KRSCANSKI KLASICI 22

AURELIJE AUGUSTIN

o DRZAVI BOZJOJ / DE elVITATE DEI

SVEZAK TRECI (knjiga XIX-XXII)

Urednik ANTON BENVIN

PARIZ. Bib!. Nat.

Fr. 18, f. A.

Urucenje francuskog prijevoda o Drzavi Bozjoj Karlu V.

FRANCUSKA SKOLA 1469.

AURELIJE AUGUSTIN

° DRZA VI BOZJOJ

DE CIVITATE DEI

SVEZAK TREeI (knjiga XIX-XXII)

Latinski i hrvatski tekst

S latinskog izvornika preveo TOMISLA V LAD AN

Uvode napisao DOMENICO GENTILI

Sinhronisticki uvid u Augustinovo vrijeme i djelo TOMISLA V SAGI-BUNIC

Kazala

FRANCO MONTEVERDE STELLA T AMHINA

KRSCANSKA SADASNJOST ZAGREB

1996

Biljeske napisali TOMISLA V LADAN DOMENICO GENTILI

Uvode preveo ZDENKO TOMISLA V TENSEK

Teoloska lektura ANTON BENVIN

RIJECIZDAVACA

Strucni savjetnici TOMISLA V SAGI-BUNIC ZDENKO TOMISLA V TENSEK MATE KRIZMAN

Oprema ALFRED PAL

S objavljivanjem ovog 3. sveska Augustinova djela »De civitate Dei« smijemo izraziti svoje zadovoljstvo sto je zaokruzen zamasan izdavacki pothvat koji ce biti od velikog znacenja za hrvatsku kulturolosku, teolosku i vjersku javnost.

Hrvatski prijevod obogacen je izvornom studijom (makar i nezavrsenom) naseg uvazenog patrologa dr. Tomislava Sagi-Bunica. Latinskom originalu i hrvatskom prijevodu dodana su vrijedna kazala za bolje snalazenje u razumijevanju Augustinove misli, za kroatizaciju kojih su velik trud ulozili gda Stella Tamhina i prof. dr. Mate Krizman. U ovom svesku nalazi se i bibliografija kao dopuna one iz prvog sveska; za dopunu bibliografije na hrvatskom jeziku 0 Augustinu uopce upucujemo na djelo: Juraj Pavic - T. Z. Tensek, Patrologija (KS, Zagreb 1993.).

Ovom prigodom izdavac se zeli i javno zahvaliti svima koji su svojim radom i potporom omogucili izdavanje ovog velikog spisa; osobita zahvala ide i onima, imena kojih nisu izrijekom spomenuta u ovoj knjizi, jer bez njihova zalaganja ne bi bilo moguce njezino izdavanje.

Svjesni da je sve ljudsko ujedno i nesavrseno , zelimo da se s nama uzraduje i zainteresirana hrvatska javnost zbog ovog dovrsenog posla.

Korektura

ANTE B. BARICEVIC

Graficki uredio ROMAN TURCINOVIC

Latinski tekst preuzet i: izdanja SANT'AGOSTlNO, LA CITTA DI DIO, III Citra Nuova Editrice, Roma 1991.

Izdaje

KRSCANSKA SADASNJOST, ZAGREB, MARULICEV TRG 14

KRSCANSKA SADASNJOST

Odgovara Dr. Aldo Staric

©

1996, Krscanska sadasnjost, Zagreb

Tisak

Varteks tiskara d.o.o., Varazdin

Naklada 3.000

ISBN 953-151-084-9

UVOD U KNJIGE XIX-XXII

1. Eshatologija i apologetika

Agostino Trape je u opcem uvodu (vol. 1., str. LXXXI) kazao da je predmet ovog posljednjeg dijela De civitate Dei eshatologija, shvacana kao nauk koji s teoloskog gledista uzima u promatranje posljednje ciljeve koji su ponad kontingentnosti. Prihvatljiva je to tvrdnja jer sve do 18. knjige rasprava je bila bitno usidrena na povijesno dogadanje dviju drzava. Cijenjeni poznavatelj Augustina dodaje da je namjera izrazito apologetska jer se tu neizbjezno sukobljavaju poganska i krscanska misao. Treba primijetiti da se apologetska nakana i polemicki ton izmjenjuju vee prema predmetu koji je u diskusiji. Zamjetljiv je silan napor i pribjegavanje svim sredstvima dijalektike kada nastoji pobiti onaj dio nauka poganskih mislitelja, ukljucujuci i neoplatonike, koji su nijekali eshatolosko stajaliste krscanskog nauka glede uskrsnuca tijela i konacne sudbine covjekove. Nije tako snazan apologetski ton kada Augustin propitkuje nauk klasicne misli koja se ogranicuje na jamstvo neke ljudske vrednote, tek zbog kontingencije, kao sto su dusevni mir i vedrina, iako je taj nauk, kako je to upravo u krscanstvu, mogao biti pretpostavka za vezu izmedu sadasnjeg i buduceg zivota. Slucaj je to sa sugestivnom obradbom mira. Tu su onda jos predmeti u kojima Augustin nema pred sobom protivnike kao sto su pogani, vee se nalazi u situaciji da unutar krscanske tradicije raspravlja 0 razlicitim teorijama koje mozda imaju neko znacenje jer je ljudski govor analogi can kada izlaze is tine sa znacenjern izvan iskustva terminima koji opet ulaze u iskustvo. To je slucaj s posljednjim sudom.

Tri su dakle temeljne datosti: mir shvacan kao vrednota koja uskladuje tijek dogadanja prema ostvarenju, u kojem ta dogadanja imaju potrebiti razlog postojanja u postignucu unutarnjeg spokojstva, u odnosu s drugima, u Bogu; zatim posljednji sud kao dodjela konacne sudbine; i konacna sudbina shvacena kao povratak covjeka, dusom i tijelom, pravednosti ili dobroti Bozjoj.

2. Mir

Augustin je prvi ponudio istinsku raspravu 0 miru. Jamacno u razradbi on crpi mnogo iz biblijske poruke, navlastito Novoga zavjeta. Ipak, kao sto je spomenuto, Augustin, da bi zacrtao znacenje i pitanje mira, uzima u promatranje pretpostavke iIi teorije koje se ticu ciljeva dobra iIi zla, Koncept cilja koji se povezuje s dobrom

VIII

UVOD

UVOD

IX

iIi zlom, zahtijeva, prema zamrsenom brojenju Varonovu koji je blizak starim i novim akademicima i cinicima, izvorne iIi primordijalne poticaje, koji se izmjenjuju izmedu uzitka i mirnoce odnosno unutarnjeg spokojstva, u mogucem uredenom ustroju iIi kontrastu s kreposcu te u odnosu na tri moguca stava zivota, tj. zivot posvecen politici, studiju iIi pomijesano. Ciljevi dobra mogu se postici kroz unutarnje spokojstvo, preko odnosa s drugima i u Bogu.

Koncept unutarnjeg mira proizlazi iz ustroja iIi kompozicije ovih razlicitih sastojnica a to su cilj, red, dobro i krepost. Ponajprije mir je cilj jer poticaj postaje zelja koju podrzava razum, tj. nagnuce da postignemo nesto sto jos nemamo. To je ired jer zelje trebaju uci u ravnovjesje izmedu misljenja i djelovanja te, kad su zadovoljene, radaju takoder vedrinu. U tom smislu dakle mir ukljucuje i dobro koje moze ispuniti i umiriti iskonsku teznju za postignucem novih odrednica u naravi cak i onih bica za koja se cini da nijecu mir i dobro. Tada je mir razlog onog covjekova dostojanstva koje su Grci nazivaIi arete, tj. krepost. Zato govor 0 miru ukljucuje i govor o cetirima krepostima, i to 0 mudrosti i jakosti koje ukljucuju vladanje nad prirnordijalnim poticajima u mjeri u kojoj su podlozni razumu odnosno volji. Ovo se vladanje stice u iskustvu pojedinca umjerenoscu a u odnosu s drugim pravednoscu. Mir se dakle sastoji u sticanju unutarnjeg ravnovjesja i vedrine koje slijede kada ljudski zivot postize cilj, koji umiruje potaknutu zelju i probudenu zabrinutost, te se uklapa u red shvacen kao racionalno moderiranje. U tom smislu mir se moze definirati, kaze Augustin, kao uredena uskladba spoznaje i cina (19, 13, 1).

Unutarnji mir se ocituje kao vedrina i spokojstvo takoder u odnosu s drugima.

U tom slucaju prikladnije je govoriti 0 slozi, jer se zeli drugima ono sto se zeli nama. Vrednota je to koja se stice naklonoscu koja nas povezuje s prijateljima i s rodacima, vezom i respektom koji ujedinjuje clanove obitelji, ukljucujuci robove, uredbama koje ureduju udruzeno zivljenje, odnosima koji vezu razne drzave, ukljucujuci one koje imaju nadmocnost, poput Rima. Kao sto pojam mira, ukoIiko je vedrina i spokojstvo, ukljucuje postignuce cilja kao dovrsenje neke teznje, a pojam reda kao urednu rasporedbu razlicitih elemenata, tako pojam mira, kao slog a i unapredenje odnosa, ukljucuje pojam cilja koji opet ulazi u red, shvacen kao ustroj i sastavljenost jednakih i nejednakih stvari cime se svakome dodjeljuje prikladno mjesto.

Sa svoje strane mir, shvacen kao unutarnja vedrina, kao vrednovanje odnosa i sloge, kao teznja i hod prema ciljevima koji radaju vedrinu i slogu, i kao red koji ravna sve moguce odnosaje srasle s naravi, u izravnom je odnosu s idejom Boga kao providnosti koja sve stvari ureduje pre rna konacnom cilju. Bog, ukoliko je najvise dobro koje mozemo uzivati, daje nam konacnu srecu, u kojoj se ostvaruje prirodena teznja za vedrinom, slogom i uzajamnom izmjenom svega sto u nama jest dobro, konacno, red. Zato Augustin moze tvrditi: Mir doma uredena je sloznost ukucana sto se tice naredivanja i slusanja; mir grada uredena je sloinost gradana u naredivanju i slusanju; mir nebeskog grada je najuredenija i najsloinija zajednica uiivanja Boga te uzajamno u Bogu; mir svih stvari je spokojnost reda (19, 13, 1).

Uz pojam mira Augustin posvecuje osobitu paznju nekim ljudskim znacenjima koja on crpi iz klasicne misli kako bi ih izrazio u perspektivi najcistijeg krscanskog humanitarizma. Prijateljstvo je za njega izraz naklonosti za participacijom s drugim istinskih vrijednosti zivota i u otklanjanju svega sto ozaloscuje i otuduje. Glede triju vrsta zivota zastupa da ne shvaca kako trazenje istine moze iskljuciti sluzenje ljubavi i kako je moguce teziti za mudroscu i traziti mir i spokojstvo u sjenovitu zivotu, tj. u zivotu zarobljenom svakojakim zaokupljenostima.

3. Posljednji sud

Poimanje posljednjeg suda, a sto je temeljni predmet 20. knjige, izravno je ukljuceno u pojmovima iz prethodnog govora 0 miru shvacenom kao vedrina i spokojstvo, vrednote postignute iii ne postignute kao konacni cilj postivanjem iii krsenjem reda sto ga je Bog utvrdio u svojoj Providnosti. Posljednji sud Bozji, u Augustinovu poimanju, jest zakljucni posljedak koji se zbiva nad izvanrednom i ogranicenom mogucnoscu koju covjek ima, u planu Providnosti, darovateljice dobre volje, da cini dobro i da ga ne cini, da se ostvari kao vrednota i da se ne ostvari, da se vrati u red i u cilj i da iz njeg izade.

Da bi se razumjelo golemo apologetsko znacenje i ovog predmeta prikladno je izloziti slijed nauka koji se od pocetka krscanstva, unutar iste tradicije, provlacio sve do Augustina. Medutim, trazi se odvaznost da se zade u ispitivanje prikaza, pretpostavki i interpretacija, koje se lako prometnu u mastarije, 0 istini koja stoji iznad naseg iskustva.

Od samog pocetka krscanske poruke sugestivno je cak na crkvene pisce djelovao pakao kod Latina, had kod grckih pjesnika i narocito seol iz zidovske tradicije, kao mjesto boravka u nekom tajnovitom zivotu, izmedu smrti i uskrsnuca tijela, u ocekivanju posljednjeg suda. Takvo su misljenje zastupali Oci i vrlo umni pisci, kao Justin, Irenej, Tertulijan, Laktancije, Vigilancije.

Uz ovo misljenje povezivao se milenarizam, a uz njega je prianjao vee spomenuti Irenej. Sam Augustin priznaje da je prianjao uz neki duhovni milenarizam koji se suprotstavljao onom tjelesnom koji je zastupao Cerint (usp. 20, 7, 1). Medutim, kako on tako i Tertulijan mozda su ga smatraIi autenticnim jer mu je zacetnik bio jedan ucenik pisca Otkrivenja, tj. Papija Hijerapolski, koji je tvrdio da je mnogo naucio usmeno od samoga svoga ucitelja.

Osim toga tesko je odrediti koja je tezina nauka »milosrdnih« origenskog obiljezja koji se protive konacnoj osudi. Augustin im pridaje veliku pozornost i navodi cak sest misljenja, takoder i zato sto su njihovi zagovaratelji bili odlicna imena, poput Atanazija, BaziIija, Gregorija Nazijanskog na Istoku i Ambrozija i Jeronima na Zapadu. Valja primijetiti da je i unutar tih ublazavatelja konacnog suda bilo oprecnih stavova, kao npr. izmedu Jeronima i Vigilancija.

Upravo zato sto se apologetska namjera suocavala s misljenjima koja su se pojavljivala unutar krscanske tradicije, vise iIi manje ortodoksne, Augustin potkrepljuje vlastite ideje stalnim prizivom na Sveto pismo. Shvatljiv je takoder njegov napor da se najprije poziva na Novi zavjet buduci da je od Novog zavjeta krenula kontroverzija s obzirom na eshatologiju. Osim toga brojidba vremena, koja se nalazi u Pismu, odnosila se na dogadaje i osobe koje su pripadale neposrednijem povijesnom iskustvu. Stoga se eshatoloski oris povezivao s apologetskom namjerom zbog utvrdenih zbiljskih dogadaja koji su predskazani prije nego sto su nastupili. Ne cudi nas, stoga, pozornost koja je posvecena interpretaciji 20. knjige Otkrivenja, a koja zauzima dobru trecinu cijele 20. knjige De civitate Dei. To je apologetski cilj koji nije proizvoljno odabran nego je na to izlaganje Augustin bio primo ran jer je taj ulomak potjecao iz knjige koja je bitno eshatoloska i posljednja u kronoloskom slijedu, a sluzio je milenaristima svih pravaca kao potporanj njihovoj tezi. Sto se pak tice kazne Augustin se poziva na ona svjedocanstva Svetoga pisma koja su navodili origenisticki "milosrdnici" koji su zeljeli zajamciti blagi ili barem ne tako definitivan sud Bozji.

x

UVOD

UVOD

XI

Stoga SU neki ulomci 20. i 21. knjige De civitate Dei od izuzetnog znacenja za povijest Crkve i krscanstva jer predstavljaju kraj eshatoloskim ucenjima koja se, bar djelomicno, ne mogu smatrati heretickima, ali su mijesala istine sadrzane u Svetom pismu s mitskim i legendamim pretpostavkama i tako mnozila kontroverzije i polemike koje nisu bile na izgradnju krscanske ljubavi. No, Augustinov ton redovito nije izrazito polemican. Neumoljivo je, medutim, protiv tjelesnog milenarizma jer se on, mozda podupiran epikurejskim ostacima, promece in quasdam ridiculas fabulas. Pa i protiv pretjeranoga origenizma Augustin rabi dosta snazan ton, iako pobija prijatelja Jeronima, jer mu je namjera spasiti transcendenciju bozanskog suda. Mislimo da u tom smislu valja razumjeti i tumaciti, u egzegezi svetopisamskih ulomaka, neke izricaje i tvrdnje glede strogog predodredenja koje se moze ciniti suprotnim univerzalnoj spasenjskoj volji Bozjoj zasvjedocenoj u Svetim pismima (usp. npr. 21,24,3).

blika svemir je ukupnost emanacija entiteta, a povratak gore bio je moguc samo preko okultnih magickih praksa. Za neopitagorejce dusa je broj koji se sam krece do beskraja koji iskljucuje povratak u ogranicenje svoga sjedinjenja s tijelom. Za hermetike materija je punina zla, a otkupljenje duse i njezin povratak u sferu treceg bica koje joj pripada bitno je misticko. Za mnoge neoplatonike religiozni je zivot bitno katarza i ciscenje koje se opire tijelu ukoliko je ono izvoriste nagnuca koja uvode u pozudu, u strast, u oneciscenje; zbog toga je Porfirije tvrdio da valja stalno izbjegavati svako tijelo. Stoici za aleksandrijskog doba, koji su bili tvorci apatije (apatheia), zgrazali su se na pomisao 0 nekom ljudskom stanju u vjecnosti, posebice ako je bila rijec 0 kazni, a zudili su za palingenezom, ciklickim povratkom identicnosti,

U takvoj klimi odnosa, razmjena i kontrasta medu razlicitim sustavima shvatljiva je odbojnost prema krscanstvu koje je bilo vjemo strogoj ortodoksiji i, usprkos ponekom neznatnijem skretanju, nauku 0 konacnoj sudbini covjeka. Tako nastaju Celzov 1stiniti govor, djela Jamblika, Apuleja, Asklepija, u kojima je prisutno vise ili manje izravno protivljenje krscanstvu i to uvijek s magicko-hermetskim prizvukom, te Porfirijevo djelo Protiv krscana, Julijanovo Protiv Galilejaca i Proklovo Protiv krscana.

Polemicki zalac -poganskih kontroverzista s pridruzenim sinkretizmom, koji je jamcio pridodatak drevnih filozofskih ucenja misticko-religioznog tona, nije mogao ostaviti indiferentnima Oce i crkvene pisce. Oni posebnu pozomost posvecuju misterioznom eshatoloskom problemu 0 konacnoj sudbini covjeka, narocito u pitanju uskrsnuca tijela. Priznavali su da je to misterij ali koji ima svoj oslonac na autoritetu Svetoga pisma. Vise je apologetskih spisa u obrani osporavane istine. Od izuzetnog je znacenja tvrdnja da je Augustin, u pisanju posljednje knjige De civitate Dei, imao pred ocima apologetska djela svojih predsasnika i da je skupa s njima zakljucio niz spisa u obranu uskrsnuca tijela i blazenog gledanja Boga i to i tijelom koje je postalo duhovno.

Da bi se bolje razumjelo Augustinovo izlaganje, korisno je u vezi s ovom tockom primijetiti da su se branitelji krscanske istine nasli u poteskoci jer su protivnici, svjesni da se uskrsnuce zbiva po modelu dobi Kristove, ismjehivali i izvrgavali ruglu tjelesa, navodeci slucajeve nakaznih stvorenja, novorodencadi, zrtava antropofagije koji se javljaju u teskom i odvratnom izgledu a tu spada i zenski spol. Oci osjetljivi za tu cinjenicu zauzimaju karakteristican stay kad se sukobljavaju s teorijama koje su zastupali pristase sinkretizma, medu kojima su se kao najpotkovaniji pojavljivali neoplatonici. Hi zauzimaju stay protivljenja (latinski: contra; grcki: kate) iii replike (latinski: ad ili adversus; grcki: pros). Navodimo neke: Justin: Cohortatio ad Graecos; Tacijan: Adversus Graecos; Atenagora: De resurrectione mortuorum; Teofil Antiohijski: Ad Autolycum; Irenej: Adversus haereses; Hipolit Rimski: Adversus Graecos; Amobije: Adversus nationes; Laktancije: Divinae 1nstitutiones; Atanazije: Oratio contra Gentes.

Ova razlicitost sustava ili metode kad apologeti zapodijevaju razgovor u obrani krscanskih istina, medu kojima su znakovite eshatoloske teme, svjedoci da su crkveni Oci i pisci bili svjesni da raspravljaju s misliteljima potkovanima u dvostrukom stavu. Naime ti su filozofi, veoma privrzeni doktrinamom i religioznom sinkretizmu, djelomicno prihvacali neke krscanske tvrdnje, ali su s druge strane svom zucljivoscu opovrgavali temeljne is tine 0 vrijednosti krscanske poruke i njena utjecaja na ljude.

Cini nam se da se Augustin u posljednjem dijelu De civitate Dei svjesno pridruzuje nizu svojih predsasnika u ovom dvostrukom stavu i da kod apologeta otkriva pravi i prikladan sustav i kriticku metodu za obranu istine krscanstva, Mozda daje

4. Apologetika protiv sinkretizma 0 konacnoj sudbini

Prethodno smo govorili 0 utjecaju sto ga je peti dio De civitate Dei mogao izvrsiti u povijesti krscanstva uklanjajuci apsurdna vjerovanja koja nisu imala svoju legitimnost u Svetom pismu a dolazila su gotovo uvijek iz svijeta grckog jezika. Moramo dodati da je taj dio imao sigumo golem utjecaj na procjenu nacina razmisljanja posljednjih velikana klasicnog svijeta, koji su gotovo svi bili predstavnici grckog jezika. Osobito u 22. knjizi i djelomicno u 21., koje raspravljaju 0 konacnoj sudbini, Augustinov je ton snaznije apologetski, a to ukljucuje i njegovu budnu i potkovanu pozornost na razlicita filozofska ucenja. Stoga je neophodno nanovo se vratiti na posljednje filozofije klasicnog svijeta i na teolosko-kulturnu i religioznu klimu toga doba.

Jedinstvena je cinjenica da se krscanstvo siri i poduzima svoje proboje u svijetu koji je prozet rasirenim filozofskim eklekticizmom i njegovanim, svjesnim i moralno uzvisenim, religioznim sinkretizmom. Filozofski eklekticizam stariji je od krscanstva i velikim dijelom svoje zasade duguje rimskom mentalitetu koji je bio bit no praktican i nesposoban da u toj zbrci sacini neki sustav. N aprotiv, religiozni sinkretizam sirio se u svijetu skupa s krscanstvom a podupirala ga je i velika krscanska poruka koja je pozivala savjesti na samooblikovanje ljudskog dostojanstva. Ali je povijesno ocito da je religiozni sinkretizam sup rotan krscanstvu time sto se je vracao, zacijelo svjesno, klasicnim filozofijama misticke intonacije. Tako je hermetizam zastupao povratak u orfizam kroz misticko-asketsku zahtjevnost. S neopitagorizmom zastupa se povratak pitagorejskoj skoli kroz zahtjev za ukljucivanjem ljudske sudbine u red i harmoniju. S neoplatonizmom, iii bolje s raznolikim neoplatonizmima, zeli se povratak na pojam emanacije dobra odozgor s iskljucenjem svega sto je zemaljsko. Nije moguce govoriti 0 neostoicizmu jer je stoicka misao sa zavodljivom teorijom spoznaje i odnosnom terminologijom, koja opstoji jos i danas, imala golem utjecaj kako na sljedbenike Akademije tako i na one rijetke peripatetike. U jednom svijetu, koji je bio razdiran nasiljem, golem su utjecaj na duhove imali smireni lik stoickog mudraca i zelja za cosmopolis koja je opravdavala suverenost Rima.

Doktrinalni i religiozni sinkretizam, s kojim se Augustin upoznao vjerojatno preko Porfirija, upomo je napadao krscanski eshatoloski nauk, a posebice uskrsnuce tijela. Medu sastojcima takvog sinkretizma bili su stavovi koji su u apsolutnom obliku iskljucivali prisutnost tjelesne supstancije u vjecnosti. Za Platona prisutnost duse u tijelu je pad, zatvor, kazna, spilja koja prijeci motrenje is tine koja nas oslobada. Za Plotina sastojak koji tvori tjelesnu masu jest materija shvacena kao ne bice. Za Jam-

XII

DVOD

prednost replici, sporazumijevanju i skoro pozivu na dijalog umjesto sukobljavanju i protivljenju, a sto se primjecuje iz upornog postovanja koje pokazuje prema Platonu i Porfiriju. Ali taj blazi stay ne moze zadrzati kad se propinje dokazati uskrsnuce tijela, dogmu koju su neki ultraspiritualisti, sljedbenici sinkretizma toga doba, izvrgavali ruglu. U tom slucaju on se utjece pornoci krscanske apologetike unoseci autoritet Svetoga pisma potkrijepljenog cudesima i ostvarenjem prorostava, posebice onih koja se odnose na brzo sirenje krscanstva, Od ovog dokazivanja moze prijeci i na neke dokaze koje je prihvacala klasicna dijalektika, kao sto su univerzalni sklad i neosporna stvarnost cinjenica. Ponekad preokrece predmet upozoravajuci na vjerovanje u mnostvo, cesto apsurdnih, prica i legend a iz mitologije koje kadikad ponizuju dostojanstvo covjeka. Kad je rijec 0 osporavanom uskrsnucu tijela, Augustin se naprotiv trudi, da pronade pojam, kao punina Ijudske naravi, koji moze gotovo sugerirati pretpostavku za apodiktican silogizam.

Ali kad krscanska istina nije bila osporavana i nije bila izvrgavana olakom sarkazmu tipicnom za aleksandrijsko razdoblje, Augustinov ton je gotovo pomirljiv u pokusaju da dode do sporazuma i suglasnosti. Sam tvrdi da se slavni filozofi nama ne protive glede duhovnih dobara koja ce savrseno sretna dusa uzivati nakon ovoga zivota (22, 5). On dakle, kad moze i narocito nakon sto je ucinio prijelaz iz izlaganja o uskrsnucu tijela na temu vjecnoga zivota, premda su dva predmeta nerazdvojiva, smanjuje navodenje Svetoga pisma i pocinje razvijanje postavljenog zadatka cestim navodenjem autoriteta velikih platonistickih ucitelja, cak nabrajajuci nevolje zivota koje postuliraju teznju za boljim zivotom. Takoder i opaske 0 dostojanstvu covjeka poradi njegova vladalastva nad stvarima kroz razmisljanje i djelovanje, 0 ljepoti prirode i svijeta, a sto je anticipacija savrseno sretnoga zivota, nalaze svoje uporiste u klasicnoj misli.

Na koncu moramo kazati da za ucvrscenje govora 0 blazenom gledanju Boga Augustin smatra uputnim suociti katolicki nauk s klasicnom mislju koja se odnosi na razlicite oblike spoznaje. Stovise smatra prikladnim okoristiti se neosofistickim govorom da ucvrsti dokaznu moe istina povezanih s uskrsnucem i s vjecnim zivotom u blazenom gledanju Boga pridodajuci Platonovu tvrdnju, koji govori 0 povratku dusa u tijelo, kao i Porfirijevu, koji tvrdi da dusa, ociscena po katarzi, kad se bude povratila Ocu, nece se vise vracati u zlo ovoga svijeta.

TOMISLAV SAGI-BUNIC

SINHRONISTICKI UVID U AUGUSTINOVO VRIJEME I DJELO

Ovaj svojevrsni uvod u Augustina nije dovrsen rad. Pisac ga iz zdravstvenih razloga nije uspio privesti kraju zbog mozdanog udara koji ga je pogodio godine 1983. Kako i sam naslov govori, ovo je uvid u vrijeme i dogadaje u kojima Augustin djeluje. Autor je kronoloski dosao do godine 408., dakle gotovo pred sam pocetak pisanja De civitate Dei. Smatramo da ce i ovaj nedovrseni rad biti od koristi svima koji citajuci Augustinovo velebno djelo zele dublje i sire zahvatiti u one vrijeme i dogadanje.

DOMENICO GENTILI (prijevod: Tomislav Zdenko Tensek)

. 354. godine rodio se Augustin (13. studenog) u mjestu Tagaste u Numidiji (Afrika) od oca poganina, Patricija, sitnog namjestenika, koji se pokrstio pred smrt, i majke krscanke, Monike. Skolovao se u Tagasti, Madauri i Kartagi.

355. obratio se na krscanstvo Marije Viktorin, profesor retorike u Rimu, koji je preveo na latinski Plotinove traktate. Tvorac krscanskog neoplatonizma. Pisao u obranu Nicejske vjeroispovijesti 0 Trojstvu: De generatione divini Verbi, De homousio recipiendo, Adversus Arium (4 knjige). Car Konstancije podjeljuje biskupima privilegij velike sudske nezavisnosti (privilegium fori).

357-359. Protunicejski sabori u Sirmiumu (Sf. Mitrovici).

360. Protunicejski sabor tzv. homejaca u Carigradu. Prisustvovao gotski biskup Ulfila, koji je stvorio got ski alfabet, preveo Bibliju na gotski jezik; Goti su primili arijevsko krscanstvo; njih su u tom slijedili drugi Germani (osim Franaka).

361. po smrti cara Konstancija dolazi na vlast Julijan »Otpadnik«; daje opcu amnestiju svim prognatim biskupima.

362. Car Julijan izdaje 17. lipnja tzv. skolski zakon protiv krscana, kojim se krscanima zabranjuje nastava klasicne poganske knjizevnosti. Marije Viktorin napusta katedru retorike u Rimu. Sv. Atanazije odrzava u Aleksandriji koncil (synodus confessorum): prihvaca se zajednistvo s biskupima koji su sudjelovali na protunicejskim saborima, pod jedinim uvjetom da priznaju Nicejski koncil. Izdaje se dokumenat »!omus ad Antiochenos« u kojemu se dopustaju »tri hipostaze« u Bogu; pomalja se kristoloski problem. Nicejac Lucifer Kaljarski odbacuje pomirenje: zacetak raskola »luciferijanaca«. Lucifer u Antiohiji zauzima stay protiv umjerenog nicejca Melecija, maloj grupi strogih nicejaca posvecuje za biskupa Paulina, kojega ce podrzavati Rim: pocetak dugotrajne shizme u Antiohiji.

XIV

SINHRONISTICKI uvm

SINHRONISTICKI uvm

XV

363. Julijan smrtno ranjen u ratu s Perzijancima (26. lip~ja~. Care~ postaj.e Jovijan, rodom iz Singidunuma (Beograd). Izjasnjava se za Nicejski sabor I Atanazija. Sklapa mir s Perzijom: Rim gubi Armeniju.

364. Jovijan umire (17. veljace). Carem postaje Valentinijan I, rod om iz Cibala~ (Vinkovci), simpatizer Niceje; vladanje na.d .. Istokom ?o~je:yava bratu Valensu, .koJI podupire protunicejsku stranku. - Sv. Bazilije Cezarejski pise Adversus Eunomium, kljucno djelo za trinitarnu teologiju.

366. papa Damas u Rimu (do 384.).

367. umro sv. Hilarije, biskup u Poitiersu.

370. sv. Bazilije postao biskupom u Cezareji u Kapadociji, a sv. Martin biskup u Toursu. Sv. Ambrozije postao guvernerom Sjeverne Italije (consularis Liguriae et Aemiliae). Umro Euzebije, biskup u Vercelli, borac za Nicejsku vjeroispovijest.

371. T. Rufin prima krstenje , i polazi iz Akvileje, u pratnji M~l~nije starije,. na

Istok - u Egipat. Gregorije, Bazilijev brat, posvecen za biskupa u NISI. Umro Lucifer

Kaljarski.

372. Bazilije Cezarejski posvecuje svoga prijatelja Gregorija Na~ijanskog .~a biskupa malog grada Sasime; ovaj odbija pr.ihva.t te sluz.b~, ne odiazi. u to »bIJe?nO selo«. Augustinu se, iz nezakonite veze s djevojkom kOJoJ ne znamo imena, rodio u Kartagi sin Adeodat.

373. Umire sv. Atanazije u Aleksandriji. Nasljeduje ga Petar II, koji mora odmah po izboru pobjeci, a stolicu zauzima arijevac Lucije. Sv. Jeroni~ od~azi iz A~.vileje na Istok, u pratnji Euagrija Antiohijs~og, koji je preveo. na latr~skI ~tanazIJe.v »Zivot sv. Antuna«, oca monastva. Augustin se odvraca od vJere svoje majke Momke, smatrajuci je »legendama za bakice«. Procitavsi Ciceronov ?ijalog »Hort~ns~us«, zeli postici znanstveni svjetonazor; upisuje se kao »slusac« (auditor) kod manihejaca, zane sen njihovim naglasavanjem znanja na podrucju vjere.

374. Ambrozije izabran za biskupa u Milanu; napusta svjetovn~ sl.uzbu; pri~.a krstenje, biva posvecen za biskupa (7. prosinca), pod vodstvom svecemka Simplicijana daje se na dvogodisnji studij teologije, s osloncem posebno na grcke oce. Epifanije Salaminski pise djelo »Ancoratus«. Augustin se vraca u Ta~astu ?a predaje gramatiku, ali ga majka nece primiti u kucu, jer je napustio katolicku vJeru.

375. carski vojskovoda Teodozije (otac kasnijeg car a Teod~zij~) svlad.a~ u Afr~~i ustanak berberskog kneza Firma (372.-375.) kojega su podupirali donatisti. Po~hJ~ uspjesnog ratovanja s Kvadima umire Valentin~~an I. ~7. studen~g. Sesnae~tgo~~snJI sin Gracijan preuzima vladu na Zapadu, s prijestolnicom u Tneru. Hum, kOJI su dosli u Europu oko 370. godine, razbijaju Gote u Juznoj Rusiji: to se smy~tra pocetkom seobe naroda. To je natjeralo Zapadne Gote da prodru na podrucje carstva, juzno od Dunava (prije toga su Zapadni Goti nastav~l~. nekadas~ju .ri~ysku I?aciju, sjeverno od Dunava - danasnju Rumunjsku). - Bazilije Cezarejski _rIse .SpIS >:~.e Spiritu Sancto«. - Od 375. do 378. boravi Jeronim kao mona~ u. ~-Ia~kIdsk~J p~stmJ.I, istocno od Antiohije. Od jednog obracenog Zidova uci hebrejski jezik, pos.to Je p.n~e toga, slusajuci Apolinara iz Laodiceje, temeljito naucio grcki, - Augustin pocinje predavati retoriku u Kartagi (do g. 383.).

376. po ugovoru s Valensom, Zapadni Goti se naseljuj~ u carstvu j.uzno O?

Dunava. Ambrozije u Sirmiumu uspijeva da na biskupsku stohcu do de umjesto anjevca, nicejac Anemije.

377. sinoda u Rimu, pod Damasom, koja se bavila apolinarizmom i shizmom u Antiohiji.

378. bitka kod Drinopolja (Hadrianopolis), izmedu pobunjenihZapadnih Gota i cara Valensa, koji pada u boju. Car Gracijan izdaje dekret kojim se prvi put drzavno-pravno priznaje papin a jurisdikcija. Na zelju Gracijanovu, Ambrozije pocinje pisati pet knjiga »De fide ad Gratianum Augustum«. Antiohijski prezbiter Diodor, kreator antiohijske teologije, postaje biskupom u Tarzu u Ciliciji. Jeronim se u Antiohiji prikljucuje Paulinu, ovaj ga zareduje za prezbitera, ali bez obveze da ostane u sluzbi Crkve u Antiohiji.

379. car Gracijan postavlja (19. sijecnja) u Sirmiumu magistra equitum Teodozija I. za augusta Istoka. Gracijan i Teodozije odlazu sluzbeni naslov Pontifex maximus i time raskidaju s rimskom drzavnom religijom. Gregorije Nazijanski dolazi u Carigrad i okuplja malobrojne vjernike koji se drze Nicejskog koncila. Umire Bazilije u Cezareji.

380. Teodozije I. izdaje edikt kojim se zabranjuje arijevstvo na Istoku: nicejska vjera postaje drzavna. Krajem godine, poduprt od Teodozija, Gregorije Nazijanski svecano u Carigradu preuzima od arijevaca crkvu svetih apostola. Jeronim u Carigradu slusa Gregorija Nazijanskog. Gregorije Nisenski postaje metropolitom Sebaste. Donatist Tihonije izdaje spis »Liber regularum« 0 tumacenju Biblije, koji je kasnije Augustin veoma cijenio. Augustin pise svoj prvi spis De pulchro et apto, koji se izgubio jos za Augustinova zivota. U Zaragozi odrzan koncil protiv priscilijanista.

381. Teodozije I. saziva koncil u Carigradu, koji se odrzao od svibnja do srpnja, a kasnije je zadobio status II. ekumenskog koncila. Zakljuccirna koncila Teodozije daje snagu drzavnih zakona. Predsjeda Melecije Antiohijski, koji u toku koncila umireo Dusa koncila je Gregorije Nazijanski, ali pod pritiskom Egipcana i Zapada mora napustiti carigradsku stolicu. Taj sabor znaci pobjedu nad arijevstvom u carstvu. Uz sabor se veze tekst Nicejsko-carigradske vjeroispovijesti. Carigradskoj crkvi sabor dodjeljuje drugo mjesto po casti, kao »novom Rimu«. - U rujnu sabor u Akvileji protiv ilirickih arijevskih biskupa Paladija (Ratiaria) i Sekundijana (Singidunum), na kojemu vaznu ulogu igra sv. Ambrozije. Ambrozije zavrsava djelo »De Spiritu Sancto«, u tri knjige, posveceno takoder caru Gracijanu. Sve milanske crkve dolaze pod upravu Ambrozijevu.

382. Teodozije sklapa novi ugovor sa Zapadnim Gotima (3. listopada), koji se naseljuju kao »foederati« u Meziji i Traciji. Koncil u Rimu pod Damasom, na kojem prisustvuju biskup Paulin iz Antiohije, Epifanije iz Salamine, i Jeronim. Koncil se bavi pitanjima u vezi s Istokom, ne prihvaca novog biskupa Flavijana koji je dosao na mjesto Melecija u Antiohiji: raskol traje dalje. Papa Damas uzima Jeronima za svoga povjerljivog covjeka »in chartis ecc1esiasticis«, Jeronim stjece velik ugled u visokim rimskim krugovima, posebno medu odlicnim krscankama, koje predobiva za asketski ideal, ali izaziva takoder golemu mrznju i neprijateljstvo. Pod Damasovim patron atom pocinje ispravak latinskog prijevoda cetiriju evandelja. - Ukinuvsi drzavne subvencije Vestalkama i rimskim svecenickim kolegijima, Gracijan - pod utjecajem Ambrozija - uklanja iz senatske kurije u Rimu zrtvenik i kip bozice Viktorije, sto izaziva veliko negodovanje medu rimskom poganskom aristokracijom. (Kip je, poslije bitke kod Akcija, u Senat smjestio August, uklonio ga je Konstancije, vratio Julijan.) Na Istoku Teodozije izdaje propis po kojemu poganski hramovi s umjetnickim kipovima bogova ostaju otvoreni, ali se zabranjuje prikazivanje zrtava. Negdje te godine umire Ulfila.

SINHRONISTICKI uvm

XVII

XVI

SINHRONISTICKI uvm

383. Gracijan polazi u Galiju protiv uzurpatora Maksima koga su britanske trupe izvikale za cara, ali mu vojska prelazi na stranu uzurpatora i Gracijan biva na bijegu u kolovozu ubijen u Lyonu. Teodozije se izjasnjava za Gracijanova brata Valentinijana II. koji vlada srednjim dijelom carstva, ali pod velikim utjecajem majke Justine, koja pristaje uz arijevce (on te go dine ima 12 godina). Posto je Valentinijanu vjeran vojskovoda Bauto zatvorio alpske prijelaze, Ambrozije poduzima diplomatsko poslanstvo kod Maksima: slijedece godine (384.) dolazi do poravnanja: Maksim vlada kao sucar Galijom, Britanijom i Spanjolskom, a Valentinijan II. Italijom, Afrikom i Ilirikom. _ Euagrije Pontski povlaci se iz javnog zivota u Carigradu; odlazi u pustinju u Palestini. - Augustin se u Kartagi osobno susrece s manihejskim biskupom Faustom; biva razocaran. Odlazi u Rim, kao ucitelj retorike.

384. predstavnik rimske poganske aristokracije senator Simah, gradski prefekt, upucuje Valentinijanu II. trazenje da se statua bozice Viktorije vrati na svoje staro mjesto u zgradi senata i da se obnove drzavne subvencije djevicama Vestalkama. Ambrozije se suprotstavlja (Epist. 17) i car ne udovoljava trazenju. - Umire papa Damas (11. prosinca); nasljeduje ga Siricije (384.-398.), a ne Jeronim, kako se nadao njegov rimski krug. - Teodozije sklapa ugovor 0 miru i prijateljstvu s perzijskim kraljem Sapurom III.: podjela Armenije. - U Rim dolazi monah Pelagije, i ostaje do 410. godine. - Augustin predaje retoriku u Rimu, ali iste godine prihvaca mjesto sluzbenog profesora retorike u Milanu, gdje pocinje slusati Ambrozijeve propovijedi, prvenstveno radi jezika. On je u to vrijeme pod utjecajem skepse Akademika, a

naskoro otkriva neoplatonizam.

385. koncil u Bordeauxu (Burdigale) protiv Priscilijana, biskupa Avile, i njegovih pristasa, optuzenih za gnosticizam i magiju, a koji su zastupali takoder asketski rigorizam. Priscilijan nije dosao na sabor, nego se prizvao na cara Maksima, koji ga je u Trieru, zajedno s nekoliko pristasa, dao osuditi na smrt i pogubiti. Ta prva smrtna kazna zbog hereze izazvala je velike reakcije kod Martina Turonskog, Ambrozija Milanskog i drugih biskupa. Biskup Itacije, posebno odgovoran za tu smrt, bio je skinut sa stolice. Maur Gildon postaje comes Afrike, favorizira donatiste. - Filastrije iz Brescie pocinje pisati svoje djelo »Diversarum haereseon liber«. - Optat, biskup u Mileve (Afrika), priprema drugo izdanje svoga djela protiv donatista Parmenijana. _ Jeronim, ogorcen neprijateljstvom rimskih krugova koje naziva »senatom farizeja«, naglo ostavlja Rim i polazi definitivno na Istok; za njim polazi bogata udovica Paula sa kcerkom Eustohijicom, koja ce financirati njegove pothvate u Betlehemu. - Po nagovoru majke Justine, Valentinijan II. u ozujku zahtijeva od Ambrozija da preda jednu crkvu arijevcima: ovaj se suprotstavlja pasivnom rezistencijom

i car popusta.

386. Valentinijan II. izdaje, 23. sijecnja, edikt kojim se, na temelju nekadasnjih odluka u Riminiju (g. 359), dodjeljuju arijevcima jednaka prava s katolicima, te im se daju crkve na raspolaganje. To je u suprotnosti sa stavom Teodozija na Istoku, a i Maksim izrazava iz Triera svoje neslaganje. Kad imperator hoce vojnickorn silom oduzeti biskupsku crkvu da je preda arijevcima, Ambrozije zajedno s vjemicima ostaje vise dana u opsjednutoj crkvi, i na Cvjetnu nedjelju 386. drzi u op,sjednutoj crkvi slavnu propovijed Protiv Auksencija (PL 16, 1007-1018). Umire sv. Ciril Jeruzalemski, na biskupskoj stolici u Jeruzalemu nasljeduje ga biskup Ivan. - Nakon sto je posjetio Egipat i upoznao Didima, Jeronim se, zajedno s Paulom i Eustohijicom, smjestio u Betlehemu, gdje je utemeljio tri zenska manastira i jedan muski, te hospicij za hodocasnike. Financijski iza tih pothvata stoji poglavito bogata Paula. U biblio-

teci. ~. Cez~reji Pale~~inskoj Je~on~~ se upoznaje s Origenovom Hexaplom, i pocinje reVlZIJU la~.mskog pn~evoda pOJ~dlmh knjiga starozavjetne Biblije. - U Antiohiji, biskup Flavijan za~.eduJe. za prezbitera Ivana, koji ce dobiti epitet »Zlatousti«, i povjerava mu propovijedanje u katedrali.

. PO,sto se ~ec prije, na za~tjev ,majke koja je s njim u Milanu, razisao sa svojom nevJ~ncanom zenom, Augustin pocetkom kolovoza stvara definitivnu odluku da napust! pro.feso~.sku kar.ijeru i d~ s~ posveti sluzbi Bozjoj na monaski nacin, 0 kakvom ~u Je pnp'ovIJ~dao nJ~~?v afn~kl zemljak Ponticijan: pocinje se pripremati na krstenJe: S prijateljem ~J.lpIJem, ~mom. Adeodatom i drugim prijateljima povlaci se na p?IJ~ko ~ob~? Cassiciacum blizu Milana: malo drustvo tu provodi dane u dijalogu 0 bitnim prtanjima.

y stude??m zavr~~va tri knjige Contra Academicos (PL 32, 905-958), u kojima P?blJa skepticizam. DIJalo~ ~drzan od ~3. do 15. studenog postaje knjiga De beata vita (PL.32, 9.59-9~?), u ~oJoJ ~.e pokazuje da se blazen zivot sastoji u gledanju Boga. Pod kr~J god.lI~e pise ~vlJe knjige De ordine (PL 32, 977-1020), u kojima se govori o P.rovl~nOStI I 0 zlu I prevladava manihejski dualizam. Pocinje pisati dvije knjige Soliloquia (PL 32, 869-904), 0 tome kakav treba biti tko zeli spoznati mudrost i 0 besmrtnosti duse: spis je ostao nedovrsen,

3~7. Gregorije Ni~e?ski dovr~av~ svoje najvaznije dogmatsko djelo »Oratio catechetl~a magna«, 'pr~l.~lstemats~l pn.kaz ~rscansk~ teolo?ije poslije spomog Origen~va d~ela »De pnncII~lIs«: - PrvI~ mjeseci Augustin - priprernajuci se za krstenje - ~lse.~pls 0 besmrtno~tI ~~s~: De lmmr:malitate animae (PL 32, 1021-1034). - U Antiohiji, Ivan Zlato.l!stl dr~l tijekom konzme homilije »de statuis« (koje ce mu pronijeti slavu) .nar<;>d,: kop strepi od odmazde cara Teodozija zbog rusenja carskih kipova u pObU;ll koja Je bila ~ukn_ula zbog I?~)Vecanja poreza: u 21. homiliji, na sam Uskrs, saopc~~a narodu ?~ ~~ biskup FlavIJ~n uspio u .Carigradu postici opcu amnestiju. - l! noci uskrsne :-:lglhJe. (24/25. tr~vnJa) Augustin u Milanu prima krstenje iz ruke biskupa Ambrozija, zaJed.no sa smoI? Adeodatom i prijateljem Alipijem. Stvaraju odl':l~u d~ se vrate u. Afnku; potkr~J kolovoz~ odlaze iz Milana, ali u rimskoj luci O~tIJI, 'p~lJe ukrcav.~nJa na ~rod, unnre Au~ustmova majka Monika. Grupa ostaje u RI!llu JO~ go~o.vo. c9.elu godmu dana. - Te Je go dine Augustin, jos prije krstenja, u MIlanu,. mspmraJucl se n.a Varon~, pod~zeo ~ad na izradi sistematskog prikaza tzv. ».artes .~lberales<~. (g~amatIka, muzika, dijalektika, retorika, geometrija, aritmetika i fIlozofIJa);. d~vrslO je sarno Gramatiku (»koja nestade iz moga ormara«: Retractationes, .1, 6) I ~.10 Muzik~: za ?rug,e ie napisao sarno pocetne nacrte: to se izgubilo jos za njegova zrvota. Te jesem poceo Je u Rimu pisati djelo De quantitate animae (PL 32, 1035-1080), koje je zavrsio slijedece godine.

38~: Posto je .sucar Maksim iz Galije prodro u Italiju, da prosiri svoju vlast, Te~dozlJe I. dol~ZI s Istok.a ~a Zapad. te u bitci kod Akvileje pobjeduje Maksima, kOJ~ ~ude pogubljen ~ Akvileji 28. ~rpnJa. Teodozije ostaje u Italiji, a Valentinijan II. rezldu~ od 389. u !neru. - Augustin u Rimu pocinje pisati spis De moribus Ecclesiae Cat~ohcae et Mamchaeorurr:, u dv~je, knjige (PL 32, 1309-1378), koje izdaje slijedece godme,'po povratku, l!. Afr~~~: osjecao se na to izazvanim jer »ne mogoh podnositi hvastanJe. lazne ~~~rzIJlvostI ~ lsp~az~e ~pst~?encije manihejaca« (Retractationes I, 7).

. U R.lffi~ pocmt~ Augu~tm pisati tn knjige De libero arbitrio (PL 32, 1221-1310), djelo kOJ.e je dovrs~o u Hiponu, negdje izmedu 391.-395. Tema: 0 podrijetlu zla. R~spr~vlJa o. slobodi, I?oraln~m .zakonu, Bozjoj egzistenciji, bozanskom predznanju. Djelo je napisano protrv mamheJaca. »~oji bi htjeli uvesti neku zlu prirodu, suvjecnu samome Bogu« (Retr. I, 9). Potkraj ljeta Augustin odlazi u Afriku, u svoje rodno

XVIII

SINHRONISTICKI uvm

SINHRONISTICKI uvm

XIX

mjesto Tagastu, i tu s grupom prijatelja uspostavlja zajednicko prozivljavanje monaskog ideala.

Potkraj godine biskup malog mjesta Kalinika na krajnjem istoku Carstva (u Mezopotamiji) daje spaliti zidovsku sinagogu; Teodozije u Milanu izdaje naredbu da se sinagoga 0 biskupovu trosku ima ponovno sagraditi. Ambrozije kritizira carey stay u propovijedi i prisiljava ga da odmah opozove naredbu: tek na datu Teodozijevu rijec Ambrozije nastavlja misu (to je Ambrozije opisao u pismu svojoj sestri: Epist. 41: PL 16, 1120 ss). Iz toga vremena potjecu prvi odgovori na razlicita pitanja koji ce 396. biti sabrani u knjigu De diversis quaestionibus octoginta tribus (PL 40, 11-110).

389. L. Pacatus Drepanius drzi u rimskom senatu panegirik Teodoziju I., pobjedniku nad uzurpatorom Maksimom, kao spasitelju drzave koja je »lezala bolesna od bezbrojnih zala«, dok su se »barbarske nacije prelile na<} rimskim imenom kao nekakav potop« (Panegyricus Latini Pacati Drepani, c. 3,3). Zestoko osuduje Maksimovo pogubljenje priscilijanovaca, naglasavajuci s indignacijom da je tuzitelj bio svecenik (accusator sacerdos): »Nasao se nairne, nasao se i taj rod tuzitelja koji imenom biskupi, a u stvari pomocnici u zlocinu, dapace krvnici, ne bijahu zadovoljni lisavanjem jadnika njihove djedovske bastine i objedivahu ih na krvnu osudu i zahtijevahu zivote okrivljenika vee siromasnih; cak, nakon sto su prisustvovali smrtnim osudama, nakon sto su se usima i ocima napili jauka i muka jadnika, nakon sto su rukama pipali oruda liktora i uzde osudenika, oni su zlostavljalackim dodirom okaljane ruke ponovno stavljali na svetinju te pobozne obrede sto ih duhom bijahu obescastili i tijelom kaljahu« (Ibid., c. 29). - Jeronim je u Betlehemu dovrsio komentare Pavlovim poslanicama Filipljanima, Galacanima, Efezanima i Titu.

Augustin u Tagasti nastavlja sest knjiga De musica (PL 32, 1081-1194): »conscripsi de solo rhythmo sex libros, et de melo scribere alios forsitan sex ... disponebam« (Epist. 101,3; pisano g. 408/9.). Iste godine pise 2 knjige De Genesi adversus Manichaeos (PL 34, 173-220), komentar prvoj knjizi Sv. Pisma, u kojem se vise puta utjece alegorijskom tumacenju. U obliku dijaloga sa sinom Adeodatom pise knjigu De Magistro (PL 32, 1193-1220), u kojoj se zakljucuje da je sarno Bog pravi nutarnji covjekov ucitelj. Adeodat je umro najkasnije 391.

390. Posto je u Solunu razbjesnjelo mnostvo ubilo magistra militum Boterika, zbog toga sto je zatvorio omiljenog kocijasa na cirkuskim utrkama, car Teodozije, koji se tada nalazio u Milanu, dao je (na nagovor svojega savjetnika Flavija Rufina?) prevarno sazvati solunsko stanovnistvo u gradski cirkus i sve bez razlike pobiti: poginulo je u areni oko 7000 ljudi. Kad su vijesti 0 uzasnom pokolju stigle u Milano, biskup Ambrozije je otputovao iz grada da se ne mora suociti s carem; u svibnju je caru uputio odlucno pismo (PL 16, 1160-1164) zahtijevajuci od njega javnu pokoru: »Covjek si, i tebe zahvaca napast: pobijedi je. Grijeh se ne skida osim suzama i pokorom ... ne usudujem se prikazivati zrtvu ako bi ti htio prisustvovati.« Oko osam mjeseci trajalo je to odvojenje Teodozija od sluzbe Bozje: za Bozic 390. Teodozije je »odlozio svaku kraljevsku oznaku kojom se sluzio, oplakao je javno u crkvi svoj grijeh koji mu se bijase potkrao lukavstinom drugih: uzdisanjem i suzama molio je oprostenje«, svjedoci Ambrozije u posmrtnom govoru (25. II. 395.), i dodaje: »Cega se stide privatnici, nije se stidio imperator: javno ciniti pokoru; i nije bilo poslije dana kad nije zalio zbog onoga zastranjenja« (De obitu Theodosii oratio, c. 34).

Negdje oko te go dine umiru sv. Gregorije Nazijanski i Apolinar Laodicejski, a Paulin Nolanski, ucenik pjesnika i bivseg konzula Auzonija, prima te godine krste-

nje. Sahak Veliki postaje patrijarh Armenije i pocinje organizirati tzv. »svete prevodioce« koji ce prevesti Bibliju i znacajnije krscanske grcke i sirske pisce na armenski.

Papa Siricije pise encikliku protiv prezbitera Jovinijana koji se bunio protiv uzdizanja ascetizma (monastva) i poricao prednost djevicanstva nad brakom.

Virius Nicomachus Flavianus, visoko naobrazeni poganin, povjesnicar, postaje praefectus praetorio Italije, Ilirika i Afrike.

Augustin u Tagasti pise djelo De vera religione (PL 34, 121-172): tu su vee u zametku sadrzane mnoge ideje djela De civitate Dei.

391. Teodozije izdaje u veljaci (sto ce jos poostriti u studenom 392.) zakon protiv poganskog kulta: zabranjuju se zrtve i polazenje hramova i svih svetista, pod prijetnjom kazni koje idu u kazne za povredu velicanstva (crimen laesae maiestatis). Stara rimska religija tako gubi sva prava; krscanstvo postaje drzavna religija u strogom smislu. Zakoni se ipak nisu strogo primjenjivali jer je znatan dio visokog cinovnistva jos bio poganski.

U Aleksandriji, krscanska je svjetina, poticana biskupom Teofilom (385.-412.) razorila sve gradske hramove i razbila kipove, rnedu njima glasoviti Serapeion, koji je potjecao jos od prvog Ptolemejevica (IV. st. pr. Kr.).

Alarik dolazi na celo Zapadnih Gota koji su u to doba naseljeni u Traciji. Nakon sto je nekoliko godina radio na reviziji latinskog prijevoda Biblije prema Septuaginti, sluzeci se Origenovom Hexaplom, Jeronim se u Betlehemu te godine odlucuje da nacini sasvim nov latinski prijevod Biblije s hebrejskog i aramejskog originala (sto ce kasnije dobiti naziv Vulgata).

Augustin te godine dolazi iz Tagaste u Hipon, trazeci mjesto za svoj samostan.

Hiponski biskup Valerije, podrijetlom Grk, na zahtjev prisutnog naroda, zareduje Augustina za prezbitera hiponske Crkve, unatoc njegovu otporu (usp. Epist. 21). Buduci da je Valerije manjkavo vladao latinskim jezikom, povjerio je Augustinu propovijedanje (u africkoj je Crkvi u to vrijeme bio obicaj da propovijeda sarno biskup). Valerije je Augustinu omogucio da na crkvenom dobru u Hiponu, unatoc zaredenju za prezbitera, organizira i zivi na monaski nacin u zajednici istomisljenika, U to vrijeme, mozda, treba smjestiti Augustinovo redovnicko pravilo Regula ad servos Dei (PL 32, 1377-1384); no to nije sigurno.

Kao prezbiter, Augustin pise djelo De utilitate credendi (PI 42, 65-92), upravljeno prijatelju Honoratu, koji je jos bio pristasa manihejstva: tema je odnos izmedu razuma i vjere. Brzo poslije toga pocinje pisati protiv manihejaca djelo De duabus animabus contra manichaeos (PL 42, 93-112): pobija manihejsko ucenje da su u covjeku dvije duse, jedna od Boga, a druga mracna, od Boga nezavisna i s Bogom suvjecna.

Te godine Aurelije nasljeduje Genetlija na primatskoj stolici u Kartagi, a umire i Parmenijan, donatisticki biskup u Kartagi, koji je pisao protiv katolika.

392. Valentinijan II. umire nasilnom smrcu 15. svibnja u Vienni (Galija), najvjerojatnije ubijen na inicijativu svoga vojskovode Arbogasta, poganina franackog podrijetla. Tijelo je preneseno u Milano, i Ambrozije drzi nadgrobni govor »De obitu Valentiniani consolatio«. Valentinijan jos nije bio primio krstenje; Ambrozije inzistira da je primio milost krstenja jer je imao zelju krstiti se: bio je i u tu svrhu pozvao k sebi Ambrozija.

Na prijedlog senatora Simaha, a pod utjecajem Arbogasta, vojska je izvikala za cara nekadasnjeg profesora retorike u Rimu, Flavija Eugenija (22. kolovoza), krscanina, ali sklona da tolerira poganstvo. Eugenije je zadobio siroko priznanje Zapada, ali mu je Teodozije uskratio priznanje: za nj je on bio uzurpator.

xx

SINHRONISTICKI LIVID

SINHRONISTICKI LIVID

XXI

Pod Eugenijem pocinje posljednji pokusaj restauracije poganstva. Pretorijski prefekt V. Nicomachus Flavianus vraca kip Viktorije u Senat, obnavlja procesiju Cibele, vraca poganskom svecenstvu privilegije, postavlja Zeusov kip u svoj tabor itd. - Posljednji veliki rimski povjesnicar Amijan Marcelin, koji je zelio biti nastavljac Tacita, dovrsio je u Rimu djelo »Rerum gestarum libri« (31 knjiga, sacuvane 14-31); obraduje vrijeme od smrti cara Nerve (g. 96.) do bitke kod Drinopolja (g. 378.).

Teodor, najjaci teolog antiohijske skole, postaje biskup u Mopsuestiji. Jeronim prevodi na latinski spis Didima Slijepca »De Spiritu Sancto«.

Epifanije Salaminski dolazi u Jeruzalem; propovijeda (u rujnu 393.) protiv Origena, a time i protiv domaceg biskupa Ivana. Rufin iz Akvileje, voda latinske monaske kolonije na Maslinskoj gori, svrstava se uz Ivana, a njegov prijatelj Jeronim uz Epifanija: nastaju tZV. »origenisticke borbe«.

28. i 29. kolovoza Augustin javno raspravlja u Hiponu s manihejskim prezbiterom Fortunatom 0 podrijetlu zla: Augustin je dokazivao da zlo potjece od slobodne volje, a Fortunat da je narav zla vjecna kao i Bog. Fortunat je poslije toga otisao iz Hipona (usp. Retract. 1,16). Zapisnik 0 disputi nacinili su brzopisci; kasnije je Augustin tekst pretvorio u knjigu Contra Fortunatum Manichaeum (PL 42, 111-130).

Augustin pise te godine Aureliju, biskupu u Kartagi, svoj odgovor (Epist. 22), u kojem izrazava nadu da ce pod Aurelijevim autoritetom africka Crkva izlijeciti mnoge svoje »Carnales foeditates et aegritudines«. Pozivom na poslanicu Rimljanima 13,13-14, Augustin konstatira da se bludnost u africkoj Crkvi strogo progoni, te bludnici nemaju mjesta medu klerom ni pristupa k sakramentima, ali prezderavanja i pijancevanja se smatraju tako dopustenima da se cak uprilicuju u pocast mucenicirna, i to cak dnevno. Poziva primasa da poduzme iskorjenjivanje toga zla. Isto tako poziva na borbu protiv »nadmetanja i lukavstina« (non in contentione et dolo: Rim 13,13), za koje mane misli da su teze u redovima klera nego u puku (c. 2), a »majka tih bolesti je oholost, i glad za ljudskom hvalom, a koja cesto rada i licemjernost«. Augustin je u tom casu jos prezbiter: ocito zacrtava programatske tendencije takoder svojem buducem episkopatu.

Iz te godine potjecu prvi Augustinovi propovjednicki komentari psalama - Enarrationes in Psalmos (PL 36, 68-1028; PL 37, 1033-1966) - koje je izradivao do 418. godine. Ove prve godine (392.) komentirao je Ps 1-32, s time da se na neke od njih u kasnijim godinama ponovno vracao.

393. Stilihon, Vandal po podrijetlu, sin konjickog zapovjednika cara Valensa, ozenjen necakinjom Teodozija I, spominje se kao magister militum u Teodozijevoj sluzbi,

Umire rimski pjesnik Auzonije, nekoc prefekt Galije (375) i konzul (379), krscanin doduse, ali »poganin mastom i epikurejac temperamentom« (R. Pichon); posljednjih se godina dopisivao s Paulin om (Nolanskim), kusajuci ga odvratiti od odluke da napusti svjetovnu literaturu.

U Antiohiji prestaje dugotrajan crkveni raskol, posto je biskup Flavijan uspio sprijeciti izbor nasljednika protivnickom biskupu Euagriju.

Te i slijedece godine, cini se, Eterija (Silvija) nalazi se na hodocascu po Egiptu, Palestini i Siriji, koje je opisala u spisu »Peregrinatio ad loca sancta« (osobito vaznom po opisu liturgije Velikog tjedna u Jeruzalemu).

Negdje te godine umire u Antiohiji grcki retor Libanije, najslavnije ime helenske kulture onoga vremena. Predavao u Ateni, Niceji, Nikomediji, Carigradu i u Antiohiji (od 354.). Bio velik prijatelj caru Julijanu. Prijateljski se dopisivao i s carem Teodozijem I. Veoma tolerantan prema krscanima, ali os tao poganin. Po tradiciji, u

njegovoj su skoli ucili govornistvo sv. Bazilije, sv. Gregorije Nazijanski, sv. Ivan Zlatousti, Teodor Mopsuestijski. Njegov je utjecaj na kasniju kulturu bio velik.

. Sv. Jeronim - na poticaj pretorijanskog prefekta Dextera, sina biskupa Pacijana IZ Barcelone, - dovrsava djelo »De viris illustribus«, 0 krscanskim piscima do toga vremena. Iste go dine Jeronim pise protiv Jovinijana.

_Augusti~ po~uzima izradu novog komentara prve knjige Sv. pisma: De Genesi ad lztt~:a,,! Mer lmperf:ct~s ~PL 34, 2~9-246); komentar iz g. 389. bio je previse al~g~n]skl; ovoga pu~a zeh~ je August~n dati doslovno povijesno turnacenje, ali se osjetio za to nedorashm, pa je pres tao pisati ne dovrsivsi ni prve knjige (usp. Retract. 1, 18).

. 8. l!stopada odr.~ava se u H_ipon~ plenarni koncil cijele Afrike, pod predsjedanjem pnmasa Aurelija. Na zahtjev biskupa, prezbiter Augustin drzi pred koncilom govo~ De fide et symbolo, koji je potom doradio kao knjigu (PL 40, 181-196). Tu nalazimo pocetke Augustinove trinitarne teologije. Koncil zakljucuje da se zadrze na svome mj~stu o~~ biskupi shizrnaticke donatisticke Crkve koji pridu u crkveno jedinstvo sa svim SVO]lm narodom, a nisu vrsili prekrstavanja. Odlucuje se takoder da se takav ko~cil ima drzati svake godine i da je svaka provincija duzna poslati svoje predstavmke.

. 394. Car Teodozije I. nareduje AI~riku, vodi Zapadnih Gota, da sa svojom vojskom do de na Zapad, u pornoc protiv uzurpatora Eugenija. Vandala Stilihona postav~~a Teodozije ~a drugog zapovjednika carske vojske u ratu protiv Eugenija. Eugenijeve trupe, koje su marsirale pod znakom Herakla, bivaju razbijene kod Frigidusa (Wippach) od Teodozijevih, koje su se borile pod znakom kriza: suvremenici ~u to smatrali Bozjim sudom. V. Nichomachus Flavianus, te godine konzul, pocinio ]e s~~~ubojs~vo pr!je odlucujuce bitke. Arbogast, Eugenijev vojskovoda, ubija se poslije izgubljene bitke. Uzurpatora Eugenija ubijaju vojnici - 6. rujna. Ambrozije se zalaze kod Teodozija za opcu amnestiju Eugenijevih pristasa, posebno ako nisu nacinili. nikak~v dr.ugi zlocin; ~ tu svrhu putuje k caru u Akvileju. - Stilihon postaje vrhovm zapovjednik carske vojske, Teodozije vlada cijelim carstvom.

Umire Gregorije Nisenski, i arijevac (anomejac) Eunomije, protiv kojega su pisali Bazilije i Gregorije.

. U prolje~e E:pif~nije nepovlasno. zareduje. Jeronimova brata Paulinijana za prezbitera na teritoriju jeruzalemskog biskupa: biskup Ivan izrice protiv Jeronima ekskomunikaciju.

Augustin .~avrs~va t~. go dine drugu i trecu knjigu De libero arbitrio (PL 32, 1221-1310), pise dvije knjige De sermone Domini in monte (PL 34, 1229-1308), kao malu sintezu moralnog ucenja, te knjigu De mendacio (PL 40, 487-578) koju tada nije dao na. svjetlo jer mu se cinila previse tamnom, ali se ipak prosirila (usp. Retract. 1, 27). Te ]e godine Augustin napisao i svoju jedinu pjesmu: Psalm us contra partem Donati (PL 43, 23-32). Pjesma je abecedarna, s neke vrste rimom, a iznosi povijest donatizma. Augustin je upotrijebio taj knjizevni oblik jer je zelio da najsiri slojevi kroz pjevanje upoznaju donatisticko pitanje i da lakse pamte tekst (usp. Retract. 1, 20). Napisao je te godine (iIi mozda i nesto ranije) i spis Contra Adimantum Manichaei ~is~ipulum (PL .42, 129-11.2), u kojem pobija manihejski stay da se Novi zavjet protrvi Sta~om zavjetu. Neg~]e u to vrijeme, a sto je nastavio i slijedece go dine 395., Augustin ~e p~sebno ~aVI? egz.egezom sv. _PavIa: najprije je pismeno fiksirao odgoyore u kojima je, na pitanja omh koji su tada s njime zivjeli, objasnjavao neka odredena mjesta iz Poslanice Rimljanima; tako je nastala knjiga Epistulae ad Romanos quarundam propositionum expositio - u svemu je bilo 84 tih propozicija (PL 35,

XXII

SINHRONISTICKI uvm

SINHRONISTICKI uvm

XXIII

2063-2088). Zatim je napisao cjelovit komentar Poslanice Galacanima - Epistulae ad Galatas expositio (PL 35, 2105-2148). Poslije toga je poduzeo takav cjelovit komentar Poslanice Rimljanima, ali je dovrsio sarno prvu knjigu: pothvat mu se ucinio preteskim, pa se dao na »drugi laksi posao« (Retract. 1, 25). To je Epistulae ad Romanos inchoata expositio (PL 35, 2087-2106).

395. Teodozije I. umire 15. sijecnja u Milanu. Prije smrti odredio je da ga na Istoku naslijedi sin Arkadije (oko 18 godina, augustom proglasen jos 383.), a na Zapadu Honorije (11 godina, za augusta proglasen jos 393.). To je konacna podjela carstva. Brigu za Honorija povjerio je Teodozije vojskovodi Stilihonu (Vandalu) koji je Honorija g. 398. ozenio sa svojom kcerkom Marijom. Arkadijev glavni savjetnik bio je Gal Rufin Flavije, zest ok neprijatelj Stilihonov; kad je Stilihon na njegov zahtjev morao vratiti istocne trupe koje su sudjelovale u ratu protiv Eugenija, udesio je da je Rufin u Carigradu 27. studenog te godine umoren. Stilihon je otposlao i Alarika s njegovim Zapadnim Gotima iz Italije na Balkan, ovaj je krenuo prema Carigradu, ali ga je Rufin (jos ziv) potisnuo u dijecezu Makedoniju, a potom je otisao u Grcku. Stilihon je morao te jeseni isprazniti ilirske provincije Daciju i Makedoniju, tj. predati ih Arkadiju.

Klaudije Klaudijan (c. 378.-c. 408.), posljednji veci latinski pjesnik, rodom iz Aleksandrije, »najtvrdoglaviji poganin« (P. Orozije), nalazi se te go dine vee u Rimu: ispjevao je prvu svoju latin sku pjesmu u pocast konzulima u kojoj slavi i Teodozija. Postaje plodan dvorski pjesnik Honorijev, osobit sticenik Stilihonov, kojega narocito proslavljuje, a njegove istocne protivnike (Rufina, Eutropija) ocrnjuje. Posljednji pjesnicki ideolog vjecnosti staroga Rima: »nec terminus umquam Romanae dicionis erit«.

Paulin Nolanski, nakon sto je za Bozic 393. u Barceloni zareden za prezbitera, nalazi se neko vrijeme u Milanu, a onda se smjestava, sa zenom Terazijom, u Noli, ziveci u potpunoj uzdrzljivosti i ascetizmu. Paulin je stupio u dopisivanje s Augustinom: ovaj mu te go dine odgovara u Epist. 27.

Umorstvo carskog ministra Rufina u Carigradu (27. XI.) spasilo je Jeronima da ne bude izagnat iz Palestine, jer je bio izopcen ad jeruzalemskog biskupa. Augustin pise Jeronimu (Epist. 28): potice ga na prevodenje grckih tumacitelja Biblije na latinski, a sto se tice samog biblijskog teksta, izrazava se sumnjicavo a Jeronimovu pothvatu da prevede Bibliju s hebrejskog; kritizira Jeronimovu egzegezu odlomka iz Poslanice Galacanima a Pavlovu sukobu s Petrom (Gal 2, 11-14). Time pocinje dugotrajna Augustinova kontroverzija s Jeronimom. Profutur, koji je imao pismo odnijeti u Palestinu, postaje biskup u Cirti; pismo se prije prosirilo, nego sto je stiglo do Jeronima, koji ga je dobio indirektno - ad svojih prijatelja u Rimu.

Negdje pred Bozic hiponski biskup Valerije posvecuje Augustina za biskupa,

kao svoga pomocnika u Hiponu.

396. Huni pljackaju istocne provincije Carstva; sirski krscanski pjesnik Cirilona pjeva molitvu protiv Huna. Zapadni Goti pod Alarikom u Grckoj.

Kraljica Markomana Fritigil salje poslanstvo Ambroziju u Milano s molbom da je pismeno izvijesti 0 tome sto treba vjerovati. Ambrozijev je odgovor izgubljen.

Na pocetku svoga episkopata Augustin pise prirucnik krscanskog zivljenja za puk pod naslovom De agone christiano (PL 40, 289-310), »za onu bracu koja nisu bila vjesta latinskom jeziku«, a sadrzi pravilo vjere i zapovijedi za zivljenje po vjeri« (Retract. 2, 3); u cemu kao osnovicu postavlja primjer Sin a Bozjega; prijatelji sastavljaju, po njegovoj zelji, zbirku njegovih odgovora na razlicita pitanja, danih tijekom dotadasnjeg zivota, koja dobiva naslov De diversis quaestionibus octoginta tribus (PL

40, 11-110): dvije kvestije potjecu ad drugih autora (XII. pripada Fonteusu Kartazaninu, koji je pisao mnogo 0 zivotu Bramana, umro kao krscanin; XXXI. je ad Cicerona: usp. Retract. I, 133). Uta vrijeme podvrgava Augustin kritici jedan ad tekstova sto s~ ga manihe~ci smatrali jednom ad svojih kljucnih knjiga, neke vrste svojim katekizmom, .u SpISU Contra epistulam Manichaei quam vocant Fundamenti (PL 42, 173-206): to Je sedma poslanica Manijeva, »veliko pismo Pateku«, Kritika zahvaca sarno pocetak poslanice (Retract. 2, 2).

