: Dux Paulv, niz držak barjačića: BAN, a
do bana: Mladen. Na reversu je prikazan Krist na prijestolju, kraj čije glave
piše: IC-XC. Ovakva su sačuvana samo dva novca, koja se odnose na duxa
Pavla i njegova brata bana Mladena.123 Međutim 14 komada srebrnoga nov-
ca postoji od istoga duxa Pavla i njegova sina bana Mladena. Na aversu ovih
novaca stoji: Dux Paulv i Ban Mlad. Secundus ili Ban Mlad' Secundus i slič-
no (s iskrivljenim pojedinim i čak nečitljivim slovima).124 Na svim ovim nov-
cima125 avers je gotovo isti ili sasma sličan onim prvim novcima: Pavla i bra-
ta mu Mladena I.126
Prva vrsta novaca (2), na kojima se nalaze imena Pavla u svojstvu
»dux«-a127 i Mladena I kao »banus«-a, mogla su nastati, prema I. Rendeu, »iz-
među 1302. i 1304, kada je ispred Pavla upravljao Bosnom njegov brat Mla-
den«, a druga vrst onih novaca (14) »između 1305. i 1312, kada je Bosnom up-
ravljao Pavlov sin Mladen II.«128 Po našem mišljenju ona dva novca mogla
su nastati za još jednu ili dvije godine ranije, a oni drugi (14) oko 1305. godi-
ne.
Inače Rendeo kaže da je Pavao Bribirski prisvajao »prava samostalnog
vladara« te je »između 1301. i 1312. kovao »svoj vlastiti srebreni novac«. Sto-
ga pretpostavlja da je on izrađivan, iako do danas nije to istraženo, » možda
u Šubićevom glavnom gradu Bribiru«.129 U uskoj vezi s ovakvim kovanjem
novca je i pečat Pavla Bribirskog. Ovakvih pečata ima više vrsta. Tako je prvi
i najstariji onaj koji se nalazi na povelji izdanoj u Solinu 11. VIII 1300. godi-
ne. Taj je pečat kružna oblika (njegov se original nalazi danas u Državnom
arhivu u Beču) i'natpis gotskim slovima na njemu glasi: fS(IGILLUM) PAV-
LI BREBERIENSIS BANI TOCIVS SCLAVONIE.130 U sredini pečata je tipi-
122
Gl. o tom: N. Tomašić, Temelji državnoga prava hrvatskoga kraljevstva (Po-
sebni otisak iz »Vjestnika Kr. hrv.-slav.-dal. zemaljskoga arkiva« XI/3 i 4), Zagreb,
1910, 109, 110.
123
1. Rendeo, o. c. 11; Isti, Corpus der mittelalterlichen Münzen von Kroatien,
Slavonien, Dalmatien und Bosnien, Graz 1959, 64.
124
1. Rendeo, Corpus..., 64, 65.
125
Oni se nalaze danas u raznim mjestima naše države i izvan nje (Gl. I. Rendeo,
Corpus..., 64, 65).
126
1. Rendeo, o. c., 64, 65.
127
Vj. Klaić kaže da se Pavao zvao na novcima »hercegom« (dux), prepuštajući
ime i čast bansku svojim sinovima, koji po otčevoj časti zadobiše porodično ime »Ba-
nici«. Još g. 1370. znalo se na papinskom dvoru da je Pavao I nekad bio »herceg« (dux)
Hrvatske i Dalmacije«, dodaje Klaić (Povjest Hrvata... II/1, 4). To svjedoči papina po-
velja od 8. IV 1370, u kojoj se govori o »... filii nobilis viri Gregorii nati quondam Pau-
li, ducis Dalmatie et Chroatie« (SCD XIV, 249).
128
1. Rendeo, Hrvatsko-dalmatinski novci, 11.
129
I. Rendeo, o. c., 11, 12.
130
SCD VII, 395.
221
čan grb Bribiraca, tj. štit u obliku trokuta ili klina, a u njemu je orlovo krilo
s ukrašenom kacigom ili šljemom.131
Drugi u cijelosti očuvani pečat Pavla Bribirskoga nalazi se na povelji ko-
ju je ovaj feudalac izdao 4.1.1307. god. u Skradinu u korist Rabljana (njegov
original čuva se u Historijskom arhivu Hrvatske u Zagrebu).132 U sredini
ovoga pečata133 nalazi se već prije opisani grb,134 a oko njega je natpis, koji
glasi: S(IGILLVM) PAVLI BREBERII COMITIS TOCIVS SCLAVONIE
B(ANI).135 Dakle i 1300. i 1307. naziva se banom »tocius Sclavonie«.136 Ali za-
to već na pečatniku Pavla Bribirskog, nađenu 1961. god. u Zadru medu nje-
govim ruševnim ostacima,137 natpis glasi ovako: PAULUS * DE BREBERIO
*BANUS * CROATORUM DNS * ET BOSNE *, tj. Paulus de Breberio banus
Croatorum dominus et Bosne. U sredini ovoga brončanoga pečatnika, koji je
dobro očuvan, urezan je unutar navedenoga natpisa već opisani grb Pavla
Bribirskog. Objelodanjujući ovaj pečatnik J. Belošević ga je pokušao datira-
ti, na osnovu povelja koje govore o raznovrsnim Pavlovim titulama. On se
dakle odlučuje da ga stavi u vremenski period »poslije g. 1307. i ne kasnije
od 1312, koje je godine Pavao umro«.138
Naše čitanje ovoga natpisa na Pavlovu pečatniku je svakako drugačije
od dosadašnjih čitanja i ono je bazirano i na poveljama, u kojima slično pi-
še. Prema tome taj bi natpis trebao ovako glasiti: Paulus. De Breberio. Ba-
nus. Croatorum Dominus. et Bosne. Bezrezervnu podršku za to imamo čak u
listini od 17. VI 1295. god., gdje napuljski kralj naziva Pavla »banus mariti-
mus, dominus Croatorum« (S. A.), a onda postoji još izrazitija povelja pape
Klementa V od 22. VI 1311, gdje ga on titulira sa »bani Pauli Chroatorum
Bosneque domini«139 (S. A.). Prema tome je očito da se je ban Pavao mogao
nazivati »Croatorum dominus et Bosne« već iza 1299. godine.
Inače je Pavao Bribirski ostavio spomen na svoju bansku čast i na jed-
nom relikvijaru, koji se i sada nalazi u ninskoj katedrali. To je ruka od sreb-
ra (desnica) sv. Anselma (Asela), koju je skovao zlatar Simeon (Šime). Na
131
Gl. opširnije opis toga grba: J. Belošević, Pečatnik hrvatskoga bana Pavla I
Bribirskog iz Zadra, Diadora 3, Zadar 1965, 160, 161.
132
SCD VIII, 132 (4. I 1307).
133
Inače postoji još nekoliko pečata Pavla Bribirskoga na listinama koje je izdao.
Tako se npr. na povelji iz kraja 1300. god. nalazi oštećeni odlomak pečata (on se s ori-
ginalom povelje čuva u Državnom arhivu u Budimpešti), koji visi o zelenoj svilenoj
vrpci (SCD VII, 417).
134
On je identičan s onim iz 1300. god. O ostalim grbovima Bribiraca na pečatu i
kamenu gl. J. Belošević, o. c., 163 — 165 i bilj. 7.
135
Ovako čita Vj. Klaić (Povjest Hrvata... I, 271, II/l, Prilog II, br. 1).
136
Vj. Klaić, komentirajući što je Pavao dao u svoj pečat urezati napis »ban čitave
Slavonije«, dodaje da unatoč tome »u Slavoniji nije dopirala svemoć bana Pavla«, jer
su tu gospodarili Babonići (Povjest Hrvata... I, 6).
137
J. Belošević (o. c., 165) ne isključuje mogućnost da je ban Pavao »barem krat-
ko boravio u Zadru« i da je »tom prigodom mogao pečatnik ostati u Zadru«. Ali od-
mah iza toga iznosi i drugu manje vjerojatnu mogućnost »da je njegov sin Mladen
imao pečatnik svoga oca i da je na taj način pečatnik dospio u Zadar, gdje je nađen«.
138
J. Belošević, o. c., 159-165.
139
SCD VIII, 284.
222
njoj čak piše da je ruku, u kojoj su bile pohranjene moći ovoga sveca,140 dao
načiniti »Paulus banus pro anima fratris sui Georgii comitis«,141 koji je bio
neko vrijeme i ninski knez,142 a umro je o. 1303. god.143 Znači da je ovaj relik-
vijar izradio zlatar Šime po nalogu bana Pavla tek 1303, ili čak 1304. god., a
ne o. 1300, kako to piše C. Bianchi,144 u čemu ga slijedi C. Fisković.145
Šezdeset i osam godina poslije smrti Pavla Bribirskoga zadarski zlatar
Francesco iz Milana, po nalogu ugarsko-hrvatske kraljice Jelisavete Kotro-
manićke, supruge Ljudevita Velikoga, izradio je srebrnu raku sv. Šime. Na
njoj je, po pisanju L. Jelića, pored ostalih osoba prikazao i lik ovoga hrvat-
skoga feudalca.146 Naime, na desnoj pobočnoj strani ove rake uz ostale liko-
ve vidi se osoba u velikaškoj opremi, šiljaste duge brade, gologlava, a na nje-
govu ovratniku stoji, prema čitanju Jelića, natpis: BAN PAVLI.147 Međutim,
nedavno je I. Petricioli autoru ovih redaka usmeno saopćio da takvo čitanje
nije ispravno, jer na tome mjestu stoji napisano »Valiant«, pa prema tome
otpada svaka kombinacija u vezi s ličnosti Pavla Bribirskoga.
4.
Sva ova izložena grada u obliku povelja i materijalnih dokumenata o
Pavlu Bribirskom kronološki ukazuje kako se ovaj feudalac od 1272. pa na
dalje podigao u časti, dostigavši preko one banske, koja ga trajno prati u na-
slovu, vrhunske titule: dominus i dux. Sam naziv »dominus« znači u prvom
redu »gospodin« ili »gospodar«. Pavao Bribirski nosi naslov »dominus Croa-
torum« (1295) ili »Chroatorum Bosneque dominus« (1311) ili čak »Croato-
rum dominus et Bosne« (na svome pečatniku). Znači da je on gospodin ili
gospodar Hrvata ili gospodar Hrvata i Bosne, tj. naroda i jedne zemlje. Kako
nema ni za jednog drugog hrvatskog feudalca osim samo za Pavla u našim i
stranim srednjovjekovnim izvorima ovaj izraz, povezan s imenom nacije i
zemlje, to ćemo pokušati iznijeti kako to stoji u izvorima koji se odnose na
pojedine istaknute ličnosti iz povijesti drugih naroda na Balkanu, a onda i
na neke još u okolnim susjednim zemljama. Tako u Tome Arhidakona piše
148
slijedeće: »... Eodem tempore Stephanus dominus Seruie siue Rasie, qui
140
C. Fisković pogrešno piše, na osnovu Bianchija, da je to desnica sv. Šimuna,
koju je ban Pavao Subić poklonio ninskoj crkvi (Zadarski sredovječni majstori, MH,
Split 1959, 109).
41
C. Bianchi, Žara cristiana II, Žara 1879, 250.
""' Tako se prvi put Juraj Bribirski spominje kao knez Nina 1290, a onda 1291, te
1296. godine (SCD VI, 684, VII, 50, 259).
' Vj. Klaić, Bribirski knezovi..., 79.
44
O. c. II, 250.
45
O. c., 109.
' L. Jelić na osnovu ovoga smatra da je radi sočbine ban Pavao »sa svojim dvo-
rom dolazio u Zadar, da svrši sudbeni čin, i to svakako prije 1303. godine, kadno je na-
ime umrla njegova druga supruga Ursa, a dok Zadar jošte svedjer bijaše u mletačkoj
vlasti« (L. Jelić, Moći sv. Šimuna Bogoprimaoca, Rad JAZU 145, Zagreb, 1901, 183).
147
L. Jelić, Zadarska raka sv. Šimuna Bogoprimaoca, Glasnik Matice Dalmatin-
ske 1/3, 282, 1/4 (1902), 385, 386.
148
Tj. Stefan Nemanjić.
223
mega iupanus (S. A.) appellabatur...«, a onda taj isti kroničar donosi i titulu:
»dominus Chulmie«1*9 (S. A.). Još od 1232. pa do 1244. godine austrijski voj-
voda (i štajerski) kiti se u poveljama i titulom »dominus Carniole«150 (S. A.)
ili »dominus Carniolis«151 (S. A.), pa onda ponovno »dominus Carniole«.152 U
ugarskom kraljevstvu nailazi se na »... Johanne Angelo, domino Syrmie (S.
A.) et comite Bachiensi...«, kako to stoji u povelji od 1242. godine.153 Zatim
nailazimo u listini od 1263, da se Stjepan V (VI) Arpadović zove »dei gratia
junior rex Hungarie, dux Transilvanus, dominus Cumanorum«15* (S. A.). U
povelji od 2. II 1270. govori se o »ducis Wlrici Karinthie ac domini Carnio-
le. .. (S. A.), a iste 1270. god. Otokar, kralj češki, naziva se »dux Austrie, Stirie
et Karinthie, marchio Morawie et dominus Marchie, Egre et Carniole...«155
(S. Α.), a u jednoj ispravi od 6. VIII 1306. piše kako se Filip Tarentski, sin
napuljskog kralja Karla II, naziva »princeps Achaye et Torenti, Romaniae
despotus et regniAlbanie dominus«"* (S. A.). Stefan Uroš Milutin, suvreme-
nik Pavlov, zove se »Uurosius dei gratia Dalmacie, Croacie, Dyoclie, Servie
ac Rasie Rex et dominus totius Maritime regionis« (S. A.). Pavlov sin Mladen
piše se »Croatorum et Bosne banus, generalisque dominus tocius territorii
Chelmensis«157 (S. A.) ili »Croathorum et Bosne banus terreque Hlm domi-
nus generalis«1™ (S. A.), a Stefan Dušan »Et fere totius imperii Romanie do-
minus«159 (S. A.).
U listini od 21. II 1359. stoji: »... nos Bartholomeus comes Vegle, Vino-
dol, Modrussie, Gazche ac Segnieperpetuus dominus...160 (S. A.), u onoj od
13. VI 1391. papa Bonifacije zove Đuru Stratimirovića »Georgius Stratimiri
de Balssa, dominus et princeps Czente (S. A.) in regno Rascie.. .«,161 a u pove-
lji od 31. V 1396. nailazimo na »...dominum Georgium Strazimirum domi-
num Sente...« (S. A.), koji se malo dalje piše i »... Vester Georgius Stracimi-
ri dominus Sente...«, a u ispravi od 22. VII iste te godine stoji »... dominus
Sandali de Chosachi miles Rassiae Bosneque magnus voyuoda ac Budue et
162
cente dominus...« (S. A.)
149
Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana, MSHSM XXVI, Zagrabiae 1894,
91, 103.
150
Fr. Kos, Gradivo za zgodovino Slovencev, V, Ljubljana 1928, 272, 283 285 299
309,247,353,355,359,360,363.
151
Isti, o. c. V, 379.
152
Isti, o. c. V, 382, 389, 402.
153
SCD IV (1906), 175 (16. XI 1242).
154
SCD V (1907), 279, 280.
155
H. Wiessner, Die Kärtner Geschichtsquellen 1269-1286 V, Klagenfurt 1956, 4,
9, 10, 30.
156
L. Thalloczy—C. Jireček — E. de Sufflay, Acta et diplomata res Albaniae mediae
aetatis illustrantia I, Vindobonae 1913, 174; M. Purković, Avinjonske pape i srpske
zemlje, Požarevac 1934, 7, 8.
157
K. Jireček, Istorija Srba II, Beograd 2 1952, 14, bilj. 87, 86.
158
SCD VIII, 497 (10. IV 1318).
159
160
S. Ljubić, Listine II, 278; K. Jireček, o. c. II, 15, bilj, 89.
161
SCD XII (1914), 550.
A. Theiner, Vetera momumenta histrica Hungariam sacram illustrantia II, Ro-
mae 1890,
162
165; K. Jireček, o. c. I (1952), 330, bilj. 21.
Acta Albaniae veneta saeculorum XIV et XV 1/3 (1396-1406), München 1968,
7,9.
224
U 15. stoljeću u listini od 1407. govori se o »... nomine domini Venetia-
rum« (S. A.), a 1410. se piše o »... domini Wolchi, filii quondam comitis Laza-
ri domini Raxie« (S. A.), 1411. pak o »... domini Sandali, magni voyvode reg-
ni Bosnie nec non domini aliarum terrarum maritimarum«163 (S. A.), u listi-
nama (1412. i 1413) piše se sin Dure Stratimirovića »magnificus et potens
dominus Balsa Stracimiri quondam domini Georgii Stracimir de Balsis, do-
minus Zente«16* (S. A.), dok se Stefan Lazarević piše »Stephanus dei gratia
regni Rassia despotus et dominus Servie...« (S. A.), a tako i 1427. godine.165
Durad pak Branković naziva se 1429. »Georgius Wlk Rascie Albanieque do-
minus« (S. A.) ili čak 1453. »illustrissimus princeps Georgius despotus regni
Rascie et Albanie, Rive et totius Ussore dominus...«166 (S. A.).
U talijanskim poveljama nailazimo u 1388. god. ponovno na »Nui Gorgi
de Strazimir, signor de Zenta« (S. A.), a 1413. stoji »nui Balsa Stracimir, ehe
fo de misser Zorzi Stracimir, signor de Xenta«167 (S. Α.). Kudikamo imamo
više podataka za ovaj izraz »dominus« ili »signor« u ćirilskim poveljama,
gdje stoji umjesto toga naziv »gospodin« s pripadajućim imenom naroda ili
zemlje, kojim dotična ličnost upravlja ili vlada.
Tako za sebe isprva knez Stefan Lazar kaže da je »i samodržavni gospo-
din Srblem i Podunavlju«16* (S. A.), a 1387. se piše »Ja samodržavni po milos-
ti božiju Stefan knez Lazar«, koji je postavljen za »gospodina zemli
srpskoi.. .«169 (S. A.). Još 1392. god. se Lazarev sin naziva »v Hrista Boga pra-
voverni gospodin Srbliem i Posavije i stranam podunavskiim knez Ste-
fan.. .« (S. A.), ili kasnije (1395) »v Hrista Boga blagoverni knez Stefan i gos-
podin vse srpskie i podunavskie zemle« (S. A.) ili »gospodin Srbliem« ili
»gospodin vse Srbliem i Podunavlju«,170 a od 1405. pa do 1425. godine gotovo
redovito se piše »Milostju božieju gospodin Srbliem despot Stefan«171 (S.
A.), ili ga pak nalazimo kao »gospodina zemli srpskoi i pomoriu i sranam
podunavskim« (S. A.), ili mu se Dubrovčani obraćaju kao »po milosti božioi
vsoi srbskoi zemli gospodinu« (S. A.) ili čak kao »gospodinu despotu Stefanu
po milostji božioi vsoi srbskoi zemli i podunavju gospodinu«172 (S. A.). Na
nadgrobnom natpisu Stefana Lazarevića stoji pak ovako njegova titula:
»gospodin vsem Srblem i Podunavlju i Posaviju i česti ugarske zemli i bosan-
skie ešćeze i pomoriju zetskomu«173 (S. A.).
63
S. Ljubić, o. c. V (1875), 98, VI (1878), 104, 127.
K. Jireček, o. c. II, 347.
S. Ljubić, o. c. IX (1890), 17, 19.
66
K. Jireček, o. c. II, 347, 343, 349.
" Isti, o. c. II, 347.
68
Isti, o. c. I, 321.
69
Lj. Stojanović, Stare srpske povelje i pisma I/1, SAN, Beograd — Sr. Karlovci
1929, 120.
K. Jireček, o. c. II, 347, 348.
171
Lj. Stojanović, o. c. I/l, 199, 206-214, 216-219, 221, 223-226, 228, 229, 232,
233.
72
Isti o. c. I/1, 200, 204-207.
73
K. Jireček, o. c. II, 348.
225
 Godine 1420. kiti se Balša III Stricimirović malo pretjeranim naslovom
»douka veliki i gospodar zemli zetskoi i vsemu zapadnemou pomorju« (S.
A.), a Durad Branković 1428. »v Hrista Boga blagoverni gospodin Srblem (S.
A.) despot Giurg«.
Godine 1485. u jednoj povelji piše »v Hrista boga blagoverni i bogom
hranimii gospodar zetskii (S. A.) Ivan Crnoevik«,174 u ispravi pak od 20. VIII
1486. »Milostiju Božiom i poveljenem velikoga gospodara i velikoga amir-
-sultan cara Fajazit-bega mi gospodin Skender-baša gospodar bosanski«115
(S. A.), dok se čuveni Skender beg Crnojević o. 1523. titulira »vsoj dioklitijan-
skoj zemli gospodin«176 (S. A.).
Kako vidimo iz ovoga komparativneg materijala, Pavao Bribirski je gos-
podar ili »gospodin« ne samo jednoga naroda nego i vladar jedne zemlje (do-
minus terre)177 — u ovom slučaju Bosne. Izrazom »signor« i »gospodin« po-
zabavio se je posebno pok. M. Barada u vezi sa Novigradskim zbornikom iz
1551. godine. On kaže da u našim izvorima gospodin često stoji u feudalnom
značenju i označuje vladara (S. A.). Da je tomu tako služi se citatima iz Po-
Ijičkog statuta iz 1440. god. i iz Ljetopisa Popa Dukljanina, koji »na više
mjesta zove vladara gospodinom.178 Svakako naziv »gospodin« završava svo-
je obrazloženje Barada, »po feudalnom značenju općeniti je naziv za vlada-
ra, bez obzira na potanje oznake samog naziva i političkih odnosa«.179
Prema tome Pavlova titula »dominus« je adekvatna izrazu vladara ili
vladaoca.
Ovome izrazu se pridružuje i drugi, a to je »dominium«,180 na koji se po-
zivaju Karlo II, Mladen I i Pavao krajem 13. i početkom 14. stoljeća. Tako
kralj Karlo II 1295. god. podjeluje za čitav život Pavlu »banatum seu domini-
1 1
um banatus in Croatinis et Dalmatinis partibus« * (S. A.). Pavlov pak brat
Mladen I govori 1302. o »dominium nostrum Chroatiae et Boznae« (S. A.), a
Pavao 1307. kao »banus Croatorum et dominus Bosne« dozvoljava trgovanje
174
175
Isti, o. c. II, 347, 359, 347.
Ć. Truhelka, Isprava Skender-b^še od godine 1486, Glasnik Zemaljskog muzeja
u Bosni i Hercegovini VI, Sarajevo 1894, 610.
176
K. Jireček, Skutari und sein Gebiet im Mittelalter, Illyrisch-albanische For-
schungen I, München u. Leipzig 1916, 98.
177
Gl. o tom: N. Tomašić, o. c., 29, bilj. 138.
178
Tako Ljetopis Popa Dukljanina u hrvatskoj redakciji govori: »... i prišavši me-
du Hrvate, nedostojne dobra gospodina (S. A.) ... i krv prolivati svoga dobroga kralja
i gospodina (tj. Zvonimira: S. A.) ... i da nie Hrvati nigdar ne imali gospodina (S. A.)
od svoga jezika... »Marulićev pak prevod na latinski sa hrvatskog ima ovaj zadnji pa-
sus ovako: »... ne unquam sui generis dominum (S. A.) habeant...« (f. Šišić, Letopis
Popa179Dukljanina, SAN, Beograd — Zagreb 1928, 411, 414, 415).
M. Barada, Starohrvatska seoska zajednica, JAZU, Zagreb, 1957, 161, 101.
180
Dominium alias Domanium et Dominicum, gall. Domaine. Gloss. Lat. Gr.: Do-
minium, Κυρία, Jus, tutela, potestas... Charta Ludov. comit. Bles. ann. 1197. Omnes
de Dominio meo et de elemosinis meis... Dominium Bannale. Vide Banwardum post
Bannum Leugae. 3. Dominium, Nomen honoris reipublicae Principibus attributum...
Dominio meo... (C. du Fresne domino du Gange, Glossarium mediae et infimae latini-
tatis III, Niort 1884, 172, 173).
181
SCD VII, 205, 206.
226
Rabljanima »per totum dominium nostrum et banatum« (S. A.) i dijeli im
neke posjede »in nostro dominio«1*2 (S. A.) U suvremenim i nešto kasnijim
izvorima, koji se tiču naših predjela, nailazimo često na ovaj izraz. Tako
ugarsko-hrvatski kralj Karlo Robert, kada piše papi, govori o »nostrum do-
minium« (S. A.). Isto tako i mletački dužd jedno stoljeće kasnije piše kako se
je Ivan Kastriota podvrgao »nostri dominii« (S. A.) i da je čak zamolio (ro-
gando) »nostrum dominium« (S. A.). Godine 1409. pak dužd govori o »domi-
num civitatis Jadre« (S. A.) i »empitionem dominii terrarum Dalmatie« (S.
A.) ili »possessionem dominii Dalmatie«1™ (S. A.).
Sve u svemu dakle »dominium« znači »vladanje« ili »gospoštiju« ili čak
»vlastelinstvo«, kako to piše Vj. Klaić,184 a kako se ovaj izraz odnosi na
Hrvatsku i Bosnu, onda nema sumnje da se je Pavao u njima ponašao kao
pravi vladar, kome je samo manjkala kruna.
5.
Pored titule »dominus« Pavao Bribirski je imao i vrlo značajan naslov
»dux«, koji je čak urezao u svoj novac. Na toni novcu naveden je pored duxa
Pavla i ban, i to u osobi brata mu Mladena I, a onda kasnije sina mu Mlade-
na II. To je tako i trebalo biti, jer su pod duxom stajali banovi, koji su pri-
znavali njegovu vlast. Prema tome Pavao je vladao dukatom, u koji su spada-
le: Hrvatska, Dalmacija i Bosna i zato on s punim pravom i nosi titulu
»Croatorum dominus et Bosne«.
Sama titula »dux« vrlo je stara kod Hrvata. Tako se 852. god. Trpimir
naziva »dux Chroatorum« (S. A.), čiji se kapelan Martin poziva na »praecep-
tione domini mei, ducis memoratis« (S. A.). Ovakvim istim naslovom se kiti
892. »Muncimirus... Chroatorum dux« (S. A.), čiji đakon i kapelan Firmin ta-
kođer govori o »pracipiente mihi domino meo Mundmiro glorioso duce« (S.
A.) U 10. stoljeću titula »dud Chulmorum« (S. A.) pripada Mihajlu Viševiću
(prije 924. god.), a Dmitar Zvonimir se prije krunjenja zove »deigratia Croa-
tie Dalmatieque dux« (S. Α.). U to se doba za Stjepana kaže da je »olim illus-
tris dux Chroatorum« (S. A.), a onda iza »Jacobum uero ducem mariano-
185
mm« (S. A.) tj. Neretljana. U istom ovom 11. stoljeću mletačkog dužda se
je u njegovoj kancelariji tituliralo čas »Dud Venetie et Dalmatie (S. A.) ac
imperiali prothofedro et seniori nostro« ili sa »seniori nostri, dud Venetico-
rum et Dalmaticorum« (S. A.) ili sa »glorioso dud Venetie et Dalmacie atque
186
/ Chroatie (S. A.) et imperiali prothoseuastori«. 1 u 12. st. gospodar Venecije
/ ne napušta titulu »gratie dei dux Ueneticorum Dalmaticorum atque Croati-
corum«1" (S. A.).
182
SCD VIII, 27, 132.
183
S. Ljubić, Listine... I, 258 (10. X 1311), V, 94 (3. IV 1407), VI, 26, 27 (28. IX
1409).
184
Vj. Klaić, Bribirski knezovi..., 85, 97.
185
RD, Т(4ЛИ 852), 15 (28. IX 892), 189 (o. 924), 104 (1076? S. A.), 113 (1076-8),
119(1078).
186
S. Ljubić, o. c. I, 3 (8. II 1076); RD, 32-34 (1018), 178, 179 (1097).
187
Isti, Libellus Policorion qui Tipicus vocatur, Starine JAZU 23, Zagreb, 1890,
180(1116),
227
 Za bizantske vladavine u hrvatskim krajevima za cara Emanuela Kom-
nena (1143 — 1180) njegovu se namjesniku daje naslov »duce existente Dal-
188
matie atque Dioclie (S. A.) kyr Izanacio« ili se ovakav bizantski namjesnik
čak titulira »f Ego Rogerius Sclauone dei et imperiali gracia Dalmatie et
Chroacie ducas«is9 (S. A.).
Kada su Arpadovići zavladali Hrvatskom, u njoj su u njihovo ime uprav-
ljali isprva banovi. No vladari iz ove dinastije su, iako nešto kasno, uveli i to
da su za hrvatsko kraljevstvo imenovali posebne hercege (duxe) iz svoga ro-
da, tj. ili pak svoje sinove ili braću.190
Prvi »dei gratia tocius Dalmacie et Chroacie dux«191 bio je Andrija, sin
Bele II (III), nekadašnjeg Emanuelova κασαρ-a u Bizantu. Taj »dux« je up-
ravljao Hrvatskom i Dalmacijom samostalno. Bela, sin Andrije I (II)
(1205-1235), vladao je također suvereno Hrvatskom, te je imao svoga po-
sebnoga kancelara i dvorske činovnike. I on se kao i otac mu naziva »dei gra-
tia dux«. Tako se poslije njega zovu i ostali duxi ili hercezi, iako nisu kraljev-
skoga roda. No to ne znači da se uvijek ovako moraju titulirati.192
Da je pak naslov »dux Dalmatiae atque Croatiae«193 identičan s nazivom
»dux totius Sclavoniae«,194 dokazuje povelja duxa Kolomana od 1226. godi-
ne. Naime, u njoj se zove »dux Dalmatie atque Croatie«, a u drugima od
1232. i 1237. »dux tocius Sclavonie«. Poslije Kolomana sve do 1245. nije bilo
duxa iz roda Arpadovića. Pa ipak se u povelji od 1242. god. zove »Dionysius
dei gratia dux et banus tocius Slavonie« (S. A.), koji također ima svoga kan-
celara. Dok se Dionizije u jednoj listini od 1245. naziva »banus Slavon. et ma-
ritimarum«, ove iste godine u drugoj ispravi se neki Ladislav piše »banus et
dux tocius Sclavoniae« (S. A.). Kako je ovaj dukat prema uvriježenoj držav-
nopravnoj praksi pripadao kraljevu prvorođencu,195 to od 1246. ili nešto pri-
188
SCD II (1904), 102 (19. VI 1166).
189
SCD II, 166, 167 (10. VI 1180).
190
Vj. Klaić, Hrvatski hercezi i bani za Karla Roberta i Ljudevita I (1301 - 1382),
Rad JAZU 142, Zagreb 1900, 127.
191
Zapravo on se naziva »Andreas... dei gracia Jadere ac tocius Dalmacie et
Chroacie Chulmeque dux« ili »dei gracia Dalmacie, Chroacie Hulmeque dux...« ili »dei
gratia Dalmatie, Chroatie, Rame, Chulmeque dux...« ili čak »dux Dalmatiae, Croatiae
et Chulmiae« (SCD II, 293, 297, 309 /1198/, 353, 355, 361 /1200/).
192
Interesantno je da se čak za vladavine duxa Kolomana ban Nikola naziva »dei
/ nama« (o. c., 103, bilj. 466).
gratia193banus tocius Sclavonie« (SCD IV, 122: N. Tomašić, o. c., 103, bilj. 466).
Prvi pak ban kojemu se označuje ova oblast bio je Dionizije »Dalmacie et
Chroacie banus«. On se tako javlja 9. II 1183. (SCD II, 184), a ne i. II 1182, kako to piše
Vj. Klaić (Hrvatski bani za Arpadovića (1102— 1301), Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-
-dalmatinskog zemaljskog arkiva I, Zagreb, 1899, 235).
194
Prvi koji se izričito naziva ban »Sclavonie« jest Ivan (1215), a prvi spomenuti
ban »totius
195
Sclavonie« (1225) je Aladar (Vj. Klaić, o. c., Vjestnik... I, 243).
Klaić kaže da je odmah iza provale Tatara kralj Bela uredio upravu hrvatsko-
ga kraljevstva tako da je tim kraljevstvom imao vladati herceg (dux) od kraljevskoga
roda. Njemu su imala biti pokorna 2 bana: hrvatsko-dalmatinski i slavonski. Ako ne-
ma hercega kraljevskoga roda, onda njegovu vlast vrši slavonski ban kao »ban i zvat
će se tada primorski ban (banus maritimus)« (Povjest Hrvata... I, 240).
228
je postaje, iako formalno, dux totius Sclavonie Stjepan,196 sin Bele III (IV)
(1235 — 1270). I dok 1249. godine jedna listina spominje nekoga Stjepana kao
»banus maritimus et comes trium camporum et capitaneus Stiriae«, u dru-
gim poveljama od 1249. do 1252. zove se »banus totius Sclavoniae«, u onoj
od 1255. (nju Smičiklas smatra falsifikatom) čak »dux et banus totius Sclavo-
nie (S. A.) et capitaneus Stiriae«, a od 1256. do 1259. samo »banus...« dok
»dux« otpada.197 No zato se upravo 1259. citira knez Butko, sin Julijana,198
kao »dei et regis gratia maritimus banus«. Ove iste godine nailazimo u pove-
lji i na »Alexander banus maritimus et comes Zagrabiensis«, koji iznosi da je
bila neka parnica »ad judicium domini nostri Stephani bani«.199 Istom iza
nekoliko godina ponovno susrećemo u poveljama »dux«-a i to u osobi Bele
sina Bele III (IV). Tako on od 1268. nosi puni naslov »dei gratia dux tocius
Sclavonie, Dalmatie et Croacie« (S. A.). Prije toga njega se titulira »dux Scla-
vonie« (1264) ili »tocius Sclavonie« (1265). To ne znači da Bela nije bio i još
prije »dux«, za čije se vladavine navodi Roland200 kao ban201 »tocius Sclavo-
niae«, a 1264. se spominje u Zadru Stjepan »banus maritimus comes trium
camporum202 et de Clisia« ,203 Kao »dux totius Sclavoniae, Dalmatiae et Croa-
tiae« navodi se onaj isti kraljević Bela u listini od 1269. (travanj), dok u split-
skoj povelji od 20. VI ove iste godine govori se čak i o »temporibus Belae
Sclavoniae ducis (S. A) et domini nati«.204 Ovo miješanje naziva zemalja koji-
ma je Bela bio dux nastavlja i poslije njegove rane smrti i njegov otac, koji
ga čak titulira sa »dux tocius Sclavoniae« (3. Χ 1269).205
Inače se je mladi Bela u svojstvu »duxa« ponašao kao pravi vladar, ok-
ružen dvorskim dostojanstvenicima i »cum baronibus regni nostri«206 (S. A).
Ujedno je potvrđivao i kraljevske povelje,207 a i sam vladar, njegov otac, tra-
žio je od njega suglasnost za razna darivanja i slično. Slobodno se može reći
da je dux kraljevske porodice vladar, koji vlada nomine proprio, a ban, ma-
196
Naime, unatoč tome što Klaić smatra kao sigurno da je ovoga 1245. god. ime-
novao otac Bela »hercegom hrvatskim« (Povjest Hrvata... I, 237 — 242), Tomašić tvrdi
da Stjepan »nije u istinu nikada upravljao hrvatsko-dalmatinskim kraljevstvom, bar
za to nikoji diplomatički dokaz nemamo« (o. c., 104).
197
198
N. Tomašić, o. c., 93, 94, 96, 97 (i bilj. 444), 103, 104, 97, 105.
Vj. Klaić, o. c. 1,241.
199
Tomašić zaključuje, na osnovu toga što Aleksandar naziva slavonskoga bana
»dominus noster«, da »i to slijedi, da upravno područje primorskoga bana nije stegnu-
, to na Primorje, pošto se radi ovdje o nekom posjedu u Glini. Primorski po tom ban bi-
/ jaše zamjenikom bana, a k tomu mu je prinadležala briga uprave u primorskim stra-
200
Roland se navodi kao ban od 1261. do 1270. godine (SCD V, 749 — indeks).
201
Iz povelje od 16. VIII 1266. god. je očito da je pod njim kao banom »totius
Sclauonie« bio već navedeni Stjepan »banus marittimus«, koga Roland naziva »fideli
nostro« (SCD V, 390).
202
U listini od 29. I 1263. god. on se titulira »Stephanum banum maritimum co-
mitem trium Camporum« (SCD V, 245).
203
N. Tomašić, o. c., 105, 106.
204
205
Vj. Klaić, o. c. I, 244, 245.
Isti, o. c. I, 245.
206
207
SCD V, 477, (1268).
SCD V, 514 (1269).
229
Ttar se zvao i dux, vlada nomine regis. Ovaj ius ducatus je za doba Stjepana,
sina Bele III (IV), prenijet i u Ugarsku, gdje ga ova zemlja nije poznavala kao
stalnu državnopravnu ustanovu. Međutim, nasuprot tomu, hrvatski dukat je
nastavak hrvatskoga kraljevstva, kojem bi zapravo prema Kolomanovim in-
tencijama imao biti na čelu kralj.208
Prema Klaiću po smrti mladoga Bele postaje duxom »čitave Slavonije«
mladi kralj Stjepan, koji uskoro naslijedi oca na prijestolju (1270—1272). Sa-
da se imenuje hercegom ili duxom »čitave Slavonije« Stjepanov sin Ladislav,
a ban »čitave Slavonije« je isprva Henrik Gisingovac, pa onda Ivačin ili Joa-
kim Pektar 1270—1272), sin Stjepana de genere Gutkeled,koji je i za Bele III
(IV) bio ban čitave Slavonije i kapetan Štajerske.209 Joakim ili Ivan sve do 18.
IX 1272. god. zove se u poveljama »illustris bani Sclauonie comitis« ili »pra-
eclari bani Sclaounie comitis«. Dne 12. V 1273. govori se u jednoj listini već o
»Henrico bano tocius Sclauonie«,210 tj. o onome Henriku Gisingovcu. No kao
»banus tocius Sclauonie« javlja se u listini od 27. XII 1272. Matija (Mathe-
us), koji se tako piše i u povelji novoga kralja Ladislava III (IV) Kumanca
(1272-1290) od 1. III 1273, te u onima koje je sam izdao 19. i 20. IV iste ove
godine u Zagrebu. Tu se on ponosno naziva »Matheus banus tocius Sclauo-
nie«. Za ovim listinama slijedi i povelja od 29. IV 1273, a Matijina vladavina
kao bana »tocius Sclauonie«, kome je Ladislav poklonio svoje povjerenje i
nagradio ga zbog iskazanih usluga u ratu, završava nekako u lipnju iste 1273.
godine, te on postaje transilvanski vojvoda.211 Zbog svega ovoga interesan-
tna je pojava kao bana Henrika Gisingovca, koji je iste godine ban kao i Ma-
tija. On se javlja u listinama od 2. V, pa onda u onoj od 23. V, te od 29. V kao
ban »tocius Sclauonie«. Ali je zato upravo neshvatljivo to kako se u darovni-
ci od 2. VI1273. godine, koju je izdao kralj Ladislav, navode u tekstu ove ori-
ginalne listine istodobno Matija »bano tocius Sclauonie« (S. A.) i medu pri-
sutnima »Henrico bano tocius Sclauonie« (S. A.).
U toj istoj časti Henrik se javlja u poveljama od 29. IX 1273. Kao i u tri-
ma s naznakom samo ove godine, te onda u onima od 12, i 26. I, 31. V 1274.
212
kao i u još četirima s datacijom samo ove godine. Iza pogibije Henrika Gi-
213
singovca (u. 1274), ban »tocius Sclauonie« postaje Dionizije, koji se prvi
put javlja s tom titulom 1. XII 1274, a već 24. III 1275. saznajemo da je pre-
stao biti banom »tocius Sclauonie« i postao »comes Zaladiensis«. Zatim se u
listini od 4. XII 1275. i javlja kao ban »tocius Sclauonie« Toma, koji tu čast
vrši i 1276. godine.214 Međutim upravo od 9. VI 1275. javlja se u listinama za-
215 216
ladski župan (comes) Ivan kao ban »tocius Sclauonie« sve do 11. VIII
208
N. Tomašić, o. c., 107, 108.
209
210
Vj. Klaić, o. c. I, 245, 250.
SCD VI, 2 (22. VIII 1272), 3 (31. VIII 1272), 5 (18. IX 1272), 34 (12. V 1273).
211
SCD VI, 10, 21, 25, 28, 29, 41 (2. VI 1273), 114 (21. VII 1275).
212
SCD VI, 34, 36, 38, 40, 41, 46, 53, 57, 58, 61, 65, 72, 95, 98, 101, 706.
213
Vj. Klaić, o. c. I, 254.
214
SCD VI, 90, 97, 100, 105, 152, 134, 180.
215
U indeksu SCD VI, 773, pod Joachimus stavlja se i ovo ime, što je greška!
216
U povelji od 27. VII i 23. VIII 1275. god. čak piše »Johannis olym tocius regni
Sclauonie bani (S. A.)...« (SCD VI, 116).
230
ove iste godine, kada se odmah iza njega navodi i Nikola kao ban »tocius
Croacie«.217 Ali ovaj Nikola, »banus totius Croacie, Dalmacie et comes de Gu-
ecka«, potpisao se je odmah iza ovoga Ivana još u originalnoj povelji od 21.
VII 1275. kao i »bano maritimo«.218 Tada zapravo u listini od 11. VIII 1275. s
titulom »tocius Sclauonie« ban Ivan, a »tocius Croacie« ban Nikola, ovako se
još dalje redaju. Zatim u povelji od 27. IX 1275) Ivan se sam isto ovako tituli-
ra, a u onoj samo sa naznakom godine (1275) prvo se navodi Ivan ban »toci-
us Sclauonie«, zatim transilvanski vojvoda Matija, nekadašnji ban, te istom
onda Nikola ban »Croacie atque Dalmacie«. U slijedećoj pak ispravi od iste
1275. godine prvo se piše Matija u navedenoj časti, onda Ivan, a istom tada
slijedi Nikola sa starom titulom »bano maritimo«. U poveljama iz 1276. (20.
I, 12. III) i dalje Ivan nosi staru čast, a već 1277. Joakim je ponovno ban »to-
cius Sclauonie«, koji se u travnju 1278. spominje već da je mrtav.219
U međuvremenu se u listini još od 1274. godine Ladislavov brat Andrija
javlja kao dux »Sclavonie et Croacie« (S. A.), a 1275. samo kao »dux«, te is-
tom onda 1277. sa titulom »ducem tocius Sclavonie et Croacie« (S. A.), a
1278. opet kao »dux«, čijom voljom se izvršuju neka darivanja u Dubici.220
Upravo tada je u toj listini naveden i Nikola, ban »tocius Sclauonie«,221 s ko-
jim kao i s njegovom braćom Babonići sklapaju mir. Ovaj ban »tocius Sclau-
onie« saziva u svibnju 1278. čak i sabor kraljevine Slavonije u Zagrebu. U
tom istom mjesecu i godini Andrija se kiti ponosnom titulom »deigratia dux
totius Sclauoniae, Dalmatiae et Croatiae«, (S. A.), a u lipnju njegov tavernik
Ivan izjavljuje svoju pripadnost »domini Andreae inclyti ducis totius Sclauo-
nie« (S. A.), dok u rujnu iste godine papa piše »Andree dud Sclauonie« (S.
A.), a konačno u studenom te godine govori se i o »tempore domini Andree
ducis totius Sclavonie«222 (S. A.). I dok se Andrija više ne navodi u poveljama
u tom istom svojstvu, Nikola Gisingovac, sin Henrika bana, navođen je i da-
223
lje u 1279. god. kao ban »tocius Sclavonie«. Ali već u povelji od 31. XII
1279. pojavljuje sa kao »banus tocius Sclauonie« Petar224 Pakrački, sin kneza
Benedikta.225 On se u Ladislavljevoj povelji od 19. VII 1280. ponovno navodi
u istoj časti, u kojoj te iste godine i »Nycholaus banus tocius Sclauonie«, a
onda i 17. XI te iste godine, te 12. IV 1281. No već 24. IV 1281 Ladislav onoga
Petra također naziva »banus«, kojim naslovom se piše u cijeloj toj godini,
dok kraljica Elizabeta, Ladislavljeva majka, upravo 1282. uzima kićeni na-
slov »ducissa tocius Sclauonie (S. A.), de Machou et de Bozna« (S. A.), a onda
i 1283, iako upravo tada sam kralj Ladislav Petra i dalje naziva »banus tocius
217
SCD VI, 108, 113-118, 121.
218
SCD VI, 111, 115.
219
SCD VI, 123, 127, 135, 147, 161, 225, 240 (20. IV 1278).
221
Za njega Vj. Klaić piše da se zove Nikola Gisingovac (Povjest Hrvata... I, 257).
I zbilja, on je bio sin Henrika Gisingovca (SCD VI, 263, 265, 332, 368).
222
SCD VI, 241, 242 (26. V 1278), 244 (27. V 1278), 245 (12. VI 1278) 259 (22. IX
1278), 263 (6. XI 1278).
223
SCD VI, 261,263,265, 266 (6. XI 1278), 285 (4. II 1279), 303 (1. VII 1279), 308 (25.
VII 1279), 318, 319, 326, 330 (1279).
224
SCD VI, 317 (31. XII 1279).
225
Vj. Klaić, o. c. 1,259.
231
Sclauonie«. Te iste godine ovaj Petar226 se čak piše »banus tocius Sclauonie,
comes de Barana et de Gys Gyrzynch«. No već 17. XI 1284. nailazimo u pove-
lji na ime Ivana, sina Henrika Gizingovca (bana), kao bana »tocius Sclauo-
nie«, koji se u ovoj godini i dalje tako citira.227
Poslije Elizabete istom 6. VI 1286. u jednom ugovoru navodi se Andrija
Mlečanin, unuk kralja Andrije I (II), kao »dei gratia duci tocius Sclauo-
nie«,228 što je bio samo formalan naziv, jer je ovaj živio u Veneciji i bio otvo-
reni protivnik i protukandidat za ugarsko-hrvatski prijesto kralju Ladisla-
vu.229 Pa ipak je Andrija našao pristaša u Ugarskoj, gdje je Gregorija230 ime-
novao svojim »magister dapiferorum domini ducis totius Sclauonie«, koja
upravo te iste 1287. godine ima svoga bana i to po svoj prilici u osobi Rados-
lava231 Babonića232 i njegova brata Stjepana, koji se također od 1288. naziva
»banus tocius Sclauonie«.233 Kada papa Nikola IV, poslije smrti kralja Ladis-
lava, piše u Ugarsku, on svoja pisma, datirana sa 23. VII 1290. (Rim), adresi-
ra Nikoli i Henriku, sinovima Henrika, »fratribus banis Sclavonie«, kao i
»Radosclavo et Stephano fratribus banis Sclavonie«.234 No u listini od 9. X
1291, koju je izdao novi ugarskohrvatski kralj Andrija II (III), medu prisutni-
ma se spominje samo »Hernico bano tocius Sclauonie«, a tako i u drugoj lis-
tini iz te godine. Onaj isti dan (19. VIII) 1292. godine, kada dariva i Pavla Bri-
birskog i njegovu braću, Karlo II daje u nasljedstvo Vladislavu, prvorodencu
srpskog kralja Stefana Dragutina, dukat Slavoniju osim onih zemalja koje
posjeduju ban Radoslav s braćom i krčki knezovi Ivan, njegov brat i bratić
Dujam.235
Iz ovoga se vidi da su uz Karla Martela, sina Karla II, pristajali u Slavo-
niji Gisingovci i Babonići, a u Hrvatskoj i Dalmaciji Bribirski i krčki knezo-
vi, te čak i srpski prijestolonasljednik,236 koji je zavladao većim dijelom sla-
vonskog dukata.
No sve to ne mijenja situaciju u tome dukatu, jer se Radoslav i dalje na-
ziva »banus tocius Sclavonie«, koji budno pazi na »consuetudinem regni
Sclavonie«, a istodobno uživa, obasut darovima, punu milost Karla II kao
»banus Sclauonie« i njegov »fidelis... dilectus«, dok ga s druge strane i An-
drija II (III) ne samo tako naziva (dilectus et fidelis noster) nego i zbog nje-
gove vjernosti i službe dariva mu grad Želin. I Henrik Gisingovac se dalje u
ovoj godini također zove »banus tocius Sclauonie«, kojoj je ban i Radoslav
226
227
On se već 1286. spominje da je mrtav (SCD VI, 572).
SCD VI, 355, 262, 367, 368 (9. XII 1280), 382, 385, 386, 401, 402, 421, 423 (13. I
1283), 430 (25. V 1283), 446 (29. X 1283), 505 (17. XI 1284), 506 (23. XI 1284).
228
SCD VI, 556.
229
Vj. Kalić, o. c. I, 263, 264.
230
Klaić ga ubraja medu sinove bana Henrika Gisingovca (o. c. I, 264).
231
SCD VI, 590 (8. VI 1287), 602 (12. XI 1287), 608 (7. III 1288).
232
Gl. Vj. Klaić, o. c. I, 269.
233
SCD VI, 609 (27. III 1288).
234
SCD VII, l (23. VII 1290).
235
SCD VII, 52, 63 (129Г), 103, 104 (19. VIII 1292).
236
Vj. Klaić, o. c. I, 272.
232
Banonić, koji u tome svojstvu čak šalje svoje poslanike na napuljski dvor.
No Andrija unatoč tome ponovno obasipa darivanjem nekoliko svojih posje-
da zbog vjerne službe i zasluga Radoslava »tune bano tocius Sclavonie«, a
već 1295. god. ga Andrijina majka Tomasina Marosini »dei gratia mater illus-
tris regis Hungarie, ducissa tocius Sclavonie (S. A.) et gubernatrix parcium
citradanubialium usque maritima...« naziva »infidelis nostri«,237 tj. nevjer-
nikom.
Međutim ove iste godine na jednom pečatu nailazimo na ime »Step-
ha(ni) ban(i) to(cius) Sclavonie f«, 238 koji se ili sam ili s bratom Radoslavom
još od 1291. nazivao samo »banus«.239 Navedena Tomasina nosi onu navede-
nu titulu i 1296. god., a već od 1. IX 1297. Andrijin ujak Albertin Morosini na-
ziva se dux »Sclauonie«, čiji je kancelar zagrebački biskup Mihael. Dana 1.
VIII 1299. pak na najsvečaniji čak način Andrija podjeljuje svome ujaku na
vječna vremena uz »ducatum totius Sclavonie«, koji je prvo dostojanstvo
kraljevske porodice, i »comitatum de Posega«, te se tako otada ovaj velikaš
stade nazivati »dux totius Sclavonie et perpetuus comes de Posega«. Istoga
dana i godine pomiruje se kralj s Babonićima, te Stjepana, brata Radoslava,
imenuje sada za bana »totius Sclavonie«. Međutim 7. IX 1299. i Karlo II bra-
ću Baboniće na čelu sa Stjepanom obasipa zbog njihove odanosti brojnim
pravima i pripadnostima, a povrh toga im udjeljuje i »dignitates banatus (S.
A.) eis rationabiliter competentes«. Ujedno im nekoliko mjeseci iza toga po-
tvrđuje da nasljeduju izvjesne posjede »in ducatu Sclauonie«, koje je daro-
vao još Karlo Martel banu Ladislavu Baboniću, njihovu ujaku, a 10. II 1300.
čak im javlja o dolasku Karla Roberta u Ugarsku.
Dana 14. V ove iste godine Karlo II konačno ograničuje točno što će da-
rovati braći Babonićima. Naime on ih obdaruje jednim dijelom Slavonije, tj.
od Teutonije do Bosne i od rijeke Save do planine Gvozda, koju (tj. dio Sla-
vonije: S. A.) su, kako se priča, imenovani knezovi prije držali. Povrh toga im
daruje Medvedgrad »in dicto regno Ungarie«, s ljudima, vazalima, pravima,
240
dohocima, berivima, ravnicama, brdima itd. Međutim, na sve ovo se nije
obazirao kralj Andrija i njegov ujak Albertin, koji se i 1300. i nadalje zove
241
»dux tocius Sclauonie et comes de Posega«, ali se zato ovaj isti velikaš u
jednoj drugoj ispravi od 25. I 1305. samo piše »Albertinus Mauroceno dux
242
Sclauonie«. No upravo zato u povelji od 8. XI 1300. ponovno susrećemo na
Tomasinu »dei gratia mater domini Andree illustris regis Vngarie, ducissa
tocius Sclauonie (S. A.) et gubernatrix parcium Citradanubialium usque ma-
rittima«, a u listini od 13. XI iste ove godine ona~se piše »ducisse243tocius Scla-
uonie et gubernatrici parcium Citradanubialium usque mare« .
237
SCD VII, 106, 107, 109 (13. IX 1292), 114 (1. XII 1292), 146, 147 (11. VII 1293),
129 (11.
238
II 1293), 149 (1. XI 1293), 186 (1. IX 1294), 151, 152 (27. IX 1293), 214, 215 (1295).
Vj. Klaić, o. c. I, 276.
239
SCD VII, 35, 37, 60, 61 (1291), 181 -185, 187, 188 (1294).
240
SCD VII, 224 (7. III 1296), 285 (1. IX 1297), 350-352 (1. IX 1299), 355 (7. IX
1299),241357, 358 (26. XI 1299), 367 (10. II 1300), 388, 389 (14. V 1300).
SCD VII, 396 (28. VII 1300).
242
Vj. Klaić, Hrvatski hercezi..., Rad JAZU 142, 128, bilj. 1.
243
Tumačenje Smičiklasa o ovim dvjema listinama je konfuzno (SCD VII, 405,
406) i trebalo bi ponovno pažljivo prokontrolirati obje ove povelje.
233
 Oko toga vremena javlja Stjepan »banus totius Sclauonie et Stennizua-
le« mletačkome duždu, svome prijatelju, u vezi venecijanskih trgovaca. Bez
toga naslova kao ban nalazi se i u povelji od 1. VI 1301. god.,244 tj. i poslije
smrti Andrije II (III),245 pa onda tako i 1302, dok 1304. nailazimo na Pankra-
cija, sina »Pangracii bani«, koji prodaje svoj posjed Garić zagrebačkom bis-
kupu. No već u povelji od 8. VIII 1307. papa Klement V se čak obraća Henri-
ku Gisingovcu kao dud Sclavonie2*6 (S. A.), a u listini od 4. VI 1308. pojavlju-
je se ovaj isti kao »magister Henricus filius Henrici bani«, kojega u drugoj
povelji od 23. VII te iste godine fra Boson, general kartuzijanskog reda,247 ti-
tulira sa »magnifico principi, famoso domino Heinrico magistro tavernico-
rum Serenissimi regis Hungariae, illustris dud Sclauonie«2™ (S. A.).
Istina je da se Stjepan Babonić nalazi u povelji od 8. III 1308. naveden
zajedno sa svojom braćom Ivanom i Ladislavom. No sada se oni svi zovu sa-
mo »comites«249 i ništa više. Međutim, onaj pak magister Henrik u povelji
kardinala Gentilisa od 27. XI 1308. pripisuje sebi uz ovu titulu začudo i na-
slov »bano Sclavonie«, te je čak konačno priznao 4. VI 1309. Karla Roberta
za svoga kralja, upravo na nagovor ovoga istoga crkvenog velikodostojan-
stvenika.250 Uskoro je Henrik Gisingovac umro,251 te je banom »Sclavonie«
postao ponovno Stjepan Babonić, koji se čak 13.1 1311. naziva »banus tocius
Sclauonie«, a tako i 8. IX ove iste godine.252 On banuje sve do 1316. godine253
i 18. II ove navedene godine zove ga njemački vladar Fridrih Lijepi Austrij-
ski »dux Sclauonie«15* (S. A.).
6.
Prvi koji je od naših poznatih povjesničara usput pisao o Pavlu Bribir-
skom bio je Ivan Lucius. On je u svome djelu »De Regno Dalmatiae et Croa-
tiae« hotimice ili nehotice, zapravo pod utjecajem Mihe Madija, umanjivao
važnost Pavla Bribirskoga i čak u jednom poglavlju (XIII) pod naslovom
»De potentia Breberien. in Tyrannidem versa« govori o usponu bana Pavla,
koji se je domogao gospodstva nad Bosnom.255
Zatim je prohujalo nekoliko stoljeća, kada je Vj. Klaić dao sasma drugu
karakteristiku ove ličnosti. On je u svojoj knjizi »Bribirski knezovi« posebnu
pažnju posvetio Pavlu (str. 44 — 98) i uvrstio ga »medu najznamenitija lica u
244
SCD VII, 405 (8. i 13. XI 1300), 417,418 (o. 1300), VIII, 11 (1. VI 1301).
245
On je umro 14. I 1301. god. (Vj. Kaić, Povjest Hrvata... I, 279).
246
247
SCD VIII, 144.
SCD VIII, 26 (30. V 1302), 89 (25. X 1304), 164 (4. VI 1308), 221 (9. IX 1308).
248
Vj. Klaić, Hrvatski hercezi..., Rad JAZU 142, 128, bilj. 1.
249
SCD VIII, 153 (8. III 1308).
250
SCD VIII, 237, 238 (27. XI 1308), 249, 250 (4. VI 1309).
251
Vj. Klaić, Povjest Hrvata... II/l, 13.
252
SCD VIII, 262 (27. VIII 1310), 271 (13. I 1311), 291 (8. IX 1311).
\ 2 5 3 Vj. Klaić, o. c. II/l, 13.
V4 Isti, Hrvatski hercezi..., Rad JAZU 142, 128, bilj. 1.
2)55
J. Lucius, o. c., 172-184, 195.
234
i
povjestnici hrvatskoj«. Klaić o njemu piše samo u superlativu, govori o nje-
govoj mudrosti, razboritosti, pobožnosti i opreznosti, te kojim je sve zemlja-
ma vladao kao »ban Hrvata« i njihov voda. I dok je u »Hrvatskoj bio i ban
(državni častnik) vlastelin (dominus), u Bosni je bio samo gospodin (domi-
nus), koji namješta po svojoj volji, po svojoj uvidavnosti bane, knezove i dru-
ge častnike. Njegova vlast nije dakle bila »dominatio arbitraria« tj.
samovoljna, kako je to Lučić tvrdio; on je svoju vlast vršio u jednu ruku kao
prvi dostojanstvenik kraljevstva, a u drugu kao nasljedni gospodin hrvatske
zemlje« kaže Klaić. Pavao, po tom istom piscu, sve hrvatske knezove »drži...
za svoje vazale« i on je »njihov lenski gospodar, jer svi živu na njegovoj gos-
poštiji, u njegovom vlastelinstvu«.256 Gotovo257ovo isto ponovio je Klaić o Pav-
lu Bribirskom i u svojoj »Povjesti Hrvata«.
Grga Novak pak u svome popularnom radu o ovoj ličnosti također je
pun komplimenata o Pavlu, banu Hrvata i gospodaru Bosne, koji je »umro
na vrhuncu svoje snage i moći«. Njegova braća i njihovi sinovi »bili su usko s
njim vezani«, a »ostala hrvatska velika vlastela bila su njegovi vazali«. Prika-
zujući njegovu spretnost u prijestolnim borbama, ističe Novak što je sve Pa-
vao postigao i kaže da je u Hrvatskoj počev od 1292. godine bio »pravi i puni
vladar«. Po istom ovom piscu »Ban Pavao Bribirski je jedan od najkrupnijih
ličnosti naše prošlosti, jedan od najvećih Hrvata svih vremena«. U njemu
»ponovo oživljuje stara državotvorna snaga hrvatskih knezova i kraljeva«,
zametnuta »kao i nekada negdje u srednjem dalmatinskom Primorju, ona se
širi sve više, prodire na sjever i istok, dopire skoro do Kupe na sjeveru, na is-
toku do Drine, a na jugu do Neretve. On je prijatelj srpskoga kralja, na čiji
dvor polazi, sa napuljskim dvorom vezivale su ga porodične i prijateljske ve-
ze, a Veneciji je ponosan i gord susjed, i s njom kad treba ugovara ne vodeći
ni malo računa o ugarsko-hrvatskom258kralju, a to isto čini i onda, kada šalje
papi svoje poslanike i svoja pisma«.
J. Šidak pak u »Historiji naroda Jugoslavije«259 piše za Pavla, koji se je
nazivao i dux (herceg) da je »do 1313 (!S. A.) pravi vladar«, po kome se datira-
ju isprave, a on se ponaša kao gospodar sviju »baruna, vazala, tvrđava i se-
la«, koje »sprečava da ojačaju na štetu svojih slabijih bratstvenika. Sam je,
međutim, prisvajao tvrde gradove, podržavao gusarenje Omišana, koji su
svoj plijen dijelili s Bribirskima, a pravo, da ubire kraljevske prihode u mle-
tačkom Zadru, pretvorio je u unosno vrelo stalnoga godišnjega prihoda.
S. Gunjaca iznosi kako se pod konac 13. st. diže »snažni politički lik Pav-
la Bribirskog«, koji je »de facto bio neokrunjeni kralj«. Njemu su se pokora-
vali domaći velikaši. »On izdaje povelje, a da u njima nema ni spomena o
kraljevu imenu. Imao je svoje pečate i kovao svoj novac po uzoru na mletač-
ki. Jednom riječi njegova oblast bila je država u državi« završava Gunjaca
256
Vj. Klaić, o. c., Rad JAZU 142, 96-98.
257
II/1, 23, 24.
258
G. Novak, Zadar i ban Pavao Bribirski, Jadranska straža X/4 (1932), 134, 135.
259
1, Zagreb, 1953,711.
235
 svoje opisivanje karakteristike Pavlove vladavine.260 I konačno J. Belošević
Pavla smatra jednim »od najznačajnijih vladara naše ranije srednjovjekovne
povijesti«, koji je »gotovo kroz pola stoljeća određivao pravac političkog i
kulturnog života hrvatskoga naroda, na čijem je čelu stajao kao suveren«261
Da li je sve ove karakteristike zaslužio Pavao Bribirski i da li je od nave-
denih pisaca rečeno o njemu sve i dat potpun i konačan sud ili nije, neka po-
kažu idući naši reci.
7.
Upravo kada je umro knez Stjepko Bribirski262 (6. VIII 1274),263 njegov
najstariji sin Pavao već je primorski ban, koji je ujedno i trogirski potestat
kao i splitski knez. No ovu svoju čast primorskoga bana nije dugo zadržao,
jer je već 1275. i poč. 1276. obnaša drugi, koji se naziva »banus tocius Croa-
cie« ili »totius Croacie, Dalmacie« uz titulu »bano maritimo«.
Uporedo s tim naslovom posebna ličnost od ove ima naslov »banus toci-
us Sclauonie«. Međutim pored ovakve banske titule od 1274. pa nadalje član
kraljevske porodice Andrija, Ladislavljev brat, naziva se »dux Sclavonie et
Croacie«, ili »dux tocius Sclauonie et Croacie«, ili pak »dei gratia dux totius
Sclauoniae, Dalmatiae et Croatiae« ili samo dux »totius Sclauonie«. Godine
1277. prestaje Pavao Bribirski obnašati naslov »slavnoga kneza« Splita, koji
prepušta bratu Mladenu I. Inače od te godine do 1282. o njemu ne znamo ni-
šta.
Istom godine 1282. Pavao se naziva »banus maritimus«, a 1283. ban
»Sclauonie«, koji vrši ponekad redovite sudske poslove, okružen službenici-
ma ove banovine, gdje čak u studenom 1284. god. pobjeđuje Splićane »infi-
deles Regni Maiestatis« i nemilice s njima obračunava. Sve je ovo išlo na ko-
rist Trogirana, koji banu Pavlu, na njegovo traženje i želju, upućuju još od
1285, pa onda 1289. i 1290. god. ili vojnike ili pak manje ili veće lade, a napo-
se onda kada se je nalazio u blizini otoka Hvara.264 No upravo ove iste godi-
ne kao Ladislavljev »banus tocius Sclauonie« Petar Pakrački, koji od 1281.
god. prima naloge od Ladislavljeve majke Elizabete »ducisse tocius Sclauo-
nie«. Ne samo to. Ovaj ban se je istakao, boreći se za Ladislava, »protiv
260
S. Gunjaca, o. c., Zbornik zaštite spomenika kulture III/l, 136; Isti, Strateško
historijsko-arheološko značenje Bribira, Starohrvatska prosvjeta III/10, 208.
261
J. Belošević, o. c., Diadora 3, 159, 165.
262
M. Forstal piše o njegovu ocu ovo (što je sasma netočno): »... Unde in vetustis-
simo scripto Csaktoriesis Pinacothecae injuria temporum exiso, et magna parte ex
parte illegibili, de Paulo Bano hoc tandem aegre legere licuit: Paulus Banus filius Rol-
tio (S. A.), filii Mladini, filii Kulen, filii Barich (sic! S. A.), filii Tuartko, ex Banis Bos-
nensibus, Regibus Illyricis, quae lacuna hoc, vel alio, non absimili modo explevi debet,
ex Banis Bosnensibus, ex Regibus Illyricis...« Na drugom pak mjestu Forstal priča da
se »Ratcho... in vetusto illo scripto Chaktoriensi Rolko (S. A.) vocatur...«, te da je
»Ratcho tres habuit filios, Paulum Banum, Georgium et Mladenum Ostroviciae et
^, Clissiae Comites...« (Stemmatographie..., 16, 20, 20')·
Л^2" Vj. Klaić, Knezovi Bribirski..., 43.
264
Gl. G. Lučio, Memorie istoriche..., 115-117, 131.
236
Hrvata i prekodravskih ljudi, koji su se htjeli osloboditi od kraljeve jurisdik-
cije, pa ih je ukrotio«, kako piše sam taj vladar u jednoj svojoj povelji od
1281. godine. Ovu njegovu zaslugu ponovno je pomenuo kralj u darovnici od
25. V 1283, gdje iznosi kako je obuzdao divljaštva hrvatskoga naroda, koji se
je upornom tvrdoglavošću zajedno s drugima podigao protiv ovoga vlada-
ra.265 Koji su to Hrvati, koji su se udružili s nekima drugima protiv Ladisla-
va, ostaje i dalje u znaku pitanja. Svakako je Petar Pakrački bio vrlo snažna
ličnost. Kako pak taj isti Petar vlada »čitavom Slavonijom«, tj. i Hrvatskom,
Slavonijom i Dalmacijom, to bi prema tome Pavao, koji banuje Hrvatskom
(do Gvozda), bio ovisan o njemu, a kasnije valjda i o nasljedniku bana Pak-
račkoga. No već 1286. nailazimo na Andriju Mlečanina kao »dei gratia duci
tocius Sclauonie«. Samo sada je ta titula bila još za Andriju formalne priro-
de.
I dok od 1288. god. pa na dalje nailazimo na dva brata Babonića i svaki
se naziva »banus tocius Sclauonie« (ili ih drugi nazivaju »banis Sclavonie«),
upravo tada daje se Pavlu ponovno titula »bani maritimi« (1290) ili naprosto
»bani«. On te godine suvereno sklapa ugovor s mletačkim duždem Petrom
Gradenigom »Dalmacie atque Croacie duce et domino quarte partis et dimi-
die tocius imperii Romanie«.266 No smrt Ladislava Kumanca (10. VII 1290) i
dolazak na ugarsko-hrvatski prijesto Andrije II (III) Mlečanina (1290— 1301),
koji je bio okrunjen za kralja 28. VII 1290. u Stolnom Biogradu,267 značili su
golemu prekretnicu u jačanju i osamostaljivanju bana Pavla i predjela koji-
ma je on samo upravljao, ali ne još i vladao. Naime tada papinska kurija i
kraljevski dvor u Napulju djeluju skupa protiv Andrije. Čak papa Nikola IV
okruni preko svoga legata Karla Martela za ugarsko-hrvatskoga kralja (8. IX
1290). Od toga časa rade oni skupa da mladome kralju pribave prijestolje i
pristaše u Ugarskoj, Slavoniji i Hrvatskoj.268 Zbog toga napuljski dvor i oba-
sipa Pavla i njegovu braću Jurja i Mladena ne samo darovima nego i titula-
ma, od kojih je najkarakterističnija upravo ona »dominorum totius Sclavo-
niae et Dalmatiae«. No iako im daje velikodušno tada još neostvareni sasma
naslov »gospodara čitave Slavonije (Hrvatske) i Dalmacije«, ipak, kada se taj
isti dvor obraća službeno knezovima Jurju i Mladenu, onda on titulira Pavla
samo s »bano Sclavonie«, tj. Hrvatske (1291 —1292). Unatoč tome iz ovih se
podataka može zaključiti da je tada postojala zajednička trijarhija vlasti
ovih Bribiraca, kojima je bio na čelu Pavao, jedan od instaliranih po Karlu
Martelu »dominus«-a navedenih hrvatskih zemalja.
Karlo Martel i njegov otac Karlo II, da bi još više pridobili za se Pavla
Bribirskog i braću mu Jurja i Mladena, darovali su im 19. VIII 1292. god. za
vječna vremena predjel Drežnik i pored njega Pset, te odatle sve do granica
pokrajine koja se zove Bosna. Nadalje Karlo toj braći i njihovim nasljednici-
ma ustupa i dariva od Hrvatske i Dalmacije onoliko koliko se stere od grani-
265
SCO VI, 402, 431.
266
SCD VI 696-699 (14. V 1290).
267
Vj. Klaić, Povjest Hrvata... I, 264, 266.
268
Isti, o. c. I, 270.
237
ča »comitatus de Chelum«,269 tj. komitata Huma,270 a ne Livna,271 pa sve do
Senja, Gacke i Modruša sa svima barunima, vazalima, gradovima, tvrđava-
ma i selima kao i sa svima otocima, sa svima pravima i pripadnostima, da
269
Ovaj toponim se javlja u raznim varijantama. Tako npr. u djelu Konstantina
VII Porfirogeneta »De administrando imperio« piše:... Ζαχλοομοί... χλύμου... δύο
κάλτρα το βόνα και το χλουμ... (RD, 407, onda u poveljama:... regni Zaculmi (Codex
diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae I, Zagreb 1967, 143 — 21. V
1076)... Zachulmie... (SCD II, 53 - 27.1 1102)... castrum Cholm... (SCD II, 6 - 17. XII
1102. — grad u Istri)... Zachulmie regnum... in regno Zachulmie... Zachulmie reg-
num... Zacholmie dux... (SCD II, 34-23. IX 1120, 36-28. IX 1120, 52-11. XI 1142,
67—1151. itd.)... suis jupanis Cholnie (!)... Zacholmie hominibus... Sclavi de Chelmu-
nia... (SCD II, 88 - 1159, 202 - 27. IX 1186)... Andreas... Chulmeque dux... tarn Chul-
me... Hulmeque dux... Chulmeque dux... (SCD II, 293-31. III 1198, 297-11. V 1198,
309-1198, 353, 355, 357-15. X 1200)... de terra Cholim... terram de Chelmo... kne-
zevstvoHlmsko...(SCDIV, 57-26. IV 1238, 134-7. IX 1241, 558-22. V 1254)... neque
de Chelmo... (SCD VI, 299 - 5. V 1279)... domine comitisse de Chelmo... (M. Barada,
Monumenta Traguriensia I/1,31, 37 - 5. VII i 21. X 1280)... et tocius terre Hlim... ter-
reque Hlm dominus generalis... (SCD VIII, 80-30. III 1304,497-10. IV 1318)... in co-
mitatu Chelmi... (M. Dinić, Comes Constantinus, Zbornik radova Vizantološkog insti-
tuta SAN 7, Beograd 1961, 4-24. V 1306)... tocius terre Chelmie... homskoi zemli...
(SCD X, 77-15. II 1333, 79-15. II 1333)... ac totius Cholm... (SCD XI, 207-23. VI
1345)... terra Holm, terre Chelme, Bozna... conti de Chelmo... comitem Chelm... co-
mitem Chelmi... (SCD XII, 483-27. V 1358, 588-1359, 600-603-13. VIII 1359,
608 — 26. VIII 1359)... Joannis totius Dalmatia et Croatie bani, dominique terre Hal-
me... (Vj. Klaić, Hrvatski hercezi i bani..., Rad JAZU 142, 200- 1358)... tera de Chel-
mo ... (SCD XIII, 163 — 1361)... terra nostra Cholmi... duo castra terre Cholmie...
cum comitatu terre Cholmie... (SCD XIV, 440-9. X 1372)... alle parti de Chelmi...
(SCD XV, 96 - 25. I 1375)... terra Homblya... terra de Chomlian... (K. Jireček, o. c. I,
361,bilj. 40—1345. g. itd.). U Popa Dukljanina pak govori se o:... Chelemaniam regio-
nem (Orb. prijevod:... il paese di Chernania)... Tribuniam et Chelma (Orb. prijevod:
Trebine et Chlevna)... et bano Bosnae et principi regionis Chelmanae (Orb. prijevod:...
bano di Bosna et al signore di Chelmo)... in reginem Chelmani (Orb. prijevod: nella
provincia d'Elemano)... in Chelmani(a)... (Orb. prijevod: in Chelmo)... in Chelma-
ni(am)... (Orb. prijevod: in Ceccomani)... in piano Chelmo (Obr. prijevod: nel piano di
Chelmo)... (F. Sišić, Letopis..., 327, 330, 346, 347, 356, 366, 371, 311). Toma pak u »His-
toria Salonitana« piše o:... et Chulmie... In Stagno suaque parochia erat in comitatu
Chulmie (Cod. spal. et zagr.: Chilmie)... Petrum qui erat dominus Chulmie... Petrus
comes... morabatur in Chulmia (in margine: Culmia)... (Thomas Archidiaconus, o. c.,
41, 45, 103, 105).
270
Vj. Klaić »comitatus de Chelum« prevodi se župa Hlivanjska ili Lijevanjska
(Knezovi Bribirski..., 57), što je netočno i nelogično, jer je sasma geografski jasno da
se u ovoj listini navodi teritorij koji ide od Drežnika i Pseta do Bosne, te od humskog
komiteta do Senja, Gacke i Modruše! Ta i T. Smičiklas u indeksu VII sveska svoga »Co-
dex«-a piše da je (Chelum) comitatus iz 1292. god. Hum (Gl. SCD VII, 463), dok S. Gu-
njaca kaže da je Pavao dobio do Anžuvinaca Drežnik i Pset te teritorij od Senja, Gacke
i Modruša »do meda livanjske župe« (S. Gunjaca, Strateško i historijsko-arheološko
značenje Bribira, Starohrvatska prosvjeta III/10, 208).
271
Evo nekoliko primjera: ... ή χλεβίανα... και την χλέβευα... (Konstantin Porfi-
rogenet. De administrando imperio: RD, 400, 406)... zuppano Cleoniae (Cleonis, Cleo-
ne — prijepisi)... comitis Cleunensis... in Cleuna... (Codex... 1,24 — 28. IX 892 — prije-
^is iz 16. st., 142 — 5. X 1075. — prijepis iz 17. st., 160- 16. IV 1078. — prijepis iz 14.
stO\. Cleune... totam Cleunam ... parochiam Cleune... (SCD II, 11-15. VI 1103,
1934l. V 1185, 251-13. III 1192). Navod Popa Dukljanina: ... in piano Chelmo (Orb.
prijevod: nel piano di Chelmo) tumači Šišić kao: polje livanjsko, campus Clivno (o. c.,
311 i indeks), što je nepravilno. Isto tako i tzv. Hrvatska kronika (Popa Dukljanina)
ima:... na planini, ka se diše Hlivaj (Marulićev prijevod: in campo qui Clivna appela-
238
sve to drže i posjeduju sasma slobodno. To znači da su oni sada postali pot-
puni seniori svojih vazala na ovako označenu teritoriju Hrvatske i Dalmaci-
je, izvan kojega su ostali krčki knezovi, te Zadar s Rabom i Pagom, koji su bi-
li pod Venecijom. Njihovi su dakle vazali i kasnije zvani Kurjakovići i Nelipi-
ći, kao i Hrvatin, gospodar Donjih krajeva.272 Dajući Pavlu i njegovoj braći
Karli II, njegov sin Karlo Martel i supruga (Karla II) Marija za uvijek nave-
deni teritorij Hrvatske i Dalmacije, u isto vrijeme taj isti Karlo II osakaćuje
tzv. slavonski dukat, kojim banuje Radoslav Babonić, te ga dariva srpskom
prijestolonasljedniku, izuzimajući u njemu ipak posjede navedenoga bana i
braće mu kao i krčkih knezova.
I dok iznad Gvozda vlada i dalje tradicionalna konfuzna situacija s titu-
lama, tj. istodobno postoje čak dva bana »tocius Sclauonie«, koji vode dvo-
ličnu politiku prema Andriji II (III) i napuljskom dvoru, upravo je neshvat-
ljivo da bi se Pavao Bribirski sa svojom braćom toliko ponizio pred Andri-
jom i molio ga »više puta« preko drugih da mu pokloni »primorsku banovi-
nu« (banatum maritimum) u vječno gospodstvo uz onakve uvjete koji su za
njih značili težak teret (bezuvjetna vazalska pokornost njemu i njegovoj maj-
ci »vojvotkinji čitave Slavonije i kneginji primorskih strana«) i poniženje, te
čak i izdaju prema Karlu II, koji im je bez ikakvih uvjeta naprosto darovao
veliki teritorij za vječna vremena. Zato s punim pravom smatramo da je iz
već prije navedenih razloga ova Andrijina darovnica falsifikat. Usporedimo
li pak ovu »darovnicu« s onom listinom od 1. VIII 1299, kojom Andrija II
(III) ne samo oprašta Babonićima sve zbog nevjere nego im bez ikakvih uvje-
ta i vraća sve natrag,273 onda je očito da je ova prva isprava274 više negoli
sumnjiva! Znači da ona ne može služiti kao prvorazredan izvor, na osnovu
kojega bi se moglo govoriti o daljoj izgradnji vlasti Bribiraca. Stoga je treba
a limine odbaciti. Svakako su Pavao i njegova braća i dalje ostali nepokolebi-
vi pristaše napuljskog dvora.
Da bi što više učvrstio Bribirce u vjernosti i zalaganju za svoje daleko-
sežne planove, Karlo II, iznalazi novi naziv za svoga »ljubljenoga i vjernoga
rođaka« Pavla: »ban Hrvata« (1294), koji već 1295. zamjenjuje još jačom titu-
tur)... i dočekaše ga na polje Hlivanjsko (Mar. prijevod: in campo qui Clivno nuncupa-
tur)... (F. Šišić, o. c., 396,404). Toma pak Arhidakon ima:... in comitatu Chulmie... co-
mitatum Cetine, Cleune Clisse... (Thomas Archidiaconus, o. c., 45). Dakle on na istoj
strani svoga teksta točno razlikuje jedan toponim od drugoga, čemu ne treba dalji ko-
mentar.
272
Gl. Vj. Klaić, Knezovi Bribirski..., 57, 58.
273
SCD VII, 351 - 353 (l. VIII 1299).
274
Vj. Kalić pokušava ovako »razumjeti« tu »povelju«. Naime on iznosi kako je
Andrijin protivnik papa Nikola IV umro 4. IV 1292. god. i sada se Karlo Martel nije
mogao nadati nikakvoj potpori s te strane, jer je papinska stolica ostala nepopunjena.
Tako seje najedamput sreća nasmijala Andriji (Vj. Klaić, Povjest Hrvata... I, 59), ko-
me je sinula nada da bi mogao predobiti Bribirce (Knezovi Bribirski..., 59), koji su »u
to vrijeme dvojili, hoće li kada zasjesti na prijestolje Anžuvinac. Samo tako možemo
razumjeti povelju, kojom je kralj Andrija god. 1293. banu Pavlu i njegovoj braći za sva
vremena darovao kao nasljednu baštinu čitavu »primorsku banovinu« ili kraljevinu
Hrvatsku s Dalmacijom«, završava svoje rezoniranje Vj. Klaić (Povjest Hrvata... I,
272).
239
lom »banus maritimus, dominus Croatorum« (S. A.), tj. »gospodar Hrvata«.
Ujedno mu za prošle, sadašnje i buduće usluge doživotno u ime svoga sina
podjeljuje banat ili bansko gospodstvo (dominium banatus: S. A.) u Hrvat-
skoj i Dalmaciji, tj. u tim predjelima onako kako je i dosada to držao i drži.
To znači da je sada umjesto bratske trijarhije nad ovom banovinom postao
Pavao kao »gospodar Hrvata« jedini stvarni vlastodržac tih krajeva i zapra-
vo neke vrsti njihov monarh. Takvo postavljanje Pavla značilo je potpun kraj
vlasti Andrije II u Hrvatskoj i Dalmaciji, a ujedno i vlasti njegove majke
»herceginje čitave Slavonije i upraviteljice s ove strane dunavskih strana sve
do primorja«, koja se upravo tim naslovom ponosno naziva, a njezin ban
»ban čitave Slavonije«. Usred snažne aktivnosti i zalaganja Pavla Bribirskog
u korist Karla Martela umire ovaj princ iznenada (kraj lipnja 1295) ostavivši
samo malu djecu. To je sada značilo mali predah za Andriju, čija majka To-
masina mora čak ratovati protiv svoga vlastitoga bana Radoslava Babonića i
proglasiti ga nevjernim.275. No zato je ostao ban »čitave Slavonije« njegov
brat Stjepan, potpuno neovisan o njoj. U međuvremenu Pavao neprestano
opskrbljuje žitom iz Apulije svoje gradove, a njegov brat Juraj čak postaje
knez »primorskih gradova« (1294), te time još jače povezuje u svojoj ličnosti
gradove Nin, Šibenik i Trogir, kojima i knezuje.
Kada je papa Bonifacije VIII, odlučan zaštitnik napuljskog dvora, pro-
glasio Karla Roberta, najstarijeg sina Karla Martela, za ugarsko-hrvatskog
kralja (24. I 1297), situacija u korist Anžuvinaca i u Ugarskoj i u hrvatskim
zemljama sve se više poboljšava. U prvom redu intervencija papinske kurije
je vrlo efikasna u Dalmaciji, gdje Bonifacije postavlja za crkvene prelate pri-
staše napuljske dinastije, a 1. V 1298. na molbu napuljske kraljice Marije i
kneza Jurja Bribirskog čak osniva biskupiju u Šibeniku, koji se time od obič-
276
ne varoši pretvara u grad (civitas). Time je dokrajčio neprekidne borbe
ovoga grada s Trogirom, čiji je biskup svojatao pravo nad njim, te je novu
277
biskupiju podvrgao splitskoj metropoliji. U međuvremenu je Karlo II, da
bi još jače zagrijao svoje rođake Pavla i braću mu Jurja i Mladena, »knezove
gradova Dalmacije«, i u budućem zalaganju za stvar svoje dinastije u Ugar-
skoj, novom darovnicom od 14. VIII 1298. god. potvrdio njihove dosadašnje
posjede ne samo »u dijelovima Dalmacije i Hrvatske« nego ih je čak povećao
278
s onima »u kraljevini Ugarskoj i Slavoniji«.
Sada se je Pavao »ban Hrvata« mogao punim pravom ponosno nazvati i
»ban čitave Hrvatske« i poput hrvatskih narodnih vladara, okružen »plemići-
ma kraljevine Hrvata«, u templarskoj Vrani izdavati i potvrđivati privilegije
svojim vazalima. No nije prošlo otada ni pola godine i Pavao uze novu titulu
»ban Hrvatske i Dalmacije i gospodar Bosne« (7. IV 1299), odabravši tada za
patrona svoga i svojih nasljednika sv. Ivana Krstitelja, kome je odlučio sag-
raditi u čast i crkvu, gdje će franjevci pjevati laudes i psalme Bogu za oprost
njegovih grijeha kao i za njegov spas i duše njegovih preda. Darivajući posje-
275
SCD VII, 214, 215 (1295).
76
ν]. Klaić, o. c. I, 269, 270.
277
Isti, Knezovi Bribirski..., 65.
278
SCD VII, 313.
240
dima franjevce, buduće čuvare ove crkve, on je budno pazio da pri tome izuz-
me od svojih zemalja zemlju koja je bila vlasništvo drugoga i ostala slobod-
na na osnovu običaja i sloboština hrvatskih plemića,279 kojima je vrlo često
okružen pri izdavanju raznih darovnica.280 I ovaj dakle njegov čin podsjeća
na vrijeme hrvatskih narodnih vladara, jer to čini sasma suvereno, ne spomi-
njući čak ni sada ni u buduće Andriju II (III) ni Karla Roberta kao svoje kra-
ljeve ili vladare. Gotovo u isto vrijeme kada Andrija podjeljuje svome ujaku
Albertinu Morosiniju na vječna vremena dukat »totius Sclavonie«, čijim ba-
nom ponovno postavlja Radoslava Babonića, s kojim se kao i s njegovom
braćom pomiruje i vraća im bez ikakvih uvjeta prava i posjede, Karlo II s
kraljicom Marijom ponavlja Bribircima novom darovnicom (4. VIII 1299)
sva ona svoja darivanja od 14. VIII 1298. godine. Ali zato ovdje su sada nave-
deni uz te posjede (gradovi, tvrđave itd.) i ljudi, vazali i sve vrste imanja i ob-
radive i neobradive zemlje itd., kojima Pavla i njegovu braću i potomke obo-
jega spola obdaruje taj isti kralj na vječna vremena i daje u »plemićki feud«
(in feudum nobile). No zato im sve to sada dariva i potvrđuje uz uvjete koje
im ovdje prvi put postavlja, a ti su da ga pomažu protiv neprijatelja čak i voj-
skom.281 Time su oni postali direktno vazali Karla II, sada njihova seniora.
No unatoč svemu tome, mi se ne možemo oteti dojmu da je to jedna te ista
povelja, koja prema indikciji 11. spada prije u 1298. negoli u 1299. godinu!
Gotovo istu darovnicu izdao je Karlo II i Babonićima (14. V 1300), koji-
ma je godinu prije podijelio bansko dostojanstvo. U navedenoj povelji on im
je točno ograničio prijašnji njihov posjed Slavonije, a napose prema jugu, tj.
od Save do Gvozda. Na taj su način granice posjeda između Bobanića i Pavla
Bribirskoga bile ovim kraljevim aktom i pismeno oivičene planinom Gvoz-
dom i potvrđene. Tom dakle darovnicom konačno su i Babonići postali vjer-
ni pristaše Karla II.
Vješto zadobivajući na razne načine svoje privrženike, uvijek, aktivni
kralj Karlo II posebnom poveljom dariva svoga vjernoga milesa i pouzdani-
ka kneza Jurja Bribirskoga posjedima i vazalima u predjelima »Slavonije« i
drugdje »u kraljevstvu Ugarske«, te ga naziva rođakom svoje supruge i njezi-
nim vazalom kao i onoga od njegove djece koji bude kralj Ugarske.282 Sve se
je ovo odvijalo uoči definitivnih priprema Karla Roberta da zasjedne na
ugarskohrvatski prijesto.
Međutim »ban Hrvata« Pavao ne samo da snažno i nesmetano vlada
svojom državinom, nego to i simbolički pokazuje na taj način što u svoj pe-
čat urezuje naziv ban »tocius Sclauonie«.283 U njegovoj pratnji su obično uvi-
279
SCD VII, 331 -336, 334.
280
»... et aliis nobilibus Regni Croatie... Datum in Tynino... A. D. 1282...« (KAS
— Ormar B — Ostavština I. Luciusa, Br. 538. 150 —152). »... nobilibus viriš regni Chro-
atorum... Datum Aurane...« (SCD VII, 322, 323-26. XII 1298).
281
SCD VII, 353, 354 (4. VIII 1299).
282
SCD VII, 361, 362.
283
Lucius piše: ».. .Sicuti ergo nomen Sclavoniae aequivocem cum Croatia fuisse
reperitur, ita Banus Sclavoniae, pro Bano Croatiae, et Banus maritimus, pro Bano
Dalmatiae sumebatur, hacque distincione Breberienses ut plurimum uši fuere...« (o.
c., 262).
241
jek"hjegova Ђгаса, sinovi, rođaci i drugi plemići. No ipak se medu svima ovi-
ma zbog posebnoga svoga položaja i službe ističe Radoslav, protonotar
284
285
»bani Pauli«, koji je valjda bio kancelar njegove kancelarije, i magister
Ivan, pisar njegova dvora (1282). To je ono vrijeme kada u Slavoniji dijele ti-
tulu duxa Albertin i Tomasina, a povrh toga samostalno banuje »čitavom
Slavonijom« Stjepan Babonić, koji u toj časti dočekuje i iznenadnu smrt An-
drije II (14. I 1301).286
284
»Prothonotarius regni Sclavoniae« je uz bana najvažniji predstavnik javne
vlasti na području srednjovjekovne Slavonije od Drave do Gvozda, a nakon prodora
Turaka u 15. st. i cijele preostale Hrvatske. On sastavlja ispočetka spise staleškog sa-
bora i stavlja na njih banski pečat. Radi toga je on čuvar pečata kraljevinskog i bano-
va, a brine se i za privilegije kraljevstva. Njega bira sabor iz redova običnog plemstva i
u slučaju banove odsutnosti preuzima svu brigu oko sudstva. Iako se protonotar po-
javljuje već u 14. st., u vezi s izgradnjom staleškog uređenja, pravo plemstva da ga bira
iz svoje sredine uzakonjeno je tek 1465. god. (VI. Mažuranić, Prinosi za hrvatski prav-
no-povjestni rječnik, JAZU, Zagreb 1908-1922, 1179; Enciklopedija Jugoslavije 6, Za-
greb, 1965, 633, 634). Međutim protonotar Radoslav, koji prisustvuje jednom pisme-
nom ugovoru između bana Pavla i Goričkih grofova kao svjedok, odudara od svega
ovoga što je rečeno. Tako je on naveden kao protonotar samo bana Pavla Bribirskog,
koji na tu istu ispravu stavlja svoj pečat, na kojem se naziva banom čitave Slavonije
(S. A.: SCD VII, 394, 395). Prema tome mi bismo jedino mogli reći za toga protonotara
Radoslava da je čuvao pečat svoga gospodara, sastavljao mu i vodio spise i prisustvo-
vao svim važnijim sastancima bana Pavla. Znači, on nije biran ni od kakva staleškoga
sabora i ne zna se da li je uopće bio plemić, jer je među svjedocima stavljen sasma na
kraj. Inače možda je ovaj Radoslav bio još 1292. godine u Ninu, gdje je bio komornik
(camerarius) (SCD VII, 79— 13. III 1292). Interesantan je podatak u povelji Karla II od
22. VII 1305. god., kojom naređuje »prothonotario et portulanis Trani« da puste na
slobodu zaplijenjeni brod Rabljana (SCD VIII, 106). Iz ovoga se može zaključiti da je
služba protonotara bila raširena i po južnotalijanskim gradovima. I češki kralj Pše-
misl II Otokar, koji je bio vojvoda Austrije, Štajerske i Koruške, ima svoga protonota-
ra, koji također sudjeluje u poveljama kao svjedok ili pak svome vladaru sastavlja is-
prave. I car Rudolf Habsburški također ima protonotara, koji se naziva protonotar
carskoga dvora ili vladara, te ne samo da sastavlja listine nego ih i pregledava i onda
se na njima osobno potpisuje (H. Wiessner, o. c. V, 9, 30, 75, 156, 233, 251,262, 264, 279,
341, 257). Du Gange pak tumači riječ Protonotarius kao: Primus inter Notarios. Nada-
lje mu je: Protonotarius, apud nostros inter dum dictus summus Cancellarius... (Gl.
C. du Fresne sieur du Cange, o. c. V, Niort 1885, 615). U Rječniku JAZU pak pod »proto-
notar« piše: prvi bilježnik, iz lat. protonotarius; samo u Danič. rječniku (s potvrdom iz
XV vijeka). Pisanje gospodstva ti primisno po protonotariju. Spom. sr. l, 77 (Rječnik
hrvatskoga ili srpskoga jezika XV, Zagreb, 1952, 459). VI. Mažuranić (o. c., 1179) piše
da je »u hrvatskih zemljah« bilo i više protonotara »po koji put« te da mjesto »proto-
notarius« stoji ponekad upisano »notarius«. Tako npr. »... Georgius notarius Stepha-
ni ducis Croatiae ...« etc. (1316: SCD , VIII, 420). Međutim tu ne stoji tako, jer se u po-
velji od 1. III 1316. govori o »magistro Gerdona notario magnifici viri Stephani bani
(S. A.) totius Sclavonie...« (SCD VIII, 420). Ali zato u listini od 14.1. 1353. stoji »magis-
tro Georgio notario eiusdem domini Stephani ducis ...» /SCD XII (1914), 146/, koji se
naziva i »Stephanus dei gracia tocius Sclauonie, Croacie et Dalmacie dux« i ima ovoga
»magistri Georgii aule nostre prothonotarii(et) comitis de Orbaz, dilecti et fidelis nos-
"tii...« (SCD XII, 149, 150- 10. III 1353, 229-8. III 1354). Od banova pak ima u ovom
stoljeću i Nikola Seč, »totius regni Sclavonie bani«, svoga protonotara u osobi Mihae-
la, sina Nikole /SCD XIII (1915), 560- 1. VIII 1366), što više nije neobično kao u ono
doba kada je banovao Pavao Bribirski i prvi od banova imao svoga protonotara!
285
SCD VII, 394 (11. VIII 1300).
286
Gl. Vj. Klaić, Povjest Hrvata... I, 279.
242
Kad je Pavao s Jurjem i sinom Mladenom II, »knezovima primorskih
gradova«, pozdravio Karla Roberta u splitskoj luci i odveo ga u Zagreb, gdje
je prisustvovao njegovu krunjenju, po povratku kući stao se spremati da kre-
ne kao hodočasnik u Rim papi Bonifaciju VIII i da odatle konačno dođe u
Napulj u goste Karlu II, koji ga je kao svoga dragoga rođaka, savjetnika, po-
uzdanika i vjernoga s nestrpljenjem očekivao. Ali, po našem mišljenju, do
ovoga zacrtanog i napornoga puta ipak nije došlo.
Kao i Pavao, »banus Croatorum«, tako i njegov brat Mladen I, bosanski
ban (banus Bosniensis), smatrali su ipak i dalje Hrvatsku i Bosnu287 zajed-
ničkim svojim »dominijem«, što se može najbolje uočiti iz Mladenove pove-
lje od 11. VI 1302. godine.288 Naime nekadašnji knez Splita (1277-1301)289
Mladen I, koji se prvi put 1302. god. u izvorima navodi kao bosanski ban (što
ne mora značiti da nije bio već i 1299. god.) u rezidenciji svoje banovine ne
zaboravlja taj Bribircima odani grad. Stoga te iste 1302. god. splitskim
trgovcima i daje vrlo široke povlastice po navedenom dominiju i ovom istom
poveljom strogo naređuje svim svojim rektorima, činovnicima i čuvarima
putova, koji su tada u Hrvatskoj i Bosni, da ih ni u čemu ne ometaju i imaju
da ih pomažu.290 Interesantno je i to da ovako privilegirana splitska općina
ne datira svoje isprave po kralju Karlu Robertu u periodu od 1301. pa sve do
1312. god., tj. do smrti bana Pavla, a Trogir pak, na intervenciju samoga pa-
pe Bonifacija VIII (1303), ipak do 1305. god. to uvodi u svoju notarsku prak-
su.291
Međutim sam Juraj Bribirski, »knez primorskih gradova Dalmacije«,
koji je naslijedio brata Mladena u kneževskoj časti u Splitu,292 jednu svoju
povelju, izdanu u tvrdome gradu Klisu 4. VII 1303, datira začudo po vladavi-
ni pape Bonifacija VIII,293 što je svakako malo neobično za ovo doba. Ali za-
to istovremeno općina Skradin datira svoju povelju po gospodaru toga gra-
da banu Pavlu i tamošnjem knezu Mladenu Mlađemu (1303). Ove iste godine
umire Pavlova žena Ursa, »banica Hrvata«, a i valjda brat mu Juraj, odani
rođak i vazal napuljske kraljice Marije, koga u časti splitskoga kneza naslje-
287
C. du Fresne, na osnovu Rattkaya, kaže o Bosni ovo: »... Quorum is (tj. Pavao
Bribirski: S. A.), Bosniam a Stephane Rege Rasciae receptam, Jadramque ereptam Ve-
netis, Hungariae reddidet, eam ob caussam, anno MCCXCII, ab Andreae Rege, Banus
/ maritimus Bosneque Dominus, nuncupatus...« (C. du Fresne du Gange, o. c., 216, 159).
/ J. Mikoczy pak u vezi s tim piše ovako: »... sed, eodem Ladislavo occiso, dum de Coro-
na Vngarica disceptabatur, Stephanus Rex Rasciae occupavit (tj. Bosnu: S. A.), quam
deinde Paullus Banus Dalm. et Croat. Carolo Regi Vng. recuperavit...« (Josephi Mi-
koczy o.e., Arkiv... XI, 196). U jednoj pak svojoj bilješki isti Mikoczy kaže — malo da-
lje — za Pavla u vezi Bosne i ovo: »... Anno 1302. ut suscipor, Banus Bosnae« (o. c., Ar-
kiv... XI, 8), čemu također ne treba komentar!
288
SCD VIII, 27, 28.
289
G. Novak, Povijest Splita I, 306.
290
SCD
no..., 196, VIII, 27, 28. Ovu povelju Lucius pogrešno pripisuje Mladenu II (De Reg-
197).
291
SCD VIII, 57, 94.
292
G. Novak, o. c. I, 306.
293
SCD VIII, 51, 52.
243
duje Pavlov sin Juraj II.294 Tako je Pavlu prestao jedini od braće Mladen I,
koji je u Bosni otimao imanja tamošnjim feudalcima. Napose se pak neprija-
teljski ponašao prema Hrvatinu, knezu Donjih krajeva, inače Pavlovu kumu,
i njegovim sinovima, kojima je još 1301. god. »dominus Bosne« zajedno s
braćom kao i svojim sinovima obećavao svaku zaštitu za vjernu službu.295
Kada je za ovo saznao Pavao, »ban Hrvata«, on se je sastao u Splitu s Mlade-
nom I, bosanskim banom, i Mladenom II, knezom triju polja296 i čitave
Humske zemlje (trium camporum et tocius terre Hlim),297 kao i sa svojim si-
novima Jurjem II, splitskim knezom, Pavlom i Grgurom, pa su zajednički 30.
III 1304. god. izdali povelju. U njoj su pod zakletvom obećali da će Hrvatina i
njegove sinove ljubiti i da im neće otimati posjede. Ujedno se Pavao, ne sa-
mo kao »ban Hrvata« nego i kao starješina, senior i otac, zagrozi kaznom
božjega prokletstva svome predragome bratu Mladenu i sinovima da sve
ono što je obećano knezu Hrvatinu, njegovoj braći i sinovima imaju potpuno
i nepovrijedeno obdržavati.298 Ovo je bio zadnji akt Mladena I u svojoj do-
movini, jer već u lipnju 1304. god. pogiba u borbi na rubu svoje bosanske ba-
novine, gdje je nekoliko mjeseci prije svoje smrti primio dubrovačke posla-
nike.299 U vezi s vladavinom ovoga istaknutoga člana bribirskoga roda nad
Bosnom, značajno je to da je Pavao Bribirski kovao svoj vlastiti novac, na
kojem se naziva dux Paul(us), a uz njega je dopisan njegov brat banus Mla-
den(us) ili pak nešto kasnije Pavlov sin banus Mlad(enus) Secundus.
Poslije ovako silovite smrti svoga brata, sada uistinu postaje Pavao Bri-
birski, toliko puta nazivani u poveljama »banus Croatorum«, u pravom smis-
lu riječi monarh, koji više nije imao ni sa kime dijeliti vlast i posjede. Sva je
naime Hrvatska, Dalmacija300 i Bosna bila otada njegov isključivi »domini-
294
SCD VIII, 80 (30. III 1304); G. Novak, o. c. I, 306.
295
SCD VIII, 314(2. II 1301).
296
U vezi s ovim izrazom Klaiću se čini »da su bila tri polja: Cetinjsko (Sinjsko),
Hlivanjsko (Lijevanjsko) i Duvanjsko (Dimno, Dumno); a možda i druga polja na medi
Hrvatske, Bosne i Huma, koja su mijenjala svoje gospodare«. Inače se izraz »comes
trium camporum« javlja prvi put u listinama 1249 — 1263. god. i knez »triju polja« bio
je tada primorski ban Stjepan. Zatim se 1277. spominje neki Perčin kao njihov »co-
mes« (Vj. Klaić, Knezovi Bribirski..., 173, bilj. 14), a istom 2. II 1301. god. Mladen, Ju-
raj, Pavao i Grgur, sinovi »bana Hrvata« Pavla, imenuju se kao knezovi »trium campo-
rum, Hliune et de Cetina« (SCD VIII, 3).
297
M. Dinić piše: »Pomisao da se ovdje radi o Hlivnu ne bi se mogla usvojiti. Sa-
mo ime Huma jasno je: Hlim prema slavenskom XXbMb. Da Hlivno ovdje ne dolazi u
obzir, svjedoči oznaka totius terre, nemoguća za Hlivno, koje je bilo samo župa, dok
terra Hlim točno odgovara našem »Hlmska Zemlja«, završava ovako taj pisac svoje
obrazloženje (Comes Constantinus. Zbornik... 7, 7).
298
SCD VIII, 80.
299
K. Jireček, o. c. I, 196.
300
Interesantna je i kod nas sasma neproučena bula pape Klementa V od 1307.
god. (koja je sačuvana u kasnom prijepisu). U njoj se navodi da je prošlih godina pro-
krstario većim dijelom Dalmacije, a zatim i Lombardije heresiarha Dolcino (Historia
Fratris Dulcini Heresiarchae di anonimo Sineromo, RIS f. 51, t. IX, p. V, Cittä di Cas-
telld 1907,49 — ovdje je dodana ova bula), tj. glava sekte apostolske braće, r. II pol. 13.
st., a u. 1. VI 1307. (Enciclopedia italiana XIII, Roma 1932, 99). Iz ovoga se izvornog
podatka može, kako to navodi pisac predgovora ovome izvoru Arnaldo Segarizzi,
tvrditi ili pobijati sasma kratko i jasno da li je ili nije Dolcino propovijedao u Dalmaci-
244
um«. On je ujedno već otprije i vrhovna glava svima Bribircima i njegov au-
toritet čak priznaju i na nj se pozivaju u sudskim parnicama sami Dubrovča-
ni, njegovi neposredni susjedi. Medu njima je i tamošnji trgovac »Priasni de
Ranena« bio toliko odan i vjeran »bano Crohatie (!) et comiti civitatum Dal-
macie« da ga je ne samo javno posvuda slavio i hvalio i sve moguće bio pri-
pravan za Pavla učiniti nego je i bio stalni posrednik između toga bana i
dubrovačkog kneza i vijeća.301 Čak seje u svibnju 1303. god; očekivalo u Dub-
rovniku da će se ban Pavao i srpski kralj Stefan Uroš II Milutin
(1282-1321) lično sastati, pa su Dubrovčani pripremili obojici darove za taj
susret. Da li je tada došlo do toga sastanka, nije iz suvremenih izvora pozna-
to. Međutim su krajem ožujka 1304. god. Dubrovčani ponovno odredili daro-
ve u vezi susreta Milutina i Pavla.302
I dok Vj. Klaić naprosto piše da je ban Pavao 1304. bio »u pohode sr-
bskomu kralju« i čak tvrdi da u jednoj ispravi od 1308. god. »spominje se iz-
rijekom, da je jednom zgodom pošao u pohode raškom (srbskome) kra-
lju«,303 a K. Jireček, citirajući izvore iz dubrovačkog historijskog arhiva i
pozivajući se na njih, kao sigurno piše da se je taj kralj s ovim banom, s ko-
jim je održavao žive veze (1303 — 1304) »i lično sastajao u predelu Vrulje kod
Makarske na granici Zahumlja«,304 dotle M. Diniću »izgleda da ni tom prili-
kom (1304: S. A.) nisu kralj i ban došli u lični dodir, pošto 12. aprila nalazimo
Milutinovog poslanika Mateja u Dubrovniku na prolazu za Skradin »na ra-
botu kralevstva mi«.305 Naime, negdje početkom travnja 1304. god. pisao je
kralj Milutin Dubrovčanima da njegovu poslaniku Mateju, koji ide za Skra-
din, pribave jednu lađu i da mu dadu sve što treba na račun godišnjega dan-
ka, koji mu trebaju plaćati. Ujedno im je preko pisma, poslanih po Mateju,306
objasnio i svrhu putovanja svoga ambasadora do prijestolnice bana Pavla, s
kojim je srpski kralj već nekoliko puta zakazivao sastanak, ali do njega, una-
307
toč najbolje volje ipak nije dolazilo. Isto tako je obećavao Pavao Karlu II.
ove iste godine i gotovo u isto vrijeme da će doći u Napulj. Ali i taj toliko pu-
ta planirani put i sastanak također nije ostvaren. Pa ipak, kada se malo bolje
prostudira ono pismo mletačkog dužda od 17. XII 1308. god. upućeno zadar-
skom knezu i vijećnicima, može se zapaziti slijedeće: ban Pavao se je spre-
mao da pode na sastanak s Milutinom za knezovanja Ivana Superancija u
Zadru (1301 - 1303,1305 - 1306).308 Zbog toga nije ni mogao odgovoriti zadar-
ji. Sigurno je da se u tom izvoru o tomu obilasku Dolcina po Dalmaciji ne nalazi ni tra-
ga i to svjedoči samo bula pape Klementa, sačuvana u kasnom prijepisu. Svakako do-
daje Segarizzi, ako su postojale u Dalmaciji heretičke sekte, onda su one bile različite
od sekte »apostolska braća« (Historia..., XXX, XXXI).
301
SCD VIII, 67, 68.
302
M. Dinić, o. c., Zbornik... 7, 7.
303
Vj. Klaić, Knezovi Bribirski..., 83, 77.
304
K. Jireček, o. c. I, 196.
305
306
M. Dinić, o. c.. Zbornik ... 7, 7.
SCD VIII, 83.
307
S. Gunjaca kao sigurno navodi da je sam Pavao odlazio »srpskom kralju« (Re-
ferat..., 136).
308
SCD VIII, 4, 10, 13, 17 (1301), 24, 32, 35 (1302), 44 (5. II 1303), 99, 101, 103, 108,
110 (1305), 120, 121, 130 (1306).
245
skim poslanicima, koji su do njega došli u vezi nekoga kupoprodajnog ugo-
vora između braće Civallellis, zadarskih plemića, i baštinika Miroslava, sina
kneza Grgura Bribirskog. No kada se je ban vratio, on je bez ikakve žurbe
presudio da se sporni posjed ima predati nasljednicima navedenoga Miros-
lava.30' U vezi s tim upleo se 1308. god. u ovaj spor i sam dužd, koji je oštro
intervenirao kod zadarskog kneza i vijećnika.310 Znači da se je Pavao Bribir-
ski ipak tada sastao sa Stefanom Urošem II Milutinom, a ne »jednom zgo-
dom«, kako to piše Vj. Klaić.311
Zašto se je Pavao sastao s Milutinom? Možda je razlog bio upravo taj
što je njegov sin Mladen II, koji se je od 1304. godine stao nazivati i knezom
»tocius terre Hlim«, pao iznenada u ropstvo srpskoga kralja, koji ga je držao
u zatvoru. Gdje se je to dogodilo, ne znamo. Ali možemo pretpostaviti, da je
to bilo u blizini ili na samom teritoriju srpske države, koji je povrijedio ili
sam Pavao Bribirski312 ili novi ban Mladen II. U vezi s tim je sada jasnije
309
Interesantno je da ovu Pavlovu presudu ne donosi ni Vj. Klaić (Knezovi Bri-
birski ..., 173), a ni M. Dinić (o. c., 7).
310
S. Ljubić, Listine... I, 232.
311
Vj. Klaić, o. c., 77.
312
Evo što piše M. Orbini: »... II (tj. Pavao Bribirski:. S. A.) quäle sendo huomo
molto sauio et valorosso, si sottomise tuta la Croatia: et poi delibero ä far conquista
dal Contado di Chelmo, et de Regno di Rassia etiandio. Venendo adunque con grosso
essercito in Chelmo, l'occupo tutto, per non hauere all'horo ilproprio Signore. Poi an-
datosene in Onogosteperpassare in Zenta, et quindi in Rassia, ch'era in gran confusi-
one pe la discorida (S. A.), e disuscione, ch'era tra fratelli, e figliuoli del Re Vrosc U
Santo, cioe Stephane Cieco, Vuladino, et Costantino (! S. A.), mandö da Onogoste
l'Ammasciadore ä Rausei, pregandoli ä voler entrare seco in lega. Et perche meglio li
potesse tirare ä se comincio ad essi ramemorare, ehe essendo la Cittä loro vicina a i
Re di Rassia, questi sempre gli haueuano fatto guerra, e in particolare il Re Vrosc il
Santo. Onde gli auertiua, ehe, s'il Regno di Rassia peruenirä in mano delli suoi figliuo-
li, il medesimo loro auenirebbe, ne mai starebbono in pače con loro. Et io (diceua egli)
intendo d'essere il vostro amico, et mantenerui il libertä, fami ogni honor, et dilaturui
il dominio, se pero vorebbe congiungerui meco, et andare voi per mare con l'armata
vostra, ehe io vero per terra all'espugnatione di Cattaro; della quäle Cittä fatticipatro-
ni, con facilitä c'impatroniremo ancora della Zenta, et poi di tutt'il Regno di Rassia,
ch'e aperto, et non ha luoghi forti (S. A.).
Questa Ambasciaria piacque ä molti, ehe non confiderarono i pericoli, ne'quali
poteuano incorrere, et pero a tutti i modi uoleuano ch'ella fosse proposta nel Senate
de'Padri. Oue sendo discorsa, quelli, ehe haueuano piu maturo giuditio, s'opposero
gagliardamente, dicendo; ehe del tutto non era vtile alla Cittä impotente, com'era la
loro ä entrare in lega con Signori potenti, et massime con esso Bano Paolo, il quäle
sendo venuto dalpaese molto lontano, per occupare il Regno di Rassia (S. A.); fondan-
dosi sopra altro, ehe nella discordia di tre fratelli, potrebbe essere ehe la cosa non gli
reuscisse; et essendo egli sforzato ä tornare indietro, noi restaremo in perpetuo odio
de'Re di Rassia: et egli per esseere da noi molto lontano, nepotra, ne ci vorä defende-
re. Onde dal Senate fu determinato di non trauagliarsi in quell'impresa (S. Α.). La qu-
äl cosa poi gli reusci benissimo. Imperoche vedendo Paolo Bano, ehe Stefano Cieco,
faceua massa di molta gente, per venire contra di lui; et ehe per esser assai ben voluto
dal popolo, le cose sue andauano prosperamente: non hebbe ardire di passar piu oltre,
ma toma in dietro, ehe fu l'anno 1315. (? S. A.)...« (M. Orbini, II Regno degli Slavi hog-
gi corrotamente detti Schiavoni, Pesaro 1601, 395,396). Još kraći je u opisivanju ovoga
događaja Luccari, koji piše ovako: »... Ora l'anno 1310. Paolo Ban di Croatia, ehe suc-
cessejie'maneggi dello stato, et della guerra, a Ratcho suopadre (! S. A.), si ruppe con
VroSc cieceKRe di Rascia. Il quäle, morti i suoi fratelli legitimi, veri heredi di Vrosc, il
246
ono putovanje Milutinova poslanika u Skradin, gdje je, po svoj prilici, izlo-
žio uvjete svoga vladara, pod kojima bi ovaj bio voljan da Mladena pusti na
slobodu. Kada su pak u Skradin stigli oni zadarski poslanici, Pavao im je iz-
nio situaciju zašto mora da se sastane sa srpskim vladarom, pa ih je zamo-
lio, budući da nije imao mornaricu, neka Pažani, po nalogu zadarske općine,
krenu lađama do Drijeva (ad Narentum), gdje je njegov sin u to doba držan
u zatvoru od »raškoga« kralja. O ovoj intervenciji Pažana govori nam jedna
povelja iz 1340,313 a ne, kako piše M. Dinić, iz 1372. godine,314 koja je nedavno
Santo lor padree s'era fatto Re; et essendo i suoi paesi, secondo il costume de'barba-
ri, senza fortezze; o retirate, et per cio esposti alla preda del nemico, penetro in Ono-
gostie, et ricerco da Republica di Rausa del fauore (S. A.). Mai Rausei, ehe biasimaua-
no quel procedere come debole, et da poca importanza nato, non li prestarono l'orre-
chia: ma poco di poi infastiditi dalle continue prede, ehe faceua alli confini, calpes-
trando d'ogni hora i soldati de Re Vrosc con i piedi le compagne, ne potendo pero ve-
nir le grascie al mare, mandarono gli ambasciadori a Paolo Ban, col quäle seppero far-
tanto, ehe finalmente conchiusero la pače tra lui, et il Re Stefano (S. A.)...« (Giacomo
Pietro Luccari, Copioso ristretto degli Annali di Rausa libri quattro, Venetia 1605,
45). M. Dinić, prepričavajući sasma ukratko Orbinija, a ne donoseći što kaže i Luccari,
podvlači da »uspeh Pavla Šubića vezuje Orbini za borbe oko prestola između Dečan-
skog, Konstantina i Vladislava, što je razume se nemoguće, pošto je Pavle umro 1312,
na devet godina pre no što je do toga rata došlo. Ali to ne znači da Orbini nije mogao
imati nekakav izvor u kome se govorilo o borbama oko prestola u Srbiji koje bi Pavle
Šubić iskoristio da zavlada Humom. To bi mogao biti samo rat između Dragutina i Mi-
lutina« (M. Dinić, o. c., Zbornik... 7, 6). Da li je došlo do sukoba Pavla Bribirskog sa
Srbijom, tj. s kraljem Milutinom ili nije za to je potrebno mnogo dublje studiranje iz-
vora, koje čak pisci izvrću. U redoslijedu pisaca iza Luccarija interesantan je Forstal,
koji čak uzima iz Luccarijeva djela isječak i taj glasi: »... L'anno 1310 Paolo Ban di
Croatia, ehe successe ne maneggi dello stato, et della guerra a Ratcho suo padre si
ruppe con Vrosc Cieco Re di Rassia etc. Quod latine sic sonat: Anno 1310, Paulus Croa-
tiae Banus, qui in regendi, bellandique munere administrando, suo parenti Ratchoni
(S. A.) successit, cum Vrosco coeco Rege Rassiae foedus abrupit etc...« (Stemmatog-
raphia..., 20). J. Rattkay stavlja čak da je u doba kralja Zvonimira hrvatski ban Pavao
podvrgao cijelu Hrvatsku i u društvu sa Dubrovčanima »Comitatum Chelmi occupat
et ad Rasciae Regnum subjugandum profiscitur. Verum Stephanus Caecus Rasciae
Rex, numeroso conflato exercitu ocurrit Paulo Bano, cumque ab ingressu sourum fini-
um arcet, Zuonimerus...« (G. Rattkay de Nagy Thabor, Memoria regum et banorum
regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae, Vindobonae 2 1772, 56).
313
Naime Lucius je stavio 1340. godinu i donio ovaj podatak u ovakvom prijepisu:
»ex quosdam quinterno apud Doctorem Gliubauaz: Coram Nobilibus et Sapientibus
Viriš Dominis Capp. V. N. Marino Venerio ac Comite None Marino Cappello et Micha-
letto Faletro ad hec ducale dominium deputatis comparentes... cuis quidam tenor
omnia tališ est: Coram Uobis Nobilibus et Sapientibus Viriš Dominis Marino Cappello
et Micheletto Faletro Ciuibus Venetiarum deputatis a Ducali Excellentissimo Dominio
ad recipiendum et causa recipiendi in dicta Ciuitate None testificaciones super sex ca-
pitulis de quibus homines Pagi querelam et questionem contra Jadrenses mouerant
coram dicto Ducali Dominio et etiam super aliis nouitatibus sique per dictos Jadren-
ses contra dictos Pagenses facte forent post motaš questiones predictas pro ut habe-
tur in litteris Ducalibus super predictis Domino Comiti Judicibus consilio et comuni
Jadrensi destinatis nouissime continetur plenius.
Nos Volcigna quondam Guidonis de Matafar, et Franciscus quondam Pauli de
Georgio Ambaxiatores et Sindici predictorum Domini Comitis Judicum et cominis dic-
te ciuitatis Jadre ad hec et alia ab eodem comuni siue a predictis Domino Comite Judi-
cibus et consilio specialiter constituti pro ut aparet publico instrumento sindicatus
quod apud uos est scripto manu Mauri de Vsiza publico Jadrensi notario et reformati-
onum cancellario et Sindicario nomine dicti comunis Jadrensis contra. Pagenses pro-
247
 pronađena u ispisima. I. Luciusa. Međutim, iako je Lucius ovu ispravu tako-
đer upotrijebio, on je krivo prepričao njezin sadržaj, time što je naveo da je
kod Drijeva (Lucius piše: Naronam), Mladen bio zarobljen kada je to bro-
dovlje napalo to mjesto.315 Čak je Lucius izveo iz svega ovoga da je u to doba
kao Karlov pristaša Pavao ratovao protiv raškoga kralja i da je onamo onda
poslao brodovlje, ne naznačivši da su to bile paške lade. U vezi sa svim ovim
mi bismo zaključili da ovo nije bila nikakva kaznena ekspedicija bana Pavla
protiv raškoga vladara, koji mu je držao u zatvoru prvorodenoga sina. Nai-
me, da je to tako nešto bilo on bi sakupio i lađe svih svojih primorskih gra-
dova, a u prvom redu Omiša, kojeg su stanovnici bili poznati kao odlični
mornari i gusari. Zatim bi im se pridružili Ninjani, Šibenčani, Trogirani i
Splićani. Ali od svega toga nije bilo ništa nego je samo u Drijeva išla paška
mala mornarica (nikakva ratna) uz pristanak tada još mletačkoga Zadra,316
tj. Venecije, koja nije željela nikakav sukob sa Srbijom. Znači, Pavao je išao
s ovim brodovljem da dovede kući svoga sina i da se u vezi s tim sastane s
Milutinom, kojemu je za nj sigurno morao dati veliku otkupninu ili je sve to
prošlo u prijateljskoj formi?!
Svakako iza 1304. god. više ne nalazimo ni u jednoj povelji za vladanja
Pavla Bribirskoga da se Mladen II naziva i knezom Huma,317 nego samo bo-
sanskim banom.
bare intendi — mus infrascripta non recedentes tarnen a iuribus allegationibus et
scripturis producentis peo parte dicti comunis Jadrensis super predictis nee eis inten-
dentes derogare in aliquo imo uolant ipsa dicto comuni salua et saluas forre ita quod
antea dictorum testium productionem, et depositionem et post dictum comune Jad-
rense tarn corram uobis quam coram Ducali Dominio pro ut et quoties expedierat po-
ssit ipsa et ipsas exponere et producere in suum fauorem. In primiš igitur super primo
ex memoratis 6 capitulis capitulo quod incipit. In primiš cogitur comune Pagi ligna co-
miti Pagensi et cetere... Super secundo... Probare intendimus et fidem facere quod
predicti Pagenses de mandato comitis Jadrensis iuuerunt ad infrascriptos exercitus
(S. A.). Videlicet ad exercitum Fluminis, ad exercitum contra Anconitanos. Item ad
exercitum Corzule. Item ad exercitum Ferrarie. Item quod tempore D. Pauli Chroato-
rum Bani predicti Pagenses: de mandato communis Jadrensis iuuerunt in galeis et lig-
nis ad Narentum causa, et occassione D. Mladeni filij d. B. Pauli qui Mladenus tunc
temporis in carceribus Regis Rasie tenebatur... Jadrenses miserunt Pagenses ad exer-
citum Anconitanorum... quod g. Pagenses fuerunt missi de mandato Jadrensium ad
exercitum Ferarie..., et Narenti(S. A.), quia hocaudiuerat dići a cognatibus Sclauonie
(ovo je neko potcrtao: S. A.) qui dicebant et Pagenses uenerant (S. A.)...« (KAS — Or-
mar B — Ostavština I. Luciusa — Br. 541, str. 134-137).
314
Naime ovaj podatak (Item quod... tenebatur), koji se odnosi na bana Pavla, sa
datumom od 1372. g., donosi M. Dinić na osnovu prijepisa, koji mu je iz Luciusove
ostavštine svojevremeno uručio pok. M. Barada (M. Dinić, o. c.. Zbornik... 7, 6 i bilj.
24). Svakako je čudno odakle Baradi ovaj proizvoljni datum, kada upravo Lucius sa
strane dodaje 1340. godinu?!
315
M. Dinić, o. c., 6.
316
Naime dozvolom onoga Zadra, kojim je knezovao Ivan Superancije, a ne onak-
voga, kada je ondje bio knez Petar Foscari (Gl. SCD VIII, 52 — 5. VII 1303. 54-30. VII
1303, 65-29. XII 1303, 71-1303, 73-12.1 1304,74-27.1 1304, 77-13. II 1304,78-25.
III 1304, 85-13. VII 1304, 86-19. VII 1304, 90-26. XI 1304).
/^"
"~X*17 Da li je pak onaj Jirečekov »comes Constantinus« Nelepić kako to hoće M. Di-
/ nić, i da je vladao nekim humskim župama od 1303 — 1306. (Gl. M. Dinić, o. c., 1 — 11),
ostaje i dalje u znaku pitanja i treba još jedanput pristupiti reviziji svega toga.
248
Iako je Pavao i dalje dosljedan u svome tituliranju »banus Croatorum«,
on 1305. god. dodaje tome ponosnome naslovu i nešto jači dodatak »et toci-
us Bosne dominus«, što bi značilo da je cijela Bosna uistinu bila u njegovoj
potpunoj vlasti, kojoj su se pokoravali svi tamošnji feudalci, a jedan od naj-
vjernijih je bio upravo njegov rođak Hrvatin sa svojim sinovima i ostalom
svojtom. No nije samo cijela Bosna bila njegov apsolutni »dominium« nego
je to bila i Hrvatska i Dalmacija u onim već prije određenim granicama po
Karlu II. Zato ovaj »banus Croatorum« s punim pravom i suverenošću, niko-
ga ne pitajući, raspolaže svojim, »dominijumom« i »banatom«, gdje se njego-
voj vlasti pokoravaju bez pogovora svi kaštelani, knezovi, činovnici, plemići i
ostali njegovi vjerni (fideles).318 I dok se u jednoj svojoj darovnici u korist
Rabljana (4. I 1307) uobičajeno titulira sa »banus Croatorum et dominus
Bosne«, na pečatu ove iste povelje opet se piše »tocius Sclavonie bani«,319 ne
obazirući se na to što se ove i slijedeće godine (1308) Henriku Gisingovcu ob-
raćaju i papa i druge crkvene ličnosti kao »duci Sclauonie«.320 Za ovo je vrije-
me Pavao neprekidno u dobrim odnosima s mletačkim vlastima u Zadru i na
Rabu, što potvrđuju suvremeni izvori. Čak je mletački knez Raba Marko
Michieli bio prisan i lični prijatelj ovoga bana, čijega sina Jurja, poput njego-
voga istoimenog strica, imenuje »comite Dalmatie« ili »civitatum Dalmatie«.
Inače je iz svoga stalnoga sjedišta Skradina Pavao budno pazio na prilike u
Dalmaciji, što se najbolje može uočiti iz banova oštrog stava prema Trogiru,
čiji je knez bio njegov sin Juraj II. Naime Trogirani su pravili razne ispade i
neprijateljstva prema banu Pavlu i njegovim ljudima, te ih je prisilio na ka-
pitulaciju i mir.321 No nije se samo Pavao miješao u upravne prilike pojedi-
nih svojih gradova nego je čak svojim ličnim učešćem nastojao da rješava i
crkvene sporove kao npr. u skradinskoj biskupiji. Naravno da je tom prili-
kom stajao na strani skradinskoga biskupa. Kako je pak rimskoj kuriji bilo
neobično stalo da dobije Pavlov pristanak za provođenje reda na njegovu
području, ona nije štedila s laskanjima, nazivajući ga ne samo banom Hrva-
322
ta i gospodarom čitave Bosne nego i ljubljenim i odanim u Kristu sinom.
No upravo 1308. godine, kada se ovako titulira Pavao Bribirski, Milutin je u
potvrdi ugovora s Karlom Valoisom (1308), koji je težio da obnovi Latinsko
323
Carstvo, označen kao »Hurosius Dei gratia Dalmacie, Croacie Dyoclie, Ser-
vie ac Rasie rex et dominus totius maritime regionis«.324 To je bio vrlo pre-
tenciozan naslov za jednoga suvrena, koji je u ovo doba usmjerio svoje osva-
jačke planove sasma u drugom pravcu, tj. prema jugu Bizantinskog Carstva,
a ne prema Ugarskoj, Hrvatskoj i Dalmaciji.
318
SCD VIII, 132, 133.
319
Vj. Klaić, Povjest Hrvata... I, 271.
320
SCD VIII, 144; Vj. Klaić, Hrvatski hercezi..., 128, bilj. 1.
321
SCD VIII, 185, 186 (29. i 27. VI 1308), 186 (27. VI 1308), 187 (29. VI 1308), 196,
197 (5. VIII 1308).
322
SCD VIII, 199, 206 (12. VIII 1308-6. II 1309).
323
K. Jireček, o. c. I, 197.
324
K. Jireček, o. c. II, 14, bilj. 87; M. Dinić, o. c., 7.
249
 Kada je Karlo Robert konačno okrunjen ugarskom krunom na najsve-
čaniji način u Budimu (15. VI 1309), toj svečanosti nije prisustvovao ni jedan
član bribirske kuće, pa tako ni Pavao, kojega je zastupao splitski nadbiskup
Petar. Sada je Karlo mogao da uredi prilike u Slavoniji, gdje je postao ban
Stjepan Babonić.325 No Hrvatska i Dalmacija ostale su i dalje netaknute od
kraljeve intervencije sve do smrti moćnoga Pavla, koji je poslije 1299. godine
dao načiniti pečatnik i na njemu ovjekovječiti svoju ponosnu titulu »Croato-
rum dominus et Bosne«. Samo ovaj pečatnik on nije uvijek upotrebljavao.
Izgleda da je to većinom činio onda kada je pisao napuljskom kralju Karlu
II, koji ga je i jedini na taj način titulirao. Najradije se je služio nazivom »ba-
nus Croatorum et dominus tocius Bosne«, kojim mu se je i papinski dvor ob-
raćao, a najrjeđa mu je titula bila »dominus Dalmatie«, koju mu je samo je-
danput dao napuljski kralj (26. VII 1311?).326
Godina 1310. odvijala se je u nastojanju papinske kurije da najoštrijim
mjerama suzbije trgovanje s Mlečanima na jadranskoj obali. U vezi s tim je
u samome Trogiru uz dozvolu tamošnjega kneza Pavla II Bribirskog, sina
bana Pavla, provedena stroga istraga, povezana sa zakletvom, tko je od sta-
novnika toga grada u tome sudjelovao. Rezultat je bio: da nitko ne zna o to-
me ništa. Međutim je pak došlo na vidjelo da su sam ban, njegovi sinovi i
podanici i te kako trgovali s Venecijom, pa ih je zato papa Klement V eksko-
municirao, a onda na ličnu molbu Pavla Bribirskog skinuo sa svih njih ovu
ekskomunikaciju uz obavezu da to više ne čine.327 Istom dakle poslije toga
oslobođenja od ekskomunikacije mogao je Pavao računati na papinu pomoć
glede Zadra, koji se je odmetnuo od Republike sv. Marka i izabrao njegova
sina Mladena II za svoga kneza.
Usporedo s time morao je Pavao na odlučan i oštar protest napuljskog
dvora obuzdavati svoje podanike i vazale, tzv. dalmatinske gusare, koji su
328
ugrožavali i terorizirali na sve moguće načine predjele Abruzza i Apulije.
To znači da su oni gusarili i na jednoj i na drugoj strani Jadrana i dolazili
čak do krajnjega juga Italije, čije su stanovnike (Apulije) i sami Zadrani kao
329
podanici Venecije bili obavezni smatrati neprijateljima.
Kada je Zadar došao pod vlast dinastije Bribiraca, Pavao je, postigavši i
taj svoj krajnji cilj, proveo zadnje dane svoga života u nastojanju da ovaj
grad od strateške važnosti, svim raspoloživim sredstvima, a napose diplo-
matskim putem sačuva i odbrani od ratoborne Venecije, koja ga je ugrožava-
330
la s nezaštićene morske strane. Ban Pavao je oduvijek imao tijesne i prija-
teljske veze sa Zadrom, a napose s njegovim istaknutijim građanima, koje je
uzimao u svoju službu (npr. u gradu Splitu kao potestate ili kao svoje opuno-
moćenike i poslanike za mirovne pregovore) i zapošljavao ih po cijelom svo-
me teritoriju, od kojega će jedan dio postati nova tvorevina njegova sina
325
Vj. Klaić, Povjest Hrvata... II/1, 12, 13.
326
SCD VIII, 286.
327
SCD VIII, 266, 284.
328
SCD VIII, 286, 287.
329
SCD VIII, 262 (24. IV 1310).
330
Gl. Vj. Klaić, o. c. H/1, 14-23.
250
Mladena II: principat Dalmacija. Inače je najradije boravio u Skradinu, gdje
mu je bilo središte vlasti, i u Ninu, gdje je dugo vremena knezovao njegov
brat Juraj. Moglo bi se čak reći da je iz Nina provodio svoje planove kako da
predobije za se Zadrane i istjera iz toga grada mletačke upravljače.
Kada se sada ova legendarna ličnost sagleda sa svih strana, koje smo
kritički osvijetlili raznim vrstama izvora, onda se može sa sigurnošću reći da
ban Pavao Bribirski, »Croatorum dominus et Bosne«,331 spada svakako me-
du najveće hrvatske vladaoce, koji doduše nije imao kraljevsku krunu poput
tolikih drugih slavenskih knezova, ali ju je mogao u onom interegnumu uzeti
da je htio.
Ovim našim prikazom ne znači da je sve rečeno o njemu. Ovo je samo
novi pokušaj da se predobiju naši mladi povjesničari da preuzmu dalju ob-
radbu doba i ličnosti Pavla Bribirskoga, nastavljača hrvatske državnosti, ko-
ju je on predao u ruke svome sinu Mladenu da je dalje izgradi i poveže čak s
krunom, kao što su to u pravi čas učinili Kotromanići.
Ali prilike su bile jače od Mladena II, »comitis Jadre, principis Dalmatie
et secundi banis Bosnensis«, koji se od 1312. god. naziva i »Croatorum et
Bosne banus et Jadrensis perpetuus comes«.332 I na kraju se može kazati da
je Pavao, uzimajući naslov »banus Croatorum« ili još vrhunskiju titulu »Cro-
atorum dominus«, kojom ga i drugi vladari tituliraju, a koja je potvrđivala
da on nikoga nad sobom ne priznaje, ipak označio što mu je krajnji životni
cilj. Pa ipak nije nikada pomišljao da granice svoje državine pomjera preko
Gvozda, tj. da obuhvati i srednjovjekovnu Slavoniju, jer da je to htio on bi to
s uspjehom i ostvario, a dokaz za to je njegovo brzo zauzimanje Bosne, koju
je automatski uključio u svoj »dominium«. Inače Pavao Bribirski cijelu
Hrvatsku, kojom banuje ili vlada, naziva čak »regnum Choruatorum« (26.
XII 1298), tj. on joj daje onu istu titulu kao i svojevremeno Trpimir. Samo se
taj naš knez iz 9. stoljeća u vezi s ovim naziva i »dux Chroatorum«.
333
331
Evo, prema izvornim podacima, šaroliki kronološki nanizani spektar njihovih
titula:
a) U poveljama: Potestas Traguriensis (1272 — 1273); comes Spalatensis
(1272-1277); banus maritimus (1273-1275, 1282, 1284, 1290); banus Sclauonie (1283);
domini Sclauoniae et Dalmatiae (1291. Pavao sa braćom Jurjem i Mladenom I); banus
Chroacie Dalmacieque (1292); banus Croatorum /Chroatorum, Crabatorum/
(1293 — 1312); banus maritimus, dominus Croatorum (1295); banus totius Choruacie
(1298); banus Coruacie, Dalmacie et dominus Bosne (1299?); banus Crohatie et comes
civitatum Dalmacie (1303); banus Croatorum et tocius Bosne dominus (1305, 1308); ba-
nus Croatorum et dominus Bosne (1307 — 1308, 1311); banus Paulus Chroatorum Bos-
neque dominus (1311); dominus Dalmatie (1311); dux Dalmatie et Croatie (1370).
b) na novcu: Dux Paulus (1301-1312).
c) na pečatu: banus tocius Sclavonie (1300, 1307).
d) na pečatniku: Croatorum dominus et Bosne (iza 1299. godine).
332
SCD VIII, 295 (21. X 1311), 308 (23. VI 1312).
333
Codex diplomaticus... I, 5, 4 (4. III, 852).
251
 Poznato je da je i Pavao Bribirski imao naslov »dux« i da ga se još 1370.
godine sjećaju na papinskom dvoru kao »ducis Dalmatie et Croatie«33* (S.
A.)· Ali nam zato ipak nije poznato da se je i u jednoj povelji ili na pečatu u
vezi s imenom »Hrvati« pisao drugačije nego li »banus Croatorum« ili »Croa-
torum dominus«. Time se ne isključuje mogućnost da je nosio i titulu »dux
Croatorum«,335 koja mu je logički u cijelosti i pripadala, a upravo su se tom
titulom kitili brojni hrvatski narodni vladari.

THE BAN PAVAO BRIBIRSKI — „CROATORUM DOMINUS«

Summary

Very exhaustively and scientifically the author has studied ali printed
sources as well as the so far unknown archival material (and material monu-
ments) relating to the personality and multiple activity of Pavao Bribirski, ZADARSKO PODRUČJE
including events having taken place in Croatian lands and those parts of Eu-
rope to which this prominent feudal lord of ours can be related.
Although also our other scientific researchers and historians have writ-
ten on Pavao Bribirski, the author has contrived to reach a number of whol-
ly contrary and new results based on contemporary sources. This in the first
place relates to Pavao's official title of »Croatorum dominus«, which the aut-
hor compares with the same title »dominus« in other countries in the Bal-
kans and in onpart of Europe as well as with the borders of his »dominium«.
The author further maintains that the Charter of Andrija II (III) 1293, which
had allegedly been issued in favour of Pavao and his brothers, was an ordi-
nary forgery. The author is paying special attention to the relations between
Pavao and the Serbian king Milutin, correcting some errors on the part of
M. Dinić in respect of this matter. Similarly, he treats at some length of the
attitude of Pavao Bribirski towards Zadar and the inhabitants of this town,
many of whom were engaged at his court etc. Pavao was in the possession
not only of the titles of »banus Croatorum« and »Croatorum dominus«, but
likewise of the füll title of »dux«, with only a crown missing to be placed
upon his head.
However, he did not do this for certain reasons, which to the present
day have remained unknown.

\ л
" SCD XIV, 249.
; 335
Ovakva intitulacija (ili slična) bez devocijske formule »dei gratia«, koju nema
' nigdje Pavao ni u jednoj vrsti svojih titula, ni najmanje ne umanjuje njegovu državnič-
ku i vladarsku samostalnost i nezavisnost. Naime, poznato je npr. da si i neke svjetov-
ne i crkvene ličnosti kao što su čak razne vrste vladaoca i vladarčića, te neki slavonski
banovi (npr. Nikola), pa prepoziti, biskupi i nadbiskupi u našim i stranim poveljama
stavljaju izraz »dei gratia«, što ipak ne znači da su oni time nezavisni — nego obratno!

252
 ZADAR POD VLASCU ISTOČNIH GOTA*

i.
Razdjeljenjem rimskog carstva na Istočno sa Carigradom i na Zapadno
sa Rimom na čelu, uz ostale zemlje, i Dalmacija je potpala pod ovo drugo, pa
tako i Zadar.
Ali unatoč tome, i dalje se lije rimska krv u Dalmaciji, gdje razni »barba-
ri«, po riječima sv. Jeronima, pustoše, pljačkaju i razaraju (396). Potkraj IV,
a najkasnije početkom V st. Zadar (Jader) je sijelo biskupa,1 koji je potpadao
pod salonskog metropolitu. Po svoj prilici na nekim susjednim otocima, koji
su pod jurisdikcijom zadarskog biskupa, grade se u isto doba i samostani,
nastanjeni marljivim i radnim redovnicima.
Zadar, koji se je nalazio u Liburniji (od ušća Raše do Krke), dijelu pro-
vincije Dalmacije,2 priznavao je poput ostalih gradova ove pokrajine kao svo-
je upravno sjedište Salonu, gdje je stolovao vojnički zapovjednik (dux) i ci-
vilni upravitelj (praeses provinciae).3
U bližoj i daljoj okolici Zadra (i u njemu) živjeli su tada Liburni, pripad-
nici ilirsko-keltskih plemena, poznati gusari na svojim brzim lađama (Libur-
nicae naves).
Zadar je bio jedna od najstarijih kolonija u Dalmaciji, utemeljena ne od
cara Augusta iz 27. g. pr. n. e., nego, prema najnovijim istraživanjima M. Sui-
ća, »najvjerojatnije« ju je osnovao Julije Cezar po završetku građanskog rata

* Pod istim naslovom održano je autorovo nastupno predavanje na Filozofskom

fakultetu u Zadru 27. X 1969. g. No sada je ovaj rad nešto malo proširen i nadopunjen.
1
Jedan od najstarijih zadarskih biskupa bio je Feliks, koji je sudjelovao na crkve-
nim saborima u Akvileji (387.) u Milanu (390.). Početkom 5. st. spominje se Donat II
(402.), koji je kao đakon zadarske crkve također bio na milanskom koncilu (C. F. Bian-
chi, Fasti di Žara, Žara 1888, 5,6).
2
O razvoju naziva i oblicima ovoga imena gl. M. Barada, Dalmatia Superior, Rad
JAZU 270, Zagreb 1949, 93-95.
'Inače se, po Dandolu, između 410 — 421. g. spominje kao »Panonie, Dalmacie,
Macedonie, Ligie ac Pamphilie tetrarcha Ma'arinus« (Andreae Danduli Chronica per
extensum descripta, Rerum Italicarum Scriptores f. 313. t. XII, p. I, Bologna 1938, 53).

255
s Pompejom, god. 48. pr. n. e. (Colonia Julia Jader).4 Uprava ove kolonije je
bila sasma samostalna i pod nju je spadao okolni teritorij sa svim selima i
selištima (vici, pagi).
Kako su izgledale unutrašnje prilike grada Zadra u ovo vrijeme, dosta
opširno i ilustrativno donose V. Brunelli,5 F. Šišić,6 a u novije vrijeme G. No-
vak7 te djelomično i M. Suić.8
Stoga se mi ovdje nećemo više zadržavati na tome, nego ćemo jedino na-
vesti da se, po Bianchiu, čije se podatke ponekad može teško provjeriti, u V
stoljeću spominje prvi načelnik Zadra »Ursciano gonfaloniere« (god. 418), a
onda Fosko (god. 429), koji u svojim oporukama ostavljaju crkvi neke svoje
posjede.9
2.
Kada je ženidbenim vezama Dalmacija do panonskih granica10 pripala
Bizantu (29. X 437), jasno je da je tom prilikom i Zadar potpao pod njegovu
vlast.
Tada je ovaj grad uslijed velike suše osjetio strašnu glad, koja je zadesi-
la cijelu ovu provinciju.11
Svakako je gotovo sigurno da od provale Huna nije stradao Zadar, iako
neki kasniji pisci to navadaju kao gotovu činjenicu.12
Naime, jedan od direktnih dokaza da se to nije dogodilo jest dosta stara
legenda o moćima sv. Zoila, koje su 453. godine iz Akvileje prenesene u Za-
dar,13 što ukazuje da je bio razrušen taj grad u sjevernoj Italiji.
Inače stari pisci, kao npr. Atilin suvremenik Prisk te sv. Prosper Akvi-
tanski, a onda i nešto kasniji Aurelius Cassiodorus ništa ne znaju o tome da
bi bio porušen Zadar, tj. uopće ne pišu o provali Atile u Dalmaciju i o ruše-
nju njenih cvatućih gradova.14
4
M. Suić, nekoliko pitanja u vezi s municipalitetom antičkog Zadra, Zbornik »Za-
dar«, Zagreb 1964, 117-128.
5
Storia della cittä di Žara, Žara 1913, 85-94, 121 -140.
6
Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1925, 158, 159, 151, 152,106,
123,80,124,130-141.
7 Na osnovu ovoga Dandolova podatka moglo bi se pretpostaviti da je prolazio taj voj-
Uprava i podjela stanovništva u kasnorimskim i ranoromanskim gradovima
Dalmacije, Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb 1951, 84, 85.
8
Nekoliko pitanja..., 117 -128.
9
C. F. Bianchi, o. c., 6.
10
Tj. Gala Placidija, majka mladoga Valentinijana III, oženila je ovoga svoga sina
Lucinijom Eudoksijom, kćerkom istočnorimskog cara Teodosija II i kao svadbeni dar
predala je Bizantu, na želju carigradskog dvora, ovu zemlju do granica Panonije (F. Ši-
šić, o. c., 161) ili kako je zabilježio suvremeni kroničar Kasiodor: »Nevjestu je kupila
(Gala Placidija) gubitkom Ilirika i nastalo je ujedinjenje (ženidba) vladara žalosnom
razdiobom provincija«, tj. čitavi Ilirik je predan kao dar, kako piše i Jordanes (M.
Mandić, Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, Rim 1963, 35 i bilj. 12).
11
F. Sišić, o. c., 161, 162.
12
L. Benevenia, H comune di Žara nel medio evo, Annuario dalmatico III. Zadar
1886, 160-164; V. Brunelli, o. c., 148-152.
13
V. Brunelli, o. c., 203, 204.
14
Gl. V. Brunelli, o. c., 149.
256
Međutim, obratno, dosta pišu o tome da je Zadar stradao od Huna na
njihovu putu za Akvileju: Simon de Keza, kapelan ugarsko-hrvatskoga kralja
Ladislava Kumanca (1272-1290)15 u svome ljetopisu16 te Andrija Dandolo,17
koji gotovo isto kaže što i Keza, ali dodaje da je Atila prešao preko mora i za-
uzeo uz Trogir, Šibenik, Biograd i Zadar (Jadram), Nin, Senj, Pulu, Poreč
itd.18
Svakako je zanimljivo u Dandola to što navodi da je Atila prešao more,
a bio je u Panoniji. Jednom riječju, podaci u toga pisca dosada nisu uopće
uočeni i proučeni u našoj historiografiji.
Sto daljnji pisci o rušenju Zadra govore kao što su A. Bonfinius,19 C. Si-
gonio20 i D. Zavoreo21, jedno je interesantno, ali ne i vjerodostojno i opće pri-
hvatljivo.
Ali je zato vrlo vjerojatno da su vandalski gusari, koji su plijenili dalma-
tinsku obalu,22 dolazili do Zadra i njegove okolice.
I suviše je dobro poznato da je 474. g. vrhovnu komandu nad dalmatin-
skim brodovljem i četom preuzeo car Julije Nepot, koji je sam samostalno
vladao rimskom Dalmacijom iz Salone do 48C. godine.
Malo zatim italski kralj »barbara« Odoakar raširio je svoju vlast i na
ovu pokrajinu,23 u kojoj je ostavio staru društvenu organizaciju.
'* M. Mandić, o. c., 341.
16
Chronica Hungarorum, Wien 1890 (Simon de Keza).
17
Taj isti Dandolo pod 402 — 5. godinom govori o tome kako je tada bio voda Za-
padnih Gota »Radagusus scytha, vir barbarus et sevus, atque ydolatra« i da je »... cum
CCm Gothorum per Dalmaciam et Ystriam veniens, Foriulium intravit ...« (Andreae
Danduli o. c., RIS g. 313, t. XII, p. I, 46). Međutim Jordanes samo piše ovako: »... Hes-
peria vero plaga in regno Honorii imperatoris primum Radagaisus Scytha cum ducen-
ta milia sourum inundavit..'.« Jordanis De summa temporum vel origine actibusque
gentis Romanorum, MGH, Auctorum antiquissimorum V, pars l, Berolini 1882, 38).
skovođa i pored Zadra, koji je mogao i osvojiti ili pljačkati. No to su i suviše smione
kombinacije, zbog toga što ne postoje izvori da tako nešto potvrde, jer i Jordanes čak
p tome ne kaže gotovo ništa, već samo najopćenitije.
18
Andreae Danduli o. c., RIS f. 313, 58.
19
Rerum Ungaricarum decades, Francofurti 1581.
20
Hist de occ. imp., Bologna 1578.
21
Storia della Dalmazia (u Državnom arhivu u Zadru).
22
F. Sišić, o. τ:., 162.
23
Jedan vrlo kasni njemački kroničar Heriman Augiensis zvani »Contractus« (u
1054.) u svojoj Chronicon de sex aetatibus mundi« (Fr. Kos. Gradivo za zgodovinu Slo-
vencev v srednjem veku II, Ljubljana 1906, LXXVIH) piše pod 480. godinom ovako:
»... Ipso anno Odoacar Romae regnans, in Dalmatia Odivam regem vicit et peremit..«
(Herimani Augiensis Chronicon, MGH, SS V, 78). To je bio doglavnik cara Julija Nepo-
ta, kojega je Ovid / ovdje Odiv / ubio sa svojim kolegom Viatorom i onda se proglasio
sam kraljem (Gl. F. Šišić, o. c., 165).
257
 3.
Kada je njega srušio (493) istočnogotski kralj Teodorih (475 — 526), koji
se je uskoro nazivao »Pius Princeps inictissimus semper« i »Victor Genti-
um«,24 Dalmacija25 automatski ude u okvir nove gotske države.
Sada Dalmacija sa Liburnijom26 i Savijom sa središtem u Saloni tako-
đer čini odjelitu upravnu cjelinu,27 kojoj je na čelu »comes Dalmatiarum28 et
Saviae«29 sa civilnom i vojnom vlasti u tom području i s titulom »vir inlus-
tris«,30 inače rodom Got.31
Uporedo sa time oživi i promet na našoj jadranskoj obali. Posebni »tri-
buni maritimorum« pazili su na interese stanovništva, koje se je bavilo trgo-
vinom, ribarstvom i iskuhavanjem soli. Glavna hrana žitelja je bila pšenica,
ulje, vino, riba, koze i ovce, a u manjoj mjeri govedina i svinjetina.
Kako je Teodorih, za koga tzv. Fredegarova kronika začudo kaže da je
»nacione Macedonum« i »ex genere Macedonum« ,32 zabranio da se u grobo-
ve stavlja zlato, koje, ako je ondje pripada državi,33 to je razumljivo, što do-
sada nije nađen iz toga doba u Dalmaciji nijedan grob u kome bi ili Got ili
podanik istočnogotske države bio sahranjen sa nakitom od te dragocjene ko-
vine.
Poznato je i to da je kralj jednu trećinu (tertia) plodnog zemljišta poraz-
dijelio medu svoje Istočne Gote*, koji su uz to bili Arijanci. Sve je to dovelo,
kako piše Šišić, do toga da je kod dalmatinskih Romana značio Got otimača.
24
Tako piše na zlatnom novcu, koji je kovao (Gl. F. Šišić, o. c., 700, SI. 110 i 111,
str. 163).
25
Upravo 493. (28. VII) iz jednoga pisma papinske kurije, upućenog biskupu Ho-
noriju, doznajemo da se je ona bojala da ne oživi u Dalmaciji pelagijska hereza (Re-
gesta pontificum romanorum I, ed. Ph. Jaffe, Lipsiae 1885, 84).
26
Platyna pod 492 — 6. g. piše ovako: »... Theodoricus Siciliam, Dalmatiam, Libur-
niam, Illyricum... cum regno adiecit...« (Platynae historici Liber de vita Christi ac
omnium pontificum, RIS f. 129, t. III, p. I. Cittä di Castel'o 1914, 81).
27
Mommsen čak zaključuje iz Cassiodora da su Savija i Dalmacija bile »zeitweise
gentrennt verwaltet wurden« (M. L. Hartmann, Geschichte Italiens im Mittelalter I,
Geschichte der europäischen Staaten 32, Stuttgart — Gotha 1923. 125, bilj. 9).
28
Još 493. g. Odoakar je darovao svome »comes domesticorum« Pierusu »in pro-
vinciam Dalmatiarum insulam Melitam docentos solidos pensistantem« (G. Marini, I
papiri diplomatici, Roma 1805, 125; B. Gušić — C. Fisković, Otok Mljet Zagreb 1958, 9:
J. Kovačević, Varvarska kolonizacija južnoslavenskih oblasti, Novi Sad 1960, 25).
29
Hartmann drži inače da je služba comes Dalmatiarum et Saviae stvorena u do-
' ba kada Goti još nisu vladali Savijom (M. L. Hartmann, o. c. I. 96), što ne mora biti!
30
F. Šišić, o. c., 170; Paulys Realencyclopödie IV. Stuttgart 1901, 646.
31
E. Stein piše da su za Teodoriha u Italiji, kojom je ovaj kralj vladao, upravljali
svakom provincijom: civilni guverner Roman i vojni guverner Got — comes Gothorum
provinciae (E. Stein, Historie du Bas — Empire. De la disparation de l'Empire d'Occi-
dent a la mort de Justiniens (476 — 565) II, Paris —Bruxelles —Amsterdam 1949, 121).
32
Chronicarum quae dicuntur Fredegarii scolastici libri IV cum continuationi-
bus. MGH, SS rerum Merovingicarum t. II, liber II, Hannoverii 1888, 78, 79.
"F. Šišić, o. c., 165-170.
* zvane »Austrogoti« (Enciclopedia Italiana XXV, Roma 1935, 754) ili »Greuthun-
gen« pod kućom Amala, tj. »besprijekornih« (Meyers Grosses Konversations-Lexicon
8, Leipzig u. Wien 1908, 151).
258
barbarskog provalnika, neznabošca i poganina, a u ovakvom pojmu prešlo je
ime Got i na Slavene.34
Za vladavine Teodoriha u Dalmaciji se navodi kao »vir illustris comes«
Osvin, a ovaj vladar pokazuje svoju brigu i glede »Saloninis militibus«,35 što
ukazuje da je takva vrsta »militum«, uporedo sa ovima, postojala i u Zadru.
Posebno je zaduženje imao također »vir illustris comes Simon«, kome
je isti vladar povjerio da po Dalmaciji (per Dalmaciam) rukovodi skuplja-
njem poreza i ujedno mu je izdao specijalnu naredbu da istražuje željeznu
rudaču (ferrarias venas) navedene Dalmacije (pradictae Dalmatiae).36
Inače je postojao već za Teodoriha uz ove dostojanstvenike i »princeps
Dalmatiarum«,37 dakle ne Dalmacije, nego Dalmacija.
Po Šišićevu mišljenju, on je bio glavni činovnik Rimljana u Dalmaciji i
Saviji, te je sudio u čisto rimskim parnicama.38 Međutim, zadatak ovoga
princepsa »Dalmatiarum« bio je mnogo širi, i on je po odredbi samoga Teo-
doriha uživao nešto veća prava, koja su se odnosila i na same defensore gra-
da,39 pa tako naravno i Zadra.
Poslije smrti Teodoriha, njegovi nasljednici jednaku su pažnju poklanja-
li poput svoga predšasnika Dalmacijama kao i njenim gradovima.
To se je naročito odrazilo kod Atalariha, umjesto koga je ispočetka vla-
dala Teodorihova kći Amalusunta.
Ovaj Atalarih je bio vrlo ponosan na gotsko ime i u svojim pismima je
naglašavao da se između svih naroda napose ističe najslavniji rod (narod)
Gota. To je onaj isti kralj, koji ponovno upućuje 526 — 527. g. već spomenuto-
ga Osvina »ad Dalmatiarum atque Suaviae provincias«40 da njima upravlja
kao »comes«.
Ujedno je Atalarih uputio pismo svima Gotima i Romanima u Dalmaci-
jama. U njemu je objavio da je u te provincije poslao comesa Osvina i Severi-
na, da njima upravljaju i da im se ovi narodi imaju pokoravati. Povrh toga je
specijalno naglasio da njegov komes Osvin treba da upravlja provincijama
41
Dalmacijama.
To znači da je Osvin, uz to što je bio comes Gota u Dalmacijama, postao
i vrhovni upravitelj ili kraljevski namjesnik ovih provincija, dok je Severinu,
koga je još Teodorih kao svoga »illustrem et magnificum Severinum« slao u
34
F. Šišić, o. c., 170.
35
M. Aurelii Cassiodori Variarum libri duodecim, J. P. Miene, PL 69, Paris 1848,
535.
36
M. Aurelii Cassiodori o. c., 590; F. Šišić, Priručnik izvora hrvatske historije I/1,
Zagreb 1914, 146.
37
M. Aurelii Cassiodori o. c., 722.
38
F. Šišić, Povijest Hrvata..., 168.
39
M. Aurelii Cassiodori o. c., 722.
40
U Pauly-Wissowa piše »comes Dalmatiarum et Saviae« i datira se njegova vla-
davina o. c. IV, 646), dok M. Barada, prema Kukuljeviću, baca taj podatak u 526. i izno-
si da glasi »ad Dalmatiarum atque Suauiae provincias« (o. c., 93).
41
Μ·..Α"Τέ1ΰ Cassiodori o. c., 740, 741, 775, 774; F. Šišić, Priručnik... I/l, 147, 148.
259
Savsku Panoniju u sudskim poslovima,42 po svemu izgleda bila dodijeljena
pored ostalog i ova ista specijalna funkcija u Dalmacijama.
Interesantno je i to da je Atalarih imao u Dalmacijama svoj kraljevski
»patrimonium«, kome je stajao na čelu poseban »comes«.43
Nadalje se taj vladar vrlo zdušno brinuo da u tim istim provincijama
opći porez (census) bude u budućnosti što pravednije određen.44
Iz onoga vrlo važnog Atalarihovog pisma, upućenog Gotima i Romani-
ma u Dalmacije, vidi se da je istočnogotska vlast bila vrlo pažljiva prema svi-
ma stanovnicima u ovim provincijama.
Za tolerantne vladavine Atalariha sudjeluje na oba sinoda dalmatinske
crkve u Salonu (15. VI. 530 — 4. V. 533) uz ostale sufragane tamošnjeg nadbis-
kupa i zadarski biskup Andrija,45 koji se je čak na drugom sinodu istakao po-
sebnim vrlo trijeznim govorom i prijedlogom.46
4.
Kada je zasjeo na istočnogotski prijesto Teodohad, suvladar i nećak
Amalasunte (534), koju je čak zatvorio a onda dao i ubiti (30. IV. 535)47 stala
se je naglo rušiti Teodorihova pažljivo izgrađena državna tvorevina.
To je ubrzalo i dolazak na carigradski prijesto Justinijana I (527 — 565).
One iste godine, kada je Amalasunta ubijena, Bizantinci su se primakli prvi
put granicama Istre, koja je pored ostalih zemalja bila pod Istočnim Gotima.
Naime, prema Prokopiju, ovi Goti su vladali pored Italije još i zemljom od
Drača preko Prevalisa, Dalmacije, Liburnije, Istre i Venecije sve do Dunava.
God. 535/6. carski vojskovođa Konstancijan zauzeo je cijelu Dalmaciju
sve do Liburnije, te je privukao na svoju stranu sve Gote, koji su ondje živje-
li.48
Na osnovu dva izvorna podatka iz Prokopija, koji su kontradiktorni u
49
pogledu osvajanja Liburnije, možemo slobodno reći da ova pokrajina, pa
tako i Zadar nije bila 535. g. osvojena od Bizanta, što će i nešto kasnije izvor-
42
Možda mu je titula bila »iudex Romanus« (Gl. Paulys o. c. IV, 662), dok »comes
Gothorum« je rješavao parnice između Gota i Rimljana (Enciclopedia Italiana XXV,
756). 43
Naime, kako piše Hartmann, nad kraljevskim dobrima istočnogotskih vladara
stvorili su Goti novu titulu za nadzornika tih posjeda: comes patrimonii (M. L. Har-
tmann, o. c. I, 100).
44
F. Šišić, Priručnik... I/1, 147, 148.
45
O tome: F. Sišić, o. c. I/l, 149— 164, V. Blažević, Concilia et synodi in territorio
hodiernae Jugoslaviae celebrata, Vicetiae 1967, 9—11.
46
F. Sišić, o. c. I/l, 161.
47
Isti, Povijest Hrvata..., 172.
48
S. Antoljak, Da H je Istra upravo 539. godine potpala pod Bizant, Zbornik rado-
va Vizantološkog instituta SAN 4, Beograd 1956, 31.
49
Naime pod 535. g. piše Prokopije da je ovaj vojskovođa zauzeo cijelu Dalmaciju
i Liburniju, a pod 536. navodi: kako je već rečeno, da je zauzeo (tj. Konstancijan) zem-
lju izvan Jadranskog mora sve do Liburnije (Procopii De bello Gothico, Opera omnia
II, ed. Haury, 81).
260
ni podatak to potvrditi. Naime u međuvremenu — ali ipak 536. g. — gotske
čete, pojačane onima iz Panonske Savije, prodrle su po nalogu svoga kralja
Vitigesa prvo u Dalmaciju sa ciljem da je vrate. Jedan od njegovih vojskovo-
đa Uligisal ušao je tom prilikom čak u Liburniju.50 Ali je bio kod Skardone
poražen, pa se je povukao u Burnum.
Na glas da je gotska mornarica stigla do zidina Salone, Uligisal sa svo-
jim kolegom Azinarijem podsjedne ovaj čvrsto utvrđeni grad i s kopna i s
mora.51
Međutim, baš zaslugom Konstancijana poražena je gotska flota kod Sa-
lone (536.),52 koja je odolila Gotima i sa kopna, te su se oni morali povući.53
Kako Prokopije ne donosi kuda su se Goti povlačili, možemo samo pret-
postaviti da su prolazili preko dijela Dalmacije, te još neosvojenom Liburni-
jom i Istrom u Italiji, praćeni ostacima svoje poražene, ali još uvijek neuniš-
tive mornarice, čiji je velik dio brodova i dalje mirovao u ravenskoj luci.
Na osnovu triju izvornih podataka iz Prokopija54 može se slobodno reći
da je i 538. i 539. g. uz Istru i Liburnija (barem u pretežnom dijelu — i to iz-
nad Skradina), ostala i dalje pod Istočnim Gotima, a napose grad Zadar, dok
Dalmaciju čvrsto drži Bizant sa svojom snažnom i brojnom vojskom i mor-
naricom.
Iskorištavajući vojni potencijal ove provincije, vojskovođa Belizar kreće
iz Salone i plovi ravno do Pule, a odatle se onda prebacuje u Ravennu.55
Ovaj detalj iz Prokopija i opet ukazuje da ovaj vojskovođa nije ušao ili
se nije usudio uči ni u jednu liburnijsku luku (na kopnu i na otocima) da
nade malo predaha na svom dugom putu, nego je bez zadržavanja stigao uz
sam rub istarske obale i uplovio u Pulu, glavni grad provincije.
To ukazuje daje Liburnija sa Zadrom ostala i dalje izvan dohvata bizan-
tske vlasti.
I slijedeći izvorni podatak toliko puta citiranog bizantskog pisca, koji iz-
nosi kako je 545. Belizar uslijed napredovanja Istočnih Gota pod Totilom
56
(541—552) ili zvanim »Baduila rex«, bio prisiljen da privremeno napusti
Italiju, te je iz Ravene preko Dalmacije otplovio za Drač (545),57 gdje je čekao
na vojnu pomoć iz Carigrada, govori također da je i ove godine u svom ve-
ćem dijelu Liburnija svakako još gotska.
Upravo58 ove iste godine, po Bianchiju, Zadar stradava od kuge, koja traje
3 mjeseca.
50
U Cod. Laurent. Prokopijevog djela piše »λιγουρνιαν« (Procopii o. c., 38).
51
F. Sišić, Povijest..., 173.
52
Ne 537. kako to pišu Fr. Kos (Gradivo za zgodovino Slovencev ... I, Ljubljana
1902, XV, 14, 15) i F. Sišić (Povijest Hrvata..., 173).
53
Procopii o. c., 85
54
Procopii o. c., 82, 247, 275.
55
S. Antoljak, o. c., 34.
56
F. Sišić, o. c., 700 (SI. 116, str. 171).
57
S. Antoljak, o. c., 36.
58
C. F. Bianchi, o. c., 7. Isti piše da i 588. je Zadar »e travagliata da fiera pestilen-
za« (o.e., 7).
261
 5.
Godina 548. bila je osobito kritična za Bizant, a puna uspjeha za Istočne
Gote i njihova legendarnog vladara Tptilu, koga navode i opisuju naši Pop
Dukljanin59 kao i Toma Arhidakon,60 svaki na svoj način. Čak je 548. g. jedan
od vojnika Belizarove tjelesne garde Indulf prešao Totili, koji ga je sa veli-
kom vojskom i brodovljem poslao u Dalmaciju, gdje je pljačkao i ubijao. Ka-
da'je bizantski vojskovođa Klaudijan, koji je bio zapovjednik Salone, saznao
da se Goti sa Indulfom nalaze kod mjesta »Ααυρεάτην«,61 poslao je onamo
vojsku sa brodovima. Ali su tu Bizantinci bili poraženi i pobijeni.
Krajem ove iste 548. g. Indulf se vrati sa bogatim plijenom Totili, koji je
time pokazao da je još uvijek jak i na kopnu i na moru,62 ne samo u Italiji,
gdje postiže velike ratne i teritorijalne uspjehe nego i u jadranskim primor-
skim predjelima.
Iz ovoga je jasno da je uz Istru i Liburnija u svom većem dijelu i dalje u
rukama Totile, koji bi, da nije tako, naredio svakako Indulfu da mu povrati
ove pokrajine, a ne Dalmaciju, koju su Goti još 535. godine izgubili.
I 549. g. također je u znaku napredovanja Istočnih Gota, povezanog sa
provalama Slavena preko Dunava u Dalmaciju,63 možda po nagovoru Totile.
No zato od 550. g. Bizant se ozbiljno sprema da likvidira gotsku vlast na
preostalom dijelu Balkanskog poluotoka, kao i u Italiji.
Centar vojnih priprava i ovaj put je Salona, odakle je vojskovođa Ivan
sa brodovima i vojskom preko Skradina stigao u Ankonu. Kada je ondje po-
bijedio Gote, on se ponovno vratio u tvrdu Salonu, gdje je čekao na novog
carskog vojskovođu Narsesa, nasljednika Belizara. Baš tada je Totila preko
svojih poslanika uzalud nudio caru Justinijanu Siciliju i Dalmaciju, koje su,
po njegovoj izjavi, ostale nepovrijedene,64 dok o istočnogotskoj Liburniji (i
sada dakle iznad Skradina) i čitavoj Istri nije bilo govora.
Znači da se je i nadalje ovaj nepobijedeni i jaki istočnogotski vladar, ko-
ji je o. 551. g. čak poslao 300 brodova u Jonsko more, gdje su ovi opustošili
više otoka i mjesta, još uvijek ćuteći se snažnim, uzdao da će moći zadržati
te dvije pokrajine, pa tako i liburnijski Zadar, koji je bez svake sumnje i da-
lje dobro utvrđen gotski grad.
59
F. Šišić, Ljetopis Popa Dukljanina, SKA, Beograd - Zagreb 1928, 293, 295.
60
Thomas Archiadiaconus, Historia Salonitana, MSHSM 26, SS III (Digessit Fr.
Rački), Zagrabiae 1894, 24, 25.
61
Haury smatra da je ovo primorsko mjesto u Dalmaciji, a Coste, jedan od prevo-
dilaca Prokopijevog djela na njemački, ide tako daleko da ga ubicira kao Loretto, juž-
no od Ancone (S. Antoljak, o. c., 39, bilj. 41), dok F. Šišić piše da je to »Makar tik Ma-
karske« (Povijest Hrvata..., 173).
62
S. Antoljak, o. c., 38, 39.
63
Fr. Rački krivo datira ovaj događaj sa 551. godinom, dok onaj »ad Laureatam«
baca u 550. (Gl. Fr. Rački, Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illus-
trantia, MSHSM VII, Zagrabiae 1877, 221 - 224).
64
S. Antoljak, o. c., 40, 41.
262
No sve je bilo uzalud. Naime, 552. godine Narzes kreće iz Salone s og-
romnom bizantskom vojskom, u kojoj je bilo i Ilira, Langobarda, Herula i
Huna.
Tada je on prvi i jedini od bizantinskih vojskovođa prešao kopnenim pu-
tem preko Dalmacije, Liburnije i Istre, te valjda odatle provukao se onim us-
kim trakom primorske sjeverne Italije, koji su držali Bizantinci — Franci su,
naime, gospodarili dijelom Italije i najvećim predjelom Venecije, pa Narsesa
nisu htjeli onuda pustiti da prođe. Kada je, dakle, unatoč svim zaprekama
Narses stigao u Ravennu, on je iste 552. godine potukao »tiranina« Totilu,
kako ga naziva papa Pelagije I, kao i njegove Gote65 kod Tagine.
Istom ove godine realizirala se je u potpunosti u pogledu Istočnih Gota
opširna titula cara Justinijana I, koju je još 533. zakonom zaveo: »Justinijan,
Alamanski, Gotski, Franački, Antski, Alanski, Vandalski, Afrikanski«. 66 Ona
tako počinje i u carevu ediktu o pravoj vjeri od 552. g., gdje je sada uistinu
realno glasio Justinijanov naziv »Gotski«, jer ih je upravo ove iste godine ko-
načno pobijedio. Istom dakle onim nezaustavljivim prolaskom Narzesa pre-
ko Liburnije pao je preostatak ove pokrajine sa Zadrom u ruke Bizanta, koji
vojnim pobjedama kod Vezuva (554.) spomenutoga vojskovođe završava ko-
načno i uspješno svoj dugogodišnji rat protiv Istočnih Gota u Italiji.67
6.
Tako je Zadar 552. g. prešao ponovno u vlast bizantinskog imperija. Sva-
kako, dolazak Istočnih Gota u Italiju i Dalmaciju, Liburniju i Istru prekinuo
je rimski upravni sistem samo na vrhovima, jer su oni ondje ostavili stare
rimske municipalne institucije. Ali sada »ordo« (ordo decurionum, ordo, de-
curiones), koji je za rimske uprave imao kontrolu nad gradskom upravom,
obavljao je čisto kancelarijski posao i pobiranje poreza.
Tada gradom, pa tako naravno i Zadrom, upravlja »defensor«,68 koji za-
stupa interese plebsa.
Još u 5. st. unutar municipalne organizacije formira se nov i jak faktor
— crkva,69 čija vrhovna glava, rimski papa Vigilije, poput istočnogotskog kra-
lja Atalariha, ima također u Dalmacijama svoj »patrimonium« (549.). Njemu
je bio na čelu đakon Sebastijan, koji je iz Salone budno upravljao tim papin-
70
skim dobrom »Dalmatiarum« i marljivo sakupljao od njega dohotke.
"Isti, o. c., 41-43.
66
Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije I, Posebna izdanja Vizantološ-
kog instituta SAN CCXLI/3, Beograd 1955, 146.
67
Gl. Mayers Grosses Konversations-Lexicon 8, Leipzig u. Wien 1908. 151, 153,
154; Enciclopedia Italiana XXV, 754-756; Vojna Enciklopedija 10. Beograd 1967, 582.
68
Defensor je bio gradski činovnik, koga je na prijedlog građana imenovao kralj
na jednu godinu, a pored njega je bio i curator (M. L. Hartmann, o. c. I. 104). Ovi su
stajali pod »comes Gothorum provinciae« (E. Stein, o. c. II, 121).
69
G. Novak, o. c., 84, 85.
70
M. Barada, o. c., 93.
263
 Iz ovoga se jasno uočuje da istočnogotski vladari i njihovi namjesnici u
Dalmacijama, iako Arijanci, pokazuju veliku tolerantnost prema crkvi i pa-
pinskoj kuriji, dozvoljavajući joj da ima ondje svoje posjede i da nesmetano
njima gospodari.
Inače onaj izvorni plurarni oblik Dalmatiae odnosi se samo na Dal-
maciju, a ne i na Praevalitanu, koju papa Vigilije izričito razlikuje od plurar-
nog izraza »Dalmatiarum«.71
Ovaj plurarni oblik (Dalmatias, Dalmatiis) upotrebljava i Jordanes, ka-
da opisuje pljačkaški upad i povratak vode »Sveva Hunumundusa« u te kra-
jeve.72 Uz to, tome treba dodati da i Prokopije također posebno citira Dalma-
ciju (ne Dalmacije), a posebno Prevalitanu, kako smo već prije kazali.
Prema tome bismo mogli pretpostaviti da su još Istočni Goti kao »victo-
res-barbari«73 izvršili prvu podjelu rimske Dalmacije na dva dijela. Jednim
tim dijelom, u kome je bio i Zadar, sigurno je upravljao gotski činovnik, pod-
vrgnut izravno komesu »Dalmatiarum atque Saviae« ili tzv. »comesu provin-
ciae« u Saloni, koji je imao svu civilnu i vojnu vlast.
Da li je u Dalmacijama uz ovoga visokoga funkcionera bio i »comes74 ci-
vitatis«,75 tj. komes plemenske organizacije gdje nije bilo »varoških opći-
na«,76 kao i tzv. »comes/rei militaris/et dux«,77 ne možemo ništa sigurno re-
ći, jer za to nema izvornih podataka. Još nešto. Značajno je — i to treba
posebno istaknuti — da istočnogotska vladavina u Zadru nije ostavila nikak-
vih tragova kao u Saloni, mjestima u okolici Splita, Kninu, Biskupiji i Drni-
šu i u Stonu kod Dubrovnika.78
No zato je ipak ostao jedan vrlo zapažen nalaz istočnogotske fibule (za-
pravo dviju srebrenih lučnih fibula) iz nokropole u selu Kašicu, na što je ne-
davno upozorio našu naučnu javnost Janko Belešević koji je datira u prvu
polovicu 6. stoljeća.79
Jedna od tih fibula (s ostacima tekstila na njoj) je, po njegovu mišljenju,
vrlo rijedak primjerak i ujedno najstariji istočnogotski nalaz na tlu Dalmaci-
80
je, vjerojatno prije import iz Italije nego iz Podunavlja.
Po izlaganju Beloševića, istočnogotski i autohtoni barbarizirani živalj
antike, sahranjivan na toj nekropoli, predstavljao je poljopriredno stanovni-
71
M. Barada, o. c., 93, 94 i bilj. 6.
"Jordanis De origine actibusque Gotarum, MGH, Auctores antiguissimi V/1,
129.
73
Enciclopedia Italiana XXV, 754, 755.
74
Pored defensora i curatora, koji su bili Rimljani, u gradovima Italije su posto-
jali kao komandanti mjesta Goti sa titulom »comes Gothorum civitatis« (E. Stein, o. c.
II, 121).
75
Paulys o. c. IV, 642.
76
F. Šišić, Povijest..., 136.
77
Paulys o. c. IV, 662, 663.
78
Za to: J. Kovačević, Varvarska kolonizacija..., 25.
79
J. Belošević, Ranosrednjevjekovna nekropola u selu Kašicu kraj Zadra. Diado-
ra 4. Zadar 1968, 226-228, 230, 232, 237, 238 - i tabla IV, V, 245.
80
Isti, o. c., 232.
81
J. Belošević, o. c., 237.
264
štvo s nekoliko većih istočnogotskih posjeda, koji su se nalazili na plodnom
području sela Kašica.
Naime, upravo na širem području istoimenoga sela nalazi se nekoliko
ubiciranih i još neistraženih rimskih villa rustica, koje su u I polovici 6. st.
držali Istočni Goti kao vladajući sloj i u sklopu tih istih vila živjelo je stanov-
ništvo koje se je sahranjivalo na navedenoj nekropoli.81
U vezi s tim mi bismo mogli sa svoje strane samo nabaciti kao pretpos-
tavku daje možda ovaj posjed sačinjavao dio Atalarihova kraljevskog »patri-
monija« u Dalmacijama, o kome smo već prije govorili.
No unatoč tome ipak ovaj vrlo rijetki nalaz iz Kašica,82 koji pripada raz-
doblju istočnogotske vladavine u Liburniji, ukazuje da je broj Istočnih Gota
ovdje bio vrlo malen i da Zadar sa svojom okolicom nije bio u direktnom fo-
kusu interesa istočnogotskih vladara kao upravo Salona, srednji i južni dije-
lovi današnje Dalmacije i današnje Crnogorsko Primorje.83
Inače se može reći da su istočnogotski kraljevi nastojali reorganizirati i
podići gradsku upravu u svakom pogledu (defensor, curator civitatis,84 vica-
rius portus, curiales, possessores). 85
Potpadanjem Dalmacije (sa Liburnijom) pod Bizant, opet su ovdje us-
postavljene, pa tako i u Zadru, sve stare rimske institucije.86
7.
Iz cijeloga ovoga našega izlaganja možemo na kraju izvući slijedeće op-
ćenite zaključke:
1. Vladavina Istočnih Gota nad Dalmacijama, pa tako i nad Liburnijom,
u čijem je sklopu bio i Zadar, započela je valjda već od 490. godine.87
2. Nad većim dijelom Dalmacija trajala je istočnogotska vlast samo do
535./6. godine.
3. Godine 536. izgubili su Istočni Goti dio Liburnije do Skradina.
4. Istom 552. g. Narzesu se predaje preostali dio Liburnije sa Zadrom, i
88
time prestaje opstojati 62 godišnje gospodstvo Istočnih Gota nad ovim gra-
dom, koje ipak nije suviše kratko, kako to piše Brunelli, uzimajući da je taj
narod izgubio ove predjele još 535. godine.89
82
Autori zapažene monografije »Nin« M. Suić, Š. Batović i J. Belošević čak su
čvrsto uvjereni i sigurni da se u Ninu može »očekivati istočnogotske nalaze«, jer teško
je pretpostaviti da je Nin za istočnogotske vlasti bio zapostavljen. (Nin, 54).
83
Za tu gotsku prisutnost i nalaze u Prevalitani: J. Kovačević, o. c., 23, 24.
84
Pored defensora bio je i curator, kojega je također imenovao vladar. No on je
ostao duže na vlasti od defensora (M. L. Hartmann, o. c. I. 104).
85
O tome gl. L. Benevenia, o. c., Annuario dalmatico III, 164—166; V. Brunelli, o.
c., 158, 159.
86
F. Sišić, Povijest..., 174.
87
Šišić stavlja ovu godinu (Povijest..., 168), a V. Brunelli (o. c., 159); 489.
88
Sišić piše da je Gotska vlast potrajala u Panoniji i Dalmaciji »šezdesetak godi-
na« (o. c., 168).
89
V. Brunelli, o. c., 159.
265
 Inače, s ovim prikazom Zadra pod vlašću Istočnih Gota, koji su također
tu živjeli i konstruktivno sudjelovali u njegovoj gradskoj upravi i životu, do
danas se nije nitko u nas u cjelini i posebno pozabavio.
Stoga je jasno da mi nemamo namjeru s ovakvom obradom da kažemo
kako je ovo posljednja riječ u našoj historiografiji o tom vrlo interesantnom
i zapaženom razdoblju, u koje je Zadar tek počeo da dobiva na svome znače-
nju.
Obrnuto, naš je cilj samo bio da damo poticaja našim mladim historiča-
rima i naučnim radnicima da oni još uspješnije na tom polju nastave. Bit će-
mo u potpunosti zadovoljni ako ovaj mali prilog korisno posluži kao baza za
daljnje rasvjetljavanje razdoblja u kome su Istočni Goti i njihovi vladari do-
minirali preko svojih namjesnika i činovnika u Dalmacijama i u njima uk-
lopljenoj Liburniji, a napose u današnjem Zadru, koji je dugi niz godina
imao za načelnika grada jednog Istočnog Gota, a ne Romana, kao u nešto
kasnije doba.
ZADAR UNDER THE OSTROGOTHS
Summary
After a brief survey of the literature and other authentic material, the
author proves that Liburnia, including Zadar, and Dalmatia became part of
a new Gothic state in 493, during the reign of Theodoric. During this period,
transport and trade were much increased. The Goths took part in town life
and in the town government. The author proves that in the years 538 and 539
Liburnia, Istria and Zadar were under the Ostrogoths and Dalmatia was un-
der Byzantium, and hence that Liburnia and Zadar were not under Byzanti-
ne rale. In 552 and especially after 629 the rest of Liburnia and Zadar belon-
ged to Byzantium and received old Roman institutions.
A Gothic official represented the Ostrogoth rule in Zadar. He was sub-
ject to the comes (prince) of the province in Salona and had both civil and
military power. In Zadar and its environs there are no remains from the pe-
riod of Ostrogoth rule except for two silver arched fibulae in Kašić from the
first half of the 6th Century. The author maintains that the Ostrogoth rulers
were not concerned with Zadar and its environs, äs they were with Salona,
and he was the first in Croatian historical science to open up this problem.
266
ZADAR ZA VRIJEME HRVATSKIH NARODNIH
VLADARA*
Potkraj VI i početkom VII stoljeća u bizantskom Zadru stanovništvo se
je dijelilo na kler, plemiće, puk, vojnike i bespravne robove. Pod plemićima
(nobiles) uopće se misli i na patricije (patritii romani), koji su bili najviša
klasa u gradu i njime su zapovijedali. Obrtnici i radnici koji su se bavili ne-
kim poslom, te siromašan narod sačinjavali su plebs. Vojnici su bili mali i
srednji posjednici koji su na osnovi zakona morali za porez na svoje zemljiš-
te služiti u vojsci. Prema tome, to je bila pokrajinska ili gradska milicija, us-
tanovljena za održavanje reda i mira. Robovi pak i dalje nisu imali nikakvih
prava.1 Tako su izgledale društveno-ekonomske prilike u Zadru uoči upada
Avara i Slavena u rimsku Dalmaciju. Iako su Avari i Slaveni poslije pada Sa-
lone u njihove ruke zauzeli čitavu Dalmaciju i ondje se nastanili, nisu im se
* O povijesti Zadra u ovom periodu pisano je dosta. Od starije literature navest
ćemo samo: V. B r u n e l l i , Stona della cittä diŽara, I, Venezia 1913; F. Šišić, Povi-
jest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, I, Zagreb 1925. Od novije pak: I. Beuc, »Sta-
tut zadarske komune iz 1305. godine«, Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci, II, Rijeka
1954; V. N o v a k , Zadarskikartular samostana svete Marije, Zagreb, JA/U, 1959; N.
Čolak, »Poljoprivreda zadarske komune u ranom srednjem vijeku«, Radovi Instituta
JAZU u Zadru,1), Zadar 1962; N. Klaić, »Neki problemi srednjovjekovne povijesti Za-
dra«, Zadar (Zbornik), Zagreb 1964, MH; N. Klaić, »Problem vrhovne vlasti nad Dal-
macijom do početka XV stoljeća«, Zadar (Zbornik); L j . K a r a m a n , »Spomenici um-
jetnosti u Zadru u vrijeme hrvatsih narodnih vladara«, Zadar (Zbornik); V. Mas t r o -
vic, »Radovi o Zadru i okolici«, Zadar (Zbornik); G. N o v a k , »Presjek kroz povijest
grada Zadra«, Grad Zadar, Institut JAZU, Zadar 1966; J. Fer l u g a , »Vizantija i Za-
dar«, Zadarska revija,2 — 3, Zadar 1967; N. Klaić, »Zadar, dalmatinska metropola do
XII stoljeća«, Zadarska revija, 2 — 3, 1967; M. B r a n d t , »Neki elementi komunalnog
razvitka srednjevjekovnog Zadra do polovine XI. st.«, Zadarska revija, 2 — 3, 1967; N.
Klaić, »Tribuni i consules zadarskih isprava u X i XI stoljeću«, Zbornik radova Vi-
zantološkog instituta, knj. XI, Beograd, SAN, 1968; L. M a r g e t i ć , »Tribuni u sred-
njevjekovnim dalmatinskim gradskim općinama«, Zbornik radova Vizantološkog in-
stituta, knj. XVI, Beograd, SAN, 1975.
1
G. Novak, »Uprava i podjela stanovništva u kasnorimskim i ranoromanskim
gradovima Dalmacije«, Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb 1951,
86-88.
267
ipak predali primorski gradovi, pa ni Zadar, koji je kao romanski grad s ja-
kim zidinama sačuvao i dalje svoju slobodu.2
Kada su Hrvati, potpomognuti od Bizanta, likvidirali Avare u rimskoj
Dalmaciji, uzeli su pod svoju vlast te njene predjele3 i tako postali susjedi sa-
mih dalmatinskih gradova. Ali su Romani ostali i dalje gospodari mora, ko-
me se, po kasnijem pričanju, Hrvati nisu usudili približiti, jer su Romani sa
svojim oružanim lađama stražarili duž cijele obale.4 Velika pak podrška ta-
mošnjoj bizantskoj upravi — čiji je strateg, odgovoran ravenskom egzarhu,
stolovao u Zadru — bili su tamošnji biskupi, sve sami Grci (Bizantinci).
Kada su Langobardi likvidirali ravenski egzarhat (751), provedena je re-
organizacija bizantske Dalmacije, koju su sačinjavali gradovi Zadar, Trogir,
Split, Dubrovnik, Kotor i otoci Krk, Osor (Cres i Lošinj), Rab i Vrgada.5 Pot-
kraj VIII ili početkom IX stoljeća, osim Venecije, i Zadar je priznao vlast
Karla Velikoga. Naime, 804. god. u njegovo su ime kao mirovni poslanici Do-
nat, zadarski biskup, i Beatus, mletački dužd, pošli u Carigrad do cara Niki-
fora (802 — 811). Tom prilikom je i tijelo svete Stošije preneseno u Zadar,
gdje je njenu mramornu raku dao načiniti sam Donat.6
Slijedeće godine Pavao, zadarski dux, i već spomenuti biskup Donat kao
poslanici Dalmatinaca, tj. ostalih romanskih gradova i otoka Dalmacija, do-
šli su u Diedenhofen caru Karlu, kome su donijeli mnogo darova. Inače dux
Jaderae Pavao čini se da je bio i dux Dalmatiae, u kojoj je sada provedeno
franačko administrativno uređenje.7 Ujedno su i tereti u toj pokrajini postali
mnogo teži nego za bizantske vladavine. Uz navedenoga duxa zadarski bis-
kup Donat igrao je veliku ulogu i na bizantskom i na franačkom dvoru, ka-
mo je dolazio u specijalnim misijama.
Sada je Zadar, koji se u latinskim dokumentima stalno naziva, od IX st.
dalje, civitas,8 preko te dvojice svojih istaknutih predstavnika najedanput
dobio vodeće mjesto medu drugim dalmatinskim gradovima i postao par-
tner samoj Veneciji, čiji se je glavar također nazivao dux.
No ta franačka vladavina nad Zadrom bila je kratkoga vijeka, jer je već
806. god. grad sa starom Dalmacijom opet priznao vrhovno gospodstvo Bi-
zanta, kome ju je mirovnim ugovorom potvrdio i prepustio car Karlo (812).9
2
Gl. Fr. R a č k i , Documenta historiae chroaticaeperiodum antiquam illustrantia
(RD) SHSHM VII, Zagrabiae 1877, 266, 269, 270, 278.
3
M. B a r a d a , »Hrvatska diaspora i Avari«, Starohrvatska prosvjeta, III, 2, Za-
greb 1952, 7- 14 i RD, 270-272.
4
RD, 279.
5
F. S i š i ć , Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. I, 290-295, 282, 283, 290,
295 i RD, 401-405.
6
RD, 306-308; V. B r u n e l l i , o. c., l, 185-188,200, 192, 193.
7
S. A n t o l j a k , »Miscellanea mediaevalia adriatico-croatica«, III. Koji još izvori
spominju Pavla, duksa Zadra?, Adriatica maritima Instituta JAZU u Zadru l, Zadar
1974, 262, 263.
8 cije stajao strateg«, a »siguran terminus ante quem podizanja Dalmacije na rang teme
Gl. RD, 513 (index); Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae
(CD)) I, JAZU, Zagreb, 1967, 242 (index).
9
RD, 311-315.
268
Otada ponovno bizantski Zadar, koji izravno izvan svojih zidina graniči s
hrvatskom državom, živi uglavnom mirnim životom. On je svakako u dotica-
ju s franačkim vazalom, svojim neposrednim susjedom Bornom, koji se čak
821. god. naziva dux Dalmatiae atque Liburniae.10 Inače je u to doba Zadar
privremeno i gostoljubivo sklonište Ivana, koga je prognao njegov otac, mle-
tački dužd Agnello, kao i gradeškog patrijarha Fortunata, optuženog kod fra-
načkog vladara Ludovika Pobožnog da pomaže ustanak Ljudevita Posav-
skog.11 U Zadru tada stoluje Ivan, prefekt bizantske Dalmacije, koji čak For-
tunata, na njegovu želju, upućuje brodom za Carigrad.12
Za vrijeme anarhične vladavine Mihajla II Mucavca (820 — 829), Zadar
poput ostalih dalmatinskih gradova postaje samostalan.13 No zato već 840.
javlja se kao spatarij i strateg Dalmacije Brijenije,14 koji je sigurno stolovao
u tome gradu. Međutim, za carevanja Mihajla III (842 — 867) upravlja Dalma-
cijom arhont, a ne strateg, i prema tome ta pokrajina postaje arhontija ili te-
mat.15 Što je izazvalo tu promjenu, nije nam poznato.
Kada je umjesto Mihajla nasilno preuzeo carsku krunu energični Vasili-
je I (867 — 886), ojačala je ponovno vlast Bizanta u Dalmaciji, čiji su gradovi
po nalogu ovoga cara učestvovali pri uzaludnoj opsadi Barija (869), koji je
bio u rukama Arapa.16 Medu njima je, svakako, u toj ekspediciji sudjelovao i
Zadar kao istaknuto središte bizantske uprave nad Dalmacijom. Ne samo to:
taj vladar, da učini kraj neprijateljstvu Hrvata i Romana u dalmatinskim
gradovima, određuje da se odsada plaća danak radi očuvanja mira ne njego-
vu »strategu«17 nego hrvatskom vladaru. Otada Zadar (το κάστδον τα Διάδ-
ωρα) plaća Hrvatima 110 ugovorenih zlatnika, a uz to im daje vino i razne
plodine za nesmetano posjedovanje zemljišta izvan svojih zidina. No Zadar
je ipak i dalje isplaćivao »strategu« u svome gradu simboličnu svotu novca u
18
znak dužne pokornosti prema caru, čija je vlast u ovim krajevima postala
samo nominalna.
U ovakvoj je situaciji razumljiva i težnja papinske kurije, kojoj je izrazio
svoju odanost knez Branimir, da uz ostale dalmatinske gradove i Zadrane
(svećenike, prvake puka i same stanovnike toga grada) nagovori neka prizna-
10
RD, 325; S. A n t o l j a k , »Da li bi se još nešto moglo reći o hrvatskim knezovi-
ma Borni i Ljudevitu Posavskom?«, Godišen zbornik na Filozofskiot fakultet na Uni-
verzitetot vo Skopje, 19. Skopje 1967, 129, 130 i bilj. 7.
11
Gl. o tom ustanku: S. A n t o l j a k , o. c., 135-138.
12
RD, 319, 326.
13
Gl. RD, 338, 339; Vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, II, SAN, Poseb-
na izdanja Viz. instituta СССХХШ/7, Beograd 1959, 14.
O tom detaljnije: F. Š i š i ć , Povijest Hrvata... I, 327 i bilj. 21; gl. i J. F e r l u g a ,
14
Vizantiska uprava u Dalmaciji, Beograd 1957, SAN, 65, 66.
15
J. Ferluga, pobijajući razna mišljenja o postanku te arhontije, dokazuje da je
Dalmacija do kraja 60-tih godina 9. st. bila arhontija (J. F e r l u g a , o. c., 64 — 67).
16
RD, 348; F. Šišić, o. c. I, 347.
17
Valjda u Zadru. Ferluga smatra da je »već 872 — 873. god. na ćelu carske Dalma-
ostaje 878. god., a terminus post quem 867. god., ali je postavljanje prvog stratega u
Dalmaciji svakako bliže ovom posljednjem datumu« (J. F e r l u g a , o. c., 75, 70).
18
RD, 372; Vizantiski izvori... II, 36.
269
ju njenu jurisdikciju. Po našem mišljenju do toga priznanja sa strane zadar-
19
skog biskupa Vitala ubrzo je došlo zbog sporazuma između Bizanta i Rima,
20
kojim je dokončan raskol u kršćanskoj crkvi.
Vladavina Leona VI Mudrog (886 — 911), Vasilijeva sina, a onda Kon-
stantina VII Porfirogeneta (912 — 959) i njegovih regenata i suvladara, još vi-
še je ojačala samostalnost dalmatinskih gradova, napose Zadra, gdje se spo-
minje kao prvi njegov prior Andrija (918?),21 a pored njega devet tribuna,22
izvršnih organa gradskih vlasti. Biskup je i u ovo doba najutjecajnija osoba
u Zadru. U gradu i dalje prevladavaju bizantska i latinska imena među sta-
novnicima, ali je hrvatski živalj već brojčano ojačao. To dokazuje i ime grad-
skoga tribuna Dabra, a kći priora Andrije zvala se Dobruša.23 Na izvangrad-
skim posjedima priora (Diklo, Sekirani) žive pak neslobodni seljaci s narod-
nim imenima, koje ovaj oporučno oslobađa i poklanja im čak svoje vinogra-
de. Inače je bogatstvo priora Andrije, koji je povrh toga bio i brodovlasnik,
bilo veliko i sastojalo se od brojnih kuća vrtova, zemalja, vinograda, stoke,
raznih dragocjenosti, tkanina, pokućstva itd.
"GLRD, 8-11 i CD I, 13, 14, 16, 17.
20
Gl. F. Šišić o. c. I, 384.
21
On je sastavio čuvenu oporuku, čiji se prijepis iz kraja 17. st. čuva u Historij-
skom arhivu u Zadru medu Spisima samostana sv. Krševana, kaps. XXIII, br. 14. Nju
su djelomično objelodanili Lucius i Farlati, a prvi u cijelosti I. Kukuljević Sakcinski iz
staroga prijepisa na pergameni medu spisima istoga samostana »pod br. 35. Masso 5.
Capsula XVII.« u HAZ-u. Ova listina u tekstu — po Kukuljeviću — ima godinu
»DCCCCVIIII«, a on je datira sa 919. godinom (I. K u k u l j e v i ć - S a k c i n s k i , Codex
diplomaticus regni Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae I, Zagreb 1874, 75, 76). God. 1874.
piše Rački da je ovu ispravu od 908. god. koja imade »priepis«, na kojem čita se na kra-
ju pripis slijedeći: »La carta pecora e nella presente capsula, mazzo P.«, uzaludno tra-
žio sa Böttnerom, ali »ove kože« nijesu mogli »naći« (Fr. R a č k i , »Iztraživanja u pis-
marah i knjižnicah dalmatinskih«, Rad JAZU, XXVI, Zagreb 1874, 159). Međutim 1877.
u svojim »Documenta« izdaje u cijelosti ovu listinu, koja ima po njemu — u tekstu
»DCCCCVIII« godinu, te dodaje da se njen apograf nalazi u starom namjesničkom ar-
hivu medu aktima samostana sv. Krševana »cass. XXIII. n. 35.« sa već navedenom bi-
lješkom »La carta pecora...«, ali da više ove pergamene nema. Ujedno kaže da su je
djelomično objelodanili Lucius i Farlati, kako se čini »e vetustiore membrana«, a i Ku-
kuljević (RD, 17— 19). G. Praga, pak, još 1929. ukazao je da se je u biblioteci Filippi na-
lazilo deset dokumenata, medu kojima je ijedan stari prijepis oporuke priora Andrije,
no da ni njima a ni ovoj listini danas nema traga (G. Praga, »La Scriptorium di san
Grisogono di Žara«, Archivio storicoper la Dalmazia, VIII, Roma 1929, 35). Šamšalo-
vić i Stipišić, objelodanjujući ovu povelju iz prijepisa »s kraja XVII. st.«, zaključuju da
je njen originalni tekst »pisan goticom«, što nije točno, kako se vidi iz njene sačuvane
fotokopije, gdje se ne uočuje jasno da li je godina: 908. ili 909. Međutim indikacija: VII
je sasma vidljiva.
22
Ovaj broj tribuna u zadarskim listinama od 918 (?), do 1067. god. raznoliko va-
rira (Gl. i L. M a r g e t i ć , »Tribuni u srednjovjekovnim dalmatinskim gradskim opći-
nama«, Zbornik radova Vizantološkog instituta, XVI, 34). Zadnji pak zadarski prior u
11. st. navodi se o. 1091. god. (RD, 155; CD I, 201).
23
O tom imenu kao i drugima u 10. i 11. st. u Zadru opširno piše V. Jakić-Ces -
t a r i ć , »Etnički odnosi u srednjovjekovnom Zadru prema analizi osobnih imena«, Ra-
dovi JAZU u Zadru, 19, Zadar 1972, 114-128, 137, 144, 147, 148, 155, 156, 161, 162; V.
J a k i ć - C e s t a r i ć , »Ženska osobna imena i hrvatski udio u etnosimbiotskim procesi-
ma u Zadru do kraja XII. stoljeća«, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 21, Zadar 1974,
291-316.
270
U ovo doba Zadar ima sedam crkava: Sv. Lovre, Sv. Ivan, Sv. Krševan —
koju je sagradio krajem IX ili početkom X st. prior Andrija s još jednim Za-
draninom —, Sv. Marija — osnovana od monaha Sv. Krševana —, Sv. Petar,
Sv. Toma, Sv. Stošija.24 Svećenici su u tom gradu bili uglavnom Romani, a
novac je solidus. Prvi pak poznati učitelj zvao se je Konstantin,25 a prvi notar
đakon Ivan,26 koji sastavlja razne vrsti povelja.27
24
Za ove crkve gl. C. F. B i a n c h i , Žara cristiana I, Žara 1877, 467, 474, 297, 315,
380, 460, 89, 379.
25
On se naziva u povelji od 918 (?) »magister«. I u spisu Petra Crnoga iz 1080. po-
stoji bezimena titula »magister«, a u Krešimirovoj ispravi od 16. V. 1076. god. medu
prisutnima
26
se govori o »magistro Gregorio gramatico« (CD I, 27, 175, 115).
RD, 17-19.
27
Šarolikost i raznolikost zadarskih povelja 10. i 11. st. dala su obilje grade našim
starijim i sadašnjim naučnim radnicima da im većina ili zaniječu autentičnost, ili da
ih proglase sumnjivima. Ovamo spadaju napose 4 listine, i to one od 918 (?), 19. XII.
986 (?), 15. VII. 999. i 1. IX. 1044, koje se sve ubrajaju medu spise Sv. Krševana. I suviše
bi nas odvelo da ovdje navedemo što o njima misle F. Rački i G. Praga. Zato ćemo se
samo kratko osvrnuti na najnovija mišljenja o njima. Tu spada u prvi red N. Klaić, ko-
joj su gotovo sve povelje iz doba narodnih vladara falsifikat, pa naravno i ove četiri.
Ona je u svome zaključku potvrdila Pragine sumnje u njihovu autentičnost i ustvrdila
da su to kasnije tvorevine, nastale ili točnije sastavljene na osnovu samostanskih ana-
la, zatim popisa nekih priora (prije svega Madijevaca) i zadarskih biskupa. Za nju je u
ovom času važno tek konstatirati da su podaci o zadarskim tribunima i konzulima
uneseni u te krivotvorine zbog istoga razloga zbog kojega su one od samostanskih bi-
lježaka pretvorene u diplome i notarske isprave. U tome joj je o njima naročito upala
u oči formula actum, gdje se navode konzuli. Naime, ona po tekstu smatra da sastav-
ljač isprave zamišlja consules kao lica koja su vladala u to vrijeme itd. (N. K l a i ć ,
»Tribuni i consules zadarskih isprava X i XI stoljeća«, Zbornik radova Vizantološkog
instituta, XI, 90, 77, 78, bilj. 40.) Na ovim svojim tvrdnjama ostala je N. Klaić i 1971.
kada je skupila »i dokaze paleografske prirode«, te došla »zajedno s Pragom do za-
ključka da sve do druge polovice XII, st. medu zadarskim ispravama nema paleograf-
skih ni diplomatičkih originala«, te » nastavljajući na Pragine rezultate« pokušala je
»utvrditi vrijednost i vrijeme približno onih isprava« iz fonda samostana sv. Krševa-
na, »u kojima se spominju tribuni i consules«. I njen konačan zaključak bio je isti:
»poznate zadarske »oporuke« (priora Andrije, Agape i Dauzete) i druge isprave koje su
datirane X. i XI. st. nisu mogle nastati prije druge polovice XII st.« (N. Klaić, Povi-
jest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1971, 5, 6). Da su ove povelje falsificira-
ne, kako je to ustvrdila N. Klaić, nedavno seje složio u dva navrata i L. M a r g e t i ć (o.
c., Zbornik... XVI, 28,35); Isti, »Creske općine u svjetlu isprave od 5. listopada 1283. i
pitanje kontinuiteta dalmatinskih gradskih općina«, Radovi Instituta za hrvatsku po-
x vijest, 7, Zagreb 1975, 64). Ali je ipak u drugom svom radu ublažio svoj pristanak u
/ prvom radu da su one falsifikat s izrazom da one »nisu do nas došle u originalnoj for-
/ mi, u kojoj su navodno sastavljene u X i XI stoljeću« (L. M a r g e t i ć , »Creske općine«,
Radovi... 7, 64). Međutim još 1957. J. Ferluga je ukazao da postoji direktan dokaz za
izjednačenje konzulata s vladom jednoga vladara i to upravo u oporuci ovoga priora
Andrije, u kome prije potpisa svjedoka stoji: Actum hoc tempore, die loco ac consule
ut supra, te da u protokolu isprave nalazimo objašnjenje. Vrijeme: DCCCCXVIII, men-
se decembris; mjesto: in ciuitate Jadera, ostaje onda još consule, što ne može odgova-
rati ničemu drugome nego riječima: imperante domino nostro Constantino piissimo
acperpetuo auguste (S. A.). Na istu formulaciju ac consulibus, koja se odnosi na care-
ve Konstantina VIII i Vasilija II kao suvladare, nalazi se 969, 986 i u jednoj sumnjivoj
ispravi iz 1044. (J. F e r l u g a , o. c., 84) N. Klaić samo citira ovu stranu Ferlugina rada i
pokušava na svoj način sve to objasniti (N. Klaić, Tribuni..., 71,77, 78, bilj. 40, 85, 86,
bilj. 73). Međutim, ni ona, a ni Margetić ne osvrću se, što o nazivu consul i njegovu
smještaju u ispravi kaže C. du Fresne domino du G a n g e , Glossarium mediae et infi-
271
 II
Poslije 915. godine prestaje nominalna vlast bizantskoga cara Konstan-
tina VII Porfirogeneta u Dalmacijama, kojima, pa tako i Zadrom, sada zavla-
da hrvatski kralj Tomislav.28 Čak je zadarski biskup Formin bio jedan od
mae latinitatis II, Niort 1883, 526 - 529, a onda i H . B r e s s l a u , Handbuch der Urkun-
denlehre für Deutschland und Italien II, Berlin 4958,188,406 - 409. No zato L. Marge-
tić donosi iz Marinijeve zbirke isprava tu formulu u protokolu povelja iz 6. i 7. st. u
nekoliko primjera gdje se navodi »Actum... imperatore consule et die supscripto« ili
»Actum... die imperatore et consule suprascripto«. No gotovo ni u jednoj od ovih is-
prava nisu navedeni u protokolu: dan, godina i carevi. Jedna pak istarska isprava 602.
ima: »Acta in loco illo, die et consulibus suprascriptis«, dok oporuka tršćanske opatice
Mara ima u eshatokolu: »Die et anni et imperantibus Indictione suprascripta...« (L.
M a r g e t i ć , Creske općine..., 68, 69). Karakterističan je podatak, koji donosi Grgur
Turski, i on glasi ovako: »... Igitur ab Anastasio imperatore codecillos de consolato (S.
A.) accepit, et in basilica beati Martini tunica blattea indutus et clamide, imponens
vertice diademam... et ab ea die tamquam consul aut augustus est vocitatus (S. A.)...
»Gregorii episcopi Turocensis Historiarum libri decem I, Berlin, 134: u bilješci 3 na is-
toj strani piše: »ut augustus« umjesto »aut augustus«. Da nemaju pravo ni N. Klaić,
koja pokušava da one konzule izjednači s onim konzulima iz 12. st., te da je po njima
sastavljač napisao »consules suprascripti« (N. K l a i ć , Tribuni..., 78, bilj. 40), jer su ti
citirani po imenu i u toj časti u dataciji ili protokolu (SCD II, 151, 152, 318, 319), a isto
tako ni Margetić, već Ferluga, ukazuju sve već spomenute isprave. Tako u onoj od 918
(?) u eshatokolu stoji: »... Actum hoc tempore, die, loco acconsule (S. A.) ut supra«.
Naime taj izraz se odnosi na cara Konstantina VII, navedenog u protokolu, gdje je ci-
tirana i godina, indikcija, dan kao i mjesto, te carevanje Konstantina VII (Imperante
domino nostro Constantino piissimo ac perpetuo augusto: S. A.). U onoj pak povelji od
986 (?) piše u eshatokolu: »Actum hoc tempore a(c)consulibus suprascriptis et lo-
co.. .«. Tu je citirana prvo, godina i drugi vremenski znaci (indikcija i dan), onda care-
vanje Vasilija II i Konstantina VIII (Imperantibus piissimis/et perpetu/ is augustis,
[S. A.]) Basilio et Constantino, a deo coronatimagniimperatores), a iza toga mjesto. U
oporuci Agape od 15. VII. 999, također u eshatokolu, je: »... Actum tempore, die et loco
ac consulibus«, a u protokolu je prvo, godina, indikcija i dan, zatim mjesto i tek onda
navedena i oba ta cara (imperantibus püssimis et perpetuis augustis [S. A.] Constanti-
no et Basilio...) i konačno u povelji — i opet u eshatokolu — je: »Actum tempore, die
et loco a consulibus(!), ut supradictum est...«, a u protokolu dolazi i opet prvo, godi-
na, indikcija i dan, onda carevi (Imperantibus püssimis et perpetuis augustis [S. A.]
Constantino imperatoribus [!]. Iz onoga što se je navelo iz Grgura Turskoga i Marinia,
te ako se upozori da se u sve ove četiri zadarske listine redovito citira augustus (ili au-
gusti) u protokolu, što je adekvatno izrazu consul (ili consules) u eshatokolu, onda je
već jasno da te povelje nisu uopće falsifikati i da se riječ »consul« ili »consules« uisti-
nu odnosi na bizantinske vladare, kako je to već ukazao J. Ferluga, koji nije znao za
sve ove naše podatke! Uostalom Ferlugi je priznao i Margetić da je dokazao da poda-
tak consule »ne može odgovarati ničem dragom nego riječima imperante domino nos-
tre (o: S. A.) Constantino piisimo ac perpetuo augusto, iz čega slijedi da formulacija ac
consulibus odgovara postojanju suvladara na bizantinskom prijestolju, što doista i
odgovara protokolu dviju isprava iz god. 986. i 999, gdje se kao carevi suvladari javlja-
ju Konstantin i Bazilije«, završava L. M a r g e t i ć (Creske općine..., 67). Prema tome
ove listine nisu falsifikati, nego su samo malo nespretni prijepisi iz izgubljenog kartu-
lara sv. Krševana. No za daljnje razlaganje o ovim poveljama, a tako i o ostalim iz do-
ba hrvatskih narodnih vladara, potrebna je rasprava, a ne samo ovakva opširna bilješ-
ka. 28
Ova naša tvrdnja bazirana je na kasnom izvornom podatku (kraj 15. ili poč. 16.
st.) u obliku zabilješke pred samim tekstom crkvenih saborskih zaključaka od o. 925.
(CD I, 32, bilj. 1) ili pribilješke (S. G u n j a c a , Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj his-
toriji, I, Zagreb 1973, 331), od koje glasi jedan pasus ovako: »Tempore Joanni pape
272
potpisnika molbe dalmatinskih biskupa, upućene papi da se sazove crkveni
sabor u Splitu (održan prije 920. godine), na kome je i sam vrlo aktivno sud-
jelovao. Tom prilikom je Forminu pisao papa Ivan X i od njega tražio da s
ostalim dalmatinskim biskupima kao i s ninskim biskupom Grgurom i on
dođe u Rim, te da ondje riješe pitanje primata u Dalmaciji.29
Za vlade Mihajla Krešimira I (926-o. 954), sina Trpimira II (o.
920-926), održan je drugi crkveni sabor (o. 929),30 na kome je pored toga
vladara prisustvovao i Formin. Tom prilikom je uz ostalo zaključeno da za-
darska crkva zadrži biskupsku stolicu i da ima ostati unutar granica svoje di-
jeceze. Kada je Formin ipak htio proširiti svoje mede na račun nedavno uki-
nute ninske biskupije, papa Ivan X, pravovremeno upozoren, oštro ga opo-
mene da zadrži svoju biskupiju tako, kako je postojala u stara vremena.31 U
sanctissimi consulatu peragente in provincia Croatorum et Dalmatiarum finibus Ta-
misclao Rege...« (N. K l a i ć , Historia Salonitana maior. Posebna izdanja Odelenja
društvenih nauka SAN-a, knj. CCCXCIX/55, Beograd 1967, SI. 43 — fol. 628 r). Nju ni-
su u svojim radovima komentirali ni S. Gunjaca a tako ni L. Margetić, iako ona pruža
rješenje ovoga pitanja, na koje se je još 1957. god. osvrnuo dosta opširno J. Ferluga.
Naime, on se je složio s mišljenjem I. Kukuljevića Saksinskoga, koji smatra da consu-
latu peragente znači isto kao coronam obtinente. Ujedno daje po svome uvjerenju
»još jedan argumenat iz savremenih izvora o izjednačenju konzulata s vladom jednog
vladara« i njemu taj izraz iz akata splitskih sinoda znači: za vlade, vladajući«. Time
smatra da je »problem skoro u potpunosti rešen, iako nije odgovoreno na pitanje da li
je carska Dalmacija pripadala kralju Tomislavu, kada se to zbilo i kakve je oblike pri-
milo, nego samo da Tomislav nije iz Vizantije dobio nikakvu titulu ili funkciju na os-
novu koje bi carevi bili njemu prepustili upravu nad dalmatinskim gradovima. Nada-
lje da Tomislav nije vladao carskom Dalmacijom već Dalmacijom u najširem smislu
kakva je bila u poznorimskom dobu, i to bez carskih gradova i ostrva«. (J. F e r l u g a ,
o. c., 84, 85.) Iznoseći prvo onaj tekst uvodnog dijela (datacija), na osnovi koga je prije
ono »consulatu peragente« pripisivala papinom falsifikatu, ali ju je V. Gortan »s pra-
vom upozorio« da je njeno »tumačenje nemoguće«, N. Klaić je prvo dala navedeno
mišljenje J. Ferluge o tome. Zatim je stala izgrađivati cijeli lančani sistem svojih ne-
potvrđenih kombinacija s izvorima i došla do ničim nedokazanog zaključka da je više
»nego jasno da je Bizant bio politički protivnik, a ne Tomislavov saveznik«, uvjeravaju-
ći da će svatko »priznati da su istočni car i papa bili i za Tomislava suviše jaki protivni-
ci« (N. Klaić, »Hrvatski vladari i Bizantska Dalmacija«, Radovi Odjeljenja društve-
nih nauka Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, knj. XLIII/15, Saraje-
vo 1972, 150— 153), što je potpuno krivo, jer se to ničim ne može osnažiti. Naprotiv!
Međutim bez obzira na ovakva zaključivanja nepotvrđena izvorima, tvrdnje i pretpos-
tavke N. Klaić (a ponešto i J. Ferluge) uz one podatke koje je iznio L. Margetić o izrazu
»consul«, piše u jednom italskom kapitularu Karla Velikoga od 801. g. ovo: »... anno
... consulatus autem nostri primo«, tj. ovdje je po Bressalu »consulatus = Imperium«
(H. Bresslau, o. c., II, 408, bilj. 5). Ako se s ovim podatkom spoji onaj iz Grgura Tur-
skoga, onda se može zaključiti da je Tomislav vladao kao kralj Hrvata u pokrajini
Hrvata i u predjelima Dalmacija. Nadalje, da mu je bizantski car dao kodikil ili pove-
lju o konzulatu i da se je od onoga časa u tom svojstvu »consul«-a stao nazivati ili
smatrati »augustom«, tj. pravim vladarom. Možda se je tada Tomislav i okrunio za
kralja. Drugim riječima, on je i kao kralj i konzul vladao uz Hrvatsku i Dalmacijama
(ne »i u zemlji Dalmatinaca«, kako prevodi S. G u n j a c a , o. c. I, 332). Ove je dobio od
Bizanta, s kojim je svakako stajao u to doba u prijateljskim odnosima ili vezama.
29
Gl. RD, 193, 195-197; N. Klaić, Historia Salonitana maior, 102, 103, 105, 106.
30
S. A n t o l j ak, »Značaj i važnost isprave kralja Krešimira I za hrvatsku povijest
X stoljeća«, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, Razdio historije, arheologije i his-
torije umjetnosti, god. 10, Zadar 1972, 87, 88.
31
RD, 195; N. K l a i ć , o. c., 103-105.
273

ovom periodu, po pričanju Konstantina VII, Zadar (Διαδώρα) je bio velik ut-
vrđen grad, s crkvama: Sv. Stošijom, Sv. Krševanom i Sv. Trojstvom (danas
Sv. Donat). Osobito je interesantan carev opis Sv. Stošije, ukrašene zelenim i
bijelim stupovima, starinskim isukanim ikonama i podom od divnoga moza-
ika. Sv. Trojstvo je pak presvodena crkva i iznad nje je opet druga, također
okrugla (ondje su nedavno u zidovima matroneja pronađene drvene grede s
pleternim motivima),32 u koju se penje zavojitim stepenicama. Od zadarskih
otoka, koji su pripadali dalmatinskom tematu, spominje car pisac kao nase-
ljenu Vrgadu, a kao nenastanjene i puste Tkon, Kornate, Dugi otok, Silbu,
Skerdu (Velu i Malu), Olib, Pag, Premudu, Ist, Tun i Iz.33 Nekako pri kraju
svoga dugoga vladanja Krešimir Prvi posjetio je Zadar i samostan s crkvom
sv. Krševana, kome je darovao posjed na svome zemljištu u selu Diklu.34 To
je prvi utvrđeni dolazak i boravak hrvatskog vladara u ovome gradu.
III
Nakon smrti Mihajla Krešimira Prvog i likvidiranja njegova sina Miro-
slava nastali su nemiri u zemlji i umanjena je vojna moć hrvatske države.35
Tada se dalmatinski gradovi ponovno vraćaju pod direktnu vlast Bizanta i
986. u Zadru opet stoluje »proconsul Dalmatiarum«, tj. carski namjesnik
Dalmacija Majo de Columna (986 — 999?), ujedno i prior toga grada.36 U to
vrijeme Hrvatskom vlada kralj Stjepan Držislav (poslije 960 — ), sin Mihajla
Krešimira I,37 a u Bizantu caruju Vasilije II (976- 1025) i brat mu Konstan-
tin VIII (976—1028). Od njih dobiva uskoro Stjepan Držislav kraljevske in-
signije, i otada se, kako piše Toma Arhidakon, njegovi nasljednici nazivaju
kraljevi Dalmacije i Hrvatske te eparsi ili patriciji.38 Sada je, dakle, Držislav
dobio ponovno u upravu Dalmaciju, u koju prije 992. god. provaljuje car Sa-
muilo sve do Zadra, svagdje pljačkajući i pustošeći. No on nije mogao osvoji-
ti ovaj dobro utvrđeni grad i zato što nije imao ratne mornarice, te se je us-
koro vratio preko Bosne i Srbije u svoju prijestolnicu Prespu.
39
U tom periodu, tj. u vremenu pfidrovanja Maja u Zadru, postoji i dalje
tribunska čast, a kao staleži: plemići (nobiles), čiju prethodnu suglasnost
(consensus) traži prior, te puk. Oni zajedno (maiores et minores) sačinjavaju
vijeće (consilium), bez čijega pristanka nije prior ništa radio. Inače su se Za-
32
Za datiranje postanka ove crkve i taj nalaz gl. I. P e t r i c i o l i , »Grede s prero-
maničkim ukrasom iz crkve sv. Donata u Zadru«, Peristil, 14— 15, Zagreb 1971 —1972,
47-54.
33
RD, 403, 404; Vizantinski izvori... II, 23, 24.
34
RD, 20, 62, 69, 70; S. A n t o l j a k , o. c., 90, 91.
35
S. A n t o l j a k , o. c., 92, 93.
36
RD, 21; CD 1,45,46.
37
S. A n t o l j a k , o. c., 94, 95.
38
T h o m a s A r c h i d i a c o n u s Historia Salonitana, Scriptores III, MSHSM
XXVI, Digessit Fr. Rački, Zagrabiae 1894, 38, 39.
39
S. A n t o l j a k , Samuilovata država, Skopje 1969, Institut za nacionalna istori-
ja, 37, 38, 86, 40, 38, 39.
274
drani mogli sudski žaliti i tražiti pravdu pred samim bizantskim carem ili
hrvatskim kraljem te priorom ili sucima. Novac je i sada bizantski zlatnik,40
a kameni natpisi pišu se tu i tamo i na grčkom jeziku (999).41 Biskupi su tako-
đer Bizantinci (Romeji) od kojih je jedan čak i sastavljač povelja (986). Vlas-
nici zemljišta, pašnjaka, vinograda i maslinika u okolici grada, gdje se je gra-
ničilo s hrvatskom državom, bili su zadarska općina, plemići, tribuni, sveće-
nici, samostani i čak pojedini građani.
Sada medu svećenicima Romanima nailazimo već na domaća naša ime-
na, a čak i neki plemići nazivaju se narodnim imenima.
986. godine u Zadru se osniva benediktinska opatija sv. Krševana, čiji je
samostan ponovno sagrađen. U tome samostanu sigurno je postojao i skrip-
torij, koji je tokom stoljeća sve više dobivao na važnosti. Ta je opatija, koja
je imala veze s matičnim samostanom u Monte Cassinu, raznim darovnica-
ma dobila velike komplekse zemlje izvan grada (Diklo, Pašman) i bogata lo-
višta ribe na otocima (Molat, Dugi otok), solane, te razne pokretnine i ne-
kretnine. Ujedno je uprava samostana uz odobrenje cijeloga zadarskoga pu-
čanstva izvršila neke preinake ulica i zgrada radi izravnog povezivanja crkve
sv. Krševana sa samostanom.42 To je bio prvi nama poznati urbanističko-re-
gulacioni zahvat ne samo u Zadru, nego i na području cijele današnje Hrvat-
ske.
IV
Već odavno se dužd Petar II Orseolo (991 — 1009) spremao da se planski
dočepa Dalmacije, pa tako i Zadra. Sukob su izazvali sami Hrvati, koji su sta-
li napadati Mlečane. Zbog toga dužd prvo pošalje svoje ratne brodove, koji
osvoje hrvatski grad Pag, predstražu Zadra. S time su Mlečani izazvali još ja-
ču mržnju kod Hrvata. Oni su čak ponovno tražili danak od Orseola, koji je
obećao da će im ga sam donijeti.
U međuvremenu je, ne zna se iz kojih razloga, priznao Zadar, jedini od
svih gradova u Dalmacijama, vlast dužda Petra II. Zbog toga su Zadrane na-
padali i hrvatski i neretljanski vladar, ne štedeći ni druge dalmatinske gra-
dove.
Napokon na poziv svih tih gradova krene dužd Orseolo iz Venecije (26.
svibnja 998. ili 999) i ubrzo stigne pred Zadar (6. lipnja), u koji ga na najsve-
čaniji način uvede kao svoga gospodara tamošnji prior s biskupom i ostalim
43
uglednicima cijeloga zadarskog područja. U gradu je dužd primio i poslani-
ke hrvatskoga kralja, čiju je mirovnu ponudu odbio. Ujedno je iz Zadra po-
40
RD, 21, 22; CD I, 45, 46.
41
Gl. L. B e n e v e n i a , Scampoli di storia patria, Žara 1890,52.
42
CD I, 26, 27, 46, 45, 27, 50, 45.
43
U tzv. Dandolovoj Chronica brevis piše ovako: » ... quibus receptis ad Jadre ci-
vitatem applicuit (tj. Petar Orseolo: S. A.), ubi Spalatini et Tragurienses, et alij pluri-
mi Dalmatini universaliter laudaverunt, et ad ipsius honorem clerus et populus laudes
cantaverunt...« (Andreas Danduli Chronica brevis aa. 46 -1342. A. C., RIS f. 313, fasc.
4, t. XII, p. I, Bologna 1941, 361).
275
duzeo uspješnu akciju protiv Neretljana, koje je u neposrednoj blizini grada
potukao, te je 14. VI napustio ovo mjesto. Vrativši se sa svoga trijumfalnog
puta, za vrijeme kojega je dopro do Korčule, ponovno je stigao u Zadar, a
onda u slavlju ude u Veneciju i prozove se »dužd Dalmacije«. Malo zatim sti-
gao je u Zadar prvi mletački rektor Maffeus Justinianus,44 koji tako zamijeni
stoljetnu službu priora. Otada Zadar, koji se je uspješno opirao uz pomorsku
pomoć Venecije neprestanim napadajima hrvatskoga vladara, ostaje i dalje
u čvrstini rukama Serenissime.
Međutim, već 1018. ili 1019. godine Bizant je ponovno uspostavio svoju
direktnu vlast u Dalmacijama, kojima je po svoj prilici i opet upravljao za-
darski prior. On se je vjerojatno zvao Majo i bio je brat zadarskog biskupa
Prestancija.45
Za vladavine bizantskog cara Romana III Argira (1028—1034), rođaka
Orseola, arhont i toparh Dalmacije je Zadranin Dobronja (Δοβρωνη),46 koji
je neko vrijeme uživao velik ugled i milost kod ovoga vladara. No kada je Do-
bronja stigao u Carigrad da se pokloni novome vladaru Mihajlu IV Paflagon-
cu (1034— 1041), bio je iznenada lišen vlasti nad Dalmacijom, te je zajedno sa
ženom i sinom zatvoren u toj prijestolnici, gdje je i umro.47 Jedan od razloga
zašto je lišen slobode i časti bio je i taj što je radio protiv interesa Bizanta, a
za hrvatskoga kralja, kome se je, prema Sanudu, predao Zadar.48
44
RD, 424 - 428, 430, 429; Andreae Danduli Chronica per extensum scripta, RIS f.
325, fasc. 3, t. XII, p. I, Bologna 1939, 193-200.
45
RD, 70, 71; CD I, 107-109.
46
J. Ferluga piše da je Dobronja bio arhont i toparh (αργών και τοπάρχες) Zadra i
Splita, »a ne i drugih dalmatinskih gradova«. Doduše Kekaumen, kaže Ferluga, stavlja
osim Zadra i Splita, i Ston i Zetu u Dalmaciju. No Ston nije bio nikada kao ni Zeta u
temi Dalmaciji i Kekaumen »kao i da ne poznaje carsku Dalmaciju«. Za »njega je Dal-
macija vrlo širok geografski pojam« (J. Ferluga, o. c., 95). N. Klaić smatra da nije
slučajna činjenica »da je Kekaumen nazvao Dobronju toparhom Zadra i Splita«, i »to
bi drugim riječima značilo da je u historiji bizantske Dalmacije prvi puta došlo do po-
kušaja da se razbijeni dijelovi provincije ujedine pod vodstvom metropole« (N. K l a -
ić, Povijest Hrvata..., 338 — 339). Međutim, po našem mišljenju, upravo na osnovi
onoga Kekaumenova podatka o smještaju ovih mjesta u Dalmaciju, mišljenja smo da
je on upravljao samo Dalmacijom, a ne i Dalmacijama, jer je imao u svojoj vlasti sa-
mo Zadar i Split! Uz to je poznato iz istoga Kekaumena da je Stefan Vojislav bio tada
toparh Zete i Stona (Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije III, Posebna izda-
nja Vizantološkog instituta 10, Beograd 1966, 212; K. J i r e č e k , Istorija Srba /Beog-
rad 21952, 68; J. F e r l u g a , o. c., 100,95), koje ovaj stavlja uz Zadar i Split u Dalmaciju.
Inače i Vojislav je bio kao talac odveden u Carigrad (1035/6) za vladavine Mihajla IV
Paflagonca, ali je nasuprot Dobronji uspio odanle pobjeći natrag u Duklju ili Zetu (Gl.
Vizantijski izvori... III, 157, 159; K. J i r e č e k , o. c. I, 133).
47
VizantijSki izvori... III, 203-205.
48
Prema Sanudu za duždevanja Domenica Flabianica Zadar se je prvi put odmet-
nuo i podvrgao hrvatskom kralju. Ali ga je dužd s velikom ratnom mornaricom, nakon
brojnih bitaka, prisilio na predaju (M. Sanudo, »Le vite dei dogi«, RISi. XXII, p. IV,
f. 1-2, Cittä di Castello 1900, 150). O datumu ovoga čina razna su mišljenja i Sanudov
podatak kao vrlo kasni izvor vrlo je sumnjiv i jako je teško odrediti kada se je to zbilo.
276
Dobronju je naslijedio u časti kao strateg čitave Dalmacije (ili Dalmaci-
ja) inače carski protospatar i patricij, prior i prokonzul Zadra Gregorije,49
50 51
sin Maja, a prvi rođak Dobronje. Gregorijeva moć i služba bila je veća od
Dobronjine, i on je upravljao iz Zadra i Gornjom i Donjom Dalmacijom (od
Vinodola do Drača ili Bojane).52 Međutim, za vladavine Konstantina IX Mo-
nomaha (1042— 1054) spominje se u Zadru kao carski protospatar ban Stje-
49
Vrlo složeno je pitanje, koje je izniklo: da li je Dobronja = Gregorije, koji se
spominje u ispravi od 5. VII. 1033. kao zadarski prior i prokonzul (CD, I, 67, 68). Ferlu-
ga, slijedeći Vasiljevskog, koji je zaključio na osnovi tri zadarska dokumenta da je
Gregorius = Δοβρωνας, sasvim se slaže daje to »jedna te ista ličnost« (J. F e r l u g a , o.
c., 96). N. Klaić ispočetka kaže u svojoj Povijesti Hrvata da se čini da u historiografiji
»danas ipak prevladava mišljenje da su Dobronja i Gregorije isto lice«. Nešto kasnije
naziva ih braćom, a 272 strane iza toga ostaje na tome da su »braća Grgur i Dobronja«
iz porodice Madijevaca, te time prihvaća mišljenje I. Petriciolia iz 1960, koji se 1967.
vraća na Ferlugino poistovjećivanje Grgura s Dobronjom (I. P e t r i c i o l i , Umjetnost
jedanaestog stoljeća u Zadru«, Zadarska revija, 2 —li, 160 i bilj. 6). Ali ipak dodaje na
onoj istoj strani da je manje »vjerovatna pretpostavka da se Grgur zadarskih isprava i
Kekaumenov Dobronja ista ličnost«, jer u »krajnjoj liniji to i nije tako bitno« (N.
K l a i ć , Povijest Hrvata... ,40, 67, 338). Time je potvrdila ono što je još 1967. napisala,
tj. da »nije bitno da li su Grgur latinskih zadarskih izvora i Kekaumenov Dobronja
braća ili je to jedna i ista osoba«, ali se ipak opredijelila da su oni braća (Gl. N. K l a -
ić, »Zadar, dalmatinska metropola do XII stoljeća«. Zadarska revija, XVI/2 i 3, 123,
124 i bilj. 50). Međutim Dobronja je jedna osoba sama za sebe, a Gregorije druga, ka-
ko je to uočila uz ostale i N. Klaić. Naime u onoj ispravi od 5. VII. 1033, godina se nika-
ko ne slaže s indukcijom, jer 1033. ima mdikciju I, a tek 1036. je indikcija IV. kako to i
piše u navedenoj ispravi od 1033. godine. Nadalje je čudan i gramatički neobičan, ne-
logičan i konfuzan poredak riječi u toj povelji. Napose je potpuno neshvatljiv u vezi s
Trogirom i Trogiranima onaj pasus: »Per iussione domini Gregorii priori et proconsu-
li de ipsa ciuitate Jadere...« do »in ciuitate traguriensis...«. Zatim se isti Gregorije
spominje u ispravi od 1034, ali samo kao prior Zadra (prioratus... regente), a tek u
onoj od 13. II. 1036. je »protospatario et stratico« (RD, 42, 43,70,71; CD 1,68-70). Jed-
nom riječi, isprava od 1033. ne bi prema indikciji spadala u tu godinu, već tek u 1036.
No budući da je naveden car Roman III (1028—1034), onda bi se moglo reći da je greš-
ka ili u godini ili u indikciji. Kako se pak tu Gregorije navodi samo kao prior i prokon-
zul Zadra, on je mogao zamjenjivati odsutnoga Dobronju, koji je išao u Carigrad (Gl.
J. F e r l u g a , o. c., 97, 99). Još nešto. Poznato je da Pop Dukljanin zna za kneza Do-
broslava, koje je ime u latinskom tekstu ovoga spisa Sišić naprosto zamijenio sa »Vo-
islavus«, dok je u Orbinijevu talijanskom prijevodu ostavio naziv »Dobroslavo« (Gl. F.
Šišić, Letopis Popa Dukljanina, Beograd-Zagreb, SKA, 1928, 344-350, 353, 354, 183,
460 — 463). No poznato je da Skilica ovoga kneza naziva: Stefan Vojislav, Kekaumen
samo: Vojislav Dukljanin, a Ivan Zonara još kraće: Vojislav (Vizantijski izvori... III,
157—159, 212, 254). To su dakle, nazivi, koje donose kronike, dok je u ispravama ime
uvijek stabilno i ne može se zamjenjivati ili značiti da to nije ovo lice nego sasvim dru-
go, ili da je identično s onim u toj i toj kronici, pa tako i Gregorije s Dobronjom u Ke-
kaumenovu Strategikonu, koje je djelo napisano u II polovici 11. st. To znači da je Ke-
kaumen bio suvremenik ovoga događaja u vezi Dobronje, jer sam za sebe kaže da je
učestvovao u borbi protiv Petra Deljana — 1040. god. (Vizantijski izvori ... III, 193,
190), a to je otprilike gotovo onaj isti period, kada je živio Dobronja i bio zatvoren (Vi-
zantijski izvori... III, 203 — 205). Prema svemu ovome Dobronja i Gregorije su različite
osobe i bliski rođaci.
50
RD, 42-44, 70, 71; CD I, 68-70, 108, 109.
51
Ovo je i naše mišljenje utvrđeno na osnovi izvornih podataka, po kojima se mo-
že izraditi geneološko stablo Madijevaca.
52
Gl. o tome: M. Barada, »Dalmatia Superior«, Rad JAZU, 270, Zagreb, 1949,
93-113.
277
pan, a kao prior Andrija, negdašnji tribun.53 U ovome razdoblju Zadar pod
izravnom vlašću Bizanta igra veliku ulogu. U njemu stoluje upravitelj Dal-
macije ili Dalmacija (arhont, toparh, protospatar, patricije, strateg), koji je
obično i zadarski prior, te je kao takav bio vrlo uticajan u cijeloj pokrajini.
On je živio u prijateljskim odnosima s hrvatskim vladarom, od čega su obje
strane imale samo koristi. Pored priora tu su i nadalje tribuni, te sudac (iu-
dicator) grada Zadra, zatim komercarij (1045), gradski financijski službenik,
kao i notar (1033) ili pisar (1034) — sve sami svećenici. Važna i utjecajna lič-
nost u Zadru ostao je biskup, koji ondje ima svoju palaču (1036). Pored nje-
ga ističe se i opat Sv. Krševana, čiji se samostan sve više bogati, i to napose
darovima hrvatskih plemića i plemkinja. Naravno da time i uloga ovoga sa-
mostana postaje sve jača i snažnija. Svećenstvo u Zadru pretežno ima latin-
ska imena, a ima i dva germanska. Ali, sada mnogo više medu njima nailazi-
mo na Hrvate. Pa i među građanima ovoga doba spominju se u većem broju
narodna imena, a samo jedna osoba nosi grčko ime.
Inače su i sada ostali utjecajni plemići, čiji je senior strateg. Zadarski
trgovci imali su izvrsne lađe, koje su prevozile putnike i živežne namirnice, a
u Zadru je tada naročito cijenjena ukusna pijaca voda. U ovo doba nailazimo
u izvorima prvi put da se spominje zadarska luka (1036), dok je kao novac u
upotrebi bizantski zlatnik.54 Što se tiče područja zadarske komune, prema iz-
vornim podacima 10. i 11. st. ono se je proširilo izvan gradskih zidina samo
na otoke i na kopno u neposrednom zaleđu, zapravo obuhvaćalo je na kopnu
suburbij.55
VI
God. 1050. Republika sv. Marka drugi put zauzima oružanom silom Za-
56
dar, kojim je ponovno zavladao rektor, poslan iz Venecije. No ta je vladavi-
na bila vrlo kratka vijeka, jer je već 1056. Zadar ponovno pod direktnom up-
ravom Bizanta. Tada je u tom gradu, čije se stanovnike sada zove: Zadrani ili
zadarski građani (1056), prior Grubiša (Gorbina), a onda Drago, dakle sve sa-
mi Hrvati. Upravo u ovo isto vrijeme nailazimo na narodna imena zadarskih
ribara, koji su živjeli u zadruzi i zavjetovali se da će dio lovine u svako doba
57
davati samostanu sv. Krševana.
53
RD, 46, 47; CD I, 75, 77.
54
RD, 41-44, 70, 71,41,48,42-48,435,44,41.
55
Gl. I. Beuc, »Statut zadarske komune iz 1305. godine«, Vjesnik Državnog arhi-
va u Rijeci, II, 522 - 526.
56
V. B r u n e l l i o. c. I, 280, 281, 295. U ovoj godini (1050) i osvajanju gl. RD, 444,
445 i F. Š i š i ć , Povijest Hrvata... I, 496 i bilj. 72. Inače u Dandolovoj kronici (Cronica
brevis) piše pod 1027 — 1070. god. ovo: » . . . Huius temporibus (tj. za duždevanja Domi-
nika Contarena: S. A.) Jadrensis civitas, suasionibus perfidorum inducta, Venetis pri-
mitus rebellavit, quam armorum vi, predicto ducante, potenter recuperaverunt...«
(Andreae Danduli Chronica brevis, RIS f. 343, fasc. 4, t. XII, p. I, 362).
57
RD, 48, 50, 52; CD I, 82, 83, 88.
278
Zadar nije ni ovaj put dugo ostao pod izravnom vlašću Bizanta. Već
1062. Mlečani treći put zauzimaju grad,58 u čijoj blizini, u gradu Ninu, na
vrlo svečan način Petar Krešimir, »kralj Hrvata i Dalmatinaca«, te iste godi-
ne potvrđuje darovnicu svoga pradjeda Krešimira Prvog u korist samostana
sv. Krševana.59 O. 1064/5. god. nailazimo u Zadru na Nikolu, »priora i strate-
ga«60 toga grada,61 čiji je teritorij upravljanja bio sada vrlo sužen. To dokazu-
je da je Zadar opet pod — makar nominalnom — vlašću Konstantina X Duke
(1059- 1067),. .„,
U to doBa zadarski je prior Drago, a biskup Stjepan. Tada se spominje i Či-
ka, kći Dujma i Vekenege, unuke priora Madija, a žena Andrije, sina Pape.
Kada joj je muž ubijen, ona je sa svojom starijom kćeri Domanom odlučila
da ode u samostan, a mladu Vekenegu da uda. Upoznavši s tom svojom odlu-
kom najveće crkvene i svjetovne gradske ličnosti, koje su joj darovale crkvi-
cu sv. Marije »Manje« ispred vratiju »Bellate«, ona ondje sagradi samostan,
gdje je odmah uređena i riznica, koja je čuvala dragocjene crkvene predme-
te, te biblioteka s rijetkim rukopisima. Da bi osigurala i zaštitila svoj samo-
stan od bilo koje strane, Čika je uspjela da u njenoj prisutnosti njezin brat62
Petar Krešimir, »kralj Hrvatske i Dalmacije«, okružen najvišim svjetovnim i
crkvenim velikašima, izda 1066. god. u Šibeniku povelju, kojom daje kraljev-
sku slobodu njezinu samostanu. Ujedno je ovaj vladar odredio da svatko tko
bi nanio bilo kakvu štetu ovome samostanu ima tu štetu četverostruko na-
doknaditi i sve njegovo da podliježe kraljevskom pravu.63
VII
I dok se samostan sv. Marije zaslugom njegove prve opatice Cike sve vi-
še bogati i počinje konkurirati u posjedima samostanu sv. Krševana, na po-
58
M. des C a n a l . »Le Cronique des Venetiens«, Archivio storico italiano, VIII, Fi-
renze, 1845, 292; RD, 444.
59
RD, 62, 63 (o. 1062?); CD I, 104, 105 (1066/7?).
60
J. F e r l u g a (o. c., 103 i bilj. 85) piše da se »već 1060. pojavljuje ponovno zadar-
ski prior koji nosi naziv stratega Dalmacije«, te ukazuje da je već Šišić pokazao da je
Nikola »svakako morao biti prior Zadra i strateg Dalmacije, pa je očigledno posredi
greška prepisivača«. Međutim, Ferluga nije zapazio da se i Gregoriju u onoj povelji od
5. III. 1033 (?). daje titula i »priori et proconsuli de ipsa ciuitate Jadere...« (RD, 41; CD
I, 68), te da su u Bizantskom carstvu u pojedinim temama upravo u II polovici 11. st.
/stajali na čelu provincijskih gradova i strateških mjesta stratezi. Tako npr. Ohrid je
/ imao svoga stratega (GL B. P a n o v , Tefilakt Ohridski kako izvor za srednovekovnata
istorija na makedonskiot narod, Skopje, 1971, 240, 239).
61
RD, 59 (1060); CD I, 99, 100 (lp64/5).
62
Svakako iz izraza Krešimirova za Čiku »soror mea Cicca« (RD, 66; CD I, 102)
jasno je da bi joj ovaj vladar bio brat, i on se možda krije i u onoj povelji od 1066. (RD,
67; CD I, 101), gdje se navodi njezina »fratrem germanum« (Gl. i V. N o v a k , Zadarski
kariular samostana svete Marije, JAZU, 22 i N. K l a i ć , »Hrvatski vladari i bizantska
Dalmacija«, Radovi... XLIII/15, 163—165), tj. rođenog brata. Kolikogod smo pregle-
dali izvorne podatke o ovom izrazu, svugdje je soror = sestra. Stoga treba sada samo
na osnovi izvorne grade pažljivo sastaviti genealošku tablicu, iz koje će se moći dobiti
jasnija slika o kakvim se tu zapravo rodbinskim vezama između Cike i Petra Krešimi-
ra radi, a ne bez dokaza naprosto izmišljati, kako je došlo do ove rodbinske veze.
63
RD, 65, 124, 125, 66; CD I, 101, 103, 102.
279
novnu molbu ove svoje sestre Petar Krešimir, »kralj Hrvatske i Dalmacije«,
(1066/1067) obdaruje taj isti nedavno sagrađeni samostan kraljevskom zem-
ljom u Tokiniji, koju je već njegov djed Krešimir bio dao svome rođaku Ma-
diju i njegovu sinu Dobronji. (Darovnica je potvrđena u Zadru u prisutnosti
biskupa Stjepana, priora Drage i drugih uglednika.)64 Međutim, unatoč
onakvom tituliranju, Krešimir nije još bio i stvarni gospodar Dalmacije, ko-
jom nominalno upravlja u ime bizantskog basileusa carski protospatar Leo,
posljednji katepan »čitave Dalmacije« sa sjedištem u Zadru, čiji je bio i pri-
or.65 Leo je bio samo vojnoupravni zapovjednik sada i suviše umanjene teme
Dalmacije, dok je civilnu upravu uz pristanak Bizanta imao od 1066. kralj Pe-
tar Krešimir. Zato je i razumljivo što ovoga Lea u istoj tituli protospatara i
katepana čitave Dalmacije nalazimo kao svjedoka u glasovitoj darovnici Pet-
ra Krešimira, »kralja Hrvatske i Dalmacije« (1096) u korist ionako posjedi-
ma bogatog samostana sv. Krševana,66 kakvima tu crkvenu instituciju stalno
obasipaju okolni hrvatski feudalci. Iz te listine vidi se da je Petar Krešimir
proširio svoje kraljevstvo i na kopnu i na moru i da uistinu sada vlada
Hrvatskom i Dalmacijom,67 čiji je vojni guverner ostao ipak neko vrijeme
Leo.
Inače u Zadru, gdje je prior bio taj Leo, a vladajući sloj »Latini«, tj. Ro-
mani, sve više jača hrvatski element, čiji se jezik naziva »slavenski«, tj. hrvat-
ski što se vidi po narodnim imenima, navedenim u listinama iz toga vreme-
na, dok medu svećenstvom prevladavaju i dalje Romani s latinskim imeni-
ma.68 Poslije Lea u Zadru više ne nailazimo na carskog namjesnika s raznim
titulama, nego samo na priora, i to, začudo, na dvojicu u isto vrijeme: Dragu
i Andriju (1069).
Međutim, u listinama koje se izdaju na hrvatskom tlu i u Zadru, navodi
se od 1070. na prvom mjestu Roman IV Diogen (1068— 1071), a onda tek Pe-
tar Krešimir kao kralj »Hrvatske i Dalmacije« ili »Hrvata i Dalmatinaca« ili
naprosto »Hrvatske«. To znači da je Dalmacija i dalje pod nominalnom
vrhovnom vlašću Bizanta, u čije ime odsada njome upravlja hrvatski kralj.
69
To se, naravno, odnosi i na Zadar, gdje je sada samo jedan prior: Drago.
No poslije bitke kod Manzikerta (1071), u kojoj je Roman bio ne samo pobi-
jeđen, nego i zarobljen, titulira se u poveljama samo Petar Krešimir, što
ukazuje da on ponovno i stvarno vlada Dalmacijom i Zadrom.
U doba interregnuma, u koji je zapalo hrvatsko kraljevstvo nakon što su
njegova vladara zarobili Normani, ne zna se kakav je bio položaj Zadra. No
već početkom 1075, kao i drugi dalmatinski gradovi, i Zadar napismeno pre-
ko svoga priora i nekolicine uglednih građana (medu njima se navodi i Ivan
»spataro candidato«) priznane mletačkoga dužda za svoga seniora, tj. gospo-
64
RD, 67, 68; CD I, 104, 105.
65
Gl. o tom: J. F e r l u g a , o. c., 103-105 i bilj. 100.
66
RD, 69, 74; CD I, 107, 114.
67
CD 1,65-71,75-78, 105-109, 112-114.
68
RD, 91-93; CD I, 126, 127.
69
RD, 80-86; CD I, 101, 105, 115-124, 126-128.
280
dara, nakon što je ovaj otjerao Normane70 iz Dalmacije, čijim se duxom u toj
zavjernici naziva.
Međutim, Dmitar Zvonimir, koji je u svojstvu »duxa Hrvatske i Dalma-
cije« bio u listopadu 1075. okrunjen za »kralja Hrvata i Dalmatinaca«, nije se
obazirao na takvo duždevo tituliranje i stav prema dalmatinskim gradovi-
ma, što dokazuje i jedna njegova povelja (9. X 1075) u kojoj se medu visokim
crkvenim i svjetovnim ličnostima nalazi na prvom mjestu citiran zadarski
biskup Stjepan.71
U ispravama, pak, od 1076. do 1078, sastavljenima na hrvatskom tlu, ispred
Zvonimira najviše se navodi Mihajlo VII Duka (1071 —1078),72 dok se njegov
nasljednik Nikifor III Botonijat (1078—1081) prvi i posljednji put citira u za-
darskoj listini od 1078. godine. U njoj odmah poslije carskog imena dolazi
onaj prior Drago, a tek onda biskup Stjepan te zadarski puk s ostalim grad-
skim prvacima.73 To znači da je Zadar, makar i simbolično, ostao vjeran Bi-
zantu. Ali od 1078. dalje u listinama s hrvatskoga terena samo se titulira
Dmitar Zvonimir kao »božjom milošću kralj Hrvatske i Dalmacije« ili pak
»Hrvata i Dalmatinaca«.74 Iz ovoga se vidi da se Zvonimir konačno oslobo-
dio bizantskog tutorstva i da je preuzeo svu vlast nad Dalmacijom kao vazal
pape Grgura VII, tj. papinske kurije.
VIII
Dolaskom na prijestolje vrsnoga cara Alekseja I Komnena (1081 — 1118)
uskoro se je situacija u Dalmaciji i na Jadranu počela nanovo mijenjati. Nai-
me, novi dužd Vitale Falier (1084. ili 1085 —1096) dobio je od Carigrada juris-
dikciju nad tom zemljom i prozvao se »božjom milošću dužd Venecije i Dal-
macije i carski protosevast«75 (1084, 1090).76 Međutim Zvonimir se i dalje kiti
70
O tomegl. S. A n t o l j a k , Miscellanea mediaevalia adriatico-croatica, VII«. Koji
još izvori pišu o ratnoj djelatnosti Roberta Guiskarda i njegovih Normana na Jadran-
skom moru?, 279 — 283 i S. G u n j a c a , Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji,
III, Zagreb, 1975, 465, 466.
71
CD I, 124, 126-128, 126-129, 132, 133, 135, 138, 142.
72
RD, 109-111; CD I, 147, 158, 159.
73
CD I, 167, 168.
74
RD, 114-118, 126,127, 138-140,144,145,148; CD I, 160, 162- 164, 166, 167, 170,
172, 179, 180, 181, 184, 187, 188.
75
U najnovije doba (1973) Gunjaca ukratko (obećavajući da će u III knjizi »pre-
trest... pitanje kad se dužd stao kititi naslovom kneza i vojvode Hrvatske«, što je i iz-
vršio 1975. god.) pobija Dandola »da je dužd Vitale Falier god. 1084. dobio naslov »dux
Croatiae«, što nije točno, kao što nije točno ni to da je tu titulu još prije postigao dužd
Domenico Silvio, kako je to držao Rački na temelju krivog dopunjavanja teksta u is-
pravi od g. 1075. »Iznoseći dio privilegija (čije fotokopije svemu tome prilaže), koji je
isti dužd izdao mjestu Lauretumu (danas Loreo blizu Roviga), gdje se zove Faletro
»Dedonis divine gratie largitate Venetiar. Dalmatiae atque Croatiae dux et imperialis
Protosevaston«, zaključuje da je »ovim temeljito potvrđeno da se mletački dužd prvi
put spominje »dux Croatiae« u dokumentu, koji je izdan utvrđenju Lauretumu godine
1094.« (S. G u n j a c a , o. c., l, 443,445—448). Međutim ova stvar stoji sasvim drugačije.
281
naslovom »kralj Hrvatske i Dalmacije«, a njegov nasljednik Stjepan II čak
se naziva »po milosti božjoj kralj Hrvata i Dalmatinaca.«77 I dok zadarski
biskup Andrija sudjeluje na crkvenom provincijskom sinodu u Splitu, u Za-
dru je i dalje prior Drago, nasljednik Candidusa. U tom gradu prvi put se
spominje i »advocatus« Maifred, a tamošnji svećenik Dominik, koji je i no-
tar, nalazj, se u pratnji kralja Zvonimira pri izdavanju povelja.
Opatica Čika u neprestanom je kontaktu i s ovim kraljem, kao i s njego-
vim nasljednikom, koji bogato obdaruje njezin samostan.78 U Zadru, gdje i
sada imaju vlast plemići (nobiles), popravljaju se i podižu kuće kao i hospicij
za goste i monahe, te se čak otvaraju i nove ulice, upravo najviše zaslugom
same Cike. Medu zgradama ističe se i u ovo vrijeme biskupska palača s cis-
ternom.
Ali 1091. Zadar ponovno priznaje vlast Bizanta, tj. Alekseja, što se odra-
zuje u ispravama grada, gdje Drago i po treći put obnaša čast priora. On za-
Naime, u novom izdanju Dandola, koje ne citiraju ni N. K l a i ć (Povijest Hrvata... 42),
a ni S. G u n j a c a (o. c. l, 443, 457), stoji da je dužd sebi dodao i titulu »atque Croatiae
et imperialis prothoseuastos« (Andreae Danduli Chronica per extensum descripta,
RIS t. 313, fasc. I, t. XII, p. I, 216, 217), a ne »Dalmatiae atque Croatiae et imperialis
protosevastos« (RD, 459). Prema tome, ovaj naziv se nadovezuje s onim naslovom, ko-
jim se dužd Dominik Silvije kiti, a taj glasi: ».. .duce Venetie et Dalmatie ac imperiali
protophedro« (RD, 102; CD I, 138), koji je Rački na počektu teksta pred »Dalmatie et
Croatie« proizvoljno nadopunio sa: »Tempore Silui, ducis Venetie atque« (RD, 102).
Dakle, to se odnosi samo na Dalmaciju, a ne i na Hrvatsku. Kada pak Rački citira sta-
ro izdanje Dandola, on u bilješci donosi da se taj dužd zove u poveljama (s. d.) — iz
Muratorija, Corneliusa, Tafela i Thomasa — »Vitalis Faletrus de Đoniš dei gratia Vene-
tie et Dalmatie dux et imperialis protosevastos«, te isti u poveljama od 1094. (također
iz Muratorija): »Nos Vitalis Faletro de divinae gratiae largitate Venetiae. Dalmatiae at-
que Croatiae dux et imperialis protosevastor« (RD, 460, bilj. 7), što Gunjaca uopće ne
navodi ni u svojoj I ni u III knjizi Ispravci... On čak ne iznosi da i Dölger također dati-
ra onu hrisovulju sa 1084. god., o kojoj govori Dandolo, i dodaje da je čak titulu proto-
sevasta dužd dobio 1082. (Fr. D ö l g e r , Regesten der Kaiserurkunden des oströmi-
schen Reiches von 565-1452, 2. Teil. Regesten von 1025-1204. München u. Berlin
1925, 31, 32). I dok Sanudo također objelodanjuje ovaj privilegij pod 1084. i kaže da se
dužd tada okitio titulom »Dux Venetiarum, Dalmatiae atque Croatie«, Tafel i Thomas
donose da se 1090. ovaj naziva: »Vitalis Faletrus de Đoniš Dei gratia Venetie et Dalma-
cie dux et imperialis protosevastos« (M. S a n u d o , o. c., L. A. M u r a t o r i , RIS, t.
XXII, p. IV, f. l —2,156 i bilj. 4). Sve ovo, dakle, ukazuje na neobičnu složenost pitanja
oko ovoga duždeva tituliranja, a pogotovo, ako se uzme da je Vitale Falier postao dužd
1084. ili 1085. (Enciclopedia italiana, XIV, Roma 1932, 745). što još više komplicira ova-
kav naziv, koji je pokušao Gunjaca 1975. ponovo objasniti. Samo ovaj put je preinačio
kako je V. Falier — prema Dandolu — »svome titulu dodao 'atque Chroaciae et imperi-
alis protosevastos'«. Služeći se knjigom V. L a z z a r i n i a (1938), koji je »pregledao sve
dokumente u kojima se spominju naslovi V. Faliera« (1087, 1088, 1089, 1090), kaže Gu-
njaca da je ovaj zaključio kako se »do lipnja 1090. godine nikada ne javlja titul Hrvat-
ske u mletačkim originalnim dokumentima, ni u autentičnim kopijama«. Ali zato ima
onaj dokument od 1094. tzv. Privilegium Laureatum. Konačno zaključuje da je V. Fali-
er mogao postati »dux Chroatie« u razdoblju »od kolovoza 1093. do listopada 1094. go-
dine« (S. G u n j ača, o. c. III. 466 — 470), čime ipak nije uspio pobiti navode Račkoga (u
bilješci 7), Dolgera i Tafel-Thomasa. Zato ovo pitanje vremenske titulacije Faliera os-
taje i danas otvoreno.
76
RD, 459, 460; M. Sanudo, o. c., 156 i bilj. 4.
77
RD, 144, 145, 148, 149, 147, 148; CD I, 184, 187, 188, 190-192.
78
RD, 147, 157, 123, 157, 147; CD I, 191, 199, 169, 187, 191.
282
jedno s biskupom Andrijom odlučno brani interese Vekenege, Čikine kćeri.
Inače sada u Zadru sve više prevladavaju hrvatska imena medu građanima.79
Ali 1091. Zadar ponovno priznaje vlast Bizanta, tj. Alekseja, što se odra-
zuje u ispravama grada, gdje Drago i po treći put obnaša čast priora. On za-
jedno s biskupom Andrijom odlučno brani interese Vekenega, Čikine kćeri.
Inače sada u Zadru sve više prevladavaju hrvatska imena medu građanima.79
Godine 1095. u bizantskom Zadru održava se čak crkveni sabor, na ko-
me su prisutni, uz domaćina mjesnoga biskupa, i svi biskupi Dalmacije i
Hrvatske na čelu sa splitskim nadbiskupom Lovrom. Naravno da su na tom
sinodu prevladavali svećenici zadarske crkve i na njemu je čak sudjelovalo
mnogo građana na čelu s priorom Dragom. Taj sabor potvrdio je sva dariva-
nja u korist samostana sv. Marije, a 8 mjeseci kasnije taj isti Drago obdaruje
novim povlasticama i samostan sv. Krševana.80
Sredinom svibnja ili početkom lipnja 1097. u Zadar je stigla vijest da se
u Biogradu iskrcala Buzila, kći normanskog vojvode Rogerija, zaručnica kra-
lja Kolomana,81 što je svakako izazvalo velik odjek u tom gradu. Kada je
ipak Koloman pismeno priznao novome duždu Vitalu Micheiliju
(1096— 1101) naslov dužda Venecije, Dalmacije i Hrvatske te sve ono što je s
time vezano,82 već je 1099. Zadar ponovno pod Venecijom.83 Međutim, čim se
je Koloman nagodio s predstavnicima dvanaest hrvatskih plemena 1102. i
okrunio se iste godine u Biogradu za kralja Hrvatske i Dalmacije, situacija
se je u Zadru počela mijenjati. Novo političko stanje iskoristio je po starom
običaju samostan sv. Marije, kome je upravo ove, 1102. godine Koloman, kao
nasljednik hrvatskih vladara, potvrdio »vječni mir i kraljevsku slobodu«,84 a
već 1105. ulazi trijumfalno u Zadar, gdje upravo na zvoniku crkve sv. Marije
kamenim natpisom85 ovjekovječuje taj nezaboravni događaj.
79
RD, 154-156, 175, 176; CD I, 200, 201, 205, 206.
80
RD, 159, 160, 175 176; CD I, 204-206.
81
RD, 478.
82
RD, 479, 480; SCD II (1904), l, 2.
83
Gl. F. Šišić, Priručnik izvora hrvatske historije, I/l, Zagreb, 1914, 388, bilj. 1;
Isti, Povijest Hrvata..., 626, bilj. 4.
84
SCD II, 8, 9.
85
SCD II, 391.
283
 ZADAR IN THE PERIOD OF CROATIAN
NATIONAL RULERS
Summary
The author first describes Zadar before the arrival of the Slavs and Cro-
ats to Dalmatia. Then he outlines its position under the Byzantine and Fran-
kish empires and again under Constantinople (806). He deals particularly wi-
th the contacts between the city and the Croats and their princes. He descri-
bes in detail the internal circumstances in Zadar from 9th to late l Ith Centu-
ry (the population, municipal government, role of the church) and points out
the prominent role of the city and its priors, some of whom maintained clo-
se connections with the rulers of the Croats. The author further describes
the futile siege of Zadar by Emperor Samuilo (before 992) and its recogniti-
on of Venetian rule (before 988 or in 999) whose rector now governed the ci-
ty. But in 1018 or 1019 Zadar was again under Byzantium whose interests in
Dalmatia were being undermined by its toparch Dobronja, a native of Zadar.
Having got rid of him, Byzantine influence in the city grew stronger and its
economy progressed. However, from the second half of l Ith Century onwar-
ds, control of Dalmatia and Zadar shifted on several occasions between Ve-
nice and Byzantium, but the rule of the latter was mere formality in the end.
At that time, King Petar Krešimir maintained strong connections with tem-
poral and spiritual peers and other persons in Zadar. Not only did he bes-
tow rieh donations to the monastery of St. Chrysogons' and to the nunnery
of St. Mary's but was for a period ruler of Dalmatia and consequently of Za-
dar (after 1071). After his death Zadar was first under Venice, then again,
symbolically though, under Byzantium, then under Zvonimir, and finally it
recognized Constantinople. At last Dalmatia and Zadar feil under the rule of
the Venetian doge from whom they were taken by the victorius King Collo-
manus of Hungary and Croatia who entered the city in triumph, marking
that decisive event with a stone inscription in the belfry of St. Mary's (1105).
References to original sources are given in footnotes.
284
»HERETICI« U SREDNJOVJEKOVNOM ZADRU I
NJEGOVOJ OKOLICI
(PRILOG PROUČAVANJU POVIJESTI PATARENSTVA U DALMACIJI)
1.
Kada se je sastao sabor albigenza u mjestu Saint-Felix de Caraman kraj
Toulouse (1167.), na njemu su prisustvovali uz francuske albigenze i pataren-
ski izaslanici susjednih zemalja. Iz zapisnika toga sabora po prvi put se saz-
nalo da je u »Aziji«, prema izjavi katarskoga pape Nikete, dovedenog iz Ca-
rigrada na ovaj sabor, postojalo 7 crkava sa točno određenim granicama, a
medu njima je bila i »crkva Dalmacije« (ecclesia Dalmatiae). U ovu pokraji-
nu spadao je uz Split1 i Zadar, koji Gesta episcoporum Halberstadensium
(781. — 1209.— nazivaju »metropolom Dalmacije i Hrvatske«.2 To je bio prvi
stvaran i opipljiv znak daje u Dalmaciji heretički pokret bio toliko ojačao da
se čak uspio organizirati kao jedna od 7 »heretičkih« crkava, međusobno po-
vezanih i s točno podijeljenim teritorijem.
Stoga se ne treba čuditi što je generalni sinod u Splitu, koji je sazvao ta-
mošnji nadbiskup Petar uz dozvolu pape, 1. V. 1185. godine anatemizirao i
sve heretičke sekte i njihove saučesnike protiv »presvete rimske crkve« kao i
protivnike njezina učenja.3 Time je data i prva uzbuna sa službene crkvene
strane u Dalmaciji kao neka vrst upozorenja da su »heretici« u toj zemlji oja-
čali i postali već opasni. Naime iz Tome Arhidakona saznajemo da je upravo
Zadar rado primao medu svoje tvrde zidine heretike, koje su tamošnji ugled-
ni i bogati građani, a napose plemići, ugošćavali i u svemu potpomagali.4 Ta-
5 6
ko je svojevremeno poticao iz Apulije i Zorobabel, koji se u Zadru dobro
'D. Mandić, Bogumilska crkva bosanskih krstjana, Chicago 1962 70 — 73 119
123, 133, 184, 290.
2
Gesta episcoporum Halberstadensium, MGH, SS XXIII, Hannoverae 1874, 117.
3
T. Smičiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (SCD)
II, Zagrebiae 1904, 192.
4
Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana, MSHSM XXVI, Scriptores III, Za-
grabiae 1894, 83.
5
»... in territorio castri cosalfani... a capite est vinea domini Simeonis... et va-
dit per fines terre Zorobabelli (S. A.) quam dedit sancto Laurentio...« (Regii Neapole-
285
snašao i okućio. Tu su mu se rodili i sinovi Matej7 i Aristodije, koji su, iako
su po ocu8 bili Puljani, postali uskoro poput njega pravi zadarski građani. U
9
tome gradu su obojica braće izučili slikarski i zlatarski zanat, u kome su po-
stali izvrsni majstori, a pored toga su bili dovoljno vješti latinskom i hrvat-
skom pisanju (sclavonice litterature).10 Ne zna se pod čijim utjecajem su po-
stali »heretici«, tj. patareni, te da li im je to i otac bio već tada kada je došao
u Zadar ili nešto poslije toga.
Svakako oni su kao pripadnici ove novomanihejske sekte prvo morali
biti pripravnici ili slušači (auditores), tj. oni su se prvo uputili u »krivovjer-
je«, a onda su nakon navršenih barem 18 godina primljeni medu »vjernike«
(credentes) uz izvjesne obaveze. Po obavljenom pak duhovnom krštenju do-
bili su naziv »kršćani« ili možda još općenitiji naziv »savršeni« (perfecti) ili
slično.11 Svakako su oba brata, kako i opet kaže Toma, bili ne samo duboko i
svim srcem zadojeni ovom »vjerom«, koju je katolička crkva nemilice anate-
mizirala, nego su je i javno propovijedali,12 i to ne samo u Zadru nego i u
Splitu, gdje je na nadbiskupskoj stolici bio Bernard (l 196. — 1217.), rodom iz
Perude,13 poznat kao vrlo žestok progonitelj heretika, protiv kojih je čak sas-
tavio spis u obliku kompilacije.14 Što se tiče prilika u Zadru, one su bile vrlo
složene. Zadar je naime krajem 12. stoljeća bio poznat na Zapadu kao lijep i
bogat grad, silno utvrđen zidinama i kulama,15 a uz to i kao prijestolnica Dal-
macije i Hrvatske, kako smo već spomenuli. Ta u Zadru je stolovao neko vri-
tani archivi Monumenta edita ac illustrata IV /1049-1114/, Neapoli 1857, 39-1068.
g·).
6
U povelji izdanoj u Zadru 1106. godine navodi se i neki »Petro Zozauerello«. za
koga prvo u »Corrigenda« piše da treba to čitati umjesto »Zoraurello« kao »Zorouau-
ello«, a u indeksu pak stoji: »Petrus Zorovarellus« i »Zorovavellus Petrus« (SCD II, 16,
395, 467, 492).
7
Interesantno da Viktor Novak, pozivajući se na Tomu Arhidakona, piše da se
otac dvojice »bogomila«, Aristodija i Mateja, zvao »Matija Zorobabel« (Mare nostrum
dalmaticum, Povijest grada Nina, Zadar 1969, 411), što ne piše ondje!
8
Đ. Stričević čak pretpostavlja da je Zorobabel kao i njegovi sinovi bio vjerojat-
no »sličnog ako ne i istog zanimanja« (D. Stričević, Majstori minijature Miroslavlje-
vog jevandelja, Zbornik radova Viz. instituta SAN XXI/1, Beograd 1952, 188).
9
Inače još je D. Stričević pomišljao da su ova dva brata autori minijatura Miros-
lavljeva evanđelja (Majstori..., Zbornik...XXI (l, 186 — 200). No C. Fisković smatra da
je »ipak teško pretpostaviti da su baš oni, za koje je Toma rekao da su izvrsni slikari
(S. A.), naslikali te minijature osrednje (S. A.) umjetničke vrijednosti« (C. Fisković, Za-
darski sredovječni majstori, MH, Zagreb 1959, 92). Međutim Mirjana Tatić drži da je
zanimljiva sinteza D. Stričevića o djelovanju apulskih slikara i zlatara Mateja i Aristo-
dija u Zadru i Bosni, vezujući ih uz slikare minijatura Miroslavljeva evanđelja (M. Ta-
tić, Likovni ukrasi. Politika, Teleobjektiv, Beograd 28. IX. 1970.).
10
Thomas Archidiaconus, o. c., 80.
11
D. Mandić, o. c., 200, 228-235, 249-251.
12
Thomas Archidiaconus, o. c., 80.
13
1 dok D. Mandić (o. c., 119, bilj. 5) uzima kao godinu njegova imenovanja 1196.,
a dolazak u Split po Tomi u 1200., dotle začudo u »Index personarum, locorum et re-
rum« Thomas Archidiaconusa (216) naprosto stoji kao godine njegova nadbiskupova-
nja: 1192.- 1217.!
"Thomas Archidiaconus, o. c., 80 — 86.
15
P. Skok, Tri starofrancuske kronike o Zadru u godini 1202, Zagreb 1951, 90, 91.
286
jeme »po milosti božjoj i ugarskoga kralja« princeps Dalmacije Damjan De-
sinjin, koji je ujedno bio i knez toga grada (1183.—1198.), okružen tamoš-
njim16 sucima i tribunima, nazivajući se čak 1190. i »dei gracia comes Jade-
re«.
Inače u Zadar je dolazio i neko vrijeme u njemu živio Andrija, Emerikov
brat. On se od 1198. naziva dux »Dalmacie ac Chroacie« ili »dei gracia Jadere
ac tocius Dalmacie et Chroacie Chulmeque dux«, te upravo ove iste 1198. go-
dine i kratko vrijeme boravi u tome gradu.17 Poslije smrti kneza Damjana
Zadrom su od 1199. g. izvjesno vrijeme upravljali 7 konzula, a od 1201. potes-
tat18 do zauzeća grada po krstašima i Mlečanima.
Poslije smrti pak zadarskog nadbiskupa Petra (iza 1193.),19 tamošnja
nadbiskupska stolica ostala je prazna sve do 1198., kada je izabran mimo ka-
nonskih propisa sa strane laika prijašnji hvarski biskup i nekadašnji sufra-
gan zadarske crkve Nikola, rodom Zadranin. On je još 1190. god., poslije po-
bjede Zadrana nad Mlečanima kod rta Trenija, zajedno sa tamošnjim nad-
biskupom Petrom u svojstvu hrvatskog biskupa održao svečanu službu bož-
ju,20 a inače je bio u milosti i kod vojvode Andrije i kneza Damjana. No kako
je on preuzeo upravu nad svojom nadbiskupijom bez dozvole pape,21 kome
se nije htio pokoriti u onom što je od njega tražio, bio je anatemiziran22 i
1201." maknut, jer je papa njegov stav smatrao herezom i otpadništvom.24
Otada pa do ponovnoga priznanja mletačke vlasti sa strane Zadrana (1204.
ili 1205.) ostao je njihov grad bez nadbiskupa.
Inače je još spomenute 1198. godine u crkvi sv. Stošije bio u upotrebi
grčki obred i jezik i čak su laici htjeli uvesti ne toliko latinski koliko »barbar-
ski«, tj. slavenski vjerski obred.25 Sami pak Zadrani bili su neprijateljski ras-
položeni prema Mlečanima, i puni sebe zbog svoje moći, što se naročito osje-
16
SCD II, 223 (28. III 1188), 184 (§ II. 1183), 186, 187 (1183), 189 (1884), 211 (30. IX.
1187), 218 (18. II. 1188), 225 (6. V. 1188), 232, 233 (8. XII. 1188), 234 (2. V. 1189), 243, 244
(14. V. 1190), 247 (26. VI. 1190), 261 (8. X. 1193), 266, 269 (4. VI. i 9. VII. 1194), 277 (1. III.
1196), 282 (1. III. 1197), 286, 287 (15. XII. 1197), 290 (14. II. 1198), 294 (31. III. 1198), 318
(10. V. 1199), 326, 327 (3. X. 1199). III (1905), 144 (27. IV. 1217), 173 (18. X. 1219).
17
SCD II, 288 (29.1. 1198), 290 (14. II. 1198), 293 (31. III. 1198), 296 (6. V. 1198), 297
(11. V. 1198), 301 (15. VI. 1198), 308, 309 (1198), 314 (1. III. 1199), 318 (10. V. 1199), 338
(1199), 353 (15. X. 1200), 355, 357, 361 (1200), III, 2 (2. III. 1201), 3 (9. IV. 1201), 4 (11. V.
1201), 16 (23. XII. 1202), 17 (1202), 21, 22 (1203), 32 (5. XI. 1203), 39 (24. II. 1204).
18
19
SCD II, 318 (10. V. 1199), III, 2 (2. III. 1201), 3 (9. V. 1201), 4 (14. V. 1201).
SCD II, 261 (1193).
20
SCD II, 244 (14. V. 1190).
21
Gl. o tome i Thomas Archidiaconus, o. c., 78.
22
O ekskomunikaciji Nikole papa je izvijestio i biskupa u Ugarskoj kao i zagre-
bačkog prelata, pa im je zabranio svaki saobraćaj s njime i tražio da javno objave nje-
govo isključenje iz crkve (SCD II, 307).
23
Po Luciusovim istraživanjima Nikola se spominje u dokumentima kao »archie-,
lectus« 1198., 1199., 1201. i 12. III. 1202. godine (B. Poparić, Pisma Ivana Lučića Trogi-
ranina, Starine JAZU XXXII, Zagreb 1907, 65).
24
SCD II, 289, 290, 293, 294, 296, 304, 305, 307, 314, 318, 322-324, 326, 340,
351-353, 357, III, 3-4, 44, 45, 56.
25
SCD II, 289, 290 (6. II. 1198).
287
ćalo kod tamošnjih plemića i prvaka grada.26 Oni su u tolikoj mjeri simpati-
zirali heretike, koji su dolazili sa svih strana u Zadar, da su im pružali ne
samo sve mogućnosti za što udobniji život nego i za njihovo slobodno here-
tičko djelovanje. Stoga je sasma razumljivo ponašanje Mateja i Aristodija,
koji su zbog svojih znanatskih sposobnosti i obrazovanja igrali ovdje istaknu-
tiju ulogu i bili dobro stojeći građani. To se najbolje može uočiti iz kupopro-
dajnog ugovora koji je 8. X. 1193. god. sklopio Matej Zorobabelov sa knezom
Rogerijom, sinom Dominika Maurocena, koji je prije Damjana Desinje up-
ravljao Zadrom.27 Taj Rogerije, koji je zajedno sa svojim ocem živio u Zadru,
posjedovao je u tome gradu nekoliko kuća, od kojih je dvije prodao Mateju i
ovaj mu je odmah za njih platio u zlatu. Jedna od ovih kuća — i to vlastita
Maurocenova — bila je čak s kulom i s uskim prolazom ili dvorištem (andro-
na) kao i ostalim pripadnostima, a nalazila se ispred crkve sv. Marije Velike
(»Veće« — Maioris), a položaj je druge, koju je svojevremeno kupio njegov
otac, nepoznat, ali svakako i ona je bila dosta velika jer je imala nekoliko
ulaza i izlaza kao i stanova. Taj ugovor koji je sklopljen u prisutnosti nekoli-
cine odličnih svjedoka, medu kojima se navode knezovi Lampredije i Dujam,
sastavio je na molbu kneza Rogerija vicenotar Josip, župnik crkve sv. Petra
Novoga.28 Ovaj izvorni podatak jasno potvrđuje da je Matej bio vrlo bogat
čovjek,29 kada je mogao knezu Rogeriju, članu jedne od najistaknutijih ple-
mićkih (patricijskih) porodica u Veneciji, smjesta isplatiti 350 perpera u zla-
tu.
Otada je prošlo punih 5 godina, a da ništa iz izvora ne znamo o Mateju
Zorobabelovu, čiji je otac i dalje živ. Istom u povelji od 6. V. 1198. god. nala-
zimo Mateja spomenutim, kada prisustvuje izricanju jedne presude u korist
samostana sv. Krševana. Naime, kako su neki tzv. pseudo kršćani, medu ko-
jima su bili i Zadranin Maldenar30 i Toljen Kačić (Caciclo), lažno napali pra-
vo posjedovanja imanja ovoga samostana u Suhovarama, to je njegov opat
Vincent pošao na ravnicu blizu Ostrovice, gdje se vojvoda Andrija, pobjed-
nik nad Humom i Raškom, utaborio i dijelio narodu pravdu. Ondje je u pri-
sutnosti navedene dvojice napadača saslušao blagohotno opata i razgledao
privilegij ovoga samostana. Kada je pak stigao kod Krupe, održao je sa svo-
jim banom Andrijom i prvacima vijeće, te je presudio u korist navedenoga
samostana. Ujedno je vojvoda ovlastio kneza Pavla, suca Zadrana i Slavena
(Hrvata) i Pribinu Đuričina (filio Gurize) da uvedu samostan sv. Krševana u
posjed preko njegova opata, što je i sretno provedeno, pošto je to odobreno
26
Thomas Archidiaconus, o. c., 83.
27
Gl. SCD II, 65, 66, 107, 114, 132, 136, 137, 151, 152, 166.
28
SCD II, 261, 262. Inače je Rogerije poslije postao osorski knez (Gl. SCD II, 298,
301 (1198), 346 (1200).
29
C. Fisković se pita nije li možda Matej Zorobabelov, koji je živio krajem 12. i
početkom 13. st. u Zadru kao bogati i uvaženi građanin i vlasnik utvrđene kuće, identi-
čan s onim zlatarom Matijom, koji se tu spominje tokom 12. st. kao autor nekog um-
jetnički izrađenog raspela (C. Fisković, o. c., 92).
30
Maldenarius se 1174. god. spominje kao zadarski građanin, 1178. nailazimo na
»Stephanus Maldenarius Miche«, a 1183. javlja se medu zadarskim plemićima i »Mal-
denarius filius Laurencii Briacelli« (SCD II, 137, 152, 186).
288
u prisutnosti zadarskog nadbiskupa Nikole, dvojice svećenika, te već spome-
nutoga Mateja Zorobabelova i drugih, medu kojima su bili čak i jedan gluhi,
a drugi nijemi. Samu pak ovu povelju sastavio je Matija, poddakon Sv. Stoši-
je i preceptor nadbiskupa Nikole, inače nadbiskupski tabelion i notar.31
Iz ove sadržajem vrlo bogate isprave, u kojoj više nema spomena knezu
Damjanu Desinji, jer je mrtav, zapažamo da su i u Zadru i izvan toga grada
već postojali neki, koje su tamošnji svećenici i redovnici nazivali pseudok-
ršćani. Oni su se, kako je to naveo ovaj opat vojvodi Andriji, služili i lažima
samo da opovrgnu pravo vlasništva na posjed samostanu sv. Krševana u Za-
dru.
No ove »lažne« ili nazovi kršćane32 nije progonio ni Andrija, a pogotovo
ni svjetovna ni ckrvena vlast na čelu s nadbiskupom Nikolom, kojega je
kralj Emerik smatrao »fideli nostro archiepisco — po Jadertino« i podvrgao
pod njega skradinsku biskupiju (1198.).33 Nikola čak prisustvuje ovome pis-
menom činu u korist sv. Krševana i ne smeta ga ništa što se među potpisnici-
ma nalazi i Matej Zorobabelov, sada već istaknuti pristaša patarenske sekte,
koji je svojevremeno možda uticao na izbor ovoga prelata ili ga čak predla-
gao i birao. No zato je splitski nadbiskup Bernard čim je stigao u svoj metro-
politski grad (1200.)34 i preuzeo vlast, odmah stupio u dodir s »hereticima«35
koje je u Splitu zatekao. Medu njima su bili i Matej i Aristodije, koje je kao i
druge njihove vjerske istomišljenike nastojao na lijep način povratiti u krilo
katoličke crkve. No ovi su i dalje obavljali svoje vjerske obrede, a pred Ber-
nardom su se pravili da su se obratili. Međutim je nadbiskup uskoro saznao
istinu. Stoga im je dao zaplijeniti sva imanja i baciti ih u okove prokletstva,
te ih je uz veliko ruganje istjerao iz Splita.
Kada su Matej i Aristodije uvidjeli, kako piše dalje Toma Arhiđakon, da
su ih time stigle velike nepravde i štete, povratili su se u taj grad uz dozvolu
crkve. Tada im je Bernard dopustio da se zakletvom odreknu svoje hereze
dodirnuvši sveto evanđelje. Zatim ih je uz obavezan ceremonijal oslobodio i
okova prokletstva, te je naredio da im se vrate imanja. Tako su, završava To-
31
SCD II, 296, 297 (6. V. 1198), 172 (1181), 180 (1182) itd.
32
D. Kniewald, pod uticajem Barade, tvrdi da kada papa Urban III. odobrava što
je splitski sinod zabranio »conventicula que fraternitates appellantur«, ta »coonventi-
cula« nisu ništa drugo nego »societas fraternitatis« i »fratrum conventus« bosanskih
' krstjana, a takvih je »conventicula« pseudokršćana i patarena i poslije toga sabora bi-
lo u Dalmaciji, kao npr. u Zadru, Splitu i drugdje (D. Kniewald, Vjerodostojnost latin-
skih izvora o bosanskim krstjanima, Rad JAZU 270, Zagreb 1949, 119). Međutim, mi
bismo s naše strane imali tome primijetiti to da se u zaključcima onoga generalnog si-
noda u Splitu od 1. V. 1185. (SCD II, 192—194) nigdje ne govori o tima »conventicula«,
koja tek navodi papa Urban III. u svome pismu upućenom splitskom nadbiskupu Pet-
ru 11. XI. 1186. godine. Naime u njemu papa kaže da je Petar zabranio da ne budu
»conventicula«, koja se nazivaju »fraternitates« (SCD II, 203). Nadalje, ničim se ne
može dokazati da je ovih »conventicula« bilo u Zadru, Splitu i drugdje, kako to piše
Kniewald!
33
SCD II, 310.
34
D. Kniewald (o. c., 120) također tako datira na osnovu Tome.
35
Ne znamo na osnovu čega ih Grga Novak (Povijest Splita I, MH, Zagreb 1957,
363, 364) stalno zove »bogumili« i ima čak poglavlje »Bogumili u Splitu«!
289
 ma ovaj opis Bernardova postupka, i svi oni koji su bili od njih zavedeni
očišćeni od heretičke zaraze.36 Znači da su oba ova brata i u Splitu posjedo-
vala kuće ili kuću, kao i u Zadru. To je bio dosta veliki imetak, kad su se zbog
njega predomislili da se barem naoko odreknu hereze i ponovno vrate u kri-
lo katoličke crkve, koja im je onda povratila posjede.
No po svemu izgleda da su Matej i Aristodije otada još više dolazili u
Bosnu, kamo su valjda otišli i onda kada ih je negdje u prvoj polovici 1200.
godine iz Splita istjerao Bernar. Naime, i njih je kao i ostale primio ban Ku-
lin pod svoju zaštitu i on ih je više poštovao nego katolike, te ih je prozvao
kršćanima, kako to piše papa Inocent III u pismu ugarsko-hrvatskom kralju
Emeriku.37 Oni su dakle bili priznati »krstjani« — ma, koje je papa naredio
ovome vladaru da ih ne samo progoni kao heretike po cijelom svome kra-
ljevstvu nego i da im oduzima imanja. To bi značilo da je i zadarski nadbis-
kup Nikola u svome gradu trebao postupati kao i u Splitu Bernard, koga je
naročito uvažavao Emerik i ubrajao medu najveće prvake svoga kraljevstva,
te je čak naredio Splićanima da ga zbog toga imaju u svemu slušati.38
No mi smo već vidjeli kakav je stav zauzeo Nikola prema Zadranima,
koje čak za vrijeme opsjedanja Zadra po krstašima i Mlečanima sam Ino-
cent III. uzima u zaštitu i naziva taj grad »Christianorum Jaderam«, a njego-
ve stanovnike »miseros Jadertinos« ,39 To bi značilo da papinska kurija uopće
nije smatrala da je Zadar zapao u herezu, kao što je to bilo sa stanovnicima
Splita i Trogira.40 Međutim, Zadrani ipak nisu uoči ponovnog pada pod Ve-
neciju, ako možemo sasma vjerovati Tomi Arhidakonu, koji nije prema nji-
ma kao Roman bio suviše naklon, marili za propise katoličke vjere41 i dopus-
tili su da se »ukaljaju« heretičkom zarazom time što su njihovi plemići i
uglednici primali i pomagali heretike.42 Kada je Zadar bio osvojen i porušen,
iz njega su se stanovnici hrpimice iselili. Što je bilo sa Zorobabelom i njego-
vim sinovima Matejom i Aristodijem? Oni su svakako mogli boraviti u Spli-
tu, gdje su imali također kuću. Ali oni su se zadržavali i u svojoj drugoj do-
movini Bosni, u kojoj je možda stalno ostao Aristodije ili Rastudije, kao
djed »crkve bosanske«, kako je to pokušao utvrditi A. Solovjev.43 Međutim
Aristodijev brat Matej, poslije ponovnog potpadanja Zadra Veneciji, sigurno
se povratio '(ili navraćao) u svoj rodni grad. Ali o njegovoj djelatnosti iza
1198. ili zapravo poslije 1200. u Zadru ne znamo ništa sve do 1217. godine.
Istom tada »Mathias44 filius Qorobabel« sačinjava ispravu, po kojoj mi-
jenja onu utvrđenu kuću ispred crkve sv. Marije Velike sa svim njezinim pri-
36
Thomas Archidiaconus, o. c., 79, 80.
37
SCD II, 351 (11. X. 1200).
38
SCD III, 18.
39
SCD III, 22, 23, 21 (1200).
40
SCD II, 351.
41
Vj. Klaić iznosi kako Toma Arhidakon smatra pad Zadra božjom kaznom »jer
su se žitelji njegovi bili odvratili od rimske crkve i prionuli uz Bogomile« (Povijest
Hrvata I, Zagreb, 1899, 190).
42
Thomas Archidiaconus, o. c., 83.
43
D. Kniewald, o. c., 120.
44
U onim već navedenim poveljama od 8. X. 1193. i 5. V. 1198. god. njega se nazi-
290
padnostima, kupljenu svojevremeno od kneza Rogerija Maurocena, sa Leo-
nardom de Osissico, tako da je ovaj može punopravno posjedovati, darivati i
mijenjati, davati u zakup i na svaki način otuđiti. Ako pak njega ili njegove
nasljednike tkogod pokuša zbog ove utvrđene kuće napadati ili ometati, on
se obavezuje da će ih od svih braniti.45 Inače se ovaj Leonardus de Osissico
navodi medu svjedocima u zadarskoj povelji od 1208. (rujan), a onda u onoj
od 18. X. 1219., te u idućoj od 1220. (»Leonardo Osiszi«)46 i od 22. VII. 1221.,47
koje su sve izdane u korist crkvenih ustanova. Prema tome on je bio u pra-
vom smislu riječi dobar i pouzdan vjernik katoličke crkve, provjeren i pozi-
van od crkvenih ličnosti da prisustvuje ovakvu činu u svojstvu svjedoka.
ι S druge pak strane ona povelja od 1217. god. potvrđuje da je Matej i sa-
da bio vrlo bogat, kada je mogao ovome Leonardu de Osissico, za koga ne
znamo u kakvu je odnosu stajao s njim, ovako galantno izručiti bez ikakvih
uvjeta u vlasništvo onu utvrđenu kuću u blizini Sv. Marije Velike. Ovim iz-
vornim podatkom nestaje trag Mateju, čiji otac još živi. Svakako prema is-
tom izvoru možemo reći da je Matej 1217. god. neko vrijeme boravio u Za-
dru, a da li je i dalje tu ostao, ili u Splitu, ili čak u Bosni, gdje mu je brat
Aristodije48 možda postao državljanin te zemlje i jedna od najuplivnijih
crkvenih ličnosti, ne možemo nešto više od ovoga na osnovu zdrave logike
zaključivati.
2.
Možda mi nikada ne bismo saznali za Višena, 49
inače bogatoga i moćno-
50
ga plemića iz Luke, kao zaštitnika heretika, da nije bio izabran za splitskog
va »Matheo filio Zorobabel« i »Mathei Zorobabel« (SCD II, 261, 297), a ne kao ovdje
»Mathias«.
45
SCD III, 163.
46
Njegov sin se zvao »Dresene filius Leonardi de Osico consciliator« (SCD III,
390—1233), tj. bio je zadarski vijećnik. Čak od 1327.— 1331. god. spominje se u zadar-
skim ispravama Leonardus »de Oseffico« ili »de Hossessico« kao tamošnji građanin
(SCD IX (1911), 371, 498, 574).
47
SCD III, 80, 173, 185, 194.
48
O njemu je pisao M. Marjanović pod naslovom »Aristodije Zadranin, hereziar-
ha bosanski« (Zadarska revija, Zadar 1952, I/l, 3-10, 1/2, 9-15, 1/3, 13-21, 1/4,
12—16) s puno kombinacija i netočnosti, a napose što se tiče Aristodija i njegova brata
u pogledu Zadra.. U najnovije pak vrijeme poznati filolog Milan Budimir kaže za »Aris-
todios« — a da je »učeni Grk«, da njegovo »ime označava onog koji zna najbolji put« i
da »sa ovim Aristodijem identičan je za pravoslavne crkvenjake prokleti Rastudije«
(M. Budimir, Srpska rapsodija Filipa Višnjića, Radovi Akademije Bosne i Hercegovine
XLIII, Sarajevo 1972, 12).
49
Njega Toma piše »Buisenum« ili »Buiseni« ili »Buysenum« ili »Buysenus«
(Thomas Archidiaconus, o. c., 99, 100, 102, 103), a u splitskim ispravama od 1221. do
1233. godine zove se »Buisseno« ili »Buyseno Spalatensi comite« ili »Byisino inclito
comite« (SCD III, 190, 202, 210, 226). Inače ga jedni naši povjesničari zovu Visen (D.
Kniewald, o. c., 120), a G. Novak (o. c. I, 103, 104 itd.) Višan!
50
Upravo te 1221. godine je papin legat Akoncije sazvao u Splitu »čitavu Dalmaci-
ju i Hrvatsku« da mu pomogne protiv heretika i gusara i dao oprost grijeha svima oni-
ma koji budu sudjelovali u tome ili osobno ili na bilo koji način pomagali da se oni
unište (Thomas Archidiaconus, o. c., 96).
291
kneza 1221. godine. Naime Višena51 je takvim nazivom ovjekovječio Toma
Arhidakon, koji je i inače dosta opširno pisao o njemu. Od istoga ovoga pisca
saznaje se i to da je sjedište Višena, također člana plemena Šubića kao što je
bio i njegov takmac bribirski knez Grgur, bio Zvonigrad52 u župi Odorju na
Zrmanji. 53
Visen, gospodar Zvonigrada,54 bio je, dakle, zaštitnik onih pseudo-kršća-
na, koje navodi isprava iz 1198. godine, o kojoj smo već govorili. Naime, u
okolici Zadra, koja je također spadala predjelu nazivanom i u 15. stoljeću »u
Hervatih«,55 nalazili su se ti pseudo-kršćani, kojima su pripadali i neki člano-
vi hrvatskih plemena kao npr. Kačića,56 povezani s nekim svojim istomišlje-
nicima u Zadru.57 No Visen nije dugo bio knez Splita, u kome nije živio58 ne-
go je radije boravio u svome Zvonigradu. Naime, njega je na lukav način
zarobio njegov rođak Grgur Šubić Bribirski kod samoga Bribira i onda ga
svojom rukom ubio.59
Dokaz da je upravo u to vrijeme heretički pokret bio jak i u Hrvatskoj i
u Dalmaciji potvrdio je i papin legat Konrad, koji je 1223. godine u pismu ro-
uenskom nadbiskupu i njegovim sufraganima iznio kako u predjelima Bu-
garske, Hrvatske i Dalmacije, a blizu Mađara, postoji heresiarha, koga albi-
žuanski heretici nazivaju svojim papom, te kome dolaze da im na njihova
traženja savjeta odgovori.60 Iz ovoga se vidi da je već postojala čvrsta veza iz-
među ovoga pokreta u predjelima na Balkanu s onim u Francuskoj. Isto ta-
ko nije ništa neobično što u Dalmaciji i Hrvatskoj ovaj pokret ima tada toli-
ko pristaša, protiv kojih se poduzimaju najoštrije mjere. Takoder u vezi s
Višenom možemo slobodno zaključiti da su i u okolici Zadra, a napose u
predjelu kojim je gospodario ovaj hrvatski feudalac, ojačali »heretici«, čiji je
zaštitnik bio upravo on, pružajući im svake vrste pomoći.
51
Još 1166. god. u jednoj zadarskoj povelji, gdje su od strane Hrvata (ex Sclauis)
prisustvovali i neki članovi hrvatskih plemena, nailazi se na Stjepana, sina »Uisinni«
(SCD II, 107), možda djeda ovoga kneza Višena.
52
Thomas Archidiaconus, o. c., 102, 103.
" D. Kniewald, o. c., 120.
54
O Zvonigradu su pisali Vj. Klaić i S. Zlatović (Gl. Fr. Štipan Zlatović, Topogra-
fičke crtice o starohrvatskim županijama u Dalmaciji i starim gradovima na kopnu od
Velebita do Neretve, Starohrvatska prosvjeta 1/3, Knin 1895, 141, 142, i bilj. 4).
55
SCD III, 89 (1209-na poleđini ove isprave prijepis glagoljicom iz 15. stoljeća).
56
Čak na području omiških Kačića, kojima je knez bio Malduk, bilo je pored gu-
sara i patarena, protiv kojih ustaje kralj Andrija I. (II.) i naređuje ovome knezu da ih
ima odanle istjerati (SCD III, 187, 188-1220).
57
SCD II, 296, 297 (6. V. 1198).
58
G. Novak, o. c. I, 103.
59
Thomas Archidiaconus, o. c., 102, 103.
60
SCD III, 227 (in finibus Bulgarie, Croatie et Damacie); D. Mandić, o. c., 51, bilj.
135 (in finibus Brunarum, Croatiae et Dalmatiae, iuxta Hungariam nationem) i 136 (in
finibus Bulgarum, Croatiae et Dalmatiae...). Gl. i D. Kniewald, o. c., 165, 166. I dok
Mandić krivo prevodi sa »na granici Bugarske, Dalmacije i Hrvatske do Ugarske« (D.
Mandić, o. c., 51 (ili u »zemlji između Bugarske, kraljevine Hrvatske i Dalmacije«, o.
c., 54), dotle se Kniewald ne izjašnjava i ne prevada to, iako je jasno da ovo znači »u
predjelima...«!
292
3.
Od prijeke smrti Višena, čime su »heretici« u zadarskoj okolici izgubili
jaku potporu, prošlo je nekoliko godina, kada je u samome gradu Zadru61
1232. i 1233. godine nastalo medu crkvenim ustanovama i osobama stanje
koje je sličilo i mirisalo na herezu.
Dakle, sada je iz ovoga papina pisma očito da je u Zadru 1235. a i prijaš-
njih godina bio vrlo jak »heretički pokret«, kojeg su širenje svojom izvanred-
nom i već drugdje oprobanom taktikom sprečavali i spriječili tamo nadošli
franjevci, unatoč navedenog stava zadarskoga nadbiskupa Ivana, koji je ipak
morao popustiti u tome na ličnu intervenciju samoga pape Grgura IX.
Naime Damjan, opat samostana sv. Krševana, i svećenik Pasaren bili su
optuženi pred papom Grgurom IX. od zadarskog nadbiskupa Ivana za raz-
novrsne sramotne i sablažnjive ekscese. Tako je Ivan predočio papi kako se
Damjan ponaša u samostanu i izvan njega i kako je u sve moguće gadosti
uvukao i druge monahe, koji po gradu orgijaju na razne načine. Time os-
kvrnjuju svoje svećeničko zvanje i preziru zapovijedi rimske crkve. Damjan
pak, iako je javno isključen iz crkve od osorskog biskupa Mihajla, koji je u
Zadru boravio kao papinski delegat, i dalje je vršio službu božju i obavljao
svoje zvanje. Uz to je disciplina u samostanu popustila i nitko se ondje nije
držao monaških pravila. Pasaren je pak bio optužen za još gore stvari od
Damjana, i to za krivokletstvo, preljub, kradu i bezboštvo. Iako je i on bio
ekskomuniciran, također se nije obazirao na to i čak je služio misu. U sve
ovo mislilo se da je umiješan trogirski biskup Treguan, koji je tobože na os-
novu nekih lažnih pisama pape ove riješio ekskomunikacije.
Stoga papa, kada je za sve to doznao od nadbiskupa Ivana, naredi ovo-
me zadarskom prelatu da provede istragu i da tvorce ovih pisama kanonski
kazni. Ujedno mu zapovjedi da pred sebe pozove opata Sv. Mihovila u Zadru,
u koga se također sumnja, kao i u Treguana, koji je zbog falsificiranja papin-
ske bule najteže oklevetan, te je zbog toga od obavljanja svoje službe odstra-
njen, a još se ne srami da pod papinim imenom krivotvori lažne povelje. Što
se tiče opata, koji zbog zdravstvenog stanja spriječen, ne treba doći. Što se
pak tiče biskupa i drugih, papa ih skida s dužnosti i neka dođu do njega.
Nadalje je Grgur IX. naredio Ivanu da otide u taj samostan i da ondje sve re-
formira »tarn in capi te quam in membris«.62
Drugi jedan slučaj zbio se u Zadru, gdje su dvojica tamošnjih građana
optužili zadarskoga arhiprezbitera daje ukrao neko zlato i srebreno posude,
te su čak kod Treguana isposlovali papinska pisma. Radi toga su Ivan, zadar-
ski nadbiskup i Ivan, osorski arhiprezbiter, kao papinski delegati u prisut-
61
A. A. Frari iznosi da Tanzlinger u svojim »Memoriis« piše da je 1233. godine bi-
la kuga u ovom gradu (A. A. Frari, Della peste e della publica amministrazione sanita-
ria I, Venezia 1840, 291). ,
62
O svemu ovome djelomično piše na osnovu dokumenata iz SCD III i M. Brandt
(Jedna epizoda o borbi oko uvođenja papinske desetine u Dalmaciji, Historijski zbor-
nik VII/1 - 4, Zagreb, 1954, 145 - 153).
293
nosti tuženoga i tuženih, osorskog biskupa Mihajla i brojnih svećenika, kleri-
ka i laika pročitali 29. VII. 1234. papinski reskript od 12. V. te iste godine, po
kome Grgur IX. naređuje ovoj dvojici prelata kako da provedu taj postupak.
Tada je u ime optuženoga arhibrezbitera zadarski plemić Jurislav kao njegov
odvjetnik izjavio kako su njegova klijenta zavlačili, jer nisu imali ovlaštenje.
Ujedno je rekao da je Treguan ekskomuniciran kao običan falsifikator pa-
pinske bule i zaštitnik heretika (fautor hereticorum), te je zatražio da se sve
optužbe protiv arhiprezbitera odbiju. Pošto je saslušana i protivna strana,
arhiprezbiter je bio oslobođen optužbe.63
Sve ovo ukazuje na religioznu nezdravost koja je vladala u zadarskoj
crkvi i neobičnu ulogu trogirskoga biskupa Treguana, koga se ne samo optu-
živalo za falsificiranje papinskih bula64 nego čak i ekskomuniciralo, u svemu
tomu se dodalo i to da je štitio heretike u Zadru! No i to su sve vrlo šturi iz-
vorni podaci o herezi u Zadru, za koji sam papa Grgur IX. ponovno piše za-
darskom nadbiskupu Ivanu 22. XI. 1235. god. da je heretičke pokvarenosti,
obojen sramotom. Zatim iznosi kako su u Zadar stigli franjevci (fratres ordi-
nis minorum), koje su milostivo i slavno primili mnogi tamošnji laici, te je
velik broj njih obraćen na pokajanje. Međutim, kako je doznao da upravo
Ivan ometa te iste franjevce na razne načine u vršenju ovakve misije, to ga
opominje neka se toga okani, a ako bude drugačije činio, on će ovlastiti split-
skog nadbiskupa Guncela i Tomu Arhidakona da ga u tome obuzdaju65.
Dakle, sada je iz ovoga papina pisma očito da je u Zadru 1235. a i prijaš-
njih godina bio vrlo jak »heretički pokret«, kojeg su širenje svojom izvanred-
nom i već drugdje oprobanom taktikom sprečavali i spriječili tamo nadošli
franjevci, unatoč navedenoga stava zadarskoga nadbiskupa Ivana, koji je
ipak morao popustiti u tome na ličnu intervenciju samoga pape Grgura IX.
Franjevci nisu samo uspjeli da se održe u Zadru nego im je čak papinska
kurija službeno povjerila službu istraživajući krivovjerja u Bosni (1291.),66
koju je papa Bonifacije VIII. proširio uz ovu zemlju i na Srbiju, Rašku, Dal-
maciju, Hrvatsku i Istru (1298.). Tako se djelokrug njihova rada službeno
67
proširio i na područje zadarske nadbiskupije, gdje se također imala istrije-
63
SCD III, 391-393 (3. XII. 1233), 393-394 (10. XII. 1233), 409, 410, 406, 410.
64
O Treguanu i njegovoj ulozi u ovome sukobu govori i M. Brandt (o. c., HZ VII-
/1-4,145-159,164).
65
SCD III, 446, 447.
66
D. Mandić, o. c., 168, 169. Na Pelješcu je čak »za doba sv. Save« po tvrđenju do-
sta nepouzdanoga pisca N. Zv. Bjelovučića (Poluotok Rat ili Pelješac, Zagreb 1907, 7)
bilo »bogumila sva sila, pribjeglih iz Hercegovine (»Zahumlja«), te je »Republika
dubr. god. 1334. pomoću malobraćana« obraćala »pelješke bogumile silom na katolici-
zam (cuius regio, illius religio)«.
67
Iz dosta kasnog prepisa jedne dosada sasma neproučene bule pape Klementa
V. od 1307. godine saznaje se da je hereziarha Dolcino, tj. glava sekte apostolska bra-
ća, »prošlih godina« prokrstario veći dio Dalmacije i Lombardije (S. Antoljak, Ban Pa-
vao Bribirski »Croatorum dominus«, Radovi Instituta JA u Zadru 19, Zadar 1972, 53,
bilj. 300). Ako bi u tome bio i trunak istine, na osnovu ove papine bule, sačuvane u
294
biti »smrtonosna kuga heretičke općine«.68 No ovi franjevci kao i njihov
gvardijan, pa i sam provincijalni ministar franjevaca i inkvizitor »heretičke
opačine« u provinciji »Slavoniji« nisu baš bili puno popularni u Zadru, gdje
su ih 1308. god. napali čak i fizički neki tamošnji svećenici, na čiji nagovor su
im se pridružili i neki učenici. Zbog toga je papinski legat69 kardinal Genti-
lis,70 koji je upravo tada boravio u Senju, naredio ninskom biskupu da ih
izopći.71
Ali stanje u pogledu sprečavanja hereze nije se popravilo i franjevac Fa-
bijan, inkvizitor »heretičke opačine« u provinciji Slavoniji i bosanskom prin-
cipatu, podnio je papi Ivanu XXII. žalbu o prilikama u tim zemljama i poje-
dinim nadbiskupijama, pa tako i u zadarskoj crkvi, te iznio kako hoće da taj
posao obavljaju dominikanci, iako su baš pape odobrile franjevcima tu služ-
bu.
U vezi toga papa Ivan XXII. zabranio je dominikancima u kraljevini
Ugarskoj i provinciji Slavoniji da se bave tim poslom. Ujedno je ugarsko-
-hrvatskom kralju Karlu Robertu preporučio da Fabijana potpomaže u »in-
qusitionis officio« u svome kraljevstvu.72 Dvije godine zatim ovaj isti Fabi-
jan, od pape određeni »Inquisitor heretice pravitatis in provincia Sclavonia«,
javio je Ivanu XXII. u Avignon kako je vodio istragu protiv Martina, opata
samostana sv. Kuzme i Damjana na Tkonu i Franje, monaha istoga samosta-
na, koji su bili optuženi zbog hereze (super crimine heresis)73 te teško i jako
osumnjičeni. No kada je insistirao da se dalje provodi sudski postupak pro-
ovakve vrsti prijepisu, onda bi se moglo pretpostaviti da je Dalcino svakako došao i u
Zadar!
68
SCD VII (1909), 302 (29. IV. 1298).
69
O njegovoj misiji pisao je i Dane Gruber pod naslovom »Djelovanje kardinala
Gentilisa u Hrvatskoj (1308.-1311.)«, Nastavni vjesnik 34, Zagreb, 1926, 25-34,
65-82, 126.
70
On je čak boravio od 24. VII. do 2. VIII. 1308. god. u Zadru i odsjeo u nadbis-
kupskoj palači. Za vrijeme njegova boravka u tome gradu su izbili ekscesi, izazvani od
klerika i svećenika i to čak u jednoj od zadarskih crkava, gdje su napadnuti Gentilisovi
izaslanici. Čak su 28. VII. naoružani klerici i laici sakupivši se u crkvi sv. Dimitrija po-
kušali pobuniti narod protiv njega, njegove pratnje i gradskog kneza. Stoga su bili
ekskomunicirani. Na to je Gentilis naredio da imaju pred njega doći i opravdati se, te
dokazati svoju nevinost. Ako se ne odazovu pozivu, on će i u njihovoj odsutnosti pro-
vesti istragu. Ali neki od njih se nisu obazirali na ekskomunikaciju, pa su i dalje vršili
službu božju, itd. (SCD VIII (1910.), 188 (23. VII. 1308.), 190-194 (29. VII. - 2. VIII.
1308.), 195, 196 (3. VIII. 1308.).
71
SCD VIII, 215 (16.-23. VIII. 1308.).
" SCD IX, 348-351 (1. VII. 1327.).
73
Značajno je to da čak ugarsko-hrvatski kralj Ludovik I. u jednom svome pismu
od 26. II. 1352., kada govori o Bosni, u njoj navodi i »innumerabilis multitudo hereti-
corum et paterinorum« (SCD XII (1914.), 79), a papinskurija 1367. piše »inter hereticos
et scismaticos Albanie et Rascie constituti...«. (SCD XIV (1916.), 103,104). Prema tome
taj vladar razlikuje heretike od patarena u Bosni, a Rim heretike od šizmatika. Here-
tik ili krivovjerac je inače onaj koji je kršten i smatra se kršćaninom, ali svjesno i
uporno zabacuje jednu ili više vjerskih »istina«, koje crkva kao takve naučava. Heretik
može biti pojedinac, koji u to ne vjeruje ili pripadnik neke organizirane vjerske sekte,
koja naučava »krivu« vjersku nauku i naziva se crkvom (Gl. D. Mandić, o. c., 25). Naziv
»pataren« je došao iz Italije i označuje krivovjerca ili heretika (o. c., 221, 222).
295
tiv njih i izvrši pravda, zadarski nadbiskup Ivan je omeo takvo vršenje istra-
ge, pa je opata i monaha nasilno oteo iz ruku istražitelja i odveo u svoju ku-
74
ću, gdje je imao dosta muke da ih brani i štiti. Ujedno je ustao i protiv
inkvizitora Fabijana. Stoga je papa, čim je za sve to saznao, ovlastio svoga le-
gata Bertranda, ostijskoga biskupa, da provede zbog ovoga slučaja istragu i
da ne propusti da ga točno o tome izvijesti.75
I 1363. godine saznajemo da u zadarskoj provinciji postoje inkvizitori
»heretičke opačine« i podsakupljači novca.76 Kada je pak »herceg Hrvatske i
Dalmacije« Karlo Drački, koji je tada stolovao u Zadru, pisao odande Trogi-
ranima (7. V. 1373.), on ih je obavijestio da je dosudio da Trogiranka Velisla-
va, kćerka pok. Mirislava, a žena »Lechovaz de Bosna«, ne treba privolu svo-
ga supruga, jer je heretik77 i nevjernik (hereticum fore et infidelem). Naime,
74
Smičiklas ponekad daje proizvoljne regeste, koji ili nisu dovoljno jasni ili su
sadržajno nerealni ili neinformativni, pa čak i netočni i ne odgovaraju onome što u po-
jedinoj povelji stoji. Tako je npr. za listinu od 22. XI. 1329. dao ovakav regest: »Ivan
XXII, papa legatu apostolskom Bertrandu biskupu ostijskomu, neka vodi istragu nad
nadbiskupom zadarskim, koji je Martina opata i monaha Franju sumnjive radi hereze
uhvatio i zatvorio« (SCD IX, 493). On je kako se vidi iz same listine netočan u pogledu
ove dvojice i biskupa, koji ih nije uhvatio i zatvorio nego oteo iz ruku inkvizitora i pru-
žio im zaštitu!
75
SCD IX, 493, 494 (22. XI. 1329.).
76
SCD (XIII (1915.), 324 (18. XII. 1363.).
77
Kako su stanovnici Lombardije katare nazivali i »Gazari«, a i papinski izasla-
nik kardinal Gentilis (1309.) na budimskom saboru zabranjuje vjenčanje sa »Patereno,
Gazaro« (Fr. Rački, Bogomili i Patareni, Rad JAZU VII, Zagreb 1869, 89, bilj. 2, 173), to
nije isključeno da je i plemićka porodica na Hvaru »Gazzari« vukla od toga naziva svo-
je porijeklo. To indirektno potvrđuje i ime suca na Hvaru »Gazaro Peruosto«, koje se
navodi u povelji od 3. VIII. 1367, kao i u onoj od 28. IV. 1372., gdje se taj već naziva
»ser Gazari Peruossi« (SCD XIV, 72,416). Inače uz ovu hvarsku vlastelu Gazzari, kasni-
je Gazaroviće, treba navesti i neke Dubrovčane »de populo« koji se navode u doku-
mentima od 1279. do 1367. god. kao »Gazaro, Gacaro, Ga$ar« (K. Jireček, Romani u
gradovima Dalmacije tokom srednjega veka. Zbornik Konstantina Jirečeka, Posebna
izdanja SAN CCCVI/42, Beograd 1962, 285). U Dubrovniku se u jednoj ispravi od 1295.
čak javlja i »Ratna uxor quondam Patarini«, tj. žena pripadnika ove sekte, koja je ima-
la vinograd na otoku Šipanu (Gl. K. Jireček, o. c., 318). Nije na odmet ovdje da se nave-
de kako se još u jednoj napuljskoj ispravi od 6. VI. 1306. zove knez Radoslav Babonić
»Randislauus Babunio« (SCD VIII, 123). U nekim pak kotorskim notarskim poveljama
nailazimo i na ime i prezime »Nikolica Babunac« (Istorijski arhiv u Kotoru — SN 6
(1436-1439.), 63, 64-14. XI. 1436). Taj je Nikolica po svoj prilici zato nazvan »Babu-
nac«, jer je valjda bio iz sela »Babunci« ili iz »Babunjaca« (Luštica), o kome mjestu pi-
še S. Nakićenović /Boka (Antropogeografska studija). Naselja srpskih zemalja. Ras-
prave knj. IX. Srpski etnogr. zbornik SKA XX, Beograd 1913, 237, 352/. Ovaj isti pisac
(S. Nakićanović, o. c., 365) kaže da su Babunci dobili ime po Babunčićima koji su tu
živjeli za stare srpske države i ondje je jedna gomila, za koju vele, da je bogomilsko
groblje, što pobija Špiro Kulišić, ali ipak smatra značajnim »da se u narodu uopšte
očuvalo neko predanje o bogomilima i da se ono vezuje za tragove starijeg stanovniš-
tva«. Raspravljajući Kulišić sa puno kritičnosti o prezimenu Babunac i navedenom to-
ponimu (Babunci, Babunac) na Luštici, piše da sve to »pokazuje da je medu doseljeni-
cima iz Bosne i Hercegovine« u ovaj kraj »bilo i bogomila« (S. Kulišić, Tragovi bogo-
mila u Boki Kotorskoj, Spomenik SAN CV/7, Beograd 1956, 41—43). Inače se i neki
Dubrovčani »de populo« u 14. st. zovu »Babunica« (K. Jirečak, o. c., 242), a u zadarskoj
ispravi od 10. II. 1524. god. nailazimo da se »Ser Simon de Cedolinus q. ser Cressij«
naziva »Babon« (Historijski arhiv u Zadru — Liber consiliarum magnificae communi-
tatis Jadrae III, 30), tj. babun, što nas sve podsjeća, nema sumnje, na babune!
296
ovo je svoje rješenje Karlo donio pošto su to ispitali Franjo de Georgiis, »mi-
les aule regie«, i Galeaco de Surdis, vicarius »appellationum«. Oni su pregle-
dali i provjerili razna svjedočenja. Čak je Franjo de Georgiis bio radi toga u
Trogiru, gdje je taj posao obavio u ime Rafaela de Surdis de Placentia, za-
darskoga kneza i tada generalnog vikara cijele Dalmacije.78
5.
Pet godina poslije ovakve presude Karla Dračkoga stigao je u Zadar
(1378.) na putu za Bosnu Jakob Bech. Naime, njega su te godine nagovorili
Jocerin de Palata i Petar Patrijev (Patrij) iz Chierija kao i neki čovjek iz Sla-
vonije (de Sclauonia) da stupi u katarsku sektu, na što je ovaj nakon kratkog
vremena i privolio, te je bio primljen u redove njezinih pristaša. Iza toga je
Petar Petrijev poslao Jakova u Slavoniju, i to u predjel Bosnu, koja je pod-
ložna banu Bosne, a taj je pak podložan kralju Raške.
Ondje je imao Jakov da potpuno i savršeno nauči od tamošnjih učitelja
navedenu nauku, a za put mu je taj isti Petar dao 10 forinti. No kada je Ja-
kov stigao nadomak Zadra, on nije išao dalje zbog lošega vremena ili »fortu-
ne« (nevremena), koja ga je zatekla na moru, pa se vratio u Chieri.79 Radi
pravovaljanosti sadržaja ovoga vrlo važnoga podatka, koji je Jakov Bech dao
uz ostalo u obliku izjave na crkvenom istražnom sudu u Torinu 1388. godine,
u našoj historiografiji nastala je duga i uporna polemika o točnosti pojedi-
nih izraza i čak o autentičnosti toga dokumenta. Evo što je o tome pisao Fr.
Rački, tada najbolji poznavalac patarenstva u nas i u evropskom znanstve-
nom svijetu, koji je prvi i otvorio to pitanje.
On je iznio da je »Fr. Antonius de Septo de Savigliano, ordinis fr. predi-
catorum, inquisitor haeretice pravitatis in Lombardia superiori et marchia
Januensi« u ožujku 1387. god. započeo istragu u Pineroli, nastavio u Chieriju,
a u listopadu u Astiju. Dana 23. VII. i 21. VIII. taj je dominikanac u Torinu u
biskupskom dvoru preslušavao Jakova Becha iz Chierija. On je uz ostalo iz-
nio da je po prilici 1378. god. bio pozvan po Jocerinu de Palata i Petru Patri-
ziju iz Chierija »i njekim drugom iz Slavonije, kojemu se imena nesjeća, ne
bi li htjeo pristupiti u njihovu sljedbu i vjeru, u kojoj se duša može spasiti, a
on da jim odgovori, da bi rado čuti njihovu nauku, pa da će učiniti i vjerova-
ti, što god žele ako bi vidio da je njihova nauka bolja od rimske. »Saslušavši
ovu nauku zavjeri se Jakov svojim učiteljima da pristaje uz njihovu vjeru. U
tom učestvovanju« za nas je znamenito, što je po njem njeki Pataren »de
Sclavonia«, kojemu si imena nije Talijanac zapamtio, bio prije desetak godi-
•-ШПГgornjoj Italiji, te se ondje svojim jednovjercem pridružio, da zavede ta-
mošnje katolike, a med ovim rečenoga građanina iz Chieria. Ovdje imamo
opet novi primjer »da su Patareni iz balkanskoga poluotoka dolazili medu
78
SCD XIV, 519, 520.
79
D. Kniewald, o. c., Tabla 8 — Izjava Jakova Becha pred inkvizicijom »1387.« pre-
ma Cod. Casanat. 3217 (Rim), fol. 143 v. (str. 130-132); D. Mandić, o. c., 458, SI. 7 — Iz-
java Jakova Becha na inkviz. sudu »god. 1388.« — Roma, Bibl. Casanatense Ms 3217, f.
143 v.
297

svoje jednovjerce s one strane jadranskoga mora. Ali i protivan saobraštaj
nalazimo u daljnjem očitovanju pomenutoga obtuženika. On naime ispovie-
di da je tomu blizu 10 godina, što je od istoga Petra Patrizia bio odaslan u
Slavoniju, da ondje savršeno i podpuno nauči nauku od učitelja stanujućih
ondje u mjestu, koje se Bosna zove, i taj je gospodin pod kraljem raškim. A
rečeni Petar dade mu (za put) deset forinti, i dođe do blizu Tane (S. A.) i ne
pode dalje radi zla vremena ili nepogode na moru, i vrati se u Chieri«.
Koliko je Jakov imao nejasne pojmove o Bosni i njezinu odnošaju na-
prama Srbiji, toliko ipak iz ovoga očitovanja slijedi »da je on poslije svoga k
Patarenom prielaza upućen bio na patarenske učitelje u Bosnu i da su tali-
janski Patareni bosansku crkvu držali svojom učiteljicom i skladištem zajed-
ničke vjere. Ovo nam mjesto, u kojem pod Slavonijom razumijeva skup juž-
no-slovenskih zemalja (S. A.), a u njih Bosna kano zemlja, u kojoj su stano-
vali učitelji patarenski, podjedno razjasnjuje porietlo onoga patarena »de
Sclavonia«, koj po tom nije bio iz ni jedne druge južno-slovenske zemlje ne-
go iz Bosne. Jakov nije bio prvi talijanski pataren, koj je bio u Bosnu upu-
ćen. On je sam, upitan od inquisitora: »je da li još tko drugi pode« na rečeno
mjesto da taj nauk nauči«, umjeo odgovoriti, da su u ovu svrhu bili u Bosni:
Moreto Rabellator iz Chieria prije 40 po svoj prilici godina, oko 1347., Ivan
Narro i Granoni Bencio oko 1360., rečeni Petar Patrizi oko 1377., Bernardo
Rascherio oko 1380., te Petrov brat Jacobini oko 1382. god.; a da ovo znade iz
njihovih ustiju«.
Sve ovo je Rački popratio na kraju bilješkom (1), koju je dao i u tekstu
(1) ovako: »Iz rukopisa u rimskoj dominikanskoj kasanatskoj knjižnici zabi-
lježena u zapisniku D. III. 18: processus contra Waldenses in Lombardia su-
periori a. 1387. (S. A.). Izdade ga pod ovim naslovom, koj u ostalom sadržaju
neodgovara, te bi bolje glasio »contra Catharos« ili »Patarenos«, Girolamo
Amati u Archivio storico italiano. Firenze 1865. ser. III. tom I, parte 1. 2. Iz
njega vadim sljedeća mjesta: »Dicit (Jacobus Bech), quod a. d. MCCCLXXVIII
vel circa invitatus fuit per Jocerinum de Palata et Petrum Patritii de Chere et
quondam alium de Sclavonia, cuius nomen ignorat, si volebat esse de secta
et credentia ipsorum, qui haberet salutem anime.. .Quibus respondit, quod
volebat audire doctrinam ipsorum, et si videretur šibi melior quam doctrina
romane ecclesie, quod ipse faceret et crederet, quicquid volebant... Item di-
cit dictus Jacobus deponens, quod modo sunt 10 anni vel circa, quod fuit
missus per Petrum Patritii predictum in Sclavonia pro doctrina predicta in-
tegraliter addiscenda etperfecte a magistris ibidem commorantibus in loco,
qui dicitur Boxena, qui locus subest cuidam domino, qui vocatur Albanus (i.
e. al, el. banus) de Boxena, et subest dictus dominus regi Rassene;et dedit ši-
bi dictus Petrus 10 florenos, et fuit usque prope Tanam (S. A.), et non transi-
vit ultra propter malum tempus seu fortunam, quam invenit in mari, et re-
versus est Chere (S. A.). Interrogatus si seit aliquos de Chere, qui iverunt ad
dictum locum pro dicta doctrina adiscenda, respondit: quod sie; infrascripti
videlicet: Moretus Rabellator de Balbis, de Ćherio quondam, et sünt XL anni
elapsi vel circa quibus ivit, Petrus Patritii fuit anno MCCCLXXVII vel circa,
Jacobinus eius frater fuit a. MCCCLXXXII vel circa, Berardus Rascherius fu-
298
it a. MCCCLXXX vel circa. Interrogatus, quomodo et qualiter seit, quod pre-
dicti fuerunt in dicto loco pro iam dicta doctrina addiscenda, respondit,
quod hoc sibi dixerunt omnes, excepto dicto Berardo, quando docebant eum
et alios in Cherio...«
Ovoliko je talijanskih Patarena bilo došlo »u Bosnu samo iz piemontez-
ke varošice Chieri; a jamačno bijaše iz drugih također mjesta takovih hodo-
časnika, koji su se u daleku Bosnu uputili, da ondje od tamošnjih učitelja pa-
tarenskih slušaju čistu nauku svoje vjere. Evo za što je u Rimu bila Bosna u
vrieme vladanja Tvrdkova ozloglašena kano »sentina foetida«, u kojoj se sti-
ču taloži krivovjerstva« — završava svoje razmatranje o tome Fr. Rački.80
J. Šidak, kritizirajući stav Franje Račkoga u tome pitanju nasuprot ono-
me što je štampao Döllinger (donoseći izvadak iz teksta Bechova iskaza, gdje
stoji: Loxena, mjesto Boxena, Russienae umjesto Rassene i Jarram, a kod
Račkoga Tanam), zaključuje da se zbog toga čitanje Račkoga ne može bez de-
taljna ispitivanja uzeti u obzir. Nadalje ukazuje da uz ove razloge unutrašnje
prirode i Hvalov rukopis, sastavljen g. 1404., govori protiv vjerodostojnosti
iskaza Jakova Becha od 1388., pa mu je taj dokumenat od vrlo sumnjive vri-
jednosti. Zbog toga otklanja Bechov izvještaj kao historijski nepouzdan sve
dok se ne riješi pitanje originalnog teksta na onom mjestu, o kome je Rački
tvrdio da izrijekom govori o Bosni.81
Kao i Šidak82 tako i V. Glušac83 sumnja također u ovaj dokumenat, ko-
jim se prvi poslužio Rački, jer nisu imali kritičko izdanje ovoga inkvizijskoga
zapisnika, a nisu ni vidjeli taj izvor u originalu. Međutim je D. Kniewald us-
pio posredstvom dra fra K. Balića pribaviti fotografske snimke ovoga doku-
menta iz »Archivio storico italiano« (s. III, t. II, p. I, 1865, str. 53) i iz Codexa
Casanaticusa (3217, fol. 143 v), gdje se i nalazi izvorni inkvizicioni protokol o
izjavi Jakova Becha. Iz ovih se fotosnimaka vidi, piše Kniewald (on ih je do-
nio u prilogu svoga rada kao table br. 7 i 8), da je Jakov bio poslan u Boxenu,
kako je glasio tekst kod Račkoga,84 a ne u Loxenu, kako je pogrešno štampa-
no kod Döllingera,85 koji je također pogriješio u nazivu »Russienae«, koju je
Rački čitao točno »Rassene«. Time je dakle uklonjena svaka sumnja o tome,
kaže dalje Kniewald, da je Jakov bio doista poslan u Bosnu. Pa ipak on daje
Šidaku za pravo, kad traži da se ima ustanoviti ispravna legenda imena
mjesta u iskazu Jakova Becha, jer se ili Döllingeru ili Račkomu potkrala po-
80
o. c., 130-132.
81
J. Šidak, Problem bosanske crkve u našoj historiografiji, Rad JAZU 259, Zagreb
1937, 75-81; Gl. i D. Kniewald, o. c., 240, 241.
82
J. Šidak, »Crkva bosanska« i problemi bogumilstva u Bosni, Mala knjižica Ma-
tice hrvatske, NS kolo V, sv. 28, Zagreb 1940, 61, 62.
83
Istina o bogomilima, Beograd 1945, 125 —127.
84
D. Kniewald (o. c., 240) kaže da je Rački iz »Archivio storico italiano« prenio
ovu izjavu Jakova »ali imena mjesta, kako ih donosi Rački, glase nešto drugačije.
Mjesto Loxena čitamo kod Račkoga: Boxena, mjesto Russienae: Rassene, a mjesto
Jarra: Tanam«.
85
Za Döllingera piše Kniewald (o. c., 240, 242) da je iz istoga vrela kao i Rački
uzeo tekst ove izjave. No on ima Loxena umjesto Boxena, Russienae umjesto Rassene
i Jarram umjesto Tanam.
299
greška u prepisivanju. Ali u svakom slučaju, kako god glasilo ispravno čita-
nje, da li Loxena ili Boxena, Russienae ili Rassene, Jarram ili Tanam (S. A.),
iz iskaza Jakova Becha jasno izlazi doktrinalna veza gornjoitalskih neomani-
hejaca s neomanihejcima u Slavoniji. Sve dok se ne dokaže da ova veza gor-
njoitalskih heretika s Bosnom predstavlja interpolaciju sa strane inkvizito-
ra, valja izjavu Becha o tim vezama smatrati vjerodostojnom, završava svoje
dosta opširno obrazloženje D. Kniewald.86
Donašajući samo ukratko mišljenja Račkoga, Šidaka, Glušca i Kniewal-
da D. Mandić daje prijevod izvatka Jakovljeve izjave u vezi s Bosnom na os-
novu latinskoga teksta, objavljena u onome »Archivio storico italiano«, koji
taj isti pisac prilaže u dodatku svoje knjige, iako je tu priključio čak i dvije
fotografske snimke ove iste izjave (Roma, Bibl. Casanatense Ms. 3217, f. 143
v., 144 r.). Tom prilikom Mandić prevada kako se Jakov iskrcao »blizu Tane«,
a odobrava i odgonetavanje Račkoga u pogledu izraza »Albanus de Boxe-
na«.87
Prema Kniewaldu bi, dakle, izgledalo da je Rački krivo prepisao iz »Ar-
chivio storico italiano« u pogledu izraza »Boxena«, jer u Döllingera, koji se
je služio istim tekstom, ne znajući za original, stoji »Loxena« itd.
Svakako nije svejedno kako je glasilo izravno čitanje, tj. da li Loxena ili
Boxena, Russienae ili Rassene, Jarram ili Tanam. Naime u fotokopiji onoga
dokumenta koju je donio Kniewald, a onda i D. Mandić, jasno se vidi da pi-
še: boxena, Rassiene, a ne Rassene, kako stoji u »Archivio storico Italiano«,
kao ni Tanam88 nego Jarram,89 što se jasno uočava iz onih fototipskih snima-
ka, koje su donijela navedena dvojica naučnih radnika, a to je naš Zadar.
86
o. c., 242, 240-242.
87
D. Mandić, o. c., 74, 75, 442, 458, 459, 75.
88
D. Kniewald, o. c„ tabla 7; D. Mandić, o. c., 442.
89
U svim zadarskim ispravama na latinskom jeziku 14. stoljeća piše se ovaj grad
obično kao »Jadra« ili »Jadera« itd. Ali u onim na talijanskom jeziku već stoji »Žara«
/SCD IX, 84 (8. X. 1322.), XIII, 61 (4. XI. 1360.) 240 (12. VII. 1362.), 307 (20. IX. 1363.),
XV (1934.), 58 (5. IX. 1374.). No ima i u hvarskoj povelji od 12. IX. 1326. (na latinskom
jeziku) naziv za taj grad čak »Zarra« (SCD IX, 309), a u jednoj od 30. III. 133., izdanoj u
Višegradu (Ugarskoj), također na latinskom, »Jara« (SCD IX, 509). Zamjena prvoga
slova »Z« u »J« i obrnuto najbolje se očituje u napuljskim poveljama (takode na latin-
skom), gdje se Zadar naziva »Zadra« ili »Jadera« (SCD VII, 397 — 21. IX. 1300., 391 —
31. V. 1300), a to je isto što se u brojnim zadarskim listinama na latinskom, pa tako
npr. u onoj od 9. V. 1300. piše kao »Jadra« (SCD VII, 387). Ova zamjena slova Z u J i G i
obrnuto odnosi se i na neka lična imena u dalmatinskim gradovima, kako to ukazuje
K. Jireček. Tako se npr. piše »Georgius« i Zura, Zurra, ali i Jura i Jurra, te Jure ili Gure
(Dubrovnik), Jore i Jorre (Split) kao i Zore i Zorre (Dubrovnik, Split, Trogir) itd. (K. Ji-
reček, o. c,, 170). Međutim i nepoznati španjolski franjevac, rodom iz Sevilje, sastav-
ljač jednog izgubljenog rukopisa, nastalog vjerovatno u prvoj polivici 14. st., a sačuva-
nog u prijepisu iz 15. st., pod naslovom na španjolskom jeziku »Viaje del mundo con
las armas de todos los reinos« ili »Libro del conosciniento de todos los reinos...« na
dva mjesta naziva Zadar »u Slavoniji« (en la Eslavonia) »...Jara« ali i »Sarra« (J.
Smodlaka, Zemlje Južnih Slovena i njihovi grobovi oko god. 1330. u »Putu oko svijeta«
jednoga španjolskog fratra, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku L
(1928 — 29), — Prilog II, Split 1932, 7, 8). Prema tome je očito da izraz »Jarram« znači
Zadar kao što se i taj isti naziv Zadar krije pod »Jarram« i »Zarram« ili »Žara«, kako
300
Mi svakako pretpostavljamo da se Jakov Bech upravo uslijed onoga ne-
vremena morao izvjesno vrijeme zadržati u Zadru. Onamo je stigao po svoj
prilici u duboku jesen, kada su česta nevremena. To bi možda bilo u listopa-
du ili studenom. Ta poznato je, prema Martinu de Canalu, da je bila takva
vrst nevremena, kada se »more razbjesnilo«, zadesila i krstaško-mletačko
brodovlje 1202. godine pred Zadrom, pa se zbog toga ono i moralo skloniti
na obližnji otok Ugljan.90
Upravo za vrijeme boravka Becha u Zadru na Jadranu su vodili pomor-
ski duel mletačka i genovska ratna mornarica, saveznik ugarsko-hrvatskoga
kralja Ludovika Anžuvinca. Čak je u listopadu i studenom 1378. mletački ad-
miral u dva navrata uzaludno podsjedao Zadar, a onda se borba između obje
pomorske republike vodila od Trogira do Senja i od Trogira do Dubrovni-
ka.91 Koliko je Bech boravio u Zadru (ili u njegovoj blizini), nije poznato, kao
ni to kuda i dokle je namjeravao morem od Zadra stići, tj. do kojega mjesta i
odatle onda poći u Bosnu. Mogao je doduše i iz Zadra ili iz Splita, kako su to
svojevremeno radila braća Matej i Aristodije Zorobabelovi. Isto tako je pita-
nje da li su ovim istim putem išli za Bosnu prije i poslije Becha: Moret Ra-
bellator de Balbis oko 1348.92, te Ivan Narro i Granon Bencius o. 1360,93 pa
onda Petar Patricijev oko 1377., Berard Rascherius oko 1380. i Jakobin Patri-
cijev, Petrov brat, oko 1382. godine,94 svi iz Chierija.95
Prvi od njih bio je u Bosni Moret Rabellator de Balbis oko 1348. godine.
Tada je Zadar još pod Venecijom, s kojom upravo te godine sklapa Ljudevit
primirje na 8 godina (5. VIII. 1348.). No već tzv. zadarskim mirom (18. II.
1358.) taj grad je u rukama ovoga vladara i upravo u listopadu ili studenome
je to uobičajeno imenovanje ovoga grada u ispravama na talijanskom (izdanim u Dub-
rovniku) ili pak čak i na latinskom u onim dokumentima koji su pisani izvan naše
zemlje!
90
P. Skok, o. c., 171.
91
Vj. Klaić, Povjest Hrvata II/1, Zagreb 1900, 177- 180.
92
D. Kniewald (o. c., 240) stavlja »oko 1347.« prema Račkome.
93
Ovdje nije na odmet reći da je upravo tada, kada su ova dvojica Chierićana stig-
la u Bosnu, ondje bio franjevački vikar za tu zemlju fra Franjo iz Firence, postavljen
od generalnog ministra reda Guilelma) E. Fermendžin, Chronicon observantis provin-
ciae Bosnae Argentinac ordinis s. Francisci Seraphici, Starine JAZU XXII, Zagreb
1890,8).
94
Od 1363. god., pa i dalje dva su bosanska vikara bili franjevci iz Firence, a jedan
iz Alverne. Može se reći da je dosta franjevaca Taliana bilo i u Ugarskoj i u Bosni, te
da su se mnogi od njih poslije smrti Ludovika I. Anžuvinca (1382.) vratili u Italiju, svo-
"ju domovinu. Medu njima je bio i franjevac Ivan Restori, koji je 30 godina radio u bo-
sanskoj vikariji, boreći se protiv tamošnjih heretika i mnoge je »obratio« na katoličku
vjeru. Naime on se, kada je ostario, povratio obavijen slavom i svetošću u svoj rodni
grad Sienu, gdje su mnogi mladići molili da ih primi u redovnike (E. Fermendžin, o. c.,
9, 13 i bilj. 1). Sve ovo ukazuje da su putovanja tzv. heretika iz Chierija u Bosnu ipak
imala neku indirektnu vezu s istovremenim prisustvom tolikog mnoštva talijanskih
franjevaca u toj istoj zemlji, gdje su djelovali protiv tamošnjih »heretika«, tj. patare-
na! No i to bi trebalo malo dublje istraživati na osnovu izvora, pa bi rezultat mogao bi-
ti vrlo interesantan.
95
D. Kniewald, o. c., 240 i tabla br. 7 i 8; D. Mandić, o. c., 75, 442.
301
1360. god. nastanjuje se majka Ludovika u Zadru sa zadaćom »da popravi
stanje kraljevine Dalmacije i Hrvatske.«96
Da li su Narro i Bencius također ovuda prolazili za mjesto svoga izvjes-
noga boravka ili ne, i opet je u znaku pitanja, kao što se može isto tako po-
staviti pitanje i za Petra Patricijeva, koji je išao u Bosnu 1377. godine. Kada
je onamo stigao, već je Tvrdko bio krunjen »sugubim vijencem«, tj. kraljem
»Srbljem i Bosne«, a u Dalmaciji, tj. i u Zadru vlada još mir uoči nove ratne
bure na Jadranu.97 Svakako je Petar, pun iskustva što je vidio na svome pu-
tu, dao točne upute Bechu, kuda treba da ide da stigne u Bosnu, gdje je imao
priliku da detaljno prouči prilike i po svoj prilici doživio i pretvaranje te
zemlje od banovine u kraljevinu pod Stjepanom Tvrdkom, »kraljem Sr-
bljem«.
Kako je valjda i Petar Patricijev išao preko Zadra, to je po njegovu sav-
jetu ovuda krenuo i Jakov. Samo ovaj drugi u svome naumu nije uspio, pa se
iz Zadra zbog nevremena vratio neobavljena posla kući, iako se u svemu
držao savjeta svoga učitelja.
Kada je 1380. godine Berardo Rascherius kretao za Bosnu, na Jadranu
je tada Venecija doduše uspostavila svoje gospodstvo, ali Zadar ni ovaj put
nije mogla zauzeti.98 Polazak Jakobina Patricijeva za Bosnu 1382. godine te-
kao je, kao i dolazak u tu zemlju, u mirnoj atmosferi, koju nije omela ni
smrt Ludovika I. i stupanje na ugarsko-hrvatski prijesto njegove kćeri Mari-
je, toplo pozdravljeno u Dalmaciji, a naročito u Zadru.99
Svi ovi gore spomenuti katari izuzev Beche upoznali su dobro Bosnu,
njezino političko i vjersko stanje kao i »heretičku« nauku. Sve nam je ovo
poznato, tj. kada su gore navedeni stanovnici Chierija bili u Bosni, prolazeći
Dalmacijom, a možda i preko Zadra, iz izjave Jakova Becha. Naime, njega je
23. VII. i 21. VIII. 1388.lo° u biskupskoj palači u Torinu osobno preslušavao
dominikanac Augustin de Septo de Savilliano, inkvizitor »heretice pravita-
tis« za Gornju Lombardiju »et Marchia Januensi« u prisustvu torinskog bis-
kupa i dvojice kanonika.101 Kako je sačuvan original ovoga procesa u obliku
zapisnika, to nema sumnje da je točno sve što je izjavio Bech na preslušanju
i pred ovim crkvenim ličnostima. Isto tako je točan i onaj podatak u pogledu
Bosne i njezina bana, koji je podvrgnut kralju Raške, jer je Bechu mogao to
reći i sam Petar Patricijev, koji ga je i inače prije putovanja u sve detaljno
uputio i sa svime upoznao. Da je pak Bech bio u Zadru, a ne u izmišljenom
toponimu »Tanam«, jasno je iz originalnog teksta zapisnika od 1388. godine,
u kome stoji samo »Jarram«.
96
^at-as exhaustively äs possible with the »heretic« movement in that country,
Vj. Klaić, o. c. I I / l , 105, 129, 154, 155.
97
Vj. Klaić, o. c. II/l, 173, 174, 177.
98
Vj. Klaić, o. c. II/l, 184.
99
Vj. Klaić, o. c. II/l, 198-200.
100
Ne 1387. kako piše Rački (o. c., 130), u čemu ga slijedi i D. Kniewald (o. c., 240 i
tabla 7 i 8), te i D. Mandić (o. c., 74), iako u tekstovima koje donosi začudo navodi
1388. godinu (o. c., 441, 458, 459). No i J. Sidak (Problem... 75, 76) donosi 1388. god.,
što je svakako ispravnije nego 1387!
101
D. Mandić, o. c., 441.
302
Iz ovoga priloga se vidi da u Zadru uopće nije postojao neki patarenski
pokret nego da su se kroz stoljeća povremeno pojavljivali pojedinci koje su
crkvene najviše i niže vlasti označavale »hereticima«. Svakako da su oni bili
povezani i sa svojim istomišljenicima u ostalim gradovima Dalmacije,102 a
neko vrijeme i s Bosnom, gdje je bila matica sekte tzv. »krstjana«.
Sve ovo ukazuje da je potrebno što detaljnije obraditi »heretički« po-
kret u Dalmaciji,103 ne ispustivši iz vida ni ulogu Zadra tokom stoljeća u tom
vjersko-socijalnom okviru.
»HERETICS« IN MEDIAEVAL ZADAR AND ITS ENVIRONS — A
CONTRIBUTION TO THE STUDY OF THE HISTORY OF PATARENOS IN
DALMATIA
Summary
The author has made an attempt to show which »heretics« are mentio-
ned in Zadar and its environs from the end of the 12th to the end of the 14th
centuries, and what functions they used to perform there.
At the same time the author refers to the activity of the brothers Matej
and Aristodij, sons of Zorobabel, the well-known painters and goldsmiths, in
Zadar and Split. Whereupon he speaks about the Prince Visen from the tribe
of the Subići, the protector of heretics in the environs of Zadar, about the
so-called heresy in the very city of Zadar in the 13th and 14th centuries, and
also about the activities of the Zadar Franciscans as the Inquisitors of the
region of the Zadar diocese.
Special attention is being paid to establish — on the basis of a document
from 1388, about the authenticity of which there exist various opinions in
our historiography — that Jakob Bech from Chieri, a follower of the pataren
sect, had arrived in 1378 in the vicinity of Zadar or well in this city itself. To
be more precise, the author proves that the aforementioned original docu-
ment does not contain the written toponym »Tanam« but »Jarram«, which
means Zadar, and that, in consequence, Bech had reached the place on his
well-planned way to Bosnia, where before him a number of his fellow citi-
zens and religious sympathizers from Chieri had gone visiting.
This contribution of the author's actually adds anew to studies on the
history of the pataren movement in Dalmatia, suggesting the necessity to de-
without ignoring the role played by Zadar in the course of the centuries wi-
thin this same religious-social framework.
102
O djelovanju patarena u dalmatinskim gradovima svojevremeno je samo us-
put pisao M. Brandt (Wyclifova hereza i socijalni pokreti u Splitu krajem XV. st., Za-
greb 1955, 224-230).
103
Jedini je o toj temi pisao sasma kratko i općenito D. Fabianich pod naslovom
»I patarini in Dalmazia« (La Voce dalmatica 1/8, Žara 21. VII. 1860, 62 — 64). No i to je
danas sasma zastario članak, koji sad ničemu ne može poslužiti.
303
 NEKOLIKO PRIMJERA O POSTOJANJU FEUDA U
ZADARSKOJ KOPNENOJ REGIJI IZA 1409. GODINE

(PRILOG RAZVOJU FEUDALIZMA U DALMACIJI TIJEKOM

15. STOLJEĆA)*

1.
Iako ima dovoljno arhivske grade koja se odnosi na gospodarsko-druš-
tvene prilike u zadarskoj kopnenoj regiji 15. stoljeća, i danas su ostale neraz-
jašnjene neke stvari, pa tako i pitanje postojanja nekoliko vrsti feudä u tom
predjelu iza 1409. godine.
I suviše je dobro poznato kako su Mlečani sklopili kupoprodajni ugovor
s dotadašnjim ugarsko-hrvatskim kraljem Ladislavom Napuljskim, koji im
je 9. VII 1409. za 100.000 dukata prodao »civitatem Jadre de partibus Dalma-
tie cum fortalitio sive castro eiusdem eiusque pertinentiis et districtu, insu-
lis, castris, sive villis pertinetiarum eiusdem, cum et sub specificatione et no-
minatione castri Novigradus et insule Pagi et aliorum de districtu ipsius,
nec non terram Laverani cum fortalitio et castro ipsius eiusdem provincie
(S. A.)...« i sva svoja prava »... in super tota Dalmatia predicta, terris, cas-
tris, locis, fortilitiis, hominibus, vassalis, feudis, feudatariis (S. A.), iuribus,
iurisdictionibus et pertinentiis suis omnibus dictarum civitatis Jadre, Lave-
rani, castri Novigradus, insule Pagi...«'
Iz toga ugovora se jasno vidi da su Veneciji sada uz ostalo pripali i oni
feudi, koji su se nalazili u zadarskom distriktu, čiji se naziv (»districtus Jad-
re«) pojavljuje tek u 12. stoljeću. Ovo distriktualno područje proširilo se iz-
van gradskih zidina i na zadarski otočni arhipelag kao i na kopneno zalede.
U prvoj polovici 14. stoljeća granice zadarskog distrikta se proširuju na
štetu lučke i sidraške župe, a tako su ostale i u drugoj polovici toga stoljeća.
Kada je Zadar bio onom kupoprodajom izravno izručen Mletačkoj Republi-
ci, zadarska komuna postaje redovna administrativna jedinica mletačke Dal-

* O feudima u zadarskoj okolici tokom toga stoljeća i dalje uopće ne piše ništa B
G r a f e n a u e r (Enciklopedija Jugoslavije, 3, Zagreb, 1958, 306), a tako dosada ni
drugi iza njega.
1
S. L j u b i ć , Istine o odnošajih između južnoga Slavenstva i mletačke republi-
ke, V, MSHSM V, Zagreb, 1875. 181.