Iste je godine Augustin poceo pisati uvod u razumijevanje Svetoga pisma, tj. uvod u »nacin kako otkriti ana sto treba shvatiti i nacin kako iznositi ono sto je shvaceno«, u cetiri knjige, pod naslovom De doctrina christiana (PL 34, 15-122). Napisao je tada sarno dio koji se odnosi na prvi problem, ali je to ostalo nedovrseno: svrsio je danasnje prve dvije knjige i veci dio trece knjige (do 3, 25, 36); nije sasvim sigurno je li spis u to vrijeme dao u javnost. Mnogo kasnije, kad je g. 426. pravio reviziju svih svojih djela, dopisao je nastavak trece knjige i citavu cetvrtu knjigu: u toj posljednjoj obraduje navijesteni drugi problem, tj. kako iznositi shvaceno (Retract. 2, 4).

. .Iz te. go dine sacl!vano je Augustinovo pismo Paulinu (Epist. 31) u kojem mu Ja~~a sV~Je p~sv~cenJe za. bis~ur:a i poziva njega i Terasiju da dodu u Afriku koja »vI.s~'patI <?~ zedi z~ takvI~ ljudima ne~o ad s_voje glasovite suse« (n. 4); zajedno s AlrpIJe~ pise kart~sk?m blSk~pu ~urelrJu (E_PlSt. 41) zahvaljujuci mu za vijest da je dO~Us~lO/.da pre~?lten p.:o'po~IJedaJu narodu I trazeci da im posalje te propovijedi te urgrrajucr Aurelijevo misljenje 0 »sedam pravila ili kljuceva« donatiste Tihonija za razumijevanje Svetog pisma.

.Iste godine obraca se Augustin pismom donatistickom biskupu u Hiponu, Prokule~anu (Epist. 33), jer je CUO da je izrazio spremnost na raspravu s njime u prisutnos~1 »dobrih muz~v.~:< (»velle .. te bonis v~ris ~edentibus conferre nobiscum«: n. 2): pozlva ga da se uprilici takav dijalog (»velrs alrquando rem discuti instando nobiscum orationibus, et omnia pacifice conferendo«: n. 6), jer: »molim te sto imamo mi sa s!a~m razilazenjima? Ma da su dosad potrajale one rane sto ih je animoznost oholih IJu~h ure.zala ~ nase udove, pa sma truljenjem tih ran a izgubili i osjecaj boli koji ob!~no tjera Ijude ~a P<?zo:-:u lije~ni~a: Yidis kolika i kako zalosna grdoba smucuje krs~anske domo~e I o~)lteIJ.l. Muzevi I zene slazu se u vezi sa svojim krevetom, a razllaz~ se u vezi s _Kn~tovim oltarom« (n. 5). Prokulejan nije htio primiti Augustinova pisma; Augustin pise dva pisma donatistu Euzebiju (Epist. 34; Epist. 35) moleci ga da prenese Prokulejanu neke poruke.

. Potkraj godine Au~us~in .opsirno odgovara prezbiteru Kazulanu (Epist. 36) u vezr s tek~tom nekog Rimljanina (»Urbicus«) koji je neprilicnim argumentima cudnag asketlZm~ na~etao ~v~ma r~m~ki obicaj posta u subotu: po sebi se smije postiti u. sub.o~u, pa cak r u nedjelju, alr bi ova drugo u redovitim prilikama bilo na smutnju vJ~rmcrma,. a p/<?st u subotu drzi ~mska Crkva i neke druge na Zapadu, po primjeru Rimske; ali vecma Cr~ava P<? svijetu u subotu ne poste; u Svetom pismu se nareduje post, ~lr se ~~ n~:eduJ.e u koje dan~ treba postiti; u onim stvarima »0 kojima bozan~~o PIsmo mje ~sta sigurno odredrlo, treba kao zakon drzati obicaj naroda Bozjega ili ustanove starih« (mos populi Dei, vel instituta maiorum pro lege tenenda sunt: c. 1: 2); tako se »jed.instvo vjere proslavljuje kroz neka raznolika obdrzavanja koja mkako ne sprecavaju ana sto je u vjeri istinito« (c. 9, 22).

. ~apisa? j~ Augustin i~t~ gO?ine dvije knjige Contra partem Donati koje se smatraJ~ Izg~bIJemma: u prvoJ je pisao da mu se ne svida da se shizmatici nagone pomocu svjetovne vlasti na povratak u zajednicu. Godine 426. pripomenut ce da

XXIV

SINIIRONISTIC'KI UVID

S[NHRON[STI(~KI UVID

XXV

mu se »tada to odista nije svidalo«, jer jos nije znao koliko zla moze nositi sa sobom to sto se ostavljaju nekaznjenima (Retract. 2, 5).

397. Gildon, comes et magister utriusque militiae per Africam, maurskog roda, otvoreni podupiratelj donatista, posebno nasilnog biskupa Optata iz Tamugada (kojega su zbog toga nazivali Optatus GiIdonianus), nakon sto je vee prije intrigirao protiv StiIihona sa svemocnim covjekom na dvoru istocnoga cara Arkadija eunuhom Eutropijem (sprecavao je na primjer izvoz zit a u Italiju), proglasava Afriku podvrgnutom caru Arkadiju i time se otvoreno suprotstavlja zapadnom carstvu. Senat u ~imu proglasava Gildona drzavnim neprijateljem, a Stilihon se sprema na rat protiv njega.

. Alarih postaje te godine (iii mozda godinu prije) magister militum u Iliriku, imenovan za tu sluzbu, cini se, od istocnorimskog dvora , i njegovi su Zapadni Goti zasjeli u Epiru. Got Gajnas, koji je 395. po Stilihonovoj narudzbi bio udesio ubojstvo Rufina, postaje magister militum praesentalis (tj. uz cara) , pa sa svojim trupama ulazi u Carigrad.

4. travnja umire u Milanu sv. Ambrozije, a na stolici ga nasljeduje Simplicijan.

Iste godine umire Martin, biskup u Toursu (Galija), a Sulpicije Sever izdaje njegov zivotopis »Vita beati Martini« (salje je Paulinu u Nolu).

Carigradski dvor izdaje 17. lipnja konstituciju, naslovljenu na Anatolija, prefekta pretorija Ilirika, neka naredi upraviteljima pokrajina da sprijece napade na Zidove i njihove sinagoge.

Za Uskrs Jeronim, posto se pomirio i s T. Rufinom, biva primljen u crkveno zajednistvo od jeruzalemskog biskupa; Rufin se nesto kasnije vraca u Italiju i prevodi na latinski Pamfilovu Apologiju Origena, a zatim i Origenovo sporno djelo »De principiis«, svjesno izostavljajuci sumnjive formule. Vee pocetkom slijedece godine daje u javnost prve dvije knjige Origenova djela.

Po smrti carigradskog biskupa Nektarija, car Arkadije, pod utjecajem Eutropijevim, dovodi na biskupsku stolicu vee slavnog propovjednika, prezbitera iz Antiohije, Ivana Zlatoustog. Teofil Aleksandrijski, kojemu se izjalovio plan da na tu stolicu promakne svoga covjeka (prezbitera Izidora), mora udovoljiti caru i posvetiti Ivana za biskupa (26. II. 398.).

U mjesecu kolovozu Augustin preuzima upravu katolicke biskupije u Hiponu; ostavlja svoj samostan laika i preseljava se u biskupsko sjediste gdje organizira samostan klerika. Hipon je pretezno donatisticki; katolici su manjina.

Pise egzegetsko djelo u dvije knjige De diversis quaestionibus ad Simplicianum (PL 40, 101-148). Naslovnik je novi biskup u Milanu. Djelo je vazno za augustinski nauk 0 milosti: izricito se naglasava potreba milosti takoder za pocetak vjere i za zelju za obracenjem,

.!e .godine po~~nje Augustin pisati glasovito djelo svoga zivota Confessiones (IspovlJe~tI), u .13 ~nJlSa (~L 32, ?59-86~), ~oje ce zavrsiti g. 401. Te i slijedece godine izraduje svoj naJ~~cl SplS protIv manihejaca Contra Faustum manichaeum (PL 42, 207-5,18), u 3.3 dlJ~la (knjiga: .~sp' .. Ret:ac!: 2, 7) . .M_anihejs~i biskup Faust bio je nekoc AUgUStlllOV}dol, sada v~se ~lJe bio Zl~; Augustin pobija jedan njegov spis.

U to doba mozda tr~ba. smjestiti Augustinov govor Sermo de disciplina christiana (PL 40, 669-678): tema je ljubav prema Bogu i pre rna bliznjemu kao sinteza krscanskog zivljenja.

~osto m~ se leroni~ javio ~a dva kratk~ pisma, Augustin te godine opet pise le~olllmu 0pslfnu poslanicu tEpist. 40): reagira na Jeronimovo djelo »De viris illustnbus«, ponovno razlaze svoje sumpje u vezi s Jeronimovim tumacenjem Gal 2,

II-J4, sporninjuci da prva poslanica 0 tom pitanju nije Jeronimu odnesena »jer onaj koji ju je imao odnijeti nije ni posao na put« (c. 5); u vezi s Origenom, Augustin zali sto Jeronim nije u svojoj knjizi 0 piscima naveo Origenove zablude u kojima ga se treba cuvati; predlaze Jeronimu neka napise analognu knjigu 0 zabludama svih heretika. Negdje u to vrijeme napisao je Augustin dvije opsirne poslanice (Epist. 43 i Epist. 44) donatistima »braci Gloriju, Eleuziju, Feliksima, Gramatiku i ostalima kojima je to drago« (kako kaze u adresi prvog pisma). Podsjeca naslovnike na dva sastanka sto ih je imao s njima u njihovu gradu Tubursi (danas Kremica), kad im je procitana dokumentacija u vezi s katolickim biskupom Cecilijanom i njegovim zarediteljem Feliksom te predsjedateljem sabora protiv Cecilijana Sekundom Tigizitans~im, od kojega je pocela shizma, a iz koje su mogli vidjeti neutemeljenost shizme: »Sto hocete vise, ljudi; sto hocete vise« (Epist. 43, 3). Potom opsirno analizira pocetke shizme u pojedinosti, prigovarajuci - medu ostalim, - donatistima sto nisu zatrazili da se sastane opci sabor univerzalne Crkve, ako su smatrali da je nad njima izrecena nepravedna presuda u Rimu i u Arlesu, nego su radije ostali odijeljeni od s~e <?rk~e po ~ve~u svije!u. Dodiruje i druge bitne sporne teme, prvenstveno rebapt~~acIJ.u 1 toleriranje gresnika u Crkvi, U drugom pismu Augustin zapisuje po sjecanju tijek javne rasprave sto ju je imao s njihovim biskupom starcem Fortunijem nakon prvog pisma, u njegovu sjedistu, a u prisutnosti mnostva naroda (koji je previse upadao, pa se nije uspio na lieu mjesta naciniti zapisnik); hvali njihova biskupa Fortunija kao covjeka miroljubiva i dobronamjerna, pa predlaze dulji sastanak s njim, ali na mirnu mjestu gdje nece biti prisutno mnostvo, kako bi se sve stvari mogle

spokojno rascistiti. •

Pismo Publikoli (Epist. 47), napisano kao kazuisticki odgovor na pitanja savjesti toga Augustinova ucenika negdje u vremenu od 396.-399., tice se odnosa tadasnjih krscana prema poganstvu: evandeoski je ne zaklinjati se nikako, ali je veci grijeh zakleti se lazno pravim Bogom nego ako se poganin istinito zakune idolom; takva zakletva poganina obvezuje, makar ne valja sto se poziva na idole; krscanin ne grijesi ako se oslanja na takvu njihovu zakletvu, jer inace ne bi krscani mogli ni zivjeti u tadanjem svijetu, buduci da se mir u svim pokrajinama carstva osigurava zakletvama koje daju barbari (iuratione barbarica). Kad se »po danom ovlastenju« (data potestate: n. 3) razaraju poganski hramovi, idoli, gajevi, i sto drugo takvo, ne smije se nista odatle uzimati za privatnu uporabu, »da bude jasno da mi to ne razaramo iz lakomosti nego iz poboznosti« (nos pietate ista destruere, non avaritia: n. 3); smiju se, medutim, te stvari obracati u opce svrhe iii u cascenje pravoga Boga, jer se u tom slucaju stirn stvarima dogada isto sto i s Ijudima kada se od svetogrdnika i bezboznika obracaju na pravu religiju. Augustinu se ne svida misljenje da covjek smije ubiti covjeka da taj ne ubije njega (tj. u samoobrani), osim mozda kad to cini vojnik iii javni funkcionar, tako da to ne cini za se nego za druge iii za drzavu (sed pro aliis, vel pro civitate: n. 5).

398. Stilihonove trupe, pod zapovjednistvom Gildonova brat a Mascezela koji se od brata odmetnuo (kao nekoc Gildon od Firmusa), iskrcale su se u Africi i razbile Gildonovu vojsku (31. srpnja); Gildon je pocinio samoubojstvo. Donatisticki biskup Optat »Gildonianus« biva uhapsen i umire u tamnici. Afrika je opet pod zapadnim carem; Pjesnik Klaudijan pjeva »De bello Gildonico«, - Eunuh Eutropije, ministar cara Arkadija, odbija napad Huna na Malu Aziju. - Negdje te go dine umire Didim Slijepac u Aleksandriji.

Augustin pise te godine, u ime svoga samostana, prezbiteru Eudoksiju i monaskoj zajednici kojoj je ovaj bio na celu na otoku Kaprariji (Epist. 48): tuzi se na

XXVI

SINHRONISTICKI UVID

SINHRONISTICKI UVID

XXVII

svoju golemu zaposlenost; potice ih da svoj otium (dokolicu) ne cijene vise od potreba Crkve, jer »ako se nitko od dobrih ne bude htio dati u sluzbu Crkvi dok rada , necete naci nacina kako da se rodite« (n. 2). U pismu Paulinu i Teraziji (Epist. 45) moli Paulina da mu posalje svoje djelo - za koje je cuo da ga pise - protiv pogana, cirri bude gotovo; ne znamo je li Paulin to djelo ikada dovrsio. - Donatisticki biskup Honorat predlozio je Augustinu - preko posrednika - da stupe u pismenu raspravu (ut litteris inter nos agamus); Augustin prihvaca (Epist. 49) i postavlja Honoratu prvo pitanje: Crkva Bozja je katolicka, rasirena po cijelom svijetu; kako se dogodilo da je - po donatistima - »odjednom ostala na samim Africanima, pa i njima ne svima« (subito in solis Afris, ne ipsis omnibus remaneret: n. 3).

399. U Rimu papu Siricija potkraj go dine nasljeduje Anastazije, vise naklonjen Jeronimovu krugu.

U Carigradu pocetkom godine pada svernocni minis tar Eutropije: Goti smjesteni II Maloj Aziji pobunili su se pod Trebigildom i poceli haraciti po Frigiji; gotske jedinice po slane protiv njih presle su na njihovu stranu; Gajnas predlaze caru Arkadiju uklanjanje Eutropija, jer da ce to Gote smiriti; carica Eudoksija utjece protiv Eutropija; on trazi azil u Svetoj Sofiji, i to ga za trenutak spasava, ali nesto kasnije, kad se vise nije nalazio u crkvi, biva na putu uhvacen i ubijen. Ivan Zlatousti drzi dva govora »In Eutropium«: prvi u prilog Eutropiju, na temu 0 prolaznosti zemaljskih stvari, dok se Eutropije nalazi u crkvenom azilu (17. sijecnja 399.), a drugi kasnije, protiv govorkanja da su crkvene vlasti izdale Eutropija. - U srpnju Ivan Zlatousti drzi govor protiv cirkuskih igara i teatra (Contra circenses ludos et theatra): utrke u cirkusu drzale su se na Veliki Petak, a priredba u kazalistu na Veliku Subotu; mnogo je vjernika isle u cirkus umjesto u crkvu.

Te go dine umire Euagrije Pontski, origenist, jedan od vaznih tvoraca monaske duhovnosti.

Na poticaj svojih rimskih prijatelja, kad je saznao za Rufinov latinski prijevod Origenova djela »De principiis«, Jeronim izraduje tocan prijevod toga djela (bez ublazavanja heretickih mjesta), te iznova pokrece zestoku polemiku protiv Rufina. Te godine, (399.) pojavljuje se u Rimu drugi Rufin, nazvan »Sirac«, Jeronimov ucenik i clan njegova samostana (tome se Rufinu u novije vrijeme pripisuje revizija novozavjetnih Vulgatinih knjiga, osim cetiriju evandelja koje je revidirao Jeronim): taj Rufin donosi sa sob om Jeronimov prijevod »De principiis«, da pojaca borbu protiv T. Rufina (i Origena); on se u Rimu sprijateljuje s monahom Pelagijem i utjece na oblikovanje Pelagijeve teologije 0 milosti.

Augustin nastavlja s polemikom protiv manihejaca: pise spis De natura boni contra manichaeos (PL 42, 551-572) dokazujuci da zlo nije nikakva »natura«, nego odsutnost dobra koje bi trebalo biti (privatio boni); zatim pise Contra Secundinum manichaeum (PL 42, 577-602), kao odgovor tome manihejskom pristasi (auditor) na pismo kojim ga je on prijateljski pozivao neka se vrati rnedu manihejce (usp. Retract. 2, 10).

Izgubljen je Augustinov spis Contra Hilarium, koji je on te godine napisao u obranu pjevanja psalama pod misom u Kartagi, sto je nerviralo katolickog laika tribuna Hilarija. - Augustinovi su prijatelji sabrali njegove marginalne biljeske na Jobovu knjigu: tako su nastale Adnotationes in Job (PL 34, 825-886), negdje u to vrijeme; Augustin je smatrao da sarno mali broj inteligentnih moze lako razumjeti te biljeske; nije bio sklon dati spis u javnost, ali su ga vee mnogi imali i upotrebljavali (usp. Retract. 2, 12).

Te je go dine Augustin poceo pisati veliko i vazno djelo De Trinitate, koje je dovrsio - u 15 knjiga - istom negdje 419.1420. (PL 42, 817-1098).

Negdje u to vrijeme napisao je Augustin kratak spis De catechizandis rudibus (PL 40, 309-348), tj. 0 uputama kako uvoditi u poznavanje krscanstva neobrazovane. U tom se spisu, napisanom na molbu kartaskog dakona Deograciasa s izrazito prakticnim ciljem, pojavljuje Augustinova misao koja ce biti temeljna u De civitate Dei: »Dva dakle grada (drzave - civitates), jedan opakih, drugi svetih, traju od pocetka ljudskog roda sve do svrsetka vijeka, sada pomijesane sto se tice tjelesa, ali voljama razlucene, no koje se na dan suda imaju i tjelesno razluciti, Svi naime ljudi koji ljube oholost i vremenito gospodovanje s ispraznim typho et pompa arrogantiae, i svi duhovi koji to vole, te svoju slavu traze u podvrgavanju ljudi, svezani su skupa jednim drustvom; pa i ako se cesto protiv sebe za te stvari bore, ipak se jednakom tezinom zudnje stropostavaju u isti ponor, te su uzajamno povezani slicnoscu ponasanja i zasluga (morum et meritorum). A opet svi ljudi, i svi duhovi koji ponizno traze slavu Bozju, a ne svoju, te njega poboznoscu slijede, pripadaju jednome drustvu, Ipak, premilostivi je Bog strpljiv i prema bezboznim ljudima, te im pruza prostor za pokoru i popravak« (c. 19). los na sest mjesta, unutar obrasca temeljne kateheze za one koji bi dosli s molbom da budu krsteni, Augustin raznim pojedinostima prosiruje tu temu.

Iste godine salje Augustin pismo donatistu Krispinu (Epist. 51), s kojim se poznaje iz Kartage, a ovaj se sada nalazi u Numidiji, u blizini: podsjeca ga na njegovo obecanje koje je dao u Kartagi, a cuo je da Krispin jos zeli s njim raspraviti »pitanje koje je razbilo nase zajednistvo«; dotice tri stvari (toleriranje gresnika - posebno gresnih biskupa - u zajednistvu Crkve, progon protivnika pomocu svjetovnih vlasti, priznavanje krstenja izvan crkvene zajednice) sto ih donatisti predbacuju katolicima; odgovara prvenstveno argumentima ad hominem: sve su to ucinili i donatisti, pa to ne moze biti opravdanje za raskol.

400. U Carigradu dolazi do puckog masakra nad Gotima: poslije Eutropijeva pada zapovjednik carske vojske Got Gajnas i sam je presao k pobunjenicima, pa na celu pobunjenih Gota marsira protiv Carigrada; prisiljava cara Arkadija da dode k njemu na pregovore u Ka1cedon; na grobu sv. Eufemije u KaIcedonu sklapaju ugovor potvrden zakletvom; Gajnas s gotskim trupama zaposjeda carigradski garnizom, a carske trupe napustaju Carigrad; no naskoro nastaje bijesna pobuna carigradskog stanovnistva protiv Gota; Gajnas s dijelom trupa uspijeva pobjeci, a ostale Gote pobijesnjela svjetina bez milosrda pobije; negdje na Dunavu Gajnas se sukobljava s Hunima pod vojvodom Uldinom; Goti budu razbijeni, a Uldin salje Gajnasovu glavu u Carigrad i postaje saveznik (foederatus) Carstva.

Stilihon daje unistiti rimske sluzbene svete Sibilinske knjige.

Teofil u Aleksandriji, prije i sam sklon Origenu, dosao je u sukob s monasima origenovcima; negdje oko te godine odrzava sabor na kojem Origena osuduje kao heretika, te salje 0 tom sinodicko pismo na razne strane, posebno u Rim. Uspijeva dobiti carski reskript (sada izgubljen) kojim se ratificira osuda i proskribiraju Origenova djela.

U Rimu se papa Anastazije 1., koji prije nije cuo za Origena, pridruzuje Teofilovoj osudi, te svoju osudu salje u Milano da se obznani po sjevernoj Italiji. Ipak, papa ne prosiruje osudu na T. Rufina, unatoc nastojanju Jeronimova rimskog kruga. Rufin, koji je te go dine otisao iz Rima u Akvileju, napisao je papi kratku samoobranu; za nj se pis me no kod pape zauzeo Ivan Jeruzalemski kojemu je papa pismeno odgovorio.

SINHRONISTI(~KI LIVID

XXIX

XXVIII

SINHRONISTICKI LIVID

Anastazije je te godine odrzao u Rimu koncil koji se bavio Crkvom u Africi: zakljuceno je - suprotno od stava Crkve u Africi - da donatisticki biskupi ne mogu ostati u svom biskupskom dostojanstvu ako se obrate u katolicko jedinstvo.

Negdje oko te godine posljednji rimski basnopisac posvecuje svoje basne Makrobiju; u to doba nastaje takoder didakticki pjesnicki spis »Carmen de ponderibus et mensuris« (0 tezinama i mjerama).

Nemesius iz Emese objavljuje svoje djelo »De natura hominis« (PG 40, 503-818), vazno za krscansku filozofsku antropologiju.

Paladije, ucenik Euagrija Pontskog i prijatelj T. Rufina, pisac jednog od bestsellera tadasnje monaske literature, »Historia Lausiaca« (napisano oko 419.1420.), postaje biskup Helenopolisa u Bitiniji. Oko te godine (400.) napisana je »Historia monachorum« (autor arhidakon Timotej iz Aleksandrije?), koju je T. Rufin preveo na l.itinski.

Negdje u to vrijeme Augustin pise dvije knjige Quaestiones evangeliorum (PL 35, 1321-1364): objasnjava 47 mjesta iz Mateja i 51 mjesto iz Luke. Zatim pise 4 knjige De consensu evangelistarum (PL 34, 1041-1230); pisao je to djelo paralelno s djelom De Trinitate, »sa stalnim naporom, prekidajuci sad jedno sad drugo«, a pisao je »protiv onih koji ih (tj. evandeliste) klevecu kao da se razilaze« (Retract. 2, 16).

Iz iste godine potjecu Augustinove tri knjige Contra epistulam Parmeniani (PL 43, 33-108); to je spis protiv Parmenijanova puristickog pojma Crkve: postojanje gresnika u crkvenom zajednistvu ne kalja one koji su dobri. Donatizmom se bavi Augustinov odgovor rodaku Severinu, donatistu: » ... kako treba zaliti, sto mi koji smo po tijelu braca u Kristovu tijelu ne zivimo u jednom druzenju (una societate), posebno sto lako mozes zapaziti i vidjeti civitatem super mont em constitutam, 0 kojoj Gospodin kaze u Evandelju da se ne moze sakriti (Mt 5, 14). To je naime Crkva katolicka; naziva se grcki katholike zato sto je prosirena po svemu krugu zemaljskom« (n. 1). Zajedno s Fortunatom i Alipijem, Augustin pise te godine Generozu (Epist. 53) u vezi s pismom donatistickog prezbitera (Generoz mu je to pismo poslao), u kojem taj prezbiter tvrdi da mu je andeo naredio neka napise takvo pismo za donatizam: Augustin donosi listu rimskih biskupa od sv. Petra do Anastazija (n. 2).

Te je godine napisao Augustin i dvije poslanice (Epist. 54 i 55), koje kasnije u Retractationes (2, 20) registrira kao Ad inquisitiones Januarii libri duo (PL 33, 199-223): razlaze pitanja 0 crkvenoj praksi u tadasnjoj Crkvi (post u subotu, primanje pricesti, korizma, proslavljivanje Uskrsa i Pashalni misterij, pitanje subote i nedjelje, proslavljivanje Duhova i s1.). Augustinovo je nacelo da je Krist nametnuo lako breme: »krstenje posveceno imenom Trojstva, zajednistvo (communicatio) njegova tijela i krvi, i ako se sto drugo preporucuje u kanonskim Pismima, izuzimajuci uno sto je opterecivalo stari narod ... «; zatim uno sto se cuva kao predano (tradita), »vel ab ipsis Apostolis, vel a plenariis conciliis, quorum est in Ecclesia saluberrima auctoritas« (I, 1). Drugo, sto je razlicito, prema zemljama i pokrajinama, treba obdrzavati kad se vjernik nade ondje gdje se to obdrzava: »sto naime nije ni protiv vjere ni protiv dobrih obicaja, to treba smatrati indiferentnim, pa je u redu da se covjek toga drzi radi drustva s onima medu kojima zivi« (I, 2). Augustin ipak misli da bi takve partikularne obicaje za koje je »jedva moguce ili nikako nije moguce pronaci razloge koje su ljudi slijedili kad su ih ustanovili«, gdje se to moze, bez ikakve sumnje trebalo ukinuti, jer »samu religiju, za koju je Bozje milosrde htjelo da bude slobodna (liberam esse voluit) po najmalobrojnijim i najocitijim sakramentalnim proslavljivanjima, opterecuju robovskim bremenima, tako da je onda podnosljivije stanje Zidova, koji su, iako nisu upoznali vrijeme slobode, ipak bili podvrgnuti zakonskim teretima, a

ne ljudskim samovoljama« (praesumptionibus) (II, 19). Augustin jos dodaje: »A uno sto si pisao, da se neka braca tako uzdrzavaju od blagovanja mesa da meso drze necistim, to je sasvim otvoreno protiv vjere i zdravog nauka« (II, 20) (usp. T. Sagi-Bunic, Irazov starih, KS, Zagreb 1972, str. 183-198).

401. Kralj Alarih sa svojim Zapadnim Gotima napusta Epir i u potrazi za novim

teritorijem krece preko Ilirika, preko Sirmija (Sr. Mitrovice) i Panonije, prema Italiji.

Stilihon je zaokupljen upadima Vandala i Alana u alpske zemlje. T. Rufin pise spis »Apologia contra Hieronymum«, u dvije knjige.

~otkraj. godine ~ola~e u Carigrad monasi iz Nitrije koje je aleksandrijski biskup Te~fIi OSUdlO kao ongeruste (tzv. »duga braca«); traze zastitu kod Ivana Zlatoustog; on ih ne prima u crkveno zajednistvo, ali im daje smjestaj, a pobozne gospode koje drze s Ivanom (jer se vee pomalja veliko neprijateljstvo protiv njega u Carigradu) brinu se za njihovo uzdrzavanje. Ivan pise Teofilu u prilog monaha, ali Teofil salje n?ve monah~ s ?ptuzbama protiv »duge brace« i Ivanov postupak proglasava neJegalrum. Progonjeni se monasi utjecu carici Eudoksiji i uspijevaju da Teofil dobiva carski nalog da se ima pojaviti u Carigradu pred nadbiskupom Ivanom. - Epifanije Salaminski nalazi se u Carigradu, nece doci u dodir s Ivanom, nego okuplja njegove protivnike i sabire potpise protiv Ivana kao da je origenist; sprema velik sastanak u crkvi svetih Apostola protiv Ivana, ali mu Ivanov arhidakon Serapion ne dopusta ulaz u crkvu; stogodisnjak Epifanije ipak napusta aferu prije njena svrsetka i ukrcava se za povratak na Cipar, ali putem umire.

. Lj~ti papa Anastazije, s osloncem na svoj koncil od prosle godine, pise africkim biskupima da budu cvrsti u borbi protiv donatista; njihovim se biskupima i klericima ne moze priznati njihov gradus u slucaju povratka u katolicko jedinstvo. Papa Anastazije umire 19. prosinca; nasljeduje ga Inocent 1..

Stilihonov sogor Batunijc. sklon katolicima, postaje upravitelj Atrikc. a k artask i sabor (16. VI.) salje caru Honoriju poslanstvo koje trazi cvrsee mjere protiv pogana.

Augustin pise sedam knjiga De baptismo (PL 43, 107-244): djelo veoma vazno za katolicku sakramentologiju; protiv donatista dokazuje da se krstenje rnoze valjano podijeliti i kod heretika, tj. izvan vidljivog crkvenog jedinstva; posebno raspravlja 0 autenticnom eklezioloskom stavu sv. Ciprijana (umro kao mucenik g. 258.) na kojega su se donatisti pozivali u vezi s naukom 0 krstenju i prekrstavali katolike koji bi presli u njihovu sljedbu (usp. Retract. 2, IS). Pocinje pisati djelo Contra litteras Petiliani (PL 43, 245-383), od kojega je trecu knjigu dovrsio 405. godine. Petilijan je bio osobito aktivan donatisticki biskup.

Iste je godine Augustin, nadovezujuci se na kontroverziju koju je pokrenuo Jovinijan, napisao djelo 0 vrijednosti zenidbe, De bono coniugali (PL 40, 373-399), a odmah zatim i knjigu 0 djevicanstvu, De sancta virginitate (PL 40, 397-428).

Posto su se u Kartagi pojavili monasi (na Istoku su to tzv. mesalijanci) koji su naucavali da monasi ne trebaju rukama raditi za odrzavanje svojega zivota, nego biti »kao. pti~e nebeske i ljiljani poljski« (usp. Mt 6, 26) te zivjeti sarno od onoga sto im drugi daju, nastale su oko toga zucne raspre, pa je kartaski biskup Aurelije zamolio Augustina da razjasni to pitanje, Augustin pise djelo De opere monachorum (PL 40, 547-582), veoma vazno za razvitak zapadnog redovnistva: Augustin zastupa da i monasi moraju raditi tjelesne poslove.

Iste se godine Augustin jos jedanput daje na tumacenje prve knjige Svetoga pisma, ali ovoga puta sa zeljom da to bude najtemeljitije; pocinje pisati veliko djelo, jedno od njegovih najvaznijih djela, kojemu daje naslov De Genesi ad litteram, a koje ce narasti na 12 knjiga (PL 34, 245-486), kad ga negdje godine 415. zavrsi,

SINHRoNISTICKI uvm

SINHRoNISTICKI uvm

XXXI

XXX

Djelo se bavi sarno prvim glavama Geneze, do opisa izgona prvih ljudi iz Raja (Post 3, 24). Maze se reci da u knjigama VI, VII. i X. Augustin donosi opsir~u razradu krscanske antropologije. U tom djelu Augustin iznosi misao a »creatio simultanae« i a »rationes seminales«.

Te godine Augustin opet pise donatistickom biskupu Krispinu (Epist. 66), kojemu je pisao prije dvije godine: ne kani ga goniti da plati globu sto je prekrstavao, kako bi na temelju carske naredbe mogao, ali ga poziva da jedan i drugi reknu sto imaju reci, da se to zapise, pa kad obojica potpisu, neka se to punskim jezikom iznese narodu kojega je prekrstio, pa neka se onda narod sam odluci; isto se maze uciniti i pred anima koji su ad donatista presli katolicima, aka Krispin misli da je to bilo pod pritiskom vlasti.

Potkraj go dine Augustin se pismeno obraca Jeronimovu uglednom prijatelju u Rimu, senatoru Pamahiju (Epist. 58): hvali ga sto je potakao svoje kmetove na imanju u Numidiji da napuste donatizam i prihvate crkveno jedinstvo.

402. Alarih na vratima Italije; Stilihon uspjesno organizira obranu: Alarih ne uspijeva osvojiti Milana, a 6. travnja dolazi do bitke kod Pollenze u kojoj Goti doduse nisu razbijeni, ali su suzbijeni. - Ravena postaje sjedistern zapadno-rimskog cara.

Horde Huna provaljuju u Palestinu: Jeronimova samostanska zajednica u Betlehemu osjeca se ugrozenom.

Aleksandrijski patrijarh Teofil iskrcava se u Carigradu, sa svojih tridesetak biskupa: po carskom nalogu, Teofil bi imao odgovarati na optuzbe progonjenih nitrijskih monaha pred saborom kojemu ce predsjedati nadbiskup Ivan Zlatousti; on u Carigradu pocinje okupljati Ivanove protivnike, biskupe (Akacije Berejski, Severijan Gabalski, Antioh Ptolemaidski), Ivanove klerike, uvrijedene ugledne matrone (Eugrafija, Kastrucija), a najvaznija mu je potpora carica Eudoksija.

Jeronim u Betlehemu zdusno podupire Teofilove optuzbe protiv Ivana, prevodeci na latin ski njegove invektive.

v Najveci krscanski latinski pjesnik A. Prudencije Klemet, radom iz Calahorre u Spanjolskoj, nekoc visoki cinovnik u drzavnoj administraciji, hodocasti u Rim. Pise dvije pjesnicke knjige »Contra Symmachum«, nadovezujuci se na ideolosku konfrontaciju izmedu senatora Simaha i sv. Ambrozija iz g. 384. Pjesnik kritizira poganstvo i slavi pobjedu krscanstva nad poganstvom, ali je pun rimskog patriotizma: porice da je Rim u propadanju, vjeruje u zivu buducnost carstva koje je postalo krscansko.

Augustin nastavlja pisati Contra litteras Petiliani.

U pismu Kastoriju (Epist. 69), bivsern donatistu, hvali bivseg donati~ta Maksimijana sto se radi mira u crkvenoj zajednici odrekao biskupskog polozaja, a usrdno

mali Kastorija neka prihvati biskupsku sluzbu, .. . . ,.

Ponovno moli Jeronima (Epist. 67) da mu odgovon na pismo, uvjeravajuci ga

da ne odgovara istini (kako su Jeronima informirali) da bi on b~o protiv Je.~oni!?~ napisao neku knjigu i poslao je u Rim. Jeronim mu odgovara tEpist. 68J. d~ mje nJ~c a knjizi, nego 0 poslanici, ali da on nije htio odgovarati da ga ne uvrijedi aka SpiS mazda nije njegov (premda mu stil cini njegovim), a i sprijec~la ga je ~:,gotr~Jn~ bolest »svete i casne Paule« (n. 1). Uostalom, neka se Augustm zadovolji da ljubi Jeronima kao sto ovaj njega, i: »na biblijskom podrucju kao niladic ne izazivaj. sta!".:a:

Ja sam imao svoje vrijeme kad sam trcao koliko sam mogao. Sada, kad ti trcis 1 prelazis velike prost are , ja imam pravo ~a ?dmor«. ~ored ~oga, pucka P?slovic.a kaze da »izmalaksao vol jace gazi« (n. 2). Salje Augustmu sVOJ odgovor p~Ot1V R~~Inove »Apologije« (3 knjige »Contra Rufinum«] jer je CUO da je Rufin svoje prosirio

i u Afriku. - Prije nego je primio taj odgovor, Augustin negdje potkraj godine (ili pocetkom slijedece g. 403.) salje Jeronimu po dakonu Ciprijanu novo pismo (Epist. 71) uz koje prilaze i sva svoja prijasnja pisma, pa i ana prvo koje je trebao nositi Profutur, a koje je Jeronimu doslo preko Rima. Opetovano izrazava zelju neka Jeronim ne prevodi Bibliju na latinski iz hebrejskoga, nego neka radije tocno prevede grcku Septuagintu. Smatra da ce biti veoma bolno ako se Jeronimov prijevod s hebrejskog bude sve cesce citao u crkvama, jer »ce se latinske crkve razilaziti s grckim crkvama« (c. 2). Pripovijeda kako je jedan biskup morao odustati od citanja Jeronimova prijevoda knjige 0 proroku Joni da »ne ostane bez puka« jer je nastala uzbuna zbog drukcijeg prijevoda jednog mjesta (Jona 4, 6): posebno su grcki vjernici vikali da je to falsifikat; biskup je konsultirao Zidove, a ovi su - »imperitia an malitia« - rekli da hebrejski kodeksi imaju is to kao grcki i latinski, tj. drukcije nego Jeronimov prijevod.

. 403. Poslije odlucne pobjede nad Zapadnim Gotima kod Verone, Stilihon prisi-

ljava Alariha da se vrati nat rag u Ilirik, do Epira. Stilihon se uskoro pocinje baviti mislju da upotrijebi Alariha i njegove Zapadne Gote da Istocni Ilirik otme ad Carigra.da i stavi pod vlast zapadnog cara Honorija, te poduzima pregovaranja u tom smislu.

U Carigradu Teofil Aleksandrijski triumfira: buduci da je Ivan Zlatousti oklijevao da citira Teofila pred saborski sud (oko njega je bilo cetrdesetak biskupa) sumnjajuci u svoju nadleznost da sudi aleksandrijskom biskupu, Teofil, smjestivsi se sa svojim biskupima (36, ad kojih je 26 bilo njegovih sufragana iz Egipta) s druge strane Bospora, u nekadasnjoj villa ministra Rufina »Pod hrastom« blizu Kalcedona konacno je pretvorio Ivana u optuzenika; primio je optuznice podnesene ad degradiranog carigradskog dakona Ivana i man aha Izaka, te sluzbeno pozvao Ivana da se pojavi pred koncilom kao optuzenik. Kad se Ivan nije pojavio pred saborom nakon dva poziva, Teofilov mu je sabor u kolovozu 403. - ne ulazeci u ocjenu navada optuznice - zbog ogluhe (in contumaciam) izrekao osudu skidanja s biskupske stolice, ~~o_je od~ah saopce~o kleru i ~aru; od cara se trazilo da svrgnutog nadbiskupa udalji IZ Cangrada, a ujedno mu Je saopceno da je Ivan tuzen za crimen laesae maiestatis (uvredu velicanstva, da je naime uvrijedio caricu), ali se sabor nije smatrao nadleznim da 0 tom sudi: to je, prakticki, znacilo traziti za Ivana smrtnu kaznu. Dvor ipak nije na to reagirao, nego je Ivana dao potajno otpremiti u progonstvo. Kad je zaprijetila narodna pobuna, a carica je nesto zastrasujuce dozivjela u svojim odajama, Ivan je vracen natrag, na velika odusevljenje naroda. U meduvremenu se Teofil pomirio sa svojim monasima. Ivan je zatrazio saziv novog sabora koji ce ga rehabilitirati, jer po crkvenim kanonima tako osudeni biskup nije smio ponovno preuzeti svoje funkcije dok ne bude od novoga sabora vracen na svoj polozaj. Teofil s~ u~rzo :,krcao na ladu i otplovio u Aleksandriju, a Ivan je popustio navaljivanju vjernika (1 dvora) te poceo obavljati biskupsku sluzbu, ustrajuci medutim u zahtjevu da se sazove sabor za rehabilitaciju.

Medutim, veoma je brzo Ivan opet dosao u nemilost carice, posebno zbog jednog govora u kojem su protivnici vidjeli aluziju po kojoj on Eudoksiju oznacuje kao Herodijadu. Za Bozic te go dine car nije dosao u crkvu. Biskupi koji su se skupili za sabo~, zatrazen od Ivana, podijelili su se u dvije skupine: 42 biskupa smatralo je Teofilov sabor nezakonitim, pa prema tomu i osudu koju je izrekao nepostojecom, Protivnika je, medutim, bilo vise: oni su se pozivali na 4. antiohijski kanon i tvrdili da Ivan, buduci da je bez sabora preuzeo ponovno biskupske funkcije, ne maze

XXXII

SINHRONISTICKI UVID

SINHRONISTICKI UVID

XXXIII

uopce biti vracen na biskupsku stolicu, cak nema prava da se s takvom idejom pojavi pred saborom. Tako se sabor uopce nije sastao na zajednicko zasjedanje.

T. Rufin vise ne odgovara na Jeronimove napade; bavi se prevodenjem grckih krscanskih pisaca na latinski. Te go dine pocinje priredivati prijevod Crkvene povijesti Euzebija Cezarejskog.

Sulpicije Sever izdaje negdje u to vrijeme svoju Kroniku koja ide od stvaranja svijeta do 400. godine.

25. kolovoza, na saboru u Kartagi, stvara se odluka da svaki katolicki biskup stupi u dodir sa svojim donatistickim kolegom, kako bi se doslo do toga da se moze sastati zajednicki sabor na kojem bi se raspravile sporne tocke i tako doslo do crkvenog jedinstva. Buduci da su donatisti odbijali svaki direktan dodir, odluceno je da svaki biskup od lokalnih drzavnih vlasti zapisnicki formulira poziv koji ce onda vlasti prenijeti donatistickom biskupu; ovaj moze na isti nacin odgovoriti. U prvi cas se iz vladanja nekih donatistickih biskupa cinilo da ima nade, ali uskoro su oni oblikovali z~jed~icki .. stav:. sinovi ~u~enika (tj. donatisti) ne mogu zasjedati zajedno s potomcima izdajica (tj. s katolicima). Donatisti su osim toga odgovorili bijesnim nasiljima svojih naoruzanih grupa (circumcelliones) protiv katolika na raznim mjestima. Najtezi incident zbio se u gradicu Bagaju: zgrabili su katolickog biskupa u crkvi, razbili oltar, a njega izmlatili tako da su mislili da je mrtav. Kad su katolici htjeli pokopati ga, pokazalo se da je jos ziv; kad su donatisti to zapazili, oteli su ga ponovno i strovalili ga s jednog visokog tornja, ali je srecom pao na hrpu gnoja i ostao ziv.

Augustin je malo poslije povratka sa sabora u Kartagi pozvao svoje vjernike na ljubav, »ne samo medu vama samima, nego i prema onima koji su vani, bilo da su jos pogani koji jos ne vjeruju u Kri~ta, bilo odijeljeni od nas, koji s nama ispovijedaju Glavu, a odijeljeni su od tijela. Zalostimo se nad njima, braco, kao nad nasom bracom, Htjeli iii ne htjeli, oni jesu nasa braca, Prestat ce biti nasa braca ako prestanu govoriti, Dee nas (Mt 6, 9) ... Ti dakle koji vele: Niste nasa braca, kazu da smo pogani. Stoga nas i zele ponovno krstiti, govoreci da nemamo ono sto daju ... Oni dakle, ne priznavajuci nase krstenje, nijecu da smo braca: ami, ne ponavljajuci njihovo, nego priznavajuci ga nasim, velimo njima: Braca ste nasa ... Neka oni kazu:

Idite od nas, nemamo posla s vama. Mi svakako imamo s vama posla: ispovijedamo jednoga Krista, moramo biti u jednom tijelu pod jednom glavom« (Enarr. in Ps. 32, II, s. 2, n. 29). I pozvao je vjernike na usrdnu molitvu za donatiste, kojima nije preostalo drugo osim »bolesnog animoziteta«.

Potkraj godine, iii pocetkom slijedece, obraca se Augustin jednim pismom donatistima opcenito (Epist. 76), iznoseci zbito sva glavna pitanja, povijesna i teoloska, koja bi, ocevidno, imala biti predmet dijaloga na planiranom zajednickom koncilu: »Neka bar vama laicima na to odgovore vasi biskupi ako s nama nece razgovarati; radi spasenja vasega razmislite sto to znaci da nece s nama razgovarati!«. Osnovno cime misli Augustin pokrenuti donatiste jest njihova odijeljenost od geografske opcenitosti Kristove Crkve: »Muka Gospodnja cijena je kruga zemaljskoga; on je say svijet otkupio; a vi niste - sebi na korist - u slozi sa svim svijetom, vee se radije - sebi na stetu - u jednom dijelu parbite da sve izgubite.« »U cemu vas je uvrijedio krscanski svijet od kojega ste se opako odrezali?«

Prije nego je primio posiljku koju je nosio dakon Ciprijan, Jeronim odgovara Augustinu na Epist. 67, kratko i ostro (Epist. 72, medu Augustinovima), saopcavajuci mu svoju sumnju da je Augustin ono svoje prvo pismo rasirio po svijetu, ne poslavsi ga Jeronimu, »kako bi mnogi saznali da ti izazivas, a ja se bojim; da ti pises kao ucen, a ja sutim kao neznalica; te da se napokon nasao netko tko ce uciniti kraj

~ojoj brbljavosti<:. Nije , kaze , odgovarao da ne bi izgledalo da »drsko odgovaram biskupu communionis meae«, posebno sto je nesto u pismu smatrao heretickim, Neka ga Augustin ~e provocira da cita njegova djela, jer bi to moglo davati dojam »da se hvastas svojom .mudroseu«. Jeronim je citao samo dvije knjige Solilokvija i neke komentare Psalmima: to se razilazi od objasnjavanja »veterum Graecorum«. - U ~eduvremenu Augustin odgovara na ranije Jeronimovo pismo, relativno opsirno (l!Plst. 73), upozoravajuci ga na posiljku koju je odnio Ciprijan; javlja mu da ne zna m za kakav spis protiv Jeronima koji bi bio do sao u Afriku; procitavsi Jeronimov spis silno se zalostio sto je doslo do takvog razdora medu osobama koje su bile ~ve:ane p~ij~teljstvom ~oznati~.got~vo svim ~rkvama, jer »kojega se prijatelja nece c?~Jek bOJa!~ kao b,:duceg neprijatelja ako se izmedu Jeronima i Rufina moglo poroditi ,to ~ad c1m~ I?lacem.o!« (c. 3). Augustin je to pismo uputio Jeronimu posredstvom sv~cen!ka ~~ezldlJa, kOJeg~ u popratnom pisamcu (Epist. 74) moli, ako u pismu nade nesto sto mje trebalo napisati, neka ne pise 0 tom Jeronimu, nego njemu, kako bi moga? Jeroni~a zamoliti da mu oprosti ako bude vidio da je krivo. Konacno je Jery<?~lm, negdje u kasno ~o~~ te godin.e iii pocetk~m slijedece, nakon sto je primio posiljku prek? d~kona Cll?nJana, napisao Augustinu veliku poslanicu (Epist. 75, me?u Augu~t~novl1_na) ~ k?JoJ mu yodgovara.na ?osad postavljena pitanja i prigovore. K~J1ga. 0 ~rscansk1~ prscima moz~. se nazivati »De viris illustribus« (po uzoru na grcke 1 latlllske. knjige toga roda) ili »De scriptoribus ecc1esiasticis« (c. 2). Opsirno odg.ova~~ .Jer.omm na.pro?le~ sv<?~~ ~omentara (Gal 2, 11-14). On tu nije iznosio svoje misljenje, neg.? je sl~JedlO pnJasnJe komentatore: Origena, Didima, Apolinara, ~Ieksandra, Euzebija Em1sensko.g, Teo?ora Herakleota. Nadodaje jos i Ivana, »koji Je. d? p.red malo vremena upravljao cangradskom Crkvom«. Augustin je iznio novo m~~IJenJe,. da su <??raeeni Zidovi duzni obdrzavati Zakon: »Ti kao biskup po svemu svijetu najpoznatiji, treba da tu sentenciju promulgiras i da privuces sve biskupe da se s t~bom sloze. J~ u s_vojoj maloj kolibici, s monasima, tj. mojim su-gresnicima, ne usudujem se stvarati velike odluke ... « (c. 3, 5). »Buduci da vidis da sam ja u zabludi s l}lnogim.?rug?vim~, ti ~~s morati za svoju istinu iznijeti bar jednog pristasu« (c. 3, 6). Sto se tice njegovih prijevoda s hebrejskog, on je zelio da »nasi znaju sto sadrzava hebraea veritas«. »Ako se nekome ne svida to citati, nitko ga ne sili. Neka pije staro vino s ugodnoscu, i neka prezre nas most« (c. 6, 20). I zakljucuje: »Molim, na svrse~k.u.pos!anice,.da s~ok?jnog starca, ~ojije vee dugo veteran (tj. isluzeni vojnik), ne pnsIlJ~vas ~a vojevanje, 1 u ponovnu zivotnu opasnost. Ti koji si mlad, i postavljen na pontifikalni vrhunac, naucavaj narod, i obogacuj rimske stanove novim plodovima iz Afrike« (c. 7, 22).

404. l! C~rigr~du napeto.sti oko Ivana rastu; Ivanu se ogranicava kretanje; u d~a m~ha ]e .blO pntvoren u b1.skupskoj palaci; vecina klera je na protivnickoj strani; n]egov1m. pn~tahcama zatvaraju se crkve; u uskrsnoj noci sabiru se za krstenje u 1':?nsta~trnov1r:' terma~a, ali vojska provaljuje i tece krv; ipak dvor oklijeva sa skrajnJ~m .mJerama jer se boje pobune. Napokon vode protivnickih biskupa (Akacije Ber.eJs~l, . Sev~rijan Gabalski i dr.) uspijevaju nagovoriti carske savjetnike i Arkadije 9. ~lpnJa izdaje naredbu koja je izvrsena 20. lipnja: Ivan je potajno izveden iz biskupije 1.odv.eden preko .~~~pora u pr?gonstv? u Kukus. Mnostvo , koje je ispunjavalo bazihku 1 ~rg. da spnjeci .0dv_?denJe na~blskupa, kad se prosirila vijest da je odveden, za~vat.1O Je nezaust~vlV bijes: netko je podmetnuo vatru i baziliku je zahvatio pozar; z~tlm Je plan:,la s:,sJed~a p~laca sena.ta sa znacajnim umjetnickim djelima starine; za tn ~ata 1zgor~e.lo je, OSl~ tih g~adevma, mnostvo okolnih kuca. Stroga is trag a nije uspjela utvrditi prave knvce, ali se zlocin dakako pripisivao Ivanovim pristalicama.

XXXIV

SINHRONISTICKI UVID

SINHRONISTICKI UVID

XXXV

Novi je nadbiskup postao starac Arsacije (80 g.), ali je skupina Ivanovih vjernika ostala odijeljena od sluzbene Crkve sve do g. 438., kad je Teodozije II. dao svecano donijeti Ivanovo mrtvo tijelo u Carigrad i sahraniti ga u crkvi svetih Apostola.

Rimskog biskupa Inocenta I. informirao je 0 Ivanovoj osudi tek u proljece te go dine (404.) aleksandrijski biskup Teofil. Ivan se obratio papi u Rim, ~e ~etroI?olitima u Milanu i u Akvileji, istom poslije Uskrsa 404. S poslanstvom, koje je donijelo u Rim i pismo cetrdesetorice biskupa koji su bili uz Ivana, dosao je u Rim takoder Ivanov prijatelj Ivan Kasijan, koji ce poslije osnovati samostan u Marseilleu, a u poslanstvu se nalazio biskup Paladije, kasniji Ivanov zivotopisac. Papa Inocent proglasio je Teofilov sud nevaljanim, napisao ostro pismo Teofilu, i zatrazio od cara Arkadija da se odrzi novi sabor u kojem ce sudjelovati i zapadni biskupi, a biti iskljuceni i neprijatelji i prijatelji Ivanovi.

26. rujna te godine umire antiohijski biskup Flavijan, nekadasnji Ivanov zastitnik, gotovo sto godina star; a 6. lis top ada umire carica Eudoksija.

Negdje oko te godine napisao je Sulpicije Sever spis »Dialogorum libri II«, u kojemu tvrdi da sv. Martin Turonski ni po cernu ne zaostaje za egipatskim monasima.

Te godine umire Jeronimova zastitnica Paula koja je financirala njegove pothvateo Jeronim prevodi na latinski redovnicka pravila sv. Pahomija (prevedena prije s

koptskog na grcki). . ..

Africki biskupi, izazvani donatistickim nasiljima, na saboru u Kartagi (26. Iipnja) odlucuju poslati caru Honoriju u Ravenu dva delegata da zatraze zastitu protiv nasilja: neka se protiv onih donatista koji su krivi za nasilje primijeni zakon cara Teodozija iz g. 392., da plate globu. Medutim je taj blagi zahtjev, za koji se zalagao Augustin, preduhitrio kod cara biskup iz Bagaja, koji je, donekle prizdravivsi, otisao na dvor u Ravenu da pokaze oziljke svojih rana koje su mu donatisti nacinili. Honorije je izdao zakon - kasnije (12. II. 405.) jos poostren - koji ne pogada sarno donatisticko nasilje, nego naprosto zabranjuje pripadnost donatizmu: obicni se vjernici kaznjavaju globom, a biskupi i drugi sluzbenici izgonom.

Augustin je te godine odrzao u crkvi pred narodom dvije dispute s manihejcem Feliksom (7. i 12. prosinca), iz cega je nastao spis Contra Felicem manichaeum (PL 42, 519-552), u dvije knjige: govor je 0 Bozjoj nepromjenljivosti, 0 stvaranju, 0 podrijetlu zla.

Augustin pise Paulinu i Teraziji (Epist. 80) da ocekuje od njih opsirnije pismo kad se budu vracali u Afriku biskupi Teasije i Evodije, tj. delegati kartaskog sabora poslani caru u Ravenu. Moli Paulina da malo opsirnije razradi temu 0 tome kako neki akcidentalni uzroci mogu pokazivati da je volja Bozja da covjek napusti neki posao na koji se svojom voljom odlucio a koji je sigurno dobar; smatra da se u takvim slucajevima covjek vrlo lako prevari (Hic non [alli difficile est).

Potkraj godine Jeronim salje Augustinu kratko pismo (Epist. 81, medu Aug.) u kojem se donekle ispricava za posljednje pismo: »Ujedno te zaklinjem da mi oprostis na postenju, sto se na dugo tvoje trazenje da ti otpisem, nisam mogao oglusiti. Nisam ja odgovorio tebi, nego je stvar odgovorila stvari« (causae causa respondit).

405. Posto je papa Inocent I. informirao cara Honorija u Raveni 0 stanju stvari oko depozicije i izgnanstva Ivana Zlatoustog, car je pristao da se sazove sabor u Solun: delegacija sastavljena od pet talijanskih biskupa, dva rimska prezbitera i cetiri grcka biskupa, medu kojima se nalazio Paladije (to su bili Ivanovi pristase), krenula je u Carigrad s pismima cara Honorija, pape Inocenta, biskupa milanskog i akvilejskog; iz Atene su ih istocne vlasti povele prema Carigradu, sprijecivsi im ulazak u Solun, ali su pred Carigradom zaustavljeni; buduci da se nisu htjeli sastati s novim

carigradskim biskupom Atikom, zapadnjaci su prisilno vraceni natrag u Italiju, a istocni poslani u progonstvo; Paladije je protjeran u Egipat. Papa je tada raskinuo crkvenu zajednicu s Teofilom i drugim Ivanovim protivnicima, a za Ivana nije mogao uciniti drugo nego da mu posalje nekoliko utjesljivih pisama.

Cini se da je Stilihon htio u svoje planove protiv istocnog carskog dvora za vracanje Istocnog Ilirika zapadnom carstvu, za koje je vodio pogadanja s Alarihom, ukljuciti tu crkvenu krizu oko Ivana Zlatoustog, smatrajuci da je sada cas za akciju, ali ga je u tom sprijecila opasna invazija barbara sa sjevera. Radagazije, Skit po podrijetlu, na celu goleme vojske (vise od 100.000 ljudi), sastavljene vecinorn od Istocnih Gota, ali i drugih germanskih plemena, upao je u Italiju. Stilihon se morao suociti s tom opasnoscu koja je bila mnogo veca od one Alarihove prije tri godine.

Jeronimovi samostani u Betlehemu strepe pred pljackaskim pohodima Izaurijaca. Africki biskupi drze 23. kolovoza sabor u Kartagi. Salju caru Honoriju zahvalno pismo za zakon protiv donatista. Zakon je u samoj Kartagi bio uspjesno sproveden. Sabor odlucuje da se vlasti zamole, neka se isto tako sprovede po svim provincijama. Ipak, nije se postupalo skrajnjom strogoscu: donatisticki kler nije bio deportiran.

Augustin pise spis Contra Cresconium grammaticum, u 4 knjige (PL 43, 445-594).

Kreskonije je bio donatist; pisao je protiv Augustina cim je ovaj objavio prvi dio spisa protiv Petilijana (Retract. 2, 27). Te go dine Augustin ujedno zavrsava trecu knjigu Contra litteras Petiliani.

U tu godinu vjerojatno treba smjestiti Augustinovu Epistolu ad catholicos iii f)(' unitate Ecclesiae liber I (PL 43, 391-446), spis koji nije spomenuo u Retractationes, a obraca se obicnim vjernicima. Napisan je nakon zavrsnog odgovora PetiJijanu, a s nakanom da siroki slojevi dobiju u ruke analogan katolicki tekst kakav je bio onaj Petilijanov na koji je Augustin odgovarao: Petilijan je napisao poslanicu svojim vjernicima, a Augustin svojima; sad moze Petilijan odgovoriti na ovaj Augustinov tekst, a vjernici ce moci prosudivati; to ce biti kao neki nadomjestak za javni usmeni dijalog pred narodom, u smislu onoga sto vjernici znadu, »da smo mi htjeli s njima raspravljati, kako bi, bez nadmetanja, usporedivsi disputaciju, svima postalo jasno sto govorimo bilo oni bilo mi« (c. 1). Osnovica Augustinova stava jest, da je prava Crkva ona koja je odista katolicka, tj. po svemu svijetu. Augustin u tom spisu zauzima stay u vezi s postupcima vlasti protiv donatista (c. 20, 33-56): podsjetivsi donatiste da su oni pozvali vlasti u pornoc protiv svoga disidenta Maksimijana i njegove grupe, veli da vlasti kad ljude na dobro nagone nisu persecutores (progonitelji) nego correctores i consultores. »Krscanski katolicki imperatori duguju yam tu ljubav, da vasa svetogrda, i s jedne strane zbog krscanske blagosti ne odluce kazniti po zasluzi, i s druge strane zbog krscanske brige ne ostave sasvim nekaznjena, To u njima djeluje Bog ... « (c. 20, 55). Ipak, precizira Augustin, crkveni se autoritet ne zeli protiv donatista posluzivati mjerama drzavnih vlasti: »A mi, koliko je do nas, koliko Gospodin daje i dopusta, ne pokrecemo protiv vas ni te zakone najblazeg kaznj avanj a , osim da se Katolicka Crkva radi krhkosti onih koji su slabi sacuva od vasega terora, kako bi oni mogli bez straha izabrati sto ce drzati iii slijediti; ako vasi nacine nasima kakvo nasilje, onda vi, koje imamo na imanjima i u gradovima kao taoce, nemojte trpjeti ono sto vasi Cine, nego udarite novcanim kaznama putem redovitih sudova kao ljudi pod zakonima. Ako yam se to cini tesko, neka nas vasi postede i neka se smire. Ako pak protiv nas bez odmora bijesne oni koji su pod varna iii s varna, nemate se sto zaliti na nas koji smo stavili u ruke vase iii vasih, da - i ustrajuci u svojoj herezi - ne pretrpite nikakvu stetu ako Catholica bilo od vas bilo od vasih ne pretrpi nikakvo nasilje. Ako pak budu ucinjena kakva nasilja protiv vase volje, jer niste kadri (svoje ljude) ukrotiti, same globe ce yam biti milosrdno i pravedno upozorenje na to, kakve

XXXVI

SINHRONISTICKl UVID

SINHRONISTICKl UVID

XXXVII

imate (clanove) za koje ne mislite da vas kaljaju, pa cete tako biti prisiljeni da shvatite kako su isprazne klevete sto ih bacate na Kristovu Crkvu rasirenu po svemu svijetu. I necete vise nama predbacivati da vas progonimo, nego radije vasima, ako vise vole i nas svojim nasiljima uznemirivati i vas javnim zakonima ostecivati nego svoj uobicajeni bijes utisati, Dakako, ako nesto mrsko i pogubno pretrpite od nasih koji se ne drze nacina i zelje krscanske ljubavi, odmah cu red da ti nisu nasi, nego da ce biti nasi ako se poprave, iIi ce na kraju biti od nas odijeljeni ako ustraju u svojoj zloci: mi ipak ne kidamo mrezu zbog losih riba ... Ako pak i vi po istom pravilu kazete da oni od kojih Catholica takve stvari trpi nisu vasi, dokazite da je to vas stav, ispravite zabludu, prigrlite jedinstvo duha u svezi mira. Ako naime oni vas ne kaljaju, ne kaljaju ni nas ovi: nemojmo se uzajamno klevetati zbog tudih zlocina; rastimo zajedno kao zito u jednoj ljubavi, podnosimo pljevu dok ne dode vijaca« (c. 20, 55). - Augustin je, dakle, jos ustrajao u svome pocetnom stavu da Crkva ne zove u pomoc drzavu za ukidanje raskola i vracanje ljudi u crkveno jedinstvo, nego sarno za sprecavanje nasilja; ipak je, posto su drzavni zakoni protiv donatista doneseni, zauzeo stay za njihovu nacelnu opravdanost. U njegovu se duhu odvijao znacajan proces. On se iste godine obraca nosiocu vlasti Cecilijanu (Epist. 86), hvaleci ga za ono sto je »cudesnom uspjesnoscu ucinio za katolicko jedinstvo po ostalim zemljama Afrike« i moleci da se jednako pobrine za Ripon i susjedna granicna podrucja Numidije.

Negdje u to vrijeme, cini se, napisao je Augustin i pismo donatistickom biskupu u Cezareji u Mauretaniji, Emeritu (Epist. 87), jer je od vjerodostojnih osoba cuo da mu je ovaj spreman pismeno odgovoriti ako od njega dobije pismo (n. 6): hvali Emeritovu naobrazbu u svjetovnim znanjima (doctrinis Iiberalibus) i moralnu neporocnost: »Neque enim vobis obiicimus, nisi schismatis crimen« (n. 4); dopusta da ne bi trebalo donatiste kuditi sto u Gildonova vremena nisu raskidaIi zajednistvo s nasilnickim svojim biskupom Opt atom jer bi ovaj tada bio sa sobom odvukao u ekskomunikaciju mnogo ljudi (Augustin je cuo da su to bili pravi razlozi Emeritovi). Osnovna je misao pisma da su donatisti u raskolu s Crkvom po cijelom svijetu, posebno s onim Crkvama koje potjecu od apostola i spominju se u Novom zavjetu. »Cijelo se pitanje sastoji u ovome: zar raskol nije nikakvo zlo, ili zar niste nacinili raskol, pa se vlastima opirete radi dobrog djela, a ne radi zla djela zbog kojega ste zasluzili da budete sudeni?« (t. 7).

Iste godine odgovara Augustin Jeronimu (Epist. 82), veoma opsirno i detaljno: zaleci razdor izmedu Jeronima i Rufina, nije mislio prekoravati Jeronima, nego sarno pozaliti opcu ljudsku bijedu zbog koje je i najvece ljudsko prijateljstvo nesigurno; on cvrsto vjeruje da nijedan pisac kanonskih knjiga Svetog pisma u pisanju nije ni u cemu zabludio; »ako u tim knjigama naletim na nesto sto izgleda suprotno istini, ne mogu misliti nista drugo, nego da je manjkav kodeks iIi da prevodilac nije uspio doseci ono sto je receno iIi da ja nisam stvar razumio«; sve druge autore, koliko god bili sveti iIi uceni, prihvaca sarno koliko ga uspiju uvjeriti; zatim opsirno obrazlaze svoje tumacenje Gal 2, 14, protiv Jeronimova, inzistirajuci da sad ne ispituje sto je Pavao radio, nego sto je napisao, a u tome nije mogao lagati, kad u samoj toj poslanici, uostalom, izjavljuje: »Sto yam pisern, Bog mi je svjedok, ne lazem« (Gall, 20); potom veoma temeljito razlaze svoje shvacanje odnosa izmedu Starog i Novog zavjeta (u vezi cega je J eronim bio nabacio sumnju da bi nesto moglo biti hereticno), pa onda reagira na Jeronimov izazov neka navede bar jednog autora za svoje misljenje: najprije, Jeronimova su autora zapravo sarno tri (Euzebije Emisenski, Teodor Herakleot i Ivan koji je donedavno upravljao carigradskom Crkvom) jer i Jeronim

sam kaze da je Apolinar izisao iz Crkve, a Origena i Didima veoma kudi u svojim novijim spisima (»premda si Origena ranije cudesno hvalio«); on pak za sebe ima Ambrozija i Ciprijana, a nasao bi i trecega kad bi trazio, ali mu je kao treci dostatan sam sv. Pavao, koji se u Gall, 20 zakleo Bogom da ne laze. Priznaje Jeronimu korisnost njegova prevodenja Biblije s hebrejskog, ali bi zelio da Ijudi ne misle da on iz zavisti prema Jeronimu nece da se po crkvama cit a njegov prijevod s hebrejskog: jedini je razlog da se ne bi skandalizirali vjernici koji su se »usima i srcem« priucili na prijevod iz Septuaginte, a koju su odobrili i apostoli. Augustin bi zelio da izmedu njega i Jeronima vlada ne sarno prijateljska ljubav nego i prijateljska sloboda; ako to nije moguce bez opasne uvrijedenosti, dobro. »Ljubav kakvu bih ja zelio imati s tobom jamacno je veca; ali bolja je i ta manja nego nikakva.«

406. Rim u strahu od Radagazija i njegovih hordi; on je dospio do Firenze i opsjeo grad, ali ga je Stilihon lukavstvom uspio odvuci u brda kod Fiesola i prisilio na predaju; Radagazije je na bijegu uhvacen i smaknut (u kolovozu). U Rimu je podignut slavoluk u sporn en unistenja Gota »za sve vijekove«, a na Forumu je postavljena Stilihonova statua.

Pred nadiranjem Huna, Vandali prelaze 31. prosinca zaledenu Rajnu, zajedno s Alanima i Svebima, i pocinju harati po Galiji.

Jeronim zavrsava svoj prijevod Biblije s hebrejskog (»Vulgata«); pise spis protiv akvitanskog svecenika Vigilancija (izdiktiran kroz jednu noc), Vigilancije je g. 395. bio Jeronimov gost u Betlehemu; Jeronim je sada saznao da Vigilancije napada kult rnucenika, redovnicko sirornastvo, celibat klera.

Pocetkom godine, neki donatisti koji su se nasli u Raveni, zatrazili su od pretorijanskog prefekta mogucnost da razgovaraju s africkim katolickim biskupom Val entinom koji se nalazio na dvoru; do toga nije doslo.

Augustin pise djelo De divinatione daemonum (PL 40, 381-592); to je protupoganska knjiga, napisana povodom jedne dispute; raspravlja 0 razIici izmedu prorostava i predskazivanja koja se pripisuju demonima.

Augustinov kler (»clerici catholici regionis Hipponensium-Regiorum«) obraca se pismom Januariju, donatistickom biskupu u Cassa Nigra u Numidiji (Epist. 88, medu Aug.), upozoravajuci ga: »Vasi klerici i circumcelliones bijesne protiv nas proganjanjem novoga tip a i necuvene okrutnosti« (n. 1). Donose sluzbene dokumente iz vremena car a Konstantina iz kojih se vidi da su donatisti prvi zatrazili od drzavne vlasti da nastupi protiv katolika; to se tada okrenulo protiv njih, jer je Konstantin prvi dao zakon protiv njih; ako sada govore da car nema sto zapovijedati u toj stvari i da se krscanski car ne bi trebao za to brinuti, tko ih je tjerao da u ona vremena traze carski intervent? Katolicki se biskupi nisu utjecali drzavnoj sili dok nisu nasiljima njihovih klerika i tih circumcelliones nad biskupima, klericima i laicima i spaljivanjem svojih zgrada bili na to prisiljeni. Augustin (episcopus noster) nije se tuzio caru ni zbog tih nasilja, nego jezelio i predlagao zajednicki miroljubiv koncil, ali donatisti nisu htjeIi nego su nastavili sa svojim surovostima. Katolicki biskupi nisu zahtijevali da Krispin plati globu ni poslije toga kad se on obratio caru protiv njih, a car ga osudio. Biskupi sa sabora poslali su caru delegaciju, ali ne da se glob a od deset libara zlata, koja je po drzavnim zakonima odredena protiv heretika, primijeni na sve donatisticke biskupe i heretike, nego sarno na one gdje su katoIici pretrpjeli kakvo nasilje od donatista; car je medutim prije dolaska delegacije, motiviran donatistickim zlocinom u Bagaju, dao novi zakon protiv donatista. Umjesto da donatisti bar sada traze konferenciju s katolicima, oni su pojacali svoja nasilja; cak vapnom pomijesanim s octom osljepljuju katolike. Sad donatisti govore da su proganjani, a

XXXVIII

SINHRONISTICKI uvm

SINHRONISTICKI UVID

XXXIX

u stvari »i pod samim takoreci strasnim zakonima katolickih imperatora sigurni sjede na svojim i tudim imanjima, a mi od vasih trpimo tako necuvena zla«; a donatisti svoje circumcelliones, koji zive kao razbojnici, kad sami sebi zadaju smrt stuju kao mucenike. Napokon hiponski klerici podsjecaju Januarija da su njegovi kolege u Raveni zeljeli razgovarati s biskupom Valentinom; predlazu neka se uprilici miroljubiva konferencija donatistickih biskupa s katolickima; neka u tom smislu pisu caru, jer lokalne drzavne vlasti ne mogu drugo nego protiv njih primjenjivati vee dane zakone. Ako nece razgovarati s katolicima (a Krist je i s davlom razgovarao, Mt 4, 4), neka delegaciji koja donosi ovo pismo bar pismeno odgovore, iii neka posalju delegaciju u Hipon da vidi njihovu naoruzanu vojsku, iii bar neka pisu svojima u Hipon da prestanu s krvoprolicima, pljackom i osljepljivanjem.

Augustin je napisao pismo Festu (Epist. 89), koji je imao posjede na podrucju hiponske biskupije, pozivajuci ga da pro cit a dokumente iz kojih se vidi da su se donatisti nekoc obratili caru Konstantinu da poduzme korake protiv kartaskog biskupa Cecilijana, a sada takve korake drzavnih vlasti nazivaju proganjanjem; upozorava ga da donatisti zapravo klevecu svu Crkvu po svemu svijetu i objasnjava mu smisao katolickog priznavanja sakramenta primljenih kod donatista: sve to s ciljem da bi Fest mogao obrazloziti svoje postupke drugim ljudima ako to bude potrebno. Saopcava mu da su ljudi na njegovim imanjima u hiponskom podrucju ostali donatisti unatoe pismu sto im ga je pisao: pisma nemaju uspjeha; radije neka posalje nekoga od svojih ukucana ili prijatelja koji ce se s Augustinom dogovoriti kako postupati u toj stvari; to je potrebno i radi onih koji su vee postali katolici, ali imaju teskoce od susjeda donatista.

Izgubljeni su Augustinovi protudonatisticki spisi, za koje znamo iz druge knjige Retractationum, a napisani su negdje u to vrijeme. To su: Probationes et testimonia contra Donatum, s pridodanim dokumentima (usp. Retract. 2, 27); Contra donatistam nescio quem, kao odgovor na spis sto ga je protiv prvog Augustinova spisa napisao neki donatist zasutjevsi svoje ime (usp. Retract. 2, 27-28); Admonitio donatistarum contra Maximum, mala knjizica, pisana jednostavno da bi je svi mogli citati (usp. Retract. 2, 29).

407. Vandali robe i pale po Galiji; oduprla im se jedino Tuluza, pod vodstvom domaceg biskupa, koji je organizirao obranu.

Burgundi organiziraju svoje kraljevstvo na Rajni, s glavnim gradom Worms om (to im je car Honorije potvrdio g. 413).

Stilihon se priprema da uz pomoc Alariha udari na Istok i vrati Istocni Ilirik, ali ga sprecavaju dogadaji na Zapadu; rimske trupe u Britaniji izvikale su za augusta F. K. Konstantina, koji je kao Konstantin III. presao u Galiju i krenuo pre rna Alparna. Car Honorije pismeno zaustavlja Stilihona da ne krene u Ilirik. Konstantin III. vlada u Galiji i Spanjolskoj, ali ga dvor u Raveni ne priznaje, pa se tretira kao uzurpator. Alarih sada ponovno krece preko Panonije na Zapad, dolazi do Ljubljane i smjestava se u Noriku. Strah od Gota opet zahvaca Italiju.