305
macije, a pod zadarsko područje u prvoj polovici 15. st. potpade uz područje
zadarskog distrikta i teritorij2 koji je spadao u nadležnost kaštela u Novigra-
du i Vrani.3
2.
U Zadarskom statutu od 1305. godine, koji je štampan u Veneciji 1564,
postoji posebno poglavlje o feudima i te statutarne odredbe su važile i u 16.
kao i daljnjim stoljećima.
Po tomu poglavlju (89), ako je zadarska komuna nekoj osobi davala ku-
ću, vinograde, zemlju ili neke posjede u feud, ta ličnost ih nije smjela dariva-
ti, prodati, otuđiti ili za dušu namijeniti, nego ili svojim nasljednicima medu
živima po oporuci ustupiti ili ostaviti u nasljeđe. Nasljednici pak nisu mogli
na druge prenijeti navedene posjede i bili su obavezni da se u roku od mjesec
dana poslije smrti svoga oca pojave pred knezom i njegovom kurijom da im
dokažu svoje pravo, koje je njihov otac dobio od zadarske komune glede na-
vedenih posjeda. Na to je knez bio dužan da pred sucima kurije iznova ove
nasljednike investira u ono isto pravo koje je imao preminuli, a koji je nekoć
te posjede od komune držao. Iza toga su ti nasljednici bili dužni da polože za-
kletvu vjernosti pred knezom i pred njegovom kurijom, koji su predstavljali
zadarsku komunu. Onda se je po običajima izdavala javna isprava, čiji se je
sadržaj od riječi do riječi upisivao u notarsku knjigu, pohranjenu u kancela-
riji zadarske komune, da se ondje čuva na vječnu uspomenu. Nasljednicima
su se u ovom slučaju smatrali oni koji su pokojnom posjedniku pripadali po
uzlaznoj ili silaznoj liniji, osim ako možda nije drugačije sadržano u povelji
ili se je na drugi način odredilo. Tada, naime, ugovor u priloženoj povelji iz-
među zadarske komune s jedne strane i pokojnika s druge treba u cijelosti
poštivati. Ali, ako taj isti posjednik ne bi imao nasljednika, tada bi taj posjed
trebalo vratiti komuni, od koje je i potekao.4
2
Po Fr. D i f n i c u o. 1671. zadarski politički distrikt su sačinjavali: Nin, Novig-
rad, Biograd (općina i okolica), a zadarsku političku komunu: Zadar, Arbanasi (današ-
nji; S. A.), Bibinje, Bokanjac, Diklo, Kozino, Petrčane i Sukošan (F. D i f n i c o , Le de-
lineazioni della Dalmazia nel 1671, Tabularium II/2, Zadar, 1902, 90).
3
1. B e u c, »Statut zadarske komune iz 1305. godine«, Vjesnik Državnog arhiva
u Rijeci, II, Rijeka, 1954, 522, 536, 538, 539, 521, 539.
4
»... De feudis. Titulus iste continit vnum capitulum, quod quicumque accepit
possessiones in feudum (S. A.) ä Comuni, non possit eas alienare, sad suis haeredibus
relinquere in vltima voluntate, et de fide facienda Comuni per haeredes.
Cap. LXXXIX
Cum possessiones quae sunt Comunis Jadrae per quorundam priuatorum homi-
num occupationem clandestinam damnabiliter inuaduntur ipsa Comunitate carente
super hijs legitimo defensore, uolentes ipsorum malicijs quanta possumus industria
obuiare presenti statuto (S. A.) decreuimus ordinandum, quod quicunque; ä Comuni
Jadrae domum, vineam, terram aut possessiones aliquas in feudum accepit (S. A.) non
possit eas alicui donare, uendere, alienare, seu per anima iudicare, sed suis haeredi-
bus possit ipsas inter uiuos concere, ac relinquere in ultima uoluntate, qui haeredes in
omnibus et per omnia ad similia teneantur, nee possint in alios transmittere res prae-
dictas, et teneantur ipsi haeredes infra mensem post mortem patris eorum comparere
coram Domino Comite, et eius Curia, et ipsis facere plenam fidem de omni iure, quod
306
Dakle, u sadržaju ovoga statuta ne govori se ni jednom riječi i o nazivu
»feudatarius«, već tako to stoji u njegovu indexu, koji je izrađen u 16. st.5 Ali
zato u zadarskom katastiku6 iz 15. stoljeća postoji izraz »possessum pheu-
di«7(S. A.) za posjed u blizini vranske tvrđave kao i tzv. »suprascripta pheu-
da« (ovdje znači: feudalna podavanja; (S. A.) na području novigradskog kas-
truma, dok »feudatarius« ili »feudatarii Vrane iz 13. II. 1475. Taj isti naziv
»feudatarius« upotrebljava se u istom katastiku i 1451. u vezi posjeda u seli-
ma okolice tvrđave Novigrada.8
habebat pater eorum ä Comuni Jadrae in possessionibus saepe dictis, quo facto domi-
nus Comes coram iudicibus Curiae teneatur de nouo ipsos haeredes, et debeat inuesti-
re de eodem, et in eodem iure, quod habebat defunctus, qui olim ipsas possessines a
Comuni tenebat (S. A.), et ipsi haeredes teneantur iurare fidelitatem Domino Comiti
(S. A.), qui pro tempore fuerit, et eius Curiae (S. A.) recipienti nomine et uice Comunis
Jadrae, secundum consuetudines actenus obseruatam, de quibus omnibus fiat publi-
cum instrumentum (S. A.), cuius series instrumenti, seu tenor de uerbo ad uerbum se-
riatim ponatur in uno quaterno (S. A.) collocato in Cancellaria Comunis Jadrae (S. A.),
ut ibidem ad perpetuam rei memoriam conseruetur, ne ipse possessiones ualeant in
poštenim per aliquos clandestine occupari, er occupatas damnaliter detineri. Haere-
des autem in hoc času illos intellegi uolumus, et haberi, qui ipsi quondam possessori
(S. A.) defuncto attinebant per lineam ascedentem, uel descendentem, usque; in infini-
tum, nisi forte in instrumento antiquae concessionis aluid contineatur, seu aliter dec-
laretur. Tune enim pactum (S. A.) in instrumentum appositum inter Comune Jadrae
ex una parte, et defunctum ex altera debet integraliter obseruari. Verum si iste etiam
possessor non habuerit aliquos haeredes, tune illa possessio (S. A) redeat ad Comune
ä quo dicitur originem habuisse...«. (Statuta Jadertina cum omnibus informationibus
in hunc vsque diem factis, Venetiis, 1564, 57, 57'.)
5
»de feudis.
Possessiones date in feudum ä Comuni non possunt uendi, nec donari, sed suis
heredibus feudatarijs (S. A.) inter uiuos dare et instrumento relinquere possit
lib. III cap. 89 57
Feudatarius Comunis (S. A.) infra mensem post mortem patris coram curia doce-
re debit de iure feudi lib. III cap. 89 57
Feudatarius fidelitatem iurare cogatur. lib. III cap. 89 57"
(Statuta Jadertina . .., index na početku knjige.)
6
B a r a d a za taj katastik čak piše da je to »popis feuda, koji je Venecija preuze-
la kupovinom Zadra i prava na ostalu Dalmaciju 1409.« i da se »tu radi o prastarim
hrvatskim feudima kao onom Vrane.. .« (M. B a r a d a , Hrvatski vlasteoski feudali-
zam po Vinodolskom zakonu, Djela JAZU 44, Zagreb, 1952, 48). U samom pak ovom ka-
tastiku stoji ovakav naslov: »Catastico de stabili ehe dopo la dedizione (S. A.) possede-
ua la serenissima signoria di Venetia in Žara, o sul suo distretto« (S. A n t o l j a k ,
»Zadarski katastik 15. stoljeća«, Starine JAZU, 42, Zagreb, 1949, 374), što znači daje to
katastik nekretnina koje je Venecija posjedovala poslije predaje (Dalmacije).
7
Još 1953.1. G r g i ć iznosi da Zadarski katastik »ne registrira ni jedan feud i ni
jedan feudalno-agrarni odnos na zadarskom gradskom području« dok »u popisu vran-
skih dobara, naprotiv, imamo u Katastiku posebnu rubriku feuda i lenara« (ig., Stje-
pan A n t o l j a k Zadarski katastik 15. stoljeća, »Starine« knj. 42, Zagreb, 1950, Za-
darska revija 11/1953, 220, 221). God. 1956. pak Grgić utvrđuje kao činjenicu »da u
Prandinovom katastiku nema upisanog ni jednog feuda u starom zadarskom distriku«
i smatra daje »pojam feuda« ondje »degeneriran« (ig., Dr. Ivan Beuc; Statut zadarske
komune iz 1305. godine u »Vjesniku državnog arhiva u Rijeci« Sv. II, Rijeka 1954, Za-
darska revija, V/1956, 298, 297).
8
S. A n t o l j a k , »Zadarski katastik«..., 392, 394, 392, 394.
307
 Prema tome mi se početkom i tokom 15. st. susrećemo i dalje s izrazom
»feud«, a onda i s njegovim nosiocima, nazvanim »feudatarii«, o čijem zva-
nju, dužnostima i obavezama postoje razna mišljenja.
Nas u prvom redu zanima kada i gdje se feud ili feudi javljaju u zadar-
skoj okolici tokom 15. st. i kakve su oni vrsti u ovom istom stoljeću, na koji
ćemo se vremenski period morati ovdje uglavnom ograničiti.
To su ponajprije feudi na koje je Venecija dobila pravo kupoprodajnim
ugovorom od 1409. godine, a u sklopu su bliže ili dalje kopnene okolice Za-
dra. Dakle, to su u prvom redu feudalna dobra, medu kojima se ističu posje-
di zadarske komune kao i pojedinih zadarskih samostana. Zatim slijede po-
sjedi zadarskih plemića i hrvatskih plemića, koji su stanovali izvan zidina
Zadra, te sva ona dobra i imanja u zadarskom, ninskom, vranskom i novi-
gradskom distriktu, koji su izravno potpali pod Mletačku Republiku.
Tako se u prvom redu već iz Zadarskog statuta od 1305. očito vidi da je
navedena komuna davala u feud kuće, vinograde, zemlje i slično,9 te imala
svoja sela,10 a i svoje feudatare."
Inače još 16. XII 1409. znamo za »beneficum« opata Sv. Krševana u Za-
dru,12 dok iz spisa zadarskog notara S. Damianija vidimo da je samostan sv.
Dimitrija u tom istom gradu bio gospodar jednog dijela sela Bokanjca.13 Ro-
govski pak samostan je i u to doba imao svoje znatne posjede u Rogovu, Vr-
bici, Bubnjanima i Gorici, a imao je zemljišta i u drugim predjelima okolice
Zadra.14 God. 1459. saznajemo da su selo Kamenjani vlasništvo ženskog sa-
mostana sv. Nikole u Zadru.15
Još brojniji su feudi zadarskih plemića, koji uz zemlje imaju u svome
posjedu i cijela sela. Tako npr. Guido de Matafaris uz pristanak Venecije
(1409) dobiva na uživanje Novigrad, koji mu je darovao ugarsko-hrvatski
kralj Ladislav. God. 1409. Guido medu prvima zadarskim plemićima dobiva i
mletačko građansko pravo,16 a 1410. Zemunik.17 Njegov pak brat Ludovik je
18
posjedovao Visočane.
9
Statuta Jadertina..., 57.
10
Historijski arhiv u Zadru (HAZ) Spisi zadarskog notara (SZN) Articusius de
R i v i g n a n o (1383 -1416) b. V, f. 1-8. VII 1397.
11
HAZ — Ducali e terminazioni II (1458-1487), 18-29. IV. 1458. — Nota.
12
S. L j u b i ć , o.e., VI, MSHSM IX, Zagreb, 1878, 46.
13
T. R a u k a r , »Ekonomski odnosi na posjedima rogovskog samostana u XV i
XVI stoljeću«, Historijski zbornik (HZ) XXIII-XXIV, Zagreb, 1970- 71, 248.
14
Γ. Rau ka r, o. c., HZ, XXIII -XXIV. 217. 218. 222.
15
HAZ — Spisi plemićke porodice de Ponte I—1459 (kopija).
16
Iz tzv. zlatne bule od 5. IX 1409. vidi se da plemić Guido de Matafaris spada me-
đu vjerne pristaše Venecije, kojoj je položio zakletvu vjernosti (S. L j u b i ć , o. c., VI,
11, 12).
17
1397. navodi se da je Zemunik »cum suis iuribus et pertinentiis« bio »uilla ciui-
tatis Jadrae...« (HAZ — SZN Articusius de R i v i g n a n o b. V, f. I - 8. VII. 1397.). 29.
III 1410. je Guidu de Matafarisu za njegova života, kao i njegovim nasljednicima, mle-
tačka vlada odredila da mu ostane »castrum Novigradus« i da mu se dade »villa dis-
trictus Jadrae vocata Zelmanic, et omnes fructus, redditus et proventus ipsius ville ad
habendum. .et usufructundum...« (S. L j u b i ć , o. c., VI, 70).
18
S. A n t o l j a k , o. c., 417, bilj. 275.
308
Jakov pak Ljubavac, zadarski plemić, odan Veneciji, na želju zadarskog
kneza zamjenjuje 1434. svoje selo Grivnu (Griffno) »in districtu Nouigradi«
za selo Krbavac lug, koji su mu za uzvrat dali krbavski knezovi.19 Simon de
Zadulinis20 ima u svome posjedu selo Blasovčinu, dok Pavao de Georgiis21
selo Artikovo (1434) zajedno sa zemljama u Murvici, a Filip de Fera selo Ra-
čiće.22 No već 1448. saznajemo da tada Artikovo selo pripada ser Georgiusu,
članu porodice Grubogna.23 Godinu dana zatim (18. I 1449) ser Jakov pok.
Elije, ninski plemić, jedan od nasljednika pok. ser Georgiusa de Grubogna,
prodaje ser Pavlu de Georgiis Artikovo selo sa zemljama u Velikoj i Maloj
Murvici.24
God. 1425. spominju se »ville Stupich e Bigliane«,25 koje su pripadale po-
rodici »Nosdrogna«,26 dok 1433. imenuje se kao posjed (possessionem) za-
darskog plemića Filipa »de Raducho«:27 »Žara veccia« koju je uz ostala svoja
dobra bio primoran da ponudi na prodaju.28
U periodu iza 1409. tj. u 15. st. nailazimo u okolici grada Zadra na posje-
de i zemlje koje su imali u svojoj vlasti pojedini članovi onih »plemića 12 ple-
mena kraljevine Hrvatske«. Tako su Šubići početkom navedenoga stoljeća
imali posjede u cijeloj lučkoj župi i ostrovičkom distriktu, dok sredinom 15.
st. njihovi se posjedi svode samo na gornjolučku župu. Neki pak posjednici
ovoga plemena bili su ne samo stanovnici nego i građani Zadra,29 a tako i još
neki pripadnici ovih »plemića 12 plemena ...« Krbavski knezovi30 iz roda
"HAZ —Ducali e terminazioni —(1409-1457), 52'-8. III. 1434; S. L j u b i ć , o.
c., IX, MSHSM XXI, Zagreb, 1890, 66.
20
I on je poput Guida de Matafarisa bio odan Mletačkoj Republici (S. L j u b i ć ,
o. c., VI, 11, 12).
21
1 on je medu već navedenim zadarskim plemićima bio ubrojen u vjerne prista-
še Serenissime (S. L j u b i ć o. c., VI, 11, 12).
22
HAZ — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Nikole II/59/1-1434.; SZN Theodorus
de Prandino (1403-1441) b. I, f. I, 8a, 9-26. III. 1411.; SZN Nicolaus q. Benedicti
(1433-1469) b. I, f. 1/13-18. I. 1449-b. II, f. 1-21. X. 1462.
23
HAZ — SZN Nicolaus q. B e n e d i c t i b. I, f. 1/12, 16-30. XII. 1448.
24
HAZ - SZN Nicolaus q. B e n e d i c t i b. I, f. 1/13.
25
Ser Simon de Nosdrogna, član zadarske plemićke porodice, imao je uz posjed
u ovom selu još imanja i u Miljaci, Cerincima, Draganićima, Praskviću i Grabovčani-
ma (HAZ — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Krševana, XIX, br. 22, XVII, br.
25-1432).
26
S. A n t o l j a k , o. c., 415, bilj. 249.
27
Član plemićke porodice de Raduchis Jakov također je u ovoj buli bio ubrojen
među vjerne i odane pristaše Mletačke Republike (S. Ljubić, o. c., VI, 11, 12).
28
~ S. L j u b i ć , o. c., IX, 61 -13. X. 1433.
29
Iz onoga pisma podbana Mihajla Živkovića od Prozora (Knin, 5. XI. 1459), u ko-
me odgovara zadarskom »načelniku« u vezi s objašnjenjem baštinskog prava hrvat-
skih plemića, uopće se ne vidi, kako to hoće Šišić »da potomci hrvatskih plemića po
dalm. gradovima nijesu imali prava na hrvatsku baštinu, ako bi ti gradovi došli pod
mletačku ili uopće stranu vlast« (F. Š i š i ć , Priručnik izvora hrvatske historije, I/1,
Zagreb, 1914, 494, 495 i bilj. 1).
30
Ovi knezovi Like i Krbave dobili su u feud kneževinu Posedarsku s istoimenom
vilom i kaštelom u feud od kralja Andrije 1209. Poslije pada ovih predjela pod Veneci-
ju ta je porodica primljena pod okrilje mletačke vlasti sa svima svojima naslovima,
309
 Gusića posjeduju u istom stoljeću dobiveno zamjenom selo Grivnu, te ut-
vrđeni grad Kličevac, Obrovac i Ceranje, a imaju i neke zemlje u Papračani-
ma i Trnovu »in districtu Jadre«. Ostala plemena izvan ove plemenske orga-
nizacije »plemića 12 plemena kraljevine Hrvatske« posjeduju također brojne
zemlje u zadarskoj okolici.31 Tako saznajemo po dokumentima iz 1483. da su
sela »Praticeuchii et Sperquilauici« pripadali ninskoj plemićkoj porodici Pri-
tičević ili »de Priticiis« i da su se ta mjesta nalazila u današnjoj Pridrazi kod
Novigrada.32
Uz to je Venecija, kada je postala gospodar i onoga područja gdje su živ-
jela većim dijelom navedena plemena, pridržala »ne samo hrvatsko uređenje
nego i privatno pravo«, kako piše F. Sišić. Čak još u rujnu 1409. mletačka up-
rava donosi odluku da krbavski knezovi i ostali baruni iz okolice Novigrada
mogu i dalje imati svoja sela i posjede pod novigradskom tvrđavom, dok se
ne donese drugo rješenje. Povrh svega toga je mletačka vlada odobravala
knezu Ivanu Krbavskom da može kupovati posjede i sela na teritoriju koji je
pod zadarskom jurisdikcijom, te je pazilo preko svoga rektora u Zadru da se
Ivanovi kmetovi ne uznemiruju i da se s njima postupa prema običajima sa-
čuvanim od starine.33 Nadalje, i u zadarskoj okolici je, po Baradi, vrijedilo
tada isto plemićko imovno i nasljedno pravo.34 Drugim riječima, u zadarskoj
regiji, koja je bila pod mletačkom vlašću, postojala su i dalje plemenska i
obiteljsko-očinska dobra ili posjedi hrvatskih plemića kao i posjedi pripadni-
ka »plemića 12 plemena kraljevine Hrvatske«, na koje su se primjenjivali us-
taljeni običaji35 kraljevine Hrvatske.36
Dobra koja su 1409. potpala izravno pod Mletačku Republiku ili pripala
zadarskoj komori, bila su konfiscirani posjedi nekadašnjeg zadarskog građa-
nina i plemića Filipa de Georgiisa kao što su: Krbavac lug i zemlje i vinogra-
di blizu toga sela. Zatim u ninskom distriktu posjed zvan Vir, te pasišta i ora-
nice naokolo grada Nina. Posjedi koji pripadahu tvrđavi Vrani bili su: selo
Hrašćani, Tinj, »Sablagna«, »Blagnane«, Skorobić, Bolska, Malinavas
(».. .almavas») i oranice u predjelu ove tvrđave kao i u Poškaljini.
U novigradskom distriktu su pripadali posjedi: selo Dolac, Cerinci, Ka-
šić, Paprečane, Trnovo, Domagovci, Pritičević, Stupić, Koruplje, te izvjesna
pasišta i vinogradi.
pravima i posjedima, medu kojima je bio i ovaj feud. (HAZ — Ostavština I. Grgića
VI/7 — Spisi Lantana — Mišljenje jednog pravnika o karakteru posedarskog feuda
— II pol. 18. st. — Prepisano pisaćom mašinom.)
31
S. A n t o l j a k , »Izumiranje i nestanak hrvatskog plemstva u okolici Zadra«.
Radovi Instituta JAZU u Zadru, 9/1962, 76-81, 84, 85, 98-100, 89-92, 101 -103.
32
S. A n t o l j a k , »Zadarski katastik...«, 415, bilj. 249.
33
S. A n t o l j a k , »Izumiranje...«, 107.
34
M. B a r a d a , Hrvatski vlasteoski feudalizam..., 36, 37, 40..
35
O tome gl. F. S i š i ć , Priručnik. ..l/l, 494-496; M. B a r a d a , o. c., 36, 37,
41; L. M a r g e t i ć , »Neki pravni problemi u vezi s dopisom podbana Mihajla Zivko-
vića od 5. XI 1459«., HZXXIII-XXIV, 265-286.
36
S. A n t o l j a k , o. c., 108.
310
U Ljubačkom distriktu pod tvrđavu Ljubač potpadale su sve obradive
zemlje i vinogradi kao i pasišta, tj. nekadašnji posjedi zadarskih plemića Gu-
ida i Ludovika de Matafarisa, poslije čije smrti su izručeni Mletačkoj Repub-
lici.37
3.
Ovo je samo letimičan pregled, kroz nekoliko primjera, postojanja feu-
da iza ponovnog zavladavanja Mletačke Republike Zadrom i zadarskom oko-
licom. Već time se dovoljno osvjetljuje kako se je ovdje feudalizam i dalje
razvijao, podržavan i primjenjivan od tamošnje uprave tokom sljedećih sto-
ljeća. Feudi ili feudalni posjedi u zadarskoj regiji nisu bili veliki i pripadali
su ili mletačkoj državi ili pak ustanovama i pojedincima koji su bili prema
njoj ovisni ili neovisni u raznim nijansama.
Poznato je da se je po feudalnom uređenju svaki feud sastojao od dva
glavna faktora: feudalca, glaVnog vlasnika proizvodnih sredstava na feudu, i
njegove radne snage na tom feudu, kmetova,38 a takvih je posjeda upravo u
zadarskoj bližoj ili daljoj okolici bilo čitav niz. Čak npr. vidimo da su već
1428. postojale očite razlike između patrona feudä (»in consilio deinde occas-
sione differentiarum que oribantur inter patronos feudorum. . .«) i feudata-
ra.39 Stoga je o tome stanju obavijestio zadarski knez Aleksandar Georgio
dužda Franju Foscarija, koji mu je naredio da te ispita kao i seljake (rusti-
cis) da li su voljni plaćati »pheuda«, a ako nisu, da mu javi i on će onda odre-
i diti daljnje mjere.40 Iz dukale od 20. III 1438. opet saznajemo kako je dužd
Franjo Foscari darovao zadarskom plemiću Kresolu, sinu Marina Krnaruti-
ća i Marinovu zetu Lancilagu pok. Vukašina, stanovniku Zadra, ona feudalna
dobra pok. Ivana Ozila, nekadašnjeg stanovnika Vrane i feudatarija mletač-
kog dužda, koja je Ozil u vranskom distriktu posjedovao.41
God. 1446. dužd Foscari izdaje privilegij o davanju posjeda u feud već
navedenom zadarskom plemiću Marinu Krnarutiću, njegovim sinovima i na-
sljednicima. Ta feudalna dobra su se nalazila u mjestima vranskog distrikta,
a svojevremeno su ih posjedovali Ivan »Ozile« i Rada, njegova žena, dok su
živjeli. Poslije pak njihove smrti pripali su fiskalnoj komori u Zadru, a onda
ih je isti dužd svojom odredbom od 20. III 1438. izručio onom Kresulu »filio
naturali« ovoga Marina i »Ladislavu« pok. Vukašina »de Bossina«, zetu Ma-
rinovu. No kako se ova dvojica, a naročito »Ladislav«, nisu držali svojih oba-
veza, mletačka vlada ih je lišila tih imanja i odlučila, na molbu samoga Mari-
37
S. A n t o l j a k , »Zadarski katastik...«, 383, 384, 389, 390, 394-399.
38
M. B a r a d a , o. c., 46.
39
»... et feudatorum« (S. L j u b i ć, o. c., IX, 31-24. IV. 1428) dolazi od »feuda-
tor«, što Du G a n g e izjednačuje sa: Vassallus, Feudatarius (gl. C. du Fresne domi-
no Du G a n g e , Glossarium mediae et infimae Jatinitatis, III, Niort, 1884, 479).
40
Haz — Ducali e terminazioni I, 103; S. L j u b i ć , o. c., IX, 31-24. IV. 1428 (kao
regest; Tabularium IH/2, Zadar 1903, 103 (cijeli tekst).
41
HAZ — Ducali e terminazioni I, 73, 73a — 20. III. 1438.
311
na, da ih izruči izravno njemu. Dobivši, dakle, ta dobra, sada se je Marin »de
Cenaruto« obavezno duždu na vjernost i vazalstvo.42
U jednom notarskom spisu od 14. V 1451. piše čak o »possessii feudalis«
(S. A.) siti in dicta uilla Priticeuichi«,43 a u dukali od 4. X 1452. se navodi ka-
ko je već toliko puta spomenuti dužd Foscari dao na molbu i za zasluge za-
darskom građaninu Ciprianu pok. Vilima de Parisio »due sortes terre pheu-
dales«, koje su u selu Zablaću u »predjelu« Poškaljine, a bile su vlasništvo
pok. Filipa de Spingarolis »de Poschaina«,44 Sljedeće pak godine (28. III
1453.) isti dužd daruje Ciprijanu za zasluge, a na molbu zadarskog rektora, u
Vrani »feudum«, koji je posjedovao Bassano de Laudo,45 tamošnji stanov-
nik i duždev feudatarij,46 Kada je pak umro onaj Marin Krnarutić, a i njego-
va žena, koja je baštinila njegov posjed u Vrani, onda je »jure unius pheudi«,
koji je u tom mjestu imao navedeni Marin, mletačka vlada donijela odluku
što da se učini sa time.47
God. 1461. u notarskom spisu govori se o »pheudi« u selima Perljane i
Zablaće.48 Ovaj feud u navedenim selima još 1494. spominje se kao vlasniš-
tvo tada već umrloga ser Ciprijana »de Francia«, od koga je prešao u ruke
Tomasa Berčića. Ovaj isti feud u Poškaljini i Zablaću sa svima dohocima citi-
ra se i 1505. kao nekadašnje vlasništvo pok. ser Ciprijana »de Francia«.49
Prema ovome izvornom materijalu, koji time svakako nije u dovoljnoj
mjeri iskorišten, jasno je da su u zadarskoj okolici tokom 15. st. postojali fe-
udi (feudum, pheudum), feudalna dobra (bona pheüdalia) i posjedi (posses-
sio feudalis),50 te »terre pheudales«, a na svima se je upravljalo po »iure phe-
udi«,51 kako to stoji u savremenim izvorima. Takva vrst davanja feuda sa
42
» . . . Priuilegium de quibusdam possessionibus in pheudum (S. A.) concessis...
egregio Marino de Canaruto nobili Jadrensi et filiis et successoribus...« dužd »... de-
derimus et concessimus quoddam pheudum et bona pheüdalia (S. A.) posita in terra
sive burgis et districtu Aurane. . . iure pheudi (S. A.)... eiusdem feudo et bonis feudali-
bus (S. A.) in vera fidelitate et debito vassalligio (S. A.) domini nostri...« (S. L j u -
b i ć , o. c., IX, 254, 255 — 18. IX. 1446.).
43
HAZ - SZN Simon D a m i a n i (1440-1476) b. II, f. HI/13 - 14. V. 1451.
44
HAZ — Ducali e terminazioni I, 123 Venecija, 4. X. 1452.
45
Ovaj »Bassanus de Laude« se pod pluralnim oblikom »Feudatarij castri Aura-
ne« javlja na anonimnom posjedu u okolici toga burga (S. A n t o l j a k , »Zadarski
katastik...« 391).
46
HAZ — Ducali e terminazioni I, 123, 123a — 28. III. 1453.
47
HAZ — Ducali e terminazioni II, 18 — 29. IV. 1458.
48
HAZ — SZN Antonius de Z a n d o n a t i s (1491 - 1535) b. V, f. V.
49
HAZ — Datia et inacntus IV (1492-1510) — IV/1, 9' — 26. I. 1494.; IV/4, 38' —
13. IV. 1505.
50
Possessio, Praedium (S. A.) quod quis possidet (C. du Fresne domino Du Can -
ge, o. c., VI, Niort, 1886, 429) Alodium (S. A.), idem esse dicitur quod Praedium id est
Possessio (S. A.), Haereditas.. . Guillelmus Brito in Vocabular. MS: Praedium dicitur
possessio, villa, ager, seu perpetuum alodium: et dicitur: Allodium haereditas. quam
vendere et donare possum, ita est mea propria (C. du Fresne domino Du C a n g e , o.
c.. I, Niort 1883, 194).
51
Poznato je da je i Dubrovnik stanovnicima Primorja nametnuo 1399. svoje za-
kone, koji su bili u skladu sa feudalnim shvaćanjem posjeda »con certe leggi feudali«,
312
strane mletačke vlade zvala se je infeudacija,52 kojom se je obilno služila
mletačka uprava u zadarskom predjelu.
4.
Svakako su u većem dijelu zadarske regije bili i ostali feudalni posjedi
većeg ili manjeg obujma. U takve posjede se uvodilo feudalce prema određe-
nim pravno-feudalnim normama, o kojima također imamo prilično izvorne
grade u HAZ-u. Jedan očiti primjer takve investiture u zadarske okolnom
području postoji u dukali dužda Franje Foscarija od 20. III 1438. godine. U
njoj se opširno iznosi kako su poslije smrti Ivana Ozila, stanovnika Vrane i
feudatarija dužda, njegov feud i feudalni posjedi, koji su u zaseocima Vrane i
njezina distrikta, pripali zadarskoj komori. Zatim je dužd odredio, na molbu
Kresula, sina Marina Krnarutića, zadarskog plemića i građanina, i Lancilaga
pok. Vukašina,53 stanovnika Zadra i zeta Marina Krnarutića, svojom duka-
lom da se u ovaj feud i u ta feudalna dobra uz iste obaveze oni investiraju, tj.
uvedu u te posjede. Kresul i Lancilago se pak imaju obavezati da će biti vjer-
ni vazali i feudatariji. Ujedno je dužd naredio zadarskom knezu i kapetanu
da onu dvojicu uvedu u posjed navedenoga feuda uz izvjesne njihove obave-
ze.54
kako je to uvidio i Rastić (J. L u č i ć , »Stjecanje, dioba i borba za očuvanje dubrovač-
kog Primorja 1399-1405«, Arhivski vjesnik, Zagreb XI-XII/1968- 1969, 131).
52
Infeudatio = Collatio in feudum. Infeudare = feudum conferre, in feudi
possessionem mittere (C. du Fresne domino Du C a n g e , o. c., IV, Niort 1885, 354).
Slično značenje — po Du Cangeu — ima i: Investitura = Traditio, missio in possessio-
nem, ex verbo Vestire, Mittere in possessionem, de quo loco (C. du Fresne domino Du
Cange, o. c., IV, 410). Ardelio D e l l a Bella pak izjednačuje izraz: investitura sa: Po-
ssessionis traditio i prevodi na hrvatski sa: Posadjegne u imagnu (Ardelio D e l l a B e l -
la Dizionario italiano-latino-illirico, II, Ragusa, 1785, 50). Du Cangeu je: investire = In
possessionem mittere (C. du Fresne domino Du C a n g e , o. c., IV, 410), a Della Belli:
Praeddii possessionem dare ili u prevodu na talijanskom: porlo in possesso, a na
hrvatskom: possaditi tkogägod. . . u imagne (Ardelio D e l l a B e l l a , o. c., II, 49). I ko-
načno za izraz »Investitus« piše Du Cange da je: Qui de aliquo beneficio Investitus est
(o. c., IV, 418), a A. Della Belli (o. c., II, 50) je: Investitio, posto in dominio, Possessione
donatus. Posadjen. . . u basctinu.
53
»... Quoddam feudum nostri comunis, quod tenebat in Laurana olim Johan-
nes Ociel detur Cressulo de Cannaruto et Lancilago de Vocassin ut ibi c. 70.« (S. Lj u -
bić, o.e., VIII, MSHSM XVII, Zagreb, 1886, 130 - regest-vol. 60/1437-40).
54
In Christi Nomine Amen. Anno a Natiuitate eiusdem 1438 indictione I dio XX
mensis marcii cum post mortem condam egregij viri Johannis Ocil habitatoris con-
dam terre Aurane olim Feudatarij (S. A.) Illustrissimi et Excellentissimi ducalis domi-
_Jiii Venetiarum de certo feudo, et feudo et feudalibus bonis (S. A.) positis in burgis
Terre Aurane comitatus Jadrensis (S. A.) et in districtu eiusdem terre Aurane (S. A.),
tarn in dominibus quod in predijs (S. A.) seu sortibus terre (S. A.) et eius recognitione
ac prestatione semitij feudalis (S. A.) duorum equorum et allijs conditionibus seu spe-
cificationibus dicti pheudi distincte et particulariter notatis in camera Jadre (S. A.), et
seu Laurane dictum pheudum et pheüdalia bona (S. A.), pleno jure redierint. In pri-
mum illustrissimum ducale dominium et suam cameram predictam. Et egregiis viriš
Cresole de Canaruto filio marini de Canaruto nobilis ciuis Jadriensis et Lancilago con-
dam volcasini habitatori·Jadre genere dicti Marini de Canaruto suplicantibus humili-
ter ipsi Excellentissimo ducali domino Inuestiri(S. A.) de dicto pheudo, cum recogni-
tione et omaggio seruiendi (S. A.) in Aurana cum tribus equis, vbi dictus condam
313
 U drugom spisu, od 1. V 1438, isti dužd obavješćuje zadarskog kneza Mo-
ise Grimanija i kapetana Antonija de Cadapesaro o svojoj odluci od 20. III,
te im ponovno nalaže da uvedu u te feudalne posjede onu dvojicu. U pismu
Johannes Ocil seruiebat cum duobus..., sicut in Eorum supplicatione Et recensione
supra ea dominorum Moisi Grimani honorabilis comitis et Antonij de cadapesaro ho-
norabilis Capitanei Jadre tangitur, et continetur et continet dictum Illustrissimum du-
cale dominium considerata Integerima fide, et deuotione tan dicti Marini de Canaruto
et Cresoli eius filij, ac laudabilibus eorum operibus, terra marique omni tempore, et
tamen, aptissime pro statu eiusdem domini demonstratur, quod et aptitudine fide et
deuotione dicti Lancilagi affectantis In omnibus 0seruire ipsi domino, et suam deuotio-
nem et fldem operibus demonstrare, die XVIIII presentis mensis marcij, cum aucto-
ritate suorum consiliorum Rogatorum et additionis deliberauerint quam Attenta ma-
xima fidelitate domus de Canaruto (S. A.), et bonis operibus dicti Marini dictum
pheudum detur. et concedatur dictis Cresolo filio dicti Marini, et dicto eius genero
lancilago, et suis heredibus legitimis seruiendo cum tertibus equis pro dicto pneudo,
et pheudalibus bonis. Ideo nunc illustrissimus et Excellentissimus dominus dominus
Franciscus Foscari dei gratia inclitus dux venetiarum etc. In executione, deliberatio-
nis et partis predicte in dictis consilijs ut sunt capte. Agens pro se et successoribus su-
is ac nomine et vice predicti excellentissimi ducalis dominij Venetiarum premissis
omnibus et singulis solemnitatibus que tarn de Jure quam de consuetudine ciuitatis
Venetiarum (S. A.) quomodo requiruntur Et certa scientia animoque deliberato ac
omni modo via jure et forma quibus melius fieri potuit atque potest, dedit, tradidit et
concessit predicto Marino, ut et tamquam patri et legiptimo Administratori dicti Cre-
soli de canaruto filij sui, et pro ipso Cresolo et eius heredibus legiptimis de Rato et
Rati abitione solemniter promittendi ac se et sua bona obliganti, quod idem Cresolus
Rata, forma et grata habebit et tenebit et Ratificabit ac faciet et seruabit omnia et sin-
gula infrascripta dictoque Lancilago presenti et ambobus genuflexis (S. A. corram ip-
so domino domino duce humiliter deposcentibus stipulantibus et recipientibus pro
dicto cresulo et pro se ipso lancilago et eorum heredibus legiptimis, Omnia et Singula
bona pheudalia et eorum Jura et actiones uel qui, que cum jure pheudi (S. A.) habuit,
tenuit et Recognouit atque possedit. Idem condam Johannes 091! posita tan (sie! S. A.)
in burgis terre aurane quam In eius comitatu siue districtu (S. A.), et de quibus appa-
ret descriptio et destincta nota in libro camere Jadre (S. A.) et seu In dicte terre Aura-
ne cum omnibus et singulis Juribus, actionibus, Introitibus, et Exitibus, Redditibus,
prouentibus e molumentis vsibus, commodatibus vtilitatibus et alijs quibuscunque
contentur Infra suos confines aut que dicta pheudalia bona habuit Inse supra se intra
infra uel extra se suisque adiacentijs... et pertinentijs omnique Jure et actione usu
seu Requisitione, eisdem bonis et pheudo predicto seu pro eis ipsi ducali domino et
sue predicte camere Spectantibus et pertinentibus quoquomodo. De quibus omnibus
et Singulis Idem illustrissimus dominus dominus dux antedicto nomine Primum ma-
rinum nomine dicti Cresoli filij sui et suorum filiorum et heredum legiptimorum et
dictum Ladislaum (S. A.) suo nomine proprio et suorum filiorum et heredum legipti-
morum ab eis legiptime de sensurorum genusflexis, et ut predictur reuocutor (?S. A.)
poscentibus cum anulo dirceo suo eis et vtriusque eorum, Indigito seu circa digitum
posito solemniter Inuestunt. Dans et concendens eisdem Cresulo et lancilago ac cui-
cunque eorum et utriusque eorum legiptimo procuratori omnimodam ducto citatem
licentiam et potestatem adipiscendi et recipiendi auctoritate propria ac de cetero Reti-
nendi possessionem liberam et expeditam omnium et singulorum bonorum predicto-
rum in pheudum ut predicitur concessorum. Promitensque Idem Illustrissimus domi-
nus dominus dux dicto nomine Ipsa pheudalia bona Eiusdem Cresulo et lancilago, et
dictis eorum filijs et heredibus legiptimis In vera fidelitate et debito uasalagio (S. A.)
persistentibus et perseuerantibus, ac seruientibus ut In... dimittere et perpetuo Rela-
xare, defendere auctoricare et distrigare ab omni homine persona et personis comuni
collegio et vniuersitate, dicti secundo Marinus nomine dicti Cressoli filij sui, et filio-
rum legiptimorum eiusdem cresuli ac dictus Ladislauus suo et dictorum filiorum suo-
rum legiptimorum nomine promisit et solmeniter conuentur atque ad sancta dei eu-
314
öd 24. V 1438. obavještava istoga kneza i kapetana da je dobio od njih listo-
ve, u kojima mu javljaju da su primili njegov nalog o infeudaciji one dvojice
te traži daljnje upute, koje im Foscari najpripravnije i daje.55 God. 1445. po-
angelia (S. A.) tactis corporaliter scripturis in manibus dicti Illustrissimi domini do-
mini ducis Recipient in Supra Jurauerunt seruire (S. A.) In loco Aurane cum tribus
equis Intra ipsos lunestitos (S. A.) et suos heredes predictos tenere ad mandatum et
continuam Obedientiam (S. A.) Ipsius Illustrissimi ducalis dominij et suorum Recto-
rum Jadre (S. A.), ac ipsos lunestitos et dictos eorum filios bona fide et Recta Intentio-
ne atendere facere et juraolabiliter obseruare et omnia que vigore presentis pheudalis
concessionis et Inuestiture bonorum (S. A.) predictorum prefacto Illustrissimo ducali
domino ac suo predicte camere facere tenentur ipsi Inuestiti (S. A.) et eorum filij ut
sunt, Et adque cum seruitio (S. A.) duorum equorum tarn condam tenebatur Idem Jo-
hannes 091! dum uiueret et generaliter omnia et Singula alia dictos Inuestitos et suos
heredes facere attendere et inmolabiter obseruare atque ueri legales et boni vassali fi-
deles, etpheudatarij (S. A.) tarn de jure et constitutionibus dicte Jadertine camere (S.
A.) quam de consuetudione quoddam obligantur de qua concessione et inuestitione
(S. A.) Idem Illustrissimus dominus dominus dux, et ducale dominium voluerunt et
Mandauerunt fieri pactum et autenticum Instrumentum (S. A.). Illudque ad manis Ro-
bur bulla argentea (S. A.) ipsius Illustrissimi domini domini ducis pendente muniri.
Actum Venetiis In ducali palatio In camera Inferiori ipsius palatij ubi nunc datur au-
dientia presentibus Sapientibus et circunspectis uiris domino Francisco beua9ano ho-
norabili cancellario venetiarum, ser Francisco delasiega, ser Jeronimo de Nicola, sere-
nissimi ducalis domini venetiarum secretarijs, ac ser Petro Crutio, et ser Johanne de
Imperijs ac ser Bartolomeo aspata ducis Venet. notariis, testibus ad predicta omnia
conuocatis habitis specialiter et Rogatis et alijs.
Ego Bernardus beuacano domini francisci publicus Imperiali auctoritate Notari-
us etJudex(S. A.) ordinatius predictis omnibus et singulis affui, et ea de mandato pre-
dicti Serenissimi domini domini ducis in hanc publicam forman reddegi Rogatusque
meum signum apposui In testimonium...« (HAZ — Ducali e terminazioni I, 73, 73a).
55
Franciscus Foscari dei gratia dux etc. Nobilibus et Sapientibus viris Moisi gri-
manij de suo mandato Comiti et Antonio de cadapesaro Capitaneo Jadre et successori-
bus suis fidelibus dilectum salutem et dillectionis affectum. Concessimus cum postro
consilio Rogatorum, et additionis de mense marcij, prope preteriti sit, patet per
quoddam priuilegium siue Instrumentum scriptum sub die XX mensis marcij bulla
nostra argentea bullatum fidelibus nostris, Cresulo filio marini de canaruto et lancila-
go eius genero et suis heredibus legiptimis, quoddam pheudum et bona pheudalia po-
sita in burgo terre Aurane comitatus nostri Jadre (S. A.) que teneri solebant per con-
dam Johannem 091! olim habitatorem Aurane, seruientibus ipsis Cresulo et Lancilago
cum tribus equis pro ipsis pheudo et bonis pheudalibus (S. A.), pro ut In eo Instru-
mente latius continetur, quare volumus et vobis mandamus cum nostro consilio ante-
dicto quatenum ipsos Cresolum et lancilagum ad possessiones et corporaliter tenu-
tam pheudi, et pheudalium bonorum suprascriptoram ponere et manutenere debea-
tis, faciendo eis integraliter Respondere de Redditibus et prouentibus ipsius pheudi et
bonorum pheudalium. Datum In Nostro ducali palatio die primo maij Indictione pri-
ma MCCCCXXXVIII.
~ Franciscus Foscari dei gratia dux Venetiarum etc. Nobilibus et Sapientibus viris
Moisi grimani de suo mandato comiti, et Antonio de cadapesaro capitanio Jadre. In-
tellectis litteris vostris quibus dicitis nostrum Recepisse mandatum ponendi In posse-
sionem cuiusdam pheudi positi in burgo terre Aurane Cresolum filium Marini de ca-
naruto et lancilagum ipsius Marini generem et subiungitis dictum pheudum. Jam cum
allijs fuisset affictatum pro annis quattuor nondum..., et petitis declarare quod sit In-
tentionis nostre, et quid debetis pro datiarijs eiusdem facere Responderi. Vobis Res-
pondemus et uolumus et intendimus ut habentium dictum pheudum. . . nulla fiat nou-
itas omni anno faciatis tantum quantum In responsione quam nobis facistis cum
supplicationem eorum dixistis dictum pheudum Annuatim heddere uel minus si mi-
nus Redderat, Complecto autem termino temporis predicti affictus Ipsurn pheudum
315
novno se pojavljuje u spisima taj nekadašnji »feudum« pok. Ivana Ozila, koji
se je nalazio u tvrđavi i u okolici Vrane. On je izručen Marinu »de Canaruto«,
koji ga je opet sa svoje strane primio u ime Kresola i zeta Lancilaga pok. Vu-
kašina na osnovi duždeva naređenja.56 No ova su dvojica uskoro na lakomis-
len način izgubili navedeni feud i već 1446, kako smo već prije naveli, dužd
taj posjed uručuje Marinu Krnarutiću, na njegovu molbu.
Iz one dukale od 1438. godine, koja popunjuje onu odredbu o davanju
feuda, navedenu u Zadarskom statutu, može se stvoriti još zornija slika kako
se je provodila i vršila investitura u zadarskoj okolici ili distriktu i kako se je
budno pazilo sa strane mletačke vlade da se ona u detalje provede uz izvjes-
ni ceremonijal na njenim državnim posjedima, koja su se predavala u ruke
njenih vazala i feudatarija.
5.
Ovih nekoliko izvora koji se čuvaju u HAZ-u, ukazuju sami od sebe kako
se je u zadarskoj regiji u doba procvata feudalizma primjenjivala konfiskaci-
ja, inkanat (ili prodaja),57 infeudacija, investitura i restitucija feudalnih po-
sjeda. Medu njima su u 15. st., prema Du Cangeu, postojali i tzv. »Feudum
seu Beneficium«, »Feudum communale«,58 »Feudum ecclesiasticum« ,59 te
»Feudum Patrimoniale«.60 Ali, ipak je medu svima njima dominirao tzv. »Fe-
udum Militare« ili »Feudum Militiae alias Feudum Militis« sa feudatarijima,
kako to piše C. du Fresne domino Du Gange.61 Takva je vrsta feuda bila ras-
prostranjena zbog državno-sigurnosno-vojničkih interesa Mletačke Republi-
ke u predjelu tvrđava Vrane i Novigrada. Na takvim posjedima su feudatori
ili feudatariji ili vazali.62
U jednoj dukali od 29. IV 1458. piše čak kako »comes Jadre solus sit ju-
63
dex feudatariorum Jadre« (S. A.)... Drugim riječima i zadarska komuna je
imala svoje feudatarije i njima je sudio u sporovima sam zadarski knez, koji
je, prema statutu, a i onoj dukali od 20. III 1438. vršio i investituru feudatari-
ja i feudalni posjed.
affictare amplius non debeatis. Sed cum predicto Cresulo et lancilago sine eorum pro-
curatore facere asignari. Datum in Nostro ducali palatio die XXIIII Maij Indictione
0
prima MCCCCXXXVIII. (Ducali e terminazioni I, 73 a).
56
HAZ — Datia et incantus 1/7, 66-1445.
57
Tj. »incantus unius pheudi existenti in villis Poschagline ex Xablatie« (HAZ —
SZN Antonius de Z a n d o n a t i s b. V, f. V-1461.).
58
»Praedium quod ad Comuniam seu Universitäten! urbis vel oppidi pertinet« (C.
du Fresne domino Du G a n g e , o. c., III, 468).
59
» . . . quod ab Ecclesia datur...« (C. du Fresne domino Du G a n g e , o. c., III.
469).
60
» . . . idem atque Paternum, quod a patre, vel ab aliquo ascedentium obtentum
est...« (G. du Fresne domino Du G a n g e , o. c. III, 473).
61
o. c. III, 472.
62
Gl. C. du Fresne domino Cu Gange (o. c., III, 478,479),.koji izjednačuje naziv:
Feudatarius = Feudarius, Feodatarius, Feodator = Vassallus.
63
HAZ — Ducali e terminazioni II, 18-29. IV. 1458.
316
Kako naši naučni radnici nazivaju feudatarije i što su zapravo oni?
Još 1785. Ardelio della Bella izraz: »feudatario, feudatarius, ii« izjedna-
čuje sa: »uvjetovanik«,64 a S. Ljubić feudatarije prevodi na hrvatski sa »lena-
ri«.65 S. Antoljak66 feudatarije vranske tvrđave stavlja da su isto što i »jobagi-
ones«, što nije točno.67 M. Barada ih pak izjednačuje sa »jobagiones castri«
tj. »gradokmeti«,68 kako ih je svojevremeno prozvao VI. Mažuranić.69
I. Grgić također izjednačuje feudatarije sa »jobagiones castri« i oni su
mu kao i Ljubicu: lenari,70 koji su bili obavezni »na razne vojne i administra-
tivne službe i činidbe«.71
I dok Beuc feudatarima (i zadarskim i vranskim) ne daje uz ovaj nika-
kav drugi naziv već ih samo smatra kategorijom »osoba čija je pravna spo-
sobnost obzirom na feudalno dobro u izvjesnoj mjeri ograničena feudalnim
pravom«, te za zadarske feudatare kaže da je »teško« ustanoviti da li su »bili
većinom pučani ili plemići«,72 M. Freidenberg, donoseći tzv. »Vranski zako-
nik«, u kome se općenito navode i »feudatarij«, kaže da su oni opisani i u Za-
darskom statutu i katastiku 15. st. Feudatariji su mu dakle privatni vlasnici i
»vitezovi na službi u komuni ili republici«, te »posjednici 3-7 ždrijebova, ko-
risnici seljačkih renti«. U »Vranskom zakoniku« pak oni, po Freidenbergu,
imaju »podudarne karakteristike« i »Feudatarij je zemljovlasnik na čijim
zemljama rade vilani«. Ujedno mu je »u to vrijeme« feudatarij »feudalac dru-
goga reda, koji zajedno sa seljacima« ima »dužnost raditi na navodnjava-
nju«. Malo zatim dodaje da su vranski feudatariji »stari, od zadarske komu-
ne preostali sloj vojnog staleža«.73
Nadi Klaić su pak feudatariji: vojnici, a onda »kmetovi« koji su za dobi-
venu zemlju morali služiti »sa dva konja«,74 dok ih T. Raukar, poput Beuca,
također zove: feuda tari.75
Mi bismo uz izraz »feudatari« dali naziv, držeći se savremenih izvora, i:
possessores (prema Zadarskom statutu), te »Inuestiti« ili »vassali fideles«,
64
Ardelio Della Bella, Dizionario italiano-latino-illirico, I, 338.
65
S. L j u b i ć , o. c., IX, 31.
66
Zadarski katastik. . .«, 394, 415, bilj. 242.
67
Naime, u »Zadarskom katastiku« piše: » . . . loboratores sunt feudatarij.. .« (str.
394), a to znači: radnici su feudatara (genitiv singulara). Dakle, ne da su radnici: feuda-
tari, i prema tome ne može značiti da je ovdje: feudatarius = jobagio, kako to S. Anto-
ljak 1949. tumači u »Zadarskom katastiku« (415, bilj. 242).
68
M. Barada, Hrvatski vlasteoski feudalizam. .. 56, 55.
69
Prinosi za hrvatski pravno-povjesni rječnik, II, Zagreb, 1909, 198.
70
U svojoj ostavštini I. Grgić olovkom je zabilježio da je: feudatario = lenar, fe-
"udnik, vazal; feudale = feudni, feudalan, lenski; leno = feudalno dobro (HAZ — Os-
tavština I. Grgića —VI/7).
71
ig. »Stjepan Antoljak,« o. c., 221.
72
1. Beuc, o. c., 572, 573.
73
M. F r e i d e n b e r g , »Vranski zakonik«, Radovi Instituta JAZU u Zadru,
18/1971, 331, 332.
74
N. Klaić, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, Zagreb, 1972, 264, 266,
bilj. 18.
75
T. R a u k a r , »Marginalia uz novootkriveni Vranski zakonik iz godine 1454,«
HZ, XXV-XXVI/1972-73, 373.
317
koji su čak morali davati i vazalsko obećanje da će služiti (omagio seruiendi,
seruientes) uz izvjesne uslove (prema dukali od 20. III 1438). Prema tome je
očito da ovakvi feudatariji nisu mogli biti kmetovi! To jasno potvrđuje još je-
dan izvorni podatak, gdje se imenuje »Pheudatarius (S. A.) ser Bernardinus
de Carnaruto« uživalac zemlje »villarum Magline et Mundichi agri Jadren-
sis« (S. A.).. .«7Ć Tokom toga istog stoljeća, još 1438, kao »boni vassali fideles
et pheudatarij« citiraju se u izvorima već navedeni Kresulo Krnarutić i Lan-
cilago pok. Vukašina, koji su na kratko vrijeme dobili feudalna imanja pok.
Ivana Ozila.77
Kao »feudatarij castri Aurane« već 1445. se navode Pavao, nećak pok.
»ser Fiorencii« i Vilim Bertonić sa svojim nećacima. Ovaj isti Pavao kao »fe-
udatarius castri Aurane« i Vilim Bertonić sa svojim nećacima »etiam feuda-
tarii«, isposlovali su 1451. neke olakšice od mletačke uprave.78 No već 1458.
saznaje se da je ostala udovica »Elena relicta condam Pauli Ferencich feuda-
tarii de Aurana«,79 te da 1475. služi u Vrani Franjo »Firencich feudatario«.80
Te iste godine u Zadarskom se katastiku imenuju Grgur i Ivan, sinovi pok.
Jurja Magaša »feudatarij Aurane«, koji su nasljedili oca na njegovu posjedu
uz iste obaveze.81 Dvije godine kasnije u notarskom spisu nailazimo na Cvita-
na Katića »de genere Stupich«, koji je bio također »feudatarius«, a poticao je
iz Biljana »districtus Nouigradi« .82 God. 1484. kao »feudatarius Aurane« ime-
nuje se Ivan pok. Jurja Bertonića,83 a 1488. ga se titulira čak sa »Joanni Mag-
ni Berthonich feudatario in Aurana«.84
Inače pod nazivom »Feudatarij castri Aurane«, kao posjednike zemljiš-
nih čestica u tom predjelu, poimenično citira već spomenuti Zadarski katas-
tik i to pod raznim hronološkim datumima 15. st. Medu njima je naveden i
pok. »ser Ocillus«.85 Međutim u tzv. Vranskom zakoniku od 1454. god. samo
se općenito piše o feudatarijima i njihovim obavezama,86 a tako isto i u onom
dijelu Zadarskog katastika, gdje se govori također o feudatarijima koji su
potpadali pod tvrđavu Novigrad. Ondje oni također nisu poimenično spome-
nuti već samo njihove »sortes terre« po okolnim selima, dok distrikt Ljube
nema uopće naznačene feudatarije, već samo »laboratores«, »habitatores« i
»dominus loci«.87
76
HAZ — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Nikole 11/74 — 11. I. 1494.
77
HAZ — Ducali e terminazioni I, 73, 73a — 20. III. 1438.
78
HAZ — Datia et incantus L7, 66-1445.; 1/9 — 1451.
79
HAZ - SZN Johannes de C a l c i n a (1439-1492) B. V, f. VIII/4, 10-16. I. 1458.
80
HAZ — SZN Johannes de Salo dio b. I (1455-1501), f. 1/13 — 8. V. 1475.
81
S. A n t o l j a k , »Zadarski katastik ...«, 391, 392.
82
HAZ-SZN Johannes de C a l c i n a b. VI, f. X/6, 197 a — 25. VI. 1477. Gl. i S.
A n t o l j a k , »Odumiranje ...«, 89.
83
HAZ-SZN Johannes de Calcina b. VII, f. XII/4, 20 a - 21. III. 1484.
8
« HAZ - SZN Johannes de Salodio b. III, f. III/7 - 10. X. 1488.
85
S. A n t o l j a k , »Zadarski katastik ...«, 390-392.
86
M. F r e i d e n b e r g , o. c., 336-338.
87
S. A n t o l j a k , o. c., 394-398.
318
6.
Prije nego stvorimo bilo kakve zaključke, trebamo reći da su feudi s vila-
nima i vilicima u zadarskom kraju postojali ne samo u 15. nego i u 16, 17. i
18. st. Tako su zadarski plemići posjedovali brojne feude s preko 50 kaštela u
zadarskom distriktu tokom 16. st. i dalje. No bilo je i mletačkih plemića koji
su također ondje zadobivali feude.88 Napose su interesantni feudi u okolici
Zadra u 17. i 18. st. To je u prvom redu feud knezova Posedarskih. O njegovu
karakteru je pisao jedan anonimni pravnik u 18. st., koji taj njihov feud nazi-
va i »feud« i »Beni proprietarij della Famiglia« i »Beni patrimoniali della Fa-
miglia istessa«.89 Čak imamo podatak od 18. X 1681, u kome se kaže da je
otok Vergada dan u feud knezovima Klokača. Pored toga u jednom su spisu
opisani svi feudi 18. stoljeća u Dalmaciji. Među njima su značeni iz zadar-
skog predjela kao feudi: Vrana (Borelli),90 Kruševo (braća Bortolaci), Visoča-
ne (Fantogna), Rastević (Grimaldi) itd. Čak je u Zadru objelodanjen štampa-
ni proglas providura koji su nadzirali feude i imali svoj ured u Veneciji, gdje
je i štampan 17. IX 1777.91 Ovi se providuri javljaju već 25. VIII 1642. godi-
ne.92 Povrh toga je 1729. izašla u Veneciji knjiga pod naslovom Novissimum
statutorum ac venetorum legum volumen, duobus partibus divisum, Aloysio
Mocenigo Venetiarum principi ducatum, gdje se čak navodi odredba od
29. X 1563. protiv onih koji prisvajaju državna feudalna dobra.93 Dapače, u
Zadru je 5. III 1790. objelodanjena od »Magistrate .. sopra Feudi« uputa (iz-
dana 4. II 1790) u pogledu sačuvanja i obnavljanja feuda.94 Ujedno imamo sa-
čuvan i izvadak o feudatarijima u Zadru iz 18. st. Tu su nabrojeni kao njihovi
feudi: selo Poljana sa dobrima u zaseocima Vrane (1775), te Vrgada (1735,
1775), Škabrnja, Prkos i »Plauagnico« (1636) te selo »Postriane com beni ne-
lli Borghi di Vrana« (1775). Nadalje, naznačeno je i kada su navedeni feudal-
ci investirani u sve te posjede.95
7.
Kako uočavamo iz ovoga kratkog pregleda, osnovanog pretežno na iz-
vornoj arhivskoj gradi, može se ipak stvoriti izvjesna slika o raznovrsnim i
raznolikim feudima (privatnim, crkvenim, državnim) 15. st. u zadarskoj kop-
nenoj regiji, o čemu dosada kod nas nije na ovaj način pisano. Medu ovak-
vim feudalnim posjedima (zemljišta, sela) svakako dominiraju tzv. novofor-
88
G. Sabalich, Guida archeologica di Žara, Zadar, 1897, 502; A. B e n v e n u t i ,
Storia di Žara del 1409 aJ 1797, Milano, 1944, 204-206.
89
__ HAZ — Ostavština I. G r g i ć a — VI/7.
90
U arhivu Borelli-Galbiani čuvaju se brojni spisi koji se odnose na feud Borelli, a
napose u 18. st. S time su u vezi uz brojne spise i razni proglasi (gl. HAZ — Arhiv Borel-
u-Galbiani — Atti feudali).
91
Naučna biblioteka u Zadru — Ms 110 — Feudi di Dalmazia.
92
HAZ — Ostavština I. G r g i ć a — V I / 7 .
93
Novissimum..., 296. Inače za izučavanje mletačkog feudalnog prava gl.
HAZ — Atti Consultor fiscale veneto sv. VII — Štampa.
94
Naučna biblioteka u Zadru — Ms 441 — Žara, 5. III. 1790.
95
Naučna biblioteka u Zadru — Ms 441 — Estratto de Feudarij in Žara.
319
mirani vojni feudi, na kojima su feudatariji pretežno domaćeg a ima ih i
stranog porijekla. Oni imaju točno određene vazalske dužnosti i prava. Ujed-
no su gospodari podarenog im feudalnog dobra, na kome su vilici ili vilani96
s različitim obavezama prema ovim feudalcima kao i državnoj vlasti.
Interesantna je glede ovakve vrsti feuda i njihovih vlasnika — feudatari-
ja precizno prema Zadarskom statutu određena uloga zadarskog kneza, koji
je u ime mletačke vrhovne vlasti vršio infeudaciju i investituru u feudalne
posjede ne samo u zadarskom nego i u vranskom i novigradskom distriktu
ili kastelanatu.97 Knez je čak bio i jedini sudac feudatarijima u nastalim spo-
rovima.
Inače su ovi feudatariji tokom 15. stoljeća bili stup mletačke vojne sile i
snage u zadarskoj regiji, gdje su se prilike usljed učestalih turskih navala sve
više komplicirale. Zato ih je Venecija, da ih održi u vjernosti, obilno nagrađi-
vala. Sami pak feudi u svome raznolikom obliku razvijali su se u ovom pred-
jelu i tokom 16, 17. i 18. st. i upravo radi toga je potrebno da se s ovakvim fe-
nomenom zadarske regije napose pozabavi naša povijesna nauka. Tek tak-
vim zahvatom, koji će poslužiti kao obrazac, moći će se preći na dublje prou-
čavanje razvoja feudalizma u Dalmaciji tokom 15. i sljedećih stoljeća.
96
O ovoj vrsti seljaštva u zadarskoj regiji kao i ostalima stanovnicima te okolice
napisat ću uskoro poseban rad, koji će se odnositi također na 15. stoljeće.
97
Još 1490. naziva se u spisima zadarskih notara novigradski distrikt »castellana-
tus (S. A.) Nouigradi et districtus Jadre«, a 1507. »castellanatus Nouigradi districtus
Jadre« (HAZ — SZN Johannes Philippus R a y m u n d u s (1487-1516) b. I, f. I/l—30.1.
1480. i 13. II. 1507), dok na naziv »Castellanatus Aurane nailazimo u istim spisima tek
1513. (HAZ —SZN Johannes Philippus R a y m u n d u s b. I, f. 1/2 — 22. III. 1513.).
320
A FEW INSTANCES OF FEUDAL ESTATES IN THE MAINLAND REGION
OF ZADAR EVEN AFTER 1409
(Contribution to the studies o f the feudal System in Dalmatia in 15th
Century)
Summary
Based mostly on original archive materials (in the Historical Archives
and Science Library, both of Zadar) the author describes feudal estates (pri-
vate, ecclesiastical, secular) which existed in the mainland region of Zadar
during 15th Century, but which have up to date received no attention by our
scholars. Especial mention is made of the newly established military fees
whose feudatories were mostly nativeš, but occasionally also foreigners. The-
ir vassal duties and Privileges were defined precisely, and they were lords of
the fees granted to them.
Infeudation and investiture were performed — not only in the district of
Zadar but also in the districts or castellancies of Vrana and Novigrad — by
the prince of Zadar, on behalf of Venetian sovereign rule. He also acted äs ar-
biter in disputes arsing between feudatories.
The feudal estates in the region in their various forms further developed
in 16th, 17th, and 18th centuries and, in the opinion of the author, our histo-
rical science should study this phenomenon of the Zadar region (both main-
land and islands) in äs great detail äs possible.
321
 IZUMIRANJE I NESTANAK HRVATSKOG PLEMSTVA
U OKOLICI ZADRA

i.
Druge godine vladavine Ludovika I (1342—1382) spominju se u jednoj is-
pravi (lošoj kasnijoj kopiji) uz ostalo i »nobiles de Croatia«1 i »nobiles ultra
Gozd«,2 što nam takode potvrđuje dvovrsno opstojanje našeg plemstva kroz
stoljeća, tj. jednog u Hrvatskoj ispod Gvozda i drugog preko Gvozda, tj. u
Slavoniji. Takvo geografsko razlikovanje karakteristično je baš za razdoblje
navedenog vladara koji je izazvao svojim stavom otpor hrvatskog plemstva,
a napose onoga u okolici Zadra. Taj se otpor očitovao na razne načine a naj-
više u borbi pojedinih plemena da sačuvaju svoje stare privilegije. No u tome
nijesu imali uspjeha jer je Ludovik ipak provodio ono što je htio i konačno je
sasvim razbio jezgro hrvatskog plemstva3 u zadarskoj okolici. To se najbolje
vidi po tome što Ludovik nastoji da se ne pridržava prava koja hrvatskim
plemićima u navedenom predjelu pripadaju po starom hrvatskom običaju,
nego se oslanja na ugarski zakon i običaje.4 Pa ipak, moramo istaći da se baš
za vrijeme njegove vladavine (a i on sam) gotovo neprestano ističu stari
hrvatski običaji, sloboštine i prava,5 a u tome je napose aktivna universitatis
»nobilium comitatus de Luka in villa Podgradye«.6

'ili »nobiles regni... Croacie ...« (Miscellanea II-IV, Zadar 1953, 16-5. X.
1359).
2
T. Smičiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae = SCD
XI, Zagreb 1913, 43 (1343).
3
A. Dabinović piše da je težnja Ludovika I »da se oslabi položaj višeg plemstva i
da se protiv ovoga ojača položaj nižeg plemstva, u ovom slučaju pripadnika hrvatskih
"praplemena«. Nadalje da »parnice koje su tom prilikom došle do rasprave pokazuju
jasno kamo je vodila kraljeva politika. Njihova je važnost s pravnopovijesnog stajališ-
ta u tome da su tom prilikom nanovo određena hrvatska plemenska prava«. Malo pak
zatim dodaje »da je kralj, kad su bili u pitanju njegovi interesi, veoma malo mario za
odredbe ugovora od 1102. g.« (Hrvatska državna i pravna povijest, Zagreb 1940, 226,
4
SCD XIII (1915), 185- 190 (15. XI. 1361).
5
M. Sufflay, Srbi i Arbanasi, Beograd 1925, 54, 55; Miscellanea II-IV, 16, 43.
6
SCD XIV (1916), 268 (10. VI. 1370).

323
 U okviru ovoga hrvatskog plemstva idu u prvom redu »plemići 12 hrvat-
skih plemena« (nobiles duodecim generacionum regni Croacie). Ta ustano-
va7 prvi put se spominje8 u ispravama istom 1350/2.9 godine (generatione du-
odecim generationum Croatorum),10 a onda 1359 (nobiles regni Croacie duo-
decim generacionum11 te 1360 (nobiles duodecim generacionum regni Croa-
cie)12 i 1370 (nobiles regni Croacie duodecim generacionum).13 Iz druge polo-
vice 14. stoljeća syakako je i onaj podatak u Qualiteru14 koji se nalazi u
trogirskom rukopisu u kome se takode navodi ta institucija kao » . . . nobi-
les . . . de XII tribubus Chroacie«15 dok u onom pripisu u Supetarskom kartu-
laru koji je iz potkraj 14. stoljeća (mada se pojavljuje jedan kriterij koji je
inače poznat iz 15. stoljeća kako piše V. Novak), takode se indirektno, ali oči-
7
N. Klaić, koja 1953. g. naziva isprva ovu ustanovu »dvanaestero bratstava ple-
menitih Hrvata« (Historija naroda Jugoslavije I, Zagreb 1953,709), a 1959. »dvanaeste-
ro plemena kraljevine Hrvatske«, te ustanova ili savez »12 plemena plemića Hrvatske«
(Postanak plemstva »dvanaestero plemena kraljevine Hrvatske«, Historijski Zbornik
XI —XII, Zagreb 1958—1959, 121, 123), kaže da je na osnovu danas poznate grade goto-
vo nemoguće dati definitivan odgovor na pitanje, kako je nastala institucija dvanaes-
tero plemena. Nadalje navodi kako bi se po njenu mišljenju odvijao društveno-politič-
ki život u 14. stoljeću u Hrvatskoj, pripisujući članovima 12 plemena da su uspjeli sebi
monopolizirati čast plemićkih sudaca, na osnovu grade iz 15. stoljeća (Plemstvo dva-
naestero plemena kraljevine Hrvatske, Historijski Zbornik IX/I —4, Zagreb 1956, 98,
99), što sasma ne odgovara jer su iz drugih plemena bili plemenski suci, dakle nema
ni govora o nekom monopoliziranju, kako uostalom to i štampani i neštampani doku-
menti potvrđuju.
8
B. Grafenauer navodi da se u »borbi protiv velikaških rodova, nakon uspostave
kraljevske vlasti u Hrvatskoj, javlja (prvi put spomenuta 1350-51) zajednica »dvana-
est plemena plemića (sic! S. A.) kraljevine Hrvatske« (nobiles duodecim generationum
regni Croatie) kao organizacija jednog dijela tog plemstva. Ova je branila svoje oslobo-
đenje od plaćanja poreza, smanjenje vojničke dužnosti i svoje posebno nasljedno pra-
vo (consuetudo Croatorum), povezano s plemenštinama« (Feudalizam kod jugoslaven-
skih naroda, Enciklopedija Jugoslavije 3, Zagreb 1958, 306). No svi ti njegovi navodi
trebaju mnogo jaču potvrdu negoli samo ovakvo nedokazano zaključivanje!
9
M. Barada, Lapčani, Rad JA 300, Zagreb Г954, 474, 375.
0
SCD XI, 631.
1
Miscellanea II-IV, 15, 16 (5. X 1359).
2 joj drugoj radnji čak dade ovom dokumentu »legendarni karakter Qualitera« i da ga
SCD XIII, 86, 88 (28. XII 1360).
3
SCD XIV, 268 (10. VI 1370).
4
Ovaj Qualiter, kako ga je Barada nazvao, u trogirskom rukopisu Tornina djela
koji se i sada nalazi u budimpeštanskom Nemzeti muzeum pisan je svakako u II polo-
vici 14. stoljeća, što tvrdi isprva i Barada (Postanak hrvatskog plemstva, Časopis za
hrvatsku poviest - ČHP 1/3, Zagreb 1943, 202). Ali se s njime ne bismo mogli nikako
složiti u pogledu samog datiranja Qualitera, tj. da je taj najstariji sačuvani tekst baš iz
1387. ili 1388. g. (M. Barada. o. c., 203). Naime, ako je Tomino djelo prepisano u odre-
đenoj polovici 14. stoljeća na I — 82' listu, a na l. 83 istom je rukom pisan i taj Qualiter,
onda je i on svakako iz toga razdoblja, a ne 1387. ili 1388. g. na osnovu popisa splitskih
nadbiskupa istom na I. 102- 103, kako to tvrdi Barada (o. c., 203). Budući da Qualiter
dolazi odmah iza Tomina djela, a tek iza 19 listova je istom rukom sastavljen i onaj
popis, ne znači nikako da je ta Baradina datacija u godinama tačna, iako je isti nepoz-
nati pisar. Jednom riječju, mi ne možemo nikako odrediti sasma određenu godinu to-
ga prijepisa Qualitera.
15
M. Barada, o. c., 204.
324
to, govori o istoj toj instituciji,16 kada se navodi » . . . duodecim tribus Croa-
torum .. ,«17, u 15. stoljeću18 pa istom 1459. g. javlja se ponovo ta institucija
(omnium nobilium duodecim generationum regni Croatie)19 i za toga više ni-
kada.
Prvi pak popis prezimena onih dvanaest hrvatskih plemena daje nam
Qualiter20 od koga je sačuvano nekoliko ranijih i kasnijih prijepisa.21 Tu su
nabrojena ova plemena: Kačići (Chacichorum), Kukari (Chucharorum), Bu-
bici (Subbithorum), Čudomirići (Quddomirorum), Snačići (Sna9ithorum),
Murići (Murithorurn, cithorum), Gusići (Gussithorum), Korinjani (Korinen-
sium) i (et) Lapčani (Lap9anorum) Poletčići (Politchorum), Lasničići (Ι^ςηί-
cithorum), Jamometi (Jamometorum) i Tugomerići ili Tugomirići (Tugomi-
16
Ovaj pripis (ili bilješke po V. Novaku) ovom kartularu, gdje se navodi ova insti-
tucija, jasno i nepobitno govori da je ta ustanova postojala svakako prije 14. stoljeća,
što se može točno uočiti iz samog sadržaja (V. Novak — P. Skok, Supetarski kartular,
Zagreb 1925, 230), koji čak može biti djelomično i izmišljen. Prema tome se zaključiva-
nje N. Klaić i B. Grafenauera koji se nijesu na ovaj podatak uopće osvrnuli, ne može
održati u vezi stavljanja postanka te ustanove u prvu polovicu ili sredinu 14. stoljeća,
što je prije njih M. Sufflay prvi ustvrdio.
17
V. Novak — P. Skok, o. c., 138, 230.
18
Onaj Baradin navod iz darovnice bosanskog kralja Stjepana Ostoje od 8. XII
1400. godine (Lapčani, 475, bilj. 5) uopće se ne odnosi na ovu ustanovu.
19
F. Šišić, Priručnik izvora hrvatske historije I/l, Zagreb 1914, 495.
20
N. Klaić koja čak, slijedeći Švoba, sumnja u auteničnost Trpimirove i Muncimi-
rove isprave (N. Klaić, D. Švob, Komes Domald, Historijski Zbornik X/1 —4, Zagreb
1957, 175), u svojoj radnji »Plemstvo dvanaestero plemena kraljevine Hrvatske« (His-
torijski zbornik IX/I — 4, 83 — 100) uvjerena je da je Qualiter falzifikat, nabrajajući i sli-
jedeći također razna mišljenja o tome i uporno nastojeći da i utvrdi taj falsifikat. Me-
đutim, M. Kostrenčić je nedavno sasma uvjerljivo obrazložio vjerodostojnost ovoga
dokumenta, toga zapisa iz 14. stoljeća, kojega je autor crpao svoj tekst iz nekog auten-
tičnog suvremenog izvora (Nacrt historije hrvatske države i hrvatskog prava I, Zagreb
1956, 149—152), što N. Klaić, ostajući i dalje uporno na svom starom već davno od
drugih prije iznesenom stajalištu, letimično pokušava oslabiti (N. Klaić, Noviji radovi
na društvenoj problematici srednjovjekovne Hrvatske, Godišnjak istoriskog društva
Bosne i Hercegovine Χ/1949-1959/, Sarajevo 1959, 347, 348), da ponovo u jednoj svo-
nazove: imaginarna i tobožnja »pacta conventa« (Postanak plemstva »dvanaeste-
ro ...«, HZ XI —XII, 161, 162). Na sumnje u postojanje »pacta conventa« i iznošanje o
njenoj legendarnosti osvrnuo se opširno i uspješno O. Mandić, navodeći da je to prije-
pis iz falzifikovane isprave i da su 1102. sklopljena ona »pacta conventa« (»Pacta con-
venta« i »dvanaest« hrvatskih bratstava, HZ XI-XII, 165-169, 183-190,
196 — 203). Uz to usput da navedemo da od samog Qualitera još nitko nije detaljno pa-
leografski, a onda i diplomatski prostudirao sve njegove tekstove i onda donio o tome
-svoj sud. Tome se pristupilo samo polovično, a kada se malo bolje uđe u sadržaj Quali-
tera, opaža se starost pojedinih izraza (čak i pogrešno prepisanih) koji ne odgovaraju
14. stoljeću. Zatim npr. na kraju teksta Qualitera ne stoji da je to uređeno 1102. godi-
ne, nego samo piše: I tako je bilo uređeno (Et sie extitit ordinatum), a onda dolazi po-
sebna rečenica (sa veliko D): De anno Domini MCII et cetera (M. Barada, Posta-
nak .... 205), što znači: Od godine 1102. itd. Iz ovoga se očito vidi da baš ovdje nešto
nedostaje, te uz ostalo i taj pasus pobija tvrdnje onih koji hoće naprečac da dokažu da
je Qualiter samo prosti falzifikat!
21
O trima glavnima i najstarijima prijepisima piše M. Barada (Postanak ..., 201,
203), a još neke navest ćemo u idućoj bilješci.
325
rorum).22 Drugi već navedeni pripis u Supetarskom kartularu navodi tako-
đer 12 plemena (generibus, generacionibus) i to prvo 6 anonimnih, a onda
22
U Biblioteca Apostolica Vaticana u Rimu pod Vatic. lat. 7019 (o tom gl. i M. Ba-
rada, Postanak ..., 201, 202) iza Tomine »Historia« nalazi se i zasebni tekst koji govori
o onom Kolomanovu paktu s 12 hrvatskih plemena. Taj je tekst svakako iz 14, a po
svoj prilici najkasnije iz druge polovice 14. stoljeća, tj. ne kako M. Barada samo opće-
nito navodi daje »pisan goticom 14/15. st.« (o. c., 201). Budući da Barada u već spome-
nutoj 'svojoj radnji donosi ispod crte diferencijacije tog vatikanskog rukopisa od tro-
girskog rukopisa (M. Barada, o. c., 203 — 205), to ćemo navesti iz drugih rukopisa koje
on ne poznaje podatke o tim plemenima. Tako se u Biblioteca Marciana u Veneciji na-
lazi rukopis iz 16. stoljeća pod Lat. Cod. 3290 u kome je »Historia Salonitanorum Po-
ntificum atque Spalatinorum« na strani 103 dok na str. 108' stoji: »Colomanus filius
Vladislaui Regis Hungarie ....» i onda se redaju ona hrvatska plemena ovako pisana:
»Comitem Guram de genere Chacithorum
Comitem Hugrinum de genere Chucharorum
Comitem Marmognam de genere Subithorum
Comitem Pribislaum de genere Cudomiritorum
Comitem Georgium de genere Snacitorum
Comitem Petrum de genere Macithorum (sa strane je dodano na desno: quidam
hiis Muritorum)
Comitem Paulum de genere Gusitorum
Comitem Martinum de genere Carinensium et Lapacanorum
Comitem Pribislaum de genere Politchorum
Comitem Obradum de genere Lasnicitorum
Comitem Joannem de genere Jamometorum
Comitem Mirogum de genere Tugomirorum ...«
U istoj biblioteci pod Ital. Cod. 6149 čuva se uz rukopisni prijevod »Istoria delli Ponte-
fici Salonitani e Spalatini« i Qualiter koji je na str. 161 i 161' gdje stoji ovo: »Con quäl
patto e come i Croati si diedero al Re d'Vngaria«. To je preveo sa latinskog na talijan-
ski jezik Giorgio Capranica u Veneciji 1620. godine. Taj tekst koji nas interesira poči-
nje sa »Colomano ...«, a onda slijedi: » ... delle duodeci Tribu di Crouacia cioe il Con-
te Guran della stirpe de Cazitti. II Conte Vgrino de la Cucharorum. II Conte Marmogna
di stirpe Subbichorum. II Conte Presbilao sangue Zuddomirithorum. II Conte Giorgio
di genere Snazithorum. Il Conte Pietro de stirpe Murithorum. II Conte Pauolo de stir-
pe Gussichorum. II Conte Martino de stirpe Krinensium, et de stirpe Lapzanorum! Il
Conte Presbilao de genere e stirpe Polithorum. II Conte Obrado Giovanni de sangue
Jamometorum, et il Conte Mirogo de sangue Tugomirorum .. .«. U drugom pak ruko-
pisu teksta tzv. Baradinog Qualitera koji je prijepis iz 17. stoljeća, a nalazi se u navede-
noj biblioteci u Rimu pod Vat. lat. 6958 na str. 229, piše i ovako za ova plemena od
onih 12: » ... comitem Pribislauum de genere Guddomirorum . . . comitem Georgium
de genere Cithorum ... comitem Martinum de genere Cariensium et de genere Lapza-
norum . . . comitem Hobradum de genere Lasnizitorum ...«. U biblioteci »Museo Civi-
co« u Padovi nalazi se rukopis iz 18. stoljeća pod signaturom C. M. 28 gdje je »Historia
delli Arcivescovi di Salona, hora di Spalato di Thoma Archidiacono Spalatino« preve-
dena na talijanski jezik. Na str. 131 stoji napisano »II Fine«, a na str. 132 »Memofiale
della B. M. di Tomaso Archidiacono di Spalato« i odmah zatim stoji: »Colomano Nipo-
te di Ladislao Re d'Hungheria ... dodeci nobile di piu sapienti delle dodici tribu della
Croazia, cioe li
1 Li Co Giacomo della stirpe Cacich
2 Co Vgrino della stirpe de Covacich
3 Co Marmogna della stirpe de Subich
4 Co Priuislao della stirpe de Tudonzirich
5 Co Giorgio della stirpe de Snacitich
6 Co Pietro della stirpe de Citecich
326
drugih 6 su poimence napisani: »Kacigi, Cucari, Snasci, Cudomirigi, Mogoro-
uigi, Subigi«.23
2.
Naš cilj je da obradimo svako po Qualiteru redom navedeno pleme koje
je živjelo u okolici Zadra za vrijeme vladavine Ludovika I, a onda i za njego-
vih nasljednika, te sve do kraja prestanka njihova pojavljivanja u izvorima.
Nadalje, uz ta plemena obradićemo i ostala, koja ne pripadaju navedenoj us-
tanovi. Zato se nećemo ograničiti samo na plemena koja su živjela u tzv. za-
darskom distriktu koji tokom stoljeća mijenja svoje područje i granice,24 ne-
go ćemo uzeti nešto širi teritorij,25 a to je bliža i dalja okolica Zadra gdje su
živjela hrvatska plemena. Granice ove okolice čine mjesta Nin — Novigrad-
— Bribir — Skradin — Biograd n/m.
Prvo pleme Kačići javlja se istom 1348. g. Naime te godine je u Bribiru26
prisutan kao svjedok Priboj »Kasig«,27 a tek 1355.28 Lapčić, pripadnik tog ple-
7 Co Paolo della stirpe de Gusich
8 Co: Martino della stirpe de Carinetich, et Lapcanich
9 Co Priuislao della stirpe de Poglizzani
10 Co Obrado della stirpe de Lasnizitich
11 Co: Gio. della stirpe de Giamometovich
12 Co. Marmogna della stirpe de Tugoncitich ..«
23
V. Novak - P. Skok, o. c., 230.
24
O njemu je detaljno pisao, ali dosta hipotetički i suviše smiono i neuvjerljivo I.
Beuc ne ulazeći u promjene ovog distrikta iza 1409. godine (Statut zadarske komune iz
1305. godine, Vjesnik Državnog arhiva II, Rijeka 1954, 522 — 540) kada se ovaj u izvori-
ma 15. stoljeća naziva čas »districtus«, a onda »territorio« ili »agro« (S. Ljubić, Listine
o odnošajih između južnoga Slavenstva i mletačke republike V, Zagreb 1875, 181, X
(1891), 117, 147, 220, 242, 417).
25
1 dok O. Mandić kaže da su onih dvanaest uglednih bratstava u 12-om stoljeću
stanovali u onom istom kraju gdje se nalaze četiri — Ninska, Lučka, Sidraška i Bribir-
ska — od onih sedam županija koje sačinjavaju jezgru hrvatske države (Bratstvo u
srednjovjekovnoj Hrvatskoj, HZ V/3 —4, Zagreb 1952, 287), dotle N. Klaić isprva tih
dvanaestero plemena naprosto svodi na Ličku, Lučku i Kninsku županiju (Plem-
stvo ..., HZ IX/I —4, 98) da onda kasnije dopusti još jednu mogućnost »naime, da se
12 plemena lokalizira samo u Lučku županiju« (Postanak plemstva »dvanaestero ...«,
HZ, XI-XII, 149).
26
Bribir (nekadašnja rimska Varvarija), nekoć sjedište istoimene župe, bio je u
rukama plemena Subić. Nakon pada Ostrovice i Skadina (1522/3) i on je konačno pao
pod Turke koji su ga uništili (Miscellanea I, Zadar 1950, 16, bilj. 16; S. Zlatović, Topog-
rafske crtice o starohrvatskim župama u Dalmaciji i starim gradovima na kopnu od
Velebita do Neretve, Staro-hrvatska Prosvjeta II (1896), 87). U vezi s tim mjestom i
drugim lokalitetima koji se navode u ovoj radnji htjeli bismo istaći da ćemo dati za
njih samo najvažnije topografske podatke jer ćemo se u posebnom radu pozabaviti de-
taljno s topografijom zadarske okolice.
27
SCD XI, 451 (8. IV 1348).
28
1 Vj. Klaić (Hrvatska plemena od XII do XVI stoljeća. Rad JA CXXX, Zagreb
1897, 20, 33) i F. Šjšić (Priručnik izvora hrvatske historije I/l, 498) ne donose nijedan
podatak za 14. stoljeće o tom plemenu. Samo Sišić, bez potvrde izvora, naprosto kaže
da su Kačići imali svoje »baštine« i oko Zadra i Nina od 11. sve do 15. stoljeća (o. c. I-
327
mena (de generatione Cacichorum) koji stanuje u Podnadinu29 (Podnadi-
no).30 Tri godine kasnije spominje se Ladislav pok. Peroja31 Lapčića od ple-
mena Kačić (de generatione Cacich) koji uvodi prvo u posjed Kokičane (Coc-
hichna),32 a onda Suovare33 opata sv. Krševana u Zadru u ime kralja.34 G.
1361. pak spominju se u jednoj ispravi kao svjedoci Vojen pok. Perka od ple-
mena Kačić (de genere Chacigh) i Vlatko Radinić od istoga plemena u vezi s
Kokičanima,35 a 1374. Butko pok. Perkovića također od toga plemena (de ge-
neratione Cacich), stanovnik u Podnadinu (sub Nadini)36 koji prodaje svoju
zemlju u tom mjestu zadarskom plemiću Saladinu de Saladinis.37 Iduće su
pleme Kukati za. koje nemamo za ovaj period vladavine Ludovika I baš nije-
dan izvorni podatak.38 No zato je sasma obrnuto za pleme Šubići. Tako se
1345. g. spominju knezovi Pavao i Mladen Banici od plemana Šubić (genera-
tionis Subichievich) iz okolice Bribira,39 a 1347. na Pagu Dominik Šubić,40 i
onda iste godine s njime i Ivan Šubić.41 I dok se selo Čakavci (Chiaschaci)42
1367. g. navodi kao posjed baštinika kneza Marka iz Bribira43 koji je sigurno
od plemena Šubić, dotle se 1368. javlja i knez Butko, sin već pokojnog kneza
Mirka »Vutchetig«44 iz Bribira od plemena Šubić (de genere Subich) kao
starješina svojih plemenskih rođaka, te knez Budislav, sin kneza Jurislava od
Bribira iz istoga plemena, njegov rođak. Taj Butko zalaže ovom drugom svoj
29
Uz selo Nadin postojao je i lokalitet Podnadin, kako se to vidi iz spisa zadar-
skih notara = SZN u Državnom arhivu u Zadru = DAZ (SZN Andreas de Cantio = AC
(1353-1356) b. I, f. V, 46 — 1355 — Datia et incantus ciuitatis Jadre et eius distric-
tus = Di (1409-1457), 96 — 6. VIII 1403). Prema tome nije to Lapac, kako to piše M.
Barada (Lapčani 480), nego se taj lokalitet nalazio u okolici Karina (S. Antoljak, Pobi-
ranje marturine, crkvene desetine i vojšćine u zadarskom distriktu (1435), Starine JA
49, Zagreb 1959, 230, bilj. 29). Dakle nema pravo N, Klaić kada ne samo da pobija tu
Baradinu ubikaciju Lapca »nedaleko od Nadina« nego čak i tvrdi da u »primorju nije
nikad postojao« (N. Klaić, Noviji radovi..., Godišnjak ... X, 344 — 346).
30
DAZ-SZN AC b. I, f. V, 46 - 1355.
31
Nije »Percy«, kako to piše Smičiklas (CD XII (1914), 513, 514).
32
O ubikaciji tog mjesta gl. M. Barada, Lapčani, 478, bilj. 18, 478; S. Antoljak, o.
c., Starine JA 49, 232, bilj. 44.
33
1 danas postoji selo Suovare između Polešnika i Gornjeg Zemunika (P. Skok,
Postanak hrvatskog Zadra, Radovi Instituta Jugoslavenske akademije znanosti i um-
jetnosti u Zadru I, Zagreb 1954, 58).
34
SCD XII, 513, 514-8. X. 1358.
35
SCD XIII, 108-19. II 1361.
36
Toponim »Podnadin« se u izvorima spominje i kao selo »sub Nadini« (SCD
XIV, 87-2. XII 1374 (ili »Subnadino«) DAZ-SZN Petrus de Sercana - PS (1375-1416)
I/III, 22a-1395).
37
SCD XV 1934, 87-2. XII 1374.
38
Interesantno je da za ovo pleme ni Klaić (o. c., 35, 36) ni Šišić (o. c. I/1,498) ne-
maju ne samo za ovaj period nijedan podatak nego ni za ostali dio 14. stoljeća. .
39
Vj. Klaić, o. c., 41,37.
40
SCD XI, 401-7. X 1347.
41
Vj. Klaić, o. c., 41.
42
O Cakavcima gl. opširno: S. Antoljak, Zadarski katastik. Starine JA 42, Zagreb
1950, 406, bilj. 112.
43
DAZ-SZN Petrus Perencanus = PP (1365-1392) 1/9, 15, 19a.
44
U SCD (XIV, 152) stoji: Marchi »Vulchexig«.
328
posjed u selu Vrpljane (Verpliane)45 u župi Luki,46 a vidi se da je imao posjed
u selu Čakavac (Chiachauac)47 kod Ljube (Lubal)48 u »Srigiach«49 iznad Bribi-
50
ra. God. 1376. javlja se knez Juraj, sin već umrlog kneza Budislava Ugrinića
od plemena Šubić (de genere Subichiorum),51 što je po našem mišljenju sin
onoga Budislava iz 1368. godine. God. 1379. navodi se da je Petar Matijin, od
istoga plemena (generationis Subich), bio »judex nobilium« lučke župe.52 I
konačno 1381. imamo navedene knezove braću Butka, Jurja, Pavla, Gregorija
i Ivana, sinove već spomenutog pokojnog kneza Marka »Vulchitini«53 od Bri-
bira iz plemena Šubić (de genere Subich).54
Iduće pleme su Čudomirići. Jedan član toga plemena nalazi se 1348. u
Bribiru kao svjedok, a zvao se Radoslav »Chudomerig« ,55 G. 1361. pak u Ko-
kičanima navodi se kao svjedok u jednom zapisniku i Radić pokojnog Obra-
da od plemena Ćudomirić (de genere Zudomerich),56 1365. javlja pak kao sta-
novnik Kačine gorice (Cacinagorica)" Gruban Adam »Sclemechi« (?) od toga
istoga plemena58 (de genere Cudimerig).59
Od plemena Snačić60 nemamo nijedan podatak u izvorima iz ovoga do-
ba u njegovu postojanju u okolici Zadra, što ne mora značiti da ono nije ta-
45
U SCD (XIV, 152) stoji Verpoliane. Inače selo Vrpljane, kome C. F. Bianchi ne
zna odrediti smještaj (Žara cristiana II, Žara 1879, 415), nalazilo se u blizini sela Ja-
godnje, Rastevića (Krašćević) i Polače DAZ-SZN Articusius q. Dominici de Rivigna-
no = AR (1383- 1389/II) 6-11. VI 1391 - SZN Johannes Franciscus Grisinus = JFG
(1454-1495) b. II, f. 11/10 - 19. X 1494. - Arhiv samostana sv. Franje = A s F br.
24/24 (— prijepis — 30. V 1390).
46
O toj župi gl. S. Zlatović, o. c.. Starohrvatska Prosvjeta 1,215 — 217; F. Šišić, o. c.
I/l, 652; P. Skok, o. c. 45. No s ubiciranjem te župe i njenih gradova te trojice ne može-
mo se složiti, o čemu ćemo se u posebnoj radnji na to osvrnuti.
47
Čakavac = Čakavci.
48
Ljuba ili Ljubač kraj Nina (gl. i S. Antoljak, o. c., 416, bilj. 266).
49
To se selo spominje u izvorima samo 1368. godine i navodi da se nalazi u bribir-
skoj župi (SCD XIV, 153).
io
DAZ — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Nikole = A s N br. 223 — 3. VIII 1368;
SCD XIV, 152-154.
51
SCD XV, 218-7. VIII 1376.; V. Klaić, o. c., 41.
52
Miscellanea II-IV, 42, 43-13. VI 1379.
53
To je onaj isti knez, za kojega se navodi da je već 1368. mrtav.
54
Vj. Klaić, o. c., 42-9. IV 1381.
55
SCD XI, 451-8. IV 1348.
56
SCD XIII, 107-9. II 1361.
57
Kako je pretežno to selo u izvorima zvano »Ćaćina gorica« ili »Ćaćina goriza«, a
mnogo manje »Calcina goriza«, to onda Skok nema pravo u svome tumačenju toga to-
ponima kao Kalčina gorica u vezi sa zadarskom plemićkom porodicom Calcina i u po-
gledu ubiciranja tog mjesta (P. Skok, o. c., 60, 66, bilj. 171). Inače se to mjesto nalazilo
blizu Radokove vaši (DAZ-SZN AR b. V, s. I - 26. XI 1386.), Tršćana i Suovara (SZN Jo-
hannes de Salodio = JS) 1455-1501 (b. f. 1/5-4. XII 1466.). V. Valčić pak ubicira taj
lokalitet istočno od Suovara gdje počinje tok potoka Rašinovca (Granice ninske župa-
nije, Rad JA 288, Zagreb 1952, 105).
58
DAZ — Arhiv porodice Lantana = AL — Pergamena br. 3— 1365.
59
Ne »de genere Budimerig« kako to piše u SCD XIII, 433.
60
Samo u spisima arhiva grada Splita = AS (IV/2,3) u DAZ-u iz toga doba pod 1.
XI 1343. nailazimo na »Goislaui filii Prođi de Saucichorum.«
329
da bilo u tom kraju. No zato dosta znademo za Mogoroviće, koje u Qualiteru
nalazimo pod »Murithorum«, tj. »cithorum«,61 što nepobitno dokazuje da je
to prezime pisar krivo prepisao,62 jer je apsurdno dokazivati da to nije to
pleme koje također navodi i onaj pripis u Supetarskom kartularu kao »Mo-
gorouigi«. I dok Vj. Klaić,63 F. Sišić64 i M. Barada65 pišu da se to pleme spo-
minje u 11,12. i 13. st. u zadarskoj okolici, a od polovice 13. st. dalje da se na-
lazi i u Lici, mi vidimo iz isprave od 1347. g. da je Grubonja Mogorović
(Mogorouig) posjedovao selo Mokro66 koje je prodao zadarskom plemiću
Andriji Vita de Sloradis,67, a u drugoj listini iz 1348. javlja se Disoje Mogoro-
vić68 iz sela Grabrovčana (Grebreuisane).69 Prema tome Mogorovići žive i sa-
da u okolici Zadra. G. 1366. nalazimo u Ninu počasnog kneza toga grada ma-
gistra Novaka »Mogorouig militis regii«. Taj Novak pok. Pribislava »de gene-
re Mogorouig« imao je zemlju u Krnezi (Chernixa),70 što se vidi iz jedne
isprave izdane 1367. g. gdje je on bio i dalje u naprijed navedenoj funkciji. 71 1
g. 1373. u istoj časti i službi počasnog kneza Nina naveden je knez Novak (de
generatione Mogorouig),72 a tako i 1381. (Novak Petrouig de genere Mogoru-
ig).73 On će biti vjerovatno ono isto lice koje se javlja u listinama od 1366. i
1367. g., iako se 1381. ovako piše. G. 1369. u Visočanima74 se spominje posjed
baštinika Smolka Mogorovića75 dok se u spisima DAZ-a iz 1375. javlja Nikola
Radoslavić »de Mogorouich«.76 Iste godine kod Visočana se ponovo navodi
posjed baštinika pok. Smolka od plemena Mogor77 (de genere Mogor).78
61
M. Barada, Postanak .., 204, i bilj. 36.
62
M. Barada (o. c., 210) smatra to velikom vjerojatnošću.
63
o. c., 46.
64
o. c. I/l, 511.
65
o. c., 210.
66
To se selo nalazilo blizu današnjeg Sukošana (DAZ-SZN Johannes Philippus
Raymundus = JPR (1487-1516) b. I, f. 1/1-18. VI 1495.).
67
SCD XI, 338-340 - 20. I 1347.
68
SCD XI, 441 - 10. II 1348.
69
Taj se lokalitet nalazio blizu Draginića i Biljana (DAZ-SZN Presb. Petrus de Pa-
go = PPa (1486- 1529) b. II, f. II/2 - 4. IX 1515.). Inače se ne zovu Grebeničane kako
to stoji u indeksu SCD (XI, 690).
70
»Charnisa« ili Kerniza ili Karniza. To se mjesto nalazilo u blizini Brusa, Pod-
vršja i Poljica (DAZ-SZN Simon Venier = SV (1586- 1616) b. I, f. V, 120 — 6. X 1590).
Inače i danas selo Krneza postoji iznad Poljica.
71
G. Praga, Atti e diplomi di Nona (1284-1509). Estratto dell'Archivio Storico
per la Dalmazia XXXI-XXXII, Roma 1936, 47, 50. O Novaku Mogoroviću gl. još i M.
Barada, Hrvatski feudalizam, Zagreb 1952, 39 sa bilješkama 12. i 14.
72
SCD XIV, 559-31. XII 1373.
73
G. Praga, o. c., 54.
74
Taj je lokalitet kraj Radovina (S. Antoljak, o. c., 406, bilj. 110) ili, kako C. F. Bi-
anchi tvrdi, on je 3 milje udaljen od Poljica (o. c., II, 332, 333). Inače su postojali Veliki
i Mali Visočani (DAZ-SZN Vannes Dominico de Firmo = VF) 1389-1395 (b. I/II/l,
172-1400).
75
DAZ-SZN PP b. 1/12, 23.
76
DAZ-SZN PS II/1, 14.
77
Ibid. — SZN PS II/3.
78
Ovdje se nepobitno pokazuje postanak imena tog plemena kao patronimika od
imena sv. Hermagora (Mogor), kako je to samo nagadano bez podrške izvora F. Šišić
(o. c. 1/1,501).
330
Samo nekoliko podataka imamo o Gusićima79 za ovo doba i znamo da
su živjeli u zadarskoj okolici. Tako knez Grgur, sin kneza Kurjaka, koji se
prvi naziva Grgur Kurjaković (1355), u obrani svoje plemenštine stao je na
stranu Venecije protiv kralja Ludovika (1342).80 Radi toga mu je republika
sv. Marka ne samo u Zadru već i u zadarskom distriktu dozvolila da može
posjedovati kuće i imanja (1349).81 Ali kada je Ludovik sklopio s Venecijom
mirovni ugovor u Zadru (18. II 1358), zarobio je kneza Grgura i odveo ga sa
sobom u sužanjstvo u Ugarsku.82 Tom prilikom je, doduše, knez Grgur spasio
svoju glavu, ali je zato izgubio sva pokretna i nepokretna imanja koja su do-
pala kralja dok mu je posjed u Zadru sav bio opljačkan.83 Na tom prostoru u
ovom gradu je kasnije Ludovik sagradio svoju palaču.84 Interesantno je da se
1367. godine spominje još da je živ knez Grgur85 za koga piše Klaić da je um-
ro između 1360. i 1376. godine G. 1380. navodi se Klara, udova kneza Karla,
sina Budislavova, koja je živjela u Zadru kao duvna u samostanu sv. Niko-
le.86 Iz jedne isprave od 1358. godine pri pažljivu čitanju uočićemo da je prije
toga vremena imao neki posjed u Biljanima87 (župa Luka) Ivan, sin Jurja Gu-
sića (Gusigh) koji je to ostavio u baštinu knezu Budislavu, sinu Ugrina88 Kur-
jakovića.89 Iz jedne druge pak isprave od 6. V 1377. vidimo da su braća Niko-
la, Toma i Butko, sinovi pok. kneza Budislava, i Pavao, sin pok. kneza Karla,
i Karlo, sin pok. kneza Grgura, knezovi Krbave, imali u svom posjedu i selo
Trnovo90 sa svojim jobagionima.91 God. 1384, 1386. i 1389. u Ninu vrši službu
počasnog kneza i nosi titulu »militis regii« (koju je prije nosio Novak Mogo-
79
J. Šidak kaže za njih da su jedno od 12 hrvatskih plemićkih rodova (generatio-
nes) koji se spominju u tobožnjem ugovoru s kraljem Kolomanom (tzv. Pacta conven-
ta ili Qualiter). U početku žive u Sidraškoj župi blizu Biograda na moru odakle Slovi-
nja, sin Boričev, prelazi u krbavsku župu koju dobiva zacijelo na osnovu kraljevske
donacije (Enciklopedija Jugoslavije 3, 642).
80
Vj. Klaić, Rodoslovlje knezova krbavskih od plemena Gusić, Rad JA 134, Za-
greb 1898, 195.
81
S. Ljubić, Listine ... III, MSHSM III, Zagreb 1872, 110.
82
Vj. Klaić, o. c., 197, 198.
83
S. Ljubić, o. c. III, 384, IV, MSHSM IV (1874), 25.
84
S. Antoljak, Tko je zapravo bio Brunellijev zadarski knez »Paolo Svigno«?, Ana-
li Historijskog instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku,
god. VI -VII, Dubrovnik 1957 - 1959, 74.
85
DAZ-SZN PP b. I, f. VI, 5a — 3. VIII 1367.
86
Vj. Klaić, o. c., 198, 205, 206.
87
Mjesto Biljani su današnji Gornji i Donji Biljani, istočno od Zemunika (gl. op-
Jirnije M. Barada, Lapčani, 492, 493, bilj. 3). Barada dokazuje da su današnji Gornji
Biljani bili Draginići (o. c., 493, bilj. 3), što nije istina jer su u izvorima tačno odjeliti i
napose se navode Biljani a posebno Draginići (gl. DAZ — SZN Antonius Barba = AB)
1488—1509. (b. I, f, I, 17, 17a — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Krševana = AsK br.
131 — 1432).
88
SCD XII, 497 — 27. VII. 1358.
89
Vj. Klaić, o. c., 190-214.
90
Taj se lokalitet nalazio u blizini Pritičevaca koji su bili u današnjoj Pridrazi (S.
Antoljak, o. c., 415, bilj. 247), i Biljana (Arhiv samostana sv. Marije = A s M
1500- 1600/a/ — 20. IV 1504).
91
S. Antoljak, o. c., 395.
331
rović) Budislav, sin pok. kneza Budislava »de genere Gusich« ,92 Posebnu paž-
nju zaslužuju plemena Karinjani i Lapčani.93 Oni se u ovom periodu javljaju
odjelito, kako ćemo već vidjeti, unatoč tomu što su prvi potekli od drugih.
Tako se 1350. godine spominju prisutni u Vrani kao »ρΐβςϋ seu fideiussores«
94
Ivan pok. Disoja iz Karina (de Quirino) i Stjepan Merdesse iz istoga mjesta.
Iz jedne druge isprave od 15. VII 1351. vidimo da je Našman iz Karina (de
Quirino) sa svojom braćom držao neke posjede pokojnog župana Dragana
95
(Gragani) Draginića. Kada je pak podban Ivan Čuz sazvao opći hrvatski sa-
96
bor u »Podbrisano« u lučkoj župi, onamo je došao i zadarski plemić Franjo
Stjepan od plemena Draginić koji je tražio od Našmana pok. Petra iz Karina
97
(de Kanino!) i njegove braće da mu vrate dio zemlje u mjestu »Dragine«, a
98
koji dio su založili Franjini stari Jurislavu iz Karina, djedu Našmanovu. Ta
je rasprava konačno riješena uz posredovanje kneza Novaka pok. Petra »de
Breberio« koji je 4. XII 1354. dosudio Franji onu zemlju, a Našmanu i braći
kao otštetu poklonio svoju zemlju u Dobručavasi" (Dobrouchiauas).100 G.
1355. jedna Ludovikova isprava opet imenuje Našmana »de Lapuch« pok.
Petra koji se naziva knezom (comes) i »fidelis noster«. On je uspio da je taj
vladar njemu i svim plemićima »de Lapuch« potvrdio listinu, danu od kralja
Karla Roberta od 1322. godine koja je sadržavala privilegije u njihovu ko-
rist.101 Kada su se s plemićima »de Lapuch« stala osporavati prava na »terra
Karin«,102 došli su pred Ludovikovu majku kraljicu Elizabetu u Zadar (1360)
Našman, sin Petrov, Jurislav, sin Slovinjin (Slaui/n/a), Radoslav sin Mari-
92
G. Praga, o. c., 58, 61, 63.
93
O tom opširno gl. M. Barada, Lapčani, 473 — 535.
94
SCD XI, 566 — 16. I 1350.
95
SCD XII, 29, 260.
96
M. Barada pretpostavlja da su »Podbrisane« možda isto mjesto s »Podbadane«
koje stavlja na sjever Kamenjana (o. c., 492, bilj. l, 479). C. F. Bianchi meće to mjesto 2
milje od Prkosa na jedan brežuljčić (o. c. II, 403), a M. Klarić kod današnje Škabrnje
(Obrovac sredovječnih isprava) od X do XIV vijeka, (Vjesnik Hrvatskog arheološkog
društva NS XV, Zagreb 1935, 32). Međutim, iz izvora se vidi da se taj lokalitet nalazio u
blizini Kamenjana, Radobudića, Uskipaha i Lemeševa Hrašća (DAZ —SZN PS I/III,
20a — 1395).
97
Taj toponim nalazi se u izvorima još 1278. g. pod »Draghnich«, a onda i kao
»Dragine« (1354), kako je to dobro uočio i Barada (o. c., 492, bilj. 3, 493, bilj. 4). Inače
nalazimo to mjesto pod raznim oblicima (Draghinich, Draginigi, Draginich, Draginic-
hi). (S. Ljubić, Dva popisa listina (908 — 1782.) glasovitoga manastira sv. Krševana u
Zadru, Starine JA 19, Zagreb 1887, 144 (1436), SCD VIII (1910), 498 (1318), IX (1911),
182 (1324), XI, 57 (1343), 438 (1348), Miscellanea II-IV, 43 — 13. VI 1379), a 1508. se čak
zovu i »Draganich« (S. Gunjaca, Repertorium actuum domini Antonii de Zandonatis
olim publici et iurati notaru Jadre, Starine JA 42, 280). Po Baradi oni su se nalazili u
blizini sela Grabrovčana, Praskvića i Domakovaca (o. c., 492, 493, bilj. 3).
98
Ovaj Jurislav bio je sin kneza Slovina iz Karina, a njegova žena zvala se Rados-
lava, kći Štipka Garlovca iz Bribira, koja je kupila od kneza Ivana pok. Tome Bribir-
skoga neke zemlje (SCD XII, 427—11. VII 1357).
99
SCD XII; 259, 260.
100
Taj lokalitet nalazio se u blizini današnje Polače (DAZ-SZN AR b. II/6 — 31.
VIII 1392).
101
SCD XII, 297, 298 — 26. VII 1355.
102
O tumačenju te riječi gl. M. Barada, o. c., 495.
332
nov, Ivan sin Matijin, Radoslav sin Ivanov i Mladen, sin Grgurov, te su pobili
sve optužbe i dokazali pravo na svoj posjed. Nato im je Ludovik 28. XI 1360.
godine izdao ispravu kojom je potvrdio, uzevši u obzir zasluge navedenih ple-
mića »de Lapuch«, »terram Karin« i sva sela i posjede u njoj smještene osim
Kokičana za koje se vodila rasprava između njih i opata sv. Krševana u Za-
103
dru. Pred istom kraljicom u Zadru bilo je održano sudbeno ročište glede
Kokičana za koje su se borili onaj opat i Našman (de generatione Lapuch)
104
koga je onaj prvi optužio zbog bespravnog držanja toga posjeda. Konačno
nakon provedenog preslušanja s jedne i druge strane Ludovik je donio pre-
sudu po kojoj je dao pravo opatu na Kokičane u koje ga je po nalogu kralja
105
imao uvesti ban. Pri provođenju toga akta u Kokičanima bili su prisutni
1361. godine i Vulčeta »Lapzanini« i braća Diminić i Radić, sinovi pok. »Lap-
pcii de genere Lapuch«.106 God. 1367. nalazimo u Ninu plemića Jakova, sina
Jurislavova iz Karina (de Quirino) od plemena Lapčana (de Genere Lap9a-
nin) kojemu je tamošnji kaptol na njegovu molbu i sve njegove braće, rođa-
ka i bližnjih od istoga plemena (de dicta generatione Lapuch) prepisao onu
ispravu od 28. XI 1360. godine.107 G. 1379. nalazimo pak u Podgradu108 kao su-
ca »nobilium« lučke župe navedenog i Vladihu, sina Jurjeva od plemena Ka-
rinjana (de genre Karinensium) i plemiće braću Grgura i Borina Jurislavove
iz Karina (de Karino).109
Za Poletčiće imamo za ovo razdoblje jedan jedini izvorni podatak iz
1359. godine. Tada se spominje Vladac Dorosalić iz Tršćana (Tersiane)110 Po-
lečić (Polecich).111
Za Lasiniće112 ili Lasničiće113 su pak dva podatka u ispravama. Tako se
prvo spominje 1361. g. kao svjedok pri dodjeljivanju Kokičana samostanu
103
SCD XIII, 69 — 71.
104
U ispravama od 31. XII 1360. i 7. II 1361. zove se Našman »de genere Lapuch«
(SCD XIII, 90, 102), a u prijepisu one od 1364. g. iz 17. stoljeća čak »Našman iupanum
de Carino de genere Lapzanich« (S. Ljubić, Dva popisa listina glasovitoga manastira
sv. Krševana u Zadru, 82, 114). O razvoju županskog naslova u Karinu gl. M. Barada,
Lapčani, 487, 488.
105
SCD XIII, 79-83 (21. XII 1360), 90 (31. XII 1360).
106
SCD XIII, 106-108 — 19. II 1361.
107
SCD XIV, 69 - 28. VII 1367.
los podgrade (nekadašnja rimska Asseria), danas dio sela Perušića u blizini Ben-
kovca u kome se nekoć sastajao i plemićki sud lučke župe (Miscellanea II — IV, 42, bilj.
3).
109
Miscellanea II-IV, 42-44 — 13. VI 1379.
110
To je selo bilo nekoć oko današnjih Rezana ili Ražana, Kašica i Suovara (S. An-
toljak, Novi podaci o hrvatskom pjesniku Petru Zoraniću, Grada JA 22, Zagreb 1952,
249, bilj. 52).
111
DAZ-SZN Corr. de Padova = CP sec. XIV - 31. V 1359.
112
1 dok ih Vj. Klaić zove: Lasničići ili Lisničići (Hrvatska plemena, 68), dotle ih
Sišić zove: Lačničići ili Lisničići (Priručnik izvora . .. I/l, 502), M. Barada: Lačniči (Po-
stanak . .., 204, 210) a N. Klaić Lisničići (Postanak plemstva »dvanaestero ...«, HZ
XI —XII, 154). Međutim, na osnovu izvornog materijala o njima vidi se da su se oni na-
zivali: Lasničići.
113
Vj. Klaić piše (o. c., 68) da se to pleme samo tri puta spominje u prvoj polovini
13. stoljeća, a kasnije nikada više!
333

sv Krševana Martin pok. Tolse114 od plemena Lasinčić (de genere Lasin-
cich) 115 a drugi put 1370. godine. Tada se javlja u izvoru Juraj Lasničić (Las-
nitichi) iz Bicine116 (Bicina).117
Jamometise u ovom periodu navode tri puta. Prvi put 1351. g., kada Vi-
tarije pok. Jurislava »de genere Dravilcinorum«, stanovnik Poricana (Pari-
zan)118 daruje Radoslavu pok. Zarnuka od plemena Jamometa (de generatio-
ne Jamometorum), stanovniku Krbave, neke zemlje,119 drugi put 1366. kada
Nikola »Cherbouig de Nona de genere Jamomet« kupuje zemlju u Prahulja-
ma u ninskom distriktu,120 a treći put 1373. kada plemići Hlapac i Radoslav
Pribišević »de genere lamenicth«, stanovnici u Maglinama,121 odstupaju
zemlju blizu toga sela na položaju zvanom Sopot122 koju su bespravno odu-
zeli Nikoli i Andriji, sinovima pok. Grbonje.123
Tugomerići ili Tugomeri javljaju se također tri puta u ovo doba. Prvi put
se navodi u Vrani 1350. g. Kosma Mihovil »Tugomirig«,124 drugi put da pri-
sustvuje 1351. predaji posjeda u Draginićima125 plemić Kozma Tugomerić
(Tugomerich),126 što će biti identičan svakako s onim Kozmom Mihovilom, a
treći put istom 1379. kao sudac »nobilium« lučke župe u Podgradu Vlatko
Šegotić od plemena Tugomerić (generationis Tugomerich).127
Uz ova već nabrojena plemena nailazimo u ovom vremenskom rasponu
i na druga. Tako se opet u Vrani navodi uz ostale plemiće i Novak pok. Sta-
nislava »Vireuig«,12* a na hrvatskom saboru u Podbrižanima (Podbursana) u
lučkoj župi 1351. ili 1352. g.129 prisustvuju već navedeni plemić Novak, sin
114
12. II 1322. g. u Hrašćanima (danas Raštanima) prisustvuje kao svjedok i Hla-
pac, sin župana pok. Tolse, »Laznichig« (DAZ — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Do-
minika = AsD br. 703), a ne »zupari Tolse ...«, kako piše Vj. Klaić (Acta Kegleviciana,
MSHSM 42, Zagreb 1917, 2).
115
SCD XIII, 108 (19. II 1361).
116
DAZ-AsD br. 730 (5. VIII 1370); SCD XIV (1370).
117
»Bitina« ili »Bicina« bila je u blizini Rastevića, Polače, Tinja i Lišana (DAZ-
- SZN PP IV/4, 13a — 1388). Po Zlatoviću nalaze se ostaci kule Bicine na brežuljku u
selu Polači na jugoistočnoj strani Nadinskog jezera (o. c., Starohrvatska Prosvjeta l,
214).
118
Nekoć lokalitet blizu rječice Bašćice (DAZ-SZN Andrea Fori = AF
(1675 -1708) b. I, 4,1/5, 38a — 7. IX 1681.) i Posedarja (DAZ - SZN Zuanne Braicich —
ZB/1621 - 1645/b. I, f. 1/7, 26—11. VI 1623).
119
SCD XII, 60 (1351).
120
G. Praga, Atti..., 48.
121
To je mjesto bilo po Bianchiju između Radovina i Ražanca (o. c. II, 419), tj. u
blizini Čakavaca (DAZ-SZN Johannes de Calcina = JC/1439-1492/b. II, f. HI/8,
397a - 28. VIII 1446) i Kamenjana (DAZ - Arhiv porodice de Ponte = AP I - 1459).
122
Taj toponim javlja se samo 1373. g. prvi i posljedni put u izvorima, a bio je u
blizini Maglina.
123
G. Praga, o. c., 53.
124
SCD XI, 566 (16. l 1350).
125
O tom lokalitetu gl. bilj. 95.
126
SCD XII, 30 (15. VII 1351).
127
Miscellanea II-IV, 43 (13. VI 1379).
128
SCD XI, 566 (16. I 1350).
129
M. Barada, Postanak . . ., 200, bilj. 27.
334
Stanislavov, i drugi kao i »tota parentela eorumdem Virovnygh« koji se nazi-
vaju i Hrvati »de progenie Virovnygh« i »progenies Virovnygh«.130 God. 1360.
prisustvuje predaji već spomenutih Kokičana i »Galisse« pok. Dražoja od
plemena Virević (de genere Vuorich).131 God. 1370. nailazimo na ser Stojšu
Banica (Bani9), sina pok. Stoj se od plemena Virević (de genere Vireuich) ko-
ji je bio stanovnik sela Miranja,132 a imao je i zemlju ispod »Stinice«.133 U Ve-
likim Jošanima (Jelsane magne)134 također su Virevići posjedovali vinog-
rad.135 God. 1379. prisustvuje u Podgradu jednoj presudi plemićkih sudaca
lučke župe i Jakov Stojšić od istoga toga plemena (de generatione Vireu-
ich).136 Samo jedanput nalazimo već spomenutog Vitarija pok. Jurislava »de
genere Dravilcinorum«, stanovnika Boričana (Porizan),137 ali zato više puta u
istom već navedenom periodu na Draginiće. Tako 1343. g. spominje se ple-
mić Beroj, sin pok. Vuka »de Draginich« koji prodaje jednom zadarskom
plemiću neke svoje zemlje u Draginiću.138 Zatim 1354. navode se plemići »de
Draginigi« i njihov župan već tada mrtav Dragan »de Draginic« koji je imao
zemlje u »Dragine«.139 God. 1359. nailazimo na plemiće »de Draginigh« koji
su držali svoje posjede u Luki.140 Iste godine spominje se ponovo »generacio-
ne Dragynich«141 čije je posjede u Luci između sela Grabrovčana i Praskvi-
ća142 imao nasljediti Franjo,143 sin pok. Stjepana i unuk Nozdronje, na osno-
vu isprave Ludovika I od 1350. godine. Iz isprave od 1379. godine vidi se da
su već mrtvi braća Toma i Stjepan, sinovi također navedenog Draga »de ge-
neratione Draginich« koji su imali u selu Draginiću svoje posjede koje su na-
slijedili nakon izumrća tog plemena članovi zadarske plemićke porodice
130
SCD XI, 631 (15. VIII 1350/?/).
131
SCD XIII, 108.
132
C. F. Bianchi kaže za Miranje samo da je pravoslavna župa (o. c. II, 373), Zlato-
vić pak piše da je u istoimenom selu obla kula i crkva sv. Mihovila »in Mirani« (o. c..
Star. Prosvjeta II, 14, 15) dok P. Skok navodi da se Miranje nalazi u župi Luki i stavlja
ga kod Rogova (Postanak ..., 52, 53). To mjesto postoji i danas iznad Ceranja.
33
Taj lokalitet ležao je kod Vrčeva (SCD IX, 13).
34
O njima gl. Opširno M. Barada, Lapčani, 478, 479.
35
A s M No 57 — In nomine dominis libro G de livelli ed affitti... (2. XII, 6. VI
1372)
36
Miscellanea II-IV, 44.
37
SCD XII, 60 (1351).
38
SCD XI, 56, 57 (25. IV 1343).
39
SCD XII, 260 (4. XII 1354).
40
SCD XII, 567 (28. IV 1359).
41
Miscellanea II-IV, 15 (4. X 1359).
42
1 dok Bianchi samo navodi kako se Praskvić nalazio u 15. stoljeću u novigrad-
skom okrugu (o. c. II, 421), a Skok tvrdi da se taj lokalitet ne može tačno ubicirati (Pri-
lozi k ispitivanju srpsko-hrvatskih imena mjesta. Rad JA 224, Zagreb 1921, 142), M.
Klarić kaže da to mjesto nije drugo nego današnji Korlat, sjeverozapadno od Benkov-
ca, a u blizini Nadina (o. c., 31). Međutim, iz isprava vidimo da su se Praskvići nalazili
blizu Grabrovčana, Domakovaca (SCD XII, 567, IX, 219), Karina (DAZ-SZN Theodo-
rus de Prandino = TP (1403-1441) b. I, f. II, 62 — 28. XI 1417), a nasuprot Zemuniku
(Ibid. — SZN Nicolaus quondam Benedicti = NBe (1433-1469/b. II, f. III — 1435).
143
SCD XIV, 268 (10. IV 1370).
144
M. Barada, Lapčani, 493, bilj. 4.
335
Nosdrogna,145 indirektni pripadnici istoga toga plemena.146 Zatim imamo
podatak iz 1360. g. da je primopredaji Kokičana kao svjedok prisustvovao ta-
mošnji stanovnik Mihovil pok. Ivana Stupica (Stupig) i Ivan pok. Stojka »de
genere Rugneuaf« iz Uštipka147 (de Vstipach).148 God. 1361. vidimo da su Ju-
raj sin Jurjev, Jurislav, sin Slavonje, Obrad, sin Jurislava, i Damjan, sin Jure
»de generatione Glamochani« koji su kralju Ludoviku iskazali svoju vjernost
u ratu protiv Češke imali posjede u Banjevcu149 i Kašicu.150 Ali su ih izgubili i
morali konačno predati kraljevu vitezu Jakovu151 Cesanisu.152 To pleme (ge-
nere ... Glamocane) imalo je i svoj posjed u selu Visočanima koji su se zvali
i Glamočani (1367).153
3.
U periodu od 1382. do 1409. godine, tj. do pada Zadra i njegove okolice
pod Veneciju, imamo mnogo više podataka za sva ta plemena kao i još neka
nova. Tako se od Kačića 1384. spominje Mihajlo, sin Klapca Radevića (Clap-
cisu Radeuich de genere Cacich) iz Podnadina154 koji se već 1396. kao »Mi-
145
Miscellanea II-IV, 43.
146
Ovdje treba istaknuti da Šišić sasma pogrešno tvrdi da je Simon de Nosdrog-
na potomak plemena Tugomirić dok sasma pravilno piše da je Filip Franjo plemena
Draginić (Priručnik ... I/l, 494, 493), a to je zapravo otac Jordana i djed Simona pok.
ser Jordana »de Nosdrogna« (Miscellanea II —IV, 43, 42). Inače se ta zadarska porodi-
ca nikada izravno ne naziva »od plemena Draginić«, a u Zadru se navodi od polovice
13. stoljeća (gl. M. Barada, Lapčani, 493, bilj. 4; S. Antoljak, Zadarski katastik, 403,
bilj. 63). dok zadnji član te obitelji po posljednji put 1545. godine (S. Ljubić, Dva popi-
sa ..., 16 — 21. XI 1545). Zato mi nećemo u tekstu i o porodici Nozdronja govoriti kao
članu plemena Draginić, kako to čini N. Klaić (Postanak ..., HZ XI —XII, 145, 146).
147
SCD XIII, 107.
148
To se mjesto nalazilo u blizini Kamenjana (DAZ —SZN Matheus Sonzoni-
us = MS/1492- 1530/b. IV, f. IV — 4. XII 1526), Kokičana (SCD XIII, 107-109), Nadi-
na i Jošana (DAZ - A s N III br. 4 - 1503).
149
Banjevci ili Banjevac spominju se već u 13. stoljeću u izvorima i taj se lokalitet
nalazi i sada sjeveroistočno od Vranskog jezera (M. Barada, Lapčani, 507).
150
Lokalitet Kašić i danas se nalazi 2 milje od Smilčića (S. Antoljak, o. c., 415,
bilj. 245).
151
SCD XIII, 185-190; Opširno o tom M. Barada, Lapčani, 508, 509.
152
Jacobus de Cesanis koga Barada zove Šubić na osnovu dokumenta od 15. XI
1361. g. gdje se u toj ispravi naziva i to samo jedanput, i »Jacobum Subych« (SCD XIII,
185— 190), i pretpostavlja daje de Cesanis kriva grafija mjesto »Gelsanis —Jošani« (M.
Barada, o. c., 508, bilj. 64), nije Šubić. Naime on se inače u svim ostalim izvorima zove
»de Cesanis«, a bio je zadarski plemić koji je bio Ludovikov admiral (1358) i istovre-
meno knez Brača, Hvara i Korčule. Uz njega nalazimo u izvorima i Zadrane Matiju i
Andriju »de Cesamis« (V. Brunelli, Storia di Žara I, Venezia 1913, 497, 498). Taj je Ja-
kov imao i svoju grobnicu u samostanu sv. Franje u Zadru na kojoj je stajalo i ovo:
»Hic iacet dominus Jacobus de Cezamia miles nobilis ciuis Jadre, qui uirtute sue in-
dustrie ad honoremcorone Vngarie perfidos Venetos expoliauit extra Jadram etc.«
(DAZ — Libro di conti della famiglia di ser Donato Matafari (1449), str. 268a; gl. i V.
Brunelli, o. c. I, 487).
153
DAZ-SZN PP 1/9, 15, 19a.
154
Ibid. - SZN PS I/III, 8.
336
caglo Clapcich de dicto genere Cacich« imenuje kao stanovnik Zadra.155 God.
1384. navodi se neki Medenić »de genere Cacich« iz istoga mjesta koji je
imao neki posjed u mjestu zvanom Butina156 (Butine),157 a 1387. Bogdan Ka-
čić, stanovnik sela Blato158 (Blate)159 i Pavao Fermačić od Kačića iz Podnadi-
na (de Cacicho de Podnadino).160 Inače je pleme Kačić (de genere Cacich)
1394. imalo posjede u selu Bistrovina161 ili Bistrevina.162 Kao stanovnici Pod-
nadina navode se 1395. braća Arkandeo i Griško (Grischo), sinovi Klapca
(Clapci) od plemena Kačić (de genere Cacich), a 1396. Karol pok. Butka 163
Kučića (Cu9ica) i Juraj pok. Vlatka iz Podnadina od istoga plemena kao sta-
novnici Zadra.164 Taj se Juraj navodi u izvoru i 1400. godine.165 Iz isprave pak
od 1396. godine koja je potvrđena 16. VII 1403. od ninskoga kaptola doznaje-
mo da je knez Posedarski kupio za 3000 zlatnih forinti sela »Kachyna gorica,
Suhouari, Gergurichauas166 et Karnisa« od Mihajla, sina Ivana »de genere
Kachich de Nona«.167 God. 1399. spominje se već da je mrtav Petar »Gelci«
iz Bistrovine »de genere Cacich«, oženjen Stojom Cvetka Poletčića.168 Među-
tim, 1403. nalazimo od toga plemena (de genere Cacich) Valentina pok. Mar-
tinusija u Zadru gdje kao sitni trgovac živi,169 a iduće (1404) Vida Kačića iz
Baga (de Scrissio).170 God. 1408. vidimo da su Kačići čak imali posjed u selu
Butini (Butina) uz sam posjed hrvatsko-ugarskoga kralja, a tako i u selu Ba-
cane171 (Baciane).172
Samo 1401. nailazimo na pleme Kukari (de genere Cucarorum) kada se
navodi kao njegov član plemić Grgur Budačić iz Podšušnja173 (Podsusan).174
155
Ibid. — SZN PS I/III, 31a, 32.
156
Ibid. - SZN PS I/III, 6.
157
To se mjesto nalazilo u blizini Nadina (DAZ —SZN Gegorius de Bosco GB-
/1465- 1497/b. II, f. II/I - 2. III 1474).
158
DAZ-SZN AR b. I/III/2 - 18. VIII 1387.
159
Bianchi kaže da se »Blatta« ili »Blatto« nalazilo u blizini Bokanjačkog blata
(o. c. II, 407) dok se Blata u pluralu zove po Skoku Vransko jezero kod Biograda n/m
(Prilozi, 104). Međutim, iz ostalih neštampanih izvora vidi se da ima i Blata i Blato. Za-
to su lokalitet Blata ili Blate kod Bokanjca (DAZ - SZN AC II, 25 -1354) ili zapravo
Bokanjačko blato (Ibid. — Di/1431 -1454/ — pergamene — br. 4-31a — 7. X 1436), sje-
verno od Zadra. (S. Antoljak, o. c., 411, bilj. 180).
160
DAZ-SZN AR b. IV, f. IV — 8. IX 1387.
161
Ovaj lokalitet nalazio se u blizini Nadina (DAZ-SZN NBe b. II, f. IV — 11. VII
1438) i Kokičana (S. Antoljak Pobiranje ..., Strine JA 49, 233, bilj. 51).
162
Ibid. - SZN PS I/III, 13 - 1394?
163
Taj se još 1393. g. spominje da je živ (Ibid. — SZN P Sb. I/III/5 — 1393(?).
164
Ibid. — SZN PS I/III, 21a, 20.
165
Ibid. - SZN VF I/II/l, 158.
66
To se mjesto nalazilo u blizini Blačana, Bašćice i Koruplja (Ibid. — SZN Presb.
Nicola Lupouich = NL/1446-1469). b. I, f. 1/5 - 3. VI 1452.
167
Državni arhiv u Zagrebu = DAZg — Documenta medievalia varia br. 134.
168
DAZ-SZN VF I/II/l, 142-1399.
169
Ibid. - SZN AR b. III, f. VIII - 20. IV 1403.
170
Ibid. — SZN PS b. V, f. 97 — 9. VI 1404.
171
Ibid. — SZN Johannes de Trottis - JT (1404-1427) b. I, f. III/I — 10. XI 1408.
172
Nekoć lokalitet kraj Nadina (DAZ-SZN JT b. I, f. III/I).
173
Ibid. — SZN AR b. III, s. VIII — 21. II 1401.
174
To mjesto bilo je negdje u ostrovičkom komitatu (Ibid. — Arhiv Šibenika = A
Š b. le, 162a — 13. I 1435).
337
Ali zato se kudikamo više od tih plemena javljaju u izvorima Šubići. Tako se
spominje još 1388. knez Butko pok. kneza Marka iz Bribira »de genere Su- minusio« Petrović »de genere Zudomerich« javlja i 1395,192 a onda i 1402. On
bich«175 za kojega se navodi da je mrtav još 1367. godine. Ovaj pak Butko jav- je imao neki posjed u selu Čudomirišćini193 (Zudomorschina)194 ili »Ciudo-
lja se i 1391.176 kao i 1395. godine,177 God. 1393. nalazimo da članovi »de gene- merich« gdje je i stanovao.195 God. 1395. znamo da je stanovnik Zadra, a po
ratione Subicorum« posjeduju zemlju zapadno od sela Mogorove Dubrave178 zanimanju mornar, Matija Radušević od istoga plemena196 od kojega se (de
(Mogoroua Dobroua),179 a 21. X iste godine sastavlja svoju oporuku u Zadru genere Zudomerich) 1399. navodi plemić Ratko Drahiašić (Dochiassich,
plemić Ivan pok. Budislava Mizerića180 od toga plemena (de generatione Su- Drachiassich) koji je bio oženjen Jelenom, kćerkom pok. ser Jakova Lasniči-
bicchorum) iz Bribira i za jednog od izvršioca ovoga testamenta imenuje ća (Lasnicich) iz Bitine,197 1404. pak. Simon pok. Obrada Čudomirića iz Ho-
kneza Butka (Bucticum) Ugrinića iz Bribira181 od istoga plemena (de dicto tušja198 (de Cotuchia).199
genere Siubich) i svoju majku Tomasinu. Kao i 1393. tako i 1394. uz Mizeriće- Od Snačića znamo samo iz navedene već oporuke Ivana Mizerića od
vu majku spominju se i Mizerićevi rođaci plemići Matija, sin pok. Grgura 1393. godine koji je i za jednog od izvršitelja svoga testamenta imenovao
Matijevića, i Ivan, sin pok. Petra Matijevića od istoga plemena Šubić (de dic- kneza Nelipca, kneza Skradina. On je bio sin Konstantina Nelepića od ple-
to genere Subich).182 God. 1395. navode se pojedini plemići »de genere Su- mena Snačića.200
bich« iz Bribira i knez Grgur, sin pok. kneza Budislava Ugrinića »de genere Dosta podataka imamo za Mogoroviće u ovom periodu. Tako vidimo da
Subichorum«, koji je imao posjede u Novoselcima183 u ninskom distriktu. Is- 1385. g. jedan član toga plemena (de genere Mogorouig) živi u selu Grabrovi-
te godine javlja se i plemić Butko pok. kneza Grgura Banica »de genere Su- čane (Grabrouizane),201 a kćerka pok. Vladoja Mogorovića u Zadru202 gdje
bichorum de Berberio«.184 God. 1396. imenuje se Juraj, sin pok. Stjepana Sti- stanuje i Grgur pok. Stjepana Mogorovića (1387)203 iz Mogorove Dubrave i
pišića iz Krikovića (de Cricouich) »de genere Subich«.185 Iste godine doznaje- ima svoju zemlju. On se javlja kao stanovnik Zadra i 1393- 1395, zatim 1400,
mo da su Šubići imali posjede u selu Lemeševo Hrašće186 (Lemesseuo Cres- 1401. i 1403. godine.204 I dok se 1390. spominje kao stanovnik Mogorove Dub-
ch),187 a 1398 ima posjed i Suzana, udovica Ivana Mihaljića »de generatione rave Petar pok. Ivan Lapčića (Lapcich) »de genere Mogorouich«,205 1391. se
Subich de Berberio« koji je bio stanovnik Zadra.188 Ta Suzana bila je kćerka javlja kao stanovnik Zadra Grgur Rušević iz istoga plemena (de genere Mo-
pok. Tome de Georgiis, zadarskog plemića.189 God. 1407. navodi se pak u jed- gorouich)206 koji ima u Sukošanu207 neku zemlju 208 dok Filica udova »Spani
noj ispravi knez Butko pok. kneza Jurja »de Briberio de genere Subich«.190 Mogorouich de Licha« posjeduje nešto u selu »Grescouoselci«209 u zadar-
Čudomirići se u ovom razdoblju relativno dosta navode. Tako 1391. g.
Diminse Ćudomirić (Zudomirich) iz sela Pođi191 koji se kao Diminsia ili »Di-
1367. — Spisi zadarskog kneza = Szk Pietro Marcello (1518-1521) II, 78 — 8. VIII
1519).
175
Ibid. - SZN AR b. I/III/3 — 6. XII 1388. 192
Ibid. - SZN PS I/III, 27a, 11/57.
176 193
Arhiv Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu = AJA —- Ibid. - SZN AR b. III, f. VIII - 29. XII 1402.
D —VII —37 — 31. V 1391. Inače ovdje se navodi daje imao i braću Grgura, Pavla i Jur- 194
Ovaj lokalitet nalazio se u blizini Zemunika i Suovara (A s M 1300- 1400 (A) —
ja i da je prodao zemlju »in Perhouichi in comitatu Ostrouice«. 30. III 1370. - 4. VIII 1362. /c/).
177
DAZ-SZN PS b. I/III, 29a. 195
DAZ-SZN VF I/II/6, 462 - 1404.
178
Ibid. - SZN AR b. II/6 - 9. IV 1393. 196
Ibid. - SZN PS I/III, 27a, 11/57 - 6. XIII 1395.
179
To se selo nalazilo u blizini Grabrovčana, Draginića i Podbrdana (Ibid. — SZN 197
Ibid. — SZN AR b. II, f. VII — 22. IV, 6. VIII 1399.
AR b. V, f. II, br. 2 — 9. IV 1393). 198
Ibid. — SZN PS b. V, f. 98 — 17. X 1404.
180
Otac ovoga zvao se Jurislav (Ibid. — SZN PS b. I/III — 1394). 199
Nekoć selo preko Velebita (Ibid. — SZN Jacobus q. Ostoje = JO (1427-1445)
181
Miscellanea I, 16 (21. X 1393). b. I, f. 1/5 - 3. V 1439).
182
Miscellanea I, 17; DAZ-SZN PS I/III. 200
Miscellanea I, 17.
183
To se mjesto nekoć, kako piše Bianchi, nalazilo u blizini Petrčana (o. c. II, 402). 201
DAZ-A s K caps. XXII, br. 11 — 7. II 1385.
184 202
DAZ-SZN PS I/III, 27a, 28a, 31a, 32. Ibid. — SZN AR I/I — 13. I 1385.
185
Ibid. — SZN PS HI/61 — 23. VIII 1396. 203
Ibid. - SZN AR b. II, f. VII - 10. I 1387.
186 204
Ibid. — SZN PS IV/64. Ibid. - SZN AR Π/6 - 7. V 14. VI, 15. VIII 1393. - SZM PS I/III, 21, 22a -
187
Taj je lokalitet nekoć u blizini Jošana, Kamenjana i Podbrdana (Ibid. — SZN 1394. - SZN PS I/III, 25a - 1395. - SZN PS Π/53 - 22. III 1359. - SZN VF I/II/1, 166
PS I/III, 20a - 1395. - SZN Johannes de Casulis = JCa (1381 -1407) I/I - 23. X 1382. - 1400. - SZN VF II/l, 253a — 1401. - SZN AR b. III, f. VIII - 4. III 1403.
— SZN AR II/4 — 8. III 1390). 205
Ibid. — SZN AR Π/4 — 18. I 1390.
188
Ibid. — SZN VF I/II/I, 58a. 206
Ibid. - SZN AR b. V, f. III - 31. VIII 1391.
189
Ibid. — SZN TP b. VI, f. 1/2, 42 — 20. X 1408. 207
To selo i danas se nalazi u neposrednoj blizini Zadra.
19
» A J A - D - V I I b / 2 - 6 0 - 18. X 1407. 208
DAZ-SZN AR b. V, f. I — 24. II 1398.
191
To mjesto, kome Bianchi ne može odrediti položaj (o. c. II, 409, 410), nalazilo 209
Lokalitet »Grescouoselci« (Grescouoselce) nalazio se tik Cerodola (Ibid. —
se u blizini Zemunika, Miljaške (Migliasca) i Sitnice (DAZ-SZN PP 1/9, 23 a, 24 — See. XIV — Kurijski spisi — Notar Vannes de Firmo i drugi — 1360 — 1403 — 8. XII
1403).

338
339
skom distriktu.210 Kao pravi građanin Zadra (ciuis Jadre) je 1393. Mirko pok. kovač i Strmičani ugovor po kome se oni pomiruju i odriču vražde,227 a 1398.
Ratkmana od toga plemena od kojega se jedan njegov član opet i ove godine doznajemo da su Lapčani držali zemlju u blizini sela Lemeševo Hrašće228
javlja kao stanovnik Grabrovičana,211 Juraj Slavičić također »de genere Mo- dok 1400. plemić Radoj pok. Budislava iz Karina »de genere Lapcanorum«
goruich« još 1391, zatim 1394. kao sudac i onda 1395. u Podgradu212 dok iste ima zemlje u lučkoj župi.229 God. 1406. vidimo čak da je ser Bovin (Boui-
godine Vladika pok. Jurja »de Carino« pok. Slavka Mogorovića,213 a 1404. u ni = Borini?) iz Karina »de genere Carinorum de Croatia« bio oženjen Mari-
Mogorovoj Dubravi Stanislav pok. Jurše »de generatione Mogorouich«.214 jom, kćerkom pok. ser Dujma Paladinića iz Hvara (Lešina),230 tamošnjeg ple-
mića.
Za Gusiće imamo 6 podataka iz ovoga perioda. Prvi je iz 1384, g., a odno-
si se na Budislava »de genere Gusich« koji je imao posjed u Prapratniku215 O Poletčićima znamo još više za ovaj vremenski period negoli za Kari-
(Prapratnich).216 Drugi nam podatak iz 1387. navodi već prije spomenutog njane i Lapčane. Tako je 1384. od ovoga plemena (de genere Pollecich) samo
kneza Karla, sina kneza Grgura koji sa svojim također prije navedenim stri- spomenut neki Midan,231 a od istoga plemena (de genere Poglessich) Cvitko
čevima Nikolom, Butkom i Tomom stoluje u Obrovcu,217 treći pak iz 1391. pok. Radete potječe iz »Megla9cha«232 (Miglaccha)233 koji se već 1386. spomi-
Budislava, kneza krbavskoga, kao sina već mrtvoga Budislava »de genere Gu- nje da je mrtav.234 Njegova kćerka Stoja bila je udata za Petra »Gelci« iz Bis-
sich«,218 četvrti iz 1394. spominje također toga Budislava, sina pok. Budislava trovine od plemena Kačić koji se pak 1399. navodi da je mrtav.235 God. 1385.
»de genere Gusich« koji je svojevremeno bio kraljev miles i počasni knez Ni- javlja se i Petar Petrović »de genere Polecich« iz Poricana (Poricach).236 Iz
na,219 kako smo već prije to naveli. Peti podatak također iz 1394. pokazuje »Megla9cha« u kojoj ima zemlju i Luka Bogdana »Poletich«,237 jest i Dragoš
nam da je jedan »de genere Gussichorum« bio sudac,220 a šesti se odnosi na (Dragossius) »Polecich«238 koji se spominje i 1400, 1404. i 1409. godine.239 Ni-
Matiju Gusića, stanovnika Zadra koji je bio ondje drvodjelac (marango- kazije pok. Martina »de genere Polecich« jest stanovnik Zadra,240 kao i Dam-
nus).221 Iz petoga podatka doznajemo još da braća Grgur i Petar, sinovi pok. jan također pok. Martina »de genere Poletcich«241 koji je 1389. naveden i kao
Jurja Gusića iz Baščice (Bachchica),222 posjeduju neku zemlju kraj Visoča- građanin i stanovnik toga grada (ciuis et habitator Jadre).242 Godine 1388.
na/ spominje se Bratko Slavčić iz Tršćana (Tersyane, Tresiane) »de genere Pole-
Nešto više podataka imamo za Karinjane i Lapčane. Tako se 1392. javlja cich«,243 a kao stanovnik Zadra 1395, 1398, 1399. i 1401. Ivan pok. Pavla »de
ser Borislav Jurislavić iz Karina »de genere Carinorum« koji je imao neku genere Pollecich« nazvan »cusarolus«244 »casarolo« koji je 1402. naveden i
zemlju u Dobručavasi (Dobruchiauas).224 Iz jedne isprave od 9. IV 1393. pak kao građanin toga grada.245 Sin onoga Dragoša (Dragossii) »de Megliqa de
doznajemo da to pleme (de genere Carinorum) posjeduje »Dolac Dolcane« u
selu Mogorovoj Dubravi.225 God. 1394. živi kao stanovnik Zadra Vulčina, sin 227
Miscellanea I, 18, 19.
pok. Budislava »de genere Ueglaci(?) et Lap9i«-226 Ondje također te godine i 228
D A Z - A s K X I X , br. 22.
Vladika pok. Grgura Petrova iz Karina sklapa s predstavnicima plemena Tis- 229
»Vir Nobilis Radoy quondam Budislaui de Carino de genere Lapcanorum de
terris in comitatu Luche« (AJA — Luciusova ostavština u najnovijem prijepisu — XXI,
3 — 2. III 1400). Gl. i Vj. Klaić, Hrvatska plemena, 64.
230
210
Ibid. - SZN AR b. V., f. III - 3. VIII 1392. DAZ-SZN AR b. III, f. IX/4 - 5. I 1406.
231
211
Ibid. - SZN AR Π/6 - 9. IV 1393. Ibid. - SZN PS I/III, 9.
232
212
Ibid. - SZN AR b. V, f. III - 15. I 1391. - SZN PS I/III (na jednoj cedulji) - Ibid. - SZN AR b. IV, f. I - 4. IX 1384. — SZN AR I/1 - 4. IX 1385.
233
1394. — SZN PS I/III, 23a — 1395. To mjesto drži Bianchi da je vjerojatno današnje selo Miljašić na sjeveru Grua
213
Ibid. — SZN PS I/III, 27. (o. c. II, 423). Međutim, taj lokalitet se nalazio kod Poda (Miscellanea II — IV, 62) i Ze-
214
Ibid. — SZN VF I/II/6, 461. munika (A s M/1300- 1400 (A) - 30. III 1370).
234
215
Ibid. — A s K caps. XXII, br. 10 — 6. I 1384. DAZ-SZN AR b. V, f. III - 20. I 1386.
235
216
Taj lokalitet bio je u današnjoj Privlači kod Nina (Miscellanea II — IV, 19, bilj. 7). Ibid. — SZN VF I/II/l, 142 — 1399.
236
217
To mjesto i sada je na Zrmanji. Inače ga treba dobro razlikovati od ostalih is- Ibid. — SZN AR B. IV, f. II — 15. I 1386.
237
toimenih srednjovjekovnih lokaliteta koji su nekoć bili u neposrednoj blizini Zadra. Ibid. - SZN Raymondus de Modiis = RM (1384- 1389) b. I, f. - 11. VIII 1385.
218
Vj. Klaić, Rodoslovlje... 194, 206. "" 238 Ibid. — SZN AR b. V, f. III — 20. I 1386.
239
219
AJA-D-VIIa-64 — 28. X 1394. Ibid. — SZN AR b. II, f. VII — 6. VIII 1400. (Dragosis de Polecich de Miglaccha)
220
DAZ-SZN PS I/III. — SZN AR b. III, f. IX — 3. VIII 1404. — b. III, f. X — 23. I 1409.
240
221
Ibid. — SZN VF I/II/I, 114a — 1399. Ibid. — SZN AR 1/2 — 12. XII 1386.
241
222
I danas je lokalitet Bašćica u blizini Posedarja, a ne kod Nina, kako to piše P. Ibid. — SZN AR b. V, f. III — 20. I 1387.
242
Skok (Postanak, 52). Ibid. - SZN AR I/III/3 (3. I 1389), 11/4 (5. VI 1389).
243
223
DAZ-SZN PS b. V, f. 96 — 26. X 1403. Ibid. — SZN RM b. I, f. I — 22. V 1388.
244
224
Ibid. — SZN AR II/6 — 31. VIII 1392. Ibid. - SZN PS I/III, 23a - 1395. - SZN VF I/II/I, 58a - 1398. - SZN VF I-
225
Ibid. — SZN AR Π/6. /II/l, 149 — 1399. — SZN PS IV/89 — 5. VIII 1401.
245
226
Ibid. — SZN PS I/III, 14. Ibid. — SZN AR b. III, f. VIII — 6. VIII 1402.

340 341
genere Polecich« već se 1405. javlja kao pravi građanin Zadra,246 a u selu Le-
meševo Hrašće nalazila se i zemlja Vladislava Tolšića Lesničića (de genere
Lacinich).247 G. 1399. doznajemo da je već spomenuta Jelena, kći ser Jakova
Bitine »de genere Lasnicich«, bila udata za Ratka Drahiašića (Drahiassich,
Dochiassich) od plemena Čudomirić.248 God. 1405. pak navodi se plemić Juraj
iz »Bicino de genere Lasnicich«,249 što nam indirektno dokazuje da je to ple-
me u tom selu imalo svoju zemlju.
Za Jambmete u ovom razdoblju imao samo jedan podatak, naime 1390.
se navodi u okolici sela Podlužja250 u lučkoj župi i zemlje Bogdana pok. Bude
»de genere Jamometh«.251 To isto možemo kazati i za Tugomeriće, od koga
plemena se samo 1394. spominju Vitko, Marko i Grgur »de genere Tugome-
rich« koji su imali neku zemlju u Radobudiću252 i Krnezi (Chernisi).253
U ovom periodu dosta nailazimo na pleme Vireviće od koga se 1384. jav-
lja svećenik Jakov iz Luke (de Luča),254 sin Cvitana »Vireuich«.255 God. 1390. i
1391. navodi se ser Jakov Stojšić,256 a 1390. i 1404. Stojša Stojšić, nazvan Ba-
nić (Bani9) »de genere Vireuich« koji su imali svoje posjede u Velikim Joša-
nima257 dok se kao stanovnici Jagodnje258 te iste godine spominju braća Filip
i Marko, sinovi pok. »Meladossit de generacione Uireuich«.259 Od toga pleme-
na (de genere Vireuich) ondje živi Marko pok. Ivana.260 Inače je Jagodnje bi-
lo u rukama Virevića što doznajemo iz jedne isprave od 1394. godine,261 a iz
druge od 9. IV 1393. da su članovi toga plemena imali svoj posjed i zapadno
od Mogorove Dubrave.262 Da je iz sela Jagodnje, navodi se 1394. i Martin pok.
Stojana Pribiševića (de genere Vireuich de Jagodno)263 a 1396. Marko od toga
246
Ibid. — SZN AR b. III, f. IX/3 — 2. VIII 1405.
247
Ibid. - A s K XVIII, br. 39 - 1398. — SZN PS IV/74 - 1398.
248
Ibid. - SZN AR b. II, f. VII - 22. IV, 6. VIII 1399.
249
Ibid. - SZN b. I, f. III/I - 15. IV 1405.
250
S. Zlatović kaže da se mjesto Podlug nalazi u lučkoj župi i da je na zapad od Pe-
rušića na malom brežuljku obla kula Podluga (o. c., Star. Pr. II, 14). Inače se taj lokali-
tet i danas nalazi u blizini Perušića.
251
AJA-D-VIIa - 33 - 11. X 1390.
252
To je mjesto nekoć ležalo u blizini Kamenjana, Uskipaha, Lemeševa Hrašća i
Podbrđana (DAZ - SZN PS I/III, 20a — 1395).
253
Ibid. — SZN PS I/III.
254
Ovdje može značiti i župu Luku i mjesto. Ako je to lokalitet, onda se nalazio
kod Ostrovice (Ibid. — AS — 10 IVa, 42a — 2. III 1448).
255
Ibid. — SZN AR b. IV, f. I — 20, 23. V 1384.
256
Ibid. — SZN AR Π/4 — 8, 13. III 1390. — SZN AR b. V, f. III — 3, 15. I 1391.
257
Ibid. — SZN AR Π/4-8, 13. III 1390. — SZN AR b. III, f. VIII — 13. II 1404.
258
Još Bianchi razlikuje Gornje i Donje Jagodnje koje stavlja nedaleko od Polače
(o. c. II, 369). Inače se taj lokalitet i danas nalazi južno od Polače (P. Skok, Postanak,
51).
259
AsF — br. 4 (24) — 30. V 1390. (ind. 13).
260
DAZ-SZN AR II/6— 11. VI 1391.
261
Ibid. — SZN PS I/III, 12.
262
Ibid. - SZN AR Π/6.
263
Ibid. — SZN PS I/III — 1394 (na cedulji).
342
istoga plemena također iz Jagodnje.2'4 Još 1393. javlja se kao stanovnik Za-
dra Stanislav, nazvani Mergan, pok. Križana Smulića »de genere Vireuich«,
također iz toga istoga sela a koji se navodi već 1399. kao zadarski građanin,
zatim 1400,1404,1408, i 1409. On je imao veliku zemlju u Velikim Jošanima a
i u Gornjem Miranju »districtus Ostrouice«.265 God. 1394, 1404, 1408. i 1409.
znamo za nekog Simona Saracinića od istoga plemena kao stanovnika i gra-
đanina Zadra.266 God. 1401. doznajemo da je Stanislav Mergan Smulić imao
sina Grgura, 1402. drugoga sina Andriju, a 1403. i trećega sina Balšu koji je
bio stanovnik Zadra.267 God. 1404. saznajemo da je ranije pomenuti Jakov
Stojšić umro i da je iza sebe ostavio sina Jurja.268 God. 1405. vidimo da ser
Toma Stojšić od istoga plemena također ima posjed u Velikim Jošanima i
Gornjem Miranju kao i Stanislav Mergan Smulić.269
God. 1386. spominje se prvi put Grgur Maroević »de genere Plusarif«
koji je bio stanovnik u selu Malim Jošanima,270 a 1394. navodi se jedanput i
nikada više onaj već spomenuti Vulčina pok. Budislava »de genere Uegla-
ci(?) et Lap9i«.271 Iste godine također se prvi put spominju i plemena Tisko-
vachi Strmičani (de genere Tiscouac Stermicani) iz sela Strmice272 i Božić
Gojslavić »de dicto genere Tiscouac« koji su u Zadru sklopili s Vladikom
pok. Grgura Petrovim iz Karina ugovor o pomirenju i odricanju od vražde.273
Pod kraj 1395. godine zadarski kroničar Paulus de Paulo spominje Ivana
Čubretića »de genere Cubrianorum« koji se uvodi po nalogu kralja Žigmun-
da u posjed Paga.274 God. 1396. nailazimo na Vuka pok. Slavogosta »de gene-
re Parchal« iz Dobravode275 koji je stanovnik Zadra.276
Kao stanovnici Podnadina (Sub Nadino) 1400. javljaju se braća Petar i
Nikola, sinovi pok. Križana »de generatione Victorich«,277 kojega član Luka
pok. Jurja (de genere Victorich), stanovnik Zadra, ima posjed u selu Viktoriš-
264
Ibid. - SZN PŠ" I/III, 35a, 36.
265
Ibid. - SZN AR Π/6 — 14. VI 1393. - SZN AR b. II, f. VII - 20. X 1399,26. VIII
1400 — SZN AR b. III, f. VIII — 23. III 1401, 13. II 1404. — SZN JT b. I, III/l — 5. VI
1405. — SZN AR b. III, f. X — 19. XI 1408.
266
Ibid. - SZN AR Π/6 — 5. II 1394. - SZN AR b. III, f. X/1 - 27. II 1404. - SZN
AR b. III, f. X - 25. XI 1408, 23. I 1409.
267
Ibid. - SZN AR b. III, f. VIII - 22. I 1401, 11. X 1402, 19. IX 1403.
268
Ibid. — SZN AR b. III, f. VIII — 13. II 1404.
269
Ibid. - SZN JT b. I, f. III/l — 5. VI 1405.
270
Ibid. - SZN AR b. IV, f. II — 28. VI 1386.
271
Ibid. - SZN PS I/III, 14.
272
Taj se lokalitet ne može tačno odrediti. No bit će da je bio u okolici Karina (Gl.
Miscellanea I, 18, 19).
273
Miscellanea I, 18, 19-25. IV 1394.
274
Vj. Klaić, Hrvatska plemena, 78.
275
Klaić drži da bi Prklji bilo u području rijeke Zrmanje, a nadomak Donjeg Er-
venika dok za Dobravodu samo kaže da se jedno isto mjesto nalazi nekako u sredini
medu Bribirom i Vranom u sredovječnoj lučkoj župi (Acta Keglevichiana, XIX, XXV,
XXVIII).
276
DAZ-SZN PS I/III, 34a.
277
Ibid. — SZN VF I/II/1, 158.
343
čini278 »sub Nadino«.279 God. 1404. nalazimo da je stanovnik Zadra i Maroje pok. Grgura »de generatione Cacich« koji ima tu i svoju zemlju,296 a i Fran-
pokojnog Ratka »de genere Stupich«, po zanimanju »pellicarius«280 a 1407. ko, sin već spomenutog no sada umrlog Mihajla (Micagli) Kačića isto tako
281
godine vidimo da je i sin pok. Bogdana od istoga toga plemena zadarski 297 298
ima svoj posjed. God. 1467. kao stanovnik Blaćana (Blachiane) javlja se
stanovnik. Te iste godine sretamo Gregorija, sina kneza Mihajla a unuka 299
Matija pok. Martinusija »de genere Chacich«. Kao »plemeniti ludi Kašića-
pok. kneza Hranka iz sela »calaus282 de genere Chupinich«.2*3 God. 1408. na- ne« čiju parbu rješava lučki sud u Vukšićima300 tako se na hrvatskom jeziku
vodi se kao stanovnik Zadra Jakov Zuvelić (Zuuellich) »de genere Camenag- naziva to pleme 1492. godine.301 1527. g. pak nailazimo u Zadru u citadeli na
nini« koji je imao neki posjed u Kokičanima.284 On se javlja kao stanovnik Simona Kačića (Cazich official).302
toga grada i 1435. godine.285 Iste 1408. spominje se u Zadru kao svjedok u Od Kukara prvi se spominje 1419. g. Pavao Budačić (de genere Cucaro-
jednoj ispravi i Radić Stipanić »de genere Colonich«2*6 a 1409. po prvi put rum) kao jedan od sudaca lučkog stola,303 u istom svojstvu javlja se i 1428.
saznajemo za pleme (de genere) »Cotugno« kojega je član Nikola Radoević godine.304 U ispravi od 1419. g. navodi se i plemić Grgur pok. Stjepana »de
imao neku zemlju u blizini Podgrada.287 Hrihouith de genere Cucarorum«,305 a i jedan od Kukara koji dobija 1/4 sela
»Raquite306 in districtu Ostreuice«,307 God. 1428. javlja se zajedno s Budači-
ćem i Ivan Mirogerutić »de genere Cucar« kao sudac lučkog rotnoga suda,308,
4.
a 1447. doznajemo da je sudac Tinja309 Vukša Kozmić, sin Bogdana od istoga
plemena (de genere Chuchar).310 Kao stanovnik Zadra spominje se Stipsa
Najviše podataka za hrvatska plemena u zadarskoj okolici imamo u pe-
Stipšić iz Skradina koji je imao zemlju u selu Biljane (Biliane districtus Os-
riodu od 1409. pa do 1630, tj. do njihova izumiranja. Od Račića spominje se
trouice). God. 1457. pak on se naziva skradinski plemić i građanin i stanov-
1491. Mihajlo pok. Klapca (Clap9i) »de genere Cacich«, 1413. Karlo Butković
nik Zadra., a 1461. i »de genere Chuchar de Crouacia«.311 God. 1458. nalazimo
od istoga plemena iz Nadina288 odakle je i Klapčić, također »de genere Ca-
čak u Šibeniku kao svjedoka u jednoj ispravi Radoslava »Cuchara«.312 God.
cich«.289 U Nadinu ima svoj posjed i Ivan Kačić290 dok je Martin Kačić iz sela
1492. »od plemena Kukari« je Pavao Hatežević naveden kao sudac lučkog
Vetrinić291 (Vetrinich).292 rotnog stola, u istom tom svojstvu spominje se 1498. Stjepan Mišljenović iz
U Pagu se navodi »dominum Ca9igh«293 a 1449. i 1451. iz Nadina se spo-
minje Ivan pok. Butka Kučića »de genere Chacich«294 za koga već 1467. do- 296
Ibid. — SZN Simon Damiani = SD (1440-1476) b. IV, f. V/8 — 4. X 1459.
znajemo da nije u životu.295 Iz Nadina je također i »nobilis croatus« Simon 297
Ibid. - SZN SD b. V/12, 251 - 30. CX 1461.
298
1 dok su Bianchiju Blaćane bili sasma nepoznat lokalitet, te je pretpostavljao
da su možda ležali na granici Polače (o. c. II, 411), dotle Skok kaže da su to danas Bla-
ćani ime vinograda u Paljuvu kod Islama Grčkoga (Prilozi, 104; Isti, Postanak, 51).
278
Taj lokalitet nalazio se u blizini Nadina, Jošana i Kokičana (Ibid. — SZN JCa b. Svakako su ti Blaćani ležali u blizini Polače, Jagodnje (S. Antoljak, o. c., 413, bilj. 205),
IV, f. VI, 491 - 11.1 1406. - SZN JT b. I, f. III/l - 18. VII 1405. - SZN NBe b. I, f, 1/4 Rastevića (Hrašćevića) i Bicine (DAZ-SZN PS I/III, 38a — 1394), dok su se drugi nala-
— 11. VII 1438). zili nekoć u blizini Novigrada (SCD III, 176, 177).
299
279
Ibid. - SZN JT b. I, f. III/l -11.1 1406. DAZ-SZN GB b. I, f. 1/4 — 4., 8. I 1467.
300
280
Ibid. — SZN AR b. III, f. X/2 — 25. XII 1404. Po Zlatoviću nalazila se prema Mišljenu nad selom Vukšićem na vrhu brijega
281
Ibid. - SZN AR b. V, f. II, br. 60 - 10. VII 1407. velika kula grada Vukšića gdje se sastajao rotni sud lučke župe. God. 1527. zapaljen je
282
Svakako se taj lokalitet nalazio u skradinskoj biskupiji (Ibid. — SZN JT b. I, f. Vukšić od Turaka. Inače se ispod brijega sa sjevera podiže današnje selo Vukšić (o. c.,
St. Prosvj. II, 16).
III/l — 15. II 1407). 301
283
Ibid. - SZN JT b. I, f. III/l - 15. II 1407. Dj. Šurmin, Hrvatski spomenici I, MHJSM VI, Zagreb 1898, 361, 362 (3. V
284 1492).
Ibid. - SZN JT b. I. f. III/l — 10. XI 1408. 302
285 S. Ljubić, Commissiones et relationes venetae I, MSHSM VI, Zagrabiae 1876
Ibid. — Di 26, 26a — 3. VIII 1435. 217.
286
Ibid. - SZN AR b. III, f. X — 28. XII 1408. 303
AJA-D VIII/2 - 82-22. II 1419.; M. Barada, Postanak..., 209, bilj. 45.
287
Ibid. - SZN JT b. I, f. III/l - 10. X 1409. 304
Vj. Klaić, o. c., 36.
288
Ibid. - SZN JT b. I, f. III/l — 9. X 1410, 29. VIII 1413. 305
AJA-D VIII/2 — 82.
289
Ibid. - SZN TP b. III, f. IV, 205 - 18. III 1426. 306
Nekoć Rakita, a danas Rakitnica između Dazline i Vodica (Gl. opširno o njoj:
290
Ibid. — SZN TP b. IV, f. V/10, 97 — 15. X 1433. K. Stošić Sela šibenskoga kotara, Šibenik 1941, 136).
291
Ibid. - SZN Nicolaus de Ho = NH (1433-1436) b. I, f. 1/3 - 3. III 1435. 307
M. Barada, o. c., 209, bilj. 45.
292
Taj lokalitet (Veternich, Veterinich, Vetrinich, Veterinichi) nalazio se u blizini 308
Vj. Klaić, o. c., 36.
Jošana, Nadina i Lišana (Ibid. — SZN TP b. IV, f. V/4, 96 — 18. XII 1431). 309
I danas selo između Nadinskoga blata i Turnja na moru, a u blizini Polače.
293
Ibid. - A s D br. 800 310
DAZ-SZN JC b. II, f. IV/IX/3, 122a, 123, 123a — 30. IV 1447.
294
Ibid. — SZN JC b. III, f. V/2, 73a — 28. IV 1449. — b. VIII, f. III, 85a, 86 — 1. III 311
Ibid. — SZN JC b. VIII, f. 1/13 — 26. IX 1454. — b. V, f. VII, 37 — 27. IX 1454. —
1451. b. V, f. VIII/2, 63a - 11. VI 1457. - b. V, f. VIII/4, 151, 151a - 12. V 1461.
295
Ibid. - SZN GB b. I, f. I/1 — 8. I 1467. 312
Ibid. - AS 15/16 - 15a, 16 — 21. X 1458.

344 345
 kneza Dobrula iz Bribira od toga plemena, inače plemenitog građanina Za-
Kulišića313 »de genere Kukarow«314 dok konačno 1581. u Pagu čak nailazimo
dra (nobili ciui Jadre) koji je i sahranjen u tamošnjem samostanu sv. Fra-
na već pok. magistra Matiju »Cucaro«.315 nje.330 Inače još iz 1412. imamo popis kmetova Žuvice u selu Jaranima331 u
O Subićima imamo za to razdoblje obilje podataka. Godine 1412. kralj ostrovičkom distriktu.332 God. 1428. nalazimo u svojstvu suca rotnog suda
Žigmund potvrđuje Mikcu, sinu Markovom, Jakovu, sinu Pavlovom i Ivanu, lučke župe Jurja Obradića »de genere Subich«, a iste godine navodi se da nije
sinu Petrovom, plemićima iz Bribira »generationis Subich regni Croacie no- u životu »venerabilis vir« Stojšica »de genere Scubit de Breberio«. God. pak
biles« sve posjede i posjedovna prava te baštinska imanja, kako na teritoriji 1432. Ugrin, sin pok. Nikole Ugrinića iz Bribira »de genere Subich« pismeno
Zadra i Šibenika, tako i u komitatu Ostrovice i distriktu Luke.316 Jakov se na- jamči za miraz od 500 zlatnika svojoj ženi Margareti Vorta pred kaptolom u
vodi i 1413. godine kao »filius Pauli filii Micule« i viceban Dalmacije i Hrvat- Kninu,333 a taj isti knez (comes) navodi se i u dokumentima i 1433. i 1435. go-
ske da je imao zemlje u selu Rupe (i danas selo između Bratiškovaca i Roš- dine.334 Te iste 1435. godine vidimo da u selu Terčići335 on posjeduje neku
kog slapa) i u Poričanima, te ih je iste godine prodao crkvi sv. Marije u zemlju na kojoj se navode i njegovi »vilici«.336 Nadalje se knez Ugrin spomi-
Bribiru.317 1415. g. ponovo se spominje plemić Jakov pok. Pavla »de Breberio nje i 1440.337 i 1445,338 a 1453. doznajemo da i u selu Lišanima339 (districtus
de generatione Subichorum«.318 God. 1455. navodi se pak Jakov, sin Pavla Jadre) taj Ugrin Ugrinić »de Rog«340 sa svojim sinovima »de genere Subich«
»de dicta Berberio eiusdem generationis Subich...«319 dok 1447. znamo daje ima neku zemlju.341 Međutim, 1455. taj isti knez spominje se kao pokojni.342
on (de genere Subich de Briberio) bio također viceban Hrvatske i prokurator Njegova udovica zvala se Margarita, i sinovi Budislav, Ivan, Lacko, Miklouš i
franjevačkog samostana sv. Marije u Bribiru, inače i na talijanskom jeziku Stjepan.343 Ivan se javlja i 1467,344 i naziva se i Ivaniš. Uz njega se tada spomi-
nazivan »Jacomo Banoua£ de Briber dela generation ouer chasada di Subi- nju Budislav i Miklouš kao »nobiles de Crouatia« od navedenog plemena Šu-
ci«.320 Taj se Jakov javlja i 1456.,321 a zatim 1466. (dominus Jacobus Banoua£ bić »de Rog«,345 a tek 1492. i Stjepan Ugrinić »generationis Subich« kao su-
de genere Subi9inorum de Berberio) kada daruje samostanu sv. Franje u Za- dac lučkog rotnog suda.346 Inače su sva ta braća Ugrinići »de genere Subichi-
dru neku zemlju u selu Rasteviću322 (Oraschieuici).323 Još 1417. spominje se orum de Rog de Ultramontanea« posjedovali zemlju u već navedenim Lišani-
Suzana, udova Ivana Nikolića »de genere Subich«324 koji je bio ne samo sta- ma.347 Udovica Ladislava, brata Ugrinova tj. sina Nikole Markovića »genera-
novnik nego i plemeniti građanin Zadra (nobili ciui Jadre) gdje je imao i ku- tionis Subichiorum« zvala se Gruba, a zemlje u malim Jelšancima (Jelsan-
ću u blizini crkve sv. Petra Staroga.325 God. 1419. pak navodi se kao jedan od ze)348 nazivale su se Markovićeve.349 God. 1433. navodi se i Petar Obradić »de
sudaca stola lučke župe i Ugrin Ugrinić »de genere Subith«,326 a 1422, 1424. i
1425. g. nailazimo na kneza ser Ivana Markovića »de genere Subich«327 koji
je 1429. umro.328 1427. g. doznajemo da je Žuvica »de Cucilla«329 bila udovica 330
DAZ-SZN BS b. I, f. II (testamenti) - 11. X 1427.
331
To je selo bilo u blizini Dobručavasi i pod Kličevcem (Ibid. — SZN AR II/6 —
31. VIII 1392. - SZN Petrus Dragono = PD (1470-1486) b. III, f. IV/6 - 2. VIII 1483).
313
Ne od koljena (bratstva) Kulišića, kako to piše Vj. Klaić (o. c., 35) već od sela Inače Bianchi pretpostavlja da je taj lokalitet propao za Turaka (o. c. II, 415).
Kulišića, koje se nalazilo blizu rijeke Krke (S. Ljubić, Listine... V, 15, 16 — 1403; K. 332
DAZ-SZN TP b. I, f. I, 313a — 17. XI 1412.
Stošić o. c., 6, 154). 333
Vj. Klaić, o. c., 42.
314
Vj. Klaić, o. c., 36. 334
DAZ-SZN TP b. IV, f. V/10, 97 - 15. X 1433. — b. V. f. VI, 24 - 11. VII 1435. -
315
DAZ - Paške matice - 29. I 1581. SZN NH b. I, f. 1/3 — 13. VI 1435.
316
Vj. Klaić, o. c., 42. 335
Taj lokalitet nalazio se između Gorice i Vrčeva (Gl. o tom opširno S. Antoljak,
317
AJA-D-VIII/I-31 — 19. X 1413. o. c., 406, bilj. 100).
318 336
DAZ-AŠ3 II b, 235a — 19. XII 1415. DAZ-Di, 26, 26a — 3. VIII 1435.
319
AJA-D-XI/I —21 — 5. IV 1445. 37
Vj. Klaić, o. c., 42.
3 8
320
DAZ-SZN JC b. II, f. IV/IX/2, 85 — 6. IV 1447. DAZ-SZN JC b. II, f. IH/2 — 15. I 1445.
321 3 9
Vj. Klaić, o. c., 43. 1 danas selo koje se nalazi sjeverno od Tinja.
322
A s F br. 60 — perg. — 8. VII 1466. 3
° Rog na Krki-Roški slap (Vj. Klaić, o. c., 40).
323
Taj lokalitet bio je u blizini Polače, Tinja i Lišana (DAZ-SZN PP IV/4, 18a — 3
' DAZ-SZN JC b. IV, f. VI, 374 — 16. IV 1453.
1388), a danas je to selo Rastević, istočno od Nadinskog blata (C. F. Bianchi, o. c., II, 3 2
Ibid. - SZN JC b. V, f. VIII/4, 170a - 26. XI 1455.
347; P. Skok Postanak, 59). 3 3
Ibid. - SZN NL b. I, f. 1/7 — 18. IV 1461.
324
DAZ-SZN TP b. I, f. II, 40 — 14. VIII 1417. 34
Ibid. - AS - 15/17-15 lile, 11 - 11. IV 1467.
325
Ibid. — SZN Bartholomeus de Sercana = BS (1400-1432) b. II, f. 1/3 — 8. X 345
Ibid. — SZN GB b. I, f. 1/2 — 7. V 1467.
1420. 346
326 Vj. Klaić, o. c., 43.
AJA-D-VIII/2-82 —22. II 1419. 347
DAZ-SZN Johannes de Salodio — JS (1455-1501) b. I, f. 1/7 — 7. V 1467.
327
DAZ - SZN TP b. II, f. III, 327,492 - 15. IX 1422, 11. II 1424. — b. III. f. IV, 180a 348
Taj lokalitet nalazio se u blizini današnjih Viterinaca, Lišana. Tinja i Jošana
— 8. XII 1425. (DAZ-SZN SD b. IV, f. V/11, 174 — 13. III 1461. — SZN JFG b. I, f. 1/10 — 20. VI 1479).
328
Vj. Klaić, o. c., 42 — 5. XI 1429. 349
Ibid. — SZN JC b. VI, f. IX/II/4, 82 — 12. IV 1466.
329
O njoj detaljnije gl. S. Antoljak, o. c., 374-376, 385, 402, bilj. 50.

347
346
genere Subich« kao sudac lučkog rotnog suda,350 a javlja se i 1462. godine.351
Kao pristav toga suda pominje se plemić Matija pok. Pavla Markovića »de
generationis Subich« (1433).352 Taj Matija naziva se već 1440. i knez (nobilis
uir comes) »de genere Subichorum« koji je imao svoj posjed u selu Kamenja-
nima353 gdje je svome viliku Matku Bukvarčiću pok. Jurja iz istoga sela (dis-
trictus Jadre) dao neke zemlje.354 Taj isti Matija Marković, zvan »nobilis de
Croatia«, daje knezu Sebastijanu Mogoroviću, plemiću »de Ultramontanea«
neku zemlju u Čakavcima (Chiacafci).355 iz isprave od 27. IV 1459. vidimo da
je imao zemlju i u »Maladoniluc« u okolici Nina.356 God. 1436. znamo da se
udova kneza Grgura Markovića »de genere Subich« zvala Danica.357 Inače su
svi »de genere Subich« nazvani Markovići imali svoj posjed i u selu »Tar-
cci«.358 Svakako su i ser Matija i Ivan »de genere Marchouichiorum nobili-
um de Crouatia« imali najviše posjeda u Kamenjanima,359 kao i braća Juraj i
Ivanuš, sinovi pok. Grgura Markovića »de genere Subich de Briberio« .36° Taj
Juraj Marković zvani i Pavičić ili samo Juraj Pavičić361 nazivan je još i plemić
iz Čakavaca (nobilis de Chiacafci) i već 1461. doznajemo da je umro i da mu
se udovica zvala Margarita.362 Njegov brat Ivan, nazvan Ivanuš (de genere
Subichiorum) imao je u svom posjedu selo Mišetići (Misetici)363 u ostrovič-
kom distriktu,364 a živo je pod Ostrovicom365 kako to kaže jedna isprava od
13. X 1480. Inače iz kopije isprave od 1459. g. vidimo da su Čakavci pripadali
Markovićima i da su se zemlje ondje nazivale »Marchouichi de genere Subic-
hiorum«. Ovdje su živjeli i Marko, sin već pok. Jurja i ser Jakov pok. Matije
»Marchouichi ambo et de genere Subichiorum«.366 Iz isprave od 27. VIII
1490. g. vidimo da su ti Marko i Jakov imali zemlje i u blizini istih Čakavaca
te su došli čak i u sukob s tamošnjim sucem i vilicima.367 God. 1475. nailazi-
mo na Simona i Stjepana, sinove već spomenutog pok. Matije Markovića
350
Vj. Klaić, o. c., 42.
351
DAZ-SZN JC b. V, f. VIII/6, 252a — 1. V 1462.
352
Vj. Klaić, o. c., 42.
353
DAZ-SZN NBe b. I, f. 1/6 — 8. VIII 1440.
354
Ibid. — SZN JC b. II. f. IV/IX/6, 276-21. XII 1448.
355
Ibid. — SZN SD b. II, f. III/10 — 22. III 1450.
356
G. Praga, o. c., 95.
357
DAZ-SZN TP b. V, f. VI, 116a — 10. VII 1436.
358
Ibid. — SZN JC b. II, f. IV/IX/6, 275 — 21. XII 1448.
359
Ibid. — SZN SD b. II, f. II/3 — 31. VII 1445. — b. II, f. HI/6 — 31. XII 1448.
360
Ibid. - SZN SD b. II, f. H/5 - 14. XI 1445.
361
Ibid. - SZN SD b. II, f. II/5 — 14. XI 1445. - SZN JC b. V, f. VII/3, 140a — 25.
VIII 1455.
362
Ibid. - SZN SD b. IV, f. V/13, 271a - 27. XI 1461.
363
Nepoznat detaljnije taj lokalitet.
364
DAZ-SZN SD b. V, f. VI/4, 207a - 25. VIII 1465.
365
Na podnožju brda koje rastavlja Bukovicu od Kotara zapadno od grada Bribi-
ra na humku podiže se tvrđava Ostrovica (Gl. detaljno: S. Zlatović, o. c., Star. Prosvj.
11,89).
366 DAZ-AP I - 13. X 1480. — 1459. — 27. VIII 1490. — Sve te tri isprave kopije su
originalnih listina iz 17. stoljeća. — SZN JFG b. II, f. H/5 — 11. V 1490. — b. II, f. H/9 —
3. XII 1493.
367
G. Praga, o. c., 128, 129.
348
»generis Subichiorum stanovnike Čakavaca koji su imali svoju zemlju i u
mjesu »Gerlovac«368 u Čakavcima.369 Iduće godine (1476) spominje se samo
Stjepan Marković kao plemić iz toga sela.370 God 1448. doznajemo da u Ka-
menjanima posjeduje nešto zemlje i hrvatski plemić (nobilis de Croatia) Ju-
raj Marković, nazvan Katarinić,371 a 1449. da su plemići braća Juraj i Ivan,372
sinovi pok. Ivana Markovića »de caxata Subichi de Briberio«, imali također
posjede u selu Čakavcima (Čhiacauci).373 God. 1450. spominje se kao stanov-
nik Nina Ladislav Marković374 »nobilis de Croatia« te da ima zemlje u selu
Jelšancima (districtus Jadre),375 a 1459. doznajemo da u Ninu živi kao ondaš-
nji građanin i plemić ser Pavao »Marcouich«,376 god. 1485. spominje se Luci-
ja, udovica plemića Frederika »Subich seu Marcouich« iz Bribira »districtus
Ostrouice«,377 God. 1475. doznajemo da su sinovi Grgura Markovića (generis
Subichiorum) i njihovi rođaci imali zemlje u ostrovičkom distriktu,378 a
1484. znamo za Ivaniša, sina pok. plemića Jurja Markovića »de Briberio«379
dok se 1492. javlja Ivan Marković »od plemena Šubić« kao sudac lučkog rot-
nog stola.380 God. 1507. spominju se ser Ivan Marković iz »Jacauze381 distric-
tus Jadre« i ser Franjo Marković iz Nina kao stanovnik Zadra,382 1514. pak
ser Nikola pok. Jakova Markovića iz Ostrovice koji je također stanovnik »Ja-
cauce«.383 God. 1527. navode se u Zadru 4 člana »Marcovich«,384 a 1531. javlja
se u kopiji jedne isprave i »conte Marcouich«.385 God. 1450. spominje se kao
građanin Zadra ser Donato Luče Šubić koji se ondje bavi trgovinom.386 Iste
godine navodi se kao građanin toga grada i Gregorije, sin pok. kneza Rados-
lava »de Berberio« koji prodaje zadarskom plemiću Grisogonu dio svoje
zemlje nazvane »Gerbe«387 u zadarskom distriktu od koje je 2/3 pripadalo
368
Taj lokalitet navodi se već 1403. g. u izvorima (Gl. detaljnije S. Antoljak, Mis-
cellanea jadertina, Radovi instituta Jugoslavenske akademije u Zadru I, Zagreb 1954,
bilj. 2).
369
DAZ-SZN PD b III, f. III/1 - 5. III 1475.
370
Ibid. - SZN JFG b. I, f. 1/8 — 18. XII 1476.
371
Ibid. — SZN SD b. II, f. HI/6 — 31. XII 1448.
372
Taj se javlja i 1452. godine (Ibid. - SZN SD b. III, f. IV/5, 206 - 14. XI 1452.
373
Ibid. - AS - 8/IV-8b, 133 - 20. VIII 1449.
374
Još 1389. u Ninu živi kao građanin toga grada Grgur »Marcouig«, a 1398. navo-
di se u jednoj ispravi, izdanoj u istom mjestu, kao svjedok Nikola Butka »Marcouig«
(G. Praga, o. c., 63, 66). No oni po svoj prilici nijesu bili plemići.
375
DAZ-SZN SD b. II, f. IH/13 - 14 — 8. V 1451.
376
G. Praga, o. c., 96.
377
DAZ-SZN JFG b. I, f. 1/17 - 26. V 1485.
378
Ibid. — SZN PD b. III, f. III/1 — 5. VI 1475.
379
Ibid. — SZN JC b. VII, f. ΧΠ/4, I — 31. X 1484.
-
380
Vj. Klaić, o. c., 43.
381
Ovo je selo bilo u blizini Zlokrajaca (DAZ-SZN JPR b. I, f. I/1 — 19. VI 1508) i
Čakavaca (Ibid. — SZN AB b. I, f. I, lla — 14. VIII 1492).
82
Ibid. — SZN JPR b. I, f. I/1 — 24. XI 1507.
83
Ibid. - SZN JPR b. I, f. 1/2 - 3. VI 1514.
84
S. Ljubić, Commissiones... I, 203, 206, 215, 217.
85
DAZ-AP I - 1564. (kopija).
86
Ibid. — SZN NBe b. I, f. 1/13 — 6. XI 1450.
387
Po Skoku danas Grba kod Zadra (Postanak, 58).
349
baštinicima Pavla, nekoć bana Hrvata (bani Chroatorum).388 God. 1452. do-
znajemo za plemića Pavla Stojnića »de genere Subich«389 ili »ex stirpe Su-
bich«390 koji je bio iz sela »Tucapi391 de Lucha comitatus Ostrouice«.392 U Za-
dru pak živi kao njegov građanin 1458. g. Marchione Šubić po zanimanju
obrtnik.393 Iz dva dokumenta od 1453. i 1456. g. vidimo da su bribirski plemi-
ći (nobilium Bribirensium) imali svoje posjede i sela u gornjolučkoj župi (co-
mitatus superioris Luke).394 U zadarskom distriktu, tj. u selima Viteriniću i
Jelšancima imali su svoju zemlju braća Stojnić i Gašpar i Melkior Obradio,
svi »de genere Subich«.395 »Nobilis uir crouatus« Melkior spominje se i 1464.
kao stanovnik sela »Sriane«396 (districtus Ostrouize)397 a 1485. kao posjednik
zemlje u Viteriniću (Viterincima),398 zatim 1495. godine.399 1497-8. navodi se
Jakov »Breberiensis de genere Subich«, 1501. Vid Migalić »Šubić«.400
Od Čudomirića kao stanovnika Zadra spominje se Juraj (1412),401 a 1444.
g. Petar Čudomirić.402 God. 1454. nailazimo na Bartola, sina pok. Borajka a
unuka pok. Stjepana »de genere Zudomerich«,403 a 1456. na Margaritu, kćer-
ku pok. Radoslava »Zudomerich« iz Sukošana.404 God. 1478. u Zadru se spo-
minje Katarina, kći Ivana Čudomerića nazvanog Vičević, a udova Antonija
Bilošića »de Lapaz«.405 U Šibeniku se 1494. navodi fra Matija »Cudomeri-
cich«, prokurator tamošnjeg samostana sv. Franje.406 God. 1509. navodi se u
Zadru časna sestra (pizochara) Klara, kći pok. Ivana »Zudomerich de Cher-
bauia.«407
Za Snačiće nemamo nijedan podatak za ovo razdoblje dok ih za Mogo-
rovićeili Mogoriće ima priličan broj. Tako se već 1411. navodi Draga udova
Petra Bitalića »de genere Mogorouich« i Franjo, sin Jurja Miroslavića od is-
388 DAZ-SZN NBe b, II, f. IV/I D — 7. VII 1450.
389
Ibid. — SZN JC b. IV, f. VI, 144a — 4. V 1452.
390
Ibid. - AS - 15/16 - 15d, 41 - 13. XI 1457.
391
Taj je lokalitet bio u blizini Tršćana (Ibid. — SZN AR b. III, f. III/I — 23. V
1386.).
392
Ibid. AS 8/C111, 60a - 31. III 1464.
393
Ibid. — SZN JC b. V, f. VIII/4, 158a — 10. VIII 1458.
394
Ibid. — SZN SD b. III, f. IV/9, 395a, 396 — 14. X 1453. — b. III, f. IV/18, 325,
325a - 3. V 1456.
395
Ibid. SZN JC b. VI, f. IX/I/5, 4a - 7. VI 1466.
396
To je mjesto bilo kod današnjeg Otresa (Ibid. — SZN PS I/III, 19a — 1394.).
397
Ibid. — SZN JS b. VI, f. 1/5 — 31. VII 1464.
398
Ibid. - SZN JC b. VII, f. XII/4, 46 - 11. IX 1485.
399
Vj. Klaić, Acta Keglevichiana, 48 - 28. VII 1495.
400
Vj. Klaić, Hrvatska plemena, 43.
401
DAZ — SZN AR b. III, f. XII/1 — 19. V 1412.
402
Ibid. - SZN SD b. I, f. 1/4 - 23. VIII 1444.
403
Ibid. — SZN JC b. IV, f. VI, 537 —,8. IV 1454.
404
Ibid. — SZN JC b. V, f. VII/5, 205'— 28. II 1456.
405
Ibid. — SZN JC b. VI, f. X/8, 261 — 7. X 1478.
406
Ibid. - AS 20/695 - 26 Ha, 170 - 171 — 5. XI 1494; Vj. Klaić, o. c., 44 — 1494.
407
Ibid. — SZN Marcus Antonius de Bassano = MAB (1505 -1509) b. I, f. II — tes-
tamenti — br. 42 — 30. I 1509.
350
toga plemena,408 koji se javlja i 1413.409 God. 1412. znamo da je jedan Mogo-
rović stanovnik Zadra,410 a 1425. g. javlja se Ivan Zoić,411 1426. pak Juraj Mi-
412
roslavić, obadvojica od istoga plemena i građani Zadra. 1431. g. navode se
plemići braća Stjepan i Toma, sinovi pok. Tvrtka Kurjačića »de nobili genere
Mogorouich«.413 Taj Toma »de generacione Mogorouichi« koji se spominje
1438. i 1439. g., posjedovao je mlin iznad terena sela Gorice414 u blizini sela
Suovara kao i zemlju u samim Suovarima (districtus Ostrouice)415 i u selu
Grgurice416 (districtus Nouigradi). Knez Toma Tvrdković (Tuertchouich de
genere Mogorouich)417 iz Like spominje se i 1466. u vezi sa svojim posjedom
u Suovarima (comitatus Jadre),418 a zatim i 1480. kao »Mogorouich de Lic-
ha«.419 Njegova kćerka i baštinica bila je Margareta.420 Iz jednog izvornog
podatka od 1432. saznajemo da pleme Mogorovići ima posjed u Draginići-
ma.421 God. 1433, 1444. i 1447. pojavljuje se i plemić Grgur pok. Jurja Slaviči-
ća ili »Slaui9« od plemena »Mogorouich« koji je imao neki posjed u selu
Grabrovčane.422 U Zadru pak 1435. sklapa ugovor o liječenju plemić Grgur
sin pok. Tome Ždralića423 također od istoga plemena Mogorović, s magis-
trom Ivanom iz Padove,424 a 1446. knezovi Ivan i Grgur Krbavski daju plemi-
ću Ivanu, sinu Jurislava »generationis Mogorouich«, neku zemlju u selu Ra-
dučevo selo (Raduchevosello)425 u distriktu »de Licha«.426 God. 1449. nalazi-
mo svećenika Martina pok. Petra Mogorovića »de litera sclaua« kao župnika
u selu Velikim Jošanima (districtus Jadre),427 1450. pak kneza Sebastijana
Mogorovića »nobili de Ultramontanea«, kome Matija Marković daje neku
zemlju u selu Čakavcima.428 1452. Pavla Stipičića »de genere Mogorouich«
408
Ibid. — SZN JT b. I, f. III/1 — 11. 11411.
409
Ibid. — SZN TP b. I, f. I, 381a — 4. IV 1413.
410
Ibid. — SZN AR b. III, f. XII/2 — 3. II 1412.
411
Ibid. - SZN TP b. III, f. IV, 160a - 23. IX 1425.
412
Ibid. - AP I - kopija — 3. VI 1426.
413
Ibid. — SZN TB b. IV, f. V/3 — 18. VIII 1431.
414
I danas istoimeno selo kod Raštana.
415
DAZ - SZN JO b. I, f. 1/5 - 6. VI 1438., 8. VI 1439.
416
To je mjesto bilo kod Bašćice i Blaćana (Ibid. — SZN NL b. I, f. 1/5 — 3. VI
1452.). Inače i danas postoji lokalitet Grgurice, sjeverno od Bašćice.
417
DAZ - SZN JC b. V, f. VII/3, 122 — 2. VI 1455.
418
Ibid. - SZN JS b. I, f. 1/5 - 4. XII 1466.
419
Ibid^ — SZN PD b. I, f. 1/12 — 21. VIII 1480.
420
Ibid. - SZN JS b. V, f. I, br. 5 - 18. IX 1465.
421
Ibid. - AsK XVIII, br. 22 — 1432.
422
Ibid. — SZN NBe b. I, f. I/l — 8.1 1433. - b. I, f. 1/10 — 21. II 1444. — Pergame-
ae zadarskih notara = Pzn I — 28. VI 1447.
423
Za Ždraliće navodi Klaić da se nalaze u razdoblju između 1490. i 1525. g. u kne-
ževini Lici (o. c., 48).
424
Miscellanea I, 29, 30 — 27. V 1435. - DAZ — SZN NBe b. I, f. 1/3 — 18. X 1433.
425
To je selo bilo blizu Tršćana, Kačine gorice i Redjana DAZ — SZN GB b. III, f.
HI/5 — 15. I I486.).
426
Vj. Klaić, o. c., 51.
427
DAZ - SZN JC b. III, f. V/4, 167a - 6. IX 1449.
428
Ibid. - SZN SD b. III, f. III/IO — 22. III 1450.
351
kao krojača kod kneza Karla Krbavskoga,429 1458. svećenika Stjepana Nova-
kovića od istoga plemena kao župnika u Ražancima (Rasanzi)430 koji ima ne-
431
ki posjed u Velikim Čakavcima, a 1463. braću Bartola i Matiju Utišića »de
generatione Mogorouich« koji su posjedovali zemlju u Grabrovčanima.432
God. 1468. daje Pavao Krbavski Ivanu pok. Ivana Gusića433 iz »Jadrathynavi-
az generationis Mogoravich« zemlju u selu Papraćane434 »districtus Hyadre«
i u Tršćanima (Terschiane in provincia Licche in confinibus Jadre).435 God.
1473. knez Pavao, sin Karla Krbavskoga, izdaje neki privilegij u korist onoga
Ivana Gusića »de Lucha de genere Mogorouich de Jadra«.436 God. 1495. taj
Ivan prodaje neku zemlju u okolici Tršćana.437 1508. g. on se spominje kao
umrli a njegov sin knez (comes) Grgur »Gusich q. Joannis de Lica de genere
Mogorouich«438 daje još 1505. svu svoju zemlju u Tršćanima (Terschiani) i u
»Rochiane«439 u najam zadarskom zlataru Tomi.440 God. 1471. nailazimo u
izvoru na plemića Jurja pok. Pavla Gotčića »de genere Mogorouich de Lica
de vila Drazinauas« koji je imao zemlju u selu »Rotzane districtus Nouigra-
di«.441 God. 1496. navodi se plemić Juraj »Cotich« pok. Pavla »de genere Mo-
gorouich de Lydia« iz sela »Chasmauaz« koji je imao zemlju u selu »Rotza-
ne«.442 Taj će biti identičan s onim Jurjem Gotčićem koji se navodi 1471.
godine. God. 1473. spominju se Juraj i Toma, sinovi već navedenog ser Se-
bastijana »Mogorouich« iz Srijana u lučkoj župi (Sryani comitatus Lis-
sie(?).443 God. 1495. doznajemo da kod Doroteje, udove kneza Karla Krbav-
skog, službuje kao kancelar Jakov Jurislavić »de genere Mogorouich nobilis
Crouacie siue de Lice«.444 Istom 1550. navodi se u Zadru kao stanovnica toga
grada Klara, kći pok. kneza Ivana Benkovića iz Plavna,445 udova kneza Vita
Petričevića »de Licha de domo Mogorouich«,446 a 1557. je u istom mjestu u
429
Ibid. - SZN JC b. IV, f., VI, 201a — 18. VIII 1452.
430
I danas istoimeno mjesto u Velebitskom kanalu.
431
DAZ — SZN JC b. V, f. VIII/4, 169a, 186, 186a - 18. X 1458., 14. X 1461.
432
Ibid. — SZN NBe b. II, f. IV — 21. IV 1463.
433
Nije »Gucich«, kako to piše Klaić (o. c., 51).
434
Taj se lokalitet nalazio oko Kašica (S. Antoljak, Zadarski katastik, 415, bilj.
246).
435
Vj. Klaić, o. c., 51.
436
DAZ — Ducali e terminazioni = Dt, 102a, 103.
437
Ibid - SZN Presb. Hieronymus Vidolich = HV (1483 -1499) b. I, f. 1/13 — 20.
IV 1495.
438
Ibid. - SZN JPR b. I, f. I/1 - 28. IX 1508.
439
Taj se lokalitet nalazio u blizini Blaćana i Trnova (Ibid. — SZN NBe b. II, f.
IV/1, 4 - 8. VI 1450).
440
Ibid. — SZN Johannes de Monteferrato = JMo (1501 - 1508) b. I, f. III — 16.1
1505.
441
Ibid. - SZN JC b. VI, f. X/1, 36a, 37 - 20. VIII 1471.
442
Ibid. — SZN AB b. II, f. II, 26a, 27 — 31. VIII 1496.
443
Ibid. — Dt, 104 — 1473.
444
Ibid. - SZN JPR b. I, f. I/1 - 24. I 1495.
445
1 danas mjesto kod Knina.
446
DAZ-SZN Johannes Michael Mazzarellus — JMM (1512- 1554) b. IV, f. VII —
10. XI 1550.
352
jednom samostanu časne sestre Jelena Mogorović (Mogorovicchia).447 God.
1560. i 1565. spominje se knez Juraj »Mogorich« pok. kneza Martina koji je
448 449
imao posjede u Tršćanima, Radokovu (Radohouo), »Reiane« i Trnovu u
450
mjestu zvanom Franulšćima. God 1572. spominju se Domina, udova Grgu-
ra Mogorovića iz Sali (Dugi otok), a iz istoga mjesta je i Manda, udova Niko-
le Mogorovića, koji je bio galiot na triremi zadarskog plemića Petra Bortola-
cija (Bortholaci), a koju su zaplijenili Turci.451
Od Gusića se u ovom vremenskom periodu spominju Krbavski knezovi
1434. kako dobivaju od Jakova Ljubavca na zahtjev zadarskog kneza selo
Grivno452 (Griffno).453 God. 1453. pak Toma, krbavski knez, sa svojim sinovi-
ma Ivanom i Grgurom, i Pavao, sin kneza Karla, navode svoj grad Kliče-
vac454 koji im je, na molbu Venecije, 1463. kralj Matija Korvin zabranio da
utvrđuju. Inače su u Kličevcu krbavski knezovi imali kaštelana a držali su i
neke vojne zapovjednike (1468). Ujedno je u njihovoj vlasti i dalje Obrovac
(1453, 1468). Knez Pavao Krbavski, sin kneza Karla, posjedovao je neke zem-
lje u Papraćanima i u Tršćanima (1468). Knez Karlo Krbavski, sin Karla,
1463. g. zalaže svojoj majci dio koji mu je pripadao od sela Tršćana i »But-
chovichi«, tj. »Buchovichi«455 (in Liccha), a 1468. i 1469. prodaje neke posjede
u selu Trnovu (in districtu Jadre).456 God. 1454. doznajemo da Krbavski kne-
zovi imaju u svome posjedu i selo Ceranje457 (Ceragne)458, a iste godine se
spominju braća Jakov i Ivan, sinovi pok. ser Elije Pribislavića iz Nina »de ge-
nere Gusich«.459 God. 1459. vidimo daje plemić ser Ivan »Gusich« po nalogu
ninskoga kneza Francesca Michaela uveo u posjed plemića ser Ivana Pritiče-
vića, ninskoga građanina,460 a 1476. doznajemo da je taj Ivan Gusić »de No-
na« već umro i da mu je udova Jelena tada boravila u Zadru te da je imala
neke zemlje u selu Mundići461 »districtus Jadre«.462 God. 1456. javlja se Sla-
vogost, sin pok. kneza Jakova Slavogostića iz Posedarja463 također od pleme-
447
Ibid. — SZN Johannes Morea (1545-1570) = JMa b. I, f. 1/4, 138a — 3. II 1557.
448
Taj lokalitet bio je blizu Tršćana i Redjana (Ibid. — SZN Daniel Cavalca = DC
(1551 -1566) b. I, f. II/6 — 29. V 1565).
449
Danas Rezane, južno od Islama Grčkog (M. Barada, Lapčani, 493).
450
DAZ-SZN DC b. I, f. II/6 - 29. V 1565.
451
Ibid. — SZN Nicolaus Drasmileus = ND (1539- 1577) b. I, f. 1/9 — 5. VII 1572.
452
S. Ljubić, Listine... X, 66 - 8. III 1434.
453
Lokalitet blizu Nadina (DAZ-SZN GB b. III, f. III/1 — 30. I 1488).
454
Zapaljen od Turaka 1527. godine, danas leži u ruševinama između Benkovca i
Rastevića (K. Stošić, o. c., 154).
455
Nekoć blizu Kamenjana, Trnova, Radobudića, Pritičevića i Biljana (A s M
1400-1500 (A) - 26. IV 1504).
456
—-, Vj. Klaić, Rodoslovlje..., 210-213.
457
S. Ljubić, Listine... X, 40 - 21. VIII 1454.
458
Danas Ceranje, južno od Miranja (P. Skok, Postanak, 53).
459
DAZ - SZN JC b. IV, f. VI, 526a - 20. III 1454.
460
G. Praga, o. c., 96.
461
To je mjesto ležalo kraj Maglina i Kamenjana (DAZ-SZN GB b. III f. IH/4 —
24. XI 1486).
462
Ibid. — SZN GB b. II, f. H/3 — 5. II 1476.
463
I danas istoimeno selo nedaleko od Novigrada.
353
 na Gusić,464 a 1457.465 i 1459. nailazimo na Simona pok. Ivana Gusića »de Liu- šija »de genere Lap9anorum« ,483 a 1435. javlja se Petar »Lap9ano«.484 Te iste
ba466 districtus Jadre«.467 Toga magistra Simona Gusića »de Juba« nalazimo godine navodi se i Štipan »Lapzanin« kao stanovnik Malih Jošana (districtus
i 1463, 1466, 1468. i 1471. kao stanovnika Zadra gdje se bavi građenjem bar- Jadre)485 dok kao stanovnika Zadra u toj godini spominju mornara Jurja
ki,468 a 1473. u tom gradu kupuje kuću.469 Taj Simon spominje se i 1479, tada »Lap9anina«.486 1440. g. u Podgradu se imenuje kao sudac i »Maressa Carina-
je nazivan i »Opanzarich« .47° Kao stanovnik Papraćana (districtus Jadre) jav- nin«487 koji je valjda skriven pod imenom »ser Marchsa Charignanin c. Chru-
lja se 1461. Caspar »de genere Gussich« od koga plemena je i član Petar hogna de Carino«.488 God. 1453. javlja se knez »Marchoa generationis Karin
Spartić (Spartich).471 God. 1473. spomenuli smo već Ivana Gusića »de Lucha filius Cruhouine de Pienie Jurieuich« koji je imao zemlje u selu Nadinu i u
de genere Mogorouich de Jadra«.472 God. 1505. znamo za kneza Grgura Gusi- Kačinoj gorici (Ca9inegori9e) i njihovu distriktu.489 Iz dva dokumenta od
ća »de Licha« koji daje u zakup zemlje onom zadarskom zlataru o kojem je 1453. i 1456. g. doznajemo da su Karinjani (Carignanorum) imali svoje posje-
već bila riječ,473 a 1508. pominje se Grgur Gusić pok. Ivana »de Lica de gene- de i sela u gornjo-lučkoj župi.490 Iste 1546. u Snojacima491 (districtus Jadre)
re Mogorouich« da ima posjed u selu »Rozane«.474 Po našem mišljenju radi posjedovao je zemlju Ivan pok. Jurja Nasmanića »de genere Charignanin«.492
se o jednoj te istoj osobi. God. 1528. u Salima nalazimo Matiju Gusića (Gus- God. 1460. vidimo da je Petar »Lapzanin« bio iz sela sv. Nikole493 (vila s. Ni-
sich)475 i konačno 1630. u Zadru »Hier. Gussich«-a.476 colai),494 a 1492. pominje se kao član stola lučkoga »Ivan Pavlović s'Karina,
plemena Karinan« ,495 te iste i 1498. navodi se kao sudac lučkog rotnog stola
Od Karinjana i Lapčana u ovom vremenskom periodu prvi se javlja Juraj Dujmović »od plemena Karinjani« ili »generacione Karinanorum«,496
1411. Marin Slavonić, plemić »de Carino«.477 Dokumenti iz 1414. navode da
je ranije spomenuti ser Borin »de Quirino de genere Quirinorum de Croatia« Od Poletčića se u ovom razdoblju prvi pominje 1441. Bogdan Matković
umro i da mu se udova zove Marija, kći pok. ser Dujma Paladinića iz Hvara »de genere Polecich«,497 zatim 1420. Ratko Polečić,498 a 1434. nailazimo na
(de Lesna).478 God. 1419. javlja se kao jedan od sudaca rotnog stola lučke žu- Radoslava Poletića, službenika u Zadru (caućilarius)499 koji se 1442. vidi kao
pe i Marin Slavutinić »de genere Carinorum«,479 U istom svojstvu suca nala- pratilac zadarskog kneza (caualarius domini comitis Jadre).500 Iz dokumena-
zimo i 1428. u Podgradu pod imenom »Marinac Zlanutinich de Carino«, kako ta od 1444. i 1445. možemo zaključiti da mu se otac zvao Tomaš »Poletcich« i
je to krivo prepisao D. Fabijanić, a 1433. navodi se kao sudac ovoga stola u da je bio iz Velikih Jošana.501 U Zadru živi od 1419. kao građanin magister Si-
tom istom mjestu i Pavao Korlat »de genere Carinorum« dok kao pristava mo ili Simon »Pollecich«, i to kao brijač odnosno kirurg koji jednom stran-
kod te ustanove pominju Ivana sina pok. Marina »de Carmo (Carino?) gene- cu iz Italije prodaje svoju zemlju u selu Tršćanima (Terschiane districtus
rationis Lapzanorum«.48° God. 1429. i 1433. znamo da je Ivan Vulšić »de ge- Jadre).502 U istom gradu i s istim zanimanjem on se spominje još 1441. i
nere Lapzanorum« građanin Zadra,481 a već se 1435. navodi da je umro i da
je ostavio udovu Stošiju.482 U Zadru ima svoju kuću mornar Blaž pok. Drago- 483
Ibid. - SZN JO b. I, f. 1/4 — 26. VIII 1434.
484
Ibid. — SZN NH b. I, f. 1/3 — 3. III 1435.
485
Ibid. — SZN NH b. I, f. 1/4 — 26. XI 1435.
486
464
DAZ-SZN JC b. VI, f. VII, 13 — 3. XII 1456. Ibid. - SZN TP b. IV, f. V/16, 229 - 24. III 1435.
487
465
S. Ljubio, Dva popisa.., 148 - 16. I 1457. Vj. Klaić, o. c., 65.
488
466
Ljuba ili Ljubač kraj Nina. DAZ-SZN JC b. III, f. V/7, ЗЗЗа - 17. V 1451.
467
DAZ-SZN JC b. V, f. VIII/5, 228 — 15. IV 1459.
489
Ibid. - SZN NBe b. I, f. 1/15 - 20. II 1453.
468 490
Ibid. — SZN SD b. V, f. VI/1, 82 — 12. V 1463 — b. V, f. VI, 4, 239 — 27. IV 1468 Ibid. — SZN SD b. III, f. IV/9, 395a, 396 — 14. X 1453. — b. III, f. IV/18, 325,
- SZN GB b. I, f. 1/8 - 23. XII 1468 - b. V, f. VII/2, 65a - 4. IX 1471. 325a - 3. V 1456.
Nekoć lokalitet u okolici Maglina i Mundića (DAZ - SZN AB b. I, f. I, la — 15.1
469 491
S. Ljubić, o. c., 152 — 27. IX 1473.
470
DAZ-SZN GB b. VIII, f. VIII, br. 170 (test.) — 27. VIII 1479 — b. VIII, f. IX — 1495.). O tom i S. Antoljak, o. c., 407, bilj. 114.
492
28. VIII 1479. DAZ-SZN JC b. V, f. VII/5, 218a — 3. IV 1456.
493
471
Ibid. — SZN NL b. I, f. 1/7 — 16. V 1461. Ibid. - SZN JC b. V, f. VIII/1, 41 - 3. V 1460.
494
472
Ibid. — Dt II, 102a, 103 — 1473. Taj se lokalitet nalazio blizu Zadra, a zvao se i Obrovac (Ibid. — SZN JC b. IV,
473
Ibid. — SZN JMo b. I, f. III — 16. I 1505. 539a - 9. IV 1454).
495
474
Ibid. — SZN JPR b. I, f. I/l — 28. IX 1508. M. Barada, Lapčani, 497, bilj. 13.
496
475
Ibid. - SZN PP b. III, f. HI/3 - 29. VI 1528. Vj. Klaić, o. c., 67.
497
476
Ibid. — AL br. 160 — pergamena. DAZ-SZN Christophorus Ženo = CZ (1410-1412) b. I, f. I - 13. XI 1411.
498
477
Vj. Klaić, Hrvatska plemena, 65. Ibid. - SZN BS b. I, f. 1/3 - 15. IX 1420.
499
478
DAZ-SZN AR b. III, f. XII/2 - 23. IX 1414. Ibid. - SZN NH b. I, f. I/1 - 3. III 1434.
500
479
AJA - D — VIII/2-82 — 22. II 1419. Ibid. — SZN JC b. I, f. I — 21. III 1442.
501
480
Vj. Klaić, o. c., 65. Ibid. — SZN JC b. II, f. III — 31. X 1444. — SZN SD b. II, f. H/2 — 3. V 1445.
502
481
DAZ-SZN JO b. I, f. III/1 - 6. II 1429 - b. I, f. 1/3 - 29. X 1433. Ibid. - SZN BS b. I, f. I/l - 26. III 1419 - SZN TP b. V, f. VI, 95 - 10. III 1436
482
Ibid. - SZN NH b. I, f. II - 9. XII 1435. — SZN JO b. I, f. 1/4 — 11. X 1436 — SZN NBe b. I, f. 1/3 — 28. I 1438.

354 355
1448.503 God. 1450. čini svoju oporuku pop Petar Poletčić, sin Jurislava iz Sto-
morinog sela,504 uoči svog polaska za Rim,505 a 1453. znamo za Matešu pok.
Karina »Poletcich« iz Tršćana (Terschiane districtus Jadre)506 koji 1458. pri-
sustvuje kao svjedok pri jednom pismenom aktu.507 Već 1462. doznajemo da
više nije u životu te da je njegov sin magister Vukašin (Pollecicich) građanin
Zadra i da je po zanimanju brijač, odnosno kirurg.508 U tom istom periodu
stanovnik Zadra bio je i Jurko »Poleticich« iz Kličevca koji je ostavio udovu
Stanišu, kako se to vidi iz isprave od 1474. godine,509 a u onoj od 1483. naila-
zimo na Vitka »Poletcich«-a iz sela »Jelsane ueliche« (districtus hyadren-
sis).510 Najinteresantnije je pak što se 1588. g. u Pagu spominje »Vincentio
Poleticiccich« .5n
Za Lasničiće imamo u ovom periodu samo dva podatka. Prvi je iz 1431. a
odnosi se na ser Jurja pok. Martina »de genere Lasincich de Bicina«,512 a
drugi je sadržan u ispravi iz 1448. u kojoj se navodi svećenik Jakov »Lasni-
cich de litera sclaua« kao stanovnik u Rašćanima513 (districtus Aurane).514
O Jamometima za to doba ima 4 neobjavljena podatka. Prvi je iz 1412. i
tu se spominje Ostoja Novaković »de genere Jamomet«, građanin Nina.515
Drugi se odnosi na građanina i stanovnika Zadra ser Laurentija pok. Dražmi-
la (Drasmilli) »de genere Jamomet« koji je 1425. prodao Vlahu Milovaciju Bi-
lojeviću neku zemlju u selu Biljanima »comitatus Ostrouice«.516 Treći nam
podatak također govori o ser Laurenciju pok. Dražmila (de genere Jamo-
met), zadarskom građaninu i »drapario« koji je dobio neku zemlju u selu Ka-
menjane god. 1436,517 a četvrti podatak odnosi se na Nelipca (Nolapaz) i Bo-
goslava »de genere Jamomet«.518 Uz to imamo jedan podatak koji je već
objelodanjen. On spominje 1433. i 1440. suca lučkog rotnog stola u Podgradu
Vukašina Ančića »de genere Jamomet«.519
Glede Tugomerića za ovo razdoblje imamo jedan štampani podatak
(1433) koji se odnosi na plemića Jurja pok. Vlatka Šegotića i njegova nećaka
503
Ibid. — SZN JO b. I f. 1/7 — 29. X 1441. — SZN NBe b. I, f. 1/12 — 14. IX 1448.
504
To je selo bilo kraj današnjeg Kopranja (P. Skok, Postanak, 58).
505
Dj. Šurmin, o. c. I, 184- 186 (16. IV 1450).
506 DAZ-SZN JC b. IV, f. VI 294a — 8. I 1453.
507
Ibid. - SZN JC b. V, f. VIII/4, lola - 21. VIII 1458.
508
Ibid. - SZN SD b. VII, f. II, br. 86 - 17. II 1462.
509
Ibid. - SZN SD b. VI, f. VII/7 - 27. IX 1474.
510
Ibid. — SZN Presbiter Franciscus Minutius = FM (1470-1507) b. I, f. II/2 — 4.
VI 1483
511
Ibid. - Paške matice - 29. VIII 1588.
512
Ibid. — SZN TP b. IV, f. V/3, 46 — 25. VIII 1431.
513
Nekad Hrašćane, danas Raštane između Gorice i Tinja (S. Antoljak, o. c., 412,
bilj. 201)
514
DAZ-SZN JC b. II, f. IV/IX/5, 233a — 20. X 1448.
515
Ibid. — SZN AR b. III, f. XII/1 — 1. X 1412.
516
Ibid. - SZN TP b. III, f. IV, 86a, lOOa - 5. I, 11. II 1425.
517
Ibid. — SZN TP b. V, f. VI, 116a — 10. VII 1436.
518
Ibid. — A P I — kopija iz 17. stoljeća — 3. V 1426.
519
Vj. Klaić, o. c., 69.
356
Kuzma, sina pok. Tomaša Šegotića »Tugomenich« (Tugomerić?) radi neke
zemlje u »Kerniza«,520 a drugi je neobjelodanjen i on nas 1450. obavještava
da su Kuzma i Tomaš »Segorchi de generationum Tugomerich« dali zadar-
skom kaptolu na potvrdu neke privilegije nekadašnjeg hrvatskog bana Mla-
dena II.521 Iz trećeg podatka od 1456. g. doznajemo ponovo da je plemić Kuz-
ma bio sin pok. Tomaša Šegotića, a njegov rođak (patruelis) Tomaš sin pok.
Jurja522Šegotića »de genere Tugomerich« i da su iz »Carniza districtus No-
ne«.
I u ovom periodu imamo više podataka za Vireviće nego za Jamomete i
Tugomeriće. Tako već 1411. znamo za Matiju i Stojana iz Jagodnje »de gene-
re Vireuich«,523 a 1412. spominje se Grgur, sin Stanislava Merganića od istog
plemena.524 God. 1413. kao i 1415. navodi se da je taj Grgur, sin Mergana ili
Stanislava Mergana »de genere Vireuich« iz Jagodnje građanin i stanovnik
Zadra.525 Inače, on (de dicto genere Vireuich) 1420. g. kupuje neku zemlju u
Miranju »comitatus Ostrcnn^e«, od Stipca Tolmovića koji je od istoga pleme-
na Virević, a 1425. se po drugi put spominje kao kupac zemlje, i to od Ivana
pok. Jurja Krivčića također od toga istoga plemena iz sela Jagodnje.526 1438.
god. doznajemo da je ser Grgur imao brata Stanislava »de genere Vireuich«
koji je također bio građanin Zadra, a 1441. taj Grgur Merganić je čak sindik i
prokurator u tom gradu,527 1451. vidimo da je Grgurov otac Mergan (de do-
mo Vireuich) već umro.528 Pored zemlje u pomenutim selima Grgur je imao
neke zemlje i u Velikim Jošanima, Gornjem Miranju, Terčićima i Lišanima, a
i u ninskoj okolici unajmio je posjed.529 God. 1461. doznajemo da je Grgur530
Merganić umro i da mu se udova zvala Stana.531 Kao stanovnik Zadra
1435.532 i 1444. spominje se plemić ser Simon Saracinić od istoga plemena Vi-
rević a koji također ima neke zemlje u Jagodnju.533 God. 1480. nailazimo u
534
jednom samostanu u Zadru na časnu sestru Nikoletu Virević, 1492. spomi-
520
Vj. Klaić, o.e., 70.
521
DAZ-SZN NL b. I, f. 1/4 — 28. III 1450.
522
Ibid. - SZN JC b. V, f. VII/5, 212a, 213 - 17. III 1456.
523
Ibid. - SZN CZ b. I, f. I - 19. I 1411.
524
Ibid. - SZN TP b. I, f. I, 294, 295a - 30. IX 1412.
525
Ibid. — SZN AR b. III, f. XII/1 — 3. II 1413. — b. III, f. XII/3 — 29. I 1415.
526
Ibid. - SZN JT b. I, f. III/l - 27. X 1420., 19. X 1425.
527
Ibid. - SZN JO b. I, f. 1/5 — 16. I 1438. - b. I, f. 1/7 - 22. X 1441.
528
Ibid. - Dt II, 83, 83a - 16. IX 1451.
529
S. Antoljak, Veze između Zadra i Rijeke u srednjem vijeku, Vjesnik Državnog
arhiva u Rijeci II, Rijeka 1954, 13, bilj. 35.
530
Interesantno je što kaže S. Ivančić o njemu. Naime, on naprosto tvrdi da se
^Grgur Merganić doselio iz Bosne i da je 1439. osnovao samostan trećoredaca glagolja-
ša\u Zaglavu (Povjestne crtice o samostanskom III redu sv. o. Frane po Dalmaciji,
Kvarneru i Istri i poraba glagolice u istoj redodržavi, Zagreb 1910, 209), što prihvaća i
C. Iveković (Dugi otok i Kornat, Rad JA 235, Zagreb 1928, 265). Međutim, kako vidimo,
Merganić je član plemena Virević.
531
DAZ-SZN SD b. IV, f. V/12, 255a — 6. XI 1461.
532
Ibid. — Di, 26, 26a - 3. VIII 1435.
533
Ibid. SZN NBe b. II, f. I — 7. V 1444.
534
Ibid. — SZN JS b. II, f. II/6 — 16. IV 1480.
357
nje se sudac lučkog rotnog stola Ivan Banić »od plemena Virević«, a 1498. u Od ostalih plemena u ovom periodu 1411. g. javlja se »de genere Osna$«
istoj je funkciji suca i Grgur »Wyrewych de genere Wyrewych« ,535 Radoslav Mišljen (Mislien) iz sela Koliblić (Choliblich).553 Zatim se 1413. spo-
Od plemena Stupicu ovom razdoblju prvi se navodi 1441. Matko, sin minje Franol, sin Rada »de genere Victorich«, stanovnik otoka Pašmana koji
Bogdana »Stupich« iz Nina,536 zatim 1443. »Qaveta«, udova Ratka Stupica iz je imao zemlju u Viktoriću (Victorich) »in comitatu Nouigradi«,554 te 1425.
Zadra,537 zatim 1449. i 1455. Tomaš pok. Jurja Stupica iz sela Stupici538 »dis- Radoslav Stipković također »de genere Victolich« ,555 tj. »Viktorić«. Ogd.
trictus Jadre« ili »districtus Nouigradu« .539 a 1452. Petar pok. Pavla Nemanji- 1428. u Zadru nalazimo kao tamošnjeg građanina, notara i suca Jakova, sina
ća »de genere Stupich« iz sela Šćitar s područja senjskog kneza Sigismunda pok. Ostoje »de genere Pribudichi«,556 koji se navodi u istom svojstvu i 1440.
Frankopana.540 God. 1453. javljaju se braća Matija i Jakov »de genere Stu- godine.557 God. 1433. spominje se u izvoru »Nicolaus Herzegenich de genere
pich«,541 a 1454. Stanislava, majka pok. Dujma Kargotića »de genere Stu- Zmana« kao rotni sudac lučkog stola,558 a iste godine i Radišin i Petar, sinovi
pich«.542 God. 1455. nalazimo Jurja Stupica pok. Bogdana koji je imao neku Bartola »de generatione Bradich« iz sela »Bittuina«.559 Te iste godine javlja
zemlju u Biljanima »districtus Nouigradi«543 odakle je potjecao i već pome- se i Ivan Petković Čubranić (Zubranich) iz sela Kamenjani kao vilan ser Ma-
nuti Toma pok. Jurja Stupica.544 Iz sela Stupici bio je i Jakov Stupić545 a iz Bi- giola de Galellisa.560 Inače još 1416. nalazimo u jednom dokumentu da se
Ijana Cvitan Katić »de genere Stupić feudatarius«.546 God. 1483. nalazimo u spominje u Šibeniku Juraj Vladišić kao član »de generacionum Qubranich
Zadru kao tamošnjeg građanina i stanovnika magistra Franju Stupica koji je hde Hliufno«.561 God. 1420. pak doznajemo da je ser Hrvoje Hrvatinić »de ge-
ondje bio kirurg i apotekar (ciroicus et aromatorius). On je imao nadimak nere Zubranich«562 bio zarobljen u ratu od zadarskog kapetana Batiste Bevi-
»Turčin« (Turcus). God. 1492. taj Franjo je kupio od samostana sv. Marije u laque i da je u Zadru bio u zatvoru odakle je tek uz otkupninu pušten na slo-
Zadru cijeli njen posjed u Bibinju.547 Inače se otada spominje u navedenom bodu.563 God. 1480. u tom gradu živi u samostanu kao časna sestra Margarita
svojstvu kirurga i apotekara sve do 1527. godine,548 a 1523.549 navodi se da »Zubranich«.564 God. 1432.565 a onda 1434. javlja se i svećenik Petar »Cerenca-
ima neki posjed »sub Monte ferreo«.550 God. 1488. i 1489. navodi se Pavao Ka- nin«, zadarski kanonik566 koji se tako spominje i 1435.567 i 1450. kada i Juraj,
tić »de genere Stupich« iz Novigrada ili zapravo iz »Subnouigrado« koji je sin Cvitana Valentića »de genere Cerencanorum« kao i magister Ratko, po-
posjedovao neke zemlje u »Rozance551 teritorii Jadre«.552 stolar, sin pok. Obrada od istoga plemena. Ona prva dvojica imala su neku
zemlju u selu »Cereci«568 a Juraj čak i u selu Dolac569 (Οο^ς).570 U Cerenci-
ma su i članovi »de generatione Vuchomanić« imali neki posjed a tada se
535
Vj. Klaić, o.e., 76, 77. spominje i pleme (generatine) Kroas/c(Verbasich)571 od koga se navodi 1454.
536
DAZ-SZN JC b. I, f. I - 5. X 1441. Petar Vrbašić, sin Grgura »de genere Verbasich«, stanovnik u tom istom se-
537
Ibid. - SZN JC b. I, f. II, 305 - 8. VIII 1443.
538
To se mjesto nalazilo u trokutu između Nadina, Smilčića i Zemunika (S. Anto- 553
liak o. c., 415, bilj. 250) ili zapravo u blizini Grabrovčana i Biljana (DAZ —SNZ AR b. Ibid. — SZN CZ b. I, f. I — 30. VI 1411.
554
Π/6 - 9. IV 1383. - SZN JC b. IV, f. VI, 245a, 246 - 7. XI 1452.). Ibid. - SZN JT b. I, f. III/1 - 30. VI 1413.
555
539
DAZ-SZN SD b. II, f. III/7 — 16. II 1449. — SZN Baptista Marci de Venetiis Ibid. - SZN JT b. I, f. III/1 - 22. X 1425.
556
BMV (1439-1456) b. I, f. I — 27. X 1455. A s F - br. 40 - perg. — 1428.
540
Ibid. - SZN JC b. IV, f. VI 135a - b. VIII, f. 1/8 — 27. IV 1452. 557
DAZ-SZN NBe b. I, f. 1/6 — 8. IV 1440.
541 558
Ibid. - SZN BMV b. I, f. I - 5. V 1453. Vj. Klaić, o. c., 83.
542 559
Ibid. - SZN NBe b. I, f. 1/15 - 2. X 1454. DAZ-SZN NBe b. I, f. I/l - 8. I 1433.
543
Ibid. — SZN JC b. V, f. VII/2, 94 — 11. II 1455 — SZN JFG b. I, f. I/l — 15. X 560
Ibid. - SZN JO b. I, f. 1/3 - 26. VIII 1433.
1455. 561
Ibid. - AS 3, 3 II b, 246 - 14. I 1416.
544
Ibid. - SZN JC b. V, f. VII/3, 125a, 126 - 11. VI 1455. 562
Klaićevo domišljanje da su se Čubranići zvali isprva Hlivnjani ili Hlevnjani (o.
545
Ibid. - SZN NL b. I, f. 1/7 - 15. XII 1459. c., 77) sasma je proizvoljna kombinacija bez ikakve jače podloge.
546 563
Ibid. — SZN JC b. VI, f. X/6, 197a - 25. VI 1477. DAZ-SZN TP b. I, f. III, 35a - 3. VII 1420.
564
Ibid. - SZN JS b. II, f. II/6 - 16. IV 1480.
547
1 danas selo nedaleko od Zadra.
548 565
DAZ-SZN HV b. I, f. I/l - 6. VII 1483. - SZN JS b. III, s. III/6 - 26. XI 1487. S. Ljubić, Dva popisa.., 143 — 26. XI 1432. (»Pietro Cerensanich«).
— b. III, f. IH/12 — 22. VI, 30. XI 1492 - SZN HV b. I, f. V, br. 61 (test.) — 1493. - b. I, f. 566
DAZ-SZN NBe b. I, f. I/1 — 4. II 1434.
1/12 — 1494. - SZN JFG b. II, f. 11/11 - 31. III 1495 - SZN JPR b. I, f. I/l — 18. V 1510. 567
S. Ljubić, o. c., 143 - 16. I 1435.
- SZN PP b. II, f. II/2 - 2. XI 1512 - b. II, f. 11/7 - 8. VI 1518 - b. III, f. III/3 - 5. II 568
Oni su ležali u nešto većoj udaljenosti od Kašica i nakadašnjeg Ferletića (S.
1527. Antoljak, o. c., 415, bilj. 244).
549
A s M 1500- 1600(a) - 16. XII 1523. 569
DAZ-SZN NBe b. II, f. IV/1, 4 - 8. VI 1450.
550
Nekoć lokalitet u neposrednoj blizini Zadra (C. F. Bianchi, o. c. II, 405). 570
Tako se u prijašnjim stoljećima zvala Pridraga (C. F. Bianchi, o. c. II, 308, 309).
551
Tj. Ražanci. Inače se to mjesto nalazilo blizu Cerenaca (DAZ-SZN SD b. II, f. III/13, 14 — 16. VI
552
DAZ - SZN GB b. III, f. III/8 - 16. VIII 1488 — SZN JS b. III, f. III/10-27. XI 1451).
1489. 571
DAZ-SZN JC b. I, f. II, 357 — 18. XII 1443.

358 359
 der iz Tetačića, inače stanovnik grada Belaja.589 Porodica Zoranić koje je
lu."2 God. 1444. traži Pavao Ratković »de genere Babonozich« iz sela »Horu-
član bio i hrvatski pjesnik Petar, potječe od plemena Kršelac, iz Humčana u
palqe«"3 da se sahrani u crkvi sv. Mihajla u Visočanima.574 U istom selu »Ho-
575 buškom kneževstvu.590 Pripadnici porodice Zoranić živjeli su u 15. stoljeću u
rupa^e« navode se 1452. da žive braća Jureta i Grgur »Babonosich«, a
Zadru i njegovoj okolici gdje su imali svoje kuće i posjede. No, neki od njih
1449. javlja se u Bribiru »chaxata Draxuliane«."6 Iste godine (1449) vidimo
stanovali su i u Ninu i njegovoj okolici sve do 1586. g. kada je konačno izu-
da je Ivan »Dlamozanin« bio nekoć stanovnik Kamenjana i da mu se žena
mrla ova obitelj.591
Žuža (Zuza), kći pok. Milata, nakon njegove smrti udala za Martina Draško-
vića577 iz istoga sela.578 God. 1450. ponovo nailazimo na pleme Kolonie (de ge-
nere Kolonich) koje ima posjed u selu »Tihlichi579 districtus Ostrouice«.580 5.
God. 1454. pak od plemena Ramljana (de genere Ramliane, Ramlianin) navo- Iz izloženog vidimo da se za vladavine Ludovika I (1342—1382) od usta-
di se »Stoiche« Privojević i Veselko pok. Ivana Radinčića, stanovnik u Dol- nove »plemići 12 hrvatskih plemena« spominju u bližoj ili daljoj okolici Za-
cu »districtus Nouigradi«.581 1466. javlja se plemić Ivan Benković »de genere dra, i to kao »generatio« i kao »genus«: Kačići, Šubići, Mogorovići, Karinjani
Vsnafacde Croatia«, koji je imao zemlju u selu Domakovci582 »teritorii Jad- i Lapčani kao i Jamometi, a samo kao »genus«: Čudomerići, Gusići i Lasniči-
re«.583 Taj isti Benković kupio je od kneza Karla Krbavskog neku zemlju zva- ći, dok Poletčići nemaju tada taj naziv. Tugomerići pak imaju samo jedanput
nu »Pranulonschina« kraj sela Trnovo, kao i u samom selu u zadarskom dis- i naziv »generatio«, dok za Kukare i Snačiće nemamo za to razdoblje nijedan
triktu (1468, 1469). Inače on je bio familijar ovoga kneza i kaštelan Zvonigra- izvorni podatak, što ne znači da i oni ondje nijesu postojali.
da,584 i u izvorima se naziva čas Ivan Benković »de Plavno« a onda »de
Tucarichi«.585 God. 1476. pak javljaju se Tomaš Priurić, Pavao Vidolić i Ši- Međutim, uporedo s plemenima iz ove institucije u izvorima se javljaju i
mun Juršić »de genere Chriuosych« koji su bili s otoka Ugljana,586 a 1495. Virevići kao »genus« ili »progenies«, pa čak i »generatio«; Dravilcini samo
kao građanin i stanovnik Zadra ser Ivan Demilanić »de genere Xunchouich kao »genus«; Draginići kao »generatio«; Stupici bez ikakvih tih oznaka, za
de Tetacinich« koji je imao neki posjed u »Opaticesello587 districtus None«.588 »Rugneua9« imamo naziv »genus« a za Glamočane »generatio« ili »genus«.
Taj ser Ivan Milanić (ili Demilanić) od navednog plemena Zunković iz Tetači- U periodu od 1382. do 1409. godine od one institucije u istom predjelu
ća (de Sunchouich de Thetatich) i brat mu Andrija spominju se 1497. u Za- spominju se kao »genus« Kačići, Kukari, Čudomerići, Gusići, Karinjani i Lap-
dru kao njegovi građani a isto tako i Marko Milanić, nazvan Zanković tako- čani, Poletčići, Lasničići, Jamometi i Tugomerići dok Šubići i Mogorovići kao
»genus« i »generatio«. Snačići se pak navode samo indirektno.
5 2
Ibid. — Pzn XV st. - 25. XI 1454.
Kao »genus« navode se »Ueglaci(?) et Lapqi« te »Plusari9«, Tiskovac i
5 3
Taj je lokalitet ležao u blizini Polišana, Lovinaca i Grgurice (Ibid. — SzK P.
Strmičani, Čubranić (Cubrianorum), »Parchal«, Stupić, »Chupinich«, »Came-
Marcello II, 90 — 18. V 1520). nagnini«, Kolonić i »Cotugno« dok Virevići i kao »genus« i kao »generatio« a
5 4
Ibid. - SZN JC NBe b. II, f. I - 1444. (test.) isto tako i Viktorić.
5 5
Ibid. - SZN JC b. IV, f. VI, 201a - 18. VIII 1452. U razdoblju od 1409. godine pa sve do izumiranja hrvatskog plemstva u
5
* Ibid. — AS 8/IV — 8 b, 133 — 20. VIII 1449. ovom kraju Kačići se i dalje nazivaju »genus« i »generatio« a i »plemeniti lu-
5 7
1373. g. navodi se prezime »Mogorouich et Drascouich« (Ibid. — A s K sv. XV,
br. 95 — 1373). di«; Kukari pak i »genus« i »pleme«; Šubići »generatio«, »genus«; »caxata«,
578
Ibid. - SZN JC b. III, f. V/3, 150 - 8. VIII 1449. »generation ouer chasada«, »stirpe « i »pleme«. Čudomerići kao »genus« a i
579
Taj je lokalitet bio nekoć u ostrovičkom distriktu (Ibid. — SZN JC b. III, f. V/2, bez toga naziva. Snačići se sada u izvorima uopće ne spominju; Mogorovići
79a — 2. V 1449).
580
se zovu »genus«, »generatio« i »domo« ali i bez svih tih oznaka. Gusiće nala-
Ibid. - SZN NBe b. II, f. IV/1, 3a - 8. V 1450. zimo pod »genus« a i bez toga naziva dok Karinjane i Lapčane kao »genus«,
581
Ibid. - SZN JC b. IV, f. VI, 537 - 8. IV 1454. - b. V, f. VII, 13 - 4. V 1454. »generatio«, a i »pleme«, no i bez svih tih oznaka. Poletčići se navode kao
582
1 dok Klarić misli da su Domakovci bili negdje oko današnjih Biljana (S. Anto- god i Lasničići pod »genus« i bez toga naziva. Jamometi se zovu »genus«, a
Ijak, o. c, 415, bilj 248), Barada ih baca na granicu zadarskog kotara i kaže da je osta-
tak Domakovaca možda današnji izvor Domavac, sjeverozapadno od današnjeg Korla- »Tugomerići kao »genus« i kao »generatio« ili naprosto samo svojim prezi-
ta (Lapčani, 492, 493).Međutim, iz izvora vidimo da se to selo nalazilo u blizini Praskvi- menom.
ća, Nadina (DAZ — Pzn XV st.) i Draginića (Ibid. — SZN GB b. III, f. IH/1 — 30.1 1484). Izvan plemena ove institucije u periodu iza 1409. godine Virevići se nazi-
583
Ibid. — SZN JS b. I, f. 1/5 — 2. VII 1466.
584 vaju najviše »genus« a onda »domo« i »pleme«, Stupici pretežno kao »ge-
Bianchi stavlja to mjesto u zadarski teritorij i kaže da mu sada nema traga (o.
c. II, 424). nus«. Samo kao »genus« su još plemena »Osna9«, Viktorić, Pribudić, Zmana,
585
S. Ljubić, Listine... X, 409, 410 — 24. VI 1468.
586
DAZ-SZN JS b. II, f. II/1 - 2. VI 1476. 589
S. Antoljak, Novi podaci o hrvatskom pjesniku Petru Zoraniću, 249.
587
Bianchi stavlja taj lokalitet nedaleko od Vrane (o. c. II, 411). Međutim, to je se- 590
Vj.Klaić, o. c., 73.
lo bilo u blizini Zemunika (DAZ-SZN JMM b. f. 1/2 — 27. X 1535). 591
588 S. Antoljak, o. c., 248-250, 259-261.
DAZ-SZN JFG b. II, f. 11/11 — 16. V 1495.

361
360
 Cerenčani, Babonožić, Ramljani, »Vsnaqac«, »Chriuosych« i Zunković, a kao
»generatio« Bradić, Cubranić, Vukomanić i Vrbašić.
6.
Sad pogledajmo da li se sva ona hrvatska plemena navedena u razdoblju
od 1342. do 1382. godine spominju i u periodu od 13. stoljeća na ovamo, te
kako stoji s njihovim posjedima u okolici Zadra prije i za vrijeme toga raz-
doblja.
Račići su po Baradi živjeli u okolici Biograda i Zadra u 12. stoljeću592 i
oni su tada imali kao direktno naznačeni posjed i selo Suovare (1198).593 Za
vladavine Karla Roberta vidimo da to pleme ima neke zemlje u Butini,594 a
za vladavine Ludovika i Kačići stanuju u Podnadinu gdje imaju i svoje zem-
lje, dok su Suovare u to doba vlasništvo samostana sv. Krševana u Zadru.
O Kukarima i njihovim posjedima do Ludovikove vladavine i za vrijeme
njeno nemarno nijedan izvorni podatak i ne možemo tačnije odrediti njihov
položaj i posjede u tom razdoblju. Sasma drugačije to stoji sa Šubićima. Oni
su imali svoje posjede u bribirskoj županiji (s gradovima Bribirom i Ostrovi-
com) a pojedini članovi toga plemena i u ninskom distriktu.595 God. 1347. Šu-
bići predaju kralju Ostrovicu za Zrin,596 ali za Ludovikova kraljevanja grane
toga plemena žive i dalje u okolici Zadra,597 tj. u okolici Bribira i u Bribiru,
na Pagu, u Čakavcima i Vrpljanima. Cudomirići stanuju još 1207. između Za-
dra i Biograda uz Kačiće u predjelu zvanom Čudomirištine,598 a 1365. javlja
se jedan član toga plemena kao stanovnik Kačine gorice. Za Snačiće u okoli-
ci Zadra nemamo do kraja Ludovikove vladavine uopće nikakvih izvornih po-
dataka što ne znači da i oni nijesu ondje živjeli,599 a pogotovo radi toga što se
zna da je od polovice 12. stoljeća jedan član tog plemena uživao kraljevske
posjede između Zadra i Krke.600 Isto tako nema traga u izvorima o Murići-
ma, kako to glasi u Qualiteru. Zato znamo za Mogoroviće (Mogorouig, Mo-
gor) koji još od druge polovice 11. i 12. stoljeća imaju zemlju oko Biograda.
God. 1240. pak dobiva jedan član toga plemena u posjed 2 sela: Veteriniće i
Redane kao i tvrđavu Ljubu.601 Za vladavine Ludovika jedan od toga istoga
plemena posjedovao je selo Mokro, drugi je stanovnik Grabrovčana, a jedan
od Mogorovića je počasni knez Nina te ima posjed u Krnezi. Posjed kod Vi-
sočana također je pripadao jednom Mogoroviću koji je tamo živio. Gušići su
592
Postanak.., 209.
593
Vj. Klaić, o. c., 29.
594
DAZ-A s D br. 1060 — 24. VIII 1339.
595
Tako su oni, kako se navodi, još 1322. g., posjedovali ondje Krbavac lug (Vj.
Klaić, Acta Keglevichiana, 1).
596
O tom Vj. Klaić, Hrvatska plemena, 39.
597
O tom M. Barada, Postanak..., 209 i bilj. 46 na istoj strani.
598
M. Barada, o. c., 209.
599
Barada čak ne isključuje da je i njima plemensko podrijetlo u lučkoj župi (Po-
stanak ..., 210), što nije ničim dokazano!
""»M. Barada, o. c., 210.
601
Vj. Klaić, o. c., 44, 45, 49, 50.
362
stanovali u II polovici 11. stoljeća u zadarskoj okolici i imali su zemlju u Ka-
menjanima, u okolici Biograda i u Raštanima. Početkom 13. stoljeća njima
pripadaju i Bubnjani, a u II polovici istoga stoljeća Domakovci u lučkoj župi
koje im je darovao Bela IV.602 Iz već navedenog razdoblja Ludovikova kralje-
vanja jedan član toga plemena ima neki posjed u Biljanima dok su krbavski
knezovi ili Kurjakovići koji se već krajem 12. stoljeća spominju u Krbavi603
imali zemlju u istom selu kao i u selu Trnovu u zadarskoj okolici. Grgur pak
Kurjaković posjedovao je i kuće i imanja u zadarskom distriktu za vladavine
Venecije, a onda mu ih je iza 1358. g. oduzeo Ludovik kao i posjed sa zgra-
dom u Zadru na kome je zatim taj vladar sebi sagradio kraljevsku palaču.
Karinjani se prvi put izričito i odjelito pominju istom 1379. g. Jedan je
njihov član plemićki sudac lučke župe u Podgradu. Za Lapčane pak znamo
još u drugoj polovici 11. stoljeća, imali su svoj posjed u Kokičanima za koji
su se morali boriti kroz 13. stoljeće i dalje. Oni su potjecali iz Lapca koji je
bio u zadarskoj okolici i u njemu su stanovali. Od 12. stoljeća nadalje jedna
grana toga plemena posjedovala je i Karin.604 U drugoj polovici 14. stoljeća
neki članovi plemena »de Lapuch« iz Karina držali su u svojoj vlasti i selo
Dragine kojega su se morali odreći u korist zadarskog plemića Franje, pri-
padnika plemena Draginić, a kao otštetu dobili su neku zemlju u Dobručava-
si. Tada Ludovik plemenu »de Lapuch« potvrđuje Karin gdje je jedan njihov
član bio i župan, sa svim selima, ali zato je ono izgubilo Kokičane u korist sa-
mostana sv. Krševana. Inače iz izvornih dokumenata za vladavine ovoga vla-
dara uočujemo da se pleme Lapčani (Lapuch, Lap^anin), oštro razlikuje i na-
vodi napose od plemena Karinjana (Karinensium),605 pa i onda kada se ozna-
čuje da i ono potječe iz Karina.
Poletčići svakako žive od 12. stoljeća dalje u okolici Zadra,606 samo gdje
sve, za to nemamo sasma tačnih podataka. Iz izvora od 1324. g. doznajemo
da na otoku Ugljanu (insula Gelani) živi Miroslav »Poletcich«,607 a 1359. vidi-
60
mo da jedan Poletčić potječe iz Tršćana. Za Lasničiće * znamo da u doba
Ludovika neki od njih žive u Bitini, dok se Jamometi pojavljuju 1297. g. Tada
se »Herbogne Budcic de genere lamomec« navodi kao posjednik zemlje u
»Bertaldichiarat«,609, a 1322. vidimo da članovi toga plemena posjeduju neku
zemlju kod »Kernizam« blizu Krbavac Luga,610 nadalje da u vremenu od
1342. do 1382, odnosno jedan član Jamometa dobiva zemlju u Poričanima
1351. godine, a drugi 1366. zemlju u Prahuljama. God. 1373. pak neki članovi
toga plemena, iako bespravno, posjeduju zemlju blizu sela Maglina.
602
Vj. Klaić, o. c., 54, 55, 57-59.
603
Iz jedne isprave od 1298. g. vidimo da je knez Kurjak bio u rodu s banom Pav-
lom Šubićem (Vj. Klaić, Rodoslovlje..., 194).
604
Gl. za to M. Barada, Lapčani, 477, 486-489, 533, 534.
605
Za potvrdu toga gl. M. Barada, o. c., 497, bilj. 13.
606
M. Barada, Postanak..., 210.
607
DAZ-A s N br. 137 — 18. IX 1324.
608
Vj. Klaić, Hrvatska plemena, 68; M. Barada, Postanak..., 210.
609
G. Praga, o. c., 21.
610
Vj. Klaić, Acta Keglevichiana 1.
363
 Od plemena Tugomerića spominje se jedan član još 1189. u Zadru,611 a
za Ludovikove vladavine navodi se neki član toga istoga plemena u Vrani
(1350), drugi kao svjedok u Draginićima (1351), a treći kao plemićki sudac
lučke župe u Podgradu (1379), tj. svi bez naznake gdje žive i gdje imaju kakav
posjed ili zemlju.
Uz ovih 12 plemena iz Qualitera istaknuto je pleme Virevići. Ono je čak
rodbinski bilo povezano sa članovima ovih 12 plemena. Virevići su svakako
imali posjede u zadarskoj — i to bližoj — okolici.612 do Ludovika I, a za vrije-
me njegove vladavine znamo iz izvora da su neki njihovi pripadnici živjeli u
Miranju i imali su zemlju i ispod Stinice kao i u Velikim Jošanima.
O »Dravilcinorum« znamo samo toliko da jedan njihov član stanuje u
Poričanima (1351) i više se to pleme ne javlja ni prije ni poslije, dok sasma
drugačije stoji stvar s plemenom Draginići6" koje se često spominje u izvo-
rima. Njegova matica s posjedom bila. je u Draginiću614 gdje je u 14 stoljeću
sjedio i župan tih plemića. Inače su Draginići u tom stoljeću imali posjede u
lučkoj župi, a izumrli su u direktnoj liniji oko 1379. godine kako smo već to
vidjeli. Za pleme Stupici imamo podatak čak iz 1184. godine,615 a iza toga jav-
lja se istom 1360. godine. Tada znamo i za pleme Runjevac (Rugneua9) iz Uš-
tipka. Kudikamo više znamo za pleme Glamočani koji su u 12. stoljeću imali
zemlju u »Mocrani« i bili u okolici Zadra.616 Oni su posjedovali i zemlje blizu
»Kernizam«.617 Za ratne zasluge Glamočanima je Ladislav IV Kumanec 1273.
g. dao u potpuno vlasništvo zemlje koje su oni i dotada držali, Banjevac i Ka-
šić, sjeveroistočno od Vranskog jezera. Ludovik pak daruje uz ostalo i ta dva
mjesta svome vitezu Jakovu de Cesanisu preko čega su Glamočani šutke pre-
šli i pristali da se Jakov uvede u te posjede. Kasnije su se oni pobunili i tim
postupkom pružili Jakovu priliku da ih tuži pred sudom. Prema izrečenoj
presudi Glamočani su izgubili sve te posjede (1361).618 Međutim, to pleme
imalo je i zadržalo svoj posjed u Visočanima koji su se po istom plemenu
prozvali i Glamočani (1367).
7.
U vremenskom razdoblju od 1382. do 1409. godine iz izvora razabiramo
da Kačići žive i dalje u svojoj bazi Podnadinu, ali pojedini članovi toga ple-
611
M. Barada, o. c., 210; Vj. Klaić, Hrvatska plemena, 69, 70.
612
Gl. za to Vj. Klaić, o. c., 75, 76.
613
7. VII 1270. g. spominje se uz Pribinju, sina pok. kneza Danijela »de Briberio«,
i Dominik »Draginich« (DAZ-A s D br. 683).
614
O tom opširno M. Barada, Lapčani, 492, bilj. 3 i 4.
615
Vj. Klaić, o. c., 72. N. Klaić tvrdi da ima u 12. i 13. stoljeću plemena, koja se
kasnije uopće više ne spominju, a nema ih ni medu 12 plemena Hrvatske, te medu te
stavlja Stupice, Kamenjane, Ramljane itd. (Postanak plemstva..., H XI —XII, 148), što
je sasma netačno, kako se to vidi iz ove radnje.
616
Gl. za to Vj. Klaić, o. c., 84, 85. Barada dokazuje da je djedovina te »rodovske
zajednice« u Tinju (Lapčani, 507).
617
SCD IX, 52; DAZ-A s D br. 703.
618
M. Barada, o. c., 507-509.
364
mena stanuju i u selu Blatu (Blate), a žive i u Zadru kao njegovi stanovnici.
Samo pak to pleme ima posjed uz onaj hrvatsko-ugarskog kralja, kako to u
619
ispravi izričito stoji, tj. u Butini, u Bistrovini i u Bacane (Baciane) dok je-
dan njegov član, stanovnik Nina, posjeduje sela: Kačina gorica, Suovare,
Grguricavas i Krnezu (Karnisa), koje krajem 14. stoljeća prodaje knezu Pose-
darskom.
O Kuharima u ovom razdoblju znamo samo to da je jedan njihov iz Pod-
sušja (Podsussan). Ali zato nam brojni podaci govore o Šubićima koji i dalje
žive u matičnom mjestu Bribiru, podijeljeni na razne ogranke plemena. No
njihovi pripadnici imaju svoje posjede i oko Mogorove dubrave, u Novoselci-
ma i Lemeševu Hrašću, a jedan član Subića s titulom kneza bio je i stanov-
nik Zadra. Dakle, to pleme je prema razdoblju od 1342. do 1382. nešto malo
izmijenilo svoje posjede i mjesta stanovanja, osim Bribira, toga i nadalje nji-
hova stalnog centra. Od Čudomirića neki žive u Čudomirišćini gdje imaju i
svoje posjede, a pojedine članove toga plemena nalazimo kao stanovnike se-
la Pođi i Zadra. Time za to razdoblje dobivamo nešto jasniju sliku mjesta bo-
ravka Čudomirića. Za Snačiće imamo u ovom periodu samo jedan dragocjen
podatak, i to da je knez Nelipac, član toga plemena, knez Skradina. Od Mo-
gorovića pak i dalje neki žive u Grabrovčanima. No veliki broj pripadnika to-
ga plemena stanuje u Mogorovoj dubravi gdje neki imaju svoju zemlju. Poje-
dini članovi žive i u Sukošanu i u »Grescouoselci« gdje posjeduju neku zem-
lju. Jedan od njih je stanovnik Karina, a neki su i stanovnici i građani Zadra.
Kako se vidi, sada su se prostorno proširili i po bližem dijelu zadarske okoli-
ce. Inače opažamo da je jedan Mogorović iz Like posjedovao u »Grescouosel-
cima« neku zemlju koju je naslijedila njegova udovica.
Za Gusićeu ovom periodu znamo to da je jedan njegov član imao posjed
u Prapratniku, drugi je bio počasni knez Nina, a treći sudac u tom istom
mjestu. Četvrti je stanovnik Zadra, peti je potjecao iz Bašćice te je posjedo-
vao neku zemlju kraj Visočana dok su knezovi Krbavski od istoga plemena
stolovali u Obrovcu na Zrmanji. Iz toga se opaža da su se posjedi Gusića, ka-
ko se čini, samo neznatno uvećali.
U izvorima se i u ovom razdoblju, samo mnogo više, javljaju odjelito
Karinjani i Lapčani iako su potekli prvi od drugih. Tako pojedinci plemena
Karinjana sada imaju neku zemlju u Dobručavasi gdje su i članovi »de La-
puch« iz Karina još 1354. posjedovali također zemljište. Pri tom treba istaći
da u ispravama za ovaj period sasma dominira naziv »Karinjani« nad onim
»Lapčani« koji se mnogo rjeđe javljaju. Svakako su sada Karinjani (i Lapča-
ni) najviše živjeli u svom centralnom mjestu Karinu. Ali od plemena Kari-
njana neki su članovi imali svoj posjed i u Mogorovoj dubravi dok su Lapča-
ni držali zemlju u blizini Lemeševa Hrašća, a pojedinci toga plemena i zem-
lje u lučkoj župi, jedan je pak pripadnik Lapčana stanovnik Zadra. Iz toga
opažamo da se za ovo razdoblje posjedi Karinjana i Lapčana nijesu umanjili
nego se čak čini da su se nešto povećali prema prijašnjem stanju.
'Još 1339. ta »generatio Cacich« ima ovdje svoj posjed (DAZ —A s D br. 1060).
365
 O mjestu stanovanja Poletčića do 1382. godine nemamo veći broj izvor-
nih podataka dok znamo da u periodu od 1382. do 1409. pojedinci toga ple-
mena žive u selu »MeglaQcha« gdje posjeduju i zemlju. Neki od Poletčića bo-
rave i u Poričanima i Tršćanima, a dosta njih su i stanovnici i građani Zadra.
Prema tome oni su u ovom razdoblju uspjeli da prošire svoje posjede. Za
Lasničiće vidimo da neki njihovi članovi stanuju i dalje u Bicini, a jedan od
toga plemena ima zemlju u Lemeševu Hrašću. To nam dokazuje da je to ple-
me samo vrlo neznatno uspjelo da proširi zemljišni posjed. Glede Jamometa
znamo da sada jedan njihov član posjeduje zemlju u lučkoj župi, i to u okoli-
ci sela Podlužja, što nam pokazuje da su se u ovo doba njihovi posjedi uma-
njili prema prijašnjima. Što se tiče Tugomerića, doznajemo da su neki njiho-
vi pripadnici imali zemlju u Radobudiću i Krnezi, što pokazuje da su posjede
nešto uvećali. Virevići kao i dosada stanuju i dalje na svojim posjedima u Ve-
likim Jošanima i u Gornjem Miranju. Ujedno to pleme živi u selu Jagodnji
koje i posjeduje, a neki članovi Virevića imaju zemlju i zapadno od Mogoro-
ve dubrave. Pojedinci pak iz istoga plemena poput onih pripadnika 12 hrvat-
skih plemena stanuju u Zadru gdje su neki i njegovi građani. Od tih jedni i
dalje drže svoju nasljednu zemlju u zadarskoj okolici. Za Vireviće se može
kazati da su sada povećali svoje posjede u poredbi s onim iz prijašnjeg perio-
da. U Malim Jošanima spominje se po prvi put kao tamošnji stanovnik i je-
dan pripadnik plemena »Plusari$a«, isto tako jedan drugi član plemena
»Ueglaci(?) et Lapci« kojemu više ne nalazimo traga u izvorima. Tada se prvi
put javlja i pleme Tiskovac i Strmičani, porijeklom iz Strmice. No, od toga
dvostrukog plemena samostalno se spominje, i to također samo ovaj put, je-
dan član plemena Tiskovac. Nadalje, po prvi put doznajemo da na otoku Pa-
gu stanuje član plemena Čubranić (Cubrianoram), a isto tako vidimo da u
Zadru živi kao njegov stanovnik pripadnik plemena »Parchal«.620 iz Dobravo-
de. U Podnadinu stanuju neki pripadnici plemena Viktorić od kojega jedan
član ima posjed u selu Viktorišćini (blizu Podnadina) te živi u Zadru kao i ne-
ki pripadnici plemena Stupio. Tek sad nas izvori upoznaju sa članom pleme-
na »Chupinich« iz »V^alauasi«. No zato se već 1194. u izvorima navodi »Ca-
621
menianin« a 1285. i samo pleme Kamenjani koji su imali svoju zemlju
(terram generationis Camenani) u selu Poričanima.622 U razdoblju do 1382.
do 1409. jedan pripadnik tih »Camenagnini« ima posjed u Kokičanima a sta-
nuje u Zadru gdje je boravio na kratko i pripadnik plemena Kolonie dok član
plemena »Cotugno« koji se sada prvi i posljednji put javlja u izvorima ima
neku zemlju u blizini Podgrada.
620
»Generatione Perkal« spominje se prvi put u ispravi od 13. II 1322. Iz nje vidi-
mo da je to pleme imalo zemlju blizu »Karnizam«, koju je moralo odstupiti članovima
plemena »Bilignan«. Inače je to pleme (»genere Parkly«) imalo i selo Brdari na Zrma-
nji koje se spominje 1358. g. Iza 1412. ne navodi se više u izvorima to pleme nego Keg-
levići koji su bili pripadnici »generacionis Perkly« (Vj. Klaić, Acta Keglevichiana, XIX-
-XXIV, 1-3, 5-7).
621
M. Barada, Lapčani, 480 bilj. 33.
622
Vj. Klaić, o. c., XXV, bilj. 2.
366
Dakle, u razdoblju od 1382. do 1409. pripadnici institucije »plemići 12
hrvatskih plemena« žive i dalje u okolici Zadra,623 samo u tom periodu u iz-
vorima nema više pomena o plemenima »Dravilcinorum«, Draginići i Runje-
vac, a plemena »Plusarig«, »Ueglaci(?) et Lap9i«, Tiskovac i Strmičani, »Par-
chal«, »Chupinich« i »Cotugno« uopće se više nikad ne javljaju.
8.
U periodu od 1409. zaključno do 1630. godine nailazimo u okolici grada
Zadra i dalje na pripadnike onih 12 hrvatskih plemena. Tako Kačići pretežno
stanuju i imaju posjede u Nadinu. Pojedini pak članovi od Kačića žive u Ve-
teriniću, na Pagu, u Blaćanima i u Zadru. Inače u izvorima se to pleme u za-,
darskoj okolici zadnji put spominje 1492. zapravo u samom Zadru 1527.
Od Kukara je jedan imao zemlju u selu Rakiti, drugi je sudac u Tinju,
treći kao građanin Zadra i skradinski plemić ima nešto zemlje u Biljanima,
četvrti živi u Kulišiću a peti je čak na Pagu (1581). To je i zadnji spomen na
Kukare u zadarskom kraju.
Šubići i dalje borave u Bribiru gdje su zadržali sve posjede i sva posje-
dovna prava. Isto tako su bribirski plemići plemena Subić početkom 15. sto-
ljeća imali posjede u cijeloj lučkoj župi624 i ostrovičkom distriktu, a sredinom
istoga stoljeća u izvorima se njihovi posjedi navode samo u gornjolučkoj žu-
pi.625 Ugrinići, ti istaknuti pripadnici toga plemena, imaju svoje posjede u
Terčićima a napose u Lišanima dok Markovići, mnogobrojni pripadnici Šu-
bića, posjeduju zemlje u Malim Jelšancima, Kamenjanima, Čakavcima i u
blizini istoga sela, u okolici Nina, Mišetićima, u ostrovičkom distriktu, a žive
u Čakavcima, Jakavcima, Ninu, Ostrovici i pod Ostrovicom, Bribiru i Zadru.
Neki pak pripadnici plemena Šubić bili su ne samo stanovnici nego i građani
Zadra, te su u njemu imali svoje kuće i bavili se trgovinom. Jedan ugledni
član toga plemena (bribirski knez Dobrul) imao je posjed u Jaranima, a dru-
gi (Jakov Banovac) posjeduje zemlju u Poričanima i Rasteviću. Jedan čak po-
tječe iz Tučepa, drugi stanuje u Srijanima a neki su imali zemlju u Veteriniću
i Jelšancima. Zadnji spomen na to pleme u zadarskoj okolici imamo iz 30-ih
godina 16. stoljeća.
Za Čudomiriće znamo da je jedan njihov član živio u Sukošanu a 4 pri-
padnika toga istoga plemena stanuju u samom Zadru gdje se to pleme spo-
623
N. Klaić pokušava da utvrdi gdje se dvanaestero pleme u 14. stoljeću nalazilo,
te ih je ograničila na ličku, lučku i kninsku županiju (Plemstvo dvanaestero plemena
kraljevine Hrvatske, 97, 98).
624
Tu župu stavlja Vj. Klaić »između Obrovca, Skradina i Vrane« (Povijest Hrvata
III/1, Zagreb, 1911, 27) i kaže da je postala »od nekadašnjih starohrvatskih župa: Luč-
ke, Ninske Bribirske i Sidraške, a za sijelo županije izabran bi grad Ostrovica« (o. c.
H/2, Zagreb 1901, 14).
625
Interesantan je podatak o tome koji glasi: »... uillani comitatus superioris Lu-
ke nobilium Bribirensium et Carignanorum et aliorum nobilium croatorum habenti-
um suas possessiones et uillas in superiori Luka...« (DAZ —SZN SD b. III, f. IV/9,
395a, 396 — 14. X 1453. — b. III, f. IV/18, 325, 325a - 3. V 1456).
367
minje zadnji put 1509. godine. Prema tim podacima krug stanovanja Čudo-
mirića uglavnom se ograničio na sam Zadar i najužu njegovu okolicu.
Za Snačiće u izvorima nemamo više nijedan podatak da su u ovom peri-
odu živjeli ili imali kakve posjede u zadarskoj okolici. Zato obilujemo podaci-
ma za Mogoroviće ili Mogoriće koji imaju posjed u Draginićima a zadržali su
i dalje zemlje u Grabrovčanima i one u Suovarama i Grgurice-selu. Komad
zemlje u Radučevu selu pripada jednom članu plemena Mogorović, a drugo-
me posjed u Velikim Čakavcima. Jedan pak ima mlin iznad Gorice, a drugi
opet dobiva zemlju u Papraćanima i Tršćanima. Zemlja u »Rochiane« ili
»Rotzane« također je vlasništvo Mogorovića, a jedan od njih ima zemlju ne
samo u Tršćanima nego i u Radokovu, »Reiane« i Trnovu. Inače pojedinci
toga istoga plemena stanuju u Zadru, neki su njegovi građani i bave se obr-
tom. Ima ih koji stanuju u Velikim Jošanima, Ražancu, »Draginauasi«, Srija-
nima i u Salima (Dugi otok) gdje se u izvorima posljednji put 1572. navodi
ime Mogorović. U odnosu na raniji period to pleme se sada nešto više proši-
rilo u okolici Zadra. Samo ovdje moramo istaknuti da iza 1409. godine u
ovom kraju, i to u novigradskom distriktu, pripadnici ličkih Mogorovića ima-
ju neke zemlje ili pak kod Krbavskih knezova vrše neke službe, a udova jed-
nog člana toga plemena iz Like stanuje čak u Zadru.
Što se tiče Gusića, tu se ističu knezovi krbavski koji u ovom periodu po-
sjeduju selo Grivnu, grad Kličevac, Obrovac i Ceranje, a imaju neke zemlje u
Papraćanima i Trnovu u kome se i prije navode, te dio Tršćana i Bukovica.
Prema tome, ti knezovi su također uspjeli da na neko vrijeme povećaju svoje
posjede. Ostali pripadnici Gusića posjedovali su određene dijelove zemlje u
Mundićima, Tršćanima i u Rozanima. Inače, pojedinci toga plemena stanuju
i dalje u Ninu, Posedarju, Ljubi i Zadru, gdje je jedan Gusić čak graditelj bar-
ki, te u Papraćanima i Salima. Za razliku od ostalih plemena iz zadarske oko-
lice, Gušići se posljednji put pominju baš u samom Zadru 1630.626 Svakako i
za Gusiće možemo reći da su njihovi pojedinci nešto uvećali svoje posjede u
navedenoj okolici te ih i zadržali za neko vrijeme. Ovdje treba istaći da su
dva člana plemena Gusić (otac i sin) ujedno i pripadnici plemena Mogorović
te posjeduju neke zemlje u okolici Zadra gdje ujedno i stanuju. Kako je došlo
do pripadnosti jednom i drugom plemenu, teško je nešto određeno reći.
Karinjani i Lapčani se. i dalje posebno i odjelito spominju u izvorima.627
U ovom vremenskom razdoblju kao i ranije prevladuje naziv Karinjani nad
onim Lapčani. Pojedini pripadnici obaju tih plemena i dalje stanuju u Kari-
nu odakle su se naseljavali ili nastanili u pojedinim selima zadarske okolice.
Navodi se da jedan član Karinjana ima zemlju u Nadinu i Kačinoj gorici i
njihovu distriktu, a drugi u Snojacima. Inače, Karinjani su kao pleme držali
posjede i sela poput Šubića u gornjolučkoj župi. Isto tako su i Karinjani sa-
626
Inače se kao posljednji muški potomak krbavskih knezova, navodi ban Ivan
Karlović koji je 1531. g. umro u svome gradu Medvedgradu (Vj. Klaić, Rodoslovlje,
627
Tako u ispravama od 1453. i 1456. g. stoji izričito: «... uillani comitatus superi-
oris Luke nobilium Bribirensium et Carignanorum et aliorum nobilium croato-
rum...« (Gl. bilj. 625 za citat izvora).
368
mo iza 1409. godine davali suce lučkom rotnom sudu u Podgradu.628 Pojedini
pripadnici Lapčana stanovali su pak u Zadru, neki od njih su bili njegovi gra-
đani; bilo ih je nastanjenih i u Malim Jošanima i u selu Sv. Nikoli. Iza 1409.
g. opaža se da su im se pojedini posjedi u okolici Zadra nešto prorijedili u
odnosu na stanje u prijašnjoj periodi. U izvorima Karinjani se u navedenom
kraju javljaju zadnji put 1498. godine629 a Lapčani 1460. g.
Za Poletčiće u ovo doba imamo razmjerno dosta podataka. Tako jedan
njihov plemenski pripadnik ima zemlju u Tršćanima gdje neki Poletčići žive
i dalje kao u prijašnjim periodima. Neki pak stanuju u Velikim Jošanima, je-
dan je iz Stomorinog sela, drugi opet iz Kličevca dok nekoliko njih žive u Za-
dru gdje vrše razne odgovorne službe. 1588. g. nailazimo u Pagu na jednog
»Poleti9cica« i to je zadnji spomen toga plemena u navedenoj zadarskoj oko-
lici.
Od Lasničića vidimo da jedan njihov prije spomenuti pripadnik (1405)
živi i dalje u Bicini (1431), a drugi u Rašćanima. To je ujedno i zadnji spomen
na Lasničiće (1448) u zadarskoj okolici, gdje su se njihovi i onako neveliki
posjedi u ovo doba još smanjili.
Za Jamomete u periodu iza 1409. g. imamo više podataka nego u ranija
vremenska razdoblja. Tako jedan pripadnik ovoga plemena posjeduje u Bi-
Ijanima zemlju koju je kasnije prodao, drugi opet ima zemlju u Kamenjani-
ma a stanuje u Zadru kojega je građanin. Treći je građanin Nina a četvrti su-
dac lučkog rotnog suda u Podgradu. U izvorima se Jamometi zadnji put
spominju 1440. godine. Po svemu nam se čini da je to pleme sada umanjilo
svoj posjed u navedenoj okolici. Što se tiče Tugomerića, doznajemo iz izvora
da iza 1409. godine neki pripadnici toga plemena stanuju i imaju neke zemlje
u Krnezi gdje su i drugi u prijašnjem periodu posjedovali zemlju. Inače se to
pleme zadnji put navodi u dokumentima 1456. godine. Svakako i za Tugome-
riće, ako usporedimo šta su u prijašnjem periodu imali, možemo reći da im
se zemljišni posjed umanjio.
Virevići su i dalje u Jagodnji gdje njegovi pripadnici i članovi imaju i
svoju zemlju. U tom plemenu naročito se ističe njegov pripadnik Grgur Mer-
ganić,630 također porijeklom iz Jagodnje, ugledni građanin Zadra koji je po-
sjedovao velike komplekse zemlje u svom matičnom mjestu Jagodnji, zatim
u Velikim Jošanima, Miranju, Trečićima, Lišanima i u ninskoj okolici. Inače
su uz njega stanovali i neki drugi Virevići u Zadru, a jedan je vršio uobičaje-
628
Iz već navedene isprave od 22. III 1433. g. gdje se spominju kao sudac ovog sto-
la »Paulus Corlat de genere Carinorum«, a kao pristav »Johannes filius condam Mari-
ni de Carmo (Carino?) generationis Lapzanorum...« (Vj. Klaić, Hrvatska plemena, 65),
očito se također vidi da se oba ta plemena odjelito spominju i razlikuju.
629
Ne znamo na temelju čega zaključuje Barada da je vlasteoska grana Lapčana
živjela u Karinu sve do 1527. g. kada je taj grad pao u turske ruke (Lapčani, 497).
630
Iz jednog dokumenta od 1568. godine vidimo da tada u Rijeci boravi neki
Adam Merganić (Državni arhiv u Rijeci — Arhiv grada Rijeke — Giustizia br. 395). Ina-
če još 1528. na procesionalnom raspelu (u riznici sv. Šimuna u Zadru) stoji da je nje-
gov restaurator »D. Presbiter Gorgio Margini«, za kojega G. Oštrić drži da je »Juraj
Mrganić od starog hrvatskog plemena Virevića« (600-godišnjica Zadarskog mira, Za-
dar 1958, 11).
369
 nu službu suca lučkog rotnog stola. Osim bogatog Zadranina Grgura Merga-
nića koji je svoje posjede uvećao kupovinom, posjedi ostalih Virevića znatno
su se prorijedili u ovom periodu u zadarskoj okolici. Interesantno je da se
Virevići navode zadnji put 1498. godine, tj. upravo onda kad i^Karinjam. U
prijašnjim razdobljima bili su podaci o Stupićima dosta oskudni, međutim
iza 1409. to se pleme pominje više puta. Znamo da su pripadnici toga pleme-
na stanovali u selu Stupić, a neki njegovi članovi živjeli su i posjedovali zem-
lju u Biljanima, jedan je imao cijelo imanje u Bibinju i u »sub monte Fer-
reo« a drugi u Ražancu (Rasanze). Znamo da jedan njegov član potječe iz
Nina, drugi iz Novigrada, a najviše njih žive u Zadru gdje se spominje Franjo
Stupić, tamošnji građanin, kirurg i apotekar 1527. godine, i to je zadnji spo-
men na to pleme. S obzirom na prijašnja doba Stupici su iza 1409. znatno
uvećali svoje posjede. Zanimljivo je pleme »Osnaq« kojega je jedan član bio
iz Koliblića i on se u dokumentima spominje samo 1411. godine i nikada vi-
še, ni prije ni poslije. Viktoria imaju svoju zemlju u Viktoriću, a jedan nji-
hov pripadnik živi na otoku Pašmanu. God. 1425. to se pleme zadnji put jav-
lja u izvornoj gradi koja se odnosi na hrvatska plemena u zadarskoj okolici.
U Zadru živi, kao njegov građanin, pripadnik plemena Pribudić u svojstvu
suca i notara, i to se pleme tada tj. 1440. godine zadnji put navodi u doku-
mentima. Godine 1433. spominje se član plemena »Zmana« u funkciji suca
lučkog rotnog stola, što znači da je također bio iz okolice Zadra. Iste godine
spominje se i pripadnik plemena Bradić iz sela Bicine (Bittuina). U prvom
periodu iza 1409. g. ponovo nailazimo u izvorima na pleme Čubranićod koje-
ga se jedan pripadnik navodi u Kamenjanima. Kao posljednji član toga ple-
mena u Zadru javlja se 1480. godine časna sestra Margarita »Zubranich«.
Što se tiče plemena Cerenčani, οϊιο se prvi put navodi tek iza 1409. g. a
potječe iz sela Cerenci gdje su neki njegovi pripadnici posjedovali zemlju
kao i u selu Dolac (kraj Novigrada). Dva člana toga plemena živjeli su u Za-
dru, jedan kao kanonik a drugi kao obrtnik. U izvorima se to pleme posljed-
nji put pominje 1450. g. U Cerencima su imali svoju zemlju i pripadnici ple-
mena Vukomanić koji se prvi i posljednji put spominju 1433. godine. Isto
tako se samo jedanput javlja pleme Vrbašić kojega je jedan član stanovnik
Cerenaca. U Korupaljcu žive neki pripadnici plemena Babonožić koje se po-
sljednji put spominje 1452. godine. U Bribiru živi pored Šubića i pleme Dra-
žuljane (chaxata Draxuliane) koje se opet samo jedanput navodi, i to 1449.
godine. Iduće pak godine spominje se također prvi i posljednji put neki Ivan
»Dlamozanin« koji je nekad stanovao u Kamenjanima. Iz ovoga, iako škrtog
podatka, vidimo da je to pleme Glamočani još bilo u zadarskoj okolici i u pe-
riodu iza 1409. godine iako se u onom razdoblju od 1382. do 1409. uopće ne
navodi. God. 1435. u izvorima se zadnji put spominje pleme Kamenjani (de
genere Camenagnini), kojega jedan pripadnik živi u Zadru, kako smo već pri-
je naveli u onom periodu od 1382. do 1409. godine, 1450. pleme Kolonie koje
je imalo u posjedu selo Tiklići u ostrovičkom distriktu, 1454. pleme Ramlja-
1 632
ne" kojega jedan član živi u Dolcu kod Novigrada, 1466. 1468. i 1469. ple-
631
Za mjesto Ramljane kaže Klaić da je to selo južno od Knina prema Uzdolju i
Kosovu (Acta Keglevichiana, 21, XXVIII).
370
me »Vsnafac«633 kojega je pripadnik posjedovao zemlju u Domakovcima i
Trnovu kao i njegovoj okolici. Prema tome zadnji član toga plemena634 javlja
se još samo 1469. godine. Na otoku Ugljanu žive dva člana plemena Krivošić
koji se u dokumentima prvi i zadnji put navode 1476. godine.
Kao građani Zadra spominju se također posljednji put 1497. g. dva brata
iz plemena Zunković (Zanković) iz Tetačića, kojega je jedan pripadnik imao
mali posjed u selu Opatice. Porodica Zoranić od plemena Kršelac živi u Za-
dru i u Ninu i u njihovoj okolici sve do 1586. godine.
9.
Što se tiče onih dvanaest hrvatskih plemena, Kačići se iza 1492. g. ne
spominju u zadarskoj okolici, a u samom Zadru iza 1527. g. U Slavoniji se na-
vode još 1547, a u tzv. Primorskoj Krajini također se spominju i u 16. stolje-
ću, a možda i kasnije.635
Kukati636 su ostali vjerni u 15. i 16. stoljeću svojoj staroj postojbini tj.
bližoj ili daljoj okolici Zadra.637
Šubići se u zadarskoj okolici posljednji put spominju 1531. g., njihovi
pak pripadnici Zrinski i Šubići Peranski su u Gornjoj Hrvatskoj iščezli tek
početkom 18. stoljeća.638 Čudomiriće u zadarskom području izvori navode
posljednji put 1509. godine, međutim u Belaju639 u Lici640 oni iščezavaju
1512. g. O Snačićima6*1 nema novijih podataka osim ono što smo već iznijeli.
Za Mogorovićesmo kazali da se u zadarskoj okolici, u izvorima, spominju do
1572. Ali Mogorovići su brojni i u Lici gdje su naseljeni od 13. stoljeća. No
kada je Lika pala pod Turke (1526), oni su se odatle rasuli, kako piše Klaić, i
to po čitavoj preostaloj Hrvatskoj, a posljednji put 1546. g. nailazimo na Ni-
kolu Babonožića od plemena Mogorović koji dobiva od kneza Jurja Franka-
pama Slunjskog dva imanja, i to jedan u Prekovršju pod gradom Krstinjom,
a drugo u Drmeljevu pod Malom Kladušom.642
632
G. 1194. javlja se čak u ispravi medu svjedocima »Mirescia Ramlianin« (M. Ba-
rada, Lapčani, 480, bilj. 33).
633
Gl. o tom Vj. Klaić, Hrvatska plemena, 79.
634
Šišić bez ikakvih dokaza smatra da su Unčani nesumnjivi »potomci plemena
Svačićeva« (»Priručnik I/1, 500), što nije istina.
635
Za to gl. Vj. Klaić, Hrvatska plemena, 24-28, 33, 34.
636
Još 1178. g. spominje se pleme Kukara u okolici Zadra (M. Barada, Hrvatski
vlasteoski feudalizam, Djela JA 44, Zagreb 1952, 27).
637
Gl. Vj. Klaić, o. c., 35, 36.
638
Vj. Klaić, o. c., 39, 40, 43, 37.
639
Inače se i 1409. g. navodi Katarina udova »Andrea Zudomerich de ciuitate no-
ua Tragurii« (DAZ - Arhiv Trogira = AT (1370-1559) IV/41a), a 1494. fratar Marija
»Cudomerich«, prokurator samostana sv. Franje u Šibeniku (Ibid. — AS —26 Ila,
str. 170, 171 — 5. XI 1494).
640
Vj. Klaić, o. c., 43, 44).
641
Jedino 1. XI 1343. g. navodi se »... et Goislaui filii Prođi de Saucichorum...«
(DAZ—AS IV/2,3), za kojega samo možemo reći da je bio član od plemena Snačić i da
je živio negdje u okolici Splita ili u samome tome gradu.
642
Vj. Klaić, o. c., 45-49, 54.
371
 Gušićima, prema izvorima, nestaje trag u zadarskoj okolici već iza 1528, U Zadru se jedan član plemena Čubranić spominje posljednji put 1480, a
a u samom Zadru istom iza 1630. godine. U gornjoj Hrvatskoj, iznad Velebita drugi u Šibeniku, a i Hrvatinići su bili pripadnici toga plemena. Inače, razne
643
spominju se naročito u 16. stoljeću, a potomci tog plemena žive još i danas grane toga plemena živjele su u vrličkoj župi i sve su potjecale iz Livna gdje
u Zagrebu. 644 se Čubranići posljednji put navode 1498. godine.656 Isto tako znamo za pleme
Babonožićkoje se u okolici Zadra spominje posljednji put 1452. godine, a je-
Što se tiče Karinjana i Lapčana, oni se prestaju spominjati u svojoj bazi
iza 1498. godine kako smo to prije naveli. Gornjopounski pak Lapčani koji su dan njegov član (Nikola Babonožić) javlja se 1548. g. u predjelu iznad Velebi-
svakako od njih potekli ne javljaju se još od 1447,645 a bužanski Lapčani od ta, ali kao pripadnik plemena Mogorović.657
1490. godine. Na Grobniku se 1493. spominje »Martinac pop, plemenem Lap- Što se tiče Glamočana (»Dlamozanin«) kojih se jedan pripadnik u zadar-
lanin«646 a od Karinjana samo 10. VII 1510: »Georgius Gergurich de generati- skom teritorijalnom predjelu spominje posljednji put 1450. godine saznaje-
one Karyn« koji se zalaže za sačuvanje kapele sv. Nikole u Cetinu.647 To znači mo da se u Splitu 1478. g. navodi »ser Vucus Glomozanin nobilis Jaize«.658 O
da se Karinjani nijesu rado selili iz svoje matice preko Velebita. Za Poletčiće Kolonićima je posljednji podatak iz zadarskog kraja također od 1450. ali to
znamo da se u zadarskom kraju javljaju do 1588, ali gotovo cijelo stoljeće se pleme navodi u predjelu iznad Velebita još i 1486. godine.659 Za pleme
prije toga iščezli su iz buške župe gdje se jedan njihov pripadnik posljednji »Vsnafac«660, »Unačac« naveli smo da se u zadarskoj okolici javlja 1469, no
put navodi 1492. godine.648 Za Lasničiće nemamo novijih podataka, a za Ja- ono je živjelo i u nekadašnjoj kninskoj župi, u župi unačkoj oko rijeke Unca,
momete649 koje se posljednji put navode u okolici Zadra 1440. godine dozna- pritoke Une,661 a 1544. se čak u jednoj turopoljskoj ispravi navodi i »Nicola-
jemo da je to pleme u okolici Ostrožca (između Une i Save) živjelo sve do us Benkowych de Plawno de genere et familia Uznachky«.662 Glede plemena
1483. godine kada se zadnji put javlja u izvornoj gradi.650 Zunković (Zanković) iz Tetačića (Lika) znamo da su se neki njegovi članovi
naselili u Zadru krajem 15. stoljeća. Za porodicu Zoranić koja je pripadala
Što se tiče Tugomerića koji se u zadarskoj okolici spominju do 1456. u
plemenu Kršelac naveli smo gdje je sve imala posjede u okolici Zadra i da je
Lici se navode sve do 1499,651 zapravo 1513.652 godine.
izumrla 1586. Međutim, Zoranići od toga plemena koji su živjeli u buškoj žu-
O Virevićima znamo to da u Šibeniku 1494. živi kao građanin ser Antoni- pi javljaju se samo krajem 15. stoljeća.663
je pok. ser Simeona Petra »Uireuich« i ser Mihael pok. Petra »Uireuich«, nje-
gov »patruus«,653 koji se navodi i 1496. godine.654 Pleme Stupio javlja se u Za-
10.
dru sve do 1527, a ono u buškom kneštvu samo do 1487. g.655 O ostalim
plemenima (»Osna$«, Viktorić, Pribudić, Zmana, Bradić, Cerenčani, Vuko- Sad ćemo pogledati kako su nestala ili izumrla sva ta hrvatska plemena
manić, Vrbašić, Dražuljani, Kamenjani, Ramljani, Krivošič) nemamo ništa u okolici Zadra.
novo dodati. Već Karlo i Roberto a pogotovu njegov sin Ludovik I, neprestano su
uporno i bezobzirno nastupali protiv tada postojećeg društvenog uređenja u
664
643
Još 26. IV 1462. spominje se u ispravi »Matheus filius luani Gusich de Šolta« Hrvatskoj. Iza pobjedonosnog mirovnog ugovora u Zadru (18. II1358) koji
(DAZ-AS 27/1461/2/, 101).' je sklopio s Venecijom Ludovik je odlučio da izmijeni i stanje u kraljevina-
644
Vj. Klaić, o. c., 55-57; F. Sišić, Priručnik I/l, 502. ma Dalmaciji i Hrvatskoj. U vezi s tim on je prvi zaveo plaćanje marturine u
645
M. Barada, Lapčani, 515, 527, 528. Hrvatskoj, što doznajemo iz jedne isprave (15. II 1360—1361) kojom se od
646
Vj. Klaić, o. c., 67. 665
ove daće oslobađaju zadarski plemići. Nadalje je on načeo prava Lapčana
647
AJA — Ostavština E. Fermendžina — XV — 24. u Karinu koji je postao vlasteosko dobro ili feud, a oduzeo im Kokičane. Isto
648
Vj. Klaić, o. c., 67, 68.
649
God. 1391. piše u jednoj dubrovačkoj ispravi uz ostalo i ovo: »... et uxor q. Go- tako podliježu i kraljevski plemići Glamočani s kojima se vodi parnica po iz-
ysaui Yamomet...« (Državni arhiv u Dubrovniku = DAD — Diversa Cancellariae 28, ričitom nalogu Ludovika.666
fol. 56a — 9. VI 1391), u drugoj od 1394. g. pak: »... Ego Pribis Petroeuich de Popouo 656
homo Vocossaui Jamomet...« (DAD — Diversa Notariae = DN 18, fol. 182 — 10. II Vj. Klaić, o. c., 77-79.
1434), a u trećoj od 1436. stoji čak: »Radouinus Pribignich de Rapad (sic!) homo uoiuo- 657
Vj. Klaić, o. c., 54.
de Vochossaui Jamometich...« (Ibid. — DN 21, fol. lla — 26. VIII 1436). 658
DAZ-AS (1478-1480), 136 — 20. VIII 1478.
650
Vj. Klaić, o. c., 68, 69. 659
Vj. Klaić, o. c., 83.
651
Vj. Klaić, o. c., 70, 71. 660
Klaićeva pretpostavka da bi to pleme možda poteklo od »Svačića« (o. c., 44) i
652
J. Vončina, Četiri glagoljske listine iz Like, Radovi staroslavenskog instituta 2, \ suviše je neuvjerljiva.
Zagreb 1955, 225 — 2. V 1513. 661
Vj. Klaić, o. c., 79; Isti, Acta Keglevichiana, 28 (8. XII 1486).
653 20 662
Vj. Klaić, Acta Keglevichiana, XXVI, bilj. 2.
DAZ - AS -26 Ha, 185 — 22. XII 1494. 663
C 90 S. Antoljak, Novi podaci o hrvatskom pjesniku Petru Zoraniću, 250.
664
654
Ibid. - AS
20
-26IIc. 665
M. Barada, Lapčani, 493.
C 95 SCD XIII, 91, 92.
666
655
Vj. Klaić, o. c., 72,73. O tom opširno gl. M. Barada, o. c., 494, 496, 497, 505, 508, 509, 506, 512.

372 373
 U periodu od 1382. do 1409. godine pojačali su se, s obzirom na prijašnje
razdoblje, i proširili posjedi hrvatskih plemena u okolici Zadra u kojem se
njihovi pripadnici sve više nastanjuju i čak postaju njegovi građani. I dok se
za Ludovikove vladavine izričito i u nekoliko navrata spominje kao ustanova
»plemići 12 hrvatskih plemena«, u ovom vremenskom razdoblju o toj usta-
novi nema pomena. No to nikako ne znači da ona i u ovo doba nije jaka. Nje-
na snaga može se najbolje uočiti iz samoga Qualitera sačuvanog iz II polovi-
ce 14. stoljeća. Unatoč prijestolnim borbama u ovom razdoblju hrvatska
plemena žive u navedenoj zadarskoj okolici uglavnom nesmetano na svojim
posjedima. Naime, 1387. g. postoje privremeni kapetan i gubernator Dalma-
cije i Hrvatske Pavao Kurjaković od plemena Gusić667 u službi kraljice Mari-
je a 1391. Hrvoje Vukčić Hrvatinić i brat mu Vuk postavljaju se za hrvatsko-
-dalmatinske banove kralja Ladislava.668 Ta su braća bila pripadnici plemena
Čubranić iz Livna, kako smo već naveli, a ne od plemena »Svačić« kao grana
Nelipića, kako to tvrdi Šišić, niti pak od plemena Hrvatinića, kako piše Thal-
loczy.669 God. 1394. opet se navodi kao hrvatsko-dalmatinski ban Butko Kur-
jaković koji te godine u ime svoje i svoje porodice uglavi savez sa Zadranima
protiv svih neprijatelja kralja Žigmunda. Kada je Ladislav okrunjen u Zadru
za hrvatsko-ugarskog kralja (5. VIII 1403), on je neko vrijeme boravio u tom
gradu gdje su mu predane Hrvatska i Dalmacija sa svim utvrdama, distrikti-
ma i medama.670 Tada mu s'e potužio zadarski građanin Ivan »merzarius«
pok. Jurmana da zbog neke zemlje koju je posjedovao u ostrovičkom komi-
tatu u selima Bistrovini i Podnadinu ostrovički kaštelani hoće da od njega
utjeraju marturinu i vojšćinu premda se to kosi s kraljevskim sloboštinama
i povlasticama grada Zadra po kojima su Zadar i svi njegovi distriktrualci bi-
li od tih tereta oslobođeni. Nadalje se požalio da su ga i Hrvati više puta po-
zivali i primoravali da dođe na sud stola u Podgradu. Stoga je zamolio kralja
Ladislava da svojom posebnom milošću oslobodi njega, njegove baštinike i
nasljednike kao i njegove kmetove svih tih potraživanja, što je Ladislav naj-
pripravnije i učinio i izdao mu ispravu (9. IX 1403) u kojoj je naredio navede-
nim kaštelanima i potkastelanima, kao i sucima i službenicima onoga stola
da ga ne sile na plaćanje onih daća jer se to kosi sa povlasticama, sloboština-
ma i oprostima od javnih dužnosti i daća podijeljenim od strane njegovih
pretšasnika ugarskih kraljeva gradu Zadru, njegovim distriktualcima i sta-
671
novništvu. Iz tog podatka vidimo da su svi ostali osim Zadrana i njihovih
distriktualaca plaćali marturinu ili »kunu«. S time su dakle i u tom kraju
Hrvati bili izjednačeni i u plaćanju navedenih daća sa svojom braćom u Sla
voniji. Iz toga perioda imamo jedan interesantan slučaj, a to je da,kralj La-
dislav ima zemlju u selu Butini (terra domini majestatis regis), u kome su
667
Vj. Klaić, Rodoslovlje, 207.
668
F. Šišić, Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić i njegovo doba, Zagreb 1902, 59, 83.
669
F. Sišić, Priručnik I/1, 499, 500.
670
F. Sišić, Vojvoda Hrvoje..., 97, 98, 158, 162.
671
Note cronologiche e documenti raccolti da Giovanni Lučio Traguriense, Bul-
lettino di archeologia e storia dalmata VI/4, Spalato 1883, 56-58; Gl. i S. Antoljak, Po-
biranje ..., Starine JA 49, 233.
374
imali svoj posjed i pleme Kačići.672 U takvu stanju su dočekala hrvatska ple-
mena ü okolici Zadra i kobnu 1409. godinu kada je Ladislav za 100.000 duka-
ta prodao Mlečanima čitavu Dalmaciju. Tada su oni dobili i Zadar, Novig-
rad, Vranu i otok Pag sa svim zemljama, tvrđavama, mjestima, stanovnici-
ma, vazalima, feudima, feudatarima, pravima itd.673
Znači da je Venecija postala gospodar i onoga područja gdje su živjela
većim dijelom i navedena hrvatska plemena. U vezi s tim mletačka uprava iz
početka nije dirala u gospodarsko, pa ni u političko uređenje zadarske okoli-
ce, baštinjeno iz prošlih stoljeća.674 Tako je još u septembru 1409. g. donijela
odluku da krbavski knezovi i ostali baroni iz okolice Novigrada mogu i dalje
imati svoja sela i posjede pod tom tvrđavom, dok se ne donese drugo rješe-
nje.675 Ujedno je mletački knez u Zadru pazio na odnose između feudalnih
gospodara i njihovih obveznika kmetova u zadarskoj okolici, te ako su izme-
đu njih izbile trzavice, on je morao to da ispita i da o svemu obavijesti mle-
tačku vladu.676 U vezi s plaćanjem desetine za hrvatske plemiće u zadarskoj
okolici a naročito u dijelu lučke župe677 navodi se u prvoj polovici 15. stoljeća
»zackon heruacchi«678 ili »usanza de Crouatia«.679 Međutim, Venecija i dalje
ostaje blagonaklona prema krbavskim knezovima. Stoga je preko svojih rek-
tora u Zadru pazila da se kmetovi Ivana, sina kneza Toma Krbavskoga koji
su se nalazili na zadarskom teritoriju ne uznemiruju i da se s njima postupa
prema običajima sačuvanim od starine. Ne samo to. Mletačka vlada je odob-
ravala istome knezu Ivanu da može kupovati posjede i sela na teritoriju koji-
je bio pod zadarskom jurisdikcijom.680 Značajno je da u kraljevini Hrvatskoj
u drugoj polovici 15. stoljeća i dalje vrijedi nasljedno pravo »plemića 12
hrvatskih plemena« kao i običaji nasljednog prava hrvatskog plemstva uop-
će. Ono je bilo u kreposti i u zadarskoj okolici,681 kako se to očito vidi iz do-
kumenta od 5. XI 1459. g.682 a poštovala ga je i primjenjivala i mletačka vlast
u Zadru koja ga je čuvala u prijepisu medu svojim spisima. Iz toga možemo
672
DAZ-SZN JT b. I, f. III/1 - 10. XI 1408.
673
S. Ljubić, Listine... V, 181 (9. VII 1409).
674
Tako F. Sišić kaže »da je i Venecija, kad je stekla poslije 1409. neke dijelove
Hrvatske, respektovala »drevno pravo, kako su to redovito i ugarski kraljevi od 1102.
dalje«, te da je najveći dio lučke župe pao pod Mlečane još između 1409. i 1411. i kako
je zanimljivo »da su Mlečani pridržali ne samo hrvatsko uredovanje nego i privatno
pravo« (Priručnik I/1 496). G. Novak pak piše da je Venecija ostavila i dalje onakvu te-
ritorijalnu razdiobu, kakvu su ti pojedini gradovi stekli kroz stoljeća (Prošlost Dalma-
cije I, Zagreb 1944, 183, 184).
675
S. Ljubić, o. c., VI (1878), 12, 13.
"6 S. Ljubić, o. c. IX (1890), 31 — 24. VIII 1428.
677
God. 1419. nalazimo čak da su Nikola »de Planich« i Valentin »de Slat«, kašte-
lani tvrđave Ostrovice, ujedno i župani (comites) Luke (AJA —D VIII/2 —82 — Podgra-
de 22. II 1419).
678
L. Jelić, Hrvatski zavodi u Rimu, Vjestnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatin-
skog zemaljskog arkiva IV/1, Zagreb 1902, 15 — 11. XII 1434.
679
S. Ljubić, o. c. IX, 134, 135 — 1440.
680
S. Ljubić, o. c. X, 117 (15. X 1457), 147 (11. IV 1460).
681
M. Barada, Hrvatski vlasteoski feudalizam, 37, 40.
682
S. Ljubić, o. c. X, 146.
375
 uočiti da i dalje postoje plemensko-rodovski posjedi, tj. plemenska i obitelj-
sko očinska dobra hrvatskih plemića i posjedi plemića 12 hrvatskih plemena
683
na koje su se primjenjivali ustaljeni običaji kraljevine Hrvatske. Taj doku-
menat nam indirektno dokazuje da je još u to doba bila jaka ustanova plemi-
ća 12 hrvatskih plemena kojih su se brojni posjedi nalazili u 15. stoljeću pre-
težno u zadarskoj okolici i na onom teritoriju pod mletačkom upravom što
nam ponovo dokazuje jedna isprava od 28. VI 1462. u kojoj se izričito navode
»possessiones Crovatinorum«.684 Ovdje moramo primijetiti da se od plemića
12 hrvatskih plemena u 15. stoljeću više ne spominju u okolici Zadra jedino
Snačići, dok se u periodu prve polovice istoga stoljeća Lasničići javljaju po-
sljednji put 1448, Jamometi 1440, a Tugomerići 1456. godine. Od ostalih ple-
mena u navedenom razdoblju 15. stoljeća pleme »Osnac« više se ne javlja iza
1441. g., Viktorić 1425, Pribudić 1440, Bradić i Zmana 1433, Cerenčani i Kolo-
nić 1450, Vukomanić 1443, Vrbašić i Ramljani 1454, Babonožići 1452, Dražu-
Ijani 1449, Glamočani 1450. i Kamenjani 1435. godine. Time se dokazuje daje
još mali dio hrvatskih plemena ostao u navedenom predjelu gdje je i doživio
prve a potom i dalje provale Turaka čak do zidina Zadra. Prve turske navale
počele su 1470. godine685 i tada su turski konjanici prodrli sve do Zadra.686'Iz
toga su došle ponovne njihove navale u okolicu toga grada (1492, 1499,
1500).687 God. 1514. dolaze Turci bez zapreke do Vrane, 1516, pak oteli su
Hrvatima neku tvrđavu na medi zadarskog distrikta, a 1522. pada u njihove
ruke Knin, nakon dva mjeseca Skradin,688 1523. Ostrovica,689 a 1524. Senjski
Uskoci su potukli turske brodove kod Zadra.690 Kakvo je bilo stanje u okolici
Zadra zbog stalnih provala i nadiranja Turaka, najbolje nam ilustrira Ivan
Moro koji je bio zadarski kapetan. U svojoj relaciji mletačkoj vladi (1524) on
opisuje zadarski teritorij koji je posjetio. On kaže da je to bio veliki i pre-
krasni kraj u kome je bilo nastanjeno 60.000 žitelja, a sada je sav uništen
zbog turskih provala i ima samo oko 5.500 stanovnika s tri tvrđave: Vrana,
Nadin i Novigrad. Nadalje navodi da se u Apuliji, Abrucima i Marki nalazi
stanovništvo koje je onamo pobjeglo iz zadarske okoline te da se u Italiji ne
može prilagoditi jer ne zna ni jezik ni običaje. Stoga se radije siromašno vra-
ća natrag, hoće da živi u svojoj domovini i radije se prepušta milosti i nemi-
losti Turaka nego da živi u onim primorskim predjelima.691 Godinu dana
kasnije sindici Leonardo Veniero i Hieronim Contareno izvijestili su istu vla-
du u Veneciji da Zadar ima vrlo lijep i velik teritorij, ali zbog turskih provala
683
Tako se u dvjema ispravama, izdanim u Kninu (21. X 1437, 5. XI 1439) izričito
navodi »secundum consuetudinem regni Croacie...« (AJA—D X/1), br. 55 —D X/2, br.
684
S. Ljubić, o. c. C, 220.
685
Jadranski (Zadar i okolica, Split 1933, 32) piše da su se Turci pojavili prvi put
na zadarskom teritoriju 9. IX 1468, a onda 1470, 1473, 1478, 1480, 1499, 1500. godine.
686
S. Ljubić, Ogledalo književne poviesti jugoslavjanske II, Rieka 1869, 70.
687
V. Lago, Memorie sulla Dalmazia I, Venezia 1869, 297, 299, 300.
688
S. Ljubić, Ogledalo... II, 109, 113, 120.
689
Vj. Klaić, Povjest Hrvata, III/1, 5.
690
S. Ljubić, o. c. II, 123.
691
S. Ljubić, Commissiones... I, 171, 172.
376
on je sasma uništen i svi su seljaci pobjegli zbog toga dijelom u Marku i Is-
tru a dijelom na zadarske otoke.692 God. 1527. Turci su zauzeli Obrovac, Ud-
binu, Komić i Mrsinj u Krbavi a 1538. pade im u ruke i Nadin kao i Vrana693
dok se Zemunik i Nin održaše.694
11.
U ovom razdoblju od plemića 12 hrvatskih plemena u zadarskoj okolici
prestaju da se spominju Kačići 1492, zapravo u samom Zadru 1527, Šubići
iza tridesetih godina 16. stoljeća, Čudomirići iza 1509, Karinjani iza 1498,
Lapčani poslije 1460. godine. Od ostalih hrvatskih plemena Stupici se navo-
de još 1527, Krivošić 1497, Čubranić 1480, a »Vsnacac« 1466. godine. Iza toga
perioda još se samo spominju Kukari i to posljednji put 1581. g. na Pagu;
Mogorovići 1572. u Salima; Gusići 1630. u Zadru; Poletčići 1588. također na
Pagu, a Zoranići od plemena Kršelac 1586. g. u Ninu. Kako znamo, sva ta
mjesta bila su u rukama Venecije. Prema tome u zadarskoj okolici koja je bi-
la pod turskom vlašću više ne postoje hrvatska plemena695 jer su se neka još
ranije preselila u sjeverne predjele koji su bili pod ugarsko-hrvatskim vlada-
rem (Kačići, Šubići-Zrinski, Subići-Peranski, Čudomerići, Mogorovići, Gusi-
ći, Lapčani, Poletčići, Jamometi, Tugomerići, Stupić) ili sa sjevera došli u za-
darsku okolicu koja je bila pod mletačkom vlašću te tako uporedo živjeli u
ovom predjelu kao i u onom iznad Velebita (Babonožić, Kolonić, »Vsnacac«,
Kršelac) ili su se naselili i u južne predjele koji su pod Velebitom (Kačići,
Kukari, Virevići, Čubranići) ili su pak valjda ostali da izumru u okolici Zadra
(Kukari, Lasničići, Viktorići, Pribudić, Bradić, Zmana, Cerenčani, Vukoma-
nić, Vrbašić, Dražuljani, Kamenjani, Ramljani, Krivošić).
Pojedini članovi plemena Kačić, Gusić, Kukari selili su se iz zadarske
okolice u navedene krajeve još u 12. stoljeću; Lapčani i Mogorovići u 13. sto-
ljeću; Šubići, Lasničići, Jamometi, Tugomerići, Ćubranić u 14. stoljeću, a Ču-
domerići, Poletčići, Virevići, Stupici u 15. stoljeću prije provale Turaka u za-
darski teritorij.
Poznato je još da su se pripadnici pojedinih plemena od kraja 12. stolje-
ća na ovamo useljavali i u Zadar i u susjedne gradove gdje su se bavili obr-
tom i trgovinom, a neki su se i obogatili i kao takvi postali gradski plemići.696
Pa ipak u popisu zadarskog stanovništva od 1527. g. nailazimo samo na ova
prezimena: Polo Marcovich (kod Terraferme), Lucretaia Marcovichia, pre
Antonio Marcovich, Ursa Marcovizza i Simon Cazich official (svi u citade-
692
S. Ljubić, o. c. II (1877), 13.
693
Vj. Klaić, Povjest Hrvata IH/1, 73, 134.
694
S. Ljubić, Ogledalo... II, 140.
695
J. Šidak piše: »Kad su krajevi južno od Velebita (20 1524), a uskoro zatim i oni
n sjeverno od njega (1527 i 1528) pali pod vlast Turaka, nestala su i sva ta plemenita
bratstva o kojima posljednji sačuvani podaci potječu iz dvadesetih godina XVI stolje-
ća« (Historija naroda Jugoslavije 1,763,764), što nije istina, kako se to vidi iz izvora.
696
M. Barada, Lapčani, 498-500, 513.
377
 717
697
li) i oni predstavljaju posljednje izdanke onih pripadnika hrvatskih pleme- (1460) kada se tako, tj. u tom drugom obliku po posljednji put navodi u iz-
na. vorima.
12. Na Mogoroviće nas podsjeća toponim »Mogoroua Dobraua«,718 koja se
prvi put navodi u izvorima istom 1390, a zadnji put 1445. godine kao »Mogo-
Na osnovu svega toga dosad izloženoga vidimo i to da je centar »plemi- roua Dobraua«.719 U tom selu živjeli su pripadnici plemena Mogorović. Topo-
ća 12 hrvatskih plemena« bila teritorija koja je obuhvatala Nin-Novi-grad- nim »Gusichi«720 javlja se prvi put u izvorima tek 1391. godine a zatim kao
-Bribir-Skradin-Biograd n/m, tj. okolica Zadra698 gdje su živjela i ostala već »Gusichi« i kao »Gussichi«721 istovremeno, ili pak kao »Gussich«722 ili »Gu-
nabrojena plemena koja nijesu bila uključena u ovu ustanovu. Jedan od do- sich«.723 To se selo posljednji put navodi 1558. godine.724 Inače je taj lokalitet
kaza za tu tezu jest i toponimastička grada koja se odnosi na tu okolinu. Nai- bio u blizini Radokova sela, Tršćana, Kačine gorice, Koruplja i Papraćana.725
me u tome predjelu imamo nekoliko toponima koji nam tačno pokazuju ka-
ko su nastala naselja hrvatskih plemena, a napose — i to u prvom redu — Očito je da sadašnji Karin podsjeća na pleme Karinjane,726 a Lapac na
plemića 12 hrvatskih plemena. Tako je po plemenu Kačići nastalo naselje Lapčane. No ovaj drugi lokalitet nije se nalazio na sjeverozapadnoj strani
Kašici koje se prvi put javlja u izvorima 1219. godine kao »Casich«,699 a zatim današnjeg Nadina — »pod Nadinom, tj. u Lapcu« kako to tvrdi Barada,727 ne-
u neštampanim ispravama DAZ-a kao »Chassichi« ili »Cassichi« ili »Casichi« go u okolici Karina. U dokumentima se taj Lapac zadnji put javlja 1480. godi-
ili »Casithi«.700 Dapače, postoji i selo Kačišćina u blizini Nadina i Dragini- ne.728 Na toponim »Tugomerichi« koji se nalazio između Mahuraca, Glamo-
ća koje se prvi put navodi 1406. g. kao »Cacischine«, a zadnji put 1507. kao čana i Krneze, u izvorima nailazimo prvi i posljednji put 1456. g,729 To bi bili
»Cacischina« .701 Za Kukare imamo također toponim, a taj je »Chucharo« i on svi u zadarskoj okolici nama poznati toponimi koji su u vezi s onom ustano-
je naziv za sadašnje selo Biljane. Taj se naziv spominje prvi i posljednji put vom »plemići 12 hrvatskih plemena«. Što se tiče drugih hrvatskih plemena
1406. g.702 no unatoč tome on nam znači dragocjen podatak. Idući toponim je izvan te institucije, Virevići su i u tom pogledu ostavili traga. Tako već 1201.
»Qudomerischina«703 ili »Cudomyrrschyna«704 ili pak »Zudomerschina«705 ili nailazimo na posjed »Vireuschine«730 ili »Virefschina« (1333)731 ili »Vireus-
»Zudomirischina«706 ili »Zudomorschina«707 ili »Chudomeschina« ili »Chiu- china«732 ili »Vireschina«733 ili »Viresschina«734 ili čak »Uerefschina«.735 U iz-
domerschina« (1513) kada se zadnji put u ovakvu obliku uopće spominje.708 vorima se taj toponim javlja posljednji put 1489. god.736 Inače, taj se lokali-
Ima i drugi oblik toga toponima, a to je »Zudomerich«709 ili »Cudomirich«710
ili »Ciudomircich«711 ili »Cudomerich«712 ili »Qudomerig«713 ili »Ciudomi-
rich«714 ili »Zudomirich«715 ili »Zudomirichi«716 ili konačno »Zudomerichi« 717
718
DAZ-SZN JC b. V, s. VIII/1, 21a - 4. II 1460.
697
P. Skok navodi »villa Mogorova dobrava« i kaže da je Dubrava veoma čest to-
S. Ljubić, Commissiones... I, 203, 206, 215, 217. ponim na mnogim tačkama ovoga kraja. Zatim kaže da lično ime Nogor možda je vari-
698
M. Barada kaže da »svako pojedino od tih plemena potječe iz lučke županije ili janta starohrvatskog imena Mogor od imena oglejskoga sveca Hermagoras (Postanak,
njene neposredne okolice« (Postanak..., 211). 59). Naime taj se toponim pod takvim oblikom spominje u izvoru iz 1368. g. (SCD XIV,
699
SCD III, 177. 152) i Skok je bio vrlo blizu da uistinu pogodi odakle naziv toga lokaliteta dolazi!
719
700
Danas se selo Kašić nalazi kod Smilčića. 720
DAZ-SZN AR Π/4 - 18. I 1390. - A s K XIX, br. 26 - 1445.
701
DAZ-SZN JT b. I, f. III/l - 11. I 1406. - SZN AZ b. I, f. I — 27. XI 1507. Ibid. - SZN Johannes de Nosdrogna = JN (1390-1400) b. I, f. I - 10. IV 1391.
702 721
»... de borea est uilla Biglane vocat. Chucharo...« (Ibid. — SZN JT b. I, f. III/l Ibid. - SZN NBe b. II, f. I, 114 - 24. II 1442.
- 27. VIII 1406). 722
Ibid. - SZN TP b. I, f. I, 71 - 6. VII 1411.
703
Ibid. - A s K - capsula XXII, br. 2 - 8. I 1277. 723
Ibid. — SZN JFG b. II, f. 11/10 — 9. IV 1493.
704
SCD VI (1908), 233 - 1278. 724
Ibid. — SZN Nicola Canalis = NC (1558-1585) b. I, f. I/l — 26. II 1558.
705
DAZ-SZN AC V, 58 - 1355. 725
Ibid. - SZN GB b. III, f. III/5 - 15. I 1486. - Szk Mare. Contarini
706
Ibid. — SZN PS b. 1/5, 125 — 19. VI 1383. (1528-1531), 42—1531.
707
Ibid. - SZN AR b. III, f. VIII - 29. XII 1402.
726
O tom opširno gl. M. Barada, Lapčani, 484 — 491.
727
708
709
Ibid. — SZN AR b. I, F. I/l — 2. X 1509. — SZN JPR b. I, f. 1/2 — 12. V 1513. M. Barada, o. c., 479, 480.
710
SCD XIII, 247 (1362), XIV, 402 (1372). 728
DAZ-SZN JS b. II, f. II/7 — 2. X 1480.
DAZ-SZN PS I/l, За, 9а - 1375. 729
Ibid. - SZN JC b. V, f. VII/5, 221, 221a - 12. IV 1456.
711 730
712
Ibid. — SZN VF I/H/1, 50 — 1398.
731
S. Ljubić, Dvije listine..., 93.
Ibid. - SZN AR b. I, f. I - 16. X 1384.
732
SCD X (1912), 122.
713
Ibid. — SZN RM b. I, f. I — 10. III 1385. DAZ-SZN JC b. V, f. VIII/4, 188, 188a - 13. XII 1458.
733
714
Ibid. — See. XIV — Kurijski spisi — notar Vannes de Firmo i drugi — Ibid. — A s N br. 152 — 20. X 1333.
1360-1402. — 22. VIII 1394. 734
Ibid. - SZN JO b. I, f. 1/4 — 14. XII 1434.
715
716
Ibid. — SZN PS 11/13 — 27. II 1379. 735
Ibid. — SZN GB b. II, f. 11/9 — 14. XII 1483.
A s M (1300- 1400/A/) — 30. III 1370. 736
Ibid. - SZN JC b. VII, f. XIII/2 63a - 1. IV 1489.

378 379
 lo »Vicichorschina«756 ili »Victoreschino«757 ili »Victorichino«758 ili »Vitcho-
tet nalazio u blizini sela Stubal, Stomorinog sela, Krševanjeg sela i Babindu- rouschina«759 ili »Vitcoroschina«760 ili »Vitoroschina«761 ili »Victoroschi-
ba.737 na«762 ili »Victorich«763 ili »Victorichi«764 ili »Vithorichy«765 ili »Vitorichi«766
Lokalitet Draginić nadživjelo je svoje istoimeno pleme koje je ondje živ- 767
ili čak »Vitorich«, Naziv »Victorich« javlja se prvi put 1385, zatim 1438. go-
jelo i izumrlo. Naime, taj toponim nalazi se u izvorima još 1278. pod »Drag- 768
dine, a Viktorišćina u raznim varijacijama prvi put 1376, a zadnji put 1490.
hnich«, a onda i kao »Dragine« (1354) kako je to dobro uočio M. Barada.738 g.769 Svakako je karakteristično da za lokalitet imamo u izvorima prije vijesti
Inače se to mjesto u dokumentima spominje pod raznim oblicima (Draghi- negoli za samo istoimeno pleme. Tako se pleme Kamenjani navodi tek 1285.
nich, Draginigi, Draginich, Draginichi)739 a 1518. se čak zove i »Draganich«.740 godine a za istoimeni lokalitet imamo podatke već od 1070— 1078. g. i od ta-
Taj toponim navodi se u izvorima posljednji put 1519. g.741 Toponim Stupić da se to mjesto stalno spominje u ispravama.770 Od 1480. imamo »Camegna-
podsjeća nas na istoimeno pleme. Taj se lokalitet navodi u ispravama istom ne magne«771 a 1492. »Camegnane parue«.772 Inače se Kamenjani navode i
1393. godine (Stupich).742 Naziva se i »Stupichi«,743 a postojao je i lokalitet 1689. godine.773 Kamenjani koji se spominju u dokumentima u 14. i počet-
»Stupischina« u blizini Grabrovčana744 koji se javlja u dokumentima još kom 15. stoljeća nalazili su se po Baradi na sjevernoj strani Velikih Jošana774
1494(745 a toponim Stupić još 1474. godine.746 ili zapravo ono su bili u blizini Radobudića, Uštipka i Podbrdana.775 Za ple-
Za pleme Glamočane imamo toponim »Lamozanino« iz 1240. g. kada se me Kolonić imamo sličan toponim »Colunichi«776 kome pak nijesmo mogli
prvi put navodi,747 a onda 1367. spominje se »villa Vissocane vocate Glamo- utvrditi lokalitet. U indirektnoj vezi s plemenom Čubranić, samo da spome-
9ane«748 ili pak »Glamozane«749 ili »Glamocio«.75° Taj se lokalitet po posljed- nemo da u neposrednoj blizini Zadra postoji i danas lokalitet Cubrijan. On
nji put navodi 1456. godine.751 se prvi put spominje 1334. pod »s. Cipriani«777 a tako i u 17. stoljeću778 dok se
od 1536. naziva »Zubriana«,779 a 1616. g. »Zubrian«.780 Toponim Cerence ili
Godine 1394. prvi put nailazimo na toponim Strmica (8ίβΓπήςε) odakle Cerinci koji je vezan s istoimenim plemenom, prvi put se javlja ovako u izvo-
su bile pleme »Tiscoua9 et Stermicani«752 a u izvorima taj se lokalitet po- rima 1400. godine,781 a nalazimo ga i na jednoj geografskoj karti iz 1689. go-
sljednji put navodi 1648. godine753 dok se samo 1409, tj. prvi i posljednji put dine.782
javlja mjesto »Tiscofce«754 gdje je vjerojatno stanovalo istoimeno pleme. No
gdje su bili lokaliteti, to ne znamo. Pretpostavljamo u nešto daljoj okolici 756
DAZ-SZN PP II, 4, 42a — 1376.
Zadra, i to u blizini Karina, kako se to može indirektno zaključiti iz one is- 757
Ibid. — SZN AR I/1 — 2. X 1385.
prave od 25. IV 1394. godine.755 Od plemena »Victorich« bila je djedovina se- 758
Ibid. - SZN JT b. I, f. III/1 - 11. I 1406.
759
Ibid. - SZN JC b. IV, f. VI, 419a - 24. I 1454.
760
Ibid. - SZN JFG b. I, f. 1/7 — 7. IV 1474.
761
Ibid. - SZN JFG b. II, f. II/1 - 5. III 1490.
737
Ibid. — SZN JC b. V, f. VIII/4, 171, 188, 188a — 17. VIII 1461, 13. XII 1458. - 762
Ibid. — A s N II, br. 55 — 1425.
SZN GB b. II, f.II/9 — 14. XII 1453. — A s N br. 152 — 20. X 1333. 763
Ibid. — SZN VF I/II/l, 86 — 1398.
738
Lapčani, 492, bilj. 3, 493, bilj. 4. 764
Ibid. — SZN JN b. I, f. I — 7. II 1392.
739
S. Ljubić, Dva popisa..., 144 (1436), SCD VIII, 498 (1318), IX, 182 (1324), XI, 57 765
Ibid. - SZN MS b. I, f. I - 7. II 1392.
(1343), 438 (1348), Miscellanea II-IV, 43 (13. VI 1379). 766
Ibid. - SZN PS b. V, f. 109 - 30 V 1420.
740
S. Gunjaca, o. c., 280. 767
Ibid. — SZN JT b. I, f. HI/1 — 18. VII 1405.
741
DAZ-Szk P. Marcello II, 77, 78a — 11. VII 1519. 768
Ibid. — SZN RM b. I, f. I — 10. IX 1385. — SZN NBe b. I, f. 1/4 — 11. VII 1438.
742
Ibid. — SZN AR b. II, f. H/6 — 9. IV 1393. 769
Ibid. — SZN PP H/4, 42a - 1376. - SZN JFG b. II, f. H/4 — 5. III 1490.
743
Ibid. — SZN NBe b. I, f. I/10 — 1444. 770
S. Antoljak, Zadarski katastik, 407, bilj. 116.
744
Ibid. — SZN NBe b. I, f. IV — 21. IV 1463. 771
DAZ-SZN PD b. I, f. 1/12 — 20. III 1480.
745
Ibid. - SZN AB b. I, f. I, 18a, 19 — 5. IV 1494. 772
Ibid. — SZN JFG b. II, f. H/6 — 22. III 1492.
746
Ibid. - SZN SD b. VI, f. VII/6, 339 — 30. III 1474. 773
S. Antoljak, o. c., 407, bilj. 116.
747
Vj. Klaić, Hrvatska plemena, 84. 774
M. Barada, Lapčani, 479.
748
DAZ-SZN PP b. 1/9, 15, 19a — 1367. , 7
" DSZ-SZN PS I/III, 11 — 1384. (?)
749
Ibid. — SZN JC b. V, f. VII/5, 221, 221a — 12. IV 1456. \ 6
" Ibid. — SZN SD b. III, f. IV/8, 375, 378 — 6. X 1453. — b. III, f. IV/10, 479a — 5.
750
Ibid. — SZN Nicolaus de Rosis de Pisis = NR (1437-1449) b. I, f. 1/2 — 21. VI- \II 1454.
II 1438. 1 777
751 AsM(1300-1400)(B) —20. III 1334.
Ibid. — SZN JC b. V, f. VII/5, 221a — 12. IV 1456. 778
DAZ-A s K br. 8 — 1672.
752
Miscellanea I, 18 — 25. IV 1394. 779
Ibid. - SZN Michael de Zandonatis (1529-1540) b. I, f. 1/7 — 16. I 1536.
753
B. Desnica, Istorija kotarskih uskoka, SAN, Beograd 1950, 34 — 20. IV 1648. 780
Ibid. — Arhiv porodice Stocco No 2 — 1616.
754
«... Gruba filia q. Bogdani de Tiscofce...« (DAZ - SZN AR b. III, f. X — 20. II 781
Ibid. — SZN VF I/III/1, 207a — 1400.
1409). 782
755 S. Antoljak, o. c., 415, bilj. 344.
Miscellanea I, 18, 19.

381
380
 Iz tih podataka možemo uočiti da se neki toponimi javljaju kasnije ili
vrlo kasno u odnosu na istoimeno pleme. Tako npr. mjesta Kašici (Kačići),
Kačišćina (Kaćišćine), Kukaro (Biljani), Čudomeršćina, Gusići, Lapac, Tugo-
merići, Virevšćina, Draginić (Draginići), Stupici (Stupišćina), Glamočane (Vi-
sočane). Tiskovac (Tiscofce) i Kolunići.
Toponim Karin pak navodi se još u starom vijeku, a mjesto Strmica se
javlja istoimeno kad i pleme. Međutim toponimi: Viktorić (Viktoršćina), Ka-
menjani i Cerenci spominju se mnogo prije negoli istoimeno pleme, što ne
znači da ta plemena nijesu postojala i prije postanka tih mjesta.
Nadalje opažamo da su Kašici nadživjeli svoje istoimeno pleme i da još i
danas taj lokalitet postoji. Suprotno tome vidimo da su Kukari preživjeli
svoj toponim koji je brzo iščezao i zamijenjen današnjim Biljanima. Lokali-
tet Čudomeršćina je u dokumentima naveden u 16. stoljeću, i to samo 4 godi-
ne kasnije od istoimenog plemena dok je toponim Čudomerić ugasnuo još u
drugoj polovici 15. stoljeća. I pleme Mogorovići nadživjeli su svoju Mogoro-
vu dubravu, i to za preko jedno stoljeće kao god i Gusići što su preživjeli svoj
istoimeni toponim, njihovi potomci žive i danas. Međutim, mjesto Lapac je
samo za 20 godina nadživjelo svoje pleme u zadarskoj okolici, kako se to vidi
iz izvora; Karinjane također nadživljuje Karin koji još i danas postoji. Inte-
resantno je da se i lokalitet i pleme Tugomerići istovremeno zadnji put spo-
minju u 15. stoljeću (1456); pleme Virevići preživjeli su svoj toponim samo za
9 godina; lokalitet Draginići se navodi u izvorima i početkom 16. stoljeća dok
je samo pleme izumrlo već u 14. stoljeću, kako smo to prije naveli. Pleme
Stupić se još prije 50 godina nalazi u izvorima, a istoimeni njegov toponim
se prestao spominjati već u drugoj polovici 15. stoljeća. Lokalitet Glamočane
koji su se zvali drugim imenom Visočani nadživio je istoimeno pleme za šest
godina. Toponim Strmice i pleme Strmičani pojavljuju se u izvorima istovre-
meno, kako prvi, tako i posljednji put, a lokalitet Tiskovci preživio je za 15
godina istoimeno pleme. Mjesto Viktorići javlja se u raznim varijacijama pu-
nih 65 godina kasnije od plemena Viktorić, a toponim Kamenjani žive duže
od istoimenog plemena za preko dva i po stoljeća, Cerenci također nadživlju-
ju svoje istoimeno pleme, a selo Kolunić se samo 4 godine navodi iza pleme-
na Kolonić. Ovdje smo u vezi s hrvatskim plemenima iznijeli oko 21 istoime-
ni toponim s raznim varijacijama.
Na osnovu štampane a još više neštampane izvorne arhivske grade783 u
ovom radu se nastojalo utvrditi:
783
Još 1914. g. pisao je Šišić da će kada izađe »Codex diplomaticus« do 1400. g., a i
nastavak u formi obilatih regesta od 1401. do 1526. g., onda biti sabrana tolika grada
da će »valjda uzmoći potpuno osvijetliti sve plemenske ogranke i nova njihova imena«
(Priručnik I/l, 485, bilj. l, 498, bilj. 1).
382
1. Koja se sve hrvatska plemena od ustanove »plemići 12 hrvatskih ple-
mena« kao i ona izvan te ustanove spominju u zadarskoj okolici u razdoblju
od 12. pa sve do 17. stoljeća.
2. U kojima su sve mjestima ta plemena imala svoje posjede u tom is-
tom razdoblju.
3. Do kojih se sve godina ta plemena spominju u zadarskoj okolici kao i
u drugim predjelima Hrvatske i Dalmacije.
4. Da je centar »plemića 12 hrvatskih plemena« navedena okolica (Nin-
-Novigrad-Bribir-Skradin-Biograd n/m).
5. Jedan od dokaza za to je i ovdje iznesena većinom dosad nepoznata iz-
vorna i toponomastična grada koja se odnosi na ovaj predjel.
ÜBER DAS AUSSTERBEN UND ERLÖSCHEN DES KROATISCHEN
ADELS IN DER UMGEBUNG VON ZADAR
Zusammenfassung
Der Verfasser versucht auf Grund des gedruckten, noch mehr aber auf
Grund des nicht veröffentlichten Quellenmaterials Folgendes festzustellen:
1. Welche kroatischen Stämme der Institution »des Adels der 12 kroatis-
chen Stämmen« und welche Stämme ausserhalb dieser Einrichtung werden
in der Umgebung von Zadar in der Periode vom 12. bis zum 17. Jahrhundert
erwähnt.
2. In welchen Örtern diese Stämme während derselben Periode ihre
Grundbesitze hatten.
3. Bis zu welcher Zeit diese Stämme in der Umgebung Zadars sowie in
anderen Gebieten Kroatiens und Dalmatiens erwähnt werden.
4. Dass das Zentrum »des Adels der 12 kroatischen Stämmen« die ange-
führte Umgebung von Zadar war (Nin-Novigrad-Bribir-Skradin-Biograd n-
/m).
5. Einer der Beweise hiefür ist das hier hervorgebrachte, bisher zumeist
unbekannte Quellen und toponomastische Material.
383
 ZADARSKI KATASTIK 15. STOLJEĆA

Katastik ili zemljišnik Zadra i njegove okolice iz 15. stoljeća s prijepisi-

ma nekih isprava, čiji se zasada jedini prijepis iz II. polovice 17. stoljeća čuva
u Državnom arhivu u Zadru, bio je i otprije poznat. Doduše je već I. Kr. Tkal-
čić još 1875. godine vidio u bivšem arhivu zadarske porodice Filipi jedan sve-
zak pisan na pergameni iz 15. stoljeća, koji je sadržavao »possessiones Jadre,
None et Novigrad!«', ali ipak prvi Bidermann znade da se taj katastik nalazi
u zadarskom arhivu i iz njega je crpao neki podatak o Vlasima ili Morlacima
na spomenutom području2. Preko njega je doznao i Lopašić za »kataster
kneževine zadarske iz poluvice 15. vijeka«, te je iznio kako i on čeka uz ostale
slične spise »što se u zadarskom namjestničkom i u dubrovačkom arhivu na-
laze«, da se na svjetlo iznese.3
Tri godine zatim Sabalich se opsežnije poslužio tim katastikom za svoju
»Guida archeologica di Žara«, koja i danas ima izvjesnu vrijednost za lokal-
nu povijest Zadra. On je čak odanle donio neke pasuse koji se odnose na pa-
laču zadarskog kapetana i kneza. Ujedno je naznačio da je spomenuti katas-
tik učinjen u doba dužda Tome Moceniga. Naveo je čak i pod kojim su se
brojem kopije katastika nalazile u Državnom arhivu i bivšoj biblioteci »Pa-
4
ravia«* (sada Naučna biblioteka) u Zadru.
Jelić se također poslužio prijepisom toga katastika s »poznijim dopunj-
cima« za svoju radnju »Povjesno-topografske crtice o biogradskom primor-
ju«.5
1
I. Tkalčić, Izvještaj o arhivskih potraživanjah u Dalmaciji, Rad Ja XXXV, Za-
greb 1876, 174.
2
H. J. Bidermann, Zur Ethnographie von Dalmatien II, Oesterreichisch-ungaris-
che Revue 6 Bd., 3 Heft, Wien, 1888, 146, 147.
3
R. Lopašić, Hrvatski urbari, MHJSM V, Zagreb, 1894, VI.
4
G. Sabalich, Guida archeologica di Žara, Žara, 1897, 268, 289, 290.
5
Pretiskana iz »Viestnika hrvatskoga arheološkoga društva« N S III, Zagreb,
1898,, 77,88.
* Međutim prema popisu manuskripta te biblioteke, učinjenom 1924. godine, nije
se nalazila kopija tog katastika pod naslovom, koji navodi Sabalich, već stoji naznače-
no: »Beni camerali nella cittä di Žara, negli scogli, a Vrana eccc., beni dei cittadini
ecc.; carte 15. sec. XV (copie)« (I manoscritti della Biblioteca Communale »Paravia« di
Žara, 79, 80). Uostalom kada dođu u Zadar spisi i odneseni rukopisi iz te biblioteke u
Italiju u rujnu 1943. godine, onda će se moći to točnije ustanoviti.