T. Rufin ostavlja Akvileju i krece na jug, prema Siciliji.

Ivan Zlatousti umire od napora i zlostavljanja u poljskoj kapeli blizu mjesta Komane podno Kavkaza, kamo su ga gonili, na zelju biskupa Severijana i novog biskupa u Antiohiji Porfirija, da bude u sto zabacenijem mjestu te da mu se tako onemoguci svaki utjecaj.

Car Honorije zabranjuje (24. studenog) svaki javni kult stare poganske rimske religije.

13. lipnja odrzao se u Kartagi sabor africkih biskupa koji je odlucio da se ubuduce takav sabor ne odrzava svake godine, kako je bilo zakljuceno na saboru u Hiponu g. 393: nego sarno kad bude potreban za svu Afriku; po slano je takoder pismo papi Inocentu za pomirenje izmedu Rima i Aleksandrije, nakon sto je papa raskinuo zajednistvo zbog osude Ivana Zlatoustog.

Negdje u to vrijeme napisao je Augustin opsirno pismo (13 poglavlja) Vincenciju (Epist. 93), biskupu rogatista, male donatisticke sljedbe koja se od ostalog donatizma odijelila jer nije nista htjela imati s circumcelliones, u Karteni u Mauretaniji, a s kojim se Augustin upoznao u Kartagi jos u vrijeme prije svoga obracenja. Pismo pokazuje da je Augustin nacinio jos jedan korak u prihvacanju drzavnih mjera na vjerskom podrucju, Biskup Vincencije poslao mu je preko jednog katolika pismo u kojemu je rekao da dobro zna da je Augustin, »dok je jos bio daleko od krscanske vjere i kad se bio posvetio studiju literature, njegovao mir i cestitost« (c. 13, 51); prigovara sadasnje postupanje katolika kad se pomocu drzavnih vlasti zahvaca u imovinu donatista, jer »koji je od apostola ikada s razloga vjere prisvajao tude stvari?« (c. 3, 11); u evandeoskim i apostolskim spisima nema primjera da bi se od zemaljskih kraljeva bilo nesto trazilo za Crkvu, protiv neprijatelja Crkve (c. 3, 9). Augustin odgovara, da je on sada jos vise zeljan mira i trazi mir, »nego onda kad si me kao mladica dok je jos zivio Rogat koga si naslijedio, poznavao u Kartagi. Ali donatisti su suvise nemirni, pa se ne cini nekorisnim da budu ukroceni i popravljeni pomocu od Boga odredenih vlasti« (c. 1, 1). Augustinovo je prvotno misljenje bilo, da »nitko ne smije biti prisiljavan na Kristovo jedinstvo; da treba raditi rijecima, boriti se raspravljanjem, pobijediti razlogom, da ne bismo od onih koje smo poznavali kao otvorene heretike dobili lazne katolike. Ali je to moje misljenje pobijedeno, ne rijecima protivnika, nego ocitim primjerima. Ponajprije su mi stavljali pred oci moj vlastiti grad, koji je say bio na strani Donata, a onda se od straha pred carskim zakonima obratio u katolicko jedinstvo; sada se, vidimo, tako gnusa toga vaseg pogubnog animoziteta, te bi covjek vjerovao da se nikad nije u njemu nalazio. Tako i mnogi drugi, koje su mi poimence spominjali ... « (c. 5, 17). »Ne sarno ovog ili onog covjeka, nego mnoge gradove vidimo koji su bili donatisticki, a sad su katolicki; zestoko mrze davolsko rastavljanje, zarko ljube jedinstvo: prigodu im je pruzio taj strah koji se tebi ne svida, postali su katolicki pomocu carskih zakona, od Konstantina, kod kojega su najprije vasi od svoje volje optuzili Cecilijana, pa sve do sadasnjih careva, koji su najpravednije odredili da protiv vas bude na snazi sud onoga kojega su vasi izabrali i pretpostavili ga biskupima kao sucima« (c. 5, 16). Pokazalo se da je golemo mnostvo donatistickih pristasa, u stvari, trebalo sarno prigodu koju im je pruzio zakon, da prevladaju ili strah od fanaticnih susjeda i znanaca, iii cuvanje obicaja koji su naslijedili od otaca, jer su u srcu vee vidjeli da nema smisla ostati u raskolu, iii naprosto lijenosti za razmisljanje 0 toj stvari. »Kad su mi moje kolege (tj. biskupi) iznosili te primjere, popustio sam« (c. 5, 17) i promijenio misljenje.

Augustin tu vise ne suzuje primjenu drzavnog zakona sarno na donatiste koji su odgovorni za nasilja, nego prihvaca primjenu na sve, i to u cilju njihova obracenja, dakako s time da se s elementima drzavne prisile spoji poucavanje u katolickom shvacanju, U pismu primjenjuje to i na rogatiste, koji nisu bili odgovorni za nasilja.

U pismu se Augustin trudi oko biblijskog utemeljenja takve uloge drzavnih vlasti na vjerskom podrucju. Dakako, iz Novog zavjeta (navodi »cogite intrare«: Lk 14, 23), ali osjeca da su mu ti dokazi slabasni, pa poseze za Starim zavjetom. No, ima se dojam da mu je manje u svijesti sarna uloga drzave kao drzave , a vise pitanje same prisile u vjerskim stvarima kao takve, jer inzistira na razlici izrnedu prisile na neko dobro i prisile na zlo.

XL

SINHRONISTICKI uvm

SINHRONISTICKI UVID

XLI

Upozoravajuci da prema krscanima koji su u zabludi treba postupati »ublazenom strogoscu i vecma blagoscu, da se prisilnim izgonom i globama opomenu neka razmotre sto i zasto trpe«, nadodaje: »Tko od nasih, tko od vasih ne hvali zakone koje su care vi izdali protiv poganskih zrtava (adversus sacrificia Paganorum)? Svakako, ondje je predvidena daleko stroza kazna: to se bezboznistvo kaznjava smrtnom kaznom. A u ispravljanju i zauzdavanju vas vodilo se racuna 0 tome da vas se radije opomene da odstupite od zablude negoli da budete kaznjeni za neko zlodjelo« (c. 3, 10).

408. Alarih iz Norika postavlja zahtjeve dvoru u Raveni: trazi novcanu naknadu za svoj boravak u Epiru i dolazak na Zapad. Stilihon se zalaze da mu se udovolji jer planira da ga upotrijebi protiv uzurpatora Konstantina III. koji je zasjeo u Arlesu. U Rimu i na dvoru u Raveni jaca protubarbarska struja; senat ipak protiv volje odobri da se Alarihu za mir dade 4.000 funti zlata, ali senator Lampadije uzvikuje u senatu: »Nije to rnir, vee ugovor 0 robovanju« (Non est ista pax, sed pactio servitutis) .

1. svibnja umire u Carigradu car Arkadije; njegov sin Teodozije II. (408.-450.) je maloljetan; regenstvo u ime maloljetnog brata preuzima starija sestra Pulherija. Stilihon isposluje od cara Honorija odluku da se Alarih posalje u Galiju protiv uzurpatora Konstantina, a on (Stilihon) da po de - umjesto samog cara Honorija - s punomocima u Carigrad radi ucvrscivanja nasljedstva za malog Teodozija II. Medutim, protugermanski bijes, pod utjecajem Olimpija, rada pobunom carskih trupa kod Ticina protiv Stilihona i njegovih prijatelja: vojska poubija svoje vode, ljude Stilihonove, cak i zene i djecu germanskih vojnika u redovima rimskih trupa; sam Stilihon, izgubivsi uzde iz ruku, sklanja se u crkveni azil u Raveni, ali bude odatle izvucen i po nalogu cara Honorija ubijen (23. kolovoza), jer da je kanio u Carigradu postaviti svoga sina Euherija za augusta. Olimpije postaje u Raveni magister officiorum (ministar unutrasnjih poslova).

Dvor u Raveni odbija dati Alarihu obecani novae i on poziva u pornoc surjaka Ataulfa iz Gornje Panonije te mars ira na Rim. Stilihonova zena Serena, kci car a Teodozija I, koja se bila sklonila u Rim, biva ubijena pod optuzbom da je ta invazija s njome dogovorena; sin Euherije bio je silom izvucen iz crkvenog azila i ubijen. Gradski prefekt, u panicnom strahu pred Alarihom, pitao je 0 sudbini grada - navodno uz pristanak pape Inocenta (kako pise povjesnicar Zosim) - haruspices, koji su citali buducnost iz utrobe zrtvovanih zivotinja: ovi su trazili da senat prisustvuje javnom aktu zrtvovanja zivotinja, ali je senat to odbio.

Alarih je te jeseni zapoceo ospadu Rima. Honorije poziva carske trupe iz Dalmacije u pomoc Rimu. U strahu od gladi Rim pregovara s Alarihom, i on se zadovolji - ne ulazeci u grad - golemom otkupninom (5 tisuca funti zlata, 30 tisuca funti srebra, 4 tisuce svilenih kosulja - uvoz svile iz Kine bio je od vremena Teodozija drzavni monopol, 3 tisuce crvenih koza i 3 tisuce funti papra), digne opsadu i krene prema sjeveru.

Biskup Paladije, koji se nalazi u progonstvu u Egiptu, pise negdje u to vrijeme obrambeni zivotopis Ivana Zlatoustog u obliku dijaloga s rimskim dakonom Teodorom: ta je knjiga uvelike pridonijela da je Ivan Zlatousti, unatoc osudi, unutar par desetljeca, dok su jos bili zivi neki od njegovih gonitelja (npr. biskup Akacije u sirskoj Bereji), stekao opce stovanje.

U istrebljivanju stilihonovaca ubijen je i Stilihonov surjak Betanarije, comes Afrike, sklon katolicima; naslijedio ga je, medutim Augustinov prijatelj Olimpije: zakoni protiv donatista bili su izricito potvrdeni.

U to je vrijeme Augustin napisao spis Quaestiones VI contra paganos (PL 33, 370-386) koji medu njegovim djelima dolazi kao Epistula 102, naslovljena kartaskom prezbiteru Deogracijasu. Augustin je registrira kao knjigu (Retract. 2, 31). Pitanja je formulirao jedan prijatelj kojega je Augustin htio obratiti na krscanstvo, a neka bi od njih imala potjecati od filozofa Porfirija. (Augustin izrice sumnju da bi to bio poznati Plotinov ucenik). 0 prvom od tih pitanja, 0 naravi uskrsnuca, konzultira se Augustin, pri kraju te godine, s Paulinom (Epist. 95). On se slaze s Paulinovim misljenjern da se treba baviti vecma tijekom ovoga zivota nego pitanjem kakav ce biti buduci, ali ipak zeli s Paulinom govoriti polazeci od onoga sto cerno biti nego li iz onoga sto jesmo, jer »vodimo brigu 0 narodu, ne 0 zemaljskom i rimskom, vee 0 jeruzalemskom nebeskom«; stoga on i postavlja pitanja 0 »onom gradu-drzavi svetih (civitas sanctorum) u kojem ce se oni koji su iz onog narastaja po Kristu otkupljeni zauvijek pridruziti tisucama andela«.

BIBLIOGRAFIJA

Donosimo neke prijevode i studije koje su objavljene nakon nase Bibliografije u 1. svesku Drzave Bozje.

1. PRIJEVODI

La Citta di Dio. Introduzione, traduzione, note e appendici di ALlCI L., Milano, Rusconi, 1984.

Om Guds Stad. Oversaettelse med indledning og noter af B. DALSGAARD LARSEN, Kobenhavn, G.E.C. Gad: 1-5 bog 1984, 6--10 bog 1986 (edizione danese).

Aurelius Augustinus. Der Gottesstaat. De Civitate Dei, 1. Buch XV-XXII. In dt.

Sprache von CiJ. PERL. Paderborn, Schoningh, 1979 (edizione tedesca).

De Civitate Dei libri XXII. Rec. B. DOMBART, A. KALB, 5a ed. stereotypa. Stuttgart, Teubner 1981.

De Stad van God. Vert. en ingel. door G. WIJDEVELD. Baarn, Uitg. Ambo bv, en Amsterdam, Atheneum-Polak & Van Gennep, 1983 (edizione olandese).

Der Gottesstaat. Systematischer Durchblick in Texten. Hrsg von W. THIMME, H.U.

VON BALTHASAR, Einsiedeln, Johannes- Verlag, 1982.

La Ciudad de Dios (Obras de S. Agustin). Trad. di SANTOS SANTAMARTA DEL Rio e MIGUEL FUERTES LANERO; introd. di VICTORINO CAPANAGA, Madrid 1977, 1978, 2 vol I.

La Cite de Dieu de saint Augustin. Trad. di G. COMBES e preceduta da uno studio di M. DE GANDILLAC, litografie a colori di DESPIERRE. Paris, Club du Livre, Philippe Lebaud Editeur, 1976, 2 voll.

2. FILOZOFSKA PITANJA

BSASEVI, C., La polemica contra el »De Deo Socratis« de Apuleyo en »La Ciudad de Dios« in La Ciudad De Dios 202, 1989, pp. 125-148.

BESCHIN, G., S. Agostino, il significato dell'amore. Una introduzione al pensiero agostiniano dai »Dialoghi« alia »Citta di Dio« in un confronto con la filosofia contemporanea, Roma, Citta Nuova, 1983.

COTTA, S., Guerra e pac e nella filosofia di S. Agostino, in L'umanesimo di S. Agostino. Atti del Congresso Internazionale Bari 28-30 ottobre 1986, pp. 119-140.

DEPROOST, P.A., Etude comparative du »De Re Publica« de Ciceron et du »De Civitate Dei« de Saint Augustin. Civitas- Virtus-Iustitia, Louvain 1979.

DIVJACK, J., Augustinus erster Brief an Firmus und die revidierte Ausgabe der »Civitas Dei«, in Latinitdt und Alte Kirke, Wien 1977, pp. 56-70.

DONNELL, D.F., The »City of God« and utopia: a revaluation, in Augustinian Studies 8, 1977, pp. 111-124.

DOUGHERTY, J., The sacred city and the »City of God«, in Augustinian Studies 10, 1979, pp. 81-90.

XLIV

BIBLIOGRAFIJA

BJBLIOGRAFIJA

XLV

FRANCHI, A., Da una »difficillima quaestio« del »De Civitate Dei« alle metamorfosi del pensiero utopico e della filosofia della storia, in Sapienza 36, 1983, pp. 66-76.

HOUSE, D., St. Augustine's account on the relation of Platonism to Christianity in »De Civitate Dei«, in Dyonisius 6, 1983, pp. 43-48.

Mc KINLEY, M.B., The City of God and the City of Man: limits of language in Montaigne's »Apologie«, in Review Romanic 71, 1980, pp. 122-140.

PARMA, c., Platonische Motive in Augustinus Begriff der »Civitas Dei«, in Vigiliae Christianae 22, (1968), pp. 45-48.

REGEN, F., Zu Augustinus Darstellung des Platonismus am Anfang des 8. Buches der »Civitas Dei«, in Platonismus und Christentum, Festschrift fr Heinrich Deerrie, Hrsg von BLUME H., MANN F., Munster, Aschendorff, 1983, pp. 208-227.

RENNA, T., The idea of the City in Otto of Freising and Henri of Albano, in Citeaux 35, 1984, pp. 55-72.

RUSSELL, R., The role of Neoplatonism in Augustine's »De Civitate Dei«, in Neoplaton ism and Early Christian thought, London 1981, pp. 160-170.

SAMEK LODOVICI, E., Dio e mondo. Relazione, causa, spazio in S. Agostino, Roma 1979.

OROZ RETA, J., La romanidad de San Agustin in Estudios cldsicos 20, (1976), pp. 353-369.

ORTEGA MUNOZ, G.F., Derecho, estado y historia en Agustin de Hippona, Malaga 1981.

PERRINI, M., La visione agostiniana della citta politica, in Humannitas 32, 1977, pp. 3-17.

PETRUZZELLIS, N., Filosofia e teologia della storia nel pensiero di S. Agostino, in L'umanesimo di S. Agostino. Atti del Congresso Internazionale Bari 28-30 ottobrfe 1986, pp. 43-68.

RASCHINI, M.A., La problematica politica nel »De Civitate Dei«, in Filosofia oggi 10, 1987, pp. 5-18.

SHAHAR, S., Traduction et commentaire de la »Cite de Dieu« par un penseur politique sous Charles V, in L'information Historique 39, 1977, pp. 46-51.

THRAEDE, K., Das antike Rom in Augustinus »De Civitate Dei« - recht und Grenzen eines verjahrten Themas, in Jahrbuch fr Antike und Christentum 20, 1977, pp. 90-148.

THRAEDE, K., Christliche Romideologie und theologische Romkritik in Augustinus »De Civitate Dei«, in NEUKAM P., Verplichtung der Antike, Mimchen 1979, pp. 117-159.

THRAEDE, K., Gottesstaat (Civitas Dei), in Reallexicon fur antike und Christentum, XII, Lieferung 89, (1981), cc. 58-81.

TRAPE, A., La teologia della storia nel »De Civitate Dei« di Sant'Agostino, in Matteo Novelli e l'agostinismo politico del Trecento. Convegno sul pensiero agostiniano (19-20 genn. 1981), Palermo, 1981, pp. 7-21.

3. POVIJESNA, DRUSTVENA I POLITICKA PITANJA

BATHORY, P.D., Political theory as public confession. The social and political thought of St. Augustine of Hippo. Transaction Books, London 1981.

BUBACZ, B., Destino y voluntad nacional de la ciudad terrena en el »De Civitate Dei«, in Augustinus 31, 1986, pp. 25-31.

BUCHER, A.J., Der Ursprung der Zeit aus dem Nichts. Zum Zeitbegriff Augustinus, in Recerches Augustiniennes 11, (1976), pp. 35-51.

CARLSON, C.P., The natural order and Historical explanation in St. Augustine's »City of God«, in Augustiniana 21, 1971, pp. 417-447.

CAVALLA, F., Scientia, sapientia ed esperienzu sociale, 2 voll., Padova 1974.

D'ELlA, S., Storia e teologia della storia nel »De Civitate Dei«, in La storiografia ecclesiastica nella tarda antichita. Atti del convegno tenuto in Erice (3-8 XII 1978), Messina 1980, pp. 391-481.

DorGNON, J., Pivots et tensions de l'ethique ciceronienne dans la »Cite de Dieu« de Saint Augustin, in Latomus 43 (1984), pp. 813-826.

FERREYROLLES, G., L'influence de la conception augustinienne de l'histoire au XVII steele, in Dix-septieme sieele 34, 1982, pp. 149-168.

FORTIN, E.L., Augustine's »City of God« and the modernal historical consciouness, in Review of Politics 41, 1979, pp. 323-343.

HOUSE, D.K., San Agustin y el platonismo de Virgilio, in Augustinus 31, 1986, pp. 131-137.

4. RAZLICITA PITANJA

BALSEIRO BLANCO, J.R., Estudio sobre la no cion de »siglo« en el »De Civitate Dei« de san Agustin, in Concepcion Arenal 3, 1984, pp. 80-87.

BARNES, T.D., Aspects of the Background of the »City of God«, in Revue de l'University d'Ottawa 52, 1982, pp. 64-80.

BARNES, T.D., Aspects of the Background of the »City of God«, in L'Afrique romaine, 1983, pp. 69-85.

BONNER, G., »Perceperunt mercedem suam«. Antecedentes e implicaciones teologicas del »De Civitate Dei« 5,15, in Augustinus 31, 1986, pp. 9-14.

BREZZI, P., Riflessioni sulla genesi del »De Civitate Dei« di Sant'Agostino, in Perfennitas, Studi in onore di Angelo Brelich, Roma 1980, pp. 77-94.

CHRISTES, J., Christlichte und Heidnisch-Romische Gerechtigkeit in Augustinus Werk »De Civitate Dei«, in Rheinisches Museum fur Philo logie, (1980), pp. 163-177.

COCCHINI. F, Agostino sui problema della magia nel »De Civitate Dei«, in Magia, studi di storia delle eligioni in memoria di Raffaella Garosi, Roma 1976, pp. 242-252.

DASSMAN, E., Christliche Hoffnung in einer untergehender Welt. Am Beispiel des hi.

Augustinus, eines Mannes zwischen den Zeiten - Ich will euch Zukunft und Hoffnung geben, in 85 Deutscher Katolikentag vom 13 september bis 17 sepember 1978 in Freiburg. Heransgegeben von Zentralkomitee der Deutschen Katoliken, Paderborn 1978, pp. 197-207.

DorGNON, J., Une hesitation dans la tradition du texte de la »Cite de Dieu« d'Augustin entre deux images d'un developpement sur l'origine de la vie inspire de Seneque,

KOTULA, T., Civitas Dei civitas terrena w spoteczenstwie potnocno-afrykanskim doby sw. Augustyna, in MYSZOR W. STANULA E., Miscellanea patristica in memoriam Joannis Czuj, Warszawa 1980, pp. 137-162.

Lor, V., Il »De Civitate Dei« e la coscienza storiografica di S. Agostino, in La storiografia ecelesiastica nella tarda antichita. Atti del convegno tenuto in Erice (3-8 XII 1978), Messina 1980, pp. 483-503.

XLVI

BlBLiOGRAFIJA

BIBLIOGRAFIJA

XLVII

in H. ZEHNACKER, G. HENTZ Hommages i1 Robert Schilling, Les Belles Lettres, Paris 1983, pp. 277-285.

DULAEY, M., L'Apocalypse. Augustin et Tyconius, in Saint Agustin et la bible, Beauchesne, Paris 1986, pp. 369-386.

FEDOU, M., Augustin (Saint, 354-430), »La Cite de Dieu« (413-426), in Dictionnaire des oeuvres politiques, Paris, Presses Universitaires de France, 1986, call. 31--40.

FERRARI, L., Some surprising omissions from Augustine's »City of God«, in Augustiniana 20, 1970, pp. 336-346.

FERRARI, L., Background to Augustine's »City of God«, in Classical Journal 67, (s.a.), pp. 198-216.

GORMAN, M.M., A survey of the oldest manuscripts of St. Augustine's »De Civitate Dei«, in Journal of Theological Studies 33, (1982), pp. 398--410.

HAGENDAL. H., Zu Augustins Beurteilung von Rom in »De Civitate Dei«, in Wiener Studien 59 (1986), pp. 509-516.

HERRERA, RA., The Great in the small: Donoso Cortes' Variation on a Theme from the Civitas Dei, in Augustiniana 38, 1988, pp. 140-147.

HILLGARTH, J.N., L'influence de la »Cite de Dieu« de saint Augustin au haut Moyen Age, in Sacris Erudiri 23, 1985, pp. 5-34.

HOJNOWSKI, J., Problem der nationalen Missgeschicke im Licht »De Civitate Dei« des hi. Augustinus, in Roczniki teologiczno-Kanoniczne 29, 1982, pp. 37-49.

JONES, B.V., The manuscript tradition of Augustine's »De Civitate Dei«, in Journal of Theological Studies 16, 1965, pp. 142-145.

KAER. S.A., Orthodox and Revolutionary Theology of History in the Middle Ages.

Louisville, Diss., 1976.

LA BONNARDIERE, A.-M., La »Cite terrestre« d'apres H.-I. Marrou, in Saint Augustin et la Bible, (Bible de taus les temps, 3), Beauchesne, Paris 1986, pp. 387-398.

LA BONNARDIERE, A.-M., On a dit de toi des choses glorieuses, Cite de Dieu, in Saint Augustin et la Bible, (Bible de tous les temps, 3), Beauchesne, Paris 1986, pp. 361-368.

LANGFORD, J.M., El hombre y la iglesia en la »Ciudad de Dios«, in Augustinus 31, 1986, pp. 155-160.

LARERE, G., The two cities of Otto, Bishop of Freising: a study in neo-augustinian political theory, in Augustinian Studies 13, (1982), pp. 55-65.

LARERE, G., The problem of the Common Good in Saint Augustine's Civitas Terrena, in Augustinian Studies 14, (1983), pp. 1-10.

LETTIERI, G., A proposito del concetto di »saeculum« nel »De Civitate Dei«, in Augustinianum 26, (1986), pp. 481-498.

MARROU, H.I., La division en chapitres des livres de la »Cite de Dieu«, in Patristique et humanisme-Melanges, Paris 1976, pp. 253-265.

O'DONAGHUE, N.D., Freedom in the »City of God«, in Prudentia 2, (1979), pp. 27-32.

O'DONNELl, J.J., The inspiration of Augustine's »De Civitate Dei«, in Augustinian Studies 10, (1979), pp. 75-80.

OPELT, L., Der Goldring im Bauch des Fisches, in Orpheus 5, (1984), pp. 204-212. ORBAN, A.P., Ursprung und Inhalt der Zwei-Staaten-Lehre in Augustinus »De Civitate Dei«, in Archiv fur Begriffsgeschichte 24, (1980), pp. 171-194.

ORBAN, A.P., Die Benennung der Welt in Augustinus »De Civitate Dei«, in Astus Studies in honour of H.L. W. Nelson, Institut voor Klassieke Talen, Utrecht 1982, pp. 211-246.

PIERETTI. A., Attualita della »Citta di Dio«, in Studium 80, (1984), pp. 725-730. PIETRI, c., Saint Augustin et la guerre, in Les Quatre fleuves 19, (1984), pp. 5-8.

SANDULESCU, G., La concezione escatologica di S. Agostino nel »De Civitate Dei«

(in rumeno), in Studi Teologice Bucuresti 36, (1984), pp. 673-681.

STOCLET, A.J., Le »De Civitate Dei« de saint Augustin. Sa diffusion avant 900 d'apres les caracteres externes des manuscrits anterieurs i1 cette date et les catalogues contemporains, in Recherches Augustiniennes 19, 1984, pp. 185-209.

SWIFT, L.J., Defining Gloria in Augustine's »City of God«, in Diakonia: scolarship in the service of church, Williman and Halton, Washington 1987.

SWIFT, L.J., Pagan and Christian Heroes in Augustine's »City of God«, in Augustinianum 27, 1987, pp. 509-522.

TOINET, P., Le »De Civitate Dei« comme introduction i1 la theologie de I' Histoire, in Doctor Communis 39, 1986, pp. 423--437.

TRAPE, A., La grande opera della speranza cristiana: fa »Citta di Dio« di S. Agostino, in Divinitas 3, (1979), pp. 361-363.

UNA JUAREZ, A., »La ciudad de Dios«: evocacion centenaria en El Escorial, in Augustiniana 32 (1982), pp. 230-254.

VINAS ROMAN, T., Et tema moruistico agustiniano en »La Ciudad de Dios«, in La Ciudad de Dios 194, (1981), pp. 213-238.

5. PRODUBUENJE POSEBNIH DIJELOVA DE CIVITATE DEI

ALlCI, L., La »civitas Dei peregrina« nella »pace di Babilonia«, in L 'umanesimo di S. Agostino. Atti del Congresso Intemazionale Bari 28-30 ott. 1986, pp. 193-214.

BOEFT, J.D., Some etymologies in Augustine's »De Civitate Dei« X, in Vigiliae Chri-

stianae 33, (1979), pp. 242-259.

BOOTH, E., A marginal comment of St. Augustine on the principle of the division of labour (»De Civitate Dei« VII, 4), in Augustinianum 17 (1977), pp. 249-256.

CIARLANTlNI, P., Mediator: paganismo y cristianismo en »De Civitate Dei« VIII, 12 - XI, 2 de San Augustin, in Revista Augustiniana de Espiritualidad 24 (1983), pp. 9-62; 25 (1984), pp. 5-69, 325-402; 26, (1985), pp. 5--47,301-332.

DOIGNON, J., »Totius corporis et sequentis A(V?)ctvs ... liniamenta« (Seneque, Nat.

Quaest. 3,29,3). L'echo d'une conjecture discutee dans Augustin »Cite de Dieu« XXII, 14, in Revue de Philo logie, de Litterature et d'Historie Ancienne 58 (1986), pp. 201-205.

DOIGNON, J., L'extrait du fragment 10 (Muller) de la Consolation de Ciceron chez Augustin, »Cite de Dieu« XXII, 20, in Homo spiritalis, Festgabe [ur Luc Verheijen, zu seinem 70. Geburtstag, Herausgegeben von MAYER C. unter Mitwirkung von CHELIUS K.H., Augustinus-Verlag, Wiirzburg 1987, pp. 400--408.

GREEN, W.M., The »City of God« against the pagan, Books XXI-XXII, Harvard University Press, Cambridge (s.a.).

HUET, H., L'espace et le temps dans les livres XI-XXII de la »Cite de Dieu«, Faculte de Theologie Catholique, Strasbourg 1977.

XLVIII

BIBLIOGRAFIJA

KEMMER, A., Augustine idea of peace. Studies on the XIX book of »De Civitate Dei«, in Erasmus 31, (1979), pp. 592-594.

LA BONNARDIERE, A.M., Le »De Trinitate« de Saint Augustin confronie au livre Xl de la »Cite de dieu«, in Annuaire de l'ecole pratique des hautes etudes, V section-sciences religeuses 85 (1976), pp. 343-346.

MARIN, M., Agostino e la leggenda di Diomede in Aprilia (Civ. XVIII, 16 e 18), in Vetera Christianorum 15, (1978), pp. 263-293.

MARKUS, R.A., Two conceptions of Political Authority: Augustine's »De Civitate Dei« XIX, 14-15 and some thirteen-century interpretations, in Journal of Theological Studies 16, 1965, pp. 68-100.

MARROU, R.I., De Philostrate a Saint Augustin (s Cite de Dieu« XXII, 24,3) in Revue d'Etudes Augustiniennes 11, (1965), pp. 223-228.

MARZULLO, A., S. Agostino. Dei, demoni e uomini: il vero Dio. »De Civitate Dei« libri VIII e IX. La Scuola, Brescia 1976.

MAZZUCCO, c., Agostino, i classici e la prefazione del »De Civitate Dei«, in Sigma 13 (1980), pp. 3-17.

MEIS, A., Paz y violencia segun San Agustin. »De Civitate Dei«, XIX, 10-17, in Teologia y vida 25, 1985, pp. 39-62.

MICHEL, M., Saint Augustin. Cite hors le mur. Lecture de S. Augustin »De Civitate Dei« XIX, 17, in Le point theologique 40, (1982), pp. 41-63.

PREGLIASCO. M., Un epilogo della classicita: Agostino, »De Civitate Dei«, X, 32, in Sigma 13 (1980), pp. 19-28.

PRETE, S., Innovazioni agostiniane nell'apologetica antica. Note al »De Civitate Dei« I-Ill, in Divus Tomas 80 (1977), pp. 376-386.

RANDI, E., Baconthorpre politico. Il commento a »De Civitate Dei« XIX dal mss. parigino lat. 9540, in Annuali della [acolta di Lettere e Filosofia dell'Universita degli Studi di Milano 35, (1982), pp. 127-152.

SILLITTI, F., La critica di Agostino a Varrone (»De Civitate Dei« VI, 2) in Augustinianum 16 (1976), pp. 135-144.

SORDI. M., Augustinus, »De Civitate Dei« V, 23 e i tentativi di restaurazione pagana durante l'invasione gotica del V secolo, in Augustinianum 25, 1985, pp. 205-210.

STUDER. B., Das Opfer Christi nach Augustinus »De Civitate Dei« X, 5-6, in BEKES, G.J., FARNEDI G., Lex orandi, lex credendi. Miscellanea in onore di Cipriano Vagaggini, Edizione Anselmiana, Roma 1980, pp. 93-107.

V AN DER LOF, L.-J., Eucharistie et presence reelle selon S. Augustin (a propos d'un commentaire sur »De Civitate Dei« X, VI), in Revue d'Etudes Augustiniennes 10, (1964), pp. 295-304.

VAN OORT, J., Jerusalem en Babylon. A Study of Augustines »City of God« and the origins of the two cities. Uitgeverij Boekencentrum B.V., Utrecht 1986.

VELASQUEZ. 0., Reflexiones en torno a la ciudad terrena en el »De Civitate Dei«, in Estudios Patristicos 1981182, pp. 23-27.

VELASQUEZ. 0., La celestial en el »De Civitate Dei« de San Augustin, in Revista de la Ac ademia Superior de Ciencias pedagogicas de Santiago de Chile 2, 1982, pp. 133-140.

VELASQUEZ, 0., Gloriosissimam Civitatem Dei. Algunos consideraciones en torno a gloria, in Augustinus 31, 1986, pp. 285-289.

DE CIVITATE DEI a DRZA VI BOllOJ

[ALDO BAZAN]

KNJIGA XIX.

Temeljni predmet knjige je mir, shvacen kao spokojstvo reda, koji proizlazi iz nakane, nastavka i postignuca cilja dobra. Prepoznaju se tri dijela.

U prvom, prema sugestiji Varonovoj i oslanjajuci se na drugu Akademiju i na ucenje cinika, od mnostva mogucin hipoteza koje slijede iz geometrijske progresije, uzimaju se u promatranje urodeni darovi iii izvorni porivi u poredbi s cetirima krepostima za postignuce cilja dobra. Ovaj slijed ocito sadrii kontrast, sukob i stanje krize, kako na planu osobnog iskustva tako u odnosu s drugima, zato je cilj dobra pobocan s ciljem zla (1-9).

U drugom dijelu, rasprava dotice iskljucivo mir u njegovu odnosu s ciljem i s redom, u vremenu i u vjecnosti. Ponavlja se pojam neuklonivosti mira i u subjektima, prilikama i cinima koji mogu izgledati da ga sprecavaju i da mu se protive, iako se istinski mir posjeduje samo u Bogu i u njegovoj Civitas (10-20).

U trecem dijelu, Augustin polazi od pojmova naroda, driave, prava i pravednosti.

Protiv Porfirija a' u obrani krscana i Krista, iako dopusta da su Rim i driave drugih civilizacija bile jedna driava i uiivale jedan svoj mir, dokazuje da je istinski mir samo onaj nebeski i njega utiva onaj tko se Bogu podlaie (21-28).

CC XXXVIII 1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
CCXXXIX 10.
11.
12.
13. BREVICULUS

SAZETAK

Quod in quaestione, quam de finibus bonorum et malorum philosophica disputatio ventilavit, ducentas octoginta et octo sectas esse posse Yarra pe rspexe ri t.

Quo modo remotis omnibus differentiis, quae non sectae, sed quaestiones sint, ad tripertitam summi boni definitionem Varro perveniat, quarum tamen una sit eligenda.

De tribus sectis summum hominis bonum quaerentibus quam eligendam Yarra definiat sequens veteris Academiae Antiocho auctore sententiam.

De summo bono et summo malo quid Christiani sentiant contra philosophos, qui summum bonum in se sibi esse dixerunt.

De sociali vita, quae, cum maxime expetenda sit, multis offensionibus saepe subvertitur.

De errore humanorum iudiciorum, cum veritas latet.

De diversitate lingua rum, qua societas hominum dirimitur, et de miseria bellorum, etiam quae iusta dicuntur.

Quod amicitia bonorum secura esse non possit, dum a periculis, quae in hac vita sunt, trepidari necesse sit.

De amicitia sanctorum angelorum, quae homini in hoc mundo non potest esse manifesta propter fallaciam daemonum, in quos inciderunt, qui multos sibi de os colendos putarunt.

Quis fructus sanctis de superata huius vitae tentatione pariatur.

Sto se tice pitanja 0 svrsi dobra i zla (koje pretresa filozofsko 1.

rasprav ljanje), Varon je opazio kako su tu moguce dvije stotine osamdeset i osam sljedbi.

Kako je Varon, odbacivsi sve razlike koje ne odreduju sljedbe 2.

nego su sam a pitanja, stigao do trodijelnog odredenja najviseg dobra,

ad kojeg se ipak mora izabrati jedno.

Od tri sljedbe koje traze najvise covjekovo dobra koju Varon smatra 3.

vrijednom izbora slijedeci nauk Stare akademije, po ucenju Antioha?

Sto a najvisem dobru i najvisem zlu misle krscani, nasuprot filozo- 4.

fima koji ustvrdise kako je najvise dobra u njima samima.

o drustvovnom iivotu, koji je cesto izlozen mnogim nevoljama, 5.

iako je uvelike paieljan.

o pogrjesci ljudskoga suda, kad se istina skriva. 6.

o raznolikosti [ezika kojom se dijeli ljudsko drustvo, te a bijedi 7.

ratova, cak i onih koji se nazivaju pravednim.

o tome da prijateljstvo medu dobrima ne maze biti bezbriino, sve 8.

dok se mora drhtati zbog pogibelji u ovome zivotu.

o prijateljstvu svetih andela, koje se ne maze otkriti covjeku na 9.

ovome svijetu, zbog obmana ad zloduhd, kojima se podvrgnuse ani

sto su mislili kako treba stovati mnoge bogove.

Kakvu nagradu stjecu sveti svladavsi kusnju ovoga Zivota. 10.

De beatitudine pacis aeternae, in qua sanctis finis est, id est vera perfectio.

Quod etiam bellantium saevitia omnesque hominum inquietudines ad pacis finem cupiant pervenire, sine cuius appetitu nulla natura sit.

o blaienstvu vjecnoga mira, u kojemu je svetima svrha, to jest 11. istinsko savrsenstvo,

o tome kako cak i zestina zaracenili i svi ljudski nemiri iele stici 12. do svrhe mira, i ni jedna narav nije bez zelje za njim.

De pace universali, quae inter quaslibet perturbationes privari non potest lege naturae, dum sub iusto iudice ad id quisque pervenit ordinatione, quod meruit voluntate.

o sveopcem miru, sto se prema zakonu naravi odriava medu svim 13. pometnjama, dok pod pravednim sucem svatko po odredbi stize do onaga sto je zasludio po svojoj volji.

14. De ordine ac lege sive terrena sive caelesti, per quam societati humanae etiam dominando consulitur, cui et consulendo servitur.

o redu i zakonu, bilo zemaljskom bilo nebeskom, kojim se ljud- 14. skim drustvom vladajuci upravlja, ali i upravljajuci sluzi.

15. De libertate naturali et de servitute, cuius prima causa peccatum est, quia homo malae voluntatis, etiamsi non est mancipium alterius hominis, servus est propriae libidinis.

16. De aequo iure dominandi.

17. Unde caelestis societas cum terrena civitate pacem habeat et unde discordiam.

o naravnoj slobodi i a ropstvu, kojemu je prvi uzrok grijeh, jer 15. covjek zle volje, aka i nije kupljeni rob drugog covjeka, rob je vlastite poiude.

o jednaku pravu gospodovanja. 16.

o podrijetlu mira i nesloge izmedu nebeskoga drustva i zemalj- 17. skoga grada.

6

BREVICULUS

SAZETAK

7

18. Quam diversa sit Academiae novae ambiguitas a constantia fidei Chri-

stianae.

19. De habitu et moribus populi Christiani.

20. Quod cives sanctorum in huius vitae tempore spe beati sint.

21. An secundum definitiones Scipionis, quae in dialogo Ciceronis sunt, umquam fuerit Romana res publica.

22. An verus sit Deus, cui Christiani serviunt, cui soli debeat sacrificari.

Koliko je razlidta neizvjesnost Nove akademije od pouzdanosti 18.

krscanske vjere.

o nacinu iivota i obicaiima krscanskoga naroda. 19.

Sugradani svetih u ovome iivotu ufanjem postaju blazeni. 20.

Da li je, po Scipionovu opisu i odredenju (u onome Ciceronovu 21.

razgovoru) ikada postojala takva rimska driava?

Da li je Bog, kojemu krscani sluze, pravi Bog, kojemu jedinomu 22. treba irtvovati.

Sto Porfirije veli da kaiu. prorostva bogova 0 Kristu. 23. Koje odredenje naroda i driave treba prihvatiti kao ispravno ne 24. samo za Rimljane nego i za ostala kraljevstva.

Ne moie biti istinskih kreposti ondje gdje nema istinske vjere. 25. o miru naroda otudena od Boga, kojim se Boiji narod koristi 26. radi poboinosti dok hodocasti ovim svijetom.

o miru onih koji sluie Bogu, a Cije se savrseno spokojstvo ne 27. moze shvatitti u ovome vremenitom iivotu.

Kakav ce biti konac bezboinikd. 28.

23. Quae Porphyrius dicat oraculis deorum responsa esse de Christo.

24. Qua definitione constet populi et rei publicae nuncupationem recte sibi non solum Romanos, sed etiam regna alia vindicare.

25. Quod non possint ibi verae esse virtutes, ubi non est vera religio.

26. De pace populi alienati a Deo, qua utitur ad pietatem populus Dei, dum in hoc peregrinus est mundo.

27. De pace servientium Deo, cuius perfecta tranquillitas in hac temporali vita non potest apprehendi.

28. In quem finem venturus sit exitus impiorum.

LIBER DECIMUS NONUS

KNJIGA DEVETNAESTA

BONORUM FINIS EST PAX IN DEO

SVRHA DOBRA I MIR U BOGU

Quae dixerint philosophi de fine bonorum et malorum (1-9)

Quid sit finis bonorum et malorum.

PL 621 - CC 657

1. 1_ Quoniam de civitatis utriusque, terrenae scilicet et caelestis, debitis finibus deinceps mihi video disputandum; prius exponenda sunt, quantum operis huius terminandi ratio patitur, argumenta mort alium, qui bus sibi ipsi beatitudinem facere in huius vitae infelicitate moliti sunt, ut ab eo rum rebus vanis spes nostra quid differat, quam Deus nobis dedit, et res ipsa, hoc est vera beatitudo, quam dabit, non tan tum auctoritate divina, sed adhibita etiam ratione, qualem propter infideles possumus adhibere, clarescat. De finibus enim bonorum et malorum multa et multipliciter inter se philosophi disputarunt; quam quaestionem maxima intentione versantes invenire conati sunt, quid efficiat hominem beatum 1_ Illud enim est finis boni nostri, propter quod appetenda sunt cetera, ipsum autem propter se ipsum; et illud finis mali, propter quod vitanda sunt cetera, ipsum autem propter se ipsum, Finem boni ergo nunc dicimus, non quo consumatur, ut non sit, sed quo perficiatur, ut plenum sit; et finem mali, non quo esse desinat, sed quo usque nocendo perducat. Fines itaque isti sunt summum bonum et summum malum. De quibus inveniendis atque in hac vita summo bono adipiscendo, vitando autem summo malo, multum, sicut dixi, laboraverunt, qui studium sapientiae in saeculi huius vanitate professi sunt; nee tamen eos, quamvis divers is errantes modis, naturae limes in tan tum ab itinere veritatis deviare perrnisit, ut non alii in animo, alii in corpore, alii in utroque fines bonorum ponerent et malo rum, Ex qua tripertita velut generalium distributione sectarum Marcus Varro in libro de philo sophia tam multam dogmatum varietatern diligenter et subtiliter scrutatus advertit, ut ad ducentas octoginta et a octo sectas, non quae iam essent, sed quae esse possent, adhibens quasdam differentias facillime perveniret,

Filozofi 0 svrsi dobra i zla (1-9)

1. L Buduci da kao slijedece moram raspravljati 0 postavljenim svrhama oba grada, to jest zemaljskoga i nebeskoga, prvo treba razjasniti (a onoliko koliko dopustaju granice ovoga djela) same dokaze smrtnika kojima su se trudili postici sebi blazenstvo u nesretnosti ovoga zivota, kako bi bilo jasno koliko se od njihovih ispraznosti razlikuje nase ufanje, koje nam je Bog dao, i sarno ostvarenje (naime: istinsko blazenstvo), koje ce nam dati, i to ne sarno po bozanskome jamstvu, nego i po razumu kojim se mozemo posluziti radi nevjernika, 0 svrhama dobra i zla filozofi su medusobno raspravljali i mnogo i mnogostruko i posvetivsi najvisu pozornost tome pitanju nastojali su pronaci ono sto covjeka cini blazenim. Nairne, svrha nasega dobra (finis boni) je ono radi cega treba zeljeti ostale stvari, a njega radi njega samoga; docim svrha zla (finis mali) je ono radi cega treba izbjegavati ostale stvari, a njega opet radi njega samoga. Sada dakle svrhom dobra nazivamo ne dobro koje se zavrsava da ga ne bude, nego ono koje se usavrsava da se ispuni; a svrhom zla ne razumijemo da ga vise ne bude, nego dokle sve to zlo skodeci dovodi. Te su dvije svrhe (fines), stoga, najvise dobra i najvise zlo. Pokusavajuci pronaci te svrhe, i u ovome zivotu steci najvise dobro, izbjegavsi najvise zlo (kao sto vee rekoh) uveliko su se trsili oni sto se javno dadose na proucavanje mudrasti u tastini ovoga svijeta; pa iako ti lutahu razlicitim nacinima, vee same granice postavljene od naravi nisu im dopustile da toliko skrenu sputa istine te da jedni od njih ne bi smjestali svrhu dobra i svrhu zla u dusu, drugi u tijelo, a treci u oboje. Polazeci uglavnom od te trodijelne razdiobe sljedbi, Marko Varon u svojoj knjizi 0 filozofiii' marljivo je i pazljivo istrazio i zabiljezio cak do dvije stotine osamdeset i osam sljedbi, ne vee postojecih, ali koje bi mogle postojati, a do kojih je lako dosao primijenivsi stanovite znacajke razlikovanja.

a et] om. M_

1 cr. PLATO, Politeia 505a, 50Se, 509b; ARISTOTELES, Eth_ nu: 1097 a15-b21; Stoici in STOBEO, Eel. 2, 76, 3,

1 Djelo nije sacuvano,

Sto se tice pitanja 0 svrsi dobra i zla (koje pretresa filozofsko raspravljanje) , Varon je opazio kako su tu moguce dvije stotine osamdeset i osam sljedbi.

Multas sectas Varro enumerat de his quae naturaliter appetuntur

PL 622 - CC 658

10

o DRZ. BOZJOJ 19, 1,2

11

DE CIV. DEI 19, 1, 2

1. 2. Quod ut breviter ostendam, in de oportet incipiam, quod ipse advertit et posuit in libro memorato, quattuor esse quae dam, quae homines sine magistro, sine ullo doctrinae adminiculo, sine industria vel arte vivendi, quae virtus dicitur et procul dubio discitur, velut naturaliter appetunt, aut voluptatem, qua delectabiliter movetur corporis sensus, aut quietem, qua fit ut nullam molestiam corporis quisque patiatur, aut utramque, quam tamen uno nomine voluptatis Epicurus appellat 2, aut universaliter prima naturae, in quibus et haec sunt et alia, vel in cor/pore, ut membrorum integritas et / salus atque incolumitas eius, vel in animo, ut sunt ea, quae vel parva vel magna in hom inurn reperiuntur ingeniis. Haec igitur quattuor, id est: voluptas, quies, utrumque, prima naturae, ita sunt in nobis, ut vel virtus, quam postea doctrina inserit, propter haec appetenda sit, aut ista propter virtutem, aut utraque propter se ipsa; ac per hoc fiunt hinc duodecim sectae; per hanc enim rationem singulae triplicantur; quod cum in una demonstravero, difficile non erit id in ceteris invenire. Cum ergo voluptas corporis animi virtuti aut subditur aut praefertur aut iungitur, tripertita variatur diversitate sectarum. Subditur autem virtuti, quando in usum virtutis assumitur. Pertinet quippe ad virtutis officium et vivere patriae et propter patriam filios procreare, quorum neutrum fieri potest sine corporis voluptate; nam sine illa nee cibus pot usque sumitur, ut vivatur, nee concumbitur, ut generatio propagetur. Cum vero praefertur virtuti, ipsa appetitur propter se ipsam, virtus aut em assumenda creditur propter illam, id est, ut nihil virtus agat nisi ad consequendam vel conservandam corporis voluptatem; quae vita deformis est quidem, quippe ubi virtus servit dominae voluptati (quamvis nullo modo haec dicenda sit virtus); sed tamen etiam ista horribilis turpitudo habuit quosdam philosophos patronos et defensores suos 3. Virtuti porro voluptas iungitur, quando neutra earum propter alteram, sed propter se ipsas ambae appetuntur. Quapropter sicut voluptas vel subdita vel praelata vel iuncta virtuti tres sectas facit, ita quies, ita utrumque, ita prima naturae alias ternas inveniuntur efficere. Pro varietate quippe humanarum opinionum virtuti aliquando subduntur, aliquando praeferuntur, aliquando iunguntur, ac sic ad. duodenarium sectarum numerum pervenitur. Sed iste quoque numerus duplicatur adhibita una differentia, socialis videlicet vitae, quoniam, quisquis sectatur ali quam istarum duodecim sectam b, profecto aut propter se tantum id agit aut etiam propter socium, cui debet hoc velIe quod sibi. Quocirca duodecim sunt eorum, qui propter se tantum unamquamque tenendam putant, et aliae duodecim eo rum, qui non solum propter se sic vel sic philosophandum esse decernunt, sed etiam propter alios, quorum bonum appetunt sicut SUU1ll. Rae autem sectae viginti quattuor iterum geminantur addi-

2. Kako bih to sazeto pokazao, trebam poceti od onoga sto je Varon zamijetio i iznio u spomenutoj knjizi, da postoje cetiri stvari koje ljudi naravno traze (bez ucitelja, bez pomoci ikakva nauka, bez marljivosti iIi umijeca zivljenja, koje se naziva vrIinom i nedvojbeno se UCi2), naime: uzitak, kojim se ugodno gibaju tjelesna sjetila; iIi pocinak, pri kojem biva da tijelo ne trpi nikakve neugode; iIi oboje (sto Epikur naziva jednim imenom - uzitak); iIi pak, sveukupno uzeto, prvotne potrebe naravi", medu kojima su sve te a i druge, bilo u tijelu - kao sto su cjeloca, zdravlje i ocuvanje udova - bilo u dusi - poput maIih iIi veIikih darova sto se otkrivaju u ljudi. Dakle, to cetvero, naime: uzitak, pocinak, oboje i prvotne potrebe naravi tako se nalaze u nama da iIi vrlina (koju nauk poslije ucjepljuje) radi njih biva pozeljna iIi oni radi vrline, ili pak i jedno i drugo radi sebe samoga; i tako prema tome nastaju dvanaest sljedbi, jer se prema toj razdiobi svaka pojedina utrostrucuje; a posto to budem pokazao u slucaju jedne, nece biti tesko otkriti ni u ostalih. I tako, buduci da se tjelesni uzitak (voluptas corporis) iIi podreduje dusevnoj vrlini iIi nadreduje ili spaja s njom, nastaje trostruka razdioba sljedbi. Uzitak se podreduje vrlini, kad se uzima u sluzbu vrline. Na primjer, duznosti vrIine pripada i zivjeti za domovinu i radi nje radati sinove, a ni jedno od toga ne moze biti bez tjelesnog uzitka; naime, bez uzitka se ne moze uzimati ni jelo ni pilo, kako bi se zivjelo, niti se pak moze oblezavati, kako bi se zacinjalo potomstvo. A kad se tjelesni uzitak pretpostavlja vrlini, onda se trazi radi njega samoga, i vjeruje se kako mu vrlina treba sluziti, to jest: da vrlina ne treba ciniti nista sto ne dovodi do tjelesnog uzitka ili ga odrzava; a zaista je izopacen zivot u kojem vrlina sluzi gospodaru uzitku (iako to niposto i ne treba nazivati vrIinom); pa ipak i ta uzasna gnusoba nade neke filozofe kao svoje pokrovitelje i branitelje.

I dalje, uzitak se spaja s vrlinom, kad se ni jednome od toga ne trazi radi drugoga, nego svakomu radi njega samoga. Stoga, kao sto uzitak (bilo podreden, bilo nadreden vrlini, bilo spojen s njom) tvori tri sljedbe, isto tako i pocinak, i to oboje i prvotne potrebe naravi tvore svako po tri svoje. Naravno, prema razlicitosti ljudskih mnijenja te se stvari katkad vrlini podreduju, katkad nadreduju, a katkad se s njome spajaju, pa se tako dolazi do broja od dvanaest sljedbi. Nu i taj se broj udvostrucuje kad se doda jos jedna razIika, naime ona drustvovnog zivota, jer tko god slijedi bilo koju od tih dvanaest sljedbi cini to zaista iIi radi sebe sama iIi pak radi bliznjega svojeg, kojemu treba zeljeti is to sto i sebi. Prema tome, dvanaest je sljedbi onih koji mniju kako se bilo koje od tih zasada treba drzati radi sebe sama, i jos dvanaest onih sto zastupaju filozofski stay kako doticno treba ciniti ne samo radi sebe nego i radi drugih, kojima zele dobro kao i sebi samima. Zatim se i -te dvadeset i cetiri sljedbe ponovo udvostrucuju,

b sectarum M.

2 EPlCUREUS, Ep. ad Men. 129.

3 Cf. Aristippus in CICERONE, Acad. pro 2, 42, 131, EPICUREUS, Ep. ad Men. 130-131.

2 Pitanje koje su cesto pretresali anticki filozofi: moze li se vrlina nauciti (Platon, Men. 86; Aristotel, Eth. Nic. 2, 1, 3).

3 Stoicki izricaj ""ta 1tQiinu xma qJ1JGLv«; Ciceron, De [inibus, 2; 3. lat. prima naturae.

PL 623

CC 659

Quid de hac re Academici et Cynici senserint.

12

o DRz. BOZJOJ 19, 1,2 - 1,3

13

DE ClV. DEI 19, 1,2 - 1, 3

ta differentia ex Academicis novis et fiunt quadraginta octo. Illarum quippe viginti quattuor unamquamque sectarum potest quisque sic tenere ac defendere ut / certam, quemadmodum defenderunt Stoici quod hominis bonum, quo beatus esset, in animi tantummodo virtute consisteret; potest alius / ut incertam, sicut defenderunt Academici novi, quod eis etsi non certum, tamen veri simile videbatur. Viginti quattuor ergo fiunt per eos, qui eas velut certas propter veri tatem, et aliae viginti quattuor per eos, qui easdem quamvis incertas propter veri similitudinem sequendas putant. Rursus, quia unamquamque istarum quadraginta octo sectarum potest quisque sequi habitu ceterorum philosophorum, itemque alius potest habitu Cynicorum, ex hac etiam d!fferentia duplicantur et nonaginta sex Hunt. Deinde quia earum smgulas quasque ita tueri homines possunt atque sectari, ut aut otiosam diligant vitam, sicut hi, qui tantummodo studiis doctrinae vacare voluerunt at que value runt, aut negotiosam, sicut hi, qui cum philo sopharentur tamen administratione reipublicae regendisque rebus humanis occupatissimi fuerunt, aut ex utroque genere temperatam, sicut hi, qui partim erudito otio partim necessario negotio alternantia vitae s~ae tempo~a tribuerunt; propter has differentias potest etiam triplican numerus iste sectarum et ad ducentas octoginta octo perduci.

posto im se doda razlika sto potjece od Nove akademije i biva ih cetrdeset i osam. Jer od tih dvadeset i cetiri sljedbe covjek svaku moze prihvatiti i braniti kao pouzdanu, kao sto su stoici branili stay kako je covjekovo dobro (po kojem postaje blazen) samo u njegovoj dusevnoj vrlini; dok tkogod drugi moze bilo koju od njih smatrati nepouzdanom, kao sto su novi akademici branili stay koji im se nije cinio pouzdanim, nego vjerojatnim. Dakle, postoje dvadeset i cetiri sljedbe onih sto svoje zasade smatraju pouzdanim zbog njihove istine, i dvadeset i cetiri sljedbe onih sto smatraju kako ih se treba drzati zbog njihove vjerojatnoce, iako nisu pouzdane. A zatim, buduci da bilo koju od tih cetrdeset i osam sljedbi tkogod moze prihvacati na nacin cinika iIi na nacin ostalih filozofa, i po toj se razIici broj udvostrucuje i postaje devedeset i sest, I napokon, svaku od tih sljedbi mogu prihvacati i sIijediti ili ljudi koji vole dokon zivot (poput onih koji ne bi ni htjeli ni mogli posvetiti vrijeme icemu osim proucavanju znanosti) iIi pak oni sto vole djelatan zivot (poput onih koji, iako filozofiraju, ipak su se bavili i upravom drzave i uredbom ljudskih poslova), iii opet oni sto vole zivot smijesan od obojega (poput onih sto naizmjenice posvecivahu svoje vrijeme dijelom ucenosti dijelom nuzdnoj djelatnosti) - pa se tako zbog tih razlika broj sljedbi moze cak utrostruciti, i izaci na dvije stotine osamdeset i osam.

1. 3. Haec de Varronis libro, quantum potui, breviter ac dilucide posui, sententias eius meis explicans verbis. Quomodo autem refutatis ceteris unam eligat, quam vult esse Academicorum veterum (quos a Platone institutos usque ad Polemonem, qui ab illo quartus eius scholam tenuit, quae Academia dicta est, habuisse certa dogmata vult videri et ob hoc distinguit ab Academicis novis, quibus incerta sunt omnia, quod philosophiae genus ab Arcesila coepit successore Polemonis 4), eamque sectam, id est veterum Academicorum, sicut dubitatione ita omni errore carere arbitretur, longum est per omnia demonstrare; nee tamen omni ex parte res omittenda est. Removet ergo prius illas omnes differentias, quae numerum multiplicavere sectarum, quas ideo removendas putat, quia non in eis est finis boni. Neque enim existimat ullam philosophiae sectam esse dicendam, quae non eo distet a ceteris, quod diversos habeat fines bonorum et malorum. Quando quidem nulla est

3. Tako sam, onoliko kratko i jasno koliko sam mogao, iznio stavove iz Varonove knjige, objasnjavajuci svojim rijecima. Kojim pak nacinom, odbacivsi sve ostale, Varon izabire jednu, 0 kojoj ushtjede da bude Stara akademija (koju je utemeljio Platon a trajala je sve do Polemona, koji bijase cetvrti od njega na celu skole zvane akademija, a 0 kojoj Varon hoce da je posjedovala pouzdane stavove, po cemu se razlikovala od novih akademika, kojima su sve stvari nepouzdane, sto je opet rod filozofije koji zapoce s Arkesilajem, Polemonovim nasljednikom) i 0 kojoj sljedbi, to jest starim akademicima, misli kako bijahu liseni i svake dvojbe i svake zablude, - predugo bi bilo navoditi u cijelosti, a ipak ne treba to u svemu ni mimoilaziti.

Varon zatim odbacuje sve one razlike koje su umnozile broj sljedbi, a koje zbog toga misli kako treba odbaciti, jer u njima nema svrhe dobra. On naime misli kako ni jednu filozofsku sljedbu ne treba tako nazvati koja se od ostaIih ne razlikuje u tome sto ima razlicite svrhe dobra i zla. Jer covjek zaista nema nikakva drugog razloga filozofira-

4 Cf. SEXTUS EMPIRICUS, Inst. Pyrr. 1, 33,220-221.

14

o DRZ. BoZJOJ 19, 1,3 - 2

DE CIV. DEI 19, 1,3 - 2

CC 660

homini causa phi losophandi, nisi ut beatus sit; quod autem beatum facit, ipse est finis boni; nulla est igitur causa philosophandi, nisi finis boni: quamobrem quae null urn boni finem sectatur, nulla philosophiae secta dicenda est. Cum ergo quaeritur de sociali vita, utrum sit tenenda sapienti, ut summum bonum, quo fit homo beatus, ita velit et curet amici sui, quemadmodum suum, an suae / tantummodo beatitudinis causa faciat quidquid facit; non de ipso summo bono quaestio est, sed de assumendo vel non assumendo socio ad huius participationem boni, non propter se ips urn, sed propter eumdem socium, ut eius bono ita gaudeat, sicut gaudet suo. Item cum quaeritur de Academicis novis, qui bus incerta sunt / omnia, utrum ita sint res habendae, in qui bus philosophandum est, an, sicut aliis philosophis placuit, certas eas habere debeamus; non quaeritur quid in boni fine sectandum sit, sed de ipsius boni veri tate, quod sectandum videtur, utrum sit necne dubitandum; hoc est, ut id planius eloquar, utrum ita sectandum sit, u t, qui sectatur, dicat esse verum; an ita, ut qui sectatur, dicat verum sibi videri, etiamsi forte sit falsum, tamen uterque sectetur unum atque idem bonum. In illa etiam differentia, quae adhibetur ex habitu et consuetudine Cynicorurn, non quaeritur, quisnam sit finis boni, sed utrum in illo habitu et consuetudine sit vivendum ei, qui verum sectatur bonum, quodlibet ei verum videatur esse atque sectandum. Denique fuerunt, qui cum diversa sequerentur bona finalia, alii virtutem, alii voluptatern, eumdem tamen habitum et consuetudinem tenebant, ex quo C Cynici appellabantur. Ita illud quidquid est, unde philosophi Cynici discernuntur a ceteris, ad eligendum ac tenendum bonum, quo beati fierent, uti que nil valebat. Nam si aliquid ad hoc interesset, profecto idem habitus eumdem finem sequi cogeret, et diversus habitus eumdem sequi finem non sineret.

nju nego da postane blazen, a ono sto cini blazenim to je svrha dobra; dakle, nema drugoga razloga filozofiranju osim svrhe dobra; pa prema tome, ona sljedba koja nema svoje vlastite svrhe dobra ne smije se ni nazivati filozofskom sljedbom. Te stoga kad se pita 0 drustvovnome zivotu, da li ga se mudrac treba drzati kao najviseg dobra, kojim covjek postaje blazen, te ga tako zeli i pribavlja svojemu prijatelju kao i sebi samomu ili pak cini to sto cini sarno radi svojeg blazenstva, onda nije posrijedi pitanje 0 najvisem dobru, nego 0 tome treba li uzeti ili ne uzeti prijatelja kako bi se dijelilo to dobro, ne radi sebe sarna, nego radi doticnog prijatelja, da bi se radovao njegovu dobru kao i svojemu. Isto i kad se pita 0 novim akademicima, kojima su sve stvari nepouzdane, da li da se tako prihvacaju stvari 0 kojima treba filozofirati ili pak kako se svidjelo ostalim filozofima, da te stvari trebamo smatrati pouzdanim, - ne pita se sto treba slijediti kao svrhu dobra, nego 0 istini samoga dobra koje bi ocito trebalo slijediti, da li u nju treba sumnjati iIi ne; to jest, da to jos jasnije kazem, da li to dobro treba tako slijediti da onaj koji ga slijedi kaze kako je istinito, iIi pak tako da onaj tko ga slijedi kaze kako mu se cini istinitim, iako je mozda lazno, a ipak jedan i drugi slijedi jedno te isto dobro. I u slucaju one razlike sto se pravi prema ponasanju i obicaju cinika, ne pita se koja je svrha dobra, nego da li s takvim ponasanjem i obicajem treba zivjeti onaj koji slijedi ono sto mu se cini istinskim dobrom, pa kakvo god ono zapravo bilo. Napokon, bilo ih je koji su slijedili razlicita krajnja dobra (jedni vrlinu, drugi uzitak) a ipak su se drzali istoga ponasanja i obicaja, po kojima su nazvani cinicima." I tako, sto god bilo ono po cemu se cinici razlikuju od ostalih filozofa, ono nije pridonosilo nista samomu biranju i odrzavanju dobra kojim bi postali blazeni. Nairne, kad bi to bilo od vaznosti, onda bi zaista isto ponasanje nagonilo da se slijedi isti cilj, dok razlicito ponasanje ne bi dopustalo slijediti isti cilj.

PL 624

Tres sunt sectae de quibus expedit quaerendurn.

2. I tako, 0 onim trima vrstama zivota, to jest u jednome zivotu, gdje se ne ljencari, pa ipak je dokon i provodi se u promatranju ili istrazivanju istine; u drugome sto je djelatan i sastoji se od vodenja ljudskih poslova; te u trecemu zivotu sto je mjesavina i prvog i drugog - kad se pita koji od njih treba izabrati, nema nikakve prepirke oko svrhe dobra, nego se pri tome pitanju pretresa koja od te tri vrste zivota otezava ili olaksava postignuce ili odrzavanje svrhe dobra. Nairne, svrha dobra, kad je bilo tko postigne, odmah ga cini blazenim; docim zivot u ucenoj dokolici, ili u djelatnoj svakodnevici, ili pak u

2. In tribus quoque illis vitae generibus, uno scilicet non segniter, sed in contemplatione vel inquisitione veritatis otioso, altero in gerendis rebus humanis negotioso, tertio ex utroque genere temperate, cum quaeritur quid horum sit potius eligendum, non finis boni habet controversiam; sed quid horum trium difficultatem vel facilitatem afferat ad consequendum vel retinendum finem boni, id in istaquaestione versatur. Finis enim boni, cum ad eum quisque pervenerit, protinus beatum facit; in otio autem Iitterato, vel in negotio publico, vel quando

Cqua M.

4 Jer su zivjeli poput »pasa« (XUVE£).

15

Kako je Varon, odbacivsi sve razlike koje ne odreduju sljedbe nego su sarno pitanja, stigao do trodijelnog odredenja najviseg dobra, od kojeg se ipak mora izabrati jedno.

CC 661

PL 625

CC 662

16

DE CIV. DEI 19, 2

o DRz. BOZJOJ 19, 2

17

utrumque vicibus agi tur, non con tinuo quisque bea tus est. Multi quippe in quolibet horum trium possunt vivere, et in appetendo boni fine, quo fit homo beatus, errare. Alia est igitur quaestio de finibus bonorum et malorum, quae unamquamque philosophorum sectam facit, et aliae sunt quaestiones de sociali vita, de cunctatione Academicorum, de vestitu et victu Cynicorum, de tribus vitae ge/neribus, otioso, actuoso, ex d utroque modificato; quarum nulla est, in qua de bonorum et malo rum finibus disputatur. Proinde quoniam Marcus Varro has quattuor adhibens differentias, id est, ex vita sociali, ex Academicis novis, ex Cynicis, ex isto vitae genere tripertito ad sectas ducentas octoginta octo pervenit, et si quae aliae possunt similiter adici; remotis eis omnibus, quoniam de sectando summo bono nullam inferunt quaestionem et ideo sectae nee sunt nee vocandae sunt, ad illas duodecim, in quibus quaeritur, quod sit bonum hominis, quo assecuto fit beatus, ut ex eis unam veram, ceteras falsas osten/ dat esse, revertitur. Nam remoto illo tripertito genere vitae duae partes huius numeri detrahuntur et sectae nonaginta sex remanent. Remota vero differentia ex Cynicis addita ad dimidium rediguntur et quadraginta octo fiunt. Auferamus etiam quod ex Academicis novis adhibitum est; rursus dimidia pars remanet, id est, viginti quattuor. De sociali quoque vita quod accesserat similiter auferatur: duodecim sunt reliquae, quas ista differentia, ut viginti quattuor fierent, duplicaverat. De his ergo duodecim nihil dici potest, cur sectae non sint habendae. Nihil quippe aliud in eis quaeritur quam finis e bonorum et malo rum. Inventis autem bonorum finibus profecto e contrario sunt malo rum. Hae autem ut fiant duodecim sectae, illa quattuor triplicantur, voluptas, quies, utrumque et prima naturae, quae primigenia Varro vocat. Haec quippe quattuor dum singillatim virtuti aliquando subduntur, ut non propter se ipsa, sed propter officium virtutis appetenda videantur, aliquando praeferuntur, ut non propter se ipsa, sed propter haec adipiscenda vel conservanda necessaria virtus putetur, aliquando iunguntur f, ut propter se ipsa et virtus et ista appetenda credantur, quaternarium numerum triplum reddunt et ad duodecim sectas perveniunt. Ex illis autem quattuor rebus Varro tres tollit, voluptatem scilicet et quietem et utrumque; non quod eas improbet, sed quod primigenia illa naturae et voluptatem in se habeant et quietem. Quid ergo opus est ex his duabus tria quae dam facere, duo scilicet, cum singillatim appetuntur voluptas aut quies, et tertium, cum ambae simul, quando quidem prima naturae et ipsas et praeter ipsas alia multa contineant? De tribus ergo sectis ei placet diligenter esse tractandum, quaenam sit potius eligenda. Non enim veram plus quam unam vera ratio esse permittit, sive in his tribus sit sive alicubi alibi, quod post videbimus. Interim de his tribus / quomodo unam Varro

smjenjivanju i jedne i druge, ne cini covjeka odmah i blazenim. I zaista, mnogi ljudi mogu zivjeti bilo kojim od ta tri zivota, pa da ipak zalutaju u potrazi za svrhom dobra, kojim covjek postaje blazen.

Dakle, jedno je pitanje 0 svrhama dobra i zla, prema kojem nastaje bilo koja sljedba filozofa, a drugo su pitanja 0 drustvovnome zivotu, o suzdrznosti sud a medu akademicima, 0 odjeci i hrani cinika, te 0 trima vrstama zivota (dokonome, djelatnome i smijesanome od oboga); od tih pitanja ni jedno ne raspravlja 0 svrsi dobra i zla. Prema tome, posto je Marko Varon, primjenjujuci cetiri doticne razlike - to jest onu iz drustvovnog zivota, od novih akademika, od cinika te prema trodijelnoj vrsti zivota - stigao do broja od dvije stotine osamdeset i osam sljedbi (iIi pak kojeg drugog broja sto bi se slicno mogao izvesti), sve ih je odbacio, jer uopce ne postavljaju pitanje 0 najvisem dobru koje treba slijediti, pa stoga niti su sljedbe niti ih treba tako nazivati, te se Varon vraca na onih dvanaest sljedbi u kojima se pita sto je to covjekovo dobro postignucem kojega on postaje blazen, i pokazuje kako je jedna istinita, dok su ostale lazne. Nairne, posto se odbaci ono trodijelno razlikovanje zivota, oduzimaju se dvije trecine cjelokupnog broja, i preostaje devedeset i sest sljedbi. A posto se odbaci razlika prema cinicima, broj se prepolovljuje i ostaje cetrdeset i osam. Oduzimamo zatim i razliku na temelju novih akademika, i ponovo nam preostaje sarno polovica, to jest dvadeset i cetiri. Oduzme Ii se slicno i ono sto je bilo dodano prema drustvovnome zivotu, preostaje dvanaest, sto bijase udvostruceno tom razlikom, da bi se dobilo dvadeset i cetiri.

Dakle, ne moze se navesti nista zbog cega se tih dvanaest ne bi mogle smatrati sljedbama. Jer u njima se zaista ne trazi nista drugo nego svrha dobra i zla. A cim se otkriju svrhe dobra, odmah su po opreci nadene i svrhe zla. Kako bi se dobilo tih dvanaest sljedbi, utrostrucuje se ovo cetvero: uzitak, pocinak, to oboje, te prvotne potrebe naravi, koje Varon naziva »prvotnine« tprimigeniav. Buduci da se to cetvero katkada pojedinacno podreduju vrlini (tako te se svaka od tih stvari ne trazi radi sebe same, nego radi sluzbe vrlini), katkada njoj nadreduju (tako te se smatra kako vrlinu ne treba traziti radi nje same, nego da bi se postigle i sacuvale te stvari), a katkada se spajaju (tako te se vjeruje da i vrlinu i te stvari treba traziti radi njih samih) - broj cetiri se utrostrucuje pa se stize do dvanaest sljedbi. Ali Varon od te cetiri stvari oduzima tri, to jest: uzitak, pocinak, i oboje zajedno, ne zbog toga sto ih ne odobrava, nego zbog toga sto prvotne potrebe naravi sadrzavaju u sebi i uzitak i pocinak. I zasto onda treba od toga dvoga ciniti troje, naime dvoje kad se pojedince tezi uzitku iIi pocinku, a tri kad se oboje trazi ujedno, buduci da prvotne potrebe naravi sadrzavaju i njih, a uz njih tolike druge stvari? Stoga Varon smatra kako treba raspravljati 0 tri sljedbe, da bi se vidjelo koju valja izabrati. Jer istinski razlog ne dopusta da bude istinita vise od jedne, bilo medu tima trima bilo negdje drugdje, kao sto cemo poslije vidjeti. U meduvremenu razlozimo, sto mozerno krace i jasnije, kako Va-

dexl et ex M. "fines M.

f iungitur M.

I Vidi 0 Boijoj driavi, 19, 1.

18

DE Crv. DEI 19,2·3, 1

o DRz. BOZJOJ 19, 2 - 3,1

eli gat, quantum breviter aperteque possumus, disseramus. Istae nempe tres sectae ita fiunt, cum vel prima naturae propter virtu tern, vel virtus propter prima naturae, vel utraque, id est, et virtus et prima naturae, propter se ipsa sunt expetenda.

ron od te tri sljedbe izabire jednu. Te tri sljedbe nastaju tako sto se iIi prvotnine naravi traze radi vrline, iIi vrIine radi prvotnina naravi, iIi oboje (to jest kad treba i vrIinu i prvotnine naravi traziti radi njih samih).