385
 GocL 1901. izdao je E. Böttner, tada arhivar zadarskog arhiva, posebni
kronološki pregled spisa bivšeg samostana sv. Dominika, koji su se nalazili u
tom arhivu. Tom prilikom je pod naslovom: Copia del »Catasticum possessi-
onum Venetarum in districtu Jadrae« naznačio da se pod brojem »Ad 203.«
nalazi taj katastik.6
I dok se Skok poslužio samo rukopisnim bilješkama pok. dr. L. Jelića o
imenima mjesta zadarskog i ninskog kraja, ispisanih iz tog katastika, za svo-
ju radnju »Prilozi k ispitivanju srpsko-hrvatskih imena mjesta«7, pok. don
Kazimir Perković dao je još 1922. godine prepisati cijeli taj katastik iz zadar-
skog arhiva, ali ga nije nikada objelodanio.
Proučavajući prijepis istoga katastika,8 koji je slučajno ostao u zadar-
skom državnom arhivu, iz kojega su tolika vrijedna arhivalija u rujnu 1943.
godine Talijani naprosto odnijeli u svoju zemlju, odlučili smo se da ga obje-
lodanimo ne samo radi njegove naročite vrijednosti, već i zbog toga što iz
njega dobivamo jasnu sliku ekonomskih prilika 15. stoljeća u Zadru i njego-
voj bližoj i daljoj okolici, kojom je također 1409. godine zavladala grabežlji-
va Venecija i svu vlast u tom kraju predala u ruke svojih ljudi dovedenih iz
Italije.
Taj katastik je nastao na osnovi naredbe dužda Tome Moceniga. Naime,
prigodom potvrde imenovanja izabranog gradskog kancelara Teodora de
Prandino, stavio mu je dužd u zadaću preko zadarskog kneza Nikole Venerio
i kapetana Marka Dandola da sastavi »unum inventarium de omnibus bonis
et possessionibus nostri communis existentious in districtu nostro Jadre,
None, Aurane et Novigradi« i da čuva kod sebe uređeni obračun o svim nave-
denim posjedima (30. IX. 1421)9.
Taj je kancelar taj katastik doista i sastavio, dodavši mu sam od sebe i
Ijubački distrikt, ali ga je datirao s 18. X. 1420,* navodeći da je tada bio za-
darski knez Nikola Venerio, a kapetan Marko Dandolo, što ne odgovara isti-
10
ni, jer je baš tada bio knez Andrea Zane , a ona dvojica se spominju u izvori-
ma istom 5. IX. 1421."
Stoga se Prandino, koji te godine nije bio ni izabrani ni potvrđeni kan-
celar, pa prema tome nije ni mogao tada dobiti u zadaću da načini katastik,
6
E. Böttner L' Archivo del sopresso monastero di San Domenico in Žara Tabu-
larium 1/3, Žara, 1901, 20.
7
Rad JA 224, Zagreb, 1921, 98-167.
8
Signatura mu je: St. Domenico ad № 203/2 (a stara sign. 25. I)
9
S. Ljubić, Listine o odnošajih između južnoga Slavenstva i Mletačke republike
VIII, MSHSM XVII, Zagreb, 1886, 115, 116.
* Taj datum imaju i dva prijepisa nekolikih pasusa iz zadarskog katastika iz kraja
18. stoljeća (Državni arhiv u Zadru — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Dominika br.
73 i 203).
10
S. Ljubić, o. c. VII. MSHSM XII, Zagreb, 1882,279, 298, VIII, 86, 92, 116; Držav-
ni arhiv_u Zadru — Indice del Registra delle Affitanze e Livelli del sopresso Monastero
di San Domenico, br. 783, 786; G. AlacevFch I libri »Ducali e Terminazioni«, Tabulari-
um II/3, Žara, 1902, 44.
11
S. Ljubić, o. c. VII, 109.
386
zabunio u godini koja treba glasiti 18. X. 1421,** kako je to stavio Sabalich12
ili je pak prepisivač nepažnjom ispustio ono »primo«, Jelić13 i Böttner14 pak
stavljaju uz datum 18. X. godinu 1420, koja iz navedenih razloga nikako ne
može biti nego 1421. godina.
Svakako je značajno što je Venecija odmah, i to baš u Zadru, dala nači-
niti taj katastik, pošto je 1420. godine dobila dio Dalmacije u svoje kramar-
ske i nezasitne ruke.
Taj nas katastik upućuje ne samo u ekonomske i socijalne, već i u topog-
rafske prilike u samom Zadru, gdje je bilo sjedište vrhovne mletačke vlasti
za Dalmaciju. Ona je doduše ispočetka zadržala ono dotadašnje političko
uređenje koje je našla, ali je zato konfiscirala sav imetak prema njoj neprija-
teljski raspoloženih zadarskih plemićkih porodica, pristaša hrvatsko-ugar-
ske vladavine, i dala ga sebi naklonjenim domaćim posjednicima u zakup.
Na taj je način Republika sv. Marka odmah na početku svoga gospodarenja
u tim krajevima pokazala svoj tipični feudalni karakter i dala do znanja ka-
ko će postupati sa svima svojim dotadašnjim a i budućim protivnicima koji
se budu nećkali priznati njen novi poredak i s njime se pomiriti.
Nadalje se neizravno upoznajemo s time kako su živjeli u svojim kuća-
ma i na posjedima feudalci a kako ostali »puk«, koji je morao za svoje drve-
ne nastambe i za zemljište plaćati najamninu ili zakupninu.
U razdoblju na koje se odnosi taj katastik imao je Zadar 1410. godine
7540 stanovnika, a 1460. 7280,15 a kako je baš te godine zavladala u gradu ja-
ka kuga,16 ne treba se čuditi da je Zadar 1500. godine imao samo 5740 stanov-
nika.17
Golema većina tog stanovništva u tom srcu Dalmacije bila je, kako se to
očito vidi iz navedenih prezimena i imena u katastru, hrvatskog podrijetla.
Stoga je i razumljiva drastična odluka mletačke vlade, motivirana iz straha
da taj grad ne dobije sasma hrvatsko obilježje, u kojoj se nalaže zadarskim
rektorima da zabrane tamošnjim plemićima da imaju za žene ili konkubine
Slavenke tj. Hrvatice (1424/5).
God. 1428. zapovjeđeno je čak zadarskom knezu da otpusti Slavene (tj.
Hrvate) iz gradske posade i neka ne prima u nju seljake.18
** Taj datum stoji i u prijepisu onog pasusa toga katastika koji se odnosi na po-
sjed u Pakoštanima (Državni arhiv u Zadru — Arhiv obitelji Borelli i Galbiani — Feu-
dalni spisi od 1563-1754-1731. godina) kao i str. 14. »Per l' abbatia di Rogovo C. II
commun di Tcon assuntor di giuditio«, gdje je rukom dodana ta godina (Državni arhiv
u Zadru — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Kuzme i Damjana, br. 206), te i u prijepi-
su onog dijela katastika koji govori o imanjima porodica Saladinis i Matafari (Državni
arhiv u Zadru — Spisi plemićke porodice de Ponte I. br. 1).
12
G. Sabalich, o. c., 290.
" L. Jelić, o. c. 77, 88.
14
E. Böttner, o. c., Tabularium 1/3, 20.
15
G. Sabalich, Curiositä storiche zaratine, Žara, 1906, 91.
16
G. Sabalich, Monografie storiche zaratine. Žara, 1911, 16, 17.
17
G. Sabalich, Curiositä storiche zaratine, 91.
18
S. Ljubić, o. c. VIII, 126, 136, IX MSHSM XXI, Zagreb, 1890, 31.
387
 Nadalje nam taj katastik daje mnogo dragocjenih podataka za dosta ne-
istraženu i nepoznatu topografiju i toponomastiku zadarske okolice i susjed-
nih otoka koji su bili u njegovu distriktu.
Tu nam je iznesen i točan odnos između kmetova-seljaka i seoskih za-
jednica prema njihovim svjetovnim i crkvenim feudalnim gospodarima. U
tom katastiku se nalaze ne samo točno propisane i naznačene odredbe što je
sve dužan seljak davati svome gospodaru u naravi i novcu, već i što mu je
čak zabranjeno činiti.
Samo one zadarske (feudalne) porodice koje su bile slijepo privržene
Veneciji zadržale su ogromne posjede na otocima i po bližoj i daljoj okolici
toga grada, te su za neke od njih plaćali općinskoj blagajni dosta malu za-
kupninu.
Spomenuli smo kako mletačka vlada ispočetka doduše nije dirala u gos-
podarsko pa i političko uređenje zadarske okolice, baštinjeno iz prošlih sto-
ljeća, ali je zato budno i neprekidno pazila preko svoga kneza u tom gradu
na odnose između tamošnjih feudalnih gospodara i njihovih obveznika-kme-
tova.19
Catastico
de stabili ehe dopo la dedizione20possedeua la serenissimma signoria di Vene-
tia in Žara, o nel suo distretto.
Copia estratta dal libro catastico, esistente nella cancellaria della mag-
nifica communita di Žara.21
Anno milessimo quadringentessimo vigesimo22 die 18 mensis octobris.
Tempore Serenissimi principis* et excellentissimi domini Thome Mocenigo
Dei gratia inclijti ducis Venetiarum23 nee non magnificorum et generosorum
24
dominorum dominorum Nicolai Venerio honorabilis comitis et Marci Dan-
19
S. Ljubić, o. c. IX MSHSM XXI, 31.
20
Godine 1409. »kupila« je Venecija Zadar, Vranu, Novigrad, Nin, Pag, Rab, Osor
i Cres od hrvatsko-ugarskog kralja Ladislava Napuljca (1386-1409).
21
Zgrada te općinske ustanove nalazila se u bivšoj »Calle Carriera« do same grad-
ske lože (danas Ul. Ive Lole Ribara).
22
Čudno je da iza te godine, koja bi zapravo trebala glasiti 1421, nema i uobičaje-
ne indikacije.
* Od str. 374 — 375. ima prijepis tog dijela iz kraja 18. stoljeća, dok drugi mnogo
kraći prijepis dona.a samo onaj dio koji ide i završava gore s »data« (Državni arhiv u
Zadru — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Dominika br. 73 i 203).
23
Vladao od 1414. do 1423. godine (S. Romanin, Storia documentata di Venezia
IV, Venezia 1855, 67 - 92). Inače je Mocenigo podjeljivao Zadranima obilne povlastice i
išao im dosta na ruku (S. Ljubić, o. c. VIII, 4, 92, 93, 104, 109, 115, 116, 119, 120
147-151,153-156,178,179,181-188,200-202).
24
Zanimljivo je da se Nicolaus Venerius spominje 1414. i 1416. godine kao zadar-
ski kapetan, kao knez prvi put tek 5. IX. 1421, a zadnji put 30. XI. 1422. (S. Ljubić, o. c.
VII, 182, 221, VIII, 109, 202). Prije toga nalazimo u tom svojstvu Andreu Zanea i to: 10.
19. i 24. VIII (Državni arhiv u Zadru — Spisi zadarskog notara Theodora de Prandino
388
dulo honorabilis capitanei25 civitatis Jadre. Hoc est catastrum omnium, et
singularum possessionum, introytuum et proventuum spectantium et perti-
nentium camere illustrissime ducalis dominationis Venetiarum positarum
et existentium in civitate et districtu26 Jadrensi, Auranensi27, Nonensi28, No-
vigradi29, e Glube30 incoatum per me Theodorum de Prandino de Vincentia
communis Jadrensis cancellarium31 per prelibatam illustrissimam et glorio-
sissimam ducalem dominationem gratiosissime deputatum et confirmatum.
Una domus undique murata, cuppis coperta, cum canipis, magacenis,
cancellaria, duabus mansionibus pro cavallerys et carceribus de subtus, po-
sita Jadre in confinio sancti Stephani32 prope plateam magnam33 a parte ori-
entali infra hos confines: trauersa est via publica34, Oriente est domus ser Ni-
cole de Sloradis35 partim, et partim est domus er Zoilli de Ferra36, que tene-
sv. VI, f. 1/8, 200, a i Spisi zadarskog notar Bartolomeusa de Sercana, sv. I, f. II), 4. i 5.
IX, 1419. (S. Ljubić, o. c. VIII, 279, 298), 3. VII. 1420. (Državni arhiv u Zadru — Indice
del Registro delle Affitanze e Livelli del sopresso Monastere di San Domenico br. 783),
19. IV. 2. V, 28. VII (S. Ljubić, o. c. VIII, 86, 92, 116) i 30. VII. 1431 (G. Alacevich, o. c.,
Tabularium II/3, Zara, 1902, 44); Fondra također donosi prvoga pod 1421, a drugoga
pod 1419. godinom (L. Fondra, Istoria della insigne reliquia di San Simeone profeta
ehe si venera in Zara, Zara, 1855. 290).
25
Prethodnik Marka Dahdola Paulus Corrario citiran je u izvorima samo u dva
navrata i to: 23. III. i 5. IX. 1419, dok se sam Dandolo prvi i zadnji put javlja kao kape-
tan kada i Venerius (S. Ljubić, o. c. VII, 279, 298, VIII, 109, 202). Fondra također stav-
lja »Correra« pod 1419, a Dandola pod 1421. godini (L. Fondra, o. c., 293).
26
O tom tumačenje: Hrvatska enciklopedija V, Zagreb, 1945. 98.
27
Gl. C. F. Bianchi, Zara Cristiana II, Zara, 1879, 360-366 i S. Zlatović, Topogra-
fičke crtice o starohrvatskim županijama u Dalmaciji i starim gradovima na kopnu od
Velebita do Neretve, Starohrvatska prosvjeta I, Knin, 1895, 214.
28
Gl. opis i granice: L. Jelić, Dvorska kapela sv. Križa u Ninu, Zagreb, 1911., 1 — 3 i
L. Zlatović, o. c., Starohrvatska prosvjeta I, 79-83, 138, 139.
29
Gl. C. F. Bianchi, o. c., II, 290-298.
30
Gl. C. F. Bianchi, o. c., II, 276.
31
Zadarski notar iz Vicenze od 1403. do 1441. godine (Državni arhiv u Zadru — Se-
rie cronologica dei notai di Zara). On je bio iza podvrgnuća Zadra pod Veneciju tek u
srpnju 1421. godine za kneza Zanea izabran od općinskog vijeća za gradskog kancela-
ra, kojega je dužd potvrdio dne 30. IX. 1421 (S. Ljubić, o. c. VIII, 115, 116). Gpd. 1446.
nalazimo Theodora de P. u svojstvu zadarskog općinskog kancelara za kazneno pravo
(G. Sabalich, Vecchie storie zaratine, Zara, 1913 (Appendice).
** In m(argine): II pallazo del magnifico ser conte. (Nalazio se u današnjoj ulici
Prvog novembra 1944. Njen opis i historija gl. G. Sabalich, Guida, 288 — 295).
32
Danas je to crkva sv. Sime (C. F. Bianchi, o. c. I, Zara 1877, 334).
33
Sada Narodni trg.
34
Nekadašnja »Calle Carriera« (G. Sabalich, o. c. 291), a danas Ulica Ive Lole Ri-
bara.35
Ta porodica se spominje u Zadru još 12. stoljeća (C. Jireček Die Romanen in
den Städten Dalmatiens während des Mittelalters III, Denkschriften der kaiserlichen
Akademie der Wissenschaft 49 Bd, Wien, 1904, 61). Nikola de S. se javlja samo još i
1416. godine (S. Ljubić, o. c. VII, 223). Te godine je dobio po duždevoj odluci u zakup
otok Vrgadu (Indice del Registro delle Affitanze e Livelli del sopresso Monastero di
San Domenico br. 780).
36
Ta feudalna zadarska obitelj poznata je također od 12. stoljeća i to isprva kao
onda od 15. stoljeća Fera (C. Jireček, o. c. III, 26), od 18. stoljeća nosi ime Fondra-Fer-
' ra (F. Heyer von Rosenfeld, Wappenbuch des Königreichs Dalmatien, Nürnberg, 1873,
389
tur ad affictum37 pro ducatis octo auri in anno pro stabulis equorum et
hospicio famulorum domini comitis, ac pro feno et paleis collocandis, et par-
tim et quedam domus, que fuit ser Simeonis de Begna1*, data ducali domi-
nationi in concambium39 puncte Insule Magne*0, de meridie partim est do-
mus ser Simonis de Saladinis41, et partim sunt loca monasterij sancti Plato-
nis42 de Jadra, et partim est domus commissarie43 quondam domine Marche-
te de Matafaris44, et partim sunt loca domine Fantine de Soppe45 da ponente
partim possidet ser Lombardinus de Soppe46, et partim ser Simon de Pec-
hiaro47, et partim ser Laurentius de Pechiaro Nobilis Jadre, et f orte alij sunt
confines veriores.
43, 10). Palača te porodice nalazila se je ondje gdje je današnji dio zgrade suda. Žoillus
de F., kojega 1427. godine nalazimo pod imenom »Ser Coiolum de Feria«, nosi tada
čast zadarskog komornika (Š. Ljubić, o. c. IX, 18). On se spominje još kao sudac i 1437.
godine (Indice del Registro ... br. 794,796). Inače ime Zoilus se upotrebljavalo samo u
Zadru (K. Jireček, o. c. II, 64).
37
Zakupnina, najamnina.
38 vri0 poznata i istaknuta plemićka porodica u tom gradu od 12. stoljeća dalje
(Jireček, o. c. III. 6). Palača de Begna nalazila se ondje gdje je nekoć bio konvikt Niko-
le Tommasea i »Banca Disconto«. Danas je porušena od bombardiranja, a neki frag-
menti kortila preneseni su u arheološki muzej u Zadru. Simon de B. bio je medu
prvim zadarskim plemićima koji je odmah po okupaciji tog grada sa strane Venecije
(1409.) dobio iste godine mletačko građansko pravo, a i kasnije (1423) je bio u velikoj
milosti Republike sv. Marka (S. Ljubić, o. c. VI, MSHSM 9, Zagreb, 1878, 12, VIII, 228).
God. 1426. kupio je od zadarskih dominikanaca neku zemlju, a još 1473. godine se spo-
minje kao sudac (Indice del Registro ... br. 2242, 794, 796).
39
Zamjena.
40
Tako se zove od 1280. godine Dugi otok, koji nalazimo u sredovječnim spomeni-
cima i pod imenom »Tilagus« (C. F. Bianchi, o. c. II, 62 i A. M. Strgačić, Cella Sancti lo-
hannis in Tilago, Časopis za Hrvatsku povijest 1/4, Zagreb, 1943, 321, 322). Tu se zove
Veli rat.
41
Prvi spomen te porodice imamo 1251. godine. Jireček nema pravo kada tvrdi
da se javlja samo do 1350. godine (C. Jireček, o. c. II, 56) jer imamo o njoj vijesti i 1382.
i 1384. godine (F. Šišić, Memoriale Pauli de Paulo patritii jadrenis (1371 -1408), Vjes-
nik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva VI/I, 2, Zagrabiae 1904,
55), a i 1420, tj. zapravo 1421. na osnovi tog katastika.
42
Taj samostan i crkva je u sklopu nekadašnjeg samostana sv. Dominika, a za
francuske, austrijske i talijanske ere pretvoren je u kasarnu (C. F. Bianchi o. c. I, 415,
416 i G. Sabalich, o. c., 295, 301). Danas je od crkve i samostana sv. Platona ostala jedi-
no
43
Izvršitelj(ica) oporuke, testamenta.
44
Jedna od najuglednijih zadarskh plemićkih porodica od prve polovice 13. do 15.
stoljeća (K. Jireček, o. c. III, 40).
45
Jedna od najstarijih feudalnih porodica u Dalmaciji (F. Heyer von Rosenfeld,
o. c. 21). U Zadru se spominje od druge polovice 12. do 19. stoljeća (C. Jireček, o. c., III,
61). Palača im se nalazila u bivšoj »Calle Carriera« a danas u Ulici Lole Ribara i to uz
sadašnju kuću Krekić. Fantina je bila kćerka Lombardina de Saladinis i žena Blaža, si-
na Georgia de Soppe, koja je 1394. godine načinila oporuku (Državni arhiv u Zadru —
Popis oporuka zadarskih notara od XIV. do XVIII. stoljeća).
46
Lombardinus de S. se javlja 1429 (S. Ljubić, o. c. IX, 35) te 1442. 1444. i 1446.
kao gradski vijećnik (Državni arhiv u Zadru — Liber consiliorum magnificae comuni-
tatis Jadrae I, 7, 25, 39, 43).
47
Zadarski plemići od 13. do 16. stoljeća (C. Jireček, o. c. III, 48, 49). Simon de P.
se spominje u buni Pažana (1394), koji su ga uhvatili na svom otoku (F. Sišić, o. c., 19).
390
Una domus undique murata, cuppis coperta, cum suis cameris, camino,
coquinis... canipis, et cum muraleis et curia a parte meridionali, in quibus
sunt stabula equorum et fenum collocatur, posita Jadre in confinio sancte
Marie de Bongaudio48 prope portam magnam49 infra hos confines: de ponen-
te est via publica, de trauersa est domus domine Zuvice de Berberio50, de le-
vante est murus civitatis Jadre, et de meridie partim sunt loca domine Mar-
garite de Cucilla51, uxoris ser Gerardini de Carnaruto52, et partim sunt loca
monasterij sancti Nicolai53 de Jadra, et partim sunt loca communis. Que do-
mus fuit quondam ser Cressij54 de Ciualellis55, pro qua domo idem ser Cres-
sius habuit et habet in concambium insulam juncti comunis, que solebat af-
fictari omni anno pro libris ducentis parvorum.56
Item una domus undique murata, cuppis coperta et partim planchis*
cum curia, hortulo, cameris, caminis, saletta, ballatorijs et canipis, posita
Jadre in confinio sancte Marie de Bongaudio infra hos confines: de traversa
*** In m.: Habitazion del magnifico capitanio (Današnja porušena zgrada »Capi-
tan Grando«. Njen opis i historijat gl. G. Sabalich, Guida, 264 — 271).
48
Ta se crkva nalazila nasuprot »Kopnenim vratima« (Porta Terraferma) i to baš
na uglu nekadašnje namjesničke palače prema današnjoj Ulici E. Kardelja (prije sv.
Dominika). Srušena je 1704. godine radi proširenja spomenute palače (C. F. Bianchi o.
c. I, 456).
49
Današnja »Kopnena vrata« (Porta Terraferma).
50
Ona je bila rodom iz poznate zadarske plemićke porodice Cucilla, koja se javlja
u listinama još od 12. stoljeća dalje (K. Jireček, o. c. III, 22), a udala se za kneza Dobru-
la Bribirskog, plemića i građanina Zadra (Popis oporuka zadarskih notara od XIV. do
XVIII. stoljeća). Dne 25. XI. 1404 (Indice de Registro ... br. 2263) i 11. X. 1427. spomi-
nje se već kao udova (Popis oporuka zadarskih notara od XIV. do XVIII. stoljeća). Žu-
vica (nastalo od Joannes — gl. C. Jireček, o. c. II, 40) (»Civice de Chuzilla«) je bila po-
klonila sav svoj imetak fratrima samostana sv. Platona, zbog čega je izbio spor koji se
vodio pred zadarskim knezom 1437. godine. No tada je već bila mrtva (Indice del Re-
gistro ... br. 794).
51
Svakako rođakinja, ako ne čak sestra spomenute Živice.
52
Vrlo istaknuta zadarska plemićka obitelj poznata ondje od 13. stoljeća dalje (K.
Jireček, o. c. III, 13). Gerardinus de C. spominje se 1419. kao gradski sudac (Indice del
Registro ... br. 782). kao i 1445 (Libri consiliorum ... 1,37), a 1446, je još živ. Budući da
se odlikovao kao vojnik u mletačkoj službi, iza njegove smrti je vlada odredila njego-
voj udovici i djeci neku plaću (S. Urlić, Prilozi za biografiju Brna Krnarutića, Grada JA
VIII, Zagreb 1915., 343).
53
Taj samostan benediktinki stajao je između nekadašnje crkve sv. Dominika
(Nediljica) i Ulice E. Kardelja (gl. C. F. Bianchi o. c. I, 401).
54
Diminutiv od Chrysogonus (C. Jireček, o. c. II. 30).
55
Vrlo ugledna zadarska plemićka porodica, koja se već javlja u dokumentima
13. stoljeća pa dalje (C. Jireček, o. c. III, 17). Na tom mjestu, gdje je stajala njihova pa-
lača, bilo je sjedište prizivnog suda (G. Sabalich, Guida, 325), koje se nalazilo u ulici sv.
Mihovila. Cressius de C. se spominje medu onim zadarskim plemićima kojima je dužd
1409. godine dao mletačko građansko pravo (Š. Ljubić, o. c. VI, 12).
" Dinar se zvao parvus i parvulus, a onda i libra (lira) parvorum, koja je bila glav-
ni i vrlo važni novac od kraja 10. stoljaća do propasti Mletačke Republike (P. Molmen-
ti, La storia di Venezia nella vita privata dalle orgini alla caduta della republica I. Ber-
gamo 1905, 163). O uporabi toga novca u Dalmaciji i napose u Zadru gl. Index rerum
personarum et locorum in voluminibus I Ljubićevih Listina, MSHSM XXIV, Zagrabi-
ae 1893, 253.
* In m.: Habitazion del cancellier del magnifico conte.
391
 est domus ser Nicole de Sloradis nobilis civis Jadre, de levante est via publi-
ca, de meridie est domus ser Simeonis de Begna nobilis civis Jadre, de po-
nente est zardinus comitatus Jadre. Que domus fuit suprascripti ser Simonis
de Begna data in concambium propuncta Insule Magne, ut continetur in in-
strumento scripto et publicato manu ser Xristophori de Tarsia de Justino-
poli57, cancellarij magnifici et genorosi domini domini Nicolai Venerio hono-
rabilis comitis Jadre in 1421. indictione XV. die.
Item una domus undique murata, coperta partim cuppis et partim plan-
chis** cum curia, cisterna, caminis, sala, ballatorijs, et tribus magazenis seu
stationibus existentibus desubtus versus viam, posita Jadre in confinio porte
magne Terre firme58 infra hos confines: de levante est via publica, de meri-
die est domus ser Nicole de Sloradis nobilis civis Jadre, de ponente et de tra-
versa sunt stationes et loca illustrissime ducalis dominationis partim, et par-
tim est domus ser Zoilli de Ferra. Que domus similiter est data in concambi-
um per dictum ser Simonem de Begna pro puncta Insule Magne ut supra
proxime continetur in instrumento scripto et publicato manu suprascripti
ser Xristophori de Tarsia de Justinopoli cancellarij tunc domini Nicolai Ve-
nerio honorabilis comitis Jadre.
Due domus undique murate, cuppis coperte, cum suis;
posite Jadre in con-
finio sancte Marie in Organis59 prope muros civitatis Jadre: de levante est
murus civitatis Jadre, de ponente est via publica, de trauersa est locus vacu-
us communis, et de meridie est dicta ecclesia sancte Marie in Organis, et for-
te alij sunt confines veriores. Que domus sunt date similiter in concambi-
um illustrissime ducalis dominationis per suprascriptum ser Simonem de
Begna pro puncta Insuala Magne ut supra proxime continetur.
Item una domus undique murata, cuppis coperta cum curia, cameris, ca-
minis, ballatorijs, sala et canipis, posita Jadre prope portam magnam Terre
firme infra hos confines: de leuante est domus domine Cathe de Begna, de
meridie est domus domine Zuvice de Berberio, de ponente et de traversa
sunt vie publice, et f o rte alij sunt confines veriores; Que domus similiter da-
ta fuit in concambium illustrissime ducalis dominationis per suprascriptum
ser Simonem de Begna pro puncta Insule Magne ut superius contineur.
Item... domuncule
infra hos confines: de tra-
** In m.: Habitazion de magnifico camerlengo (On je bio predstojnik javne (op-
ćinske) blagajne s točno opredijeljenim dužnostima. God. 1421. odredio je dužd za sta-
novanje predstojniku javne blagajne, koji je bio poslan izravno iz Venecije u Zadar,
kuću rebela Filipa de Georgiis ili Žoilla de Nassis. Tu kuću mu je imala urediti zadar-
ska općina (G. Alacevich, o. c. Tabularium Π/3, 46). Stan toga predstojnika nalazio se
u bivšoj »Calle Carriera« od kbr. 3d do 7a, Ulica Lole Ribara. O toj palači gl. i G. Saba-
lich, Guida, 340-»-343).
57
Iz Kopra (Capodistria), nekada zvanog Justinopolis.
58
Današnja već spomenuta »Kopnena vrata« (Porta Terraferma).
59
Nalazila se negdje uz istočne zidine grada.
392
versa via publica, de leuante est etiam via publica, de meridie est domus il-
lustrissime ducalis dominationis, habita in concambium a ser Simone de
Begna pro puncta Insule Magne, de ponente est domus ser Zoilli de Ferra,
que tenetur ad affictum pro stabulis domini comitis. Que domuncule sunt et
fureunt deputate pro marescalco equorum, magistratis armorum et alijs of-
ficialibus communis.
Item octo domuncule indique murate, cuppis coperte, posite Jadre in
confinio sancti Stephani ante comitatum Jadrensem, infra hos confines: de
meridie est via publica, de trauersa et leuante possidet ecclesia sancti Step-
hani predicti, et de ponente est via convicinalis. Que domuncule sunt deputa-
te pro placarija.60
Item una statio undique murata, cuppis coperta cum duobus balconi-
bus, posita Jadre prope ecclesiam sancti Petri de Platea61 a parte orientali,
infra hos confines: de ponente et meridie est dicta ecclesia, de traversa et de
leuante sunt vie publice, et forte alij sunt confines veriores.
Item una domus undique murata, cuppis coperta cum
canipis, posita Jadre in confinio . .
infra hos confines: de levante est domus ser Guidonis de
Grubogna62, de ponente est domus ser Marci de Nosdrogna63, de meridie
sunt loca heredum quondam domini Cressij de Zadulinis64 et ser Damiani de
Cipriano65, nobilium civium Jadre, et de trauersa est via publica, et forte alij
sunt confines veriores. Que domus fuit ser Gabrielis de Nosdrogna66, et data
60
Ubirači poreza.
61
Ona je danas ondje gdje je Narodni trg. O njoj gl. c. F. Bianchi, o. c. I.
62
Ugledna zadarska plemićka porodica koja se spominje u dokumentima od 13.
stoljeća dalje (C. Jireček. o. c. III, 32).
63
Također poznata zadarska (feudalna) obitelj od 13. stoljeća dalje (K. Jireček o.
c. III, 46). Marcus de N. Javlja se 1432, 1436, 1446 (S. Ljubić, Dva popisa listina glasovi-
toga manastira sv. Krševana u Zadru, Starine XIX, Zagreb, 1887., 142, 144, 146). 1459.
godine (Š.Ljubić, Listine X. MSHSM XXII. Zagrabiae, 1891, 146). Zajedno sa svojim
bratom posjedovao je selo Biljane, a sestra mu je bila opatica samostana sv. Marije u
Zadru (S. Ljubić, Dva popisa listina ... Starine XIX, 142).
64
Zadarsko plemstvo, koje se javlja od 13. do 17. stoljeća (C. Jireček, o. c. III, 69).
Palača »de Zadulinis« nalazila se ondje gdje je nekoć bila gradska bolnica (G. Saba-
lich, Guida, 457). Danas ugao Splitske ulice i Ulice Prvog novembra 1944, dakle diago-
nalno od nekadašnje biblioteke »Paravia«. Još 1391. godine »Cressius quondam Gre-
gorii de Z.« je načinio oporuku (Popis oporuka zadarskih notara od XIV. do XVIII.
stoljeća), 1406. je on jedan od zadarskih rektora (F. Šišić, o. c., 41), 1414. je »Cressolus
de Zudolinis miles« bio ubrojen medu taoce, koji su se imali otpremiti u Veneciju (S.
Ljubić, Listine VII, 183), a 1421. godine se već spominje da je mrtav (Popis oporuka za-
darskih notara od XIV. do XVIII. stoljeća).
65
Već od 12. stoljeća javlja se ta plemićka obitelj u Zadru (C. Jireček o. c. IIII, 19).
Domianus de C. spominje se još 1387. godine kao jedan od zadarskih poslanika, odre-
đenih da podu na kraljevski dvor. God. 1390. nalazimo ga kao posrednika za mir medu
svojim sugrađanima (F. Sišić, o. c., 12, 14).
66
Otac Gabriela de N. zvao se Filip, a majka Cecilija de Fumati (Popis zadarskih
notara od XIV. do XVIII. stoljeća). Gabriel de N. se javlja u dokumentima još 1397,
1398. i 1402. godine kao examinator, a kao rektor 1402,1405. i 1406 (F. Šišić, o. c. 23,25,
34,40, 41). God. 1411. spominje se kao veleposjednik (Š. Ljubić, Listine VI, 148), a 1422
kao vijećnik (Statuta Jadertina, Venetiis, 1564, 118a).
393
in concambium pro domo prioratus Avrane,67 in qua ad presens habitat
idem ser Gabriel, posita Jadre in confinio sancti Viti.68
Item unä domus undique murata, cuppis coperta cum curia, hortulo, ca-
meris, coquina, ballatorijs, sala, puteo, magazenis, canipis, posita Jadre in
confinio porte Beccarie69 infra hos confines: de ponente est via publica, de
traversa est domus domini Georgij de Georgiis,70 de levante partim possidet
Matheus speciarius71, et partim sunt loca ecclesie sancte Marie presbitero-
rum72 de Jadre, et forte sunt alij confines veriores. Que quondam Philippi de
Georgijs73, confiscata camere illustrissime ducalis dominationis propter re-
bellionem ejusdem domini Philippi.
Item una domus . . . . . . . . . . , , . . , .
67
Kad je kralj Ladislav Napuljski prodao svoja prava na čitavu Dalmaciju Veneci-
ji, došao je i grad Vrana, sjedište istoimenog priorata u njene ruke (1409). Već 1413.
godine Mlečani potpuno gospodare tim gradom, koji su dali uskoro iznova popraviti
utvrditi i naoružati. Tako je taj posjed bio za vranski priorat duže vrijeme izgubljen (I.
Kukuljević Sakcinski, Priorat vranski sa vitezi templari i hospitalci sv. Ivana u Hrvat-
skoj, Rad Ja LXXXII, Zagreb 1886., 7. 9); priorat je imao svoju kuću u Zadru.
68
Ta vrlo stara crkva je smještena gotovo u sredini grada i po njoj je nosila ne-
kad ime ta ulica (danas Pavlinovićeva ul.) (C. F. Bianchi o. c. I, 448 — 450). Po veličini i
obliku je bila vrlo slična sv. Križu u Ninu.
69
Isprva su se ta vrata zvala »Porta Arsenale«. Zatim »Porta Beccaria«, jer je bli-
zu obale bila javna klaonica. Mnogo pak kasnije prozvala su se »Porta S. Rocco« po
crkvi koja je ležala u blizini (A. Nani, Žara et suoi contorni, Žara 1878, 13).
70
Od 13. stoljeća dalje vrlo istaknuta zadarska plemićka obitelj, koja je za vrije-
me hrvatsko-ugarske vladavine u tom gradu (1358—1409) obnašala najveće časti (C. Ji-
reček, o. c. III, 29). Georgius de G. spominje se 1399. godine kao gradski vijećnik (F. Ši-
šić, o. c., 28, 29), a 1411. bio je određen s ostalim članovima svoje obitelji da kao talac
pode u Veneciju (Š. Ljubić, Listine VI, 197).
71
Spomenuti Matija bio je ljekarnik.
72
To je bila nekadašnja crkva Velike Gospe, nazvana i Sancta Maria Presbiterum,
koja je ležala tik dosadašnjih vrata sv. Roka. Ali već 1570. godine iz strateških razloga
je bila većim dijelom porušena (C. F. Bianchi, o. c. I, 390 — 393).
73
Filipov otac zvao se Georgius de G., kome je zajedno s Franjom de G. ugarsko-
-hrvatski kralj Ludovik darovao sela »Carbaua9lug et Vissozane« (G. Praga, Atti e dip-
lomi di Nona (1284-1509). Estratto dell'Archivio Storico per la Dalmazia, vol. XXI-
-XXII, Roma 1936, 79). Filip de G. bio je admiral kralja Zigmunda (1396) i on je
dočekao u zadarskoj luci austrijskog vojvodu Albrechta IV kada se vraćao iz Palestine
(24. XI. 1438). Za vrijeme prijestolnih borbi u Ugarskoj i Hrvatskoj, Filip de G. opredi-
jelio se za Zigmunda i nije htio na zahtjev zadarskih rektora izručiti Vranu vojsci na-
puljskog kralja Ladislava. Zbog toga je bio proglašen vjerolomnikom i odmetnikom i
zadarska općina mu zaplijenila sva dobra (10. IX. 1402). Kada se Vrana ipak morala
predati, tadašnji Ladislavov namjesnik u Dalmaciji i Hrvatskoj Alojzije Aldemarisco
useli se u kuću Filipa de G. u Zadru, koja je bila kraj crkve sv. Stošije, a onda je na na-
log svoga kralja daruje bosanskom vojvodi Hrvoju (F. Šišić, o. c. 21,26, 35,36). Tu kon-
fiskaciju izvršila je i mletačka vlada, koja je i onako držala opasnima po poredak sve
članove kuće de Georgiis i stoga je zahtijevala od zadarskih rektora da se pošalju u Ve-
neciju (Š. Ljubić, Listine VI, 197). Usto je ta vlada zbog rebelstva oduzela Filipu i »Car-
bauaglug« (G. Praga, o. c., 79). Stoga je čudna tvrdnja Kukuljevićeva da je Aldemaris-
co, pošto mu je izručena Vrana od tadašnjeg priora i hrvatskog bana (?) Emerika
Bubeka, povjerio »zapovjedničtvo grada Vrane Filipu Gjorgjiću« (I. Kukuljević Sakcin-
ski, o. c., Rad JA LXXX, 4).
394
posita Jadre in confinio sancti Laurentij74, infra
hos confines: de meridie est via publica, de leuante est domus Martini Sti-
bor mercarij75, mediante ambitu et curia convicinale, de trauersa est domus
domini Simonis de Detrico76, de ponente est domus ser Jacobi quondam Jo-
annis draparij77 de Jadra, et forte alij sunt confines veriores. Que domus
fuit quondam domini Johannis de Nassis78, confiscata camere illustrissime
ducalis dominationis.
Item una statio a mercaria cum duobus balconibus, et una porta posita
subtus suprascriptum domum infra illos confines, infra quos suprascripta
domus posita est: que etiam fuit dicti quondam domini Johannis de Nassis,
confiscata ut supra, et de per se semper affictatur.
Item una domus undique murata, cuppis coperta, cum curia, puteo, ca-
meris, coquina, ballatorijis, canipis, magaceno, posita Jadre in confinio san-
cti Demetrij79, infra hos confines: de ponente est via publica, de meridie est
domus Jacobi quondam protomagistri Andree civis Jadre, de leuante est do-
mus Milci becarij80 de Jadra, et de trauersa domus ser Simonis de Begna,
que fuit dicti quondam domini Joannis de Nassis, confiscata ut supra.
74
I danas se nalazi u ruševnom stanju na Narodnom trgu. Spominje se već u 10.
stoljeću (C. F. Bianchi, o. c. I, 447, 448), a Brunelli stavlja daje sagrađena u 9. stoljeću
(V. Brunelli, Storia della cittä di Žara I, Venezia, 1913, 235).
75
Trgovac.
76
Vrlo poznata zadarska plemićka obitelj od 13. stoljeća dalje izumrla u 18. sto-
ljeću. Ona je imala svoju palaču u bivšoj »Calle del Duomo« (K. Jireček, o. c. III, 23 i G.
Sabalich, Guida 39 — 42), nasuprot stolnoj crkvi (u današnjoj Ulici Lole Ribara). Simon
de D. je bio 1. X. 1396. izabran za zadarskog rektora. Iduće godine poslan je u izaslan-
stvo kralju Zigmundu u Knin i zatim se uskoro zahvalio na službi rektora. I on je bio
razočaran dolaskom austrijskog vojvode Albrechta IV (1398). God. 1402. medu prvima
je također dočekao u Zadru predstavnika napuljskog kralja Ladislava, odabran je od
Aldemariska u poslanstvo, koje je otišlo u Apuliju kralju Ladislavu i od njega postiglo
potvrdu svojih privilegija (F. Šišić, o. c. 22-24, 26, 34-36). Ujedno je za vrijeme bo-
ravka u Napulju i njemu taj kralj 27. XII. 1403. podijelio u nasljedno leno neke posje-
de u lučkoj županiji (L. Jelić, o. c., 52). God. 1405. spominje se kao član tajnog grad-
skog vijeća, a 1408. kao rektor (F. Šišić, o. c. 40, 42). God. 1409. dobio je medu prvima
mletačko građansko pravo. Još se javlja u par navrata (1410—1412, 1417, 1433— 1436).
God 1414. mletačka ga je vlada zbog vjernosti posebno nagradila, a 1420/21. daje mu
jednu misiju i šalje ga u Trogir, gdje postaje knezom. God. 1422/23. je opet u poslan-
stvu svoga rodnoga grada, a 1448. se spominje kao pokojnik (Š. Ljubić, Listine VI, 12,
87 148· G. Alacevich., o. c., Tabularium 2/2. Žara 1901, 19; Š. Ljubić, Listine VII, 237,
VIII, 129, VII, 149, 150, VIII, 19, 33, 35, 45, 53, 67, 106, 124, 147, IX, 280, 281).
77
Tkalac.
78
Od 13. stoljeća dalje javlja se ta vrlo ugledna zadarska plemićka obitelj, izum-
rla u 19. stoljeću (K. Jireček, o. c., III, 45). Njihova kuća s lijepo sačuvanim gotičkim
pročeljem nalazila se nasuprot nekadašnjem samostanu sv. Dominika (G. Sabalich,
Guida, 309), a danas u Ulici E. Kardelja. Johannes de N. oženjen kćerkom Franje de
Georgiis (Popis oporuka zadarskih notara od XIV. do XVIII. stoljeća), krajem 1402.
godine sudjeluje u poslanstvu kralju Ladislavu u Apuliju, a 1405. se spominje kao član
gradskog tajnog vijeća (F. Šišić, o. c., 36,40). God. 1411. i on je sigurno s ostalim člano-
vima svoje obitelji morao poći kao talac u Veneciju. Iz toga je dakle razumljivo samo
po sebi zašto su mu mletačke vlasti konfiscirale kuću.
79
Vrlo stara crkva, koja je tijekom stoljeća doživjela razne peripetije (C. F. Bian-
chi, o. c. I, 435 — 442). Nalazila se iza bivšeg arsenala uz zidine na nekadašnjoj staroj
obali (danas Radnička obala).
80
Mesar.
395
 Item unus locus terre
super quo habet edificium de lignamine Damianus
Brix positus Jadre in confinio sancte
Marie infra hos confinos: de meridie
est via publica, de trauersa sunt stabula domini capitanei, de ponente sunt
loca monasterij sancti Nicolai de Jadra, et de leuante etiam sunt dicta loca,
et solvit pro affictu dicti loci omni anno in festo sancti Michaelis81 libras 2,
soldos82 2 parvorum.
Item unus terre, super quo habet edificium de lignamine Medos83 Du-
monich, positus in confinio Bebarum84, infra hos confines: undique sunt lo-
ca comunis, et solvit pro affictu in festo sancti Michaelis omni anno libras 2
parvorum.
Item unus locus terre, super quo habet edificium de lignamine Catta
Bersanica, positus in confinio Bebarum, infra hos confines: undique sunt lo-
ca communis, et solvit pro affictu omni anno in festo sancti Michaelis lib-
ram l soldos 10 parvorum.
Item tria loca, super quibus habet edificium Stephanus Radoscich faber, po-
sita in confinio Bebarum, infra hos confines: undique sunt loca communis,
et solvit pro affictu omni anno in festo sancti Michaelis de mense septern-
bris libras 7 parvorum.
Item unus locus terre, super quo habet edificium de lignamine Jocobus
S ich zapator85 de Jadra, positus in confinio Babarum,
infra hos confines: undique sunt loci communis, et solvit omni anno in festo
sancti Michaelis libras 4 soldos 9 parvorum.
Item unus locus terreni, super quo habet edificium de lignamine Petrus
Jurganich zapator de Jadra, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos
confines: undique sunt loci communis et solvit pro affictu omni anno in fes-
to sancti Michaelis libras 2 soldos 10 parvorum.
Item duo loci terreni, super quibus habet edificium de lignamine Rusa
Radina vendricola86, positi Jadre in confinio Bebarum, infra hos confines,
undique sunt loci communis; et solvit pro affictu in festo sancti Michaelis de
mense septembris omni anno libras 4 parvorum.
81
29. IX. Na taj dan bilo je u Zadru uobičajeno plaćati već nekoliko stoljeća (gl.
L. Jelić, Zadarski bilježnički arkiv, Vjestnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog ze-
maljskog arkiva I, Zagreb, 1899, 167 i dalje).
82
O vrijednosti i kolanju solda u Dalmaciji u 15. stoljeću gl. N. Papadopoli, Mo-
nete Dalmatiae, Venezia, 1889.
83
To je ime dosta rijetko i nalazimo ga samo još u dokumentima iz 13. stoljeća
u Kotoru (K. Jireček, o. c. II, 73).
84
Gdje se danas diže tvrdavica (cittadella), zvala se mjesto Babie ili Babe (O
tom opširno: L. B., A proposito delle Babe, II Dalmata, Žara 1886, br. 96-100). Danas
je na tom mjestu park bivšeg ženskog internata sv. Dimitrija.
85
Kopač.
86
Prodavačica, sitničarka.
396
Item unus locus terreni, super quo habet edificium de lignamine Lau-
rentis Zanini de Obrovatio87, positus in confinio Bebarum, infra hos confi-
nes: undique sunt loci communis; et solvit pro affictu omni anno in festo
sancti Michaelis libras 2 soldos 4 parvorum.
Item unus locus terreni, super quo habet edificium de lignamine ser Si-
mon Philipp! de Rosa88, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos confi-
nes: undique sunt loci communis; et solvit omni anno pro affictu in festo
sancti Michaelis libras 2 parvorum.
Item unus locus terreni, super quo habet edificium de lignamine But-
chus Bradas positus in confinio Bebarum, infra hos con-
fines: undique sunt loci communis, et solvit omni anno pro affictu in festo
festo sancti Michaelis libras 2 parvorum.
Item unus locus terreni, super quo habet edificium de lignamine com-
missaria quondam domine Thomasine de Cigallis89, positus Jadre in confi-
nio Bebarum, infra hos confines: undique sunt loci communis, et solvit pro
affictu omni anno in festo sancti Michaelis libras 2 soldos 11 parvorum.
Item unus locus terreni, super quo habet edificium de lignamine Step-
hanus Musinich zapator de Jadra, positus in confinio Bebarum, infra hos
confines: undique sunt loci communis, et solvit pro affictu omni anno in fes-
to sancti Michaelis libras 2 soldos 16 parvorum.
Item unus locus terreni, super quo habet edificium de lignamine Stoija
relicta Milossij piliparij90, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos con-
fines: undique sunt loci communis, et solvit omni anno pro affictu in festo
sancti Michaelis de mense septembris libram l soldos 6 parvorum.
Item unus locus terreni, super quo habet edificum de lignamine Jurchus
cavallarius91 de Selmonico92, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos
confines: undique sunt loci communis, et solvit omni anno pro affictu in fes-
to sancti Michaelis de mense septembris libram l soldos 12 parvorum.
Item unus locus terreni, super quo habet edificium de lignamine Stoija
93
Pribchus de Captaro zapator habitator Jadre, positus in confinio Bebarum,
infra hos confines: undique sunt loci communis, et solvit pro affictu omni
anno libram l soldos 12 parvorum.
87
Obrovac (O tom opširno: M. Klaić Obrovac sredovječnih isprava (od X. do
XIV. vijeka), Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva NS XV, Zagreb, 1935., 19-56).
88
Zadarska plemićka obitelj poznata od 14. do 16. stoljeća (K. Jireček, o. c. III,
56). Filip de R. bio je oženjen Lučom »de Buchia« iz Kotora i imao je uz Simona i kćer
»Bielciu«. Simon se pak oženio Katarinom Cressiusa de Cressava (Popis oporuka za-
\ darskih notara od XIV. do XVIII. stoljeća). Spominje se 1442. kao judex examinator
\ (Libri consiliorum I, 8), a 1443. godine kao gradski sudac (Indice del Registro ... br.
\ 798).
89
Zadarska plemićka obitelj od 12. stoljeća dalje K. Jireček o. c. III, 18).
90
Krznar.
91
Općinski ili gradski službenik-konjanik, s pretežno redarstvenim djelokru-
gom, kao i pratitelj rektora.
92
Zemunik (gl. C. F. Bianchi, o. c. II., 382-388.
93
Iz Kotora.
397
 Item unus locus terreni, super quo habet edificium de lignamine Grubis-
sa filius Marci de Pergliane94, positus in confinio Bebarum, infra hos confi-
nes: undique sunt loci communis, et solvit pro affictu omni anno in festo
sancti Michaelis libram l soldos 10 parvorum.
Item unus locus terreni, super quo habet edificium de lignamine Milssa
Marcouich, positus in confinio Bebarum, infra hos confines: undique sunt
loci communis, et solvit omni anno pro affictu in festo sancti Michaelis lib-
ram l soldos 12.
Item unus locus terreni, super quo habet edificium de lignamine Jaco-
bus Slatarich zapator de Jadra, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos
confines: undique sunt loci communis, et solvit omni anno in festo sancti
Michaelis libras 2 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos con-
fines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine
Johannes Radoslavich, et solvit pro affictu amni anno libras 2 soldos 5 par-
vorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos con-
fines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine
Joannes Radinich, et solvit pro affictu omni anno libram l: 15 parvorum.
Item unus locus terre, super quo habet edificium de lignamine Blasius
Jurgevich zapator de Jadra, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos
confines: undique sunt loci communis, et solvit pro affictu omni anno libras
2 soldos 2 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos con-
fines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine
Catta Grandigna, et solvit pro affictu omni anno libras 2 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos con-
fines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine
Simon filius quondam Ifchi95 piscator de Jadra, et solvit omni anno pro af-
fictu libras 5 soldos 2 parvorum.
Item unus locus terre, super quo habet edificium Matheus Savich zappa-
tor de Jadra, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos confines: undique
sunt loci communis, et solvit pro affictu omni anno libram l soldos 19 par-
vorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos
confines: undique sunt loci comunis, super quo habet edificium de ligna-
94
Nekad selo Perljane, koje se spominje u dokumentima 15, u 16. stoljeću čak
kao crkvena župa (C. F. Bianchi, o. c. II, 411). Iz jednoga dokumenta od 1421. godine
doznajemo da je ondje postojala crkva »S. Martini de Perglane« (Popis oporuka za-
darskih notara od XIV. do XVIII. stoljeća). God. 1527. ima to mjesto čak 101 stanovni-
ka (Š. Ljubić, Commissiones et relationes venetae I, 219). Iz kopije nacrta Sukošana,
Galovca i Gorice do 10. XI. 1727, učinjene 26. VIII. 1786. godine, vidimo da su se Perlja-
ni zajedno sa crkvom sv. Martina nalazili u blizini Sukošana. Ali iz kopije nacrta od
24. II. 1757. načinjene 28. VIII. 1786. godine, više nema toga sela (Državni arhiv u Za-
dru — Arhiv obitelji Borelli i Galbiani).
95
Ivko od. Jpannes.
398
mine et respondet pro affictu
omni anno in festo sancti Michaelis libras 3 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos con-
fines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium Micovillus pis-
cator de Jadra, et solvit omni anno pro affictu in festo sancti Michaelis lib-
ras 3 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos con-
fines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine
magister Ellias faber, et solvit pro affictu omni anno libras 3 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos con-
fines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine
magister Ellias faber, et solvit pro affictu omni anno libras 3 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos con-
fines: undique sunt loci communis super quo habet edificium de lignamine
Petrus Martinovich faber, et solvit pro affictu omni anno libram l soldos 13
parvolus 6.
Item duo loci terre, super quibus habet edificium de lignamine magister
Simon Milgostich96 faber, positi Jadre in confinio Bebarum, infra hos confi-
nes: de traversa sunt loci olim Ratchi Limnaz fabri, et ab alijs tribus parti-
bus sunt loci communis, et solvit pro affictu omni anno libram l soldos 13
parvorum 6.
Item duo loci terre, super quibus habet edificium de lignamine magister
Marcus Stipanich faber, positi Jadre infra hos confines: undique sunt loci
communis. Et respondet omni anno pro affictu libras 4 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos con-
fines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine
97 98
monasterium sancte Catharine et fratalia sancti Silvestri , et respondent
omni anno pro affictu libras 2 soldos 18 parvorum.
96
God. 1464. sastavio je svoj testament (Popis oporuka zadarskih notara od
XIV. do XVII. stoljeća).
97
Crkva i samostan sv. Katarine, koje je Austrija pretvorila u vojarnu, doživjeli
su tijekom stoljeća razne peripetije (C. F. Bianchi, o. c. I, 442 — 444). Gdje je danas ka-
vana »Zadar« (Ulica Lole Ribara), nalazili su se ondje ta crkva i samostan (gl. G. Saba-
lich, Guida, 425-427).
98
Ta bratovština spominje se već u 13. stoljeću i njoj je pripadala crkva sv. Sil-
vestra, koja se nalazila blizu »Kopnenih vrata«. Po Bianchievom mišljenju ta je crkvi-
ca bila razorena 1412. godine i spomenuta bratovština preselila se u crkvu sv. Tome,
koja se uzdizala blizu morske obale i crkve sv. Krševana, te je malo-pomalo dobila ime
crkve sv. Silvestra (C. F. Bianchi, o. c. I. 493,428,493). Međutim, pustimo da dokumen-
ti govore. Tako se 1388. godine navodi »in confinio S. Silvestri Battutorum ad Bebas
in Jadra«. God 1432. spominje se »Sancti Silvestri Veteris proximam domui Conven-
tus Sancti Dominici«, 1482. »in Confinio Sancti Silvestri in Civitate Jadre«, 1549.
»Frataliam Sancti Silvestri de Jadera«, a 1570. »posessus Capellae Sancti Antonu qua
est Sacristia cofratum sive Ecclesive Sancti Silvestri alias Sancti Thomae de Jadera«
(Indice del Registro ... br. 144, 1830, 768, 1448, 2129). Iz tih izvora dobivamo točan po-
ložaj crkve te bratovštine i vidimo da se još 1432. godine spominje stara tobože »poru-
šena« crkva sv. Silvestra kraj samostana sv. Dominika. Prema tome se ta bratovština
preselila u crkvu sv. Tome istom 1541, kako to pravilno piše na jednom drugom mjes-
399
 Item duo loci terre, super quibus habet edificium de lignamine Milchus
Gignasto faber, posita Jadre in confinio Bebarum, infra hos confines: undi-
que sunt loci communis, et solvit omni anno pro affictu libras 4 soldos 10
parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos con-
fines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium Stoija Cinco-
va et respondet omni anno in festo sancti Michaelis pro affictu libram l sol-
dos 10 parvorum.
Item unus locus terre, positus in confinio Bebarum in Jadra, infra hos
confines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de ligna-
mine ser Girardinus de Canaruto, et respondet omni anno pro affictu libras
2 soldos 8 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos con-
fines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium Antonius Ves-
selich, et respondet pro affictu omni anno libras 2 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos con-
fines: de ponente possidet domina Cecilia de Grisogonis", ab alijs tribus
partibus sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine Cuit-
cus Stansich, et respondet pro affictu omni anno libras 2 soldos 5 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos con-
fines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine
Vladislavus faber de Jadra, et respondet pro affictu omni anno libras 6 par-
vorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos con-
fines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium Micovillus
Crassich zapator de Jadra, et respondet pro affictu libras 3 soldos 15 parvo-
rum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos con-
fines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine
Bellica relicta Martini fabri, et respondet omni anno pro affictu libram l sol-
dos 15 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos con-
fines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignami-ne
Jacobus Vesselich, et respondet omni anno pro affictu libram l soldos 15
parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos con-
fines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine
Martinus Prasich, et respondet omni anno pro affictu libram l parvorum.
Item" unus locus terre, super quo habet edificium de lignamine Juraij
Magonaz faber de Jadra, positus Jadre in confinio Babarum, infra hos confi-
tu svoga djela Bianchi (C. F. Bianchi, o. c. 1,428). Inače je tu bratovština imala svoj ne-
ki posjed »in loco vocato Gasenize« (indice del Registro ... br. 1448), vjerojatno Gaže-
nice — između Jelenice i Arbanasa.
99
Od 12. stoljeća dalje vrlo istaknuta obitelj u Zadru (C. Jireček o. c. III, 32).
400
nes: undique sunt loci communis, et solvit pro affictu omni anno in festo
sancti Michaelis libras 4 soldos 5 parvorum.
Item unus locus terre positus Jadre in confinio Babarum infra hos con-
fines: undique sunt communis super quo habet edificium de lignamine Pet-
rus Lucich faber, et solvit omni anno pro affictu in festo sancti Michaelis lib-
ram l soldos 10 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Babarum, infra hos con-
fines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine,
et solvit pro affictu omni anno in festo sancti Michaelis Simon Stanetich lib-
ram l soldo 15 parvorum.
Item unus locus terre, super quo habet edificium de lignamine Radosla-
va relicta Juraj de Tergici100, positus Jadre in confinio Babarum, et solvit
omni anno pro affictu in festo sancti Michaelis libras 2 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Babarum, infra hos con-
fines: undique sunt loci communis super quo habet edificium de lignamine
Stanislava Bokova, et solvit pro affictu omni anno in festo sancti Michaelis
libras 2 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Babarum, infra hos con-
fines: undique sunt loci communis super quo habet edificium de lignamine
Millenoij Velcich faber et solvit pro affictu omni anno in festo sancti Micha-
elis soldos 13 parvorum.
Item unus locus terre super quo habet edificium de lignamine Radaz Za-
uarissich, positus Jadre in confinio Babarum, infra hos confines: undique
sunt loci communis, et solvit pro affictu omni anno in festo sancti Michaelis
libras 2 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Bebarum, infra hos con-
fines: undique sunt loci communis super quo habet edificium de lignamine
101
magister Marcus grebanarius , et solvit pro affictu libras 4 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Babarum, infra hos con-
fines: undique sunt loci communis super quo habet edificium de lignamine
Matheus Vlatchouich, et respondet omni anno pro affictu in festo sancti
Michaelis libram l soldos 15 parvorum.
Item unus locus terre super quo habet edificium de lignamine Dimitrius
piscator, positus Jadre in confinio Babarum, infra hos confines: undique
100 xercic je u susjedstvu Kamenjana i u par navrata se spominje u dokumentima
(C. F. Bianchi, o. c. II, 413). Pod imenom »villa Tricici« ili »Tri9ice« nalazimo ga već u
ispravama iz 1289. god. (L. Jelić, Zadarski bilježnički arkiv, Vjesnik ... III, Zagreb,
1900., 12, 16, 114, III, Zagreb 1901., 257), a onda i u 14. stoljeću pa sve do 1560. god. (C.
F. Bianchi, o. c. II, 413). Inače je to selo pripadalo ninskoj biskupiji (Š. Ljubić, Listine
IX, 90). Na osnovi neobjelodanjene isprave iz 1398 (Državni arhiv u Zadru —Arhiv ne-
kadašnjeg samostana sv. Krševana — sv. XVIII, br. 39) i Coronellijeve karte zadarske
okolice (V. M. Coronelli, Cittä fortezze, ed altri luoghi principali dell'Albania, Epiro, e
Livadia, e particolarmente i posseduti de Veneti, Venezia 1689), »Tetića« lii ΤβΓςίςε«
ili »Terzi« su se nalazili između Gorice i Vrčeva.
101
On se spominje još 1404. godine u jednom kupoprodajnom ugovoru (L. Jelić,
Povjesno-topografske crtice o biogradskom primorju, 46). Inače grebenarius znači
onaj koji pravi grebene za priređivanje vune.
401
sunt loci communis, et respondet omni anno in dicto fešto sancti Michaelis
libras 3 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Babarum, infra hos con-
fines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine
Dimincha relicta quondam Mathei marangoni102, et solvit pro affictu omni
anno libras 2 soldos 6 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Babarum, infra hos con-
fines; undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine
Stoijcus Juanich zappator, positus Jadre ut supra, et respondet pro affictu
omni anno in dicto festo sancti Michaelis libras 2 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Babarum, infra confi-
nes: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine
Jacobus Becussius, et respondet omni anno pro affictu in dicto festo sancti
Michaelis libram l soldos 10 parvorum.
Item unus locus vacuus terre, positus Jadre in confinio Babarum, infra
hos confines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lig-
namine Cuntissa103 de Meglaci9ha, et respondet omni anno libram l soldos
10 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Babarum, infra confi-
nes: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine
Smillus Sopcovaz znapator de Jadre, et respondent pro affictu omni anno
libram l soldos 10 parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Babarum, infra hos con-
fines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine
Volcina104 Jadrievich de Jadra, et respondet pro affictu omni anno in festo
sancti Michaelis libras 2 soldos 15 parvorum.
Item unus locus terre, super quo habet edificium de lignamine Bello-
105 106
ta , de Bibano , positus Jadre in confinio Babarum infra hos confines: un-
dique sunt loci communis, et respondet omni anno pro affictu in festo sancti
Michaelis libras 2 soldos 16 parvorum.
Item unus locus terre, super quo habet edificium de lignamine Paulus
Chercota faber, positus Jadre in confinio Babarum, infra hos confines: undi-
que sunt loci communis, et respondet omni anno pro affictu in dicto festo
libras 5 soldos 5 parvorum.
Item unus locus terre, super quo habet edificium de lignamine Damia-
nus Mersotich, positus Jadre in confinio Babarum, infra hos confines: undi-
102
Stolar.
103
O tom gl. K. Jireček, o. c. II, 31.
104
Gl. K. Jireček, o. c. II, 79.
105
Gl. C. Jireček, o. c. II, 65.
106
Bibinje kraj Zadra (C. F. Bianchi, o. c. II, 165-168). Već 1289. godine nalazimo
ime »Bibano« u dokumentima (L. Jelić, Zadarski bilježnički arkiv, Vjestnifc... I, 189)
kao i 1292 (E. Böttner, o. c. II, Tabularium 1/4, Žara, 1903,10), a onda dalje (M. Klarić,
o. c. Vjesnik... XVI, 27). God. 1527. imalo je Bibinje veliko 42, a Bibinje malo 49 sta-
novnika (Š. Ljubić, Commissiones et relationes venetae I, 219).
402
que sunt loci communis, et respondent pro affictu omni anno in dicto festo
sancti Michaelis libram l parvorum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Babarum, infra hos con-
fines: undique sunt loci communis super quo habet edificium de lignamine
Ratca Petrova, et respondet omni anno pro affictu libram l soldos 10 parvo-
rum.
Item unus locus terre, positus Jadre in confinio Babarum, infra hos con-
fines: undique sunt loci communis, super quo habet edificium de lignamine
Ratcus Grecovaz107, et respondet omni anno pro affictu libram l: 10 parvo-
rum.
Item unus locus vacuus, positus Jadre in confinio porte Beccarie, infra '
hos confines: de quirina est via publica, de borea possidet Georgius Guerce-
vich, de sirocco ser Laurentius de Pechiaro, et de traversa est murus civita-
tis, qui locus affictatus est Georgio Guercevich pro libris
solvendis in festo sancti Michaelis.
Item unus locus, super quo Rada Comori9a habet edificium domus, et
solvit annuatim libras 2 parvorum pro affictu dicti loci, quem emit a Lavrio-
lo Magoncich fabro.
Infrascripte sunt possessiones, que fuerunt quondam domini
Philippi de Georgijs camare confiscate.
Primo una villa vocata Cherbaffca Luča108 sortium109 viginti vel circa, **
posita in districtu Jadrensi, infra hos confines: de quirina est villa vocata Vi-
* In m.: Posseduto per Giacomo Valsasena fa serradure a liuello.
** In m.: 1434. die 7. augusti in executionem litterarum ducalium Venetiis — tada
je bio dužd Francesco Foscari, koji je vladao od 1423. do 1457. godine (S. Romanin, o.
c. IV. 95 — 286) — datarum sub die 8. martu 1434. didictione XII. mandatum fuit per
magnificos et generosos viros dominum comitem, et dominum capitaneum — zadar-
ski knez je bio te godine Jacobo da Pesaro, a kapetan Victor Bragadine (Š. Ljubić, Lis-
tine IX. 66). — quod affictus hujus ville vocate Cherbavaz lugh amodo in antea respon-
deatur ser Jacobo de Lubavaz civi nobili Jadrensi — zadarski plemići od 14. stoljeća
dalje (C. Jireček, o. c. III. 31) Jacobus de »Lubavacius« obnašao je 1428. godine čast
predsjednika gradske blagajne, a 1434. (sada se zove u dokumentima »de Glubavaci-
is«) zamijenio je po duždovoj želji svoj posjed »Grifno« za »Cherbazlugo«. Spominje
se još 1436.(S. Ljubić, Listine... IX 30,66, VIII, 129) te 1444. i 1447. godine kao gradski
vijećnik (Državni arhiv u Zadru — Libri consiliorum... I, 19, 24, 45, 70).
107
Prezime nastalo valjda od Grecus (gl. C. Jireček, o. c. III, 31).
108
Još 1322. godine nalazimo to mjesto u dokumentima pod imenom »Kerbavaz
Luča«, koje je bilo vlasništvo »Nobilium de Bribir« (E. Böttner, o. c. II, Tabularium
IV/1,15). Ono se nekad nalazilo na podnožju brežuljka Radovina (C. F. Bianchi, o. c; II
422 i Državni arhiv u Zadru — Arhiv obitelji Borelli i Galbiani — Nacrt Visočana i Ra-
dovina — br. 486 —III). God. 1434. naziva se »Cherbavazlugo« (S. Ljubić, Listine IX,
66), 1435. »Carbauaclug«, a 1482. »Cherbauazlugh«. To mjesto je pripadalo neko vrije-
me porodici Georgiis, kojoj ga je oduzela Venecija (G. Praga, o. c. 79, 118). God. 1527.
broji 47 stanovnika (Š. Ljubić, Commissiones et relationes venetae, I, 219).
109
Ždrijeb (O tom: M. Medini, O postanku i razvitku kmetskih i težačkih odnoša-
ja u Dalmaciji Zadar, 1920., 29, 30).
403
 ssocane110 magna partim, et partim villa vocata Lovignaz111, de borea est vi-
lla vocata Chiacaffci112 partim, et partim villa vocata Stanichia selio113, et de
traversa se protendit cum suis pasculis usque ad mare, de sirocco est villa
vocata Snogiaci·14 partim, et partim villa vocata Premudich115, et partim vi-
110
Kraj Radovina. To se mjesto ne spominje od 15. stoljeća, kako to tvrdi Bianchi
(C. F. Bianchi, o. c. II, 332,333), već još u 14. stoljeću. Visočani, naime, su neko vrijeme
pripadali knezu Grguru Krbavskom, kojemu ih je oduzeo zbog rebelstva kralj Ludovik
i predao porodici Georgiis (G. Praga, o. c., 79). God. 1527. imalo je to selo 144 stanovni-
ka (Š. Ljubić, Commissiones et relationes venetae I, 219).
111
Danas Lovinjac kraj Polešnika.
112
Nekad selo Kiakavci (C. F. Bianchi, o. c. II, 414), koje se javlja i u dokumenti-
ma iz 15. stoljeća pod imenom »villa Chiacafci magna... Chiacafci parva... districtus
None...« (1461), te »Chiachafci« (1473), »... in villa Chiacafci districtus Jadre...«
(1489) i »... Chiachafci versus marinam...« (1490) (G. Praga, o. c., 97, 108, 126, 128,
129). Iz toga zaključujemo da je to mjesto ležalo blizu morske obale u ninskom kraju.
God. 1527. brojalo je selo »Chiacanci« samo 35 stanovnika (Š. Ljubić, Commissiones et
relationes venetae I, 219), a prema jednoj kopiji nacrta tog mjesta iz 1609, učinjenoj
1803. godine, koja se nalazila sve do rujna 1943. godine u bivšoj »Paravii« (I Manos-
critti della Biblioteca Comunale »Paravia« di Žara, 150, br. 15315 — XXIX — IV, II)
možemo slobodno zaključiti da je to mjesto i tada postojalo. Prema drugoj kopiji na-
crta sela »Chiacafci« od 16. V. 1609, koja se sada nalazi u Državnom arhivu u Zadru
(Arhiv obitelji Borelli i Galbiani), imamo naslikano cijelo to naselje, sastavljeno od 9
kuća. Iz drugog pak nacrta (1725) vidimo da su »Chiakavzi« već porušeno selo, koje se
nalazilo u blizini Ražanca (Državni arhiv u Zadru — Nacrt Ražanca, br. 350).
113
To se selo nalazilo u blizini Kiakavaca. God. 1527. »Stachiesello« broji 18 sta-
novnika (Š. Ljubić, Commissiones... I, 219).
114
To selo je pripadalo neko vrijeme knezu Grguru Krbavskom, kojemu ga je
zbog odmetništva oduzeo kralj Ludovik (G. Praga, o. c., 79). Ono se spominje još i
1434,1435 (Državni arhiv u Zadru — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Nikole II, br. 60,
64, 65), a 1436. godine se nalazi u ninskoj biskupiji (Š. Ljubić, Listine... IX, 90). Nada-
lje ih nalazimo i u ispravama iz 1486. i 1494. godine (Državni arhiv u Zadru — Arhiv ne-
kadašnjeg samostana sv. Nikole — br. 74). God 1527. »Snoiaci« imaju samo 36 stanov-
nika (Š. Ljubić, Commissiones... I, 219).
115
Svakako se to mjesto nalazilo u blizini Snojaka i Kamenjana.
116
To nekada vrlo staro mjesto Kamenjane nalazilo se po Bianchiu na susjednoj
\ ravnini kod Zemunika (C. F. Bianchi, o. c. II, 404) i spominje se već od 1070— 1078. kao
»Chamennani«, 1085 — 1095. »Chelmennani« (S. Ljubić, Libellus Pollicorion qui Tipi-
cus vocatur. Starine XXIII, Zagreb, 1890, 161,162), 1166. Camenane« (E. Böttner, o. c.,
Tabularum 1/2, 15), 1188. godine »Cameniani« (S. Ljubić, Libellus... Starine XXIII,
200), a onda i od 1191. u par navrata dalje (C. F. Bianchi, o. c. II, 404). No Klarić pobija
Bianchia i dokazuje da su Kamenjani bili svakako oko današnjeg Prkosa i možda ne-
što bliže Galovcu (M. Klarić, o. c., Vjesnik... XVI., 32). God. nalazimo Kamenjane u
sklopu ninske biskupije (Š. Ljubić, Listine IX, 90), a 1440. je već crkvena župa s novo-
osnovanom bratovštinom (C. F. Bianchi, o. c. II, 404). Međutim ni Bianchi ni Klarić ni-
su opazili da u ispravama imamo dvoje Kamenjana na dva razna položaja. Ponajprije
već na Coronnellijevoj karti zadarske okolice nalazimo Kamenjane 1689. godine u bli-
zini Podbrdana i Islama (V. M. Coronelli, o. c.), a 1683. vidimo da je to mjesto u vlasti
turskog feudalca Muhameda Durakbegovića (G. Alacevich, La guerra della sacra lege
detta pure la guerra di Morea dal 1684 al 1699, Tabularium I/I. Žara 1901, 23) i ono je
još u II. polovici 16. stoljeća za rata s Turcima prešlo iz ruku samostana sv. Dominika
u vlast Porte (Državni arhiv u Zadru — nekadašnjeg samostana sv. Dominika — br.
12—1570 i 9. III. 1579. godina). Iz jednog pak rukopisa iz 17. stoljeća nalazimo Kame-
njane ubrojene medu posjede samostana sv. Kuzme i Damjana (Državni arhiv u Zadru
— Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Kuzme i Damjana — br. 202, str. 83 — 93). Što već
time dokazuje opstojanje dvaju Kamenjana. Da je tomu tako, svjedoči jedna isprava
404
lla vocata Camignane116, et partim villa vocata Poricane117, et partim est que-
dam terra ecclesie sancti Petri118 mediante maceria.
Item una pecia119 terre, posita prope dictam villam a parte siroccali, in-
fra hos confines: de sirocco et quirina est villa Snogiaci, de borea est ecclesia
sancti Petri, et de traversa est quedam terra dicte ecclesie: et f o rte alij sunt
confines veriores; que pecia terre est partim arratoria, et partim pasculato-
ria, et partim carso.
Item una pecia terre vineate, locate ad terraticum ad quartam partem
omnim fructuum, conductam in Jadram gognalium120 11, posita in Babin-
don121, infra hos confines: de siroco possidet ser Blasius de Soppe122, de tra-
versa est via publica, de borea possidet monasterium sancti Nicolai, et de
quirina est Potochus123 et forte alij sunt confines veriores.
Item una pecia terre vineate, locate ad terraticum ut supra, posita ad
Babindon gognalium undecim, infra hos confines: de sirocco possident here-
(godina izradirana), u kojoj stoji «... confinio sancta Luce de Camegnane...« (Državni
arhiv u Zadru — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Krševana — svez. XVIII. br. 38), a u
drugoj ispravi bez datuma ima zajedno ».. .in villa Camegnan ... in villa Camegnane
picolo...« (Državni arhiv u Zadru — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Nikole I/b br.
3).
117
Poricane po mišljenju Bianchia su nekada ležali u okolici Radovina i pripadali
su krbavskim knezovima. Spominju se u par navrata u dokumentima 14. i 15. stoljeća
(C. F. Bianchi, o. c. II, 422). God. 1463. javlja se čak »illa Poricane nel Babcicha« (Popis
oporuka zadarskih notara od XIV. do XVIII. stoljeća). Po Ljubavcu to je mjesto bilo
smješteno na sjevernoj obali rječice na hrvatskom zvane »Rića«, po kojoj je i dobilo
takvo ime. Ta rječica je skretala oko 4 milje prema jugu od Radovina i onda je tekla
opet prema jugu i ulijevala se u more (S. Gliubavaz, Storica Dissertazione Del Conta-
do e Territorio di Žara. La Domenica, Žara, 1894, br. 2. str. 15). Ta rječica ulazi ispod
Posedarja u Novigradsko more. God. 1527. broji selo Poricani 44 stanovnika (S. Lju-
bić, Commissiones... I 219).
118
Klarić drži da današnja Petrina nedaleko Babinduda je ostatak nekadašnjeg
sela, tako prozvanog po drvenoj crkvi sv. Petra (M. Klarić, o. c., Vjesnik ... XVI, 25, 27,
46, 47).
'"Komad.
120
Stara hrvatska mjera za površinu zemljišta (VI. Mažuranić, Prinosi za hrvatski
pravno-povijesni rječnik, Zagreb, 1909., 326). U zadarskom statutu od 1305. godine bilo
je određeno da »gognay« ima 20 koraka u dužinu i isto toliko u širinu, a mjeri se po
onom koraku koji je označen na vratima crkve sv. Petra u Zadru (Statuta Jadertina,
69). U glagoskim ispravama iz okolice Zadra od 15. stoljeća, naziva se ta mjera »gonai«
(K. Jireček, o. c. I, Denkschriften... 48 Bd Vien, 1902, 90). Zadarski gonjaj je imao oko
2370 m2 (M. Medini, o. c., 115) ili točnije 2369, 5476 84 m2.
121
A ne »Babindou«, kako je to prepisao iz tog katastra pok. Jelić (P. Skok, Prilo-
zi k ispitivanju srpsko-hrvatskih imena mjesta. Rad JA 224,101). Babindub leži nedale-
ko Dračevca u okolici Zadra (C. F. Bianchi, o. c. II, 405), a spominje se od 1326. godine
dalje. Danas ga narod zove i Dubina (M. Klarić, o. c.. Vjesnik... XVI, 25, 26).
122
God. 1394. Blasius de S. vodi ratnu galiju protiv buntovnih Pažana, a 1404. je
zadarski rektor (F. šišić, o. c., 19, 39).
123
Nalazi se u bibinjsko-sukošanskom kraju i često se spominje u ispravama pod
tim imenom (M. Klarić, o. c. »Vjesnik... XVI, 51). U ispravi od 1313. godine se spomi-
nje jedan »Potoch« u blizini Nina (G. Praga, o. c., 26), a iz jedne neobjelodanjene ispra-
ve od 1. II, 1463. doznajemo da se posjed »Potoch« nalazio u blizini Blačana (L. Jelić,
Povijesno-topografske crtice..., 48).
405
des quondam Blasij de Soppe, de quirina est Potochus, de borea et traversa
monasterium sancti Nicolai de Jadra.
Item una pecia terre vineate, locate ad terraticum ut supra, posita ad
Babindon districtus Jadre, infra hos confines.
Item una pecia terre arratorie gognalium octo vel circa, posita ad Steni-
£as124 districtus Jadre, infra hos confines: undique sunt pascula dicta petie
terre spectantia, et forte alij sunt confines veriores. Que quidem possessio-
nes suprascripti quondam domini Philipi de Georgijs affictate sunt Donato
quondam Zanini de Calcina125 pro decem annis incepturis in festo sancti
Michaelis de mense septembris 1418. pro affictu et nomine affictus ducato-
rum centum auri in anno.
Infrascripte* sunt insule et scopuli, positi in aquis Jadrensibus,
et qui sunt affictati, et que spectant et pertinent camere Jadrensi.
Primo una insula vocata Sancta Maria126, posita in aquis Jadrensibus
versus meridiem, super qua sunt terrena arratoria et pasculatoria tantum, et
* Od str. 384. do 387, uz neke manje izmjene u nazivima imena i stvari kao i is-
puštanja u tekstu, a bez izraza »ex margine«, tiskan je taj dio katastika u 18. stoljeću
pod naslovom »Copia tratta da un Libro in Bergamina intitolato Cattasticum Patroci-
num Serenissimi Principi Venetiarum egsistente nella. Cancellaria della Magnifica Ca-
mera di Žara« (Državni arhiv u Zadru — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Kuzme i
Damjana br. 206 — Per l'Abbatia di Rogovo C. II Commun di Tcon assuntor di giuditio,
str. 24-29).
** In m.: Santa Maria della Toretta.
124
Po dokumentima od 15. V. 1321. (T. Smičiklas, Codex diplomaticus IX, Zagreb
1911, 13), a napose po onome od 17. II. 1371. godine, gdje se navodi »... ad Stinice sub
Uarceua...« (L. Jelić, Povjesno-topografske crtice, 44), nalazilo se to mjesto baš ispod
današnjeg brda Vrčeva, koje se prostire između Galovca i Raštana (O položaju Vrčeva:
S. Zlatović, o. c. Starohrvatska Prosvjeta I, 213).
125
Istaknuta zadarska plemićka obitelj od 13. do 18. stoljeća (C. Jireček, o. c. III,
12). Kuća te obitelji nalazila se u nekadašnjoj »Calle Brini« (danas Ulica Lole Ribara),
a mala palača nasuprot palači Cedulini (G. Sabalich, o. c. 12, 93, 460 — 462). Donato de
C. se spominje 1419. godine u vezi s nekim paraničenjem (Indice del Registro... br.
782), te onda 1424, 1425. i 1429. u vezi s iznajmljivanjem nekog pašnjaka (S. Ljubić, Lis-
tine VIII, 126, IX, 6, 35). Njegov sin Ivan (Johannes) bio je zadarski notar od 1432. do
1492. godine (Serie cronologica dei notai di Žara).
126
Bianchi na osnovi spomenutog dokumenta, koga stavlja u 1430. godinu (mjes-
to Radušić daje prezime »Vudussich«), zaključuje daje to Turanj kraj Biograda n/m,
(C. F. Bianchi, o. c. II, 159— 161), ne obazirući se što stoji ispred toga ono »insula«. Me-
đutim, nas vode tragovi na Kornate i to baš tamo gdje se sada nalazi mjesto Tarac
(Torrette). Tu i danas strše ostaci ruševina poznatih pod tim imenom. Na jugoistoč-
nom obronku i već u ravnici, nadomak pristaništu, nalazi se crkvica posvećena Gospi
od pohodenja. Ona je iz novijega doba, ali počiva u glavnom brodu nekadašnje velike
crkve, od koje su ostali samo izvanjski zidovi svetišta. Na lijevo od te crkve protežu se
ostaci neke zgrade koja je bila s njom spojena. Premda nema nikakvih historijskih do-
kaza o toj gradnji, Iveković zaključuje da ona po obliku i tehnici spada u 11. ili 12. sto-
ljeće (C. Iveković, Dugi otok i Kornat, Rad JA 235, Zagreb, 1928., 276-279). Stoga je
kud i kamo vjerojatnije da su se Kornati zvali neko vrijeme »Insula Sancta Maria«,
koja se javlja pod tim imenom u dokumentima 1361. i 1364. godine (Š. Ljubić, Listine
406
affictata est presentialiter ser Nicole Radussich127 et ser Petro Venturini civi-
bus Jadre pro libris mille.
128
Item una insula vocata Vergada , posita in aquis Jadrensis districtus
versus orientem, super qua sunt terrena arratoria, pasculatoria, et vineata;
que affictata est ser Nicole de Sloradis nobili civi Jadrensi pro libris ducen-
tis quinquaginta una parvorum omni anno persolvendis in festo sancti Mic-
helis: de quibus vigore litterarum ducalis dominationis debent šibi defalcari
omni anno libri centum quinquaginta parvorum pro utilitate duarum parti-
um ducatorum 500 auri, olim mutuatorum communi Jadre pro pretio cujus-
dam sue ville šibi accepte per dictum commune.
Item una insula vocata Silue129, posita in aquis Jadrensibus versus occi-
dentem, super qua sunt terrena arratoria, et pasculatoria, que est affictata
domino Simoni de Detrico nobili civi Jadre pro libris septigentis parvorum
in anno, solvendis in festo sancti Michaelis.
Item una insula vocata Melata130, posita in aquis Jadrensibus versus occi-
dentem, super qua sunt terrena arratoria et pasculatoria, que est affictata
domini Cressio de Zadulinis et ejus nepoti pro libris mille quadrangentis vi-
ginti duabus parvorum in anno, solvendis in festo sancti Michaelis.
Item una insula vocata Allcoijbo131, posita in aquis Jadrensibus a parte
occidentali super qua sunt terrena arratoria et pasculatoria et nuperrime
IV, MSHSM IV, 33, 66,67) bez ikakvog pobližeg ubiciranja, negoli današnji Turanj, ka-
ko to hoće Bianchi. To nije ništa neobično, jer imamo primjera da se mjesta zovu oto-
ci kao »insula Telagi« (T. Smičiklas, Codex diplomaticus VIII, Zagreb, 1910, 108), »de
insula Cale« (1442) (Popis spisa zadarskih notara od XIV. do XVIII. stoljeća), »... in
insula Cale...« (1504) (Indice del Registro... br. 2144), » . . . d e insula Sale...« (1446,
1460). (Popis spisa zadarskih notara), te »in insula Sale« (1529) (Indice del Registro...
br. 2103). Ovom našem mišljenju idu u prilog i ostaci one crkve koja je također valjda
bila posvećena sv. Mariji, kao i sam naziv »Torette«. U ulomcima zbornika isprava od
11. do 14. stoljeća napose nekadašnjeg rogovskog samostana, koji se nalaze u Držav-
nom arhivu u Zadru, imamo i imena »Toretta ponental... Torretta scirocal...« (L. Je-
lić Povjesno-topografske crtice, 51), 1527. kao »l'isola Toreta de levante... l'isola Tore-
ta de ponente... « (Š. Ljubić, Commissiones I. 200), a 1611. godine spominje se »Scog-
lio, detto Torretta nella Giurisdizione di Žara« (E. Böttner, o. c., Tabularium 1/4, 49).
Usto baš na jugu zadarskih voda nalazili su se na kraju Kornati, a »Insula« znači ipak
malo veći otok, pa budući da nisu nigdje na drugom mjestu tog katastra oni spomenu-
ti, mislim da bi se svakako taj izraz onda odnosio izravno na Kornate.
127
God. 1456. se spominje da je mrtav. Po zanimanju je bio bojadisar (G. Praga,
o. c., 93).
128
Krajnji otok nekadašnje zadarske nadbiskupije, udaljen od toga grada 25 mi-
lja. U staro doba nazivan je »Lumbricata«. Od 1409. godine mijenjao je razne feudalne
gospodare (C. F. Bianchi, o. c. II, 137-139). God 1527. broji 133 stanovnika (Š. Ljubić,
Commissiones... I, 220).
129
O Silbi opširno: C. F. Bianchi, o. c., II, 50-55. God. 1527. imala je 175 stanovni-
ka (S. Ljubić, Commissiones... I, 220).
130
Molat (gl. C. F. Bianchi, o. c. Џ. 58 - 60). God. 1527. brojio je 180 stanovnika (Š.
Ljubić, Commissiones... I, 220).
131
Olib (gl. C. F. Bianchi, o. c.. H, 45 — 50). U ulomcima zbornika isprava napose
rogovskog samostana od 11. do 14. stoljeća zove se »Unbo« (L·. Jelić, Povjesno-topo-
grafske crtice, 51). God. 1527. imao je otok (»Loybo«) 444 stanovnika (S. Ljubić, Com-
missiones ... I, 220).
407
sunt vinee plantate super ipsa, que affictata est ser Thome de Petrico132 pro
libris mille trecentis undecim parvorum, persolvendis omni anno in fešto
sancti Michaelis.
Item tres insule vocata Rivan133, Sestrugn134, e Suirun135, posite in aquis
Jadrensibus a parte occidentali, super quibus sunt territoria arratoria et
pasculatoria, que affictate sunt ser Vittolo de Zadulinis pro libris 5 parvo-
rum in anno, solvendis in .dicto fešto sancti Michaelis.
Item tres scopuli136, positi in aquis Jadrensibus prope dictas tres insu-
las, super quibus sunt pascula solumodo, qui affictati sunt dicto ser Vittolo
de Zadulinis pro libris 5 parvorum in anno, solvendis in dicto fešto.
Item quinque scopuli137, positi in aquis Jadrensibus prope insulam Silue
suprascriptam, super quibus sunt tantum pascula, qui sunt affictati domino
Simoni de Petrico pro libram 10 parvorum in anno, solvendis in dicto fešto
sancti Michaelis.
Item due insule vocate Labdare138 (prekriženo u tekstu) et Cathene139,
posite in aquis Jadrensibus a parte meridionali, super quibus sunt terrena
arratoria, et pasculatoria, que sunt affictate ser Zanino quondam Zorolli
drapperio de Jadra pro libris centum decem parvorum in anno, solvendis in
dicto fešto.
132
Zadarska plemićka obitelj, koja se javlja u dokumentima već od 12. stoljeća
(K. Jireček o. c. III. 50). Kuća te obitelji nalazila se nasuprot crkvi sv. Platona, a kada
je bila prisajedinjena providurskoj palači, stanovali su »de Petrico« blizu crkve sv.
Stjepana u nekadašnjoj ulici »Calle del Monte« (G. Sabalich, Guida, 381), koja je para-
lelna s Ulicom Lole Ribara. Tome de P., koji je bio oženjen Marom iz odlične kotorske
plemićke obitelji Buća (Popis oporuka zadarskih notara), spominje se 1392, 1395, i
1399. kao zadarski rektor, koji se 1402. godine odrekao te časti i opredijelio za kralja
Ladislava Napuljskog (F. Sišić o. c., 16, 20, 28, 33, 34). God. 1409. i on je dobio medu
prvima mletačko građansko pravo, te je čak do smrti nagrađen od te republike zbog
iskazanih joj usluga. Iduće godine istakao se u borbi protiv Šibenika, pa ga je opet
dužd nagradio. God. 1411. i 1413. samo se spominje u listinama (Š. Ljubić, Listine VI,
12, 22, 106, 107, 149, VII, 123 i L. Jelić, Povjesno-topografske crtice 46), a 1419. dan mu
je u zakup dohodak od otoka Oliba (G. Alacevich, o. c. Tabularium 1/3, 42).
133
Rivanj (C. F. Bianchi, O.e. II, 85). God. 1527. imao je taj otok (»Rugiano«) 40
stanovnika (Š. Ljubić, Commissiones... I, 220).
134
Sestrunj (C. F. Bianchi, o. c. II, 84, 85). Iste godine broji 87 stanovnika (Š. Lju-
bić, Commissiones... I, 220).
135
Zvirinac (C. F. Bianchi, o. c. II, 67, 68). Još u ulomcima zbornika isprava napo-
se rogovskog samostana od 11. do 14. stoljeća, nalazimo ga pod imenom »Suirinaz«
(L. Jelić, Povjesno-topografske crtice, 51). Otok »Suirinac« 1527. godine je imao 12 sta-
novnika (Š. Ljubić, Commissiones..., 220).
136
Tri Sestrice (Vela, Sridnja i Mala) spominju se i u navedenim ulomcima zbor-
nika isprava (L. Jelić, Povjesno-topografske crtice, 51).
137
Grebeni (Pettini) između Premude i Silbe.
138
Lavdara Vela ispred Sali. Ima i Lavdara Mala koja je od nje. U već navedenim
ulomcima zbornika isprava od 11. do 14. stoljeća nalazimo ih pod imenom »Laudara
piccolo, Laudara grande« (L. Jelić, Povjesno-topografske crtice, 51), a u dokumentu iz
1505. godine samo pod »Labdara« (C. F. Bianchi, o. c. II, 82).
139
Ka tena leži između Dugog otoka, uvale Telašćice i Kornata. Ona se krije u na-
vedenim ulomcima zbornika isprava pod imenom »Cattini« (L. Jelić, Povjesno-topog-
rafske crtice, 51).
408
Ex margine. Nota quod dicta insula Labdare fuit, et est data per domi-
num capitaneum Jadre vigore litterarum ducalium in 1429. commisarijs qu-
ondam domina Xuvice de Berberio in concambium unius sue domus conti-
gue domui domini capitanei, accepte pro comodo dicte domus domini Cape-
tanei, et ideo cancellata de mandato magnifici domini Marci Lipomano140
honorabilis capitanei Jadre.
Item tres scopuli vocati Barolli141, positi in aquis Jadrensibus prope sup-
rascriptas duas insulas, qui affictati sunt suprascripto ser Zamino draperio
pro libris 25 parvorum in anno, persolvendis in dicto festo sancti Michaelis.
Item tres scopuli142, positi in aquis Jadrensibus prope Insulam Magnam
a parte traversali, qui affictati sunt Georgio Strasinich de Insula Magna pro
libris 47 parvorum in anno, persolvendis in festo sancti Michaelis.
Item unus scopulus vocatus Brbignach143, positus in aquis Jadrensis dis-
trictus prope Insulam Magnam a parte traversali, qui affictatus est ser Lom-
bardino de Soppe, pro Libras 3:10 in anno, solvendis in dicto festo sancti
Michaelis.
Item unus scopulus vocatus Mercognach144, positus in aquis Jadrensis
districtus prope Insulam Magnam a parte traversali, qui affictatus est ser
Lombardino de Soppe pro libris 3 parvorum in anno, persolvendis in festo
sancti Michaelis.
Item unus scopulus vocatus Mencignach145 positus in aquis Jadrensis
districtus prope insulam Egij146 a parte orientali, qui affictatus est ser Fran-
cisco de Grubogna nobili civi Jadre pro libras 4 parvorum omni anno, per-
solvendis in festo predicto sancti Michaelis de mense septembris.
Item septem scopuli vocati Tomasgnach147, Dragofschiak148, Folia149, Cu-
dica , Bebuin151, Srignum152 et Sluravich153, positi in aquis Jadrensis dis-
150
140
U dokumentima se on spominje kao zadarski kapetan i od 1426. do 1428. godi-
ne (Š. Ljubić, Listine VIII, 127. IX, 20,27,28,29, 31, 34). Benvenuti ga stavlja u godinu
1426—1429. (A. de Benvenuti, Žara nella cinta delle sue fortificazioni, Milano 1940,
255), a Fondra ga nema u svom popisu (L. Fondra, o. c. 293).
141
Možda danas Trimali (Trimoli) ispod Lavdare Male.
142
Krknata, Vaka i Pohlib iznad Žmana i Zaglava.
143
Možda Utran (zvan i samo Školjić) iznad Birbinja.
144
Valjda Mrtenjak (Mertovnjak) iznad Lavdare Vele.
145
Valjda Mertovnjak kod Rave Male.
146
Iz (o njemu gl. C. F. Bianchi, o. c. II, 82-84). God 1527. cijeli Iz je imao 309 sta-
novnika (Š. Ljubić, Commissiones I, 220).
147
Tomešjak.
148
Dragoješćak.
149
Fulia. U ulomcima isprava navedenog zbornika zove se taj otočić »Julia« (L.
Jelić, Povjesno-topografske crtice, 51).
150
Kudica. U ulomcima isprava istog zbornika stoji »Cudiza« (L. Jelić, Povjesno-
topografske crtice] 51). U ispravama iz 1407. i 1423. godine naziva se taj otok i »Codi-
ca« (Popis isprava zadarskih notara).
151
Valjda Beli (Belo). I taj se otočić spominje u ulomcima isprava toliko puta na-
vedenog zbornika pod imenom »Beli piccolo e grande« (L. Jelić, Povjesno-topografske
crtice731)v—-^
152
Valjda Sridnji.
153
Sigurno Glurović.
409
trictus prope insulam Egij, qui sunt affictati ser Donato de Fanfogna154 pro
libris 26 parvorum in anno, persolvendis in festo sancti Michaelis.
Item unus scopulus vocata Barie155, positus in aquis Jadrensis districtus
prope Insulam Magnam a letere traversali, qui affictatus est heredibus qu-
ondam ser Simonis de Fanfogna156 pro libris 5 parvorum in anno, solvendis
in dicto festo sancti Michaelis de anno 1421.
Item due insule vocata Scherda157 et Premuda158, posite in aquis Jadren-
sis districtus a parte meridionali, super quibus sunt terrena arratoria et pas-
culatoria, que sunt affictate ser Cressio de Cressava159 pro libris 350 parvo-
rum in anno.
Item unus scopulus vocatus Μεςεη160, positus in aquis Jadrensis distric-
tus prope Insulam Magnam a parte traversali, qui affictatus est ser Zanino
de Carbono161 pro libris 19 soldos 10 parvorum in anno, solvendis ut supra.
Item quatuor scopuli vocati Idolle162, et Golubice163, positi in aquis Jad-
rensis districtus prope Insulam Magnam a parte traversali, qui afficitati
sunt domino Ludovico de Matafaris164 pro libris 8 parvorum in anno.
154
Vrlo istaknuta zadarska plemićka obitelj, koja se javlja od druge polovice 13.
stoljeća dalje (K. Jireček, o. c. III, 26). Imala je svoju palaču blizu nekadašnje hrvatske
gimnazije u bivšoj »Calle del Sale« (G. Sabalich o. c., 477) i kod bivše crkvice sv. Mar-
cele.
155
Barje (Boria), krajnji rt gornjeg dijela Dugog otoka.
156
Simon de F. se spominje već 1399. kao gradski vijećnik. God. 1402. je rektor,
koji se opredijelio za kralja Ladislava, a 1408. vrši opet istu čast (F. Šišić, o. c., 29, 33,
42). God. 1409. dobio je među prvim zadarskim plemićima od dužda mletačko građan-
sko pravo (Š. Ljubić, Listine VI, 12), 1410. je gradski sudac (Indice de Registro... br.
775), a 1412. je napravio svoju oporuku (Popis oporuka zadarskih notara).
157
Skarda (C. F. Bianchi, o. c. II, 56, 57). U ulomcima isprava navedenog zbornika
rogovskog samostana također se spominje (L. Jelić, Povjesno-topografske crtice, 51).
God. 1527. »Scherda« je brojila tek 19 stanovnika (Š. Ljubić, Commissiones I, 220).
158
Premuda (C. F. Bianchi, o. c. II, 55,56). I ona se nalazi u ulomcima istoga zbor-
nika (L. Jelić, Povjesno-topografske crtice 51). God. 1527. imala je Premuda 182 sta-
novnika (Š. Ljubić, Commissiones I, 220).
159
Poznata zadarska plemićka obitelj od druge polovice 13. stoljeća dalje (K. Jire-
ček, o. c. III, 21). Crescolo de Cressavis bio je 1406. godine rektor Zadra (F. Šišić, o. c.,
40). God. 1414. otpremljen je zajedno sa svojim sinom kao nepoćudan mletačkoj vladi
u Veneciju. Još i 1422. godine spominje se da je u tom gradu u zatočeništvu i po poseb-
nom nalogu duždevu njega je morao izdržavati odsada njegov sin, opat sv. Krševana u
Zadru, a ne više mletačka vlada (Š. Ljubić, Listine VII, 183, VIII, 178). God. 1427. javlja
se kao gradski sudac (Indice de Registro... br. 790).
160
Mežanj (Taler) ispod Dragova.
161
Zadarski plemići, koje nalazimo u izvorima već od početka 13. stoljeća dalje
(K. Jireček, o. c. III, 14).
162
»Idole« se spominje dapače u prijepisu ulomaka isprava onoga zbornika od 11.
do 14. stoljeća (L. Jelić, Povjesno-topografske crtice, 51). Po svoj prilici je to današnji
otočić Idol, na kraju gornjeg dijela Ugljana.
163
U ulomcima isprava istog zbornika stoji »Galebignach« i »Golubac« (L. Jelić,
Povjesno-topografske crtice 51). Usto postoji na Sestrunju vis Golubinka, medu Kor-
natima otočić Golubnjak, a na otoku Žutu Goluninka Stan. Stoga je teško odrediti po-
ložaj tih otočića.
164
Ludovicus de M. se spominje već 1397, a 1402. kao oduševljeni pristaša kralja
Ladislava. O njemu imamo kratku vijest iz 1404. (F. Šišić, o. c., 24, 34, 38), kada je sas-
tavio oporuku, a novu pak 1421. godine (Popis oporuka zadarskih notara).
410
Item tres scopuli vocati Babacz165, Fermigne166, et Comornich167 (prekri-
žen cijeli ovaj pasus u tekstu).
Die 9. mensis octobris 1453. indictione II. mandato magnificorum domi-
norum dominorum rectorum Jadre videlicet domini Laurentij Lauredano
honorabilis comitis168, et domini Benedicti de Mula honorabilis capitanei169
cassata fuit ista posta, contrascripta istorum trium scopulorum communis
videlicet Babaq, Fermigne, et Comornich, quoniam die supradicta fuerunt
data in concambium, et permutätionem cum alliquibus alijs terrenis incan-
tus Avrane ser Marino de Soppe nobili Jadre nomine domine Urse uxoris
sue pro una ejus domo, posita Jadre penes logiam capitaneatus Jadre, ut ap-
paret instrumento scripto instanti die manu mei Antonij Campologno can-
cellarij170 prefati magnifici domini comitis, et hoc vigore et in executione du-
calium litterarum datarum in ducali palatio die 7. mensis Martij indictione
I. 1453. prout in eis litteris continetur, et ego idem Antonius Campolongo
cancellarius scripsi.
Item unus scopulus vocatus Mengatich171, positus in aquis Jadrensis dis-
trictus prope Insulam Magnam a parte traversali, qui affictatus est ser Zoij-
llo de Ferra pro libris 3 parvorum in anno.
Item unus scopulus vocatus Taticignach172, positus in aquis Jadrensis
districtus prope Insulam Magnam a parte traversali, qui affictatus est ser
Zoillo de Ferra pro soldis viginti parvorum in anno, persolvendis omni anno
in festo sancti Michaelis de mense septembris.
Item una insula vocata Scherda parva173, posita in aquis Jadrensis dis-
trictus, super qua est modicum terre arratorie, et reliqua sunt terrena pascu-
latoria; que affictata est Paulo Repcich pro libris 30 parvorum in anno.
* Ta ispravka u prijepisu dodana je kao marginalna bilješka.
165
Babac je nasuprot mjestu Pašmanu (otok Pašman) u Turnju (gl. C. F. Bianchi,
o. c. II, 161). God. 1527. brojio je taj otočić 44 stanovnika (Š. Ljubić, Commissiones I,
220).
166
Fermić uz donji dio Bapca.
167
Komornjak uz gornji dio Bapca.
168
Fondra stavlja kao godinu njegova vladanja 1451 (L. Fondra, o. c., 290), a to
potvrđuju i »Libri Consiliorum...« (I. 56, 59). U ostalim mletačkim izvorima spominje
se kao comes (a čak jedanput i kao vicecapetaneus) 1452. i 1453 (Š. Ljubić, Listine IX,
412, 445. 451, X, 4, 5, 9, 14, 23), te dapače i 11. IV. 1454. godine (Indice del Registro...
br. 803).
169
Dok ga Fondra stavlja čak u 1454 (L. Fondra, o. c., 293), Benvenuti opet u 1452.
godinu (A. de Benvenuti, o. c., 255). U ostalim mletačkim izvorima se spominje kao
»capitaneus« 1452. i 1453 (S. Ljubić, Listine IX, 451, X. 4,5, 9, 14,23), te dapače i 11. IV.
1454. godine (Indice del Registro... br. 803).
170
U popisu zadarskih notara ga nema, a kao šibenski notar se javlja od 144o. do
1483. godine (Državni arhiv u Zadru — Šibenski notarski arhiv), dok ga začudo u jed-
nom popisu nalazimo da je 1451. godine bio općinski kancelar za kazneno pravo u Za-
dru (G. Sabalich, Vecchie storie zaratine (Appendice).
71
\' Možda Magarčić kraj Dragove.
r72
~Na Dugom otoku postoji i jedna uvala koja se zove »Tatinja« (gl. Hrvatska en-
ciklopedija V, 405) i Tetevišćica.
173
Škardica kraj otoka Paga.
411
 Item duo scopuli Planete174, positi in aquis Jadrensis districtus prope
Insulam Magnam a parte traversali, qui affictati sunt Jacobo Salomon175 pro
libris 3 in anno.
Item unus scopulus vocatus Ricolli176, positus in aquis Jadrensis distric-
tus prope villam Tuchlecane177 a parte meridionale, qui affictatus est villanis
de Tucle9ano pro libris 12 parvorum in anno, solvendis in festo sancti Mic-
haelis.
Item duo scopuli vocati Cosal178 et Maslinac179, positi in aquis Jadrensis
districtus prope Insulam Magnam a parte traversali, qui affictati sunt pro
libris 10 parvorum in anno, solvendis in dicto festo sancti Michaelis.
Item unus lacus vocatus Blata180, positus in districtu Jadrensi versus ci-
vitatem None.
Item certa terrena arratoria et pasculatoria, posita in Insula Ugliani181
que affictata sunt ser Zoillo de Ferra pro libris 4 soldos 10 parvorum in an-
no, solvendis in festo sancti Michaelis.
Item una terra arratoria circa duo gognalia, que vocatur Rovea182 muris
antiquis circumdata, posita extra Jadram in confinio omnium Sanctorum183,
174
Valjda Veliki i Mali Planik ispod Dragove. U ulomcima isprava navedenog
zbornika zovu se »Planich, Planicich« (L. Jelić, Povjesno-topografske crtice, 51).
175
God. 1443. spominje se Jacobus quondam Slovigne dictus Salamon u »Popisu
oporuka zadarskih notara«.
176
Ričul iznad otočića Komornika.
177
Nekadašnje Tuključane (L. Jelić, Povjesno-topografske crtice, 49, 77, 85) ili
Tuklećane, koje se spominju u ispravama već 1249. kao posjed zadarskih fratara sv.
Dominika (E. Böttner, o. c. II, Tabularium IV/1, Žara, 1903, 5) te od 1349. dalje (C. F.
Bianchi, o. c. II, 401 i G. Praga, o. c., 118). Iz jednog dokumenta od 1378. godine dozna-
jemo da je obitelj de Slorado imala svoj posjed »in Tuclicano« (Popis oporuka zadar-
skih notara). Po mišljenju dr-a A. M. Strgačića na osnovi crpljenih izvora Tukljačani
su današnji Turanj (A. M. Strgačić, Index posjeda sv. Krše (rukopis), 16).
178
Možda Košara na kraju otoka Pašmana.
179
Maslinjak na kraju otoka Pašmana koji se u prijepisu ulomaka isprava zborni-
ka rogovskog samostana navodi pod imenom »Maslignach« (L. Jelić, Povjesno-topog-
rafske crtice, 51).
180
Hunjakovo ili Bokanjačko Blato.
181
Ugljan (gl. C. F. Bianchi, o. c. II, 86-93). God. 1527. imao je taj otok 457 sta-
novnika (S. Ljubić, Commissiones I, 220).
182
Svakako su to na »Ruuine«, koje nalazimo u oporuci Mihaele di Martinussio
od 2.1. 1389 (Državni arhiv u Zadru — Spisi zadarskog notara Articutiusa di Rivignano
— 1383— 1416, svez V/HI, a po svoj prilici su to baš one »Rovinje« blizu Zadra, koje se
spominju i 1456. godine, dok je vrlo malo vjerojatno da su to »Rovere« prema Babin-
dubu, koje se javljaju tek 1486. godine (gl. C. F. Bianchi, o. c. II, 245). Svakako bi »Ro-
vea muris antiquis circumdata posita extra Jadram« mogla biti ondje negdje gdje se
još u prvoj polovici 17. stoljeća nalazila arena ili amfiteatar s ostacima velikih zidina
između bivše »Forte« (danas Park Vladimira Nazora) i »Spianata« (danas Ravnice) (gl.
g. Sabalich, Cronistoria aneddotica del teatro nobile de Žara, Fiume 1904, I, II, i V.
Brunelli, Giovanni Lučio Rivista Dalmatica II/l, Žara, 1900, 42 — 44).
183 ρ,-vi trag toj crkvi nalazimo još u doba narodne dinastije. Naime, god. 1042.
ban Stjepan sagradio je crkvu u čast sv. Nikole, sv. Petra, sv. Stjepana, sv. Dimitrija,
sv. Krševana, BI. Djevice Marije i Svih Svetih koju je darovao samostanu sv. Krševana
(F. Rački, Documenta historiae croaticae periodum antiquam illustratia, MSHSM VII,
412
infra hos confines: de sirocco possidet partim ser Colanus184 de Vitchor185, et
partim ser Simon Pechiaro, ab alijs tribus partibus sunt vie publice.
1454. die 16. mensis junij unus scopulus vocatus Lagan186, positus in
aquis Jadrensibus prope Insulam Magnam a parte boreali affictatus Luče
Dissimir vocato farovano pro annis 10 incepturis die festivo sancti Michaelis
de mense septembris proxime futuri pro soldis 12 parvorum quolibet anno,
solvendis domino camerario Jadrensi.
Item una domus cum curia, Cameris, ballatorijs, coquina, canipis, undi-
que murata, cuppis coperta, posita Jadre, infra hos confines: de borea est via
publica, de quirina domus domini capitanei, de sirocco murus civitatis, de
traversa una domus quondam ser Cose187 de Begna188 nuncpossessa per do-
minum capitaneum habita in concambium cum alijs domibus pro puncta In-
sule Magne a ser Simone de Begna. Que domus fuit quondam domine Zuvi9e
de Berberio et data per commissarios suos domino Marco Lipomano hono-
rabili capitaneo in 1429. die mensis maij in concambium insule Labdare, cu-
jusdam possessiones posite in ville Lovinec189 districtus Jadre, que fuit Si-
monis Popassinich rebelis, et hoc vigore litterarum ducalium prefato domi-
ne Marco destinate.
Zagrebiae, 1877, 46). Iz dokumenta pak od 23. IV. 1324. godine doznajemo da je crkva
Svih Svetih pripadala samostanu sv. Kuzme i Damjana u Tkonu (Pašman) i da se za-
jedno sa svojini vrtom nalazila izvan gradskih zidina (Š. Ljubić, Libellus Policorion,
Starine XXIII, 202). Prema opisu u navedenom izvoru iz 1324. godine, te ako se uzme
da je položaj »Rove«, do kojih se groblje spomenute crkve protezalo, točan, crkva Svih
Svetih bi se nalazila u predjelu oko današnje Industrijske škole i Parka Vladimira Na-
zora. Svakako je i ta crkva stajala na svom mjestu čak do početka druge polovice 17.
stoljeća, a onda je i ona srušena, kada i arena ili anfiteatar sa starim zidinama, i kame-
nje je upotrebljeno za dovršenje utvrda (gl. G. Sabalich, Cronistoria, I, II,). Tzv. pak
moći Svih Svetih po svoj prilici su prije toga rušenja prenesene ili u crkvu sv. Nikole
ili u sv. Dimitrija (gl. V. Ponte Historia ecclesiae Jadrensis, Rivista Dalmatica V/1, Ža-
ra, 1904, 104).
184
Skraćeno od »Nicolaus«. To ime su nosili vrlo mnogi zadarski plemići od sre-
dine 14. stoljeća (K. Jireček, o. c. II, 31).
185
Zadarska plemićka obitelj od druge polovice 13. stoljeća dalje (K. Jireček, o. c.
III, 68, 69). Kuća te obitelji nalazila se na malom prostoru sv. Krševana nasuprot apsi-
di hrama (G. Sabalich, Guida, 484). Colanus de V. bio je također 1414. godine po odred-
bi mletačke vlade otpremljen kao talac u Veneciju (Š. Ljubić, Listine VII 183). Inače je
ta obitelj izumrla već u 15. stoljeću (G. Sabalich, Guida, 485).
186
Laganj (Mali i Veli) sjeverno od Velikog Rata i ispod Molata.
187
Deminutiv valjda od Cosmas. Inače se to ime upotrebljava vrlo često samo u
Zadru (K. Jireček, o. c. II, 31)
188
Cosa de B. je medu ostalim zadarskim feudalcima i vlastodršcima izrazio na-
kon smrti hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika svoju vjernost njegovoj nasljednici Ma-
riji (1382). God. 1384. bio je zadarski rektor, 1393. sudjeluje u sklapanju mirovnog ugo-
vora s hrvatskim banom Ivanom, knezom Krka i Senja, a 1394. s novim banom But-
kom Kurjakovićem. Idućih godina (1395-1397, 1399, 1401, 1405) vrši samo neke up-
ravne funkcije u gradu (F. Sišić o. c., 5, 9, 18, 20, 21, 23, 29, 33, 40). Njegova kćerka
Margarita bila je udana za Pavla de Georgiis (Indice del Registro... br. 779).
189
Lovinci se spominju u jednoj ispravi iz 1474. godine kao »Louenzi« (G. Praga,
o. c., 111), a god. 1527. imali su 37 stanovnika (S. Ljubić, Commissiones... I, 219). Sva-
kako su se nalazili u blizini nekadanjeg mjesta Bašćice, Koruplja i Polešnika (»Polisa-
na«) (Državni arhiv u Zadru — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Nikole, svez. IV.
1543), od kojih su ti zadnji urisani u Coronellijevoj karti zadarske okolice kao poruše-
413
 Item una domus undique murata, cuppis coperta cum curia, cameris, ca-
minis, ballatorijs, posita Jadre prope portam magnam, infra hos confines:
de trauersa est via publica partim, et partim dicta porta magna, de sirocco
murus civitatis, de quirina supradicta domus quondam ser Cose de Begna,
et de borea etiam dicta domus olim ser Cose, que fuit ser Ermolai190 de Beg-
na191 nobilis civis Jadre data, peripsum domino Marco Lipomano honorabi-
li capitaneo Jadre in 1428. in concambium trium sörtium terre cum dimidia
positarum in villa Lovinci in pluribus clappis, que fuerunt ser Simonis Pa-
passinich rebelis.
v
Joannes Mocenigo dei gratia Venetiarum etc. dux192 nobilibus et sapien-
tibus viris Danieli Barbadicho de suo mandato comiti193, et Jeronimo Ferro
capitaneo194 Jadre et successoribus suis fidelibus dilectis salutem, et dilecti-
onis affectum.
Significamus vobis, quod in nostro consilio rogatorum adi 28. novem-
bris proxime elapso capta fuit pars tenoris infrascripti videlicet:
La camera nostra de Zara talmente desordinata, ehe li soldati deputati
a quella custodia non puolono haver da quella danari, et sei non se prouede
essi soldati saranno astretti abbandonar le sue custodie, et andar ä zerchar
el viver altrove, impero l'andera parte, ehe il sia suspexo li pagamenti di tut-
te bollette comprade, et chel se debia prima pagar li soldati mensualiter, et
de quello sopra bonderä se paghi ditte bollette: Considerato ehe quelli, ehe
le hanno guadagno de quelle 50 per 100 et molto meglio poleno expectar au-
er el suo denaro, ehe li soldati nostri, i quäl senza quello viver non poleno.
Ancora perche li dacij de quella terra se affictano de 6 mexi in 6 mexi, et
li daciarij nui dano in camera nostra danari de 6 mexi in 6 mexi et tamen lo-
ro scodono de zorno in zorno el denaro, pero sia statuido, ehe ditti dacij si
dabiano affitar juxta el consueto ma ehe i daciarij siano tenuti de exbursar
el denaro de 3 mexi in mexi, affine ehe li soldali nostri abiano neglio el dena-
ro per le sue necessitadi. Ma perche el sono alguni proyixionadi creditori de
la signoria nostra, ehe convengono auer con sua incommoditä pazientia, per
auttoritä de questo. conseglio sia ordenato, ehe de cetera algun protionato
ouer cadauno altro creditor de la signoria nostra ehe tolesse dazij, ouer altri
vitegali nostri, non possa scontar el debito suo con el credito, sotto pena al
al . . . . capitanio et camerlenghi per zascheduno ehe consetisseno ä tal
sconti de ducati 500 da esser scossi per le altre pene del suo offizio senza al-
guno conseglio. Insuper mandamus vobis, quod omnes pagas mortuas cassa-
re debeatis sicut alias vobis scripsimus.
* In m.: 1478. 12. decembris.
190
Öd Hermolaus (C. Jireček, o. c. II, 39).
191
Zbog zemlje s redovnicima sv. Dominika i redovnicama sv. Dimitrija (Indice
del Registro... br. 900) 1442. je gradski sudac (Libri consiliorum I, 8), a 1461. godine
već se navodi da je mrtav (E. Böttner, o. c., Tabularium 1/3, Zara, 1901, 23).
192
Vladao od 1478. do 1485. godine (S. Romanin, o. c. IV, 379-418).
193
Knez od 1476. do 1479. godine (L. Fondra, o. c., 290).
194
Kapetan od 1478 do 1480. godine (A. de Benvenuti, o. c. 255).
414
Quare autoritate dicti consilij mandamus vobis quatenus dictam par-
tem et in ea contenta observare et observari facere inviolabiliter debeatis.
Datum in nostro dučalfpalatio adi 12 decembris indictione XII. 1478.
* Joannes Mocenigo dei gratia dux Venetiarum nobilibus et sapientibus
viris Marco Barbo de suo mandato comiti195, et Jeronimo Ferro capitaneo
Jadre et successoribus suis fidelibus dilectis salutem, et dilectionem affec-
tum.
Mandamus vobis cum nostro consilio rogatorum ut posthec non delibe-
retis alicui stipendiario vel provixionato nostro aliquod dazium nostre istius
civitatis, nee aliquem ex predictis stipendiarijs, provixionatisque nostris ad-
mittatis, admittatique permittatis in fidejussorem alicujus daziarij nostri ul-
lo pacto sub pena ducatorum 1000 in propriis bonis cuilibet vestrum, exigen-
da a vobis per nostros advocatores si contrafezeritis.
Volumus preterea, et mandamus vobis cum dicto consilio, ut non per-
mittatis stipendiarios aut provixionatos nostros habentes in presentiarum
dazia nostra retinere in se pecunias nostrorum daciarum, imo providere, et
cum effectu eficere, ut page suorum daciorum temporibus debitis fiant in ca-
mera nostra. Datum in nostro ducali palatio adi 25 mazo indictione XII
1479.
Infrascripte sunt possessiones posite in civitate None196 et ejus distric-
tu.
Primo una possessio vocata Punctadura197 in districtu Nonensi versus et
contra insulam Pagi198, infra hos confines: de sirocco, et meridie sunt pascu-
la et terrena illorum de Nona, ab alijs duabus partibus est circumdata man;
in qua puncta sunt terrena arratoria, vineata et pasculatoria, et in ea habi-
tant ad presens que affictata est ser Gregorio Marganich pro decem annis
pro libris mille parvorum in anno, persolvendis in festo sancti Michaelis.
Item pascula posita in comitatu Nonensi a parte orientali, que spectant
et pertinent communi, que omni anno affictantur Vlachis199 communiter pro
200
ducatis 205 auri, octo vitellis, et 10 castronis .
Item sunt quam plurima terrena arratoria posita circumcirca civitatem
None, que partim sunt cultivata et partim non, et quilibet potest super ipsis
seminare, et cultivare, et laborantes respondent.
** In m.: 1479. 25. maggio.
195
1479. do 1483. godine (L. Fondra o. c. 290). Upadljivo je samo što se u ispravi
od 7. IX. 1481. spominje kao knez Marco Lando, 21. X. iste godine Marco Balbi, a već
9. 28. II, 28. VII. i 18. X. 1482. i Federico Valaresso (Indice del Registro... br. 2249,
2474, 2475, 1112, 830, 83, 768), kojega pak Fondra stavlja istom u 1483. godinu (L. Fon-
dra, o. c., 290).
196
Gl. C. F. Bianchi, o. c. II, 183-273.
197
Danas otok Vir (C. F. Bianchi o. c. II, 180-183).
198
Gl. C. F. Bianchi, o. c. II, 9, 10.
199
O njima gl. F. Šišić, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1925,
275,276 (s naznačenom literaturom) i I. Lovrić, Bilješke o putu po Dalmaciji opata Al-
berta Fortisa i Život Stanislava Sočivice, Zagreb, 1948, 57. str. i dalje.
ш
О\Гап. \
415
 POSSESSIONES SPECTANT CASTRO AVRANE

Primo una villa Craschiane201 sortium viginti quatuor, de quibus Georgi-

us Guercevich tenet et possidet quatuor* Sortes, et ser Matheus de Firmo202
tenet et possidet alias quatuor* sortes, relique quindecim* laborantur per vi-
llicos, et respondent omni anno quartam et decimam partem omnium fruc-
tuum.
Die 9. octobris 1453. indictione II. mandato magnificorum domino-
rum** rectorum Jadre videlicet domini Laurentij Lauredano honorabilis co-
mitis, et domini Benedicti de Mula honorabilis capitanei vigore, et in execu-
tione ducalium litterarum datarum in ducali palatio die 7. mensis martij
1453. extracta fuerunt de communi, et de contrascripta posta due sortes ter-
rarum cum duabus pecijs terrarum pascuorum que fuerant infrascripti Mat-
hei de Firmo, que tarnen due sortes sunt extra confines ville Chraschiane, et
date fuerunt cum tribus scopulis vocatis Babaz, Comornich, et Fermich in
concambium et permutationem ser Marino de Soppe nobili Jadre nomine
domine Urse uxoris sue pro una ejus domo accepta in commune, posita Jad-
re penes logiam capitaneatus Jadre, ut apparet instrumente publico scripto
manu mei Antonij Campolongo prefati magnifici domini comitis cancellarij
de supradicta 9. octobris. Et ego idem Antonius Campolango mandato sub-
scripsi.
Item una villa vocata Tign203 sortium viginti quatuor vel circa terreni arrato-
rij et vineati cum suis pasculis, et villani residentes in dicta villa respondent
omni anno Castro quartam et decimam partem omnium fructuum.
Item una villa vocata Sablagna204 sortium quadraginta terre arratorie et
vineate cum suis pasculis, et villani residentes super ipsa villa respondent
omni anno dicto castro Aurane quartam et decimam partem omnim fructu-
um.

* 4 + 4 + 15 = 23. a ne 24 kako to nešto ispred toga stoji.

** Ta isprava nalazi se u prijepisu kao marginalna bilješka.
201
Nekad Hrašćane (gl. C. F. Bianchi, o. c. II, 380, 406), a sada Raštane između
Gorice i Tinja. U ispravi od 1058. zovu se »Chrastani«, u onoj od 1070—1078. »Crasta-
ni« (S. Ljubić, Libellus..., Starine XXIII, 158, 159, 163, 165), 1470. opet se javljaju pod
»Chrasciane« (G. Praga, o. c., 102). 1479. »Chraschiane« (L. Jelić, Povjesno-topografske
crtice, 49), a 1482. »Chrasthiane« (G. Praga, o. c., 118). God. 1527. to je mjesto (pod ime-
nom »Chraschianis«) imalo 97 stanovnika (Š. Ljubić, Commissiones I, 219).
202
Firmo u Markama.
203
Danas Tinj (gl. C. F. Bianchi, o. c. II, 371-373).
204
Valjda nekadašnje selo Zablaće, za koje misle Bianchi i Jelić da je možda bilo
na sjeverozapadnoj obali Vranskog jezera (C. F. Bianchi, o. c. II, 411 i vrlo opširno: L.
Jelić, Povjesno-topografske crtice, 85 — 90, 41, 52). Međutim u ulomcima zbornika is-
prava od XI. do XIV. stoljeća, spominje se 1284. godine, kako templarski meštar daru-
je zadarskom građaninu Luki Dešinu »quandam particulam terre incultam et desola-
tam in territorio de Sablata Poscalina uocata sicut continua in metis de Rogoua usque
ad mare et usque ad portum Sablata« (L. Jelić, Topografsko-povjesne crtice, 52), dok u
ispravi s istim datumom, koja je objelodanjena iz izvornog prijepisa od 1291. godine,
koja se nalazi u budimpeštanskom narodnom muzeju, glasi taj pasus ovako: »quan-
dam particulam terre nostre incultam, desolatam et vacuam sitam in territorio de Za-

416
 Item una villa vocata Blagnane205 sortium decern septem, de quibus
Matheus de Firmo tenet et usufructat duas sortes sibi donatas per dominum
regem Ladislavum, et villani laborantes reliquas quindecim sortes respon-
dent dicto Castro Avrane quartam et decimam partem omnium fructuum.
Item una villa vocata Scorobich206 sortium viginti quatuor terre arrato-
rie, vineate cum suis pasculis. Et villani laborantes terrena ipsis ville respon-
dent omni anno dicto castro Avrane nquartam partem et decimam omnium
fructuum.
Item una villa vocata Boyscha207 sortium 12 terreni vineati et arratorij
cum omnibus suis pasculis, et villani laborantes terrena dicte ville respon-
dent quartam et decimam partem omnium fructuum recolligendorum omni
et singulo anno temporibus debitis.
Item una villa vocata .. almavas208 sortium sex terre arratorie et vineate
cum suis pasculis que fuit ser Gabrielis de Nosdrogna, et per ipsum ser Gab-
rielem data dicto Castro Avrane in concambium pro domo in qua ipse ser
Gabriel habitat posita Jadre. Et villani laborantes dicta terrena respondent
omni anno temporibus debitis quartam et decimam partem omnium et sin-
gulorum fructuum.
Item sunt quam plurima terrena arratoria in confinio burgi Avrane, que
comode nrensurari non possunt, et aliqua sunt laborata, et aliqua sunt incul-
ta, in quibus sunt quam plurimi pedes olivarum. Et omnes qui laborant de
dictis terrenis respondent Castro omni anno quartam et decimam partem
omnium fructuum.

blata Pozkaligna uocatam, sicut continuatur cumo... usque ad märe et usque ad pred-
ium de Zablata« (T. Smičiklas, Codex diplomaticus VI, Zagreb, 1908, 509). Kako vidi-
mo ipak je sadržajno dosta očita razlika. Još nešto. God 1527. imali su »Pacoschiane et
Xablachia« ukupno 164 stanovnika (S. Ljubić, Commissiones... I, 219). Ako sada uz-
memo da je podatak u ulomcima isprava zbornika točniji od onog u budimpeštan-
skom narodnom muzeju, te i tu usku povezanost Pakoštana i Zablaća 1527. godine, on-
da je jasno, da je to mjesto ležalo na moru, gdje je imalo čak svoju luku i to uz same
Pakoštane. A takva luka baš i postoji nasuprot otočiću JJabuljašu.
205
Valjda Blaćane, za koje drži Bianchi po jednom dokumentu iz 1390. godine da
bi možda bili na medi Polače (C. F. Bianchi, o. c. II, 411). Iz jedne isprave od 1463. go-
dine (L. Jelić, Povjesno-topografske crtice, 48) očito je da se to mjesto nalazilo blizu
toliko spominjanog »Potoka« i sela Vrbice. God. 1289. spominju se Blaćani čak pod
imenom »de Blacano« (L. Jelić, Zadarski bilježnički arhiv, Vjesnik I, 179). a iz isprave
od 21. IX. 1394. godine vidimo da se to mjesto uistinu nalazilo u blizini Polače i Jagod-
nje (Državni arhiv u Zadru — Notarski spisi Petra de Sercana omot I/III, 38a).
206
Skorebić (Skorobić) kraj Stankovaca ili Radošinovaca postoji još i danas (C. F.
Bianchi, o. c., II, 412). God 1527. »Scorobichio« je imao 169 stanovnika (S. Ljubić,
Commissiones I, 219).
207
»Boijscka« a ne »Boyscho«, kako je to čitao iz navedenog katastra Jelić, a pre-
uzeo Skok; možda je to mjesto nekada bilo kod današnje kule Atlagić, kako to tvrdi
Skok (P. Skok o. c. Rad JA 224, 105, 106).
208
To se mjesto zvalo Malinauas, a nalazilo se u blizini Skorebića i Dobravode
(Državni arhiv u Zadru — Notarski spisi Petrus de Sercana (1375—1416) I/III , str.
18a). /

417
 Item sortes terre arratorie, que sunt posite in vocata Poscaglina209, pro
quibus villani et habitatores dicte ville respondent omni anno dicto Castro
Avrane in festo sancte Marie de mense augusti libras 20 parvorum et non ali-
ud.
Feudatarij castri Avrane, qui tenent terras
infrascriptas et debent sasire ut infra
Primon Joannes Bertonich tenet et possidet in pertinentijs burgi quatu-
or sortes cum dimidia terre arratorie et vineate. Item quatuor sortes cum di-
midia in villa vocata Scorobich. Item unam sortem terre in villa vocata Bris-
tich210, pro quibus tenetur servire dicto castro cum duobus equis.
Nota quod ser Theodorus Prandino notarius et cancellarius communis
Jadre erravit scribendo infrascriptam postam, ubi dicit: Item quatuor sortes
terre cum dimidia in villa vocata Seorobich, quoniam vult dicere sortes qua-
tuor decim integre sicuti apparet per litteras ducales primas die 12 martij
1425. indictione III. et secundas datas die 12. septembris 1434. indictione
XIII. secundum partes captas, concessiones, et gratias factas, ac ordines in
ipsis litteris contentos; ideo ad futurorum memoriam et ad levandum omne
dubium magnifici viri domini rectores Jadre, dominus Moijses Grimano ho-
norabilis comes2", dominus Antonius de Cha de Pesaro honorabilis capita-
neus212, dominus Paulus Vallaresso honorabilis provisor ad partes Dalma-
tie213, et dominus Bernardus Nani honorabilis camerarius Jadre declarave-
runt et determinaverunt, quod illa posta ville Scorobich ubi dicit sortes
quatuor cum dimidia, dicat et intelligatur de sortibus quatuocdecim integre
juxta mentem et intentionem predictarum litterarum ducalium. Et manda-
verunt mihi Antonio Campolongo cancellario ipsis domini comitis predicti
* U prvotnom tekstu kao marginalna bilješka.
209
Nekadašnja Poškaljina, koja se spominje još 1284. godine pod imenom »Po-
scalina« (L. Jelić, Povjesno-topografske crtice, 52) ili »Pozkaligna« (T. Smičiklas, o. c.
VI, 509) i još 1456 (C. F. Bianchi, o. c. II., 412) te 1492. godine (Državni arhiv u Zadru —
Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Dominika — br 842). God. 1527. »Poschaline« je bro-
jala 27 stanovnika (Š. Ljubić, Commissiones 1,219). Po onom dokumentu iz 1284. godi-
ne možemo zaključiti da se ona nalazila u predjelu oko Zablaća.
210
Danas Pristeg (C. F. Bianchi, o. c. II, 412) ispod Ceranja.
211
On je bio 1431. godine šibenski knez i kapetan, a Ljubić donosi da je od 1438.
do 1440. bio zadarski knez (S. Ljubić, Listine IX, 47, 110, 113, 239). Fondra ga pak stav-
lja već u 1437. godinu (L. Fondra, o. c., 290), a imamo isprave od 17.1. i 14. III. 1437, te
23. i 31. III. 1438. godine, u kojima se nalazi njegovo ime kao ime kneza (Indice del Re-
gistro... br. 795, 794, 796, 2151, 797).
212
God. 1435. nalazimo ga kao-kneza i kapetana Kotara, a 1438. i 1439. je zadarski
kapetan (Š. Ljubić, Listine IX, 80, 110, 113). Benvenuti ga stavlja od 1438. do 1440. go-
dine (A. de Benvenuti, o. c. 255). God. 1445/6. je šibenski knez (S. Ljubić, Listine IX,
216,235).
213
Vallaresso i Pasquale Maripetro bili su određeni za sindike i provizore Zadra i
dijelova Dalmacije u razdoblju do 1428. do 1430. 1437. do 1440. godine (S. Ljubić, Listi-
ne VIII, 128, IX. 41, 43, VIII, 131, IX, 96, 98, 114).
418
hane notam fieri. Actum sub logia palatij comitatus Jadre die 6. Junij 1439.
indictione II. presentibus domino Aloijsio Rosa de Venetiis cancellario pre-
dicti domini provisoris, et ser Guererio Novello cancellario prefati domini
capitanei testibus habitis et vocatis.
Ego Anthonius Campolongo cancellarius predictus mandato subscripsi.
Fiorenza tenet, et possidet in pertinentijs dicti burgi septem sortes.
Item in villa Pristichi viginti quinque sortes, pro quibus tenetur servire cum
duobus equis.
Ortius tenet et possidet in pertinentijs dicti burgi quatuor sortes terre.
Item in villa vocata Bascognane214 sortes sex decim terre arratorie. Item pe-
nes lacum circa viginti gognalios terre, et tenetur servire cum duobus equis.
Demetrius tenet et possidet in pertinentijs predicti burgi sortes sep-
tem**. Item in villa vocata Ritignano215 sortes duodecim, et tenetur servire
cum duobus equis.
Joannes Demetrij tenet et possidet in pertinentijs dicti burgi sortes
quinque, et debet servire dicto castro cum uno equo.
Bassanus de Laude tenet et possidet in pertinentijs dicti burgi quatu-
or*** sortes cum dimidia, et tenetur servire cum uno equo.
Thomasius Dodricich tenet et possidet in pertinentijs dicti burgi tres
sortes terre arratorie, et tenetur servire dicto castro Avrane cum uno equo.
1475. indictione IX. die 13. mensis februarij, presentibus spectabili do-
mino Frencisco Mauroceno gubernatore lanzarum spezatarum, et ser Petro
de Venturino interprete et ciue Jade testibus. Magnifici et generosi domini
Jeronijmus Diedo comes216, et Nicolaus Boldu capitaneus217 Jadre pro ilus-
trissimo ducali dominio Venetiarum auctoritate officij sui, informati de fide
et obedientia Gregorij, et Joannis f ratnim et filiorum quondam Georgij Ma-
gas feudatarij Aurane nuper defuncti subrogaverunt dictos Gregorium et Ju-
anum in feudatarios loco dicti Georgij patris sui cum illis modis, condicioni-
bus et prerogativis, quibus erat dictus eorum pater, assignantes eisdem ex
nunc possessum pheudi possesi per dictum quondam Georgium predictum
eorum patrem, positum in pertinentijs burgi castri Aurane, cum hoc quod
dicti fratres teneantur servire dicto castro Aurane cum uno bono equo. In
quorum fidem etc.
** In m.: Zorzi Cudiglia per nome di sua donna.
*** In m.: Cipriano.
**** In m.: Zorzi Migas.
214
Nepoznat je položaj tog sela, ali svakako će biti negdje u okolici Vranskog je-
zera.
215
Zapravo se to mjesto zove u jednoj ispravi iz 25. IV. 1396. »Ritichiane« i ono se
prema tome nalazilo svakako u blizini Skorobića i Pristega (Državni arhiv u Zadru —
Notarski spisi Petra de Sercana (1375-1416), I/III, str. 34a, 18a, 19).
216
Od 1472. do 1474. godine (L. Fondra, o. c. 290). God. 1474. nalazimo ga navede-
na u »Statuta Jedertina« (str. 120 a) te u ispravama iz 1474. i 1475. godine (G. Praga, o.
c., 109,112) i u onima od 30. IV. 1475. i čak 3. II. 1476. godine (Indice del Registro... br.
822, 2021, 2022).
217
Od 1475. do 1478. godine (A. de Benvenuti, o. c., 255).
419
 * Pauulus Butchi tenet et possidet in pertinentijs dicti burgi duas sortes
cum dimidia terre. Item in Blata218 duas sortes terre. Item in villa Tino tres
sortes terre, et tenetur servire cum uno equo.
**Vocatius tenet et possidet in pertinentijs dicti burgi duas sortes terre,
et tenetur exercere officium placarij pro dicto Castro.
Martinus Dancevich tenet in pertinentijs dicti burgi sortes tres, et tene-
tur exercere officium pristaldi pro dicto Castro.
Ex margine. 1450. indictione XIV. die 15. octobris magnifici domini Ge-
orgius Georgio comes219 et Franciscus Minoto capitaneus220 Jadre posuerunt
loco dicti Martini Stephanum Druscouich de Avrana, qui Stephanus tenere
debeat dictas tres sortes terre, et exercere dictum officium pristaldi pro dic-
to Castro prout tenebat ipse Martinus, et cum alijs modis, et conditionibus
cum quibus erat ipse Martinus.
Johannes de Martijs cancellarius221 prefati domini comitis mandato etc.
In qualibet villa dicti castri debent esse duo judices222, qui debent possi-
dere duas sortes terre, videlicet unam sortem pro quoque, et tenentur facere
solicitare et procurare negocia dicti castri, ac recolligere introijtus223 dicti
castri in villa in qua sunt judices.
Infrascripte possessiones, et primo sortes quatuor cum dimidia in bur-
go Avrane siue ejus pertinentijs, in quibus sunt septem gognalia et tres quar-
ti terre vineate.
Item super dictis sortibus 231 pedes olivarum. Item una curia undique
murata, cum septem domunculis copertis paleis, de quibus sunt due coperte
terra cum uno hortulo prope domum.
Item capita vituum circa unum gognale cum 13 pedibus olivarum, posi-
torum super terreno ser Johannis Demetrij delavrana.224
*-In m.: Ser Alesius.
** N. m.: La fipla.
218
Po Bianchiu nalazilo se selo Blata ili Blato, koje se po njegovu mišljenju spo-
minje od 1355. do 1518. godine u blizini Bokanjačkog Blata (C. F. Bianchi, o. c., II,
407). Međutim, dokumenti o tom selu sežu već od 1059. godine dalje i na osnovi njih
možemo nesumnjivo zaključiti da su se Blata, koja su bila i neko vrijeme podžupanija,
nalazila tik do nekadašnjeg krunskog dobra Rogovo, a ispod Tinja (gl. F. Rački, Docu-
menta, 53,54,146; S. Ljubić, Libellus, Starine XXIII, 157-159, 188, 190, 191, 216-218;
G. Alacevich, II Monastero e la chiesa dei Ss. Cosma e Damiano sull'isola di Pasmano,
Bullettino di archeologia e storia dalmata XIII, Spalato, 1890, 78, 94).
219
Već od 8. II. i 3. III. 1448. javlja se u ispravama kao zadarski knez (Indice del
Registro... br. 2472, 802). U Ljubićevim »Listinama« dolazi tek 1449/1450 (Š. Ljubić,
Listine IX, 312,346,353,355), isto tako i kod Fondre (o. c., 290), a u tom svojstvu ga na-
lazimo i u travnju 1451 (»Statuta Jadertina,« 120 a).
220
Spominje se u tom svojstvu u listinama od 1449. i 1450 (Š. Ljubić, Listine IX,
312, 346, 353,355), tako ga stavljaju i Fondra (o. c. 290) i Benvenuti (o. c., 255), dok se u
»Statuta Jadertina« (str. 120 a) javlja i 1451. godine.
221
Puno mu je ime Baptista Marci de Venetiis i bio je zadarski kancelar od 1439.
od 1546. godine (Serie cronologica dei notai di Žara, 2).
222
Isto što i comes terrestris.
223
Dohodak, prihod.
224
= de la Vrana.
420
Item sexdecim sortes terre aratorie et vineate, posite in villa vocata Pac-
hoschiane225 pertinentijs dicti Castri Avrane, de quibus presbijter tenet
unam, et super alijs ad presens habitant novem villici. Item super dictis sor-
tibus terre 226
sunt 4 gognalia vineata. Item duo gognalia, que dictus quondam
ser Ocillus fecit plantare suis expensis.
Item in dictis sortibus terre sunt centum quadraginta unus pedes oliua-
rum, quos dictus quondam ser СфПиз laborabat suis omnibus expensis.
1431. Indictione X. die 27. mensis novembris magnificus et generosus
vir dominus Lucas Trono227 pro illustrissima ducali dominatione Venetia-
rum comes civitatis Jadre, sedens pro tribunali sub logia magna228 Jadre, ut
moriš est, attenta, et considerata ingenti utilitate communis Venetiarum et
pro tollendo dubia et differentias, que quotidie oriuntur, et que oriri possent
inter conductores introijtuum castri Avrane et ipsius castri villicos, habita
matura et diligenti informatione a quam pluribus nobilibus et populari-
bus22' civitatis Jadre determinavit et declaravit, quod omnes villici subditi
dicto Castro Avrane omni anno teneantur et debeant pro quolibet pario bo-
vum arantium laborare et cultivare unum gognale terre pro sgono230, videli-
cet medietatem cultivare siue mechotare, prout universaliter observatur in
districtu Jadrensi.
1444. die 18. mensis martij indictione VII.
Magnifici et generosi viri domini Marcus Geno honorabilis comes231 et
Georgius Lauredano horabilis capitaneus232 civitatis et districtus Jadre pro
nostro illustrissimo ducali dominio Venetiarum etc.
Sedentes sub logia magne Jadre, visis et intellectis litteris spectabilis
domini Jacobi Diedo honorabilis castellani233 Aurane datis ibidem die he-
sterna, quibus continetur Joannem Buschia de Aurana judicem dicti judica-
234
tus Avrane propter senilem etatem qua deductus est ipsum judicatum re-
nunciasse, et loco ipsius Joannis Alegretum235 filium ipsius Joannis loco dic-
ti patris sui elegisse et deputasse, dumodo ipsis magnificis dominis rectori-
bus placeret. Idcirco prefati magnifici domini habita prius optima informati-
one de fama dicti Alegreti, qui semper compertus est fidelissimus ac devotis-
simus cum dicto patre suo nostro illustrissimo ducali dominio, et jam per
elapsum eidem excellentissimo domino nostro ipse Alegretus in partibus
236
Lombardie bene, viriliter servivit sub probo viro ser Marino de Canaruto
1
alias conductore arceriorum"' ambo concordes elegerunt, assumpserunt, et
creaverunt eundem Alegretum presentem, et supplicantem assumi, et depu-
tari ad ipsum officium, electionem dicti domini castellani confirmando in ju-
225
Pakoštane (C. F. Bianchi, o. c. II, 140; 141). God . 1527. to selo sa Zablaćem ima
164 stanovnika (Š. Ljubić, Commissiones... I, 219).
226
Johannes Ozile i njegova žena Rada uživali su uz izvjesnu novčanu odštetu i
obvezu neka feudalna imanja u vranskom distriktu (Š. Ljubić, Listine IX, 254, 255).
227
Fondra stavlja da je već 1431. zadarski knez (L. Fondra, o. c., 290) a u dvjema
ispravama (6.1. 1432,8. X. 1432) je u istom svojstvu naveden (Indice del Registro... br.
1088, 1830), dok se u ostalim mletačkim ispravama, koje donosi Ljubić, spominje tek
10. V. 1432. i 13. III. 1433. Već 1437. i 1449. godine javlja se kao mletački vijećnik (S.
Ljubić, Listine IX, 55, 108, 305).
421

dicem loco dicti patris sui, cum modis, condictionibus et prerogativis, ac ho-
noribus solitis et consuetis; mandantes insuper ut prefato domino castella-
no notificetur electionem predictam in personam dicti Alegreti fore per ip-
sos confirmatam. Qui Alegretus illico juravit corporaliter manu tactis scrip-
turis coram ipsis dominis rectoribus ad sancta dei euangelia, se bene, fideli-
ter, et secundum deum, justitiam, et propriam conscientiam exercere dic-
tum officium, et hoc presentibus ser Gregorio Tetrico quondam domini Si-
monis238 ser Nicolo de Nassis, nobilibus civibus Jadre testibus habitis et
alijs.
Nos Georgius Georgio pro nostro serenissimo et excellentissimo ducali
dominio yenetiarum etc. comes et Franciscus Minoto capitaneus civitatis
Jadre et ejus districtus audita requisitione et supplicatione Vucse Cosmich
judicis ville Tini districtus Avrane supplicantis se confirmari per nos officio
suo predicti sui judicatus ad futurorum memoriam et pro majori dicti sui of-
ficij firmitate, habita informatione se optima fama fidelitateque predicti
Vucse per litteras domini Xristophori Arimondo239 castellani Avrane, et per
alios, ipsum Vucsum tenore presentium assumpsimus, et assumimus, ac
confirmamus judicem in dicto suo officio predicti sui judicatus, cum condic-
tionibus, modis, immunitatibus, jurisdictionibus, honoribus, et prerogativis
solitis et consuetis.
228
Gradska loža na Narodnom trgu (gl. G. Sabalich, Guida, 394-400).
229
To su tzv. »pučani« ili »puk«, koji su u gradu sačinjavali poljodjelci, obrtnici,
trgovci, ribari, pomorci i drugi (G. Novak, Prošlost Dalmacije I. Zagreb, 1944., 207,
208).
230
Oranica.
231
Dok Fondra stavlja da je zadarski knez već 1442 (L. Fondra, o. c., 290), u mle-
tačkim izvorima, koje donosi Ljubić, Geno je te godine provizor u Albaniji, a tek se
1443/4. spominje kao zadarski knez (Š. Ljubić, Listine IX, 156, 160, 166, 169, 178, 179 i
Indice del Registro... br. 798, 799). Međutim u »Liber Consiliorum« (I, 6. 9, 10, 12, 16,
18) spominje se on već 29. VI, 30. X. 1442. i 31. III, 30. IX. i 9. XII. 1443. godine.
232
U mletačkim se izvorima javlja u tom svojstvu 1443/4. godine (Š. Ljubić, Listi-
ne IX, 169, 178, 179). Fondra ga stavlja u 1443 (L. Fondra, o. c., 293), a Benvenuti već u
1442. godinu (A. de Benvenuti, o. c., 255).
233
Obično znači zapovjednik tvrđave.
234
Kotar.
235
Dosta rijetko ime u tim krajevima (gl. K. Jireček o. c. II, 21, 22). Po svoj prilici
prijevod imena Radovan.
236
Marinus de C. za vrijeme svoga vojevanja u Italiji na strani Venecije bio je za-
robljen i oslobodio se ipak uz veliku otkupninu. Budući da je nije mogao za života is-
platiti, to je onda kasnije učinio njegov sin Bernardin (Š. Urlić, o. c., Gradja JA VIII,
342). U izvorima između 1437. i 1440. godine spominje se Marinus de C. još dva puta.
Po smrti spomenutog Ozile i njegove žene predala mu je mletačka vlada na uživanje
za vjernu službu ona njihova zakupljena imanja uz iste uvjete (Š. Ljubić, Listine VIII,
131, IX, 254, 255).
237
Strijelac s lukom.
238
Gregorius T. bio je izabran god. 1450. i 1451. u poslanstvo svoje općine u Vene-
ciju, da isposluje ondje neke pogodnosti (Š. Ljubić, Listine IX, 346, 370).
239
Ovamo doseljeni mletački plemić iz obitelji, članovi koje su vršili razne službe
u Dalmaciji (gl. S. Ljubić, Listine VI. 71, 78, 147, VIII, 56, IX, 86, 315, 317, 318).
422
In quorum testimonium presentes scribi jussimus sigillo nostro sancti
Marci munitas.
Ex Jadra die ultimo mensis maij 1451.
Possessiones et introijtus Novigradi240.
Primo una villa vocata Dolaz241, in qua sunt sortes terre arratorie vinea-
te et pasculatorie, de quibus ad presens sortes viginti sex laburantur, et cul-
tivantur, et de quibus 26 sortibus sunt sex sortes, ex quibus percipitur quar-
ta pars omnium fructuum. Et reliquarum viginti sortium laboratores sunt
feudatarij442, et respondent infrascriptas honorancias omni anno dicto cas-
tro et pheudatarijs, videlicet:
Primo quartas 4 grani
Item quartas 4 hordei
Item quartas 4 vene, seu spelte
/ Item quartas duodecim de vino
Item soldos 22 in festo sancti Marini243
Item tre honorantias valoris soldorum 8 pro qualibet. Item una villa vo-
cata Cerinci244, in qua sunt sortes terre arratorie vineate et pasculatorie, qua-
rum laboratores omni anno respondent dicto Castro suprascripta pheuda et
honorantias.
Item una villa vocata Chassich245, in qua sunt decem sortes terre arrato-
rie et vineate, et laborantes ipsarum respondent omni anno dicto Castro
quartam partem omnium fructuum.
Item una villa vocata Paprechiane246, in qua sunt quinque sortes terre
arratorie et vineate, et laboratores ipsarum respondent omni anno predicto
Castro quartam partem ut supra.
240
Novigrad je 1527. godine brojio (tvrđava s vojskom i varoš) 1059 stanovnika
(Š. Ljubić, Commissiones I, 219).
241
Tako se u prijašnjim stoljećima zvala Pridraga (C. F. Bianchi, o. c. II, 308, 309).
To se mjesto spominje u ispravama kao Dolac 1453 (Državni arhiv u Zadru — Arhiv ne-
kadašnjeg samostana sv. Krševana — svez. XV. br. 43), 1472. (Državni arhiv u Zadru —
Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Dominika — br. 223), 1482. i 1483 (G. Praga, o. c. 118,
121), te 1555. i 1557. godine (Državni arhiv u Zadru — Arhiv nekadašnjeg samostana sv.
Dominika br. 219 i 220 — C — 1555 -1557).
242
Jobagiones.
243
Taj je dan u studenom.
244
Nekad selo Cerenci. U jednoj pak ispravi iz 1482. godine zove se »Cerinzi« (G.
Praga, o. c., 118), a spominje se i 1491. godine i imalo je svoju crkvenu župu (C. F. Bian-
chi, o. c. II, 420). Cerenci su ležali u nešto većoj udaljenosti od Kašica i nekadašnjeg
Ferletića (I. Glubavaz, o. c., La Domenica, Žara, 1891, br. 12). Još 1689. godine nalazi-
mo ih na Corpnetlijevoj karti zadarske okolice pod imenom »Cerensi« (V. M. Coronelli
o. c.). /
245
Danas selo Kašić, dvije milje od Smilčića (C. F. Bianchi, o. c. II, 413, i S. Zlato-
vić, o. c., Starohrvatska prosvjeta I, 217).
246
Papraćane (ili Paperćane) spominju se još 1461. godine (C. F. Bianchi, o. c. II,
406), 1536. kao »... in villis Cassichi et Paporchiane...« (Državni arhiv u Zadru — Arhiv
nekadašnjeg samostana sv. Dominika br. 2497), 1543. kao »Cassichi et Paperchiane Vi-
llis Territorii Jadre« (Indice del Registro... br. 2500), a 1579. samo »Papraciane« (E.
423
 Item una villa vocata Ternovo247, in qua sunt decem sortes terre, et labo-
ratores ipsarum respondent omni anno dicto Castro quartam partem ut sup-
ra.
Item una villa vocata Domacofci248, in qua sunt tres sortes terre aratorie
et vineate, et laboratores ipsarum respondent omni anno dicto Castro quar-
tam partem ut supra.
Item una villa vocata Priti9evcich249, in qua sunt pheudatarij sortes ter-
re arratorie et vineate, et laboratores ipsarum respondent omni anno dicto
Castro.
* Item una villa vocata Stupich250, in qua sunt pheudatarij sortes terre ar-
ratorie et vineate, et laboratores ipsarum respondent omni anno dicto cas-
tro.
Item in villa Coruplie251 sunt pheudatarij, et respondent ut supra.
Item sunt sortes pheudatarij in villa vocata Nadino252, quarum laborato-
res respondent predicto castro omni anno.
Böttner, o. c., Tabularium 1/4, 42). Po svemu tome mogli bismo zaključiti da su se Pa-
perčani ili Papraćani nalazili u predjelu oko Kašica.
247
Ternovo se spominje još 1377. godine kao posjed knezova krbavskih (u ovom
katastiku ta listina na str. 57, 58) a još se javlja 1403 (C. F. Bianchi, o. c., II, 421), 1482
(G. Praga o. c. 118) i 1491. godine. Imalo je svoju crkvenu župu (C. F. Bianchi, o. c. II,
421). Na osnovi dvaju dokumenata iz 16. stoljeća, možemo zaključiti da se Ternovo na-
lazilo u blizini nekadašnjih Pritičevića (Državni arhiv u Zadru — Arhiv nekadašnjeg sa-
mostana sv. Dominika br. 219 i 220 c, str 36, 42- 1536, 1556. i 1557. godine), koji su
opet bili u današnjoj Pridrazi.
248
Klarić misli da su Domagovci bili negdje oko današnjih Biljana (M. Klarić, o.
c., Vjesnik XVI. 31).
249
Po dokumentima iz 1483. godine, gdje se navode »vile Praticeuchii et Sperqui-
lauici positarum in Dolatio districtus Novigradi...« (G. Praga, o. c., 120), sigurno je da
se to mjesto nalazilo u današnjoj Pridrazi i pripadalo je niskoj plemićkoj porodici
»Priticeuich« ili »de Priticiis«, koja se spominje u izvorima od 1297. godjne dalje (G.
Praga, o. c., 21, 66, 95, 126, 119, 120).
250
God. 1425. spominju se »ville Stupich e Bigliane«, koje su pripadale obitelji
»Nosdrogna« (Š. Ljubić, Dva popisa listina, Starine XIX, 141). Na temelju toga podat-
ka mogli bismo staviti da se »Stupich« nalazio u trokutu između Nadina, Smilčića i
Zemunika. Zanimljivo je da je postojalo pleme Stupić ili Stupici u buškoj županiji (Vj.
Klaić, Hrvatska plemena od XII. do XVI. stoljeća. Rad JA 130, Zagreb, 1897, 72, 73).
251
Nekad Koruplje (Veliko i Malo), po mišljenju Bianchia blizu Babinduba, koje
se javlja u listinama početkom 15. stoljeća (C. F. Bianchi, o. c. II, 406). God. 1436. nala-
zimo ga u ispravama pod imenom »Horupalce« i »Malo Horupalce«, 1446. »Horuplo
magnum« (Popis oporuka zadarskih notara), a 1474. »Horuple Magne« (G. Praga, o. c.
111). God 1527. brojalo je Veliko i Malo Koruplje zajedno 84 stanovnika (S. Ljubić,
Commissiones I, 219). Na osnovi pak triju dokumenata iz 16. stoljeća, vidimo da Bian-
chi nema pravo te da se Koruplje Veliko nalazilo u blizini Suhovara, koje i Coronelli
ima na već toliko puta svojoj navedenoj karti, a susjedi su mu bili Bašćica, Lovinci Po-
lišani. Nedaleko od njega je ležalo i Malo Koruplje (Državni arhiv u Zadru — Arhiv ne-
kadašnjeg samostana sv. Dominika br. 2499—1541. g. — Arhiv nekadašnjeg samostana
sv. Nikole — IV — 1543. godine — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Dominika br.
12-1570).
252
Nadin (gl. C. F. Bianchi, o. c. II. 345-347). God. 1527. imalo je to mjesto 830
stanovnika (S. Ljubić, Commissiones I, 219).
424
Item septima pars omnium et singularum decimarum, que colligantur
nomine et vice episcopatus Nonensis in.
Item in villa vocata Cognassice253 sunt quinque sortes, et respondent-
quartam partem ut supra.
Item certa pascula, subposita dicto Castro Novigradi, que solent afficta-
ri Vlachis omni anno pro ducatis ducentis vel circa.
Item una petia terre vineate, que ruit comitum de Corbavia254 cujus la-
boratores respondent quartam partem uuarum, prout comprehenditur ex te-
nore infrascripte locationis.
Nos Nicolaus255, Thomas256 et Butcho257, filij quondam comitis Budisla-
vi , ac Paulus259 filius quondam comitis Karol260; nee non Karolus261 filius
258
quondam comitis Gregorij262, comites Corbavie memorie commendantes sig-
nificamus universis tarn presentibus, quam futuris presentium paginam in-
Specturis, seu etiam audituris, quod ad nostram accedens presentiam Dra-
gissa Jobagio263 de villa Ternovo nobis instanter supplicauit, ut sibi vineas
253
Nepoznat nam je položaj tog mjesta.
254
Osnivač te dinastije krbavskih knezova od plemena Gušić, koji su imali svoje
posjede gotovo do zidina Zadra, bio je knez Kurjak, po kojemu je i dobila čitava ta
obitelj patronimično ime Kurjakovići (gl. Vj. Klaić, Rodoslovlje knezova Krbavskih od
plemena Gusić, Rad JA 134, Zagreb, 1898, 190-214).
255
Njega stavlja Klaić u vremensko razdoblje od 1380. do 1388 (Vj. Klaić, o. c.
Rad JA 134,204), ali se naravno na osnovi te isprave u našem katastru pomiče datum o
Nikoli u 1377. tj. 1374. godinu (gl. Lj. Thalloczy, Istraživanje o postanku bosanske ba-
novine s naročitim obzirom na povelje körmendskog arkiva, Glasnik zemaljskog mu-
zeja u Bosni i Hercegovini XVIII, Sarajevo, 1906, 442).
256
Isto tako i Tomu stavlja Klaić u razdoblje od 1380. do 1393. godine (Vj. Klaić,
o. c.. Rad JA 134, 202,203), te se na osnovi spomenute isprave pomiče prva vijest o nje-
mu u 1377. tj. 1374. godinu (gl. Lj. Thalloczy, o. c., Glasnik zemaljskog muzeja...
XVIII, 442).
257
Kako i Butka ili Budislava stavlja u razdoblje od 1380. do 1396 (Vj. Klaić, o. c.,
Rad JA 134,203,204), naravno da se automatski i o njemu prva vijest prebacuje u 1377.
tj. 137,4. godinu (gl. Lj. Thalloczy, o. c., Glasnik zemaljskog muzeja... XVIII, 442)
25i
Klaić ga stavlja u razdoblje od 1304. do 1346. godine (Vj. Klaić, o. c., Rad JA
134, 195). Prema ispravi od 22. XI 1374. godine, on je još i tada živ (gl. Lj. Thalloczy, o.
c.. Glasnik zemaljskog muzeja... XVIII, 442).
259
I hrvatsko-dalmatinskog bana Pavla (1410.— 1411.) stavlja Klaić u 1380. godinu
(vj. Klaić, o. c.. Rad JA 134 — 207, 208), i tu godinu na osnovi spomenute isprave mora
pomaći pred 1377.
260
Klaić zaključuje da je Karlo mrtav već prije 15. IV. 1380 (Vj. Klaić, o. c., Rad JA
134 (rodoslovlje), 205,206), a što nije točno, jer iz naše isprave od 6. V. 1377. godine do-
znajemo, da je on već i prije toga datuma umro.
261
1 toga Karla Klaić stavlja u 1380. godinu, a njegovo banovanje u 1409. do 1411.
(Vj. Klaić, o. c.. Rad JA (rodoslovlje), 206). Međutim, prva vijest o njemu potječe iz
1377. godine. Čudno je pak što je Šišić, očito zabunom, stavio grofa Ivana Krbavskog
mjesto njega za bana i sudruga stričeviću im Pavlu (F. Šišić, Pregled povijesti hrvat-
skoga naroda, Zagreb, 1916, 360), kada Klaić na osnovi izvora izričito navodi baš Karla
Kurjakovića.
262
Klaić tog Gregorija ili Gorgia stavlja već u 1365. godinu, a umro je prije 1380
(Vj. Klaić, o. c. Rad JA 134 (rodoslovlje, 202). Međutim, po našoj ispravi on je mrtav
već prije 6. V. 1377, godine.
263
Ovdje seljak — kmet (gl. VI. Mažuranić, o. c., 468).
425

plantandi libertatem dare dignaremur. Nos igitur ad instantiam precium
Dragossi inclinati, prout juriš ordo postulat fidelium petitionibus annuere
duximus hane gratiam concedendam, ut ipse valeat in villa nostra sepedicta
plantare ulgo quatuor vinearum in vulgari sclavorum gognalia vocatos, tališ
modo, ut quolibet anno nobis quartam hidriam vini de vineis quas plantave-
rit, solvere teneatur. Et si contigeret šibi recedere a nostra possessione, ut
stando valeat tenere vineam suam, ac vendere, et donare tanquam suam pro-
priam ipse, et ejus heredes, et heredum successores perpetuo possidendam,
salvo jure nostro. Et hec omnia nos firma et rata volentes in perpetuum ob-
servare dicto Dragossio, et ejus heredibus, et heredum successoribus dedi-
mus tenendam, gaudendam et posidendam sine aliqua molestia. Et ad me-
moriam, et uberiorem cautelam, et perpetuam rei firmitatem concessimus
nostras litteras sigillo nostro pendenti numinime roboratas.
Datum Corbavie264 die 6 mensis madij anno domini 1377.
1436.
Magnificus et generosus vir dominus Jacobus Barbadico265 pro illustris-
sima ducali dominatione Venetiarum honorabilis comes Jadre pro tribunali
sedens in platea juxta logiam magnam Jadre loco consueto cum ser Cressio
de Cressava nobile Jadre consiliario suo, alijs tribus absentibus. Audito gra-
vamine et intellecta requisitione ser Lombardini de Soppe nobilis Jadrensis,
conductoris presentialiter datiorum et intratarum omnium castri seu loci
Gliube266 districtus Jadre, postulantis per justitiam ipsius domini comitis, ut
cum conductor dictorum jurium communis Venetiarum sit providere, et šibi
succuri, ut ipse conductor Jura et utilitates contra homines de Gliuba haben-
tes arativos boves, et habitantes in Gliuba, et territorio suo consegui possit,
et consequenter in facto gognalis terre pro sgono annuatim pro medietate
laborandi et culturandi, seminandique et opera que anno singulo prestare
tenentur, ut fit, et servatur quoque in Lavrana pro Juribus communis Veneti-
arum. Alia ex parte audita responsione negativa ad predicta dictorum de Gli-
uba et eorum advocati ser Donati de Calcina causidici Jadre: quia etiam per
dominum comitem interrogati er iussi suas in scriptis exhibere immunitates
et libertates, quas contra predicata allegabant. Respondentes dixerunt nul-
las alias habere aut exhibere posse, nisi quod examinati per regimen Jadre
super his que tenebantur secundum mores antiquos conferre castro Gliube
crediti fuerunt, et postea ita semper conservati quod non fuerunt obligati
neque astricti ad petita dicti ser Lombardini, et ita pro debita justitia manu-
teneri debere juxta eorum antiqua jura petebant, cum adversus et unquam
264
Danas Udbina (Vj. Klaić, Grada za topografiju ličko-krbavske županije u sred-
njemu vijeku, Vjesnik hrvatskoga arheološkoga društva N. S. VII, Zagreb, 1904, 135).
265
Fondra ga stavlja u vrijeme od 1435. do 1437. godine (L. Fondra, o. c. 290), a is-
to tako se i u mletačkim izvorima javlja (Š. Ljubić, Listine IX, 79, 87, 89, 94).
266
Ljuba ili Ljubač kraj Nina. God 1527. imalo je to mjesto 150 stanovnika (Š.
Ljubić, Commissiones I, 219).
426
nihil in contrarium verum invenietur. Post hec habita etiam per dominum
comitem diligente informatione atque consideratione super predictis, tum
etiam maxime visa et intellecta quadam determinatione olim circa similia
per dominum Lucam Trono honorabilem tune comitem Jadre facta et inter
alia jura communis conscripta manu ser Theodori de Prandino notarij et
cancellarij communitatis Jadre, notata sub die 27. novembre 1431.
Indictione X. cujus determinationis tenor fuit per hec verba.
Magnificus et generosus vir dominus Lucas Trono pro illustrissimo du-
cali dominatione Venetiarum honorabilis comes Jadre sedens pro Tribunali
sub logia magna Jadre, ut moriš est, attenta et considereta ingenti utilitate
communis Venetiarum, et pro tollendo dubia, differentias que quotidie ori-
untur, et que oriri possent inter conductores introijtuum castri Avrane et ip-
sius castri villicos, habita matura et diligente informatione a quampluribus
nobilibus et popularibus civitatis Jadre, determinavit et declaravit, quod
omnes subditi villici dicto castro Aurane omni anno teneantur et debeant
pro quolibet pari bovum arantium laborare et cultivare unum gognale terre
pro sgono, videlicet medietatem dicti sgoni seminare omni anno, aliam me-
dietatem cultivare siue mechotare prout universaliter observatur in distric-
tu Jadrensi. Visis etiam quibusdam litteris circa informationem predicto-
rum responsivis, eidem domino comiti redditus a ser Manfredino Lugnano
nobile Justinopolitano castellano Avrane datis quinto septembris 1436., que
sunt registrate in libro albo in controversia suprascripta partes predictas
pro justitia ministranda, et utilitatibus debitis communi Venetiarum sequ-
ens ad instar declarationis dicti domini duce (sic) determinavit et mandavit
prefatus dominus comes quod omnes vilici subditi dicto castro seu loco Gli-
ube teneantur, et debeant pro quolibet pari bouum arantium laborare, et
cultivare unum gognale terre pro sgono, videlicet medietatem dicti sgoni se-
minare omni anno, et aliam medietatem cultivare et mechotare, prout uni-
versaliter observatur in districtu Jadrensi; Et insuper quod teneantur
quisque annuatim duodecim diebus agentium habende tarnen expensas ovis
juxta morem, prout similiter obligati sunt, et faciunt uli dell' Aurana.
Presentibus dictis hominibus Gliube Paulo judice, Micovillo Radossij,
Radossio267 Belcich, Jadria268 Herzegouich, Stephano pellizaro269, Nicolao
270 271
Drascouich , Juane Urmiza, Micovillo Postrossich, ac domino ser Donato
eorum advocato predictam determinationem audientibus, atque presentibus
ser Georgio de Grubogna nuncupato de Ellia272 nobile Jadrense, ser Theodo-
2 67
· Radoš (K. Jireček, o. c. II, 76).
268
Od Andreas (K. Jireček, o. c. II, 22).
269
Krznar.
270
Možda član plemenitih ljudi Drašković iz Žažična Doljnjega, koji se zapravo
spominju 1490. godine tri puta (Vj. Klaić, Hrvatska plemena, Rad JA 130, 47-49, 51 i
Hrvatska Enciklopedija V, 245).
271
Od Joannes (K. Jireček, o. c. II, 40).
272
Spominje se još 1397. i 1405. godine (F. Sišić, Memoriale Pauli de Paulo, 23,
40).
427
ro de Prandino cancellario communitatis Jadre, ac Stephane gastaldione
preconum273 curie274 Jadre testibus ad predicta specialiter adhibitis.
Possessiones et introitus Glube olim possessi per dominos Guidonem et
Ludovicum de Matafaris275 eisdem donati per illustrissimum regem Ladisla-
um in eorum vita tantum. Et post ipsorum amborum mortem in comune Ve-
netiarum reducti per magnificum et generosum virum dominum Vitum de
Canali276 honorabilem comitem et capitaneum Jadre in 1422. die 8. mensis
martij.277
Primo omnia et singula terrena tarn arratoria quam vineata, prativa, et
pasculatoria posita, et existentia in districtu Glube sunt et spectant dicto
castro Glube.
Item omnes laboratores et seminantes super dictis terrenis tenentur da-
re et respondere omni anno quartam partem et decimam partem omnium
bladorum278 recollectorum super ipsis terrenis in manipulis conductam su-
per aram, ubi blada excuciuntur, excepto de fasollis.
Item omnes laborantes vineas super dictis terrenis tenentur dare quar-
tam et decimam partem uuarum condutam in dicto castro Glube omni anno,
ac ipsam uuam conductam torculare.
Item quod omnes seminantes linum super dictis terrenis teneantur da-
re et respondere quartam et decimam partem lini sine semine.
273
Glasnik.
274
Ovdje znači gradsko malo vijeće.
275
Oba ta brata se spominju prvi put 1397. godine kao pristaše kralja Žigmunda.
God. 1402, 1404. i 1406. je čak prvi zadarski rektor i obojica su se baš 1402. opredijelili
začudo za kralja Ladislava (F. Sišić, Memoriale Pauli de Paulo, 24, 33, 34, 38, 41). Kra-
jem 1401. je čak Ludovik de M. u ime bosanskog vojvode Sandalja Vukčića Hrvatinića
pošao kao njegov poslanik u Veneciju. Inače su oba brata još 1408. bili u velikoj milos-
ti Mletačke republike, koja je 1409. pristala da Guido uživa posjed u velikoj milosti
Mletačke republike, koja je 1409. pristala da Guido uživa posjed Novigrad, darovan
mu od kralja Ladislava. Iste godine je od dužda on prvi dobio mletačko građansko
pravo, a 1410. čak i Zemunik. Te je godine imao po nalogu mletačke vlade povesti pre-
govore što se tiče otkupa tvrđave Ostrovice koja je bila u vlasti njegova prijatelja San-
dalja Hranica, bosanskog vojvode. I zbilja mu je uspjela ta pogodba, sklopljena u Za-
dru u njegovoj nazočnosti, po kojoj su Mlečani postali njeni gospodari. God. 1419.
spominje se da je Guido de M. već mrtav (S. Ljubić, Listine IV, MSHSM IV, Zagreb,
1874, 451, V, MSHSM V, Zagreb, 1875, 134, 169, 173-175, 177, 206, VI, 12, 70, 71, 124,
149, VII, 289) Ludovik de M., koji je posjedovao Visočane još je živ 1421. godine, kada
je ostavio svoju oporuku u kojoj je bogato obdario crkvu sv. Marije u Ljubaču (C. F.
Bianchi, o. c. II, 278).
276
Istom od 30. VI, 1422. do 19. V. 1424. godine spominje se samo u listinama kao
zadarski kapetan, a 22. V. 1425. kao mletački vijećnik. Ali i 1430- 1433. i 10. V. 1432.
opet se javlja kao zadarski kapetan, dok 16. I. 1435. kao mletački vijećnik Š. Ljubić,
Listine VIII, 178, 179, 181, 185, 190, 191, 200, 228, 241, 242, 253, 255, 268, 270, 272, IX, 2,
5, VIII, 128, IX, 55, 77). Benvenuti ga pak stavlja također u 1422. godinu (A. De Benve-
nuti, o. c. 255), dok ga Fondra nema u popisu.
277
Tada nije de Canali knez i kapetan, već je Nikola Venerio bio knez, a Marko
Dandolo kapetan. ,
278
Ljetina, žito.
428
Item omnes habentes pecudes et capras tenentur dare et respondere de-
cimam partem agnorum et capretorum omni anno.
Item habitator quilibet dicti loci Glube, vel in ejus districti tenetur omni
anno dare et respondere infrascriptas honorantias videlicet:
Primo tres bocolatos279, et unam luganegam280, seu spalam281 castroni in
fešto Nativitatis.
Item tres bo9olatos, et septem ova in fešto paschalis dominice resurrec-
tionis.
Item tres bo9olatos, unam gallinam, et tres quartuicos vini in fešto san-
cti Michaelis.
Item omnes habitatores dicti loci debant arrare, cultivare, et seminare
quatuor gonalia terre pro sgono, expensis domini dicti loci.
Item zappare unam vineam omni anno 2 gognaliorum expensis dicti do-
mini.
Item tenentur, et debent portare, et conducere bladum et vinum domini
dicti loci ad marinam282 sine aliqua solutione expensis dicti domini.
Item quilibet habens asinum tenetur dare unam somam lignorum dicto
domino in fešto Nativitatis.
Item dominus dicti loci habere debet omnes et singulas condemnatio-
nes factas per judices dicti loci.
Item quilibet habitator dicti loci occidens animalia, et faciens carnes ad
vendendum, solvere debet unum soldum pro quolibet capite parvo et pro qu-
olibet capite magno duos soldos, et quilibet forensis faciens carnes predictas
solvere debet duplum.
Item quod a fešto sancti Georgij283 usque ad vendemias284, nullus potest
vendere vinum ad tabernam nisi dominus dicti loci.
Item dominus dicti loci habere debet soldos sex parvorum pro quolibet
modio vini forensis conducti in dicto loco.
Item unum molendinum fulcitum ad masinandum blada, positum in
pertinentijs dicti castri Glube, infra hos confines: undique sunt territoria
dicti castri Glube, quod affictatur annuatim pro libris ducentis parvorum in
anno.
Item saline septuaginta, posite in pertinentijs dicti castri Glube supra
marinam a parte traversali dicti castri, infra hos confines: undique sunt ter-
rena dicti castri.
Item una puncta"*še extendens versus Pagum a partibus tribus mari cir-
cumdata285, super qua sunt solumodo terrena pasculatoria, et affictatur
omni anno Vlachis pro ducatis septuaginta auri
279
Kruh.
280
Kobasica.
281
Plećka.
282
Ovdje znači morska obala.
283
To je 23. IV.
284
Berba grožđa.
285
To je današnji Rt (Punta) Rtina (Artina kod Ražanca).
429
 Rados Radossich
tenentur servire domino um virorum ser Lombardini de Soppe et ser Petri de Detrico civium Jadren-
Joannes Lecouich
sium, ac Christophori de Tarsia, de Justinopoli, et ser Petri de Ursis de No-
dicti castri uterque cum uno equo, et hoc pro tribus sortibus terre vocata na, nee non mei Theodori de Prandino cancellarij Jadrensis tenutam, et
Gramoglavaz,286 dicte Budomirisgna, qua tenent, et usufructant a dicto cas- corporalem possessionem de dicto Castro accepit nomine et vice prelibati
tro. communis Venetiarum nee non ab omnibus incolis et habitatoribus dicti lo-
ci accepit corporaliter, tactis manualiter sacris scripturis juramentum per-
Item quilibet villanus, quando sibi precipitur per dominum dicti loci, te-
petue et inviolate fidelitatis. De quibus omnibus rogavit me Theodorum de
netur ire Jadram, Nonam, Auranam, Novigradum, et Pagum sine aliqua so-
Prandino cancellarium antedictum, ut publicum conficerem instrumentum
lutione, expensis tarnen domini. ad perpetuam rei memoriam.
In Christi nomine. Amen. Anno ab incarnatione ejusdem 1422. indictio-
ne prima die 8. mensis martij. Bona.*
Cum hoc sit quod Serenissimus princeps, et excellentissimus dominus
dominus rex Ladislaus dei gratie Hungarie, Jerusalem, et Sicilie ac Dalma-
tie, et Croatie etc. illustrissimus rex donaverit castram Glube cum omnibus,
et singulis suis Juribus, jurisdictionibus, et pertinentijs nobilibus et egregijs
militibus domino Guidoni, et domino Ludovico fratribus de Matafaris ciyi- THE ZADAR LAND-REGISTER OF THE 15th CENTURY
bus Jadrensibus suisque heredibus masculis de eorum corporibus legitime
descendentibus. Et predictus dominus Guido primo decesserit sine filijs Summary
masculis, et deinde dictus dominus Ludovicus similiter decesserit sine filiis
legitimis masculis, idcirco egregius miles dominus Simon de Detrico, ser Zo- This register contains many place-names, both for the mainland and for
illus de Ferra, ser Lombardinus, nobiles cives Jadre, et dominus Martinus the islands. It details economic and social conditions, land dealings and ow-
de Recanato287 civis Jadre, omnes commissarij testamentarij dicti quondam nership. It was drafted by Teodoro de Prandino, the town chancellor, by or-
domini Ludovici de Matafaris, personaliter comparuerunt coram magnifico der of Doge Tommaso Mocenigo. Chancellor Prandino extended the register
et generoso domino Vito de Canali honorabili comite et capitaneo civitatis to cover the Ljubački district. The Venetian government maintained the
Jadre, et eidem presentaverunt regale privilegium dicti domini regis Ladislai existing political System, confiscated the property of disobedient gentry and
de predicta donatione dicti castri Glube cum omnibus, et singulis suis juri- supporters of Austro-Hungarian rule, and gave the property to their own
bus, jurisdictionibus, et pertinentijs prefato domino comiti et capitaneo Jad- supporters. The landregister also reflects the life of the feudal lords and the
re, ibi presenti, et nomine, et vice illustrissimi et potentissimi communis Ve- town-dwellers, and it is clear, on the basis of the names and surnames which
netiarum recipienti gratiose, et spontanea voluntate dederunt, et consigna- it records, that a very large proportion of the population was of Croatian ori-
verunt, tanquam rem plenissimo jure spectantem et pertinentem prelibato gin.
communi Venetiarum. Quam quidem presentationem et consignationem pri-
vilegij, atque castri Glube prefatus dominus Vitus nomine et vice intitolati
communis Venetiarum, prout de jure tenebatur gratiose admisit, et accepta-
vit: committens, et mandans nobili, et egregio viro domino Ursato Justinia-
no288 camerlengo Jadre, quatenus nomine et vice prelibati communis Veneti-
arum accedere debeat ad dictum locum Glube, et ipsius tenutam, et corpora-
lem possessionem accipere, et apprehendere debeat. Qui quidem dominus
Ursatus personaliter accessit ad dictum locum Glube. Et in presencia nobili-

- 286 Svakako je to mjesto bilo negdje u blizini Ljubača. God. 1527. se spominje pod
iskrivljenim imenom »Oramoglevaz« i tada je imalo 105 stanovnika (Š. Ljubić, Com-
missiones
287
I, 219).
Podrijetlom iz talijanskog gradića Recanati u Markama.
288
God. 1438. spominje se kao mletački poslanik, koji je imao poći rimskom caru
i hrvatsko-ugarskom kralju Albertu Habsburgovcu. God. 1461. se javlja kao mletački
vijećnik i prokurator sv. Marka, a 1463. izabran je za vrhovnog pomorskog kapetana
(S. Ljubić, Listine IX, 189, 290).
* Po tome se čini da taj katastik ili njegov prijepis nije završen.

430
431
 POBIRANJE MARTURINE, CRKVENE DESETINE I
VOJŠĆINE U ZADARSKOM DISTRIKTU (1435).

i.
Medu uvezanim pergamenama koje se čuvaju u Državnom arhivu u Za-
dru nalazi se i idući na žalost na gornjoj strani dosta nepotpun list, u kome
stoji ovo: »MCCCCXXXV, indictione XIIP, die dominico, tercio mensis jul-
lij. Per antedictos magnificos dominos comitem1 et capitaneum2 ciuitatis
Jadre ac dominum camerarium sedentes pro tribunali ante logiam magnam3
ut moriš est, date et deliberate fuerunt decime,4 marturine5 et voischine,6
" que temporibus preteritis exigebantur per castellanos Ostrouice ab infras-
1
Jacobus de eha Pesaro, zadarski knez od 19. VIII. 1433. do 11. VII. 1435. (S. Lju-
bić, Listine o odnošajih između Južnoga Slavenstva i mletačke republike IX, MSHSM
XXI, Zagreb, 1890, 60, 66, 67, 77, 79).
2
Victor Bragadino, zadarski kapetan od 19. VIII. 1433. do 11. VII. 1435 (S. Lju-
bić, o. c. IX, MSHSM XXI, 60, 61, 66, 67, 77, 79, 90, 105).
3
Gradska loža na Narodnom trgu (gl. G. Sabalich, Guida archeologica di Žara,
Žara, 1897, 394-400).
4
Crkvena desetina (gl. o tom opširno: VI. Mažuranić, Prinosi za hrvatski pravno-
povjesni rječnik II, Zagreb, 1909, 218 — 221; Z. Herkov, Grada za financijsko-pravni
rječnik feudalne epohe Hrvatske I, Zagreb, 1956, 282-287).
5
Marturina (gl. o tom vrlo opširno i temeljito: Vj. Klaić, Marturina. Slavonska
daća u srednjem vijeku. Rad JA 157, Zagreb, 1904, 114-213, pa Z. Herkov, o. c. II,
128-131).
6
Vojšćina (Vj. Klaić, o. c., Rad JA 157, 176, 181; VI. Mažuranić, o. c. II, 218. III
(1912), 400, X (1922), 1594; Z. Herkov, o. c. II, 578-580).
7
Stari grad Ostrovica, koji se diže više danas istoimenog sela, idući od Bribira
dalje na sjeverozapad prema Benkovcu. Prvi put se spominje u II. polovici 12. stoljeća,
a onda krajem istoga stoljeća kao već utvrđeni »castrum«. Kasnije Ostrovica prelazi u
vlast knezova bribirskih, koji je izručiše u zamjenu za kraljevski grad Zrinj Ludoviku I
(1347). Iza toga mijenja razne gospodare. God. 1411. prodade je bosanski veliki vojvo-
da Sandalj Hranić Veneciji, ali joj ga već iduće godine otme kralj Sigismund (Zig-
mund) pomoću knezova bribirskih. Otada upravljaju Ostrovicom kraljevski kaštelani i
potkastelani (Vj. Klaić, Bribirski knezovi od plemena Šubić do god. 1347, Zagreb,
1897, 11 -13). Međutim, knez Nikola IV. Frankapan, hrvatski ban (1426-1432), dobije
od kralja Sigismunda Ostrovicu, koju taj vladar potvrdi 1434. godine uz bansku čast i
njegovim sinovima. God. 1437. otme novi ban Matko Talovac (1436— 1444) knezu Iva-
nu VI (comitem Angelum) sva mjesta koja je taj donedavno imao (Vj. Klaić, Krčki kne-

433

criptis villicis8 in districtu Jadrense. Que de jure spectant et pertinent i. d. d.
v. ser Petro Maynerio de Mediolano, habitatori Jadre, ibi presenti et plus of-
ferenti et danti pro vno anno incepto presenti, die dominico, tercio jullij, pro
precio ducatorum quinquaginta anni per ipsum persoluendorum domino ca-
merario Jadre in fine dicti anni pro quo fideiussit magister Nicola sar-
tor de Allece. Infrascripti soluunt ut infra:
Primo villici habitantes in villa Jelsane magne9 duo soluunt marturinas
et duo decimas.
Item villici omnes Jelsane parue10 soluunt marturinas et decimas11 do-
mino12 episcopo12 Scardone.12
zovi Frankapani I, Zagreb, 1901, 213, 221, 226), pa tako valjda i Ostrovicu, koju je svo-
jevremeno naslijedio od oca (Š. Ljubić, o. c. IX, MSHSM XXI, 91). Prema tome ne
odgovara Klaićeva tvrdnja da »poslije obladaše Ostrovicom Mlečani« (Vj. Klaić, Bri-
birski knezovi..., 13), iako su svim sredstvima nastojali da je se dokopaju (Š. Ljubić,
o. c. IX, MSHSM XXI, 234, 305, 377, X, MSHSM XXII (1891), 36, 43, 88, 106-108, 132,
147, 157, 188-194, 198, 220, 272).
8
Uopće je neshvatljivo kako je dr. N. Klaić došla na to da čak stavlja u moguć-
nost da bi se pod terminom »villici« imalo razumijevati »seoski suci, nazivani u katas-
tiku (S. Antoljak, o. c., Starine 42, 392, 393, 396) judices (villici se naime nazivaju seos-
ki suci u Slavoniji)«, te da onda opet pretpostavlja da »termin vilicus treba da označa-
va uopće stanovnike sela, odnosno kmeta« i na osnovi obojega stvara svoje primjedbe
o njihovim obvezama (N. Klaić, Stjepan Antoljak, Zadarski katastik 15. stoljeća. Histo-
rijski Zbornik IV/1 —4, Zagreb, 1951,281), kada i sam od mene izdani katastik (Starine
JA 42, Zagreb, 1950, 371—417), a i ovaj dokumenat iz 1435. godine i suviše očito poka-
zuju što su oni bili i koje su im bile obveze.
9
Po Bianchiju javlja se u dokumentima selo »Gelsane« od 1391. do 1565. godine i
njemu izgleda da je ono ležalo jugoistočno od Galovca (C. F. Bianchi, Žara cristiana II,
Žara, 1879, 412). Međutim mi to mjesto nalazimo već 1340 (T. Smičiklas, Codex diplo-
maticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae X, Zagreb, 1912, 531) i ono se spominje
čak 1575. (V. Solitro, Documenti storici sull'Istria e la Dalmazia I, Venezia, 1844, 259).
U izvoru iz 1455. stoji za to selo ovo: »... in villa Gelsane magne... confines: de borea
villa Tergici, de quirina partim villa Gorice et partim villa Galofci, de sciroco villa Gel-
sane parue partim et partim villa Veterinichi, de trauersa villa Camagnane et partim
villa Lemesame...« (Državni arhiv u Zadru (DAZ) — Spisi zadarskog notara (SZN) Ni-
colaus quondam Benedicti (1432-1469) b. I, f. I (16- 18. IV. 1455.). Veliki Jelšani po
mišljenju Barade »svakako su bili sjeverozapadni« dio »nekadanjeg jednog mjesta Jo-
šana« (M. Barada, Lapčani, Rad JA 300, Zagreb, 1954, 478, 479).
10
U izvoru iz 1431. godine stoji za to mjesto ovo: »... villa uocata Jelsane parue...
confines: de trauersa sunt mete ville uocate Nadin, de austro est villa uocata Lixane,
de quirina est uilla uocata Veteranich et de borea est uilla uocata Jelsane magna ...«
(DAZ-SZN Theodorus de Prandino (1403-1441) b. IV, f. V/4. 96-18. XII. 1431). Pre-
ma tome su Mali Jelšani bili između Nadina, Tinjskih Lišana, Veterinaca i nekadaš-
njih Velikih Jelšana, ili, kako piše Barada, to mjesto je bio »jugoistočni« dio »nekada-
njeg jednog mjesta Jošana« (M. Barada, o. c., 478, 479).
11
Križano.
12
Te su riječi mnogo kasnije dodane drugom rukom i tintom. Taj pak umetak
ima svoj historijat. Naime 16.1. 1434. kralj Sigismund, koji je još 1432. imenovao dese-
toricu braće, sinova već spomenutog bana Nikole IV. Frankapana, upraviteljima dal-
matinsko-hrvatskoga banata, potvrdio im je bansku čast i sve posjede i otada su oni
svi i »regnorum Dalmatiae et Croatiae bani« (Vj. Klaić, Krčki knezovi Frankapani I,
220 — 222). Međutim, Hrvatska Enciklopedija znade samo za banove Ivana i Stjepana
Frankapana (p. c. II, Zagreb 1941, 182). U tom svojstvu došli su i u Zadar, gdje im se
potužio tamošnji plemić »Armuros Begnich« (Begna) da skradinski biskup traži »u
434
Item villici comitis Vgrini13 in villa Ter9i9i14 soluunt decimas tantum et
non aliud.
Item villici ciuium de Jadra habitantes in Camegnane,15 Oschipach16 so-
luunt decimas et marturinas.
Item villici
Item villici ser Georgii de
Item villici duo in villa Pollixane17 soluunt marturinas tantum.
gnega y gnegouih dohodach od nichih chmetof sidechih, ehe ima na Malih Gielsancih,
/a u bischupy Scradinskoy, i ti gnegoui chemti danasgni dan chunu plachiagiu«, te ih
moli da oni odrede da li ima platiti tu desetinu ili ne. Usto im je predao i dvije isprave,
izdane »od stola lugchoga« i »capitula schradinschoga«. Nato se banovi »s mnosimi
heruati« 11. XII. 1434. dogovoriše i složiše da je »zachon heruacchi bischupie scradin-
sche, y tninsche« da svaki plemić koji ima pet kmetova ne plaća desetinu, a ako ih ima
deset, uzima od desetoga kmeta desetinu, dok onaj koji nema pet kmetova dužan je
plaćati desetinu (L. Jelić, Hrvatski zavod u Rimu, Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dal-
matinskog zemaljskog arkiva VI/1, Zagreb, 1902. 15). Iz te se presude dakle jasno raza-
bira zašto je to stavljeno poradi navedenog biskupa jer mu svi kmetovi u tom selu, ka-
ko smo vidjeli, nisu bili dužni davati desetinu.
13
Knez Ugrin Ugrinić »nobilis de Breberio de genera Subich«, član je plemena
Šubić, u kome je njegova obitelj imala kneževsku čast još od prve polovice 14. stoljeća.
On je bio sin pok. Nikole, a posjede je imao'ü lučkoj županiji (tako i grad i otok Rog
na rijeci Krki). Budući da se Ugrin 1432. zove naprosto »nobilis«, to se Klaiću čini »da
su Ugrinići u 15. stoljeću ili izgubili ili se odrekli naslova kneževskoga« (Vj. Klaić,
Hrvatska plemena od XII. do XVI. stoljeća, Rad JA CXXX, Zagreb, 1897,40,41). No tu
nema nikako pravo, jer se baš 1435. u toj našoj pergameni, a onda i u notarskom spi-
su iz iste te godine kao i 1436. i 1444. Ugrin zove »comes« (DAZ — SZN Theodorus de
Prandino b. V, f. VI, 24, 86a- 11. VII. 1435, 27. II. 1436 — SZN Johannes de Calcina
[1439-1492] b. II, f. III/II- 15. II. 1444). God. 1453. nalazimo ga još na životu sa sino-
vima, a već 1455. spominje se da je mrtav »comes Vgrinus Vgrinich de Rog de genere
Subich« (Ibid.-SZN Johannes de Calcina b. IV. f. VI, 374. b. V, f. VII/4, 170a- 16. IV.
1453, 26. XI. 1455). Iz jednog pak kodeksa koji se čuva u arhivu samostana konventua-
laca u Šibeniku također se jasno razabira da se Ugrinići i u 15. stoljeću stalno zovu
knezovi (F. Radić, Sredovječni pismeni spomenici u samostanu konventualaca u Šibe-
niku, Starohrvatska Prosvjeta VII/2. Knin, 1903, 53, 54).
14
To se selo nalazilo nekoć između Gorice i Vrčeva (S. Antoljak, o. c., Starine JA
42, 406), tj. po Baradi na sjevernoj strani Velikih Jošana (M. Barada, o. c., 479). God.
1403. ninski biskup povjerava župniku u »Stomorinauas« pobiranje desetine u Tercići-
ma i Kamenjanima (DAZ-SZN Articusius quondam Dominici de Rivignano
[1383-1416] b. II, f. IX-21. IV. 1403).
15
U notarskom spisu iz 1448. godine stoji da su »... villa Camegnane... confines:
de trauersa est villa Radobudichi, de sirocco est villa Vschipach, de quirina est villa
Jelsane partim et partim villa Lemesseuohrastie et partim villa Tercici, et de borea est
villa Podbariane...« (DAZ-SZN Simon Damiani [1440-1476] b. II, f. III/6-21. XII.
1448). Svakako je to mjesto bilo nedaleko od Tercića (gl. o Kamenjanima i S. Antoljak,
o. c.. Starine JA 42, 407), tj. po Baradi Kamenjani su graničili s Velikim Jošanima, i to
na sjevernoj strani (M. Barada, o. c., 479).
16
Ili »Uschipach«, nekoć selo jugoistočno od Kamenjana (kako se to očito vidi iz
bilješke 15), a istočno od Jošana (M. Barada, o. c., 479).
17
Polešnik ili Poličnik, selo 10 milja udaljeno od Suhovara, a zapadno 4 od Zemu-
nika (C. F. Bianchi, o. c. II, 333, 334, 336).
435
 Item villici tres illorum de Georgiis18 in villa Visso9ane19 soluunt martu- Item villici duo habitantes in villa Paricane30 soluunt decimas et martu-
rinas tantum. rinas
Item villici ser Zoilli de Fera,20 Matei speciarii, Budci Zanni, Petri Stan- Item villici ser Francisci de Nassis,31 judicis de Gluba,32 et aliorum nobi-
cich et sancti Frencisci21 de Jadra in villis Bachice22 et Sgnoa9i23 soluunt de- lium de Nona, habitantes in villa Jachaf9e,33 soluunt decimas et marturinas.
cimas et marturinas. Item sunt nonulli ciues et habitantes in ciuitate Jadre, qui debent solue-
Item villici quinque nobilium de Nona in villa Podue^e24 soluunt deci- re voischinas, quas soluebant castelanis Ostrom^e temporibus preteritis:
mas et marturinas. magister Simon barberius Benedictus quondam Zanini
Item villici tres nobilium de Nona habitantes in Chernise magna25 solu- Johannes quondam Ostoye27 mercarius
unt decimas et marturinas. ser Johannes ser Doymi de Matheus speciarius
Item villici ser Gregorij Merganich,26 Johannes Ostoye27 et Gregorij Cri- Grisogonis34 Gregorius Merganich
sancich in villa Lissane28 debent soluere. ser Doymus quondam ser
Maphei de Zadulinis36 Simon Sara9inich35
Item villici habitantes sub Nadino,29 qui sunt prius soluebant castelanis ser Marcus de Nosdrogna37
Ostroui9e, debent soluere decimas et marturinas. ser Simon de Nosdrogna38 Laurentius Drasmillich draparius
seir Georgius de Grubogna39 Petrica Caualaro
seit Jacobus quondam Johannis Jacobus de Bononia
Vodanich41 magister Johannes lapicida40
18
Öd 13. stoljeća vrlo istaknuta zadarska plemićka obitelj, koja je za vrijeme
hrvatsko-ugarske vladavine u tom gradu (1358—1409) imala najveće časti. Kralj Ludo-
vik I. darovao je toj obitelji sela Krbavaclug i Visočane. Za mletačke vladavine uz osta-
lo konfiscirani su joj i ti posjedi (S. Antoljak, o. c., Starine JA 42, 403, 404, 383, 384). 30
19
Selo kraj Radovina (S. Antoljak, o. c.. Starine JA 42, 406). Poricani su ležali nekada također u okolici Radovina (S. Antoljak, o. c., Starine
20
Član zadarske plemićke obitelji koja se spominje već u 12. stoljeću, a od 18. no- JA 42, 407).
31
si ime Fondra-Ferra. Zoillus de F. je bio neko vrijeme sudac u Zadru (S. Antoliak o c Clan ugledne zadarske plemićke obitelji koja se javlja u izvorima od 12. do 19.
Starine JA 42, 401). stoljeća (S. Antoljak, o. c., Starine JA 42, 404).
32
21
Crkva i samostan sv. Franje u Zadru (C. F. Bianchi, o. c. I Žara 1877 Ljuba ili Ljubač kraj Nina (S. Antoljak, o. c., Starine JA 42, 416).
359-372). 33
»Jacauce« ili »Jacauze«. Čakavci nalazili su se u okolici »Chernise« (DAZ-SZN
22
Nekoć selo u okolici Radovina (S. Antoljak, o. c., Starine JA 42, 407, 416), a bli- Johannes Philippus Raymundus [1487- 1516] b. I, f. 1/1-21, 26. VII, 22, 23. VIII, 24.
zu Kamenjana (T. Smičiklas, o. c. XI [1913], 465). XI. 1507), a u blizini Ražanca (S. Antoljak, o. c., Starine JA 42, 406).
34
23
Nekada je ležalo to selu u blizini Kamenjana (S. Antoliak, o. c.. Starine JA 42 Od 12. stoljeća dalje vrlo istaknuta obitelj u Zadru (S. Antoljak, o. c., Starine JA
383,407). 42, 406).
35
24
Podvršje u okolici Nina (S. Gunjaca, Repertorium actuum domini Antonu de 1 on je bio plemić iz roda Virević, koji je imao neke zemlje u selu Jagodnje u
Zandonatis olim publici et iurati notarii Jadre, Starine JA 42, 315; A. Maschek, Geo- blizini Polače (DAZ —SZN Articusius quondam Dominici de Rivignano b. III, f.
graphisch-statistische Repertorium der bewohnten Orten im Königreiche Dalmatien IX-27. II. 1403 — SZN Nicolaus quondam Benedicti b. II, f. 1-7. V. 1444).
36
auf Grund amtlicher Daten bearbeitet, Zara, 1888, 145). Član zadarske plemićke obitelji koja se javlja u dokumentima od 13. do 17. sto-
25
Bianchi drži da je nekadašnje selo »Karniza« u ninskom kraju možda isto što i ljeća (S. Antoljak, o. c., Starine JA 42, 403).
37
»Cerneša« (C. F. Bianchi, o. c. II, 421). U dokumentu od 1473. nailazimo na »Chernisse Član poznate zadarske plemićke obitelji koja se spominje od 13. stoljeća dalje.
grande« ili »Crenisse grande« (G. Praga, Atti e diplomi di Nona [1284-1509], Estratto Marcus de N. se javlja zadnji put u dokumentima 1459. godine. Zajedno sa svojim bra-
dell'Archivio Storico per la Dalmazia, v. XXI —XXII, Roma 1936, 108), a 1531. spomi- tom posjedovao je selo Biljane (S. Antoljak, o. c.. Starine JA 42, 403).
nje se »Cerniche« u neposrednoj blizini Privlake (DAZ —SZN Michael de Zandonatis 38
God. 1443. dopustio mu je mletački dužd da pode hrvatsko-ugarskom kralju da
[1529-1540] b. I, f. 1/3-6. V. 1531.). Međutim mi pretpostavljamo da je Velika »Cher- obrani svoja prava koja mu je ugrozio kod vladara knez Ugrin. God. 1459. spominje se
nise« bila ondje gdje je danas Krneza ispod Ljube. zadnji put kada i Marcus de N. (S. Ljubić, o. c. IX, MSHSM XXI, 169, X, MSHSM
26
O njemu gl. opširno: S. Antoljak, Veze između Zadra i Rijeke u Srednjem vije- XXII, 146).
ku. Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci II, Rijeka, 1954, 13, bilj. 35. 39
Član ugledne zadarske plemićke obitelji, koja se javlja u dokumentima od 13.
27
Možda brat zadarskog notara Jacobusa quondam Ostoie (1427 — 1445), čiji se stoljeća dalje. Georgius de G. se spominje još 1397, 1405. i 1436. godine (S. Antoljak, o.
spisi čuvaju u DAZ-u. c., Starine JA 42, 403, 417, 396).
40
28
Iz bilješke 10 vidi se da su Lišani (Tinjski) u blizini Veterinaca, a južno od Ma- Teško je odrediti koji je to »Johannes lapicida«, jer se u 15. stoljeću više njih ta;
lih Jošana (M. Barada, o. c., 478, 479). Inače i danas postoji mjesto Lišani (Tinjski). ko zove u Zadru. No to će biti po svojoj prilici »magister Johannes condam Vlađislaui
29
Barada tvrdi da izraz »sub castro Nadino« znači »t. j. u Lapcu« (M. Barada, o. lapicida, habitator Jadre«, koji se javlja u jednom notarskom spisu iz 1434. godine
c., 480), što ne stoji jer se Lapac nalazio u okolici Karina (DAZ — SZN Johannes de Sa- (DAZ-SZN Nicolaus de Ho [1433-1436] b. I, f. 1/3-6. III. 1434).
41
lodio [1455-1501] b. II, f. II/7-2. X. 1480.). Prema tome izraz »sub Nadino navodi se »Jacobus Johannis dictus Vodanich«, zadarski pučanin i brijač, koji je 1414. go-
u listinama kao mjesto, a naziva se i »villa vocata Podnadin« (gl. DAZ — Spisi zadar- dine s još nekim svojim sugrađanima bio otpremljen kao talac u Veneciju, odakle je
skih notara 14. i 15. stoljeća). pušten iduće godine (S. Ljubić, o. c. VII, MSHSM XII, Zagreb, 1882, 183, 209).

436 437
man Moicouicn
Štipan Stoicouich deVissocane " "eius frater
de
sastavljen na pergameni. Mi nećemo ulaziti u pitanje zašto Klaić nije naveo i
Martin Stoicouich Juray Ra9ich de Nadino onu vrlo važnu tiskanu listinu od 9. IX. 1403,50 već ćemo pustiti da nam ona
Matheus Vidouich Johannes Cucich4244de Nadino sama prvo govori. Iz nje doznajemo da je zadarski građanin Ivan »Merzari-
Paulus Jocouich us« pok. Jurmana bio uputio pismenu molbu kralju Ladislavu, koji je tada
Clapaf Calafatich de Biglane43 Jacobus Zuuellich de Nadino
Mirenus Grauanich boravio u Zadru. U toj je molbi izložio da ima neke zemlje51i posjede »in co-
Štipan Vrasiamati mitatu castri Ostrovize«, i to u selu Bistrovini (Bistronina) i pod Nadinom
Georgius Guerceuich Franollus Stranillich
Nicolaus Drascouich45 (sub Nadino). Kako su od njega zbog tih posjeda silom nastojali utjerati os-
Nicolaus Vrbani de Pisis trovički kaštelani marturinu i vojšćinu, premda se to kosilo s kraljevskim
Dagnina Dominicus Sincouich
heredes Crai sartoris Pribchi sloboštinama i povlasticama grada Zadra, po kojima su sam grad, pa svi nje-
Damianus Spingarillich govi distriktualci52 i pučanstvo bili oslobođeni od plaćanja marturine i voj-
Mateus Becich šćine, bio je kralj zamoljen da imenovanom udijeli posebnu milost, te da bu-
Nicola Becich de Nadino.46 de oslobođen i oprošten tada i ubuduće od davanja navedenih i ostalih daća
kaštelanima Ladislavova grada Ostrovice, kao i da se on, njegovi baštinici i
nasljednici i njihovi kmetovi zbog toga više ne prisiljavaju. Budući da je taj
2. Ivan oio,mnogo puta od Hrvata primoravan i prizivan na sud stola u Podgra-
du (ad Juäkhim Sedis de Podgradye),53 moli se također kralj da imenovano-
I dok Klaić za Slavoniju nalazi brojne podatke o plaćanju marturine, me dopusti da ga onamo više nitko ne može tjerati ili zvati, jer je to protiv
»nema za Hrvatsku od Gvozda pak do Neretve za čitava tri prva stoljeća47 ni- sloboština i povlastica spomenutog grada Zadra, te ako tko ima nešto protiv
jedne vijesti, po kojoj bi se moglo nagađati, da se u isto vrijeme plaćala mar- njega, neka pred zadarskim rektorima zahtijeva. Na to je kralj naložio ostro-
turina i u toj kraljevini. Tek za XV. stoljeće« našao je »tri podatka«,48 koja je vičkim kaštelanima i potkastelanima, kao i sucima i službenicima stola u
detaljno podvrgao svojoj kritici i ustvrdio da oni »ne dokazuju ništa«, te da Podgradu, da se Ivan, njegovi baštinici i nasljednici kao i njihovi kmetovi ne
se prema tome može »pouzdano zaključiti da marturina kao javna zemaljska sile na plaćanje marturine i vojšćine, budući da se to kosi s povlasticama, op-
daća u kraljevini Hrvatskoj između Gvozda i Neretve nije postojala.« Dok rostima od javnih dužnosti i daća, i sloboštinama, podijeljenim od njegovih
kralj oprašta brojne korporacije, pojedine velikaše i plemiće u Slavoniji od prethodnika ugarskih kraljeva gradu Zadru, njegovim distriktualcima i pu-
plaćanja marturine, »nema takvih primjera49 u Hrvatskoj osim jednoga, koga čanstvu, oslobođenom od plaćanja navedene marturine i vojšćine. Ujedno je
smo malo prije objasnili,« piše dalje Klaić. Iz toga izlazi da bi ovaj naš do- napose upozorio i službenike stola u Podgradu da Ivana i njegove baštinike i
kument iz 1435. godine bio onda zapravo četvrti podatak. Međutim to nije nasljednike više nikada ne zovu pred sebe u bilo kojoj stvari, već ako što
tako jer iz 15. stoljeća imamo ne samo 3 nego 4 isprave, koje su tiskane mno- imaju protiv njega, neka to onda pred rektorima u Zadru zakonski zatraže.54
go prije navedene Klaićeve radnje o marturini, plus evo sada i ovaj naš spis Svakako je dakle očito da su i u Hrvatskoj kao i u Slavoniji kmetovi pla-
ćali marturinu ili »kunu«, povezanu s plaćanjem crkvene desetine svome
42
područnom biskupu. Samo ta marturina po mišljenju Klaića nije bila neka
On je bio sluga kod zadarskog plemića Jakova de Raduchis i njega su kao taoca opća zemaljska daća koja bi ulazila u kraljevsku ili bansku blagajnu kao u
također 1414. godine s nekim pučanima bili otpremili u Veneciju (S. Ljubio, o. c. VII
MSHSM XII, 183). Slavoniji, nego naprosto dohodak kmetova gospodi i čak neka odšteta nižih
43
Biljane Gornje i Donje (A. Maschek, o. c., 263, 264, 150, 2), koje se nalaze u blizi- službenika velikašima za uživanje darovanih posjeda. U Slavoniji je zagre-
ni Smilčića, a istočno od Zemunika (M. Barada, o. c., 492). bački biskup primao punu desetinu od svekolike banske ili kraljevske »kuno-
vine« (marturine), koja se u njegovoj biskupiji plaćala, a usto je zbog kraljev-
44
»Jacobus Zuuellich« je bio »de genere Camenagnini« i imao je zemlje u neka-
dašnjem selu Kokičani (DAZ -SZN Johannes de Trottis [1404- 1427] b. I, f. III/l -10.
IX. 1408), koje se nalazilo između »Uschipach«-a i Nadina (T. Smičiklas, o. c. X, 531) ili
po tvrđenju Barade sjeveroistočno od današnjeg puta iz Zemunika u Lišane, a na jugo- 50
Note cronologiche e documenti raccolti da Giovanni Lučio Traguriense, Bullet-
zapadnoj strani Nadinskog blata (M. Barada, o. c., 478, 479). tino di archeologia e storia dalmata VI/4, Spalato, 1883, 56 — 58.
45
On se spominje i 1436. kao zadarski građanin (DAZ —SZN Jacobus quondam 51
Svakako je bila nekoć u okolici Nadina i u blizini Kokičana (DAZ — Spisi zadar-
Ostoie b. I, f. 1/4-5. IX. 1436). skog kneza Mare' Antonio Contarini [1528-1531] I, 23a- 10., 20. VIII. 1530).
46
DAZ — Datia et incantus ciuitatis Jadre et eius districtus (1431 — 1454), 26, 52
Stanovnici koji žive na području distrikta zovu se »districtuales« ili »homines«,
26a —3. VIII. 1435. Taj je dokument pisan rukom zadarskog notara Theodorusa de a nisu »cives« tj. integralni sastavni dio općine ili »habitatores« (ako stalno borave na
Prandino. tlu općine). Districtuales i homines bili su obrađivači zemlje koja je pripadala stanov-
47
Tj. od 12. do 14. stoljeća. Međutim, ipak postoji dosta loše sačuvana i čitljiva is- nicima grada. Stanovali su u selima i naseljima, i u raznim oblicima ovisnosti o vlasni-
prava kralja Ludovika I (15. II. 1360. ili 1361. g.), tiskano 11 godina iza te Klaićeve rad- ku zemlje obrađivali su zemljište (M. Brandt, Wyclifova hereza i socijalni pokret u
nje, kojom taj vladar oslobađa plemiće grada Zadra od plaćanja marturine (T. Smičik- Splitu krajem XIV. st., Zagreb, 1955, 183, bilj. 287. i 288).
las, o. c. XIII [1915], 91, 92). 53
Podgrađe (nekadašnja rimska Asseria), danas odlomak sela Perušića u blizini
48
Tj. već tiskane isprave od 18. IV. 1401, 11. XII. 1434. i 1499. godine. Benkovca, u kome se sastajao i plemićki sud Lučke župe (Miscellanea II — IV, Zadar,
49
o. c.. Rad JA 157, 159-161. 1953, 42, bilj. 3).
54
Note cronologiche e documenti ..., Bullettino ..., VI/4, 56 — 58.
438
439
 COLLECTING THE MARTURINA*, THE CHURCH TITHE AND THE
skih darovnica pobirao čitavu »kunovinu« i na nekim svojim imanjima gdje VOJŠĆINA** IN THE ZADAR DISTRICT (1435)
su kmetovi tu daću izravno njemu davali. Nadalje su tu kraljevi opraštali od
davanja marturine svjetovne i crkvene velikaše, dapače i niže plemiće, te su
oni onda svu tu daću sami pobirali od svojih kmetova i sebi je pridržavali.55 Summary
Iz zadarskog distrikta imamo dakle ukupno četiri tiskana dokumenta
koji nam govore o marturini ili »kuni«, vojšćini i desetini,56 a naš dokument In the historiography of the first half of this Century, according to Vje-
iz 1435. godine je dosada najopširniji o tim trima daćama. koslav Klaić, the predominant opinion was that the marturina had not been
paid in the region from Gvozd to the Neretva. On the basis of four docu-
Prije tog vremena (tj. 1435.) ostrovički kaštelani57 su ubirali od kmetova
ments, the author proves that it was paid in the year 1403 and later. It was
zadarskog distrikta i crkvenu desetinu i marturinu kao i vojšćinu. God. 1435.
called »kuna« (märten) and was paid along with the vojšćina and the church
dobio je u zakup od zadarskog kneza i kapetana tamošnji građanin Petar
tithe in the Zadar district, where there is much evidence concerning dues.
Majnerije iz Milana da ubire sve tri te daće od kmetova navedenog distrikta.
Antoljak mentions villages in Kotari where all three kinds of dues were be-
Interesantno je da su kmetovi u nekim od već spomenutih sela plaćali i dese-
ing paid. The serfs paid both the tithe and the marturina, and the vojšćina
tinu i marturinu (Veliki i Mali Jelšani, Kamenjani, Uskipah, Bašćica, Snoja-
ci, Podvršje, Krneza, Lišani, Nadin, Poricani, Ljuba, Čakavci), a u drugima was paid by some town dwellers.
samo marturinu (Poličnik, Visočani) ili samo desetinu (Tercići), dok je oko
38 zadarskih građana i stanovnika davalo vojšćinu.
Budući da se ninski biskup smatrao povrijeđenim u svojim pravima
zbog ubiranja desetine58 na taj način, on se požalio u Veneciju i dužd je 1436.
godine naredio zadarskom knezu Jakovu Barbadicu i kapetanu Zanotu Cal-
bu da tu stvar ispitaju. Tom prilikom su se preslušali i neki ugledniji svjedo-
ci koji su se svi izjasnili u prilog biskupu.59 Kako se to pitanje svršilo, nije
nam poznato. No svakako je bilo povoljno za ninsku crkvu jer već 1455. godi-
ne biskup Natalis II. daje u zakup desetinu u svojoj dijecezi zadarskom gra-
đaninu Antoniju Ostojiću.60
Još nešto. U zadarskom distriktu (jednom dijelu lučke županije) ubirala
se dakle od kmetova napose desetina, a napose marturina, dok vojšćina sa-
mo od nekih zadarskih građana i stanovnika. Stoga se ne može odnositi i na
61
ovaj kraj Klaićeva tvrdnja da su od marturine »biskupi desetinu dobijali.«

55
Vj. Klaić, o. c., Rad JA 157, 159, 160, 183, 188.
56
Note cronologiche e documenti ..., Bullettino .... VI/4, 56 — 58; S. Ljubić, o. c.
IX, MSHSM XXI, 89 — 91 (Začudo i tu ispravu ne donosi Klaić u svojoj navedenoj rad-
nji); L. Jelić, o. c., Vjestnik ... IV/1, 15.
57
Oni se 1419. godine čak nazivaju i «... castellani castri Ostiruice et comites Lu-
ke ...« (Arhiv Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu-D-VIII/
^2-82-22. II. 1419; Note cronologiche e documenti .... Bullettino ... VI/5, 77).
58
On je držao da je ima pravo ubirati u Tercićima, Kamenjanima, Radobudiću,
Biljanima, Učiteljavasi, Bašćici, Snojacima, Krnezi i Podvršju (S. Ljubić, o. c. IX,
MSHSM XXI, 90).
59
S. Ljubić, o. c. IX, MSHSM XXI, 90, 91. * marturina: payment of dues in märten für in the middle ages
60
D. Farlati, Illyricum Sacrum IV, Venetiis 1769, 222. ** vojšćina: army dues
61
Vj. Klaić, o. c., Rad JA 157, 160.
441
440
DALMATINSKI KULTURNI KRUG
 »ARTIUM ET MEDICINAE DOCTOR«
FEDERIK GRISOGONO, NJEGOVA OBITELJ
I JAVNO DJELOVANJE U ZADRU
(PRILOG PROUČAVANJU STARIH ZADARSKIH PLEMIĆKIH PORODICA)

1.
Kada sam pročitao opširni rad dr M. D. Grmeka Prinosi za poznavanje
života i rada zadarskog renesansnog liječnika, kozmografa i astrologa Fede-
rika Grisogona,1 nijesam bio siguran da li ću nešto više moći kazati o tome
istaknutom Zadraninu i poznatom renesansnom piscu i njegovoj obitelji.
No u toku intenzivnog proučavanja arhivske grade i određene literature
ipak sam se uvjerip da tu postoji nekoliko problema i pitanja koje treba osvi-
jetliti i riješiti i da treba provesti neke nadopune o samoj obitelji Grisogono
i o njenu najistaknutijem predstavniku na području evropske medicinske
nauke, dru Federiku.

2.
Obitelj Grisogono u Zadru mnogo je starijega porijekla od istoimene po-
rodice u Splitu,2 iako za ovu drugu poznata putopisateljka Ida von Dürin-
3
gsfeld piše da je to bila bizantinska obitelj.

1
Radovi instituta JAZU u Zadru, XV, Zadar 1968, 61 -90.
2
Dr O t t o G r i s o g o n o , koji živi u Rimu, još je 1955. godine napisao knjigu
o porodici Grisogono do svoga vremena pod naslovom Die Chronik meiner Familie.
Od nje se jedan primjerak kao rukopis (na pisaćoj mašini) čuva u Muzeju grada Splita
pod sign. II c3. Ovaj rukopis ima 123 strane. Iako se autor za ovu svoju kroniku poslu-
žio i arhivskim materijalom iz Historijskog arhiva u Zadru, ona je napisana diletant-
ski i dosta nenaučno, naročito s obzirom na zajedničko porijeklo porodice Grisogono
u Zadru i Splitu. Inače, u tom rukopisu je sasvim kratko naveden i doktor Federicus
Chrysogonus
3
u vezi s nekim njegovim radovima (o. c., 33, 34).
(I. v o n D ü r i n g s f e l d , Aus Dalmatien l, Reise Skizzen IV, Prag 1857, 77)
»... aus der byzantinischen Familie der Grisogno (sie! S. A.)...«).

445

Naziv porodice »de Grisogono« dolazi od imena sveca zaštitnika grada
Zadra »Chrysogonus« ili »Grisogonus«. Naime, to je ime koje vrlo često sus-
rećemo u Zadru počev od 12. stoljeća.4
Od kraja toga stoljeća pa nadalje spominje se ova porodica. Njen prvi
član Cossa (deminutiv od Cosmas) Grisogoni (1190—1208).5 God. 1260. javlja
se kao rektor i prokurator grada Zadra Martin »de Grisogonis«, 1277. i 1279.
egzaminator Federicus »Grissogoni« ili »Grisogoni«,6 a 1283. medu zadar-
skim plemićima susrećemo Marinusa d'Chrisogono.7
God. 1289. nailazimo u spisima zadarskih notara na Domina »de Griso-
gono« ili »Grisogoni« i na njegova sina »Johanne Domini de Grisogono«. Iza
1289. javljaju se u istim spisima ponovno Federicus »Grisogoni« te kao egza-
minator Johannes Grisogoni, a još u toku 1289. i nešto i iza nje pak Maurus
»condam Grisogoni de Mauro« ili samo kao »Maurus Grisogoni« (1289,
1297), a 1290. »Barte filius condam Mauri Grisogoni de Mauro, ciuis Jadre«.8
Prema ovim podacima Federiku bi mogao biti brat samo Maurus, a ne i Bar-
te, kako piše Jireček9.
Isto tako Jirečekovo povezivanje obitelji Grisogono sa zadarskim kne-
zom Maurusom iz 1181. g.,10 kome bi po Grmeku onaj Grisogonus de Mauro
bio »sin ili vjerovatnije praunuk«,11 vrlo je nesigurno jer za to nema nikak-
vih stvarnih dokaza u izvorima.
U popisu zadarskih plemićkih porodica od 1283. g., čiji je prijepis iz
1762. g., uporedo s prezimenom Grisogoni nalazi se i ime obitelji »de Barto-
lazis«12 dok u istoimenom popisu iz 1283, koji je ponovno vraćen u sarkofag
sv. Šime, stoji samo prezime »Grisogono«,13 a i »Bartolomei«,14 što može
značiti kasniji naziv »Bartholazi« ili »Bartolazzi« ili čak »Bartolačići.«15
4
C. J i r e č e k , Die Romanen in den Städten Dalmatiens während des Mittelal-
ters II, Denkschriften der kaiserlichen Akademie der Wissenschaften 49, Wien 1904
39, 30.
5
C. J i r e č e k , o. c., III, 32, II, 31, III, 32.
6
T. S m i č i k l a s , Codex diplomaticus regni Croatie, Dalmatie et Slavoniae
(SCD,) V, Zagreb 1907, 160, VI (1908), 217, 295.
7
Arhiv JAZU u Zagrebu — II b 169 — Jadrensium nobilium civium nomina et
cognomina saec. XIII — XIV. Copia tratta da m'altra antica data mi copiare da Sigr Co.
Faustini Fanfogna li 9 Genno, 1762, str. 1: Nota Domorum Nobilium, Jadra, qui repari-
ebantur in 1283. tempore quo D. D. Venet. Jadre Dominabatur.
8
M. Z j a č i ć .Spisi zadarskih bilježnika Hentika i Creste Tarallo (1279— 1308),
Zadar 1959, 117, 164, 177, 28, 64, 11, 142, 152, 66, 18, 98, 126, 174, 93, 212.
9
C. J i r e č e k , o. c., II, 36, III, 41.
10
C. J i r e č e k , o. c., 111,41.
11
M. D. G r m e k , o. c., Radovi ..., XV, 61.
12
Arhiv JAZU u Zagrebu — II b 169 — o. c., Copia ..., str. 1.
13
Naime, među »Nobiles Jadertini« navedeni su po L. Jeliću: Martinus de Griso-
gonis i Ciprianus de Bartholomeis (L. J e l i ć , Moći sv. Šimuna Bogoprimaoca u Za-
dru, Rad JAZU 145, Zagreb 1901, 196, 205), dok se kod Sabalicha, koji po Fondri (Lista
trovata mell'arca di S. Simeone) donosi popis ovih porodica, ondje našla samo obitelj
»Bartholomeis« (Guida arheologica di Žara, Žara 1897, 2), a »Grisogono« nema!
14
A. de B e n v e n u t i , Stona di Žara dal 1409 al 1797, Milano 1944, 201.
15
Gl. C. J i r e č e k , o. c., II, 32.
446
Iza 1283. pa do 20-ih godina 14. stoljeća redaju se imena: Filip, sin pok.
Bartolomeja,16 Barte (Bartolomej)17 i Federik (Frederik) »de Grisogono«.
Tako prvi ima posjed kod Crnoga i Ozrinja, drugi pak, koji je ujedno i
egzaminator (1302), pored kuće u Zadru i imanja kod istoga mjesta Crnoga
posjeduje i solane na Pašmanu.18 Zajedno s Mihovilom Skolaturom, Madi-
jem Varikašom i Petrom Matafarijem Bartul Grisogono sklapa mir sa, mle-
tačkim opunomoćenicima pred Zadrom i priznaje mletačku vrhovnu vlast uz
14 uvjeta.19 Treći pak član ove obitelji, Federik, posebno se ističe medu za-
darskim plemićima, i to kao izabrani gradski funkcioner,20 dok se 1318. spo-
minju sinovi pokojnoga Federika »Grisogoni de Mauro«: Andrija, Mauro, Fi-
lip i Petar, čiji je stric bio već spomenuti Bartolomej »de Grisogono de
Mauro«.21
U notarskim spisima 1322. javlja se kao egzaminator Andrija, sin Federi-
ka »Grisouano«, a 1330. govori se o Andriji pokojnog Federika. U svojstvu
suca egzaminatora Andrija vrši tu funkciju i 1332. g. Imao je neku neobrađe-
nu zemlju kod Gaženice. Njegova žena se zvala Tomasina, bila je kći Stane i
pok. Ivana Rainerija de »Varicassis«. 1335. g. Tomasina nije u životu. Andrija
je imao braću: Petra, također egzaminatora (1340), i Mavra, viteza (millite),
te Filipa, koji je posjedovao neko imanje na otoku Pagu.22
Iza ovih ličnosti redaju se u zadarskim notarskim aktima: Mavro pok.
Bartolomeja de Grisogonis, te Franjo pok. Barte »de Grisogonis«, oženjen
Pelegrinom, kćerkom zadarskog plemića Cosse de Saladinis, za kojeg 1347.
piše da je već umro, a onda se spominje Bartolomej pok. »Mauri Bartholo-
mei de Grisogono« (1340) ili »de Grisogonis« (1341).23
Nešto kasnije opet nailazimo na imena: Bartolomej »Mauri de Grisogo-
nis« u svojstvu egzaminatora, te na Federika Filipova »de Grisogonis« kao
suca egzaminatora, pa onda na Grisogona »Andree24 Frederici de Grisogo-
25
nis« i na Ivana pok. Petra »de Grizogonis«.
16
On je 26. II 1326. g. sastavio svoju oporuku (Historijski arhiv u Zadru (HAZ) —
Testamenti presentati nella cancellaria de conti di Žara dall'anno 1318. all'anno 1692
vol. I — Prijepis oporuke iz 17. st.).
17
On je svoju oporuku sastavio 30. VI 1325. g. (HAZ — Testamenti... de Žara ...
— Prijepis iz 17. st.).
18
SCD VII (1909), 124, 125, IX (1911), 314, VII, 374, VIII (1910), 33, 254, 577, 267,
IX, 211.
"A. S t r g a č i ć , Zadarsko-mletački rat godine 1311-1313. i pogibija mletač-
kog admirala pod Zadrom, Pomorski zbornik, II, Zadar 1962, 1606, 1607.
20
SCD VIII, 55, 99, 270.
21
HAZ — Testamenti nella cancellaria de conti di Žara ... l -6. IX 1318. Prijepis
iz 17. st.
22
SCD IX, 86, 494, X (1912.), 2, 15, 207, 553, 320, 392, 377.
23
SCD X, 64, 226, 154, 414, 472, 580, 590, 625, 642, XI (1913), 32, 398, 540-542, X,
518, 615, 226.
24
U jednom prijepisu popisa imena i prezimena zadarskih plemićkih porodica iz
1283. i 1346. g. nalazimo pod 1346. po abecednom redu i na: Andreas de Grisogonis,
Cresius de Grisogonis, Androlus Cressij Fr. de Grisogonis, Federicus eijus Fil. de Gri-
sogonis, Joannes de Grisogonis, Cressolus ejus Fr. de Grisogonis.. . (Arhiv JAZU u Za-
grebu — II b 169 — Jadrensium ... — Copia tratta d'una antiquissima Scritt, dele No-
447
 Poslije ponovnog povratka Zadra pod ugarsko-hrvatskog kralja, jedan
od rektora koji su upravljali ovim gradom postao je 1358. g. Bartolomej, sin
Maura »de Grisogono« ili »de Grisogonis«. On je imao u posjedu Suhovare, a
neka njegova zemlja bila je i u blizini Paprata.
Gotovo u ovo isto vrijeme ističe se medu članovima porodice »de Griso-
gonis« Ivan »aule regie miles«. On je ujedno bio od 1359. do 1365. knez Nina,
a od 1364. nadalje knez Splita.
Kao prokurator Zadra spominje se 1359. g. i Berthinus »de Grisogono«,
a te iste godine i »ser26 Mauro de Grisogono«.27 Sam pak Ivan i Mauro, bašti-
niti »Petri Frederici de Grisogonis«,28 i Mauro, »Andree Frederici de Griso-
gonis«, posjedovali su neka pasišta u blizini Suhovara, a Bartolomej, koji vo-
di čak spor s opatom sv. Krševana u Zadru, 1366. ponovno je jedan od rekto-
ra ovoga grada, čiji je pak tribun Andrija »de Grisogono«.
U izvorima se dalje ponavljaju imena članova porodice »de Grisogonis«
iz prijašnjih godina i stoljeća, kao što su: Ivan, Mauro (sin pok. Franje),29 te
ser Bartolomej ili ser Barte pok. Maura, a onda ser Grisogono pok. Andrije
Fridrihova. Čak ovaj Barte ima solane u paškoj uvali i postaje knez Paga, a
Mavro, čija se majka zvala Pelegrina, posjeduje zemlju na Pašmanu i kod
Kopralja te imanje i kmetove u selu Komoranima. I on je jedan od rektora
Zadra a tu funkciju vrši 1369. g. i Grisogonus de Grisogonis.30
Inače Mauro, sin pok. Petra »de Grisogonis«, 1370. i 1376. javlja se u spi-
sima u svojstvu suca i suca egzaminatora, a njegov imenjak ser Maurus, sin
Andrije »de Grisogonis«, kao sudac »curie maioris Jadre ad ciuillia«, dok
Bartolomej pok. Maura31 »de Grisogonis« ima zemlju kod Kopralja kao i
njegov brat Barte. Onaj pak Ivan »de Grixogonis«, kraljevski vitez i zadarski
građanin, ostavio je sina ser Andriju, koji je poslije očeve smrti (1378) bašti-
nio neke zemlje i sela u okolici Zadra. Interesantno je da se sin Grisogona
»de Grisogonis« ili »de Grisogonis«, koji je 1375. sudac »curie maioris Jadre
ad ciuillia«, zvao Federik. On je vršio nekoliko godina službu suca egzamina-
tora. Istu funkciju obavlja i 1376. Ivan pok. ser Maura.32
mi e Cognomi delle Casate Nobilta di Žara dell A° 1283 e del 1346. — Prijepis iz II
polovice 18. st.).
25
SCD XI, 308, 311, 327, 40, 401, 531.
26
Bizantinski »kir« (dominus) odgovara nazivu »ser«, koji se udomaćio u Dalma-
ciji u 14. stoljeću (K. J i r e č e k , Istorija Srba II, Beograd 2 1952, 61).
" SCD XII (1914), 470, 514, 515, 553, 584, 629, XIII (1915), 110, 137, 433, 395, 485,
XII, 555, 582.
28
Ivan »quondam Petri Federici de Grisogono« javlja se već 1349; te iste godine
govori se u izvoru o zemlji njegova pokojnoga oca u uvali sv. Ivana (HAZ — Spisi za-
darskih notara (SZN) Franciscus de Placentia (1319-1350), 11 (25. XI 1349), 14 (30. XI
1349).
29
On je napisao stoju oporuku 8. IV 1370. g. (HAZ — Testamenti ... de conti di
Žara ... I — Prijepis iz 17. st.).
30
SCD XIII 247, 236, 586, 31, 249, 465, XV (1934), 101, 102, XIII, 381, XIV (1917)
22, 89, 54, 89, 162, 195, XIII, 381, XIV, 405, 100, 101, 163, 402, 210.
31
On je pak sastavio svoju oporuku 2. VI 1361. g. (HAZ — Testamenti... I. — Pri-
jepis iz 17. st.).
32
SCD XIV, 295, 404, XV, 237, 246, 278, 343, XIV, 175, 426, 405, XV, 342, 360, 112,
113,88,345,347,358,174,177.
448
Međutim, iz oporuke od 29. I 1380. doznajemo da se njen sastavljač ta-
kođer zvao Federik. Samo on je bio sin Bartolomeja »de Grisogonis«.33
Kao što je poznato, ugarsko-hrvatski kralj Ludovik Veliki mirom u Za-
dru (18. II 1358) dobio je od Venecije čitavu Dalmaciju »od sredine Kvarnera
sve do meda grada Drača« sa svima gradovima, zemljama, tvrđavama, otoci-
ma, lukama i pravima. Time je zagospodario i Jadranskim morem, na kojem
je odlučio stvoriti jaku ratnu mornaricu.
Prvi admiral ove mornarice bio je zadarski građanin Jacobus de Cessa-
no34 ili »de Cesanis«, koji se 1359. g. zajedno s Ivanom »de Grisogonis« spo-
minju kao »aule regie milites«.35 tj. vitezovi ugarskog dvora. Poslije Jakova
slijedili su sami stranci kao admirali ove ne baš velike mornarice, na čelu ko-
je se 1383. spominje zadnji put kao admiral Simon de Auria (Doria) iz Geno-
ve. Otada pa do 1401. g. Vj. Klaić pretpostavlja da je vjerojatno bio admiral
Matija »de Petrache« iz Splita (1385 -1397), što nije točno jer se on navodi
samo kao knez otoka Brača, Hvara i Korčule.36 Naime, iz izvora saznajemo
da je 1390. bio »miles regis et admiratus »zadarski građanin Ivan »de Griso-
gonis«.37 Ali on38 nije identičan s ocem ser Andrije, koji je, kako smo vidjeli,
također bio kraljev vitez, ali za njega je navedena još 1378. g. da nije u živo-
tu.39
Ivan »admiratus regis« javlja se i 1404. g. u pergamenama zadarskih no-
tara, te saznajemo da je imao zemlju u Tukljaćanima.40 Prema tome, Matija
»de Petrache« otpada iz liste admirala, medu kojima se, po Klaiću, javlja
»Philippus Georgii admiratus regius« u listini od 28. X 1401. U istom svoj-
stvu on se spominje posljednji put 11. II 1411.41 Zato Klaić nema pravo kada
33
HAZ — Testamenti ... I. — Prijepis iz 17. st.
34
Vj. K l a i ć , Admirali ratne mornarice hrvatske godine 1358- 1413, Vjestnik
Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, II/l, Zagreb 1900, 32-36.
35
36
SCD XII, 553.
Vj. K l a i ć , o. c., Vjestnik . . . , II/l 36-38. Međutim, Frano Radić na osnovu
rukopisnog djela dra A. Paolinija Catalogo dei Conti, Vičan e Rettori ehe si succedet-
tero neJ Governo di Curzoia dal 998 all'anno 1450, koje je objelodanio Vid Vuletić-Vu-
kasović, prvo pobija Klaića i stavlja da je Simon de Auria de Janua bio admiral od
1372 do 1384. g. Nadalje, na osnovu istoga kataloga iznosi da ovaj Matija Petrachis
(Petračić), Splićanin, ne samo da nije bio admiral od 1385. do 1397. »nego uobce nije
ničim dokazano, da je on igda bio admiralom. Kroz to doba od god. 1388.- 1390. »bio
je admiralom hrvatske ratne mornarice »Mato de Cessani, Zadranin, koji se kroz 1389.
god. uprav nazivlje u pravom smislu rieči, samo admiralom kraljevina Hrvatske i Dal-
macije« (Fr. Radić, Nova svjetlost na pitanje o »Admiralima ratne mornarice hrvat-
ske« godine 1358- 1413, Starohrvatska prosvjeta, V/2, Knin 1900, 59-66).
37
N Č o l a k , Pomorstvo zadarske komune od dolaska Hrvata na Jadran do pa-
da Mletačke Republike, Pomorski zbornik, II, 1564, 1565, bilj. 135. - HAZ - Curia con-
sulum et mariš sv. I, fasc. 8, list 23.
38
Valjda je taj identičan onome ser Ivanu »quondam domini Antonu militis de
Grisogonis« koji 3. XI 1409. g. sastavlja oporuku u Zadru (HAZ — Testamenti . .. l —
Prijepis oporuke iz 17. st.).
3
' SCD XV, 342.
40
HAZ — Curia cinilium — kutija 6.
41
Vj. K l a i ć , o. c., Vjestnik . . . , II/l, 38, 39. Za Filipa Georgia tvrdi Radić na os-
novu isprave od 24. XII 1396, nađene u arhivi porodice Arneri u Korčuli, da nije bio
449
 piše da je bilo sedam poznatih admirala u vremenu od 1358. do 1413. Bilo ih
je osam. Nadalje, isto tako od njih nijesu bila dva Zadranina i jedan Splića-
42
nin, nego tri Zadranina (Jacobus de Cesanis, Philippus Georgii, Ivan »de
Grisogonis«), a nijedan Splićanin.
Kad je pak Zadar priznao vlast kralja Ladislava Napuljskoga, medu šes-
toricom zadarskih plemića bio je i Andrija de Grisogonis, određen da na naj-
svečaniji način u taj grad uvede njegova namjesnika, vrhovnog kapetana na-
puljske mornarice Alojzija Aldemariska (kolovoz 1402).
No poslije 7 godina ovaj isti vladar prodao je Veneciji napismeno sva
svoja prava na Dalmaciju a tako i na Zadar, kojim je ponovno zavladala Mle-
tačka Republika (1409).43 Tada je dužd Mihael Steno podijelio dukalom mle-
tačko građansko pravo svima zadarskim plemićima koji su obećali vjernost.
Jedan od onih koji uslijed bolesti nije mogao prisustvovati činu zakletve
vjernosti bio je vitez Antonije »de Grisogonis«.44 1414. g. mletačka vlada je
zaključila da Andrija de Grisogono bude njen činovnik za sakupljanje tride-
setnice, pa ipak gradski knez, kapetan i provizor Dalmacije te iste godine
stavlja Ivana, sina Andrije »de Grisogonis« nazvanog »Scode«, u popis zadar-
skih plemića i pučana određenih da se nastane u Veneciju,45 tj. da bude s os-
talim neka vrsta taoca.
Nakon pune 22 godine (1436) dužd Francesco Foscarini dopustio je da
se oni zatočeni Zadrani vrate iz Venecije u svoj grad, a medu njima, naravno,
i Ivan »de Grisogonis«.
Tri godine prije toga (1433) taj isti dužd imenuje Bartola, sina onoga
pok. Antonija »de Grisogonis«, za suprakomita zadarske galije i izjednačuje
ga s komitima u mletačkoj mornarici.46
Ovdje je riječ o ser Bartolomeju »q. domini Antonii de Grisogonis«, koji
19. II 1453. sastavlja svoju oporuku.47
Malo zatim u spisima 15. st. nailazimo na članove ove porodice s titulom
»ser« koji su od 1442. g, dalje imali razne gradske časti i službe. Tako su npr.
bili suci i administratori (obično na 3 — 6 mjeseci), a onda suci »ciuilium« te
gradski vijećnici ili vijećnici zadarskog kneza, suci konzuli, tribuni itd. U I
polovici 15. st. u Zadru je djelovao i slikar Toma, nezakoniti sin plemića Ma-
ura de Grisogonisa.48
admiral od 1401. do 1411, nego već od 1396. godine (Fr. Radić, o. c., Starohrvatska pro-
svjeta, V/2, 65, 66).
42
Vj. K l a i ć , o. c., Vjestnik . . . II/1, 40. Fr. Radić tvrdi da je mjesto Klaićevih
sedam admirala bilo samo šest, i to su trojica bili Genovežani, a trojica (Fr. Radić, o.
c., Starohrvatska prosvjeta, V/2, 66).
43
G. N o v a k , Presjek kroz povijest grada Zadra, Grad Zadar, Posebna izdanja
instituta JAZU u Zadru, Zadar 1966, 37-40.
44
S. L j u b i ć , Listine o odnošajih između južnoga Slavenstva i mletačke repub-
like, VI, MSHSM IX, Zagreb 1878, 11, 12.
45
S. Lj u b i ć , o. c., VII, MSHSM XII, Zagreb 1882, 173, 183.
46
S. L j u b i ć , o. c., IX, MSHSM XXI, Zagreb 1890, 88, 55; P r a g a , Žara nel Ri-
nascimento, Archivio storico per la Dalmazia vol. XX, f. 115, Roma 1936, 306, 307.
47
HAZ — Testamenti . . . I. — Prijepis oporuke iz 17. st.
48
C. F i s k o v i ć , Zadarski srednjovjekovni majstori, MH, Zadar 1959, 568.
450
Za suca egzaminatora bio je izabran ser Antonije »de Grisogonis Bor-
sich«, kojega je još početkom 1443. g. zamijenio u toj službi sin Ivan. Intere-
santan je naziv ser Antonija »de Grixogonis Schodeuich« (1442) ili »Scodou-
ich« (1452), a tako se piše i ser Andrija, sudac konzul (1447), dok je jedan od
trojice »judices ciuilium« 1444. g. bio ser Ivan »Duicouich de Grisogonis«.
Dne 19. VIII 1464. g. pri izboru nailazimo čak na dva ser Antonija, od kojih
se jedan zove »de Grisogonis«, a drugi »de Bartolatijs«.49
Od porodice »de Grisogonis« Ivan je postigao kod mletačke vrhovne
vlasti toliku milost da se naziva čak »naš najvjerniji« i da mu se 1467. daje
nadoknada za posjed koji mu je oteo krbavski knez Toma.50
Valjda je on onaj Ivan Grisogono pok. Andrije koji je ratovao na strani
Venecije protiv Ferrare, a umro je 1483. godine.51
Još 1470. g. ponovno se susrećemo s imenom »ser Federicus de Bartola-
cijs«, koji se bira za vijećnika, a onda 1471. za suca egzaminatora pod nazi-
vom »ser Federicus de Grisogonis«, dok 1472. opet pod »ser Federicus de
Bartolacis« ,52
I dok se za tribuna 1472. g. izabire ser Ivan »Borsich« iz porodice Griso-
gono, te iste godine bira se za savjetnika ser Zoilus Grisogono, koji se povre-
meno piše »Dicouich«. No već 1487. on se naziva i »de Grisogonis Ducouich«.
1489. g. kao sudac egzaminator izabran je »ser Zuanne de Grisogonix di-
to Scutarin«, koji se 1493. piše »de Grisogonis Scutarinus«." No za njega se
već 1510. navodi da je umro, ostavivši sina Alvisa.54
Kada su se pak 1489. birali poslanici koji su u ime zadarske komune tre-
bali ići u Veneciju da izlože svoje molbe, medu njima je bio izabran i ser Ma-
uro »de Grisogonis qm. ser Antonij«, 55 koji se često spominje u spisima za-
darskih notara da vrši razne gradske službe. God. 1491. pak izabran je za
56
poslanika u istoj funkciji i »ser Franciscus de Bertolacijs«, a već iduće godi-
49
HAZ — Libri consiliorum magnificae communitatis Jadrae — (1442 — 1480). —
Prijepis (mašinom), str. 3, 7, 8, 12, 13, 16, 18, 45, 66, 25, 120.
50
S. L j u b i ć , o. c., X, MSHSM XXII, Zagreb 1891, 386.
51
G. P r a g a , Žara nel Rinascimento, Archivio ... vol. XX. f. 115, 306. Inače za
ovoga Ivana piše Sanudo da je 1480. godine dobio doživotno zbog svojih zasluga u fe-
ud Vranu (Fr. R a č k i, Izvori za jugoslavensku povijest iz dnevnika Marina Sanuda
za g. 1526-1533, Starine JAZU XVI, Zagreb 1884, 183).
52
On je u dva navrata sastavljao oporuku, i to prvi put 8.1 1469, a drugi put 23. IX
1472. g., kada je i umro. Od braće su mu poznati Antonije i Franjo, a od sinova mu se
spominje Bartolomej, nazvan Bare, koji 11. VII 1516. sastavlja svoj testament (HAZ —
Testamenti . . . I. — Prijepis oporuka iz 17. st.).
53
HAZ — Libri consiliorum . . . I, 174, 183, 167, 211, II (1487-1504), 10, 82.
54
S. G u n j a c a , Repertorium actuum domini Antonii de Zandonatis olim pub-
lici et turati notaru Jadre, Starine JAZU 42, Zagreb 1949, 301.
55
Tako, npr. 1492. g. (HAZ — SZN Antonius de Cisirellis de Placentia (1477- 1493)
b. I, f. I - 23. VIII 1492.
56
Još 1477. g. u kući ovoga istoga ser Franje »de Bartholacijs« sastavljena je opo-
ruka Cecilije, supruge ser Ivana »Scodeuich (HAZ — SZN Presbiter Franciscus Minuti-
us (1470-1507) b. II, f. I — Testamenti aperti br. 23 -6. VII 1477). Tri godine prije dale
su napisati oporuke i »Marchita relicta quondam ser Antonii de Grisogono« (HAZ —
451
ne (1492) propao je pri izboru za suprakomita zadarske trireme. 1493. Mau-
rov brat »ser Donatus de Grisogonis qm. ser Antonij« postaje prvi savjetnik,
a onda i sudac egzaminator.57
3.
Tako smo stigli do vremena u kojem je već počeo djelovati čuveni zadar-
ski renesansni liječnik doktor Federik Grisogono.
Kada se pročitaju izvorni podaci i zaključci koje je u već spomenutoj
radnji dao M. D. Grmek, izgleda da je sasvim riješeno njegovo porodično po-
rijeklo i obiteljske prilike.
Međutim, upravo izvorna grada koja se nalazi u Historijskom arhivu u
Zadru u mnogo čemu je zamaglila sve ovo, i samo pažljivom analizom izvora
možemo izaći tome na kraj.
Prema istraživanjima M. D. Grmeka Federik je bio sin Antuna i Katari-
ne Giorgi, koja je imala četvero djece. Na osnovu Katarinine oporuke iz
1477. g. zaključuje Grmek da bi se Federik imao roditi ili 1472. ili 1473. godi-
ne.58 Međutim, može se samo pretpostaviti daje Federikova majka Katarina
umrla iza 27. VI 1477, kada je napravila oporuku, kako navodi G. Praga.59 Na-
ime, u regestima zadarskih notara sastavljenima početkom 19. st. stoji:
»1477. 27. giugno Nobile domine Catharine uxoris qm. ser Antonij de Bor-
tholacijs«, a iznad »Catharine« dodano je istom rukom: »figlia del qm. ser
Simon de Zorzi«. Ova pak oporuka nekada se nalazila u »lib. 1. »medu spisi-
ma zadarskoga kneza Daniela Barbadiga (1476— 1479), kako se to očito vidi
iz istoga regesta.60
Prema tome, Katarinin suprug Antonije već je mrtav. Da nije tako, našli
bismo se u dosta nezgodnoj situaciji zbog drugoga izvornoga podatka u is-
tim regestima. Naime, pod 28. VIII 1479. navodi se »Catharina relicta qm sig-
nor Antonio di Grisogonis« sa svoja tri sina: Donatom, Petrom i Maurom, a
u regestu od 24. IX te iste godine javlja se i njena kći Laura.61
Da nijesu ovdje nabrojena i imenovana njihova djeca, svakako bismo \
povjerovali da je Katarina još na životu! \ 64
U vezi sa svim tim ostajemo na stajalištu da se Federik kao najmlađi sin \
mogao roditi ili 1472. ili 1473. godine, iako M. D. Grmek u najnovije doba ka-
SZN Gregorius de Bosco (1465-1497) b. VII (Testamenti aperti) br. 87-28. V 1474), te
13. IX 1478. i Marija, kći Zoila de Ferra, a supruga Ivana pok. Dujma »de Grisogonis«
(HAZ — SZN Petrus Oragono (1470- 1486) b. IV, f. II (Tastamenti registrati).
57
HAZ — Liber... II, 29, 30, 58, 59, 66, 67, 80, 81.
58
M. D. G r m e k , Prinosi za poznavanje ... , Radovi , XV, 62.
59
Isti, Životne zgode i astrološko-medicinske ideje Zadranina Federika Grisogo-
na, Liječnički vjesnik, 6, Zagreb 1970, 680.
60
Naučna biblioteka u Zadru — Manoscritti 16532/461/VII — Guerin Ferrante,
Regesti dell'archivio notarile di Žara LXXXVI-XCVI, br. 88.
61
Naučna biblioteka u Zadru — Manoscritti 16532/461/11 (XXI-XL), br. 39-28.
VIII, 24. IX 1479.
452
že da se može »s priličnom sigurnošću zaključiti da je Federik rođen upravo
1472.«
62
Iz drugoga pak arhivskog podatka, koji je donio isti ovaj pisac, očito je
da je Federik imao dva brata: Bartolomeja i Jeronima, dok se brat njegova
oca Antonija zvao Franjo.63
Međutim, u onoj splitskoj ispravi od 13. VIII 1482. koju je u izvatku do-
nio Grmek govori se uz gore navedena lica i to da je taj ser Franjo »de Griso-
gonis« bio opunomoćen i u ime »Bartholomei q. ser Federici« ,64 tj. Bartolo-
meja,65 sina onoga ser Fridriha »de Grisogonis« ili »de Bartolacijs«, koji se
javlja u spisima od 1470. do 1472. godine, kako smo već prije iznijeli.
U oporuci pak dr Federika Grisogona od 30. XII 1537. g., koju je
Grmek66 takode objelodanio u cijelosti, javlja se ovaj glasoviti Zadranin kao
»artium et medicine doctor dominus Federicus Grisogonus, quondam domi-
ni Antonu nobilis Jadre«.67
Po ovako iznesenim podacima čuveni dr Federik je svakako bio sin pok.
Antuna ili Antonija, čiji se brat zvao Franjo, a nećak, tj. Franjin sin, naziva
se u dokumentima »Federicus de Bartholacijs siue de Grisogonis quondam
domini Francisci«, i upravo je on bio oženjen s Katarinom, kćerkom šiben-
skog plemića Petra Tubolovića ili Tobolovića, koja je ostala udovica poslije
smrti svoga prvoga muža, zadarskoga plemića Franje »de Cedolinis quon-
dam domini Georgii«.68 Prema tome, doktor Federik Grisogono pok. Antoni-
ja nije se oženio Katarinom, nego njegov bratić — imenjak Federik pok. Fra-
nje de Grisogonis — i to udovicom pok. Franje Cedolinija.
Ova Katarina »consorte del signor Federiko Bortolazzi alias Grisogoni«,
kćerka »del signor Piero Tobolovich nobili de Sibeniko«, navodi se i u jed-
nom dokumentu iz 1508,69 a zatim i u drugom spisu iz 1511. godine i čak još
70
1536.
62
M. D. G r m e k , Životne zgode ..., Liječnički vjesnik, 6, 680.
63
M. D. G r m e k , o. c.. Radovi . . . , XV, 62.
HAZ — Spisi Splitskog komunalnog arhiva, sv. 35/1, br. 144.
65
Ove iste godine javlja se u spisu zadarskog notara njegov imenjak »presbiter
Bartholomeus Grisogoni de uilla Cobeliglauich« (HAZ — SZN Gregorius de Bosco b.
VIII, f. VIII (Testamenti aperti) br. 191-11. XII 1482).
66
M. D. Grmek, o. c., Radovi..., XV, 87-89.
67
HAZ — SZN Johannes Michael Mazzarellus (1512-1554) b. III, f. VI, br. 143/a
(original oporuke); SZN Johannes Michael Mazzarellus b. II, f. IV — Testamenti regis-
trati (1531 — 1554). — Prijepis testamenta od ovoga notara.
68
». . . Dominus Federicus de Bartholacijs siue de Grisogonis quondam domini
Francisci nobilis Jadre tamquam maritus et coniuncte persone nobilis domine Cathe-
rine vxoris sue et filie domini Petri Tubolouich nobilis Sibenicensis consortisque olim
domini Francisci de Cedolinis quondam domini Georgii et nobilis Jadrensis.. .« (HAZ
— SZN Antonius de Zandonatis (1491 -1535) b. I, f. I — 9. VI 1509).
69
S. G u n j a c a , o. c., Starine JAZU 42, 280 (24. VIII 1508), 286 (1. IV 1511).
70
« . . . Personaliter constituta domina Catherina vxor viri Nobilis Jadrensis do-
mini Federici quondam domini Francisci de Bartholatijs aliter de Grisogonis . . . «
(HAZ — SZN Marcus Antonius de Bassano (1503-1537) b. I, f. I — 24. VI 1536).
453
 Kako znamo iz oporuke dra Federika pok. Antonija, njegova supruga se
71
zvala Elizabeta, pa se prema tome, on nije ženio dva puta, kako piše
72
Grmek, nego samo jedanput.
4.
Dakle, u izvornim spisima koji se čuvaju u Historijskom arhivu u Zadru
ser Federik,'sin Antonija, navodi se prvi put 13. VIII 1482." Inače u spisima
zadarskih notara Gregoriusa de Bosca (1465-1497) i Antoniusa de Barbe
(1488-1509) pod 19. X 1495. te 1. III 1497. i 8. II 1498. g., koje citira M. D.
Grmek,74 navodi se pod onim prvim datumom (19. X 1495.) u dva navrata
»ser Ferderico (sic! S. A.) de Grisogonis«. Nadalje, 8. II 1498. medu svjedoci-
ma je ponovno »ser Federicho de Bertholacijs filio ser Antonu«, koji se i
1. III te iste godine,75 a ne 1497, kako donosi Grmek,76 pojavljuje zajedno sa
svojim bratom Jeronimom i u povelji se naglašava da su oni »filii domini An-
tonu de Bartholacijs«, koji su imali neki posjed u selu Visočanima. Posjedo-
vali su zemlju i u selu Smokoviću, koju su 9. III 1498. prodali ser Mihajlu »de
Gallellis«.77
Ujedno se 1489. pojavljuje Federikov stric »Nobilis vir ser Franciscus de
Bertholacijs«, koji u okolici Zadra prodaje neke svoje posjede, a onda ser Pe-
tar »de Grixogonis quondam domini Antonu« kao sudac egzaminator (1489,
1497), ser Donat »de Grisogonis quondam domini Antonu«, također u istoj
funkciji (1493, 1495, 1496) i ser Ivan »de Grisogonis quondam Antonu« kao
savjetnik Zadarskoga kneza (1495, 1498).78
Tek u studenom 1507. g. prvi puta se Zadranin Federik Grisogono javlja
79
kao »artium et medicinae« doktor, a 16. III 1508. navodi se u repertoriju
spisa zadarskog notara Antonija de Zandonatisa »Federico de Grisogonis«,
koji kupuje od Ivana Rose solane u Pagu.80
Nijesmo sigurni da li je ovdje riječ o Federiku pok. Antonija de Grisogo-
nisa. Ali zato smo uvjereni da se onaj podatak u istom Zandonatisovu repeti-
toriju spisa pod 20. II 1509., gdje se imenuju »Federico e Girolamo fratelli
71
M. D. G r mek, o. c., Radovi . .. , XV, 87, 88; HAZ — SZN Johannes Michael
Mazzarellus b. III, f. VI. br. 143/a i b. II, f. III — Testamenti aperti.
72
M. D. G r mek, o. c., Radovi . . . , XV, 84.
3
HAZ — Spisi Splitskog komunalnog arhiva, sv. 35/1, 144.
4
o. c., Radovi . . . , XV, 62.
5
HAZ — SZN Gregorius de Bosco b. V, f. V — 19. X1495. — SZN Antonius de
Barba (1488-1509) b. II, f. II — 8. II i 1. III 1498.
6
M. D. G r m e k , o. c., Radovi .. ., XV, 62.
7
HAZ — SZN Antonius de Barba b. II, f. II.
8
HAZ — SZN Antonius de Barba b. I, f. I — 2. III 1489, 20. V 1489; b. II, f. II —
20.1 1497; b. I, f. I - 5.1 1493,23. IV 1495; b. II, f. II - 9. XII 1496, 26. X 1498; b. I, f. I —
3. V 1495. itd.
79
M. D. G r m e k , o. c.. Radovi .. ., XV, 65, 68.
80
S. G.u n j a č a , c. c., 298/70.
454
81
Bartolazzi« i njihov posjed u selu Suhe Račiće kraj Zadra, odnosno na dra
Federika i njegova brata Jeronima.
Međutim, u dokumentu od 24. VIII ne radi se o dru Federiku, nego o
njegovu bratiću Federiku pok. Franje »de Bartolazzi allias Grisogoni«, jer je
on oženjen ranije spomenutom Katarinom rod. »Toholovich«, koja se u
ovom spisu izričito navodi kao njegova žena.82 Ovakvih izvornih podataka
koji se tiču obaju Federika mogli bismo naredati čitav niz.
No da sve to skratimo, možemo s punom sigurnošću reći da je doktor
»Federicus Grisogonus« pok. Antonija, koji je 30. XII 1537. sastavio oporuku,
a ona je 3.1 1538. otvorena, umro u tom vremenskom razmaku i poslije toga
se u spisima više nikada ne spominje.
Naprotiv, njegov pak istoimenjak, drugi Federicus »de Grisogonis«, sin
pok. Franje, živio je i dalje poslije smrti svoga bratića, i on se navodi čak još
24. III 1547. g.83
Prema tome, nema sumnje da je doktor Federik umro prije ovoga dru-
goga — i to također u Zadru!
5.
Premda smo ovako postavili razliku između čuvenog svjetskog nauče-
njaka i njegovog bratića, ipak ne možemo reći da smo sasvim riješili sve što
se tiče njih dvojice, njihove rodbine i počasti.
Da je tako, potvrdit će dalje naše razmatranje, zasnovano na arhivskoj
gradi, o ovoj istaknutoj ličnosti.
Već smo prije naveli da se Federico bez doktorske titule javlja u spisima
zadarskih notara 1509, pa tako i 1510. g. zajedno sa svojim bratom Jeroni-
mom84 »Bortolazzi«, i tu se imenuje neki njegov posjed u Lukoranu,85 (na
otoku Ugljanu).
U vezi s tim istim imanjem govori se i 1511. g. o ovoj obojici braće, i Fe-
deriku se sada daje naslov »et arcium medici«.
U nešto ranijem spisu (nekoliko mjeseci prije) uz Federika i Jeronima
»de Bertolatijs q. domini Antonu« pojavljuje se i njihova sestra Margarita,
udata za ser Mihaila »de Gallellis q. ser Christophori«, zadarskog plemića,86
koja je 1508. g. ostala udovica poslije smrti Galeta »de Gallellis«.87
Svakako možemo ustvrditi da je doktor Federik Grisogono u drugoj po-
lovici kolovoza 1511. g. bio odsutan iz Zadra, što svjedoči sam njegov brat Je-
81
S. G u n j a c a , o. c., 274.
82
Isti, o. c., 280.
83
HAZ — SZN Marcus Antonius de Bassano (1503- 1537) b. II, f. III.
84
U spisima se također javljaju dva Jeronima, od kojih je jedan, kako ćemo vidje-
ti, sin pok. Antonija, a drugi sin pok. Francesca ili Franje!
85
S. G u nj a č a , o. c., 274. (29. IV 1510).
86
HAZ — SZN Antonius de Zandonatis b. I, f. I (3- 19. VIII i 6. VII 1511).
87
S. Gunjaca,o.e., 296. (9. VIII 1508).
455
 ronim »de Bertholatiis q. domini Antonu«, ujedno i sudac egzaminator, koji
u ime svoje i svoga odsutnoga brata »arcium et medicine doctoris« daje u
najam neki posjed u blizini Zadra.
No već u listopadu opet je Federik u tome gradu, što potvrđuje jedan
drugi notarski spis, iz kojega se vidi da uz svoga brata Jeronima i taj »arci-
um et medicine doctor« prisustvuje prodaji svoga posjeda s mlinom u Luko-
ranu.
Inače se doktor Federik s Jeronimom88 »de Bertholatijs q. domini Anto-
nu« ponovo pojavljuje u spisima notara de Zandonatisa i 1514,89 a 10. XII
1516. kao »D. Federicus de Grisogonis doctor«, koji dovršava parnicu s Niko-
licom, udovom pok. Bartolomeja »de Grisogonis«.90 2. VI 1518. govori se sa-
mo o »medicine doctore domini Phederico de Grisogonis«, koji prisustvuje
sastavljanju jedne oporuke. Međutim, već 18. VI iste godine u jednom notar-
skom spisu Jeronim »de Grisogonis« u ime svoje i svoga brata »arcium et
medicine doctoris domini Federici« daje u zakup neku zemlju, a 19. VI tako-
đer, na isti način, daje izjavu prigodom prodaje nekoga njihova zajedničkoga
posjeda u Salima na Dugom otoku.
U godini 1519, i to 10. III pred »Federico de Grisogonis artium et medici-
ne doctore honorabili consiliario prelibati domini comitis« obavlja se izme-
đu stranaka neki posao, dok se 26. III »artium et medicine doctor dominus
Federicus de Grisogonis quondam domini Antonu nobilis Jadre« nagađa s
kamenorescem (lapicida) Anticom, također stanovnikom Zadra; 14. X te iste
godine taj doktor zadarske komune pred notarom i strankama daje neku iz-
javu,91 a 25. VI 1519. zastupa Luciju, monahinju samostana sv. Marije u Za-
dru, u vezi s nekom ostavštinom.92 Tek 27. III 1525. ponovno nailazimo na
93
doktora Federika »de Bertholacijs«, koji je medu četvoricom izabran za vi-
94
jećnika na 3 mjeseca. Taj isti liječnik Federiko »de Bartholacijs« prisustvu-
je kao svjedok u jednoj ispravi 2. Χ 1526, a 28. X te iste godine on je ponov-
95
no izabran za vijećnika na tri mjeseca. Tada se natjecao i njegov brat Jero-
88
1519. g. rektori grada Zadra, čak šalju Jeronima bosanskome paši da vrati oso-
be što su ih nešto prije uhvatili Turci. I stvarno, njemu je uspjelo da uredi ovu stvar;
zatim je otišao u Veneciju da izvijesti o tome tamošnje vijeće (A. de B e n v e n u t i ,
o. c., 319).
89
HAZ — SZN Antonius de Zandonatis b. I, f. I (3-25. VIII i 1. X 1511; b. I, f. I
(4-18. VI 1514).
90
HAZ — Testamenti ... I, 30.
91
HAZ — SZN Petrus de Pago (1486-1523) b. II, f. II (7-2, 18, 19. VI 1518; 10 26.
III, 14. X 1519).
92
HAZ — Atti del conte di Žara Pietro Marcello (1518-1521), str. 231, 232.
93
Međutim, i 1. V 1525. knežev vijećnik Federik pok. Franje »de Grisogonis« sud-
jelovao je pri sastavljanju jedne oporuke, na koju se i potpisao (HAZ — SZN Petrus de
Pagob. II, f. H/7-1. V 1525).
94
HAZ — Liber... II (1522 -1576), 36, 37.
95
HAZ — SZN Simon Corenichius (1509- 1536) b. I, f. 1/13. Nije to, dakle, zadar-
ski notar »Cnessich« i spis od 14.1 1526, kako piše Grmek (o. c., 70, bilj. 33) već Simon
Corenichius i datum: 2. X 1526.
456
nim« de Bertholacijs qm. ser Antonu«,96 dok je ser Federik »de Bertholatijs
qm. ser Francisci« propao na izboru za jednoga od prokuratora samostana
sv. Marije u Zadru.97
Inače je »meser Ferigo de Bartholaci doctor«98 živio u Zadru s brojnom
porodicom, što svjedoči jedan izvještaj od 1527. g." iz kojeg se može uočiti
da je bio okružen s 10 osoba,100 koje je sve uzdržavao u svojoj kući. 9. X iste
godine on izrađuje horoskop za jednu osobu oboljelu od groznice u tom gra-
du a k tomu još pravi astronomsku tabelu za 1528. godinu.
Kao izabrani savjetnik zadarskog kneza »Federicus de Grisogonis arti-
um et medicine doctor« 8. III 1527. prisustvuje jednom ugovoru,101, a 21. IX
iste godine u natječaju za poslanika (oratora) nije uspio da bude izabran, a
isto tako ni njegov imenjak i bratić Federik »de Bartholacijs qm. ser Fran-
cisci« .
Poznato je iz spisa i to da su se 28. IX 1527. g. konačno nagodili magister
Antonije nazvan Antica »lapicida de Spaleto«, inače stanovnik Zadra, i arci-
um et medicine doctor« Federik »de Grisogonis« o izgradnji jedne krečane
(certam calchariam) u Lukoranu u mjestu »Pigliuchina« na zemljištu dokto-
ra Federika.102
Početkom pak 1528. g. izgleda da je boravio u Veneciji, gdje mu je u trav-
nju iste godine izašlo njegovo čuveno medicinsko djelo.103 Po povratku u Za-
dar 29. VI 1528. ponovno ga biraju za vijećnika, a njegov bratić istoimenjak
propada na izborima.
Toga istoga dana za prokuratora »corporis sancti Grisogoni« najviše
glasova dobiva ser Aloysius de Nassis, a Federik i njegov bratić imenjak bez-
uspješno su se natjecali.104
Inače doktor Federik od 9. VIII pa do 17. IX 1528. potpisuje notarske po-
velje u gore navedenom svojstvu savjetnika.105
96
Interesantno je da je notar Petrus de Pago u tekst jedne isprave od 22. VI 1518.
stavio Jeronima »de Grisogonis q'domini Francisci«, a sa strane je prvo napisao »q.
Antonu« i onda to prekrižio i metnuo umjesto toga: »Francisci« (HAZ — SZN Petrus
de Pago b. II, f. II/7 — 22. VI 1518).
97
HAZ - Liber... III, 40-43.
98
U ovom istom izvještaju piše da je živio u tzv. citadeli, kao i dr Federik, i onaj
njegov rođak (s 10 osoba) »Meser Federico de Bertholaci«, te: Meser Antonio Bartolo-
ci... Messer Hieronimo Bartholaci... M. Colizza Bartholaci.. M. Lucia relita q. meser
Donado de Grisogoni.. Meser Hieronimo de Grisogoni.. Ser Thomaso de Grisogoni..
Meser Zuan de Grisogoni.. Meser Hieron. suo fradello.. Simon de Grisogonis.. (S.
Ljubić, Commissiones et relationes venetae I, MSHSM 6, Zagreb 1876, 207, 204-206,
215).
99
Te godine navodi se da u Zadru postoji 10 bolnica, a medu njima i bolnica »Gri-
sogono« (A. de Benvenuti, o. c., 319).
100
S. Ljubić, o. c., I, 218; I, 218; M. D. Grmek, o. c., 70, bilj. 35.
101
M. D. Grmek, o. c., (slika između 80. i 81. strane), 78, 82, 83.
102
HAZ — Liber... III, 53, 88.
103
Gl. M. D. Grmek, o. c., 73-82.
104
HAZ — Liber... III, 69, 70.
105
HAZ — SZN Petrus de Pago b. III, f. III — 9, 11, 14, 16, 26. VIII, 5, 9, 16, 17. IX
1528.
457
 U ispravama od 6,10. i 20. X 1528. g. koje se izdaju u prisustvu »Federica
de Grisogonis«, kneževa savjetnika, ili »Federico de Bartholacijs«, ili »Fede-
rico de Grisogonis q. domini Francisci« ili pak »Federico de Bartholacijs q.
domini Francesci«,106 nailazimo kao i u onoj od 5. XI te iste godine na origi-
nalni potpis onoga doktorova bratića imenjaka, koji glasi ovako: »Ego Fede-
ricus de Grisogonis quondam domini Francisci consiliarius magnifici domi-
ni comitis«.107108On se navodi i kao svjedok u poveljama od 17. XI i 12. XII
1528. godine.
Na prvi pogled to bi izgledalo, ako se ne sjetimo što smo prije kazali o
toj dvojici, da je to jedna te ista osoba. Međutim, liječnik Federik se uvijek
potpisuje s titulom doktora, a onaj drugi, koji je u istoj općinskoj časti, ne-
ma tu titulu i navodi gotovo stalno svoga oca, pokojnoga Franju. Nadalje,
prvi svoje ime »Federicus« u potpisima na notarskim spisima počinje slo-
vom »P«, a drugi s »F«, i time je svaka zbrka riješena.
Kada se 29. XII 1528. obnavljao izbor četvorice savjetnika, izabran je s
velikom većinom glasova (41:10) »Dominus Federicus qm. ser Antonij Do-
ctor de Bertholatijs« na 3 mjeseca za iduću 1529. godinu.109
I tako se u notarskim ispravama od 8.1 i 10. II 1529. g. opet javlja doktor
Federik u onoj istoj časti, ali se na kraju listine ipak ne potpisuje.110.
Čak se u jednoj oporuci, sačinjenoj 20. IV 1529. govori o njemu i njegovu
ocu kao i nekom posjedu.111 U lipnju te iste godine bili su novi izbori vijećni-
ka, pa je doktor Federik Grisogono ponovno dobio veliku većinu i bio je od-
ređen za tu službu u mjesecu srpnju, kolovozu i rujnu. 112
Zato je razumljivo što se na kraju povelje od 11. VIII 1529. skraćeno pot-
pisuje: »Ego federicus de Grisogonis doctor consiliarius«113 I 25. VI 1531. g.
»Ser Federico de Bertolaci doctor« izabran je s velikim brojem glasova za vi-
jećnika 114 na tri iduća mjeseca, dok se u dva spisa od 5. II njegov bratić tako-
đer navodi kao vijećnik, koji se potpisuje kao »Federicho de Grisogonis con-
siliario«.115 No već u siječnju 1532. imenovao je zadarski plemić Simon de
Matafaris pok. Petra svojim glasnicima i prokuratorima doktora »Federi-
cum de Bartholatijs« i njegovoga
116
brata Jeronima Frakasa da ga zastupaju u
nekom poslu u Veneciji.
106
HAZ — SZN Hieronymus Ravagninus (1516-1532) b. I, f. II.
107
HAZ — SZN Petrus de Pago b. III, f. III - 5. XI 1528.
08
HAZ — SZN Hieronymus Ravagninus b. I, f. II.
' HAZ — Liber... III, 73, 74.
0
HAZ — SZN Petrus de Pago b. III, f. III.
2
HAZ — Liber... III, 84, 85.
3
HAZ — SZN Petrus de Pago b. III, f. III.
4
HAZ — Liber... III, 86, 47.
* HAZ — SZN Marcus Antonius de Bassano b. I, f. I.
6
HAZ — SZN Hieronymus Ravagninus b. I, f. 11/11. Međutim, Grmek citira da
je taj podatak uzeo iz »Atti Ravopimo, 23. I 1532.« i da je Matafari uzeo za svoga za-
stupnika samo Federika (o. c., 83, i bilj. 63).
458
Tri godine zatim u notarskom spisu od 24. III 1535. navodi se bez do-
117
ktorske titule kako kupuje kuću, a u drugom spisu od 1. VI 1535. godine
opet nailazimo na njegov potpis, koji glasi: »Ego federicus de Grisogonis do-
ctor consiliarius magnifici domini comitis«,118 a u drugom spisu od 10. I
1536. potpisuje se »Sp. d. Federico Grisogono doc. hon. cons. domini comi-
tis«.119 27. III te iste godine ponovno je izabran na 3 mjeseca za vijećnika,
ovaj put tituliran kao »Dom. Federicus de Bartholatijs doctor«.120
Međutim, u ispravi od 24. VI 1536. nije riječ o doktoru Federiku, kako to
piše M. D. Grmek,121 nego, naglašavam o Federiku pok. Franje »de Barthola-
tijs aliter de Grisogonis«.122
Krajem 1536. produžen je mandat za vijećnika; »Federicus Grisogonus
doctor« je s velikom većinom glasova izabran za vijećnika iduća 3 mjeseca
(siječanj, veljača i ožujak) 1537. godine.123
I dok po svoj prilici od ožujka do lipnja te godine ovaj učenjak povreme-
no boravi u Riminiju u vezi s gradskom lukom,124 13. VII 1537. ponovno ga
biraju za vijećnika (naziva se čas »de Bartholatijs«, a čas »Grisogonus«) za
idućih 3 mjeseca, ali već 18. XI saznajemo da je bolestan i da nije mogao
sudjelovati na sastanku vijeća kojemu je prisustvovao i gradski knez.125
Poslije toga više ne nailazimo na ime doktora Federika sve do 30. XII
1537. g., kada je sastavio oporuku, koju mu je napisao notar Johannes Mi-
chael Mazzarellus.126
Taj je testament u nedjelju sastavljen i napisan, a otvorio ga je i javno
pročitao isti notar i kancelar J. M. Mazzarellus u četvrtak dne 3.1 1538. godi-
ne.
Grmek smatra da je taj učenjak umro »između 30. prosinca 1537. i 3. si-
ječnja 1538.«, te da se »može s priličnom sigurnošću reći da je Griosogono
umro prvih dana siječnja 1538. tj. u svojoj 65-oj godini«.127
Svakako, kada je dao sastaviti oporuku bio je vrlo teško bolestan, kao
što se vidi i iz samog testamenta, pa je sasvim moguća Grmekova pretpos-
tavka da je umro prvih dana siječnja 1538. godine.
117
Naučna biblioteka u Zadru — Manoscritti 16532/461/III, br. 42. — Gue, rin
F e r r a n t e , Regesti... Miscelanea multorum notanorum 1300—1400—1500— 24. III
1535.
118
HAZ — SZN Marcus Antonius de Bassano b. I, f. I.
119
HAZ — SZN Johannes Michael Mazzarellus b. II, f. III.
120
HAZ — Liber... III, 100, 101.
"t21 M. D. Grmek, o. c., 83. Isto tako marginalni paraf »§« ne znači »FG«, tj. Fede-
ricus de Grisogonis, kako to misli Grmek (o. c., 83), nego naprosto »fiat« (Gl. A d r i a -
no C a p p e l l i . Dizionario di abbreviature latine ed italiane, Milano 1899, 119).
122
HAZ — SZN Marcus Antonius de Bassano b. I, f. I.
123
HAZ — Liber... III, 105, 106.
124
M. D. Grmek, o. c., 83.
125
HAZ —Liber... III, 113-115.
126
Naime, 30. XII 1537. bila je nedelja, a 30. XII 1538. ponedeljak, kako se to očito
vidi iz Grotefendovih tablica (O. Grotefend, Taschenbuch der Zeitrechnung der deu-
tchen Mittelaltres und der Neuzeit, Hannover 8 1948, 128, 129).
127
M. D. Grmek, o. c., 83.
459
 6.
Poslije sahrane u porodičnoj grobnici u crkvi sv. Marije u Zadru izvrše-
na je posljednja želja velikoga pokojnika s obzirom na njegovu ostavštinu
pojedincima i ustanovama u tom gradu i izvan njega.
Iz te oporuke, koja je dosta kratka i jednostavna, vidi se da je doktor Fe-
derik »Grisogonus« sa svojom suprugom Elizabetom imao tri sina: Jeroni-
ma, nazvanog »Fracasso«, Julija i Pompeja,128 i tri kćeri: Katarinu, Lukreciju
i Cintiju, koja se, izgleda, trebala zarediti i poći u samostan.
Tom svojom oporukom, koja je napisana u Grisogonovoj kući u četvrti
»došljaka« (in contrata hospitum) blizu gradskih vrata, tj. klaoničkih vrata,
ostavio je pojedinim ustanovama u Zadru novčani doprinos, i to u prvom re-
du siromasima sv. Lovre u Lukoranu (ne na »otoku Lukoranu«, kako piše
Grmek, o. c., 84) na otoku Ugljanu. Ujedno se pobrinuo i za financijsko sta-
nje svoje supruge i djece, tom prilikom nije zaboravio čak ni svoju sluškinju
Magdalenu.129
Kako se u vremenskom periodu kad je živio dr Federiko Grisogono po-
javljuje iz te iste porodice nekoliko osoba koje imaju isto ime kao i njegov
otac Antonije, teško je odrediti datum njegove smrti.
Prema oporuci Antonijeve supruge Katarine »Giorgi«, tj. Georgiis ili de
Zorzi, koja je spadala medu najuglednije plemićke porodice u Zadru od 13.
do 15. stoljeća,130 ona i Antonije imali su četvoro djece. Grmek je pomoću
Praginih bilježaka, pohranjenih u Marcianu u Veneciji, naveo samo tri brata
(Bartola, Federika i Jeronima131), dok im za sestru Margaritu nije znao, kako
sam to već prije spomenuo.
No Katarina, čiji se otac zvao Simon,132 umrla je vrlo rano (1477). Una-
toč takvoj na prvi pogled jasnoj situaciji s obzirom na Federikove roditelje,
braću i sestre, ipak u spisima koji se čuvaju u HAZ-u ima nekoliko izvornih
podataka koji dovode do novih pitanja o obiteljskim prilikama toga velikoga
učenjaka.
Naime, 1522. g. navodi se medu liječnicima u Zadru i »Antonio Grisogo-
no«.133 Ovo ime nalazimo u gradskim funkcijama i tzv. »Libri consiliorum«
15. i 16. stoljeća. Tako od 3. IV 1442. kao »Ser Anthonius de Grixogonis«, ili
»ser Anthonius de Grisogonis Borsich« (1442, 1452, ili pak »Ser Anthonius q.
128
U »Liber consiliorum..« navodi se 1536. g. jedan član porodice »de Soppe« kao
»Ser Pompeius«, (HAZ — Liber... III, 101), a pri otvaranju oporuke dra Federika Gri-
sogona 3.1 1538. bio je prisutan i Marin de Soppe (M. D. Grmek, o. c., 89), pa nije is-
ključeno da je supruga ovoga liječnika bila iz te porodice^
129
M. D. Grmek, o. c., 87-89; HAZ — SZN Johannes Miehael Mazzarellus b. III,
f. VI, br. 143/a i b. II, f. IV.
130
C. Jireček, o. c., 29.
131
M. D. Grmek, o. c., 62. i bilj. 6.
132
Još 1473. godine navodi se da je on mrtav (Naučna biblioteka u Zadru — Ma-
noscritti 16532/461/11, br. 38 - 28. VI 1473).
133
G. Sabalich, Vecchie storie zaratine. Žara 1913 (Appendice — s. d.); A. de
B e n v e n u t i , o. c., 323, 329.
460
ser Andree de Grisogonis«, ili »Ser Anthonius Johannis de Grisogonis« Sco-
douich (30. VI 1452), ili »Ser Anthonius Andree de Grisogonis (30. VI 1452),
ili »Ser Anthonius de Grisogonis (30. IX 1453), ili naprosto »Ser Antonius de
Grisogonis« (19. VIII 1464), ili »Ser Antonius ser Mauri de Grisogonis« (29.
IX 1493),134 ili čak »Antonio de Grisogonis quondam ser Bartholatij«, koji
još 1455. prisustvuje sastavljanju oporuke Cvitana Zoranića iz Bokanjca.135
Prema tome, teško je odlučiti se koji je zapravo bio otac Federika, te što mu
je onaj liječnik Antonije.
Naime, još 1508. navodi se u notarskim spisima »Antonio de Grisogo-
nis«, a onda pak 1511. taj isti zajedno sa svojom braćom »Bortolazzi« Jeroni-
mom i Federikom, koji su bili sinovi pok. Franje.136 Ovo je pitanje konačno
riješio Grmek na taj način što je u svome najnovijem radu »Životne zgode i
astrološko-medicinske ideje Zadranina Federika Grisogona«137 naprosto iz-
nio kako je Grisogono u svome djelu »Speculum astronomicum« kazao »da
je u svojoj petoj godini odjednom ostao siroče bez oba roditelja13* (S. A.)
Ujedno je Grmek pretpostavio da je njegov otac »vjerojatno umro kratko
vrijeme prije majke«.139
Prema tome, Antonije je umro nešto prije 1477., koje je godine umrla
Federikova majka Katarina »nakon devet godina braka«, kako piše M. D.
Grmek,140 tj. ona se na osnovu ovoga izvoda iz do danas nepronadene njene
oporuke udala 1468. godine.
Po mojem mišljenju Federik je, dakle, ostao bez roditelja kada je imao
pet godina, kako to i sam piše, a na osnovu arhivskih podataka otac njegova
oca Antonija vjerojatno se zvao Bartolomej, sin pok. Antonija. Ovaj Bartolo-
mej imao je uz Antonija i sinove: Federika i Franju, te kćeri Marketu i Mag-
dalenu. Za toga pak Bartolomeja se već 1469. zna da je mrtav.141
Inače, u ovoj istoj »Liber consiliorum« pod 9. II 1524. g. nalazi se medu
biranim poslanicima (oratorima) uporedo sa ser Federikom »de Berthola-
cijs q. ser Francisci« i »Ser Hyeronimus de Bertholacijs dictus Fracasso«,142
134
HAZ — Liber... I, 8, 16, 17, 19, 65, 66, 72, 77, 120, II, 78.
135
HAZ — SZN Johannes Franciscus Grisinus (1454-1495) b. III. f. I, br. l — 18.
VII 1455.
136
137
S. G u n j a c a , c. c., 298. (10. II 1508), 297. (16. II 1508), 294. (20. III 1511).
Liječnički vjesnik (posebni otisak), god. 92, br. 6, 680.
138
Evo što kaže o tome sam Federik Grisogono: ».. .Dum quintum etatis annum
ducerem, una ehe utroque parente vrbatus šum...« (Speculum astronomicum termi-
nans intellectum humanumque omni scientia Federici Chrysogoni Jadertini — Oratio
Clarissimi artium et Medicinae Doctoris, Federici Chrysogoni, Jadertini, in Achade-
mia Patauina, publice habita. Impressum Venetijs per Lazarum de Scardis 1507 —
Biblioteka Marciana, Mise. 506 — 2. Fotosnimak u Institutu za povijest prirodnih, ma-
tematičkih i medicinskih nauka JAZU u Zagrebu).
139
M. D. Grmek, Životne zgode..., Liječnički vjesnik.., 6, 680.
140
Prinosi..., Radovi..., XV, 62.
141
HAZ — Testamenti presentati nella cancellaria dei conti di Žara dall'anno 1318
all'anno 1692 vol. I, 22' — 23' (19. II 1453), 24 - 26' (23. IX 1472), 8. I 1469). - Prijepis
oporuka.
142
Fracasso znači bukač ili hvalisavac.
461
koji se 29. VI 1525. kao »Ser Hyeronimus de Bertholacijs q. ser Antonij« bira
za vijećnika.143
Iz ovoga se vidi da je ovaj Jeronim Francasso bio Federikov brat, koji je
i svome sinu dao bratov nadimak »Fracasso«.
Krajem prosinca iste 1525. godine spominje se Jeronim Fracasso. On je
ponovno biran za suca egzaminatora krajem lipnja 1526. godine. No krajem
1527. susrećemo se sa »Ser Hyeronimus de Bertholatijs qm. ser Francisci«,
koji se u istom spisu zove i »Ser Hyeronimus de Bertholatijs dictus Frachas-
so«.144
Na taj način vidimo da ne samo Jeronim pok. Antonij a nego i Jeronim
pok. Franje imaju isti taj nadimak!
Znamo da je 25. VI 1531. »Ser Hyeronimo de Grisogono qm. ser Anto-
nij« jedva izabran za vijećnika, a da je propao na izborima 21. IX 1527. i 29.
XII te iste godine uspio je da ga izaberu, dok »Ser Franc. Bertolaci de ser
Fedrigo«,145 tj. Franjo, sin Federika (pok. Franje), nije dobio potrebnu veći-
nu za tribuna. Isti Jeronim »Grisogono Fracasso« izabran je i za oratora 27.
II 1536., a 24. ni 1537. »Ser Hier. Fracassus Grisogonus« za vijećnika. No on
već u travnju ove godine umire i namjesto njega tu čast dobija ser Franjo de
Fumatis.146
Interesantno je da se još 29. XII 1528. bira za tribuna »Ser Franciscus
de Bertholatijs qm. ser Federici«, koji je 25. VI 1531. izabran i za vijećnika, a
29. VI 1529. postaje sudac tribun »Ser Franciscus de Bertholatijs qm. ser He-
ronimi«,147 što nas dovodi u sumnju koji je to zapravo Jeronim mrtav.
Kada su se krajem rujna 1540. birali novi vijećnici, s ogromnom veći-
nom prošao je Federik »Grisogonus«, čiji je bio sestrić (sororius) Franjo de
Fumatis. No ovaj Federik »Grisogonus« bio je u istu čast ponovno izabran
na tri mjeseca i 29. III 1541. g. Ali krajem te iste godine nije bio uvršten me-
du poslanike u Veneciju. Međutim, 26. III 1542. ponovno je vijećnik i tek ta-
da doznajemo da je taj Federik sin pok. Franje, rođaka doktora Federika
Grisogona. Ovaj isti Federik je i krajem 1543. g. bio vijećnik, ali je propao na
izborima za prokuratora, čija je dužnost bila da kod sebe drži ključeve sve-
148
tišta crkve sv. Stošije.
7.
Od članova ovako brojne zadarske porodice Grisogono u 16. stoljeću is-
149
tiče se plemkinja »Martia Chrisogona«, koja se preselila iz Zadra u Veneci-
ju, gdje je živjela kao istaknuta književnica. \
43
HAZ — Liber... III, 28, 32.
44
HAZ - Liber... III, 35, 38, 40, 46, 57.
45
HAZ — Liber... III, 48, 49, 60, 53.
46
HAZ — Liber... III, 100, 112.
47
HAZ - Liber... III, 75, 47, 90.
48
HAZ — Liber... III, 162, 163, 169, 170, 177, 182, 188.
49
O njoj i o L. Paskvaliju piše i I. von Düringsfeld, o. c., II, 149.
462
Njoj je Ludovik Paskvali (o. 1500—1551.),150 sin kotorskoga pjesnika
Franje, posvetio dva svoja soneta u svojim Rime volgari, koje su izašle u Ve-
neciji 1549. g. U njima ističe njenu ljepotu i um.151
Iz daljega sadržaja može se pretpostaviti, kako drži Dj. Körbler, da je
ona tu njegovu zbirku pjesama ili izdala ili bar nadgledala njezino štampa-
nje.152
A. Bacotich čak smatra da Martia možda potječe od porodice Federika
Grisogona,153 što je vrlo teško ustvrditi bez dubljeg proučavanja arhivske
grade u Veneciji.
Inače je dr Federik Grisogono stanovao u četvrti »došljaka«, blizu tzv.
»Porta de la becharia«.
Međutim, palača Grisogono-Bertolazzi, koja se nalazila na mjestu gdje
je današnja zgrada suda,154 nije bila jedina koja je pripadala ovoj porodici.
Tako je postojala i palača Grisogono-Vovo (kod crkve sv. Šime), pa onda
zgrada Cerineo-Lucio-Grisogono, koja je iz početka pripadala porodici Griso-
gono-Franceschi, a onda palača Ferro-Grisogono-Franceschi,155 na uglu koji
čini Široka ulica s nekadašnjom ulicom »dei Papuzzeri«. Ta je palača bila
staro obitavalište porodice Grisogono.156 Heyer von Rosenfeld iznosi da ova
obitelj započinje svoju genealogiju s Grisogonom de Grisogoni u 1290. godi-
ni, te da Grisogono-Bortolazzi vuče svoj naziv od Andrije Bortolazzija, sina
Franje, koji je živio oko 1500. godine.
Karakteristika staroga grba porodice Grisogono su tzv. horizontalne
grede.157
8.
Kada je dominikanac Vinko Pribojević, o kojem izdavač njegova spisa
G. Novak ne iznosi gotovo ništa, održao svoj govor u Hvaru 1525. g. pod na-
150
U Zadru je postojala kuća porodice de Pasquali, starog plemićkog roda iz Bara
i Kotora, doseljenog u taj grad 1553. godine (G. Sabalich, Guida archeologica diŽa-
ra, 186, 187). Inače u biblioteci franjevačkog samostana u Kotoru nalazi se knjiga (bez
signature), u kojoj uz ostalo i »Federici Hrisogoni Jadertini artium cultoris ad Lecto-
rem Tetrasticion... Expliciunt Questiones... 28. julu 1506« (D. M e d a k o v i ć , Priloziis-
toriji kulture u Boki Kotorskoj, Spomenik SAN CV/7, Beograd 1956, 25).
151
G. Ferrari Cupili piše da je na njenu nešto malo pretjeranom nadgrobnom na-
tpisu čak bila nazvana »fere per totum orbem celeberrima« (G. F e r r a r i C u p i l l i ,
Letteratura patria. Simeone Budineo. La Voce dalmatica II, Žara 17. VIII 1861, br. 33,
str. 266).
152
Dj. Körbler, Talijansko pjesništvo u Dalmaciji 16. vijeka, napose u Kotoru i
u Dubrovniku, Rad JAZU 212, Zagreb 1916, 4, 5.
153
A. Bacotich, Rimatori dalmati nel Cinquecento, Archivio storico per la Dal-
mazia, vol. XXV, f. 146, Roma 1938, 58, 64, 65.
154
I. P e t r i c i o l i , Lik Zadra u srednjem vijeku, Grad Zadar, Zadar 1966, 156, 157.
155
O toj porodici v. članak Famiglia Franceschi, II Rammentatore zaratino, Luna-
rio er l'anno 1859, Žara, 30.
156
G. S a b a l i c h , Guida archeologica di Žara, 375 — 377, 470, 471, 497, 498
157
F. H a y e r v o n R o s e n f e l d , Wappenbuch des Königreichs Dalmatien,
Nürnberg 1873, 12, 5, 6, 49.
463
 slovom O podrijetlu i zgodama Slavena (štampan tek 1532. u Veneciji), on je
tada medu istaknutim svojim suvremenicima naveo i Zadranina Federika
»Grisogoniusa«, »kojih vrlina i obrazovanost iz dana u dan sve više izbija na
vidjelo«.158
I strani su pisci u 16. st. i puni hvale o naučnoj djelatnosti ovoga zadar-
skoga doktora, o čemu je opširno pisao M. D. Grmek,159 pa ćemo se stoga mi
ovdje ograničiti samo na one pisce koji su živjeli na tlu Dalmacije ili prolazi-
li kroz tu zemlju.
Tako zadarski liječnik i fizičar Šimun Filip Stratico160 (1733 - 1829) tako-
đer govori o svome prethodniku u padovanskom profesorskom kolegiju161
Alberto Fortis (1741 - 1803) piše da je u Zadru živio sredinom 16. st. Federico
Grisogono i da je objavio raspravu o uzrocima plime i oseke mora, pripisuju-
ći to snazi sunca i mjeseca. Nadalje je naveo da je Giann-Paolo Gallucci iz
Saloa ovaj njegov spis uvrstio u svoje djelo Theatrum Mundi et temporis,162
koje posjeduje i Naučna biblioteka u Zadru.163
God. 1856. Š. Ljubić naprosto prepisuje Fortisa,164 dok 1857. u svojoj
knjizi Aus Dalmatien već spomenuta Ida von Düringsfeld na nekoliko mjesta
spominje Federika Grisogona.165
Isto tako i zadarski crkveni historičar C. F. Bianchi zna samo da se
»1499. Federico Grisogono, nobile zaratino, medico illustre...« spominje u
ovo doba kao profesor astronomije na Padovanskom sveučilištu.166
Već spomenuti G. F. C. (za S. F. G. (!S. A.) Grmek misli da je to Simeone
Ferrari-Cupilli), 1870, citirajući Facciolatija i Fortisa, iznio je da je Federico
Grisogono 1499. bio profesor astrologije na Padovanskom sveučilištu i da se
1528. g. u jednom zadarskom spisu imenuje kao »eximus artium et medici-
nae doctor dom. Federico de Grisogonis q. dom, Antonu«.167
G. Sabalich, pozivajući se pak na Fortisa i Rammentatorea (per l'anno
1870) malo kraće prepričava sve gore navedeno i dodaje da je bio i jedan
»conte Federico Grisogono«, neke vrste pomoćnik zadarskoga kneza.
168
158
V i n k o P r i b o j ević, O podrijetlu i zgodama Slavena. Uvod i bilješke napisao
i tekst za štampu priredio G. Novak, JAZU, Zagreb 1951, 16, 87, 191.
159
M. D. G r m e k , o. c., 84-86, 63-65.
160
G. F. C., Dalmati ehe sostennero onorevoli ufficü nell'universitä di Padova, II
Rammentatore dalmatino.. per l'anno 1870, XXVII, Žara, 28, 29.
161
M. D. Grmek, o. c., 63.
162
A. Fortis, Viaggio in Dalmazia, I, Venezian?4, 15, 16.
163
M. D. Grmek, Hrvatska medicinska bibliografija, I/l, Zagreb 1955 74· Isti
Prinosi... Radovi..., XV, 86, bilj. 80.
164
S. Glibich, Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia, Vien-
na 1856, 173.
165
I. von D ü r i n g s f e l d , o. c., I, 244, 297.
166
C. F. Bianchi, Fasti di Žara, Žara 1888, 68.
167
G. F. C., Dalmati..., II Rammentatore.. per l'anno 1870, 20, bilj l 25- M. D.
Grmek, Prinosi..., Radovi..., XV, 63, bilj. 12.
168
G. Sabalich, Guida...,471.
464
Inače se u Zadru, dok je bio pod talijanskom okupacijom, G. Praga stao
zanimati za ovu ličnost, te je skupio veliko mnošto prijepisa spisa iz 15. i 16.
st. koji se odnose na Federika Grisogona (čuvaju se u Marciani u Veneciji),
za koga Giorgio E. Ferrari dodaje da je bio filozof i profesor u Padovi, a osim
toga humanist i pjesnik.169
Otada je prošlo dosta vremena dok ova velika humanistička ličnost po-
novno nije postala predmet izučavanja i to naših znanstvenika nakon oslo-
bođenja Zadra.
Do sada je prvi i jedini od naših naučnih radnika M. D. Grmek u nekoli-
ko navrata pisao, negdje više, a negdje manje, o dru F. Grisogonu.
Tako on 1950. samo kaže da je ugledni zadarski liječnik Friderik Griso-
gono bio »krajem XV stoljeća profesor astrologije« i rektor grupe liječnika i
filozofa na Padovanskom sveučilištu.170
1955,171 a onda i 1957. iznosi nešto više, kada je rekao da je Grisogono
počev od 1499. predavao astrologiju i matematiku u Padovi, a prije 1527. oti-
šao je iz toga grada u Zadar, gdje sastavlja jedan horoskop, a 1528. spominje
se u zadarskim arhivskim spisima kao općinski vijećnik.172
Kada je pak Grmek pisao svoj članak o Federiku Grisogonu, liječniku,
astrologu i kozmografu, on je kao godinu njegova rođenja uzeo 1472. i 1473,
a smrti 1573.173 Iste godine, 1968, Grmek je skupio sve svoje rezultate o tom
našem velikanu u već spomenutom radu Prinosi za poznavanje života i rada
zadarskog renesansnog liječnika, kozmografa i astrologa Federika Grisogo-
na,"4 koji se zasniva na njegovim istraživanjima u zemlji i izvan nje, tj. u Ita-
liji, i to napose u Veneciji i Padovi.
9.
Time smo uglavnom iscrpli sve domaće izvorne i literarne podatke o
dru Federiku Grisogonu, o kome kao i o njegovoj obitelji i radu u Zadru mo-
žemo reći ovo:
1) Zadarska porodica Grisogono dobila je svoj naziv od imena »Grisogo-
nus«. Njeni članovi se isprva zovu »de Grisogono« ili »Grisogoni de Mau-
ro«175 ili »de Grisovanis«.176 Od 13. st. i »de Bartholatijs,177 te u 14. st. čak
'"Giorgio E. Ferrari, Le carte di storia ed erudizione dalmatica di Giuseppe
Praga, ora Marciane, La Rivista dalmatica A. XXX, Serie IV, fasc. I, Venezia 1959, 25,
26. 170
M. D. Grmek, Pregled povijesti zdravstvenih prilika u Zadru, Liječnički vjes-
nik, LXXVII/4-5, Zagreb 1950, 8.
1
M. D. Grmek, Hrvatska medicinska bibliografija, I, 74.
2
M. D. Grmek, Hrvati i sveučilište u Padovi, Ljetopis JAZU 62, Zagreb 1957,
358.
3
Medicinska Enciklopedija, III, Zagreb 1968, 62.
4
Radovi..., XV, 61 - 90.
5
C. Jiriček, o. c., III, 32,41.
6
C. Jireček, o. c., III, 32.
77
Svakako, ovaj naziv ne vuče porijeklo od Andrije Bortolazzija, sina Franje Gri-
sogona (1450), kako piše Sabalich (Guida..., 196), a da potječe od Bartola Grisogona,
465
 »Grisouano«, a onda gotovo stalno »de Grisogonis« (ili »de Grisogono«), dok
u 15. st. uz to i »de Grixogonis« s raznim nadimcima, kao npr. »de Grisogo-
nis Schodeuich«, ili samo »Scodeuich«, ili »Duicouich de Grisogonis«, ili »de
Grisogonis Ducouich«, te opet »de Bartolatijs«. U 16. pak stoljeću pored toga
dolazi i naziv »de Bertholacijs sive de Grisogonis«, ili samo »de Berthola-
cijs«, ili »de Grisogonis«, ili čak »Grižogoni« (Baraković).178
Doktor pak Federik zove se čas »de Grisogonis«, a čas »de Bertholacijs«
i »Grisogonus«.
2) Unatoč najpomnijem istraživanju u spisima zadarskih notara 15. i
poč. 16. stoljeća nijesmo mogli naći original ni prepis oporuke Katarine Gi-
orgi ili de Georgiis, majke ovoga doktora.
Stoga se za sada mora prihvatiti sve ono što je na osnovu Praginih bilje-
žaka napisao M. D. Grmek u svome radu o njoj i njeno četvoro djece. Pa
ipak, pitanje je li ovaj učenjak bio roden u Zadru 1472. ili 1473. godine,179
(Grmek180 nedavno sa sigurnošću zaključuje da je to bilo 1472.)
3) Braća Federik, Bartol i Jeronim, nazvan Fracasso, imali su i sestru
Margaritu, udatu za zadarskog plemića ser Mihaela de Gallellisa.
4) Njihov otac Antonije nije umro 1482,ш nego valjda nešto prije svoje
supruge Katarine, kako se to vidi iz regesta njene oporuke od 27. VI 1477. g.,
na koji je nedavno ukazao M. D. Grmek.182 Unatoč tome čudno je što se otac
Federikov u zadarskim notarskim spisima spominje kao da je živi sve do
1511. godine, u kojoj se godini navodi da je umro. Zbog toga će konačno rje-
šenje i ovoga pitanja biti poznato tek kada se pronađe ili Antonijeva ili Kata-
rinina oporuka.
5) Sam dr Federik, čije se ime često spominje u zadarskim spisima,183
stanovao je u jednoj velikoj kući u predjelu »došljaka«, blizu »portam Janue
civitatis«, tj. u blizini gradskih vrata nazvanih »la porta de la becharia«, tj.
klaoničkih vrata. Ta su se vrata čini se, nalazila između vrata sv. Krševa i sv.
Marije Velike.184
U blizini ove kuće redale su se i druge zgrade i palače zadarskih plemić-
kih porodica.
6) Federikova supruga bila je samo Elizabeta,185 po svoj prilici iz zadar-
ske plemićke porodice »de Soppe«, a ne šibenska plemkinja Katarina Tubo-
imenovanoga viteza sv. Marka, koji je zbog svoga stasa bio nazvan »Bartolazzo«, kako
to kaže tzv. zadarski anonim iz kraja 18. st. (A. de B e n v e n u t i , o. c., 217), ne može se
prihvatiti jer se taj naziv javlja i prije!
178
C. Jireček, o. c., III, 32.
179
M. D. Grmek, Prinosi..., Radovi..., XV, 62>^
80
81
M. D. Grmek, Životne zgode..., Liječnički vjesnik···, 6, 680.
X
M. D. Grmek, o. c., Radovi..., XV, 62.
82
Životne zgode..., Liječnički vjesnik..., 6, 680.
183
Gl. C. Jireček, o. c., II, 36.
184
Gl. S. A n t o l j a k , Zadarskikatastik 15. stoljeća, Starine JAZU 42, Zagreb 1950,
376, 403, bilj. 69 i I. P e t r i c i o l i , Lik Zadra u srednjem vijeku, Grad Zadar, 170, 171. v.
članak I. Petriciolija u ovom zborniku.
185
»Isabella Grisogona Bartolazzi« navodi se u registrima pod 10. III 1504. g. da
se ženi za Simona Begnu'qm Signor Zuanne« (Naučna biblioteka u Zadru — Manos-
466
lović. Ona je bila žena njegovog bratića Federika pok. Franje. Prema tome,
on se ženio samo jedanput, a ne dva puta.
7) Ovaj se učenjak spominje u zadarskim notarskim spisima prvi put
19. X 1495. g., ali bez doktorske titule. Od 9. III 1498. pa do 29. XI 1507. g. ne
navodi se u izvorima Federik Grisogono i ne znamo što je s njime. Svakako
je početkom ožujka 1498. još u Zadru, a gdje je poslije boravio, ne možemo
nešto određenije kazati. Ako upotrijebimo podatke koje je on sam dao, a
njih je objavio M. D. Grmek, možemo reći da je u tom vremenskom razdob-
lju prokrstario cijelu Italiju i Evropu u službi raznih kondotijera. Čak se mo-
že ustvrditi, kako je to dokazao Grmek, da on ni 1506. nije »artium et medici-
nae doctor«, nego tek 1507, što potvrđuje i jedan njegov spis, objavljen u
Veneciji 29. XI te iste godine.186
Naime tada je on ponovno spomenut u jednom spisu od 25. VIII kao
»arcium et medicine doctor«. U listopadu 1511. zna se da boravi u Zadru. U
svibnju i lipnju 1512. zadržavao se je ovaj »zadarski doktor« i astrolog, kako
ga zove Sanudo, u Veneciji, odakle je bio prisiljen bježati.187
Kuda je sve putovao nije poznato. No već u lipnju 1514. ponovno ga sus-
rećemo u Zadru, onda tek 10. XII 1516, pa opet 2. VI 1518. g. Međutim, iz spi-
sa od 18. i 19. VI te godine saznajemo da nije u Zadru, a od 19. III 1519. po-
novno se ondje pominje, i to u toku te cijele godine. Tek nakon punih 6
godina, tj. 1525, opet se pojavljuje u spisima zadarskih notara u ulozi grad-
skoga vijećnika, a tu je funkciju nakon izbora vršio i iduće godine (1526).
Inače je kao poznati liječnik djelovao u toku 1527. u Zadru, gdje se bavi i as-
tronomijom. Čak te iste godine postaje savjetnik tamošnjega gradskoga kne-
za, koju čast vrši i u drugoj polovici 1528, kao i 1529, te se kao takav potpisu-
je na notarskim spisima.
Nije nam poznato gdje je boravio 1530. g., jer ga u navedenim izvornim
aktima ponovno susrećemo tek u lipnju 1531, kad je izabran za vijećnika. Po-
četkom 1532. sa svojim bratom Jeronimom polazi kao zastupnik zadarskog
plemića Simona de Matafarisa u Veneciju.
Tek 1535. ponovno nailazimo na potpis Federika de Grisogonisa; godine
1536. opet je izabran za vijećnika. Ova mu se služba produžuje i u 1537. No
već u studenom iste godine se razbolio, 30. XII 1537. sastavlja oporuku, a
prvih dana siječnja 1538. umire.
8) Dr Federik imao je šestoro djece, i to sinove: Jeronima, zvanog »Fra-
casso«, Julija i Pompeja, te kćeri: Katarinu, Lukreciju i Čintiju. Jeronim
»Fracasso« imao je, dakle, isti nadimak kao i njegov stric imenjak.
Ostala dva Federikova sina, Julije188 i Pompej,189 javljaju se i 1563. g. Na-
190
ime, tada i njima njihov bliski rođak Franjo Grisogonus pok. Antonija, ar-
critti 16532/461/III, br. 42 — G u e r i n F e r r a n t e , Regesti... — Miscelanea multorum
notarorum 1300-1400-1500 — 10. III 1504).
186
M. D.· Grmek, o. c., Radovi..., XV, 68-70, 65.
187
- M. D. Grmek, o. c., 71-73.
iss u zapisniku Zavoda sv. Jeronima u Rimu od 30. VII 1589. g. medu ostalim pot-
pisnicima jedne peticije, gdje je bilo i nekoliko Zadrana, nalazi se kanonik »R. Don Gi-
467
 191
hiprezbiter zadarske katedrale, oporučno ostavlja neke stvari. Inače, u II
polovici 17. st. susrećemo u porodici Grisogono kapetana Julija, koji je bio
stric braći doktorima Jeronimu i Ludoviku i pukovniku Federiku. Oni su pak
o1
"c
*šte
ϊϊ\ ^4 $ J3
тЗ rt rt O rt
д1
bili sinovi Artemisije Gini (u. 1706) i Pompeja, Julijeva brata.192 2 (L) N 4/* ,-P "
h Γ τ . •*H O ^
• Q f-4
O onim trima kćerima dra Federika, na žalost, ne možemo za sada reći
ništa više od onoga što stoji u oporuci njihova oca.
Svi su oni bili oporukom dobro osigurani i opskrbljeni i novcem i posje-
dima poslije Federikove smrti.193 On je imao imanja i zemlje ne samo na ob- W
O
ližnjim zadarskim otocima (Ugljan, Dugi otok) nego i u kopnenoj zadarskoj
ča S ^
okolici.
1 2 -
o
9) Od Federikove braće jedino znamo nešto više o Jeronimu »Fracassu«, 03
G
koji je u Zadru vršio razne službe i umro u travnju 1537, tj. 8 mjeseci prije
Ό
UD ^
A
as c
f
•g
Federika Grisogona. Ne zna se što mu je zapravo bila ona književnica Martia S
Grisogona, koju je svakako posjećivao u Veneciji, kamo je često dolazio i g
<u
l-l
zbog svojih knjiga.
10) Nadamo se da će ovi izvorni podaci unijeti nešto više svjetla u dosta
buran život velikoga učenjaka, koji je pretežni dio života proveo u svome Za-
dru, gdje je vršio razne službe, a napose se intenzivno bavio svojom stru-
kom.
No time još nije rečeno sve i trebat će provesti još neka proučavanja po
arhivima i bibliotekama da dobijemo što jasniju sliku o djelovanju i radu W
•2>
S
•ag
G
slavnoga Zadranina dra Federika Grisogona, ne samo liječnika, kozmografa, 'o
=3 (J
astrologa i filozofa nego i političara, s kojim je, kao i s njegovim spisima, da-
nas upoznata cijela naučna Evropa.
2o rt

..SS rt -S ?
b
Λ
и <; <β ^

ulio Grisogono« (I. Crnčić, Prilozi k raspravi: Imena Slovjenin i Ilir u našem gostin- S^
§ rt
_g
jcu u Rimu poslije 1453 god., Starine JAZU XVIII, Zagreb 1886, 80, bilj. 2).
189
8
»... Julium et Pompeium de Grisogonis quondam excellentissimi domini Fe-
derici artium et medicine doctoris et oerum filios et descendentes legitimos...« (DAZ
— Testamenti presentati nella cancellaria de conti di Žara... I. — 27. XI 1563). Intere- S< л 1 iS
v rt
W

santno je da se u Kotoru zove »commendatorius S. Georgii de Cuepho »Pompej de

Pasqualibus, koga su 1535. g. ubili zbog njegove nepromišljenosti u crkvi za vrijeme
W
ω
1
tS
G rt 10
h rt
ω >н .3
rt
'57
α
S
služenja mise neki Peraštani, pa ih je nakon provedene istrage ekskomunicirao sam O r
^ M-^ ч_^ o
kotorski biskup Luka Bisanti (Istorijski arhiv u Kotoru — Razni spisi XIV-2: Formatio Он

Processus ob detestabile Scelus Perastinorum, str. 16). O tome ubojstvu piše i P. Buto-
rac na osnovu spisa iz župnog arhiva u Perastu i gore navedenog dokumenta, koji se u "o •S,
Butorčevo vrijeme nalazio »u arhivu bivšega namjesništva u Zadru u zbirci peraških Д
rt
isprava br. 2« (P. Butorac, Opatija sv. Jurja kod Perasta. Zagreb 1928 (Pretiskano iz И
n
^
S

»Bogoslovske Smotre«, 35-37, 39-41).

190
O njemu v. i C. F. Bianchi, Žara cristiana,l Žara 1877, 186.
191
HAZ — Testamenti presentati... I — 27. XI 1563. o **"> ^
oj
ϊΐΐ
192
Naučna biblioteka u Zadru — Documenti delle famiglie Bortolazzi, Grisogono.
f
O
< d. СЛ
Nassi e Renesi di Žara fasc. 3 di comp. cc. 171, sec. XVII — ms. 276. Napose ima dosta (A

1
S 4 o
*^ O.
(rt
dokumenata o Federiku Grisogonu. «? 'C 3 ρί ^™· сл
193
O ostalim članovima ove zadarske plemićke porodice i njihovu izumiranju v.
F. Heyer von R o s e n f e l d , o. c., 5, 6; C. F. Bianchi, Žara cristiana, I, 186, 222; G.
Sabalich, Guida..., 196; K. Krstić, Doselenje Arbanasa u Zadar, Zadar-Zagreb
1 o
PL) "— ' CL)
[•τ, · -O
b
A
e
1964, 179. (i bilj. 65), 178. o
o^S sću
468
8 H-i
 »ARTIUM ET MEDICINAE DOCTOR« FEDERICO GRISOGONO, LA SUA
FAMIGLIA E LA SUA ATTIVITA PUBBLICA A ZADAR

(Contributo allo studio delle vecchie famiglie nobili zaratine)

Riassunto

L'autore spiega, all'inizio, l'antica origine della famiglia zaratina Griso-

dono (dal XII secolo in poi), dalla quäle discende il dott. Federico, figlio di
Antonio de Grisogono e Caterina de Georgiis. In seguito egli afferma ehe qu-
esto scienziato ha avuto ancora due fratelli: Bartolo e Girolamo, detto »Fra-
casso«, e la sorella Margherita, moglie del nobile zaratino ser Michele de
Gallellis. Stabilisce pure l'ubicazione della časa di Federico, dimostrando in-
contestabilmente ehe sua moglie si chiamasse Elisabetta e non giä Caterina
Tobolović, gentildonna di Sebenico. Poi, in base agli atti notarili, accenna al
periodo in cui questo dottore soggiornö a Zara, alle cariche ehe egli vi copri',
alle sue onorificenze; spiega dove si trovavano i suoi possedimenti, quanti
figli aveva (3 figli e 3 figlie) e fino a quando essi ed i loro discendenti vengo-
no menzionati nelle fonti storiche.

470
Τ. Π — Plan Zadra oko god. 1565. u »Biblioteca Marciana« u Veneciji (Ms.
ital. Cl. VI 188—10039). Strelicom označena »Porta beccaria«.
 FEDERICIl
imt; IIc
ι: ;

XV'

ШЈ

,L..XVIII

T. IV — Zadnja stranica Grisogonove knjige »Speculum astronomicum«.

T. V — JVaslouna stranica Grisogonoue knjige »De modo Collegiandi,
pronosticandi et curandi -febres ...« iz 1528. godine.
 < i
»|№|№0 t?*«!?!
ftttil Ilss
s |»
ί||1 &£££.
Ι s 1Ι1
" iiS|a |
||3
|
·
·
.?!
* ·*!
S
lÄSlft S,3o,g

n>

l lt|i|f|iipi
3 flllf?.|f··

0
re

it!stilt-!5l!*tpliiit
I
 -

NOVI PODACI O HRVATSKOM PJESNIKU PETRU

ZORANIĆU

i.
Svi dosadašnji povjesnici hrvatske književnosti jednodušno izjavljuju
da se o Petru Zoraniću i njegovoj obitelji vrlo malo zna, a glavni su im i goto-
vo jedini izvor njegove »Planine«.
Mi ćemo pokušati na osnovi arhivske grade unijeti nešto više svjetla u
obiteljske prilike i život toga našega pisca, uspoređujući tako dobivene po-
«Γ datke sa Zoranićevim izjavama u »Planinama«.
U prvom redu vidimo da je Zoranić, koji se poziva na dokumente i ta-
dašnje svjedoke, naveo da je njegova obitelj potekla od plemića »grado-
držac« Tetačić koji su imali svoje posjede u »zagorskih deželah« i podržavali
isprva vladanje tamošnjih krbavskih knezova. Ujedno Zoranić vrlo neodre-
đeno označuje da se »jedan od gradof didine... tetacih« nalazi prema gori
Velebitu. No kasnije njegova »dida did Zoran zvan«, kaže dalje pisac, »u pri-
morja u rečeni grad1 stanovati dojde...«, a po pričanju starih on »ki nepra-
vedan i nesličan red gospocki bižeći u primorja stanovat ide.. .«2 Sada anali-
zirajmo da li je sve to tako kako nas Zoranić izvješćuje o svome rodu.
Istina je da se oko prve polovice 13. stoljeća spominje u jednoj ispravi
neki posjed zvan »Tethacsics« koji je pripadao od najdavnijeg vremena ple-
mićima »Porugh«3 od roda »Boith, nobilis de Tetachich, de Lica«.4 Prema to-
< Wo ta t Kanom
-
'Nin.
2
Djela Petra Zoranića (DPZ), Stari pisci hrvatski (SPH) XVI, Zagreb, 1888, 28, 69,
:
<«·"· · · ' · · : * - . V ;,.:.;,-. — v : :: . ·--- ,..,;,
Ш Ш О »WBM BfrfflO« ;^:-v λ:·.;·.;- · : : : . ; - . - - . . . · : : , ; / . . . : 28.
.-· ·.·.·- ··-'·.:. рШИШШв -" - ····" · Шi 3
1. Kukuljević Sakcinski, Povjest banovah kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Sla-
i ЦРЈ pj · - . · " · · · : .·'····-· ..r -·- ·.··, 1 1 ··., · . · · · · . · - g ж vonije do XIV. vieka od Josipa Mikoca, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku XI, Zagreb,
1872, 121; I. Kukuljević de Saccis, Regesta documentorum regni Croatiae, Dalmatiae
et Slavoniae saeculi XIII, Starine JA XXVI, Zagreb, 1893, 199, 200; Vj. Klaić, Hrvatska
plemena od XII. do XVI. stoljeća, Rad JA CXXX, Zagreb, 1897, 50; Vj. Klaić, Građa za
VIII — Grisogonov računar za određivanje elevacije mora topografiju ličko-krbavske županije u srednjem vijeku, Vjesnik hrvatskoga arheološ-
(»De modo collegiandi ...«). koga društva NS VI, Zagreb, 1902, 24. Ovdje mi nećemo ulaziti u pitanje autentičnosti
te isprave, koju Mikoci datira s 1240. godinom i stavlja da je Sjepan II. banovao te iste
godine (I. Kukuljević Sakcinski, Povjest banovah..., Arkiv... XI, 121), premda je tada

479
me se ne spominju, kako to Matić tvrdi, »plemići Tetačići« u Lici »u trinaes-
tom vijeku«,5 već samo posjed zvan »Tethacsics«6 i plemenitaška obitelj Po-
rug od roda »Boith« pl. »de Tetachich« u Lici.7 Nagađanje pak Matica da bi
taj posjed bio na jugoistoku Gospiću,8 svakako je prihvatljivo, i ono se čak
poklapa i sa Zoranićevom izjavom.9 Samo, po izvorima, Tetačići, tako pro-
zvani i po istoimenome mjestu, bili su u prvom redu podložnici plemena Po-
rug, a onda su zajedno s njima priznavali vlast krbavskih knezova od pleme-
na Gusić, te kasnije knezova Kurjakovića, što se očito vidi i iz Zoranićevih
»Planina«.10 Kad je pak kralj Ludovik I (1342.—1382.) skučio vlast krbavskih
knezova,11 on je i u Lici postavio svoje činovnike.12 No iza smrti toga vladara,
opet se podiže moć obitelji knezova Kurjakovića, koji se tada prozvaše kne-
zovi Krbave, Like, Bužana i Baga (1387).13 Time su, dakle, oni konačno zagos-
podarili i svim posjedima u Lici, gdje je bilo po Zoraniću sjedište i »plemeni-
tih i nigda gradodržac tetacich«.14 Možda se baš tada iz nepoznatih nam
razloga odselio ili pobjegao iz Like Zoranićev prapradjed Zoran »u primor-
ja« 15 i to po dokumentiranom pisanju paškog notara i kroničara Marka Lau-
ra Ruića (1736— 1808)16 u Ljubu17 između Ražanca i Nina, gdje se spominju
kao gospodari još u 13. stoljeću Mogorovići, koji su bili i u Lici,18 a onda i ne-
vladao kao ban cijele Dalmacije Nikola, a Stjepan od plemena Gutkeled istom od
1248. do 1267, dok opet jedan Stjepan kao hrvatsko-dalmatinski ban od 1234. do 1251.
godine (Hrvatska Enciklopedija II, Zagreb, 1941, 182). Isto tako nećemo pokušati pobi-
jati ni Kukuljevićevo proizvoljno datiranje te listine »circa 1248 (?)« (I. Kukuljević de
Saccis, Regesta..., Starine XXVI, 199), te ni po njemu kao daje sigurno »1248«. prvo
Klaićevo datiranje (Vj. Klaić, Hrvatska plemena..., Rad CXXX, 50), a onda nešto pro-
šireno drugo »1248- 1260« (Vj. Klaić, Grada za topografiju.... Vjesnik NS VI, 24), jer
je za nas tu glavno da su topografski podaci točni.
4 je da se zadarski knez iz 1507. godine zove Bernardo Bondumier (L. Fondra, Istoria
1. Kukuljević de Saccis, Regesta..., Starine XXVII, Zagreb, 1895, 112.
5
T. Matić, Petar Zoranić, Zadar, 1909, 7.
6
1. Kukuljević, Sakcinski, Povjest banovah... Arkiv XI, 121.
7
1. Kukuljević de Saccis, Regesta..., Starine XXVII, 112.
8
T. Matić, o. c., 7; T. Matić, Zoranić's Vorfahren, Archiv für slavische Philologie
XXXVI, Berlin, 1916, 180.
9
DPZ, SPH XVI, 69.
10
DPZ, SPH XVI, 28.
11
Vj. Klaić, Rodoslovlje knezova Krbavskih od plemena Gusić, Rad JA CXXXIV,
Zagreb, 1898, 192.
12
Vj. Klaić, Grada za topografiju..., Vjesnik... NS VI, 17.
13
Vj. Klaić, Rodoslovlje..., Rad CXXXIV, 192.
14
DPZ, SPH XVI, 28. Ovdje znači taj izraz da su Tetačići imali u svojoj vlasti grad
s dopuštenjem pravoga gospodara (gl. Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, II, Za-
greb, 1884-1886, 825).
15
DPZ, SPH XVI, 28. /^
16
G. Praga, II monastero di San Pietro in Istmo sull'isola di Pago, Atti e Memorie
della societa dalmata đi storia patria III-FV, Žara, 1934, 169, 170.
17
Marcolauro Rujch, Blasone geneologico de'tutte le famiglie nobili della cittä di
Pago con molte de'cittadini, ehe con essi si apparentarono, o dalle medesime ebbero
l'origine serie delle famiglie presenti et estinte, della successione de'canonici, et altre
dignitä della chiesa di Pago e de'publici rappresentanti, anno MDCCLXXXIV, 38. Ru-
kopis u biblioteci Državnog arhiva u Zadru pod sign. I G* 6.
18
Vj. Klaić, Hrvatska plemena..., Rad CXXX, 45, 46.
480
ki drugi plemići.19 Svakako je to bilo za vladanja kralja Zigmunda
(1387 — 1437) i to po našem mišljenju 1387. godine, kada su pristaše toga kra-
lja i njegove žene kraljice Marije, knez Ivan Frankapan iz Senja i krbavski
knezovi Kurjakovići, podsjeli grad Počitelj u Lici,20 koji je bio baš u blizini
posjeda Mogorovića21 i Tetačića, te su natjerali vranskog priora Ivana Paliž-
nu da im izruči to mjesto. Ti knezovi prisilili su malo zatim Paližnu da im
preda i kraljicu Mariju, koja je čamila u Novigradu, pa je onda odatle otplo-
vila na mletačkim galijama u Nin.22 Po svoj su prilici 1387. godine Kurjakovi-
ći, koji se sada ponosno nazivaju i »knezovi Like«, zadobili i posjed Tetačić,
koji je tako izmijenio svoga gospodara. Eto, tako bi se mogao protumačiti
pasus Zoranićevih »Planina«: »ki nepravedan i nesličan red gospocki bižeći u
primorje stanovat ide«.23 Ako dakle povjerujemo Ruiću, Zoran s čudnim pri-
djevkom »Bondumier«24 ostao je neko vrijeme u Ljubi, a zatim su se on i
njegova obitelj, sada već nazvana i »Zoranich«, preselili na otok Pag u 14.
stoljeću.25 Mirko, sin Zorana, prozvan prvi »Zoranich«,26 postao je tu doži-
votni vijećnik, a njegov sin Ivan, nazvan »Mircovich«, dobio je nasljedno
19
S. Gliubavaz, Storica dissertazione del contado e teritorio di Žara, La domeni-
ca a. III, no. 51, Žara, 21. XII. 1890, str. 391.
20
Vj. Klaić, Povjest Hrvata od najstarijeg vremena do svršetka XIX. stoljeća II/1,
Zagreb, 1900, 234.
21
Gledaj austrijsku specijalkartu 1:200.000-33° 44° Žara; V. Sabljar, Miestopis-
ni riečnik kraljevinah Dalmacije, Hervatske i Slavonije, Zagreb, 1866, 252.
22
Vj. Klaić, Povjest Hrvata H/1, 234.
23
DPZ, SPH XVI, 28.
24
Ruić piše ovako: B... Zoran Bondumier (Marcolauro Rujch, o. c., 38). Značajno
della insigne reliquia di San Simeone profeta ehe si venera in Žara, Žara, 1855,293), a i
splitski nadbiskup Leonardus Bondumerius (1641 —1668), član istaknute mletačke
patricijske obitelji, koja se u Veneciju doselila iz Sirije još u 13. stoljeću (D. Farlati, II-
lyricum Sacrum III, Venetiis, 1765, 506 — 509), piše se u jednom dokumentu na hrvat-
skom jeziku baš ovako: »Mi Leonardo Bondumier po milosti Boxijoij i Svetoga Otca
Pape arhibiscup Splitschi, inada Solinschi, Dalmatie, i sve Haruasche zemglie...« (Ar-
hiv Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu — Leonarda Bondumie-
ra Arcibiskupa splietskoga Naredbe za monastir splietskih koludjericah sv. Klare I c
47). Jedan pak član vlasteoske obitelji Hektorović u Hvaru nosi čak ime »Bondomier«
(Državni arhiv u Zadru (DAZ) — Spisi providura za Dalmaciju i Albaniju Francesco
Molin (1623 - 1625), 296 — 3. VII. 1623) ili »Bondomier« Hetoreo (Ibid. — Spisi general-
nog providura za Dalmaciju i Albaniju Alvise Mocenigo (1636- 1638) II, 492 — 22. VII.
1638). Isto ime »Bondumier« ima također i jedan član hvarske plemićke obitelji Fasa-
neo i Ivaneo (Ibid. — Spisi generalnog providura za Dalmaciju i Albaniju Gio. Antonio
Zen (1655-1656) I, 398-401a-7. IV. 1655).
25
Taj podatak, bez navoda odakle je uzet, donosi prvi L. Jelić koji je sastavio pri-
godni proglas pod naslovom »Proslava Zoranićeve četiristogodišnjice u Ninu«, te daje
također prvi samo te podatke o njemu, ne naznačujući odakle ih je uzeo (Smotra Dal-
matinska — La Rassegna Dalmata god. XXI. br. 42, Zadar, 27. V. 1908), premda je jas-
no da mu je izvor bio Ruić. Tim se proglasom bio poslužio i P. Karlić, koji ga i citira
navodeći od riječi do riječi isto što i Jelić (P. Karlić, Je li Zoranić bio redovnik ili svje-
tovnjak?, Nastavni Vjesnik XXI, Zagreb, 1913, 802). Ostali pak književni historičari
upotrijebili su za te navode Karlićevu radnju.
26
Ruić daje o njemu kronološke podatke samo ovako: 14... (Marcolauro Rujch,
o. c., 38.).
481
 27
plemstvo (1433). Međutim, vidimo da se već 1423. godine spominje u Zadru
kao kopač (zappator) Stjepan ili Štipan Zoranić, koji je posjedovao kuću i
28
zemljište u susjedstvu crkve sv. Franje. Godine 1441. pak stoji u spisima za
njega izričito da je »gluh« (surdus) i da ima kuću »prope arcum«29 tj. odmah
izvan vratiju grada Zadra.30 Iste godine zove se u izvorima »Stipanus Zora-
nich dictus Glussac,31 habitator Jadre«, i on je posjedovao neke zemlje u
okolici Slavke Jame32 i u selu Mala Murvica,33 koji su ležali u bližoj okolici
Zadra. God. 1456. stoji već da je on mrtav.34 God. 1439. nalazimo svećenika
Šimuna Zoranića kao župnika crkve sv. Martina u selu Mahurcima,35 koje se
nekoć prostiralo na sjeveru nedaleko Grua.36 God. 1448. on se javlja kao gla-
goljaš i stanovnik Nevidana (otok Pašman), te kupuje kuću u Zadru u susjed-
stvu crkve sv. Jurja,37 a 1456. i 1461. nalazimo ga kao župnika u Dobro Polja-
ni (otok Pašman).38 God. 1455. u Bokanjcu živi kao posjednik Cvitan Zoranić,
koji je imao brata Miltosa, ženu Ratku i dvije kćeri, Jelenu i Stoju, zet mu je
bio iz Suhovara,39 nekoć sela na sjeveru od Zemunika,40 dok mu je nećak Lu-
ka vršio dužnost kapelana u selu Račiće,41 koje je ležalo između Gorice i Raš-
27
»Mircovich. Questa famiglia proviene dal castello di Gliuba del contado di Ža-
ra, e fu conosciuta sotto cognomi di Bondumier, e Zoranich, ehe poscia ha commutati
in quello di Mircovich, Ella si trova trapiantata in Pago sin dal secolo XVI in cui Mir-
co di Zoran fu consigliere vitalizio, e Giovanni suo figliolo denominato Mircovich per
essersi attrovato del consiglio l'anno del Sovrano decreto 1433 fece ereditaria ne pro-
prii discendenti la nobiltä...« (Marcolauro Rujch, o. c., 38). Grb te obitelji je bio po-
lumjesec a iznad njega tri zvijezde (Marcolauro Rujch, o. c., 38).
28
DAZ — Spisi zadarskog notara (SZN) Nicolaus de Baro (1423-1426) b I f
1/1-12. III. 1423.
29
Ibid. — SZN Johannes de Calcina (1439-1492), b. VIII, f. 1/3 (Bastardelli) — 10
I. 1441.
30
T. Smičiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae VIII
Zagreb, 1910, 270.
31
God. 1527. spominje se da živi u zadarskoj tvrđavi (citadella) »Zuane Glussaz«
(S. Ljubić, Commissiones et relationes venetae I, MSHSM VI, Zagrabiae, 1876, 216) i
to će biti po svojoj prilici njegov unuk.
32
Nekoć blizu tzv. »la figuretta« / (C. F. Bianchi, Žara cristiana II, Žara 1879,425)
s druge strane zadarske luke / »ultra portum Jadre ultra Figurizam...« (DAZ — SZN
Johannes Philippus Raymundus (1487-1516) b. I, f. I/l -14. I. 1509) »... apud Figuri-
zam vicinam super Slaua Jamma...« (Ibid. — SZN Johannes Philippus Raymundus b.
33
Ibid. — SZN Simon Damiani (1440-1476) b. I, f. 1/1-20. i 22. X. 1441. Mala
Murvica je bila zapadno od Zemunika (C. F. Bianchi, o. c., II, 389).
34
Ibid. — SZN Johannes de Calcina b. V, f. VII/5, 216a — 2. IV. 1456.
35
»... dominus presbiter Simon Soranich parochianus ecclesie sancti Martini de
dicta villa Macurci...« (Ibid. — SZN Nicolaus de Rosis de Pisis (1437 —1449) b I f
Π/2-24.1. 1439.).
36
C. F. Bianchi, o. c., Ii;\422.
37
DAZ — SZN Johannes deCalcina b. II, f. IV/IX/5, 209, 209a — 10. VII. 1448.
38
Ibid. — SZN Johannes de^Calcina b. V, f. VII/5, 226-26 IV 1456 — b V
f. VIII/5, 227 - 10. II. 1461.
"Ibid. — SZN Johannes Franciscus Grisinus (1454-1495) b. III, f. I. br. 1-18.
VII. 1455.
40
C. F. Bianchi, o. c., II, 336.
41
DAZ — SZN Johannes Franciscus Grisinus b. III, f. I. br. 1-18. VII. 1455.
482
tana. Kako se te godine spremao Cvitan Zoranić da ide na hodočašće u
42
Rim, to je učinio oporuku, u kojoj je svoju ženu postavio gospodaricom svih
43
svojih dobara. God. 1462. nazočan je uz neke osobe u Zadru u palači tadaš-
njeg nadbiskupa Mateja Valaresa i »ser Petrizza Zoranich nobilis Nonen-
sis«.44 koji se zove još i »Petrizza Zoranich aliter de Albis« 45 ili samo »ser Pet-
rizza Zoranich«.46 Isti Petrica, koji se, kako vidimo, prvi prozvao »de Albis«,
kupio je god. 1469. neke zemlje u Privlači47 kraj Nina,48 u kome je gradu na
istaknutom mjestu imao svoju kuću.49
Zadnji put se spominje da je živ u dokumentima 1472. godine,50 a 1495.
stoji da je već mrtav.51
Zanimljivo je da 1463. godine nalazimo u spisima svećenika-glagoljaša
Zorana Tetačića, župnika u selu Tršćane,52 koji je svoga nećaka Pavla, sina
Radoslava Tetačića iz Like, dao da izuči krznarski zanat u Zadru,53 gdje se
spominju 1490. kao građani i stanovnici braća Ivan i Nikola Tetačić,54 koji
prodaju neku zemlju preko puta gradske luke u susjedstvu crkve sv. Petra.55
'** C. F. Bianchi, o. c., II, 410.
43
DAZ — SZN Johannes Franciscus Grisinus b, III, f. 1. br. 1-18. VII. 1455.
44
Ibid. — SZN Nicolaus Benedicti (1433-1469) b. II, f. I — Testamenti — 18. II.
1462. Tu je ispravu u vrlo malom izvatku publicirao i Praga (G. Praga, Della patria e
del casato di Andrea Meldola, Estratto dell'Archivio Storico per la Dalmazia f. 50, Ro-
ma, 1930, 11).
45
P. Karlić, o. c., Nastavni Vjesnik XXI, 802.
46
DAZ — Privileggi della magnifica communitä di Nona IV, 39, 39a — Prijepis iz
II. polovice 18. stoljeća — 18. IV. 1471; G. Praga Atti e diplomi di Nona (1284.-1509.),
Estratto dell'Archivio storico per la Dalmazia XXI-XXII, Roma 1936, 106-28.
IV-15. VI. 1471.
47
Tu je on zemlju kupio dne 28. III. 1469. od Dobrice, žene magistra Ivana, brija-
ča u Zadru (DAZ — Spisi zadarskog kneza Cristoforo Canal (1592-1594) I. 105, 105a,
106 — Nin, 28. VII. 1469 — Prijepis iz kraja 16. stoljeća).
48
P. Karlić, o. c., Nastavni Vjesnik XXI, 802.
49
DAZ — Privileggi... IV, 39, 39a, 40 i G. Praga, Atti e diplomi..., 106. Praga je
uzeo tu ispravu od 1471. godine iz prijepisa 18. stoljeća, koji se nalazio u bivšoj biblio-
teci »Paravia« (danas »Naučna biblioteka« u Zadru). No taj se prijepis na par mjesta
ne poklapa s onim od »Privileggi... IV«, koji je prema tome pouzdaniji od Praginog.
50
»... Nobilis vir ser Petrizza Zoranich ciuis et habitator None testis...« (DAZ —
SZN Gregorius de Bosco (1465.- 1497.) b. VI, f. VI/4 - 29. IX. 1472).
51
DAZ — Spisi zadarskog kneza Cristoforo Canal I, 126-17. V. 1495 (Prijepis iz
kraja siječnja, 1593).
52
To je selo bilo nekoć oko današnjih Rezana ili Razana (»... in villa Rozane... in
Paperchiane... in villa Tarschiane...« (DAZ — SZN Johannes Philippus Raymundus,
b. I, f. 1/1-28. IX. 1508.), te Kašica (»..., in villa Cassich et Paperchiane...« (Ibid. —
Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Dominika br. 2500—1543. g.) i Suhovara (Ibid. —
SZN Petrus Dragono (1470- 1486) b. I, f. 1/18-26. IX. 1482).
53
Ibid. - SZN Johannes de Calcina b. VI, f. IX/I/3, 17.-23. II. 1463.
54
God. 1542. spominje se da je mrtav magister Toma »Toticich«, koji je bio zlatar
(Ibid. — SZN Petrus de Bassano (1531 -1570) b. II, f. I - 4.1. 1542), a to je prezime sva-
kako iskrivljeno, jer se i on zapravo zvao »Teticich«.
55
»... Joannes et Nicolaus fratres Tetacichi, ciues et habitatores Jadre... uendi-
derunt... vnam totam petiam terre laborate gognalia quinque uel circa positam vltra
portum Jadre in confinio sancti Petri...« (DAZ — SZN Gregorius de Bosco b. III, f.
III/IO.-1. II. 1490).
483
God. 1497. javljaju se u izvorima ser Ivan Milanić od roda Zunković iz Tetači-
56
ća i brat mu Andrija, dok 1499. ser Marko Milanić, nazvan Zanković," tako-
đer iz Tetačića, inače stanovnik grada Belaja.58 U Pragu živi u to doba kao
starješina kaptola kanonik Zoran (umro 10. III. 1482), sin već spomenutog
Mirka, Zoranova sina. On je imao i braću Ivana i Matiju. No Ivanovi sinovi
Mirko, Juraj, Petar i Nikola te kćeri Dražica i Marina zovu se već Mirković.59
U staroj pak postojbini nalazimo na »rotnog« pristava Filipa Zoranića iz Lu-
čana u ličkoj županiji (1487, 1490, 1495), te na »rotnog« suca »stola buškoga«
Mikca Zoranića iz Homčana od plemena Kršelac (1492),60 koje je stanovalo u
buškoj županiji,61 i na nekog Matiju Zoranića,62 po svoj prilici iz istog kralja,
koji se valjda javlja također krajem 15. stoljeća. Eto, toliko nam izvori govo-
re o obitelji Zoranić i Tetačić.
II.
Utvrđeno je, dakle, da se djed Petra Zoranića zvao također Petar ili Pet-
rica, te je stanovao u Ninu.63 Petrica je imao dva sina: Bernardina i Ivana.
Bernardin je bio njegov pastorak ili vanbračni sin; taj je 1495. i 1496. godine
prodao neke svoje zemlje u Privlači u mjestu Bela Gomila. God. 1499. spomi-
nje se da je mrtav.64 Drugi Petričin zakoniti sin bio je Ivan, koji je u istom
mjestu vršio službu suca.65 God. 1505. on je isprosio Elizabetu, kćerku neka-
dašnjeg zadarskog zapovjednika straže Andriola de Medulla i žene mu Urše.
Nakon što je dobio pristanak od Urše, ona je 31. listopada 1505. godine sa
svojim sinovima Sebastijanom, tadašnjim zadarskim zapovjednikom straže,
i Šimunom sklopila s Ivanom Zoranićem u kući Medulla u predjelu crkve sv.
Stjepana66 ženidbeni ugovor uz neke međusobne obveze.67 Slijedeće godine
tj. 1506. rodio im se sin Petar, koji je dobio djedovo ime. Da se baš tada ro-
56
«... Ser Joannes Millanich de genere Sunchouich de Thetacich ciuis Jadre tam-
quam... Andrea Suntheuich de Thetacich eius fratris...« (Ibid. — SZN Antonius Barba
(1488-1509) b. II, f. II, 18a-6. V. 1497).
57
God. 1527. u zadarskoj tvrđavi stanuje »Magdalena Xanchovichia« (S. Ljubić,
o. c., MSHSM VI, 206).
58
»... Ser Marco de Milanich dictus Zanchouich de Tatazich ciuis Jadre, habita-
tor Bellay...« (DAZ — SZN Johannes Philippus Raymundus b. I, f. I/l - 13. III. 1499).
59
Marcolauro Rujch, o. c., 38, 76a, 38.
60
D. Šurmin, Hrvatski spomenici I, Zagreb, 1898, 323, 324, 341, 389, 363.
61
Vj. Klaić, Grada za topografiju..., Vjesnik... NS VI, 16.
62
1. Milčetić, Hrvatska glagoljska bibliografija, Starine JA XXXIII, Zagreb, 1911,
233.
63
P. Karlić, o. c., Nastavni Vjesnik XXI, 802.
64
DAZ — Spisi zadarskog kneza Cristoforo Canal I, 123a, 148, 135a, 126-128a,
124-125a, 116, 116a, 129-17^22. II. 1593. i prijepisi isprava od 17, 19. V. 1495, 27. V.
1496, 17. II. 1499, učinjeni krajem siječnja 1593. godine.
65
Proslava Zoranićeve četirtetogodišnjice u Ninu, Smotra Dalmatinska g. XXI.
br. 42, Zadar, 27. V. 1908.
66
Danas crkva sv. Šime (C. F. Bianchi, o. c. I, Žara 1877, 334).
67
DAZ — SZN Antonius Barba b. II, f. 11-31. X. 1505.; G. Praga, Della patria e
dell casato di Andrea Meldola, 15, 16.
484
dio, neizravno nam u uvodu svojih »Planina« potvrđuje i sam pjesnik: »...
68
Dim dakle ja, da prem treti vik žitka moga sfršujući«, premda bi se činilo,
da se rodio 1508. ili 1509, što u istom djelu tada već umrli ninski biskup Ju-
raj Divnić kaže: »... i znam, da oto prem, u osam lit po dviju krizi jesi... «69
O godini Zoranićeva rođenja ima do sada obilna literatura. Prvi je Kukulje-
vić naveo da se Petar Zoranić rodio »u gradu Ninu godine 1508. od vlasteos-
ke porodice«.70 Malo kasnije je isti pisac napisao je da je Zoranić »Ninjanin,
reda sv. Franje r. 1508.«71 Pavao J. Safafik pak kaže da je Petar Zoranić iz Ni-
na, rođen 1508, o čijem životu nemamo nikakvih vijesti.72 Ljubić za njega iz-
javljuje, daje »malobraćanin iz Nina, gdje se rodio 1508.«,73 a Kukuljević iste
godine mimogred spominje da je Zoranić Ninjanin, r. 1508.74 P. Budmani pi-
še da »Petar Zoranić (lat. Petrus de Albis) rodi se godine 1508. u Zadru od
plemenite porodice iz grada Nina«,75 upirući se na same pjesnikove izjave u
»Planinama«. T. Maretić poziva se na Kukuljevićevu bibliografiju, gdje on
kaže »da je Zoranić rođen g. 1508.«,76 dok se T. Matić upire na onu Divnićevu
izjavu u »Planinama«, i sve to spaja s dijelom kada je napisano te zaključuje
da se samo od sebe dobiva 1508. kao godina rođenja pjesnika.77 F. Petračić i
F. Ž. Miler kažu, u dva navrata, da se franjevac Petar Zoranić rodio 1508,78
što gotovo isto piše i D. Šurmin.79 L. Jelić drži da se Zoranić »koncem 1508.
ili početkom 1509. rodio u Zadru«,80 što isto ponavlja i Matić, navodeći usto
ponovo Divnićevu izjavu.81 B. Drechsler (Vodnik) smatra da »ne mora biti
posve pouzdano«, što su naučenjaci prema nekim Zoranićevim izjavama »lo-
gično« zaključivali »da se on rodio 1508. ili 1509. godine«, potkrepljujući svo-
je tvrdnje vrlo labavim i nesigurnim dokazima, te na kraju samo izjavljuje
da ako je tome tako onda je pjesnik »i stariji, nego što se držalo«.82 Ocjenju-
jući pak Matićevu radnju »Petar Zoranić«, Drechsler kaže da je Matić »pre-
ma nekim izjavama u »Planinama« sasvim logično zaključio da se Zoranić
rodio 1508. ili 1509. godine«, ali on »u to ponešto« sumnja, te iznosi ako je
68
DPZ, SPH XVI, 5.
69
DPZ, SPH XVI, 94.
70
I. Kukuljević Sakcinski, Pjesnici hrvatski XVI. vieka, Zagreb, 1858, 16.
71
I. Kukuljević Sakcinski, Bibliografija hrvatska I, Zagreb, 1860., 185.
72
P. J. Safafik's Geschichte der illirischen und kroatischen Literatur, Prag, 1865,
17.
73
S. Ljubić, Ogledalo književne poviesti jugoslavjanske II, Rieka, 1869, 381.
74
1. Kukuljević Sakcinski, Pjesme Marka Marulića, SPH I, Zagreb, 1869, XLVI.
75
DPZ, SPH XVI, str. V.
76
T. Maretić, Istorija hrvatskog pravopisa latinskijem slovima, Djela Jugoslaven-
ske akademije znanosti i umjetnosti IX, Zagreb, 1889, 25.
77
T. Matić, Zoranić's Planine und Sannazaro's Arcadia, Archiv für slavische Phi-
lologie XIX, Berlin, 1897, 466, 467.
78
F. Petračić —F. Z. Miler, Hrvatska čitanka za više razrede srednjih škola, Za-
3
greb , 1894, 78, "1908, 139.
79
Đ. Šurmin, Povjest književnosti hrvatske i srpske, Zagreb, 1898, 74.
80
Proslava Zoranićeve četiristogodišnjice u Ninu, Smotra Dalmatinska g. XXI,
br. 42, Zadar, 27. V. 1908.
81
T. Matić, Petar Zoranić, 6.
82
B. Drechsler, Postanje Lucićeve »Robinje«, Rad JA 176, Zagreb, 1909, 88.
485
mljetski benediktinac Petrus de Albis Zoranić, »onda se posvema mijenja
Kronologija pjesnikova života«.83 Karlić navodi što kažu o godini rođenja
pjesnikova Ljubić, Safafik, Kukuljević, Budmani, Petračić — Miler, Šurmin i
84
Drechsler, ali se sam ne opredjeljuje. Upravo kada i Karlić, tada već i vod-
nik (sada tako se naziva, umjesto Drechsler) piše samo da se Zoranić rodio u
85 86
Zadru 1308. godine, na čemu i 16 godina iza toga stoji. Praga isto kaže da
87
se pjesnik rodio u Zadru 1508. godine, a Vj. Stefanie se poziva na »Planine«
i Divnićevu izjavu, iz čega se po njegovu mišljenju razabira »da se pjesnik ro-
dio u Zadru 1508.« Nadalje on analizira da bi s obzirom na datiranje kao u
Dantea značio »treti vik života« nešto preko 23 godine. Ali ako se uzme da je
pjesnik proveo »7 lit u ljubavi«, a kada je završavao »Planine« da je imao 28
godina, to je »treti vik života« 21 godina. No ako se uzme »vik života« u zna-
čenju desetljeće (što Zoranić zove »križ«), »onda bi se ovo mjesto odnosilo
na njegove godine, što ih je imao, kad je pisao »Planine«, a ne na godine, kad
se zaljubio«.88 Dvije godine zatim S. Ježić kaže da se po ostalim podacima u
»Planinama« »može zaključiti i g. 1508. kao godina pjesnikova rođenja«.89
Na kraju pak M. Kombol sasma kratko piše da je Zoranić »rođen 1508.« u
Zadru.90 Time smo uglavnom nabrojili što važniji pisci misle o godini rođe-
nja Zoranićeva.
Iz svega ovoga vidimo da se većina književnih historičara opredijelila za
mišljenje da se Zoranić rodio 1508, zasnivajući to na onome citatu iz »Plani-
na«, a jedini Vodnik nabacio je nekakvu sumnju u to, ali je kasnije i on pri-
stao na običajno datiranje. Vodnik je naime kasnije još više zamrsio to pita-
nje kad je naveo da je Zoranić »povodeći se u mnogočemu« za Danteom
označio »i vijek svoga života u alegoričkom, a ne u realnom značenju«.91
Tom nabačenom rečenicom pozabavio se Matić i podvrgao je kritici, pokazu-
jući da bi citat iz Dantea o godinama života prije išao u prilog Zoranićevim
navodima negoli ne.92 Štefanić se također poslužio Danteom glede godina
Zoranićeva života, ali je ipak ostavio i dalje neriješeno pitanje koliko je imao
tada Petar Zoranić godina.93 Bez obzira da li je Dante u svojoj 35. godini ka-
da svoje viđenje doživljaja (1300) držao da to znači pola ljudskog života,94 mi
možemo ustvrditi da se to nikako ne može uzeti kao primjer da se po njemu
izračunavaju Zoranićeve godine, jer je to i onako samo nabačeno sa strane
B. Drechsler, Petar Zoranić, Savremenik g. IV, Zagreb, 1909, 111.
83
84 p
Karlić, o. c., Nastavni Vjesnik XXI, 803.
B. Vodnik, Povjest hrvatske književnosti I, Zagreb, 1913, 135.
85
86
S. Stanojević, Narodna Enciklopedija IV, Zagreb, 1929, 1304.
87
G. Praga, Della patria., 11.
88 p Zoranić, Planine. Priredio Vj. Štefanić. Tekstovi i pregledi sv. 5, Zagreb, 1942,
5, 29.
89
S. Ježić, Hrvatska književnost od početka do danas, Zagreb, 1944, 86.
90
M , Kombol, Poviest hrvatske književnosti do narodnog preporoda, Zagreb,
1945, 129.
91
B. Drechsler, Postanje Lucićeve »Robinje«, Rad JA 176, 88.
92 γ
Matić, Zoranić's Vorfahren, Archiv für slavische Philologie 36, 78.
93 ρ
Zoranić, Planine. Priredio Vj. Štefanić, 29.
94
T. Matić, Zoranić's Vorfahren, Archiv für slavische Philologie 36, 178.
486
naših književnih historičara kao pretpostavka. Nadalje, ako bi Dante bio
kompetentan za datiranje, onda bi se moralo po tome ne samo određivati
godine Zoraniću, već i ostalim nekim našim pjesnicima, gdje također nema-
mo sasma točnih podataka. Prema tome, ako tim putem pođemo, ne ćemo
moći ništa konkretno odrediti, i svakako je uzimanje Dantea u pomoć, i to
baš u nas, isuviše nategnuto i neprihvatljivo. Stoga je kudikamo logičnije
ako se uzme da se Ivan Zoranić vjenčao s Elizabetom de Medulla najkasnije
95
u studenom 1505, da im se onda rodio sin Petar kao najstariji u kolovozu
ili rujnu 1506, a ne tek 1508. ili 1509, i zato je sada i razumljivo zašto on na
96
početku svojih »Planina« i kaže »prem treti vik žitka moga sfršujući«, jer
baš tada je zbilja i navršavao 30 godina. Zoranić sam iznosi da baš 1536. go-
dine, tj. kada je imao toliko godina, nije više mogao podnositi »dumboku i
nesmernu ranu ljuvenu u srdačcu«.97 Prema tome, ako je pjesnik proveo »se-
dam98 lit u ljubavi« ili kad »sedmo juncu zlate roge teplaše« i koju je »dugo
vrime velik trud pateći« tajio,99 onda bi imao kada se zaljubio 23 godine. Po-
nesmernu ranu ljuvenu u srdašcu«.97 Prema tome, ako je pjesnik proveo »se-
dam98 lit u ljubavi« ili kad »sedmo juncu zlate roge teplaše« i koju je »dugo
vrime velik trud pateći« tajio,99 onda bi imao kada se zaljubio 23 godine. Po-
bijati pak sada one Divnićeve riječi »prem u osam lit po dviju križih100 je-
si«,101 zbog one prve same Zoranićeve izjave na početku djela, samo od sebe
otpada, jer u tom slučaju moramo se opredijeliti ili za to da je imao 30 ili 28
godina. No po našem mišljenju svakako je vjerojatnije i razumljivije da je,
na osnovi onog što smo izložili, Zoranić imao 30 godina. Uostalom, kada Div-
nić (zapravo Zoranić) tobože govori o Zoranićevim godinama (28), on pada
istovremeno i u sasma nelogičnu kontradikciju, dajući mu odmah zatim da
je on sada čovjek »u najprvoj mladosti«,102 a to svakako nisu te godine, pa bi
i prema tome autor »Planina« morao biti kudikamo mladi. Samo mimogred,
da pojačamo sve to, spomenimo u neizravnoj vezi i još jednu Zoranićevu ne-
logičnost. On naime govori da se nakon sedam dana putovanja vratio u Nin.
Međutim prije toga kaže da je 1. svibnja bio na Velebitu, a 8. kolovoza,103 ka-
da je bio dan smrti biskupa Jurja Divnića, na njegovu grobu, što je dobro bio
104
zapazio i Budmani, a Štefanić je naveo da zbog toga »njegove brojeve tre-
95
To ćemo kasnije i dokazati.
96
DPZ, SPH XVI, 5.
97
DPZ, SPH XVI, 5.
98
Uopće se on voli služiti tim brojem sedam. Tako u »Planinama« piše: »sedma
vrsta vitih i visocih jel« ili »septem artes liberales« (marginalna bilješka) ili »od se-
dam djevojak« ili pak »sedmi dan u bašćini počinuh« (DPZ, SPH XVI, 85, 86, 95).
99
DPZ, SPH XVI, 7, 5.
100
1 Vitezović (*1652 — f 1713) u tužaljci »O svojem danu rođenja 7. siječnja« pje-
va 1682. godine: »... I križ meni se davno da bilježi započe treći...« (Vj. Klaić, Život i
djela Pavla Rittera Vitezovića, Zagreb, 1914, 10).
101
DPZ, SPH XVI, 94.
102
DPZ, SPH XVI, 94.
103
Farlati donosi kao dan njegove smrti 8. VIII. 1530 (D. Farlati, o. c. IV, Venetiis
1769,225).
104
DPZ, SPH XVI, 95, 31, 90, VII, VIII.
487

ba uzimati s rezervom imajući na umu njegovu sklonost alegorijama i sim-
105 106
bolima«. Petar Zoranić ili »Petar Zoranin«, kako ga zove Baraković,
107
sam se po svojoj izjavi rodio i uzgojio »u Zadru gradu... u umiljenoj srići...
pod kreljuti slafnoga zlatoga i pravednoga lava.«108 Po svoj prilici je obitelj
Zoranić imala u Zadru i svoju kuću, jer je bila dosta imućna. Petrov otac
Ivan, koji se nalazi u Zadru 1515. godine kao šurjak obitelji de Medulla,109
javlja se 1519. u dokumentu gdje se govori o nekim posjedima, pa tako i o
njegovu u Pazarišću kod Privlake,110 te 1523,111 a već 1533. doznajemo da je
mrtav.112
Poznanstvo mladoga Petra Zoranića s ninskim kanonikom Matejom de
Matheis, komu je posvetio svoje »Planine« kao »praeceptori integerrimo« i
za koga zna da je »dobar bašćinac i Hrvatin«,113 nastalo je mnogo prije nego-
li se do sada znalo. »Matheus de Matheis« prvi puta se javlja u izvorima
1526. godine kao »Nonensis principalis«,114 koji je, iako je iz Nina, stanovnik
grada Zadra. Tu ga čak slijedeće godine Margareta, kćerka pok. Petra Rači-
ća, mornara, posinjuje i uz neke obveze imenuje svojim baštinikom.115 God.
1527. je kao nekadašnji zadarski kanonik izabran za kapelana oltara bratov-
štine sv. Marije od Milosrđa u crkvi sv. Stjepana u Zadru.116 Te iste godine
on kupuje neku zemlju u mjestu Brečelj u Prekom (otok Ugljan), te u Biloti-
njaku 117 na području Nina, koju slijedeće godine prodaje.118 God. 1530. on je
prokurator navedene bratovštine sv. Marije od Milosrđa u crkvi sv. Stjepa-
na.119 God. 1533. kupuje de Matheis, tada već ninski kanonik, zemlju u mjes-
tu Hrašće (Craschie),120 također na ninskom području.121 Slijedeće godine on
105
Petar Zoranić, Planine. Priredio Vj. Stefanić, 190.
106
Zanimljivo je da je na Rabu živio kao tamošnji građanin neki »ser Georgio de
Zorane« ili »ser Zorzi de Zorane« (DAZ — Spisi rabskog arhiva XXXII (1562— 1586),
Xa, XI, XX-7, 15. II. 1563, 13. XII. 1564 - XXIX. (1573-1592), 40a-16. VI. 1574.
107
Djela Jurja Barakovića, SPH XVII, Zagreb, 1889, 99.
^ 108
DPZ, SPH XVI, 28.
109
»... Joanne Zoranich cognato illorum de Medulla...« (DAZ — SZN pres. Pet-
ras de Pago (1486- 1529) b. II, f. II/2-7. X. 1515).
110
Ibid. — Sumario de titoli de privati possessori nel territorio di Nona VI, 34,
34a — Prijepis iz 17. stoljeća — 1. V. 1519. . 126
111
»... messet Zuanne de Albis...« (Ibid. — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Do-
minika br. 1055 — 18. X. 1523. — pergamena).
112
Ibid. - SZN Antonius de Zandonatis (1491 -1535), b. II, f. H/2 — 31. X. 1533.
113
DPZ, SPH XVI, 3, 4.
114
DAZ — SZN presb. Petras de Pago b. III, f. IH/3 — 15. VII. 1526.
115
Ibid. - SZN presb. Petrus de Pago b. III, f. IH/3 - 20. VIII. 1527.
116
Ibid. - SZN Petrus da Pago b. III, f. HI/3 - 25. X. 1527.
117
Položaj tik ispod Nina (DAZ — Katarska mapa (Nona) od 10. VI. 1853)
118
Ibid. - SZN presb. Petrus de Pago b. III, f. HI/3 - 7, 9. XI. 1527, 17. II. 1528.
119
Ibid. — SZN Michael de Zandonatis (1529-1540) b. I, f. 1/2-1. III. 1530.
120
U blizini Bilotinjaka (Ibid. — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Dominika br.
562 — Copia in parte estratta dal disegno e catastico del territorio di Nona, formato
l'anno 1673...., str. 12a) i sv. Barbare (Ibid. — SZN Nicolaus Drasmileus (1539— 1577)
b. I, f. 1-19. III. 1541.).
121
Ibid. — SZN Antonius de Zandonatis b. II, f. H/2- 10. I. 1533.
488
122
u crkvi sv. Anzelma u Ninu bira sa svojim drugovima novoga kanonika.
God. 1535. doznajemo da on ima čak i nadimak, te se zove »Matheus de Mat-
123
heis aliter Basouaz canonicus Nonensis«, dok ga godinu dana kasnije na-
lazimo u svojstvu ninskog kanonika prebendara, koji unatoč tome ipak sta-
nuje i dalje u Zadru.124 Ondje vlastoručno stavlja 1. V. 1539. i oporuku, po
kojoj je ostavio sve svoje kuće i imanja sinovcu Simonu Utroviću,125 nin-
skom kanoniku i vikaru.126 God. 1543. spominje se već da je Matheis
mrtav.127
Na Zoranića je svakako imao jak utjecaj još jedan svećenik, a to je bio
Juraj Divnić, Šibenčanin, ninski biskup (f 1530),12S kojega je pjesnik uzveli-
čao na kraju svojih »Planina«.129 Da li mu je on bio učitelj, kako to piše Ku-
kuljević,130 ne znamo.
O Zoranićevu zvanju do sada se također svašta nagađalo. I dok Appendi-
ni ne zna zapravo ništa o njemu kazati,131 dotle isprva Ljubić piše samo da je
živio sredinom 16. stoljeća.132 Kukuljević pak prvi bez ikakva dokaza ubacuje
da je Zoranić »Ninjanin, reda sv. Franje«.133 Safafik međutim odlučno izjav-
ljuje, citirajući Appendinija, da o njegovu životu nema vijesti.134 Četiri godi-
ne zatim Ljubić piše da je on »malobraćanin iz Nina«,135 čime posve preuzi-
ma Kukuljevićevu pretpostavku kao gotovu činjenicu.136 P. Budmani dopuš-
ta da je Zoranić učio teologiju, te da je čak bio i »fratar«, premda se pita
odakle je Ljubić crpao o tome vijest.137 Petračić — Miler pače znaju sigurno
122
Ibid. — SZN Simon Corenichius (1509-1536) b. I, f. 1/13 — 18. VI. 1534.
123
Ibid. - SZN Petrus de Bassano b. I, f. I. - 14. IX. 1535.
124
Ibid. — SZN Marcus Antonius Raymundus (1509-1549) b. I, f. II-5. II. 1536.
— SZN Petrus de Bassano b. I, f. l -5. V. 1537.
125
Ne Utcoviću, kako to piše Bianchi (C. F. Bianchi, o. c. II, 241). Isti Utrović je
pak ostavio kuće u Ninu u susjedstvu crkve sv. Ivana kao i one koje je baštinio od svo-
ga strica bratovštini sv. Stjepana u Zadru (DAZ — Sumario de titoli de privati posses-
sori nel territorio di Nona VI, 31 — Prijepis iz 17. stoljeća). Utrović se spominje još
1580. godine kao starješina ninskog kaptola (C. F. Bianchi, o. c. II, 241), te onda kao
biskupski vikar od 1586. do 1590 (DAZ — Spisi zadarskog kneza Cristoforo Canal I, 99,
99a, lila, 113, 113a), a 1600. kao arcipret (C. F. Bianchi o. c. II, 240).
Ibid. — Sumario de titoli — Prijepis iz 17. stoljeća.
127
Ibid. - SZN Petrus de Bassano b. I, f. l -7. VII. 1543.
128
D. Farlati, Illyricum Sacrum IV, 223-225.
129
DPZ, SPH XVI, 90, 93-95.
130
I. Kukuljević Sakcinski, Pjesnici hrvatski..., 16.
131
F. M. Appendini, Notizie istorico-critiche sulla antichitä, storia e letteratura
de'Ragusei II, Ragusa, 1803, 252.
132
S. Gliubich, Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia, Vienna,
1856, 4.
133
1. Kukuljević Sakcinski, Bibliografija hrvatska I, 185.
134
P. Safafik's o. c., 17.
135
S. Ljubić, Ogledalo... II, 381.
136
Čudno da Karlić nije znao da je prvi to unio u našu književnost Kukuljević, a
ne Ljubić (gl. P. Karlić, o. c., Nastavni Vjesnik XXI, 803).
137
DPZ, SPH XVI, str. V.
489

138 139
da je Zoranić bio franjevac, što prihvaća i Šurmin. L. Jelić piše kako je
Zoranić bio 1536. godine »u činu suca ispitatelja u Ninu«, te da je nepoznata
daljnja Petrova sudbina, ali »cijeni se da je pošao u Franjevce Malobraća-
ne«.140 T. Matić samo kaže da je pjesnik »bio religiozan i svesrdno odan
hrvatskom narodu«,141 dok B. Drechsler upravo kontradiktorno piše da »ni-
tko nije nigda ni sumnjao, da Zoranić nije bio svjetovnjak, pa ako je on isto-
vetno čeljade s mljetskim Benediktincem istoga imena, onda je i stariji nego
što se držalo, a njegova je poezija u vezi s dubrovačkom«.142 Iste pak godine
Drechsler izjavljuje »da je i pjesnik »Planina« bio duhovnik, o tom jedva se
može sumnjati, pa ako je s ovijem benediktinac mljetski Petrus de Albis isto
čeljade, onda se posvema mijenja hronologija pjesnikova života«.143
Karlić najprije navodi mišljenja Ljubica, Appendinija, Safafika, Kuku-
Ijevića (Djela Marka Marulića, Stari pisci hrvatski I, str. XLVI), Budmanija,
Petračić —Milera, Šurmina i Drechslera i na temelju genealoškog stabla obi-
telji Zoranić od 1586. godine, koje se čuvalo medu spisima ninskog kapto-
la,144 gdje stoji samo napisano »Piero«,145 dokazuje da on »nije bio redovnik,
nego svjetovnjak, po svoj prilici sudac u Ninu, koju je čast vršio upravo 1536.
godine«.146 B. Vodnik sada pak kaže da je Zoranić bio svjetovnjak i »čini se,
da je u Ninu vršio čast suca i obavljao vojničke službe.«147 Matić se osvrće
sasma kratko na Drechslerova domišljavanja u Radu JA (176) i izjavljuje da
to treba i drugim dokazima poduprijeti.148 I dok Vodnik stereotipno ponav-
lja da je Zoranić u Ninu bio sudac i vršio vojničke službe,149 dotle Praga na-
vodi da o njemu dosada historičari ne znaju ništa da kažu.150 Štefanić piše
da o »Zoranićevu zanimanju nemamo vijesti; da je bio gradski sudac u Ninu
ili kakav vojnički časnik, tek je nagađanje. Sudeći po mnogim citatima iz sv.
Pisma i svetih otaca u »Planinama«, čovjek bi mislio, da je bio svećenik, ali
na temelju jednog obiteljskog stabla od 1586. zaključuje se, da je bio svjetov-
njak.« 151 Ježić pak izjavljuje da o Zoranićevu životu »nemamo drugih podata-
ka do onih što se mogu naći u glavnom i jedinom sačuvanom njegovom dje-
lu koje je izašlo pod naslovom »Planine«.152 Kombol kao zadnji o tom pita-
118
F. Petračić-F. Ž. Miler, ..., Zagreb, 31898, 78, "1908, 139.
139
D. Surmin, Povijest književnosti hrvatske i srpske, 74.
i« prosiava Zoranićeve četiristogodišnjice u Ninu, Smotra Dalmatinska g. XXI.,
br. 42, Zadar, 27. V. 1908.
141
T. Matić, Petar Zoranić, 8.
142
B. Drechsler, Postanje Lucićeve »Robinje«, Rad JA 176, 88.
143
B. Drechsler, Petar Zoranić, Savremenik IV, 111.
144
Sada smo doznali od župnika u Ninu, gdje su bili pohranjeni ti spisi, da su oni
izgorjeli prije dužeg vremena.
145
Isto tako glasi to ime i u nanovo prepisanom genealoškom stablu te obitelji od
14. X. 1587. i 17. II. 1593. (DAZ — Spisi zadarskog kneza Cristoforo Canal I, 112a, 123a).
146
P. Karlić o. c., Nastavni Vjesnik XXI, 803, 804.
147
B. Vodnik, Povijest hrvatske književnosti I, 135.
148
T. Matić, Zoranić's Vorfahren, Archiv für slavische Philologie 36, 178.
149
S. Stanojeyic, o. c. IV, 1304.
150
G. Praga/o. c., 11.
151
P. Zorattić, Planine. Priredio Vj. Štefanić, 6.
152
S. Ježić, o. c., 86.
490
153
nju kaže da »o njegovom zanimanju« postoje »samo nagađanja«. Kako
154
vidimo nije prvi ubacio tvrdnju da je Zoranić bio redovnik Ljubić, već Ku-
155
kuljević. Rješenje se nalazi u »Planinama« i to ondje gdje Divnić kaže Zo-
raniću »vi svitofni u priči rečete«.156 K tomu kao nadopunu mi nadodajemo
da se iz svih dokumenata gdje se spominje Petar Zoranić nepobitno vidi da
je bio svjetovnjak.
A sada još da pogledamo i pokušamo razjasniti, prije nego što prijeđe-
mo na dalje podatke o Zoraniću, kako je on poistovećen s onim Petrom de
Albis, mljetskim benediktincem. Još 1869. Ljubić je prvi napisao u jednoj
svojoj bilješci da je papa Leon X(1513-1521) javio šibenskom kaptolu da je
podijelio ondašnju čast arhidakona i kanonika »i uz to župu sv. Nikole u Ni-
nu i sv. Marije u Cresu dilecto filio Petro de Albis clerico Ragusino (sic) ca-
merario secreto ac familiari continuo eomensali nostro«, dodajući »teško da
je to naš Petar«.157 Iako su »bilješke Ljubićeve mnogoga od naših literarnih
historika« zavele, kako kaže Karlić,158 ipak se nitko do danas od njih nije po-
trudio da dozna odakle je on uzeo te podatke i da li su točni. Naime, Ljubić
je to našao u Theinerovu djelu gdje stoji u ispravi od 31. siječnja 1520. uz os-
talo i ovo: »Nuper Archidiaconatu et Canonicatu et prebenda ecclesiae Sibe-
nicensis, ac parrochiali, plebania forsan nuncupata, s. Nicolai loci de N., ne-
cnon beatae Mariae de Osoro(in) cacumine montis super portum... dilecto
filio Petro de Albis... « 159 Ako malo pozornije razmotrimo sam tekst te ispra-
ve, opazit ćemo da je Ljubić onu župu »s. Nicolai loci de N.« naprosto proiz-
voljno pretvorio u »župu sv. Nikole u Ninu«, što nikako nije točno jer u sa-
mom tome mjestu nema takve crkve, a pogotovu župe, dok uistinu samo
postoji crkva sv. Nikole, ali sasma izvan gradskih zidina,160 i ta to svakako ne
može biti. Stoga je Ljubić imao potpuno pravo kada je toj svojoj bilješci do-
dao »teško da je to naš Petar«,161 s čime se mi potpuno slažemo. Četrdeset
godina iza te Ljubićeve bilješke Drechsler je u Farlatija naišao da se 1517.
godine spominje »Petrum de Albis Clericum Ragusinum Cubicularium secre-
tum et familiarium« u svojstvu benediktinca u samostanu sv. Marije na oto-
ku Mljetu,162 pa je to objelodanio, nabacivši istodobno u dvije svoje radnje,
u svezi s time: ako je Zoranić istovetan »s tim mljetskim benediktincem isto-
ga imena, onda je i stariji nego što se držalo«.163 U drugom pak prikazu još je
odlučnije izjavio da je Zoranić bio »duhovnik«, pa »ako je s ovijem benedik-
153
M. Kombol, o. c., 129.
154
P. Karlić, o. c., Nastavni Vjesnik XXI, 803, 804.
155
1. Kukuljević Sakcinski, Bibliografija hrvatska I, 185.
156
DPZ, SPH XVI, 94.
157
S. Ljubić, Ogledalo... II, 381.
158
P. Karlić, o. c.. Nastavni Vjesnik XXI, 803.
159
A. Theiner, Vetera monumenta Slavorum Meridionalium historiam illustran-
tia I, Romae, 1863, 574.
160
C. F. Bianchi, o. c., II. 267.
161
S. Ljubić, Ogledalo... II, 381.
162
D. Farlati, o. c. VI, Venetiis 1800, 212, 213.
163
B. Drechsler, Postanje Lucićeve »Robinje«, Rad JA 176, 88.
491
 tincem mljetski Petrus de Albis isto čeljade, onda se posvema mijenja hro-
164
nologija pjesnikova života«. Na tu Drechslerovu kombinaciju u »Radu«
(176) reagirao je, kako smo već spomenuli, Matić, koji je napisao da istovet-
nost imena sa »Petrus de Albis« u Farlatija treba i drugim dokazima podu-
prijeti.165 Time je bilo to pitanje zaokruženo, a i sam Drechsler je od svoga
nagađanja u pogledu toga imena odustao još 1913. godine, kada je iznio u
svojoj »Povijesti hrvatske književnosti« da je Zoranić rođen 1508. godine i
da je bio svjetovnjak.166
Svakako je čudna i upravo frapantna istovetnost imena »Petrus de Al-
bis« ; čovjek bi ispočetka uistinu mogao pomisliti da je to Petar Zoranić. Ali u
oba ona već citirana dokumenta (1517, 1520) točno stoji da je Petrus de Al-
bis167 clericus Ragusinus tj. dubrovački duhovnik, dakle i odanle rodom, te
papinski kanonik, što mi nigdje ne nalazimo potvrde za toga pjesnika koji
se u svojim »Planinama« zove uz Petrus de Albis naprosto i Petar Zoranić ili
samo Zoran i koji uvijek naglašava da je Ninjanin. Usto znademo Zoraniću i
godine, koje je on sam naveo, pa bi bilo nemoguće da on vrši službu papin-
skog kanonika i svećenika već u l i . godini svog života. Svakako je to puka
slučajnost da su se dvojica sada iz raznih krajeva Dalmacije zvali jednako,
jer znamo da je bilo sličnih slučajeva i glede drugih plemićkih obitelji u toj
zemlji, gdje su se npr. »de Dominis« nalazili u Zadru, Rabu i Šibeniku, ili
pak »de Georgio« i »de Grade« u Dubrovniku, Zadru i na Rabu168 itd. s istim
čak imenima.
Mi pak istom 1531. godine nalazimo u našim izvorima prvi puta ime
»domino Petro de Albis nobili None« kao svjedoka u jednom sporu i nagod-
bi između ninskog kaptola i samostana sv. Dominika u Zadru, sklopljenoj
pismeno u biskupskoj palači u Ninu.169 God. 1533. javlja se on ponovo kao
»Petrus de Albis similiter de Nona tamquam procurator (!) clerici Hieronimi
eius fratris«. Iz toga vidimo da je Zoranić bio i opunomoćenik mlađega brata
Jeronima, te da je u ožujku te godine neko vrijeme boravio u Zadru.170 Iste
godine u ime svoje i u ime svoga brata Jeronima kupuje Zoranić neko zem-
ljište ili mali vrt u Ninu kod gradskog trga.171 U drugoj polovici veljače 1534.
opet je u Zadru, gdje ga tamošnji građanin Franjo de Ventura imenuje za
svoga opunomoćenika.172 God. 1535. nazočan je kao svjedok nekom kupopro-
164
B. Drechsler, Petar Zoranić, Savremenik IV, 111.
165
T. Matić, Zoranić's Vorfahren, Archiv für slavische Philologie 36, 178.
166
B. Vodnik, o. c. I, 135.
167
God. 1493. nalazimo na papinskom dvoru u Rimu kao blagajnika i notara »Ni-
colaus Albi« (J. Burckhardi Liber notarum I, Rerum Italicarum scriptores f. 73, t.
XXXII, p. I, Cittä di Cästello 1909, 432). On se javlja i 1497. pod imenom »Nicolaus Al-
bis« (J. Bruckhardi o. c. II, RIS f. 93, t. XXXII, p. I, Cittä di Cästello 1911, 31).
168
C. Jireček, Die Romanem in den Städten Dalmatiens während des Mittelalters
II, Denkschriften der kaiserlichen Akademie der Wissenschaften 49 Bd, Wien, 1904,
24, 29, 31.
169
DAZ — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Dominika br. 2495 — 17. Χ. 1531 —
pergamena.
170
Ibid. — SZN Michael de Zandonatis b. I, f. 1/3-18.111. 1533.
171
Ibid. — SZN Antonius de Zandonatis b. II, f. Π/2-31. Χ. 1533.
172
Ibid. — SZN Petrus de Bassano b. I, f. 1-17. II. 1534.
492
173
dajnom ugovoru sklopljenom u Zadru. 1536. je egzaminator, kojega u
174
Zadru pri jednom svjedočanstvu zamjenjuje ninski plemić Dominik Deško-
175
vić. Iz toga maloga podatka doznajemo da je Petar Zoranić bio očito spri-
ječen nekim poslom da dođe u taj grad kada je poslao onamo svoga zamjeni-
ka kao čovjeka svoga povjerenja. Naime, baš tada je valjda pisao svoje »Pla-
nine«. Te iste godine kupuje on za se i za svog brata Jeronima, sada već
ninskog kanonika, u Ninu dio jedne kuće s kurijom u susjedstvu crkve sv.
Križa. No svakako je najznačajnije u tom dokumentu da se obitelj Albis zva-
la i inače »Cepularich«176 tj. kao i Marulić — Pečenić. Taj nadimak je imao i
Zoranićev otac Ivan. God. 1537. nalazimo da je Petar Zoranić ninski notar,177
dvije godine zatim spominje se on s bratom kao vlasnik zemlje sjeverno od
nekadašnjeg sela Brdarići,178 tj. Bradarić, čiji se položaj nalazi baš u blizini
Nina,179 a po zadnji puta 1543. kao posjednik u samoj Privlači.180 Ondje su ta
braća Zoranići imali i zemlju, gdje je bio bunar Novak,181 o kome pjesnik do-
sta opširno alegorički govori u »Planinama«182 i o kome narod priča kako je
nastao.183 O daljnjem tijeku života Zoranićeva ne zna se više ništa. Isto tako
nam je nepoznato, kako to piše Kukuljević, da li je gdjegod izvan svoje do-
movine išao na nauke. Također nas stavlja taj pisac u sumnju što kaže da je
Petar umro 1550. godine. On se naime domišlja po godini kad su izišle Zora-
nićeve »Planine« da je to djelo po svoj prilici po njegovoj smrti izdao netko
drugi, »što se dade zaključiti iz latinskieh i talianskieh opazakah, tiskanieh
na okrajcih rečenoga djela«.184 Kukuljević tu godinu smrti ponavlja i u svo-
joj »Bibliografu hrvatskoj«,185 a to isto kaže sigurno i Safafik186 kao i Lju-
bić,187 te opet Kukuljević.188 Budmani dokazuje da je Zoranić umro prijej;o-
173
»... presentibus presbitero Antonio Mirchouich, domino Petro de Albis nobile
Nonensi...« (Ibid. — SZN Petrus de Bassano b. I, f. I- 19. XII. 1535.)
174
Egsaminator je priopćavao notaru izjave stranaka u predmetu sklapanja prav-
nog posla, a ujedno im je tu saopćavao i tekst sastavljene izjave po zaključku toga po-
sla. Isprava je tek potpisom egsaminatora dobivala svoju punu pravnu valjanost (Mis-
cellanea I, Zadar, 1950, 10).
175
»... Ibique coram domino Dominico Descouich nobile Nonense loco examina-
toris domini Petri de Albis infrascripti...« (DAZ — SZN Marcus Antonius Raymundus
b. I, f. II, 69-1. VII. 1536.).
176
Ibid. — SZN Marcus Antonius Raymundus b. I, f. 11-20. X. 1536.
177
»... nodare Pietro de Albis...« (Ibid. — Sumario... c. VI, 211-27. III. 1537).
178
»... Matheus Berdarich de villa Berdarichi districtus None... totius ville Ber-
darichi hi sunt confines: de siroco villa Poglice, de quirina Flumaria, de trauersa mare
salsum et de borea Jura domini Petri de Albis et fratris...« (Ibid. — SZN Petrus de
Bassano b. I, f. 1-17. V. 1539).
79
Ibid. — Katastarska mapa (Nona) od 10. VI. 1853. godine.
80
»... neue pertinenze di Nona ä Breuilaqua... da siroco Pietro et fratelli de Al-
bis.. « (Ibid. - Sumario... VI, 153-13. X. 1543).
81
Ibid. - Sumario... VIII, 246.
82
DPZ, SPH XVI, 41-46.
83
T. Matić, Petar Zoranić, 18.
84
1. Kukuljević Sakcinski, Pjesnici hrvatski, 16, 21.
85
1. Kukuljević Sakcinski, o. c. I, 185.
86
P. J. Safafik'so. c...., 17.
87
S. Ljubić, Ogledalo... II, 381.
88
Pjesme Marka Marulića, SPH I, str. XLVI.
493
dine 1569, u kojoj su se tiskale »Planine«, »jer da je bio živ, ne bi bio dao
štampati pismo Matijeviću (koji je jamačno onda bio mrtav) onako, kao što
189
ga bijaše napisao 33 godine prije.« Maretić naprosto pristaje da je Zoranić
190
umro 1550. godine, a Jelić kaže da se drži da je umro 1550. godine, no da je
stalno samo to »da je prije 1574. godine preminuo te da mu ne znamo ni gro-
ba ni stojne kuće«.191 Drechsler piše samo da su Zoranićeve »Planine« izdane
tek poslije njegove smrti,192 a 4 godine kasnije iznosi da »kako o daljem živo-
tu pjesnika ne znamo ništa — vjerojatno je da je ratni napor prekosio njega i
njegov rad za hrvatsku knjigu«.193 Karlić drži za stalno da je »naš pjesnik
umro prije 1574.«194 Štefanić iznosi Kukuljevićevu nesigurnu i nepotkrijep-
Ijenu tvrdnju o godini Zoranićeve smrti, koju su preuzeli neki kasniji knji-
ževni povjesnici. Ali kako vijest nema potvrde, zaključuje Štefanić, »možemo
reći, da nam je godina Zoranićeve smrti nepoznata«.195 Kombol pak piše da
se ne zna »sigurno ni to, da li je još bio živ, kad su se 1569. tiskale u Mletci-
ma »Planine«, ili ih je poslije njegove smrti izdao netko drugi«.196
Iako će nam točni datum Zoranićeve smrti ostati i dalje nepoznat, ipak
možemo ustvrditi s Budmanijem da je on umro prije 1569. godine, jer ne bi
dao da je živ tiskati ono pismo Matheiusu197 koji je jamačno onda bio
mrtav.198 Svakako bi pjesnik da je bio tada još na životu naveo u svojoj po-
sveti da je Matheis umro. Nadalje možemo ustvrditi da Zoranić iza 1543. go-
dine nije nikako živio više od par godina, jer bi ga inače kao i do sada spomi-
njali barem još jedanput ili dvaput u dokumentima, kao što vrlo često iza te
godine nailazimo u istim spisima na njegova brata Jeronima i još dvojicu iz
te obitelji.
Uopće možemo reći da u izvorima nailazimo prije na Jeronima negoli na
njegova brata Petra. Tako već 1526. doznajemo daje »Hieronimus de Albis«,
stanovnik Nina, primio 4 niža crkvena reda,199 a 1527. prvu tonzuru. Iz doku-
menata te iste godine vidimo da je bio šepav (claudus) i da ga nazivaju i »Hi-
eronimus Zoranich«.200 Godine 1531. spominje se već »Hieronymus de Albis«
210
kao ninski kanonik, god. 1533. naziva se doduše samo svećenik, ali zato
202
189
DPZ, SPH, XVI, str. VI.
190
T. Maretić, o. c. 25.
191
Proslava Zoranićeve četiristogodišnjice u Ninu, Smotra Dalmatinska g. XXI.
br. 42, Zadar, 27. V. 1908.
192
B. Drechsler, Postanje Lucićeve »Robinje«, Rad JA 176, 88; B. Drechsler, Petar
Zoranić, Savremenik IV, 111.
193
B. Vodnik, Povijest hrvatske književnosti I, 144.
194
P. Karlić, o. c., Nastavni Vjesnik XXI, 804.
195
P. Zoranić, »Planine«. Priredio Vj. Štefanić, 9.
196
M. Kombol, o. c., 129.
197
Ovaj je već 1543. pokojnik.
198
DPZ SPH XVI, str. VI.
199
DAZ — SZN Petrus de Pago b. III, f. HI/4-31. III. 1526.
200
Ibid. — SZN Petrus de Pago b. III, f. HI/4-20. IV. 1527.
201
Ibid. — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Dominika br. 2495— 17. X. 1531.
202
Ibid. — SZN Michael de Zandonatis b. I, f. 1/3-18. III. 1533.
494
od 1536. dalje opet se javlja kao ninski kanonik,203 te 1550. kao arcipresbiter,
koji stanuje u Ninu u svojoj vlastitoj kući.204 Jeronim je Zoranić ujedno sa
svojim bratom Petrom imao zemlju u selu Brdarići.205 Nadalje je posjedovao
u Vodicama206 i Bilotinjaku zemlje koje je prodao.207 Zatim je imao sam svo-
ja imanja u Privlači i u mjestu Tercine ili Tersine (Terzine) ispod istog sela
Privlake.208 Ujedno je posjedovao zemlju i u mjestu nazvanom »Bertanichia«
u okolici Nina kao i u mjestu »Tarbussino blatto«209 ispod sela Privlake pre-
ma tzv. Glavici,210 te u Bruskandolu211 ili Hmeljkoviću i u Novoselcima,212 ne-
koć seocu blizu Petrčana.213 Baš tada zovu dokumenti brata Petrova »Giero-
nimo Zoranich alias d'Albis de Nona« ili »Gieronimo d'Albis alias Zoranich
de Nona«,214 za koga 1574. doznajemo da ima i u mjestu Obrov215 blizu Nina
zemlje.216 Kada je pak kanonik Jeronim iste godine pravio oporuku, on u
njoj ostavlja sva svoja pokretna i nepokretna dobra svećeniku Filipu Radeti-
ću i Katarini, kćeri pok. Bartulina da Brixija, stanovnicima Nina,217 a ne Zo-
ranićima. God. 1577. spominje se u izvorima da je mrtav.218 Uz Jeronima Zo-
ranića nalazimo u spisima i još dva Zoranića. Prvi se zove »Thomaso d'Al-
bis« ili »ser Thomasius de Albis« i on se 1556. i 1558. godine javlja kao
stanovnik Zadra.219 God. 1586. pak nailazimo po prvi i po zadnji puta na ime
pok. »messer Zorzi de Albis«, koji je imao posjede u Petrčanima.220
203
Ibid. — SZN Marcus Antonius Raymundus b. I, f. II - 20. X. 1536 — SZN Petrus
de Bassano b. I, f./I-30. VI. 1544.
204
Ibid. — SZN Johannes a Morea (1545-1570) b. I, f. 1/4, 16-22. XII. 1550.
205
Ibid. — SZN Petrus de Bassano b. I, f. 1-17. V. 1539.
206
Zapadno od Nina tik uz more (T. Matić, Petar Zoranić, 15).
207
DAZ - Sumario... VI, 212, 211-3. III. 1543, 6. II. 1545.
208
Ibid. — Sumario... VI, 236a, 237-9. IX. 1547.
209
DAZ — Sumario... VI, 239, 239a-9. VI. 1553.
210
Ibid. — SZN Daniel Cavalca (1551-1565) b. I, f. II/4-6. III. 1563.
211
Valjda tako nazvano mjesto po zapovjedniku Vincencu Bruscandolu, zadar-
skom građaninu, koji je imao u seocu Sv. Bartolomeja kraj Petrčana svoje zemlje, te
ih je ostavio po testamentu od 1578. godine samostanima sv. Dominika, sv. Katarine i
sv. Marcele (C. F. Bianchi, o. c. II, 402). Inače se spominje kaštel Bruskandol u mjestu
nazvanom Draga (DAZ — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Dominika br. 2512-1606.
g.), također u toj blizini.
212S
DAZ — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Dominika br. 219 i 220 — 20. VI. 1564
26. VIII. 1586. (prijepis).
213
C. F. Bianchi, o. c. II, 402.
214
DAZ — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Dominika br. 219 i 220 — 20. VI. 1564.
215
Nekoć kod sv. Nikole u Prahuljama (L. Jelić, Hrvatski spomenici ninskoga
područja I, Zagreb, 1911, 1).
216
DAZ - SZN Nicolaus Drasmileus (1539-1577) b. II, f. HI/6-15. VIII. 1574.
217
DAZ — Spisi zadarskog kneza Cristoforo Canal I, 106 — 107 — Oporuka Jeroni-
ma de Albis od 28. X. 1574. i darovnica Katarine de Brixia u korist Petra de Ventura
od 22. VII. 1577 (prijepisi iz kraja 16. stoljeća).
218
P. Karlić, o. c., Nastavni Vjesnik XXI, 804. Pretpostavka Štefanićeva da je um-
ro valjda 1574 (P. Zoranić, Planine. Priredio Vj. Štefanić, 6) nije ničim poduprta.
219
DAZ — SZN Franciscus Thomasius (1548- 1561) b. I. f. V, 31 - 10. III. 1556. —
SZN Simon Mazzarellus (1555-1589) b. I, f. 1/4-1. I., 31. XII. 1558 — b. II, f. IV/
/3-31. XII. 1558.
220
Ibid. — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Dominika br. 219 i 220 — 26. VIII.
1586 (prijepis).
495

Po našem mišljenju bio bi također neki rod Petru Zoraniću Toma de Al-
bis, čiji bi sin bio Juraj, koji je opet umro baš 1586. godine tj. upravo onda
kada je datiran dokument u kome se nalazi »Arbore della discendentia del q.
Petrizza«221 ili genealoško stablo obitelji Zoranić, jer je to po svoj prilici tre-
balo njihovim nasljednicima. Ovi su bili baštinici ne samo imanja Jeronima,
već i Jurja de Albisa.222 Baš te iste godine 1586. pa sve do 1593. vodio se spor
oko imanja Jeronima de Albisa u Privlači, u koji je bio upleten ne samo nin-
ski kaptol, već napose i Zadrani Petar de Ventura223 i Georgius a Lacu ili Zor-
zi de Lago.224 Naime, 22. srpnja 1577. pismeno je ostavila već spomenuta Ka-
tarina, kći pok. Bartulina de Brixija, Petru de Ventura svoju polovicu od
onoga imanja u Privlači koje je baštinila od kanonika Jeronima. Zatim mu
je dala i svoj dio zemlje u Novoselcima i Sušnjarcima u okolici Nina. Među-
tim je pravo na drugu polovicu baštine Jeronima de Albisa tražio i Georgius
a Lacu, ujak Petra de Ventura i rođak pok. kanonika Zoranića, kojemu je 8.
kolovoza 1577. svoj dio prepustio već spomenuti svećenik Filip Radetić. Na-
ravno da je sve to trebalo dokazati i potrebnim ispravama, koje su obojica u
prijepisima donijeli i usto čak priložili geneološko stablo obitelji Zoranić ili
de Albis225 kao i katastarsku mapu posjeda u Privlači (čak s ucrtanim seos-
kim kućama) iz 1592. godine. Iako je taj proces trajao vrlo dugo,226 ipak su
konačno postali cjelokupni nasljednici tada već izumrle obitelji de Albis bra-
ća Ventura,227 članovi stare zadarske pučanske obitelji još iz 14. stoljeća,228
koji su svakako bili u nekoj rodbinskoj vezi sa Zoranićima. Ta su braća dobi-
la i sve posjede te obitelji i u okolici Privlake, i to još u Cernici 229 ili »Bu-
221
P. Karlić, o.e. Nastavni Vjesnik XXI, 803, 804.
222
DAZ-Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Dominika br. 219 i 220-26. VIII. 1586
(prijepis).
223
Njegov otac zvao se Nikola, a majka Urša, koja je bila sestra Georgiusa a Lacu
(DAZ — Spisi zadarskog kneza Cristoforo Canal I, 107, 108a — 22. VII, 8. VIII. 1577 (pri-
\jepisi iz kraja 16. stoljeća).
224
Georgiusova majka zvala se Magdalena, koja je potekla iz obitelji de Meldola
(DAZ — SZN Franciscus Thomasius b. I, f. IV, br. 65 - 30. XI. 1557). Prema tome ona je
bila sestra Elizabete, udane za Ivana Zoranića, a majka Petra i Jeronima.
225
Ono je izgledalo ovako:
Petrica Zoranić ili de Albis
: \
Ivan Bernardin
Jeronim Petar
226
DAZ — Spisi zadarskog kneza Cristoforo Canal I, 98 - 149a.
227
Ibid. — Terreni dati in nota da particolari neue pertinenze in questa cittä VIII,
228
C. Jireček, o. c. Denkschriften... 49 Bd, 67.
229
Bianchi smatra da je selo »Karniza« u ninskom kraju isto što i »Cernesa« (C.
F. Bianchi, o. c. II, 421). No iz jednog dokumenta iz 1531. godine vidimo da se zvalo
»Cerniche« i da je bilo u neposrednoj blizini Privlake (DAZ — SZN Michael de Zando-
natisb. I, f. 1/3-6. V. 1531).
496
230 231
xie«, te »Podgaze«, Potok, Sv. Petar, Sv. Vid, Vela Gomila i još neka dru-
ga mjesta sa starim imenima, koja se, kako to stoji u dokumentu, sada ne
upotrebljavaju.
232
III.
Iz tih nekoliko podataka zapažamo da nema pravo Praga,233 te Stefanić,
kada kaže da Petar Zoranić »po običaju svoga vremena, u latinskom tekstu
prevodi svoje ime na latinski (Alba = zora) i da je tako latinizirano i ime
svoga učitelja, koji se jamačno zvao Matijević«.234 Baš iz samih izvora jasno
je da se već Zoranićev djed prvi zove i »de Albis«, a u genealoškom stablu
»Zoranich alias de Albis« ili »Xoranich alias de Albis«. Njegov izvanbračni
sin Bernardin piše se »Zoranich«, »Soranich« i »Xoranich«, a zakoniti sin
Ivan ima prezime ili »Zoranich«235 ili »de Albis« ili »de Albis alias Cepula-
rich«, Petar pak u dokumentima uvijek »de Albis« ili samo jedanput »de Al-
bis alias Cepularich«, a u »Planinama« »Zoranić«236 i »de Albis«. Međutim
brat mu Jeronim zove se ili »de Alba« ili »Zoranich« ili »Zoranich alias d'Al-
bis«237 ili »d'Albis alias Zoranich« ili pak »de Albis« kao što i Toma i njegov
sin Juraj imaju samo taj zadnji dodatak svome imenu. Svakako moramo ov-
dje dati djelomično pravo Kukuljeviću, koji kaže da su obitelj Zoranić »po
običaju Mletačke republike u latinskom i talijanskom jeziku pisali de Albis
(od zore, tal. alba)«,238 a isto tako i Maticu koji opet iznosi da su se Zoranići
zaogrnuli »plastom romanskim i postali de Albis — tipičan primjer premno-
gih naših porodica u Dalmaciji«.239 Nadalje nam je sada jasno zašto Petar u
svojim »Planinama« tako često i napose govori o selu Privlači i njegovoj bli-
žoj i malo daljoj okolici, začinjavajući sve to raznim pričama koje se tobože
ondje odigravaju, jer je baš tu on sam ili zajedno s bratom imao svoje posje-
230
Busje (DAZ — SZN Daniel Cavalca, b. I, f. H/4-6. III. 1536).
231
God. 1541. i 1542. stoji u izvorima da su braća de Albis imali zemlju u mjestu
»Bela Gomilla ä Breuilaqua« (Ibid. - Sumario... VI, 152a, 153-19. VII. 1541, 20. VII.
1542), dok u kasnijem prijepisu iz 17. ili 18. stoljeća je napisano »Vella Gomilla« (Ibid.
-Terreni... VIII, 257).
232
Ibid. — Terreni... VIII, 243, 247 -249, 252, 254a, 257 — Prijepis iz 17. ili 18. sto-
ljeća.
233
G. Praga, Della patria..., 11.
234
P. Zoranić, Planine. Priredio Vj. Stefanić, 25.
235
Čak ga se u ispravi od 22. II. 1593. zove »Zuanne Xoranouich« (DAZ — Spisi za-
darskog kneza Cristoforo Canal I, 133).
236
Na obitelj »Zoranich« nailazimo i u Hvaru. Tako se 1633. godine spominje
Ivan Zoranić pok. Luke (DAZ — Spisi generalnog providura za Dalmaciju i Albaniju
Francesco Zen (1633-1635), 50a-30. VIII. 1633), a 1688. čak pjesnikov imenjak »Piet-
ro Zoranich« (DAZ — Spisi generalnog providura za Dalmaciju i Albaniju Girolamo
Cornaro (1686-1689), 422, 422a- 11. II. 1688).
237
U ispravi od 22. II. 1593. zovu ga i »Xoranich alyas de Albis« (DAZ — Spisi za-
darskog kneza Cristoforo Canal I, 134, 134a).
238
I. Kukuljević Sakcinski, Pjesnici hrvatski, 16.
239
T. Matić, Petar Zoranić, 10.
497

de, te je prema tome itekako poznavao taj kraj. Sasma je razumljivo da mu
je i ostali okolni teritorij bio dobro poznat, te se i njega u svome djelu dotiče
sa sasma neuspjelim tumačenjima o postanku pojedinih mjesta.
A sada pogledajmo letimično još malo po »Planinama«, gdje ima mnogo
tamnih točaka, kako kaže Matić.240 Zoranićeva djevojka zvala se Jaga, što
nam i sam pjesnik medu stihovima otkriva. Kada ju je on upoznao, imala je
trinaest godina.241 A njemu su tada bile 23, ako uzmemo da se rodio 1506. go-
dine i ako mu vjerujemo da je u svome djelu pisao nešto i »istorice« tj. istin-
ski, kako to sam kaže pri kraju »Planina«.242 Po svemu se čini da je on svoju
ljubav prema Jagici opisao alegorički u devetom poglavlju svoje pjesničke
tvorevine.243 Po našem mišljenju Jagica ili Jagoda zapravo se zvala Agata,244
te je valjda i ona bila po svoj prilici plemkinja, i to iz Nina, jer je Zoranić baš
odatle otišao ili bolje rečeno pobjegao da nade toj rani lijeka. Druga je oso-
ba, Q kojoj on tako lijepo, nježno i s puno iskrenog poštovanja piše u »Plani-
nama«, »naglom smrtju umorena245 lipa, plemenita i gizdava Jele«.
/'Budmani izjavljuje da se ne može znati tko je ona i što je zapravo bila
Zoraniću,246 što isto ponavlja i Matić, ali navodi da je grob Jelin »bio bez
sumnje u Ninu ili kraj Nina«.247 Praga, na osnovi objelodanjenog dokumenta
o Zoranićevoj majci Elizabeti, tvrdi da je ona »plemenita i gizdava Jele«.248
Štefanić se pita tko je »Jele« i zaključuje da je bez sumnje ona »realna oso-
ba, koje se Zoranić sjeća sa pijetetom«. Nadalje nadodaje da u odgonetava-
nju tko je ona dolaze u obzir dvije mogućnosti: ili mu je draga ili majka, te
iznosi razloge za obje mogućnosti. Kako se znade da se Zoranićeva majka
zvala upravo Elizabeta, završava Štefanić, to bi »ime odgovaralo pjesnikovoj
Jeli«.249
Svakako je isključeno da mu je Jele djevojka, i to već zbog toga što je za-
250
pravo cijelo to djelo posvećeno njegovoj nesretnoj ljubavi Jagi, od koje se
jedva izliječio. Ujedno nije bilo nikako moguće da bi imao dvije drage, jer bi
to negdje barem alegorički dao do znanja. Prema tome preostaje da mu je to
majka, što se već i iz samog teksta o njoj u »Planinama« dosta dobro uočuje.
Nadalje se vidi da je ona Zoranića čak i inspirirala u stvaranju pjesama, što
240
T. Matić, Zoranić's Planine und Sannazaro's Arcadia, Archiv für slavische Phi-
lologie 19, 467.
241
DPZ, SPH XVI, 22, 23, 29.
242
DPZ, SPH XVI, 95.
243
DPZ, SPH XVI, 37-41.
244
D. A. Parčić, Rječnik talijansko-slovinski (hrvatski), Senj, 21908, 905.
245
Zoranić kaže i za Anicu, koja se pretvorila u Anetu, da je »naglom smrtju...
umorena« (DPZ, SPH XVI, 76).
246
DPZ, SPH XVI, str. VI.
247
T. Matić, Petar Zoranić, 37.
248
G. Praga, Della patria..., 11.
249
P. Zoranić, Planine. Priredio Vj. Štefanić, 179.
250
To se najbolje baš vidi kada Divnić u obliku prigovora pita Zoranića: »zač je-
dan kip (mogu reć) smrdeći ženčine jedne s tolikim! hitrijami, meštrijom i načinom si-
loval si se naresiti i proslaviti?« (DPZ, SPH XVI, 94).
498
251
on to i suviše jasno i kaže, a umrla je po svoj prilici nekako prije svoga mu-
ža i kada joj je sin već bio odrastao mladić.
Pri kraju svoga djela stavio je Zoranić Divniću uz bok i sv. Jeronima, ko-
mu je dao samo ulogu nijemog statiste. Zbog toga je mogao mjesto njega bi-
ti tu naveden i koji drugi svetac. No, mi mislimo da je Jeronima odabrao baš
stoga što se i tako zvao njegov brat kome je Divnić bio zaštitnik.
Pasus u »Planinama« gdje Divnić sasma pogrešno proriče Zoraniću »du-
gi vik« i kako su se zaratili »trikrunja božija ptica oral z zmajem misecem
okrunjenim«252 tumači Matić tako što smatra da je pjesnik jamačno »mislio
time sretnu tunisku ekspediciju Karla V. protiv Hajredina Barbarosse«.253
Štefanić pak tvrdi da je »trikrunja božija ptica« bez sumnje car i kralj Ferdi-
nand, a zmaj »misecem okrunjen« Turska,254 u čemu ima potpuno pravo jer
se Matićeva kombinacija ne može održati i zbog toga što je Karlo V. potukao
Hajredina Barbarossu, koji je bio turski vazal još od 1535. godine, a baš
1536. postade zapovjednik turske flote.255 Godine 1536. 3. lipnja, nakon tro-
godišnjeg primirja između cara i kralja Ferdinanda256 i sultana Sulejma-
na,257 Turci su u velikom mnoštvu bili stigli na granicu zadarskog kotara,
gdje su mletačke vlasti poduzele protumjere koje su dovele do toga da je to
područje ostalo nenastanjeno.258 Ujedno je u srpnju i kolovozu turska vojska
provalila iz Bosne u Slavoniju, gdje je osvojila Požegu i još pet utvrđenih
gradova, a u kolovozu stajala je već pred Klisom.259 Baš kada se to događalo,
Zoranić je pisao svoje djelo i sigurno ga je sve to potaklo da je stavio u usta
Divnića onu viziju o ratu onih dviju sila proričući propast Turskoj.
Petar Zoranić se spremao, nakon što dovrši »Planine«, da i još druge
stvari napiše, ako ga od toga »napor od rati ali nagla smrt ne odvrati«.260 To
se zadnje i dogodilo, jer je dosta mlad umro.
251
DPZ, SPH XVI, 89.
252
DPZ, SPH XVI, 95.
253
T. Matić, Hrvatski književnici mletačke Dalmacije i život njihova doba. Rad JA
231, Zagreb, 1925, 225.
254
Petar Zoranić, Planine. Priredio Vj. Štefanić, 189.
255
Hrvatska Enciklopedija II, Zagreb, 1941, 222.
256
On je već tada izabrani rimski (njemački), te češki i hrvatsko-ugarski kralj.
257
Vj. Klaić, Povjest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX. stoljeća
HI/1, Zagreb, 1911, 116.
258
C. F. Bianchi, Fasti di Žara, Žara, 1888, 72.
259
Vj. Klaić, o. c. IH/1, 113, 114, 117.
260
DPZ, SPH XVI, 95.
499

Ser Simon de c*ta ue^ exPressa> seruitute diuino, honore comodo et vtilitate
Rosis
quondam ser muriuee donate, modo spectante uel pertinente. Quam rem
Philippi
examinator
DOKUMENTI
Zadar, 12. III. 1423.
Štipan Zoranić daruje Rozi, ženi klesara Nikole iz Trogira,
svoje kućište sa zemljištem u susjedstvu crkve sv. Franje.
Die XII mensis martu (1423).
Pro Rosa Stephanus Zoranich zappator Jadre in presentia domini
uxore examinatoris, mei notaru et testium infrascriptorum, per se
magistri suosque heredes et successores sponte et ex certa sciencia
Nicolai non per errorem dedit, traddidit, concessit atque donauit jure
lapicide de proprio imperpertuum, titulo mere, pure, libere, simplicis et
Tragurio inreuocabilis donacionis, que dicitur inter uiuos, que nulla in-
donacio gratitudine uel offensa magna nel parua valeat reuocari, Rose
uxori magistri Nicolai lapicide de Tragurio, habitatrici Jadre,
presenti et pro se et suis heredibus ac successoribus, recipien-
ti ex nimio amore et dilectione quem et quam ipse Stephanus
donator gerit ipsi Rose, totam vnam et integram suam mura-
leam cum terreno suo, positam in ciuitate Jadre in confinio
sancti Francisci, infra hos ut dixerunt confines: de siroccho
domus dicti Štipani, de quirina via publica, de borea muralea
ser Nicolai Cressouinich, nobilis civis Jadre, et de trauersa
terrenum seu ortum dicti Štipani donatoris uel si qui alii fo-
rent veriores confines ad habendum, gaudendum, tenendum,
possidendum, dandum, vendendum, donandum, locandum,
permutandum pro uita et pro corpore judicandum, et
quitquid ipsi Rose donatarie eiusque heredibus et successori-
bus deinceps placuit perpetuo faciendum, sine contradiccione
et impedimento dicti donatoris eiusque heredum et successo-
rum et cuiuscumque alterius persone, cum omnibus et singu-
lis que infra predictos continentur confines uel alios, si qui fo-
rent, cum accessibus et egressibus suis vsque in vias publicas
500
et cum omnibus et singulis juribus et jurisdictionibus et per-
tinentiis suis que dicta muralia donata cum suo terreno habet
supra se, infra seu intra se, in integrum omneque jure et dici-
one, vsu seu requisicione reali et personali, vtili et directa, ta-
sibi ex ea uel pro ea muralea cum terreno donatur aut ipsi
donatam idem Stipanus donator se ipsius Rose donatarie no-
mme
constituit possidere, donec ipsius muralee possessio-
nem corporalem acceperit et tenutam quam accipiendi et au-
toritate propria retinendi, deinceps ei licentiam omnimodam
contulit atque dedit, promittens per se suosque heredes et si-
cut dicte Rose donatorie pro se et suis heredibus, ac sicut sti-
pulanti predictam donacionem omnia et singula suprascripta
perpetuo firma, rata et grata habere et tenere, obseruare et
adimplere et in nullo contrafecere, dicere uel uenire, per se
uel alios, aliqua ratione uel causa de jure uel de facto, et ip-
sam donacionem nulla causa offensa uel ingratitudine reuo-
care sub pena quarti stipulatione promissa et refectione dam-
norum omnium et expensarum litis et extra ac interesse et
obligatione sui et omnium suorum bonorum mobilium et im-
mobilium presencium et futurorum. Et pena soluta uel non
omnia in presenti instrumento contenta, nichilominus obtine-
at plenum robur. Actum Jadre in platea magna, presentibus
ser Barolo de Scricchia, nobili ciue Jadre, et ser Ratcho Babo-
nisich, merzario, ciuibus et habitatoribus Jadre, testibus ad
hoc vocatis et rogatis et aliis.
(Državni arhiv u Zadru — Spisi zadarskog notara Nicola-
us de Baro b. I, f. I/l — 12. III. 1423).
2.
Zadar, 18. VII. 1445.
Oporuka Cvitana Zoranića iz Bokanjca
1455. die ISjulij.
In cancellaria comunis, presentibus ser Gerardino de Ca-
naruto et ser Antonio de Grisogonis condam Bartolacij, testi-
bus. Ibique Cuitanus Zoranich de uilla Bochagnac districtus
Jadre, sanus per Christi gratiam mente et corpore, intendes
in presentiam ire ad sanctam Mariam de Rachanato, Romam,
Asisium, e quoniam nichil est incercior hoc a mortis et nichil
certior mortis ac timoris ab infestato decedere, suum condi-
dit testamentum in scriptis hoc modo uidelicet. Imprimis
quidem suos comissarios instituit et esse uolluit Jellenam et
Stoyam eius filias legitimas et naturales, et Radoslauum Ger-
eich de uilla Sucouare eius generum, et quoniam se(!) dictus
501
 testator conducit secum Ratcham eius uxorem ad dictum uia-
gium, uult et intendit dictus testator quod dicta eius uxor reu-
ersa fuerit in domus, quod sit dona et domina omnium suo-
rum bonorum, et quod dicta eius uxor remaneat in guberna-
tam dictorum comissariorum bene et dilligenter secundum
eius condictum usque quo uixerit, quod seppeliatur ab ipsis
suis comissarijs secundum eius condictum. Item reliquit Si-
moni et Marcho, filiis suprascripti Radoslaui, misale unum
nouum arimmatum (?) auro, et unum breuiarium nouum et
unam taciam argenteam in casu, quo unus dictorum filiorum
suprapredicti uolluerit esse presbiter. Et in casu, quo nullus
dictorum filiorum uolluerit presbiterari, dicte res uenire de-
beant ad manus suprapredictorum suorum commissariorum
et dispensentur pro anima dicti testator (!) prout eis melius
uidebitur. Item reliquit suprapredictis Simoni et Marcho gog-
nale unum uel circa capitum uinearum, positarum in uilla
Bochagnaz, super teritorio monialium sancti Dimitrii, infra
suos ueros confines, pro anima sua. Item reliquit domino pre-
sbitero Luce, capella (!) in uilla Razize, eius nepoti, unum
mantelum a presbitero blauum pro anima sua. Item reliquit
Miltos eius fratri par unum caligarum nouarum de rassia al-
ba pro anima sua. Item reliquit Michaeli, sartori, filio supra-
dicti Miltos, eius nepoti, par unum caligarum de rasa alba.
Item reliquit reliquis suis nepotis, exceptis prenominatis, par
unum caligarum pro quolibet, pro anima sua. In omnibus au-
tem suis bonis post eius mortem et post mortem Ratche eius
uxoris, uolluit supradictas eius filias et Radoslauum eius ge-
nerum esse suos hederes uniuersales huius testamenti execu-
tores et hanc uolluit esse eum ultimam uolutantem. A tergo:
Ego Paulus de Georgiis, consiliarius domini comitis, presens
fui huic testamento. Ideo me subscripsi et sigillo meo sigilaui.
Testamentum Cuitani Zoranich, de uilla Bocagnaz, scriptum
per me Johannem Franciscum Patauinum, notarium juratum
Jadre.
(Ibid. — Spisi zadarskog notara Johannes Franciscus Gri-
sinus b. III, f. I, br. l - 18. VII. 1455). : (Ibid. — Spisi zadarskog notara Johannes de Calcina b.
3.
Za dar, 23. II. 1463.
Zoran Tetačić, glagoljaš i župnik u selu Tršćane, daje svoga
nećaka Pavla, sina Radoslava Tetačića iz Like, da uz međusob-
ne pogodbe izuči zanat kod krznarskog majstora Benedikta
Petrovića.
Millessimo quadrigentessimo sexagesimo tercio, indictione
duodecima, die vigesimo tercio mensis februaru, presentibus
502
nobili viro ser Johanne de Nasis et ser Jacobo Farina, ciuibus
Jadre, testibus habitis.
pro Paulo Presbiter Zoranus Tetacich de litera sclaua, ad presens
Tetacich parochianus vile Tarschiane, ad artem piliparie hinc usque ad
annos quinque per futuros tarnen dedit et posuit Paulum, fili-
um Radoslaui Tetacich de Lica, nepotem suum etatis anno-
rum circa XVI. ibi presentem, et volentem, magistro Benedic-
to Petrouich, pilipario de Jadre, ibi presenti, volenti et accep-
tanti. promitens et se obligans dictus presbiter Zoranus pre-
dicto magistro Benedicto, quod dictus Paulus eius nepos se-
cum continue dictis quinque annis stabit, perseuerabit et mo-
rabitur et ab ipso non discedet ante dictum terminum, fur-
tum nee fraudem faciet neque facere consenciet, immo erit
bonus, fidelis et obediens in omnibus licitis, debitis et hones-
tis, quas dictus eius magister dicet uel percipiet maximam cir-
ca doctrinam et exercicium dicte artis piliparie. Et eoque dic-
tus magister Benedictus promisit et se obligauit dictum Pau-
lum toto tempore predicto in domo, in familia sua, hinc tene-
re et a se non expellere sibique condencentem facere et dare
victum et vestitum, in arte suam (!) in isto interim instruere
et dare. Et in fine dictorum quinque annorum dare dicto Pau-
lo pro eius sallario et mercede, primo unam tunicam, clami-
dem et caligas de rasa, zoponum de fustanio aut de camucio,
biretum, corigiam, serabulas, camisiam, sotolares, feramenta
et ordigna artis secundum consuetum artis aut pro eis vnum
ducatum auri. Et insuper in pecuniis patruus fideiussor et so-
lutor se posuit et constituit dicto magistro Benedicto de omni
damno et furto, quod dictus Paulus sibi faceret ipsi predicto.
Que quidem omnia suprascripta predicte partes vicissim pre-
senti promissunt firma, rata et grata tenere ac sub pena quar-
Ser Simon de ti dicte mercedis et obligauit sui et omnium eorum bonorum
Casanis vicissim presenti et futuri cum reffectione damnorum omni-
examinator um etc. Qua pena non ad plenum. Actum Jadre sub logia mag-
na. Ego Simeon de Grissogonis judex examinator Jadre me
subscripsi. Ego Johannes de Calcina notarius ut supra.
VI, f. IX/I/3, 17 — 23. II. 1463).
4.
Zadar, 18. III. 1533.
Nagodba između ninskog svećenika Andrije Baštunića i Petra
de Albisa.
Compromis- In Christi nomine Amen. Anno Natiuitatis eiusdem mil-
sum inter lessimo quinquentessimo trigessimo tertio, indictione sexta,
presbiterum die uero decimo octauo mensis martij, temporibus etc. Co-
503
dominum ram viro nobile Jadrense domino Donato de Crisauis, judice
Andream examinatore curie Jadre, meque notario et testibus infrascrip-
Bastunich et tis. Personaliter constitute partes infrascripte: venerebilis do-
Petrum de minus presbiter Andreas Bastunich de Nona ex una et domi-
Albis ut nus Petrus de Albis similiter de Nona, tamquam procurator
judicem clerici Hieronimi eius fratris et ser Zaneti de Parentio, habita-
toris None, commissariorum testamentariorum quondam do-
mine Catharine olim masarie quondam Marci domini Fran-
cisci Bono. Pro quibus comissariis ipse dominus Petrus pro-
misit de ratho et rathi habitione in propriis bonis ex altera
super differentia inter ipsas partes vertente occasione vnius
domus posite None, alias per ipsum presbiterum dominum
Andream empte publicum ad incantum a camera Pagi pro du-
catis quinquaginta quinque cum dimidio, ut constat instru-
mento siue breuiario diei 5. junii 1508. in publicam formam
exacto manu domini Mauri, poscente nunc cancellarii regimi-
nis Pagi. Ad cuius domus possessione ipse presbiter Andreas
instabat, restitui ipsi uero comissarii contradicebant sese
compromiserunt et compromissum fecerunt de jure et de fac-
to, more Veneto et inappellabler tan (!) super ipso possesso-
rio, quam super proprietate uel super meritis in dominum
Marcumantonium de Bassano, causidicum Jadrensem, ellec-
tum parte dicti domini presbiteri Andree et in dominum Jo-
annem de Pechiaro, assumptum parte prefati domini Petri,
tanquam in eorum judices arbitros, arbitratores, comunes
amicos et amicabiles compositores dantes et concedentes dic-
te partes prefatis dominis judicibus arbitris et arbitratoribus
plenam et liberam potestatem et auctoritatem ac bailiam su-
per premissis et aliquo premissorum judicanti, cognoscendi,
declarandi, arbitrandi, arbitramentandi, sententiandi, con-
demnandi et absoluendi prout melius eis videbitur, diebus fe-
riatis et non feriatis, presentibus citatis et non citatis presen-
tibus partibus et absentibus, una parte presente et altera ab-
sente, stando, eundo et sedendo, Juris ordine seruato et non
seruato etc. promittentes ambe partes ad inuicem sibi habere
tarnen firmum et grauem, totum et quicquid factum, declara-
tum, sententiatum, condemnatum et absolutum fuerit per
prefatos judices compromissorios. Et in casu discrepantie
quae ipsi judices possint et debeant elligere tertium judicem
sibi collegam cum eademmet potestate et auctoritate et pro-
nuntiatum et quod sentetiatum fuerit per maiorem partem
prefatorum dominirum judicum eidem sententie uel pronun-
tie, promiserunt dicte partes parere et in aliquo non contra
facere uel contrauenire per se uel alios aliqua ratione uel cau-
sa, forma, colore uel ingenio uel redutione petere ad arbitri-
um boni uiri sub pena quarti eius de quo fuerit contrafactu et
obligatione uicissim omnium bonorum suorum, presentium
504
et futurorum. Duraturo presenti compromisso per dies
quindecim per X futuros. Actum Jadre in plathea comunis,
presentibus eximio benigno doctore domino Joanne de Rosa
et domino Joanne de Nassis quondam domini Dominici, nobi-
libus Jadre, testibus habitis et rogatis etc. Dominus Donatus
de Crisauis, judex examinator.
(Ibid. — Spisi zadarskog notara Michael de Zandonatis b.
I, f. 1/3 — 18. III. 1533).
5.
Zadar, 31. X. 1533.
Emptio pro Ninski plemić Petar de Albis kupuje od tamošnjeg plemi-
ser Petro de ća Jurja Budačića za se i za svoga brata zemljište blizu trga u
Albis, nobile tomu gradu.
Nonense
In Christi nomine Amen. Anno Incarnacionis eidem mil-
lessimo quingentessimo trigessimo tertio, indictione sexta,
die uero veneris, ultimo mensis octobris, temporibus etc. Co-
ram viro nobile Jadrense domino Simone de Gallellis quon-
dam domini Donati, judice examinatore Jadre, meque notta-
rio, testibus infrascriptis. Personaliter constitutus ser Georgi-
us Budacich quondam ser Martini, nobilis Nonensis, agens
nomine suo proprio ac nomine et vice domine agens et done
Perine, sororis eius absente, pro quibus promisit de rato et
rati habitione in bonis suis propriis sponte et libenter per se
suosque heredes et sunt jure proprio et in perpetuum per mo-
dum liberum, franchum et expeditum, dedit uendidit et tradi-
dit ser Petro de Albis quondum ser Joannis, nobilis Nonensis
ibidem... (sasma nečitljivo) suprascripti recipienti et ementi
nomine suo ac nomine clerici Hieronimi eius fratris et pro...
et suorum unum terrenum seu orticelum paruum, positum in
ciuitate None penes platheam dicte ciuitatis None, inter hos
ut dixerunt confines: de siroco dictus emptor, de borea plat-
hea None, de trauersa heredes quondam ser Martini Buda-
cich, nobilis Nonesis, de quirina similiter dicti heredis partim
et partim nobilis Nonensis de Boyco, saluis semper ueriori-
bus confinibus, si que sunt uel reperiunt ad habendum, tenen-
dum, possidendum, usufrui (!), gaudendum, dandum, uenden-
dum, alienandum et quodquod duo emptores suisque heredi-
bus et sunt.. .2Ć2
(Ibid. — Spisi zadarskog notara Antonius de Zandonatis
b. II, f. II/2 —31. X. 1533).
505
 6.
Zadar, 17. Π. 1534.
Zadarski građanin Franjo Ventura opunomoćuje Petra de Al-
bisa da u njegovo ime utjera neki dug.
Procura pro Die mercurii, 17 mensis februaru, 1534, indictione 7, teni-
domino poribus ut ante. Ibique coram viro nobile domino Doymo de
Francisco de Cedulinis, judice examinatore curie, personaliter constitutus,
Ventura in egregius uir dominus Franciscus de Ventura, ciuis Jadre, tam-
personam quam maritus et coniuncta (!) personae domine Perine eius
domini Petri uxoris, filie et heredis quondam ser Marci Cherbocich, ornni
de Albis de melioris... et instituit et solemniter creauit suum verum legit-
Nona timum et indubitatum procuratorem gubernalem. Ita quod
gubernalites specialitatis non deroget et contra discretum
juuenem dominum Petrum de Albis, nobilem Nonensem,
ibidem presentem et accepientem, specialiter et expresse ad
exigendum et recuperandum omnem denariorum quantita-
tem sibi constituit dicto nomine debitam a Johanne Besiach
alias villicum dicti quondam ser Marci Cherbocich in villa
Bachchiza districtus Jadre et ad presens habitatorem in villa
Chemise comitatus None et de exactis et receptis finem et
quietationem facientem et si opus fuerit premissis et prima
premissa ad compromissendum coram magnifico domino co-
mite None ad petenta, deffendenda articullatim et articulis in
aduerso perducendis opponentem, testes examinatos, senten-
tias audiendas, unam vel plures appellandum et appellationes
prosequentem et omnia alia et singula pro premissis facien-
dum, prout šibi domino procuratori melius videbitur et placu-
erit, promittens dictus dominus Franciscus dicto nomine
quicquid per dictum dominum Petrum, procuratorem suum,
actum, factum, exactum, quietatum fuerit, semper habere fir-
mum, ratum et gratum et non contrafacere sub hypotheca et
obligatione omnium suorum bonorum, presentium et futuro-
rum. Actum Jadre in apotheca dicti domini Francisci consti-
tutus, presentibus Simone Gierono, priore hospitalis sancti
Martini, et ser Johanne Rachouich, priore hospitalis sancti
Marci de Jadra, testibus vocatis et rogatis.
(Ibid. — Spisi zadarskog notara Petrus de Bassano b. I, f.
1-17. II. 1534).
7.
Nin, 20. X. 1536.
Petar de Albis kupuje za se i za brata od braće Budačić polovi-
cu kuće u Ninu.
506
Exemplum In Christi nomine, anno ab eiusdem Natiuitatis millessi-
mo quingentessimo trigessimo sexto, indictione nona, die ve-
ro veneris, vigessimo mensis octobris, temporibus serenissi-
mi principis excellentissimi domini domini Andree Gritti, Ve-
netiarum ducis incliti ac reuerendissimi, magnifici et genero-
si domini Angelli Zanni Maripetro, comitis None dignissimi,
in mei notaru publici testiumque infrascriptorum presentia
personaliter constituti, domini Nicolaus et Georgius fratres,
filii quondam ser Martini Budacich, nobiles None, et eorum
quibus sponte, pure et libere omnibus melioribus modo, via,
jure et forma, quibus melius potuit et potest ac potuerunt et
possunt, dederunt, vendiderunt et allienauerunt et dominium
transtulerunt jure proprio et in perpetuum per se suosque he-
redes et successores domino Petro, filio quondam domini Jo-
hannis de Albis alias Cepularich, nobili, suo et venerabili do-
mini Hieronymi, canonici Nonensis eius fratris, nominibus
pro se fratreque suo prefato suarumque heredum et successo-
rum presenti ementi, acceptanti et stipulanti atque recipienti
partem quirinalem, ferre dimidiam domus patrimonialis sta-
tii ipsorum fratrum cum sua curia. Nee non propter et ultra
eorum cuiuslibet petitionem eiusdem domus partem etiam et
portionem ipsius dimidii modo venditi tangentem et tangen-
tes spectant et pertineant domine Agnesi Christophori Car-
hich et proinde doniccelle future, monialis existentis in mo-
nasterio dominarum monialum sancte Marie monialum de
Jadre alias sancte Marcelle sororum adhuc modo diuisam seu
indiuisas, pro quibus promiserunt et quodlibet eorum promi-
sit de rato et rati habitione in propriis bonis simul et in soli-
dum positum None in confinio sancte Crucis tantummodo
cuppis copertum absque tarn solariis in parte australi totam
ruinantem, ruinam euidentem vetustate, consumpta et impo-
tentia ac paupertate dictorum portionalium prefati domus in
recupabilem. Idcirco venditam ne deterius contingat et nee
ad nichilum penitus reddigare cuius medie satis minoris do-
mus atque curie et partis quirinalis vendite hü sunt prout as-
seruerunt confines: ab austro et quirina memorati fratres de
Albis, emptores curtino discoperto partim muro communi
mediam, de borea via publica, de trauersa dicti fratres Buda-
cich, venditores muro communi mediante, saluis verioribus
confinibus et hoc pretio et nomine justi et veri pretii inter ip-
sas partes conuenti ducatorum duodecim auri ad ratam soli-
dum 124 singulo ducato, quod partim ducatorum duodecim
auri supra nominatus dominus Georgius alter frater et vendi-
tor confessus est se integraliter habuisse et recepisse ab ipso
domino emptore de consensu et voluntate dicti domini Nico-
lai, fratris sui, dicens se habere comunes rationes inter se ma-
nifestantes se ambo, quibus eorum dispositione huiusmodi
507
 venditoris et pretii ac pecuniarum ducatorum XII contentos NUOVI DATI SUL POETA CROATO PETAR ZORANlC
taliros et vicissim et respective renunciantes extrenui cuius-
cunque non habiti et non recepti pretii ad habendum, tenen- Riassunto
dum, possidendum, gaudendum, usufructuandum, donan-
dum et alienandum ac quicquid dictis dominis emptoribus La biografia di Petar Zoranić, ehe si poteva conoscere attraverso la sua
suisque heredibus et succesoribus perpetuo placuerit, facien- opera »le Montagne« e stata completata dali' autore di questo lavoro, basato
sulle fonti d'archivio.
dum, tanquam de persone (?) sua propria cum omnibus et
singulis dicte partis medie domus ac totius curie juribus, ju- Paragonando i dati dei diversi storici della letteratura l'autore conclude
ehe la maggioranza tra di loro afferma ehe Zoranić e nato a Zadar nel 1508.
risdictionibus, habentijs et pertinentiis ingressibus, accessi- La famiglia Zoranić aveva una časa a Zadar e era assai facoltosa. L'autore
bus et egressibus. Promitentes dicti fratres venditores suo ac confuta gli scrittori ehe sostengono Zoranić fosse monaco e ehe non coinci-
dictorum successorum nominibus presentem venditionem da con Pietro de Albis benedettino di Mljet. Dimostra ehe la famiglia Zora-
per se suosque heredes et successores, manutenentes defen- nić aveva possedimenti nei dintorni di Zadar e Nin, ehe Zoranić era notaio a
dere, autorizare, excalumniare ab omni tramite, persona, Nona e possedeva dei terreni a Privlaka.
communi collegio, suis sumptibus et expensis... damnorum Gli storici della letteratura non sono d'accordo sull'anno della sua mor-
expensarum et interesse est sub penam quasi a... soliti habe- te, mentre questo autore crede ehe' fosse morto prima dell'anno 1589. L'au-
reque firmam, ratam et gratam nulloque vnque tempore quo- tore parla anche di suo fratello Girolamo, canonico di Nona, della sua fidan-
vis quesitu, colore contrafacere, dicere vel venire sub ypothe- zata Jaga, la quäle secondo lui, sarebbe Agata e non Jela, dato ehe »le Mon-
ca et obligatione omnium et singullorum bonorum suorum, tagne« sono dedicate a Jaga. L'autore disputa anche sul cognome Zoranich,
presentium et pertinentiorum. Hanc in cancellaria None, pre- Xoranich, Soranich, la cui traduzione sarebbe de Albis.
sentibus ser Hieronymo de Ziroldi, consiliairio magnifici regi-
minis, et ser Georgio Dimchouich de Scrissio, stipulante No-
ne, testibus habitis et specialiter rogatis.
Locus sigilli Et ego Marcus Antonius Raymundus quondam domini
Johannis Philipp!, archipresbiter Nonensis, publicus et appos-
tolica et imperiali auctoritatibus notarius, quia premissis in-
terfui una cum domino Dominico Discouich, judice None et
testibus, scripsi et in hanc publicam formam et signo et numi-
ni meis apositis rogatus.
Ego Cornelius Constantius quondam spectabilis domi-
ni... publicus imperiali auctoritate notarius et ad... cance-
llarie magnifici et generosi domini Johannis... comitis None,
dignisimi... exemplo autentico in cartam membranam..,263
(Ibid. — Spisi zadarskog notara Marcus Antonius Ray-
mundus b. I, f. II — 20. X. 1536).

261
U objelodanjivanju tih dokumenata služili smo se općim pravilima izdavanja
isprava. Kratice smo sve razriješili, ortografiju nismo mijenjali, ali smo stavljali inter-
punkciju.
262
Dalje je tekst izgorio i nečitljiv, a i nevažan.
263
Nečitljivo, jer je papir baš na tim mjestima razderan.

508 509
 PRILOG BIOGRAFIJI HRVATSKOG PJESNIKA JURJA
BARAKOVIĆA

i.
I pjesnik Juraj Baraković pokušava nas poput Zoranića uvjeriti da mu
se pradjed Bartul Zadranin, koji »biše štit krbafski i straža svoj Lici«, neo-
bično proslavio u boju s Tatarima, a napose kod Vranika1 u gornjoj Lici, i da
je zato hrvatsko-ugarski kralj Bela2 darovao Barakovićima tri sela: Plemiće,3
Brus4 i Oštri Rat,5 te da je sve to i pismeno svojim pečatom potvrdio.6 Čak i
Ivan Tornko Mrnavić, Barakovićev prijatelj, nije zaboravio staviti na njegov
nadgrobni natpis, koji je postavljen u crkvi sv. Jeronima u Rimu, da je Bela
darovao toj porodici veliki dio ninskog teritorija kada se vratio u svoje kra-
ljevstvo.7

1
Vranik (Vranjak) kraj Lovinca (V. Sabljer, Miestopisni riečnik kraljevinah Dal-
macije, Hervatske i Slavonije, Zagreb, 1866, 470).
2
1235-1270.
3
Nekoć se valjda to mjesto, komu Bianchi ne zna smještaj (C. F. Bianchi, Žara
cristiana II, Žara, 1879, 413), nalazilo kod Ljube (Državni arhiv u Zadru (DAZ) — Spisi
zadarskog notara (SZN), Simon Corenichius (1509-1536) b. I, f. 11-28.1. 1519) i Raža-
nca (Ibid. — Spisi generalnog providura za Dalmaciju i Albaniju Pietro Civran
(1673 -1675) III, 485a - 23. VII. 1675).
4
To je selo bilo kod Ražanca, te ga je 1459. godine držao Nikola Marinčić iz Nina
(Ibid. — Arhiv zadarske plemićke porodice de Ponte 1 — 16. VII. 1459 — Prijepis iz 17.
stoljeća). Skok stavlja međutim to mjesto sasma pogrešno u Arbanase (P. Skok, Zadar
u svjetlosti starofrancuskog istoričara, Jadranska Straža, Split, 1937, 237; isti, Tri sta-
rofrancuske hronike o Zadru u godini 1202, Zagreb, 1951, 15).
5
Prema Barakovićevu opisu udaljenosti od Brusa do Oštrog Rata, to bi mjesto
imalo biti Rtina ili Ertina (A. Maschek, Geographisch-statistiche Repertorium der be-
wohnten Orte im Königreiche Dalmatien, Zara, 1888, 145) ili Hrtina, udaljena 9 km öd
Ražanca (Status personalis et localis archidioecesis Jadertinae ineunte anno MCMXIII,
Jaderae, 1913, 70). Inače se tako zvao Vrševac, a danas Oštri rat ili Puntamika.
6
Djela Jurja Barakovića (DJB), Stari pisci hrvatski (SPH) XVII, Zagreb, 1889,
24-27. '
7
S. Gliubich, Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia, Vienna,
1856,22.

511
 Ako malo bolje pogledamo u izvore toga doba,8 odmah ćemo opaziti da
je Juraj Baraković sve to o svome pradjedu potpuno izmislio, a onda narav-
no nije istina ni ono što je napisao Mrnavić. U dokumentima nailazimo prvi
put na prezime Baraković tek 1485. godine. Taj Baraković, zvan Štipan, živio
je u Polišanima9 tj. ondje gdje je današnje selo Polešnik.10 God. 1507. javlja
se Ivan Baraković u selu Maglinama11 koje se nalazilo između Radovina i
Ražanca.12 1510. nalazimo u buškoj županiji nekog Baraka,13 za koja se već
1535. spominje da je mrtav i da je bio stanovnik Ljube u mjestu zvanom Ple-
mići. Njegov pak sin prozvao se Marko Baraković; on je iste te godine pro-
dao zemlju na rtu Ljube ili Ljubača blizu bunara prozvanog »Briest«, gdje je
imao imanje i neki »Bernich«14 Baraković.15 Slijedeće godine taj isti Marko
iz Plemića dobiva mlin u Ljubi.16 Još 1522. Donat Baraković u zajednici s
drugima uzima uz neke uvjete na obradu vinograd s maslinama u blizini sela
Dikla u okolici crkve sv. Martina.17 God. 1532. javlja se Juraj Baraković iz se-
la Ljube kao mirovni sudac.18 Slijedeće godine nailazimo opet na isto ime i
prezime, samo taj put stoji da je on iz sela Kramoglievac (Cramoglieuaz) u
kotaru Ljube. Doznajemo iz istoga sela da je i Andrija Baraković pok. Simu-
na,19 koji već 1542. stanuje u Plemićima,20 a 1566. nailazimo čak nekoga Ni-
kolu Barakovića iz Kotora.21 Istom 1564. nalazimo prvi put da je spomenut
Juraj Baraković kao klerik u oporuci Ivana Marica ili Satalića, župnika u
Ljubi, koji je tada ležao bolestan u svojoj kući u Zadru, u predjelu crkve sv.
Katarine i ondje načinio oporuku. U njoj je darovao Barakoviću svoju kaba-
nicu od crne tkanine i dolamu. Ujedno je odredio za univerzalne baštinike
svih svojih pokretnih i nepokretnih imanja posinka Grgura Barakovića22 i
8 ni sinovi: svećenik Simon i mali Petar, te kćerka Jelena.36 God. 1593. javlja se
Gl. I. Kukuljević Sakcinski, Borba Hrvatah s Mongoli i Tatari, Zagreb, 1863.
9
DAZ-SZN Johannes de Calcina (1439-1492) b. VII, f. XII/4, 74-24. II. 1485.
10
C. F. Bianchi, o. c. II, 333, 334.
11
S. Gunjaca, Repertorium actuum domini Antonu de Zandonatis olim publici et
iurati notaru Jadre, Starine 42, Zagreb, 1949, 279.
12
C. F. Bianchi, o. c. II, 419.
13
Vj. Klaić, Grada za topografiju ličko-krbavske županije u srednjem vijeku, Vjes-
nik hrvatskoga arheološkoga društva NS VI, Zagreb, 1902, 21.
14
Godine 1596. doznajemo da je Katarina tada već pokojnog »Bernichi« Barako-
vića iz Plemića, koja se preselila na Pag, živjela u konkubinatu s nekim Pažaninom
Jurjem Bascaino. Ona mu je ondje rodila i sina, kojega je onda taj Pažanin pozakonio
(DAZ - Spisi rapskog arhiva XLVI (1582-1606), 18- 19a — 14. IX. 1596).
15
Ibid. - SZN Johannes Michael Mazzarellus (1512-1554) b. I, f. 1/2-11. X.
1535.
16
Ibid. — SZN Johannes Michael Mazzarellus b. I, f. 1/2- 1. VII. 1536.
17
Ibid. - SZN Petrus de Pago (1486-1529) b. II, f. 11/10-30. I. 1522.
18
Ibid. — SZN Hieronymus Ravagninus (1516- 1532) b. II, f. IV. s. d. Svakako je
po svemu ipak taj spis iz 1532. godine.
19
Ibid. - SZN Michael de Zandonatis (1529-1540) b. I, f. 1/3-1. II. 1533.
20
Ibid. - SZN Petrus de Bassano (1531 -1570) b. I, f. 1-25. VII. 1542.
21
Ibid. - SZN Nicolaus Canceis (1558-1585) b. I, f. 1/4, 10-3. V. 1566.
22
Crnčić donosi da je »Gregorio Barachovich« ili »Borachovich« Zadranin, a ne
Juraj, od 1545. do 1547. godine bio šest puta u zavodu sv. Jeronima u Rimu (I. Crnčić,
Najstarija poviest krčkoj, osorskoj, rabskoj, senjskoj i krbavskoj biskupiji, Rim 1867,
112).
512
Margaretu, svoju nećakinju, pod uvjetom da sve to na jednake dijelove podi-
jele.23 Tada je mladi Juraj Baraković imao 16 godina i u to je vrijeme sigurno
boravio u Zadru. Za vladanja pape Pia V (1566— 1572),24 kako stoji na Bara-
kovićevu nadgrobnom natpisu u Rimu, tukao se Juraj Baraković protiv Tura-
ka25 godine 1570/71.26 God. 1586. doznajemo pak da je on već svećenik (Pre
Zorzi Baracouich) i da je imao spomenutog brata Grgura, te nije mogao pri-
sustvovati nekom kupoprodajnom ugovoru glede zemlje ispod sela Vrsi u
mjestima Depsina i Katunine, jer je bio odsutan.27 Prema tome je točan nje-
gov podatak da je imao dva brata, kako to spominje u svom djelu »Draga
rabska pastirica«,28 od kojih se jedan zvao Petar, a drugi Grgur. God. 1630. u
spisima po zadnji se put navodi Juraj Baraković, i to da je mrtav, pa se već u
Vrsima na onoj zemlji, koju je kupio u zajednici s bratom, spominju njegovi
baštinici.29 God. 1569. na rtu Ljube u mjestu zvanom »Zgoru uode bresta«
nalazimo kao posjednika Petra Barakovića,30 a 1588. Ivana sina pok. Šimuna
Barakovića iz Plemića, koji je stanovao u Zadru, gdje je baš te godine kupio
kuću kod stare bojadisanice.31 Iste godine i u toj istoj kući njegov »brat«
(germano) Juraj, sin Petra Barakovića iz Plemića, koji je tu ležao bolestan,
načinio je oporuku. U njoj je imenovao Ivana, čija se majka zvala Matija, za
univerzalnog baštinika cijelog svog imutka." Slijedeće godine Stana, kćer
pok. Jakova Stoišića iz Ražanca, nazvana »Bogafcicha«, stanovnica Zadra,
daruje svome nećaku (od sestre) Ivanu, koji je ondje također živio, neku
zemlju u Gaženicarna,33 koje su nekoć bile vjerojatno između Arbanasa i Je-
lenice.34 God. 1599. nalazimo Ivana Barakovića još medu živima,35 a 1618.
stoji da je mrtav. Tada doznajemo da mu se žena zvala Katarina. Ona je nači-
nila oporuku u istoj kući kod stare bojadisanice, i po njoj su sve baštinili nje-
u dokumentima još Simun Baraković, koji je u blizini Nina u Gromači obra-
đivao zemlju,37 te Katica Baraković u Privlači.38 Taj Šimun Baraković spomi-
23
Ibid. - SZN Nikolaus Drasmileus (1539-1577) b. IV, f. VIII, br. 67-18. XI.
1564.
24
H. Grotefend, Taschenbuch der Zeitrechnung des deutschen Mittelalters und
der Neuzeit, Hannover u. Leipzig, 1898, 74.
25
S. Gliubich, o. c., 22.
26
C. F. Bianchi, Fasti di Žara, Žara, 1888, 76-81.
27
DAZ — Sumario de titoli de privati possessori nell'territorio di Nona VI
220-15. VIII. 1586.
28
DJB, SPH XVII, 346.
29
DAZ - Sumario... VI, 242a-5. V. 1630.
30
Ibid. — SZN Horatius de Marchettis (1567-1574) b. I. I, 22a-15. VI. 1569.
31
Ibid. — SZN Simon Venier (1589-1616) b. I, f. 1/2, 16-16. VII. 1588.
32
Ibid. — SZN Simon Venier b. V, f. X-oporuke br. 21-20. IV. 1588.
33
Ibid. - SZN Simon Venier b. I, f. 1/4, 8-29. X. 1589.
34
gl. o tom C. F. Bianchi, Žara cristiana I, Žara, 1877, 479, II, 167.
35
DAZ — SZN Francesco Primizio (1590- 1608) b. II, f. II/7, 7-2, IX. 1599.
36
Ibid. — SZN Simon Pasini (1578-1644) b. II, f. V-oporuke br. 9-22. XII. 1618.
37
Ibid. — SZN Simon Venier b. V, f. X-oporuke br. 147 - 23. IX. 1593.
38
Ibid. — SZN Francesco Primizio b. II, f. II/7, 7-28. VIII. 1599.
513

39
nje se i 1603. kao gastald koludrica sv. Dimitrija u Ninu te prije 1604. i 1607.
zajedno sa svojom ženom Katarinom i kćerkom Jelom i sinom Franjom, a
40
41
1621. i 1626. opet se navodi da obraduje zemlju u Gromači. Simon Barako-
vić imao je brata Marina, za koga se 1626. godine kaže da je već mrtav.42 Go-
dine 1607. nalazimo u glagolskim spisima Jurja Barakovića i njegova sina
Mikulu,43 a kao stanovnici Nina pojavljuju se 1604. u dokumentima Petar
Baraković,44 1608. Marko Baraković,45 dok pak 1622. u gradu imaju svoje ku-
39
Ibid. — Sumario... VI, 23a-9. X. 1603.
40
Kapelanski ured u Petričanima — Glagoljska Matica krizmanih str. 144, 145. Na
taj podatak smo upozoreni od don Amosa Filipija, župnika u Ugljanu.
41
DAZ — Privileggi della magnifica communitä di Nona IV, 74— 1. VII. 1621 —
Prijepis iz 18. stoljeća.
42
Ibid. — Sumario... VI, 23a, 64-19 III. 1625., 16. VII. 1626.
43
Kapelanski ured u Petričanima — Glagoljska Matica krizmanih, 145.
44
DAZ — Sumario... VI, 240a - 30. X. 1604. Po Karliću navodi se u »Statutu Lige
kotara ninskog«, koji je tobože ponovo potvrđen »na 1. djenara 1474. od prisl(avno)ga
gospodina Markiola Mikeli providura i kapitana djenerala od mora«, uz ostale »kapi-
tane i sudce« i »kapitan Petar Baraković od grada Nina, čovik starac od godišta 101 i
miseca 3 i dva dni« (P. Karlić, Statut Lige kotara ninskoga, Vjesnik hrvatskoga arheo-
loškoga društva NS XII, Zagreb, 1912, 291). Međutim, ako potražimo da li je »Mikeli«
uistinu bio 1474. ili između toga doba providur i generalni kapetan mora, vidjet ćemo
da se 1460. spominje kao providur i avogador Gian-Roberto Venier, dok su 1461. sindi-
ci Giulio Contarini i Atonio Venier, a 1475. Egidio Morosini i Domenico Bolani, a tek
1565. nailazimo na generalnog kapetana mora Melchidre Michiel (L. Fondra, Istoria
della insigne reliquia di San Simeone profeta ehe si venera in Žara, Žara, 1855,
282-284). Prema tome taj »Markiola Mikeli« je baš onaj iz 1565. godine. Stoga je čud-
no da to nije zapazio Karlić, premda je izjavio da je jasno da uvod »potječe iz redakci-
je poslije g. 1474., a budući da se spominju i tri rata s Turcima, imala bi ta redakcija,
odnosno uvod biti dakako još mlada«, te »i sam jezik pokazuje mladu redakciju« (P.
Karlić, o. c.. Vjesnik... NS XII, 289). Isto tako to nisu zapazili ni Strohal (Strohal I,
Opet jedan hrvatskim jezikom pisani statut, Mjesečnik, I, Zagreb, 1913, 278 — 282,
347-352; Isti, Još dvije tri o statutu lige kotara Ninskoga, Mjesečnik II, 934 — 938), te
K. Kadlec (Karlić Petar, Statut Lige kotara Ninskoga, Mjesečnik II, 833-837) i Dj.
Ljubić (Dj. Ljubić, Lige i posobe u starom hrvatskom pravu i njihov odnos prema Po-
Ijičkom statutu, Rad JA 240, Zagreb, 1931, 1-3). Naše je mišljenje da je sam prepisi-
vač toga statuta Ivan Vlatković, »arkižakon Nina i v(ice) parokian u Novome gradu«,
koji je to izvršio 1744. godine, naprosto izvrnuo to u 1.1. 1474. godinu, ne sluteći da će
se ta prevara otkriti, ako se porede vladanja pojedinih providura. Mi ovdje nećemo
ulaziti u problem kada bi dakle bio taj statut potvrđen, budući da nije 1474. Očevidno
je da je to učinjeno kasnije, i to barem za jedno stoljeće, a evo još i zašto. Na prvi po-
gled je jasno da je »Melchiorre Michieli« iskrivljeno u »Markiol Mikeli«. Nadalje, prvi
Petar Baraković, posjednik na rtu Ljube, spominje se tek 1569 (DAZ — SZN Horatius
de Marchettis b. I, f. I, 22a-15. VI. 1569.), zatim drugi iz Plemića da je mrtav već 1588
(Ibid. - SZN Simon Venier b. V, f. X, br. 21 - 20. IV. 1588), a onda 1604. opet reći (Ibid.
— Sumario... VI, 240a - 30. X. 1604). Dokazali smo da se prije toga, a napose nikako u
15. stoljeću, ne pojavljuje ni jedan s takvim imenom. To znači da je »kapitan Petar Ba-
raković od grada Nina« živio u II. polovici 16. stoljeća, pa stoga ne možemo nikako
uzeti da onaj podatak u navedenom statutu glede njega odgovara dobu u kom bi on
bio. Još nešto. U uvodu se statuta spominje kako »zakoni od Lige bihu sahranjeni od
nas od triu rata s'Turcima« (P. Karlić, o. c., Vjesnik... NS XII, 290), što znači da to ni-
su bile obične turske provale u zadarski i ninski teritorij već uistinu pravi ratovi. Ti su
trajali između Venecije i Porte od 1468. do 1478, te od 1499. do 1502. i 1537. do 1540 (G.
Novak, Prošlost Dalmacije I, Zagreb, 1944, 187-189, 193, 194). Dakle i na osnovi toga
514
46
će Bare te Martin Baraković sa ženom Katom. God. 1625. doznajemo za ne-
47
kog Barakovića u Slovšanima, koji su se nekada nalazili između Vrsi i Ni-
48 49
na, a 1648. čak za Mustafagu Barakovića pod Klisom. God. 1675. žive u
Vrsima braća Marko i Marin, sinovi pok. Ivana Barakovića, a Bartol i Nikola
stanuju na otoku Viru.50 Na zadnji trag toj obitelji51 nalazimo u katastru gra-
da Nina iz 1677. godine, gdje se spominju dva dosta sačuvana kućišta koja su
pripadala Barakovićima, a tada je jedno bilo vlasništvo kapetana Stjepana
Crnice, a drugo je pripadalo opatu Giuradiniju.52
II.
Nakon što smo skupili ovo malo podataka o Jurju Barakoviću i njegovoj
obitelji iz netiskanih izvora, pogledajmo da li ćemo moći naći o njemu nešto
i na drugom mjestu.
Još je Fabijanić iznio da je Baraković postao zadarskim kanonikom i da
se iskazao kao izvrstan propovjednik na hrvatskom jeziku.53 To je mišljenje
prihvatio i Ljubić u dva navrata,54 a onda i M. Valjavac.55 Međutim je neki
anonimni pisac u zadarskom »Rammentatore Dalmatino« za 1868. godinu iz-
nio o Barakoviću da je bio zadarski građanin i kanonik, te snažan propovjed-
nik na hrvatskom jeziku, kao i slavan pjesnik na hrvatskom i talijanskom je-
ziku. Nadalje, da je nastavio u talijanskim stihovima život Marka Tulija
»imala bi«, kako to kaže i Karlić, »te redakcija odnosno uvod biti dakako još mlada«
(P. Karlić, o. c., Vjesnik..., NS XII, 289). Stoga bi po našem mišljenju na osnovi svega
toga pitanje autentičnosti statuta lige kotara ninskoga svakako bilo pokolebano, te je
potrebno da se sada i historici pravne povijesti što kritičnije pozabave njime.
45
Ibid. — Sumario... VI, 12 - 8. IX. 1608.
46
Ibid. — Sumario... VI, 58a-28. VI. 1622.
47
Ibid. — Sumario... VI, 66-1625. god.
48
C. F. Bianchi, o. c., II, 402.
49
DAZ — Spisi generalnog providura za Dalmaciju i Albaniju Antonio Barbaro
(1669-1671) 1,281 - 11. VI. 1670; V. Solitro, Documenti storici sull'Istria e la Dalmazia
I, Venezia, 1844, 287, 288. Zlatović ga zove begom (S. Zlatović, Franovci države presv.
Odkupitelja i hrVatski puk u Dalmaciji, Zagreb, 1888, 96).
50
DAZ — Spisi generalnog providura za Dalmaciju i Albaniju Pietro Civran III,
485a-23. VII. 1675.
51
Nepoznato je u kakvoj je svezi s tom obitelji istoimena obitelj Baraković koja
se spominje 1781 —1783. godine u selu Mandalini kod Šibenika (K. Stošić, Sela šiben-
skoga kotara, Šibenik, 1941, 36) kao i Coloman de Baraković, koji se 1895. godine nala-
zi kao činovnik u Temes-Rekäsu (Mađarska), odakle bezupješno traži od tadašnjeg Ar-
hiva Namjesništva za Dalmaciju pravo na plemstvo (DAZ — Administrativni spisi
Državnog arhiva u Zadru XIII (1885 - 1898) - 21. II. 1895).
52
L. Jelić, Spomenici grada Nina, Vjesnik hrvatskoga arheološkoga društva NS
IV, Zagreb, 1900, 159.
53
D. Fabianich, Alcuni cenni sulle scienze e lettere dei secoli passati in Dalmazia,
Venezia 1843, 29.
54
S. Gliubich, o. c., 21; S. Ljubić, Ogledalo književne poviesti jugoslavjanske II,
Rieka, 1869, 391.
55
DJB, SPH XVII, str. VII.
515
Cicerona, a u hrvatskim pak stihovima život sv. Jeronima, te da je sabrao u daje lutao od grada do grada »mnogo lit do sad protičuć kao vuk«, dok se ni-
jednom svesku povijest Dalmatinaca i Hrvata, koju je tiskao u Veneciji nje- je smirio neko vrijeme u Šibeniku.62
gov nećak Marko Baraković. Dalje taj anonimni pisac kaže da je 1590. godine Baraković je tri put hodočastio u Rim, što se vidi iz već spomenutog
na zadarskoj akademiji stavljen natpis koji je glasio: »1590. Georgius Bara- nadgrobnog natpisa koji mu je postavio Ivan Tomko Mrnavić.63 Iz Barakovi-
covich Jadrensis historicus et poeta egregius«.56 Sve to od riječi do riječi pre- ćevih djela doznajemo, da je bio još 1600. u Rimu, te da se kasnije ponovo
nio je u svoju knjigu i Bianchi, koji je uz to naveo da je Baraković 1602. bio onamo spremao.64
zadarski kanonik.57 Iza Bianchija se nitko do danas nije tim nezapaženim po- Zanimljivo je da Baraković sebe zove »Vlah« i da je bio odlučio da će na-
dacima pozabavio da se vidi koliko je u tome istine. Svakako, ako se pronađe kon lutanja od grada do grada završiti život u Šibeniku, jer ga nije htio nje-
da se Baraković bavio i historijom, koja mu je čak i izdana, onda ćemo tako gov Zadar, premda su ga ipak kasnije odanle u nj zvali.65 U Šibeniku je Bara-
znati za još jednog novog zadarskog, dosada nepoznatog, povjesnika. ković66 povjerio rukopis svoje »Vile Slovinske«67 Anzolu Giustinianiju i opu-
Iza toga nameće nam se još jedno pitanje: da li je Juraj Baraković uisti- nomoćio ga radi tiskanja,68 koje mu je mletački senat uskoro i dopustio (29.
nu bio u Novigradu župnik-glagoljaš i ondje proveo dvadesetak godina? IV. 1614).69 Baraković je umro u Rimu na svom trećem hodočašću u taj grad
Naime, kada je 1603. godine vizitator Grizoni obilazio ninsku biskupiju, u 80. godini života,70 što nije bilo tako mnogo kad se sjetimo da je jedan već
on je 5. svibnja iste godine stigao u Novigrad, gdje je bio župnik »Georgius spomenuti njegov sunarodnjak imao čak i 101 godinu.71 I tako uistinu nije
(Joannes) Barocovich de Nona aetatis suae anno 54«, koji mu je rekao da je Barakovićev, ljubljeni Zadar, kojimu se toliko zamjerio, dobio njegove »kos-
ondje oko 20 godina i da ga je na položaj postavio ninski biskup. Kada se ti« kako se bio zavjerio.72
Grizoni o njemu raspitao, dobio je najbolje obavijesti. Taj podatak kao dio
izvješća vincentijskog biskupa Mihaela Priolija, apostolskog vizitatora za ci-
jelu tada mletačku Dalmaciju, objelodanio je iz vatikanskog tajnog arhiva
dr. Karlo Horvat, koji je u zagradu u tekstu stavio ono »Joannes« a u indek-
su je napisao »Baroković Joannes (Barocovich), presbiter.«58 Što to znači?
Taj svećenik zapravo se zvao, kako je to pravilno stavio Horvat u indeks,
Ivan Baroković iz Nina, koji je potpadao i pod duhovnu vlast tamošnjeg bis-
kupa. Prema tome, uzevši da je on čak identičan s Jurjem Barakovićem, nije
mogao biti 1602. godine zadarski, već samo eventualno ninski kanonik. Po
tome bi onda on morao boraviti stalno u Ninu ili se pak odreći novigradske
župe i prijeći u Zadar, gdje bi tek iza 1603. godine bio eventualno izabran ka-
nonikom, a nikako to nije mogao biti 1602. iz već navedenih razloga. Još ne-
što. Mi znamo da je Juraj Baraković rođen u Zadru i da se uvijek ponosno
naziva »Zadranin«, a nikako kao Zoranić »Ninjanin«, jer to ne bi ni mogao
biti, budući da su mu pređi i otac bili iz Plemića kraj Ljube, a on je od male-
na živio u tome gradu. Kako dakle ovaj Ivan Baroković nema nikakve veze s
Jurjem Barakovićem Zadraninom i tamošnjim kanonikom, onda i neprovje-
59 60
reni podaci o tome, u Kolendića, Vodnika, a i Kombola, da je proveo
»dvadesetak godina kao župnik-glagoljaš u Novigradu u ninskoj biskupiji«,61
sami od sebe potpuno otpadaju, a i sam Baraković kaže u »Vili Slovinskoj«
62
DJB, SPH XVII, 22, 219.
63
S. Gliubich, o. c., 32.
64
DJB, SPH XVII, 323, 16.
65
56
Illustri zaratmi, II Rammentatore Dalmatino, lunario per l'anno bisestile 1868, DJB, SPH XVII, 128, 186, 220, 20, 219, 245, 233.
66
Žara, 20. Kolendićeva domišljanja da je Baraković živio u Šibeniku pod imenom »Zorzi
57
C. F. Bianchi, Žara cristiana I, 210. Brachaleoni« (P. Kolendić, o. c., Prilozi IV, 250), nisu suviše uvjerljiva.
67
58
K. Horvat, Glagolaši u Dalmaciji početkom 17. vijeka t. j. godine 1602- 1603. Valjavac kaže da je još 1613. godine izašla (DJB, SPH XVII, str. VII).
68
Starine JA XXXIII, Zagreb 1911, 562, 537, 596. P. Kolendić, o. c., Prilozi... IV, 251; DAZ — Spisi šibenskog notara Gaspara Se-
59
P. Kolendić, O Barakoviću u Šibeniku, Prilozi za književnost, jezik, istoriju i monich de Grizanich (1613-1621) br. 68-b. II, 66a-24. XII. 1613.
69
folklor IV, Beograd, 1924, 250. S. Ljubić, Ogledalo., II, 391.
70
60
S. Stanojević, Narodna Enciklopedija I, Zagreb, 141. S. Gliubich, o. c., 22.
71
61
M. Kombol, Poviest hrvatske književnosti do narodnog preporoda, Zagreb, P. Karlić, o. c., Vjesnik... NS XII, 291.
72
1945, 185. DJB, SPH XVII, 233.

516 517
 SUPPLEMENT TO THE BIOGRAPHY OF THE CROATIAN POET JURAJ
BARAKOVIĆ

Summary

Relying on authentic archive material, the author subjects earlier opi-

nions to criticism. He shows that the poet Juraj Baraković invented the sto-
ry according to which his great-grandfather Bartul Zadranin (Bartholomew
of Zadar) received from the Croatian King Bela the three villages Plemići,
Brus and Oštri Rat, allegedly for distinguishing himself in combat with the NOVI PODACI O TROGIRSKIM KIPARIMA IVANU
Tartars at Vranik in Lika. DUKNOVIĆU I JAKOVU
He proves that Juraj Baraković was born in Zadar and that he was cal-
led »Zadranin« (»of Zadar«) and he refutes the view of some authors that he
was a Glagolitic local priest in Novigrad.
Već je C. Fisković nedavno dobro uočio da životopis Ivana D u k n o v i -
ća, poznatog pod imenom Johannes Dalmata, »ima mnogo praznina i ti
su podaci veoma maleni.«1 Tako se nije pravo znalo ni da li se zvao Duknović
ili nije.2
Međutim iz dokumenata pohranjenih u Državnom arhivu u Zadru može-
mo sada ipak dati nešto više podataka o tom našem kiparu i potvrditi njego-
vo prezime Duknović. Po tim se dokumentima prezirne Duknović javlja već u
prvoj polovici XV. stoljeća. Godine 1419. spominje se u Šibeniku u jednom
napismeno sklopljenom ženidbenom ugovoru kao svjedok »Svtho Duchnou-
ich«,3 a onda i 1425.4 God. pak 1438. prodaje napismeno u Trogiru Petar Duk-
nović iz sela Orihovice5 (»... Peirus Duchnouich de villa Orichouize...«) svoj
vinograd, koji se prostirao ispod istoimenog sela, a iznad zemljišta samosta-
6
na sv. Ivana Krstitelja. Budući da se i »Johannes Dalmata«, kako ću navesti,
zvao Duknović, može se pretpostaviti da je Ivan Duknović bio podrijetlom iz
Orihovice, odakle se njegova obitelj doselila u obližnji Trogir. U dokumenti-
ma prvi puta nalazimo da je 10. veljače 1497. Trogiranin Nikola Sudević, ka-
menar (»... Nicolaum Sudieuich lapicidam de Tragurio...«), podigao pred
tamošnjim knezom i sucima tužbu protiv kipara Ivana Duknovića (»... ma-

1
C. Fisković Djela kipara Ivana Duknovića u Trogiru, Historijski zbornik
III/1 -4, Zagreb, 1950, 233.
2
Tako ga Banfi naziva stalno »Giovanni Dalmata« naglašujući da je izvan sumnje
njegovo talijanstvo. Ujedno sumnja da se zvao Duknović (F. B a n f i , Giovanni di Trau
detto il Dalmata, Archivio Storico per la Dalmazia, a. VIII, v. XV. f. 90, Roma, 1933,
263, 266).
3
Državni arhiv u Zadru (DAZ) — Šibenski arhiv 2 (1414- 1470) — 3. I. c. — str.
158a — 18. X. 1419.
4
»... et Vticho Duchnouich de Sibenico...« (Ibid. — Šibenski arhiv 2 (1414- 1470)
— 3. I. h — str. 197-19. 11. 1425).
5
Nekoć mjesto Orihovica na kopnu iznad viništanske uvale s malom crkvicom
BI. Dj. Marije (P. Andreis, Storia della citta di Trau. Pubblicata per cura di M. Pero-
jević, Spljet, 1908, 329). Danas Oriovica, odlomak sela Vinišća kod Trogira. U uvali zva-
noj Voluja i sada se nalaze ogromni kamenolomi bijelog mramora.
6
DAZ — Trogirski arhiv LXVII/3, str. 46a-9. III. 1438.

518 519

gistrum Joannem Duchnouich marmorarium... magistro Joanne Duchnou-
ich marmorario... magistrum Joannem Duchnouich... maestro Zuane Duc-
hnouich ... magistro Joanni Duchnouich... magister Joannes Duchnouich...
magistri Joanne Duchnouich lapicide... magistri Joannis Duchnouich lapici-
de... magistro Joanni...«), koji je imao svoju kuću u tom gradu, radi izvjes-
ne sume novaca koju mu je taj tobože dugovao za neki obavljeni klesarski
posao. Ta se parnica vukla sve do 19. XII. iste godine i presuđena je nakon
obostrane izjave stranaka i preslušanja svjedoka konačno u korist Duknovi-
ća.7 Taj nam podatak potvrđuje da je Venturijeva pretpostavka, kada piše da
se jiakon smrti kralja Matijaša Korvina (6. IV. 1490.) Duknović vratio vjero-
jatno kući, gdje je i ostao, iako je 1498. radio u Veneciji8, ispravnija negoli
Kukuljevićeva, koji kaže da je iza Matijaševe smrti po svoj prilici otišao »na-
trag u Italiju, a bez sumnje u državu papinsku«,9 te Fabriczyjeva,10 koji drži
da se vratio u Rim i ostao tamo od 1492. do 1503.n
God. 1503. nalazimo Duknovića (»... magistrum Joannem marmore-
um..., ... maestro Zuane marmorario di Trau..., ... maestro Zuane lapici-
deo..., ... maestro Zuane layapetra..., ... magistri Joannis lapicide...«)12 u
Trogiru, gdje ga tamošnji sud preslušava s ostalim svjedocima na tužbu ne-
ke Matije udove magistra Lovre Rizetića, kojemu se navedeni kipar Ivan bio
napismeno obvezao da će mu isplatiti stanovitu svotu novaca.13
Zadnji podatak koji imamo o kiparu Duknoviću jest Ivanov kupoprodaj-
ni ugovor, sačinjen u Trogiru 29. IX. 1508. Iz njega doznajemo da mu se otac
zvao Stjepan14 i da je kiparu Ivanu trogirski građanin Jeronim Testa prodao
selo Dragane u okolici Trogira.15 Taj nam zadnji podatak o Duknoviću po-
tvrđuje Fiskovićevo nagađanje, na temelju njegova arhivskog nalaza da je
Duknović 1508. boravio u Trogiru i klesao apostola Tomu za kapelu sv. Ivana
16
u tamošnjoj stolnoj crkvi te zatim otišao preko mora da radi u Anconi.
7
Ibid. — Trogirski arhiv III -^ Copia.
8
A. V e n t u r i . Stona dell'arteitaliana VI, Milano, 1908, 1054. Njegovo mišljenje
prihvaćaju F. B a n f i (Archivio Storicoperla Dalmazia, a. VIII. v. XV. f. 90, 287, 288) i
A. S c h n e i d e r (Hrvatska Enciklopedija V'. Zagreb, 1945. 421).
9 N. I s t h v a n f f i i . Historiarum de rebus ungaricis libri XXXIV. Coloniae Agrip-
I. K u k u l j e v i ć S a k c i n s k i . Slovnik umjetnikah jugoslavenskih I, Zagreb,
1858,57.
10
C. v o n F a b r i c z y . Giovanni Dalmata, Jahrbuch der königlich preussischen
Kustsammlungen XXII, Berlin, 1901, 224-252.
11
A. V e n t u r i , n. dj. VI. 1054. bilj. 1.
12
Na osnovi raznih naziva Duknovića u ispravi od 10. II. 1497, pod navedenim
imenima u listini od 1503, i suviše je očito da je to ista osoba.
13
DAZ — Trogirski arhiv III-3/38 — 4, 7, 22. IV. 1503.
14
God. 1431. nalazimo u Trogiru «... Stephanum lapicidamprothomagistrum...«
(DAZ — Trogirski arfuV III-3/36 — 1431. g.), koji bi možda mogao biti otac Ivana Duk-
novića.
15
»dominus Hieronymus Testa, ciuis Tragurii... dedit, uendidit... magistro Joan-
ni marmoreo quondam Stephani Ducnouich, habitatori Tragurii... vnam suam uillam
nuncupatam Dragane, sitam in comitatu Tragurii de laboratoribus siue uillanis decem
uel circa cum omnibus juribus pertinentiis... cuius totius ville predicte hii sunt confi-
nes: a borea Jura sancti Marci, a ponente et ab austro et leuantejura Babe...«(DAZ —
Trogirski arhiv III-3/38 — 22. IX. 1508).
16
C. Fisković, n. dj., Historijski Zbornik III/14, 236.
520
Po svemu se ovome sada stalno i konačno zna da je »Johannes Dalma-
ta« bio Hrvat i da se zvao Duknović. Nadalje, da je bio podrijetlom iz onog
dijela trogirske okolice gdje se i sada nalaze ogromni kamenolomi bijelog
mramora, te da mu se otac zvao Stjepan i da je po svoj prilici također bio
klesar u Trogiru. Ujedno je vrlo vjerojatno da je Ivan Duknović boravio u
Trogiru već od 1490. pa sve do 1508.
Kudikamo se manje znade o kiparu Jakovu. Njega mađarski historičar
Nikola I s t v ä n f f y (8. II. 1538-1. IV. 1615)17 u svom djelu »Historiarum de
rebus ungaricis« na dva mjesta zove »Jacobus Tragurinus Dalmata« i »Jaco-
bi Tragurini architecti et statuarii«.1* Ivan Lucius, rodom Trogiranin
(1604—1679) u svojim »Memorieistoriche di Tragurio« zove ga također »Tra-
urino Giacomo Architetto, e Statuario«, navodeći što o njemu piše Istvan-
£fy.19 Jeronim K a v a n j i n (1643—1714)20 u svojoj golemoj velepjesmi obič-
no zvanoj »Bogatstvo i ubožtvo« kaže da je Jakov »Statil« radio kao kipar u
Vacu (Ugarska).21 K u k u l j e v i ć piše da je »meštar Ivan sa svojim zemlja-
kom i sugrađaninom meštrom Jakovom Statilićem Trogiraninom, uresivao
vajarskimi tvorovi velikoliepne sgrade Matijaševe i tvorio one kipove iz mra-
mora i meda, kojim se divljahu svi suvremenici.«22
I dok mađarski kritičar J. Fogel tvrdi da su postojali i Ivan i Jakov iz
Trogira, drugi mađarski pisac F. B a n f i ne samo da se ne slaže s tim, već po-
bija i Istvänffyja, te Kavanjina, Luciusa i J. M o r e l l i j a (Biblioteca manus-
cripta graeca et latina Divi Marci Venetiarum I, Bassani 1802), za koje kaže
da su od Istvänffyja zavedeni u bludnju. Banfi ide čak tako daleko da na sva-
ki način nastoji dokazati da je radio u Ugarskoj kao kipar samo Ivan, kojega
pogrešno nazivaju i Jakov.23
A. Schneider drži da su čak i neka Jakovljeva djela u Ugarskoj od Iva-
na Duknovića.24 Po Fiskoviću uz Ivana Duknovića »prema Kukuljevićevu
pisanju, radio je i Jakov Statilić« na dvoru Matijaša Korvina. Fisković nada-
lje kaže da se o Jakovu Štatiliću ne zna ništa pouzdano, a po Kavanjinu bi
17
St. S t a n o j e v i ć , Narodna Enciklopedija II, Zagreb, 74, 75.
18
pinae 1622, 133, 623.
19
G. Lučio, Memoire istoriche di Tragurio ora detto Trau, Venetia, 1674. 531.
20
M. Kombol. Povijest hrvatske književnosti do narodnog preporoda, Zagreb,
1945, 278.
21
»... Ivan Statil, ki u Rimu
Niegda biaše slavan štiljac,
Gjakov, koi u Vacimu,
Buduć izuć kipodiljac.
Stavi urieze sve uljudne,
Da su i danas svietu čudne...«
(J. K a v a n j i n , Bogatstvo i ubožtvo, Zagreb, 1861, 113).
22
I. K u k u l j e v i ć S a k c i n s k i n. dj. I, 57.
23
F. Banfi, n. dj., Archivio Storico perla Dalmazia. a. VIII. v. XV, f. 90, 264, 263,
282-284.
24
Hrvatska enciklopedija V. 421.
521
 bio iz roda Statileo. Stoga napominje da je u to doba postojao Jakov Staffi- toga vodila od 12. XII. 1512. sve do 5. III. 1513.35 God. 1522. opet se javlja u
leo, kako se to vidi iz oporuke njegova oca Stjepana iz 1519.25 izvorima Jakov Marković, koji se obvezuje izvršiti neki rad u Kaštel-Štafili-
Iako ću navesti nekoliko novih arhivskih podataka o kiparu Jakovu, ću,36 a 1529. ugovorio je s još dva svoja druga trogirska zidara da će podignu-
ipak neću ni ja moći riješiti pitanje njegova prezimena. Prvi puta nalazimo ti temelje kaštela na samom moru na položaju zvanom Gomilica.37
na Jakova, sina Florija iz Trogira godine 1455 (»... Jacobi Florii lapicide de Svakako, uzevši u račun godine prvoga, koji se spominje od 1455. do
Tragurio...«)16; javlja se i 1467." (» Tacobo quondam Florii lapicide..., ... 1473, a drugoga od 1492. do 1513, te trećega od 1503. do 1529, zacijelo se radi
magister Jacobus quondam Florii lapicida de Tragurio..., ... Jacobo quon- o različitim osobama. Stoga bi na temelju svega toga samo onaj prvi mogao
dam Floru lapicida stipendiarii in Tragurio.., Jaccobo quondam Florii lapici- biti drug Ivana Duknovića. U pitanju pak Jakovljeva prezimena ne može se
da de Tragurio...«) kao i 1468. (»... magister Jacobus quondam Florii lapici- ništa stvarno utvrditi, iako su ovdje izneseni arhivski podaci vrlo privlačivi
da... nomine eius exoris et filie dicte Stoie..., ... magistre Jacobo quondam da se i o tom dade bilo kakav sud ili stvori pretpostavka.
Floru lapicide...«) te 1469 (»... magister Jacobus quondam Florii lapicida de
Tragurio..., ... magistro Jacobo quondam Florii lapicida«).2i God. 1472. nai-
lazimo samo na »Jacobum lapicidam«,29 1473. pak opet na Jakova pok. Flori-
ja (»... magistro Jacobo quondam Florii lapicida...«).за Međutim god. 1492.
postoji Jakov, stanovnik Klisa (»magister Jacobus lapicida, habitator Cli-
NEW DATA ABOUT THE TROGIR SCULPTORS IVAN DUKNOVIĆ AND
sii..., ... Jacomo taiapiera...«), koji je zajedno s klesarom Mihovilom Melja- JAKOV
vićem obnavljao trogirskom humanističkom piscu Koriolanu Ćipiku njegov
kaštel Stari, a klesao je ujedno i u samom Trogiru Jerolimu Oferliniću neke Summary
građevinske dijelove.31 God. 1503. nailazimo na Jakova Markovića (»... ma-
gistro Jacobo Marcouicli lapicida...«)32 a 1508, 1512. i 1513. ponovno na Ja- The author suggests, on the basis of authentic archive material, that
kova iz Klisa (»... magistro Jacobo de Clisso lapicide..., ... magistro Jacomo Ivan Duknović originated in Orahovica, whence his family moved to Trogir.
taiapiera..., ... magistro Jacomo lapicida de Clipsio..., ... magistrum Jaco- He was mentioned for the first time in 1497 and for the last time in 1508. His
bum de Clipsio..«), koji je neko vrijeme boravio u Zadru i Puli. On se još 24. father was one Stjepan, who bought the village of Dragom near Trogir from
V. 1508. bio obvezao trogirskom građaninu Stjepanu Štafiliću da će mu za a Trogir citizen, Hieronymus Testa. Therefore this »Johannes Dalmata« or
njegov kaštel33 pribaviti kameni materijal, koji je vadio iz svoga kamenolo- Ivan Duknović was a Croat who lived in Trogir from 1490 to 1508 and then
ma na otoku Drveniku (Zirona) u mjestu »Cernasi«.34 Kako je Stjepan umro
i nije isplatio Jakova, Jakov je tužio njegove nasljednike, te se parnica zbog moved to Ancona.
Much less is known about the sculptor Jakov, who worked with Dukno-
vić at the court of Mathias Corvinus and who was known as Jakov Štatilić.
25
C. F i s k o v i ć , Umjetnički obrt XV—XVI. stoljeća u Splitu, Zbornik u proslavu The author mentions three people named Jakov (1492): first, one who wor-
petstogodišnjice rođenja Marka Marulića 1450- 1950. Djela JA 39. Zagreb, 1950, 143. ked with the stone-mason Mihovil Meljović, then Jakov Marković (1503) and
161. finally Jakov's son Florij from Trogir (1455). The author concludes that the
26
DAZ — Splitski arhiv25 (1452- 1456) — II Liber civilium — 1455/6, str. 12- 18. third of these is the sculptor known today as Jakov. Regarding his surname,
VI. 1455.
27
Tada se spominje u kupoprodajnom ugovoru od 9. VI. 1467. kao nećak nekog nothing certain can be said about whether it was Štatilić or Marković or so-
Biloša Dražojevića iz sela Radošića (iznad Kaštel-Novog). me other name.
28
DAZ — Trogirski arhiv LXVIII/8, str. 37, 46a, 49a, 59a, 72a, 95a, 122, 123, 136a,
172-9. VI., 21. VIII., 6. IX., 27. X., 20, 21. XII. 1467, 13. III, 21. IX. 9. X. 1468, 5.1., 8. XI.
1469.
29
Ibid. — Trogirski ar/uV III-3/36 — 1472. g.
30
Ibid. — Trogirski arhivLXVIU/8, 259 — 18. V. 1473.
31
G. Praga, L'organizzazione militare della Dalmazia nel Quattrocento e la cos-
truzione di Castel Cippico Vecchio di Trau. Archivio Storico per la Dalmazia, a. XI. v.
XX, f. 119, Roma, 1936,474-477 i C. F i s k o v i ć Umjetnički obrt XV — XVI. stoljeća u
Splitu, 140, 141.
32
DAZ — Trogirski arhiv LXVHI/20 — 25. VI. 1503.
33
O gradnji Kaštela Stafilića gl. P. A n d r e i s , o. c., 297, 358; D. F. K., CastelStafi- 35
leo, BuJlettino di archeologia e storia dalmata XII, Spalato, 1889, 138, 139; M. Pero - DAZ — Trogirskiar/HVVIII-IX/28. str. 1017-1021.
j ević, Postanak Kaštela, Sarajevo, 1934, 30, 31. 36
Ibid. — Trogirski arhiv LXIX/6, 13a — 27. II. 1522.
34
Danas položaj Krknjaši na otoku Drveniku. 37
C. Fisković, n. dj. 138, 159.

522 523
 NOVI PODACI O SLIKARIMA MARKANTONIJU I
ANDRIJI ZADRANIMA

(TKO JE BIO ZADARSKI SLIKAR MARKANTONIJE DE MELDULA?)

I.

Slikar Andrija Meldola ili Medola privlačio je, a privlači još i danas raz-
ne talijanske, njemačke i naše biografe i historičare umjetnosti, koji su s vi-
še ili manje uspjeha utvrdili njegovo mjesto rođenja i podrijetlo, obradili
njegov život, a napose njegova djela.1
Od svih njih ovdje će zapravo ući u obzir nekadašnji zadarski lokalni
historičari V. B r u n e l l i 2 i G. Praga 3 , koji su se detaljnije pozabavili obite-
lji slikara Andrije i njime samim. Iz te obitelji iz koje je potekao Andrija bio
je i slikar Markantonije. U ovoj ćemo se radnji u prvom redu i mi pozabaviti
podrijetlom te obitelji4 i nekim njezinim članovima, a onda samom ličnošću

1
Vidi o tome glavnu literaturu koju donose: A Venturi, Storia d e l l ' a r t e i t a l i -
ana, IX/IV, Milano, 1929, 692, A. Uvodio, A n d r i j a M e d u l i ć n a z v a n Schiavone,
Split, 1934, 77, i u najnovije vrijeme K. Prijatelj, A n d r i j a M e d u l i ć Schiavone, Za-
greb, 1952, 72-74.
2
V. Brunelli, R i v e n d i c a z i o n i I. A n d r e a M e l d o l a , detto lo S c h i a v o n e ,
p i t t o r e z a r a t i n o del C i n q u e c e n t o , La Rivista Dalmatica, NS a. VI, f. I, Žara,
1922,6-15.
3
G. Praga, Della p a t r i a e del c a s a t o di A n d r e a Meldola, Estratto dell'Ar-
chivio Storico per la Dalmazia, f. 50, Roma, 1930, 3—16.
4
Kukuljevićevu sasvim proizvoljnu tvrdnju da se ta obitelj u Šibeniku hrvatski
zvala Medulić i da o tom svjedoče zapisnici trogirske općine od 15. XI. 1436, gdje stoji:
»... Chaterine relicte quondam domini Johannis Medulich de Sibenico militis...« (I.
Kukuljević-Sakcinski, Slovnik u m j e t n i k a h j u g o s l a v e n s k i h , Zagreb, 1860, 265)
svakako treba odbaciti iz tog razloga. Naime, u notarskim spisima trogirskog arhiva,
sv. LXVII, str. 72, pod 13„. XI. 1436, a ne 15. XI, kako to piše Kukuljevic, uistinu stoji:
»... Catarine relicte quondam domini Johannis Medulich de Sibenico militis...«, ali
zato u oporuci te Katarine, od 3. XII. 1443, kao stanovnice Trogira (u. 15. XI. 1450.), pi-
še i »... Ča tarine relicte condam domini Johannis Medulich de Spaleto...« (Trogirski
arhiv-Oporuke-XLVI-1370-1559, 195), čemu ne treba nikakav daljnji komentar. Ostala
pak Kukuljevićeva nagađanja o toj obitelji sama po sebi otpadaju, što se najbolje mo-
že uočiti iz ove radnje.

525
slikara Markantonija. Još je Brunelli utvrdio da je obitelj Meldola potekla iz
glavnoga grada istoimenog kotara u pokrajini Forli5, a Praga je pronašao je-
dan dokument zadarskoga notarskog arhiva od 10. IX. 1484. gdje se govori o
posjedima iste obitelji in districtu Medule quam in Romandiela. Sve to
6 datum 20. IX. 1478." (!), a Praga na osnovi jednog dokumenta od 11. XI.
nadopunit ćemo ovdje nekim tiskanim i netiskanim izvorima. Tako god.
1252. nalazimo ime... pars Mendullorum de Imola.. ?, što se ponavlja i god.
8
1278-1280. kao i god. 1282. Zatim imamo Imeldolam (1280, 1282, 1292) pa
9 la. Taj isti Matija imao je u Raveni, u blizini crkve sv. Petra, neki posjed ko-
10
Meldula (1282, 1283, 1430, 1463) , a u jednom dokumentu iz god. 1520. stoji
napisano i ...in ciuitate Meldule et eius districtu...
11
Spomenuti Praga uložio je mnogo truda da o toj obitelji iznese podatke
koje je našao u spisima zadarskih notara u razdoblju od god. 1459. do 1505,
zadovoljivši se tim istraživanjem i ne prelazeći taj period. Sve je to popunio i
onako malobrojnim tiskanim izvorima pa je onda iznio redosljed članova is-
toimene obitelji koji su u Zadru obnašali vojničku službu, kao i njezino gene-
aloško stablo.12 Kako smo to razdoblje i mi proučili, utvrdili smo da je Praga
u tome bio dosta nepotpun, pa ćemo stoga pokušati da svojim podacima nje-
gove omaške popravimo, a praznine popunimo.
M a t e u s ili M a t h e u s de M e l d u l a ili da M e d o l a ili de M e -
d o l l a ili de M e l d o l a ili de M e l d o l l a ili de M e d u l a ili de
M e d u l l a i M e d u l a n u s 1 3 vršio je službu komestabila14 u Zadru, gdje
5
V. Brunelli, o. c., 9.
6
G. Praga, o. c., 13.
7
Petri Cantinelli Chronicon, R e r u m I t a l i c a r u m s c r i p t o r e s f. 14—15, t.
XXVIII, p. II, Cittä di Castello 1902. 7.
8
... pars Mendullorum de Imola qua morabatur Fauentie... (1278 —1279).
... pars Mendullorum de Imola (1279)... de parte Mendullorum, qui erant extra Imo-
lam (1280)... perpartem Mendulorum (1282)... (Petri Cantinelli, o. c., RJS f. 14-15, t.
XXVIII, p. II. 30, 38, 40, 41, 8).
9
... Imeldolam (1280) ...castrum in districtu Ferlini, quod vocatur Imeldola
(1282)... equitaverunt Imeldolam (1292)... (Petri Cantinelli, o. c., RJS f. 14-15, t.
XXVIII, p. II, 42, 52, 69).
10
... castrum comitatus Forlivij nuncupatum Meldola... a dictis Mendulensi-
bus... contra Meldulam (1282) ... ( A n n a l l e s F o r o l i v i e n s e s , RJS f. 20, t. XXII, p.
II, Cittä di Castello 1903, 39)... Item castrum Meldule con omnibus aliis castris et for-
tificiis tocius episcopatus devastavit (1283)... ( C h r o n i c o n Parmerise, RJS f.
12- 13, t. IX, p. IX, Cittä di Castello 1902. 45)... per viam Meldule (1430)... pro Eccle-
sia Meldulam, oppidum nobile Malateste domini Cesene (1463)... ( A n n a l e s F o r o l i -
v i e n s e s , RJS f. 20, t. XXII. p. II, 89, 90).
11
Državni arhiv u Zadru (DAZ) — Spisi z a d a r s k o g n o t a r a (SZN) presb. Pet-
rus de Pago (1486- 1529). b. II, f. Π/9, 17, 17. VII. 1520.
12
G. Praga, o. c., l, 4, 5, 9.
13
God. 1535. i 1538. u dokumentima se spominje »Catherina relicta quondam ma-
gistri Joanis Medulini cerdonis de Jadra...« (DAZ-SZN Michaela de Zandonatis
(1529-1540), b. I, f. I) 5-2. VI. 1935 - SZN Petrus de Bassano (1531- 1570), h. II, f.
VI, br. 25 — II. 1538), a 1564. kao »Catharina relicta quondam Medulini cerdonis bos-
nensis...« Ibid. — SZN Nicolaus Dramileus (1539-1577.), b. IV, f. VIII, br. 63-22. X.
1564).
14
Contestabile je zapovjednik od oko 50 vojnika (V. Brunelli, R i v e n d i c a z i o -
ni..., Rivista Dalmatica, NS. a. VI, f. I, 7) i njemu je po mišljenju Praginu pripadao
naslov »messere«, kao i zajednički naziv »strenuus« (G. Praga, o. c., 6).
526
je već god. 1458. imao i svoju kuću; otada se na tom položaju spominje vrlo
često, sve do 10. V. 1476, kada doznajemo da je mrtav,15 a ne kako piše Bru-
nelli da je živ do 20. XI. 1473,16 te onda ponavlja sadržaj isprave kojoj stavlja
18
1478. tvrdi da je tek tada umro. Nadalje iz izvora doznajemo da je Pragin
»N. N.« bio upravo Matija, kojega je on isključio iz svoga genealoškog stab-
19
ji su baštinili njegovi nasljednici. Naime, Matijini sinovi bili su V i t u s ili
20 21 22
G u i d o ili V i d u s i B e r t o l d u s , a kći mu se zvala Francesca i bila
23
je udana za Felixa de Medula. U izvorima se Vitus ili Guido kao komestabil
24
u Zadru prvi put spominje 10. V. 1478, a ne 17. IV. 1477, kako to iznosi Pra-
25
ga. Otada Vida de Medula ili Medulla ili de Medola dalje dosta redovito
susrećemo — posljednji put 17. VII. 1520,26 a ne 1496, kako to opet citira Pra-
ga. Vidi se da je 1478. neko vrijeme bio komestabil u Vrani, a već 1480. opet
je na svom starom mjestu u Zadru. Nadalje, u zajednici sa svojim bratom
posjeduje neke zemlje u kotaru Medule i u Romanji. Budući da Vid nije
15
D A Z - R e g i s t r o d e l l e D u c a l i ai C o n t i e C a p i t a n i di Žara (1430-1500)
— 22. II, 10. VIII. 1458. — G. Praga, o. c., 4-22. II. 1459 — DAZ-Registro... — 31. VII.
1460 (a ne 30. VII. 1460, kako to piše Praga, o. c. na str. 4 (9. X. 1462.) i V. Brunelli, U n
po'di luče su A n d r e a M e l d o l a , p i t t o r e z a r a t i n o del C i n q u e c e n t o , La Dal-
mazia, a. II, No. 54, Žara, 20. V. 1920, i D A Z - D u c a l i e t e r m i n a z i o n i , II
(1458-1487), 51a, 53, 59a — 29. XI (10. XII) 1463, 24. III 26. IX. 1464 — DAZ — SZN
p r e s b . N i c o l a u s L u p o u i c h (1446-1469), b. I, f. IV, br. 46-30. III. 1466 — SZN
J o h a n n e s de S a l o d i o (1455-1501), b. V, f. I, br. 8-22. VIII. 1467. - Registre... -
18. X. 1468 — G. Praga, o. c., 4-23. VI. 1469 — DAZ-SZN S i m o n D a m i a n i
(1440-1476), b. V, f. VI) 9, 423, 423a - 6. VII. 1469 - G. Praga, o. c., 4-23. VII. 1473 -
DAZ-Registro ... - 27. IX. 1473 - G. Praga, o. c., 4-20. VII. 1474 - D A Z - R e g i s -
tro ... — 26. VII. 1474. »... testamenti quondam Mathei de Meldula olim comestabilis
Jadre...« (Ibid. — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Dominika, br. 823 — 10. V. 1476).
"Taj je datum, koji stavlja Brunelli, prema izvoru točan (Rivendicazioni...,
Rivista Dalmatica, NS, a. VI., f. I, 9).
17
V. Brunelli, Un po di luče ..., La Dalmazia, a. II, No 54, Žara, 20. V. 1920. U
» D u c a l i e t e r m i n a z i o n i « II (1458—1587) te isprave uopće nema, pa je to sigurno
ona od 20. IX. 1478, te je valjda u novinama tiskana pogrešno kao da je od 20. IX. 1478.
18
G. Praga, o. c., 4, 9, 11, 12.
19
G. Praga, o. c., 9.
20
DAZ-SZN-Johannes de Salodio, b. II, f. 11/3 — 27. II. 1478.
21
G. Praga, o. c., 14, 15-18. IV. 1491.
"DAZ-SZN p r e s b . P e t r u s de Pago, b.II, f, Π/9, 17-17. VII. 1520.
23
G. Praga, o. c., 4.
24
DAZ —Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Dominika, br. 823 — 10. V. 1476.
25
G. Praga, o. c., 4.
26
G. Praga, o. c., 4-2. II. 1478 — DAZ-SZN J o h a n n e s de Salodio, b. II, f. Π/3
- 27. II. 1478. - G. Praga, o. c., 4, 5, 12, 13 - 26. VIII. 1478, 21. III, 25. VI, 4. IX. 1480,
10. IX. 1484 —DAZ-SZN A n t o n i u s Barba (1488-1509), b. I, f. I-10. VIII. 1490— G.
Praga, o. c., 5, 14, 15-18. IV. 1491 — DAZ-SZN J o h a n n e s de Salodio, b. HI/11-9.
VIII. 1491. — SZN — A n t o n i u s Barba, b. I. f. I, 36 — 1. II. 1493 — G. Praga, o. c.,
5-8. V. 1496 - DAT- SZJVJacobus de M e d i c i (1495-1500), b. I, f. 1-3. IX. 1946-
SZN M a t h e u s S o n z o n i u s (1492- 1530), b. I, f. I — 16. III. 1497 — SZN A n t o n i u s
de Z a n d o n a t i s (1491-1535), b. I. f. I/l — 1. IV. 1502. — SZN presb. P e t r u s de P a -
go, b. II, f. 11/9, 17 — 17. II. 1520.
527
imao ni žene ni sinova, posinio je 1491. S i m o n a p o k . s e r J e r o n i m a
de A m a d i o , čija se obitelj u prvoj polovici 15. st. iz Venecije doselila u Za-
dar.27 God 1052. Vito i Simon de Medula28 spominju se ne samo kao komes-
tabili i stanovnici u Zadru, već i u Vrani.29 Vidov brat B e r t o l d u s de
M e d u l a ili de M e l d u l a , također komestabil u Zadru, javlja se doduše
u izvorima prvi put 21.1.1484, kako to spominje i Praga, ali posljednji put ne
god. 1496, 3 0 jerježivčaki21.X. 1499,atekza I.V. 1520. doznajemo da je već
mrtav.31 Njegova supruga S a m a r i t a n a bila je sestra komestabila V i -
centiusa dela Porta de c u s t o d i a porte terre f i r m e ciui-
t a t i s J a d r e ; ona je 6. X. 1499, još za života svoga muža, sastavila oporu-
ku.32 Ta je Bertoldova udovica pače god. 1520. od skrbnika svoje djece dobila
dopuštenje da slobodno može raspolagati dobrima svog muža u gradu Mel-
duli i u njegovu kotaru. Djeca iz toga braka bila su B e r t o l d i L u c a t i a ,
koja se udala za D o m i n i k a de C r e t i n o , pisara paškog kneza, a njego-
vi skrbnici bili s u V i n c e t i u s » V e n e t i u s « , tj. Samaritanin brat i S i -
m o n de M e l d u l a , kapral u Zadru.33
Iz istoga mjesta »de Medula« ili »de Medulla« ili »de Meldula« jesu i ko-
mestabili F e l i x i A n d r i o l u s , koji su bili izvršitelji oporuke pok. Mati-
je de Meldula.34 Premda Praga pretpostavlja da su ti od druge obitelji,35 mi
smatramo da se on i tu ponešto prevario, jer su svi ti ipak u nekoj međusob-
noj vezi. Naime, i sam je Felix u prvom redu suprug F r a n c e s k e , kćeri
pok. Matije,36 pa je stoga razumljivo da je upravo i on bio određen za izvrši-
telja navedene oporuke. Dakle, već je tu postojala rodbinska veza između
obiju obitelji. A sada još nešto. Praga iznosi da se Felix de Medula prvi put
javlja tek 24. VIII. 1480.37 No, on se u izvorima nalazi još 10. V. 1476,38 a um-
ro je nesretnim slučajem u Vrani 1482.39
Andriolus ili Andreollus de Medula ili de Medulla ili de Meldula spomi-
40 41
nje se nešto prije nego Felix, a ne — prema Pragi — tek god. 1479. Svaka-
27
G. Praga, o. c., 5, 4, 5, 13-15, 10.
28
Taj nema nikakve veze s njegovim posinkom Simonom, pok. Jeronima de Ama-
dio.
29
DAZ-SZN A n t o n i u s de Zandonatis, b. I, f. 1/1-1. IV. 1502.
30
G. Praga, o. c., 5, 13, 15.
31
DAZ-SZN Matheus Sonzonius, b. IX, f. IX, br. 95 - 21. X. 1499 - b. II, f.
II-I.V. 1502.
32
Ibid. — SZN Simon Corenichius (1509- 1536), b. I, f. I / l i . - 13. III. 1519 -
SZN A n t o n i u s Barba, b. IV, f. IV. br. 85/1 — 6. X. 1499 (oporuka).
"Ibid.-SZN p r e s b . P e t r u s de P a g o , b. II, f. Π/9, 17-17. VII. 1520.
34
Ibid. — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Dominika, br. 823 — 10. V. 1476.
35
G. Praga, o. c., 9.
36
G. Praga, o. c., 9, 13.
"DAZ-SZN P e t r u s de D r a g o n o (1470-1486), b. I, f. I/12.-24. VIII.
1480, i G. Praga, o. c., 5.
38
DAZ — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Dominika, br. 823 — 10. V. 1476.
39
G. Praga, o. c., 9, 13.
40
DAZ-SZN G r e g o r i u s de B o s c o (1465-1497), b. II, f. II/3 -4.1. 1476
(kopija).
41
G. Praga, o. c., 4, 9.
528
ko, i on je povezan s obitelji Matije de Medula, jer je uz Felixa određen za iz-
vršitelja njegove oporuke.42 Andriolus je služio najprije kao komestabil u
Zadru,43 onda u Novigradu, pa opet u Zadru. Supruga mu se zvala Vrša. O
tom pak Andriolosu imamo vijesti ne samo do god. 1485,44 već znamo da je
živ još i 10. V. 1493, a pored toga da je u Zadru u blizini arsenala od mletač-
kog patricija Francisca Maurocena kupio kuću.45 Sin Andriola i Urše bio je
zadarski komestabil S e b a s t i a n u s a M e d u l l a ili de Medulla ili de
Meldulla ili de Meldula ili de Medula, koji se u dokumentima prvi put javlja
već 14. I. 1498, a onda dalje.46 Dakle, ne tek 1505, kako to tvrdi Praga.47 Još
1498. Sebastianus je za sebe i za brata Simona u Kalima (otok Ugljan) od ta-
mošnjeg stanovnika Matije Mašića na dražbi kupio zemlju,48 koju je god.
1513. unajmio zadarskom plemiću de Nassiju.49 God. 1505. zajedno sa svojim
već spomenutim bratom Simonom i majkom Uršom daje svoju sestru E l i -
z a b e t u za suprugu ninskom plemiću I v a n u Z o r a n i ć u . 5 0 P o Brunelli-
ju51 i Pragi, taj se spominje još god. 1522.52 Sebastianus je ostavio oporuku,
po kojoj su njegove posjede baštinili brat mu Simon i sestra M a g d a l e -
n a, udana za komestabila J o h a n n e s a a Lacu. 5 3
Pored već imenovanih i međusobno kako-tako povezanih osoba, u izvo-
rima nailazimo i na ime S t e p h a n u s de M e d u l a , koji je 1484. bio kap-
ral u zadarskog komestabila Bertolda.54 God. 1506. prvi se i posljednji put u
tri prilike spominje tada već pokojni P e t r u s de M e d u l l a , plaćenik,55
tj. kapral koji je bio oženjen nekom K a t a r i n o m . S njom je u blizini Vra-
42
DAZ — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Dominika, br. 823 — 10. V. 1476.
43
Ibid. — SZN G r e g o r i u s de B o s c o , b. II. f. II/3 — 4. I. 1476 (kopija).
" G. Praga, o. c., 4 (1479), 5 (19. I. 1485).
«DAZ-SZN J o h a n n e s de S a l o d i o , b . III, f. III (6-6. III. 1487 — SZN
A n t o n i u s B a r b a , b. II, f. I-10. VIII. 1490-SZN A n t o n i u s C i s i r e l l i s
de P l a c e n t i a (1477-1493), b. I, f. I/l - 8. II. 1492 — SZN A n t o n i u s B a r -
ba , b. I, f. I, 24a — 15. II. 1492 — b. I, f. I, 31 — 10. V. 1493.
46
Ibid. — SZN A n t o n i u s B a r b a , b. II, f. II, 16a — 14. I. 1498 — S. Gunjaca,
R e p e r t o r i u m a c t u u m d o m i n i A n t o n u de Z a n d o n a t i s o l i m
p u b l i c i et i u r a t i n o t a r u J a d r e , Starine 42, Zagreb 1949,306 — 16. X. 1503
— SZN A n t o n i u s de Z an d o n a t i s ,b. I, f. I/l — 4. V. 1505 —SZN M a r ča n -
t o n i u s de B a s s a n o (1503-1509), b. I, f. I, — 6. II. 1506. — SZN A n t o n i u s
de Z a n d o n a t i s , b. II, f. II/2 — 5. VI. 1516 — SZN p r e s b . P e t r u s de Pa -
g o , b. II, f. II — 14. IV. 1518., 14. VI. 1519 — SZN M a t h e u s S o n z o n i u s , b. III,
f. III — 18. IV. 1520.
47
G. Praga, o. c., 15, 16.
48
DAZ-SZN A n t o n i u s B a r b a , b. II. f. II, 16a — 14. I. 1498.
49
V. Brunelli, Un p o đ i l u č e . . ., La Dalmazia, a. II, No. 62. Žara, 10. VI.
1920 — Isti, R i v e n d i z a c i o n i . . ., Rivista Dalmatica, NS, a. VI, f. I, 12.
50
51
G. Praga, o. c., 15, 16.
».... Sebastiane da Medula...« (V. Brunelli, R i v e n d i c a z i " o n i . . ., Ri-
vista Dalmatica, NS, a. VI, f. I, 9-14. III. 1522).
"G. Praga, o. c., 15, 16, 9.
"DAZ-SZN D a n i e l C a v a l c a (1551-1559), b. I, f. 11/2, 37a, 38 — 14. XII.
1560.
54
G. Praga, o. c., 5-21. I. 1484.
"DAZ-SZN M a r c a n t o n i u s de B a s s a n o , b. I, f. I —6. II. 1506.
529
 ne imao neki posjed. Taj je ona prodala,56 pošto je prije toga u Zadru od ple-
mića Detrica kupila kuću u uličici (cahseUa) sv. Vita." Petar i Katarina imali
su sina G r g u r a i kćer S t o š i j u . Ta je bila udana za Grgura pok. Stjepa-
na, čizmara (cerdonis) u Vrani, koji je od Stošijina brata ne samo dobio mi-
raz,58 već je poslije toga od svoje punice Katarine kupio i neku zemlju u
mjestu zvanom »Sadić«, u blizini navedene tvrđave.59
II.
Iz dosadašnjega našeg razlaganja vidimo da se u dokumentima javljaju
i r/ S i m o n a de M e d u l l a . Jedan je posinak Vitov, drugi je sin Andrio-
la de Medulla,60 a treći je onaj kapral iz god. 1520, skrbnik Bertoldove dje-
ce.61 Međutim Praga, koji je znao samo za prvu dvojicu, taj je problem — po
svom uvjerenju — riješio smjelo tako što je kao nepogrešivo pravilo uzeo da
treba ispitati ne pojavljuje li se djedovo ime kod unuka. I uistinu, on je za-
ključio da Andrija »Meldola« nosi ime svoga djeda »Andriola«, te je prema
tome i sin Simona, koji je najprije god. 1501. bio komestabil u Nadinu, zatim
je, piše dalje Praga, čini se, bio odsutan iz Zadra (1505), a god. 1527. ponovo
se spominje u nekom statističkom izvješću.62 Pa i u oporuci iz god. 1563, koju
je slikar Andrija sam napisao, on sebe zove »Andrea pittor fiol del condam
miser Simon Meldola« i »ser Andreas Meldola de Hiadra pictor«,63 a u jed-
nom drugom dokumentu, od 22. V. 1563, pored ostalih venecijanskih slikara
stoji i »D. Andreas Sclabonus dictus Medola q. Simonis«.6* Da bi se stvar još
više komplicirala, u jednom spisu zadarskoga notarskog arhiva iz god. 1515.
nalazimo napisano i ovo: »... et Marcho Antonio filio ser Simonis de Medul-
la, habitatoris Jadre.. .6S No, pcije nego o svemu tome stvorimo ikakav za-
ključak, najbolje ćemo učiniti da navedemo redom kada se i kako se u doku-
mentima javlja taj Simon. Kako smo već kazali, to se ime prvi put spominje
u spisima Državnog arhiva u Zadru 18. IV. 1491. i tu se zove »Simon condam
66
ser Jeronimi de Amadio .. .« God. 1498. stoji »... strenui Simonis de Mel-
67 68
dulla comestabilis fratris.. , ... God. 1501. stoji u Sanuda »... Simon da
56
Ibid. — SZN A n t o n i u s de Z a n d o n a t i s , b. I, f. I/l — 30. XI. 1506.
57
Ibid. — SZN J o h a n n e s de M o n t e f e r r a t o (1501 -1508). b. I, f. II — 5.
III. 1506.
58
Ibid. — SZN M a r c a n t o n i u s de B a s s a n o , b. I, f. I. — 6. II. 1506.
59
Ibid. — SZN A n t o n i u s de Z a n d o n a t i s , b. I, f. I/l — 30. XI. 1506.
60
G. Praga, o. c., 14, 15.
61
DAZ-SZN p r e s b . P e t r u s de P a g o , b. II, f. II/9 — 17. VII. 1520.
62
G. Praga, o. c., 10.
" A . Schneider, K a d s e r o d i o , a k a d j e u m r o A n d r i j a M e d u l i ć
( S c h i a v o n e ) ? , Zagreb, 1908, 15.
64
A. Venturi, o. c., IX/IV, 692. Prijatelj iznosi »cfcfus Meldula« (o. c., 10).
«DAZ-SZN p r e s b . P e t r u s de P a g o ,b. II, f. II/2 — 7. X. 1515.
66
G. Praga, o. c., 14.
"T. j. Sebastijana.
68
DAZ-SZN A n t o n i u s B a r b a , b. II, f. II, 16a — 14. I. 1948.
530
Meldola Contestabele in Nadino.. ,«69 God. 1502. javlja se uz Vita de Medula
»лес non Simon de Medula comestabiles, habitatores Jadre ac in Castro Au-
rane«.10 God. 1505. pak u Sebastijana stoji i ime njegova brata »ser Simo-
ne...«71, a 1515. zabilježeno je »ser Simonis de Medula, habitatoris Jad-
re. . ,«12 God. 1520. nailazimo na »dominus Simon de Meldula, caporalis Jad-
re...«73, a 1527. na »Meser Simone da Medola«1*. God 1536. spominje se
»egregius vir dominus Simon de Medula, ciuis ot habitator Jadre.. .75 1549.
»... domino Simone Meldula, ciue..«76), 1552. »domino Simone de Medu-
la,«77 i konačno 1560. »dominus Simon de Meldula, ciuis et habitator Jad-
re... «7S »... q..domini Simonis...«"
Iz svega toga možemo zaključiti da se onaj Vitov posinak Simon de
Amadio osim god. 1491. u dokumentima nigdje i nikad više ne spominje. Sto-
ga svakako ne dolazi u obzir kao otac slikara Andrije Medola ili Meldola i
Markantonija de Medulla ili de Meldula. Prema tome, preostaje nam samo
Simon, sin Andriolov, a brat Sebastijana, Elizabete Zoranić i Magdalene a
Lacu. Simon je već god. 1498. bio komestabil pa za njega i za sebe njegov
brat Sebastijan kupuje u Kalima neku zemlju.80 God. 1501. on je komestabil
u Nadinu, gdje jedva održava disciplinu medu vojnicima, koji su ostali bez
živežnih namirnica,81 a 1502. vrši s Vitom de Medula službu s istim činom ne
samo u Zadru nego i u Vrani.82 Od 1515. dalje kao miran građanin Zadra83
stanuje u predjelu crkve sv. Stjepana,84 tj. u citadeli.85 Zatim je na osnovi već
spomenute oporuke svoga brata Sebastijana, koja je objavljena 17. II. 1526,
68
R a p p o r t i d e 11 a r e p u b l i c a V e n e t a c o i S l a v i M e r i d i o n a -
li di M a r i n o S a n u d o , Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, VI, Mleci, 1863, 166
- 7. I.
70
1501.
DAZ-SZN A n t o n i u s de Z a n d o n a t i s , b. I, f. I/l — 1. IV. 1502.
71
G. Praga, o. c., 15-21. X. 1505.
"DAZ-SZN p r e s b . P e t r u s de P a g o ,b. II, f. II/l — 7. X. 1515.
73
Ibid.-SZN p r e s b . P e t r u s de P a g o , b. II, f. Π/9 — 17. VII. 1520.
74
S. Ljubio, C o m m i s s i o n e s et r e l a t i o n e s v e n e t a e I, MSHSM VI,
Zagrabiae, 1876, 206. Za taj podatak Brunellisasvim krivo citira Ljubica (V. Brunelli,
R i v e n d i c a z i o n i ..., Rivista Dalmatica, NS, a. VI. f. 1,9, bilj. 3), a u tom ga slijedi
Praga (G. Praga, o. c., 9, 10.), što dokazuje da on uopće nije vidio Ljubica, već je to jed-
nostavno na vjeru uzeo od Brunellija.
"DAZ-SZN P e t r u s de B a s s an o , b. I, f. I — 28. IX. 1536.
76
Ibid.-SZN F r a n c i s c u s T h o m a s i u s (1548-1561), b. I, f. I) l, 15-3.
III. 1549.
77
Ibid. - SZN J o h a n n e s a M o r e a (1545- 1570), b. I, f. 1/4, 33a — 27. III.
1552.
78
Ibid.-SZN S i m o n B u d i n e u s (1556-1598), b. I, f. 1/5, 267 —26. IX. 1560
(oporuka).
79
Ibid.-SZN D a n i e l C a v a l c a , b. I, f. Π/2, 37a, 38 — 14. XII. 1560.
80
Ibid. — SZN p r e s b . P e t r u s de P a g o , b. — 14. I. 1498.
81
R a p p o r t ! ..„Arkiv ...VI, 166.
"DAZ-SZN A n t o n i u s de Z a n do na t i s , b. I, f. I/l - 1. IV. 1502.
83
G. Praga, o. c., 15, 16 -DAZ-SZN p r e s b . P e t r u s de P a g o ,b. II,f. Π/2
-7. X. 84
1515.
Danas crkva sv. Sime (C. F. Bianchi, Ž a r a c r i s t i a n a . I , Žara, 1877, 334).
85
S. Ljubio, o. c., I, MSKSM, VI, 206.
531
dobio jedan dio njegova imanja. Međutim je uspio da se 23. lipnja 1527. sa
svojom sestrom Magdalenom i njezinim suprugom Johannesom a Lacu pis-
meno nagodi, te su mu i onaj drugi dio imanja prepustili na doživotno uživa-
nje.86 God. 1536. Simon daje svom kmetu J e r o n i m u K o ž u l o v i ć u
( C h o s u l o v i c h ) i z Kukljice (otok Ugljan) na obradbu uz izvjesne uvjete
neku svoju zemlju u Banju (otok Pašman).87 God. 1549. i 1552. spominje se
kao svjedok u notarskim spisima,88 a 26. rujna 1560. sastavlja u svojoj kući,
već slaba zdravlja i u dubokoj starosti, pred notarom Šimom Budinićem,
spis, u kojem svoga sina Markantonija89 imenuje za svog opunomoćenika,90
a 14. prosinca iste godine već doznajemo da je mrtav.91
Ako je dakle točna Pragina konstatacija s obzirom na Andriju i njegova
oca, onda je svakako i M a r k a n t o n i j e sin toga Simona de Meldula. Toj
dvojici mi bismo dodali još jednoga im brata koji je dobio očevo ime, a to je
onaj S i m o n de M e l d u l l a , kapral u Zadru, koji je god. 1520. određen
za skrbnika djece pokojnog Bertolda de Medula.92 Naime, taj je te godine
vršio nižu vojničku službu u Zadru, pa prema tome onaj prije spomenuti Si-
mon, koji je već prije 22 godine bio komestabil, tj. viši vojni časnik, sada ni-
kako nije mogao spasti na kapralski čin. Još nešto. Otac te trojice imao je i
sestru M a g d a l e n u , za koju se već god. 1560. spominje da je mrtva.93 A
njezin je muž bio zadarski građanin i komestabil J o h a n n e s a L a c u , za
kojega god. 1557. doznajemo da je mrtav. Naime, te iste godine Magdalena
pravi oporuku, u kojoj je svoga sina G e o r g i j a imenovala za univerzalnog
baštinika. Iz toga braka potekle su njezine tada već udane kćeri U r š a i
E l i z a b e t a . 9 4 Istoga Georgiusa a Lacu, kojega u svojoj punomoći Simon
de Meldula također citira kao baštinika svoje pokojne sestre,95 nalazimo i
medu svjedocima u jednoj ispravi iz god. 1562.96
III.
A sada na kraju pogledajmo što na osnovi dokumenata zapravo znamo
o M a r k a n t o n i j u d e M e d u l l a ili d e M e l d u l l a .
"DAZ-SZN D a n i e l C a v a l c a , b. I, f. И/2, 37а, 38 — 14. XII. 1560.
87
Ibid. — SZN P e t r u s de B a s s a n o , b. I, f. 1-28. IX. 1536.
88
Ibid. — SZN F r a n c i s c u s T h o m a s i u s , b . I, f. I / l — 3. III. 1549 — SZN
J o h a n n e s a M o r e a , b. I, f. 1/4, 33a — 27. III. 1552.
Time otpadaju i Mihičićeva nagađanja o djeci Simona Meldole i usporedo s ti-
89
me njegove ostale hipoteze (A. V. Mihičić, A n d r i j a M e d u l i ć — S c h i a v o n e ,
Nova Evropa, XXV, Zagreb, 1932, 643 — 645), kao i Uvodićeve tvrdnje koji ga u tome
slijedio, c., 11-14).
90
DAZ-SZN S i m o n B u d i n e u s , b. I, f. 1/5, 267 - 26. IX. 1560.
" Ibid. — SZN D a n i e l C a v a l c a , b. I, f. II/2, 37a, 38 — 14. XII. 1560.
92
Ibid. — SZN p r e s b . P e t r u s de P a g o , b. II, f. II/9 — 17. VII. 1520.
93
Ibid. — SZN S i m o n B u d i n e u s , b. I, f. 1/5, 267 — 26. IX. 1560.
94
Ibid. — SZN F r a n c i s c u s T h o m a s i u s , b. I, f. IV/65 — 30. XI. 1557.
95
Ibid. — SZN S i m o n B u d i n e u s , b. I, f. 1/5, 267 — 26. IX. 1560.
" Ibid. — SZN S i m o n B u d i n e u s , b. I, f. 1/6, 374a — 4. VI. 1562.
532
Slikar Markantonije ili Marko Antonije prvi se put u izvorima javlja
god. 1515. kao sin ser S i m o n a de M e d u l l a , stanovnika Zadra, i rođak
97
Ivana Zoranića, oca pjesnika Petra. On je zajedno sa svojom ženom i ocem
do njegove smrti, kako se to očito razabira iz izvora, stanovao u kući obitelji
de Meldula u susjedstvu crkve sv. Stjepana.98 Dakle, već iz toga vidimo da je
taj trojici braće otac bio Simon, brat Sebastijana, Elizabete i Magdalene, a
sin Andriola de Medula. Samo, Markantonije se u spisima slikarom ne zove
već tada, nego tek god. 1547." God. 1554. kupuje isti slikar od magistra Stje-
pana de Radinis, pokojnog Georgija a Cisternis, neku zemlju s onu strane
Rječine100 (ultra Flumariam),™ o kojoj se u spisima ponovo govori god.
1555,102 1557,103 pa 1561. i 1562.104 Pored te zemlje imao je posjed i u Privla-
či.105 Iste godine (1560) Markantonije de Meldula svjedoči pri nekom ugovo-
ru kod notara Sime Budinića.106 Pred istim notarom, u kući de Meldula, otac
ga te godine imenuje za svoga opunomoćenika da uredi različite sporove, a
napose s Georgiom a Lacu, baštinikom već navedene Magdalene.107 Kada je
Simon umro, mladi je Georgius a Lacu prema pismenoj nagodbi zatražio
majčin dio koji mu je pripadao. Da ne bi došlo do spora oko te ostavštine,
Markantonije se kao očev opunomoćenik 14. prosinca 1560. sa svojim rođa-
kom mirno nagodio. Tako mu je u prvom redu prepustio pravo na dio kuće i
zemlje u blizini sv. Marcele (propugnaculis sancte Marcelle) pa cijeli posjed
s kućom u Banju. A Georgius a Lacu se obvezao da će, pored ostaloga, neku
svotu novaca dati Matiji, nekadašnjoj služavci pokojnog Simona de Meldu-
la.108 Dvije godine kasnije isti je slikar Marku iz Venecije (de Venetiis), topni-
ku u zadarskoj tvrđavi, prodao kod Rječine neku zemlju koju je on bio otku-
pio od već spomenutog Stjepana de Radinis.109 Poslije toga u spisima zadar-
97
»... domino Joanne Zoranich coqnato illorum de Medulla ... presentibus ...
Marcho Antonio filio ser Simonis de Medulla... habitatoribus Jadre, testibus vocatis
et rogatis...« (Ibid. I - SZN presb. Petrus de Pago, b. II, f. II/2 — 7. X. 1515).
98
G. Praga, o. c., 16-DAZ - SZN F r a n c i s c u s T h o m a s i u s , b. I, f. IV/68 —
18. VIII. 1560.
99
».. .Marci Antonio de Medula pittor...« (DAZ — Sumario de titoli de privati po-
ssessori nel teritorio di Nona, VI. 236a 239 — 9. IX. 1547 — Prijepis iz 17. st.). God.
1556. zovu ga u dokumentima i »magistro Marco Antonio de Medula pictori, habitato-
re Jadre«, pa »Marcum Antonium de Medula pictorem« DAZ- S p i s i z a d a r s k o g
k n e z a A n t o n i o M i c h i e l (1556), 63a, 105 — 2. III. i 16. IV. 1556).
100
U blizini Zadra (ibid. — S p i s i z a d a r s k e p o r o d i c e de P o n t e
I-1952 (kopija).
101
DAZ-SZN S i m o n M a z z a r e l l u s (1555- 1589), b. II, f. FV/3 — 2. X.
1557.
102
Ibid.-SZN D a n i e l Ča v a l ča , b. I, f. Π/3 — 2. I. 1562.
103
Ibid.-SZN S i m o n M a z z a r e 11 u s , b. II, f. IV/3 — 2. X. 1557.
104
Ibid. - SZN D a n i e l C a v a l c a , b. I, f. II/3. — 2. I. 1562.
Ibid. — S u m a r i o . . . VI, 236 — 24. III. 1560. — Prijepis iz 17. stoljeća.
105
106
»... Marco de Meldulla pictore...« (Ibid. — SZN S i m o n B u d i n e u s , b . I,
f. 1/3, 138a—11. VII. 1560).
107
Ibid. - SZN S i m o n B u d i n e u s , b. I, f. 1/5, 267a — 26. IX. 1560.
108
Ibid. — SZN D a n i e l C a v a l c a , b. I, f. H/2, 37a. 38 — 14. XII. 1560.
109
Ibid. — SZN D a n i e l C a v a l c a , b. I, f. 11/3 — 2. I. 1562.
533
skoga notarskog arhiva ne nalazimo više spomena Markantoniju de Meldu-
la.
Supruga Markantonijeva zvala se K a t a r i n a i bila je kćerka ser A n -
t o n i j a M i r k o v i ć a iz Nina; ona je 18. kolovoza 1560, još za života svoga
muža, u njegovoj kući sastavila oporuku. U toj oporuci ona je svoga supruga
imenovala za univerzalnog baštinika imetka koji je on mogao samo doživot-
no uživati. Poslije njegove smrti polovica je imala pripasti Katarininu bratu
Pavlu, a polovica kćerima pokojnog joj drugog brata Zanchija.110
A sada još ova pitanja: kada je približno rođen taj slikar, kako je dugo
živio i kada je otprilike umro? Na to možemo samo približno odgovoriti. Na-
ime, kada se on god. 1515. prvi put javlja kao svjedok u notarskoj ispravi, on-
da je morao imati najmanje dvadeset godina. Prema tome, bio je rođen naj-
ranije oko god. 1495, a svakako najkasnije prije kraja 15. st. Prema tome bi
god. 1562, kada se posljednji put spominje, imao nešto ispod ili iznad 67 go-
dina, što nikako nije bila velika starost.
Kad je taj slikar umro, teško je odgovoriti. No svakako možemo pret-
postaviti da nije nadživio svoga brata Andriju.
IV.
Premda je Brunelli odlučno ustvrdio da novi dokumenti mogu samo po-
puniti one vijesti koje je on sabrao iz javnih arhiva, ali da ih ne mogu izmije-
niti,111 vidimo da se u tome prevario.
Stoga ćemo pokušati da na osnovi svega iznešenog još nešto kažemo o
Andriji Meldoli i o njegovu bratu Markantoniju. Andrija je svakako iz Zadra
112
otišao vrlo rano, jer se nigdje ni u jednom tamošnjem dokumentu ne spo-
113
minje, dok se ostali članovi s pridjevkom »de Medula«, »de Meldula« ili
»de Medola« spominju više puta. Nagađanje S c h n e i d e r o v o da se rodio
»1503 (?) u Zadru«.114 Brunellijevo »verso 1500a Zara«,"5pa Prijateljevo (ia-
ko se on ispočetka koleba, gdje se Andrija rodio, ipak podržava pretpostavku
da bi to mogao biti Nadin, mjesto službovanja oca mu Simona) »oko god.
116
1500. ili točnije god. 1503.« i »vjerojatno oko god. 1503.« , mi bismo bacili
110
Ibid. - S u m a r i o . . . VI, 236a 239 — 9. IX. 1547 — Prijepis iz 17. st. -
SZN F r a n c i s c u s T h o m a s i u s , b. I, f. IV/68 — 18. VIII. 1560.
111
Brunelli, Un po'di luče..., La Dalmazia, a. II, No. 63, Žara, 12. VI. 1920.
112
Brunelli kaže da je u Veneciju otišao u 20. godini (o. c., La Dalmazia, a. II. No
63, Žara, 12. VI. 1920), a Prijatelj najprije piše da to »ne znamo«, a odmah zatim iznosi
da je to bilo »jamačno negdje oko god. 1530., kad je bio čovjek tridesetih godina« (o.
c., 9).
113
Brunelh piše da nema čak ni vijesti o njegovu povratku u Dalmaciju s namje-
rom da ondje slika (Rivendicazioni..., Rivista Dalmatica, NS, a. VI, f. I, 14), s čime bi
se i mi potpuno složili.
114
A. Schneider, o. c., 6, 7, 20-24.
115
V. Brunelli, Un p o ' d i l u c e . . ., La Dalmazia, a. II. No 63, Žara, 12. VI.
1920.
116
K. Prijatelj, o. c., 7, 5, 6.
534
čak na kraj* 15. st. Svakako, kada je umro (1563),m mogao je imati i iznad 60
pa čak i 70 godina, što u to doba nije bilo ništa neobično, jer su svi njegovi
suvremenici, slikari u Veneciji, pa Tizian (r. 1477 — u. 1576), Tintoretto (r.
1518 — u. 1594) i Veronese (r. 1528 — u. 1588) također dosta dugo živjeli. Da
nije bilo njegove iznenadne bolesti,118 možda bi i on doživio još dublju sta-
rost.
Što Brunelli drži da Andrija nije bio siromah i da je bio posljednji član
svoje kuće, to je očito točno, ali zato nema pravo kad misli da je u njega bio
sabran sav imetak te obitelji.119 Po osobno sastavljenoj oporuci Andrija je
svoju suprugu M a r i n u de R i c i s imenovao za jedinu svoju baštinicu.120
Kada se ona po drugi put udala za K a m i l a B o n a l d i j a , 1 2 1 spominje u
oporuci od 22. V. 1569.122 »sva svoja imanja i mjesta u Zadru koja joj je osta-
vio njezin pokojni muž Andrea Medulo« (»tutti li beni et luoghi da Žara ehe
me ha lassato il detto quondam messer Andrea Medulo123 mio Marido«).12*
Tako su, po Brunellijevu mišljenju, ti posjedi morali biti znatni jer su u Za-
dar privukli obitelj Bonaldi, koja je zatim ušla u vijeće toga grada.125
Još ni danas nije definitivno utvrđeno jesu li Andrija Meldola i Andrija
Schiavone jedan te isti umjetnik,126 a isto se tako ne zna pripadaju li njemu
slike koje mu se pripisuju, i na njima napisani inicijali.127 Nadalje, smatra-
117
Brunelli iznosi da je u jednoj rukopisnoj zbirci zadarske povijesti iz 18. st., ko-
ja se čuvala u kući Filippi u Zadru, medu stotinu besmislica našao da se priča kako je
Meldola stanovao u Zadru u susjedstvu crkve sv. Spasitelja; Brunelli to, naravno, u
svemu pobija (V. Brunelli, Un p o ' d i l u č e . . . , La Dalmazia, a II, No 62, Žara, 10.
VI. 1920).
118
A. Schneider, o. c., 16, 18.
119
V. Brunelli, Un p o ' d i l u č e . . ., La Dalmazia, a. II, No 62. Žara. 10. VI.
1920 — Isti. R i v e n d i c a z i o n i ..., Rivista Dalmatica, NS, a. VI, r. I, 12,15.
120
A. Schneider, o. c., 15.
121
Jedan je član te obitelji kao svjedok bio nazočan otvaranju oporuke slikara
Andrije (A. Schneider, o. c., 16).
122
Tu je oporuku prepisao Brunelli u Arhivu Frari u Veneciji (V. Brunelli, U n
p o ' d i l u č e . . ., La Dalmazia, a. II, No 54, Žara, 20. V. 1920), i ona je, kao i onda,
još i sada neizdana.
123
Kukuljević iznosi da se u Vincenci spominju Antun i Sebastian Medulo, od ko-
jih je posljednji umro 1587 (I. Kukuljević Sakcinski, o. c., 270).
124
V. Brunelli, Un p o ' d i l u č e . . . , L a Dalmazia, a. II, No 54, Žara, 20. V.
1920. Isti R i v e n d i c a z i o n i ..., Rivista Dalmatica, NS, a. VI, f. I, 12.
125
V. Brunelli, Un p o ' d i l u č e . . ., La Dalmazia, a. II, No 62, Žara, 10. VI.
1920.
126
O tome v. A. Schneider, o. c., 8 —12, i L. Donati, D e l l e š t a m p e di An -
d r e a M e l d o l l a d e t t o lo S c h i a v o n e , Archivio storico per la Dalmazia, a.
III, f. 117, Roma 1927, 211-220.
127
Heller donosi ove njegove inicijale: A. M., Andreas Schiaon f., M. A., M. A. F. i
M. P. i svagdje kaže da je to »Andreas Meldolla, genannt Schiavone« (/. Heller, M o -
n o g r a m m e n — L e x i c o n , Bamberg 1831, 27, 30, 257, 258, 305). Kukuljević navo-
di da se u jednom bakrorezu uz monogram »A. M.« nalazi i potpis »Andrea Meldola«.
Zatim na slikama stoji »ΛΓ. Andreas Schiavone», »A. Schiavon f.« ili «Andrea Schiavon
f.« ili »Andrea Schiaon f.« ili »And. Meldola.« ili A. M.« pa »And. Meldolla« i »A. M.« ili
»M. A.« ili »A. M. F.« Taj isti rnonogram imao je i talijanski bakrorezac M a r e An -
535
rno prijeko potrebnim da se i svi navedeni dokumenti o Andriji, Meldoli ili
Schiavonu, koji se nalaze u Veneciji, još jedanput pretraže i ponovo ispita-
ju 128 te da se točno objelodane; tek tada moći ćemo vjerojatno dobiti ispra-
van sud o tome tko je jedan, a tko drugi, pogotovu ako sve to povežemo s
onim što još o tom problemu znamo.
Na kraju slažemo se s Brunellijem da »Meldola« (u raznim varijantama)
dolazi od imena grada u Romaniji, ali ne i da su članovi »de Meldola« živjeli
u Zadru samo od god. 1463. do 1527,129 već od god. 1458. do 1562. Nadalje, ne
možemo se složiti s tvrdnjom Praginom da nitko od tih Meldola nije bio iz
Dalmacije, kao ni s time da nikomu od njih žena nije bila Zadranka, Dalma-
tinka i Slavenka,130 jer znamo da je upravo slikar Markantonije bio oženjen
Hrvaticom iz Nina, a jesu li i drugi članovi te obitelji bili oženjeni Hrvatica-
ma, nije nam poznato. Nadalje, u navedenom vremenu iz te obitelji nije u
Zadru bilo samo osam muških članova, kako to iznosi Praga,131 već petnaest
muških (s Vitovim posinkom Simonom), a pet ženskih.
I tako doduše nismo uspjeli, iako je Praga u to bio potpuno siguran, da
u spisima zadarskih notara 16. st. nađemo išta o rođenju, mladosti i životu
slikara Andrije,132 ali smo zato pronašli novoga slikara, brata mu Markonto-
nija ili Marka Antonija. Ujedno smo na osnovi arhivske grade iz 15. i 16. st.
donijeli neke nove podatke o pojedinim članovima obitelji de Meldola, od
kojih su neki, a napose rođeni Zadrani Andrija i Markantonije, po svom ocu
bili čak i 133
u vrlo tijesnoj rodbinskoj vezi s obitelji hrvatskog pjesnika Petra
Zoranića.
Još nešto. U nas se za Andriju udomaćilo prezime Medulić,1*4 koje je,
kako smo već dokazali, potpuno pogrešno i proizvoljno u našu znanstvenu li-
teraturu unio K u k u l j e v i ć .
Budući da sada znamo i za njegova brata Markantonija, također slikara,
koji se u dokumentima isto tako nikada ne zove »Medulić« potrebito je zbog
objektivnosti i prestiža naše znanosti da ih više pod tim prezimenom ne na-
vodimo.
Jedno je jasno: oni su obojica rođena u hrvatskom Zadru, gdje su bili i
odgojeni. Samo, Andrija je brzo otišao u Veneciju, odakle se nikada nije vra-
tio u domovinu, a drugi je do smrti ostao u svom rodnom mjestu.
Značajno je da se Andrija upravo u Italiji nazivao Hrvatom (Sclabenus),
jer nikada nije mogao zaboraviti zemlju i grad u kome se rodio i gdje je od-
rastao. A. Markantonije je bio oženjan Hrvaticom, plemkinjom iz Nina,
odakle je potjecao i Ivan Zoranić, suprug njihove tetke Elizabete-Jele, majke
pjesnika Petra Zoranića.
Na temelju svega iznijetog trebalo bi da jednom zauvijek prekinemo s
time da Andriju, a tako i njegova upravo novootkrivenog brata Markantoni-
ja, nazivamo nametnutim im prezimenom »Medulić«, koje im ne pripada.
Ne treba se bojati da ćemo ih zbog toga izgubiti i da nakon toga neće više
pripadati nama, jer znamo sigurno da su se i oni sami takvima osjećali i is-
kazivali.
GENEALOŠKO STABLO DE MEDULA (MELDULA, MELDOLA, MEDOLA) U ZADRU
I.

Mateus (u. 1476.)

t o n i o R a i m o n d i , nazvan Franzia, rođen 1488, a umro 1539 (/. Heller, o. c., 28),
što je primijetio i Kukuljević (/. Kukuljević Sakcinski, o. c., 269), ili »M. A. F.« i (Kuku-
ljević Sakcinski, o. c., 289, 291,293-296). O tom i L. Donati, o. c., Archivio storico..., a.
III, f. 117, 211 — 214). Što to znači? Po našem mišljenju trebalo bi i te inicijale još je- Vitus (u. poslije 1520) Bertoldus (u. o. 1502) Francisca
danput ne samo stručno i dobro pregledati i pročitati, pa po načinu slikanja, a bez supruga: Samaritana
ikakva utjecaja goleme stručne literature o tome da konačno nepristran sud. Još ne- r. dela Porta iz suprug: Felix
što. Držimo da se ne bi smjelo propustiti a da se ne utvrdi ne pripada li koji od tih ini- kćerka N (?) de Medula
Venecije
cijala Markantoniju, Andrijinu bratu. Možda je upravo on bio autor slika u Šibeniku,
Zadru i Splitu, koje Kukuljević za Andrijine (I, Kukuljević Sakcinski, o. c., 279). O tom Simon
v. V. Brunelli, R i v e n d i c a z i o n i ..., Rivista Dalmatica, NS, a. VI, f. I, 13, 14. pok. Jeronima
128
Brunelli navodi da su se neki od tih prijepisa iz mletačkog arhiva čuvali u »Pa- de Amadio
raviji« (V. Brunelli, R i v e n d i c a z i o n i ..., Rivista Dalmatica, NS, a. VI, f. I, 10), posinak
današnjoj »Naučnoj biblioteci« u Zadru, odakle su još god. 1943. s ostalim rukopisima
odneseni u Italiju. Bertoldus Lucatia
129
V. Brunelli, R i v e n d i c a z i o n i ..., Rivista Dalmatica, NS, a. VI, f. I, 15. suprug: Dominicus
130
G. Praga, o. c., 8. de Cretino, pisar
131
G. Praga, o. c., 9. paškog kneza
132
G. Praga, o. c., 10.
133
O tom pjesniku kao o njegovu rodu piše opširno S. Antoljak, N o v i p o d a c i
o h r v a t s k o m p j e s n i k u P e t r u Z o r a n i ć u , Grada JA 22, Zagreb, 1952,
245-272.
134
K. Prijatelj, o. c., 6.

536
537
 II. am platee, testibus etc. (DAZ. — SZN Simon Mazzarellus, b. II, f. IV/3 - 2. X.
1557.).
Andriolus
supruga: Urša
2.
Sebastianus Simon (u. 1560) Elizabeta Magdalena (u. oko 1560) Zadar, 18. VIII. 1560.
suprug: suprug: Johannes a
Ivan Lacu, comestabilis Oporuka Katarine, supruge Markantonija de Meldula
Zoranić
In Christi nomine Amen. Anno ab eius Natiuitate 1560., indictione III,
Marcantonio Andrea (u. Simon die uero 18 mensis augusti, temporibus serenissimi Principis et domini ex-
supruga: 1563) cellentissimi domini Hieronymi Prioli Deigratia Venetiarum etc. ducis illus-
Katarina supruga: trissimi, pretureque domini Aloysii Cornelij dignissimi comitis Jadre. Coram
r. Mirković iz Marina uiro nobile Jadrense domino Antonio Rosa, honorabili exsaminatore Jadre.
Nina de Ricis Cum nil sit certius morte et nil incertius hora eius ideo salubriter conside-
Petar Jeron im rans domina Catherina filia quondam ser Antonij Mircouich de Nona et
uxor ser Marciantonij de Meldula pictoris, ciuis Jadre, sana per Dei gratiam
Georgius Elizz beta Urša mente, sensu et intellectu et corpore infirma, nolens intestata decedere et
facta sua inordinata relinquere pro hoc presens suum nuncupatum testa-
mentum quod dicitur sine scriptis in hunc modum disposuit et ordinauit. In
primiš animam Altissimo comendauit, corpus quoque suum sepelire uoluit
m. in ecclesia sancti Dominici in sepulcro suorum antiquorum. Item suos com-
Stephanus de Medula Petrus de Medula (u. o. 1506) misarios et huius sui testamenti rideles executores instituit et esse uoluit ser
Druga Katarina
supruga Marcumantonium de Meldula, suum maritum, et ser Simonem Armanum,
ciuem Jadre, quibus dedit omnimodam facultatum adimplendi omnia in pre-
senti testamente contenta. Item reliquit lazaretopestiferorum Jadre lire 4 et
Gregorius Stošija fabrice capelle sancti Simonis Justi lire 4 et fratalee Sacramenti Sacrosancti
suprug: Gregorius Corporis in ecclesia metropolitana Jadre lire 4. Item reliquit domine Cathe-
pok. Stjepana rine eius nepti (!), uxori ser Hieronimi militis, unum uestem a muliere de
čizmara i stanov- rassia panonalia et unam pelliciam. Item omnibus autem alijs suis bonis
nika Vrane mobilibus et immobilibus, juribus et adherentibus sibi spectantibus etperti-
nentibus tarn dotalibus quam alijs quibuscum — que heredem instituit et no-
1. minauit ac esse uoluit supradictum ser Marcumantonium de Meldula, mari-
tum in uita sua tantum, cum hac tarnen conditione quam post mortem sup-
Zadar, 2. X. 1557. radicti sui heredis omnia sua bona, terres etpossessiones, uadant et transire
debeant in ser Paulum, fratrem dicte testatricis pro dimidia et pro alia dimi-
Zadarski slikar Markantonije de Meldula kupuje od magistra Stjepana de dia in filias quondam serZanchi, alterius sui fratris, scilicet illa quantitas et
Radinis neku zemlju s onu stranu Rječine qualitas terrarum et possessionum, quas ipsa testatrix habuit pro hunc po-
Coram domino Donato Ciuallelli honorabile judice examinatore. Cum rtione in dotem tempore... (izgorjelo) sue maritationis cum hac declaratio-
alias sub die 23julij 1554. titulo emptionis magister Marcusantonius de Mel- ne quam dicti heredes substituti post mortem suprascripti mariti sui primi
dula pictor, habitator Jadre, acquisiuerit a magistro Stephane de Radinis heredes instituti, non possuntpetere nee habere ab heredibus dicti sui mari-
quondam magistri Georgij a Cisternis unam ogradam terreni cum capitibus ti prohibuit quo estimate fuerunt dicte terre et possessionem apportat ut
uitium ueteribus et cum nonnulibus arboribus oliuariorum positam ultra supra in dotem juxta consentiam instrumenti dotalis, sed solummodo habe-
Flumariam pređo... libre... dictus uenditor exbursauit ser Dominico Spi- ant et simpliciter reuertantur in dictos heredes substitutos eedem uel terre
rondello uti creditore libre 73. de quibus libre 73 dictus ser Dominicus Spi- et possessiones absque aliquo strepitu et figura juditij, qui heredes substitu-
rondellus predicto magistro Marcantonio fecit... In cancellaria communiti- ti teneantur et sunt obligati ac illi in quos peruenerint dicte terre et possessi-
tatis, presentibus Simone Sachich et Nicolae Dissa, stipendiario ad custodi- ones celebrati facere singulo die festo sancti Saluatoris omni anno in perpe-

538 539
tuum unam missam maiorem pro anima dicte testatricis et hoc uoluit esse
suum ultimum testamentum et ultimam uoluntatem quod et quamvis ualore
uoluit jurre testamenti et alliis... ultime uoluntatis aliquo juriš ordine pre-
misso non obstante. Actum in forma. Actum Jadre in domo habitationis dic-
ti uiri sui in contrata sancti Stephani, presentibus domino Gabrielle Marti-
nengo, cantore in ecclesia metropolitana Jadre, et magistro Marco de Vene-
tijs, bombarderio in castro magno Jadre, habitis et rogatis. Franciscus Tho-
maseus notharius ita ordine dicte testatrice (Ibid. — SZN Franciscus Thoma-
sius b. I. f. IV, br. 68 — 18. VIII. 1560.).
3.
Zadar, 26. IX. 1560.
Simon de Meldulla daje pismenu punomoć svom sinu
Markantoniju
Die 26. septembris 1560.
Pro ser Simone Meldulla
procura
Temporibus et preturae etc. Coram viro nobile Jadrense domino Fran-
cesco Gallello, honorando judice examinatore curiae Jadrae, personaliter
constitutus Simon de Meldulla, ciuis, habitator Jadrae, jacens in lecto pro-
pter egritudinem et senium corporis, sanus attamen mente et intellectu, om-
ni quo potuit de jure firmiori ac solemniori modo fecit, instituit, cicauit, so-
lemniter ordinauit suum uerum, certum, legitimum et indubitatum procura-
torem, factorem et negotiorum suorum infrascriptorum gestorem, nuntium
et comissum specialem et generalem ita tarnen etc. magistrum Marcum An-
tonium, pictorem eius filium presentem et onus procurationis acceptentan-
tem specialiter et nominatim ad componendum et concordandum omni et
quocumque tempore tarn in uita quam in morte eiusdem domini constituen-
tis, omnes et quascumque differentias super quascumque et qualicumque re
et eadem uertentes sine que uertentur inter eumdem dominum constituen-
tem et dominum Georgium a Lacu tamquam heredem quondam dominae
Magdalenae, sororis dicti dominis Simonis constituentis. Et super huiusmo-
di differentiarum et questionum futura concordia, ac transactione rogante
et rogati petendum quecumque publica documenta et instrumenta dans et
concedens eidem filio suo et procuratori omnimodam et generalem potesta-
tem, authoritatem et mandatum super et in dictis differentiis concordandis
et paciscendis cum omnibus et singulis clausulis necessarijs et opportunis
etiam si ille forent et de quibus essent fienda specialis mentio que manda-
tum exigerent magis speciale quam presentibus expressum est cum ampla et
generalipotestate ac facultate. Promitense (?) iam habere et habiturum per-
petuo Grmum, ratum et gratum, totum id et quicquid predictum filium
suum et procuratorem fuerit atque concordatum in premissis seu aliquo eo-
rum sub obligatione omnium suorum mobilium et stabilium presentium et
540
futurorum. Actum in camera domus habitationis dicti domini constituentis
in Jadra. Presentibus ibidem serPetro Zappich et serJoanne Britanico, ciui-
bus Jadrensibus, testibus habitis, uocatis et specialiter rogatis. Ego Francis-
cus Gallellus judex examinator Jadre (Ibid. — SZN Simon Budineus b. I, f.
1/5, 267, 267a-26. IX. 1560.).
4.
Zadar, 14. XII. 1560.
Nagodba između Markantonija de Meldula i njegova rođaka Georgiusa a La-
cu zbog ostavštine njegove majke Magdalene, sestre Simona de Meldula
Cessio pro domino Georgio a Lacu cum remis-
sione et quietatione pro magistro Marco Anto-
nio de Meldula pictore uti procuratore quon-
dam domini Simonis eius patris per viam com-
possitionis ad inuicem factae.
Die XIII. mensis decembris 1560. indictione 3.
Temporibus et preturae etc. Coram nobile Jadrense domino Donato Ciu-
alello, honorabile judice examinatore curiae Jadrae. Quum per amicabilem
conuentionem alias sub die 23. junij 1527. inter quondum dominum Simo-
nem de Meldula super vita functum et strenuum quondam Johannem a La-
cu eius sororium nomine quondam domine Magdalenae eius uxoris sequu-
tam de et super Ute, quae tunc versa fecit inter eos, sententia alias per
clarissimum dominum Zaccariam Vallaresso tunc dignissimum capitaneum
Jadre lata sub die 17 februarij 1526. qua pronuntiauit testamentum strenui
quondam domini Sebastian! eorumdem quondam domini Simonis et domi-
nae Magdalenae fratris fuisse et esse bene et legittime confectum vt in ea-
dem ex dicti quondam domini Simonis parte, laudata extiterit et per ipsum
quondam dominum Joannem vxoro (!) quo interibat nomine consensun (!)
fuerit, quam idem quondam dominus Simon eius cognatus posset et valent
usufructuare toto tempore vitae suae omnem partem dictae quondam domi-
nae Magdalenae in dicto testamento legatam, tarnen et bonis mobilibus
quam stabilibus et quam post ipsius quondam domini Simonis obitum dicta
bona predictam quondam dominam Magdalenam integraliter consequat;
Pro ipsique bonis restituendis, dandis et esendis arbitrio boni viri ipse quon-
dam dominus Simon specialiter obligauerat et ipothecauitur partem sibi
tangentem de domo magna a statio in qua tunc habitat. Et prout latius in
dicta conuentione exactis cancellarie capitaneatus publicata sub signo et no-
mine quondam Antonij de Pasinis tunc vicecancellarii dicti illustrissimi do-
mini capitanei a me notaro visa et lecta. Nunc autem quia dominus Georgius
a Lacu tanquam heres dictae conuentionis consequi pretendit dicta bona
stantem peruenit casus eorum restitutionis per mortem dicti quondam do-
mini Simonis. Magister Marcus Antoniuspictor, filius etprocurator dicti qu-
541
ondam domini Simonis non ignarus ut dixit debitipaternipraeteriti, volens
omnimodo litem euitare quam circa premissa mouendus erat datus domi-
nus Georgius et ei ex debito affinitatis sine imponerepro euitandis expensis,
habens a dedecus patre specialem mandatum componendi et concordandi
omni et quocumque tempore tarn in vitaque in morte dicti quondam eius
patris omnes et quascumque differentias super quacumque et qualicumque
rem et causam vertentes sine que uertentur inter eum et dictum dominum
Georgium tanquam heredem dicte quondam eius matris et super huiusce-
modi differentiarum et questionum futura concordia et transactione rogan-
di et rogati, petendi quaecumque publica documenta et instrumenta. Prout
legere est instrumentu diei 26. septembris... lapsi, scripti per dominum Si-
monem Budineum, clericum, notaiium juratum Jadrae, ibidem viso et lecto.
Sponte sua, motuqueproprio et animo deliberato et alias omniquo potuit in
et modo, non per errorem aliquem iuris uel facti, dicto quo instrumentu
publico nomine in vim dictae paternae libertatis ei sie ut supra concessae et
attributae, bene ut dixit consultus tenore patris iristrumentis dedit, cessit et
insolutum ac pagamentum traddidit dicto Georgio uti herede dictae quon-
dam eius matris. Ibi presenti et pro se et heredibus suis stipulanti et recipi-
enti totam et integram partem etportionem quantacumque est, quam dictue
quondam dominus Simon quouis modo habebant et nunc eius hereditas ha-
bet in una domo de muro, posito et existente in confinio propugnaculis san-
ctae Marcelle super proprio terreno, his ut dixerunt clausa finibus: a siroco
via publica, a quirina domina Maphea relicta quondam domini Augustini
Martij, a borea ortus heredum quondam presbiteri Petri Jordanich, et a tra-
uersa iura quondam presbiteri Simonis Tutofei partim et partim Simonis
Bogafcich saluis. Nee non vnam possessionem, gognalia quatuordecim uel
circa et quantacumque, est terreni partim oliuati et partim derri et boschiui
cum vna domo maceri ei desuper cuppis cooperta, posita in insula Bagno, in-
fra hos ut dixerunt confines: a siroco Jura domini Michaelis et domini Fran-
cisci fratrum de Rosa, et a quirina mons communis saluis. Ad habendum, te-
nendum, gaudendum, possidendum et vsufructuandum et quicquid dicto
domino Georgio et suis heredibus deinceps propositio placuerit faciendum
etiam de re propria cum omnibus suis Juribus etc. Et hoc pro omni et toto
eo quod ipsa quondam Sebastian! eius fratris habere debebat et per conse-
quens dictus dominus Georgius eius filius et heres habere debet a dicto qu-
ondam Simone vigore dicte conuentionis et aliter quocumque eodem quia
idem dominus Georgius stantibus premissis per se et heredes suos versa vi-
ce et misit et pepercit dicto magistro Marco Antonio proprio quo suo nomi-
ne acceptante quodcumque debitum quantumcumque est, in quo dictus qu-
ondam dominus Simon et consequenter eius hereditas premissorum occo-
rente quoquo moto et quavis de causa tenebatur et tenetur. De quo fecit
finem et quietationem cum pacto de non petendi et vltra premissa promisit
et solus se obligauit soluere omnes et quascumque expensas quodlibet fac-
tas et sequutas in exequiis et funeralibus dictique domini Simonis eius auun-
culi, ad quacumque comptum dictus magister Marcus Antonius dixit iam
habnisse a dicto domino Georgio libri viginti quinque... quas dixit expendi
disse (!) in missis, capitulo, et alijs similibus. Preter ceras pariterque dictus
542
dominus Georgius promisit soluere Matthee, olim ancillae eiusdem quon-
dam domini Simonis, libras triginta quatuor. Pro ressiduo ut dixerunt mer-
cedis suae pro tempore quo ei inseruiuit. Quodquidem propter ipse per viam
transactionis at amicabilis compositionis ad inuicem fecere quibuscumque
in contrarium \ibstantibus pacto apposito et solemne stipulatione hinc inde
vallato, quae si vllo unque tempore contigerit in futurum dicta bona et supra
eidem domino Georgio in solutum et pagamentum data et adiuvandi casa
uel aliquod eorum seu aliquam eorum partem tolli et euinci et euocati dicto
domino Georgio et heredibus suis, liceat et licitum sit eosdem reddise ad
dicta iura sua crediti suiprefati et eadem petere consequi, exigere et habere
ab hereditate dicti quondam domini Simonis ac sipresens datio et adiudica-
tio in solutum facta non esset. Et in omni casu euictionis prefatae ad quam
dictus Marcus Antonius dicto nomine soluere obligauit, saluum et integrum
ac illustrum remaneat uis ipsius domini Georgijpredicto eius credito. Quae
omnia et singula eedem partes ad inuicem et vicissum premisserunt firma et
rata habere, tenere, attendere et obseruare ut non contra facere, dicere uel
uenire per se uel aliud aliqua ratione uel causa de iure uel de secundo, sub
pena in statutis Jadrae contenta et obligatione vicissim iudiccaria omnium
et quarumcumque bonorum dicti quondam domini Simonis et dicti domini
Georgii mobilium et stabilium, presentium et futurorum. Acta fuerunt haec
in cancellaria praetoria Jadrae. Presentibus domino Francisco de Pechiaro
quondam Joannis et clerico de Fabio Justo, habitis, vocatis et personaliter
rogatis. Ego Donatus Ciualellis supradictus subscripsi (Ibid. — SZN Daniel
Cavalca b. I, f. II/2, 37a, 38 — 14. XII. 1560.).
5.
Zadar, 2. I. 1562.
Marku iz Venecije, topniku zadarske tvrđave, Mark-antonije de Meldula pro-
daje zemlju, koju je prije bio otkupio od magistra Stjepana de Radinis
Emptio pro magistro Marco
bombarderio. Magistro Marci
Antonio de Meldula pictore
In Christi nomine Amen. Anno ab eius Natiuitate millessimo
quinquentessimo sexagessimo secundo, indictione quinta, di vero secundo
mensis januarij, temporibus illustrissimi et excellentissimi domini Hierony-
mi Prioli Dei gratia Venetiarum etc. ducis illustrissimi praeturaeque, excel-
lentissimi domini Benedicti Contareno dignissimi comitis Jadrae. Coram no-
bile Jadrense domino Donato Ciualello, honorabile judice et examinatore
curiae Jadrae. Personaliter constitutus magister Marcus Antonius de Meldu-
la, pictor, habitator Jadrae, per se et heredes suos dedit, vendidit, traddide-
rit et alienauit magistro Marco de Venetijs, bombarderio in casfro Jadrae,
ibi presenti et pro se et heredibus suis stipulanti et recipienti gognalia duo
cum dimidio uel circa vnius ogradae gognalia quatuor uel circa terreni cum
543
capitibus, vitibus veteribus et cum nonnulibus arboribus oliuariorum ibi
existentibus, posita ad Flumariam cum onere solutionis liuelli scilicet annu-
ae exhibitionis salinarum duarum venerabilibus fratribus sancti Dominici
de Jadra et quacumque aha obligatione, contenta in instrumentu transactio-
nis sequitae occassione dictae ograde sue die 14 septembris 1543. inier dic-
tos venerabiles fratros et quondam magistrum Stephanum da Radinis quon-
dam magistri Georgij a Cisternis, scripta ut dixerunt per dominum Petrum
Bassanum, notarium juratum Jadrae, cuius totius ogradae hij dicuntur esse
confines: a siroco Flumaria, a borea Jura domini Joannis Spingaroli, a trau-
ersa via publica et a quirina iura heredum quondam Simatti Bogafcich, salu-
is etc. Quam ogradam dictus venditor aliter emit et acquisiuit cum dicto one-
re a dicto quondam magistre Stephano per ducatos viginti sex ad terrenum
libras opro ducato et quibus dictus magister Marcus Antonius de ordine dic-
ti magistri Stephani excarsauit ser Dominico Spirondello, creditori dicti ma-
gistri Stephani, libras septuaginta tres pariter nam vinee existentes supra-
dicto terreno ipsi obligatiae erant, utpatet duobus instrumentis diei23.julij
1554. et 2. octobrio 1555. altero in notis quondam domini Joannis Mazzarelli
olim notarij existentis domini Simonis eius filij cancellarij eiusdem dictae
communitatis. Altero uero rogato per dictum existentem dominum Simo-
nem. Ibidem visis et lectis aequa ograda dictus emptor aliter publicum ad
incantum acquisiuit gognalium vnum cum dimidio uel circa ex causa vt bre-
uiario diei 28. septembris 1561. in curia praetoria ad habendum, tenendum,
gaudendum, possidendum, vsufructuandum, et quicquid dicto emptori est et
suis deinceps proprio placuit faciendum saluis iuribus supradictorum vene-
rabilium fratrum et hocpraetio quindecim ad terrenum libras 6 pro ducato
quos dictus emptor ibi ad presentiam dicti domini judicis, existentis meique
notarij et testium, dedit et numerauit in prompta et numerata pecunia prae-
fato venditori, quipremisitper se et heredes suos de legitima dictae rei ven-
ditae deffensione, manutentione et iuridictione a quacumquepersona in for-
ma iuris debita et de habendo venditionem ipsam et omnia et singula supra-
dicta firma et rata sub pena quarti et obligatione omnium suorum bonorum,
presentium et futurum. Actum Jadrae in plathea communis ad apothecam
quondam ser Georgij Brunouich, presentibus domino Hieronymo Cortesio,
causidico, et magistro Papirio Constantio, aurifice Jadrae, habitis, vocatis et
rogatis. Ego Donatus Ciualellis, suprascriptus subscripsi (Ibid. — SZN, notar
Daniel Cavalca, b. I, f. II/3-2. I. 1562.).
544
NEW DATA ABOUT THE ZADAR PAINTERS MARCANTONIO AND
ANDREAS
Summary
On basis of unpublished materials from the State's Archives of Zadar
the author first brings out some new data about the painter's Marcantonio
and Andrea de Meldula (Medola, Meldola, Medula, Medulla) — whom he fo-
und to have been brothers — family. Then he concludes their father had cer-
tainly been one of the three known Simons from that family and precisely
Simon Andriolo's son and Sebastian's Elizabeta's Zoranić (the Croatian po-
et's Petar Zoranić mother) and Magdalena's Lacu brother, while Simon, ca-
poral at Zadar, could have been the painter's third brother.
After having brought out some completely new and unknown givings
based on documents from Zadar's Archives and relative to the newly found
painter Marcantonio the author engages himself also with the painter's birth
— and death-year. Parallel with this he exposes in a concise way all the
known data about Marcantonio's brother Andrea and gives some own re-
marks about that painter.
Besides he contests certains affirmations of the Italian historians Bru-
nelli and Praga relative to this family and basing himself on original archi-
vistic materials rejects the arbitrary affirmation Kukuljević's who confirms
— and this affirmation entered also in the scientific literature — that this fa-
mily and therefore the painter Andrea too was called Medulić.
At the end the genealogical tree family's de Medula and five documents
concerning the painter Marcantonio are given.
545
 ARHIVSKE ZABILJEŠKE I MARGINALIJE O
MARKANTUNU DE DOMINISU

i.
Iako se je vrlo mnogo pisalo o Markantoniju de Dominisu, on ni do da-
nas nije dobio svoju solidnu znanstvenu monografiju.
Jedan od razloga je i taj što bi za takav posao trebalo sistematski i kroz
izvjesno vrijeme konzultirati sve moguće arhive, biblioteke i slične znanstve-
ne ustanove.
Da ukažemo kako je to mukotrpan rad, iznijet ćemo niz zabilježaka iz
arhiva i biblioteka u našoj zemlji i izvan nje o toj velikoj ličnosti, koja je svo-
jim nemirnim i buntovnim duhom godinama uspješno križala planove pa-
pinske kurije.
Tako Historijski arhiv u Zadru, koji je 1975. god. proslavio 350. godišnji-
cu svoga osnutka, posjeduje veći broj dokumenata o Markantoniju de Domi-
nisu i osobama usko povezanim s njegovim djelovanjem.
U prvom redu u tome arhivu i to medu spisima rapske porodice Nimira
čuva se nekoliko pisama, koja se odnose na ovoga znanstvenog radnika i nje-
govu obitelj.
Medu njima je i originalno pismo generalnog providura Filipa Pasquali-
ga, upućeno 15. II. 1601.' s njegove galije iz omišaljske luke tadašnjem još
senjskom biskupu Markantoniju de Dominisu. Iz njega se vidi da je taj pro-
vidur bio u prijateljskim odnosima s ovim prelatom, čijeg rođaka Franju de
2
Dominisa s Raba napose citira u tome pismu.

1
Ovo je pismo datirano s 15. II. 1600. No kako prema more veneto počinje Nova
godina l III., a naša 1. I., onda taj datum glasi: 15. II. 1601. godine.
2
Ovo je pismo još 1870. god. objelodanio S. Ljubić, koji je naglasio da ga je 1848.
prepisao Iv. Gurato »iz izvornika kod porodice Dominisove u Rabu, sada izgubljena«
(S. Ljubić, Prilozi za životopis Markantuna de Dominisa Rabljanina, spljetskoga nad-
biskupa. Starine JAZU II, Zagreb 1870, 33, 34), što nije točno, jer je njegov original sa-
čuvan medu spisima porodice Nimira (Historijski arhiv u Zadru [HAZ], — Documenti
ehe appartenevano alla Famiglia Nimira di Arbe dall'anno 1409 al 1600 I, br. 8 1/2 —
15. II. 1600).

547
 Medu spisima porodice Nimira čuva se i autentičan prijepis oporuke
Agostina Capogrossa, sina pok. Nikole, splitskog građanina (od 3. VII. 1594.
a 3) s kojim je kao i s članovima njegove porodice de Dominis stajao u vezi.
U toj istoj arhivskoj zbirci postoji i spis koji se odnosi na parnični spor izme-
đu Ivana de Dominisa i Pavla i Dominika Benedettija zbog baštine rapske
porodice Cernota.4
Tu se nalazi i dokumenat, datiran s 12. IV. 1600. u samostanu sv. Franje
u Zadru, po kome franjevci u Rabu daju punomoć Franji de Dominisu.5 Dru-
gom pak spisu, koji je zapravo oporuka Izabele de Dominis, pridodane su i
darovnice Marije i Margarete de Dominis u korist njihove braće kao i spisi o
nagodbi glede podjele imanja ove porodice, koji se odnose na razdoblje od
1600. do 1737. godine.6
Inače medu ostalim aktima porodice Nimira iskače pismo Markantoni-
ja de Dominisa, sada već splitskoga nadbiskupa, datirano s 12. III. 1609. god.
U njemu taj prelat naziva sebe »Comes Pal. Sac. Theo. Doc. Miseratione diui-
na archiepiscopus Spalat. alias Salonitan. Dalmati^ et totius Croatie Primas
etc.«7 Pismo je uputio Nikoli de Dominisu, rapskom i zadarskom plemiću, pi-
tomcu »Collegii Germanici de Alma Vrbe« .8
Pored svega ovoga interesantan je i jedan rukopis u ovoj arhivskoj zbir-
ci porodice Nimira pod naslovom »Archivio Antico Žara«, pisan olovkom 19.
stoljeća. Između unutarnje strane korica i prvoga lista toga rukopisa je bi-
lješka, pisana tintom a rukom Enrica Böttnera, nekadašnjega arhivista His-
torijskog arhiva u Zadru, koja glasi ovako: »Dominis Marc'Antonio nacque
nell'anno 1566 in Arbe. Fu vescovo di Segna nel 1596. Nel 1612 Arcivescovo
di Spalato. Mori nell Settembre dell'anno 1624.« Zatim slijedi sam rukopis,
koji nije paginiran, a valjda je iz 17. st. On počinje ovako: »Modo de videtur
le hore ac occassu dell'horologgi communi in hore pomeridia e cioe atsrono-
miche«, a podijeljen je na poglavlja. Pored ovoga tu je još nekoliko rukopisa.
Jedan nosi naslov »Excerpta ex Efemeridibus Cipriani Levatii De Directioni-
bus«, koji ima samo 5 strana.
U prvom se rukopisu iznašaju neke table i primjeri za računanje vreme-
na i upotrebljavaju se godine 1653., 1633., 1652. i 1607. U drugom se rukopisu
9
također citira 1633., 1634. i 1647. godina. Sve to ukazuje da se većina tih ru-
kopisa u prijepisu ne može pripisati de Dominisu, iako bi prema Böttnerovoj
3
Ova je oporuka napisana kada je Ag. Capogrosso bio bolestan, te ju je onda dao
sastaviti po splitskom notaru Blandinusu de Blandinis (HAZ-Documenti... I, br. 8).
4
HAZd — Documenti... I, br. 5-Causa tra il Sr Zuane de Dominis Pauli et Domini-
co Benedetti per l'ereditä Cernotta dal 1517 al 1632.
5 Zagreb 1870, 1-260.
HAZd Documenti... I, br. 9.
6 Zgodovinski časopis (Kosov zbornik) VI-VII, Ljubljana 1953., 596-602.
HAZd Documenti... I, br. 10.
7 Rad JAZU X, Zagreb 1870., 110-114.
1 još 4. VIII. 1604. rapski notar titulira Markantonija također s »imperiali aucto-
ritate comite sacri Lateranensis palatii, miseratione Diuina archiepiscopo Spalatensi,
Dalmatieque ac totius Croatiae primate et cetera« — to je zapravo marginalna bilješka
(Miscellanea I, Zadar 1950, 47, 48).
8
HAZd Documenti ehe appertenevano alla Famiglia Nimira d'Arbe dell'anno
1604 al 1713 II, br. 11 1/2.
9
HAZd Documenti... I, br. 1.
548
bilješci izgledalo da oni pripadaju tome učenjaku. Možda je ipak medu nji-
ma jedan, koji bi trebao pregledati i dati svoj sud, stručnjak za takvu vrst
znanosti.
I rukopisna ostavština Šime Ljubica, od koje je jedan dio pohranjen u
HAZ-u, sadrži priličan broj prijepisa spisa iz Archivio di Stato i Biblioteca
Nazionale Marciana u Veneciji, ispisanih rukom samoga Ljubica. Jedne od
njih je Ljubić objelodanio u cijelosti ili djelomično u Starinama JAZU II,10 a
drugi dio nije tiskao i ti su spisi sačuvani u njegovoj ostavštini kao prijepisi.
Tako nisu publicirani ni prijepisi akata koji se odnose na tzv. heretika Agos-
tina Capogrossa. Te je spise većinom samo ukratko prepričao G. Novak u
svome radu »Hereza Agostina Capogrossa, »protestanta«, Splićanina«.11
Važni su prijepisi pisama i Marina Garzonija, upućenih mletačkom duž-
du (1616/7.), u kojima govori o Markantoniju de Dominisu i čak za njega ka-
že da je heretik (23. III. 1617.). Isto su tako važni Ljubićevi prijepisi tzv. Dis-
pacci di Pietro Contarini Ambas. in Roma (Archivio Veneto filza 90) o dolas-
ku de Dominisa u Rim (20. i 27. IV. 1624.). Važno je i pismo svećenika Dome-
nika Capogrossa, upućeno Nikoli Vitaliju, provincijalnom vikaru za Dalmaci-
ju (17. X. 1619.), u kojem on optužuje Alberta Ferilija, učitelja teologije i
propovjednika, da je »factus sectator vestigiorum maledicti Marci Antonu
de Dominis olim archiepisi Spalatensis« itd. Ljubić nije objelodanio svoj pri-
jepis pisma Ivana Franje Sagreda upućena iz Venecije Galileju 16. VI. 1612.
god., u kojem mu kaže da ne zna da li je Galileo vidio traktat splitskog nad-
biskupa (tj. M. de Dominisa: S. A.) o očalama (circa l'ochiale). Isto tako Lju-
bić nije publicirao »Manifesto di Mons. Ant. de Dominis Arciv. di Spaleto
per la sua partita d'Italia« (Marciana Cl. VII, Cod. 1220) od 20. IX. 1616. godi-
ne, iako o njemu govori u raspravi »O Markantunu Dominisu Rabljaninu«.12
Ljubić piše da je taj proglas »u italijanskom i latinskom jeziku još u Mletcih
sastavljen i 20 listopada 1616 podpisan«,13 a 2 proglasa u njemačkom prijevo-
14
du, sastavljena od jednoga protestanta u protureformacijskom duhu, da su
izašla 1617. godine.15
Pored toga Ljubić nije izdao i nekoliko pisama iz 1600. i 1601. god., koja
16
se odnose na Dominisa, tada samo senjskoga biskupa.
Kada smo nedavno pregledavali ovu ostavštinu Šime Ljubica našli smo
ondje i pismo koje je Rafael Arneri iz Korčule 3. VII. 1863. pisao Ljubicu. U
njemu ovaj naglašava da se u posjedu Ostoića iz Blata na Korčuli nalazi ru-
kopis (manoscritto) »sul nostro Dominis«, a on sam ima rukopisni svezak,
koji je uvezao u oktav, te taj sadrži osam radnji:
10
11
12
13
S. Ljubić, O Markantunu..., Rad JAZU X, 110.
14
S. Ljubić (o. c., 111) piše da je taj proglas izišao »u flamanskom jeziku«.
15
D. Prohaska, Kako se u Njemačkoj dojmio otpor nadbiskupa spljetskog Mar-
kantuna Dominisa protiv papinske svemoći (1602-1624). Vjesnik kr. hrvatsko-dalma-
tinsko-slavonskog arkiva XIV/3 i 4, Zagreb 1912, 287.
16
HAZd, Rukopisna ostavština Šime Ljubića-kutija 6, br. 10 l l 9 10 21-23
26-29, 35, 36, 30', 57, 61, 61', 74, 77, 81, 82, 84, 85', 89.
549
 »1.Breve Notizie su Trajano Bocalini.
2.Lettere del dto a Nuzio Pasti su Marco Anto de Dominis.
3.Sonetti di vario tema e di autori incerti.
4. Abjura dell'eresia delto di Dominis.
5.Memoria istorica sulla presa della Bosina fatta dai Turchi d'Autore
anonimo.
6. Elenco di Famiglia piu conspicue del Regno di Bosina.
7. Documenti diversi su Giacomo Banisio il vecchio.
8. Composizioni pratiche nella partenze del Conte Veneto di Curzola
Marco Bembo, col altre poesie d'altro argomento«.
Osim teme (sadržaja) pod br. l i vjerojatno one pod br. 4, sve su druge
od jedne ruke — don Jakova Arnerija, što je utvrđeno točnim sravnjavanjem
s drugim prijepisima iz sredine 18. st. Na kraju pisma pod br. 2 stoji napisa-
no: »Nota di Matteo Capor. Questa lettera del Bocalini ehe contiene la vita
di Marc'Antonio de Dominis e citata dal Conte Rados Michieli Vitturi nell
suo saggio sopra il detto Arcivescovo etc.« Ispred teme pod br. 4 također je
stavljena bilješka, vjerojatno od istoga Matije Kapora, koji kaže: »La štampa
di cio si e fatta nel 1623 Rome ex Typographia Rev. Camere Apostolice..«
Što se tiče Ostojićeva rukopisa Arneri misli da je »sonetto« (sonet), te
da je prepisan od izvjesnog Ivana Serillo, javnoga notara u Blatu, umrlog
1819. godine.17
I spisi Rapskog arhiva, koji je danas pohranjen u HAZ-u, na više mjesta
donose podatke o Markantoniju de Dominisu i njegovu boravku na Rabu u
drugoj polovici srpnja i početkom kolovoza18 1604. godine.19 Tom je prilikom
de Dominis stanovao u Rabu u svojoj očinskoj kući (»in aedibus nostris pa-
ternis«), odakle je pisao Jurju Rogutiću, senjskom arhidakonu i vikaru, kako
je prešao na stolicu splitske nadbiskupije. Iz Raba se živo interesirao za Senj
i tamošnje crkvene prilike i njegov stari statut. Iz ovoga istoga mjesta uputio
je nekoliko listova crkvenim ličnostima u gradu Senju, te je jamčio da je Ju-
raj de Caris, gojenac ilirskog kolegija u Loretu, inače manzionar splitske
metropitanske crkve, svećenik najuzornijega života, ili je pak izdavao razne
20
bule za nekoliko senjskih klerika i slično.
Iz spisa od 16. VIII. 1604. god. saznaje se da se njegova ljubimica (sua
vezza) Francescina, kćerka Franje de Dominisa pok. Ivana, imala zamonašiti
u samostanu sv. Andrije na Rabu.
17
HAZd, Rukopisna ostavština Šime Ljubica, kutija 6, br. 10, 1. 72-73.
18
Gl. i Miscellanea I, 47-49 (Rab. 4. VIII. 1604).
19
Kao senjski biskup on je i prije toga boravio na Rabu: 2. III., 24. V., 3. i 8. VI.
1601. te 1. 4., 8., 21. II., 7. IV. 1602. (S. Ljubić, Prilozi..., Starine JAZU II, 34, 36, 37,
60-62,64).
20
HAZd, Rapski arhiv kutija 14-XLVI (37), Acta Christ de Dominis 1582- 1606,
19, 19', 20, 20', 22, 22', 23, 23'-18, 23., 25. VII. 16. VIII. 1604.
550
Inače je rapski notar od 1582. do 1606. god. bio Kristofor de Dominis,
Markantunov rođak, koji je uz ostalo sastavljao i oporuke i druge notarske
ugovore.
21
U HAZ-u se čuvaju i stare rapske matice rođenih, nažalost tek od
1578-1580, i krštenih od 1569 do 1610. godine. U prvoj je matici pod 22. II.
1579. zapisano da je rođena Orsolina, kćerka onog Kristofora de Dominisa
pok. Grisogona, a pod 3. XII. 1579. Jeronima kćerka Franje de Dominisa pok.
Dionizija, te pod istim ovim datumom Ursulina, također kći toga Franje.22
U drugoj matici (krštenih) pod 22. V. 1586. upisano je da je kršten Ivan
Paskval, sin Kristofora de Dominisa pok. Grisogona, a pod 22. X. 1588. Ceci-
lia, kćerka toga Kristofora.23
Razne, iako rijetke podatke, ima o Markantunu de Dominisu i Splitski
arhiv, koji se danas nalazi inkorporiran u HAZ-u.
Tako 1. IV. 1605. Markantun de Dominis u svojstvu splitskog nadbisku-
pa ovjerava prijepise dviju papinskih bula (1583. i 1605.),24 a 1606. se citira
Markantonije i njegov nećak Ivan de Dominis, sin Franje, rapskog plemića,
u vezi nekog novca i porodice Capogrosso.25
Napose je važan podatak od 23. VII. 1608. god. o nadbiskupskim posjedi-
ma i kolonima u okolici Splita i njihovim podavanjima, o čemu su morali da-
ti svoje izjave i pojedini svjedoci.26
Također 15. VIII. 1608. de Dominis daje izjavu u svojstvu splitskog nad-
biskupa u pitanju prihoda crkve sv. Anastazije,27 a 9. XI. 1609. upućen je
ovom prelatu prijepis isprave iz 1499. god. u vezi zemljišta tamošnjih redov-
nika sv. Dominika, koju je s originala prepisao Ivan de Dominis, javni notar
»Imp. auctoritate« i »curiae archiepiscopalis Spalat.« s originala, i na prije-
pis stavio notarski žig (DID sa grofovskim krunama i dvije orlovske glave).28
Uporedo s ovim spisima u istom Splitskom arhivu ima dosta i izvornih
podataka o članovima porodice Capogrosso, pa tako naravno i o Augustinu i
još o nekim tamošnjim osobama kao npr. o de Dominisovu protivniku advo-
katu dru Matiji de Albertiju i Dujmu
29
Urmaneu, s kojima je Markantonije
saobraćao na ovaj ili onaj način.
30
21
HAZd, Rapski arhiv, kutija 14-XLVI(37), 1. 16, 22, 23' i t. d.
22
HAZd, Rab-Matice rođenih 1578-1580-Inv. br. 946, 1. 15.
23
HAZd, Rab-Matice krštenih 1569-1610-Inv. br. 969, 1. 32, 42'.
24
HAZd, Splitski arhiv (SA) — sv. 189 (kutija 188) — 1605 — 1606 — sveščić 21, 1.
3-21.
25
HAZd, (SA) — sv. 189 (kutija 188) - 1605 -1606 - sveščić 22,1.3-12'.
26
HAZd, (SA) - sv. 190 (kutija 189) — 1607 —1609 - sveščić 4, 1. 1556-1563.
27
HAZd, (SA) — sv. 190/191 (kutija 190) — 1607 — 1609 — sveščić 18. 1. 491.
28
HAZd, SA - sv. 194 (kutija 194) — 1608 - 1613 — sveščić 7.
29
Protiv Urmaneove zamisli da sagradi nešto što imanju splitske nadbiskupije
opro se Markantonije još 1602. kao »arcivescovo di Spalato designato« (Š. Ljubić, Pri-
lozi..., 70, 71.).
30
HAZd, SA-sv. 186 (kutija 182) — 1601 — 1606 — sveščić 18/V, 1. 4, 4'; sv. 187
(kutija 183) — 1603 — 1612 — sveščić l, 1. 13 (29. VIII. 1599.), 16 (17. VI. 1611.) sveščić 3
4; sv. 191 (kutija 191) — 1608 — 1609 — sveščić 53; sv. 192 (kutija 192) — 1608 — 1611 —
551
 Interesantan je i prijepis povelje od 15. I. 1573. (iz kraja 18. st.), koji je
31
pohranjen u Naučnoj biblioteci u Zadru. U njemu se imenuje Matija de Do-
minis iz Raba, koji izjavljuje nešto u ime svoje žene Angeline, kćeri pok. Za-
karije Cimetića, zadarskoga građanina, a u vezi nakoga posjeda.
Nadalje bi bilo potrebno pregledati i Kaptolsku biblioteku u Zadru, ko-
ja je danas gotovo nepristupačna i nesređena, i vidjeti što je s ostavštinom
pok. kanonika Ivana Gurata, Rabljanina, on je načinio nekoliko prijepisa po-
velja koje se odnose na Markantonija. Isto bi tako bilo vrijedno saznati što
se dogodilo s arhivom porodice de Dominis na Rabu. Inače ima dosta izvor-
nih podataka o de Dominisu i u Nadbiskupskom arhivu u Splitu, koji i ona-
ko nije dovoljno proučen. U Kaptolskom pak arhivu u Splitu pod br. 122 A
na str. 155 — 168. nalazi se »Marcus Antonius de Dominis Archiepiscopus
Spalatensis sui reditus ex Angli consilium exponit Romae Ex Typographia
rev. cam. Apostolice 1623«, a na str. 169—173a nalaze se prijepisi Markanto-
nijevih pisama,trogirskom biskupu (23. III. 1613.) kao i ovoga njemu (Trogir,
15. XII. 1613.). Na str. 174- 176a pak ima: »Relatio status ecclesie Metropol.
Spalat« (Split, veljača 1609.) u obliku de Dominisova pisma papi.32 U istom
arhivu postoji i isprava Markantonija de Dominisa (Split, 20. VII. 1606.) sa
slomljenim pečatom,33 a u Historijskom arhivu u Rijeci čuva se u prijepisu
jedna odredba Markantonija, splitskoga nadbiskupa i primasa Dalmacije i
Hrvatske, glede ubiranja desetine biskupske mense na Trsatu.34
Isto tako nije pregledan ni tzv. arhiv de Dominisa, koji je čuvao pok. Go-
gala u svojoj kući u Šibeniku, gdje je u tamošnjem muzeju bio službenik. Po-
znato nam je da je i pok. Ivan Mirjev de Dominis, koji je svojevremeno bio
istaknuti glumac Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, smatrajući se po-
tomkom ove porodice i čak rođakom Zrinskih i Frankapana,35 imao neke do-
kumente o toj svojoj porodici.
Od stranih arhiva o Markantoniju postoje 2 dokumenta, koji su pohra-
3
njeni u Državnom arhivu u Firenzi pod »Le carte Strozziane«, ' a u Vatikan-
skom Tajnom arhivu pod »Vescovi« također ima podataka o tome crkvenom
velikodostojniku.
Svakako, unatoč Ljubićevim ispisima, nije dovoljno i sistematski istra-
žena o Markantoniju ni sva ona grada koja se nalazi u Archivio di Stato i
10. IX. 1608; sveščić 10 (21. V. 1609.); sv. 195 (kutija 198) — 1609 — 1610 sveščić 4/V (27.
I. 1610) i t. d.
31
Mss 177/IX (11182/IX) br. 7.
32
Kaptolski arhiv u Splitu (KAS) — Br. 122 A.
33
KAS — Kasa D - Br. 668, br. 18.
34
Historijski arhiv u Rijeci, Libro di notifiche di Fiume — 1607 — 1609 — br. 95,
50-50'.
35
»Un Dalmata« izdavajući 1863. god. svoj hronološki pregled historije Dalmacije
piše za Markantonija de Dominisa iz Raba da je rođen iz odlične porodice koja vuče
podrijetlo od Frankapana. (Prospetto cronologico della storia della Dalmazia con ri-
guardo alle provincie slave contermini, Žara 1863, 274).
36
Le carte Strozziane del R. Archivo di Stato in Firenze inventario, serie prima,
vol. I — Indici, Firenze 1918 (na pisaćoj mašini), 136, 141.
552
l 553
Biblioteca Nazionale Marciana u Veneciji, a da se i ne govori o materijalu
smještenom u Državnom arhivu i British Museumu u Londonu, te i u Nacio-
nalnoj biblioteci u Parizu. Koliko takve vrste grade ima u arhivima i sličnim
ustanovama Graza, Beča, Praga, Basela a i Heidelberga, ne može se ništa
konkretno reći, jer se naši znanstveni radnici za nju do sada nisu interesira-
li.
Svakako bi rezultati istraživanja bili vrlo zanimljivi i iznijeli bi na vidje-
lo mnogo novoga o životu i radu Markantonija de Dominisa.
2.
Kada se pročita životopis Markantonija de Dominisa, koji je 1870. god.
napisao Š. Ljubić, a onda i neke kasnije radove o njemu, izgleda da je o tome
nadbiskupu sve jasno i da ne treba gotovo nikakvih ispravaka, nadopuna i
pitanja.
Međutim nije tako.
Prvo je pitanje kada je zapravo rođen i kada je umro.
Sve do izlaska Ljubićeva rada o Markantoniju de Dominisu držalo se da
je ovaj rođen 1566. godine.37 Tada je (1870.) Ljubić upozorio na portret toga
prelata koji se nalazi u njegovoj knjizi »De Republica Ecclesiastica«, tiska-
noj u Londonu 1617. godine, gdje se čita »aetatis 57, anno 1617« i to bi — po
Ljubicu — »svjedočilo da se rodio g. 1560., a ne 1566., kako se obično bilje-
ži«.38
Unatoč tome A. Bacotich, koji je dobro poznavao svu literaturu o tome
učenjaku i crkvenom velikodostojniku, stavlja da je rođen 1566. u Rabu, od
patricijske porodice, koja je po nekima poticala od Frankapana.39 I D. Kör-
40
bler datira njegovo rođenje 1566. godinom, a M. Breyer u Hrvatskoj encik-
lopediji piše da je roden 1560. Tako stoji i u Enciklopediji Jugoslavije.42
41
Međutim se iz spisa »Merriotiale« od 21. XII. 1624. (Rim), koji je Ljubić
pronašao u Parizu, vidi da je de Dominis kada je umro u rujnu 1624. god.
imao »oko 65« godina (di etä d'anni in circa 65«).
43
U najnovije doba (1975.) Nikola Bulat, kada piše o de Dominisu, iznaša
kako se u mnogima starijim i novijim domaćim i inozemnim člancima naj-
češće kao godina njegova rođenja stavlja 1566., a da autori »ne navode izvore
odakle su taj podatak uzeli«. No danas se može »sa sigurnošću reći, da je Do-
37
Čak Alfred von Reymont (Beiträge zur Italienischen Geschichte VI, Berlin 1857,
315) stavlja da je roden 1556. godine na Rabu, a Antonio Fenzi u 1565. (Biografie d'Il-
lustri Dalmati. Marcantonio de Dominis. Gazzetta di Zara, Zara 1836, No 12, str. 46).
38
S. Ljubić, O Markantunu de Dominisu Rabljaninu, Rad JAZU X, 2, bilj. 1.
39
A. Bacotich, Marc'Antonio de Dominis. Archivio storico per la Dalmazia a, II,
vol. IV, fasc. 20, Roma 1927. 66.
40
St. Stanojević, Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka. Zagreb.
1/543.
41
Hrvatska enciklopedija, Zagreb, V, 1945, 188.
42
3, Zagreb 1958, 52.
43
S. Ljubić, Prilozi..., Starine JAZU II, 218.
minis roden 1560. god.« i »δ tome imamo dva dokumenta«. Prvi se nalazi »u
njegovu glavnom djelu »De republica ecclesiastica« i »ovaj je podatak sigu-
ran, jer je djelo tiskano pod nadzorom samoga Dominisa«. Drugi je dokume-
nat u »Arhivu Družbe Isusove čiji je bio član«. Naime u trogodišnjim katalo-
zima godine 1590. piše da je tada »Marko Antun de Dominis, Dalmatinac,
Rabljanin, star 30 godina«, a u katalogu iz g. 1593. da ima »32 godine«. Pre-
ma Bulatovu mišljenju on je na osnovu onoga izvornoga podatka iz 1590.
»rođen god. 1560.«, a na osnovu drugoga iz 1593. »izlazilo bi da je rođen
1561.«. No Bulat misli »da ovaj podatak nije u suprotnosti s gore navedenim
podacima, jer se vjerojatno misli da ima navršene 32 godine«. Uz to je i pita-
nje »u kojem je mjesecu rođen i kada je ovaj podatak zapisan, pa je Dominis
stvarno god. 1593. mogao imati 32 god. u vrijeme kad je podatak zapisan, ia-
ko je rođen 1560.« Stoga Bulat sa »sigurnošću« zaključuje »da je Dominis ro-
đen 1560. godine.«44
Prema svima ovima starijim i najnovijim izvornim podacima preteže
mišljenje da je Dominis rođen 1560. godine. No kako mi ne znamo u kojem
je mjesecu rođen i u kojem je mjesecu (i danu) 1590. i 1593. godine bio poda-
tak o njegovim godinama zapisan, mi možemo pretpostaviti da je taj prelat
mogao biti rođen i u 1559., i to u drugoj polovici te godine. Znači on je 1590.
imao navršenih 30 godina, 1593. 32 i išao u 33., a 1617. punih 57 godina.
Dakle, vjerojatnija je kao godina njegova rođenja 1560. Ali se iz već na-
vedenih razloga može kazati da to može biti i 1559. godina! Što se tiče njego-
ve smrti, i o tome se datumu raznoliko piše. Ljubić stavlja kao dan smrti »8
rujna« 1624. godine.45 Bacotich samo piše da je umro 1624. u 58. godini živo-
ta,46 D. Körbler čak »21/12. 1624.«,47 M. Breyer: 8. IX. 1624,48 a tako i Enciklo-
pedija Jugoslavije,49 dok Bianchi-Giovini (Biografia di Fra P. Sarpi II, 337)
piše da je završio život otrovan 9. IX. 1627. godine (S. A.).50
Međutim, mletački poslanik Petar Contarini, koji je bio akreditiran u
Rimu, javlja 14. IX. 1624. svojoj vladi da je-jujjiro prirodnom smrću i to prije
neki dan (l'altro giorno).51 U onom tzv. »Memoriale« od 21. XII. 1624. (Rim)
naprosto stoji da je de Dominis umro »nel mese di settembre di quest' anno
1624.« Mletački plemić Andrea Vittorelli, službenik u kući mletačkog kardi-
nala u Rimu, 14. IX. 1624 samo piše da je umro od groznice (di febre), pošto
52
se je pokajao. Jedan pak anonim obavješćuje iz Rima nekog monsignora
kako se krajem kolovoza de Dominis razbolio od groznice, 5. IX. je čak uči-
44
N. Bulat, Neka sporna pitanja o de Dominisu. Crkva u svijetu X/2, Split 1975,
102, 103.
45
S. Ljubić. O Markantunu..., Rad JAZU X, 156.
46
A. Bacotich, o. c., Archivio..., a. II, vol. IV, fasc. 20, 77.
47
St. Stanojević, o. c. I, 543.
48
Hrvatska enciklopedija V, 188.
49
3, 52.
50
S. Ljubić, O Markantunu..., bilj. 1. 157.
51
S. Ljubić, Prilozi..., Starine JAZU II, 218, 213.
52
S. Ljubić (Prilozi..., Starine JAZU II, 213) datira ovaj list s 8. IX. 1624., iako u
njemu taj anonim stavlja kao datum Markantunove smrti 9. IX.
554
nio oporuku, 9. IX. tj. u nedjelju, da je umro u 4 sata noću, dok je u 6 sati
njegov les otvoren po liječnicima. Neki pak Fabbri piše Galileju iz Rima, ta-
kođer 14. IX. 1624., da je splitski nadbiskup »ivit ad plures«, tj. pošao k po-
kojnicima 8. u 4 sata noću u Anđeoskoj tvrđavi: umro je 9. dana (nono gior-
no) od zle groznice, u 6 sati je odatle prenesen, a otvaranju lešine prisustvo-
vao je i sam Fabri.53
U lažnome pismu Traiana Boccalinija54 Mutiju Pastiju u Salerno, (o.
1624.), koje je možda napisao njegov sin Ridolfo, prelat na papinskom dvoru
u doba kada je de Dominis bio zatvoren u Rimu, kaže se da je taj nadbiskup
umro u starosti od 60 godina.55
Već se iz ovih izvornih podataka raznolike vjerodostojnosti zapaža da
kao citirani datum de Dominisove smrti prevladava 9. IX. 1624. godine, sa-
mo ne u nedjelju, kako to piše onaj anonim, jer je navedeni blagdan padao
na 15. IX., nego u ponedjeljak!
Isto bi se tako, da nema izvornih podataka da je Markantonijev otac bio
doktor obiju prava Hieronim,56 moglo također pasti u sumnju. Naime u na-
vedenom »Memoriale« od 21. XII. 1624. stoji da je sada već pokojni Markan-
tonije bio sin »Girolamo de Dominis«, što je točno, a u onom tzv. Boccalini-
jevu pismu Mutiju Pastiju (s. d.) piše da mu je otac bio Filip.57
Iduće je pitanje: kakve je vrste heretika de Dominis bio tj. da li pristaša
luteranstva ili kalvinizma?
Poznato je iz izvora, koje je u velikom broju donio S. Ljubić, da je Lute-
rova vjera ili luteranstvo i u Veneciji i u mletačkim kopnenim gradovima na-
šao dosta pristaša, protiv kojih je mletačka vlada pažljivo postupala. Ovih
pristaša luteranstva bilo je i u Istri, tj. po njezinim gradovima i mjestima, te
po cijeloj Dalmaciji (kopno i otoci), a napose u Splitu i Zadru (1556.), gdje su
se širili spisi, napisani na hrvatskom jeziku, upereni protiv katoličke vjere.58
Iz svih tih dokumenata, koji se u nekoliko svezaka nalaze pohranjeni u
Državnom arhivu u Veneciji, a koji nisu sasma proučeni, vidi se da je tzv. sv.
Oficij vodio procese protiv pojedinaca i iz Istre i iz Dalmacije, optužujući ih
53
S. Ljubić, Prilozi..., Starine JAZU II, 213 - 215. ». .Addunt Mss libri Sacri Colle-
gii: in Ecclesia Minervae perlecto processu M. Antonu de Dominis antea Archiep. Spa-
latensis, qui die 9 Septembris in arce S. Angeli carceri mancipatus obierat, ad combus-
tationem condemnatus...« (Theotini Eupistini de doctis catholicis viriš qui Cl. Justino
Febronio in scriptis suis retractandis ab anno MDLXXX, laudabili exemplo praeive-
runt Über singularis. Editio prima Veneta. Venetia MDCCXCI, 139).
54
Naime, po Ljubicu, koji je za to iznio izvorni podatak, ovaj Boccalini se otrovao
još 26. XI. 1613. godine (S. Ljubić, Prilozi, 219, bilj. 1).
55
S. Ljubić, o. c., 259.
56
Tako u grbovniku svoje porodice, koji je sam Markantonije sastavio o 1600.
god. kao administrator senjske i modruške biskupije, kaže za sebe da je sin Hieroni-
ma (S. Ljubić, O Markantunu..., 2, bilj. 3) a 1604. u jednom se spisu navodi prelatov
otac, ali već kao mrtav (Miscellanea I, 47, 48).
57
S. Ljubić, Prilozi..., 218, 232.
58
S. Ljubić, o. c., 98-101.
555
za »luteranismo«, tj. luteranstvo,59 o čijem razvoju i širenju, napose u Dal-
maciji, i danas vrlo malo znademo.60
Farlati je našao u nekom rukopisu, koji je bio pohranjen kod Stjepana
Ferrarija, franjevca u Splitu, da o Dominisu piše ovo: ».. Dalmatiae semper
Catholicam fidem tenuerunt, licet M. Antonius de Dominis Archiepiscopus
Spalatensis a fide aberravit, cotraria praedicans, unum homunculum, unam
foemellam non invenit, quae ipsum secuta sit in errore contra Catholicam fi-
dem; immo ei praedicandi contra dogmata fidei Catholicae in templo Metro-
politanae Ecclesiae Spalatensis responsum fuit: Mentiris in gutture«.61
Od svega ovoga S. Ljubić piše da Farlati kaže »da je jednom pripovjeda-
jući u crkvi« de Dominis »nješto izvukao, što se katoličkom naukom ne sla-
galo, te ga je u isti tren njeki kanonik, ustavši sa svoga sjedala, napao s bes-
jedom: mentiris in guture«. Iznoseći ovaj podatak iz Farlatija, a ne navodi
gdje se i u kojem svesku nalazi dodaje Ljubić: »Jezuvitska basna. Izvori o
tom ni slovca ne znadu«.62
Već citirani Alfred de Reymont (1857.) iznaša daje de Dominis kao split-
ski nadbiskup u ono doba, kada je fra Paolo Sarpi bio u opoziciji protiv pa-
pinske stolice, naginjao kalvinističkom mišljenju (zu calvinistischen Mei-
nungen),63 tj. nauci. Pod onom slikom, gdje je prikazan portret Markantoni-
ja, izrađen 1617. god. kaže on za sebe: ».. Šum Christianus, Catholicus«,64
Naime, čak u regestu one poslanice gdje se iznosi kako je Pasti pisao Traja-
nu Boccaliniju dugo pismo stoji da je molio da ga obavijesti kako je splitski
nadbiskup Markantonije de Dominis prešao iz katoličke vjere na kalvinsku i
povratio se u Rim, te da mu je Boccalini dao o tome i svoj odgovor, u kojem
Dominisa naziva samo heretikom i da je pao u heretičku zabludu. Komenti-
rajući ovo pismo, a napose onaj pasus »kako je M. A. Dominis prešao na kal-
vinizam i opet se u Rim povratio«, S. Ljubić to ničim ne pobija osim što negi-
ra i dokazuje da autor toga lista nije Trajan nego njegov sin Ridolfo.65
Kada fra Filip Faber Faventinus, profesor padovskog sveučilišta, piše
kardinalu Marcelu Lantesu (Padova, 27. VIII. 1619.) da se začudio, pročitavši
59
HAZd, Ostavština Sime Ljubica, kutija 6, 1. 37-39, 100, 101' i t. d.
60
A. Cronia piše da »Le notizie ehe concernono la penetrazione del protestantis-
mo in Dalmazia sono anche scarse. £ vero, si, ehe questo argomento e piuttosto ines-
plorato, pure il Murko lo averbbe potuto lumeggiare piu efficacemente...« (A. Cronia,
M. Murko, Die Bedeutung der Reformation und Gegenreformation für das geistige Le-
ben der Südslaven (il significato della Riforma e della Controriforma per la vita spiri-
tuale degli Slavi Meridionali), Prag — Heidelberg 1927, p. 184 (Estratto da »Slavia«,
Anno IV, fasc. 3 — 4, Anno V, fasc. 1—4). Atti e memorie della societa dalmata di storia
patria-II, Zara 1927, 196). Međutim, Murko se uopće nije dotakao prodora protestan-
tizma u Dalmaciju, nego je svu svoju pažnju posvetio proturefdrmaciji u toj zemlji (Gl.
M. Murko, o. c., Slavia IV/3, Praze 1925, 499-522, IV/4 (1926), 684-719, V/1-2
(1926), 65-99, 277-302, V/3, 4 (1927), 500-534, 718-744). Sto se pak tiče Cronije,
Murkova recenzenta, on krivo citira i sveske i godine časopisa »Slavia«.
61
D. Farlati, Illyricum Sacrum III, Venetiis 1765, 500.
62
S. Ljubić, O Markantunu..., 90, bilj. 1.
63
Isti, o. c., 97.
64
Isti, o. c., 122.
65
S. Ljubić, Prilozi..., 219, 232, 260, 259, 219, 220, bilj. 1.
556
de Dominisovu knjigu »de republica ecclesiastica«, kako je taj šezdesetgo -
d i š n j a k (sexagenarius: S. A.),66 koji se izdaje za filozofa i teologa, pao u
toliko sljepilo i tvrdoglavost da prezire katoličku crkvu, u kojoj je odgojen,
te je otišao u herezu. Tom prilikom govori i o Luteru i Kalvinu, ali ipak s iz-
vjesnim poštovanjem.67
Interesantno se upoznati kako se naši pisci 16. i 17. st. odnose prema
ovim ličnostima i njihovoj nauci. Zadarski književnik Šime Budinić
(1530—13. XII. 1600.) kaže da na Kalvina pljuju, a da za Lutera »ne znadem,
ni znah, ni hoću znati«. Inače on pozna i »viru eretičarsku« i »eretičarstvo«,
te libre eretičke i izraz »eretik«. Pjesnik Juraj Baraković (1548. —1628.) u »Vi-
li Slovinski« naziva »Lutera« prokletim. Franjo Glavinić (1585.—1652.) stav-
lja s Arijem Kalvina pod »krive naučitelje«. Jerolim Kavanjin (1641.- 1714.)
samo imenuje Lutera i Kalvina, Filip Lastrić (1700.— 1783.) pak zove Kalvina
»opakim«, a Andrija Kačić Miošić (1704.— 1760.) prigovara onome koji nema
»vire ni zakona, već Kalvina« štuje »kano Boga«.68 Matija Divković
(1563.— 1631.) zna za »lutere eretike«, koje Glavinić zove »luterani«. Lutera-
nima ih naziva i Šime Kožičić Benja (o. 1460. —1536.), Bartolu Kašicu
(1575.-1650.) su »poluvirni luterani«, a Ivanu Ančiću ili Aničiću (o.
1600.—1685.) »luterani, kalvinisti, arijani« jedno su isto.69
Š. Budiniću je »nevirnik, eretik ili poluvernik,« a Franji Glaviniću »Kal-
vin, Luteran i ostali heretici« jedno te isto.70
Sve ovo izloženo ukazuje da je i danas složeno pitanje da li je Markanto-
nije bio samo »heretik«71 u smislu onoga mišljenja koje je tada vladalo u
crkvi ili je pak bio i sljedbenik Kalvinove ili Luterove nauke, a ako jest, kada
se je jednoj od njih priklonio.
Pored ovog vrlo važnog pitanja72 mogu se postaviti i još druga brojna,
koja se tiču ove ličnosti. Tako, npr. mi ne znamo koliko je Markantonije
imao braće i sestara. Jedan mu se brat zvao Nikola de Dominis, čiji je sin bio
Melkior, mletački proizvođač ogledala, koji je stanovao u Veneciji. Taj mu je
' I ovaj izvorni podatak ukazuje da bi de Dominis mogao biti rođen još 1559. go-
dine!
67
S. Ljubić, Prilozi..., 186, 187.
"Rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika. Zagreb, JAZU, 1892-7, IV, 780, VI
(1904-1914), 229, III (1887-1891), 31, IV, 780.
69
Rj. JAZU VI, 229.
70
RJ. JAZU III, 31, 593.
71
Bulat u svome radu ukazujući na neke činjenice ukazuje da de Dominis nije
prešao na anglikanizam. Napose se za dokaz služi izjavama samoga Markantonija, ko-
ji 1617. god. izjavljuje da je »katolik«, 1622. da je otišao u Englesku »... ne da javno«
ispovijeda »nikakvu herezu«, a u dva rukopisa koji se nalaze u Vatikanskoj biblioteci
govori se o njegovu odreknuću od hereze i zabluda, dok u trećem kako je na ispitiva-
nju u Rimu izjavio da »i sada misli ujediniti rimsku crkvu sa heretičkim protestanti-
ma«, jer vjeruju iste temeljne istine. »Iz ovih je izjava bilo jasno«, zaključuje Bulat,
»da je ponovo upao u herezu, dotično da nije odstupio od svog mišljenja«. (N. Bulat,
o. c., 110, 111, 112, 113, 115). Prema tome on je svakako bio »heretik« i naginjao je, ka-
ko se vidi iz novoobjelodanjene izvorne grade, više protestantima nego li kalvinistima.
72
Naime, kako vidimo, luteranstvo ili kalvinizam u Dalmaciji i u nekim njezinim
gradovima nije u našoj historiografiji obrađeno ni u pojedinostima ni u cjelini.
557
brat ioš živ 1616. godine. Ovome Melkioru bio je rođak Kristofor de Dominis ARCHIVAL MARGINAL NOTES ON MARKANTUN DE DOMINIS
iz Raba gdje je živio Franjo de Dominis, valjda također Markantunov brat.
Prema tome je spomenutome Melkioru Markantonije bio stric (barba) kao i
Frančeskini, kćeri brata mu Marka Negra, a supruzi Ivana Bartolija pok. An- Summary
drije de Lucignana, pravnika (causidicus) u duždevoj palači u Veneciji, u ko-
The author first presents individual original notes from our and foreign
jem je gradu taj prelat imao i drugih srodnika.73 archives and libraries on the personality of Markantun de Dominis. After
Svakako bi i to trebalo dobro istražiti. which he discusses the years of his birth and death and whether he was a
Nadalje se interesantno zapitati zašto se Markantonije 1616. god. na Calvinist or a Lutheran — subjects with which no one of our seientific wor-
svome putu po Italiji (već u Padovi) dao nazivati: Marin Lukari Dubrovča- kers in Dalmatia has so far been concerned, either in entirety or in individu-
nin.' al details, although the material is plentiful. At the end of the article the aut-
Svakako je jasno da se Markantonije de Dominis nije ćutio Slavenom, hor presents the characteristics of his national feelings and Stresses that it
tj. Hrvatom već Romanom. On je, kako svi izvorni podaci pokazuju, bio mle- would be necessary to clarify his attitude to the then Turkish Bosnia (autho-
tački čovjek i odan mletačkoj vladi, njezinu interesu služio i na njezinu ko- rities and the Franciscans), and also to the so-called liberation movements
rist radio. Naročito je bio u odličnim odnosima s Filipom Pasqualigom, ge- in the Balkans, along with the asserition of the author that Markantun alwa-
neralnim providurom »da mar in culfo«, za što imamo velik broj podataka.75 ys used to call himself »de Dominis« and not simultaneously »Gospodnetić«,
Njegov odnos prema Austriji dovoljno je jasan, a tako i prema uskocima,76 as Šime Ljubić would have it.
ali zato ne i prema susjednim turskim vlastima i prema franjevcima u Bosni,
na koju je kao splitski nadbiskup htio proširiti svoju jurisdikciju.
Isto tako nam nije jasan njegov stav kao primasa Dalmacije i čitave
Hrvatske prema ostalim biskupima i nadbiskupima u Dalmaciji, te kao is-
taknutog pisca-filozofa i teologa prema tadašnjim znanstvenim radnicima i
književnicima u dalmatinskim gradovima (napose u Zadru).
Također nije poznato ni kakvo je držanje zauzimao prema tzv. oslobodi-
lačkim pokretima na Balkanu, pri čemu su igrali vidnu ulogu razni avantu-
risti, potpomagani od malih talijanskih vladara i papinskog dvora.
I na kraju Markantonije se nije, koliko nam je poznato, potpisivao ili
zvao Gospodnetić, kakav mu naziv u zagradi uz prezime de Dominis daje
77
Ljubić, već uvijek samo »de Dominis«. Naime samo porodica de Dominis
na Braču imala je to slavensko prezime »Gospodnetich«78 i nijedna druga ni
na Rabu ni u Splitu, a pogotovo ne ona u Zadru.

3
S. Ljubić, Prilozi..., 156-161.
4
S. Ljubić, o. c., 155.
5
S. Ljubić, o. c., 29, 32, 33, 40, 41 i t. d.
6
Gl. o tom Gl. Stanojević, Senjski uskoci. Vojnoizdavački zavod, Beograd 1973,
178, 85- 188, 191 - 196, 198-201, 203, 204, 206, 207, 230, 232, 291.
7
S. Ljubić, O Markantunu..., 2.
8
Fr. Heyer von Rosenfeld, Wappenbuch des Königreiches Dalmatien. Nürnberg
1871. 111.

558
559
 VEZE POVJESNIČARA IVANA LUCIUSA (LUČIĆA)
SA ZADROM

i.
Prije tristo godina, tj. 11.1. 1679. godine, umro je u Rimu jedan od naj-
većih naših historiografa: Ivan Lucius (talijanski Lučio, a hrvatski Lučić). Ni-
je mi poznato da se je dosad ijedna znanstvena ustanova ili čak Povijesno
društvo u Hrvatskoj sjetilo da se o toj tristoljetnoj godišnjici progovori.
Uz 200-godišnjicu Luciusove smrti na »sjednici filologičko-historičkoga
razreda »JAZU« dne 11. siječnja 1879. god. pročitao je njen prvi predsjednik
dr Franjo Rački svoj rad: »Povjestnik Ivan Lučić Trogiranin«, koji je i tiskao
i time se »uspomena toga događaja u krugu njezinom proslavi«.1
Isto tako se u okviru proslave 100-godišnjice JAZU, a u povodu proslave
300-godišnjice izdanja Luciusova djela »De regno Dalmatiae et Croatiae libri
sex« (Amstelodami 1666) održao znanstveni skup u Trogiru, rodnom mjestu
ovoga historičara, u listopadu 1966. godine. Ondje su pročitani brojni refera-
ti o njegovu radu i spisima i tiskani u Zborniku Historijskog instituta JAZU,
koji je posvećen tome velikom historičaru uz tristotu obljetnicu navedenoga
»De regno«.2

2.
Lucius potječe iz ugledne trogirske obitelji, poznate ondje još u 12. sto-
ljeću. Njegov otac bio je poznati književnik Petar Lucius, oženjen Klarom
Divnić iz Šibenika. Iz toga braka rodio se u rujnu 1604. g. Ivan Lucius. Prvi
odgoj i školski temelj stekao je u roditeljskoj kući i u gradskoj učionici, pa je
ubrzo uz talijanski naučio potpuno i hrvatski, jer se je u Trogiru u to vrijeme
nosila hrvatska narodna nošnja i govorilo više hrvatski nego latinski.
Nakon izvjesna vremena Lucius odlazi u Rim, a odatle u Padovu, gdje je
položio doktorski ispit iz crkvenog i svjetovnog prava (1628.) i 1630. na pado-
1
Fr. Rački, Ivan Lučić, Trogiranin. Na uspomenu 200-godišnjice smrti njegove,
RAD JAZU XLIX, Zagreb 1879, 65-102.
2
Zbornik Historijskog instituta JAZU 6, Zagreb 1969.

561
 vanskom sveučilištu dobio lovorov doktorski vijenac. Iza toga se vraća u
Trogir, gdje sudjeluje u gradskoj upravi i 1635. opet je na čas u Rimu.3
Kako se je Lucius dao na proučavanje i pisanje povijesti?
O tome postoje razne verzije i izmišljotine. No zato se može sa sigurnoš-
ću ustvrditi da je svoje prethistorijsko znanje stekao u Padovi i u Rimu, gdje
je bio na vrelu nauke i tu je upoznao tadašnju metodu historijskog istraživa-
nja.
Svakako u svojoj domovini nije našao ličnosti koje bi mu mogle služiti
kao uzor, a njihovi radovi bili su i onako dvojbene vrijednosti i rijetko se je
tkogod malo jače pozabavio Dalmacijom.
Svjestan ove teškoće Lucius je sam morao krčiti put i u tome je bio neu-
moran, postojan, silno marljiv i dosljedan.4
U svojoj povijesti Dalmacije i Hrvatske pokazao je vrlo rijetku pronica-
vost duha i veliku erudiciju.
Pravi povod za pisanje povijesti Dalmacije bio je taj, što je Venecija u
ratu s Turcima izgubila Kretu (Kandiju), koja je bila »regnum«, pa se je drža-
lo da će ona time izgubiti prava na počasti koje se daju kraljevima. Kada je
za to doznao Lucius, te zadarski književnik Simeon Ljubavac i historičar Da-
niel Divnić iz Trogira, oni su uvjeravali mletačke vlastodršce da gubitkom to-
ga otoka nije izgubljen i naslov »regnum«, jer je taj imala Dalmacija od naj-
starijih vremena. Tim povodom je Lucius iznio pred generalnim providurom
u Zadru svoje mišljenje i tvrdnje, poduprvši ih nekim dokumentima. O tome
je tako uvjerio providura daje ovaj poslao izvještaj svojoj vladi, a i Ljubavac
je slično učinio.5
Tako je, dakle, Lucius došao na misao da napiše djelo »De regno Dalma-
tiae et Croatiae«, koje je započeo 1651. i na njemu je radio jedanaest godina.
On je bio svjestan da će mu ta historija zadati mnogo truda, ali je ipak nije
htio napustiti. Započevši prikupljati gradu za to djelo, stupio je u dopisiva-
nje s raznim uglednim osobama iz dalmatinskih gradova, koje bi mu mogle
poslužiti da mu dadu isprave i podatke za osvjetljenje njegove započete povi-
jesti. Pri tome svom pionirskom poslu, prepušten sam sebi i nemajući niko-
ga tko bi mu pomogao savjetom počeo se služiti nekim mletačkim kronika-
ma u rukopisu, u kojima je naišao na oprečnosti. U vezi s tim je 6. XII 1651.
pisao svome prijatelju u Zadru arhidakonu Valeriju Ponetu da mu potraži
kakve stare mletačke kronike i neka mu dade prepisati isprave iz samostana
sv. Krševana i sv. Marije, koje on nema, uputivši ga kako treba to učiniti.
Ujedno ga je molio da nikome ne govori o njegovu radu, jer je odlučio ili da
ništa ne napiše ili da prije dobro i na dugo svaku stvar pomno prouči. Uz na-
vedenu gradu zanimale su ga i »pohvale«, laudes, koje su se pjevale na velike
blagdane u Zadru, Splitu, Dubrovniku, Cresu, Osom, Krku, Ninu itd., jer je i
3
Fr. Rački, o. c., 66 — 69; F. Sišić, Priručnik izvora hrvatske historije I/l, Zagreb
1914,51.
4
Fr. Rački, o. c., 68-71.
5
Gl. B. Popario, Pisma Ivana Lučića Trogiranina, Starine JAZU XXXI, Zagreb
1905, 298-305 i F. Sišić, o. c., 52.
562
u njima tražio dalje potvrde za svoje djelo. Uživajući u tome radu, koji mu je
zadavao mnogo truda i poteškoća, odlučio ga je nastaviti i ne napustiti, kako
piše ponovno Ponteu, makar ga osudili na šibe. Otkrivajući nove stvari, a na-
pose prostudiravši brojne knjige i povelje, te i radove svoga prijatelja Lju-
bavca, posao mu se podvostručio. U tom sabiranju i prepisivanju grade na-
pose su mu zdušno pomagali već spomenuti Zadrani Širne Ljubavac i Valeri-
je Ponte.
U istu svrhu pozabavio se i statutom Zadra, a domogao se i »Memoria-
le«-a Zadranima Paulusa de Paulo.6
Iako je sakupio golemu rukopisnu gradu i proučio cijelu mu pristupač-
nu literaturu, doskoro je uvidio da mu treba za usavršavanje ovoga djela još
i izvornog materijala izvan njegova Trogira i Dalmacije. Stoga se odlučio
preseliti u Rim. Onamo je stigao preko Ankone 1654. god., gdje se i stalno na-
stanio.
Razni pisci navode druge razloge Luciusova odlaska iz Trogira. Jedna
od tih izmišljotina nastala je za života Luciusa, a on ju je sam demaskirao.
Stigavši u Rim Lucius je ondje našao mnogo naučenjaka, naših i stra-
nih, koji ga odmah primiše u svoje kolo. Tu su bili Ivan Tomko Mrnavić
(Mrnavić ga zove Grga Novak), Rafael Levaković, Bartol Kašić, Petar Beneša
i njegov sinovac Stjepan Gradić i drugi. Naročito je bio u prijateljskim veza-
ma ä Gradićem, koji ga je u svemu pomogao, a napose onda kada je postao
predstojnik vatikanske biblioteke.
Sada se marljivi i pedantni Lucius odlučio prekopati sve rimske biblio-
teke i arhive da bi zatim novu sakupljenu gradu za svoje djelo isporedio s
onom donesenom iz domovine i stao konačno spremati knjigu za tisak. Upo-
redo s tim radom dospijeva izdati u Rimu 1657. god. stari trogirski rukopis
»Vita beati Joannis Confessoris Episcopi Traguriensis et ejus miracula, cum
7
notis Joannis Lucii«, od kojega je istiske razaslao i svojim prijateljima u
Dalmaciji, pa tako i u Zadar.8
I danas se u Naučnoj biblioteci u Zadru pod sign. Mss 766 nalazi Luciu-
sov vlastiti primjerak toga štampanoga djela s njegovim vlastoručnim dopu-
nama teksta i korekturama.
Nastavljajući i dalje raditi na svome kapitalnom djelu »De regno« Luci-
us se interesira i za iskopine iz rimskog doba u Zadru, te traži od Pontea ne-
ka razjašnjenja o prvom zadarskom biskupu Lampridiju kao i o dva otočića
blizu Zadra (Galleo et Arte). U pismu pak od 14. IV 1660. obavješćuje ga da je
onih 7 zadarskih pobuna, kako ih opisuju mletački kroničari, sveo samo na 3
(1180,1242, 1311.), a za ostale kaže onako kako je uistinu bilo. Pored toga tra-
ži od Pontea i neke podatke o najstarijoj povijesti Zadra. Uporedo s time ša-
lje mu popis poglavlja prve svoje četiri knjige »De regno« i javlja mu da radi
napetoj (22. I 1661.)."
6
B. Poparić, o. c., Starine JAZU XXXI, 302-308, XXXII (1907), 29.
7
Fr. Rački, o. c., 77, 78.
8
B. Poparić, o. c., Starine JAZU XXXI, 311.
9
B. Poparić, o. c., Starine JAZU XXXI, 314-318, XXXII, l, 2.
563
 Konačno je krajem 1661. ili početkom 1662. Lucius dovršio svoje »De
regno« i predao ga na papsku cenzuru koja mu daje svoje odobrenje da se
tiska (6. VI 1662.).10
Kada su mu braća Ivan i Kornelije Blau, holandski tiskari u Amsterda-
mu, ponudili da će mu tiskati to djelo, Lucius objašnjava Ponteu (31.1 1665.)
zašto ga je dao tako daleko tiskati. Ali ga obavještava da uslijed kuge u Ho-
landiji »ovo djelo spava i spavat će još dugo, jer i ako gospodari ne umru,
prije nego preuzmu posao, bojim se da će opet proteći mnogo vremena. Da
imam sredstava, ja bih ga tiskao u Italiji, ali pošto ih nemam, trebat će
strpljivo čekati da se nastavi tiskanje u Amsterdamu«. No Lucius se ipak
prevario u svome pesimizmu, jer u pismu Ponteu od 16. XII 1665. kaže da je
»De regno« otštampano i da je to doznao od jednog rimskog knjižara, a tu je
vijest potvrdio i Ivan Blau. Naravno da je Lucius sada bio zadovoljan, što se
vidi iz novoga pisma Ponteu, jer je taj posao konačno sretno dovršen. Ali
prošla je 1666.11 i veći dio 1667. a da Lucius još nije vidio prve otiske svoga
djela. Čak je prošla i 1667, kako piše Ponteu i izvještava ga koliko je puta pi-
sao Blau u Holandiju, ali odgovor nije dobio. No kako je doznao da se njego-
vo djelo prodaje u bečkim knjižarama, upućuje Pontea neka ga odande na-
bavi preko Rijeke. Kada mu je konačno taj Holandanin uputio 3. VII 1668.
tri primjerka »De regno«, Lucius je jedan odredio za Pontea. No sve su te
knjige bile bez tabla i genealoških tablica i indeksa, koje je Lucius primio
tek u svibnju 1669. i siječnju 1670. godine.
Istom kada mu je Ponte poslao svoj sud o »De regno«, Lucius mu je 16.
III 1669. odgovorio ovako: »Glede mojega djela Vaše je gospodstvo dobro iz-
razilo da ja prikazujem pomorsko gospodstvo Mlečana temeljitije i bistrije
nego li su to dosada drugi učinili, a što se tiče Paula de Paulo, zadarskog
podsjedanja i splitskih kronika, premda tu ima ponešto protivno prejasnoj
Republici, ipak mi se čini, kada se prispodobi ono malo nepovoljna, da se s
tim više ističe toliko drugoga povoljna. Što se tiče sloboština dalmatinskih
komuna, nisam mogao propustiti da ih ne spomenem i ne naglasim svuda,
gdje mi se pružila prilika, da mi se ne bi predbacivalo da sam slab historičar
i loš patriota, jer sam čuo da je i u Veneciji netko bio nešto procijedio kroz
zube o mome djelu. Stoga sam zamolio gospodina gubernatora Detrika neka
upita preuzvišenoga Sagreda, što on kaže i odvrati mi da on dobro govori o
djelu, a meni je dosta da ne govori zlo«.
12
U vezi svega ovoga je Bare Poparić, izdavač zbirke Luciusovih pisama
upućenih Ponteu, stvorio zaključak da je Luciusovo »De regno Dalmatiae et
10
F. Sišić, o. c., 54.
11
4. IX 1666. god. upućuje Ivan Lucius iz Rima pismo grofu Petru Zrinskome u
vezi porijekla njegove obitelji i kaže da mu može slati listove čak i preko Pontea. Kure-
lac pak komentirajući ovo značajno Luciusovo pismo, u kome Zrinskoga taj naš histo-
ričar oslovljava sa »ti«, pretpostavlja da su se grof Petar i on mogli upoznati ili »u Ri-
mu, Padovi ili Veneciji ili u Zadru«, gdje je knez Posedarski, njihov zajednički prija-
telj, dolazio i kamo je »navraćao Lučić« (M. Kurelac, Prilog Ivana Luciusa —Lučića
povijesti roda Zrinskih i njegove veze s banom Petrom Zrinskim, Zbornik Historij-
skog zavoda 8, Zagreb 1977, 129, 130, 105 i bilj. 14).
12
B. Poparić, o. c., Starine XXXII, 13, 22, 23, 24, 31, 34-37, 41, 42.
564
Croatiae« bilo patvoreno u Veneciji, gdje je zaostalo punih 8 mjeseci. Repub-
lika ga je dala preudesiti, kako je odgovaralo njezinim interesima, a kada je
Lucius 1669. doznao za to, on je silom prilika priznao da je to njegovo origi-
nalno djelo.13
Međutim za sve ovo treba iznijeti boljih, sigurnijih i jačih dokaza, pa za-
to nije ni čudo da ovakvo Poparićevo mišljenje nije do danas prihvaćeno u
našoj historiografiji.
Ovo Luciusovo djelo nosi ovakav naslov: »Joannis Lucii Dalmatini (sa i
bez »Dalmatini«) De Regno Dalmatiae et Croatiae Libri Sex«, a datirano je
sa: »Amstelodami« 1666. i 1667. kao i »Francofurti« 1667. i 1668. g. Navedena
izdanja ne razlikuju se u tekstu nego samo glede priloga u njima. No svaka-
ko je izdanje iz 1668. god. najpotpunije.
Sam tekst »De regno« obuhvaća 1-286. stranu, a tekstovi izvora s ko-
mentarom Luciusa 287 — 474. stranu.
Inače autograf Luciusova »De regno« nalazi se u Vatikanskoj biblioteci
u Rimu u 3 kodeksa (Sign. 6958 — 6960). Poznavao ga je F. Rački, a pronašao
ga je M. Kurelac. Čitav ovaj tekst Luciusova rukopisa podudara se sasma s
tekstom iz 1666—1668. god. i time postaje bespredmetna ona Poparićeva
tvrdnja o naknadnu preinačenju u korist Venecije.
Rukopisna pak grada za »De regno« pohranjena je zajedno s gradom za
ostala Luciusova djela u 14 svezaka u Arhivu Kaptola u Splitu (sign. 528, 529,
531 —542) i u Arhivu JAZU (sign. l c 56 pod nazivom: »Notata historico chro-
nologica«).
Cijelo Luciusovo djelo, koje ima 2 kolone, podijeljeno je u 6 knjiga
(Prvobitni raspored je bio u rukopisu u Arhivu Kaptola u Splitu u 5 knjiga),
a uz ostalo ima dosta vijesti i o Zadru u ranom i kasnom srednjem vijeku.
Drugi dio »De regno« sadrži kao izvore i »Obsidio Jadrensis libri duo«
(387-422) i »Memoriale Pauli de Paulo patritii Jadrensis« (423-428).
Kada je izašlo »De regno« Lucius ga nije prestajao popunjavati i isprav-
ljati. Kao plod toga su uz ostalo i Luciusove »Inscriptiones Dalmaticae« i
»Notae ad memoriale Pauli de Paulo«.
Za zbirku rimskim natpisa u Dalmaciji »Inscriptiones« dobio je prijepi-
se natpisa od Pontea, te iz zbirke Ljubavca. Time je nastala prva potpunija
zbirka starih rimskih natpisa nađenih u Dalmaciji.
»Memoriale Pauli de Paulo«, koji je izdao po Ljubavčevu prijepisu, is-
pravio je zato što je opazio da je taj rukopis pun grešaka, napose u datumi-
ma.
Luciusove dopune i ispravci nalaze se također na posebno i naknadno
nalijepljenim listovima uz njegove vlastite primjerke štampanog djela »In-
scriptiones Dalmaticae—Addenda vel corrigenda in de Regno« u Naučnoj
biblioteci u Zadru (Mss 766).
Međutim nije prošlo ni 35 godina od izlaska toliko hvaljenoga »De reg-
no«, kada je hrvatski književnik Pavao Ritter Vitezović sastavio polemički
13
Gl. opširno B. Poparić, o. c.. Starine JAZU XXXI, 278-297.
565
 spis: »Offuciae Joannis Lucii, De Regno Dalmatiae et Croatiae, refutatae ab
Equite Pavlo Ritter...« (Autograf ovoga spisa je u Sveučilišnoj biblioteci u
Zagrebu, a Kukuljevićev prijepis u Arhivu JAZU), ali ga nije i dovršio. Iako
taj spis vrvi od protuslovlja i opsjena, on je interesantan već radi toga što je
Vitezović njime nastojao vrlo detaljno pobiti pojedina poglavlja Luciusova
tobože tendencioznog djela. Naročito se je oborio na ona mjesta u kojima
Lucius govori o gospodstvu Venecije na Jadranu i zapravo nema poglavlja
koje on nije pokušao pobiti, nazivajući Luciusa »iniquus Dalmata«.
Ukratko, cijelo nastojanje Ritterovo je bilo da dokaže da je Luciusovo
»De regno« napisano na štetu Hrvatske i da ovoga pisca prikaže nepouzda-
nim i pristranim. No u tome ipak nije sasma uspio, jer se je i sam ponekad i
suviše daleko zaletio u svojim dokazivanjima.
Gotovo istovremeno sa glavnim djelom Lucius je radio i na historiji svo-
jega rodnoga grada Trogira. Tako u listopadu 1667. šalje Ponteu kronološke
table koje će dodati svojoj kronici, a uz to od njega i dalje traži razne podat-
ke. Pošto je proširio naslov svojih »Memorie« moli 1669. Pontea da svakako
proda njegovu srebreninu da time dobije novaca za tiskanje ove svoje kroni-
ke, a u travnju 1671. šalje mu čak 2 poglavlja tih svojih »Memorie« da ih pre-
gleda s prijateljima. Konačno su u siječnju 1672. dovršene te »Memorie« i
priređene za tisak i za njih je u travnju 1673. mogao Lucius javiti Ponteu da
će one biti u svibnju doštampane. No u tome se i opet prevario, jer ga je tek
u rujnu 1673. mogao izvijestiti da su »Memorie di Trau« dotiskane te da mu
šalje 5 primjeraka i to za njega, dra Grisogona, dra Sqppina^Franju Luccari-
ja i Soppea.14 No Lucius s tim djelom nije bio zadovoljan, jer mu je mnogo
toga bilo ispušteno. Ali zato je tu povijest Trogira smatrao dopunom svoje
povijesti Dalmacije i Hrvatske.
Sva ova Luciusova djela izazvala su pažnju i udivljenje njegovih suvre-
menika i sa sviju strana tražilo se od njega savjeta i pomoći. Medu ovima bi-
li su i njegovi zemljaci iz Dalmacije.
U međuvremenu Lucius je izabran za predsjednika zbora Jerolimskog
zavoda u Rimu (1663, 1669), gdje je upoznao mnoge naše ljude, koji su se ba-
vili književnošću i budno je pratio prilike u svojoj domovini, gdje jezik naro-
15
da naziva »lingua slava o croata«. Pored toga bavi se granicama zadarske,
ninske i skradinske biskupije, crkvenom desetinom u Vrani, »vraždom«, »li-
gom« zadarskoga kotara, te moli Pontea da mu prepiše važnije isprave iz
raznih zadarskih arhiva, razlaže mu gdje bi se moglo naći tijelo sv. Krševa-
na, piše mu o interesu stranih naučenjaka za njegovo djelo, izvješćuje ga o
knjizi Jakova Spona (Putovanje po Italiji, Dalmaciji, Grčkoj i Levantu, na
francuskom jeziku) i ističe nedostatke i netočnosti u njoj glede same Dalma-
cije.16
Na traženje Luciusa Ponte mu šalje u prijepisu tzv. Novigradski zbornik
od 12. II 1551, koji se danas čuva medu Luciusovom ostavštinom u Arhivu
14
B. Poparić, o. c., Starine JAZU XXXII, 36, 46, 49, 50, 55, 60, 62.
15
Fr. Rački, o. c., 93, 97.
16
B. Poparić, o. c.. Starine JAZU XXXII, 63, 64, 68, 81, 88-91.
566
Kaptola u Splitu (sv. 528, ser. B). Njega je (Drugi rukopis iz 17. st. — po miš-
ljenju Barade čuva se valjda i u Naučnoj biblioteci u Zadru pod Miscellanea
No 1182, sv. XIII, br. 1.) objelodanio i obradio M. Barada 1957. god. pod na-
slovom »Starohrvatska seoska zajednica« (JAZU). Isto tako je Ponte uputio
u prijepisu Luciusu i tzv. »Vransko običajno pravo« od 1454. god. koje se ta-
kođer nalazi u Luciusovoj ostavštini u već navedenom arhivu u Splitu (sv.
528, ser. B). Oba ta rukopisa Lucius nije iskoristio, ali ih je ipak sačuvao u
navedenim prijepisima Pontea i oni se ubrajaju zapravo u »Croatiae consue-
tudines« ili u hrvatskom prijevodu: »Običajna prava Hrvatske«.
Kako je M. Freidenberg nepotpuno i loše objelodanio, ne svojom kriv-
njom, ovo vransko običajno pravo po prijepisu pok. I. Grgića, sačuvanom na
pisaćoj mašini, to je 1979. taj spis prema (valjda) Ponteovu prijepisu iz Arhi-
va Kaptola u Splitu izišao u »Radovima« Filozofskog fakulteta u Zadru.
Kako je Lucius stanovao u Rimu i kako je živio, zna se dosta malo. Imao
je stan u blizini »Piazza della Rotonda«, nedaleko Pantheona, i izgleda, da
nije ni u čemu oskudijevao. Radio je do posljednjeg daha.17
3.
Već je prije rečeno da se historijska grada kojom se Lucius služio nalazi
sada u Kaptolskom arhivu u Splitu u 14 svezaka, a u petom su zadarske is-
prave. Njih mu je prepisao Ljubavac, koji mu je poslao i prijepise rapskih
povelja (1018— 1409) uz još neke druge prijepise isprava.
Mnoge Luciusove bilješke i prijepisi raznih djela čuvaju se, kako smo ta-
kođer rekli, u Naučnoj biblioteci u Zadru (Mss 616, 617, 618, 837), a rukopis
djela Franje Divnića »Historia della guerra di Dalmazia fra Veneziani a Tur1
chi dell'anno 1645 alla pače« s Luciusovim bilješkama, koje su nalijepljene
ili sa strane dodane, pohranjen je također u toj istoj biblioteci pod sign. 837.
U Naučnoj biblioteci u Zadru nalazi se i tzv. »Codex Lucianus« (Mss 617), u
kojem su i razni Luciusovi prijepisi i bilješke autobigrafskog i povijesnog ka-
raktera. U biblioteci pak Muzeja za nacionalnu arheologiju u Splitu nalazi se
čuvena Luciusova korespondencija s Valerijem de Ponteom, dok se, prema
Laszowskom, neka Luciusova pisma čuvaju u biblioteci samostana sv. Fra-
nje konventualca u Šibeniku.
18
Inače od 146 pisama citirane zbirke u Splitu Poparić je objelodanio sa-
mo 104, od kojih mnoge nije donio u cjelosti. Zato bi bilo potrebno da se ta
zbirka nanovo prouči i izda.
Lucius je još davno prije svoje smrti sastavio oporuku, koju je 1654. os-
19
tavio u Trogiru, a 1679. je u Rimu napisao i ovjerio oporuku tj. kodicil, za
20
17
Fr. Rački, o. c., 101.
18
Gl. M. Kurelac, Suvremenici i suradnici Ivana Lučića, Zbornik Historijskog in-
stituta 6, 135, bilj. 11.
19
I. Crnčić, Paoporuka Ivana Lučića Trogiranina, našega povjestnika, od g. 1679,
Starine JAZU XXVI, Zagreb 1893, 20-26; V. Brunelli, Giovanni Lučio, Rivista dalmati-
ca 11/4, Žara 1900, 17-24.
20
C. Fisković, Oporuka: kodicil Ivana Lučića, Vjesnik arhiva X/XI, Zagreb 1941,
59-84.
567
koji je poslije njegove smrti pisao Ponte Gradiću da sumnja da bi mogao biti
osporavan, dok će oporuka, koja je mnogo prije učinjena, biti osporavana.
Umro je, kako smo kazali, 11. 1. 1679. u svojoj sedamdesetoj godini, a
sahranjen je po svoj prilici u crkvi sv. Jeronima. Ondje se i sada nalazi mra-
morna spomen-ploča, podignuta tek 1740. god. od Splićanina Jurja Georgice-
ausa, arhiprezbitera, na spomen smrti Luciusa, Stjepana Gradića (u. 1683) i
Ivana Paštrića (u. 1708). Tu je prvi naveden Lucius, za koga piše ovako: »Jo-
anni Lučio nobili Traguriensi qui Dalmatiae, Croatiae, Patriamque histori-
am illustravit et conscripsit. Obiit III. Ibidus Januari MDCLXXIX«.21 Dakle
umro je 11. I. 1679, a ne 1670, kako piše Ida von Düringsfeld.22
4.
Lucius je u Dalmaciji imao suradnika, koji su se i sami isticali ili bavili
naukom, a napose historijom. Medu prvima je bio zadarski historičar Šimun
(Simeone) Ljubavac (Gliubavaz), rođen u Zadru 1608, a umro je ondje 20. I
1663. Od 1631. do 1637. Ljubavac je studirao u Padovi, gdje je postigao dokto-
rat prava, sedam godina iza Luciusa. U Zadru je obavljao nastavničku i su-
dačku službu. Njegovu zbirku rimskih natpisa upotrebio je Lucius, s kojim
je bio u živu dopisivanju o raznim pitanjima historije. Tako u pismu od 15.
IV 1653. iz Zadra Ljubavac piše Luciusu i raspravlja o hrvatskom kralju Stje-
panu III kao Zvonimirovu nasljedniku i dotiče se vojne kralja Ladislava od
1091, iznoseći o tome sve one izvore što ih je poznavao. Ovo pismo pronašao
je F. Šišić u British Museumu u Londonu pod naslovom: »Della Dalmazia.
Discorso di Simon Gliubavaz nob. Zaratino«. Inače dru Kruni Krstiću, koji
je pisao o Ljubavcu u EJ 5 (1962), glavno je Ljubavčevo djelo »Agri jadrensis
Illustrator (Memorie istoriche)«, koje sadrži geografsko-historijski prikaz za-
darskog područja, a sačuvano je u 5 rukopisnih primjeraka i djelomično je
objavljeno u zadarskom časopisu »La Domenica« (1890/1).23
Međutim mi imamo slijedeće rukopise Ljubavčeva djela pod ovakvim
naslovima: »Storica Dissertazione del Contado e territorio di Žara«, dogo-
tovljeno u prosincu 1662, i taj se rukopis, zapravo autograf, nalazi danas u
Arhivu JAZU u Zagrebu, a jedan primjerak u Metropolitanskoj biblioteci u
Zagrebu i to pod ovakvim naslovom: »Storica dissertazione del Contado e
Territorio di Žara del D(ottor) Simon Gliubavaz Frangipani« (S. A.). To je
24
kopija iz 17. stoljeća. Ali nekompletno djelo »Storica dissertazione del Con-
tado e Territorio di Žara del dott. Simeone Gliubavaz, dedicata al E. Leonar-
do Foscolo, proweditor generale di Dalmazia e Albania« čuva se u Naučnoj
biblioteci u Zadru. Ova »Storica dissertazione« je tiskana u navedenoj »La
Domenica« (1890/1), kako je to i Krstić (djelomično) naveo. Godine 1860. na-
21
Zbornik Historijskog instituta JAZU 6, 182 — Nadgrobna ploča Luciusa u crkvi
sv. Jeronima u Rimu.
22
Aus Dalmatien I. Prag 1857, 245.
23
K. Krstić, Ljubavac Šimun, Enciklopedija Jugoslavije 5, Zagreb 1962, 566, 567.
24
A. Markov, Katalog metropolitanskih rietkosti, Kulturno-poviestni zbornik za-
grebačke biskupije I, Zagreb 1944, 543.
568
pravio je Matija Pališić prijepis ovoga rukopisa, koji se čuvao u biblioteci ve-
like zadarske gimnazije.25
Još 1652. zajedno sa Šibenčaninom Fr. Divnićem Ljubavac je napisao
raspravu »Prerogative di Dalmazia«,26 kojom se na osnovu mletačkog posje-
da dokazivalo pravo Republike sv. Marka na rang »kraljevine« u međuna-
rodnim odnosima.27
Ljubavac je ostavio iza sebe više rukopisa geografsko-historijskog sadr-
žaja. Medu njima su i sabrani natpisi, iskopani iz zemlje, a prema Fortisu
mu se pripisuje i spis »De situ Illyrici«.28 L von Düringsfeld navodi da je iza
njegove smrti ostalo više rukopisa geografsko-historijskog sadržaja o staroj
Iliriji na latinskom jeziku i »Memorie di Žara«.29 I zbilja u muzeju Coreer u
Veneciji čuvaju se te »Memorie storiche del Signor Simon Gliubavaz nobile
della cittä di Žara«, o kojima je kao i još nekim drugim rukopisima pisao i
ominozni zadarski hitoričar G. Praga.30 Uz ovo djelo je Ljubavac ostavio u
rukopisu i popis zadarskih biskupa i nadbiskupa kao i zbirku starih natpisa
iz Zadra i okolice,31 a znamo i za popis knjiga Ljubavčeve biblioteke.32
Krstić kaže da se ne zna za sudbinu ostalih Ljubavčevih djela, čiji su na-
slovi poznati iz podataka u djelima njegovih suvremenika kao i popisa njego-
ve ostavštine (n. pr. De situ Illyrici, Rivoluzioni di Clissa, Diarii di Žara, Bel-
lum Dalmaticum itd.).33
Inače je u dvorani nekadašnje zadarske akademije sve do kraja 18. st.,
prema navodima V. Brunellija, bio jedan kip Ljubavca s ovim natpisom.:
»MDCIX (?! S. A.)
Simeon Glaubavaz Jadrensis
Juvenum Vrbanus Instructor
Agri Jadrensis et Romanorum Inscriptionum Illustrator.«34
Drugi Zadranin Luciusov suradnik i veliki prijatelj je Valerije Ponte, ta-
mošnji arhidakon.
25
V. Brunelli, Catalogo sistematico dell' i r. biblioteca ginnasiale-provinciale di
Žara, Programma dell' i. r. ginnasio superiore di Žara, 1901 —1902, Žara 1902, 42.
26
Ljubić piše u svojoj marginalnoj bilješci u vezi Ljubavca da se iz pisma Ivana
Luciusa, upućena Danielu Divniću u Šibenik (26. VIII 1675.), a objelodanjenom u Arki-
vu za povjestnicu jugoslavensku (4, Zagreb 1857, 129) saznaje da je Ljubavac sastavio
spis: »Prerogative di Dalmatia del q. S.r Dr. Gliubavaz« (S. Gliubich, Dizionario biogra-
fico degli uomini illustri della Dalmazia, Vienna 1856, 160 — U mome posjedu).
27
Enciklopedija Jugoslavije 5, 567.
28
S. Gliubich, o. c., 160.
29
Ida von Düringsfeld, o. c.. I, 245.
30
G. Praga, Lo »Scriptorium« dell'abbazia benedittina di San Grisogono in Žara,
Archivio stotico per la Dalmazia, Roma 1929, a. IV, v. VII, f. 42, 285 i bilj. 1.
31
Ida von Düringsfeld, o. c., I, 245.
32
Historijski arhiv u Zadra — SZN Francesco Sorini b. II, f. VI, № 1-23.1. 1666.
Gl. i G. Praga, o. c., (separat), 42.
33
EJ 5, 567.
V. Brunelli, Giovanni Lučio, Rivista dalmatica H/4, 14.
34
569
 On potječe iz ugledne plemićke obitelji Ponte, doseljene iz Bergama.
Otac mu je imao pet sinova i kćeri, od kojih mu se brat Marko napose ista-
35
kao na vojničkom i diplomatskom polju.
Valerije se rodio 1603. god. u Zadru, gdje je dovršio prve škole, a onda
pošao u Rim, gdje je u isusovačkom »Seminarium Romanum« bio sudrug
Luciusu (1619. i 1620.), s kojim se uskoro uvelike sprijateljio. Povrativši se
kući postaje svećenik, a 1646. na sveučilištu u Padovi proglašen je doktorom
obaju prava (Ova njegova originalna diploma čuva se u Naučnoj biblioteci u
Zadru). U zadarskom kaptolu Ponte je postao arhidakon i vikar zadarskog
nadbiskupa Teodora Balbija (1656— 1669) i onda apostolski vizitator zadar-
ske nadbiskupije. Otklonio je da bude osorski biskup, a nije pristao ni da bu-
de trogirski biskup, što je Luciusa napose ražalostilo. Za vrijeme svoga bo-
ravka na Osoru (1647— 1649) u svojstvu apostolskog vizitatora i vikara Ponte
je sredio tamošnji biskupski arhiv i sastavio njegov inventar, te prepisao ne-
ke listine i prijepise poslao Luciusu.
Od 1635. do 1654. Lucius se u nekoliko navrata sastao s Ponteom u Za-
dru, Rogovu i Tkonu, a kada se odlučio pisati svoj »De regno« Ponte mu je
postao glavni oslonac i spona s domovinom u vezi svih traženja arhivske gra-
de. Oko Pontea su se okupljali i Šime Ljubavac, G. Ligniceo, A. Bartolazzi, Š.
Bartolazzi, L. Grisogono, A. Giordani, N. Ventura, G. Zaccaria, Vitasović i
dragi, koji su svi pripadali krugu Luciusovih prijatelja.36 Iz potrebe za izmje-
nom znanstvenog mišljenja i zajedničkog interesa za lijepe umjetnosti, poe-
ziju i govorništvo, a na inicijativu G. Zaccarije i V. Pontea, 1665. se u Zadru
osniva »Accademia Cinica« sa sjedištem u nadbiskupskoj palači.
Pored raznih vrsta zaduženosti Ponte se na inicijativu Luciusa počeo ba-
viti i historijom, a onda i epigrafikom, te je sabrao mnogo natpisa iz Zadra i
okolice, koje je 1673. Lucius objavio u »Inscriptiones Dalmaticae«. Kada su
J. Spon i G. Wheler 1675. posjetili Zadar, ondje im je vodič i tumač starina
bio Ponte. Taj historičar je uz Ljubavca bio povezan i sa Franjom i Danije-
lom Divnićem, Nikolom Cippicom, Jerolimom Papalićem i Karlom Vranči-
ćem, s kojima se i dopisivao.37 Posebno ga je pak prijateljstvo vezivalo sa ču-
venim Dubrovčaninom Stjepanom Gradićem, s kojim je ostao u vrlo živoj
38
pismenoj vezi. Kada je Ponte negdje početkom ožujka 1679. posredstvom
Trogiranina Franje Dragazza dobio pismo Gradića, u kome ga obavještava o
smrti Ivana Luciusa, on u odgovoru (12. III 1679.) nije krio svoju bol za Luci-
usom, koji mu je, kako kaže, bio prijatelj 60 godina, a isticao se neuporedi-
vom predanošću i iskrenošću i zbog toga je bio voljen i zbog drugih svojih
vrlina duboko poštovan. Gubitak prijatelja od tolike vrijednosti i povjerenja
izaziva u njemu najljuću bol a on i Gradić jedan drugome trebaju izraziti sa-
35
G. Alacevich. II capitano Marco Ponte da Žara, Žara 1902, 51, 3, 4.
36
Svima ovima je Lucius poslao svoje djelo »Vita B. Joannis Conf. Ep. Tragurien-
sis« 1658. g. (Naučna biblioteka u Zadru Mss 766 i M. Kurelac, Suvremenici i suradnici
Ivana Lučića, Zbornik... 6, 136, bilj. 13).
37
M. Kurelac, o. c., Zbornik... 6, 134- 138.
38
Ova se korespondencija Pontea s Gradićem i danas nalazi u HAZ-u — Spisi sa-
mostana sv. Kuzme i Damjana br. 204.
570
učešće. Ne sumnja da će Luciusa zbog zasluge za narod slaviti i da će ostati u
vječnom sjećanju i hvaljenju, a on će se toga gubitka sjećati dogod je živ.39
Četiri mjeseca nakon što je saznao za Luciusovu smrt, 2. VII40 1679, umi-
re u Zadru i Ponte, koji je bio ondje vrlo uvažena ličnost i silno obrazovan,
te stvarno uvelike pomogao Luciusu u njegovu radu oko »De regno«.^Poznati
putnici i pisci Spon i Wheler, koji su ga upoznali, hvale Pontea kao što to po-
slije čini i Farlati.
Ponte je pisao mnogo, a većinu njegovih djela još je 1854. vidio svećenik
Gurato, marljivi sakupljač domaćih starina, u kući obitelji Ponte.
Ponteovo glavno djelo je: »Historia ecclesiae Jadrensis«, koju je djelo-
mično i ne sasma točno objelodanio Farlati pod nazivom: »Rerum Ecclesias-
ticarum Jadrensium commentarius« (Ide do o. 1427. god.) u »Illyricum sac-
rum«, a koje je istome Farlatiju poslao u Padovu Antonije Daniel Thomasso-
nus.41 Manuskript toga spisa (64 str.) prešao je od zadarske obitelji Addob-
bati u nekadašnju »Paraviju«, tj. današnju Naučnu biblioteku u Zadru. S
latinskog originala poslije je tu povijest preveo na talijanski (nella lingua
volgare) opat Giambattista Gerolimo Sorini. Autograf ove verzije, zajedno s
jednom čistom kopijom, pohranila je obitelj Bianchi u »Paraviju«, sadašnju
zadarsku Naučnu biblioteku.
Ponteovu historiju na latinskom s talijanskim prijevodom Sorinija obje-
lodanio je bez završetka V. Brunelli u časopisu »Rivista dalmatica« (Žara
1907, 1908) s fotografijom originalnog portreta Valerija Pontea, koji se ne-
koć nalazio u sali biblioteke »Paravia«, a danas u zadarskom Zavodu za za-
štitu spomenika, gdje je tu sliku smjestio njegov prvi konzervator i direktor
Grga Oštrić.
U predgovoru svome djelu Ponte obavještava čitaoca zašto je napisao
ovu povijest i izlaže da ga je na to natjerao Lucius, koji je izdao »De regno«,
te mu je ono i poslužilo za obradu njegove crkvene povijesti. Iza toga govori
o Zadru, njegovu imenu i počecima, iznaša razne kamene natpise po gradu.
Nadalje prelazi na sam postanak zadarske crkve, piše o njezinim sufragani-
ma, relikvijama i moćima, donosi ispravu od 1076. godine napisanu rukom
arhidakona Madija, kao i još neke. Priča o zadarskom kaptolu, njegovu us-
trojstvu, katedrali i još nekim crkvama, samostanima (s ispravama), opati-
ma i bratovštinama.
Jedan Ponteov rukopisni primjerak pod naslovom: »De Ecclesia Jadren-
si eisque Episcopis et Archiepiscopis« imao je u svome posjedu, tj. u svojoj
biblioteci, I. Kukuljević Sakcinski, a danas je pohranjen u Arhivu JAZU. Ov-
jerovljeni pak prijepis iz 1730. god. pod nazivom »Ponte Valerij (de), de ec-
clesia Jadrensi eiusque episcopis et archiepiscopis« nalazi se u Nacionalnoj i
sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu.42
39
HAZ — Lettere originali dell'Archidiacono Valerio Ponte dirette all'Abbate Gra-
di in Roma compresa altre lettere del secolo XVII — Spisi samostana sv. Kuzme i
Damjana br. 204, list 56.
·"> Kurelac stavlja da je umro 5. VII (M. Kurelac, o. c., Zbornik... 6, 138).
" D. Farlati, Illyrium sacrum V, Venetiis 1775, 11-24.
42
To Ponteovo djelo iz originala je prepisao 13. VI 1720. god. knez Antonije Fan-
fogna (Nacionalna i sveučilišna biblioteka u Zagrebu — R 6943).
571
 Manuskript Pontea i njegova biografija kao i razni drugi sastavci bili su
pohranjeni u rukopisu pod imenom »Varia ad jadertinas ecclesias earamque
praesules spectantia« u biblioteci Pappafava u Zadru, a danas je sve to po-
hranjeno u Naučnoj biblioteci u Zadru pod sign. Mss 856.
Ponte je ostavio i bilješke o crkvenoj povijesti Ilirika, kojima se obilno
poslužio Farlati za svoje djelo. Uz to je Ponte pisao i o kultu sv. Anastazije. U
Naučnoj biblioteci u Zadru pohranjene su i Ponteove bilješke, izvađene iz
njegovih djela, te rukopis »Ponte Valerio — Scritture autografe e materiali
per la sua biografia« (Mss 822).
Kako se vidi, Ponte je bio marljiv sakupljač izvorne grade, koju je prepi-
sao za Luciusa, a i na osnovu nje, i opet pod utjecajem Luciusa, pisao je i sas-
tavljao pojedina djela, od kojih su neka objelodanjena, a neka su ostala i da-
nas u rukopisu.
Kako je i on umro prije 300 godina, vrijedno je da se na ovaj način i nje-
ga sjetimo u sjeni velikoga historičara Luciusa, čiji je bio vjerni dugogodiš-
nji prijatelj i suradnik.
5.
Inače o Luciusu su pisali razni strani i domaći historičari. Jedan od
prvih solidnijih napisa je onaj Fr. Račkoga, pod naslovom »Povjestnik Ivan
Lučić, Trogiranin«, štampan prigodom 200-godišnjice njegove smrti 1879. go-
dine. No ovaj rad je već danas uglavnom zastario i nadmašio ga je Zbornik
historijskog instituta (6, Zagreb 1969), u kome su naši znanstvenici dali svoje
priloge o Luciusu i njegovu radu prigodom 300-godišnjice njegova »De reg-
no«, kako smo već prije ukazali.
U 19. st. u Zadru su pisali o Luciusu: Gionanni Kreglianovich-Albinioni,
Ivan Katalinić, Ante Kuzmanić, Giuseppe Ferrari-Cupili (u nekoliko navra-
ta), neki anonim i Jakov Ćudina. U 20. st. pak: Vitaliano Brunelli, Petar Kaer
i Giuseppe Praga,43 a od historičara ili naučnih radnika u Zadru iza oslobo-
đenja do danas još nitko.
Od hrvatskih historičara još je Rački stavljao »Lučića« na prvo mjesto u
44
redu radnika na polju domaće historiografije, a F. Ćulinović za njega kaže
da je »prvi moderni jugoslavenski historiograf i njegove se metode naša gra-
đanska historiografija držala sve do naših dana« te da je zato »utemeljitelj
hrvatske historiografije, čije ime nešto znači i u svjetskoj nauci«.45 M. Kos-
trenčić na simpoziju u Trogiru pri proslavi 300-godišnjice Luciusova »De reg-
no« ubraja ovo djelo u djela »buržoaske historiografije« koje će »naći u soci-
jalističkoj historiografiji svoje dostojno i dolično mjesto«, tvrdeći da se Lu-
cius nije htio osloniti niti je htio slijediti nepouzdane puteve Popa Dukljani-
na, Tome Arhidakona, Dinka Zavorovića, Serafina Razzija, Mavra Orbinija i
43
M. Kurelac, Bibliografija o Ivanu Luciusu — Lučiću i njegovu djelu, Zbornik.
6, 176—179.
44
Fr. Rački, o. c., 65.
45
Naprijed, Zagreb, 29. II 1952, br. 10.
572
Jakova Lukarevića. Ujedno se Kostrenčić složio sa sudom Račkoga, koji i da-
nas važi, da je Lucius »u strogom rieči znamenovanju pravi (ne prvi kako
prepisuje Kostrenčić), obziran i pomnjiv historiograf, koji je uz dva skoro
stoljeća ostao bez premca, i na kojega istraživanjih i mi još danas svoja pri-
snivamo«.46 Krleža pak 1972. piše kako »našu historiografiju još uvijek (na-
žalost) remorkiraju ( = zavode: S. A.) Lucius, Dukljanin i Toma arcidjakon s
tom razlikom da hrvatski kraljevi kod Šišića razmišljaju po liniji konjuktu-
re«.47
Što da mi na sve ovo kažemo?
Svakako je Lucius, posvetivši se sav samo radu, bio neumoran i velik is-
traživački duh na polju prošlosti Dalmacije i Hrvatske, koji je sebe obes-
mrtio u svojim djelima i ostavio trajan spomen medu svim pokoljenjima i
kulturnim narodima Evrope.
Njegova je zasluga da je razjasnio mnoge tamne stranice povijesti hrvat-
skoga naroda i svojini radom postao sjajan primjer i putokaz kako treba ra-
diti na objašnjavanju u mnogo čemu nerazjašnjene naše povijesti, povezuju-
ći je s historijom i ostalih naroda na Balkanu.
Ujedno je šteta što i N. Klaić, koja je napisala i tiskala kao knjigu »Za-
dar u srednjem vijeku do 1409. godine« (Zadar 1976) nije uopće posvetila
pažnju Luciusu ni kao piscu obrade historije Zadra ni kao izdavaču zadar-
skih isprava i izvornih spisa u tome razdoblju, o kojima inače raspravlja. To
djelomično vrijedi i za Pontea i njegov rad na području zadarske historiogra-
fije.
Jednom riječju Lucius je uz pomoć Pontea i Ljubavca a i sam i te kako
dobro poznavao arhive samostana sv. Krševana (napose kartular toga sa-
mostana), samostana sv. Marije (s kartulärom) i samostana sv. Kuzme i
Damjana (s arhivom samostana sv. Ivana Rogovskog i tzv. Rogovskim kartu-
lärom). On ne odbacuje sasvim i njemu sumnjive isprave, jer smatra da i tak-
ve povelje mogu sadržavati za historiju onoga vremena interesantne činjeni-
ce. Napose se koristio kartulärom samostana sv. Marije i ispravama iz sa-
mostanskog arhiva kao i onima iz arhiva Sv. Krševana i njegovim kartulä-
rom. On doduše krivo datira neke zadarske povelje iz 11. st. Ujedno i ne
donosi neke zadarske listine (npr. Agapinu iz 999.) zbog nečitljiva i iskvarena
teksta. Često griješi u čitanju povelja pisanih benevantanom, a od njega su
takav iskvareni tekst preuzimali i Farlati i Šišić.
48
No sve to ne umanjuje njegovu vrijednost i značenje njegovih istraživa-
nja i historijskih djela, koja se napose tiču srednjovjekovne prošlosti Zadra,
jer je on u to doba bio pionir kritičkoga načina obrade raznovrsnih izvora u
nas.
«Zbornik... 6,9,6,7.
47
M. Krleža, 99 varijacija lexicographica, Beograd 1972, 62.
48
M. Samšalović, Isprave iz vremena hrvatskih narodnih vladara u djelu Ivana
Luciusa — Lučića, Zbornik... 6, 63, 67 — 73.
573
 Lucius je svakako bio jedan od prvih — ako ne i prvi — objektivnih arhi-
tekata, obradivača i pisaca srednjovjekovne historije Zadra u njezinoj opće-
nitosti i u pojedinostima.
Luciusovo mjesto u hrvatskoj historiografiji ostaje i dalje značajno i ve-
liko, jer je zahvaljujući njegovoj velikoj erudiciji i korištenju izvorne grade
stvorena solidna baza, na kojoj je izgrađena povijest hrvatskog naroda od 7.
do druge polovice 15. st. u Dalmaciji, u koju je vješto ukomponirana i ugra-
đena i srednjovjekovna prošlost Zadra i naglašena njegova vodeća uloga me-
du našim gradovima na Jadranu kroz stoljeća.

LINKS OF THE HISTORIAN IVAN LUCIUS (LUČIĆ) TO ZADAR

Summary
HRVATSKE BUNE I EVROPSKI ODJECI

Following a short introduction writes the author on Lucius' descent and

education and the reason why he wrote a history of Dalmatia and Croatia,
also on his activity preceding the writing. He writes on his trip to Rome and
his research work, on the print of his book and the first comments on the
book. His aides and friends who helped him in the research work have been
V. Ponte and S. Ljubavac from Zadar, their help to Lucius is described and
also their own research work. The fortune of their manuscripts is also des-
cribed. Finally the author reviews the opinions on Lucius' book and gives his
own opinion.

574
 DOSADAŠNJI ISTRAŽIVAČKI RADOVI O POKRETU
MATIJA IVANIĆA I NEKA NOVONASTALA PITANJA I
PROBLEMI O NJEMU

i.
O pokretu Matija Ivanića ili velikoj buni pučana i težaka na Hvaru (1510
— 1514) pisalo se na razne načine — ponekad i uz upotrebu arhivskih podata-
ka — od II polovice 19. st. pa sve do ove godine, tj. do 1976. Tako npr. samo
usput se dotakao ove bune J. Boglich,1 a nešto više Š. Ljubić, poprativši u
tekstu sve to ispisima iz Sanudova Diarija.2 Ali prvi koji se izravno njome po-
zabavio — i to na osnovi dotada sasma nepoznate arhivske grade — bio je G.
Novak. On je još 1918. u svome poznatom radu »Pučki prevrat na Hvaru 1510
— 1514.« opisao taj pokret na osnovi već navedenog Sanudova Diarija, te spi-
sa pohranjenih u kaptolskoj biblioteci i biskupskom arhivu u Hvaru.3
Pod naslovom »Oružani ustanak hvarskih pučana 1510—1514. god.« u
svojoj knjizi »Hvar« opisao je 1924. kao i 1918. tu. bunu s onom istom arhiv-
skom gradom, koju je naznačio također u bilješkama.4
Od te godine (1924) pa sve do 1958. G. Novak se često doticao ove bune
ili oružanog ustanka i pisao o njemu, bez nekog produbljivanja novom izvor-
nom građom.
1
Naime J. Boglić je u svojoj knjizi »Studi storici sull'isola di Lešina« (I, Zadar
1873, 113; n. dj. II, Split 1898, 113) samo naveo da su Petar i Jerolim Ivaneo, potomci
Matija Ivanića iz Vrbanja, vode pobune protiv plemića početkom 16. st., iako je još 1.
III 1860. sastavio popis svega rukopisnog materijala, koji se čuvao u biblioteci gimna-
zije u Zadru, a odnosio se upravo na ovaj Ivanićev ustanak (V. B r u n e l l i , Catalogo
sistematico dell' i. r. biblioteca ginnasiale-provinciale di Žara, Programma dell' i r.
ginnasio superiore di Žara XLV, 1901—1902, Žara 1902, 44, 45).
2
Š. Ljubić, Pregled hrvatske povijesti (Izvadak iz Ogledala književne Poviesti
Jugoslavjanske), Rieka 1864, 166-171; i s t , Ogledalo književne poviesti iugoslavjan-
ske na podučavanje mladeži II (Pregled političke poviesti jugoslavjanskih naroda za
drugog doba). Rijeka 1869, 106— 108. Ljubićev originalni sastav teksta o Ivanićevu po-
kretu, koji je obavljen u navedenom »Pregledu hrvatske poviesti«, nalazi se u njegovoj
ostavštini u Historijskom arhivu u Zadru (dalje: HAZ) — Ostavština Š. Ljubica — V —
Ispisi iz djela i rasprava — Ispisi o Hvaru — kutija 3, sv. 6, 1. 23 — 33.
3
G. Novak, Pučki prevrat na Hvaru 1510- 1514, Split 1918, 69-111.
4
G. Novak, Hvar, Beograd 1924, 99- 113.