Prima naturae et virtutes Varro exsistimat expetenda.

3. 1. Quid ergo istorum trium sit verum atque sectandum, isto modo persuadere conatur. Primum, quia summum bonum in philo sophia non arboris, non pecoris, non Dei, sed hominis quaeritur, quid sit ipse homo, quaerendum put at. Sentit quippe in eius natura duo esse quaedam, corpus et animam, et horum quidem duorum melius esse animam longeque praestabilius omnino non dubitat, sed utrum anima sola sit homo, ut ita sit ei corpus tamquam equus equiti (eques enim non homo et equus, sed solus homo est;/ideo tamen eques dicitur, quod aliquo modo se habet g ad equum), an corpus solum sit homo, aliquo modo se habens ad animam, sicut poculum ad potionem (non enim calix et potio, quam continet calix, simul dicitur poculum, sed calix solus; ideo tamen quod potioni continendae sit accommodatus); an vero nee anima sola nee solum corpus, sed simul utrumque sit homo, cuius sit pars una sive anima sive corpus, ille autem totus ex utroque constet, ut homo sit (sicut duos equos iunctos bigas vocamus, quorum sive dexter sive sinister pars est bigarum, unum vero eorum, quoquo modo se habeat ad alterum, bigas non dicimus, sed ambo simul). Horum autem trium hoc elegit tertium hominemque nee animam solam nee solum corpus, sed animam simul et corpus esse arbitratur. Proinde summum bonum hominis, quo fit beatus, ex utriusque rei bonis constare dicit, et animae scilicet et corporis. Ac per hoc prima ilIa naturae propter se ipsa existimat expetenda ipsamque virtu tern, quam doctrina inserit velut artem vivendi, quae in animae bonis est excellentissimum bonum. Quapropter eadem virtus, id est, ars agendae vitae, cum acceperit prima naturae, quae sine ilIa erant, sed tamen erant etiam quando eis doctrina adhuc deerat, omnia propter se ipsa h appetit simulque etiam se ipsam, omnibusque simul et se ipsa utitur, eo fine, ut omnibus delectetur atque perfruatur, magis minusque, ut quaeque inter se maiora atque minora sunt, tamen omnibus gaudens et quaedam minora, si necessitas postulat, propter maiora vel adipiscenda vel tenenda contemnens. Omnium autem bono/rum vel animi vel corporis nihil sibi virtus omnino praeponit. Haec enim bene utitur et se ipsa et ceteris, quae hominem faciunt beatum, bonis. Ubi vero ipsa non est, quamlibet multa sint bona, non bono eius sunt, cuius sunt, ac per hoc i nee eius bona dicenda sunt, cui male utenti utilia esse non possunt. Haec ergo vita hominis, quae virtute et aliis animi et corporis bonis, sine

3. 1. Dakle, ovim nacmom nastoji dokazati koja je od te tri sljedbe istinita i koju valja sIijediti. Prvo, buduci da se u filozofiji ne traga za najvisim dobrorn ni drveta, ni zivotinje, ni Boga, nego covjeka, rnisli kako treba pitati sto je sam covjek. On rnnije kako se u covjekovoj naravi nalazi dvoje, tijelo i dusa, i od toga dvoga uopce ne dvoji da je dusa bolja i rnnogo izvrsnija; nego, je Ii sarna dusa covjek, tako da joj tijelo bude kao konj konjaniku (nairne, konjanik nije covjek i konj, nego sarno covjek; a konjanikorn se naziva zbog toga sto je u nekakvu odnosaju prerna konju); iii je sarno tijelo covjek, odnoseci se nekako prerna dusi kao casa prerna picu (nairne, cas a i pice koje sadrzava ne zovu se zajedno casom, nego sarno casa; a ona se zove tako sto je nacinjena da sadrzi pice); ili pak ni sarna dusa, ni sarno tijelo nije covjek, nego ujedno oboje, od cega je jedan dio dusa a drugi dio tijelo, dok se cio covjek sastoji od obojeg (kao sto dva upregnuta konja nazivarno dvopregorn, i od kojih je bilo desni bilo Iijevi dio dvoprega, i ni jednoga od njih - kako god se odnosio prerna drugorne - ne nazivarno dvopreg, nego sarno obojicu zajedno). Od toga troga Varon je izabrao trece, te misIi kako covjek nije ni sarna dusa ni sarno tijelo, nego ujedno i dusa i tijelo. Stoga covjekovo najvise dobro, po kojern postaje blazen, kaze, da se sastoji od dobara jednoga i drugoga, nairne, i duse i tijela. I prerna tome rnisIi kako one prvotne potrebe naravi treba traziti radi njih sarnih, a isto tako i vrlinu (koju ucjepljuje nauk kao umijece zivljenja, i koja je najizvrsnije dobro medu dobrirna duse). Zbog toga ta vrlina, to jest umijece vodenja zivota, kad preuzrne prvotnine naravi, koje bijahu bez nje (dapace: bijahu tu i kad irn je rnanjkalo bilo kakvog nauka) - zeli sve njih radi sebe same, a istodobno zeli i sarnu sebe: koristeci se ujedno svirna njirna i sob om sarnorn, kako bi rnogla sve ih uzivati i u njirna uzivati, bilo vise bilo rnanje, vee prerna tome da Ii su doticne stvari vece iIi rnanje; pa. ipak se raduje svirna, iako - kad to potreba zahtijeva - moze odbaciti neke rnanje radi postignuca i odrzavanja vecih stvari.

A od svih dobara bilo duse bilo tijela vrIina ni jedno ne pretpostavlja sebi sarnoj. Nairne, ona se dobro sluzi i soborn sarnorn i svirn dobrirna, koje covjeka cine blazenim. Docim ondje gdje nje nerna, koliko god bilo dobara, ona nisu ni od kakva dobra onornu korne pripadaju, pa prerna tome ne treba ih ni nazivati dobrirna onoga, kojernu - kako se taj njirna lose sluzi - i ne rnogu biti korisna. Dakle, ovo je covjekov zivot koji se naziva blazenim, koji uziva vrlinu i sva ostala dobra duse

PL 626

CC 663

ghabeat M. hipsamM.

"hoc] iam agg. M.

19

Od tri sljedbe koje trazc najvise covjekovo dobra

koju Varon smatra vrijednom izbora slijedeci nauk Stare akademije, po ucenju Antioha?

Finis bonorum et malorum socialem vitam expetit.

PL 627

CC 664

20

DE CIV. DEI 19,3, 1 - 3,2

o DRZ. BOZJOJ 19, 3,1 - 3,2

21

qui bus virtus esse non potest, fruitur, beata esse dicitur; si vero et aliis, sine quibus esse virtus potest, vel ullis vel pluribus, beatior; si autem prorsus omnibus, ut null urn omnino bonum desit vel animi vel corporis, beatissima. Non enim hoc est vita, quod virtus, quoniam non omnis vita, sed sapiens vita virtus est; et tamen qualiscumque vita sine ulla virtute potest esse; virtus vero sine ulla vita non potest esse. Hoc et de memoria dixerim atque ratione, et si quid tale aliud est in homine. Sunt enim haec et ante doctrinam, sine his autem non potest esse ulla doctrina, ac per hoc nee virtus, quae utique discitur. Bene autem currere, pulchrum esse corpore, vi rib us ingentibus praevalere et cetera huiusmodi talia sunt, ut et virtus sine his esse possit et ipsa sine virtute; bona sunt tamen, et secundum istos etiam ipsa propter se ipsa 1 diligit virtus, utiturque illis et fruitur, sicut virtutem decet 5.

i tijela, bez kojih ne moze biti vrline; ako zivot uziva jedno ili vise od dobara, bez kojih vrlina moze biti, on je blazeniji; a uziva li posve sva dobra (tako te mu ne manjka ni jedno, bilo duhovno bilo tjelesno), onda je najblazeniji. Nairne zivot nije isto sto i vrlina, jer nije svaki zivot vrlina, nego sarno onaj koji je mudar; pa iako moze biti nekakav zivot i bez ikakve vrline, ne moze biti nikakve vrline bez nekakvog zivota. Isto bih rekao i 0 pamcenju, razumu i cemu slicnomu u covjeku. Nairne, te stvari postoje i prije nauka, ali bez njih ne moze biti nikakva nauka, pa prema tome ni vrline, kojoj se svakako ucimo, Brzo trcanje, tjelesna ljepota , pobjedivanje golemom snagom i slicno, stvari su koje mogu postojati bez vrline, kao i vrlina bez njih; pa ipak su to dobra, i prema tim misliocima i njih vrlina trazi radi njih samih, te se njima sluzi i uziva u njima kao sto prilici vrlini.

3.2. Hanc vitam beatam etiam socialem perhibent esse, quae amicorum bona propter se ipsa diligat sicut sua eisque propter ipsos hoc velit quod sibi; sive in domo sint, sicut coniux et liberi et quicumque domestici, sive in loco, ubi domus est eius, sicuti est urbs, ut sunt hi qui cives vocantur, sive in orbe toto, ut sunt gentes quas ei societas humana coniungit, sive in ipso mundo, qui censetur nomine caeli et terrae, sicut esse dicunt deos, quos volunt amicos esse homini sapienti, quos nos familiarius angelos dicimus. De bonorum autem et e contrario malorum finibus negant ullo modo esse dubitandum et hanc inter se et novos Academicos affirmant esse distantiam, nee eo rum interest quidquam, sive Cynico sive alio quolibet habitu et victu in his finibus, quos veros put ant, quisque philosophetur. Ex tribus porro illis vitae generibus, otioso, actuoso et quod ex utroque compositum est, hoc tertium sibi placere asseverant. Haec sensisse atque docuisse Academicos veteres Varro asserit, auctore Antiocho, magistro Ciceronis et suo, quem sane Cicero in pluribus fuisse Stoicum quam veterem Academicum vult videri. Sed quid ad nos, qui potius / de rebus ipsis iudicare debemus, quam pro magno de hominibus quid quisque senserit scire?

2. Oni tvrde kako je taj blazeni zivot i drustvovan, i Ijubi dobra prijatelja radi njih samih kao i svoja vlastita, te njima radi njih samih zeli isto sto i sebi: bilo da su to oni u domu, kao supruga i djeca i ostali ukucani, bilo mjestani iz mjesta gdje je kuca, kao i sugradani u gradu, iii bilo gdje u svijetu, kao sto su narodi koje zdruzuje Ijudska zajednica, iIi pak nastavatelji svemira, sto se naziva imenom neba i zemlje, kao sto su bogovi, 0 kojima vole misliti kao 0 prijateljima mudra .covjeka, a koje mi obicno zovemo andelima. 0 svrhama pak dobra 1 zla tvrde kako ne moze biti nikakve dvojbe i kazu da se u tome razlikuju od novih akademika, i nije im uopce vazno kako bilo tko (prihvativsi te svrhe kao istinite) filozofira, bilo da je u cinickoj iIi nekoj drugoj nosnji, da jede takvu iIi neku drugu hranu. I dalje, od one tri vrste zivota (dokonog, djelatnog te mijesanog od oboga) izjavljuju kako im se najvise svida treci. Varon tvrdi kako su tako mislili i naucavali sami akademici, pozivajuci se na ucenje Antioha 1, svojega vlastitog i Ciceronova ucitelja, iako se Ciceronu cinilo kako je taj u mnogim tockama bio vise stoik negoli pripadnik Stare aka demije. Nu sto se to tice nas, koji vise trebamo suditi 0 samim stvarima, negoli pridavati vaznost tome da znamo sto je tko 0 tome mislio?

I ipsam M.

I Filozof Antioh iz Askalona (oko 80. pr. Kr.), navodno obnovio Staru akademiju (Petu akademiju u Atem). Tvrdio kako se stoicke zasade nalaze vee u Platona i kako izmedu

stoika i akademika nema razlike. '

5 Cf., ad es., PLATO, Protagora 357b-361b; Menone 87d-89c; cf. Sofisti in CICERO, Acad. pro 2, 44, 135.

22

DE Cry. DEI 19, 4, 1 - 4, 2

o DRZ. BOZJOJ 19, 4,1 - 4,2

Finis bonorum in Deo est per fidem.

4. 1. Si ergo quaeratur a nobis, quid civitas Dei de his singulis interrogata respondeat ac primum de finibus bonorum malorumque quid senti at: respondebit aeternam vitam esse summum bonum, aeterflam vero mortem summum malum; propter illam proinde adipiscendam istamque vitandam recte nobis esse vivendum. Propter quod scriptum est: Iustus ex fide vivit 6; quoniam neque bonum nostrum iam vidernus, unde oportet ut credendo quaeramus, neque ipsum recte vivere nobis ex nobis est, nisi credentes adiuvet et orantes qui et ipsam fidem dedit, qua nos ab illo adiuvandos esse credamus. Illi autem, qui in ista vita fines bonorum et malorum esse putaverunt, sive in corpore sive in animo sive in utroque ponentes summum bonum, atque, ut id explicatius eloquar, sive in voluptate sive in virtute sive in utraque, sive in quiete sive in virtute sive in utraque, sive in voluptate simul et quiete sive in virtute sive in utrisque, sive in primis naturae sive in virtute sive in utrisque, hie beati esse et a se ipsis beatificari m mira vanitate voluerunt. Irrisit hos Veritas per Prophetam.dicentem: Dominus novit cogitationes hominum 7, vel, sicut hoc testimonium posuit apostolus Paulus: Dominus novit cogitationes sapientium, quoniam vanae sunt 8.

4. 1. Ako nas, dakle, upitaju sto, zapitan 0 tima pojedinim stvarima, odgovara grad Bozji, a prije svega sto misli 0 svrhama dobra i zla, odgovorit ce kako je najvise dobro zivot vjecni, a najvise zlo vjecna smrt, te - kako bismo prvi stekli a drugi izbjegli - moramo ispravno zivjeti. Zbog toga je i pisano: »Pravednik zivi od vjere,«! jer niti mi jos vidimo svoje dobro, zbog cega ga trebamo traziti vjerujuci; niti po sebi i samima imamo moe da pravo zivimo, ukoliko nam - dok vjerujemo i molimo se - ne pomogne onaj koji nam dade samu vjeru, po kojoj vjerujemo da nam On treba pomoci. Docim, oni koji pomislise kako se svrha dobra i zla nalaze u ovome zivotu, postavljajuci najvise dobro bilo u tijelu bilo u dusi bilo u obojemu iIi - da to jasnije kazern - u uzitku, iIi u vrlini iIi u oboma, iIi u pocinku, iIi u vrlini iIi u obojem, iIi u uzitku zajedno s pocinkom iIi u vrlini iIi u obojem, iIi pak u prvotninama naravi iIi u vrlini iIi u obojem - svi su ti sa zacudnom ispraznoscu htjeli, da ovdje budu blazeni i steknu blazenstvo po sebi samima. A Istina ismija takve preko proroka koji rece: »Gospodin poznaje namisIi ljudske-s", iIi pak kako to svjedocanstvo navede apostol Pavao: »Gospodin poznaje namisIi mudraca, da su isprazne.e'

Prima naturae quandoque rationi subrepunt. PL 628

4. 2. Ouis enim sufficit quantovis eloquentiae flumine vitae huius miserias explicare? Quam lamentatus est Cicero in consolatione de morte filiae, sicut potuit; sed quantum est quod potuit? Ea quippe, quae dicuntur prima naturae, quando, ubi, quomodo tam bene se habere in hac vita possunt, ut non sub incertis casibus fluctuent? Quis enim dolor contrarius voluptati, quae inquietudo contraria quieti in corpus cadere sapientis non potest? Membrorum certe amputatio vel debilitas hominis expugnat incolumitatem, deformitas pulchritudinem, imbecillitas sanitatem, vires lassitudo, mobil ita tern torpor aut tarditas; et quid horum est, quod nequeat in carnem sapientis irruere? Status quoque corporis atque motus, cum decentes et congruentes sunt, inter naturae prima numerantur; sed quid si aliqua mala valetudo membra / tremore concutiat? quid si usque ad ponendas in terra n manus dorsi spina curvetur et hominem quodam modo quadrupedem faciat? Nonne omnem statuendi corporis et movendi speciem decusque pervertet? Quid ipsius animi primigenia quae appellantur bona, ubi duo prima ponunt propter comprehensionem perceptionemque veritatis sensum et intel-

2. Tko bi naime uzmogao, pa kolika god mu bila bujiea rjecitosti, navesti sve bijede ovoga zivota? Cieeron je to ozalio kako je najbolje mogao, pisuci Utjehu povodom smrti svoje kceri; aIi koliko je uzmogao? Jer, one stvari koje se nazivaju prvotnim potrebama naravi, kad se, gdje i kako u ovome zivotu mogu tako dobro odrzati da ne budu izrucene nemilosti slucaja? Ima Ii bola sto je oprecan uzitku, ima Ii nespokoja sto je oprecan pocinku, koji ne moze spopasti tijelo mudraea? Naravno, odsijeeanje udova iIi njihovo slabljenje pobjeduju covjekovu snagu, ruznoca zatire ljepotu, bolest zdravlje, iserpljenost krepcinu, pospanost iii tromost covjekovu gipkost; a sto od toga ne moze napasti i put mudraea? Drzanje i gibanje tijela, kad je skladno i ispravno, ubraja se medu prvotnine naravi; nu, sto ako kakva opaka boljetiea pogodi udove drhtavieom? Sto ako se hrpteniea covjeku toliko svije tako te gotovo rukama dodiruje zemlju i time postane kao cetveronozac? Nece Ii to iskrenuti svu stasitost tijela i Ijupkost pokreta?

Sto je s onim takozvanim prvotnim dobrima duse, medu kojima su na prvome mjestu - radi zamjecivanja i shvacanja istine - osjecanje i

CC 665

m beatificari] beati fieri M. "terram M.

6 Cf. Habac 2, 4; 10 3,36; Rom 1, 17; Gal 3, 11; Hebr 10, 38. 7 Ps 93, 1l.

81 Cor 3,20.

1 Hab 2,4; Rim 1,17.

2 Ps 94 (93),11; (Prema latinskom predlosku). 3 1 Kor 3,20.

23

Sto 0 najvisem dobru i najviscm ziu misle krscani, nasuprot fiIozofima koji ustvrdise kako je najvise dobra u njima samima.

Quae temperantiae adversentur relate ad finem.

PL 629

CC 666

24

DE CIV. DEI 19, 4, 2 - 4,3

o DRZ. BOZJOJ 19, 4,2 - 4,3

25

lectum? Sed qualis quantusque remanet sensus, si, ut alia taceam, fiat homo surdus et caecus? Ratio vero et intellegentia quo recedet, ubi sopietur, si aliquo morbo efficiatur insanus? Phrenetici multa absurda cum dicunt vel faciunt, plerumque a bono suo proposito et moribus aliena, immo suo bono proposito moribusque contraria, sive illa cogitemus sive videamus, si digne consideremus, lacrimas tenere vix possumus aut forte nee possumus. Quid dicam de his, qui daemonum patiuntur incursus? Ubi habent absconditam vel obrutam intellegentiam suam, quando secundum suam voluntatem et anima eorum et corpore malignus utitur spiritus? Et quis confidit hoc malum in hac vita evenire non posse sapienti? Deinde perceptio veritatis in hac carne qualis aut quanta est, quando, sicut legimus in veraci libro Sapientiae: Corpus corruptibile aggravat animam et deprimit terrena inhabitatio sensum multa cogitantem 9? Impetus porro vel appetitus actionis, si hoc modo recte Latine appellatur ea, quam Graeci vocant 6PJ.1T1V, quia et ipsam primis naturae deputant bonis, nonne ipse est, quo geruntur etiam insanorum illi miserabiles motus et facta, quae horremus, quando pervertitur sensus ratioque sopitur?

razumijevanje? Nu, kakvo mu i koliko osjecanje preostaje, ako covjek (da presutim ostalo) postane gluh ili slijep? A kamo ce se povuci razbor i razum, gdje li ce zamrijeti, ako se covjek od kakve bolesti izbezumi? Kad poludjeIi govore ili cine mnoge besmislice, sto su vecinom posve tude i njihovu dobru i njihovim znacajevima - dapace su posve oprecne njihovim do brim ciljevima i znacajevima - bilo da mi to zamislimobilo da promatramo, ako primjereno razmislimo, jedva cerno moci zadrzati suze, ili mozda i necemo moci zadrzati ih. A sto da kazem 0 onima koje opsjedaju zlodusi? Gdje li je skrivena iIi potisnuta njihova razboritost, dok se zao duh sluzi njihovom dusom i tijelom prema svojoj volji? A tko je tako uvjeren da se ovo zlo ne moze u ovome zivotu dogoditi i mudracu? I dalje, kakvo je i koliko zamjecivanje istine u ovoj puti, kad - kao sto citamo u istinskoj knjizi Mudrosti: »Propadljivo tijelo tlaci dusu i zemljano staniste pritiskuje urn bremenit mislima.e" I zatim, navala (impetus) iii nagon (appetitus) cina, ako se tim latinskim rijecima pravo izrazuje ono sto Orci nazivaju OQIll'i, - jer se i to ukljucuje medu prvotna dobra naravi, nije Ii to ono po cemu poludjeli izvode one jadne kretnje i cinove koji nas uzasavaju, kad im je osjecanje izopaceno a razbor zamro?

4.3. Porro ipsa virtus, quae non est inter prima naturae, quoniam eis postea doctrina introducente supervenit, cum sibi bonorum culmen vindicet humanorum, quid hic agit nisi perpetua bella cum vitiis, nee exterioribus, sed interioribus, nee alienis, sed plane nostris et propriis, maxime illa, quae Graece (Jw<j>po(JUV1], Latine «temperantia» nominatur, qua carnales frenantur libidines, ne in quaeque flagitia mentem/ consentientem trahant 1O? Neque enim nullum est vitiurn, cum, sicut dicit Apostolus: Caro concupiscit adversus spiritum; cui vitio contraria virtus est, cum, sicut idem dicit: Spiritus concupiscit adversus carnem. Haec enim , inquit, invicem adversantur, ut non ea quae vultis facia tis 11. Quid autem facere volumus, cum perfici volumus fine 0 summi boni, nisi ut caro adversus spiritum non concupiscat, nee sit in nobis hoc vitium, contra quod spiritus concupiscat? Quod in hac vita, quamvis/ velimus, quoniam facere non valemus, id saltern in adiutorio Dei facimus, ne carni concupiscenti adversus spiritum spiritu succumbente cadamus et ad perpetrandum peccatum nostra consensione pertraha-

3. I dalje, sarna vrlina (koja se ne nalazi medu prvotninama naravi, jer im poslije pridolazi po naputku nauka), iako sebi prisvaja vrhunsko mjesto medu dobrima, sto Ii ona ovdje drugo radi nego vodi neprekidne ratove s porocima, ne s izvanjskima nego s nutarnjima, ne s tudima, nego bjelodano s nasim i vlastitima, a najvise ona vrlina sto se grcki zove oWCPQO<HJVYl, a latinski temperantia (umjerenost), kojom se obuzdavaju putene pozude, kako ne bi u svakovrsne zlocine odvukle urn koji na to pristaje? Jer nikako ne znaci da nema poroka, kad - kao sto apostol rece - »p ii t zudi protiv duha«; buduci da je tomu poroku oprecna vrlina, kad, kao sto isti apostol kaze: »duh zudi protiv puti. Da, to se dvoje medusobno protivi, tako da ne cinite sto biste htjeli.e" Ali sto je ono koje hocemo ciniti, kad zelimo da se ostvari najvise dobro, ako ne to da pu t ne zudi protiv duha, te da u nama ne bude onoga poroka protiv kojega duh zudi? Nu buduci da mi toga - koliko god htjeli - ipak ne uzmazemo u ovome zivotu, uz pomoc Bozju mozemo postici barem to da ne popustimo puti sto zudi protiv duha, klonuvsi duhom, te da ne budemo uvuceni u grijesenje

o finem M.

9 Sap 9, 15.

10 Cf. CICERO, Tuscul. 3, 8, 16. 11 GalS, 17.

4 Mudr 9,15. (Dijelom prema lat. predlosku). 5 Gal 5,17.

Quae prudentia iustitia fortitudo operentur ad finem bonorum.

PL 630

CC 667

26

o DRZ. BOZJOJ 19, 4,3 - 4,4

27

DE CIV. DEI 19, 4, 3 - 4, 4

mur. Absit ergo ut, quamdiu in hoc bello intestino sumus, iam nos beatitudinem, ad quam vincendo volumus pervenire, adeptos esse credamus. Et quis est usque adeo sapiens, ut contra libidines nullum habeat omnino conflictum?

s vlastitim pristankom. I nek je daleko od nas da bismo i pomislili (sve dotle dok smo u ovom unutarnjem ratu) kako smo vee postigli ono blazenstvo koje zelimo tek steci svojom pobjedom. A tko je pak toIiko mudar te uopce nema nikakva sukoba sa svojim pozudama?

4. 4. Quid illa virtus, quae prudentia dicitur, nonne tota vigilantia sua bona discernit a malis, ut in illis appetendis istisque vitandis nullus error obrepat, ac per hoc et ipsa nos in malis vel mala in nobis esse testatur? Ipsa enim docet P malum esse ad pee can dum consentire bonumque esse ad peccandum non consentire libidini. Illud tamen malum, cui nos non consentire docet prudentia, facit temperantia, nee prudentia nee temperantia tollit huie vitae. Quid iustiria, cuius munus est sua cuique tribuere (unde fit in ipso homine quidam iustus ordo naturae, ut anima subdatur Deo et animae caro, ac per hoc Deo et anima et caro), nonne demonstrat in eo se adhuc opere laborare potius quam in huius operis iam fine requiescere? Tanto minus quippe anima subditur Deo, quanta minus Deum in ipsis suis cogitationibus concipit; et tanto minus animae subditur caro, quanta magis adversus spiritum concupiscit. Quamdiu ergo nobis inest haec infirmitas, haec pestis, hie languor, quomodo nos iam salvos, et si non dum salvos, quomodo iam beatos ilIa finali beatitudine dice~e audebimus? lam vero illa virtus, cuius nomen est fortitude, in quantacumque sapientia evidentissima testis est humanorum malo rum, quae compellitur patientia tolerare. Quae mala Stoici philosophi miror qua fronte mala non esse con tendant, quibus fatentur, si tanta fuerint, ut ea sapiens vel non possit vel non debe at sustinere, cogi eum mortem sibimet inferre atque ex hac vita emigrare. Tantus autem superbiae stupor est in his hominibus hie se habere finem boni et a se ipsis fieri beatos putantibus, ut sapiens eorurn, hoc est, qual em mirabili vanitate describunt, etiamsi excaecetur, obsurdescat, obmutescat, membris debilitetur, doloribus crucietur et, si quid aliud tali urn malo rum dici aut cogitari potest, incidat in eurn, quo sibi mortem cogatur inferre, / hanc in his malis vitam constitutam eum q non pudeat beatam vocare. 0 vitam beatarn, quae ut finiatur mortis quaerit auxilium! Si beata est, maneatur in ea. Quomodo r ista non sunt mala, quae vincunt fortitudinis / bonum eamdemque fortitudinem non solum sibi cedere, verum etiam delirare compellunt, ut

4. Zar opet ona vrlina, sto se naziva razboritost, cijelom svojom budnoscu ne razlucuje dobra od zala, kako se u zelji za prvima a u izbjegavanju drugih ne bi uvukla nikakva pogrjeska, te time svjedoci kako smo mi u zlima iIi kako su zla u nama? Sarna nas ona uci kako je zlo popustiti zelji za grijehom, dok je dobro na to ne pristati. Nu to zlo (0 kojem nas razboritost poucava da na nj ne pristanemo, dok umjerenost djeluje da ne pristanemo) ne odstranjuju iz ovoga zivota ni razboritost ni umjerenost. Zar pravednost, kojoj je zadaca pridati svakomu ono sto mu pripada (zbog cega se u samome covjeku nalazi nekakav pravedan poredak naravi, tako te se dusa podreduje Bogu, a put dusi, pa prema tome i dusa i put Bogu) time ne pokazuje kako se jos trudi oko te zadace negoli sto pociva postigavsi svrhu te zadaee? I doista, dusa se to manje podreduje Bogu sto mu se manje posvecuje u svima svojim razmisljanjima; a put se to manje podreduje dusi, sto vise zudi protiv duha. Stoga, sve dok je u nama ta slaboca, ta posast, to mrtvilo, kako cemo se usuditi te reci da smo vee spaseni, a ako ne jos spaseni, kako smo onda blazeni onim konacnim blazenstvom? I ona vrlina kojoj je ime hrabrost - pa bilo s koIikom mudroscu - jos je najbjelodanije svjedok Ijudskih zala", koje mora podnositi u strpljivosti.

Cudim se kako stoicki filozofi imaju obraza tvrditi da ta zla nisu zla, iako 0 njima priznaju da ako bi bila takva te ih mudrac ne bi mogao iIi ne bi smio podnositi, prisiljen je sam sebi zadati smrt i napustiti ovaj zivot, Takva je zaludenost oholoscu u tim ljudima (koji mniju kako se ovdje nalazi najvise dobro te da sami po sebi mogu postati blazenima) da njihov mudrac - kojega, nairne, tako opisuju u zacudnoj ispraznosti - cak i ako postane slijep, gluh i nijem, izgubi snagu u udovima, muci se od bolova, pa ga spopanu bilo koji jadi sto se vee mogu izreci iIi zamisliti, cime je nagnan da sam sebi zada smrt, - ipak se ne bi sramio nazvati blazenim zivot usred tolikih zala! 0 blazena Ii zivota, sto trazi pomoc smrti, kako bi se okoncaol Ako je blazen, nek covjek ostane u njemu. Kako da ne budu zle te stvari koje svladavaju dobro hrabrosti, i ne sarno sto tu hrabrost sebi podvrgavaju nego je cak prisiljavaju da toliko luduje te isti zivot naziva blazenim

P docet] nos agg. M. qeos M.

r ea. Quomodo] ea; si vero propter ista mala fugitur ab ea, quomodo est beat a ? Aut quomodo M.

6 Iii »nevolja, jada« (lat. mala).

Quae de beata vita incongrue dicant Academici et Peripatetici.

CC 668 PL 631

28

DE Cry. DEI 19, 4, 4 - 4,5

o DRZ. BOZJOJ 19, 4,4 - 4,5

29

eamdem vitam et dicat beatam et persuadeat esse fugiendam? Quis usque adeo caecus est, ut non videat, quod, si beata esset, fugienda non esset? Sed aperta infirmitatis voce fugiendam fatentur ". Quid igitur causae est, cur non etiam miseram fracta superbiae cervice fateantur? Utrum, obsecro, Cato ille patientia an potius impatientia se peremit? Non enim hoc fecisset, nisi victoriam Caesaris impatienter tulisset. Ubi est fortitudo? Nempe cessit, nempe succubuit, nempe usque adeo superata est, ut vitam beatam derelinqueret, desereret, fugeret. An non erat iam beata? Misera ergo erato Quomodo igitur mala non erant, quae vitam miseram fugiendamque faciebant?

i nagovara na bijeg iz njega? Tko Ii je toliko sIijep te ne vidi kako kad bi bio blazen, onda ne bi trebalo iz njega bjezati? Izricajem 0 bijegu otvoreno priznaju slabost svojeg dokaza. Sto je onda razlog da - pognuvsi siju svoje oholosti - ne priznaju kako je taj zivot cak bijedan? Da Ii se je, molim Iijepo, slavni Katon ubio u strpljivosti, iIi mozda prije u nestrpljivosti? On toga, nairne, ne bi ni ucinio, da bijase mogao strpljivo podnijeti Cezarovu pobjedu. Gdje je tu hrabrost? Naravno, ona je popustila, podlegla je; bila je toliko porazena te je taj blazeni zivot napustila, ostavila i pobjegla iz njega. IIi to vise nije bio blazen zivot? Onda je bio bijedan. Kako onda ne bijahu zle te stvari, koje zivot ucinise bijednim, takvim te je trebalo bjezati iz njega?

4. 5. Quapropter etiam ipsi, qui mala ista esse confessi sunt, sicut Peripatetici, sicut veteres Academici, quorum sectam Varro defendit, tolerabilius quidem loquuntur, sed eorum quoque mirus est error, quod in his malis, etsi tam gravia sint, ut morte fugienda sint ab ipso sibimet illata, qui haec patitur, vitam beatam tamen esse contendunt. Mala sunt, inquit, tormenta atque cruciatus corporis, et tanto sunt peiora, quanto potuerint esse maiora; qui bus ut careas, ex hac vita [ugiendum est. Qua vita, obsecro? Hac, inquit, quae tantis aggravatur malis 12. Certe ergo beata est in eisdem ipsis malis, propter quae dicis esse fugiendam? An ideo beatam dicis, quia licet tibi ab his malis morte discedere? Quid si ergo in eis aliquo divino iudicio tenereris nee permittereris mori nee umquam sine illis esse sinereris? Nempe tunc saltern miseram tal em diceres vitam. Non igitur propterea misera non est, quia cito relinquitur. Quando quidem si sempiterna sit, etiam abs te ipso misera iudicatur; non itaque propterea, quoniam brevis est, nulla miseria debet videri aut, quod est absurdius, quia brevis miseria est, ideo etiam beatitudo appellari. Magna vis est in eis malis, quae cogunt hominem secundum ipsos etiam sapientem sibimet auferre quod homo est; cum dicant, et verum dicant, hanc esse naturae primam quodam modo et maxim am vocem, ut homo concilietur sibi et propterea mortem naturaliter fugiat, ita sibi amicus, ut esse se animal et in hac coniunctione corporis atque ani mae vivere velit vehe/menter atque t appetat 13. Magna vis est in eis malis, quibus iste./naturae vincitur sensus, quo mors omni modo omnibus viribus conatibusque vitatur, et ita vincitur, ut, quae vitabatur, optetur appetatur et, si non potuerit aliunde contin-

5. Zbog toga, cak i sami oni koji priznase kako su to zla (poput peripatetika, poput starih akademika, kojih sljedbu brani Varon) i govore nesto podnosljivije, ipak zastupaju cudnovatu zabludu u tome sto tvrde kako i medu tim zlima - pa cak iako su ona tako teska te onaj koji ih podnosi trazi izlaza u smrti sto je sam sebi zadaje - zivot je blazen. Varon kaze: »Zla su muke i boli tijela, i ona su to gora sto su zesca; da bi im izbjegao, trebas pobjeci iz ovog zivota.« Iz kojega zivota, molim lijepo? On kaze: »Iz ovoga sto je opterecen tolikim zIima.« On je, dakle, nedvojbeno blazen i medu samim tim a zlima zbog kojih kazes da treba iz njega bjezati? IIi ga blazenim nazivas zbog toga sto ti je slobodno smrcu pobjeci od tih zala? A sto onda ako bi se po kakvoj bozanskoj presudi morao zadrzati medu njima, i ako ti se nije dopustilo ni da umres, ni da ih se bilo kako izbavis? Barem bi tada takav zivot nazvao zaista bijednim. Dakle, ne izlazi da nije bijedan zbog toga sto se brzo napusta, kada - ako bi bio vjecan - i ti bi sam prosudio da je bijedan; stoga, buduci da je kratka, ne treba smatrati kako je ta bijeda nikakva, iIi - sto je jos besmislenije - jer je bijeda kratka, da je zbog toga treba nazivati blazenstvom,

Velika je sila u tim zlima, koja i prema tim misliocima prisiljavaju cak i mudraca da se Iisi onoga po cernu opstoji kao covjek; iako tf kazu (a govore istinu) kako je i prva i najveca zapovijed naravi, da se covjek uskladi sam sa sobom i da naravno izbjegava smrt, i da tako bude prijatelj sam sebi te zarko zeli i zudi da bude ziv stvor i zivi u tome spoju tijela i duse. Velika je sila u tim zlima, koja svladavaju i sam osjecaj naravi pre rna kojem svim silama i naporima nastojimo izbjeci smrti, i tako svladavaju te ono sto se izbjegavalo sad se zeli i zudi, pa - ako se ne moze postici s neke druge strane - covjek

s Sed ... fatentur] Sed si propter infirmitatis pondus, qua prernitur , hanc fugiendam fatetur M.

t vehementer at que] vehementerque M.

12 Cf. VARRO. Logist .• fragm. inc. sedis.

13 Cf. CiCERO. De fin. 3. 5. 16; 5. 9. 24; De of]. 1. 4. 11.

30

DE CIV. DEI 19, 4, 5

o DRZ. Bozror 19,4,5

31

CC 669

gere, ab homine ipso sibimet inferatur. Magna vis est in eis malis, quae fortitudinem faciunt homicidam; si tamen adhuc dieenda est fortitudo, quae ita his malis vincitur, ut hominem, quem sieut virtus regendum tuendumque suscepit, non modo non possit per patientiam custodire, sed ipsa insuper cogatur occidere. Debet quidem etiam mortem sapiens ferre patienter, sed quae accidit aliunde. Secundum istos autem si earn sibi ipse inferre compellitur, profecto fatendum est eis non solum mala, sed intolerabilia etiam mala esse, quae hoc eum perpetrare compellunt. Vita igitur, quae istorum tam magnorum tamque gravium malorum aut premitur oneribus aut subiacet casibus, nullo modo beata dieeretur, si homines, qui hoc dicunt, sieut vieti malis ingravescentibus, cum sibi ingerunt mortem, cedunt infelieitati, ita vieti certis rationibus, cum quaerunt beatam vitam, dignarentur cedere veritati et non sibi putarent in ista mortalitate fine summi boni esse gaudendum, ubi virtutes ipsae, quibus hie certe nihil melius atque utilius in homine reperitur, quanto maiora sunt adiutoria contra vim perieulorum, laborum, dolorum, tanto fideliora testimonia miseriarum. Si enim verae virtutes sunt, quae nisi in eis, quibus vera inest pietas, esse non possunt; non se profitentur hoc posse, ut nullas miserias patiantur homines, in quibus sunt (neque enim mendaces sunt verae virtutes, ut hoc profiteantur), sed ut vita humana, quae tot et tantis huius saeculi malis esse cogitur misera, spe futuri saeculi sit beata, sieut et salva. Quomodo enim beata est, quae nondum salva est? Unde et apostolus Paulus non de hominibus imprudentibus, impatientibus, intemperantibus et iniquis, sed de his qui secundum veram pietatem viverent et ideo virtutes, quas haberent, veras haberent, ait: Spe enim salvi facti sumus. Spes autem quae videtur, non est spes. Quod enim videt quis, quid et U sperat? Si autem quod non videmus speramus, per patientiam exspectamus 14. Sicut ergo spe salvi, ita spe beati facti sumus, et sieut salutem, ita beatitudinem non iam tenemus praesentem, sed exspectamus futuram, et hoc per patientiam; quia in malis sumus, quae patienter tolerare debemus, donee ad illa veniamus bona, ubi omnia erunt, quibus ineffabiliter / delectemur, nihil erit autem, quod iam tolerare debeamus. Talis salus, quae in futuro erit saeculo, ipsa erit etiam finalis beatitudo. Quam beatitudinem isti philosophi, quoniam non vi dentes nolunt credere, hie sibi conantur falsissimam fabrieare, quanto superbiore, tanto mendaciore virtute.

sam sebi nanosi smrt. Velika je sila u tim zlima, koja od hrabrosti cine covjekoubojicu (ako jos zaista i treba nazivati hrabroscu onu koju ta zla toliko svladavaju te ova covjeka - kojega je kao vrlina poduzela voditi i stititi - sada ne sarno sto ne moze u strpljivosti obraniti nego je jos sarna prisiljena da ga ubije). Naravno, mudrac treba cak i smrt strpljivo podnijeti, ali onu sto mu dolazi izvana. Prema doticnicima, ako je on nagnan da je sam sebi zada, onda oni zaista moraju priznati ne sarno da su to zla, nego dapace i nepodnosljiva zla, koja ga prisiljavaju pociniti takvo zlodjelo.

Dakle, zivot sto je pritisnut teretom tako golemih i teskih zala ili je podvrgnut nemilosti slucaja ne bi se niposto nazivao blazenim, kad bi se ljudi koji to kazu - kao sto porazeni sve tezim zlima, kad sebi zadaju smrt, popustaju nesreci, tako porazeni pouzdanim dokazima, kad traze blazen zivot - udostojili popustiti istini i ne misliti, kako se najvise dobro moze uzivati u samoj smrtnosti, gdje same vrline (od kojih se ovdje u covjeku zaista ne moze pronaci nista ni bolje ni korisnije), sto su veca pomagala protiv sile pogibelji, stradanja i bolova, to su i vjemiji svjedoci 0 bijedama. Ako su, nairne, vrline istinske - a njih i ne moze biti osim u onih koji posjeduju istinsku poboznost - onda one ne propovijedaju kako mogu postici da nikakve bijede ne trpe ljudi, u kojima se one nalaze (jer istinske vrline nisu ni toliko lazljive da bi takvo sto izjavljivale), nego da ljudski zivot, koji je takvim i tolikim zlima ovoga svijeta prisiljen biti bijedan, biva blazen i spasen po nadi buducega vijeka. Jer, kako moze biti blazen ako jos nije spasen? Otuda i apostol Pavao - govoreci ne 0 nerazboritim, nestrpljivim, neumjerenim i opakim ljudima, nego 0 onima koji su zivjeli prema istinskoj poboznosti, te su im i vrline koje su imali bile istinske - kaze: »Nadom smo naime spaseni. A nada koja se vidi nije nada, jer kako da se tko nada onomu sto vidi? Ali ako se nadamo onomu cega ne vidimo, u strpljivosti to cekamo«.? Dakle, kao sto smo nadom spaseni, tako smo nadom postali blazeni; i kao sto jos ne posjedujemo spas, tako ni blazenstvo, nego ga ocekujemo u buducnosti, i to »u strpljivosti«; jer mi smo medu zlima, koja trebamo strpljivo podnositi, dok ne stignemo do onih dobara gdje ce biti sve ono u cemu cemo neizrecivo uzivati, a nece biti nicega sto bismo morali trpjeti. A takav spas sto ce biti u buducem vijeku bit ce i sarno konacno blazenstvo, Ne videci to blazenstvo, oni filozofi ne zele vjerovati u njega, nego ga pokusavaju naciniti ovdje kao najlaznije blazenstvo, a uz pomoc vrline sto je isto toliko ohola koliko je i lazljiva.

"et] om. M.

14 Rom 8, 24-25.

7 Rim 8,24.25.

Quaedam in familia confligunt.

PL 632

CC 670

32

DE CIV. DEI 19,5

o DRZ. BOZJOJ 19,5

33

5. Quod autem socialem vitam volunt esse sapientis, nos multo amplius approbamus. Nam unde ista Dei civitas, de qua huius operis ecce iam undevicesimum lib rum versamus in manibus, vel inchoaretur exortu/vel progrederetur excursu vel apprehenderet debitos fines, si non esset socialis vita sanctorum? Sed in huius mortalitatis aerumna quot et quantis abundet malis humana societas, quis enumerare vale at ? quis aestimare sufficiat? Audiant apud comicos suos hominem cum sensu atque consensu omnium hominum dicere:

Duxi uxorem; quam ibi miseriam vidi! Nati filii, Alia cura 15.

Quid itidea illa, quae in amore vitia commemorat idem Terentius: iniuriae, suspiciones, inimicitiae, bellum, pax rursum 16; nonne res humanas ubique impleverunt? nonne et in amicorum honestis amoribus plerumque contingunt? nonne his usquequaque plenae sunt res humanae, ubi iniurias, suspiciones, inimicitias, bellum mala certa sentimus; pacem vero incertum bonum, quoniam corda eorum, cum quibus earn tenere volumus, ignoramus, et si hodie nosse possemus, qualia eras futura essent utique nesciremus. Qui porro inter se amiciores solent esse vel debent, quam qui una etiam continentur domo? Et tamen quis inde securus est, cum tanta saepe mala ex eorum occultis insidiis exstiterint, tanto amariora, quanto pax dulcior fuit; quae vera putata est, cum astutissime fingeretur? Propter quod omnium pectora sic attingit, ut cogat in gemitum, quod ait Tullius: Nullae sunt occultiores insidiae quam hae, quae latent in simulatione officii aut in aliquo necessitudinis nomine. Nam eum, qui palam est adversarius, facile cavendo vitare possis; hoc vero occultum intestinum ac domesticum malum non solum exsistit, verum etiam opprimit, antequam prospicere atque explorare potueris 17. Propter quod etiam divina vox illa: Et inimici hominis domestici eius 18 cum magno dol ore cordis auditur, quia etsi quisque tam fortis sit, ut aequo animo perferat, vel tam vigilans, ut provido consilio caveat, quae adversus eum molitur/amicitia simulata, eorum tamen hominum perfidorum malo, cum eos esse pessimos experitur, si ipse bonus est, graviter excrucietur necesse est, sive semper mali fuerint et se bonos finxerint, sive in istam malitiam ex bonitate mutati sint. Si ergo domus, commune perfugium in his malis humani generis, tuta non est, quid civitas, quae quanta maior est, tanto forum eius litibus et civilibus et criminalibus plenius, etiamsi quiescant non solum turbulentae, verum saepius et cruentae seditiones ac bella civilia, a quorum eventis sunt aliquando liberae civitates,a pericu-

lis numquam?

5. To sto zele ~a zivot mud.~aca bude drustvovan, mi im jos vise od?bravamo. Jer, sam grad BozJI- 0 kojem vee pisemo i devetnaestu knjigu - od~kl~. bi zapoceo ili pak nastavio svojim tecajem ili opet doseg~.o. svoJ. ~IlJ, .da zi,":ot svetih nije drustvovan? Ali tko bi mogao ~abroJIt! kolikim I kakvim sve zlima obiluje ljudsko drustvo u nevoIJ.~~~ vov~ smrt~osti? Tko ?i ih. uzmogao odmjeriti? Nek poslusaju nJ~cI covjeka u jednoj od njihovih komedija, sto kaze one s cime se SVI slazu:

o drustvovnorn zivotu, koji je cesto izlozen mnogim nevoljarna, iako je uvelike pozeIjan.

»Ozenih se; i koliku nevolju spoznah! Rodise se djeca; i eto jos jedne brige.«!

A sto. je s ne.':'olja~a u ljubavi koje nabraja isti Terencije: »Povrede, su~nJe, nep~IJateIJstva, rat, pa op~t mir-s"; ne ispunise u svugdje pricu o.IJudskom IS~?Stv~? Ne d?ga?a. h s~ tako. vecinom i u casnim ljubaVIrna. ~edu pnJ~teIJ.Ima? NIJe h tuna IspunJena cijela ljudska povijest, u k?JoJ .smo svjesni povreda, sumnji, neprijateljstava, i rata kao nedvoJbe~Ih zala.'. dok naym je mir nepouzdano dobro, jer ne poznajemo src~ ~:mIh s kOJIm~ ga zelimo odrzavati, pa ako bismo i mogli poznavat! ih danas, zaista ne znamo kakva bi mogla biti sutra. A zatim ~oji izmedu. s~be obicavaju biti - iIi trebaju biti - prijateljskiji od onih ~to su P?d istim krovom? Pa ipak, tko je i tu posve siguran, kad su ~esto tO~Ik~.zlya na~talva o~ podmukle izdaje upravo takvih, ito gorcija st<? sladi bijase mir sto Je smatran istinskim dok je bio najlukavije prijetvoran?

Zbog toga one sto kaze Tulije tako se doima srca svih nas te nas na.~oni na u~dah: »Ni jedna izdajstva nisu skrivenija od onih sto se kriju pod knnkom duznosti ili pod imenom kakva srodstva. Nairne lako mozes iz~je~i onomu tko ti je otvoreno neprijatelj; nu ovo skrive~o, unuta:nJe I domace zlo ne sarno sto izbija nego te cak i lomi pnle ne~? l~. ga u~m~gnes zamijetiti i istraziti.e' Zbog toga i ovaj bozansk~ ~znJek: »Covjeku ce biti neprijatelji njegovi ukucani-s" slusa se s ve~IkIm bolom u srcu, jer (cak ako je covjek i toliko jak te to podn~sI s ravnodusJ?-0s~~ ili pak .. toli~o budan te se s razboritimopre~o~ cuva od zam~I, hI_nJena prijateljstva), ipak - ako je sam dobar ~ovJe.k - mora o.sJec~t1 .mucan bol zbog zloce tih podmuklica, kad iskusi kako su naJg?n: _bIlo da ti uvijek bijahu opaki i sarno se pretvarahu kako su dobn, bIlo da su se od dobrote izmetnuli u tu zlocu, I?akle, ako nije sigur~n dom, zajednicko utociste u ovim nevoljama IJudsko&~ roda,. ~ako Je onda s gradom, koji sto je veci to je njegov trg pump. parbi I gradanskih i krivicnih, cak ako i miruju ne sarno uzbune.~h pak -:-: sto je jos c~see - krvave pobune i gradanski ratovi, dogadaji od kOJIh su gradovi pokatkada slobodni ali nikad i od nji-

hove prijetnje? ' .

1 Terencije, Braca, 5,4,13. (Doslovan prijevod). 2 Terencije, Eunuh, 1,1,14. (Doslovan prijevod).

3 Ciceron, Protiv Vera, 2,1,13. (Doslovan prijevod). 4 Mt 10,36.

15 TERENTIO, Adelph. 5, 4, 13-14 (vv. 867-868). 16TERENTIO, Eunuch. 1,1,14-16 (vv. 59-61).

17 CICERO, In Verrem 2, 1, 15.

18 Mt 10,36.

In civitate dolenda sunt iudicia.

PL 633

CC 671

34

DE Cry. DEI 19, 6

o DRZ. BOZJOJ 19,6

6. Quid ipsa iudicia hominum de hominibus, quae civitatibus in quantalibet pace manentibus deesse non possunt, qualia putamus esse, quam misera, quam dolenda? Quando quidem hi iudicant, qui conscientias eorum, de quibus iudicant, cernere nequeunt. Unde saepe coguntur tormentis innocentium testium ad alienam causam pertinent em quaerere veritatem. Quid / cum in sua causa quisque torquetur et, cum quaeritur utrum sit. nocens, cruciatur et innocens luit pro incerto scelere certissimas poenas, non quia illud commisisse detegitur, sed quia non commisisse nescitur? Ac per hoc ignorantia iudicis plerumque est calamitas innocentis. Et quod est intolerabilius magisque plangendum rigandumque, si fieri possit, fontibus lacrimarum, cum propterea iudex torqueat accusatum, ne occidat nesciens innocentem, fit per ignorantiae miseriam, ut et tortum et innocentem occidat, quem ne innocent em occideret torserat. Si enim secundum istorum sapientiam elegerit ex hac vita fugere quam diutius illa sustinere torment a; quod non comrnisit, commisisse se dicit. Quo damnato et occiso, utrum nocentem an innocentem iudex occiderit, adhuc nescit, quem ne innocentem nesciens occideret torsit; ac per hoc innocentem et ut sciret torsit, et dum nesciret occidit. In his tenebris vitae socialis sedebit iudex ille sapiens an non sedebit V? Sedebit plane. Constringit enim eum et ad hoc officium pertrahit humana societas, quam deserere nefas ducit. Hoc enim nefas esse non ducit, quod testes innocentes in causis torquentur alienis; quod hi, qui arguuntur, vi doloris plerumque superati et de se falsa confessi etiam puniuntur innocentes, cum iam torti fuerint innocentes; quod, etsi non morte puniantur, in ipsis vel ex ipsis tormentis plerumque moriuntur; quod aliquando et ipsi, qui arguunt, humanae societati / fortasse, ne crimina impunita sint, prodesse cupientes et mentientibus testibus reoque ipso contra tormenta durante immaniter nee fatente probare quod obiciunt non valentes, quamvis vera obiecerint, a iudice nesciente damnantur. Haec tot et tanta mala non deputat esse peccata; non enim haec facit sapiens iudex nocendi voluntate, sed necessitate nesciendi, et tamen, quia cogit humana societas, necessitate etiam iudicandi. Haec est ergo quam dicimus miseria certe horninis, etsi non malitia sapientis. An vero necessitate nesciendi atque iudicandi torquet insontes, punit insontes, et parum est

6. A sto je sa samim onim sudovima ljudi 0 ljudima, bez kojih gradovi ne mogu biti pa u bilo kakvu miru da se nalaze, a 0 kojima mnijemo kako su bijedni i dostojni zaljenja? Jer ani sude koji ne mogu zaviriti u dusu onih kojima sude. Onida su cesto prisiljeni traziti istinu mucenjima neduznih svjedoka u slucaju koji se njih i ne tice. A sto je kad se covjek muci u njegovu vlastitom slucaju, i muce ga dok se istrazuje da li je neduzan, i takav neduzan on za neizvjestan zlocin trpi posve izvjesnu kaznu, i to ne zbog toga sto se otkriva da ga je pocinio, nego sto se ne zna da ga nije pocinio? Pa je prema tome neznanje suca najcesce stradanje neduznika, A sto je jos nepodnosljivije i sto jos vise treba oplakivati te - ako bi bilo moguce - i sprati potocima suza, jest cinjenica da sudac muci optuzenoga kako neznalice ne bi pogubio neduznoga, pa po bijedi svojega neznanja on ubija i mucenoga i neduznoga, kojega je mucic da ne bi neduznoga pogubio.

Ako pak doticni osudenik - a prema mudrosti tih filozofa - bude izabrao da radije pobjegne iz ovoga zivota negoli da dalje podnosi muke, onda priznaje kako je pocinio zlocin, koji nije pocinio. A posto je opet osuden i pogubljen, sudac jos ne zna da li je pogubio krivca iIi neduznika, kojega je mucio kako ne bi neznalice ubio neduznika; pa je prema tome, i mucic neduznika da bi doznao, i ubio ga kad nije doznao. U takvim tminama drustvovnog zivota, hoce Ii mudar sudac zasjesti u sudnici, ili se nece na to odvaziti? Jasno da ce zasjesti; Ijudsko ga drustvo sili i obvezuje na takvu duznost, i on smatra kako je nepravda odustati od toga.

On, nairne, ne smatra da je nepravda sto se muce neduzni svjedoci, a u slucajevima koji nisu njihovi; i sto oni koji su optuzeni, cesto svladani silinom bola, na mukama priznaju Iazno 0 sebi samima i bivaju neduzni kaznjavani; ili sto, iako se ne osuduju na smrt, cesto umiru za mucenja ili od mucenja; iIi sto pokatkada i oni koji tuze (a zele mozda koristiti Ijudskomu drustvu, kako zlocini ne bi ostali nekaznjeni) bivaju i sami od suca neznalice kaznjavani, kad svjedoci lazu, a optuzenik upomo unatoc mukama odbija priznati, dok ti tuzitelji ne uzmazu dokazati krivicu, iako su optuzbe istinite. Sva ta i tolika zia doticnik ne smatra grijesima; nairne, mudar sudac ne cini toga iz zelje da naudi, nego po nuznosti svojega neznanja, te i po nuznosti samoga sudenja, jer na to sili ljudsko drustvo. Tu je doista - 0 cemu i govorimo - bijeda covjekova, ako i nije zloca mudraceva, Ako, dakle, taj po nuznosti neznanja i sudenja muci neduznike, i kaznjava neduznike, zar nije dosta sto nije kriv, nego jos povrh toga

"audebit cc.

35

o pogrjesci Ijudskoga suda, kad se istina skriva.

36

o DRZ. BOZJOJ 19,6 - 7

DE CIV. DEI 19,6 - 7

illi, quod non est reus, si non sit insuper et beatus? Quanto consideratius et homine dignius agnoscit in ista necessitate miseriam eamque odit in se et, si pie sapit, clamat ad Deum: De necessitatibus meis erue me! 19

treba i da je blazen? Koliko li je promisljenije i dostojnije covjeka da u istoj nuznosti prizna svoju bijedu te da je mrzi u sebi samome, pa da - ako je u njemu pobozne mudrosti - zavapi pred Bogom: »Izbavi me od nuznosti mojih!«!

Orbis terrae miser est diversitate lingua rum el bellis.

7. Post civitatem vel urbem sequitur orbis terrae, in quo tertium gradum ponunt societatis humanae, incipientes a domo atque inde ad urbem, deinde ad orbem progrediendo venientes; qui utique, sicut aquarum congeries, quanta maior est, tanto periculis plenior. In quo primum linguarum diversitas hominem / alienat ab homine. Nam si duo sibimet invicem fiant obviam neque praeterire, sed simul esse aliqua necessitate cogantur, quorum neuter linguam novit alterius: facilius sibi muta animalia, etiam diversi generis, quam illi, cum sint homines ambo, sociantur. Quando enim quae sentiunt inter se communicare non possunt, propter solam diversitatem linguae nihil prodest ad consociandos homines tanta similitudo naturae, ita ut libentius homo sit cum cane suo quam cum homine alieno. At enim opera data est, ut imperiosa civitas non solum iugum, verum etiam linguam suam domitis gentibus per pacem societatis imponeret, per quam non deesset, immo et abundaret etiam interpretum copia 20. Verum est; sed hoc quam multis et quam grandibus bellis, quanta strage hom inurn, quanta effusione humani sanguinis comparatum est? Quibus transactis, non est tamen eorumdem malorum finita miseria. Quamvis enim non defuerint neque desint hostes exterae nationes, contra quas semper bella gesta sunt et geruntur; tamen etiam ipsa imperii latitudo peperit peioris generis bella, socialia scilicet et civilia, quibus miserabilius quatitur humanum genus, sive cum belligeratur, ut aliquando / conquiescant, sive cum timetur, ne rursus exsurgant. Quorum malorum multas et multiplices clades, duras et diras necessitates si ut dignum est eloqui velim, quamquam nequaquam sicut res postulat possim; quis erit prolixae disputationis modus? Sed sapiens, inquiunt, iusta bella gesturus est. Quasi non, si se hominem meminit, multo magis dolebit iustorum necessitatem sibi exstitisse bellorum, quia nisi iusta essent, ei gerenda non essent, ac per hoc sapienti nulla bella essent. Iniquitas enim partis adversae iusta bella ingerit gerenda sapienti; quae iniquitas utique homini est dolenda, quia hominum est, etsi nulla ex ea bellandi necessitas nasceretur. Haec itaque mala tam magna, tam horrenda, tam

7. Nakon grada ili drzave slijedi sam svijet, koji mislioci smatraju trecim stupnjem ljudskoga drustva, pocinjuci od doma a zatim napredujuci stizu do grada pa do svijeta, koji - poput stjecista voda - sto je veci to vise obiluje pogiblima. Tu prije svega raznolikost jezika otuduje jednoga covjeka od drugoga. Ako se dvojica od kojih ni jedan ne poznaje jezik drugoga susretnu pa se ne mimoidu, nego ih nekakva nuznost nagna da ostanu zajedno, lakse ce se od njih druziti cak i nijeme zivotinje, i one razlicita roda, iako su ta dvojica ljudi. Kad oni ne mogu medusobno razmijeniti ono sto misle, zbog same raznolikosti jezika, tako im za druzenje nista ne vrijedi tolika slicnost u naravi te bi covjek radije bio sa svojim psom negoli s nekim tudincem. Ali vladajuci grad se potrudio da nametne pokorenim narodima - kao jamstvo drustvovnog mira - ne samo jaram nego i svoj jezik, tako te ne samo sto ne manjka tumaca nego ih je pravo obilje. To jest istina; ali kolikima je i kako golemim ratovima to postignuto, uz koliki pokolj ljudi, uz koliko prolijevanja ljudske krvi?

Posto prodose ti ratovi, ipak nije okoncana bijeda tih zala. Iako nije manjkalo, niti pak manjka, neprijatelja od inozemnih naroda (protiv kojih su se ratovi uvijek vodili i vode se), ipak je sama prosirenost carstva urodila gorim sojem ratova, naime onim saveznickim i gradanskim, koji jos jadnije potresaju ljudski rod: bilo kad se vode radi stanovita smirivanja, bilo kad se boji da neprijateljstva ponovo ne izbiju. Kad bih pak dostojnim izrijekom htio izraziti mnoga i mnogovrsna stradanja zbog tih zala, okrutne i jadne nuznosti - iako to ne bih nikad mogao izreci onako kako sam predmet zahtijeva - gdje bi bio kraj tako otegnutu izlaganju? Nu, kazu oni, kako ce mudrac voditi pravedne ratove. Kao da - ako se sjeti da je covjek - nece jos vise zaliti sto mu je nametnuta sama nuznost pravednih ratova; jer, kad ne bi bili pravedni, ne bi ih ni trebao voditi, pa prema tome ne bi ni bilo ratova za mudraca. Nairne, opacina oprecne strane namece mudracu da vodi pravedne ratove; a tu opacinu zaista covjek mora zaliti (jer je pocinjaju ljudi), cak i kad ta ne bi urodila nikakvom nuznoscu ratovanja. Stoga neka svatko s bolom razmotri ta zla sto su tako golema, tako uzasna, tako divljacna, i nek prizna svoju bijedu; a tko

PL 634

CC 672

19 Ps 24. 17.

20 Cf. ad ex .• SUETONIUS, Vespasianus 18.

I Ps 25 (24),17. (Prijevod prema latinskom predlosku).

37

o raznolikosti jezika kojom se dijeli Ijudsko drustvo, te 0 bijedi ratova, cak i onih koji se nazivaju pravednim.

38

DECrv. DEI 19, 7 - 8

o DRZ. BaZrOJ 19,7 - 8

saeva quisquis cum dolore considerat, miseriam fateatur; quisquis autem vel patitur ea sine animi dolore vel cogitat, multo utique miserius ideo se putat beatum, quia et humanum perdidit sensum.

god ih bila trpi bez bola u dusi bilo samo zamislja, jos je mnogo bjedniji sto se zbog toga smatra blazenim jer je izgubio svako ljudsko cuvstvo.

Amicorum miseria nos affligit.

8. Si autem non contingat quaedam ignorantia similis dementiae, quae tamen in huius vitae misera condicione saepe contingit, ut credatur vel amicus esse, qui inimicus est, vel inimicus, qui amicus est; quid nos consolatur in hac humana societate erroribus aerumnisque plenissima nisi fides non ficta et mutua dilectio verorum et bonorum amicorum? Quos quanto plures et in locis pluribus habemus, tanto longius latiusque metuimus, ne quid eis contingat mali de tantis malorum aggeribus huius saeculi. Non enim tantummodo solliciti sumus, ne fame, ne bellis, ne morbis, ne captivitatibus affligantur, ne in eadem servitute talia/patiantur, qualia nee cogitare sufficimus; verum etiarn, ubi timor est multo amarior, ne in perfidiam malitiam nequitiamque mutentur. Et quando ista contingunt (tanto utique plura, quanto illi sunt plures Z) et in nostram notitiam perferuntur, quibus cor nostrum flagris uratur, quis potest, nisi qui talia sentit, advertere? Mortuos quippe au dire mallemus, quamvis et hoc sine dolore non possimus audire. Quorum enim nos vita propter amicitiae solacia delectabat, unde fieri potest, ut eo rum mors nullam nobis ingerat maestitudinem? Quam qui prohibet, prohibeat, si potest, amica colloquia, interdicat amicalem vel intercidat affectum, human arum omnium necessitudinum vincula mentis immiti stupore disrumpat aut sic eis utendum censeat, ut nulla ex eis animum dulcedo perfundat. Quod si fieri nullo modo / potest, etiam hoc quo pacto futurum est, ut eius nobis amara mors non sit, cuius ddlcis est vita? Hinc enim est et luctus quod dam non inhumani cordis quasi vulnus aut ulcus, cui sanando adhibentur officiosae consolationes. Non enim propterea non est quod sanetur, quoniam quanto est animus melior, tanto in eo citius faciliusque sanatur. Cum igitur etiam de carissimorum mortibus, maxime quorum sunt humanae societati officia necessaria, nunc mitius, nunc asperius affligatur vita mortalium; mortuos tamen eos, quos diligimus, quam vel a fide vel a bonis moribus lapsos, hoc est, in ipsa anima mortuos, audire seu videre mallemus. Qua ingenti materia malorum plena est terra, propter quod scriptum est: Numquid non temptatio est vita humana super terram? 21 et propter quod ipse Dominus ait: Vae mundo ab

8. Ako ne zapadnemo u onakvo neznanje koje je nalik na ludost (u kakvome se cesto zateknu ljudi u bijednim uvjetima ovoga zivota) i zbog kojeg se vjeruje kako je neprijatelj prijatelj a prijatelj neprijatelj - sto nas tjesi u ovome ljudskome drustvu, punu pogrjesaka i jada, ako ne vjera sto nije prijetvorna i uzajamna ljubav istinskih i dobrih prijatelja? A sto tih imamo vise i u vise mjesta, to se dalje i vise plasimo, da ih ne pogodi koje od tolikih zala nagomilanih u ovome dobu. Nismo u strahu samo od toga da ih ne pogode glad, rat, bolesti, zatocenistvo i da u ropstvu ne prop ate nevolje koje ne mozemo ni zamisliti - nego smo jos u strahu, sto je puniji gorcine, da se prijateljstvo ne izmetne u podmuklost, zlocu, opacinu. A kad se takve stvari dogode (a one su to brojnije sto je prijatelja vise) i mi 0 njima doznamo, tko drugi osim onoga koji to dozivljava moze i zamisliti kakvi boli pale nase srce? I zaista bismo radije culi da su mrtvi, iako ni takvo sto ne bismo mogli slusati bez zaljenja.

Jer ako nas je njihov zivot radovao zbog utjehe prijateljstva, kako bi moglo biti da nas njihova smrt ne rastuzi? Tko bi takvu tugu zabranio, taj ako moze nek zabrani sve prijateljske razgovore, nek zabrani p~jateljstvo iIi ~okin~ cuvstvo, i ~e~ ~ .nemilosrdnom strogoscu raskine sve spone ljudskih meduodnosaja III pak nek zakonom odredi da se njima mora sluziti tako da iz njih ne proizlazi nikakva milina. A ako takvo sto ne moze nikako biti, kako nam onda nece biti gorka smrt onoga kojega je zivot nama sladak? Zbog toga je zalost srca, koje nije neljudsko, poput kakve rane iii ozljede kojoj se radi lijecenja prinose ljubazne utjehe. I ne treba misliti kako se zbog toga nema sto lijeciti, jer sto je dusa bolja to ona brze i lakse zacjeljuje. Pa iako, dakle, i smrti najmilijih (a osobito onih cija je sluzba nuzdna ljudskome drustvu) sad blaze sad zesce pogadaju zivot smrtnika, ipak bismo radije 0 njihovoj smrti slusali ili je gledali negoli da uvidimo kako su otpali bilo od vjere bilo od dobrih obicaja, to jest da su umrli u samoj dusi, Zemlja je ispunjena go le mom kolicinom zala, zbog cega je pisano: »Nije li kusnja zivot covjekov na zernlji?«! I zbog toga i sam Gospodin kaze: »Jao svijetu zbog sablaznil-r' te ponovo: »Razma-

PL 635

CC 673

I Jv__b.7,1. (Doslovan prijevod prema latinskom predlosku). U Augustina stoji temptatio (kusnJa),. Septuaginta irna :rt;ELQU1\"tijQLOV, ali znacenje izvorne hebrejske rijeci je »vojska(Iat. militia), .. pa tako dok je ovdje: »Numquid non temptatio est vita humana super terram,,!. u novijem hrvatskom prijevodu Biblije imamo: »Nije li vojska zivot covjekov na zemlji?«

2 Mt 18,7.

Z plures] et in pluribus locis agg. M.

21 lob 7, 1 (sec. LXX).

39

o tome da prijateljstvo medu dobrima ne moze biti bezbrizno, sve dok se mora drhtati zbog pogibelji u ovome zivotu.

40

o DRz. BozJOJ 19, 8 - 10

DECIV. DEI 19,8 - 10

scandalis 22; et iterum: Quoniam abundavit , inquit, iniquitas, refrigescet caritas multorum 23. Ex quo fit, ut bonis amicis mortuis gratulemur et, cum mors eorum nos contristet, ipsa nos certius consoletur, quoniam caruerunt malis, quibus in hac vita etiam boni homines vel conteruntur vel depravantur vel in utroque periclitantur.

hat ce se bezakonje i ljubav ce mnogih ohladnjeti.v' Stoga smo zahvalni zbog smrti dobrih prijatelja, pa iako nas njihova smrt zalosti, ipak nas ana i pouzdanije tjesi, jer bijahu liseni onih zala koja u ovome zivotu krse ili kvare cak i dobre ljude ili im barem prijete i jednim i drugim.

Etiam daemones nos turbant.

9. In societate vero sanctorum angelorum, quam philosophi illi, qui nobis deos amicos esse voluerunt, quarto constituerunt loco, velut ad mundum venientes ab orbe terrarum, ut sic quodam modo complecterentur et caelum, nullo modo quidem metuimus, ne tales amici vel morte nos sua vel depravatione contristent. Sed quia nobis non ea, qua homines, fa/miliaritate miscentur (quod etiam ipsum ad aerumnas huius pertinet vitae) et aliquando Satanas, sicut legimus, transfigurat se velut angelum lucis 24 ad temptandos eos, quos ita vel erudiri opus est vel decipi iustum est; magna Dei misericordia necessaria est, ne quisquam, cum bonos angelos amicos se habere putat, habeat malos daemones fictos amicos, eosque tanto nocentiores, quanta astutiores ac fallaciores, patiatur inimicos. Et cui magna ista Dei misericordia necessaria est nisi magnae humanae miseriae, quae ignorantia tanta premitur, ut facile istorum simulatione fallatur? Et illos quidem philosophos in impia civitate, qui deos sibi amicos esse dixerunt, in daemones malignos incidisse certissimum est, quibus tota/Ipsa civitas subditur, aeternum cum eis habitura supplicium. Ex eorum quippesacris vel potius sacrilegiis, quibus eos colendos, et ex ludis immundissimis, ubi eo rum crimina celebrantur, quibus eos placandos putaverunt eisdem ipsis auctoribus et exactoribus talium tantorumque dedecorum, satis ab eis qui colantur apertum est.

9. Docim u drustvu svetih andela, koje su oni filozofi sto htjedose da su nam bogovi prijatelji smjestili na cetvrto mjesto (polazeci taka od zemlje prema svemiru, kako bi tim nacinom obuhvatili nekako i nebo), ni najmanje se ne bojimo da bi nas takvi prijatelji razalostili bilo svojom smrcu bilo svojom izopacenoscu. Nu buduci da se ani s nama ne mijesaju onakvom prisnoscu kakva je u ljudi (koja i sama po sebi pripada medu nevolje ovoga zivota) i jer se pokatkada Sotona - kao sto citamo! - pretvara u andela svjetla kako bi kusao one koje tako treba pouciti iIi ih pak pr avo obmanuti, - potrebno je velika milosrde Bozje, kako tkogod, dok misli da su mu prijatelji dobri andeli, ne bi imao opake zloduhe kao hinjene prijatelje i taka trpio ad to skodljivijih neprijatelja sto su ani lukaviji i prevarniji. A komu je to velika Bozje milosrde potrebno aka ne velikoj ljudskoj bijedi, sto je taka opterecena neznanjem te lako nasjeda njihovoj prijetvornosti? A posve je pouzdano da su ani filozofi u bezboznome gradu, koji rekose kako su im bogovi prijatelji, zapaIi medu opake zloduhe, kojima je cijeli taj grad podvrgnut i s njima ce dopasti vjecne kazne. To je bjelodano po anima koje ti stuju u svetkovinama ili prije u svetogrdninama, te u najprljavijim priredbama, gdje se slave njihovi zlocini, kojima misle da ih treba umilostiviti, jer koji su i zacetnici i zahtjevatelji takvih i toIikih sramota.

PL636

CC 674

Omnes pacem tamquam finem bonorum expetunt (10-20)

Ocekivanje mira kao nagrade dobrih (10-20)

In beatitudine finali vera est pax.

10. Sed neque sancti et fideles unius veri Dei summique cultores ab eorum fallaciis et multiformi temptatione securi sunt. In hoc enim loco infirmitatis et diebus malignis etiam ista sollicitudo non est inutilis, ut illa securitas, ubi pax plenissima atque certissima est, desiderio ferventiore quaeratur. Ibienim erunt naturae munera, hoc est, quae naturae nostrae ab omnium naturarum Creatore donantur, non solum bona, verum etiam sempiterna, non solum in animo, qui sanatur per sapien-

10. Ali cak ni sveti ni vjerni stovatelji jednoga pravoga Boga nisu sigurni ad njihovih obmana i mnogovrsne kusnje. Na ovome mjestu slaboce i u opakim danima sama ta briga nije nekorisna, jer nagoni da se sa sto zarkijom zeljom trazi ana sigurnost u kojoj je mir najpotpuniji i najpouzdaniji. Naime, darovi naravi, to jest ani koje nasoj naravi darova Stvoritelj svih naravi, tu ce biti ne samo dobri nego i vjecni, i ne samo u dusi - koja se lijeci mudroscu -r- nego i u tijelu -

22 Mt 18, 7. 23 Mt 24, 12.

24 Cf. 2 Cor 11, 14.

3 Mt 24,12.

1 1 Kar 11.14.