577
 Tako su radili i drugi5 pa i S. Antoljak, koji je tom prilikom samo upozo-
rio na neke nepoznate arhivske prijepise o tom pučkom prevratu ili pokre-
6
tu.
Istom 1958. iznenadio je G. Novak ponovo našu naučnu javnost kada je
objavio u Starinama JAZU nekoliko nepoznatih dokumenata za povijest
»pučkog prevrata na Hvaru 1510—1514.« iz Archivio di Stato (Frari) u Vene-
ciji (Capi del Consiglio di X — Lettere di rettori ed altre cariche). No sva ta
grada obuhvaća razdoblje i godine od 28. X 1514-1519. i 1528, 1531. te
1546/7, 1552/3. i 1572/3. g., tj. ona se odnosi na period poslije konačnog ugu-
šenja ovog pokreta (16. Χ 1514). Ali unatoč tome što su ti od Novaka publici-
7 Od svih naših historičara koji su se bavili ovim pokretom ili prevratom,
rani dokumenti upozorili da su Matij Ivanić, a i neki njegovi drugovi, koji su
uspjeli pobjeći sa Hvara, i dalje nastavili borbu protiv mletačke vlasti
(1514—1519),8 nakon 1519. g. nema Matiju više nikakva traga u izvorima.
God. pak 1959. N. Duboković Nadalini u dva navrata donosi arhivski
podatak iz 1487. o Matiju, a i o Martinu Ivaniću, iz arhiva dominikanaca u
Starom Gradu, te i o Ivanu Ivaniću (11. II 1558) iz istoga arhiva.9
Dobro se upoznavši sa svom dosada objavljenom gradom, a i Sanudom,
čija uloga kao člana tajnog vijeća umoljenih i njegov utjecaj na mletačku vla-
du u pogledu poduzimanja mjera da se srede ovi nemiri na Hvaru, nije uop-
će dosad u našoj historiografiji proučen, kap. Luka Dančević je 1974. napisao
nekoliko radova, kojima je pokušao pojasniti i osvijetliti sa svoga stajališta
ovaj pokret, te bune pučana na našem primorju početkom 16. st. kao i po-
morske operacije ustanika na Hvaru i Visu 10 poprativši sve to raznim pro-
branim kartama, ilustracijama i crtežima, čime je još više osvježio svoje opi-
sivanje tih događaja.
5 znao da se Navajer već u drugim pothvatima pokazao iskusnim i vrijednim.
N. Petrić, Bibliografija o pučkom ustanku Matija Ivanića (1510—1514), Hvar-
ski zbornik2, 1974, 91, 92, 88-93.
6
S. A n t o l j a k , Bune pučana i seljaka u Hrvatskoj, Zagreb 1956, 30, bilj. 73, 41,
bilj.96.
7
G. Novak, Nepoznati dokumenti za povijest »pučkog prevrata na Hvaru
1510.— 1514.« i za dalju borbu pučana za ravnopravnost s vlastelom u komuni Hvara,
Starine JAZU 48, Zagreb 1956, 398 - 429.
8
Unatoč ovim novim izvornim podacima, koje je G. Novak ne samo tiskao još
1958. nego je i na osnovi njih proširio opis ovoga pokreta do 1519. g. u svojoj knjizi
»Hvar kroz stoljeća« (Zagreb 1960, 95 — 98), J. Si đak, opisujući ličnost Matija Ivanića
i njegov pokret u Enciklopediji Jugoslavije 1960. g., završava ovim riječima: »O Ivani-
ćevoj sudbini izvora (tj. nakon 1514. g.; S. A.) ne govore ništa« (Enciklopedija Jugosla-
vije 4, Zagreb 1960, 403).
9
Ovu je gradu našao u navedenom arhivu samostana dominikanaca u Starom
Gradu (ranije kod dra Botterija) u zbirci »Raccolta di varie fondazioni di beneficcii,
monasteri, chiese, parochie ecc. — legati da Mgr. Politeo« (N. D u b o k o v i ć N a d a l i -
n i , Emancipacija naselja hvarske ravnice od feudalnog oblika crkvene uprave, Prilozi
povijesti otoka Hvara I, 1959, 58, 63, 69, bilj. 11 i 16, 60,70, bilj. 18; isti, n. dj., Zapisi o
zavičaju l, 1970, 77, 84, 93, bilj. 11, 16, 94, bilj. 18).
10
L. Dančević, Istupanja Matija Ivanića i drugih pučkih vođa pred mletačkom
vladom, Prilozi povijesti otoka Hvara IV, 1974,42 — 48; isti. Pokreti pučana na našem
primorju početkom 16. stoljeća (po mletačkim izvještajima). U povodu 460-godišnjice
jsučkog ustanka na Hvaru i Visu pod vodstvom brodara Matije Ivanića, Pomorski
zbornik 12, 1974, 117 — 159; isti, Pomorske operacije u pučkom ustanku na Hvaru i Vi-
su, Hvarski zbornik 2, 39 — 76.
578
Time bih završio ovaj kratki opis radova, koji su bazirani na izvornoj
gradi (štampanoj i neštampanoj) kao i citiranje njihovih autora. Ostali pak,
koji smatraju da sam ih propustio navesti, neka mi oproste, jer mi je vrijeme
za ovaj referat ograničeno, a i zbog toga što su već citirani abecednim redom
u nedavno izašloj bibliografiji o pučkom ustanku Matija Ivanića
11
(1510— 1514), koju je sastavio prof. Nikša Petrić.
2.
dvojica su sakupila najviše izvorne grade iz arhiva i biblioteka, a to su čuve-
ni: Starigradanin Šime Ljubić i još poznatiji i popularniji Hvaranin Grga No-
vak.
Naime jedan dio arhivskog materijala o tome pokretu Ljubić je objelo-
danio, a drugi — i to dosta malen — nalazi se i danas sačuvan u prijepisu u
njegovoj ostavštini, pohranjenoj u Historijskom arhivu u Zadru (HAZ). Tako
su ondje sačuvani i ispisi od nekoliko dokumenata iz Archivio di Stato u Ve-
neciji.
Prvi spis je od 25. VII 1510, koji govori o tome kako su u Veneciju stigli
predstavnici hvarskih plemića i pučana da se jedni na druge žale i kako se
odlučilo u mletačkom senatu glasanjem da se u Hvar uputi izabrani provi-
dur u osobi Ivana Navajera.12 Na to je poslije glasanja u tajnom Vijeću umo-
ljenih, 10. VIII 1510. povjerio dužd Ivanu Navajeru, naimenovanom proviso-
ru Hvara (provisori Lesnie), zadaću da ode na taj otok što prije može i da
točno i objektivno izvidi u čemu se sastoji sukob između plemića i pučana.
Naime dužd je u suglasnosti sa Senatom stvorio ovakvu odluku zato što je
Nadalje je Navajer ovlašten da ispita sve žalbe i s jedne i s druge strane kao i
pojedine osobe, te da nepristrano istraži tko su prvi začetnici nereda, nasta-
lih medu njima, dajući mu puno ovlaštenja da postupi kako zna najbolje, tj.
da sa svom nepristranošću može provesti i postupak (processo), ali sve to ne-
ka drži u tajnosti i neka ništa ne izjavljuje. Ako je pak potrebno, dužd i nje-
gova vlada će mu poslati upute, ukoliko im se čine potrebne. U ovim pobuna-
ma, kaže dalje dužd, učinjene su tri stvari sa strane pučana i plemića, koje bi
on želio da se dokrajče, dok još Navajer ne provede postupak, te će, kada do-
bije njegovo mišljenje, odlučiti što mu se čini pogodno. Ujedno mu određuje
novac za 4 mjeseca boravka i dodjeljuje notara, koga će morati sam izdrža-
vati.13
11
N. Petrić, n. dj., 87-94.
12
Sanudo donosi da je Navajer izabran za to mjesto s 15 glasova protiv (Marina
S a n u d a odnošaji skupnovlade mletačke prema Južnim Slavenom, Arkiv za povjestni-
cu jugoslavensku VI, 1863, 353). Međutim u spisima Senato Mar. u mletačkom arhivu
stoji da je 122 bilo za njega, a 13 protiv (HAZ — Ostavština S. Ljubica, — kutija 3, sv. 6,
1. 34).
13
O tome sasma ukratko bez naznaka datuma i Sanudo — gl. J. S t i p i š i ć Dva iz-
vora za povijest pučkog ustanka na Hvaru 1510—1514, izd. Centar za zaštitu kulturne
baštine, Hvar 1976 (šapirografirano), 5.
579
 "'U aktu od 9. IX 1510. Senat je odlučio da Navajer otputuje kroz tjedan
dana na Hvar, gdje treba da ispita kakvo je ondje stanje. 14. I 1511 (1510. m.
v.) tajno Vijeće umoljenih raspravljalo je o djelovanju Navajera, koji je pro-
veo na Hvaru postupak zbog nastalih nereda i o tome izvijestio svoju vladu.
Kako su stvari, sadržane u ovom postupku, bile od najveće važnosti, a kako
će uskoro proći i 4 mjeseca od izbora Navajera, to mu je Vijeće velikom veći-
nom glasova produžilo službu na još 2 mjeseca.14
Nekoliko mjeseci kasnije, tj. 15. V 1511. Senat — i opet glasanjem — od-
lučuje da Navajeru kao providuru Hvara, koji je ispunio vrijeme svoje misije
a po odluci Vijeća desetorice ima da ide za sindika na Levant, treba isplatiti
proviziju od prestanka njegove providurske službe pa do izvršenja one nove
odredbe Vijeća.
Konačno je tajno vijeće umoljenih 13. IX 1511. izabralo Sebastiana Jus-
tinianusa15 s velikim brojem glasova (136:9), uz dosta opširno obrazloženje
zbog čega je potreban generalni providur u Dalmaciji, stanovnike koje nazi-
va »nostri fidelissimi dalmatini«.16
Kao i Grgu Novaka tako su i nas nakon dolaska u Zadar (1946) zanimali
spisi o Ivanićevu pokretu u vezi s pripremanjem knjige »Bune pučana i selja-
ka u Hrvatskoj«.
Kako u zadarskom arhivu — unatoč najpomnijoj pretrazi — nijesmo ta-
da gotovo ništa našli, to smo se namjerili na onaj opis rukopisa i knjiga u
biblioteci nekadašnje zadarske gimnazije, koji je objelodanio V. Brunelli. U
njemu smo naišli na popis rukopisa o Hvaru, koji je još 1860. sastavio tamoš-
nji bibliotekar J. Boglić (G. Boglich).17 Oni su se ondje čuvali dugi niz godina
i njihove je naslove zajedno s ostalim rukopisima objelodanio 1902. g. već
navedeni Brunelli. Poslije njega nije poznato tko je sve te spise pregledavao
(možda G. Praga? S. A.), a nakon 1944. god. (poslije oslobođenja Zadra — 31.
X 1944) nije bilo ni te biblioteke a ni zgrade u kojoj se ona nalazila, jer je iz-
gorjela prigodom bombardiranja grada.
Svakako svi tri rukopisi ipak nijesu propali i oni se danas nalaze negdje
18
u Italiji, kako to dobro uočuje i G. Novak.
Medu brojnim hvarskim rukopisima (pod sign. 3854 G 8) nalazio se uve-
zani kodeks od 140 1. sa spisima dijelom u originalu, a dijelom u prijepisu,
koji su zahvaćali razdoblje od 1509. do 1560. g. Njih je pobilježio Boglić ova-
ko: »Ducali emanate nel tempo de'disturbi di Lešina; Alcune scritture tra no-
bili et popolo seguite dell'anno 1514; Procura di D. Catarina Ivanich fatta ne-
14
Sasma kratko o toj odluci vijeća (bez datiranja dana u siječnju) donosi i Kuku-
Ijević iz Sanuda (Sanudo, n. dj., 365).
15
Tj. Giustiniana, o čijem izboru sasma ukratko daje Kukuljević ispis iz Sanuda
(370). ' "
16
HAZ — Ostavština S. Ljubica — V — kutija 3, sv. 6, 1. 34-36, 37, 38, 40 (Archivio
di Stato u Veneciji — Senato Mar; See. Cons. Rogat.).
17
G. Novak tvrdi da je manuskripte Hvara iz arhiva u Hvaru »pozajmio za svoju
upotrebu prof. Jakob Boglić, koji je bio bibliotekar upravo te biblioteke, i kojemu su
trebali za pisanje povijesti Hvara« (Novak, Nepoznati dokumenti, 388).
18
N. dj. 388.
580
lla persona di Nicolo Ivanich suo cognato a. 1517; Inter Joannem Ivanich et
illos de Rusnovich;... Lettere de'Capi del Consiglio di X contro Zuanne q. m.
Mattio Ivanich et altri;... Querela contro M. Antonio Ivanich et altri.«
19
Budući da ne znamo točnije koliko sve ima novih podataka o Ivanićevu
pokretu u ovim zasad izgubljenim spisima, to nam i dalje ostaju dragocjeni
izvor za taj »prevrat« na Hvaru oni Novakovi objelodanjeni »nepoznati do-
kumenti« iz Mletačkog arhiva.
3.
Međutim postoji još jedna vrsta izvorne grade o toj buni, koja nije ni
danas sasma proučena i nije joj dana adekvatna važnost, koju ona zaslužuje.
To je zbirka dokumenata koji se odnose na tzv. čudo s raspelom,20 koje je
prokrvarilo u kući Nikole Bevilaque, zapovjednika hvarske luke, a onda je
preneseno u katedralu sv. Stjepana, kamo je narod hrpimice dolazio da vidi
taj križ kako krvari (1510).21 Opis ovog izlijevanja krvi iz križa i sa svime
onim što je s njime vezano nalazio se do 1944. medu rukopisima Hvara u već
spomenutoj biblioteci zadarske gimnazije, odakle je netragom iščezao. Na-
slovi tih rukopisa bili su pod spomenutom sign. 3854 G 8: »Narratione
dell'effusione di sangue del Crocifisso miracoloso ehe si conserva nella Cat-
tedrale di S. Stefano; Processo circa l'effusione di sangue ecc;... Descrition
del miracoloso del Crocefisso ehe si attrova al presente nella Cattedrale di
Liesina fatta dal sign. Nicolo Palladini all'hora giudice della cittä suddetta;
Processo circa il miracoloso del Crocefisso ecc...« Pod sign. 3259 g l fasc. I
— prema već spomenutom Boglićevu prijepisu od 1860. g. — čuvali su se u is-
toj biblioteci i ovi manuskripti: »... Sommario preso dalle Carte attinenti al-
la miracolosa crocetta della Chiesa Catedrale di Lešina — Vi sono annesi no-
ve documenti in esemplare autentico. Cod. — cart. an. 1760. fol. 100« Pod
istom signaturom je pohranjen i »Cod. cart. fol. pag. 20, a 1817. contente: a)
Processo del miracoloso Crocefisso di Lesina; Memorie de miracoloso Cro-
cefisso di Verbosca; c) Serie degli 111. mi Vescovi di Lešina e Brazze«.
22
Tako je eto popisao ove hvarske rukopise Boglić, a V. Brunelli ih vjerno
prenio u svoj »Catalogo...«"
19
Brunelli, n. dj., 45.
20
Sanudo samo kaže da je Alvise Arimondo, stigavši s Krete u Hvar (1510), vidio
jedan mali križ, koji je prošle korizme učinio mnoga čudesa (Stipišić, n. dj., 5).
21
Antoljak, n. dj., 30. Ovo »čudo« s raspelom zbilo se u kući admirala Nikole, a za-
pravo u sobi njegova sina Tome, koji je — po izjavi Pavla Paladina — bio s Lukanićem
najokrutniji bič za plemiće. Toma je — i opet po pričanju istoga Paladina — umro i
sahranjen 6 XII 1510. godine (HAZ — Ostavština Š. Ljubica VI —kut. 3, sv. 15 —Raccol-
ta..., 21', 22, 32).
22
Iza ovoga je dodano: »In fine Copia tratta d'altra simile esistente presso il M.
R. Don Andrea Ciccarelli ex parroco di Puscishia per mano di Mattio Lucninovich fra-
tello di me sottoscritto e da me pure fedelmente collazionata, corretta e sottoscritta
addi 2 gennaio 1817. — Don Giuseppe Luchinovich ex parroco di Postire« (Brunelli, n.
dj., 44).
23
N. dj., 44, 45.
581
 Inače rukopis »Sommario preso delle Čarte attinenti alla Miracolosa
Crocetta della Cattedrale di Lešina« pronašao je svojevremeno u kaptol-
skom arhivu u Hvaru don Kuzma Vučetić (tamošnji »vicario corale«) i obje-
lodanio — ali ne u cijelosti — u »Bullettino di archeologia e storia dalmata«,
kasnije prozvanom »Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku« (g.
XXXI, XXXIII—XLVII—XLVIII, Split 1908, 1910-1924/5) na zadnjim kori-
cama svakog sveska ovog časopisa.
Prijepisom toga manuskripta, koji se nalazio »u hvarskoj kaptolskoj
biblioteci«, služio se G. Novak i za svoj »Pučki prevrat na Hvaru« kao i za
monografiju »Hvar«.24
L. Damčević je pak 1974. naveo u svoja dva rada da se prijepis rukopisa
»Sommario della Chiesa cattedrale di Lešina« (sa 36 str.), ovjerovljen 1795.
g. od javnog bilježnika Petra Gargurića Kasandrića u Hvaru, danas čuva u
Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu pod sign. R 7196,25 koji je 1976. u probranim
izvacima preveo na hrvatski jezik J. Stipišić.26
24
str. 100, bilj. 2-4, 101, bilj. l, 103, bilj. 1.
25
Dančević, Pokreti pučana, 154, bilj. 75; isti, Pomorske operacije, 47, bilj. 11.
26
Ujedno Stipišić za ovaj prijepis, koji se danas nalazi u Sveučilišnoj biblioteci u
Zagrebu pod navedenom signaturom, u uvodu svoga rada »Dva izvora...« kaže da ga
je izvršio Jakob Boglić, kancelar hvarskog biskupa 1761. g. i da je taj prijepis »ponovo
potvrdio hvarski notar Petar Kasandrić 5. veljače 1795«. Na kraju pak pojedinih izva-
daka svojih prijevoda tog »Sommario« Stipišić ispisuje da je ili »Jakov Boglić, biskup-
ski kancelar« ili pak »Jakov Letis, pomoćnik kancelarije Hvara učinio je ovaj prijepis i
pečatio. Jakov Sibischini... svjedoči da je vidio original koji postoji kod g. Franje Ga-
zarija i da je dao po njemu učiniti prijepis. To potvrđuje svojom rukom« (Stipišić, n.
dj., 18-20, 22). Ovaj prijepis (Sveučilišna biblioteka u Zagrebu — R 7196), koji ima za-
pravo 18 listova, tj. 36 strana, uistinu je Jakov Boglić »curie Episc. Pharensis ab aliena
šibi fida manu ex vetusto Documento extante penes R. D. Nicolaum Calafati Sacerdo-
tem de Premio hujus Cathedralis, exemplare fecit, collationavit, et cum dicto docu-
mento concordare invenit«. Ali je zato usporedo s time, kada je izvršio prijepise poje-
dinih dijelova ovoga »Sommario«, stavio datum: 1. XII 1760. Na kraju pak, tj. na 1. 18
(35. i 36. str.) čak stoji:
L. S. E. Jacobus Boglich curie Epis. Pharen. Cancel5 ex aliena fida manu et Documen-
tis in Archivio huius Cathedralis servatis exemplare fecit collacionavit et concordare
fecit.
Ita est.
Idem qui sopra Cancel5 hac die prima r
X bns anno 1760.
cus mi
Marcus Antonius Gazzari IV. D Can Archidiaconus, ac II™ et Rev D. D. Antonu
Becich Episcopi Pharensis et Brachien.
Sanctissimi D. N. Pape Clementis Prelati Domestici, ac Pontificio Solio Assistentis Vi-
carius Generalis.
Universis et singulis, ad quos presentes pervenerunt fidem fecimus, et testamur, con-
scriptum Dominum Jacobum Boglich esse authenticum, et legalem Curie Episcopalis
Pharensis Cancellarium cujus attestationibus, et subscriptionibus (sic! S. A.) hic plena
fides adhibetur, et ubigue adhiberi potest. In quorum fidem Datum Phare ex Cancella-
ria Episcopali die 27 januaru 1761.
L. S. E. M.usAntonius Gazzari Vic5 Generalis
Franc
e
Gargurich Cassandrich
V (Viče: S. A.) Cancellarius Episcopalis.
In fidem Veritatis testor concordare cum authenticato
Datum Phare hac die 5 februarij 1795.
Petrus Gargurich Cassandrich
582
U arhivu korčulanske porodice Arneri, koji je prije nekog vremena pre-
nesen u Historijski arhiv u Dubrovniku, također postoji prijepis ovoga ruko-
pisa pod nazivom: »1510. Miracolo del Crocifisso di Lešina«.27
Medu spisima hvarske porodice Novak, koji su pohranjeni u HAZ-u, ima
jedan kraći i nedovršeni prijepis iz II polovice 18. st. o tome hvarskome kri-
žu.28
Sličan nedovršeni prijepis o tome »čudu« (1510) iz 18. st. na 6 listova po-
hranjen je u ostavštini don Kuzme Vučetića, gdje se nalazi i cijeli prijepis
prijepisa ovoga događaja iz 1776. od vrboskog župnika Franje Lučića, a prije-
pis toga prijepisa učinio je 27. V 1781. tada još klerik u Sv. Nikoli na Hvaru
Andrija Ciccarelli.29 Uz ovaj prijepis postoji u istoj ostavštini i prijepis iz
1783,30 a onda ondje slijedi i još nekoliko prijepisa iz 19. st.31
Notarius Publicus
in Dalmatie Provincia
Žig od crvenog voska (sav izlomljen i ništa se na njemu ne vidi).
Iza toga pod istom signaturom (R 7196) slijedi napisano: »Die 6 Februaru Pro Offitio
Miraculosi Sanguinis SSml Crucifixi Jesu Christi Domini Nostri in Ciuitate, ac Diocesi
Pharensi, recitando Hymni Tres«. Prva je »Hymnus I ad Vesperas«, onda je »Hymnus
II ad Matutinum« i »Hymnus III ad Laudes«, a sasma na kraju dosta teško čitljivo pi-
še: »Si espongono.. Sigr.. Gio Batt. Viđali«.
27
Historijski arhiv u Dubrovniku — Arhiv korčulanske porodice Arneri — II br.
384. Rukopis sadržava 10 djela i ima opći naslov, koji glasi: »1773. II presente
Quinternetto Manoscritto contiene«. Unutra je onaj »1510. Miracolo...« s 3 posebna
dijela i naslova. Prvi i drugi dio su pisani jednom istom rukom, a treći drugom rukom.
Prvi dio završava ovjerom:
»L. S. S. M. Giacomo Letis Coadiutore nella Cancellaria di Lešina ha fatto copia-
re sottoscritto e sigillato.
Vodeni mletački žig (krilati lav)
Francesco Giaxa di Veneta Autorita Notario Pubblico lesso d'altra simile autenti-
cata esistente appresso il Signore Francesco Gazzari, fatto copiare sottoscritto e sigil-
lato«.
Drugi dio je s gotovo istom ovjerom, a treći dio nema ovjere i pisan je sasma
drukčijom rukom. (Za ove podatke zahvaljujem dru V. Foretiću, višem naučnom su-
radniku u Dubrovniku, koji je pokušao i datirati ovaj prijepis prvog dijela »Miraco-
lo...« u II pol. 17. ili u II pol. 18. stoljeća).
28
HAZ — Documenti ehe appartenevano alla famiglia Novak di Lešina dall'anno
1453 all'anno 1815 — Suvremeni naslov na omotu u kome se taj prijepis nalazi, glasi:
»Processo sul glorioso miracolo della Santa Croce in Lesina (a. 1510)«, a u naslovu tek-
sta toga spisa stoji: »Anno 1510 Processo sul Glorioso Miracolo della Santa Croce in
Lesina« — 9 stranica.
29
Na kraju prijepisa opisa toga »krvarenja« križa (1510) piše: A di 7 maržo 1776
Dol.
Jo D. Francesco Lucich copia la presente dell'altra copia, et attesto in conscienza non
auere preso alcun errore volontario in essa...
Adi 27 maggio 1781 Lešina S. Nicolo
Jo chierico Andrea Cicarelli ho copiato fedelmente il presente coll'ortografiato indotuttor
et e per tutto, come sta, a giace da un altra simile esistente appresso il m R Sig
Don Francesco Lucich Paroco di Verbosca con diligenza revisto, ed incontrato conti-
nente cancellature sulla colonna 27 e 28 della pagina prima, sulla colonna 11-della pa-
gma prima terzo, nella... 6 della pagina senza terzo per gli errori ocursi per lo... copi-
are in fede di ehe attesti...
(HAZ — Ostavština don Kuzme Vučetića VI).
30
Iz zbirke »Raccolta di varie memorie attinenti al Miracolo del SSmi Crocifissi
ehe si conserve nella Cattedralle di S. Stefano copiata dell'anno 1783 li 24 di febbra-
583
 I u Arhivu JAZU u Zagrebu pod sign. IV a 42 čuva se prijepis (copia) ovo-
ga istoga događaja iz 1510. na 12 strana. Ova je kopija učinjena svakako kra-
jem 18. st.32 a nije to »rukopis istog sadržaja iz 1548«.33
Ali, po našem mišljenju, ipak je najvredniji onaj prijepis toga rukopisa
koji je bio nekoć u posjedu Š. Ljubica, a danas se čuva u njegovoj ostavštini
u HAZ-u.
Naslov mu je izvana »Raccolta di varie memorie attineti al Miracolo del
SS. mo Crocifisso, ehe si conserva nella Cattedrale di Lesina«, a na početku
teksta piše »Sommario preso dalle Carte attinenti alla miracolosa Crocetta
della Chiesa Cattedrale di Lešina«, čiji tekst ide od 1. 21 do 37.34 Iza opisa
ovoga »čuda« (1. 21—24) svemu ovome su dodane ovjerovljene kopije dviju
povelja (1418, 1421), izvatka iz historije kardinala Pietra Bemba, te nekoliko
akata u vezi s vođenjem procesa oko ovoga »čudotvornoga« križa. Napose su
zanimljive izjave pojedinaca, a u prvom redu tzv. opširna »Narrazione di Pa-
olo Paladini« (6. II 1510).
Sve je te spise, koje je našao u arhivu hvarskih plemićkih porodica i dru-
gih obitelji kao i u arhivu stolne crkve, prepisao i ovjerovio 1760. g. Jakov
Boglić, tadašnji kancelar hvarske biskupske kurije, te ih je onda sravnio i na-
kon što se uvjerio da se slažu s originalima, potvrdio pečatom (L. S. E.). Za-
tim ih je 27. I 1761. Antonije Gazzari, kanonik-arhidakon u svojstvu general-
nog vikara umjesto Antonija Bečića, hvarsko-bračkog biskupa, također ovje-
rovio i posvjedočio da su ti prijepisi izvršeni od hvarskog biskupskog kance-
io...« Izvadak iz nje učinio je don Kuzma Vučetić u Komiži 11. XI 1899. g. (HAZ — Os-
tavština don Kuzme Vučetića V).
31 m
Tako iz 1818. god. »Estratta copia per cura di Cosmo Gamulin q Bartolo da
un'altra copia ehe si attrova Toriginale presso Capitan Pietro Coludrovich e questa
venne regolata dal Maestro Vitorio Sincich, ehe sua madre fu Scrivanich. Gelsa li 5
maržo 1879.« (HAZ — Ostavština don Kuzme Vučetića VI).
32
Naime pod navedenom signaturom (IV a 42) u Arhivu JAZU u Zagrebu stoji
prvo: »Copia. Adi 6 Febbraro in Lesina 1610«, a na str. 5.: »Adi... 1510...« Od str. 5. pi-
še: »... Febbrarii 1578 in Sacrario...« i završava sa »... nonagesimum 90«. Nakon toga
se kaže: »Adi 7 maržo 1776 Dol. D. Franco Lucich copia la presente dall'oltra copia co
attesto in conscienza non aveva preso alcun errore volontario in essa et con in oggi..«
Već to upućuje da bi prijepis mogao biti iz 1776. Ali po svemu je to prijepis prijepisa
Lučića — u najmanju ruku iz kraja 18. stoljeća.
33
Na omotnici ovoga prijepisa (rukom oko 50-tih godina 20. st.: S. A.) piše: »Prije-
pis opisa čuda, koje se dogodilo u Hvaru početkom 16. vijeka kad je navodno iz nekog
raspela potekla krv, iza opisa slijede navodi svjedoka pred duhovnim sudom u Hvaru
g. 1548. (nije 1548. već 1578. g. 5. A.). Svjedoci se slažu u tome da se čudo dogodilo u
kući nekog Tome Bevilaque, i da je odmah bio pozvan svećenik Matej Lukanić (ili asic-
-ani) i da su obojica tom zgodom htjeli zasnovati urotu protiv plemića. Godina čuda se
ne da ustanoviti, ali da se zbilo 6 februara« (S. A.). Drugom pak rukom (također 20.
st.) stavljeno je još i ovo: »Opis čuda na Hvaru 1548 — Iskazi svjedoka o čudu i dogovo-
ru o uroti protiv plemića«. U vezi s tim J. Stipišić smatra da je taj »rukopis istoga sa-
držaja iz 1548. pod signaturom IV a 42« (Stipišić, n. dj., 2).
34
HAZ — Ostavština Š. Ljubica VI — kut. 3, sv. 15 — Na koricama rukopisa (olov-
kom — 20. st.): 19 — Raccolta delle memorie antiche della Diocesi di Lešina, Comunita
di Cittavecchia e Scoglio di Torcola — unutar korica na tvrdom papiru piše pak tin-
tom: Raccolta di varie Memorie antiche attinenti alla Diocesi di Lešina — rukopis ima
166 listova.
584
lara Boglića, pravovaljani i vjerodostojni, stavivši isto tako svoj pečat (L. S.
E.), a tek onda se nakon njega potpisao i Franjo Gargurić Kasandrić kao bis-
35
kupski vicekancelar.
Kada sravnimo sve ove prijepise, onda nam izgleda da su originali ne-
stali i da je ipak najvažniji prijepis iz 1760, zapravo 1776 (kako to piše pri
dnu 1. 20), koji se nalazi u HAZ-u medu Ljubićevom ostavštinom. Svakako
svi ovi prijepisi36 zaslužuju da se još jedanput usporede i pomno prouče te
da im se da ono mjesto koje im po njihovoj vrijednosti pripada.
Naročito to vrijedi za onaj prijepis u Ljubićevoj ostavštini kao i za onaj
objavljen u »Bullettino«, koji oba imaju isti naslov. Ali se zato tu i tamo raz-
likuju u tekstu. Tako npr. na nekoliko mjesta ne donosi Vučetić u »Bulletti-
no« i ovjerovljenje nekih spisa od biskupskog kancelara Jakova Boglića nego
jednostavno preko toga prelazi na drugi tekst, u koji mu se uvukla povrh to-
ga i neka neznatna greška u izrazu.
I konačno Vučetićev tekst završava se sa: »annum nonagesimum«,37 dok
u prijepisu, koji je u Ljubićevoj ostavštini tekst ide dalje i nastavlja se »Jaco-
bus Boglich Curie Episcopalis Pharensis Cancellarius ex aliena sibi fidae ma-
nu, et documentis in Archivio hujus Cathedralis servatis exemplare fecit, col-
lationavit, et concordare invenit...«38
4.
U ovome pokretu Matija Ivanića isticali su se na protivnoj, tj. na plemić-
koj strani članovi porodice Hektorović i Paladini. Tako je Marin,39 otac Pet-
ra Hektorovića, bio poslanik hvarskih plemića, koji se u Veneciji žalio na na-
silje pučana.40
Kako je njegov sin Petar 1510, tj. kada je buknuo taj prevrat, imao 24 go-
dine,41 svakako je i on morao suosjećati sa svojim ocem i živo se zanimati za
njegovu borbenu aktivnost, usmjerenu na to da se pučani i njihov voda što
35
Po svemu izgleda da je iz ovoga prijepisa učinjen ponovno novi prijepis 1776. g.
kako je to upisano pri dnu l. 20, gdje je i onaj naslov »Raccolta di varie Memorie...«
Inače je pisar one napomene o godini na rubu toga lista kao i naslova isti.
36
Tako je i sam Ljubić prepisao u izvacima ovakav jedan »Sommario preso dalle
Carte attinenti alla miracolosa Crocetta della Chiesa Cattedrale di Lešina« iz »Estratti
da una Raccolta di varie fondazioni di Beneficij ecc. della Diocesi di Lešina copiati dal
Monsig. Vicario Politeo can. Penitentiae« (olovkom sa strane je Ljubić dodao: Dal Ge-
linić (Botteri) / (HAZ — Ostavština Š. Ljubica VI — kut. 3, sv. 15).
37
Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku XLVII—XLVIII, 1924 — 25 (na za-
dnjem listu korica).
38
HAZ - Ostavština S. Ljubica VI - kut. 3, sv. 15 - Raccolta..., 1. 37'.
39
U jednom spisu od 28. I 1518 (prepisanom od don Kuzme Vučetića) navodi se
kao »Emptor d. Petrus Hectoris q. d. Marini«, koji nešto kupuje (HAZ — Ostavština
don Kuzme Vučetića XXXIII), a u drugom od 14. VIII 1524. stoji: Jo Piero Hector qu-
ondam Marini...« (Naučna biblioteka u Zadru — Ms 273 — Documenti ehe si riferisco-
no al possesso patrimoniale della famiglia Paladini di Lešina cc. 194 — sec. XIV
— XVII). Ti podaci pokazuju da mu je otac već 1518. ili nešto prije mrtav.
«Sanudo, n. dj., 350.
41
r. 1487. — u. 1572. (Enciklopedija Jugoslavije 3, Zagreb 1958, 667).
585
 42
više okrive za razna zlodjela, jer su pučani pod vodstvom Matija Ivanića i
Jakova Blaškovića prvo u Starom Gradu napali i smrtno ranili nekoliko mla-
43
dih plemića. Zbog toga je i zanimljiv svaki izvorni podatak iz toga razdob-
lja o Hektorovićima, a napose o Petru. Tako se medu spisima porodice No-
vak nalaze razni rukopisi »della famiglia Hettoreo-Ettorovich di Cittavec-
chia«, koji idu od 1513. godine dalje.44
Kako je Petar Hektorović imao prisne veze sa stanovnicima Vrbanja,
odakle je potjecao i Matij Ivanić,45 te mu je čak Marija Milašić obrađivala vi-
nograd,46 bilo bi dobro da se s izvornom gradom nešto više osvijetle i ti nje-
govi posjedovni odnosi.47
Što se tiče Matija Lukanića, koji je isprva 1510. stupio na čelo urote pro-
tiv plemića, a onda je zbog onoga »čuda« promijenio svoje držanje i umro u
ludilu,48 postoji jedan dokument, iz koga se vidi da je Lukanić još 1504. imao
veze sa stanovnicima Vrbanja i Vrboske. Naime Nikola Starianić, župnik Vr-
banja, Svirča i Vrboske, kamo su se mnogi njegovi župljani preselili i lovili
sardele, oćutio se ugroženim u svojim pravima nad lukom i mjestom Vrbos-
kom i njegovim stanovnicima, koji su si mimo njegova znanja izabrali za ka-
pelana svećenika Grgura Žuvića, te je ovaj tako uzurpirao njegove funkcije.
No Vrbošćani su otišli do svećenika Matija Lukanića (Lucano), koji je pod-
nio biskupu jedan drugi privilegij i tako uspio da je Starianić kao župnik Vr-
banja bio sasma lišen Vrboske, podvrgnute dotada njegovoj župi, a kapelan
je dobio onda sva prava umjesto njega. Kada je zbog ove nepravde taj žup-
nik podnio apelaciju čak u Rim, sastao se zbog toga u biskupskoj palači
crkveni sud kome je predsjedao Nikola Šilović, hvarski vikar u prisutnosti
Marina Hektorovića i Marijana de Petrisa. Pošto su preslušali župnika Stari-
anića (6. XII 1504), donijeli su isti dan dosta neodređenu odluku.49 Poznato
42
Š. L j u b i ć ima nešto drugačije mišljenje (gl. Pjesme Petra Hektorovića i Ha-
nibala Lučića, Stari pisci hrvatski VI, Zagreb 1874, III).
43
Sanudo, n. d., 344.
44
HAZ — Documenti ehe appartenevano alla famiglia Novak di Lešina dall'anno
1513 all'anno 1803 I.
45
Novak, Hvar, 107.
46
Ujubić, Pjesme, XXII, XI; G. Novak, Dva kodicila testamentu Petra Hektoro-
vića, Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor IV, 1924, 123.
47
Poznato je da se i u Centru za znanstveni rad JAZU u Dubrovniku nalaze spisi
iz arhiva porodice Hektorović iz Staroga Grada, koji nijesu ni danas sasma proučeni.
O toj obitelji ima materijala i u Naučnoj biblioteci u Zadru — Ms 273 — Documenti
ehe si riferiscono al possesso patrimoniale della famiglia Paladini di Lešina cc. 194 —
sec. XIV-XVII — 14. VIII. 1524., 20. IV. 1525., 6. III, 1526. itd., te napose o Petru Hek-
toroviću i u Hvarskom arhivu (HAZ) l, 1. 89' (25. I. 1539), 265 (25. V. 1540), 746 (28. I.
1538), 9. V. 1544 (bez naznake lista) itd.
48
Novak, Hvar, 100-103.
49
HAZ — Ostavština δ. Ljubica VI — kut. 3, sv. 15 m— Exemplum desumptum ex ac-
tis Notariatus Defuncti Domini Petri Columbini Filii q Nicolai exixtentibus in Archi-
vio Cancellarie Mag. Communitatis Phare — Die 5 Decembris 1504, (Ljubićevom ru-
kom je ispisan cijeli ovaj akt). Sadržaj toga spisa od 1504, bez naznake dana i mjeseca,
prepričava i N. Duboković Nadalini u dva navrata, a služio se valjda, iako se to iz nje-
gove bilješke ne može sasma točno razabrati, s »Raccolta di varie fondazioni di benefi-
cii, monasteri, chiese, parrochie etc. — legati da Mgr Politeo«, koja su ranije bila u po-
586
je da su 6. VIII. 1514. g. u kneževoj palači u Hvaru pučani ubili Tomu, sina
Nikole Paladina, koji je svojevremeno bio soprakomit hvarske galije u bitka-
50
ma kod Negroponta, Skadra, Modone i drugdje. Taj Toma se često navodi
u ispravama iz 1506, 1507. i 1510, a 8. VIII 1514. je njegova udova Petronela
pred hvarskim knezom dala otvoriti muževu oporuku.51
Što se tiče onoga Pavla Paladina, koji je dao opširnu izjavu o događaju s
križem od 6. do 16. II 15IO,52 izgleda da je ubrzo nakon toga umro, jer je već
6. VII 1510. otvoren i čitan njegov testament.53
5.
To bi otprilike bili dokumenti koji se izravno ili neizravno odnose na po-
kret Matija Ivanića u periodu od 1510. do 1514. godine. No usporedno s time
ovi isti izvori potiču nas da postavimo nekoliko pitanja u vezi s njegovom lič-
nosti i prilikama, u kojima se taj pokret razvijao. Tako npr. gdje je Ivanićevo
stalno mjesto boravka bilo prije ove bune ili pokreta?
Istina, »vojvoda Janko«54 bio je iz Vrbanja,55 ali je poput stanovnika is-
toimene župe (pod koju su spadala sela Vrbanj, Svirče i Vrboska) stanovao u
Vrboskoj. Ondje je imao i kuću,56 te se poput ostalih doseljenika57uvelike ba-
vio ribolovom. Međutim ondje su posjedovali kuću i Blaškovići,58 koje su
mletačke vlasti 1512. g. zajedno s Ivanićem smatrale ne samo vodama i za-
četnicima ovih nemira nego i očitim buntovnicima.59
sjedu dra Botterija u Starom Gradu, a danas u arhivu dominikanaca (Duboković
Nadalini, Emancipacija, Prilozi povijesti otoka Hvara I, 60, 61, 69,bilj. 14; isti, n. dj.,
Zapisi o zavičaju I, 1970, 80-82, 93, bilj. 14).
50
HAZ — Ostavština Š. Ljubica VI — kut. 3, sv. 15 Raccolta..., l.27' (Copia — Leši-
ne presentata die 15 — Septembris 1514 — cum leteris magnifici domini Comitis Tra-
gurii); Novak, Hvar, l i l i bilj. 6.
51
Naučna biblioteka u Zadru — Ms 341 — Documenti delle famiglie Andreis, Cip-
pico, Fasaneo, Lodi e Lučio di Trau, Dominis di Arbe, Boccareo, Civalelli, Lantana di
Žara, Paladini di Lešina cc. 300-sec. XIV-XVII — 22. IV. 1506 (exemplum), 10. XI.
1507; Ms 291 — Documenti della famiglie Bortolazzi, Civalelli, Grimaldi, Grisogono
ecc. cc. 282 — sec. XV-XVIII-13. X. 1512, 8. VIII. 1514. (oporuka).
52
HAZ — Ostavština Š. Ljubica VI — kut. 3, sv. 15 — Raccolta... — Sommario pre-
so..., 1.31'— 33'.
53
Naučna biblioteka u Zadru — Ms 291 — Documenti... — 6. VII. 1510. (oporuka).
54
Pod tim nazivom se u povijesti i u narodnim pjesmama spominje glasoviti
ugarski (rumunjski) vojvoda i namjesnik Hunyadi Jänos (Rječnik hrvatskog ili
srpskog jezika IV, JAZU, Zagreb 1892 - 1897, 453), r. 1387-u. 1456. g. (Enciklopedija
Jugoslavije 4, Zagreb 1960, 305). V. također prilog N. Klaić u ovom zborniku.
55
Novak, Hvar, 107.
56
Sanudo, n. dj., 387. Čak se u spisu od 8. VI 1539. g. navode anonimni članovi
njegove porodice (»luanich«), koji su u vrboskom polju (in campo Verbosche) u mjes-
tu »Sesca« posjedovali neku zemlju (HAZ — Hvarski arhiv sv. l, 1. 82, 82' — 8. VI 1539)
57
Gl. HAZ — Ostavština S. Ljubica VI — kut. 3, sv. 15 — Exemplum... 5 Dec. 1504.
58
Valjda potomak ovoga Blaškovića bio je i ser Andrija Blašković, koji se na jed-
noj pergameni od 14. II 1558. navodi da pripada patronima crkve sv. Marije i da je
član bratovštine sv. Kristova tijela u istoimenoj crkvi (Arheološki muzej u Splitu — 48
g 19 — Dokumenti o Vrboskoj — pisano rukom Fr. Bulića — 14. II. 1558).
59
Sanudo, n. dj., 387.
587
 Zahvaljujući neumornim istraživanjima G. Novaka objelodanjena su
imena i prezimena svih Ivanićevih suučesnika u tome pokretu, prognanih sa
Hvara. Naime Novak se svojedobno poslužio u biskupskom arhivu u Hvaru
rukopisom, prepisanim »iz autentičnog originala, što se čuvao kod Vincenza
Leporini u Hvaru«.60
Mi smo pak u Vučetićevoj ostavštini pronašli popis tih pobunjenih puča-
na u prijepisu koji je učinio i opet klerik Andrija Ciccarelli 14. VIII 1781. u
Sv. Nikoli (Hvar) iz autentičnog prijepisa, koji je prepisao, sravnio i onda tek
ovjerovio pečatom javni notar dr Antonije Calafati (II pol. 18. st.). To je za-
pravo bio prijepis iz sličnog staroga prijepisa, koji se čuvao kod Vincenza Le-
porina pok. Nikole. Pored ovoga prijepisa u istoj je ostavštini pohranjen i
popis svih buntovnika od br. l do 65, koji je u prijepisu ovjerovljen 2.1 1818.
od viškoga notara Giacoma Sibischinija pok. Gianpaola.61
I dok G. Novak ima točno ispisane ove ličnosti zaključno s brojem 14,
od broja 15. dalje njegovi ispisi prezimena tu i tamo se ne slažu s onim popi-
som u Ciccarellijevu (C.) prijepisu.62 Tako kod G. Novaka63 stoji: Luka Polji-
čević, a u oba naša prijepisa (1781. i 1818) piše: Luča Bilichievich. U Novaka
je: Stefano Saniglia, a u oba naša prijepisa: Stefano Saveglia. U Novaka je.
Bogdan Bavac, a u C. prijepisu: Bogdan Baraz. U Novaka: Matija Ivanović,
kao spomenuti Bavac, u C. prijepisu: Mattio luanouich come d° Baraz. U No-
vaka: Nikola Začinić, a u C. prijepisu: Nicolo Zovinich ili Zauicich (1818). No-
vak: Juraj Harodić, a C.: Juraj Haracich ili 1818 (prijepis): Juraj Haradich. N.:
Petar Kiskarhić, C.: Pietro Chiskanich, a 1818: Pietro Chiscarellich. N.: Petar
Varzičić, C.: Pietro Varsicich ili 1818: Pietro Varzicich. N.: Marin Krapljere,
C.: Marin Crapliem, a prijepis iz 1818. ima kao i N.. Marin Crapliere. N.: Mi-
hajlo Kravanić, C.: Michael Cravarich, a 1818. također: Michael Cravanich.
N.: Luka Tousić, C.: Luča Tonsich, a 1818. kao i N. N.. Stjepan Mede, a C.:
Stefano Medo. N.: Andrija brat Samljije, C.: Andrea fratello di Saueglia, a
1818: Andrea fratello di Sauiglia. N. i 1818: Cvitan Zlatorgović a C.: Cuitan
Zlogargovich.64 ,
Dakle očito je bilo više voditelja65 ovog pokreta a medu njima su ipak bi-
li glavni Blaškovići i Matij Ivanić, čija je uloga u ovom ustanku nešto kasnije
(1512. i 1519) ipak bila najjače naglašena u mletačkim spisima jer se javno
60
Novak, Hvar, 107, bilj. 1.
61
HAZ — Ostavština don Kuzme Vučetića VI.
62
To gotovo isto vrijedi i za onaj rukopis koji se čuva u arhivu porodice Arneri
(danas u HAD) pod naslovom »Miracolo...«, jer su i tamo prezimena ispisana nešto
drugačije nego kod G. Novaka.
63
Hvar kroz stoljeća, 88, 89.
64
HAZ — Ostavština don Kuzme Vučetića VI.
65
To potvrđuje i Sanudo, koji donosi prijepis pisma Sebastiana Giustiniana. ge-
neralnog providura za Dalmaciju, pisanog na Hvaru 27. VIII 1512 (26. VIII: Stipišić, n.
dj., 6). U njemu on mletačku vladu obavještava da otokom Hvarom gospodare 3 — 4
poglavice, a u svome pismu od 4. IX 1512. naziva Ivana Zovinića jednim od glavnih po-
glavica ove pučke bune i začetnikom svih zala (Sanudo, n. dj., 380, 383). Inače Zovinić
je bio »pop«, koji je zauvijek prognan poput onih ostalih voda iz Dalmacije (Novak,
Hvar kroz stoljeća, 88).
588
od svih njih najotvorenije isticao većom i borbenijom djelatnošću. Zapravo
od Blaškovića, kako je iznio L. Dančević, uz Ivanića glavni voda pučana je
bio Jakov Blašković, koji se tako navodi u izvornom popisu, sačuvanom u
prijepisu rukopisa u biskupskom arhivu u Hvaru.66
No ipak, kako je to očito iz suvremenih i kasnijih izvora, općepriznati i
vrhovni voda bune ili pokreta bio je Matij Ivanić, koji se uz ribarstvo bavio i
pomorstvom67 te brodarstvom, gusarstvom i piraterijom.68
Njega mletačka vrhovna vlast smatra »glavnim kolovođom«69 i »prvim
vodom zlokobnog čina« (1511),70 »glavom i začetnikom svega zla« (1514,
1516), te »glavnim vodom bune« (1515/6) ili »zločinačkim glavnim vodom
bune« (1516) ili pak »glavom i začetnikom svih nemira« (1573).71 Inače samo
ime Matij72 na otoku Hvaru je u to doba a i kasnije bilo dosta često. Tako u
»Sommario preso dalle Carte attinenti alla miracolosa Crocetta della Chiesa
Cattedrale di Lešina« onaj se Lukanić (Lucani) također naziva »Matteo«, ali
ipak pretežno »Mattio«73 U pergameni od 11. II 1558. spominje se u Hvaru
prisutan i ser Ivan pok. ser Matija Bratića, a u drugoj od 24. VI iste godine
kanonik Matija Lucano.74 Iste godine medu stanovnicima Vrboske nailazimo
na Matiju Breškovića, Nikolu Vlasnica pok. Matije, Luku sina onoga pok.
Matije Bratića,75 a u oporuci Petra Hektorovića od 18. II 1559. citira se nje-
gov znanac »Matcho« Stipetić iz Vrbanja.76
Inače samoga Ivanića Sanudo ispisuje pod nazivom »Mathio« ili »Ma-
tio« (1510, 1512) ili čak »Mathio Ivanich« (1512),77 dok u onim dokumentima
koje je pronašao G. Novak u Veneciji, također piše: »Mathio Ivanich« (1514)
ili »Matio luanich« (1516, 1519) ili »Matio iuanich« (1516), ili »Matthio lua-
nich« (1573).78
Koliko je godina imao Matij Ivanić kada je digao onaj prevrat na Hvaru,
postoje i danas razna i neujednačena mišljenja. Tako N. Duboković Nadalini
smatra da se Matij javlja još 1465. g. pod imenom »Matul« i da je 1468. dobio
dozvolu za gradnju kuće u Vrboskoj.79 G. Novak drži da je Matijev sin Ivan
66
Dančević, Pokreti pučana, 143 i bilj. 56.
67
Duboković Nadalini, Emancipacija, Zapisi o zavičaju II, 77.
68
Sanudo, n. dj., Arhiv ... VI 386.
69
Isto, 385.
70
Novak, Hvar kroz stoljeća, 87.
71
Novak, Nepoznati dokumenti, 398, 400, 404, 402, 405, 406, 424.
72
Tako se i jedan od voda ovoga pokreta pučana pored Ivanića zvao Matij Ivano-
vić, koji je također zauvijek prognan s otoka Hvara (Novak, Hvar kroz stoljeća, 88).
73
HAZ - Ostavština S. Ljubica VI - kut. 3, sv. 15 - Raccolta... 1.21', 23, 30, 31,
33. 74
Arheološki muzej u Splitu — 48 g 19 — Dokumenti o Vrboskoj. Ovaj kanonik
Matij »Luchanus« se još kao svećenik spominje 1529. i 1539. g. u svojstvu javnog nota-
ra (NAZ — Hvarski arhiv l, 1. 965). U istim spisima Hvarskog arhiva pod 12.1 1578. citi-
ran je i »Ser Nicolaus Lucanich ser Joannis de Verbosca« (HAZ — Hvarski arhiv sv. 2).
15
Duboković Nadalini, n. dj., Zapisi o zavičaju II, 94. bilj. 18.
76
Ljubić, Pjesme XXII.
77
Sanudo, n. dj., 350, 352, 389, 387.
78
Novak, Nepoznati dokumenti, 398-400, 402, 405, 404, 409-411, 406, 424.
79
N. D u b o k o v i ć N a d a l i n i , Crkva-tvrdava u Vrboskoj, Zapisi o zavičaju II, 49,
589
1573. g. imao »oko 70 godina«.80 L. Dančević, koji je dobro proučio oba ova
izlaganja, upozorio je da se glede Matula »može postaviti pitanje ne radi li se
tu o ocu Matija Ivanića, vode ustanka«. Njemu se ne čini »vjerovatno da je
M. I. dizao ustanak u dubokoj starosti od oko 70 godina života«. Komentira-
jući navod G. Novaka pretpostavlja da se Ivan Ivanić rodio »oko 1503, što bi
govorilo da M. I. nije mogao biti u odmaklim godinama« i Dančeviću »bi od-
govaralo da je na početku ustanka 1510. mogao biti u 50-im godinama živo-
ta«, te dodaje da je potrebno »dalje istaživanje ovih podataka«.81
Po našem miljenju ovaj Matul82 bio je djed Matija Ivanića, koji je, kako
je to poznato iz naših prošlih starih a i današnjih običaja, i dobio ime po nje-
mu. Tako je npr. poznato da se i djed našega čuvenoga slikara, rodom Zadra-
nina, Andrije Meldole (Medulić) nazivao »Andriolus«, tj. Andriol ili Andriul
(živio u II pol. 15. st.) i da je upravo po njemu baštinio svoje ime njegov
unuk.83 Inače takvih primjera i prije i kasnije ima u nas čitav niz.
Znači Matul84 bio je djed, a njegov sin se zvao Ivan, kako je to poznato iz
jednog izvornog izgubljenog podatka u obliku pisma koji se čuvao u neka-
dašnjoj biblioteci zadarske velike gimnazije.85 Pored toga se i iz genealoškog
stabla ili rodoslovlja obitelji Ivanić (Ivaneo) iz 18. st. (sačuvanog u arhivu
obitelji Kasandrić u Hvaru), koje je nedavno objelodanio I. Kasandrić, vidi
da se djed čuvenog vode hvarskog pokreta zvao također »Matij«, čiji je sin
bio ipak Ivan, tj. Matijev otac.86
U već toliko puta spomenutim izvornim podacima, koje je pronašao G.
Novak, navodi se 1519. g. anonimna supruga Matija Ivanića, te njihov sin
kao i njezin također anonimni brat. God. 1516. govori se u tim izvorima i o
Matijevu bratu Nikoli,87 a tek 1552. o Matijevu sinu Ivanu.88 God 1558. medu
80
Novak, Nepoznati dokumenti, 398.
81
Dančević, Pomorske operacije, 58, bilj. 15.
82
Od osnove imena Matul (ili Matula?) izvedeno je i prezime Matulić (Rječnik
hrvatskoga ili srpskoga jezika VI, JAZU, Zagreb 1904- 1910, 535; Gl. i P. S k o k , Eti-
mologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika II, Zagreb 1972, 388), upravo onako
kao i Ivanić prezime po ocu Ivanu od 13. st. dalje (Rječnik JAZU IV, Zagreb 1892 — 7,
101). Međutim u Matici rođenih iz Vrbanja, odakle je Matij Ivanić, pod 30. VI 1606. na-
ilazimo na »Joannem filium Luče M a t u l o f (S. A.) et eius uxoris D. Magdalene...«
(HAZ - Vrbanj - Matica rođenih - 3. VIII 1599-30. VIII 1665 - Inv. br. 1443, 1. 5').
To očito dokazuje da se Ivanov djed zvao »Matul«, po kome je imenu otac mu Luka i
dobio prezime »Matulov«.
83
S. A n t o l j a k . Novi podaci o slikarima Markantoniju i Andriji Zadranima
(Tko je bio zadarski slikar Markantonije de Meldula?), Peristil 2, 1957, 181-192.
84
L. Dančević piše da su Ivanićevi suvremenici »za ime Matij i Matija više upot-
rebljavali izraz »Matul« (Dančević, Pokreti pučana na našem primorju, 128).
85
»... Lettere de'Capi del Consiglio di X contro Zuanne q. m. Mattio Ivanich et
altri...« (Brunelli, n. dj. 45).
86
I. Kasandrić, Obitelj Ivanić (Ivaneo) iz Hvara, Mogućnosti XXIII/1 (sije-
čanj), 1976, 117, 125.
87
Ser Nikola Ivanić imao je sina Ivana, koji čak 1539. (svibanj) piše jednu oporu-
ku i 6 mjeseci kasnije prisustvuje u Grabju sačinjenju nekog testamenta (HAZ — Hvar-
ski arhiv 1). Ovaj je Ivan bio i notar u Hvaru, a imao je svoju kuću u Vrboskoj, gdje je
živio i djelovao (Kasandrić, n. dj., 122).
88
G. Novak, Nepoznati dokumenti, 409, 410, 405, 406, 419.
590
članovima bratovštine sv. Marije u Vrboskoj imenuje se don Ivan Ivanić s
braćom Nikolom, Marinom i Bartolom.89 U onoj pergameni od 11. II 1558.
nalazi se citiran: D. Joannes luanich kao prokurator crkve sv. Marije »ville
Verbosche«, te onda 14. II iste godine u drugoj pergameni.90 God. 1572. saz-
naje se iz izvora da je upravo taj Ivan Ivanić osuđen, a 1573. je konačno i od-
stranjen sa Hvara, jer se mletačka vlast bojala da bi on mogao izazvati u gra-
du Hvaru onakvu istu situaciju kao i njegov otac 1511. godine. No zato je u
odsutnosti svoga oca Ivana u Hvaru djelovao njegov mladi sin (figliolo) Mar-
kantonije,91 koji je također izazivao nemir u gradu i vlast se spremala da i
njega poput oca mu odstrani s otoka.92
Prema izvornom podatku, koji se, kako smo već prije naveli, čuvao u
srušenoj zgradi, gdje je bila biblioteka velike gimnazije u Zadru, može se s
velikom sigurnošću zaključiti da se Matijeva supruga zvala Katarina Ivanić,
koja 1517. opunomoćuje pod punim imenom i prezimenom svoga djevera
(suo cognato)93 Nikolu glede neke stvari.94 Taj bi Nikola — po našem mišlje-
nju — bio onaj Matijev brat. Ovakvim zaključivanjem, koje potvrđuju i suv-
remeni izvori, dobili smo mnogo točniju genealošku sliku porodice Ivanić od
djeda pa do njegovih prapraunuka.95
Iako sada ima već priličan broj dokumenata koji se odnose na ličnost
Matija Ivanića i pokret pučana pod njegovim vodstvom, postoji i niz proble-
ma koji zadiru u to razdoblje, a napose glede Matija. Tako mi ne znamo je li
još prije 1510. g. Ivanić bio usko povezan s Bevilaquom i Lukanićem, koji su
potajno spremali urotu protiv plemića. Kada je poslije iznenadne Lukaniće-
89
90
Duboković Nadalini, Emancipacija, Zapisi o zavičaju II, 94, bilj. 18.
Arheološki muzej u Splitu — 48 g 19 — Dokumenti o Vrboskoj.
91
Markantonije Ivanić rođen je 1551. g., a bio je oženjen Marijetom Peribonio,
koja mu je donijela u miraz zemlju na otoku Visu i zemljište u uvali Milni kod Hvara.
Njegovi sinovi su bili: arhiđakon Gabriel, Alviz i Jerolim (Kasandrić, Obitelj Ivanić,
119—122, 125). Markantonije »luanich« se ne navodi samo u mletačkim spisima
(1573), koje je štampao G. Novak (Nepoznati dokumenti..., 428, 429), nego i u spisima
Hvarskog arhiva g. 1572, 1573. i 1578 (HAZ — Hvarski arhiv 2- 1. VI 1572, 29. XI 1573. i
7.1 1578). God. 1587 (5. V) Markantonije je već s prezimenom »Ivaneo«, a tako se javlja
i 27. VI 1588. 26. II 1600. u jednom spisu je upisan dr Jeronim »Ivaneo« kao poslanik
hvarske komune. (S. L j u b i ć , Statuta communitatis Lesinae, MHJSM pars I, vol. III,
Zagreb 1882-3, 299, 301, 304). God. 1636. pak duždevom dukalom postali su braća Pe-
tar i Jeronim »Ivanić« plemići i članovi plemićkog vijeća (Novak, Hvar, 123), čiji se kao
izaslanik spominje u Hvaru jedan od potomaka ove porodice 28. VI 1668. (HAZ — Os-
tavština S. Ljubica VI — kut. 3, sv. 15 — Raccolta..., 127'). Kada se sredinom 17. st.
Markantonije Ivanić, sin Jerolima, oženio Orsolom Fasaneo, od toga vremena je nje-
gova obitelj nosila prezime: Ivaneo-Fasaneo (Kasandrić, n. dj. 123). 15. IV. 1755. i 7. VI.
1756. se čak u spisima javlja Gabriel »luaneo Fasani« (HAZ — Obiteljski arhiv hvarske
porodice Kasandrić l, 1. 52', 65). Zadnji pak potomak obitelji Ivaneo-Fasani bila je Ce-
cilia, kći Jerolima, koja 1774. pravi oporuku (Kasandrić, n. dj. 124).
92
G. Novak. Nepoznati dokumenti, 422-425, 429.
93
cognato = il fratello del marito, djever... (A. della Bella, Dizionario italiano-la-
tino-illirico I, Dubrovnik 1785, 215).
94
Brunelli, n. dj. 45.
95
Čak 28. X 1581. na Visu se javlja »Andrea Ivanich« (HAZ — Ostavština don Kuz-
me Vučetića XXXVIII), za koga zasada ne znamo u kakvoj je bio vezi sa hvarskom po-
rodicom Ivanića. Gl. i genealoško stablo, koje je objelodanio I. Kasandrić (n. dj., 125).
591
 ve smrti Matij javno digao bunu (je li to buna, ustanak, pokret ili »pučki pre-
vrat« :9Ć S.A.), da li je — pitamo se — Ivanić bio u vezi s preostalim vodom pu-
čana u gradu Hvaru Tomom Bevilaquom, koji je već početkom prosinca
1510. također na tajanstven način umro. Isto tako ne znamo ni koji je bio
Ivanićev krajnji politički cilj i da li ga je pokušao i htio ostvariti (ukoliko ga
je imao) i uz čiju pomoć, podršku i odobrenje (da li u jednom periodu: Vene-
cije). Nadalje da li je imao neko vrhovno upravno tijelo, kome je stajao na
čelu sam ili s nekim svojim drugovima i kakvo je bilo vojno uređenje i vojna
disciplina medu njegovim ustanicima na kopnu i na moru. Uz ova pitanja na-
meće se samo od sebe i to da mi također ne znamo što se dalje nakon 1519.
dogodilo s njime i kako i gdje je svršio. Svakako bi se moglo ustvrditi da je
umro u progonstvu — izvan svoje rodne grude-otoka Hvara. U vezi s tim je i
onaj izvorni spis od 7. VIII 1519, gdje se u zapisniku tadašnjeg Ilirskog zavo-
da (kongregacije) u Rimu (danas zavod sv. Jeronima) navodi Matij Ivanić
kao član uprave te kongregacije. Iznoseći ovaj arhivski podatak iz navedenog
rada L. Jelića, L. Dančević kaže da je to, koliko je poznato, posljednja vijest
o Matiju Ivaniću i »nije isključeno da bi mu u Rimu mogao biti i grob«.97 Na-
ime 7. VIII 1519. medu bratimima zavoda sv. Jeronima »Illiricorum« pored
nekoliko ličnosti, koje se sve nazivaju »Ilirici«, navodi se uz Petra »Nauari-
nusa« i Georgiusa »Zoppa« i »Mattheus luanich«, a onda iza njega »Paulus
Smogliar« i »magister Thomas pannorum tonsor«. No već 1. VI 1522. više se
ne javlja Matij Ivanić,98 ali se zato imenuju i dalje »Petrus Nauarinus« i »Pa-
ulus Smuglier«.99
Zanimljivo je da se i 5. VIII 1484. g. u istim spisima ilirskog zavoda sv.
Jeronima navodi »Johannes faber de Iwanich«, a 17. V 1490. »Thomas natus
Blasii de Iwanich dioc. Zagreb.«,100 što očito znači da su obojica iz Ivanić-
-Grada kraj Zagreba i da nemaju nikakve veze s Matijem Ivanićem.
Iz svega ovoga mogli bismo zaključiti da je Matij Ivanić1 mogao uistinu neko
vrijeme boraviti u Rimu, kamo je stigao iz južne Italije, Naime on je sa svo-
jim bratom Nikolom na jednoj lađi iz Apulije doplovio u I polovici srpnja
1519. u Anconu ili Ravenu, kako je izjavila Matijeva supruga, a tako su i dru-
gi govorili.101 Ta su dva grada pripadala Papinskoj državi i tada je bio papa
96
O tome nazivu gl. i A. Gabelić, Valorizacija pučkog ustanka u našoj prošlosti
(Nedjeljna Slobodna Dalmacija, 15. II. 1976, 6).
97
Dančević, Pokreti pučana, 158.
98
Matej Ivanić se — po Račkome — zvao 1717. g. i skradinski biskup (Fr. Rački,
Iztraživanja u pismarah i knjižnicah dalmatinskih, RadJAZUXXVl, 1874, 174), stoje
ipak diskutabilno. Naime on se u spisima od 16. V 1716. i 14. VI 1717. naziva Matej Jo-
annicius, rodom iz Splita, gdje je bio arhiđakon, koga je splitski nadbiskup početkom
rujna 1717. konsekrirao za skradinskog biskupa (D. F a r l a t i , Illyricum Sacrum IV,
Venecija 1769, 32, 33).
99
I. Crnčić, Prilozi k razpravi: Imena Slovjenin i Ilir u našem gostinjcu u Rimu
poslije 1453. god., Starine JAZUXVIII, 1886, 66, 68; L. Jelić, L'Istituto croato a Ro-
ma, Zadar 1902, 129.
100
I. Crnčić, Nekoliko Južnih Sloviena zapisanih od 1478 do 1520 godine u brat-
štini sv. Duha u Rimu, Starine JAZU XV, 1883, 171.
101
Novak, Nepoznati dokumenti, 109.
592
Leo X(1513 — 1521) iz porodice Medici.102 Odande je svakako mogao doći u
papinski Rim, gdje je živio u punoj sigurnosti, a stanovao je kao bratim neko
vrijeme u »ilirskom« gostinjcu sv. Jeronima, jer je imao na to pravo kao
»Ilir«.
Je li ondje ostao do smrti, tj. je li umro prije 1522. g.103 ili je otišao opet
u južnu Italiju, to ostaju zasad samo nagađanja, dok se ne pronađu i ostali
spisi koji se tiču njegove ličnosti i toga prevrata.
6.
Pored ovakvih brojnih nejasnoća glede Ivanića i njegova pokreta zanim-
ljivo je područje proučavanja i »krvarenje« tzv. »čudotvornog« raspela
(15IO),104 o kojemu događaju postoje brojni prijepisi, koje su čuvale pojedine
plemićke porodice i pojedinci na Hvaru i izvan otoka.
Svakako je ovdje za nas važno, prvo ovakve vrste koliko nam je poznato
iz spisa, u našim krajevima, vještačenje da li je raspelo uistinu prokrvarilo ili
se uslijed vlage (vlažnoga vremena) rastopila na njemu boja te je izgledalo
da je krv, kako je to tvrdio stari otac admirala Nikole Belvilaque, u čijoj se
kući i zbio taj događaj. Kada je ovamo pozvan kanonik Matij Lukanić, stari
prijatelj ove porodice, on je stavio to raspelo pod svoje svećeničke haljine i
ponio ga svojoj kući u društvu članova porodice Bevilaque. Ondje je pozvani
slikar (pittore, depentor) Stjepan Vitaljić, koji je bio ekspert u svome zvanju
(professione), nakon pažljivog ispitivanja ustvrdio da je to nesumnjivo
krv.105
Posljedice ovoga njegovoga vještačenja su nam i suviše dobro poznate i
nećemo govoriti kako je onda taj križ dospio u hvarsku katedralu. U vezi s
ovim događajem nije naodmet napomenuti da se u jednoj hvarskoj crkvi
22. VI. 1585. ponovio slučaj s »čudotvornim« križem, koji je sada samo pro-
106
suzio.
Još zanimljivija se pojava suzenja križa zbila u Vrboskoj 1610. g. — i to
po danoj izjavi 8. XII 1645. još živih očevidaca, u čijoj je kući to raspelo bilo
(Petrus Ordinanović, star 73 godine i njegova kći Katarina, stara 45 godina).
Pošto su se župnik Giorgio Fabrio (on je također 8. XII 1645. dao sličnu izja-
vu) i otac (padre) Dionizije uvjerili da križ suzi, Fabrio je te suze upio pamu-
kom i zatim stavio u bočicu. Konačno sve je to stavljeno u tabernakul iznad
oltara sv. Spasitelja u crkvi sv. Marije.107
102
F. X. Seppelt, Papstgeschichte von den Anfängen bis zur Gegenwart, Mün-
chen 1949, 215, 204.
103
U izvornom arhivskom podatku (bez datuma), koji se nekoć nalazio u bibliote-
ci nekadašnje zadarske velike gimnazije, navodi se »... Zuanne q. m. Mattio Iva-
nich...« (Brunelli, n. dj., 45), što upućuje da je Matij Ivanić već mrtav. No koje je to
godine bilo, ne zna se dok se ne pronađe taj zasada izgubljeni spis.
104
Ovaj događaj ukratko opisuje i Farlati, koji kaže da je tada bio hvarski biskup
franjevac Patritius (Farlati, n. dj., 267, 270).
105
HAZ — Ostavština S. Ljubica VI — kut. 3, sv. 15 — Raccolta... l, 22, 22', 30.
106
HAZ — Ostavština don Kuzme Vučetića VI.
107
HAZ — Ostavština S. Ljubica VI — kut. 3, sv. 15 — Raccolta... 89, 90 (prijepis).
593
 U prijepisu vizitacije Petra Morarija,108 kasnije koparskoga (justinopoli-
tani) biskupa, obavljene 15. VI 1627. u Vrboskoj, opisan je u navedenoj crkvi
oltar, na kome je u ormaru taj križ, za koji se priča da je 11. IV 1614. prosu-
zio i suze se čuvaju u maloj bočici (ampula) s pamukom, u kojem su te suze
(ampula cum bombace, in qua dicitur idesse lacrymas).109
Ako sada usporedimo oba ova slučaja suzenja križa u Vrboskoj, onda će-
mo zapaziti da je to jedan te isti križ, jer se i 1627. i 1645. nalazi na istom
mjestu u tamošnjoj crkvi, ali se zato ne slažu i vremenski podaci, kada je toč-
no i u kojoj godini prosuzio.
Ovaj slučaj nas navodi da upozorimo kako su upravo 19. IV 1638. g. u Ri-
jeci isusovci uz dozvolu tamošnje komune prenijeli »čudotvorni križ«, što-
van još od 1291. g. iz stare crkve sv. Vida, koja se imala srušiti, u crkvu sv.
Roka, gdje je ostao do izgradnje nove crkve. Kada je konačno dogotovljena
nova crkva sv. Vida od 15. VI1659. g. na oltaru stoji taj križ, za koji se navodi
u jednom spisu da su još 1509. Mlečani jednu bočicu (una impoleta) krvi ču-
dotvornoga križa iz crkve sv. Vida odnijeli (ovaj inventar odnesenih stvari,
gdje se citira i ta bočica, čuva se u mletačkom arhivu).110
Kako vidimo krvarenje i suzenje križa ili raspela i u 16. i u 17. st., a i pri-
je, imalo je određenu svrhu, a koji su sve to bili razlozi, mi ovdje nećemo ula-
ziti, nego prepuštamo drugima da se tim slučajevima, na koje smo upozorili,
malo potanje pozabave.
I na kraju u nizu mnogih važnih i značajnih stvari, koje su usko poveza-
ne s Ivanićevim pokretom i njegovim posljedicama, te stalnim pod pepelom
tinjalim sukobima 111 i nemirima, koji su svaki čas prijetili da izbiju na javu
— na užas hvarskih vlastodržaca i plemića — ne smije se mimoići ni dugogo-
dišnja beskompromisna borba Ivana Ivanića, Matijeva sina,112 koji je upravo
108
Ovaj je vikar, kada je 21. XII 1621. obišao i prkvu sv. Marije u Zaradu, našao iz-
nad njenih vratiju napisano ovo:
»Bratio ma činimo — dobra chojagodi
Čin uvrime imamo — danas Bog slobodi«! a iznad slike (lika = imagine):
»Po milosti ove slavne — hvarski pukje oslobojen
od cusine jadne = kad ov tempel bi sagrajen«
(HAZ — Ostavština Š. Ljubica VI — kut. 3, sv. 15 — Raccolta Gelinich,
166 j — sve gore navedeno pisano rukom Š. Ljubica).
109
HAZ — Ostavština don Kuzme Vučetića VI — Memoria del Miracoloso Croci-
fisso di Verboscha ehe sparse lagrime dagli occhi li 11 aprile 1614. Copia tratta da un
co do r n
altra simile esibita a me Andrea Ciccarelli Chierico dal M R Sig D Francesco Lu-
cich Paroco demiVerboschani
l'anno 1781... li 27 Maggio Lesina — Exemplum scriptum ex
Visitationis R D Petri Morari Vicarii Apostolici...
110
G. Kobler, Memorie per la storia della liburnica cittä di Fiume I, Rijeka
1896, 108, 140, 138, III, 72. Gl. i Sanudo, n. dj., 322, 324.
111
Tako je 1528. izbio sukob između članova plemićke porodice Grifico i pučana
braće Dompavlović, pri čemu je došlo i do krvavih obračuna. Zbog toga je tamošnji
hvarski knez proveo istragu i preslušao brojne svjedoke i te iste godine donio presu-
du. U tom istom gradu Hvaru je ser Jeronim Vidal smatran vodom raskola (sekte), ko-
ji je potpirivao u tom istom gradu nerede i pobune (Gl. HAZ — Ostavština don Kuzme
Vučetića — XXVIII — Processi misti).
112
Ivan je imao 4 sina: već spomenutog Markantonija, te Jerolima (pučkog proku-
ratora), Alvisa (svećenika) i Petra (Kasandrić, Obitelj Ivanić, 125).
594
u II polovici 1573. doveo Hvar u slično stanje kao i otac mu 1511. godine.113
Te je godine (1573) u Gornjoj Hrvatskoj sa središtem u Hrvatskom zagorju
početkom 1573. došao do vrhunca tzv. seljački rat ili seljačka buna pod vod-
stvom Ivanićeva istoimenjaka Matije Gupca, koji je uz još dvojicu bio optu-
žen da je glavni voda i poticatelj svega. Tada je Gubec platio ovu bunu groz-
nom smrću,114 a Matij Ivanić je umro prirodnom smrću — doduše izvan
svoga rodnoga kraja.
Sve ovo što smo iznijeli samo su fragmenti kojima smo htjeli upozoriti
kako se da još puno reći i napisati o ovom dugotrajnom Ivanićevu pokretu i
njegovu odjeku duž jadranske obale, ali za to treba i mnogo strpljivog i
upornog istraživačkog rada po arhivima i bibliotekama115 — i pozitivni rezul-
tati neće izostati!
RESEARCH WORK ON THE COMMONERS' REVOLT IN HVAR AND
SOME NEWLY ARISEN QUESTIONS RELATING TO IT
Summary
Antoljak first gives a list of historians who have written of the revolt on
the basis of archival data and points out that S. Ljubić and G. Novak have
collected the largest body of source material. To prove this he lists the docu-
ments Ljubić copied from the State Archives in Venice (Ljubić's manu-
scripts are housed in the Historical Archives in Zadar) and briefly qoutes se-
veral documents dating back to 1510 and 1511. He also lists documents on
the revolt that were formerly housed in the library of the Zadar Grammar
School that was destroyed in a bombardment during the Second World
War.
113
Novak, Hvar kroz stoljeća, 99- 102.
114
S. A n t o l j a k , Nekoliko marginalnih opaski o seljačkoj buni 1573. godine, Ra-
dovi Instituta za hrvatsku povijest 5, 1973, 93-111.
115
U vezi s tim trebalo bi utvrditi: a) koje još domaće i strane arhive i biblioteke
valja proučiti i tek onda onamo uputiti naučne radnike i stručnjake da prikupe izvor-
nu gradu o toj buni ili ustanku ili pokretu. U žarište ovih istraživanja svakako spadaju:
arhivi i biblioteke u Rimu i Veneciji, gdje bi napose u gradu sv. Marka — trebalo po-
mno potražiti izvore, tj. izvještaje kojima se služio Marin Sanudo za svoje »Diarii«
(1469— 1533). Ovima istraživanjima se pridružuje i rad u arhivu u Madridu (ili/i Barce-
loni), te svakako i u Centralnom državnom arhivu u Carigradu. Ne smije se zaboraviti
ni arhiv u Banju kao i po ostalim južnoitalskim mjestima, a tako i arhive u Anconi i
Ravenni itd. b) Kada se sva takva građa sakupi, onda bi se tek mogli s kritičkim apara-
tom objelodaniti izvori o Ivanićevu ustanku kao i o onima pokretima ili bunama duž
jadranske obale, c) Usporedo s takvim objelodanjivanjem mogla bi se onda — na os-
novi cjelokupnoga sakupljenog izvornog materijala — i štampati jedna velika i solidna
monografija o buni pučana na Hvaru i o njezinu vodi Matiju Ivaniću.
595
 He further describes a special kind of source material on the revolt; the
collection of documents on the »Miracle of the Cross«, that »started blee-
ding« in Hvar (Historical Archives in Zadar and Dubrovnik, the Archives of
the Yugoslav Academy of Sciences and Arts and the University Library in Za-
greb). He considers the role of the leaders of the commoners' revolt, and
Supplements his Statements with source material. He particularly dwells on
the personality of Matija Ivanić, and then supplies data on his grandfather,
Matul, and his son, Ivan, Matija's father Matija's wife, Katarina, their gran-
dchildren, greatgrandchildren and great-great-grandchildren.
He raises several questions in connection with »the main leader« of the
revolt and deals at lenght with his journey to Rome and the place and time NEKOLIKO MARGINALNIH OPASKI O SELJAČKOJ
of his death. BUNI 1573. GODINE
Antoljak also describes the »bleeding« of the so-called miraculous cross
and several other »miracles« in which the cross »wept«. i.
Concluding his paper the author suggests that research work should be
undertaken in archives and libraries both at home and abroad in order to Poznato je da su u Gornjoj Hrvatskoj (iznad Gvozda) sve bune seljaka,
gather und publish source material, which could also be used äs the basis uperene protiv njihovih crkvenih i svjetovnih feudalnih gospodara od 14.
for a well researched monograph on the commoners' revolt and on their le- stoljeća pa do 1848. godine, nastajale obično na malom teritoriju i rijetko
gendary leader, Matija Ivanić. prelazile njegove granice. Tako su upravo mali i najmanji teritoriji bili prava
pozornica seljačkog rata.
Utvrđeno je i to da i seljaci u Njemačkoj, kada se bune, žele da se s nji-
ma postupi kako to propisuje tradicija, tj. po njihovim starim običajima, sta-
tutima i pravima; oni žele zadržati svoje »slobode i davne pravice«.1 Seljaci
pak u Hrvatskom zagorju 1572/3. g. išli su još dalje od svojih njemačkih dru-
gova-supatnika u 16. st., tj. oni su »za staru pravdu«,2 ali imaju i geslo »dolje
s gospodom«,3 a krajnji im je cilj bio, kako se to vidi iz sudskih akata okriv-
ljenih voda, osnivanje neke carske ustanove4 u Zagrebu, koja bi ubirala sa-

1
J. K u l i s c h e r , Opća ekonomska povijest srednjega i novoga vijeka I, Zagreb
1957, 158, 159.
2
To potvrđuje pismo J. J. Thurna kranjskim zemaljskim staležima od 9. 3. 1573.
U njemu se kaže da su mu buntovni seljaci iz 19 dvoraca uputili pismo u kojem uz os-
talo pišu da se nisu podigli protiv svoje zemaljske gospode nego traže da ih se ostavi u
njihovoj staroj pravdi (Fr. Rački, Grada za poviest hrvatsko-slovenske seljačke bune
god. 1573., Starine JAZUVll, Zagreb 1875, 202).
3
Tj. likvidiranje feudalaca.
4
Grafenauer isprva prevodi »ein Khayserliche stell« sa »carsko namesništvo«
(B. G r a f e n a u e r , Stara i nova vprašanja ob hrvatsko-slovenskom kmečkem uporu
1573. Zgodovinski časopis IX/1 —4, Ljubljana 1955, 184), a onda, 13 godina kasnije, sa
»seljačko carsko namjesništvo« (Enciklopedija Jugoslavije 7, Zagreb 1968, 179). Brom-
lej je pak preveo »Kaysserliche Stell(e)« s »mesto«, »dolžnost«, a i »tron, t. j. prestol«,
tvrdeći da se riječ »Stell(e)« ne pojavljuje uopće u značenju »namestničtvo« (J. V.
Bromlej, Krestjanskoe vosstanie 1573. g. v Horvatii, Institut Slavjanovedenie A SSSR,
Moskva 1959, 248; Gl. i J. A d a m č e k , Seljačka buna 1573, Zagreb 1968, 114). Međutim,
B. Grafenauer pobija Bromleja poradi značenja ove riječi i ostaje pri izrazu »carsko
namesništvo«, a ujedno odbacuje i izraz prijevoda »vlada« (Kmečki upori na Sloven-
skom, Ljubljana 1962, 222). Za isti izraz »carsko namesništvo« opredjeljuje se i J. Si -
đak (Enciklopedija Jugoslavije 7, 180), dok se J. Adamček zadovoljava izrazima »car-
ska oblast« ili »seljačka vlada« (J. Adamček, Seljačka buna 1573, 118; Isti, u predava-
nju održanom u Donjoj Stubici 28. 1. 1973). Inače, VI. Mažuranić tumači prijevod riječi

596 597
ma poreze i daće i brinula se za osiguranje granica Hrvatske.5 Samo, pitanje
je da li su oni uistinu tako mislili i smatrali da mogu te svoje nakane ostvari-
ti, kako je izajavio na preslušanju samo jedan od kapetana buntovnih selja-
ka, ili ne.
Jasno je da je ustanicima Zagreb6 bio bliži — iako se prema njemu nije
kretao nijedan njihov odred7 — nego Varaždin, koji je bio sjedište zapovjed-
nika Slavonske vojne krajine. Ta zapravo se u neposrednoj blizini grada Za-
greba i odvijala ova buna,8 koju u svim njenim detaljima naša historiografija
sve do danas nije dovoljno ili nikako istražila, pa čak ni upozorila na neke
njene bitne činjenice, sudbonosne za sam razvoj ovoga seljačkog rata.
Tako su Tahyjevi protivnici, hrvatski feudalci Ursula Meknitzer, udovica
Andrije Henning-Teuffenbacha i Stjepko Gregorijanec, koji je prema seljaci-
ma vodio dvoličnu igru,9 isprovocirali i odredili, izgleda, čak i dan, kada je
ova buna trebala početi. Vode i organizatori bune bili su imućniji seljaci, me-
du koje je spadao i Gubec, — kako je to dobro uočio Josip Adamček, njezin
danas najbolji poznavalac. Dakle ne kmetovi,10 koji su prije ove bune jednos-
tavno bili oruđe u rukama svojih feudalaca, međusobno zavađenih radi po-
sjeda. U ovom seljačkom ratu ne nailazimo kod ustanika na neki osjećaj
državno-političke i nacionalne pripadnosti i svijesti.11 Ali zato postoji jak so-
cijalni osjećaj i upravo sukobi i borbe feudalne gospode oko susjedgradsko-
-stubičkog vlastelinstva izvršili su dosta jak utjecaj na klasnu borbu seljaka
— kako je to potcrtao Adamček.12
»priesto« s »prestol, kralj, stol, stolac« a »oblast« mu je »auctoritas, potestas, domini-
um, jus, jura et privilegia, vlast, pravo, pravica, ovlaštenje, posjed i vlasništvo, njem.
Behörde« (VI. M a ž u r a n i ć , Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik, Zagreb
1908-1922,1125,777).
5
6
S. A n t o l j a k , Bune pučana i seljaka u Hrvatskoj, MH, Zagreb 1956, 137, 138.
7
Adamček (Seljačka buna, 127) smatra da su seljaci namjeravali poći u Zagreb.
J. Adamček je naveo u svome predavanju, održanom 28. 1. 1973. u Donjoj Stubi-
ci, da je zajednički napadna Zagreb bio g l a v n i c i l j u s t a n i k a (S. A) i da su v j e r o -
j a t n o (S. A.) ustanici trebali napredovati prema Zagrebu.
8
1 dok M. D u r m a n piše da je sama buna izbila u četvrtak 29. siječnja 1573.
(Hrvatska seljačka buna 1573, Zagreb 1936, 95), a B. G r a f e n a u e r kaže daje ova se-
ljačka buna započela 28. 1. 1573. (Enciklopedija Jugoslavije 7, 179), dotle J. Adamček
tvrdi da je buknula u noći 27/28. 1. 1573. (Seljačka buna 1573, 127), tj. 28. 1. (Predava-
nje, održano u Donjoj Stubici 28. 1. 1973). Prema tome, ona bi trajala samo 12 dana,
dok je Ilindenski ustanak trajao 2 dana manje, tj. od 2. do 12. 8. 1903. godine.
9
1 dok M. D u r m a n piše da je sama buna izbila u četvrtak 29. siječnja 1573.
10
Gl. J. A d a m č e k , Prilozi povijesti seljačke bune 1573, Radovi Filozofskog fa-
kulteta Sveučilišta u Zagrebu 6, Zagreb 1968, 93, 95. Po Adamčeku stihijski ulaze gole-
me mase seljaka u tu bunu (Predavanje u Donjoj Stubici).
11
F. Č u l i n o v i ć piše da taj ustanak »nije bio ni nacionalnog, a ni vjerskog, već
izrazito klasnog karaktera, a po svojoj revolucionarnosti zauzima prvo mjesto medu
svim našim socijalnim pokretima u feudalnom periodu Hrvatske« (Seljačke bune u
Hrvatskoj, Naučna knjižnica Seljačke sloge, Zagreb 1951, 71).
12
Adamček, Prilozi povijesti seljačke bune 1573, 93.
598
2.
Nadalje, na osnovi tzv. sesionalnog regesta donjostubičkog posjeda iz
1564. godine vidljivo je da mnoga prezimena tamošnjih seljaka ne označava-
ju starosjedioce nego tokom vremena ovamo doseljene stanovnike. Tako su
npr. prezimena: Jagodić, Kranjec, Kranica, Hrelja, Banić, Đurdević, Ribarić,
Apostal (Apostol), Domitrović, Junak »de Loka«, Znika, Diak, Karlović, Lac-
ko. Gotovo sva ta prezimena ponavljaju se i u regestu gornice toga istog do-
njostubičkoga posjeda od 1567. godine. No njima se pridružuju i nova prezi-
mena: Faber, Snasić, Hvalica, Boruzan, Hvalić, Guzić, Ivanić, Presbiter, Va-
sić, Matias, Gerk, Otrok, Seger, Kozmat, Kusić13 itd. Još šarenija je situacija
s prezimenima kmetova na alodijalnim posjedima susjedgradsko-stubičkog
vlastelinstva 1574. godine, tj. onoga njegova dijela, koji je pripadao obitelji
Henning.
Navodimo iz tog popisa samo nekoliko karakterističnih prezimena: Vla-
hović, Kupinić, Katić, Hergović ili Marušić, Slovenec (Zlowenecz) ili »Bat-
tya«, Zrinjanin, Debegović, Vlah, Krišanić, Biskup, Pušić, Marenić, Marinić,
Milačić, Kotermanić, Myndzenthy,14 Bušanić, Oršić, Glagolia, Sušić15 itd. Na-
ravno, uz ova se prezimena pojavljuju i ona stara, npr. Jagodić, Kranjec, Va-
sić (Wassych), Ribarić, Apostol, Dimitrović, Znika, Hvalić16 itd.
I u popisu gornice istog vlastelinstva (1574. g.), također dijela koji je pri-
padao obitelji Henning, redaju se prezimena: Kranjec, Kozmat, Jagodić,
Hvalić, Ivanić, Dimitrović, Đurković, Čermak ili Glebak, Jakčić, Mernković,
Đurdević, Božić, Seger, Znika, Duyak, Vokičević-Javorić, Katić, Kupinić, Hor-
vatinović, Zaplata, Pribislavić, Senković, Grubić, Zmoljan, Slovenec, Golu-
bić, Slovenec ili »Battya«, Jurković ili Kragulj, Kuzić ili Kuriak, Vlah, Ćuko-
vić, Križanić, Kopitar17 itd. Samo čitanje ovih popisa iz 1564, 1567. i 1574.
godine nameće pitanje: odakle su sve ove obitelji došle i naselile se u ovaj
mali zagorski predjel i kada se to doseljenje izvršilo.
Prijeko bi potrebno bilo svako od navedenih imena i prezimena s veli-
kom strpljivošću potražiti u svim popisima i onda stvoriti aproksimativni za-
ključak: koliko je ovih kmetova nestalo u buni, zaključujući, naravno, po to-
me što se neki od njih ne navode više 1574. g. ili pak stoji da im je zemlja
opustošena. Možda bi se tada došlo do spoznaje, odnosno određenijeg za-
ključka koliko je upravo poginulo i stradalo seljaka, i da li su točni podaci
koje navode neki izvori. Nije na odmet proučiti uz sva ta prezimena i nadim-
ke, jer i oni puno toga kazuju.
13
J. A d a m č e k , Grada o susjedgradsko-stubičkom vlastelinstvu 1563— 1574, Ar-
hivski vjesnikVU-VlIl/7-8, Zagreb, 1964-1965, 32, 33, 37, 38, 41, 42, 44, 47, 49, 51,
52, 54, 58,65,78, 80, 83, 85, 87, 88, 91 -105; Usporedi i I. B o j n i č i ć , Preslušavanje svje-
doka protiv susjedgradskomu silniku Franji Tahiju godine 1567, Vjesnik kr.,hrvatsko-
-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskoga arkiva XII/1 i 2, Zagreb, 1910, 17 — 47.
14
Ćak se u Zagrebu navodi kao kanonik Stjepan Mindenzenthy, koji je Tahyju či-
nio razne usluge (Adamček, Prilozi, 86, 87).
»Adamček, Građa, 7-8, 107-109, 111-116, 117, 118-121, 140.
"Adamček, n. dj., 7-8, 129-135.
17
Isti, n. dj., 7-8, 141-156.
599
 3.
Treba ovdje naglasiti da su buntovni seljaci imali svoje uhode, koji su 18
ih obavještavali o kretanju vojske,19 ali isto tako su i vlastodršci medu njima
imali svoje špijune,20 koji su im dostavljali sve podatke o širenju bune, o se-
ljačkim vodama itd.
Ovu bunu suvremeni izvori na latinskom jeziku lokaliziraju i zovu »re-
bellio colonorum Zomsedvariensium«, »bellum rusticorum«, »insurrectio
rusticorrum in Sclavonia« ili »tumultum rusticorum«, dok je njemački nazi-
vaju »Empörung«, »Empörung und Rebellion«, »Paueren Khrieg« ili »Tu-
mult«. Inače su sami buntovnici po izvještaju uskočkog kapetana Thurna
ovaj svoj rat nazivali »cruziati oder Khraiz khrieg«21 tj. križarski rat.22 Svi
ovi izrazi svjedoče da je to bila zaista velika seljačka buna ili seljački rat, ko-
ji su započeli »Zomzedwarienses«, tj. Susedgradci, kako to piše Ivan Liszthy
ostrogonskom nadbiskupu Antunu Vrančiću (28. 2. 1573) dodavši da taj rat
tada osim njih nitko od seljaka u Slavoniji nije počeo.23 Ali točno je da su im
se pridružili seljaci Štajerske i Kranjske.24
Po jednome pak izvještaju podigli su se ugarski, slovenski i hrvatski se-
ljaci, te odlučili udariti na Kranjsku, Slovensku Štajersku i Korušku. Čak je
oko 5 000 buntovnih seljaka u Jastrebarskom i Okiću zaključilo da Uskoke,
koji su išli protiv njih, pridobiju, milom ili silom na konfederaciju ili savez.25
Ali zato prema izjavi Ilije Gregorića buntovni zagorski seljaci nisu sklopili
nikakav sporazum ili zavjeru s Hrvatima u tom kraju nego su čak mnogo pu-
ta od njih krili stvari.26 Isto tako je bio odlučan pri preslušanju i Mihael Gu-
šetić, koji je na pitanje: kakav su sporazum imali s hrvatskim seljacima i ko-
je od njih poznaje, odlučno odgovorio da Hrvati s njima nisu imali nikakav
sporazum. Na trećem pak preslušanju Gregorić je ipak priznao da je jedan
18
Riječ »uhoda« se u nas javlja tek u 16. st. (VI. Mažuranić, n. dj., 1493, 1494).
19
Takav je bio npr. Ivan Svrač, kojega su Pasanac, Gregorić i Gubec poslali da
procijeni stanje vojske pod vodstvom grofa Zrinskoga (Rački, n. dj., VII, 273, 274).
20
Na i. mj.
21
Rački, n. dj., VII, 166, 177, 249, 276, 311, 178, 181, 239, 244, 209.
22
J. H a r t i n g e r za ovu »vijest Vuka Thurna na staleže Kranjske, da su seljaci
zvali svoj rat križarski i da su sebi iz plemićima preotetog ruha rezali križeve i prikap-
čali ih sebi na odjeću« drži »bit će daje izmišljena« (StarineVll, 209; Hrvatsko-sloven-
ska seljačka buna godine 1573. Osijek 1911, 137, bilj. 48).
23
If. Čulinović piše da je »taj pokret prešao granice Hrvatske i zahvatio ne samo
seljaštvo susjednih kranjsko-štajerskih strana, nego i nešto tamošnjega gradskog sta-
novništva (Krško, Radeč i dr.)« (n. dj., 71). N. Klaić s B. Graf enauerom prikazuje
ovu bunu tako da se može zaključiti da ona izbija i u Hrvatskom zagorju i u Sloveniji
gotovo u isti mah (Historija naroda Jugoslavije II, Zagreb 1959, 449, 453, 454).
24
Rački, n. dj., VII, 278.
26
Rački, n. dj., VII, 176 (4. II. 1573), 200 (9. II. 1573).
26
Ovaj je pasus F. Šišić prokomentirao tako da je napisao: »Na zajednicu s Hrva-
tima p r e k o Kupe nijesu mislili, kako su to izrijekom izjavili Ilija Gregorić (Starine
VII, 291)... i Mihajlo Gušetić (StarineVll, 300)...« (F. Sišić, Seljačka buna od 1573.,
Jugoslavenska Njiva god. VII, knj. I, Zagreb, 1923, bilj. 12). Međutim, J. Šidak je pro-
tumačio u prijevodu »S Hrvatima u ovoj zemlji« da to znači »Tj. u austrijskim zemlja-
ma« (Historijska čitanka za hrvatsku povijest, Zagreb, 1952, 121 i bilj. 4).
600
Hrvat bio član njihovog vijeća, ali zato je porekao da je ijedan plemić bio u
njegovim odredima.27
Pored ovoga svakako je važno znati koliko je seljačka vojska u Hrvat-
skom zagorju imala seljaka-buntovnika. Pokušao je to riješiti B. Grafenauer
iznoseći pojedine podatke o tome iz izvora, a zatim i one zapisane u nekih
povjesničara, tumačeći ujedno kako su ih oni iskoristili i do kojih su brojki
došli. On sam misli da je bilo oko 12 OOO28 seljaka-boraca na glavnom pod-
ručju otpora, a da ih je palo oko 4 OOO.29 To su dakle upravo one brojke, koje
nalazimo u arhivskim spisima, a objelodanio ih je F. Rački. Tako papinski
nuncij u Beču Delfino 11. 2. 1573. javlja da se podiglo 10 000- 12 000 seljaka,
a Maksimilijan II piše Antunu Vrančiću 27. 2. iste godine da ih je palo, kako
mu je rečeno, oko 4 OOO.30 J. Hartinger pak drži da ih je bilo oko 16 000, a
mrtvih 4 OOO,31 što je u pogledu broja mrtvih na osnovi onoga carevog pisma
od 27. 2. iznio i R. Horvat.32 Šišić čak govori o 20 000 sakupljenih ljudi oko
Suseda, Brdovca i Stubice," u čemu u potpunosti slijedi Ivana Kukuljevića
Sakcinskoga.34 U najnovije pak vrijeme J. Adamček35 smatra da je prema iz-
vorima i procjenama u buni sudjelovalo 12 000— 16 000 ustanika, a u bitka-
ma poginulo 4 000-5 000 seljaka.
To je samo nekoliko primjera iz kojih se može zaključiti kako su mišlje-
nja o broju ustanika i broju poginulih vrlo relativna36 u naših povjesničara.
Stoga će trebati ponovno kritički i detaljno provjeriti suvremene spise koji
govore o broju i pobunjeničke i kraljevske vojske, i tek onda o tome dati ne-
što vjerojatnije brojčane podatke.
Isto bi tako trebalo dublje i točnije ispitati što znače medu buntovnim
seljacima »braća«37 i »bratstvo«38 koje su propagirali. B. Grafenauer je u svo-
27
Rački, n. dj., VII, 291, 299, 300, 305.
28
Na tom broju, tj. »na okrog 12.000 upornikov v glavnem področju upora«, što
ga je izračunao još 1955, ostaje B. Grafenauer i 1962. (Kmečki upori, 252) i 1963. godi-
ne ( I s t i , Seljačka buna 1573. god. u Hrvatskoj. Povodom knjige J. V. Bromleja, Jugos-
lavenski istorijski časopis 2, Beograd, 1963, 87), pobijajući Bromlejev brojčani poda-
tak o 14 000- 15 000 ustanika (J. V. Bromlej, n. dj., 291).
29
Grafenauer, Stara i nova vprašanja, Zgodovinski časopis IX/1—4, 185, 186.
30
Rački, n. dj., VII, 212, 276.
31
Hartinger, n. dj., 136, 169.
32
R. H o r v a t , Seljačka buna god. 1573, Nada III, Sarajevo 1897, 152.
33
Sišić, n. dj.. Jug. Njiva god. VII, knj. I, 238.
34
I. K u k u l j e v i ć S a k c i n s k i , Događaji Medvedgrada, Arkiv za povjestnicu ju-
goslavensku III, Zagreb, 1854, 66.
35
Seljačka buna 1573, 157.
36
Još je 1936. M. Durman (o. c., 146) pisao: »Nesumnjivo je teško ustanoviti i pri-
bližno točan broj učesnika, ali je sigurno taj broj bio d a l e k o s k r o m n i j i (S. A.) ne-
go što su to gospoda u svom pretjeranom strahu vidila...«.
37
Braća se nazivaju oni koji pripadaju kakvom uređenom društvu, općini (RjA,
Zagreb 1880 — 2, 577), narodu, plemenu, bratstvu, kraju (Rečnik srpskohrvatskog knji-
ževnog i narodnog jezika II, Beograd 1962, 110).
38
Bratstvo sačinjavaju oni koji žive u jednoj općini (RjA I, 608); znači i bliskost
medu pripadnicima jednog istog plemena, naroda, osjećanje koje iz te veze proizlazi
(Rečnik II, 122).
601
 me već navedenom kritičkom osvrtu iznio samo da su seljaci organizirali
39
kmetsku »'zvezo' ki so jo najbrže imenovali 'bratstvo'«. Inače riječ »Brue-
40
derschaft« susrećemo prvi put u spisima koje je Rački objelodanio 3. 2.
1573. Tako i u spisu od 4. 2. Hans Geldrich iznosi kako su seljaci predobivali
pojedince i stanovnike dvoraca, trgova ili gradova, koji su im se morali pre-
dati uz izjavu da će im biti braća (Bruder)41 i da će ih podržavati.42
Interesantan je još jedan podatak o ovoj buni. Naime, ban Đuro Draško-
vić odgovara caru Maksimilijanu II 14. 4. 1573. na njegovo pismo da je laž da
su susjedgradski seljaci utvrdili crkvu sv. Katarine bedemima, te da, dapače,
nema nikakvih nemira i svagdje se mirno živi.43 To znači da je ovaj prelat od-
lučno odbio i samu pomisao da bi seljaci, koji su nedavno sudjelovali u buni,
mogli dirati u ovu crkvu. Ta on je dobro znao da su neki svećenici — i to pri-
padnici nižeg klera — pomagali istupe seljaka u buni,44 čijeg su vodu neki sla-
vonski plemići ipak smatrali i nazivali »bezbožnikom«.45
Ovo su samo opaske o nekim pitanjima o seljačkoj buni, u kojoj svaka-
ko dominira ličnost Gupca nazvanog beg. Njega prvi put susrećemo u izvori-
ma u pismu Dure Draškovića caru Maksimilijanu II 11. 2. 1573. godine. Tu se
kaže da je uhvaćen »Gubecz« nazvan Beg46 nedavno imenovan za kralja, a u
pismu nadvojvodi Karlu s istim ovim datumom piše taj isti crkveni prelat da
je »Gubez« nazvan Beg bio imenovan za kralja. Stoga je predložio caru da je
pripravan, ako se on s tim slaže, Gupca okruniti usijanom željeznom kru-
nom kao primjer drugima. Stjepko Gregorijanec je pak javio kapetanu J. J.
Thurnu da se trebalo u »prošlu nedelju«47 okruniti u Zagrebu usijanom že-
ljeznom krunom bivšeg seljačkog cara i k r a l j a (5. A.). Kada je Thurn o
ovom pismu izvještavao kranjske staleže, bio je 16. 2. 1573,48 tj. ponedje-
ljak.49 To bi značilo da je Gregorijanec pisao Thurnu 16. a ovaj odmah istog
dana o tome obavijestio kranjske staleže.
Kada je pak prvi put bio preslušan Ilija Gregorić, izjavio je da seljaci ni-
su nikoga između sebe izabrali za kralja. Ali je zato na drugom preslušanju
39
Grafenauer, Stara i nova vprašanja, 179, 183.
40
Grafenauer je dobro primijetio da se iz spisa od 19. 2. 1573. (Rački, n. dj., VII,
258) vidi da izraz »ihre bruederschaft« znači »rebellische Verpindtnuss« (Stara i nova
vprašanja, 183), te je čak u svojoj knjizi Kmečki upori (455, bilj. 82, 217) napose nagla-
sio da je kod Račkoga (str. 258) najvažnije mjesto tumačenja izraza »bratstvo«.
41
Grafenauer citirajući Račkoga (str. 283) nije razumio tekst, jer tu se ne govori o
bratstvu već o pravom bratu Jakova Fistrića (Stara i nova vprašanja, 179).
42
Rački, n. dj., VII, 171, 176.
43
Rački, n. dj., VII, 293.
44
Adamček, Prilozi, 85.
45
J. A d a m č e k , Novi dokumenti o ugušivanju seljačke bune 1573, Arhivski vjes-
nik X, Zagreb 1967, 82.
46
Drašković dobro zna što je Beg. To dokazuje kada 15. 2. 1573. iz Zagreba piše za
»Begum Bosnensem« i o »novus Begus« (Rački, n. dj., VII, 237).
47
Durman prevodi to sa »ove nedelje« (o. c., 120).
48
Rački, n. dj., VII, 212, 213, 245, 244.
49
Grafenauer, Stara i nova vprašanja, 184; O. G r o t e f e n d , Taschenbuch der
Zeitrechnung des deutschen Mittelalters und der Neuzeit, Hannover 81941, 138.
602
na izravno pitanje sudaca — tko je »Gubes Beg«, kojega su sami za kralja
izabrali, odgovorio: ovaj »Gubas Beg« je iz Stubice i također podanik Franje
Tahyja. Tvrdio je, međutim, da ga nisu htjeli izabrati za kralja, priznavši da
su on, »Gubas Beg«, Mogaić i Pasanec bili glavni vode i podstrekači svega.
Na trećem pak preslušavanju Gregorić je opet imenovao vođe bune, medu
njima i »Gubes Beg«-a, izjavljujući da su njega Iliju s nepravom smatrali
glavnim vodom i optužujući »Gubes«-a, Pasanca i Fistrića da su ga prisilili
da im se priključi. O »Gubacz«-u se ispitivalo i zarobljenog Matiju Fistrića,50
koji je svakako dobro poznavao Gupca. I on ga zove »Gubacz«, te za njega i
Pasanca kaže da su bili u Stubici (S. A.), i da su prvi započeli bunu. Nakon
oštrog preslušavanja i Ivan Svrač je izjavio da je uz Pasanca i Gregorića »Gu-
bacz« bio glavni voda seljaka.51 Ali zato je Mihael Gušetić, o kojemu Adam-
ček piše da je bio Tahyjev vazal i sitni plemić koji je aktivno sudjelovao u se-
ljačkoj buni,52 na pitanje suda — tko je »Gubes Beg«, kojeg su proglasili
kraljem, odgovorio da je »Gubas Beg« bio vrhovni vođa i da je on čuo da će
ga proglasiti kraljem. Ali to se nije ostvarilo.53
I na kraju ovih izvora iz 1573. godine saznajemo da su i predstavnici ple-
mića varaždinske županije, kad su podnosili svoju predstavku caru Maksimi-
lijanu II, u njoj napadali bezbožnoga iz zločinačke pobude izabranoga kralja
»Ghwbez«-a.54
To je zasada sve što iz suvremenih izvora znamo o Gupcu i njegovu pro-
glašenju za kralja.
Međutim, Nikola Isthvanffy (1538- 1615) ga prvi naziva imenom Matija
»Gubecius«, i kaže da su seljaci smatrali da se među njima ističe pameću i
hrabrošću te da je neumjerena i neumoljiva jezika u raspaljivanju mržnje
prema plemstvu, pa su se drzovitom smjelošću usudili da mu dadu naslov
55
kralja. Zatim navodi, kako su ga uhvatili njegovi protivnici i tako je »Gube-
cius« »zlokobni vođa zločinom okaljane vojske i — kako su ga sami nazivali
kralj ...«, živ uhvaćen i odveden u Zagreb gdje je najprije surovo mučen usi-
janim kliještima, zatim ovjenčan usijanom željeznom krunom, te konačno
poput razbojnika rastrgan na 4 dijela ispaštajući tako za zločin i prisvojenje
kraljevskog imena, dodaje Isthvanffy.
56
J. W. Valvasor (1641 —1693) uopće ne imenuje Gupca kao Isthvanffy
nego samo kaže kako je 14. 2. (S. A.) najugledniji među pobunjenim seljaci-
50
Rački, n. dj., VII, 291, 293, 295, 301, 302, 247.
1
Rački, n. dj., VII, 266, 267, 273, 274.
2
Adamček, Prilozi, 92.
3
Rački, n. dj., VII, 298, 300.
4
Adamček, Novi dokumenti, 82.
5
Šidak je naveo da ovaj »podatak ne odgovara istini; Gubec se nazivao begom
(usp. sprijeda pismo biskupa Jurja Draškovića kralju)« (Historijska čitanka, 124, bilj.
1). No iz ovog Šidakovog pobijanja i tvrđenja ipak se ne može utvrditi da li se Gubec
sam nazivao begom ili su ga tako zvali drugi.
56
Crain. topograph, historische Beschreibung. Buch XV, Theil IV, 484-5 (Rački,
n. dj., VII, 219).
603
ma, kojega su oni između sebe uzeli za cara (S. A.), uhvaćen i odveden u Za-
greb. Tu su ga usijanom krunom kao carskim simbolom, okrunili.57
Interesantno je da i Gupčev suvremenik Ivan Delfino, papinski nuncij u
Beču, zna za dvojicu voda pobunjenih seljaka.58 Jedan je, prema njegovu na-
vođenju, »Schiavone« (Slaven), nazvan »Prebech« (tj Gregorić / S. A.), a dru-
gi je »Crovato« (Hrvat), osoba maloga iskustva.59
Medu našim povjesničarima 19. stoljeća I. Kukuljević Sakcinski prvi pi-
še da su pobunjeni seljaci, nakon što su zauzeli Stubicu, održali sabor i izab-
rali »za svoga kralja Matiju Gupca, o kom se propovieda da je bio špan Kris-
tova Oršića u gradu Bistri, a inače veoma obljubljen od seljakah. Izabran za
kralja seljačkog, zauze Gubec grad stubički, te postavi tu svoju stolicu. Prije
svega pobrinuo se Gubec da privrženike umnoži i još bolje za se ih pridobi,
stoga podieli im svakojake pravice, proglasivši ih za nezavisne od vlastelinah
i slobodne od plaćanja svakojakog danka, te od davanja desetine, devetine
itd. Podieliv im zajedno jednakost i slobodu, obeća da će razdieliti jednako
zemlje i imutak«. Nešto zatim Kukuljević — i opet bez potvrde u izvorima —
piše kako se znalo »da su seljaci Matiju Gubca izvikali za svoga kralja, s tog
htjede sud, da taj još nevjenčani kralj, prije smrti krunom vjenčan bu-
de .. .«60 itd. S. Ljubić također priča, kako su »buntovnici« osvojili Donju Stu-
bicu »i tu u skupšćini proglase Matiju Gubca svojim kraljem. Matija pridobi
Stubicu, i u njoj si priredi kraljevsku stolicu. Podieliv seljakom svakojake
slobode...« 61 itd.
Inače, u suvremenim izvorima druge polovine 16. st. ovome seljačkom
»kralju« ili »caru« daje se samo prezime »Gubec«, »Gubez«, »Gubes« »Gu-
bas«, »Gubacz«, i čak »Ghwbez«, a u 17. st. čak »Gubecius«. Samo prezime
»Gubac« pojavljuje se u kajkavskom narječju od 15. st. i kao »Gubec«.62 Na-
ziv pak »Beg« dolazi od turske istoimene riječi i znači »gospodin«. U 15. st.
pojavljuje se iza imena, npr. Hamza beg... Skenderbeg..., a u narodnim
pjesmama nailazimo na: Milan-beg, Dragutin-beg. Inače, u 19. st. u Dubrov-
niku se naziv beg daje čovjeku kojem se želi izraziti posebno poštovanje, a u
Hrvatskoj mladoženju nazivaju begom. U 18. st. dolazi još u upotrebu kao
nadimak, umjesto prezimena npr. Miho Beg, Rako Beg.63
Inače Šišić pretpostavlja da je Matija Gubec dobio nadimak »beg« od
64
»svojih seljana i drugova već prije ustanka«, ne navodeći razlog zbog kojega
57
58
Rački, n. dj., VII, 216-219.
Delfino navodi da je Franjo Tahy »un signore Ungaro«, koji je imao nekoliko
dvoraca »in Croazia, sotto l'arciduca Carlo« (Rački, n. dj., VII, 221).
59
Rački, n. dj., VII, 221.
60
Kukuljević Sakcinski, n. dj., 66, 70.
61
S. L j u b i ć , Ogledalo književne poviesti jugoslavjanske na podučavanje mlade-
ži II, Rieka 1869, 157.
62
RjA III (1887- 1891), 485.
63
RjA I, 224. U »Rečniku srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika« (I, Beog-
rad 1959, 366) stoje uz ove nazive, koje ima i RjA (I, 224) i izrazi: gospodar, te živjeti
kao mali beg, a beg znači i klip kukuruza sa zatvorenocrvenim zrnima.
64
Sišić, Seljačka buna, 238.
604
bi ga baš oni tako nazivali. No Šišić je također bez obrazloženja promijenio i
uobičajeni oblik Gubec u Gobec — koji je po njegovu mišljenju bio pravilniji.
Na ovo Šišićevo preinačivanje upozorio je J. Šidak i iznio ujedno da je činje-
nica »naprotiv, da se u sačuvanoj gradi, gdje se nesumnjivo spominje vođa
bune, upotrebljava najčešće oblik Gubacz, a poneki put Gubas, Gubacius,
Gubecz i Gubes, dakle uvijek s početnim slogom Gu, a ne Go-«.65 Naše je miš-
ljenje da je Šišić smatrao pravilnijim oblik »Gobec« oslanjajući se po svoj
prilici na onaj netočni podatak Račkoga koji govori o imenu i prezimenu
ovoga seljačkog vode.66
Inače iz suvremenih izvještaja vidimo da je biskup i ban Drašković prvi
donio vijest da je voda bune »Gubecz« nazvan »Beg«. Takvu titulu su mu dali
pri preslušavanju buntovnih seljačkih prvaka i suci u Beču. Na preslušanju
ga je i Gregorić također u dva navrata nazvao »Gubas Beg« ili »Gubes Beg«,
a isto tako i Mihael Gušetić, kojemu su suci naveli ovo prezime i nadimak.
Međutim, kada je uskočki kapetan Thurn ispitivao Matiju Fistrića u Kosta-
njevici (Landstrass), on je vrhovnog seljačkog vodu nazivao samo »Gubacs«
pa ga je i Fistrić u svome odgovoru isto tako imenovao, bez dodatka »Beg«.
Isto je učinio i drugi preslušani Ivan Svrač.
Prema tome su uistinu hrvatski veliki feudalci i austrijske državne sud-
ske vlasti u Beču davali Gupcu nadimak »beg«, i prema njihovim uputama
upotrebljavali su ga u svojim odgovorima i neki seljački vode, ali vjerojatno
su ga i neki seljaci poznavali pod ovim nadimkom — za razliku od drugih
njegovih brojnih prezimenjaka. Jednom riječju — nadimkom »beg« Gubec se
svakako isticao medu svojom subraćom-seljacima.
Da je Gubec živio u Stubici — potvrdili su na preslušavanju izričito, a da
im se nije sugeriralo, i Gregorić i Fistrić, pa ne treba u to sumnjati.
Ostaje samo pitanje: da li je on uistinu bio proglašen za seljačkoga kra-
lja?
Kad usporedimo podatke iz izvora, možemo zaključiti slijedeće: jedino
hrvatski ban Drašković u pismu Maksimilijanu II (i nadvojvodi Karlu) javlja
da je Gubec beg nedavno (S. A.) imenovan za kralja. Hrvatski feudalac
Stjepko Gregorijanec naziva ga u vrijeme, kad je Gubec već zatvoren u Za-
grebu, ne navodeći, doduše, imena — bivšim seljačkim carem i kraljem
(S. A.). Plemići varaždinske županije imenujući Gupca (Ghwbez) kažu da je
on »bezbožni iz zločinačke pobude izabrani kralj«. Isto je tako nekoć sitni
Tahyjev plemić Gušetić izjavio na sudu da je čuo da će »Gubas Beg«-a progla-
siti kraljem, ali se to ipak nije ostvarilo. Ali zato su svi ostali preslušani se-
ljački vode odlučno zanijekali bilo kakvu namjeru proglašenja kraljem bilo
kojega medu njima. Tek početkom 17. st. taj bezimeni vođa seljaka dobiva
ime Matija koje mu je dao njegov suvremenik Nikola Isthvanffy, feudalac iz
67
Vinice kraj Varaždina.
65
J. Šidak, Prof. Ferdo Čulinović, Seljačke bune u Hrvatskoj, Historijski zbor-
nik V/l-2, Zagreb, 1952, 126; Enciklopedija Jugoslavije 3, Zagreb, 1958, 633: J. Ši-
dak, Matija Gubec.
66
Gl. Rački, n. dj., VII, 295, bilj. 1.
67
Adamček, Prilozi, 91; Isti, Seljačka buna 1573, 158.
605
 On je 1573. imao 35 godina. Bio je, dakle, sasvim zreo čovjek, koji je iz
gotovo neposredne blizine, kao veleposjednik pratio razvoj ove, njemu om-
ražene bune, i svakako je morao znati ime njegova vođe. Ne samo to. On je
čak obrazložio zašto su ga pobunjeni seljaci izabrali za svoga vodu i dali mu
naslov kralja. Valvasor pak kaže da su seljaci između sebe izabrali najugled-
nijega i nametnuli ga za cara (S. A.).
Vijest da je Matija Gubec imenovan seljačkim kraljem68 ili čak da je
sam prisvojio naslov kralja pojavljuje se i u kasnijih hrvatskih kroničara kao
npr. Jurja Rattkaya.69 Inače je u 19. st. Kukuljević bio prvi naš povjesničar,
koji je jednostavno izmislio kako je Matija Gubec izabran za seljačkog ne-
vjenčanog »kralja« u Donjoj Stubici i što je sve učinio u korist70 seljaka.
No kasniji hrvatski povjesničari niječu daje Gubec »bio proglašen za se-
ljačkoga kralja«. Tome se najoštrije opire 1911. i J. Hartinger,71 u to vrijeme
najbolji poznavalac ove bune.
Otada — pa sve do nedavno smatralo se isključenim da je Gubec bio pro-
glašen seljačkim kraljem.72 Ali, nedavno, mladi hrvatski povjesničar J.
Adamček na osnovi nekih novih arhivskih podataka ipak ne odbacuje pomi-
sao da je Gubec bio pravi ustanički »kralj«.73
Međutim, mi znamo da se i u kasnijim seljačkim bunama u Slavoniji
kao npr. u tzv. sisačkoj buni (1653— 1659), u kojoj su pobunjeni kmetovi sas-
tavili svoju posebnu vladu, spominju: Petar Skofač kao »car«, Matija Čulig
»kralj« (»mužki kralj«), Toma Domitrović ili Jandričko »nadbiskup«. Marko
Štefec »palatin« itd. U tzv. pak kalničkoj »pravoj punti« (1755) proglasio se
špan grofa Jankovića u Bisagu — Radoić za »kralja«, a plemeniti N. Bocak,
koji je izašao iz zagrebačkog zatvora, također je od buntovnika u okolici Vi-
narca bio priznat kao »kralj«, dok se jedan od ustanika u Gradecu dao pro-
74
glasiti čak »biskupom«.
Pored toga ne smije se zaboraviti ni na izjavu Ivana Svraća, koji je na
preslušanju uz ostalo rekao da su namjeravali, kada nadvladaju gospodu, u
Zagrebu uspostaviti carsku ustanovu.75 Da li bi to bila »carska vlada«, kako
76
piše J. Hartinger ili ne? Da li to znači da bi Matija Gubec, Ivan Pasanec i
Ivan Mogaić, koji su u Stubici sastavili neke vrsti vrhovnu centralnu seljač-
77
ku vladu, poslije eventualnog poraza feudalaca došli u Zagreb, preuzeli
vlast i u ime cara ondje čekali da ih Beč u tome potvrdi? To bi bilo i suviše
naivno, jer znamo kako su sve bune u to vrijeme i kasnije završavale! Govo-
68
Poznato je da su poljski ozlojeđeni panovi nazivali svoga vladara Kazimira
(1333 — 1370) »krol chopkow«, tj. »kralj seljaka« ili »seljački kralj«!
69
Hartinger, n. dj., 164, bilj. 57.
70
Kukuljević Sakcinski, n. dj., 66, 70.
71
Hartinger, n. dj., 164, bilj. 57.
72
Antoljak, n. dj., 138.
73
Adamček, Novi dokumenti, 72, 73.
74
Antoljak, n. dj., 158, 160, 173, 175, 173.
75
Rački, n. dj., VII, 274.
76
Hartinger, n. dj., 135, 136.
77
Sišić, Seljačka buna, 237 i bilj. 4-6.
606
reći o nazivu »kralj« možemo zaključiti da se Gubec sam nije nikada tako na-
zivao nego su mu tu titulu dali austrijski vlastodršci i hrvatski feudalci, a
Gregorijanec čak i »car78 i kralj«. Možemo dapače pretpostaviti da su ga i
njegovi pristaše-seljaci nazivali »kraljem«,79 ali vjerojatno se nikada nije
mislilo na
81
to da bi on mogao biti pravi okrunjeni vladar,80 nego jedino seljač-
ki vođa i glava cijeloga tog pokreta.
Poznato je da je 1396. godine u blizini Londona, u jednom samostanu,
pobunjena posada raznih narodnosti dviju mletačkih galija izabrala Pavla iz
Lješa, inače stanovnika Venecije, za »rex Albanensium«, tj. »kralja Albana-
ca«, a uz njega su postavljena i dva kapetana (kapetan Mlečana-Latina i Grka
i kapetan Slavena) i savjetnik »kralju«. Tom prilikom su pobunjenici i njiho-
vi glavari tražili od onih, koji su razgovarali s navedenim »kraljem«, da pri-
gnu koljeno i budu gologlavi.82
Isto tako se zna da su Jurja Doszu, vodu seljačke križarske vojske koji je
u Ugarskoj htio ukinuti kraljevstvo, uništiti plemstvo i sebe postaviti na čelo
države — nazivali »križarskim kraljem« — a kada je bio uhvaćen, stavljen je
na usijano željezno prijestolje, krunjen usijanom željeznom krunom i onda
rastrgan na komade.83 Sjetimo se i toga da je 1277. u Bugarskoj voda narod-
nog pokreta protiv Tatara bio planinski »svinjar«, »car Isajlo«, kojemu su
Bizantinci dali nadimak »Lahanas«, tj. kelj.84 Zatim i tzv. »crnoga čovjeka«
(honniger) Jovana Nenadu, koji je imao svog čelnika i »palatina«, nazivaju
neki naši povjesničari »carem«,85 što on nikada nije bio, jer u suvremenim iz-
vorima naziva se »kara« što znači »crni«, a nikako »car«.
Poznato je da i suvremene turske kronike i mjesno narodno predanje
nazivaju vođu ustanka u Makedoniji Karpoša »kraljem od Kumanova« i po
mišljenju Aleksandra Matkovskog ovu titulu mu je dao ili potvrdio i austrij-
ski car Leopold I, poslavši mu tom prilikom i kalpak kao vanjski znak pri-
znanja.
Znači, sve ove titule tzv. uzurpatora su momentalne i nikada nisu pravo-
valjane. Ostvarile bi se, možda, da su ustanici pobjeđivali i birali za svoga
vladara svoga vodu!
78
VI. Mažuranić piše da je car »u nas kralj« (o. c., 115), što prihvaća i J. V. Brom-
lej (o. c., 248, 249) koji izjednačuje Gupčev naslov »car« sa »korol«.
79
Prigodom koledovanja nekada su »pučani« birali o Novoj godini kralja, i to na
Krku, Lošinju, Silbi, na zadarskim otocima i u Šibeniku, koji je onda bio stožer cijele
narodne svečanosti. Čak se je na Silbi čuvala pozlaćena kruna nekadašnjeg silbansko-
ga kralja (RjA V, Zagreb, 1898-1903, 451, 452).
»o Durman tvrdi da izvori »isključuju vjerovatnost da bi seljaci bili proglasili
Gupca svojim kraljem« (n. dj., 123). Međutim, Bromlej drži da je Gubec bio kralj, što
pobija Grafenaüer (Kmečki upori, 225).
81
Tä i Stjepana Radića se zvalo »nekrunisani seljački kralj«!
82
S. A n t o l j a k , Albanac Pavle iz Lješa »rex Albanensium« (1396), Godišnjak ar-
hiva Kosova II - III, Priština 1970, 121-124.
83
Hartinger, n. dj., 13-16.
84
K. Jireček, Istorija Srba I, Beograd2 1952. 188.
85
Jireček, n. dj.. I, 417, 418, II, 464.
86
Istorija makedonskog naroda I, Beograd 1970, 261.
607
 No takvih je primjera malo i u srednjovjekovnoj i novovjekovnoj općoj i
narodnoj povijesti (npr. Samuilo, Petar Deljan).
Inače, titula »rex«, koja ponekad u srednjem vijeku znači i »imperator«
davala se i tada i u novom vijeku čak i ministrima i činovnicima, vojnim lič-
nostima, svećenicima, studentima itd.87
Preostaje sada još i pitanje: kako se zapravo po imenu zvao Gubac? Sve
do prije nekoliko godina smatralo se da je Gupcu bilo ime Matija. Međutim,
1968. g. J. Adamček je iznio pretpostavku, priloživši tome novonadeni suvre-
meni arhivski materijal, da se uz bezimenog Gupca pojavljuje i Ambroz Gu-
bec,88 koji s Ivanom Pasancem nagovara seljake na bunu protiv njihove gos-
pode.89 Taj isti naš povjesničar u svojoj knjizi »Seljačka buna 1573«, izdanoj
također u Zagrebu 1968, ponavlja da se pregledom arhivske grade može ut-
vrditi da se ustanički voda Gubec (Gubec zvani Beg) svugdje javlja bez ime-
na. Ujedno, odmah zatim postavlja pitanje: nije li Gubec-Beg iz te grade za-
pravo identična osoba s Ambrozom Gupcem, koji se spominje u popisima
desetine u stubičkom urbaru i osobito u misiji na vlastelinstvu Selnici.90 Nai-
me, iz tih novo pronađenih spisa vidi se da se Jambrek Gubec (Gwbecz) s
Grgurom91 prvi put spominje 1560. u popisu crkvene desetine u selu Hiža-
kovcu (Vrhovci).92 Zatim ponovno kao Ambroz Gubec (Ambrosius Gwbez)93
1567 — i to kao sitni posjednik-inkvilin u istom ovom selu. Nadalje, za istog
Ambroza i Marka »Gwbez«-a stoji u regestu gornice donjostubičkog posjeda
iz 1567. g. da na brdu Stubičici imaju vinograd, a iz popisa kmetova alodijal-
nih posjeda susjedgradsko-stubičkog vlastelinstva od 1574. g. (dio porodice
Hennyng) saznajemo da se u tom istom selu nalazi samo 7 stanovnika, od
kojih je jedino Pavlu Mikulcu bio posjed opustošen, dok Jambreku
»Gwbez«-u i ostalima ne. Ali zato je 1567. g. u tom istom selu bilo 28 stanov-
nika, poimence nabrojenih, a 1574. je preostalo samo 7,94 tj. 3/4 stanovnika
je poginulo ili nestalo u seljačkoj buni. Medu preživjelima 1574. g. nalazio se,
dakle, u ovome popisu i Jambrek »Gwbez«, koji je u popisu iz 1567. nazivan
»Ambrosius Gwbez«.
No to nije bio jedini slučaj da je ime kajkavizirano. To se dogodilo još
dvojici njegovih drugova.95

87
C. du F r e s n e domino du Cange, Glossarium mediae et infimae latinit VII,
Niort 1886, 178-180.
88
Samo da navedemo da se u susjedgradsko-stubičkom području, gdje je buknu-
la buna, od 1564. do 1574. prema popisu pojavljuje uz razna prezimena Matija 76 puta,
a Ambroz (ili Jambrek) samo 25 puta (Gl. Adamček, Grada, 7 25, 188)
89
Adamček, Prilozi, 89, 90.
90
n. dj., 122.
91
Ovaj se poslije 1560. g. uopće više ne spominje (Adamček, Grada, 7 — 8 bilj. 55).
92
Adamček, Prilozi, 89.
93
9. 4. 1565. u jednoj povelji se javljaju kao stanovnici sela Jablanovec: »Ambro-
sio Gopchyecz« i »Laurentio Gopchyecz« (Adamček, Grada, 7 — 8, 186), a to prezime
Adamček začudo ne donosi u indeksu!
94
Gl. Adamček, Grada, 7-8, 79, 102, 134, 76-80, 134.
95
Usporedi: Adamček, Grada, 7-8, 134, 79, 78.

608
 Što se tiče vinograda na brdu Stubičici, koje je 1567. g. posjedovalo 19
seljaka, 1574. se spominju kao opustošena samo dva vinograda: Marka i Am-
96
brosiusa »Gerbecz«-a.
Ukupno se ove godine imenuje samo 13 starih posjednika,97 što znači da
ih je 6 nestalo u onom buntovnom vihoru 1573. godine. Interesantno je, ka-
ko smo već prije iznijeli, da 1. 3. 1573. plemićki suci varaždinske županije, ka-
da donose presudu o kažnjavanju ustaničkih kapetana i pobunjenih kmeto-
va na vlastelinstvu Selnici (Konjšćina), optužuju kao glavne njihove huškače,
koji su ih digli protiv gospodara nagovorima i prijetnjama, »zločinačka čov-
jeka Ambroza Gubeca« i Ivana Pasanca. Međutim, iste ove godine (bez na-
znake dana i mjeseca) plemići te iste varaždinske županije, kada pišu caru
Maksimilijanu II i optužuju nasilnog feudalca Matiju Keglevića, rugaju mu
se zbog njegova hvaljenja da je zaslužan za ugušenje bune, te pitaju zašto on-
da nije napao i »bezbožnoga iz zločinačke pobude izabranoga kralja Gubca«
i zašto nije toga »bezbožnoga kralja Gubca sa njegovim saučesnicima«, štovi-
še njihovim kmetovima, »uhvatio za bradu98 i svezao«.99
Već iz ovih izjava plemićkih sudaca i plemića varaždinske županije očito
je da su postojala dva Gupca: jedan je Ambroz, koji buni seljake, a drugi je
ovdje neimenovani Gubec — izabrani »kralj«. Prema tome ima pravo Adam-
ček što tvrdi da je inkvilin iz Hižakovca Ambroz Gubec bio »istaknuti organi-
zator bune« i da mu »u pripremanju seljačke bune 1573.« pripada »istaknuto
mjesto«, te da se »medu organizatorima te bune pojavljuju dva Gupca: iz his-
toriografije poznati »seljački kralj« 100 Matija Gubec i Ambroz Gubec, čija se
uloga spominje tek u novim dokumentima. Nadalje Adamček zaključuje da
se »u i gradi o seljačkoj buni« ne spominje Matija Gubec, nego se javlja »sa
Gubec ili Gubec zvani Beg«. Ali se taj Gubec kao »vođa seljačke bune pojav-
ljuje »prvi put pod imenom Matija tek 30 —tak godina poslije u Istvanffyevoj
historiji«, na čijem opisu »počivaju svi kasniji prikazi seljačke bune 1573.
kao bune M a t i j e (J. A.) Gupca«.101
Jasno je da ni mi ne možemo praviti nikakvu kombinaciju s onim »Go-
102 103
lecz« iz Brdovca, koji je svjedočio 1567. protiv Tahyja, jer »Mathias Go-

96
Medu svjedocima, koji su preslušani radi zuluma Franje Tahyja 1567. g., nala-
zio se i »Iwan Gerbecz« iz Brdovca (Bojničić, n. dj., 25).
97
Adamček, Grada, 7-8, 102, 147.
98
Brada je znak poštenja, časti, starješinstva, otmjenosti. Bradu oskubiti (= oču-
pati), oguliti, osmuditi, zapaliti znači i osramotiti se (VI. Mažuranić, n. dj., 81).
99
Adamček, Novi dokumenti, 77.
100
Šišić 1908. kaže da su Gupca seljaci zvali »begom«, a naziv »seljački je kleveta i
bajka (Hrvatska povijest II, Zagreb, 1908,49). Međutim Adamček se 1967. g., na osnovi
novonadenoga arhivskog materijala, protivi takvu mišljenju mnogih naših povjesniča-
ra (Novi dokumenti, 72, 73).
101
Adamček, Novi dokumenti, 75, 76.
102
God. 1567. u jednom popisu donjostubičkog posjeda navodi se u selu »Mathe
Gwlez«, a onda i 1574. na brdu Bukovšćak a i na brdu Tomašev »Matthias Gwlecz«
(Adamček, Grada, 7-8, 109, 150, 153). To ukazuje da je prisutan još 1574. godine i da
uistinu nema veze s onim legendarnim vodom seljaka .
103
Bojničić, n. dj., 25.

609
bec in Berdovec«, kako je to svojevremeno komentirao Rački, a nepotreb-
104
105
no pobijao F. Čulinović, ne poznavajući onu listinu koju je objelodanio I.
Bojničić. To je i navelo J. Šidaka da, ocjenjujući Culinovićevu knjigu o seljač-
kim bunama u Hrvatskoj, doda kako Rački »sam upotrebljavao taj oblik (a
nije ni pisao o tome kao ni o buni uopće!)«.106 Na susjedgradskom posjedu
bilo je rašireno prezime »Golec«.107 Sam pak Matija »Gwlecz« živi još i 1574,
kao i Ambroz ili Jambrek »Gwbecz.«
Prema tome, obojica ne mogu biti identični s onim Gupcem, koji je za-
tvoren u Zagrebu i na strahovit način ubijen.
Moramo se, dakle, zadovoljiti time da se zvao Matija Gubec,109 kako ga
je nazvao Isthvanffy, njegov suvremenik i ne baš daleki susjed, koji je mogao
vrlo lako saznati sve o buni i njenim vodama. Kada su Gupčevi drugovi pre-
slušavani, oni su odgovarali onako kako ih se pitalo, a kad su ih pitali o Gup-
cu, njegovo ime nisu sudske vlasti nikada citirale.
Tako su ga zvali, ne spominjujući imena, kako smo već prije kazali, i
hrvatski velikaši — ali ne i Isthvanffy, koji je u svojoj povijesti po prvi put iz-
nio i Gupčevo pravo ime Matija, te na taj način oteo iz anonimnosti ovoga
vodu seljaka.
Zašto ga suvremeni izvori ne navode po imenu — i to upravo oni spisi,
koji se tiču susjedgradsko-stubičkog vlastelinstva? Možda zato, što on nije
kmet u pravom smislu riječi nego svakako Tahyjev podanik, i to u Stubici,
gdje je bilo nekoliko sitnih plemića s prilično neodređenim vazalnim odnosi-
ma prema posjedniku ovoga vlastelinstva — kako je to dobro primijetio
Adamček. Možda je on pripadao onoj »universorum nobilium generationis«
na području Gornje Stubice,110 jer je interesantna napomena Isthvanffyja,
koji kaže da su seljaci smatrali Matiju Gupca sposobnim po snazi i pameti,
104
Rački, n. dj.( VII, 295, bilj. 1.
105
Čulinović, n. dj., 59.
106
Šidak, F. Čulinović, Seljačke bune u Hrvatskoj, 125, 126.
107
Adamček, Prilozi, 89, bilj. 242.
108
Jedan od dokaza je i taj što se 1574. navodi udova Ursula »Ztanko čiji se muž
Luka »Ztanko« 1567. navodi još kao živ (Gl. Adamček, Grada 146, 102). Da su pak Mar-
ko i Ambroz, čiji se vinogradi 1574. g navode kao opljačkani, poginuli, kako to smatra
vjerojatnim Adamček (Seljačka buna 1572, 121 tada bi i umjesto njih u popisu bile na-
vedene njihove žene kao i u spomenutom.
109
Međutim Grafenauer je komentirajući dokumente koje je otkrio Adamček, iz-
javio nedavno novinaru Vjesnika da bi po njegovu mišljenju »Gupca« trebalo imeno-
vati sa oba imena Ambrozije Matija Gubec. To je jedino rješenje« (D. Ambrozije i Ma-
tija, Vjesnik, Zagreb, 16. 2. 1973, 11). Prof. Željka Kargačin, savjetnik u Republičkom
zavodu za unapređivanje osnovnog obrazovanja Hrvatske, prisustvovala znanstvenom
skupu u Stubičkim Toplicama u povodu 400-godišnjice seljačke bune 1573. g., kao i
Grafenauer, jedan od glavnih referenata, rekla da »Matija ostaje i dalje, ali će se daći
upoznati i s činjenicama o Ambrozu« (Glavičić, Gubec ostaje Matija, Večernji list,
Zagreb 17. i 18. 2. 1973, 6), dok je Lajtman iznio »kako odnedavno tvrde povjesničari«
da je »Matija, odnosno Ambroz« (I. L a j t m a n , Gubec nije jeo »kuruzu«, a grožđe je
brao voćke, Vjesnik, Zagreb, 18. i 19. 3. 1973, 13).
110
Adamček, Grada, 7-8, 129, bilj. 74, 166.
neumoljivim, te oštra jezika u raspirivanju mržnje prema plemstvu (in nobi-
111
litatem) — i zato mu dali naslov kralja.
112
S Matijom Gupcem bio je usko povezan i Ivan Pasanec, koji je po
Adamčeku s njim i Ivanom Mogaićem (Magaić) činio vrhovno ustaničko vije-
će,113 ili po Hartingeru vrhovno sudište114 seljaka, ili pak po Šišiću vrhovnu i
centralnu buntovničku vladu.115
Za Ivana Pasanca, koji se javlja u spisima još 1565, stoji da je 1567. u se-
lu Vinterovcu (sjeverozapadno od Donje Stubice) imao posjed, a vinograd na
brdu Vinterovcu kod istoimenog sela. No već 1574. ovaj njegov vinograd je
bio »rectificatum«, tj. obnovljen, iako se Ivan »Pazanecz« tada nalazi u popi-
su kao još tamo živući.116 To je dakle onaj Ivan Pasanec (Pazanecz), koji je,
kako smo već prije naveli, bio optužen od plemićkih sudaca varaždinske žu-
panije 1. 3. 1573. daje sa »zločinačkim« Ambrozom Gupcem bunio seljake na
vlastelinstvu Selnici.117 On je bio direktno označen od preslušanog Mihajla
Gušetića kao jedan od sedmorice (tu nije naveden i Gubec) koji su bili pravi
podstrekači bune.
Ilija Gregorić pak na drugom svom preslušanju u Beču (11. 4. 1573) ta-
kođer ubraja Ivana Pasanca118 medu najuglednije, a Fistrić medu poglavice
seljaka i začetnike bune, ali ga citira samo po prezimenu (Pässanacz). Tako
isto radi i Ivan Svrač, koji ga (Der Pässanacz) naziva začetnikom.119 Za An-
driju »Passanecio« piše pak Isthvanffy da je bio Gupčev vojni pomoćnik i da
je pred očima svog vode u Zagrebu bio pogubljen.120 To navodi i Kukuljević,
stalno ga spominjući kao Andriju Pasanca.121 To je dakle onaj Andrija Pasa-
nec (Pazanech), o kojem se u popisu 1565. kaže da ima posjed u Vinterov-
cu,122 a kasnije više ne. Znači da je Ivan Pasanec123 na neki tajanstven način
sačuvao život, iako Fistrić na preslušanju u Ljubljani 23. 2. 1573. kaže da se
priča da je »Pässanacz« mrtav.124
Ivan Mogaić (Magaić)125 se i 1565, a onda i 1567. navodi kao posjednik u
selu Oroslavlje, a na brdu Lipovec imao je vinograd. Poslije toga više ga rie
111
Rački, n. dj., VII, 216; Čulinović, n. dj., 59.
112
Adamček kaže da mu se čini da je Ivan Pasanec imao provaliti u Vojnu krajinu
(Predavanje, održano u Donjoj Stubici).
113
Adamček, Prilozi, 91.
114
Hartinger, n. dj., 134.
115
Šišić, Seljačka buna od 1573, 237.
116
Adamček, Grada, 7-8, 188, 69, 99.
117
Adamček, Novi dokumenti, 77.
118
Interesantno je rezoniranje Šišića, koji kaže da »u istražnim spisima Pasanec
nosi ime Ivan, dok ga tek Istvanffy nazivlje Andrijom« (Seljačka buna 237 bilj 5)
119
Rački, n. dj., VII, 299, 302, 273, 266.
120
Rački, n. dj., VII, 217, 218.
121
Kukuljević Sakcinski, n. dj., 66, 70.
122
Adamček, Grada, 179.
123
Vj. Klaić piše da njegovi potomci žive u Pasanskoj Gori kod Gornje Stubice i
»danas«, tj. 1911, kada je Klaić izdao svoju »Povjest Hrvata« IH/1, Zagreb 1911, 291).
124
Rački, n. dj., VII, 266.
125
On je po Vj. Klaiću poginuo u bici kod Stubičkih Toplica 9. 2. 1533. (Antoljak,
n. dj., 141, 142). Međutim, Durman (n. dj., 130) začudo kaže da je na bojnom polju

610 611
nalazimo u spisima, a 1574. godine piše da je na brdu »Steffandol« imao svoj
posjed Đuro »Magaych«.126 Dalje i zasada posljednje pitanje jest: kada je za-
pravo Gubec bio mučen i pogubljen u Zagrebu? Začudo I. Kukuljević Sakcin-
ski ne datira mučeničku smrt Matije Gupca.127 Međutim, J. Hartinger, bez
ikakvog opipljivog izvornog dokaza, stavlja taj čin pogubljenja »u nedjelju
15. veljače«, te piše da su na Markov trg u Zagrebu doveli Andriju Pasanca i
Matiju Gupca,128 dok F. Šišić isto tako datira, ali kaže da su taj dan u Zagre-
bu pogubljeni Ivan Pasanec i Matija Gubec.129 Tako piše Šišić i 1936. (Novos-
ti, Uskršnji broj) nazivajući Matiju »Gobec«, kako smo već prije iznijeli. Ova-
kav datum i pogubljenje »na pokladnu (fašničku) nedelju 15 februara« pre-
ma Sišiću prihvaća i M. Durman i smatra ga povijesnom činjenicom.130 I. F.
Čulinović isto tako određuje ovaj čin — »15. veljače 1573.« a kaže da je to uči-
njeno po zapovijedi Draškovića »ne sačekavši traženo odobrenje kralja Mak-
similijana II«. On bilježi da je smaknut Matija Gubec »15. februara 1573. ka-
da je bila nedelja 'fašnika' (karnevala)« i da su feudalci hotimice izabrali taj
dan da se krvavo i nečovječno narugaju »seljačkom kralju«.131 Taj datum je
prihvatio i S. Antoljak,132 bazirajući ga na dosadašnjim već prihvaćenim re-
zultatima naše historiografije, u koje nije posumnjao ni Bromlej, držeći se
Isthvanffyja,133 koji uopće taj događaj ne datira, pa ni B. Grafenauer,134 ni J.
Adamček, koji kaže da je Gubec »krunjen« prema Thurnovom pismu 15. ve-
ljače.135 To je, eto, samo jedan mali presjek kroz našu historiografiju 19. i 20.
stoljeća, u kojoj prevladava 15. 2. 1573. kao datum Gupčeve smrti. Međutim,
izvori se ipak ne slažu u potpunosti s tim.
Stoga pogledajmo redom što suvremeni spisi o tome datumu govore.
Kako takvih izvornih podataka imamo zasada samo nekoliko, jer se spisi o
preslušanju Matije Gupca i Pasanca »nijesu sačuvali136 ili još nisu nađeni«,137
»pao Ivan (Đuro?) Mogaić, dok je s Gupcem zarobljen i njegov drug Andrija Pasanec«.
Inače je ovu bitku kod Stubičkih Toplica datirao Kukuljević Sakcinski — 14. 2. (n. dj.,
69), a 1874. Vj. Klaić, iako se služio ovim piscem, datira tu bitku »na Stubičkom polju«
— »17. 2.« (Vj. Klaić, Matija Gubec, kralj seljački, Vienacgod. VI, br. 7, Zagreb, 1874,
110).
126
Adamček, Grada, 187, 46, 97, 143.
127
Gl. Kukuljević Sakcinski, n. dj., 70.
128
n. dj., 164.
129
n. dj. 240.
130
Durman, n. dj., 135, 136.
131
Čulinović, n. dj., 69, 70, 175, bilj. 220.
132
n. dj., 143.
133
J. V. Bromlej, n. dj., 288.
134
Grafenauer, Kmečki upori, 251, 252.
135
Adamček, Seljačka buna 1573, 173.
Još je 1897. g. R. Horvat pisao da se ne može pratiti sudbina Andrije Pasanca i
13ί
Matije Gupca, »jer nemamo istražnih spisa i presuda proti krivcima« (R. Horvat, n.
dj., 154) Međutim, Durman iznosi da A. Senoa misli da su postojali dokumenti o istra-
zi protiv samog Gupca, ali »da je suvremena ruka uništila te sudbene spise« (Vidi nje-
govu posvetu novom izdanju »Seljačke bune« god. 1877. Mihovilu Pavlinoviću). Šišić
naprotiv 1936 — dakle drugačije nego 1923 — tvrdi da seljaci uopće nisu bili povučeni
pred sud već su bez ikakvih formalnosti određeni za stratište. »Zato i nema, niti je
612
prvi je po redu ono pismo bana Jurja Draškovića, poslano iz Zagreba 11. 2.
1573. caru Maksimilijanu II. U njemu on javlja svome vladaru, uz ostalo, da
će, ako vladar dozvoli i ako se složi, uhvaćenoga »Gubecz Beg«-a okruniti usi-
janom željeznom krunom. Prema tome, on očekuje od cara obavijest o ovo-
me. Slično je pisao istoga dana i nadvojvodi Karlu.
Slijedeći podatak o datiranju krunjenja Gupca usijanom željeznom kru-
nom daje Stjepko Gregorijanec, koji je 16. 2. poslao Thurnu u Kostanjevicu
pored dvojice uhvaćenih seljačkih voda i pismo. U njemu ga obavještava da
bi se trebao u prošlu nedjelju u Zagrebu kruniti bivši seljački car i kralj uža-
renom željeznom krunom.138 Ovaj su vremenski podatak naši povjesničari
na razne načine prevodili i komentirali.
Tako je Sišiću »am nächtsverschienen sonntag (=15 februara)«. Ujedno
je sasma pravilno objasnio da »već 16. februara (zacijelo kasno uvečer) javlja
uskočki kapetan Thurn kranjskim staležima u Ljubljanu iz Kostanjevice da
gaje taj čas izvijestio Gregorijanec« o tome krunjenju.139 F. Čulinović je u tu-
mačenju toga pisma pogriješio, što je, prije svega, naprečac iznio da ima zna-
kova »po kojima se može utvrditi, da je zaista ta kazna izvršena onako kako
je biskup Drašković to predlagao«. Tu je, u prvom redu, izvještaj Thurna od
16. 2. 1573. poslan kranjskim staležima, u kojem, između ostalog, stoji: »Ina-
če nas obavještava g. Gregorijanac, da je bivši seljački car i kralj prošle ne-
delje u Zagrebu okrunjen užarenom željeznom krunom (F. Č.).140
S ovakvim prijevodnim tumačenjem Thurnova pisma, iz kojega Čulino-
vić zaključuje da se pogubljenje Gupca dogodilo uistinu 15. 2, jer je Gregori-
janec, koji je stanovao ili u Mokricama ili u Medvedgradu, mogao biti točno
obaviješten o tome — nije se složio J. Šidak. On je, kritizirajući Čulinovićevu
već navedenu knjigu, iznio da se u tom pismu od 16. 2. ne govori o krunisa-
nju »mit eysnen glüenden Cronnen« kao svršenom događaju, nego samo kao
događaju, koji se trebao zbiti (»... gekhrönnt haben solle (J. Š.)...« i Rač-
141
ki Grada, 245)«. I konačno, B. Grafenauer, kloneći se bilo kakvog datira-
nja, a kritizirajući Bromlejevo »Vosstanie horvatskih i slovenskih krest'jan
1573. g.«, citira također Gregorijančev izvještaj u pismu Thurnu od 16. 2. tu-
mačeći da »so hoteli der Paurn gewesnen Khayser vnd Künig preteklo nede-
142
Ijo kronati z željezno razbeljeno krono«.
Nadalje, iz suvremenih izvora je indirektno očito da je još i 18. 2. Gubec
živ — može se to zaključiti po izjavi Fistrićevoj o njemu na preslušanju pred
Thurnom. Isto tako, ako pozorno čitamo izjavu Matije Fistrića, koju je dao
ikad bilo, sudskih spisa o procesu Matije Gupca, jer takav proces nikad nije bio vo-
den« (Ferdo Šišić, Značaj hrvatske seljačke bune g. 1573, Novosti, Uskršnji broj, Za-
greb, 1936). Citirajući sve ovo Durman se ipak ne izjašnjava u pogledu ovih spisa (gl. n.
dj., 118).
37
Šišić, Seljačka buna od 1573. 240.
38
Rački, n. dj., VII, 212, 213, 244, 245.
39
Šišić, n. dj., 240, bilj. 19.
40
Čulinović, n. dj., 70.
41
Šidak, Čulinović, n. dj., 2, 126.
42
Grafenauer, Stara i nova vprašanja, 184.
613
pred sudom u Ljubljani 23. 2. 1573, a u kojoj kaže da su u Stubici bili dva ko-
lovođe: jedan je Pasanec, za kojega je čuo da je mrtav, a drugi Gubec143 —
može se zaključiti da je Matija još na životu. Isto tako, iz pisma plemićkih
staleža Kranjske, poslanog iz Ljubljane 24. 2. sucima i vijeću grada Zagre-
ba, vidi se da su najugledniji vode pobunjenih seljaka kao zarobljenici bili u
uzama toga grada, kaptola i biskupa.
Također, kada barun von Eck i Hungersbach u ime staleža Kranjske pi-
še banu Draškoviću (Ljubljana, 25. 2. 1573), on kaže da zna da se kod njega
nalaze u zatvoru vode i prvaci zavjereničkih seljaka, koje je ban sigurno ispi-
tivao o početku i uzroku ove vrlo nevaljale zavjere, pa ga moli da mu dostavi
njihove izjave koje terete one zatvorenike koje on drži u Ljubljani.
Istom 3.3. je Drašković iz Hrgovića odgovorio na ovo pismo, javljajući
da seljake u svome zatvoru nije ispitivao i da ih neće p o d v r g n u t i muči -
lima, dok ne d o b i j e p r i s t a n a k od cara (S. A.), a osim toga je i on sam
odsutan iz Zagreba i zauzet poslovima oko Hrvatske vojne krajine. Nada se
da će dobiti vladarev odgovor još prije negoli se vrati u Zagreb, te čim seljaci
budu preslušani, sve će izjave staležima poslati.
Iako se Drašković vratio iz Krajine u Zagreb, tek 15. 3, našao je samo
pismo nadvojvode Karla, koji ga je požurivao radi preslušanja seljaka. No,
tada je stigla i vladareva dozvola da ih može preslušavati u prisustvu Her-
barta Auersperga i Vida Halleka. Ako to ipak nije bio odgovor na ona dva
Draškovićeva pisma od 8. i 9. 3. On je stigao tek 28. 3. (iz Beča). U njemu mu
car pored ostaloga kaže da očekuje od njega o b j a š n j e n j a o prvim začet-
nicima s e l j a č k e bune, čim ih ispita (S. A.).
Otada je prošlo dosta vremena i Maksimilijan II je 2. 4. poslao još jedno
pismo Draškoviću. Tek 14. 4. odgovorio mu je ban da preslušanje seljaka u
zagrebačkom zatvoru nije provedeno zbog toga, što onamo nije stigao Auer-
sperg, te moli da car ako želi da se provede istraga, pošalje Auersperga ili ko-
ga drugoga.
Čekalo se tako i do svibnja i 4. 5. u Beču je preslušavan po drugi put Ilija
Gregorić. Njega je sud ponovno pitao za Gubca bega, koji je također poslije
proglašenja za kralja uhvaćen i j o š je uhapšen (vnd noch v e r h ö f f t ) , tj.
još je u zatvoru (S. A.).
144
Koji je odgovor Gregorić dao, već smo prije naveli.
I to je, eto, sve što znamo o istrazi protiv Gupca i drugova u Zagrebu,
Ako sada još jedanput izvršimo kratak pregled po našoj historiografiji — tko
je prvi iznio da je Gubec s Pasancem bio pogubljen u Zagrebu 15. veljače, vi-
djet ćemo da taj čin uopće ne datira ni T. Smičiklas145 ni R. Horvat146 a ni F.
Sišić 1908. godine.147 No zato je, kako izgleda, to prvi učinio 1911. Vj. Klaić,
3
Rački, n. dj., VII, 246, 247, 265, 266.
44
Gl. Rački, n. dj., VII, 271, 272, 282, 285, 292, 293, 295.
45
Poviest hrvatska II, Zagreb, 1879, 68.
R. Horvat, n. dj., 154.
47
Hrvatska povijest II, 49.
614
kojijenapisao^dasuGubeciPasanac »kako nam j a v l j a j u p o t o n j i izvo-
ri (S. A.) ... 15. veljače... strašnim načinom pogubljeni«,148 ne navodeći na
osnovi kojega izvora tako zaključuje. Iste godine (1911) na osnovi arhivske
grade, koja tobože govori o tom datumu (Arkiv III, str. 70. Starine VII, str.
218, 219 i 245) i tadašnji doktorand J. Hartinger stavio je taj događaj »u ne-
delju 15 veljače«.149
God. 1920. F. Šišić je također prihvatio ovaj termin, tj. »nedelju 15. feb-
ruara«, što je ušlo i u njegovu ponovno izdanu povijest 1962. godine. Tada je
taj pasus ovako prokomentirao izdavač djela J. Šidak: »Budući da je kazna
na taj način faktički izvršena, onda to znači da je kralj Maksimilijan prijed-
log bana i biskupa Draškovića potvrdio.«150 Isto tako je N. Klaić sa B. Grafe-
nauerom prihvatila datum »15. veljače« kojim stvarno završava »tužnim i
sramotnim prizorom u Zagrebu seljačka buna, koja je oko 12.000 kmetova
udružila u zajedničku otvorenu borbu«. Gupca je ovdje stigla strašna kaz-
na.151 I na kraju, i J. Adamček se na predavanju održanom 28. 1. 1973. u Do-
njoj Stubici, konačno opredijelio također za 15. 2. kao datum likvidacije
Gupca u Zagrebu.
Time su uglavnom iscrpljeni svi podaci o datiranju Gupčeve (i Andrije
Pasanca) prijeke smrti. Na kraju, kada sve ovo skupimo, možemo slijedeće
zaključiti:
1. Gubec nije pogubljen 15. 2. Taj je datum prvi uveo u našu historiogra-
fiju Vj. Klaić, bez ikakva stvarnog dokaza, a iste godine i J. Hartinger, navo-
deći u dokaz tome tiskani arhivski materijal, koji ničim to stvarno ne po-
tvrđuje.
2. Prema suvremenom izvoru Gubec je trebao biti po Gregorijančevoj iz-
javi pogubljen u »prošlu nedelju«, tj. 15. 2, ali da je osuda uistinu tada izvrše-
na — nemamo nikakvih sigurnih izvornih dokaza — kao, uostalom ni za bilo
koji kasniji datum.
3. Drašković nije smio bez dozvole kralja izvršiti bilo kakvo pogubljenje
ili podvrgnuti mučilima bilo koga, pa tako ni Matiju Gupca i Andriju Pasan-
ca. Morao je čekati odobrenje čak i za preslušanje ove dvojice i ostalih voda,
zatvorenih u Zagrebu.
4. On bi, svakako, javio vladaru (a i nadvojvodi) o izvršenju kazne nad
Gupcem da je dobio odmah dozvolu za tu likvidaciju. No znamo da se bečki
dvor nije u tome žurio i da je htio imati što jasniju situaciju o ovoj buni i nje-
nim vodama.
^5. Poznato je iz istih arhivskih materijala da su se i Maksimilijan II i
Drašković, svaki na svoj način, interesirali i nastojali da kazne ili spase poje-
dine vode ove bune.152
148
Vj. Klaić Povjest Hrvata III/1, 298.
149
Hartinger, n. dj., 164 i bilj. 58.
150
F. Šišić, Pregled povijesti hrvatskog naroda, Zagreb 1962 (Priredio J. Sidak),
282 i bilj. 13.
151
Historija naroda Jugoslavije II, 456.
152
Gl. Hartinger, n. dj., 177.
615
 No kako nema zasada upravo ni za Gupca a ni za Pasanqa nikakvih da- MARGINALIA TO THE 1573 PEASANT UPRISING
ljih izvornih podataka, moramo ipak pretpostaviti da su pogubljeni. Ali zato
točni datum tog čina ostaje i dalje zagonetan i neodređen — isto kao i mjes-
to, na koje su Gupčevi mučenički zemaljski ostaci bačeni ili možda krišom Summary
od nekoga sahranjeni.
Using published source material the author first considers of killed and
missing in this uprising as well as the siže of this peasant army.
Svakako, moramo priznati da se poslije izvornih podataka Račkoga o He discusses particularly the personality of Gubec and his names con-
ovoj buni iz 1573. g. — do danas veoma obogatila arhivska grada i unijela ta- cluding that he never called himself »king«, that his name was Matija and
ko dosta svjetla u opće i gospodarske prilike u vrijeme bune, te razjasnila ta- not Ambrose, who was also one of the leaders of the rising, but who is men-
kođer pojedine njene detalje. Isto tako je i naša historiografija, obogaćena tioned in the year 1574 also äs being alive äs well äs Ivan Pasanec.
dosada radovima od manje ili veće vrijednosti, pridonijela boljem poznava- In the autohr's opinion 15th Febr. 1573 so far accepted in our historiog-
nju ovoga seljačkog rata ili bune, s kojom treba što podrobnije usporediti i raphy as the date of Gubec's execution cannot be held any longer äs the
druge seljačke bune u Hrvatskoj (16— 18. st.), a napose one novootkrivene i event must have taken place somewhat later.
dosada nepoznate na turskom dijelu Balkanskog poluotoka u 16. stoljeću.
No, unatoč tome, još uvijek je ostalo mnogo toga u znaku pitanja, što po-
tvrđuje ovih nekoliko marginalnih opaski, koje su većinom završile novim
znakom pitanja. Jedan od glavnih razloga je upravo taj, što je dio arhivske
grade, naročito one u inozemstvu, propao ili je izgubljen.
Ali ipak, postoji nada da će se, tijekom marljivog i minucioznog istraži-
vanja po arhivima (napose u Carigradu), bibliotekama, muzejima i sličnim
ustanovama, pronaći još izvorne grade. To se odnosi posebno na izgubljene
sudsko-istražne akte o Matiji Gupcu i Andriji Pasancu.
Ako se oni pronađu, imat ćemo nove — točnije podatke o buni. No bez
obzira na to, potrebno je što skorije tiskati što više radova i monografija o
tzv. Gupčevoj buni, usko povezanoj s onom u Sloveniji, jer će se samo tako
moći ukloniti dosada ukorijenjene brojne pogrešne postavke i pogrešno rije-
šena pitanja u cjelini i pojedinostima! Jednom riječju, potrebna je revizija i
valorizacija ili revalorizacija dosadašnjih rezultata s područja hrvatske hi-
storiografije, baziranih na izvorima — o tom velikom klasnom seljačkom po-
kretu 16. stoljeća — izrađena i sprovedena u znanstvenim okvirima gospo-
darske, društvene, kulturne i političke povijesti hrvatskoga naroda.

616 617
 KONAVOSKA BUNA U SREDIŠTU JEDNOG DIJELA
EVROPSKE DIPLOMACIJE (1799-1800)

i.
Dubrovačka republika, koja je tobože odisala »slobodarskim« duhom,
doživjela je za vrijeme svoga opstojanja dvije bune na svom i onako uskom
teritoriju.
Prva je tzv. lastovska buna, koju su Dubrovčani na perfidni način utišali
(1601 -1606).1
Druga je pak seljačka buna u Konavlima kraj Dubrovnika (1799—1800),
koja je bila sasma drugačijeg karaktera od one u Lastovu.2

1
gl. o tom: S. Ljubić, O odnošajih medu republikom Mletačkom i Dubrovačkom
od početka XVI. stoljeća do njihove propasti, Rad JA LIII, Zagreb, 1880, 115-135 i A.
Vučetić, Dubrovčani na obrani svog teritorija i slobodne plovidbe prema Mlečanima
početkom XVII. vijeka, Glasnik dubrovačkog učenog društva »Sveti Vlaho« I, Dubrov-
nik, 1929, 86-92.
2
Opis te bune pod naslovom »Storia di una ribellione dei Canalesi della Repub-
blica di Ragusa« na 14 strana nalazio se u bivšoj biblioteci »Paravia« u Zadru (danas
»Naučna biblioteka«), odakle je taj spis s ostalim rukopisima i arhivalijama još u ruj-
nu 1943. godine bio odnesen u Italiju. Uz to je o toj buni vrlo kratko pisao i njen suvre-
menik Michel — Ange Bernard Mangourit, bivši francuski konzul u Anconi, u djelu
»Defense d'Ancone et des departements romains, le Tronto, le Musone et le Metauro
par la general Monnier aux annees VII et VIII, v. II., Paris, 1802, 15 — 17, te nešto više
P. Pisani u knjizi »La Dalmatie de 1797 a 1815«, Paris, 1893, 130— 133 na osnovi pro-
brane grade iz državnih arhiva u Beču, Zadru i Dubrovniku. Iste godine je K. Jireček
također u svojoj raspravi »Poselstvi republiky dubrovnicke k cisafovne Katefine II. u
1. 1771 — 1775, Rospravy češke akademie cisafe Frantiska Josefa pro vedy, slovesnost a
umeni v Praze ročnik II, tfida I, čislo 2«, v Praze 1893, 74 — 75. na temelju samih doku-
menata iz Državnog arhiva u Dubrovniku nešto manje od Pisanija iznio neke podatke
o toj buni, dok se L. Vojnović u svojoj knjizi »Pad Dubrovnika« I, Zagreb, 1908,
33 — 35, poslužio dosta tendenciozno i pristrano za još kraći opis te bune uz spise iz
Dubrovačkog arhiva i već navedenim Mangouritovim i Pisanijevim djelom. Godine
1935. izašla je u Trstu »La storia di Ragusa«, koju je napisao Matteo di Zamagna
(*Dubrovnik, t. 6. II. 1780. —t 8. IX. 1870). U njoj on također opisuje dosta općenito i
ne baš sasma pouzdano tu bunu (o. c., 274 — 277). Zato se samo s izvjesnim oprezom
može služiti njegovim neprovjerenim podacima.

619
 U dubrovačkoj republici, pa tako i u Konavlima, kmet je imao dosta toč-
no određene povlastice i prava, koja su čak bila zaštićena od suda. Njemu je
bio otvoren put do blagostanja, pa nije ni čudo da su baš u posljednjim godi-
nama republike mnogi od njih nastojali da se oslobode stečenim novcem
kmetstva.
Inače je seljak-kmet obrađivao zemlju svoga gospodara nazvanu »cari-
na« i bile su mu također točno naznačene dužnosti koje je imao vršiti. Ali ka-
ko se dubrovačka vlada sastojala od samih gospodara kmetovskih, to nije
imala snage da se odupre njihovom izrabljivanju, koje je sve jače preuzimalo
maha, jer su se i vlastela također sve više odalečivala od trgovine i pomor-
stva i tako onda bila upućena gotovo samo na prihode od svojih zemalja. Uz
to su kmetovi morali da rade i u kući svoga gospodara one poslove koje su u
15. stoljeću vršili robovi, pa je stoga razumljivo što su se opravdano tužili.3
Kako je vlada zapala potkraj 18. stoljeća i u financijske neprilike i njena
blagajna presahnula, odlučila je da tome nade lijeka povećanjem poreza. Sa-
mo taj novi namet je uglavnom prebačen na leda nižih staleža koji su do ta-
da bili od njega oslobođeni. Tako su dioničari na brodovima davali prema
tome samo 20% od dobiti, dok su seljaci morali plaćati za svoje masline 12
karantina* po stopi, za vino po bačvi 10, a za stoku po glavi 12.
Samim pak Konavljanima bilo je do 1750. godine uglavnom dobro. Ali
poslije toga vremena počeo se naglo mijenjati njihov udes, i otada je iz godi-
ne u godinu jaram postajao sve gori, nepodnošljivi)! i tiranskiji. Naročito
pak u periodu od 1794. do 1799. godine seljaku u Konavlima, kada je namirio
daću, ostalo je samo nekoliko perpera. Uz to mu je zemlja, natopljena njego-
vim znojem, donosila jedva onoliko koliko je trebao davati njenu vlasniku.
Tako je samo jedna trećina žetve preostajala onome koji je sijao. Ali to nije
bilo sve. Gospodari tih seljaka nisu se bili zadovoljili samo time da ih dave
nametima, već su im uzimali i djecu sposobnu za rad i ukrcavali je na svoje
brodove, pa su ona kroz više godina plovila morem bez ikakve plaće. Među-
tim, ni to nije bilo dosta. Kada su porasle Konavljanke, oduzimali su ih od
roditelja pod izgovorom da će biti posluga kod gospodara, a u stvari one su
služile njihovim sramnim požudama. Zatim, kada su ih obeščastili, ostavljali
su ih. Tada su te djevojke padale u niski razvrat pa su polazile Turcima i dru-
gima, da sada njima služe u sličnim gnjusobama. Naravno da dubrovačka
vlada, iako je za sve to znala, nije sprečavala takve zločine. Osiromašenju
Konavljana pridonijela je vlast i time što je povećala javne terete, opravdaju-
ći se i bacajući krivnju na troškove koje je uzrokovao dolazak Francuza na
Jadran. Uz to im je podigla i druge namete, pa se tamošnje stanovništvo žali-
lo da čak mora plaćati porez na zrak koji udiše. Naročito se vlada zamjerila
narodu, što je namjerno podigla cijenu soli, te ga je silila da ju kupuje u ve-
4
ćim količinama, negoli ju je mogao potrošiti. Naime, potkraj lipnja ili na
3 mu Nataliju, svome izaslaniku kod generala Bradyja u Kotoru, 25. XII. 1799 (br. 195).
M. Medini, O postanku i razvitku kmetskih i težačkih odnošaja u Dalmaciji, Za-
dar, 1920, 89-91.
* sitni novac ili para.
4
P. Pisani, o. c., 129, 131, 132.
620
početku srpnja 1799. godine dubrovački je senat, pod izgovorom da spriječi
stalno krijumčarenje solju, naredio da svi njegovi podanici iznad 14 godina
moraju iz javnih magazina uzeti svake godine 5 oka* soli uz cijenu 6 % para
ili karantina**, jer prema starim zakonima zabranjeno je bilo pod najstro-
žom kaznom od ikoga drugoga kupovati sol osim u vrhovnog gospodara —
dubrovačkoga kneza5. Kada je knez, koji je upravljao Konavlima, sazvao se-
ljake na zbor, gdje im je objavio tu odredbu senata o soli, svi se oni stadoše
buniti i prosvjedovati da se neće pokoriti. Zatim su se na konavoskoj ravnici
njih preko 800 sakupili da se dogovore kako će se dalje vladati, pa se svečano
zakleše da neće uzmaci od svoje odluke i da će dijeliti jednaku sudbinu6 čak i
onda ako bi ih dubrovački knez htio privesti silom dužnoj poslušnosti7. Tko
bi pak prekršio zakletvu, neka mu se kuća spali8. Glavni vode ove pobune bili
su: Niko Švago iz Vodovalje, Miho Djurov Magud iz Bačeva Dola, Cvjeto Mu-
jo iz Lovorna, Miho Koprivica iz Radovčića i Niko Radov Huzović iz Zasto-
Ija".
Kada su neki vlasnici zemlje u Konavlima doznali za sve to, zapute se
onamo10 da »dovedu pameti« tamošnje stanovnike, predočujući im kakvim
se zlosretnim posljedicama i propasti izlažu ako nastave i dalje biti nepos-
lušni i uporni u neizvršenju odredaba svoga kneza. Iako se ta vlastela tu za-
držala nekoliko dana u istoj stvari, Konavljani su ostali i dalje tvrdokorni i
neslomljivi izjavljujući da se ne će nikako pokoriti onome što je zapovjedio
knez. Kada su konačno uvidjeli da im je svaki trud uzaludan, vratiše se nave-
deni feudalci u Dubrovnik, gdje su potanko izvijestili o stanju stvari. Ujedno
je i konavoski knez dnevno javljao senatu o pobunjenicima, koji su u među-
vremenu održavali brojne zborove na jednoj velikoj ravnici, gdje su utvrdili
da se neće pod nikakvim uvjetom pokoriti novoj odredbi, prijeteći se onima
' Oka ima 4 litre (F. Iveković — I. Broz, Rječnik hrvatskog jezika I, Zagreb, 1901,
882).
** Pisani navodi, na osnovi dokumenata iz Državnog arhiva u Beču, da su muš-
karci morali plaćati za sol 20, a žene 6 karantina po kilogramu (P. Pisani, o. c., 129).
5
Državni arhiv u Dubrovniku — Lettere e commissioni di Levante ann.
1798—1799. f. 109 — Pismo Senata Fridrihu Kiriku, svome konzulu u Carigradu, Dub-
rovnik 7. VII. 1799 (br. 17). — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799., f. 134 — Pis-
mo Senata grofu Sebastianu d'Ayali svome ministru u Beču, Dubrovnik, 11. VII. 1799.
(br. 103).
6
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1798 — 1799, f. 109 — Pismo Sena-
ta Ivanu Blažu Marinu Buniću, svome poslaniku u Bosni, Dubrovnik, 9. VII. 1799. (br.
18).
7
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1798—1799, f. 109 — Pismo Sena-
ta Kiriku, 7. VII. 1799 (br. 17). — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799., f. 134 —
Pismo Senata grofu d'Ayali, 11. VII. 1799 (br. 103).
8
P. Pisani, o. c., 130.
9
Državni arhiv u Dubrovniku — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799., f.
134 — Proglas dubrovačke vlade od 23. XII. 1799 (br. 191) — Pismo Senata Petru Jeroli-
— Lettere e commissioni di Levante ann. 1798. —1799., f. 109 — Pismo Senata Antoniju
Karlu Nataliju, svome poslaniku u Bosni, 25. XII. 1799 (br. 48).
10
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799., f. 134. — Pismo Senata
d'Ayali, 11. VII. 1799. (br. 103).
621
koji bi radili protivno od zaključaka stvorenih na tim zborovima uništenjem
kuća i stada i čak smrtnom kaznom. Držeći se vjerno tog svoga zaključka,
oni su čak dvojicu svojih suseljana, koji se i nisu pravodobno odazvali pozi-
vu zbora, tako pretukli da su jedva ostali živi11. Sada su Konavljani osnova-
li svoju privremenu vladu, pa su dapače tvrdili da zemlja njihovih gospodara
pripada njima i zahtjevali su da se ona razdijeli12. Značajan je pak bio njihov
akt što su se tada čak odmetnuli od svoga dosadašnjeg vladara, te su u dva
navrata bili uputili generalu Bradyju, vojničkom i civilnom guverneru Boke
Kotorske, svoje poslanike, koji su u ime njihove župe iznijeli da se podlažu
pod vlast njegova kraljevskog dvora. Ali ih je on uvijek odlučno odbio13.
2.
Međutim, je dubrovački senat, koji je doduše bio sasma izgubio glavu14,
ali koji je ipak uspio da uhapsi nekoliko Konavljana kao kolovođe pobune15,
pojačao, da spriječi svaki eventualni nered, gradsku posadu vojnicima iz
Brena i Brgata16. Daljnji pak plan senata je bio da na bilo koji način prisili
Konavljane na poslušnost i da ih tako zaplaši da ne mogu provesti bilo kak-
vu akciju protiv grada Dubrovnika. Sve to mislila je vlada izvršiti pomoću
generala Bradyja, koji bi Konavljanima osujetio svaki doticaj s Bokom Ko-
torskom i zabranio tamošnjem stanovništvu da im ne smije prodavati stre-
ljivo 17 . Videći ipak da mu nikakvo drugo sredstvo protiv Konavljana ne pre-
ostaje, odlučio je istovremeno da ih silom privede na poslušnost i da tako
zauvijek, kako je mislio, obuzda drskost i nepokornost stanovništva od ne-
koliko tisuća duša. No budući da nije imao vlastitu vojsku 18 , stupio je odmah
u dodir s Ibrahimbegom*, da od njega dozna da li će zapovjednik Trebinja
moći poslati na granicu čete, a da ne stupi na teritorij Dubrovačke republi-
ke, i da time samo zastraši Konavljane. Ali Ibrahimbeg je uvjeravao senato-
re da to neće biti moguće bez posebne bujruntije** bosanskog paše19. Stoga
11
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1798-1799, f. 109. — Pismo Se-
nata Kiriku, 7. VII. 1799 (br. 17). — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134
- Pismo Senata d'Ayali, 11. VII. 1799. (br. 103).
12
M. B. Mangourit, o. c., II, 16.
13
Državni arhiv u Dubrovniku — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799., f.
134 — Pismo Senata d'Ayali, 11. VII. 1799 (br. 103).
14
M. B. Mangourit, o. c., II, 16.
15
Državni arhiv u Dubrovniku — Lettere e commissioni di Levante ann. 1798 —
1799, f. 109. - Pismo Senata Kiriku, 23. VII. 1799 (br. 24).
16
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1798-1799, f. 109 — Pismo Sena-
ta Ivanu Blažu Marinu Buniću, 9. VII. 1799 (br. 18).
17
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799., f. 134 — Pismo Senata
Bradyju, 10. VII. 1799 (br. 101).
18
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1798-1799, f. 109 — Pismo Sena-
ta Kiriku, 7. VII. 1799 (br. 17).
* valjda poslanik bosanskog paše u Dubrovniku.
**zapovjedno pismo
19
Državni arhiv u Dubrovniku — Lettere e commissioni di Levante ann.
1798- 1799, f. 109 — Pismo Senata Buniću, 9. VII. 1799 (br. 18).
622
se dubrovačka vlada obratila u tom smislu pismeno za pomoć tome paši,
moleći ga neka bujruntijom naredi svim onim svojim mjestima koji međaše
s Dubrovačkom republikom da pošalju na granicu smjesta čete, te da se na
taj način spriječi svaki dodir Konavljana s turskom zemljom. Time je ta vla-
da bila uvjerena da će se buntovni seljaci zastrašiti i osvijestiti20. Ujedno je
uputila i pismo Ivanu Blažu Marinu Buniću, svome poslaniku u Bosni, izlo-
živši mu cijelu tu pobunu i sve mjere koje su poduzete u vezi s time, naloživ-
ši mu neka odmah zatraži hitnu audijenciju kod bosanskog paše i neka mu
potanko opiše sve ono što mu je saopćila. Ujedno neka pašu kao predstavni-
ka Porte, koji je prijatelj republike, zamoli da odmah pošalje po naročitim
Tatarima hitne bujruntije Sabit-paši i agama u Trebinju, kako bi oni što brže
skupili barem 500 vojnika i uputili ih na dubrovačku granicu a da ne udu na
teritorij republike, te neka tako spriječe svaki doticaj Konavljana s Tur-
skom. Nadalje je preporučeno bilo Buniću, neka bude u svemu budan i da je
po tekliću o svemu najtočnije izvješćuje21. Istodobno je vlada pisala dosta
kratko pismo na hrvatskom jeziku Sabid-paši u Trebinje, javljajući mu o po-
buni Konavljana kao i o svojim koracima koje je poduzela kod bosanskog
paše i Porte, moleći ga da zabrani svaki doticaj svojih Turaka i »Vlaha« s
tom župom22. Ujedno je dubrovački senat preko Travnika poslao i Fridrihu
Kiriku, svome konzulu u Carigradu*, opširno izvješće23. U njemu je izložio
vrlo detaljno cijelu situaciju, moleći ga da odmah, čim primi list, podje Reis
Efendiji* i da ga u svem uputi, kao i da isposluje neka Porta naloži bosan-
skom paši da izašalje čete na dubrovačku granicu.
20
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1798 —1799, f. 109 — Pismo Sena-
ta Kiriku, 7. VII. 1799 (br. 17).
21
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1798 - 1799, f. 109 — Pismo Sena-
ta Buniću 9. VII. 1799 (br. 18).
22
Radi interesantnosti mi to pismo donosimo u cijelosti: »Al Signor Sabid Passa
a Trebigne. Presvietlomu i sfake sciasti i hfale dostoinomu Gospodinu Sabid pasci od
nas knesa i vlastela Dubrovacscieh vele drago pozdravglene. A potome sumjuchi mi
daje i do Vascega Prisvitloga Gospostva doscio haber sctoje sliedilo u svom nasciom
knesgini od Conavli, i snajuchi vario dobro da nikomu vechie ne utiscti koliko primo-
guchiemu zarstvu ove republiehe od najstarieh, i naiviernieh gniegovieh haraciara i da
nikko vechma ne obradujese, i veseli sfakomu nascemu dobru, koga od nasad pet sto-
tin godiscta ussivasmo pod scitom i obrannom primoguchie gniegove desnize, mi on-
cias, i bez odmaha uputismo nasce tusgbe na divan bossanski, i po putu od Bosne i na
Slavna Vrata; alli docle doghiu čestite buruntie veziera od Bosne i vissoke zapoviedi
Slavnieh Vrata mi usesmo pisat i V. P. G. ovu nasciu od posobnoga nascega uffagna,
sa molitve da u ovliko svasciom oblasti, i svieh agä, koieh u isto dobba molimo, saprie-
tite i sahranite da niko ni od Turaka ni od Vlaha, koji su pod Vasciom oblasti neimaju
primat, ni imat ikaqua posla s cegliadim od reccene knesgine od Conavli. Svelikom po-
sgiudom cekachiemo blaghi, i priateglski Vaše odgovor, na koi ostachiemovam veoma
darsgiani i sfegh vechma usmuotgichiem nasce molbe gospodinu Bogu sa svako nasce
usviscegne u milosti primoguchiega zarstva«. / Ibid. — Lettere e commissioni di Le-
vante ann. 1898.-1799., f. 109 — Pismo Senata Sabid paši u Trebinje, s. d. (br. 19).
* to je pismo imao Bunić da preda bosanskom paši, koji će ga, na molbu dubro-
vačke vlade, uputiti prvim glasnikom u Carigrad / Ibid. — Letere e commissioni di Le-
vante ann. 1798.- 1799., f. 109 — Pismo Senata Buniću, 9. VII. 1799 (br. 18).
23
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1798- 1799, f. 109 — Pismo Se-
nata Kiriku, 7. VII. 1799 (br. 17).
* turski ministar vanjskih poslova.
623
 Iako je senat bio tada uvjeren da će Porta svakako pomoći u molbi Re-
publike, on se ipak u istoj stvari obratio i Bradyju, o čemu je izvjestio tako-
24 25
đer i Kirika , Bunića i grofa Sebastijana d'Ayalu, svoga ministra u Beču .
26
Budući da je dubrovačka vlada smatrala tu stvar za vrlo ozbiljnu i da se čak
tiče samoga opstanka Republike, to je odmah uputila svoga sekretara Barto-
lomeja Betteru u Kotor, moleći Bradyja da vjeruje svemu što će mu Bettera
izložiti, i da joj pruži pomoć u njenim nastojanjima 27 . Ujedno ga je kao za-
stupnika susjednoga vladara i saveznika Porte zamolila da pošalje 150 »nje-
mačkih« vojnika, koje će ona smjestiti ili na otočiću Lokrumu ili u gruškoj
luci, odakle će na njen zahtjev ta vojska priteći u pomoć, a da ne ude u sam
grad. Isto tako je zatražila još da na granicu Boke Kotorske i nadomak Ko-
navala postavi također njemačke čete, koje će tako spriječiti Konavljanima
svaki »rdavi« doticaj s Bokokotorcima. Sama pak vlada je izrazila Bradyju
uvjerenje da će se dolaskom te vojske zastrašiti Konavljani i time će se pre-
kinuti svaka njihova trgovina sa susjedima28. Iako seje dubrovačka vlada pri
traženju vojske upirala na jednu odredbu austrijskoga vladara, o kojoj ju je
sam d'Ayala izvjestio još 28. IX. 1797. godine, da su joj carevi generali, susje-
di Republike, dužni priteći u pomoć u svakoj potrebi*, Brady je ipak odgovo-
rio Dubrovčanima da bez naredbe svoga dvora ne može upućivati kraljevske
čete, jer umanjuje tako posadu u svojoj pokrajini. Ali je zato izdao nalog c.
kr. kapetanu Daboviću, zapovjedniku naoružanog brodovlja, da se kreće u
onim predjelima. Ujedno je uputio tome kapetanu kao pojačanje mali naoru-
žani brod (tartana), da privede na poslušnost one koji na zlo misle i da pri-
tekne u pomoć na svaki zahtjev senata u slučaju hitne potrebe. Budući da
Brady nije bio ovlašten da pošalje čete izvan pokrajine, to je pisao generalu
Rukavini, vojnom zapovjedniku Dalmacije, da dobije od njega potrebnu pu-
nomoć, tražeći da mu uputi i pojačanje četa29. Kada je senat dobio Bradyjev
odgovor, i on je uputio sa svoje strane pismo Rukavini, kome je opisao svoj
položaj zbog pobune u Konavlima kao i svoje uzaludno nastojanje da od bo-
kokotorskog guvernera bez njegova dopuštenja dobije vojsku. Ujedno je po-
\ slao u Zadar i već spomenutoga Betteru da Rukavinu u ime dubrovačke vla-
de najusrdnije zamoli neka pojača posadu u Boki Kotorskoj za 2000 njemač-
24
Državni arhiv u Dubrovniku — Lettere e commissioni di Levante ann.
1798-1799, f. 109 — Pismo Senata Kiriku, 7. VII. 1799 (br. 17).
25
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1798 -1799, f. 109 — Pismo Sena-
ta Buniću, 9. VII. 1799 (br. 18).
26
Ibid. — Lettere e commissioni de Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata
d'Ayali, 11. VII. 1799 (br. 103).
27
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata Bra-
dyju, 7. VII. 1799 (br. 99).
28
Ibid. — Lettere e commssioni di Levante ann. 1798.-1799., f. 109 — Pismo Se-
nata Kiriku, 7. VII. 1799 (br. 17.), Buniću, 9. VII. 1799 (br. 18). — Lettere e commissioni
di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata d'Ayali, 11. VII. 1799. (br. 103).
* gl. o tom opširnije: P. Pisani, o. c. 126 i S. Antoljak, Napoleon Bonaparte, brani-
telj dubrovačke slobode (1797), Jadranska straža, Split, 1938, br. 8-9, str. 364, 365.
29
Državni arhiv u Dubrovniku — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f.
134 — Pismo Senata d'Ayali, 11. VII. 1799 (br. 103).
624
kih vojnika kao i topništvom i streljivom, te nadalje neka ovlasti Bradyja da
hitno pošalje u pomoć na dubrovački teritorij 500 njemačkih vojnika, koji će
biti zadržani na brodovima i iskrcani u onaj dio republike kamo bude senat
smatrao da je zgodno30. Ali senatori nisu ostali samo na tome, već su isto-
dobno ponovno pisali i Bradyju, kome su se ujedno zahvalili na odgovoru i
izvjestili ga da su se radi vojne pomoći obratili i Rukavini, pa su mu iznijeli
čak i sadržaj toga pisma. No kako su Dubrovčani bili svjesni da će proći ne-
ko vrijeme dok stigne odluka Rukavine i vojska, to su zamolili Bradyja, s ob-
zirom da njihov položaj u tom razdoblju može postati ugrožen, neka im on
na svoju odgovornost pošalje 400 ili 500 ljudi, ne čekajući na dolazak onih
četa iz Zadra. Nadalje su mu javili da su sve to izložili i d'Ayali i preko njega
neposredno austrijskom ministru vanjskih poslova barunu Thugutu s mol-
bom da ih4aj ministar zaštiti i pomogne u njihovoj sadašnjoj mučnoj nepri-
lici. Ujedno su izložili Bradyju svoje poglede o buntovnim Konavljanima, ka-
ko ih treba privesti poslušnosti, pa su ga napose tom prilikom zamolili, ako
bi navedeni buntovnici krenuli protiv grada Dubrovnika, neka on odmah
ude na teritorij Dubrovačke republike i tako ih spriječi u njihovu neprija-
teljskom napredovanju. Zatim su također posebno zamolili da im oda imena
konavoskih poslanika, koji su kod njega bili. Na kraju su mu se zahvalili što
je pisao kapetanu Daboviću, preporučujući mu se i nadalje u takvim za njih
delikatnim prilikama i teškim vremenima31.
Da bi na svaki način postigli svoj cilj diplomatskim putem, Dubrovčani
su poslali, kao što smo već vidjeli, vrlo opširno izvješće svome ministru u Be-
ču d' Ayali, prikazujući mu, sa svoga stajališta, kako je došlo do pobune u
Konavlima, kao i na koga su se sve obratili za pomoć. Stoga su mu naredili,
čim primi taj list, neka odmah zatraži hitnu audijenciju kod Thuguta, kome
neka izloži sve to, zamolivši ga tom prilikom da ovlasti generala Rukavinu
da uputi zatražene čete. Ako ga bude ministar pitao na čiji će se trošak iz-
državati ta vojska, neka odgovori na republičin, a ako ga ne bude izričito pi-
tao, onda neka ne vodi o tom računa. Na kraju su zamolili još d'Ayalu da se
što je brže moguće javi preko Rijeke, gdje su sve već unaprijed uredili da im
u Dubrovnik stigne što prije njegov odgovor32. Isti dan su pisali i Thugutu*,
upozoravajući ga da će mu d'Ayala izložiti teške i hitne njihove brige u pred-
metu koji se nadasve tiče sačuvanja i mira njihove republike, jer se nalazi u
vrlo teškom položaju zbog pobune i neposlušnosti svojih podanika u jednom
od najvažnijih krajeva države protiv vlastitog svog vladara. Budući da Re-
publika nema dovoljno vojne snage, to se uzda u zaštitu carske kuće i moli
da joj se pošalju u pomoć njemačke čete, o čemu će ga također detaljno iz-
30
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799., f. 134 — Pismo Senata Ru-
kavini, 10. VII. 1799 (br. 100).
31
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata Bra-
dyju, 10. VII. 1799 (br. 101).
32
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata d'
Ayali, 11. VII. 1799 (br. 103).
* Kopiju toga pisma poslali su d'Ayali / Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente
ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata d'Ayali, 11. VII. 1799 (br. 103).
625
 vjestiti d'Ayala. Ujedno ga je senat zamolio neka naredi već navedenim voj-
nim zapovjednicima da i oni u tom mučnom slučaju pruže svoju snažnu po-
33
dršku .
Istodobno javio se hitno Senat, uplašen sve većom opasnošću i zbog po-
rasta bune u Konavlima, ponovo Buniću, naređujući mu da odmah zatraži
audijenciju kod bosanskog paše i da mu izloži sve nevolje i neka ga zamoli
da uputi na konavosku granicu do 2000 ljudi, koji će Konavljanima spriječiti
svaki doticaj s Turskom i stajati na raspolaganju Dubrovačkoj republici.
Tom prilikom neka mu još kaže da je Senat iste korake poduzeo i kod Brady-
ja i Rukavine. Čekajući s nestrpljenjem odgovor od Bunića u toj stvari, dub-
rovačka vlada je isti dan poslala preko Travnika i Kiriku34 izvješće o buni u
onom kraju, koji je on imao osobno predati tamošnjem ruskom poslaniku
de Tamari35. U međuvremenu je i Brady ponovo odgovorio Republici da je ta
buna bez sumnje čin koji treba osuditi i njene začetnike kazniti. Ali budući
da treba ući na dubrovački teritorij preko turskog zemljišta, on to ne može
učiniti, jer nije ovlašten.36 Na to mu se pismo dubrovačka vlada najtoplije
zahvalila i ujedno ga izvjestila o daljem razvoju bune, moleći ga da joj stavi
na raspolaganje mali naoružani brodić u blizini Molunta, kako bi se sprije-
čio svaki bijeg glavnih voda i začetnika pobune. Nadalje mu je javila da bi
samo kod mjesta Klačine mogle njegove čete proći, a da ne stupe na turski
teritorij. No da se ipak izbjegne takvo nezgodno kretanje vojske, obavijestila
je još Bradyja kako je zamolila bosanskog pašu preko svog poslanika da pis-
meno dopusti radi opravdanja Dubrovčana pred Portom prolaz tih četa pre-
ko turskog zemljišta, koje je između Konavala i bokokotorske granice37. I
zbilja je Senat pisao Buniću da opiše paši kako je hitno potrebno da bez od-
laganja propusti njemačke čete, koje su se nalazile u Boki Kotorskoj, preko
malog jezičca turskog teritorija između već spomenute konavoske i bokoko-
38
torske granice . Međutim usred te žive diplomatske akcije dubrovačke vla-
de, Konavljani su iznenada svoje gospodare stavili u nepriliku na taj način
što su 14. srpnja njih oko tridesetak došli u samostan, udaljen milju od gra-
da, i ondje se zadržali. Iz njihova ponašanja vidjelo se da su spremni pomiri-
ti se i zatražiti oprost. Ali Senat je ipak posumnjao da bi to mogla biti laž i
da je učinjeno radi toga da se zavede u bludnju vlast. Stoga je odlučio da za-
teže i odlaže s odlukom u toj stvari, te da prvo ispita kolika je njihova krivica
prema dubrovačkom knezu i da na znanje da se sve dotle dok glavni začetni-
ci i krivci ne budu izručeni, ne trabaju ni oni nadati milosti39. Takva politika
33
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799., f. 134 — Pismo Senata
Thugutu, 11. VII. 1799 (br. 102).
34
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1798. —1799., f. 109 — Pismo Se-
nata Buniću 11. VII. 1799 (br. 20).
35
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1798. —1799., f. 109 — Pismo Se-
nata Kiriku, 11. VII. 1799 (br. 21).
36
P. Pisani, o. c., 130.
37
Državni arhiv u Dubrovniku — Lettere e commissioni di Ponente ann 1799 f
134 — Pismo Senata Bradyju, 15. VII. 1799 (br. 104).
38
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1798— 1799, f. 109 — Pismo Sena-
ta Buniću, 14. VII. 1799 (br. 22).
626
zatezanja sa strane dubrovačke vlade bila je rukovođena na osnovi pismenih
uputa Bradyja, koji joj je preporučivao da ništa ne poduzima sve dok ne stig-
nu odgovori iz Zadra i Beča. Dapače joj je on ne samo savjetovao umjere-
nost i blagost prema Konavljanima40, dok ne stigne odluka o njihovim pod-
nesenim osjećajima carskom prijestolju, već je i sve to popratio gorkom
pilulom u obliku ponovne izjave da joj ne može dati pomoć bez više nared-
be41. Unatoč tomu je vlada zamolila Bradyja, iako nije od njega mogla do-
znati za imena konavoskih izaslanika, da joj barem kaže točan datum kada
su mu se oni utekli za pomoć42. Naime u tom međuvremenu je Brady primio
deputaciju koju su mu poslali buntovni Konavljani. Tom prilikom se iz nji-
hova razlaganja uvjerio da su oni žrtve koje se htjelo prignječiti, jer nisu
htjeli plemiće slijediti u njihovim »jakobinskim« težnjama43. Tada su Konav-
ljani zatražili preko njega pomoć u cara, koji bi po njihovoj želji imao biti
sudac u njihovoj stvari te primiti njihove molbe i uvjete. Radi takvog čina
buntovnika i eventualnog upletanja strane sile u poslove Republike sv. Vla-
ha, razumljivo je da je Senat bio silno ogorčen, budući da je smatrao kako je
sve to upereno protiv slobode i gospodstva njegove države44. Međutim Dub-
rovčani nisu morali dugo čekati na odgovor Bradyja, koji je tada čak dopus-
tio Konavljanima da se mogu skloniti na austrijsko tlo i ujedno je pismeno
zamolio trebinjskog pašu, neka bi i on dao utočište nekim njihovim porodi-
cama, ako bi ga molile, da se smjeste u Hercegovini45. Već iz toga se vidi da
je Brady u svom novom pismu sasma izmijenio svoj stav prema Senatu. Nai-
me, on je po mišljenju dubrovačke vlade bio loše obavješten od Konavljana,
što joj je pisao kako je malen njihov grijeh i da im je više toga pretjerano na-
metnuto. Nadalje se osvrnuo na nepošteno hapšenje sa strane senata jednog
od Konavljana, kao i na njihove molbe upućene carskom prijestolju i na tra-
ženje da mogu u međuvremenu saobraćati i trgovati s ostalim dijelom Dub-
rovačke republike.46 Zbog takove nenadane promjene Bradyjeva ponašanja
prema dubrovačkoj vladi, vlada je odmah odredila senatora Bernarda Blaža
Kabogu da se hitno uputi u Herceg-Novi i da s tim generalom izravno prego-
vara o neredima u Konavlima47. Naravno, kao i uvijek, tako je i njemu vlada
39
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata Bra-
dyju, 15. VII. 1799 (br. 104) i d'Ayali, 22. VII. 1799 (br. 107/3).
40
Ibid. — Letere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata d'Ay-
ali, 22. VII. 1799 (br. 107/3).
41
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1798- 1799, f. 109 — Pismo Sena-
ta Kiriku, 23. VII. 1799 (br. 24).
42
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799., f. 134 — Pismo Senata
Bradyju, 15. VII. 1799 (br. 104).
43
P. Pisani, o. c., 130.
44
Državni arhiv u Dubrovniku — Lettere e commissioni di Levante ann.
1798.-1799., f. 109 — Pismo Senata Kiriku, 23. VII. 1799 (br. 24).
45
P. Pisani, o. c., 130.
46
Državni arhiv u Dubrovniku — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799., f.
134 — Upute senata Bernardu Blažu Kabogi, 21. VII. 1799 (br. 106).
47
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata Bra-
dyju, 19. i 21. VII. 1799 (br. 104, 105).
627

dala vrlo opširne i detaljne instrukcije sa svrhom da obesnaži tobože »laž-
ne« osvade Konavljana protiv nje kod Bradyja, iako je dobro znala da je on
bio i te kako upućen u problem konavoske bune. Tom prilikom je vlada op-
skrbila Kabogu čak i kopijama svih Bradyjevih pisama i naznačila mu kojim
se predmetima treba najviše pozabaviti, bacajući svu težinu krivnje i grijeha
na nesretne Konavljane, a sebe sasma nespretno opravdavajući od optužbi
buntovnika. Nadalje je vlada sugerirala Kabogi neka se za vrijeme pregovo-
ra pažljivo propita kod generala Bradyja da li je primio molbu Konavljana i
uputio je caru. Zatim da ga izvjesti kako je ona poslala 2 svoja izaslanika u
Carigrad Porti, a 2 na bečki dvor. Napose je pak preporučila Kabogi neka us-
traje u tvrdnji da su se mnogi Konavljani odijelili od drugih zaselaka i izjavi-
li vjernost i pokornost svome knezu, a čak su došli neki poslanici iz tih sela-
ca da traže oprost. Zbog svega toga neka Kaboga zamoli Bradyja, s obzirom
na lažna i klevetnička izvješća Konavljana, kojima je odlučno odbila traže-
nje učinjeno preko toga generala, da im se dopusti saobraćati s Dubrovni-
kom i s ostalim dijelovima Republike i prodavati živežne namirnice, kao i ra-
di toga, što su međusobno pocijepani i nesložni, neka iznova obavijesti car-
ski dvor prema tom njihovom istinitom prikazu te izloži prava Dubrovačke
republike48.
Da su se Konavljani bili uistinu pocijepali, imamo potvrdu iz jednog
anonimnog izvješća iz Dubrovnika u kome se kaže da je u Konavlima nasta-
lo nezadovoljstvo radi odredbe o kupovanju soli i onda se ono izrodilo u po-
bunu. Ali nakon malo vremena polovica tog pučanstva upoznala je svoju po-
grešku i osvijestila se pa se i prema tome opisu očekivalo da će i ostali dio
uskoro slijediti taj primjer. Inače, isti anonimni pisac kaže dalje da u glav-
nom gradu, kao i preostalom dijelu države, vlada potpuni mir49. Ali to izvješ-
će o stanju u Republici nije bio potpuno točno, jer se već i u predjelu Punte*,
koja je graničila s dalmatinskim vodama, većinom narod pobunio i uznemi-
rio vladu sa zahtjevima sličnim onima u Konavlima50, gdje su se i dalje naj-
žešće bunili protiv novih nameta. Zato je sada Senat, prema izvješću neret-
vanskog poglavarstva u Opuzenu namjesništvu u Zadru od 14. VII, izdao
nalog da se plemići naoružaju i da se zatvori grad. Dalmatinsko pak namjes-
ništvo zamolilo je navedeno poglavarstvo da ga i dalje o svemu tomu obav-
ještava i neka pozorno prati razvoj događaja u Dubrovačkoj republici (3.
VIII. 1799). Radi iste stvari zamolilo je i Jakova Arneria, prvog asesora suda
51
na Korčuli .
48
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Upute Senata Ka-
bogi, 21. VII. 1799 (br. 106).
49
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Anonimno izvješće
iz Dubrovnika, 22. VII. 1799.
* Stonski Rat.
50
Državni arhiv u Dubrovniku — Lettere e commissioni di Levante ann. 1798 —
1799., f. 109 — Pismo Senata Kiriku, 23. VII. 1799 (br. 24).
51
Državni arhiv u Zadru — Spisi I. austrijske vladavine (1797 — 1806) — 1799. — f.
III, br. 4309 — Pismo neretvanskog poglavarstva namjesništvu, upućeno 14. VII. 1799.
i pisma namjesništva istome poglavarstvu kao i Jakovu Arneriju, 3. VII. 1799. Pisani
628
3.
U međuvremenu je ipak bosanski paša konačno naredio da 500 vojnika
otide na dubrovačku granicu, gdje će čekati dalje Senatove naredbe, tj. da li
da udu na teritorij Republike ili ne52. Čak je taj paša bio obećao da će uputiti
onamo 1600 ljudi, koji će se u svemu pokoravati naredbama dubrovačke vla-
de53. Brady pak ne samo da sada nije Senatu odobravao njegovo ponašanje
prema Konavljanima, već ga je sa svojim novim odgovorom uvelike ujeo, što
se htjela Austrija kao strana sila staviti za suca između Republike i tobož-
njih »buntovnika«. Ovaj Bradyjev gest smatrali su Dubrovčani atentatom na
suverenitet i slobodu Republike. Istodobno je i odgovor generala Rukavine
povećao još više njihov strah. Naime, on je izjavio da će priteći u pomoć s
kraljevskim četama na njihov teritorij samo onda ako oni predu pod carsko
gospodstvo ili ako tako nešto slično učine. Zbog svega toga odlučila se dub-
rovačka vlada, svjesna tadašnjeg svoga teškog položaja, uputiti svoja dva se-
natora Orsata Luigia Savina Ranjinu i Bernarda Blaža Kabogu na bečki
dvor,54 uzdajući se da će oni naići tamo na punu podršku, razumijevanje i za-
štitu.55 Istodobno je poslala i u Carigrad također drugu dvojicu senatora Po-
rti, čiji je bila podložnik. Na taj čin ju je potaklo i to što je doznala da je Bra-
dy obavijestio svoje susjedne turske predstavnike vlasti o buni u Konavlima,
pripisujući čak samome Senatu u grijeh nasilje prema podanicima i iznoseći
protiv njega »tobože« lažne i opasne optužbe. Naime, dubrovačka vlada je
držala, ne samo da se nije ponašala prema Konavljanima tiranski, već je čak
tvrdila da ih nije opterećivala ni javnim nametima. Uz to se opravdavala da
su Konavljani bili slobodni u svom poslu i da su mirno uživali dio od svojih
proizvoda, pri čemu su trpjeli štetu čak njihovi gospodari, te su postali tako
mekoputni i bogati da je možda njihovo blagostanje bilo jedan od glavnih
razloga njihovoj pokvarenosti, »blagostanje, koje nikada ne raste pod tirani-
jom«.56 Ta vlada je isto tako uvjereno tvrdila da su Konavljani bili oni koji
su više puta varali svoje gospodare tisućom obmana i lupeština, a sa svojom
su stokom, za koju nisu plaćali ni državi ni gospodarima, oštećivali imanja.
Ako im je koji od gospodara činio nepravdu, mogli su se potužiti na sud. Isto
tako se vlada opravdavala da su Konavljani za javnu službu, a napose za
stražarenje u gradu, ako su ih i pozvali, bili dovoljno plaćeni, a za vrijeme os-
kudice i gladi mnogo puta im je pritekao u pomoć knez davanjem hrane i
pridržavao si je pravo naplate za bolja vremena. Isto tako služavke, koje su
sasma pogrešno stavlja da se u tom spisu govori da je Senat pisao trebinjskom paši,
od kojega je tražio vojnike (P. Pisani, o. c., 130, bilj. 2).
52
Državni arhiv u Dubrovniku — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f.
134 - Pismo Senata d'Ayali, 22. VII. 1799, (br. 107/3).
53
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1798- 1799, f. 109 — Pismo Sena-
ta Kiriku, 23. VII. 1799 (br. 24).
54
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata
d'Ayali, 22. VII. 1799 (br. 107/3).
55
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1798— 1799, f. 109 — Pismo Sena-
ta Kiriku, 23. VII. 1799 (br. 24).
56
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata
d'Ayali, 22. VII. 1799 (br. 107/3).
629
bile kod privatnika, nisu po mišljenju vlade došle silom već dobrovoljno, te
im se davala i plaća i s njima se dobro postupalo. Odluku pak o opskrbi solju
nije također vlada smatrala kao »carinu«, već jedino je to učinjeno da se
spriječi krijumčarenje.57 Isto je tako vlada smatrala da su njene posljednje
odredbe služile samo kao izlika Konavljanima da se pobune. Eto, sa svim
tim je upoznao Senat d'Ayalu, kojemu je, kako smo već vidjeli, odlučio posla-
ti kao pojačanje onu dvojicu senatora, nadajući se od tog najboljemu uspje-
hu na carskom dvoru i kod Thuguta, kojega d'Ayala ima svakako obavijestiti
i o dubrovačkoj deputaciji u Carigrad, ali se treba kloniti izravnih žalbi na
Bradyja. Ujedno je preporučio grofu d'Ayali u koga je imao puno povjerenje,
neka onoj dvojici poslanika do njihova dolaska stvori pogodan teren u Beču
i da se onda s njima o svemu dogovori.58
Slično je izvjestio senat i Kirika, kome je nagovijestio da će u Carigrad
uskoro stići dva njegova poslanika Nikola Dominik Natali Saraka i Ivan
Blaž Kaboga, da izravno povedu pregovore o konavoskom pitanju s minis-
trom vanjskih poslova, a koga neka i on sa svoje strane u sve uputi kao i, na-
ravno, o objema dubrovačkim poslanstvima. Nadalje neka ga detaljno upoz-
na s položajem Republike, koji nije nikada bio tako težak, otkada ona posto-
ji, držeći se samo golih činjenica, a svakako neka se kloni neposrednih op-
tužbi protiv generala Bradyja. Prema tome neka ne poduzima nikakve druge
korake kod ministra dok onamo ne stignu navedeni senatori. Nadalje neka
sve to saopći i Mihajlu Božoviću,* s kojim će poduzeti mjere kako da Porta
milostivo primi dubrovačke predstavnike, i zainteresirati je za položaj Re-
publike na onaj način kako je već obaviješten.59 Nekoliko dana nakon što je
dao te upute Kiriku, pisao je Senat hitno i dragomanu Božoviću, da će ga o
svemu izvijestiti navedeni konzul, s kojim neka se dogovori kako bi se što us-
pješnije dovršio posao o kome je riječ. Tom prilikom je apelirao na njegovo
rodoljublje, preporučujući se njegovoj brizi, razboritosti i šutljivosti i izlažu-
ći mu svu teškoću položaja Republike te moleći ga da sve pripravi tako da
kada oni poslanici onamo dođu, neka nadu već pogodno tlo za svoju misiju.
Naravno da nisu zaboravili spomenuti mu da ih izvijesti kakvim je uspjehom
60
izvršio taj povjereni mu posao. Baš uoči odlaska one dvojice senatora u Ca-
rigrad, dubrovačka vlada je ponovo pisala Kiriku moleći ga da im pruži svo-
ju pomoć u svemu onome što može utjecati na sretan svršetak povjerenih im
poslova, i ujedno je izrazila svoje čvrsto uvjerenje da će on i u toj prilici na-
57
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente arm. 1799, f. 134 — Upute Senata Ka-
bogi, 21. VII. 1799 (br. 106).
58
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata
d'Ayali, 22. VII. 1799 (br. 107/3).
* On je bio rođen u Dubrovniku 1751. godine. U Carigradu je služio u pruskoj am-
basadi kao prvi dragoman, legacijski savjetnik i charge d'affaires, pa se uvelike zala-
gao za Dubrovačku republiku kod Porte. Umro je u Carigradu 1832. godine (L. Vojno-
vić o. c. I, 30).
59
Državni arhiv u Dubrovniku — Lettere e commissioni di Levante ann. 1798 —
1799, f. 109 — Pismo Senata Kiriku, 23. VII. 1799 (br. 24).
60
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1798-1799., f. 109 — Pismo Se-
nata Mihajlu Božoviću, 25. VII. 1799 (br. 25).
630
stojati udovoljiti njenoj vrućoj želji.61 U uputama, koje je Senat dao poslani-
cima Saraki i Kabogi, poprativši sve to detaljnim obrazloženjima,* naredio
im je da otputuju 5. kolovoza u Carigrad. Čim pak onamo stignu, neka se od-
mah informiraju kod Kirika o uspjehu koraka koje je on poduzeo kod Porte,
te da onda ne gubeći vrijeme posjete velikog vezira Reis-efendiju i čehaju be-
ga i da im izruče svoja akreditivna pisma. Pošto izlože sve činjenice, neka ih
zamole da u ime Porte preporuče njihovu stvar na bečkom dvoru. Nadalje,
neka povrh toga uporno traže da Porta izda ferman koji će snažno djelovati
na bosanskog pašu da podigne vojsku za pomoć Republici, a drugi ferman
neka dopusti da carske čete mogu slobodno prijeći preko turskog zemljišta
do dubrovačke granice. Ujedno im je preporučeno da surađuju s dragoma-
nom Božovićem, koji je već upućen u stvar, i da nastoje da se ili smanji da-
nak Republici ili pak odgodi njegovo davanje. Uz to im je Senat doznačio no-
vac za izdržavanje i hranu, te kn je dopustio da mogu držati dva vojnika, dva
janjičara i kapelana. Naravno da im je uručio i posebne upute kome sve ima-
ju dati različne poklone u novcu i robi. Isto tako nije zaboravio ni da im izru-
či i jednu običnu šifru i drugu malo zakučastiju, kojima se mogu dopisivati i
s onim senatorima određenim za Beč.62
Međutim su i poslanici Orsat Luigi Savin Ranjina i Bernardo Blaž Ka-
boga, kojima je bilo naloženo da idu u austrijsku prijestolnicu, dobili tako-
đer opširne upute i preporuke. U prvom su redu oni imali predati caru Fra-
nji II. pismo Senata, koji je u njemu istaknuo svoj očajni položaj i izrazio da
se jedino njemu može obratiti s najvećim povjerenjem za brzu i djelotvornu
pomoć. Stoga ga moli da u svemu vjeruje i da u ime Republike sasluša te
izaslanike, koji će ga zaklinjati da pruži svoju moćnu zaštitu, preporučujući
se i dalje njegovoj carskoj milosti.63 Sa sličnim je sadržajem i preporukom
64
uputila vlada pismo i Thugutu, kao i carskom vrhovnom kancelaru, mole-
65
ći ih, svakoga napose, da njene poslanike prime i da poklone punu vjeru ono-
me što će im oni izložiti. Također nije Senat zaboravio da ih ponovno prepo-
ruči i d'Ayali, koji će ih pomagati u svemu što bi moglo utjecati na dobar
61
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1798— 1799, f. 109 — Pismo Sena-
ta Kiriku, 1. VIII. 1799 (br. 26).
* Mangourit piše da su se oni imali žaliti u Carigradu što je car pobunio dubro-
vačke podanike i što hoće da uputi onamo svoje čete pod izgovorom gušenja bune. Ali
mu je zapravo namjera da se dočepa njihove zemlje. Nadalje kaže da je ta spletka izaz-
vala zbrku i objašnjenja na oba dvora u Beču i Carigradu, pa se zbog toga i sam dubro-
vački senat bio izložio pogibli. No novcem je ipak konačno zataškana ta afera, koja je
nastala uslijed indiskrecije (M. B. Mangourit, o. c. II, 16, 17).
62
Državni arhiv u Dubrovniku — Lettere e commissioni di Levante ann.
1798-1799 f. 109 — Upute Senata Nikoli Dominiku Nataliju Saraki i Ivanu Blažu Ka-
bogi, 2. VIII. 1799. (br. 27).
63
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799. f. 134 — Pismo Senata caru
Franji II, 28. VII. 1799 (br. 109/1).
64
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata Thu-
gutu, 28. VII. 1799 (br. 109/2).
65
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata car-
skom vrhovnom kancelaru u Beču, 28. VII. 1799 (br. 109/3).
631
svršetak njihove misije.66 Da bi pak ti senatori što brže i sigurnije stigli u
Beč, pisao je radi toga senat i u Rijeku Karlu Barčiću, s kojim je stajao u
67
stalnom kontaktu, preporučujući mu obojicu. Naravno da je sada dubro-
vačka vlada i Ranjini i Bernardu Kabogi, koji su imali krenuti preko Rijeke
za Beč 30. srpnja,* dala detaljne upute i preporuke slične onima koje je izru-
čila već spomenutoj dvojici senatora poslanih u Carigrad. Ona je također Ra-
njinu i Kabogu upoznala sa svojim teškim i škakljivim položajem, radi čega
ih upućuje na carski dvor, uzdajući se u njihovu vještinu i revnost. Čim pak
stignu u Beč, imali su se odmah staviti u vezu s d'Ayalom, koji će ih izvjestiti
o poduzetim koracima na dvoru. Zatim će odmah zatražiti uobičajene audi-
jencije kod cara, Thuguta i vrhovnog kancelara, kojima će predati svoja kre-
dencijalna pisma. Kada pak to učine, onda će se s Thugutom pozabaviti po-
slovima koji su im povjereni. Ujedno ih je Senat napose upozorio da mu
najviše zadaje brige Bradyjevo pismo od 17. VII, po kome bi trebao car biti
sudac u zahtjevima koje su Konavljani naveli protiv dubrovačke vlade, kao i
iskaz Ivana Petrovog Zaputa, Konavljanina, što im sve daju u prijepisu. Ka-
ko je Senat prepostavljao da je Brady sve to izvršio na svoju ruku i bez pre-
thodnog dogovora s carskim dvorom, to su oba izaslanika morala kod Thu-
guta nastojati da se car sasma povuče od uplitanja u tu stvar i Republici
potpuno prepusti slobodu da privede buntovnike dužnoj poslušnosti, napo-
minjući da bi svako miješanje strane sile u sličnim poslovima bilo otvorena
povreda republičinog suvereniteta, koju su uvijek svi vladari priznavali slo-
bodnom i nezavisnom. Ako pak vide poslanici daje ministar Thugut raspolo-
žen da ih u tome pomogne, onda neka ga zamole da izda nalog Bradyju neka
objasni Konavljanima kako im je car uskratio sasma svoju zaštitu i da im ne
dopušta saobraćati s njegovim zemljama sve dotle dok se ne vrate na svoju
dužnost. Ali neka i car naredi vojnim zapovjednicima da priteknu u pomoć
vladi s četama, i radi Konavljana neka zapovijedi Bradyju da pošalje na se-
natov zahtjev vojsku u onom broju koji je i tražio. U slučaju da se dogodi
drugačije, neka poslanici odmah izvijeste svoju vladu o svemu, i tada ujedno
u međuvremenu prestaje njihovo poslanstvo. Svakako, vidjelo se, da je Se-
nat vrlo mnogo nade polagao u uspjeh tog poslanstva, jer je obojici senatora
doznačio dosta novaca za put i svu opskrbu, kredit kod poznate bečke ban-
karske kuće Schuller i preporučena pisma za d'Ayalu i Barčića, a nije zabora-
vio ni da im preda šifru kojom će se moći dopisivati.68 Međutim još i prije
nego što su i mislili krenuti ti senatori za Beč, d'Ayali je uspjelo na dvoru is-
poslovati da je car na molbu Dubrovačke republike odredio cijeli jedan bata-
Ijon carskih četa* kao pomoć, o čemu ju je posebno izvijestio ne samo Thu-
66
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata
d'Ayali, 29. VII. 1799 (br. 110/1).
67
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata Kar-
lu Barčiću na Rijeku, 29. VII. 1799 (br. 110/3).
* ne 2. VIII. kako to piše Pisani (P. Pisani, o. c., 131).
68
Državni arhiv u Dubrovniku — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f.
134 — Upute Senata Ranjini i Bernardu Blažu Kabogi, 29. VII. 1799 (br. 110/2).
* Mangourit kaže da je bila sreća za Dubrovačku republiku što uslijed neočekiva-
nih uspjeha generala Massene u Švicarskoj nije na nikakvi način caru bilo omogućeno
da rascjepka i onako svoje male vojne snage (M. B. Mangourit, o. c. II, 16).
632
gut, već i d'Ayala i čak Rukavina.69 Kako se tada Senat zbog te brze odluke
našao u neprilici, on je u vrlo uvijenoj formi zahvalnosti odgovorio prvo Ru-
kavini da je zbog novo nastalih incidenata, koji su se dogodili iza republiči-
nog traženja četa, prisiljen da ponovo uputi molbu carskom prijestolju i da
hitno pošalje onamo dvojicu svojih senatora; no dok ne dobije njihov dalji
odgovor, ne može se sve dotle koristiti izručenom vojskom, pridržavajući si
ipak pravo da u svoje vrijeme udesi kretanja vojnika, koja će uskladiti pre-
ma prilikama.70
Isto tako se požurio odmah Senat i jedva je dočekao da piše o toj care-
voj odluci Bradyju, koji je sudjelovao od samog početka u neugodnoj i neri-
ješenoj konavoskoj aferi, izjavivši svoje duboko uvjerenje da će mu i on u
svezi s time pomoći.71 Naravno da se dubrovačka vlada napose zahvalila i
Thugutu, koji ju je pismeno obavijestio, kako smo vidjeli, o carevoj odredbi
o slanju četa. No budući da su izbili novi incidenti, ispričavala se ministru
da je uputila i nove molbe kao i dvojicu senatora caru, što je njemu sigurno
već preko d'Ayale poznato. Izjavivši da je time odgodila i svaku dalju odluku
u tome predmetu, dok ne dobije novi odgovor, o kome će sve dalje ovisiti, za-
vršila je svoje pismo Thugutu.72 Posebno pak svoje priznanje odala je vlada
d'Ayali, čijim je zauzimanjem car donio onakvu odredbu, ne zaboravivši mu
napomenuti što je odgovorila Rukavini i Thugutu.73 O svemu tome uputila je
u Beč i pismo Ranjini i Kabogi, koje je izvijestila što je otpisala pojedincima
o tome, pa im je poslala i prijepis pisma koji je dobila od svoga kancelara u
Konavlima, gdje je još uvijek bio težak i ozbiljan položaj. Ujedno im je pre-
poručila da posjete u ime Republike i ondašnjeg turskog ambasadora, izra-
žavajući nadu da će tom prilikom paziti da ne poremete ni uspjeh svoga po-
slanstva, a ni dobar sklad i dužno štovanje koje Dubrovnik duguje Porti i
njenim predstavnicima. Na kraju je vlada senatorima javila da je poslala i
onoj dvojici svojih izaslanika u Carigradu njihovu šifru, kojom se mogu s
»onima« u slučaju potrebe dopisivati.74
Samo po sebi je razumljivo bilo da je Senat istodobno obavijestio i one
svoje poslanike u Carigradu o odluci bečkog dvora o slanju jednog bataljona
u pomoć Republici, nalažući im da to saopće Porti. Tom prilikom neka izjave
da će se tim carevim četama Republika poslužiti samo u slučaju krajnje po-
69
Državni arhiv u Dubrovniku — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799., f.
134 _Pi s m o senata Thugutu, 6. VIII. 1799 (br. 113/1), d'Ayali, 6. VIII. 1799 (br. 113/2)i
Rukavini, 4. VIII. 1799 (br. 111).
70
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata Ru-
kavini, 4. VIII. 1799 (br. 111).
71
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata Bra-
dyju, 5. VIII. 1799 (br. 112).
72
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata Thu-
gutu, 6. VIII. 1799. (br. 113/1).
73
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata
d'Ayali, 6. VIII. 1799 (br. 113/2).
74
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata Ra-
njini i Bernardu Kabogi u Beč, 6. VIII. 1799 (br. 113/3).
633
 trebe i neće bez znanja Porte pustiti ih na svoj teritorij.75 Istodobno je tako-
đer tada Senat na najljubezniji i najdiplomatskiji način odbio i ponuđenu
pomoć crnogorskog vladike Petra I. Petrovića protiv Konavljana.76
Baš nekako oko toga vremena stigli su u Konavle neki Luka Carević i
Meštrović, koji sü se isprva zaustavili u župi Pločice, a zatim su prešli ufra-
njevački samostan gdje su konačili jedno dva dana. Za vrijeme svoga borav-
ka oni su šuškali s tim već i onako pobunjenim seljacima služeći se obojica
punom sudskom vlašću u mjestu i raspolažući ključima općinske palače, te
upotrebljavajući više puta ime i ugled Bradyja. Razumljivo je dakle bilo da
je Senat kada je sve to doznao odmah pisao generalu Bradyju moleći ga da
zasluženo kazni krivce i tako spriječi ostale koji zlonamjerno raspaljuju
drskost i onako već neposlušnih podanika u tom kraju.77 Radi Carevića i
Meštrovića pisao je Senat također još tri puta Bradyju podnoseći mu protiv
njih nove dokaze sakupljene na procesu, u vezi s tom bunom, i tražeći da ih
egzemplarno kazni. 78 1 zbilja nakon nekoliko dana general Brady se odazvao
pozivu Senata i poslao mu je u prijepisu tekst presude protiv one dvojice. Sa-
da je dubrovačka vlada uputila detaljno i u cijelo to novonastalo stanje u
Konavlima i svoje poslanike u Beču (ali ne i napose d'Ayalu, jer je smatrala
da, dok su oni ondje, to nije potrebno), preporučujući im da na carskom dvo-
ru izlože na osnovi tih podataka ponašanje Bradyja prema Dubrovačkoj re-
publici. Ujedno im je naložila neka isposluju kod Thuguta da im umjesto če-
ta iz Dalmacije dade 500 njemačkih vojnika iz Boke Kotorske. Ako pak dvor
na to neće pristati ili ne može da dade, neka oni onda nastoje da se potvrdi
prva odredba i izruči 500 ljudi iz Dalmacije ili svih 1000. U slučaju da bi zbog
odobrenja onih 500 vojnika iz Boke Kotorske nastala teškoća da ostane zem-
1
75
Ibid. — Lettere e cornmissioni di Levante ann. 1798 —1799, f. 109 — Upute Sena-
ta Saraki i Ivanu Blažu Kabogi, 6. VIII. 1799 (br. 29).
76
Mi to pismo, sastavljeno na hrvatskom jeziku, donosimo u cijelosti: »Al Metro-
polita di Monte Negro. Primilismo szjegneni list Vascega Prisvjetloga i Priposctovano-
(ga Gospostva od 18 proscjastoga mjeseza scerpgna po komusmo posnafli stanovitu
Vascju glubav i ugludnost prema nammi. I sasve da mi nijesmo u ijedno vrjeme o to-
me ni sumgnilli; sa sviem tiem bjnam veoma milio svegh vechma o priateglstvu jedno-
ga tako mudra vrjedna susjedda mochise temeglitije uvjerovatti. A sctonam kascete
Vasce dvoumegne i kakvu vuhovitu i himbenu motregnu, po komuscje radillo naše
davgni sklad poharatti, slobodnovam moscemo potvarditti, i samiritvas, da tako rus-
cno i Vascoj cjasti protivno obadjegne nebjenam ikkad, ni od itkoga doglasceno. Naj-
poslje mivam sarcjano sahvaglivamo na pomochi, kojunam prikacjujete; kojom sa sve
danam jur nije trjebi sluscittise, jer nabangliva svevoglja smamgneniech nascieh pod-
loscnikaa, svakise dan vechma samo po sebbi tašci, niscta ne magne mivam nascju
duscnos radi tako dvorna djella dobrovoglno svjedoscimo, scjudechi prigarlitti svaku
prigodu sa mochvam na koigod način nascju harnos occitovati, i Vascemuse priateg-
lstvu veoma priporucivamo.« (Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann.
1798-1799, f. 109 — Pismo Senata crnogorskom vladici, 6. VIII. 1799 (br. 30). Vrlo ma-
li i neznatni izvadak toga pisma donosi Jireček (K. Jireček, o.e., Rozpravy , 74) i L.
Vojnović (L. Vojnović, o. c. I, 33).
77
Državni arhiv u Dubrovniku — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f.
134 — Pismo Senata Bradyju, 14. VIII. 1799 (br. 115).
78
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata Bra-
dyju, 19, 24. i 27. VIII. 1799 (br. 116, 117, 119).
634
lja nezaštićena, neka oni iznesu da ta smetnja ipak neće nastati, budući da je
Herceg-Novi udaljen samo nekoliko sati od Konavala. Nadalje im je ponovo
preporučeno da također uporno traže da se konavoski predjel rastavi od Bo-
ke Kotorske,79 gdje se Brady pričinjao gluh na sva navedena traženja Dub-
rovčana. Ustanici pak istovremeno su javno govorili, da će se, ako Austrijan-
ci ovamo dođu, ujediniti s njima.80 Zbog toga se ne treba čuditi što je spome-
nuti G. Arneri* s Korčule pisao namjesništvu u Zadru, a ono je to izvješće
dostavilo odmah u Beč, kako je sveopća želja naroda u Konavlima da se
preda caru i da su čak tamošnji stanovnici na svojoj nedavnoj skupštini za-
ključili da traže 1000 austrijskih vojnika, za koje spremaju konačišta.81 Sada
je bilo razumljivo i to što se javno tvrdilo, čak i u Italiji, da su carski izaslani-
ci bunili Konavljane u čisto demagoške svrhe.82
Kada je dubrovačka vlada konačno uvidjela da joj neće pomoći ni Brady
ni Rukavina, pojača još više svoju diplomatsku akciju da na svaki način uspi-
je u svojim traženjima barem u Carigradu. Zato je i Kiriko dobio tada nalog
da obavijesti Reis-Efendiju da je namjera Austrije zavladati turskim teritori-
jem.83 Dubrovački pak poslanici u Carigradu otvoreno su se žalili i Porti i
pruskom poslaniku Knobelsdorfu na nečiste namjere bečkog kabineta.84 Me-
đutim su u Beču Ranjina i Bernardo Kaboga bili konačno primljeni 9. IX. u
audijenciju kod cara, kome su predali svoja akreditivna pisma. Tom prili-
kom su izrazili nadu da će on u tim kritičnim vremenima uzeti Republiku u
svoju zaštitu i pružiti joj pomoć. Ujedno su donijeli i jedan memoar, u kome
je Brady prikazan ne samo kao sukrivac Turaka i šizmatika, već i kao zaštit-
nik buntovnika. Ali bečkom dvoru nije bio potreban taj memoar, jer je dobio
mjesec dana prije točan uvid u cijelu stvar preko savjetnika dalmatinskog
namjesništva u Zadru Rinne. Naime, taj isti Rinna je na početku rujna po-
slao u Beč opširnu molbu stanovnika Konavala i Vitaljine, koju su oni uputi-
li njemu, da je on onda preda svome vladaru. U toj su molbi iznijeli vrlo de-
taljno, iskreno i uvjerljivo sve ono što su morali trpjeti od svojih bezdušnih
gospodara, navodeći da je njihova strpljivost pri kraju te da više neće miro-
ljubiva zastupstva, budući da su njihovi poslanici bili zlostavljani i zatvarani
kada su nosili njihove molbe tiranima. Isticali su da to nije dakle buntovnič-
ki duh, koji ih podiže na otpor, već barbarstvo njihovih gospodara koji su ih
natjerali u krajnost. Stoga dakle svi potpisani glavari Vitaljine i Konavala ut-
ječu se vrlo smjerno caru da ih oslobodi od nepodnošljiva jarma pod kojim
stenju, i neka ih primi za svoje podanike. Traže da im dopusti živjeti pod nje-
govom očinskom vlašću da bi izmakli tiraniji svojih barbarskih gospodara.
79
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata Ra-
njini i Kabogi u Beč, 8. IX. 1799 (br. 132).
80
P. Pisani, o. c., 130, 131.
* a ne hvarska općina, kako to kaže Pisani (P. Pisani, o. c., 131).
81
Državni arhiv u Zadru — Spisi I. austrijske vladavine (1797-1806) — 1799 — f.
III., br. 5406. - 17. IX. 1799.
82
M. B. Mangourit, o. c. II, 15.
83
P. Pisani, o. c. 131.
84
L. Vojnović o. c. L, 34.
635
 Na kraju mole Rinnu neka bude tumač njihovih gorućih želja, neka opiše
njihove nevolje, neka kaže svome gospodaru da mole Boga da usjiši njihove
molbe i da ih učini carskim podanicima. Oni će ići, ako se to ne dogodi, da
napuče sasma opustjele krajeve i dat će se radije istrijebiti negd da ostanu
više pod ovim mrskim i kletim jarmom. Iako je Rinna taj vapaj ,8^ za koji se,
kao i za ostale konavoske proglase i memorandume u cijeloj Italiji, a napose
u Ankoni, prosuo glas da su ih sastavljali austrijski generali i činovnici,86 po-
pratio toplim riječima navodeći da su te žalbe osnovane i stvarne više negoli
se može i zamisliti, car ipak nije uslišao njihove molbe. Dapače je još prije
dolaska dubrovačkih poslanika u Beč uputio potrebne naloge Bradyju kako
će umiriti buntovnike a da time ne razjedini bojne snage.87
Međutim je u Carigradu sasma neočekivano nastala jedna diplomatska
afera koja je izazvala negodovanje vlade u Beču na Dubrovčane. Naime, Kiri-
ko je u ime Republike izjavio kod Porte da Austrija namjerava okupirati
Dubrovačku republiku.88 Iako je tada austrijski internuncij uvjeravao usme-
no Portu o najboljim namjerama svoje vlade s obzirom na sadašnje kritično
stanje Dubrovačke republike, ona je ipak izričito zahtijevala da on to dade
napismeno i da kao tumač pravih nakana bečkog dvora o dubrovačkoj drža-
vi zajamči i osigura Porti da njegov dvor hoće da ta država ostane pod zašti-
tom sultana u istom prijašnjem položaju, granicama, slobodi, povlasticama i
obliku vladavine u kome je bila prije nego što je isti dvor zaposjeo Dalmaci-
ju. Međutim nije se Porta zadovoljila samo tim energičnim mjerama i kora-
cima kod ministara savezničkih sila, već je to isto učinila i kod ruskog posla-
nika Tamare, koji se na njenu molbu izjavio spremnim da se na svom dvoru
zauzme svim silama za Dubrovačku republiku. Interesantno je da je taj isti
ruski poslanik izazvao jednu novu aferu. Naime, kada je razgovarao s Kiri-
kom o buni Konavljana, on ju je upisao u grijeh Francuzima i ustao je vrlo
bijesno protiv boravka francuskog konzula u Dubrovniku. Na to mu je odgo-
vorio Kiriko, da bi svako odstranjenje konzula bilo ne samo opasno, već i
svakako pogubno za nezavisnost i plovidbu Republike, jer bi to moglo izaz-
vati samo po sebi s Francuskom rat, koji bi jednim potezom pera uništio cje-
lokupno dubrovačko brodarstvo. S obzirom pak na Portu bio bi uklonjen
vrlo važan član sporazuma, u kome je sadržana dubrovačka sloboda i neza-
visnost, jer je po naročitoj povlastici dopušteno zadržavanje samome nepri-
jatelju Porte u Dubrovniku. Ako bi pak ta povlastica propala, postali bi Dub-
rovčani izričiti podanici i robovi Porte. Nakon toga razgovora s Kirikom, bio
je ruski poslanik posve zadovoljan i uvjeravao ga je da neće o tom ništa pisa-
ti svome dvoru, iako je već bio odlučio pisati; neka dvor naredi ruskom gene-
ralu, koji se je nalazio pri blokadi Ankone,* da dođe u Dubrovnik te ukloni
85
P. Pisani, o. c., 131, 132.
86
L. Vojnović, o. c., I, 34. \ Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1798-1799 f. 109 — Pismo Sena-
87
P. Pisani, o. c., 131, 132.
88
Državni arhiv u Dubrovniku — Lettere e comrnissioni di Levante ann.
1798- 1799, f. 109 — Pismo Senata Saraki i Ivanu Blažu Kabogi u Carigradu, 23. X:
1799 (br. 37).
gl. o tom opširno suvremeni opis M. B. Mangourita, o. c. I/II.
636
onog francuskog konzula. Kiriko je odmah o tom javio svojoj vladi, izjavivši
uvjerenje da je sve to spletka austrijskog carskog internuncija, te što mu ni-
je pošlo tim putem za rukom, mogao bi to pokušati onim preko svoga aus-
trijskog dvora: Iako je Senat bio siguran da je ta afera posve svršena, ipak je
za svaki slučaj obavijestio o njoj detaljno svoje poslanike u Beču i ovlastio ih
da sve to tu iznesu, ako se o tome povede razgovor. Isto tako im je naredio
da u to upute i d'Ayalu, kako bi on, nakon njihova odlaska, mogao znati po-
stupiti ako nastane potreba.89
Međutim se je austrijski internuncij naročito razljutio na Kirika smat-
rajući da je on izazvao tako neobično ponašanje Porte s obzirom na Republi-
ku prema austrijskom i ruskom poslaniku, te je o tom naravno i obavijestio
svoju vladu.90 Stoga je Dubrovački senat vrlo pametno postupio što je o tom
incidentu odmah pisao svojim izaslanicima u austrijskoj prijestolnici. Ali još
nije se ni ta afera slegla u Carigradu, kada je Kiriko učinio još jednu nespret-
nost, što je razglasio po gradu da je Brady zauzeo Dubrovnik. Naravno da je
austrijskom internunciju vrlo malo trebalo da s triumfom dokaže kako ta vi-
jest nema baš nikakove podloge.91 No ipak se ubrzo isti internuncij sasma
umirio, kada mu je Kiriko, koji je sada u tom opazio podvalu ruskog poslani-
ka, objasnio iskrenost svoga ponašanja i Republike u izlaganju kod Porte po-
ložaja dubrovačke države u cilju da zatraži pomoć, a nikako da se tuži na
carski dvor i njegove generale.92 Ali unatoč tomu što je Kiriko, koji je sam
izazvao tu nezgodnu aferu u vezi s bunom u Konavlima, tobože umirio aus-
trijskog internuncija, u Beču su ona dva senatora imala zbog te stvari dosta
okapanja. Naime, oni su bili uputili Thugutu notu, u kojoj su doduše osudili
neke izjave Kirika Reis-Efendiji, ali su se žalili na Rukavinu što je otvoreno
pozivao Konavljane da predu u austrijsko podanstvo i što je imao toliko
drskosti da naredi pomorskoj vladi u Trstu neka dubrovačke brodove upiše
u popis austrijskih brodova, i štoviše, raznosio je razne glasine da su Dub-
rovčani na bedemima svoga grada razvili carski barjak.93
Kada ih je Thugut primio u audijenciju (2. X), on im je odmah rekao da
mu je njegov vladar naložio da im dade na znanje kako se je on silno razlju-
tio na Dubrovački senat čim je doznao da se Republika žalila u Turaka, da je
on htio zauzeti dubrovačku državu baš u ono vrijeme kada se je umilostio da
dade svoje čete na zahtjev toga senata da pokore konavoske buntovnike. Za-
tim je ministar Thugut dometnuo: zar bi se car možda ustručavao pred Tur-
cima ili bi mu pak Turci možda mogli zapriječiti da zauzme dubrovačku
državu, ako bi on to htio. Ujedno je predbacio taj ministar Senatu kako mo-
že biti tako nezahvalan caru koji se je udostojao da ga brani te hoće da Dub-
89
Državni arhiv u Dubrovniku — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799 f.
134 — Pismo Senata Ranjini i Bernardu Kabogi u Beč, 16. X. 1799 (br. 175).
90
ta Saraki i Ivanu Blažu Kabogi u Carigrad, 23. X. 1799 (br. 37).
91
P. Pisani, o. c., 132.
92
Državni arhiv u Dubrovniku — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f.
134 — Pismo Senata Ranjini i Bernardu Kabogi u Beč, 16. X. 1799 (br. 175).
L. Vojnović, o. c., I, 34, 35.
93
637
rovačka republika bude slobodna i nezavisna, i koji je dao Senatu čete da po-
kori Konavljane i da se iskorijeni buna u toj državi. Isto tako je ustvrdio
kako je kleveta da je car htio osvojiti dubrovačku državu, te je završio koreći
ih kako je Senat mogao sumnjati i tu svoju sumnju izraziti Turcima kada je
baš sam od sebe tražio čete, a onda car je zbog svoje beskrajne milosti pri-
stao da ih dade. Zatim je taj ministar zahtijevao od njih pismeni dopis u ko-
me će izjaviti da car nije nikada htio zauzeti Dubrovačku republiku, da je
dao čete samo na zahtjev Senata i iz svoje čiste milosti. Sada su ti senatori
umjesto traženog dopisa predali ministru promemoriju. Premda su Ranjina
i Bernarde Kaboga uvjeravali Senat da se Thugut potpuno umirio kada su
mu iznijeli razloge,94 ipak je u Dubrovniku nastalo zaprepaštenje.95 Naime,
tada je Senat razmotrio cijelu situaciju i uvjerivši se da sve to što se je do ta-
da poduzelo, neće biti dovoljno da se spriječe dalje posljedice koje bi mogle
nastati iz jedne tako ozbiljne neprilike, našao se prisiljen uputiti Thugutu
novo pismo.96 U tom i suviše opširnom listu, Senat se vrlo detaljno opravdao
radi Kirikove izjave izrazujući svoju odanost caru a uz to, što je iskrenije
mogao, i same događaje i svoje odluke, svaljujući u mnogo čemu krivnju na
Bradyja, koji je bio za Konavljane. Nadalje je odlučno tvrdio taj senat da Ki-
riko kod Reis-Efendije nije iznosio nikakve tužbe na toga generala. Zatim je
opisao zašto je uputio svoje poslanike u Beč, i što se dalje postiglo, a onda je
iznio kako se u vezi s carevim odredbama sporazumio s Rukavinom o slanju
njemačkih četa u Konavle. Samo je ipak istakao Thugutu da sada te vojničke
mjere neće imati nikakav uspjeh jer je buntovnicima otvoren put i zaštita u
Boki Kotorskoj. Stoga ga moli Senat da naredi Bradyju neka prekine svaki
doticaj sa spomenutim buntovnicima i neka im isti general zabrani pristup u
svoju pokrajinu.97 To su pismo* trebali uručiti Thugutu Ranjina i Kaboga, s
čijom ondje misijom nije njihova vlada bila nikako zadovoljna, naredivši im
da tom prilikom nastoje da ministra sasma uvjere o istini, koju mu se u tom
listu iznosi, iz čega će se moći opravdati i republičino ponašanje prema car-
skom dvoru. Sve to nalaže im vlada neka obave pod obvezom i prijetnjom
javne srdžbe žurno i točno, da ne dođe do kakvog novog razjašnjenja ili od-
gode.98 Nadalje im je preporučila da bilo s kime u razgovoru i ako se od njih
bude tražilo razjašnjenje, kažu da se Republika ne može osloboditi ovisnosti
94
Državni arhiv u Dubrovniku — Lettere e commissioni di Levante ann.
1798- 1799, f. 109 — Pismo Senata Saraki i Ivanu Blažu Kabogi u Carigrad, 23. X. 1799
(br. 37).
95
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata Ra-
njini i Bernardu Kabogi, 22. X. 1799 (br. 177).
96
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1789— 1799, f. 109 — Pismo Se-
nata Saraki i Ivanu Blažu Kabogi u Carigrad, 23. X. 1799 (br. 37).
97
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo senata Thu-
gutu, 22. X. 1799 (br. 176).
* Isto je pismo poslano u prijepisu i dubrovačkim poslanicima u Beč (Ibid. — Let-
tere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo senata Ranjini i B. Kabogi,
22. X. 1799 (br. 177) i u Carigrad (Ibid. — Lettere e commissioni di LevantVann.
1798-1799, f. 109 — Pismo senata Saraki i Ivanu B. Kabogi, 23. X. 1799 (br.\37).
98
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata Ra-
njini i B. Kabogi, 22. X. 1799 (br. 177).
638
i obzira prema Porti, koju je obavijestila iskreno o svemu onome što se do-
godilo u Konavlima kao i o koracima koje je u toj prilici poduzeo general
Brady, na koje se ona nije nikako žalila, nego ih je jednostavno izložila na
onaj način kako su se dogodili, te da ona nije nikako kriva ako je turski mi-
nistar dao tomu neku važnost bez ikakva njena znanja.99 Kako Ranjina i Ber-
nardo Blaž Kaboga nisu više trebali ondje ostati radi izmjene četa, budući
da je Senat već sve pripremio što je potrebno da se dovede vojsku iz Dalma-
cije prema načinu koji je dopustio dvor, naređeno im je neka se, čim izvrše
sve prethodne dužne oproštajne audijencije, vrate kući,* a d'Ayali neka po-
vjere i preporuče dalju brigu oko svih javnih poslova.100
Tako su završili svoju misiju u Beču ta dva senatora, koji se baš nisu is-
kazali kao neki vrsni diplomati, već su štaviše mnogo toga pokvarili, pa je
onda sam Senat morao ispravljati njihovu nespretnost na način koji ga je
dosta ponižavao.
O cijeloj toj bečkoj misiji pisala je dubrovačka vlada sasma kratko i Ki-
riku, koga nije zbog već navedene afere ni jednom riječju prekorila,101 jer je i
sama u tome snosila veći dio krivnje. Ali zato se istodobno kud i kamo opšir-
nije javila svojim poslanicima u Carigradu iznijevši im cijeli svoj spor s Thu-
gutom. Ujedno je zadužila obojicu senatora da kod turskog ministra pribave
izjavu u kojoj će se posvjedočiti da su Dubrovčani izvijestili Portu samo o či-
njenicama koje su se dogodile između njih i austrijskih generala, te da se u
isto vrijeme nisu žalili ili pak sumnjičili bečki dvor ili njegove predstavnike,
već su dapače uvijek hvalili dobrotu i zaštitu austrijske kuće prema njima.
Nadalje neka nastoje da taj ministar u istoj izjavi također iskaže da su sum-
nje Porte s obzirom na zauzeće dubrovačke države bile prouzročene jedino
pismom generala Bradyja, koje je uputio jednom turskom predstavniku
vlasti. Ujedno ih je naročito upozorila da ne slušaju savjet onih njenih posla-
nika u Beču, već samo njene preporuke. Isto tako ih je podsjetila neka, ako
mogu, donesu ferman od Porte da se dopušta uvođenje turske vojske na
dubrovački teritorij određen za bosanskog pašu,102 kojemu su još prije, po
izjavi turskog ministra Kiriku, izdane dva puta najhitnije naredbe neka dade
čete koje će priskočiti u pomoć na svaki zahtjev Republike, kako bi se prisili-
103
li na dužnost buntovni Konavljani. Budući da je dubrovačka vlada, kako
99
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata Ra-
njini i B. Kabogi, 16. X. 1799 (br. 175).
* Međutim, oni su ipak ostali i do veljače 1800. godine, pa im je Senat radi toga
pisao da će Republika snositi sve njihove troškove koje su učinili do 1. XI. 1799, a iza
toga će ih oni sami morati platiti (Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800,
f. 135 — Pismo Senata Ranjini i B. Kabogi u Beč, 4. II. 1800 (br. 16).
100
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata Ra-
njini i B. Kabogi, 22. X. 1799, (br. 177).
101
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1798- 1799, f. 109 — Pismo Se-
nata Kiriku, 23. X. 1799 (br. 38).
102
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1798-1799, f. 109 — Pismo Se-
nata Saraki i Ivanu Blažu Kabogi, 23. X. 1799 (br. 37).
103
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata Ra-
njini i B. Kabogi u Beč, 16. X. 1799 (br. 175).
639
srno vidjeli, već odredila sve što je bilo potrebno da se odmah dovedu i njć-
mačke čete iz Dalmacije, te bojeći se da bi taj ferman o slanju vojske mogao
stići odviše kasno za poslanicima, naložila im je neka zahtjevaju naprosto od
Porte da hitno napiše i pošalje pismo bosanskom paši s potrebnim uputama
o raspolaganju određenom vojskom. Konačno im je još naredila da se, čim
to sve izvrše i učine oproštajne audijencije, vrate kući ili kopnom ili mo-
rem.104 Time je njihova misija bila dovršena, premda su se i oni, kao i već
spomenuti Ranjina i B. Kaboga, zadržali u turskoj prijestolnici više vremena
nego što im je Senat bio dopustio.105
4.
Tada je Senat morao sam stupiti u izravnu vezu s Bradyjem i Rukavi-
nom. U prvom redu udovoljio je odmah zahtjevu bokokotorskog guvernera i
dao mu zajam od 10.000 forinti. Ali ga je zato odmah zamolio da Konavljani-
ma odtada zabrani pristup i otkaže zaštitu u Boki Kotorskoj, kao i da preki-
ne svaku vezu s njima. Zatim je uputio senatora Petra Jerolima Natalija do
generala Rukavine da se s njime dogovori o prijevozu četa u Dubrovačku re-
publiku, kao i radi svega što se tiče vojničkih operacija protiv buntovnih Ko-
navljana.106 Kada se vratio već spomenuti senator s pregovora u Zadru,107 ka-
mo su se po pričanju još u početku listopada bili kradom zaputili šestorica
Konavljana,108 izjavio je da Rukavina, unatoč svojoj najboljoj volji da po-
mogne Dubrovčanima, nije sada u mogućnosti da odašalje iz onih mjesta
ikakav dio vojske, jer je po nalogu dvora uputio izvjestan broj vojnika za blo-
kadu Ankone. Ali ipak da se ispuni careva odredba, dao je Rukavina upute
Bradyju, kako bi prema zahtjevu Senata poslao četiri čete pješadije ili 600
ljudi pukovnije Hohenlohe. Rukavina je dao razumjeti Bradyju da ne smije
ne samo davati nikakvu pomoć buntovnicima, već ih ne treba ni trpjeti u
svojoj pokrajini. Ako se pak tkogod ušulja onamo, ima ga uhvatiti i pod pas-
kom poslati u Dubrovačku republiku, i neka unaprijed objavi da će se tako i
drugima dogoditi. Kako je Rukavina o uputama danim Bradyju obavijestio i
Senat, Senat je odmah pisao u Kotor, izražavajući svoju nadu generalu Bra-
dyju da su mu valjda već stigli napuci iz Zadra, te ga je ujedno zamolio da u
vezi s mudrim odredbama Rukavine objavi zabranu pristupa Konavljanima
u svoju pokrajinu i neka spriječi svaki bijeg ili pak neka izvrši odmah hapše-
104
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1798— 1799, f. 109 — Pismo Se-
nata Saraki i Ivanu Blažu Kabogi, 23. X. 1799 (br. 37).
105
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1798 -1799, f. 109 — Pismo Se-
nata Saraki i Ivanu Blažu Kabogi, 25. XII. 1799 (br. 47). — Lettere e commissioni di Le-
vante ann. 1800-1802, f. 110 — Pismo Senata Saraki i Ivanu B. Kabogi, 1. II. 1800 (br.
8).
106
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata
Bradyju, 25. X. 1799 (br. 179).
107
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata
Bradyju, 19. XI. 1799 (br. 184).
108
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata Ra-
njini i Bernardu Kabogi, 4. X. 1799 (br. 160).
640
nje buntovnika, ako ikada do toga dođe.109 I zbilja Senat taj put nije morao
dugo čekati da mu Brady čak i s dva pisma vrlo povoljno odgovori. Stoga je
raskuraženi Senat zbog toga pisao tome generalu neka izdvoji buntovne Ko-
navljane iz svoje pokrajine preko objavljenog proglasa, koji će dovesti do že-
ljenog uspjeha. Međutim je Petar Jerolim Natali, koji je bio određen da oti-
de Bradyju, da se s njime posavjetuje o načinu kako će se uvesti carske čete
u Konavle, čekao povoljno vrijeme.110 Naravno da je i njemu Senat dao svo-
je uobičajene, no zasada dosta kratke upute. U njima mu je preporučio da se
s Bradyjem dogovori o uvođenju navedenih četa u Konavle na način kako se
Natali dogovorio s Rukavinom, a zadržat će se u Kotoru sve dok mu ne dođu
nove naredbe.111 Istodobno je pisao Senat i Bradyju, obavještavajući ga o do-
lasku i misiji svoga izvanrednog poslanika, kao i moleći da pokloni punu vje-
ru onome o čemu je opunomoćen da se s njime dogovori i zaključi povjereni
mu posao.112 Kada je Natali već prispio u Kotor i započeo pregovore s Brady-
jem, Senat mu je poslao druge upute. U njima ga je točno obavijestio o sta-
nju u Konavlima i svojim mjerama u toj stvari i naložio mu da o tome izvi-
jesti i Bradyja, koga ujedno neka zamoli da ponovo objavi da neće nikoga od
buntovnika primiti u svoju pokrajinu, i da obnovi svoj proglas, u kome kaže
da će svaki onaj koji dođe u Boku Kotorsku biiti uhvaćen i izručen dubrovač-
kom knezu.113 Već spomenuti Natali nije uludo tratio vrijeme u Kotoru, nego
je na veliko zadovoljstvo Senata vodio uspješne pregovore s Bradyjem, koji
je sam sastavio ugovor u nekoliko točaka kako da se izvrši ulazak austrijskih
četa na dubrovački teritorij. Kada je Senat proučio točku po točku tog ugo-
vora, on je o tom pisao Nataliju. Tako je učinio svoje zamjerke samome uvo-
du ugovora, u kome je navedeno da je uzrok ulaska četa u Konavlje »da se
uspostavi mir i stari poredak stvari«. Naime Senat je, kao i Natali, držao da
je taj izraz vrlo opasan i bojao se da bi to moglo imati vrlo žalosne posljedi-
ce kada bi ostao u takvom smislu. Stoga je iznio svoje uvjerenje da će i Bra-
dy pristati da se iza toga izraza dade objašnjenje ovim riječima: »to jest vra-
titi buntovne podanike izravnom posluhu senata i posve ih podrediti suvere-
nosti istoga«. Da bi pak Natali što lakše sklonio Bradyja da pristane na tu
izmjenu i dodatak, poslao mu je u prijepisu pismo od Thuguta (od 25. VII) i
Rukavine (od 31. VII), iz kojih se jasno vidjelo da je namjera cara što se četa
tiče izražena upravo onako kako je Senat iznio, te da se tu ne raspravlja ni o
starom ni o novom poretku. Iako je Senat bio uvjeren da će Natali uspjeti da
na osnovi tih pisama i razloga sklone generala Bradyja, ipak mu je dao upu-
109
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata
Bradyju, 19. X. 1799 (br. 184).
110
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata
Bradyju, 3. XII. 1799 (br. 185).
111
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Upute Senata Pet-
ru Jerolimu Nataliju, 8. XII. 1799 (br. 188).
112
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata
Bradyju, 8. XII. 1799 (br. 189).
113
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata Pet-
ru Jerolimu Nataliju u Kotor, 16. XII. 1799 (br. 190).
641
 te, neka u slučaju, da taj ne pristane, ne sklopi ugovor i neka odmah izvjesti
svoju vladu o stanju stvari da mu se dadu nove direktive. Inače je Senat bio
potpuno odobrio i prvi, drugi i treći član toga ugovora. A o četvrtom članu
složio se, doduše, da se četama dade badava kruh i prismok, ali je prigovorio
Nataliju zašto je pristao da im se također svaki dan dijeli badava i vino kao i
meso, kada je Brady baš to dvoje izričito tražio za novac. Stoga mu je nare-
dio neka svoj odgovor o toj odluci ispravi, to jest da će se meso doznačiti, ali
samo za novac, dok će se vino badava dijeliti svakome vojniku, po kutao
(cutlo)* na dan kako se on već sporazumio. Senat je odobrio i peti član, ali je
naložio Nataliju da u svom odgovoru na isti član »senat će naći zdrava kona-
čišta u praznim kućama vlasnika« doda i »seljaka«. Isto tako se sasma sugla-
sio sa šestim i sedmim članom ugovora. Samo je poručio Nataliju da Senat
nije u mogućnosti točno odrediti dan kada će iz Boke Kotorske poći čete, jer
sve to zavisi u prvom redu od odgovora Konavljana i o proglasu Republike,
koji će se objaviti 19. XII, a o kojemu su mu već pisali 16. XII. Nadalje mu je
naredio da kao i dosada uporno zahtijeva od Bradyja neka zabrani svaki do-
ticaj Konavljana s Bokom Kotorskom,114 čega se taj general odtada najsav-
jesnije držao i to je bio jedan od razloga da su se »buntovnici« uskoro poko-
rili svojim vlastima.115
Budući da je Natali od Senata zahtijevao da mu dopusti povratak kući,
on mu ga nije odobrio navodeći da iz svega toga i sam vidi kako je u Kotoru
prijeko potreban.116 I tako je ondje Natali još neko vrijeme morao ostati,
javljajući se redovito Senatu, koji mu je stalno izražavao svoje zadovoljstvo
radi njegova uspjeha u misiji kod Bradyja. Ujedno ga je vlada izvijestila o
daljem tijeku stanja u Konavlima moleći ga da generalu Bradyju saopći ime-
na glavnih krivaca, da ih on uhapsi. Nadalje neka kaže tome generalu kako
dubrovačka vlada postupa u toj stvari s najvećom trijeznošću, te radi toga
možda strane čete neće više biti ni potrebne. Zatim je Senat napose naglasio
Nataliju da sve do novih naređenja sa strane Republike ima odgoditi potpisi-
vanje toga ugovora, kao i da zbog tadašnjih prilika mora na žalost ostati i
nadalje ondje sve do izvršenja sudske presude nad buntovnicima, o čemu će
biti točno obaviješten.
117
Usporedo s tom misijom u Boki Kotorskoj, Senat je vodio pregovore i s
bosanskim pašom u Travniku, kamo je uputio u zamašnom i povjerljivom
poslu trgovca Antonija Corbettija. On je imao, po uputama dubrovačke vla-
* cutlo — kutao, mjera (obično je načinjena od lima) za vino i drugo (oko 8 decili-
tara), koja se u Dubrovniku upotrebljavala od 16. stoljeća dalje (Rječnik hrvatskoga ili
srpskog jezika, sv. 23, Zagreb, 1903, 837).
114
Državni arhiv u Dubrovniku — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f.
134 — Pismo Senata Nataliju u Kotor, 18. XII. 1799 (br. 192). \ od recenieh Slavnieh Vrata po varha turske vojske, sa da doghie na naše confin, kad
115
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800, f. 135 — Pismo Senata
d'Ayali, 4. II. 1800 (br. 13/2).
116
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata Na-
taliju u Kotor, 18. XII. 1799 (br. 192).
117
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata Na-
taliju u Kotor, 25. XII. 1799 (br. 195).
642
de, da odmah zatraži audijenciju u paše i da mu preda senatovo pismo, sas-
tavljeno na hrvatskom jeziku, a ne na turskom (prijepis tog pisma dobio je i
Corbetti), te da ga ujedno i zamoli neka ispriča odsutnost dubrovačkog dra-
gomana. Zatim je tome Corbettiju, nakon što bude izrazio uobičajene osjeća-
je Republike prema paši, naređeno da ga izvjesti da je njegova vlada primila
njegovo pismo i sultanov ferman, u kome je Porta privolila da se na turskoj
granici stave čete na raspolaganje dubrovačkoj vladi. Ujedno je zapovijede-
no Corbettiju neka kaže tome paši kako će se republičin poslanik uskoro s
njime porazgovoriti, koliki broj četa treba uputiti na granicu i rasporediti ih,
kao i o svemu što se tiče njihova odašiljanja. Nadalje je Corbetti imao reći
paši (a o čemu mu je potkraj ljeta već govorio dubrovački poslanik) da je
dubrovačka vlada, budući da turske čete neće biti dovoljne da zapriječe bje-
žanje Konavljana u Boku Kotorsku, bila prisiljena zamoliti cara da joj stavi
na raspolaganje austrijske čete, na što je taj vladar pristao i ujedno odredio
da se ta vojska ima izdržavati na vlastiti trošak; Senat se pak odlučio da je
dovede u svoju zemlju morskim putem. Kako je sada ta vlada htjela doznati
na čiji će se račun izdržavati turske čete, Corbetti je to trebao ispitati od pa-
še, jer bi na osnovi toga odgovora mogla onda dati shodne upute svome po-
slaniku. Kao glavni razlog, zbog čega je trgovac Corbetti bio poslan u Bosnu,
navela mu je njegova vlada da treba na lukav i pažljiv način doznati od paše
da li ima kakve naredbe ili namjere da se opre ulasku austrijskih četa u dub-
rovačku državu. Ujedno je Senat upozorio Corbettija neka vrlo pozorno pra-
ti sve pašine kretnje kada ga bude to pitao, te da onda podnese po svome po-
vratku o tome vrlo točno izvješće. Nadalje se taj trgovac morao pobrinuti da
paša dade na pismo dubrovačke vlade pismeni odgovor, koji neka joj što
brže može pošalje, preporučujući mu da se uskoro vrati kući i drži u najvećoj
tajnosti svoju misiju. Na kraju svih tih uputa izručuje Corbettiju uobičajene
darove za pašu i ćehaju te odobrava unaprijed troškove koje će on na svom
putu imati.118 U pismu paši, sastavljenom na hrvatskom jeziku, izvješćuje Se-
nat o sultanovom fermanu o odašiljanju turskih četa na dubrovačku granicu
u svrhu pokoravanja Konavljana pa mu preporučuje Corbettija, koji će mu
predati poruku Republike. Ujedno se daje do znanja paši zašto je dubrovač-
ka vlada zahtijevala od cara austrijsku vojsku i najavljuje se skori dolazak
republičinog poslanika, koji će s njime ugovoriti sve što je potrebno da tur-
ska vojska dođe u Konavle.119 Ali u slanju tog poslanika Senat se ipak začudo
118
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1799, f. 109 — Upute senata An-
toniju Corbettiju, 20. XI. 1799 (br. 41).
119
To pismo također donosimo u cijelosti i ono glasi: »AI Signor Passä di Bossina
Traunik. Primilismo slauni i vissoki ferman od Cestitieh Vrata sadrusgena s' ziegneni-
em listom V. G. i P. G. po koiem liepo rassumiesmo milosti kojisunam bili udieglieni
budde od nas svata i u onoliki broj koniam ustribuje, sa pedepsati neposluscne, i od-
metnute nasce podlosgnike od Konuali: na odgovor đake od recenieh Vascieh milosti,
i od ziegnena priateglskoga lista, mi uputismo na vlasc na te strane nascega poscteno-
ga, i usdana targouzda Antuna Corbetti, koichie imat cias gliubitvam skute, i pridatti
ovu nasciu sa Vas od possobne stime, i jakovam sahualiti na premuri koju nam kazge-
te u nasciem sadascgniem potreban. Mi promiscgliajuchi mi da snagha, i pomoch od
turske vojske na nascem confinu nebi bila sadovoglna sa oprijecitse da nasci odmet-
643
nije tako jako žurio. Istom nekako oko sredine prosinca 1799. izabrao je za
tu čast Antonija Karla Natalija, koji je imao u ime svoje vlade ne samo po-
zdraviti novoimenovanog bosanskog beglerbega Seid-Muhamedpašu,120 već
mu je trebao, a naravno i njegovim dostojanstvenicima, izručiti uobičajene
darove.121 Razumljivo je samo od sebe da je Senat i Natalija po svom starom
običaju opskrbio pismima i uputama. Natali je trebao, čim stigne u Travnik,
isposlovati audijenciju kod paše i izjaviti mu da su se Konavljani ustrašili
objavljenih fermana izdanih od Porte u korist Republike pa su se pokorili.
Stoga se Senat nada, tako se dalje upućivao poslanik da kaže, da će ih možda
posve upokoriti vlastitim snagama bez upotrebe strane vojske, premda nije
sasma sigurno. Ujedno neka Natali zamoli pašu da izda svoju bujruntiju, po
kojoj se imaju uhapsiti, ako se nadu na turskom teritoriju, petorica već ime-
novanih kolovođa Konavljana, a kada Senat njih bude primjerno kaznio, ne-
ka izrazi da se on uzda da će se onda vratiti trajan mir u taj kraj.122
5.
I zbilja nade Republike da će uspjeti svojim snagama skršiti otpor Ko-
navljana, bile su dosta povoljne. Glavna briga dubrovačke vlade bila je u
prvom redu da se domogne one petorice kolovođa i da ih kao začetnike bune
kazni. Stoga se ipak odlučila, premda je imala na raspolaganju vojsku, da
kazni buntovnike, da obznani svim kaznacima* Konavala preko cavtatskog
kapetana, koji je zapravo vladao njihovim kaznačinama,** neka pitaju po
svojim župnicima narod da li se kaje zbog svoje krivice i da li moli za oproš-
tenje. Po samoj izjavi Senata, Republika je, potaknuta milosrđem, bila pri-
nuti podloscgnizi, videchise stisnuti s' jedne strane, ne usbudu biesgiati put Bocha od
Cattorra, mismo bili ussilovani na mochiu sicuro pedepsati, ucinitti nasce molbe ce-
sarru josc od passanoga lietta kako, i Vi snate sa dabinam on učinio milost udieliti koi
malahan broj od gnegovieh sodata sada s'strane od Novoga ugliesu u nasciu darzgia-
vu od Conauli po putu i tako recenni od morra slichi buddu ocrusgeni odasfuda, i re-
čeni cesare pomilovonasje bes odmaha, davajuchinam sodate na gnegou harc, i sapou-
iedajuchi gnegovu generalu, danas budde pomochi u nasciem potrebam. A po radi
turske vojske, mi uputujemo ovo mallo dana put Bosne nascega elciu (= poslanik: V.
Mažuranić, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik, Zagreb, 1909, 299), koichie od
nasce strane vesselitse V. P. i P. G. dosciastvu na vladagne od bossanske provincie, i
koichie imat ciast s' Vammi ugovorit po visce bremena, broja, i ostalieh potreba, koje
utisctu tursku vojsku sa dovestit na naše confin. Mivas josctera molimo dabistenam
prostilli, erbosmo ussilovani pisastvam ovu nasciu u jesik sarbski, biusci naše tergiu-
man (= tumač: I. Esih, Turcizmi, Zagreb, 1942, 119) nahodise isvan ovoga stata. Isgiu-
dechivam dugh, i dobar sgivot, i sfe najvechie čestitosti sa smilostim primoguchiega
zarstva i ostajemo za vasda Vasci« (Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann.
1798-1799, f. 109 — Pismo senata bosanskom paši, s. d. (br. 42).
120
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1798-1799, f. 109 — PismoNSe-
nata bosanskom paši, 18. XII. 1799 (br. 49). \ 124
121
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1798 - 1799, f. 109 — Upute Se\
nata Antoniju Karlu Nataliju, 18. XII. 1799 (br. 49).
122
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1798—1799, f. 109 — Pismo Se-
nata Antoniju Karlu Nataliju, 25. XII. 1799 (br. 48).
* Glavar sela u Konavlju (V. Mažuranić, o. c., 499).
** selo pod upravom kaznaca u istom kraju (V. Mažuranić o. c., 499).
644
pravna dati potpuno oproštenje uz uvjet da Konavljani sami uhvate i dovedu
onih pet glavnih krivaca. Ako su pak svih pet ili jedan od njih pobjegli, tada
neka se Konavljani obvežu da će izvršiti sve ono što im Senat odredi za kuće
i druga imanja kolovođa, inače će biti dovedene čete da kazne cijeli taj
kraj.123
Međutim, ipak je dubrovačka vlada i sama oklijevala da pozove u taj
predjel čete, dok ne objavi svoju naredbu Konavljanima u već navedenoj for-
mi, o čijem će odgovoru ovisiti kada će tu vojsku pozvati iz Boke Kotorske
da dođe ovamo.124 U to je kao prva posljedica obznanjenja upućenog kazna-
cima Konavlja bila ta što su oni u nedjelju dne 21. XII. u Cavtatu pred ta-
mošnjim kapetanom i tajnikom Senata tamo poslanim donijeli odgovor u
kome se u ime svih kaznačina obvezuju da će uhapsiti i izručiti u ruke prav-
de onih pet označenih krivaca, ako im pode za rukom naći ih, premda su zna-
li da su oni pobjegli. Ujedno su se također obvezali da će na prvi mig vlade
uništiti kuće kolovođa i izvršiti sve ono što im se zapovijedi za imanja i poro-
dice tih krivaca.125 Međutim je 24. XII. dubrovačka vlada i objavila o navede-
nim buntovnicima ovaj novi proglas na hrvatskom jeziku,* sasma sličan
onom prijašnjem obznanjenju: »Knes i viechnizi republike dubrovačke. U
slusgiegnie sapoviedi Priusviscenoga Fregata cinivamse danas snatti, da bi-
usci Vascie ceruauine (?) po putu od Vascieh paroca cinilistese snatti, reče-
nomu Priusviscenomu Pregatu, da svicolizina sasviem pokajani od texkoga
Vascega grieha od ribellioni, i od neposluha Vascemu Principu, podnisgeno i
pokorno iscete i vapite u gniega milosarghie, rečeni Priuscvisceni Pregat,
sasve daje voiska turska spravna od četiri higliade gliudi, kako se usdarsgi u
zarevu fermanu; i sces stotin Tudesciaka po kojije giä otiscio gosp. Pero Na-
tali sa ugliese i jedna i druga vojska u Conavli sa tescko pedepsati Vascie
smionstvo, i Vasciu tescku krivinu sa porasit sfe Conavli, prem niscta ne-
magne ganivate na milosardie, i obechivavam prostit podpunno sviem inni-
em sfe reccene Vascie krivine, ako Vi dovedete i date u ruke od pravde ove
pet gliudi to jes Nika Scvaga is Vodovaglie, Miha Ghiura Maguda is Baceva
Dola, Zvieta Muja is Lovorna, Miha Coprivizu is Radovcichia, i Nika Rada
Huzovicha is Sastoglia, i akobi te ste pet gliudi alli kogod od gnih bio uteko,
daste obligate sraslati, i posolit gnihove cuchie, i oslusgit sfe ono scto Prius-
visceni Pregat zapovie, suproch gnima, i gnihoviem dobrima; i budduchi to
jedini, i sam način sa mochi imat milosarghie, koga vapite, i prosctegne osta-
lomu puku od Conavli cinivamse snatti po sapoviedi istoga Priusviscenoga
Pregata, davamse davaju četiri dni vremena za doniet stanovit odgovor, na
123
Državni arhiv u Dubrovniku — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f.
134 — Pismo Senata Jerolimu Nataliju u Kotor, 16. XII. 1799 (br. 190).
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata Pet-
ru Jerolimu Nataliju u Kotor, 18. XII. 1799 (br. 192).
125
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata Na-
taliju u Kotor, 25. XII. 1799 (br. 195).
* Engel pretpostavlja daje i taj proglas, pun prijetnji, natjerao Konavljane na po-
kornost (K. Engel, Povjest dubrovačke republike. Preveo I. Stojanović. Dubrovnik
1903, 125).
645
ove sapoviedi, koje ako neusbudu podpunno oslugene, triebachie bitti dasse
sfe isvarsci sctoie spravno sa pedepsat vas vilaet od Conavli da doghie voiska
na Vasce spenze, i patichie jednako i bi poraseni vas vilaet od Conavli. Ragu-
sa li 23. decembre 1799«.126 Dan iza objavljivanja tog proglasa (24. XII) po-
zvala je vlada na sud onu petoricu kolovođa, koji su se također nakon četiri
dana imali prijaviti u javni zatvor, da bi se onda mogao povesti protiv njih
sudski postupak.127
U međuvremenu, kada su se po nalogu bosanskog paše na osnovi ferma-
na počele sakupljati čete u Nevesinju,128 pod Nikšićem129 i u Gackom,130 i ka-
da se proširila vijest da se turska vojska pod vodstvom bosanskog defterda-
ra Sulejman-bega približava i da će navaliti na Konavle, buntovnici se toliko
prestrašiše i izjaviše odmah svoju pokornost,131 te poslaše svoje župnike da u
ime svih stanovnika zatraže oproštenje izjavljujući da će točno izvršiti sve
ono što im Senat naredi. Kada je dubrovačka vlada vidjela da se oni bezuv-
jetno pokoravaju, a ujedno i da izbjegne zlo koje bi moglo izazvati ulazak
stranih četa na njen teritorij, kao i da po njenoj izjavi što je moguće manje
prolije ljudske krvi, podijelila je zatraženo oproštenje uz uvjet da se izvrši
sve ono što im se zapovijedi. Time se Senat ograničio da kazni samo onu pe-
toricu glavnih voda pobune, koji su osuđeni na vješala, te da im se kuće po-
ruše, zaplijeni imetak, odstrane njihove porodice iz Konavala, kao i da se na
prostoru gdje su stajale kuće krivaca, podignu vješala na kojima će biti pri-
kazana drvena glava osuđenika. Budući da su ona petorica glavnih voda već
prije bili pobjegli iz Dubrovačke republike, raspisao je Senat nagradu od 200
dukata ako ih predaju u ruke pravde žive ili mrtve.132 Ujedno je sada Senat
postavio za konavoskog kneza Jakova, sina Petra Jerolima Natalija, i povje-
rio mu da on provede u djelo izvršenje te sudske presude. Kako je taj bora-
vio s ocem u Kotoru, pisao mu je onamo Senat, izvješćujući ga o izboru za tu
133
dužnost i nalažući mu da se zbog to'ga odmah vrati kući. Istodobno je vla-
da obavijestila o tome i njegova oca, laskajući mu da ona ima puno pouzda-
126
Državni arhiv u Dubrovniku — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f.
134 - Proglas dubrovačke vlade od 23. XII. 1799 (br. 191).
127
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1799, f. 134 — Pismo Senata Na-
taliju u Kotor, 25. XII. 1799 (br. 195).
128
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1800— 1802, f. 110 — Pismo Se-
nata Kiriku, 1. II. 1800. (br. 5/2).
129
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1800-1802, f. 110 — Pismo Se-
nata bosanskom paši, s. d. (br. 9).
130
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1800—1802, f. 110 — Pismo Se/
nata bosanskom paši, s. d. (br. 13). / 1800.-1802., f. 110 — Pismo Senata Kiriku, 1. II. 1800 (br. 5/2) — Lettere e commissio-
131
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1800-1802, f. 110 — Pismo Se-
nata bosanskom defterdaru Sulejman-begu, 21. I. 1800 (br. 3). / 139
132
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1800—1802, f. 110 — Pismo Se-
nata Kiriku, 1. II. 1800 (br. 5/2). — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800, f. 135
— Pismo Senata d'Ayali, 4. II. 1800 (br. 13/2).
133
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800., f. 135 — Pismo Senata Ja-
kovu Petru Nataliju, 4. I. 1800 (br. 1/1).
646
nje u Jakovljevu prokušanu okretnost.134 Ali kako se Jakov Natali razbolio u
Kotoru, Senat ga je jednoglasno oslobodio povjerene zadaće, i tako je on i
dalje ostao kod svoga oca.
Međutim, je dne 15.1. 1800. godine započela dubrovačka vlada slati voj-
sku u Konavle, kao i sve ostalo što je bilo potrebno da se neposredno izvrši
sudska presuda. Ujedno je sada povjerila Franji Gradiju, cavtatskom kapeta-
nu, da on sve to vodi, izražavajući nadu da će za nekoliko dana biti cijela ta
stvar dokoncafia's uspjehom.135 Istodobno je Senat pisao i kapetanu Gradiju
izvješćujući ga da mu šalje 100 Brgačana s kapralom i bubnjarom, koji će s
njime kao njegova osobna straža poći u Konavle, dok će on stanovati u pala-
či kneza u Pridvorju. Kaznaci pak iz cijele Republike, koji će onamo biti ta-
kođer upućeni, a stanovat će s Brgačanima ili kod franjevaca ili u crkvi ili u
kakvom drugom natkritom mjestu, morat će promatrati izvršenje presude.
Dvojica vladinih nižih činovnika, tj. Ivan Stella i Vincenzo Petrov Vodopić,
trebali su također prisustvovati tom izvršenju da se tako postigne potpuni
uspjeh. Konavljani su opet bili obvezani porušiti kuće osuđenika, kako bi se
vidjelo da su se podredili i pokajali. Gradi je imao izvršiti zasada, po nalogu
senata, samo presude protiv Muje i Maguda, a one tri ostale privremeno su
odgođene.136 I tako se u Konavlima na veliko zadovoljstvo vlade izvršila sud-
ska presuda nad krivcima.137 Kada su i Konavljani točno ispunili ono što im
je naređeno, zamolili su svaki pojedinačno i javno oproštenje* koje im je u
potpunosti dano, pa je onda odmah i otvoren slobodan saobraćaj s njihovim
krajem. Tako je, kako se vlada hvalila Kiriku i d'Ayali, nakon šest mjeseci
bio sretno riješen taj neprijatan spor,138 te je opet konačno vraćen mir u Re-
publici, kako je ona obavijestila i Thuguta.139
> 6.
U međuvremenu je već toliko puta spomenuti Petar Jerolim Natali, upu-
ćivan stalno od Senata o razvoju događaja u Konavlima, boravio još u Koto-
ru,140 gdje je i dalje stajao vf pregovorima i kontaktu s Bradyjem.141 ^ada ga
134
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800., f. 135 — Pismo Senata
Petru Jerolimu Nataliju, 4. I. 1800 (br. 1/2).
135
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800., f. 135 — Pismo Senata
Petru Jerolimu Nataliju, 15. I. 1800 (br. 2).
136
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800., f. 135 — Pismo Senata
Francescu Matijinom Gradiu u Cavtat, 15. I. 1800 (br. 3).
137
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800., f. 135 — Pismo Senata
Petru Jerolimu Nataliju u Kotor, 22. I. 1800 (br. 7).
* Engel kaže da su manji krivci morali s konopcem oko vrata moliti javno Senat
za milost, koju su i dobili (K. Engel o. c., 125).
138
Državni arhiv u Dubrovniku — Lettere e commissioni di Levante ann.
ni di Ponente ann. 1800., f. 135 — Pismo Senata d'Ayali, 4. II. 1800 (br. 13/2).
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800. f. 135 — Pismo Senata
Thugutu, 4. II. 1800 (br. 13/1).
140
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800., f. 135 — Pismo Senata
Nataliju u Kotor, 4. I. 1800 (br. 1/2).
141
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800., f. 135 — Pismo Senata
Nataliju u Kotor, 15. I. 1800 (br. 2).
647
je njegova vlada ovlastila, ne samo da pode tome generalu i da ga izvijesti o
uspjehu, koji je ona postigla u Konavlima, već i da mu u ime Republike izjavi
kako se Senat s najživljom radošću zahvaljuje napose carskoj moćnoj zaštiti
za sretan završetak svojih razmirica u tom kraju, te da je demonstracija aus-
trijskih četa, povezana s drugim mudrim skrbima i toliko snagom i dobro-
tom toga generala u toj prilici, dovela do toga njene podanike Konavljane da
su se zastrašeni i raskajani vratili dužnoj pokornosti prema svome vladaru,
a Senat je pomoću djelotvorne potpore bio u mogućnosti da dokonča svojim
snagama toliko mrsko buntovno shvaćanje pravde, te da nastojanjem Sena-
ta nije zbog toga ni došlo do daljih neprilika po austrijske čete, koje mu više
nisu bile potrebne. Uz to se imao Natali napose zahvaliti u ime Republike sa-
mome Bradyju za njegovu naročitu Ijubeznost i djelotvornost. Istom pošto
Natali sve to izvrši, dopustio mu je Senat da se od Bradyja oprosti i iza toli-
ko vremena vrati kući.142
Kada je Senat baš nešto prije doznao od samoga bosanskog defterdara
Sulejman-bega da je krenuo sa svojim četama prema granici Dubrovačke re-
publike, on je opunomoćio trgovca Stjepu Radinkovića, neka odmah pode u
Nevesinje ili koje drugo mjesto, gdje se taj defterdar nalazi na čelu svoje voj-
ske, i da mu izruči pismo, napisano na hrvatskom jeziku. Zatim da mu se za-
hvali što se tako svojski i djelotvorno odazvao u korist Senata. Ali tada da
mu i izjavi kako su se Konavljani prestrašili zbog toga i pokorili, pa stoga vi-
še nije potrebno da produži naprijed sa svojim četama, već neka se vrati na-
trag. Da ga što lakše skloni na taj povratak, dao je Senat tome trgovcu 100
zlatnih dukata i četiri svilena opasača, koje je imao izručiti Sulejman-begu u
ime Republike i ujedno mu se ponovno zahvaliti. Istom kada to obavi, do-
pustila mu je vlada da pode kući i podnese o svojoj misiji izvješće.143 U pis-
mu pak, sastavljenom na hrvatskom jeziku, izvješćuje dubrovačka vlada tog
defterdara kako je uspješno ugušena vlastitim domaćim snagama buna u
Konavlima, te ga stoga moli da ne ide dalje sa svojom vojskom i da je ras-
pusti. Na kraju mu još dodaje Senat da će o svemu tome pisati bosanskom
paši kao i Porti, a njega moli da Ijubezno primi trgovca Radinkovića koji će
144
mu predati pismo i ostalo usmeno reći. Senat nije sada zaboravio obavi-
142
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800., f. 135 — Pismo Senata
Nataliju u Kotor, 22. I. 1800 (br. 7).
143
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800., f. 135 — Upute Senata
Stjepanu Radinkoviću, svome poslaniku kod bosanskog defterdara, 22. I. 1800 (br. 4).
144
Radi interesantnosti, a i što je i na hrvatskom jeziku, donašamo ovo pismo ta-
kođer u cijelosti: »Al tefterdaro di Bosina, mnogo svietlome i svake ciasti i fale dostoi-
nomu Gospodinu Suleimannu beggu defterdar effendii od Bosne od nas knesa, i vlas-
tela dubrovascikieh v. d. p. Po Vascemu cjovjeku primismo szjegneni list Vascega
Prisvietloga Gospodstva, po komu posnasmo Vascju glubav, i priateglstvo prema na-
mmi, i po radi toga sarcjanovam sahvaglivamo, i scjudimo kojugod prigodu sa/mochi-
vam nascju harnos ukazatti. A visce vojske, kojaje na ove strane uputjena, i kojom Vi
vladate, imamovam datti na snagne, da kakkoseje glas prosuo da ona pribliscja, i da
ima sa svom sillom na Konavli nasarnutti, sa sasmaih porasitti, taki strah priuse onu
svu ceglad, da se isti cias podloscisse na svaku nasciu sapovjed, i mi jur pedepsasmo
poglavite krivze, koisu bili svu podbunnu usrokovalli. Budduchise đake sve smirillo, i
povratillo na priascgni red i posluh, nijenam vechje trijebi ikkakve isvagne pomochi,
648
jestiti o cijeloj tadašnjoj situaciji u Konavlima kao i o tom sakupljanju tur-
ske vojske u Nevesinju i svoga poslanika u Travniku Antonija Karla Petra
Natalija moleći ga da se u ime svoje vlade zahvali bosanskom paši za brzo iz-
vršenje Portina fermana u korist Dubrovačke republike, kada je izdao buj-
runtiju o upućivanju turskih četa. Ali tom prilikom neka mu Natali saopći i
to kako je beskorisno sada da te iste čete udu u Konavle, jer se Senat nada
da će ondje biti sve uređeno u miru, te neka kaže dalje kako Republika pripi-
suje i zahvaljuje takav sretan uspjeh jedino pokroviteljstvu Porte i djelotvor-
nom sudjelovanju samoga paše.145
O posljednjim događajima u Konavlima kao i o uspješnom dokončanju
tamošnje bune pisao je Senat i Kiriku, naređujući mu da odmah sve to točno
izloži i Reis-efendiji i neka mu u ime dubrovačke vlade najtoplije zahvali na
pomoći i potpori u toj prigodi kao i neka naročito naglasi da sretan uspjeh u
tome Republika pripisuje zaštiti Porte, pod kojom toliko stoljeća živi mirno
i sretno. Tom prilikom je Kiriko također trebao pohvaliti pred Reis-efendi-
jom bosanskog pašu i njegove potčinjene zbog osobitog nastojanja i djelot-
vornosti, a ujedno je bio obvezan da i izvijesti što mu je na sve to odgovorio
taj ministar.146
Međutim, Natali nije dospio obavijestiti bosanskog pašu o uspješnom
dokončanju bune, jer je otišao u Dubrovnik. Stoga je sama dubrovačka vla-
da uputila paši izravno pismo o svemu i zahvalila mu se na iskazanoj pomo-
ći.147 Ali je paša odgovorio začuđenim Dubrovčanima da on bez naročita sul-
bes koje szjenismo daše nechje mochi posli ureditti. Zjechja cessa u sctovam ove glase
davamo na snagne, u istovas dobba molimo da naprjeda s' Vascjom vojskom ne idde-
te, nego da svakoga na svoju stranu slobodno povratite, erbi bilo suludgne svako Vas-
ce vechje samuccegne. Ovo scto sad Vammi piscemo, datchjemo na snagne i čestitomu
vesjeru bossanskomu sakualitmu na gnegoviem millostima a i na Slavna Vrata po pu-
tu nascieh poklisara, koise sad nahode u Zarigradu, prikasatchjemo potanko kakkom
sve stvari proscle i koju namje glubav i pomgnu ukaso toliko recceni čestiti vesjer bo-
sanski, koliko Vasce Prisvjetlo Gospodstvo pri naseoj najvechoj potrebi. Stjepo Radin-
ković naše targovaz, koichevam pridat ovu nasciu joschjevam bogle na oko rjec umjet
prikasat sve ono sctosmovam mi odisgara narekli, i od nascechje Vam strane poklonit
jedan seien list, koga molimovas da buddete primit draga scerza sa bigljegh nasce
gljubavi, i szjene, kojuvam sccjudimo ukasatti radi Vascega samuccegna. I scelechi-
vam sve najvechje čestitosti u sdravglju sajedno s'milosti čestitoga zarstva, ostajemo
na Vasciem sapovjedima. A di 21. genaro 1800« (Ibid. — Lettere e commissioni di Le-
vante ann. 1800.—1802., f. 110 — Pismo Senata bosanskom defterdaru Sulejman-begu,
21. I. 1800 (br. 3).
145
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1800-1802, f. 110 — Pismo Se-
nata Antoniju Karlu Petru Nataliju u Travnik, 22. I. 1800 (br. 5/1).
146
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1800— 1802, f. 110 — Pismo Se-
nata Kiriku, 1. II. 1800 (br. 5/2).
147
Kako je i to pismo pisano na hrvatskom jeziku, mi ga djelomično objelodanju-
jemo, ukoliko se radi o navedenom predmetu: »AI Signor Passä di Bossina Travnik.
Gnekoliko dana nasada pisasmo nascemu elcii, koga poslasmo na te strane sa poklo-
nitse V. P. i P. G. Sadavam prikasje sfesctoje sliedilo po varhu nascieh podlosnika od
Conauli. Ma biusciga nascia sapovied nascla u savrati na ove strane nie bio podoban,
sa isvrscit ono sctosmomu bili naredili; mi đake sadarn s'ovom nasciom od possebne
zienne nahodimose darsgiami sa prikasatvam kako potom doghie Vaše tefterdar svoj-
skom pod Nikscichie sa uputitse put ove dargiave sa pedepsat odmetnute podlosgni-
649
tanova fermana ne može raspustiti vojsku,148 upozoravajući ih na troškove i
neprilike koji iz toga izlaze za samu tursku vojsku.149 Stoga je Senat odmah
odgovorio paši iznijevši mu svoje mišljenje i izvjestivši ga da je sve to javio
svome konzulu u Carigradu, gdje će on izložiti cijelu stvar.150 I zbilja to je Re-
publika i učinila naredivši Kiriku da na lijep način upozori Portu na pašino
držanje i na njegove izjave o izdržavanju vojske, od čega se već unaprijed Se-
nat sasma ograđivao da snosi ikakav teret.151 Da je Republika uspjela kod
Porte da se i taj puta provede onako kako je predlagala, ne treba ni malo
sumnjati. Sa sličnim zahvalama kao što je uputio turskoj vladi, obasuo je Se-
nat ministra Thuguta ne zaboravivši naročito pohvaliti energično držanje ge-
nerala Bradyja u korist Dubrovačke republike, kao i naglasiti da je ona svo-
ke, recenni tescko pripanuscese i povratiscese na pravi priascgli posluh: niscta nemag-
ne ossudismo na smart pet glavara od Conaubla i rasorismo gnihove kuchie, sa da
budde isgled istiem Conauglianima i iniem ostaliem nasciem podlosgnizima sa unap-
rieda budde mirno sgivotovali i sfeghse kasat podlosgni u sfemu sfuomu Principu.
Ovako sgiughiena sgodda kojaje sliedila u ovom poslu mije sposnasmo samo od do-
brote, i nastojagna V. P. i P. G., i michiemose jako hualit Vissokiem Vratima po varhu
Vascieh milosti, kojestenam udielili u ovom prigodi. Mismo nouomu tefterdaru pisali
josc od gnekoliko dana nasada, danam vechie vojska netrebuje, ukoliko ovega puta bi-
laje dosta nascia snaga bes potrebe od isvane vojske, er biascete recenni Conavgliani
tescko pripalli na sam glas od turske vojske i molimo recennoga gospodina tefderdara
davam i on jako sahuali od nasce strane...« (Ibid. — Lettere e commissioni di Levante
ann. 1800- 1802, f. 110 — Pismo Senata bosanskom paši, s. d. (br. 9).
148
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1800-1802, f. 110 — Pismo Se-
nata bosanskom paši, s. d. (br. 13).
149
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1800-1802, f. 110 — Pismo Se-
nata Kiriku, 18. II. 1800 (br. 14).
150
Radi interesantnosti donašamo u cijelosti i to pismo koje je također pisano
hrvatskim jezikom: »AI Signor Passä di Bossina. Primilismo szjegneni list Vascega
Prisvjetloga, i Priisvarsnoga Gospostva, po komu rasumjesmo svesctonam pisaste vi-
sce vojske u Gaskomu prikuppiene. Mi s vegh veshma sposnamo Vasju dobrotu i glu-
bav prema nammi, i zjechja toga sveghvam vechma svjedočimo nascju harnos, i sceli-
mo prigoddu sa mochvamje u djellima occitovatti. A sctonam piscete da budduchise
vojska skupila po osobitu zarskomu slavnomu fermanu, da je Vi nemoschete rasvar-
chi bes osobita zarskoga fermana, mi scjenimo da budduchinas Čestita Vrata pomillo-
vali u nascoj potrebbi, i naresilli sa nascju obrannu prikupgljengne od vojske, kojaje
imala po nascoj vogli vladattise i djellovat; sad kadje dospjella nascja potrebba, i svar-
ka radi kojesmoje iskalli, nascaja vogla da se rasvarscje; scotose ugaghja s' predgim
slavniem fermanom, koije je nascoj vogli podloscio. A joscte veshje usmnascja nascja
poscjuda, da gludstvo u vojsku prikuppjeno buddese koliko prie na svoj dom povrati-
ti, sa da toliko magne budde harcja (= trošak: I. Esih, o. c., 61) zarevoj hasni (= bla-
gajna: I. Esih, o. c., 63), is koje po zarskoj naredbi ima bitti sasma naplachjeno. Niscta
ne magne mismo davno nascega vechila (= punomoćnik: I. Esih, o. c., 125), koi sjedi
na Cestitiem Vratima, od svega scto i Vammi piscemo uvjescballi, naredilli da sve, po-
tanko da na snagne receniem Slavniem Vratima, i sahvali im na gnihoviem miUoStim.
Ne budducchi sada na ovoj strani naše tergjuman ne usmobuddemo svegh imat nači-
na sa u tursku jasiu (= pismo: Esih o. c., 68) nascevam liste napisatti, i radi toga u
vlasckuvam jasiu napiscemo: nu kadgodse uzmosce naschi cjovjek vjesct turske jasie,
nechjemose scteghjet gnime sluscitti, sa danas lascgne i boglje buddete rasumjetti. I
daste svegh u vechjoj čestitosti sa millosti priusviscenoga zarstva« (Ibid. — Lettere e
commissioni di Levante ann. 1800. —1802., f. 110 — Pismo Senata bosanskom paši, s. d.
(br. 13).'
151
Ibid. — Lettere e commissioni di Levante ann. 1800— 1802, f. 110 — Pismo Se-
nata bosanskom paši, s. d. (br. 13).
650
jim vlastitim silama dokrajčila konavosku bunu. Naravno da je vlada bila
svjesna što sve duguje austrijskom vladaru, koji je radio da se sačuva Re-
publika sv. Vlaha, i ona zato i kaže u tom pismu kako sada nastaje prelijepo
doba za dubrovačku državu, koga će se njeni potomci sjećati s ugodnošću i
vječnom zahvalnošću, pa stoga moli još jadanput ministra Thuguta da bude
tumač njene smjerne zahvalnosti kod carskog prijestolja.152 Istodobno je Se-
nat naredio d'Ayali da otide od Thuguta, neka ga obavijesti kako je na miran
način ugušena konavoska buna, te neka se zahvali na milostivoj carskoj za-
štiti i na uspješnom posredovanju samoga Thuguta, koga će zamoliti da bu-
de i dalje dubrovački moćni zagovornik. Senat još nije zaboravio da naročito
upozori d'Ayalu neka pred Thugutom pohvali brigu i zauzimanje generala
Rukavine i Bradyja u korist Dubrovačke republike.153
Isto tako Senat nije propustio da se posebno ne zahvali i samomu gene-
ralu Rukavini, kome je izjavio da mu je osobito obvezan što je najpripravni-
je pružio pomoć Republici.154 Tim pismom je dubrovačka vlada konačno za-
okružila i zatvorila krug oko pitanja konavoske bune u Turskoj i Austriji.
Međutim je 29. III. 1800. godine izdala zakon, po kome je određeno da
od tada ne mogu gospodari od svojih težaka zahtijevati da im rade više od 90
dana na godinu*, uračunavajući u to i kišne dane. Nadalje je točno naznače-
no koliko gospodar ima kmetu davati za njegov rad na dan: vina, kruha i po-
vrća uz so i ulje s time da se to može pretvoriti i u novac, ako se obojica tako
nagode.155
Tim aktom mislili su zagriženi feudalci, koji su, poučeni iskustvom, po-
stali prijazni i oprezni u ponašanju sa svojim kmetovima iz straha da se opet
ne ponovi sličan ustanak,156 da su zaveli red među seljacima u Konavlima, či-
ja buna zamalo nije izazvala međunarodni spor u jednom dijelu Evrope. Isti-
na, otada se više u Dubrovačkoj republici ne dižu seljaci, koji su po mišlje-
nju suvremenika tih događaja Mangourita, nekadašnjeg francuskog konzula
u Ankoni, dočepali se iz te bune ne samo velikih koristi, već im se poboljšala
157
sudbina i vraćene su im neke povlastice.
Samo nepokretni i kratkovidni gospodari tih seljaka-kmetova neće da
uvide da je došlo vrijeme koje će ih pregaziti, jer nisu sposobni donijeti nove
i duboke reforme u unutrašnjoj strukturi svoje države.
152
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800., f. 135 — Pismo Senata
Thugutu, 4. II. 1800 (br. 13/1).
153
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800., f. 135 — Pismo Senata
d'Ayali, 4. II. 1800 (br. 13/2).
154
Ibid. — Lettere e commissioni di Ponente ann. 1800, f. 135 — Pismo Senata Ru-
kavini, 4. II. 1800 (br. 15).
* Dakle više za 15 dana od one odredbe iz 1713. godine (M. Medini o. c., 91).
155
A. Dagl' Ivellio, Saggio d'uno studio storico — critico sulla colonia e sul conta-
dinaggio nell territorio di Ragusa, Ragusa, 1873, 64.
156
M. B. Mangourit, o. c. II. 17.
157
M. B. Mangourit, o. c. II. 17.
651
 Iz svega se toga vidi da su sami Dubrovčani još 1799. godine kopali grob
svojoj slobodi i samostalnosti, kada su u strahu od konavoske bune htjeli
pustiti na svoj teritorij ne samo austrijske, već i turske čete. Tada je mogla
Austrija, uslijed tadašnje političke i ratne situacije, da je samo htjela, vrlo la-
ko ukinuti tu republiku i pripojiti je ostaloj Dalmaciji, i nitko u Evropi u taj
čas ne bi ni prstom makao da skoči na obranu dubrovačke države.
Buna u Konavlima,158 iako je bila lokalnog karaktera, izazvala je ipak
pozornost cijele europske službene javnosti. Ali i ona je propala kao i sve
druge. Narod, koji se digao, nahuškan sa strane, a onda sramno ostavljen na
cjedilu, platio je za sve račun i čekao nadalje strpljivo da se oslobodi jarma
jedne preživjele i zaostale aristokratske državne tvorevine, koja se nije mog-
la dugo održati na svom komadu zemlje, pa je morala uskoro pasti u ruke
novom susjedu — Francuskoj, nasljednici Austrije na Jadranu, koja ju je bez
skrupula konačno dokinula, jer je stajala na putu grandioznim levantinskim
planovima njenog cara Napoleona I.
THE KONAVLE UPRISING AS A FOCUS OF EUROPEAN DIPLOMACY
(1799-1800)
Summary
Dr Stjepan Antoljak sees the causes of this uprising in the new law of
the Dubrovnik Senate which ordered ali Dubrovnik subjects to buy twenty
litres of sah each year from the Prince at a high priče. The leader of the re-
volt was Niko Švago from the village of Vodovadje. The Dubrovnik authoriti-
es feared the Konavlans and initiated a broad diplomatic activity in order to
secure the help of neighbouring Austria and Turkey. The Initiators of the up-
rising were punished. The uprising showed the extent of social dissatisfacti-
on in Konavle and in the Republic and foreshadowed the imminent collapse
of the Dubrovnik State.
158
God. 1951. objelodanio je u izdanju Srpske Akademije Nauka J. Radonić V.
knjigu »Dubrovačka akta i povelje« (Zbornik za istoriju, jezik i književnost srpskog na-
roda, III, odelenje, knjiga XVI, Beograd, 1951). U toj knjizi od 634. do 641. strane do-
nosi regeste samo nekih isprava koje se odnose na konavosku bunu u razdoblju od 11.
VII. 1799. do 2. V. 1800.
652
ODJECI I POSLJEDICE FRANCUSKE REVOLUCIJE
(1789) U HRVATSKIM ZEMLJAMA*
Još u 1988. godini započelo se govoriti u nas o proslavi 200. obljetnice
francuske revolucije, čije su ideje u ono vrijeme snažno i nezadrživo prodira-
le i širile se gotovo po svim predjelima Evrope pa tako i u hrvatskim zemlja-
ma.
Razloga za obilježavanje te dvjestogodišnjice u Hrvatskoj i Dalmaciji
ima za to više, a jedan je i taj što tamošnja arhivska grada upućuje da je od-
jek te revolucije sa svim svojim posljedicama imao odraz u ovim regionima.
Koliki je taj utjecaj bio i kako se to odrazilo na tamošnje društvene prilike,
posvjedočit će ovaj rad.
1.
Ideje francuske revolucije: sloboda, jednakost i bratstvo koje su naglo
prodirale u gotovo sve zemlje Evrope, izazivale su veliku uznemirenost i
strah da će se morati mijenjati ljudski poredak. U Ugarskoj je samovolja ca-
ra Josipa II. otvorila širom vrata tim idejama koje su se stidljivo odražavale
i u Hrvatskoj gdje su dobile sasma drugačiji smjer.
Parole: sloboda i bratstvo došle su iz Francuske i u Hrvatsku, ali riječ
»sloboda« bila je samo za plemstvo koje je po Verböczyu značilo narod.
I dok su u Francuskoj skidali ropske lance s naroda, u Hrvatskoj i Ugar-
skoj proklinjali su cara Josipa II. što je kmetovima dao slobodu. Vječno
bratstvo s Mađarima trebalo je osigurati plemićku slobodu, da ju nikada ni-
1
jedan kralj ne sruši.
Kad je 14. srpnja 1789. god. pala Bastilla, u Francuskoj je zavladao gole-
mi strah i anarhija. Dekretom je 11. kolovoza 1789. u Francuskoj ukinut feu-
dalni sistem, a 26. kolovoza iste godine Ustavotvorna skupština donosi čuve-
* Kao predradnja ovome radu prigodom 200-godišnjice francuske revolucije je:
S. Antoljak, Les repercussions de la Revolution francaise en Croatie (Extrait des An-
nales de l'Institut francaise de Zagreb Avril-juin 1939, 68 — 83) izišla 1939. povodom
150 godišnjice proslave te revolucije.
1
T. Smičiklas, Poviest hrvatska II, Zagreb, 1878, 389, 390.
653
 nu deklaraciju o pravima čovjeka i građanina (Declaration de droits de
l'homme et de citoyen), čiji je bio cilj uz ostalo i uspostavljanje individualne
političke jednakosti zajedno s neprikosnovenim privatnim vlasništvom.2
O svemu tome u Hrvatskoj u to doba nema nikakvih vijesti, jer je hrvat-
sko plemstvo bilo protiv novih ideja i prevrata, a i u velikoj borbi s reforma-
torom — carem Josipom II. I dok u Ugarskoj tamošnji pjesnik Bacsanyi Ja-
nos (1789) pjeva u pjesmi »A francziaorszägi vältozäsokra« (o francuskim
promjenama) o francuskoj revoluciji i poziva narode i države da se oslobode
i raskinu ropske lance ugledajući se u Pariz, koji će im dati utjehu,3 dotle u
Hrvatskoj mi imamo samo jednu jedinu vijest o francuskoj revoluciji iste
1789. godine u zagrebačkim novinama »Kroatischer Korrespondent« (No
XXI, Agram den 11 August 1789), koje pod naslovom »Innländische Nachri-
chten« s istim datumom prenose opširan prikaz iz bečkih novina (Wienerzei-
tung) o razuzdanosti pariškog općinstva prigodom posljednje strke, tj. revo-
lucije, gdje je morala uredovati vojska da umiri narod. Jedini se general Es-
terhazy, iako po porijeklu Mađar, u službi francuskog kralja, usudio suprot-
staviti masi i zato je platio glavom. Iz toga zaključuje patriot, tj. pisac tog
članka, ako je to učinio jedan potomak iz Ugarske iz ljubavi prema kralju ko-
ji nije bio njegove narodnosti, kako li to tek car Josip II. kao monarh treba
da očekuje od naroda koji ga obožava.
To je bila samo »službena« (oficijelna) ljubav prema caru Josipu II. koji
je medu plemstvom, svećenstvom i neupućenim seljaštvom, na čija su leda
pale sve moguće obveze, a napose kad je započeo rat s Turskom, u Hrvatskoj
— pa tako i u Ugarskoj — bio zbog svojih reformi omražen. Uz njega je još
omraženiji bio izvršilac carevih naredbi nametnuti Hrvatima ban-protestant
Mađar Franjo Balassa de Gyarmath, koji se zbog svojih nasilnih metoda za-
4
mjerio svima.
Teško bolesni car Josip vidjevši cijelu svoju monarhiju spremnu na bu-
nu i sve svoje osnove propalima, izdaje 28. siječnja 1790. god. proglas na la-
tinskom jeziku za sve ugarsko-hrvatske županije preko ugarske dvorske kan-
celarije, u kome obećaje što skoriji saziv sabora te da od 1. siječnja 1790. ima
u Ugarskoj i Hrvatskoj vladati ono stanje koje je bilo 1780. god. nakon smrti
njegove majke. Povlači sve svoje odredbe osim patenta o toleranciji i eman-
2 je opisan odjek njegove smrti u Ugarskoj, ali ne i u Hrvatskog!
M. Bosanac — O. Mandić, Političko-pravna hronika sveta, I, Beograd 1971, 425,
426. Gl. i F. Šišić, Prvi dani francuske revolucije, o 150-godišnjici. Od 5 V — 23 V 1789
Novosti, Zagreb 5. V. 1939.
3
Bacsanyi Jäanos, Välagotott koltemenyei, kiadta Lengyel Miklos, Budapest, p.
11. Gl. i V. Bogdanov, Jakobinska zavjera Ignjata Martinovića, Zagreb \1960, 57, 58.
4
G1. V. Deželić, Maksimilijan Vrhovac (1752-1827), Zagreb 1904,, 32, 33. O
Vrhovcu se u hrvatskoj historiografiji vrlo mnogo pisalo i govorilo sve dd danas, a u
Arhivu Hrvatske u Zagrebu (Depoziti br. 22) čuva se kseroskopija doktorske disertaci-
je o Vrhovcu na njemačkom jeziku, koju je napisao Tiburtius Geczy podlnaslovom:
»Beiträge zur Lebensgeschichte des Agramer Bischofs Maximian Verhovacz
(1752 — 1827) na 126 strana (radi kompletiranja fondova ona je nedavno snimljena na
Teološkom fakultetu u Beču). U Arhivu JAZU u Ostavštini F. Šišića pod sign. XIII B
(rukopis br. 4 čuva se Šišićev rukopis, pisan na pisaćem stroju pod naslovom: »Biskup
Maksimilijan Vrhovac« (20 fol. dobro uščuvan, a napisan 23. XI. 1934. kako na njemu
stoji).
654
cipaciji i dozvoljava da se kruna sv. Stjepana prenese iz bečke carske riznice
u Budim.
U međuvremenu se je Josip II. već borio sa smrću i 20. II. 1790. u svojoj
četrdeset i devetoj godini umire.5
Na vijest o carevu opozivu njegovih naredbi i smrti i da se sve vraća na
staro, kako to kaže grof Adam Oršić u svojim memoarima, pobježe iz Hrvat-
ske omraženi ban Balassa, a u Ugarskoj i u Hrvatskoj probudi se patrioti-
zam te nitko nije drugačije htio govoriti nego u Ugarskoj mađarski, a u
Hrvatskoj hrvatski.6
U dokaz tomu je i tada tiskana pjesma na hrvatskom jeziku povodom
odlaska iz Zagreba7 nekolicine odabranih hrvatskih velikaša i plemića u Bu-
dim da posjete krunu sv. Stjepana, u kojoj se uz ostalo opjevava u duhu na-
rodne pjesme i ovo: »Veseli se ti Hrvatska ravna, mogu reći da si puno slav-
na. Svakojakim bogatstvom si sita i na glasu jur od mlogo lita. Ti si majka
konja i konjika na oružju silenih vojnika. U Tebi se junaci rodiše koji tebe li-
po zahodiše, kako zvižde nebo previsoko i ženica svako vidno oko. Kitne go-
re željno pramaliće ravna polja, travice i cviće — Tako oni naresiše tebe, mlo-
go više nego sami sebe. Tvoj je vitez Šubić ban Nikola kog se boja Turska
sila ohola, Tvoj ban slavni Tomo Erdeodi, Gedeoana ki srićom nadhodi, još ,
ostali junaci brez boja, O Hrvatska, to je dika Tvoja«.8
Ta »pisma« je svakako vrlo značajan prilog hrvatske svijesti još mnogo
godina prije narodnog preporoda. Iz razvoja nutarnjih prilika u Hrvatskoj, u
kojoj su, po kapucinu pjesniku Grguru Maljevcu: devet godina... »slobošći-
na, tvoja, starinske pravice, zaprte su bile, kakti vu tamnice«,9 u 1790. godini,
kada je Josipa II. naslijedio njegov brat Leopold II. (1790. 1792) i dalje se uo-
čava da tamošnje plemstvo na čelu sa zagrebačkim biskupom Maksimilija-
nom Vrhovcem ne zna ništa, a i ne interesira se o razvoju francuske revoluci-
je, jer je sve svoje snage usredotočilo da spriječi povratak omraženoga Ba-
lasse za bana, u čemu je i uspjelo. Dolazi novi ban grof Ivan Erdödy,10 kojega
je pozdravio njegov prijatelj Vrhovac i zamolio »u ime domovine, koja je to-
5
A. I. Fessler — E. Klein, Geschichte von Ungern V, Leipzig 1883, 579-583. Gl. i
Friedrich Engel-Jänosi, Josephs II Tod im Urteil der Zeitgenossen, Mitteilungen des
Instituts für österreichische Geschichtsforschung XLIV, Innsbruck 1930, 324-346. Tu
6
Memoiren des Grafen Adam Orssich de Szlavetich, Arhiv za povjestnicu jugosla-
vensku X, Zagreb, 1869, 262, 263.
7
U Zagrebu se je od 1787. do 1905. broj građana povećao s 2.815 na 2.937 i osim
toga u njemu je još živjelo 200 — 300 plemića. Gotovo svi velikaši i mnogi bogati plemi-
ći imali su u tom gradu svoje palače. Na širem području Zagreba postojale još tri
gradske općine (Kaptol, Nova Ves i Vlaška ulica) i u tim općinama također se povećao
broj stanovnika (J. Adamček, Ekonomsko-društveni razvoj u Hrvatskoj i Slavoniji u
18. stoljeću. Društveni razvoj u Hrvatskoj. Uredila M. Gross. Zagreb 1981, 78).
8
Pisma od plemenite čete Horvatov u Budim za pohodit svetu krunu odlazećih,
Ispivana po G. K. D(uri Kerdiću: S. A.). U Zagrebu. Prit. slovim plem. od Trattnera
1790.
9
VI. Dukat, Pater Gregur kapucin (Juraj Malevac), kajkavski književnik XVIII. vi-
jeka, Rad JAZU 207, Zagreb 1915, 157 -159.
10
V. Deželić, o. c., 36-50.
655
liko bila pretrpjela, neka duh svojih djedova i njihove vrline naslijeduje to
više, jer ima toliko toga, što treba u njoj (domovini: S. A.) ispraviti, poboljša-
ti i obnoviti«.11
Veselje u Hrvatskoj nad novim stanjem očitovalo se i u jednom prigod-
nom spisu12 u kojem se kaže da je sada dozvoljeno misliti i govoriti što ho-
ćeš, a latinski jezik, ta slava i dika Ugarske i Hrvatske koji su proglasili da je
za sve vijeke umro, opet je oživio i na njemu se raspravlja i posvuda govori.
Sve to nije bilo dovoljno hrvatskom plemstvu da osigura svoj položaj.
Zato na prijedlog Nikole Škrlca hrvatski Sabor dade instrukcije svojim po-
slanicima za zajednički Ugarsko-hrvatski sabor u Budimu uz ostalo da šest
županija hrvatskog kraljevstva, dok se ne predobiju oni dijelovi Hrvatske ko-
je sada drže Turska i Venecija i dok se ne okupi toliki broj županija da bi
mogle uzdržavati jednu visoku političku oblast — dikasterij, prima naredbe
od Ugarsko namjesničkog vijeća.13
Time su Hrvati svojevoljno sankcionirali odredbu Marije Terezije od
1779. god. uzakonivši taj zaključak kojim se Hrvatsku podvrglo Ugarskoj i
njenom Namjesničkom vijeću i tako su se predali Mađarima na milost i ne-
milost.
U spletu tih događaja 19. svibnja 1790. god. vrhovni ravnatelj nauka i os-
tali profesori Kraljevske akademije u zagrebačkom distriktu uputili su pred-
stavku »Slavnoj gospodi staležima i redovima kraljevina Dalmacije Hrvat-
ske i Slavonije, sakupljenima u Saboru«. U njoj izlažu kolika će biti korist za
sve kraljevine ako bude ustanovljeno sveučilište (Universitas Scientiarum) i
koliko će se time domovina prodičiti kad se budu uklonile sve zapreke znan-
stvenom radu i kad se budu pribavila sredstva za njegov razvoj. U takvom
sveučilištu domaća će mladež stjecati obrazovati se u svim znanostima i ple-
menitim umijećima za obavljanje različitih službi u svojoj domovini.14 Na tu
njihovu molbu hrvatski staleži naložiše svojim poslanicima na Ugarskom sa-
boru da tu predstavku »akademičkih profesora« ondje podupru te ako se ne
bi moglo dobiti cijelo sveučilište, da traže barem uvođenje kirurgije na Za-
grebačkoj akademiji. Kako u tome nije bilo nikakva uspjeha, staleži uputiše
ponovno 1791. god. sličan naputak svojim poslanicima. No i to ostade bez
koristi te tako prođe ponovno »više decenija prije nego li se iz nova na hrvat-
skom saboru rieč povela o sveučilištu« kazao je u svom govoru prvi rektor
Matija 15Mesić prilikom otvorenja Sveučilišta u Zagrebu 19. listopada 1874.
godine.
11
V. Deželić, o. c., 51-54.
12
Epistola qua S. P. Q. Latii šibi gratulantur, inclita Heroum Regna Hungariae et
Croatiae suo rursus ore loqui, eis vero congaudet Linguam latinam rivertisse ab exili-
is et pro mortua declaratam rediisse in vitam, Zagrabiae 1790 (T. Smičiklas, Obrana i
razvitak hrvatske narodne ideje od 1790. do 1835. godine, Rad JAZU 80/Zagreb 1885
12,13).
13
T. Smičiklas, o. c., Rad JAZU 80, 16 i 17 i Isti, Poviest hrvatska II, 390, 391.
14
Spomenica u povodu proslave 300-godišnjice Sveučilišta u Zagrebu I, Zagreb,
' Spomenica,. I, 366.
656
Kad se razišao Hrvatski sabor (22. V. 1790)16 koji je donio sudbonosne
odluke o savezu s Ugarskom, sastao se Ugarsko-hrvatski sabor (10. VI. 1790),
na kome se vodila dugotrajna i žučna borba o upotrebi mađarskog jezika
umjesto latinskoga u javnom životu obiju kraljevina.17 Hrvatski pjesnik i ko-
mediograf Tito Brezovački u svojoj latinskoj pjesmi, posvećenoj banu Erdö-
dyu,18 tražio je tada od njega da spasi trojednu kraljevinu njenom zakoni-
tom vladaru, jer Mađar hoće da liši tri sestre, tj. Hrvatsku, Dalmaciju i
Slavoniju njihovih kruna, a njihov jezik da zamijeni grubim »skitskim«. Ne-
ma nemilosrdnijeg naroda na svijetu od Huna (Mađara) kaže, jer je i sam Ni-
jemac milosrdniji. Jezik im je barbarski te odbija svakoga osim polarnih
Laplandana. Konačno Brezovački dovikuje: »Slobodna smo kraljevstva, a
ako je koga stid da bude Hrvat, neka služi ko rob divljim Hunima jer su Ma-
đari doduše slavan narod, ali nijesu slavniji od ma kojega slavenskoga, kako
nam to dokazuje povijest«.19
Kada su pak Mađari raspravljali na budimskom saboru o uvođenju ma-
đarskog jezika kao službenog (uredovnog),20 razdijeliše hrvatski zastupnici
1. IX. svojim mađarskim saborskim kolegama svoju latinski tiskanu vrlo op-
širnu deklaraciju21 u kojoj su točno iznijeli svoje stajalište u pogledu uvođe-
nja mađarskog jezika u urede.
U toj vrlo važnoj deklaraciji kaže se da ako je išta istinito, onda je to
svakako da je latinski jezik hrvatski ustavni jezik učvršćen stoljetnom prak-
som. Opisujući dolazak Mađara u njihove tadašnje predjele i njihovu malob-
rojnost nasuprot šarolikosti ondje naseljenih naroda, iznose se sve prednos-
ti upotrebe latinskoga jezika te se, uz ostalo, kaže kako je Hrvatska jedina u
kojoj nitko, pa ni narod ni odličnici, ne znaju mađarski niti se njime služe.
Što više teže bi bilo uvesti mađarski jezik jednim udarcem nego li francuski i
talijanski koje mnogi od plemstva i svećenstva razumiju. Uz to su francuski i
talijanski učeni jezici, što mađarski do danas nije, a mađarska književnost je
u većem dijelu sastavljena od prijevoda te malo ima originalnih djela. Stoga
Dalmacija, Hrvatska i Slavonija izjavljuju da je u Ugarskoj ustavni jezik la-
tinski, koji se ne može dokinuti bez jednoglasnog sporazuma svih ugarskih
županija i gradova. Zato zahtijevaju poslanici spomenutih kraljevina da se i
dalje upotrebljava latinski u javnosti, inače će oni protestirati na najshodniji
način.
Otpor Hrvata protiv uvođenja mađarskog jezika podupro je i međimur-
ski Hrvat i hrvatski »agens aulicus« u Beču Josip Keresturi22 u jednoj svojoj
16
V. Deželić, o. c., 55.
17
A. I. Fessler — E. Klain, o. c. V, 596, 597.
18
Njen naslov je: »Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae trium sororum recursus et
novum Pro-regem comitem Joannem Erdödy, ne suis priventur coronis proinde et no-
vo sponso Leopldo ab Hungaria« (Fr. Fancev, Dokumenti za naše podrijetlo Hrvatsko-
ga preporoda (1790- 1832), Grada JAZU XII, Zagreb 1935, XXV).
" Gl. i F. Sišić, Hrvatska povijest III, Zagreb 1913, 57, 58.
20
T. Smičiklas, Obrana i razvitak..., Rad JAZU 80, 19.
21
Declaratio ex parte mmciorum Croatiae, quod introducendam hungaricam lin-
guam (Fr. Francev, o. c.. Grada XII, 33-37; F. Sišić, o. c. III, 39-43.
22
»Croata Stridoniensis« Josip Keresturi (Strigovo 20. II. 1739— 1794), od oca ob-
rtnika sin. Dovršivši gimnazijske nauke 1754. ulazi u isusovački red u Beču. G. 1764.
657
knjižici.23 On upozorava da se narodi koji žive u kraljevini Ugarskoj razlikuju
po jeziku te se stoga ima zadržati latinski jezik. Ujedno se pita kako se može
zahtijevati od slavenskog naroda, koji se prostire od Sibirije do Jadrana i od
granica Šaške i Bavarske do Crnoga mora da prihvati mađarski jezik. Keres-
turi se zanimao i za revolucionarni prevrat u Francuskoj, ali ne i s radikaliz-
mom francuskih državnih i socijalnih reformi. On čak opominje kao »Hun-
garus« (politički se naziva »Hungarus« ili »über Hungarus«, a izričito se zove
»Croata«) Ugarsku da ne pode tragom Francuske (»Tenete leges vestras quia
salebrosa est omnis semita extra eas. Molite Franciam pro exemplo accipere.
Vae, vae vobis, qui potentes estis, si spiritus Gallorum intraverit in corda
Hungarorum« u djelu »Eleutherii Pannonii mirabilia fata« s. 1. 179l).24
Prema mišljenju Fanceva, iz svega toga se vidi da su 1790. god. postojale
dvije Hrvatske: jedna, ukočena, službena, bez prave orijentacije i bez kičme,
a druga narodno osviještena i ponosna na svoju pripadnost velikoj zajednici
slavenskih naroda.25
Tako razjedinjena i razočarana Hrvatska dočekala je niz rješenja zajed-
ničkog sabora koji se premjestio po želji Leopolda II. iz Budima u Bratisla-
vu. Po tim rješenjima Hrvatska je potpala pod Ugarsko namjesničko vijeće,
čija se sada vlast protezala i na županije Dalmacije, Hrvatske i Slavonije.
Mađarski jezik se uvodi u gimnazije, akademije i na sveučilište, a kao oblasti
ima se uredovati latinskim jezikom.26
Kad se 7. lipnja 1791. god. sastao Hrvatski sabor u Zagrebu, hrvatski sta-
leži su u pogledu uvođenja mađarskog jezika u Hrvatskoj odredili da se po-
stavi profesor mađarskog jezika na Zagrebačkoj akademiji, a budući da je
najpotrebniji učenje ilirskog jezika (jer u tim kraljevstvima kao i u samom
ugarskom kraljevstvu stanuje neizmjeran broj ljudi toga jezika), neka se i taj
jezik predaje u svim gimnazijama, akademijama i na sveučilištu.27 Ujedno je
Sabor zaključio da se mađarski jezik kao neobligatan predmet uvede u sred-
nje i pučke škole u Hrvatskoj i Slavoniji pa već u listopadu iste godine stiže
kao »magister Josephus Kereszturi, Croata Stridoniensis« izjavljuje uz ostalo da od je-
zika znade latinski, mađarski, njemački, a hrvatski (croaticum) kao domaći dobro. Od
1759—1762. je profesor isusovačke gimnazije u Trnavi (Slovačka), a od 1762. do 1764. u
Zagrebu. 1764. izlazi iz isusovačkog reda, svrši pravo u Grazu i kao notar nastani se u
Varaždinu. Za Josipa II. u Beču je »agens aulicus« (zastupnik u javnim poslovima dvo-
ra). 1786. dobiva plemstvo i umire u Varaždinu u činu prisjednika zaladske županije
(T. Matić, Josip Keresturi i njegovi pogledi na političke prilike poslije smrti Josipa II,
Rad HAZU 270, Zagreb 1941, 151, 152). Gl. i C. von Wurzbach, Biographisches Lexicon
des Kaiserthums Oesterreich 11, Wien 1864, 179, 180, te Fr. Fancev, ko je Keresturi
agens, autor pjesme »Nikaj na svetu lepšega ni...,« Nastavni vjesnik XXXIX, Zgb.
1931, 38 — 40, i g. Šidak, Keresturi, Josip, politički pisac. Enciklopedija Jugoslavije 5.
Zgb. 1962, 240
23
Leopoldus in campo Räkos. Visio Eleutherii Pannonifffr. Fancev, »Dokumenti
..., Grada JAZU XII, XXVI). \ F. 3., Pisma od 1790.
24
Gl. T. Matić, o. c, Rad HAZU 270, 180, 181, 184-188, 156Д154, 155.
25
Fr. Fancev, o. c., Grada JAZU XII, XXVII. \ M. Prelog, Poviest Bosne u doba osmanlijske vlade II, Sarajevo, 16, 17.
26
Gl. opširno F. Sišić, o. c., III, 45-54.
27
1. Kukuljević de Saccis, Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae II, Zagreb
1862,261. ' ~ . - . . . - _ . -
658
u Zagreb i prvi učitelj tog jezika. Budući da je Ugarsko namjesničko vijeće
dobilo nad Hrvatskom i političku vlast, Hrvatski sabor postaje drugorazred-
ni faktor, a otada je zajednički sabor za Hrvate kudikamo važniji.
Drugim riječima, hrvatski staleži predali su se u naručaj Mađara iz stra-
ha od bečkog centralizma. Njihov ban je postao izvršujući organ Ugarskog
namjesničkog vijeća i sada se više ne može smatrati »prorexom« kao u pri-
jašnje vrijeme.28
2.
Usporedo s tako složenim unutarnjim događajima u Ugarskoj i u Hrvat-
skoj, Austrija vodi rat s Turskom i njeni agenti su se razišli po Bosni, Herce-
govini i ostalim susjednim zemljama da dižu narod na ustanak. Čak se poja-
vila nada da će Bosna doći pod habsburšku kuću.29 To se očituje već i u
navedenoj predstavci Kraljevske akademije znanosti u Zagrebu Hrvatskom
saboru (od 19. V 1790), u kojoj se izražava nada da će ne samo onaj dio
Hrvatske koji još jeca pod turskim jarmom nego i kraljevine Bosna i Srbija
(regna Bosniae et Serviae) biti oslobođene i da će tako slavne kraljevine biti
proširene.30 Carigradski dvor je odlučio upravo te 1790. god. da brani svim
sredstvima Bosnu. Venecija je i zbog trgovačke koristi pomagala Bosance ša-
ljući im velike tovare streljiva preko Soluna.31 Streljivo je stizalo francuskim
brodovima pa je izgledalo da će se rat još više zavući. U Carigradu se tokom
1791. govorkalo da je mir na vidiku.32
Tako je i bilo Leopold II. je nakon dužih pregovora sklopio mir s Tur-
skom u Svištovu 4. VIII. 1791. godine.33 Time je ipak propao austrijski plan
da se uz Vlašku, Moldaviju i Srbiju turskog jarma oslobodi i Bosna i Herce-
govina.34
Nakon sklopljenog mira s Turskom, kojim je Hrvatska teritorijalno sla-
bo prošla, te nakon uglavljenoga obrambenog saveza Austrije s Prusijom (7.
II. 1792) mogao je car Leopold II. misliti na to da pomogne svome šurjaku
francuskom kralju Ljudevitu XVI. Ali usred ratnih priprema taj slobodoum-
35
ni austrijski vladar iznenada umire (1. III. 1792), a nasljeduje ga najstariji
sin (24-godišnji) Franjo II. (1792— 1835). Franjo II. je bio boležljiv kao i nje-
gov otac, hladan, zakopčan i nepovjerljiv. Vrlo teško se odlučuje na nešto, a
36
značajnije ljude oko sebe nije trpio. U njemu se krio kruti apsolutist.
28
F. Šišić, o. c. III, 55-57.
29
J. Jelenić, Kultura i bosanski franjevci II, Sarajevo 1912, 117, 118.
30
Spomenica..., 11,318.
31
Staatsarchiv u Beču — A. Correspondenz. 1721 -1807 — B. Varia 1770-1772 —
32
Staatsarchiv u Beču — A. Corespondenz... B. Varia. Pisma od 1791.
33
34
J. Jelenić, o. c. II, 121.
35
A. I. Fessler — E. Klein, o. c. V, 666, 674, 675.
36
E. Wertheimer, Geschichte Oesterreichs und Ungarn... I, Leipzig 1884, 9, 10.
659
 з.
Budući da je Franjo II. pozvao ugarske i hrvatske staleže na krunidbeni
sabor u Budim za 20. svibnja 1792. godine,37 sastao se Hrvatski sabor u Za-
grebu 20. travnja i na njemu dao vrlo umjerene instrukcije hrvatskim posla-
nicima za zajednički sabor.38
Iz tih instrukcija se uočuje kako su se hrvatski staleži upravo fatalistički
prepustili Mađarima i nema više u njima onoga kako-tako borbenog duha od
1790 — 91. godine. Jedan od uzroka bio je i veliki strah od ideja francuske re-
volucije. Bojali su se da im ona ne bi oduzela njihova stara staleška prava i
sloboštine. Čim se sastao Zajednički sabor u Budimu (22. V. 1792), na kojem
je bila obavljena krunidba Franje II. kojemu je u međuvremenu Francuska
navijestila rat, on je zatražio vojnu i novčanu pomoć, što mu je bez prigovo-
ra odobreno. Nato Franjo II. potvrdi saborske članke, medu njima i onaj ko-
jim mađarski jezik u Ugarskoj postaje obavezan, a u pridruženim zemljama,
u školama kao neobligatan. Poslije razlaza tog sabora39 i saziva Hrvatskog
sabora u Zagrebu, na kojem su hrvatski izaslanici izvijestili što je zaključeno
na Zajedničkom saboru, razišao se i ovaj nevažni hrvatski sabor.40 Već je
spomenuto da je francuska Narodna skupština 20. travnja 1792. navijestila
Franji II. rat.41 U međuvremenu je revolucija dosegla svoj vrhunac. Konvent
je proglasio Francusku republikom (21. IX. 1792), a kralj Ljudevit XVI. je 21.
siječnja 1793. god. smaknut.42 Taj čin djelovao je na književnika A. A. Bariče-
vića da je sa zakašnjenjem tek 1794. tiskao kod Kotschea u Zagrebu molitvu
P. Leardia »In funere Ludovici XVI, Galliae et Navarrae regis christianissi-
mi«, kojoj je dao i predgovor.43 Poslije smaknuća Ljudevita XVI. mlada fran-
cuska republika, okružena samim neprijateljima, navijesti rat Nizozemskoj,
Engleskoj i Španjolskoj. Na to pod uticajem Engleske stupe protiv Francus-
ke Portugal, Napulj, Toskana, papa i Rusija, tako da su od evropskih država
ostale neutralne jedino Švedska, Danska i Turska.
44
Austrija, koja je od 1792. god. bila u ratu s Francuskom, uspjela je sab-
rati mnogo vojske za rat, u kojem su iz Vojne krajine sudjelovale mnogob-
rojne čete i tzv. dobrovoljački odredi Hrvata i Srba.45
Prema Smičiklasovom pisanju bečki dvor je govorio javno gospodi i
plemstvu kako se Francuska diže ne samo na kralja već i na plemstvo i sve-
37
A. I. Fessler, Die Geschichte d. Ungern X, Leipzig 1825, 657.
38
R. Horvat, Najnovije doba hrvatske povijesti, Zagreb, 1906, MH, 18.
39
A. I. Fessler, o. c. X, 659-661; T. Smičiklas, o. c., Rad JAZU 80, 21.
40
I. Kukuljević de Saccis, o. c. II, 265-269.
41
M. F. Mayer, Geschichte Österreichs II, Wien u. Leipzig2 1901, 482.
42
M. Bosanac — O. Mandić, o. c. I, 428, 429.
43
Fr. Fancev, Hrvatski ilirski preporod jest naš autohtoni pokret, Zagreb 1935.
Preštampano iz »Hrvatskog kola«, 51. Fancev tom prilikom\itira i srpsku pjesmu
hrvatskog podrijetla: »Pesrna kralja francuskog Ludovika« o. c.\51).
44
M. F. Mayer, o. c. II, 484.
45
Fr. Vaniček (Spezialgeschichte der Militärgrenze aus Originalquellen und Quel-
len-werken geschöpft IV, Wien 1875, 1—4) čak tvrdi da je Vojna krajina od 1792. do
mira u Lunevillu (1801) dala 101. 692 vojnika, a od toga se nije vratilo kući 38. 583.
660
ćenstvo, na vjeru i na stari poredak, a revolucija se pretpostavljala kao vul-
kan iz kojega djeluju paklene sile da razore sve što je Bog dobra ostavio na
zemlji.46
Zanimljivi su zapisci župnika u Petrinji o toj revoluciji. Evo što on kaže:
»Druge jesu knjige, koje iz francuzke punte sledeće dugovečne smutnje i ta-
bore ispisuju, ja samo nekoja ovdi za spomenek poslednikom svojini ostav-
ljam (S. A.). Dugo vremena nezadovoljnost francuskoga kraljevstva klika je
kakti vu perhavki, iz koje izižel je ogenj živ, raširil se plamen na samo na
bližnje nego i na dalešnije varaše, orsage i kraljevstva, potlam kam leta 1793.
kralja ovoga Ludovika XVI. i kralicu Antoniu, kćer Marie Terezie, austr. ce-
sarice i vugarske kraljice belodano na placu po henkerskom orudjelju giloti-
ni vumorili su i razglasili, da ne budu već kralja imali neg da budu vsi jedna-
ki i slobodni (S. A.). Kak su se med sobu Francuzi ražali, odavno je spomina-
ti. Jedni za kralja stali su, drugi za slobodno kraljevstvo: proreblica. Ter
jedan drugoga za svoga nepriatela deržal je. Robespier bil je najkrvoločneši,
koga su si bili za prvoga poglavara postavili, ali kajti i on vu šumnu je došel,
da bi se rad kraljem vučiniti pod henkerski meč gilotinu je dospel, kak skoro
vsi, koji kralja i kraljice smerti zrok bili su. Nad špotljivo prelejanum ker-
vjum z fantiti se podignul je pervi dvor austrianski (S. A.) al naopako štimal
je, da ali ova punta z malicom vtišati se bude mogla, ali da si stroške prišpa-
ra, mal broj soldatovproti njih izišelje (S. A.), koji od složneh na punti na-
zad hićeni pobeći su morali. Ovak dobili su Francuzi priliku još bolje povek-
šati vojsku, koju za onda ravnal je Barras (Barras bil je pri Conventi pervi
poglavar Director). Bonaparte pak bil je leutenant i pri Toulonu ime si je vči-
nil leta 1785. »(treba: 1795 : S. A.). Tada prikazuje šta su Francuzi sve radili:«
Prez dvojbe pod izlikum ovum da budu vsi jednaki i slobodni pod zastave
njihove gernuli se kakti pčele na med i zbog zpomenute prevare nisu našli ja-
ke dosta packe za dalje dojti zkoro kam su i sami hoteli, kajti su znali Fran-
cuzi namamiti priproste z farbum slobošćine, da budu vsi jednaki. One pak,
koji se za vučeneše derže (kak su gospoda) z farbum vupelanja nove vere i za-
kona. Za to vsu vlast zkoro i naredbu duhovničku pretergnuli su. Kalendar
turskom jednak napribili, z ovum samo razlukom, da namezto petka nede-
Iju, i 5. čez ćelo leto svetkom najmre: novo leto, zastupljenje Kristušovo, Ve-
liku mesu (ar 15. dan Augusta Napoleona dan z velikum pompum obderžal
se je) vsih sveteh, na nedeljni dan padaju, obderžavati dopustili su. And svet-
ke i poste pogazili su: sakramente iste, kakti spoved, za nepotrebne deržali
su. Venčanje pako, da se od svetske vlasti izveršava, naredili su. Dapače su
oni punti niti kerztiti niti dopustiti i vnoga deca nekršćena su oztala. Ove za-
nke bile su tomu prilične, da su prave svoje neprijatelje pod krove i deržave
dolje što pustili neumni, koji samovoljno, i prez vsake vere i zakona živeti
hoteli su, ter takvih našel se je vekši broj gospode nego priproztih, tak vu
austrianskom (S. A.) kak i vu drugih kraljevstvih i hercegovinah keršćan-
skih...«.47 Tako je opisao svoja sjećanja na francusku revoluciju župnik u
46
T. Smičiklas, Poviest hrvatska II, 398, 399.
47
Uspomene iz francuske revolucije. Banovac, Petrinja 1907, br. 39.
661
 Petrinji koji je svoje »Uspomene« pisao upravo za carevanja Napoleona I.
koji je vladao od 1809. god. i tim gradom u sklopu Vojne krajine.
Iz toga se može zaključiti kakvo je bilo raspoloženje medu hrvatskim
plemstvom prema Francuskoj, koje je znao iskoristiti Franjo II. Zato je i
mogao dvorski ugarski kacelar grof Karlo Palffy u njegovo ime tražiti iz Be-
ča 18. III. 1793. od Zagrebačke županije osim obećanih vojnika još nešto više
»contra nefanda Gallica Gentis Molimina Religionem omnem, omne qui
constitutionem evertere tendentia...«,48 a 14. VI. iste godine Budimski ma-
gistrat obavještava Zagrebački da je osnovan »freykorps« protiv »funestum
Galiae insultum« i poziva ga da i on pristupi tom dobrovoljačkom korpusu.49
Sam car i kralj Franjo II. izdaje 31. III. 1793. godine proglas u kojem traži,
budući da je odlučio nastaviti rat protiv Francuske, koja mu ga je prva navi-
jestila, da se dade zlato i srebro uz obveznice i kamate, a plaća se 5% na šest
godina. 7. rujna urgira ugarsko Kraljevsko vijeće kod Zagrebačke županije
da zbog nastalog rata pošalje što prije obećanu svotu novaca, a 23. listopada
grof Palffy požuruje50 Županije da skupi i pošalje što više vojnika kako bi se
rat što prije svršio.
Županiji su se istodobno slale obavijesti o pobjedama nad Francuzima,
te se naređivalo da se zbog toga drži »Te deum«51 čime se željelo podržavati
ratnički duh u Hrvatskoj. Unatoč svom neprijateljskom držanju prema fran-
cuskoj revoluciji, hrvatski velikaši se nisu baš iskazali u tome. Na razne su
se načine ispričavali. To čini i jedan od najuglednijih hrvatskih velikaša grof
Ivan Drašković.52 Zato je 1793. godine Vojna krajina postala gotovo neis-
crpnim vojničkim rezervoarom za svestrano ratovanje protiv Francuske u
predjelima Njemačke i Nizozemske. Tako se od jedanaest hrvatskih i slavon-
skih regimenti ustrojio streljački zbor od 1705 vojnika i podijelio u dva bata-
Ijona. Prvome je stajao na čelu ogulinski potpukovnik Franjo Jelačić, otac
bana Josipa Jelačića, dok je drugi bataljon vodio major Ellin iz Gradiške.
Tzv. Wurmserov dobrovoljački zbor sastojao se od dvaju pješačkih bataljo-
na i divizije husara. Konjica je bila sastavljena od hrvatskih i slavonskih kra-
jiških husara. Njima je bio vrhovni zapovjednik brodski potpukovnik Kneže-
vić. On je stajao i na čelu pješadije, obučene na turski, koja je uskoro dobila
neobično ime: »crveni kapucini« (Rotmäntler). Svi ti vojni odredi, kao i neki
drugi, postizali su u obje ove zemlje zapažene uspjehe, a naročito su se istica-
li »crveni kapucini«, te Franjo Jelačić koji je vodio okršaje između Scheide i
Seile.
53
Unutarnja situacija u Austro-Ugarskoj Monarhiji bila je posve drugači-
ja. Tamošnji vlastodršci su se bojali svakog daška iz Francuske. Da je bilo ta-
48
Arhiv Hrvatske u Zagrebu — Comit. Zagr. Congreg. 1793 — F. 6.
49
Arhiv Hrvatske u Zagrebu — Archivium c. r. civit. Zagr. — Acta politica — 1792
— april-juni.
50
Arhiv Hrvatske u Zagrebu — Comit. zagr. congr. — 1793-f. 7 — 10.
51
Arhiv Hrvatske u Zagrebu — Comit. zar. congr. — 1793-f. 6, 11 -13, 15 -19.
52
Arhiv Hrvatske u Zagrebu — Comit. zagr. congr. — 1793-f. /4 10: Drašković vice-
comesu zagrebačke županije, 20. IV. 1793.
53
Fr. Vaniček, o. c. IV, 4-15.
662
ko, to potvrđuje naredba Ugarskog namjesničkog vijeća u ime palatina Leo-
polda (19. II. 1793) Zagrebačkom magistratu da se zabranjuje od Vj. Veličan-
stva širenje knjige I. dijela historiae Milio ti, koju je preveo na mađarski
ekspavlin Versegi54 pod naslovom: »A Vilägnak kösonseges törtenete irta
Franczia nyelven abbas Millot Uretc.«, izdanu još 1790. god.« ... propter com-
plura perniciosa Addimenta per auctorem versioni huic adjecta«, te mu na-
ređuje da se iz svih knjižara ovi egzemplari moraju uzeti, i magistrat ima tu
naredbu odmah javno objaviti.55
Još usred navedenih ratnih operacija u 1793. godini razaslao je veliki žu-
pan zagrebačke županije Nikola Skrlec veliki broj tiskanih pisama s datu-
mom 19. XII. 1793. svom plemstvu te županije, župnicima, gradovima, Zagre-
bačkom kaptolu i biskupu tražeći od njih vojnu pomoć. U tim pismima se
kaže kako su krivokleti Francuzi, nakon što su srušili prijašnju svoju vlada-
vinu, navijestili rat Franji II. još prije dvije godine. Spominje kako su staleži
Ugarske i pridruženih strana već na Saboru 1792. god. odredili za rat 5000
vojnika i 4,000.000 dukata da bi tako pokazali ne samo ljubav prema svome
vladaru nego i dali dokaza da im je stalo za javnu stvar. Francuzi pak sa sve
većim bijesom ratuju. Bog je ipak blagoslovio kraljevo oružje i on pobjeđuje.
Budući da je taj rat odviše skup i traje već treću godinu, moli Skrlec da svi
dadu pripomoć u novacima i novcu da se odbije barbarske navale Francuza i
da se Monarhiju sačuva od velikog zla. Obara se na francuski narod koji je
pao prvo u anarhiju, a zatim u tiraniju i barbarstvo. Upozoruje na opasnost
od Francuza koji bune puk protiv sadašnjeg stanja i ustava te hoće da uvedu
pučku tiraniju. Stoga je u interesu svakoga da sačuva sadašnje stanje u kra-
ljevstvu i da ustane protiv toga rušitelja Monarhije, vjere, vlasništva, javnog
mira i koji je neprijatelj čovječanstva i da se rat vodi protiv njega dotle dok
se zajedničkim silama sviju ne osiguraju kraljevstva Austro-Ugarske Monar-
hije i njenih pokrajina. Navodi kako su se i ostale županije odazvale pozivu,
kao i posjednici, te hvali kao uzor dvojicu privatnika iz Zagrebačke županije.
Na kraju završava Skrlec taj poziv izrazujući čvrstu nadu da će se svaki
odazvati i u znak vjernosti prema kralju pomoći koliko u novacima toliko i u
56
novcu.
Ali ova Škrlčeva molba radi prinosa ipak nije donijela onaj efekat kakav
je on očekivao. Čini se da je čak morao kod nekih ponovno urgirati, jer su
mu tek pojedini plemići i župnici počeli odgovarati početkom 1795. godine.
Tako 3. veljače 1795. piše mu iz Brezovice grof Ivan Drašković, koji je prvi os-
novao slobodno zidarstvo u Hrvatskoj, a odavde se ono raširilo i u Ugar-
sku,57 da ne može poslati novake. Župnik iz Velike Gorice Marko Antonije
Hegedić šalje mu 13. veljače dva pješaka-vojnika i piše: ».. .in hac comuni ca-
54
Gl. što je o njemu vrlo malo naveo: V. Bogdanov, Jakobinska zavjera Ignjata
Martinovića, 58, 184, 185.
55
Arhiv Hrvatske u Zagrebu — Archivium I. R. civit. Zagrabiae — Acta politica —
1793 — januar-mart.
56
Arhiv Hrvatske u Zagrebu — Acta Neo-acquisita annum 1791. ad 1793; Archivi-
um I. R. civit. Zagrabiae — Acta politica — 1793 — oktobar-decembar.
57
F. Sišić, Hrvatska povijest., III, 114.
663
lamitate impii Belli Gallici homagiali ductus devotione erga clementissi-
mum nostrum Dominum quem dextera Excelsi tueatur ab omnibus adversis
prosperurn et beaturn faciat in hoc et ruturo saeculo...« 20. pak veljače javlja
mu grof Franjo Drašković iz Varaždina da mu upućuje dva novaka. Zadnjega
dana veljače piše mu iz Ljubljane grof Karlo Erdödy kako mu nije moguće
poslati vojnu pomoć protiv buntovnog francuskog naroda, što ga je pismeno
molio. Đuro Bužan iz Pušće 3. ožujka javlja da mu ne može uputiti nijednog
vojnika, dok grof Josip Erdödy iz Galgovcija piše 27. ožujka da će za vrijeme
trajanja francuskog rata uzdržavati od svojih imanja u Ugarskoj i Hrvatskoj
80 novaka, a grof Antun Pejačević iz Kerestinca šalje mu 1. IV. dva vojnika za
Jelačićevu pukovniju. Udove pojedinih velikaša slale su vojnike kao grofica
Katarina Patačić. Većina je na Škrlcev poziv odgovorila negativno, neki su
umjesto novaka dali prirodnine.58
Škrlca nije razočarao njegov prijatelj biskup Vrhovac, koji je 1794. daro-
vao Monarhiji u ratne svrhe 1000 forinti, a 1795. god. uredio je na svoj trošak
posebnu četu od svojih slobodnjaka, koja je imala 206 vojnika i koja se po
carevoj zapovijedi imala boriti kao posebna jedinica.59
4.
Još koncem ožujka 1793. god. imenovan je barun Franjo Thugut general-
nim direktorom u Ministarstvu vanjskih poslova. On se zalagao za nastavak
rata sa Francuskom jer je bio uvjeren da je francuska revolucija prijetnja
svim prijestoljima i društvenom poretku60 Kad je umro carski kancelar knez
Kaunitz (27. VI. 1794), njegovo mjesto zauzima Thugut, koji odmah uvodi taj-
nu policiju i provodi sistem zastrašivanja i samovolje. Pooštrio je i cenzuru,
nije se moglo slobodno govoriti i pisati o tadašnjim događajima, a javnosti
se dozvoljavalo ono što je režim smatrao pogodnim.61
Dok su službeni bečki krugovi bili za nepomičnost svijeta i stari pore-
dak, u Hrvatsku su ipak polagano prodirale ideje francuske revolucije, koje
je bilo teško suzbiti. Samo Građanstvo u Hrvatskoj zagrijavalo se za te ideje.
To potvrđuje jedna pučka hrvatska pjesma pod naslovom: »Pasquil Od neko-
iega horvaczkoga vrednoga guillotine Franczuza vu Zagrebu van dan vu fas-
senszko62 vreme rasztepen 1794.63 U toj pjesmi,64 koja je općenito upućena
58
Arhiv Hrvatske u Zagrebu — Comit. zagrab. — Praesidialia Nicolai Skerlec sup.
com. 1793-1797.
59
V. Deželić, o. c., 113, 114.
60
M. F. Mayer, o. c. II, 484.
61 7
E. Csuday, Die Geschichte der Ungarn II, Berlin 1899, 303.
62
Fašnik = vrijeme u crkvenoj godini od božičnih do korizmenih dana, karneval,
posljednji dan poklada, mesopust, pokladni utorak (B. KlakvJlječnik stranih riječi,
Zagreb 1986, 413).
63
Ovoj je pjesmi dao V. Bogdanov naslov: »Pjesma, koja je visjela na drvetu slo-
bode u Zagrebu«, a nju mu je ustupio F. Hauptmann, koji ju je »pronašao« u Budim-
pešti u ostavštini Josipa Hajnoczya, urotnika zajedno s Ignjatom Martinovićem, vo-
dom ove »jakobinske zavjere«. Ovaj »jakobinac je u tom primjerku pjesme prema
pojedinim hrvatskim stihovima vlastoručno upisao sa strane latinske i druge prijevo-
664
Hrvatima, pita sastavljač tog paskvila odmah na početku zašto bi išli protiv
Francuza »vojuvati«, koji ih nikada nije »zbantuval« niti je njihove »hiže spa-
lil«, te da bi bolje bilo da se s njime slože i udare po onima koji su se protiv
njih stavili. Ta Francuz za čitav svijet »vojuje«, a brani »muže i purgare« i sa-
mo tjera »vse hahare«. Francuz svima daje »pravicu jednu«, a »plemenšćinu
ne spoznaje«, jer »veli« da smo svi jednaki. Pametni neka »naj ravnaju«, a
priprosti »naj slušaju«, grof je »stokrat velik bedak«, a plemenitaš »več kak
šumak« (glupan). U Francuza plaća daću onaj koji više ima, a svima se jedna-
ko sudi, bio on »muž, plemenit ali grof«, te svi domovinu brane. Ali zato je
Francuz »zatrl« kanonike. Obara se i na biskupe i redovnike te upozorava
ljude da ne vjeruju tima što tvrde da Francuz zatajuje Boga i progoni vjeru.
Svi moraju davati novce za rat, ali kada zavlada mir, sve će im se vratiti. Pri-
kazuju najcrnjim izrazima bijedu kmetova i to je uzrok radi čega se bori
Francuz. Bog pak gledajući te krivice i da nema više »pravice«, te da je uza-
lud poslao sina, kaže neka vlada giljotina i ponajprije neka uništi »duhovni-
ke«, njegove (božje: S. A.) »lažlive namesnike« koji njega (tj. Boga: S. A.) rije-
čima priznaju, a djelima ga »zatajuju«. Takvi su duhovnici, biskup sa svima
kanonicima, »ki naveke se gostiju« i danju i noću se kartaju (Tako je upravo
to radio M. Vrhovac: gl. njegov dnevnik: S. A.). Hvali giljotinu, koja ima istri-
jebiti i »plemenite«, koji neće da spoznaju da su »muzi« njihovi »brati« i da
medu njima svaki ima u svemu »del jednaki«. Na kraju Bog, proti kojega
»nije moči«, kaže da on s Francuzima vojuje zato za sve krivice »od gospode«
učinjene »mužom« naplati »prez razuma i pravice«. I konačno hoće da dade
»mužu«, »kaj je imal v paradižu; nit gospona, nit je muža kad stvorila ruka
Boza«65 završava se taj za ono vrijeme revolucionarni paskvil iz 1794. godi-
ne.66
de« (V. Bogdanov, o. c., 157, 165) kaže V. Bogdanov. Od tri primjerka te pjesme, koje
se čuvaju u Budimpešti u Državnom arhivu, jedan su u originalnom pravopisu objelo-
danili Kaiman Benda i Laszlo Hadrovics (1956). U Bendinom jednom primjerku stoji
iznad teksta umjesto naslova na njemačkom: »Gedicht, welches an den Freiheitsbaum
in Agram gehangen hat«, a na drugome neobjelodanjenom primjerku, također iznad
teksta: »Gedicht welches an den Freiheitsbaum in Agram gefunden worden ist«, dok u
primjerku, koji je izdao I. Szeli (1905), kad je pisao o ličnosti Josefa Hajnoczya, donosi
doslovan prijepis i fotokopiju toga njezina »drugoga primjerka koji se u Budimpešti
nalazi medu spisima biskupa Maksimilijana Vrhovca«, sa iznad teksta gore navede-
nim naslovom: Pasqil. Prema tome prvi puta tiskanom primjerku, tj. priloženoj foto-
kopiji koji je objelodanio Szeli, O. Sojat je tekst dešifrirala iznova, jer su se Szeliu po-
tkrale »neke omaške« i objavila te sa strane donijela i njegov modernizirani tekst (O.
Sojat, O dvjema kajkavskim revolucionarnim pjesmama s kraja osamnaestog stoljeća,
Croatica I/l, Zagreb, 1970, 223 i bilj., 215, 222, 223).
64
Šidak je podijelio na pet dijelova i ukratko iznio njen sadržaj (J. Šidak, V. Bog-
danov, Hrvatska revolucionarna pjesma iz godine 1794. i učešće Hrvata i Srba u zavje-
ri Martinovićevih jakobinaca, Starine JAZU 46, 1956, Historijski zbornik IX, Zagreb,
1956, 184). N. Klaić pak donosi samo njen tekst (Izvori za hrvatsku povijest
IV/1672-1848/, Zagreb 1959, 100-103).
65
O. Sojat, o. c. 224-227.
66
Tu pjesmu iz 1794. prepisao je 1948. g., kako smo već naveli, u Budimpešti F.
Hauptmann Ona je nađena medu spisima o Martinovićevoj uroti s vlastoručnim bilje-
šakama jednog od njegovih drugova Josipa Hajnoczya. Taj prijepis se sada nalazi, pre-
ma Šidaku, »u posjedu prof. Bogdanova«, koji ga je imao 1954. prirediti za štampu u
665
 Premda je zanimljiva i privlačna kombinacija O. Šojat da bi autor Pas-
kvila, tj. grube satire ili podrugljivog spisa,67 čiji prošireni naslov iznad tek-
sta »nije u suglasju s idejom i sadržajom pjesme, nego ih upravo poriče«,
mogao biti Tito Brezovački,68 mi ćemo ostati i dalje na tome da je paskvilant
(pisac ovoga paskvila) anoniman,69 napose s obzirom na nešto kasnije im-
provizirani naslov gdje se citira nekoga hrvatskoga vrijednoga giljotine
Francuza, koji je spjevao ovaj paskvil, iz kojega zrači njegovo pouzdanje u
Boga, koji će kazniti krivce i mužima donijeti »pravicu«, a napada biskupa
radi igre kartama, što je svakako bio Vrhovac.70
Tu je pjesmu inače širio dvorski tajnik Marko Delivuk. Tako ju je donio
u svibnju 1794. Ignjatu Martinoviću u Peštu da je pročita, a davao ju je i dru-
gima. Martinović je izjavio na preslušanju da bi Delivuk mogao znati nešto
više o pjesmi. Pjesmu je dao i Josipu Hajnoczyju, jednom od glavnih ideolo-
ga i voda jakobinske zavjere u Ugarskoj, koji se spremao da je prevede na
»Hist. zborniku« (J. Sidak. V. Bogdanov, Jakobinac Martinović i naši graničari. Narod-
ni list VIII, 1952, 9. L, br. 2031, HZ VII, Zagreb 1954, 188, bilj.). Međutim, V. Bogdanov
je tu pjesmu objelodanio 1956. u Starinama JAZU 46, Zagreb, 1956, 332 — 336 pod na-
slovom: „Hrvatska revolucionarna pjesma iz godine 1794. i učešće Hrvata i Srba u za-
vjeri Martinovićevih jakobinaca«, Ispred njezina teksta dao joj je naziv: »Pjesma koja
je visjela na drvetu slobode u Zagrebu«. On je tu pjesmu povezao s Hajnoczyem, koji
ju je čak pripremao da prevede i na mađarski (V. Bogdanov, Hrvatska..., 336, 337).
Ipak nije uočio da se ona razlikuje od one pjesme koju je donio Smičiklas. No zato je
Sidak, prikazujući taj Bogdanov rad, prvi upozorio da se te dvije pjesme razilaze po
sadržaju i to primjerima ustvrdio te je zaključio »da su pred nama dvije različite pjes-
me, srodne po obliku i sadržaju« (J. Sidak, V. Bogdanov, o. c. Starine JAZU 46 1956,
HZ IX, Zagreb 1956, 184-186.). No već 1960. V. Bogdanov je izdao knjigu pod naslo-
vom: »Jakobinska zavjera Ignjata Martinovića« (Zagreb 1960, str. 228) u kojoj je uči-
nio izvjesne male nadopune radnje iz 1956. godine, a onu pjesmu je pod istim naslo-
vom objavio u cijelosti (V. Bogdanov, o. c., 157—162) s nešto širim objašnjenjem na
što se 1963, osvrnuo Sidak u Jug. istor. časopisu (l, Beograd 1963, 84 — 88), zamjerava-
jući mu neke propuste i izjavio svoje čuđenje što se Bogdanov nije uopće obazreo na
njegovu analizu pjesme, o čemu je on pisao »o prvom izdanju njegova rada (HZ IX,
1956, 183 — 186)«, gdje mu je dokazao »da njezin tekst nije, kako on tvrdi, istovetan sa
stihovima koje je na svoj način, reproducirao još T. Smičiklas i da, prema tome, posto-
je barem dvije varijante koje se u mnogočemu bitno razlikuju ili, ispravnije, dvije raz-
ličite pjesme, srodne po obliku i sadržaju...« (J. Sidak, o. c., 87). U vezi s tom pjesmom
O. Šojat je istakla 1970. »radove ove dvojice naših novijih historičara, jer su se oni njo-
me najviše bavili«, ona je onda iznijela detaljno cijeli historijat te pjesme iz 1794. i nje-
nom tiskanju i pretpostavila da je možda čak Tito Brezovački sastavio taj paskvil. Ob-
javila je njen sadržaj, prema fotokopiji u I. Szelya i dobila mikrofilm svih triju primje-
raka te kajkavske revolucionarne pjesme iz Beča pa je zaključila da je najzanimljiviji
treći primjerak tog Paskvila«, a njegov prepisivač nepoznat, a treba ga tražiti u inte-
lektualnim krugovima tadašnjega Zagreba i, njegove okolice« (O. Šojat, o. c., 219, bilj.
22, 220, 222, 223 i bilj.). " "
67
Gl. B. Klaić, o. c., 1016.
68
O. Šojat, o. c., 217, 216, 217.
69
Iako na preslušanju Ignjat Martinović (5. IX. 1794 izjavljuje da mu pisac te
hrvatske pjesme nije poznat, on kaže da ju je »možda« napisao dvorski tajnik Marko
Delivuk. (V. Bogdanov, Jakobinska zavjera..., 163).
70
Prema pisanju M. Ratkovića odnosi između Brezovačkog i Vrhovca bili su »pri-
lično napeti« (O. Šojat, o. c., 217), što bi išlo na korist teze Šojatove o autorstvu ovoga
Paskvila Brezovačkog!
666
mađarski. Uz Delivukovu pomoć na svom je primjerku zabilježio latinski pri-
jevod nejasnih strofa, izjavio je pri preslušanju.71
Valovi francuske revolucije osjećaju se u toj godini i u samom zagrebač-
kom društvu. Ta je godina puna dosad nečuvene »slobošćine« ili »supremae
licentiae« kako je to pisao biskup Vrhovac nekom svome znancu (19. II.
1794). U tom pismu kaže da se u Zagrebu običaji iz dana u dan kvare te da se
taj grad takmiči u pokvarenosti običaja s najvećim gradovima. Rastave bra-
kova se gomilaju. Sve to daje tužnu sliku Hrvatske koja će biti još žalosnija
ako politička vlast ne doskoči tom zlu. Nitko se ne odlučuje da se ženi i uda-
je, a tome su najviše krive žene. Osobito je u tome prednjačilo plemstvo, a
građanstvo se za njim povodilo. Nedavno osnovano kazalište u Zagrebu čini
se rajem svih delirija novoga života.72
Pod utjecajem nove slobode ni medu samim svećenstvom nije bilo dis-
cipline.73 Godine 1793. sam Vrhovac se tuži moli svećenike u poslanicama da
se uzdržavaju »a carnalibus desideriis, quae militant adversus animum«.74
Iz toga se vidi da je navedena revolucionarna pjesma iz 1794. godine toč-
no iznijela stanje medu svećenstvom u Hrvatskoj, ali je u to uključila i samo-
ga biskupa Vrhovca.
Građanstvo u Zagrebu ipak nije dokraja shvaćalo ideje novog duha. To
nam svjedoči ovaj događaj. 2. ožujka 1794. god. zagrebački trgovac Schiffer,
porijeklom Nijemac, pojavio se pod maskom noseći improviziranu giljotinu
s njemačkim natpisom: drohendes Schiksal jedem vermögenden französi-
schen Republikaner (goticom pisan), koji u hrvatskom prijevodu glasi: Sud-
bina koja prijeti svakom imućnom francuskom republikancu. Prema Šurmi-
nu, biskup je Vrhovac 19. ožujka saopćio u jednom svom pismu »da je u po-
kladama inače mirni i ljubljeni građanin zagrebački Schiffer htio napraviti
neku novu šalu pa je napravio quillotinam gallicam, kojoj je stavio natpis: In
dem bestehet die französische Gleicheit und Freyheit (Ovaj tobožnji natpis,
kako se vidi, nije niti po smislu jednak autentičnom dodaje J. Sidak), dakle u
giljotinjiranju. Na to su ga gospoda dala ukloniti, a sam ban Erdödy je od-
mah tu stvar dojavio Beču. Biskup pak svoje mišljenje izriče ovako: »impru-
dentia summa fuit ad locum publicae exhibrationis exemplum infamis cru-
delitatis praeferre«. Donoseći ovaj Šurminov opis Sidak ga ne komentira
75
osim onog natpisa na giljotini, kako smo već naveli. Uskoro zatim, po Sida-
kovu navodu nađeni su kod jedne kuće na Harmici (danas Trg Republike)
hrvatski stihovi (versus croatici) koje je zagrebački podžupan Josip Novosel
u svom latinskom izvještaju priložio 4. svibnja 1794. palatinu nadvojvodi
Aleksandru Leopoldu u vezi s njegovim nalogom od 29. ožujka 1793. godine.
71
V. Bogdanov, o. c., 163 —165. o Hajnoczyu i Slavko Gavrilović, Bilješke Josipa
Hajnoczija Ό Srijemu 1789. godine, Starine JAZU 53, Zagreb 1966, 175-189.
B. Vodnik, Kazalište staroga Zagreba, Jugoslavenska njiva, god, VI, knj. II, Za-
72
greb 1922, 115.
73
Dj. Šurmin, Hrvatski preporod I, Zagreb 1903, bilj. glavi 15, str. 04, 05.
74
V. Deželić, o. c., 178.
75
J. Sidak, Dva priloga za hrvatsku povijest u XVIII. stoljeću, Arhivski vjesnik
IX, Zagreb 1966, 135, 130. Isp. i Dj. Šurmin, o. c. I, str. 05, bilj. 18.
667
 Oni su po Sidakovu mišljenju »mnogo više navodili od prethodnih slučajeva
na misao o postojanju tajnog društva ili neke druge prevratničke djelatnos-
ti«. Šidak iznosi i to kako je na Uskrs 1794. god. na trgu u Gornjem gradu
(Trg Stjepana Radića) uz kip Bogorodice bilo privezano drvo slobode (arbor
libertatis),76 simbol revolucije s frigijskom kapom i s njemačkim natpisom
koji u prijevodu glasi: Da živi sloboda i jednakost (Es lebe die Freiheit und
Gleicheit — goticom).
O svim tim događajima izvijestio je palatina Aleksandra Leopolda, kako
smo već rekli, 4. svibnja 1794. Josip Novosel, zagrebački podžupan, s prilo-
gom na latinskom jeziku o prilikama u zagrebačkoj županiji i u samome Za-
grebu.77
Da je u Zagrebu i u Hrvatskoj bilo jakobinaca već 1792. god., to znade-
mo iz pisma Vrhovca iz te godine. Pričalo se da su se hrvatski jakobinci
okupljali u jednoj kući na jednom brijegu mirogojskih brežuljaka. Biskupovi
neprijatelji doveli su Vrhovca u vezu s njima. Od raznih denuncijacija svojih
neprijatelja biskup Vrhovac78 se morao još 1792. i 1793. opravdavati u Beču.
I među svojim kanonicima imao je biskup neprijatelje, a jedan od glavnih
njegovih neprijatelja u Zagrebu bio je tamošnji knjižar Kotsche i njegova že-
na, kojima je biskup bio konkurent, jer je sam osnovao tiskaru u istom gra-
du (1794). Kotsche ga je tužio da namjerava tiskati tajne spise i zamolio je
Ugarsko namjesničko vijeće da mu zabrani tiskaru. Vijeće je Vrhovca pozva-
lo na odgovornost. No on se dostojanstveno opravda od tih glupih optužbi.79
76
Gl. i St. P., Iz jakobinskog Zagreba. Drvo slobode, Jutarnji list 11/1922, 3706,4,
te i Milena Bekić, Spomen na »drvo života« u Zagrebu, Vjesnik, Zagreb 10. IV. 1989, 9.
Inače ispis rukom Fr. Fanceva čuva se u njegovoj zbirci pod naslovom: Bilješke iz ar-
hiva (hrvatskih, mađarskih i austrijskih) br. 1—9, 400 1., 18 komada u Nacionalnoj i
sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu pod sign. R 7499, Ά pod naslovom:... 2. Daniel Bogda-
nić, Drvo slobode (1794 - 1795). O Danielu Emeriku Bogdaniću (Virovitica, 1762 — Peš-
ta, 31. I. 1802), Virovitičaninu, matematičaru i astronomu, pisao je već 1857. C. von
Wurzbach (Biographisches Lexicon des Kaiserthums Oesterreich 2, Wien 1857, 24, 25)
kao o izvanrednom čovjeku i naučenjaku, a onda u nas F. Šišić (O stogodišnjici ilir-
skog pokreta, Ljetopis JAZU 49, Zagreb 1937, 118, 119), pa zatim Fr. Fancev, koji mu je
odredio, na osnovi svoga istraživanja u Budimpešti, pravo ime Daniel, a ne Franjo, ko-
je je na krštenju dobio (Fr. Fancev, Još o Bogdanićevim »Novinama« od god. 1792,
Građa JAZU 13, Zagreb 1938, 314, 315). O njemu su pisali još i SI. Gavrilpvić, Pokušaj
Franje Bogdanića oko izdanja narodnih novina 1792—1793, Godišnjak Filozofskog fa-
kulteta u Novom Sadu 10, Novi Sad 1967, i Ž. Dadić (Mirko Daniel Bogdanić, Priroda
10, Zagreb 1973). U najnovije pak doba u obliku sinteze Mirko Dražen Grmek napisao
je članak: Bogdanić Mirko Daniel (Franjo), Enciklopedija Jugoslavije 2, Zagreb 1982,
22, te J. Šidak (Hrvatski narodni preporod ilirski pokret, Zagreb 1988, 17, 79, 185, 203),
koji ga naziva stalno Franjo, u čemu ga slijede I. Karaman i D. Pavličević. Po Šidaku,
ovaj Slavonac »Franjo« Bogdanić dobio je 1792. dozvolu od vlade u Beču da izdaje
tjednik za Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju na narodnom jeziku i ove^prve hrvatske
novine pod imenom »Glas od svijeh stranah« imale su izlaziti u IJeču, ali ipak nikada
nisu ugledale svjetlo dana (J. Šidak, o. c., 17).
77
J. Šidak, dva priloga..., Arhivski vjesnik IX, 130, 131, 134- 136.
78
Iako Wurbach dosta opširno govori o Vrhovčevom životu i radu i nabraja što je
sve on pisao, ni riječju ne spominje ništa o njegovoj vezi s Martinovićem i slično (C.
von Wurzbach, o. c., 50, Wien 1884, 117-121).
79
V. Deželić, o. c., 72-79.
668
Vlast kao i uvijek zabrinuta radi utjecaja francuske revolucije gledala je
da na svaki način spriječi njezino širenje. Tako 1. svibnja 1794. iz Budima pi-
še grof Karlo Zichy u ime Ugarskog namjesničkog vijeća Zagrebačkoj župa-
niji da nekakvi francuski komesari borave u ugarskom kraljevstvu. Stoga na-
ređuje da se na takve budno pazi i ako se štogod sumnjiva nade kod njih, da
ga se odmah obavijesti.80 Samo Ugarsko namjesničko vijeće, preko Josipa
Hallera obavještava zagrebačku županiju da neki umjetnici javno pokazuju
narodu voštane figure koje predstavljaju članove francuske kraljevske kuće i
njihovu nesretnu sudbinu. Stoga je kralj naredio da se takve pretstave, po
kojima bi narod mogao lako pasti u bludnju, a najviše po selima i gradovi-
ma, zabrane.81
Budući da su u to doba vlasti uhvatile neke dokumente iz kojih su do-
znale da Francuzi šire propagandu na sve moguće načine,82 7. rujna 1794. u
ime kraljevo Ugarsko je namjesničko vijeće naredilo Zagrebačkoj županiji
da se ima svaki onaj koji radi protiv javnog poretka i mira, bez ikakve milos-
ti najstrože kazniti.83
Kako se u toj godini u austrijskim zemljama strogo provodila cenzura,
najbolji nam je dokaz da je samo te godine bilo 4476 zabranjenih knjiga.84
Kad je zagrebački knjižar Franjo Müller tražio od gradačkog knjižara L.
Simona da mu pošalje nekoliko zabranjenih knjiga naivnog sadržaja, nasta-
la je zbog toga cijela uzbuna pa je sam palatin pisao Zagrebačkoj županiji i
naredio joj da u povodu toga provede istragu.85 Izgleda da Austriji nisu bile
dovoljne mjere opreza da samo pazi na unutarnje stanje nego je nastojala
prekinuti i svaki trgovački doticaj Francuske sa svojim zemljama. Tako od-
redbom od 20. rujna i 3. listopada 1794. sam car i Ugarsko namjesničko vije-
će u njegovo ime zabranili su svako trgovanje s Francuskom i osvojenim
zemljama bilo to u novčanom pogledu ili u živežnim namirnicama. Uz to je
svatko morao smjesta prijaviti vlasti svakoga francuskog agenta i trgovca
koji bi htio na taj način trgovati. To je dano na znanje i civilnim i vojnim
86
vlastima u Hrvatskoj.
U Hrvatskoj se uz to oštro pazilo i na to tko sve dolazi u naše krajeve. O
tome imamo jedan vrlo interesantan slučaj iz 1794. godine. Naime, francuski
bjegunac grof Pavao Bailo pobjegao je sa svojom ženom i djecom iz Francus-
ke i nakon dugog putovanja po raznim evropskim državama došao je u kolo-
vozu te godine u Varaždin. Sudski asesor Josip Žuvić u ime županijskog suda
pod predsjedanjem grofa Bartolomeja Patačića od Zajezde preslušao je 8.
80
Arhiv Hrvatske u Zagrebu — Comit. Zag. Congregationalia — 1794, f. 7-8.
81
Arhiv Hrvatske u Zagrebu — Comit. Zagr. Congregationalia — 1794, f. 12, 13 i
16. 82
Arhiv Hrvatske u Zagrebu — Register General-Kommando von Agram pro anno
1794, 175.
83
Arhiv Hrvatske u Zagrebu — Comit. Zagr. Cingregationalia — 1794, f. 12, 13 i 16.
84
V. Deželić, o. c., 71.
85
Arhiv Hrvatske u Zagrebu — Comit. Zagr. Congregationalia — 1794, f. 7-8.
86
Arhiv Hrvatske u Zagrebu — General-Kommando von Agram 1792 —1795 i Co-
mit. Zagr. Congregationalia — 1794, f. 12, 13 i 16.
669
VIII. prvo groficu, a onda i samoga grofa. Grofica se zvala Mariana, rođena
markiza de Wenefels iz Normandije (31 godinu stara), a imala je dvoje djece.
Govorila je talijanski i francuski. Navela je kuda je sve bježala kad su čuli da
je Ljudevit XVI. smaknut.
Kudikamo je interesantniji iskaz njezina muža koji je svojim opširnim
pričanjem sigurno uvelike zabavljao sud. Imao je 51 godinu, a bio je roden u
Gradiški u Furlaniji, govorio je perfektno francuski i talijanski, latinski ma-
lo, a njemački je razumio. U svojoj petnaestoj godini došao je s ocem u Fran-
cusku gdje je ušao u vojsku i postao kapetanom. Kad su u rujnu 1793. god.
pobunjenici sravnali sa zemljom ženin dvorac u toulonskom distriktu, a po-
bunjeni seljaci mu ubili tasta, on se jedva spasio sa svojom obitelji i pobje-
gao prvo u Bruxelles, zatim u Berlin, gdje se osobno upoznao s pruskim kra-
ljem koji ga je pomagao u nevolji. U Berlinu je ostao četiri mjeseca, a odatle
je došao u Beč gdje je ostao šesnaest mjeseci. Iz Beča je stigao u Grčku, pa u
Goricu, Veneciju, Ferraru, Bolognu, Anconu, Rim i Milano. Kad je Milano
bio zauzet, nakon dužeg lutanja došao je ponovno u Beč i bio gost kneza Ka-
unitza. Otamo je krenuo preko Szombathelya i Körmenda i prispio u Varaž-
din. Njegova je namjera bila da što kraćim putem stigne na Rijeku. Kako je
pak bio ugledna ličnost, vidi se najbolje iz preporuka koje je predao županij-
skom sudu. U Varaždinu se kratko zadržao. O ovom slučaju odmah je iz Va-
raždina obaviještena bečka vlada i hrvatski ban.87 Što je dalje bilo s grofom
Bailom i njegovom obitelji, nije nam poznato.
Inače u toj 1794. godini ratuje austrijska carska vojska proti Francuza
po Njemačkoj, Belgiji i Nizozemskoj. Naravno da se na carevoj strani bore i
Hrvati i Srbi. 1794. god. bili su sastavljeni novi bataljoni u Vojnoj krajini. Ta-
ko u Karlovačkoj (Hrvatskoj) krajini sastavljena su dva bataljuna od Slunja-
na, Otočana i Ogulinaca. Slunjani su sačinjavali poseban bataljun. Prvom
bataljunu je zapovijedao ogulinski pukovnik Rukavina od Bojnograda, a
drugim lički major Lezeny i slunjski major grof Nadasdy. U Nizozemskoj,
gdje je zapovijedao carskoj vojsci feldmaršal princ Koburg, sudjelovali su i
hrvatski strijelci. Tu se istakao napose Jelačićev odred. Vojnici iz Slavonske
(Varaždinske) krajine naročito su se pokazali borbeni protiv francuskog ge-
nerala Pichegrua, dok ostali odredi ondje tvrdokoreno brane svoje pozicije i
bore su u mnogim bitkama. U Njemačkoj, na Rajni, krajišnici su se u sukobi-
ma iskazali kao pravi majstori u raznim bitkama, a u Italiji su ratovali prvi i
drugi karlovački i samostalni slunjski bataljun. Naročito su se iskazali u bici
kod Dega (21. IX. 1794) gdje su Francuze natjerali u bijeg i progonili.88
Usred tih sukoba 20. prosinca 1794. godine grof Karlo Palffy se ponovno
obraća Zagrebačkoj županiji i moli da je popuni hrvatskim četama ugarske
87
Arhiv Hrvatske u Zagrebu — Acta banalia — 1794 (No l — SSMsp. Maria Pawlik,
Emigranten der französischen Revolution in Öesterreich (1789X1814), Mitteilungen
des Instituts für österreichische Geschichtsforschung LXXVH/1 i 2, Wien —Köln
— Graz 1969, 78— 127. Odnosi se samo na Austriju.
88
Fr. Vaniček, o. c., IV, 15 - 25.
670
legije »contra communem Regnorum omnium, omnisque Religionis pernici-
ossisimum Hostem«.89
Kako se Austrija bojala da Turci iz Bosne ne bi pomagali Francuze, za-
grebačka generalna komanda dobila nalog da istraži koliko je na tome istine
i da li su francuski komesari u toj zemlji te neka se nastoji domoći korespon-
dencije koja je postojala između francuskih emisara i turskih vojnih vlasti.90
Da su bojazni austrijskih vojnih vlasti bile opravdane, vidi se iz toga što
je još 9. kolovoza 1793. god. konzularni agent Francuske Republike u Travni-
ku Mare Rene Bruere dobio instrukcije svoje vlade da pazi na prilike u
Hrvatskoj i da o tome stalno izvještava.91
5.
Usred navedenih presudnih ratnih događaja izbila je na površinu u Mo-
narhiji jedna nemila stvar: to je bila urota opata Ignjata Martinovića'2 pro-
tiv režima. O njoj kaže njegov suvremenik grof Adam Oršić u svojim memoa-
rima: »U raznim zemljama Francuzi su propovijedali preko svojih emisara
jednakost i slobodu i neke su lude glave time zanijeli. U Ugarskoj su expav-
lin opat Martinović,93 grof Sigray,94 Solarček95 i Lacković96 podigli komplot i
razašiljali naokolo revolucionarni katekizam,97 u kome se govorilo o pravi-
ma slobodnoga čovjeka. Da nije ovaj komplot za vremena otkriven, oni bi u
svojoj namjeri uspjeli, ali kada je pravovremeno njihova korespondencija
uhvaćena, oni su bili u Pešti smaknuti«.98
Svi spomenuti urotnici su »u ime generala po božjoj milosti kao što i
svega naroda i plemstva na teritoriju Save, Drave, Tise i Dunava« izdali pro-
glas za čitav tamošnji narod.99
89
Arhiv Hrvatske u Zagrebu — Comit. Zagr. Congregationalia — 1794, f. 1-5.
90
Arhiv Hrvatske u Zagrebu — Register General — Kommando von Agram 1794
(175).
91
A. Dabinović, La France revolutionnaire et les pays balkaniques, Annales de
l'Institut francais de Zagreb No 2-3, juillet — dec. 1937, 89, 92-96.
92
Wurzbach je i inače posvetio mnogo redaka Martinoviću, za kojega kaže da ga
većina izvora naziva »Raizen« (Rac: S. A.) i da je bio u pavlinskom samostanu u Lepog-
:lavi, odakle je pobjegao te je uzeo ime: Simon Lamince i izdavao se za doktora filozofi-
je. Dalje da ga je car Leopold II. poslao Luju XVI. 1792. u Pariz, gdje je stupio u vezu s
tzv. »Bergpartei«, čijim se idejama zanosio i kad se vratio u Ugarsku, htio je da djeluje
u tom duhu. Na kraju daje W. njegove radove (Gl. C. von Wurzbach, o. c. 17, Wien
1867,50-55).
93
Gl. i Martinovicz Ignäz Joszef (20. VII. 1755. — 20. V. 1795): Revai Nagy lexikona
XIII, Budapest 1915,457,458 — s literaturom o njemu; V. Bogdanov, Hrvatska..., Sta-
rine JAZU 46,331 — 448; Isti. Jakobinska zavjera..., 5 — 225; J. Sidak, Martinović Ignjat,
Enciklopedija Jugoslavije 6, Zagreb 1965 (sa literaturom).
94
Gl. V. Bogdanov, Jakobinska zavjera..., 95, 139, 140.
95
Gl. V. Bogdanov, Hrvatska..., Starine JAZU 46, 438, 441.
96
Gl. V. Bogdanov, o. c.. Starine JAZU 46, 372-374, 411, 413, 416, 441.
97
Gl. V. Bogdanov, o. c.. Starine JAZU 46, 348-366.
98
Memoiren des Grafen Adam Orssich. Arkiv... X, 265.
99
E. Csuday, o. c., II, 306.
671
 Kako je Martinović bistro gledao na tadašnju političku situaciju, najbo-
lje se vidi iz njegova pisma Franji II. od 1794. god. u kojemu mu savjetuje da
se okani dosadašnjeg držanja prema Francuskoj, jer da ona može uvelike ko-
ristiti njegovim suparnicima Prusiji i Rusiji. Samo Francuska može držati
Austriju kao velevlast te dodaje: »Rusija hoće da osvoji Carigrad, a dogodi li
se to, zar ne vidiš propast svoju pred sobom? Dosta je samo u donjim dijelo-
vima Ugarske, pa u Hrvatskoj i Slavoniji potpiriti vatru religioznog fanatiz-
ma, koja i onako podjarena narodnosnom svađom, tinja. Lako je tada ovim
narodima koji u Ugarskoj vide svoga tlačitelja, Ruse prikazati kao oslobodi-
telje.100 Martinović, koji je bio porijeklom iz virovitičke županije, za vrijeme
vladavine Josipa II. i Leopolda II. uživao je njihovu punu naklonost. Dolas-
kom Franje II. na prijesto zavladala je velika reakcija protiv koje ustade
Martinović i poče organizirati pokret. Da što bolje uspije razdijeliti cijelu
Ugarsku na četiri okružja, kojima je stajao na čelu po jedan njegov agent.
Revolucionarni odbori bili su rašireni i po Hrvatskoj.101 Bečko redarstvo je
otkrilo urotu i 23/24. lipnja 1794. god. uhapsilo Martinovića, a u kolovozu i
neke njegove drugove, te ih sve otpremiše u Beč.102 Tada su slijedila i ostala
hapšenja.103
Nakon brojnih preslušavanja Martinović je sve priznao i 20. svibnja
1795. god. sa još četvoricom svojih drugova bio smaknut u Budimu104 na
odobravanje ugarske i hrvatskog plemstva i svećenstva.105
U tu urotu106 bio je upleten i biskup Vrhovac kojemu su njegovi neprija-
telji mnogo toga podmetali i tužakali ga kod bečkog dvora. Jedan od tih bio
je i bivši ban Balassa. Vrhovac se uvijek dosada znao Beču opravdati, ali ka-
da je optužen za vezu s Martinovićem, stvar je postala i suviše opasna.107
Martinović ga je, naime, spomenuo među onima koji znaju o njegovim pla-
novima.108
Svakako se može utvrditi da je Vrhovac još prije te otkrivene urote bio
nekoliko puta u vezi s Martinovićem, koji je tada boravio u Beču. Kad se saz-
nalo u Zagrebu da je Martinović uhapšen,109 među prvima koji su prijavili
Vrhovca bili su otpušteni Vrhovčev advokat Stjepan Brigljević i Kotsche i
njegova žena.
100
F. Šišić, Biskup Makso Vrhovac i Martinovičeva urota, Vjenac XXXV, Zagreb
1903, 393, 394.
101
V. Deželić, o. c., 68, 69.
102
Gl. i Helmut Reinalter, Aufgeklärte Absolutismus und Revolution. Zur Ge-
schichte des Jakobinertums und der frühdemokratischen Bestrebunger in der Hab-
zburgermonarchie, Wien 1981.
103
F. Šišić, Hrvatska povijest III, 115, 116.
104
V. Deželić, o. c., 72.
105
F. Šišić, o. c., III, 116. 117.
106
Zanimljivo je da se je August Šenoa bavio mišlju da napiše historijski roman o
Martinovićevoj uroti (Spomen knjiga Matice Hrvatske, Zagreb 1892, 223).
107
V. Deželić, o. c., 72-77.
108
F. Šišić, Biskup Makso Vrhovac..., Vienac XXXV, 314.
109
V. Bogdanov, Jakobinska zavjera..., 177, 178.
672
l Ponovo je pokrenuta istraga, ponovo se preslušava Martinović o Vrhov-
cu. Martinović je 21. listopada 1794. pred bečkim redarstvom iznio opširne
dokaze. Tako optužuje Vrhovca da je veliki agitator prevratnih ideja i da sto-
ji u vezi sa svima bečkim110 i hrvatskim demokratima. Kad je biskup bio u
Beču, družio se s profesorom Zippeom, gradačkim državnim savjetnikom
Beckhenom i bibliotekarom bečke dvorske knjižnice Bartoschom, a s njime
je išao u Brunn kraj Mödlinga vinarskom trgovcu Heldu koji je poznat kao
veliki demokrata. S Beckhemom je pregovarao o sjedinjenju Štajerske s
Hrvatskom, tj. Ugarskom.111 No to ipak nije mogao dokazati, kaže F. Šišić.112
Martinović je i dalje ukazivao da je Vrhovac demokrata, što dokazuje njego-
va knjižnica u kojoj se nalaze revolucionarna djela: Volneya, Raymara, Pay-
nea, Billand Varenna, Babauta, Gorania i drugih. Te mu knjige u velikim
sanducima šalje jedan bečki knjižar, a biskup ih daje čitati svojim mladim
svećenicima. Tim svojim radom Vrhovac je okupio toliko pristaša demokrat-
skih ideja da ih nijedno tajno društvo nije moglo više sabrati. Budući da je
hrvatski narod mnogo darovitiji od mađarskog i jer fanatički puk slijepo slu-
ša svoje svećenstvo, to je samo biskupovo djelovanje rasprostranilo demok-
raciju po Hrvatskoj. Biskupov tajnik Vukasović je pravi demokratski repub-
likanac, a biskup je i zato ugledan, jer živi životom biskupa iz prvoga doba
krišćanstva. Ispovijeda, pohađa bolesnike,113 čime je stekao ljubav i odanost
svoga klera114 i puka, ali sve to čini iz politike. Neprestano se svađa s Kapto-
lom, jer hoće da vlada autokratski, dok je Kaptol protiv toga. Biskup je neza-
dovoljan i s dvorom i inače je strastvene ćudi te svoja načela žrtvuje svojim
interesima. Poslije Josipove smrti bio je na čelu aristokratske stranke i malo
da nije digao bunu na bana Balassu. Da to postigne, laskao je hrvatskim sta-
ležima tvrdeći da ni jednu naredbu cara Josipa nije potpomagao iz uvjere-
nja. 115 Vjerojatno je da je na Rijeci snovao s upraviteljem Pazthoryem plano-
ve protiv države.116 On je također hrvatsku pučku pjesmu (iz ožujka 1794) ili
sam ispjevao ili ju je dao sastaviti svome tajniku Vukasoviću, asesoru Josipu
Petroviću ili budimskom tajniku Delivuku.117 Na kraju Martinović izjavljuje
da misli da je biskup učinio'mnogo štete interesu države.
118
Primivši i pročitavši sve te izjave koje su teretile biskupa, ugarski dvor-
ski kancelar je 30. listopada 1794. god. podnio kralju predstavku u kojoj ga
je zamolio da mu odstupi izjave Martinovića i njegovih drugova i onda će on
moći izreći svoj konačni sud. Kako protiv toga zahtjeva nisu imali ništa osta-
li državni savjetnici, kancelar je dobio na uvid te izvještaje.119
110
Isp: Edith Rosentrauch-Königsberg, Freimaurerei in josephinischen Wien,
Wien 1975.
'V. Deželić, o. c., 79-82.
2
o. c., Vienac XXXV, 394.
3
V. Deželić, o. c., 81-83.
4
F. Šišić, o. c., Vienac XXXV, 394.
5
V. Deželić, o. c., 83, 84.
6
F. Šišić, o. c., Vienac XXXV, 394.
7
Na preslušanju od 5. IX. 1794. Martinović pretpostavlja da je tu pjesmu sasta-
vio Delivuk (V. Bogdanov, o. c., 163).
8
V. Deželić, o. c., 84.
9
F. Šišić, o. c., Vienac XXXV, 394.
673
 Sva je sreća za Vrhovca da se za njega tada zauzeo državni vijećnik grof
Zinzendorf, koji je 8. studenog 1794. god. na originalan način nastojao da ga
opravda. On je rekao da je nesreća za Vrhovca i to što ga je Josip II. imeno-
vao biskupom. To je u očima mnogih velika politička pogreška.120 Ako se po-
slije careve smrti možda i dao zavesti da prigrli ideje, što su u ono doba bile
»u modi«, nije ništa više učinio nego li to što čine brojni ugarski plemići. Ali
da bi se taj biskup metamorfozirao u demokratu, da bi jedan biskup, osobito
»ugarski biskup«, koji ima velike dohotke, mogao postati demokratičan, to
je teško razumjeti i sasma je nevjerojatno. Kad bi Vrhovac bio prost čovjek,
moglo bi se još i pretpostaviti da je i njega zahvatila groznica u novotarija-
ma, no kaže da on mnogo čita, a kad čita, onda već ne može biti demokrat,
jer svakako mu je poznato kako su francuski biskupi prije revolucije bili veli-
ka gospoda i kako su veselo živjeli, a sada kad je srušen prijesto i oltar, žive
u bijedi i oskudici. A može li im Vrhovac zavidjeti na takvoj sudbini ili je još
i sebi121željeti? To je svakako nevjerovatno, završava svoje izlaganje Zinzen-
dorf.
Ovakva Zinzendorfova izjava djelovala je i na druge vijećnike. Međutim
car nije bio s time zadovoljan pa je tražio neka se izjave Martinovića i Bacsa-
nya122 o biskupu pošalju njemu da ih on onda preda ugarskoj kancelariji. Na
to je 12. studenoga 1794. ministar policije grof Pergen odgovorio da istražni
protokol nije kod istražnog povjerenstva i da se izjave one dvojice o Vrhovcu
nisu uzele u zapisnik, jer ne spadaju u glavni predmet rasprave. Stoga je to
ministarstvo pozvalo Martinovića da iznese sve potanko što zna o Vrhovcu i
16. studenoga je ta njegova izjava upućena ugarskoj dvorskoj kancelariji.
Ona je na to izrekla svoj sud i proglasila Martinovićevu izjavu pustom kleve-
tom preporučivši ipak da se biskupa i spomenute osobe presluša. Na to je
car 4. XII. odredio preslušanje. Preslušani Beckhen, Bartsch i Held izjaviše
jednodušno da je onaj izlet bio nedužne naravi i bez političke pozadine, a
zbog one pučke pjesme od 1794. saslušani hrvatski komorni činovnici Bede-
ković i Delivuk ničim nisu kompromitirali biskupa.
Na to je sam Vrhovac, kojemu je njegov prijatelj Nikola Skrlec savjeto-
123
vao da govori samo ono što se odnosi na stvar, došao osobno u Beč i 18.
prosinca 1794. predao svoj memorandum. U njemu odmah spominje u kak-
voj je bio vezi s Martinovićem, koji ga je posjetio u Pešti 1786. ili 1787. godi-
ne, a gdje je Vrhovac bio upravitelj centralnog sjemeništa. Kasnije ga je vi-
dio u Beču, a zadnji puta u srpnju ili kolovozu 1793. godine. On je Martinovi-
ću učinio velike usluge kad se sekularizirao i u razgovoru s njime nije nikada
kod njega primijetio ništa sumnjivo. Prelazeći na optužbu, Vrhovac izjavlju-
je da je smatrao svojom dužnošću otkada je biskup da se upozna sa zname-
nitijim književnim proizvodima. Ćitao je djela, koja je Martinović spome-
nuo, ali i djela koja su protiv njih napisana te je laž da je davao knjige
120
V. Deželić, o. c., 85.
121
F. Sišić, o. c., Vienac XXXV, 394.
122
Ovaj Martinovićev suurotnik slično je izjavio kao i Martinović 1794. o Vrhovcu
pa se je činilo da je optužba istinita (F. Sišić, o. c., Vienac XXXV, 394).
123
Dj. Šurmin, o. c., I, bilj. I, str. 05.
674
revolucionarnog sadržaja svećenicima. Hrvatsku pučku pjesmu čitao je prvi
put kad ju mu je ban Erdödy pokazao. Na koncu se poziva na svoju revnost
koju je razvio u svojoj biskupiji u interesu držanja crkvene discipline na svo-
ja pastirska pisma, u kojima opominje svoje svećenike na poslušnost prema
vladaru, na ogromnu ratnu pomoć koju je sakupio i koja stavlja izvan svake
sumnje njegovu lojalnost.
Ni to biskupovo opravdanje nije zadovoljilo carski dvor ni sud, jer su
imali dosta dokaza da je Vrhovac stajao u jačoj vezi pa i pismenoj s Martino-
vićem. Zato je ponovno pozvan exopat Martinović da dade opširniju izjavu
na tri pitanja u vezi s Vrhovcem. Prvo bijaše neka točno imenuje one demok-
rate s kojima se biskup družio i zašto ih on naziva demokratima.124 Martino-
vić je odgovorio da pod hrvatskim demokratima smatra sve one koji su te-
meljito znanstveno obrazovani, a to su savjetnik Petrović i Vukasović, čije je
demokratske nazore sam upoznao. Zatim je još u njihovom društvu podžu-
pan Marić, kako je to čuo od Delivuka. Uostalom Antun Szee125 poznaje više
njih. Drugo je bilo pitanje otkuda zna da je demokracija uhvatila korijen u
Hrvatskoj i da joj je Vrhovac pribavio sljedbemika raspačavanjem knjiga. Na
to je odgovorio Martinović kako se jednom prilikom šetao s Vrhovcem koje-
ga je pratio njegov tajnik, neki hrvatski župnik. Budući da se taj župnik izjas-
nio u demokratskom duhu, Martinović ga je upitao da li ima medu hrvat-
skim svećenicima još i drugih koji su sličnih nazora. Odgovorio mu je da
ima, osobito medu onima koji su učili u novom sjemeništvu. Tada mu je
Vrhovac saopćio i svoj plan kako će osnovati javnu biblioteku u koju će na-
baviti knjige revolucionarnog sadržaja. Tom prilikom mu je Martinović spo-
menuo da je i on izdao više takvih djela u Parizu i da ga je francuska narod-
na skupština proglasila francuskim građaninom istovremeno kad i Renia,
Kosziuska, Klopstocka, Schillera i Fortera.
Treće pitanje je bilo na čemu se osniva njegova tvrdnja da je Vrhovac
nezadovoljan s vladom i da goji neprijateljske osjećaje prema Monarhiji.
Martinović izjavljuje kako je to opazio iz njegovih razgovora kad je jednom
spomenuo da je više zadovoljan s vladavinom Josipa II. i Leopolda II. nego li
s Franjinom, jer se boji da ga njegovi ministri ne odvedu na stramputicu.
Vrhovčevo neprijateljsko osjećanje prema Monarhiji nije iskreno, jer se nje-
gove žalbe odnose više na vladu i njene odredbe, a ne na oblik vladavine. O
riječkim događajima i Pasthoryu ostao je pri svojoj prijašnjoj izjavi, ali nije
mogao za to dati dokaze. Paszthory, Vrhovac i Beckhen su često zajedno ras-
pravljali. U razgovoru Beckhen mu je spomenuo da bi se Štajerska odmah
pridružila novoj konfederaciji kad bi se Ugarska otcijepila od austrijske ku-
124
V. Deželić, o. c., 85-90.
125
Antun Szen je bio sin Martinovićeve sestre, dakle po majci Srbin. On se je za
vrijeme svoga službovanja u Hrvatskoj bio povezao s mnogim Hrvatima, s kojima je i
kasnije podržavao prijateljske veze. Bio je ranije namješten u Zagrebačkoj komorskoj
administraturi, a prema optužnici je širio one katekizme po Hrvatskoj. 1794. bio je či-
novnik Kraljevskog namjesničkog vijeća u Pešti i dobio je u dužnost da u tajno druš-
tvo »Sloboda i jednakost« uzme 2-cu iz redova svojih hrvatskih prijatelja. I 1795. bio je
osuđen na smrt uz ostalo i zato što nije htio u zatvoru da oda nikoga od svojih drugo-
va i svojih veza u Hrvatskoj (V. Bogdanov, o. c., 184).
675
 će. O autoru hrvatske pučke pjesme povukao je Martinović smjele zaključke
izjavivši da mu Delivuk nije imenovao pisca te pjesme, ali da je on logički do-
šao do zaključka da ju je Vrhovac napisao ili dao napisati, jer mu je iz nje ci-
tirao napamet neke stihove.
Iako su sve to bile teške optužbe za biskupa, i dvoru i sudu učinile su se
neistinitima i lažnima. Npr. Martinović je lagao kad je rekao da je izabran za
francuskog građanina.126 Nije uvažena tužba Kotscheove žene i Brigljevića
koji su optuživali biskupa zbog veze s Tauffererom. Na preslušanju u Zagre-
bu na postavljena im tri pitanja: je li Taufferer dao da 20. travnja 1794. u Za-
grebu drvo slobode postavi neki šegrt biskupove tiskare, koja je bila veza iz-
među biskupa i Taufferera i da li je Vrhovac izrazio svoju radost nad postav-
ljanjem toga drveta, odgovoriše da se tako općenito govorilo po gradu Za-
grebu, te da je taj dječak sada namješten u biskupskoj tiskari i da je četiri
dana iza toga biskup priredio javnu svečanost umjesto da otkrije krivce, da
je izjavio da Francuzi samo zato imaju uspjeha, jer imaju tiskare i da se u
biskupovoj tiskari radi dan i noć i knjige se šalju u Ugarsku i Njemačku u
posebnim kolima.
To je bilo sve. Ugarska dvorska kancelarija nato u svom otpisu od 22.
prosinca 1794. izjavi da su svi ovi iskazi nevjerojatni i da nemaju podloge, ali
da bi se trebalo biskupa ispitati i da se bana također o tome upita.
Kada je i Martinovićev zapisnik dobro ispitan, ugarski kancelar i držav-
no vijeće odustaše od dalje optužbe protiv biskupa i to pismeno 15. siječnja
1795. izjavi kacelarija predlažući caru da se ta stvar sasma obustavi jer nema
dokaza. S time se car 26. siječnja složi i 7. II. izrazi konačno želju da biskup
proda svoju tiskaru, jer on ne želi da Vrhovac sa svojom službom ujedno
obavlja i građanski posao. Konačno biskup Vrhovac dobiva zadovoljštinu i
od samoga cara koji 7. svibnja 1795. god. naređuje Zagrebačkoj županiji da
pozove Brigljevića pred sebe i da ga javno ukori u njegovo ime radi potvore,
a Vrhovcu su slobodne ruke da ga tuži. Tako se Vrhovac vratio u Zagreb sas-
ma opravdan, ali ipak Zagrepčani su slabo vjerovali u njegovu nevinost te se
svašta prepričavalo. Tako npr. da se oslobodio jer je po poruci iz Beča po-
slao funtu svoga mesa i onda su mu ondje oprostili. Po pričanju župnika u
Sisku Franje Schoisinga, kada je kanonik Žalec doznao da se vodi istraga
protiv biskupa, spalio je sve papire koji su mogli Vrhovca kompromirati.
Vrhovac mu je ostao cijeli život zahvalan.
Da li je biskup Vrhovac kriv ili ne u ovoj stvari, teško je reći, jer nema-
mo dokumenata koji bi nam dokazali njegovu krivnju, jer ih je on sigurno
127
spalio kao i prvi dio svoga dnevnika (Diariuma).
I dok su mađarski historičari Fraknoi (1880) i Szekfii optuživali Marti-
novića u vezi s Vrhovcem kao denuncijanta, a po V. Bogdanovu u tome su ih
slijedili i Šišić i Surmin, sam Bogdanov brani exopata, za kojega kaže da ga
128
je čak uzeo s uspjehom u obranu, što je i Vrhovac shvaćao. Šidak pak kaže
126
F. Sišić, o. c., Vienac XXXV, 394, 395.
127
V. Deželić, o. c., 95-102.
128
Gl. V. Bogdanov, o. c., 179- 182.
676
da je Martinović u istrazi, kad je uhapšen (23/24. VII. 1794) odao »različite
ljude, prikazujući ih demokratima (medu njima i M. Vrhovca)«, a »dvoru je
nudio svoju službu što ga nije spasilo od smrtne kazne«.129
Bilo kako bilo, svakako je otada Vrhovac postao opreznijim i klonio se
tajnih društava i ljudi i bacio se sav na kulturno podizanje hrvatskog naroda
te je s pravom prozvan »naukov ljubitelj, naučneh darovnik«.130
Uz Vrhovca mnogo uže i prijateljski je bio povezan" s Martinovićem
Hrvat Marko Delivuk, komorski tajnik. On je u svibnju 1794. god. donio Mar-
tinoviću onu hrvatsku revolucionarnu pjesmu da je pročita. Martinović je
bio uvjeren da ju je Delivuk, koji ju je možda i napisao, širio i da je dobro
bio obaviješten o prilikama u Hrvatskoj gdje je bilo nezadovoljnih demokra-
ta i čak je Martinovića uvjeravao kako u toj zemlji ni seljaci ne gledaju rado
na rat pokrenut protiv Francuske pa da zahtijevaju dalekosežan preobražaj
u korist popravljanja postojećeg stanja. Delivuk je i Josipu Hajnoczyu, jed-
nome od glavnih ideologa i voda mađarske jakobinske zavjere, dao tu pjes-
mu, kojoj je Hajnoczy uz pomoć Delivuka napisao i latinski prijevod. Inače
je Delivuk uz tu pjesmu širio i drugu revolucionarnu literaturu. Marko Deli-
vuk je bio, rođen 1760. godine, porijeklom iz hrvatske plemićke porodice iz
zagrebačke županije, a svoju službeničku karijeru započeo je 1784. za Josipa
II. u srijemskoj županiji kao kotarski predstojnik i notar. Od 1787. god. je uz
Josipa Hajnoczya drugi srijemski podžupan, 1790. prisjednik Banskog stola
u Zagrebu, od lipnja 1792. tajnik Ugarske komore, kamo je bio premješten i
Hajnoczy. Osim Hajnoczya Delivuk je bio u dobrim odnosima i s drugim
glavnim vodama jakobinske zavjere u Ugarskoj (npr. Lackovićem), a od
1792. god. s Martinovićem koji se te godine zauzimao pismeno kod cara Leo-
polda II. za njega da ga se postavi za velikog župana bečke županije. Drugim
riječima, politički pogledi Martinovića i Delivuka bili su »istovjetni« kako iz-
nosi Benda. Zbog svoje uske povezanosti s »jakobincima« u Ugarskoj bio je
Delivuk 1794. pismeno optužen i palatin Leopold se iz preslušanja navedenih
ugarskih zavjerenika uvjerio da je on uistinu bio član tajne jakobinske orga-
nizacije i da je širio katekizam. Radi toga je po nalogu toga palatina bio
uhapšen i preslušao ga je predsjednik Ugarske komore. No Delivuk je na sas-
lušanju odlučno negirao svoje članstvo u toj organizaciji, priznavajući jedi-
no što je radio u vezi s onom revolucionarnom pjesmom, ali nije odao njezi-
na autora. Kako mu se gotovo ništa nije moglo dokazati, palatin se nećkao
da ga bezuvjetno uhapsi. No kad je palatin Leopold umro, glavni državni tu-
žilac Nemeth podnosi caru predstavku, u kojoj opširno izloži veze Delivuka s
Hajnoczyem, Lackovićem i Martinovićem. Naročito mu se prigovaralo radi
one hrvatske pjesme i autorstva te je 1795. Delivuk ponovno saslušan. Ali on
je i dalje uporno poricao, ali nije negirao svoje prijateljske veze s »jakobinci-
ma« koji pred njim nisu govorili o uroti. Konačno je nakon ponovnog saslu-
129
J. Šidak, Martinović Ignjat, EJ 6, Zagreb 1965, 31. Gl. i J. Sidak, V. Bogdanov,
Jakobinska zavjera Ignjata Martinovića. Izd. Novinarsko izdavačko poduzeće, Zagreb
1960, str. 222, JIČ l, Beograd 1963, 84-88, gdje uz ostalo Šidak iznosi i literaturu koju
je Bogdanov propustio u vezi s problemom Martinovićeve moralne ličnosti.
»o γ .Deželić, o .c .,182.
677

sanja potkraj 1795. god. predloženo da se Delivuka otpusti iz službe, jer ipak
nije nevin. Opisujući životopis Delivuka V. Bogdanov je, na osnovi dokume-
nata koje je objavio Benda, smatrao da je to bila konačna odluka o Delivu-
ku, i to »vjerovatno na osnovu činjenice da od toga vremena u činovničkim
šematizmima ne nalazimo više Delivukovo ime«.131 No to ipak tako ne stoji.
Naime, on je bio od 1806— 1809. god. komorski upravitelj u Zagrebu,132 a on-
da tek 19. rujna 1814. doznajemo da je Marko Delivuk kraljevski savjetnik,
određen u deputaciju Zagrebačke županije radi njezina slanja u pogledu re-
inkorporacije prekosavskih krajeva Hrvatskoj u Beč. On je čak 1815. god. uli-
vao nadu biskupu Vrhovcu u povratak tog dijela Hrvatske.133
Kao zavjerenik s hrvatske strane u Martinovićevoj uroti bio je i »jakobi-
nac« Josip Kralj, komorski namještenik u Kutjevu u Slavoniji. Kralj je bio
rođen u Varaždinu oko 1760. god. u neplemićkoj obitelji te je najprije bio na-
mještenik komore u Zagrebu (1790), a od 1792. nadzornik kraljevskoga ko-
morskoga dobra, pa prefekt Kutjevačkog vlastelinstva i inspektor komor-
skih dobara u Slavoniji.134 On je propovijedao ideje zavjereničkog katekiz-
ma.135 Uz mađarske pisce (Fraknoi, Benda i drugi), u nas se njime posebno
pozabavio I. Karaman,136 koji se je uz mađarske pisce poslužio i radnjom V.
Bogdanova u Starinama 46, ali i izvornom gradom u Arhivu Hrvatske. Kriti-
zirajući knjigu V. Bogdanova u JIČ-u (l, Beograd 1963) a navodeći Karama-
nov rad, J. Sidak je tvrdio da Kralj ne spada s Delivukom medu istaknutije
ličnosti u toj uroti. Isto tako da se ne može »ni približno reći« koliko je Kra-
lju, koji je gotovo do kraja 1794. boravio u Zagrebu, uspjelo da predobije pri-
staša« , iako Benda misli da je »u Hrvatskoj u okolici Varaždina i Zagreba, bi-
la organizacija, vjerojatno, dosta jaka«. No zato, kaže dalje Šidak, nova gra-
da koju donosi Karaman opravdava njegovo mišljenje »s priličnom sigur-
nošću«, da je Kralj bio uključen u urotu preko A. Szena, Martinovićeva ses-
trića, a svoga druga u komorskom administratoratu, kojemu (Szenu: S. A.) je
Martinović, zbog njegova poznavanja hrvatskoga jezika, namijenio zadaću
137
da ideje tajnog društva proširi najprije u Hrvatskoj. Takva Kraljeva djelat-
nost vrlo brzo je bila zapažena u Hrvatskoj, odakle je o tome prvu pismenu
denuncijaciju protiv njega podnio 15. listopada 1794. bečkim vlastima Mihaj-
lo Bless, provizor crkvenog dobra u Remetama kraj Zagreba. Iz te Blessove
131
V. Bogdanov, o. c., 163-166, 172- 176.
132
Maksimilijan V r h o v a c , Dnevnik — Diarium, Svezak l, (1801 — 1809), prir. i
preveli J. Kolanović i M. Hrg, uredio D. Pavličević, Zagreb 1987, 752. Vidi: 51, 133, 137,
229, 357, 457, 501, 509, 511, 515, 523. str. U uvodnom dijelu su radovi J. Sidaka, Hrvat-
ske zemlje u Vrhovčevo doba 1790—1827, str. IX — LI i D. Pavličevića, Maksimilijan
Vrhovac — Život i djelo (1752-1827), str. LII — LXXIX. U daljnjem tekstu navedeno
skraćeno M. Vrhovac, Dnevnik ili Diarium.
133
Gl. S. Antoljak, Prekosavska Hrvatska i pitanje njene reinkorporacije Starine
JAZU 45, Zagreb 1955, 109, 110, 138, bilj. 55, 143, 144, bilj. 206.
134
135
V. Bogdanov, o. c., 166, 170, 171, 168, 166.
1. Karaman, Kralj Josip, EJ 5, Zagreb 1962, 374.
136
1. Karaman, Komorski zemljišni posjed u Hrvatskoj i »jakobinac« Josip Kralj,
Radovi Filozofskog fakulteta u Zagrebu — Odsjek za povijest 3, Zagreb 1960, 63 — 93.
137
J. Sidak, o. c., JIC 1,87.
678
prijave vidi se da su mu dvojica varaždinskih teologa Malija Vlašić i Martin
Palković prijavili Josipa Kralja, kako u društvu daje proticrkvene izjave i na-
stupa protiv svećenstva te Krista i apostole naziva »najvećim varalicama« i
da hvali Francuze što su srušili tiraniju ne samo kraljeva nego i popova. Što
se tiče Ugarske Kralj je izjavio da kad budu njome zavladali Francuzi, onda
će se najuriti i popove i kralja i onda će biti republika. Dodajući svemu tome
kako je Kralj jednom prilikom u Zagrebu javno napao nekog bečkog trgovca
riječima zašto se Bečani ne pokrenu te je na osnovi toga Bless zaključio da
Kralj hoće da pobuni prosti puk (rudem plebem). U vezi s takvom denuncija-
cijom ugarski palatin nadvojvoda Leopold naredio je zagrebačkom podžupa-
nu Josipu Novoselu da povede istragu. Tom prilikom su Kralja kao pristašu
francuske revolucije i protivnika habsburške monarhije i feudalizma teško
optuživali još pop Albert Blasun, župnik kraj Zagreba, Franjo Jaketić, od-
vjetnik Zagrebačke županije, Ivan Babić i Franjo Zentelkay, kancelisti Zagre-
bačke komore i Josip Czollner, aktuar iste komore. Svi oni su ukazivali da je
Kralj oduševljeni pristaša ideja francuske revolucije, a to su ponovno po-
tvrdili i teolozi Vlašić i Palković. Na osnovi Novoselova izvještaja o rezulta-
tima istrage državni, nadodvjetnik je zaključio da takve optužbe sadrže zlo-
čin veleizdaje i da Kralj spada medu najopasnije »zavjerenike i buntovnike«
te je tražio da ga se odmah uhapsi radi tih ideja da ne bi trovao dalje okoli-
cu. S takvim obrazloženjem se složio palatin Leopold (23. XII. 1794) i predlo-
žio caru da se Kralj pozove u Budim i protiv njega povede kazneni postupak,
što je vladar u potpunosti odobrio i palatinu dao odriješene ruke. Kad je
Kralj dobio pismeni poziv za Budim, 14. siječnja 1795. godine odgovorio je
da će odmah krenuti, a 3. veljače već javlja da je u Budimu i da će 4. veljače
pristupiti saslušanju. No, toga dana ujutro umjesto da dođe na preslušanje,
Kralj se ustrijelio. Kod njega su našli kratku izjavu, napisanu u cijelosti na
komadiću papira, čiji zadnji reci glase na latinskom, a mi ih dajemo u hrvat-
skom prijevodu: »Slobodan sam živio pa radije kao slobodan umirem nego
da i jedan sat budem okovan u lance«. To samoubojstvo, kojim je, vjerovalo
se, Kralj spasio mnoge koje je u Hrvatskoj i Slavoniji bio predobio za tajno
društvo, zabilježio je u svome izvještaju od 14. veljače 1795. i pruski posla-
nik, dok je palatin Leopold još 5. veljače pisao svome bratu Franji II. i uka-
zao kako je tim svojim činom Kralj dokazao da je protiv njega opravdano is-
krsla sumnja da je i on zao nevaljalac (ein schlechter Kerl), bila u potpunosti
istinita.
Time je na čas prekinuta istraga u slijeđenju tragova te zavjere u Hrvat-
skoj i Slavoniji i sasma onemogućeno otkrivanje zavjereničkog lanca do kra-
ja. No nešto kasnije poslije Kraljeve smrti poduzeta je po carevu nalogu
stroga i opsežna istraga u Požeškoj županiji, na čijem je području Kralj ra-
dio. Njome je prouzročena smrt još jednog hrvatskog »jakobinca« Ignjata
Soštarića, namještenika Kutjevačkog komorskog dobra, najprisnijeg prijate-
lja Josipa Kralja. Iz te istrage se doznalo da se on s Kraljem u svemu slagao,
da je bio bezvjerac i da je u svojoj biblioteci imao veliki broj zabranjenih
knjiga i da je morao biti upućen u jakobinsku zavjeru. Dalje, da je s Kraljem
okupljao kmetove po selima i govorio im o dobrobitima francuske revolucije
te kako treba i ondje uvesti francuski sistem, jer će samo tako nestati feudal-
679
 nih tlačitelja, a seljaci će postati ravnopravni građani i živjeti u slobodi, ka-
ko je izvijestio podžupan Strižić u Beč. Uz to se Soštariću pripisivalo i to da
je odgovarao seljake da se odazivaju pozivu za rat protiv Francuske i da je
bunio seljake protiv vlastele i postojećeg feudalnog poretka, napose medu
seljacima Sesveta i Cerovca. Na to je Soštarić bio uhapšen. U zatvoru je naj-
odlučnije poricao sve što mu se pridavalo. Na taj je način onemogućivao da-
lje otkrivanje ostalih zavjerenika u Slavoniji. Većina preslušanih svjedoka iz
Kutjeva izjašnjavala se u prilog Soštariću te se istraga protiv njega odužila
kroz čitavu 1795. godinu. Njeno okončanje Soštarić ipak nije doživio, jer je
početkom 1796. god. umro u zatvoru. Radi veza s Kraljem i Soštarićem bio je
osumnjičen i uhašen i njegov zemljak Josip Vilović, neplemić, star 50 godina
iz pleterničkog vlastelinsta u Požeškoj županiji. On je zatvoren na osnovi
jedne denuncijacije da je izjavio da će uskoro doći Francuzi i uvesti slobodu,
psovao zemaljsku gospodu te da bi bilo dobro da se sve feudalce pobije. Us-
prkos takvim iskazima svjedoka, Vilović je sve poricao. Onda su povezali nje-
gov slučaj sa Soštarićem, a kada je ovaj umro u zatvoru, Vilović je u ožujku
1796. g. »u nedostatku dokaza« pušten na slobodu, ali i otpušten iz službe.138
Iz svega toga vidimo u kakvom su odnosu bili Vrhovac, Delivuk i Kralj
prema Martinoviću koji je razradio ideju za federativno uređenje Ugarske. U
njoj bi, po Šidaku, »Illyrica provincia obuhvaćala Dalmaciju, Hrvatsku, Sla-
voniju i Srijem «, a u kojoj bi se »svi narodi mogli u javnim poslovima služiti
svojim jezicima (osim u centralnom saboru). »Kada je pak u svibnju 1794.
Martinović okupio u dva tajna društva 'Društvo reformatora' i 'Društvo slo-
bode i jednakosti' i nekoliko Hrvata i Srba, oni nisu — i opet po mišljenju Ši-
daka — »osim Kralja igrali u toj 'uroti' neku značajniju ulogu«.139 Delivukova
uloga je mnogo manja nego li Kraljeva, jer on je bio mnogo aktivniji svojim
radom u Hrvatskoj gdje je, po Šidaku, bilo »više pojedinaca koji su se odu-
ševljavali idejama francuske revolucije«.140
Medu one koji su se oduševljavali idejama francuske revolucije može se
ubrojiti i Kornelija Bujanovića, koji je bio u vezi s Martinovićevim jakobinci-
ma. On je nakon hapšenja i saslušanja bio osuđen na dvije godine zatvora.141
Kornelije Bujanović bio je nastariji sin Karla Bujanovića, koji je od bečkog
dvora dobio plemstvo s pridjevkom »de Agg-Telek« (1783), tj. prema istoime-
nom selu u mađarskoj županiji Gömör. Karlo se rodio u Praputnjaku, 2. stu-
denog 1737. god., a njegov otac bio je seljak Ivan Bujan, kojega se u nekim
spisima naziva i Bujanović. Karlo je bio neko vrijeme i »agens aulicus«. On
1783. god. dobiva od zagrebačkog biskupa Josipa Galjufa predio Brežane u
križevačkoj županiji, što kasnije potvrđuje i biskup Vrhovac. Karlo je umro
1811. godine, a njegov već spomenuti sin Kornelije rodio se 1770. i bio je ože-
njen barunicom Babette Ployer de Garmingstein. Svršio je sveučiline nauke
u Budimu početkom 1793. godine, a iste godine je imenovan za glavnog tajni-
ka Tabule. U tome gradu povezuje se s jakobinskim zavjerenicima, što je
138
V. Bogdanov, o. c., 168-170, 166 i bilj. 274, 167, 168 i bilj. 277, 171, 172.
139
J. Šidak, Martinović Ignjat, EJ 6, 31.
140
J. Sidak, V. Bogdanov, o. c., JlC l, 87.
141
Gl. V. Bogdanov, Hrvatska revoluciona pjesma.... Starine JAZU 46, 461, 462.
680
imalo za posljedicu da je izgubio plemstvo i dobio dvije godine robije. Sada
Kornelijev otac pokušava kod cara smanjiti kaznu za sina, ali uspijeva samo
da je ublaži. Kad je Kornelije izišao iz zatvora, opet se Karlo utiče caru koji
dozvoli da ga se postavi na niži službenički položaj u Varaždinu. Uz tu službu
Kornelije se bavi i matematikom.142 Iz dopisivanja Karla sa sinom Korneli-
jem (na francuskom) vidi se da je Kornelije 1799. god. bio notar Križevačke
županije i da je živi.o na svome obližnjem imanju Brežane,143 a 1844. je um-
ro.'
Iako V. Bogdanov za Kornelija samo kaže da je bio »dobar sin lošeg oca
(otac mu je bio poznati dvorski konfident Karlo Bujanović)« i da je bio pove-
zan s Martinovićevim jakobincima i osuđen na dvije godine,145 S. Frančiško-
vić »s najvećom vjerojatnošću« pretpostavlja »da Kornelijevo učešće u zavje-
ri nije bilo neznatno« te da bi ga »vjerovatno čekalo stratište, da nije bilo
obzira prema ugledu njegova oca«.146
»Na osnovi mađarskih izvora i literature«, nabraja V. Bogdanov uz Kor-
nelija Bujanovića u vezi s Martinovićevom urotom i »Bedekovića, Nikolu
Jankovića, Jakića, peštanskog trgovca papirom, te dvadesetgodišnjega Karla
Smetanovića, koga je Stol sedmorice osudio na smrt, pa Adama Černovića,
tajnika namjesničkog vijeća, studenta Mihalkovića i koncipijenta Paulovi-
ća«. Ujedno dodaje da »mi ni o jednome od njih ne znamo zasad ništa pod-
robnije (uključivši i Kornelija: S. A.), pa čak ni to, da li su neki medu njima
bili samo porijeklom Hrvati ili Srbi, a tada već pomadareni«.147
Kako vidimo, unatoč svoj dosada objavljenoj i poznatoj izvornoj gradi
kao i mišljenju ugarskih i hrvatskih pisaca, pa i V. Bogdanova i J. Šidaka, ne
možemo ipak dati konačni i određeni sud o utjecaju Martinovićevih ideja u
hrvatskim zemljama. I dok se Martinovićevo revolucionarno djelovanje ug-
lavnom svodilo samo na Ugarsku, izravniji utjecaj od njega na prilike u
148
Hrvatskoj imao je barun Siegfried Taufferer, roden u Ljubljani 1750. godi-
142
Gl. Stjepan Frančišković, Karlo Bujanov i njegov sin Kornelije (Prilog historiji
Ugarsko-hrvatske jakobinske zavjere), Jadranski zbornik III, Rijeka-Pula 1958,
'353-358. Gl. i Izjavu Kornelija Bujanovića na njemačkom pisanu vrlo opširno o nje-
govoj vezi s Martinovićevom urotom kao i pisma upućena Korneliju od oca mu Karla
na latinskom (od 1799.): Arhiv Hrvatske u Zagrebu — Spisi plemićke obitelji Bujanović
de Aggtelek, f. 1.
143
Spisi i dopisivanja Kornelija Bujanovića (na lat.). Gl. i Spisi dopisivanja Ba-
bette Bujanović rod. grofice Ployer, supruge Kornelija (na franc. i njem.) od 1795. g.
dalje, pisma zagr. biskupa Josipa Galjufa (1782/3), te Genealoško stablo obitelji Buja-
nović de Aggtelek (Arhiv Hrvatske u Zagrebu — Spisi plemićke porodice Bujanović de
Aggtelek). No unatoč svoj toj gradi ne može se ipak dobiti uvid u povezanost Kornelija
s Martinovićevom urotom.
144
145
Gl. S. Frančišković, o. c., 353-358.
146
V. Bogdanović, o. c., Sarine JAZU 46, 461, 462.
S. Frančišković, o. c., 357. Inače su na katedri za hrvatsku povijest na Filozof-
skom fakultetu u Zagrebu, koju je Frančišković »informirao o nalazu dokumenata«,
uvjeravali ga da će »detalje« o Kornelijevom učešću u ovoj zavjeri oni obraditi (Gl. S.
Frančišković, o. c., 357, bilj. 5 a).
147
V. Bogdanov, o. c., 462; Isti, Jakobinska zavjera..., 183.
148
Obitelj Taufferer se spominje od 1497. kada je potvrđeno njeno plemstvo. Pre-
ma njihovu tvrđenju oni potječu od augsburškog roda Tauffer von Sinching. Inače
681

ne. On je uskoro svojom nadarenošću i bistrinom, a i znanjem jezika (govo-
rio je slovenski, hrvatski, talijanski, francuski, engleski i latinski), postigao
razne vojne časti. Tako je od 1771. god. kao časnik boravio u Banskoj vojnoj
krajini gdje 1774. god. postaje kapetanom. Upoznavši prirodno bogatstvo u
šumama Vojne krajine, predložio je caru Josipu II. plan kako bi se naše drvo
imalo baciti na svjetsko tržište preko Carigrada, u Francusku, Englesku,
Španjolsku i Rusiju. Kad je car prihvatio i odobrio taj njegov plan, Taufferer
krene u inozemstvo da pregovara o izvozu i ujedno stječe sjajne veze. Iako je
posao počeo uvelike napredovati, radi birokratizma bečke vlade iznenada
poče zapinjati cijela ta stvar i Tauffererovo poduzeće morade najaviti stečaj.
Stoga sva krivica padne na Taufferera koji se morao na sudu opravdavati te
bi osuđen na gubitak vojnih časti te dati izjavu da neće nikada stupiti u služ-
bu države koja je u neprijateljstvu s Austrijom. Istupivši iz vojske (1787) za-
počeše ga odasvuda progoniti vjerovnici. Da uredi svoje teške prilike, zamoli
cara da mu dozvoli da organizira dobrovoljački korpus protiv Turaka, što
mu dvor odbije. Nakon dugih moljakanja imenuje ga grof Teodor Batthya-
ny149 upraviteljem svojih imanja u Hrvatskoj. Za vrijeme novog tursko-aus-
trijskog rata Taufferer se ponovno baci na spekulaciju i zaključi mnoge do-
bave za vojsku, ali u tome ne uspije. Kako je tom prilikom posudio velike
svote novca i od nekih hrvatskih velikaša (Oršić, Kulmer, Magdalenić), a nije
ih mogao vratiti, 1790. morao je radi toga bježati u Veneciju, a odatle u Beč,
gdje bude uhapšen i ubrzo na moćni zagovor pušten na slobodu.
Kad je u Parizu buknula francuska revolucija, započeše se po svim zem-
ljama osnivati tajna društva te i Taufferer postade pristaša toga pokreta. U
Beču je na Grabenu pozivao građanstvo na ustanak. Zato je iz Beča morao
pobjeći u Hrvatsku gdje se sakrivao i mijenjao stan i ime baveći se i dalje
propagiranjem jakobinskih ideja. Prema mišljenju A. E. Brlića, nemiri koji
su nastali u Zagrebu i u Ljubljani, a koje su izveli studenti, bili su Tauffere-
150
rovo djelo. Držalo se dapače da je on u Zagrebu zasadio drvo slobode uz
velike svečanosti, u sporazumu s Vrhovcem i nekim još slobodnozidarskim
151
. krugovima. Po sudu Šidaka koji je isprva mislio da je tako (što je i sam
priznao) Dana Zwitter-Tehovnik152 je »dokazala... pomoću do tada neiskoriš-
Wurzbach zove tog revolucionara samo: »jedan barun Taufferer« (»eih Feiherr Tauf-
ferer«), ne dajući mu i ime: Siegfried (Gl. C. von Wurzbach, o. c. 43, Wien 1881, 136,
149
Teodor Batthany (1729-1812), vlasnik vlastelinstva Ozlja, Grobnika i Broda
na Kupi, te imanja Slapno. Veliki je bio prijatelj tehničkih izuma, posjednik manufak-
ture platna u Ozlju, te manufakture željeza u Čabru (M. Vrhovac, Diarium I 145 147
335,393,649).
150
A. E. Brlić, Baron Taufferer i francusko-hrvatska legija g. 1795, Narodna stari-
na XI, Zagreb 1932, 135, 136. Gl. i Ludvig Aigner-Abari, Die Jakobiner in Kroatien, Ag-
ramer Zeitung 70/1895, 168, 1-3, 169, 1-3, 170, 1-3.
151
V. Deželić, o. c., 80. Na Str.: 6-26 'Franjo Fancev je prigodom svoga boravka u
Budimpešti ispisao neke podatke iz tamošnjeg arhiva o Vrhovcu i Tauffereru / Gl. Na-
cionalna i sveučilišna biblioteka u Zagrebu — R 7499 — Fancev Franjo, Bilješke i arhi-
va (hrvatskih, mađarskih i austrijskih autogr.) br. 1-9, 4001/.
152 Wirkungen der Französischen Revolution in Krain, Veröffentlichungen des
Historischen Instituts der Universität Salzburg, Wien-Salzburg 1975.
682
tene arhivske grade da Taufferer nije o Uskrsu 1794. boravio u Zagrebu niti
je ondje bio zatvoren«.153
Bilo kako bilo, protiv drva slobode izišla su u Zagrebu 1795. god. dvije
knjižice tiskane u Kotscheovoj tiskari. Prva pod naslovom: »Der französi-
sche Freiheitsbaum in einer Rede über das Evangelium vom Senftkörnlein
am 25 en Sonntage nach Pfingsten von öffentlicher Kanzel vorgetragen, und
zur heilsamer Belehrung des deutschen Bürgers heruasgegeben. Im Jahre
1792«. na 34 stranice, četvrto izdanje. Druga je bila kao »Ein Nachtrag zu der
Rede vom Freiheistbaume« pod naslovom: »Ermahnungsrede zum eifervol-
len Gebethe, bei den dermaligen öffentlichen Angelegenheiten. Vorgetragen
am letzten Sonntags des Jahres 1792. da auf hohen Befehl die 10 stündige
Anbethung des hochwärdigsten Guts in der Stift = und Pfarrkirshe zu Bot-
zen abgehalten würde«, str. 31. Obje propovijedi održao je P. Albertus, kapu-
cin, nedjeljni propovjednik župne crkve u Botzenu.
Tko je došao na misao da se te dvije propovijedi tiskaju u Zagrebu, ne
zna se. Možda je taj kapucin boravio u Zagrebu i držao te propovijedi mu ih
je onda tiskao Kotsche, koji se i inače pokazivao velikim neprijateljem ideja
francuske revolucije kako smo već prije vidjeli. U tim se knjižicama taj kapu-
cin vrlo oštro obara na tzv. »drvo slobode«, kojemu nalazi korijen u paklu,
izjavljujući da potiče od samoga Lucifera. Stoga on traži da se drvo posiječe
i uništi, jer prijeti državama i prijestoljima.
Što je bilo dalje s Tauffererom u Zagrebu? Kad je doznao da ga vlasti
hoće uhapsiti, po savjetu svojih prijatelja pravovremeno je pobjegao u Vene-
ciju gdje se ponudi francuskom poslaniku da ga primi u revolucionarnu voj-
sku. Na to ga pariška vlada pošalje u Nizzu glavnoj komandi. U tom mjestu
se upoznao s moćnim komesarom pariške revolucionarne vlade Augusti-
nom, bratom Robespierra. On ga čak imenuje kapetanom generalnog stože-
ra i pridijeli ga francuskom poslanstvu kod Republike Genove. U tom svoj-
stvu Taufferer je uvelike koristio francuskim vlastima te uskoro postade
pobočnikom zapovijedajućeg generala na Rajni L'Harbea. Još u Genovi izra-
dio je Taufferer detaljan plan kako da se organizira ustanak u Hrvatskoj,
Dalmaciji i Istri, tim slavenskim zemljama, »koje treba osloboditi ispod gos-
podstva Habsburgovaca«. Taj svoj plan poslao je revolucionarnom odboru u
Parizu s popratnim pismom, upozorujući na veliku važnost ustanka u tim
krajevima i na veliku budućnost naroda na jugu Evrope izjavivši se priprav-
nim da sam vodi taj pothvat. Izgleda da je Tauferer vodio i pregovore s bo-
sanskim pašom, kojemu je obećao u slučaju neutralnosti pogranične tvrđave
Novi, Dubicu i Berbir (Bos. Gradiška). Budući da mu odbor za javno blagos-
tanje nije mogao dati 3,000.000 forinti da se provede ta njegova zamisao, od-
godi se taj ustanak za kasnije vrijeme, iako ga je pariška vlada već usvojila.
Za svoje zasluge Taufferer je ipak dobio čin generalštabnog potpukovnika i
preuzeo zadaću da sastavi »hrvatsku legiju« kojom uskoro poče uznemirava-
ti austrijske posade u Italiji, kako to piše Brlić.154 No tu Brlićevu tezu o
153
J. Šidak, Hrvatske zemlje u Vrhovčevo doba (1790-1827). M. Vrhovac, Dnev-
nik Diarium sv. l, XVII i bilj. 23.
154
A. E. Brlić, o. c., 137, 138.
683
hrvatskoj legiji je pobila već spomenuta Dana Zwitter-Tehovnik koja je uka-
zala, na osnovi do tada neupotrijebljene arhivske grade, da se Tauffererova
dobrovoljačka legija nije nazivala »hrvatskom« iako se u znatnoj mjeri sas-
tojala upravo od vojnih bjegunaca iz redova krajišnika.155
S dobrovoljačkim zborom ili legijom Taufferer zauzme u studenome
1795. tvrđavu Voltri. Nju je branio austrijski bataljun graničara koji su od-
mah prešli u njegovu službu. Tom prilikom se domogao bogatog ratnog pli-
jena i novaca. Pod taj grad stigoše, međutim austrijske čete iz Savone (12.
XI. 1795) i Taufferer bi na bijegu uhvaćen te preko Milana prebačen u Beč.
Nakon diplomatske prepiske između Beča i Pariza francuske vlasti156 službe-
no pristadoše da ga se izruči austrijskima. Time je njegova sudbina zapeča-
ćena. Napokon je stavljen pred ratni sud i optužen zbog prevare, ustanka i
drugih zločina »protiv države« lišen plemstva i obješen 24. svibnja 1796. go-
dine. Pokopan je u bečkom skupnom groblju i danas se ne zna njegov
grob.157
Godine 1980. A. Gšpan (Slobenski biografski leksikon III, Ljubljana
1980, 23 — 25), donoseći opširnu bibliografiju o Tauffereru,158 pretpostavlja
da se Tauffererova suradnja s bečkim, ugarskim, hrvatskim i štajerskim ra-
dikalnim demokratima dade naslućivati, ali je po Šidakovu mišljenju pretje-
rao kad je dopustio mogućnost da je Taufferer pomišljao »na nekakvu parti-
zansku vojsku, koja bi na austrijskom jugu srušila feudalno apsolutistički
poredak i osnovala novu jugoslavensku državu.159
Naše je mišljenje da Taufferer, unatoč svome političkovojnom talentu,
nije bio dorastao tome da svoje planove do kraja provede u djelo, jer mu to
nisu dozvoljavale vrlo složene prilike u tom dijelu Evrope i on je morao stra-
dati. U Hrvatskoj nije bilo više sličnih pokušaja Tauffererova stila sve do
155
J. Šidak, o. c., M. Vrhovac, o. c., I, XVII i bilj. 23.
156
Naime tada ja pariška vlada odustala od toga da zahtijeva oslobođenje Tauffe-
rera koji je imao čin pukovnika pridijeljena generalštabu francuske armije na talijan-
skom bojištu (J. Sidak, o. c., XVII, bilj. 23).
157
A. E. Brlić, o. c., 138.
158
Nasuprot Gšpanu Wurzbach daje o tom Tauffereru sasma kratku biografiju.
Tako kaže da je u drugoj polovici 18. st. služio u carskoj vojsci kao kapetan sa svojom
regimentom u Hrvatskoj. Kada je pak buknula francuska revolucija Taufferer se opre-
dijelio i postade njenim odlučnim pristašom te je nastojao otvoriti idejama te revolu-
cije ulaz u Hrvatsku. Kako se to nije slagalo s njegovim vojnim pozivom, istupio je iz
vojske i priključio se grofu Teodoru Batthanyu (o kome je Wurzbach pisao u I svesku
svoga leksikona na str. 82), te stvara slobodni korpus, kojim je djelovao, ali je bio uh-
vaćen. Umro (S. A.) je 24. V. 1796. Ove podatke je o Tauffereru uzeo Wurzbach, kako ci-
tira iz: Dictionnaire biographique et historique des hommes marquants de la fin du
duxhutieme siecle et plus particulierement de ceux qui ont figure dans la Revolution
francaise. Suivi d'un Supplement et de quatre tableaux des massacres et prescriptions.
Redige par une societe de gens de lettres (Londres 1800, tom III, p, 414). Uz ovoga Ta-
uf f erera Wurzbach navodi kao njegove suvremenike iz toga roda i Inocenta Taufferera
(1722—1794), isusovca i Franju Ksavera L, monaha-cistercitu, te na kraju opisuje ple-
mićki grb te porodice (C. vonWurzbach, o. c. 43,136,137). Svakako ostaje pitanje zašto
Wurzbach nije u svome leksikonu dao ime tom revolucionaru, tj. iz kakvih obzira nije
naveo da je obješen.
159
Gl. J. Sidak, o. c., XVII, bilj. 23.
684
sudbonosne odluke Eugena Kvaternika jer, je u to doba svatko bio na ovaj
ili onaj način zauzet ratnim pripremama i ratom protiv Francuske.
To dokazuje upravo 1795. godina. Tada su se u Njemačkoj hrvatske čete
isticale na bojištima i ratnim čarkanjima oko Münstera, Verdera i Mainza.
Čak su krajiške čete bile postavljene na Rajnu da sprečavaju prijelaz Francu-
zima, a osobito armiji pod vodstvom generala Jourdana. Uopće se može reći
da su Hrvati u malim bitkama bili nezamjenjivi. To su iskusili uz Jaurdana i
francuski generali Pichegru i Marceau. U Italiji se i dalje na tamošnjem bo-
jištu bore ona tri karlovačka graničarska bataljona, a uz njih i Slunjani. U bi-
ci kod Loana (23. XI. 1795), gdje se 30.000 Francuza borilo protiv 20.000 Aus-
trijanaca, naši graničari su sačinjavali prvi bojni red, očajnički i hrabro bra-
neći svoje položaje. Tu su se istakli i pukovnik Vukasović kao i general Ruka-
vina. Unatoč svojoj hrabrosti morali su uzmaci ispred premoćnijih francus-
kih trupa i time zapravo i svršava vojna u Italiji te godine.160 Iako su se
Hrvati, a i Srbi, vrlo hrabro borili po Njemačkoj i Italiji, bilo je ipak pojedi-
naca koji su dezertirali iz austrijske vojske. Tako 2. lipnja 1795. god. obavješ-
tava general Kaunitz, vojni zapovjednik u Zagrebu, Zagrebačku županiju da
su prilikom polaska za Mainz u neprijateljski tabor pobjegli iz Wurmserove
regimente, medu ostalima, i četiri Hrvata te jedan Dalmatinac.161
Što se tiče nutarnjeg stanja u Hrvatskoj 1795. godine imamo nekoliko
zanimljivih podataka. Tako posjedujemo iz te iste godine dokaze da se senj-
ski biskup Ježić dopisivao s Francuzima. O tome su vojne vlasti obavijestile
zagrebačku generalkomandu koja je trebala provesti o tome istragu. Kako je
u to doba neki francuski poslanik prolazio preko naših krajeva u Zadar za
Carigrad, vojne vlasti su, iz straha da ne širi propagandu, naredile da se na
njega pazi i da ga se nadzire. Austrijske vojne vlasti su i uhapsile neke »skit-
nice«, kako ih se naziva, s francuskim pasošem te su naredile zagrebačkoj
162
generalkomandi da povede istragu.
Što se tiče cenzure, ona ne jenjava ni te godine. Tako Ugarsko namjes-
ničko vijeće, a i sam palatin Josip, brat i nasljednik palatina Leopolda, za-
branjuje već spomenutom zagrebačkom knjižaru Mulleru prodaju knjiga:
»Nouveau calendrier fran9ais« i posve naivne knjižice: »Annee galante ou
163
Etienne a l'amour.. .« Još 20. svibnja 1795. god., kad je bio smaknut Ignjat
Martinović s drugovima, proveden je najstroži policijski i uhodarski sistem
te je svaka sloboda riječi i pisanje bilo ukinuto. Sva društva, čak i literarna,
164
bila su raspuštena pa je svaki patriot bio time osujećen. Car zabrani 12.
kolovoza radi »javnog dobra« sva tajna društva pa je tom prilikom i slobod-
160 pr Vaniček, o. c., IV, 25 — 35.
161
Arhiv Hrvatske u Zagrebu — Comit. Zagrab. Congregationalia — 1797 — 1796, f.
I-IV, VIj VIII, X.
162
Arhiv Hrvatske u Zagrebu — Register General — Kommando von Agram für J.
1795 (179) I tomus.
163
Arhiv Hrvatske u Zagrebu — Comit. Zagrab. Congregationalia — 1795, f.J—III,
VI, VIII, X.
164
E. Csuday, o. c., II, 312, 313.
685
no zidarska loža u Zagrebu bila ukinuta, čiji je rad još 1786. god. dozvolio
car Josip II.165
Tako je Thugut postigao da je u cijeloj Monarhiji zavladala mrtva tišina
i u javnom i u društvenom životu.166
7.
.' Iz prvog ratnog razdoblja (1792-1797) borbe Austrije s Francuskom
imamo sačuvanu jednu tiskanu »pridiku« koja se odnosila na taj rat. Kad su
Austrijanci pod vojskovođom Clairfaitom protjerali Jourdanovu armiju pre-
ko Reine i zauzeli Mainz, a Wurmser pak otjerao Francuze ispred Manheima
i osvojio ga (21. XI. 1795), Hrvatskoj su te pobjede svečano proslavljene mi-
sama zahvalnicama. U slavu tog događaja imamo propovijed pod naslovom:
»Pridika u vrime zadobitoga po Austrianci suproti Francuzi kod Rhena poto-
ka gradovah Maintza i Manheima probladanja po Slavnoj Varmedi Poxeskoj
Tebe Boga Falimo derxane zafalnosti: Recsena od mlogo poshtuvanoga Gos-
podina Davida Meznara, Njihove Excelentie Prisvitloga Biskupa Zagrebac-
skoga S. Stolice u Poxegi naređene Consistoriala, i zajedno u krajevskomu
Gymnasiumu Professora ord. nigdashnega pako Reda Paulinskoga Misnika.
Dana 6. Januara 1796. Vu Zagrebu Czeszarsko-kralyevz. szlobodna Novoszela
Knigaria« na 19 strana. U toj propovijedi služi se Mežnar primjerima iz Sta-
roga zavjeta te cara Franju II. uspoređuje s Matatijom i njegovim sinovima,
koji su se digli protiv kralja Antioha-Francuza. Car Franjo, kaže on u svojoj
propovijedi, »promišljajući nesriću, i smaknuće kralja Francuskoga i kralji-
ce i kanoti preuzeće čiloga Belgiuma i grada Mancima, osim toga pogerdenje
Boga, oskvernjenje Zakona svoga u velikoj žalosti misleći u sebi mihi autem
adhaerere Deo bonum est, et ponere in Deo spem meam. Od velike žalosti
zabrani sva veselja i sve raskošje svita ovoga I Jubilaeuma sebi za pokoru i
za Puka svoga od S. Pape Pia VI. izmoli. Međutim, poslani biahu od Antioha
illiti Francuza ne jedan veće mlogi ili mogli za uzbuniti s lipimi riečmah i
obećanjem slobodnosti i blaga, njegova kraljevstva, koima premda dikoi pri-
ložiše se ništa manje pravi naslidnici Zakona katoličanskoga, ričma veće di-
lom odgovoriše da od pravoga Zakona nizu jednu ženicu oka odstupiti neće-
ju... Po osobitom priviđenju Božjem smotrivši Matija iliti Francesco II ovo-
ga pak imena I. kralj mađarski, da jedan sa svoima naslidnici posvetiše
krivim Bogovom, ukazuje protiva viri, zakonu, pače istoj uredbi pravoga čo-
vičanstva i tako koliko oviuh iskorenuću, toliko svemogućnosti istoga Boga i
smaknuću pravednoga puka sve nastojanje metnuo jest« da je nadvladao sa-
kupljenom vojskom kod Mainza i Manheima »krivoboštvo« i domogao se ve-
likoga blaga. Neki bi od njegovih (Mežnarovih: S. A.) slušatelja mogao zapi-
tati »Ama kako je to? Mi Boga spoznajemo, Francuz ga ne poznaje, mi se
molimo Bogu, Francuz ga psuje, mi ga poštujemo, a Francuzi ga gerde i opet
skoro veću sriču imadu nego mi!« Na to on odgovara da Bog pušta pravedni
165
V. Deželić, o. c., 98, 99.
166
E. Csuday, o. c., 11,313.
686
narod da više trpi nego li opaki te završava svoju propovijed Te Deumom za
zadobivenu pobjedu.
Dok se u Hrvatskoj u pojedinim dijelovima reagira u korist habsburške
dinastije, a protiv Francuza, sastao se Ugarsko-hrvatski sabor (9. XI. 1796)
koji je sazvao Franjo II.167
»Ovaj sabor« pisao je Franji II. palatin Josip »želi cijela zemlja, koja 'go-
ri' od nestrpljenja da Vašem Veličanstvu pokaže što je u stanju da učini«.
I uistinu, u tome se nadvojvoda Josip nije prevario u svome očekivanju,
jer su Mađari, kad je car otvarao taj sabor, bili spremni da žrtvuju krv i ima-
nje za njega. Tada je proglašena i insurekcija.168 Kad je Sabor odredio da se
da ne samo vojska nego uz to i prirodnine za njeno uzdržavanje,169 Franjo II.
ga je 12. prosinca 1796. godine svečano zaključio.
Saboru su prisustvovali i Hrvati preko svojih predstavnika, ali Mađari
nisu tražili uvođenje mađarskog jezika kao službenoga, jer su ih druge brige
morile, a najviše rat protiv Francuske.
U okviru tih unutarnjih i vanjskih događaja pojavila se u Zagrebu pro-
francuska buntovna pjesma na hrvatskom jeziku, kajkavskim narječjem, na-
pisana u duhu jakobinskih ideja, a protiv cara, klera i plemstva, koja buni
puk. Pjesma se vrlo brzo raširila. U noći 23. na 24. listopada 1796. god., kad
je zasjedao Hrvatski sabor, »netko je prilijepio hrvatske stihove na troja
kaptolska vrata (Bakačeva, Zverce u Skalinskoj ulici i novoveška) kao i na
kuću Šugha, profesora matematike na Akademiji, koja je bila negdje na da-
našnjem Kipnom trgu«, priča E. Laszowski. Naslov tim stihovima bio je »Fa-
ma volat« (tj. glasina, vijest se brzo širi: S. A.). Spis je (nazivali su ga »famos-
nim libelom« i »paskvilom«) žestoko napadao plemstvo i kler. Pripovijedalo
se da je bilo i latinskih prijevoda toga »famosnoga libelusa«. Kad je ujutro
24. listopada između 6 i 7 sati zagrebački bravar Josip Trieb prolazio kroz
kaptolska vrata Zverce, opazio je s nutarnje strane ta »Fama volat« te je u
društvu dviju žena i jednog svog znanca pokušao čitati te stihove ali ih nije
razumio. Poslije njega je prolazio vlasuljar Vilim Fogler, rodom iz Šaške,
skinuo je stihove, ali je od svega razumio samo riječ »plemenitaš« pa ih je iz-
ručio biskupovom advokatu Škenderliću, a on ih onda predao biskupu
Vrhovcu. Inače »verse« na kući profesora Šugha prvi je zapazio Josip Sulec,
porijeklom iz Češke, zagrebački građanin, a prije toga komorski sluga grofa
Kulmera. On je taj spis našao također 24 listopada oko 7 sati ujutro. Kako
nije znao hrvatski, skinuo ga je sa zida i tri dana nosio u džepu. Istom tada
ga je dao trgovcu Duri Maschleru na Kaptolu da mu protumači sadržaj pjes-
me uz uvjet da ako sadrži »išta zla«, neka se preda Zagrebačkoj županiji.
Kad je Maschler došao u kaptolsku pivanu, našao je sedmoricu građana ko-
jima je pokazao »verse«. Unatoč svim naporima ništa nisu razumjeli jer nisu
znali hrvatski. U to doba živio je na Kaptolu »literat« Toma Tustić, rodom
plemić, a inače piskaralo i propali đak. Na Kaptolu je susreo Maschlera koji
167
A. L, Fessler, o. c., X, 672.
168
E. Wertheimer, o. c.. I, 26-28.
169
A. I. Fessler, o. c., X, 672-675.
687
ga pozove u svoj dućan i pokaza mu navedene »verse« te mu ih preda da ih
prouči. Tustić na to ponese spis do knjižara Pounza, kojemu ga je čitao, a on-
da i drugima, pretpostavljajući da je te »verse« sastavio neki naobraženi au-
tor. Prema Tustićevim riječima građaninu i bravaru Bartolu Bešiću, po Za-
grebu je kolalo oko pet primjeraka, koji su bili ne samo na Šughovoj kući
nego i na kaptolskim vratima i čak na biskupskom gradu. Tustić je s »versi-
ma« došao i na Markov trg gdje ih je pokazao čak gradskom senatoru i za-
mjeniku gradskog kapetana krojaču Josipu Kralju, senatoru Šačeriću i po-
metaču Ignjatu Spišiću, koji je bio gluh i nije ih jedini razumio. Nakon toga
ih je pohranio u svoj ormar. Uskoro je za »verse« saznao i sam profesor
Šugh, i to preko kanceliste kod komorske uprave Franje Zentekelya koji je
opet doznao od drugih da uz hrvatske primjerke cirkuliraju po gradu i latin-
ski primjerci. U međuvremenu je Tustić, taj marljivi širitelj »buntovničkoga
paskvila«, saopćio sadržaj prvo kaptolskom sucu Andriji Dominu, a onda i
krznaru Lovri Rožmanu, koji je o tome obavijestio svog stanara Krstu Bor-
nemissu, a on je to prijavio Zagrebačkoj županiji. Započela je istraga o auto-
ru tih »versa«. Istraga se koncentrirala na Tustica kao glavnoga širitelj a u
»versima«. Na preslušanju 21. XI. 1796. Tustić je izjavio da osuđuje taj bun-
tovnički spis, napominjući daje i on plemić protiv koga su ti »versi« upereni.
Ta »Fama volat« je svakako proizvela u Zagrebu veliku uzbunu i izazvala
strah. Iako je istraga bila produžena sve do 1800. god., nije ipak pronađen
autor toga spisa. Što se dogodilo s Tustićem, nije poznato, no zato je senator
Šačerić bio ukoren jer je »verse« čitao i nije ih oduzeo Tusticu.170 Kako je u
vezi s tim pamfletom bila provedena istraga još 15. studenoga 1796. god.,
preslušano je još nekoliko građana, ali se njen autor ni tada, a ni kasnije nije
otkrio. Konačno, tu je pjesmu s popratnim pismom poslao zagrebački veliki
župan grofu Karlu Palffyu u Beč (14. XII. 1796), koji mu je na to poslao svoj
odgovor 20. siječnja 1797.171 U toj pjesmi »Fama volat«, koju je pronašla u
Arhivu JAZU O. Šojat i objavila s originalnim tekstom i novim pravopisom,
prvo se najpogrdnijim riječima napadaju »plemeniti«, tj. plemići, taj
»smrad, gniloča i sramota«, koji nisu na korist ni kralju ni domovini (orsa-
gu) ni Bogu. Oni su krivi da se mora ratovati. Puni su »oholosti« i gule selja-
ka, a on ih hrani i odijeva, mostove i ceste popravlja, sve on radi i sve on pla-
ća »ako mu ne ostane ni rubača«. Za njih on ratuje, umjesto njih svoju krv
prolijeva, a oni ga zato deru i gule i nema mu pomoći »nit pravice«. Gospoda
se u saboru (spravišća i dijete) sabiraju sami zbog svoje koristi, a »muž« sve
to plaća svojim suzama. »Muž i purgar« moraju ih da slušaju »kakti marše« i
oni dijele pravdu kao suci. No sada je vrijeme da se žrtvuju i da kralju poka-
žu vjernost. Francuz za to ne ratuje već je njegov cilj da svu gospodu podavi
i oduzme im »blago«, a najviše prijeti popovima tim vražjim namjesnicima,
koje on hoće također »skorenuti«, jer su oni dosada kraljevali i sve sebi pri-
svajali. Pop ne daje caru porez, te jede i pije, a takvi su i redovnici koji se sa-
mo goste i »bludnost samo prodekuju« i »meso žensko dražuju«. Oni su kra-
170
E. L., Buntovnički spis »Fama volat« u Zagrebu g. 1796, Zagreb, Revija društva
Zagrepčana IV/11, Zagreb 1936, 352-354.
171
Arhiv Hrvatske u Zgb. — Comit. Zagrab. Congregationalia — 1797, f. 15-18.
688
lja s kraljem posvadili, ljude protiv njih bunili i »vsega zla zrok« su bili.
»Zato ovak Francuz sam govori,
za to noć i dan se bori, da se mogu skoreniti,
da potere gospodčinu da broj Ijudeh bude dvojeh,
i vutvrdi slobošćinu. samo dobreh i zločesteh«.
Grofi, popi, plemeniti
Ujedno se pita autor toga spisa: »Gdje ste velikaši, drugovi sve krivice i
zla, zašto skupa ne ustanete »pravdu vašu ne branite?« Ipak ovaj rat »vas se
tiče« i Francuz njihovo blago traži, dok »muž, priproščak i siromak« da ih
»brani, bil bi bedak«. Ta zašto bi, tako završava ova »fama«, seljak (muž) ra-
tovao, sam u zube sebi pljuvao. Nije li dosta da je sav stisnut (sprešan) kao
sužanj »još sad zvezan!«172
Tu su pjesmu Smičiklas, Šurmin, Šišić i Antoljak, povodeći se jedan za
drugim, krivo datirali u 1794. godinu.173 Laszowski ju je stavio pravilno u
1796. godinu iako mu nije bila poznata. Kako je dosada nije našao, smatrao
je da su versi »valjda... propali« ili se »gdje kriju medu spisima koje zagre-
bačke familije«. 174 Njegova pretpostavka nije bila točna jer se dokument ču-
vao, a i danas se čuva u Arhivu JAZU, kako je to još 1903. god. naveo Šišić.
Naveo je da se nalazi u ostavštini Ivana Kr. Tkalčića, ali je tom prilikom mis-
lio na »paskvil« iz 1794. Konačno, 1967. god. O. Šojat je našla originalni tekst
pjesme Famavolat s njegovim prijepisom u kartonskom omotu (pod naslo-
vom: Illyrica varia) i na hrptu toga kartonskog omota olovkom pisano: »Iz
ostavštine Ivana Tkalčića« te ga je opisala i onda objavila.175 V. Bogdanov je
pretpostavljao da je pjesma istovjetna onoj, o kojoj je pisao Smičiklas, ali je
176
to pobio Šidak u dva navrata i ne vidjevši pjesmu Fama volat. Na to je O.
Šojat ukazala kako pjesmu Paskvil i pjesmu Fama volat uistinu »povezuje
niz krupnih i sitnijih sličnosti, a prije svega ista ideja i isti način kako je ona
iznesena«. Ta se srodnost očituje »podjednako u obliku jedne i druge pjesme
(40 odnosno 39 strofa)« te pretpostavlja kako navedene podudarnosti izme-
đu jedne i druge pjesme lako izazivaju pomisao da »je obadvije napisao isti
autor«. Kad bi se sa sigurnošću, kaže na kraju Šojat, mogla postaviti tvrdnja
da je Brezovački svojom rukom pisao pjesmu Paskvil, »to bi bilo polazište
177
da se pokuša otkriti, nije li on možda i autor tih pjesama«. Komentirajući
Šojatičin nalaz i citirajući svoje mišljenje u HZ (IX, 184— 186) o dvjema raz-
ličitim pjesmama, Šidak je ukazao kako nas »nesumnjiva ovisnost ove pjes-
me o prvoj« upućuje »na izvor-krug svjetovnjaka, možda iz redova bivših
Martinovićevih sumišljenika, koji su pristajali uz ideje francuske revoluci-
172
O. Šojat, o. c., 228-231.
173
O. Šojat, o. c., 211-214.
174
Έ. L., o. c., 354.
175
O. Šojat, o. c., 217, 212, 217-219.
I7Ć
. J. Šidak, V. Bogdanov, Hrvatska revolucionarna pjesma..., HZIX, 184—186;
Isti, V. Bogdanov, Jakobinska zavjera..., JIČ l, 86, 87; Isti, Hrvatske zemlje... M.
Vrhovac, Dnevnik I, XVIII i bilj. 25.
177
O. Šojat, o. c., 219, 220.
689

je«.178 To je svakako lijepa kombinacija O. Šojat, ali ipak nije dokazana ne-
kim očitijim primjerom. Šidakova pretpostavka je više opisna, općenita.
.lano.
Zato ćemo ostati pri tome da su autori obiju pjesama (1794. i 1796) ano-
nimni, iako je za pjesmu iz 1794. ime autora znao Delivuk, ali je to ponio sa
sobom u grob, a Brezovački ničim nije iskazao da je upravo on pisac jedne
ili obiju pjesama.
8.
Dok su u Hrvatskoj tako izgledale prilike 1796. godine, u Njemačkoj su
na ratištu protiv Francuza sudjelovali i dalje pojačani bataljoni slavonskih
graničara i strijelaca. Ovdje je carskoj gornjorajnskoj armiji zapovijedao u
početku feldmaršal Wurmser, a donjorajnskoj nadvojvoda Karlo, brat cara
Franje, koji nakon Wurmeserova odlaska u Italiju preuzima komandu.
Krajišnici kao nenadoknadive prethodnice sudjeluju na tom bojištu u
raznim okršajima. Tako je kod Kircheipa major Stojčević sasma šatro fran-
cuski grenadirski bataljon. U sukobima kod pojedinih njemačkih gradova,
po izvještaju samoga nadvojvode Karla, graničari su počinili čuda od hrab-
rosti. Snalaze se vješto i u uzmicanju ispred neprijatelja. U nizu okršaja oso-
bito žestoki sukob imao je Jelačić. Slavonski krajišnici ističu se hrabrošću
protiv slavnih francuskih generala kao što su Jourdan, Dalmas, Lefevre,
Marceau i drugi. Tako se snažno bore u bici kod Würzburga (3. IX), a onda
kod Aschaffenburga (9. IX) gdje je satrt korpus generala Marceaua, za što su
zaslužni i Jelačić i Stojčević. Kod Dachaua krajišnici napadoše Francuze i
domogoše se bogatog plijena, a pri zauzimanju čvrstoga grada Giessena sud-
jeluju i varaždinski krajišnici. Kad je nadvojvoda Karlo prelazio donji Lahn,
naročite mu je usluge učinio Stojčević braneći neke položaje. Krajem te go-
dine graničari progone Francuze koji se povlače preko Rajne.
179
1796. godine znatno se povećao broj graničara iz slavonske (varaždin-
ske) i karlovačke, a i banske krajine u Italiji. Tu je vrhovno zapovjedništvo
nad francuskom vojskom (oko 44.000) preuzeo general Napoleon Bonaparte,
a austrijskom je zapovjedao sijedi maršal Beaulieu sa 35.000 ljudi.
Tu su već 5. travnja 1796. god. krajišnici pod vodstvom ličkog poručnika
Budisavljevića natjerali osamstvo Francuza u bijeg. Pukovnik Vukasović raz-
bio je jaku francusku kolonu kod Mazone, a kod Voltria istakli su se Slunja-
ni.
Napose treba istaći smionu navalu Vukasovića na Francuze kod Dega
(15. IV) tako da je francuski general Massena morao uputiti pojačanje. Una-
toč tome Vukasović je uspio listom poraziti francuske čete i naočigled cijele
francuske vojske držao je zauzete visove. Kad je Bonaparte poslao svoje od-
morene čete i Massena koji je razdvojio Vukasovićeve odrede, morao se Vu-
kasović s ostatkom svojih ljudi i trista zarobljenika povući prema Terzu. Za-
uzećem Dega Napoleonu Bonapartu je bio otvoren put u Padsku dolinu.
178
J. Sidak, Hrvatske zemlje..., M. Vrhovac, Dnevnik I, XVIII.
179
Fr. Vaniček, o. c., IV, 55-57.
690
Nakon bitke kod Lodia naši su krajišnici bili odbačeni prema Mantovi.180 Ci-
jela je Lombardija pala u francuske ruke, a Bonaparte 11. svibnja ulazi u Mi-
181
Povlačenje Austrijanaca nastavilo se i nakon bitke kod Mincia, gdje su
se krajišnici očajnički borili. Na ponovno povlačenje prisilio ih je Massena
nakon žestoke i tvrdokorne borbe. I u bici kod Castigliona (5. VIII) hrabro
su se borili karlovački i slunjski bataljoni. I dok su se u Voralbergu tvrdo-
korno opirali jakom odjelenju Moreaa, dotle se u Južnom Tirolu slunjski i
karlovački odjel, sada pod generalom Vukasovićem, borio svom snagom da
oteža napredovanja Francuza. U ekspediciji feldmaršala Wurmsera da se po-
mogne Mantovi, sudjelovala su i dva graničarska bataljona. Čak su se i poje-
dini krajiški odredi odlikovali u bici na Brenti, a onda kod Bossana (6. XI)
protiv Massene koji je morao uzmaci. U bici na Monte Gradu pokazala je ne-
običnu hrabrost divizija Gvozdanovića tako da je Bonaparte naredio da se
Francuzi povuku.182 No zato je Bonaparte kod Bassana potukao Gvozdanovi-
ća.183
Naročito je bio značajan susret između Francuza i Austrijanaca kod Cal-
diera (12. XI) gdje je francuska vojska od 22.140 ljudi bila pod vodstvom ge-
nerala Augereaua i Massene. Na austrijskoj strani stajali su banski, varaž-
dinski, karlovački i slunjski odredi, koji su u krvavom sukobu s Francuzima
skupo platili svoju hrabrost. Odavde krene Augereau prema selu Arkoli, a
Massena prema Biondeu, a most na rijeci Alponi pred Arkolom zaposjeli su
graničari. Svi pokušaji Francuza da prijeđu most krvavo su bili suzbijeni.
Francuski generali Verdier, Bon, Verne i Lannes bili su ranjeni. Tada se sam
Augereau postavi na čelo svojih grenadira, uzme zastavu i prodre do sredine
mosta gdje je postavi. I taj pokušaj ubrzo propade zbog kiše hitaca hrabrih
krajišnika. Nakon toga sam Bonaparte povede svoje grenadire preko mosta i
baci zastavu na most, ali i on ne uspije. Medu francuskim vojnicima nastade
veliki metež te čim su krajišnici prešli preko mosta na nasip, stadoše bježati.
I sam Napoleon uzmače. U međuvremenu je Massena uzalud pokušavao da
prodre. Tako je prošao i 15. studeni. Bitka je bjesnila još dva dana, a Francu-
zi su ponovno morali krvavo uzmicati. Tek 17. studenoga Masseni uspije pro-
drijeti do Arkole. Put je bio prokrčen, a Austrijanci su konačno morali kapi-
tulirati.184
Time je odlučena sudbina Italije185 gdje su, prema vijestima iz »Monito-
re Veneto« (No 45 do 18. X. 1797), dnevno dezertirali austrijski vojnici, uglav-
186
nom Mađari, ali i Hrvati, na što treba gledati skeptički.
180
Fr. Vaniče, o. c., IV, 35-40.
181
S. Antoljak, Dalmacija i Venecija na preliminarirna u Leobenu i na miru u
Campo-Formiu, Zagreb 1936, 5.
182
Fr. Vaniček, o. c., IV, 36-45.
183
A. I. Fessler, o. c., 670.
184
Fr. Vaniček, o. c., IV, 45 — 51. Gl. i M. Škarica, Napoleon i Hrvati na mostu kod
Arcolea god. 1796., Radovi Instituta JAZU X, Zadar 1963, 445-455.
185
A. t. Pessler, o. c., X, 670.
186
S. Antoljak, o. c., 83.
691
 U međuvremenu su krajišnici u Južnom Tirolu sudjelovali u napredova-
nju podmaršala lieutenanta Davidovića, No zato je Vukasović u bici kod Ri-
volia (21. XI) morao uzmaci, a mnogi su krajiški odredi koncem prosinca
imali zadaću da obrane Mantovu. Kad se izjalovila nada da će moći pomoći
toj tvrđavi, austrijske čete s krajišnicima pođoše prema Veroni, ali uskoro
moradoše odande uzmaci ispred francuske vojske pod vodstvom Massene.
U bici kod Rivolia (14.1. 1797), iako nesretno, ali junački, borili su se ne-
ki graničarski odredi.187 Stoga su se Austrijanci morali povući u Tirol i u
Mantovu, dok je Bonaparte držao u svojim rukama Brcsciu, Peschieru, Vero-
nu i Legnano. Sada je Austrija bila sklona da se dogovara o primirju u Italiji,
ali se ti pregovori na radost Bonaparte razbiše i on je sada dobio slobodno
polje rada. Konačno mu se 3. veljače 1797. predade i Mantova, koju su svi
Austrijanci napustili slobodno i nesmetano188 pa je tako odande uz ostalo
izišlo samo 3120 krajišnika, pošteđenih od tifusa i groznice.189 Bonaparte je
sada imao slobodne ruke protiv ostataka carskih četa pod vodstvom nadvoj-
vode Karla.190 Medu njima su bile graničarske čete.191
Ban Erdödy 7. travnja 1797. pismeno saziva zbog velike ratne opasnosti
staleže i redove na sabor u Zagreb za 22. travnja na temelju kraljeva otpisa
od 3. travnja. U toj poslanici ban ističe da je prijeko potrebno da se brzo vije-
ća i stvore zaključci s ponosom i oduševljenjem za obranu i zaštitu domovi-
ne od pogibeljnih neprijatelja. »Mi smo potomci heroja«, kliče u tom pozivu
ban, »nastavimo tako dalje«.192 10. travnja kralj i car Franjo II. svojim res-
kriptom podiže ustanak (insurekciju) plemstva i sviju koji mogu nositi oruž-
je u svim hrvatskim županijama zbog krajnje opasnosti za austrijske na-
sljedne zemlje. Budući da je i hrvatsko kraljevstvo u opasnosti, a ban je
dosta star, pridjeluje mu vladar kao pomoćnika grofa Antuna Pejačevića.
Sve što imaju da pitaju Hrvati, nalaže car, neka se obrate vrhovnom kapeta-
193
nu kraljevstva njegova brata palatina.
Na to je ban imenovao, u sporazumu s kraljem, za glavnog zapovjednika
194
hrvatske insurekcije velikog župana grofa Josipa Szaparya. Erdödy je 11.
IV. uputio poziv svim hrvatskim županijama da svakako pošalju svoje posla-
nike na sabor za 22. travnja predočujući im opasnost od francuske vojske ko-
ja prijeti da zauzme neke primorske gradove. Upozoruju ih što je sve učinje-
no za javnu sigurnost i naređuje da županijske blagajne i arhivi kraljevstva,
županija, sudova i kaptola budu spremni da se prenesu dijelom u Budim, a
87
Fr. Vaniček, o. c., IV, 51-54.
88
S. Antoljak, o. c., 6, 7.
89
Fr. Vaniček, o. c., IV, 54.
90
Gl. S. Antoljak, o. c., 8-13.
91
Fr. Vaniček, o. c., IV, 67-69.
92
J. Kempf, Dvije poslanice bana Ivana grofa Erdedija Požeškoj županiji uoči sa-
bora u Zagrebu dne 22. travnja 1797, Vjesnik arkiva XVII, Zagreb, 1916, 310, 311.
193
J. Kempf, Kralj Franjo II određuje god. 1797. pučki ustanak (generalis insur-
rectio) plemstva. Vjesnik arkiva XVIII, 311—313.
194
J. Kempf, Novčani troškovi uzdržavanja pučkog ustanka (generalis insurrec-
tio) godine 1797, Vjesnik arkiva XVIII, 313.
692
dijelom u Osijek. Ujedno ih još jedamput upozorava na zajedničku opasnost
i da se na sve priprave.195 Sve hrvatske županije listom su se odazvale da
podignu opći ustanak, kako je i sazvani Hrvatski sabor zaključio te odredio
kako da se to provede u djelo.196
Istodobno je izišla i pjesma Požežanina Antuna Nagya, kasnijeg pokloni-
ka cara Napoleona, pod naslovom: »Pisma od sakupljene i podignute vojne
proti Francuzom 1797. kr. horvatskoga i slavonskoga plemena vojske ili in-
surekcije«, u kojoj se obara na Francuze.197 Inače još 2. travnja 1797. po nalo-
gu samoga cara zbog sačuvanja mira naređeno je da se kazne oni koji hoće
poremetiti mir. Stoga je 13. travnja Zagrebačka županija, kojoj je bila ta od-
redba dojavljena, izdala oglas na hrvatskom jeziku kojim se određuje prijeki
sud protiv voda i začetnika nemira da bi se sačuvala nutarnja sigurnost.
Strah od Francuza198 je bio toliki da je Ugarsko namjesničko vijeće 19. trav-
nja javilo Zagrebačkoj županiji da treba paziti i biti na oprezu, jer Francuzi
odvode mladiće i djecu u Francusku, a zarobljene vojnike prodaju i šalju u
američke kolonije.199
I dok su u Hrvatskoj i Slavoniji ideje francuske revolucije imale navede-
ni odjek i posljedice, u Istri i Dalmaciji događaji su se razvijali u sasma dru-
gom smjeru. Pod kraj 18. st. na teritoriju mletačke Dalmacije 1796. god. na-
lazilo se jedva oko 256.000 stanovnika. Uprava je bila u rukama nekolicine
mletačkih činovnika kojima je na čelu bio generalni providur (Provveditor
generale) sa sjedištem u Zadru. Tadašnja Dalmacija je bila konglomerat au-
tonomnih državica, koje su sačinjavali gradovi sa svojom okolicom i pojedi-
ni otoci. U gradovima su bili plemići i građani koji su imali svoje političke in-
stitucije. Seljaci-težaci po selima nisu imali tih institucija. Za vrijeme mira
Republika sv. Marka sačinila je od izvjesnog broja seljaka pandure i oružni-
ke koji su trebali paziti na granici, progoniti i zatvarati zločince i pratiti ka-
ravane. Uz to su postojale i tzv. dalmatinske regimente, poznate pod ime-
nom »Schiavoni«, koji su se novačili od seljaka (Morlaka) i dobrovoljaca.
Neki od njih su služili i nekoliko godina u Veneciji. Vjera je također igrala
vrlo značajnu ulogu u životu Hrvata i Srba u Dalmaciji, gdje je i slabo obra-
zovano katoličko i pravoslavno svećenstvo imalo silan upliv na narod. Pre-
ma popisu iz 1781. god. bilo je u toj zemlji 212.385 katolika, 51.017 pravoslav-
nih, 211 Židova i nekoliko kalvinista. Od katoličkih redova franjevci su imali
najveći upliv u narodu. Mletačka vlada se slabo brinula za javno obrazova-
195
J. Kempf, Dvije poslanice..., Vjesnik arkiva XVIII, 311.
196
J. Kempf, Novčani troškovi..., Vjesnik arkiva XVIII, 313.
197
Ni Andrić, Iz ratničke književnosti hrvatske. Prosvjeta X, Zagreb 1902, 48.
198
Da je strah austrijskih vlasti bio opravdan, vidi se i iz toga što su se Francuzi
1797. g. ozbiljno spremali da napadnu Austriju i iz Bosne (A. Dabinović, o. c., Anna-
les.... No 2-3, 89).
199
Arhiv Hrvatske u Zagrebu — Comit. Zagrab. Congregationalia — 1797, f.
15-16.
693
nje, a zdravstvo je bilo na vrlo niskom stupnju, a ekonomske prilike su bile
vrlo teške i složene.200
U samoj Mletačkoj Dalmaciji ideje francuske revolucije nisu našle mno-
go pristaša. Doduše bilo je po gradovima pojedinaca koji su se oduševljavali
tim idejama, ali o nekom pokretu nije bilo ni govora. Unatoč tome Venecija
je budno pazila od 1789. godine pa dalje i na nutarnje prilike u Dalmaciji, ka-
mo su ideje francuske revolucije na razne načine prodirale. Tako na osnovi
izvorne grade iz Archivio di Stato u Veneciji doznaje se da se još 1793. godi-
ne u Splitu vodio proces uperen protiv pukovnika Jurja Antuna Matutinovi-
ća, koji je još prije bio vrlo popularan u Splitu, što svjedoče neke pjesme (tis-
kane i sačuvane u rukopisu, u kojima je prikazan kao prijatelj sirotinje, ali
ne i gospode), kao i njegovih prijatelja i istomišljenika. Proces je bio pokre-
nut na tužbu prokuratora i jednog od sudaca grada Splita Josipa Cindra. U
memorijalu koji je Cindro uputio Vijeću desetorice u Veneciji navedene su
vrlo teške optužbe protiv »buntovnika«, koji su se obično sastajali u kući
Matutinovića. To je potvrdilo i četrnaest svjedoka, a onda je po nalogu mle-
tačke vlade splitski knez Gian Francesco Pizzamano pokrenuo proces. Kao
svjedoci su saslušani uz ostale i don Nikola Didoš te polihistorik Jerolim Ba-
jamonti i drugi te još trojica splitskih sudaca. Prema njihovim izjavama po-
stojala je grupa buntovnika u kojoj su bili Ivan Matijević, nazvan Tatar, zla-
tar Ivan Cosser, svećenik Josip Sinovčić, prokurator građana Matija Pavlo-
vić zvan Sadia i pukovnik Matutinović, njihov savjetnik i branitelj. Oko te
grupe okupio se veći broj pristalica, medu kojima su svjedoci spomenuli i
serdara Antuna Giovanizije, kanonike Antuna Tokića, profesora filozofije;
Josipa Poića, odvjetnika; dra Nikolu Ivellija i druge. Svi razgovori i rasprav-
ljanja u zatvorenom krugu tih pristalica i sljedbenika francuske revolucije
bila su na razne načine prenošena u javnost. Tako se govorilo da je kanonik
Tokić hvalio novotarije iz Francuske, a napose jednakost pred zakonom. Još
1792. pojavile su se na javnim mjestima tri satire koje su se čitale i po ulica-
ma Splita. Satire su sadržavale žestoke prijetnje plemstvu i svećenstvu. Prva
se završavala riječima: »Sjetite se Francuza«, druga je počimala ovako:
»Trgni se narode splitski, upoznaj svoju moć«, a treća je završavala: »Na da-
te znakove čitav će narod prihvatiti oružje«.
Matutinović je uživao apsolutno povjerenje tzv. nižih slojeva u Splitu.
Njegova aktivnost i aktivnost njegovih istomišljenika još se više pojačala
1792. i 1793. godine i kretala se u krugu slobodarskih ideja francuske revolu-
cije. Tako su ti buntovnici govorili o slobodi i jednakosti i o prevratu u Fran-
cuskoj, čime su još jače izazvali tamošnje plemiće, koji su ih tužili u Veneci-
ju, prikazujući ih kao ljude željne opasnih novatorija, obuzete idejom o jed-
nakosti koji bahato žele srušiti plemstvo i izjednačiti se s njime. Zato huška-
ju narod i pozivaju na osvetu. Kako je mletačka vlada reagirala u 1793. god.
na sve te žalbe i optužbe i da li je poduzela protiv tih buntovnika u Splitu
200
Gl. P. Pisani, La Dalmatie de 1797 ä 1815, Paris 1893, l - 17; F. Sišić, Neke stra-
nice iz novije naše historije (1797-1814), Hrvatsko kolo V, Zagreb 1909, 196-207; Š.
Peričić, Dalmacija uoči pada Mletačke Republike. Monografije 10, Zagreb 1980,
7-246.
694
kakve mjere, nije poznato. Svakako je te godine Matutinović morao otputo-
vati na službeni poziv u Veneciju gdje je tamošnjim vlastodršcima imao pri-
liku da izloži svoje planove. Njegovim odlaskom nastao je predah koji će po-
novnim povratkom u Split iz Venecije završiti njegovim krvavim smaknu-
ćem 1797. godine.201 Po Dalmaciji su se inače sa zgražanjem širile vijesti o
događajima u Parizu i Francuskoj, a Francuze se smatralo bezbožnicima i
progoniteljima vjere i crkve. Samo izvan Dalmacije neki dalmatinski Hrvati
pristajali su uz te ideje kao braća Garagnin202 iz Trogira, koji su sa svojim
zemljacima podržavali čisto ideološke veze.203
Još prije 1797. god. pojedini tamošnji plemići građani pa i crkvene lič-
nosti proučavali su djela francuskih enciklopedista, koja su imali u svojim
bibliotekama (npr. obitelj Borelli u Zadru: S. A.).
Nakon pobjede francuske revolucije mletačka vlast u Dalmaciji, bojeći
se njena utjecaja, zavela je odmah nadzor na svim ondje nastanjenim Fran-
cuzima kao i onima koji su sa njima bili u vezi (1791). Nadzor je preuzeo veli-
ki broj zbira i konfidenata, kojih je bilo i medu doseljenicima, a i medu do-
maćim stanovnicima.
Kako je bilo poznato da je konzularni predstavnik Francuske u Šibeni-
ku Nikola Bortoletti Zulatti jedan od zadojenih pristaša novog sistema u
Francuskoj, stavljen je pod najjaču prismotru. Iz izvorne grade (za god.
1791 — 1793) se vidi da ga se mletačka vlast najviše bojala, iako je Zulatti bio
201
Gl. N. Beritić, Matutinovićev proces u Splitu 1793. godine, Anali Historijskog
instituta JAZU u Dubrovniku IV-V, Dubrovnik 1955-56, 571-582.
202
U Arhivu Hrvatske u Zagrebu čuvaju se spisi obitelji Fanfogna-Garagnin. Me-
du njima su i prijepisi u rukopisu, koji se odnose na francusku revoluciju, a koje je po
našem mišljenju smjestio u svoj arhiv i biblioteku u Trogiru Ivan Luka Garagnin
(1764— 1841), frankofil i prijatelj maršala Marmonta (Gl. J. Kolanović, Zbirka Fanfog-
na-Garagnin u arhivu Hrvatske, Zagreb 1980,6). To su ovi rukopisi: Atto constituziona-
le proceduto dalla dichiarazione dei diritti dell'uomo e dell cittadino presentato al po-
polo francese della Convenzion nazionale li 24. giugno 1793, l'anno secundo della
repubblica, 16 fol. Unutar toga rukopisa stoji: Dichiarazione dei diritti dell'uomo, e
del Cittadino sa 122 člana (Svakako je ovo prijevod sa francuskog). Zatim na listu (2
strane) na francuskom, i to u prijepisu Theophile Mardar, president du tribunalu cri-
minel de departement du Mont-Terrible a Guillaume Pitt, ä Londres, Delmont le 29
sept. 1793, l'an 2 de la Republique. U njemu se govori o francuskoj revoluciji i toga
državnika stalno naziva: Pitt, a završava: Pitt, ton maitre est ne C. Theophile Mardar.
Iza ovoga dolazi spis: 1793 Aprile. Manifeste della Convenzion Nazionale di Francia a
tutti li popoli, ed a tutti li Governi (4 strane — i to je prijepis u prijevodu sa francus-
kog na talijanski jezik), te spis: Li dieci overi dello Republicano Francese u 10 točaka,
a onda — i opet prijepis — uvezan u knjigu pod naslovom: Dei Diritti dei Doveri de Cit-
tadino Marly 12 Ag. 1758 od l —96 strane, s riječi na kraju: »Fine«, a ispod toga je dopi-
sano: Ne fu realizzata la dottrina suddetta con la Revoluzione di Francia nel preceden-
te anno 1789«. I na kraju je ovdje i spis: »Primi Elementi delle Istruzioni Repubblica-
ne, Dimande Preliminari na 11 strana. U tome spisu su dana pitanja i odgovori, razdi-
jeljeni na 10 poglavlja, podijeljena na brojeve. To su pitanja o razumu, vrlini, domovi-
ni, slobodi, jednakosti, zakonima, hrabrosti, radu, trpljenju i o bogu. I to je valjda
prijevod na talijanski sa francuskog (Gl. AH u Zagrebu — Spisi obitelji Fanfogna-Ga-
ragnin — kutija 15-9. 4. 6, 9. 4. 9, 10, 11, 15).
203
G. Novak, Pokret za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom (1797—1814), Rad JA-
ZU 269, Zagreb 1940, 3.
695
 i sam plemić-veleposjednik. K njemu su navraćali brojni francuski kuriri i
neki opskurni putnici (1793) koji su, kako se izvještavalo, prenosili revolucio-
narno-propagandni materijal (1794) iako je to bilo dosta rijetko. Radilo se i
o poslanicima francuskog revolucionarnog konventa, koji su preko Dalmaci-
je išli za Carigrad i u neke predjele Balkana. Takva vrst kurira ili emisara do-
lazila je čak i u Boku Kotorsku (1794). Svakako je Zulatti igrao u Dalmaciji, a
napose u Šibeniku, zapaženu ulogu u korist francuske revolucionarne vlade.
On je bez straha raspačavao po Dalmaciji novine kojima je pridobivao poje-
dince za francusku vladu (1794). Razgovori o razvoju revolucionarnih doga-
đaja u Francuskoj nastavljeni su sve do 1797. godine, javno i posvuda, što je
opet zasluga toga francuskoga konzularnog predstavnika. Zbog Zaluttijeve
aktivnosti u Šibeniku kao i aktivnosti raznih emisara koji su onamo dolazili,
bilo je određeno da se ni jedan Francuz ili bilo koji drugi stranac ne može
stalno nastaniti u Dalmaciji nego jedino u Zadru i Kotoru gdje ih se moglo
lako nadzirati. Zbog svega toga neki su već 1791. godine doživjeli izgon jer
su, prema denuncijanta, propagirali novonastalo revolucionarno stanje u
Francuskoj, što su ondašnje vlasti strogo sprečavale i zabranjivale. No usko-
ro je ta naprečac stvorena odredba ukinuta, jer se uvidjelo da se tu radi pre-
težno o osobama koje su izbjegle iz Francuske pred terorom revolucije i u
Dalmaciji tražile utočište. Posljedica toga bila je ta da su se mnogi Francuzi
sada naselili po gradovima Dalmacije, baveći se uspješno trgovinom i dru-
gim unosnim poslovima (1795, 1796, 1797).
Ako je vjerovati, u jesen 1793. god. i na otoku Korčuli došlo je do marša
seljaka na grad Korčulu. Seljaci su se prijetili plemićima podsjećajući ih na
događaje u Francuskoj. No uskoro se bez ikakve intervencije vlasti sve smiri-
lo. 1794. god. u Korčuli je neki Giovanni Battista Minutini bio optužen radi
tobožnjih jakobinskih javnih proturevolucionarnih izjava u samom gradu.
1793. godine kanonik J. J. Pavlović Lučić izdao je u Rimu knjižicu pod naslo-
vom: »Lettera spora le cagioni delle attuali rivoluzioni della Francia«, u ko-
joj je pokušao rasvijetliti uzroke francuske revolucije na svoj način.204
18. travnja 1797. u Leobenu je sklopljeno primirje između Napolenona
Bonaparta u ime revolucionarne Francuske i dvaju predstavnika carske Aus-
trije. Po tajnom ugovoru Franjo II. je dobio uz ostalo i nekadašnju mletačku
Istru i Dalmaciju. U obezglavljenoj Veneciji, kojoj je Bonaparte navijestio
rat (2. V), sada u podigli glave demokrati, pristaše ideja francuske revolucije
medu kojima je bilo uz građane toga grada i nešto Dalmatinaca, provincija-
laca i Francuza. 8. svibnja iste godine sastala se tzv. consulta (vijeće) na ko-
joj dužd predloži da se dalmatinski vojnici pošalju kući i izjavi se spremnim
da se odrekne svoje časti. 12. svibnja posljednji put se sastalo mletačko Veli-
ko vijeće da samo sebe raspusti. I dok su se pod vodstvom Niccole Morosi-
nia ukrcavali Dalmatinci, ta posljednja zaštita grada Venecije, da se vrate u
domovinu, a narod s uzbuđenjem čekao što će se dogoditi, u velikoj sali je
ukinut stari ustav a demokrati preuzeše vlast. Ulaskom francuskih četa u Ve-
neciju 17. svibnja 1797. može se reći da je prestala postojati stara Mletačka
204
S. Peričić, o. c., 195-199, 195 i bilj. 1092.
696
Republika, a zamijenila su je nova demokratska vladavina u Veneciji. Bona-
parte je sada požurivao Austriju da odmah okupira Istru i Dalmaciju i da
spriječi u njima revoluciju, što je car i prihvatio.205
Deset tisuća dalmatinskih Hrvata koje je mletačka vlada 10. svibnja ot-
pustila206 kao »tatove i razbojnike«, stiglo je u Dalmaciju. Stigavši u Dalma-
ciju propovijedali su kako su Francuzi bezbožni jakobinci, nesmiljeni progo-
nitelji vjere i svećenstva.207 Bojeći se da će Francuzi zavladati i Dalmacijom
preplašeni puk izjavi da će radije poginuti nego li se podvrći jakobincima i
neznabošcima. Iako su mnogi od dalmatinske inteligencije govorili u korist
nove mletačke vladavine i stali nositi francusku trikoloru, naišli su na veliki
otpor medu građanstvom i svećenstvom. Većina stanovništva se plašila fran-
cuske revolucije i njenih ideja.208 To su osjetila i dva municipalista nove mle-
tačke demokratske vlade Garagnin iz Trogira i Calaffatti iz Hvara koji su po-
šli u Dalmaciju da propovijedaju slobodu i jednakost, jer su »gospoda« u toj
zemlji bila protiv te vladavine i za Austriju, tj. sjedinjenje s Ugarskom i
Hrvatskom,209 kako je bila izviještena austrijska vlada u Beču (31. V. i 3. VI.
1797).210 Čak su se u Krupi sastali redovnici, dušebrižnici u pojedinim serda-
rijama, koji su izjavili kako svuda vlada strah da će ih Francuzi opljačkati i
da svatko vidi da je mletačka nova vlada u nemogućnosti da ih štiti te da se
stanovništvo nada da će doći »ugarska vojska«.
U pojedinim priobalnim gradovima Dalmacije različito se reagiralo na
vijest o padu stare aristokratske Mletačke Republike. Tako je u Zadru bilo
sve mirno zaslugom generalnog providura Querinija,211 osim što je, kako je
to bilo svima poznato, grof Vergada, čija je žena bila iz ugarske prastare
buntovničke porodice Tököly, a koji je uživao povjerenje gotovo čitavog dal-
matinskog plemstva, dok ga je Beč smatrao špijunom stanovnika Dalmacije,
na glas o revoluciji u Veneciji, u gradu Zadru u svojoj kući zasadio drvo slo-
bode (Freiheitsbaum).212 No to je bio usamljeni slučaj u tom gradu i okolici,
jer je narod bio uzbuđen i protivan novoj mletačkoj »municipalitä«. Querini,
protivnik nove mletačke demokratske vladavine, nije zato dozvolio njezinim
pretstavnicima Calaffattiju i Garagninu, da uđu u Zadar pa su se morali vra-
titi u Veneciju.213 U Splitu su se događaji odvijali posve drugačije. 16. svibnja
doputovao je iz Venecije Ante Koludrović koji je dojavio što se zbilo u Mleci-
ma te izjavio kako je čuo da će Francuzi doći u Dalmaciju. Nato je u Splitu
zavladala panika i žalost jer su se bojali da će Francuzi doći u zemlju. Zato je
odmah osnovana građanska straža od trideset osoba da se uvede red i mir u
205
S. Antoljak, o. c., 16-37.
206
F. Šišić, o. c., Hrvatsko kolo V, 212.
207
G. Novak o. c., Rad JAZU 269, 4, 5.
208
F. Sišić, o. c., Hrvatsko kolo V, 213.
209
01. za to opširnije: S. Antoljak, Jedan nepoznati akt o nacionalnom radu bisku-
pa Maksimilijana Vrbovca, Croatia sacra 13 i 14, Zagreb, 1937, 119—123.
210
S. Antoljak, Dalmacija i Venecija..., 38, 39.
211
G. Novak, Povijest Splita III, Split 1978, 1624, 1625.
212
S. Antoljak, Jedan nepoznati akt..., Croatia sacra 13 i 14, 123.
213
G. Novak, o. c. III, 1625.
697
 gradu. 17. svibnja stigli su i hrvatski vojnici iz Venecije pod vodstvom pukov-
nika Juraja Antuna Matutinovića,214 koji je bio veliki pristaša novih demok-
ratskih ideja i mletačkih revolucionara. Glavni pomogač i obožavalac bio mu
je Pavao Marušić, harambaša Kaštel-Sućurca. Matutinović i njegove pristaše
započeše u narodu zagovarati novu vladu i ideje francuske revolucije. Išlo je
to vrlo teško, jer su protivnici govorili najgore o Francuzima i time strašili
još više i onako uzbuđeni narod. 12. lipnja dospio je i u Split tiskani anonim-
ni proglas na hrvatskom jeziku, koji je već bio poznat u Dalmaciji, a sastavio
ga je fra Andrija Dorotić,215 uperen protiv nove demokratske vlade u Veneci-
ji kao i »jakovljevaca« (jakobinaca: S. A.) i Čufuta ili žudija.
Odjek tog proglasa bio je više nego snažan i buntovan. Raširio se posvu-
da i izazvao uzbunu i bijes u narodu. Narod je s bijesom i mržnjom gledao
na one koji su pristajali uz novi poredak pa je pustio maha svojim osjećaji-
ma. Pobunjeni varošani iz splitskih predgrađa uđoše u sam grad, razoružaše
stražu i bili bi učinili svašta da ih nije smirivao posljednji mletački knez u
Splitu Barozzi, koji je uživao simpatije puka.
Sav njihov bijes bio je koncentriran na Matutinovića, koji je svojim
prkosnim i izazivačkim ponašanjem još više pojačao mržnju varošana. Oni
su čak tvrdili daće Matutinović u noći 13. lipnja u Splitu zasaditi drvo slobo-
de, što je Barozzi odlučno negirao i varošani tada napustiše grad i mirno se
vratiše svojim kućama. Ali već 15. lipnja varošani se ponovno uznemiriše i
ustadoše protiv Matutinovića, kao neprijatelja naroda i domovine, protiv iz-
dajice koji hoće Dalmaciju predati mletačkim demokratima, kao pristalica-
ma bezbožnih Francuza. Unatoč Barozzijevom ponovnom posredovanju na-
vališe na Matutinovićevu kuću, te njega i njegovu ženu na grozan način
sasjekoše, njegovu glavu natakoše na koplje i prodoše pobjedonosno po gra-
du. Kad je harambaša Marušić saznao za Matutinovićevu pogibiju, pobjegao
je iz Kaštel-Sućurca u crkvu u Kaštel-Starome, ali je odande bio izvučen i us-
trijeljen, a odrubljenu glavu poslaše u Split gdje je pokopaše uz les Matuti-
novića i njegove žene u dvorištu dominikanaca.
216
Tako je jadno završio neshvaćeni i prenagli Matutinović, kojega jedna
pjesma, tiskana u Anconi 1789. godine, naziva: »Gosparu i Bane«, a »Puk uz-
nassa i fali«.
217
Anarhija je uzela maha i u Trogiru gdje je Dorotićev proglas također
djelovao snažno. U Trogiru je bilo više plemića i građana pristaša demokrat-
skih ideja. To su bili već spomenuta braća Garagnin, Paitoni i Califfi kao i li-
214
Prema Radošu Michieli-Vitturiu Matutinović je bio vrlo strog čovjek, podmit-
ljiv i škrt, a radio je samo na tome da postane poglavar Splita, dok očevidac tih doga-
đaja i suvremenik kaže da je Matutinović bio prekrasna pojava, zaslužan oficir i vrlo
disciplinirani zapovjednik vojske (G. Novak, o. c. III, 1627, 1628).
215
On je sam doživio u Veneciji prve dane te nove vladavine, što franjevac S. Zla-
tović (Franovci države presv. Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, Zagreb 1888, 322,
323) odlučno niječe, ali sa slabim uspjehom.
216
Za to gl. S. Antoljak, Bune pučana i seljaka u Hrvatskoj, Zagreb 1956,69 — 72, a
napose G. Novak, o. c. III, 1626-1639.
217
N. Beritić, o. c., Anali..., IV-V, 577.
698
ječnik Dotti i opat Dragazzo. Kad se je raširio glas da braća Paitoni hoće da
sazovu skupštinu i da uspostave »demokraciju«, narod se pobuni i buntovni-
ci čak poslaše svoje izaslanike u okolna sela pozivajući u pomoć seljake. S
njima zajedno počeše pljačkati po gradu kuće navedenih ličnosti, a napadali
su i nevine. Masa je prijetila da će poubijati sve plemiće, a s nekima su to i
učinili. Da bi se spriječio dalji razvoj tih događaja, ujediniše se plemići, bo-
gataši, posjednici i crkvene osobe i naoružaše. Ujedno nađoše mjeru kako da
usklade prilike u svoju korist. Seljaci su ipak uspjeli suziti prava svojih gos-
podara-posjednika i samo zbog dolaska austrijske vojske u grad (9. VII.
1797) ostalo je stanje onakvo kakvo je bilo i prije.
Pad Mletačke Republike imao je snažan odjek i kod težaka grada Šibe-
nika i okolice te je i kod njih izazvao bijes i mržnju protiv vlasnika zemlje. U
samom Šibeniku 15. lipnja 1797. neki čobanin je pročitao onaj Dorotićev
proglas. Istoga dana u gradu su nastali povici: »Bježte eto Francuza, svi ćete
izginuti!« To je izazvalo pravu paniku i masa je stala prijetiti da će smaknuti
sve Francuze, jakobince i njihove pristaše — gospodu, izdajnike naroda, vje-
re i domovine.
Narod je osobito prijetio Nikoli Bartolettiju Zulattiju, tadašnjem fran-
cuskom konzulu za Dalmaciju, o kojemu smo već govorili. Uznemirenu svje-
tinu šibenski su franjevci uspjeli samo privremeno umiriti. Za svaku sigur-
nost buntovnici su postavili svoje čete na vrata i bedeme grada bojeći se da
ga gospoda ne bi predala Francuzima. Formirala se i narodna vojska, na či-
jem su čelu stajali narodni kapetani i zapovjednici. U nju su ušla i neka gos-
poda, a medu njima i Vinko Bertoletti, sin francuskog konzula Nikole, za ko-
jega se govorilo da je od Francuza dobio novac i zastave da ima izručiti grad.
Pričalo se da se u gradu krije trideset Francuza kojima će gospoda predati
tvrđavu i mjesto. Kad je narod iz okolice 18. lipnja htio silom ući kroz grad-
ska vrata, straža i konzulov sin Vinko se opriješe. Nadošlice mu stadoše pri-
jetiti da je jakobinac i izdajica, te on iz Šibenika konačno pobjegne u Zadar,
a narod dotle provali u grad, prodre u kuću Nikole Bartolettija, gdje je misli-
lo naći francusku zastavu, novac i vojnike. Francuski konzul se odupro masi,
ali i njega i njegovu ženu ubiše, a kuću mu do temelja razrušiše. U konzulovu
stanu nađoše tri francuske zastave u kojima prodoše kroz Šibenik do kneže-
ve palače gdje ih u prisutnosti mletačkog kneza i njegovih činovnika spališe.
Slijedeći dan (9. VI) masa je provalila i u kneževu palaču te sastavila popis
neke gospode koju je htjela smaknuti, izvikivajući njihova imena po grad-
skim ulicama. Na intervenciju šibenskog biskupa masa se smirila, pa se ne-
koliko puta ponovno dizala na oružje, jer da su Francuzi na putu iz Zadra u
Šibenik. Konačno, poslije održane skupštine na kojoj su predstavnici klera,
plemstva, građanstva i puka Šibenika i okolice dobrovoljno zaključili da se
grad preda caru (23. VI), zavlada mir.
Ni u Makarskoj pad Venecije i potpadanje pod Austriju nije proteklo
mirno. Seljaci iz okolice su se spremali da navale na grad i porobe sve kuće
bogataša. Oni su čak svakoga građanina, bio to pučanin ili plemić, ako je no-
sio šešir, smatrali neprijateljem i jakobincem te su prisilili sve građane bez
razlike da umjesto šešira stave na glavu crvenkapu, što je čak učinio i biskup
699
osamdesetogodišnji Fabijan Blašković. Na kraju je i tu uspostavljen red i
mir.
U ostalim mjestima, gradovima i na otocima (Drniš, Skradin, Brač,
Hvar) narod je na razne načine reagirao, ne povikujući protiv Francuza i nji-
hovih pristaša, pa je u tim predjelima dolaskom austrijske vojske uskoro
uveden mir.218 Narod je u Dalmaciji u to doba počinio mnoge spontane ek-
scese što je sjedinilo plemstvo, građanstvo i crkvene krugove da potraže
spas u sjedinjenju Dalmacije s Ugarskom, tj. Hrvatskom. Drugim riječima,
Dalmatinci su bili riješili da se otcijepe od nove mletačke provizorne vlade i
da podvrgnu austrijskom vladaru koji će kao ugarsko-hrvatski kralj sjediniti
njihovu zemlju s Hrvatskom.219
Prema suvremenom svjedočanstvu Rabljanina D. Giac. Galzigne (Arbe
1797) jedino je na otoku Rabu narod bio vrlo ražalošćen zbog austrijske oku-
pacije »jer je očekivao Francuze« od kojih se nadao da će mu »poboljšati...
prilike« .22° U nekim istarskim komunama puk se digao protiv plemića optu-
žujući ih da su izdajice mletačke Republike.221 Ipak nije došlo do nekih jačih
nemira, a ako ih je i bilo, austrijska vojska je uskoro u potpunosti osigurala
unutarnji red i postojeći poredak.222
Na sjedinjenju s Hrvatskom u Dalmaciji je uz katolički kler radio i pra-
voslavni, a u Hrvatskoj i Slavoniji činilo je to i plemstvo. Za dalmatinsko
plemstvo i svećenstvo bilo je dokazano da je bilo čitavo nahuškano protiv
njemačke uprave (gegen die deutsche Verwaltung), a najmanje za ono u Za-
dru, Trogiru, Šibeniku i Splitu. Naime, svećenstvo obiju vjera u Dalmaciji
nastojalo je da narodu omrazi njemačku upravu, kako je o tome pisao u Beč
anonimni autor (krajem 1799. god.).223 Querini je otišao krišom iz Zadra (9.
VII) u Rijeku i odande se opravdavao novoj mletačkoj vladi (21. VII) zbog
tog čina. Kad je pozvan da dođe u Veneciju, on to odbija i zato ga proglaša-
vaju izdajicom domovine. Nekako u isto vrijeme okupaciju Dalmacije bez
kapi krvi provodi general Matija Rukavina. O tome je 21. srpnja iz Hvara
obavijestio Beč, prikazujući da je sve to učinio on, a ne netko drugi, te da je
224
Dalmacija izrazila vjernost vladaru. Time je Dalmacija potpala izravno
pod Beč i austrijsku vladu, koja nije željela da se Dalmacija sjedini ni s Ugar-
skom, ni s Hrvatskom. To se, međutim, nije odnosilo na Dubrovačku Repub-
liku koju su zasada poštedjeli i Bonaparte i Austrija. Njome je vladalo oko
110 — 120 punoljetnih plemića, a imala je oko 30.000 stanovnika. Medu vlaste-
lom bilo je frankofila, rusofila, austrofila i republikanaca.
218
Gl. opširno S. Antoljak, o. c., 72-89.
219
S. Antoljak, Dalmacija i Venecija....-38, 39; Isti, Jedan nepoznati akt..., 119.
220
J. Šidak, Hrvatske zemlje..., M. Vrhovac, Diarium I, XX i bilj. 36.
221
Zato je i zanimljiv podatak iz razgovora Dandola u ime mletačke provizorne
vlade s Bonapartom, kojega je uvjeravao kako stanovnici Istre teže da se vrate slobod-
ni i ujedinjeni Veneciji (S. Antoljak, Dalmacija i Venecija..., 76).
222
J. Šidak, Hrvatske zemlje..., M. Vrhovac, Diarium I, XX i bilj. 35.
223
S. Antoljak, Jedan nepoznati akt..., 119-121.
224
T. Erber, Storia della Dalmazia dal 1797 al 1814, Žara 1886, 64-67.
700
Kad je buknula francuska revolucija225 i zauzimala sve oštriji pravac, od-
nos Dubrovačke Republike prema Francuskoj dobiva 1792. godine druge ob-
like. Dubrovačka Republika nastoji održati neutralnost, a istodobno i blago-
naklonost pariške vlade. Unatoč tome službena dubrovačka vlada ne trpi
kod sebe pristaše francuskih ideja. Zbog svojih interesa ipak mora podnositi
naseljene Francuze u Dubrovniku i tolerirati francuske brodove u svojim vo-
dama. Od 1797. godine slobodni Dubrovnik dočekuje kraj svoga stoljetnog
neprijatelja — Mletačke Republike. Dubrovački konzuli iz cijele Evrope iz-
vještavaju stalno o uspjesima Francuza na raznim bojištima. Napeto stanje
u gradu Dubrovniku zavladalo je kad je u listopadu u Gruž stigla francuska
mornarica. Iako je Beč garantirao integritet Dubrovačkoj Republici, ipak je
na svoj način bio upućen u prilike u Dubrovniku, te je upozorio Dubrovački
senat na neke dubrovačke »jakobince« koji su se dopisivali sa svojim isto-
mišljenicima u Veneciji. Tada je vlastima zapeo za oči podtajnik Republike
Maro Martellini (29. X. 1764— 18. III. 1805), za kojega se govorilo da je fran-
cuski pristaša i »jakobinac«, da se grlio i ljubio s francuskim oficirima kad je
u listopadu 1797. boravila već spomenuta francuska flota u Dubrovniku. Pro-
vodeći istragu dubrovačka vlada je saznala i za druge pristaše francuske re-
publike. Neki od njih su govorili da će Francuzi uskoro doći u Dubrovnik. Je-
dan od ispitivanih je iznio kako cisalpinski oficiri govore kako je narod u
Dubrovniku sav uz vladu, a da se našlo bar 3 — 4 pristaše, oni bi podigli drvo
slobode.
Kad je konačno istražni postupak zaključen, u Senatu je započela disku-
sija o Martelliniju (17. III. 1797). Senat ga je suspendirao (26. VI. 1798) i on je
morao dati ostavku »iz zdravstvenih razloga« (7. VIII. 1798). Takav završetak
ove afere i Martellinijeva suspenzija dokazala je samo to da dobar dio dub-
rovačke vlastele nije, svjesno ili nesvjesno, smatrao velikom opasnošću to
što u njihovu gradu postoji priličan broj frankofila. Postavlja se također pi-
tanje zašto Martellini nije bio ispitivan, zašto nisu pozivani na sud ili progo-
225
Tada je u Parizu bio dubrovački otpravnik poslova Favi, koji je redovito obav-
ještavao svoju vladu o razvoju događaja u tom centru revolucije. Izvatke iz njegovih
izvještaja ispisao je dr. Lujo Vojnović i oni se nalaze danas sačuvani u njegovoj ostav-
štini. U njima se govori o smrti Mirabeaua, pokušaju bijega kralja Luja XVI, njegovu
hapšenju i smrti, pogubljenju Marije Antoniette itd., a ti spisi sežu od 1790. do 1806.
g. (Arhiv Hrvatske u Zagrebu — Ostavština Luje Vojnovića — kutija 5) i nisu od neke
veće vrijednosti i značenja. U vezi s tim L. Vojnović (1864—1951) je napisao radnju
pod naslovom: La Revolution francaise vue de l'Adriatique (Extrait de la Revolution
Fran£aise, No 11-3° trimestre 1937, Paris 1937, 3 — 32 str.). U njoj govori lijepim stilom,
ali općenito o tim događajima u Parizu uz pozivanje i na Favia. Iznosi i opis odnosa
Bonaparta prema Dubrovniku u 1797. g. kao i Austrije te njenim planovima prema toj
republici i svršava čak s 1918. g., kad su se Dubrovnik i Dalmacija plebiscitom opredi-
jelili za Jugoslaviju. Tu i navodi Vojnović da se suvremeni rukopis pod naslovom: »Es-
sai sur la Revolution ou Souvenir d'uno conversation qui ent lieu au mois de novem-
bre 1792«. (34 str.) čuva kod njegova prijatelja conta Bassegli-Gozzea u Dubrovniku.
Inače taj se rukopis i sada nalazi u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu pod
sign. R 5644 sa 2 pisma L. Vojnovića u vezi s tim rukopisom, datirana sa 1. XII. 1926.
Unutar toga rukopisa ispisao je Vojnović čitav naslov tog spisa i dodao: MS Gozze, a
onda na str. l —3 je opisao život i rad T. Bassegli-Gozzea. Na kraju je opet rukom do-
dao: 26. 2. 1930. Neuilly.
701

njeni stranci i pripadnici drugih klasa, za koje su svjedoci u istrazi sumnjičili
da su »jakobinci«. Odgovor je i ovaj put u,stayu Republike sv. Vlaha, koja je
zbog svoje svestrane političke aktivnosti, zbog svog stava neutralnosti išla za
tim da se sve slegne za tako i taj polovični proces, samo da bi ona mogla živ-
jeti kao i dosada u miru i blagostinju.226
10.
I dok se »Municipalita Gospodujuchia Mleta9ka«, koja je narod u Dal-
maciji smatrala »kolosalnim i jakim«, a »koji je ujedno hajduk i mornar«, i
dalje nije odrekla Istre i Dalmacije, prema izvještaju Gazetta Bolognese (16.
VIII. 1797), Zagreb je bio pun Dalmatinaca svakog staleža, koji su dolazili da
se upoznaju sa svojim susjedima i novim domorocima. Odredbom novoga
austrijskog guvernera Dalmacije i Istre grofa Rajmunda Thura (10. IX. 1797)
svima onima koji žive u Veneciji ili drugim talijanskim mjestima, a imaju
svoja imanja u Istri i Dalmaciji ili Albaniji227 (Mletačkoj Albaniji ili Boki ko-
torskoj: S. A.), zapljenjuju se imanja.
Nakon sklopljenog mira između Francuske i Austrije u Campo-Formiu
(17. X. 1797) Austriji je pripala Istra, Dalmacija, nekadašnji mletački otoci
na Jadranu, Boka kotorska i Venecija, u koju je austrijska vojska ušla 18. si-
ječnja 1798. god. i time konačno zapečatila sudbinu nekoć slavne Republike
sv. Marka, pretvorene s odobrenjem Bonaparta u običnu »municipalitä«.
Osvajanjem Dalmacije Austrija je postala uskoro pomorskom drža-
vom, koja će ugroziti ne samo Italiju nego posredno i Francusku.228 Nakon
propasti Mletačke Republike, ona je u Dalmaciji uskoro zaboravljena. Sada
sve više jača težnja za pripojenjem Dalmacije Ugarskoj, tj. Hrvatskoj. To se
odražavalo na razne načine i u jednoj i u drugoj zemlji.
Tako je krajem 1797. barun Antun Knežević sastavio na »ilirskom jezi-
ku« kraću raspravu. U njoj je iznio prava i povlastice koja uživa jedan aus-
trijski (deutscher), a koje ugarski (hungarischer) plemić i svećenik. Rasprava
je kolala i medu dalmatinskim plemstvom i svećenstvom, opominjući sta-
novnike Dalmacije da budu inkorporirani ugarskoj kruni229 ako žele učvrsti-
ti svoje povlastice. Tvrdio je da će, budu li ostali pod austrijskom (deut-
scher) upravom, biti više robovi (Sklaven) nego plemići. Tom prilikom uspo-
ređuje Dalmaciju s Galicijom i tvrdi da je poljski narod lišen svih svojih
starih povlastica i sloboština i da uzdiše pod austrijskom (deutscher) upra-
vom.230
226
Gl. opširnije: 2. Muljačić, Istraga protiv jakobinaca 1797. god. u Dubrovniku,
Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku II, Dubrovnik 1953, 235 — 252.
227
Ondje tj. u Boki Kotorskoj je također bilo mnogo pristalica ideja francuske re-
volucije /G. Novak, Pokret za sjedinjene Dalmacije s Hrvatskom (1797 —1814), Rad JA-
ZU 269, 37/. Tako je Dalmatinac Visković bio u tijesnim vezama s Barrasom, članom
direktorija u Parizu (S. Antoljak, Dalmacija..., 23).
228
S. Antoljak, Dalmacija..., 82, 83, 66, 81, 123-125, 128, 75.
229
Ovdje se ne smije zaboraviti da se u službenim aktima car Franjo II. gotovo
uvijek naziva: »Nj. Veličanstvo kralj Ugarske i Češke« (Gl. S. Antoljak, Dalmacija...,
120, 121).
230
S. Antoljak, Jedan nepoznati akt..., 122.
702
Autor je tim spisom htio privući plemiće i svećenike u Dalmaciji, a i nje-
ne stanovnike, predočavajući im mnogo veću korist ako se sjedine s Ugar-
skom, tj. Hrvatskom, nego ako ostanu pod austrijskom upravom. To je, me-
đutim, bio glas u pustinji, jer Beč to svakako nije želio i mislio provesti u
djelo.
Sve se to nije znalo u hrvatskim zemljama, napose u Zagrebu koji, kako
rekosmo, postaje sve jači kulturni i politički centar tih zemalja i pod vod-
stvom biskupa Vrhovca pokretačka snaga za provođenje ideja sjedinjenja. U
Hrvatskoj su, kako piše Šidak, »u jeku pojačane reakcije poslije 1794. i stal-
nih ratova protiv Francuske«, sasvim zamrli »skromni zameci jakobin-
stva«.231 Poslije Kampo-formijskog mira nije prestajao strah cara Franje II. i
njegovih ministara da će pod utjecajem pobjeda francuskih revolucionarnih
vojski ojačati u habsburškim zemljama propaganda revolucionarnih ideja.
Tim strahom bila je prožeta i policijska nota, upravljena caru 27. prosinca
1797. god., podnijeta kao pregled raspoloženja svih austrijskih pokrajina. U
njoj je posebna pažnja posvećena Kraljevini Ugarskoj, gdje je provedena in-
spekcija bez većih teškoća. Veliki dio plemstva, pozvanog na insurekciju, ni-
je primio patriotski i dobra srca tu insurekciju. Budući da neprijateljska
opasnost nije blizu, govorili su da je čitava ta mobilizacija bez svrhe. Anoni-
mus u tom spisu iznosi zašto je car iskoristio priliku da insurekciju provede
te da raspoloženje velikog dijela plemstva iskorištavaju oni koji su izgubili
svoja mjesta, kao Karlo Zichy,232 Haller,233 Urmengi,234 Orczy,235 Pronau,236
Spissich,237 Zindary i drugi. Istina je, kaže on dalje, da je doduše glava Marti-
novića i najistaknutijih suurotnika pala, ali još nije zatrt korijen te otrovne
biljke i još se to osjeća medu onim mladim ljudima238 koji Martinovića smat-
231
J. Šidak, Odjek francuske revolucije i vladanje Napoleona I. u hrvatskim zem-
ljama. Napoleonove Ilirske Provincie. Ljubljana 1964 (Narodni muzej), 38.
232
Grof Karlo Zichy (1753—1826), savjetnik Ilirske dvorske kancelarije u Beču
1775. g., 1787. veliki župan Györske županije i predsjednik Ugarske komore (M. Vrho-
vac, Diarium I, indeks, 724).
233
Jozef Haller, maramoški veliki župan, kraljevski konjušnik, septemvir, slobod-
ni zidar, veliki meštar peštanske lože, povezan s pokretom mađarskih jakobinaca (M.
Vrhovac, Diarium I, indeks, 702).
234
Zapravo: Urmeny Josip (1741 —1825), kraljevski sudac, savjetnik Ugarske dvor-
ske kancelarije, veliki župan stolnobiogradski (M. Vrhovac, Diarium I, index, 722).
235
Laslo Orszy (1750—1807), barun, veliki župan županije Albanyi, 1791. potpred-
sjednik Ugarske komore, slobodni zidar, ljubitelj francuske prosvjetiteljske književ-
nosti (M. Vrhovac, Diarium I, indeks, 713).
236
Gabriel Pronau, barun, veliki župan Čanadske županije (M. Vrhovac, Diarium
I, indeks, 715).
237
Spišić Josip Ladislav, član hrvatskog plemstva, bio je veliki sudac (M. Vrho-
vac, Diarium, I, indeks, 721).
238
Jedan od njih bio je i Kornelije Bujanović (1770 —1844), o kojem smo već govo-
rili. SačuVana je njegova opširna obrana u kojoj opisuje svoje veze s jakobincima i ne-
gira daje bio član tajnog društva. (M. Vrhovac, Diarium I, indeks, 694), Upozoravajući
na ovaj izvještaj caru »o raspoloženju u svima provincijama« Šidak kaže da on govori
o utjecaju Martinovićevih ideja i njegovih katekizama na omladinu u Ugarskoj (S. A.)
još na kraju 1797«. (J. Šidak, V. Bogdanov, Jakobinska zavjera..., JIĆ l, 88). No tom
prilikom ne izjašnjava se što misli pod nazivom »Ugarska«, iako u tom izvještaju to iz-
703
 raju mučenikom za slobodu, a njegov politički katekizam poštuju kao evan-
đelje. Draškovićeva loža,239 također, nije još posve uništena. Njezini članovi
su postali oprezni, ali i dalje potiho djeluju i stoje u vezi s ložom u inozem-
stvu. Sto se tiče Bonaparta, on je izjavio da o njemu ovisi da li će se Ugarska
pretvoriti u republiku. Kako je malo učinjeno da se osigura mirno stanje u
Ugarskoj, jer iz male iskre može nastati veliki požar, bilo bi potrebno, savje-
tuje taj isti anonim, da se nakon sada postignutog mira ugarske regimente
ne vraćaju u Ugarsku. Ta svojevremeno je i sam Martinović na preslušanju
uvjeravao da se upravo medu oficirima tih ugarskih regimenti nalazi više
njih koji u političkom pogledu imaju iskvarene zasade. Što se pak tiče novo-
zadobivenih mletačkih zemalja, nema nikakve sumnje, kaže taj anonim da-
lje, da će se plemstvo i narod radosno podvrgnuti austrijskom žezlu te ob-
razlaže zašto će to učiniti.240
I dok je Bečki dvor bio uvjeren da se ideja o sjedinjenju Dalmacije s
Ugarskom raspršava,241 s ugarske strane, nakon Campoformijskog mira, za-
ključilo se da se ona ima sjediniti s ugarskom krunom, stajalo to što mu dra-
go. Za to se najviše zalagao biskup Vrhovac. Zagrebački kanonik Vlatković,
koji je imao brojne veze u Dalmaciji, dobio je od cara zadaću da nagovori
Dalmatince da se mirno i bez uvjeta podvrgnu njemu kao svome vladaru.242
Čak su i Mađari preko svog historičara Praya dokazivali teorijski svoja prava
na Dalmaciju.243
Cijeli pokret za sjedinjenje od 1797. do 1799. raste sve više i u Dalmaciji i
u Hrvatskoj. Po Jadranskom moru pljačkaju gusari, a nezadovoljstvo novom
austrijskom vladavinom prodrlo je ne samo u građanske već i u plemićke re-
dove. Veličala su se francuska osvajanja i čitale satire u kojima se nepoznati
autori izruguju carskoj vlasti. Osobito su se pokazali kao frankofili Zadrani.
Austrijska vlada u Dalmaciji nastojala je svim/sredstvima slomiti »maniju
novotarija« koje su širili pristaše jakobinaca, čak i medu kolonima, obećava-
jući im bolji život. Demokrati su bili jaki i u Trogiru gdje se otvoreno istupi-
lo protiv austrijske vlasti.244
Godine 1799. Zagreb s Vrhovcem postaje rendes-vous za Dalmatince, s
245
kojima razgovara o sjedinjenju. No te godine zagrebačka crkva donosi od-
ričito ne stoji već se samo govori o utjecaju Martinovićevom na mlade ljude, kojima
su ulili sumnjive zasade nekolicina bivših učitelja peštanskog univerziteta (T. Matić,
Pabirci iz arhiva austrijske Polizeihof stelle iz godina 1797 —1810, Starine JAZU 45, Za-
greb 1956, 46), jer to može značiti da je među njima bilo i mladih studenata Hrvata.
239
To je grof Ivan Drašković, Vrhovčev prijatelj koji je utemeljio prvu slobodno-
zidarsku ložu u Zagrebu 1770., nazvan magistar provincije, a Vrhovac je bio rektor.
Usp. o tome: D. Pavličević, M. Vrhovac — Život i djelo (1752 — 1827), M. Vrhovac, Diari-
um I, LIII, bilj. 5. O Vrhovcu kao slobodnom zidaru v. J. Kolanović, Jedna sporna epi-
zoda iz života M. Vrhovca, Croatica Christiana 7, Zagreb, 1981, 1 — 28.
240
T. Matić, o. c.. Starine JAZU 45, 45 - 47.
241
G. Novak, Pokret..., 47-52.
242
S. Antoljak, Jedan..., 119, 120.
243
F. R. Krones, Geschichte Österreichs im Zeitalter der Französischen Kriege
und der Restauration, Gotha 1886, 282.
244
G. Novak, o. c., 58, 59.
245
S. Antoljak, o. c., 121.
704
luku da se francuski svećenici ne mogu primiti u kor Zagrebačke katedra-
le,246 što svakako nije zaključeno bez pristanka biskupa Vrhovca.
Iduće 1800. godine, su dizali regrute, hrvatski plemić Jakob Svetić iz Ple-
ternice247 sastavio je pismenu predstavku svojoj subraći u kojoj ih sokoli da
polože zakletvu svome suverenu i da se odazovu njegovu pozivu.248
S tim pozivom mogla bi se uskladiti i pjesma »Horvat Horvatom horvat-
ski govori«, prvi put tiskana 1800. god. u Novom kalendaru tiskare Novosel u
Zagrebu za 1801. god., nastala tokom novog rata Francuske s Austrijom od
1799. dalje. Tendencija pjesme je jasna. Ona odvraća »Horvate«, tj. puk od
ideja francuske revolucije, a protuteža je prije navedenim revolucionarnim
pjesmama Paskvilu (1794) i Fama volat (1796). Karakterističan je sam njen
početak s pitanjem:
Moji dragi vsi Horvati!
ako jošče jest' Horvati?
Dalje autor izražava bojazan da već i nisu, jer »Horvati su stari bili, koji dru-
gač su mislili«, a sada njihove misli blude pa se boji da ne »zablude«. Podsje-
ća ih da već »teče« devet godina (počam od Π92: S. A.) kako su Francuzi uze-
li noževe, puške i bajunete te porazili »purgare i kmete«. Zauzeli su i neke
države i napunili bisage što su oteli purgarima i kmetovima. Spominje re-
dom zemlje koje su Francuzi oteli i opljačkali, u prvom redu Italiju i Veneci-
ju. Ako hoće nešto više od njega Hrvata znati o Francuzima, on će im to reći.
Što se tiče vjere, Francuzi govore da je svaka vjera prava i dobra, a njima
Francuzi hoće uzeti njihovu vjeru i pretvoriti ih u kalvine i luterane. Pljačka-
ju crkve i na oltar su postavili ženu. Redovnike su rastjerali i ništa im nije
sveto, jer »vsaki žive, kako mu drago« i brinu se »za zemaljsko samo blago«.
Stoga pita Hrvate, koji su »dobri katoliki« što oni misle, jer su mnogi od
njih željeli »da b' Francuzi došli simo« i onda da bi im svima bilo bolje, da
onda budu »svi jednaki« i da »gospon bude« između njih svako, te da budu
»slobodni vsi«, a ne više kmetovi i da neće više raditi, ni ići na tlaku i davati
porez. Zato ih sastavljač pjesme pita što to govore i poziva ih da s njim podu
u Francusku gdje su svi jednaki i tko god je što imao sve su im uzeli. Purgari
idu bosi, a »muža« su opteretili i ne pitaju da li može ili ne. Što god tko ima,
nije njegovo, kaže mu Francuz već je njegovo, te »Nikaj človek ne srne reci,
ako neče se opeci«. Ukazuje im kakva je u Francuskoj »sloboda« i »pravica«,
te ako Francuzi »dojdu« kako će se provesti »plemeniti ,purgar', kmeti«. Au-
tor uvjerava da svi ljudi nikada nisu bili jednaki i da »negdo gospon mora bi-
ti, drugač kmet 'ne budu siti. Gospon daje kmetu zemlju, zat' gospoda tlaku
246
Arhiv Hrvatske u Zagrebu — Acta capituli saec. XVIII-1799 — br. Prot. 315
(Vodič kroz arhivsku gradu sv. XLVI, Zagreb 1964, 40).
247
Taj vlastelin iz Pleternice i Velike bio je zakupnik kutjevačke gospoštije i podi-
gao je farmu ovaca pokraj Vetova, koji se i danas zovu Ovčare i tu njegovu farmu po-
sjetio je i Vrhovac (D. Pavličević, o. c., M. Vrhovac, Diarium I, LIX, LX i bilj. 29 i 30 i
M. Vrhovac, o. c.. I, 21 i bilj. 37.
248
Arhiv Hrvatske u Zagrebu — Comit. Zagrab. Congregationalia — 1799, f.
705
jemlju«. Uvjerava dalje kakvu korist ima kmet, ako ga »gospon s grutom
zdržava« i zato je pravo »da kmet tlaku dava«. Pod Francuzima mu ne bi bi-
lo tako »nego teško svakojako«, jer ništa neće biti njegovo. Zato »dragi vsi
Horvati« moraju dobro eto znati »kakva sreća« ih »caka«, ako »francuska
dojde šaka«. Zato s njim neka svi skupa »kriknu i Boga zamole: Concedo no-
bis pacem! sa željom da im bude bolje«, završavajući riječima:
»Kad francuske muhe zlete, Onda stoprav dobro bude,
iz horvatskih glav' izlete, Čak spametni pravo sude«.249
I dok za one prve dvije revolucionarne pjesme ne znamo ni danas tko je au-
tor, za pjesmu »Horvat Horvatima horvatski govori« znamo da je autor suv-
remenik Juraj Maljevac, svećeničkim imenom zvan Pater Gregur Kapucin
(1734-1812), kako je to dokazao Milan Ratković,250 a ne Tito Brezovački, ka-
ko je to mislio Fr. Fancev.251 Iz teksta pjesme vidimo da je Maljevac bio ne
samo zagriženi branilac starog poretka, opravdavajući na svoj način postoja-
nje plemstva i svećenstva, nego i žestoki protivnik ideja francuske revoluci-
je, koje ponekad iznosi izopćeno s težnjom da Hrvate sve redom, tj. plemiće,
a napose građane i seljake, ustraši od Francuza i njihova poretka. Osobito se
to odnosi na francuski stav prema Katoličkoj crkvi i vjeri, koja je u Hrvat-
skoj bila dominantna.
I dok Maljevac 1800. god. upućuje svoju pjesmu svim Hrvatima kao
Hrvat, njegov suvremenik — komediograf i književnik Tito Brezovački (4. I.
1757 — 29. Χ. 1805)252 odlučio je te iste godine tiskati svoju latinsku pjesmu,
upućenu hrvatskom plemstvu, u istoj tiskari Novosela. Nazvao ju je »Ode in-
clytae nobilitati regnorum Dalm. Croa. Sclav. occassione secundariae in Gal-
lum insurrectionis generalis«, a u njoj prikazuju kako Francuzi nekažnjeno
plačkaju u Italiji, kakvo je stanje na Rajni, a kraljevine u Panoniji žele povra-
titi mir. Stoga poziva plemstvo kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije na
opći ustanak protiv Francuza, koje će svladati. Tito Brezovački obasipa hva-
lama starog Ivana Jelačića od Bužima, potkapetana hrv. kraljevstva i zapov-
jednika insurekcije pa onda nadvojvodu Josipa, palatina Kraljevske Ugarske
i općeg vodu čitave insurekcije, te konačno narod »hungara«, čije vrline isti-
če.253
Čitava pjesma odiše duhom ustanka, a u pohvalu hrvatskom plemstvu,
koje krasi hrabrost i blagost predaka.254 Brezovački u odi ni riječju ne dotiče
249
Ovu je pjesmu u zadnje doba objelodanila O. Šojat (o. c., 223, 231—235) u mo-
derniziranom obliku kao i ona dva objavljena teksta pjesama iz 1794. i 1796. g. — i to
prema originalu u Novom kalendaru, a ne prema tekstu kako ga je preštampao Fr.
Fancev (Dokumenti na naše podrijetlo..., Grada JAZU XII, 45 — 48).
250
O. Sojat, o. c., 221. Gl. i M. Franičević, Maljevac Juraj, EJ 6, Zagreb 1965, 5, 6.
251
Gl. Fr. Fancev, o. c.. Grada JAZU XII, XLV, 48.
252
J. Šidak još 1963. prikazujući knjigu V. Bogdanova »Jakobinska zavjera Ignja-
ta Martinovića« (Zagreb 1960) kaže da mu se čini da se Tito Brezovački oduševljavao
idejama francuske revolucije (J. Šidak, o. c., JIČ l, 87, 88).
253
Fr. Fancev, o. c.. Grada JAZU XII, 49-51.
254
Fr. Fancev, o. c., Grada JAZU XII, 51.
706
ideje francuske revolucije poput Maljevca nego svojim pohvalama nastoji
podići ratnički duh hrvatskog plemstva, misleći da će rat s Francuskom tra-
jati dugo kao i onaj prijašnji kad je, također, insurekcija provođena vrlo
vješto. Da ponovimo. Unatoč Maljevačevom stavu prema francuskoj revolu-
ciji, Vrhovac, koji je svakako poznavao i čitao pjesmu tog kapucina i znao za
njegovo opredjeljenje, kad se upravo te godine zagrijao za regulaciju rijeke
Kupe, koja bi se onda povezala dobrim cestama s Rijekom, Bakrom i Kralje-
vicom. Vrhovac se mimo svoga političkog uvjerenja odlučio da upravo iz ate-
ističke Francuske pozove čovjeka koji bi ostvario taj njegov plan. Naime on
je za svoj naum zainteresirao ne samo hrvatske, austrijske i mađarske glav-
ničare nego je čak iz Francuske pozvao poznatog graditelja kanala Jean-Phil-
lippea Charpentiera, kojemu je povjerio taj projekt. Tom regulacijom Kupe
Vrhovac je mislio da će lakše prebacivati hranu u Italiju za tadašnjeg rata
(1799—1801), a u budućnosti bi se olakšala ugarska trgovina kao i trgovina
cijeloga kraljevstva time što bi se uspostavila brža veza između Karlovca i
Jadranskog mora. Francuz je dokazao da je plan izvediv, pa je 1800. započeo
posao. Sve je, međutim, bilo uzalud. Upravo ratni događaji, skupoća i veliči-
na projekta bili su nepremostiva zapreka i za Vrhovca i za društvo glavniča-
ra koje je doživjelo stečaj.255
9. veljače 1801. godine sklopljen je u Lunevillu između Francuske i Aus-
trije mirovni ugovor. U njemu se potvrdio 6. član Campo-formijskog mira, tj.
uz ondje nabrojene zemlje, ostala su u carevoj vlasti Istra i Dalmacija,256 pa
se tako bečka vlada odsada nije morala puno obazirati na želje Hrvata i Ma-
đara u pogledu sjedinjenja. Time je privremeno bio dokrajčen rat između tih
dviju sila voden od 1799. do 1801. godine.257 Kao mali pacifistički odraz za-
ključenja tog mira odrazio se u Hrvatskoj, kad je u Zagrebu Vrhovac 4. ožuj-
ka 1801. godine, samo 25 dana iza toga mirovnog ugovora, primio u goste
Francuza Corbyllya,258 o kojemu ne znamo ništa detaljnije, tko je bio i zašto
je stigao baš u Zagreb! U Hrvatskoj je 1801. i 1802. god. poslije sklopljenog
mira vladalo mirno stanje. 20. siječnja 1802. godine car Franjo II. pismeno
pozove hrvatske staleže da pošalju svoje poslanike na Zajednički sabor u
Bratislavu.259 Poziv je dobio i Vrhovac.260 Ban Ivan Erdödy saziva za 7. trav-
nja Hrvatski sabor. Pismeno poziva županije, Kaptol, gradove i pojedince da
255
D. Pavličević, o. c., M. Vrhovac, Diarium I, LIX, LX i bilj. 29 i 30 i M. Vrhovac,
o. c., I, 21 i bilj. 37.
256
L. Neumann, Recueil des Traites et cinventions conclus par L'Autriche avec
les puissances etrangeres depuis 1763 jusqu'ä nos jours II, Leipzig 1856, 2.
257
O tom ratovanju opširnije govori Ratni dnevnik generala Franje baruna Jelači-
ća, oca bana Josipa Jelačića, od 2. XII. 1798 — 30. VII. 1800, pisan goticom na str. 90.
Naročito je u njemu Jelačić živo opisao bitku kod Feldkircha (23. III. 1799), u kojoj su
hrvatski graničari pod njegovim vodstvom potukli Massenu, jednog od najboljih fran-
cuskih vojskovođa, te preostale događaje u toj istoj godini pa na dalje (Nacionalna i
sveučilišna biblioteka u Zagrebu — R 3471 — Jelačić Franjo, Ratni dnevnik iz god.
1798-1800,701.).
258
M. Vrhovac, Diarium I, 15.
259
Arhiv Hrvatske u Zagrebu — Acta banalia ab anno 1801 ad annum 1802.
260 M Vrhovac, Diarium I, 22.
707
pošalju svoje izaslanike. Kao odgovor na taj poziv zanimljivo je pismo Skup-
štine Varaždinske županije upućeno banu 29. ožujka. Budući da je Dalmacija
došla po Campoformijskom miru nakon toliko vremena i »bolnog rastavlja-
nja« poslije oslobođenja ispod mletačke vlasti pod vlast cara. Skupština Va-
raždinske županije zahtijeva od dvojice svojih izaslanika da traže da car opet
sjedini tu zemlju s ugarskom krunom i majkom Ugarskom, jer da ugarski
kralj ima pravo na Dalmaciju. Ujedno zahtijevajući da i poslanici koje izabe-
re Hrvatski sabor za Zajednički sabor muževno traže da se ta zemlja uistinu
sjedini s ugarskim apostolskim kraljevstvom i pridruženim stranama
(Hrvatskom: S. A.).261
Kad se Hrvatski sabor sastao u Zagrebu zakazanog dana 7. travnja, za-
sjedao je nekoliko dana pod predsjedanjem bana Erdödya, i na kraju dao
ovaj naputak hrvatskim zastupnicima za Zajednički sabor što se tiče Dalma-
cije: »Budući da je Dalmacija, koju je posjedovala Mletačka Republika, na-
trag vraćena za slavnog vladanja Njegovog Veličanstva te bi se sada trebala
povratiti svetoj kruni Kraljevine Ugarske po krunidbenoj zakletvi, što ju je
položilo Njegovo Posvećeno Veličanstvo, nastojat će gospoda poslanici svom
snagom da se taj cjelokupni dio kraljevina opet njima pridruži i pod zakoni-
tu vlast stavi i tako se sa svetom krunom Kraljevine Ugarske ponovno sjedi-
ni«.262 2. svibnja 1802. sastao se u Bratislavi i Zajednički sabor, od kojega se
očekivalo da će uvelike pridonijeti preporodu Monarhije, osobito da se Dal-
macija sjedini s Ugarskom. Car je odlučio da u vezi s tim da jedan »odgodni
odgovor« (dilatorische Antwort) u toj stvari te je uputio palatina da ne do-
pusti da o tome bude govora na saboru.263
Do toga je ipak došlo i s austrijske strane. Naime nepoznati ekspert sas-
tavio je jedan akt na njemačkom jeziku, datiran u Beču 13. V. 1802. god. pod
naslovom: »Untersuchung der Frage, ob und welche Ansprüche dermals das
Königreich Ungarn auf Vereinbahrung Dalmatiens mit diesem Reiche ma-
chen könne«. Taj opširni polemički akt primila je Bečka državna kancelarija.
Pri kraju toga opširnog izvještaja, punog historijskih podataka u vezi s Dal-
macijom, anonimni pisac tvrdi da bi, ako se odgodi inkorporacija Dalmacije,
mogla nastati velika korist za tu zemlju, jer bi ona u međuvremenu dobila
dobru administraciju, podigla bi se mornarica i vojska, uredila bi se obrana
zemlje i odredio godišnji porez, trgovački stalež dobio bi privilegije, uredilo
264
bi se školstvo, itd.
261
Arhiv Hrvatske u Zagrebu — Acta congregationum ab anno 1800 ad annum
1802 — F. 84, 85.
262
Arhiv Hrvatske u Zagrebu — Protocollum regni congregationum 1790— 1808;
Acta congregationalia ab anno 1800 ad annum 1802 — F. 84, 85, No 49; I. Kukuljević de
Saccis, Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae I, Zagreb 1862, 270 i B. Šulek, Naše
pravice, Zagreb 1868, 231.
263
E. Wertheimer, Geschichte Oesterreichs und Ungarns im ersten Jahrzent des
19. Jahrhunderts I, Leipzig 1884, 168, 169.
264
Staatsarchiv u Beču — Provinzen Dalmatien u. Albanien — 1801 —1804 — F. 2.
Untersuchung., i S. Antoljak, Dalmatinsko pitanje kroz vjekove, Zagreb 1944,
104-109.
708
Na temelju toga izvještaja Dvorska kancelarija je, donijela ovu odluku:
»Ideja sjedinjenja Dalmacije s Ugarskom ima samo malo pristaša, u prvom
265
redu je to splitski nadbiskup, koji je međutim umro, makarski biskup,
čovjek po svojoj naravi buntovnički raspoložen i nešto malo šibenskih ple-
mića. Dalmatinci su se od pradavnih vremena priučili da budu pod talijan-
skom vlašću, a sa druge strane vide rđave prilike Ugarske. Iz načina, na koji
je Dalmacija stečena u g. 1797. izlazi nesumnjivo, da je to kompenzacija, a
kako Ugarska sa svoje strane ne raspolaže dovoljnom snagom da čuva tu
zemlju, car nije obavezan prisegom da kao kralj vrati Dalmaciju Ugar-
skoj«.266 Ni time pitanje sjedinjenja još nije bilo likvidirano, jer je Zajednič-
ki sabor izabrao deputaciju koja je u lipnju i srpnju sastavila »gravamina et
postulata regni« i predala ih na mišljenje i odluku staležima. U 3. točki tih
gravamina traži.se da se oni dijelovi Dalmacije, koji su još u vrijeme cara Si-
gismunda bili otrgnuti, a sada su se po miru sklopljenom s francuskim naro-
dom ponovno vratili pod žezlo austrijske kuće, nanovo pridruže svetoj kruni
ugarskoj, jer se za vrijeme kobnoga rata za javno dobro i sigurnost previš-
njega prijestolja lila »ugarska« krv, a kraljevstvo je znatan prinos dalo u rat-
nim teškoćama i izvanrednom insurekcijom pripomoglo javnoj stvari. Na sa-
boru su pak ovu točku staleži ponešto izmijenili, a na saborskoj sjednici od
15. IX. 1802. ponovno su se na nju osvrnuli i uz ostalo zaključili da budući da
su uzvišena gospoda (gornja kuća: S. A.) svojim glasom odobrili sjedinjenje
Dalmacije s ugarskim kraljevstvom, koje su tražili staleži i redovi, staleži i
redovi drže da je potrebno zamoliti cara da se do izvršenja tog sjedinjenja s
obzirom na dokinuće tridesetnice, tim dijelovima upravlja ugarska kruna.
Na to je sva ova »gravamina et postulata« kao i ona kraljevina Dalmacije,
Hrvatske i Slavonije267 predao palatin Josip caru s popratnim pismom (9. X.
1802) moleći ga da ih primi i odobri.
I zbilja, car je 17. listopada 1802. godine u Beču izrekao svoju odluku o
gravaminama i postulatima kraljevstva opširnim pismom upućenim svima
staležima i redovima Kraljevske Ugarske i pridruženih joj strana. U pogledu
točke 3. odgovorio je da on priznaje da Dalmacija pripada po pravu ugarskoj
kruni, ali je u sadašnjim prilikama i u vezi s vanjskim događajima zbog op-
ćeg interesa odlučio da svoju odluku o sjedinjenju odgodi na neizvjesno vri-
jeme. Na saborskoj pak sjednici od 23. listopada primili su staleži ovu car-
sku odluku na znanje, napose onu u pogledu reinkorporacije Dalmacije, a
268
265
To je bio Fabijan Blašković, koji je 1802. god. za zasjedanja Zajedničkg sabora
u Bratislavi pisao Vrhovcu i zahvalio mu se na njegovu zalaganju za Dalmaciju. Ujed-
no mu javlja kako su neki neprijatelji »ugarskoga« naroda, što se nalaze na vlasti, pro-
tiv izričite volje naroda, tražili potpise protiv sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom (M.
Vrhovac, Diarium I, 23, bilj. 8),
266
T. Erber, o. c., 1,95; P. Pisani, o. c., 11 (djelomično); G. Novak, o. c., 6.
267
Naime za vrijeme zasjedanja zajedničkog Ugarsko-hrvatskog sabora hrvatski
izaslanici su na kraljevskoj konferenciji 24. V. 1802. u Bratislavi ponovno izrazili svoj
zahtjev da se Dalmacija sjedini s Hrvatskom i stavi pod bansku upravu (Gl. M. Vrho-
vac, Diarium I, 23, bilj. 8).
268
Diarium comitiorum C. Regni Hungariae anni 1802. t. I, II, Posonvban 1802,
205, 247, 263, 265, 290, 420. Gl. i S. Antoljak, Dalmatinsko pitanje..., 111 i bilj. 1.
709
31. listopada 1802. god. završio je svojim radom Sabor, na kojem je do kraja
prisustvovao i Vrhovac iako je imao druge namjere. Istom 13. prosinca 1802.
god. sazvan je u Zagrebu i sabor, na kojemu su sankcionirani svi oni zaključ-
ci, koji su doneseni u Bratislavi.269 Unatoč takvom stavu prema sjedinjenju
Dalmacije s Ugarskom, tj. Hrvatskom, borba za sjedinjenje koja je počela
1797. godine, od koje Vrhovac nije nikada odustao, još jače je približila Ma-
đare i Hrvate protiv zajedničkog neprijatelja austrijskog centralizma, jer su
i jedni i drugi bili svjesni da će samo zajedničkim silama moći provesti svoje
ciljeve.
Tako je, eto, na duže vrijeme bilo skinuto s dnevnog reda pitanje sjedi-
njenja Dalmacije koja će mirom u Bratislavi (26. XII. 1805) potpasti pod
Francusku, tj. cara Napoleona I. On je ubrao sve plodove francuske revoluci-
je, a po Schonbrunnskom miru (14. X. 1809) dobio prekosavsku Hrvatsku s
Vojnom krajinom, gdje je taj isti car, prema jednoj naivnoj suvremenoj pjes-
mi, nazivan: »taman misec«, koji je »smutil nad Hrvati«.270
J'9 M. Vrhovac, Diarium I, 22 i bilj. 3, 24.
270
S. Antoljak, Prekosavska Hrvatska i pitanje njene reinkorporacije, Starine JA-
ZU 45,271
93.
U vezi s našim zaključkom o odjeku francuske revolucije u hrvatskim zemlja-
ma zanimljiv je redovni zaključak M. Ekmečića prigodom 200-godišnjice te revolucije
koji glasi: »Uzeto u celini, moramo zaključiti da je uticaj francuske revolucije na ju-
goslavenski svet krajem XVIII veka bio usklađen sa onim istorijskim potrebama koje
su jugoslavenska društva tada zahtevala. Ona još nisu bila dozrela do stanja da mogu
prolaziti kroz više oblike socijalnih promena, kao što je bio slučaj sa Francuskom.
Odatle se taj uticaj iscrpljuje na jačanje ideja o naciji, suverenitetu naroda, prava čov-
jeka i smanjivanju poreza...« (M. Ekmečić, Jezik nacionalnog suvereniteta, NIN, Be-
ograd 7. V. 1989, 36).
710
THE REFLEXES AND CONSEQUENCES OF THE FRENCH
REVOLUTION (1798) IN THE CROATIAN PROVINCES
Summary
The reflexes of the French Revolution od 1789. particularly of its revolu-
tionary slogan: liberty, equality and fraternity, penetrated all European co-
untries, including Croatia althought at that time it was geographically dis-
tant and on such a level of development that these ideas could not reach a
wider population — the people at large. At that time only the gentry were un-
derstood to be the nation, and they vehemently opposed the endeavours of
Joseph II to spread enlightenment, and particularly his patent on the embri-
onic stage of development, there were few intellectuals, mostly among
emancipation of serfs. The middle classes were in these parts still in the the
clergy and the administration, the working class being completely absent.
From the outburst of the Revolution in 1789 and until 1798, when the
French revolutionary troops toppled the centuries old Venetian state and
physically approached Hungary, Dalmatia and Dubronik, and throught them
Croatia and Slavonia, the influence of the revolutionary ideas summed up in
the term »Jacobinism« were vividly feit there even under the unfavourable
developmental circumstances. From the fall of Venice in 1797 until 1802 and
1805, when the French occupied Dalmatia and threatend to penetrate fur-
ther east, Jacobinism was present as a leading theme of the war-time cir-
cumstances and of the struggle to unite Dalmatia with Croatia, i.e. Hungary.
In the background of ali these endeavours loomed the dark shadow of Aus-
tria and Vienna, guarding their supremacy and the old order by using the
Croats, Serbs and Hungarians in the ruthless struggle against the army and
the ideas of the French Revolution, the harbinger of a new, anti-feudal or-
der.
The first news of the French Revolution was published on the llth Au-
gust 1789 in Zagreb by the newpaper »Kroatischer Korrespondent«, in Ger-
man, but the news were given no special attention. The first Information
about the Jacobins in Zagreb date from 1792, next about emissaries in the
Yugoslav countries, and finally a direct influence of Jacobinism was feit in
Hungary and all parts of Croatia in 1794. This year were uncovered the acti-
vities of the Jacobin conspiracy of the Magyarized Serb Ignjat Martinović
and his accomplices, the Hungarian Joseph Hajnoczy, the Croatian Ivan Lac-
ković et., whose representative in Croatia and Slavonia was the government
official in Kutjevo, Josip Kralj. In the middle of 1794 Martinović and his col-
laborators were arrested, sentenced and executed, while J. Kralj committed
suicide thus saving the Croatian Jacobins from investigation. Martinović ac-
cused of Jacobinism Maksimilijan Vrhovac the Bishop of Zagreb, a follower
of Joseph II 's ideas and a Freemason. He succeeded in Clearing himself of
the accuastion under incredible circumstances, and aterwards became lea-
der in the struggle agianst the French incursion in Croatia and the sprea-
ding of French ideas.
711
 In 1794 S. H. Taufer, a Border-Officer from Ljubljana, was active in Za-
greb. He soon deserted to the French, besame one of the creators of the idea
of the liberation öd Croatia from Austi ran rule, and the founder of a special
legion for the liberation, called by some the »Croatian Legion«. At Easter of
1794 a »liberty tree« was put up in the central square Harmica (now the Re-
public Square) iz Zagreba, as a symbol of the new, revolutionary govern-
ment. On the tree was posted a poem in the Kajkavian dialect, entitled »Pas-
quil«, wrftch propagated Jacobinic ideas, i. e. the struggle for freedom again-
st the gentry, clergy and feudal relations. During the Session of the Croatian
Assembly in 1796 another revolutionary poem with a similar therne, called
„Fama Volat« (the rumours spread), was made public. The possible author
of the verses were declared to be some well known Croatian intellectuals (e.
g. Vrhovac, T. Brezovački), but the real authorship has never been proved. In
order to diminish the effect of the verses, the Capuchin J. Maljevac wrote
the counterrevolutionary verses »Horvat Horvatom Horvatski Govori« (a
Croat speaks to other Croats in the Croatian language) (1801), in wich the fe-
udal order was justified.
There were reflexes of Jacobinic ideas in Dalmatia äs well, for instance
in Split in 1792, when theree satires were published in which the French ser-
ved as a model. The following year a trial was conducted against Juraj A.
Matutinović and his companions who gathered populär Opposition against
the local gentry. Matutinović was colled to Venice to defend himself, after
which he returned to Split, where he was killed by the mob during the revo-
lution. The Austrian Border-Army, however, soon gained control in the city.
In 1791 the propagators of the new ideas were banished from Šibenik, and
in Korčula peasants gathered and moving in a column threatened the gen-
try, promising to treat them in the same way äs the getry was treated in
France. In 1797 peasants in Makarska made ready to raid the city and over-
throw their feudal lords. In Rab the poor hoped that the French would corne
and help them improve their living conditions.
The ideas of the French Revolution were thus feit in the Croatian pro-
vinces too, but due to the geographical distance and the economic
backwardness of the area they were not very intensive. For this reason also
they remained rather superficial, never reaching the mainstream populati-
on, nor influencing the abolition of feudalsm and the beginning of the Croa-
tian national revival in any important way.
712
1848. GODINA I ZADAR
Uoči sudbonosnih događaja u Parizu i Beču, nije izmaklo austrijskim re-
akcionarnim vlastodršcima »da se gotovo u cijeloj Evropi u višim i srednjim
staležima očituje tendencija da ograniče državnu vlast, te da su i niži staleži
stalno izloženi zamamnom zovu komunizma ili radikalizma«. Stoga naređu-
je austrijski vrhovni kancelar grof Karlo Inzaghy da državne vlasti trebaju
da ugušuju svom silom ove tendencije, čim se one očituju, a ne kao što se,
sasma drugačije, radi u Lombardijsko-Mletačkoj Kraljevini. Ujedno traži i
od Ivana Augusta Thurszkoga, dugogodišnjeg namjesnika Dalmacije, da
budno pazi na sve i da ga izvještava najbrže i najkraće što se događa u toj
pokrajini.1
I zbilja, ovaj kancelar i sa njime austrijski reakcionarni vlastodršci nisu
se varali o situaciji u Evropi, jer je već u veljači 1848. godine izdao na svjetlo
Karlo Marx sa Fridrihom Englesom glasoviti »Komunistički manifest«, a 24.
veljače buknula je revolucija u Parizu. Na glas o događajima u francuskoj
prestolnici, bukne revolucija u Beču (13. ožujka 1848).
I dok tada ugnjetavane nacije u austrijskoj nemogućoj, umjetno stvore-
2
noj državnoj tvorevini, toj »tamnici naroda«, zatvorenoj od očiju inozem-
3
stva, kako kaže Marx, kao Kina prije zadnjeg rata s Engleskom, stupaju u
aktivnu borbu, u Dalmaciji, a napose u njenom glavnom gradu Zadru, gdje
je bilo sjedište civilne i vojne vrhovne vlasti, živjelo se je još uvijek starim
konzervativnim životom, u sjeni dugogodišnjeg Metternichova reakcionar-
nog sistema. Istom, 9. ožujka donijele su novine Gazzetta diŽara* prve vijes-
ti o događajima u Parizu, ne upuštajući se u davanje komentara, a tek 23. III
5
o revoluciji u Beču.
1
Historijski arhiv u Zadru (HAZd) — Okružni kapetanat u Zadru — A. P.
1847-1848-22 XII/1 - l br. 123. Karlo Inzaghy Ivanu Augustu Thurszkome, Beč 9. I
1848.
2
A. V. J e f i m o v , Povijest novoga vijeka od francuske revolucije do pariške ko-
mune 1789- 1870, Zagreb 1946, 132-135, 145.
3
M a r x , Revolution und Kontre-Revolution in Deutschland, Stuttgart 1896, 32.
4
Br. 30.
5
Br. 24.
713
 Međutim, ipak su građani Zadra doznali za bečke događaje već 20. III,
pa su zbog toga dali oduška svome veselju. Vrhunac raspoloženja nastao je
medu masom kada se je razglasilo da je sasma nesposobni i slabi vladar Fer-
dinand I morao još 15. III izdati naredbu da se ukida omražena cenzura, us-
trojava se narodna straža i obećava da će u najkraćem roku sazvati poslani-
ke iz svih zemalja Monarhije, da se dogovore o ustavu.
Slijedeći dan (21. III) nije se stišalo u masi oduševljenje. Taj isti dan op-
ćinsko vijeće na čelu s načelnikom Antonijom Nakićem,6 koji se je osjećao
»Slavenom«,7 izdalo je štampani proglas. U njemu je pozvalo građane sviju
staleža, da se 22. III u 11 sati prije podne sakupe u katedrali, gdje će biti
održana uobičajena svečana misa i neizostavni Tedeum u znak zahvalnosti
za podijeljenu milost od vladara. Taj isti dan veliki broj građana upisao se je
u narodnu stražu, a na veče je grad plivao u rasvjeti i zastavama, dok se je po
ulicama klicalo i pjevalo.
Slijedeći dan (22. III) pojavili su se po gradu proglasi cara od 15. III na
talijanskom i hrvatskom jeziku, popraćeni komentarom Ivana Augusta Thur-
szkoga, civilnog i vojnog namjesnika Dalmacije, koji je pozivao Dalmatince,
a napose Zadrane na red, mir i pokoravanje vlastima.
Prije podne u zakazano vrijeme održana je svečana misa i Tedeum u ka-
tedrali u prisutnosti namjesnika, civilnih i vojnih vlasti, novoformirane na-
rodne straže i brojnog građanstva. Tom prilikom je sakupljeni narod u crkvi
otpjevao nacionalnu »ilirsku« himnu, koju je sastavio za tu svečanu zgodu8
pjesnik Jovan Sundečić u slavu Ferdinanda I.9 Slična ceremonija održala se
je i u pravoslavnoj crkvi.
Rano popodne priredila je općina na čelu sa Nakićem na tzv. Zelenom
trgu zakusku, kojoj je prisustvovalo veliko mnoštvo naroda te kasnije sam
namjesnik, nadbiskup Godeassi, pravoslavni episkop Mutibarić i brojni
predstavnici vlasti. Naveče je Zadar bio još jače rasvijetljen, a na kućama su
se vijale zastave, kočili razni natpisi, ukrasi i sagovi. Po opisu očevidaca i do-
pisnika Gazzette di Žara narod je bio kao u nekom posebnom zanosu. Dosta
kasno se je stala masa razilaziti kućama, a narodna straža je cijelu noć pazi-
la na red i mir, koji nije bio ni tada10 kao ni slijedeći dan ničim poremećen.
Toga dana Gazzetta di Žara bila je puna proglasa i pjesama u slavu cara. Već
na prvoj stranici stajao je uvodni članak, u kome je pisalo da su razumne i
napredne želje mirnih stanovnika Zadra uslišane, do tada samo potajno go-
jene uslijed poštovanja zakona. »Danas pak ispred cijele Evrope«, kaže se
dalje, »možemo slobodno izjaviti da imamo i mi zadobivenu slobodu misli i
štampe i da smo je stekli i mi sva Dalmacija kao ustavna bića«. U tom istom
6
Gazzetta di Žara, Žara 23. III 1848, br. 24.
7
R. Belić, Zadar u narodnom preporodu. Jubilarni broj Narodnoga Lista Za-
dar 1912, 84.
»Gazzetta di Žara 23. III 1848, br. 24.
9
P. K a s a n d r i c , IIgiornalismo dalmato dal 1848 al 1860, Žara 1899, 16.
10
Gazzetta di Žara 23. III 1848, br. 24, 27. III br. 25 i HAZd — Okružni kapetanat u
Zadru — A. P. 1847-1848-22 — I/l - 11 br. 630, 878.
714
l
broju Gazzette, koja upravo ropski slavi cara kao darovatelja svega ovoga,
izišao je i proglas načelnika Nakića (od 23. III), koji poziva svoje sugrađane
na red i mir, te ih opominje da se pokoravaju zakonima. Da spasi svoju pozi-
ciju direktora policije u Zadru omraženi Crespi, koji je preko decenija terori-
zirao mirno građanstvo, zahvaljuje se preko Nakića narodu, što je kroz ovih
par dana sačuvao uzoran red i mir.11
Isti dan i dosadašnji stari reakcionar Thurszky upućuje novi, vatreni
proglas stanovnicima Zadra. On hvali njih i Dalmatince, kojima je prirođena
vjernost i hrabrost, a ne zaboravlja i na Nakića i ostale članove općinskog vi-
jeća, koji su svjesno sa građanima sviju staleža sačuvali javni red i mir, te ih
poziva na daljnju suradnju.12 Taj isti dan izdaje novi proglas (na talijanskom
i hrvatskom), u kome saopćuje Zadranima da je car dao Monarhiji ustav,13
što je oduševljeno pozdravila Zora Dalmatinska preko svoga urednika dra
Ante Kuzmanića, koji traži da sada treba kod naroda oživiti narodnost i da
narodna straža ima biti odjevena po h r v a t s k o m k r o j u , jer narod ne bi
trpio na sebi tuđu opravu. 1 4 Poslije ovih dvaju proglasa Thurszkoga, ni za-
darska općina nije htjela zaostati, pa se je preko Nakića novim proglasom
zahvalila Zadranima na pomoći oko održavanja reda, pozivajući ih da se u
što većem broju upisuju u narodnu stražu,15 kojoj je namjesnik malo zatim
postavio za zapovjednika konte Franu Borellija, te je ujedno i dao upute ka-
ko će se ona ustrojiti.16
Istovremeno je namjesnik izdao novi proglas, izravno upućen Pribivao-
cima Zadra (na talijanskom i hrvatskom jeziku od 27. III), koje hvali ponovo
radi njihove hrabrosti i vjernosti. Izvještava ih da je zbog čuvanja vanjskog i
nutarnjeg reda i mira naredio da se uredi gradska narodna straža. Njoj je
postavio za zapovjednika njihovog sugrađanina kneza Franu Borellija, u ko-
ga svi oni imaju povjerenje. Ako je potrebno, i vojska će priskočiti narodnoj
straži u potrebi u pomoć. Izrazuje nadu u njihovu lojalnost i suradnju. Napo-
minje da je on još 1813. godine upoznat da su Dalmatinci vjerni carskoj kući,
kada je sudjelovao pri predaji Zadra, čiji je sada građanin. Izlaže da mu je je-
dini cilj da sačuva izvana i iznutra red i mir, te na kraju kliče caru, Zadru,
njegovoj narodnoj straži, Dalmatincima, Dubrovčanima i Kotoranima, ogle-
dalu rodoljublja i vjernosti.17
Gazzetta di Žara pod dojmom minulih događaja, naglašuje da su i Za-
drani Dalmatinci, odgojeni u duhu stoljeća, te da u ljubavi prema domovini
sve primaju kao braću, ne pazeći ni na rod ni na vjeru. Oni žele surađivati za
opće dobro domovine. Stoga je potrebna, više nego ikada u ovim teškim ča-
sovima, sloga. Poziva zato sve plemenite i dobronamjerne ljude, a tih ima
11
23. III 1848, br. 24.
12
HAZd — Okružni kapetanat u Zadru — A. P. 1847-1848-22 — bez broja.
3
HAZd, Štampe austrijske vladavine od 1848. i 1849. godine — F. X. br. 12.
4
27. III 1848, br. 13.
5
Gazzetta di Žara 27. III 1848, br. 25.
6
HAZd — Spisi namjesništva za Dalmaciju — 1848-330 — II/8-br. 649.
7
HAZd — Okružni kapetanat u Zadru — A. P. 1847-1848-22 — bez broja.
715
mnogo u Zadru i Dalmaciji, da sudjeluju i rade na tom cilju, jer su svi sinovi
drage Dalmacije.18
U to je i općinsko vijeće putem proglasa objelodanilo imenovanje četvo-
rice novih asesora i 12 pristava. Nadalje je upozorilo da će ovo tijelo biti saz-
vano ili pod predsjedanjem načelnika ili namjesnikova izaslanika u bilo koje
vrijeme, kada bude potrebno da se stvore odluke, koje će iziskivati prilike.
Narodna straža će biti naoružana i vršit će svoju djelatnost po naredbama
općinskog vijeća, koje će odmah za nju sastaviti privremenu uredbu. Zasada
će ona brojiti 360 ljudi, dok će ostali upisani biti stavljeni u pričuvu. Navada
da je imenovan za zapovjednika konte Borelli i još 17 odličnih Zadrana za
kapetane, poručnike i činovnike narodne straže, te poziva na kraju proglasa
stanovništvo na suradnju.19
Isto vijeće je postalo sada toliko aktivno da je na nagovor advokata Fi-
lippija, iskorišćujući tadašnje političke prilike, uputilo vatreni poziv svim op-
ćinama kvarnerskih otoka (31. III), sjećajući ih kako su bili u prošlim vreme-
nima sjedinjeni s braćom u Dalmaciji, pa tako treba da se i sada sjedine.20
U međuvremenu je u gradsku stražu bilo upisano oko 700 ljudi i u pri-
sutnosti općinskog vjeća bilo im je na Narodnom trgu na vrlo svečani način
predano oružje. Ovu stražu, sastavljenu od 3 kompanije, jednako obučene, s
kokardom na šeširu i trakom oko mišice pozdravio je, pregledao i izrazio
svoje zadovoljstvo sam namjesnik,21 koji je odobrio njemu privremenu ured-
bu, sa čime se je suglasilo i općinsko vijeće.
Po toj uredbi (štampana u tiskari braće Battara na 13 stranica) cilj na-
rodne straže je bio da čuva javne ustavne ustanove, da bdije nad poštiva-
njem zakona, da pazi na red i sigurnost i da se brine za obranu grada. Ona je
ovisna od općinskog vijeća i kako je samo narodna, a ne gradska ili građan-
ska, u nju se može upisati svaki austrijski državljanin. Nadalje su po toj
uredbi točno određene dužnosti i prava te izbor časništva i kako ima biti
obučena straža, koja će se naravno vježbati na njemačkom jeziku.
I dok Thurszky novim proglasima (6. i 7. IV) obavješćuje Dalmatince da
će uskoro moći preko svojih poslanika izreći svoje želje,22 dobiva politička
23
pretura, umjesto općinsko vijeće u Zadru, dne 6. IV iz Zagreba od tamošnje
slobodne kraljevske općine pismeni poziv,24 koji ovako u cijelosti glasi:
18
Gazzetta di Žara, 27. III 1848, br. 25.
19
Gazzetta di Žara, 30. III 1848, br. 26.
20
Supplemente alla Gazzetta di Žara, 4. V 1848, br. 35.
21
Gazzetta di Žara, 3. IV 1848, br. 27.
22
HAZd — Okružni kapetanat u Zadru — A. P. 1847-L848-22 — bez broja.
23
Ona je vodila poslove političke uprave za kotar (F. P e t t e r , Dalmatien in sei-
nen verschiedenen Beziehungen I, Gotha 1857, 239.
24
Naslov je glasio: All'Inclita Imperiale — Regia Praetura di Zara.
716
»Slavno Poglavarstvo!
Mila Bratjo!
Što mi Härvati i Slavonci prie više stotinah letah po nenavidnosti
vremena izgubismo, što kroj stoletja tražismo, što po zakonu, i historii
zahtevati mogosmo, i steći nedvojismo, naime: da se vi mila jednokar-
vna bratjo naša, kraljevinam Härvatskoj i Slavonii opet pridružite, i
po njih svetoj ugarskoj kruni incorporirate, ono se dostići sada nada-
mo, gdje se u celoj Evropi i u monarkii austrianskoj, prevrat i preina-
čenje organizma daržavah pripravlja, i svi narodi, sve daržave novo li-
ce, premenjeno stanje zadobit će. Nadamo se to steći, jer je pao-hvala
dozrelosti narodah-! onaj tvärdi zid, koj izvaršavanje toli vatrenih na-
ših željah, i iskrenih teženjah, najvećma sastavljaše, pala je na dobro
narodah, sreću daržavah, blagostanje veličanstvenog prestolja i utvar-
denje dinastie posvećenog našeg kralja, systema absolutizma i s njom
načela, koja pod nipošto dopustila nisu, da se vi draga bratjo s nama
pod ustavnom slobodom složite.
Promenu ovu vremena i položaj stvari u Europi u obće, a u monar-
kii austrianskoj posebno pred oči imajući, nepropustismo našemu mi-
lostivomu kralju kroz naše poslanike želje celog puka ove glavne här-
vatske varoši, koje su i želje celog naroda podneti, medu ovima kako
ćete iz prilozka uviditi, stoji i ona da njegovo carsko kraljevsko veli-
čanstvo na zbor därzavni ovih kraljevinah- u kom ćemo savetovati o
promenah, ili reformah, koje u našem ustavnom organizmu napredak
civilizacie, i duh veka iziskuje-poslanike kraljevine Dalmacije odrediti
blagoizvoli, da s njima sajedno o našem skupnom ustrojenju i o garan-
ciah naše obćenite budućnosti radimo.
Premda ne sumnjamo, da će milostivni kralj uvažavajuć zakone,
prisegu inauguralsku i obećivanje blagopokojnoga svog otca izpunje-
njem ovih željah nas Härvate i Slavonce usrećiti: nu ipak upućeni smo,
da treba, da i vi bratjo Dalmatinci ove želje kao svoje također javno iz-
razite i nama ruku pružite, da kralju i svetu pokažete, da jednako s
Härvati i Slavonci ćutite, jednaku misao gojite.
Zato vas slavna gospodo i bratjo, koji ste poglavarstvo i organ na-
roda, pozivamo, da spominjući se, da ste jedan rod s nami, da jedna
kärv u vaših i naših žilah vrije, da nas jedan isti materinski jezik skap-
ča, one korake učinite, i ona sredstva poprimite, koja k svärhi našeg
političkog sjedinjenja vode, te koja će opet bratju bratji povratiti i nje
sdružiti, kao sdruženi biahu u staro doba. — K tomu pak scenimo za
najshodnie da sve vlasti posestrime kraljevine Dalmacie njegovome
veličanstvu blagostivnomu kralju našemu podobnu našoj molbu pod-
nesu. Milostivni naš kralj uputivši se o simpatii našoj uzajemnoj, te
znajući iz historie kako opasna je igra sa narodnostmi, i samovoljno
sjedinjenje neskladnih elementah, neće se sigurno našim složenim
prošnjam i željam jedan čas protiviti, i možebiti vas milu bratju naše
717
 Dalmatince s tuđom kakovom därzavom i narodom stopiti, već će vas
onim pridružiti, s kojima vas jedan rod, jedan jezik i jedna dogodovšti-
na skapča. -
Dano iz našeg Velikog veća
U Zagrebu 21a Ožujka 848 deržanoga
Sudac i Starešine slobodnoga i
kraljevskoga grada Zagreba,
po Henriku Ostoiću podbilježniku«.
Ovome pozivu bila su dodana i »Zahtevanja naroda« u 30 točaka (od 25.
III), gdje se čak traži uz sjedinjenje sa Dalmacijom i izmjenični sabor u Za-
grebu, Osijeku, Zadru ili Rijeci (točka 10) te molba stanovnika Zagreba caru
da provede mjere kako bi se sjedinila Dalmacija sa Hrvatskom. Čim je pri-
mio sve ovo (i drugi su u Zadru dobili te proglase), politički pretor odmah
uputi to sa popratnim aktom okružnom kapetanu (6. IV), a taj isti dan na-
mjesništvu.25
Kako je slijedeći dan okružni kapetan poslao namjesništvu isto gradivo
upućeno od zagrebačke općine preturama u Šibeniku i Skradinu, ovo mu je
8. IV dosta oštro odgovorilo da ubuduće više ne šalje slične pozive ovamo,
već neka ih stavi ad acta u svome arhivu ili uništi.26
Međutim Thurszky ipak nije odmah povratio okružnom kapetanu onaj
poziv zajedno sa prilozima koje je poslala zagrebačka općina Zadru, već ih je
odmah u popratnom pismu proslijedio ministarstvu nutarnjih poslova (8.
IV), koje je uvjeravao da je ovaj potez sa hrvatske strane učinio vrlo nezna-
tan utisak. Ministarstvo mu je odgovorilo (12. IV) da tu njegovu izjavu uzima
tim više kao istinitu, jer i ovdje (u Beču) koraci koje je poduzela hrvatska de-
putacija, što se tiče Dalmacije, medu publikom nisu učinili nikakav povoljni
odjek, dapače su neki Dalmatinci, koji se tu nalaze, pismeno protestirali pro-
tiv toga i taj svoj protest poslali općinama u svojoj zemlji.
Iako je namjesništvo sada odlučilo da o svemu tome obavijesti Zadrane
27
preko Gazzette (20. IV), ipak je od toga prodrlo u javnost samo ono što se
tiče protesta Dalmatinaca u Beču caru (1. IV), od kojih je medu petnaestori-
com potpisanih bilo i šest Zadrana.28
Baš tada trebalo je nečim zabaviti Zadrane, jer je u gradu zavladala veli-
ka napetost, zbog vijesti da je u Veneciji, gdje je prestala vlast Austrije i os-
25
HAZd - Okružni kapetanat u Zadru - A. P. 1847-1848-22 - I/l - 11 br. 879.
26
HAZd — Spisi namjesništva za Dalmaciju — 1848. godina —335 — Χ/2-1 br.
759.
27
HAZd - Okružni kapetanat u Zadru - A. P. 1847 - 1848 - 22 - I/1 -11 br. 878 i
879.
28
Gazzetta di Žara, 10. IV 1848, br. 29.
718
novana privremena domaća vlada, medu nižim slojevima nastupila velika
oskudica i nesloga.
Kako su se neki zalagali za revolucionarnu Italiju,29 bilo je u Zadru i
drugih koji su glasno iskazivali svoju privrženost prema austrijskoj vladavi-
ni i kudili njihov fanatizam. Općenito je pak na odobravanje medu buržoas-
kim slojevima naišla odluka direkcije redarstva, što je udaljila iz grada zna-
tan broj Talijana, najviše zidarskih radnika, koji su u posljednje vrijeme
ostali bez posla, pa su svašta javno govorili i tako ugrožavali ondje umjetno
stvoreni red i mir. Time su se i vlasti na jeftin način oslobodile »lako upalji-
vog materijala«. Ali mnogo veću im je brigu zadavalo, što će biti ako se ratni
brodovi s revolucionarnom zastavom pojave pred zadarskom lukom, čime bi
se duhovi uvelike uznemirili i možda bi došlo tom prilikom i do demonstra-
cija.30
U takvom stanju anonimni pisac u Gazzetta di Žara*1 upozorava građa-
ne da su sada u Zadar uprte sve oči pokrajine i da baš to mjesto treba da da-
de dobar primjer, koji je rezultat razumne i razborite suradnje svih građana.
Izriče pouzdanje u gradsku upravu, koja, opet, ima povjerenje u građanstvo.
Sada su potrebni inteligentni ljudi, ali inteligencija se ne računa po tituli niti
je pravo jedne privilegirane klase. Svakako je potrebno da se o svemu, kaže
na kraju pisac, otvoreno i slobodno govori.
Jedan od mnogih koji je tako mislio i shvatio da se može govoriti bio je
činovnik c. k. blagajne u Zadru Anton Orosz, rodom Mađar. On je držao da,
ako je vjeran caru i domovini, može bez ikakvog straha reći svoje mišljenje i
iznijeti svoje poglede na korist i sreću Dalmacije. Plod toga njegovog nasto-
janja jest knjižica »Worte eines eifrigen und uneigennützigen Staatsdieners,
die bei Regulierung der neuen Verhältnisse des Constitutionellen Dalmatien
beachtet werden mögen« (Zara 1848, 64 strane, na talijanskom 87 strana), u
kojoj se je otvoreno i smiono oborio uz ostalo i na redarstvo u Zadru, politič-
ku preturu, više svećenstvo, vojsku, poreze, izborni sistem, tražeći da narod
ima najveću vlast i zalažući se za narodnost, slobodu, jednakost i praved-
nost. Ova njegova knjižica ubrzo je izazvala opću pažnju ne samo u Zadru i
Dalmaciji već i izvan nje.32
Međutim se je sastalo općinsko vijeće na sjednicu (9. IV), na kojoj je po-
tvrdilo uredbu o narodnoj straži i dalo je štampati. Zatim je zaključilo da se
traži od ministarstva nutarnjih poslova da do konačnog propisa ne imenuje
za činovnike u Dalmaciji one koji nisu Dalmatinci, te da se nastoji da poslije
15. III 1848. ne bude postavljen više nijedan takav.
O ovim odlukama određeno je da se obavijesti namjesništvo, a o traže-
njima kod navedenog ministarstva, sve općine u zemlji. Ujedno je zaključe-
29
O tom i njenim nerealnim i fantastičnim aspiracijama za Dalmacijom: A. Ta -
maro, La Dalmazia e ilrisorgimento nazionale, Roma 1918,8— 10 i G. N o v a k , Pro-
šlost 30Dalmacije II, Zagreb 1944, 338 - 340.
31
HAZd — Okružni kapetanat u Zadra — A. P. 1847 - 1848 - 22 — I/1 -11 br. 939.
32
10. IV 1848, br. 29.
Gazzetta di Zara, 17. VII 1848, br. 8 i 27. VII 1848, br. 12.
719
no da se zahvali onim Dalmatincima na njihovom protestu od 1. IV i da se
nadu potrebne prostorije, gdje će delegati iz pokrajine vijećati, te da se ubu-
duće odluke ovog vijeća oglašuju u novinama.33 Slijedeći dan (10. IV) isto vi-
jeće je odlučilo da uzme još 30 izvanrednih vijećnika iz redova inteligencije i
posjednika, jer će glasati na izborima za pet izbornika. I tako se je dne 11. IV
sakupio tzv. birački zbor, koji je otvorio načelnik Nakić, izjavivši da je bečka
dvorska kancelarija odobrila odluke namjesništva glede izbora izbornika,34
koje su u obliku štampanog proglasa (na talijanskom i hrvatskom jeziku) ob-
javljene po gradu.35 Na to je ustao vijećnik dr Vincenzo Benvenuti, koji je na-
veo razloge osnovane na ustavu protiv ove odluke i tvrdio da izborno pravo
treba da bude podloga u jednom zakonu i uopće povlastica građana. Ne mo-
že se stezati takva povlastica na općinskim vijećima. Nema primjera ni u jed-
noj ustavnoj državi da samo neki građani mogu biti birači izbornika.
Kada je završio da traži izborni zakon, koji su mnogi podupirali, odgo-
vorio mu je Ivan Josip Filippi, navodeći da sadašnje prilike zahtijevaju da se
izabere ovako jedno predstavništvo za Dalmaciju. Nakon što jer predložio
da se prijeđe bez daljnjega na izbor petorice, stavljena su oba ova predloga
na glasanje i većinu je dobio Filippijev.
Poslije toga su izabrani don Ivan Mischiatto, kaptolski prepost, Frano
knez Borelli, advokat Ivan Josip Filippi, advokat Spiridion Petrović i Josip
Ferrari Cupilli, koji su zajedno sa dvadeset drugih izbornika iz manjih opći-
na imali uskoro imenovati pet poslanika određenih da predstavljaju općine
zadarskog okruga u bečkom parlamentu.
Međutim, je ministarstvo nutarnjih poslova obustavilo imenovanje po-
slanika onako kako je objavilo namjesništvo, izjavivši da će ono odrediti vri-
36
jeme i način izbora.
Uporedo s time uputilo je općinsko vijeće Dalmatincima, koji su potpi-
sali onaj protest od 1. IV u Beču, pismenu zahvalu, pozivajući i ostale općine
37
u zemlji da slijede njegov primjer, i istovremeno u ime Zadrana adresu ca-
ru preko istoga ministarstva (12. IV) protiv nastojanja hrvatskih delegata i u
Beču i u Dalmaciji glede sjedinjenja. U njoj odobrava protestnu izjavu od 1.
IV Dalmatinaca nastanjenih u Beču, te se zahvaljuje vladaru za sve ono što
je učinio. Sada je ministar podnio ovu adresu na uvid caru Ferdinandu, koji
38
mu je naredio da zadarskoj općini izrazi radi toga njegovo veselje.
Baš tih dana uvelike su se zabavljali Zadrani, kada su čitali u Gazzetta
diŽara39 kako je Gazzetta di Venezia donijela vijest da su 25. III bili nemiri u
33
Gazzetta di Žara, 10. IV 1848, br. 29.
34
Gazzetta di Žara 17. IV 1848, br. 31.
35
HAZd — Štampe austrijske vladavine za 1848. i 1849. godinu od br. l do 127, F.
X, br. 16 do 11. IV 1848.
36
Gazzetta di Žara 17. IV 1848, br. 31.
37
Gazzetta di Žara 24. IV 1848, br. 33.
38
HAZd — Spisi namjesništva za Dalmaciju — 1848-335 — X/2- l br. 1131.
39
13. IV 1848, br. 30.
720
Zadru. Još više su se nasmijali listu Osservatore Triestino, koji je živo opisao
kako je 29. III Zadar bio ugrožen od svoje pozadine i da se Turci misle sjedi-
niti s okolnim seljacima. Nadalje da su se Hrvati, Ličani i Albanci združili i
kanili napasti grad, koji su Zadrani dobro utvrdili i zatvorili sva vrata. Na to
su se, kaže se dalje u tom listu, napadači kada su to vidjeli povukli. Naravno
da se Gazzetta di Žara, objavljujući ove novinarske patke, nije mogla usteg-
nuti od ironičnih komentara.40
Kako je ipak vladalo neko napeto stanje u gradu, jer se otezalo sa dono-
šenjem ustavnih reformi vlast je bila prisiljena da preko nekog anonimnog
pisca u Gazzetti pozove Zadrane na slogu, jedinstvo i strpljivost.41 Vlada, pak
na prijedlog namjesništva, da nekako zadovolji i primiri mase u Dalmaciji,
znatno snizuje trošarinu na namirnice i umanjuje cijenu soli.42
Thurszky, koji je na zadovoljstvo ministarstva, upravo ljubomorno bdio
nad redom i mirom u zemlji,43 nije mogao dozvoliti da neki gojenci bogos-
lovnog seminara u Zadru pod utjecajem drugih pokazuju osjećaje sasma
protivne ustrojstvu države i vlade. Stoga je uspio kod nadbiskupa Godeassi-
ja, da neke premjesti u teološki institut franjevaca u Dubrovniku, a zatim je
izmijenio i upravu seminara.44 Sada, ovako pročišćen centralni teološki
seminar poslušno je protestirao, i to javno, protiv nastojanja hrvatskih po-
slanika i književnika Stjepana Ivičevića iz Makarske da se ukine crkveni celi-
bat, kako se je tražilo u 30. točki spomenutih »Zahtevanja naroda« na skup-
štini u Zagrebu (25. III).45
Upravo u času kada se je u Zadru slavio na vrlo svečani način rođendan
cara (25. IV),46 izjasnio se je narod u Malom Lošinju preko svojih predstavni-
ka većinom glasova sasma slobodno da je za pripojenje Dalmaciji, tj. Zadru,
što je bila velika zasluga zadarske općine, koja je radila svim silama, čak, na
sjedinjenju svih kvarnerskih otoka. I kada je deputacija toga otoka stigla u
Zadar (29. IV), bila je vrlo svečano i sa slavljem dočekana i primljena i od sa-
moga namjesnika.47
Tek što su ovi gosti otišli, već je po odredbi Thurszkoga objavljen s bal-
kona vijećnice narodu 1. V novi ustav za zemlje Monarhije, potpisan od cara
48
25. IV 1848. Istoga dana proslavljen je s velikim svečanostima ovaj akt, koji
je masa primila s veseljem. Tom prilikom je i Thurszky progovorio par riječi
sa balkona svoje palače sakupljenom mnoštvu.
49
40
Gazzetta di Žara 13. IV 1848, br. 30.
41
Gazzetta di Žara 17. IV 1848, br. 31.
42
Gazzetta di Žara 24. IV 1848, br. 33 i 1. V 1848, br. 35.
43
HAZd - Okružni kapetanat u Zadru - A. P. 1847 - 1848 - 22 — I/1 -11 br. 959.
44
HAZd — Spisi namjesništva za Dalmaciju — 1848 - l -331 — HI/1 - l br. 725,
967, 1005, 1006, 1376, 1597.
45
Supplemento al Giornale la Dalmazia costituzionaJe, Žara 27. VI 1848, br. 7.
46
Gazzetta di Žara 27. IV 1848, br. 34 i Zora Dalmatinska, Zadar 1. V 1848, br. 18.
47
Supplemento della Gazzetta di Žara 4. V 1848, br. 35.
48
HAZd — Štampe austrijske vladavine za 1848. i 1849. godinu... F. X. br. 22.
49
Supplemento alla Gazzetta di Žara 1. V 1848, br. 35 i HAZd — Okružni kapeta-
nat u Zadru — A. P. 1847-1848-22 — I/l -11 br. 1039.
721
 Kada je u Zadar stigao provizorni izborni zakon (16. V), odobren od cara
(9. V), po kome se je imao sastati državni sabor u Beču 26. lipnja,50 uputilo je
zadarsko općinsko vijeće ministru nutarnjih poslova molbu (12. V), u kojoj
je tražilo da ubuduće samo sinovi Dalmacije mogu obnašati javne službe te
je ujedno napomenulo da je o tom obavijestilo putem novina i sve stanovniš-
tvo pokrajine.51
Uporedo s time odgovorilo je i na poziv zagrebačke općine od 21. III. Is-
to je vijeće, doduše, otklonilo ovaj poziv, ali se je nastojalo ispričati da još
nije vrijeme sjedinjenju, te da izaslati zastupnike u Zagreb može samo Sa-
bor. Ne isključuje raspravu o sjedinjenju, ako bi odnošaji s obiju strana bili
jednaki. Glede jezika »uza svu slavjansku narodnost zemlje« inteligencija go-
vori talijanski, pa kada bi jednom došlo do sjedinjenja, moralo bi se dopusti-
ti Dalmatincima da sami urede pitanje jezika za svoju zemlju. Sjedinjenju se
opire i zato što se je Dalmacija uvijek protivila pretenzijama ugarske krune,
s kojom su Hrvatska i Slavonija spojene.
Ovaj odgovor zadarske općine nije učinio baš najlošiji učinak, čak i na
one koji su bili za sjedinjenje.52 Tako Josip Grubišić, književnik, izjavio je da
je »pametno« odgovorila.53 Matija Ban pak piše da će deputacije iz četiriju
dalmatinskih okružja biti sada nesložne, jer će jedni gradovi tražiti savez sa
Hrvatskom, a drugi da Dalmacija ostane sama za sebe. Kako kralj neće znati
što će učiniti, treba zato općine u Dalmaciji »koje dobro i narodno misle« ili
da izaberu svoje poslanike ili da ovlaste svoje istaknute ljude da ih predstav-
ljaju na skorašnjem Saboru u Zagrebu, gdje neka izjave da će se Dalmacija
složiti s Hrvatskom, ali pod uslovom da se ona otcijepi od Mađarske, jer Dal-
matinci neće da imaju posla s Mađarima.54
Slično misli i dr Spiridion Petrović u članku na talijanskom jeziku »O
današnjem političkom stanju Dalmacije«, objelodanjenom u prvom i dru-
55
gom broju novoga lista La Dalmazia costituzionale. Ali on je zasad da Dal-
matinci ostanu samo Dalmatinci i da se manjina složi s narodom, a ne narod
s manjinom, jer nije više vrijeme da ova prva može nametati svoju volju
množini. Ovako su pisali i mnogi drugi. Tako Šime Ljubić iz Starigrada poti-
če zadarsku općinu da uputi vladaru molbu da Dalmacija bude uvijek kra-
ljevstvo za sebe kao i dosada i neka se osnuje zemaljski sabor, te da slaven-
ski jezik bude ravnopravan sa talijanskim u svim granama državne uprave.56
Već spomenuti novi list La Dalmazia costituzionale nije izlazio ni 10
mjeseci, a nije imao ni stalni politički pravac i reci ovih novina bili su otvore-
ni svima bez razlike. La Dalmazia constituzionale je htjela da odgovara tež-
50
Gazzetta di Žara 16. V 1848, br. 39. ,
51
HAZd — Okružni kapetanat u Zadru - A. P. 1847-1848-22 — II/2-9 br. 1855.
52
R. Belić, Zadar u narodnom preporodu, Jubilarni broj Narodnoga Lista,
1862-1912, Zadar 1912, 84.
53
J. G r u b i š i ć , Mila bratjo Dalmatini, Zora Dalmatinska 27. VI 1848, br. 26.
54
M. Ban, Sto treba Dalmacii?, Zora Dalmatinska 8. V 1848, br. 19.
55
Žara 16. V 1848, br. l, 23. V br. 2.
56
Otrag šezdeset godina, Smotra Dalmatinska, Zadar 8. I 1908, br. 2.
722
njama velike ere, koja se je pomaljala na obzorju, te se je preporučivala na
suradnju pravim rodoljubima ove zemlje i općinskim zastupstvima da joj sa-
opće želje i potrebe naroda. Obećavala je tiskati članke i na ilirskom jezi -
ku na veću »korist i probitak velike mase dalmatinskog naroda, koji govori
ovim jezikom«.57 Kada su Česi, na ustuk njemačkoj skupštini u Frankfurtu,
pozvali sve Slavene, a napose one u Monarhiji, pa tako i u Dalmaciji, na sas-
tanak u Prag (1. V), odgovorila su im 94-ica istaknutih rodoljuba, okupljenih
u Zadru (21. V), da na žalost ne mogu poslati svoga izaslanika. Ali zato pri-
staju na sve odluke koje oni ondje donesu.58 Interesantno je da su ovaj otpis
potpisali, priznavajući se Slavenima i Zadrani sa čisto talijanskim prezime-
nima (Frano Borelli, Kuzma Begna, dr. B. Filippi, A. Krivellari, Lj. Lantana,
dr J. Manzin, dr C. Pellegrini). Baš tada je bio Thurszky u velikom strahu, jer
je car morao pobjeći iz Beča, pa je bio prisiljen obavijestiti o tome narod,
preporučujući mu red i mir.59 Naravno da je zadarsko općinsko vijeće smjes-
ta uputilo vladaru svoje izraze vjernosti radi nemilih događaja u Beču.60
Sada treba razumjeti zašto je ista općina izdala proglas (20. V), u kome
je pozvala u narodnu stražu sve građane, čak i šegrte, kućnu poslugu i pod-
vornike u uredima da se do 25. svibnja uz dozvolu svojih gospodara i pret-
postavljenih prijave.61
Po popisu od 16. VI narodna straža, podijeljena na 4 kompanije, brojala
je tada 560 građana. Medu njima su bile i istaknute ličnosti Zadra kao Vin-
cenzo Duplančić, Anton Orosz de Balasfalva, Ivan Battara, Josip Grubišić,
Josip Sabalić, Dinko Vitezić, Antun Berčić, Dionizije Böttner, dr A. Kuzma-
nić, Spiridion Petrović itd. Prema novom popisu od 30. VI bile su upisane
1094 osobe svih staleža, osim onih siromašnog stanja. Najveće časti obnašali
su, naravno, posjednici, a obični članovi bili su većinom radnici, obrtnici i či-
novnici.62
Da bi se, pak, iskušalo bilo građanstva, priređena je svečanost u slavu
63
imendana cara (30. V) u prisutnosti svih vlasti. Ona je prošla u miru. Još do
25. V skupilo se je u Zadru 332 forinte priloga za austrijsku vojsku, koja se je
64
borila pod maršalom Radetzkim u Italiji, iako su baš odanle preko Splita
stizale lažne vijesti o toku rata u toj zemlji.65
Kada je tih dana ministarstvo pravde postavilo za vijećnika prizivnog
suda u Zadru nekog Pelegrina Purschku, stranca, općinsko vijeće, na prijed-
log svoga člana Ipolita Castellija, protestiralo je kod ministarstva66 i izvijes-
57
Otrag šezdeset godina, Smotra Dalmatinska, Zadar, 4.-I 1908, br. 1.
58
Zora Dalmatinska 22. V, br. 21 i 29. V 1848, br. 22.
59
HAZd - Okružni kapetanat u Zadru - A. P. 1847 - 1848 - 22 — I/l -11 br. 1249.
60
Gazzetta di Žara 30. V 1848, br. 43.
61
HAZd — Štampa austrijske vladavine 1831-1849, br. 1786.
" HAZd — Spisi namjesništva za Dalmaciju - 1848. - 330 — II/8-11 br. 1666.
63
Gazzetta di Žara 2. VI 1848, br. 44.
64
Gazzetta di Žara od 6. VI 1848, br. 45.
65
HAZd, Spisi namjesništva za Dalmaciju 330 11/10 —8 br. 1535.
66
La Dalmazia costituzionale 6. VI 1848, br. 4.
723
tilo o cijeloj stvari namjesnika, napominjući kako je ovo postavljenje stanov-
ništvo loše primilo. Naravno da je namjesništvo uputilo u sve to ministar-
stvo nutarnjih poslova.67 Konačno je zadarska općina iznijela pobjedu, jer je
Purschka dao ostavku na taj položaj.68
Tada je i Thurszky objelodanio carev privremeni zakon o izborima od 9.
svibnja (izišao 5. VI na talijanskom i hrvatskom), po kojemu je detaljno od-
ređeno kako se bira i tko može biti senator, a zatim poslanik Sabora. Na Za-
dar su se odnosila mjesta u zakonu gdje se kaže da 2500 stanovnika sačinja-
va jedno izborno okružje. Mjesta, pak, koja imaju više od 3000 stanovnika
bit će razdijeljena u dva ili više izbornih okružja. Gradovi koji šalju vlastite
poslanike u Sabor, a nemaju više od 20.000 stanovnika, bit će na svakih 500
stanovnika razdijeljeni na jedno okružje i ono će imenovati po dva birača. Iz
izbornog spiska bili su isključeni radnici koji rade na nadnicu ili nedjelju,
posluga i osobe koje primaju pripomoć.
Po ovom dosta natražnom i konzervativnom zakonu Dalmacija sa
405.854 stanovnika mogla je izabrati samo 3 senatora, i to naravno između
veleposjednika, a za poslanike Sabora jedanaestoricu. Od toga je otpao na
sam Zadar jedan poslanik.69
Upravo je tada i računarski ured za porez pri namjesništvu bio gotov s
popisom 108-ice posjednika u Dalmaciji (5. VI), koji su imali preko 1500 fo-
rinti godišnjeg dohotka. Oni su trebali da po izbornom zakonu biraju trojicu
senatora. Od tih je bilo deset iz Zadra.70
Još je jedno pitanje mučilo Zadrane: kojim će jezikom govoriti na budu-
ćem državnom saboru. Stoga se je njihovo općinsko vijeće obratilo radi toga
ministarstvu nutarnjih poslova, a La Dalmazia costituzionale71 je to poprati-
la komentarom da Dalmatinci nisu dužni poznavati njemački jezik 72 i da ve-
ćina u toj zemlji govori hrvatski. Značajno je da se je nešto prije i namjesnik
Thurszky pozabavio ovim jezičnim pitanjem u Dalmaciji, te je predložio isto-
me ministarstvu da se obavezatno provede studiranje i kultiviranje njemač-
kog i »ilirskog« jezika u toj zemlji na uštrb talijanskog (12. V).73
Nakon što su izašle privremene naredbe o zaloupotrebi štampe i o po-
stupku u tim slučajevima,74 imenovan je u Zadru za predsjednika suda o zlo-
75
upotrebi štampe Josip Fontana. Naravno da su novine odsada još jače bile
stavljene pod kontrolu s obzirom na slobodu pisanja.
67
HAZd, Okružni kapetanat u Zadru P. A. 1847. 22 — Π/2-9 br. 1390.
68
Gazzetta di Žara 1. VII 1848, br. 1.
69
HAZd, Štampe austrijske vladavine 1831-1849, br. 1789.
70
HAZd — Spisi namjesništva za Dalmaciju 1848-328 1/1-12 br. 1406.
71
13. VI 1848, br. 5.
72
Splićanin A. Gutta piše da djeca po zadarskim ulicama vježbaju sa drvenini
puškama govoreći za njih mrtve rijeci: Halt! Marsch! itd. (Pismo blagorodnoj četi aka-
demi£koj i slavnoj narodnoj straxi u Ββςη, Zora Dalmatinska 8. X 1848, br. 41).
" HAZd, Spisi namjesništva za Dalmaciju — 329 — I/1 -11 br. 1130. Thurszky Pil-
lerodorfu, Zadar 12. V 1848.
74
Gazzetta di Žara 27. VI 1848, br. 51.
75
Gazzetta di Žara 23. VI 1848, br. 50.
724
Držeći se paragrafa izbornog zakona, općina je podijelila grad na 14 iz-
bornih okružja, koja su trebala dati 28 birača.76 Ujedno je pozvala sve one
koji imaju izborno pravo da se prijave u roku od 23. do 28. VI, naglašujuci da
će zatim biti odmah izvršen sastav izborne komisije i glasanje za izbor bira-
ča.77 I zbilja, 28. VI izabrano je još 28 birača,78 koji su bili pozvani od kraljev-
skog povjerenika za 8. VII u dvoranu tamošnjeg kasina, premda je po mišlje-
nju nekih građana — već radi naroda — trebalo održati taj akt u općinskoj
loži.79
Sada nije bilo straha da neće birači, sastavljeni pretežno od inteligenci-
je, a uz to umjereni i vjerni Austriji, izabrati, po volji vlasti, poslanika.80 Od-
ređenog dana 8. VII izabran je većinom glasova (od 28 bilo je 15 za) 58-godiš-
nji odvjetnik dr Ivan Josip Filippi,81 u koga su njegovi sugrađani polagali
velike nade.82 Nešto prije (6. VII) odrekao se je načelništva Nakić, čiji je po-
sljednji čin bio da otprati do stana novoga poslanika.83
Tada se je odrekao i zapovjedništva narodne straže Frano Borelli, na-
mjesto koga je preuzeo privremeno vodstvo najstariji časnik.84 Malo zatim
stigao je i odgovor preko Thurszkoga općini od ministarstva nutarnjih poslo-
va (7. VII), koje se na vrlo dvoličan način osvrnulo na njeno traženje da se
samo Dalmatinci postavljaju za činovnike.85
Ujedno je isto ministarstvo odgovorilo i namjesništvu na onaj njegov
prijedlog od 12. V 1848. da ostane njemački jezik uredovni, sa strankama da
bude hrvatski, i da se uči u školama uz jedan i drugi; da prvoj molbi nema
zapreka, a glede druge stvari, javit će namjesništvu naknadno svoju odlu-
ku.86
Kao uvijek, tako i sada, aktivno zadarsko općinsko vijeće je na svojoj
sjednici (13. VII) odobrilo nacrt zakona za narodni dalmatinski sabor i odre-
87
dilo da se tiska, jer će se poslati svim općinama u zemlji. Tom prilikom se
je obratio već spomenuti Orosz jednim pismom na Zadrane, upozorujući ih
na razne opasnosti i savjetujući im što sve treba da traže od budućeg narod-
nog sabora.
88
Kako je trebalo popuniti mjesto zapovjednika zadarske narodne straže,
to je na glasanju izabran na prvom mjestu opet Borelli. On je uživao puno
' HAZd, Štampa austrijske vladavine 1831 - 1849 — br. 1794.
HAZd, Štampe austrijske vladavine 1831-1849, br. 1795.
' Gazzetta di Žara 1. VII 1848, br. 1.
1
Gazzetta di Žara 6. VII1848, br. 3.
' HAZd, Spisi namjesništva za Dalmaciju 1848, 328 — I/1- 12 br. 1664.
' HAZd, Spisi namjesništva za Dalmaciju 1848, 328 — I/1- 12 br. 1725, 1819.
'- Gazzetta di Žara 13. VII 1848, br. 6.
1
Gazzetta di Žara 8. VII 1848, br. 4 i 15. VII, br. 7.
'HAZd, Spisi namjesništva za Dalmaciju 1848, 330 — II/8-11 br. 1740, 1826.
'HAZd, Okružni kapetanat u Zadru A. P. 1847-1848, 22 — II/2-9 br. 1855.
;
HAZd — Spisi namjesništva za Dalmaciju — 1848-329 — H/2- l br. 1130, 1869.
' Gazzetta di Žara 17. VII 1848, br. 8.
1
La Dalmazia costituzionale 20. VII 1848, br. 10.
725
povjerenje Thurszkoga, pa ga je ovaj toplo preporučio cara da ga potvrdi, ka-
ko je to još prije spomenuti konte želio, sto je car Ferdinand i učinio.1"
"J . - - - ^ vi. V · Г· J · J * v · · 00
Konačno su izabrani dalmatinski zastupnici, okupljeni u Zadru, gdje su
prije polaska u ime svoje i Dalmatinaca izjavili Thurszkome čistu i nepokole-
bivu vjernost caru90 i odanle uputili svoje pismene prijedloge nekih reformi
za parlament (29. VII),91 i otišli za Beč (1. VIII), otpraćeni od velikog mnoš-
tva naroda s najvećim nadama i željama. To se je dogodilo baš onda kada je
građanstvo preko svojih predstavnika i u prisutnosti civilnih i vojnih vlasti u
katedrali dvaput uzastopce slavilo pobjede austrijskog reakcionarnog oružja
nad talijanskim ustanicima, borcima za slobodu svoje zemlje.92
I dok je bečki parlament počeo s vijećanjima, u Dalmaciji se je rasprav-
ljalo o narodnom saboru, te se je predlagalo da ne mora baš isti biti u Za-
dru, već jedne godine neka bude u tom gradu, druge u Splitu, onda u Dub-
rovniku i Kotoru, te da se poveća broj zastupnika na 32, a da dva dobije
Zadar.93
Napokon je car 28. VIII ukinuo i omraženu direkciju policije u Zadru, či-
je je poslove preuzelo namjesništvo, politička pretura i općina. Ali je ostala i
dalje mjesna policija,94 što su stanovnici mnogo kasnije doznali.
Kako se dugo nisu javljali dalmatinski zastupnici u Zadar, ondje je na-
stala velika zabrinutost. Međutim su oni poslali općini95 sve prijedloge, upu-
ćene ministarstvu unutrašnjih poslova, moleći je da saopći i javnosti (23.
IX). Tako su zahtijevali uz ostalo ukinuće nekih poreza, slobodno gajenje du-
hana i pripojenje kvarnerskih otoka Dalmaciji,96 a u vidu je bilo i ukinuće fe-
udalnih spona i podložništva, što je car ubrzo i uzakonio uz neke ograde (7.
IX), tj. tako je urbarijalni i desetinski namet sasma ukinut, ali ne u Dalmaci-
ji i desetina, koja se je plaćala državi.97 U to je zastupnik Filippi na molbu za-
darske općine zatražio dozvolu ministarstva nutarnjih poslova da se provede
98
izbor novoga općinskog načelnika, što je i odobreno.
Napokon je car umirovio i Thurszkoga (23. IX), koji je od 1840. godine
obnašao čast namjesnika u Dalmaciji, i isti dan na njegovo mjesto postavio
baruna Fridriha Weldena,99 koji nije nikada došao u Zadar da preuzme upra-
vu zemlje. , izjavu vjernosti, moleći ga da usliša molbe parlamenta, koji uživa povjerenje
89
HAZd — Spisi namjesništva za Dalmaciju — 1848-330 — II/8-11 br. 1826,
2001.
90
Gazzetta di Žara 7. VIII 1848, br. 17.
91
La Dalmazia costituzionale 24. VIII 1848, br. 15.
92
Gazzetta di Žara 3. VIII 1848, br. 15 i 14. VIII 1848, br. 20.
93
La Dalmazia costituzionale 17. VIII 1848, br. 14 i 24. VIII br. 15.
94
HAZd — Spisi namjesništva za palmaciju — 1848-336 — XI/1-1 br. 2204,
2251, 2310, 2330.
95
Ona se je zahvalila poslanicima u parlamentu Doliaku i Riegeru (20. IX), što su
se zauzeli za prijedloge dalmatinskih zastupnika (Gazzetta di Žara 21. IX 1848, br. 36).
96
Gazzetta di Žara 25. IX 1848, br. 38.
97
HAZd — Štampa austrijske vladavine 1831-1849 — br. 1797 1/2
98
Gazzetta di Žara 28. IX 1848, br. 39.
99
HAZd, Serie dei Rappresentanti Pubblici della Dalmazia e diario.
726
Kada se je u gradu doznalo za tu promjenu, izašla je u ime Zadrana jed-
na notica u La Dalmazia costituzionale,,100 gdje se izrazila žalost zbog umi-
rovljenja Thurszkoga, jer je bio čovjek liberalan, pošten i prijatelj Dalmaci-
je, koji je radio na njenom preporodu. Ovome se je priključio i Anton
Orosz.101 U Gazzetti di Žara102 advokat Ipolit Castelli izrazio je također žalost
zbog umirovljenja Thurszkoga, ali je predlagao već za njegova zamjenika, ne
znajući da mu je imenovan nasljednik, generala Nikolu Mastrovića, rodom
iz Dalmacije, koji se je tada nalazio u Italiji. Naravno da je uredništvo ovoga
lista već u slijedećem broju bilo prisiljeno izjaviti da je ovo mišljenje i želja
samoga Castellija, a ne i grada Zadra, donašajući u istom broju umirovljenje
Thurszkoga i postavljenje Weldena.103 I dok se Zora Dalmatinska zalaže
svim silama za hrvatski jezik i sjedinjenje s Hrvatskom, šalje zadarska opći-
na novom namjesniku von Weldenu adresu (3. X), u kojoj izražava radost
grada zbog njegovog skorog dolaska u Dalmaciju, i u ime građana odanost i
vjeru u njegovu pravednost.104 Na ovu izjavu Weiden105 se je općini zahvalio
iz Padove (18. X).106 Budući da su ovu adresu potpisala samo dva asesora bez
saziva sjednice, protestirao je" protiv toga, kako vijećnik općine, Castelli u
ime naroda i tražio da se više tako što ne ponovi, da se objavi uvijek u novi-
nama saziv sjednice i neka se njegov prijedlog iznese na slijedećoj sjednici.
Pet dana zatim, na novoj sjednici općinskog vijeća (10. X), donesena je
odluka da odsad unaprijed ne smije biti ni jedna stvar objavljena u ime na-
roda bez saziva vijeća. Ujedno je zaključeno da se zatraži od ministra nutar-
njih poslova odobrenje da Zadar dobije slobodnu luku. Na slijedećoj sjedni-
ci (12. X) preuzela je općina potpun nadzor nad kazalištem107 zbog nekih
nereda, koji su se ondje pojavili.108
Kako je uskoro imao biti izabran načelnik, to je neki Natali Venturini,
narodni čovjek, uputio narodu Zadra poziv da pazi koga će birati i da uzme,
109
samo čovjeka iz puka, koji nema ličnih interesa. Prateći stalno događaje u
Austriji i Italiji, zadarske novine su ih donašale u obliku izvještaja bez ikak-
va komentara. Kada je u Zadar stigla vijest .da je ban Jelačić ušao u Beč i da
se je onamo vratio vladar, uputilo je caru Ferdinandu općinsko vijeće toplu
zemlje (29. X), a isto tako pozdrave i parlamentu, u znak divljenja za njegove
mudre odluke usvojene u nedavnim žalosnim prilikama i za pružanje moral-
100
28. IX 1848, br. 20.
01
La Dalmazia costituzionale 5. X. 1848, br. 21.
02
30. IX 1848, br. 40.
03
Gazzetta di Žara 2. X 1848, br. 41.
04
Gazzetta di Žara 5. X 1848, br. 42.
05
Malo kasnije je imenovan civilnim i vojnim guvernerom Beča (Gazzetta di Ža-
ra 25 XI 1848, br. 64).
06
Gazzetta di Žara 30. X 1848, 53.
07
Gazzetta di Žara 14. X 1848, br. 46.
08
La Dalmazia costituzionale 26. X 1848, br. 24.
09
La Dalmazia costituzionale 19. X 1848, br. 23.
727
ne pomoći ovoj općini na Jadranu.110 Tom prilikom su prihvaćene ostavke i
zamjenika načelnika Marka Cernice i 17 asesora, ali su oni imali i dalje vodi-
ti poslove dok im narod ne izabere zamjenike.111 Sada su i mnogi zadarski
rodoljubi podnijeli molbu ministarstvu nutarnjih poslova (30. X), opirući se
na prijedloge dalmatinskih zastupnika u parlamentu, da bi se čim prije uveo
u pučke škole pokrajine »slavenski« jezik, a privremeno da se osnuje u gim-
nazijama katedra iz jezika i literature »ilirske« stare i nove. Ovome su se us-
protivile sve gimnazije, pa i zadarska, koja predloži da »ilirski« bude obave-
zan predmet u gimnazijama.112
Upravo 31. X, kada je prestala postojati direkcija policije u Zadru, prire-
dili su neki pred njenim prostorijama pravu mačju deraču. Naravno da je
odmah provedena i stroga istraga, te su pojedinci uhvaćeni i predani sudu.113
Tom prilikom je ukinuće te omražene direkcije popratila i La Dalmazia cos-
tituzionale114 sa zlobno sastavljenom osmrtnicom.
Kao i u mnogim dalmatinskim gradovima, tako i u Zadru, glavnom gra-
du pokrajine, postojale su u to doba stalne svađe i razmirice između tzv. »li-
berala«, koji su osjećali talijanski, i »natražnjaka« (gamberi). Da se time ne
ugrozi mir i poredak u gradu, morala se je čak umiješati i vlast.115 Preko no-
vina, pak, nastojalo se je uvjeriti ove liberalce da slavenstvo i reakcija, sla-
venstvo i hrvatstvo, nisu sinonim, te da bi kao pravi slobodnjaci morali uz-
nastojati da u Dalmaciji uskrsne slavenska narodnost.116
Tada su se ondašnji Hrvati u Dalmaciji zvali (a tako i u Zadru) Dalmato-
-illirici,117 a drugi Dalmato-italiani118 ili Italo-Dalmatini,119 te neki čak Slavo-
-Dalmati. Neki su pak predlagali da se nazivaju samo Dalmatinci.120
La Dalmazia costituzionale koja je otvorila stupce svog lista svim stran-
kama, napravila je ipak malu iznimku s »natražnjacima«. Ona se njima čak
stalno ruga i piše da će uskoro društvo književnika u Zadru osnovati list Na-
121
tražnjak. Ista je izumila i izraz za tzv. republikanpe »i marcolini« (postalo
od sv. Marka, zaštitnika Venecije), koji su simpatizirali s revolucionarnom
Italijom i bili u stalnoj borbi s »natražnjacima«. Potonji su čak republikance
ubjedivali da će 10. listopada podići bunu u Zadru. Međutim sve se je to za-
0
Gazzetta di Žara 2. XI 1848, br. 54.
1
Gazzetta di Žara 30. X 1848, br. 53.
2
R. Belić, o. c., Jubilarni broj Narodnog lista 1912, 84, 85.
3
HAZd — Spisi namjesništva za Dalmaciju — 1848 — XIII/1 -4 br. 1898, 1908,
1926, 2479, 2482, 2569, 2615, 2628, 2632, 2647, 2665, 2691.
4
2. XI 1848 br. 25.
5
HAZd — Spisi namjesništva za Dalmaciju — 1848-337 — XIII/1-4 br. 2615.
6 "11. I 1849, br. 5.
P. K a s a n d r i ć , o. c., 29, 30.
7 G. N o v a k , Prošlost Dalmacije II, Zagreb 1944, 346.
Gazzetta di Žara 20. IV 1848, br. 32.
8 G. S t e f f a n i , , Echi e documenti, Nuova antologia l. II 1942 — XX a 77, - f -
Gazzetta di Žara 12. V 1848, br. 38.
9
La Dalmazia costituzionale 24. VIII 1848, br. 15. '
°P. Kasandrić, o. c., 27.
121
20. VI 1848, br. 6 i 14 IX br. 18.
728
vršilo samo sa demonstracijom protiv impresarija u kazalištu i malom tuč-
njavom.122
Međutim je 26. XI dovršen izbor birača za imenovanje načelnika i vijeć-
nika,123 kojima je stavljeno u dužnost iz općinstva da biraju samo dobre i vri-
jedne ljude.124
U to se je car Ferdinand odrekao prijestolja u korist svoga nećaka Fra-
nje Josipa Prvog, te je uputio proglas i stanovnicima Dalmacije (6. XI) s ko-
jim se srdačno oprostio. 7. prosinca konačno je otputovao iz Zadra i Thur-
szky, koji je upravo plakao kada se je opraštao sa građanima što su ga
najsvečanije otpratili.125
Imenovanje Jelačića za guvernera Dalmacije primljeno je u Zadru dosta
hladno. List Gazzetta di Žara samo je donio tu vijest bez ikakva komenta-
ra.126 Isto tako je objelodanjivao i njegove proglase.127 Ali su zato dalmatin-
ski zastupnici podnijeli opširnu interpelaciju ministru nutarnjih poslova, pi-
tajući ga da li će imenovanje donijeti kakvu promjenu u separatnoj adminis-
traciji ove zemlje. Ministar je uskoro odgovorio da neće.128
U takvim prilikama Zadranin Lazaneo kuje fantastične planove sa svo-
jim drugovima kako da se provede otpor protiv Austrije i »famoznog« bana
Jelačića u Dalmaciji, koja je po njegovim izjavama stalno protestirala zbog
njegova imenovanja.129
Usred ovih promjena na carskom prijestolju i namjesničkoj stolici u
Dalmaciji, općinsko vijeće u Zadru nije se zaboravilo zahvaliti svome prijaš-
njem vladaru u ime svojih građana (18. XII) i pozdraviti novoga cara.130 Tih
dana osujećen je i plan Šibenika, koji je nastojao još od 2. X da se okružni
kapetanat iz Zadra premjesti onamo. Stoga je općinsko vijeće uputilo na-
mjesništvu molbu (2. X) navodeći razloge zašto je to cijelo stanovništvo za-
ključilo. Ali okružni kapetan u Zadru (26. XI) je pobijao te razloge i predlo-
žio namjesništvu da se za sada ništa ne mijenja, već da ostane sve po sta-
rom. Sada je cijelu tu stvar namjesništvo podnijelo na rješenje ministarstvu
nutarnjih poslova, koje se je složilo s mišljenjem kapetanata i uputilo na-
131
mjesništvo da tako postupi.
U to su i sami dalmatinski zastupnici još 11. XII 1848. podnijeli minis-
tarskom savjetu opširnu interpelaciju. U njoj su zatražili da se mjesto Jelači-
22
La Dalmazia costituzionale 21. IX br. 19 i 26. X 1848, br. 24.
23
Gazzetta di Žara 27. XI 1848, br. 65.
24
Zora Dalmatinska 27. XI br. 48 i 11. XII 1848, br. 50; i Gazzetta di Žara 30. XI
1848 br. 66.
25
Gazzetta di Žara 7. XII 1848, br. 69.
26
14. XII 1848, br. 72.
28
29
1677 Roma 1942,310-311.
30
Gazzetta di Žara 21. XII 1848, br. 75.
31
HAZd, Spisi namjesništva za Dalmaciju 1848 — H/3-l br. 2511, 2604, 2752.
729
ća,132 čije je imenovanje službeno pozdravila i zadarska općina, pozivajući ga
da dođe što prije u njen grad (12.1 1849),133 postavi za guvernera kao civilni
funkcionar osoba rođena u Dalmaciji. Nadalje, Zadar neka bude glavno
mjesto najviših vojnih vlasti, a Split sjedište civilne uprave. Tu njihovu inter-
pelaciju poduprle su i općine Split i Trogir.134 Time su oni zastupali staru te-
zu kao i namjesništvo u srpnju 1848. Samo ono je tada stajalo na stanovištu
da se privremeno ništa ne mijenja.135
Za ovo se je svesrdno zalagala čak i Zora Dalmatinska,136 iako je već pri-
je u više navrata žestoko napadala talijansko splitsko općinsko vijeće,137 koje
je znalo vještački prigušivati narodne težnje. Ali u to je car svojim manifes-
tom od 4. III 1849. podijelio svojim zemljama tzv. oktroirani ustav, i tako je NARODNI USTANAK U HRVATSKOJ, SLAVONIJI I
propalo i to nastojanje, pa je i nadalje sve ostalo po starom.138 DALMACIJI (1883)

Godina 1883. u svakom pogledu je za prilike u Hrvatskoj značajna.

ZADAR IN 1848 Tada su mađarski vlastodršci naredili da se skinu hrvatski natpisi na fi-
nancijskim zgradama u Zagrebu i mjesto njih su stavili grbove s hrvatskim i
mađarskim natpisom.
Summary
Zagrebčani su na to reagirali tako da su poskidali nove grbove a u po-
The author describes events in Zadar after the announcement of the krajini su buknuli ozbiljni neredi.
abolition of Metternich's System of government. A national army was estab- Budući da je bečko ministarsko vijeće zaključilo da se uspostave dvoje-
lished, based on new constitutional freedoms, to keep peace and order, and zični grbovi, zahvali se na banskoj časti grof Ladislav Pejačević.
to uphold the laws. The prices of food and salt were reduced to appease the
dissatisfied population. The writer asserts that some people were more incli- Za izvršitelja toga bi imenovan general Herman Ramberg1 (4. IX. 1883)
ned towards the revolutionary changes in Venice and others towards the kao »kraljevski povjerenik za Hrvatsku i Slavoniju i s tima kraljevinama sje-
Austrian government. Appeals from the banate of Croatia were answered by dinjenu nekadašnju vojnu Krajinu«, koji se ubrzo za svoje ni 3-mjesečne vla-
the Zadar authorities to the effect that unity of Dalmatia with Croatia and davine morao pozabaviti jednom vrlo škakljivom i čudnom stvari.
Slavonia was not possible until Hungarian-Croatian relations were resolved. Naime, poznati zagrebački trgovac Ilija Guteša, koji se mnogo isticao i u
The people greeted the new constitution joyously. The local parliament de- političkom životu kao pomagač srpskih ustanika u Bosni i kao istaknuti pri-
manded that only natives be employed in public Services, and that German vrženik srpsko-hrvatske sloge, a stajao je u svezi i s biskupom Štrosmaje-
and Croatian be spoken in the state parliament. The police headquarters rom2, primio je jedno pismo adresirano na njega iz Sarajeva (17. IX). To je
was abolished and its work transferred to the Vice-regency. The citizens of on tajno predao vladi u Zagrebu. U tom pismu bez potpisa stajao je rukom
Zadar greeted enthusiastically the change in the head of government, name- pisani na hrvatskom jeziku detaljni nacrt kako da se digne narodni ustanak
ly the withdrawal of Emperor Ferdinand and the arrival of Franz Joseph I u Hrvatskoj, Slavoniji, Hrvatskom primorju i Dalmaciji.
and likewise the departure of Governor Johanne Turszky and the appoin-
tment of Ban Josip Jelačić as governor of Dalmatia in December 1848. Radi njegove interesantnosti, vrijedno ga je ovdje u cijelosti objelodani-
ti:
132
S. An t o l j a k . Pokret za decentralizacijom dalmatinske pokrajinske uprave
god. 1848/9. Časopis za hrvatsku povijest 1/3 Zagreb, 1943, 276.
133
Gazzetta di Žara 15.1 1849, br. 7 i Zora Dalmatinska 29.1 1849, br. 5.
134
S. A n t o l j a k , o. c., Časopis za hrvatsku povijest 1/3, 276, 277.
135
HAZd — Spisi namjesništva za Dalmaciju 1848. -325 — II/2- l br. 1753.
136
1. I 1849, br. 1.
137
13. VI 1848, br. 24; 20. VI br. 25 i 27. VI 1848. br. 26. 1
R. Horvat, Najnovije doba hrvatske povijesti, Zagreb, 1906, 290.
138
S. A n t o l j ak, o. c., Časopis za hrvatsku povijest 1/3, 278. '· F. Šišić, Korespondencija Rački — Štrosmajer 11, Zagreb, 1929, 400.

730 731
 OSNOVA NARODNOG USTANKA U HRVATSKOJ,
SLAVONIJI I DALMACIJI
Priprema
Priprema za prvi početak potrebnih novčanih sredstava i šake spremnih
Ijudih dosta odvažnih za prvi korak ustanka.
U isto doba dogovor sa popularnim! i domoljubivi častnici i podčastnici
hrvatskih četah zajedničke i domobranske vojske, zatim sa rodoljubi u cieloj
Trojednici.
Molba na ruske listove, da živahnim pisanjem nastoje djelovati na ko-
rist Hrvatske.
Neopazljive pripreme, da se narod obskrbi oružjem.
Pripreme, da se na prvi znak zatvore i obsjednu mostovi preko Drave
kod Žakanja u Varaždinu, Virovitici i u Osieku, u koju je svrhu za prvi čas ša-
ka Ijudih dostatna.
Agitacija medu primorci, da na prvi znak navale na Rieku i da ju zauz-
mu za Hrvatsku.
Ustanak
U jedan čas prekinuće svake brzojavne, poštanske i željezničke sveze sa
Ugarskom, Štajerskom, Kranjskom i Istrom. Zatvor i posjednuće mostova
preko Drave kod Žakanja, u Varaždinu, Virovitici i u Osieku. Zatvor cestah
na medi Štajerske, Kranjske i Istre.
Ustanak u Zagrebu. Šaka Ijudih neka uapsi kraljevskoga povjerenika,
nek mu se dade odličan zatvor i sve njegovoj časti odgovarajuće i moguće
udobnosti.
Ustanak hrvatskih četah, razoružanje husarah i topničtva.
Ustrojenje privremene narodne vlade sa odsjecih za zemaljsku odbranu,
za financije zatim komunikacije obrt i trgovinu.
Poziv svih Hrvatah i Srbah u Trojednici na oružje. U svakoj obćini nek
se na brzu ruku ustroji po jedna dobro oboružana satnija narodne vojske, u
Posavini konjaništvo, a u varoških i topničtvo, a sve raspoložive sile nek se
bace na granicu Ugarske, Štajerske, Kranjske i Istre.
Navala Primoracah na Rieku uz pripomoć hrvatskih četah iz Karlovca.
Zauzeće grada, uapšenje guvernera, razpust guvernerske vlade i magistrata
riečkoga.
Ustanak u Dalmaciji: Uapšenje namjesnika i uspostava narodne hrvat-
ske pokrajinske vlade za Dalmaciju.
Pozdrav braći u Istri, Kranjskoj, Štajerskoj, Bosni i Hercegovini. Poziv
na savez.
732
Otvorenje sabora sa dnevnim redom:
1) Izjava odanosti kralju hrvatskomu Franji Josipu I.
2) Poruka Ugarskoj: Hrvatski narod prihvaća provocirano razvrgnuće
ugovora i zajednice sa Ugarskom za sva vremena.
3) Ujedinjenje trojedne kraljevine sa Riekom zatim banjalučkim i bihać-
kim okružjem.
4) Savez sa Bosnom i Hercegovinom, Kranjskom i Istrom.
5) Uspostava hrvatske narodne vlade u Zagrebu sa odsjeci za zemaljsku
obranu, financije zatim komunikacije, obrt i trgovinu.
6) Votiranje sredstvah za narodnu odbranu.
7) Izjava i poruka saboru austrijskomu i ugarskomu, da je ujedinjena
trojedna kraljevina pripravna zametnuti dogovore o novom državnoprav-
nom položaju Hrvatske u monarhiji.
Nikad ne bijahu i neće skoro biti okolnosti toli prijatne Hrvatskoj za iz-
vedenje te osnove kao što baš sada.
U Evropi politička napetost. U Beču požari i radničke gungule. U Ugar-
skoj antisemitske gungule i duboko uzdrmani državni kredit. Razdraženost,
oduševljenost i sloga Hrvatah i Srbah u svoj Trojednici, Istri, Bosni i Herce-
govini.
Bratinstvo Slovenacah, stanovište Hrvatske na obrani zakona i pravde.
U Bosni i Hercegovini lokalni nemiri, predstojeće novačenje, odkup duhana
i obća razdraženost i nezadovoljstvo.«
Ramberg je odmah originalni nacrt ove »Osnove« poslao konjičkom ge-
neralu barunu Apelu, šefu zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu u Saraje-
vu, po svoj prilici da na osnovu ovog pisma dozna isti tko je autor.
Prepis toga nacrta uputio je tadašnjem namjesniku u Dalmaciji barunu
Stjepanu Jovanoviću, upozorujući ga da ne bi bilo nemoguće, da je sve to
mistifikacija, i da možda ima cilj da odvrati sumnju od Guteše, koji je pove-
zan sa poznatim graničarom Petrom Uzelcem. (25. IX).
Kako se Jovanović baš tada nalazio u Beču, on je dao ovaj nacrt prevesti
i na njemački i zajedno sa Rambergovim dopisom uputiti odanle grofu Taaf-
feu, ministru unutarnjih poslova. Upozorio ga je da su već prije par godina u
južnoslavenskim pokrajinama zamijećene razne zavjere nezadovoljnih lič-
nosti sa režimu neprijateljskim namjerama (težnjama) i stoga baš sada s ob-
zirom na nastale nemire koji vladaju u Hrvatskoj i susjednim (zemljama)
pokrajinama mora se poduzeti ne samo najveća pažnja već i odgovarajuće
prethodne mjere. S toga potsjeća ministra na svoj prošlogodišnji izvještaj, u
kome je izložio potrebu povećanja vojske u Sjevernoj Dalmaciji, što je baš
sada s obzirom na postojeće prilike u Hrvatskoj i Vojnoj Krajini, kao i zbog
pokušaja da se izazovu neki neredi u Dalmaciji, vrlo svrsishodno i hitno nuž-
733
no. Zato preporučuje da se u tvrđavu Knin smjesti jedan odred pješadije ka-
ko je to bilo i prije (30. IX).1
Uviđajući opravdanost Jovanovićevih predloga, Taaffe je zatražio od mi-
nistra rata mišljenje i zamolio ga da to zagovara kod cara, što je isti i učinio.
Sada je ovaj sa odobrenjem vladara uputio ministru nutarnjih poslova notu
(21. X), u kojoj je naveo da pojačanje vojske u Dalmaciji i dovođenje u tu
svrhu četa iz nutrašnjosti monarhije ne odgovara ratnom planu u slučaju
mobilizacije. Ali je napomenuo da je vojni zapovjednik u Zadru opunomoćen
da može čete koje stoje pod njegovom vlašću, za osiguranje reda, po vlastitoj
uvidavnosti premještati. Stalno pak povećanje vojske u Dalmaciji ne dolazi
u obzir.
Ovu odluku ministra rata dostavio je Taaffe povjerljivo Jovanoviću sa
suhoparnim komentarom (20. X).2
Time je taj slučaj stavljen »ad acta«.
Iz navedene »Osnove narodnoga ustanka« vidi se da je plan na brzinu
rađen i upravo je dosta naivno zamišljen, da ne kažemo fantastično i nereal-
no.
Tako se nije moglo, pa makar bazirano i na slozi Hrvata i Srba, uzbibati
narodne mase u Hrvatskoj, Slavoniji, Hrvatskom primorju i Dalmaciji.
Za to je trebala mnogo jača propaganda i medu narodom i vojskom, da
se provede program koji je u toj »osnovi« nabačen. Uz to je manjkalo i jako
rukovodstvo, a vanjske i nutarnje prilike su bile takve da bi se vrlo teško us-
pjelo u tom poduhvatu.
Još nas zanima tko je ili barem odakle je autor tog nacrta. Po upotreb-
Ijenom izrazu »gungula«, koja je po svoj prilici turska riječ, on je iz Bosne i
Hercegovine, ali je poznavao dobro i prilike u Hrvatskoj, dok one u Dalmaci-
ji nikako.
1
Državni arhiv u Zadru — Tajni spisi namjesništva za Dalmaciju —
1883 - 540-br. 38.
2
Državni arhiv u Zadru — Tajni spisi namjesništva za Dalmaciju — 1883 — 540
— ad broj 38.
734
THE NATIONAL UPRISING IN CROATIA, SLAVONIA AND DALMATIA
(1883)
Summary
Stjepan Antoljak was the first Croatian historian to discuss this obscure
rebellion. A Zagreb tradesman, Ilija Gutes, received from Sarajevo a Strate-
gie plan for a national uprising in Croatia, Slavonia, the Croatian littoral
and Dalmatia in 1883. General Herman Ramberg, the commissioner for Sla-
vonia and Croatia, communicated details of the plan to General Apel in Sa-
rajevo, to the head of the State Government and to General Stjepan Jovano-
vić, the commissioner for Dalmatia, in Zadar. Minister for Internal Affairs
Taffe in Vienna was also informed about the plan and about the unrest in
Croatia and neighbouring countries. Jovanović sought reinforcements for
the army in Northern Dalmatia and requested that the tower in Knin be pro-
vided with an infantry unit. On the advice of Emperor Franz Joseph and the
Minister of War, the Minister for Internal Affairs replied that he was unable
to send reinforcements to Dalmatia and that available forces must be deplo-
yed äs necessary. Dr. Antoljak is of the opinion that the Strategie plan was
naive. It needed more forceful propaganda amongst the people and in the ar-
my and a strong leadership. On the other hand, circumstances in the surro-
unding areas were not auspicious. Antoljak considers the author of the plan
to have been from Bosnia.
735
MISCELLANEA CROATICA
 NAŠE »SKLAVINIJE«

i.
Prvi izvor koji nas upoznaje s pojmom Sklavinia ili Sklavenia (Σκλαυη-
νία) jest bizantski pisac Teofilakt Simokata. Taj pojam (u jednini) obuhva-
ćao je tada područje koje se nalazilo s one strane Dunava, tj. današnju Vlaš-
ku. »Miracula Sancti Demetrii« već poznaju množinu te imenice, dakle
,,Σκλαβινίαι«. Το nam služi kao dokaz da su Bizantinci taj naziv upotreblja-
vali za svako područje koje je bilo naseljeno Slavenima. Krajem 8. i počet-
kom 9. stoljeća franački anali imenom »Sclavania« nazivali su područje u
sjevernoj Njemačkoj, dok Konstantin Porfirogenet govori o »Σκλαβηνίαι« u
Rusiji i o područjima koja graniče s franačkom državom.

2.
Tek početkom 9. stoljeća kod bizantskog kroničara Teofana nalazimo
prvi put naziv »makedonske Sklavinije« (Σκλαυινίας). On je čak i jedini koji
govori o »Sklavinijama u Makedoniji«. Naziv »Sklavinije« zasigurno je na-
stao ranije nego što je naš pisac spominje. Bilo bi isuviše preuzetno tvrditi
da su one nastale već krajem 6. stoljeća jer izvori takvu tvrdnju uopće ne po-
tvrđuju. U svakom slučaju, te »Sklavinije« postojale su do druge polovice 7.
stoljeća, kada su djelomično dospjele pod tuđu vlast. No one su i dalje po-
stojale sa svojim upravnim uredbama tako što su formalno priznale vrhov-
nu vlast bizantskog cara. Godine 658. bile su jednostavno otkupljene, dok su
783. godine sva makedonska slavenska plemena bila pobijeđena i prisiljena
da Bizantu plaćaju danak. Postupkom cara Nikefora 810. godine kompakt-
nost tih »Sklavinija«, koje su se 814. godine pod vodstvom bugarskog kana
Kruma spremale da napadnu Konstantinopol, oslabila je, što znači da su
pod novim vodstvom napustile cilj svoje prijašnje osvajačke politike — Salo-
mii-Sorun postavivši preda se još viši i stoga nedostiživ cilj: likvidaciju cen-
tra bizantske države, koja ih je željela potpuno podjarmiti. Snaga makedon-
skih »Sklavinija«, naročito onih koje su se pružale u blizini Sa/<mrfc/-Soluna i
Trakije bila je vidljiva i u vrijeme vladavine Mihajla II (820 — 829), protiv ko-
jega su one ustale. Veliku ulogu igrala je pritom baš ona »Sklavinija« koja se

739
nalazila u blizini Saloniki-Soluna gdje je njen anonimni voda organizirao ve-
liki ustanak (836-837).
U to vrijeme u izvorima se po prvi put spominju makedonske »Sklavini-
je« čiji su nam vladari odnosno nazivi voda poznati samo na grčkom jeziku
(άρχων, έξαρχων, έξαρχος, ρήξ). Shodno tome radi se o nazivima koje su bi-
zantski pisci davali vodi dotične makedonske »Sklavinije« ili pojedinom ple-
menu (koje je obično činilo jednu određenu »Sklaviniju«) ili pak vodi neke
grupe plemena.
3.
Ostale »Sklavinije« prostirale su se uzduž Jadranske obale a obuhvaćale
su prema Konstantinu Porfirogenetu Duklju, Travunju, Paganiju (ili područ-
ja Neretljana), Hrvatsku i Srbiju, dakle teritorij od Lješa, Ulcinja i Bara do
unutrašnjosti Istre. Prema tome tvrdnja nekolicine povjesničara da su Bi-
zantinci cjelokupnu unutrašnjost Balkanskog poluotoka između Zadra, Sa-
loniki-Soluna i planinskog gorja Rodope od Crnoga do Jadranskog mora od
7. do 10. stoljeća nazivali Sklavinijama nema čvrsto uporište jer o tome ne
govori niti jedan bizantski pisac, čak ni Konstantin Porfirogenet. Vrhovnu
vlast nad Hrvatskom, Srbima, Neretvljanima, stanovnicima područja Hum,
Travunja, Konavlje i Duklja koja su se za vrijeme Mihajla II. od Bizanta otci-
jepile imali su župani, »starješine«; isto tako bilo je i kod drugih slavenskih
plemena, pa oni prema tome nisu imali »arhonte«, kako to navodi Porfiroge-
net. To dakle znači da su kod tih Sklavinjana isprva na čelu bile »starješine«,
koje je nova upravna vlast nazvala arhontima.
Počevši od cara Bazilija i bizantski su carevi kod pojedinih slavenskih
plemena uvodili takve arhonte koji su bili imenovani uvijek iz istih rodova.
Car Porfirogenet ne navodi samo »Σκλαβάρχοντας«, već izričito spomi-
nje arhonte Hrvatske, Srbije te one iz Konavlja, Travunje i Duklje. U svakom
slučaju su Konstantinu bili podređeni »Σκλαβάρχοντας«, arhonti Srbije, Za-
humlja, Travunje i Duklje, kako uostalom jasno proizlazi iz njegova teksta. O
tome da li se tu misli i na Neretljane, ne možemo kazati ništa određeno,
premda to i nije isključeno. Shodno tome otpale bi različite do sada važeće
kombinacije u vezi s tim nazivom.
Arhonti u Hrvatskoj u latinskim se izvorima nazivaju: duces, principes,
comites, judices i reges. U Paganiji ili u područjima Neretljana: princeps, ju-
dex, dux i rex, u Zahumlju se isti nazivaju dux i rex. U Duklji imamo rex, u
Srbiji dux a kasnije i nazive mega iupanus, magnus jupanus (ili starosrpski:
»veliki župan«) i naposljetku rex. Kad Porfirogenet govori o različitim „Skla-
vinijama«, arhontijama naziva samo Travunju i Zahumlje, dok o Hrvatskoj i
Paganiji zna samo to da su podijeljene na župe.
Inače se jadranska »Sklavenia« u latinskim izvorima prvi put spominje
već 871. godine.
Tim se imenom u prvom redu označava Hrvatska a potom vjerojatno i
susjedne priobalne zemlje. U prvoj polovini 10. stoljeća u istim izvorima sus-
rećemo naziv „Sclauonia«, koji se svakako treba odnositi na Hrvatsku a
740
možda i dio jadranske priobalne zemlje. Naziv »Sclavania« (možda iz istog
stoljeća) obuhvaća nasuprot tome pored Hrvatske Kvarner i dio Istre. Naziv
»Sclavenia« (krajem 10. i početkom 11. stoljeća) vjerojatno se odnosi na
Hrvatsku, dok naziv »Sclauonia« (1067) nose područja Zahumlje, Travunja,
Bosna i Srbija (istim imenom naziva se i Češka u tom stoljeću). Isti naziv
»Sclavonia« Raimundus de Agiles (1096) primjenjuje ne samo na Hrvatsku,
već i na teritorij do Skadra, dok ovaj termin u 12. stoljeću obuhvaća obično
Hrvatsku. To isto važi prije svega i za 13. stoljeće (Thomas Archidiaconus). U
14. stoljeću pak vidimo da ovaj termin pored Hrvatske obuhvaća i Rašku, te
Srbiju, Hum i Zetu.
4.
Ime Sklavinija za područje iznad rijeke Save susreće se prvi put u izvori-
ma iz 824. godine a unutar istog (»in ßnibus Sclavinie«) nalazila se »Zellia«
to jest Zilja, koja je svakako bila u sklopu Karantanije. Godine 828. opet se
javlja riječ »Sclavinia« pod kojom se, kako proizlazi iz spisa »Conversio Ba-
goariorum et Carantanorum« (871), podrazumijevala ne samo Karantanija,
već i Donja Panonija (»... in Sclaviniam in parte videlicet Ouarantanas
atque inferioris Pannoniae...«). Pod pojmom »Sclavinia« u tom se spisu ne
misli samo na Karantaniju (regio Carantanorum) već i na »confines eorum
occidentali parte Dravi Huminis, usque dum Dravus fluit in amnem Danu-
bii...«, to jest granična područja Karantanaca zapadno od rijeke Drave do
njenog ušća u Dunav. Donja Panonija (koja se u 9. i 10. stoljeću naziva i Ori-
entalis Pannonia) a koja je isto tako bila u okviru »Sklavinije«, obuhvaćala
je ne samo veći dio današnje Mađarske (s Blatnim jezerom), nego i dio Bos-
ne i Srijema (do Beograda). Godine 837. upozorava nas jedan izvor na to da
je i jugozapadni dio današnje Austrije bio dio »Sklavinije«, koji je tada istov-
remeno pripadao i Karantaniji, dok se 878. godine izričito i pojedinačno na-
vode dijelovi Karantanije kao područja »Sklavinije« (»in partibus Caranta-
niae Sclavinieque regionis«). Godine 891. Karantanija se iznova identificira sa
»Sklavinijom«, koja se u izvorima posljednji put spominje 893. godine. Po-
tom se gubi trag Sklavinije u dokumentima. Ta »Sklavinija« bila je sklop
različitih krajeva i zemalja (fines, partes, Slougenzin marcha, regio, confi-
nes, termines) što znači da ju je sačinjavala Karantanija sa svojim krajevima
(tako na primjer i grofovija Dudleipa) i Donja Panonija, čiji se opseg mije-
njao tijekom stoljeća.
Panonska Sklavinija posjedovala je obilježja franačkog feudalnog siste-
ma (vojvode, grofovi, kastaldi, vikari, centenari itd.), kao što je vidljivo iz do-
kumenta iz 828. godine. Inače su na čelu Karantanije (koja je bila obuhvaće-
na nazivom Sclavinia) stajale vode pod nazivom duces, principes i comites
(ili praelati). Sto se tiče Donje Panonije, možemo kazati da su se na čelu nje
nalazili dux, rector, comes, knjaz, κρατών ili ήγεμών, koji nakon cara Porfi-
rogeneta upravlja »επαρχία Πανονίας«.
Nakon što su Mađari pokorili Panoniju i Karantaniju, ime »Sclavinia«
ne susreće se više u izvorima. Njen trag i uspomena na nju sadržan je u ime
741
današnje Slavonije, koja se kao »Sclavonia« prvi put spominje u jednom do- OUR »SCLAVINIAS«
kumentu iz 1091. godine, pod čime se podrazumijevala i ostala Hrvatska.
Inače se taj naziv susreće i nakon 12. stoljeća. Od tog vremena on se odnosi
još samo na današnju Slavoniju. Summary
Nasuprot tome naziv »Slowenien« javlja se tek oko 1848, premda u izvo- According to the Byzantine writer Theophylactos ho Simokattes, the
rima iz 9. stoljeća svi krajevi nastanjeni Slavenima nose zajedničko ime term Sclavinia primarily denotes Wallachia, but the Byzantines used it to
»Sclavinia«. Tijekom stoljeća ovaj se pojam za etničko područje Slavena na denote areas inhabited by Slavs. At the beginning of the 19th Century, »Ma-
gornjem toku Save zamjenjuje drugim lokalnim ili povijesnim, užim ili ši- cedonian sclavinias« were mentioned, which had their own forms of govern-
rim, novim ili starim teritorijalnim nazivima kao što su Kranjska, Karanta- ment but formally accepted Byzantine rule. Other sclavinias stretched
nija-Koruška tako da se tek u 19. stoljeću iznova javlja naziv »Slovenija«. along the Adriatic coast and included Doclea, Travunia, Pagania, Croatia
Iz svega spomenutog može se zaključiti slijedeće: and Serbia. The Pannonian sclavinia included parts of today's Austria, Hun-
gary, Slovenia, Croatia and Bosnia äs well äs parts of Slavonia and Syrmia.
1. Sklavinije (Sklavenia ili Sklavinia) kao staroslavenska prekodunavska The name »Sclavonia« (Slavonia) originates in the llth Century, and Slove-
upravha jedinica (sa ρήξ možda na čelu) balkanska su područja u koja su se nia in the middle of the 19th Century. The Adriatic sclavinias had borders in
doselili Slaveni. the north with the Carinthian and Slavonian sclavinias. On the whole we can
2. Na Balkanskom poluotoku postojale su »Sklavinije« u Makedoniji i say that our sclavinias were more widespread than historiographers have
uzduž jadranske obale (tu ulazi i jedan dio današnje Srbije). hitherto believed.
3. »Sklavinia« koja se nalazila iznad rijeke Save nije bila uopće neka odi-
jeljena upravna jedinica kao što su to bile ostale »Sklavinije« na Balkanu.
4. Makedonske »Sklavinije« spominju se od 836. ili 837. godine, da bi se
nakon toga njihov trag u izvorima potpuno izgubio.
5. O jadranskim »Sklavinijama« obavještava nas car Konstantin Porfi-
rogenet.
6. Panonska »Sklavinija« obuhvaćala je dio Austrije, Slovenije, Mađar-
ske, Hrvatske i Bosne, zatim Slavoniju i Srijem, to znači cijelu prijašnju Ka-
rantaniju s njenim graničnim područjima kao i Donju Panoniju, koja je u
vrijeme Karolinga na istoku i na jugu imala iste granice kao i u doba Rimlja-
na.
7. Ima »Sclavonia«, današnja Slavonija, nastalo je u 11. stoljeću. Ime
»Slovenija« (naziv za jednu od republika današnje Jugoslavije) datira iz sre-
dine 19. stoljeća.
8. Karantanska i panonska »Sklavinia«, koje su se geografski protezale
od izvora Drave preko već spomenutih zemalja do Beograda graničile su na
jugu s jadranskim »Sklavinijama«, tako da možemo kazati da su se naše
»Sklavinije« protezale većim područjem nego što to navode jugoslavenski i
inozemni povjesničari.
S njemačkog prevela
Slavica ŽURA

742 743
 KADA JE NASTALA PRVA »HISTORIJA HRVATA«

Prva »Historija Hrvata« sačuvana je na grčkom jeziku u djelu Konstan-

tina VII. Porfirogeneta »De administrando imperio«, kojem je ovakav naslov
dao njegov izdavač Meursius tek 1611. godine.
Ta historija je nastala između 948. i 959. godine i nije dovršena kao ni
sam DAI zbog smrti njegovog autora cara pisca Porfirogeneta. Da je to tako,
pokušat ćemo malo detaljnije obrazložiti. U 33. glavi DAI-a Konstantin VII,
kada govori o Zahumljanima i njihovoj zemlji, odmah na početku te glave pi-
še da su tu zemlju ranije držali »Romeji, mislim Romani, koje je car Diokle-
cijan preselio iz Rima, kao što je rečeno o njima u historiji Hrvata« (.. .είς
τέν των κρωεάτων ΐδτοριαν...). Isto tako Porfirogenet u glavi 35, kada iznosi
podatke o Dukljanima i njihovoj zemlji, također na početku glave kaže »... i
Duklju su ranije držali Romani, koje je preselio car Dioklecijan iz Rima, kao
što je rečeno u historiji Hrvata« (εις τέν ερί των χρωβάτων ϊδτορίαν).
1

Komentirajući onaj pasus iz 33. glave Β. Ferjančić, obradivač Porfiroge-

netovih spisa koji se odnose na historiju naroda Jugoslavije, iznio je kako je
sasvim »nejasno upućivanje na istoriju Hrvata, jer se o naseljavanju roman-
skog stanovništva govori u 29. i 30. glavi, koje, bar po naslovima, ne obradu-
ju hrvatsku istoriju...» U pogledu pak pasusa iz 35. glave upozorio je na svo-
2
ju prethodnu bilješku, koja se odnosi na već navedeni pasus 33. glave.
To što kaže Ferjančić točno je samo u pogledu 29. glave da ona ne obra-
duje hrvatsku historiju, dok se ta tvrdnja ne može ipak odnositi" barem u ci-
jelosti, i na 30. glavu. No zato je nerazumljivo zašto Ferjančić u svom nave-
denom komentiranju nije tom prilikom napomenuo da je zapravo u 31. glavi
sadržana historija Hrvata, na koju posebno upozorava i izričito upućuje u
dva navrata u svome DAI-u Porfirogenet.
Pored toga je karakteristično i to napomenuti da car pisac u svome dje-
lu jedino piše o historiji Hrvata, koju i donosi, dok uopće ne spominje nijed-
nu drugu historiju bilo kojeg ostalog naroda, o kojem inače ponekad daje
vrlo detaljne podatke i vijesti.
1
Gl. za to: Constantine Porphyrogenitus, De administrando imperio. Greek text
edited Gy. Moravcsik. Budapest 1949, 160, 162; Vizantinski izvori za istoriju naroda Ju-
goslavije, II, SAN, Vizantološki institut knjiga 7, Beograd 1959, 59, 63.
2
Vizantinski izvori... II, 59, bilj. 205, 63, bilj. 228.

745
 Ta baš u 31. glavi se i nalazi onaj isti pasus kao i u glavi 33. i 35. i tu se
govori kako je Dioklecijan iz Rima doveo i naselio Romane, zbog čega su oni
tako i nazvani »pošto su iz Rima doseljeni u ove zemlje, odnosno sada zvanu
Hrvatsku i Srbiju« .3
Istina je da i u 29. glavi piše kako je Dioklecijan doveo iz Rima narod s
njihovim porodicama i naselio ih u Dalmaciji, te oni bijahu nazvani Romani,
jer su iz Rima preseljeni i taj naziv nose sve do danas.4
No mi znamo da se u 29. glavi nigdje napose ne govori o Hrvatima nego
baš u 31. glavi, u kojoj se i nalazi onaj podatak o preseljenju Romana, kojega
uopće nema u 30. glavi.
Prema tome je zapravo »Historija Hrvata«, o kojoj govori Porfirogenet
u 33. i 35. glavi DAI-a, sadržana jedino u 31. glavi, iako i glava 30. obuhvaća
pretežno vijesti o njima i Hrvatskoj u vezi sa ostalim južnoslavenskim ple-
menima i narodima od doseljenja na Balkanski poluotok pa sve do doba vla-
davine cara Konstantina VII.
No kako Porfirogenet kaže izričito da je onaj podatak o Romanima na-
veden u »historiji Hrvata«, to onda sasvim jasno proizlazi da ovu historiju
sadrži baš 31. glava.
Ova glava nosi naslov »O Hrvatima i zemlji u kojoj sada obitavaju«, tj.
drugim riječima ona obraduje historiju Hrvata.
U njoj car pisac piše o porijeklu i imenu Hrvata, te kako su se naselili u
doba cara Heraklija. Opisuje njihovo pokrštenje i spominje tadašnjega ar-
honta Porgu. Govori i o pogodbi Hrvata s papom, o misiji »čudotvorca« Mar-
tina, o ratovanju bugarskog vladara Borisa protiv njih i o nastanjenim gra-
dovima Hrvatske i njenoj vojnoj snazi na kopnu i na moru do Krešimira I.
Nadalje iznosi kakvo je bilo anarhično stanje iza smrti njegovog sina Miros-
lava, koga je likvidirao ban Pribina i završava sa podacima o Velikoj Hrvat-
skoj.5
U toj glavi je Porfirogenet dakle uglavnom sve ono izložio o Hrvatima
na što je u uvodu svoga spisa upozorio svoga sina Romana da će govoriti o
6
pojedinim narodima.
No kako vidimo, ovo je ipak i suviše kratka i sažeta historija Hrvata, ko-
ja ide zapravo od početka 7. stoljeća pa sve do 959. godine, tj. do onoga doba
kada su Hrvatskoj iza smrti Miroslava vladale razmirice i svađe, kojima
Konstantin VII. Porfirogenet nije sagledao kraj, jer je u međuvremenu um-
ro.7
3
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 148; Vizantinski izvori... II, 39.
4 hrvatskoga arheološkoga društva NS XIII, Zagreb 1914, 16, 28.
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 122; Vizantinski izvori... II, 9.
5 Vizantinski izvori... II, 4 i bilj. 11.
Vizantinski izvori... II, 37 — 46; Constantine Porphyrogenitus, o. c., 146, 148,
150, 152.
6
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 44, 46.
7
Da je to tako, pokušao sam iznijeti dokaze u mojoj radnji »Neobjelodanjena is-
prava hrvatskog kralja Krešimira I«.
746
Ta »Historija Hrvata«, koja je uklopljena u Porfirogenetov DAI, rađena
je svakako na osnovi izvještaja koje je car pisac dobio iz Dalmacije i na osno-
8
vi hrvatske narodne tradicije, kako to piše Bury.
Za tu »Historiju Hrvata« nije se dugo vremena znalo. Naime, DAI je
zbog svoga povjerljivog karaktera materijala bio pažljivo čuvan od objavlji-
vanja široj javnosti. Čak nijedan kasniji bizantijski historičar ne spominje to
djelo niti da se njime poslužio.9
Kako nemarno sačuvan originalni rukopis toga spisa, imamo barem nje-
gov najstariji prijepis iz kraja 11. stoljeća (1098/9), koji je pohranjen u Naci-
onalnoj biblioteci u Parizu. Iz toga su prepisa proizašla još dva, nastala u 16.'
stoljeću.
Istom 1611. godine izašlo je prvo izdanje toga rukopisa. Objelodanio ga
je već navedeni J. Meursius pod naslovom »Constantini Imperatoris Porphy-
rogeniti, De Administrando Imperio, ad Romanum F. Liber nunquam ante-
hac editus«, a iza toga su slijedila druga izdanja10, medu kojima kao zadnje
Gy. Moravcsik-a (1949).
Dakle, istom početkom 17. stoljeća upoznala se evropska znanstvena
javnost s tim djelom, pa tako i onom glavom u kojoj se je nalazila opisana
prva »Historija« ili »Povijest Hrvata«.
Od toga stoljeća stali su se služiti i hrvatski historičari tim spisom, a na-
pose Trogiranin Lucius. On se prvi pozabavio 31. glavom, u kojoj se nalazila
ta »historija«.
Od početka 17. stoljeća DAI je s grčkog na latinski jezik do sada dva pu-
ta preveden, i to u nekoliko izdanja.11
Istom 1918. g. N. Tomašić ga je preveo na hrvatski jezik i publicirao.12
Tada je u hrvatskom prevodu izašla u cijelosti i 31. glava DAI-a tj. hrvatski
prijevod prve »Historije Hrvata«, nažalost ipak nedovršene, kao i cijeloga
spisa, zbog iznenadne smrti Konstantina Porfirogeneta.
8
Gl. za to: F. Šišić, Genealoški prilozi o hrvatskoj narodnoj dinastiji, Vjesnik
9
10
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 14—16, 23 — 25.
11
Constantine Porphyrogenitus, o. c., 26.
12
Život i djela cara Konstantina VII Porfirogenita, Vjesnik kr. hrvatsko-slavon-
sko-dalmatinskoga zemaljskoga arkiva 20, 1 — 2, Zagreb 1918, 1—91.
747
 THE ORIGIN OF THE FIRST »HISTORY OF THE CROATS«
Summary
The first Croatian history forms part of the work »De administrando
imperio« (»Concerning the ruling of the Empire«) by Constantine Porphyro-
genetus. This work was written between 948 and 959 but was not completed.
The Byzantine emperor and author wrote about the Croats on the basis of
accounts which he had received from Dalmatia and from Croatian national
tradition, and which he incorporated into his own work. Porphyrogenetus
speaks of the Croats in the 30th and 31st chapters, starting from their settle-
ment in the Balkan peninsula and up to the time of Constantine VII. Chap-
ter 31 is headed »Concerning the Croats and the Country They Now Inha-
bit«. There he discusses their origin, name, arrival and baptism, their treaty
with the Pope, their clash with the Bulgarians, the Croatian towns and their
military power on land and sea up to the rule of Krešimir I and the anarchy
during the rule of his son Miroslav. He continues with the theme of a grea-
ter Croatia. Scientists, amongst them Ivan Lučić, the father of Croatian his-
torical science, learnt about this work and its history of the Croats only at
the start of the 17th Century.
748
PITANJE AUTENTIČNOSTI PAŠKE ISPRAVE
1. DOSADAŠNJA NJENA IZDANJA I KRITIKA
Provala Tatara u Dalmaciju poznata nam je iz dvaju prvorazrednih i
suvremenih izvora: Rogerija, velokovaradinskog kanonika u »Carmen mise-
rabile«, i splitskog arhidakona Tome u »Historia Salonitana...« Međutim,
jedan detalj u njihovom nadiranju u okolicu Zadra, koji ujedno predstavlja i
završnu fazu prodiranja u Dalmaciju, iznosi Paška isprava od 30. ožujka
1244, kojoj se do sada nije posvećivalo pozornosti jer su madžarski i neki na-
ši historičari pobijali njenu autentičnost i time joj obesnažili sadržaj. U ovoj
radnji ćemo se osvrnuti na njihove tvrdnje i podvrći analizi historicitet prije-
pisa, iz čega će proizići da je Isprava vjerodostojna.
Najstariji prijepis Paške isprave potječe iz XVII. stoljeća, a nalazimo ga
u »Statuta Communitatis Pagi, Venetiis 1637« na str. 149. do 154. ispod na-
slova »Privileg! della Cittä di Pago, et di quelli Nobili contro li popolari et
etiam contro li Zarattini«.
Ta su »Statuta« danas pohranjena u Sveučilišnoj i narodnoj biblioteci u
Zagrebu pod signaturom R 2523 i prvi je na tu knjigu upozorio I. Strohal,
opisavši ukratko njen sadržaj.1
Prvi prepisivač pak te isprave za koga znamo bio je M. L. Ruić, koji je tu
darovnicu donio u rukopisnom djelu »Osservazioni storiche sopra l'antico
stato civile et ecclesi astico della cittä, et isola di Pago o sia delle antica Kes-
sa. Estratte da diversi Autori, Diplomi, Privileg!, et altre corte si publiche co-
me private e scritte«. MDCCLXXVI ab U. C. CCCXXXIII, 4 (rukopis u nad-
župskom uredu u Pagu).2 Tri godine zatim (1779) napisao je Ruić novo volu-
minozno djelo pod naslovom »Delle rifflessioni storiche spora l'antico stato
civile, ecclesiastico della cittä, et isola di Pago o sia dell'antica Gissa. Fazze a
diversi Autori, Privileg!, et altre carte Pubbliche e Private. Tomo Primo.
MDCCLXXIX. Ab. U. C. CCCXXXVI,«3, u kome je također donio tu ispravu,
4
naznačivši da ju je prepisao iz paškog arhiva.
1
I. Strohal, Statuti primorskih gradova i općina, Zagreb, 1911, 50.
2
Isprava se nalazi na stranicama 36, 36a, 37. i 37a.
3
Od tog djela sada se u arhivu Jugoslavenske akademije čuvaju samo dva sveska.
4
Ona se nalazi u tom rukopisu na: I, od 129—132. strane.
749
 Kako su ta djela ostala u rukopisu, dugo se vremena nije znalo za bitku
kod »nekog otoka« gdje su se istakli Pažani.
Istom 1843. godine prepisao je madžarski akademik i povjesničar Gus-
tav Wenzel s ovjerovljene kopije u gradu Pagu tu ispravu, ali je u tekstu osta-
vio neke praznine, jer nije mogao sve pročitati. I tako ju je prvi puta objelo-
danio u časopisu madžarske akademije: Magyar törtenelmi tär kötet, Festen,
1855, 173-175, a drugi puta u: Codex diplomaticus Arpadianus continuatus,
Mäsodik Kötet, Monumenta Hungariae historica — Diplomataria VII, Pest,
1861,149-151.
Dvije godine iza toga je Ivan Kukuljević Sakcinski baš odatle pretiskao
tu ispravu,5 iako je u dva navrata boravio u Državnom arhivu u Zadru (1854.
i 1856. god.), gdje je imao u rukama Ruićevo veliko rukopisno djelo »Delle
riflessioni storiche...«6
Odatle je on prenio samo neke pasuse, u kojima Ruić piše da se kralj Be-
la sklonio ispred Tatara na Vir, da se ondje vodila bitka i da je iza toga oti-
šao na Pag.7
Kraći sadržaj isprave objelodanio je Kukuljević 1891. godine, opet iz
Wenzelovog »Codexa« .8
Međutim je Paška isprava nakon nekog vremena doživjela prve napade
na svoju autentičnost sa strane madžarskih znanstvenih radnika, a napose
Paulera i J. Karacsonya. Pauler je tu ispravu stavio u red dvaju frankopan-
skih falsifikata iz 1260. godine i naveo da je ona po njihovu uzoru i sastavlje-
na. Naglasio je da i u toj listini jadikuje kralj kao Rahela, a samo mjesto
Frankopana njegovi su spasitelji Pažani.9
Karäcsonyi se složio s time da je ona (a s njom i opis pomorske bitke u
blizini Paga) falsifikat i iznio je da je to Skalićevo djelo, u svom zanimljivom
popisu isprava za madžarsku i hrvatsku povijest pod naslovom »A hamis, hi-
bäskeltü es keltezetlen oklevelek jeguzeke 1400 ig« (Budapest, 1902).10
Istom 1906. godine Smičiklas je u svom »Codexu« objelodanio tu ispra-
vu po spomenutom Ruićevom djelu »Delle riflessioni storiche...« i upotrije-
bio je prvi svezak iz arhiva Jugoslavenske akademije, a drugi iz sadašnjeg
Državnog arhiva u Zadru, gdje se je nalazila još ona i ovjerovljena, ali bez
datuma na latinskom i talijanskom jeziku." Ujedno je ispunio one praznine
koje nije mogao pročitati Wenzel te učinio neke omanje izmjene u tekstu.
5
1. Kukuljević Sakcinski, Borba Hrvatah s Mongoli i Tatari, Zagreb, 1863. godine,
81-83.
6
1. Kukuljević Sakcinski, o. c., 39.
7
Kukuljević Sakcinski, o. c., 39, 40.
8
1. Kukuljević de Saccis, Regesta documentorum regni Croatiae Dalmatiae et
Slavoniae saeculi XIII, Starine XXIV, Zagreb, 1891, 225, 226.
' G. Pauler, A magyar nemzet törtenete az arpadhäzi kirälyok alatt II, 1899, 595.
10
F. Šišić, Lažne, krivo određene i nikako određene isprave za hrvatsku povijest
(1102-1400), Vjestnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva V, Za-
greb, 1903, 220, 221.
11
T. Smičiklas, Codex diplomaticus II, XVIII, i IV, 220-222.
750
Prije navađanja gdje se sve nalazi i gdje je tiskana ta isprava, Smičiklas,
pod utjecajem madžarskih historičara, i bez ikakvog dokazivanja, kaže za
nju: »Očit falsifikat negdje iz XV. vijeka kad su Pažani nastojali da se oslobo-
de Zadra.« Iza toga nabraja gdje se sve ona nalazi i vidi se očito da nije znao
za njene prijepise u »Statuta Communitatis Pagi« u Sveučilišnoj i narodnoj
biblioteci, u »Osservazioni storiche...« (1776) u nadžupskom uredu u Pagu
ili za kopiju tog djela iz polovice XIX. stoljeća u nekadašnjoj biblioteci12 više
gimnazije u Zadru.13
Odmah po objelodanjenju te isprave u navedenom »Codex diplomati-
cus«, pod dojmom tvrdnje Smičiklasa i još više madžarskih znanstvenih rad-
nika, F. Šišić iste godine u svojoj knjižici »Hrvatska povijest« spominje
»...boj kod otoka Paga... izmišljotine..., te da se one... nalaze u nekim
očevidno falsifikovanim... paškim listinama...« 14
Deset godina kasnije ponavlja se to isto u knjizi »Pregled povijesti
hrvatskog naroda« i dodaje »...da se to vidi iz Smičiklasovog komentara
ovim listinama u Cod. dipl. IV-, 222...« te da je kod tih »falsifikacija sudjelo-
vao i poznata varalica Pavao Skalić (iz XVI. vijeka)...« 1 5
R. Horvat, prihvaćajući zagotovo sve te Šišićeve tvrdnje, u novom izda-
nju svoje »Povijesti hrvatske« napisao je da se iz sadržaja nekih listina uzi-
malo »da su Hrvati potukli Mongole u Podgorju i na Grobničkom Polju, da-
pače i na moru kod Paga. Ali sve su listine krivotvorene baš kao i ona kojom
kralj Bela 7. listopada 1264. opisuje zasluge srijemskih junaka: Kresa, Kupi-
še i Raka. Mi imamo za provalu Mongola savremene ugledne pisce: M. Roge-
rija i Tomu Arcidakona. Ovi nam tadašnje vijesti potanko opisuju, te sigurno
ne bi bili zatajili spomenute pobjede, da se uistinu dogodiše«.16
Szentpetery se složio s Paulerom, Karäcsonyem i Smičiklasom da je
paška listina falsifikat koji je rađen i prema darovnici Trogiranima od 18.
III. 1242, a nastao vjerojatno u XV. stoljeću.17
U posljednje doba osvrnuo se i dr. A. Tresić Pavičić, no kako nije kriteri-
jem i znanstvenom metodom ušao u to pitanje, djelo mu se ne može okarak-
18
terizirati historiografskim.
12
Izgorjela za vrijeme bombardiranja 1943. i svi su rukopisi, knjige, časopisi i no-
vine u njoj propali.
13
V. Brunelli, Catalogo sistematico dell' i. r. biblioteca ginnasiale — provinciale
di Žara, Programma dell' i. r. Ginnasio superiore di Žara pubblicata della direzione
ginnasiale alla fine dell'anno scolastico 1901 -1902 XLV, Žara 1902, 54 i G. Praga, II
monastero di San Pietro in Istmo, Atti e memorie della societä dalmata di storia pat-
ria, III-IV, Žara, 1934, 170.
14
F. Šišić, Hrvatska Povijest I, Zagreb, 1906, 112.
15
F. Šišić, Pregled povijesti hrvatskog naroda, Zagreb, 1916, 99.
16
R. Horvat, Povijest Hrvatske I, Zagreb, 1924, 85.
17
I. Szentpetery Ärpäd-Häzi kirälyok okleveleniek kritika! jeguzeke I, Budapest,
1927,227.
18
A. Tresić-Pavičić, Izgon Mongola iz Hrvatske, Zagreb, 1942.
751
 2. TEKST PAŠKE ISPRAVE
Uzeli smo za bazu prijepis Paške isprave koja se nalazi u Ruićevom ru-
kopisnom djelu »Osservazioni storiche...«19 bez onih ovjerovljenja na latin-
skom i talijanskom jeziku kako ju je donio Smičiklas.20
Uspoređujući navedenu listinu u tom djelu s ostalim prijepisima u »Sta-
tuta communitatis Pägi«, »Delle riflessioni storiche...«, Wenzelovom »Code-
xu«, Kukuljevićevoj radnji »Borba Hrvatah...« i u Smičiklasovom »Code-
xu«, zapazili smo da ima dosta bitnih razlika kod pojedinih riječi samoga
teksta. Zato najprije donosimo sam tekst isprave iz Ruićevih »Osservazioni
storiche«, a u zagradama su citirane sve varijante.21
Evo ga: »Bela D. G. Vngarie (Hungarie, Hungarie), Dalmatie, Croa-
tie, Rame, Galitie, Lodomerie ( L o d o m i r i a e ) , Comanieque Rex.
Omnibus Christi fidelibus presens scriptum inspecturis salutem in om-
nium salutore. Grata fidelitatis obesquia, que virtutum obtinent pregoratiu-
am quanto22 largius23 exhibentur, tanto magis premiis gratioribus sunt pro-
sequenda et ipsa specialiter, que Regibus, et Principibus impedantur speciali
debent recompensari fauore ut affectus et fervor (f a v o r) obsequentium
opportunum continue,24 suscipiat incrementum. Quod25 cum innumerabilis
multitudo rabide ( r a b i d i) gentis Tartarice propter humani generis sordi-
dorum26 ( s o r d i d u m ) scelerum commissiones ex affluenti indignatione
trium (terrestrium)... (MACHINARUM), et omnium Conditoris per limites27
(CLIMA TA) Regni Nostri affligendo seuere profusa (perfusa) fuisset
19
o. c., 36, 36a, 37, 37a.
20
T. Smičiklas, o. c. IV, 222.
21
U pet ostalih edicija tekstova naći ćemo da je skoro svaka druga riječ drukčije
prenesena. Varijate su najvećma ortografske naravi kao npr. veliko mjesto malog slo-
va i obratno (Rex:rex), izostavljanje diftonga (Servie mjesto Serviae), oduzimanje ili
dodavanje duplih konsonanata (Galliciae : Galitie), zamjenjivanje c sa f i obratno
(Croatiae : Croacie), na što se nećemo ovdje osvrtati.
U zgradama:
1) gdje se varijacije drugih pet tekstova podudaraju ispisana je varijacija velikim
slovima;
2) gdje se slažu Wenzel, Kukuljević, Smičiklas i Statut označeno je velikim kur-
zivnim slovima;
3) gdje se slažu Wenzel, Kukuljević i Smičiklas označeno je običnim slovima kao i
izneseni tekst;
4) razlika koju ima samo Statut unesena je rastavljenim slovima;
5) ako je razlika u Rifflessionima, označena je rastavljenim običnim kurzivnim
slovima.
22
quando (Wenzel, Kukuljević).
23
nemaju Wenzel, Kukuljević, Smičiklas.
24
continuum (Wenzel, Kukuljević).
25
U Statuta 141, Wenzela, Kukuljevića i Smičiklasa prije toga: Ad uniuersorum
igitur noticiam harum serie peruenire quod..., u R. I, 129 bilo je »Quoniam«, no to je
prekriženo i mjesto toga stavljeno »quod«. Uz to je u rukopisu dodano i to što ima
Wenzel, Kukuljević i Smičiklas.
26
sordidum (Statuta 141, Wenzel, Kukuljević).
27
U Rifflessioni I, 129 bilo je »limites«, a zatim je ispravljeno u »climata«.
752
( f u i s s e n t ) , et nos una cum fidis Primatibus ipsius Regni Nostri atque
Nobilibus extra ipsam (NOSTRAM ) Monarchiam usque ad littora Po-
ntus dire ( p o n t u s d i r r e , Pontus dira e) persequendo ad quendam
(Q U A N D A M ) Insulam maritimam potenter impulendo coercisset (c o -
erciscet, coercissent) de qua vi extrahere satagendo per naufragium in
nos irruere conaretur ( c o n a s s e t , conassent); ubi in conflictu certaminis
inter Nostrates et ipsos ultores inimicos diutius servato nostrorum ( n o s -
t rar u m) funera corruentium more ( m o r i ) Racheiis jugule plangeba-
mus. Pater tandem ineffabilium misericordiam et pie consolationis exercitu-
umque Dominus qui cunctos in se sperantes etiam tempore elisionis non
desinit opitulando28 sublevare jam nobis precipitatis29 ( p r a e c i p i t i b u s )
sue dextere virtutem porrigere dignatus est. Quoniam30 ad refulciendum31
(refulcendum) nos, et corroborandum exundique affluentes ( a f f l u e n -
t e r, affluente) nationum diversarum gentes (gente) nostre persone salube-
rima ( s a l u b e r i m e ) pro tutela ad nos confluere32 dignitatus33 est; Inter
quorum,34 cunctos Viri sagaces omni fidelitatis nitore et probitatis decore fe-
cundi fideles Nostri Pagensis Ciuitatis et Insule Ciues et (A C) Incole inter
ceteros nonnullos aliarum35 Insularum habitaculo congaudentes armis belli-
cosis (bellicis) premuniti et audacia virili suffulti in eorum nauibus ipsos ut
puta36 hostes jam celerime versus nos nostram in offensam equoris per am-
bitum (a m p l u m , ampnem) natantes, nostro in aspectu vallantes, agrede-
runt, eosdemque crebrorum (crebrarum) telorum (telarum) missionibus37
feriendo, et ( a c ) lanciarum (LANCEARUM) et (a c) aliorum Instru-
mentorum ad id aptatorum (APTOR UM) grauibus (GENERIBUS)
ictibus ( i c t u b u s ) sauciendo ( s a u c i a n d o ) , Insule ab Introitu oppri-
mendo, compescere fecerunt (et); Sie stra ,„ (s trage) strage [Od »sic« do
»suffocatis« nema u St. 142], necis (et nece) fere omnibus demolitis at-
que Suffocatis pristine saluti et libertati ( e x , ex ), et ipsorum merito lau-
dis preconio attolentis gestis facile F E LICI) victoria gaudentes divinitus
sumus restituti. In quo certaminis prelio multi ex ipsis Nostris fidelibus co-
ruerre, alii vero Stigmata ( s t i g m a ) lethalia et grauia sustulere (s u b s t u -
l e r e ) pro nostri honoris exaltatione soliique Regalis iam precipitati (preci-
piti) subleuatione (subleando) sane perhibentur ( p e r i a b e n t u r , prohi-
bente); Porro donec in ipsa Insula profugi ( p e r f u g i ) moraremur idem
(IIDEM) nostri fideles Pagensis (Pagenses) Ciuitatis et Insule vniuersalis
Communitas non coacti, sed gratanter et letanter cuncta eorum bona
28
opilando (Kukuljević).
29
praecipitibus (Statuta 142), precipitibus (Wenzel, Kukuljević).
30
Nema kod Wenzela i Kukuljevića.
31
U Rifflessioni I, 130 tako ispravljeno, a refulcendum u Wenzela, Kukuljevića i
Smičiklasa.
32
Nema Wenzel i Kukuljević
33
Nema »dignatus est« Wenzel i Kukuljević; est (Smičiklas).
34
Nema Wenzel i Kukuljević; quos (Statuta 142).
35
Nemaju Wenzel, Kukuljević i Smičiklas.
36
Utpote (Wenzel), Kukuljević nema, a Smičiklas: utpota.
37
U Rifflessioni I, 130 prekriženo »missionum« i ispravljeno u »missium«.
753
 ( b o n n a p r o d a n a r i a , bona porro) donaria dona) varia ( u a r i a ac
v i c t u a l i m c o p i o s a m q u e , varia et victualia), copiosamque victuali-
um38 frequentivam (frequenciam) ministrationem (ministracionum) insuper
et non modice (modicam) quantitatis (quantitatem) thesauri, ac39 percunia-
rum (pecunie) acquirendis stipendiariis (stipendariis), armigeris expeditioni-
busque ceteris juxta commodum, et honorem nostre Celsitudinis ( c a e l s i -
t u đ i n i s)40 nobis offerre studuerunt. Quorum laudabilium obsequiorum
eorum ob merita volentes ipsos regalis doni patrocinio clementer intuere
(intueri) ipsam Ciuitatem et Insulam Pagi vocatam totalem et (ac) integram
ac sine exeptione (exepcione) et itervallo qualicumque sub terminis (t e r -
m i n i b u s ) et (ac) Confinibus, quos märe vallans conclusio (conclusi -
vo, CONCL USIUE) gyro (gyru, GIRO S UO) ambit, et concludit
cum vniversis suis utilitatibus et pertinentis ( p e r t i n e n t i i s p r e m e -
m o r a t i s , pertinentiis prem em ora tis, pertinentis prenomina-
tis) Ciuibus Pagensis Ciutitatis et eorum vniversitati ipso ( i p s o r u m -
que h e r e d i b u s et pos t eri t a t u r n , ipsorum videlicet,
ipsorumque) nomine41 heredibus, et posteritatum cunctis successoribus de
beneplacito Serenissime Domine Marie Consortis Nostre Carissime nec non
Prelatorum et Baronum Nostrorum Consilio prematturo dedimus, et ordi-
namus (d o n a m u s, donauimus) immo damus, donamus,42 et in sempiter-
num conferimus possidendum ( p o s s i d e n d i , possidendam) tenendum
(t e n d i, tenendam) atque habendum ( h a b e n d i, habendam) ita et tali
modo et43 ordine, ac omnibus illis (aliis) vigoribus, et Nobilium liberta-
tum prerogatiuis ac honoribus, et gratiis specialibus, atque solemnibus de-
beant atque possint, quibus ab antiquo tempore potiti sunt, et prout ceteri
Vrbani Sincero Nobilitatis Titulo in Vrbibus liberalibus (liberis) atque Nobi-
libus Nostris videlicet in ipso Regno Nostro Dalmatie existentibus frui et ga-
udere perhibentur. Itaque (IPSA O U E) Vrbs Pagi vocata ac ciues et habi-
tatores ejus hinc jugiter et in sempiternum sint et esse debeant solumodo
( s o l u m m o d o , solummodo) Regalis Celsitudinis lurisdictioni et servituti
(serenitati) speciali, et nemini alteri pertinentes obbedientes, et subjecti.
Nec per nos, aut quoscumque Succesoris Nostros Reges Vngarie (HUNGA-
RIE), cuiquam (CUIPIAM) vel quibuscumque possit44 arendari, dari
45
(D O NA RI), obbligari, et aliqualiter in perpetuam hereditatem donari, et
ascribi vel pro honore temporali tradi (dari, t radi) seu Dictioni (dictio-
ni) quorumcumque subjici et a jurisdictione Regali46 predicta (possint) alie-
38
Nemaju ovdje taj izraz Wenzel, Kukuljević i Smičiklas.
39
Kod Kukuljevića et.
40
caelstudinis (Statuta 143), celsitudinis (Kukuljević, Smičiklas).
41
Nemaju Wenzel, Kukuljević, Smičiklas i Statuta 143.
42
Nema Statuta 143.
43
U Statuta 143, kod Wenzela, Kukuljevića, Smičiklasa stoji ovako: ut in eadem
et de iisdem frui et gaudere eo jure; modo et.
44
Wenzel, Kukuljević i Smičiklas nemaju ovdje taj izraz.
45
46
Od »obbligari« pa sve do »donari« nema Statuta 143.
Statuta 143 te riječi nema.
754
nari.47 Pro cunctorum ( c u n c t o r u m q u e ) , 4 8 et singulorum (et) in his
scriptis ( s c r i p t i s n o s t r i s , s er i p tis Nos tri s) contentorum invio-
labili observatione Vniversis (VNIVERSOS) Nostros Sucessores Reges Hun-
garie sub Diuine Majestatis obbedientia ed (et) benedictione in virtuteque
Paternali (P AREN TA LI) ejusque honoris ademptione ( a d e p t i o n e ,
adempicione) obsecramus ne in aliquo eorum Articulo pusillo49 uel majori
contempnerentur ( c o n t e m n e n t u r , contemnerentur) aut50 prevarica-
rentur vel ad instantiam quorumcumque incassum, et (aut) frusta redigen-
tur ( r e d i g e r e n t ) ; quinimno firma, et (ATQ U E) rata cunctis tempori-
bus futuris pariter et non transgressa (trangressa) observentur. Vt igi-
tur hec nostra donatie et liberalitatum atque gratiarum prescriptarum
( p r a e f a t a r u m ) prerogatiua robur sibi semper obtineant (obtineat,
obtineat) firmitatis presentes litteras concessimus duplicis Sigilli Nostri nu-
minime roboratas. Date (Datum) per manus Magistri Smaragdi Albensis
Prepositi51 Aule Nostre Vice Cancellarii.
Anno Dominice Incarnationis M.C.C.X.L.I.V.52 (III.)53 Kalendas54 Aprilis
Regni autem Nostri Anno Nono.55
Ruić u oba svoja rukopisna djela (1776, 1779.) a onda i Wenzel i Kukulje-
vić donijeli su samo tekst te diplome. Međutim je Smičiklas iza toga također
dodao i njeno ovjerovljenje na latinskom i talijanskom jeziku koje je uzeo iz
Ruićevog djela »Delle riflessioni storiche«.56 To je ovjerovljenje glasi: »Ego
Johannes Jadrulich quondam domini Johannis Francisci publicus auctorita-
te notarius Paghensis magnificaeque communitatis juratus praemissum pri-
vilegium cum omnibus supra contentis et authentico in membrana cum si-
gillo pendente in capsa sanctuarii dictae communitatis existente fideliter
exemplavi, me subscripti, et apposui signum mei tabellionatus solitum et
consuetum in praemissorum fidem etc. ac sigillo magnificae communitatis
Paghi communicaui et sigillaui.
Ed io Cristoforo Billini di v. r. nod. pub. di Pago giurato, ho copiato dal
sopraemanato carattere, e copia di signor Zuanne Giadruleo olim nod. a me
ben noto il suo carattere della cognicione del suo protocollo notariare al qu-
47
U toj rečenici drukčiji je raspored riječi kod drugih tekstova.
48
cunctorumque (Statuta 143, Wenzel, Kukuljević).
49
puncto (Wenzel, Kukuljević).
50
Wenzel, Kukuljević i Smičiklas nemaju te riječi.
51
Kod Smičiklasa preposito.
52
53
1244 (Statuta 144).
3° (Statuta 143), tercio (Wenzel, Kukuljević), a Smičiklas: tertio.
54
Kod Kukuljevića: Kalendis.
55
56
9 (Statuta 144), IX. (Rifflessioni I, 132).
U prvom svesku tog djela od str. 129—132. nalazi se samo tekst Paške isprave
bez ovjerovljenja (Arhiv Jug. ak.). U II. svesku (na str. 48 — 50), koji je pohranjen tako-
đer u arhivu J. ak, nema citirane isprave s navedenim ovjerovljenjem, iako Smičiklas
naznačuje da se poslužio tim svescima. Bit će da je samo upotrijebio taj prvi svezak iz
arhiva J. ak., a kao drugi mu je svezak bio onaj koji se do'1943. godine nalazio u biblio-
teci Državnog arhiva u Zadru pod signaturom G. 8. Tu je dakle bila ta isprava s ovje-
rovljenjem.
755
ale etc., e pero in feda di verita di mia mano affermato, e col sigillo solito
mio notarile roborato, e riconfemato col sigillo della magnifica communi-
ta«."
3. PASKA ISPRAVA JE AUTENTIČNA
Već iz tog i takovog teksta Paške isprave opaža se da ona sada ima mno-
go više smisla i da je puno razumljivija i logičnija od one u napomenutim iz-
danjima. Da su tekstovi na taj način bili uspoređeni ne bi zaista Smičiklas
mogao onako olako tvrditi: »Kako je ova isprava očit falsifikat negdje iz XV.
vijeka, kad su Pažani nastojali, da se oslobode Zadra«.58 Isto vrijedi i za ne-
osnovane i samo nabačene tvrdnje Paulera,59 Karacsonya,60 Szentpeterya,61 a
naravno i za Sišića62 koji je sve po Pauleru i Karacsonyu razradio.
Paška pak isprava, koja se nalazi u »Statuta«, kod Wenzela i Kukuljevi-
ća, nastala je iz istoga izvora tj. ovjerovljenog prijepisa u Pagu. Toj je listini
vrlo bliska ona koju je donio Smičiklas, koji je, kako se čini, više vjerovao
pri prepisivanju Wenzelu negoli Ruiću.
Ona spada, što je samo po sebi razumljivo, u javne isprave i to u obične
privilegije (litterae privilegiales) tj. darovnice s dvostrukim voštanim vise-
ćim pečatom, a nosi oznake kraljevske kancelarije koje su bile uobičajene u
periodu između 1205—1308. Zato ona nema invokacija već odmah počinje s
intitulacijom,64 te tu dolazi i općenita adresa i pozdrav. U njemu se izdavač
obraća na sve kojima će isprava doći, odnosno na sve kršćane.65 U kontekstu
ili tekstu tog privilegija arenga sadržava općenitu filozofsku pravnu misao
kojoj je zadaća opravdati pravnu odredbu zbog koje je nastala isprava. Ona
nije u užoj svezi s pravnim predmetom, već govori samo općenito.66
Iza te arenge uvod u sam tekst čini promulgacija koja upozorava javnost
na ispravu.67 Uz nju je i notifikacija, odnosno deklaracija.68
Iza promulgacije kontekst ili tekst počinje sa »Quod« i u njemu je sa-
držan predmet isprave, pravni čin, zbog kojega je ona nastala. Prvi dio tog
57
T. Smičiklas, o. c. IV. 222.
58
Smičiklas, o. c. IV. 222.
59
G. Pauler, o. c. II. 595.
60
Po Šišiću u Vjestniku arkiva V. 220-21.
61
1. Szentpetery, o. c. I. 227.
62
Šišić: Hrvatska povijest I. 112 — Pregled povijesti hrvatskog naroda 99.
63
«... privilegium... et authentico in membrana cum sigillo pendente in capsa
sanctuarii dictae communitatis existente. „« (T. Smičiklas, o. c. IV, 222).
64
Bela D. G. Vngarie, Dalmatie, Croatie, Rame, Servie, Galitie, Lodomerie, Coma-
nique Rex...
65
Omnibus Christi fidelibus presens scriptum inspecturis salutem in omnium sa-
luatore...
66
Grata fidelitatis... sunt prosequenda...
67
Öd: ... et ipsa specialiter... do: incrementum.
68
U našem tekstu donesenom iz Ruiga nema toga, ali zato u St. 141, R. I, 129,
W-u, K-u i S-u glasi: Ad vniversorum igitur noticiam harum serie volumus pervenire...
756
teksta je naracija. Ona sadrži motive koji su utjecali na odluku izdavača i uz-
rokovali izdavanje isprave.
Kakvo je tu uslijedilo darivanje kao nagrada za usluge učinjene kralju,
to nam razjašnjava sama motivacija isprave. Ujedno se navada da se kralj
posavjetovao sa svojim dostojanstvenicima69 prije negoli je uslijedilo daro-
vanje.
Iza naracije70 počinje dispozicija71 i ona je najvažniji dio isprave, jer je
izraz očitovanja volje izdavača da se izvrši pravni čin.
Na kraju teksta naznačena su sredstva kojima je isprava ovjerovljena,
čime je dobila punu vjerodostojnost. To je koroboracija, i ona sadrži zapovi-
jed da se isprava potvrdi pečatom.72
Iza koroboracije dolazi datiranje.73 koje je sredstvo kontrole i ovjerov-
Ijenja. Uz to je naznačena osoba (ime, zvanje, dvorski položaj) koja je uprav-
ljala pri izdavanju isprave74, a ne sastavljač i pisar.
Na kraju su vremenski podaci koji se kod tog privilegija sastoje iz ozna-
ke godine po kršćanskoj eri,75 dana, računanog po rimskom kalendaru,76 i
godine kraljeva vladanja.77
Razmotrivši sve nutarnje znakove78 te isprave, možemo mirne duše za-
ključiti da oni u svemu odgovaraju vremenu kada je nastala, te da u njima
nema ništa sumnjiva s diplomatičkog stajališta.
Kako nemamo izvornika te listine ili njena najstarijeg prijepisa, ne mo-
žemo reći ništa da li su njeni vanjski znakovi sumnjivi ili ne. Nego kad su već
navedeni autori upotrijebili izraz »očiti falsifikat« i »izmišljotine«, morat će-
mo se pozabaviti raznim detaljima u tekstu isprave, koji će objasniti da oni
nisu pristupili analizi do u tančine da bi to tako kategorično mogli tvrditi.
U prvom redu opazit ćemo da ona ima sasma pravilnu intitulaciju i čak
79
onaj dodatak »Cumanie«, koji je Bela III (IV) tek 1235. godine sam uveo.
69
... de beneplacido Serenissime Domine Marie Consortis Nostre Carissime nec
non Prelatorum et Baronum Nostrorum Consilio...
0
Ide od: Quod cum..., a završava sa: gaudere perhibentur.
1
Itaque Vrbs... non transgressa obseru'uentur.
2
Vt igitur... numinime raboratas.
3
Date...
4
... per manus magistri Smaragdi Albensis Prepositi Aule Nostre Viče Cancella-
rii...
5
Anno Dominice Incarnationis MCCXLIV.
6
Kalendas Aprilis.
7
Regni autem Nostri Anno Nono.
8
Z. Tanodi, Zagrebačka »zlatna bula«, Vjesnik hrvatskog državnog arhiva XI,
Zagreb, 1945, 1,4-12.
79
Z. Tanodi, o. c.. Vjesnik... XI, 6.
757
 kojom kralj oslobađa zagrebačke građane od poreza i tridesetnice u opsegu
svoje države (23. II. 1267).
102
Kada, dakle, Klaić tvrdi da takve formule, kakva je u darovnici za Senj,
»nema ni u jednoj darovnici kralja Bele III (IV)«, onda se prevario, kako se
to iz navedenog jasno vidi. Nadalje Klaić navodi da kralj nije trebao ni savje-
ta ni privole supruge i baruna, jer je darivao svoje tj. kraljevske posjede i
gradove.103 Ali kad se Paškom ispravom daju povlastice druge naravi, a to ni-
je bilo u apsolutnoj kraljevoj moći, onda je razumljivo da je savjet i privola
velikaša nužna činjenica, i ona se ovdje izričito napominje. To govori baš o
pravilnom pravnom postupku, što je svakako u prilog autentičnosti.
Inače je sve ostalo kao i kod drugih isprava, osim onoga izraza »Date«.
Jedino u falsificiranoj darovnici Skalićima nalazi se »Datas...per...« 104 i u
njenom prijepisu iz 19. stoljeća u arhivu madžarske akademije nauka »Da-
tis«,105 dok u prijepisu Beline isprave u korist grada Nina od 26. VIII. 1244.
ima »Data«.106
Drugdje se (čak i kod ustanovljenih falsifikata) ponavlja neprestano sa-
mo izraz »... Datum...« Bit će stoga da se Ruić pri prepisivanju isprave za-
bunio. A ako i nije, to još nije razlogom da se u nju mora sumnjati, jer za to
u drugim njenim prijepisima stoji izraz »Datum«.
Iza »Date per manus« naznačen je kao dvorski vicekancelar magister
Smaragd, stolnobiogradski prepozit.
Kako to nije osobiti privilegij potvrđen zlatnom bulom, već samo obični
s visećim dvostrukim voštanim pečatom, to je u toj ispravi sasma ispravno i
naveden potkancelar koji zamjenjuje kancelara.107
U našem slučaju spomenut je kao potkancelar Smaragd.108 Baš 1244. go-
109
dine postoje kao vicekancelari uz Smaragda
110
i magistri Achillis i Farcasius,
također stolnobiogradski prepoziti.
102
T. Smičiklas, o. c. V, 423, 424. Za tu ispravu tvrdi Klaić da nije darovnica već
povlastica za koju je kralju bila potrebna zasebna privola kraljice i velikaša, jer su oni
uslijed toga gubili na mitnicama svojih posjeda. Klaić navodi i druge neke povelje
gdje se spominju magnati i baruni, ali on kaže da to također nisu darovnice nego sud-
ske odluke ili saborski članci (Vj. Klaić, Darovnica kralja Bele III (IV) krčkim knezovi-
ma za Senj jest patvorina, Vjestnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog
arkiva I, Zagreb, 1899, 267).
103
Vj. Klaić, o. c., Vjesnik... I, 267.
104
T. Smičiklas, o. c. V, 278, (1263).
105
1. Szentpetery, o. c. I, 425.
106
Prijepis u Državnom arhivu u Zadru. Inače je donosi T. Smičiklas o. c. IV, 241 i
ondje stoji »Datum«.
107
Z. Tanodi, o. c.. Vjesnik... XI, 3.
108
To ime nose i svjetovni velikaši u Madžarskoj. Tako se 1205. spominje s tim
imenom dvorski župan, a 1214, 1219-1221. godine bratislavski župan (T. Smičiklas, o.
c. III, 52, 130, 176, 184, 204).
109
Zatim se spominje u dosta sumnjivoj ispravi kao prepozit »de Hanta« također
neki Smaragd (T. Smičiklas, o. c. IV, 266).
110
G. Fejer, Codex diplomaticus, 338, 339.
760
Iza 1244. godine, istom 1248. spominje se Smaragd u jednoj ispravi kao
vicekancelar i prepozit, a 1253. kao sam britanski prepozit111 i 1254. opet kao
vicekancelar i electus »Albensis Ecclesie«, a 1255. kao prepozit i electus.112
Otada vrlo često zamjenjuje kancelara, i već 1256. opet je electus113 i prepo-
zit.114 I 1257. godine spominje se kao prepozit115, pa čak i electus »in archie-
piscopum colocensem«116, a 1258. opet kao prepozit117 i »electus Colocen-
sis.«118 Godine 1259. on je electus »Albensis« i »colocensis«,119 a 1260. opet
stolnobiogradski prepozit.120
Svakako je čudno Smaragdovo napredovanje i naslovljavanje. No veći-
na isprava, u kojima se on spominje, ipak su ispravne i u redu. Takav je slu-
čaj i s Paškom listinom.
Izraz »Anno Dominice Incarnacionis« s rimskom oznakom godine nala-
zi se i u Belinoj darovnici gradu Samoboru iz 1242. i u darovnici banu Dioni-
ziju iz 1244. godine; a »incarnationis dominice« u darovnicama iz 1250. i
1251. (dominici) i 1264. godine.121 Ovako citiranje godine »MCCXLIV« ima i u
Belinoj darovnici gradu Vukovaru iz 1244. i djelomično u darovnici u korist
bana Dionizija.122 Inače je uvijek ono »četiri« ovako: »IIII« ili »1244« ili je is-
pisana cijela godina slovima.123
Možda je i tu Ruić svojevoljno stavio tako tu godinu prigodom prepisi-
vanja, kako to čini često s drugim godinama u svom rukopisu, odakle smo
uzeli navedeni privilegij.
Oznaka Belina vladanja također je točna, i time smo završili detaljni
pregled sadržaja tj. teksta isprave.
Nego zašto je tako Paška isprava opširno iskićena detaljnim opisom bit-
ke kod »nekog otoka« tj. Vira? Mislim da je to zbog toga što je njen sastav-
ljač Smaragd, kao stolnobiogradski prepošt, bio u pratnji tadašnjeg dvor-
skog kancelara Benedikta, stolnobiogradskog prepošta i kaločkog electusa,
111
T. Smičiklas, o. c. IV, 370, 525.
112
G. Fejer, o. c. IV/2, 242, 288, 299, 369, 296, 313, 317 (tu je electus colocensis)
320, 335.
113
G. Wenzel, o. c. Mäsodik kötet, 267, 269, 271, 276, 278 (1256) — G. Fejer, o. c.
IV/2, 365, 390, 392 — T. Smičiklas, o. c. V, 6, 16, 17.
114
G. Fejer, o. c. IV/2, 367-371, 373,377-380, 387 — T. Smičiklas, o. c. V. 3, 9, 24,
30, 21, 33, 35, 40, 42.
115
T Smičiklas o. c. V, 52, 55, 60, 62, 63, 65, 75, 77 — G. Wenzel, o. c. Mäsodik kö-
tet, 291 — G. Fejer, o. c. IV/2, 417, 425, 426, 433, 447.
116
T. Smičiklas, o. c. V, 68, 73 — G. Wenzel, o. c. Mäsodik kötet, 281, 283 — G. Fe-
jer, o. c. IV/2, 420, 424, 429, 430.
17
G. Fejer, o. c. IV/2, 450, 453, 465 — T. Smičiklas, o. c. V, 101, 105.
18
G. Fejer, o. c. IV/2, 452, 463, 464 — G. Wenzel, o. c. Mäsodik kötet, 298 — T.
Smičiklas, o. c. V, 99, 100, 106.
19
G. Fejer, o. c. IV/2, 486, 493.
20
T. Smičiklas, o. c. V, 185.
21
T. Smičiklas, o. c. IV, 166 (1242), 234 (1244), 436 (1250), 444 (1251), 311 (1264).
22
T. Smičiklas, o. c. IV, 228, 234.
123
T. Smičiklas, o. c. IV, 243,244,249,255,218,226,234,240,241,245,247, 252,257,
259 (1244).
761
 te je s njim pobjegao u Dalmaciju, kamo su donesene iz stolnog Biograda
crkvene relikvije.124 Bio je s njim valjda i u Trogiru,125 a onda je s kraljevom
pratnjom i s Benediktom putovao prema sjeveru i doživio pod Virom onu
bitku s Tatarima, pa se nije lako mogao otresti proživljenih dramatičnih pri-
zora. Stoga ju je tako mogao i živo opisati, služeći se dosta slikovitim izrazi-
ma, a naravno da se nije po običaju onoga vremena i kao svećenik mogao ta-
da okaniti poredaba iz »staroga zavjeta«, prikazujući očajno stanje kralja
(more Rachelis jugule plangebamus...), kao ni njegov vrhovni crkveni gos-
podar papa Grgur IX, kad tješi Belu i njegova brata prigodom provale Tata-
ra u Ugarsku.126
Ta i njegovi pretpostavljeni madžarski biskupi isto tako postupaju kada
pišu pariškom biskupu u svezi s provalom Tatara.127
O istoj darovnici, po kojoj su sada Pažani imali sami jurisdikciju nad či-
tavim otokom, iako doduše na kratko vrijeme, navodi Ruić još jedan poda-
tak i kaže: »De anno 1244-30. Martis votata fuit pro übertäte habita cum
Privilegio128 cum129 Bulla pendente a Rege Bela, et donatione a dicto Rege
facta,130 et Regina sua uxore de tota insula Pagi,131 dare et consignare ob reu-
erentiam et ad laudem S. Matris Marie duodecim storia olei, et ut in lege le-
gitur, ubi alia jura dicta Communitatis annotata reperiuntur.«132
Dakle od 1244. god. kada je izdana ta darovnica, zavjetovali su se Pažani
da će u zahvalu bogorodici davati 12 »storia« ulja, kako je to naznačeno u za-
konu,133 gdje se i ostala prava općine nalaze.
Što nam taj podatak dokazuje? Da je ta isprava svakako prije autentična
negoli »falsifikat« i da je čak napismeno u zakonu zabilježena ta obveza koja
se vuče od godine izdanja Belinog privilegija, a da je falsifikat ne bi bila
svrstana medu »alia jura dicte Communitatis«.
K tomu u dukalu dužda Mihaela Stena Pažanina od 31. XII. 1409. stoji
ovo: »... Visis Litteris Nostris de Mense Martii et Februaru ex quibus appa-
ret lucide confirmationem factam a Nostro Domino in omne jus, Decus et
Liberatatem, in quibus declarati fueritis et impressione existitis ex multis
Privilegiis, et maxime Regis Bele de anno 1244., Regis Ludovici de anno
1376-1380. et Regis Sigismundi de anno 1397. 134
et sub sequentibus. Que priui-
legia per Nos visa, et bene considerata...«
124
Thomas Archidiaconus, Historia salonitana, MSHSM XXVI, Scriptores III
Zagrabiae, 1894, 173, 171.
125
T. Smičiklas, o. c. IV, 146-148 (1242).
126
T. Smičiklas, o. c. IV, 130 (1241).
127
G. Fejer, o. c. IV/1, 232-234.
128
privilegio (R. I, 128).
129
et (R. I, 128).
130
facta a dicto Rege (R. I, 128).
131
Regina sua Consorte Maria de tota Insula (R. I, 128).
132
M. L. Ruich, Osservazioni storiche..., 40.
133
U svom rukopisnom djelu, koje se čuva u arhivu Jug. ak., Ruić piše da je prvu
bilješku uzeo iz »Capit. di Pago« (R. I, 128), koji se opet nalaze ispisani medu Luciuso-
vom rukopisnom ostavštinom u kaptolskom arhivu u Splitu.
l
134
M. L. Ruich, Osservazioni storiche..., 116 a.
762
Iz tog sadržaja doznajemo da su se svi nabrojeni privilegiji pažljivo ispi-
tali i pregledali u Veneciji. Dakle, onamo su Pažani donijeli i izvornu darov-
nicu kralja Bele od 1244. godine, kako to očito izlazi iz teksta navedenog du-
kala.
U zlatnoj pak buli, koju je dužd izdao Rabljanima (30. XI. 1461),135 nala-
zi se ovo: »... Viso preterea Regali Privilegio per Pagenses producto et alle-
gato Serenis. Bele Vngarie etc. Regis eisdem indulto tertio kal. Aprilis 1244
per quod ob fidelia obsequita, et laudabilia opera, erga Majestatem Suam
per eos ostensa et administrata, prefatis Pagensibus Civitatem Pagi, et Insu-
lam totalem et integram cum omnibus Juribus et pertinentiis suis dedit at-
que donavit... «136
Dakle i tada je još postojao izvornik te isprave, i da se samo u nju imalo
sumnjalo Rabljani bi je već radi svojih privilegija, koje tu navode od kralja
Krešimira do početka XV. stoljeća, s veseljem ispustili, a tako su je baš zbog
nesumnjive pravne moći potkrijepljene autentičnošću morali uzeti u obzir.
Nadalje, da li je ovjerovljenje te listine na latinskom i talijanskom jezi-
ku, što ga donosi jedini Smičiklas,137 točno i što znademo o navedenim nota-
rima?
Iz prvog ovjerovljenja kod javnog notara Ivana Jadrulića uočava se da
se izvornik te listine s visećim pečatom nalazio u sanduku sanktuarija spo-
menute općine, odakle ju je on vjerno prepisao i ovjerovio.
Kada je to bilo? Po neznatnim podacima, što ih nalazimo u Ruića, vodi
nas to u XV. stoljeće. Prezime »Giadruleo« došlo je od imena nekog Giadro-
lea Radogostića, koji je živio iza 1400. godine.138 Notar Ivan Jadrulić139 nje-
gov je potomak, a otac mu se zvao Ivan Franjo. I to je sve što o njemu zna-
mo.
Drugi ovjerovitelj bio je notar Kristofor Billini140 (Billinich). Za tu obi-
telj tvrdi Ruić, služeći se Orbinijem, da potječe od Slavena »Willini«, stanov-
nika brandenburške marke, koji su onda došli u Dalmaciju. Sam Kristofor
141
Bilinić bio je poznat sabirač starina otoka Paga, koji je ostavio iza sebe ne-
ke bilješke, pa iz njegova vrela potječe i tobožnji privilegij Aleksandra Veli-
142
kog Ilirima. Kristofor Bilinić je, kako sam piše, prepisao i ovjerovio Jadru-
lićev prijepis navedene isprave, dodajući da mu je dobro poznat njegov ruko-
143 144
pis. Po Ruiću možemo zaključivati da je Bilinić živio u XVI. stoljeću.
135
Tu je dukalu vidio Ruić i navodi da je sačuvana (M. L. Ruich, Osservazioni sto-
riche ..., 182a).
"M. L. Ruich, Osservazioni storiche..., 182 a, 189, 185, 183, 184, i R. II, 229.
37
T. Smičiklas, o. c. IV, 222.
38
M. L. Ruich, Osservazioni storiche..., 166.
39
Sam Ruić oženio se 1763. godine s Klarom, kćerkom Ivana Antonija Giadruleo
(G. Praga, o. c. Atti e Memorie... III —IV, 170).
40
Smičiklas, o. c. IV, 222.
41
M. L. Ruich, o. c., 164.
42
1. Strohal, o. c. 52,51.
43
T. Smičiklas, o. c. IV, 222.
44
M. L. Ruich, o. c., 164.
763
 Iako smo tu ispravu sa sviju strana proučili, postoji još jedan prigovor o
kome smo već govorili. Naime, Šišić tvrdi da je sadržaj Paške isprave lažan,
»jer suvremeni spljetski arhidakon Toma (f 1268),145 koji opširno govori o ta-
tarskoj najezdi, nipošto ne bi prešutio i zatajio tako krupnih događaja, tada
s v a k o m e čitatelju poznatih«.146
Je li doista tako? Da li Toma uvijek donosi vijesti o »važnim događaji-
ma«, koji su se zbivali u Zadru i u njegovoj bližoj ili daljoj okolici (gornja
Dalmacija)? Pogledajmo, dakle, i to malo pobliže. Da ne dužimo, prijeći će-
mo odmah na XII. i XIII. stoljeće. Tako Toma ne zna ništa o triumfalnom
ulasku Kolomana u Zadar (1105) ni o ponovnom njegovom dolasku onamo i
0 sastanku crkvenog sabora (1111). On ne zna da je grad osvojio dužd Orde-
laf Faledro,147 koji se tada domogao Biograda, Splita i Trogira148 (1115/6), o
čemu također ne piše Toma.
On čak ne zna ni za novu vojnu dužda Domenika Michielija, koji je po-
novno preoteo hrvatsko-ugarskom kralju Split, Šibenik, Trogir, a Biograd do
temelja razorio.149 Samo jednom rečenicom navodi da je papa Aleksandar
III. došao u Zadar,150 a drugi izvori, i to baš strani, o tome govore itekako op-
širno.151 Isto tako malo piše o vladavini bizantinskog cara Emanuela u Dal-
maciji (1167-1180).152 Toma ništa ne zna za historiju Zadra i okolice od
1180. pa sve do 1202. godine. Tako mu je sasma nepoznata vrlo značajna i od-
lučna bitka kod predbrežja »Treni« (1190), gdje su Zadrani sjajno porazili
Mlečane.153 On uopće ni jednom riječju nikada ne spominje Pag, Rab kratko,
1 to u dva navrata u XI. stoljeću, Biograd samo jedanput u XII. stoljeću, a
Nin tri puta u prvoj polovici XIII. stoljeća. Ali zato dosta opširno opisuje
prvo podsjedanje Zadra od križara (1202.),154 o čemu pišu naveliko svi tadaš-
nji suvremeni pisci i kroničari. Njemu su nepoznati dosta važni događaji iza
1202. godine, s obzirom na taj dio Dalmacije,155 a tako i pismena odreka An-
drije I (II), kojom se odriče Zadra s pripadnostima u korist Venecije (1216.
ili 1217.)156 Isto tako je dosta kratak u opisivanju nove pobune Zadrana za
157
provale Tatara (1242), pa se zbog tog njegovog propusta moramo služiti vi-
158
še mletačkim izvorima da objasnimo te događaje. Iz Tome ne možemo do-
145
U svojoj knjizi »Hrvatska povijest« Šišić spominje i Rogerija. No kasnije u
svom »Pregledu« citira samo Tomu, jer vidi da se previše zaletio u svojim tvrdnjama.
146
F. Šišić, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, 99.
147
V. Brunelli, Storia di Žara I, Venezia, 1913, 298, 299, 326.
148
149
F. Šišić, Pregled..., 81, 82 i V. Brunelli, o. c. I, 327.
F. Šišić, Pregled..., 82.
150
Thomas Archidiaconus, o. c., 72.
151
V. Brunelli, o. c. I, 343-348.
152
Thomas Archidiaconus, o. c., 73.
153
F. Šišić, Zadar i Venecija od godine 1159. do 1247, Rad Jue. ak 142 Zaereb
1900,229-232.
154
Thomas Archidiaconus, o. c., 44, 53, 48, 86, 88, 179, 82-84.
155
F. Šišić, Zadar i Venecija..., Rad Jug. ak. 142, 235-261.
156
S. Ljubić, Listine o odnošajih između Južnoga Slavenstva i mletačke republike
I, MSHSM I, Zagreb, 1868, 29.
157
Thomas Archidiaconus, o. c., 183 — 185.
158
F. Šišić, Zadar i Venecija..., Rad Jug. ak., 142, 264-272.
764
znati ništa detaljnije kuda su Tatari išli po Hrvatskoj i Dalmaciji, dok je ku-
dikamo rječitiji kada se radi o prilikama u Ugarskoj. Samo on tada isuviše
pretjeruje kada kaže da su Tatari kod Pešte u jednom danu pobili više od
100.000 ljudi. Nadalje on je samo onda opširniji kada se radi o Splitu i njego-
voj okolici, gdje je živio.159 Isto tako Toma ne piše ništa o nagodbi Venecije
sa Zadranima (1247).160
Što možemo dakle zaključiti iz toga što je tu samo nabačeno o Tomi?
Toma je itekako »prešutio i zatajio tako krupnijih događaja, tada svakom či-
tatelju poznatih«, pa je mogao prešutiti i onaj o kraljevu boravku na Viru i o
bici kod toga otoka.
Toma npr. ni jednom riječju ne spominje onu važnu i odsudnu bitku
kod »Trenia«, o čemu nam govori suvremena isprava.161 Po tome bi se ono
što Šišić kaže za Pašku ispravu i njen sadržaj moglo i tu primijeniti i reći da
je i taj događaj i ona listina falsifikat. Međutim baš Šišić ne samo da ne sum-
nja u njenu autentičnost, već po njoj opisuje tu bitku.162
Mogli bi se još navesti slični primjeri kojima su jedini izvor isprave, jer
Toma o njima šuti. Ali mi držimo da je dovoljno pokazano kako Toma »ne bi
prešutio i zatajio tako krupnih događaja...«, te da Šišićevo tvrđenje o spo-
menutom sadržaju Paške isprave samo po sebi otpada kao netočno i ničim
nedokazano.
Kakav je odnos te isprave prema falsificiranim darovnicama krčkim
knezovima (1260), Skalićima (1263) i Krešu, Raku, Kupiši (1264)? Budući da
su one sve kasnije datirane, možemo ustvrditi da Paška listina nije nikako
rađena po njima, kako to kaže Pauler,163 nego obrnuto, barem ona prva da-
rovnica Frankopanima164 načinjena je po njoj. To tom pak frankopanskom
falsifikatu165 sastavljena je darovnica Skalićima, a možda i ona zadnja iz
1264. godine, jer su im svima međusobno tipični neki zajednički izrazi, pa
čak i same pogreške.
Da li je tko dobio sličnu darovnicu poput Pažana od Bele u Dalmaciji?
Nitko tako kolektivno osim Trogirana i hvarskih plemića u Djivića. No slo-
boštine tih drugih sasma su drugoga obilježja, jer su oni već bili slobodni
kraljevski gradovi i plemići, dok su Pažani tek tom darovnicom to postali i
bili izjednačeni zajedno sa svojom općinom s ostalim gradovima u kraljevini
Dalmaciji te izravno podvrgnuti pod vlast samoga kralja.
Još nas interesira kada su tu ispravu prvi puta upotrijebili Pažani, koli-
ko puta i gdje, i da li je točna Smičiklasova tvrdnja da je »očit falsifikat ne-
15
'Thomas Archidiaconus, o. c., 171, 173-177, 167, 185-187, 191-200.
160
F. Šišić, Zadar i Venecija..., Rad Jug. ak. 142, 273, 274.
161
T. Smičiklas, o. c. III, 243-245 (1190).
162
F. Šišić, Zadar i Venecija..., Rad Jug. ak. 142, 232.
163
G. Pauler, o. c. II, 595.
164
T. Smičiklas, o. c. V, 173 -175.
165
Kako su krčki knezovi imali dodira s Pagom, napose baš na kraju XIII. stolje-
ća (M. L. Ruich, Osservazioni storiche..., 42-46a), nije im se bilo teško upoznati s tek-
stom Belina privilegija iz 1244. godine.
765
 gdje iz XV. stoljeća kad su Pažani nastojali da se oslobode Zadra«, s čime se
složio i Szentpetery.
Iako su tu Belinu darovnicu imali Pažani, oni je nisu odmah dali na po-
tvrdu mletačkom duždu, jer im je on sigurno ne bi potvrdio budući da su se
bili nedavno odmetnuli od Republike sv. Marka. Svakako su još tada bili ne-
prijateljski gledani jer su došli pod Veneciju, ne dobrovoljno, već silom ugo-
vora.
Taj prisilni pasivni stav Pažana iskoristili su njihovi stari neprijatelji
Rabljani i Zadrani koji su odlučili da bez sudjelovanja paške općine podijele
njen teritorij. U tu su svrhu čak izabrali uz dozvolu Venecije krčkog kneza
Fridriha za predsjednika mirovnog suda (1289). I on je onda u mjestu Straži-
ce u Novalji presudio konačno Lun, Novalju i Kišu u korist Raba.166 Svakako
tom prilikom nisu pitali Pažane za njihove privilegije, budući da se bez njih
rješava ta stvar. Stoga oni nisu naravno ni onda donijeli taj Belin privilegij.
Pa sve i da su ga pokazali, ne bi imao nikakve vrijednosti jer ga nije bila još
potvrdila Venecija.
Međutim i 1292. godine, unatoč onoj presudi od 1289, sud je ponovno
presudio i potvrdio zemlje na Pagu u korist Raba i Zadra,167 koji je stalno ug-
rožavao teritorij toga otoka.168 Naravno to se dogodilo i opet bez sudjelova-
nja Pažana koji su kasnije došli u krvavi sukob sa Rabljanima zbog Novalje.
No konačno su se ipak obje stranke, uz suglanost Zadrana, pomirile
(1315).169 Ali ni tada nije medu njima prestao spor, jer se Rabljani nisu držali
tog ugovora. Stoga su ih Pažani tužili u Veneciju, gdje se odlučilo da se ona
pogodba iz 1315. ima točno izvršavati i sva nasilja ukinuti (1343). No raspra-
va pa čak i sukobi medu njima trajali su i dalje (do 1349).170
Međutim su Zadrani uz pismeni pristanak Venecije jače podvlastili Pag,
gdje je jedan njihov plemić od 1313. godine dalje bio knezom. Kako je 1339.
ponovno izbio spor između obiju stranaka, Venecija je pokušala u toj stvari
donijeti neko rješenje. Ali je prije preslušavala i jedne i druge sve do 1340.
godine, kada je čak poslala i svoje providure da razvide na licu mjesta taj
spor. Ujedno je slijedeće godine ponovno izabran u tu svrhu novi odbor, koji
se zajedno s vijećem u Veneciji pozabavio time. Tom su prilikom obje stran-
171
ke donijele svoja prava i listine. I baš na kraju 1345. godine donesene su
neke odluke mletačkog vijeća, koje je ponovilo svoju odredbu o tome da paš-
ki knez ima 172
biti zadarski plemić, ali zato mora vladati po statutu i običajima
tog otoka.
166
T. Smičiklas, o. c. VI, 624,625,634-640 i M. L. Ruich, Osservazioni storiche
42-46a.
67
68
M. L. Ruich, Osservazioni storiche..., 48a — 51 i T. Smičiklas o. c. VII 89 — 94
S. Ljubić, Listine I, 192.
69
T. Smičiklas, o. c. VIII, 410 — 414. Začudo za tu ispravu ne zna Ruić.
70
S. Ljubić, Listine II, 172, 183, 184, 191, 193, 215, III, 110, 128, 133,148-158, 160.
71
Mletačka vlada je 1343. i 1344. godine odredila za Pag da jedan ključ od kovče-
ga gdje su isprave i pečat ima držati kod sebe knez, a drugi prokurati općine (S. Lju-
bić, Listine, II, 102, 213, 214).
172
S. Ljubić, Listine I, 269, II, 47-49, 54-62, 64-66, 68, 82, 83, 85, 86, 89-110,
115, 120, 121,131, 133, 136, 140, 141, 147, 149, 156, 157,195,212,214,226-232,234-237,
247.
766
Međutim su Zadrani, koji su prešli na stranu hrvatsko-ugarskog kralja
Ludovika, iskoristivši novi politički položaj, ponovo nakon dužeg vremena
napali i opljačkali Pag. No uskoro je Venecija, pod čijom je vlasti bio Pag,
izuzela ga od zadarske uprave.173
Konačno je po zadarskom mirovnom ugovoru od 18. II. 1358. uz cijelu
Dalmaciju, naravno i uz Zadar, došao i Pag174 pod vlast kralja Ludovika.175
Iste godine kralj vraća taj otok pod jurisdikciju Zadra, koji je stao iznova
stanovnike nemilice tlačiti i krnjiti im sloboštine.176
Ni sada nisu mogli Pažani očekivati da će im Ludovik odmah potvrditi
Belinu darovnicu ili dati im na osnovi nje neke povlastice jer su do zadnjeg
časa stajali otvoreno protiv Zadra koji je bio uz kralja. Stoga se ne treba ču-
diti da je čak 1372. godine kralj napismeno zajamčio jurisdikciju Zadranima
nad tim otokom.177 Ujedno su Zadrani, na osnovi lažnog prikazivanja svojih
prava, dobili od kralja povelju, u kojoj su povrijeđena posjedovna prava
Rabljana.178
Četiri godine zatim (1376) uspjeli su paški poslanici Damjan Radosi i
Balbe Tufnić179 doprijeti do kralja u Budim, kamo su stigli i zadarski posla-
nici. Nakon što je vladar saslušao obje stranke, a napose tužbu Pažana, odre-
dio je u dogovoru sa svojim velikaškim vijećem da sve privilegije koje su do-
bili Zadrani, a uperene su protiv paške općine i njene slobode, ukidaju.
Nadalje da ta općina ima uživati istu slobodu, ugled i vlast koju i drugi nje-
govi dalmatinski gradovi, zaprijetivši Zadranima da se ne smiju miješati u
paške prilike ni tamošnjim stanovnicima nanašati ikakvu nepravdu ili šte-
tu.180
Iz toga se očito vidi da su paški poslanici donijeli tada kralju onu Belinu
darovnicu koju su s ostalim ispravama tako budno čuvali u svome sanktuari-
ju, te da je po njoj i načinjena na najzbijeniji način ta nova povlastica u nji-
hovu korist.
U već spomenutoj Zlatnoj buli od 1461. godine stoji ovo: »... Nec non vi-
so et intelecto quodam alio Privilegio Regali Sereniss. Ludovici Vngarie etc.
Regis per quod de anno 1380. prefatis Pagensibus,181 mentionem Pagensi-
182
um agens de predicto Privilegio Sereniss. Regis Belle Ciuitatem predictam
et Insulam tradit, et donavit, eos a subjectione, et Dominio Jadrensium peni-
tus segregando et auferendo...«.183
173
174
M. L. Ruich, Osservazioni storiche..., 54, 54a, 55.
Tada je po prvi put spomenut taj otok u međunarodnom ugovoru.
175
S. Ljubić, Listine III, 368-371.
176
M. L. Ruich, Osservazioni storiche... 57a.
177
M. L. Ruich, o. c., 67.
178
T. Smičiklas, o. c. XIV, 435-437.
179
Bisanich, kako navada St. 144, R. L, 286 i T. Smičiklas, o. c. XV, 238.
180
M. L. Ruich, Osservazioni storiche..., 71a, 72, i T. Smičiklas, o. c. XV, 238, 239.
»Diploma hoc Privilegium«, navada se u »Statuta«, »extat registratum in Canc. Capitu-
lare Spalatensi, Anno Dno 1396 die 14 aprilis« (St. 144).
181
Paghensibus (R. I. 299).
182
Paghensium (R. I. 299).
183
M. L. Ruich, Osservazioni storiche..., 185. i R. II, 229.
767
 Time je kralj donekle nanovo i drugim privilegij om (alio Privilegio...)
od 1380. godine184 potvrdio onu darovnicu kralja Bele u korist Pažana i oslo-
bodio ih od gospodstva Zadrana.
Evo i na temelju tih dviju isprava, koje je dao kralj Ludovik, otpada
tvrdnja Paulera, Karäcsonya i Smičiklasa da je Paška isprava falsifikat. Isto
tako Szentpeteryjeva i Šišićeva, koji se poveo za Paulerom i Karäczonyem.
Ali kako Sišić nije naznačio doba, već kaže da su to »kasnije izmišljotine«, a
dovodi u svezu s njima i Skalića, moglo bi se zaključiti da je mislio čak na
XV. stoljeće. Time je još više zastranio u svojem tvrđenju kao i prije njega
Karäcsony.
Po smrti Ludovika Pag je odmah, za njegove nasljednice kraljice Marije,
došao opet pod jurisdikciju Zadrana, te mu ni tada ne pomogoše svi dota-
dašnji njegovi privilegiji, izdani u njegovu korist. Zadrani su išli u to vrijeme
tako daleko da su s toga otoka odnijeli u svoj grad sve knjige i prijepise svih
pisama u svescima paške kancelarije (... le copie de tutte le scripture delli
Quaderni della Cancellaria de Pago),185 koje su predali na čuvanje svome
kancelaru Petru de Seseni.186
Ali već 1393. godine odmetnuše se Pažani od Zadrana za vladavine Mari-
jina muža kralja Sigismunda i poslaše njihove funkcionare s otoka kući. Na-
ravno da im se za taj čin osveti strašno Zadar, koji uputi onamo kaznenu ek-
spediciju. Konačno je na intervenciju samoga kralja sazvan opći sabor u
Ninu (2. VI. 1396) kamo su gotovo svi dalmatinski gradovi poslali svoje izas-
lanike. Pred tim saborom, kome je predsjedao zagrebački biskup Ivan, otvo-
reno i iskreno iznijeli su paški predstavnici svoje žalbe protiv Zadrana koji
nisu poštovali njihovu starodrevnu slobodu i kraljevske privilegije. Na kraju
su zamolili sabor da ih oslobodi od zadarskog zlorabljivog gospodstva i stavi
u isti red o ostalim dalmatinskim gradovima, te da na taj način budu neza-
visni i izravno podređeni kralju na osnovi njihovih privilegija, a Zadrani ne-
ka im dadu dostojnu odštetu i naknadu.
Na to su se zadarski poslanici pozvali na tri isprave kralja Ludovika
(1358,1372), po kojima im je on zakonito predao u upravu Pag, opravdavaju-
ći se od optužbi predstavnika toga otoka. Naravno da su i oni zatražili da se
Pag, na osnovi navedenih privilegija, opet podredi njima.
Tada je sabor pregledao brojne isprave koje su priložile obje stranke da
podupru svoje navode. I konačno je 26. siječnja 1396. proglasio presudu, po
kojoj se Pag odtada unaprijed i zauvijek oslobađa vlasti Zadrana i uvrštava
medu ostale slobodne i kraljevske gradove Dalmacije. Zbog štete što su im
184
O tom i R. I, 298.
185
Ruić piše da su to bili javni i privatni dokumenti (M. L. Ruich, o. c., 75). Sve is-
prave paške općine i pečat bili su pohranjeni u sandučiću (casela) koji se nalazio u
kneževoj palači, a općinska je kancelarija bila izvan nje. Godine 1344. odredila je Vene-
cija da se probije zid koji je dijelio palaču od nje, pa da se načine vrata od kojih će
imati jedan ključ knez, a drugi prokurator ili sudac općine. (S. Ljubić, Listine III, 213,
214).
186
M. L. Ruich, o. c., 74, 75, 75a.
768
nanijeli Zadrani, mogu se, odredio je taj sabor, Pažani slobodno obratiti kra-
lju za naknadu.
Ali s tom odlukom nisu bili zadovoljni Zadrani, pa su uložili utok na
kralja koji je 1397. došao u Dalmaciju. No on ipak odobri što je zaključeno
na saboru, a Pažanima potvrdi da uživaju vječno svoje povlastice, ipak uz ne-
ke obveze.187
Da li su Pažani na taj sabor donijeli sobom i isprave od 1244, 1376. i
1380. godine? Po svojoj prilici i po svemu izgleda da jesu, ukoliko one nisu
bile tada medu pohranjenim arhivskim materijalom u zadarskoj kancelariji,
što je manje vjerojatno.
Svakako je značajno da su oni dobili parnicu i da su stavljeni ponovno u
red slobodnih dalmatinskih gradova, kako su to određivale i spomenute lis-
tine, a to mora da je uslijedilo onda na osnovi ranijih privilegija danih od
kralja Bele i potvrđenih od Ludovika.
Da su Zadrani imali i najmanji razlog protiv Pažana i njihovih starih
sloboština, oni bi ga kao i Rabljani naveli i opovrgli falsifikate, jer se i njihov
spor vukao čak od XII. stoljeća. Međutim Zadrani se samo pozivaju na listi-
ne kralja Ludovika, za koje ipak na saboru nisu naveli da im ih je isti vladar
poništio. I tako je paška općina ostala neko vrijeme slobodna i nezavisna,
unatoč stalnim ali uzaludnim intrigama Rabljana i Zadrana na kraljevskom
dvoru. Za Zigmundovog protukralja Ladislava domogli su se Zadrani iznena-
da Novalje (1405). Nju im je čak isti protukralj i pismeno darovao (1406), što
je silno ogorčilo Rabljane, koji su na koncu ipak u tom sporu iznijeli pobje-
du i dobili je natrag (1407).188
Kada je uz Zadar i Novigrad ponovno došao i Pag pod Veneciju 1409.189
na osnovi prodaje kralja Ladislava, njen dužd je 31. prosinca 1409. uputio
paškoj općini ovaj dukal: »Michael Steno D. G. dux Venetiarum etc. Egregiis
et Prudentibus viriš omnibus Nobilibus de Consilio et Communitate Pagi
190
et aliis fidelibus de illa Civitate dilectis salutem et dilectionis affectum. Visis
191
Litteris Nostris scriptis de Mense Martu et Februaru ex quibus apparet lu-
cide confirmationem factam a Nostro Dominio in omne jus, Decus et Liber-
192
tatem in quibus declarati fueritis et in possessione existitis ex multis Privi-
legiis, et maxime Regis Bele de anno 1244, Regis Ludovici de anno
1376— 1380 et Regis Sigismundi de anno 1397 et subsequentibus. Quo privile-
gia per Nos visa, et bene considerata, et attenta qualitate et fidelitate sem-
per conservata et demostrata in Nos, et Nostrum Dominium, et maxime in
adeptione Insule Arbi apparet lucide Ciues illos fideles Nostros, et tanta os-
187
G. Alačević, La Congregazione generale della Dalmazia fatta a Nona nel 1396,
Bulletina di arheologia e storia dalmata, IV, Spalato 1891, 175, 176, 188, 189, XV (1892)
14-16, 28, 29, 44-46, 59-61, 78-80, 93-96, 110-112, 126- 128, 142-144, 212. - M.
L. Ruich, Osservazioni storiche..., 76a-88. i R. L, 337-384.
88
M. L. Ruich, o. c., 91-94, 103, 185, llla-113a.
' J. Lucius, De Regno Dalmatiae et Croatiae libri sex, Vindobonae 1758, 253, 254.
• Paghi (R. II, 4).
91
Februaru et Martu (R. II, 4).
!
in possessione (R. II, 4).
769
tendisse quod digne, et merito obbligamur, vos et quemlibet vestrum conti-
nue tenere pro cordialibus Nostris, et ut in Litteris Nostris scriptis sub die
29 currentis193 fidelitati Vestre: pro qua fidelitate amplissima scribimus et
mandamus dum certi essemus Egregiam Communitatem Vestram et Ciues
omnes in omne euentu fuisse et esse promptissimam ad exaltationem hono-
ris et Culminis Status Nostri, quod sint et esse fidelitati vestre commendate
Ciuitates Nostre Jadre, None, Arbi, Chersi, Auseri,194 ut in omne euentu su-
buenire debeatis cum effectu promptitudine et fidelitate vestra, et maxime
ciuitati Nostre Jadre ad omnem requisitionem Rectorum nostrorum dicte
Ciuitatis, pro qua causa scribimus dictis Rectoribus Nostris Jadre pro secu-
ritate dicte Ciuitatis ut non eueniat sicut in elapsis temporibus. Sed fidelitas
vestra semper sit prompta, et bene disposita custodiendi, et reparandi om-
nia que in damnum Nostri Domini(i) ocurrere posunt, ita quod merito de-
nuo obligemur, vos et quemlibet vestrum continu tenere pro cordialibus Fi-
delibus Nostris, et quod Communitas vestra semper causam habebit reperi-
endi Dominationem Nostram promptam195 bene dispositam ad quemquam
vestrum Commodum et gratiam. Date in Nostro Ducali Palatio ultimo men-
sis Decembris M.C.C.C.C.I.X. Ind. II.« 196 1 tim je, uključivši navedena obraz-
loženja, bjelodano da Paška isprava nije falsifikat.
Svakako je važno da ju je dužd u izvorniku vidio i pozorno ispitao (...
per Nos visa et bene considerata...) i nije joj ništa prigovorio, već je čak na
osnovi nje i ostalih privilegija potvrdio stara prava i sloboštine paške opći-
ne.
U XV. stoljeću još se dvaput navode isprave iz 1244. i 1380. godine, i to je
u Zlatnoj buli od 30. studenog 1461, izdanoj sa strane Venecije Rabljani-
ma,197 pa u molbi paških plemića na mletačku vladu 1475. kada se u prvom
redu pozivaju na ispravu kralja Bele od 1244. godine, zatim na isprave kralja
Ludovika i Sigismunda.198
U tom stoljeću prepisao ju je iz izvornika Jadrulić, a u XVI. stoljeću od
njega Bilinić. U XVII. stoljeću izašla je kao prijepis u »Statuta communitatis
Pagi«. Proučavajući taj statut, Lucius je 1672. godine zamolio svoga prijate-
lja zadarskog kanonika Valerija Ponte da mu pribavi prijepis navedene is-
199
prave, ako ga nade, jer bi mu bilo silno drago da je vidi. U XVIII. stoljeću
prenio ju je Ruić iz paškog arhiva u svoja već navedena rukopisna djela.
Poslije toga se Belina darovnica više ne spominje sve do druge polovice
XIX. stoljeća, kada ju je Wenzel tiskao na osnovi njenog ovjerovljenog prije-
pisa u Pagu, ne poznavajući barem Ruićeva rukopisna djela.
RESUME
LE PROBLEME DE L'AUTHENTICITE DE LA CHARTE DE PAG
La plus ancienne copie de la charte octroyee per le roi Bela IV. a la po-
pulation de l'ile de Pag, remonte au XVII-e siecle. A partir de la seconde moi-
tie du ΧΙΧ-e siecle plusieurs historiens renommes, hongrois ou croates, ont
considere ce document comme une falsification. L'auteur de cet ouvrage
compare diverses editions de ce document et souligne les variantes existant
dans leurs textes. Ensuite, apres en avoir examine le contenu il conclut qu'il
correspond parfaitement ä l'epoque ou il a paru, et ne presente rien qui, au
point de vue diplomatique, puisse paraitre douteux.
Le fait que Thomas l'Archidiacre qui parle longuement de l'invasion tar-
tare ne mentionne pas la bataille dont il est question dans ce document, ne
peut etre un argument acceptable contre son authenticite, car cet auteur ne
mentionne pas non plus beaucoup d'autres evenements, generalement bien
connus.
Par contre, la preuve de l'authenticite de ce document est dans le fait
que la population de Pag, dans sä lütte contre Zadar, en a souvent appele ä
la charte de Bela.
L'auteur, se basant sur d'autres arguments, ne fait que confirmer son
opinion que le document de Pag n'est pas une falsification.