41

o prijateljstvu svetih andela, koje se ne moze otkriti covjcku na ovome svijetu, zbog obmana od zloduha, kojima se podvrgnuse ani sto su misIiIi kako treba stovati mnoge bogove.

Kakvu nagradu stjecu sveti svladavsi kusnju ovoga zivota.

Finis bonorum est pax et vita aeterna.

PL 637

CC 675

42

DE Cry. DEI 19, 10 - 11

o DRZ. BOZJOJ 19, 10 - 11

tiarn, verum etiam in corpore, quod resurrectione renovabitur; ibi virtutcs, non contra ulla vitia vel mala quaecumque certantes, sed habentes victoriae praemium aeternam pacem, quam nullus adversarius inquietet. Ipsa est enim beatitudo finalis, ipse perfectionis finis, qui consumentem non habet finem. Hie autem dicimur quidem beati, quando pacem habemus, quantulacumque hie haberi potest in vita bona; sed haec beatitudo illi, quam finalem dicimus, beatitudini compara ta prorsus mise ria reperi tur. Hanc ergo pacem, qualis hie potest esse, mortales homines in rebus mortalibus quando habemus, si recte vivimus, bonis eius recte utitur virtus; quando vero earn non habemus, etiam rnalis, quae homo patitur, bene utitur virtus. Sed tunc est vera virtus, quando et omnia bona, quibus bene ut itur, et quidquid in bono usu bonorum et malo rum facit, et se ipsam ad eum finem refert, ubi nobis talis et tanta pax erit, qua melior et maior esse non possit.

koje ce se obnoviti uskrsnucem; vrline se tu nece boriti ni prativ kakvih poroka iii zala, nego ce posjedovati nagradu pobjede, vjecni mir koji nikakav protivnik ne remeti. Takvo je naime konacno blazenstvo, sam konac savrsenstva, koji nema konca sto okoncava. Ovdje se, doduse, nazivamo blazenima kad imamo mir, koliko god i malen, kakav se vee moze imati u ovdasnjem dobru zivotu; nu kad se to blazenstvo usporedi s onim koje nazivamo konacnim, otkriva se kao potpuna bijeda. Dakle, kad mi smrtnici imamo mir (kakav vee moze biti smrtnim ljudima u ovim smrtnim stvarima), ako zivimo pravedno, vrlina se pravicno sluzi njegovim dobrima; ako ga pak nemamo, vrlina se dobra sluzi cak i zlima koje covjek trpi. Ali vrlina je onda istinska krepost kad i sva dobra kojima se dobra sluzi te sve sto na dobro upotrijebi i od dobara i od zala, pa i sebe samu, usmjeri onoj svrsi u kojoj ce nas mir biti takav i tolik da bolji i veci ne moze biti.

11. Quapropter possemus aa dicere fines bonorum nostrorum esse pacem, sicut aeternam diximus vitam, praesertim quia ipsi civitati Dei, de qua nobis est ista operosissima disputatio, in sancto dicitur Psalmo:

Lauda Hierusalem Dominum, collauda Deum tuum Sion; quoniam confirmavit seras portarum tuarum, benedixit filios tuos in te, qui posuit fines tuos pacem 25. Quando enim confirmatae fuerint serae portarum eius, iam / in illam nullus intrabit nee ab illa ullus exibit. Ac per hoc fines eius earn debemus hie intellegere pacem, quam volumus demonstrare final em. Nam et ipsius civitatis mysticum nomen, id est Hierusalem, quod et ante iam dixirnus, «visio pacis» interpretatur. Sed quoniam pacis nomen etiam in his rebus mortalibus frequentatur, ubi utique non est vita aeterna, propterea finem civitatis huius, ubi erit summum bonum eius, aeternam vitam maluimus commemorare quam pacem. De quo fine Apostolus ait: Nunc vero liberati a peccato, servi autem facti Deo, habetis fructum vestrum in sanctificationem, finem vero vitam aeternam 26. Sed rursus quia vita aeterna ab eis, qui familiaritatem non habent cum Scripturis sanctis, potest accipi etiam malorum vita, vel secundum quos dam etiam philosophos propter ani mae immortalitatern vel secundum etiam fidem nostram propter poenas interminabiles impiorum, qui utique in aeternum cruciari non poterunt, nisi etiam vixerint in aeternum: profecto finis civitatis huius, in quo summum habebit bonum, vel pax in vita aeterna vel vita aeterna in pace decendus est, ut facilius ab omnibus possit intellegi. Tantum est enim pacis bonum, ut etiam in rebus terrenis atque mortalibus nihil gratius soleat

11. Zbog toga bismo mogli reci kako je mir svrha nasih dobara, kao sto rekosmo i 0 vjecnom zivotu, osobito stoga sto se 0 samomu gradu Bozjem (kojim se i bavi ova nasa naporna rasprava) kaze u svetome psalmu: »Slavi Gospoda, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione! On ucvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove. On dade mir granicama tvojim.«! Jer kad su ucvrsceni zasuni njegovih vrata, onda nitko nece uci u grad, niti izaci iz njega. Prema tome trebamo shvatiti kako su granice njegove (fines) onaj mir 0 kojem zelimo pokazati da je konacan (finalis). Jer, kao sto vee rekosmo, i sarno otajstveno ime grada, to jest Jeruzalema, znaci »videnje mira« (visio pacisv: Nu buduci da se rijec mir cesto upotrebljava i u ovim smrtnim stvarima, gdje zaista nema vjecnog zivota, vise smo voljeli svrhu (finis) ovoga grada (u kojoj ce biti njegovo najvise dobra) nazvati vjecnim zivotom negoli miram. a toj svrsi apostol kaze: »Ali sada, dok sluzite Bogu, posto ste oslobodeni od grijeha, imate za rod posvecenje, a za zavrsetak (finis) vjecni ZiVOt.«3 Sarno, buduci da opet oni koji nisu upoznati sa Svetim pismom mogu razumjeti zivot vjecni i kao zivot opakih, bilo zbog toga sto i neki filozofi naucavaju besmrtnost duse bilo opet prema nasoj vjeri u beskonacnu kaznu bezboznika (koji se naravno ne mogu vjecno muciti ako ne bi vjecno zivjeli), zaista treba reci, kako bi svi mogli lakse shvatiti, da je svrha ovoga grada - u kojoj ce imati svoje najvise dobra - iii mir u vjecnome zivotu iIi vjecni zivot u miru. A toliko je dobro mira te se cak ni u zemaljskim i smrtnim stvarima ni jedna rijec ne obi cava radije slusati,

1 Ps 147,12-14. (Biblija, Stvarnost, Zagreb, 1968). U zavrsnom izricaju je lat. rijec finis, koja znaci i mea i granica i c.uj i ko.na~ i .svrha, sto Augustin n.edvoJbe~o ima na umu, jer su i granice Jeruzalema u nuru, a I nur Je svrha cjelokupne djelatnosti svetoga grada.

2 Prvi dio imena Ieruralem mozda potjece od korjena Ir (grad), a drugi od Chalim, sto je ime nekog kanaanskog bozanstva. Prema tome Jeru~alem bi znacio »Chalimov grad«, a mozda znaci i »staniste mira«. Augustinovo tumacenje svakako je nepotvrdeno.

3 Rim 6,22.

aa possumus M.

25 Ps 147, 12-14. 26 Rom 6,22.

43

o blazenstvu vjecnoga mira, u kojemu je svetima svrha, to jest istinsko savrsenstvo.

44

DE Cry. DEI 19,11 - 12,1

o DRZ .. BODol 19, 11..., 12,1

audiri, nihil desiderabilius concupisci, nihil postremo possit melius inveniri. De quo si aliquanto diutius loqui voluerimus, non erimus, quantum arbitror, onerosi legentibus, et propter finem civitatis huius, de qua nobis sermo est, et propter ipsam dulcedinem pacis, quae omnibus car a est.

nista se od njega vise ne zeli, i nista se napokon ne moze boljega pronaci. Pa ushtjednemo Ii govoriti 0 njemu nesto podulje, kako mnijem, necemo biti dosadni citateljima, i zbog svrhe ovoga grada (0 kojemu govorimo) a i zbog same miloce mira, koji je svima drag.

Pacem omnes habere cupiunt.

12. 1. Quod mecum quisquis res humanas naturamque communem utcumque intuetur agnoscit; sicut enim nemo ab est qui gaudere nolit, ita nemo est qui pacem habere nolit. Quando quidem et ipsi, qui bella volunt, nihil aliud quam vincere volunt; ad gloriosam ergo pacem bellando cupiunt pervenire. Nam quid est aliud victoria nisi subiectio repugnantium?quod cum factum fuerit, pax erit. Pacis igitur intentione geruntur et bella, ab his etiam, qui virtu tern bellicam student exercere imperando atque pugnando. Unde pacem constat belli esse optabilem finem. Omnis / enim homo etiam belligerando pacem requirit; nemo autem bellum pacificando. Nam et illi qui pacem, in qua sunt, perturbari volunt, non pacem oderunt, sed earn pro arbitrio suo cupiunt commutari. Non ergo ut sit pax nolunt, sed ut ea sit quam volunt. Denique / etsi per seditionem se ab aliis separaverint, cum eis ipsis conspiratis vel coniuratis suis nisi qualemcumque speciem pacis teneant, non efficiunt quod intendunt. Proinde latrones ipsi, ut vehementius et tutius infesti sint paci ceterorum, pacem volunt habere sociorum'. Sed etsi unus sit tam praepollens viribus et conscios ita cavens, ut nulli socia se committat solusque insidians et praevalens quibus potuerit oppressis et extinctis praedas agat, cum eis certe, quos occidere non potest et quos vult latere quod facit, qualemcumque umbram pacis tenet. In domo autem sua cum uxore et cum filiis, et si quos alios illic habet, studet profecto esse pacatus; eis quippe ad nutum obtemperantibus sine dubio delectatur. Nam si non fiat, indignatur corripit, vindicat et domus suae pacem, si ita necesse sit, etiam saeviendo componit, quam sentit esse non posse, nisi cui dam principio, quod ipse in domo sua est, cetera in eadem domestica societate subiecta sint. Ideoque si offerretur ei servitus plurium, vel civitatis vel gentis, ita ut sic ei servirent, quemadmodum sibi domi suae serviri volebat: non se iam latronem latebris conde ret, sed regem conspicuum sublimaret, cum eadem in illo cupiditas et malitia permaneret. Pacem itaque cum suis omnes habere cupiunt, quos ad arbitrium suum volunt vivere. Nam et cum quibus bellum gerunt, suos facere, si possint, volunt eisque subiectis leges suae pacis imponere.

12. 1. Tko god zajedno sa mnom razgleda ljudske stvari i zajednicku nam narav, spoznaje da kao sto ne postoji nitko tko se ne zeli radovati tako i nema nikoga tko ne zeli mir. Pa cak i oni koji hoce rat i ne zele nista nego pobjedu, i ti ratovanjem zele postici slav an mir. Jer sto je drugo pobjeda nego poraz suprotstavljenih ratnika? A kad se to postigne, bit ce mir. Dakle, i ratovi se vode u nakani mira, pa cak i u onih koji zapovijedajuci iIi bijuci se osobno zude okusati ratnicku vrlinu. Otuda proizlazi da je mir pozeljna svrha rata. Nairne, svaki covjek i ratujuci trazi mir, docim nitko sklapajuci mir ne trazi rat. Pa cak i oni sto zele uznemiriti mir u kojem su, ne mrze sam mir, nego ga zele izmijeniti prema svojoj zelji. Dakle ni oni ne zele da ne bude mira, nego da on bude kakav oni hoce. Pa cak i kad su se pobunom razdvojili od ostaIih, ne mogu postici ono cemu teze, ako ne odrzavaju nekakav mir sa svojim saveznicima iIi suurotnicima. I sami razbojnici, kako bi sto zesce i sigurnije napali mir drugih ljudi, zele odrzati mir sa svojim sudruzima.

Pa cak ako se nade kakav i tako premocne snage, te tako oprezan da se ne povjerava ni jednome sudrugu i sam vreba i svladava i pljacka koga god uzmogne, i taj odrzava nekakvu sjenu mira s onima koje ne moze ubiti i kojima zeli skriti ono sto Cini. A svakako da zeli imati mir u svojem domu, sa svojom zenom i s djecom, te s ostalima ako ih tu ima; i nedvojbeno se raduje kad su poslusni na svaki njegov mig. Ne bude Ii tako, on se srdi, grdi, kaznjava, i - ako je potrebno - zavodi i okrutnoscu u svojem domu mir, 0 kojemu osjeca kako ga ne moze biti ukoliko se ostaIi u tom kucnom zajednistvu ne podrede jednoj glavi, koja je u tome domu on sam. Stoga, da mu se ponudi robovanje mnogih, iIi nekog grada iIi naroda, i to tako da mu ti sluze isto onako kako je ushtio da mu sluzi vlastiti dom, ne bi se vise kao razbojnik skrivao u sklonistima, nego bi se uzdigao poput kralja pred svima, iako bi u njemu ostale ista pohlepa i opacina. I tako svi zele imati mir sa svojima, od kojih zele da zive kako oni nareduju. Pa i one s kojima ratuju, ako mogu, zele uciniti svojima, pa im zatim podjarmljenima nametnuti zakone svojega mira.

PL 638

CC 676

abQuod mecum ... sicut enim nemo] Quod enim ... sicut nemo M.

45

o tome kako cak i zestina zaracenih i svi ljudski nemiri zele stici do svrhe mira, i ni jedna narav nije bez zelje za njim.

Etiam in Caco et in feris est pax quaedam.

CC 677

PL 639

46

DE CIV. DEI 19, 12,2

o DRz. BOZJOJ 19, 12,2

47

12. 2. Sed faciamus aliquem, qual em canit poetica et fabulosa narratio, quem fortasse propter ipsam insociabilem feritatem semihominem quam hominem dicere maluerunt 27. Quamvis ergo huius regnum dirae speluncae fuerit solitudo tamque malitia singularis, ut ex hac ei nomen inventum sit (Graece namque «malus» xux6<; dicitur, quod ille vocabatur), nulla coniux ei blandum ferret referretque sermonem, nullis filiis vel alluderet parvulis vel grandiusculis imperaret, nullo amici colloquio frueretur, nee Vulcani patris, quo vel hinc tantum non parum felicior fuit, quia tale monstrum ipse non genuit; nihil cuiquam daret, sed a quo posset quidquid vellet et quando posset quem ac vellet auferret: tamen in ipsa sua spelunca solitaria, cui us, ut describitur, semper recenti caede tepebat humus, nihil aliud quam pacem volebat, in qua nemo / illi molestus esset, nee eius quietem vis ullius terrorve turbaret. Cum corpore denique suo pacem habere cupiebat, et quantum habe/bat, tan tum bene illi erato Quando quidem membris obtemperantibus imperabat, et ut suam mortalitatem adversum se ex indigentia rebellantem ac seditionem famis ad dissociandam at que excludendam de corpore animam concitantem quanta posset festinatione pacaret, rapiebat, necabat, vorabat et quamvis immanis ac ferus paci tamen suae vitae ac salutis immaniter ac ferociter consulebat; ac per hoc si pacem, quam in sua spelunca atque in se ipso habere satis agebat, etiam cum aliis habere vellet, nee malus nee monstrum nee semi homo vocaretur. Aut si eius corporis forma et atrorum ignium vomitus ab eo deter reb at hom inurn societatem, forte non nocendi cupiditate, sed vivendi necessitate saeviebat. Verum iste non fuerit vel. quod magis credendum est, non talis fuerit, qualis poetica vanitate describitur; nisi enim nimis accusaretur Cacus, parum Hercules laudaretur. Talis ergo homo sive semihomo melius, ut dixi, creditur non fuisse, sicut multa figmenta poetarum. Ipsae enim saevissimae ferae, unde ille partem habuit feritatis (nam et semiferus dictus est 28), genus proprium quadam pace custodiunt coeundo, gignendo, pariendo, fetus fovendo at que nutriendo, cum sint pleraeque insociabiles et solivagae; non scilicet ut oves, cervi, columbae, sturni, apes; sed ut leones, lupi ad, vulpes, aquilae, noctuae. Quae enim tigris non filiis suis mitis immurmurat et pacata feritate blanditur? Quis milvus, quantumlibet solitarius rapinis circumvolet, non coniugium copulat, nidum congerit, ova confovet, pullos alit et quasi cum sua matre familias societatem domesticam quanta potest pace conservat? Quanto magis homo fertur quodam modo naturae suae legibus ad ineundam societatem pacemque cum horninibus, quantum in ipso est, omnibus obtinendarn, cum etiam mali pro suorum pace belligerent omnesque, si possint, suos facere velint, ut uni cuncti

2. Nego zamislimo nekoga, kakvoga opisuje pjesnicka prica, kojega su mozda zbog same nedruzevne divljine radije nazvali polucovjekom negoli covjekom. lako, dakle, njegovo kraljevstvo bijase osama zalosne pecine, pa iako mu zloca bijase tolika te mu je od nje i ime poteklo (nairne, u grckome je zao xaxo£, a Kako mu bijase ime) i nikakva zen a nije s njim govorila ni odgovarala mu, i nije imao djece (ni malisa s kojima bi se igrao, ni poodraslijih, kojima bi zapovijedao) i nije uzivao u razgovoru ni s kakvim prijateljem, pa ni s ocem Vulkanom, od kojega barem toliko bijase sretniji sto nakaze poput sebe nije rodio; nikomu" nije nista davao, nego bi uzimao od koga god je mogao sto god je ushtio i kad je mogao i koliko je htio, - pa ipak u toj svojoj osamljenoj pecini, kojoj je, kako se opisuje »zemlju svjeza svagda mlacila krv-s', on nije zelio nista drugo nego mir, u kojem mu nitko ne bi dosadivao, niti bi tisinu remetila icija sila ili pak strah od nje. On je tako zudio biti u miru sa svojim tijelom, i ukoliko ga je imao, utoliko mu bijase dobro. Zapovijedao je udovima koji su slusaIi; a kako bi sto brze umirio svoju smrtnu narav (koja se protiv njega bunila zbog svoje osiromasenosti i poticala glad na pobunu sto je prijetila razdvojiti mu dusu od tijela), grabio je, ubijao, zderao, pa iako bijase okrutan i divljak, ipak je tako okrutno i divljacki osiguravao mir svojega zivota i zdravlja; i stoga, da htjede i s drugima odrzavati takav mir kakav imadijase u svojoj pecini i sa sobom samim, ne bi se zvao ni zlim, ni cudovistem, ni polucovjekom, Ili pak ako su grdoba njegova tijela i riganje crnoga plamenja plasili ljudsko drustvo, on mozda sam i nije divljao zbog zelje da naskodi, nego po nuznosti da ostane na zivotu. Ali mozda on i nije postojao ili, sto je vjerojatnije, ne bijase takvim kakvim ga opisuje pjesnicka lazljivost, jer da se nije odvise ocrnjivao Kako, Heraklo bi se manje hvalio. Tako i ne treba vjerovati da je postojao takav covjek ili prije polucovjek, kao sto rekoh, poput mnogih pjesnickih izmisljaja,

Pa cak i one najokrutnije zvijeri, od kojih je imao dio svojega zvjerstva (jer nazivan je i poIuzvijer) cuvaju svoj vlastiti rod u nekakvu miru; zdruzivanjern, zacinjanjern, dojenjem i odgajanjem mladuncadi, iako su vecinorn nedrustvene i samoskitne, to jest: nisu poput ovaca, jelena, golubova, cvoraka i pcela, nego poput lavova, vukova, lisica, orlova i soya. Koja Ii tigrica ne pre de njezno nad svojim tigricima i rniluje ih smirivsi svoje zvjerstvo? Koji se sokol (koliko god osamljen nadlijetao u krugu svoj plijen) ne spaja s druzicom, ne gradi gnijezdo, ne lezi na jajima, ne hrani mlade te s njihovom majkom ne odrzava kucni mir onoliko koliko moze? Koliko onda vise covjeka nagone nekakvi zakoni njegove naravi da odrzava zajednistvo i mir s Ijudima, kako vee moze, kad vee i opaki ratuju kako bi osigurali svojima mir i - kad bi mogli - sve bi ljude ucinili svojima, da bi svi i sve stvari

ac quem] et quantum M. ad lupi] om. M.

27 Cf. VIRGILIUS, Aen. 8, 194-279; PROPERCIUS, Eleg. 4, 9, 7-20; OVIDIUS, Fasti 1, 543ss.

28 Cf. VIRGILIUS, Aen. 8, 267.

I 0 Kaku i njegovoj pecini vidi Vergilije, Eneida, 8,190-305. Navod, ibid. 195. (Prijevod T. Maretic).

CC 678

Pax est etiam in rebus quae earn negare videntur.

PL 640

48

DE ClV. DEI 19, 12,2 - 12, 3

o DRZ. BOZJOJ 19, 12,2 - 12,3

49

et cuncta deserviant; quo pacto, nisi in eius pacem vel amando vel timendo consentiant? Sic enim superbia perverse imitatur Deum. Odit namque cum sociis aequalitatem sub illo, sed imponere vult sociis dominationem suam pro illo. Odit ergo iustam pacem Dei et amat iniquam pacem suam. Non amare tamen qualemcumque pacem nullo modo potest. Nul/Iius quippe vitium ita contra naturam est, ut naturae deleat etiam extrema vestigia.

sluzili jednomu; a kako bi to bilo moguce da ne pristanu na njegov mir: bilo iz Ijubavi bilo iz straha? Tako oholost izopaceno oponasa Boga. Ona mrzi jednakost s drugima a pod Bogom, nego hoce nametnuti drugima svoju vladavinu mjesto njegove. Mrzi, dakle, pravedni mir Bozji, a ljubi opaki mir svoj. Ali ipak nikako ne moze da ne ljubi nekakav mir. Jer ni jedan porok nije toliko protiv naravi da bi izbrisao cak i posljednje tragove naravi.

12. 3. Itaque pacem iniquorum in pacis comparatione iustorum ille videt nee pacem esse dicendam, qui novit praeponere recta pravis et ordinata perversis. Quod autem perversum est, etiam hoc necesse est ut in aliqua et ex aliqua et cum aliqua rerum parte pacatum sit, in qui bus est vel ex quibus constat; alioquin nihil esset omnino. Velut si quisquam capite deorsum pendeat, perversus est utique situs corporis et ordo membrorum, quia id, quod desuper esse natura postulat, subter est, et quod illa subter vul t esse, de super factum est; conturbavi t carnis pacem ista Zperversitas et ideo molesta est: verumtamen anima corpori suo pacata est et pro eius salute satagit, et ideo est qui doleat; quae si molestiis eius exclusa discesserit, quamdiu compago membrorum manet, non est sine quadam partium pace quod remanet, et ideo est adhuc qui pendeat. Et quod terrenum corpus in terram nititur et vinculo quo suspensum est renititur, in suae pacis ordinem tendit et locum quo requiescat quodam modo voce ponderis poscit, iamque exanime ac sine ullo sensu a pace tamen naturali sui ordinis non recedit, vel cum tenet earn vel cum fertur ad earn. Si enim adhibeantur medicamenta atque curatio, quae formam cadaveris dissolvi dilabique non sinat, adhuc pax quaedam partes partibus iungit totamque molem applicat terreno et convenienti ac per hoc pacato loco. Si autem nulla adhibeatur cura condendi, sed naturali cursui relinquatur, tam diu quasi tumultuatur dissidentibus exhalationibus et nostro inconvenientibus sensui (id enim est quod in putore sentitur), donee mundi conveniat elementis et in eorum pacem paulatim particulatimque discedat. Nullo modo tamen inde aliquid legibus summi illius Creatoris Ordinatorisque subtrahitur, a quo pax universitatis administratur; quia etsi de cadavere maioris animantis animalia minuta nascantur, eadem lege Creatoris quaeque corpuscula in salutis pace suis animulis serviunt; etsi mortuorum carnes ab aliis animalibus devorentur, easdem leges per cuncta diffu-

3. Tako onaj tko zna pretpostaviti prave stvari krivima i uredene izopacenima, vidi kako se mir opakih u usporedbi s mirom pravednih i ne treba nazivati mirom, Pa ipak cak i one sto je izopaceno , i to je nuzdno pomireno u nekom dijelu iii po nekom dijelu iii s nekim dije- 10m stvari, u kojima se nalazi iii od kojih se sastoji; inace ne bi uopce opstojalo. Upravo kao kad bi tkogod visio naglavacke , sto je zapravo izopacen polozaj i poredak udova, jer ono sto narav zahtijeva da je gore sad je dolje, dok one sto hoce da je dolje sad je gore; takva izopacenost remeti mir puti i stoga je mucna: pa ipak dusa je u miru sa svojim tijelom i nastoji oko njegova odrzavanja, i zbog toga je tu one sto trpi; a ako ona zbog muka napusti tijelo, sve dok se drzi ustroj udova, one sto preostaje nije bez nekakva mira dijelova, te stoga jos ima netko tko visi. I jer zemaljsko tijelo lezi prema zemlji i opire se uzetu na kojem visi, one tezi poretku svojega mira i tako reci zahtjevom svoje tezine trazi mjesto na kojem da otpocine; pa cak i kad je bez duse i ikakva osjeta, one ne napusta mir svojeg naravnog poretka, bilo da ga on drzi bilo da prema njemu tezi. Ako se pak primijene zastitne pomasti i stanovita obradba (koji ne dopustaju da se sarno truplo rastoci i raspadne), nekakav mir jos medusobno spaja dijelove i odrzava cjelokupno oblicje na prikladnom te time i smirenom zemaljskom mjestu.

Ako se opet ne primijene nikakva zastitna sredstva, nego se tijelo prepusti naravnom tijeku, dotle ce se kao uzbunjivati oprecne ishlapine sto su neugodne nasim sjetilima (to je, nairne, one sto se osjeca pri gnjilezu) dok se one ne pridruzi pratvarima svijeta i malo pomalo te djelic po djelic ne iscezne u njihovu miru. A u tome svemu nema nicega sto izmice zakonima najviseg Stvoritelja i Ureditelja, koji upravlja mirom sveukupnosti, jer iako se u truplu veceg zivog stvora radaju sicusna stvorenjca, po istome Stvoriteljevu zakonu sva ta tjelesca sluze svojim dusicama u miru koji ih odrzava; pa iako meso uginulih zderu druge zivotinje, u kojem god one smjeru krenulo i s

50

DE CIV. DEI 19, 12,3 - 13, 2

o DRZ. BozJOJ 19, 12,3 - 13,2

sas ad salutem generis cuiusque mortalium congrua congruis pacificantes, quaquaversum trahantur et rebus quibuscumque iungantur et in res quaslibet convertantur et commutentur, inveniunt.

kakvim god se stvarima spojilo i u koje god se stvari pretvorilo i izmijenilo, jos uvijek je podvrgnuto istim zakonima sto su posvuda razasuti radi odrzanja roda bilo kojih smrtnih stvorova, tvoreci mir uskladivanjem odgovarajucih dijelova.

Pax est in tranquillitate ordinis.

13. 1. Pax itaque corporis est ordinata temperatura partium, pax animae irrationalis ordinata requies appetitionum, pax animae rationalis ordinata cognitionis actionisque consensio.Zpax corporis et animae ordinata vita et salus animantis, pax hominis mortalis et Dei ordinata in fide sub aeterna lege oboedientia, pax hom inurn ordinata concordia, pax domus ordinata imperandi atque oboediendi concordia cohabitantium, pax civitatis ordinata imperandi atque oboediendi concordia civium, pax caelestis civitatis ordinatissima et concordissima societas fruendi Deo et invicem in Deo, pax omnium rerum tranquillitas ordinis. Ordo est parium dispariumque rerum sua cuique loca tribuens dispositio. Proinde miseri, quia, in quantum miseri sunt, utique in pace non sunt, tranquillitate quidem ordinis carent, ubi perturbatio nulla est; verumtamen quia mer ito iusteque sunt miseri, in ea quoque ipsa miseria sua praeter ordinem/esse non possunt; non quidem coniuncti beatis, sed ab eis tamen ordinis lege seiuncti. Qui cum sine perturbatione sunt, rebus, in quibus sunt, quantacumque congruentia coaptantur; ac per hoc inest eis ae ordinis nonnulla tranquillitas, inest ergo nonnulla pax. Verum ideo miseri sunt, quia, etsi in aliqua securitate non dolent, non tamen ibi sunt, ubi securi esse ac dolere non debeant; miseriores autem, si pax eis cum ipsa lege non est, qua naturalis ordo administratur. Cum autem dolent, ex qua parte dolent, pacis perturbatio facta est; in illa vero adhuc pax est, in qua nee dolor urit nee compago ipsa dissolvitur. Sicut ergo est quaedam vita sine dol ore, dolor autem sine aliqua vita esse non potest: sic est quaedam pax sine ullo bello, bellum vero esse sine aliqua pace non potest; non secundum id, quod bellum est, sed secundum id, quod ab eis vel in eis geritur, quae aliquae naturae sunt; quod nullo modo essent, si non qualicumque pace subsisterent.

13. 1. Stoga, mir tijela je shodna uredba dijelova; mir nerazumske duse je ureden pocinak zudnji; mir razumske duse uredena je uskladba spoznaje i cina; mir tijela i duse uredeni je zivot i zdravlje zivoga stvora; mir izmedu smrtnog covjeka i Boga uredena je poslusnost u vjeri a pod vjecnim zakonom; mir medu ljudima uredena je sloznost; mir doma uredena je sloznost ukucana sto se tice naredivanja i slusanja; mir grada uredena je sloznost gradana u naredivanju i slusanju; mir nebeskoga grad a je najuredenija i najsloznija zajednica uzivanja Boga te uzajamno u Bogu; mir svih stvari jest spokojnost reda. A red je uskladenje jednakih i nejednakih stvari koje svakoj daje njezino mjesto.

Zbog toga bijednici, jer ukoliko su bijedni utoliko i nisu u miru, nemaju spokojnosti reda, u kojoj nema nikakve pometnje; pa ipak, buduci da su zasluzeno i pravicno bijedni, oni ni u samoj svojoj bijedi ne mogu biti mimo reda, zaista ne zato sto su povezani s blazenicima, nego sto su zakonom reda odvojeni od njih. A kad su bez pometnje, ipak se nekako uskladuju sa svojim stanjem, koliko god i u malenu stupnju; pa prema tome, imaju nekakvu spokojnost reda, te imaju dakle i nekakav mir. Nu oni su stoga bijedni jer - iako u nekakvoj sigurnosti ne pate - ipak nisu ondje gdje bi trebali biti sigurni i bez patnje; a jos su bjedniji ako nisu u miru sa samim zakonom koji upravlja naravnim poretkom. Docim, kada pate, do pometnje mira dolazi od onoga dijela u kojem pate; u onome dijelu pak u kojem nema patnje i sam se ustroj ne raspada, tu je jos mir. I kao sto postoji nekakav zivot bez bola, a bol bez nekakva zivota ne moze biti, tako postoji i nekakav mir bez ikakva rata, dok ne moze biti rata bez nekakva mira; to ne biva pre rna onomu sto jest rat, nego prema tome sto se rat vodi od onih ili u onima koji su nekakve naravi; a te ne bi nikako mogle postojati, da ih ne odrzava nekakav mir.

CC 679.

PL 641

Pax quaedarn in bonis numquam adirnitur.

13. 2. Quapropter est natura, in qua nullum malum est vel etiam in qua nullum esse malum potest; esse autem natura, in qua nullum bonum sit, non potest. Proinde nee ipsius diaboli natura, in quantum natura est, malum est; sed perversitas earn malam facit. Itaque in veri tate non stetit 29, sed veritatis iudicium non evasit; in ordinis tran-

2. Zbog toga postoji narav u kojoj nema nikakva zla ili cak u kojoj ne moze biti nikakva zla; docim ne moze biti naravi u kojoj nema nikakva dobra. Otuda cak ni narav samoga davla, ukoliko je narav, nije zlo; nego je izopacenost cini zlom. On nije stajao u istini', ali nije izbjegao sudu istine; nije ostao u spokojnosti reda, ali ipak nije zbog

ae inest eis] est in eis M.

29 Cf. 10 8, 44.

: Ivan 8,44.

51

o sveopcem miru, sto se prerna zakonu naravi odrzava medu svim pornetnjarna, dok pod pravednim sucem svatko po odredbi stife do onoga sto je zasluzio po svojoj .volji.

52

DE CIV. DEI 19, 13,2 - 14

o DRz. BOZJOJ 19, 13,2 - 14

CC 680

quillitate non mansit, nee ideo tamen a potestate ~r~ina.t~ris effugit. Bonum Dei, quod illi est in natura, non eum subtrahit iusti tiae Del, qua ordinatur in poena; nee ibi Deus bonum in sequitur quod creavit, sed malum quod ille commisit. Neque enim totum aufert quod naturae dedit, sed aliquid adirnit, aliquid relin /quit. ut sit qui dole at quod adem it. Et ipse dolor testimonium est boni adempti et boni relicti. Nisi enim bonum relictum esset, bonum amissum dolere non posset. Nam qui peccat, peior est, si laetatur in damno aequitatis; qui ve~o crucia~ur, si nihil inde adquirat boni, dolet damnum salutis. Et quomam aequitas ac salus utrumque bonum est bonique amissione dolendum est potius quam laetandum (si tamen non sit compensatio melioris; mel!or ~st autem animi aequitas quam corporis sanitas); profecto convernentius iniustus dolet in supplicio, quam laetatus est in delicto. Sicut ergo laetitia deserti boni in peccato testis est voluntatis malae, ita dolor amissi boni in supplicio testis est naturae bonae. Qui enim dolet amissam naturae suae pacem, ex aliquibus reliquiis pacis id dolet, quibus fit, ut sibi arnica natura sit. Hoc autem in extr~mo su~p~icio recte fit, ut iniqui et impii naturalium bonorum damna In cruciatibus defleant, sentientes eo rum ablatorem iustissimum Deum, quem contempserunt benignissimum largitorem. Deus ergo naturarum omnium sapientissimus Conditor et iustissimus Ordinator, qui terreno~um o~namentorum maximum instituit mortale genus humanum, dedit hominibus quaedam bona huic vitae congrua, id est, pacem temporalem pro modulo/mortalis vitae in ipsa salute et incolumitate ac societate sui generis, et quaeque huic paci vel tuendae vel recuperandae necessaria sunt (sicut ear quae apte et convenienter adiacent sensibus, lux vox af, aurae spirabiles aquae potabiles, et quidquid ad alendum, tegendum, curandum ornandumque corpus congruit), eo pacto aequissimo, ut, qui mortalis talibus bonis paci mortalium accommodatis recte usus fuerit, accipiat ampliora atque meliora, ipsam scilicet immortalitatis pacem eique convenient em gloriam et honorem in vita aeterna ad fruendum Deo et proximo in Deo; qui autem perperam, nee illa accipiat et haec amittat.

toga izmaknuo moci Ureditelja. Dobro Bozje, koje mu je u naravi, ne odmice ga od pravde Bozje, koja nalaze njegovu kaznu; niti Bog tu kaznjava dobro koje je stvorio, nego zlo koje je taj pocinio. Niti Bog oduzima sve sto dade njegovoj naravi, nego nesto uzima a nesto ostavlja, tako da ostane nesto sto pati zbog oduzetoga.

A taj bol je svjedocanstvo i 0 oduzetu dobru i 0 ostavljenu dobru. Nairne, da nije ostavljeno dobro, ne bi se moglo patiti zbog izgubljena dobra. Jer onaj tko grijesi jos je gori ako se veseli s gubitka pravicnosti; a tko se pak muci, pa ako od toga i ne stekne nikakva dobra, zali zbog gubitka spasa. Buduci da su i pravicnost i spas dobro, a zbog gubitka dobra prije treba zaliti negoli se veseliti (harem ako nema naknadbe necim boljim; kao sto je bolja pravicnost duse od zdravlja tijela), zaista je prikladnije da nepravednik zali u kazni negoli da se veseli u grijehu. Dakle, kao sto je u grjesnika veselost zbog izgubljena dobra svjedocanstvo zle volje, tako je u kazni zalost zbog izgubljena dobra svjedocanstvo dobre naravi. Onaj tko zali za izgubljenim mirom svoje naravi, zali prema nekakvim preostacima mira, po kojima je narav prijateljica sebi samoj. I pr avo biva pri posljednjem sudu da opaki i bezbozni u mukama oplakuju gubitke naravnih dobara osjecajuci kako je njihov oduzimatelj najpravicniji Bog, kojega su prezreli kao najmilostivijeg darivatelja.

Dakle, Bog najmudriji utemeljitelj i najpravedniji ureditelj svih naravi, koji je kao najvisi od zemaljskih uresa postavio smrtni ljudski rod, dao je ljudima neka dobra prikladna ovomu zivotu, to jest: vremeniti mir prema nekoj mjeri smrtnoga zivota u samome zdravlju i krepkosti te u druzenju sa svojim rodom; i sve ono sto je potrebno da bi se taj mir ili ocuvao ili po novo zadobio (poput stvari sto su pristalo i prikladno dostupne nasim sjetilima: svjetlo, govor, zrak za disanje, pitka voda, i sto god je primjereno tijelu, da bi se hranilo, pokrivalo, lijecilo ili resilo), a uz najpravicniji uvjet da smrtnik koji se bude pravo sluzio tim dobrima, kojima je svrha mir smrtnika, primi jos vee a i bolja, naime sam mir besmrtnosti i njemu prikladnu slavu i cast u zivotu vjecnom, radi uzivanja Boga te bliznjega u Bogu; a tko opet naopako, prva ce dobra izgubiti a drug a nece dobiti.

PL 642

Pax diligitur in 14. Omnis igitur usus rerum temporalium refertur ad fructum pacis

se et cum aliis. terrenae in terrena civitate; in caelesti aut em civitate refertur ad fructum pacis aeternae. Quapropter si irrationalia essemus anirnantia, nihil appeteremus praeter ordinatam temperaturam partium corporis et requiem appetition urn; nihil ergo praeter quietem carnis et copiam

14. Stoga se svaka upotreba vremenitih stvari tice uzivanja zemaljskoga mira u zemaljskome gradu; a u nebeskome gradu tice se uzivanja vjecnoga mira. Prema tome, kad bismo bili nerazumne zivotinje, ne bismo zeljeli nista osim shodne uredbe tjelesnih dijelova i zadovoljenja zudnji; dakle, nista mimo pocinka puti i obilja uzitaka,

af vox] nox M.

53

o redu i zakonu, bilo zemaljskarn bilo nebeskom, kojim se ljudskim drustvom vladajuci upravlja, ali i upravljajuci sluzi.

CC 681

PL643

54

DE CIV. DEI 19, 14

o DRZ. BOZIOJ 19, 14

55

voluptatum, ut pax corporis prodesset paci animae. Si enim desit pax corporis, impeditur etiam irrationalis ani mae pax, quia requiem appetitionum consequi non potest. Utrumque autem simul ei paci prodest, quam inter se habent anima et corpus, id est, ordinatae vitae ac salutis. Sicut enim pacem corporis amare / se ostendunt animantia, cum fugiunt dolorem, et pacem animae, cum propter explendas indigentias appetitionum voluptatem sequuntur: ita mortem fugiendo satis indicant, quantum diligant pacem, qua sibi conciliantur anima et corpus. Sed quia homini rationalis anima inest, totum hoc, quod habet commune cum bestiis, subdit paci animae rational is, ut mente aIiquid con templetur et secundum hoc aliquid agat, ut sit ei ordinata cognitionis actionisque consensio, quam pacem rational is animae dixeramus. Ad hoc enim velIe debet nee dolore molestari nee desiderio perturbari nee morte dissolvi, ut aliquid utile cognoscat et secundum earn cognitionem vitam moresque componat. Sed ne ipso studio cognitionis propter humanae mentis infirm ita tern in pestem alicuius erroris incurrat, opus habet magisterio divino, cui certus obtemperet, et adiutorio, ut liber obtemperet. Et quoniam, quamdiu est in isto mortali corpore, peregrinatur a Domino: ambulat per fidem, non per speciem 30; ac per hoc omnem pacem vel corporis vel ani mae vel simul corporis et animae refert ad illam pacem, quae homini mortali est cum immortali Deo, ut ei sit ordinata in fide sub aeterna lege oboedientia. lam vero quia duo praecipua praecepta, hoc est, dilectionem Dei et dilectionem proximi 31, docet magister Deus, in quibus tria invenit homo quae diligat, Deum, se ipsum et proximum, / atque ille in se diligendo non errat, qui Deum diligit: consequens est, ut etiam proximo ad diligendum Deum consulat, quem iubetur sicut se ipsum diligere (sic uxori, sic filiis, sic domesticis, sic ceteris quibus potuerit hominibus), et ad hoc sibi a proximo, si forte indiget, consuIi velit; ac per hoc erit pacatus, quantum in ipso est, omni homini pace hominum, id est, ordinata concordia, cuius hic ordo est, primum ut nulli noceat, deinde ut etiam prosit cui potuerit. Primitus ergo inest ei suorum cura; ad eos quippe habet opportuniorem facilioremque aditum consulendi, vel naturae ordine vel ipsius societatis humanae. Unde Apostolus dicit: Ouisquis autem suis et maxime domesticis non providet, fidem denegat et est infideli deterior 32. Hinc itaque etiam pax domestica oritur, id est, ordinata imperandi oboediendique concordia cohabitantium. Imperant enim, qui consulunt; sicut vir uxori, parentes filiis, domini servis. Oboediunt autem quibus consulitur; sicut mulieres maritis, filii parentibus, servi dominis. Sed in domo iusti viventis ex fide 33 et adhuc ab illa caelesti civitate peregrinantis, etiam

kako bi mir tijela koristio miru duse. Ako, nairne, izostane mir tijela, zaprecuje se i mir nerazumske duse, jer ne moze postici zadovoljenje zudnji. Docim oba zajedno koriste onomu miru sto je izmedu duse i tijela, to jest onomu uredena zivota i zdravlja. I upravo kao sto zivotinje pokazuju kako vole mir tijela, kad izbjegavaju bol, i mir duse, kad slijede uzitak radi zadovoljenja potreba svojih zudnji, isto tako izbjegavajuci smrt dostatno pokazuju koliko ljube mir kojim se medusobno uskladuju dusa i tijelo.

Ali, buduci da covjek posjeduje razumsku dusu, sve ono sto ima zajednicko sa zivotinjama podreduje miru razumske duse, kako bi um~m 0 necem razmisljao i prema tome stogod cinio, ada bi postigao on a] uredeni sklad spoznaje i cina koji nazvasmo mirom razumske duse. Dakle, radi toga on treba htjeti: da mu bol ne dodijava, da ga zudnja ne uzbuduje, da ga smrt ne rastvara, kako bi stogod korisna spoznao te uskladio prema toj spoznaji svoj zivot i obicaje. Nu kako ne bi samom tom zeljorn za spoznajom - a zbog slaboce ljudskoga uma - zapao u posast kakve zablude, potrebna mu je bozanska pouka, da je poslusa s pouzdanjem, i pomoc da je poslusa slobodno. I jer, sve dok je u ovome smrtnome tijelu, putuje daleko od Gospodina, i hodi u vjeri, a ne u gledanju'; i zbog toga podreduje say mir (bilo tijela bilo duse , ili ujedno i tijela i duse) onomu miru sto postoji izmedu smrtnoga covjeka i besrnrtnog Boga, kako bi pokazao uredenu poslusnost u vjeri pod vjecnim zakonom.

A buduci da poucitelj Bog naucava dvije glavne zapovijedi, to jest ljubav prerna Bogu i ljubav prema bliznjemu, u kojima covjek nalazi troje koje treba ljubiti: Boga, sebe sarna i bliznjega", i onaj tko ljubi ~og.a ne grij.esi Ijub~Ci sebe, i prema tome se brine i da njegov bliznji ljubi Boga, jer mu ]e zapovjedeno da bliznjega ljubi kao i sebe sarna (a isto tako i zena, djeca, ukucani, te svi ostali ljudi koliko god je moguce), a zelio bi i da se bliznji 0 njemu brine, ukoliko mu mozda zatreba; i prema tome bit ce koliko je do njega samoga - u miru sa sv~k~~ covjekom, u onome miru ljudi, to jest u uredenoj sloznosti, kojoj je ovo red: prvo da nikomu ne skodi, a zatim i da pomogne komu god uzmogne. Dakle, prvo je obvezan brinuti se 0 svojima, jer njima mu je i prikladniji i laksi pristup te sarno vodenje brige: po poretku bilo naravi bilo samoga ljudskog drustva, Otuda apostol kaze: »Ako se tko za svoje, osobito za ukucane, ne brine, zanijekao je ~jeru i gori je od nevjemika.v' Tako odatle pocinje domaci mir, to Jest uredena sloznost ukucana u zapovijedanju i slusanju, Nairne, oni koji se brinu, ti i zapovijedaju, kao muz zeni, roditelji djeci, gospodari slugama. A slusaju opet oni 0 kojima se brine, kao sto zene slusaju muzeve, djeca roditelje, a sluge gospodare. Ali u domu pravednika sto zivi u vjeri i jos je na proputovanju, daleko od nebeskoga grada,

30 Cf. 2 Cor 5,6-7.

31 Cf. Mt 22, 34-40; Me 12,28-31; Le 10,27-28. 321 Tim 5,8.

33 Cf. Habac 2,4; 10 3, 36; Rom 1, 17; Gal 3, 11; Hebr 10, 38.

1 2 Kar 5,6.7. 2 Mt 22,37-39. 31 Tim 5,8.

56

DE Cry. DEI 19,14 - 15

o DRz. BozJOJ 19, 14 - 15

CC 682

qui imperant serviunt eis, quibus videntur imperare 34. / Neque enim dominandi cupiditate imperant, sed officio consulendi, nee principandi superbia, sed providendi misericordia.

cak i oni koji zapovijedaju sluze onima kojima se cini da zapovijedaju. Nairne, oni im ne zapovijedaju iz zudnje za vladanjem, nego po duznosti vodenja brige, ne iz oholosti gospodovanja, nego po milosrdu zbrinjavanja.

Pax est et in condicione servitutis.

15. Hoc naturalis ordopraescribit, ita Deus hominem condidit. Nam:

Dominetur, inquit, piscium maris et volatilium caeli et omnium repentium, quae repunt super terram 35. Rationalem factum ad imaginem suam noluit nisi irrationabilibus dominari; non hominem homini, sed hominem pecori. Inde primi iusti pastores pecorum magis quam reges hominum constituti sunt 36, ut etiam sic insinuaret Deus, quid postulet ordo creaturarum, quid exigat meritum peccatorum. Condicio quippe servitutis iure intellegitur imposita peccatori. Proinde nusquam Scripturarum legimus «servum», antequam hoc vocabulo Noe iustus peccatum filii vindicaret 37. Nomen itaque istud culpa meruit, non natura. Origo autem vocabuli servo rum in Latina lingua inde creditur duct a, quod hi, qui iure belli possent occidi, a victoribus cum servabantur servi fiebant, a servando appellati 38; quod etiam ipsum sine peccati merito non est. Nam et cum ius tum geritur bellum, pro peccato e ag contrario dimicatur; et omnis victoria, cum etiam malis provenit, divino iudicio victos humiliat vel emendans peccata vel puniens. Testis est homo Dei Daniel, cum in captivitate positus peccata sua et peccata populi sui confitetur Deo et hanc esse causam illius captivitatis pio dol ore testatur 39. Prima ergo servitutis causa peccatum est, ut homo homini / condicionis vinculo subderetur; quod non fit nisi Deo iudicante, apud quem non est iniquitas et novit diversas poenas meritis distribuere delinquentium. Sicut autem supernus Dominus dicit: Omnis, qui tacit peccatum, servus est peccati 40, ac per hoc multi quidem religiosi dominis iniquis, non tamen liberis serviunt: A quo enim quis devictus est, huic et servus addictus est 41. Et utique felicius servitur homini, quam libidini, cum saevissimo dominatu vastet corda mortalium, ut alias ornittarn, libido ipsa dominandi. Hominibus autem ilIo pacis ordine, quo aliis alii subiecti sunt, sicut prodest humilitas servientibus, ita nocet superbia dominantibus. Nullus autem natura, in qua prius Deus hominem condidit, servus est hominis aut peccati. Verum et poenalis servitus ea lege ordinatur, quae naturalem ordinem conservari iubet, perturbari vetat; quia si contra earn legem non esset factum, nihil esset poenali servitute cohercendum. Ideoque Apostolus etiam servos monet subditos / esse dominis suis et ex animo eis cum bona

15. Tako propisuje naravni poredak, tako je Bog stvorio covjeka.

Jer on rece: »Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim zivim stvorovima sto puze po zemlji.«! Nije htio da razuman stvor, nacinjen prema njegovoj slici, gospodari ikojim drugim osim nerazumskim stvorovima; ne da covjek gospodari covjekom, nego covjek zivotinjarna. Otuda su prvi pravednici postavljeni vise kao pastiri stada negoli kao kraljevi ljudi, kako bi i time Bog naznacio sto zahtijeva poredak stvorova, a sto trazi zasluzba grjesnika. Naravno, razumije se kako je stanje ropstva s pravom nametnuto grjesniku. Zbog toga nigdje u Pismu ne nalazimo rijec rob, sve dok pravedni Noa nije tom rijecju oznacio grijeh svojega sina". Stoga je to ime zasluzeno po grijehu, a ne po naravi. Podrijetlo same rijeci rob u latinskom jeziku vjeruje se da je otuda sto one koje su prema zakonu rata mogli ubiti, kad su ih sacuvali, nazvali su sacuvanicima (servi) prema sacuvanju (servandov; cega ne bi bilo da nije zasluzeno grijehom. Cak ako se vodi i pravedan rat, s protivne se strane brani grijeh; i svaka pobjeda, pa cak i kad zapadne opake, po bozanskome sudu ponizuje pobijedene, bilo da im grijehe ispravlja ili kaznjava. Svjedok je tomu Bozji covjek Daniel, koji u suzanjstvu priznaje Bogu svoje vlastite grijehe i one svojega naroda i u poboznu bolu posvjedocuje kako je to uzrok suzanjstva." Dakle, prvi uzrok ropstvu je grijeh, tako te se tada covjek podvrgao covjeku u okovima; a toga ne biva osim po Bozjem sudu, jer u Boga nema nepravde i On zna raspodijeliti razlicite kazne prema zasluzbama prekrsitelja.

Docim, kao sto visnji Gospodin kaze: »Tko god cini grijeh, rob je grijehae", i prema tome, opaki gospodari kojima sluze mnogi vjernici, nisu sami slobodni, jer »od koga je tko pobijeden tomu je i izrucen kao rob-s", A dakako da je sretnije robovati covjeku nego pozudi, kad vee najokrutnijim gospodstvom pustosi srca smrtnika (da ostalo presutim) sarna pohlepa za gospodovanjem. Zatim, ljudima sto su u takvome poretku mira gdje su jedni podvrgnuti drugima, kao sto slugama koristi poniznost tako gospodarima skodi oholost. Medutim, po naravi, u kojoj je Bog prvo stvorio covjeka, nitko nije rob ni covjeku ni grijehu. Pa ipak i kazneno se ropstvo ureduje po onome

PL 644

CC 683

ag e) et a M.

1 Post 1,26.

2 Post 9,25. Posrijedi je lat. servus, sto je ovdje u znacenju rob iako se obicno prevodi kao sluga.

3 Augustin tocno navodi k,!-ko. su u drevnini obj.,!-snja~.al~'podrijet1o IJojma ser~us od .servareo Ali moderno tumacenje Je kako sam korijen njeci znaci spojiti, vezau, jer je rob obicno bio vezan iii sputan.

4 Dn 9,3-15.

5 Iv 8,34.

6 2 Pt 2,19.

34 Cf. Lc 22, 26-27; 10 13, 16-17. 35 Gen 1, 26.

36 Cf. Gen 4, 2; 46, 32-34; 47, 3; Ex 3, 1. 37 Cf. Gen 9, 25-26.

38 Cf. Donatus, Comm. Terentia, Adelph. 2, 1, 28 (v. 128). 39 Cf. Dan 9, 16.

4010 8 34

41 2 Pt' 19.'

57

o naravnoj slohodi i 0 ropstvu, kojemu je prvi uzrok grijeh, jer covjek zle volje, ako i nije kupljeni rob drugog covjeka , rob je vlastite pozude.

Est pax domestica etiam cum servis.

PL645

58

o DRZ. BOZJOJ 19, 15 - 16

DECIV. DEI 19,15 -16

voluntate servire 42; ut scilicet, si non possunt a dominis liberi fieri, suam servitutem ipsi quodam modo liberam faciant, non timore subdo- 10, sed fideli dilectione serviendo, donee transeat iniquitas et evacuetur omnis principatus et potestas human a 43 et sit Deus omnia in omnibus 44.

zakonu koji nalaze odrzavati naravni poredak i brani da se remeti, jer da nista ne bijase ucinjeno protiv toga zakona, ne bi bilo nicega sto bi trebalo sapeti kaznenim ropstvom. Zbog toga i apostol opominje robove da se pokoravaju svojim gospodarima te da im sluze zdusno i s dobrom voljom, tako da, ako ih vee ne mogu osloboditi njihovi gospodari, vlastito ropstvo sami na neki nacin ucine slobodnim, sluzeci ne u himbenu strahu, nego u vjernoj privrzenosti, dok ne pro de opacina i ne iscezne svako gospodstvo i ljudska vlast i bude Bog sve u svima.'

16. Quocirca etiamsi habuerunt servos iusti pat res nostri, sic administrabant domesticam pacem, ut secundum haec temporalia bona filiorum sortem a servorum condicione distinguerent; ad Deum autem colen dum, in quo aeterna bona speranda sunt 45, omnibus domus suae membris pari dilectione consulerent. Quod naturalis ordo ita praescribit, ut nomen pat rum familias hinc exortum sit et tam late vulgatum, ut etiam inique dominantes hoc se gaudeant appellari 46. Qui autern veri patres familias sunt, omnibus in familia sua tamquam filiis ad colendum et promerendum Deum consulunt, desiderantes atque optantes venire ad caelestem domum, ubi necessarium non sit officium imperandi mortalibus, quia necessarium non erit officium consulendi iam in illa immortalitate felicibus; quo donee veniatur, magis debent pat res quod dominantur, quam servi tolerare quod serviunt. Si quis autem in domo per inoboedientiam domesticae paci adversatur, corripitur seu verbo seu verbere seu quolibet alio genere poenae iusto atque licito, quantum societas humana concedit, pro eius qui corripitur utili tate, ut paci unde dissiluerat coaptetur. Sicut enim non est beneficentiae adiuvando efficere, ut bonum quod maius est amittatur; ita non est innocentiae parcendo sinere, ut in malum gravius incidatur. Pertinet ergo ad innocentis officium, non solum nemini malum inferre, verum etiam cohibere a peccato vel punire peccatum; ut aut ipse qui plectitur corrigatur experimento, aut alii terreantur exemplo. Quia igitur hominis domus initium sive particula debet esse / civitatis, omne autem initium ad ali quem sui generis finem et omnis pars ad universi, cuius pars est, integritatem refertur, satis apparet esse consequens, ut ad pacem civicam pax domestica referatur, id est, ut ordinata imperandi oboediendique concordia cohabitantium referatur ad ordinatam imperandi

16. Zbog toga, iako nasi pravedni oei imadijahu robove, tako su upravljali domacim mirom da su prema ovim vremenitim dobrima razlikovali polozaj svoje djece od stanja robova, docim sto se tice stovanja Boga (od kojega se treba nadati vjecnim dobrima) jednakom su se ljubavlju brinuli 0 svima clanovima svojega kucanstva, A to naravni poredak tako propisuje te je otuda poteklo i ime pater [amilias! i toliko se upotrebom prosirilo da se cak i opaki gospodari raduju kad ih tako nazivaju. Docim oni koji su istinski ocevi domacinstva, brinu se 0 svima u svojem kucanstvu kao 0 vlastitoj djeci, kako bi stovali i zasluzili Boga, zeleci i zudeci da stignu u nebeski dom, gdje vise nije potrebna duznost zapovijedanja smrtnieima, jer vise nece biti nuzdna duznost vodenja brige 0 onima sto su vee sretni u besmrtnosti; nu dok se ne stigne onamo, veca je obveza oceva koji gospodare negoli robova koji sluze.

Ako se pak tkogod u domu neposluhom suprotstavi domacem miru, kori se iii rijecju ili udarcem ili bilo kojom drugom vrstom pravicne i dopustene kazne, onoliko koliko dopusta ljudsko drustvo, a na korist onoga koji se kaznjava, kako bi se ponovo vratio u mir iz kojega je iskocio. I kao sto nije dobrocinstvo pomaganjem prouzrociti da covjek izgubi jos vece dobro, isto tako nije neduznost postedivanjem dopustiti da covjek zapadne u jos teze zlo. Stoga je duznost neduznoga ne sarno ne nanositi zlo nikomu nego i odvracati od grijeha ili kaznjavati grijeh: bilo da se kaznjeni iskustvom popravi bilo da se ostali zastrase njegovim primjerom. I buduci da dakle covjekov dom treba biti pocetak iii djelic grada (a svaki je pocetak u odnosu s nekom svrhom svoje vrste i svaki dio sa cjelinom ukupnosti koje jest dio), dostatno jasno slijedi da se domaci mir tice gradskog mira, to jest: da se uredena sloznost ukucana u zapovijedanju i slusanju tice

42 Cf. Eph 6, 5; Col 3, 22-25; Tit 2, 9-10. 43 Cf. 1 Cor 15, 24.

44 1 Cor 15, 28.

45 Cf'., ad ex., Ex 12, 44; Deut 5, 14. 46 Cf., ad ex., SENECA, Ep. 47, 14.

7 Ef 6,5; 1 Kor 15,24.28.

1 Rirnska familia nije obuhvacala sarno clanove uze obitelji, u danasnjem srnislu, nego i sve clanove domacinstva, robove kao i slobodne, a pater familias bijase glava cijelog kucanstva, domacin, gospodar.

59

o jednaku pravu gospodovanja.

Quae sit pax ordo pietas in utraque civitate.

CC 684

PL 646

CC 685

60

DE CIV. DEI 19,16 - 17

o DRZ. BOZJOJ 19, 16 - 17

oboediendique concordiam civium. Ita fit, ut ex lege civitatis praecepta sumere pat rem familias oporteat, quibus domum suam sic regat, ut sit paci accommoda ah civitatis.

uredene sloznosti gradana u zapovijedanju i slusanju. Otuda proizlazi da otac obitelji treba na temelju zakona grada donositi svoje naloge, kojima tako upravlja svojim do mom da se uskladi s mirom grada.

17. Sed domus hominum, qui non vivunt ex fide, pacem terre / nam ex huius temporalis vitae rebus commodisque sectatur; domus autem hom inurn ex fide viventium exspectat ea, quae in futurum aeterna promissa sunt, terrenisque rebus ac temporalibus tamquam peregrina utitur, non quibus capiatur et avertatur quo tendit in Deum, sed qui bus sustentetur ad facilius toleranda minimeque augenda onera corporis corruptibilis, quod aggravat animam 47. Idcirco rerum vitae huic mortali necessariarum utrisque hominibus et utrique domui communis est usus; sed finis utendi cui que suus proprius multumque diversus. Ita etiam terrena civitas, quae non vivit ex fide, terrenam pacem appetit in eoque defigit imperandi oboediendique concordiam civium, ut sit eis de rebus ad mortalem vitam pertinentibus humanarum quae dam compositio voluntatum. Civitas autem caelestis vel potius pars eius, quae in hac mortalitate peregrinatur et vivit ex fide, etiam ista pace necesse est utatur, donee ipsa, cui talis pax necessaria est, mortalitas transeat; ac per hoc, dum apud terrenam civitatem velut captivam vitam suae peregrination is agit, iam promissione redemptionis et dono spiritali tamquam pignore accepto legibus terrenae civitatis, qui bus haec administrantur, quae sustentandae mortali vitae accommodata sunt, obtemperare non dubitat, ut, quoniam communis est ipsamortalitas, servetur in rebus ad earn pertinentibus inter civitatem utramque concordia. Verum quia terrena civitas habuit quosdam suos sapientes, quos divina improbat disciplina, qui vel suspicati vel decepti a daemonibus crederent multos deos conciliandos esse rebus humanis atque ad eo rum ai divers a quodam modo officia diversa subdita pertinere ai, ad ali urn corpus, ad alium animum am, inque ipso corpore ad alium caput, ad alium cervicem an et cetera singula ad singulos; similiter in animo ad alium ingenium, ad alium doctrinam, ad ali urn iram, ad alium concupiscentiam "'; inque ipsis rebus vitae adiacentibus ad ali urn pecus, ad alium triticum, ad ali urn vinum, ad ali urn oleum, ad alium silvas, ad alium nummos, ad / alium navigationem, ad alium bella atque victorias, ad ali urn coniugia, ad alium partum ac fecunditatem ap et ad alios alia cetera; caelestis autem civitas cum aq unum Deum solum / colen dum

17. Ali dom ljudi koji ne five iz vjere trazi zemaljski mir na temelju stvari i pogodnosti ovoga vremenitog zivota; docim dom ljudi koji zive iz vjere ocekuje ono vjecno sto je obecano u buducnosti, i sluzi se zernaljskim i vremenitim stvarima kao na proputovanju, ali ne onima koje ga zarobljavaju i odvracaju od puta prema Bogu, nego onima sto mu pomazu da lakse podnosi i najmanje mu otezavaju teret propadljivog tijela, koje tlaci dusu.' Stoga obojim Ijudima, i jednom i drugomu domu, zajednicka je poraba potrepstina za ovaj smrtni zivot; ali svrhu porabe svatko ima svoju i uvelike razlicitu. Tako i zemaljski grad, koji ne zivi iz vjere, zudi za zemaljskim mirom i u njemu ogranicava sloznost grad ana u zapovijedanju i slusanju, kako bi se 0 stvarima koje pripadaju smrtnom zivotu postigao nekakav sklad volja. Docim nebeski grad, iIi bolje receno onaj njegov dio sto hodocasti u ovoj smrtnosti i zivi iz vjere, nuzdno je da se takoder sluzi istim mirom, dok ne prode sarna smrtnost kojoj je nuzdan taj mir; i prem.a tome, sve dok vodi zivot svojeg hodocasca kao zatocen u zemaljskome gradu (primivsi vee obecanje 0 iskupljenju i dar Duha kao jamstvo za to), nimalo ne oklijeva slusati zakone zemaljskoga grada koji upravljaju onim stvarima sto su prilagodene odrzavanju smrtnog zivota, kako bi se - jer je i jednom i drugom zajednicka sarna smrtnost - odrzala sloznost izmedu oba grada u stvarima koje se nje ticu.

No buduci da je zemaljski grad imao neke svoje mislioce, koje ne odobrava bozanski nauk, i koji - bilo po vlastitom mnijenju, bilo obmanuti od zloduha - vjerovahu kako treba pridobijati mnoge bogove radi Ijudskih stvari, i da tima pripadaju razlicite sluzbe pre rna razlicitim podrucjima (jednomu bogu tijelo, drugomu dusa, te u samome tijelu: jednome glava, drugome sija, i tako dalje pojedini dijelovi pojedincima; pa slicno i u dusi: jednomu naravna nadarenost, drugomu nauk, trecemu gnjev, cetvrtomu pozuda; a i u samim pridodacima zivota: jednomu pripada stoka, drugomu zito, trecemu vino, cetvrtomu ulje, petomu sume, sestomu novae, sedmomu plovidba, osmomu ratovi i pobjede, devetomu brak, desetomu radanje i plodnost i tako dalje) - dok je nebeski grad znao da treba stovati sarno jednoga Boga i da sarno njemu treba sluziti onom sluzbom koja se

ah accommodata M.

ai atque ad eorum] ad quorum M. alpertinerent M.

amanimusM.

an cervix M.

ao doctrinam ... iram concupiscentiam] doctrina ... ira ... concupiscentia M.

ap silvas ... nummos navigationem ... victorias ... fecunditatem] silvae ... num·

mi... navigatio ... victoriae ... fecunditas M.

aq cum] om. M.

47 Cf. Sap 9, 15.

1 Mudr 9,15.

61

o podrijetlu mira i nesloge izmedu nebeskoga drustva i zernaljskoga grada.

62

DE Crv, DEI 19, 17 - 18

o DRZ. BozJOJ 19, 17 - 18

63

nosset eique tan tum modo serviendum servitute illa, quae Graece A.u'tpEiu dicitur et non nisi Deo debetur, fideli pietate censeret; factum est, ut religionis leges cum terrena civitate non posset habere communes proque his ab ea dissentire haberet necesse atque oneri esse diversa sentientibus eorumque iras et odia et persecutionum impetus sustinere, nisi cum animos adversantium aliquando terrore suae multitudinis et semper divino adiutorio propulsaret. Haec ergo caelestis civitas dum peregrinatur in terra, ex omnibus gentibus cives evocat atque in omnibus linguis peregrinam colligit societatem, non curans quidquid in rnoribus, legibus institutisque divers urn est, quibus pax terrena vel conquiritur vel tenetur, nihil eorum rescindens vel ar destruens, immo etiam servans ac sequens, quod licet diversum in diversis nationibus, ad unum tamen eumdemque finem terrenae pacis intenditur, si religionem, qua unus summus et verus Deus colendus docetur, non impedit. Utitur ergo etiam caelestis civitas in hac sua peregrinatione pace terrena et de rebus ad mortalem hominum naturam pertinentibus humanarum vol un tatum compositionem, quantum salva pietate ac religione conceditur, tuetur atque appetit eamque terrenam pacem refert ad caelestem pacem, quae vere ita pax est, ut rationalis dumtaxat creaturae sola pax habenda atque dicenda sit, ordinatissima scilicet et concordissima societas fruendi Deo et invicem in Deo; quo cum ventum erit as, non erit vita mortalis, sed plane certeque vitalis, nee corpus animale, quod dum corrumpitur, aggravat animam, sed spiritale sine ulla indigentia ex omni parte subditum voluntati. Hanc pacem, dum peregrinatur in fide, habet atque ex hac fide iuste vivit, cum ad ilIam pacem adipiscendam refert quidquid bonarum actionum gerit erga Deum et proximurn, quoniam vita civitatis utique socialis est.

grcki zove Aa"tQfLa, i drzao je u vjernickoj poboznosti kako se to ne duguje nikomu drugomu nego Bogu, - dogodilo se te nije mogao imati zajednicke vjerske zakone sa zemaljskim gradom i zbog njih se nuzdno morao razici s njime i postati teretom onima sto drukcije misle i trpjeti od njih srdzbu, mrznju i zestoke progone, sarno sto je, pokatkad sa strahom u svojega mnostva, a uvijek uz Bozju pornoc, napokon slomio nakanu protivnika.

Dakle, dok ovaj nebeski grad hodocasti na zemlji, priziva gradane svih naroda i okuplja drustvo tudinaca svih jezika, ne osvrcuci se na razliku u obicajirna, zakonima, ustanovama, kojima se stjece ili odrzava zemaljski mir, ne ukidajuci i ne ruseci ni jedno od njih, nego ih dapace cuvajuci i slijedeci (jer iako su razliciti u razlicitim narodima, ipak teze jednom te is tom cilju zemaljskoga mira), ako to ne prijeci samu vjeru koja naucava da treba stovati jednoga najviseg i pravoga Boga. Dakle, i nebeski grad na ovome svojem hodocascu sluzi se zemaljskim mirom i stiti i trazi skl ad ljudskih volja u stvarima koje pripadaju smrtnoj naravi ljudi, koliko dopustaju zdrava poboznost i vjera, i upravlja taj zemaljski mir k nebeskom miru, koji je toliko istinski da - barem sto se tice razumskoga stvora - treba se smatrati i nazivati jedinim rnirom, buduci da je naime najuredenija i najslozenija zajednica uzivanja Boga te uzajamno u Bogu; a kad se onamo stigne, zivot nece biti smrtan, nego posve i zaista zivotan, niti pak tijelo zivotinjsko (koje, dok se raspada, tlaci dusu) , nego duhovno, koje nema nikakve potrebe i svakim je dijelom podvrgnuto volji. Taj mir nebeski grad ima dok hodocasti u vjeri i iz te vjere pravedno zivi, kad postignucu toga mira upravlja svako dobro djelo koje ucini radi Boga i bliznjega, jer zivot grada zaista je i drustvovni.

Contra Academicos quae sint dubitatio, evidentia, opinio.

18. Quod autem attinet ad ilIam differentiam, quam de Academicis novis Varro adhibuit, quibus incerta sunt omnia 48, omnino civitas Dei talem dubitationem tamquam dementi am detestatur, habens de rebus, quas mente atque ratione comprehendit, etiamsi parvam propter corpus corruptibile, quod aggravat animam (quoniam, sicut dicit Aposto-

18. Sto se pak tice one znacajke koju je Varon pripisao novim akademicima, kojima su sve stvari neizvjesne, grad Bozji odbacuje takvu sumnju kao ludost, imajuci 0 stvarima sto se shvacaju umom i razumom, iako maleno a ipak posve pouzdano znanje (zbog prop adljiva tijela koje tlaci dusu, jer kao sto apostol kaze: »Spoznajemo di-

Koliko je razlicita neizvjesnost Nove akademije od pouzdanosti krscanske vjere.

a, vel] nee M. a, fuerit M.

48 Vidi supra 1. 3.

CC 686

PL 647

Contra Cynicos in caritate componenda sunt otium, negotium et utrumque.

64

DECIV.DEI19,18-19

o DRZ. BOZJOJ 19, 18 - 19

Ius: Ex parte scimus 49), tamen certissimam scientiam, creditque sensibus in rei cuiusque evidentia, quibus per corpus animus utitur,/quoniam miserabilius fallitur, qui numquam put at eis esse credendum 50; credit etiam Scripturis sanctis et veteribus et novis, quas «Canonicas» appellamus, un de fides ipsa concepta est, ex qua iustus vivit 51; per quam sine dubitatione ambulamus, quamdiu peregrinamur a Domino 52; / qua salva at que certa de quibusdam rebus, quas neque sensu neque ratione percepimus neque nobis per Scripturam canonic am claruerunt nee per testes, qui bus non credere absurdum est, in nostram notitiam pervenerunt, sine iusta reprehensione dubitamus.

jelome+), i vjeruje u svakoj stvari dokazu sjetila, kojima se dusa sluzi preko tijela; jer se jos jadnije vara onaj tko misli kako njima ne treba nikad vjerovati; i vjeruje Svetomu pismu, staromu i novomu, koje nazivamo kanonskim, odakle je potekla sarna vjera, iz koje pravednik zivi", po kojoj krocimo bez sumnji, hodocasteci u tudini, daleko od Gospodina'; a dok je ta vjera zdrava i pouzdana, mozemo i dvojiti bez pravicna prijekora 0 nekim stvarima koje nismo shvatili ni sjetilima ni razumom, niti su nam se objasnile preko Svetoga pisma, niti pak doznasmo 0 njima od svjedoka kojima bi bilo besmisleno ne vjerovati.