153
missli na svoje pismo Fazanima od 29. XII. 1409 (M. L. Ruich, o. c., 115a, 116).
194
Ausseri (R. II, 5).
195
promptam et (R. II, 5).
196
M. L. Ruich, o. c. 116a, 117 i R. II, 4, 5. U rukopisnom djelu, koje je u arhivu
Jug. ak., navada Ruić da se ta isprava nalazi u paškom arhivu, vol. V. N. Jacob. Cauco
Co. ad. Car. 1274 (R. II. 4). Dalmaciju tri sindika, koji su oduzeli svim ondašnjim općinama sve stare isprave da
197
M. L. Ruich, o. c., 185 i R. II, 229. se ne bi u Dalmaciji ništa znalo o starom vremenu (Chronica Ragusina Junu Restii (ab
198
Statuta communitatis Pagi (additiones ad pag. 198) i B. Poparić, Pisma Ivana origine urbis usque ad annum 1451) item Joannis Gundulae (1451-1484), MSHSM
Lučića Trogiranima, Starine XXXII. Zagreb, 1907, 56. XXV, Zagrabiae, 1893, 11, 12). Iz toga podatka možemo slobodno ustvrditi da su i orgi-
199
B. Poparić, o. c., Starine XXXII, 56. Interesantna je tvrdnja Dubrovčanina Ju- nalnu Pašku ispravu iz 1244. godine odnijeli spomenuti sindici u Veneciju, gdje joj se
nija Restia (*1671 — t 6. IX. 1735) u predgovoru djela »Croniche di Ragusa« da su Mle- zameo trag. Nadalje vidimo i iz Luciusovog spomenutog pisma da je i on znao da ne-
čani odmah po izlasku iz tiska Luciusovog »De regno Dalmatiae et Croatiae« izaslali u ma u paškom općinskom arhivu više izvornika.

770 771
 VRANSKO OBIČAJNO PRAVO

i.
Još 15. XII 1956.1. G r g i ć je upozorio da je »mletačka uprava 1454. da-
la zapisati u jedan kodeks vransko običajno pravo (B. P o p a r i o , »Pisma
Ivana Lučića Trogiranina«, Starine, XXXII, str. 38), što vjerojatno ne bi ura-
dila, da je u zadarskom statutarnom pravu (pisanom i nepisanom) imala od-
nosna pravila«.1 Međutim ta njegova bilješka ostala je nezapažena sve dok
1960. nije, pišući o buntovnom pokretu dalmatinskih težaka 1736—1740, u
maloj i gotovo neprimjetnoj bilješci ubacio da postoji neobjavljeni Vranski
kmetski zakonik (Consuetudini di Urana) iz 1454, i čak je citirao iz njega
cl. IO.2
Tek se tada, prema vlastitoj izjavi, zainteresirao za taj zakonik sovjetski
historičar Maren M. F r e i d e n b e r g . On je bio uvjeren da »taj novi spo-
menik seoskih običaja hrvatskog srednjovjekovlja ... pruža mnogo moguć-
nosti za upoznavanje života seljaka potkraj srednjega vijeka«. Stoga se je ob-
ratio, malo prekasno, u Zadar, gdje je već 21. XI 1961. umro I. Grgić, na
tamošnji Historijski arhiv i druge prijatelje da se »pronađe rukopis koji je
Grgić vidio i spomenuo, ali nije naveo nikakvih podataka gdje se nalazi«. No
sve je bilo bez uspjeha. Jedino je nađen »Grgićev prijepis na stroju koji je
njegova udovica Ksenija Grgić rado ustupila radi izrade kseroks-kopija Frei-
denbergu putem njegovih zadarskih znanaca«.
Kad je Freidenberg vidio ovakav prijepis, on je bio uočio da na toj »pri-
stupačnoj kopiji nema arhivske oznake«, a traženja za originalom »Vranskog
zakonika« su »ostala bez rezultata«.
Taj isti sovjetski naučni radnik zaključio je da »mi također ne znamo iz
kojeg je vremena rukopis, koji je dr Grgić imao pred sobom«, te je smatrao
mogućim »da to i nije dokument iz XV st., nego prijepis iz kasnijeg vreme-
na«. Unatoč tomu izrazio je nadu »da će buduća traženja donijeti uspjeh i u

1
1. G r g i ć , »Dr Ivan Beuc: Statut zadarske komune iz 1305. godine«, Zadarska
revija2 V/1956, br. 4, str. 298.
1. G r g i ć , »Buntovni pokret dalmatinskih težaka 1736/1740. godine«, Radovi
Instituta JAZU u Zadru, 6-7, Zagreb, 1960, str. 559, bilj. 23.

773
 ovom obliku«, a dotle je sebi dozvolio pravo da pusti »u znanstvenu javnost
ovaj prijepis«. Ujedno je obrazložio iz kojih to razloga čini, iako ne raspolaže
»s izvornim arhivskim tekstom«.
Jedan od glavnih razloga je »naučna savjesnost« I. Grgića »kao arheo-
grafa«. On nadalje drži da je »manje osnovano odbaciti prijepis koji je nači-
njen u naše vrijeme i to od strane jednog poznatog specijalista« i »čak da u
prijepisu I. Grgića i ima djelomičnih pogrešaka, teško je pretpostaviti da bi
ove mogle bitno izmijeniti smisao teksta, i konačno, kada bude pronađen
original«, jer on ne gubi nadu u to, »bit će mogućnosti, u slučaju neophodne
potrebe, objavljivanja popravljenog izdanja 'Zakonika'«, toga »otkrića, koji
je učinio I. Grgić«.3
• Osvrnuvši se u obliku marginalija na novootkriveni i objelodanjeni
Vrhunski zakonik iz godine 1454. mladi naš povjesničar Tomislav R a u k a r
je 1974. iznio sve Grgićeve zabilješke o tom vranskom kmetskom zakoniku,
za koji je pobudio znatno zanimanje istraživača hrvatske srednjovjekovne
povijesti »i želju da se taj izvor što prije u,potpunosti objelodani«. Pa ipak,
»Grgić do svoje smrti to nije uspio uraditi i tekst toga zakonika ostao je duže
vremena nepoznat. Sva traganja u Historijskom arhivu u Zadru bila su uza-
ludna« .
Desetak godina nakon Grgićeve bilješke »uspjelo je sovjetskom povjes-
ničaru M. M. Freidenbergu da pronađe potpun tekst tog zakonika« (S. A.),
objašnjava dalje Raukar i kaže da je Freidenberg 1971. taj Vranski zakonik
objelodanio »uz komentar«, koji »ima nedostataka«.
Iako Freidenberg »nije imao u rukama original zakonika, nego samo
Grgićev prijepis, pisan na pisaćem stroju, ipak se s pravom (S. A.) odlučio na
njegovo objelodanjivanje«, jer »Grgićev prijepis« u sadržajnom pogledu »ne
podliježe nikakvoj sumnji«. Zbog toga Freidenberg »zavređuje priznanje za
upornost pri pronalaženju Grgićeva prijepisa VZ-a«.
Opisujući detaljno »Grgićev prijepis VZ-a«, koji se sastoji »od 9 tipkanih
stranica« i analizirajući VZ-ik, Raukar postavlja »nekoliko pitanja«, prije
svega: »je li sačuvan njegov original i je li njegov sadržaj vjerodostojan«, te
zatim: »u kakvim prilikama i zbog čega je on nastao?«
U odgovoru na to Raukar kaže da je sadržaj VZ-a »potpuno vjerodosto-
jan«, jer se uklapa u već poznati razvitak zemljišnih odnosa na vranskom
području u tom razdoblju«. U prilog njegovoj vjerodostojnosti navodi »mno-
go snažniji dokaz«, a taj je, da »osim Grgićeva prijepisa, sačuvan je i original
VZ-a točnije njegov originalni suvremeni prijepis, premda ne čitav tekst, ne-
go samo njegov završni dio«.
Naime, on je, radeći u lipnju 1974. u Historijskom arhivu u Zadru na
mletačkim izvorima za razvitak Zadra u XV st. naišao i na originalni tekst
završnog dijela VZ-a (S. A.) u »posebnom svesku« pod naslovom »Registro
3 (M. M. F r e i d e n b e r g , »Vnutrennjaja žizn' dalmatinskogo goroda. Razmyslenija
M. M. F r e i d e n b e r g , » Vranski zakonik. Novi spomenik hrvatskog običaj-
nog prava«, Radovi Instituta JAZU u Zadru, XVIII, Zadar, 1971, str. 323 i bili. l, str.
325.
774
delle ducali dirette ai Conti e Capitanei di Žara, Atti dei Capitanei di Žara e
Ducali dirette agli stessi, 1430—1500«. U osmom sveščiću ovoga Registra
našao je »i originalni prijepis završnog dijela VZ-A od cl. 29 do 38«, čiji je
tekst pisao zadarski notar Šimun Damiani. »Sačuvani fragment originalnog
prijepisa VZ-a« važan je Raukaru »iz nekoliko razloga«, a u prvom redu što
»dokazuje vjerodostojnost toga zakonika« i pokazuje »da je Grgićev prijepis
sadržajno pouzdan, ali da se jezično znatno razlikuje od originala«.
Kako je Grgićev prijepis »pisan modernijim talijanskim jezikom (S. A.)
iz toga se može zaključiti »da pisar teksta, koji je Grgiću poslužio kao predlo-
žak, nije VZ prepisivao iz originala ili iz prijepisa koji bi bio vremenski bli-
zak originalu nego iz nekog kasnijeg prijepisa« (S. A.).
Po svemu sudeći Raukar misli da je Grgićev predložak nastao »... ne-
gdje u prvoj pol. XVIII. stoljeća« (S. A.). Na takvu pretpostavku upućuju Ra-
ukara »ne samo jezična obilježja, nego i to da je sadržaj VZ-a mogao biti za-
nimljiv tek u razdoblju zaoštravanja odnosa u zadarskom agraru u prvoj
pol. XVIII. st.,4 nakon što je potkraj XVII. st. zadarski teritorij oslobođen od
turske vlasti«.
Iz svega toga, dakle, slijedi: I. Grgiću pripada zasluga što je prvi otkrio i
upozorio na tzv. »Vranski zakonik«, koji je prepisao pisaćim strojem, a M.
F r e i d e n b e r g u , 5 što ga je, »pronašavši« i dobivši taj prijepis, objeloda-
nio 1971. godine.
Međutim smo se mi zainteresirali za taj teks i došli do sasma drugog za-
ključka u pogledu tvrdnji da je Grgić bio prvi koji je otkrio i znao za taj »za-
konik« .
2.
Naime, još 8. XI 1956. uputio je Grgić Institutu Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti u Zadru pismo pisano pisaćim strojem sljedećeg sad-
ržaja:
»Poznato mi je (S. A.) da je Jug. akademija dala prepisati cijelu rukopisnu
ostavštinu historičara iz XVII. vijeka Ivana Lučića Trogiranina. Ti prijepisi nala-
ze se u Akademijinom Historijskom Institutu u Zagrebu. Medu tim prijepisima je
i kodeks vranskog običajnog prava (le consuetudini di Vrana). To mi je potvrdio
4
T. R a u k a r , »Marginalia uz novootkriven 'Vranski zakonik' iz godine 1454«,
Historijski zbornik, XXV-XXVI/1972-1973, Zagreb, 1974, str. 369 i bilj. l, str.
370-372.
5
M. F r e i d e n b e r g u sažetku piše začudo i ovo: ».... Pamjatnik byl najden i
perepisan I. Grgičem v HAZ-e« (?! S. A.), »original ego ešče ne najden...« (M. M. F r e -
i d e n b e r g, o. c., 341). To Freidenberg ponavlja i 1978 (listopad) ovako: »Ja vnov' ho-
ču otmetit', čto imenno /. Grgicpervyj našel v zadarskom arhive tekst »Vranskogo za-
konnika« 1454 g. (S. A.), kotoryj byl pozdnee mnoj opublikovan /Freidenberg, 1971/«.
nad knigoj T. Raukara«, Hozjajstvo i obščestvo na Balkanah v srednie veka. Mežvu-
zovskij tematičeskij sbornik, Kalinin, Kalininskii gosudarstvennvj universitet, 1978,
90, bilj. 2.)
775

pro/. Barada. Od ranije mije poznato (S. A.), da je Lučić bio zatražio od svog za-
darskog prijatelja Valerija de Ponte, da mu pošalje le consuetudini di Urana (B.
Popario, Pisma Ivana Lučića Trogiranina u »Starinama« XXXII, str. 38). / on mu
ih je, eto, poslao (S. A.). U istom pismu, ako se ne varam (S. A.), zatražio je Lučić
od Fonta također, da mu pošalje podrobnije podatke o ligama6 u zadarskom ko-
taru. Pretpostavljam da mu je Ponte i to poslao (S. A.), jer, se zna, da su Ponte i
Ljubavac bili veoma predusretljivi prema Lučiću kad god je nešto od njih iz Za-
dra tražio, pa držim (S. A.) da se i ta informacija o ligama nalazi u Lučićevoj os-
tavštini odnosno sada u prijepisima i Akademijinom Historijskom Institutu u Za-
grebu. Oba (S. A.) navedena dokumenta živo me zanimaju (S. A.), pa ovim uzim-
Ijem slobodu zamoliti Vas, da poradite na nadležnom mjestu u Akademiji, da mi
se dostavi prijepis prijepisa (S. A.). Razumije se, ja ću snositi troškove prijepisa i
poštarine.
Unaprijed Vam zahvaljujem na predusretljivosti.
S drugarskim poštovanjem.«7
Kako valjda sa strane JAZU u Zagrebu nije stizao još odgovor na to pis-
mo, to se I. Grgić izravno obratio Arhivu JAZU u Zagrebu, o čemu je 28. XII
1956. obaviješten dr M. B a r a d a, koji je već sljedećeg dana, tj. 29. XII iste
godine uputio Grgiću sljedeće lakonsko pismo:
»Dragi doktore,
Jučer jutrom nazvala me činovnica Arhiva JAZ kazavši mi: »Dr. I. Grgić iz
Zadra traži od nas — neznam da li mije rekla prijepis, original (S. A.) ili nešto
drugo — i pozivlje se na Vas — t.j. na mene — da ste mu vi kazali da se ovdje nala-
zi neki vranski zakonik (S. A.), pa nam kažite«. Ostao sam iznenađen, jer ja sam
to Vama kazao i da ga obrađujem (S. A.). Naravno ja sam odgovorio da neznam
gdje se nalazi, jer ja sam našao, Vama u povjerenju kazao i sad da to prvenstvo
izgubim, nebi mi bilo indiferentno. Sumnjiv sam, jer zašto se niste na mene obra-
tili za eventualni detalj nego izravno na Arhiv? (S. A.) II sam već i u Zadru postao
osoba, s kojom nije zgodno imati izravne veze? Ako jesam, žao mi nije, ali je do-
bro da znam i da se prema tomu moram vladati.
Oprostite na pismu. Uz sretnu novu godinu ostaje
Vaš prof. M. Barada«.8
6
»O ligama i posobama« je I. G r g i ć pisao još 1954. u Zadarskoj reviji (IH/1,
l -15). No tada ne citira ono pismo Luciusa Ponteu u pogledu traženja podataka o li-
gama. Isto tako ne zna da ima išta grade o ligama u Luciusovoj ostavštini. Inače u Os-
tavštini I. Grgića, koja se nalazi u Historijskom arhivu u Zadru (HAZ) pod IX/1 saču-
vane 7su njegove bilješke »o ligama i posobama«.
HAZ — Ostavština I. Grgića — XII — Prepiska dra Grgića, kopija pisma pisanog
pisaćim strojem (bez potpisa). Original pisma bi se trebao nalaziti u sadašnjem Cen-
tru za društvene znanosti JAZU u Zadru. Međutim unatoč najpomnijem pregledu u toj
ustanovi, nema ga. Možda je bio upućen s popratnim dopisom Upravi JAZU u Zagre-
bu. 8
HAZ — Ostavština I. Grgića — XII — Prepiska dra Grgića. M. Barada I. Grgiću,
Zagreb 29. XII 1956.
776
Kroz to vrijeme je na pismo, koje je uputio Institut JAZU u Zadru Histo-
rijskom institutu JAZU u Zagrebu, konačno stigao odgovor u obliku dopisa,
datiranog 3. I 1957.
U njemu stoji sljedeće:
»Institutu Jug. ak. u Zadru
Na Vašu molbu da se udovolji želji dra Ivana Grgića u pogledu kopiranja ko-
deksa vranskog običajnog prava (le consuetudini di Urana) (S. A.), čast mi je od-
govoriti, da smo u našem katalogu Ludusove ostavštine tražili, ali mi nismo našli
željena kodeksa. Isto tako ne nalazi se taj kodeks ni u starijem materijalu Jugos-
lavenske Akademije. Što o tome zna prof. Barada, mi nažalost nismo u moguć-
nosti da javimo (S. A.). Žalimo da je naš odgovor prema tome negativan
S. F. - S. N.!
Direktor Arhiva Jug. akademije:
uz.
Prof. Vj. Stefanić.«9
Našavši se pogođen onim pismom od 29. XII 1956, Grgić je već 5.1. 1957.
napisao Baradi vrlo opširan odgovor, u kome uz ostalo piše:
«... Prije nego što pređem na Vranski zbornik (S. A.), reći ću Vam koje su
moje glavne teme... Teme iz strane hrvatske povijesti za me su previše tvrda ledi-
na... Sad o vranskom zborniku (S. A.). Oprostite niste mi rekli, da na njemu radi-
te. Obratno, rekli ste da na njemu ne radite (S. A.). Ali to me ipak nije moglo po-
taknuti, da se ja njime bavim jer mi za to nedostaju snage (S. A.). U svakom
slučaju, dok imam dva zrna soli u glavi, morao bi u najmanju ruku sačekati Vaš
Novigradski zbornik10 pa se tek onda upustiti u pisanje, što bi, ponavljam, za me
bila pretvrda kost. Palo mi je na um da zatražim prijepis najviše iz znatiželje, za-
tim iz želje da ga vidim (S. A.) i imam (jer imam dosta dokumenti u svojim škafe-
tinima, kojima se ne mislim posebno baviti), i naposljetku, jedini moj konkretan
interes mogao je biti, da kontroliram, da se agrarno-pravne dispozicije slažu s
onim što ima u Prandinovu katastiku s onim dodatnim terminacijama zadarskih
knezova (S. A.). To je sve. Zašto se nisam obratio Vama? Pa neću valjda tražiti da
mi dokumente prepisujete (S. A.). Još nešto. Za Vranski zbornik nisam od Vas do-
znao. Za nj sam doznao, mislim još 1952. čitajući Luciusova pisma Valeriju Ponte
i pamtio i nastojao doznati gdje se čuva Luciusova rukopisna ostavština i ima li
je uopće. To sam tek od Vas doznao (S. A.). Luciusova ostavština više me intere-
sovala zbog podataka o ligama u zadarskom kotaru, jer je i takve podatke on tra-
žio od Ponta, pa ih je možda (S. A.) dobio i ostavio za sobom ... Možda ne grije-
9
Centar JAZU u Zadru — Fasc.: Spisi od 1. I do 31. XII 1957.
10
U ovom istom pismu prvo Grgić piše Baradi u pogledu Novigradskog zbornika
da je i on »otkrio« taj zbornik »bez ičije pomoći i stao njim baviti« (S. A.). Ali kako je
čuo prije 2 godine da je Barada napisao raspravu o Novigradskom zborniku, taj je po-
sao on napustio »bez zavisti i bez zle krvi ...« (HAZ — Ostavština I. Grgića — XII —
Prepiska dra Grgića. I. Grgić M. Baradi (na pisaćem stroju), Zadar,« 5. I 1956« (No to
je svakako 1957, iako je 1956. godina u kopiji pisaćim strojem tako stavljena. Ako se
usporedi ovo pismo s onim Baradinim od
29. XII 1956, vidi se sasma očito da je Grgićev odgovor uslijedio uistinu: 5. I 1957).
777
 šim, ako Vaše pismo shvatim i kao izraz predusretljivosti tj, gotovosti da mi
pribavite željene stvari iz Luciusove ostavštine (S. A.). Ako uistinu ne griješim,
onda Vas molim da mi pošaljete prijepis kako Vranskog zbornika tako i podata-
ka o ligama, ako ih imate (S. Α.). Ο ligama i posobama već sam pisao i još ću pisa-
ti, jer imam nove grade.
Sto se tiče Zadra i Zadrana i njihova stava prema Vama, budite uvjereni da
postoji ovdje samo žaljenje, što ja znam, što niste došli na ovaj Fakultet i uopće u
Zadar.
Nadam se da je slučaj s Vranskim zbornikom ovim raspravljen (S. A.) i da
više ne ostaje razloga da sumnjate u moju lojalnost i u moje poštovanje prema
11
Vašem znanju i Vašim naučnim zaslugama.«
Na to njegovo pismo odvratio je 9. I 1957. Barada sljedeće:
»Dragi doktore!
Kao odgovor na Više pismo šaljem Vam fotografije Vranskog kmetskog ka-
tastika (! S. A.). Prepis Vam ne šaljem, jer ga nemam prepisana mašinom nego sa-
mo rukom. Kad ga prepišete, fotografije mi vratite, jer imam samo tu kopiju (S.
A.). Ako se gdje sretnemo, razgovarat ćemo se, pa zato Vam je i ovako kratko pi-
sano.
12
Uz pozdrav Vaš M. Barada«.
Iz svega toga se očito vidi da li Baradi ili Grgiću pripada prvenstvo u
pronalaženju ovoga Vranskoga običajnoga prava (VOP) ili tzv. Vranskog za-
konika i tko ga je prvi namjeravao obraditi i objelodaniti. Ali zato se ne zna
što je s onim fotografijama koje je Barada bio poslao Grgiću na prijepis. Taj
dakle, ovako s fotografija učinjeni Grgićev prijepis pisaćim strojem dobio je
na upotrebu Freidenberg, koji ga je onda i objelodanio.
Otada je prohujalo opet niz godina i poslije Freidenberga Raukar je, ka-
ko je već prije navedeno, ponovno osvijetlio pitanje ovog tzv. VZ-a i iznio
ovaj svoj nalaz jednog dijela njegova originala u HAZ-u.
I na tome je ostalo do danas.
Poznato je, naime, da je M. Barada umro još 1958, a I. Grgić 21. XI 1961.
Za Baradinu ostavštinu i korespondenciju može se reći da je nepristupačna,
jer je zapravo razasuta na nekoliko strana i ne zna se gdje je sve pohranjeno.
Prema tome za sada se više ništa ne može doznati u pogledu VOP-a ili VZ-a,
za koji smo našli pismene podatke u Grgićevoj ostavštini, koja također nije
sačuvana u cijelosti.
No i to je dovoljno, jer su oni obadvojica kroz navedene retke svojih pi-
sama dali dosta podataka za pravilno osvjetljenje provenijencije i nalaza
ovoga važnog dokumenta, koji se je dosada pripisivao Grgiću.
11
HAZ — Ostavština I. Grgića — XII — Prepiska dra Grgića. I. Grgić M. Baradi,
Zadar12 »5. I 1956« (tj. 1957: S. A.).
HAZ — Ostavština I. Grgića — XII — Prepiska dra Grgića. M. Barada I. Grgiću,
Zagreb 9. I 1957.
778
Pa ipak svemu ovome iz našega vlastitog saznanja moramo dodati, kako
je poznato, da je L u c i u s o v u ostavštinu, koja se je nalazila u Kaptolskom
arhivu u Splitu (KAS) u nekoliko svezaka, dozvolom tamošnjih crkvenih
vlasti uspio M. Barada dobiti i predati na prepisivanje u prostorijama Arhi-
va JAZU u Zagrebu iza 1945. godine. Ondje su zdušno i veseljem kroz nekoli-
ko godina prepisivali tu ostavštinu poznati naš književnik dr Marin B e g o i
don Mate H a i l o pod nadzorom M. Barade, koji je u taj arhiv dolazio sva-
kog dana i s njima radio, pregledavao i korigirao ono što su oni ispisivali u
velike ukoričene sveske.
13
Tako su dakle 6. II 1952, kako su zabilježili, ispisali i jedan tako veliki
14
ukoričeni svezak, u koji su prepisali i VOP ili tzv. VZ. Drugim riječima ovo
15
je nepobitni dokaz da je Barada bio prvi upoznat s ovim dokumentom, koji
je namjeravao i obraditi.
3.
Kada sam prije 2 godine ponovno pregledavao sve navedene tiskane ra-
dove o VOP-u ili tzv. VZ-u, sa začudenjem sam se pitao, zašto nitko od tih na-
učnih radnika nije pogledao već toliko puta citiranu ostavštinu Luciusa ili u
KAS-u ili pak onu u suvremenom prijepisu u Arhivu JAZU u Zagrebu. Stoga
sam početkom 1977. pošao u Splitu i u KAS-u ubrzo pronašao taj dokument,
16
tj. one stranice iz Luciusove ostavštine (sv. 528, Ser. B, list 144—147, gdje
se nalazi najstariji prijepis VOP-a ili tzv. VZ-a u cijelosti, a ne u pojedinim
fragmentima.
Uspoređujući tada ovaj prijepis u KAS-u s Grgićevim prijepisom,17 tj. s
onim koji je po njegovu prijepisu objelodanio Freidenberg,18 zapazio sam da
postoje određene razlike, praznine i nepotpunosti, te da bi bilo svakako vri-
jedno da se VOP ponovno objelodani i da se pojedini podaci i izrazi u njemu
s drugom, suvremenom izvornom gradom osnaže i pojasne.
13
Grgić piše Baradi (5.1 1957) kako za Vranski zbornik nije od njega doznao nego
je doznao, misli »još 1952. čitajući Luciusova pisma Valeriju Ponte«. Stoga je nastojao
doznati gdje se nalazi Luciusova ostavština »i ima li je uopće«, a to je tek doznao od
Barade (HAZ — Ostavština I. Grgića — XII — Prepiska dra Grgića). Samo je pitanje,
koje mu je zapravo godine Barada rekao da se taj tzv. VZnalazi u Luciusovoj ostavšti-
ni?!
14
Arhiv JAZU u Zagrebu — XXX — sv. No 528, Ser. B, str. 144- 147.
15
On je, nakon što je prepisana, Luciusovu ostavštinu vratio KAS-u vrlo lijepo
ukoričenu u nekoliko svezaka, a za svoj uloženi dugogodišnji trud oko toga prepisiva-
nje odbio je pismeno pozamašnu svotu novaca, koju mu je JAZU u obliku honorara
službeno dodijelila.
16
Tom prilikom mi je najpripravnije učinio fotokopije ovoga prijepisa dr D. Keč-
kemet, tadašnji direktor Gradskog muzeja u Splitu, na čemu mu ponovno zahvalju-
jem.
17
HAZ — Ostavština I. Grgića VI/10: Vranski kmetski zakonik (Consuetudini di
Urana) iz 1454 (pisaćim strojem).
18
M. M. F r e i d e n b e r g , o. c., 336-340.
779
 Prijepis VOP-a koji se nalazi u Luciusovoj ostavštini izvršen je po svojoj cum aliquibus correctionibus,36 et additionibus super additis, et declaratis
37
prilici 70-ih,godina 17. stoljeća i mi ćemo njega uzeti za bazu i ovdje čitav de comuni consensu, et uoluntate uniuersitatis hominum Burgi predicti
njegov sadržaj i opseg objelodaniti. supplicantes, et requirentes38 debila cum instantia, ut39 ipsa Capitula uide-
Uporedo s time ispod crte ćemo citirati, ukoliko bude kakvih razlika i re40 ex examinare deberemus, ea corrigendo, et moderando, pro ut41 Nobis
neslaganja, izraze iz Grgićeva, zapravo Freidenbergova štampanog Vranskog melius et iustius iuderatur conuenire,42 ipsisque uisis, corectis,43 et modera-
kmetskog zakonika (i kratice za to ćemo dati: G i F). Na isti način ćemo na- tis dignaremur de gratia speciali44 ipsa Capitula reconfirmare, et ad futuro-
vesti i ono što je Raukar uzeo iz Grgićeva prijepisa (tekst uvoda) u HAZ-u u rum memoriam, ut in promptu semper haberi possint in publicam, aut aut-
vezi VOP-a i to označiti sa: R, a od cl. 29 — 38," koje nije začudo publicirao henticam scripturam generari.45 Vnde uisis et46 diligenter examinatis ipsis
Raukar, iako ih je pronašao, stavit ćemo kraticu: Re. Capitulis et semper inde habita diligenti informatione perere,47 et consilio
a48 conductoribus in cantus Aurane49 tam presentibus, quam elapsis50 ipsis-
Evo dakle tog prijepisa iz KAS-a: que Capitulis correctis,51 et moderatis, ubi corrigenda,52 et moderanda fue-
»In Christi Nomine Amen.20 Nos Laurentius Lauredano pro Illustrissi- runt, et considerato,53 quod ipsa Capitula iustitiam in se continent, et hones-
mo Ducali Dominio Venetiarum Comes et Benedictus de Mula Capitanues tatem honorem,54 et bonum statum55 Nostri Illustrissimi Dicalis Dominij
Ciuitatis Jadre, eiusque21 districtus et comitatus. Vniuersis et singulis22 tam Venetiarum56 Castri et districtus Aurane, nec non utilitatem,57 et commodi-
presentibus quam futuris23presentes inspecturis, notum facimus,24 et mani- tatem,58 tam Comunis Venetiarum59 quam specialium quarumquumque60
festum, quod ad Nostras25 accedentes presentias Michael Viuiani26 Judex personarum, ideo unanimiter et concorditer uolentes61 ipsis fidelibus suppli-
Burgi Castri Aurane, nee non27 aliqui alij homines uillarum28 districtus Aura-
ne29 una cum ipso Michaele Videlicet30 unus homo pro quaque uilla31 Nobis 36
presentarunt32 in scriptis aliqua Capitula dicentes,33 et exponentes illa esse G i R: correctionibus
37
Capitula suorum priuilegiorum34 suarumque litterarum, et consuetudinum35 G: additis et declaratis de comuni consensu et voluntate universitatis, a R: ad-
ditis et decleratis de comuni consensu et voluntate universitatis
38
19
G: predicti, supplicantes et requirentes, a R: predicti, supplicantes, et requiren-
Iz objelodanjenoga našeg teksta prijepisa VOP-a i na osnovi onoga teksta koji tes
je pronašao Raukar u HAZ-u, jasno je da je podjela na članke »svojstvena samom tek- 39
G: cum instantia (ova riječ je olovkom dodana: S. A.) ut, a R: cum [.. f, ut ... U
stu«, a pogotovo nije »nastala inicijativom Grgića«, što nije mogao ustanoviti Freiden- bilješci pod b piše: »prazan prostor u prijepisu — rukom dodano »instantia«.
berg »zbog odsustva originala« (M. M. F r e i d e n b e r g , o. c., 325). 40
G i R: videre
20
F r e i d e n b e r g počinje objelodanje, ovako: »[Vranski kmetski zakonik] 41
G i R: (372, 373) corrigendo et moderando, prout
(Consuetudini di Aurana)« 42
G i R (373): videret (!) convenire
l-o. Che ... (M. M. F r e i d e n b e r g , o. c., 336), iako Grgićev prijepis (pisaćim 43
strojem) ima naslov: »VRANSKI KMETSKI ZAKONIK (Consuetudini di Vrana) iz G: visis, correctis, a R: visis, correctis
44
god. 1454.« (na drugom listu), a onda počinje također sa: »In Christi Nomine Amen...« G i R: exempli
45
(HAZ — Ostavština I. Grgića — VI/10). G: reconfirmare, et ad futurorum memoriam ut in promptu semper haberi sint
21
G.: Nos Laurentius Lauredano pro 111= mo (u tekstu originalnog prijepisa u in publicam aut authenticam scripturam, a R: reconfirmare, et ad futurorum memori-
KAS-u stoji: Illmö, koje smo razriješili u: Illustrissimo) Du: (u navedenom je tekstu, is- am, ut in promptu haberi possint in publicam aut authenticam scripturam [.. .f. U bi-
ti izraz, koji smo ispisali sa: Ducali) Dom. Ve: (Dom. Ve:i u spomenutom tekstu, koje lješci pod c kaže Raukar: »Nedostaje dio teksta«.
46
smo kratice naveli kao: Dominio Venetiarum) Comes et Benedictus de Mula Cap. (mi G: Unde visis et, a R: Vnde visis ete et
47
smo stavili kao: Capitaneus) Ciuitatis Jadre eiusque ... dok R (T. R a u k a r , »Margi- G i R: informatione, parere
48
nalia ...«, 372) ima: Civitatis Jadre eisque. G i R: a
49
22
G: Universis et singulis, a R a u k a r : Universis et singulis G i R: incantus Aurane
50
23
R. tam presentibus, quam futuris G i R: presentis quam elapsis
24 51
G: inspecturis notum facumus, a R: inspecturis, notum facimus G i R: correctis
52
25
R: nostras G i R: corrigenda
26
G: presenti D, Michael Viviani, a R: presenti(as) D(ominus) Michael Viviani 5
G i R: considerato
5
27
G: A urane, nec non, a R: Aurane, necnon G: continent et honestatem honorem, a R: continent et honestatem, honorem
5
28
G i R: villarum G i R: Status
5
29
G i R: Aurane R: Venetiarum
5
30
G: Michaele videlicet, a R: Michaele, videlicet G: Aurane, nec non utilitatem, a R: Aurane, nocnon utilitatem
58
31
G: quacumque villa, a R: quaque villa R: comoditatem
59
32
G i R: presentarunt G i R: Venetie
60 d
33
G i R: dicentes G: quam quarumcumque, a R: quam [.. .] quarumcumque. U bilješci pod d pi-
34
G i R: privilegiorum še: »Vjerojatno nedostaje riječ 'aliarum' — ostavljen prazan prostor u prijepisu«.
61
35
G.: litterarum et consuetudinum, a R: litterarum et consuetudinum, G i R: volentes

780 781
cantibus62 in omnibus rebus licitis,63 et honestis complacere ipsa Capitula horto o92 frutto alcune cosa ad alcuna persona si de comun,93 come de feuda-
64 tarij.
confirmauimus tenore presentium confirmamus, et concedimus in hunc
65 494 Item ehe alcun uilano95 dalla Aurana, o96 del suo distretto non possa
modum. Videlicet.
uender uin a97 spina de S. Zorzi de April fin a98 S. Maria d'Agosto, saluo"po-
Primo.66 Che tute uigne67 et oliuari,68 et ahn arbori frutiferi69piantano i ssa uender, a100 mozo et mezo mozo.
detti uilani70possono uender, o uer" donare per suo bisogno e72 lassare per 5"" Item Cheli102 datier! dali'Aurana non possano uender uin a103 spina
anima sua, con questo patto, ehe cadaun Vilan73 sia tenuto piantar oliuari saluo104 da S. Zorzi d'April fin ä105 S. Maria d'Agosto, et anco possano uen-
cento,74in spatio de anni quatro, altrimente non habbia benefitio delpresen- der106 dopo S. Maria, non essendo altro uin107 in borgo ne terrier ne forasti-
te Capitolo, et dobbiano dar in nota al datier quando haueranno75 fatto U er.
suo debito. 6log Item ehe i datieri,109 ne i feudatarij non possano cazar uia"° alcuna
2.76 Item ehe tutte case o uer77 horti haueranno fatto,78 i detti uillani79 uedoa,1" ne pupilli orfani, saluo112 per caso de rebelli,"3 per uiolar donne,
partendose loro dalla Aurana, dalle uille, et uenendo ä80 star altri uilani tuto o"4per brusar casse"5 e fazendo116 et suo douer, e lauorando"7 ben i terre-
quelle sorte*' se debia tior tre stemadori,82i quali debiano stimarle dette ca- ni, uigne e oliue,118 non li possa cazar, ma altramente facendo possa cazarli
se et horti83 et quello ehe sara84 stimado per loro, a85per doi d'essi d'accor- saputa licenza de S. Signori Magnifici Rettori di Žara.
do, colui ehe uenirä ä86 star su le sorte87 debbia pagar la detta stima ä ** colui 7"9Item ehe lepossobe delle uille'20dell'Aurana posia121 cadauna posso-
ehe si partirä.89 390 Item ehe alcun uilano91 non sia tenuto pagar de alcun ba condanar malfattori, ehe fossi trouadi fra loro, fina a L'22 per cadaun
malfattor.
62
G i R: siplicantibus 92
63 G: o, a F: o
G i R: licitis 93
64
G: compallcere (prvo »l« tintom dodano) ipsa Capitula confirmavimus tenere, a G i F: comun
94
R: confirmavimus, tenore G i F: 4- 0.
95
65
G: confirmavimus et concedimus in hunc modum. Videlicet, a R: confirmavi- G i F: vilano
96
mus et concedimus in hunc modum, videlicet:« S time Raukar završava ovaj dio tek- G i F: Aurana o
97
sta. 66 G i F: vender vin a
98
G i F: (M. M. F r e i d e n b e r g , o. c., 336): 1-0 G i F: a
99
67
G i F: vigne G i F: salvo
100
68
G i F: olivari G i F: vender a
101
69
G: albori frutiferi, a F: albori frutiferi. Inače je Grgić zareze u svoj tekst pisan G i F: 5- O.
102
pisaćim strojem, stavljao tintom. G i F: ehe li
103
70
G i F: vilani G i F: vender vin a
104
71
G i F: vender o ver G i F: salvo
105
72
G i F: e G i F: a
106
73
G i F: vilan G i F: vender
107
74
G i F: olivari cento G i F: vin
75
G i F: debbiano dar in nota al datier quando haveranno 108
G i F: 6- O.
109
76
G i F: 2- O. G i F: datieri
110
77
G: o a ver, a F: o ver G i F: via
111
78
G i F: fatto G i F: vedova
112
79
G i F: villani G i F: salvo
113
80
G i F: ville, et venendo ä G i F: rebelli
114
81
G i F: vilani... quelle sorte G i F: violar donne o
115
82
G i F: stimadori, G i F: case,
116
83
G i F: horti, G i F: facendo. U tekstu rukopisa u Luciusovoj ostavštini u KAS-u bilo je is-
84
G i F: sara prva: fazendo a onda je umjesto »z« anonim stavio »c« i tako da se vidi kako je isprav-
85
G i F: o ljeno.
117
86
G i F: venira a G i F: dover e lavorando
118
87
G i F: sorte G i F: vigne e olive,
119
88
G i F: a G i F: 7-0.
120
89
G i F: partirä G i F: ville
121
90
G i F: J-0. G i F: possa
122
91
G i F: vilano G: trovadi fra loro fino a, a F: trovadi fra loro fine a

783
782
 8123 Item ehe i'uillani124 de comun sono tenuti lauorar12512 giorni all' an-
no a126 i'datieri.
9127 Item ehe i terreni, ehe sono al paludo'28 passando anni tre, ehe i'
non fossero lauorati129 cadaun ilpossa laorar, 13° et niuno'31 non lipossa con-
tradir,132 et debbiano dar le quarto,133 et decimo quelli134 ehe laoranno ä'35
spetialpersone a136 i so137 Patroni, e quelli ehe laorano per comun ä i"3S dati-
eri dell'Aurana.
W139 Item ehe li terreni, i' quali fossero stadi bosco anni140 X continui14'
ciaschedun li possa laorar,'42 et disboscar.e nisuno143 non li possa dar inpa-
zo,144 ne contradir, e debiä145 der el quarto,146 et decimo U Vilan,I4? ehe laora-
ra, e desbocara148 al suo Patron.
U149 Item ehe uorä150pescar15' in Lago debbia esser d'accordo con el da-
dier dell'Aurana,152 et altramente non possa pescar senza licenza del datier
secondo usanza153 intendendose non possano pescar tutto l'anno senza licen-
za, o si non saranno d'accordo con el datier.
12155 Item ehe li datieri nei156 feudatarij non possano cauar157 ne cazzar
alcun Vilan fuora della sorte, et questo se non megliora a tuor miglior ui-
15S 159
lan, et senpre questo sia con licenza di Magnifici Rettori di Zara, ehe sa-
ranno per et tenpo. 16°
13161 Item quelli ehe uoranno alle pantere162 sono il lo Lago163 siano te-
nuti di dar para doi de oselle all'anno ai'164 datieri oselando.
14165 item ehe alle fiere del contä166 dell'Aurana nissun laorator,167 ne al-
tri ehe stanno in lo ditto contä168 non sia tenuto di pagar datio delle robbe,
ehe nasseno sul ditto Contä uendendole o conprandole.169
15170 jtem cne ciascun habitator dell'Aurana e del suo contado possa se-
questrar robbe de cadaun forestiero per suo debito saluo171 chi uien ä masi-
nar, o uer ä172 tenzer, e cadaun Vilan, o uero murlaco,173 se pol retegnir un
per l'altro, essendo d'un Patron, o uer174 d'una cathona, reseruandi senpre i
salui condutti,175 e debitti176 di comun, ehe precede tutti i altri creditori.
16177 Item ehe i Vilani del borgo dell'Aurana e del tutto suo contado uo-
leno esser tenuti, e180 sono contenti renouar181 la munition delle legne182
179

del castel183 dell'Aurana ogni quattro anni, benche,184 non era usanza,185 ma
23
G i F: 8- 0. 155
G i F: 120- 0.
24
G i F: i villani 156
G i F: ne i
25
G i F: lavorar 157
G i F: possano cavar
26
G i F: a i 158
G i F: vilan,
27
G i F: 9- 0. 159
G i F: sempre
28
G i F: paludo, ICQ p. j] tempo.
29
G i F: lavorati, 161
G i F: 13-0.
30
G i F: laorar 162
G i F: pantere,
31
G: niuno, a F: niune 163
G i F: lago,
32
G i F: contradir 164
G i F: ai
33
G i F: quarto 165
G i F: 14- 0.
34
G i F: quelli 166
G i F: contä
35
G i F: a 167
G i F: laorator
36
G i F: persone a 168
G i F: contä,
37
G i F: so 169
G: Contä vendedole o comprandole., a F: Contä vendedole o comprandole
38
G i F: a i 170
G i F: 15-0.
39
G i Gr. (= I. G r g i ć , »Buntovni pokret...«, 559, bilj. 23) i F (337): 10-0. 171
G i F: salvo
40
G i Gr: anni, a F: ammi 172
G i F: vien a masinar o ver a
41
G i Gr i F: continui, 173
G i F: Vilan o vero murlacco
42
G i Gr i F: laorar 174
G: D'un Patron o ver, a F: d'un Patron o ver
43
G i Gr i F: e nissuno 175
G: cathona, reservandi sempre i salvi condutti, a F: cahona, reservandi sempre
44
G i Gr i F: inpazo i salvi condutti
45
G i Gr: conradir, e debbia, a F: contradier, e debia 176
G i F: debiti
46
G i Gr i F: quarto 177
G i F: 16- 0.
47
G i Gr i F: Vilan 178
G i F: e
48
G i Gr: laorara et deboscarä, a F: laorarä e deboscarä 179
G i F: voleno
49
F: 11-0. 180
G i F: tenuti e
50
G: chi vorä, a F: ehe von 181
G i F: renovare
51
Pojačana crnilom u tekstu rukopisa u KAS-u slova: es. 182
G i F: della legna
52
G i F: Aurana 183
G i F: Castel
184
53
G i F: usanza, G: benche, a F: benche
185
54
G i F: licenza o G i F: usanza.

784 785
sono contentiper benefitio di S. Marco rinouarla"10 ogni quattro anni, in ca- in liberta219 del Patron del terren220 non laorando221 le dette uigne,222 i' detti
po di detti quatro anni'87mettendo summe dueper cadaun uilan188 dell'Au- tre anni223 poterli tor le dette uigne.224
li9
rana, e del duo contado, e ehe Ja monicion uechia delle legne se debia par- 225 226 227
90
tir fra coloro ehe haueranno portale le legne cio e' refatta la monicion 20 Item ehe ogni concanbio fosse fatto dei terreni o dei uer d'al-
228 229 230
nuoa. '
91
tro, passando anni 15 sia fermo, erato, e nissun non li possa dar inpa-
231 232
92 193
17' Item ehe quelli dell'Aurana, e del suo contado non possono tenir zo, ne molestia.
194 195
mesure saluo quelle dell'Aurana sottopena de L 2per caduana misura, 233 234 235
21 Item ehe hauesse posseduto un terren, o uer altro, el haues-
196 197
la mittä a S. Marco, et altra mitta al accussator. 236 237 238
se passato anni 30 si posseda ben, e nissun non li possa dar inpazo,
239

198 199 200

18 Item ehe alcuno, ehe die hauer dai Vilani non possa tor per ne molestia.
240

202 203 204 205 206

pegno alcun bo, habiando el uilan altro de ehepagar, e cosi i' da- 22 Item doue fosse terren, ehe si inpiantasse, nel quäl fosse stato
241 242 243

tieri come altre persone per esser questo in benefitio di S. Marco, perche207 di oliuari, e fosse secadi, e colui ehe hauesse246piantato la uigna,247 rale-
244 245

U uilan208 non po laorar209 senza i'boi.210 uasse248 dalle radici de i' detti oliuari sechi,249 qualchepianta de oliuo,250 sia
19211 Item ehe uenendo212 alcun pouero uilan213 in malatia, o214 in pouer- de colui,251 ehe releuara252 talpiante, intendendo,253 e dichiarando, ehe le pi-
tä, si ehe non possa Zapparie uigne216 per si,217 ne per altra persona,218 per
215

anni tre con tinui, non se li possa dar inpazo per fin anni tre, e da innanzi sia
219
G i F: liberta
220
186
G i F: terren,
G i F: rinovarla 221
G i F: lavorando
87
G i F: anni, 222
G i F: vigne
88
G i F: vilan 223
G i F: anni,
89
G i F: vechia 224
G i F: vigne.
90
G: legne, cio e, a F: legne, do e 225
G i F (338): 20-0.
91
G i F: nova. 226
G i F: concambio
92
G i F: 17- O. 227
G i F: o ver
93
G i F: e 228
G i F: passado
94
G i F: salvo 229
G i F: e
95
U tekstu rukopisa u KAS-u je tintom pojačano slovo »e«. 230
G i F: non possa
96
G i F: mittä; a S. Marco 231
G i F: inpazo
97
G i F: metta 232
G i F: molestia
98
G i F: 18- O. 233
G i F: 21:0.
99
G i F: alcuno 234
G i F: havesse possedute
G: die haver, a F: die ha ver 235
G i F: o ver
01
G i F: Vilani, 236
G i F: havesse
02
C: bo, a F: bo, 237
U tekstu rukopisa KAS-u tintom pojačana dva »s«.
U tekstu rukopisa u KAS-u drugo slovo »a« je tintom pojačano. 238
G i F: e
04
G i F: vilan 239
G i F: inpazo
05
U tekstu slovo »a« pojačano tintom (u rukopisu KAS-a). 240
G i F: molestia
G i F: ί- 241
G i F: 22-0.
Ο i F: perche 242
G i F: dove
08
G i F: vilan 243
G i F: terren
G i F: lavorar 244
G i F: olivari e
F: senza i boi. 245
G: e Fosse (praznina a ne točkice), a F: e fosse... e
F: 19-0. 246
G i F: havesse
F: venendo 247
G i F: vigna
F: povero vilan 248
G i F: valevasse
F: malatia e 249
G i F: dei detti olivari sechi
F: poverta 250
G i F: olivo
F: zappar le vigne 251
G i F: colui
F: se 252
G i F: relevara
F: persona 253
G i F: intendendo

786 787
ante e254 ramegiouine255 da zenochio2 s in zoco sia de colui a257 chi apartenis- 25287 Item se per auentura288 non sara289 alla sediä290 un Zudese, o uer
se el terren, e258 la sorte. doci (!S. A.) possa sentar el Vice Zudese, e292 le sententie siano bone, e fer-
291

me,293 come se fossero fatte per i'294 Zudesi in persona.

23259 jfem cne ciascheduno sia tenuto a260 nettar si fossi della canpagna
e dar la uia all'aqua,262 si ehe non anieghi le biaue,263 e sia tenuti ä questo,264
cosi feudatarij come altri sotto pena de L 2 per caduano a265 S. Marco, cio
£266 borghesani i'267 terreni del borgo26> e li uilani cadaun269 nel suo conta270
ad ogni requisitione di patroni di terreni.
24"' Item ehe alcun habitator dell'Aurana, e272 del suo contado, cosi sol-
dadi come uilani,273 et altrepersone274 non possa,275 ne debbia intrar,276 ne in
uigna277 ne in horti di alcuna persona a far danno sotto pena de soldi278 20
per cadauno ehe contrafarä279 e cadauna fiada ehe sarazso contrafatto la mit-
ta281 ä S. Marco282 e l'altra mitta283 al accusator, a sara284 tenuto de creden-
za,285, e sopra cio debbia pagar, e286 reffar el danno f atto.
26295 Item ehe ciascheduno se possa appelar dauanti ä296 m.297 lo Casste-
lan dell'Aurana de cadaun299 sententia, etermination300 piacendo alleparti,
298
ma non piacendo a301 una delleparti, siä qualsi uoglia302 andar dalle dauanti
m.303 lo Castelan,304 debbiano andar dauanti ä305 m.306 lo conte de Zara dau-
anti307 el quäl se possano etiam appelar d'ogni atto, et sententia,308 et termi-
nacion da m.309 lo Castelan310 dell'Aurana.
273" Item ehe le condanation312 saranno fatte per la sedia dell' Aurana,
la mittade se die pagar,313 et la altra mittade uien perdonata314 secondo
I'usanza.
28315 Item ehe quando i Contettabili316 si canbiano317 da Zara all'Aurana
ä Zara, debbiano pagar ä coloro,319 ehe porteranno le sue robbe, e320 di su-
318

287
G i F: 25-0.
254
G i F: e 288 G i F: aventura
255 289
G i F: giovine G i F: sarä
256 290
G i F: zenochio, a F: zenechio G i F: sedia
291
257
G i F: a G: Zudese o ver doi, a F: Zudese o ver dei,
292
258
G i F: terren e G: V(ice) Zudese e, a F: v(ice) Zudese e
293
259
G i F: 23-0. G i F: bone e ferme
260 294
G i F: a G i F: i
295
261
G i F: campagna e G i F: 26-0.
296
262
G: via all'acqua si, a F: via all'acqua si G i F: davanu a
263 297
G i F: biave messere
298
264
G i F: a questo G i F: Castellan
299
265
G i F: a G i F: cadauna
266
G: cio e, a F: cioe 300 Q j p. sententia a termination,
267 301
G i F: i G i F: a
268 302
G i F: borgo G i F: sia quäl si voglia
269 303
G i F: vilani, cadaune messere
304
270
G i F: conta G i F: Castellan
271 305
G i F: 244. G i F: a
272 306
G i F: dell'Aurana e messere
273 307
G i F: vilani G i F: davanti
308
274
G i F: persone, G i F: atto et sententia
275 309
G i F: possa messere
310
276
G i F: intrar G i F: Castellan
311
277
G i F: vigna G i F: 27-0.
312
278
G i q(!), A F: q (soldi;u tekstu rukopisa u KAS-u je uistinu: q). G i F: contradition
313
279
G i F: contrafarä G i F: die pagar
314
280
G i F: sara G i F: vien perdonada
315
281
G i F: contrafatto, a mitta a G i F: 28-0.
316
282
G i F: Marco e G i F: contestabili
317
283
G i F: mitta G i F: cambiano
318
284
G i F: sarä G i F: a
319
285
G i F: credenza G i F: a coloro
320
286
G i F: debba pagar e G i F: robbe e

788 789
oi conpagni321 soldi322 2 per caro fin al Lago, soldi323 l per somaro dal Lago 31357 Item ehe quando occoresse358 o uoresse359 čašo ch'l360 fosse fatto al-
cun furto362 de qualche cosa363 siano tenuti tutti quelli364 del borgo,365 et
361
per fin alla marina.
anche del destretto dell'Aurana, cioe366 de quel Jogo doue sara fatto367 el fur-
29121 item ehe quelli dell'borgo dell'Aurana325 sono tenuti326 dar a i dati-
to368 andar dietro alla trazza, e369 dar adiutorio a piar mal fator,370 e trouar el
eri per presente328 ogni uilano ogni anno d'anno nouo329 una somma di330
327
furto in371 pena de L 2 per cadauno ehe von andasse essendo chiamato, co-
legne e soldi 6 cio e quelli33' ehe tin Ja sorte, et332 altri habitatori,333 ehe non
mandato, o aldando372 la canpagna, o uer il cridare.373
tien Ja sorte,334 sono tenuti a papar335 soldi 3 all'anno, e336 non altro, e337 le
altri Ville338 sono tenuti di339 dar i'340 loro presenti secondo341 le sue usanze 32374 Item ehe tutti quelli375 ehe haueuranno376 et haueranno i' pegni377
e342 li detti datieri343 sono tenuti344 de farli un pasto all'anno345 per i detti non lipossano uender,378 se non li appresenta379 al Zudese, e380 dopo ehe l'sa-
presenti.340 ra appresentando381 siä el termine ä uenderlo382 per fin a giorni undeci et
30347 Item ehe tutti i'Vilani dell'Aurana e34S del suo distretto šino tenuti dapo uenduto,383 siä termine ä scoderlo fin ä giorni otto384 immediate sequ-
di 349
netar el fosso del castello350 dell'Aurana351 intorno352 si dentro come di enti.
fuora353 secondo354 come hanno355per ilpassato.356 33385 Item ehe le carni386 bouine,387, ehe si f anno alla beccaria388 se do-
354
321
G i F: compagni Re: segondo
355
322
G i F: ς (tako i stoji u tekstu rukopisa u KAS-u). Re: hano fato, G i F: banne
356
323
F: g (tako i piše u tekstu rukopisa u KAS-U). Re: el passado.
357
324
G i F: 29-0. Odavde do kraja ovoga dokumenta nema uopće naznačenih broje- Re taj broj nema, a G i F: 31-0.
358
va: 29 itd. u onom »Registro delle ducali dirette ai Conti e Capitani di Žara — Atti dei F: occoresse
Capitani di Žara e Ducali dirette agli stessi — 1430 — 1500« [(Ovo je pisano rukom 359
Re nema taj izraz, a G i F: o voresse
K r e k i ć a, bivšeg direktora HAZ-a): N. B. appartenevano all'Archivio Notarile di Ža- 360
Re: caxo ehe
ra (pisano rukom E. B ö t t n e r a , arhivara HAZ-a) — sveščić 8 (14-carte scritte), 1. 361
Re: fosse fato alguno, G i F: fosse alcun
97], dok u VOP-u u KAS-u nastavljaju se ti brojevi dalje. Mi pak ovaj »Registro...« u 362
Re: furto, a u tekstu rukopisa u KAS-u pojačano su ispravljena slova u: urt
bilješkama odsada pa dalje citiramo skraćeno sa »Re«. 363
325 G i F: cosa,
Re: quali dal borgo de la Vrana 364
326 Re: tegnudi tuti queli
Re: tegnudi 365
327 Re G i F: borgo
Re: ai dacieri 366
328 Re: destreto dela Vrana, zoe, G i F: distretto dell'Aurana, cioe
Re: prexente 367
329 Re: luogo doue sara fato, G i F: lego dove sara fatto
Re: uillano ogni anno dala anno nuouo, a G i F: vilano ogni anno d'anno novo 368
330 U tekstu rukopisa u KAS-u prepravljan tintom taj izraz, a u G i F: furto,
Re: soma de 369
331 Re: dredo (sic! S. A.) ala traza, et, G i F: dietro alla trazza, e
Re: zoe queli, G: cio e quelli, F: cioe quelli 370
332 Re: aiutorio apiar el malfator, G i F: ä piar mal fator
Re: tien ee sorte: Et, G i F: tien la sorte, et 371
333 Re: et trouar el furto. In, G i F: e trovar el furto in
Re G i F: habitatori 372
334 Re: andasse siando chiamado ho ho comandato. ho aldando, G: andasse essen-
Re: le sorte. G i F: la sorte do chiamato o comandato o aldando (!), a F: andasse essendo chiamato, o comandato
335
Re: tegnuti de pagar, G i F: tenuti a pagar o aldando
336
Re: al al anno, et, G i F: all'anno e 373
Re: campana ouer el cridare. G i F: campagna o ver il cridare.
337
Re: Et 374
Re također nema ovog broja, dok je u G i F: 32-0.
338
Re: uille, G i F: ville 375
Re: tuti queli
339
Re: tegnude de 376
Re: hauesseno, G i F: havevano
340
Re: / 377
Re: hauerano pegni, G i F: haveranno i pegni,
341
Re: prexenti segondo 378
G i F: vender
342
Re: uxance. Et 379
Re: apresanta
343
Re: diti daciari 380
Re: zudexe, E. G i F: Zudese, e
344
Re: tegnudi 381
Re: da puo chel sera a presando, G i F: e dopo ehe l'sara appresentando
345
Re: al anno 382
Re: siä el termene de uenderlo, G i F: sia el termine a venderlo
346
Re: / diti prexenti. 383
Re: fina a zorni. XI. Et da puo uendudo, G i F: fin a giorni undeci et dopo ven-
347
Re nema taj broj, a G i F (339): 30-0. dute,
348
Re: tuti I Villani de la Vrana, et, G. i F: tutti i Villani dell'Aurana e 384
Re: sia termene fina a zorni. Ä G i F: sia el termine a venderlo fin a giorni otto
349
Re: destreto siano tegnudi de 385
Re opet nema tog broja, dok G i F: 33-0.
350
G i F: Castello 386
Re: carne
351
Re: de la Vrana. 387
G i F: bovine,
352
Re: Intorno, G. i F: intorno, 388
Re: se farano ala becaria, G i F: fanne alla beccaria
353
Re: de fuora. G i F: di fuora,

790 791
bbiano389 stimar per i'390 stimadori deputati, a uender391 secondo392 La sti-
ma,393 e le altre carne si dobbiano394 uender395 secondo usanza.396 ramento424 li sia fatto raggione, e sotisfatto,425 el so426 danno a427 conplimen-
34397 item che ciascheduno ehe uenira allegar, e398 domandar ragion del- to42S de giustitia.429
le cose stabile, e400 non possa prouar401 con tre402 testimonij fide digni, o
399 37430 Item perche e usanza431 ehe per ogni tauerna432 el Zudese dell'Aura-
uer403 con instromentopublico,404 et auttentico405 non siä406 ne tegna La ragi- na433 die434 hauer435per ogni botta soldi 2 li quäl die beuer436 de conpagnia,437
on407 per lui. e de brigada in tauerna438 sia ordinato, e cosi439 si debbia440 osseruar,441 ehe
se l'Zudese442 non uorrä443 andar in tauerna444 a445 beuer,446 i' detti447 due sol-
3540S Item ehe ciascheduno409 ehe uenira allegar o410 domandar ragion
di448 de conpagnia449 debbia450 hauer451 solamente452 un soldo453 per botta,
delle4" cose möbele,412 La consuetudine uole, et cosi si debbia osseruare,413
e454 non sia tenuto455 beuer456 in tauerna,457 ne458 dar niente del detto459 soldo
ehe prouando414 con testimonij415 fide digni, La ragion sia, e tegna416per lui.
ad alcuna460persona, ma l'altro secondo soldo461 si462 debbia463 ad ogni mo-
364t7Item ehe di4'8 danni fattiin canpagna La consuetudine, si e, et cosi do beuer464 in tauerna465per li altri in conpagnia.466
si debbia osseruar,419 ehe colui,420al quäle sarä fatto il42' danno, prouando il
suo danno per testimonio fide digno, e422 supplendo ancor lui con423 suo sac- 424
Re: sagramento, G i F: sacramento,
425
Re: fato raxione e satisfato, G i F: fatto raggione e sotisfatto
426
389
Re: debiano, G i F: debbiano Re: suo, G i F: so
1 427
Re: /, G i F: i Re, G i F: a
428
91
Re: deputadi et uender, G i F: deputati a vender Re: complimento
429
• Re: segondo Re: Justicia.
430
93
G i F: la stima Re nema tog broja, a G i F: 37-0.
431
94
Re: se debiano, G i F: si debiano Re: ehe le uxanza. G: perche e usanza, a F: perche e usanza,
432
95
G i F: vender G i F: taverna
433
' Re: segondo uxanza Re: zudexe de la Vrana
434
1
Re tog broja nema, a u G i F je: 34-0. G: die a, a F: die
435
1
Re: uegnira alegar et, G i F: venira allegar o Re: hauere, a G i F: haver
436
' Re: raxion delle. G: ragion delle, a F: region delle G: die bever a, a F: die bever
437
00
Re: stabele, et, G i F: stabile e Re, G i F: compagnia
438
1
G i F: provar G i F: taverna,
439
402
Re: 3. Re: Sia ordenado, e cussi, G i F: sia ordinato e cosi
440
403
Re: digni, ouer, G i F: digni o ver Re: se deba
441
404
Re: cum Instrumente publico, G i F: con instrument publico Re: obseruar, G i F: osservar,
442
405
Re G i G: autentico, Re: sei zudexe
443
406
Re G i F: sia Re: uora, G i F: vorra
444
407
Re: la raxion, G i F: la ragion G i F: taverna
445
408
Re i opet nema tog broja, a u G i F je: 35-0. Re, G i F: a
446
409
Re: zascaduno G i F: bever,
447
410
Re: uegnira alegar ho, G i F: venira allegar o Re: / diti, G i F: J detti
448
411
Re: raxion dele Re: λ (= soldo) 2
449
412
Re: mobile, Re, G i F: compagnia
50
413
Re: la consuetudene, vole e cossi deba obseruar, G i F: la consuetudine vole et Re: deba
51
cosi si debba osservare, Re: hauere, G i F: haver
52
414
G i F: provando Isto i Re, tako i G i F.
53
415
Re: con 2 testimonij Re: λ (= soldo) l
54
416
Re: la rexion sia et tegna, G i F: ragion sia e tenga Re: bota, e
55
417
Re nema ni ovog broja, a G i F: 36-0. Re: tegando, G.: tenuto, a F: tenute
56
418
Re: de I G i F: bever
Re (ovdje svršava 1.97): tauerna, G i F: taverna
57
419
Re: La campagna, la consuetudene sie. e cossi se debia obseruar, G i F: la can- 58
pagna la consuetudine si e et cosi si debbia osservar, Re (počinje 1.97'): non
59
420
Re, G i F: colui Re: dito
60
421
Re: quäl sera fato el dano, G i F: quäle sara fatto il danno, Re: alguna
422
Re: quando el suo damno per testimonio fide degno E Re: laetro segondo soldo.
462
423
Re: cum Re: se
463
Re: debia
792
793
 successorum503 nostrorum beneplacitum,504 et uoluntatem,505 qui ualeant,506
38467 Item ehe ciascheduno468 ehe non sarä469 dall'Aurana, o470 del suo
et possint ipsa capitula,507 et concessiones declarare et interpretare,508 ac
contado, e destretto471 ehe uenira alla472 fiera di473 S. Gregorio474 sia tenuto, e
moderare, et corrigere,509 et eis Capitulis,510 et concessionibus addere,511 et
debbia475 pagar de tutto quello476 ehe l'uendera,477 o uero478 conprara479 soldi
dimunuere ad ipsorum512 successorum513 nostrorum beneplacitum,514 et uo-
l per lira intendendo480 La detta481 fiera giorni otto d'auanti,482 e483 giorni ot-
to dapoi484 la festa di485 S. Gregorio. luntatem,515 pro ut516 eis melius uidebit conuenire.517
Mandantes itaque,486 et statuentes ad conplacentiam,487 et comodum In quorum518 fidem,519 et testimonium hoc520 presens registrum521 con-
uniuersitatis488 hominum et habitatorum489 Burgi Aurane490 eiusque comita- cessimus,522 et fieri mandauimus.523
tus491 Capitula492 supra scripta493 inuilabiliter494 ob seruari495 debere in496 et Datum Jadre524 die primo525 mensis Aprilis526 indictione 2527 1454 Anno
sub penis,497 et stricturis498 suprascriptis usitatis et consuetis, ualituris499 Incarnacione Domini Nos tri Jesu Christi.528
tarnen et duraturis ipsis Capitulis500 et conuentionibus501 ad nostrum,502 et
Ego Laurentius Lauredano Comes Jadre529 manu mea scripsi.
464
G i F: bever Ego Benedictus de Mula Capitaneus530 manu mea scripsi.
465
G i F: taverna Et ego Antonius531 Campolongo q. D. Alberti de Padua publicus532 Impe-
466
Re, G i F: compagnia. riali auctoritate Notarius,533 et suprascripti534 M. ^D.535 Comitis Jadre Can-
467
Re i opet nema tog broja, dok u G i F glasi: 38-0.
Re: zascaduno
Re: sera, G i F: sara 503
G i F: successorum
° Re: de la Vrana ho, G i F: dall'Aurana e 504
G i F: beneplacitum
Re: destreto, G i F: distretto, 505
G i F: voluntatem
Re: uegnira ala, G i F: venira alla 506
Re: Qui ualeant, G i F: qui valeant
3
Re: San 507
G i F: Capitula
4
G i F: Gregorio, 508
G i F: interpretare
5
Re: tegnudo et debia, G i F: tenuto e 509
Re: corigere
Re: tuto quelo 510
Re: capitulis
G i F: vendera 511
G i F: addere
Re: ouer. G i F: o vero 512
Re: Ipsorum
Re i F: comparara, a G: comprarä 513
G i F: successorum
480
481
Re: Lira, Intendando, G i F: lira, intendendo 514
G i F: beneplacitum
Re: la dita 515
G i F: voluntatem
482
Re: zorni. 8. dauanti, G i F: zorni otto davanu 516
Re: prout, G: pro ut, a F: pre
483
Re: et, G i F: e 517
G i F: videbit convenire.
484
Re: zorni. 8. da poi, G: giorni otto da pol 518
U tekstu rukopisa u KAS-u: quor;
485
Re: de San 519
486 G i F: fidem
Re: Itaque, G i F: itaque 520
G i F: hec
487
Re: complacenciam, G i F: complacentiam 521
Re: registrum. Tekst rukopisa u KAS-u registr; a G i F: registr.
488
Re: vniuersitatis, G: universitatis, a F: universitatis [sic] 522
G i F: concessimus
489
G: labitatorum, a F: habitatorem 523
G i F: mandavimus.
490
Re: burgi Aurane, a G i F: Burgi Aurane 524
G i F: Jadre
491
Re: comitatus; 525
G: primo, a F: prime
492
Re: capitula 526
Re: aprilis
493
Re: dicta. 527
Re: Indictione 2.a
494
495
Re: Inuiolabiliter, G i F: inviolabiliter 528
Re: Incarnacione domininostri Jesu Christi. Tekst rukopisa u KAS-u: In:Dom.
G i F: observari N. L C.; G: Dom. NIL.; a F: Inc. Dom. N.
496
Re: In 529
G i F: comes Jadre
497
Re, G i F: penis 530
Re: Caps. Tekst rukopisa u KAS-u: Capf, a G i F: Caps.
498
Re: strituris 531
Re i F: Antonius. Tekst rukopisa u KAS-u Auf.5, a G: Ant-s
499
Re: Valituris 532 s
Tekst rukopisa u KAS-u: publ. a G i F tog izraza nemaju.
500
Re i F: capitulis, a G: Capitulis 533
Re, G i F: Not., a tekst rukopisa u KAS-u: Not.s
501
Re: concessionibus, G i F: conventionibus 534
G i F: supra...
502
Re: nečitljivo, ali očito je ipak: nostrum; u tekstu rukopisa u KAS-u je: nostr; 535
= Magnifici Domini
(= nostrum), a u G i F: nostr.

794 795
 cellarius536 capitula suprascripta, et concessiones suprascriptas537 Instru-
mentu suprascriptorum Magnificorum Domninorum53" Rectorum Jadre
scripsi, et registraui, ut supra continetur, ac compleui, et signaui«.539
Već je rečeno da se ovaj rukopis čuva u Ostavštini I. Luciusa u KAS-u u
Splitu pod sign. 528, ser. B, list 144-147. Format tih listova je 29,5 χ 21 cm.
Iznad teksta, sasma gore, na prvom listu napisano je debelim slovima,
crnom tintom: 144, a uporedo s tim brojem su brojevi: 70 i 83, koji su prekri-
ženi.
Na drugom listu, na isti način, sasma gore piše broj: 145, a sa strane
brojevi: 73 i 83, koji su također prekriženi.
Na trećem listu je broj: 146, a prekriženi su uporedni brojevi: 139 i 69,
dok 87 (jedva vidljiv i pisan sasma drugom rukom) nije prekrižen.
Na četvrtom listu je broj: 147, a uporedni je broj: 74, koji nije prekrižen,
dok je jedva vidljiv broj 89.
To bi bile vanjske karakteristike ovoga vrlo važnog dokumenta, koji se,
dakle, sastoji od 4 lista ili 7 stranica (one nisu paginirane nego samo listovi).
Ovaj VOP ili tzv. Vranski zakonik je prepisivala ona ista ruka koja je
prepisivala i tzv. Novigradski zbornik, a koji se također nalazi u Luciusovoj
ostavštini u KAS-u, u sv. 528, ser. Β od 1. 138—143, tj. prije ovoga našega do-
kumenta.
Po našem je mišljenju i jedan i drugi spis prepisao Ρ o n t e (ili L j u -
b a ν a c) i poslao ga Luciusu, koji ga je onda pohranio medu ostale prijepise
izvora, pa su tako do danas sačuvani u navedenoj Luciusovoj ostavštini u
KAS-u.
Vrst papira na kojem je pisan Novigradski zbornik ista je kao i onoga
na kojem je prepisan VOP ili tzv. VZ, koji bi se zapravo na osnovi pojedinih
izraza sadržanih u prijepisu teksta ovoga dokumenta mogao ispravnije nazi-
vati i: »Capitula... priuilegiorumque litteranim et consuetudinem uniuersi-
tatis hominum et habitatorum burgi Aurane eiusque comitatus«. No to je ne-
što ipak malo preopširno i zato ćemo ostati na jednostavnijem nazivu: VOP
ili tzv. VZ.
Po Baradi »papirnati sveščić« Novigradskog zbornika je »vel. 30 χ 20,5
cm« i potječe »iz XVII stoljeća«. Nije ovjerovljen i nije označen prepisivač.
Svakako je to prijepis iz »libro delli processi inespediti nel tempo del re-
gimento dal clementissimo signor Antonio Navagier, giä conte di Žara«
(1557—1558). Na 1. 138, sa strane, drugom rukom kratkim latinskim reges-
tom napisano je: »Croatiae consuetudines« .54° Kako se i u VOP-u ili tzv. VZ-u
536
Tekst rukopisa u KAS-u: Jadre Canc?; G:Jadr. Canc-s; a F: Jadre Concellarius
537
G: suprascriptas, a F: suprascriptaa
538
Tekst rukopisa u KAS-u: In:'° suprascriptor; Mag:mm D' nr;
539
G i F iza »suprascriptaa...«, dalje pa do kraja nemaju više ništa već su to signi-
rali samo točkicama.
540
M. B a r a d a, Starohrvatska seoska zajednica, Zagreb, JAZU, 1957, str. 153,
150.
796
u tekstu na početku navode »Capitula... consuetudinorum...«, a na kraju pi-
še o »consuetudinibus«, onda nema sumnje da i VOP, kao i Novigradski
zbornik, spada u »Croatiae consuetudines«. Naime, već se u uvodu Novigrad-
skog zbornika govori o »le consuetudini ehe sono state nel paese di Croacia
cominciando da Tnina541 fin a Nona«, tj. tu se radi o običajima koji su bili na
tlu Hrvatske između Knina i Zadra.542
U vezi s tim I. Grgić dodaje da se je s vremenom izgubio izvorni naslov
»toga zakonika običajnog prava (»običajno pravo, koje je važilo u zemlji
Hrvatskoj od Knina do Nina«) pa su ga zvali: consuetudini di Žara«,543 iako
nigdje ne piše da mu je bio takav kasniji naziv!
Po svoj prilici Grgiću se čini da je iz druge polovie 16. st., kao i Novig-
radski zbornik, onaj sporazum, sačuvan u HAZ-u, gdje se govori o »le consu-
etudini del territorio di Žara«,544 što je i opet diskutabilno.
Iako VOP ili tzv. VZ nema naslova, već se iz uvoda i njegova kraja očitu-
je da se takode radi o consuetudines ili o običajnom pravu, kao i o raznim
drugim povlasticama koje se izravno tiču posjeda vranskog područja, a na-
pose samoga burga Vrane.
Kao što je i Novigradski zbornik nastao radi potreba mletačke vlasti,
što potvrđuje i njegov sadržaj,545 tako su — samo vremenski prije — sastav-
ljene na molbu vranskog suca i ljudi sela vranskog distrikta i »consuetudi-
nes« u obliku »capitula« ili članova, tj. staro vransko običajno pravo ili tzv.
VZ. To se je dogodilo 1. IV 1454. godine, za vrijeme zadarskog kneza Lovre
Loredana i kapetana toga grada Benedikta de Mula, a sve je to prepisao, ubi-
lježio i potvrdio knežev notar Antonije Campolongo, kako se to vidi iz sa-
držaja teksta VOP-a.
Zapravo se ove »consuetudines« ne bi trebale zvati Vranski kmetski za-
konik ili Vranski zakonik, već Vransko običajno pravo, kao što se ni Novig-
radski zbornik ne bi trebao titulirati onako kako ga je prozvao Barada, već
Hrvatsko običajno pravo od 1551. i 1553. godine, kako ga je uostalom već
prvi pod tim naslovom objelodanio L. von Thalloczy. 5 4 6 Uostalom i u
uvodu tzv. Novigradskog zbornika govori se o »običajima« koji su na tlu
Hrvatske između Knina i Zadra, a tih su se običaja držali »naši djedovi i
541
U prijepisu ovoga Novigradskog zbornika, koji je u Ostavštini Š. Ljubica
(HAZ) kao i u rukopisu Garagnin-Fanfogna, piše: Žara (M. B a r a d a , o. c., str.
150-152, 158, bilj. 6).
542
M. B a r a d a , o. c., str. 158.
543
I. G r g i ć, »Buntovni pokret...«, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 6 — 7, 558,
bilj. 21.
544
I. G r g i ć , »Pabirci po dalmatinskoj agrarnoj historiji«. Zadarska revija,
3/1954. br. 2, str. 128, bilj. 16.
545
M. B a r a d a , o. c., str. 158.
546
Hrvatsko običajno pravo od god. 1551. i 1553, Glasnik Zemaljskog muzeja ВШ,
XVIII, Sarajevo, 1906, str. 17-36; »Das kroatische Gewohnheitsrecht vom Jahre 1551
und 1553«, Illyrisch-albamsche Forschungen, I, München und Berlin, 1916, str.
487 — 526. (Tu je T h a l l o c z y donio talijanski tekst i njemački prijevod, ali zato ne
kaže da ga je već prije objelodanio.) Inače, ne pozna taj Thalloczyev rad iz 1916. (M.
B a r a d a, o. c., 149).
797
pradjedovi i mi poslije njih«.547 Drugim riječima, ti običaji (tal. consuetudi-
ni, a lat. consuetudines) ne znače drugo nego običajno pravo, koje je nastalo
iz potrebe održanja gospodarskoga, kao i drugih oblika društvenog života,
kako to piše M. Barada.548
Prema tome mi na području od Knina do Zadra imamo tri vrste »consu-
etudines«: 1. Baradin Novigradski zbornik ili Hrvatsko običajno pravo od
1551. i 1553, 2. Vransko običajno pravo (VOP) ili tzv. VZ i 3. Običajno pravo
zadarskog područja, koje samo citira I. Grgić.549 Po Baradi tzv. Novigradski
zbornik, koji se nalazi u Luciusovoj ostavštini, prepisan je »negdje u XVII
stoljeću«,550 a iz toga istog stoljeća je i prijepis Vranskog običajnog prava,
koje je pisano istom rukom kojom i onaj zbornik.
Koje je od ta tri običajna prava nastalo najranije i bilo prvo primjenji-
vano u praksi?
Na to je teško dati izravan i sasma određen odgovor, ali se svakako mo-
že petpostaviti da je to Vransko običajno pravo, sastavljeno prvo na želju za-
jednice stanovništva burga i okolice Vrane, čiji su predstavnici iznijeli svoje
privilegije i običajna prava, a onda je sve to pregledano i ispitano, te je kne-
žev notar Antonije Campolongo, dozvolom i odobrenjem mletačkog kneza i
kapetana u Zadru, napisao ta »capitula« u obliku »instrumentum-a«, koji se
u tom smislu VOP-u naziva i »registrum«, te je onda sve to i ovjerovljeno.
To je učinjeno iz obostrane koristi, tj. zbog stanovništva vranskog pred-
jela kao i zbog potreba mletačkih upravnih vlasti, kako se vidi iz samoga tek-
sta ovoga dokumenta.
No, iako je 1454. bilo ovako zagarantirano Vransko običajno pravo u
ime dužda sa strane zadarskih rektora zajednici ljudi i stanovnika te varoši i
njenoga distrikta, već 6 godina iza toga saznaje se da su tamošnje mjesne
vlasti kroz više godina nekažnjeno kršile te vrlo stare običaje i privilegije lju-
di Vrane i njenoga distrikta, potvrđene od prejasnog duždeva gospodstva.
Stoga su se neki »homines« Vrane u ime ljudi navedenoga mjesta i distrikta,
odanih mletačkoj vlasti, kako stoji u dokumentu, 1460. požalili izravno sindi-
cima i provizorima Juliju Contarenu i Antoniju Veneriju zbog nepravdi, na-
pose sa strane vranskih dacijara. Oni su uvažili njihove žalbe i donijeli odlu-
ku, koju je u obliku »capitula« tek 30. V 1464. mletački senat odobrio.551
5.
Iako se je već Freidenberg opširno pozabavio pojedinim nazivima u
vranskom dokumentu, a napose imenom »vilan« i slično, i mi ćemo to isto
učiniti — samo na malo drugačiji način. Naime, mi ćemo neke nazive i izraze
547
M. B a r a d a , o. c., str. 158.
548
o. c., str. 154.
549
»Pabirci...« str. 128, bilj. 16.
550
M. B a r a d a , o. c., str. 152.
551
Š. L j u b i ć, Listine o odnošajih između juž. Slavenstva i mlet. republike, X,
MSHSM, 22, Zagreb, 1891, str. 157-159 i bilj. 1.
798
produbiti drugom arhivskom gradom i time nastojati dati što zaokruženiju
sliku socijalnog društva ovog kraja.
Naravno da je i u centru naše pažnje izraz »uilan« ili »uilani«, koji se
vrlo često i izravno navodi u VOP-u (cl. l -4, 8, 10, 12, 15, 16, 18, 19, 24, 30).
No još i u doba narodnih vladara u Hrvatskoj se za seljake masovno primje-
njuje naziv »villani«,552 i to u drugoj polovici 11. stoljeća. Oni su tada pretež-
no bili naseljeni na kraljevskoj ili crkvenoj zemlji koju su obrađivali. Neki
od njih čak prisustvuju kupoprodajnim ugovorima (npr. Petra Crnoga u oko-
lici Splita) ili kao svjedoci pri darivanju (npr. samostanu sv. Ivana u Biogra-
du) ili pak prodaju (tom istom samostanu) svoje alode ili zemlje u pojedinim
selima ili mjestima zadarske okolice.553
U Supetarskom kartularu govori se također o »uillanis«, u jednoj darov-
nici spomenutoga Petra Crnoga iz 1080. god. u korist crkve i samostana sv.
Petra u Selu, gdje oni nastupaju iza »nobiles« kao svjedoci.554 Prema tome
oni su ovdje tretirani kao slobodni seljaci.
U tzv. Budvanskom statutu (cap. CCXXXXVIII), u naslovu poglavlja, iz-
jednačuje se »homo della villa« sa »villan«, te mu se ne dozvoljava da kupi
bilo kakav posjed u budvanskom distriktu.555
U odredbi mletačke centralne vlasti 1440. god. strogo se zabranjuje vila-
nima ulcinjskog predjela sadnja novih vinograda i određuje se koje sve mje-
re treba poduzeti, ako vilani upadnu na zemljišta ulcinjskih građana i započ-
nu graditi kuće i saditi vinograde.556
Du G a n g e izjednačuje vilane sa seljacima (Rustici, Paganenses) i ka-
že da se »Villani«557 razlikuju od serva, dok Ardelio d e l l a B e l l a558»Villa-
no naprosto izjednačuje sa »Paganus«, te »Segljanin« i »Hlap«, a VI.
M a ž u r a n i ć, pozivajući se na jedan izvorni podatak, gdje se kaže da Vlasi
i vilani imaju istu zabranu paše u šibenskom distriktu 1357. god., smatra
559
560
da tada izraz villanus znači: kmet, vlah. I. B e u c, prema Zadarskom statu-
552
Čak u Čedadskom (Cividale) evangjelistaru, gdje se nalazi popis raznih imena
iz o. 850 — 896. god., pa tako i kneza Trpimira, navodi se upravo iz toga razdoblja izraz
»Uuilan« (Fr. R a č k i, Documenta historiae chroaticeperiodum antiquam illustratia,
RD, MSHHSM, VII, Zagrabiae, 1877, 383).
553
RD, 53, 114, 128, 163, 165, 166, 171-173.
554
RD, 128; V. N o v a k — P. S k o k , »Jura sancti Petri de Gomaji«, Supetarski
kartular, Djela JAZU, Zagreb, 1952, str. 214.
555
Statuta et leges civitatis Buduae, civitatis Scardonae, et civitatis et insulae Le-
sinae. Cura Š. L j u b i ć, MHJSM, Pars I, vol. III, Zagrabiae, 1882, str. 52, 53.
556
A. P e r t u s s i, »Per la storia di Dulcigno nei secoli XIV —XV e dei suoi statu-
ti cittadini«, Studi veneziani, XV/1973, Firenze, 1975, str. 250-255, 260, 261, 263.
557
C. du Fresne domino Du G a n g e , Glossariummediaeetinfimaelatinitatis,
8, Niort, 1887, str. 331.
558
A. d e l l a B e l l a , Dizionario italiano-latino-illirico, II, Ragusa, 1785, str.
427. . · - . - -
559
T. S m i č i k l a s, Codex diplomaticus regni Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae,
XII, Zagreb, 1914, str. 438 — Pod Ninom 14. XII 1357.
560
VI. M a ž u r a n i ć. Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik, II, Zagreb,
1908-1922 (Pretisak 1975), str. 1574.
799
tu, zaključuje da bi vilani mogli biti obuhvaćeni pod pojmom »rusticus«, ali
zato ne i pod pojmom »habitatores«, jer su živjeli na tuđoj zemlji,561 dok J.
L u č i ć kaže »da villanus: stanovnik izvangradskog područja, dakle agrar-
nog područja — seljak kao takav — zemljoradnik — polovnik i uopće poljo-
privredni zakupnik — može pripadati nekom zemljovlasniku u smislu da kod
njega radi — poistovjećuje se neki put s 'rusticus', ali nije isto što i homo«.562
Međutim, Freidenberg vilana vranskog distrikta smatra u početku selja-
kom, »tj. zavisnim«, a vilanstvo mu je »kmetstvo«. Malo zatim pita se isti pi-
sac, »kojoj kategoriji pripada vranski vilan« i da li je »on kolon ili kmet?«
Donoseći neke primjere o obavezama ovoga vilana, on kaže da te »značajke
upućuju na zaključak o kmetskoj prirodi vranskog vilana«. No ima »i suprot-
nih crta«, koje također iznosi pa je »u osnovi« »vranski vilan... tipičan
kmet«, što potvrđuje i »postojanje u VZ rente, koja je obična za kmetove«.
Ali »njegovu čisto dalmatinsku osobinu predstavlja osobna sloboda, njegova
sposobnost da uvijek može slobodno otići sa zavisne parcele«. Inače »eksplo-
ataciju vilana« vrše feudatariji i mletačka država, u čije ime »istupaju skup-
ljači poreza (datieri)«.563
Držeći se tzv. VZ-a T. Raukar ubraja i »kmetove (vilane)« medu slojeve
vranskog stanovništva.564
Kada smo ovako sagledali razna mišljenja o vilanima, pogledajmo prvo
kada se sve u izvorima, tj. u zadarskim notarskim spisima navode vilani u
prvoj polovici 15. stoljeća.
U Diklu se spominju vilani (s obavezama) samostana sv. Krševana u Za-
dru. Čak se 12. VII 1413. ti isti vilani poimenično, s dvornikom samostana sv.
Krševana u Diklu, obavezuju ugovorom (pacto) zadarskom plemiću ser Kre-
soju de Cressava dobro obraditi njegovu zemlju u Cerodolu u zadarskom
distriktu »secundum more boni laboris«, uz uvjet da od rastlinstva na pod-
vornicama i izvan njih daju 1/4. Osim toga oni mogu pasti stoku na pašnjaci-
ma ser Kresoja, a uz to taj plemić im treba svake godine, kad god mu obra-
565
duju zemlju, davati 30 dobrih kokoši.
1419. u okolici Zadra javlja se Radac Stojmilić iz Mahuraca, »villanus
ser Filipi de Mattafaris«, a te iste godine spominje se i Filip Veterinić iz sela
Pođi (districtus Jadre) kao vilan udove ser Federika de Grisogonisa.
566
God. 1433. nailazimo u istim notarskim izvornim spisima na 4 vilana. Je-
dan je vilan porodice »de Grisogonis« u selu Krašević (Craschiauich), drugi
je Marko iz sela Polišani (Polissani), vilan »ser Donati«, treći je Mihovil Boj-
561
1. B i. u c, »Statut zadarske komune iz 1305. godine«, Vjesnik Državnog arhiva,
2, Rijeka, 1954, str. 561.
562
J. L u č i ć, Prošlost dubrovačke Astareje, župe Šumeta, Rijeke, Zatona, Gruža
i okolice Grada do 1366, Posebna izdanja MH, 7, Dubrovnik, 1970, str. 90.
563
M. M. F r e i d e n b e r g , o. c., str. 328-331.
564
T. R a u k a r , »Marginalia...«, str. 373.
565
HAZ — SZN Theodorus de Prandino (1403-1441) b. I, f. I, 431 - 12. VII. 1413.
566
HAZ — SZN Bartholomeus de Annobonis de Ser?ana — Instrumenti
1415-1428, b. I, f. 1/2-22. i 25. III. 1419.
800
ković iz sela Kobilaglavić (Cobilaglauich), a četvrti Pavao Korušić iz sela Ve-
Ijana (Veliane), obojica vilani porodice Detriko (Detrico, Detricho).567
God. 1434. nailazimo u zadarskim notarskim spisima na samo 2 vilana.
Prvi je Smoljan Brajkolinović iz sela Miljacka (Miliaggha u districtus Jadre),
vilan (villanus) porodice »de Boico«, a drugi Jadrio Radošić iz sela Bibinja
(Bibine districtus Jadre), vilan (villanus) samostana sv. Marije u Zadru.568
U drugoj polovici 15. st. susreće se u istim spisima, 1456. god., Tomo Mi-
kulić iz sela Draginića »districtus Nouigradus«, vilan (villani) »comitatus su-
perioris Luke nobilium Bribirensium et Carigranorum et aliorum nobilium
croatorum habentium suas possessiones et villas in superiori Luka« ,569
Sljedeće godine citirana su u jednom kupoprodajnom ugovoru 4 seljaka
»de vila Tercice«,570 a 1458. anonimno se spominju »vilane e lauradori i de
Pachoschiane come Poschalina«,571 dok 1486. pjeva zadarski notar svećenik
Jeronim Vidulić o... Rustici villani, ehe in tanti affari semper istis...« 572
S onim vranskim vilanima u VOP-u povezani su i njihovi »Patroni«, pre-
ma kojima su u pogledu obrade zemlje i vinograda imali točno određene
obaveze kao i izuzeća od njih, navedene u članovima ili kapitulima Vranskog
običajnog prava (cl. 9, 10, 15, 19). Ti su se patroni zvali »patronos feudo-
rum«, tj. gospodari feuda, koji se 1428. god.573 javljaju u zadarskoj okolici, a
na svojim posjedima imaju razne vrste kmetova, od kojih se jedni zovu »vila-
ni« a drugi »vilici«.574
Iz povelje od 27. VIII 1490. doznaje se da se vilici i »judex ville Chiacaf-
ci« pred zadarskim knezom tuže »quod duornici et gastaldiones patronorum
dicte ville Chiacafci575 inducunt equos, uel induci faciunt alienarum persona-
rum, quam propriorum patronorum ad pasculandum in gaijs propriis ipso-
567
HAZ — SZN Nicolaus de HO (1433-14361 b. I, f. I/1 -18., 26. VIII 4. i 12 XI.
1433.
•568 HAZ — SZN Nicolaus de HO b. I, f. 1/3-1. I, 12. II. 1434.
569
HAZ — SZN Simon Damiani (1446-1476), b. III, f. "IV/18, 325, 325a — 3. V.
1456.
570
HAZ — SZN Simon Damiani, b. IV, f. V/2, 84a, 85-9. IV. 1457.
571
HAZ — SZN Simon Damiani, b. V, f. VIII/4, 194a, 195-4. I. 1458.
572
HAZ — SZN Presb. Hieronimus Vidolich, b. I (1483-1499), f. 1/4 — oštećeni
list. Gl. i V. V a l č i ć, »Jerolim Vidulić najstariji hrvatski pjesnik Zadra«, Zbornik In-
stituta za historijske nauke u Zadru, Zadar, 1/1955, str. 90 (tekst). To su stihovi koji-
ma se izruguje primitivan život i grube seljačke poslove (83). Te je stihove objelodanio
i slobodno preveo na hrvatski jezik dr I. G r g i ć u 261. broju Glasa Zadra (kaže i V.
Valčić u bilj. 20; inače mu nije točan podatak: Instrumenti 5).
173
S. L j u b i ć , Listine..., IX, MSHSM, 21, Zagreb, 1890, str. 31 - 24. IV. 1428.
574
U pergameni iz 15. st., koja se odnosi na mjesta: Brest, Podgoria, Nicolovica i
Novecho a tiče se poreza, govori se i o »villici dicte ville« (Novacho: S. A.) pod kašte-
lom »Raspurch« u Istri (Historijski arhiv u Rijeci — Parenzo — Storia ecclesiastica Ne-
gri e Polisini. No 39 — kutija — br. 15 — Raspo — 7).
575
Vlasnici ovoga sela bili su ili Markovići »de genere Subichorum«, koji su u vezi
s tim dali izjavu zadarskom knezu (HAZ — Spisi plemićke porodice de Ponte, br. l, str.
21, a — Isprava od 27. VIII. 1490. Prijepis iz 17. st.)
801
rum Villicorum (S. A.)...«- Nakon toga je knez presudio da nitko ne smije
pasti u gajevima ovih vilikä.576
I dok se u VOP-u govori samo o vilanima, u Zadarskom katastiku (ZK)
od 1421. (s dodacima iz kasnijih godina, druga pol. XV st.), pored vilana se
citira i vilike.
Po Du C a n g e u »villicus« je najprije neke vrsti ubirača poreza u se-
lu, a kasnije mu villicus stoji na čelu sela.577
Mažuraniću je »villicus« = vasnik,578 Nadi K l a i ć su pak vilici isprva
»seoski suci«, a zatim ona smatra da »termin vilicus treba da označava uop-
će stanovnike sela odnosno kmeta«,579 dok T. Raukar naprosto piše: »Sta-
novnik sela (villicus, kmet)«.580
Komentirajući prijevod izvoda iz Zadarskog katastika N. Klaić kaže da
»judex ili villicus je jedan između kmetova koji ubiru davanje od ostalih
kmetova, zato ima neke povlastice«.581
Inače u ZK se spominju na području vranskog kastruma vilici u selu
Hraštanima, gdje su obrađivali 15 ždrijebova zemlje i svake godine davali
1/4 i 1/10 dijela od svih prihoda od plodina. U Poškaljini pak, koja je bila u
istom predjelu, na nekim ždrijebovima zemlje stanovalo je 9 vilika,582 za ko-
je nije označeno koliko moraju davati od plodina. Međutim i vilani kao sta-
novnici (habitatores)583 ove iste Poškaljine davali su svake godine vranskom
kastrumu na blagdan Sv. Marije u kolovozu, u novcu 20 libara dinara.
Kako su se dnevno pojavljivale razmirice između zakupnika prihoda
(coductores introitum) vranske tvrđave i vilikä istoga kastruma, to je zadar-
ski knez Luka Trono (1436) u ime dužda odredio da ti isti vilici, podvrgnuti
(subditi) vranskoj tvrđavi, svake godine obraduju sa par volova l gonaj zem-
lje umjesto zgona (pro sgono),584 tj. da obraduju polovicu, kako je to uobiča-
576
HAZ — Spisi plemićke porodice de Fonte, br. l, str. 20 — Prijepis pergamene
od 27.577VIII. 1940. iz 17. st.
»Villicus, Actor, Exactor villae pensionum, Insularius. Villicus, Dispensator
vel Gubernator Propriae villae est Gubernator, unde a villa nomen habet... Villicus,
οικονόμος... Villici id est, provisores villarum... Sed posterioribus seculis pro eo acci-
pitur, qui vulgo Major villae dicitur, seu... Villici, id est, majoris et omnium servienti-
um villae ...« (C. du Fresne domino Du C a n g e , o. c., 8, str. 334).
578
VI. M a ž u r a n i ć , o. c., II, str. 1574, 1543.
579
N. K l a i ć , »Stjepan Antoljak, Zadarski katastik 15. stoljeća«, Historijski
zbornik (HZ), IV/1 -4, Zagreb, 1951, str. 281.
580
T R a u k a r »Ekonomski odnosi na posjedima rogovskog samostana u XV i
XVI stoljeću«, HZ, XXIII - XXIV, Zagreb, 1970 - 71, str. 247.
581
N. K l a i ć , Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, Zagreb, 1972, str. 265.
582
S. A n t o l j a k , »Zadarski katastik 15. stoljeća«, Starine JAZU, 42, Zagreb,
1949, str.
583
389, 392.
1 dok B e u c , prema Zadarskom statutu, zaključuje da pod pojmom habitato-
res »nisu bili obuhvaćeni i vilani, jer su ovi živjeli na tuđoj zemlji, koju su pod pogod-
bom obrađivali i od toga izdržavali« (I. B e u c , o. c., str. 565), R a u k a r kaže da ha-
bitator »može biti i kmet ili težak, a ne samo obrađivač vlastitog zemljišta« i da se »u
izvorima XV. st. stanovnik distrikta koji živi na vlastitoj zemlji naziva samo terminom
»habitator« (T. R a u k a r , Zadar u XV stoljeću, Monografije, 6, Zagreb, 1977, str. 63,
bilj.37).
802
jeno u zadarskom distriktu. Nadalje ovaj isti knez je pojasnio svoju odredbu
u pogledu obveze vilika vranske tvrđave, tj. da oni polovicu zgona siju svake
godine, a drugu polovicu da obraduju, kako je to običaj u zadarskom distrik-
tu (S. A.). Ujedno je naredio da svi vilici, podvrgnuti (subditi) Ijubačkoj
tvrđavi, moraju da rade s par volova i obraduju l gonaj zemlje umjesto zgo-
na, tj. pola zgona da zasiju svake godine, a drugu polovicu da gaje, kako je to
običaj u zadarskom distriktu (S. A.). Osim toga trebaju da svake godine na
svoj trošak, kroz 12 dana, hrane ovcu prema istom običaju, kako su obavezni
i oni iz Vrane.
U selima Tinju, Zablaću, Blaćanima, Skorebiću, Bojskoj i Malinavasi, u
području vranskog distrikta, vilani koji su ondje stanovali (residentes), sva-
ke su godine davali u određeno doba vranskoj tvrđavi 1/4 i 1/10 od svih i po-
jedinih vrsta od plodina sa ždrijebova oranica i vinograda s pašnjacima koje
su obrađivali (laborantes terrena). A kada bilo kome vilanu naloži gospodar
mjesta da ide u Zadar, Nin, Vranu, Novigrad i Pag, plaća mu on i trošak.585
Dakle, vilicima u selima vranskog distrikta, osim u selu Hraštanima, u
to je doba od mletačkih vlasti bilo određeno što imaju raditi i koje su im
obaveze, dok je vilanima bilo raspodijeljeno da sa ždrijebova zemlje koju ob-
raduju, daju točno 1/4 i 1/10 od svih vrsta svojih plodina. To znači da je i te
kako postojala razlika u obavezama između vilana i vilika, koji su zapravo i
bili pravi kmetovi navedenih kastruma, tj. mletačke vlasti.
Pored obaveza vilana i vilika u ZK postoje upisane i brojne oranice s
područja vranskog kastruma. Od njih su neke bile obrađene, a druge neobra-
đene, te su zato svi vilani koji su ih obrađivali, morali davati ovoj istoj tvrđa-
vi već spomenutu 1/4 i 1/10 od svih prihoda plodina.586
Ako pažljivo pogledamo VOP od 1454. godine vidjet ćemo da su navede-
587 588
ni samo »vilani«, »laorator«-! i »feudatarij«, uz »borghesani« i »habitato-
584
U zadarskom notarskom spisu od 1454. čak se govori o »vineatam... vocatam
Sgona9 positam in uilla Muruice parue...« (HAZ — SZN Nicolaus q. Benedicti
[1433-1469], b. II/1, testamenti, 6-5. XII. 1454).
585
S. A n t o l j a k , o. c., str. 390, 392, 396, 390, 398.
586
S. A n t o l j a k , o. c., str. 390.
587
U cl. 14 VOP-a piše »laorator«, za koga Raukar kaže da označuje »težaka koji
obrađuje već uzgojeni vinograd«, pozivljući se na zadarski statut. Nadalje tvrdi da »la-
borator nema nikakvih prava nad obrađivanim vinogradom«. On ga samo kao težak
uzima »u kratkoročni zakup, a nakon isteka ugovornog roka vinograd u potpunosti
prepušta njegovu vlasniku«, (T. R a u k a r , o. c., str. 64, 92). Koje su dužnosti i obave-
ze imali »laboratores«, opisuje nam ZK. Inače se na posjedima koji su pripadali vran-
skom kastrumu, navode kao obrađivači zemlje pojedinog sela »villani laborantes«, ko-
jima su određena podavanja. (Gl. S. A n t o l j a k , ZK, str. 394, 397, 390). Interesantno
je da po cl. 14 VOP-a nijedan »laorator« a ni ostali, koji stanuju u vranskom komitatu,
na sajmu u vranskom području ne trebaju plaćati porez na robu, dok po cl. 38 (ne 16,
kako piše M. M. F r e i d e n b e r g , o. c., str. 335) svaki onaj koji nije iz Vrane ili nje-
gova komitata i distrikta, pa dođe na sajam za Sv. Jurja, koji traje 8 dana prije toga
blagdana i 8 dana poslije, treba platiti taksu za sve ono što proda ili kupi.
588
Za feudatare u vranskom distriktu R a u k a r , služeći se ZK-om, zaključuje da
su za dodijeljeno im zemljište bili obavezni na vojnu službu, dok su novigradski feuda-
tari za svoja zemljišta plaćali srazmjerno samo malo novčano podavanje ili feudum
»qui sclauonice interpretatur dohodoch« (T. R a u k a r , o. c., str. 145 i bilj. 253). Inače
803
ri«, ali ne i »villici«, iako su u ZK1431. i 1436. upravo oni pretežno citiram, tj.
da se nalaze na području vranskog kastruma. Stoga je uistinu čudno da ni
Grgić a ni Freidenberg kao ni Raukar, koji su vrlo dobro poznavali i ZK i
VOP, nisu to zapazili.
U selima (Cerinci, Papračane, Trnovo, Domakovci, Pritičević, Stupić, Ko-
ruplja, Konjašice), koja su pripadala novigradskom distriktu i kastrumu,
spomenuti su pak samo feudatari, ali ne i vilici i vilani. No zato su naznačeni
»laboratores« feudatarijä. Oni su obrađivali ždrijebove oranica, vinograda i
pašnjaka. Stoga su oni morali svake godine davati raznovrsne »honoranti-
as«589 ili darove novigradskom kastrumu i feudatarima, osim sela Cernici,
gdje su »laboratores« pored tih »honorantias« davali i »infrascripta pheu-
da«,590 tj. feudalna podavanja. Svi su ti darovi bili točno određeni, a obradi-
vači ždrijebova su također bili obavezni davati novigradskom kastrumu još
1/4 od svih prihoda svojih plodina.591
Što se tiče vilika u već toliko puta spomenutom zadarskom distriktu,
oni su u nekim selima, gdje su stanovali, plaćali i desetinu i marturinu, koju
su prije 1435. ubirali ostrovički kapetani. God. 1435. dobio je od zadarskog
kneza i kapetana u zakup tamošnji građanin Petar Majnerije592 iz Milana da
ubire i desetinu593 i marturinu od vilika, a vojšćinu od pojedinih zadarskih
građana i stanovnika.
Interesantno je da su vilici u nekim selima (Veliki i Mali Jelšani, Kame-
njani,594 Uskipah, Bačćica, Snojaci, Podvršje, Krneza, Ljuba, Nadin, Poriča-
o tim vranskim i ostalim feudatarima u zadarskoj kopnenoj regiji gl. S. A n t o l j a k ,
»Nekoliko primjera o postojanju fonda u zadanoj kopnenoj regiji iza 1409. godine«,
Radovi Filozofskoga fakulteta u Zadru, 16/1976-77, str. 165-173.
589
B e u c kaže, na osnovi ZK(397), da je kmet bio dužan »na honorancije, tj. da-
vati darove gospodaru u izvjesnoj količini i vrsti te na određene svetkovine« (I. B e -
u c , 590
o. c., str. 571).
I u dukali od 24. IV 1428. po nalogu dužda Foscarija zadarskom knezu seljaci
trebaju da plaćaju »pheuda« (Ducali e Terminazioni, Tabularium, IH/2, Zadar, 1903,
103, 24. IV. 1428.).
591
592
S. A n t o l j a k , ZK, str. 394.
On je još kao stanovnik Zadra 1434. skupljao daće za grad Nin, po odluci kne-
za, kapetana i komercarija u Zadru (G. P r a g a , »Atti e diplomi di Nona
(1284- 1509)«. Archivio storico per la Dalmazia, a. XI, v. XXI, 125, Roma, 1936, str.
195,196). God. 1442. je »conductor possessionum in uilla Scril hospitalis domi Lodoui-
ci de Matafaris...« (HAZ - SZN Johannes de Calcina [1439-1482], b. I, f. II, 153 a —
13. I.5931442).
God. 1505. bio je pobirač desetine ser Pavao sin Jakova de Pechiaris »vnicus
conductor decime corporis ciuitatis Jadre (S. A.) ...« (HAZ — SZN Johannes Philippus
Raymondus, (1487-1516), b. I, f. I/l — 10. III. 1505.). Međutim, Raukar, citirajući Za-
darski statut, kaže da ovaj zakonik identificira »laborator seu conductor«, tj. težaka sa
zakupnikom (T. R a u k a r , o. c., str. 93). Inače u uvodu VOP-a (1454) čak se navode:
conductores incantus Aurane, što dokazuje da je bilo više zakupnika vrhunskog inkan-
ta. A još 1440. nailazi se u izvorima na podatak i o »conductori incantus Nouigradi« (T.
R a u k a r , o. c., str. 145, bilj. 253).
594
Ondje je imala svoje zemlje i velika zadarska plemićka porodica de Gallelis
(HAZ — SZN Johannes de Calcina b. III, f. V/1 — 15. II. 1448; b. V/1, f. HI/3, 144-2. V.
1458).
804
ni, Čakavci) plaćali i desetinu i marturinu, a u drugima (Poličnik, Visočani)
samo marturinu.
Međutim vilici kneza Ugrina Ugrinića »nobilis de Breberio de genere
Subich« u Terčicama plaćali su samo desetinu i ništa drugo. Vilici pak, gra-
đana Zadra, koji su stanovali u Kamenjanima i Uskipahu, morali su davati i
desetinu i marturinu, vilici zadarskog plemića de Georgiis u Visočanima sa-
mo marturinu, vilici zadarskog plemića Zoila de Fera te nekih zadarskih gra-
đana i samostana sv. Franje u Zadru u Bašćici i Snojacima — i desetinu i
marturinu, koju su plaćali i vilici ninskih plemića u Podvršju i Velikoj Krne-
zi, te vilici u Nadinu, u Poričanima, onda vilici zadarskog plemića ser Franje
de Nassisa, suca Ljube, te ostalih ninskih plemića u selu Jakavcima,595 tj. Ča-
kavcima.
I vilike i vilane imao je i istaknuti vrlo bogati zadarski građanin ser
Grgur Mrganić. Tako se 1435. naznačuju njegovi vilici u Lišanima,596 a 1483.
imenuje se Smoljan Lipanović iz sela Jagodnje (districtus Ostrouice) kao
njegov vilan. Sljedeće, pak godine citira se Duško Vlatković »de villa Coprali
districtus Jadre« kao »uillanus« samostana sv. Nikole u Zadru,597 a 1442. Vu-
koslav »de Polisane olim vilanus ser Bartoli de Grisogonis« ,598
Čak se za kneza Petra Petrovića »de generatione Mogorouich« iz Luke
znade da je još 1466. imao neke svoje zemlje i vilike pod vlašću mletačkog
dužda,599 a u blizini Zemunika, također 1466, nailazi se na zemljišni predio
koji je pripadao »vilan Morlacho... de nation (S. A.) Morlacha«.600
God. 1457. i 1460. izričito stoji u izvorima kako su vilici krbavskog kneza
»in territorio nostro Jadre« živjeli po svome starom pravu, i, također 1460,
kako je »in nostro agro Jadrensi« krbavski knez Ivan imao posjede i sela.601
16. VIII iste 1460. sindici i provizori Julije Contareno i Antonije Venerije u
ime dužda određuju, uz ostalo, da »non possint nee debeant cogi homines et
vilici antedicti ad defferendum ledame, quod de cetero contiget in castro
predicto (tj. Auranae: S. A.).602
Dakle, tu se očito razlikuju »homines« od »vilici«.
Pored svih tih vilika postoji iz 1412. popis vilika Žuvice pok. kneza Do-
brula Bribirskoga u selu Jaranima u ostrovičkom distriktu.603 Svoj posjed s
vilicima imao je i ser Simon de Nosdrogna — i to i u Domakovcima i u Krne-
595
S. A n t o l j a k , »Probiranje marturine, crkvene desetine i vojšćine u zadar-
skom distriktu (1435)«, Starine JAZU, 49, Zagreb, 1959, str. 227-234, 229-231.
596
S. A n t o l j a k , o. c., 230.
597
HAZ - SZN Nicolaus de Rosis de Pisis (1437-1449) b. I, f. 1/2-9. X. 1428;
SZN Johannes de Calcina b. I, f. I — 6. I. 1439.
598
HAZ - SZN Johannes de Calcina b. I, f. II — 4. VI. 1442.
599
HAZ — SZN Nicolaus q. Benedicti b. I, f. 1/20 — 1. IX. 1466.
600
HAZ — SZN Nicolaus q. Benedicti b. I, f. 1/20 — 29. III. 1466.
601
S. L j u b i ć , Listine..., X, str. 117, 147.
602
S. L j u b i ć , o. c., str. 157 -159.
603
HAZ — SZN Theodorus de Prandino b. I, f. I, 313 a — 17. XI. 1412.
805
zi.604 Iz Kamenjana je bio Ivan Petković »Zubranich«, koji je tada »villanus
ser Magioli de Galellis«, čiji je vilan bio i Vladislav »vlacchus« iz sela Galov-
ca. Iz toga istog mjesta (districtus Jadre) je i »Juray Cipcich«, koji je »vilicus
ser Missoli cond. ser Magioli de Galellis nobilis ciuis Jadre.. .605 Iz sela Hraš-
ćevića u istome distriktu živio je i Nikola pok. Jurja, »vilicus monasterii s.
Francisci de Jadra« (1447).606 Iz Kamenjana je, pak, imao svoga vilika i ser
Mihael de Galellis (1448), a u istome tom selu je ser Malija pok. Pavla »de ge-
nere Subich nobilis de Crouacia«, imao svog vilika, kome je te iste 1448.
predao neke svoje zemlje, dok se 1450. iz sela »Corna9rat« navodi također je-
dan vilik ser Grgura de Civallelisa.607
Petar pok. Anatonija iz »villa Comorce districtus Jadere«, vilik je na-
sljednika pok. »ser Magiola de Fanfogna« (1440).608
Interesantan je i Damjan pok. Ivana »Misa9 de Lica de vila uocata Pod-
hum« iz sela Crnoga, koji je već 1452. bio stanovnik Zadra i ondje živio.609
God. 1453. spominje se Dragiša »de Columnichi«, vilik ser Filipa »de Rosa«,
a te iste godine Dobrilo Baldovinović i njegov nećak Juraj Biloslavić, oba
»morlachi de catono Merfci«, obavezuju se Nosdrogni da će mu biti vilici u
selu Domakovci »districtus Jadre«.610 Te iste godine znamo i za Jakova Babi-
na, vilika u selu Zlošane, a sljedeće, 1454. god., Mirko Donić pok. Pribislava
kao vilik de Galellisa živi u mjestu »Didine« kod Biograda, dok Radivoj
Tvrdković iz »Busane de Pset«, te iste godine, je vilik ser Filipa »de Rosa« u
selu Blato (districtus Jadre).611
God. 1456. samo se citiraju anonimni vilici sela »Mahurci et Visozane«, a
1474. žive u selu Podvršju vilici ser »Tetrici de Tetrico«. God. 1476. Pavao
Glušćić, vilik rogovske opatije u selu »Granda«, ima jedno zemljište na sje-
vernoj strani toga naselja. 1486. nalazi se u selu Lišanima kao vilik ser Mi-
hajlo »de Rosa« Marko Dubrolović, a 1488. je Grgur Pavlović Maslesić uve-
den u notarske spise kao vilik plemića »de Detrico« u selu »Debelouici...
districtus Ostrouice...«. 1490. je ubilježena u notarski spis Jelena kći pok.
Petra Vladinića i žena Martina nazvanog »de Venesia«, vilika samostana sv.
Katarine, koji je živio u selu Polišane, a ove iste godine stanuje u selu »Ter-
612
zi« Bartol Popić, vilik ser Marina pok. Ivana »Borsich de Grisogonis«.
604
HAZ — SZN Simon Damiani b. II, f. IH/9, 395 a, 396 — 14. X. 1453; SZN Anto-
nius Barba (1485-1509) b. II, f. II, 39 - 15. X. 1498.
60i
HAZ — SZN Jacobus cond. Ostoie (1427-1445) b. I, f. 1/2 — 27. III., 26. II.
1434; b. I, f. 1/4 - 16. XI. 1435.
606
HAZ — SZN Johannes de Calcina b. II, f. II/IX/4, 173 — 11. VIII. 1447.
607
HAZ - SZN Johannes de Calcina b. III, f. V/1 — 15. II. 1448; b. II, f. IV (IX) 6,
276 - 21. XII. 1448; b. III, f. V/6, 270 a - 24. I. 1450.
608
HAZ — SZN Jacobus cond. Ostoie b. I, f. 1/6 — 5. VI. 1440.
609
HAZ — SZN Johannes de Calcina b. IV, f. VI, 278 a — 26. XII. 1452.
610
HAZ — SZN Simon Benedicti b. III, f. IV/10, 479 a - 5. II. 1453; b. III, f. IV/9,
395 a, 396 — 14. X. 1453.
611
HAZ — SZN Johannes de Calcina b. IV, f. VI, 462 — 19. XI. 1453; b. V, f. VIII/2
- 17. II. 1454; b. V, f. VII/1, 6 a - 26. IV. 1454.
612
HAZ - SZN Johannes de Calcina b. V, f. VII/5 - 12. IV. 1456; SZN Simon Da-
miani b. VI, f. VII/5, 306 a — 8. II. 1474; SZN Johannes de Calcina b. VI a, f. X/5, 137 —
27. VI. 1476; b. VII a, f. XII/4, 95 a - 31. VIII. 1486; b. VII a, f. XIII/1, 29 - 8. IX. 1488;
SZN Johannes de Calcina b. VII a, f. XIII/4, 23 a, 24 — 8. IX.
806
Poseban položaj medu svim ovim vilicima zauzima Grubiša »morolacus
vilicus« zadarskoga plemića ser Bartola de Grisogonis, nastanjen u Lukora-
nu (1448)613 na otoku Ugljanu, dok se vilik Begne Anton Jurjević »de insula
Soliz« (Sali: S. A.) nalazi 1455. na otoku Ravi.614
U već navedenim Salima (Dugi otok) javljaju se vilici čija se imena ne
spominju, u notarskom dokumentu od 25. VIII 1491, i oni za razliku od ta-
mošnjih »didića«, slobodnih seljaka i obradivača vlastitog zemljiša, obradu-
ju tuđi posjed i plaćaju godišnji teratik.615
I upravo dok se još krajem 15. st., tj. 1495. spominje Pavao Pastorčić,
»villicus ville Diuini districtus Jadre«, a Pavao Remsa se titulira sa »gastaldo
et villico« (S. A.) ville Diuin«616 te onda 1498. vilici porodice Nosdrogna »in
villa vocata Cernize«,617 dotle već 1446. zadarski knez presuđuje u pogledu vi-
lika samostana sv. Dimitrija iz sela Bokanjca, koji su imali svoj gaj za pašu s
ove strane Brda. Naime, taj isti knez je već prije naredio da nitko ne smije
pasti stoku s ove strane Brda. No kako su ti vilici upravo tu imali svoj gaj, on
je ispitao da li će paša u tom gaju štetiti drugima, te je onda donio svoju od-
luku da, budući takva opasnost ne prijeti, dozvoljava da tamo pasu stoku.618
Posebnu pak pažnju izvan ovoga zadarskog kruga zaslužuje notarski
spis iz 1445, u kome se navodi fra Filip, prior samostana sv. Ivana »de Mon-
tanea in Licha«, kojoj je crkvi Toma Tvrdković darovao česticu zemlje i vili-
ka (sortem terre et uillicum) za duše svojih pokojnika.619
U vezi s vilicima na zadarskom teritoriju, uz podatke koji se nalaze u no-
tarskim spisima 15. stoljeća, potrebno je dati još i nekoliko dopuna iz arhiv-
ske grade 16. stoljeća.
Tako se npr. 1503. spominju vilici »for de villa Bocagnatij«,620 a također
i 1514.621 God. 1512. nailazimo na »villici ville Copraglie«,622 a već navedene
1514. godine navode se u selima Biljane i Dolac vilici, kao i mlin nazvan »Ja-
ma«,623 dok se u toj istoj godini Jurja Milotonića pok. Nikole iz sela Poricana
naziva »colonum siue rusticum (S. A)—«
624
God. 1519. čak se citira vilik opatije Rogovo iz Tkona, koji je veslač (gali-
otus) lađe trireme (galea triremi), a iste godine se imenuje kao vilik zadar-
613
HAZ — SZN Nicolaus quond. Benedicti b. I, f. 1/12 — 23. V. 1448.
614
HAZ - SZN Johannes de Parentio (1455-1457) b. I, f. I/l, 34 - 22. VII. 1455.
615
T. R a u k a r, o. c., str. 148.
616
HAZ — SZN Johannes Philippus Raymundus b. I, f. 1/2 — . XII. 1495.
617
HAZ — SZN Antonius Barba b. II, f. II, 39 - 15. IX. 1498.
618
Gradski arhiv u Splitu — Regesta pergamena arhiva porodica Fanfogna, br.
114 (Zadar 13. I. 1445/1446).
619
HAZ - SZN Simon Damiani b. III, f. IV/16, 236 - 15. X. 1445.
620
Naučna biblioteka u Zadru — Ms 307 — Documenti spettanti alla storia di Ža-
ra ... — 23. II. 1503.
621
»... villicorum Bocagnazzo...« (HAZ — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Ni-
kole u Zadru — br. 17 — 1514).
622
HAZ — Arhiv nekadašnjeg samostana sv. Nikole u Zadru — br. 15 — 1512.
623
HAZ — SZN Constantinus Constantius (1514- 1533) b. I, f. I/l — 30. III. 1514.
624
HAZ — SZN Johannes Michael Mazzarellus (1512- 1554) b. I, f. I, 13 — 5. VI.
1514.
807

skog plemića ser Simona Fonfogne Matija sin pok. Matije Durdevića iz Gaže-
nice (Gasenice).625
God. 1521. općenito se upisuju u spis velici sela Murvice Velike i Male,626
koja su spadala pod samostan sv. Marije u Zadru. Isto tako citiraju se 1529.
vilici »di Stomorino selio, di Bibigne e di Cherseuagne selio di poter far una
liga...« 627
1534. se samo spominju — i to općenito — »plures villici«, koji su stano-
vali »in insula Sale loco vocato Pcuch«, dok 1536. »in puncta Jube« (Ljube)
dolazi do sklapanja mira između seljaka — i to »per vrasda sic vocata juxta
morem villicorum (S. A.)«628
God. 1555. pak neki posjednik u zadarskoj okolici prima »in villicos et
•collonos agricultures (S. A.) omnium ex quorumque terrarum suarum.. .«629
Kako se vidi iz izvornih spisa zadarskih notara 15. i 16. st., sve više se uo-
čavaju razlike između vilana i vilika. Tako u 16. st. više se ne navode vilani
već samo vilici, pa onda koloni ili seljaci, koji ipak, nisu sasma isto što i vili-
ci. Međutim Raukar čak iznosi da je naziv »rusticus« identičan s terminom
»villanus«, koji u izvorima najčešće označava obradivača na tuđem zemljiš-
tu, prije'svega kmeta. Za tu svoju tvrdnju oslanja se na Reformationes u Za-
darskom statutu, dok u notarskim dokumentima »nazivi villanus i villicus
najčešće su oznake za agrarno-stočarsko stanovništvo distrikta« .63°
Pored, dakle, vilana, koji se u VOP-u gotovo stalno navode, a vilici uopće
ne već samo u ZK-u, u cl. 15. VOP-a ili tzv. VZ-a nailazi se na naziv »murla-
co«, dok za izraz »cathona« Freidenberg ne zna. Naime, on je u isti cl. 15.
VOP-a pogrešno iz Grgića prepisao ovu riječ kao »cahona«, koja u originalu
glasi: »cathona«.
Prema izvornim podacima uočljiva je određena ovisnost vilana od pat-
rona, dok kod morlaka postoji samo ovisnost od njegova katuna, što je do-
631
bro vidio i obrazložio Freidenberg u predgovoru o tzv. VZ-u. Ali, ako se
morlak u izvorima naziva »morlak vilik«, onda je očito da je on ovisan od
svoga feudalca — zadarskog patricija. I dok VOP upotrebljava izraz »murla-
co«, a nikako drugačije, dotle se u ZK(iz 1421.) naziv »Vlasi«, kao stočari, po-
javljuje samo u ninskom, novigradskom i Ijubačkom distriktu, gdje im se iz-
najmljuju pasišta uz određenu svotu novca.632
Međutim u spisima zadarskih notara, ako idemo kronološkim redom,
tokom 15. st. evo naziva za Morlake ili Vlahe.
625
HAZ — SZN Petrus de Pago (1486-1529) b. II, f. II/7 — 2. i 18. XII. 1519.
626
Arhiv samostana sv. Marije u Zadru — 1400- 1500-A — 9. I. 1521.
627
HAZ — Miscellanea 17 XI, Pos. l — Popis starih isprava od 1247- 1714. — 11.
IV. 1529.
628
HAZ - SZN Johannes Michael Mazzarellus b. I, f. 1/2 — 5. III. 1534, 9. X. 1536.
629
HAZ — SZN Daniel Cavalca (1551 - 1556) b. I, f. I, 40 — 24. V. 1555.
630
T. R a u k a r , o. c., str. 64 i bilj. 40.
631
M. M. F r e i d e n b e r g , o. c., str. 334.
632
S. A n t o l j a k , ZK, str. 389, 394, 398.
808
God. 1410. javlja se u zadarskim notarskim spisima »Johannes Goyacou-
ich moroulacus«, te »Radoslauus Obradouich moralachus de catono Bray-
nofcii...« i »Rat. Obradouich vlachus de catono Demelich« kao i »Butchus
Michouilouich vlachus habitator Jadre...«, pa onda čak »Moma Moroulacha
rel. quond. Vulcasini de cathono Gleiefze.. .«633 God. 1419. tuži ser Andrija
pok. Rajnerija Vlahe katuna Dijana Dražetića, a to isto čini te godine i mli-
nar Jadrijan Cvitojević, stanovnik Zadra. On optužuje Vlahe — i to Ratka i
Medoja Pastorčića od katuna Mladena »Mrechauac« i još neke Vlahe istoga
katuna, dok Novko sin Slavka morlak (moralacus) od katuna Jakova »Cray-
sac« daje jednoga vola. God. 1420. citira se »Vichoslauam vlacam« pok. Rat-
ka od katuna »Micacij Minulouich«, a te iste godine spominje se i anonimna
»morolaca de catono...«, a 1422. Jakov Juričević »Vlacus« od katuna »Becus-
souich«. God. 1424. nailazi se na Jurjevića »de catono Sancouich... comitis
Johannis de 9etina« i Petra Filipovića »bulachus de catono mladin...«. God.
1426. Ostoja Gojsilić »ulacus de catono Craysichi«, koji je tada živio u selu
Tripčiću karinskog distrikta, prodaje (trididit) magarca Pavlu Patkoviću iz
Cerinaca, a 1427. Vitac Daković »ulacus de catono radeleuaf« — volove Jurju
Perviću iz sela »Tersce«. Iste godine samo se imenuju Bogut Drinčić, »ulacus
de catono Pomay« iz okolice Zadra, a 1428. Grgur Novković »ulacus de cato-
no Borou9«, prodaje vola. Te godine spominju se i Miladin »ulachus de cato-
no Braycouci...« u okolici sela Skril i Radoslav Girklanović »ulachus de ca-
tono Lipanouich«, koji prodaje magarca. God. 1428. samo se navode Gruban
Viković »de catono Martin Margasich« i Ladivoj Milutinić »ulachus de cato-
no Milot...« 634
Još 1427. u notarskim spisima Bartolomeja de Sercana citiraju se po-
novno »Bogut drincich ulacus de catono pomay...« i »milladin ulachus de
catono brayeuici in uilla scril«, te »Radoslaus girchlannouich ulachus de ca-
635
tono milot...« itd.
I dok se 1413. označuje da je Vukašin Branović »vlacus de catono Zurec-
ho« iz sela »Graschiauich« kao vilan porodice Grisogono, dotle 1448. predaje
se u ruke Matijašu »Gelchich morolaco catonaro« (S. A.)...« pasište u Slivni-
ci (zad. distrikt), na imanju mletačkog plemića Mihaela Justiniana.636
God. 1434. u spisu zadarskog notara Nikole Ho čak se nalazi »Ratcho
Braucich vayuoda morlacho (S. A.).. ,«
637
633
HAZ — SZN Christophoras Ženo (1410-1412) b. I, f. I - 12., 13. III., 12. V., 29.
V. 1410. itd.
634
HAZ — SZN Bartholomeus de Annobonis de Ser9ana — Instrumenti —
1415 - 1428 — Busta unica, f. 1/2 (1419 — 10. VI. 1420) — 24. II., 13. III. 1419; f. 1/3 (16.
VI. 1420 - 11. XII. 1420) 15. X., 2. XII. 1420; g. 1/4 (febr. 1421 - 14. IV. 1422) - 9. III.
1422; f. 1/7 (1. V. 1424 — 9. VII. 1425) 8. XI. 1424., 10.1. 1425: f. 1/8 (21. VIII. 1426 - 9. V.
1427) - 24.1. 1426., 26. IV. 1427; f. 1/9 (20. V. 1427 - 1. XII. 1428) — 14. XII. 1427., 30. L,
10. II., 12. IX., 15. X. 1428.
635
HAZ — SZN Bartholomeus de Annobonis de Ser9ana — Instrumenti —
1415-1428 — Busta unica, f. 1/9 — 14. IX. 1927., 10., 12. II. 1427., 15. X. 1428.
636
HAZ — SZN Nicolaus de Ho b. I, f. I/l — 18.1. 1433; SZN Johannes de Calcina
b. III, f. V / 1 — 31. I. 1448.
637
HAZ — SZN Nicolaus de Ho b. I, f. I/l — 24. V. 1437. N. K l a i ć navodi na pri-
jelazu 15. st. vojvodu Butka Brančića, »odličnika medu ličkim Vlasima«, koji se 1398.
809
 Očito je da se u izvornim spisima 15. stoljeća za Vlahe uzima izraz i
»morlak« (manje), ali mnogo više »Vlah« ili »Vlasi«. Za njih se obično točno
citira kojemu katunu pripadaju i gdje stanuju u zadarskom distriktu. Narav-
no da se imenuju i Vlahinje, tj. »vlaca« kao i »morolaca« pripadnica određe-
nog katuna. Prema tome sasma je ispravno i opravdano što se u 15. stoljeću
u ZK-u upotrebljava izraz »Vlah«, a u VOP-u »morlak«. Ali izuzetno se u jed-
nom spisu zadarskih notara od 1466. govori istovremeno o »vilanu Morlaku«
i »morlačke narodnosti«, u drugom spisu iz 1448. se čak citira »morlak-vilik«
na otoku Ugljanu, a te iste godine dapače postoji izraz »katunski morlak«.
Iz toga slijedi zaključak, da u zadarskom širem ili užem distriktu ima i
morlaka, koji su bili ili vilani ili vilici sa svim njihovim obavezama!
Time se dobiva još šarolikija i potpunija slika o društveno-ekonomskom
stanju i prilikama u zadarskoj okolici tokom prve i druge polovice 15. stolje-
ća.
6.
Izraz koji se samo jedanput pojavljuje u VUP-u je »posoba«, u plural-
nom a onda i u singularnom obliku.638
Naime, ovdje se govori o posobama sela Vrane.
Obrađujući ovaj podatak Freidenberg kaže da »u selima oko Vrane ima i
takva kategorija općina kao što je »posoba, koja je sastavni dio lige« (S. A.).
Iznoseći da je o njoj pisano »mnogo i iscrpno«, njemu izgleda da su »lige i
posobe interesantne prije svega zbog toga što one prikazuju još jedan obra-
zac (tip) općinske organizacije, pa što više jednu formu u kojoj nastupa teri-
torijalna općina«. Nešto kasnije dodaje da »VZ opet ponavlja da su posobe
manje lige, da se one identificiraju sa selima (S. A.)... i da u njihovu kompe-
tenciju spada i kažnjavanje zločinaca...«639
Ne citirajući izravno posobe sela vranskog predjela, Raukar o onima ko-
je su u zadarskom kraju samo općenito govori. Tako su u prvom redu poso-
ba i lige »oblici seoske organizacije«, onda one čine »drugi sloj upravne orga-
nizacije na zadarskom selu«, a zatim je utvrđena »temeljna razlika medu
njima: posoba je skup glavara jednog sela (S. A.), dok su »lige udruženja više
sela ili posoba« (S. A.). Takve svoje sudove potkrepljuje radovima VI. Mažu-
640
ranića, I. Beuca i M. S u n j i ć a .
»ženi zadarskom patricijskom djevojkom« i nastanjuje u Zadru, a 1405. ga je kralj Žig-
mund čak imenovao vojvodom kraljevskih Vlaha u kraljevinama Dalmaciji i Hrvat-
skoj. (Gl. opširnije/N. K l a i ć , Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Za-
greb, 1976, str. 608, 58, 610, 607.)
638
»... le possobe delle uille dell'Aurana... cadauna possoba...« (KAS — Ostavšti-
na I. Luciusa sv. 528, Ser. B); Gl. i M. M. F r e i d e n b e r g , o. c., str. 336, cl. 7 i HAZ —
Ostavština I. Grgića VI/10.
"» M. M. F r e i d e n b e r g , o. c., str. 328, 329.
640
1. Beuc, prema reformacijama zadarskog statuta zaključuje: »da su lige označavale
udruženja stanovnika određenog područja zadarskog distrikta, koja su formirana u
svrhu međusobne zaštite članova lige«. Lige iz 15. st. ga »podsjećaju na relikte starog
rodovskog sustava«. Opisujući pravila lige zadarskog distrikta Beuc ponavlja da su li-
810
Kako je »potanko« razmatrana i »njihova uloga i tome se ne može što
hitnije dodati« (S. A.), treba se osvrnuti »na odnos liga i posoba prema cjelo-
kupnoj seoskoj organizaciji na zadarskom teritoriju«. Tvrdeći da se »ustano-
va liga i posoba« spominje »u izvorima sa zadarskog teritorija tek od sredine
XV. st.«, kaže da im ranije »nema traga«, ali »iz potvrde liginih privilegija
god. 1455. neizravno« se doznaje »da su one postojale i prije«. Malo zatim pi-
ta se, »jesu li posobe i lige postojale i prije XV. st. ostaje u domeni pretpos-
tavke, jer o tome nema nikakvih tragova u izvorima, ali se to ne čini vjero-
vatnim« (S. A.). Svakako »organizacija lige i posobe sastavni je dio nove
upravne strukture koju gradu donosi mletačka vlast (S. A.) Posoba je, dakle,
»skup, zbog stanovnika sela ili njihovih pretstavnika« i »seoski organ« ili
»organ koji stvarno djeluje na području sela i lige«. Dakle, »posoba i lige« su
bili »organi koji su se brinuli o pravnoj sigurnosti na svom području«.641
I. Grgić, koga Raukar ne citira kada govori o posobama i ligama, poseb-
no se je njima posvetio. On čak piše da, »pored stare hrvatske riječi posoba,
ili umjesto nje, mletačke su kancelarije rjeđe upotrebljavale i svoju riječ vici-
na«. Njemu se svrha posobe paklapala sa svrhom lige, »posoba je u ovom po-
gledu bila integralni dio lige (ako je bila udružena u ligu sa susjednim poso-
bama, što nije moralo biti), i zato se, kad je riječ o njenoj policijskoj funkci-
ji, u nekim starim dokumentima (S. A.) spominje zajedno posoba i liga ili se
nazivi zamjenjuju, pa je nesumnjivo to dalo povoda, da se ta dva pojma pois-
tovjetuju« (S. A.). Za cijelo vrijeme svoje vlasti Venecija je posobe uključila
»u svoj državni sistem« i »posobe su bile utoliko dobar organ vlasti, što su se
kao stoljetne samorodne ustanove oslanjale na pravnu svijest i na samodis-
ciplinu naroda« (S. A.). Upozoravajući na obilje grade o posobama u HAZ-u,
Grgić donosi i neke dokumente iz XVII. st., gdje se »posobe javljaju na čelu
sa sucima — i to upravo na otocima Ugljanu (1614) i Pašmanu (1686), a zatim
i u Ninu (1611). Čak se u jednom dokumentu od 14. III 1681. posoba izjedna-
čuje sa zborom (Congrega o Possoba), a u drugom, od 11. III 1686, suci u po-
sobi (na Pašmanu), koju svako selo treba činiti odvojeno, ne smije određiva-
ti kazne niže od 5 litra.642
Još je 1954. Beuc, služeći se reformacijama zadarskog statuta za 1455.
god. pisao da su suci imali pravo »po starom običaju raspravljati i riješavati
građanske parnice, kojima vrijednost parničkog spora nije prelazila 5 liba-
ra«. Ti su suci sudili distriktualcima određenog područja »judicatus«, odnos-
no »ligae«. Ta institucija mjesnih sudaca funkcionirala je, kako se vidi iz re-
ge »bile udruženja osoba jednog područja sa zajedničkim dužnostima i pravima, te sa
vlastitim organima s posebnim djelokrugom« (I. B e u c , o. c., str. 581, 582, 584). Beuc
ovdje citira samo lige, a ne i posobe. I dok je Grgiću liga savez »više posoba (sela)« (I.
G r g i ć , »O ligama i posobama«, Zadarska revija, III/1, 1). T. Raukar, ne citirajući taj
Grgićev rad, kaže, na osnovi podataka iz Mažuranića, Beuca i Sunjića, da su lige »ud-
ruženja više sela ili posoba« (T. R a u k a r , o. c., str. 35 i bilj. 44), kako smo već prije
naveli!
641
T. R a u k a r , o. c., str. 35-37.
642
1. G r g i ć , »O ligama i posobama...«, Zadarska revija, III/1, l, bilj. l, 2, 14,
8-11,8,10.
811
formacije iz 1470. god., »na cijelom području zadarskog distrikta«. Ali zato
Beuc dodaje da iz samog statuta »ne može se ustanoviti da su na zadarskom
distriktu bili formirani sudski kotarevi (S. A.), kojima bi na čelu bio sudac«.
Isto tako se »iz statuta« ne može utvrditi, da li su u 15. st. postojale lige, te
da li su na čelu lige bili suci, koje su izabirali članovi lige. Ti »suci lige su
imali pravo voditi sudski postupak te donijeti presudu za one građanske spo-
rove, čiji sporni predmet nije prelazio vrijednost od 5 libri malenih mletač-
kih dinara.« Beucu čak izgleda da nije postojala razlika »između sudaca lige
i sudaca pojedinih naselja«. Mjesni suci su bili »izabrani sudski organi kao i
ligini suci«, što Beuc potkrepljuje dukalom iz 1469. godine.643
Raukar također kaže da su »prema reformacijama zadarskog statuta
pravo na suđenje u građanskim parnicama na seoskom području«, ako je
vrijednost spora do 5 lira, imali suci (judices). Oni su Raukaru »bili pravi
predstavnici državne vlasti u zadarskim selima« i njihov je glavni zadatak
bio, reguliranje odnosa sela prema državnoj vlasti, prije svega nastojanje da
se ispune seoske obaveze. »Područje njegove nadležnosti zove se u izvorima
sučija (judicatus)«. Ustanova suca na zadarskom području (S. A.) prvi put se
javlja, koliko je poznato, 1354. god., pa je starija od 15. st. To je Raukaru
»treći sloj upravne organizacije na zadarskom području« i suci su »imali
stvarnu izvršnu vlast na području sela«. I na kraju Raukar tvrdi da Venecija
na komorskim posjedima u novigradskom i vranskom distriktu »stvara i
podupire sloj feudatara i seoskih sudaca«, čiji je položaj na navedenim ko-
morskim posjedima (Vrana, Novigrad) »bio sličan onom dvorniku na zem-
ljištu zadarskih građana i samostana«.644
Takvi se suci u VOP-u navode dva puta (cl. 25, 37). To je sudac Vrane, ko-
ji ima i svoga podsuca. Zapravo 1454. u VOP-u se ovaj sudac, koji se spomi-
nje u tekstu kao »Zudese«, odmah na početku toga običajnog prava piše la-
tinski: »Judex Burgi Castri Aurane« u osobi Mihajla Viviania, što ne citiraju
ni Grgić, a ni Freidenberg, kao ni Raukar. Znači da je u Vrani postojalo i
sudsko sjedište i da je ova varoš (bürg) tvrđave imala svoga suca, čija ovis-
nost o kaštelanu toga grada ipak nije sasma jasna, iako Freidenberg smatra
da »kaštelan ima pravo primati apelacije na rješenje mjesnog suca (cl.
26)«.645
Međutim, da vidimo imaju li suci u izvorima ikakve veze i s posobama,
kao i sličnim institucijama.
U ZK stoji da u bilo kojem selu kastruma Vrane treba da budu 2 suca.646
Oni imaju pravo posjedovati 2 ždrijeba zemlje, tj. po jedan svaki od njih. Ali
su zato dužni da se brinu za poslove rečenoga kastruma i da skupljaju priho-
647
de kastruma Vrane u selu u kome su suci.
643
1. Beuc, o. c., str. 583, 739, 740.
644
T. R a u k a r , o. c., str. 36, 37, 146 i bilj. 256.
6451 ]
M. M. F r e i d e n b e r g , o. c., str. 332.
'S. A n t o l j a k (»ZK«, str. 414, bilj. 222) je stavio da »judices« znači isto što i
646 '
»comes terrestris«. No to je netačno!
647
S. A n t o l j a k »ZK«, str. 392.
812
Kada je Ivan »Buschia« iz Vrane, sudac istoimenoga judikata (judica-
648
tus) ostario, to je vranski kaštelan predložio zadarskom knezu i kapetanu
da na njegovo mjesto bude izabran za suca Ivanov sin Ivan Alegreto. Na to
su ta dva zadarska rektora pažljivo razmotrili moralne i političke karakteris-
tike Alegreta i složili se da taj mladi čovjek preuzme navedenu dužnost. Ko-
načno se je Alegreto pred njima zakleo da će pošteno i pravedno vršiti svoje
obaveze, a nakon toga su knez i kapetan ovlastiti kaštelana da taj izbor i po-
tvrdu javno objavi.
God. 1451. zadarski knez i kapetan su također povrdili za suca sela Ti-
nja, vranskog distrikta, Vukšu Kozmića na njegovu molbu i nakon što su za
Vukšu dobili pismeno povoljne obavijesti od vranskog kaštelana. Time je on
bio uveden u dužnost suca svoje sučije (judicatus) i ujedno dobio sva običaj-
na prava i povlastice koje toj službi pripadaju.
Koliko je poznato iz spisa od 1436. god. i Ljuba, kao mjesto i kastrum,
imala je svoga suca, koji je kao svjedok prisustvovao pred upravnim vlasti-
ma u Zadru, kada se je radilo o obavezama vilika prema tvrđavi Ljubi a koje
su bile identične s obavezama vranskih vilika prema istoimenoj tvrđavi.649
I dok se u selu »Gliuichi« sa strane »uniuersitatis Valachorum« (S. A.)
biraju za suce Aladin »Ger9auas« i Vladko »Gleunac catonario« (S. A.),650 u
notarskom spisu od 25. V 1440. govori se o »judicibus fraternitatis651 ecclesie
s. Luče (S. A.) de uilla Camegnane«,652 a u drugom spisu, od 28. X 1448. izriči-
to se navodi: »Lucas Dumonich judex fraternitatis s. Martini de čita uilla
Pergliane...«653
God. 1446. u notarskim se spisima citira kao »judex« Hrašćana Juraj Po-
pić, 1467. »Cresolus« Trokulić »de insula Sale« kao »judex lige (S. A.) dicte
uille Sale«, koja se navodi i 1447., dok se 1484. spominje Petar Barčić kao
»judexposobe dicti burgi«654(t]. Vrane: S. A.).
Početkom, pak, 16. st. u iste zadarske notarske spise ubilježeni su: 1503.
Andrija Simončić kao »judex Sancti Marci« (lokalitet u bližoj okolici Zadra:
S. S.), Jakov Raičić »similis judexpossobe« (S. A.), a Luka Mučić »gastaldio«
i Pavao Simončić »omnes de dicta uilla Xemonico«.
655
Kako se vidi, pored toga što je neka osoba bila sudac mjesta (selo, bürg
ili kastrum), postojao je i sudac koga (1 — 2 Vlaha) je birala »uniuersitas«
Vlaha. Prema tome bi se složili s Raukarovim tvrđenjem da je u 15. st. pred-
stavnik državne mletačke vlasti u selima zadarskog teritorija bio sudac (ju-
648
kotar (S. Antoljak , o. c., str. 414, bilj. 234), dok T. R a u k a r (o. c., str.
36): »sučija«.
649
650
S. A n t o Гј a k , o. c., str. 393, 396.
HAZ - SZN Simon Damiani b. I, f. 1/2 — 17. XII. 1443.
651
I. B e u c , na osnovi Ljubićevih Listina, ističe »da su suci zanatskih bratovšti-
na« i u 15. st. »bili odobreni i djelovali« i zadarski knez je predstavljao instancu »koja
je rješavala prizive protiv presuda zanatlijskih sudaca« (I. B e u c , o. c., str. 740).
652
HAZ — SZN Johannes q. Ostoie b. I, f. 1/6 - 25. V. 1440.
653
HAZ — SZN Johannes de Calcina b. II, f. IV/IX/5, 242 a — 28. X. 1448.
654
HAZ - SZN Johannes de Calcina b. VI, f. IX/I/5, 12, 39 a — 12. IX. 1466., 1. IV.
1467; b. VI, f. X/6, 172 a 173 - 1477; b. VII, f. XII/4, 8 - 28. XI. 1484.
813
 dex), dok je vlastelinov predstavnik dvornik ili gastald,656 kako smo već i s
poveljom od 27. VIII 1490. također pokazali. No bilo je slučajeva, u istom
tom stoljeću, da je ponekad dužnost dvornika i gastalda vršila ista osoba, a
tako je mogao biti umjesto gastalda i sudac bratovštine657 (npr. 1433. u Bub-
njanima).658
Svemu ovome moglo bi se dodati i to, da je gospodar imenovanoga
mjesta u Ijubačkom distriktu, pored ostaloga, trebao utjerivati i sve one po-
jedine kazne koje su izricali suci navedenoga mjesta.659 Uz to je u Salima na
Dugom otoku djelovao sudac lige, a na kopnenom dijelu zadarske okolice
bio je sudac posobe burga ili kastruma Vrane (1485), dok je 1458 zadarski
»comes« obavljao čak funkciju suca feudatarija Zadra660 (judex fuedatario-
rum Jadre).661
Vrlo je važna, dakle, kao organizacija već spomenuta »uniuersitas homi-
num Burgi predicti« (tj. Aurane S. A.), kako stoji na početku teksta VOP-a,
kao i »uniuersitatis hominum et habitatorum burgi Aurane eiusque comita-
tus«, (S. A.), kako to piše na kraju toga teksta.662
Još je Beuc, prema statutarnom pravu, označavao uniuersitas kao juri-
dičku osobu koja ne odgovara »za djelanje članova« i »može biti« universitas
»presonarum ili bonorum«. Nadalje su mu »posebna vrst universitas perso-
narum« sačinjavale »lige zadarskog distrikta«.663
Po Raukaru pak »svi stanovnici (habitatores) jednog naselja ili vile...
čine zajednicu — universitas ili comune izvora XV. stoljeća«. To mu je temelj-
ni oblik seoske upravne organizacije na zadarskom teritoriju u tome stolje-
ću. Za udruživanje »u universitas ili comune« Raukar navodi nekoliko pri-
mjera. Tako 1452. predstavnici »universitatum« sela novigradskog distrikta
imenuju svoga opunomoćenika da ih zastupa u Veneciji. God. 1450. postoji
»universitas insule Luibi« (Oliba), a 1493. imenuje se »universitas hominum
(S. A.) ville Varichasane«. Raukar čak ukazuje da se u izvorima uz naziv uni-
versitas ponekad nalazi i »fraternitas«. Tako se 1457. citira »fraternitas toti-
us ville« (Tarcice). Na osnovi svega toga Raukar zaključuje da je universitas
655
HAZ — SZN Marcus Antonius de Dassano bi (1503-1509) f. I — 9. XII. 1503.
656
Tako se u notarskom spisu od 1441. javlja »Nigouan olim gastaldus ser Grego-
rii Merganich in uilla Sdachouo« (HAZ — SZN Johannes de Calcina b. I. f. I — 24. IX.
1441.), a 1442. »Georgio Bogaucich gastaldione de Podbariane districtus Jadre...«
(HAZ - SZN Johannes de Calcina b. I, f. II - 13. V. 1442.).
657
Gl. bilj. 652 i 653.
658
T. R a u k a r , »Ekonomski odnosi na posjedima rogovskog samostana u XV i
XVI st.«, HZ, XXIII-XXIV, str. 226, 227.
659
S. A n t o l j a k , »ZK«, str. 397.
660
Po Zadarskom statutu feudatar se naziva »prossessor«, a zadarska komuna bi
bila prema tome »dominus feudi«, kojem pripada feud, što je jasno, jer se je feud vra-
ćao komuni, ako je feudator umro bez nasljednika iz redova descendenta i ascenden-
ta« (I. B e u c , o. c., str. 610).
661
S. A n t o l j a k , »Nekoliko primjera o postojanju feuda u zadarskoj kopnenoj
regiji iza 1409. godine«, Radovi Filozofskoga fakulteta u Zadru, 16/1976-77, str. 169.
662
Gl. sam tekst VOP-a. i M. M. F r e i d e n b e r g , o. c., str. 340, kao i HAZ — Os-
tavština I. Grgića VI/10.
663
1. B e u c , o. c., str. 581.
814
»temeljni organizacijski oblik i oznaka za zajednicu svih stanovnika sela, bez
obzira na razlike u njihovu socijalnom i ekonomskom položaju«. Ali mu zato
universitates zadarskih distriktualaca nisu pravi organi koji se redovito sas-
taju.664
Uz već navedenu »uniuersitas hominum« tvrđave Vrane, postoji, dakle,
uporedo i »uniuersitas hominum et habitatorum« tvrđave Vrane i njenoga
komitata iz 1454. godine. Prema tome takva »universitas«, koju citira Rau-
kar, nije uvijek temeljni oblik seoske upravne organizacije na zadarskom te-
ritoriju u 15. stoljeću. Jasno je, kako stoji u VUP-u, da kod »universitas ho-
minum« vranske tvrđave i »uniuersitas hominum et habitatorum« iste
tvrđave i njenoga komitata, onaj izraz »homines«665 ima isto značenje sa
»homines uillarum districtus Aurane«. Time se može i pojasniti mjesto u
VOP-u da pojedini »homo«666 zastupa svoju »villu« pred zadarskim rektori-
ma, kada se je radilo o tome da se pobilježe »Capitula« toga istoga VOP-a
Interesantno je i to, da uz takve »universitates« zadarske regije postoji i
»universitas« Vlahä u pojedinim njihovim selima, u kojima ona bira svoje
vlastite suce.
Inače stanovnici tvrđave Vrane i njenog područja zvali su se »habitato-
res« i bili su udruženi u već navedenu »uniuersitas«. U tekstu VOP-a navode
se, u cl. 24, »habitatori« varoši (borgo) Vrane i njegova komitata, a taj naziv
se ponavlja i na kraju teksta. Svakako se ti »habitatores« pri kraju teksta u
VOP-u razlikuju od »homines«, iako su upravo obje ove vrsti ljudi udružene
u i sačinjavaju jednu jedinstvenu zajednicu.
Inače stanovnici burga Vrane zovu se i »borghesani« (cl. 23 VOP-a) tj.
varošani. Sama, pak, Vrana667 u VOP-u se naziva »borgo« (cl. 16, 29, 31) ili
»burgum«668 (na početku i kraju teksta VOP-a), ili »Burgum«669 Castrum«
(početak VOP-a), ili »castello« (cl. 30), tj. tvrđava kojoj je na čelu kaštelan (cl.
26).
664
T. R a u k a r , Zadar .... str. 35 i bilj. 40-43, 36,64.
665
16. VIII 1460. čak su sindici i provizori Julije Contareno i Antonije Venerije na
žalbu »homines« Vrane odredili točno kakvu vrst poreza i obaveza imaju vršiti (Š.
L j u b i ć, o.e., X, str. 157-159).
666
J. L u č i ć u »homo« ima »u dokumentima razna značenja«. »Homo« se po-
staje obično ugovorom i može se osloboditi toga položaja bilo voljom gospodara, bilo,
vjerojatno, istekom ugovora ili gospodarevom smrću (J. L u č i ć , Prošlost dubrovač-
ke Astareje..., str. 90).
667
U cl. 26. VOP-a govori se i o »Contestabili« u Vrani. To su zapravo komestabili,
zapovjednici od oko 50 vojnika, i njima je pripadao naziv »messere«. Vido de Medula
ili Medulla ili de Medola je od 1478. bio neko vrijeme komestabil u Vrani, a 1502. Vito
i Simon de Medulla su ne samo komestabili i stanovnici Zadra, nego i u Vrani. [S.
A n t o l j a k , »Novi podaci o slikarima Markantoniju i Andriji Zadranima. Tko je bio
zadarski slikar Markantonije de Medula?, Peristil, II, Zagreb, 1957, str. 182, bilj. 14,
182.].
668
Uz »burgum« 1508. pojavljuje se u spisima zadarskih notara i izraz »suburbui
Aurane«, kome je bio na čelu kapetan Blaž Tolić (HAZ — SZN Johannes Philippus Ray-
mundus b. I, f. I/1 — 23. VIII. 1508.).
669
F r e i d e n b e r g tvrdi da se Vrana »ne smatra komunom nego 'burgom', tj.
gradskim predgrađem (u smislu potčinjene uloge koju su u dalmatinskim komunama
igrali ti burghi, borghi) ...« (M. M. F r e i d e n b e r g , o. c., str. 333).
815
 No vranski kotar ili predjel u VOP-u se naziva i »districtus« (početkom
teksta VUP-a) ili »comitatus« (kraj teksta), ili »distretto« (cl. 4, 30, 31), ili
»contado« (cl. 15, 16, 24, 38), dok se naziv »castellanatus Aurane« pojavljuje
u spisima zadarskih notara tek od 1513. godine.670 Vranski je dakle, distrikt
u 15. st. prema izvorima obuhvaćao sela: Raštane (Hraštane: S. A.), Tinj, Za-
blaće, Blaćane, Skorobić, Boišće, Malinavas, Poškaljinu i valjda Bristić, Riti-
čane i Kolarinu, čiju je ubikaciju vrlo teško odrediti. Kao i novigradski i Iju-
bački, tako je i vranski distrikt u 15. st. spadao u širi zadarski teritorij ili u
područje zadarske jurisdikcije. Nad čitavim, dakle, područjem vranskog dis-
trikta protezala se je kao i nad ona dva distrikta, jurisdikcija zadarskog kne-
za sa središtem u Zadru. No svi se ti distrikti nisu uklopili u zadarski, nego
su pripadali u cjelini mletačkoj komori. Zato su i dalje, unutar zadarskog te-
ritorija, bili odvojena područja i zasebni distrikti, i Ijubački i novigradski i
vranski.
Oni su u 15. st. pod jurisdikcijom Zadra. Tako se u izvorima piše 1453:
»de Castro Aurane Jadrenisis agri...« Tada čak saznajemo iz istoga izvora da
je Jakov Farina671 spriječio urotu protiv vladajućeg stanja u tvrđavi Vrani.
Zbog tih usluga dužd je tome Farini darovao otok Vrgadu u vlasništvo za ci-
jeloga njegova života.672 God. 1480, pak, saznaje se da su, doduše, Tinj i Raš-
tani u vranskom distriktu ali pod jurisdikcijom Zadra, a Cerinci 1481. u no-
vigradskom distriktu, no na području iste jurisdikcije, kako to stoji u zadar-
skim notarskim spisima iz druge polovice 15. stoljeća.673 Međutim, 1490. za
to isto selo »Cerince« kaže se da je u novigradskom kastelanatu i zadarskom
distriktu (villa Cerince castellanatus Nouigradii et districtus Jadre),674 a
1493. piše da je Podnovi u novigradskom distriktu pod zadarskom jurisdikci-
675
jom, dok se za selo Jagodno kaže da je u kličevačkom distriktu »jurisdicti-
onis Banatici regis Vngarie...« 676 Već početkom 16. st. piše da je 1507. selo
677
Magline »castellanatus Nouigradi districtus Jadre...«, selo Radovčić je ta-
678
kođer »in Banovine« (1512.), a selo Miranje pripada »castellanatus Aura-
ne« (1513)679 dok se sela Biljane, Pritičević i Dolac nalaze u novigradskom
komitatu »agri Jadrensis« (S. A.).
Znači da se je pored kastelanata (tim imenom se nazivaju Vrana i Novi-
grad) u izvorima iz kraja 15. i poč. 16. st. u izvorima pojavljuje i naziv »dis-
670
HAZ — SZN Johannes Philippus Raymundus b. I, f. 1/2 — 22. III. 1513.
671
Još 20. IV 1480. u notarskom spisu se imenuje »Ser Jacobus cond. Radoici Dru-
sincich dictus Farina ciu's et habitator Jadre...« (HAZ — SZN Johannes de Calcina b.
VII a, f. XI (1479)/80, 16).
2
Š. L j u b i ć , o. c., X, str. 5 (17. IV. 1453.).
3
T. R a u k a r , o. c., str. 50, 51 i bilj. 108. 109.
4
HAZ - SZN Johannes Philippus Raymundus b. I, f. I/1 — 30. I. 1490.
5
HAZ — SZN Antonius Barba b. I (1488-1509) b. I, f. I. 32 a — 7. V. 1493.
6
HAZ — SZN Antonius Barba b. I, f. I, 27, 27 a.
677
HAZ - SZN Johannes Philippus Raymundus b. I, f. I/1 — 13. II. 1507.
678
HAZ — SZN Johannes Philippus Raymundus b. I, f. 1/2 - 12. III. 1512.
679
HAZ — SZN Johannes Philippus Raymundus b. I, f. 1/2 — 22. III. 1513.
816
trictus«, koji se pretežno, ali ne i isključivo, odnosi na Zadar,680 te prema to-
me i taj izraz ima ono isto značenje kao i »jurisdictio«.681
I konačno 1552. izvještava se o posjedima »in villa Chiacafci682 comita-
tus siue territorium (S. A) Jadre...« i »... in villa Cerinci comitatus predic-
ti...«683
7.
Time smo iscrpli sve što je potrebno da se zna a i poveže sa VOP-om.
Da rezimiramo.
1. Vransko običajno pravo je 1454. sa strane ljudi iz sela vranskog dis-
trikta predočeno u obliku »capitula« ili glava (poglavlja) na uvid Laurenciju
Loredanu, zadarskom knezu i Benediktu de Mula, kapetanu grada Zadra
kao i njegova distrikta i komitata. Zadarski rektori su izložili da ta poglavlja
sadrže njihove privilegije pisma i običaje s nekim ispravcima i dopunama. Te
je ljude sela (tj. svako selo je zastupao po jedan čovjek) predveo zadarskim
rektorima Mihael Viviani, sudac varoši vranskog kastruma. Kada su zadar-
ski knez i kapetan, na molbu i zahtjev predstavnika vranske varoši i sela
vranskog distrikta, pregledali, ispitali i prepravili ta »Capitula«, oni su ih 1.
IV 1454. potvrdili i potpisali, nakon što je sva ta poglavlja VOP-a prepisao i
ovjerio po nalogu tih istih zadarskih rektora, carski notar Antonije Campo-
longo pok. Alberta iz Padove. Ujedno su naložili da se tim »Capitulima« mo-
že služiti i koristiti zajednica ljudi i stanovnika vranske varoši i njenoga ko-
mitata.
2. Cjeloviti original VOP-a nije dosada pronađen (možda se nalazi u ori-
ginalu ili originalnom prijepisu u Archive di Stato u Veneciji).
3. Samo je dr T. R a u k a r 1970. u HAZ-u pronašao »originalni tekst za-
vršnog dijela VZ-a« (VOP-a) i članove (ili poglavlja) od 29 — 38, koji nije ni-
gdje dosada objelodanio ili barem usporedio s onim tekstom toga istoga
prava, koji je prvi tiskao Freidenberg.
4. Sve se do danas smatra da je pok. dr Ivan G r g i ć prvi otkrio VOP.
a) To se je baziralo na tome što je Grgić još 15. XII 1956, na osnovi pis-
ma Ivana Luciusa Valerija de Ponteu iz Zadra, iznio da je Venecija 1454. dala
zapisati u jedan kodeks »vransko običajno pravo«.
b) Ćak je I. Grgić u pismu od 8. XI 1956. tadašnjem Institutu JAZU u Za-
dru pretpostavio da je Ponte poslao Luciusu VOP i da se ono nalazi u Luciu-
sovoj ostavštini, tj. u »prijepisima u Akademijinom Historijskom Institutu u
Zagrebu« te je preko zadarskog Instituta tražio da mu se dostavi »prijepis
prijepisa«.
«»o HAZ _ SZN Constantinus Constantius b. I, f. I/1 — 30. III. 1514.
681
O svima tim nazivima u 15. st. gl. detaljno: T. R a u k a r , o. c., str. 47 — 51.
682
Ondje se još 1490. javlja »Petrus Miloeuich judex uille Chiacafci...« (HAZ —
Spisi zadarske plemićke porodice de Ponte I.— 27. III. 1490.).
683
HAZ — Spisi zadarske plemićke porodice de Ponte I — 1552. (kopija).
817
 c) God. 1960. Grgić je ponovno naveo da »postoji neobjavljeni Vranski
kmetski zakonik (Consuetudini di Urana) iz 1454. god.« i čak je iz njega na-
veo cl. 10.
5. Prema tim Grgićevim podacima sovjetski historičar M. M. F r e i -
d e n b e r g se obratio HAZ-u i drugim prijateljima u Zadru, moleći ih, jer je
Grgić u međuvremenu umro (26. Xi 1961), da mu pronađu taj »rukopis, koji
je Grgić vidio i spomenuo«, ali nije naveo i gdje je pohranjen. No uza sva ova
nastojanja, trud mu je ostao uzaludan. Nato mu je udova dra I. Grgića (pre-
ko Freidenbergovih znanaca) ustupila »prijepis na stroju« ovoga »zakonika,
koji je učinio pokojni naučni radnik, radi izrade kseroks-kopije«. I tako je
Freidenberg, čvrsto uvjeren da je tzv. VZ otkrio prvi Grgić tiskao 1971. u Ra-
dovima Instituta JAZU u Zadru (18) Grgićevu kopiju pod naslovom »Vranski
zakonik«, s opširnim uvodom, ali bez ikakvih bilježaka ispod teksta ovog
»zakonika«.
6. God. 1974. T. Raukar je odao priznanje Freidenbergu što mu je na os-
novi »Grgićeve bilješke« uspjelo »da pronađe potpun tekst« ovoga »zakoni-
ka« i da ga objelodani po Grgićevom prijepisu. Ujedno je iznio i ono svoje ot-
kriće u HAZ-u, tj. kako i gdje je pronašao »originalni, suvremeni prijepis«
VZ-a, te je čak pretpostavio, uz svoje obrazloženje, da je Grgićev predložak
nastao »negdje u prvoj polovini XVIII stoljeća«.
7. Tako smo do danas imali: a) Grgićev prijepis pisaćim strojem, nači-
njen prema nepoznatom i kronološki nedatiranom drugom prijepisu, koji je
objelodanio Freidenberg i b) neobjelodanjeni tekst VOP-a od cl. 29 — 238 iz
15. st. koji je u HAZ-u pronašao Raukar.
8. Međutim, na osnovi navedene korespondencije Grgić — Barada, sada
je sasma jasno:
a) da je B a r a d a prvi, još prije 1951, otkrio ovaj prijepis u Luciusovoj
ostavštini, kojom je rukovodio pri njezinu cjelovitom prepisivanju, a VOP je
namjeravao čak i obraditi.
b) O tome svom otkriću on je svojevremeno bio govorio dru Grgiću.
c) Grgić uopće nije zanijekao da mu je to Barada rekao, samo je Baradi
pisao da mu je kazao da na njemu ne radi. Ujedno je Grgić priznao da je tek
od Barade saznao, nakon uzaludnog nastojanja, gdje se čuva Luciusova os-
tavština, te ga moli da mu pošalje »prijepis kako Vranskog Zbornika tako i
podataka o ligama« (5. I 1957).
d) Barada mu je odmah, 9. I 1957, uputio »fotografije Vranskog kmet-
skog katastika«, za koje je molio da mu ih vrati nakon što ih prepiše, jer ima
samo jednu kopiju (te kopije nema u Baradinoj ostavštini).
e) Barada je uskoro umro (1958), a za tu njihovu prepisku se u naučnoj
javnosti, nije znalo, pa je Grgiću ostalo i dalje prvenstvo u otkriću VOP-a, ko-
je su ne znajući za historijat ovoga dokumenta, utvrdili i potvrdili i Freiden-
berg i Raukar, a i još neki naučni radnici.
f) Grgić sve do svoje smrti (1961) nigdje više napismeno nije iznio kome
pripada prvenstvo. Korespondencija s Baradom nalazi se u njegovoj »ostav-
818
stini«, pa se iz koje bjelodano vidi kome pripada prvenstvo nalaza, fotokopi-
ranja i prepisivanja kao i saznanja gdje se VOP čuva i nalazi.
9. Sada je na osnovi naših istraživanja i saznanja otkriveno da je VOP
sačuvan u cijelosti kao prijepis iz druge pol. 17. st. u Luciusovoj ostavštini u
KAS-u. Iz toga, pak, prijepisa iz 17. st., na Baradinu inicijativu i pod njego-
vim stručnim rukovodstvom, izrađen je 1952. prijepis, pisan rukom, koji se
čuva u Arhivu JAZU u Zagrebu, dok treći, tzv. Grgićev prijepis pisaćim stro-
jem iz 1957. i sada se nalazi u HAZ-u.
10. Objelodanjivanjem čitavog VOP-a iz Luciusove ostavštine i njegovim
uspoređivanjem sa već navedenim prijepisima, čitalac će moći stvoriti jasan
zaključak da li ga je bilo potrebno nanovo izdati ili ne.
11. Uspoređivanjem vanjskih karakteristika teksta VOP-a s tekstom Ba-
radina Novigradskog zbornika očito je da je oba ta dokumenta prepisala is-
ta ruka.
12. Nadalje, na tlu Hrvatske, od Knina do Zadra, postoje u 15. i 16. st. tri
vrste »consuetudines«: 1. VOP (1454), 2. Novigradski zbornik (1551 — 1553) i
3. Običajno pravo zadarskog područja.
13. VOP kao i ostale stare običaje i povlastice neprekidno su godinama
kršile mletačke niže upravne vlasti u Vrani, unatoč neprestanim žalbama sa
strane ljudi iz tog mjesta i njegova područja.
14. Od brojnih izraza u VOP-u na prvom mjestu se ističe naziv »vilan«
(uilan), koji se u našem radu produbljuje s literaturom i ostalim izvornim
podacima o vilanima na cjelokupnom zadarskom području.
a) Naziv »vilan« prvi put se pojavljuje u našim ispravama iz druge pol.
11. stoljeća.
b) Naši i strani historiografi pretežno izjednačuju »vranskog vilana« sa
»kmetom«.
c) Ali suvremeni izvori 15. st. ukazuju da vilani vranskog distrikta na ob-
radivim ždrijebovima zemlje imaju davati točno određenu 1/4 i 1/10 od svo-
jih plodina, dok vranski vilici, koje začudo ni jedom riječju ne spominje VOP
već samo ZK i pojedini spisi koji se tiču Vrane u navedenom stoljeću, mora-
ju uz ostalo (npr. 1/4 i 1/10 podavanja od plodina) vršiti i svoje obaveze pre-
ma svojim izravnim i neizravnim gospodarima.
d) Pored vilana citira VOP: »lauoratore«, feudatarije, borghesane (varo-
šane), »homines i habitatores«, i to uvijek odjelito jedne od drugih.
15. U VOP-u se imenuje »murlaco«, a ne i »vlah«. Morlak je prema VOP-
-u ovisan o svome katunu. To se potvrđuje i drugim izvornim spisima 15. st.,
koji se odnose i na Vranu kao i ostali zadarski širi predjel, kada se govori o
morlacima i vlasima, pripadnicima određenog katuna. Iz tih istih spisa se
saznaje da postoje: vilani-morlaci, vilan-vlah, vilik-morlak ili morlak-vilik,
narodnost morlačka (nation Morlacha), Vlahinja (ulaca), Morlakinja (Moro-
ulacha), morlak-katunar, vojvoda morlački (vayuoda morlacho) i vlaški suci.
Na osnovi takvih naziva proizlaze i njihova obaveze ili prema katunu ili
prema zamljišnom patronu, što dosada u našoj historiografiji uopće nije na-
glašeno.
819
 16. Izraz »posoba« ili »posobe« u VOP-u značile bi prema dosadašnjim
rezultatima:
a) Freidenberga — da su sastavni dio lige ili manje lige i da se identifici-
raju sa selima;
b) Raukara — da su oblici seoske organizacije, drugi sloj upravne orga-
nizacije na selu, skup glavara jednog sela, skup stanovnika sela ili njihovih
predstavnika i seoski organ.
c) Grgića (koga Raukar za to ne citira) — posoba je integralni dio lige, sa
čijom se svrhom poklapa.
17. Što se tiče »Zudese« (ili »judices«), koje ima također VOP.
a) Grgić donosi izvorne podatke iz 17. st., iz kojih se vidi da su judices na
čelu posoba (na zadarskom kopnu i na otocima).
b) Raukaru su oni pravi predstavnici državne vlasti u zadarskim selima
(15. st.) a područje njihove vlasti zove se u izvorima: sučija (judicatus). Rau-
kar čak i položaj seoskih sudaca izjednačuje s položajem dvornika na posje-
du zadarskih građana i samostana.
c) Freidenbergu je u Vrani stalni sud sastavljen od 2 suca i podsuca, pot-
činjen kaštelanu.
d) Međutim, u VOP-u se samo govori o jednom sucu varoši kastruma
Vrane i podsucu, o čijoj ovisnosti prema kaštelanu ne može se ipak stvoriti
sasma jasna slika. No zato se u ZK-u nalazi podatak da u svakom selu vran-
skog kastruma moraju biti 2 suca i ujedno im se određuju koristi, prava i
obaveze.
18. U VOP-u se, dakle imenuje samo vranski varoški sudac, a u ostalim
savremenim izvornim spisima koji se odnose na vranski distrikt, govori se o
sucu pojedinog sela vranskog distrikta.
a) Prema izvorima 15. st. mjesto i kastrum Ljuba ima svoga suca, a za-
darski knez je jedini, pak, sudac feudatarä Zadra.
b) postoje i suci koje bira »zajednica Vlaha« (uniuersitas Valachorum).
c) Imenuju se i suci crkvene bratovštine u pojedinim zadarskim selima.
d) Ali, što je najvažnije, krajem 15. st. djeluje i sudac posobe vranske va-
roši, a u 16. st. ta funkcija »suca posobe« nastavlja se u zadarskom području.
19. U VOP-u se izričito citira: »universitas hominum et habitatorum bur-
gi Auran^ eiusque comitatus«, dok Raukar zna samo za »universitas homi-
num ville« i stvara iz toga konkretni zaključak, da je to zajednica svih sta-
novnika sela bez obzira na njihov socijalni i ekonomski položaj. Međutim u
VOP-u se govori odjelito i o »uniuersitas hominum Burgi Auranf« a onda i o
»uniuersitas hominum et habitatorum burgi Auran^...«, a u jednom izvoru,
koga smo već naveli, stoji i naziv: »universitas Valachorum« dotičnog sela.
20. Vrana se u VOP-u naziva borgo, burgum i castello, a njen kotar dis-
trictus, comitatus, distretto i contado. Istom 1513. u izvorima se govori o
vranskom kastelanatu, koji je spadao pod jurisdikciju zadarskog kneza sa
centrom u Zadru.
820
21. Kako se za zadarski distrikt pojavljuju pored ovoga naziva i razni
drugi izrazi, kao što su: territorium, comitatus, ager i jurisdictio, svi oni ima-
ju isto značenje i funkciju.
IL DIRITTO CONSUETUDINARIO Dl VRANA
Riassunto
In base alla corrispondenza di I. Grgić e M. Barada ehe si e conservata,
nonche a base delle proprie cognizioni l'autore attesta ehe il primo a scopri-
re il manoscritto di Diritto consuetudinario di Vrana nell'Ereditä di Ivan Lu-
cius nell'Archivio capitolare di Split fu lo storico croato M. Barada e non il
dott. Grgić come fu ritenuto finora e come di conseguenza questo dato erro-
neamente entro nella nostra storiografia.
In seguito lo stesso autore pubblica nuovamente questo Diritto consue-
tudinario di Vrana dell' 1454 il quäle e conservato nella forma integra nell'
apografo risalente alla seconda meta del secolo XVII nella giä citata Ereditä
di Ivan Lucius nell'archivio capitolare di Split. L'autore lo mette a confronto
(nelle note apposite) all'apografo di Ivan Grgić (dattiloscritto) e a quello di
M. M. Freidenberg, ehe semplicemente riprodusse nel 1971 in »Radovi«
JAZU di Zadar (18) l'apografo di Ivan Grgić nonche altesto originario finale
di Diritto consuetudinario di Vrana del secolo XV, ritrovato dal dott. T. Rau-
kar nel 1974 nell' Archivio storico di Zadar, rimasto inedito.
Questo Diritto consuetudinario di Vrana e stato presentato nel 1454 in
forma di capitula o di capitoli ed e messo a disposizione di Laurentius Lore-
danus conte zaratino, di Benedictus de Mula, capitano della cittä di Zadar,
nonche ai distretti e comitati zaratini da parte degli abitanti dei villaggi del
distretto di Vrana. Dopo aver'o dettagliatamente esaminato i detti rettori za-
ratini confermarono il 1. IV del 1454 questo Diritto consuetudinario di Vra-
na, ehe poi fu copiato per loro ordine dal loro notaio Antonio Campolongo
di Padova.
Tra le numerose espressioni contenute in questo Diritto l'autore tratta
dettagliatemente e principalmente in base al materiale ignoto i termini »vi-
lan« e »vilik«; quest'ultimo stranamente non contenuto in questo Diritto
bensi nel cosiddetto Catastico di Zadar, del secolo XV, pubblicato dallo stes-
so autore giä nel 1949.
Oltre al termine vilan vengono menzionati in questo Diritto consuetudi-
nario di Vrana i seguenti termini: lavoratori, feudatarii, borghesani, homi-
nes, habitatores nonche il termine murlaco. L'autore si intrattiene piu o me-
no estesamente su tutti questi termini, soprattutto pero sulla parola murla-
co, la cui trattazione completa con il materiale autentico tratto dall'Archivio
821
storico di Zadar e quali lo conducono a dei risultati interessant!. Nello stes-
so modo l'autore si e intrattenuto sui termini posoba, contenuto pure ques-
to in Diritto consuetudinario di Vrana, e Zudese (judices) e sulle loro com-
petenze e infine sul termine universitas hominium et habitatorum burgi
Aurane eiusque comitatus, indi sulle varie denominazioni date a Vrana e suo
distretto in questo Diritto consuetudinario e sulla giursdizione alla quäle
Vrana e suo distretto erano soggetti.

KADA SE KOD NAS PRVI PUT SPOMINJE NAZIV

»KUKURUZ«?

i.
Još 1949. godine C. R. S t o n o r i E. A n d e r s o n su utvrdili da je ku-
kukuz u Kini postojao mnogo prije otkrića Amerike, a N. N. K u l e š o v, ia-
ko ne poriče tvrdnju o američkom porijeklu kukuruza, zaključuje da je ta
kulturna biljka mogla biti poznata u Aziji mnogo prije 1492. godine. Čak su
američki istraživači utvrdili da tipovi kukuruza iz Azije imaju neke osobine,
koje su u Americi nepoznate ili rijetke. Proučavanje kukuruza u Aziji dovelo
je istraživače do pretpostavke i pomisli da je Azija kolijevka ove biljke, koja
je ipak stigla u Evropu iz Amerike.
Naime, prema pisanju dra Milorada P i p e r a, direktora Instituta za ku-
kuruz u Beogradu —Zemun, vjerojatno je da je Kolumbo prenio u Evropu
sjeme kukuruza, jer se već 1494. pojavljuje u Italiji prvi pisani dokument u
kome je taj usjev opisan.
Iz Španjolske, Portugala, Italije i Grčke prodire ta kultura u ostale ev-
ropske zemlje, a u XVI st. kukuruz je poznat u svim zemljama Evrope, Azije i
Afrike.
Kada se je pojavio kukuruz kod nas, Piper piše da »nije tačno utvrđeno«
i da zato postoje samo posredni dokazi. No da je ipak većina sklona da je ku-
kuruz prvi puta došao iz Turske (putem Grčke) i to zbog naziva kukuruza:
frumentum turcicum, Türkischkorn (tursko žito), turčica, carevića (carsko
žito), török buza (turska pšenica) itd. Stoga se Piperu čini logično da je kuku-
ruz prispio »u naša današnja područja iz Turske preko Soluna i da se je sa
juga širio na sjever, uporedo sa širenjem Turske Carevine«.
Razni nazivi govore o tome da je kukuruz tada bio poznat na području
osmanlijske imperije, pa stoga i na Balkanu. Ali ti nazivi, prema Piperu, »ne
opravdavaju pretpostavku da je kukuruz azijskog porekla«.
Još je Đ. R a d i ć 1872. pisao da se je, prema jednom rukopisu iz 1682,
kukuruz kod nas pojavio prvi put 1572. u Dalmaciji, kamo su ga donijeli iz
Italije španjolski trgovci. Prema J. S u r ä n y i u i 0. W i l l a x u Mlečani
su širili kukuruz duž obale Mediterana, a on se onda odavde širio na istok, te
je lako moguće da su ga Turci prihvatili i širili po zemljama koje su zauzeli.

822 823
M. N i k o l i ć pak pretpostavlja da se je u naše predjele kukuruz širio iz
Turske preko Soluna na sjever, iako ne odbacuje mogućnost da se širio iz
Italije, tj. sa zapada prema jugu i sjeveru. Inače riječ kukuruz, prema Piperu,
kod nas je prvi put zapisana »1531. u Kotoru, u jednom zapisniku o kupopro-
daji (Državni arhiv grada Kotora, XLIII sudsko-notarska knjiga, str. 545), i
to kao nadimak kupca«1 (S. A.).
Tri godine poslije ovakvog iznošenja historijata kukuruza, Velibor K o -
s i c je u Politici išao u pogledu njegovog naziva tako daleko da je ustvrdio
da je kukuruz ime koje danas nosi »dobio... izgleda, sasma slučajno. Negde,
u petnaestom veku izvesna udovica Stana prodala je deo svoje njive nekom
susedu iz okoline Kotora koji se potpisao i svojim nadimkom »Kukuruz«.
Nadimak je dobio, kao što to obično biva, ili zbog toga što je gajio ovu do ta-
da nepoznatu biljku, ili što je njome trgovao. U svakom slučaju tada se u na-
šim arhivima prvi puta pojavilo ime kukuruz po kome ćemo postati poznati i
priznati u ćelom svetu«.2
Međutim ova »izvesna udovica Stana«, koju navodi V. Košić, nije »ne-
gde u petnaestom veku« prodala »deo svoje njive« susedu »iz okoline Koto-
ra«, koji se je »potpisao nadimkom 'Kukuruz'«. Ona se je u prvom redu zvala
Stana, udova pok. Ivana Struka (Strucca) »cerdonis«, tj. postolara, koja je u
ime svoje i svojih nasljednika prodala 19. V 1531. polovicu svoje kuće Rado-
nji Raosaliću nazvanom »Chuchurus«, stanovniku Kotora u predjelu Svete
Lucije u istom gradu.3 (S. A.).
2.
Mi smo već prije kazali da ovu poznatu žitaricu, latinski zvanu Zea
mays, zovemo kukuruz, koja po nekima dolazi možda od turske riječi qoqo-
4
ros ili čak slavenske riječi (isp. kukolj, kukurijek).
Prema sastavljačima Rječnika hrvatskoga ili srpskoga jezika ima »od
prilike samo trista godina« da se ova biljka »poznaje u Evropi«, a »riječ se
ova pruža po istočnoj strani: medu slavenskijem jezicima« (ruski: kukuruza;
5 XVIII. vieka« (VI. M a ž u r a n i ć, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik IV, Za-
češki: kukuruc od njemačkog: poljski: kukurudz).
Inače oko 1500. u Italiji, gdje je ta biljka prenesena iz Španjolske, zove
se kukuruz »turco« ili »granoturco«, te su radi toga mnogi naučenjaci držali
da ona potječe iz Azije. Inače se zove talijanski i mais, a dolazi od riječi »ma-
1
Poljoprivredna enciklopedija 2, Zagreb 1970, 45, 46.
2
Gl. V. K o š i ć , Glas za kukuruz, Politika, Beograd 14. X 1974, str. 7.
3
Istorijski arhiv u Kotoru — Sudsko-notarski spisi XLIII, 545. Za prepis ovoga
spisa zahvaljujem M. Miloševiću, višem arhivisti ovoga arhiva u Kotoru.
4
O toj riječi evo što piše u rubrici »Da li znate?« (Politika, Beograd 13. II 1974.
str. 13): »... Što se tiče naziva kukuruz, filolog i istoričar Gliša E l e z o v i ć je svojev-
remeno tvrdio da turski leksikografi ovu riječ beleže kao k o k o r o z, ali ne kažu u ko-
joj se tuskoj oblasti upotrebljava, uzev da je uobičajena turska reč za ovo žito m o -
m o r o z ili m u m u r u z . Ostaje jedino da su balkanski Sloveni, primajući novu
kulturu, prihvatili iz turskog i reč kojom se ona označuje, ali da su je preuzeli u nešto
izmenjenom fonetskom ruhu, izgovarajući je kao k u k u r u z « .
5
Rječnik JAZU V, Zagreb 1898-1903, 765.
824
hiz«, kojom su je nazivali urođenici Hispanjole (danas Haiti), gdje je to čuo
Kristof Kolumbo. Francuski se naziva ble de Turquie, mais, španjolski: trigo
de India, trigo de Turquia, njemački: türkischer Weizen, Mais, engleski: Tur-
key corn, maiz, a u SAD: corn,6 dok u nas — u Bosni i Dubrovniku — od 18.
st. i golokud.7
3.
Međutim u tzv. montekasinskoj kronici, koju su napisali u 12. st. tamoš-
nja dva monaha Leo M a r s i c i a n u s i Petrus D i a c o n u s , pod 1080. go-
dinom navodi se uz ostalo i toponim u južnoj Italiji »Cucuruzzum«, koji se
pod 1091. piše u vezi s crkvom sv. Spasitelja i »in Cucuruczo«,8 a u zadarskoj
ispravi, koju je prvi objavio I. K u k u l j e v i ć i datirao sa 1190. godinom,9
stoji kako Stana, opatica samostana sv. Marije u Zadru, kupuje od nekog
Šestaka roba sa nadimkom »Cucurruz«.10
Iz Codexa Kukuljevićevog, koji je prema mišljenju Smičiklasa objeloda-
nio ovu povelju »po originalu iz arkiva opatica sv. Marije u Zadru«,11 a »ko-
ga« on nije mogao pronaći »u tamošnjem arkivu«, naprosto je taj isti Smi-
čiklas ispisao12 tu ispravu.13
Međutim ovu je jednostavnu zagonetku nedavno riješio V. Novak na taj
način što je 1959. objelodanio Zadarski kartular Samostana svete Marije.14 U
6
Enciklopedia Italiana XXI, Roma 1934, 970, 971.
7
Rječnik JAZU III, Zagreb 1887-1897, 257, V, 765.
8
Leonis M a r s i c i a n i et Petri D i a c o n i, Chronica monasterii Casinensis, J.
P. Migne, Patrologia latina 173, Parisiis 1854, 781, 840.
Ί. K u k u l j e v i ć S a k c i n s k i , Codex diplomaticus regni Croatiae, Slavo-
niae et Dalmatiae II, Zagreb 1875, 161.
10
VI. M a ž u r a n i ć piše za kukuruz, kuruz, kukuruza, kuruza, zea mays ovo:
»Rieč kukuruz jamačno je od negda domaća, ali je značila inu koju biljku. Već g. 1190.
Cucurruz ime roba. Sm. Cod. II. kaz. kukuruz unesen je, mislim, k nam početkom
greb 1913, 555).
11
K u k u l j e v i ć , kada objavljuje ovu listinu, ispod nje navodi da je njena »Ma-
tica u arkivu kaludericah sv. Marije u Zadru« I. K. S. (o. c. II. 161).
12
T. S m i č i k l a s, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae
II, Zagreb 1904, 249.
13
Kako se je ova listina nalazila u Svetomarijanskom kartularu, sa njime se T.
Smičiklas nije mogao poslužiti »za neke listine«, jer je neki »čovjek lakoumnik« do-
spio »do rukopisa i htio mu izmamiti brzo i sigurno sadržaj, polijevao ga taninom i ta-
ko neke listine sve vjekove uništio« (T. Smičiklas, o. c. II, XVIII, XIX).
14
Ovaj svetomarijanski kartular, koga Kukuljević naziva »Zbornik listinah ovoga
samostana«, prepisao je 1755. Dominik Bersić, arhivar plemićke porodice Fanfogna.
Inače original ovoga kartulara Kukuljević nije vidio za svoga boravka u Zadru (1854. i
1856) nego se je poslužio Bersićevim prepisom (V. N o v a k , Zadarski kartular samos-
tana svete Marije, JAZU, Zagreb 1959, 8—12), koji ipak postoji, iako Novak tvrdi sup-
rotno (V. Novak, o. c., 9, bilj. 11). No zato je originalni rukopis kartulara vidio 1873.1.
Krst. Tkaličić i njime se poslužio (V. N o v a k , Ivan Kukuljević i Ivan Tkalčić na nauč-
nim istraživanjima u Zadru, Zadarska revija IV/1, Zadar 1955, 28, 29), a onda ove iste
godine i Fr. Rački, koji ga je i detaljno opisao (Fr. R a č k i. Istraživanja u pismarah i
knjižnicah dalmatinskih, Rad JAZU XXVI, Zagreb 1874, 166-168).
825
 THE FIRST APPEARANCE OF THE WORD FOR »CORN« IN THIS PART
njemu15 je bila i ova povelja, koja dakle nije izgubljena. Samo prva strana
rukopisa ovoga kartulara, koji se i danas čuva u arhivu Samostana sv. Mari- OF THE WORLD
je u Zadru, gdje je u obliku listine napisano ime roba »Cucurruz«, sva je ma-
nje-više prelivena taninom i dosta se teško neki dijelovi ondje napisanoga
sadržaja čitaju.16 Ali, ipak riječ »Cucurruz« dosta se jasno vidi, i može bez Summary
daljnjega pročitati.
The earliest mention of corn was in Asia and it arrived in European co-
Inače je i Kukuljević bio u velikoj dilemi glede datiranja ove povelje, za untries following geographical explorations. According to some sources it
koju nije bio siguran da pada u vrijeme »oko g. 1190«, budući da o opatici was imported into the Yugoslav countries from Turkey, via Salonika. It was
Stani potanjih podataka nije mogao naći.17 Zato je i razumljivo što se i V. mentioned in Kotor in the 15th Century. According to other sources it reac-
N o v a k koleba u datiranju iste listine, tj. da li je prema Kukuljeviću »c. hed Croatian soil in the 16th Century from Italy. However, the author proves
1190« ili »Post a 1210«, u koju dosta nesigurnu godinu stavlja tu povelju, a that corn was mentioned in Zadar as early as the end of the 12th Century, in
da to ničim ne obrazlaže.18 a document kept in the Benedictine convent of St. Mary. He believes that it
is a more certain theory that corn arrived from Asia via Italy than that it was
4. brought to Europe from America. The plant was known in Italy in the se-
cond half of the l Ith Century. The author suggests that corn was transported
Kako vidimo, iz svega ovoga izloženoga nadimak anonimnoga neslobod- by Arabs from Sicily to some parts of Europe, especially southern Italy, and
noga seljaka »Cucurruz« u okolici Zadra pojavljuje se barem 321 ili možda subsequently into the area of present-day Yugoslavia.
341 godinu prije nego istoimeni nadimak onoga kotorskoga stanovnika, po-
znatoga, povrh toga, još i po imenu i prezimenu. Prema tome, teza o porijek-
lu kukuruza, koji bi imao doći i preko Italije u nas iz Azije, na osnovu ovih
indirektnih historijskih izvora mnogo je sigurnija nego ona o donošenju ku-
kuruza iz tobožnje njegove kolijevke Amerike u Evropu i onda u ostale njene
predjele.
Ako se tako to shvati, onda je kukuruz poznat, makar i u manjoj mjeri, u
Južnoj Italiji već u drugoj polovici jedanaestog, a u nas krajem dvanaestog
stoljeća ili čak i nešto prije.
Svakako ovi izvorni podaci ne mogu se tako lako pobiti, i ukazuju da je
prijeko potrebna revizija o dosadašnjoj tezi porijekla i širenja kukuruza. Na
osnovu izvora iz XI i XII stoljeća možda je uvjerljivija teza da se je ta biljka
19
posredstvom Arapa sa Sicilije stala upotrebljavati u pojedinim predjelima
Evrope — i to u prvom redu u južnoj Italiji — a onda i u našim zemljama.

15
O tome tko je sve poslije Tkalčića vidio i služio se rukopisom ovoga kartulara,
piše opširno V. N o v a k (Zadarski kartular..., 9—14, 8, bilj. 8, 14, 15), koji ga je ko-
načno i objelodanio.
16
Vidi o tom i V. N o v a k, o. c., 267, bilj. 224.
17
o. c., II, str. VI.
18
o. c., 267.
19
Vidi o tome: Istorija srednjeg veka I. U redakciji A. D. U d a l j c o v a, J. A.
K o s m i n s k o g i O. L. V a j n š t a j n a , Beograd 1950, 208.

826
827
 KAKO JE NASTALA AUSTRIJSKA POKRAJINA
KRALJEVINA DALMACIJA

Tijekom zauzimanja Napoleonovih »ilirskih pokrajina« sa strane Austri-

je (1813) postavljen je za civilnog i vojnog guvernera čitave Ilirije, izuzevši
Vojnu Krajinu i Dalmaciju, general Lattermann, a za viceguvernera Provin-
cijalne Hrvatske, tj. one s desne strane Save s Primorjem, general Durković.1
General Tomašić bio je pak imenovan generalnim guvernerom Dalmacije,
Dubrovnika i Kotora2 te je sasma neovisno o Lattermannu upravljao zem-
ljom.3
Budući da je Tomašić podvrgao pod svoju vlast i kvarnerske otoke,*
ljubljanski gubernij obavijestio je o tom dvorsku komisiju u Beču kako su ti
otoci pripadali pod Iliriju za vrijeme francuske vladavine, i ujedno zamolio
Durkovića da to razjasni Tomašiću,4 jer je i sam Lattermann stajao na staja-
lištu da kvarnerski otoci pripadaju Provincijalnoj Hrvatskoj, i da njima ima
upravljati viceguverner Durković u Rijeci.5
Taj spor je riješio sam car Franjo I. tako da su kvarnerski otoci Krk,
Cres, Osor i Rab pripali ljubljanskom generalnom guberniju. Jer je na svaki
način trebalo urediti političko-administrativno stanje Ilirije, imenovao je
car u tu svrhu »ilirsku dvorsku organizacionu komisiju« (Illyrische Hoforga-
nisierungskommission), Jtojoj je postavio na čelo grofa Franju Sauraua, ta-
dašnjeg donjoaustrijskog namjesnika.

1
Državni arhiv u Ljubljani — Acten vom Jahre 1813. des k. k. illyrischen Gen. Go-
uvts Praesidio — F. 1. Grof Bellegarde, predsjednik dvorskog ratnog vijeća Latterman-
nu, Beč, 30. VIII. 1813. (kopija).
2
P. Butorac, Boka Kotorska nakon pada mletačke republike do bečkog kongresa
(1797- 1815), Rad 265, Zagreb, 1938, 117.
3
J. Polec, Kraljevstvo Ilirija I, Ljubljana, 1925, 6.
* Njima je postavio na čelo za intendanta Franju Suppea: Državni arhiv u Ljub-
ljani — Praesidial-Acten vom Jahre 1814. — F. 1. vom Nö. 2 bis 438.
4
Drž. arhiv u Ljubljani — Einzeichnungsprotokoll des k. k. Civil- und Militär- Go-
uvernements für Illyrien (1813) — 28. X. 1813. (335).
5
Isti arhiv — Praesidial-Acten vom Jahre 1814. — F. 1. vom No. 2 bis 438.

829
 Kad je Saurau došao na vladarev poziv u Pariz (21. IV. 1814), predložio
je Franji I. opširno izvješće6 (datiran 25. IV) o uređenju Ilirije. U njemu on
daje do znanja caru kako se o organizaciji ilirskih pokrajina posavjetovao s
grofom Antunom Baldaccijem** i da su uz ostalo njih dvojica došli do ovog
zaključka: Trst, mletačka i austrijska Istra, Rijeka, Karlobag, Kraljevica, Ba-
kar, Dalmacija, Dubrovnik i Albanija (Boka Kotorska) mogle bi se združiti u
jedan samostalni gubernij sa sjedištem u Trstu. U Rijeci, Zadru, Dubrovniku
i Kotoru bili bi viceguverneri, pri čemu bi se onaj u Kotoru — da bi se na ob-
liku što manje promijenilo — mogao zvati delegat. Ti viceguverneri imali bi
širok djelokrug, a u važnijim stvarima bi zavisili od primorskog gubernija
(»governo marittimo«) u Trstu. Da se u ustav unese što više jedinstva i da se
čitava obala bez prekidanja završi pod istim nadzorom, mogao bi se u Senju,
koji zapravo pripada Vojnoj Krajini, postaviti pametan general koji bi u
zdravstvenim i trgovačkim poslovima bio ovisan o primorskom guberniju u
Trstu, a u ostalim stvarima o svojoj vojnoj vlasti. Budući da se Primorje ne
može zamisliti bez zaleđa, bilo bi uputno da se viceguverneru u Rijeci pridje-
li onaj dio Hrvatske koji je otprije pripadao severinskoj županiji, a ostali dio
Hrvatske, koji je dotada pripadao Iliriji, mogao bi se bez štete opet vratiti
Ugarskoj. On je spreman, izjavljuje Saurau, da odmah počne s organizira-
njem tih pokrajina pa da pode u Trst i odatle duž Primorja do Albanije.7
Na te Saurauove prijedloge car mu je dao svoju pismenu odluku i upute
2. svibnja 1814. Što se tiče podjele zemalja iz kojih se u francusko doba sas-
tojala Ilirija, određuje s obzirom na Dalmaciju da Primorje od mletačkih
meda pa do Albanije, uključivo sa svima otocima ima sačinjavati posebnu
pokrajinu sa središtem u Trstu i s delegacijama u Rijeci, Zadru, Dubrovniku
i Kotoru. K Primorju neka se priklopi osim mletačkog dijela Istre toliko od
austrijskog dijela koliko se nade za potrebito, a isto tako pored Riječkog dis-
trikta potrebni dio Ilirske Hrvatske i Primorja koji je pripadao Vojnoj Kraji-
ni. Prigodom razmedivanja Primorja neka se najviše Saurau osvrne na one
točke koje izgledaju najpogodnije za postavljenje carinskog i tridesetničkog
kordona. Za vrijeme svog boravka u Beču neka se o tom sporazumi s određe-
nim dvorskim oblastima, izuzevši ugarsku kancelariju. Provizorni dotadaš-
nji vojni gubernij i u Iliriji i Dalmaciji ostat će tako dugo dok se ne organizi-
raju njima podređene zemlje. Ujedno treba nastojati da se poslovi kod spo-
menutih vojnih gubernija uredno i poslušno vode, radi čega su odtada pod-
ređeni Saurauu. Car očekuje od njega daljnje prijedloge za popunjenje ok-
ružnih komesara i sekretarskih mjesta, za koje ulaze u obzir samo vrstne
osobe i s dovoljnim poznavanjem jezika. Jednako vrijedi i za uređenje guber-
nija i okružnih služba u Primorju. Što se tiče činovnika u Dalmaciji i Albani-
6
Polec, 39, 16-18.
** On je bio svemoćan kod cara.
7 njo I.9 Saurauu, 2. V. 1814.; djelomično: Krones, 286-289, i Polec, 22, 23.
Haus-Hof- und Staatsarchiv u Beču — Staatskanzlei — Provinzen Illyrien —
1767 — 1822. — F. 16. Actenstiicke btr. d. Reform der Verwaltung d. illyrischen Provin-
zen. Saurauovo izvješće caru, 25. IV. 1814; djelomično i: F. R. Krones, zur Geschichte
Österreichs im Zeitalter der französischen Kriege und der Restauration, Gotha 1886,
277, 280, 281, 283-6 i Polec, 18-22.
830
ji koji su služili pod francuskom vladavinom, neka ostanu samo oni koju su
na dobru glasu. Glede poreza naređuje mu da se oni uvedu sasma po stopi
kao i u njegovim njemačkim zemljama, izuzev Dalmaciju i Albaniju. Na kra-
ju mu daje na znanje da je on izravno podređen samo njemu, a u njegovoj
odsutnosti ministarskoj konferenciji.8
Ali protiv ostvarenja primorskog gubernija, koji bi se prostirao od
kranjske granice do Boke Kotorske, bilo je dvorsko ratno vijeće. Ono je još
21. svibnja 1814. uputilo caru opsežnu spomenicu, u kojoj je izložilo štetnost
ako bi taj gubernij obuhvatio i dijelove Vojne Krajine, samo da se ne raskine
povezanost.9
Kako bi se provela konačna reorganizacija pokrajina nanovo zadobive-
nih, ili koje će još pripasti Austriji, car je 31. srpnja 1814. odredio središnju
organizacijsku dvorsku komisiju (Zentralorganisierungs-Hofkommission),
pod koju je potpala uz Iliriju i Dalmacija.10
Za predsjednika te ustanove vladar je imenovao dvorskog kancelara
grofa Prokopa Lažanskog. Budući da je ta komisija imala veliku ulogu pri
odlučivanju o teritorijalnoj i upravnoj razdiobi ilirskih pokrajina, izgubila je
mnogo na važnosti dotadašnja ilirska dvorska organizacijska komisija, iako
je de jure i dalje opstojala sve do 22. lipnja 1815. Ipak je Ilirska dvorska ko-
misija preko Sauraua i savjetnika baruna Antuna Spiegelfelda dala svoje
mišljenje glede osnutka i obujma primorskog gubernija. Saurau je dapače
sada bio sasma drugačijeg mišljenja negoli njegov vladar glede tog guberni-
ja, a Spiegelfeld je predlagao da se Rab podredi dotadašnjem guberniju u
Zadru, jer ima više veze s dalmatinskim otokom Pagom nego s kvarnerskim
otocima i Rijekom.
Sa Saurauovim se mišljenjem složila i središnja organizacijska dvorska
komisija, koja je izjavila daje car odstupio od svoje odluke da se Dalmacija i
Boka Kotorska priključe novoj primorskoj pokrajini (3. VIII. 1814). Protiv
careve prijašnje odluke bio je i Baldacci izjavivši, uz ostalo, da bi vođenje po-
slova i dopisivanje iz južnih dijelova Dalmacije s Trstom bilo jako dugotraj-
no, i da bi zbog toga za tamošnje stanovnike nastale različne štete. Uz to bi
na Dalmatince silno djelovalo kad ne bi imali svoju vlastitu upravu kakva je
bila od 1797. do 1805, a bili bi ovisni o Trstu (29. VIII. 1814). On je na želju ca-
revu još jedanput izrekao svoje mišljenje o uređenju primorskog gubernija
(7. X. 1814). On je i ovdje ostao pri tom da se zabaci osnivanje gubernija za
cijelo Primorje od mletačke mede do Boke Kotorske, s čime se je car konač-
no složio (9. Χ. 1814).11
Član središnje organizacijske dvorske komisije Karlo Kübeck predlagao
je pak da u Dalmaciji i dalje ostane politička administracija zaogrnuta u voj-
8
Isti arhiv — St. K.: Provinzen Illyrien — 1767-1822. — F. 16. Actenstükke... Fra-
Polec, 82, 83.
10
J. A. v. Helfert, Zur Geschichte des lombardo-venezianischen Königreichs. Ar-
chiv für österreichische Geschichte, Bd. 98, 1909, 9, 10.
11
Polec, 32, 33, 35, 83-87, 93, 94, 89, 91, 92.
831
ničko ruho, da se tako učvrsti ugled medu tamošnjim surovim narodom.12 U
međuvremenu je i austrijski konzul u Livornu Rajčević poslao Saurauu, kao
opunomoćenom komesaru u Iliriji, dva plana: 1. kako da se podigne Dalma-
cija u ekonomskom pogledu i 2. kako da se uredi njena uprava (26. IX. 1814).
U prvom spominje kako se još u doba Karla VI. tražila za napredak trgo-
vine pogodna luka, i konačno je izabran Trst. Zatim prelazi na opis Dalmaci-
je (pod kojom razumijeva i Dubrovnik i Boku Kotorsku), koja je duga 300
milja, a graniči s Bosnom i Hercegovinom. Obara se na tiransku vladavinu
Venecije, koja je opustila Dalmaciju, a Francuz ju je uništio. On drži da će
Boka Kotorska pod austrijskom vladavinom moći imati 300 trgovačkih bro-
dova, koliko nije imao Dubrovnik kad je bio slobodan. Dalmacija je u unut-
rašnjosti neobrađena, a pripadala je u većem dijelu suverenu. Stoga su raz-
lični dalmatinski konti kupovali u Beču s odobrenjem republike za 100 ceki-
na tu titulu i pokušali s intrigama da se domognu tih dijelova zemlje. Navodi
kako su Francuzi novačenjem i konskripcijom umanjili stanovništvo, te
predlaže način da se tome nade lijeka. Isto tako izlaže kako da se podigne
poljodjelstvo i uzgaja žito, duhan (naročito na otocima) te pamuk itd. Tako
će Dalmacija, završava Rajčević, pod vlašću besmrtnog cara Franje bez sum-
nje na način koji je on predložio postati jedna od najvažnijih pokrajina aus-
trijske monarhije.13 U drugom planu iznosi da su gradovi Zadar, Split i Ko-
tor glavni gradovi Dalmacije. Budući da je Zadar bio u doba mletačke vlasti
uvijek glava i sjedište vlasti, tako neka bude i sada. Predlaže da Dalmacija
bude podijeljena u toliko manjih upravnih jedinica (circoli) kao i ostale aus-
trijske pokrajine. Kapetani tih jedinica neka budu ovisni o određenim širim
upravnim jedinicama (dipartimenti), ali glave njihove od predsjednika gene-
ralne vlade za čitavu zemlju u Zadru (guverner). Split je grad koji trguje s
otomanskim zemljama. Zato treba tu uspostaviti lazarete i carinarnice i up-
ravu s gradonačelnikom ili podestom upravo onakvu kakvu ima gradsko po-
glavarstvo u Beču, te građanske i kriminalne sudove, ekonomsko vijeće i re-
darstvo. Budući da stanovnici Dalmacije nisu nikada imali dijela u upravi za
Venecije, zato je potrebno da namjesnik (podesta) i glavari svake šire uprav-
ne jedinice budu poslani iz Beča, a kapetanima manjih upravnih jedinica
može se dati ime kneza, što znači sudac, i postaviti ih ne samo na kopnu, već
i na većim otocima, s kojima bi se spojili i oni manji. U čitavoj Dalmaciji je-
dini je kulturan grad Dubrovnik, gdje cvjeta književnost. Vladavina je bila
aristokratska, i između plemića i građana našlo se sposobnih ljudi za obav-
ljanje poslova. Stoga dostaje samo austrijski poglavar, dva ili tri vijećnika,
da se ondje zavede dobar red i mir i austrijski zakoni te ravnatelj redarstva.
Knez neka se bira između dubrovačkih plemića i građana radi jezika, jer tre-
ba paziti da se u samom gradu čuje talijanski, a u okolici govori se ilirski
(hrvatski). Dubrovnik je bio prije važno trgovačko središte s otomanskim
12
Helfert. A. f. o. G., 98. Bd., 10, 288.
13
H. H. St. A. — St. K. — Provinzen Dalmat.-albanesische — 108- 1829 — F. 7. Me-
moria spedita a S. E. il Signore Conte di Saurau commissario plenipotentiario di S. M.
I. e R. A. nell'Illirio.
832
zemljama, od kojih je dobivao žito i meso. Lazareti i carinarnica su postoja-
li. Dubrovačka država je jedina gdje gospoduje katolička vjera. Boka Kotor-
ska ima divlje pučanstvo sastavljeno od katolika i pravoslavnih, naroda vrlo
lukavog. Graniči s Crnogorcima, razbojnicima po zanatu, i Albancima, malo
drugačijim od njih. Tu bi po njegovu mišljenju trebalo uspostaviti čisto voj-
ničku vlast i izabrati guvernera mudrog i razumnog Hrvata-generala kao i či-
tav vojni stožer, pošto jezik ima velik utjecaj na ljudsko srce. U drugim gra-
dovima bio bi dovoljan jedan garnizon, a isto tako i na turskoj granici.
Nadalje govori o objema religijama, svećenstvu i nepismenosti, modi, osveti,
ubojstvima itd. u zemlji, kako je bilo u doba Venecije. Naročito se obara na
kmetstvo (ascripti glebae) u Dalmaciji i Dubrovniku te kaže da bi bilo pra-
vedno da se (pod vlašću cara) ukine, tim više što su na otocima seljaci slo-
bodni. Nadodaje da su Dalmatinci osobno izvanredno smioni, a vodeni i od-
gojeni odlikuju se vrlinom i darovitošću, naprotiv ako se podaju strastima,
padaju na najniže grane. Po njegovu mišljenju jedna je dobra stvar što su
učinili Francuzi u Dalmaciji: izvrsna cesta, koja je trebala ići do Kotora, ali
drži on, ona neće biti nikada dovršena. I na koncu dodaje da su Rimljani u
doba mira upotrebljavali vojnike za takve podove.14
Nije nam poznato, kakav je stav prema tim Rajčevićevim planovima za-
uzeo Saurau. Ali se može reći da se nije preko njih baš prešlo, jer su poslani
na uvid državnoj tajnoj i dvorskoj kancelariji, tj. caru.
Započetim pitanjem administrativnog uređenja i spajanja Dalmacije i
Boke Kotorske bavila se i državnopravna sekcija državnog savjeta pod pred-
sjedanjem ministra grofa Wallisa (28. IV. 1815). Ona se složila s time da se
Kranjska i bjelački okrug združe s primorskim i karlovačkim okružjem u za-
jednički gubernij u Ljubljani, te da mu se još priklopi Dalmacija, Dubrovnik
i Albanija (Boka Kotorska) i da mu se dade ime »Kraljevstvo ilirsko«, koje bi
imalo dva gubernija: ljubljanski i zadarski.
I dok je car Franjo oklijevao da donese u toj stvari svoju konačnu odlu-
ku,15 predao mu je dotadašnji dalmatinski gubernij prijedlog o podjeli Dal-
macije na ovih pet okružja: 1. Zadarsko okružje s 18 općinskih kotara: Rab,
Pag, Nin, Novigrad, Obrovac, Knin, Biskupija, Drniš, Mirilović, Skradin, Ši-
benik, Zlarin, Biograd, Benkovac, Zadar, Sali i Silba. To okružje obuhvaća
1623 talijanske kvadratne milje, a broji 339 mjesta i 104.327 duša, a sjedište
mu je Zadar.
2. Splitsko okružje s 22 općinska kotara: Vrlika, Bristivica, Lećevica,
Kaštel-Kambelovac, Klis, Split, Nerežišće i Pučišće (otok Brač), Hvar, Stari-
-Grad, Vrbosko, Jelsa i Sv. Juraj (otok Hvar), Vis i Komiža (otok Vis). To ok-
ružje broji 1296 talijanskih kvadratnih milja, na kome se nalazi 220 mjesta i
81.263 duša, a sjedište mu je Split.
3. Makarsko okružje s l i općinskih kotareva: Imotski, Studenci, Cista,
Grabovac, Omiš, Zagvozd, Župa, Vrgorac, Makarska, Drvenik i Opuzen s
14
H. H. St. A. — St. K. — Provinzen Dalmat.-albanesische — 1808 - 1829 — F. 7. Pi-
ano del Governo della Dalmazia, Livorno 26. settembre 1814.
15
Polec, 102, 108, 110.
833
 Metkovićem. To okružje obuhvaća 731 talijansku kvadratnu milju, broji 94 ka Kotorska,* kao austrijska pokrajina bila izravno podvrgnuta Beču s tali-
mjesta i 40.867 duša, a sjedište mu je Makarska. janskim službenim jezikom.21
4. Dubrovačko okružje sastoji se od otoka Korčule i čitavog područja ne- K tomu 27. listopada 1817. Metternich je predlagao caru da se organizi-
kadašnje Dubrovačke republike, a obuhvaća 455 talijanskih kvadratnih milja ra sjedinjena dvorska kancelarija kod ministarstva nutarnjih poslova, i da
i broji 176 mjesta i 37.022 duše. Sjedište mu je Dubrovnik. joj na čelu stoji poglavar s naslovom vrhovnog kancelara i ministra nutar-
5. Kotorsko okružje i čitavo prijašnje mletačko-albansko područje sa njih poslova, a njemu bi bila podređena 4 kancelara, medu kojima i onaj za
142 mjesta i 31.570 duša obuhvaća 285 talijanskih kvadratnih milja, dok mu Iliriju i Dalmaciju. Ali Metternichov prijedlog se prihvatio samo djelomično,
je sjedište Kotor. i tako se austrijski kancelar nazivao austrijsko-ilirski, komu su bile podređe-
Budući da je vladar odobrio tu podjelu Dalmacije, obavještena je o tom ne austrijske nasljedne zemlje i Ilirija.22
tajna dvorska i državna kancelarija (22. IX. 1815) i predana joj je kopija tog Kad je pak umro vrhovni dvorski kancelar grof Ugarte (18. XI. 1817),23
prijedloga dalmatinskog gubernija.16 Tako je konačno bila uređena austrij- njegovim nasljednikom postade Saurau. Nato bi središnja organizacijska
ska pokrajina Dalmacija. dvorska komisija ukinuta, i svi njeni poslovi bijahu pridijeljeni nanovo orga-
I dok se riješilo pitanje upravne podjele Dalmacije, car je i nadalje ne- niziranoj združenoj dvorskoj kancelariji, koja je pod vodstvom vrhovnog
prestano tražio nova mišljenja glede osnutka i obujma kraljevine Ilirije. Ta- dvorskoga kancelara dobila i austrijsko-ilirskog kancelara.24 Tako je i Dal-
ko se 1. veljače 1816. knez Metternich, na njegov zahtjev, izjasnio da se ilir- macija potpala pod tu novu ustanovu i postala austrijska pokrajina Kraljevi-
ske pokrajine združe pod imenom »Kraljevstvo Ilirija i Dalmacija«. Među- na Dalmacija.
tim se tomu opro Lažanski, i car je konačno potpisao 13. lipnja 1816. vrlo
važnu odluku, kojom se određuje da se ima Ilirija sastojati iz Kranjske i Ko-
ruške, koje će biti pod posebnim guvernerom. Primorski pak gubernij ostaje
poseban, a sastojat će se od dijela Provincijalne Hrvatske, koji je dotada bio
dio Ilirije, te iz grofovije goričke i gradiške. Da se izvrši ta njegova volja, na-
ređuje, da središnja organizacijska dvorska komisija u dogovoru s određe-
nim središnjim uredima pripremi sve potrebito i da mu predloži na odobre-
nje, a glede naslova Ilirije neka se sporazumi s tajnom dvorskom i državnom
kancelarijom i neka mu sve to također podnese na uvid i odobrenje.17
Držeći se točno vladarevih uputa, ta je komisija 22. lipnja izvijestila
državnu tajnu i dvorsku kancelariju (tj. njenog ministra vanjskih poslova
Metternicha) i predložila da se careva odluka objavi u obliku patenta, što joj
ostavlja na volju. Upozorava da se, iako su sve pokrajine koje su bile združe-
ne pod francuskom vladavinom u Iliriju, i sada sjedinjene pod jednim ime-
nom po carevoj naredbi, nema pod tim razumijevati i Dalmacija, kako se
18
mislilo, jer car ne namjerava tu zemlju uklopiti u taj pojam.
Na tu notu odgovorila je 10. srpnja državna tajna i dvorska kancelarija
toj komisiji da se slaže s njenim mišljenjem da Dalmacija ne pripadne no-
19
vom kraljevstvu Iliriji, već da sačinjava i nadalje posebno kraljevstvo.
Kada je objavljen carev patent o osnutku kraljevine Ilirije (3. VIII.
1816)20, Dalmacija je, kojoj su sastavnim dijelovima postali Dubrovnik i Bo-

16
H. H. St. A. — St. K. — Provinzen Dalmat.-albanesische — 1808- 1829 — F. 7.
"Polec, 110-113. * 1817. god. osnovan je u Kotoru okružni kapetanat ili poglavarstvo: Butorac,
18
H. H. St. A. — St. K. — Provinzen Illyrien — 1767-1822 — F. 16. Središnja orga- Rad, 265, 117.
nizacijska dvorska komisija Metternichu, Beč, 22. VI. 1816. i Polec, 113. 21
Butorac, Rad, 265, 117.
22
19
Isti arhiv — Provinzen Illyrien — 1767-1822. — F. 16. Tajna dvorska i državna Polec, 36.
kancelarija središnjoj organizacijskoj dvorskoj komisiji, Beč, 10. VII. 1816. " Helfert, A. f. 0. G., 98. Bd., 7, 179.
24
20
Polec 113, 114. Polec, 35, 36.

834 835
 THE ORIGIN OF THE AUSTRIAN PROVINCE, THE KINGDOM OF
DALMATIA
Summary
When the former French Illyria became part of Austria, the Viennese ru-
lers considered how to regulate it administratively.
At the Suggestion of Franz Saurau, governor of Lower Austria, Dalmatia
and Boka Kotorska were to become parts of the coastal province, with its se-
at in Trieste and with delegations in Rijeka, Zadar, Dubrovnik and Kotor.
The Emperor did not agree with this solution, but accepted the idea of the
Austrian Consul Rajčević in Leghorn (Livorno) that Dalmatia, Dubrovnik
and Boka should form an administrative whole. He suggested that Zadar
should be the capital, the province being divided into regions on the Austri-
an model, and that it should have military rule, with a Croatian governor.
Dalmatia was to be divided into five regions: Zadar, Split, Makarska, Dub-
rovnik and Kotor. These regions were themselves to be Split into districts,
and these into municipalities. The Emperor agreed to this Suggestion and so
Dalmatia became a separate kingdom outside the boundaries of Illyria, ha-
ving Italian as its official language and under the direct rule of Vienna.
836
PREKOSAVSKA HRVATSKA I PITANJE NJENE
REINKORPORACIJE
(1813-1822)
i.
Mirom između Austrije i Francuske u Schönbrunnu (14. X. 1809) Hrvat-
ska s desne strane Save (Prekosavska Hrvatska) s Vojnom Krajinom pripala
je caru Napolenu I, koji je uključi kao zasebnu pokrajinu »Ilirske Provinci-
je« (Les provinces Illyriennes) ili Iliriju. Napoleon je nastojao Prekosavsku
Hrvatsku na svaki način pridobiti za sebe zbog važnih ciljeva prema Turskoj
i Rusiji.1
Nakon provedene okupacije Prekosavske Hrvatske, Karlovac postaje
sjedište vojnih i građanskih vlasti. Zaslugom guvernera »Ilirskih Provincija«
maršala Marmonta počela je odlično funkcionirati nova francuska uprava u
Prekosavskoj Hrvatskoj. Francuska Hrvatska dobila je svoj konačni oblik
uprave Napoleonovim dekretom od 15. travnja 1811. Na čelu Prekosavske
(civilne ili građanske) Hrvatske stajao je intendant s glavnim tajnikom u
Karlovcu. Tom intendantu bili su podvrgnuti podintendanti u Rijeci i Senju.
Cijela Prekosavska Hrvatska (građanska) dijelila se na 3 okružja (districts),
a ta okružja na 21 kotar (canton). Vojna Krajina (Vojnička Hrvatska) imala
je svoga posebnog intendanta koji je bio, kao i intendant građanske Hrvat-
ske, izravno podvrgnut generalnom guverneru u Ljubljani. Napoleonovim
dekretom bilo je uređeno po francuskom načinu sudstvo i porez, koji ispo-
četka nije bio težak i velik. Jedino je zabrana slobodnog uvoza i prodaja soli
i duhana, te biljegovina, na što dosada Hrvati nisu bili navikli, teško pogodi-
la francusku Hrvatsku. Službeni jezik bio je francuski, ali su i drugi jezici bi-
li tolerirani, pa tako i hrvatski. Francuska uprava u tom dijelu Hrvatske oso-
bitu je brigu posvetila zdravstvu, kulturi duhana i izgradnji ceste i zgrada.
Ipak stanovništvo, a naročito plemstvo i svećenstvo, u Prekosavskoj Hrvat-
skoj nije bilo zadovoljno francuskom upravom koja je nakon nesretne Napo-
1
S. Antoljak, Dalmacija, Hrvatska s Primorjem, Istra i Slovenija na pregovori-
ma u Ovaru i u miru u Schönbrunnu, Jugoslavenski Istoriski Časopis V/1 — 2, Ljublja-
na-Zagreb-Beograd, 1939, 146-149.
837
 leonove vojne na Rusiju (1812) počela sve više zapinjati. Porezi su se znatno
povećavali.2 Kako je bilo pod tom vladavinom, najbolje nam pokazuje pismo
nekoga Nikole Butkovca upućeno zagrebačkom biskupu Maksimilijanu
Vrhovcu (1. X. 1813), u kome se ovako jada: »Teški dani francuskog ravna-
nja, jarem koji ćela domovina na desnu stranu Save postavljena žalostno će-
le četiri leta je tugovala, kak vnoge ovak i mene na palicu siromaštva je spra-
vi!...« 3
Kada je Austrija u kolovozu 1813. navijestila rat Napoleonu, njena voj-
ska prijeđe 17. kolovoza rano ujutro savski most kod Zagreba. Tom prilikom
general Radivojević svojom4 rukom skine francuskog orla s mosta i stupi na
tlo Prekosavske Hrvatske.
Prvi glas o ulasku austrijske vojske u Prekosavsku Hrvatsku donese u
Karlovac Mirko Lopašić, otac historičara Radoslava Lopašića. U samome
gradu građanstvo je bilo podijeljeno na dvije stranke: jedni, to jest činovnici
i časnici s načelnikom Josipom Šporerom, bili su za Francuze dok su drugi,
većinom obrtnici i trgovci na čelu s gradskim sucem Josipom Žerjavićeni, bi-
li za Austriju.
Kakvo je bilo stanje najbolje pokazuje činjenica što je intendant civilne
Hrvatske Contade na sam glas o ulasku Austrijanaca u Prekosavsku Hrvat-
sku pobjegao glavom bez obzira prema Rijeci.5 Njegov primjer slijedili su i
ostali francuski časnici i činovnici. Karlovčani već 18. kolovoza provališe u
tamošnju slobodnozidarsku ložu6 i sve porazbacaše iz nje.7 Istom prilikom
zbaciše francuske orlove s državnih zgrada i uništiše ih.8 Uza sve to francus-
2
R. Lopašić, Karlovac, Zagreb, 1879, 68-86, 90.
3
Nadbiskupski arhiv u Zgrebu (NAZ) — Acta archivi episcopatus almae ecclesiae
zagrabiensis — Libelu supplices XXII.
4
NAZ — M. Vrhovac, Diarium II — 1801 - 1817. — 27. VIII. 1813.
5
Intendant Contaden i Musić, posebni policijski komesar za tu pokrajinu, pošli
su 24. VIII. prema Mrzloj Vodici, udaljenoj 3 milje od Rijeke, te kada su se noću vraća-
li u grad Rijeku, na putu su ih napali seljaci. Tom prilikom su ranili Mušica, koji je
ipak, uspio pobjeći, dok je intendant bio uhvaćen i izručen neranjen Austrijancima
(Državni arhiv u Ljubljani (DALJ) — F. 8 — Isječak iz »Telegraphe officiel des provin-
ces illyriennes« od rujna 1813. godine). Pored drugih Francuza i Talijana, koji su vršili
razne službe, pobjegoše s francuskim četama i subdelegat Rijeke Žuvić i Senja Ježić
ponijevši i sve uredovne spise i arhive sa sobom (DALJ — Praesidial Acten vom Jahre
1814 — F. I, vom No 2. bis 438).
6
Slobodni zidari iz Karlovca nisu bili simpatični ni u kojem slučaju austrijskoj
vladi. Tako je grof Saurau iz Beča pisao još 14. VIII. 1813. Hilleru, zapovjedniku nutar-
njo-austrijske armije, o ljudima koji su se već 1809. držali neprijateljski prema Austri-
ji, šaljući mu medu ostalim stvarima i popis sumnjivih lica u Karlovcu, koji će se u slu-
čaju rata također neprijateljski ponašati prema njoj. Tom prilikom je poimence naveo
ove slobodne zidare: Franju Gerlicija, Antona Zdenčaja, Luku Ljubica, Alojza Terpute-
ca i Matiju Sviličića, na koje treba osobito paziti i učiniti ih neškodljivima (DALJ —
Akten vom Jahr 1813 des k. k. illyrischen Gen. Gouvts Praesidio — F. I, No 50).
7
R. Lopašić, o. c., 87 — 89. Detaljan opis tih događaja od 17/18. kolovoza 1813. do-
nosi: V. Deželić, Kako su Francuzi g. 1813. otišli iz Karlovca, Vjesnik kr.
hrv.-slav.-dalm. zem. arhiva XV, Zagreb, 1913, 198-202.
8
1. I. Tkalac, Jugenderinnerungen aus Kroatien 1794.— 1823., 1824.— 1843., Leip-
zig 1894,48. ' "
838
ka stranka još nije bila klonula. Na sjednici gradskog vijeća prijatelji Fran-
cuza Franjo Gerlici, Luka Ljubić i Šporer nagovarali su Karlovčane da se
umire i da ostanu i dalje pokorni staroj vladi. Ta neodlučnost prestade kada
je 20. kolovoza ušao u grad prvi odred austrijske vojske, a 22. i sam glavni za-
povjednik general Radivojević.9
Istodobno upravio je biskup Vrhovac,10 kao banski namjesnik, proglas
na »prekosavske domorodce« javljajući im da su dokinute sve zapreke koje
su tri godine rastavljale Hrvate, »koji jednake pravice, jednake slobošćine i
običaje svagda jesmo imali«.
U kratkom vremenu austrijske su čete okupirale cijelu Prekosavsku
Hrvatsku gotovo bez otpora. Sada je bilo svima jasno, a napose u Karlovcu,
da je u tim krajevima zauvijek prestalo francusko gospodstvo.11 Veselje na-
roda bilo je neopisivo kad je doznao da je prestala francuska vlast i da dola-
zi njegova zemlja, kako to piše I. Tkalac, suvremenik tih događaja, pod »aus-
trijsku očinsku vladavinu«. Osobito je svećenstvo i plemstvo s ushićenjem
pozdravilo taj događaj, očekujući da će Austrija u tom dijelu zemlje usposta-
viti status quo ante i ugarsku upravu.12 U tom uvjerenju najviše je narod
podupro već spomenuti Vrhovčev proglas, koji su tada bečki vladajući kru-
govi smatrali »izvorom svih nereda« u Prekosavskoj Hrvatskoj, Hrvatskom
primorju, pa i u Dalmaciji. Krivnju se bacalo uz Vrhovca i na zagrebačkog
velikog župana i podbana Donata Lukavskog, generala Radivojevića i vojnog
komesara Donata koji je bio pridijeljen kao referent za »ilirsko-hrvatske«
stvari vojničkom guverneru čitave Ilirije — generalu Lattermannu.13
U znak veselja zbog povratka tih krajeva pod Austriju, spjevao je već
spomenuti Mirko Lopašić dosta naivnu pjesmu pod naslovom »Preporod
grada nad Hrvati Karlovca dana 20 Veliko-Mashniaka u Letu 1813«, tiskanu
u Karlovcu, u kojoj izražava radost hrvatskog naroda zbog oslobođenja od
Francuza i slavi »sjajno sunce« cara Franju I. (1792—1835) a kudi negdaš-
9
10
R. Lopašić, o. c., 89.
Dvadeset petog kolovoza uputio je Vrhovac i proglas na svećenstvo svoje dije-
ceze u arhiđakonatima: Gorskom, Dubici, Gorici i Turopolju kao i na ostale župske up-
ravitelje iz glavnog arhidakonata (ex archidiaconatu cathedrali) na desnoj obali Save,
šaljući im pozdrav. U tom je proglasu naveo kako je taj dio dosada bio pod vikarskom
vlašću senjskog biskupa Ježića (Naime »Naredbom o ustrojenju Ilirije« od 5. IV. 1811.
određeno je po § 146. da se teritorij na desnoj obali Save, koji je dosada pripadao Za-
grebačkoj biskupiji, mora spojiti sa senjskom biskupijom. Međutim, ta je naredba
provedena u djelo tek 12. I. 1813, kada je karlovački intendant obavijestio sve katolič-
ke župnike u Prekosavskoj Hrvatskoj da je bečki dvor naložio biskupu Vrhovcu da taj
dio svoje dijeceze preda senjskom biskupu Ježiću, oduševljenom pristaši Francuza (S.
Antoljak, Katoličke župe u Francuskoj Hrvatskoj godine 1811, Croatia Sacra 17 i 18,
Zagreb, 1939, 105), a sada je ponovno potpao pod njega. Daje im upute kako se ubudu-
će moraju ravnati i šalje im svoj pastirski blagoslov (NAZ — Acta archivi episcopatus
almae ecclesiae zagrabiensis — Ecclesiastica X).
11
12
R. Lopašić, o. c., 91, 90.
1. E. Tkalac, o. c., 48, 49. Karakteristično je za to pismo draganićke općine
Vrhovcu od 23. VIII. 1813, koje je prožeto nadom da će joj se vratiti, »stare pravice« (J.
Matasović, Protunapoleonski austrijski manifest 1813. u hrvatskom prijevodu, Narod-
na Starina VII, Zagreb, 1928, 30, 31).
13
" J. Polec, Kraljevstvo Ilirija I, Ljubljana, 1925, 19.
839
njeg svoga vladara i simpatiju Napoleona, nazivajući ga »taman misec«, koji
je toliko godina »smutil na Hrvati«. On moli Franju I. da primi Hrvate pono-
vo za svoje sinove i završava željom da Bog pozivi cara Franju »kralja ugar-
skoga«, biskupa Vrhovca »našega hranitelja« i generale Radivojevića, Nu-
genta, Čivića i Rebrovića.14
Vrhovcu je bilo drago kada je vidio da se hrvatski narod u prekosav-
skom dijelu svuda svojevoljno podvrgao pod austrijsku vlast. On je budno
pazio na razvoj upravnih prilika u Prekosavskoj Hrvatskoj, te u gradovima
uvodi prijašnju municipalnu upravu15 i ugarsku konstituciju u čitavom nje-
nu opsegu. Nadalje je imenovao za Ilirsku Hrvatsku podžupana, više i niže
županijske suce, notare itd. i naložio zagrebačkom kameralnom administra-
toru Marku Delivuku da preuzme primorska kameralna imanja na kojima
ima postaviti potrebne činovnike. Vrhovca je pomagala u provođenju svega
toga i vojna vlast, pa je u nekoliko dana u tom dijelu Hrvatske bio iskorije-
njen svaki trag francuske vladavine. Ukinuti su svi nameti koje je uvela bivša
vlada, kao npr. režija duhana, koji se sada slobodno prodavao. Podžupan Do-
lovac i prekosavski staleži osnovali su svoje županijske blagajne i uveli ugar-
sku poreznu stopu, po kojoj su sveukupni tereti bili tada znatno smanjeni.16
Uto 29. kolovoza dođe na čelo gradskog vijeća u Karlovcu Josip Žerjavić,
a Šporer bi otpušten iz vijećničke službe zbog prevelikih tužbi građanstva.17
U međuvremenu je general Lattermann, koji je boravio u Grazu, bio
imenovan od cara za vojničkog i civilnog guvernera čitave Ilirije, izuzev pri-
jašnju Vojnu Krajinu.18 Stoga je morao promijeniti svoje boravište i poći u
Ljubljanu. Istodobno je car postavio dotadašnjeg brigadnog generala Gjur-
kovića19 u Varaždinskoj Krajini za viceguvernera Provincijalne Hrvatske s
desne strane Save s Primorjem. Gjurković je imao upravljati tim dijelom
vojnički, a za njegova zamjenika imenovan je provincijalni komesar Radiče-
vić.20 Kao izvršitelj careve naredbe Bellegarde, predsjednik ratnog vijeća u
Beču, izvijestio je Gjurkovića da ga je vladar imenovao u spomenutom dijelu
Hrvatske za vojnog viceguvernera, koji će stajati pod Lattermannom. Stoga
sva svoja izvješća neka šalje u Graz, a kada se neprijatelj protjera iz Kranj-
ske, onda će se Lattermann preseliti u Ljubljanu. Ujedno mu naređuje da
bude u vezi s generalom Radivojevićem, koga ima što jače podupirati. Kao
pomoćnika u civilnim poslovima car mu dodjeljuje Radičevića kao zamjeni-
14
V. Deželić, Mirko Lopašić, Glas Matice Hrvatske, Zagreb, 1909,49, 50.
15
NAZ — M. Vrhovac, Diarium II — 22. i 26. VIII. 1813.
16
DALJ — Praesidial Acten vom Jahre 1814 — F. I, vom No 2. bis 438.
17
R. Lopašić, o. c., 91.
18
Po naredbi dvorskog ratnog vijeća područje Senja bilo je podvrgnuto pod gu-
vernera Vojne Krajine. Samo prihodi od duhana i soli iz tog područja ostali su pod
nadzorom viceguvernera u Rijeci i sav novac odatle išao je u vicegubernijsku blagajnu
(DALJ — Praesidial Acten vom Jahre 1814 — F. I, vom No 2. bis 438).
19
Barun Gjurković, po navodima I. Tkalca, bio je razuman i pametan starac, pod
čijim su zapovjedništvom u Karlovcu bili jedan divizijski i jedan brigadni general, pu-
kovnik slunjske regimente i svi vojno-birokratski uredi (I. E. Tkalac, o. c., 50).
20
DALJ — Acten vom Jahr 1813. des k. k. illyrischen Gen. Gouvts Praesidio — F. I.
Bellegarde Lattermannu, Beč 30. VIII. 1813. (kopija).
840
ka provincijalnog komesara. Budući daje banski namjesnik nedavno imeno-
vao mjesnog administratora Delivuka zemaljskim komesarom u okupiranoj
provincijalnoj Hrvatskoj i pridijelio ga Radivojeviću, ima taj i nadalje ostati
kod navedenog generala zbog opskrbljivanja i unovačivanja vojske itd. Pri-
vremeno neka ostanu i dalje iste vlasti kao i činovnici na svojim mjestima.
Samo se imaju odstraniti oni koji su se izjasnili protiv svoje prijašnje domo-
vine.21 Kako je car namjeravao da provincijalnu Hrvatsku uredi prema pri-
jašnjem upravnom sustavu i da samo u krajnjem slučaju dopusti neke pro-
mjene, ako su prijeko potrebne, naredio je Gjurkoviću da on izvrši organiza-
ciju dviju banskih regimenata, a generalmajoru Leitneru da organizira 4
karlovačke regimente, pridijelivši im za taj posao osoblje. Ujedno odredi
Gjurkoviću kao stalno mjesto boravka Zagreb, u Leitneru Karlovac.22
Gjurković stigne 13. rujna s Radičevićem prvo u Karlovac, gdje preuzme
upravu Prekosavske Hrvatske.23 U tom dijelu Prekosavske Hrvatske bilo mu
je povjereno vođenje i nadzor nad trgovinom i financijama.24
Gjurković je iz Karlovca odmah javio Lattermannu da je Vrhovac uki-
nuo postojeći francuski ustav u civilnoj Hrvatskoj i sve organizirao prema
ugarskom sustavu. Otada počinje između Gjurkovića i Lattermanna živa su-
radnja koja je imala za cilj da sve upravne poslove normalizira i vrati u staru
kolotečinu. Ona se očituje u mnogim sitnicama. Tako Lattermann daje Gjur-
koviću upute o carinjenju kolonijalne robe u civilnoj Hrvatskoj te nalog da
se svi Francuzi civilisti i zadržana im roba imaju osloboditi i preko granice
poslati. Ujedno ga obavještava da je dopušten izvoz soli i stoke iz Ugarske u
pokrajine okupirane od austrijskih četa. Gjurkovićeva pak ovisnost o Latter-
mannu najbolje se vidi odatle što se on upravo u svim stvarima obraća nje-
mu, da mu dade upute, savjet i pomoć. Tako od njega traži novaca za upravu,
kao i upute za uređenje bolnice i opskrbu vojske; pita je li zavedena austrij-
ska poštanska tarifa i u civilnoj Hrvatskoj i moli da se uvede poštanski pro-
25
met između Zagreba i Karlovca. Lattermann je Gjurkoviću na sve to odgo-
vorio i kadgod bi ga on i nadalje za što pitao, najpripravnije bi mu guverner
26
davao upute.
21
DALJ — Acten vom Jahr 1813... — F. I. Bellegarde Gjurkoviću, Beč, 30. VIII.
1813. (Abschrift).
22
DALJ — Acten vom Jahr 1813... — F. I. Bellegarde Gjurkoviću, Beč, 6. i 15. IX.
1813.
23
R. Lopašić, o. c., 92.
24
DALJ — Einzeichnungsprotokoll des k. k. Civil-und Militär Gouvernements für
Illyrien (1813) — pod 16. IX. 1813.
25
U listopadu, kada je bio Gjurković u neprilici što će napraviti s privatnim rud-
nicima bakra u Samoboru i s rudnicima željeza u Trgovu, od kojih pripada devetina
čistog dobitka eraru, a na što se nije francuski režim obazirao, on je pitao što da uradi
i da li će se desetina zadržati. Ljubljanski mu je gubernij javio da će se upravitelj ruda
sudac Jandrašić pobrinuti za dobro erara. Uz to je izvještavao Gjurković vladu u Ljub-
ljani što je poduzeo za reorganizaciju civilne Hrvatske, te o imenovanju činovnika i
njihovim plaćama, nestašici soli, dotaciji svećenstvu koje je nju primalo i od francus-
ke vlade itd. (DALJ — Einzeichnungsprotokoll... — 14. (56), 18. (62, 63, 66, 75, 76) X.
1813).
26
Ibid. — Einzeichnungsprotokoll... — 16 (3), 18 (5 1/2), 21 (7), 23 (8, 10, 13), 27.
(19) IX. 1813.
841
 U međuvremenu je zadesila nesreća veliki dio Hrvatske, pa tako i Preko-
savsku. Naime, oko polovice rujna Sava je odnijela na desnoj obali most, a
tim je bila prekinuta svaka veza sa Zagrebom. Ta je rijeka, koju je još prije
uzaludno pokušao regulirati zagrebački podžupan Belošević, preplavila Po-
savinu i 22 mjesta kod Siska; putovi su postali neprohodni, mnogi su mosto-
vi uništeni, a onaj kod Lazine sasvim odnesen. Stoga je Gjurković odmah za-
molio Lattermanna da se mostovi i putovi poprave, a za inspektora je pred-
ložio Baltazara Berkovića iz Bukevja koji je još 1809. obavljao te poslove.
Lattermann mu je iz Graza žurno sve odobrio.27
Međutim se Gjurković preselio 24. IX. iz Karlovca u Zagreb. Kako mu se
uskoro nije činilo zgodnim da ostane u Zagrebu zbog vođenja poslova, pisao
je o tom Lattermannu, a taj je onda dalje tu stvar dojavio Dvorskom ratnom
vijeću u Beču. Kada je Gjurković javio njemu da su se mnogi županijski suci
htjeli odreći službe, naredio je Lattermann da se o tom obavijesti banski na-
mjesnik Vrhovac da nijedan činovnik bez careve odluke ne smije ostaviti
svoju službu. Nešto kasnije Lattermann pošalje Gjurkoviću, po odluci dvor-
skog ratnog vijeća, 1000 forinti za upravne poslove (za polovicu manje nego
što je Lattermann tražio od Beča) s uputom da svakoga mjeseca unaprijed
ima viceguverner predati detaljan nacrt svog potraživanja.28
Uto su Austrijanci ušli u Ljubljanu, i tada se Lattermann mogao konač-
no onamo preseliti.29
Dok se polagano ali sigurno sređivala nova uprava u prekosavskim kra-
jevima, najviše državne vlasti same još nisu bile nacistu s novodobivenim
pokrajinama. Vrhovac bojeći se da će se civilna Hrvatska odijeliti od majke-
-zemlje, u dogovoru sa Gjurkovićem, a na svoju odgovornost, uvede u preko-
savskim krajevima hrvatsko-ugarski ustav i tako stavi vladu pred gotov čin.
Istodobno je nastala nesuglasica između Ugarske i Hrvatske o pripoje-
30
nju tog dijela bivše Ilirije. Sama pak vlada u Ljubljani nije znala po kome
ustavu treba postupati u civilnoj Hrvatskoj, pa je za to pitala predsjedništvo
dvorskog ratnog vijeća. I sam Gjurković bio je zbog toga u neprilici, pa j« če-
kao na odluku iz Beča o toj stvari, tužeći se Ljubljanskoj vladi da mu se čine
mnoge zapreke u njegovu poslovanju. Vlada je vratila to izvješće Gjurkoviću,
zahtijevajući od njega da navede konkretne dokaze. Ujedno ga je obavijestila
da je odlukom predsjedništva Dvorskog ratnog vijeća proširena dnevna po-
šta ne samo do Karlovca, već i čak do Rijeke, te da će i poštanska tarifa za ci-
31
vilnu Hrvatsku ubrzo slijediti. Međutim je car Gjurkoviću pridijelio perso-
nal za vršenje službe u Zagrebu, gdje je po uvjerenju bečke vlade bilo zgodni-
27
Ibid. — Praesidial Acten des k. k. illyrischen General Gouvts in Laibach-Kroati-
en betreffend — F. I, vom Jahr 1813. et 1814. und zum Theil 1815. Gjurković Latter-
mannu, Karlovac, 19. IX. 1813 (No 10) i Lattermann Gjurkoviću i Bellegardu, Graz,
24. IX. 1813.
28
Ibid. — Einzeichnungsprotokoll... — 27 (20), 30 (22) IX. 1813.
29
Ibid. — Acten vom Jahr 1813... — F. I. Gjurković Lattermannu i Radivojević
Lattermannu, Karlovac, 30. IX. 1813.
30
J. Polec, o. c. I, 6, 8.
31
DALJ — Einzeichnungsprotokoll... — l (25), 2 (31, 33) X. 1813.
842
je da on stanuje, jer se tu nalazi županija i arhivi koji će mu biti pri ruci. Pa
ipak bečko Dvorsko ratno vijeće u načelu nije odbijalo ni prijedlog da se
Gjurković ponovno vrati u Karlovac, te je samo čekalo da se o tom izjasni
još i Radivojević.32 Inače je predsjedništvo dvorskog ratnog vijeća bilo zado-
voljno s opskrbljivanjem trupa u civilnoj Hrvatskoj. Gjurković je pokazao u
svemu veliku pripravnost da podigne Prekosavsku Hrvatsku te je pisao u
Ljubljanu o potrebi izgradnja cesta, mostova i vodenih brana, moleći mate-
rijal i novac. I Ljubljanska je vlada sa svoje strane pokazala puno razumije-
vanje za navedene potrebe, pa je ne samo sve odobrila i naredila da se s ra-
dovima odmah započne, već je zamolila Dvorsko ratno vijeće da se u tu
svrhu osnuje fond.33
Usred tog sređivanja prilika i uređivanja u prekosavskim krajevima odr-
žana je u Zagrebu županijska skupština pod predsjedanjem velikog župana i
podbana Lukavskog. Jedan od glavnih predmeta raspravljanja bilo je pita-
nje priključenja prekosavskih krajeva. Budući da je car uveo ondje vojnu up-
ravu, Zagrebačka županija je odlučila, da ugarskom namjesničkom vijeću iz-
loži svoje stajalište i da zamoli da se ti krajevi na želju naroda opet ujedine s
tom županijom i potom sa »svetom krunom ugarskom«. U tu svrhu su sa
svoje skupštine 6. listopada hrvatski staleži uputili pisma palatinu, ugar-
skom namjesničkom vijeću, banu i njegovu zamjeniku.34 U tim pismima opi-
suju staleži kako su 1809. godine prekosavski krajevi otrgnuti od Hrvatske i
od Zagrebačke županije te stavljeni pod kleto okrilje francuskog carstva.
Mnogo im je boli zadalo kada ih je car 24. X. 1809. obavijestio da je morao te
krajeve i ostale pokrajine žrtvovati radi spasa cijele monarhije. Unatoč sve-
mu tomu, u prekosavskim je krajevima ostalo stanovništvo vjerno svome
prijašnjem vladaru. Stoga je narod s oduševljenjem dočekao austrijske car-
ske čete kada su ušle u te krajeve. Budući da je tada tu uvedena vojna upra-
va, oni ne mogu preko toga šutke prijeći. Molili su cara, a i sada mole i njih
za zagovor kod vladara, te zahtijevaju uvođenje starog režima. Opisuju kak-
vu će zbrku izazvati nova uprava u tim krajevima (pogotovo zbog prirodnina
i živežnih namirnica). Na kraju, u svakom od tih pisama mole, da ih se što
prije riješi tjeskobe i podupre kod carskog prijestolja njihovu pravednu tež-
nju za reinkorporacijom tih krajeva, za kojom čezne Prekosavska Hrvat-
ska.35
Vrhovcu, koji je i sam bio rodom iz Karlovca, naročito je bila prirasla
srcu Prekosavska Hrvatska gdje je kao banski namjesnik proveo nekoliko
odredaba u duhu »ugarske konstitucije«. O njima je izvijestio Ljubljansku
vladu koja je imala, po nalogu Dvorskog ratnog vijeća, čak pronaći sredstva
32
Ibid. — Acten vom Jahr 1813... — F. I. Bellegarde Lattermannu, Beč, 3. X. 1813
(No 35).
33
Ibid. — Einzeichnungsprotokoll... - 6 (37), 2 (32) X. 1813.
34
Državni arhiv u Zagrebu (DAZg) — Protocollum actorum politicorum (Zagr. žu-
panije) anni 1813.
35
DAZg — Comit. zagr. congregationalia — 1809-1814 — 6. X. 1813 — NAZ — Acta
archivi episcopatus... — Politica XVIII — 2078 (1991). Sačuvana su u prijepisu samo
pisma upućena 6. X. 1813. palatinu i ugarskom namjesničkom vijeću.
843
 ι
kako bi se pomoglo u Prekosavskoj Hrvatskoj svećenstvu, kome je uskraćen
»bir«.
36
I samom Lattermannu, a i Vrhovcu, koji su bili stari znanci i nadalje je
bilo stalo da ostanu u međusobnim dobrim odnosima. Tako se Lattermann,
čim je 10. X.37 stigao u Ljubljanu i ondje preuzeo poslove, odmah javio
Vrhovcu izražavajući nadu da će se u svemu slagati i da će mu biskup poklo-
niti svoje prijateljstvo koje je uživao dok je bio u Zagrebu u službi.38 Vrhovac
mu je uskoro odgovorio čestitajući što je baš on došao za guvernera, jer je to
prava sreća za zemlju.39
Uto se po novoj naredbi Dvorskog ratnog vijeća Gjurković imao preseli-
ti čak u Rijeku, gdje su mu pridijeljeni vladin savjetnik Ivan Susani i tride-
setničarski inspektor Karlo Mayer.40
U međuvremenu opasnost od nabujale Save nije nikako prestala pa je
Zagrebačka županijska skupština hitno odredila 300 radnika da se spriječi
opasnost i da se popravi most. Ujedno je pošla na lice mjesta mješovita ko-
misija, sastavljena od članova Zagrebačke županije i vicegubernija civilne
Hrvatske, da razvidi sve to i da poduzme sigurnosne mjere.41 Sam pak Gjur-
ković izvjestio je Ljubljansku vladu što je učinio i koliko su radovi oko toga
napredovali. Kao i dotada, tako je i tijekom zadnjih mjeseci 1813. godine uvi-
jek bilo pitanje hoće li car uvesti u civilnu Hrvatsku ugarski ustav ili ne će.
Zato vlada u Ljubljani nije ni htjela prihvatiti ostavku vrhovnog županijskog
suca Babočaja. U takvoj je situaciji bilo i razumljivo što je guverner Dalma-
cije Tomašić priklopio toj pokrajini kvarnerske otoke.42 Tada je o tom činu
javila vlada u Ljubljani dvorskoj komisiji u Beču da su ti otoci još pod fran-
cuskom vladom pripadali Iliriji. Ujedno je zamolila i Gjurkovića da u tu
stvar uputi Tomašića.
Iako se Gjurković imao što prije preseliti u Rijeku, gdje je ostavljen i da-
lje na snazi francuski ustav, ipak je ostao još u Zagrebu radi predaje poslova
43
oko organiziranja dviju banskih regimenata. Stoga je dva puta odgađao
svoj put. 44
36
DALJ — Einzeichnungsprotokoll... — 7 (43, 43 1/2) X. 1813.
37
Ne 13. X. kako to piše J. Polec (o. c. I. 6).
38
DALJ — Acten vom Jahr 1813... — F. I. Lattermann Vrhovcu, Ljubljana 10 X
1813.
39
Ibid. — Acten vom Jahr... — F. I. Vrhovac Lattermannu, Zagreb, 27. X. 1813.
40
Ibid. — Einzeichnungsprotokoll... — 21 (123) X. 1813.
41
DAZg — Protocollum actorum politicorum (Zagr. žup.) anni 1813.
42
Na njima je postavio Tomašić za intendanta Franju Suppea. Lattermann je
smatrao da ti otoci, unatoč svemu tome, pripadaju pod civilnu Hrvatsku i da njima
ima upravljati viceguverner u Rijeci. Spor o tim otocima riješio je sam car tako da su
kvarnerski otoci Krk, Rab, Cres i Osor pripali Ljubljanskom generalnom guberniju (S.
Antoljak, Kako je nastala austrijska pokrajina kraljevina Dalmacija, Časopis za hrvat-
sku poviest 1/3, Zagreb, 1943, 232).
«DALJ —Einzeichnungsprotokoll... —23 (222), 25 (131), 28 (329 331 335) X 4
(549), 5 (702), 8 (724), 11 (810, 834) XI. 1813.
44
Ibid. — Praesidial Acten... — Kroatien betreffend — F. I. Gjurković Latterman-
nu, Zagreb, 12. XI. 1813.
844
Premda bečkoj vladi nije bilo pravo što je Vrhovac postavio poglavar-
stva i činovnike po ugarskom ustavu u Prekosavskoj Hrvatskoj, ipak je šutke
prešla preko toga, ali je zato zahtijevala da moraju ondašnji uredi odsele pri-
mati izravno naloge samo od Lattermanna ili Gjurkovića.45 Kada je pak car
boravio u Frankfurtu na Majni, predložio mu je njegov utjecajni ministar
grof Antun Baldacci svoje poglede na ilirske pokrajine, gdje je nastalo neza-
dovoljstvo jer se očekivao drugačiji postupak. Budući da je Vrhovac u Preko-
savskoj Hrvatskoj dokinuo ujedanput nasilno sve francuske uredbe i uveo
ugarski ustav koji je podanicima bio stran, Baldacci je smatrao da još nije
došlo vrijeme da se ondje uvede njemački ustav, i zato je molio cara da nade
neki srednji put u toj stvari. Car, kakav je već bio neodlučan, osvrnuo se na
sve te pritužbe i na rad Vrhovca i nekih carskih zapovjednika te je odredio
da se ilirske provincije imaju smatrati kao vojnički okupirane.46 Tako je opet
zapela organizacija ilirskih provincija. Stoga je Ljubljanska vlada mogla
glatko odgovoriti zagrebačkom kaptolu na njegovo traženje da mu se vrate
prekosavski posjedi koje je bila otela francuska vlada da se to zasada ne mo-
že izvršiti.47
Uto su muževi, koji su preuzeli upravu u Karlovcu i u ostaloj civilnoj
Hrvatskoj, nastojali da se posvuda zavedu zakoni i uredbe kao i u kraljevini
Hrvatskoj, opirući se neprestano odredbama vlade i vicegubernija. Na osno-
vi carskog otpisa od 14. IX. 1813. da se ima zadržati prijašnji ugarski ustav, a
postavljene oblasti od banskog namjesnika potvrditi,48 sastala se u stude-
nom u Karlovcu skupština prekosavskih staleža. Sa nje su tada u ime staleža
kao i stanovnika prekosavske Hrvatske, iako malo pokasno, podžupan Dolo-
vac i zamjenik županijskog notara Žerjavić izrazili Lattermannu svoju ra-
dost zbog odlaska Francuza iz njihove zemlje koja je dobila natrag svoj stari
ustav. Ujedno su mu i čestitali na postavljenju za guvernera.
49
Petnaestog studenoga Dolovac razasla s dopuštenjem Gjurkovića pisme-
ne pozive javljajući da će se održati nova skupština 9. XII i neka se pošalju
na nju poslanici. Tako je i grad Zagreb dobio taj poziv pa je uputio onamo
svoga konzula Ivana Bradicu i notara Josipa Štajdahera.50 Tako je na zakaza-
ni dan otvorena županijska skupština »stališa i redova dijelova prekosavske
kraljevine Hrvatske«51 govorom podžupana Dolovca, koji je opisao napore i
žrtve Hrvata učinjene u prijašnjem ratu za cara i odlučno zahtijevao sjedi-
njenje tih krajeva sa »svetom krunom ugarskom«, navodeći da će to biti sre-
45
Ibid. — Acten vom Jahr 1813... — F. I. Bellegarde Lattermannu, Beč, 14. XI. i
Lattermann Gjurkoviću, Ljubljana, 2. XII. 1813.
46
F. R. Krones Zur Geschichte Österreichs im Zeitalter der französichen Kriege
und der Restauration 1792- 1816., Gotha 1886. 246, 265-267.
47
DALJ — Einzeichnungsprotokoll... — 29 (1472) XI. 1813.
48
R. Lopašić, o. c., 92.
49
DALJ— Praesidial Acten... — Kroatien betreffend — F. I. Dolovac i Žerjavić
Lattermannu, Karlovac, 9. XII. 1813.
50
DAZg — Acta politica Hb. reg. civ. Zagr. — 1813 — XII — No 2897 - 3041. Sjedni-
ca gradskog vijeća od 6. XII. 1813 (No 2926).
51
R. Lopašić, o. c., 92.
845
 ća i mir za sve njih. Drugi govornik, notar Kristofor Blažeković, progovorio
je u ime samih staleža tražeći povratak staroga ustava i zakona, izražavajući
caru vjernost.52 Ujedno su s iste skupštine poslali »najponizniji i uvijek vjer-
ni podanici staleži i redovi prekosavskih dijelova kraljevine Hrvatske« caru
pismenu predstavku u kojoj su izrazili svoju vjernost i radost što su oslobo-
đeni francuskog jarma carskim pobjedonosnim oružjem. Ali ih je obuhvati-
la bol što je njihova domovina izgubila stari ustav. Opisuju svoje žalosno sta-
nje pod prijašnjom francuskom vladavinom i mole ga da ih vrati u ono
stanje koje je bilo prije navedene vladavine, a oni se zato izjavljuju spremni
podnijeti sve žrtve53 za carevinu.54 Da bi što više uspjeli, izabrali su na istoj
skupštini delegate55 koji su uz velike teškoće pošli Lattermannu u Ljubljanu,
kamo su stigli 23. prosinca 1813. Istoga dana oko dva sata popodne primio ih
je guverner, kojemu su izložili svoje želje i tegobe, zamolivši ga da ih i on
svojim zagovorom potpomogne kod cara. Lattermann im je obećao svoju po-
moć i zagovor, te ih je dapače pozvao i na ručak u svoj stan. Tom prilikom ih
je lijepo pogostio i pozdravio kao »poslanike vjernog hrvatskog naroda«. Na-
kon srdačnog prijema kod guvernera otišli su delegati vijećniku barunu Fer-
dinandu Hingenauu, tajniku gubernijskog prezidijuma, da i njemu također
izlože svoje želje, ali ga ne nađoše kod kuće pa su svoj posjet odložili za sut-
ra. Navečer su bili u kazalištu, gdje je za njih bila rezervirana loža. Slijedeći
dan (24. XII) potražili su ponovno Hingenaua, koji je, pošto su mu razložili
svrhu svoga boravka ne samo otvoreno pokazao svoje simpatije i razumije-
vanje prema Hrvatima, već im je i obećao svoju pomoć. Istoga dana posjetili
su i biskupa Kaučiča, biskupskog sufragana Riccia i još neke druge ugledne
osobe u gradu, te su vidjeli da je poslanstvo hrvatskih staleža izazvalo kod
sviju jak dojam. Dvadesetpetog prosinca posjetili su još jedanput Latter-
manna, koji im je ponovo obećao svoju pomoć uvjeravajući ih da će im car s
obzirom na vjernost Hrvata izaći u susret. Delegati, veseli i ohrabreni tom iz-
javom, jedva su čekali da što prije stignu kući i da to dojave staležima. Pri-
spjevši u Karlovac 3. siječnja 1814. podnijeli su županiji pismeno izvješće,
koje su potpisali Konstantin Stanić, generalni vikar, grof Ivan Drašković,
Medunić, redovni odvjetnik prekosavskih dijelova i javni odvjetnik Tomić.
Dvadesetosmoga prosinca jedno drugo poslanstvo prekosavskih staleža po-
52
DAZg — Acta politica lib. reg. civ. Zagr. — 1813 — XII — No 3042-3171. Pisme-
no izvješće Bradice i Stajdahera od 17. XII. o toj skupštini, gdje se nalaze ia tiskani go-
vori spomenutih ličnosti pod naslovom »Dictiones occasione servatae 9 decembris
1813. in libera regiaque civitate carlostadiensi generalis statuum et ordinum Trans-Sa-
vanarum regni Chroatiae partium congregationis pronunciatae in typographia Carlos-
tadiensi«, str. 12.
53
Staleži su tom prilikom obećali da će skupiti 171 konjanika i 1041 pješaka.
54
DAZg — Acta politica lib. reg. civ. Zagr. — 1814 — I — No 1—91. U pismenom iz-
vješću Štajdahera od 10. I. 1814. nalazi se i ta predstavka, tiskana na 7 stranica s datu-
mom: Karlovac, 9. XII. 1813.
55
R. Lopašić na str. 93. piše da su delegati: križevački biskup Konstantin Stanić,
grof. Janko Drašković, Marko Delivuk, Franjo Ožegović, Josip Grdenić i Josip Puč po-
šli guverneru u Ljubljanu da mu dojave o insurekciji. Međutim ta imena ne slažu se
sasvim s onima, koja malo kasnije navodim, da su potpisali izvješće o tom svom putu.
846
sjetilo je Gjurkovića u Rijeci.56 Ono mu je uručilo prijepis tiskane predstavke
od 9. XII. razloživši mu razloge koji su ih na taj korak nagnali. Nato im je vi-
ceguverner obećao svoju pomoć i izjavio da su njihove želje opravdane, a bu-
dući da je on i sam roden u staroj konstituciji, pomoći će im svim silama.57
Dok su Hrvati iz tih krajeva gajili najbolje nade, već potkraj 1813. postaje ov-
dje njemački jezik službeni, a i sva korespondencija viceguvernera s Ljub-
ljanskom vladom samo i isključivo se vodi na tom jeziku.58 Da slika dobije
svoj zaokruženi oblik, bacimo još pogled na pregled političke podjele čitave
Ilirije, i vidjet ćemo kako je potkraj te iste godine izgledala.
Vrhovna vlast je generalni guvernement cijele Ilirije sa sjedištem u
Ljubljani, pod kojim su četiri pokrajine: Kranjska, Koruška, Istra i civilna
Hrvatska. Civilna Hrvatska u kojoj je zadržan »ugarski« ustav, ima vicegu-
bernij u Rijeci, a dijeli se na Karlovačku županiju s istoimenim distriktom,
koji se opet cijepa na kantone: karlovački, vrbovski, mrkopaljski, jaskanski,
samoborski, čabarski, kerestinački, želinski, sisački, gradački i bakarski.
Pod riječku intendanciju spada distrikt i kanton Rijeka, u kojoj je francuski
ustav, i distrikt i kanton Kastav, u kome je austrijski ustav od 1809. godine s
kotarskim poglavarstvima. Pod intendanciju u Krku pripadali su distrikti:
kvarnerski otoci, podijeljeni na kantone: Cres, Osor, Lošinj, Rab i Krk, u ko-
jima ustav nije bio mijenjan.59
II.
Ovaj pregled dopunjuje popis onih činovnika koji su do konca siječnja
1814. bili pridijeljeni provizornom generalnom guberniju u Iliriji iz austrij-
skih zemalja da ovdje vrše službu.
Nas ovdje interesiraju samo ti činovnici pridijeljeni riječkom viceguber-
niju. To je u prvom redu već spomenuti Ivan Susani, gubernijski savjetnik u
Grazu, koji je vršio provizornu služu u Rijeci, a Franjo Radičević, kr. provi-
zorni komesar, kao referent. Iz navedenog popisa se vidi da je riječki vicegu-
bernij imao ukupno 13 činovnika.60 Kako su Gjurkoviću, koji je radio na re-
56
U Rijeci je nakon austrijske okupacije upravljao kao provizorni komesar bivši
austrijski generalni konzul barun Lederer, koji je zaveo ondje kao i u Hrvatskom pri-
morju ausrijski ustav i promijenio riječko načelstvo, a za predsjednika postavio Terzi-
ja, bivšeg načelnika. Kada je Lederer otišao Radivojeviću u Goricu, postavio je za pro-
vizornog intendanta u Rijeci baruna Josipa Argenta, prijašnjeg asesora Riječkog gu-
bernija. Nakon dolaska u taj grad, Gjurković je u administraciji zadržao francuski
sustav, ali nije posrećio i što se tiče uvođenja francuskog provincijalnog sustava koji
je Lattermann nastojao ukloniti (DALJ — Praesidial Acten vom Jahre 1814 — F. I, vom
2. bis 438).
57
DAZg — Acta politica lib. reg. civ. Zagrab. — 1814 — I — No. 1—91. Prijepis iz-
vješća o prijemu kod Lattermanna i Gjurkovića nalazi se u izvješću Štajdahera grad-
skom vijeću u Zagrebu od 10. I. 1814.
58
DALJ — Einzeichnungsprotokoll... — 23. (2457) XII. 1813.
59
Ibid. — Praesidial Acten vom Jahre 1814 — F. I, (vom No 2 bis 438), No 463.
60
Ibid. — Praesidial Acten vom Jahre 1814 — F. I, vom No 2, bis 438.
847
inkorporaciji Prekosavske Hrvatske Ugarskoj, tj. Hrvatskoj,61 u mnogim
stvarima bile sputane ruke baš zbog ugarske konstitucije u toj zemlji, to mu
je njegovu molbu sam grof Prokop Lažanski, dvorski kancelar,62 preko Lat-
termanna poručio, neka vrši svoju službu ne obazirući se puno na tu staru
konstituciju.63
Pa ipak u duhu te konstitucije sastala se 6/7. siječnja 1814. u Karlovcu
županijska skupština, na koju je i Zagreb uputio svoga poslanika Štajdahe-
ra64 i odmah je sazvana slijedeća skupština za 17.1, za koju je Dolovac razas-
lao pismene pozive.65 Da bi se konačno uredilo pitanje Ilirije, Lattermann je
8. veljače podnio sa supotpisom Hingenaua opširni referat grofu Ugarteu,
državnom ministru, vrhovnom kancelaru i predsjedniku dvorske komore u
Beču. Taj je referat podijelio na 5 dijelova. Prvi obuhvaća pregled kako je vo-
dena politička uprava pod francuskom vladavinom s prikazom postojećih
političkih poglavarstava i njihova djelokruga, međusobnih odnosa i zavis-
nosti, te njihova nastavljenog ili prekinutog djelovanja od okupacije ilirskih
pokrajina od Austrijanaca. U drugom iznosi kako bi se mogli uspostaviti ok-
ružni uredi i kotarske uprave u Iliriji s obzirom na uvedeni ustav po prijaš-
njoj vladi. U trećem dijelu predlaže kako da se urede kotarska povjerenstva,
da prorade magistrati i mjesna poglavarstva i koje bi mjere bilo potrebno
provesti za uređenje redovitih službenih poglavarstava u Trstu i Rijeci. U
četvrtom dijelu opisuje koje su uredbe uvedene od francuske vlade bile oso-
bito tegobne stanovnicima Ilirije i dale povod da se o tom iznesu prijedlozi.
U petom se dijelu navodi koji su činovnici predani glavnoj upravi, te zašto je
svaki sposoban itd.
U posebnom pak dijelu opisuje civilnu Hrvatsku i Vojnu Krajinu pod
francuskom vladavinom i stanje nakon austrijske okupacije. Nadalje se op-
širno bavi stanjem u civilnoj Hrvatskoj poslije odlaska Francuza i dijeli je
na 5 distrikata: 1. distrikt civilne Hrvatske sa primorskim kameralnim gos-
poštijama Fužinama, Hreljinom, Bakrom i Vinodolom 2. distrikt senjskog
područja 3. distrikt prijašnji kranjski Kastav 4. distrikt kvarnerski otoci Rab
i Cres s Malim i Velikim Lošinjem i 5. distrikt Rijeka s prijašnjim ugarskim
primorjem. Sve je to popraćeno kratkom historijom ulaska austrijskih četa
u te dijelove i stanjem u doba kada je taj referat pisan.
Civilna Hrvatska ima trojaki ustav, i to ugarski u distriktu 3. i francuski
u distriktu 5. U civilnoj Hrvatskoj su sada ova politička poglavarstva: vicegu-
bernij u Rijeci, pod kojim su sve političke kameralne i vojničke oblasti te
provincije, a sam taj vicegubernij pod generalnim gubernijem. Za distrikt 1.
postoji županija (podžupan), staleži, viši i niži županijski suci, notari itd. Za
61
NAZ — M. Vrhovac, Diarium II — 6. I. 1814.
62
Njega je car imenovao za predsjednika centralne organizacijske dvorske komi-
sije (31. VII. 1814.), pod koju je pripadala Ilirija i Dalmacija (S. Antoljak, Kako je na-
stala..., Časopis za hrvatsku poviest 1/3, 234).
63
DALJ — Praesidial Acten... — Kroatien betreffend — F. I, Lažanski Latterman-
nu, Ljubljana, 28. I. 1814.
64
DAZg — Acta politica lib. reg. civ. Zagrab — 1814 — I — No 1-91 — No 72.
65
Ibid. — Acta politica lib. reg. civ. Zagrab — 1814 — I — No 98-206.
848
distrikt 3. kotarska poglavarstva. Za distrikt 5. provizorna intendancija66
(provizorni intendant barun Argento) i načelstva. U distriktu 1. sastavljač
tog spisa drži da je dosta činovnika koje je biskup Vrhovac postavio da vrše
tekuće poslove. Oni dobivaju plaću iz županijske blagajne. U distriktu 3. pla-
ćat će se i postavljati kotarski činovnici od reparatura gospoštija. Na pitanje
koje bi činovnike trebalo maknuti iz službe i drugima nadomjestiti, Latter-
mann izjavljuje da su rođeni Francuzi već uklonjeni, a i još neki koji su bili
zadojeni francuskim duhom, tako da nema više nijednog takvog nepouzda-
nog činovnika na položaju. Na pitanje, pak, kako bi se ponovo uspostavili ok-
ružni uredi ili kotarske uprave u Iliriji s obzirom na ustav koji je uveden po
prijašnjoj vladi u toj pokrajini, smatra da u riječkom distriktu nije potrebno
uvesti okružni ured dok postoji vicegubernij. Za civilnu Hrvatsku Latter-
mann se ustručava dati konkretan prijedlog, jer je ona uređena sasvim po
ugarskom načinu; no svakako drži da bi i dalje bilo potrebno da podžupan
Dolovac ostane ovisan o riječkom viceguberniju. Radi uređenja kvarnerskih
otoka predlaže da se onamo pošalje sa strane vicegubernij a komesar koji bi
u Krku vodio političke poslove u potpunoj zavisnosti od spomenutog vicegu-
bernij a.
Prema daljim njegovim prijedlozima postojali bi dakle: generalni guber-
nij u Ljubljani, vicegubernij u Trstu i Rijeci, komesar riječkog gubernija na
Krku za kvarnerske otoke i županija za civilnu Hrvatsku u Karlovcu. Zatim
Lattermann predlaže da se ponovo uvedu distriktualni komesarijati, magis-
trati i mjesna poglavarstva, a za Rijeku časničko vijeće, o čemu u tančine go-
vori. Nadalje ponovo, i to vrlo opširno opisuje namete kojima je francuska
vladavina opteretila stanovnike koji su se zbog tih tereta ispravno tužili, a o
pitanju koje bi činovnike trebalo pridijeliti centralnoj upravi i kakvu bi služ-
bu vršili, na dugačko raspravlja i stavlja svoje prijedloge. Tako za riječki vi-
cegubernij predlaže da ga sačinjavaju ove osobe: viceguverner, četiri guber-
nijska asesora, dva sekretara, dva koncepista, jedan protokolist, jedan regis-
trant, jedan ekspeditor, pet kancelista i tri uredska podvornika. Ujedno poi-
mence spominje osobe koje bi tu službu vršile. Na kraju tog opširnog refera-
ta Lattermann izražava nadu da je učinio po želji visokog otpisa od 11. XII.
67
1813. i moli da se ti njegovi prijedlozi što prije usvoje, kako bi se mogli os-
68
tvariti.
1.
Dok su u Beču proučavali to opširno Lattermannovo izvješće, 28. II. Do-
69
lovac je pismeno sazvao u Karlovcu županijsku skupštinu na kojoj se imalo
" On podijeli intendancije na dvije klase. Naime na onakvu gdje intendant vuče
»frais du bureau« i takvu gdje pak intendant ima plaću ili dnevnicu.
67
Taj spis poslao je Ugarte iz Beča Lattermannu, a ovaj u prijepisu viceguberniju
u Rijeku.
68
DALJ — Praesidial Acten vom Jahre 1814 — F. I, vom No 2. bis 438.
69
NAZ — Acta archivi episcopatus... — Politica XVIII.
849
uglavnom raspravljati o obrani domovine protiv vječno nemirnih Bosana-
ca.'
Zagrebački magistrat je i tom prilikom izaslao kao svoga delegata kon-
zula Ivana Bradicu.71 Na određeni dan sastali su se prekosavski staleži u
skupštini gdje je zaključeno da se zbog turske opasnosti podigne insurekcija.
Zatim se prešlo na raspravu, koliko treba skupiti vojnika. Ujedno je bila
izabrana deputacija pod predsjedanjem grofa Ivana Draškovića Trakošćan-
skog da organizira tu insurekciju,72 koja je uskoro po Lattermannovoj od-
redbi bila ukinuta.73
Međutim su se u inozemstvu zbili veoma važni događaji koji su imali od-
lučiti sudbinom prekosavskih krajeva.
Naime, kada je car Franjo na pobjedonosnom putu po Francuskoj bora-
vio u Chaumontu, ondje se našao i Baldacci koji mu je prikazao stanje u Ili-
riji i naveo da se u Hrvatskoj zaveo ugarski ustav. Stoga ga zamoli da pošalje
u ilirske pokrajine jednog komesara koji bi zaveo red i uveo austrijsku upra-
vu. Nedostatke u Hrvatskoj uredio bi pak savjetnik vrhovne sudske oblasti
Plenciz. No car ne prihvati u svemu Baldaccijev prijedlog, već odluči da se u
Iliriju pošalje komisija od više članova, kasnije nazvana »Ilirska dvorska or-
ganizacijska komisija«, kojoj stavi na čelo tadašnjeg donjeaustrijskog na-
mjesnika grofa Franju Sauraua.74
Iz istoga mjesta Chaumonta car pismeno obavijesti Sauraua 9. ožujka
da ga zbog nedostatka u ilirskim provincijama imenuje za dvorskog komesa-
ra, a napose za Kranjsku i Goricu i Beljački okrug, izražavajući nadu da će
on tom zlu stati na kraj. Naređuje mu da bude spreman za put da može ona-
mo doći, gdje ga on pozove, jer hoće da ga o svemu sam osobno uputi.75 Isto-
ga dana pisao je Franjo i ministru Zichyju da je sazvao konferenciju na kojoj
će se odlučiti o ustavu ilirskih provincija, u kojima se ima po njegovoj želji
poboljšati stanje.
Prvog travnja javio je Zichyju o imenovanju Sauraua,76 kojega pozove
77
da isti dan dođe k njemu. Saurau je po carevoj želji smjesta otputovao u
Pariz, gdje je stigao 21. travnja.78 Za vrijeme audijencije predao je vladaru
79
opširno izvješće, datirano sa 25. IV u kojemu mu dade na znanje da se o or-
70
NAZ — M. Vrhovac, Diarium II — 3. III. 1814.
71
DAZg — Acta politica lib. reg. civ. Zagrab — 1814 — III — No 501-785.
72
NAZ — Acta archivi episcopatus... — Politica XVIII — DAZg — Acta politica lib.
reg. civ. Zagrab — 1814 - III - No 501-785. Sjednica od 16. III. 1814.
" NAZ — M. Vrhovac, Diarium II — 28. III. 1814.
74
J. Polec, o. c., I, 14-16.
75
Državni arhiv u Beču (DAB) — Provinzen Illyrien — 1766- 1822 — F. 16. — Ac-
tenstücke btr. d. Reform der Verwaltung d. illyrischen Provinzen. Car Franjo Saura-
uu, Chaumont, 9.III. 1814; J. Polec, o. c. I, 17; F. R. Krones, o. c., 276, 277. To je pismo
primio Saurau tek 17. III.
76
DAB — Provinzen Illyrien — 1767-1822 — F, 16 — Actenstücke... Franjo I.
Zichyu, Chaumont, 9. III. i Dijon, 1. IV. 1814.
77
F. R. Krones, o. c., 277.
78
J. Polec, o. c. I, 17.
79
Polec na str. 18. krivo datira to izvješće s 24. IV.
850
ganizaciji Ilirskih provincija posavjetovao s Baldaccijem kako mu je nare-
dio, i da mu sada podnosi svoje zajedničke poglede na previšnju odluku: a)
da se, po onom što mu je on (car) rekao, treba, po najispravnijem načelu.
Kranjska, Gorica i Beljački okrug ponovno priklopiti nutarnjoj Austriji.
Ujedno zamoli cara neka odobri, s obzirom na geografski položaj i zbog ca-
rinskih obzira, da se takozvana austrijska Istra isključi iz toga, a da se Trst,
mletačka Istra i njoj pridijeljena austrijska Istra, Rijeka, Karlobag, Kraljevi-
ca, Bakar, Dalmacija, Dubrovnik i Albanija ujedine u jedan samostalni gu-
bernij sa sjedištem u Trstu. U Rijeci, Zadru, Dubrovniku i Kotoru neka budu
viceguverneri, a da bi se onaj u Kotoru — uz male promjene u obliku — mo-
gao zvati delegat. Ti viceguverneri imali bi široki djelokrug, a u važnijim
stvarima zavisili bi od primorske vlade (»governo marittimo«) u Trstu. Da se
u ustav unese više jedinstva i da se čitava obala bez prekidanja zadrži pod is-
tim nadzorom, u Senju, koji zapravo pripada Vojnoj Krajini, mogao bi se po-
staviti pametan general, koji bi u zdravstvenim i trgovačkim poslovima bio
ovisan o primorskom guberniju u Trstu, a u ostalim stvarima od svoje vojne
vlasti. Budući da se to primorje ne može zamisliti bez zaleđa, bilo bi uputno
da viceguverneru u Rijeci pridijeli onaj dio Hrvatske koji je otprilike pripa-
dao Severinskoj županiji pod vladavinom negdašnje carice i kraljice Marije
Terezije, i da bi kao takav bio dodijeljen Riječkom guberniju; ostali dio
Hrvatske, koji je dotada pripadao Iliriji, mogao bi se bez štete opet vratiti
Ugarskoj.80 Time će se postići da će caru »ugarski« narod biti zahvalan za po-
vratak Ilirije, a njegova osjetljivost bi bila znatno umanjena zbog zadržanog
dijela naročito ako bi se car udostojao da se na »milostivi i očinski način« iz-
jasni o razlozima zašto je osnovan Primorski gubernij. Konačno bi se tako
uklonila uglavnom i zabuna u kojoj se nalazi državna uprava zbog tadašnjeg
ustava koji je nametnut barunu Lattermannu u ilirskoj Hrvatskoj.
b) Predlaže da provizornu administraciju zemlje vodi Lattermann, dok
se ona, tako reći, sama od sebe ne ukine sukcesivnim dijeljenjem Ilirije
Ugarskoj, nutarnjoj Austriji i novom Primorju. Ako mu car dopusti, on će
odmah započeti organiziranje provincija Kranjske, Gorice i Beljačkog okru-
ga i njihovo pripajanje nutarnjoj Austriji; zatim će priječi u Trst i odatle duž
Primorja do Albanije. Nadalje predlaže za Kranjsku, Goricu i Beljački ok-
rug, u suglasju s Baldaccijem, okružne kapetane i komesare izjavljujući da
bi njegov posao bio silno olakšan ako bi mu dvorska kancelarija dala popis
svih namještenika u Kranjskoj, Gorici, Beljaku i Trstu, austrijskoj Italiji i
Dalmaciji s naznakom u kojoj su grupi. Slično bi mogao car zahtijevati od
ugarske dvorske kancelarije za bivše namještene činovnike u Rijeci. Budući
da je već prije izjavio mišljenje da se u Senju postavi general, on drži da bi
za to mjesto odgovarao general Jurković, koga on dobro pozna iz službenih
odnosa i koji posjeduje sva potrebna svojstva za taj položaj. Da bi se vratilo
blagostanje ilirskih provincija, koje su stenjale pod francuskim nametima,
traži da ga car opunomoći da ih od tih odmah oslobodi ili da ih umanji i da
odredi pravednu raspodjelu poreza. Ilirija je već jednom za francuskog vla-
80
O tom nešto kraće i S. Antoljak, Kako ie nastala... — Časopis za hrvatsku povi-
est 1/3, 232, 233.
851
danja doživjela devalvaciju banknota. Stoga bi bilo opasno da se sada uvede
austrijski papirnati novac, te neka car povuče papirnati novac i neka dopusti
da kola metalni. Na kraju tog opširnog izvješća moli Saurau cara da odmah
izvrši organizaciju ilirskih provincija. On je svjestan da će se morati boriti s
mnogo neprilika i zato ga moli da ga otereti, davši mu prezidijalnu kancela-
riju, za koju mu predlaže prikladna lica.81 Na te prijedloge, koje je Franjo u
većini prihvatio, isti je car Saurauu dao svoju pismenu odluku i upute (2. V.
1814.). U prvom mu redu nalaže da zajedno s vrhovnim kancelarom izradi
okupacijski i poklonstveni patent za Iliriju čim se vrati u domovinu. Što se
tiče njegove sugestije za podjelu zemalja, iz kojih se u francusko doba sasto-
jala Ilirija, određuje da se prijašnji Beljački okrug opet pripoji Koruškoj, a
ne nutarnjoj Austriji kako je Saurau predlagao. Ali zato u potpunosti prihva-
ća da se Kranjska i Gorica pridijele nutarnjoj Austriji. Isto se tako slaže da
Primorje, od mletačkih meda pa do Albanije uključivo sa svim otocima, sači-
njava posebnu pokrajinu sa središtem u Trstu i dalegacijama ne samo u Ko-
toru, već čak i u Rijeci, Zadru i Dubrovniku. K tom Primorju neka se priklo-
pi osim mletačkog dijela Istre toliko od austrijskog dijela koliko se nade
potrebno, a isto tako pored riječkog distrikta potrebni dio ilirske Hrvatske i
Primorja koji je prije pripadao Vojnoj Krajini. Prigodom razmedivanja Pri-
morja neka se najviše osvrne na one točke koje izgledaju najpogodnije za po-
stavljanje mitničkog i tridesetničkog kordona. Za vrijeme svoga boravka u
Beču neka se o tom sporazumi sa određenim dvorskim oblastima, izuzev
ugarske kancelarije. Što se tiče novčanog sustava u Iliriji, također prihvaća
njegov prijedlog i određuje da ima zasad samo metalni novac zakonski tečaj
izuzev Vojnu Krajinu gdje vrijedi papirnati novac s prisilnim tečajem. Ali za-
to odlučuje, da provizorni vojni guberniji u Iliriji i Dalmaciji ostanu tako du-
go dok se ne organiziraju istima podređene zemlje. Međutim treba nastojati
da se poslovi kod spomenutih vojnih gubernija uredno vode, radi čega su oni
Saurau odsada podređeni. Obavijestit će se Gradački'gubernij da mu ide u
svemu na ruku. Nadalje car odobrava Saurauu da pode u Iliriju, gdje će ta-
mošnji gubernij biti samo toliko tada podređen dvorskom ratnom vijeću
ukoliko se radi o poslovima generalne komande; inače u svemu ostalome sa-
mo tome grofu. On očekuje da Sauraua daje prijedloge za popunjenje okruž-
nih komesara i sekretarskih mjesta, za koja dolaze u obzir samo vrsne osobe
i s dovoljnim poznavanjem jezika. Jednako vrijedi i za uređenje gubernija i
okružnih služba u Primorju. Ako se činovnici u Kranjskoj, Gorici i Bjelač-
kom okrugu nisu ogriješili, on drži da ih treba po mogućnosti premjestiti u
njihove stare zemlje. Inozemci-činovnici u Iliriji, osim onih koji se ističu ta-
lentom i pravednošću, imaju se smjesta otpustiti; isto tako i oni koji su se
ogriješili bilo čime, ili su na zlu glasu, ili su sumnjivi. Ujedno određuje kako
treba postupati s činovnicima u Dalmaciji i Albaniji. Nadalje govori o name-
tima i određuje da se urede sasvim po stopi kao i u njihovim njemačkim
zemljama, izuzevši Dalmaciju i Albaniju. Proširuje mu punomoć, očekujući
81
DAB — Provinzen Illirien — 1767 - 1822 — F. 16 — Actenstucke... Saurauovo iz-
vješće caru od 25. IV. 1814; djelomično i F. R. Krones, o. c., 277, 280, 281, 283-286. i J.
Polec, o. c. I, 18-22.
852
od njega što prije vijesti o tim poslovima. Na kraju mu izjavljuje da je on ne-
posredno podređen samo njemu, a jedino u njegovoj odsutnosti ministar-
skoj konferenciji.82
2.
U međuvremenu su se staleži i narod u ilirskoj Hrvatskoj bojali da će
ona biti sjedinjena s Kranjskom.
Naime, u Hrvatskoj se znalo da se nešto iz Beča sprema, samo se nije
znalo što je to. Zato se ne treba ni čuditi što je protonotar Kušević bio loše
informiran, a preko njega i Vrhovac, da je grof Saurau imenovan guverne-
rom i da će kranjska vlada upravljati ilirskom Hrvatskom. Stoga su preko-
savski staleži odlučili poslati reprezentaciju caru u Beč i zamoliti Zichyja,
ugarskog kancelara Erdödyja, Lattermanna i palatina, da se zauzmu za njih.
Značajno je da je nekoliko Prekosavaca, čija nam imena na žalost nisu po-
znata, radilo protiv sjedinjenja svoje zemlje s Ugarskom tj. Hrvatskom. Ka-
da su pak 31. ožujka došli pitati biskupa Vrhovca za savjet, Kušević, Delivuk
i Prekosavci — Ožegović, Grdenić i Puč — što bi učinili za svoj kraj u sadaš-
njim prilikama, on im je odgovorio da ako bi htjeli protestirati, onda ne mo-
že ništa za njih uraditi, jer nema nikakvog utjecaja na carskom dvoru.83
I dok su prekosavski Hrvati bezuspješno pokušavali izvršiti sjedinjenje
s majkom zemljom, opaža se iz svih odredaba Ljubljanskog gubernija, od
travnja 1814. godine, da je austrijska vlada odlučila »usrećiti Ilirsku pokraji-
nu (tj. Prekosavsku Hrvatsku) onom srećom kakvom sretno i spasonosno ži-
ve austrijske pokrajine« i pod izgovorom da je Hrvatska osvojena od Francu-
za, premda nije za to ispaljena ni jedna puška, a okupaciju te zemlje izvršili
su sami Hrvati. Vlada je osim toga podigla stare mitnice na Savi i zabranila
izvoz vina iz Hrvatske u Kranjsku, a Gjurković je saopćio županijskoj skup-
štini i karlovačkom gradskom poglavarstvu da će se doskora uvesti monopol
na duhan i sol, koje će prodavati samo oni trgovci koji imaju za to koncesi-
ju.84
Kada su prekosavski staleži i redovi vidjeli da im je reprezentacija vra-
ćena kući,85 potužili su se 25. travnja kralju zbog povrede ustava i starodav-
nih povlastica Hrvatske, a peti dan kasnije zamoliše palatina Josipa, bana Ig-
njata Gyulaya, Vrhovca i samoga Lattermanna, da ih zaštite od njemačkih
zakona i da im pomognu da se sjedine sa svojom jednokrvnom braćom na li-
jevoj obali Save.86
82
Ibid. — Provinzen Illirien — 1767 -1822 — F. 16 — Actenstucke... Franjo I. Sau-
rauu, 2. V. 1814 (tu je odluku Saurau primio 3. V); F. R. Krones, o. c., 286-289; J. Po-
lec, o. c., I, 22, 23 i nešto kraće S. Antoljak, o. c.. Časopis za hrvatsku poviest 1/3, 233,
£· jty.
83
NAZ — M. Vrhovac, Diarium II — 22, 26, 28, 31. III. 1814.
84
R. Lopašić, o. c., 93, 94.
85
NAZ — M. Vrhovac, Diarium II — 15. IV. 1814.
86
R. Lopašić, o. c., 94.
853
 Dok je car odlučivao o obnavljanju ugarske konstitucije u Prekosavskoj
Hrvatskoj87 i još nije bio riješio pitanje crkvene jurisdikcije između zagre-
bačkog i senjskog biskupa,88 prekosavski staleži doznavši da će caru u Beč
poslati svi staleži ugarskog kraljevstva i pridruženih strana izabrali su na
svojoj skupštini od 18. svibnja 89 izaslanike, i to: generalnog grčko-unijatskog
vikara Stanica, pravoslavnog opata Rajačića, grofa Ivana Draškovića, baru-
na Danijela Raucha, Josipa Puca i karlovačkog odvjetnika Josipa Medunića.
Tendencija im je bila da caru izjave svoju odanost i da ga zamole da tu pro-
vinciju reinkorporira Hrvatskoj i time stvori lijepu uspomenu u narodu. Da
bi što bolje uspjeli u svome naumu, zamolili su i Gjurkovića da i on podupre
njihovu molbu, obećavajući da će mu za to biti vječno zahvalni. Viceguver-
ner je o cijeloj toj stvari obavijestio Ljubljansku vladu i preporučio da do-
pusti prekosavskom poslanstvu da može i ono slobodno putovati u Beč. Isto
tako podupro je i pismenu molbu bakarske općine koja je izabrala dvojicu
poslanika da se caru zahvale i izraze veliko veselje što su se vratili pod njego-
vo »slavno« žezlo. Ujedno je preporučio i molbu predsjednika riječkog ma-
gistrata koji je isto molio što i bakarska općina.
Sve te pismene molbe s Gjurkovićevom preporukom primio je Latter-
mann, koji ih je uputio grofu Ugarteu, a taj je onda tek 28. lipnja s velikim
zakašnjenjem odgovorio da nije više potrebno da podu te deputacije u Beč.90
Naime, negdje je oko polovice mjeseca lipnja stigle su u Beč delegacije raz-
nih provincija (izuzev Ilirske provincije), a medu njima i deputacija kraljevi-
na Hrvatske i Slavonije. S njom je došao i Vrhovac.91 On je odmah po svom
dolasku posjetio palatina, koji mu je ulio nadu u povratak Prekosavske
Hrvatske. Biskup je od njega isposlovao da primi hrvatsku deputaciju. Ali
kako je baš palatin na određeni dan morao otići caru u Schönbrunn, izjalo-
vio se taj planirani posjet.
Uto je car primio u svečanu audijenciju delegata iz raznih pokrajina (22.
VI), i to prvo Mađare, a onda ostale.92 Tom prilikom održao je Franjo I. go-
93
vor zahvaljujući se izaslanicima što su mu ostali vjerni i što su toliko žrta-
va pridonijeli za njega i domovinu. Stavio im je na srce da ljube državni po-
redak, kome su oni zidovi, kao i domovinu i neka mu budu i dalje tako
94
odani.
87
J. Mal, Odklonjena podložniška prisega hrvatskih stanov. 1. 1814, Serta Hoffil-
leriana, Zagreb 1940, 515.
88
NAZ — Ecclesiastica X.
89
Ne 28. V. kako tvrdi J. Mal (o. c., 516).
90
DALJ — Praesidial Acten vom Jahre 1814 — F. III, vom No 927. bis 941. Gjurko-
vić Lattermanu, Rijeka, 24. V. 1814. U tomu se nalaze pisma već spomenutih staleža i
gradova. Nešto o tom govori i Mal (o. c., 516).
91
Vrhovac, komu se zamjeralo što se u kolovozu 1813. miješao u upravu preko-
savskih krajeva, bio je sada pozvan od ugarskog kancelara Erdödyja da može bez po-
teškoća doći u Beč (NAZ - M. Vrhovac, Diarium II — l, 14. V. 1814).
92
NAZ — M. Vrhovac, Diarium II — 14, 22. VI. 1814.
93
Poslije te audijencije bili su hrvatski delegati na ručku kod ugarskog kancelara.
94
DAZg — Comit. zagrab. congregationalia — 1809—1814. Kralj, namjesničko vije-
će u Budimu šalje Zagrebačkoj županiji 9. VIII. 1814. taj carev tiskani govor od 22. VI.
na mađarskom i latinskom jeziku.
854
Dvadesetipetog lipnja primio je car Vrhovca u posebnu audijenciju. Ka-
da mu se biskup htio ispričati što je uveo ugarski ustav u Prekosavskoj
Hrvatskoj,95 Franjo ga je pretekao ovim riječima: »Vi niste ništa krivi, već
ako bi bilo krivnje, to je na meni, što Vam nisam dao nikakve upute; i bolje
je, da se tako dogodilo, jer je sve dobro prošlo«. Iza toga mu je Vrhovac opi-
sao bijedno stanje tog dijela Hrvatske, našto mu je car rekao: »Tomu će us-
koro biti kraj, jer ja ću Vam vratiti Iliriju.« Na Vrhovčeve riječi: »Ali Vaše
Veličanstvo, svaki dan je težak«, car je odvratio: »Brzo će se dogoditi«. Kada
se oduševljeni biskup nakon te audijencije sastao sa savjetnikom Poringe-
rom, taj mu je pokvario sav optimizam govoreći da on sumnja u povratak
»Ilirijuma«, jer je Saurau96 dobio hitnu uputu da ne podržava nikakvu pis-
menu vezu s ugarskom kancelarijom, grofom Hallerom, Steinom i stolnobi-
ogradskim kanonikom Nagyjem.97
Dok su se okupljale delegacije raznih provincija austrijske monarhije u
Beču, car je 20. 98lipnja odobrio da i Ilirija pošalje posebnu deputaciju da mu
izrazi vjernost.
U tu svrhu zahtijevao je Lattermann od Gjurkovića da mu predloži šest
osoba iz Provincijalne99 Hrvatske za tu deputaciju. Budući da je viceguver-
ner bio mišljenja da za tu delegaciju nisu pogodni grofovi, baruni i ugledni
plemići, osim baruna Peharnika, jer imaju svoje posjede tu, a stanuju i ima-
ju također posjede i u onostranoj Hrvatskoj, sam je izabrao sedmoricu (grof
Antun Batthyany, bogati posjednik barun Antun Portner, posjednik i župa-
nijski inženjer, Ivan pl. Lovinčić, vrhovni sudac Zagrebačke županije, asesor
i posjednik, Ivan Kreč, gradski kapetan u Karlovcu i županijski perceptor,
Petar pl. Tomić odvjetnik i asesor Petar pl. Gojmerac bogati posjednik, pod-
županijski sudac i asesor Zagrebačke županije, i Franjo pl. Vernić, plemić i
posjednik), pa je popis uz svoje napomene poslao Lattermannu.
100
Budući da je Lattermann bio opunomoćen da sam izabere delegate, koji
su trebali biti u Beču najkasnije do 20. srpnja, on je od kandidata predlože-
nih od Gjurkovića odabrao trojicu, i to: Batthyanya, Vernića i Lovinčića, ko-
jima je odmah pisao da su imenovani za članove deputacije i da se imaju pri-
javiti u Beču kod grofa Eichenberga, pa će onda s ostalim članovima ilirske
95
Vrhovac upotrebljava u svom »Diariumu« za »Prekosavsku Hrvatsku« izraz i
»Ilirium«.
96
Ovaj je u tom novom svojstvu još 30. svibnja posjetio Ljubljanu, gdje je bio sve-
čano dočekan (J. Polec, o. c. I, 24) od Lattermanna, kojega je Ugarte prije kratkog vre-
mena obavijestio o imenovanju Sauraua za komesara, a taj pak Gjurkovića (DALJ —
Praesidial Acten vom Jahre 1814 — F. II, vom No 440. (136) bis 916. Ugarte Latterman-
nu, Beč, 21. V. i Lattermann Gjurkoviću, Ljubljana, 26. V. 1814).
97
NAZ — M. Vrhovac, Diarium II - 22, 25, 26. V. 1814.
98
J. Mal, o. c., 516.
99
U spisima Ljubljanskog gubernija i vicegubernija u Rijeci često se mjesto »Pre-
kosavska Hrvatska« rabi i izraz »Provincijalna«.
100
DALJ — Praesidial Acten... — Kroatien betreffend — F. I. — Gjurković Latter-
mannu, Rijeka, 30. VI. 1814 (No 207) i u pismu »Vorschlag zur Deputation aus Provin-
cial Croatien«. O tom vrlo kratko i J. Mal (o. c., 516, 517).
855
delegacije pod vodstvom toga grofa poći caru.101 Uz tu trojicu odlučio je Lat-
termann da iz riječkog područja ude u deputaciju i barun Argento, provizor-
ni intendant Rijeke,102 koji je o svom imenovanju bio također obaviješten od
samog guvernera.103 Argento se vrlo rado odazvao pozivu, te zamoli Gjurko-
vića da ga u njegovoj odsutnosti zamjeni Andrija Marochino,104 na što je taj
odmah pristao.105
Zato su dali sasvim drugi odgovor Lovinčić i Vernić. Naime, Lovinčić se
prvo preko Dolovca, koji ga je izvijestio o tom imenovanju, ispričao, da se ne
može primiti te časti zbog kratkoće vremena i slabog zdravlja,106 a zatim je u
tom duhu nadugačko pisao i Lattermannu.107 Zbog slabog zdravlja ispričao
se i Vernić. Kada su prekosavski staleži na svojoj skupštini u Karlovcu (18.
VII) doznali od Dolovca tko je sve imenovan u deputaciju i da su se Lovinčić
i Vernić odrekli sudjelovanja u rečenom poslanstvu, pismeno su se potužili
Gjurkoviću što ih oni sami nisu mogli izabrati, naglašujući da je sada pre-
kasno da se izabere nova deputacija.108 To pismo prekosavskih staleža vrlo je
začudilo Gjurkovića, budući da nije stajao s njima u vezi već s Dolovcem, te
je o tom cijelom slučaju obavijestio Lattermanna.109 Gjurkovićevo pismo i
prilozi silno su razljutili guvernera Lattermanna, koji mu je dosta oštro od-
govorio da je njegov nalog o slanju imenovane deputacije iz Provincijalne
Hrvatske sasvim krivo shvaćen. Car je njega, a ne prekosavske staleže, koje
nije priznao, opunomoćio da imenuje poslanike iz čitave Ilirije, pa tako i iz
Provincijalne Hrvatske, koja je njen dio. Zato je on i odredio za poslanike
Batthyanya, Vernića i Lovinčića, od kojih su se posljednja dvojica, što je vrlo
čudno, ispričali bolešću samo da ne idu u Beč. Stoga mu nalaže da odmah
pozove Dolovca na odgovornost. Ujedno ima Gjurković zatražiti od staleža
da se opravdaju kako su se usudili odgovoriti i pretresati stvari za koje nisu
bili ni pitani. Neka im poruči da, po izričitoj volji cara, ne može biti ni govo-
ra da se pošalje posebna deputacija iz Provincijalne Hrvatske i neka sami se-
101
Ibid. — Praesidial Acten vom Jahre 1814 — F. III, vom No 927. bis 1264. Latter-
mann Verniću, Ljubljana, 2. VII. 1814 (No 1002).
102
Ibid. — Praesidial Acten vom Jahre 1814 — F. III, vom No 927. bis 1264. U pis-
mu Lattermanna Josipu pl. Thurnu, Ljubljana, 16. VII. 1814 (No 941).
103
DAZg — Comit. zagr. congregationalia — 1809—1814. Lattermann Argentu,
Ljubljana, 2. VII. 1814.
104
Ibid. — Comit. zagr. congregationalia — 1809—1814. Argento Gjurkoviću, Rije-
ka, 7. VII. u pismu Lattermanna Gjurkoviću od 28. VII. 1814.
105
Ibid. — Comit. zagr. congregationalia — 1809— 1814. Gjurković Argentu, Rije-
ka, 10. VII. 1814.
106
DALJ — Praesidial Acten vom Jahre 1814 — F. III, vom No 927. bis 1264. U pis-
mu prekosavskih staleža Gjurkoviću iz Karlovca od 18. VII. 1814. (No 1002); NAZ — Po-
litica XIX; J. Mal, o. c., 517.
107
Ibid. — Praesidial Acten vom Jahre 1814 — F. III, vom No 927. bis 1264. Lovin-
čić Lattermannu, Žubrimci, 13. VII. 1814 (No 1002).
108
Ibid. — Praesidial Acten vom Jahre 1814 — F. III, vom No 927. bis 1264. U Gjur-
kovićevom pismu Lattermannu iz Rijeke od 27. VII. 1814 (No 1002) i J. Mal, o. c., 517.
109
Ibid. — Praesidial Acten vom Jahre 1814 — F. III, vom No 927. bis 1264. Gjur-
ković Lattermannu, Rijeka. 23. VII. 1814 (No 1002). i J. Mal, o. c.. 518.
856
bi pripišu u zlo što se nitko iz te pokrajine, osim Batthyanya, nije našao koji
bi se poklonio u deputaciji iz čitave Ilirije svome vladaru.
110
U Beču se držalo da će deputati iz Prekosavske Hrvatske ipak stići, iako
s malim zakašnjenjem.111 Međutim se to nije dogodilo i ilirsku deputaciju,
bez hrvatskih delegata Lovinčića i Vernića, doveo je pred cara knez Rosen-
berg, a ne grof Eichenberg. Rosenberg je cara pozdravio u ime sviju delega-
ta, spomenuvši i Hrvatsku koja je od vjekova pod Habsburgovcima.112 Za ci-
jeli taj trud oko vođenja delegacije, Lattermann se vrlo toplo zahvalio Ro-
senbergu.113 Nekoliko dana nakon ponovne audijencije Vrhovca114 u Badenu
caru, koji mu je nanovo obećao priključenje »Ilirijuma«,115 Franjo I. je svo-
jim dvjema reskriptima od 23. i 24. srpnja 1814. naložio konačno spajanje
Prekosavske Hrvatske s ostalim svojim zemljama. Prvim reskriptom odre-
dio je da »vse ilirske države carstvu na vekuvečna vremena združena i utje-
lovljena jesu i ostaju«,116 a drugim od 24. VII. imenovao je Franju Sauraua
organizacijskim dvorskim komesarom117 za polaganje prisege, koje se imalo
održati u Ljubljani 4. listopada.118
3.
Saurau držeći se careve odluke od 23. srpnja, odmah se stavio u vezu s
Lattermannom, kome je poslao »okupacijske i poklonstvene patente« (»Oc-
cupations und Huldigungspatente«)119 i zamolio ga da ih da prevesti na
»kranjski«, talijanski i hrvatski, a prije tiska neka mu ih pošalje još jedanput
na pregled. Izjavio je da mu je vrlo važno da se ti patenti prevedu na hrvat-
ski radi »Ilirske« (tj. Prekosavske) Hrvatske, koja također mora položiti za-
kletvu. U tu svrhu neka cijelu Iliriju podijeli na okruge. Iz njih će biti izabra-
ni delegati koji će se zakleti. Budući da upravo sada biskup pl. Salm preuzi-
ma dijecezu Seljačkog okruga, a zagrebački biskup se također nalazi u posje-
du dijeceze Ilirske Hrvatske, on drži da je potrebno da njih obojica ili sami
ili preko svojih opunomoćenika dođu prigodom te svečanosti položiti zaklet-
vu vjernosti.
110
Ibid. — Praesidial Acten vom Jahre 1814 — F. III, No 1002. i kraće J. Mal, o. c.,
518.
111
Ibid. — Praesidial Acten vom Jahre 1814 — F. III, No 1008.
112
Ibid. — Praesidial Acten vom Jahre 1814 — F. III. Rosenberg Lattermannu,
Beč, 30. VII. 1814 (No 1036).
113
Ibid. — Praesidial Acten vom Jahre 1814 — F. III. Lattermann Rosenbergu,
Ljubljana, 8. VII. 1814 (No 1036).
114
Vrhovac je bio primljen kod cara u audijenciju 10. VII, a već 22. VII. stigao je u
Zagreb (NAZ — M. Vrhovac, Diarium II — 10., 22. VII. 1814).
115
NAZ - M. Vrhovac, Diarium II - 10. VII. 1814.
116
R. Lopašić, o. c., 94; F. R. Krones (o. c., 367) spominje samo prvi patent od
23. VII. 1814.
117
J. Polec, o. c. I, 34 i J. Mal, o. c., 520.
118
R. Lopašić, o. c., 94 i DAZg — 31 — 1814 — P. S. T. Q. (Akti karlovačko-varaždin-
ske generalkomande) — s tekstom zakletve.
857
 Čim je Lattermann primio Saurauovo pismo i te patente, odmah ih je
dao prevesti na tražene jezike, pa mu ih je poslao s molbom da ih što prije
vrati radi tiskanja. Ujedno je izvijestio Sauraua da je Iliriju podijelio na ok-
ruge, pa tako Ilirska Hrvatska sačinjava jedan okrug kome je na čelu kao ok-
ružni predstojnik podžupan Dolovac u Karlovcu, a drugi bi okrug bila Rijeka
s Kastvom, kome bi stajao na čelu Argento u Rijeci.120 Saurau je bio zadovo-
ljan Lattermannovim izvješćem o okruzima, te mu je iz Rijeke pisao da će
doći u Ljubljanu 2. listopada radi polaganja zakletve.121 Uto je Lattermann
dao odmah tiskati 1800 primjeraka tih patenata na njemačkom jeziku, a us-
koro i ostale na hrvatskom i talijanskom, te ih je poslao na ispravak Sau-
rauu, koji mu ih je u kratkom vremenu popravljene vratio. Ujedno je tiskao
formulu zakletve i odredio da je na određeni dan posjednici polože pred ok-
ružnim predstojnicima, a ostali u mjesnim gradskim i seoskim općinama.122
U međuvremenu je Gjurković, čim je primio Lattermannovo pismo, za-
htjevao od Dolovca da se opravda.123 Umjesto Dolovca, koji je obavijestio
prekosavske staleže o zahtjevima viceguvernera i guvernera, odgovorili su
Gjurkoviću sami staleži sa svoje skupštine u Karlovcu (1. VIII)124 Četiri dana
kasnije (5. VIII) opravdao se vrlo vješto i Dolovac Gjurkoviću.125
Kada je Lattermann dobio od Gjurkovića sve te izjave,126 odgovorio mu
je detaljno i dosta oštro, napominjući da prekosavske staleže smatra odgo-
vorne za svako samovoljno proširenje privremeno im priznatog djelokru-
ga.127 I dok je Lattermann bio uvjeren da je time zauzdao prekosavske stale-
že u njihovim tobože »nezakonitim ispadima«, pojavila se nova afera u Kar-
lovcu, gdje je on morao intervenirati. Naime, tamošnji ugledni građanin
Josip Šporer, nekadašnji frankofil, a sada austrofil, bio je optužen zbog čita-
nja carevih reskripata od 23. i 24. VII.128 kao huškač naroda i osuđen na za-
tvor. Stoga se on potuži Gjurkoviću, a taj o tom izvijesti Lattermanna, koji
mu naredi da provede istragu. Naravno, Lattermann je obavijestio vrlo op-
119
Te patente, koje je Saurau poslao u nekoliko primjeraka Lattermannu, primio
je od Ugartea.
120
DALJ — Praesidial Acten vom Jahre 1814 — F. III. Saurau Lattermannu, Gori-
ca, 28. VII. Lattermann Saurauu, Ljubljana, 5. VIII, 1814 (No 1021).
121
On je napisao Lattermannu, naravno zabunivši se, da je zakletva određena za
3. X (DALJ — Praesidial Acten vom Jahre 1814 — F. III. Saurau Lattermannu, Rijeka,
9. VIII. 1814 (No 1062 1/2). Saurau je naveo da će se tom prilikom održati svečani di-
ner s buffeom, te je čak izračunao koliko se za to ima utrošiti.
122
DALJ — Praesidial Acten vom Jahre 1814 — F. III — No 1051, 1062 1/2, 1081.
123
NAZ — Politica XIX. Gjurković Dolovcu, Rijeka, 8. VIII. 1814.
124
DALJ — Praesidial Acten vom Jahre 1814 — F. III. U pismu Gjurkovića Latter-
mannu od 11. VIII, 1814 (No 1063) i nešto J. Mal, o. c., 519.
125
Ibid. — Praesidial Acten vom Jahre 1814 — F. III. U pismu Gjurkovića Latter-
mannu od 11. VIII. 1814 (No 1063).
126
Ibid. — Praesidial Acten vom Jahre 1814 — F. III. Gjurković Lattermannu, Ri-
jeka, 11. VIII. 1814 (No 1063).
127
Ibid. — Praesidial Acten vom Jahre 1814 — F. III. Lattermann Gjurkoviću,
Ljubljana, 14. VIII. 1814 (No 1063): i J. Mal, o. c., 519, 520.
128
R. Lopašić, o. c., 94.
858
širno o toj aferi i Sauraua,129 kome je još u pismu od 28. VIII. poslao po 200
primjeraka onih patenata na »kranjskom«, talijanskom i hrvatskom jeziku a
31. 130
izvijestio ga o mjerama koje je poduzeo za polaganje zakletve duhovni-
ka.
Tek 28. VIII. poslao je i Gjurkoviću carev reskript od 23. srpnja,131 a
31. VIII. pedeset patenata na »kranjskom«, 100 na njemačkom, 100 na talijan-
skom i 400132 na hrvatskom jeziku. Isti dan poslao je također i Vrhovcu neko-
liko takvih patenata (10 na njemačkom i 20 na hrvatskom), pozivajući ga da
on ili njegov zamjenik dođu u Ljubljanu do 2. X. da polože zakletvu. Senjski
biskup Ježić dobio je 10 primjeraka na njemačkom i 15 na talijanskom, te
mu je javio isto što i Vrhovcu. Pravoslavni episkop u Karlovcu Mioković pri-
mio je od njega 5 primjeraka na njemačkom i 20 na hrvatskom jeziku sa slič-
nim pozivom kao i već spomenuta dvojica.133
Čim je Vrhovac dobio taj pismeni poziv od Lattermanna da položi za-
kletvu u ime čitave svoje dijeceze, bio je silno ogorčen.134 Ta imao je i zašto,
jer je u međuvremenu doznao da je Gorsko okružje (processum montanum)
otrgnuto od Hrvatske i pridruženo Riječkom okružju i da je sve sudstvo u
Prekosavskoj Hrvatskoj135 stavljeno pod vlast vrhovnog sudbenog foruma u
Beču, a apelacija bi bila u Ljubljani.136 Sada je biskup, taj najveći pobornik
za reikorporaciju u Hrvatskoj, izrazio u svome »Diariumu« svoje duboko ne-
zadovoljstvo, pitajući se zašto baš on mora poći u Ljubljanu kada će se i ona-
ko kako izgleda Kranjskoj pripojiti Prekosavska Hrvatska, što se kosi sa za-
kletvom ugarskog kralja koji je obećao vratiti »Ugarskoj« ono što joj je prije
pripadalo. Kada mu je pak uz Lattermannov stigao i Gjurkovićev poziv,137
prekipjela je srdžba u vojničkoj naravi biskupa te napiše otvoreno i mužev-
no pismo caru (15. IX), u kome mu je opisao kakav je dojam ostavila odluka
od 23. i 24. VII. u hrvatskom narodu da se prekosavski krajevi s Primorjem i
gradom i lukom Rijekom pridruže na vječna vremena carevini. Konsternaci-
ja i strah obuhvatila je sve njegove podanike kraljevine Hrvatske još više jer
su se nadali, na temelju njegova obećanja, da će ti krajevi biti pridruženi
Ugarskoj. U tom teškom času domovine, on je dobio Lattermannov poziv da
položi zakletvu 4. X. u Ljubljani. Stoga moli da ga oslobodi od toga, budući
da je on svoju prijašnju zakletvu uvijek stalno i smjelo držao, vjerujući da će
129
DALJ — Praesidial Acten des k. k. illyr. Gouvts zu Laibach-Kroatien betref-
fend... - F. I, No 1094, 1341, 1125.
130
Ibid. — Praesidial Acten vom Jahre 1814 — F. III, No 1081.
131
DAZg — Comit. zagr. congregationalia — 1809— 1814. Lattermann Gjurkoviću,
Ljubljana, 28. VIII. 1814.
132
800 primjeraka je ukupno tiskano na hrvatskom jeziku.
133
DALJ — Praesidial Acten vom Jahre 1814 — F. III. Sva pisma s datumom od
31. VIII. 1814.
134
NAZ - M. Vrhovac, Diarium II - 7. IX. 1814.
135
Zato je s pravom mogao napisati dubovački župnik Hanžić u spomenici te žu-
pe za upravni sustav u toj pokrajini: »Postali smo provizorno ugarski, provizorno aus-
trijski, provizorno zapadno galicijanski« (R. Lopašić, o. c., 94, bilješka 2).
136
NAZ — M. Vrhovac, Diarium II — 26, 28. VIII. 1814.
137
Ibid. — M. Vrhovac, Diarium II — 8, 14. IX. 1814.
859
ga on razumjeti i shvatiti.138 I odlučni je biskup uspio. Nije morao poći u
Ljubljanu.139
Da Vrhovac nije pretjerao u onome što je pisao caru, najbolje se vidi iz
toga što je odredbom Ljubljanske vlade zabranjen naziv »stališi i redovi pre-
kosavskih strana kraljevine Hrvatske« i uveden niz promjena u tom dijelu
Hrvatske, te su zdvojni Prekosavski Hrvati sa svoje skupštine, održane u
Karlovcu 1. rujna, zaklinjali braću Zagrebačke županije u ime boga i ljubavi
prema domovini radi slavne uspomene zajedničkih pradjedova da im po-
mognu da se izbave iz ralja njemačkog carstva.140
Taj očajan vapaj navedenih staleža ponukao je njihovu braću u Zagrebu
da održe 19. rujna skupštinu svoje županije, koja je pod predsjedanjem pod-
bana i velikog župana Zagrebačke i Križevačke županije Donata Lukavskog
trajala nekoliko dana. Na njoj se vijećalo o reinkorporaciji prekosavskih
krajeva i o slanju deputacije u tu svrhu u Beč. Na prijedlog Lukavskog iza-
brani su u deputaciju: grofovi Franjo Vojkfi i Henrik Sermage, zagrebački
kanonik Vincelin, čazmanski kanonik Petar Cvetko, protonotar Josip Kuše-
vić; kraljevski savjetnici Ivan Ćačković, Alojzije Bužan, Andrija Marković,
Marko Delivuk, kraljevski komornik Ljudevit Bedeković; asesori »tabulae
districtualis« Pavao Pozveki, Stjepan Ožegović, Nikola Zdenčaj, podžupan
Ivan Babočaj, zamjenik podžupana Mirko Zdenčaj, redovni notar Josip Šu-
vić, procesualci Stjepan Babočaj i Stanislav Čegetek te delegati grada Zagre-
ba Pavao Gorup i Josip Štajdaher te odvjetnici Miho Poldrugač i Franjo Ku-
kuljević. Tako izabrana deputacija pod predsjedanjem grofa Ivana Nep. Or-
šića (Vrhovac se odrekao te časti) izradila je pismeni elaborat, što se ima
poduzeti da stvar uspije, i taj je pročitan i odoboren na skupštini. U tom ela-
boratu opisan je položaj prekosavskih krajeva i njegove veze s Ugarskom još
prije francuskog rata i iznesena je želja da se oni pripoje ponovo »ugarskoj«
kruni i Zagrebačkoj županiji.141 U tom duhu izrađena je i molba koju su sta-
leži uputili caru. U prvom redu oni se žale što je car pri dolasku deputacije u
Beč izuzeo Prekosavsku. Tuže se i na sudbeno uredovanje u tom dijelu
Hrvatske, odakle stvari dolaze pred ljubljanski apelacijski sud i bečki tribu-
nal. Spominju što su time pretrpjeli i zajedno s prekosavskim staležima ga
mole da sjedini te krajeve i Primorje s »ugarskom« krunom, a zato mu, kao i
njegovim nasljednicima, obećavaju vjernost.142 Da bi ta molba postigla što
veći uspjeh, izabrani su između članova navedene deputacije za delegate:
Vojkfi, Đuro Oršić, Ludovik Bedeković, Andrija Marković, Vjekoslav Vince-
143
lin, Ivan Babočaj i Poldrugač, koji su je pod vodstvom Vrhovca imali
144
38
Ibid. — Politica XIX — Vrhovac caru, Zagreb, 15. IX. 1814.
39
Dapače je 22. IX. Vrhovac odgovorio Lattermannu da se na njega ne odnosi ca-
rev patent od 24. VII. glede polaganja zakletve (J. Mal, o. c., 522).
40
R. Lopašić, o. c., 95, 94.
41
DAZg — Protocollum actorum politicorum (Zagr. žup.) anni 1814.
42
NAZ — Politica XIX — akt sine dato.
43
Izgleda da Vincelin nije pošao u Beč.
44
Vrhovac je poziv staleža da vodi njihovu delegaciju ispočetka odbio. Ali, na nji-
hove ponovne molbe, obećao je da će se izjasniti hoće li poći ili ne (NAZ — M. Vrho-
vac, Diarium II — 20, 21. IX. 1814.).
860
osobno predati caru. Uz to su staleži odredili da se o tom poslanstvu obavi-
jesti nadvojvoda palatin, ugarsko kraljevsko namjesničko vijeće, ban, kance-
lar i prokancelar ugarskog kraljevstva.145
Međutim su se i prekosavski staleži spremali da održe skupštinu u Kar-
lovcu 22. rujna radi polaganja zakletve i slanja poslanika u Ljubljanu. Stoga
je u njihovo ime Dolovac,146 kojemu je Gjurković još 29. kolovoza naredio da
uredi sve potrebno, da iz Provincijalne Hrvatske onamo pode 6 poslanika,147
razaslao tiskane pozive raznim ustanovama i osobama da dođu na određeni
dan.148
Kada se sastala ta unaprijed najavljena skupština 22. IX zaključeno je
na njoj s 523 glasa protiv glasova Marka Delivuka, Luke Ljubica i Svabelija,
koji se pokoriše carevoj odredbi da prisegu po priopćenom im obrascu ne
mogu položiti.149 Stoga sastaviše za cara pismenu predstavku u kojoj su izja-
vili da bi se ako bi položili zakletvu po obrascu od 23. i 24. VII iznevjerili us-
tavu i kruni. Prisegu ne mogu položiti i zbog toga što ne poznaju zakone aus-
trijskog carstva. Kada su primili njegov reskript od 24. VII odmah su sazvali
skupštinu, na kojoj se imalo odlučiti hoće li ostati vjerni ugarskom ustavu ili
će sa svojim delegatima položiti prisegu. Nakon glasanja 523 :3 zaključili su
da je ne polože. Izjavljuju da su najčišći rimokatolici, koje su njihovi pradje-
dovi za vladanja kraljeva Ladislava i Kolomana po svečanom paktu spojili s
ugarskom svetom krunom, a on ih je sam (car) prije petnaest godina oslobo-
dio od polaganja zakletve. Ponavljaju razloge zašto ne mogu položiti prisegu
i mole ga da ih oslobodi tog vrlo žalosnog položaja, te neka preudesi obrazac
tako da se uz riječi »i austrijskog carstva probitke« doda »u smislu konstitu-
cije kraljevine Ugarske«. Tuže se na austrijske zakone koji su im obznanjeni
preko Ljubljanske vlade i na to što se njihove sudbene stvari rješavaju na
ljubljanskom apelacijskom sudu. Oni zakletvu ne mogu polagati izvan svoje
domovine, jer je sve to oprečno njihovoj konstituciji, a uz to su odijeljeni od
onog tijela s kojim su bili spojeni oko 700 godina, te ih sada hoće da pripoje
nekoj njemačkoj provinciji. Spominju svoje zasluge i žrtve za carstvo, kome
su bili uvijek vjerni. Na kraju izjavljuju da im srca pucaju od bola kad god ih
obuzme pomisao »da mi najčišći potomci onih Hrvata, koji su 648. naselili
ove krajeve i koji su više od 100 godina sačinjavali slobodno kraljevstvo, mi,
koji smo naša imanja morali ustupiti za Krajinu i za sigurnost Vašeg Veli-
145
DAZg — Protocollum actorum politicorum (Zagr. žup.) anni 1814.
146
DALJ — Praesidial Acten... Kroatien betreffend — F. I, No 2231.
147
J. Mal, o. c., 521.
148
DALJ — Praesidial Acten... — Kroatien betreffend — F. I, No 2231. Da je Dolo-
vac razaslao te pozive, obavijestio je Tranquilli, car. prokurator i komesar u Karlovcu,
Gjurkovića (18. IX, a ovaj Lattermanna (23. IX), koji je sve to primio 26. IX. i stavio
»ad acta«, našavši da je stvar u redu.
149
Saurau se 29. IX. iz Trsta osvrnuo u pismu Lattermannu na tu odluku preko-
savskih staleža, koji su je tiskali i naokolo razaslali. Nalaže mu da spriječi njeno dalje
kolanje, a on je o toj stvari već izvjestio i policijskog komesara Mastwyka. Nato je Lat-
termann smjesta pisao Gjurkoviću (31. IX) da ima na svaki način osujetiti kolanje tih
primjeraka i da mu zaplijenjene komade pošalje (DALJ — Praesidial Acten — Kroatien
betreffend — F. I, No 1379).
861
čanstva, mi, koji smo u tolikim grčkim, mletačkim i turskim ratovima prepa-
tili i veći dio našeg kraljevstva izgubili za spas drugih zemalja, mi, koji smo
posvećenoj i uzvišenoj kući Vašega Veličanstva u toliko odlučnih prilika za-
svjedočili nepokolebivu vjernost, sada se nalazimo poslije tolikih djela naših
otaca i naše zasvjedočene vjernosti, na rubu propasti, te ćemo naskoro biti
otrgnuti od naše braće i rođaka, i uskoro ćemo nakon kratkog vremena izgu-
biti ime naroda, domovinu, jezik, običaje i nošnju. Kamo sreće, da Vaše Veli-
čanstvo pogleda naša okrvavljena srca i da vlastitim očima prosudi sveopće
očajanje. Neka ne pobijede savjeti naših neprijatelja i neka zna očinsko srce
Vašeg Veličanstva, da mi nismo lišeni svojih prava pravdom i blagošću«. Uz-
daju se u njegovu pravednost, izražavaju mu ponovo svoju vjernost i ljubav
potpisujući se »najponizniji i uvijek vjerni podanici Vašeg posvećenog Veli-
čanstva«.150
Jedan prijepis te predstavke poslali su prekosavski staleži banu, navode-
ći mu razloge zašto su to učinili i moleći ga da ih preporuči i zagovori kod
ugarskih staleža i redova.151 Drugi prijepis uputili su biskupu Vrhovcu,152 ko-
jega su 23. IX. obavijestili Marković i Delivuk kao izaslanici Zagrebačke žu-
panije na skupštini u Karlovcu, da su staleži odbili da polože zakletvu u
Ljubljani.153 Ujedno su prekosavski staleži 24. rujna javili Lattermannu da
ne će poslati u Ljubljanu nijednog svog poslanika. Na to im je odgovorio gu-
verner 27. rujna preko Dolovca ovo: Budući da je car naredio da svi posjed-
nici u Iliriji moraju položiti zakletvu na određeni dan, prema tome i oni iz
Provincijalne Hrvatske, on ne može doduše promijeniti tu carevu odredbu,
ali će mu zato predložiti njihovu odluku. Ipak traži od njih da pošalju k nje-
mu 6 posjednika kao delegate, inače smatra Dolovca i staleže odgovornima
154
za sve. O cijeloj toj stvari pisao je Lattermann i Saurauu i Gjurkoviću. Ka-
da je grof Saurau primio to njegovo izvješće da staleži hoće polagati prisegu
samo s klauzulom »u smislu ugarske konstitucije«, najodlučnije mu je zabra-
nio da dođu u Ljubljanu, dok se ne odreknu te klauzule. Gjurković je pak iz-
vijestio guvernera kako su staleži civilne Hrvatske izabrali delegate, ali da
čekaju na carevu odluku da im dopusti polaganje prisege po spomenutoj kla-
uzuli. Nato je Lattermann još jedanput pisao prekosavskim staležima
155
(29. IX), pozivajući ih da dođu k njemu. Ali sav mu trud bijaše uzaludan,
156
oni mu se ne odazvaše.
150
R. Lopašić, o.e., XXIX - XXXII; NAZ — Politica XVIII — DAZg — Acta banalia
— 1814. Sadržaj te predstavke nalazi se ukratko kod Lopašića (o. c., 95, 96) i Vj. Klaića
(Borba za hrvatske prekosavske krajeve i njihova reinkorporacija 1814- 1822, Vjesnik
kr. državnog arkiva u Zagrebu, Zagreb, 1926, 116, 117).
51
DAZg — Acta banalia — 1814.
52
NAZ - Politica XIX.
53
NAZ — M. Vrhovac, Diarium II — 23. IX. 1814.
54
DALJ — Praesidial Acten... — Kroatien betreffend — F. I, No 1239.
55
Ibid. - Praesidial Acten... - Kroatien betreffend - F. I, No 1239, 1257.
56
Uz Lattermanna i Gjurković je zahtijevao od njih da moraju poslati delegata u
Ljubljanu (NAZ — M. Vrhovac, Diarium II — 1. X. 1814.).
862
4.
Kada Saurau i Lattermann nisu uspjeli na taj način sa staležima, poku-
šali su pojedine ugledne osobe predobiti da barem one dođu u Ljubljanu.
Tako je prvome bilo osobito stalo da mu se odazovu unijatski biskup i križe-
vački generalni vikar Stanić,157 koji je boravio u Pribiću, i Mioković u Plaš-
kom. Zato je guverner preko Gjurkovića naredio Stanicu da položi zakletvu
na određeni dan, a Mioković158 je to imao učiniti po želji bečke vlade sa svo-
jim narodom pred vojnim vlastima u svojoj rezidenciji.
Usred tog upornog Saurauova i Lattermannova nastojanja da pridobiju
što veći broj uglednijih osoba da dođu u Ljubljanu radi polaganja zakletve,
karlovački magistrat je odredio 4 delegata159 koji su imali poći u Beč i reći
caru da ne samo današnje plemstvo, već i cijeli narod želi da se održi stara
konstitucija.160
Uto se Vrhovac bio odlučio voditi deputaciju161 Zagrebačke županije u
Beč. Kada ga je Lentulaj zamolio da primi u njen sklop i karlovačku delega-
ciju, on je ispočetka odbio. Konačno je ipak privolio da će to učiniti samo
onda ako Zagrebačka županija članove te deputacije povede kao svoje.162 Na-
to je karlovačka deputacija otputovala sama u Beč,163 a Lattermann, kada je
doznao za to, naredi Gjurkoviću da provede istragu i da karlovački magistrat
pozove na odgovornost kako se usudio to učiniti bez »visokog« dopušte-
nja.164
Uto se iznenada Vrhovac razbolio te odbije voditi deputaciju Zagrebač-
ke županije.165 Tako bolestan pisao je 30. rujna caru, komu je izrazio svoju
žalost što ne može voditi tu delegaciju. Moli ga da je primi što milostivije i
da ispuni njenu želju da se zemlje oduzete po bečkom miru kraljevini Hrvat-
skoj opet njoj vrate. Prikazuje mu istinito stanje koje je nastalo kad su ti di-
157
Saurau sam u pismu Lattermannu od 22. IX, kaže za Stanica da se je svojevre-
meno bio zakleo Napoleonu na vjernost i htio prevesti »Code Napoleon« na materinji
jezik, te je kod Francuza bio jako poštovan i zbog toga je uvelike sumnjiv (DALJ —
Praesidial Acten... — Kroatien betreffend — F. I, No 1220).
158
8. X. pisao je Saurau Lattermannu da će Mioković položiti zakletvu pred ca-
rem u Beču (DALJ — Praesidial Acten... — Kroatien betreffend — F. I, No 1295). I do-
ista, taj je položio prisegu za se i za svoje svećenstvo pred vladarom 4. X. (DALJ — Pra-
esidial Acten... — Kroatien betreffend — F. I, No 1365).
159
Delegati su bili: Ferdinand Hranilović, gradski odvjetnik, Jarnević, krojač, Ma-
čećević, trgovac, i Franjo Ritter, pekar (DALJ — Praesidial Acten... Kroatien betref-
fend - F. I, No 1247).
160
DALJ — Praesidial Acten... — Kroatien betreffend F. I, No 1220, 1247, 1283,
1311 (O tom je poslanstvu obavijestio Tranquilli i Gjurkovića 18. IX. Ovaj pak pisao je
o tom 23. IX. Lattermannu, koji onda opet Ugarteu 6. X.).
161
Protiv slanja te deputacije bio je i Ljubljanski gubernij (NAZ — M. Vrhovac,
Diarium II — 1. X. 1814).
162
NAZ — M. Vrhovac, Diarium II — 2. IX. 1814.
163
DALJ — Praesidial Acten... — Kroatien betreffend F. I, No 1311.
164
Ibid. — Praesidial Acten... — Kroatien betreffend F. I, No 1232 i J. Mal, o. c.,
521. Lattermann Gjurkoviću i Lažanskom, Ljubljana, 27. IX. 1814.
165
NAZ — M. Vrhovac, Diarium II — 29. IX. 1814.
863
jelovi bili odvojeni, i moli ga da ne primi nemilostivo odluku prekosavskih
staleža što su odbili položiti zakletvu, jer plemstvo i cijeli narod, koji tu živi,
ima tako visoko poštovanje prema prisegi i drži da je već dosta pokazao svo-
ju privrženost prema svome vladaru. Neka za zlo ne primi te njegove riječi
koje je upotrijebio za dobro povjerenog mu stada, jer su mu kao duhovnom
pastiru jedine želje: vjera, car i služba domovini. Njegove molitve s cijelim
narodom podižu se svaki dan do Svevišnjeg prijestolja za blagoslov cara.166
Da bi delegati Zagrebačke županije u Beču što bolje uspjeli, napisao je bis-
kup uz to pismo još nekoliko pisama koje je uputio, palatinu, banu, fra An-
driji Dorotiću,167 kancelaru Erdödyu i drugim utjecajnim osobama, te ih
predao Babočaju i Vincelinu. Delegacija je 3. listopada ostavila Zagreb168 i
stigla u Beč,169 gdje je primljena u državnoj kancelariji. Sva sreća je bila da
nije biskup s njom došao, jer su njegovi zlobnici i neprijatelji po Beču širili
vijest: da se on protivi carevim odredbama; da svim silama nastoji da narod
u Prekosavskoj Hrvatskoj i nadalje ostane pod »najgorim« jarmom ugarske
konstitucije i da mu ne da da bude sretan pod novom upravom; da se radi
oko toga da mu se zabrani pristup caru, jer je imao povesti tu deputaciju ko-
ja ima »revolucionarnu« krinku. Uza sva njegova (Vrhovčeva) protivljenja
treba zavesti novi red ekskorporacije bilo milom ili silom i ugarsku konstitu-
ciju promijeniti čim se car sporazumi i čvrsto poveže s ruskim carem. Da se
to sve tako izvrši, kako se pričalo u javnosti, zamislio je Baldacci.170
I dok je biskup s ogorčenjem čitao to izvješće, 19. listopada vratiše se iz
Beča članovi deputacije Babočaj i Vincelin171 u Zagreb.
Prvi je opisao biskupu sve nevolje koje su pretrpjeli izjavivši da im je sa-
da najviša nada — da će se provesti reinkorporacija — položena u palatina i
ugarskog kancelara. Nakon tog razgovora biskup je u svom dnevniku pod is-
tim datumom zabilježio da se on nije nikako nadao u restituciju u koju sada
vjeruje. Međutim da sudbinu domovine treba povjeriti u Božje ruke. »Slični
postupak (misli na ono što mu je njegov agent u Beču Modrović javio) nisam
zaslužio poslije tolikog vjernog nastojanja i neizmjernih usluga. Moja vjer-
nost prema vladaru neće se nikada smanjiti i doći će vrijeme, kada će je on
priznati i prezreti lažnost osvada...«
166
Ibid. — Politica XIX.
167
Dakle već od 1814. a ne tek od 1815. boravio je Dorotić u Beču, gdje je (1815) iz-
dao pjesmu »Kratko izkazanje jednoga događaja, u kome se nasca godine 1813. redov-
nik F. A. Dorotich« (Hrvatska Enciklopedija V, Zagreb, 1945, 211).
(«s NAZ _ M Vrhovac, Diarium II — 1., 2., 3. C. 1814.
169
Upravo kada je delegacija bila na putu, stiglo je Vrhovcu pismo od Erdödyja
(4. XI.) i bana, koji su mu javili da ne pode ona u Beč, jer je car zapriječen da je primi
u audijenciju. O tim pismima biskup je odmah izvijestio Kuševića, a 10. X. oštro je od-
govorio Erdödyju i banu (NAZ — M. Vrhovac, Diarium II — 4, 10. X. 1814.). Ova pisma
nalaze se u istom arhivu pod: Politica XIX.
170
Sve to je Vrhovcu iz Beča javio njegov agent Modrović.
171
Izvješće o toj deputaciji, koju nije car primio, čitan je na skupštini Zagrebačke
županije 28. XI, na kojoj su se oni gorko žalili zbog toga (DAZg — Protocollum acto-
rum politicorum (Zagr. žup.) anni 1814.).
864
Neuspjeh te deputacije nije bolio samo biskupa, već i velikog župana Lu-
172
kavskog, koji se srdio što Vrhovac nije onamo išao jer bi tada kakav takav
uspjeh ipak polučila.173
U međuvremenu je na određeni dan u Ljubljani izvršena prisega vjer-
nosti bez nazočnosti prekosavskih staleža.174 Nakon toga čina, Lattermann
je na Saurauov zahtjev zahtijevao od Gjurkovića da mu pošalje protokole
svih općina koje su položile zakletvu.1751 ubrzo mu je viceguverner udovoljio
želji i predao zahtijevani popis, koji je Lattermann odmah uputio Sauranu.
Iz toga se popisa vidi da su u Riječkom okrugu176 ove općine na određeni
dan udovoljile carskom reskriptu od 24. VII. 1814: Rijeka, Bakar, Kastav,
Veprinac, Mošćenice, Kostrena, Hreljin, Novi, Bribir, Crikvenica, Grižani,
Kraljevica, Trsat, Vrbovsko, Ravnagora, Mrkopalj, Moravice, Brod, Grbalj,
Turke Belo, Završje, Moravica, Bukovrh, Veliko Selce, Delnice, Crnilug, Fuži-
ne, Lič, Lonja, Čabar, Gerovo, Hrib, Plešce, Gorači, Prezid, Grobnik, Pred-
grad. Podhum, Pasac i Cernik. Uz te su općine Gorskog okružja Ilirske
Hrvatske pod vodstvom vrhovnog županijskog suca pl. Marijaševića, a da ni-
su tražile dopuštenje od svog pretpostavljenog podžupana Dolovca, također
položile zakletvu.177
Odbijanje polaganja zakletve sa strane prekosavskih staleža izazvalo je
reakciju u Beču, te je car naredio da Gjurković ima poći iz Rijeke u Karlo-
vac178 i izvršiti istragu zašto se susteglo stanovništvo civilne Hrvatske od to-
ga, i pronaći krivce. Naime, bečka vlada stajala je na stanovištu da je car os-
vojio oružjem Iliriju i da mu stoga imaju svi tamošnji duhovnici i posjednici
priseći vjernost. Lattermannu je naređeno da odredi rok kada će svaki ple-
mić, vlastelin i redovnik to učiniti, jer tko zakletvu ne položi, sam će ga car
ukloniti iz zemlje. Sva strogost te careve odredbe, o kojoj je Vrhovca izvijes-
tio Lattermann,179 nagnala je biskupa da je održao konferenciju sa svojim
kaptolom, koji je zaključio po njegovu prijedlogu da se položi prisega u Kar-
172
Lukavski je još 7. X. iz Križevaca pisao banu kada je doznao da nije dopušteno
deputaciji da ide u Beč, moleći ga neka poradi da se ta zapreka ukloni, jer nema nigdje
zabrane u zakonu da ona ne smije ići caru kada hoće (DAZg — Acta banalia — 1814).
173
NAZ — M. Vrhovac, Diarium II - 18, 19, 30. X. 1814.
174
J. Mal. o. c., 521.
175
DALJ — Praesidial Acten vom Jahre 1814 — F. III, vom No 1265. bis 1533. —
Lattermann Gjurkoviću, Ljubljana, 6. X. 1814 (No 1279).
176
Ljubljanski gubernij objavio je 13. rujna novi okružni i kotarski ustav Ilirije,
koji je odredio Saurau. Po njemu se imao izvršiti izbor poslanika za Ljubljanu. Tako
je Riječki okrug zahvatao staroaustrijsku Istru i područje Rijeke i Bakra s kotarima:
Kastvom, Lovranom, Labinom, Pisinom, Belajem, Crikvenicom, Bakrom i Rijekom
(F. R. Krones, o. c., 367). Saurau i Lattermann nikako se nisu mogli složiti s Gjurkovi-
ćem za 6-toricu poslanika iz toga okružja, jer je prvi zahtijevao da moraju biti posjed-
nici (DALJ — Praesidial Acten vom Jahre 1814 — F. III. Saurau Lattermannu, Trst,
18. IX. Lattermann Gjurkoviću, Ljubljana, 20. IX. Saurauu, Ljubljana, 23. IX., te opet
Gjurkoviću, Ljubljana, 29. IX. 1814 (No 1204, 1225, 1249).
177
DALJ — Praesidial Acten vom Jahre 1814 - F. III, No 1369.
178
18. X. stigao je u Karlovac (J. Mal, o. c., 523, 524).
179
J. Mal, o. c., 522.
865
 180
lovcu. O toj odluci izvijestio je Vrhovac odmah Sauraua u Trstu i Gjurkovi-
181
ća u Karlovcu, gdje je taj u međuvremenu već stigao, kako mu je bilo nare-
đeno. Ondje je Gjurković dao tiskati okružnicu sa zakletvom podložnosti na
hrvatskom, latinskom i njemačkom jeziku,182 koju je objavio 5. studenoga
1814.183
Okružnica (Circular) je glasila na hrvatskom ovako: »Nyihova Szvetlost
Czeszar i kraly petnaesztoga preshesznoga meszeca premilostivo izkazati do-
sztojaliszuse: da ponehdob Nyih Szvetloszti, Ilyrium z-mochjum orusja zado-
bili jeszu, vsze Lyudsztvo vu oveh dersavah, anda tulikaishe zemelyzka Goz-
poda y Redovniki, zapovedanem nachinom podlosnoszti, vernoszt (ako
podlosnoszt izverchi veselye) zapriszechi dusni jeszu: kada nas Czeszar, y
Kraly, takovu priszegu milostivno imati hoche: iz ovoga nakanyenya zapove-
daju Nyihova Czeszarzka-kralyevszka Szvetloszt, da vszi Plemenitashi, ali
Zemelyszka Goszpoda, y Redovniki, vu Illyriumu provinzial horvaczke zem-
lye, rechenu verne podlosnoszti Priszegu do trideszetoga sadasnyega me-
szecza Novembra Letta tekuchega, vu pershoni, y vsaki poszeb, ovde vu Kar-
lovczu, pred menum zdola potpiszanem Vice-Gubernatoru; pbchine pako,
poleg vlasztite Czeszarszke Zapovedi dan 24-ga Juliussa, ovoga Letta, vu Bec-
hu van dane, naj posztave, ali pako, naj iz czele Monarkie Austrianczke odha-
jaju: ar drugach premilosztivni Czeszar, y kraly, takove nepokorni lyudi, in
vszeh Orszagov Szvojeh bi pretiral zjakojusztjum szledenya ove previszoke
czeszarszke Zapovedi, y poleg moje, od Nyih Vlaszti Goszpodina Oblasztno-
ga Czeszarszko-kralyevszkoga Dvora Komissara Grofa od Saurau meni dano-
ga Vupuchenya, pozivam vsakoga, y vsze Plemenitasse, Zemelyzka Go-
szpodu, y Redovnike horvaczkoga provincial Illyriuma, da naj vszaki poszeb,
kmeni vu Karlovacz vu pershoni dojde, vernoszt podlosnoszti Czeszaru, y
kraly nassemu, vu moje ruke priszegne, y vre gotovu priszegu pred menum,
z-chasztjum szvojum potpishe, y zlaztovitem pechatom szvojem potver-
di. Zato odluchen je naj dalyi Terminus od dana danasnyega do trideszetoga
ovoga meszecza Novembra, letta tekuchega, vszaki dan do pol dneva, prime-
ni vu Karlovczu, Obchine pako, koje vu ovom provinczial Illyriumu, po nare-
gyenu Czeszarske zapovedi od 24-ga Juliussa ovoga letta, priszegle niszu, ovu
isztu Priszegu verne podlosznoszti, dan dvaiszeti ovoga meszecza novembra
letta tekuchega 1814 polositi, y izpuniti imaju. Van dano vu Karlovczu 5ga
Novembra letta 1814. de Gyurkovich«.184
180
Saurau je pak odgovorio na to pismo biskupu da ima položiti zakletvu kao
vlasnik Rakitovca. Što se tiče polaganja prisege Vrhovac je pisao još prije caru i 7. XI.
Saurauu (NAZ — M. Vrhovac, Diarium II — 4, 7. XI. 1814).
181
NAZ — M. Vrhovac, Diarium II — 31. X. 1814.
182
Gjurković je poslao 100 okružnica Vrhovcu, koji ih je 9. XI. razaslao župnicima
prekosavskih krajeva i o tom ga izvijestio (NAZ — M. Vrhovac, Diarium II — 6., 7., 9.
XI. 1814.).
183
DALJ — Praesidial Acten... — Kroatien betreffend — F. I. Gjurković Latter-
mannu, Karlovac, 3. XI. 1814 (No 1409).
184
DALJ — Praesidial Acten ... — Kroatien betreffend F. I, No ~; DAZg — Acta
politica Hb. reg. civ. Zagrab. — 1814 — XI — No 2601-2829; Acta palatinalia — politica
- No l - 1 15 i J. Mal, o. c., 522, 523 (ukratko).
866
Kada je Gjurković dovršio sve pripreme za polaganje prisege u Karlov-
cu, sazvao je 6. studenoga u Šporerovu kuću za 9 sati prije podne sve činovni-
ke županije i grada da je polože.185 Prvi je to učinio Radičević, a za njim sa
županijskim činovništvom i Dolovac, koji je prije polaganja održao govor i
dao ga protokolirati. Tom prilikom je Radičević svakog pojedinca ispitivao
kako je bila održana županijska skupština od 22. IX. i zašto je onda odbio
položiti prisegu itd. Napose je dugo ispitivao plemićkog suca (judex nobili-
um) Blažekovića, koji se na sve što je izjavio morao zakleti i potpisati.
Nakon dovršenog polaganja ushićeni je Gjurković sa suzama u očima
zagrlio Dolovca i rekao da mu je to najdraži dan što su se svi tako brzo zakle-
li i oslobodili ga tereta. Na kraju je oko podneva zaključeno kako se imaju
općine zakleti i tko treba priseći, te je time taj značajni sastanak bio završen.
Devetoga studenog oko 11 sati prije podne položili su zakletvu pred Ra-
dičevićem zagrebački crkveni delegati Prevendar186 i Vincelin, a kao svjetov-
ni Štajdaher,187 te su se svi potpisali i udarili svoje pečate. Prvu dvojicu nije
ispitivao Radičević, dok je Štajdahera preslušao što se sve na već spomenu-
toj skupštini zaključilo i lijepo se zatim s njima oprostio. Sva ta ispitivanja,
kako je Vrhovac doznao od povjerljive osobe iz Karlovca, učinjena su bila sa-
mo zato da se izmami od preslušanih nešto protiv njega, zagrebačkog veli-
kog župana i protonotara. To je naravno zabolilo i onako osjetljivog biskupa
da je sve to zapisao u svoj dnevnik, dodavši da je on svjestan da je vjeran ca-
ru i domovini.
Uto se iz Karlovca ona dva crkvena dostojanstvenika donijeli Vrhovcu
poruku da će podređeni kler u Prekosavskoj Hrvatskoj biti oprošten od po-
laganja zakletve ako se on kao njihov biskup zakune.
Međutim je nastavljeno polaganje zakletve u Karlovcu kao i preslušava-
nja. Tom prilikom je neki Enčimović bio zatvoren, lažno optužen da je u raz-
govoru nazvao Gjurkovića izdajicom domovine, i odmah pušten na slobodu.
Konačno je Gjurković sa svom energijom dovršio polaganje zakletve.
Dvadesetoga studenog izvršile su taj čin sve općine u civilnoj Hrvatskoj, a
napose je to svečano obavljeno u Brezovici, Samoboru i Karlovcu.188 Tada je
Ivan Bradica, poslan od zagrebačkog magistrata, pred Gjurkovićem i Radiče-
vićem položio zakletvu, potpisao se i udario pečat, a na pitanje da li je bio na
185
»Priszega Podlosnoszti« počinjala je ovako: »Ja zaveszujemse y priszegujem
Bogu vsze moguchemu ovu Priszegu za mene y moj odvetek, da Nyegovoi cszeszar-
szko-kralyu Ferenczu Pervom... mojemu premil. Gospodinu y Orszagu bichu vjeran«
(DALJ — Praesidial Acten... — Kroatien betreffend F. I, No 1409).
186
Kada je Prekosavska Hrvatska potpala pod Napoleona (14. X. 1809), došao je i
dio Zagrebačke biskupije pod francusku vlast. Stoga je Vrhovac predao crkvenu vlast
u tim krajevima Ivanu Prevendaru, zagrebačkom kanoniku i opatu, imenovavši ga
vanjskim vikarom za cijelo to područje sa sjedištem u Pokupskom. Budući da mu
Francuzi nisu davali nikakvu pripomoć, Prevendar se vratio u Zagreb (S. Antoljak, Ka-
toličke župe..., Croatia Sacra 17 i 18, 104, 105).
187
Ta trojica otišla su iz Zagreba 8. XI. u 7 sati ujutro, a 10. XI. oko l sat popodne
već su bili natrag.
i«« NAZ — M. Vrhovac, Diarium II — 6, 7, 8, 9, 10, 13, 20, 21, XI. 1814.
867
onoj skupštini od 22. IX odgovorio je da nije.189 Tako je konačno mogao javi-
ti prezadovoljni viceguverner Lattermannu (4. XII) da je prisega u Prekosav-
skoj Hrvatskoj izvršena u potpunom redu. 1001 plemić i posjednik položio je
prisegu, 42-ica su se zakleli »u smislu ugarske konstitucije«, a u ime cijelog
svećenstva dva delegirana opata. Uz njih položilo je zakletvu i 101 općina, ko-
je je on podijelio na 31 komesarijat.
Ujedno je Gjurković poslao i Radičevićev iskaz osoba koje se nisu zakle-
le. Od njih se 7 ispravno ispričalo, a medu njima i Stanić, koji je tada bora-
vio u Beču.190
Tako su prekosavski staleži doživjeli potpuni poraz, jer ih je vojnička si-
la pobijedila.
5.
Nešto prije tog neuspjeha i poraza prenerazile su sve Hrvate nove odlu-
ke, iz kojih se vidjelo da se ide za potpunim otcjepljenjem Prekosavske
Hrvatske od majke zemlje. Naime, još 6. studenog javio je Saurau Latter-
mannu da je civilna Hrvatska, osim Riječkog okruga, izuzeta ispod njegove
vlasti i stavljena pod izravnu upravu Gjurkovića, koji će odsada u svemu
sam odlučivati.191 Čim je Lattermann primio taj dopis, on je to dva dana kas-
nije objavio na njemačkom i talijanskom jeziku, dajući do znanja da je po
carevoj odluci uspostavljen Primorski gubernij u Trstu, kome se dodjeljuje
Riječki okrug s kotarima: Novigrad (Podgrad), Kastav, Lovran, Labin, Pa-
zin, Belaj, Čabar, Ravnagora, Fužine, Crikvenica, Bakar, Rijeka, otoci Krk,
Cres, te Mali i Veliki Lošinj, a u njima se u punom opsegu uspostavlja poli-
192
tička uprava s austrijskim zakonima. Istom 15. studenoga izvijestio je gu-
193
verner Gjurkovića da je civilna Hrvatska, bez Riječkog okruga, stavljena
194
pod njegovu izravnu vlast, a 21. javio je Saurau notom da je do definitiv-
nog uređenja civilne Hrvatske isključivo i neposredno podređen Dvorskoj
195
centralnoj organizacijskoj komisiji. Sada je Gjurković mogao zabraniti
sve županijske skupštine u Karlovcu197 i zavesti austrijski sustav u Preko-
196
savskoj Hrvatskoj.
189
DAZg — Acta politica Hb. reg. civ. Zagrab — 1814 — XI — No 2830-3018. Bradi-
čino izvješće o tome čitano je na sjednici magistrata 25. XI.
190
DALJ — Praesidial Acten... — Kroatien betreffend F. I, No 323 i J. Mal, o. c.,
523 (ne 3. već 4. XII), te No 1495 i J. Mal (o. c., 523).
191
Ibid. — Praesidial Acten... — Kroatien betreffend F. I, No 2766.
192
Ibid. — F. I (Landes Einteilung vom Krain-Kuestenland und Illyrien); DAZg —
Acta palatinalia — politica — No 1 — 115.
193
Uz to mu je Lattermann poručio da sada o njemu ovisi hoće li se preurediti
karlovački magistrat i provesti istraga u vezi sa Sporerovom aferom (DALJ — Praesi-
dial Acten... — Kroatien betreffend F. I, No 1430).
194
DALJ — Praesidial Acten... — Kroatien betreffend F. I, No 1430.
195
J. Mal, o. c., 524.
196
Još 13. XI. pisao je Saurau Lattermannu da car neće više trpjeti da se sastane
ikakva skupština staleža civilne Hrvatske, a 16. javio je guverner to isto Gjurkoviću
(DALJ — Praesidial Acten... — Kroatien betreffend F. I, No 1448 i J. Mal, o. c., 523).
868
Kao i uvijek, tako i tada u Hrvatskoj, a napose u Zagrebu, nije se znalo
duže vremena o tim promjenama. I dok se Vrhovac zanosio i dalje mišlju da
će ipak doći do reinkorporacije, bio je zatečen kada je pročitao bečke novine
»Vaterländische Blätter« od 5. XI. da je osnovan Primorski gubernij, koji je
sastavljen od tri okružja: Goričkog, Tršćanskog i Riječkog, a da je njima pri-
ključeno cijelo Gorsko okružje sve do Vrbovskog, uključivši i morsku obalu
s Bakrom, Bakarcem i Kraljevicom sve do Novog (granica tog okružja je
Vojna Krajina, Zagrebačka županija i Kranjska). Da je Gorski distrikt pri-
ključen Riječkom okružju potvrdio mu je i Delivuk, komu je to rekao Gjur-
ković, a karlovački odvjetnik Ferić pričao je biskupu da mu je izjavio Radiče-
vić kako je već došao nalog da se civilna Ilirska Hrvatska od Vrbovskog do
Save otkine od Zagrebačke županije, ali je Saurau naredio da se od toga ipak
kroz neko vrijeme odustane. Da ća pak Ilirska Hrvatska biti uređena po nje-
mačkom sustavu, obavijestio je biskupa Karlovčanin po imenu Šiprak, dok
mu je Riječanin Adamić198 donio iz Beča nove vijesti o uređenju Primorskog
gubernija. Uza sve to bio je biskup i dalje uvjeren u reinkorporaciju preko-
savskih krajeva, u čemu ga je ojačavao karlovački liječnik Kukučkaj, javlja-
jući mu to kao gotovu činjenicu i noseći mu pozdrave od Gjurkovića i Radi-
čevića; tu je vijest potvrdio čak i Salopek.199
I dok se Vrhovac počeo opet nadati i gledati u sretniju budućnost Hrvat-
ske, razbio mu je s jedne strane sva njegova lijepa očekivanja protonotar
Kušević, koji mu je rekao da će, kako je čuo, prekosavski dio biti otrgnut od
Zagrebačke biskupije i priključen Senjskoj, a s druge strane Lukavski s viješ-
ću da je doznao da neće Ilirska Hrvatska biti predana majci zemlji, pa je sta-
jao na stajalištu da se radi toga ne šalje nikakva deputacija, jer je i onako
uzalud.
200
Što se u međuvremenu dogodilo? Ostvarenje osnivanja Primorskog gu-
bernija od kranjske granice do Boke Kotorske nije bila nikakva nova stvar.
Naime, još 21. svibnja 1814. predložilo je Dvorsko ratno vijeće caru opsežnu
spomenicu,201 u kojoj mu je izložilo da, ako bi gubernij obuhvatio i dijelove
Vojne Krajine, onda bi ta važna pokrajina vrlo mnogo pretrpjela u vojnom,
upravnom i gospodarskom pogledu. Stoga je bilo naređeno Saurauu da raz-
vidi tu stvar i u tu je svrhu proputovao kroz primorske krajeve, i predložio
pismeno da se Vojna Krajina kao i Senj ne pripoje novom guberniju. Tako je
primorska pokrajina dobila sasvim drugo lice negoli je car želio. Mnogo su
197
R. Lopašić, o. c., 96.
198
Ludovik Andrija Adamić (*Rijeka, 29. XI. 1767, t -29. X. 1828), riječki patricij i
trgovac, osobito zaslužan za razvoj Rijeke i njene trgovine (Hrvatska Enciklopedija I
Zagreb 1941, 34).
199
To je onaj isti Salopek koji je kao kraljevski komesar za insurekciju imao toli-
ko smionosti da je 10. XII. 1814. otvoreno napisao banu da je jedan od glavnih razloga
zatezanja insurekcije baš taj što prekosavski krajevi, nakon oslobođenja od neprija-
teljske sile, nisu neposredno pripojeni hrvatskom kraljevstu (DAZg — Acta banalia —
1814).
200 NAZ _ M Vrhovac, Diarium II — 11, 14, 16, 25. XI, 2,5, 18. XII. 1814.
201
Ona nam daje vrlo zanimljivu gospodarsko-kulturno-povijesnu sliku Vojne
Krajine.
869
teže neprilike nastale za one koji su imali odrediti i provesti granice nove po-
krajine prema Hrvatskoj. Što se toga tiče upozorio je barun Spiegelfeld u
svom izvješću da se civilna Hrvatska sastoji od dva dijela, koji leže do Save
medu Kranjskom i Vojnom Krajinom. Budući da se imao, po carevoj odluci,
dio Ilirske Hrvatske pripojiti Primorskom guberniju, pita se barun koji bi to
dio trebao biti. Primorje se ne smije suviše suziti, jer bi postalo ovisno o Za-
grebačkoj županiji, te mu se u najmanju ruku moraju pripojiti riječki, bakar-
ski i novljanski kantoni, a iz ostalih kantona, kao čabarskog i mrkopaljskog,
stvorila bi se dva uska pojasa, koja bi se nepravilno protezala medu Kranj-
skorti, tršćanskim krajem i Vojnom Krajinom. Pripojenjem tih dvaju kanto-
na riječkom kraju i određenjem mede između njega i Zagrebačke županije ta
bi granica dobila svoj naravni oblik. Nadalje opširno razlaže kako da se to iz-
vrši, a napose se osvrće na priključenje primorskih otoka novoj pokrajini i
predlaže da se ona prozove »Austrijsko Primorje« ili »Vojvodina Istra«.
Kada je Saurau urgirao kod cara da se što prije odluči o granicama te
nove pokrajine, a napose prema Hrvatskoj, Centralna dvorska organizacij-
ska komisija202 pozabavila se njegovim već spomenutim prijedlozima i dala
svoje mišljenje od čega bi se sastojala primorska pokrajina. Tako bi se ta po-
krajina sastojala, pored ostalog, i od »Ugarskog Primorja« otoka Krka, Cre-
sa i Lošinja kao i dijela Zagrebačke županije tj. od bivših »ilirskih« kantona
Čabra, Mrkoplja i općine Vrbovsko. Komisija se specijalno osvrnula na na-
ziv nove pokrajine i opredijelila se da njeno središte bude Trst. Državni sav-
jet je o toj stvari vrlo kratko raspravljao na sjednici od 17. rujna 1814. Tom
prilikom je barun Lederer primijetio s obzirom na pripadnost Ilirske Hrvat-
ske: budući da je namjera stvoriti veliku primorsku pokrajinu do Boke Ko-
torske, neka se ona i Vojna Krajina priključe istoj pokrajini. Ali, uzevši u ob-
zir navode Sauraua, odustalo se od te namisli. Sada je car na osnovi tih
mišljenja trebao donijeti odluku. Ali on je još htio čuti što misli o tom Bal-
dacci, njegov glavni savjetnik, koji mu je o toj stvari podnio izvješće (7. X).
Naime, Baldacci je, uz ostalo, tvrdio da pridruženje općina Čabra, Mrkoplja
i Vrbovskog ne bi toliko uzbudilo duhove koliko bi to učinio gubitak Rijeke
za Ugarsku. Stoga predlaže da Senj i Karlovac ostanu Vojnoj Krajini, a
tršćanskom guberniju, kome on daje naziv »Istra«, neka se pridijele oni dije-
lovi koje je predložio Saurau, izuzevši dio nekadašnje Provincijalne Hrvat-
ske u kojoj neka do daljega upravlja Gjurković po napucima Sauraua. Tek
sada je car donio odluku, davši novoj pokrajini ime »Primorje« (Küsten-
land). Ipak osnutkom Primorskog gubernija nije bilo još riješeno pitanje
pripadnosti »Ilirske provincijalne Hrvatske«. O tome se i ranije mnogo ras-
pravljalo, jer se pojavila politička struja protiv priklopljenja toga dijela
Hrvatske austrijskim pokrajinama. Na čelu te struje stajao je carev brat, pa-
latin Josip, koji je vladaru svojevremeno predložio spomenicu i opro se nje-
202
Tzv. »Zentralorganisierungs-Hofkomission«, kojoj je bio predsjednik već ime-
novani Lažanski. Budući da je ta komisija imala veliku ulogu pri odlučivanju o terito-
rijalnoj i upravnoj razdiobi ilirskih pokrajina, izgubila je mnogo na važnosti dosadaš-
nja ilirska dvorska organizacijska komisija, iako je de jure opstojala sve do 22. VI.
1815. godine (S. Antoljak, Kako je nastala..., Časopis za hrvatsku poviest 1/3, 324).
870
govoj namjeri što se tiče »Ilirske Hrvatske« i Rijeke, a zahtijevao je da se ti
krajevi pripoje »ugarskoj« kruni. Razlozi koje je za to naveo političke su pri-
rode, poduprti pravima ugarskih staleža. Nadvojvoda upozorava na štetu ko-
ja nastaje ako se sva zemlja otcijepi: a) za stanovnike zemlje između Save i
Kupe, koja je većinom u vlasti plemstva, a koje opet ima posjede na obje
strane Save. Uz to bi bilo oteščana trgovina južne Hrvatske, ako se postavi
carinska granica na Savi i zabrani prodaja njenih proizvoda u Slavoniji i
Hrvatskoj. Time bi taj dio izgubio glavni dio svojih dohodaka: b) štetovala bi
i ugarska trgovina; c) bila bi unišena i izvorna trgovina Ugarske, kojoj je po-
trebna veza s morem, ako bi se Ilirska Hrvatska i Rijeka od nje odvojile; d)
državnom je interesu to odvajanje štetno; navodi za to dokaze i e) iznosi
pravne razloge kako su se i on, kao palatin, i kralj i njegovi prethodnici obve-
zali da će pridružiti sve krajeve koji su otrgnuti od Ugarske. U toj spomenici,
na carev zahtjev, dao je Baldacci još 29. VIII. svoje mišljenje s vrlo opširnim
uvodom. On se posebice osvrnuo na svaku od tih točaka. Sto se tiče zemlje
između Save i Kupe, on smatra da se kraju od Save pa do dijela koji se ima
pridijeliti Primorskom guberniju dadu primjerne granice i da se prepusti
ugarskom kraljevstvu i pridijeli Zagrebačkoj županiji. Ali on nije za združe-
nje Rijeke i Hrvatskog Primorja s Ugarskom, navodeći razloge protiv toga
pripojenja.
Međutim cara nije zadovoljilo ni to mišljenje, te je naredio kabinetskim
pismom od 2. listopada Centralnoj organizacijskoj komisiji da se i ona izjas-
ni o palatinovoj spomenici. Komisija je dala svoje mišljenje tek 9. zagovara-
jući da se zemlja između Save i Kupe vrati ugarskom kraljevstvu. To je njeno
mišljenje predano državnom savjetu, koji je imao o tome što brže odrediti
svoj stav. Car je pak 19. prosinca kabinetskim pismom naredio ministru
Wallisu da državnopravna sekcija za unutarnje poslove u državnom savjetu
bez ugarskih (državnih) savjetnika Aczela i Bedekovića pretrese pitanje: da li
se ilirski dio Hrvatske ima dodijeliti Rijeci i potom odrediti posebnoj oblasti
u istom mjestu ili da se pridruži Hrvatskoj. Za referenta u tom važnom pita-
nju bio je postavljen državni savjetnik barun Hauer. Medu članovima držav-
nog savjeta bila su dva shvaćanja o toj stvari. Prvo se očitovalo u želji da sve
pokrajine koje su bile u sklopu francuske Ilirije ostanu i dalje zajedno zdru-
žene pod imenom »Ilirija«, a drugo je naziranje bilo da se u Rijeci u nijed-
nom slučaju ne osnuje gubernij. Na to je 3. siječnja 1815. sve to predloženo
caru na uvid uz molbu da se cijelom pitanju još sasluša predsjednik Organi-
zacijske 203
komisije grof Lažanski, na što je Franjo I. 5. siječnja 1815. dao svoju
privolu.
III.
Ali Lažanski je bio bolestan. I dok je državni savjet u Beču nastavio svoj
rad, čekajući na njegovo ozdravljenje, stiglo je 8. velječe 1815. mišljenje Sau-
raua, kojim je vrlo opširno razložio svoj stav protiv pridijeljenja ilirskog di-
3
J. Polec, o. c. I, 82-99.
871