19. Nihil sane ad istam pertinet civitatem quo habitu vel more vivendi, si non est contra divina praecepta, istam fidem, qua pervenitur ad Deum, quisque sectetur; un de ipsos quoque philosophos, quando Christiani fiunt, non habitum vel consuetudinem victus, quae nihil impedit religionem, sed falsa dogmata mutare compellit. Unde illam quam Varro adhibuit ex Cynicis differentiam 53, si nihil turpiter atque intemperanter agat, omnino non curat. Ex tribus vero illis vitae generibus, otioso, actuoso et ex utroque composito, quamvis salva fide quisque possit in quolibet eorum vitam ducere et ad sempiterna praemia pervenire, interest tamen quid amore teneat veritatis, quid officio caritatis impend at. Nee sic esse quisque debet otiosus, ut in eodem otio utilitatem non cogitet proximi, nee sic actuosus, ut contemplationem non requirat Dei. In otio non iners vacatio delectare debet, sed aut inquisitio aut inventio veritatis, ut in ea quisque proficiat et quod invenerit ne alteri invideat. In actione vero non amandus est honor in hac vita sive potentia, quoniam omnia vana sub sole 54, sed opus ipsum, quod per eumdem honorem vel potentiam fit, si recte atque uti liter fit, id est, ut valeat ad earn salutem subditorurn, quae secundum Deum est; unde iam superius disputavimus 55. Propter quod ait Apostolus: Qui episcopatum desiderat, bonum opus desiderat 56. Exponere voluit quid sit episcopatus, quia nomen est operis, non honoris. Graecum est enim atque inde ductum vocabulum, quod ille qui praeficitur eis quibus praeficitur superintendit, curam scilicet eorum gerens; oxonoc; quippe

19. Samomu Bozjem gradu nije ni malo vazno kakav je nacm zivota iii ponasanja bilo koje osobe sto slijedi vjeru kojom se stize Bogu, ako to nije protivno bozanskim zapovijedima; stoga i kad koji filozofi postanu krscanima, ne moraju mijenjati nacin zivota iii uobicajeno ponasanje, koji nista ne smetaju vjeri, nego lazne zasade nauka. Otuda i ona znacajka koju je Varon naveo 0 cinicima (ukoliko se ne pocinja nista sramotno iii neumjereno) nije uopce vazna. Od one tri vrste zivota (dokoni, djelatni i slozeni od obojega), iako uza zdravu vjeru svatko moze voditi zivot u bilo kojoj od njih te doci do vjecne nagrade, ipak je vazno do cega drzi iz ljubavi prema istini, i sto ulaze po duznosti ljubavi. I nitko ne smije biti tako dokon da u toj dokolici ne pomisli na probitak bliznjega, niti pak tako djelatan da zanemari razmatranje Boga. Pri dokolici se ne smije uzivati u tupoj odsutnosti uma, nego u istrazivanju ili iznalazenju istine, tako da u njoj svatko uznapreduje te sto iznade da drzi a drugomu da ne zavidi.

Pri djelovanju opet ne treba ljubiti cast iIi moe u ovome zivotu, jer su isprazne sve stvari pod suncem', nego sarno djelo, do kojega se dolazi po istoj casti iii moci, ako se dolazi pravo i korisno, to jest: ako pridonosi onome spasu podredenih koji je po Bogu; 0 cemu smo vee prije raspravljalr'. Zbog toga apostol kaze: »Tko zeli nadglednistvo zeli dobro djelo.e' Htjede izloziti sto znaci nadglednistvo (episcopatus), jer je ono ime djela, a ne casti. Sarno je ime grcko i rijec potjece otuda sto onaj tko je postavljen nad drugima taj te i nadgleda, to jest brine se 0 njima; jer axonos; je »paznja« (intentio), pa stoga

49 1 Cor 13, 9.

50 Cf. PARMENIDES, Phys. 4-8 in SIMPLICIO, Phys. 116,25; Gorgia in SEXTO EMPIRICO, Inst. Pyrr. 2, 64.

51 Cf. Habac 2, 4; 10 3, 36; Rom 1, 17; Gal 3, 11; Hebr 10, 38. 52 Cf. 2 Cor 5, 6.

53 Vidi supra 1, 3.

54 Eccle 1, 14.

55 Vidi supra 6.

561 Tim 3, 1.

I 1 Kor 13,9. (Prijevod prema lat. predlosku). 2 Hab 2,4; Rim 1,17; Gal 3,11.

3 2 Kor 5,6.

1 Prop 1,23.

2 Vidi 0 Boijo] drzavi, 19,4.

1 1 Tim 3,1. (Prijevod prema lat. predlosku),

65

o nacinu zivota i obicajima krscanskoga naroda.

66

DECrv.DEI19, 19-21, 1

o DR:?:. Bozror 19, 19-21,1

CC 687

«intentio» at est; ergo emcrxonEiv, si velimus, Latine «superintendere» possumus dicere, / ut intellegat non se esse episcopum, qui praeesse dilexerit, non prodesse. Haque ab studio cognoscendae veritatis nemo prohibetur, quod ad laudabile pertinet otium; locus vero superior, sine quo regi populus non potest, etsi ita teneatur atque administretur ut decet, tamen indecenter appetitur. Quamobrem otium sanctum quaerit caritas veritatis; negotium iustum suscipit necessitas caritatis. Quam/ sarcinam si nullus imponit, percipiendae atque intuendae va can dum est veritati; si autem imponitur, suscipienda est propter caritatis necessitatem; sed nee sic omni modo veritatis delectatio deserenda est, ne subtrahatur ilia suavitas et opprimat ista necessitas.

ako hocemo, mozemo eJtLaxom:lv latinski prevesti kao superintendere (paziti iIi upravljati nad nekim)". Tako biskup (od e:n:(ax01w£) koji vise voli biti iznad negoli koristiti, treba shvatiti kako nije nikakav biskup. Stoga se nikomu ne zabranjuje teznja za spoznajom istine, sto pripada pohvalnoj dokolici; docim visi polozaj (bez kojega se ne moze upravljati narodom), cak ako se drzi i s njega upravlja kako dolikuje, ipak nije dostojan kao predmet zelje. Zbog toga ljubav za istinom trazi posvecenu dokolicu; dok se pravedan posao preuzima po nuznosti ljubavi. Ako nam takav teret nitko ne namece, onda je dokolicu bolje iskoristiti kako bismo zamijetili i uvidjeli istinu; ako nam ga pak nametnu, treba ga prihvatiti zbog nuznosti Ijubavi (prema drugima); ali ni tada ne treba u cijelosti napustiti uzivanje u istini, da nas ne bi - oduzme li se to zadovoljstvo - svladala sarna nuznost.

PL 648

Pax est in aeternitate et quaedam in tempore.

20. Quamobrem summum bonum civitatis Dei cum sit pax aeterna atque perfecta, non per quam mortales transeant nascendo atque moriendo, sed in qua immortales maneant nihil adversi omnino patiendo; quis est qui illam vitam vel beatissimam neget vel in eius comparatione istam, quae hie agitur, quantislibet animi et corporis externarumque rerum bonis plena sit, non miserrimam iudicet? Quam tamen quicumque sic habet, ut eius usum referat ad illius finem, quam diligit ardentissime ac fidelissime sperat, non absurde dici etiam nunc beatus potest, spe illa pot ius quam re ista. Res ista vero sine spe ilia beatitudo falsa et magna miseria est; non enim veris animi bonis utitur, quoniam non est vera sapientia, quae intentionem suam in his quae prudenter discernit, gerit fortiter, cohibet temperanter iusteque distribuit, non ad ilium dirigit finem, ubi erit Deus omnia in omnibus 57, aeternitate certa et pace perfecta.

20. Buduci da je dakle najvise dobro grad a Bozjeg vjecni i savrseni mir, ne onakav kakvim smrtnici prolaze radajuci se i umiruci nego onakav u kojem ostaju besmrtni i ne trpe nista oprecno, - tko moze zanijekati da je taj zivot najblazeniji ili da je u usporedbi s njim ovaj koji se ovdje zivi, pa koliko god i bio ispunjen dobrima duse, tijela i izvanjskih stvari, zapravo najbjedniji? Unatoc tomu, tko god njime tako zivi da njegovu porabu povezuje sa svrhom onoga drugoga zivota, koji ljubi najvatrenije i nada mu se najodanije, moze se bez ikakva besmisla i sad a nazvati blazenim, iako vise po samome ufanju negoli po stvarnoj zbilji. Dapace, ova zbilja bez ufanja lazno je blazenstvo i velika bijeda; ona se naime ne sluzi istinskim dobrima duse, jer nije istinska ona mudrost koja svoju pozornost - u stvarima koje razborito razluci, odlucno izvede, suzdrzljivo zaprijeci i pravedno razdijeli - ne upravlja prema onoj svrsi gdje ce Bog biti sve u svima, u pouzdanoj vjecnosti i savrsenom miru.

Quae res populi fuerit Romae et in mundo (21-28)

Prava driava i rimska driava (21-28)

Cohaerent populus, res populi, ius et justitia.

21. 1. Quapropter nunc est locus, ut quam potero breviter ac dilucide expediam, quod in secundo huius operis libro me demonstraturum esse promisi 58, secundum definitiones, quibus apud Ciceronem utitur Scipio in libris De re publica, numquam rem publicam fuisse Romanam. Breviter enim rem publicam definit esse rem populi 59. Quae definitio si vera est, numquam fuit Romana res publica, quia numquam fuit res populi, quam definitionem voluit esse rei publicae. Populum enim esse definivit coetum multitudinis iuris con sensu et / utilitatis communione

21. 1. Prema tome, sad je mjesto da koliko god mogu krace i jasnije obavim ono sto obecah u drugoj knjizi ovoga djela', da cu pokazati kako nikad ne bijase postojala rimska drzava, a prema opisu i odredbama kojima se posluzio Scipion u Ciceronovu djelu 0 driavi. Tu je naime ukratko opisao i odredio drzavu kao stvar naroda. Ako je ta odredba istinita, onda nije nikad bilo rimske drzave, jer nikad ne bjese stvar naroda (res populi), po odredbi koju Scipion navede 0 drzavi (res publica). A sam je narod on opisao i odredio kao skup mnostva udruzen zajednickim osjecajem prava i zajednicke koristi.

CC 688

at gerens ... intentio] gerens: epi quippe «super»; skopos vero «intentio».

4 Sarna grcka rijec axo3to£ znaci pazitelj, rnotritelj, a Emax03t€LV - nadgledati, nadzirati. Augustin ponesto prosiruje terneljno znacenje doticne rijeci.

1 vidi 0 Boijoj driavi, 2,21,

57 1 Cor 15, 28.

58 Vidi supra 2, 21, 4.

59 CICERO, De rep. 1, 25, 39_

67

Sugradani svetih U ovome zivotu ufanjem postaju blazeni,

Da Ii je, po Scipionovu opisu i odredenju (u onome Ciceronovu razgovoru) ikada postojala takva rimska drzava?

PL 649

Deo subdi oportet, rationi et regibus.

68

DE CrV. DEI 19, 21, 1 - 21,2

69

o DRZ. BOZIOJ 19, 21,1 - 21,2

sociatum 60. Quid autem dicat iuris consensum, disputando explicat, per hoc ostendens geri sine iustitia non posse rempublicam; ubi ergo iustitia vera non est, nee ius potest esse. Quod enim iure fit, profecto iuste fit; quod autem fit iniuste, nee iure fieri potest. Non enim iura dicenda sunt vel putanda iniqua hominum constituta, cum illud etiam ipsi ius esse dicant, quod de iustitiae fonte manaverit, falsumque esse,

-quod a quibusdam non recte sentientibus dici solet, id esse ius, quod ei, qui plus potest, utile est 61. Quocirca ubi non est vera iustitia, iuris consensu sociatus coetus hominum non potest esse et ideo nee populus iuxta illam Scipionis vel Ciceronis definitionem; et si non populus, nee res populi, sed / qualiscumque multitudinis, quae populi nomine digna non est. Ac per hoc, si respublica res est populi et populus non est, qui consensu non sociatus est iuris, non est autem ius, ubi nulla iustitia est: procul dubio colligitur, ubi iustitia non est, non esse rempublicam. Iustitia porro ea virtus est, quae sua cuique distribuit. Quae igitur iustitia est hominis, quae ipsum hominem Deo vero tollit et immundis daemonibus subdit? Hoccine est sua cuique distribuere? An qui fundum aufert eius au, a quo emptus est, et tradit ei, qui nihil habet in eo iuris, iniustus est; et qui se ipsum aufert dominanti Deo, a quo factus est, et malignis servit spiritibus, iustus est?

Sto pak misli pod zajednickim osjecajem prava objasnjava raspravljajuci nasiroko kako se drzavom ne moze upravljati bez pravednosti; dakle, gdje nema istinske pravednosti, ne moze biti ni prava. Nairne, ono sto biva po pravu, zaista je pravedno; ono pak sto je nepravedno, ne moze biti po pravu. Jer ne treba ni reci ni misIiti, kako su pravedne nepravicne ljudske ustanove, kad i oni sami kazu kako je pravo (ius) ono sto je poteklo iz izvora pravde (iustitia), te da je Iazno ono sto obicavaju reci neki koji pr avo (recte) ne misle, da je pravo (ius) ono sto je korisno onom tko je jace (quod ei qui plus patest utile est).

Zbog toga gdje nema istinske pravde, ne moze biti skupa ljudi udruzenih zajednickim osjecajern prava, te ni naroda prema onoj Seipionovoj ili Cieeronovoj odredbi; a ako nema naroda, onda nema ni stvari naroda, nego bilo kakve svjetine, sto nije ni dostojna imena narod. Prema tome, ako je drzava stvar naroda (a naroda nema ako nije udruzen zajednickim osjecajem prava), i ako nema prava ondje gdje nema nikakve pravde, nedvojbeno proizlazi da ondje gdje nema pravde, nema ni drzave. I dalje, pravda je ona vrlina koja svakomu podjeljuje ono sto mu pripada." Kakva je onda covjekova pravda koja samoga covjeka oduzima pravomu Bogu i podvrgava ga necistim zlodusima? Znaci Ii to podijeliti svakomu ono sto je njegovo? Da li je nepravedan onaj tko uzme imanje od onoga sto ga je kupio i dadn~ ga nekomu koji na njega nema nikakva prava; a opet pravedan onaj tko sebe sarna oduzme Bogu Gospodinu, koji ga je stvorio, i stane sluziti opakim dusima?

21. 2. Disputatur eerte acerrime atque fortissime in eisdem ipsis De republica libris adversus iniustitiam pro iustitia. Et quoniam, cum prius ageretur pro iniustitiae partibus contra iustitiam et dieeretur nisi per iniustitiam rempublicam stare gerique av non posse, hoc veluti validissimum positum erat, iniustum esse, ut homines hominibus dominantibus serviant; quam tamen iniustitiam nisi sequatur imperiosa civitas, cuius est magna res publica, non earn posse provinciis imperare: responsum est a parte iustitiae ideo ius tum esse, quod tali bus hominibus sit utilis servitus, et pro utilitate eorum fieri, cum recte fit, id est, cum improbis aufertur iniuriarum licentia, et domiti melius se habebunt, quia indomiti deterius se habuerunt; subditumque est, ut ista ratio firmaretur, veluti a natura sumptum nobile exemplum atque

2. Zaista, u tim istim knjigama 0 driavi raspravlja se i najostrije i najsnaznije protiv nepravde a u korist pravde. I jer - kad se prije dokazivalo u prilog nepravednosti, a protiv pravednosti, te se reklo kako drzava ne moze ni opstojati, niti se njome moze upravljati bez nepravednosti - kao najjaci dokaz bijase postavljeno, kako je nepravedno da ljudi ljudima sluze kao gospodarima, iako - ne slijedi li takvu nepravdu - vladajuci grad, koji obuhvaca golemu drzavu, ne moze upravljati svojim pokrajinama; tu su zagovorniei pravde odgovorili kako je takva uprava zbog toga pravedna jer je sluzenje na korist doticnim ljudima, te da i biva radi njihove koristi, kad se pravo vrsi, to jest: kad je opakim ljudima oduzeta sloboda da Cine opacine, i da ce pokorenima biti bolje, jer im je nepokorenima bilo gore; a u potkrepu toga dodan je razlog, koji je znacajan primjer kao da je preuzet iz naravi, te je receno: 'Zasto, dakle, Bog zapovijeda covje-

au ei M.

av augerique M.

60 CiCERO, De rep. 1, 25, 39; AUG. Ep. 138, 10. 6L Cf. PLATO, Politeia 338c; Gorgia 483c-484a.

2 Trazimahov stay u Platonovoj Driavi (339A-341A).

3 Prema Aristotelovoj 'razdiobnoj' pravdi (Niknmahova Etika, 5,5,2).

CC 689

PL 650

Unus Deus est cui servire oportet.

70

DECrv.DEI 19,21,2 - 22

o DRZ. BoZJOJ 19, 21,2 - 22

71

dictum est: "Cur igitur Deus hornini, animus imperat corpori, ratio libidini ceterisque vitiosis animi partibus? », Plane hoc exemplo satis edoctum est quibusdam esse utilem servitutern, et Deo quidem ut serviatur utile esse omnibus. Serviens autem Deo / animus recte imperat corpori, inque ipso animo ratio Deo Domino subdita recte imperat libidini vitiisque ceteris. Quapropter ubi homo Deo non servit, quid in eo putandum est esse iustitiae? quando quidem Deo non serviens nullo modo potest iuste animus corpori aut humana ratio vitiis imperare. Et si in homine tali non est ulla iustitia, procul dubio nee in hominum coetu, qui ex hominibus talibus constat. Non est hie ergo iuris ille consensus, qui hominum multitudinem populum facit, cuius res dicitur esse res publica. Nam de utili tate quid dicam, cuius etiam communi one sociatus coetus hominum, sicut sese az habet ista definitio, populus nuncupatur? Quamvis enim, si diligenter attendas, nee utilitas sit ulla viventium, qui vivunt impie, sicut vivit omnis, qui non servit Deo servitque daemonibus, tanto magis impiis, quanto magis sibi, cum sint immundissimi spiritus, tamquam diis sacrificari volunt: tamen quod de iuris consensu diximus satis esse arbitror, unde appareat per hanc definitionem non esse populum, cuius respublica esse dicatur, in qu,o iustitia non est. Si enim dicunt non spiritibus immundis, sed diis bonis atque sanctis in sua re publica servisse Romanos: numquid eadem totiens repetenda sunt, quae iam satis, immo ultra quam satis est diximus? Quis / enim ad hunc locum per superiores huius operis libros pervenit, qui dubitare adhuc possit malis et impuris daemonibus servisse Romanos, nisi vel nimium stolidus vel impudentissime contentiosus? Sed ut taceam quales sint, quos sacrificiis colebant: in lege veri Dei scriptum est: Sacrificans diis eradicabitur nisi Domino tantum 62. Nec bonis igitur nee malis diis sacrificari voluit, qui hoc cum tanta comminatione praecepit.

kom, dusa tijelom, razum pozudom i ostalim izopacenim dijelovima duse?' Tim je primjerom jasno pokazano kako je sluzenje nekima korisno, a da je sluzenje Bogu korisno svima.

Nairne, sluzeci Bogu dusa pravo vlada tijelom, au samoj dusi razum podvrgnut Gospodinu Bogu pravo vlada pozudom i ostalim porocima. Zbog toga, ondje gdje covjek ne sluzi Bogu, koliko pravde treba misliti kako je u njemu, kad ne sluzeci Bogu njegova pravedna dusa ne moze nikako zapovijedati tijelu, niti njegov ljudski razum porocima? I ako u takvome covjeku nema nikakve pravde, bez ikakve dvojbe ne moze je biti ni u skupu koji se sastoji od takvih ljudi. Onda tu dakle nema onog zajednickog osjecaja prava koji od mnostva ljudi tvori narod, kojega se stvar naziva drzavom. A zasto da govorim 0 zajednickoj korisnosti, po kojoj se zdruzeni skup ljudi, kako stoji u navedenoj odredbi, naziva narodom? Iako, ako pak pomno razvidis, nema nikakve korisnosti ljudima koji zive bezbozno (kao sto zivi svatko tko ne sluzi Bogu a sluzi zlodusima, koji su to bezbozniji sto vise traze, iako su sarno necisti dusi, da im se zrrvuje kao bogovima); pa ipak mislim kako ono sto rekosmo 0 zajednickom osjecaju prava dostaje da se prema toj odredbi vidi kako se 0 narodu medu kojim nema pravde ne moze reci da ima drzavu.

Ako se kaze kako Rimljani u svojoj drzavi nisu sluzili necistim dusirna, nego dobrim i svetim bozima, moramo Ii jos toliko put a ponoviti ono sto smo vee dosta, dapace i precesto, govorili? Jer onaj tko je do sada pre sao prethodne knjige ovoga djela, moze Ii taj jos sumnjati da Rimljani sluzahu opakim i necistim zlodusima, ukoliko nije odvec tupoglav ili besramno tvrdoglav? Nego, i da presutim kakvi su ti koje zrtvama stovahu, u zakonu pravoga Boga pise: »Onaj tko zrtvuje bogovima, osim Gospodinu, taj ce biti iskorijenjen.v' Dakle, ne htjede da se zrtvuje ni zlim ni opakim bozima onaj koji to nalozi uz tako golemu prijetnju.

22. Sed responderi potest: «Quis iste Deus est aut unde dignus probatur, cui debe rent obtemperare Romani, ut nullum deorum praeter ipsum colerent sacrificiis? ». Magnae caecitatis est, adhuc quaerere, quis iste sit Deus. Ipse est Deus, cuius Prophetae praedixerunt ista quae

22. Nu moze se odgovoriti: 'Tko je taj Bog iii po cemu se dokazuje kako je dostojan da mu Rimljani duguju poslusnost, te osim njega zrtvama ne stuju ni jednoga od bogova?' Doista je velika sljepoca jos pitati tko je taj Bog. On je isti Bog, ciji su proroci pretkazali

Da Ii je Bog, kojemu krscani sluze, pravi BOii' kojemu jedinornu treba zrtvovati.

"seM.

62 Ex 22,20.

4 hi 22,20. (Prijevod prema lat. predlosku).

CC 690

Porphyrius cum Apolline Christurn blasphemat.;

PL 651

CC 691

72

DE ClV. DEI 19, 22 - 23, 1

o DRZ. BOZJOJ 19, 22 - 23,1

cemimus. Ipse est Deus, a quo responsum accepit Abraham: In semine tuo benedicentur omnes gentes 63. Quod in Christo fieri, qui secundum carnem de illo semine exortus est, iidem ipsi qui remanserunt huius nominis inimici, velint nolintve, cognoscunt. Ipse est Deus, cuius divinus Spiritus per eos locutus est, quorum / praedicta atque completa per Ecclesiam, quam videmus toto orbe diffusam, in libris superioribus posui. Ipse est Deus, quem Varro doctissimus Romanorum Iovem putat, quamvis nesciens quid loquatur; quod tamen ideo commernorandum putavi, quoniam vir tantae scientiae nee nullum istum Deum potuit existimare nee vilem. Hunc enim eum esse credidit, quem summum putavit deum 64. Postremo ipse est Deus, quem doctissimus philosophorum, quamvis Christianorum acerrimus inimicus, etiam per eorum oracula, quos deos putat, deum magnum Porphyrius confitetur 65.

one stvari koje sada promatramo. On je Bog od kojega je Abraham primio proreknuce: »U tvojem sjemenu svi ce se narodi blagoslivljati.«! A sto se ozbiljilo u Kristu, koji je po puti potekao od toga sjemena, i sto - htjeIi to iIi ne - priznaju i oni koji ostadose neprijateljima njegova imena. On je Bog, kojega je bozanski Duh progovorio kroz one kojih prorostva izlozih u svojim prethodnim knjigama, a ispunjena su u Crkvi, koja vidimo kako je prosirena diljem svijeta. On je Bog 0 kojem Varon - najuceniji od Rimljana - misIi kako je Jupiter, iako ne znajuci 8tO govori; a 8tO sam sarno zbog toga mislio da treba spomenuti, jer covjek tolike ucenosti nije mogao ni pomisliti da je taj Bog nepostojan iIi nevrijedan. Vjerovao je, nairne, da je On onaj kojega smatrase najvisim bogom. Napokon, On je onaj Bog kojega Porfirije - najuceniji medu filozofima, iako najzesci neprijatelj krscanima - priznaje kao velikog Boga, cak i prema prorocanstvima onih koje drzi za bogove.

23. 1. Nam in libris, quos 'Ex A.oyirov <j>lA.o(Jo<j>iac; appellat, in qui bus exequitur atque conscribit rerum ad philosophiam pertinentium velut divina responsa, ut ipsa verba eius, quemadmodum ex Graeca lingua in Latinam interpretata sunt, ponam: Interroganti, inquit, quem deum placando revocare possit uxorem suam a Christianismo, haec ait versibus Apollo. Deinde verba velut Apollinis ista sunt: Forte magis poteris in aqua impressis litteris scribere aut adinflans leves pin / nas per aera avis ba volare, quam pollutae revoces impiae uxoris sensum. Pergat quomodo vult inanibus [allaciis perseverans et lamentari fallaciis bb mortuum Deurn can tans, quem iudicibus be recta sentientibus perditum pessima in speciosis ferro vincta mors interfecit. Deinde post hos versus Apollinis, qui non stante metro Latine interpretati sunt, subiunxit atque ait: In his quidem irremediabile bd sententiae eorum manifestavit dicens, quoniam Iudaei suscipiunt Deum magis quam isti. Ecce, ubi decolorans Christum Iudaeos praeposuit Christianis, confitens quod Iudaei suscipiant Deum. Sic enim expo suit versus Apollinis, ubi iudicibus recta sentientibus Christum dicit occisum, tamquam illis iuste iudicantibus merito sit ille punitus. Viderint quid de Christo yates mendax Apollinis dixerit atque iste crediderit aut fortasse vatem,/ quod non dixit, dixisse iste ipse confinxerit. Quam sibi constet vel ipsa oracula inter se faciat convenire, postea videbimus; hie tamen Iudaeos, tamquam Dei susceptores, recte dicit iudicasse de Christo, quod eum morte pessima excruciandum esse censuerint. Deus itaque Iudaeorum, cui perhibet testimonium, audiendus fuit dicens: Sacrificans diis eradi-

23. 1. Nairne, u knjigama koje naziva Filozofija prema prorostvimal, u kojima je prikupio i opisuje navodno bozanska prorocanstva 0 stvarima koje se ticu filozofije, Porfirije kaze - da navedem njegove vlastite rijeci, onako kako su sa grckoga prevedene na latinski: »0- nomu sto je upitao kojega bog a treba umilostiviti kako bi odvratio svoju zenu od krscanstva, Apolon je ovo odgovorio u stihovima.« Zatim slijede rijeci koje su navodno Apolonove: »Mozda bi lakse mogao pisati slovima, utisnutim u vodi iIi pak rasirivsi laka krila letjeti zrakom poput ptice, negoli prizvati pameti bezboznu zenu sto se okaljala. Neka nastavi kako hoce, ostajuci pri ispraznim opsjenama, oplakujuci laznom pjesmom Boga 8tO je umro, koji - po presudi sudaca sto su pravo sudiIi - pogibe javno najgorom vrstom smrti vezanom za gvozde.« Zatim nakon tih Apolonovih stihova, sto su tu istumaceni u latinskoj prozi, nastavlja i kaze: »U tima je pokazao kolebljivost njihova neizljeciva mnijenja, govoreci kako Zidovi bolje prihyacaju Boga negoli krscani.« Tu, pogrdujuci Krista pretpostavio je Zidove krscanima, kad izjavljuje kako Zidovi prihvacaju Boga. Tako je naime izlozio Apolonove stihove, gdje kaze kako je Krist ubijen od sudaca sto su pr avo sudiIi, kao da on bijase zasluzeno kaznjen od njih koji su pravo sudili. Nu neka oni razvide sto to 0 Kristu rece lazljivi proricatelj Apolon i sto je Porfirije povjerovao da je mozda sam izmislio kako proricatelj bijase rekao sto nije rekao. A posIije cemo vidjeti kako se Porfirije slaze sam sa sob om iIi kako uskladuje ta prorocanstva jedna s drugima.

o tima Zidovima, kao 0 pristasama Bozjim, kaze kako su pravo sudili Kristu, osudivsi ga da bude mucen najgorom smrcu. Ali, kako svjedoci 0 Bogu Zidova, trebao bi poslusati njegove rijeci kad kaze: »0-

ba avis] ut avis M.

bb lamentari fallaciis] lamentationibus fallacissimis M. be a iudicibus qui e appro M.

bd irremediabile] tergiversationem irremediabilis M.

I "{I\/ _'2_IX

I Augustin navodi naslov na grckom »Ex AOY(WV <jJLAOOO<p(U,«, sto je Porfirijevo djelo <;;:1bl\:!lno !I ()VE'Cl1n odlomcima ,

63 Gen 12,3: 18, 18; 22, 18; 26, 4-5; Gal 3, 8.

73

Sto Porfirije

veli da kazu prorostva bogova 0 Kristu.

· .. cum Hecate laudat ...

PL 652

CC 692

74

DE CIV. DEI 19, 23, 1 - 23,2

o DRZ. BotJOJ 19, 23,1 - 23,2

75

cabitur nisi Domino tantum 66. Sed ad manifestiora veniamus et audiamus quam magnum Deum dicat esse Iudaeorum. Item ad ea, quae interrogavit Apollinem, quid melius, verbum sive ratio an lex: Respondit , inquit, versibus haec dicens. Ac deinde subicit Apollinis versus, in quibus et isti sunt, ut quantum satis est inde decerpam: In Deum vero, inquit, generatorem et in regem ante omnia, quem tremit et caelum et terra atque mare et infernorum abdita et ipsa numina perhorrescunt; quorum lex est Pater, quam valde sancti honorant Hebraei 67. Tali oraculo dei sui Apollinis Porphyrius tam magnum Deum dixit Hebraeorum, ut eum et ipsa numina perhorrescant. Cum ergo Deus iste dixerit:

Sacrificans diis eradicabitur, miror quod ipse Porphyrius non perhorruerit et sacrificans diis eradicari non formidaverit.

naj tko zrtvuje bogovima, osim Gospodinu, taj ce biti iskorijenjen.« Nego prijedimo na bjelodanije i poslusajmo kako veIik kaze da je Bog Zidova. Na primjer, kad je upitan sto je bolje: rijec (naime: razum) iIi zakon, Apolon je - kaze Porfirije: »Odgovorio u ovim stihovima.« Zatim navodi Apolonove stihove, od kojih izabirem slijedece kao dostatne: »U Bogu, Stvoritelju i kralju prije svih stvari, pred kojim drhte i nebo i zemlja i more i skrovite dubine podzemlja i u strahu strepe i sarna bozanstva; njihov zakon je otac, kojega caste veoma sveti Hebreji.«2 U tome prorostvu svojega bog a Apolona Porfirije rece kako je tako velik Bog Hebreja da od njega u strahu strepe i sarna bozanstva. A kad je dakle sam taj Bog rekao: »Onaj tko zrtvuje bogovima ... taj ce biti iskorijenjen«, cudim se kako sam Porfirije nije zadrhtao od straha i nije se preplasio da bude iskorijenjen sto zrtvuje drugim bogovima.

23. 2. Dicit etiam bona philosophus iste de Christo, quasi oblitus illius, de qua paulo ante locuti sumus, contumeliae suae, aut quasi in somnis dii eius male / dixerint Christo et evigilantes eum bonum esse cognoverint digneque laudaverint. Denique tamquam mirabile aliquid atque incredibile prolaturus: Praeter opinionem, inquit, profecto quibusdam videaturesse quod dicturi sumus. Christum enim dii piissimum pronuntiaverunt et immortalem factum et cum bona praedicatione eius meminerunt; Christianos vero pollutos , inquit, et contaminatos et errore implicatos esse dicunt et multis talibus adversus eos blasphemiis utuntur. Deinde subicit velut oracula deorum blasphemantium Christianos; et post haec: De Christo autem , inquit, interrogantibus si est Deus, ait Hecate: Quoniam quidem immortalis anima post corpus ut incedit, nosti; a sapientia autem abscissa semper errat. Viri pietate praestantissimi est illa anima; hanc colunt aliena a se veri tate. Deinde post verba huius quasi oraculi sua ipse contexens: Piissimum igitur virum, inquit, eum dixit et eius animam, sicut et aliorum piorum, post obi tum immortalitate dignatam be et hanc colere Christianos ignorantes. In / terrogantibus autem , inquit: Cur ergo damnatus est? oraculo respondit de a: Corpus quidem debilitantibus tormentis semper oppositum est; anima autem piorum caelesti sedi insidet. Illa vero anima aliis animabus fataliter dedit, quibus fata non adnuerunt deorum dona obtinere neque habere Iovis immortalis agnitionem, errore implicari. . Propterea ergo diis exosi, quia, quibus fato non fuit nosse Deum nee dona ab diis accipere, his fataliter dedit iste errore implicari. Ipse vero pius et in caelum, sicut pii, concessit. Itaque hunc quidem non blasphemabis, misereberis autem hominum dementiam, ex eo in eis facile praecepsque periculum 68.

2. Ali taj je filozof rekao i neke dobre stvari 0 Kristu, kao da je zaboravio poruge 0 kojima smo malo prije govoriIi, iIi kao da su njegovi bogovi u snu huIili na Krista, a kad su se probudili, spoznase da je dobar i dostojno ga pohvalise. On naime kaze kao da ce iznijeti stogod divno i nevjerojatno: »Ovo sto cemo reci zaista se moze nekima ciniti neocekivanim. Bogovi naime izjavise da je Krist najpobozniji i da je postao besmrtnim i govore 0 njemu pohvalno; docim 0 krscanima kazu da su okalj ani , zarazeni i ogrezli u zabludi i izricu mnoge takve pogrde protiv njih.« Zatim dodaje navodna prorocanstva bogova sto pogrduju krscane i poslije kaze ovo: »Docim onima sto upitase je Ii Krist Bog, Hekata rece: 'Znate kako besmrtna dusa nakon tijela napreduje; a kad je razdvojena od mudrosti, zauvijek luta. Ova dusa pripada muzu najizvrsnije poboznosti; nju stuju jer su otudeni od istine." Nakon rijeci toga navedenog prorocanstva dodaje vlastito tumacenje:

»Tako Hekata kaza kako je on najpobozniji muz i da njegova dusa, poput dusa ostaIih poboznika, bijase obdarena besmrtnoscu nakon smrti, i nju krscani stuju neznalice. Onima sto upitase zasto je osuden, bozica je odgovorila prorocanstvom: 'Tijelo je uvijek izlozeno mukama koje ga oslabljuju; dok dusa poboznika ima svoje staniste na nebesima. Ta pak dusa ostalim dusama podari koban dar zaplitanja u zabludu, kojima sudbina nije dala da steknu dare bogova, niti da posjeduju spoznaju besmrtnog Jupitra. I zbog toga su ti bozima mrski, jer iako im sudbinom nije dana spoznati Boga, niti primiti dare od bogova, on im podari kobni dar zapletenosti u zbludu. Docim on sam bijase pobozan te je, kao i ostali poboznici, pusten u nebo. Stoga njega nemoj pogrdivati, nego zali ludost ljudi; od njega njima dolazi laka i brza pogibelj.«

be donatam M.

66 Ex 22, 20.

67 a. Porfirius in LAcrANTIO, De ira Dei 23, 12; in EUSEBIO, Praep. Evang. 9, 10, 4. 68 a. Porfirius in EUSEBIUS, Dem. ev. 3, 7, 1.

2 Dio toga prorostva navodi i Laktancije (0 gnjevu Bo ijem, 2,312). 3 Grcki dio toga teksta navodi Euzebije (Dem. Ev. 3,6).

... sed uterque contra Christianos.

PL 653

CC 693

Porphyrius Deum Hebraeorum honorat et plures deos.

76

o DRZ. BOZJOJ 19, 23,3 - 23,4

77

DE CIV. DEI 19, 23, 3 - 23, 4

23. 3. Quis ita stultus est, ut non intellegat aut ab homine calli do eoque Christianis inimicissimo haec oracula fuisse conficta aut consilio simili ab impuris daemonibus ista fuisse responsa, ut scilicet, quoniam laudant Christum, propterea credantur veraciter vituperare Christianos atque ita, si possint, intercludant vi am salutis aeternae, in qua fit quisque Christianus? Suae quippe nocendi astutiae milleformi sentiunt non esse contrarium, si credatur eis laudantibus Christum, dum tamen credatur etiam vituperantibus Christianos; ut eum, qui utrumque erediderit, talem Christi faciant laudatorem, ne velit esse Christianus, ac sic quamvis ab ilIo laudatus ab istorum tamen daemonum dominatu eum non liberet Christus; praesertim quia ita laudant Christum, ut, quisquis in eum talem crediderit, qualis ab eis praedicatur, Christianus verus non sit, sed Photinianus haereticus, qui tantummodo hominem, non etiam Deum noverit Christum, et ideo per eum salvus esse non possit nee istorum mendaciloquorum daemonum laqueos vitare vel solvere. Nos autem neque / Apollinem vituperantem Christum neque Hecaten possumus approbare laudantem. Ille quippe tamquam iniquum Christum vult credi, quem iudicibus recta sentientibus dicit occisum; ista hominem piissimum, sed hominem tantum. Una est tamen et illius et huius intentio, ut nolint homines esse Christianos, quia, nisi Chr istiani erunt, ab eorum erui potestate non poterunt. Iste vero philosophus, vel potius qui talibus adversus Christianos quasi oraculis credunt, prius faciant, si possunt, ut inter se de ipso Christo Hecate atque Apollo concordent /eumque aut ambo condemnent aut ambo collaudent. Quod si facere potuissent, nihilo minus nos et vituperatores et laudatores Christi fallaces daemones vitaremus. Cum vero eorum deus et dea inter se de Christo, ille vituperando, ista laudando dissentiant; profecto eis blasphemantibus Christianos non credunt homines, si recte ipsi sentiant.

3. Tko je tako Iud te ne bi shvatio kako je ta prorocanstva smislio nekakav lukav covjek, veliki neprijatelj krscana, iIi su ona pak odgovori necistih zloduha sa slicnom nakanom? Nairne, buduci da hvale Krista, misle kako ce se vjerovati da s pravom grde krscane, te da tako, ako uzmognu, zaprijece put vjecnoga spasa, po kojem covjek postaje krscaninom. Oni naime misle kako njihovoj domisljatoj i mnogolicnoj zlobi nije nikakva smetnja ako im se vjeruje kad hvale Krista, uz uvjet da im se vjeruje i kad pogrduju krscane; i time onoga koji im povjeruje oboje ucine takvim hvaliteljem Krista da ne pozeli postati krscaninom; i prema tome, iako takav hvali Krista, Krist ga nece izbaviti od vlasti tih zloduha; a osobito, jer tako hvale Krista te svatko tko u njega povjeruje kako oni propovijedaju, ne postaje pravi krscanin, nego fotinijanski krivovjerac," koji priznaje Krista sarno kao covjeka, a ne i kao Boga, i stoga ne moze biti spasen po njemu, te ne moze ni izbjeci ni razdrijesiti zamke tih lazljivih zloduha.

Mi pak ne mozerno odobriti ni Apolonu, koji pogrduje Krista, ni Hekati, koja ga hvali; on nairne, hoce da se vjeruje kako Krist bijase kriv, jer kaze da ga ubise suci koji su pravo sudili; druga da je on najpobozniji, ali sarno covjek. Oboma im je ista nakana, sto ne zele da ljudi postanu krscani; jer ako ne budu krscanima, ne mogu se izbaviti od njihove vlasti. Sam pak filozof, iIi prije oni koji vjeruju takvim toboznjim svjedocanstvima protiv krscana - ako mogu - moraju prvo postici da se 0 samome Kristu sloze Apolon i Hekata, pa ga oboje iii osude iIi pohvale. Ako bi pak takvo sto i uzmogli, mi bismo ipak izbjegavali prijevarne zloduhe, bilo kao koritelje bilo kao hvalitelje Krista. Nu buduci da se njihovi bog i bozica izmedu sebe ne slazu (dok on pogrduje, a ona pohvaljuje), ako sami ljudi pr avo misle, onda tim a ne vjeruju kad grde krscane.

23. 4. Sane Christum laudans vel Porphyrius vel Hecate, cum dicat eum ipsum fataliter dedisse Christianis, ut implicarentur errore, causas tamen eiusdem, sicut putat, pandit erroris. Quas antequam ex verbis eius exponam, prius quaero, si fataliter dedit Christus Christianis erroris implicationem, utrum volens an nolens dederit. Si volens, quomodo iustus? Si nolens, quomodo beatus? Sed iam causas ipsius audiamus erroris. Sunt, inquit, spiritus terreni minimi loco quodam malorum daemonum potestati subiecti. Ab his sapientes Hebraeorum (quorum unus iste etiam Iesus [uit, sicut audisti divina Apollinis, quae superius dicta sunt) ab his ergo Hebraei daemonibus pessimis et minoribus spiritibus vetabant religiosos et ipsis vacare prohibebant; venerari autem magis caelestes deos, amplius autem venerari Deum Patrem. Hoc autem, inquit, et dii praecipiunt et in superioribus ostendimus, quemad-

4. Kada hvaleci Krista Porfirije iIi Hekata kaze kako je sam kobno darovao krscanima da se upletu u zabludu, onda prema svojem mnijenju otkriva uzroke te iste zablude. Ali prije nego navedem njegove rijeci 0 tome, prvo pitam, da Ii je Krist hoteci iii ne hoteci kobno podario krscanima upletanje u zabludu. Ako hoteci, kako je onda pravedan? Ako ne hoteci, kako je onda blazen? Nego poslusajmo 0 uzrocima same zablude: »Na nekom mjestu postoje veoma mali zemaljski dusi podredeni vlasti opakih zloduha, Hebrejski mudraci (od kojih jedan bijase i sam Isus, kao sto ste culi prema Apolonovu prorostvu, koje je prije navedeno) opominjali su svoje vjerske ljude da se klonu tih najgorih zloduha i manjih duhova i da im ne obracaju pozornost; a da stuju nebeske bogove, i najvise Boga Oca, To pak nalazu i bozi, kao sto prije pokazasmo, kako upozoravaju ljude da

4 To jest: »Photinianus haereticus«. Rijec je 0 sljedbenicima biskupa Fotina iz ant. Sirmija (danasnja Sremska Mitrovica), koji je kao heretik prognan s biskupskog polozaja 351. Zastupao je nauk 0 jednoj, a ne 0 tri bozanske osobe. Njegove pristase, fotinijance, progonila je krscanska drzava.

PL 654

CC 694

78

DE CIV. DEI 19, 23, 4

;@DRZ. BOZJOJ 19,23,4

79

modum animum advertere ad Deum monent et illum colere ubique imperant. Verum indocti et impiae naturae, quibus vere tatum non concessit ab diis dona obtinere neque habere Iovis immortalis notionem, non audientes et deos et divinos viros, deos quidem omnes recusaverunt, prohibitos autem daemones et hos non odisse, sed revereri. Deum autem simulantes colere, ea sola, per quae Deus adoratur, non agunt. Nam Deus quidem, utpote omnium Pater, nullius indiget; sed nobis est bene, cum eum per iustitiam et castitatem aliasque virtutes adoramus, ipsam vitam precem ad ipsum facientes per imitationem et inquisitionem de ipso. Inquisitio enim purgat, inquit, imitatio deificat affectionem ad ipsum operando 69. Bene quidem praedicavit Deum Patrem, et quibus sit colendus moribus dixit; quibus praeceptis prophetici libri pleni sunt Hebraeorum, quando sanctorum vita sive imperatur bf sive / laudatur. Sed in Christianis tantum errat aut tantum calumniatur, quantum volunt daemones, quos opinatur deos; quasi cuiquam difficile sit recolere, quae turpia, quae dedecora erga deorum obsequium in theatris agebantur et templis, et attendere quae legantur, dicantur, audiantur in ecclesiis, vel Deo vero quid offeratur, et hinc intellegere ubi aedificium, et / ubi ruina sit morum. Quis autem huic dixit vel inspiravit, nisi diabolicus spiritus, tam vanum apertumque mendacium, quod daemones ab Hebraeis coli prohibitos revereantur potius, quam oderint Christiani? Sed Deus ille, quem coluerunt sapientes Hebraeorum, etiam caelestibus sanctis angelis et virtutibus Dei, quos beatissimos tamquam cives in hac nostra peregrinatione mort ali veneramur et amamus, sacrificari vetat intonans in lege sua, quam dedit Hebraeo populo suo, et val de minaciter dicens: Sacrificans diis eradicabitur 70. Et ne quisquam putaret daemonibus pessimis terrenisque spiritibus, quos iste dicit minimos vel minores 71, ne sacrificetur esse praeceptum (quia et ipsi in Scripturis sanctis dicti sunt dii, non Hebraeorum, sed gentium; quod evidenter in Psalmo Septuaginta interpretes posuerunt, dicentes: Quoniam omnes dii gentium daemonia 72), ne quis ergo putaret istis quidem daemoniis prohibitum, caelestibus autem vel omnibus vel aliquibus sacrificari esse permissum, mox addidi t: Nisi Domino soli, id est, nisi Domino tantum; ne forte in eo, quod ait: Domino bg soli, Dominum solem credat esse quispiam, cui sacrificandum putet; quod non ita esse intellegendum in scripturis Graecis facillime reperitur.

obrate dusu Bogu te zapovijedaju da ga svugdje stuju. Ali neuki i bezbozne naravi, kojima sudbina nije dala primiti darove od bogova niti da steknu spoznaju 0 besmrtnom Jupitru, ne slusajuci ni bogove ni bozanske ljude, odbacise sve bogove te stadose stovati zabranjene zloduhe mjesto da ih zamrze. I hineci da stuju Boga ne cine one stvari kojima se jedino stuje Bog. Jer Bog, kako je Otac svega, ne treba nista; ali nama je dobro kad ga stujemo pravicnoscu, cednoscu i ostalim vrlinama, i od svojeg zivota cinio moIitvu njemu, nasljedujuci ga i istrazujuci 0 njemu. Nairne, istrazivanje nas prociscava, dok nasljedovanje obogotvoruje cuvstva i priblizuje nas njemu.«

Dobro je izjavio 0 Bogu Ocu i rekao kojim ga obicajima treba stovati; takvim nalozima obiluju prorocke knjige u Hebreja, kad se 0 zivotu svetih iIi zapovijeda iIi izricu pohvale. Nu 0 krscanima toIiko grijesi i toliko klevece koliko i hoce zlodusi, koje smatra bogovima; kao da je bilo komu tesko sjetiti se kakve se gnusobe, kakve se rugobe kao pocast bogovima izvodahu u kazalistima i hramovima te zamijetiti sto se cita, govori i slusa u crkvama, iIi sto se prinosi pravomu Bogu, pa otuda shvatiti gdje je izgradnja, a gdje raspad obicaja. Tko Ii mu to drugi rece iIi ga time nadahnu - ako ne davolski duh - da iznosi tako ludu i bjelodanu laz kako krscani radije stuju negoli mrze zloduhe koje Hebreji zabranise stovati? A Bog, kojega stovahu hebrejski mudraci, brani zrtvovati cak i svetim nebeskim andelima i vlastima Bozjim (koje stujemo i ljubimo kao najblazenije gradane za ovoga naseg smrtnoga hodocasca), nalazuci u svojem zakonu koji dade hebrejskomu puku, rekavsi uz veliku prijetnju: »Onaj tko zrtvuje bogovima, taj ce biti iskorijenjen.e" I kako tkogod ne bi pomislio kako je tu naredeno sarno da se ne zrtvuje onim najgorim zlodusima i zemaljskim dusima, koje Porfirije naziva najmanjim iIi manjim (jer se i ti nazivaju bozima, u svetim spisima ne sarno Hebreja, nego i naroda", sto Sedamdesetorica prevoditelja bjelodano stavise u psalmu kad rekose: »Jer svi su bogovi naroda zlodusi«)", da - dakle - ne bi tkogod pomisIio kako je tima zlodusima zabranjeno, dok je dopusteno zrtvovati svima iIi nekim nebesnicima, odmah dodade: »Osim jedino Gospodinu«, naime: sarno Gospodinu; kako ne bi mozda zbog toga sto rece Domino Soli tkogod pomisIio kako je Sunce Gospodin, kojemu treba zrtvovati; a da to nije znacenje lako ce se otkriti u grckom pismu."

bt vituperatur M.

bg Domino] nisi Domino M.

5 IzI 22,20. (Prijevod prema latinskome predlosku),

6 To jest gentes, u znacenju Nezidovi, iii pogani, iIi ostali narodi. 7 Ps 95 (94), 5. (Prijevod prema lat. predlosku).

8 Posrijedi je mogucnost da se lat. izricaj Domino Soli shvati i tako kao da je Soli (jedino, jedinomu) dativ od sol (sunce), sto ne postoji u grckom i hebrejskom tekstu.

69 Cf. PORFIRIUS, Ep. ad Marc. 17, 19, 24. 70 Ex 22,20.

71 Cf. PORFIRIUS, De antra nymph. 6-7. 72 Ps 95, 5.

Denuo quid sit Deo subdi, rationi, regibus.

PL 655

CC 695

Romani ceterique populi et respublicae fuerunt.

80

o DRz. BOZJOJ 19, 23,5 - 24

81

DE Cry. DEI 19, 23, 5 - 24

23. 5. Deus igitur Hebraeorum, cui tam magnum tantus etiam iste philosophus perhibet testimonium, legem dedit Hebraeo populo suo, Hebraeo sermone conscript am, non obscuram et incognitam, sed omnibus iam gentibus diffamatam, in qua lege scriptum est: Sacrificans diis eradicabitur nisi Domino tantum 73. Quid opus est in hac eius lege eiusque Prophetis de hac re multa perquirere; immo non perquirere, non enim abstrusa vel rara sunt, sed aperta et crebra colligere et in hac disputatione mea ponere, quibus luce darius apparet nulli omnino nisi tan tum sibi Deum verum et summum voluisse sacrificari? Ecce hoc unum breviter, immo granditer, minaciter, sed veraciter dictum ab illo Deo, quem tam excellenter eorum doctissimi praedicant, audiatur, timeatur, impleatur, ne inoboedientes eradicatio consequatur. Sacrificans, inquit, diis eradicabitur, nisi Domino tantum; non quo rei egeat alicuius, sed quia nobis expedit, ut res eius simus. Huic enim canitur in sal cris Litteris Hebraeorum: Dixi Domino: Deus meus es tu, quoniam bonorum meorum non eges 74. Huius autem praeclarissimum atque optimum sacrificium nos ipsi sumus, I hoc est civitas eius, cuius rei mysterium celeb ramus oblationibus nostris, quae fidelibus notae sunt, sicut in libris praecedentibus disputavimus 75. Cessaturas enim victimas, quas in umbra futuri offerebant Iudaei, et unum sacrificium gentes a solis ortu usque ad occasum 76, sicut iam fieri cernirnus, oblaturas per Prophet as Hebraeos oracula increpuere divina; ex quibus quantum satis visum est, nonnulla protulimus et huic iam operi adspersimus 77. Quapropter ubi non est ista iustitia, ut secundum suam gratiam civitati oboedienti Deus imperet unus et summus, ne cuiquam sacrificet nisi tan tum sibi, et per hoc in omnibus hominibus ad eamdem civitatem pertinentibus atque oboedientibus Deo animus etiam corpori atque ratio vitiis or dine legitimo fideliter imperet; ut quemadmodum iustus unus, ita coetus populus que iustorum vivat ex fide, quae operatur per dilectionem, qua homo diligit Deum, sicut diligendus est Deus, et proximum sicut semetipsum, ubi ergo non est ista iustitia, profecto non est coetus hominum iuris con sensu et utili tat is communione sociatus. Quod si non est, utique populus non est, si vera est haec populi definitio. Ergo nee respublica est, quia res populi non est, ubi ipse populus non est.

5. Dakle, Bog Hebreja, 0 kojemu istaknuti filozof navodi krupno svjedocanstvo, dao je svojem hebrejskomu narodu zakon, napisan hebrejskim jezikom, sto nije ni neznatan i nepoznat, nego je glasovit medu svima narodima, i u kojem zakonu je pisano: »Onaj tko zrtvuje bogovima, osim jedino Gospodinu, taj ce se iskorijeniti.« Koja je potreba mnogo istrazivati 0 tome u njegovu zakonu i njegovim prorocirna? I zaista ne treba istrazivati, jer ta mjesta nisu ni nejasna ni rijetka, nego su jasna i cesta, i treba ih sarno prikupiti i unijeti u ovu moju raspravu, njih kojima se jasnije od svjetla pokazuje kako pravi i najvisi Bog ne htjede da se zrtvuje ikomu drugomu osim njemu samomu. I evo jednog takvog izrijeka, sto ukratko, dapace znatno, prijeteci, ali i istinito izrece Bog, kojega tako izvrsno velicaju i najuceniji od pogana; pa neka ga cuju, nek se boje i neka ga se drze, kako ne bi uslijedilo iskorjenjivanje neposlusnih, On kaze: »Onaj tko zrtvuje bogovima, osim jedino Gospodinu, taj ce se iskorijeniti«; i ne zbog toga sto njemu treba cega, nego sto je nama na korist da budemo njegovi. Nairne, njemu se pjeva u Svetome pismu Hebreja: »Rekoh Gospodinu: 'Ti si Bog moj, jer ti ne treba mojih dobara.:«"

A njegova najsjajnija i najbolja zrtva sami smo mi, to jest grad njegov, koje stvari otajstvo slavimo svojim zrtvovanjirna, sto su poznata vjernicima, kako smo vee raspravljali u prethodnim knjigama. Bozanska prorostva preko hebrejskih proroka oglasila su kako ce prestati zrtve koje su prinosili Zidovi kao sjenu buducega, te da ce svi narodi od sunceva izlaska do zalaska prinositi jednu zrtvu, kao sto vidimo gdje se vee zbiva; a od tih smo prorostava, onoliko koliko se cinilo dostatnim, neka iznijeJi i vee ih razasuli po ovome djelu. Zbog toga, ondje gdje nema te pravednosti, po kojoj bi jedan i najvisi Bog prema milosti svojoj vladao poslusnim gradom, tako da taj ne zrtvuje nikomu osim sarno njemu (i pre rna tome, u svima ljudima sto pripadaju do ticnome gradu, i slusaju Boga, dusa po zakonitu poretku vlada tijelom a razbor porocima), da kao sto pojedini pravednik isto tako i skup i narod pravednih zivi iz vjere sto djeluje po ljubavi, kojom covjek ljubi Boga - kao sto Boga treba Ijubiti - i bliznjega kao sebe sarna, - gdje, dakIe, nema takve pravednosti, zaista nema ni »skupa Ijudi udruzenih zajednickim osjecajern prava i zajednickom koristi.« Ako toga nema, onda nema ni naroda, ako je tocan onaj spis i odredba naroda. Pa tako, nema ni drzave, jer nema stvari naroda ondje gdje nema samoga naroda.

24. Si autem populus non isto, sed alia definiatur modo, velut si dicatur: «Populus est coetus muititudinis rationalis rerum quas diligit concordi communi one sociatus», profecto, ut videatur qualis quisque populus sit, illa sunt intuenda, quae diligit. Quaecumque tamen diligat,

24. Ako se pak narod ne odredi tako, nego drukcije , kao kad se kaze: »Narod je skup razumnog mnostva udruzen sloznim zajednistvom u stvarima koje ljubi-s', onda zaista, kako bi se vidjelo kakav je koji narod, treba razvidjeti one stvari koje Ijubi. Nu bilo sto on

Koje odredenje naroda i drzave treba prihvatiti kao ispravno ne sarno za Rimljane nego i za ostala kraljevstva.

73 Ex 22. 20. 74 Ps 15. 2.

75 Vidi supra 10. 6.

76 cr. Ps 112, 3-4; Mall, 11. 77 Vidi supra 18. 35.

'I Ps 16 (15). 2. (Prijevod prerna lat. predlosku).

I Augustinova vlastita definicija puka, koji izvomo glasi: Populus est coetus multitudinis rationalis rerum quas diligit concordi communione sociatus.

CC 696

PL 656

OeD subdi oportet et rectae rationi.

82

DE CIV. DEI 19, 24 - 25

o DRZ. BOZIOI 19, 24 - 25

si coetus est multitudinis non pecorum, sed rationalium creaturarum et eorum quae diligit concordi communione sociatus est, non absurde populus nuncupatur; tanto utique melior, quanto in melioribus, tantoque deterior, quanto est in deterioribus concors. Secundum istam definitionem nostram Romanus populus populus est et res eius sine dubitatione respublica. Quid autem primis temporibus suis quidve sequentibus populus ille dilexerit et quibus moribus ad cruentissimas seditiones atque inde ad socialia atque civilia bella perveniens ipsam concordiam, quae salus est quodam modo populi, ruperit atque corruper'it, testatur historia; de qua in praecedentibus libris multa po suimus 78. Nec ideo tamen vel ipsum non esse populum vel eius rem dixeIrim non esse rempublicam, quamdiu manet qualiscumque rational is multitudinis coetus, rerum quas diligit concordi communione sociatus. Quod autem de isto populo et de ista republica dixi, hoc de Atheniensium vel quorumcumque Graecorum, hoc de Aegyptiorum, hoc de illa priore Babylone Assyriorum, quando in / rebus publicis suis imperia vel parva vel magna tenuerunt, et de alia quacumque aliarum gentium intellegar dixisse atque sensisse. Generaliter quippe civitas impiorurn, cui non Imperat Deus' oboedienti sibi, ut sacrificium non offerat nisi tantummodo sibi, et per hoc in illa et animus corpori ratio que vitiis recte ac fideliter imperet, caret iustitiae veri tate.

ljubio, ako je skup mnostva ne puke stoke, nego razumnih stvorova i zdruzen je sloznim zajednistvom u stvarima koje ljubi, onda nije besmisleno nazivati ga narodom; i narod je to bolji sto se u boljim stvarima slaze, i to gori koliko se slaze u gorima. Prema toj nasoj odredbi rimski narod je narod, a njegova stvar bez dvojbe je drzava. A sto pak taj narod ljubljase u prvo doba a sto u potonje i kojim je obicajima stigao do najkrvavijih buna te zatim do saveznickih i gradanskih ratova pa raskinuo i izopacio samu slogu (koja je kao zdravlje naroda), 0 svemu tome svjedoci povijest, dok sami mnoge od tih stvari iznesosmo u prethodnim knjigama. Pa ipak stoga ne bih rekao ni da on sam nije puk, narod, niti pak da njegova stvar nije drzava, sve dok postoji bilo kakav skup razumnog mnostva, udruzen sloznim zajednistvom u stvarima koje ljubi. A to sto rekoh 0 doticnome narodu i drzavi, nek se shvati kako sam rekao i mislio i 0 Atenjanima (i bilo kojim drugim Grcima), 0 Egipcanima, te 0 prijasnjem Babilonu Asiraca, kad u svojim drzavama odrzavahu veliku ili malu vlast, i 0 bilo kojem drugom narodu. Jer opcenito grad bezboznika (koji nije poslusan Bogu tako te ne bi prinosio zrtvu nikomu nego sarno njemu, pa bi time pravo i vjerno dusa vladala tijelom a razum porocirna) i ne posjeduje istinu pravde.

25. Quamlibet enim videatur animus corpori et ratio vitiis laudabiliter imperare, si Deo animus et ratio ipsa non servit, sicut sibi esse serviendum ipse Deus praecepit, nullo modo corpori vitiisque recte imperat. Nam qualis corporis atque vitiorum potest esse mens domina veri Dei nescia nee eius imperio subiugata, sed vitiosissimis daemon ibus corrumpentibus prostituta? Proinde virtutes, quas habere sibi videtur, per quas imperat corpori et vitiis, ad quodlibet adipiscendum vel tenendum rettulerit nisi ad Deum, etiam ipsae vitia sunt potius quam virtutes. Naill licet a quibusdam tunc verae atque honestae putentur esse virtutes, cum referuntur ad se ipsas nee propter aliud expetuntur: etiam tunc inflatae ac superbae sunt, ideo bh non virtutes, sed vitia iudicanda sunt. Sicut enim non est a carne sed super carnem, quod carnem facit vivere: sic non est ab homine sed super hominem, quod hominem facit beate vivere; nee solum hominem, sed etiam quamlibet potestatem virtutemque caelestem.

25. Koliko god se cinilo da pohvalno dusa vlada tijelom a razum porocima, ako dusa i razum ne sluze Bogu onako kako je On naredio da mu se sluzi, onda niposto ne vladaju pravo ni tijelom ni porocima. J er kakva gospodarica tijela i poroka moze biti umnost koja ne poznaje pravoga Boga i nije podvrgnuta njegovoj zapovijedi, nego bludnici s najopakijim i najizopacenijim zlodusima? Te stoga i kreposti' koje joj se cini kako ima, a kojima vlada tijelom i porocima (da bi bilo sto stekla iIi zadrzala), ukoliko ih ne podredi Bogu, prije su sami poroci negoli kreposti. Jer iako neki misle kako su vrline onda istinske i casne kad su podredene sebi samima i ne traze se ni radi cega drugoga, cak i tad su napuhane i ohole, te ih stoga i ne treba smatrati vrlinama, nego porocima. I kao sto ne potjece od same puti (nego od necega iznad nje) ono sto ozivljuje put, tako ne dolazi od sarna covjeka (nego od necega iznad njega) ono sto mu podaruje da blazeno zivi; i to ne sarno covjeku nego i svakoj nebeskoj vlasti i sili.

bh ideo] et ideo M.

1 Izvo~o virtutes! sto k~d ima znacenje pretemo u okviru nekrscanske koncepcije, uputno je prevesti kao vrline, a u duhu krScanske moralke kao kreposti.

78 Vidi supra 2, 18; 3, 23ss,.

83

Ne moze biti istinskih kreposti ondje gdje nema istinske vjere.

84

DE Cry. DEI 19, 26 - 27

o DRz. BOZJOJ 19, 26 - 27

In tempore pax est inter duas civitates.

26. Quocirca ut vita carnis anima est, ita beata vita hominis Deus est, de quo dicunt sacrae litterae Hebraeorum: Beatus populus, cuius est Dominus Deus ipsius 79. Miser igitur populus ab isto alienatus Deo. Diligit tamen etiam ipse quamdam pacem suam non improbandam, quam quidem non habebit in fine, quia non ea bene utitur ante finem. Hanc autem ut interim habeat in hac vita, etiam nostri hi interest; quoniam, quamdiu permixtae sunt ambae civitates, utimur et nos pace /Babylonis; ex qua ita per fidem populus Dei liberatur, ut apud hanc interim peregrinetur. Propter quod et Apostolus admonuit Ecclesiam, ut oraret pro regibus eius atque sublimibus, addens et dieens: Ut quietam et tranquillam vitam agamus cum omni pietate et caritate 80, et propheta Hieremias, cum populo Dei veteri hi praenuntiaret captivitatern et divinitus imperaret, ut oboedienter irent in Babyloniam Deo suo etiam ista patientia servientes, monuit et ipse ut orare / tur pro ilia dicens: Quia in eius est pace pax vestra 81, utique interim temporalis, quae bonis malisque communis est.

26. Zbog toga, kao sto je dusa zivot puti, tako je covjekov blazeni zivot Bog, 0 kojemu kaze hebrejsko Sveto pismo: »Blazen je narod kojemu je Gospodin Bog njegov.e' I zato je bijedan narod sto je otuden od toga Boga. I takav narod ljubi nekakav svoj mir, koji ne treba odbacivati, a koji nece imati na koncu, jer se njime dobro ne sluzi prije konca. Docim i nama je vazno da ga on ima u ovome zivotu, jer sve dotle dok su oba grada izmijesana, i mi se koristimo mirom Babilona; iz kojega se narod Bozji vjerom tako izbavlja te je u meduvremenu na proputovanju njime. Zbog toga apostol i napucuje Crkvu da moli za kraljeve i velikase toga grada, rekavsi dodajuci: »Da uzmognemo voditi spokojan i tih zivot sa svom poboznoscu i ljubavlju-s", dok prorok Jeremija {pretkazujuci suzanjstvo staroga naroda Bozjeg i zapovjedivsi im po bozanskom nalogu da poslusno podu u Babilon sluzeci tako Bogu samom svojom strpljivoscu) i sam ih je svjetovao nek se mole za Babilon, rekavsi: »Jer u njegovu je miru i vas mir-e', koji je - naravno - vremeniti mir, sto je zajednicki i dobrima i zlima.

CC 697

PL 657

Quae vera est in terra pax ad finalem refertur.

27. Pax autem nostra propria et hie est cum Deo per fidem et in aeternum erit cum ilIo per speciem 82. Sed hie sive ilIa communis sive nostra propria talis est pax, ut solacium miseriae sit potius quam beatitudinis gaudium. Ipsa quoque nostra iustitia, quamvis vera sit propter verum bm boni finem, ad quem refertur, tamen tanta est in hac vita, ut potius remissione peccatorum constet quam perfectione virtutum. Testis est oratio tot ius civitatis Dei, quae peregrinatur in terris. Per omnia quippe membra sua clamat ad Deum: Dimitte nobis debita nostra, sicut et nos dimittimus debitoribus nostris 83. Nee pro eis est effie ax haec oratio, quorum fides sine ope rib us mortua est 84; sed pro eis, quorum fides per dilectionem operatur 85. Quia enim Deo quidem subdita, in hac tamen condicione mort ali et corpore corruptibili, quod aggravat animam 86, non perfecte vitiis imperat ratio, ideo necessaria est iustis talis oratio. Nam profecto quamquam imperetur, nequaquam sine conflictu vitiis imperatur; et uti que subrepit aliquid in hoc loco infirmitatis etiam bene confligenti sive hostibustalibus victis subditisque dominanti, unde si non facili ope ratione, certe labili locutione aut volatili cogitatione peccetur. Et ideo, quamdiu vitiis imperatur, plena pax non est, quia et illa, quae resistunt, perieuloso debellantur proelio, et ilIa, quae victa sunt, non dum securo triumphantur otio, sed adhuc

27. Docim nas vlastiti mir i ovdje je s Bogom po vjeri, a bit ce i u vjecnosti s njime po gledanju.' Nu taj je mir, bilo onaj zajednicki bilo nas vlastiti, takav te je prije utjeha u bijedi negoli radost blazenstva. I sarna nasa pravednost, iako je istinska zbog istinske svrhe dobra kojoj je podredena, ipak je takva da se vise sastoji od otpusta grijeha negoli od savrsenstva kreposti. Svjedocanstvo je tomu molitva cjelokupnoga grada Bozjeg sto hodocasti zemljom. On na usta svih svojih clanova vapi Bogu: »1 otpusti nam duge nase kako i mi otpustamo duznicima svojim.e' Sarno, ta molitva nije ucinkovita onima kojima je vjera bez djela mrtva', nego onima kojima se vjera odjelovljuje u ljubavi." Buduci da razum, iako je podvrgnut Bogu, ipak u uvjetima smrtnosti te u raspadljivu tijelu sto tlaci dusu", ne vlada savrseno porocima, zbog toga je pravednicima potrebna takva molitva. Pa i kad svladava, ipak nikad ne svlada bez otpora poroka; pa cak i kad dobro svlada i zavlada takvim pobijedenim i podvrgnutim neprijateljima, ipak u ovome podrucju slabosti uvlaci se nesto, pa se grijesi, ako ne u brzopletu postupku, onda u nasumicnu izrijeku ili u po'bjegljivoj misli.

I stoga, sve dok se svladavaju poroci, nema potpuna mira, jer protiv onih poroka koji se opiru bije se pogibeljan boj, dok oni sto su vee porazeni jos ne dopustaju spokoj pobjede, nego se potiskuju vladavi-

hi etiam nostril nostra etiam M. hi veteri] venturam agg. M.

bm veri M.

1 Ps 144 (143), 15. (Prijevod prema lat. predlosku), 2 1 Tim 2,2. (Prijevod prema lat. predlosku).

3 Jr 29,7. (Prijevod prema lat. predlosku).

79 Ps 143, 15. 80 1 Tim 2, 2. 81 ler 29, 7.

82 Cf. 2 Cor 5, 7. 83 Mt 6, 12.

84 Cf. lac 2, 17. 26. 85 cr. GalS, 6.

86 Cf. Sap 9, 15.

12 Kor 5,7. 2 Mt 6,12.

3 Jak 2,17.

4 Gal 5,6.

5 Mudr 9,15.

85

o miru naroda otudena od Boga, kojim se Bozji narod koristi radi poboznosti dok hodocasti ovim svijetom.

o miru onih koji sluze Bogu, a Cije se savrseno spokojstvo ne moze shvatitti u ovome vremenitom zivotu.

CC 698

PL 658

Reprobis bellum et dolor in aeternit ate.

86

DE CIV. DEI 19, 27 - 28

o DRZ. BOZJOJ 19, 27 - 28

sollicito premuntur imperio. In his ergo temptationibus, de qui bus omnibus in divinis eloquiis breviter dictum est: Numquid non temptatio est vita humana super terram? 87 quis / ita vivere se praesumat, ut dicere Deo: Dimitte nobis debita nostra necesse non habeat nisi homo elatus? nee vero magnus, sed inflatus ac tumidus, cui per iustitiam resistit, qui gratiam largitur humilibus. Propter quod scriptum est:

Deus superbis resistit, / humilibus autem dat gratiam 88. Hie itaque in unoquoque iustitia est, ut oboedienti Deus homini, animus corpori, ratio autem vitiis etiam repugnantibus imperet, vel subigendo vel resistendo, atque ut ab ipso Deo petatur et meritorum gratia et venia delicto rum ac de acceptis bonis gratiarum actio persolvatur. In illa vero pace finali, quo referenda et cuius adipiscendae causa habenda est ista iustitia, quoniam sanata immortalitate atque incorruptione natura vitia non habebit nee unicuique nostrum vel ab alio vel a se ipso quippiam bn repugnabit, non opus erit ut ratio vitiis, quae nulla erunt, imperet; sed imperabit Deus homini, animus corpori, tantaque ibi erit oboediendi suavitas et facilitas, quanta vivendi regnandique felicitas. Et hoc illic in omnibus atque in singulis aeternum erit aeternumque esse certum erit, et ideo pax beatitudinis huius vel beatitudo pacis huius summum bonum erit.

nom koja je puna tjeskobe. Dakle, u svima tim kusnjama, 0 kojima je ukratko receno medu bozanskim prorostvima: »Nije li kusnja covjekov zivot na zemljij«? tko da se drzne te pomisli kako tako zivi te Bogu ne treba reci: »I otpusti nam duge nase,« ukoliko nije covjek uznosit, ali ne i istinski velik, nego je nadmen i napuhan, kojemu se po pravednosti protivi onaj tko poniznima podjeljuje milost? Zbog toga je i pisano: »Bog se protivi oholima, a poniznima daje milost.«? Prema tome, ovdje je pravda u svakomu, da Bog vlada covjekom koji slusa, dusa tijelom, a razum porocima cak i kad se opiru (bilo da ih svladava bilo da im se suprotstavlja), da se od samoga Boga moli milost za zasluge i oprost za grijehe te da mu zahvaljuje zbog primljenih dobrocinstava, Docim u onome konacnom miru (kojemu i samu tu pravdu treba podrediti i odrzavati je kako bi se on stekao), izlijecena besmrtnoscu i neraspadljivoscu, nasa narav nece imati nikakvih poroka, i jer nista ni u nama, niti u drugome nece biti u medusobnu sukobu, nece biti ni potrebe da razum svladava poroke, buduci da ih nece biti; nego ce Bog vladati covjekom, dusa tijelom, i tolika ce tu biti miloca i lakoca u slusanju kolika i sretnost u zivljenju i vladanju. A to ce stanje ondje biti vjecno u svima i svakome i njegova vjecnost pouzdana; i stoga mir toga blazenstva iIi blazenstvo toga mira bit ce najvise dobro.

28. Eorum autem, qui non pertinent ad istam civitatem Dei, erit e contrario miseria sempiterna, quae mors etiam secunda dicitur 89, quia nee anima ibi vivere dicenda est, quae a vita Dei alienata erit, nee corpus, quod aeternis doloribus subiacebit; ac per hoc ideo durior ista secunda mors erit, quia finiri morte non poterit. Sed quoniam sicut miseria beatitudini et mors vitae, ita bellum paci videtur esse contrarium; merito quaeritur, sicut pax in bonorum finibus praedicata est atque laudata, quod vel quale bellum e contrario in finibus malorum possit intellegi. Verum qui hoc quaerit, attendat quid in bello noxium perniciosumque sit, et videbit nihil aliud quam rerum esse inter se adversitatem atque conflict urn. Quod igitur bellum gravius et amarius cogitari potest, quam ubi voluntas sic adversa est passioni et passio voluntati, ut nullius earum victoria tales inimicitiae finiantur, et ubi sic confligit cum ipsa natura corporis vis doloris, ut neutrum alteri cedat? Hie enim quando contingit iste conflictus, aut dolor vincit et sensum

28. Oni pak koji ne pripadaju tome gradu Bozjem zapast ce, naprotiv, u vjecnu bijedu, koja se naziva i drugom smrcu', jer niti se moze reci kako ondje zivi dusa sto ce biti otudena od Bozjeg zivota, niti pak tijelo sto ce biti podvrgnuto vjecnim mukama; a ta ce druga smrt biti jos teza zbog toga jer se ne moze zavrsiti ni u smrti. Nu buduci da je, poput bijede blazenstvu i smrti zivotu tako i rat opreka miru, s pravom se pita: kao sto se mir najavljuje i pohvaljuje u konacnom stanju dobrih, kakav se - nasuprot tome - rat moze podrazumijevati u konacnom stanju opakih? Onaj tko to pita nek pogleda sto je skodljivc i pogibeljno u ratu, i vidjet ce kako to nije nista drugo nego medusobna oporba i sukob zaracenih. A koji Ii se rat moze zamisliti jadnijim i gorcijim od onoga u kojem je volja toliko oprecna strasti a strast volji te se njihovo neprijateljstvo nikad ne zavrsava pobjedom ni jedne strane, i gdje se silina bola tako sukobljava sa samom naravi tijela da ni jedna ne popusta drugoj? Jer kad u ovome zivotu dolazi do takva sukoba, onda ili pobijedi bol i smrt oduzme

hnquidquam M.

6 Job 7,1. (Prijevod prema lat. predlosku), Usporedi i 0 driavi Boijoj, 19,8. 7 Jak 4,6; 1 Pt 5,5.

87 lob 7, 1 (sec. LXX).

88 Prov 3, 34; lac 4, 6; 1 Pt 5, 5. 89 Cf. Apoc 2, 11; 20, 6.14; 21, 8.

1 Otk 2,11.

87

Kakav ce biti konac bezboznikit

88

DE CIV. DEI 19, 28

o DRZ. BOZJOJ 19, 28

89

CC 699

mors adimit, aut natura vincit et dolorem sanitas tollit. Ibi autem et dolor permanet ut affligat, et natura / perdurat ut sentiat; quia utrumque ideo non deficit, ne poena deficiat. Ad hos autem fines bonorum et malorum, illos expetendos, istos caven dos, quoniam per iudicium transibunt ad illos boni, ad istos mali; de hoc iudicio, quantum Deus donaverit, in consequenti volumine disputabo.

osjecanje, iIi pak pobijedi narav i zdravlje odstrani boI. Ondje pak i bol ustrajava kako bi mucila, a i narav dalje traje, kako bi osjecala; i zbog toga ni jedna od njih ne prestaje, da ne bi i kazna prestala. A buduci da su to konacna stanja dobra i zla (od kojih jednome treba teziti, a drugo izbjegavati) i jer ce prema sudu u prvo prijeci dobri a u drugo opaki, u slijedecoj knjizi - koIiko Bog bude dao - raspravljat cu upravo 0 tome sudu.

KNJIGA xx.

Predmet knjige je posljednji sud u rarlidtim vidicima koji ga tvore. Izlaganje se neprestano dokumentira svjedocanstvom Svetog pisma. Upravo na temelju ovog pozivanja na Sveto pismo a ne na temelju sadriaja, knjigu je moguce podijeliti na tri dijela: postavljanje problema (/-4); navodenje tekstova Novoga zavjeta i to Mateja, Ivana, Otkrivenja, kojemu je posvecena trecina sveukupne rasprave, Petra i Pavla (5-20); pridodani su ulomci Staroga zavjeta iz Izaije, Daniela, Psalama 101. i 49., Malahije i Zaharije, i na kraju slijedi saietak (21-30).

Sam Augustin na kraju saiimlje osnovne aspekte posljednjega suda, do cega je dosao na temelju navedenih svetopisamskih tekstova. Evo njegovih rijeci: I tako, na tome sudu, ili u svezi s njime, doci ce Ilija Tisbijac, Zidovi ce uzvjerovati, Antikrist ce progoniti, Krist ce suditi, mrtvi ce ustati, dobri i zli bit ce razdvojeni, svijet ce izgorjeti i obnoviti se (30, 5).

BREVICULUS

SAZETAK

CC XL 1. Quod, quam vis omni tempore Deus iudicet, in hoc tamen libro de

novissimo eius iudicio sit proprie disputandum.

2. De varietate rerum humanarum, cui non potest dici deesse iudicium Dei, quam vis nequeat vestigari.

3. Quid in libro Ecclesiaste Salomon de his, quae in hac vita et bonis et malis sunt communia, disputarit.

4. Quod ad disserendum de novissimo iudicio Dei Novi primum Testamenti ac deinde Veteris testimonia prolaturus sit.

5. Quibus sententiis Domini Salvatoris divinum iudicium futurum in fine saeculi declaretur.

6. Quae sit prima resurrectio, quae secunda.

7. De duabus resurrectionibus et de mille annis quid in Apocalypsi Ioannis scriptum sit et quid de eis rationabiliter sentiatur.

8. De alligatione et solutione diaboli.

9. Quod sit regnum sanctorum cum Christo per mille annos, et in quo discernatur a regno aeterno.

10. Quid respondendum sit eis, qui putant resurrectionem ad sola corpora, non etiam ad animas pertinere.

11. De Gog et Magog, quos ad persequendam Ecclesiam Dei solutus prope finem saeculi diabolus incitabit.

12. An ad ultimum supplicium pertineat impiorum, quod descendisse ignis de caelo et eosdem comedisse memoratur.

13. An tempus persecutionis Antichristi mille annis annumerandum sit.

Iako Bog sudi u svako doba, u ovoj je kniizi prikladno rasprav- 1.

ljati 0 njegovu posljednjem sudu.

o razlidtoj kobi ljudskog zivota, 0 kojoj se ne moze reci kako u 2.

njoj nema Bozjega suda, iako se on ne moze istraziti.

Sto u knjizi Propovjednik kaie Salomon 0 tim stvarima koje su u 3.

zivotu zaiednicke i dab rima i zlima.

Raspravljajuci 0 posljednjem sudu Bozjem navest ce se prvo svje- 4.

docanstva iz Novog zavjeta a zatim iz Starog zavjeta.

U kojim se recenicama Gospodina i Spasitelja izjavljuje da ce na 5.

koncu svijeta doci do baianskoga suda.

Sto je prvo uskrsnuce, a sto drugo? 6.

o dvama uskrsnucima te 0 tisucljecu, 0 cemu piie u Ivanovu Ot- 7. krivenju, i 0 tome sto 0 takvu mnijenju treba razumno misliti.

o vezanju i odveeivanju davla. 8.

Sto je kraljevstvo svetih s Kristom u trajanju od tisucljeca, i u 9.

cemu se razlikuje od vjecnoga kraljevstva?

Sto treba odgovoriti onima koji misle kako uskrsnuce pripada 10. samo tijelima, a ne i dusama.

o Gogu i Magogu, koje ce, odvezan pri koncu svijeta, davao 11. potaknuti da progone Crkvu Boiju.

Da li se oganj, 0 kojem se kaie da je sisao s nebesa i progutao 12. ih, tice posljednje kame bezboinika?

Treba li doba Antikristova progona ubrajati u to tisucljece. 13.

14. De damnatione diaboli cum suis et per recapitulationem de resurrectione corporea omnium mortuorum et de iudicio ultimae retributionis.

15. Qui sint mortui, quos ad iudicium exhibuit mare, vel quos mors et inferi reddiderunt.

16. De caelo novo et terra nova.

17. De Ecclesiae glorificatione sine fine post finem.

cc XLI 18. Quid apostolus Petrus de novissimo Dei iudicio praedicarit.

19. Quid Apostolus Thessalonicensibus scripserit de manifestatione Antichristi, cuius tempus dies Domini subsequetur.

20. Quid idem Apostolus in prima ad eosdem epistola de resurrectione docuerit mortuorum.

21. Quid Isaias propheta de mortuorum resurrectione et de retributione iudicii sit locutus.

22. Qualis futura sit egressio sanctorum ad videndas poenas malo rum.

23. Quid prophetaverit Daniel de persecutione Antichristi et de iudicio Dei regnoque sanctorum.

24. In psalmis Davidicis, quae de fine saeculi huius et novissimo Dei iudicio prophetentur.

o osudbi davla s njegovim pristasama, i u saietku 0 tjelesnom 14. uskrsnucu svih mrtvih te 0 sudu posljednje naplate.

Tko su mrtvi koje more predade na sud ili koje Smrt i Podzemlje 15.

povratise.

o novome nebu i novoj zemlji. 16.

o proslavljenju Crkve beskrajnom nakon kraja. 17.

Sto je apostol Petar propovijedao 0 posljednjem sudu Boijem. 18.

Sto je apostol Pavao pisao Solunjanima 0 pojavi Antikrista, ko- 19.

jega vrijeme prethodi danu Gospodnjem.

Sto je isti apostol u Prvoj poslanici Solunjanima naucavao 0 us- 20.

krsnucu.

Sto je prorok Izaija rekao 0 uskrsnucic mrtvih i 0 naplati suda. 21.

Kakav ce biti izlazak svetih da bi gledali kazne opakih. 22.

Sto je Daniel prorekao 0 progonu Antikristovu, 0 sudu Boiiem te 23.

o kraljevstvu svetih.

Sto je proreceno u psalmima Davidovim 0 koncu ovoga svijeta i 24. o posljednjem sudu Boijem.

94

BREVICULUS

SAZETAK

95

25. De prophetia Malachielis, qua Dei iudicium ultimum declaratur et quorumdam dicitur per purificatorias poenas facienda mundatio.

26. De sacrificiis, quae sancti offerent Deo sic placitura, quomodo in die bus pristinis et annis prioribus placuerunt.

27. De separatione bonorum et malorum, per quam novissimi iudicii discretio declaratur.

28. De lege Moysi spiritaliter intellegenda, ne in damnabilia murmura carnalis sensus incurrat.

29. De adventu Eliae ante iudicium, cuius praedicatione Scripturarum secreta reserante Iudaei convertentur ad Christum.

30. Quod in libris Veteris Testamenti, cum Deus legitur iudicaturus, non evidenter Christi persona monstretur, sed ex quibusdam testimoniis, ubi Dominus Deus loquitur, appareat non dubie, quod ipse sit Christus.

o Malahiiinu prorostvu, kojim se najavljuje posljednji sud Bozji, 25. te 0 nekima kaze da ce biti procisceni kaznama Ciscenja.

o irtvama koje ce sveti prinositi Bogu i koje ce mu biti tako mile 26_ kao u drevnim danima i u prijasnjim godinama.

Razdvajanje dobrih i zlih po kojem postaje jasna razludiba po- 27. sljednjeg suda.

o Mojsijevu zakonu koji se mora shvatiti duhovno, kako se ne bi 28_ zapalo u prijekorne prituibe putenog tumacenja.

o dolasku llije prije suda, i 0 njegovu propovijedanju i otkrivanju 29. tajni Svetoga pisma, cime ce se Zidovi obratiti Kristu.

o tome kako u knjigama Staroga zavjeta, kad se kaie da ce Bog 30_ suditi, nigdje se izricito ne spominje Kristova osoba, ali se iz nekili svjedocanstava, gdje govori Gospodin Bog, nedvojbeno pokazuje da

je to sam Krist.

Quae dicant sacri Libri de iudicio novissimo. PL 657 - CC 699 PL 658

PL 659

De novissimo iudicio in hoc libro agitur.

CC 700

LIBER VIGESIMUS

KNJIGA DV ADESET A

QUAE VENTURA SINT IN WDICIO NOVISSIMO

POSLJEDNJI SUD

Quae sit quaestio (1-4)

Problem (1-4)

1. 1. De die ultimi iudicii Dei quod ipse donaverit/locuturi eumque asserturi adversus impios et incredulos tamquam in aedificii fundamento prius ponere testimonia divina deb emus; quibus qui nolunt credere, humanis ratiunculis falsis atque fallacibus con / travenire conantur, ad hoc ut aut aliud significare contendant quod adhibetur testimonium de litteris sacris. aut omnino divinitus esse dictum negent. Nam nullum existimo esse mortalium, qui cum ea, sicut dicta sunt, intellexerit et a summo ac vero Deo per animas sanctas dicta esse crediderit, non eis cedat atque consentiat, sive id etiam ore fateatur sive aliquo vitio fateri erubescat aut metuat, vel etiam pervicacia simillima insaniae id, quod falsum esse novit aut credit, contra id, quod verum esse novit aut credit, etiam contentiosissime defendere moliatur.

1. 1. Buduci cemo sada govoriti 0 danu posljednjeg suda Bozjega, koliko on bude dopustio, te ga potvrditi protiv bezboznika i nevjernika, moramo prvo postaviti sarna bozanska svjedocanstva poput temelja gradevini; oni koji tima ne zele vjerovati nastoje im se suprotstaviti kojekakvim ljudskim Iaznim i varavim razloscicima i izmisljajima tvrdeci kako ono sto se navodi kao svjedocanstvo iz Svetog pisma znaci stogod drugo, iii opet nijecu da je to uopce po bozanskome nadahnucu. Ja pak cijenim kako nema nikoga od smrtnika (tko te izreke shvati onako kako su recene i uzvjeruje kako ih je svevisnji i pravi Bog izrekao, a preko svetih dusa) koji ih nece prigrliti i odobriti: bilo da to otvoreno prizna, bilo da se zbog nekakve pogreske stidi iIi plasi, bilo cak da se u tvrdoglavosti sto je najslicnija ludosti svim silama trudi braniti ono 0 cemu zna iIi vjeruje kako je lazno protiv onoga 0 cemu zna iIi vjeruje da je istinito.

1. 2. Quod ergo in confessione ac professione tenet omnis Ecclesia Dei veri Christum de caelo esse venturum ad vivos ac mortuos iudicandos " hunc divini iudicii ultimum diem dicimus, id est, novissimum tempus. Nam per quot dies hoc iudicium tendatur, incertum est; sed Scripturarum more sanctarum "diem» poni solere pro "tempore» nerno, qui illas litteras quamlibet neglegenter legerit, nescit. Ideo autem, cum diem iudicii Dei dicimus, addimus ultimum vel novissirnurn, quia et nunc iudicat et ab humani generis initio iudicavit dimittens de paradiso et a ligno vitae separans primos homines peccati magni perpetratores 2; immo etiam quando angelis peccantibus non pepercit 3, quorum princeps homines a se ipso subversus invidendo subvertit, procul dubio iudicavit; nee sine illius alto iustoque iudicio et in hoc aerio caelo et in terris et daemonum et hominum miserrima est vita, erroribus aerumnisque plenissima. Verum etsi nemo peccasset, non sine bono rectoque iudicio universam rational em creatu/ ram perseverantissime sibi suo Domino cohaerentem in aeterna beatitudine retineret. Iudicat etiam non solum universaliter de genere daemonum atque hominum, ut miseri sint propter primorum meritum peccatorum; sed

2. Dakle, kao sto vjeruje cjelokupna Crkva istinskoga Boga, u svom ispovijedanju i propovijedanju, Krist ce doci s neba, da sudi zivima i mrtvima; a taj dan bozanskog suda zovemo posljednjim danom, to jest posljednjim vremenom. Jer nije pouzdano koliko ce dana trajati to sudenje; ali svatko tko Sveto pismo barem i ovlasno uscitava, zna kako se u njemu »dan« (dies) obicava upotrijebiti za »vrijeme« (tempus). A kad govorimo 0 danu suda Bozjeg, zbog toga dodajemo 'krajnji' iIi 'posljednji' jer Bog sudi i sada i sudio je od iskona ljudskoga roda, izagnavsi iz raja i odbivsi od stabla zivota prve ljude, pocinitelje veIikoga grijeha'; i nedvojbeno je sudio vee i onda kad ono nije postedio an dele koji zgrijesise, a kojih je knez, posto je sarna sebe oborio, zaviscu svojom i ljude zaveo"; isto tako, bez njegova uzvisena i pravedna suda nije ni zivot zloduha najbjedniji, prepun zabluda i jada, i u ovome zracnome nebu i na zemlji, kao i medu Ijudima. A da pak i nije nitko zgrijesio, ipak se bez njegova dobrog i pravednog suda ne bi cjelokupno razumno stvorenje odrzavalo u vjecnome blazenstvu, prianjajuci najustrajnije uz njega kao svojeg Gospodina.

I sudi On ne sarno sveukupno rodu i zlih duhova i ljudi, da budu bijedni zbog zasluzbi prvotnih gresnika, nego i vlastitim djeIima poje-

'Cf. 2 Tim 4, 1. 2 Cf. Gen 3, 23. 3 Cf. 2 Pt 2, 4.

, Post 3,23. 22 Pt 2, 4.

Iako Bog sudi u svako doba, u ovoj je knjizi prikladno raspravljati 0 njegovu posljednjem sudu.

Qui sit modus huius vitae ad Dei judicium. PL 660

CC 701

98

DE CIV. DEI 20, 1, 2 - 2

o DRZ. BOZJOJ 20, 1,2 - 2

etiam de singulorum operibus propriis, quae gerunt arbitriovoluntatis. Nam et daemones ne torqueantur precantur 4, nee utique iniuste vel parcitur eis vel pro sua quique improbitate torquentur; et homines plerumque aperte, semper occulte, luunt pro suis factis divinitus poenas sive in hac vita sive post mortem: quamvis nullus hom inurn agat recte, nisi divino adiuvetur auxilio; nullus daemonum aut hom inurn agat inique, nisi divino eode~q~e i~stissimo iudici~ pe~mit~at~r. S~cut enim ait Apostolus: Non est iniquitas apud Deum ; etram sicut Ipse alibi dicit: Inscrutabilia sunt iudicia eius et investigabiles viae eius 6. Non igitur in hoc libro de illis primis nee de istis mediis Dei iudiciis, s~d de ipso novissimo b, quantum ipse tribuerit, disputabo, quando Chnstus de caelo venturus est vivos iudicaturus et mortuos 7. Iste quippe dies iudicii proprie iam vocatur, eo quod nullus ibi erit imperitae querellae locus, cur iniustus ille sit felix et cur ille iustus infelix. Omnium namque tunc nonnisi bonorum vera et plena felicitas et omnium nonnisi malorum digna et summa infelicitas apparebit.

dinaca pocinjenim po vlastitoj volji. Nairne, i zlodusi mole da ne budu muceni"; i bilo da se posteduju iIi pak muce svaki prema svojoj zasluzbi ni to ne biva nepravedno; a i ljudi, cesto javno a uvijek skrovito, bivaju bozanskom kaznom kaznjavani za svoje Cine, ili u ovome zivotu ili nakon smrti, iako ni jedan od ljudi ne djeluje pravicno ako to nije uz bozansku pomoc, i ni jedan ni od zloduha ni od ljudi ne cini stogod nepravicno, ukoliko se to ne dopusti po is tome bozanskom i najpravednijem sudu. Jer, kao sto apostol kaze: »Kod Boga nema nepravednosti«," te kao sto sam drugdje veli: »Nedokucivi su sudovi Bozji i neistrazivi njegovi putovi.e"

Stoga u ovoj knjizi necu raspravljati 0 onim prvotnim Bozjim sudovirna niti 0 onim iz meduvremena, nego - a onoliko koliko mi On dopusti - sarno 0 ovome posljednjem sudu, kad Krist bude dosao s neba, da sudi zivima i mrtvima. A taj se dan u posebnu smislu naziva dan suda (sudnji dan), jer pri njemu nece biti mjesta neznalackoj prituzbi zasto je onaj nepravednik sretan a ovaj pravednik nesretan. Tada ce biti bjelodano kako samo svima dobrima pripada istinska i potpuna sretnost, a sarno svima opakima zasluzena najvisa nesretnost.

2. Nunc autem et mala aequo animo ferre discimus, quae patiuntur et boni, et bona non magnipendere, quae adipiscuntur et mali; ac per hoc etiam in his rebus, in quibus non apparet divina iustitia, salutaris est divina doctrina. Nescimus enim quo iudicio Dei bonus ille sit pauper, malus ille sit dives; iste gaudeat, quem pro suis perditis moribus cruciari debuisse maeroribus arbitramur, contristetur ille, quem vita laudabilis gaudere debuisse persuadet; exeat de iudicio non solum inultus, verum etiam damnatus innocens, aut iniquitate iudicis pressus aut falsis obrutus testimoniis, e contrario scelestus adversarius eius non solum impunitus, verum etiam vindicatus insultet; impius optime valeat, pius languore tabescat; latrocinentur sanissimi iuvenes, et qui nee verbo quemquam laedere potuerunt, diversa morborum at roc it ate affligantur infantes; utilis C rebus humanis immatura morte rapiatur, et qui videtur nee nasci debuisse, diutissime insuper vivat; plenus .crimi~~bus sublimetur honoribus, et hominem sine querella tenebrae ignobilitatis abscondant, et cetera huius/ modi, quae quis colligit, quis enumerat? Quae si haberent in ipsa velut absurditate constantiam, ut in hac vita, in qua: Homo, sicut sacer Psalmus eloquitur, vanitati similis factus est et dies eius velut umbra praetereunt 8, non nisi mali adipiscerentur

2. U svojem sadasnjem stanju mi ucimo sa smirenoscu podnositi i zla koja trpe dobri i ne pridavati veliku vaznost onim dobrima koja stjecu i zli ljudi; te prema tome, cak i u onim stvarima u kojima se ne ocituje bozanska pravda, postoji pouka bozanskoga nauka. Ne znamo, nairne, po kojem Bozjem sudu onaj dobri je siromah, a onaj opaki bogatas; i zasto se raduje onaj 0 kojem mislimo da je zasluzio svojim opakim ponasanjem muciti se u zalosti, dok je tuzan onaj 0 kojem nas njegov pohvalan zivot uvjerava kako bi se trebao radovati; i zasto neduznik izlazi iz sudnice ne sarno neosvecen nego cak i kaznjen (bilo pritisnut nepravednoscu suca bilo slomljen laznim dokazirna), dok je nasuprot tome krivac, njegov protivnik, ne sarno nekaznjen nego cak vrijeda time sto je osloboden krivice; zasto je bezboznik izvrsna zdravlja, dok poboznik vene od bolesti; zasto se najzdraviji mladici odaju razbojnistvu, dok nejacad koja nikoga ne bi mogla ni rijecju pozlijediti pate od okrutnosti razlicitih bolesti; zasto onoga tko je na korist ljudskoj zajednici prerano ugrabi smrt, dok onaj sto se cini kako se nikad nije ni trebao roditi zivi jos i prekomjemo; zasto se onaj tko je pun zlocina uzdize pocastima, dok onoga sto je bez prijekora zastire potpuna neuglednost; i jos toliko toga, tko bi sve naveo i sve izbrojao?

Kad bi te stvari u samoj svojoj besrnislenosti pokazivale stanovitu postojanost, kao u tome sto u ovome zivotu, kako kaze sveti psalam: »Covjek je nalik na ispraznost i dani njegovi nestaju kao sjena,«! tako da sarno zli postizu prolazna i zemaljska dobra, dok sarno dobri trpe

a et M.

b novissimo] iudicio agg. M. 'utiles M.

3 Mt 8,29.

4 Rim 9, 14. (Prijevod prema lat. predlosku). 5 Rim 11,33.

4 cr. Mt 8, 29; Lc 8, 28. 5 Rom 9,14.

6 Rom 11, 33.

7 Cf. 2 Tim 4, 1. 8 Ps 143, 4.

1 Ps 144 (143), 4. (Prijevod prema lat. predlosku).

o razlicitoj kobi Ijudskog zivota, o kojoj se ne moze reci kak 0 u njoj nema Bozjega suda, iako se on ne moze istraziti,

PL 661

Quid senserit Salomon de hac vita.

CC 702

100

DE CIV. DEI 20,2 - 3

o DRZ. BOZJOJ 20, 2 - 3

transitoria bona ista atque terrena, nee nisi boni talia paterentur mala; posset hoc referri ad iudicium ius tum Dei sive d etiam benignum, ut, qui non erant assecuturi bona aeterna, quae faciunt beatos, temporalibus vel deciperentur pro malitia sua vel pro Dei misericordia consolarentur bonis, et qui non erant passuri aeterna tormenta, temporalibus vel pro suis quibuscumque et quantuliscumque peccatis affligerentur vel propter implendas virtutes exercerentur malis. Nunc vero, quando non solum in malo sunt boni et in bono mali, quod videtur iniustum, verum etiam plerumque et malis mala eveniunt et bonis bona proveniunt; magis inscrutabilia fiunt iudicia Dei et investigabiles viae eius e9. Quamvis ergo nesciamus quo iudicio Deus ista vel faciat vel fieri sinat, apud quem summa virtus est, summa sapientia, summa f iustitia, nulla infirmitas, nulla terneritas, nulla iniquitas; salubriter tamen discimus non magnipendere seu bona seu mala, quae videmus esse bonis malisque communi a, et illa bona quaerere, quae bonorum, at que illa mala maxime fugere, quae propria sunt malorum. Cum vero ad illud Dei iudicium venerirnus, cuius tempus iam proprie dies iudicii et aliquando dies Domini nuncupatur; non solum quaecumque tunc iudicabuntur, verum etiam quaecumque ab initio iudicata et quaecumque usque ad illud tempus adhuc iudicanda sunt, apparebunt esse iustissima. Ubi hoc quoque manifestabitur, quam iusto iudicio Dei fiat, ut nunc tam multa. ac paene omnia iusta iudicia Dei lateant sensus mentesque mor / talium, cum tamen in hac re piorum fidem non lateat, ius tum esse quod latet.

zla, to bi se moglo pripisati pravednomu pa cak i dobrostivom sudu Bozjem; i tako oni koji nece steci vjecna dobra, sto Cine ljude blazenima: ili bi se obmanjivali tima prolaznima zbog svoje zloce ili bi se pak zbog Bozjega milosrda takvim dobrima tjesili; dok oni sto nece trpjeti vjecne muke kaznjavali bi se vremenitim zlima zbog svojih bilo kojih i bilo kako sitnih grijeha, iIi bi se pak tima uvjezbavali, da bi usavrsili svoje kreposti. Medutim, kad su ne sarno dobri ljudi u zlu a zli u dobru, sto se cini nepravednim, nego cak vecinom i zlima se dogadaju zla, dok se dobrima dog ada dobro, jos su vise »nedokucivi sudovi Bozji i neistrazivi njegovi putovil-c'

Stoga, iako ne znamo po kojem sudu Bog te stvari cini ili dopusta da se dogadaju (On pri kojem je najvisa krepost, najvisa mudrost, najvisa pravednost, i pri kojem nema nikakve slaboce, nikakve nagloce, nikakve nepravde), ipak spasonosno ucimo ne pridavati veliku vaznost ni dobrima ni zlima 0 kojima vidimo kako su zajednicka i dbbrima i zlima, nego traziti ona dobra sto pripadaju sarno dobrima, a najvise izbjegavati ona zla sto su svojstvena zlim ljudima. Nu kad budemo stigli do onoga suda Bozjeg (kojega se vrijeme posebno naziva Sudnji dan, a katkada i Dan Gospodnji), pokazat ce se kako su najpravedniji ne sarno sudovi 8tO ce tada biti izreceni nego i svi oni od samoga iskona te svi oni otada do Sudnjega dana. Tad ce se takoder pokazati po kojem pravednom Bozjem sudu biva te su mnogi, i gotovi svi, pravedni sudovi Bozji skriveni poimanju i razumijevanju smrtnika, iako pri tome vjeri poboznika nije skriveno da je pravedno sto je skriveno.

3. Nempe Salomon, sapientissimus rex Israel, qui regnavit in Hierusalem, librum, qui vocatur Ecclesiastes et a Iudaeis quoque habetur in sacrarum canone Iitterarum, sic exorsus est: Vanitas vanitatum, dixit Ecclesiastes; vanitas vanitatum, omnia vanitas. Quae abundantia homini in omni labore suo, / quo laborat sub sale? 10 Et cum ex hac sententia connecteret cetera, commemorans aerumnas erroresque vitae huius et vanescentes interea tempo rum lapsus, ubi nihil solidum, nihil stabile retinetur; in ea rerum van it ate sub sole, illud etiam deplorat quodam modo, quod, cum sit abundantia sapientiae super insipientiam, sicut abundantia lucis super tenebras, sapientisque oculi sint in capite ipsius et stultus in tenebris ambulet; unus tamen incursus incurrat omnibus, utique in hac vita quae sub sole agitur, significans videlicet ea mala, quae bonis et malis videmus esse communi a 11. Dicit etiam illud, quod et boni patiantur mala, tamquam mali sint, et mali, tamquam boni sint,

3. Nairne, Salomon, najmudriji kralj Izraela, koji vladase u Jeruzalemu, onu knjigu zvanu Propovjednik (koju i Zidovi ukljucuju u kanon Svetog pisma) zapocinje ovako: »Ispraznost nad ispraznoscu, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznoscu, sve je ispraznost!' Kakva je korist covjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem?«2 Tomu mnijenju pridodaje os tala spominjuci tjeskobe i zablude ovoga zivota te dolazenje i prolazenje doba, pri cemu nam ne preostaje nista cvrsto nista postojano, i u toj ispraznosti stvari pod suncem oplakuje i to sto (iako je obilje mudrosti isto tako iznad ludosti kao sto je obilje svjetla iznad tmina, i mudracu su oci u glavi a bezumnik luta u tami) , ipak se ista kob dog ada svima - naravno: u ovome zivotu koji se zivi pod sun cern - , misleci naime na ona zla 0 kojima vidimo gdje su zajednicka i dobrima i zlima. I on isto tako kaze kako dobri trpe zla, kao da su zli, dok oni zli - kao da su dobri - stjecu dobra,

dye! M. "illius M.

f summa ... summa] et summa ... summaque M.

2 Rim 11,33.

1 Ukoliko se lat. vanitas vanitatum (kako je uobicajeno) procita kao vanitas vanitantium - kako donose Augustinovi rukopisi - onda mjesto »ispraznost nad ispraznoscu« imamo: »ispraznost ispraznika«, iii »tastinu onih koji su tasti«, sto je takoder moguce.

2 Prop 1, 2. 3.

9 Cf. Rom 11,33. 10 Eccle 1, 2·3.

11 Cf. Eccle 2, 13-17.

101

Sto u knjizi Propovjednik kate Salomon 0 tim stvarima koje su u zivotu zajednicke i dobrirna i zlima.

102

DE CIV. DEI 20, 3 - 4

o DRZ. BozJOJ 20,3 - 4

PL 662

adipiscantur bona, ita loquens: Est, inquit, vanitas, quae facta est super terram, quia sunt iusti, super quos venit sicut factum impiorum, et sunt impii, super quos venit sicut factum iustorum. Dixi quoniam hoc quoque vanitas 12. In hac vanitate, cui quantum satis visum est intimandae totum istum librum vir sapientissimus deputavit (non uti que ob aliud, nisi ut earn vitam desideremus, quae vanitatem non habet sub hoc sole, sed veritatem sub ilIo qui fecit hunc solem), in hac ergo vanitate numquid nisi iusto Dei rectoque iudicio similis eidem vanitati factus vane see ret homo 13? In diebus tamen vanitatis suae interest plurimum, utrum resistat an obtemperet veritati, et utrum sit expers verae pietatis an particeps; non propter vitae huius vel bona adquirenda vel mala vitanda vanescendo transeuntia, sed propter futurum iudicium, per quod erunt et bonis bona et malis mala sine fine mansura. Denique iste sapiens hunc librum sic conclusit, ut diceret: Deum time et mandata eius custodi, quia hoc est omnis homo; quia omne hoc opus Deus adducet in iudicium in omni despecto, sive bonum sive malum 14. Quid brevius, verius, salubrius dici potuit? Deum, inquit, time et mandata eius custodi, quia hoc est omnis homo. Quicumque enim est, hoc est, custos utique mandatorum Dei; quoniam qui hoc non est, nihil est; non enirn ad veritatis imaginem reformatur, remanens in similitudine vanitatis. Quia omne hoc opus, id est, quod ab homine fit in hac vita, sive bonum sive malum, Deus adducet in iudicium in omni despecto, id est, in omni etiam qui contemptibilis hic videtur et ideo nee videtur; quoniam Deus et ipsum videt nee eurrr/despicit nee cum iudicat praeterit.

pa govori: »Ali je na zemlji ispraznost, te pravednike stize sudbina opakih, a opake sudbina pravednika. Velim: i to je ispraznost.e'

U toj ispraznosti, kojoj je - kako bi je istaknuo onoliko koliko je dostatno - taj najmudriji covjek posvetio cijelu knjigu (a zaista ne bi radi cega drugog nego da bismo zeljeli onaj zivot u kojem nema ispraznosti pod ovim suncem, nego je istinitost pod Onim koji je stvorio to sunce), dakle: u toj ispraznosti, zar je ista drugo nego pray i pravedan sud Bozji da covjek, postavsi poput te ispraznosti, u njoj i iscezne? Docim u danima njegove ispraznosti od najvece je vaznosti da Ii se covjek opire ili pokorava istini, i da Ii je bez dijela u istinskoj poboznosti ili pak sudjeluje u njoj, i ne zbog stjecanja dobara ovoga zivota ili izbjegavanja zala (sto iscezavajuCi prolaze) nego radi buducega suda, prema kojem ce dobri imati dobra a zli zla bez ikakva konca. Napokon, taj je mudrac zavrsio svoju knjigu rekavsi ovako: »'Boj se Boga, izvrsuj njegove zapovijedi, jer - to je say covjek'. Jer svako ovo djelo, bilo dobro ili zlo i kako god zanemareno, Bog ce izvesti na SUd.«4 I sto je mogao izreci sazetije, istinitije, spasonosnije? Kaze: »Boj se Boga, izvrsuj njegove zapovijedi, jer - to je say covjek.« Jer tko god nesto jest zaista jest to, izvrsitelj Bozjih zapovijedi, buduci da onaj tko to nije nista nije, jer se ne preoblikuje prema slici istine, nego ostaje u nalici ispraznosti. »Jer svako ovo djelo«, to jest koje covjek cini u ovome zivotu, »bilo dobro bilo zlo, i kako god zanemareno, on ce izvesti na sud«, naime: u slucaju svakoga, pa i covjeka kojega ovdje vide kao prezrenog, te ga stoga i ne vide; buduci da Bog i takvoga vidi i ne zanemaruje ga, niti ga mimoilazi kad sudi.

Prius nova deinde vetera adducentur praeconia.

CC 703

4. Huius itaque ultimi iudicii Dei testimonia de Scripturis sanctis, quae ponere institui, prius eligenda sunt de libris instrumenti novi, postea de veteris. Quamvis enim vetera priora sint tempore, nova tamen anteponenda sunt dignitate, quoniam illa vetera praeconia sunt novorum. Nova igitur ponentur prius, quae ut firmius probemus, assumentur et vetera. In veteribus habentur Lex et Prophetae, in novis Evangelium et apostolicae litterae. Ait aut em Apostolus: Per legem enim cognitio peccati. Nunc autem sine lege iustitia Dei manifestata est, testificata per Legem et Prophetas; iustitia autem Dei per fidem Iesu Christi in omnes qui credunt 15. Haec iustitia Dei ad Novum pertinet Testamentum et testimonium habet a veteribus libris, hoc est, Lege ac Prophetis. Prius igitur g ipsa causa ponenda est, et postea testes intro-

4. Ta svjedocanstva 0 posljednjem sudu Bozjem iz Svetoga pisma, koja sam nakanio iznijeti, prvo treba izabrati iz knjiga Novoga zavjeta, a zatim iz Staroga zavjeta. Iako je Stari zavjet prvotniji po vremenu, ipak mu treba Novi zavjet pretpostaviti po dostojanstvu, jer je Stari zavjet glasnik Novoga zavjeta. Stoga ce se prvo navoditi Novi, a zatim ce se dodavati Stari, kako bismo cvrsce potkrijepili. U Starome zavjetu nalaze se zakon i proroci, u Novome zavjetu evandelja i apostolski spisi. Apostol kaze: »Po zakonu, uistinu, spoznaja grijeha. A sada se nezavisno od Zakona ocitovala Bozja pravednost, za koju svjedoce Zakon i Proroci, pravednost Bozja po vjeri Isusa Krista za sve koji vjeruju.«! Ta pravednost Bozja pripada Novom zavjetu, dok joj je svjedocanstvo iz starih knjiga, to jest prema Zakonu i Prorocima. Dakle, prvo treba iznijeti sam slucaj, a zatim treba izvesti

gergoM.

12 Eccle 8, 14. 13 Cf. Ps 143,4.

14 Eccle 12, 13-14 (sec. LXX). 15 Rom 3, 20-22.

3 Prop 8,14.

4 Prop 12. 13. 14. (Prijevod prema Iat. predlosku).

1 Rim 3, 20-22.

103

Raspravljajuci 0 posljednjem sudu Bozjem navest ce se prvo svjedocanstva iz Novog zavjeta a zatim iz Starog zavjetao

Quae Iesus in Matthaeo dixerit de iudicio bonorum et malorum ...

... eorumque separatione.

CC 704

PL 663

104

DE CIV. DEI 20, 4 - 5, 2

o DRz. BOZJOJ 20, 4 - 5,2

ducendi. Hunc et ipse Christus Iesus ordinem servandum esse demonstrans: Scriba, inquit, eruditus in regno Dei similis est viro patri [amilias proierenti de thesauro suo nova et vetera 16. Non dixit: «Vetera et nova», quod utique dixisset, nisi maluisset meritorum ordinem servare quam

temporum. .

svjedoke. Da se treba drzati toga poretka, pokazao je sam Isus Krist rekavsi: »Zato je svaki knjizevnik, upucen u kraljevstvo nebesko, nalik na covjeka dornacina koji iz svoje riznice vadi novo i staro.e' Nije rekao: 'staro i novo', kako bi zaista i rekao da se nije htio vise drzati poretka vrijednosti negoli vremena.

Novi Testamenti praeconia recensentur (5-20)

Posljednji sud u Novom zavjetu (5-20)

5. 1. Ergo ipse Salvator cum obiurgaret civitates, in quibus virtutes magnas fecerat neque crediderant, et eis alienigenas anteponeret: Verumtamen , inquit, dico vobis, Tyro et Sidoni remissius erit in die iudici! quam vobis 17; et paulo post alteri civitati: Amen, inquit, dico vobis, quia terrae Sodomorum remissius erit in die iudicii quam tibi 18 (hie evidentissime praedicat diem iudicii esse venturum); et alia loco: Viri Ninevitae, inquit, surgent in iudicio cum generatione ista et condemnabunt eam; quia paenitentiam egerunt in praedicatione lonae, et ecce plus quam lana hie. Regina Austri surget in iudicio cum gene ratione ista et condemnabit eam; quia venit a finibus terrae audire sapientiam Salomonis, et ecce plus quam Salomon hie 19. Duas res hoc loco discimus, et venturum esse iudicium et cum mortuorum resurrectione venturum. De Ninevitis enim et regina Austri quando ista dicebat, de mortuis sine dubio loquebatur, quos tamen in die iudicii surrecturos hesse praedixit. Nec ideo dixit «condemnabunt » '. quia ipsi iudicabunt; sed quia ex ipsorum comparatione isti merito damnabuntur.

5. 1. Dakle, sam Spasitelj (kad je korio one gradove u kojima je bio pocinio velika djela a oni ne povjerovase i kad im je pretpostavio inorodacke gradove) rece: »Ali ce, kazem yam, Iakse biti na Sudnji dan Tiru i Sidonu nego vama-s'; a malo poslije drugomu gradu: »Ali ce, kazem yam, zemlji sodomskoj biti lakse na Sudnji dan nego tebi.«? (Tu najbjelodanije pretkazuje da ce doci Sudnji dan); te drugdje: »Ninivljani ce na sudu ustati S ovim narastajern i osudit ce ga, jer su se obratili na Jonino propovijedanje. A evo, ovdje je vise od Jone! Kraljica Juga dici ce se na sudu s ovim narastajem i osudit ce ga, jer je dosla s kraja zemije da bi cul a mudrost Salomonovu. A evo ovdje je vise od Salomonal-r' Na tome mjestu doznajemo dvoje: i da ce doci do suda i da ce biti zajedno s uskrsnucern mrtvih. Jer kad govorase o Ninivljanima i 0 Kraljici Juga, nedvojbeno je govorio 0 mrtvima, 0 kojima je ipak pretkazao da ce uskrsnuti na Sudnji dan. A nije rekao »osudit ce ga« zbog toga sto ce oni sami suditi, nego sto ce u usporedbi s njima ovi drugi biti zasluzeno osudeni.

5.2. Rursus alia loco, cum de hominum bonorum et malorum / nunc permixtione, postea separatione, quae utique die iudicii futura est, loqueretur, adhibuit similitudinem de tritico seminato et superseminatis zizaniis, eamque suis exponens discipulis: Qui seminat, / inquit, bonum semen, est Filius hominis; ager autem est mundus; bonum vera semen hi sunt filii regni; zizania autem filii sunt nequam; inimicus autem, qui seminavit ea, est diabolus; messis vera I consummatio saeculi est, messores autem m angeli sunt. Sicut ergo colliguntur zizania et igni comburuntur; sic erit in consummatione saeculi. Mittet Filius hominis

2. I po novo na drugome mjestu, kada govorase 0 sadasnjem mijesanju dobrih i zlih Ijudi te 0 njihovu potonjem razdvajanju (koje ce zaista biti na Sudnji dan), posluzivsi se usporedbom 0 zasijanoj psenici i naknadno posijanu ljulju, rece objasnjavajuci je svojim ucenicirna: »Sijac dobrog sjemena jest Sin Covjecji, Njiva je svijet. Dobro sjeme sino vi su Kraljevstva. Ljulj su djeca Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest davao. Zetva je svrsetak svijeta, a zeteoci su andeli. Kao sto se ljulj skuplja i baca u oganj, tako ce biti i na svrsetku svijeta. Sin ce Covjecji izaslati svoje andele da pokupe iz njegova kraljevstva

h resurrecturos M.

; condemnabant cc. 'autem M.

ffivero M.

2 Mt 13, 52. 1 Mt 11, 22. 2 Mt 11, 24.

3 Mt 12, 41. 42.

16 Mt 13, 52. 17 Mt 11, 22. 18 Mt 11, 24.

19 Mt 12,41-42; cf. Ion 3,5; 3 Reg 10, 1-10.

105

U kojim se recenicarna Gospodina i Spasitelja izjavljuje da ce na koncu svijeta doci do bozanskoga suda.

Electi quoque iudicabunt.

CC 705

Quomodo similiter dicta conferantur.

106

o DRz. BOZJOJ 20, 5,2 - 5,4

107

DE CIV. DEI 20, 5, 2 - 5, 4

angelos suos, et colligunt n de regno eius omnia scandala et eos, qui faciunt iniquitatem, et mittunt eos in caminum ignis; ibi erit fletus et stridor dentium. Tunc iusti fulgebunt sicut sol in regno Patris eorum. Qui habet aures 0, audiat 20. Hie iudicium quidem vel diem iudicii non nominavit, sed eum multo darius ipsis rebus expressit et in fine saeculi futurum esse praedixit.

sve sablazni i zlikovce te da ih bace u ognjenu pee, gdje ce biti plac i skrgut zuba. Tada ce pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega. Tko ima usi da cuje, neka cuje!«4 Tu zaista nije spomenuo sud iii dan suda, ali ga je mnogo jasnije izrazio samim opisom stvari, te je pretkazao da ce se dogoditi na koncu vijeka.

5. 3. Item discipulis suis: Amen, inquit, dico vobis, quod vos, qui secuti estis me, in regeneratione, cum sederit Filius hominis in sede maiestatis suae, sedebitis et vos super sedes duodecim iudicantes duodecim tribus Israel 21. Hie discimus cum suis discipulis iudicaturum Iesum. Unde et alibi Iudaeis dixit: Si ego in Beelzebub eicio daemonia, filii vestri in quo eiciunt? Ideo ipsi iudices erunt vestri 22. Nee quoniam super duodecim sedes sessurosesse ait, duodecim solos homines cum ilIo iudicaturos put are debemus. Duodenario quippe numero universa quae dam significata est iudicantium multitudo propter duas partes numeri septenarii, quo significatur plerumque universitas; quae duae partes, id est, tria et quattuor, altera per alteram multiplicatae duodecim faciunt; nam et quattuor ter et tria quater duodecim sunt, et si qua alia huius duodenarii numeri, quae ad hoc valeat, ratio reperitur. Alioquin, quoniam in locum Iudae traditoris apostolum Matthiam legimus ordinatum 23, apostolus Paulus, qui plus omnibus illis laboravit 24, ubi ad iudicandum sedeat non habebit; qui profecto cum aliis sanctis ad numerum iudicum se pertinere demonstrat, cum dicit: Nescitis quia angelos iudicabimus? 25 De ipsis quoque iudicandis in hoc numero duodenario similis causa est. Non enim quia dictum est: Iudicantes duodecim tribus Israel, tribus Levi, quae tertia decima est, ab eis iudicandanon erit, aut/ solum ilium populum, non etiam gentes ceteras iudicabunt. Quod autem ait: In regeneratione 26, procul dubio mortuorum resurrectionem nomine voluit regenerationis intellegi. Sic enim caro nostra regenerabitur per incorruptionem, quemadmodum est anima nostra regenerata per fidem.

3. Isto rece i ucenicima svojim: »Zaista, kazem yam, vi cete, koji ste posli za mnom - 0 preporodu, kad Sin Covjecji sjedne na svoje slavno prijestolje - sjesti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest Izraelovih plemena.e' Tu doznajemo kako c~ Isus suditi zajedno sa svojim ucenicima. Zbog toga i drugdje kaze Zidovima: »Ako ja doista uz pomoc Belzebuba izgonim zle duhove, cijom ih pomoci izgone vasi sinovi? Zato ce yam oni biti SUCi.«6 A zbog toga sto kaze kako ce sjesti na dvanaest prijestolja, ne trebamo misliti kako ce ih samo dvanaest suditi zajedno s njim. Jer brojem dvanaest oznaceno je sveukupno mnostvo onih koji ce suditi; zbog toga sto dva dijela broja sedam, s kojim se opcenito oznacuje sveukupnost, to jest tri i cetiri, kad se pomnoze, daju dvanaest, i cetiri puta tri i tri puta cetiri iznose dvanaest, a moguca su drukcija rasclanjivanja broja dvanaest radi potkrepe is tog znacenja. Inace, buduci da citamo kako je za apostola postavljen Matija mjesto izdajice Jude", onda apostol Pavao, koji je radio vise nego svi oni", ne bi imao prijestolja za sudenje, a on zaista pokazuje da pripada broju sudaca zajedno s ostalim sucima, kad kaze: »Ne znate Ii da cemo suditi andelimal-s" Slicno je s brojem dvanaest i sto se tice onih kojima treba suditi. Jer iako je receno: »da ce suditi dvanaest Izraelovih plemena«, ne znaci da se nece suditi plemenu Levijevu, koje je trinaesto, ili pak kako ce se suditi samo tome puku, a ne isto tako i ostalim narodima. A sto pak rece: »0 preporodu« (in regeneratione) nedvojbeno htjede da se ta rijec shvati kao uskrsnuce mrtvih. Jer put ce se nasa tako preporoditi po nepropadljivosti kao sto je i dusa nasa preporodena po vjeri.

5. 4. Multa praetereo, quae de ultimo iudicio ita dici videntur, ut diligenter considerata reperiantur ambigua vel magis ad aliud pertinentia, sive scilicet ad eum Salvatoris adventum, quo per totum hoc tempus in Ecclesia sua venit, hoc est in membris suis, particulatim atque paulatim, quoniam tota corpus est eius; sive ad excidium terrenae Hierusalem; quia et de ilIo cum loquitur, plerumque sic loquitur,

4. Prelazim preko mnogih mjesta koja se cine kao da govore 0 posljednjem sudu, ali se nakon pomnijeg promatranja pokazuju iii kao dvosmislena iIi kako se ticu cega drugog; kao ono 0 Spasiteljevu dolasku, kojim zapravo cijelo ovo vrijeme dolazi u svoju Crkvu, to jest u svojim udovima, dio po dio i malo po malo, jer je ona cijela njegovo tijelo; iii pak ono 0 razorenju zemaljskoga Jeruzalema, jer kad 0 tome govori, onda govori isto kao i 0 koncu svijeta te 0 posljednjem veli-

n colligent M.

o aures] audiendi agg. M.

20 Mt 13, 37-43. 21 Mt 19, 28.

22 Mt 12 27

23 Cf. A~t 1: 26.

24 Cf. 1 Cor 15, 10. 251 Cor 6, 3.

26 Mt 19, 28.

4 Mt 13, 37-43. 5 Mt 19.28.

6 Mt 12, 27.

7 Dj 1, 25, 26.

8 1 Kar 15. 10. 9 1 Kor 6, 2. 3.

PL 664

Quae separatio sit in iudicio secundum Matthaeum et Ioannern.

CC 706

108

DE Cry. DEI 20, 5, 4 - 5, 5

o DRZ. BOZJOJ 20, 5,4 - 5,5

109

tamquam de fine saeculi atque ilIo die iudicii novissimo et / mag no loquatur; ita ut dignosci non possit omnino, nisi ea, quae apud tres Evangelistas Matthaeum, Marcum et Lucam de hac re similiter dicta sunt 27, inter se omnia conferantur. Quaedam quippe alter obscurius, alter explicat planius, ut ea, quae ad unam rem pertinentia dicuntur, appareat unde dicantur. Quod facere utcumque curavi in quadam epistula, quam rescripsi ad beatae memoriae virum Hesychium, Salonitanae urbis episcopum, cuius epistolae titulus est: De fine saeculi 28.

kom danu suda, tako da se to uopce ne bi moglo razlikovati ako se medusobno ne usporede slicni izrijeci u trojice evandelista (Mateja, Marka i Luke). Jer neko mjesto jedan iznosi nejasnije, a drugi jasnije, tako da usporedene izjave 0 jednoj stvari jasno pokazuju odakle se pocinje. Toga sam se nastojao drzati, sto sam bolje mogao, u poslanici koju sam napisao Hesihiju, muzu blazene uspomene, biskupu Salone, a sto ima naslov »0 koncu svijeta«."

5. 5. Proinde iam ilIud hie dicam, quod in Evangelio secundum Matthaeum de separatione bonorum et malorum legitur per iudicium praesentissimum atque novissimum Christi. Cum autem venerit, inquit, Filius hominis in maiestate sua, et omnes angeli cum eo, tunc sedebit super sedem maiestatis suae, et congregabuntur ante eum omnes gentes, et separabit eos ab invicem, sicut pastor segregat oves ab haedis, et statuet oves quidem a dextris suis, haedos autem a sinistris. Tunc dicet Rex his, qui a dextris eius erunt: Venite, benedicti Patris mei, possidete paratum vobis regnum a constitutione mundi. Esurivi enim, et dedistis mihi manducare; sitivi, et dedistis mihi bibere; hospes eram, et collegistis me; nudus, et cooperuistis me; infirmus, et visitastis me; in carcere eram, et venistis ad me. Tunc respondebunt ei iusti, dicentes: Domine, quando te vidimus esurientem, et pavimus; sitientem, et dedimus P potum? Quando autem te vidimus hospiiem, et collegimus te; aut nu-/ dum, et cooperuimus te? Aut quando te vidimus infirmum aut in carcere, et venimus ad te? Et respondens Rex dicet illis: Amen dico vobis, quamdiu fecistis uni de his fratribus meis minimis, mihi fecistis. Tunc dicet, inquit, et his qui a sinistris erunt: Discedite a me, maledicti, in ignem aeternum, qui paratus est diabolo et angelis eius 29. Deinde similiter etiam his enumerat, quod ilIa non fecerint, quae dextros fecisse memoravit. Similiterque interrogantibus, quando eum viderint in horum indigentia constitutum: quod minimis suis non factum est, sibi factum non fuisse respondet; sermonemque concludens: Et ibunt, inquit, hi in supplicium aeternum, iusti autem in vitam aeternam 30. Ioannes vero evangelista apertissime narrat eum in resurrectione mortuorum futurum praedixisse iudicium. Cum enim dixisset: Neque enim Pater iudicat quemquam, sed iudicium omne dedit Filio, ut omnes honorificent Filium, sicut honorificant Patrem; qui non honorificat Filium, non honorificat Patrem, qui misit illum; protinus addidit:

Amen, amen dico vobis, quia qui verbum meum audit et credit ei qui misit me q, habet vitam aeternam, et in iudicium non venit r, sed transiit

5. Sad cu pak navesti ono sto se u evandelju po Mateju rece 0 razdvajanju dobrih i zlih prema najizravnijem i posljednjem Kristovu sudu:

»Kad Sin Covjecji dode sa svojim sjajem u pratnji svih andela, sjest ce na prijestolje svoje slave. Tada ce se pred njim skupiti svi narodi, a on ce ih razluciti jedne od drugih kao sto pastir luci ovce od jaraca. Postavit ce ovce sebi s desne, a jarce s lijeve. Nakon toga ce kralj reci onima s desne strane: 'Dodite, blagoslovljeni oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje yam je pripravljeno od postanka svijeta! Jer bijah gladan i dadoste mi jest; bijah zedan, i napojiste me; bijah putnik, i primiste me; bijah go, i obukoste me; bijah u tamnici, i dodoste k meni.' Tada ce mu reci pravednici: 'Gospodine, kad te vidjesmo gladna pa ti dadosmo jesti, iIi zedna pa ti dadosmo piti? Kad Ii te vidjesmo putnika i primismo te? IIi goia pa te obukosmo? Kad Ii te vidjesmo bolesna iIi u tamnici te dodosmo k tebi?' Kralj ce im odgovoriti: 'Zaista, kazem yam, meni ste ucinili koliko ste ucinili jednomu od ove moje najmanje brace.' Tada ce reci i onima s lijeve strane: 'Idite od mene, prokleti, u oganj vjecni sto je pripravljen davlu i andelima njegovim.:«" Zatim slicno i tima nabraja one stvari sto nisu ucinili, a koje ucinise oni s desne strane. I kad oni slicno pitaju kad su ga to vidjeli u potrebi za tim stvarima, odgovara im da ono sto ne ucinise najneznatnijim od njegove brace ne ucinise ni njemu," te zavrsavajuci govor kaze: »Ovi ce otici u muku vjecnu, a pravednici u zivot vjecni.s"

Evandelist Ivan najjasnije iznosi kako je Isus pretkazao da ce sud biti pri uskrsnucu mrtvih. Posto je rekao: »Jer Otac ne sudi nikomu, vee je say sud dao Sinu, da svi postuju Sina kao sto postuju Oca. Tko ne postuje Sina, ne postuje ni Oca koji ga posla«, odmah dodade: »Zaista, zaista yam kazem, tko slusa moju rijec i vjeruje onomu koji me posla, ima vjecni zivot. On ne dolazi na sud, vee je pre sao iz smrti u

P dedimus] tibi agg. M. "mel om. M.

"veniet M.

iO Izvorno De fine sacculi (Ep. 199). Rijec je 0 drugoj od dvije poslaniee koje je napisao Hesihiju (Hesychius), ondasnjem biskupu u Saloni (kraj danasnjeg Splita), kao odgovor na pitanje 0 kronologiji Apokalipse.

11M/ 25,31-41.

" Usporedi Mt 25, 42-45. 13 Mt 25.46.

27 Cf. Mt 24, 1-25; Me 13, 1-37; Lc 21,5-38. 28 AUG., Ep. 199.

29 Mt 25,31-41.

30 Mt 25,46.

PL 665

Duplex in loanne erit resurrectio.

CC 707

110

o DRZ. BOZJOJ 20, 5,5 - 6,1

DE CIV. DEI 20, 5, 5 - 6, 1

a morte in vitam 31. Ecce hie dixit fideles suos in iudicium non venire. Quomodo ergo per iudicium separabuntur a malis et ad eius dexteram stabunt, nisi quia hoc loco iudicium pro damnatione posuit? In tale quippe iudicium non venient, qui j audiunt verbum eius et credunt ei, qui misit illum.

ZiVOt.«14 Evo tu kaze kako njegovi vjernici nece doci na sud. A kako ce se oni pri sudu razdvojiti od zlih i stati s desne strane, ukoliko na tome mjestu nije upotrijebio 'sud' mjesto 'osude'? Jer na takav sud nece doci oni koji slusaju njegovu rijec i vjeruju u onoga koji ga je poslao.

6. 1. Deinde adiungit et dicit: Amen, amen dico vobis, quia venit hora et nunc est, quando mortui audient vocem Filii Dei, et qui audierint vivent. Sicut enim Pater habet vitam in semetipso, sic dedit et Filio habere vitam in semetipso 32. Nondum de secunda resurrectione, id est corporum, loquitur, quae in fine futura est, sed de prima, quae nunc est. Hanc quippe ut distingueret, ait: Venit hora, et nunc est. Non autem ista corporum, sed animarum est. Habent enim et animae mortem suam in impietate at que peccatis, secundum quam mortem mortui sunt, de quibus idem Dominus ait: Sine mortui mortuos suos sepej liant 533; ut scilicet in anima mortui in corpore mortuos sepelirent. Propter istos ergo impietate et iniquitate in anima mortuos: Venit, in quit, hora, et nunc est, quando mortui audient vocem Filii Dei; et qui audierint, vivent. Qui audierint dixit qui oboedierint, qui crediderint et usque in finem perseveraverint. Nee fecit hie ullam differentiam bonorum et malorum. Omnibus enim bonum est audire vocem eius et vivere ad vitam pietatis ex impietatis morte transeundo. De qua morte ait apostolus Paulus:

Ergo omnes mortui sunt, et pro omnibus mortuus est, ut qui vivunt, iam non sibi vivant, sed ei, qui pro ipsis mortuus est et resurrexit 34. Omnes itaque mortui sunt in peccatis, nemine prorsus excepto, sive originalibus sive etiam vol un tate additis, vel ignorando vel sciendo nee faciendo quod iustum est; et pro omnibus mortuis vivus mortuus est unus, id est, nullum habens omnino peccatum; ut qui per remissionem peccatorum vivunt, iam non sibi vivant, sed ei, qui pro omnibus mortuus est propter peccata nostra et resurrexit propter iustificationem nostram 35, ut credentes in eurn, qui iustificat impium 36, ex impietate iustificati, tamquam ex morte vivificati, ad primam resurrectionem, quae nunc est, pertinere possemus t. Ad hanc enim primam non pertinent, nisi qui beati erunt in aeternum; ad secundam vero, de qua mox locuturus est, et beatos pertinere docebit et miseros. Ista est misericordiae, illa iudicii. Propter quod in Psalmo scriptum est: Misericordiam et iudicium cantabo tibi, Domine 37.

6. 1. Zatim dodaje i kaze: »Zaista, zaista, kazem yam, dolazi cas, i vee je tu, kada ce mrtvi slusati glas Sina Bozjega, i koji ga budu poslusali, zivjet ce. Jer kao sto Otac ima zivot u sebi, tako je i Sinu dao da ima zivot u sebi.e' On jos ne govori 0 drugome uskrsnucu, to jest uskrsnucu tjelesa, koje ce biti na koncu, nego 0 prvome, koje je sada. I zaista, kako bi to razlucio, i kaze: »Dolazi cas, i vee je tu.« Jer to uskrsnuce nije ono tjelesa, nego dusa, Naime, i duse imaju svoju smrt u bezbozju i grijesima, i prema takvoj su smrti mrtvi oni o kojima isti Gospodin kaze: »Pusti mrtve nek ukopavaju svoje mrtvel-r' To jest: nek oni sto su u dusi mrtvi pokopaju one sto su mrtvi u tijelu. Dakle, zbog tih sto su u dusi mrtvi po svojem bezbozju i opacini, on kaze: »Dolazi cas, i vee je tu, kada ce mrtvi slusati glas Sin a Bozjega, i koji ga budu poslusali, zivjet ce.« Kazavsi, »koji budu poslusali« misli na one 'koji slusaju, koji vjeruju i koji ustrajavaju do konca'. Tu nije nacinio nikakvu razliku izmedu dobrih i zlih. Jer svima je dobro poslusati njegov glas te zivjeti prelazeci iz smrti bezbozja u zivot poboznosti,

A 0 toj smrti apostol Pavao kaze: »Jedan je umro za sve, dakle, svi su umrli; i on je umro za sve da koji zive ne zive vise za sebe, nego za onoga koji je za njih umro i uskrsnuo.c' I tako svi su umrli u grijesima, bez ikakva izuzetka: bilo u onima koji su istocni bilo u grijesima sto su voljom dodani, ne cineci ono sto je pravedno, ili neznalice iIi znalice; i za sve te mrtve umro je jedan zivi (to jest: onaj koji nije imao nikakva grijeha), tako te oni koji zive po otpustu grijeha ne zive vise za sebe, nego za onoga koji je umro za sve zbog nasih grijeha, a uskrsnuo radi naseg opravdanja, da vjerujuci u njega koji opravdava bezboznika - opravdani iz bezbozja kao ozivljeni iz smrti - uzmognemo sudjelovati u prvome uskrsnucu, koje je sada. Naime, u tome prvome uskrsnucu sudjeluju samo oni sto ce biti blazeni zauvijek; docim u drugome uskrsnucu, 0 kojem ce Isus ubrzo govoriti, poucit ce nas kako u njemu sudjeluju i dobri i bijedni. Jedno je uskrsnuce milosrda, drugo suda. Otuda je u psalmu pisano: »Zapjevat cu ti, Gospodine, 0 milosrdu i SUdU.«4

S Sine ... sepeliant] Sine mortuos sepelire mortuos suos M. t possimus M.

14 Iv 5, 22-24. 1 Iv 5, 25, 26. 2 Mt 8,22.

3 2 Kar 5. 14. 15.

4 Ps 101 (100), 1. (Prijevod prema lat. predlosku).

31105 22-24 32105: 25-26:

33 Mt 8, 22; cf. Lc 9, 60. 342 Cor 5, 14-15.

111

Sto je prvo uskrsnuce, a 5tO drugo?

Duplex quoque iudicium quo quidam darnnantur.

PL 666

CC 708

112

DE Cry. DEI 20, 6, 2

6. 2. De quo iudicio consequenter adiunxit atque ait: Et potestatem dedit ei iudicium facere, quia Filius hominis est 38. Hie ostendit, quod in ea carne veniet iudicaturus, in qua venerat iudicandus. Ad hoc enim ait:

Quoniam Filius hominis est. Ac deinde subiungens / unde agimus:

Nolite , inquit, mirari hoc, quia veniet hora, in qua omnes, qui in monumentis sunt, audient vocem eius et procedent, qui bona [ecerunt, in resurrectionem vitae; qui vero mala egerunt, in resurrectionem iudicii 39. Hoc est illud indicium, quod paulo ante, sicut nunc, pro damnatione posuerat dicens: Qui verbum meum audit et credit ei qui misit me, habet vitam aeternam et in iudicium non venit, sed transiit a morte in vitam 40, id est, pertinendo ad primam / resurrectionem, qua nunc transitur a morte ad vitam, in damnationemnon veniet, quam significavit appellatione iudicii, sicut etiam hoc loco, ubi ait: Qui U mala egerunt, in resurrectionem iudicii , id est damnationis. Resurgat ergo in prima, qui non vult in secunda resurrectione damnari. Venit enim hora, et nunc est, quando mortui audient vocem Filii Dei, et qui audierint, vivent 41, id est, in damnationem non venient, quae secunda mors dicitur; in quam mortem post secundam, quae corporum futura est, resurrectionem praecipitabuntur, qui in prima, quae anima rum est, non resurgunt. Veniet enim hora (ubi non ait: Et nunc est, quia in fine erit saeculi, hoc est in ultimo et maximo iudicio Dei), quando omnes, qui in monumentis sunt, audient vocem eius et procedent 42. Non dixit quemadmodum in prima: Et qui audierint, vivent. Non enim omnes vivent, ea vita scilicet, quae, quoniam beata est, sola vita dicenda est. Nam utique non sine qualicumque vita possent audire et de monumentis resurgente carne procedere. Quare aut em non omnes vivent, in eo quod sequitur docet:

Qui bona, inquit, [ecerunt, in resurrectionem vitae, hi sunt qui vivent; qui vero mala egerunt, in resurrectionem iudicii 43, hi sunt qui non vivent, quia secunda morte morientur. Mala quippe egerunt, quoniam male vixerunt; male autem vixerunt, quia in prima, quae nunc est, animarum resurrectione non revixerunt aut in eo, quod revixerant, non in finem usque manserunt. Sicut ergo duae sunt regenerationes, de quibus iam supra locutus sum, una secundum fidem, quae nunc fit per baptismum; alia secundum carnem, quae fiet in eius incorruptione at que immortalitate per iudicium magnum atque novissimum: ita sunt et resurrectiones duae, una prima, quae et nunc est et animarum est,

U qui] vero agg. M.

38105,27. 3910 5, 28-29. 4°105,24.

41 105,25. 4210 5, 28-29. 43105,29.

o DRZ. BoZJOJ 20, 6,2

113

2. 0 tome sudu zatim dodade i rece: »Dao mu je i vlast da sudi, jer je Sin Covjecji.e" Tu pokazuje kako ce doci da sudi u onoj puti u kojoj je dosao da mu se sudi. Radi toga kaze: »Jer je Sin Covjecji.« A zatim, dodajuci rijeci kojima se bavimo, kaze: »Ne cudite se tomu! Doci ce, nairne, cas kada ce svi koji pocivaju u grobovima cuti njegov glas te izaci: koji su cinili dobra, na uskrsnuce zivota; koji su cinili zla, na uskrsnuce suda.s" To je onaj isti sud koji je malo prije, kao i sada, upotrijebio mjesto osude, govoreci: »Tko slusa moju rijec i vjeruje onomu koji me posla, ima vjecni zivot; on ne dolazi na sud, vee je presao iz smrti u zivot,«? to jest: sudjelujuci u prvome uskrsnucu, kojim se sad a prelazi iz smrti u zivot, covjek nece doci na osudu, koju tu nazva sudom, upravo kao i na ovome mjestu gdje kaze: »koji su zlo cinili, na uskrsnuce suda«, to jest osude. Neka, dakle, uskrsne u prvome uskrsnucu onaj tko ne zeli biti osuden u drugome. Jer: »Dolazi cas, i vee je tu, kada ce mrtvaci slusati glas Sina Bozjega, i koji ga budu poslusali, zivjet ce«, to jest: nece doci na osudu, koja se naziva druga smrt; a u tu smrt (nakon drugog uskrsnuca), koje je buduce uskrsnuce tijela, zapast ce oni koji ne ustaju pri prvome uskrsnucu, koje je uskrsnuce dusa. Jer: »Doci ce cas«8 (gdje ne kaze »1 vee je tU«9, jer ce doci na koncu svijeta, to jest na posljednjem i najvecem sudu Bozjem) »kad ce svi koji pocivaju u grobovima cuti njegov glas te izaci«, Tu ne rece kao pri prvome uskrsnucu: »1 koji ga budu poslusali, zivjet ce.« Nairne, svi nece zivjeti, to jest onim zivotom koji, buduci da je blazen, jedino i treba nazivati zivotom. Naravno, bez nekakve vrste zivota, ne bi mogli cuti te izaci iz grobova pri uskrsnucu puti.

A zasto pak svi nece zivjeti, poucava nas u onome sto slijedi, gdje kaze: »koji su dobro cinili, na uskrsnuce zivota« (to su oni koji ce zivjeti}; »koji su pak zlo cinili, na uskrsnuce suda« (sto su oni koji nece zivjeti, jer ce umrijeti drugom smrcu). A ti zla pocinise jer zlo zivljahu; a zlo zivljahu jer u prvome uskrsnucu dusa (koje je sad a) oni ponovo ne ozivjese, iIi pak u onome u cemu su ozivjeli ne ustrajase do kraja. Dakle, kao sto postoje dva preporoda, 0 kojima sam vee govorio, jedan prema vjeri - koji sad a biva krstenjem -, i drugi prema puti, koji ce biti u njezinoj nepropadljivosti i besmrtnosti a po velikom i posljednjem sudu; isto tako postoje i dva uskrsnuca: jedno prvo, ono dusa, koje je sada, i koje ne dopusta da se zapadne u

PARIZ_ Bib!. Nat.

Fr. 18_ f. 201. Augustin i Apulej; Bijeg u Egipat. FRANCUSKA SKOLA 1469.

5 Iv 5, 27.

6 Iv 5, 28. 29_

7 Vee navodeno u V_ poglavlju: Iv 5, 22-24_ 8 Izvomo Veniet enim hora.

9 Izvomo Et nunc est.

114

DE Cry. DEI 20, 6, 2 - 7, 1

o DRZ. BOZJOJ 20, 6,2 - 7,1

quae venire non permittit in mortem secundam; alia secunda, quae non nunc v, sed in saeculi fine futura est, nee animarum, sed corporum est, quae per ultimum iudicium alios mittit Z in secundam mortem, alios in earn vitam, quae non habet mortem.

drugu smrt; i ono drugo, koje nije sada, nego ce biti na kraju svijeta, i nije ono dusa, nego tjelesa, a ono ce po posljednjem sudu jedne poslati u drugu smrt, druge u onaj zivot u kojem nema smrti.

Quomodo miliarii exponant quaedam de Apoca/ypsi.

7. 1. De his duabus resurrectionibus idem Ioannes evangelista in libro, qui dicitur Apocalypsis, eo modo locutus est, ut earum prima a quibusdam nostris non intellecta insuper etiam in quasdam ridiculas/ fabulas verteretur. Ait quippe in libro / memorato Ioannes apostolus:

Et vidi angelum descendentem de caelo, habentem clavem abyssi et catenam in manu sua. Et tenuit draconem illum serpentem antiquum, qui cognominatus est diabolus et satanas, et alligavit illum mille annis et misit illum in abyssum; et clausit et signavit super eum, ut non seduce ret iam gentes, donee finiantur mille anni; post haec oportet eum solvi brevi tempore. Et vidi sedes et sedentes super eas, et iudicium datum est. Et animae occisorum propter testimonium Iesu et propter verbum Dei, et si qui non adoraverunt bestiam nee imaginem eius, neque acceperunt inscriptionem in fronte aut in manu sua, et regnaverunt cum Iesu mille annis; reliqui eorum non vixerunt, donee finiantur mille anni. Haec resurrectio prima est. Beatus et sanctus est, qui habet in hac prima resurrectione partem. In istis secunda mors non habet potestatem; sed erunt sacerdotes Dei et Christi et regnabunt cum eo mille annis 44. Qui propter haec huius libri verba primam resurrectionem futuram sus picati sunt corporalern, inter cetera maxime numero annorum mille permoti sunt, tamquam oporteret in sanctis eo modo velut tanti temporis fieri sabbatismum, vacatione scilicet sancta post labores annorum sex milium, ex quo creatus est homo et magni illius peccati merito in huius mortalitatis aerumnas de paradisi felicitate dimissus est, ut, quoniam scriptum est: Unus dies apud Dominum sicut mille anni, et mille anni sicut dies unus 45, sex annorum milibus tamquam sex diebus impletis, sequatur velut septimus sabbati in annis mille postremis, ad hoc scilicet sabbatum celebrandum resurgentibus sanctis. Quae opinio esset utcumque tolerabilis, si aliquae deliciae spiritales in illo sabbato adfuturae sanctis per Domini praesentiam crederentur. Nam etiam nos hoc opinati fuimus aliquando. Sed cum eos, qui tunc resurrexerint, dicant immoderatissimis carnalibus epulis vacaturos; in quibus cibus sit tantus ac potus, ut non solum nullam modestiam teneant, sed modum quoque ipsius incredulitatis aa excedant: nullo modo ista possunt nisi a carnalibuscredi. Hi autem qui spiritales sunt, istos ista credentes XtAtUCHUC; appellant Graeco vocabulo; quos verbum e verbo

7. 1. 0 tim dvama uskrsnucima govorio je isti evandelist Ivan u djelu koje se zove Otkrivenje, ali takvim nacinom da su prvo od tih uskrsnuca, ne shvativsi ga, neki nasi izokrenuli u nekakve besmislene price. U spomenutoj knjizi apostol Ivan kaze:

»Potom opazih andela gdje silazi s neb a drzeci u ruci kljuc od Bezdana i velike verige. On uhvati zmaja, onu staru zmiju, - a to je davao, sotona - i sveza ga za tisucu godina te ga baci u Bezdan, koji nad njim zakljuca i zapecati, da vise ne zavodi naroda dok se ne navrsi tisucu godina. Poslije toga ima biti odvezan kratko vrijeme. Zatim 'opazih prijestolja', i onima sto sjedose na njih 'bi dana vlast da sude,' i duse pogubljenih zbog Isusova svjedocanstva i Rijeci Bozje, i sve one koji se nisu poklonili zvijeri ni njezinu kipu i koji nisu primili ziga na svom celu i na svojoj ruci. I kraljevase s Kristom tisucu godina. Ostali mrtvi ne ozivjese dok se nije navrsilo tisucu godina. Ovo je prvo uskrsnuce. Blazen i svet tko je dionik ovog prvog uskrsnucal Nad ovima drug a smrt nema vlasti, nego ce biti 'svecenici Bozji' i Kristovi i s njime ce kraljevati tisucu godina.«!

Oni koji su na temelju rijeci te knjige pretpostavili kako ce prvo uskrsnuce biti tjelesno, bili su - izmedu ostalog - najvise uzbudeni brojem od tisucu godina, kao da je trebalo da sveti cijelo to vrijeme imaju nekakav sabbath, poput stanovita svetog odmora nakon sest tisuca godina truda od covjekova postanka i otkad je zbog onoga svojeg velikog grijeha zasluzio progon iz sretnosti raja u nevolje ove smrtnosti, tako te, jer je pisano: »u Gospoda jedan dan je kao tisucu godina, a tisucu godina kao jedan dan-e', posto se navrsi sest tisucljeca kao sest dana, uslijedio bi sedmi dan, kanda subota u posljednjem tisucljecu, i sveti bi uskrsnuli da slave tu subotu.