jela Hrvatske Rijeci, te da se od njih stvori posebna oblast, jer drži da to nije
na korist države. On je i protiv toga da se Ilirska Hrvatska vrati ugarskom
kraljevstvu. Stoga predlaže da se od nje načini Karlovačko okružje, koje će
se pridijeliti Primorskom guberniju, i neka se »ondje« uvedu austrijski zako-
ni i ustav.
Budući da je pitanje pripadnosti Kranjskog i Seljačkog okružja bilo ta-
kođer povezano s pitanjem Ilirske Hrvatske, car je poslao grofu Wallisu
ukaz od 26. II, kome je priključio mišljenje Centralne organizacijske komisi-
je od 9. X. 1814. i savjetnika Schwitzena, te je naredio da uža komisija o tom
da'svoj sud. O obadva pitanja, a na osnovi Saurauovog razlaganja, izrekao je
svoje mišljenje grof Lažanski dogovorno sa savjetnicima barunom Kiibec-
kom i Rinnom i na temelju same Saurauove izjave.
I oni su stajali potpuno na Saurauovom stajalištu, ali ipak prepustiše ca-
ru da on o tome izrekne konačnu odluku. Uža pak komisija bila je za to da se
Pokrajinska Hrvatska združi u posebno okružje i da se pridijeli Primorskom
guberniju. Stoga misli da je najbolje da se Kranjska združi u svojim starim
granicama s Goričkim i Karlovačkim okružjem u jednu posebnu pokrajinu,
koja se može nazvati Ilirija, a sjedište će joj biti Ljubljana. Primorska pokra-
jina neka se ograniči samo na Tršćansko i Riječko okružje.
Nakon toga se sastala 25. travnja državnopravna sekcija Državnog savje-
ta pod predsjedanjem Wallisa i u nazočnosti odjelnog načelnika za pravosu-
đe pl. Pflegera, te državnih savjetnika baruna Schwitzena, Stifta, Hauera i
Lorenza i viteza Hudelista. Ona je imala raspraviti različita mišljenja, mnije-
nje užeg odsjeka (Centralne dvorske organizacijske komisije (od 28. II), za-
tim dvorske komisije (od 9. X. 1814), predstavku palatina, izjavu Baldaccia,
spomenicu baruna Wurmsera, te dva izvješća vrhovne sudske oblasti oko
204
promjene sudačke uprave u Ilirskoj Hrvatskoj. Ta, dakle, sekcija imala se
pored ostalog pozabaviti i pitanjem da li da se Ilirska Hrvatska opet združi s
ostalim hrvatskim zemljama ili da se podredi posebnom guberniju, koji je
izravno pod Centralnom organizacijskom dvorskom komisijom, ili da se pri-
ključi ostalim ilirsko-njemačkim provincijama. Izvjestitelj za ta važna pita-
nja bio je Hauer, koji se pridružio mišljenju Sauraua, Baldaccia i Dvorske
organizacijske komisije da se onaj dio Ilirije koji pripada Hrvatskoj ne zdru-
ži s ugarskim kraljevstvom, već da se ondje vlada na austrijsko-njemački na-
čin. Ako bi se združio taj dio s ugarskohrvatskim kraljevstvom, sve bi poreze
plaćao narod. Sudstvo neka se uredi po austrijsko-njemačkom sustavu.
Ujedno je Hauer predložio da se taj dio ne združi s Hrvatskom, već da se od
njega ustanovi posebno Karlovačko okružje. Svi pak nekadašnji ilirski dije-
lovi, neka se ujedine pod imenom »ilirsko kraljevstvo« sa sjedištem u Ljub-
ljani.
Nakon tog, a na poziv Wallisa, dao je svoje mišljenje i Hudelist. I on je
za to da zajedno ostanu ilirske pokrajine pod imenom »Ilirija«. Što se tiče
204 Vrhovna sudska oblast stajala je na stajalištu da se ilirska Hrvatska uredi po
austrijskom sustavu i predlagala je ukinuće županijskih skupština, a umjesto domaćih
sudaca, neka se uspostavi politički i sudski komesar, koji bi imao u slučaju potrebe i
vojnu pomoć (J. Polec, o. c. I, 102, 103).
872
Riječkog okružja i dijela Hrvatske poklopljenog Vojnoj Krajini, on stoji na
stajalištu da se prisajedini Hrvatskoj državi. Osim toga on je i za to da se dio
Ilirske Hrvatske između Save i Kupe opet pridruži Hrvatskoj.
Državni savjetnici Lorenz, Schwitzen i Stift posve su se složili s Haue-
rom izjavivši da nemaju ništa dodati o pripadnosti Ilirske Hrvatske. Pfleger
se ipak sasvim složio s Hudelistom o Ilirskoj Hrvatskoj između Save i Kupe.
Wallis pak, kao predsjednik, mislio je da se sve ilirske pokrajine ujedine u is-
toimeno kraljevstvo. Ujedno se složi s većinom da se Ilirska Hrvatska ne
združi ni u jednom slučaju sa zemljama ugarske krune zbog razloga koje su
naveli ostali članovi vijeća i zbog zaostalosti »ugarskog ustava«. Na koncu su
se svi članovi vijeća složili da se Kranjska i Beljački okrug združe s Primor-
skim i Karlovačkim okružjem u zajednički gubernij u Ljubljani, te da mu se
još priklopi Dalmacija, Dubrovnik i Albanija i da mu se dade ime »Kraljev-
stvo ilirsko«, koje bi imalo dva gubernija: Ljubljanski i Zadarski. Kada je
Stift predložio da se Iliriji priklopi dio Štajerske i da se Vojna Krajina ras-
pusti i pridruži Ljubljanskom guberniju, oprli su se ostali tome mišljenju.
Međutim se iz političkih obzira dugo nije odlučilo o tim pitanjima, a na-
ročito je tome bila kriva poznata neodlučnost cara Franje, kojemu nikada ni-
je bilo dosta prijedloga i izjava. Iako su sve pozvane ustanove dale svoja miš-
ljenja, car je ipak i početkom 1816. ponovno zahtijevao nova, napose od
kneza Metternicha, tadašnjeg ministra vanjskih poslova i Lažanskog.205
Dok se u Beču krojila sudbina Ilirske Hrvatske, i dok su se Hrvati s
Vrhovcem zanosili i dalje mišlju da će biti pripojena Zagrebačkoj županiji,206
Gjurković je u Karlovcu, po dobivenim uputama, sve više pretvarao tu zem-
lju u austrijsku provinciju. On nije dopustio da tu i dalje bude ugarska kon-
stitucija, te je dok car ne odluči konačno o sudbini Ilirske Hrvatske, odredio
207
područje rada njenu prvom činovniku Dolovcu.
Dvadeset trećeg siječnja izlazi Gjurkovićevo »Oglashenye«,208 u kome se
određuje da se mjesto dotadašnjeg Banskog stola, Distriktualnog suda itd.
po carevoj odluci za Ilirsku Hrvatsku postavlja u Karlovcu »Kotarno-szudbe-
209 210
ni ztol« (provinciale judicium), koji odmah stupa na snagu, te su o tom
bili obaviješteni cirkularom i svi župnici. 211
Malo zatim 31. siječnja izdaje Gjurković novi tiskani proglas212 koj\m se
zabranjuje svako privatno trgovanje solju u civilnoj Hrvatskoj, jer ji ona
205
J. Polec, o. c, 1,99-110.
206
NAZ — M. Vrhovac, Diarium II — 3, 8, 9, 15. I. 1815 (U povratak tog dijela
Hrvatske ulili su nadu biskupu Delivuk i Štajdaher, koji su mu poručili da u to vjeruje
i Radičević i Gjurković. To su potvrdili i Štefanec i neki Cvetić iz Beča, a nepoznati au-
tor objavio je po Zagrebu da će se Gorski okrug opet pripojiti Zagrebačkoj županiji).
207
DAZg — Acta banalia — 1815. Gjurković Dolovcu, Karlovac, 1.1. 1815.
208
To je tiskano na hrvatskom, latinskom i njemačkom jeziku.
209
Još u svom »Upuchenyu« od 7. I. Gjurković je naredio da se kod tog stola ima
dodati svakom hrvatskom spisu njemački ili latinski prijevod (R. Lopašić, o. c., 97).
210
DAZ — Acta banalia — 1815; Acta palatinalia — politica — No 1-115; DALJ —
F. I (Landes Einteilung von Krain-Kuestenland und Illyrien): Time je bilo dokinuto su-
dovanje po ugarskom ustavu.
211
NAZ — M. Vrhovac, Diarium II — 31. I. 1815.
212
Ovaj je izašao na hrvatskom i njemačkom jeziku.
873
državni monopol, pa se mora kupovati iz carskih magazina. Tko prekrši tu
naredbu, kaznit će se najoštrije.213
Prve veljače izlazi pak Gjurkovićevo »Razglassenye«,214 po kome su po
odredbi od 23. XII. 1814. podžupan i varmedijski suci (judices nobilium) pri-
vremeno oslobođeni sudbenih poslova. Po nalogu Kraljevske dvorske orga-
nizacijske komisije podžupan ima čast »sredomeztnoga ravnitelzkoga ko-
missara« (centralis gubernialis commissarii), veliki varmedijski suci (ordina-
rii judices nobilium) postaju »kotarski ravnitelyski komisari« (districtuales
guberniales commissarii), a mjesto sudaca asesora dolaze »nameztlivi kotar-
ski komissari« (substituti guberniales districtuales commissarii). Kr. podre-
đeni sud prve instance u Karlovcu215 sačinjavali su predsjednik (tu su se iz-
mjenjivali Ljubić i Svabeli), 5 sudaca, sudski tajnik, 2 provincijska odvjetni-
ka i zamjenika, gubernijski blagajnik, sudski protokolist i nadglednik zatvo-
ra.
Kraljevski provincijski politički činovnici Ilirske Hrvatske bili su: Fra-
njo pl. Dolovac, centralni gubernijski komesar,216 te Ivan Vrabec, tajnik.
Nadalje su bili imenovani i gubernijski kotarski komesari i njihovi zamjenici
u Jaski, Severinu i Zelini, te liječnici i komesari cesta i sigurnosti u istoime-
nim kotarevima kao i provincijalni inžinjer i fizik. Nepopunjena su nadalje
ostala mjesta sakupljača poreza, a počasni službeni naslovi bez pravog služ-
benog rada se dokidaju.217
Sada je i Vrbovcu bilo jasno da 1. veljače počinje funkcionirati nova up-
rava u civilnoj Hrvatskoj, sasvim uređena po njemačko-austrijskom sustavu.
Zbog tih promjena u tom dijelu Hrvatske širile su se lažne glasine po Zagre-
bu, na temelju vijesti iz Beča da će i cijela Hrvatska i Slavonija sve do Drave
biti podvrgnute njemačkom sustavu, a bansko dostojanstvo ukinuto.
Ipak nada u reinkorporaciju još nije bila zamrla ni u Prekosavskoj
Hrvatskoj, naročito u Karlovcu, a ni u Zagrebu, te je ban uvjeravao biskupa
Vrbovca da će Ilirska Hrvatska svakako biti vraćena ugarskoj kruni. Stoga
218
je značajno da su staleži Vesprimske županije još 13. ožujka sa svoje skupšti-
ne zahtijevati od cara da vrati prekosavske krajeve ugarskom kraljevstvu i
svetoj kruni, jer su ti povezani vijekovima s njom, što se vidi iz isprava.
U istom tonu i staleži Križevačke županije sa svoje skupštine 9. svibnja
isto zahtijevaju, navodeći da su to njihova braća i rođaci, te ako se sjedine s
213
DAZg — Acta banalia — 1814.
214
Ono je tiskano na hrvatskom, latinskom i njemačkom jeziku i poslano pored
ostalima i banu (DAZg — Acta banalia — 1815. Babočaj banu, 5. II. 1815).
215
Po carevoj odluci od 24.1. bio je ljubljanski zemaljski sud kao privremeni pri-
zivni sud za pitanja civilne Hrvatske (DAZg — Normalien des k. k. Appellations Geri-
chts für Karlstädter Kreis für die Jahre 1818 bis 1821).
216
Babočaj se još 28. I. tužio banu na teški položaj Dolovca, kome su tolike duž-
nosti nametnute i na novi red koji je zaveden u Prekosavskoj Hrvatskoj (DAZg — Acta
banalia — 1815; Acta palatinalia — politica — No 1 — 115).
217
DAZg — Acta banalia — 1815. U pismu Babočaja banu, 5. II. 1815. i samo pis-
mo.
218
NAZ — M. Vrhovac, Diarium II — l, 4. II, 7, 8, 26. III. 1815.
874
njima prekosavski krajevi, opet će se trgovina slobodno razviti do Jadran-
skog mora.219
I dok se u Karlovcu220 očekivalo da će do 5. lipnja pasti odluka o sudbini
Ilirije, a prema tome i Ilirske Hrvatske,221 Gjurković je sve više germanizirao
tamošnju upravu,222 izvješćujući stalno o svojim odredbama Zagrebačku žu-
paniju.
IV.
S austrijskom upravom u civilnoj Hrvatskoj nije bila zadovoljna većina
stanovnika. To se najbolje očituje iz pritužbe od 25. IV. 1816. koju su Gjurko-
viću podnijeli 30-torica karlovačkih građana.224 U njoj su nabrajali sve tego-
be koje su prepatili za francuske vladavine i izjavili svoje nezadovoljstvo ta-
dašnjim provizornim političkim ustavom. Ujedno su se žalili na tadašnji
gradski magistrat i rad njegova činovništva, kao i protiv gradske tarife, mal-
tarine i takse za vino. Gjurković im je poručio preko gradskog magistrata da
je uprava Ilirske civilne Hrvatske kao i ona grada Karlovca po carevom nalo-
gu tako dugo provizorna dok on tu provinciju ne usreći konačnim ustavom.
Zato nije dopušteno podanicima kritizirati najvišu volju, već pokorno čekati.
S obzirom na navedene optužbe privremenog opstojanja tadašnjeg gradskog
magistrata i njegova činovništva izjavljuje da je taj provizorno imenovan od
Sauraua i nakon definitivnog ustava sve će se promijeniti. Što se tiče činov-
ništva, ono je upozoreno da ima vršiti svoju službu, jer je dužnost svakog
građanina da nepodopštine pojedinih službenika prijavi, pa da se onda kaz-
ne.225 Uto su, ne hoteći više »pokorno« čekati što će dalje biti od tog dijela
Hrvatske, te na glas da je car Franjo u Ljubljani, pošli onamo kao delegati
civilne Hrvatske: Vuković, Medunić, Saidl, Malivuk, Grdenić,226 Puc,226a Lo-
227 228
vinčić, Živković, Josip Serblin i Antonije Tomić. Vladar ih je dva puta
229
primio u audijenciju. Tom prilikom se Vuković bacio tri puta pred vladare-
ve noge moleći ga da vrati Ilirsku Hrvatsku ugarskoj kruni. On je tada obe-
ćao da će sve dobro biti i dodao: »Vaša sudbina nije još odlučena, međutim
219
Ibid. — Acta archivi... - Politica XIX, No 2149.
220
U Karlovcu su bile vrlo teške prilike (NAZ — M. Vrhovac, Diarium II — 4. V
1815.).
221
Ibid. — M. Vrhovac, Diarium II - 12, 26. IV, 4. V. 1815.
222
DAZg — Comit. zagr. congregationalia — 1815 — 1818 — No 1823.
223
Ibid. — Protocollum actorum politicorum (Zagr. žup.) anni 1815.
224
Oni su tražili da se ta pritužba preko viših instancija pošalje caru, kome ju je
Gjurković po svoj prilici i uputio.
225
DAZg — Acta banalia — 1816.
226
Po Karlovcu se javno govorkalo da ta dvojica i još neki nisu bili kod cara pri-
mljeni, što su oni pred Vrhovcem sasvim opovrgli (NAZ — M. Vrhovac, Diarium II —
22., 27. V. 1816.).
227
Ibid. — M. Vrhovac, Diarium II — 22, 27. V. 1816.
228
DAZg — Acta banalia — 1816. Babočaj banu, 31. V. 1816.
229
Car je došao u Ljubljanu iz Milana, iako se govorkalo da neće te godine posje-
titi Iliriju (NAZ — M. Vrhovac, Diarium II — 23. III. 1816.).
875
postoji najbolja nada, jer je moja jedina želja, da učinim svoje podanike
sretnima i Vas, koliko je moguće, da zadovoljim.« Ujedno je caru predao Lo-
vinčić zajedničku predstavku230 prekosavskih plemića i općina da se pripoji
Ilirska Hrvatska i Ugarsko Primorje »ugarskoj« kruni. U ime Turopoljaca
uručio mu je predstavku Grdenić, a u ime karlovačkih građana Živković.
Vladar im je na kraju rekao da će im se izaći u susret u pitanju ublaže-
nja odredbi za duhan, sol i trgovinu. Kada su htjeli posjetiti Lažanskog, od-
govoreno im je da nije kod kuće. No oni su ipak nekako do njega došli. Ali ih
je on primio sasvim neprijazno, te je čak došao u sukob s njima zbog te
predstavke i ušao u raspravu s Medunićem o ugarskom ustavu, prigovaraju-
ći im zbog bijedne sudbine tamošnjeg seljaštva, koju ima po tom ustavu.231
Tako je i taj put sav napor i trud prekosavskih staleža bio uzaludan, jer
su stvari krenule onim pravcem kako je konveniralo bečkoj vladi. Naime, još
1. veljače Metternich je stajao na stajalištu da se ilirske provincije združe
pod imenom »Kraljevstvo Ilirija i Dalmacija«, a Lažanski je trebao odlučiti
što će biti s onim dijelom Hrvatske koji je bio u sklopu tih pokrajina, i da li
da se združi s ugarskim kraljevstvom. On se232 izjasnio protiv toga pripoje-
nja, izrazivši sumnju da bi se na taj način predobili ugarski staleži. Isto tako
bio je protiv podređivanja Trsta i Primorja Ljubljanskom guberniju.233 Car
je prihvatio to mišljenje Lažanskoga, te se odlučio da ostane gubernij u
Trstu, a u Ljubljani neka se ustroji posebni gubernij kome će biti podređena
okružja: Kranjsko, Beljačko, Celovačko i Novokarlovačko. Time je pala odlu-
ka i o sudbini civilne Ilirske Hrvatske.234
O svemu tome u Hrvatskoj se nešto slutilo. Tako se govorkalo da će
»Hrvatski Ilirij« s Riječkim primorjem biti otrgnut od Ugarske, a na osnovi
vijesti iz Beča i Ljubljane u Zagrebu se znalo da je odlučeno da se Rijeka i
Karlovačko okružje vrate Ljubljanskom guberniju. Sama pak banica Gyulay
pisala je Vrhovcu da će biti prekosavski dijelovi otrgnuti od majke zemlje.235
Baš oko toga vremena upravljena je bila na cara molba koju su u ime či-
tavog naroda iz Ilirske Hrvatske tobože potpisali 70-torica uglednih građa-
236
na. U njoj se zahtijevalo da se otrgne taj dio Hrvatske od ugarske krune i
da se pripoji austrijskim nasljednim zemljama. Ali tu je molbu sastavio neki
237
nepoznati autor i krivotvorio potpise navedene 70-rice građana.
230
Tu su predstavku sastavili i potpisali prekosavski plemići i općine. Predstavka
karlovačkih građana predana je i Gjurkoviću. Nju je u prijepisu primio i Vrhovac
(NAZ — M. Vrhovac, Diarium — II — 14., 22. V., 6. VII. 1816). Satiru o toj predstavci,
kako se govorkalo, sastavio je ili Radičević ili Lopašić ili Šporer, što je silno ogorčilo
biskupa (Ibid. — M. Vrhovac, Diarium II — 6. VII. 1816).
231
Ibid. — M. Vrhovac, Diarium II — 22, 27. V. 1816.
232
Izjava od 17. veljače.
233
Carevo pismo od 2. ožujka.
234
J. Polec, o. c. I, 110-112.
235
NAZ - M. Vrhovac, Diarium II - 25, 27, 29. III. 1816.
236
To su bili uz ostale: barun Portner, Josip i Gerard Sporer, Josip Spišić, Mirko
Lopašić, Franjo Gerlici, Svabeli, Antun Zdenčaj, Luka Ljubio, Kipach, Vizner, Praum-
sperger, Alojz Peharnik, Antun Štajdaher i Guttenfeld.
237
DAZg — Acta banalia — 1821/1822 (Budući da su se našli mnogi od tih pogođe-
ni, jer je god. 1818. njihov popis kolao u prekosavskim dijelovima i na njih se s prezi-
876
Uto je 13. lipnja 1816. car potpisao u Salzburgu vrlo važnu odluku, ko-
jom se određuje da se Ilirija ima sastojati iz cijele Kranjske i Koruške, koje
će biti pod posebnim guvernerom. Primorski pak gubernij, isto tako pose-
ban, sastojao bi se od dijela provincijalne Hrvatske koji je dotada bio dio Ili-
rije, te iz grofovija goričke i gradišćanske. Da se izvrši ta njegova volja, nare-
đuje da Centralna organizacijska dvorska komisija u dogovoru s dotičnim
centralnim uredima uredi sve potrebno i da mu predloži na odobrenje, a o
naslovu za Iliriju neka se sporazumi s dvorskom državnom kancelarijom i
neka mu to sve također podnese na uvid i odobrenje.238 Držeći se točno vla-
darevih uputa, ta je komisija 22. lipnja izvijestila o tom tajnu dvorsku kance-
lariju, tj. ministra vanjskih poslova Metternicha. Ujedno je predložila da se
careva odluka obavi u obliku patenta, što joj stavlja na volju. Dotakla se i pi-
tanja Ilirije. Upozorava da, iako su sve provincije koje su bile združene pod
francuskom vladavinom u Iliriju i sada sjedinjene pod jednim imenom po
carevoj odluci, nema se pod tim podrazumijevati i Dalmacija, kako se misli-
lo, jer vladar ne namjerava tu zemlju uklopiti u taj pojam.239
Uto je 10. srpnja u ime tajne državne kancelarije odgovorio Bretfeld is-
toj komisiji. On se slaže s njenim mišljenjem da bude osnovano »Kraljevstvo
Ilirija«, u čijem sklopu neće biti Dalmacija koja bi sačinjavala posebno kra-
ljevstvo.240 Centralna organizacijska komisija predložila je 13. srpnja nacrt
patenta na odobrenje. Kad je i toj formalnosti udovoljeno, taj je patent iza-
šao 3. kolovoza.241 U cijelosti u prijevodu glasi ovako: »Mi Franjo I. odlučili
smo, da po traktatu, sklopljenom sa saveznim državama, ostavimo opet
predobivene pokrajine: Kranjsku, Beljački okrug, Goricu, Primorje, prijaš-
nje Ugarsko Primorje, te pripadajući dio Pokrajinskoj Hrvatskoj i dalje pod
imenom »Ilirija«. K ovim pokrajinama imadu se priklopiti Čedad i Gradiška,
koje su pripadale pod prijašnje talijansko kraljevstvo, zatim dotada pripada-
juće Nutarnjoj Austriji Celovačko okružje, te da se nova Ilirija podigne na
kraljevstvo. Radi toga određujemo: 1. da se kraljevstvo Ilirija upravlja preko
dva posebna gubernija. Od toga jednome neka se pridijele Koruška i Kranj-
ska, a drugome Primorje, grofovija Gorica i Gradiška, zatim dosada pripada-
jući dio Provincijalne Hrvatske. 2. Što se tiče grba novog kraljevstva i mjes-
rom i porugom gledalo, a glasine su o tom kolale i u onostranoj Hrvatskoj, pa i u
Ugarskoj, uputili su njih 20-orica osobno pismo na cara 25. VIII. 1818, u kome su optu-
žili nepoznatog autora da im je to podmetnuo. Oni su tvrdili da je taj »netko obdaren
neprijateljskim pokvarenim duhom i po svoj prilici zanesen karbonarskim načelima, s
namjerom, da razdor i omrazu između naroda posije, zločinački mogao da tobože iz-
raženu želju naroda izmisli i takovu pod imenom naroda« pred cara pismeno iznese i
njihova imena bez njihovog znanja i volje potpiše. Oni smatraju da je time i car povri-
jeđen, a i oni pogođeni, te ga mole da odredi istražnu komisiju koja će pronaći krivca i
kazniti ga, a oni bi bili opravdani. To su pismo uputili caru preko bana s popratnim
pismom i uz njega su priložili popis one sedamdesetorice). Kako se ta neugodna afera
svršila, nije nam poznato, jer nema dalje o njoj nikakvih više podataka.
238
J. Polec, o. c. I, 112, 113.
239
S. Antoljak, Kako je nastala..., Časopis za hrvatsku povijest 1/3, 238.
240
DAB — Provinzen Illirien — 1767-1822 — F. 16.
241
J. Polec, o. c. I, 113.
877
ta, gdje će se staviti novi kraljevski naslov u naše ostale naslove, slijedit će
nova odredba«.242
Dvorska tajna kancelarija 15. kolovoza pošalje taj patent u obliku cirku-
lara u prijepisu svim austrijskim poslanstvima na strani s nalogom da
smjesta izvijeste ministarstvo vanjskih poslova o tom carevu aktu i da pa-
tent uvrste u tamošnje novine.243 Tako su austrijski poslanici244 i učinili:
Werner u Berlinu, Bombelles u Dresdenu, Starhemberg u Turinu, Honfer u
Hamburgu, Berks u Kopenhagenu, Lindner u Haagu, Weisenberger245 u
Munchenu i drugi.246
Još se tada radilo samo na tom kakav će grb imati novo kraljevstvo.
Nadzornik grbova Bolza predlagao je da se grb Ilirske Hrvatske ispusti,
osim ako to ne zahtijevaju politički obziri, jer je on sastavni dio ugarskog gr-
ba. Iako se u Beču dugo vremena raspravljalo o novom grbu Ilirije, nije se
ipak došlo ni do kakvog rezultata.
Dotle je careva odluka da se priklopi nekadašnji hrvatski dio novoj
državnoj tvorevini izazvala ne samo u Hrvatskoj,247 već i u Ugarskoj silno ne-
zadovoljstvo, koje se očitovalo u brojnim protestima i prošnjama hrvatskih i
ugarskih županija, Ugarskog namjesničkog vijeća i Dvorske kancelarije. Sa-
mo pak pripojenje Ilirske Hrvatske, pretvorene u novo uspostavljeno Karlo-
vačko okružje. Primorskom guberniju, nije po sebi pravilo nikakvih uprav-
nih poteškoća.248
Sjedinjenje provincijalne Hrvatske pod imenom »Karlovačko okružje« s
primorskim područjem imalo se izvršiti 1. rujna. Isto tako po carevoj odred-
bi postavljen je dotadašnji okružni kapetan u Neustadtu Josip Fluck za ka-
petana Karlovačkog okružja. On je imao sa svojim činovništvom249 stići u
Karlovac najkasnije do 1. IX. i započeti uredovanjem.250 Tako je to područje
pretvoreno u c. kr. kapetanat i podloženo guberniju u Trstu.
Međutim u Karlovcu se nije još ni potkraj srpnja točno znalo za te pro-
mjene, jer ni sam Fluck, koji je onamo došao, nije se odmah izjašnjavao o
242
J. Polec, o. c. I, 113, 114. DAB — Provinzen Illyrien — 1767-1822 — F. 16; DALJ
— Einteilung von Krain-Kuestenland und Illyrien — F. I.
243
J. Polec, o. c. I, 114; DAB — Provinzen Illyrien — 1767-1822 — F. 16.
244
Oni su odgovorili Metternichu na taj cirkular što su u tom pravcu učinili (Ibid.
- Provinzen Illyrien - 1767-1822 - F. 16).
245
Taj je svome pismu priložio i novine »Münchener Politische Zeitung« od
15. VIII (No 193) i »Bayerische National-Zeitung« od 15. VIII (No 195), u kojima je izi-
šao taj patent.
246
DAB — Provinzen Illirien — 1767 -1822 — F. 16.
247
Tek 10. VIII. bio je Vrhovac obaviješten o toj carevoj odluci od 3. VIII, koju je
primio 17. VIII (NAZ — M. Vrhovac, Diarium II — 10, 17. VIII. 1816).
248
J. Polec, o. c. I, 114-117, 121, 119.
249
Dekreti činovnika tog okružja bili su uručeni preko Primorskog gubernija. La-
žanski je 3. VII. javio prezidijumu Ljubljanskog gubernija da je car još 12. VI. imeno-
vao Flucka za taj položaj (DALJ — Praesidial Acten — Politische und Kameral Acten —
Jahrgang 1816 — von No 151 bis 300 — F. 2, No 244).
250
Ibid. — Praesidial Acten — Politische und Kameral Acten — Jahrgang 1816 —
von 151 bis 300 — F. 2, No 244.
878
svojoj funkciji.251 Ipak se novi duh smjesta osjetio u upravi. Autonomija i
sloboda Karlovca252 s izabranim magistratom bude dokinuta, a umjesto toga
uspostavi se nova vlast: magistralna oblast s omedašenim administrativnim
područjem rada. Predstojnik Karlovca postade Gerlici, komu se pridjeli dva
vijećnika.253
Pripojenje tog dijela Hrvatske novom »kraljevstvu Iliriji«, gdje je zave-
den prijašnji apsolutistički režim, donijelo je nova razočarenja. Uprava je
postala glomaznija, pedantnija i šikanoznija254 od francuske i nije priznavala
autonomiju municipija, kako ju je pripisivao ugarski ustav. Uz to se javiše
dosada nepoznate i neugodne takse za biljege i registriranje, zatim monopol
duhana i soli. Narod se bunio govoreći: »Kada nam ne daju da živimo, kako
smo prije živjeli, zašto se pustilo, da Francuzi odu?« Plemstvo i građanstvo
je također mrmljalo, ali se mirno ponašalo očekujući da neće provizorij du-
go trajati. Svećenstvo je pak bilo zadovoljno. U Karlovcu je, kako smo već
spomenuli, bio šef okružne oblasti stari austrijski biokrat Fluck von Leiden-
kron. U tom gradu je bio i okružni sud i financijska intendantura s područ-
nim uredima, kao što su blagajna, porezni i biljegovni ured, ured za registri-
ranje, duhanska uprava, solana, carinarnica itd. Na velikom broju državnih
zgrada stajali su carski dvoglavi orlovi, a seljaci na prolazu pored njih grčili
su ruke i mrmljali kletve. Jedanput je neki seljak, po pričanju Tkalca, prisus-
tvujući izvješavanju uredskog znaka s dvoglavim orlom, viknuo: »Francuski
je orao imao samo jedan kljun, no koliko će ovaj grabežljivac s dva kljuna da
proguta«. Naravno da je tu izjavu platio.
U Hrvatskoj se dotada nije znalo za birokraciju i stalno činovništvo kao
kastu, međutim, odsada je uvodi nova austrijska uprava. Svaki onaj Hrvat
koji je prvo služio pod Francuzima bio je sada osumnjičen i nisu ga htjeli na-
mjestiti. Osim toga mnogi nisu znali njemački, te je vlast u tu svrhu morala
dovesti činovnike sa znanjem toga jezika iz slovensko-njemačkih pokrajina,
a najviše iz Kranjske i Štajerske. Te došljake bez razlike narodnosti zvali su
»Kranjci« i ta riječ ostade sinonim riječi »činovnik« i objekt narodne mrzo-
volje. U to se doba društvo u Hrvatskoj baca na uživanje, koje je prelazilo u
krajnju razuzdanost i pokvarenost. Kada je nastala zima, polazilo se iz dvor-
ca u grad i ondje se tražilo zabave. U Karlovcu je bilo zimi njemačko kazališ-
te i talijanskih opera. Uz to su se priređivale zabave i plesovi. To je bilo »lu-
do doba«, kada je ljudima ponestalo sposobnosti za ozbiljne misli i rad,
kako to kaže hrvatski publicista Tkalec.255
U jeku novog uređenja Karlovačkog okružja pohodio je Fluck s direkto-
rom karlovačkih škola Vrhovca i nastojao ga nagovoriti da preuzme kotarski
251
NAZ — M. Vrhovac, Diarium II — 23. VII. 1816.
252
Između magistrata i vojne vlasti nastale su trzavice, i magistrat je optuživao
tu vlast da mu krnji jurisdikciju (NAZ — M. Vrhovac, Diarium II — 23. VII. 1816.).
253
R. Lopašić, o. c., 97.
254
Vrhovac je preko pojedinaca bio obaviješten o bijednom stanju naroda u tom
dijelu Hrvatske, te mu je to neki Radić čak i grafički prikazao (NAZ — M Vrhovac Di-
arium II — 6. X. 1816).
255
1. E. Tkalac, o. c., 49-56.
879
komesarijat256 na svom dobru Pokupskom, što je on odlučno odbio predla-
žući mu da učini jedan kotar manje i da Pokupsko priključi sisačkom kota-
ru. Nakon što su obojica ostali kod njega i na objedu, razgovarali su i o
otrgnuću prekosavskih dijelova i njegove biskupije,257 što Vrhovac naravno
nije nikako odobravao. Izgleda da je baš radi toga senjski biskup Ježić, koji
se biskupu Vrhovcu ni na prolasku ni na povratku kroz Zagreb nije javio, po-
šao u Beč. Sve je to ogorčilo Vrhovca, kome je time učinjena velika neprav-
da, te je preko svoga agenta u Beču Modrovića poduzeo svrsishodne korake
kod kardinala Sevedija.258
Već smo spomenuli da je pripojenje Prekosavske Hrvatske i sve promje-
ne u vezi s time izazvalo veliko nezadovoljstvo u Hrvatskoj i Slavoniji. Iako
je bilo prekasno, sa svoje skupštine od 25. studenoga staleži Varaždinske žu-
panije poslali su caru opširnu predstavku na latinskom jeziku. U njoj prika-
zuju kako su Prekosavski Hrvati, koji su s njima ugarskom krunom povezani
vjekovima, došli pod francusku vlast i nakon petgodišnjeg ropstva željno če-
kali čas da se s njima sjedine. Stoga, kada su doznali da su ih kao Karlovač-
ko okružje pridijelili kraljevini Iliriji, osjećaju kako su ta njihova braća ne-
sretna. Spominju svoje zasluge i žrtve prema njemu i mole ga da Prekosav-
skim Hrvatima vrati stari ustav i da ih pripoji svetoj kruni, a oni će mu za to
biti vječno zahvalni i vjerni.
Tu svoju predstavku poslali su i banu 8. prosinca moleći ga da se i on sa
svoje strane zauzme kod kralja svojim moćnim zagovorom da se sjedine pre-
kosavske zemlje sa svetom krunom, jer su kroz 700 godina i više njoj pripa-
dale.259
V.
U 1817. godini Prekosavska Hrvatska sve više se uklještava u austrijski
sustav. Imenovani su i kotarski komesari. Tako za Karlovac Gerilci, za Sisak
Milčić, za Samobor Ludovik Terputec, za Ozalj Tabak, za Severin Vrabec, za
Goricu jedan čije ime nije bilo odmah javljeno. Svi su oni imali godišnju pla-
ću od 800 forinti. Uz to se govorkalo po Karlovcu da će uskoro doći grof Li-
260 261
chtenberg, predsjednik apelacije u Ljubljani, da uredi tribunal.
Pored toga »usrećivale« su to okružje razne careve odredbe, izdane u
obliku proglasa od tršćanskog gubernija, naravno na njemačkom jeziku.
256
To mu je još 20. XI. Fluck predložio i pismeno (NAZ — M. Vrhovac, Diarium II
— 20. XI. 1816.).
257
O tom je Vrhovac bio obaviješten od karlovačkog kapetanata, kome je o tom
stigao dekret tršćanskog gubernija (Ibid. — M. Vrhovac, Diarium II — 9. XI. 1816).
258
Ibid. — M. Vrhovac, Diarium II — 22, 28. XI, 2, 4. XII. 1816.
259
DAZg — Acta banalia — 1816.
260
Djelokrug provizornog apelacijskog suda za Karlovačko okružje odredio je
Lichtenberg tiskanom naredbom na latinskom i njemačkom jeziku od 20. I. 1818.
(DAZg — Normalien des k. k. Appellationsgerichts für die Karlstädter Kreis für die
Jahre 1818. bis 1821.).
261
NAZ — M. Vrhovac, Diarium II — 8, 9. III. 1817.
880
Tako su određene sve platežne mjere kod onih pravnih poslova koji su
za vrijeme nezakonitog prisilnog kursa papirnatog novca bili sklopljeni u
Karlovačkom okružju do 1. VIII. 1815.262 Nadalje je proširen djelokrug zako-
nika od 1.1. 1804, koji je vrijedio u njemačkim zemljama o prekršajima i teš-
kim policijskim prijestupcima i na to okružje, te je imao stupiti na snagu
1. Χ. 1817.263 Nešto kasnije izdao je Fluck cirkular264 radi upozorenja da aus-
trijski kazneni zakonik od 3. rujna 1802. ima punu snagu za to okružje još od
ožujka 1815.265
U to vrijeme u Prekosavskoj Hrvatskoj, gdje se narod nije mogao nika-
ko pomiriti s novim stanjem, poljoprivreda i trgovina sve više slabe, a razvi-
jene industrije i onako nije bilo. Uz to je nastala strašna glad i siromaštvo.
Lihvarstvo preuze maha i ono je ubilo agrarne posjednike, koji su se uz veli-
ke kamate zaduživali i propadali. Pored gladi ponovio se i državni bankrot i
to još više pogoršalo situaciju.266 Radi rdavog vremena i stalnih kiša nije se
mogao prirod spremiti, pa je mnogo toga propalo.267
Usred tog teškog stanja ne samo u Prekosavskoj, već i u Hrvatskoj s one
strane Save, odluči se car pohoditi Varaždin 29. listopada. Stoga je ban, oba-
viješten mnogo prije, izdao red kako ga treba dočekati, a grad Varaždin je
sve spremio za što veličanstveni]i prijem.268 Međutim je vladar došao u taj
grad još 26. listopada 1817, vrlo svečano dočekan, a u čast njegova dolaska
izdao je zagrebački kanonik Ivan Prevendar prigodnu pjesmu,269 slaveći ga i
veličajući. Car Franjo primi 28. deputaciju kraljevina Hrvatske i Slavonije.
Tom prilikom ga je pozdravio Lukavski, a zatim ban u ime staleža i redova
kraljevina, prestavivši mu pojedince, od kojih je neke vladar pozvao na ob-
jed. Vrlo271
je interesantno da Vrhovac270 zbog bolesti nije prisustvovao tome
slavlju. Najznačajnije je to da se tom prilikom nije zahtijevalo od cara uo-
bičajeno pripojenje Prekosavske Hrvatske majci zemlji.
Karlovačko okružje bilo je »usrećeno« i 1818. godine novim odredbama
u sudskim stvarima. Tako je car 19. I. 1818. odredio da svi bivši zakoni o pri-
vatnom pravu prije francuske okupacije stupaju na snagu, a u kriminalnim
262
DAZg — Normalien des k. k. Appelllationsgerichts..., No 2339; Comit. zagr.
congregationalia — 1815 — 1818 (taj je proglas poslalo Karlovačko okružje Zagrebačkoj
županiji 24. II. 1817.).
263
Careva odredba od 20. V.
264
Izašao 27. V.
2216
'' DAZg — Comit. zagr. congregationalia — 1815— 1818 — No
577'
266
1. E. Tkalac, o. c., 56, 57.
267
R. Lopašić, o. c., 97.
268
DAZg — Acta banalia — 1817/1818.
269
Na latinskom jeziku, tiskana u Novoselovoj tiskari u Zagrebu.
270
Šesnaestog siječnja 1817. Vrhovac je s poslanicima kraljevine Hrvatske i Sla-
vonije bio primljen u Beču od cara u audijenciju. Tu je ostao do 7. II, a već 13. bio je u
Zagrebu (NAZ — M. Vrhovac, Diarium II — 6. XII. 1816, 16. L, 13. II. 1817.).
271
DAZg — Comit. zagr. congregationalia — 1815 — 1818. Babočaj Zagrebačkoj žu-
paniji 23. XI. 1817 (tu je i Prevendarova pjesma). Taj doček opisao je i Vrhovac (Diari-
um II — 28., 29. X. 1817).
881
stvarima sudi se po austrijskom zakonu od 1803. godine. Latinski jezik (»di- podređeno područje podijeljeno na pet okružja, i to: goričko, istarsko, riječ-
jački«) se imao upotrebljavati u sudovanju, a od 20. veljače ljubljanski sud 278 279
ko, karlovačko i Trst s gradom i slobodnom lukom, te je cijeli gubernij
kroz neko vrijeme ima biti apelacijska instancija i kriminalni vrhovni sud, brojio 83.576 kuća i 514.125 duša. Svako pak okružje dijelilo se na kotare,
dok će vrhovni sud u Beču postati vrhovno prizivno sudište. O kmetskim i a oni na općine i podopćine. Tako se karlovačko okružje sastojalo od ovih
urbarijalnim stvarima po carevoj odluci od 29. IV. počelo se postupati u tom kotara: karlovačkog,280 severinskog,281 samoborskog,282 ozaljskog,283 gorič-
okružju po patentu od 1. IX. 1718.272 Uz te odredbe iz Beča su slijedili i broj- kog284 i sisačkog.285 Dakle ukupno je bilo u tom okružju 10.970 kuća i 100.588
ni cirkulari tršćanskog gubernija od manjeg značaja.273 duša.
Zbog teških prilika u cijeloj Hrvatskoj, car Franjo je odlučio da u prat- Kao i u prijašnjim godinama tako i 1819. i nadalje su »usrećivali« Karlo-
nji svoje žene posjeti te zemlje sa svrhom da opet Hrvate oduševi za habs- vačko okružje brojni cirkulari tršćanskog gubernija.286 Samo da spomenemo
buršku dinastiju i da im ulije novu nadu u sretniju budućnost. Zato je ra- nekoliko njih: objava o baštinskom ugovoru između ženika, kako se treba
zumljivo što su svi u Hrvatskoj nastojali da što ljepše i usrdnije dočekaju praviti oporuka, naredba o uspostavljanju gradskog i zemaljskog zakona u
svoga kralja i kraljicu i da im iskažu na svaki način i svoju stoljetnu odanost Karlovcu, kome su podvrgnuti svi stanovnici toga grada i okolice, plemići i
i vjernost. Tako je od početka ožujka 1818. godine sve usredotočeno na dola- redovnici istoimenog okružja itd.287 Zatim naredba da se sveopći građanski
zak kraljevskog para u Karlovac i Zagreb. zakon, koji je na snazi, proteže i na Karlovačko okružje i odredba o uvođe-
Kada je Zagrebačka županija doznala od bana da će car i carica doći nju biljegovnih dohodaka u tom okružju.288 U 1820. godini nema nekih većih
prvih dana lipnja u Zagreb, ona je smjesta odredila popravak i uređenje ces- novosti. I Karlovačko okružje i Zagrebačka županija preko izabrane komisi-
ta u toj županiji. Zagrebački pak magistrat zaključi da što svečanije dočeka je brinu se za regulaciju Save.289
kraljevski par. Uopće kroz cijeli travanj i svibanj vršile su se velike pripreme Krajem srpnja pak putuje Vrhovac u Beč, gdje je primljen od cara, Sau-
u Zagrebu, i ban Gyulay stajao je radi toga u stalnoj prepisci sa Zagrebač- raua i drugih odličnika, a 15. rujna polazi čak s hrvatskom deputacijom u
kom županijom. Kada je Vrhovac doznao da će 21. VI. car i carica stići u Kar- Peštu da pozdravi vladara.
lovac, pode im u susret. Kraljevski je par boravio u Karlovcu od 21. do 24.
VI, a 27. je stigao konačno u Zagreb, najsvečanije dočekan. U gradu su se car Carevom pak odlukom i papinim odobrenjem od 7. XII. 1820. ujedinje-
i carica zadržali sve do 1. VII. na senjska biskupija s modruškom podijeljena je tako da je modruškoj osta-
Za vrijeme njihova boravka grof Vojkfy i Lovinčić, kao izaslanici Zagre- la Rijeka, a senjskoj je predana u upravu Vojna Krajina. Karlovac pak s čita-
bačke županije, predstavili su kralju reprezentaciju moleći ga da se Preko- vim distriktom s ove strane Kupe ostao je provizorno pod zagrebačkom
savska Hrvatska pripoji majci zemlji.274 biskupijom.
Kraljevski par ostavio je Zagreb 1. srpnja, ispraćen cijelim plemstvom, Za tu odluku doznao je Vrhovac tek oko polovice siječnja 1821. od župni-
svećenstvom, vojskom i magnatima, koji su mu zaželjeli sretan put. ka Hanžića, koji je postavljen za arhidakona s dužnošću da na sjednicama
Tako su završili dani koji su stavili Karlovac i Zagreb u svečano raspolo- karlovačkog kapetanata podnosi izvješća o crkvenim stvarima.290 Čini se da
ženje.275 je sve to ponukalo biskupa Vrhovca da pode u Ljubljanu gdje se održavao
I dok je Vrhovac i taj put povjerovao da će vladar uskoro pripojiti pre-
kosavske krajeve, ban ga je ražalostio novom viješću da će se svi hrvatski
krajevi uklopiti u jednu generalnu »prefekturu« (pokrajinu).276 Razočara- 278
Ono je imalo 26.505 kuća i 128.782 duše.
nom biskupu više od toga nije trebalo da čuje, iako je to bilo bez temelja, pa 279
Ono je imalo 10.970 kuća i 100.588 duša.
da izgubi svaku nadu u reinkorporaciju. Naime, ni u Beču, a ni u Trstu, nije 280
2.360 kuća i 20.756 duša.
se mislilo na to, već se nastojalo novouređene pokrajine što jače sputati u 281
1.390 kuća i 12.123 duša.
austrijski sustav. Tako je odredbom tršćanskog gubernija277 cijelo njemu 282
2.020 kuća i 18.350 duša.
283
2.188 kuća i 16.015 duša.
284
1.782 kuća i 19.687 duša.
272
DAZg — Normalien des k. k. Appellationgerichts... 285
1.221 kuća i 13.677 duša.
273
NAZ — Acta archivi... — Politica XX. 286
NAZ — Acta archivi... — Politica XX.
274
Tkalac kaže da je car tada obećao to sjedinjenje (I. E. Tkalac, o. c., 59). 287
DAZg — Comit. zagr. congregationalia — 1819 — F. 15; Normalien des k. k. Ap-
275
S. Antoljak, Doček Franje I. i njegove supruge u Karlovcu i Zagrebu 1818. godi- pellationsgerichts ...
ne, Nastavni Vjesnik, god. 51, br. 3-4, Zagreb 1943, 171-178. 288
Ibid. — Comit. zagr. congregationalia 1819 — F. 15.
276
NAZ — M. Vrhovac, Diarium III — 29, 30. VI, l, 4. VII, 2. VIII. 1818. 289
Ibid. — Comiss. regul. Savi — 1819.
277
Od 31. X a potpisali su ga barun Antun Spiegelfeld, namjesnik tršćanskog gu- 290
NAZ — M. Vrhovac, Diarium III — 27, 31. VII, 3. VIII, 9. IX, 13. X. 1820., 15. I.
bernija i Radičević, gubernijski savjetnik. 1821.

882 883
kongres vladara komu je bio nazočan i car. Franjo ga je primio u audijenciju
i s njim razgovarao o toj promjeni u crkvenom pogledu.291
U Beču su međutim vijećali o uređenju valute, te je ministar financija
grof Stadion predlagao292 da je prijeko potrebno novčarstvo opet postaviti
na bazu kovanog novca i izdatke uravnotežiti s dohocima. Uz njegov prijed-
log bilo je na konferencijama još i drugih mišljenja. Tako je grof Zichy bra-
nio mišljenje293 da se civilna Hrvatska s Primorjem u prijašnjem opsegu
združi s Ugarskom, koja bi došla opet u vezu s morem i njena bi trgovina na
taj način oživjela i ona bi dobila dovoljno novaca. Time bi se ujedno udovo-
ljilo i mađarskim tužbama. Iako je Zichyjevo razlaganje prihvatila u cijelosti
državna konferencija, tome se opro sam Metternich izjavivši da je ta zemlja
dio Ilirske kraljevine povezana s njemačkim zemljama294 i tako ta stvar pri-
vremeno propade.
VI.
Konačno je Beč 1822. god. ipak odlučio izići u susret opravdanim želja-
ma Hrvata, koji su u jeku krutog apsolutističkog centralizma unatoč tome i
dalje davali caru dokaze svoje odanosti i vjernosti.295
Sudbina Prekosavske Hrvatske bila je odlučena već carskim kabinet-
skim pismom 1. srpnja 1822. iz Laxemburga, upućenim Metternichu. U nje-
mu car kaže uz ostalo i ovo: «... Da podam vjernim podložnicima svojega
kraljevstva ugarskoga novi dokaz svoje naklonosti i milosti, te da raširim
probitke trgovine s inozemstvom, odlučio sam, s one strane Save ležeći dio
Civilne Hrvatske i negdašnje Ugarsko Primorje, koji su dosada tvorili sastav-
ni dio moga kraljevstva Ilirije, priklopiti ugarskom kraljevstvu. Čim Vas ja
budem obavijestio o mojoj odluci i ujedno ugarskog dvorskog kancelara
kneza Koharyja kabinetskim pismom, imate u tom slučaju bez oklijevanja u
diplomatskom pogledu učiniti sve, što treba, i obznaniti svima dvorskim
uredima moju odluku. Napose pak ministra financija, vrhovni sud, zajednič-
ku dvorsku kancelariju i dvorsko ratno vijeće naputiti u moje ime, da s ugar-
skom dvorskom kancelarijom održe sastanak, da se dogovore o načinu iz-
296
vršenja ove moje odluke i odredbe.«
291
NAZ — M. Vrhovac, Diarium III — 6. II. 1821. i dalje; Vj. Klaić, Hrvatska kralje-
vinska deputacija za kongresa u Veroni, Rad JA 235, Zagreb, 1928, 126 — 129.
292
U svom izvješću od 20. VII. 1821.
293
Na konferenciji od 9. VIII. 1821.
294
J. Polec, o. c. I, 121-123.
295
Tako je u istoj godini izašla tiskana pjesma Imbre Lopašića pod naslovom
»Umilyevanye Puka Harvaczko prik Savzkoga, czaru szvome pridobrome, Ferenczu
jme j^a £Јап 12 ga Sichna 1822 aldovano! U Karlovczu«, u kojoj se slavi vladara naziva-
jući ga »naš ljubljeni otac« i »Horvata sve dobro y Diko«. Želi mu dugi život, te ga moli
da zadrži svoje »vjerne sine pod svojom obrambom«, jer »nit naići jest na Svitu Juna-
ka koibi zato nadbladal Horvate«.
296
DAB — Provinzen Illyrien — 1767 —1822 — F. 16, b) Einverleibung der ehemali-
gen ungarischen Küstenlandes und des Theils von Civil Croatien jenseits der Save mit
884
Metternich je poslao to carevo kabinetsko pismo297 ugarskom dvorskom
kancelaru, u čije mu je ime vicekancelar grof Ignaz Almassy izjavio da je pri-
mio od njega dopis i da je izvijestio o carevoj odluci sjedinjenu dvorsku kan-
celariju, vrhovni sud, dvorsko ratno vijeće i sve dvorske komore s dodatkom
»da po preuzimanju spisa, koji se tiču pripojenih pokrajina kraljevini Ugar-
skoj, a čiji je dio u g. 1816. i 1821. predan dvorskoj organizacijskoj komisiji i
dijelom sjedinjenoj dvorskoj kancelariji, naročito će pružiti potrebno gradi-
vo za zajedničko dogovaranje, te dvorski ured neće oklijevati, da se sa po-
trebnim dvorskim uredima sporazumi o vremenu za zajednički sastanak.«298
Istodobno je Almassy poslao carev reskript banu,299 Zagrebačkoj županiji300
i magistratu.301 U njemu car izjavljuje da mu nema veće sreće nego udovolja-
vati željama svojih podanika, za čije izvršenje treba izabrati prikladna sred-
stva i još zgodnije vrijeme. U tu svrhu odredio je da se prekosavski dijelovi i
Ugarsko primorje, koji su prije provale Francuza pripadali predragom kra-
ljevstvu ugarskom, imadu istome vratiti i pripojiti.302
1.
Izgleda da je Vrhovac bio prvi koji je doznao da se Ilirska Hrvatska sje-
dinjuje. Stoga je odmah sazvao u katedralu sve predstavnike županije i obja-
vio im tu »najdražu vijest«.303
Uto je car imenovao za komesara, koji će izvršiti reinkorporaciju, grofa
Josipa Majlatha, predsjednika dvorske ugarske komore, o čemu je odmah
obavijestio Zagrebačku županiju ugarski dvorski kancelar knez Franjo Ko-
hary.304 Petog kolovoza305 sastala se u Beču konferencija, na kojoj se zaklju-
čilo kako izvršiti predaju tog dijela Hrvatske na desnoj strani Save. Kao rok,
kada se ta predaja ima obaviti, bio je određen 1. XI. 1822.306
Ungarn im Jahre 1822. Franjo I. Metternichu, Laxenburg, 1. VII. 1822. Djelomično i J.
Polec (o. c. I, 123).
297
Datirano 5. VII. 1822.
298
DAB — Provinzen Illyrien — 1767-1822 — F. 16, b) Einverleibung... Almassy
Metternichu, 6. VII. 1822.
299
Vj. Klaić, Borba za prekosavske krajeve..., Vjesnik..., 118, 125. Ban je o tom
obavijestio staleže (DAZg — Protocolla congr. Regni ab anno 1809 usque ad annum
1829-1831).
300
DAZg — Comit. zagr. congregationalia — 1822 — F. l - 10 — 1823 — F. 4, 1,7.
301
Ibid. — Protocollum actorum magistratorum anni 1822 (No 2066); Acta politi-
ca Hb. reg. civ. Zagrab — 1822 — VII — No 2066-2202; Vj. Klaić, Hrvatska kraljevinska
deputacija..., Rad JA 235, 117. Na sjednici od 19. VII nakon što je pročitan carev res-
kript, poslalo se odmah pismenu zahvalu vladaru za taj njegov čin.
302
Vj. Klaić, Borba za prekosavske krajeve..., Vjesnik..., 118, 125.
303
NAZ — M. Vrhovac, Diarium III — 7. VII. 1822. Vrhovca su još obavijestili o
tom Lentulaj i Kušević.
304
Vj. Klaić, Borba..., Vjesnik..., 118, 125, 126.
305
Na osnovu careve odluke od 1. VII. 1822.
306
J. Polec, o. c. I, 123.
885
 U Hrvatskoj i Slavoniji je zavladalo veliko veselje zbog careve odluke.307
Pojedine županije sa svojih skupština slale su pismene zahvale banu. Tako je
to učinila medu prvima Požeška županija308 i odlučila poslati svoje izaslani-
ke u deputaciju dVseZahvali vladaru.309 Na skupštini Zagrebačke županije310
pod predsjedanjem Lukavskog, nazočni su primili carev reskript s »vivat« i
odredili kako se Franji ima zahvaliti. Nakon toga je Lukavski održao vatreni
govor, u kome je veličao vladarevu odluku i izrazio veselje što su otrgnute
zemlje ponovno vraćene, obećavajući caru da će Hrvati dati svoj život i krv
za njega. Iza Lukavskovog govora pročitan je dekret o imenovanju Majlatha
i određeno je da se županija odmah stavi u vezu s njim.311
Kao i Požeška tako je i Virovitička županija sa svoje skupštine312 u Osije-
ku pisala banu neka joj se dopusti, poslati vladaru posebnu deputaciju.313 I
ban je zbog toga pisao Koharyju314 da car na to pristane.315
Uz hrvatske županije prva je od ugarskih županija Borsodska316 izrazila
svoju radost nad ujedinjenjem, veličajući carevu odluku i Gyulaya kao pogla-
vara Hrvatske.317 Iza nje su to učinile i druge ugarske županije, čija je pisma
ban poslao Zagrebačkoj, Križevačkoj, Varaždinskoj, Požeškoj, Virovitičkoj i
Srijemskoj županiji.318
Odraz veselja nad sjedinjenjem u Hrvatskoj najbolje nam pokazuje
pjesma doktora prava Luje Jelačića od Bužina319 »Veszeli spomenek zlatnih
Pravicz (Bulla aurea), koje vu Lettu 1822om Pukom szvojim Andrash ΙΓ ovog
Imena, Kraly Magyarzki, Horvatcki, Slavonski y Dalmatizki, odlicheno je
podelil, Na Ispunenyu Ztoletja shez toga tojezt vu Lettu 1822om najmre oster-
307
Tkalac kaže da je careva odluka o sjedinjenju primljena u Hrvatskoj kao po-
sljedica presije posred neprilika, i stoga je veselje bilo razmjerno neznatno (I. E. Tka-
lac, o. c., 59).
308
Na svojoj skupštini od 12. kolovoza.
309
Tu je skupštinu sazvao podžupan Bunjik i o njoj obavijestio bana 30. srpnja
moleći ga da dopusti staležima te županije da između sebe biraju za deputaciju člano-
ve. Na toj je skupštini pročitana uz carev reskript i poruka velikog župana grofa Karla
Zichyja, koji je pozivao prisutne da izaberu delegate koji će pod njegovim vodstvom
poći caru u Beč. Ali oni zaključe da se o svemu obavijesti ban s molbom da on sazove
hrvatski sabor i da svi zajedno u ime kraljevine Hrvatske i Slavonije izaberu delegaci-
ju. Ban je odgovorio prvo Bunjiku, tek 13. kolovoza, da će označiti vrijeme kada će se
skupština moći sastati da bira poslanike. Jednako je odgovorio na poruku staleža
24. VIII. 1822 (Vj. Klaić, Hrvatska kraljevinska deputacija..., Rad JA 235, 117, 118 i
DAZg — Acta banalia — 1821/1822).
3
° Od 18. kolovoza i slijedećih dana 1822.
1
DAZg — Protocollum actorum politicorum (Zagr. žup.) anni 1822, art. 1.
2
Od 22. VIII. 1822.
3 331
DAZg — Acta banalia — 1821/1822 i Vj. Klaić, Hrvatska kraljevinska deputaci-
ja.., Rad JA 235, 118, 119.
4
6. rujna 1822.
5
Vj. Klaić, Hrvatska..., Rad JA 235, 119.
6
5. rujna 1822.
7
DAZg — Acta neoacquisita — 1820- 1829.
8
Ibid. — Comit. zagr. congregationalia — 1822 — F. l -10 — 1823 — F. 4, l, 7.
9
On ju je dovršio 20. rujna 1822. u svom dvoru Čehi.
886
gnyene vu Lettu 1809. po Franczuzih Dersave nad Szavum y morjem natrag
k koruni Magyarzkoj Sz-Ztipe prikloplyene jeszu opievan.. .«32° Kako u
Hrvatskoj, tako su i u Beču shvaćali važnost sjedinjenja Civilne Hrvatske s
kraljevinom Ugarskom, smatrajući da time počinje nova perioda.321 Uto je
car već dao komesaru Majlathu,322 koji je imao u Zagreb stići 5. listopada,323
upute na koji će se način izvršiti reinkorporacija.324 Isto tako je prihvatio ba-
novu molbu da primi kraljevinsku deputaciju, koju će, ako stigne u Beč do
2. X,325 ondje primiti, a poslije toga u Veroni.326 Vladar je udovoljio i banovoj
molbi, koju mu je uputio preko palatina Josipa,327 da se sve parnice iz preko-
savskih krajeva, koje su se dotada vodile kod karlovačkog suda, odsele vode
kod banskog stola.328 Istovremeno je pisao i Zagrebačkoj županiji, koja je
odbila njegovu želju o okupljanju novaka u času kada se imala izvršiti rein-
korporacija, da joj postavlja za komesara Lukavskog, kome se ima pokora-
vati.329
U novozadobivenim krajevima počeo je po odredbi kolati stari novac.330
Uskoro je i mnogoočekivani komesar Majlath stigao 8. listopada u šest sati
podvečer u Zagreb, gdje je bio svečano dočekan od civilnih i vojnih vlasti
kao i od naroda.331 Devetog listopada Majlath332 se stavio u vezu s Lukav-
skim, kome je pismeno objasnio kako će se izvršiti reinkorporacija po termi-
nu od 1. XI. i naveo je koji će se sve dijelovi pripojiti.333 Desetog listopada
kraljevski je komesar primio brojne posjete, te se tada sastao i s banom, s
kojim je uglavio da Hrvati pošalju svečanu delegaciju u Veronu gdje će se svi
poslanici skupiti 14. studenoga.334 U vezi s tim razgovorom ban je odmah pi-
320
Vj. Klaić, Hrvatska pjesma prigodom reinkorporacije prekosavskih krajeva
god. 1822., Vjesnik kr. drž. arkiva, Zagreb 1926, 137—143; F. Fancev, Dokumenti za
podrijetlo hrvatskoga preporoda, Grada XII, Zagreb, 1933, 173 — 177.
321
NAZ — Acta archivi... Politica XX. Knez Dietrichstein Vrhovcu, Beč, mjeseca
rujna 1822.
322
U 12 točaka (Vj. Klaić, Borba..., Vjesnik..., 126-128).
323
DAZg — Comit. zagr. congregationalia — 1822 — F. l - 10 — 1823 — F. 4 l 7
324
Vj. Klaić, Borba..., Vjesnik..., 126-128.
325
Kohary banu, Beč, 26. IX. 1822.
326
Vj. Klaić, Hrvatska kraljevinska..., Rad JA 235, 119.
327
Palatin Josip banu, Pešta, 5. X. na njegovo pismo od 12. IX.
328
DAZg - Acta banalia - 1821/1822.
329
Ibid. — Comit. zagr. congregationalia — 1822 — F. l -10 — 1823 — F. 4, 1,7.
Franjo I. Zagr. županiji, Verona, 5. X. 1822.
330
Ibid. — Protocollum actorum politicorum (Zagr. žup.) anni 1822 (odredbu od
9. X. 1822. tiskala je Zagr. županija u 200 primjeraka).
NAZ — M. Vrhovac, Diarium III — 3, 8. X. 1822. i Vj. Klaić, Borba.., 118.
332
Isti dan je njemu u počast priredio Vrhovac svečani ručak za 52 uzvanika, a na-
večer zabavu (NAZ — M. Vrhovac, Diarium III — 9. X. 1822. i V j . Klaić Borba Vjes-
nik..., 118).
333
Vj. Klaić, Borba..., Vjesnik..., 118, 129 i kopija u Comit. zagr. congregationalia
- 1822 - F. l - 10 - 1823 - F. 4, l, 7.
334
Vj. Klaić, Borba..., Vjesnik ...,118; Isti, Hrvatska..., Rad JA 235, 119, 120; NAZ
— M. Vrhovac, Diarium III — 10. X. 1822.
887
 335
sao svim hrvatsko-slavonskim županijama, ustanovama, pojedinim velika-
šima, gradovima itd., pozivajući ih da pošalju na označeno mjesto svoje po-
slanike, koji će ondje biti predstavljeni caru.336
Ujedno je zamolio Majlatha neka nastoji da u sjedinjenim krajevima na
jug Save bivša Severinska županija kao i Rijeka i Karlovac na vrijeme izabe-
ru s\roje poslanike.337
Međutim je Majlath i 11. listopada nastavio konferiranje s pojedinim
službenim osobama. Tako je uspio nagovoriti Ožegovića da se prihvati pod-
županske časti u prekosavskom dijelu. Ujedno je pristao na Ožegovićev pri-
jedlog da Raizner bude ondje notar, Medunić i Matijašević plemićki suci,
Hranilović blagajnik, Biff vicenotar i arhivar, Srblin odvjetnik, a Špišić i Lo-
vinčić mali suci.
S banom se komesar složio da se jedan sudac zbornog suda u Karlovcu
pozove banskom stolu, a drugi stolu sedmorice, gdje će ostati sve dotle dok
se parnice bivših podanika Ilirije ne dovrše.
Slijedeći dan tj. 12. listopada, u osam sati ujutro ostavio je Majlath Za-
greb, svečano otpraćen od vlasti, plemstva i građanstva do Savskog mosta.
Odatle ga je odveo komesar Khinel u Jasku, gdje ga je okružni kapetan sa žu-
panijskim osobljem i uglednicima grada Karlovca primio i pogostio te je oko
podne zajedno s njima pošao u Karlovac. Iz toga mjesta pošao je u Rijeku,338
a već 18. stigao je u Trst, gdje je drugi dan sastavio zajednički zapisnik o iz-
vršenju predaje prekosavskih krajeva.339
2.
Međutim su na banov poziv od 10. listopada stizali odgovori. Tako mu je
prvi odgovorio Vrhovac da ne može poći u Veronu zbog bolesti. Grad pak Va-
raždin, te Požeška, Virovitička, Srijemska, Križevačka340 i Zagrebačka župa-
335
Pismo, datirano 10. X. 1822, Majlath je pak pisao Koharyu 12. X. da javi caru
da će hrvatska deputacija stići u Veronu 14. XI (Vj. Klaić, Hrvatska..., Rad JA 235,
120).
336
DAZg — Acta politica lib. civ. Zagrab — 1822 — X — No 2946-3058; Acta bana-
lia-1821/1822.
337
Vj. Klaić, Hrvatska..., Rad JA 235, 120. O svom razgovoru s Mailathom Gyulay
je pisao i palatinu 15. listopada (DAZg — Acta banalia — 1821/1822 i Vj. Klaić, Hrvat-
ska..., Rad JA 235, 123).
338
NAZ — M. Vrhovac, Diarium III — 11, 12. X. 1822. i Vj. Klaić, Borba..., Vjes-
nik..., 118, 119.
339
J. Polec, o. c. I, 124.
340
Vj. Klaić, Hrvatska..., Rad JA 235, 120, 121.
341
Na istoj skupštini te županije od 15. listopada pod predsjedanjem Lukavskog
zaključeno je i to da se u prekosavskim krajevima provede »dicalis conscriptio«, te su
izabrane osobe koje će to provesti u pojedinim procesima. Nadalje su staleži primili
na znanje da od 1. XI. karlovački sud prestaje opstojati. Raspravljalo se i o likvidaciji
kontribucionalnih zaostataka i pročitano je izvješće podžupana Mirka Lentulaja kako
341 342
nija kao i sam grad Zagreb uputili su banu svoje poslanike, a samo su se
343
neki ispričali da ne mogu poći na taj put.
Usred novih priprema za provođenje reinkorporacije i slanja svečane
deputacije u Veronu, Majlath je javio Lukavskom344 da će 31. listopada doći
u Zagreb, a 1. studenoga svečano će predati Zagrebačkoj županiji krajeve ko-
ji su potpadali pod njenu vlast. Zato ga moli da priredi sve što je potrebno za
taj čin.345
U svezi s reinkorporacijom uputio je gubernij u Trstu notu346 karlovač-
kom okružnom kapetanu, naglasivši da po višem nalogu347 prestaje opstojati
to okružje s posljednjim danom mjeseca listopada kao i sve službe, a činov-
nici se stavljaju na raspolaganje.
Nekoliko dana kasnije pošalje istome kapetanu grof Alfons Porzia,348
namjesnik tršćanskog gubernija, obavijest349 da je car milostivo dopustio
pripojenje dijela civilne Hrvatske i bivšeg Ugarskog primorja Ugarskoj, a
svojom odredbom350 naložio je da se 1. studenoga izvrši predaja navedenih
krajeva i ondje zavede ugarska uprava.351
I dok je sve bilo pripravno za vršenje toga značajnog čina, Zagreb se
spremao da što svečanije dočeka 1. studeni 1822. godine. Ban, Vrhovac, Za-
grebačka županija i gradski magistrat352 upravo su se natjecali u tome.353
Uto je 31. listopada rano poslije podne Majlath stigao u Zagreb, doče-
kan od vlasti, plemstva i građanstva i otpraćen do svog stana u biskupskim
dvorima.354 Sutradan, tj. 1. studenog, ujutro izvršena je svečana predaja pre-
kosavskih krajeva u velikoj dvorani biskupskog dvora, gdje je Majlath pro-
će se izvršiti reinkorporacija (DAZg — Protocollum actorum politicorum [Zagr. žup.]
anni 1822).
342
Vj. Klaić, Hrvatska..., Rad JA 235, 122; DAZg — Protocollum actorum magis-
tratorum anni 1822 i Acta politica Hb. reg. civ. Zagrab. — 1822 — X — No 2946-3058.
343
DAZg — Acta banalia — 1821/1822.
344
Iz Rijeke 25. X, a njemu je Lukavski odgovorio 30. X. 1822.
345
DAZg — Comit. zagr. congregationalia — 1—22 — F. l - 10 — 1823 — F. 4, l, 7. i
Vj. Klaić, Borba..., Vjesnik..., 119.
346
Od 26. X. 1822.
347
Od 16. X. 1822.
348
Taj je bio određen povjerenikom za predaju. U tu svrhu je još 17. X. pitao
vrhovni kancelar državne kancelarije zajedničku dvorsku kancelariju da li su Preko-
savska Hrvatska i Primorje riješeni veza s Ilirijom ili ne, da se mogu pripojiti (DAB —
Provinzen Illyrien — 1767—1822 — F. 16, b) Einverleibung...).
349
Od 31. X. 1822. po nalogu dvorske kancelarije od 29. X.
350
Od 23. IX. 1822.
351
DAZg — Acta banalia — 1821/1822; DAB — Provinzen Illyrien — 1767-1822 —
F. 16, b) Einverleibung... Kundmachung der k. k. Nieder Oester. Landesregierung,
Wien, 7. XI. 1822. (tiskano) i DALJ — Landeseinteilung von Krain — Kuestenland und
Illyrien — F. 1.
352
Na sjednici od 26. Χ. 1822. zaključeno je da se kraljevski komesar dočeka uz
prangije i veliku paradu i da se priredi svečana kazališna predstava (DAZg — Protocol-
lum actorum magistratorum anni 1822. i Vj. Klaić, Borba..., Vjesnik..., 119, 120).
353
Vj. Klaić, Borba..., Vjesnik..., 119, 120 i DAZg — Protocollum actorum magis-
tratorum anni 1822.
354
NAZ — M. Vrhovac, Diarium III — 31. X. 1822.
889

govorio na latinskom jeziku, iznijevši prošlost prekosavskih dijelova i izjavio
da po kraljevoj odredbi vraća Zagrebačkoj županiji otrgnute krajeve, te ih
opet združuje s ugarskom krunom.355 Nakon burnog klicanja održao je opši-
ran govor Lukavski, a iza njega govorio je Vrhovac, također hvaleći vladare-
vu odluku.356 Iza svečane službe Božje pošlo se na objed u biskupske dvore,
te se tom prilikom nazdravljalo vladaru, Majlathu i drugim odličnicima.357
Podveče je grad bio rasvijetljen. Svečanost je nastavljena predstavom u
Gradskom kazalištu, gdje su se prikazivale dvije stvari: prvo prolog sa živim
slikama i pjevanjem u slavu cara, a zatim gluma »Die Hütte am Saves-
trom«,358 koju su izveli njemački glumci. Za vrijeme igre došlo je do burnih
ovacija kralju, Majlathu i hrvatskom narodu. Nakon kazališne predstave ci-
jela ta proslava završena je bogatom i sjajnom večerom u banskim dvori-
ma.359
Sutradan, tj. 2. studenoga, ujutro otišao je Majlath u Karlovac, ispraćen
od cijelog plemstva, a ban je otputovao u Lužnicu, gdje se spremao za Vero-
nu. 360
Stigavši Majlath u Karlovac, ondje je obnovio magistrat, kojemu je na
čelo postavio ponovno Franju Gerlicija.361 U tom mjestu sastao se Majlath s
Porziom, te su 2. studenoga izvršili predaju Karlovačkog okružja.362
Istodobno došle su po Majlathovoj odredbi prekosavske škole pod za-
grebačko školsko okružje.363
Poslije predaje Karlovačkog okružja izvršena je i predaja Riječkog ok-
ružja.364 Tom prilikom su pojedini gradovi reinkorporirane Prekosavske
355
Provincijalni dio Hrvatske obuhvaćao je prostor od 952,24 kvadratne milje (A.
Čuvaj, Grada za povijest školstva kraljevine Hrvatske i Slavonije II, Zagreb, 1910,443).
356
Svi ti govori izašli su u Novoselovoj tiskari i razaslati na sve strane. Tako je
poslala Zagrebačka županija jedan primjerak tih govora i ugarskoj dvorskoj kancelari-
ji, u ime koje se zahvalio Kohary (DAZg — Comit. zagr. congregationalia — 1822 — F.
1-10-1823-F. 4, 1,7). " no, vrati majci zemlji. Zato obećaje pjesnik caru vjernost i ljubav Hrvata, ali neka i on
357
Vj. Klaić, Borba ..., Vjesnik..., 130-136.
358
Ta je gluma nešto kasnije tiskana na njemačkom jeziku i kajkavskom narječ-
ju. 359
Vj. Klaić, Borba..., Vjesnik..., 122-124, 132.
360 NAZ _ M Vrhovac, Diarium III - 2. XI. 1822. i Vj. Klaić, Borba..., Vjesnik...,
124, 125.
361
R. Lopašić, o. c., 97.
362
J. Polec, o. c. I, 124. Sada je bivši karlovački okružni kapetan 5. XI. obavijestio
po višem nalogu magistrat i zemaljski sud u Rijeci i Karlovcu i kotarske sudove u Čab-
ru, Ravnojgori i Crikvenici, kao i gradski magistrat u Bakru, da se izvršilo sjedinjenje
civilne Hrvatske i Primorja s Ugarskom (DAZg — Acta banalia — 1821/1822).
363
A. Čuvaj, o. c. II, 443, 530 (Odsele su se te škole morale dopisivati s nadzorni-
kom narodnih škola u Zagrebu Tomom Košćakom, dok je školski podinspektor za Pri-
morje bio kanonik Tomo Stuva. Karlovačka gimnazija i glavna škola s inventarom po-
vjerena je upravitelju te gimnazije ocu Aurelu Hoermannu. Majlath je ujedno zamolio
Porziju da naloži vrhovnom istarskom školskom nadzorniku Ivanu Eggenbergu da po-
šalje sve spise koji se tiču prekosavskih škola vrhovnom nadzorniku u Zagrebu grofu
Josipu Sermageu uz dvostruki popis. I zbilja ti su spisi stigli već 6. XI. 1822).
364
Šestoga studenog 1822. O toj predaji je konačni zapisnik sastavljen tek 5. III.
1823. (J. Polec, o. c. I. 124). Jedanaestog studenog 1822. javio je Kohary banu da je za
890
365
Hrvatske proslavili sada taj značajni čin vrlo svečano. Prigodom reinkor-
poracije bivšeg Karlovačkog okružja izašla je u tom mjestu jedna tiskana
prigodna pjesma na latinskom od dr. Nabijača,366 a druga na hrvatskom u
karlovačkom narječju od Mirka Lopašića »Na poštenje domovine« pod na-
slovom »Pizma nyih velichanstvu czeszaru y kralyu Ferenczu I. na l. studena
1822. vu Karlovczu aldovana.«367
3.
Kada je svečano izvršena reinkorporacija, dovršavale su se i pripreme
za slanje delegata u Veronu.368
Sada su neki delegati krenuli iz Zagreba369 5. studenoga,370 a neki su
otišli još prije. Svi su se poslanici sastali točno na 14. studenoga 1822.371 u
Veroni, gdje je bio održan kongres372 u nazočnosti kraljeva i državnika.
Hrvatskih poslanika, obučenih u narodne kostime, koji su odsjeli u pa-
lači grofa Jeronima Ortija u Veroni, bilo je ukupno 35 s banom.
gubernatora Rijeke i civilnog Ugarskog primorja car imenovao Franju Üzmenyu, te-
meškog kameralnog upravitelja i dvorskog savjetnika (DAZg — Acta banalia —
1821/1822 i Protoc. actorum polit. [Zagr. žup.] anni 1822). Do dolaska Üzmenyu provi-
zorno je upravljao time savjetnik Aleksije Junković (DALJ — Landeseinteilung... —
F. 1. Okružje Adelsberg izdalo je o tom 28. XI. 1822. »Kurrende«).
365
NAZ — M. Vrhovac, Diarium III — 18. XI. 1822. Tako je to učinio npr. Samo-
bor.
366
R. Lopašić, o. c., 97, 98.
367
U uvodu te pjesme, tiskane kod Prettnera na 8 stranica, navodi se kako su se
Hrvatska i Ugarska u staro vrijeme složile i u ljubavi mnogo stoljeća provele skupa
pod arpadovskim kraljevima, a zatim pod lotarinškom kućom. Opisuje se 1809. godi-
na, kako je tada prekosavska zemlja predana Francuzima, te koliko su Hrvati zbog to-
ga prepalili. Ali iznenada je car Franjo, čije će ime i kod Hrvata i Mađara ostati vječ-
njih voli. Slavi Majlatha i završava riječima:
»Zato složno da pivamo
Slogu, Dobra da uživamo
Bog nam živi našeg kralja
I z njim narod od Mađara«.
I u Zagrebu su također spjevane takve pjesme na uspomenu reinkorporacije i u počast
grofa Majlatha. Jedna je takva od profesora tamošnje akademije nauka Franje KIo-
hammera, druga od propovjednika iste akademije dra. Franje Schrotta, a treća od To-
me Mikloušića. Sve su te pjesme tiskane u Novoselovoj tiskari (Vj. Klaić, Borba...,
Vjesnik..., 121). Četvrta je pak izašla od nekog anonima, koji se potpisuje »Virgilius«
(V. Deželić, Biskupska a zatim Novoselska tiskara u Zagrebu [1794 — 1825], Narodna
Starina 10, Zagreb, 1925, 125).
368
Na banov poziv od 1. XI. posljednji su izabrali svoje poslanike severinski dis-
trikt i Rijeka (Vj. Klaić, Hrvatska..., Rad JA 235, 122, 123).
369
U njihovu počast spjevao je Prevendar pjesmu, a neki anonim u čast bana (V.
Deželić, o. c., Narodna Starina 10, 125).
370
NAZ — M. Vrhovac, Diarium III — 5. XI. 1822.
371
Ne god. 1825, kako to piše R. Lopašić (o. c., 97).
372
Taj je trajao od 20. X. do 14. XII. 1822.
891
 Kada je delegatima javljeno da će ih kraljevski par primiti 18. studeno-
ga u podne u audijenciju, pošli su na određeni dan do careve palače gdje ih
je primio car u uniformi ugarske konjaničke vojske. Pored njega su stajali
knez Metternich i drugi odličnici. Na to je ban Gyulay održao govor na latin-
skom jeziku, izrazivši vladaru zahvalnost sviju podanika kraljevine Hrvatske
na njegovoj odluci obećavajući da će mu oni za to biti trajno obvezani. Na
taj govor car mu je odgovorio također na latinskom dosta kratko izjavivši da
mu je drago što je ispunio vruću želju Hrvata i tako im podao novi dokaz ko-
liko mu je stalo do očuvanja njihova ustava. Poziva ih da jave svojim župani-
jama da i nadalje ispunjavaju što traži čast prijestolja i da će on ubrzo s nji-
ma raspravljati o stvarima373 koje će moći još više pridonijeti sreći predra-
gog mu kraljevstva Ugarske i pridruženih strana.
Pošto se deputacija oprostila od cara, otišla je carici, koju je ban po-
zdravio na njemačkom jeziku, podsjetivši je na njen boravak u Hrvatskoj.374
Ona mu je kratko odgovorila da joj je ostao taj put u ugodnoj uspomeni i iz-
razila je svoju radost što su Hrvati postigli reinkorporaciju prekosavskih
krajeva.
Nakon toga su delegati otišli u palaču Orti. Sutradan, tj. 19. studenoga,
bili su na ručku kod cara, a poslije toga otišli su dopuštenjem Franje u posje-
te ruskom caru Aleksandru I. Još su hrvatski delegati pošli pozdraviti kralja
obiju Sicilija, kralja i kraljicu Sardinije, nad vojvotkinju Mariju Ludoviku od
Parme i Piacenze, potkralja Italije Reinera i kneza Metternicha. Iza toga se u
ime hrvatske delegacije zahvalio Stanić banu, čiji je rad uvijek bio na korist
Hrvata,375 prikazujući ih u Veroni uzorom podaničke vjernosti prema svome
kralju pred evropskim vladarima. Na taj govor odvratio mu je ban ganutlji-
vo i srdačno. Budući daje time delegacija izvršila svoju dužnost, njeni člano-
vi su na početku prosinca počeli polagano stizati376 u Zagreb,377 a ban je ona-
mo došao 9. i 11. XII. je pohodio Vrhovca, komu je pričao detaljno o borav-
378
ku u Veroni.
4.
379
U međuvremenu je bečka državna kancelarija poslala svim austrij-
skim poslanicima na stranim dvorovima obavijest o pripojenju prekosav-
373
Po banovu pričanju Vrbovcu zamalo nije došlo do sukoba između poslanika i
cara, jer im je car htio prigovoriti u svom govoru što mu nisu htjeli odobriti novake.
Tek na veliko nagovaranje odustao je vladar od te namjere i tako ih je ipak uvijeno
prekorio (NAZ — M. Vrhovac, Diarium III — 11. XII. 1822. i Vj. Klaić, Hrvatska..., Rad
JA 235, 139).
374
U godini 1818.
375
Sve inozemne novine pisale su o hrvatskoj deputaciji (Vj. Klaić, o. c., Rad JA
235, 138).
376
Vj. Klaić, Hrvatska ..., Rad JA 235, 130- 139; DAZg — Protocolla congregatio-
num regnorum ab anno 1809 usque ad annum 1829-1831, str. 370-399; Cömit. zagr.
congregationalia — 1822 — F. l - 10 — 1823 — F. 4, l, 7.
377
NAZ — M. Vrhovac, Diarium III — 3. XII. 1822.
378
Ibid. — M. Vrhovac, Diarium III — 11. XII. 1822. i Vj. Klaić, Hrvatska..., Rad
JA 235, 139.
379
30. XI. 1822.
892
skih krajeva Ugarskoj kao i kraljevu odluku o tom, te im je odredila da sve
to objave u tamošnjim novinama i kod dotičnog ministra vanjskih poslova
zatraže potvrdu da su to izvršili.380
Istodobno je i Majlath381 pisao Lukavskom radi konačnog dovršenja pri-
pajanja dijela382 Severinske županije Zagrebačkoj i zbog triangulacije pripoje-
nih krajeva.
Šesnaestog prosinca 1822. sastala se pod predsjedanjem Lukavskog
skupština Zagrebačke županije, koja je vijećala čak do ožujka 1823.383 Ona se
prvo zahvalila banu384 što je vodio delegaciju, 385 koja je po njegovu izvješ-
ću386 postigla veliki uspjeh kod cara i carice.387 Zatim su pročitani pismena
izvješća Bužana i Kuševića,388 koji su u njima naveli da je car prigovorio de-
putaciji što su mu staleži uskratili novake i izrazio nadu da će oni to popravi-
ti, te da će pripravno i bez natezanja izaći u susret njegovim željama. Iza to-
ga je održao Vrhovac vrlo odlučan govor i predložio neka se udovolji zahtje-
vu cara i dadu novaci. Ali sada nastade o tom pitanju cijela rasprava, pri
čemu su mnogi govornici iznijeli svoja mišljenja, te biskupov prijedlog, iako
poduprt od Lukavskog i drugih, propade, jer je većina glasova bila protiv
njega. To je velikog župana i imenovanog kraljevog komesara za novačenje
toliko razbjesnilo da je staležima pročitao carev reskript. Sada je tek nastala
zaglušna vika i skupština zaključi da se zbog toga uloži protest i remonstra-
cija. Unatoč tome Lukavski389 je uspio silom u svom naumu i izvršio novače-
nje, uloživši protest na zaključke skupštine.390 U nastavku zasjedanja Zagre-
bačke županije podneseno je skupštini izvješće kako je obavljena reinkorpo-
racija, što je primljeno na znanje. Ujedno su tom prilikom staleži zamolili
bečku vladu da poradi kod 391cara da se što prije dijelovi Severinske županije
pridruže njihovoj županiji.
Kada se pak sastala banska konferencija, na njoj su se hrvatski staleži
392
zahvalili banu na njegovu trudu, veličajući njegov rad. Ujedno je s te kon-
380
DAB — Provinzen Illyrien — 1767-1822 — F. 16, b) Einverleibung...
381
On je bio također u Veroni, a pisao je Lukavskom iz Rijeke 30: XI. i 5. XII.
1822.
382
DAZg — Comit. zagr. congregationalia — 1820 — F. l - 12 — 1821 — F. l -12.
383
Ibid. — Protocollum actorum politicorum (Zagr. žup.) anni 1822.
384
16. XII. 1822.
385
DAZg - Acta banalia - 1821/1822.
386
Od 20. XII. 1822.
387
DAZg — Comit. zagr. congregationalia — 1822 F. 1-10 — 1823 — F. 4, l, 7.
388
Datirani s 13. XII. 1822. Prvi su potpisali Kušević i Bužan (Ibid. — Comit. zagr.
congregationalia — 1822 — F. l - 10 — 1823 — F. 4, l, 7), a drugi samo Bužan. Pročitani
su 18. XII. 1822. (Vj. Klaić, Hrvatska..., Rad JA 235, 141).
389 Vrhovac i Gyulay krivili su Lukavskog zbog neuspjeha u toj stvari.
390
Vj. Klaić, Hrvatska..., Rad JA 235, 141 -145.
391
DAZg — Prot. actorum politicorum (Zagr. žup.) anni 1822.
392
Ibid. — Comit. zagr. congregationalia — 1820 — F. l — 1821 — F. l - 12 (to se je
dogodilo 27. XII. 1822, a 28. poslao je ban izvješće s privatnim pismom o tome Zagre-
bačkoj županiji).
893
ferencije poslana i pismena zahvala palatinu za njegovo zauzimanje da se tih odličnika i rodobljuba pridonijeli utoliko u rješavanju pitanja reinkorpo-
prekosavske zemlje pridruže ugarskoj kruni.393 racije Prekosavske Hrvatske što je odluka o tom konačno ipak došla odozgo.
Međutim Zagrebačkoj županiji u tijeku godine stizale su brojne čestitke Samo je do te reinkorporacije došlo u posljednji čas, upravo kao i malo
ugarskih županija zbog reinkorporacije.394 zatim povratak na ustavnu vladavinu u cijeloj austrijskoj monarhiji, premda
nije postigla one političke rezultate koje je bečki dvor od nje gotovo sa sigur-
Kada je pak Vrhovac u lipnju 1823. došao u Karlovac, bio je tu dočekan nošću očekivao.
s neopisivim slavljem. Tom prilikom je u njegovu počast tiskana pjesma »Po-
zdrav Horvatov karlovačkih svome velikomu domorodcu g. biskupu zagre-
bačkom Maximilianu Vrhovcu u Karlovcu dana 5. klasna 1823. učinjen«.395
Veselje zbog reinkorporacije kvarili su glasovi koji su kolali u 1823. go-
dini po Hrvatskoj i Zagrebu da će biti ukinuta banska čast.3961 u Hrvatskoj i CROATIA BEYOND THE SAVA AND THE QUESTION OF HER
u Ugarskoj čeznuli su svi da se sazove zajednički sabor. Konačno je kralj RE-INCORPORATION, 1813-1822
udovojio toj želji i odredio397 da se sabor sastane u Bratislavi 11. rujna 1825.
Tada je zavladalo pravo veselje u Hrvatskoj,398 jer se time opet počelo vlada- Summary
ti po ustavu. Prije zajedničkog sabora sastao se po stoljetnom običaju hrvat-
ski sabor u Zagrebu da izabere poslanike za bratislavski sabor i da im dade The author discusses the transition and Organisation of a new govern-
instrukcije. Tom prilikom su obavješteni399 hrvatski staleži o izvršenoj rein- ment after the fall of Napoleon, in the part of Croatia lying bevond the river
korporaciji i svečanom poslanstvu u Veroni.400 Iza toga je sabor zahtijevao Sava, the so-called civilian or urban Croatia. The people welcomed the arri-
da se i Dalmacija pripoji »svetoj kruni ugarskoj«.401 val of the new Austrian authorities, who introduced a Croatian-Hungarian
Zajednički sabor u Bratislavi započeo je radom 11. rujna 1825. i trajao je Constitution, and this area was thus annexed in 1814 to the rest of the Croa-
sve do 19. svibnja 1827. tian lands.
Na svojoj 44. sjednici, tj. 28. siječnja 1826, hrvatski nunciji iznijeli su But the hope of the Croats that this area beyond the Sava should be in-
pred sakupljene staleže svoj prijedlog što se tiče »gravamina« hrvatskog sa- cluded in the Zagreb region was not fulfilled.
bora, zahtijevajući da se o tome raspravlja. Tom prilikom primljeno je na The Emperor decided in 1816 that Illyria should comprise the whole of
znanje pripojenje prekosavskih krajeva i izražena je nada da će car u tom Corniola and Corinthia, which were under a separate governor and in the
smislu pripojiti Hrvatskoj i Dalmaciju.402 following years were incorporated into the Austrian System. The people we-
Tako su Hrvati u navedenom apsolutističkom i neustavnom periodu, li- re dissatisfied and the Emperor visited Croatia in 1818 to win them over.
šeni svoga sabora, ipak preko svojih preostalih staleških ustanova i istaknu- Eventually, in 1822, the Emperor re-incorporated the part of Croatia beyond
the river and coastal Hungary, and civilian Croatia was thus annexed to the
Zagreb region.
393
NAZ — M. Vrhovac, Diarium III — 27. XII. 1822.
394
Tako je medu prvima izrazila svoje veselje Križevačka županija (15.1. 1823), za-
tim Durska (1. II), Zaladska (ona se još 23. IX. pismeno zahvalila caru radi reinkorpo-
racije), Biharska (3. II), Željezna (Kismarton, 3. II), Aradska (7. II), Arvanska (24. II.),
Njitranska (3. III.), Barčanska (3. III.), Ugočka (11. IV.), Bekeška (7. IV), Mošonjska
(9. IV) Bratislavska (10. IV), Zemplenska (15. IV), Čongradska (17. IV), Bačka (17. IV) i
Tolnska (2. V. 1823) (DAZg — Comit. zagr. congregationalia — 1822 — F. l - 10 — 1823 —
F. 4, 1,7).
395
R. Lopašić, o. c., 97.
396
Đ. Surmin, Hrvatski preporod I, Zagreb, 1903, 28.
397
Odlukom od 3. VII. 1825. u Bergamu.
398
Đ. Surmin, o. c. I, 28.
399 22. VIII. 1825. Sva su ta izvješća ušla u zapisnik sabora pod cl. 2.
400
DAZg — Protocolla congregationum Regni ab anno 1809 usque ad annum
1829-1831,
401
str. 370-399.
R. Horvat, Najnovije doba hrvatske povjesti, Zagreb, 1906, 35.
402
Acta comitiorum regni Hungariae... in diem septembris anni 1825. indicto-
rum, Posonii 1825 et 1826, 149, 313.

894 895
 BIBLIOGRAFIJA RASPRAVA I ČLANAKA IZ
HRVATSKE POVIJESTI STJEPANA ANTOLJAKA
(1933-1990)
Kra tiče:

Annales Inst. franc. Zagreb. Annales de l'Institut francais de Zagreb.

Zagreb.
Čas. hrv. pov. Časopis za hrvatsku povijest. Zagreb.
Godišen zbornik. Filozofski fakultet na Univerzitetot Skopje.
Godišen zbornik. Skopje.
Gospodarstvo. Gospodarstvo. Zagreb.
Hrvatska enciklopedija. Hrvatska enciklopedija. Zagreb.
Hrvatski dnevnik. Hrvatski dnevnik. Zagreb.
HBL Hrvatski biografski leksikon. Zagreb.
Jutarnji list. Jutarnji list. Zagreb.
Nastavni vjesnik. Nastavni vjesnik. Zagreb.
Rad. Fil. fakul. Zadar. Filozofski fakultet u Zadru. Radovi. Zadar.
Rad. Inst. JAZU Zadar. Radovi Instituta za historijske i ekonom-
ske nauke JAZU u Zadru. Zadar. [Od sv.
21/1974. mijenja naziv u: Radovi Centra
JAZU u Zadru, a od sv. 26/1979. u: Radovi
Zavoda JAZU u Zadru.]
Starine. Starine. Zagreb.
Starohrvatska prosvjeta Starohrvatska prosvjeta. Zagreb.

Knjige:
— Dalmacija i Venecija na preliminarima u Leobenu i na miru u Campo-Formiu,
vlast, nakl., Zagreb 1936, 136 str.
— Pregled hrvatske povijesti, St. Kugli, Zagreb 1942, 175 str.
— Dalmatinsko pitanje kroz vjekove, Hrvatski izdavalački bibliografski zavod, Zagreb
1944, 348 str.
— Bune pučana i seljaka u Hrvatskoj, Matica hrvatska, Zagreb 1956, 311 str.
— Izvori za historijata na narodite FNRJ za sređen vek, Univerzitet vo Skopje, Skopje
1962, 127. str.
— Pomošni istoriski nauki, Univerzitet vo Skopje, Skopje 1966, 449 str.
— Pomoćne istorijske nauke, Istorijski arhiv, Kraljevo 1971, 294 str.
— Izvori za historiju naroda Jugoslavije. Srednji vijek. Filozofski fakultet, Zadar 1978,
XII + 166 str.

897
— Pomošni istoriski nauki, Univerzitet »Kiril i Metodij«, Skopje 1980, 376 str. (Nado-
punjeno izdanje).
— Pacta ili Concordia od 1102. godine, Centar za povijesne znanosti, Institut za hrvat-
sku povijest, Monografije 9, Zagreb 1980, 252 str.
Rasprave i članci:
1933.
— Trgovina Dalmacije za francuske vladavine. Split se razvio u važno trgovačko sre-
dište kao posrednik trgovine s Bosnom, Gospodarstvo, Zagreb, 4, 1933, br. 143 str
10.
1934.
— Književni rad Natka Nodila, Jugoslavenski list, Zagreb, 17, 1934, br. 206, str. 11.
— Natko Nodilo. Stogodišnjica rođenja jednog velikana. (S portretom.), Jutarnji list,
Zagreb, 23, 1934, br. 8115, str. 17.
— Pokop Dubrovačke republike. Predigra događajima prije konačne likvidacije. Ne-
sloga dubrovačke vlastele. Izigravanje engleskih i austrijskih generala. Građani i
vlastela u Dubrovniku. Osmrtnica o smrti Dubrovačke republike izdana je 7. srpnja
1814. u Zadru. (S l si.), Jutarnji list, 23, 1934, br. 8227, str. 5, 6.
1936.
— Englezi gospodari ključa Jadranskog mora — Visa 1808— 1815,
Jutarnji list, 25, 1936, br. 8821, str. 9.
— Kako je Austrija dobila Dalmaciju,
Jutarnji list, 25, 1936, br. 8950, str. 50.
— Najjače i najznačajnije stranke u Hrvatskoj u XIX vijeku,
Hrvatski dnevnik, Zagreb, l, 1936, br. 214, str. 33.
1937.
— Hrvatski narod i društvo u devetnaestom vijeku. Uloga staleža. Visoko i niže plem-
stvo u krizi i propadanju. Seljaštvo daje svježe snage inteligenciji i ulazi u javni ži-
vot.
Hrvatski dnevnik, 2, 1937, br. 305, str. 26.
— Jedan nepoznati akt o nacionalnom radu biskupa Maksimilijana Vrhovca,
Croatia sacra, Zagreb, 7, 1937, br. 13-14, str. 119- 123.
— Osamljeni čuvar stare hrvatske prošlosti kroz vjekove. Knin — nekadašnja prije-
stolnica hrvatskih župana, banova i kraljeva,
Hrvatski dnevnik, 2, 1937, br. 244, str. 7.
— Roman života Fra Andrije Dorotića. Prvi pokušaj sjedinjenja Dalmacije s Hrvat-
skom. Uoči stogodišnjice smrti velikog pobornika za sjedinjenje dviju glavnih
hrvatskih zemalja,
Jutarnji list, 26, 1937, br. 9041, str. 11-12.
1938.
— S. Gunjaca: Topografska pitanja na teritoriju stare cetinske županije s ekskurzima
o ubikaciji Setovije i Tiluriuma, Split, 1937,
Jugoslovenski istoriski časopis, Beograd, 4, 1938, sv. 1—2, str. 137, 138.
— Etats des esprits ä Zagreb et en Croatie ä l'egard des Francais en 1809,
Annales Inst, franc. 2, 1938, N. 5-6, str. 270-276.
— F. Šišić: Nekoliko isprava iz početka XV. st. Starine, 39, Zagreb 1938, str. 129-130.
Jugoslovenski istoriski časopis, 4, 1938, sv. 1—2, str. 133— 134.
— Izbori u Hrvatskoj do pada barun Levina Raucha,
Hrvatski dnevnik, 3, 1938, br. 921, str. 18- 19.
898
Izbori u Hrvatskoj od Bedekovića do odstupa Khuen-Herdervary-a,
Hrvatski dnevnik, 3, 1938, br. 928, str. 15.
Mare Rene Bruere (Marko Bruerović) zaštitnik i zagovornik jevrejskih trgovaca u
Sarajevu,
Židov, Zagreb, 22, 1938, br. 15, str. 7, 8.
Napoleon Bonaparte branitelj dubrovačke slobode, ali samo do časa, kada je Dub-
rovnik prisvojio sebi. Neki novi momenti o propasti Dubrovačke republike,
Jutarnji list, 27, 1938, br. 9506, str. 20. 21.
Napoleon Bonaparte branitelj dubrovačke slobode (1797), (S l si.),
Jadranska straža, Zagreb, 16, 1938, br. 8-9, str. 364, 365.
Unuk Petra Zrinjskoga protiv Habzburgovaca. Propaganda baruna Josipa Vojnovi-
ća za Rakoczya u Hrvatskoj,
Jutarnji list, 27, 1938, br. 9419, str. 15.
Važnost, značaj i historijat hrvatskih sabora u XIX. vijeku,
Hrvatski dnevnik, 3, 1938, br. 700, str. 17-24.
1939.
Dalmacija, Hrvatska s Primorjem, Istra i Slovenija na pregovorima u Oväru i u mi-
ru u Schönbrunu,
Jugoslovenski istoriski časopis, 5, 1939, N. 8, str. 50-56.
Comment la Dalmatie devint francaise,
Annales Inst. franc. Zagreb, 3, 1939, N. 8, str. 50-56.
Grof Josip Jelačić Bužimski, ban kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. (16. X
1801.- + 19. V 1859), /S portretom/,
Hrvatski dnevnik, 4, 1939, br. 1086, str. 14, 15.
Ivan Kukuljević Sakcinski. Prigodom 50-godišnjice smrti,
Hrvatski dnevnik, 4, 1939, br. 1165, str. 15, 16.
Les repercussion de la Revolution francaise en Croatie,
Annales Inst. franc, Zagreb, 3, 1939, N. 9, str. 68-83.
La remise aux Francais de Rijeka (Fiume), du littoral croate et de la Croatie d'au de
la Save.
Annales Inst, franc. Zagreb, 3, 1939, no. 10, str. 138-149.
Katoličke župe u Francuskoj Hrvatskoj godine 1811,
Croatia sacra, 9, 1939, br. 17-18, str. 104- 120.
Kako se umanjivala i povećavala površina i stanovništvo Hrvatske i Slavonije u
XIX vijeku,
Hrvatski dnevnik, 4, 1939, br. 1054, str. 26-27.
Triumfalan put bana Josipa Jelačića po Baniji i Lici godine 1848,
Hrvatski dnevnik, 4, 1939, br. 1309, str. 15.
Napoleon Veliki i Hrvati,
Hrvatski dnevnik, IV, 1939, br. 1312, str. 27-30.
Barun Franjo Trenk von Grosz-und Kleinscharlack, Schakulak und Meiken, 4. X
1749.-4. X 1939,
Hrvatski dnevnik, 4, 1939, br. 1235, str. 14, 15.
Banska čast i vlast u Hrvatskoj od najstarijih vremena do XIX. stoljeća,
Hrvatski dnevnik, 4, 1939, br. 1249, str. 14- 15.
1940.
Ferdo Sišić (9. III 1869 + 21. I 1940.),
Savremenik, Zagreb, 28, 1940, knj. I, br. 3, str. 87-89.
Annales Inst. franc. Zagreb, IV, 1940, N. 13, str. 61-79; No. 14-15, str. 184-189.
Les renseignements autrichiens sur la Dalmatie francaise en 1806 — 1808,
Annales Inst. franc. Zagreb, IV, 1940, N. 13, str. 61-79; No. 14- 15, str. 184- 189.
899
 Misli i pogledi dra A. Radića. Povijest naroda vrednija od povijesti kraljeva. Za- Z. Tanodi Poviestni spomenici slobodnoga kraljevskoga grada Varaždina, sv. I, Svo-
htjev objektivnosti u pisanju povijesti opravdan je samo do stanovite mjere. Hrvat- bodina »Narodna Tiskara«, Nakladom obćine slob. i kr. grada Varaždina, Varaždin
skom narodu treba dati povijest u kojoj će vidjeti sebe. (S. portretom), 1942,
Hrvatski dnevnik, 5, 1940, br. 1399, str. 30, 31. Čas. hrv. pov., l, 1943, sv. 1-2, str. 189-191.
Hrvatsko starinarsko društvo u Kninu. /S l si./, Doček Franje I. i njegove supruge u Karlovcu i Zagrebu 1818. godine,
Nastavni vjesnik, knj. 49, 1940-1941, sv. 2, str. 158, 159. Nastavni vjesnik, 51, 1942-1943, br. 3-4, str. 171 - 178.
Dr Grga Novak: Pokret za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom (1797— 1814). Rad Ju- Dr R. Horvat, Zagreb. Poviest hrvatskoga glavnog grada. Jeronimska knjižnica,
goslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knj. 269, (121), Zagreb 1940, knjiga 657. Tisak Narodne Tiskare. Zagreb 1942,
Nastavni vjesnik, knj. 48, 1940- 1941, sv. 3, str. 210-213. Čas. hrv. pov., l, 1943, sv. 4, str. 383-384.
Hrvatski kulturni spomenici I, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Za- V. Noršić, Samobor-grad, II izdanje. Tiskara Dragutina Spullera, Samobor 1942,
greb 1940, Čas. hrv. pov., l, 1943, sv. 1-2, str. 175-177.
Nastavni vjesnik, knj. 49, 1940-1941, sv. str. 66-70. V. Noršić, Poviest župe bi. dj. Marije u Zlataru. Narodna Tiskara, Zagreb 1942,
Čas. hrv. pov., l, 1943, sv. 1-2, str. 177.
1941.
I. A. Brlić. Pisma sinu Andriji Torkvatu 1836—1855., 2 knjiga. Hrvatska misao i rieč
kroz stoljeća, sv. 3 —7. Izdanje Hrvatskog izdavačkog bibliograf(s)kog zavoda. Tisak
Prof. Ferdo Šišić, Prva godišnjica smrti velikog hrvatskog povjesnika, i uvez »Union«, Zagreb, 1942/43,
Jutarnji list, 30, 1941, br. 10416, 22. I 1941. Čas. hrv. pov., l, 1943, sv. 1-2, str. 177-180.
Balassa Franjo de Guarmäth, Vjesnik hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, prije Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko
Hrvatska enciklopedija, 2, 1941, str. 129. dalmatinskog zemaljskog arhiva. Uredio dr. J. Nagy. Knjiga 9./10., Zagreb 1941.
Banska krajina, Hrvatska državna tiskara,
Hrvatska enciklopedija, 2, 1941, str. 200. Čas. hrv. pov., l, 1943, sv. 1-2, str. 185- 186.
Barada Miho, J. Horvat. Kultura Hrvata kroz 1000 godina, II knjiga. Tisak Tipografije d. d., Za-
Hrvatska enciklopedija, 2, 1941, str. 216. greb,
Čas. hrv. pov., l, 1943, sv. 1-2, str. 188-189.
Batthyany Adam de Nemetujvar,
Hrvatska enciklopedija, 2, 1941, str. 285. Hrvatska prošlost, knjiga III. Uredio prof. dr R. Horvat. Izdalo kulturno-historijsko
društvo »Hrvatski rodoljub«. Tisak Narodne tiskare, Zagreb 1942,
Batthyany Franjo de Nemetujvar, Čas. hrv. pov., l, 1943, sv. 3, str. 276-278.
Hrvatska enciklopedija, 2, 1941, str. 285, 286.
Pokret za decentralizacijom dalmatinske pokrajinske uprave god. 1848,
Beck Levin, Čas. hrv. pov., l, 1943, sv. 3, str. 276-278.
Hrvatska enciklopedija, 2, 1941, str. 310.
Kako je nastala austrijska pokrajina kraljevina Dalmacija,
Čas. hrv. pov., l, 1943, sv. 3, str. 232-239.
1942. Rod Oršića. Uredio i uvod napisao Adam grof Oršić Slavetićki. Tekstovi i pregledi,
Bojničić Ivan, sv. 6, Hrvatski izdavački bibliografski zavod, Zagreb 1943,
Hrvatska enciklopedija, 3, 1942, str. 16. Čas. hrv. pov., l, 1943, sv. 4, str. 378, 379.
Bojničić Tomaš, B. Poparić, Tužna poviest Hercegove zemlje 1437 — 1482. Izdanje Matice hrvatske.
Hrvatska enciklopedija, 3, 1942, str. 16. Mala knjižnica, kolo VI, sv. 40. Tisak »Tipografije«, Zagreb 1942,
Čas. hrv. pov., l, 1943, sv. 4, str. 380-381.
Boppe Paul,
Hrvatska enciklopedija, 3, 1942, str. 70. E. Laszowski, Rudarstvo u Hrvatskoj I. Poviestni pregled rudarstva i rudarskih
ustanova u Hrvatskoj — Slavoniji — Međimurju od najstarijih vremena do god.
Bukovački Franjo, 1859. Izdanje nakladnog odjela Hrvatske državne tiskare. Tisak Hrvatske državne
Hrvatska enciklopedija, 3, 1942, str. 496. tiskare, Zagreb 1942,
Bužan Herman, Čas. hrv. pov., l, 1943, sv. 4, str. 381-382.
Hrvatska enciklopedija, 3, 1942, str. 561. Hrvatska prošlost, knjiga 4. Uredio prof. dr R. Horvat. Izdalo kulturno-historijsko
Bužan Ivan, društvo »Hrvatski rodoljub«. Tisak: Hrvatski tiskarski zavod d. d., Zagreb 1943,
Hrvatska enciklopedija, 3, 1942, str. 561. Čas. hrv. pov., l, 1943, sv. 4, str. 382, 383.
Dalmacija pod austrijskom vlašću, Hrvatska poviest u tabelama,
Hrvatska enciklopedija, 4, 1942, str. 473. Naša domovina, 1/1, Zagreb 1943, str. 305-359.
Dalmacija pod francuskom vlašću, Poviest,
Hrvatska enciklopedija, 4, 1942, str. 473, 474. Naša domovina, 1/1, Zagreb 1943, str. 507-513.

1943. 1944.
Prof. dr R. Horvat, Prošlost grada Zagreba. Izdalo kulturno-historijsko društvo Dubrovačka trgovina od 1358— 1409,
»Hrvatski rodoljub«: Hrvatski Tiskarski Zavod d.d., Zagreb 1942, Gospodarstvo, 4, 1944, br. 23, str. 9.
Časopis za hrvatsku povijest, Zagreb, l, 1943, sv. 1-2, str. 172—175.

900 901
— Pomorstvo i trgovina Boke od 1797. do 1814, Obrt i trgovina u staroj Virovitici,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 26, str. 5. Gospodarstvo, 4, 1944, br. 196, str. (9).
— Venecija upropašćuje dalmatinsku trgovinu. Prije su dalmatinske lađe plovile i iz- Smetnje dubrovačkoj trgovini u XVII vieku. Mletačka republika nastojala je uviek
van Jadrana po cielom Jadranskom moru, da uguši svaku stranu trgovinu na Jadranu,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 35, str. 9. Gospodarstvo, 4, 1944, br. 192, str. 10.
— Izvozna trgovina Splita u XV. stoljeću. Dokazi trgovačkog duha i sposobnosti dal- Trgovački odnosi između Dubrovnika i Venecije,
matinskih Hrvata u davna vremena, Gospodarstvo, 4, 1944, br. 204, str. (9).
Gospodarstvo, 4, 1944, str. 9.
— Trgovačke veze Dubrovnika s Turcima. Ugovor iz godine 1442. bio je temelj cijelom Drevna trgovina Risna i Novog. U XIV i XV stoljeću osobito je procvala trgovina
ovih gradova bokokotorskih,
dubrovačkom trgovačkom životu i plovidbi, Gospodarstvo, 4, 1944, br. 209, str. 9.
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 47, str. (9).
— Prva zalagaona u Dalmaciji. Za pomaganje siromašnog pučanstva osnovana je u Trgovačke prilike Dalmacije poslije njenog pada pod Veneciju.
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 209, str. 9.
Splitu godine 1642. prva zalagaona,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 60, str. 9. Srednjovjekovna trgovina robljem u Dubrovniku. Zbog visoke pristojbe od prodaje
klonuli su se trgovci robljem grada Dubrovnika,
— Split postaje važna trgovačka luka. U šesnaestom vieku znatno je procvala posred- Gospodarstvo, 4, 1944, br. 26, str. (9).
na trgovina Splita između Mletaka i Turske,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 85, str. 10. Prometne veze Like u 19. stoljeću. Trebalo je vrlo dugo dok se u Lici uredio kakav
takav putnički promet,
— Splitska trgovina u srednjem vieku. Izvješća splitskog kneza Daniela Molina o prili- Gospodarstvo, 4, 1944, br. 240, str. 6.
kama splitske trgovačke luke,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 101, str. 9. Trgovačka zarada u srednjovjekovnom Dubrovniku,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 224, str. 10.
— Robni promet u Splitu i kuga 1606. godine. Te je godine u malo više od 12 mjeseci
umrlo oko 70 posto splitskog pučanstva, Gospodarstvo Splita u XV vieku. Stoljeće biede, koje je posve osiromašilo kugom
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 105, str. 6. poharano stanovništvo grada,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 226, str. (9).
— Gpspodarska borba Venecije s Dubrovnikom. Borba Venecije da odvrati trgovinu s
Turskom preko Splita u svoje luke. Starodrevna dubrovačka industrija vune. U početku XIV stoljeća izvozila se dubro-
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 109, str. 9. vačka roba po Balkanu i dalmatinskim gradovima,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 241, str. 5.
— Tržni spor između Gradeca i Kaptola,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 126, str. 6. Sukobi Trogira sa Splitom radi karavana,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 253, str. 9.
— Dalmacija za francuskog vladanja. Prvi korak francuske uprave bila je obsežna iz-
gradnja dobre cestovne mreže, Kako je stari Dubrovnik branio interese svog vunenog obrta. Drakonske mjere za
Gospodarstvo, 4, 1944, 137, str. 9. one, koji su krali vunu, odnosno loše izrađivali vunene proizvode,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 276, str. 10.
— Temelji tursko-dubrovačkih trgovačkih veza. Diplomatska i trgovačka spretnost
Dubrovčana na turskom dvoru u Carigradu, Dorotić Andrija,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 149, str. 9. Hrvatska enciklopedija, 5, 1945, str. 211.
— Zagrebačka trgovina u prošlosti. Glavne smetnje trgovini bile su borbe protiv ne- Drašković Franjo Adam,
pravednog ubiranja malterine, Hrvatska enciklopedija, 5, 1945, str. 245.
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 151, str. 9. Drašković Gašpar,
— Cvat dubrovačke trgovačke mornarice, Hrvatska enciklopedija, 5, 1945, str. 245.
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 157, str. 9. Drašković Ivan (II),
Hrvatska enciklopedija, 5, 1945, str. 245.
— Dubrovački arsenali, škverovi i lazaret, Drašković Ivan (III),
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 162, str. 6. Hrvatska enciklopedija, 5, 1945, str. 245, 246.
— Družtva trgovaca, brodovlastnika i kapetana u srednjovjekovnoj Dalmaciji, Drašković Ivan (IV),
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 167, str. (l 1). Hrvatska enciklopedija, 5, 1945, str. 246.
— Splitski trgovački zakoni u srednjem vieku, Drašković Ivan (V),
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 174, str. 9. Hrvatska enciklopedija, 5, 1945, str. 246.
— Cehovsko uređenje u srednjovjekovnom Zagrebu. Najstariji dokaz organizacije za- Drašković Ivan (VIII),
grebačkih obrtnika potječe još iz godine 1447, Hrvatska enciklopedija, 5, 1945, str. 246.
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 180, str. (9). Drašković Ivan (IX),
Hrvatska enciklopedija, 5, 1945, str. 246.
— Splitska trgovina za prvog austrijskog vladanja,
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 184, str. (5). Drašković Ivan Nepomuk,
Hrvatska enciklopedija, 5, 1945, str. 246, 247.
— Kotor i njegova trgovina u srednjem vieku, Drašković Juraj (1525-1587),
Gospodarstvo, 4, 1944, br. 196, str. 9. Hrvatska enciklopedija, 5, 1945, str. 249.

902
903

— Drašković Juraj (1599- 1650),
Hrvatska enciklopedija, 5, 1945, str. 246.
— Drašković Kazimir Josip,
Hrvatska enciklopedija, 5, 1945, str. 250.
— Drašković Nikola,
Hrvatska enciklopedija, 5, 1945, str. 250.
— Remise de la Dalmatie aux Francais (1806),
. Annales Inst. f rane. Zagreb, 8-9, 1944-45, no. 24-25, str. 55-70.
1947.
— Državni arhiv u Zadru,
Slobodna Dalmacija, 1. I 1947.
1948.
— Juraj Križanić kao ruski historičar,
Slobodna Dalmacija, br. 934, 29. I 1948.
1949.
— Zadarski katastik 15. stoljeća,
Starine Zagreb, 42, 1949, str. 371-417.
— Pitanje autentičnosti Paške isprave,
Starohrvatska prosvjeta, Zagreb, 3 serija, l, 1949, str. 115 — 142.
1951.
— Nekoliko podataka o doseljenju Crnogoraca u Zadar i u okolicu Bribira,
Istoriski zapisi, Cetinje — Titograd, 7, 1951, sv. 10-12, str. 464-468.
1952.
Narodni ustanak u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji (1883),
Istoriski zapisi, 8, 1952, sv. 1-3, str. 110-113.
— Novi podaci o hrvatskom pjesniku Petru Zoraniću,
Građa za povijest književnosti Hrvatske, Zagreb, 22, 1952, str. 245 — 273.
— Prilog biografiji hrvatskog pjesnika Jurja Barakovića,
Građa za povijest književnosti Hrvatske, 23, 1952, str. 41 —48.
— Konavoska buna u središtu jednog dijela evropske diplomacije (1799 — 1800),
Rad JAZU, Zagreb, 286, 1952, str. 41-48.
— Predaja Dalmacije Francuzima (1806).
Rad JAZU, 288, 1952, str. 167-183.
— Još nešto o Paškoj ispravi,
Starohrvatska prosvjeta, Serija l, 2, 1952, str. 183-186.
Resume: Quelqes indications nouvelles au sujet du document de Pag, p. 186.
— Kako i kada je došlo do jednog umetka u Rogerijevoj »Carmen miserabile«.
Starohrvatska prosvjeta, Serija 3, 2, 1952, str. 187-200.
Resume: Quand et comment eut lieu l'insertion dans le »Carmen Miserabile« de
Rogerius, p. 200.
1953.
— Grobnički problem u hrvatskoj i stranoj historiografiji,
Riječka revija, Rijeka, 2, 1953, br. 5-6, str. 180- 184.
— Comment sont decrits Luis XIII, Montmorency, Marillac et Richelieu dans »Varia«
de Karlo Vrančić,
Annales Inst. franc. Zagreb, ser. 2e, 2-3, 1953-54, str. 199-202.
904
1954.
Novi podaci o trogirskim kiparima Ivanu Duknoviću i Jakovu
Peristil, Split, l, 1954, str. 167-169.
Miscellanea Jadertina. 1. Tri pitanja za proučavanje historijske topografije i topo-
nomastike zadarskih otoka i okoline Zadra, a) Kornati, b) Vrgada, c) Oštri Rat —
Vrševac — Puntamika; 2. Dva priloga proučavanju hrvatske književnosti u Zadru, a)
Porijeklo i obitelj pjesnika Sime Budinića, b) Pjesmice zadarskog notara Franje So-
rinija,
Rad. Inst. JAZU Zadar, l, 1954, str. 109-151.
Resume: Miscellanea Jadertina, p. 150, 151.
Veze između Zadra i Rijeke u srednjem vijeku,
Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci, Rijeka, 2, 1954, str. 5 — 18, Sammary, p. 18.
1848. godina i Split,
Istorijski zapisi, 10, 1954, sv. l, str. 119-144.
Anonimni izvještaj iz Bosne o Karadordevim ratnim operacijama (1805),
Istorijski zapisi, 10, 1954, sv. 2, str. 605 — 606.
1955.
Prekosavska Hrvatska i pitanje njene reinkorporacije, 1813—1822,
Starine, 45, 1955, str. 91 -150.
Batthyäny de Nemetuyvar Franjo,
Enciklopedija Jugoslavije, Zagreb, l, 1955, str. 393.
Batthyäny de Nemetuyvar Adam,
Enciklopedija Jugoslavije, l, 1955, str. 393.
Biänchi Carlo Federico,
Enciklopedija Jugoslavije, l, 1955> str. 493.
Boglić Jakov,
Enciklopedija Jugoslavije, l, 1955, str. 636.
Bojničić Ivan,
Enciklopedija Jugoslavije, l, 1955, str. 651. ..
1956.
Da li je Istra upravo 539. godine potpala pod Bizant, Zbornik radova Srpske akade-
mije nauka i umetnosti, Beograd, 49, 1956, str. 31—44.
Summary: Was Istria subjected to Byzantium in year 539?, p. 43 — 44.
Kako su isusovci sticali posjede u nekadašnjoj kastavskoj gospoštiji,
Jadranski zbornik, Rijeka, l, 1956, str. 203-217.
Summary: The jesuits and the way how they acquire properties in the ancient seig-
nority of Kastav. Eleven croatian documents from the seventeenth Century belo-
ging to this distreet, p. 217.
Hrvati u Karantaniji. Prilog seobi Hrvata iz Dalmacije u prekosavske krajeve u 7.
stoljeću,
Godišen zbornik, Skopje, 9, 1956, str. 15-38.
Sommaire: Les Croates en Carinthie (Annexe a l'historie de la migration de Croa-
tes, de la Dalmatie dans les region au de la Save, au 7eme siecle, p. 37 — 38.
Belina »Darovnica« Hvaranima je falsifikat,
Godišen zbornik, 9, 1956, str. 39-66.
Sommaire: L'acte de donation de Bela est une falsification, p. 66.
1957.
Novi podaci o slikarima Markantoniju i Andriji Zadranima. Tko je bio zadarski sli-
kar Markantonije de Medula?,
Peristil, 2, 1957, str. 181 -192.
Summary, [192].
905
 Kada i koliko puta je osnivan krčki ili lički sandžak?
Zadarska revija, Zadar, 6, 1957, br. 2, str. 160- 166.
Pribislav je bio samo gastald Barbana (1199),
Jadranski zbornik, 2, 1957, str. 113-120.
Resume: Pribislav n'etait que le gastald de Barban (1199).
1958.
Problematika najranijeg doseljenja i nastanjenja Slavena — Hrvata u Istri,
Starine, 48, 1958, str. 47-83.
1959.
— Pobiranje marturine, crkvene desetine i vojšćine u zadarskom distriktu (1435),
Starine, 49, 1959, str. 227-234.
— Tko je zapravo bio Brunellijev zadarski knez »Paolo Svigno«? Anali Historijskog
instituta JAZU u Dubrovniku, Dubrovnik, 6-7, 1959, str. 73 — 75.
Resume: Qui etait en realite le comte de Zadar »Paolo Svigno« mentione par Bru-
nelli?, p. 75.
— Prilog proučavanju trgovačkih veza između Dubrovnika i Skopja u 15. i 16. stoljeću,
Godišen zbornik, 10- 11, 1959, str. 57-74.
Resume: Contribution a l'etude des liens commerciaux entre Dubrovnik (Raguse)
et Skopje aut 15eme siecles, p. 73 — 74.
1968.
- Doaganeto na Slovenite na Balkanot,
Radio-televizija Skopje, 1968, str. 30.
- Miscellanea mediaevalia Jugoslavica. 1. Slovenica. »Marca Vinedorum« i »Winido-
rum marca«, knez »Ingo«; 2. Croatica. Tko su bili »Lingones« Tome Arcidjakona.
Kako sve izvori nazivaju onoga neretvanskog kneza, koji je pobijedio mletačkog
dužda 840. godine. Tko je zapravo prvi od naših historičara upozorio na »Krajinu«
sa Bašćanske ploče. Da li je postojala pored sačuvanih i poznatih apendikula (Ap-
pendicula, Pacta conventa, Qualiter) i još jedna zvana »Conuentio«; Serbica. Da li
se točno zna kako se je zvao prvi po imenu poznati srpski vladar; 5. Bosnensia et
Zachulmensia (Hercegovinensia). Koga bi porijekla mogao biti ban Kulin. Povelja
humskog velikog kneza Andrije. 6. Montenegrina. Da li je Petar bio samo barski
biskup (1078),
Godišen zbornik, 20, 1968, str. 113-195,
Miscellanea mediaevalia Jugoslavica, p. 192-195.
1969.
- Nekoliko problema iz biografije Petra Zoranića,
Zadarska revija, 18, 1969, br. 5, str. 385-394.
- Dolazak Slovena na Balkan,
Iz prošlosti makedonskog naroda, Skopje, Radio-televizija Skopje, 1969, str.
11-25.

1962.
— Izumiranje i nestanak hrvatskog plemstva u okolici Zadra, Rad. Inst. JAZU Zadar,
9, 1962, str. 55-115. " Enciklopedija Jugoslavije, 8, 1955, str. 542, 543.
Zusammenfassung: Über das austerben und erlöschen des kroatischen Adels in
der Umgebung von Zadar, p. 115.
— Miscellanea croatica et macedonica. 1. Jedan od najstarijih, dosada nepoznati i ne-
objelodanjeni hrvatski privatno-pravni ugovor (1457); Proglas upućen Dalmatinci-
ma na hrvatskom jeziku da se ne sjedinjuju sa ugarskom krunom tj. Hrvatskom
(1817); 3. Jedan talijanski diplomata o djelatnosti Anastasa Lozančeva i Djorča Pet-
rova u 1904. godini,
Godišen zbornik, 14, 1962, str. 89-101.
Miscellanea croatica et macedonica, p. 101.
1971.
- Vrhovac Maksimilijan,
- Zadar pod vlašću Istočnih Gota,
Zadarska revija, 20, 1971, br. 2, str. 137-146.
- Značaj i važnost isprave kralja Krešimira I za hrvatsku povijest X stoljeća,
Radovi, 10, 1971-72, Filozofski fakultet Zadar, str. 41-116.
Summary: An Umpublisched Charter of the Croatian king Krešimir (Kreshimir) L,
p. 114.
- »Peturgoz« ili »Patur Gozdia«, Jedna povijesna topografsko-toponomastička zago-
netka ili ne?, Zadar, Povijesno društvo Hrvatske, Podružnica Zadar, 1971, 29 str.
(Predavanja knj. 1).

1963. 1972.
— Kada je nastala prva »Historija Hrvata«, - Ban Pavao Bribirski »Croatorum dominus«,
Mogućnosti, Split, 10, 1963, br. 2, str. 200-202. Rad Inst. JAZU Zadar, 19, 1972, str. 5-62.
Summary: The ban Pavao Bribirski — »Croatorum dominus«, p. 62.
1964. - Doseljenje Slavena (Hrvata) u Istru,
Unsere Sklavinien. U: XIFCongres international des etudes byzantines Ochrides, Be- Susreti na dragom kamenu, IV, Pula, Viša ekonomska škola, 1972, str. 179—190.
ograd, Vizantološki institut SAN 1964, Vol. 2, str. 9-13. 1848. i Zadar,
Zadarska revija, 21, 1972, br. 3-4, str. 234-248.
1967. 1973.
— Da li bi se još nešto moglo reći o hrvatskim knezovima Borni i Ljudevitu Posav- Zadar unter ostrogotischer Herrschaft,
skom?, Diadora, Zadar, 6, 1973, str. 207-220.
Godišen zbornik, 19, 1967, str. 129-139.
Summary: Is it possible to add anything to the Interpretation of the Croatian duces Učesvoto i uloga ta na Serbite, Hrvatite i Ungarcite vo vostanieto na Georgi Vojteh
Borna and Ljudevit Posavski, p. 139. (1072),
Glas. Inst. nac. ist., 17, 1973, br. l, str. 115-144. ,
— Još nešto o »Cruwatis et Mirmidonibus«, Resume: La participation et le role des Serbes, Croates et Hongrois dans L'insur-
Godišen zbornik, 19, 1967, str. 141-151. rection de Georgi Vojteh (1072), (A l'ocassion du neuvieme centenaire de sette in-
Summary: Additional remarks on »Cruwatis et Mirmidonibus«, p. 151. surrection en Macedoine), p. 145.

906 907
— Zadarski knez Pavao Zrinski, 1979.
Rad. Inst. JAZU Zadar, 20. 1973, str. 111-118. - Ferdo Šišić — Miho Barada. U povodu 110-te i 90-te godišnjice rođenja,
Summary: The Zadar prince Pavao Zrinski, p. 118. Nastava povijesti, Zagreb, 1979, br. 3, str. 206-209.
— Nekoliko marginalnih opaski o seljačkoj buni 1573. godine, - Šišić i Barada — velikani hrvatske historiografije
Radovi Instituta za hrvatsku povijest, Zagreb, 5, 1973, str. 7 — 26. Vjesnik, Zagreb, 7. VIII 1979, str. 14.
Summary: Marginalia to the 1573 peasant uprising, p. 111.
- Djelatnost Jurja Barakovića u Novigradu,
— Pad i razaranje Zadra u IV križarskom ratu, Jurju Barakoviću o tristopedesetoj obljetnici smrti, Zadar, Narodni list 1979
Rad. Fil. fakul. Zadar, Zadar, 5, 1973-74, str. 57-88 + 4 tab. str. 97-104.
Djelatnost Jurja Barakovića u Novigradu (sažetak), p. 104.
1974.
- Da li se u našim krajevima znalo za kukuruz i prije otkrića Amerike
Miscellanea mediaevalia adriatico-croatica, Priroda, Zagreb, 68, 1980, br. 9- 10, str. 266.
Adriatica maritima, Zadar, l, 1974, str. 255 — 286.
Summary: Miscellanea mediaevalia adriatico-croatica, p. 284 — 286. - Obnovljeno i nadopunjeno tumačenje jednoga pasusa u 30. glavi Porfirogenetovog
»De administrando imperio«,
— »Heretici« u srednjovjekovnom Zadru i njegovoj okolici, Godišen zbornik na Filozofskiot fakultet na Univerzitet vo Skopje, knj. 5-6, Skop-
Rad. Inst. JAZU Zadar, 21, 1974, str. 7-27.
Summary: »Heretics« in mediaeval Zadar and its environs — A contribution to the
study of the history of patarenos in Dalmatia, p. 27. Žusammenfassung: Eine erneute und ergänzte erlänterung eines absatzes im dreis-
sigsten Kapitel Porfyrogenetos' De Administrando imperio (Anlässlich des Jahres-
— Kada se kod nas prvi put spominje naziv »kukuruz«, tages des todes des kaiser-schriftstellers), p. 85, 86.
Zadarska revija, 23, 1974, br. 3-4, str. 286-289.
— »Artium et medicinae doctor« Federik Grisogono, njegova obitelj i javno djelovanje 1980.
u Zadru, Carlo Federico,
Zbornik radova o Federiku Grisogonu zadarskom učenjaku (1472 — 1538), Filozof- Enciklopedija Jugoslavije, l, 1980, str. 618.
ski fakultet u Zadru i Institut za povijest znanosti u Zagrebu, Zadar 1974, str.
27-54. 1982.
Riassunto: »Artium et medicinae doctor« Federico Grisogono la sua famiglia e la Boglić Jakov,
sua attivita a Zadar. (Contributo allo studio delle vechie famiglie nobili zaratine), p. Enciklopedija Jugoslavije, 2, 1982, str. 27.
54. Bojničić Ivan,
1975-76. Enciklopedija Jugoslavije, 2, 1982, str. 39.
— Zadar za vrijeme hrvatskih narodnih vladara,
Rad Fil. fakul. Zadar, 14- 15, 1975-76, str. 17-36. 1983.
Summary: Zadar in the period of Croatian national rulers, p. 36. Anžuvinci,
HBL, Zagreb, l, 1983, str. 206-212.
1976. Arpadovići,
— Arhivske zabilješke i marginalije o Markantoniju de Dominisu, Rad. Inst. JAZU Za- HBL, 1983, str. 243-252.
dar, 22-23, 1976, str. 49-62. Babonići,
Summary: Archival marginal notes on Markantun de Dominis, p. 62. HBL, 1983, str. 306-310.
— Nekoliko primjera o postojanju feuda u zadarskoj kopnenoj regiji 1409. godine, Balassa Franjo de Gyrmäth,
Rad. Fil. fakul. Zadar, 16, 1976-77, str. 157-174. HBL, l, 1983, str. 382.
Summary: A few instances of feudal estates in the mainland region of Zadar even Balassa Franjo de Gyarmäth,
after 1409. (Contribution to the studies of the feudal System in Dalmatia in 15th HBL, l, 1983, str. 382-383.
Century), p. 174. Barada Miho,
1977. HBL, l, 1983, str. 438-439.
— Dosadašnji istraživački radovi o pokretu Matija Ivanića i neka novonastala pitanja Biänchi Carlo Federico,
i problemi o njemu, HBL, l, 1983, str. 744-755.
Radovi Instituta za hrvatsku povojest, 10, 1977, str. 7 — 26. Berger Nikola,
Summary: Research work on the commoners'revolt in Hvar and some newly arisen HBL, l, 1983, str. 648.
questions relating to it, p. 25, 26.
1984.
1978. Veze povjesničara Ivana Luciusa (Lučića) sa Zadrom,
- In memoriam Grga Novak (2. IV 1888-8. IX 1978), Rad. Inst. JAZU Zadar, 29-30, Zadar 1984, str. 85-100.
Zadarska revija, 27, 1978. br. 5-6, str. 573-580. Summary: Links of the historian Ivan Lucius (Lučić) to Zadar.
— Vransko običajno pravo, Vladarski dvor (palača) i kraljevske kuće u srednjovjekovnom Zadru (s posebnim
Rad. Fil. fakul. Zadar, 18, 1978-79, str. 167-220 -l- 7 tab. osvrtom na doba Arpadovića i Anžuvinaca), Radovi Instituta za hrvatsku povijest
Riassunto: II diritto consuetudinario di Vrana, p. 220. 7, 1984, str. 55-76.

908 909
 Summary: The Royal court (palače) and royal residences in medieval Zadar with
particular reference to the period of the arpad and angevin dynasties), p. 76.
1987.
• Istra i Langobardite, Godišen zbornik na Filozofskiot fakultet na Univerzitetot vo
Skopje, knj. 14(40), 1987, str. 49-71.
Summary: Istra and Langobardi, p. 79.
1988.
Pravci kretanja Ćirila i Metodija za vrijeme njihove moravske turneje, Makedonska
akademija na naukite i umetnostite, Kirilo-metodiesckiot (staroslovenskiot) period
i Kirilo-metodiesckota trodicija vo Makedonija, Skopje 1988, str. 199 — 211.
Summary: The movement of Ciril ana Methodius at the time of their mission to
KAZALO OSOBNIH IMENA
Moravia, p. 210-211. (Index nominum)
Četiri povijesne zagonetke iz prošlosti Zadra, Radovi, 21.
Zavod za hrvatsku povijest, Filozofski fakultet, Zagreb 1988, 5 — 24.
1989.
Abramić, M., 197.
Jesu li Hrvati sudjelovali u kosovskoj bici 1389. godine? Historijski zbornik XLII Achillis, 560.
(1), Zagreb 1989, 37-55. Aczel, 871.
Zusammenfassung: Haben die Kroaten an der Schlacht auf dem anselfeld im Jah- Adalbert (biskup), 26, 28.
re 1389 teilgenommen? Adalberto, 125.
Odjeci i posljedice francuske revolucije (1789) u hrvatskim zemljama, Radovi, 22, Adamček, 597 - 599, 602 - 606, 608-612,
Zavod za hrvatsku povijest, Filozofski fakultet, Zagreb 1989, str. 211-266. 615, 655.
Summary: The reflexes and consequences of the French revolution (1789) in the Adamić, Ludovik Andrija, 869.
croatian provinces, p. 265 — 266. Adelberg, 29.
Agapa, 271, 272.
1990. Agatijas, 78.
Agilulf, 38, 40, 45, 47, 49, 50-52, 54, 57,
Biograd za vrijeme hrvatskih narodnih vladara,
Biogradski zbornik, l, Biograd 1990, str. 63.
Agnelli, 28-30.
Zusammenfassung: Biograd zur Zeit der croatischen Volksherrscher.
Ajo (vojvoda), 70.
Akoncije, 291.
Alačević, G., 386, 389, 392, 404, 408, 420,
Sastavio: Stijepo Obad
570, 769.
Aladar, 228.
Albanus de, Boxena, 299.
Alberti de, Matij, 551.
Albertus, P., 683.
Albis de, Petar, 15.
Albis de, Zuanne, 488.
Alboin, 38, 45.
Alcoik, 81, 82.
Aldemarisco, Alojzije, 394, 450.
Alegretum, Joannis, 421, 422.
Aleksandar I, (ruski car), 892.
Aleksandar Leopold, 668.
Aleksandar Veliki, 763.
Aleksej I, Komnen, 281.
Alighieri, Dante, 214.
Allece de, Nikola, 434.
Almassy, Ignaz, 885.
Amalasunta, 259, 260.
Anastazij (svetac), 67.
Ancona de, Carpacane, 214.
Ancona de, Siroctus Petri, 215.
Ančić (Aničić), Ivan, 557.
910
Andree (civis Jadre), 395.
Andreis, 200.
Andrija (nadbiskup), 119, 120, 123.
Andrija (zadarski prior), 153, 270, 274,
278, 280.
Andrija pok. Grbonje, 334.
Andrija pok. Rajnerija, 809.
Angeri, Amalrico, 67.
Annobonis de Sercana de, Bartholome-
us, 800, 809.
Antonije, (Antica), 456, 457.
Antoljak, Stjepan, 9-19, 98, 103, 108,
112, 115, 116, 118, 126, 127, 138, 139,
149, 152, 155, 158, 178-181, 183, 184,
188, 190, 194, 208-215, 217, 219, 222,
224-227, 229, 230, 233, 236, 240,
245-248, 252, 260-262, 268, 269,
272-274, 281, 286, 294, 298, 300,
306-310, 312-315, 317, 318, 328,
331, 336, 345, 346, 349, 352, 357, 373,
374, 381, 434, 436, 437, 441, 461, 464,
466, 536, 549, 578, 580, 584, 595, 598,
603-607, 612, 614, 624, 653, 656, 661,
665, 681, 691, 692, 697, 700, 702, 704,
708, 710, 730, 735, 774-778,
802-805, 807-816, 824, 837, 839,
844, 848, 851, 853, 867, 877, 882, 897.
Anžuvinci, 12, 207, 238, 909.
Filip Tarenski, 224.
Karlo I, 219.
Karlo II, 207, 208, 210-216, 224,
226, 232, 233, 237, 239,
241-243, 245,249,250.
Karlo Drački, 296, 297.
Karlo Martel, 207, 208, 210, 211,
214, 232, 233, 237, 238, 240.
Karlo Robert, 211, 213, 214, 218,
219, 227, 228, 233, 234, 240,
241, 295, 295, 362, 373.
Ludovik I, 223, 228, 295, 301, 302,
323, 327, 327, 328, 331-333,
911
 335, 361-363, 374, 404, 413, Baldacci, Antun, 830, 831, 845, 856, 871,
436,438-480,767-770. 872.
Apel, 17. Balenović, S., 198.
Appendini, F. M., 489, 490. Ban. M., 722.
Argent, Josip, 847, 849, 856. Banfi, F., 519, 521.
Arnaulf, 86-88. Bansio, Giacomo, 550.
Arens, Ch. F., 141. Barada, M., 44, 46, 49, 62, 71, 113, 116,
Arimondo, Alviso, 581. 117, 121, 122, 126-128, 130-136,
Arimondo, Xristophori, 422. 141-144, 148, 154-156, 158, 159,
Aristodije, 286, 288-291. 163-165, 190, 191, 204, 226, 248, 263,
Arnefrit, 71, 80. 264, 277, 289, 307, 310, 317, 324-326,
Arneri, G., 635. 328, 330-336, 362-364, 366, 372,
373, 375, 377, 379-381, 776-779,
Arneri, Jakov, 550, 628.
Arneri, Rafael, 549. 796-798, 818, 819, 821, 900, 909.
Arpadovići, 12, 204, 227, 228. Baraković, 515-518, 557.
Andrija Mlečanin, 208-210, 213, Bare, 515.
231-237, 239, 241, 242, 252. Bartol, 515.
Andrija (sin Bele II (IH)), 228, Bartul, Zadranin, 511, 518.
236. Donat, 512.
Bela (sin Andrije I (II)), 228. Franjo sin Šimuna, 514.
Bela IV, 363, 511, 752, 757, Grgur, 513.
759-761,763,771. Grgur, Jurjev posinak, 512.
Bela (sin Bele III (IV)), 229, 230. Ivan, 512.
Elizabeta, 231, 232, 236. Ivan pok. Šimuna, 513.
Jela kći Šimuna, 513, 514.
Emerik, 289, 290.
Koloman, 228, 230, 283, 326, 861. Juraj, sudac, 512.
Juraj, pisac, 15, 488, 511-515,
Ladislav (sin Stjepana), 230, 861,
909. 904,909.
Juraj sin Petra, 513.
Stjepan (sin Bele III (IV)), 229,
230. Katarina, 512.
Katarina žena Ivana, 513, 514.
Stjepan V (VI), 224.
Atalarih, 259, 260, 263, 265. Katica, 513.
Marin brat Šimuna, 514.
Atila, 256, 257.
Auersperg, (obitelj), 194, 614. Marin, 515.
Aurelius Cassiodorus, 256, 258, 259. Marko, 515.
Auria (Doria) de, Simon, 449. Marko sin Baraka, 512.
Azinari, 261, Martin, 515.
Mikula sin Jurja, 514.
Mustafaga, 515.
B 45-47, 49, 55-58, 61-66, 72.
Nikola, 512.
Petar, Jurjev brat, 513.
Babaut, 673. Štipan, 512.
Babić, Ivan, 679.
Šimun, 513, 514.
Babin, Jakov, 806. Barba, Antonius, 527, 529, 530, 816.
Babonožić, (Babonozich), 360, 362, 370,
Barbadicho, Danieli, 414.
371,373,376,377. Barbadico, Jacobus, 426.
Grgur, 360.
Barbara, udovica, 190.
Jureta, 360. Barbaro, Marco, 415.
Nikola, 371.
Barčić, Petar, 813.
Pavao Ratković, 360. Barišić, F., 78.
Babonić, 222, 231-233, 239, 241.
Baro de, Nicolaus, 501.
Ladislav, 233.
Radoslav, 232, 233, 239-241. Baronius, C., 43, 52, 57, 68, 87.
Stjepan, 232-234, 250. Bartol, 123.
Babonisch, Ratcho, 501. Bascany, 674.
Bacotich, A., 463, 353, 354. Bassano de, Marcantonius, 453, 459,
530.
Badurina, Odorik, 190.
Balassa, Franjo, 900, 909. Bassano de, Petrus, 483, 489, 492, 493,
Balbi, Teodor, 570. 506, 512, 531, 532.
912
Bassegli - Gozza, 701. Bianchi, C. F., 223, 255, 256, 261, 271,
Baštunić, Andrija, 503, 504. 329, 334, 337, 338, 341, 345, 346, 360,
Battara, Ivan, 723. 389-391, 393, 395, 397-401, 404,
Batović, Šime, 178, 265. 407, 410, 415, 418, 420, 421, 423, 424,
Batthyany, 856. 428, 434, 436, 464, 468, 482, 484, 489,
Batthyany, Antun, 855. 491, 495, 496, 499, 511-516.
Adam, 900, 905. Bidermann, H. J., 385.
Franjo, 800, 905. Biloslavić, Juraj, 806.
Teodor, 682, 684.
Bauzer, M., 52, 56. Biondo, 46, 58.
Bisanti, Luka, 468.
Bazilije, 39.
Becich, Mateus, 438. Blau, Ivan, 564.
Kornelije, 564.
Nicola, 438.
Bech, Jakov, 297-303. Boba, Imre, 109.
Beck, Levin, 900. Bobočaj, županijski sudac, 844, 881.
Becussius, Jacobus, 402. Bocak, N., 606.
Bečić, Antonije, 584. Bocalini, Ridolfo, 555.
Bedeković, 871, 899. Trajano, 550, 555, 556.
Bedeković, Ljudevit, 860. Bogdanić, Daniel, 668.
Begna de, Armuros, 434.
Bogdanov, V., 664-667, 671, 672, 676,
Cathe, 392. 678, 680, 681, 689, 654, 677, 703.
Cose, 413, 414.
Kuzma, 723. Bojković, Mihovil, 801.
Bekić, Milena, 668. Bojničić, Ivan, 900, 909.
Tomaš, 900.
Belić, R., 714, 728.
Bella della, Ardelio, 799. Bokova, Stanislava, 401.
Bombelles, zastupnik, 878.
Belegarde, F. L, 841, 843, 845.
Belizar, vojskovođa, 23 — 26, 28, 30,262. Bonaldi, Kamilo, 535.
Bongaudio de, Marie, 391.
Belo, 147.
Benedicti, Nicolaus, 483. Borelli, obitelj, 319, 387, 398.
Borelli, Franjo, 715, 716, 720, 725.
Benedicti q. Nicolaus, 805.
Benedicti, Simon, 806. Borelli-Galbiani, 319.
Borina, 269.
Benedictus quondam Zanini, 437.
Benedikt, kancelar, 761, 762. Bortoletti Zulatti, Nikola, 695.
Bosanac, M., 654, 660.
Benedikt V, (papa), 146.
Benedikt sin Ivana, 118. Böttner, Dionizije, 270, 548, 723, 790.
Benevenia, L., 256, 265, 275. Bradić (Bradich), 359, 362, 370, 372, 376,
Benussi, B., 23, 25-28, 31, 32, 34, 39, 377
Petar sin Bartula, 359.
Radišin sin Bartula, 359.
Benvenuti, de D., 319, 409, 418, 419, 446,
457, 460. Brady, 621, 622, 624-630, 632-642,
Benvenuti, Vincenzo, 720. 647, 648, 650.
Bragadine, Victor, 403.
Berberlo de, Zuvice, 391, 409, 413, 392.
Berčić, Antun, 723. Bragadino, Jacobus, 433.
Berengarlo I, 125, 126. Braicich, Simon, 182, 183, 186.
Beretić, N., 698. Braicich, Zuanne, 184.
Branković, Durad, 226.
Berger, Nikola, 909.
Beritić, N., 695. Branović, Vukašin, 809.
Berks, 878. Bratulić, Josip, 98.
Bernard, nadbiskup, 286, 289, 290. Braucich, Ratcho, 809.
Bresslau, H., 272.
Bersica, Dominicus, 161.
Brigljević, Stjepan, 672, 676.
Bertonić, Vilim, 318.
Brigos, 186.
Bertrand, 296.
Bromlej, J. V., 612.
Bervald, J., 146.
Bruscandol, Vicenco, 495.
Bethmann, L., 49, 51, 64. Brverović, Marko, 899.
Better, Bartolomej, 624.
Budimir, kralj, 103, 104.
Beuc, L, 46, 49, 57 - 59, 68 - 72, 267 268 Budimir, Milan, 291.
306,307,800, 802, 804,810-812, 814. Budmani, 486, 487, 489, 490, 494, 498.
913
 Cubretić, Ivan, 343. Delivuk, Marko, 666, 667, 674-678, 680,
Bulić F., 43, 112, 113, 145-147, 156, Cipriano de, Domianus, 393. Cudimir, knez, 148.
Cisternis q. Georgije, 533. 690, 840, 841, 846, 853, 860-862, 869,
158. Cudomir, ban, 147. 873.
Bury, J. B., 166, 167, 169. Civalellis de, Cressij, 391. Cudomirići, pleme, 325, 326, 327, 329,
Donatus, 543. Demetrij, Joannes, 419, 420.
Butchi, Pauulus, 420. 338, 350, 361, 362, 365, 367, 368, 371, Desimir, 161, 162.
Butorac, J., 124. Grgur, 806. 377.
Civran, Pietro, 511. Deša, arhidakon, 118.
Butorac, P., 468, 829, 835. Andrija, 371.
Buzila kći Rogerija, 283. Clairfait, vojskovođa, 686. Dešković, Dominik, 493.
Bartol sin pok. Boraj ka, 350. Detriko, (Detrico), obitelj, 564, 801.
Bužan, Đuro, 664. Coacca, 113, 160.
Cohn, 41. Diminse, 339. Gregorio, 422.
Gruban Adam, 329. Petar, 430.
Coludrovich, Pietro, 584.
Columnichi de, Dragisa, 806. Juraj, 350. Simonis, 395, 407, 430.
Cacanus, 54. Comorica, Rada, 403. Katarina kći Ivana, 350. Dević, 121, 124.
Calafati, Antonije, 588, 697. Klara pok. Ivana, 350. Deželić, V., 654-657, 664, 667-669,
Constantinus, Constantinus, 89, 807 Margarita kći pok. Radoslava,
Calafatich, Clapac, 438. 817. 672-677, 682, 686, 838, 840, 891.
Calcina de, Donati, 426. 350. Diaconus, Petrus, 825.
Contareno, Hieronim, 376.
Johannes, 503, 804, 806, 809, 813, Contareno, Julije, 797, 805. Matija, 350. Didoš, Nikola, 694.
814. Matija Radušević, 339. Diedo, Jeronimus, 419.
Corenichius, Simon, 489, 511.
Zanini, 406. Coroneli, V. M., 401. Petar, 350. Diehl, Ch., 39, 46, 57.
Campolongo, Antonije pok. Alberta, Corrario, Paulus, 389. Petrović, 339. Difnico, Fr., 306.
411, 416, 418, 419, 792, 797, 817, 821. Pribislaum, 326. Diminicha rel. Mathei, 402.
Cotugno, pleme, 367.
Canali de, Vito, 428, 430. Ratko, 339, 342. Dimitrius, 401.
Cosser, Ivan, 694.
Canali, Cristoforo, 495. Simon pok. Obrada, 339. Dissimir, Luče, 413.
Cossi, R., 40.
Canalde, M., 279, 301. Costa, D., 31. Culig, Matija, 606. Divnić, Danijel, 569, 570.
Canceis, Nicolaus, 512. Coste, 262. Culinović, F., 598,600, 605, 610, 612,613. Franjo, 567, 569, 570.
Candidus, prior, 282. Crassich, Micovillus, 400. Klara, 561.
Candulfus, svećenik, 191. Crespi, 715. Dobronja, arhont, 276, 277, 280, 284.
Capogrosso, Agostin, 548, 549, 551. Cressava de, Cressius, 397, 410, 426. Dobruša kći Andrija, 270.
Captaro de, Stoija Pribchus, 397. Cipiko, Koriolan, 522. Dodricich, Thomasius, 419.
Kresoja, 800. Ciril (Konstantin), 12, 65, 97-100,
Carbono de, Zanino, 410. Crivelucci, 52. Dolcino, 294.
Caris de, Juras, 550. 102-105. Dölger, F., 282.
Crnčić, I. 468, 512, 567. Ćović, Nikola, 203.
Careluus, 39. Crnojević, Ivan, 226. Doliak, 726.
Carević, Luka, 634. Csuday, E., 686. Döllinger, 299.
Carli, 27. Cucich, Johannes, 438. D Dolovac, Franjo, 845, 849, 856, 858, 861,
Carolus Sigonius, 45. Cucilla de, Margarita, 391. 862, 865, 867, 874.
Dabinović, A., 323, 693. Domald, 211.
Carrara, F., 113, 160. Cvetić, 873. Dabović, 625.
Castelli, Ipolit, 723, 727. Cvetko, Petar, 860. Dabro, 135, 270. Domana kćer Cike, 279.
Cavalca, Daniel, 183, 187, 529, 532, 533, Cvitanović, Vi., 186, 187. Dagl' Ivellio, 651. Domatrović, Toma, 606.
808. Cvitojević, Jadrijan, 809. Dagnina, Radića, 438. Dominik, nadbiskup, 117, 120.
Cassandrich-Gergurich, Petrus, 582. Czollner, Josip, 679. Durra, 438. Dominis, obitelj, 548, 550, 558.
Cazich, Simon, 377. Dahno, 33. Angelina žena Matije, 552.
Cedolini, Franjo, 453. Dalmas, 690. Cecilia, 551.
Cedolinis de, Simon, 296. Damiani, Simon, 88, 89, 182, 183, 187, Filip, 555.
Cessano de, Jacobus, 449, 450. Čačković, Ivan, 860. 308, 312, 345, 435, 482, 527, 775, 801, Francescina kćer Franje, 550,
Cessi, R., 24, 29, 56. Ćaslav Klonimirović, 151. 806, 813. 558.
Cerineo-Lucio-Grisogono, 463. Častimir, 141. Damjan, opat, 293. Franjo brat Markantuna, 548,
Cerni Mergine de Jadera, Vite, 205. Ćegetek, Stanislav, 860. Dancevich, Martinus, 420. 558.
Cernota, obitelj, 548. Cika, kćer Dujma i Vekenege, 279, 282, Dančević, Luka, 578, 582, 589, 590, 592. Franjo pok. Dionizija, 551.
Cha de Pesaro de, Antonius, 418. 283. Daničić, D., 162. Girolamo, 555.
Charpentier, Jean-Philipe, 707. Čivić, 840. Danilo, Ivan, 103. Hieronim, 555.
Chercota, Paulus, 402. Čolak, N., 267, 449. Dandolo, Andrija, 33, 34, 41, 46 50, 52 Ivan, 548.
Chuzilla de, Civice, 391. Crnčić, I., 592. 56, 57, 64, 68, 151, 257, 278, 282. Ivan Paskval, 551.
Ciba, 129. Cubranić, pleme, 359, 362, 370, 373, 377, Marko, 386, 389, 428. Izabela, 548.
Cicarelli, Andrea, 581, 583. 381. Dante, 486, 487. Jeronima, 551.
Cimetić, Zakarije, 552. Balista Bevilaqua, 359. Dassano de, Marcus Antonius, 814. Ivan Mirjev, 552.
Cincova, Stoija, 400. Hrvoje Hrvatinić, 359. Dauzeta, 271. Kristofor rođak Markantunov,
Cindro, Josip, 694. Ivan Petković, 359. D'Ayala, 630, 634, 637, 639, 651. 551, 558.
Cipcich, Juray, 806. Juraj Vladišić, 359. Deanović, M., 214. Kristofor, 551.
Cippico, Nikola, 570. Magiolo de Galellis, 359. Delfino, Ivan, 604. Margarita, 548.
Cippola, C., 40. Margarita, 359.

915
914
 Marija, 548. 243, 271, 311-313, 316, 799, 802. Fanfogna-Garagnin, obitelj, 695.
Dujam, 232. Francev, Fr., 657, 658, 668, 706.
Markantun, 14, 547-559, 908. Farcasius, 760. Francisci, Johannis, 755.
Matija, 552. Duknović, 519. Farina, Jakov, 816.
Florijo, 522. Francisci de, Jadra, 806.
Nikola brat Markantunov, 557. Farlati, D., 106, 112, 113, 117-121, 123, Franciscus quondam Pauli, 247.
Nikola, 548. Ivan, (Johannes Dalmata), 15 136, 154, 156, 159, 164, 171, 173, 205,
520,521,523. Frakas, Jeronim, 458.
Donati, L., 535. 216, 217, 270, 440, 487, 491, 492, 556, Fraknoi, 676, 678.
Donatus, (Donat), 133, 134, 162, 163. Jakov, 519-523. 571-573.
Petar, 519. Franceschi de, C., 24, 25, 33, 38, 41, 45,
Doritsch, A., 133. Fasaneo, Orsola, 591. 47-49, 52, 57, 59, 60, 62, 64, 66, 70.
Dorotić, Andrija, 698,699, 898, 864,903. Stjepan, 15,520,521,523. Faventinus, Filip Faber, 556.
Sutho, 519. Francoli, G. Battista, 46, 57, 59, 70.
Dosza, Juraj, 607. Federico, Carlo, 909. Frankopani, obitelj, 193, 194, 197, 750,
Dotti, 699. Dümmler, 33, 34, 40, 46, 52, 57, 66. Felicetti, 85.
Dumonich, Lucas, 813. 759, 765.
Draganići, pleme, 335, 361, 364, 367. Fejer, 209, 219, 760-762. Bartolomeus, 193, 194.
Draga, 335. Dumonich, Medos, 396. Feliks, biskup, 255.
Durakbegović, Muhamed, 404. Fridrih, 194.
Pribinja, 364. Ferić, odvjetnik, 869. Ivan IV, 433, 434, 481.
Vitarije, pok. Jurislava, 334, 335. Düringsfeld, Adam, 445, 462, 569. Fermendžin, E., 301.
Durman, M., 598, 612. Nikola II, 195.
Dragano, Petrus, 186, 483. Ferili, Albert, 549. Nikola IV, 433, 434.
Draggazzo, Franjo, 570. Dvornik, Francis, 104. Ferjančić, B., 142, 149, 154, 167, 168, 178, Stjepan, 434.
Draginić, Franjo, 363. 182, 745. Franjo, 295, 296.
Dragissa, 425, 426. D Ferluga, J., 25, 37, 39, 65, 267, 269, Frari, A. A., 293.
Drago, 278-283. 271-273,276,277,279,280. Fredegar, kroničar, 81, 82.
Dragomiro, (Dragamer, Dragomir), 133, Daković, Vitac, 809.
Đorđić, Petar, 98- 102, 105-109. Fermovannes de, 183. Freidenberg, Maren, M., 567, 773-775,
160. Ferra de, Zoilli, 392, 393, 412, 430, 436. 778, 780, 782, 800, 803, 804, 808, 810,
Dragono, de, Petrus, 528, 699. Durdević, Matija, 808.
Dragutin, srpski kralj, 247. Đurković, 829. Ferrari-Cupilli, Josip, 720. 812, 814, 815, 817, 818, 820, 821.
Simeone, 464, 572. Fridrih Lijepi, 234.
Dragutin, 604. Ferrari, E. Giorgo, 465.
Dragšan, 161. Fruntianus, nadbiskup, 146, 148.
Stjepan, 556. Fumati de, Cecilija, 393.
Drascovich, Nicolaus, 438. Ferro-Grisogono-Franceschi, 463.
Dramileus, Nicolaus, 187; 495. Eck, barun, 614. Fumatis de, Franjo, 462.
Eichenberg, grof, 855, 857. Fessler, A. I., 655, 657, 659, 660, 687, 691. Furlanetti, J., 129.
Drasmillich, Laurentis, 437. Filipi, obitelj, 385.
Drašković, Franjo, 664. Elezović, Gliša, 824. Fuscolo, 153.
Elizabeta kćer Dujma, 216. A. R., 177, 178.
Franjo Adam, 903. Amos, 514.
Gašpar, 903. Ellias, 398.
Emanuel Komnen, 228. Filippi, B., 723.
Ivan II, 903. Ivan Josip, 720, 725. Gabelić, A., 592.
Ivan III, 903. Enčimović, 867.
Engel, J. Ch., 200. Firmin, biskup, 46, 50. Gaiodald, vojvoda, 49.
Ivan IV, 903. Gaj, Lj., 196.
Engel, K., 645. Firmin, đakon, 227.
Ivan V, 903. Firmo de, Ben., 183. Gala Placidija, 256.
Ivan, VIII, 903. Engels, Fridrih, 713.
Endlicher, S. L., 758. Mathei, 416, 417. Galbiani, 387, 398.
Ivan, IX, 903. Vannes, 339. Galellis de, Magioli, 806.
Ivan Nepomuk, 903. Epifanije, 51.
Erbert, T., 709. Fisković, C., 223, 258, 286, 288, 450, Gallellis, Galeto, 455, 466.
Janko, 846. 519-523. Gallucci, Giann-Paolo, 464.
Juraj, 903. Erceg, I., 72.
Erdödy, Ivan, 655, 707, 708. Fistrić, Jakov, 602, 603. Galjuf, Ivan, 680.
Kazimir Josip, 904. Matija, 605, 613. Josip, 681.
Kazimir Juraj, 904. Josip, 664.
Karlo, 664. Flabanco, Domenico, 179. Gamulin, Cosmo, 584.
Martin, 360. Fluck, Josip, 878-880. Garagnin, obitelj, 695, 697.
Nikola, 904. Tomo, 655.
Esih, I., 650. Fogel, J., 521. Gargurić Kasandrić, Franjo, 585.
Dražetić, Dijana, 809. Vilim, 687. Petar, 582.
Dražina, (Drasina), 129. Eufrazije, biskup, 26 — 28.
Foka, car, 49, 52, 54. Garibald sin Tasila, 56.
Dražojević, Biloš, 522. Forcellini, E., 129. Garmingstein de, Dabette Player, 680.
Dražuljani, 360, 370, 372, 376. Formin, biskup, 272, 273. Garzoni, Marin, 549.
Drechsler, B., 485, 486, 490-492, 494. Fabbri, 555.
Fabjanić, D., 303, 354, 515. Forstal, Marko, 209, 236, 247. Gaudenzio, Nicolo, 124.
Drinčić, Bogut, 809. Forter, 675. Gavrilović, Slavko, 667.
Drugona, (Drugana, Drugan), 129. Fabijan, 295, 296.
Fabriczy, C. von, 520. Fortis, Alberto, 464, 569. Gazzari, (Gazarovići), obitelj, 296.
Druscovich, Martini Stephanum, 420. Antonius, 582, 584.
Držislav, Stjepan, 140, 155-157, 171, Fabrio, Giorgio, 593. Fortunat, patrijarh, 63, 269.
Facciolati, J., 129. Foscari, Franjo, 311-313, 403, 450. Francesco, 583.
174, 274. Gebhardi, L. A., 200.
Duboković Nadalini, N., 578, 586, 587, Fajazit-beg, 226. Petar, 248.
Fanfogna de, Donato, 410. Foscolo, Leonardo, 568. Gejza, 121.
589. Gelchich, Matijaš, 809.
Du Change, C. D., 81, 84, 117, 128, 130, Magiola, 806. Fosko, 256.
Simon, 808. Geldrich, Hans, 602.
132- 134, 159, 162, 165, 205, 208, 242, Francesco iz Milana, 223. Gentilis, 217, 218, 234, 295, 296.

916 917
 Gregoire, H., 77. Lukrecija, 460, 467, 469. Budislav, 425.
Georgiceausa, Juraj, 568. Magdalena, 461.
Georgiis (Georgio), Aleksandar, 311. Gregorić, Ilija, 600, 602, 611, 614. Butcho, 425.
Marketa, 461. Karol, 425.
Filip, 310, 392, 394. Gregorije, 56. Martia, 462.
Franjo, 394, 395. Gregorio, 271. Nicolaus, 425.
Gregorutti, C., 54. Martin, 446. Paulus, 425.
Georgius, 420, 422. Mauro, 447.
Jure, 300. Grgić, I., 307, 310, 317, 319, 773, Thomas, 425.
775-778, 780, 797, 801, 804, 808 Mauro sin Petra, 448. Matheus sin Ivana, 372.
Pavao, 309, 413. Mauro sin Antonija, 451, 452.
Suzana, 338. 810-812,814,817-820. Matija, 340, 354.
Grgur I, (papa), 38-40, 43-46, 50, 57, Mauro pok. Bartolomeja, 447. Nikola, 331,340.
Toma, 338. Otto, 445.
Georgije Hamartol, 65, 149. 58. Paulus, 326.
Petar, 447. Pavao, 353.
Gerlici, 879, 880, 890. Grgur Turski, 272. Pompej, 460, 467-469.
Gerlici, Franjo, 839. Grgur VII, papa 162, 281. Pavao Kurjaković, 374.
Zoilus, 451. Pavao sin Karla, 331.
German, vojskovođa, 32, 35. Grgur IX, papa, 293, 294, 762. Zuanne, 451.
Germanus, 29, 30. Grgur, biskup, 150. Petar Smartić, 354.
Grivec, Fr., 98, 100-102, 105-109. Simon pok. Ivana, 354.
Gfrörer, Α., 44, 45, 49, 69. Grimaldi, 319. Grizoni, 516.
Giaxa, Francesco, 583. Slavogost sin Jakova, 353.
Grimani, Moise, 314, 418. Grmek, M. D., 445, 452-454, 456, 457, Toma, 331, 340.
Gignasto, Milchus, 400. Grimoald, 70. 459-461,464-467,668. Gušetić, Mihael, 605, 611.
Ginzel, 65. Grisinus, Johannes Franciscus, 187. Grotefend, H., 513. Guteša, Ilija, 17, 731, 733, 735.
Giordani, A„ 570. Gruber, D., 25, 28, 30, 34, 37, 39, 41, 46
Giorgi, Katarina, 452, 460. Grisogono, (Grisogonus), obitelj, 445, Gutta, A., 724.
446, 463, 465, 466, 470. 50, 57, 148, 295. Gvozdenović, 691.
Giovanizije, Antun, 694. Grubina, 158, 160, 162.
Girklanović, Radoslav, 809. Andreas, 447. Gyarmath de, Franjo Balassa, 654.
Andrija sin Federika, 450, 448. Grubinna, 129, 133. Gyulaj, Ignjat, 853, 892.
Skril, 809. Grubiša, (Gorbina), 278.
Gisulf, 65. Andrija sin Ivana, 448.
Andrija, sudac, 451. Grubogna de, Georgio, 427, 437.
Giustiniano, Sebastian, 588. Guidonis, 293. H
Simon, 460, 466. Androlus, 447.
Antonije, 451. Gšpan, A., 684. Habsburg, Albert, 430.
Gjurković, general, 840-845, 847, Gualdo, Andrija, nadbiskup, 112, 116,
853-856, 858, 859, 861-863, Antun otac Federika, 460, 461, Ferdinand, 499, 714, 726, 730.
466, 469, 470. 117. Franjo Josip I, 729, 730, 733, 735,
865-868, 870, 873-878. Gubec, Ambroz, 608-610, 617.
Glamočani, pleme, 336, 361, 370, 373, Barte (Bartolomej), 447. 829, 830.
Barte pok. Maura, 448. Jambrek, 608. Franjo I, 839, 840.
376, 382. Malija, 595, 598, 600, 602-606
Damjan sin Jure, 336. Bartolomej »Mauri«, 447, 448. Franjo II, 659, 660, 662, 663, 672,
Bartol sin Antonija, 450. 609-617. 686, 687, 696, 702, 703, 707,
Ivan, 336. Guercevich, Georgius, 403, 416, 438
Juraj sin Jurjev, 336. Cintija, 460, 467. 711, 833, 850, 854, 855, 857,
Cossa, 446. Guido, 125. 871, 881, 882, 884, 885, 886
Jurislav, 336. Gulfar, magister militum, 39.
Obrad sin Jurislava, 336. Cresius, 447. 891, 892,901.
Cressolus, 447. Guncel, nadbiskup, 294. Josip II, 654, 655, 672-675 682
Žuža kći pok. Milata, 336. Gunter, 141. 686.
Glavinić, Franjo, 557. Dominik, 446.
Donatus, 452. Gunjaca, Stipe, 158, 163, 216, 235, 236, Karlo V, 499.
Glušac, V., 299, 300. Karlo VI, 832.
Glušćić, Pavao, 806. Federik, Filipov, 447. 272, 273, 281, 282, 332, 380, 436 451
Federik, sin Bartolomeja, 461. 461. Karlo, nadvojvoda, 605, 613.
Godeassi, nadbiskup, 714. Leopold I, 607.
Godemir, ban, 157. Federik, znanstvenik, 452 — 456, Ksenija, 773.
459,461,462, 464-470. Gurat, Ivan, 552. Leopold II, 655, 658, 659, 671
Gojmerac pl., Petar, 855. 672, 675, 677.
Gojsilić, Ostoja, 809. Federico sin Pompeja, 468. Gusići, pleme, 325-327, 334, 342, 363,
Filip sin Bartolomeja, 447. Maksimilijan II, 601, 602, 605
Gojslav, 156. 366, 372, 376, 377. 609, 613, 614, 615.
Gorani, 673. Filip sin Federika, 447. Budislava, 340.
Franjo pok. Barte, 447. Marija Ludovika, 892.
Gorazd, 107. Butko, 331, 340.
Gorup, Pavao, 860. Fracasso, Hyeronimus, 461, 462. Gašpar, 354. Marija Terezija, 661, 701, 851.
Ivan pok. Petra, 447. Hailo, Mate, 779.
Gozinić, notar, 127. Grgur Kurjaković, 331. Hajnoczy, Josip, 665, 677, 771.
Grabar, B., 106. Ivan, aule regie miles, 448 — 450. Grgur Gusić, 354.
Ivan sin Andrije, 450. Ivan sin Jurja, 331. Hajredin Barbarossa, 499.
Gradi, Franjo, 647. Hallek, Vid, 614.
Ivan Borsich, 451. Ivan Gusić, 354.
Gradić, Stjepan, 563, 568, 570. Jerolim, 460, 467, 468. Haller, grof, 855.
Grafenauer, B., 33, 38, 40, 42-47, 49, Ivan sin Tome, 375.
Jeronim, 468. Ivan Karlo vic, 368. Haller, Josip, 669, 703.
51-56, 62, 64, 70, 71, 75, 77, 79, 82, Johannes, 446. Hammer-Purgtall, L, 200.
86-88, 90-93, 167-169, 305, 324, Jakov, 353.
Julije, 460, 467, 468. Jelena, 353. Hamza, beg, 604.
325, 597-602, 607, 610, 612. Katarina, 460, 467, 469. Karlo sin Grgura, 331, 340. Harodić, (Haracich), Juraj, 588.
Grasulf, 56. Laura, 452. Krbavski, 425.
Ludovik, sin Pompeja, 468. Hartinger, J., 600, 601, 606, 611, 612, 615.
Grdenić, Josip, 846, 853, 876.

918 919
Hartmann, M. L., 37-41, 45, 49, 51, 52, Ivan, perfekt, 269. Jelačić, Franjo, 662, 707 Vid, 337.
55, 64, 69, 87, 102, 258, 260, 263, 265. Ivan, kapelan, 163. Ivan, 706. Vlatko Radnić, 328.
Hartvik, 85. Ivan, notar, 271. Josip, 727, 729, 730, 899. Vojen pok. Perka, 328.
Hauer, barun, 871-873. Ivan sin dužda Agnella, 269. Jele, 498. Kačić Miošić, Andrija, 195, 557.
Hauptmann, Ljudevit, 9, 47, 49, 52, 55, Ivan sin Bratorada, 134. Jelena, kraljica, 119, 145-157, 171, 173, Kadlec, K., 514.
75, 76, 86, 91 - 93, 108, 167 - 169. Ivan rođak Germana, 32. 174. Kaer, Petar, 572.
Hauptmann, F., 665. Ivan Đakon, 149, 151, 178, 188. Jelena, žena Zvonimira, 184, 189. Kajuk, 196.
Haury, 31,262. Ivan Franjo, 763. Jelenić, J., 659. Kako, sin Gisulfa, 44, 45, 56.
Haye della L, 68. Ivan iz Padove, 351. Jelić, L., 183, 215, 223, 375, 385, 387, 395, Kalinik, egzarh, 40, 41, 42, 44 45 49
Hegedić, Marko Antonije, 663. Ivan Zonara, 277. 396, 405-407, 409, 410, 416, 417, 435, Kalvin, 557.
Hektorović, Marin, 585, 586. Ivanić, Alviz, 591. 446,485,490,494,515,592. Kamenjani, pleme, 361, 364, 366, 370,
Petar, 585, 586, 589. Bartol, 591. Jenkins, R. J. H., 77, 167. 372, 376, 377,381, 382.
Held, 674. Gabriel, 591, 594. Ježić, delegat Senja, 838, 839, 859, 880. Kandijan, 51.
Helfen, J. A., 831. Ivan, 591. Jireček, K., 98, 100, 107, 110, 129, 139, Kandijano, Petar, dužd, 151.
Heller, J., 28, 535, 536. Jerolim, 591, 594. 149, 151, 180, 224-226, 245, 248, 249, Kandier, J., 24, 25, 27-30, 33, 37, 38, 48,
Henmng-Teuffenbach, Andrija, 598. Katarina, 591, 596, 580. 276, 296, 300, 389, 390, 391, 393, 396. 50, 54,57,59-62, 66, 84.
Heraklije, car, 12, 52, 54, 73, 144, 746. M. Antonio, 581. 400, 402, 403, 405, 410, 413, 427, 446, Kapor, Matija, 550.
Herkov, Z., 433. Marin, 591. 448, 460, 465, 492, 607, 619, 634. Kapucin, Petar Gregur, 706.
Heyer von Rosenfeld, F., 389, 390. Markantonije, 591, 594. Joakin, ban Slavonije, 205. Karacsony, J., 750, 756, 768.
Hildebert II, 39. Martin, 578. Joanne Zemnisce, 146. Karaman, L, 678.
Hingenau, Ferdinand, 846, 848. Matija, 578, 579, 581, 585-596. Johanes, 133. Lj., 267.
Ho de, Nicolaus, 437, 809. Matul, 589, 590. Jordanes, 83, 257, 264. Kargačin, Željko, 610.
Honfer, 878. Nikola, 591. Josip, palatin, 685. Karlo Debeli, 108.
Honorije, biskup, 258. Petar, 594. Juanich, Stoijcus, 402. Karlo Veliki, 13, 60, 71, 81-83, 268.
Honorije I, (papa), 63. Ivanov, Jordan, 104. Juda Schariothe, 131, 132. Karlić, P., 481, 483, 486, 489-491,
Horvat, J., 901. Ivanović, Matija, 588. Julije Cezar, 255. 494-496,514,517.
K., 516. Iveković, C., 406. Julije Nepot, 257. Karnarutić, Brne, 391.
R., 198, 203, 600, 601, 606, 611, Ivičević, Stjepan, 721. Junković, Aleksije, 891. Karpoš, 607.
612, 614, 615, 660, 731, 751, Jurgevich, Blasius, 398. Kasandrić, L, 590, 591, 594.
894,900, 901. Juričević, Jakov, 809. Petar, 582, 714, 728.
Hranić, Sandalj, 225, 428, 433. Jurjević, Anton, 807. Käsig, Priboyo, 92.
Hranković, Ferdinand, 863, 888. Jacobus q. Ostoie, 92, 183, 436. Jurislav, plemić, 294. Kasiodor, 23, 24.
Hrvatin, 244, 249. Jadrievich, Volcina, 602. Justan, car, 29. Kašić, Bartol, 563.
Hudelist, 873. Jadrulich, Johannes, 755, 763. Justian, Mihael, 809. Katalinić, I., 200, 572.
Hungersbach, 614. Jaffe, Ph., 29, 39, 40, 258. Justiniano, Ursato, 430. Katić, L., 113, 119, 121-123, 141-144,
Husović, Niko Rado, 645. Jaga, 15, 498. Justinijan I, 23, 24, 27-29, 32, 37, 260, 199.
Jagić, V., 103, 107. 262, 263. Katon, S., 200.
I Johannes q. Ostoie, 437. Kaučič, biskup, 846.
Jaketić, Franjo, 679. Kaunitz, 664.
Ildiges, 30. Jakić-Cestarić, V., 270. K
Kavanjin, Jerolim, 180, 521, 557.
Ibrahimbeg, 622. Jakov duces Marianorum, 160, 161. Kaboga, Bernard Blaž, 627 — 640. Kekaumen, 276, 277.
Indulf, 30, 31,262. Jamometi, pleme, 325-327, 334, 342, Kačić, pleme, 325-328, 336, 337, 361, Keglević, Matija, 609.
Inocent III, (papa), 290. 356, 357, 363, 366, 369, 372, 376, 377. 362, 364, 367, 371, 375, 377, 378, 382. Kampf, J., 692, 693.
Inocent VIII, (papa), 67. Ančić, Vukašin, 356. Arkandeo, 337. Keresturi, Josip, 657, 658.
Isacius, 26, 69. Bogdan pok. Bude, 342. Bogdan, 337. Khuen-Hedervary, 899.
Isthvanffy, Nikola, 521, 603, 610, 612. Bogoslav, 356. Butko pok. Perkovića, 328. Khyo, F., 200.
luppano, 132. Herbogne Budcic, 363. Franko sin Mihajla, 345. Kirac, L., 41-43, 48, 62, 66, 68, 69, 72.
Ivačin sin Stjepana, 230. Hlapac, 334. Griško, 337.
Ivan IV, (papa), 42, 66, 68, 69. Jaoannes, 326. Ivan pok. Butka, 344. Kirk, Fridrih, 623, 624, 626, 628, 630,
Ivan VII, (papa), 140. Laurentije pok. Dražimila, 356. Juraj pok. Vlatka, 337. 631, 635-639, 646-650.
Ivan VIII, (papa), 102, 106. Nelipac, 356. Karlo Butković, 344. Kiskarhić, (Chiskanich), Petar, 588.
Ivan XI, (papa), 145. Nikola, 334. Medenić, 337. Klaić, B., 664.
Ivan XII, (papa), 146. Ostoja Novaković, 356. Mihajlo sin Klapca, 336, 344. Klaić, Nada, 136, 137, 140, 141, 153, 154,
Ivan XIII, (papa), 146. Radoslav pok. Zarnuka, 334. Mihajlo sin Ivana, 337. 168, 208, 267, 271-273, 276, 277, 282,
Ivan XXII, (papa), 220, 295. Jarnević, krojač, 863. Pavao Fermačić, 337. 317, 324, 325, 328, 434, 573, 587, 600,
Ivan, nadbiskup, 293, 294, 296. Jator, Bacsany, 654. Petar Gelci, 337,341. 611, 612, 614, 615, 665, 802, 810.
Ivan, VIII, nadbiskup, 145, 148. Jatter, 40. Simon, 345. Vjekoslav, 203-205, 208,
Ivan, ban, 224. Jefimov, A. V., 713. Simon pok. Grgura, 345. 211-221, 227-232, 234-240,
Ivan, knez, 232. Jela, 15. Valentin pok. Martinusi, 337. 242, 245, 246, 249, 250, 290,

920 921
 292, 301, 302, 328-331, 334,
346, 350, 354, 357-359,
362-364, 366, 371-374, 376,
380, 425-427, 433, 438-441,
449, 450, 479-481, 484, 485,
499, 512, 760, 862, 884-888.
Klaić, M., 404, 424.
Klaudijan, vojskovođa, 31, 262.
Klein, E., 655, 657, 659.
Klement V, (papa), 218, 219, 222, 234,
244, 250.
Klopstock, 675.
Knežević, Antun, 702.
Knobelsdorf, 635.
Knewald, D., 289, 291, 292, 297,
299-302.
Kobler, G., 66, 594.
Koburg, 670.
Kocelj, 77, 100, 102, 105, 106.
Kohary, Franjo, 885, 886, 888, 890.
Kolonić, 360, 361, 366, 370, 373, 376, 377,
381, 382.
Koludrović, Ante., 697.
Kolumban, biskup., 204.
Kolumbo, Kristofor, 825.
Kombol, M., 491, 494, 516, 521.
Konrad, legat, 192.
Konstantin, magister militum, 39.
Konstantin, carski povjerenik, 28.
Konstantin Veliki, 26, 27, 35, 37.
Konstantin Porfirogenet, 18, 44, 55, 60,
65, 66, 70, 76, 77, 79, 84, 87, 92-96,
104, 127, 132, 141, 142, 144-146, 148,
149, 151-155, 159, 160, 165-170,
172, 174, 175, 177-178, 188, 238, 270,
272, 274.
Konstantin VIII, 271, 272, 274.
Konstantin IX, Monoman, 277.
Konstantin X, Duka, 279.
Konstantin, učitelj, 271.
Konstantin Presvaoski, 109.
Konstancijan, 260, 261.
Koprivica, Miho, 621, 645.
Korneli, Andrija, nadbiskup, 120.
Körbler, Dj., 463. 553.
Korušić, Pavao, 801.
Kos, F., 23-25, 27-30, 32, 34, 38-41,
43-57, 63, 64, 67, 68, 71, 78-81, 83,
84, 86-90, 102, 126, 127, 224, 257,
261.
Kos, Milko, 53, 75, 81-83, 85, 87, 91, 94,
103.
Kosminski, J. A., 826.
koslićVvelibor, 824.
Kostrenčić, M., 25, 37, 111, 325, 573.
Košćak, Toma, 890.
Kožičić Benja, Šime, 153, 194, 557.
Kožulović, Jeronim, 532.
922
Kovačević, J., 265.
Kralj, Josip, 67, 86, 88, 679, 711. Kupinić, pleme, 361. Latterman, 840-859, 861-863, 865,
Kramoglievac (Cramoglievaz), 512. Kupiša, 751, 758, 759, 763. 868.
Krapljere, Marin, 588. Kurelac, M., 209, 564, 565, 567, 570, 572. Laude de, Bassanus, 419.
Kravanić, Mihajlo, 588. Kurjak, 217. Lauredano, Laurentij, 411,416,780,795,
Krčelić, Β. Α., 196, 200. Kurjakovići, 239, 363, 480. 777,817,821.
Kreč, Ivan, 855. Butko, 374. Laurencij, povjerenik, 28.
Kreglianovich-Albinoni, Gionanni, 572. Grgur, 363. Lavrov, 104.
Krekić, 790. Kušević, Josip, 853, 860, 869, 893. Lazaneo, 729.
Kres, 198, 751, 758, 759, 765. Kuzmanić, Ante, 715, 723. Lazarenić, Stefan, 225.
Krstić, K., 468, 568, 569. Kvaternik, Eugen, 685. Lazzarini, V., 69, 282.
Krešimir I, 12,18, 111, 117, 119, 122, 123, Lažanski, Prokop, 831, 848, 870, 871.
125, 126, 136-146, 148-158, 271, Lecovich, Joannes, 430.
274. Lederer, barun, 870.
Krešimir II, 153, 154, 157. Lefevre, 690.
Labaci, 29. Leicht, P. S., 53.
Krešimir unuk Ćudimira, 147. Lacković, 671, 677.
Krivelari, A., 723. Leitner, 840.
Lacković, Ivan, 711. Leo, 280.
Krivošić, pleme, 360, 371, 372, 377. Lacu, Elizabeta, 532.
Pavao Vidolić, 360. Leon VI Mudri, 270.
Georgije, 532, 533, 541. Leon VI, (papa), 145, 146, 150.
Šimun Jurišić, 360. Johannes, 532.
Tomaš Priurić, 360. Leon VIII, (papa), 146.
Urša, 532. Leon X, (papa), 491.
Križanić, Juraj, 904. Ladislav, biskup, 19, 123.
Krnarutić, Bernardinus, 318. Leon XIII, (papa), 103.
Ladislav Napuljski, 335, 374, 388, 394, Leopold Aleksandar, 667, 679.
Girardinus, 400. 395.
Leporini, Vincenzo, 588.
Kresiol, 311, 313, 314, 316, 318. Lago, V., 200, 376. Letis, Jakov, 582.
Marin, 311-316, 421.
Lamberto, 125, 563. Lezeny, 670.
Krones, A., 198. Lampredije, 288.
Krones, F. R., 850, 852, 865. Ligniceo, G., 570.
Lancilago pok. Vukašina, 311, 313, 316, Lindner, zastupnik, 878.
Kršelac, pleme, 361, 373, 377. 318.
Krum, bugarski kan, 739. Linhart, A., 49, 52.
Lando, Marco, 415. Lipomano, Marco, 409, 413, 414.
Krusch, 81-83. Landulphus, Sagax, 29.
Kučuk Batu Han, 196. Lirutti, 61.
Lannes, 691. Lodovico III, 125, 127.
Kukari, pleme, 325-328, 337, 361, 362, Lantana, Lj., 723.
365, 367, 371, 377, 378. Lopašić, Mirko, 838, 839, 891.
Lantes, Marcel, 556. Radoslav, 838, 841, 845, 846, 853,
Grgur pok. Stjepana, 345. Lapčani, pleme (vidi i Karinjani),
859, 873, 876, 879, 881, 890,
Grgur Budaćić iz Podšušnja, 345. 325-328, 332, 333, 336, 340, 341, 363, 891, 894.
Hugrinum, 326.
365, 368, 369, 372, 377. Lorenzo, 872, 873.
Ivan Mirogerutić, 345. Diminić, 333.
Pavao Budačić, 345. Lotario di Berengario, 125, 127.
Ivan sin Matijin, 332. Lovinčić, Ivan, 855-857, 875, 876, 882,
Pavao Hatežević, 345. Jakov sin Jurislava, 333.
Radoslav, 345. 888.
Jurislav sin Slovinjin, 332. Lozančev, Anastas, 906.
Stipsa Stipišić, 345. Ladislav, 328.
Luccari, Dominik, nadbiskup, 117, 119,
Stjepan Mišljenović, 345. Mladen, sin Grgurov, 333.
121.
Vukša Kozmić sin Bogdana, 345. Našman sin Petrov, 332, 333. Giacomo Pietro, 247.
Kukuljević-Sakcinski, Ivan, 15, 40, 41,
Radoj pok. Budislava, 341. Luchinovich, Giuseppe, 581.
50, 113, 127, 155, 161, 164, 189, 194, Radoslav sin Ivanov, 333.
195, 197, 198, 200, 209, 211, 212, 270, Lucich, Petrus, 400.
Radoslav sin Marinov, 332. Lučić, Franjo, 583.
273, 394, 479, 480, 485, 486, 489-494, Vladiha sin Jurja, 333.
497, 512, 520, 521, 525, 535, 536, 566, Lucius (Lučić), Ivan, 16, 31, 44 — 46, 57,
Vulčeta, 333. 59, 64, 67, 76,77, 111-116, 118, 120,
601, 604, 606, 611, 612, 750, 753-755, Vulčina sin pok. Budislava, 340.
758, 759, 825, 826, 899. 122, 123, 125, 127, 130, 136, 139, 157,
Lasničići, pleme, 325-327, 333, 334, 170, 173, 190, 200, 205, 209, 213, 218,
Kukučkaj, liječnik, 869. 372, 376.
Kukunjević, Franjo, 860. 220, 234, 241, 247, 248, 270, 287, 374,
Jakov, 339. 521, 561-574, 747, 748, 769, 773, 775,
Kulešov„N. N., 823. Jelena, 339. 777, 779, 780, 796, 810, 817-819.
Kulicher^J., 597. Juraj, 334.
Lucinija Eudoksija, 256.
Kulin, ban, 290. Juraj pok. Martina, 356.
Obrad, 326. Lučić, J., 800, 801, 815.
Kulišić, Spiro, 296.
• Lastrić, Filip, 557. Luka, biskup, 118.
Kulmer, 682.
Laszowski, E., 687, 689. Luka »Boninus de Pirano«, 118, 119.
923
 Lukanić, Matija, 586, 591, 593. Mandić, D., 285, 286, 292, 294, 295, 297, Matija (Matheus), 230. Michieli, Dominik, 764.
Lukarević, Jakov, 573. 300,301. Matija, vojvoda, 231. Michieli Vitturi, Rados, 550.
Lukari Dubrovčanin, Marin, 16. M., 256. Matija, opat, 118. Michieli, Rados, 249.
Lukavski, Donat, 839, 860, 881, 886, 887. O., 654, 660. Matijaš Korvin, 520, 523. Mihael, biskup, 233.
Lupo, opat, 182. Mangourit, M. B., 635, 636, 651. Matijević, Ivan, 694. Mihajlo, knez, 143.
Lupo, vojvoda, 71. Manzano, 46, 51, 52, 54, 55, 61, 68. Matutinović, Juraj Antun, 694, 695, 698, Mihajlo II Mucavac, 269, 739, 740.
Lupovich, Nicolaus, 183, 527. Manzin, J., 723. 712. Mihajlo III, 98, 100, 269.
Luter, 557. Manzuoli, N., 61. Maupas, D. P., 198. Mihajlo IV Paflagonac, 276.
Marcello, Pietro, 339, 456. Mauro, 67. Mihajlo VII Duka, 281.
LJ Marcelli, Aloysij, 29. Mauroceno, Francisco, 419. Mihajlo Krešimir l, 13, 156, 157, 273,
Marci, Nicolao, 92. Maurocen, Rogerije, 291. 274.
Ljubavac, Jakov, 109. Marcovich, Antonio, 377. Mavrikije, 39. Mihajlo Krešimir II, 126, 127, 139, 140,
Simun, 16, 405, 481, 562, 563, 565, Milssa, 398. Maynerio de Mediolano, Petro, 434, 153-155.
567, 568, 570, 574. Polo, 377. 440. Miklošić, 100.
Ljubić, Luka, 839, 861, 874. Tomasina, 233, 242. Mazzarellus, Johannes Michael, 807. Mikloušić, Toma, 891.
Šime, 16, 189, 190, 211, 219, 220, Marcovichia, Lucretaia, 377. Michael, 453, 459, 460, 512. Mikoczy, Josephi, 204, 205, 209, 215, 217,
224, 225, 237, 246, 305, 308, Marcovizza, Ursa, 377. Simon, 495, 533, 539. 243.
309, 311, 317, 332, 336, 345, Marczau, 166. Mažuranić, VI., 242, 317, 433, 405, 425, Milogostich, Simon, 399.
354, 359, 360, 375, 376, 380, Marganich, Gregorio, 415. 433, 598, 607, 644, 799, 802, 810, 825. Milčetić, L, 484.
386, 388-390, 394, 401-404, Margasich, Martin, 809. Medici de, Jacobus, 527. Miler, F. Z., 485, 486, 489, 490.
407, 409-411, 413, 416-418, Margetić, L., 267, 270, 273, 310. Medo, Stjepan, 588. Millanich, Joannes, 484.
420-422, 424, 430, 433, 434, Maria, 132. Meldola, (Medola, Medolla, Meldula), Mioković, episkop, 859.
450, 451, 457, 464, 485, 486, Marić, 675. 525,526,528,534,535-537,545, 546. Mirković, Antonije, 534.
489, 490, 491, 493, 515, 517, Marinčić, Nikola, 511, Andrija, 525, 530-532, 534-537, Katarina, 534.
547, 549-551, 553-558, 573, Marija ugarska kraljica, 207, 208, 210, 544, 545, 590, 815. Pavle, 534.
577, 579, 580, 584-589, 591, 212,213,240,241,243. Andriolus, 528-530, 538, 540, Zanchi, 534.
593, 722, 766, 767, 798. Marijašević, 865. 590. Miroslav, kralj, 18, 126, 140-142,
Ljudevit Posavski, 269. Marin II, papa, 146. Bertoldus, 527, 528, 537. 154-157, 160, 167, 168, 171, 172, 174,
Marini, 272. Felix, 528. 175.
Maripetro, Pasquale, 418. Franceska, 527, 528, 537. Mischiatto, Ivan, 270.
M Marković, Andrija, 860. Mocenigo, Alvise, 481, 215.
Katarina, 526, 538.
Mačećević, 863. Marmont, 837. Lucatia, 528, 537. Joannes, 414, 415.
Madalbert, biskup, 150. Marochino, Andrija, 856. Magdalena, 531, 532, 541. Modiis de, Raymundus, 88.
Madije, Miha, 213, 214, 220, 234. Marsich, Α., 60, 66. Marina, 535-539, 543. Modrinja, 90.
Maffeus Justinianus, 276. Marskianus, Leo, 825. Markantonije, 525, 526, 531 - 534, Modrović, 864, 880.
Magaš, Grgur, 318,419. Martin, 147. 537, 539, 541, 543-545, 815. Mogaić, Ivan, 603, 606, 611.
Ivan, 318, 419. Martin, opat, 66-69, 295, 296. Matija, 526, 527, 529, 537, 538. Mogorovići, pleme, 325-327, 330, 339,
Juraj, 318, 419. Martin, kapelan, 227. Petrus, 529, 538. 362,365,368,371,382.
Magaych, Đuro, 612. Martin III, papa, 146. Samaritana, 528. Disoje, 330.
Magdalenić, 682. Martino, 133. Sebastianus, 529, 531, 538. Grgur Rušević, 339.
Magiser, H., 45, 52, 65. Martinović, Ignjat, 666, 668, 671—677, Simon, 528, 530, 531, 536, 537. Grgur pok. Stjepana, 339.
Magno, general, 24. 680, 703, 704,711. Simon sin Andriola, 528, Grubonja, 330.
Magud, Miho Đuro, 645, 647. Marulić, Marko, 31. 530-534,538,540, 544. Juraj Slavičić, 340.
Maifred, 282. Marulić-Pečenić, 493. Simon skrbnik, 530,532,537, 541. Mirko, 340.
Majlath, Josip, 885-890, 893. Marušić, Pavao, 698. Stephanus, 529, 538. Nikola, 330.
Majnerije, Petar, 804. Marx, Karlo, 713. Urša, 529. Novak, 330.
Majo, prior, 135, 274, 277. Maschek, A., 436, 438, 511. Vitus, 527, 528, 531, 537. Petar, 326.
Maksim, biskup, 43, 44. Massena, 707. Meljavić, Mihovil, 522, 523. Vladika pok. Jurja, 340.
Maksimijan, patrijarh, 29, 30. Mastalon, 39. Meknitzer, Ursula, 598. Vladoje, 339.
Maksimijan, đakon, 29. Matafaris de, Guido, 428, 430. Menandar Protiktor, 78. Molino, Daniel, 902.
Mal, J., 854, 858, 861. Ludovico, 428, 430, 884. Merganić, Adam, 369. Molmenti, P., 391.
Maldenar, 288. Marcheto, 390. Grgur, 370, 436, 437. Mommsen, 258.
Malevac, Juraj, 655. Simon, 458, 467. Metodije, (Grk), 103. Monteferrato de, Johannes, 352, 530.
Malho, 50. Matej, 286, 288-291. Metodije, misionar, 11, 65, 97, 110. Monticolo, G., 38.
Malivuk, 875. Matheis de, Matej, 488, 489. Metternich, 17, 834, 835, 877, 878, 884, Morari, Pietro, 594.
Maljevac, Grgur, 655, 707. Matić, T., 480, 486, 490, 491, 493, 885, 892. Moravcsik, G., 77, 167.
Maljevac, Juraj, 706, 712. 497-499. Meursius, 745, 747. Morea, Johannes, 182, 187, 531.
Maljuz, 87. Matija pok. Pavla, 806. Meyer, M. F., 660. Morelli, J., 521.

924 925
Mrnavić, Ivan Tomko, 511, 512, 517,563. Novak, V., 111, 117, 118, 129, 130, 147, Pankracije, 234. Petar pok. Antonija, 806.
Mičić, Luka, 813. 158-162, 164, 267, 273, 279, 286. Panov, G. B., 279. Petar Krešimir, 124, 126-128,
Mujo, Cvjeto, 621, 645, 647. Novello, Guererio, 419. Panov, B. R., 99. 131-135, 137, 138, 140, 154,
Müller, Franjo, 669. Papadopoli, H., 396. 156-158, 165, 171, 174, 183, 190, 279,
Muljačić, Z., 702. O Papali, Alberto, 215. 280, 284.
Muncimir, 64, 120-123, 125, 127, 128, Papalić, Jerolim, 570. Petar, nadbiskup, 285, 287.
130-135, 137, 140, 158, 160, 170, 173, Obad, Slijepo, 8, 19. Parisio de, Ciprian, 312. Peterculus, 181.
227. Obradovich, Radoslavus, 809. Parentino de, Johannes, 807. Petković Zubranich, Ivan, 806.
Muratorius, L. A., 29, 55, 60, 61, 67, 289. Rat, 809. Pasanac, Andrija, 611. Petračić, F., 485, 486, 489, 490.
Murići, pleme, 325, 362. Odoakar, 257. Ivan, 609, 611, 615-617. Petricioli, L, 223, 274, 277,485,486,489.
Oferlić, Jerolim, 522. Pasconi, Clarus, 195, 759. Petrico de, Simoni, 408.
Murko, M., 556.
Ohnosorge, W., 169. Pasani, Francesco, 513. Thoma, 408.
Musinich, Stephanus, 397. Omar, (Amerman), 98. Paschini, 45, 49, 51, 52, 57, 64. Petrić, N., 578, 579.
Mutimir, 142. Orbini, 104, 246, 247. Paskvali, L., 462, 463. Petris de, Marijan, 586.
Mužaeva, E., 97. Orosz, Anton, 719, 723, 725, 727. Pastorčić, Pavao, 807. Petrov, Djorče, 906.
Orseolo, Petar II, 275. Ratko, 809. Petrović, Spiridon, 720, 723.
Orsezy, Laslo, 703. Pasqualigo, Filip, 16, 547, 558. Petrul, 215.
N Oršić, Adam, 655, 671,901. Paštrić, Ivan, 568. Pfleger, 872, 873.
Kristov, 604. Patačić, Bartolomej, 669. Pichegru, 685.
Nakićenović, S., 296. Orti, Jeronim, 891.
Nani, Bernardus, 418. Patricijev, Jakobin, 301. Pincius, 134, 135.
Osnac, pleme, 359, 370, 372, 376, 377. Patrijev, Petar, 297. Piper, Milorad, 823, 824.
Narro, Ivan, 298, 301, 302. Radoslav Mišljen, 359.
Narzes, 25, 32, 33, 34, 35, 262, 263, 265. Patritius, 593. Pirchegger, 25.
Osrigna, (Osrina, Ozrinja), 132, 133. Patrizio, Petar, 298, 301, 302. Pisani, Guidonis, 80.
Nassis de, Aloysius, 457. Ostoia q. Johannes, 813.
Francisci, 437. Pauli de, Paulo, 564, 565. Pisani, P., 619-621, 626, 632, 635, 636
Ostoići, 549. Paulys, 264. 694,709.
Johannis, 395. Ostoye, Johannis, 436.
Zoillo, 392. Pauly-Wissowa, 259. Pisano, Pandulpho, 67.
Ostrogorski, G., 149. Pauler, G., 750, 756, 765, 768. Pizzamano, Gian Francesco, 694.
Natali, Antonio Karlo, 621. Osvin, 259.
Natalis, Petar, 120, 124. Pavao, du, 268. Platonis, 390.
Oštrić, G., 369. Pavić, A., 76. Plinije, 177.
Naum, 107. Otger, grof, 85.
Navajero, ivan, 579, 580. Pavle Đakon, (Paulus Diaconus), 29, 32, Plusaric, pleme, 366, 367.
Oton I Veliki, 76, 84, 88, 126, 127, 166, 33, 38, 41, 44-46, 49, 50, 52-54,
Navarinus, Petrus, 592. 167, 169. Pogatschnig, 27, 28.
Negri, G., 24, 26, 64. 56-58, 61,63, 64, 68-71, 78, 80-82. Poić, Josip, 694.
Oton II, 84, 87. Pavličević, D., 678, 705, 707.
Nelipići, 239. Oton III, 84. Polec, J., 829-831, 833-835, 839, 844,
Nemanja, 122. Pavlović Lučić, J. J., 696.
Otokar, 224. Pavlović Maslesić, Grgur, 806. 850, 853, 855, 871, 877, 884, 885, 888,
Nenad, Jovan, 607. Ozilo, Ivan, 311, 313-316, 318, 421,422. 890.
Nestor, 79. Pavlović, Matija, 694.
Rada, 311,421,422. Payne, 673. Poletčići, pleme, 325-327, 333, 341, 342,
Nicolaus q. Benedicti, 309. Ozrinja, 157, 160, 171, 174.
Nikefor, prior, 126. Pazthory, 673, 675. 355, 361, 363, 366, 369, 372, 377.
Ožegov, I., 133. Pechiaro de, Colanus, 413. Bogdan Matković, 355.
Nikefor III Botanijat, 281. Ožegović, Franjo, 846, 853. Bratko Slavčić, 341.
Nikefor Foka, 146. Jakov, 804.
Stjepan, 860. Laurentius, 390, 403. Cvitko, 341.
Niketa, 285. Damjan pok. Martina, 341.
Nikola, ban, 205, 228. Simon, 390, 413.
Vitchor, 413. Ivan pok. Pavla, 341.
Nikola I, (papa), 102. Jelena kći Jakova, 342.
Nikola IV, (papa), 107,214, 323, 237,239. Padua de, Isnaro, 181. Pejačević, Antun, 664, 692.
Nikola pok. Grbonje, 334. Ladislav, 731. Juraj, 342.
Pago de, Petrus, 94, 184, 456-458, 465, Pelagije, papa, 27, 33, 35, 263. Jurko, 356.
Nikola, nadbiskup, 289. 488, 494, 512, 526, 527, 530, 531, 808. Luka Bogdan, 341.
Nikola, biskup, 287. Pellegrini, C., 723.
Paladini, obitelj, 585. Pergliane de, Marci, 398. Mateša pok. Karina, 356.
Nikolica, 296. Paladini, Nikola, 587. Midan, 341.
Peričić, Š., 696.
Nimira, obitelj, 16, 547, 548. Paolo, 584. Perojević, M., 200. Miroslav, 363.
Nosdrogna, obitelj, 309, 324, 325, 327, Toma, 587. Pervici, Juraj, 809. Nikazije, 341.
335, 379, 424, 450, 825, 826. Paledinić, Dujam, 341. Petar sin Jurislava, 356.
Pesaro da, Jacobo, 403, 433.
Gabrielis, 393, 417. Palffy, Karlo, 662, 670, 688. Petar, apostol, 115. Petar Petrović, 341.
Marcus, 393, 437. Palizina, Ivan, 481. Petar, car, 147. Pribislava, 326.
Simon, 437, 805. Palković, Martin, 679. Petar Crni, 160, 271. Radoslav, 355.
Novak, G., 9, 31, 203, 205, 206, 211, 213, Matija Vlašić, 679. Ratko, 355.
220, 235, 243, 244, 256, 263, 289, 291, Palladini, Nicolo, 581. Petar, opat, 183.
Simo ili Simon, 355.
292, 375, 422, 514, 549, 563, 577-580, Palladio, G. F., 52, 56, 69. Petar, biskup, 218, 231, 232. Stoja, 341.
582, 586, 588, 590, 595, 729, 900, 908. Palmerius, M., 40, 54. Petar Pakrački, 236, 237. Tomaš, 355.

926 927
 Repcich, Paulo, 411. Salomon, Jacobo, 412.
Vladac Dorosalić, 333. 302, 451, 562, 563, 565, 572, 597, Resturi, Ivan, 301. Salopek, 869.
Vladislav Tušić, 342. 600-606, 610, 611, 613, 614, 825. Reus, Pavao, 807. Schiaparelli, L., 125-128, 133-135.
Vukašin, 356. Radić, A., 900. Reymond, Alfred von, 553, 556. Schiller, 675.
Ponte, Marko, 570. D., 823. Ricci, biskupski sufragan, 846. Schrott, Franjo, 891.
Valerije, 16, 111, 155, 164, 216, F., 435, 449, 450. Riceputi, Filip, 145-148, 171, 173. Schwitzen, 872, 873.
562-567, 569-574, 770, 776, Radinich, Johannes, 398. Rinna, 635, 636. Salvatorelli, L., 64.
779, 817. Radinković, Stjepan, 648. Riegera, 726. Samljije, 588.
Ponzoni, Cosmio, 122. Radivojević, general, 838-843, 847. Ritig, Sv., 100-102, 106-109. Samo, 55, 64, 65, 83, 84, 94, 96.
Sforza, nadbiskup, 122, 123, 125, Radogostić, Giadrolo, 763. Robespier, 661. Samuilo, 274, 284.
170, 173. Radojičić, D. Sp., 98, 100. Rodoald, patrijarh, 58. Saniglia, (Saveglia), Stefano, 588.
Poparić, B., 112, 216, 287, 563-567, 730, Radosi, Damjan, 767. Rodolfo, 11, 125. Sanudo, M., 179, 276, 282, 451, 467, 530,
773. Radosich, Stephanus, 396. Rogerije, nadbiskup, 117, 193, 198. 531, 577, 579, 580, 585, 586, 588, 589,
Popassinich, Simonis, 413, 414. Radoslav, 242. Rogerije, M., 749, 751, 764. 595.
Pop Dukljanin, 127, 155, 238, 262, 277. Radoslava, 401. Rogerius Sclavone, 228. Saphyra, 132.
Popić, Bartol, 806. Radossich, Rados, 430. Rogutić, Juraj, 550. Saracinich, Simon, 437.
Popović, 167. Radossio, Radossa Mihovillo, 427. Rojnić, M., 25, 42, 43, 47, 48, 57, 62, 68, Saraka, Nikola Dominik Natali, 630,
Porga, 141, 746. Radošić, Jadrio, 801. 72. 631,634-640.
Porizia, Alfons, 889. Radovan, 422. Roland, ban, 229. Sarpi, P., 554, 556.
Portner, Antun, 855. Radussich, Nicola, 407. Roman, car, 146. Sauide, 160, 161.
Potočnik, M., 88. Radvald, 44, 56. Roman III Argir, 276, 277. Sauran, Franjo, 18.
Pozveki, Pavao, 860. Raimundus, Johannes Philippus, 183. Roman IV Diogen, 280. Sarau, Franjo, 829-833, 835-836, 838,
Praga, G., 16, 187, 190, 191, 200, Raizner, 888. Roman Lakapen, 145, 167. 850, 852, 853, 855, 857, 859, 862, 863,
450-452, 465, 466, 480, 483, 497, 498, Rajačić, 854. Roman, egzarh, 40. 865, 866, 868, 870, 872.
522, 525 - 531, 533,536, 569, 572, 580. Rajčević, 832, 836. Romanin, S., 33, 388, 403, 414. Savich, Matheus, 398.
Prandino de, Theodore, 14, 183, 309, Rajnerije, 117. Romilda, 52, 54. Savini, P., 40, 41.
386, 388, 389, 427, 428, 431, 434, 800. Rak, 196, 198, 751, 758, 759, 765. Romuald, 67. Schiavuzzi, B., 41, 57, 61.
Predimir, 147. Rakoczy, 899. Rotarije, 56, 64. Schneider, Α., 520, 521, 534, 535.
Prelog, M., 659. Rambaud, 166. Rosa de, Philippi, 397. Schönleben, J. L„ 29, 45, 46, 49, 54-57,
Prevendar, Ivan, 867, 881. Ramberg, Herman, 731, 733, 735. Rosenberg, 857. 59, 68, 70.
Pribina, ban, 140, 154, 157, 160, 168, 171, Ramljani, pleme, 360, 362, 364, 372, 376, Rosenfeld von, Heyer, 463, 468, 558. Schoising, Franjo, 676.
172, 174, 206, 746. 377. Roza žena Nikole, 500, 501. Scricchia de, Barolo, 501.
Pribislav, 906. Privojević, 360. Rožman, Lovro, 688. Scussa, V., 29.
Pribojević, Vinko, 463, 464. Veselko pok. Ivana, 360. Rubels de, J. F. B. M., 26, 27, 29, 30, 33, Sebastijan, đakon, 263.
Prijatelj, K., 525, 534. Randislavus Babunio, 296. 34,51,52,56,63,64. Seid-Mehmedpaša, 644.
Primogenije, đakon, 63. Ranjina, Orsat Luigi Savin, 629, 632, Rubels, Hieronymus, 29. Sekund, biskup, 57.
Prisk, 256. 633,635,637-639. Rugneuac, pleme, 336, 361. Septo de Saugliano, Antonius, 297, 302.
Pritičević, obitelj, 310. Ranjina, Prijazan, 215. Ivan pok. Stojka, 336. Sercana de, Bartolomeus, 389, 809.
Prividrug, 128, 158. Raosalic, Radonja, 824. Mihovil pok. Ivana, 336. Petrus, 89, 417.
Prokopije, 23-26, 28, 30-35, 54, 78, Rascherio, Bernardo, 298, 301, 302. Ruić, Marko Lauro, 480-481, 749, 750, Serblin, Josip, 875, 888.
260, 261, 264. Rastislav, knez, 99, 102, 103. 755, 756, 758, 761-763, 766-771. Serillo, Ivan, 550.
Pronau, Gabriel, 703. Ratchisa, vojvoda, 55. Rukavina, general, 624, 625, 633, 637, Sermage, Henrik, 860.
Prosper Akvitanski, 256. Rattkay, G., 200, 247, 606. 638, 640, 670, 685, 700. Seseni de, Petar, 768.
Pseudo-Fredegar, 44. Ratur, S., 45. Rus, J., 77. Sever Tršćanski, biskup, 50, 51.
Pšemisl II Otokar, 242. Rauch, Danijel, 854. Rutar, 45, 47, 49, 52, 56, 57. Sibischini, Jakov, 582.
Puč, Josip, 846, 854, 875. Raukar, Tomislav, 308, 317, 774, 775, Sienčik, L., 88,90, 91,92.
780, 800, 802-804, 808, 810-818, Sigismund, kralj, 119.
R 820. Sigonius, C., 40, 49, 52, 257.
Ravagninus, Hieronymus, 512, 458. Sabalich, G., 319, 385, 387, 389, 391, 395, Sigray, 671.
Rabellator, Moreto, 298, 301. Raymundus, Johannes Philippus, 90, 399,406,410-413, 422, 433, 460, 463,
Racche, 129. Simeon, 149, 151.
330, 484, 489, 493, 508, 816. 465,468,511,723. Simokates, Teofilakt, 17.
Racchum, Franjo, 26. Rebrović, general, 840. Sabit-paša, 623.
Racich, Juraj, 438. Simon, 398.
Recanto de, Martinus, 430. Sabljar, V., 481. Simon, L., 669.
Račić, Margarita, 438. Rechfeld, Phil. Jac., 45. Saidl, 875. Sincich, Vitorio, 584.
Rački, F., 31, 32, 40, 41, 45, 46, 49, 50, 55, Reinalter, Helmut, 672. Saladinis de, Cosse, 447.
57, 64, 65, 67-70, 76-79, 87, 88, 91, Sincovich, Vitorio, 584.
Reis-efendija, 623, 631, 635, 637, 638. Pelegrina, 447.
98-107, 111, 113, 116, 125-127, 131, Simonis, 390. Skalić, obitelj, 758-760, 765.
134, 137, 138, 147, 154, 155, 157, 160, Remensi, Frodoardo, 67. Skalić, Pavao, 198, 751.
Salodio de, Dujam, 288.
177, 178, 182, 185, 188-191, 212, 262, Renđeo, L, 220, 221. Johannes, 182, 187, 318, 527. Skender-paša, 226.
268, 270, 271, 274, 282, 296, 299, 300, Reni, 675.

929
928
Skilica, 277. Stojanović, I., 645. 604-606, 611-615, 654, 657-659, Ivanus sin. pok. Grgura Markovi-
Skofač, Petar, 606. Strasinich, Georgio, 409. 663, 668, 672-674, 676, 689, 697, 747, ća, 348.
Skok, P., 47, 48, 117, 118, 129, 130, Stratico, Simun Filip, 464. 751, 756, 764, 765, 768, 898, 899, 900, Ivaniš sin pok. Jurja Markovića
159-162, 179-183, 185-187, 301, Stratimirović, Đuro, 224, 225. 909. 349.
325 327, 329, 340, 346, 379, 386, 417, Strmčani, pleme, 366, 367, 380. Škarica, M., 691. Jakov sin Pavla, 346.
511,799. Strohal, I., 749, 763. Škenderlić, 687. Juraj sin Budislava, 329.
Skolotura, Mihovil, 447. Stipišić, 270, 582, 579, 584. Škrlec, Nikola, 656, 663, 664, 674. Juraj sin pok. Grgura Markovića
Slatarich, Jacobus, 398. Stošić, K., 345, 515, 353. 348, 349.
Sloradis de, Nicola, 407. Stupić, pleme, 344, 358, 361, 364-366, Sojat, O., 663, 666, 688-690, 706.
Soštarić, Ignjat, 679, 680. Juraj Marković, 348.
Smaragd, egzarh, 40, 49, 50-52. 370, 372, 377. Juraj Obradić, 347.
Smičiklas T., 89-92, 199, 208, 209, 212, Caveta ud. Ratka, 358. Spišić, 888. Juraj sin pok. Stjepana Stipišića,
229, 285, 296, 323, 328, 406, 407. Cvitan Katić, 358. Šporer, Josip, 838-840, 867, 876. 338.
Snačići, pleme, 325-327, 329, 339, 350, Franjo, 358. Štajdaher, Josip, 845, 846, 848, 860, 867, Lacko, 347.
361, 362, 365, 368, 369, 371, 372, 377. Jakov, 358. 873. Ladislav Marković, 349.
Georgius, 326. Juraj pok. Bogdana, 358. Štefac, Marko, 606. Lucija ud. Frederika, 349.
Ivan Mizerić, 339. Matko sin Bogdana, 358. Štefanec, 873. Marchione, 350.
Solarček, 671. Pavao, 358. Subići, pleme, 325-327, 329, 338, Margarita ud, Ugrina, 347.
Sonzonius, Marcus Aurelius, 91. Petar pok. Pavla, 358. 346-350, 361, 362, 365, 367, 368, 371, Margareta Vorta, 347.
Matheus, 527, 528. Stanislava majka pok. Dujma, 377. Marko, 328.
Soppe de, Blasius, 405. 358. Banić, 328. Marko sin pok. Jurja, 348.
Lombardinus, 390, 409, 426, 431. Toma pok. Jurja, 358. Bribirci, 203, 204, 208, 212, 216, Marmogna, 326.
Marino, 411,416, 460. Tomaš pok. Jurja, 358. 221, 222, 245, 250, 292, 309. Malija sin. pok. Grgura Matijevi-
Sorini, Franjo, 569, 905. Sulec, Josip, 687. Grgur, 246, 292. ća, 328.
Giambattista Gerolimo, 571. Sulejman-beg, 646, 648, 649. Juraj, 206-215, 223, 237, Matija, 348.
Sovre, A., 77. Sundačić, Josip, 687. 240, 243, 244. Matija pok. Pavla Markovića,
Spiegelfeld, Antun, 831. Suppi, Rogerio, 204. Juraj II Kliski, 215, 217, 348.
Spingarillich, 438. Supre, Franjo, 829, 844. 218,220,244,249,251. Matija Marković, 348.
Spissich (Spišić), Josip Ladislav, 703. Suranyi, J., 823. Mladen I, 206-217, 221, Matko Bukvarčić, 348.
Spišić, Ignjat, 688. Svabelj, 861, 874. 226, 227, 236, 237. Miklouš, 347.
Spon, Jakov, 560, 570, 571. Svatopulk, 100, 104, 105, 109. Mladen II, 203, 213, 214, Mirko »Vuchetig«, 328.
Stancich, Petar, 436. Svetoslav, 156. 217-221,224,227,243, Nikola pok. Jakova, 349.
Stanetich, Mihaelis Simon, 401. Szapary, Josip, 692. 244,246-248,251. Pavao »Marcovich«, 349.
Stanić, Konstantin, 846, 863, 888, 892. Szekfu, 676. Nikola, 214. Pavle Stojnić, 350.
Stanojević, S., 516, 553. Szen, Antun, 675, 678. Pavao, ban, 203-230, 232, Petar Matijin, 328.
Starhemberg, 878. Szentpetery, L, 751, 756, 760, 766, 768. 234-294, 350, 363, 907. Petar Obradić, 348.
Starianić, Nikola, 586. Pavao III, 218. Simon sin Matije, 348.
Steffani, G., 729. Stanislava, 216. Stjepan Marković, 349.
Stein, E., 258, 263. Stjepko, 206, 236. Stjepan, 348.
Stella, Ivan, 647. Šačerić, 688. Ursa, 215, 216, 223, 243. Stojnić, 350.
Stefan Lazar, 216. Safarik, J., 485, 486, 489, 490, 493. Budislav sin bana Jurislava, 328. Stojšica, 347.
Stefan Nemanjić, 223. Samšalović, M., 111, 136, 178, 180, 185 Butko, 329, 338. Suzana ud. Ivana, 346.
Stefan Uroš Milutin, 224, 245. 189, 191, 573. Butko pok. kneza Marka iz Bribi- Ugrin sin pok. Nikole, 347.
Stefan Vojislav, 277. Šenoa, August, 672. ra, 338. Sufflay, M., 323, 325.
Stephano, 427, 428. Šeper, M., 135. Butko Ugrinić, 338. Šugh, 688.
Steno, Mihael, 450. Sidak, J., 77, 141-143, 235, 299, 300, Dominik Šubić, 328. Šulek, B., 708.
Stevan, magister militum, 39. 302, 331, 578, 603, 605, 610, 613, 615, Donato, 349. Šunjić, M., 810.
Stipanich, Marcus, 399. 665-668, 677, 678, 680, 683, 684, 689, Franjo Marković, 349. Surmin, Dj., 92, 345, 484, 485, 486, 490,
Stjepan I, 156. 690, 700, 703, 706. Gregorije, 329. 667, 676, 689, 894.
Stjepan II, 125, 127, 131, 133, 134, 282. Šilović, Nikola, 586. Gregorije sin pok. Radoslava, Šuvić, Josip, 860.
Stjepan III, 16, 128, 568. Šiprak, 869. 349. Švago, Niko, 621.
Stjepan pok. Desiderata, 118. Sišić, Ferdo, 9, 24, 25, 33, 41, 45, 47, 49, Grgur Marković, 348, 349. Svear, L, 196.
Stjepan Ostoja, 325. 50, 68, 70-72, 75, 76, 78, 79, 85, 94, Ivan pok. Budislava Mizerića, Svob, D., 118, 141, 325.
Stjepan, biskup, 279-281. 97, 99-101, 104, 106-108, 123, 131, 338.
Stjepan, djed Višena, 292. 137, 139-150, 153-158, 160, Ivan Šubić, 328.
Stjepan VII, papa, 145. 162-165, 167, 168, 188, 189, 198, 199, Ivan sin Petra, 346.
238, 256-262, 264, 267-270, Ivan Ivaniš, 348. Taaffe, 734.
Stjepan VIII, papa, 145, 146. 277-279, 283, 309, 310, 328, 330, 371, Ivan sin pok. Ivana Markovića, Tafel, 282.
Stocco, obitelj, 381. 374, 375, 377, 382, 390, 393, 395, 405, 343, 349. Tahy, Franjo, 599.
Stoja ud. Milossij, 397. 410, 415, 425, 428, 562, 573, 600, 601, Ivan sin pok. Matijevića, 328. Talovac, Matko, 433.

930 931
Tamaro, L, 25, 33, 38, 41, 45-47, 49, 51, Tordoso, 129. Valčić, V., 329, 801. Jakov sin Cvitana, 342.
57,719. Torkvat, Andrija, 901. Valentin, 185. Jakov Stojšić, 335, 342, 343.
Tanodi, Z., 757, 758, 760. Totila, 26, 30-34, 262. Valentijan III, 256. Marko, 342.
Tanzliger, 293. Tousić, Luka, 588. Valois, Karlo, 249. Martin pok. Stojana, 342.
Tarallo, Creste, 207., 446. Travniček, Fr., 133. Valuk, knez, 82, 83, 94, 95. Malija, 357.
Henrik, 207, 446. Treguan, biskup, 293, 294. Valvasor, J. W., 52, 57, 58, 61, 70. Nikoleta, 357.
Tarsia de, Xristophori, 392, 431. Trenk, Franjo, 899. Vaniček, Fr., 690-692. Novak pok. Stanislava, 334.
Tasilo, vojvoda, 38, 39, 56. Tresić Pavičić, A., 199, 751. Varenn, 673. Simon Saracinić, 357.
Taso, 52, 55, 56. Trieb, Josip, 687. Varikaša, Madije, 447. Stana ud. Grgura, 343, 357.
Tatić, Mirjana, 286. Trifunović, Đorde, 109. Tomasina, 447. Stanislav, 357.
Taufer, H., 712. Trono, Luka, 427, 802. Vasilije I, 142, 269, 270. Stanislav pok. Križana, 343.
Taufferer, Siegfried, 676, 682, 683, 684. Trpimir, knez, 64, 120-123, 125, Vasilije II, 271,272. Stipac Tolmović, 357.
Teodebret, kralj, 32. 127-135, 137, 140, 142, 164, 227. Vassilich, 57. Stojan, 357.
Teodorik, 13, 258-260, 266. Trpimir II, 141-146, 148, 150, 151, 155, Vecelin, 162. Stoj sa Banić, 335.
Teodosije, biskup, 135. 156, 160, 164, 170, 171, 173, 174, 273. Velcich, Millenois, 401. Stojša Stojšić, 342.
Teodosije II, 256. Trugiferus, 29. Velcona, 128. Toma Stojšić, 343.
Teofan, 149. Truhelka, Ć., 226. Velislava kćer pok. Mirislava, 296. Visen, 291-293, 303.
Teofilakt Simokates, 44, 78, 739. Tubolović (Tobolović), Katarina, 467. Venecij, svetac, 67. Višnjić, Filip, 291.
Terputec, Ludovik, 880. Petar, 453. Venerije, Antonije, 805. Vital, biskup, 270.
Testa, Jeronim, 520, 523. Tufnić, Balbe, 767. Venerio, Leonardo, 376. Vitalij, 25, 26.
Tetačić, 479-480. Tugomirići (Tugomerići), pleme, Venetiis de, Alojsio Rosa, 419. Vitaljić, Stjepan, 593.
Ivan, 483. 325-327, 334, 342, 356, 357, 361, 364, Veniero, Leonardo, 376. Vitasović, 570.
Nikola, 483. 366, 372, 376, 377. Venier, Simon, 513. Vitezović, Dinko, 723.
Pavle, 502, 503. Grgur, 342. Ventura de, Nikola, 419, 496. Vitezović, Ritter Pavao, 195, 200, 205,
Radoslav, 502, 503. Juras pok. Vlatka, 356. Petar, 419, 496. 220, 487, 565, 566.
Zoran, 483, 502, 503. Kosma Mihovil, 334. Venturini, A., 520, 525. Vitigej, 261.
Thalloczy, L., 224, 425, 797. Kuzma sin pok. Tomaša, 357. Venturino de, Petro, 419. Vitković, Gruban, 809.
Theiner, A., 224,491. Marko, 342. Vergentinos, senator, 24. Venerije, Antonije, 815.
Theodorius, 29, 30. Vitko, 342. Vergottini, B., 27. Vitomir, 189.
Thomasius, Franciscus, 531, 532. Tustić, 688. G., 38. Vittorelli, Andrija, 554.
Thugut, 625, 630-633, 637, 638,641, 647, Tvraković, Toma, 807. Vero, 31. Viviani, Michael, 780, 812, 817.
650, 664, 686. Tvrtko, 299, 302. Veronese, 535. Vladinić, Martin, 806.
Thurn, J. J., 597, 856. Vernić pl. Franjo, 855 - 857. Petar, 806.
Rajmund, 702. U Vesselich, Antonius, 400. Vlasnić, Nikola pok. Matije, 584.
Vuk, 600, 613. Jacobus, 400. Vlašić, 679.
Tiepolo, Bajamonte, 218. Udaljcov, A. D., 826. Vettich, G., 33, 39, 40, 42, 45, 47, 49, 50, Vlatchovich, Matheus, 401.
Tintoretto, 535. Ueglaci, pleme, 361, 365, 367. 52, 54, 56, 57, 63, 64, 69, 78. Vlatković, Ivan, 514.
Tiscimir, 145, 147. Ugert, 848. Vidolich, Hieronimus, 801. Vodanich, Jacobus, 437.
Tiskovac, pleme, 366, 367, 380. Ughelli, 27. Vidovich, Matheus, 438. Vodnik, B., 486, 490, 492, 516, 667.
Tizian, 535. Ugo, kralj, 125, 127, 128, 134. Vigilije, papa, 28, 263, 264. Vodopić, Vincenzo Petrov, 647.
Tkalac, L, 838, 839, 879, 881, 882, 886. Ugrinić, pleme, 367. Vojislav Dukljanin, 277.
Uligisal, 24, 261. Viktorić, pleme, 359, 361, 366, 370, 372,
Tkalčić, Ivan, 113, 122, 123, 124, 136, 376, 377, 380, 382. Vojkfi, Franjo, 860, 882.
196, 197, 689, 825, 826. Unačac (Vsnacac), pleme, 360, 371, 372, Vojković, Maretić, B. M. R. A., 195, 196.
377. Franol sin Rade, 359.
Tokić, Antun, 694. Radoslav Stipković, 359. Vojnović, Josip, 899.
Tolić, Blaž, 815. Ivan Benković de Plavno, 360. L., 619, 634, 635-637, 701.
Toma Arhidakon, 104, 105, 140, 143, 148, Urban III, papa, 289. Vincelin, kanonik, 860, 864, 867.
Vinjalić, G., 200. Vojteh, Georgi, 907.
156- 159, 193, 196, 198, 223, 224, 262, Urlić, Š., 391, 422. Volcigna q. Guidonis de Matafar, 247.
274, 285-287, 290-292, 294, 324, Urmaneo, Dujam, 551. Virevići, pleme, 334, 335, 357, 358, 361, Volney, 673.
326, 749, 751, 762, 764, 765, 771. Urmengi, 703. 364, 366, 369, 370, 377, 379, 382. Vončina, J., 372.
Tomašić, Ivan, 157, 193-195, 198-200. Urmiza, Micovillo Postrossich, 427. Andrija, 343. Vrabec, Ivan, 874.
N., 65, 76, 77, 154, 166-168, 171, Ursis de, Petri, 431. Balša, 343. Vrančić, Antun, 600.
174, 221, 226, 228-230, 747, Utrović, Simon, 489. Dražoj, 335.
Filip, 342. Vrančić, Karlo, 570.
829, 844. Vrasiamati, Štipan, 438.
Grgur, 357.
Tomislav, kralj, 12, 13, 76, 77, 141-145, V Grgur Merganić, 357. Vrbani de Pisis, Nicolaus, 438.
148-150, 170, 173, 272, 273. Vajnštajn, O. L., 826. Grgur sin Stanislava, 357. Vrbašić, 359, 362, 370, 372.
Tomšič, Fr., 98, 100-102, 105-109. Valaresso, Federico, 415. Grgur Wyrewych, 358. Petar sin Grgura, 359, 376, 377.
Tommaseo, Nikola, 390. Matej, 483. Ivan Banić, 358. Vrhovac, Maksimilijan, 654 — 668,
Tommasini, G. F., 27, 28, 57-59. Paulus, 418. Ivan pok. Jurja, 357. 672-678, 680, 682, 684, 703-705,

932 933
 707, 709, 710, 711, 837-840, 844, 845,
848-850, 853-855, 859-867, 869,
873-876, 879-885, 887, 892-894,
907.
Vučetić, Α., 619.
Kuzma, 582-585, 588.
Vukasović, 690, 691.
Vukčić Hrvatinić, Hrvoje, 374, 394, 428.
Vukomanić, pleme, 359, 362, 370, 372,
376, 377.
Vuković, 875.
Vuletić-Vukasović, Vid, 449.
W Jelena, 482.
Wallis, 833, 871, 872.
Wattenbach, G., 40.
Weikhard Auersperg, Ivan, 195.
Weisenberger, 878.
Weiden, Fridrih, 726, 727.
Wenefels, Mariana, 670.
Werner, zastupnik, 878.
Wertheimere, E., 659, 687, 708.
Wheler, G., 570, 571.
Wiessner, H., 224, 242.
Willax, O., 823.
Wurmser, 872.
Wurzbach von, C., 671.
Zaccaria, G., 570.
Začinio, Nikola, 588.
Zadulinis de, Cressij, 393, 407.
Doymus, 437.
Šimun, 309.
Vittolo, 408.
Zagiba, 101.
Zaharija, knez, 144, 151.
Zambertus, A., 121.
Zandonatis de, Antonius, 488, 527, 530.
Michael, 492, 494, 505, 512.
Zane, Andrea, 386, 388.
Bernard, nadbiskup, 119.
Zanini, Laurentis, 397.
Zaninović, Marin, 215.
Zanni, Budci, 436.
Zaput, Ivan Petrov, 632.
Zaudrissich, Radaz, 401.
Zavida, 161.
Zavorović, Dinko, 104,199, 215, 216,257.
Zdenčaj, Nikola, 860.
Ženo, Christophorus, 809.
Zerni da Jadre, Vice, 205.
Zeuss, 66.
Ziegler, 106.
Zilhy, Karlo, 669, 850, 853, 884.
Zinzendorf, grof, 674.
Zipp, 673.
934
Zjačić, M., 207, 446.
Zlatorgović, Cvitan, 588.
Zlatović, S., 292, 329, 334, 345, 348, 389,
406, 515.
Zmana, pleme, 359, 370, 372, 376, 377.
Nicolaus Herzegenich, 359.
Zoranić, obitelj ,488.
Bernardin, 484, 496, 497.
Cvitan, 482, 483, 501, 502.
Dražica, 484.
Ivan sin Marka, 481.
Ivan otac Petra, 484, 487, 488,
493, 496, 497, 533, 537.
Jeronim brat Petra, 493-496.
Juraj sin Ivana, 484.
Juraj, 496, 497.
Luka, 482.
Marina, 484.
Marko sin Zorana, 481.
Matija, 484.
Matija sin Ivana, 484.
Mikac, 484.
Miltos, 482.
Mirko sin Ivana, 484.
Nikola, 484.
Petar djed pisca, 483, 484, 486,
496, 503, 505, 506.
Petar pisac, 479, 480, 484-499,
533, 536, 537, 544.
Ratka žena Cvitana, 482.
Stjepan, (Štipan), 482, 500, 501.
Šimun, svećenik, 482.
Thomasius, 495-497.
Zoran, 484.
Zororabel, Matej, 285, 286, 288, 289.
Zrinski, Petar, 209, 564, 899.
Zrntelkay, F., 679, 688.
Zunković, pleme, 360, 362, 371,373, 377.
Andrija, 360.
Ivan, 360.
Ivan Milanić, 360, 484.
Marko Milanić, 360, 484.
Zvonimir, kralj, 121, 122, 125, 127-129,
131, 132, 134, 135, 157, 158, 164, 171,
174, 226, 227, 247, 281, 282, 508.
Zwitter-Tehovnik, Dana, 682, 684.
Žerjavić, Josip, 838, 840, 844.
Žic, N., 41.
Žigmund (Sigismund), 374, 394, 428,
433,434,481,768-770.
Živković, delegat, 875, 876.
Živković, Mihajlo, 309.
Žura, Slavica, 742.
Žuvić, Grgur, 586.
Josip, 669.
KAZALO ZEMLJOPISNIH NAZIVA
(Index locorum)
Bacani, (Baciane), 365.
Bag, (Karlobag), 480.
Abruzzo, 250, 376.
Afrika, 823. Bagdad, 98.
Bagno, (Banj), 186, 532.
Akvileja, 25, 26, 31, 33, 51, 53, 63, 162,
255, 256, 257. Bakar, 707, 830, 845, 851, 865, 868, 869.
Bakarac, 869.
Albanija, 224, 225, 295, 481, 497.
Almis, (Almissia, Vlmissie, Olemis), 186. Balkan, 16, 37,46,47,70,75, 86, 152,262
292, 558, 559, 573, 696, 740, 742, 748,
Alpe, 41,52, 61,62, 64, 69, 71.
Alverno, 301. 903.
Baltimore, 77.
Amerika, 18, 823, 826, 827.
Amsterdam, 16, 112, 258, 564. Bamberg, 535.
Anadol, 98. Banja, 199.
Ancona, 15, 31, 32, 262, 520, 5632, 595, Banja ves, (Pfannsdorf), 91.
636, 670. Banjevci, (Baljevac), 336, 364.
Bar, 103, 152, 740.
Apenini, 18.
Apulija, 212, 250, 285, 376, 592. Bargudichia, 187.
Bari, 13, 269.
Aque, 106.
Arbanasi, 306, 400. Barje, (Boria), 410.
Bašćica, 340, 351, 365, 440, 804, 805.
Argentina, 26, 51.
Arkola, 691. Bavarska, 59.
Bastilla, 653.
Artegna, 53.
Artikovo, 309. Bazel, 553.
Beč, 17, 19, 65,92, 101, 129, 197, 200,209,
Artina kod Ražanca, 429.
Austrija (Austro-Ugarska Monarhija), 211, 221, 258, 263, 553, 605, 619, 627,
632-634, 636, 639, 667, 668,
10, 18, 19, 78, 242, 306, 400, 558, 629,
652, 659, 669, 671, 686, 697, 699, 701, 672-674, 682, 697, 703, 709, 713, 726,
829, 830, 832, 840, 842, 853, 857, 860,
727, 741, 742, 743, 829, 831, 835, 837,
838, 839, 851, 852, 898. 863, 864, 876, 881, 882.
Bela Gomila, 484.
Avignon, 295.
Azzelia (Agellia, Egellia), 55. Belaj, 42, 371, 484, 865, 868.
Beli, (Belo), 409.
Azija, 18, 109, 285, 823, 824, 826, 827.
Azovsko more, 99. Belice, 152.
Beljak, 85, 88.
Beograd, 10, 25, 38. 43, 46, 47, 78, 97,
100, 106, 107, 141, 142, 147, 149, 162,
216, 226, 238, 262, 263, 267, 269, 273,
Babac, (Babacz), 411, 416.
Babe, (Babie), 187, 396-403, 420. 286, 296, 741, 742, 823, 826, 837, 898,
906.
Babindub, 380, 405.
Bacnice, 436. Benevent, 68, 69.
Bačev Dol, 621, 645. Benkovac, 197, 433, 833.
Bacane, 337. Berbir, (Bosanska Gradiška), 683.
935
Berlin, 53, 279, 670, 797, 878. 328, 338, 346-348, 362, 367, 378, 383, Cognassice, 425. Dobravode, 417.
Bibinje, 370, 402, 801, 808. 433, 865. Copiglie, 187. Dobrudža, 71.
Bilčovs, (Lundmannsdorf-Mošćenice Bristići, 816. Copille pole, 185. Dolac, 310, 826.
(Monschenizen), 90, 92. Bristvica, 833. Cormons, 62. Dolac kod Novigrada, 370.
Bilotnjak, 495. Brizine, 187. Cres, 268, 562, 829, 844, 847, 848, 868, Dolina, Bele, 55.
Biljani, 330, 331, 363, 369, 370, 378, 363, Brod, 865. 870. Kanalska, 56.
424, 437, 438, 807, 816. Brus, 330, 511,518. Crikvenica, 865, 868, 890. Žilice, 55, 56.
Biograd, 14, 91, 104, 126, 132, 135, 152, Bruskandol, 495. Crna Gora, 11. Zuje, 55.
165, 187, 257, 283, 306, 327, 331, 337, Bruxelles, 258, 670. Crni lug, 865. Domagovci, (Domacofci), 310, 424.
363, 378, 383, 516, 573, 764, 833, 940. Bubnjani, 308, 363. Crno, 447, 806. Domakovci, 363, 371, 804.
Biskupija, 833. Bucina, (Butina, Butina vas), 88, 89. Crnogorsko Primorje, 265. Don, 99.
Bistrovina, 365, 374. Bugarska, 100, 104, 107, 110, 150, 151, Crno more, 99, 658, 740. Donplachi, 84.
Bitina, 363. 171, 174, 292, 607, 758. Cruseo polje, 186. Donji krajevi, 217.
Bizant, 12- 14, 23, 25, 26, 28, 30, 33-35, Bučinja, 88. Donja Stubica, 598, 601, 603, 604, 605,
37, 38, 41, 44, 46, 51, 54, 56, 63, 71, 73, Budim, 204, 250, 655, 660, 672, 767. 615.
99, 104, 107, 109, 110, 149, 151, 228, Budimpešta, 77, 141, 193. Drač, 23, 28, 108, 110, 260, 277.
256, 260-262, 265, 266, 268-270, Bukovica, 14. Čabar, 682, 865, 868, 870, 890. Dračevac, 405.
273, 274, 276, 278-280, 282-284, Bukovrh, 865. Cakavci, 328,329, 349, 362, 367, 368, 805. Draga, 186.
739, 740, 742, 743. Buissindorf, 84. Čazma, 197. Dragane, 15, 520.
Blaćani, 351, 367, 417, 803, 816. Bursa, 98. Cedad, (Cividale), 52-55, 133, 877. Draganić, 309, 330, 334, 351, 364, 368,
Blagnane, 310. Burnum, 261. Češka, (Bohemia), 59, 71, 107, 687. 378, 380, 382, 801.
Blasovčina, 309. Butina, 337, 362, 365, 374. Crnčiće, (Schwarzendorf), 90. Dragine, 363.
Blato, 337, 365, 806. Buzet, 43, 46. Cubrijan, 381. Dragoješćak, (Dragofschiak), 409.
Blatograd, (na Balatonu), 100-102. Bužan, 480. Cudomeršćina, (Cudomerischina, Zudo- Dragonja, 72.
Bodpechach, 84. merschina, Zudomerschina), 365, Dragovo, 410.
Boiska, 310. 378, 382. Drava, 76, 78, 84, 100, 105, 242, 671.
Boišće, 816. Draziza, 187.
Bojska, 803. Caipoglie, 188. Dresden, 878.
Boka Kotorska, 10, 18, 19, 296, 622, 624, Campo-Formio, 9, 10, 897. Drežnik, 237, 238.
634, 638, 640-642, 830-835, 851, Capodistria, 59. Ćićarija, 43, 72. Drijeva, 247, 248.
852, 873, 902. Carigrad, 17, 18, 29, 98-100, 105, 107, Drina, 215, 235.
Bokanjac, 306, 337, 467, 482, 501, 807. 108, 110, 141, 255, 261, 268, 269, 284, D Drniš, 264, 700, 833.
Bokanjačko Blato, (Hunjakovo), 412. 285, 595, 623, 630, 635, 637-639, 682, Drasac, 187.
Bologna, 29, 38, 64, 151, 255, 276. 670. 696, 739, 902. Dacija, 78. Druschia, 187.
Boljim, 42. Carlouschina, 187. Dalmacija, 9-14, 16-19, 23-26, 28, Drvenik, (Zirona), 522, 833.
Boričani, 335. Cassacco, 93. 31-33, 35, 42-45, 47, 49, 50, 58-60, Dubica, 231,683, 839.
Bosna, (i Hercegovina), 11, 14, 17, 18, Castiglione, 691. 62, 63, 65-68, 70-73, 75-78, 84, 88, Dubrovnik, (Dubrovačka Republika),
31, 203, 211, 220-224, 226, 227, 228, Celovac, 85, 86, 88, 91. 91, 93-96, 103-105, 139, 140, 144, 11, 17, 19, 132, 152, 179, 195, 214, 215,
235, 237, 238, 244, 249, 251, 273, 274, Celje, 106. 150, 152, 153, 165, 171, 173, 174, 178, 264, 296, 300, 312, 331, 372, 492, 562,
291, 294-303, 499, 559, 623, 659, 671, Ceneda, 53. 180, 184, 207-212, 215, 218-220, 583, 596, 619, 620-622, 625, 626, 628,
732, 733, 735, 741, 742, 752, 825, 832, Ceranje, 310, 335, 368, 418. 227-229, 237, 239-241, 249, 250,
630, 632, 636-640, 643-650, 701,
898. Cerinci, 309, 310, 381, 423, 496, 804, 816, 256, 258-271, 273, 274, 276-282,
284-287, 289, 291, 212, 294, 296, 303, 711,825,830,832-834,851.
Boyscha, 417. 817. Duchumuzlidorf, 84.
Brač, 449, 581,700. Cernik, 865. 305, 307, 320, 321, 383, 387, 430, 450, Dugi Otok, (Insula Magna), 274, 275,
Bossano, 691. Cerovac, 680. 481, 497, 525, 536, 556, 562, 563, 566, 393, 408-410, 412, 456, 468, 814.
Bratislava, 710, 894, 768. Cetina, 59, 65, 66, 124, 152, 239. 574, 640, 653, 657, 658, 668, 693, Duklja, 740, 743.
Brčelj,488. Cetinje, 904. 695-698, 700-709, 711, 712, Dunav, 31, 32, 44, 77, 78, 84, 101, 262,
Brdari na Zrmanji, 366. Cetinjsko polje, 244. 726-735, 749, 752, 763, 765, 769, 823, 269, 671, 739.
Brdarić, 493, 495. Chaumont, 850. 829-836, 839, 851, 873, 897-899. Duvanjsko polje, 244.
Brdovac, 609, 610. Chicago, 285. Dalminij, (Duvno), 50.
Brescello, (Brexillo), 49. Chieri, 297, 298, 299, 301-303. Danska, 660.
Brescia, 692. Chiacafaci, 801, 817. Dardanija, 78.
Brezice, 88. Chrowat, (Chrowath, Crowath, Chra- Depsina, 513.
wat), 85. Diklo, 153, 270, 306, 375, 512, 800. Egipat, 10.
Brdacwerda, 91. Dinaridi, 71.
Cislajtanija, 19. Engleska, 660, 682, 713.
Bren, 622. Cissa, 71. Dnjepar, 99.
Brgat, 622. Cista, 833. Dholica, 90. Etelkoz, 99, 108.
Brenta, 691. Citadela, 16. Doboj, 9. Evropa, 10, 18, 40, 109, 466, 652, 823,
Bribir, 14, 216, 220, 221, 236, 238, 327, Clanaz, 188. Dobrla ves, (Eberndorf), 91, 92. 826.

936 937
 Grebba, 186. Ilirik, 25, 26, 58, 61, 70, 71, 76-79, 81, Karlobag, 830, 851.
Fara, (Pri Gradiški), 53. Grguricavas, 365. 88, 92, 94, 96, 104. Karlovac, 707, 837-839, 841, 843, 845,
Feldkirch, 707. Grgurice, 360, 368. Imotski, 833. 848, 849, 858, 862, 866-868, 870, 874,
Fermić, (Fermione), 411. Grivna, (Griffna), 309, 310, 353. Innsbruck, 655. 875, 878, 879, 882, 888, 890, 894.
Ferrara, 218, 451. Grižani, 865. Iplis, 52. Karniza, 330, 436, 440, 496.
Filipopolis, (Plovdiv), 11. Grobište, 199. Islam Grčki, 353. Kastav, 72, 858, 865, 868, 905.
Firenza, 117, 298, 301. Grobničko polje, 193, 196-200. Ist, 274. Kašić, (Casich, Chassichi), 264, 265, 310,
Folia, (Fulia), 409. Grobnik, (Gelen, Grobnich), 194-197, Istra, 11-13, 24-35, 37-73, 88, 90, 91, 336, 352, 364, 378, 382, 423.
Forli, 15, 526. 375, 865. 94, 96, 103, 105, 152, 260, 262, 266, Kašićina, 378.
Francofurti, 31, 112. Grusi, (Grussi), 187. 294, 295, 377, 697, 702, 732, 733, 741, Kaštelac, 188.
Francuska, 10, 292, 653, 658, 660, 662, Gumulachi, 84. 847, 851, 899, 905, 910. Kaštel, 72.
669, 672, 682, 685, 686, 695, 696, 701, Gusić, (Gusich, Gussichi), 379, 382. Italija, 16, 18, 23-25, 28, 29, 31-33, 35, Kaštel Kambelovac, 833.
702, 707, 710, 837, 899. Gvozd, 233, 239, 241, 242, 323, 438, 597. 37, 38,40, 43, 44, 46, 50, 54, 69, 73, 78, Kaštel Štafilić, 523.
Frankfurt, 723, 845. 80, 87, 109, 125, 128, 130, 135, 137, Kasezecharbach, 90.
Frigide, 41,45. H 149, 250, 260, 262, 263, 386, 465, 520, Katunine, 513.
Friulli, 52, 73. 558, 564, 566, 598, 635, 670, 685, 691, Kazazi, (Kasezi, Kosezi), 91, 94.
Hadrianopolis, (Edrene, Drinopolje), 719, 727, 823, 824, 827. Kiakavci, 404.
Furlanija, 12, 25, 28, 35, 43, 45, 46, 101.
53-55, 70, 71, 86, 93, 670. Kina, 713.
Haildeberg, 556. Kis, 766.
Fužine, 848, 865, 868. Haiti, 825. Kličevac, 310, 353, 356, 368, 369.
Hamburg, 878. Jadran, 18, 23, 33, 44, 71, 78, 103, 140, Klis, 215, 229, 243, 499, 515, 522, 833.
Hannover, 28, 49, 459. 152, 181, 188, 260, 281, 301, 302, 566, Klobučac, 206.
Hercegovina, 11, 294, 627. 652, 658, 707, 728, 740, 898, 902. Knin, 89, 120, 132, 134, 152, 162, 165,
Gacka, 152. Herson, 99. Jadro, 187.
Gacko, 207, 224, 238, 646, 650. 171, 174, 206, 264, 292, 309, 352, 370,
Hižakovac, 609. Jagodno, 816. 376, 389, 435, 734, 797, 798, 819, 833,
Galicija, 91,752. Hrašćane, (Hraschiane), 416. Jagodnja, 342, 343, 369.
Galija, 45. 900.
Hrašćani, 310. Jakava, 865. Kobilaglavić, (Cobilaglavich), 801.
Galovac, 398, 404. Hrašće, (Racschie), 488. Jakavci, 367.
Gaženica, (Gasenice), 400, 808. Kokičane, 328, 333, 335, 336, 344, 363.
Hrašćavić, 806. Jarani, 347. Kolarina, 816.
Genova, 210. Hraštane, (Raštane), 802, 803, 816. Jarram, 299, 300, 302.
Germania, 109. Kolibici, 370.
Hreljin, 848, 865. Jaska, 874. Kolubara, 78.
Gerovo, 865. Hrib, 865. Jastrebarsko, 600.
Gigen, 106. Kolunić, 382.
Hrgović, 614. Jelen-grad, 197. Komiža, 584.
Glamočane, (Visočane), 282. Hrovaček, (Krobathen), 91. Jelenica, 400.
Glanadorf, 84. Komorani, 448.
Hrušica, 33, 47. Jelensko polje, 196, 198. Komornjak, (Comornich), 411, 416.
Glanegg, 86. Hrvatska, 10-19, 47, 65, 70, 75-78, 84, Jelsa, 833.
Glina, 85, 86, 89, 229. Konavle, 17, 619-621, 624, 626, 632, 635,
88, 89, 91, 93, 96, 100, 104, 109, 111, Jelšanci, 350, 367, 440. 638, 639, 641-644.
Glinica, 90. 140, 144, 148, 150, 153, 159, 165, 168, Jelšani, 72, 434, 864.
Glurović, (Sluravich), 409. Konjašica, 804.
171, 173, 174, 178, 190, 199, 207, Jeruzalem, 430. Korlat, 335.
Golubice, 410. 210-214, 227, 229, 235, 237, 239, 240, Jošani, 338, 344, 357, 434.
Gorači, 865. Korčula, 284, 276,449, 549 628 635 696
242, 244, 249, 250, 275, 280-282, 286, Judenburg, 85. 834.
Gorica, 54, 89, 308, 398, 416, 670, 839, 287, 291, 292, 294, 296, 324, 346, 372, Jugoslavija, 827, 905.
850, 852, 877. Kormend, 670.
376, 383, 430, 439, 561, 562, 566, 574, Kormin, (Cormons), 52, 53.
Gorice, 435, 482, 851. 598, 653-659, 662-664, 666-672,
Gorski, 839. K Kornati, 274, 407, 905.
675, 678, 679, 681, 684, 685, 687, 688, Korupaljac, 370.
Gospić, 480. 690, 693, 695, 698, 700, 703 - 709, 711, Kačina Gorica, 329, 351, 355, 362, 365,
Gosposvetsko polje, 85, 86. Koruplje, 210, 337, 379, 424, 804.
712, 731-735, 740, 752, 765, 797, 799, 379. Koruška, 46, 52, 58, 59, 65, 85, 86, 88, 94,
Gotna, 38, 53, 87. 829, 839-851, 853-858, 860-862, Kačišćina, (Kaćićina), 382.
Grabje, 590. 95, 103, 242, 600, 852, 895.
865, 869-882, 884, 886, 887, 889, 892, Kadičina Glavica, 368. Kostanjevica, 613.
Grabovac, 833. 894, 895, 899. Kamenjani, 308, 338, 342, 356, 360, 363,
Grabaštanj, 91. Kosovo, 12, 370.
Hum, 238,247,741. 367, 370, 404, 405, 435, 436 440 Koštabona, 72.
Grabovčani, 309, 330, 368. Hvar, 16, 236, 296, 354, 449, 463, 497, 804-806.
Gradec, 179. Kotor, 18, 19, 132, 152, 268, 512, 642,
577-589, 591, 592, 596, 700, 833. Karantanija, (Caruntanis, Carentania, 645-648,824,827,830,834.
Gračišće, 48. Quarantanas, Quarantanis), 12, 58,
Gradiška, 670, 877. Kozjak, 89.
I 60, 65, 71, 75, 78, 80, 83-86, 88,
Gradež, 33, 38,51, 63. 93-96, 103, 105,741,905. Kozino, 306.
Gramoglavaz, 430. Ibar, 78. Karin, 90, 152, 328, 340, 363, 365, 379, Kraljevica, 707, 830, 805, 869.
Graz, 85, 101,221, 840. Idole, 410. 380, 436. Kraljevo, 897.
Grčka, 566, 670, 823. Ilirija, 19, 70, 195. Karnburg, (Kranski Grad), 85, 86. Kranj,42.

938 939
Kranjska, 732, 733, 647, 850-853, 977, Livno, 152, 238, 244. Mediteran, 47. Nikšić, 646.
879, 895. Livanjsko polje, 244. Medvedgrad, 233, 368. Nimis, 52, 53.
Krapina, 89. Livorno, 645, 832, 833. Međimurje, 901. Nin, 14, 15, 91, 128, 131, 132, 134, 135,
Kras, 41,43, 45, 54, 58, 61. Loan, 685. Meglarje, 42, 55. 152, 165, 197, 207, 217, 251, 257, 265,
Krašević, 800. Lodi, 690, 691. l Merišće, 72. 279, 286, 306, 327, 330, 340, 349, 356,
Kraubat, 85. Lodomerija, 752. Metković, 834. 358, 361, 365, 367, 370, 377, 378, 383,
Kraut, 85. Lombardija, 63, 296, 302. Metlaria, (Medaria, Meclaria, Mecha- 385, 386, 388, 430, 436, 437, 480, 481,
Krbava, 363, 480. London, 141, 553. ria), 55, 56. 483, 485, 493, 498, 506, 514, 515, 534,
Krbavac lug, (Cherbaffac luch), 152, Longin, (Longino), 186. Mežanj, (Mecen), 410. 562, 770, 797, 803, 811, 833.
309, 310, 363. Lonja, 865. Milano, 24, 33, 40, 64, 93, 126, 255, 670, Niort, 81.
Kremona, 44, 49, 50. Loreto, 550. 684, 691, 804. Niš, 100.
Kreta, (Kandija), 562. Lošinj, 268, 847, 848, 868, 870. Miljaca, 309. Nizozemska, 660, 662.
Kriković, 338. Lovinac, 360, 404. Miljacka, 801. Nizza, 683.
Kriva Vrba, 90. Lovinci, 413. Miljsko jezero, 85. Norik, 30, 34, 44, 53, 54, 78, 79.
Krk, 132, 135, 224, 255, 268, 770, 413, Lovorno, 621, 645. Mioković, 863. Novalja, 766.
562, 829, 847, 849, 868, 870. Lovran, 865, 868. Miranje, 335, 357, 364, 366, 816. Novi (Bosanski), 683.
Krka, 85, 88, 89, 346. Loxena, 299, 300, 301. Mirišće, 186. Novi, 865, 869.
Krkavce, 72. Lukoran, 455-457, 460, 643, 644, 807. Mirlović, 833. Novigrad, 14,15,305-309,316,318,320,
Krmčina, 88. Lun, 766. Mišetići, 367. 321, 327, 358, 370, 375, 376, 378, 383,
Krneza, (Karnisa), 91, 330, 342, 365, 804. Lupoglav, 59. Mitrovica, 100, 107. 385-386, 388, 389, 423-425, 428,
Krobather Berg, 86. Luštica, 296. Mljet, 258. 430, 481, 516, 518, 769, 803, 804, 833,
Krotna ves, 91. Modon, 587. 868, 909.
Krševanje selo, 380. Modruše, 207, 224, 238. Novi Sad, 98.
Krupa, 388. Lj Mogorova dubrava, 338, 340, 365, 379. Novokračina, 72.
Krušćica, 188. Lješ, 152, 740. Molat, 275, 407. Novoselci, 338, 365, 495, 496.
Kruševo, 319. Ljuba, 329, 362, 389, 426, 428-430, 436, Moldovija, 659.
Kudica, (Cudica), 409. 437, 482, 512, 513, 804, 808, 813. Monte Cassino, 275.
Kukari, (Chucharo), 378, 382. Ljubač, 310, 428. Moravice, 865. Nj
Kukljica, 532. Ljubljana, 23, 31, 33, 38, 40, 42, 45-47, Moravska, 12,71,79,98-103, 105-110. Njemačka, 137, 597, 662, 685.
Kulišić, 367. 49, 50, 52, 55, 64, 75, 77, 78, 82, 83, 87, Moskva, 97, 133. Njitra, 101.
Kupa, 100, 105, 107, 235, 707, 873, 883. 88, 94, 103, 106, 194, 195, 224, 257, Mošćenice, 865.
Kvarner, (Quarnaro), 33, 37, 43, 62, 83. 261, 597, 613, 614, 664, 833, 837, Motovun, 46, 62. O
840-844, 846-849, 859, 860, 862, Movraz, 72.
863, 872, 876, 880, 883. Mramorno more, 98. Obrovac na Zrmanji, 365, 367, 368, 377,
Mrkopalj, 865, 870. 397, 833.
Labin, 25, 46, 65, 66, 152, 865, 868. Mrsinj, 377. Obrovac, (slovenski), 89, 310.
M Obrovo ili Gradišće, 47, 72.
Laganj, 413. Mrtenjak, 409.
Lamozanino, 380. Mađarska, 741, 742, 760. Mrzla Vodica, 838. Oderizo, 33, 56.
Lapac, 70, 328, 363, 379, 436. Magline, 363, 512. München, 224, 226. Odorje, 292.
Lastovo, 619. Magarčio, (Mengatich), 411. Münster, 685. Odra, 100, 107.
Laudara Vela, (Labdare), 408, 409. Mahurci, 482, 800. Mura, 76, 85. Okić, 600.
Lebeniah, 84. Mainz, 685. Murau, 90. Olib, (Luibi), 274, 407, 814.
Legnano, 692. Makarska, 19, 699, 721, 833, 834. Murvica, 482, 808. Olimp, 98.
Leipzig, 31, 37, 40, 79, 129, 133, 226, 258, Makar kod Makarske, 262. Olomouc, 102.
263, 513, 660. Makedonija, 109. Omiš, 220, 248, 833.
Lemeševo Hrašće, 332, 338, 341, 342, N
Mala Azija, 98, 99. Opuzen, 628, 833.
365, 382. Mala Poljska, 109. Nadin, 16, 344, 355, 358, 367, 368, 376, Orihovica, 519, 523.
Leoben, 9, 10, 85, 691, 696, 897. Mali Lošinj, 721. 378, 379, 424, 434, 436, 438-440, 530, Ortone, 219.
Letaj, 42, 61, 62. Malinavas, 310, 816, 865, 870. 534, 804. Oscopo, 52.
Levant, 566, 650. Malobrdce, 72. Napulj, 207, 208, 210, 211, 214, 215, 237, Osijek, 106, 693, 718, 732.
Liburnija, 13, 23-26, 32, 33, 35, 65, 66, Malmosk, 84. 243, 660. Oskoruš, 72.
72, 87,90,255, 258, 260,263, 265, 266. Manfredonija, 70. Negropont, 587. Osor, 132, 153.
Lič, 865. Mantova, 26, 49, 50, 691, 692. Neretva, 14, 292, 327, 389, 438. Ostrovica, (slovenska), 88.
Lienz, 56. Manzano, 49. Nerežišće, 833. Ostrovica, (hrvatska), 209, 288, 327, 346,
Lika, 15, 88, 90, 91, 93, 152, 309, 330, 371, Manzikert, 280. Neustadt, 878. 348, 362.
436, 903. Maslinjak, (Maslinac), 412. Nevesinje, 648, 649. Ostrožac, 372.
Lisac, 72. Mata, 78. Nevidane, 185, 186, 482. Oštri Rat, 15,511,518.
Lišane, 346, 357, 369, 436, 438, 440, 806. Materija, 47. φ New Brunswich, 104. Ostrovica, 367, 376, 433, 434, 437, 439.
Liutacha, 187. Medgorje, 91. New Jersy, 104. Otus, 187.

940 941
 Podbomiliak, 188. Pset, 237, 238. Rječina, 60, 66, 533.
Podgrad, 62, 72. Prusija, 672. Rodopi, 740.
Pad, 25, 33. Podgrade, 333, 344, 355, 356, 364, 366, Ptuj, 106. Rogovo, 308, 335, 420, 570, 807.
Padova, 24, 29, 40, 45, 326, 465, 558, 561, 369, 374, 439. Pučišća, 833. Rozani, 368.
564,571, 817. Podgraje, 72. Pula, 25, 26, 28-30, 32, 35, 37, 38, 48, Rtin, 52.
Pag 197 239 274,275,305,344,356,362, Podinavviz, 84. 60-62,257,261. Rupa, 72.
367 369, 375, 377, 388, 415, 430, 447, Poljska, 103. Punt, 10. Rupe, 346.
454 481, 512, 749, 750, 762-764, Pođi, 338, 365. Pustograd, 188. Rupotine, 134.
766-768,771,803,831,833. Podkloštar, 55. Pustopolje, 199. Rusija, 103, 682, 837, 838.
Paganija, 18, 144, 151, 152, 740, 743. Podlisgnach, 187. Russiena, 299, 300, 302.
Pagnu, 187. Podmirje, 159. R
Pagnane, 184. Podmorje, 130, 158.
Pakoštane, 387,421. Rab, 132, 152, 197, 239, 255, 268, 388,
Podravina, 9. 488, 492, 547, 550, 553, 712, 764, 766, Saala, 71.
Paljuv, 345. Podnadin, 328, 336, 337, 362, 366, 374,
Panonija, 23, 26, 28, 30-32, 35, 38, 54, 769, 770, 829, 831, 833, 844, 874, 848. Sablagna, 310.
436. Raba, 77, 100.
70, 71, 76-79, 84, 88, 92-96, 98, 103, Sagatinschine, 187.
Podunavlje, 99, 225, 264. Račića, 72, 205, 309. Saint — Felix de Caraman, 285.
105, 106, 110, 256, 260, 261, 265, 706. Podvršje, 436, 440, 804-806.
Papračani, 310, 354, 363, 379, 423, 804. Radgogna, 52. Sali, 358, 368, 456, 807, 813, 814, 833.
Pokrče, 91. Radobudić, 332, 342, 381. Salona, (Solin), 13, 24, 26, 31, 33, 35, 112,
Paprat, 447. Polača, 332, 334, 342, 345, 346.
Pariz, 39, 104, 117, 128, 130, 141, 258, Radokova vas, 329, 366. 113, 119, 130, 145, 146, 152, 153, 156,
Poljana, 184. Radokovo, 353, 368, 379. 158, 159, 204, 213, 221, 255, 258,
553, 654, 675, 684, 695, 701, 713, 747, Poljane, 72.
825, 830, 850. Radovčić, 362, 621, 645, 801. 260-265,267, 326.
Pontikapejski tjesnac, 99. Radovin, 334, 403, 404, 405, 436, 512. Salzburg, 103, 877.
Parma, 892. Poličnik, (Polišani), 435, 438, 440, 512,
Pasiciag, 187. Radučevo selo, 368. Samara, 98.
800, 805, 806. Rajna, 706. Samobor, 761, 867, 880, 901.
Pašman, (Pestiman, Pasimano, Pisma- Poreč, 257, 802.
ni, Pissimani itd.), 12, 177-192, 275, Rakite, 367. Sarajevo, 9, 17, 109, 226, 731, 735.
Poricani, 334, 363, 364, 366, 367, 436, Rakitovac, 866. Sardinija, 892.
359, 370, 412, 447, 448, 482. 405, 440, 804, 805, 807.
Patras, 29. Ras, (Rož), 88. Šaška, 76, 169, 658.
Portugal, 660, 823. Raša, (Arsa), 59-62, 65, 66, 78, 88. Sava, 19, 44, 62, 73, 77, 78, 84, 241, 829,
Pazin, 48, 868. Posavina, 842.
Perigna Draga, 186. Rašćani, 369, 416. 838, 842, 871, 873, 881, 885.
Posedarje, 340, 405. Raška, 741. Savija, 258.
Pelješac, (Rat), 294. Postire, 581.
Perljane, 398. Raštane, 351, 356, 363. Schönbrunn, 837, 854, 899.
Poškaljina, 312, 418, 802. Ratiaria, 106. Schönleben, 30, 70.
Peruda, 286. Potochus, 405, 406.
Perušić, 439. Ravena, 24-26, 28, 29, 31-33, 38, 41, Sekirani, 270.
Potok, 497. 42,45,49,50,261,592. Selnica, 609.
Petrčane, 306, 514. Požega, 499.
Petrinja, 198, 661, 669. Ravna gora, 865, 868. Senj, 207, 217, 224, 238, 257, 299, 301,
Praha, 133, 445, 553, 556, 568, 723. Ravno, (Ćuprija), 100. 413, 550, 837, 838, 870.
Petrovci, 106. Prahulje, 363.
Peschiera, 692. Ražanac, 334, 352, 368, 370, 404, 437, Setovija, 898.
Prapratnik, 365, 480, 511, 512. Sesvete, 680.
Petrovo polje, 157. Predgrad, 865.
Piacenza, 892. Redane, 351, 362. Sevastopolj, 99.
Preko, 488. Ribnica, 89. Severin, 874, 880.
Pićan, 46, 48, 59. Premuda, 180, 181,274,410.
Piša, 52. Ričul, (Ricolli), 411. Sfastini, 187.
Premudich, 404. Rijeka, (Fiume), 9, 11, 12, 26, 43, 44, 47, Sgnoaci, 436.
Pisac, 865. Prespa, 274.
Pisino, 865. 60, 61, 63, 66, 73, 197, 199, 267, 278, Sibirija, 658.
Prevališ, 23, 260. 306, 307, 376, 436, 485, 577, 594, 718, Sicilija, 214, 262, 430.
Planik, 412. Prezid, 865.
Plaški, 863. 732, 830, 836, 837, 838, 847-849, 851, Siena, 301.
Pribić, 863. 852, 854, 856, 858, 859, 899. Sikovo, 88.
Plavno, 352. Pridraga, 310, 359.
Plemići, 15,511,516,518. Rikarja ves, (Rückersdorf), 91. Silba, 407, 607, 833.
Primorje, 829. Rimini, 459. Sipont, 68, 70, 149.
Plešce, 865. Pridraga, 423, 424.
Pločice, 634. Rim, 16, 23, 33, 38, 40, 41, 46, 67, 68, 98, Sirija, 481.
Pridvorje, 647. 102-105, 109, 111, 125, 137, 145, 150, Sirmij, 78.
Plomin, 71. Primorje, 152.
Počitelj, (lički), 481. 207, 215, 243, 244, 256, 270, 273, 295, Skadar, 587.
Pristeg, 419. 297, 299, 330, 356, 375, 435, 445, 483 Skandanština, 72.
Podbrđani, 334. Priština, 9, 607.
Podbrisie, 187. 520, 549, 554, 557, 561, 563, 567, 570, Skilija, 826, 927, 892.
Podbrižane, 334. Pritičević, 310, 312, 331, 424, 804, 816. 593, 595, 670, 746, 825. Sklavinije, 18.
Podcrune, 187. Privlaka, 15, 436, 483, 484, 488, 493, 495, Rimsko Carstvo, 10, 255. Skopje, 9, 11, 111, 269, 274, 279, 897, 898,
Podgaze, 497. 496, 533. Ritignano, 410. 905-907,910.
Podgorje, 187, 198, 751. ^Prkos, 319, 332, 404. Rivanj, 408. Skorebić, 310,417-419, 809,833.
Prozor, 309. Rižinice, 134. Skoropac, 816.
Podhum, 806, 865.

943
942
Skradin, 14, 32, 132, 139, 152, 365, 367, 240, 257, 337, 346, 359, 371-373, 435,
434, 718. 492, 516, 517, 519, 525, 536, 552, 607, Trg, 89. Veliko Selce, 865.
Slavnik, 72. 696, 712, 713, 833. Trenij, 190. Velikovac, 90.
Slavonija, 10, 11, 17, 18, 58, 78, 88, 178, Sipan, 296. Trevizo, 26, 33, 53. Venecija, 9, 10, 13, 15, 17, 23-27, 30,
228 229, 233, 241, 242, 250, 295, 297, Škabrnja, 319. Trident, 45. 32-34, 37-40, 46, 52-55, 57, 61, 63,
300, 323, 434, 439, 499, 600, 657, 658, Škarda, 410. Trisino, 185. 64, 69, 71, 102, 109, 144, 151, 152, 187,
668 679, 693, 706, 731-735, 742, 886, Skardica, 411. Tri Sestrice, 408. 190, 191, 195, 207, 209, 210, 213, 218,
890, 901. Španjolska, 660, 682, 823, 824. Trnava, 363, 368. 232, 235, 239, 247, 248, 250, 260, 263,
Slovenija, 88, 89, 93, 105, 180, 742, 899. Štajerska, 71, 78, 85, 90, 229, 242, 600, Trnovo, 310, 331, 360, 371, 804. 267, 268, 276, 278, 281, 283, 288, 293,
Slovensko Primorje, 47, 53. 673, 732, 865, 871, 872, 879, 888, 890, Trogir, 11, 15, 16, 132, 152, 204, 207, 209, 301, 305 306, 308-310, 312, 320, 331,
Slovšani, 515. 904, 905. 211, 218, 395, 519, 520-523, 525, 552, 375, 386-389, 395, 403, 410, 437,
Smilčić, 336, 358, 424. St. Janž na Mostiču, 91. 561-563, 695, 700, 704, 730, 761, 764, 449-451, 456, 457, 463-465, 467,
Smoković, 454. St. Petar pri Celovcu, 90, 92. 903. 468, 481, 520, 535-537, 548, 552, 557,
Spitale, 87. Štrigovo, 657. Trsat, 552, 865. 564-566, 578, 592, 595, 607, 656, 659,
Split, 19, 43, 47, 76, 89, 111-113, 115, St. Stefan, 91, 92. Trst, 637, 830, 832, 849, 851, 866, 868, 670, 682, 693-700, 702, 711, 763,
121, 124, 132, 135, 143, 148, 150, 152, St. Vid, 89. 870, 876, 878, 888, 889. 765-767, 811, 812, 814, 833, 897,902.
153, 159, 164, 170, 173, 203, 204, 206, Švapska, 106. Tršćani, 341, 350, 351, 353, 355, 368, 379, Venzone, 53.
211, 213, 250, 264, 268, 273, 276, 282, Švedska, 660. 416, 483. Veprinac, 865.
285, 286, 289, 290, 291, 300, 303, 373, Truške, 72. Verona, 32,692, 884, 887, 889, 891 - 894.
376, 832, 833, 836, 898, 902, 906. Tržič, 53. Veterinci, 362, 367, 434, 436.
Srbija, 11, 101, 104, 148, 149, 151, 659, Tugomerići, 379, 382. Vezuv, 263.
740, 741,743. Tagina, 263. Tukljača, 183. Viktorići, (Viktoršćina), 366, 381, 382.
Sredec, (Sofija), 100. Tagliamento, 53. Tukljačane, 412. Vinišće, 519.
S. Petri, Montano, 124. Tarsatika, 33. Tusene, 206. Vinkovci, 9, 116.
Srijane, 352, 367, 368. Tercine, (Terzine), 495. Tun, 274. Vinodol, 194, 224, 277, 848.
Sridnji, 409. Tercić, 401, 434, 435, 440. Turanj, 406, 412. Vipavska dolina, 42, 45.
Srijem, 106, 680, 742. Terčići, 347, 357, 805. Turke Belo, 865. Vir, 310, 415, 515, 750, 761, 762.
Srijemska Mitrovica, 109. Ternovo, 424. Virje, 9.
Srijemski Karlovci, 226. Tetačić, 373. U Virnum, 85.
Solun, 97, 98, 108, 659, 740. Tetevišćica, 411. Virovitica, 732, 903.
Soča, 54. Tiburnija, 87. Učka, 41-43, 59, 61, 62, 65, 66, 70. Vis, 578, 833, 898.
Sočeriga, 72. Tigris, 98. Udbina, 377. Visočane, 308, 310, 319, 364, 403, 404,
Stankovci, 91. Tiklić, 370. Udine, 41, 53, 93. 428, 436, 438, 440, 454.
Stolni Biograd, 237. Tilmento, 53. Ugarska, 18, 78, 119, 208, 210-214, 230, Vistar, 30.
Stolpon, 152. Tilurium, 898. 232, 233, 249, 287, 295, 430, 521, 654, Vistro, 71.
Stomorino selo, 357, 369, 380, 808. Tinj, 91, 310, 803, 816. 655, 656-660, 664, 672, 673, Višegrad, (ugarski), 300.
Ston, 264, 276. Tinje, 91. 675-677, 679, 681, 700, 703, 708, 710, Vitaljina, 635.
Struma, 98. Tinjsko polje, 91. 732, 752, 762, 848, 870, 871, 877, 889, Viterinac, 347, 350.
Stubac, 380. Timavo, 60. 892. Vlaška, 18, 659, 739.
Stubčica, 609. Tiringija, 40. Ugljan, (Lissa, Lisan, itd.), 177-180, Vodovalja, 621, 645.
Stubičke Toplice, 610, 611. Tirol, 85, 692. 360, 410, 455, 468, 514, 807, 816. Vojna krajina, 829, 831, 837, 840, 852,
Studenci, 833. Tisa, 671. Ulcinj, 152, 740. 869, 870, 873, 889.
Stupić, 310, 380, 382, 424, 804. Tiskovac, 382. Una, 373. Vojnić, 89.
Stuttgart, 85. Titograd, 904. Unac, 373. Voralberg, 34.
Suarzdorf, S4,-S9,_ Tkon, (Cotuno, Cutuno, Kun, Tuconum Uskipah, (Uschipach), 332, 342, 435, 440, Vrana, 18, 211, 240, 305-307, 312, 313,
Suhovare, 288, 328, 433, 447, 482. itd.), 135, 177, 178, 182, 183, 185, 187, 804, 805. 315, 316, 320, 364, 367, 375-377, 386,
189, 274, 295, 570, 807. Utran, 409. 394, 416-419, 421, 422, 427, 430, 451,
Sukošan, 306, 330, 339, 398>\
Suovare, 362, 365, 368. Tomešjak, 409. Uzdolje, 370. 775-794, 797, 803, 804, 810,
Sused, 601. Topolovac, 72. 812-816, 818, 819, 821, 822.
Sušak, 43, 72. Torino, 297, 302. V Vranik, 15, 511,518.
Sušnjarci, 496. Toskana, 660. Vranjic, 112, 113, 117, 123, 130, 138, 144,
Toulon, 661. Valdoria, (Vulturina), 49, 50. 158, 159, 163.
Svirče, 586, 587. Varaždin, 598, 658, 664, 681, 732, 901.
Sv. Petar, 497. Toulouse, 285. Vrbanj, 586, 587, 598.
Trakija, 42, 45. Variccani polla, 186. Vrboska, 586, 587, 589-591, 593, 594.
Sv. Vid. 497. Varygne, 186.
Travnik, 623, 626, 642, 649, 671. Vrbosko, 833.
Travunija, 18, 152, 740, 743. Vela Gomila, 497.
Velebit, 292, 327, 339, 372, 384, 487. Vrbosko jezero, 86.
Trebinje, 622, 623.
Sapjane, 72. Trečić, 369. Velika Japidija, 63. Vrčevo, 355, 406, 435.
Šibenik, 88, 89, 91, 132, 211, 216, 218, Treno, 287. Velika Vrata, 72. Vrgada, (Vergada), 178, 268, 274, 319,
Veliko Greblje, 197. 389, 407, 697, 816, 905.

944
945
Vrgorac, 833. 183, 187, 189, 190, 193, 194, 197, 198,
Vrlika, 833. 203, 204, 208, 209, 212, 216, 220, 221,
Vrpljani, 329, 362. 224, 226-228, 230, 231, 242 243, 255,
Vrpsko jezero, 88, 89. 258 259, 267, 268, 270, 277, 283, 286,
Vrsi, 513, 515. 287, 290, 293, 299, 305, 313, 317, 323,
Vrševac, 905. 324, 337, 345, 357, 372, 389, 394, 422,
Vrulja, 245. 423, 433-435, 468, 485, 486 , 499, 536,
Vukovar, 761. 567, 568, 571, 572, 584, 585 597, 598,
Vukšić, 345. 614, 653-660, 662-672, 676-679,
681-683, 685, 686, 688, 692-695,
W 698,704,705,707,708,710- -712,718,
722, 749, 775, 776, 825, 837, 838,
Würzburg, 690. 841-843, 847, 869, 876, 880 , 882, 884, SADRŽAJ
895, 897-910.
Zagvozd, 833. PREDGOVOR (S. Obad) 7
Zahumlje, 152, 238, 740, 741.
Zablaće, 416, 418, 712, 803, 816. Zajezda, 669. PRINOS STJEPANA ANTOLJAKA RAZVOJU HRVATSKE POVIJES-
Zablate, 91. Zakarpaće, 44, 71, 85.
Zadar, 9, 11, 13-19, 88-90, 141, 152, NE ZNANOSTI (S. Obad) 9
Zaraće, 594.
153, 161, 164, 177, 178, 180, 187, Zastolje, 621. HRVATSKO SREDNJOVJEKOVLJE 21
190- 192, 206, 216, 220, 229, 235, 239, Završje, 186, 865.
248, 249, 252, 255-257, 259, Zalengrad, 197. Da li je Istra upravo 539. godine potpala pod Bizant? 23
261-263, 265-271, 274-277, 280, Zemun, 823. Problematika najranijeg doseljenja i nastanjenja Slavena-Hrvata
282, 287-289, 290, 292-297, Zemunik, 197, 308, 328, 331, 358, 360,
300-305, 308, 314-317, 321, 323, u Istri 37
377, 424, 428, 435, 438, 482, 521.
327, 330, 336, 339, 342, 345, 346, 354, Zeta, 276, 741. Hrvati u Karantaniji 75
356, 359, 360, 362-378, 380, Zlarin, 833. Pravci kretanja Ćirila i Metodija za vrijeme njihove moravske mi-
385-389, 391, 393-396, 413, 428, Zlošani, 806. sije 97
430, 433, 434, 436, 437, 439, 445, 449, Zogopizolo, 187.
450, 455, 457, 563, 465, 468, 469,
Značaj i važnost isprave kralja Krešimira I za hrvatsku povijest X
Zrmanja, 340. stoljeća 111
481-483, 487, 488, 492, 493, 500, Zudecha, 187.
501-503, 530, 534, 536, 537, 539, 540, Kritički osvrt na dosadašnja istraživanja i saznanja o otoku Paš-
543, 547, 548, 552, 562, 564, 567, 570, manu 177
571, 595, 619, 627, 635, 713, 714, 716,
718, 723, 724, 730, 765, 766, 769, 774, Žakanj, 732. Grobnički problem u hrvatskoj i stranoj historiografiji 193
776, 797, 798, 803, 806, 809, 814, Žbenac, 72. Ban Pavao Bribirski »Croatorum dominus« 203
816-819, 821, 830-833, 836, 851, Ždrelac, 187. ZADARSKO PODRUČJE 253
897, 910. Želin, 232.
Zagorje, 17. Zelina, 232. Zadar pod vlašću Istočnih Gota 255
Zagreb, 9-11, 19,24, 25, 31, 37, 39-41, Zelina, 874. Zadar za vrijeme hrvatskih narodnih vladara 267
44, 66, 67, 75, 77, 88, 89, 92, 98, 100, Žitara ves, 91. »Heretici« u srednjovjekovnom Zadru i njegovoj okolici 285
104, 111-113, 116-119, 121-123, Župa, 833.
125, 128-130, 136, 141, 145-147, Nekoliko primjera o postojanju feuda u zadarskoj kopnenoj regiji
154, 156, 158, 160, 162, 166, 177-179, Kazala sastavio: Josip Vrandečić iza 1409. g 305
Izumiranje i nestanak hrvatskog plemstva u okolici Zadra 323
Zadarski katastik 15. stoljeća 385
Pobiranje marturine, crkvene desetine i vojšćine u zadarskom dis-
triktu(1435) 433
DALMATINSKI KULTURNI KRUG 443
»Artium et medicinae doctor« Federik Grisogono, njegova obitelj i
javno djelovanje u Zadru 445
Novi podaci o hrvatskom pjesniku Petru Zoraniću 479
Prilog biografiji hrvatskog pjesnika Jurja Barakovića 511
Novi podaci o trogirskim kiparima Ivanu Duknoviću i Jakovu . . . 519
Novi podaci o slikarima Markantoniju i Andriji Zadranima . . . . 525

946
947
 Arhivske zabilješke i marginalije o Markatunu de Dominisu . . . . 547 Izdavač
Veze povjesničara Ivana Luciusa (Lučića) sa Zadrom 561 KNJIŽEVNI KRUG
HRVATSKE BUNE I EVROPSKI ODJECI 575 Split, Bosanska ul. 4/1
Dosadašnji istraživački radovi o pokretu Matija Ivanića i neka no-
vonastala pitanja i problemi o njemu 577
Nekoliko marginalnih opaski o seljačkoj buni 1573. godine 597
Konavoska buna u središtu jednog dijela evropske diplomacije Za izdavača
1799-1800 619
Odjeci i posljedice francuske revolucije (1789) u hrvatskim zem- NENAD CAMBI
ljama 653
1848. godina i Zadar 713
Narodni ustanak u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji (1883) 731
MISCELLANEA CROATICA 737 Slika na ovitku
Naše »Sklavinije« 739 PETAR JAKELIC
Kada je nastala prva »Historija Hrvata« 745
Pitanje autentičnosti Paške isprave 749
Vransko običajno pravo 773
Kada se kod nas prvi put spominje naziv »kukuruz«? 823
Kako je nastala austrijska pokrajina Kraljevina Dalmacija 829 Lektura
Prekosavska Hrvatska i pitanje njene reinkorporacije BRANKO REBIC
(1813-1822) 837
BIBLIOGRAFIJA RASPRAVA I ČLANAKA IZ HRVATSKE POVIJESTI
STJEPANA ANTOLJAKA . 897
KAZALO OSOBNIH IMENA 911
KAZALO ZEMLJOPISNIH NAZIVA . . . . . . . . . . . . . 935

Tiskanje ove knjige sufinanciralo je Ministarstvo prosvjete, kulture i športa

Republike Hrvatske

Tisak: TIZ »Zrinski« — Čakovec

Naklada: 1.000 komada
ISBN 86-7397-079-2

948