To bi mnijenje bilo donekle podnosljivo kad bi se vjerovalo kako ce stanoviti duhovni uzici u toj suboti zapasti svete po prisutnosti Gospodinovoj. Dapace, i sami smo nekoc tako mislili.:' Nu buduci da kazu kako ce se oni sto ce tada ponovo uskrsnuti gostiti neumjerenim putenim gozbama (na kojima ce biti toliko jela i pila te ne sarno sto nece biti nikakve umjerenosti nego ce to nadmasiti i samu vjerojatnost), u takvo sto ne mogu vjerovati nikoji drugi osim pukih putenika. Oni pak koji su duhovni ove sto u to vjeruju nazivaju grckom rijecju XLALaa'tu£, sto mi doslovno mozemo latinski prevesti milliarii

PL 667 - CC 709

v nunc] est agg. M. "mittet M. aacredulitatis Cc.

1 Otk 20, 1-6. 22 Pt 3,8.

3 Augustin, Propovijedi, 259.

44 Apoc 20, 1 - 6. 45 2 Pt 3, 8.

115

o dvama uskrsnucima te 0 tisucljecu, 0 cemu pise u Ivanovu Otkrivcnju, i 0 tome 5tO 0 takvu mnijenju treba razumno misliti.

Quid significet «rnillenarius numerus».

CC 710

PL 668

116

DE CIV. DEI 20, 7, 1 - 7, 2

o DRz. BozJOJ 20,7,1 - 7,2

117

exprimentes nos possemus ab miliarios nuncupare. Eos autem longum est refellere ad singula; sed potius, quemadmodum Scriptura haec accipienda sit, iam debemus ostendere.

(tisucnici). Predugo bi bilo pobijati ih u pojedinostima; nego radije moramo pokazati kako treba shvatiti doticno mjesto Svetoga pisma.

7.2. Ait ipse Dominus Iesus Christus: Nemo potest introire in domum fortis et vasa eius eripere, nisi prius alligaverit fortem 46, diabolum volens intellegi fortern, quia ipse genus humanum potu it tenere capt ivum; vasa vero eius, quae fuerat erepturus, fideles suos futuros, quos ille in diversis peccatis atque impietatibus possidebat. Ut ergo alligaretur hie fortis, / propterea vidit iste Apostolus in Apocalypsi angelum descendentem de cae lo, habentem clavem abyssi et catenam in manu sua. Et tenuit, inquit, draconem illum serpentem antiquum, qui cognominatus est diabolus et satanas, et alligavit illum ac mille annis 47, hoc est, eius potestatem ab eis seducendis ac possidendis, qui fuerant liberandi, cohibuit atque frenavit. Mille autem anni duobus modis possunt, quantum mihi occurrit, intellegi: aut quia in ultimis annis mille ista res agitur, id est, sexto annorum miliario tamquam sexto die, cuius nunc spatia posteriora volvuntur, secuturo deinde sabbato, quod non habet vesperam, requie scilicet sanctorum, quae non habet finem, ut huius miliarii tamquam diei novissimam partem, quae remanebat usque ad terminum saeculi, mille annos appellaverit eo loquendi modo, quo pars significatur a toto; aut certe mille annos pro annis omnibus huius saeculi posuit, ut perfecto numero notaretur ipsa temporis plenitudo. Millenarius quippe numerus denarii numeri quadratum solidum reddit. Decem quippe decies ducta fiunt centum, quae iam figura quadrata, sed plana est; ut autem in altitudinem surgat et solida fiat, rursus centum decies multiplicantur, et mille sunt. Porro si centum ipsa pro universitate ali quando ponuntur, quale illud est, quod Dominus omnia sua dimittenti et eum sequenti prornisit, dicens: Accipiet in hoc saeculo centuplum 48, quod exponens quod am modo Apostolus ait:

Quasi nihil habentes, et omnia possidentes 49; quia et ante iam dictum erat: Fidelis hominis totus mundus divitiarum est 50; quanta magis mille pro universitate ponuntur, ubi est soliditas ipsius denariae quadraturae? Un de nee illud melius intellegitur, quod in Psalmo legitur: Memor fuit in saeculum testamenti sui verbi, quod mandavit in mille gene rationes 51, id est, in omnes.

2. Sam Gospodin Isus Krist kaze: »Nitko ne moze uci u kucu jakoga i oteti mu imovinu ako jakoga prije ne sveze-s", hoteci da se tu jaki shvati kao davao, jer je ovaj uzmogao drzati Ijudski rod zatocenim; pod imovinom koju On bijase nakanio uzeti podrazumijeva svoje buduce vjernike, koje je davao posjedovao po razlicitim grijesima i bezbozjima. Dakle, kako bi se svezao taj jaki, apostol je u Otkrivenju vidio: »Andela gdje silazi s neba drzeci u ruci kljuc od Bezdana i velike verige. On uhvati zmaja, staru zmiju - a to je davao, sotona - i sveza ga za tisucu godina«, to jest: sprijecio je i obuzdao njegovu moe zavodenja i posjedovanja onih koji su imali biti oslobodeni.

Kako se meni cini, to se tisucljece moze shvatiti na dva nacina: iIi zbog toga sto se ovo dogada u posljednjih tisucu godina, to jest u sestome tisucljecu kao u sestome danu, kojega sada prolaze posljednji dijelovi, nakon cega ce slijediti subota koja nema veceri, naime: pocinak svetaca kojemu nema kraja, tako da je od toga tisucljeca, kao od jednoga dana, posljednji dio koji je preostao do konca svijeta, nazvao tisucom godina onim nacinorn govora kojim se cjelinom oznacuje dio"; iii je pak upotrijebio izricaj tisucu godina za sve godine ovoga svijeta, kako bi se savrsenim brojem oznacila punoca vremena. Jer broj tisucu je deset na kub; naime, deset puta deset je stotinu, sto je kvadrat, ali plosan lik; kako bi stekao visinu i postao cvrst oblik, stotinu se opet mnozi s deset, i postaje tisucu, I zatim, ako se stotina upotrebljava katkada za sveukupnost (kao sto kad onomu koji ostavi sve svoje i pode za njim, Gospodin obeca govoreci: »Primit ce u ovome svijetu stostruko«," sto na neki nacin objasnjavajuci apostol kaze: »Kao da nista nemaju, a posjeduju sve«? jer i ranije bijase receno: »Bogatstvo vjernikovo cijeli je svijete") - koliko se onda prije upotrebljava tisuca za sveukupnost, broj koji je deset na kvadrat pretvoren u cvrst lik? Stoga se bolje ne moze razumjeti ni ono sto se cita u psalmu: »On se uvijek sjeca svojega saveza, rijeci koju dade tisuci narastaja«,? nego kako znaci sve narastaje.

ab possumus M. aCeum M.

46 Me 3, 27.

47 Apoe 20, 1-2.

48 Mt 19,29; Me 10,30. 49 2 Cor 6, 10.

50 Prov 17, 6 (sec. LXX). 51 Ps 104,8.

4 Mk 3, 27.

5 Augustin misli na stilsku figuru koja se zove sinegdoha. 6 Mt 19, 29. (Prijevod prema lat. predlosku).

7 2 Kor 6, 10. (Prijevod prema lat. predlosku), 8 Irr 17, 6. (Septuaginta).

9 Ps 105 (104), 8.

Quid sit diaboIus in abysso ... CC 711

PL 669

... ne seducat gentes.

CC 712

118

DE CIV. DEI 20, 7, 3 - 7, 4

ODRZ. BOZJOJ 20,7,3 -7,4

119

7. 3. Et misit illum, inquit, in abyssum; utique diabolum misit in abyssum, quo nomine significata est multitudo innumera z bilis impiorum, quorum in malignitate adversus Ecclesiam Dei multum profunda sunt corda; non quia ibi diabolus ante non erat; sed ideo illuc dicitur missus, quia exclusus a credentibus plus coepit impios possidere. Plus namque possidetur a diabolo, qui non solum est alienatus a Deo, verum etiam gratis odit servientes Deo. Et clausit, inquit, et signavit super eum, ut non sedueeret iam gentes, donee finiantur mille anni 52. Clausit super eum dictum est «interdixit ei, ne posset exire», id est, vetitum transgredi. Signavit aut em, quod addidit, significasse mihi videtur, quod ad occultum esse voluit, qui pertineant ad partem diaboli, et qui non pertineant. Hoc quippe in saeculo isto prorsus latet, quia et qui vide / tur stare, utrum sit casurus, et qui videtur iacere, utrum sit surrecturus, incertum est 53. Ab eis aut em gentibus seducendis huius interdicti vinculo et claustro diabolus prohibetur at que cohibetur, quas pertinentes ad Christum seducebat antea vel tenebat. Has enim Deus elegit ante mundi constitutionem 54 eruere de potestate tenebrarum et transferre in regnum Filii caritatis suae 55, sicut Apostolus dicit '". Nam seducere illum gentes etiam nunc et secum trahere in aeternam poenam, sed non praedestinatas in aeternam vitam, quis fidelis ignorat? Nee moveat, quod saepe diabolus seducit etiam illos, qui regenerati iam in Christo vias ingrediuntur Dei. Novit enim Dominus qui sunt eius 56; ex his in aeternam damnationem neminem ille seducit. Sic enim eos novit Dominus, ut Deus, quem nihillatet etiam futurorum, non ut homo, qui hominem ad praesens videt (si tamen videt, cuius cor non videt), qualis autem postea sit futurus nee se ipsum videt. Ad hoc ergo ligatus est diabolus et inclusus in abysso, ut iam non seducat gentes, ex quibus constat Ecclesia, quas antea seductas tenebat, antequam essent af Ecclesia. Neque ag enim dictum est «ut non seduceret aliquem», sed ut non sedueeret, inquit, iam gentes, in quibus Ecclesiam procul dubio voluit intellegi, donee finiantur, inquit, mille anni, id est, aut quod remanet de sexto die, qui constat ex mille annis, aut omnes anni, quibus deinceps hoc saeculum peragendum est.

3. I kaze: »Te ga baci u Bezdan«; to jest: baci davla u bezdan, kojom se rijeeju oznacuje bezbrojno mnostvo bezboznika, kojima su srea duboko ogreznuIa u zloci protiv Bozje Crkve, ne zbog toga sto davao tu i prije ne bijase , nego se kaze kako je onamo bacen, jer iskljucen od vjernika, on pocinje vise posjedovati bezboznike. Jer davao jos vise posjeduje onoga tko ne sarno sto je otuden od Boga nego uz to i mrzi one koji sluze Bogu. I kate: »Koji nad njim zakljuca i zapecati, da vise ne zavodi naroda dok se ne navrsi tisucu godina.« To »nad njim zakljuca« znaci: 'zabrani mu, da ne moze izaci', naime: prekrsiti zabranjeno. Docim kad do dade »zapecati«, cini mi se kako znaci da Bog ushtjede da ostane skriveno koji pripadaju davolovoj stranci, a koji ne pripadaju. Jer u ovome svijetu to je zaista skriveno, buduci da se ne zna nece Ii pasti onaj koji se cini kako stoji, i nece li se dici onaj tko se cini kako je pao.

Buduci da je po toj naredbi vezan i zatvoren, davIu je zabranjeno i onemoguceno da zavodi narode koji pripadaju Kristu, ali koje je prije zavodio ili zarobIjavao. Jer Bog te bijase izabrao vee prije postanka svijeta, da ih izbavi od vIasti tmine i prenese ih u kraIjevstvo svojega ljubljenoga Sina, kao sto kaze apostol'", A tko od vjernika ne zna kako taj i sada zavodi narode i povlaci ih sa sob om u vjecnu kaznu, ali ne one sto su predodredeni za zivot vjecni? I neka nikoga ne zbunjuje sto davao cesto zavodi cak i one koji su vee preporodeni u Kristu i kroce putovima Bozjim. Jer »Gospodin poznaje svojee"; i od njih davao ne zavodi ni jednoga u vjecnu propast. Nairne, Gospodin njih poznaje kao Bog, kojemu nije skriveno nista ni od buducih dogadaja, jer nije poput covjeka, koji vidi drugoga sarno sto mu je prisutan (ako zaista vidi onoga kojemu sree ne vidi) dok ne vidi ni sarna sebe kakav ce biti ubuduce. DakIe, davao je vezan i zatvoren u bezdanu, da vise ne zavodi narode od kojih se sastoji Crkva, koje ranije drzase zatocenima, prije nego su postali Crkvom. Jer nije receno, 'kako ne bi nikoga zaveo', nego rece »da vise ne zavodi naroda«, cime je nedvojbeno mislio na Crkvu; a »dok se ne navrsi tisucu godina«, to jest: iii ono sto preostaje od sestoga dana, koji se sastoji od tisucljeca, ili pak sve godine sto imaju proteci do zavrsetka ovoga vijeka.

7.4. Nee sic accipiendum est quod ait: Ut non sedueeret ah gentes ,/ donee finianturmille anni 57, quasi postea sit seducturus eas dum tax at gentes, ex quibus praedestinata constat Ecclesia, a quibus seducendis

4. Isto tako sto rece »da vise ne zavodi naroda, dok se ne navrsi tisucu godina« ne treba shvatiti kao da znaci, kako ce otada zavoditi sarno one narode od kojih se sastoji predodredena Crkva, a koje prije

ad quia M. ae ait M.

af esset M. ag Nee M.

ah sedueeret] iam agg. M.

52 Apoe. 20, 3.

53 Cf. 1 Cor 10, 12. 54 Cf. Eph 1, 4.

55 Cf. Call, 13. 562 Tim 2 19

57 Apoe 20, 3.'

IO Ef1, 4.

11 2 Tim 2, 19.

Quid dicendum de diabolo alligato et EccJesia.

PL 670

CC 713

120

DE CIv. DEI 20, 7, 4 . 8, 1

o DRZ. BOZlOl 20,7,4 - 8,1

illo est vinculo claustroque prohibitus. Sed aut illa locutione dictum est, quae in Scripturis aliquotiens invenitur, qualis est in Psalmo: Sic oculi nostri ad Dominum Deum nostrum, donee misereatur nostri 58; neque enim, cum misertus fuerit, non erunt oculi servo rum eius ad Dominum Deum suum; aut certe iste est ordo verborum: Et clausit et signavit super eum, donee finiantur mille anni; quod vero interposuit:

Ut non sedueeret iam gentes, ita se habet, ut ab huius ordinis connexione sit liberum et seorsus intellegendum, velut si post adderetur, ut sic se haberet tota sententia: Et clausit et signavit super eum, donee finiantur mille anni, ut non sedueeret iam gentes; id est, ideo clausit donee finiantur mille anni, ut non seduceret iam gentes.

bijase sprijecen zavoditi verigama i zatvorom. Nego, iii je taj izrijek iskazan onim nacinom koji se cesto susrece u Svetome pismu, kao u psalmu: »Tako su oci nase uprte u Gospoda, Boga nasega, dok nam se ne smiluje-,", sto ne znaci, kako kad se smiluje, oCi slugu njegovih vise nece biti uprte u Gospodina Boga svojega; iii pak ovo je pravi poredak rijeci: »1 zakljuca ga i zapecati dok se ne navrsi tisucu godina«, a ovo sto umetnu »da vise ne zavodi naroda« ponasa se tako kao da je slobodno od sveze s tim poretkom i treba ga shvatiti zasebno, kao da se naknadno dodaje, te cijela recenica glasi ovako: 'I zakljuca ga i zapecati, dok se ne navrsi tisucu godina, da vise ne zavodi naroda: to jest: zatvorio ga je dok se ne navrsi tisucu godina zbog toga da vise ne zavodi narode.

8. 1. Post haec, inquit, oportet eum solvi brevi tempore 59. Si hoc est diabolo ligari et includi, Ecclesiam non posse seducere, haec ergo erit solutio eius, ut possit? Absit; numquam enim ab ilIo Ecclesia seducetur praedestinata et electa ante mundi constitutionem 60, de qua dictum est:

Novit Dominus qui sunt eius 61. Et tamen hie erit etiam / illo tempore, quo solvendus est diabolus, sicut, ex quo est instituta, hie fuit et erit omni tempore, in suis utique qui succedunt nascendo morientibus. Nam paulo post dicit, quod solutus diabolus seductas gentes toto orbe terrarum attrahet in bellum adversus earn, quorum hostium numerus erit ut harena maris. Et ascenderunt , inquit, supra terrae latitudinem, et cinxerunt eastra sanetorum et dileetam civitatem, et descendit ignis de caelo a Deo et eomedit eos; et diabolus, qui seducebat eos, missus est in stagnum ignis et sulphuris, ubi et bestia et pseudopropheta; et cruciabuntur die et noete in saecula saeculorum 62. Sed hoc iam ad iudicium novissimum pertinet, quod nunc propterea commemorandum putavi, ne quis existimet eo ipso parvo tempore, quo solvetur diabolus, in hac terra Ecclesiam non futuram, illo hie earn vel non inveniente, cum fuerit solutus, vel absumente, cum fuerit modis omnibus persecutus. Non itaque per totum hoc tempus, quod liber iste complectitur, a primo scilicet adventu Christi usque in saeculi finem, qui erit secundus eius adventus, / ita diabolus alligatur, ut eius haec ipsa sit alligatio, per hoc intervallum, quod mille annorum numero appellat, non seducere Ecclesiam, quando quidem illam nee solutus utique seducturus est. Nam profecto ei si alligari est non posse seducere sive non permitti: quid erit solvi nisi posse seducere sive permitti? Quod absit ut fiat; sed alligatio diaboli est non permitti exserere ai tot am temptationern, quam potest vel vi vel dolo ad seducendos homines in partem suam cogendo violen-

8. 1. Ivan kaze: »Poslije toga ima biti odvezan kratko vrijeme.« Ako se davao veze i zakljucava, kako ne bi mogao zavesti Crkvu, hoce li njegovo odvezivanje znaeiti da to moze ciniti? To nikako; jer on nikad nece zavesti Crkvu sto je predodredena i izabrana prije postanka svijeta, i 0 kojoj je receno: »Gospodin poznaje svoje.«' Pa ipak bit ce Crkva ovdje i u ono doba kad ce se odvezati davao, kao sto bijase u ovome svijetu od njegova postanka, i bit ce u svim vremenima, u svojim clanovima koji radajuci se zamjenjuju one sto umiru. Naime, malo poslije kaze kako, posto se davao odveze, on ce zavedene narode diljem svijeta povesti u rat protiv Crkve, kojoj ce broj neprijatelja biti poput pijeska? u moru. Kaze: »1 oni uzidose 'na siroku povrsinu zemlje' i opkolise tabor svetih i 'ljubljeni' grad. 'Tada side vatra s neba i proguta' ih. A njihov zavodnik, davao, bi bacen u ognjeno i sumpomo jezero, gdje se takoder nalaze zvijeri i lazni Prorok. 1 bit ce muceni dan i noc, u vijeke vjekova.v'

Nu to pripada posljednjem sudu, sto sam zbog toga mislio da sada treba spomenuti kako tkogod ne bi pomislio, da u ono kratko vrijeme za koje ce se davao odvezati nece biti Crkve na zemlji (bilo da je ovdje nece vise naei kad bude odvezan, bilo da ce je unistiti kad je bude progonio svim nacinima). Dakle, kroza cijelo to vrijeme koje obuhvaca doticna knjiga, naime: od prvoga Kristova dolaska do konca svijeta, kada ce biti njegov drugi dolazak, davao se ne veze tako te samo to njegovo vezivanje, za cijelo to razdoblje koje se naziva tisucljecem, ne zavodi Crkvu, kad je cak ni odvezan nece zavesti. I zaista, ako njegovo vezivanje znaci iii kako on ne moze zavoditi iii kako mu se to ne dopusta, sto ce onda drugo biti odvezivanje nego da moze iii mu se dopusta zavoditi? Sacuvaj Boze da je tako; nego vezivanje davla znaci da mu se ne dopusta primijeniti svu kusnju koju moze: bilo silom bilo prijevarom, kako bi zaveo ljude na svoju stranu,

ai exercere M.

58 Ps 122,2.

S9 Apoc 20, 3. 60 Cf. Eph 1,4. 612 Tim 2,19.

62 Apoc 20, 8-10.

12 Ps 123 (122), 2. 12 Tim 2,19.

2 Otk 20, 8.

3 Otk 20, 9. 10.

121

o vezanju i odvezivanju davla.

Quid dicendum de Deo et diabo- 10 soluto ...

PL 671

... de diabolo alIigato aut soluto et fidelibus.

CC 714

122

123

DECIV. DEI 20, 8, 1 - 8, 3

o DRZ. BOZJOJ 20, 8,1 - 8,3

ter fraudulenterve fallendo. Quod si permitteretur in tam longo tempore et tanta infirmitate multorum, plurimos tales, quales Deus id perpeti non vult, et fideles deice ret et ne crederent impediret; quod ne faceret, alligatus est.

ili prisiljavajuci ih silovito ili obmanjujuci ih himbeno. Da mu se to dopusti za tako dugo vrijeme i pri tolikoj slaboci mnogih, on bi oborio mnoge vjernike i sprijecio ih da vjeruju, one kojima Bog nece da se to dogodi; a kako toga ne bi ucinio, i bijase vezan.

8. 2. Tunc autem solvetur, quando et breve tempus erit (nam tribus annis et sex mensibus legitur totis suis suorumque viribus saeviturus 63), et tales erunt, cum quibus ei belligerandum est, ut vinci tanto eius impetu insidiisque non possint. Si autem numquam solveretur, minus appareret eius maligna potentia, minus sanctae civitatis fidelissima patientia probaretur, minus denique perspiceretur, quam magno eius malo tam bene fuerit usus Omnipotens, qui eum nee; omnino abstulit a temptatione sanctorum, quamvis ab eo rum interioribus hominibus, ubi in Deum creditur, foras missum, ut eius forinsecus oppugnatione proficerent; et in eis, qui sunt ex parte ipsius, alligavit, ne quantam posset effundendo et exercendo malitiam innumerabiIes infirmos, ex quibus Ecclesiam multiplicari et impleri oportebat, alios cre-/ dituros, alios iam credentes, a fide pietatis hos deterreret, hos frangeret; et solvet in fine, ut, quam fortem adversarium Dei civitas super averit, cum ingenti gloria sui redemptoris, adiutoris, liberator is aspiciat. In eorum sane, qui tunc futuri sunt, sanctorum atque fidelium comparatione quid sumus? Quando quidem ad illos probandos tantus solvetur inimicus, cum quo nos ligato tantis periculis dimicamus. Quamvis et hoc temporis intervallo quosdam milites Christi tam prudentes et fortes fuisse atque esse non dubium est, ut, etiamsi tunc in ista mortalitate viverent, quando ille solvetur, omnes insidias eius atque impetus et cave rent sapientissime et patientissime sustinerent.

2. Davao ce biti odvezan kad dode ono kratko vrijeme (pise, nairne, kako ce tri godine i sest mjeseci bjesnjeti svim silama, i svojim i svojih saveznika); pa ipak takvi ce biti oni na koje ce zaratiti da ih nece moci pobijediti ni silovitim napadajem ni bojnim lukavstvima. A kad se ne bi nikad odvezao, manje bi bila bjelodana njegova opaka moe, manje bi se iskusala najvjernija strpljivost svetoga grada, i napokon: bilo bi manje ocigledno kako je na dobra toliko njegovo zlo upotrijebio Svemoguci, koji njega ne bijase u cijelosti odstranio iz kusnje svetih, iako ga je izbacio van iz njihova nutarnjeg covjeka (gdje se vjeruje u Boga), kako bi se okoristili njegovim izvanjskim napadajima; i svezao ga je medu onima sto su na njegovoj strani, kako davao - izlijevajuci i primjenjujuci svu svoju zlocu koju moze - ne bi sprijecio vjeru poboznosti ili je skrhao u bezbrojnih slabica, od kojih neki vee vjeruju a neki ce tek vjerovati, kojima se Crkva trebala umnoziti i ispuniti; a odvezat ce ga na koneu, kako bi grad Bozji mogao vidjeti koliko je jakoga protivnika svladao, na veliku slavu svojega Otkupitelja, Pomagatelja i Izbavitelja. Naime, sto smo mi u usporedbi s onim buducim svetima i vjernicima (kad ce se toliki neprijatelj odvezati radi njihove kusnje), dok se mi uz to like pogibelji borimo s vezanim? lako pak i u ovome razdoblju bijase Kristovih vojnika tako razboritih i hrabrih koji, bez ikakve dvojbe, kad bi u ovoj smrtnosti bili zivi u ono doba kad davao bude odvezan, i najmudrije bi se branili i najstrpljivije bi izdrzali protiv svih njegovih lukavstava i napadaja.

8. 3. Haec autem alligatio diaboli non solum facta est, ex quo coepit Ecclesia praeter Iudaeam terram in nationes alias / atque alias al dilatari; sed etiam nunc fit et fiet usque ad terminum saeculi, quo solvendus est, quia et nunc homines ab infidelitate, in qua eos ipse possidebat, convertuntur ad fidem et usque in illum finem sine dubio convertentur; et utique unieuique iste fortis tunc alligatur, quando ab illo tamquam vas eius eripitur; et abyssus, ubi inclusus est, non in eis consumpta est, quando sunt mortui, qui tunc erant quando esse eoepit inclusus; sed successerunt eis alii nascendo atque suecedunt, donee finiatur hoc saeculum, qui oderint Christianos, in quorum quotidie, velut in abysso, caecis et profundis eordibus includatur. Utrum autem

3. A to se vezivanje davla nije zbivalo samo u vrijeme kad se Crkva bijase pocela siriti izvan judejske zemlje, medu jedne narode za drugima, nego traje i sada i trajat ce do konea vijeka, kad treba biti odvezan, jer se i sada ljudi obracaju u vjeru iz nevjere, u kojoj ih on bijase drzao, i nedvojbeno ce se obracati sve do konea; i u slucaju bilo kojega kad se taj od njega oduzima kao imovina, veze se »jaki«; a bezdan u kojem je zatvoren, ne iscezava kad pomru oni koji bijahu kad je on prvo zatvoren, nego te radajuci se naslijedise drugi, i nasljedivat ce ih sve do konea ovoga vijeka, naime: oni koji mrze krscane, u kojih se zaslijepljenim i dubokim srcima davao svaki dan zakljucava kao u bezdanu. Nu javlja se pitanje: za onih posljednjih tri godine i

al atque alias] aliasque M.

63 Cf. Apoc 11, 2; 12, 6; 13, 5.

PL672

CC715

124

DE CIv. DEI 20, 8, 3

o DR?:. BOZJOJ 20, 8,3

125

etiam illis ultimis tribus armis et mensibus sex, quando solutus totis viribus saeviturus est, aliquis, in qua non fuerat, sit accessurus ad fidem, nonnulla quaestio est. Quomodo enim stabit quod dictum est:

Quis intrat in domum fortis, ut vasa eius eripiat, nisi prius aZligaverit [ortem 64, si etiam soluto eripiuntur? Ac per hoc ad hoc cogere videtur ista sententia, ut credamus illo licet exiguo tempore neminem accessurum esse populo Christiano, sed cum eis, qui iam Christiani reperti fuerint, diabolum pugnaturum; ex quibus etiamsi aliqui victi secuti eum fuerint, non eos ad praedestinatum filiorum Dei numerum pertinereo Neque enim frustra idem Ioannes apostolus, qui et hanc Apocalypsim scripsit, in epistula sua de quibusdam dicit: Ex nobis exierunt, sed non erant ex nobis; nam si [uissent ex nobis, mansissent utique nobiscum 65. Sed quid fiet am de parvulis? Nimium quippe incredibile est nullos iam natos et nondum baptizatos praeoccupari Christianorum filios illo tempore infantes, nullos etiam ipsis nasci iam diebus; aut si erunt, non eos a parentibus suis ad lavacrum regenerationis modo quocumque perduci. Quod si fiet, quo pacto soluto iam diabolo vasa ista eripientur, in cuius domum nemo intrat, ut vasa eius eripiat, nisi prius alligaverit eum? Immo vero id potius est credendum, nee qui cadant de Eeclesia nee qui aeeedant Eeclesiae illo tempore defuturos; sed profeI cto tam fortes erunt et parentes pro baptizandis parvulis suis et hi, qui tunc primitus credituri sunt, ut illum fortem vineant etiam non ligatum, id est omnibus, qualibus antea numquam, vel artibus insidiantem vel urgentem viribus et vigilanter intellegant et toleranter ferant, ae sic illi etiam non ligato eripiantur. Nee ideo falsa erit evangelica ilIa I sententia: Quis intrat in domum fortis, ut vasa eius eripiat, nisi prius alligaverit [ortem? Secundum eius enim sententiae veritatem ordo iste servatus est, ut prius alligaretur fortis ereptisque vasis eius longe lateque in omnibus gentibus ex firmis et infirmis ita multiplicaretur Ecclesia, ut ex ipsa rerum divinitus praedictarum et impletarum robustissima fide etiam soluto vasa posset auferre. Sicut enim fatendum est multo rum refrigescere caritatem 66, cum abundat iniquitas, et inusitatis maximisque persecutionibus atque fallaciis diaboli iam sol uti eos, qui in libro vitae scripti non sunt, multos esse cessuros; ita cogitandum est non solum quos bonos fideles illud tempus inveniet, sed nonnullos etiam, qui foris adhuc erunt, adiuvante Dei gratia per considerationem Scripturarum, in quibus et alia et finis ipse praenuntiatus est, quem venire iam sentiunt, ad credendum quod non credebant futuros esse firmiores et ad vincendum etiam non ligatum diabolum fortiores. Quod si ita erit, propterea praecessisse dicenda est eius alligatio, ut et ligati et soluti expoliatio sequeretur; quoniam de hac re dictum est: Quis intrabit in domum fortis, ut vasa eius eripiat, nisi prius alligaverit [ortem?

sest mjeseci (kad davao bude odvezan i bude bjesnio svim silama), da Ii ce prici vjeri neki koji prije ne bijahu u njoj? Jer, kako ce stajati ono sto je receno: »Kako moze netko uci u kucu jakoga i oteti mu imovinu ako jakoga prije ne sveze?«4 ako mu se to otima cak i kad je odvezan? Stoga nas taj izrijek sili da povjerujemo kako u ono, iako kratko, vrijeme, nitko se vise nece pridruziti krscanskomu narodu, nego ce se davao boriti protiv onih sto su vee zateceni kao krscani; pa iako ce neki od tih biti pobijedeni i poci za njim, takvi ne pripadaju predodredenom broju sinova Bozjih. Jer isti apostol Ivan, koji je napisao i ovo Otkrivenje, ne rece uzalud u svojoj poslanici 0 nekirna: »Od nas su izasli, ali nisu pripadali nama, jer da su pripadali nama, ostali bi s nama.e'

Ali sto biva s malenima? Naime, odvise je nevjerojatno da se tad a nece naci novorodene nejacadi jos nekrstene, djece krscana, iIi pak da se u to doba nece nikakva radati; iIi opet ako ih bude, da ih njihovi roditelji nece nekako privesti 'kupelji preporodenja". Nu, ako bude tako, kako da se ta imovina oduzme davlu sto je sada odvezan, kad nitko ne moze uci u njegovu kucu, da uzme njegovu imovinu, ako ga prije ne sveze? Ustvari, mi trebamo prije vjerovati kako ce u to vrijeme biti i onih sto otpadaju od Crkve i onih sto joj se pridruzuju; i zaista tako ce hrabri tada biti i roditelji trazeci krstenje svoje nejacadi i oni sto tada prvi put uzvjeruju, da ce onoga jakoga pobijediti cak i odvezanoga (to jest: iako se sluzi svim svojim Iukavstvima, kakva nikad prije nije imao, i napada svim svojim silama), i oni ce ga budno prozreti i strpljivo podnijeti, i oteti mu se cak i nevezanu.

A zbog toga nece biti lazan evandeoski izrijek: »Kako netko moze uci u kucu jakoga i oteti mu imovinu ako jakoga prije ne sveze?« Jer istina toga izrijeka otkriva se u ovome poretku: da se prvo veze jaki, da se zatim oduzima njegova imovina, i napokon se - i od jakih i od slabih - tako nadugo i nasiroko umnozava Crkva da, najsnaznijom vjerom u ono sto je bozanski pretkazano i ispunjeno, ona uzmogne oteti mu imovinu cak i odvezanomu. Kao sto se mora priznati, da kad uzobiluje opacina, ljubav ce kod mnogih ohladnjeti", i da ce mnogi sto nisu zapisani u knjizi zivota popustiti neuobicajenim i najvecim progonima i lukavstvima davla (sad a odvezana), isto tako treba misliti, kako ne samo dobri, koje ce to vrijeme zateci vjernima, nego i neki sto su do tada bili izvan Crkve (uz pomoc milosti Bozje i proucavanjem Pisma, u kojem je - izmedu ostaloga - pretkazan sam taj konac koji osjecaju kako se blizi), ojacat ce vjerujuci u ono u sto prije ne vjerovase i osnazit ce se da pobijede cak i nevezana davla, Ako ce to biti tako, onda se mora reci, kako je njegovo vezivanje prethodilo, da bi uslijedilo otimanje imovine, i dok je vezan i kad je nevezan, jer je upravo 0 tome receno: »Kako netko moze uti u kucu jakoga i oteti mu imovinu ako jakoga prije ne sveze?«

am fit cc.

4 Mt 12, 29. 5 1 Iv 2, 19. 6 Tit 3,5.

7 Mt 24,12.

64 Mt 12,29. 651102,19.

66 Cf. Mt 24, 12.

Quid sit regnum Dei nunc et tunc.

CC 716

PL 673

126

DE Cry. DEI 20, 9, 1

o DRZ. BOZIO] 20,9,1

9. 1. Interea dum mille annis ligatus est diabolus, sancti regnant cum Christo etiam ipsi an milIe annis, eisdem sine dubio et eodem modo intellegendis, id est, isto iam tempore prioris eius adventus. Excepto quippe ilIo regno, de quo in fine dicturus est: Venite, benedicti Patris mei, possidete paratum vobis regnum 67, nisi alio aliquo modo, longe quidem impari, iam nunc regnarent cum ilIo sancti eius, quibus ait:

Ecce ego vobiscum sum usque in consummationem saeculi 68; profecto non etiam nunc diceretur Ecclesia regnum eius regnumve caelorum. Nam utique isto tempore in regno Dei eruditur scriba ilIe, qui profert de thesauro suo nova et vet era, de quo supra locuti sumus 69; et de Ecclesia collecturi sunt zizania messores ilIi, quae permisit cum tritico simul crescere usque ad messem; quod exponens ait: Messis est finis saeculi, messores autem angeli sunt. Sicut ergo colliguntur zizania et igni comburuntur, sic erit in consummatione saeculi; mittet Filius hominis angelos suos, et colligent de regno eius omnia/scandala 70. Numquid de regno ilIo, ubi nulla sunt scandala? De isto ergo regno eius, quod est hie Ecclesia, colligentur. Item dicit: Qui solverit unum de mandatis istis minimis et docuerit sic homines, minimus vocabitur in regno caelorum; qui au / tem fecerit et sic docuerit, magnus vocabitur in regno caelorum 71. Utrumque dicit in regno caelorum, et qui non facit mandata quae docet (hoc est enim solvere: non servare, non facere), et ilIum qui facit et sic docet; sed istum minimum, illum magnum. Et continuo secutus adiungit: Dico enim vobis quia, nisi abundaverit iustitia vestra super scribarum et Pharisaeorum 72, id est, super eos ao, qui solvunt quod docent (de scribis enim et Pharisaeis dicit alio loco: Quoniam dicunt, et non faciunt 73), nisi ergo super hos abundaverit iustitia vestra, id est, ut vos non solvatis, sed faciatis potius quod docetis, non intrabitis, inquit, in regnum caelorum 74. Alio modo igitur intellegendum est regnum caelorum, ubi ambo sunt, et ilIe scilicet qui solvit quod docet, et ilIe qui facit; sed ilIe minimus, ilIe magnus; alio modo autem regnum caelorum dicitur, quo non intrat nisi ilIe qui facit. Ac per hoc ubi utrumque genus est, Ecclesia est, qualis nunc est; ubi autem ilIud solum erit, Ecclesia est, qualis tunc erit, quando malus in ea non erit. Ergo et nunc Ecclesia regnum Christi est regnumque caelorum. Regnant itaque cum ilIo etiam nunc sancti eius, aliter quidem, quam tunc regnabunt; nee tamen cum ilIo regnant zizania, quamvis in Ecclesia cum tritico crescant 75. Regnant enim cum ilIo, qui faciunt quod ait Apostolus: Si

9. 1. Dok je davao vezan tisucu godina, i sami sveti, zajedno s Kristom, vladaju tisucu godina, sto bez dvojbe treba razumjeti kao is to razdoblje, to jest vrijeme izmedu Kristova prvog i drugog dolaska. Tu, naravno, moramo iskljuciti ono kraljevstvo 0 kojem ce na koncu reci: »Dodite, blagoslovljeni oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje yam je pripravljeno-,', ako pak nekakvim posve drukcijim, i uveliko nejednakim nacinom, cak i sada ne vladaju, zajedno s njime, njegovi sveti kojima kaze: »Ja sam s varna u sve vrijeme do svrsetka svijeta,«" - jer inace se Crkva ne bi sada nazivala njegovim kraljevstvom iIi kraljevstvom nebeskim. I zaista u ovo se vrijeme u kraljevstvo Bozje upucuje knjizevnik koji iznosi iz svoje riznice i novo i staro" (0 cemu smo vee prije govorili); a zeteoci ce iz Crkve pokupiti ljulj, kojemu je On dopu~tio rasti zajedno sa zitom sve do zetve, kao sto rece objasnjavajuci: »Zetva je svrsetak svijeta, a zeteoci su andeli, Kao sto se ljulj skuplja i baca u oganj, tako ce biti i na svrsetku svijeta. Sin ce covjecji izaslati svoje andele da pokupe iz njegova kraljevstva sve sablazni-s". Zar tu govori 0 onome kraljevstvu u kojem nema nikakvih sablazni? Dakle, one se moraju pokupiti iz ovoga njegova kraljevstva, iz Crkve na ovome svijetu.

I opet kaze: »Tko god dokine i jednu od ovih i najmanjih zapovijedi i tako nauci ljude, bit ce najmanji u kraljevstvu nebeskom; dok ce onaj koji ih bude vrsio i naucavao biti velik u kraljevstvu nebeskom.e' o obojici kaze kako su u kraljevstvu nebeskome, i onaj koji ne izvrsava zapovijedi koje naucava (jer dokinuti znaci ne izvrsavati, ne provoditi), i onaj koji ih izvrsava i naucava; ali jednog naziva najmanjim, a drugoga velikim. A odmah zatim dodaje: »Jer, velim yam, ne bude Ii vasa pravednost veca od pravednosti knjizevnika i farizeja«, to jest: iznad onih sto dokidaju ono sto naucavaju (nairne, 0 knjizevnicima i farizejima na drugome mjestu kaze: »Jer govore, a ne vrse«)"; ukoliko dakle vasa pravednost ne nadmasi njihovu, to jest: ne ukoliko dokidate, nego ukoliko ne izvrsavate ono sto naucavate, rece: »Necete uci u kraljevstvo nebesko.«? Stoga, na jedan nacin moramo shvatiti kraljevstvo nebesko u kojem su obojica, naime: i onaj koji dokida ono sto naucava i onaj koji izvrsava, ali jedan je najmanji, a drugi je velik; i na drugi nacin kraljevstvo nebesko u koje odlazi sarno onaj tko izvrsava ono sto naucava. I prema tome, ondje gdje su obje vrste, tu je Crkva kakva je sada; ondje pak gdje ce biti sarno jedna vrsta, tu je Crkva kakva ce biti kad u njoj ne bude nikoga tko je zao. Dakle, i sada je Crkva kraljevstvo Kristovo i kraljevstvo nebesko. Te cak i sada vladaju, zajedno s njim, njegovi sveti, iako drukcije nego sto ce vladati tada; pa ipak ljulj ne vlada s njime, iako u Crkvi raste zajedno sa zitom. S njime, nairne, vladaju oni koji cine ono sto kaze apostol:

an ipsis M.

ao eos] iustitian eorum M.

67 Mt 25, 34. 68 Mt 28, 20.

69 cr. Mt 13, 52; vidi supra 20, 4. 70 Mt 13, 39-41.

71 Mt 5, 19.

72 Mt 5, 20.

73 Mt 23,3.

74 Mt 5,20.

75 cr. Mt 13, 30-40.

1 Mt 25, 34 (Biblija, Stvarnost, Zagreb, 1968). 2 Mt 28,20.

3 Mt 13, 52.

4 Mt 13, 40. 41. 5 Mt 5,19.

6 Mt 23,3.

7 Mt 5,20.

127

Sto je kraljevstvo svetih s Kristom u trajanju od tisucljeca, i u cemu se razlikuje od vjecnoga kraljevstva?

In regno Dei praepositi pro vivis et defunctis.

CC717

PL674

CC718

128

DE CIV. DEI 20,9, 1 - 9,2

o DRZ. BOZJOJ 20, 9,1 - 9,2

129

resurrexistis cum Christo, quae sursum sunt sapite, ubi Christus est in dextera Dei sedens; quae sursum sunt quae rite, non quae super terram 76; de qualibus item dicit, quod eorum conversatio sit in caelis 77. Postremo regnant cum illo, qui eo modo sunt in regno eius, ut sint etiam ipsi regnum eius. Quomodo autem sunt regnum Christi, qui, ut alia taceam, quamvis ibi sint donee colligantur in fine saeculi de regno eius omnia scandala, tamen illic sua quaerunt, non quae Iesu Christi?

»Ako ste uskrsnuli s Kristorn, imajte smisla za ono sto je gore, gdje se nalazi Krist sjedeci s desne Bogu! Trazite sto je gore, ne sto je na zemlji«;" 0 tima kaze kako borave na nebesima. Napokon, s njime vladaju oni koji su tako u njegovu kraljevstvu da su i sami njegovo kraljevstvo. Ali kako su kraljevstvo Kristovo oni koji - da presutim ostalo - iako su tu, dok se na koneu svijeta iz njegova kraljevstva ne pokupe sve sablazni, ipak tu traze svoje, a ne ono sto je Isusa Krista?"

9.2. De hoc ergo regno militiae, in quo adhuc cum hoste con / fligitur et aliquando repugnatur pugnantibus ap vitiis, aliquando cedentibus imperatur, donee veniatur ad illud pacatissimum regnum, ubi sine hoste regnabitur, et de hac prima resurrectione, quae nunc est, liber iste sic loquitur. Cum enim dixisset alligari diabolum mille annis, et postea solvi brevi tempore, tum recapitulando quid in istis mille annis agat Ecclesia vel agatur in ea: Et vidi, inquit, sedes et sedentes supereas, et iudicium datum est 78. Non hoc putandum est de ultimo iudicio dici; sed sedes praepositorum et ipsi praepositi intellegendi sunt, per quos nunc Ecclesia gubernatur. Iudicium autem datum nullum melius accipiendum videtur, quam id quod dictum est: Quae ligaveritis in terra, ligata erunt et in caelo; et quae solveritis in terra, soluta erunt et in caelo 79. Unde Apostolus: Quid enim mihi est, inquit, de his, qui foris sunt, iudicare? Nonne de his qui intus sunt vos iudicatis? 80 Et animae, inquit,occisorum propter testimonium Iesu et propter/verbum Dei 81; subauditur quod postea dicturus est: Regnaverunt cum Iesu mille annis; animae scilicet martyrum nondum sibi corporibus suis redditis. Neque enim piorum animae mortuorum separantur ab Ecclesia, quae nunc etiam est regnum Christi. Alioquin nee ad altare Dei fieret eorum memoria in communicatione corporis Christi; nee aliquid prodesset ad eius baptismum in periculis currere, ne sine iIIo finiatur haec vita; nee ad reconciliationem, si forte per paenitentiam malamve conscientiam quisque ab eodem corpore separatus est. Cur enim fiunt ista, nisi quia fideles etiam defuncti membra sunt eius? Quamvis ergo cum suis corporibus nondum, iam tamen eorum animae regnant cum iIIo, dum isti anni mille decurrunt. Unde in hoc eodem libro et alibi legitur: Beati mortui, qui in Domino moriuntur. Amodo etiam dicit Spiritus, ut requiescant a laboribus suis; nam opera eorum sequuntureos 82. Regnat itaque cum Christo nunc primurn Ecclesia in vivis et mortuis. Propterea enim, sicut dicit Aposto/lus, mortuus est Christus, ut et vivorum et mortuo-

2. Dakle, ta knjiga govori 0 tom kraljevstvu u ratu, u kojem se jos vodi boj s neprijateljem (i ostaje se pokatkad s poroeima sto napadaju i katkad im se svladanima zapovijeda) dok se ne stigne u ono najsmirenije kraljevstvo u kojem ce se kraljevati bez neprijatelja; te 0 ovome prvome uskrsnucu, koje je sada. Jer, posto rece da se davao mora vezati za tisucu godina, a zatim odvezati na kratko vrijeme, dajuci pregled onoga sto za to tisucljece Crkva cini ili treba ciniti, on kaze: »Zatim opazih, prijestolja i one sto sjedose na njih i dan je SUd.«10 Ne treba misliti kako se to tice posljednjeg suda; nego se misli na stoliee predstojnika i same predstojnike, preko kojih se danas upravlja Crkvom. A 0 'danome sudu' nema boljeg objasnjenja nego sto je u ovim rijecima: »Sto god svezete na zemlji, bit ce svezano i na nebesima, i sto god razrijesite na zemlji, bit ce razrijeseno i na nebesima.«!' Zbog toga apostol kaze: »Sto spada na me da sudim one koji su vani? Zar vi ne sudite onima koji su unutra?«12 A Otkrivenje kaze: »Opazih i duse pogubljenih zbog Isusova svjedocanstva i Rijeci Bozje«;" sto treba razumjeti prema onome sto ce poslije reci: »Oni kraljevase s Kristom tisucu godina«; to jest: duse mucenika kojima jos nisu vraceria njihova tjelesa.

Jer duse poboznih pokojnika ne odvajaju se od Crkve, koja je i sada kraljevstvo Kristovo. Inace im se ne bi vrsio spomen na oltaru Bozjem pri dionistvu u tijelu Kristovu"; niti bi stogod pomagalo uteci se u pogibelji njegovu krstenju, kako se zivot ne bi zavrsio bez njega; iIi pak izmirenju, ako se tkogod rastavlja od svojega tijela u pokori ili zloj savjesti. Zasto se te stvari Cine ako ne zbog toga sto su vjernici, i kad su mrtvi, ipak njezini clanovi? I stoga, iako jos nisu sa svojim tijelima, njihove duse vladaju zajedno s njime, dok protjece to tisucljece. Stoga se i drugdje u istoj knjizi moze procitati: »Blago mrtvima koji umiru u Gospodinu! Da, veli Duh, neka pocinu od svojih napora, jer ih prate njihova djela!«15 I tako Crkva sad a prvo vlada s Kristom medu zivima i mrtvima. Kao sto apostol kaze: »Jer zato Krist umrije i ozivje da gospodar bude i mrtvima i zivima.e" Ali Otkrivenje je

ap repugnantibus M.

8 Kol 3, 1. 2. 9 Fil2, 21.

10 Otk 20, 4. (Prijevod prema lat. predlosku). 11 Mt 18, 18.

12 1 Kor 5. 12. 13 Otk 20, 4.

14 Augustin misli na spomen pokojnika pri euharistiji. 15 Otk 14, 13.

16 Rim 14.9.

76 Col 3, 1-2.

77 Cf. Phil 3, 20. 78 Apoc 20, 4.

79 Mt 18, 18.

80 1 Cor 5, 12.

81 Apoc 20, 4.

82 Apoc 14, 13.

In bestiis populus infidelium significa tur.

Quid dicendum de duplici vita atque morte.

PL 675

CC 719

130

o DRz. BOZJOJ 20, 9,2 - 9,4

131

DE CIV. DEI 20, 9, 2 - 9, 4

rum daminetur 83. Sed ideo tantummodo martyrum animas commemoravit, quia ipsi praecipue regnant mortui, qui usque ad mortem pro veri tate certaverunt "'. Sed a parte totum etiam ceteros mortuos intellegimus pertinentes ad Ecclesiam, quod est regnum Christi.

spomenulo samo duse mucenika, jer osobito nakon smrti vladaju oni sto se za istinu borahu sve do smrti. Mi opet uzimajuci dio za cjelinu, razumijevamo da i os tali mrtvi pripadaju Crkvi, koja je kraljevstvo Kristovo.

9. 3. Quod vero sequitur: Et si qui non adaraverunt bestiam nee imaginem eius, neque acceperunt inscriptianem in fronte aut in manu sua 84, simul de vivis et ar mortuis debemus accipere. Quae sit porro ista bestia, quamvis sit diligentius inquirendum as, non tamen abhorret a fide recta, ut ipsa impia civitas intellegatur et populus infidelium contrarius populo fideli et civitati Dei. Imago vera eius simulatio eius mihi videtur, in eis videlicet hominibus, qui velut fidem profitentur et infideliter vivunt. Fingunt enim se esse quod non sunt, vocanturque non veraci effigie, sed fallaci imagine Christiani. Ad eamdem namque bestiam pertinent non solum aperte inimici nominis Christi et eius gloriosissimae civitatis, sed etiam zizania, quae de regno eius, quod est Ecclesia, in fine saeculi colligenda sunt 85. Et qui sunt qui non ado rant bestiam nee imaginem eius, nisi qui faciunt quod ait Apostolus: Ne sitis iugum ducentes cum infidelibus 86? Non adorant enim est at non consentiunt, non subiciuntur; neque accipiunt inscriptionem, notam scilicet criminis, in frante propter professionem, in manu propter operationem. Ab his igitur malis alieni, sive adhuc in ista mortali carne viventes sive defuncti, regnant cum Christo iam nunc modo quod am huic tempori congruo per tatum hoc intervallum, quod numero mille significatur annorum.

3. Ono pak sto slijedi: »1 sve One koji se nisu poklonili zvijeri ni njezinu kipu i koji nisu primili ziga na svom celu i na svojoj rucic'", trebamo shvatiti ujedno i 0 zivirna i 0 mrtvima. 1 dalje, sto je sama ta zvijer (bestia), iako bi trebalo pomnije istraziti, ipak nije usuprot pravoj vjeri shvati li se kao sam bezbozni grad i narod nevjernika, opreka vjernomu narodu i gradu Bozjem. Docim njezin lik (imago) cini mi se kao himba u onih ljudi sto ispovijedaju vjeru, a zive nevjernicki. Ti naime hine kako jesu ono sto nisu i nazivaju se krscanima ne po istinskoj prilici, nego po laznoj nalici. A istoj toj zvijeri ne pripadaju sarno otvoreni neprijatelji imena Kristova i njegova najdicnijeg grada nego i ljulj sto ce se na kraju svijeta pokupiti u kraljevstvu njegovu, koje je Crkva. A tko su oni sto se ne klanjaju zvijeri i njezinu kipu ako ne oni koji Cine kako kaze apostol: »Ne budite s nevjernicima pod istim jarmomls" Jer »ne klanjaju se« znaci »ne slazu se«, »ne podvrgavaju se«; »niti primaju ziga«, naime znak zlocina, »na celu« zbog propovijedanja, a »na ruci« zbog djelovanja. Stoga oni kojima su tuda ta zla, bilo da jos zive u toj smrtnoj puti bilo da su preminuli, cak i sada vladaju zajedno s Kristom na nacin primjeren meduvremenu cijeloga razdoblja oznacenog brojem od tisucu godina.

9.4. Reliqui earum, inquit, non vixerunt 87. Hora enim nunc est, cum martui audiunt vocem Filii Dei, et / qui audierint vivent 88; reliqui ergo au eorum non vivent. Quod vero subdidit: Donee finiantur mille anni, intellegendum est, quod eo tempore non vixerunt, quo vivere debuerunt, ad vitam scilicet de morte transeundo. Et ideo cum dies venerit, quo fiat et corporum resurrectio, non ad vitam de monumentis procedent, sed ad iudicium; ad damnationem scilicet, quae secunda mors dicitur. Donee finiantur enim mille anni, quicumque non vixerit, id est, toto isto tempore, quo agitur prima resurrectio,/non audierit vocem Filii Dei et ad vitam de morte transierit, profecto in secunda resurrectione, quae carnis est, in mortem secundam cum ipsa carne transibit.

4. On kaze: »Ostali mrtvi ne ozivjese.e" Jer »dolazi cas i vee je tu, kada ce mrtvi slusati glas Sin a Bozjega, i koji ga budu poslusali, zivjet ee.«20 Dakle: preostali od njih nece zivjeti. Ono pak sto dodade: »dok se nije navrsilo tisucu godina«, treba razumjeti kako oni ne ozivjese u ono doba u koje su trebali, to jest: prelazeci iz smrti u zivot. Stoga, kad do de dan u koji ce biti i uskrsnuce tjelesa, iz svojih grobova oni nece izaci u zivot, nego na sud; naime: na osudbu, koja je druga smrt. 1 tko god ne bude zivio dok se ne zavrsi to tisucljece, to jest: tko za cijelo vrijeme u koje se zbiva prvo uskrsnuce ne bude poslusao glas Sina Bozjega, te iz smrti pre sao u zivot, zaista u drugome uskrsnucu (koje je uskrsnuce puti) zajedno ce sa samom puti prijeci u

aqcertarunt cc. a'acM.

as requirendum cc. at est] id est M.

aUaudiunt... ergo] audient... vera M.

17 Otk 20, 4.

18 2 Kar 6, 14. 19 Otk 20, 5.

2() Iv 2, 25.

83 Rom 14 9 84 Apoc 20, 4'.

Anirnae quoque resurgunt.

PL676

ccno

132

DE Cry. DEI 20,9,4 - 10

o DRZ. BOZJOJ 20, 9,4 - 10

Sequitur enim et dicit: Haec resurrectio prima est. Beatus et sanctus qui habet in hac prima resurrectione partem 89, id est, particeps eius est. Ipse est autem particeps eius, qui non solum a morte, quae in peccatis est, revivescit, verum etiam in eo, quod revixerit, permanebit. In istis, inquit, secunda mors non habet potestatem 90. Habet ergo in reliquis, de quibus superius ait: Reliqui eorum non vixerunt, donee finiantur mille anni 91; quoniam toto isto temporis intervallo, quod mille annos vocat, quantumcumque in eo quisque eorum vixit in corpore, non revixit a morte, in qua eum tenebat impietas, ut sic revivescendo primae resurrectionis particeps fieret atque in eo potestatem secundarnors non haberet.

drugu smrt. On naime nastavlja i kaze: »OVO je prvo uskrsnuce, Blazen i svet tko je dionik ovoga prvog uskrsnuca«," to jest tko sudjeluje u njemu. A dionik je njegov ne sarno onaj tko ozivljava iz smrti, koja je u grijesima, nego bude i ustrajao u onome sto ozivi. I kaze: »Nad ovima druga smrt nema vlasti.«? Onda ima nad preostalima, 0 kojima prije rece: »Ostali mrtvi ne ozivjese dok se nije navrsilo tisucu godina«;" jer u cijelome tome razdoblju, koje naziva tisucljecem, koliko god dugo tko od njih zivio u tijelu, nije ponovo ozivio od smrti, u kojoj ga drzase njegovo bezbozje, kako bi ozivjevsi tako bio dionikom prvoga uskrsnuca i drug a smrt ne bi imala moci nad njim.

10. Sunt qui putant resurrectionem dici non posse nisi corporum ideoque istam quoque primam in corporibus futuram esse contendunt. Quorum enim est, inquiunt, cadere, eorum est resurgere. Cadunt autem corpora moriendo; nam et a cadendo cadavera nuncupantur. Non ergo anima rum, inquiunt, resurrectio potest esse, sed corporum. Sed quid contra Apostolum dicunt 92, qui earn resurrectionem appellat? Nam secundum interiorem, non secundum exteriorem hominem utique resurrexerant, quibus ait: Si resurrexistis cum Christo, quae sursum sunt sapite 93. Quem sensum verbis aliis alibi posuit dicens: Ut, quemadmodum Christus resurrexit a mortuis per gloriam Patris, sic et nos in novitate vitae ambulemus 94. Hinc est et illud: Surge qui dormis et exurge a mortuis, et illuminabit te Christus 95. Quod autem dicunt non posse resurgere, nisi qui cadunt, et ideo put ant resurrectionem ad corpora, non ad animas pertinere, quia corporum est cadere: cur non audiunt: Non recedatis ab illo, ne cadatis 96; et: Suo Domino stat aut cadit 97; et: Qui se putat stare, caveat av ne cadat 98? Puto enim quod in anima, non in corpore casus iste cavendus est. Si igitur cadentium est resurrectio, cadunt autem et ani mae; profecto et animas resurgere confitendum est. Quod autem, cum dixisset: In istis secunda mors non habet potestatem; adiunxit atque ait: / Sed erunt sacerdotes Dei et Christi et regnabunt cum eo mille annis 99; non utique de solis episcopis / et presbyteris dictum est, qui proprie iam vocantur in Ecclesia sacerdotes; sed sicut omnes christos az dicimus propter mysticum chrisma, sic omnes sacerdotes, quoniam membra sunt unius sacerdotis; de quibus apostolus Petrus: Plebs, inquit, sancta, regale sacerdotium 100.

10. Ima ih koji misle kako se moze govoriti sarno 0 uskrsnucu tjelesa te stoga tvrde da ce i prvo uskrsnuce biti u tjelesima. Ti, nairne, kazu sarno ono sto moze pasti moze se i ponovo dici, Jer i tijela umiruci padaju (cadunt) pa se prema padanju (cadendo) nazivaju truplima (cadavera). Zato kazu kako ne moze biti uskrsnuca dusa, nego sarno tijela. Nu sto da odvrate apostolu, koji govori upravo 0 takvu uskrsnucu? Jer zaista uskrsnuse po nutarnjem, a ne po vanjskome covjeku, oni kojima kaze: »Ako ste uskrsnuli s Kristom, imajte smisla za ono sto je gore.«! A taj je smisao drugdje izrazio drugim rijecima, govoreci: »Kao sto je Krist uskrsnuo od mrtvih Ocevom slavom, tako i mi hodimo novim zivotom.e' A zatim opet: »Probudi se, ti koji spavas, ustani od mrtvih, i Krist ce te osvijetlitil-r'

Sto se pak tice onoga kad kazu kako se ne mogu ponovo dici osim oni koji padaju, te stoga misle da uskrsnuce pripada tjelesima, a ne dusama, jer je tijelima svojstveno padati, zasto ne poslusaju: »Ne skrecite od njega, kako ne biste palie"; i: »On svojemu Gospodinu stoji iIi padae'; i: »Tko misli da stoji, nek pazi da ne padne.«" Mislim kako je u dusi, a ne u tijelu, taj pad kojeg se treba cuvati. Ako je uskrsnuce (ponovno dizanje) svojstvo stvari koje padaju, onda i duse padaju, pa zaista treba priznati i da se duse ponovo dizu. A sto rekavsi: »Nad ovima druga smrt nema vlasti« dodade i kaza: »nego ce biti svecenici Bozji i Kristovi i s njime ce kraljevati tisucu godina-", ne kaze se sarno 0 biskupima i prezbiterima, koji se u Crkvi posebnije nazivaju svecenicima, nego kao sto se svi nazivamo krscanima (christiani) zbog otajstvenog pomazanja (chrismat", tako su svi i svecenici, jer su udovi jednog Svecenika, 0 kojima apostol Petar kaze: »Sveti

av videat M.

a, christianos M.

21 Otk 20,6. 22 Otk ibid.

23 Otk 20,5.

1 Ka13, 1. 2. 2 Rim 6, 4.

3 E[5, 14.

4 Sir 2, 7. (Prijevod prema lat. predlosku).

5 Rim 14, 4. (Prijevod prema lat. predlosku). 6 I Kar 10, 12.

7 Otk 20,6.

8 Lat. christus (pomazan, pomazanik) odgovara zidovskom Messiah.

89 Apoc 20, 5-6. 90 Apoc 20, 6.

91 Apoc 20, 5.

92 Cf. Rom 7, 22; Eph 3, 16. 93 Col 3 1

94 Rom (; 4

95 Eph 5,' 14'.

96 Eccli 2, 7.

97 Rom 14 4

98 1 Cor 10, iz. 99 Apoc 20, 6. 1IX) 1 Pt 2, 9.

133

Sto treba odgovoriti onima koji rnisle kako uskrsnuce pripada sarno tijelirna, a ne i dusama,

Quid sint Gog, Magog et novissima persecutio.

PL 677

CC721

134

DE CIV. DEI 20, 10 - 11

o DRZ. BOZJOJ 20, 10 - 11

Sane, licet breviter atque transeunter, insinuavit esse Deum Christum dicendo: Sacerdotes Dei et Christi, hoc est, Patris et Filii; quamvis propter formam servi 101 sicut hominis filius, ita etiam sacerdos Christus effectus sit in aeternum secundum ordinem Melchisedech 102. De qua re in hoc opere non semel diximus 103.

puk, kraljevsko svecenstvo.«" Istina, iako ukratxo i usput, Otkrivenje je naznacilo da je Krist Bog, govoreci: »Svecenici Bozji i Kristovi«, to jest Oca i Sina; iako je Krist zbog naravi sluge, kao Sin covjeeji, postao zauvijek i svecenikom prema redu Melkisedekovu'". A 0 tome smo u ovome djelu vee cesee raspravljali".

11. Et cum finiti [uerint , inquit, mille anni, solvetur satanas de custodia sua, et exibit ad seducendas nationes, quae sunt in quattuor angulis terrae, Gog et Magog, et trahet eos in bellum, quorum numerus est ut harena maris 104. Ad hoc ergo tunc seducet, ut in hoc bellum trahat. Nam et antea modis quibus poterat per mala multa et varia seducebat. Exibit autem dictum est «in apertam persecutionem de latebris erumpet odiorum». Haec enim erit novissima persecutio, novissimo imminente iudicio, quam sancta Ecclesia toto terrarum orbe patietur, universa scilicet civitas Christi ab universa diaboli civitate, quantacumque erit utraque super terram. Gentes quippe istae, quas appellat Gog et Magog, non sic sunt accipiendae, tamquam sint aliqui in aliqua parte terra rum barbari constituti, sive quos quidam suspicantur Getas et Massagetas propter litteras horum nominum primas, sive aliquos alios alienigenas et a Romano iure seiunctos. Toto namque orbe terrarum significati sunt isti esse, cum dictum est: Nationes quae sunt in quattuor angulis terrae, easque subiecit esse Gog et Magog. Quorum interpretationem nominum esse comperimus Gog «tectum», Magog «de tecto»; tamquam domus et ipse qui procedit de domo. Gentes ergo ba sunt, in quibus diabolum velut in abysso superius intellegebamus inclusum, et ipse de illis quodam modo sese efferens et/procedens; ut illae sint tectum, ipse de tecto. Si autem utrumque referamus ad gentes, non unum horum ad illas, alterum ad diabolum: et tectum ipsae sunt, quia in eis nunc includitur et quodam modo tegitur inimicus antiquus; et de tecto ipsae erunt, / quando in apertum odium de operto erupturae sunt. Quod vero ait: Et ascenderunt supra terrae latitudinem et cinxerunt castra sanctorum et dilectam civitatem 105; non utique ad unum locum venisse vel venturi esse significati sunt, quasi uno aliquo loco futura sint castra sanctorum et dilecta civitas, cum haec non sit nisi Christi Ecclesia toto terrarum orbe diffusa; ac per hoc ubicumque tunc erit, quae in omnibus gentibus erit, quod significatum est nomine latitudinis terrae, ibi erunt castra sanctorum, ibi erit dilecta Deo civitas

11. Dalje kaze: »A kad prode tisucu godina, sotona ce biti pus ten iz svoje tamnice. Izici ce da zavodi narode 'na cetiri kraja zemlje' - 'Goga i Magoga' - da ih skupi za rat tako mnogobrojne kao pijesak morski.«! Dakle, tada ce ih zavoditi radi toga kako bi ih povukao u taj rat. Nairne, zavodio je on njih i ranije kojim god je sredstvima mogao, posluzivsi se mnogim i raznovrsnim opacinama. Docim »izici ce« znaci 'nahrupit ce iz skrovista mrznje u otvoreno proganjanje'. A to ce biti posljednji progon, kad se priblizi posljednji sud, kojim ce se sveta Crkva progoniti sirom svijeta, naime: cjelokupni grad Kristov od cjelokupnog grad a Davlova, koIiki god oba budu posvuda na zemlji. A te narode, koje naziva Gog i Magog, ne treba tako shvatiti kao da su ti nekakvi barbari sto nastavaju neki dio zemlje, bilo Geti iIi Masageti (kao sto neki nagadaju prema prvim slovima njihovih imena) ili pak neki drugi inorodci daleko od rimske uprave. Jer se oznacuje kako se oni nalaze diljem svijeta kad je receno »narodi na cetiri kraja zemlje«, a zatim je dodano »Goga i Magoga«. Mi nalazimo kako je znacenje tih imena ovo: Gog - krov, a Magog - ispod krova, kao da je posrijedi dom i onaj tko izlazi iz doma.'

Dakle, to su narodi u kojima je davao (kako smo prije shvatili)' zatvoren kao u bezdanu, i on je onaj sto nekako iz njih izlazi i dolazi; i kao sto su oni krov (tectum) tako je on onaj sto dolazi ispod krova (de tecto). Ako pak oba nazivka povezerno s narodima - a ne jedan s njima a drugi s davlom - , onda su oni i krov, jer je sad a u njima zakljucan i nekako drevni neprijatelj prekriven, a bit ce i oni ispod krova, kad iz prikrivene provale u otvorenu mrznju. A sto p ako kaze: »1 oni uzidose 'na siroku povrsinu zemlje' i opkolise tabor svetih i 'ljubljeni grad' «4, ne znaci kako oni dodose ili ce doci na jedno mjesto, kao da ce na jednome mjestu biti tabor svetih i ljubljeni grad, jer ovi nisu nista drugo nego Kristova Crkva rasirena po cijelome svijetu; i prema tome, gdje god tada bude Crkva, koja ce biti medu svima narodima, sto oznacuje izricaj »siroka povrsina zemlje«, tu ce biti i tabor svetih, tu ce biti ljubljeni grad Bozji, tu ce biti opkoljeni od

9 1 Pt 2, 9.

10 Ps 110 (109), 4; Heb 7, 17-21.

11 Vidi 0 Boijoj driavi, 16, 22; 17, 17-20.

ba igitur M.

101 Cf. Phil 2, 7. 102 Cf. Ps 109, 4.

103 Vidi supra 10, 3. 20. 104 Apoc 20, 7-8.

105 Apoc 20. 9.

1 Otk 20, 7. 8.

2 Nepotkrijepljeno tumacenje etimologija. 3 Otk 20,7.

• Otk 20, 9.

135

o Gogu i Magogu, koje ce, odvezan pri koncu svijeta, davao potaknuti da progone Crkvu Bozju.

136

DE CIV. DEI 20, 11 - 13

o DRZ. BOZJOJ 20, 11 - 13

eius, ibi ab omnibus inimicis suis, quia et ipsi in omnibus cum illa gentibus erunt, persecutionis illius immanitate cingetur, hoc est, in angustias tribulation is artabitur, urguebitur, concludetur; nee militiam suam deseret, quae vocabulo est appellata castrorum.

svih svojih neprijatelja - jer ce i oni biti medu svima tim narodima - u okrutnosti toga progona, to jest: bit ce stijesnjena, pritisnuta i zatocena u tjesnace nevolja, ali nece napustiti svoje vojevanje (militia) koje se ovdje naziva tabor (castrum).

Ignis de caelo est firmitas sanctorum.

12. Quod vero ait: Et descendit ignis de caelo et comedit eos 106; non extremum putandum est id esse supplicium, quod erit, cum dicetur:

Discedite a me, maledicti, in ignem aeternum! 107 Tunc quippe in ignem mittentur ipsi, non ignis de caelo veniet super bb ipsos. Hie autem bene intellegitur ignis de caelo de ipsa firmitate sanctorum, qua non cessuri sunt saevientibus, ut eorum faciant voluntatem. Firmamentum est enim caelum, cuius firmitate illi cruciabuntur ardentissimo zelo, quoniam non poterunt attrahere in partes Antiehristi sanctos Christi. Et ipse erit ignis, qui comedet eos, et hoc a Deo , quia Dei munere insuperabiles fiunt sancti, unde excruciantur inimici. Sicut enim in bono positum est: Zelus domus tuae comedit me 108; ita e contrario: Zelus occupavit plebem ineruditam, et nunc ignis contrarios comedet 109. Et nunc utique, excepto scilicet ultimi illius igne iudicii. Aut si earn plagam, qua percutiendi sunt Ecclesiae persecutores veniente iam Christo, quos viventes inveniet super terram, quando interfieiet Antichristum spiritu oris sui 110, ignem appellavit descendentem de caelo eosque comedentern; neque hoc ultimum supplicium erit impiorum, sed illud quod facta corporum resurrectione passuri sunt.

12. Ono sto kaze: »Tada side vatra s neba i proguta ih«! ne treba misliti da se tice posljednje kazne koja ce nastupiti kad se kaze: »Idite od mene, prokleti, u oganj vjecni.e' Nairne, tada ce njih same baciti u oganj, a nece oganj s neba sici na njih. Taj »oganj s neba« pravo se shvaca kao cvrstina svetih, po kojoj nece pokleknuti pred onima sto bijesno napadaju, kako bi cinili njihovu volju. Jer nebo je svod (firmamentum) kojega ce cvrstoca (firmitas) muciti te najzescim .larom jer nece uzmoci na stranu Antikristovu privuci svete Kristove. I taj ce zar biti oganj koji ce ih progutati, i to »od Boga«3, jer po dam Bozjem sveti postaju nesavladivi i time muce neprijatelje. Jer kao sto je u dobrom smislu receno: »Izjede me zar za dom tvoj«," tako je u oprecnome: »:Zar je zahvatio neupucen puk, i sad ce oganj progutati protivnike.v" A to 'sad' (nunc) zaista iskljucuje oganj onoga posljednjeg suda. IIi ako Otkrivenje ognjem, sto silazi s neba te njih guta, nazva onaj udarac kojim ce biti udareni progonitelji Crkve kad Krist do de i zatece ih zive na zemlji i kad ubije Antikrista dahom svojih usta", ni to nece biti posljednja kazna bezboznicima, nego ona koju ce trpjeti kad se dogodi uskrsnuce tjelesa.

Mille et tres anni cum dimidio computantur. PL 678

CC 722

13. Haec persecutio novissima, quae futura est ab An/tiehristo / (sicut iam diximus 111, quia et in hoc libro superius 112 et apud Danielem prophetam positum est 113), tribus annis et sex mensibus erit. Quod tempus, quamvis exiguum, utrum ad mille annos pertineat, quibus et diabolum ligatum dicit et sanctos regnare cum Christo, an eisdem annis hoc parvum spatium superaddatur atque extra sit, merito ambigitur; quia, si dixerimus ad eosdem annos hoc pertinere, non tanto tempore, sed prolixiore cum Christo regnum sanctorum reperietur extendi quam diabolus alligari. Profecto enim sancti cum suo rege etiam in ipsa praecipue persecutione regnabunt mala tanta vincentes, quando diaboIus iam non erit alligatus, ut eos persequi omnibus viribus possit. Quomodo ergo ista Scriptura eisdem mille annis utrumque deterrninat,

13. Taj posljednji progon, koji ce poduzeti Antikrist (kao sto vee rekosmo', i kako je izneseno i u knjizi Otkrivenja i u proroka Daniela)? trajat ce tri godine i sest mjeseci. Iako je to vrijeme kratko, s pravom se pita pripada li tisucljecu, za cijega trajanja se kaze i da je davao vezan i da sveti vladaju s Kristom, ili mu pak malo razdoblje tih godina treba dodati te ga ono prelazi; jer, kazemo Ii kako i ovo pripada tome tisucljecu, onda ce se otkriti da vrijeme vladavine svetih s Kristom nije isto kao i ono vezanosti davla, nego je duze. Jer sveti ce zaista vladati sa svojim kraljem cak i za glavnoga progona, svladavsi sva golema zla, kad davao vise ne bude vezan, kako bi ih mogao progoniti svim svojim silama. Kako onda Sveto pismo istim tisucljecern ogranicuje oboje (to jest: vezanost davla i vladavinu svetih) kad

bb in CC.

[ Otk 20, 9. 2 Mt 25,41.

3 Otk 20, 9. (Ispusteno u navodu na pocetku ovoga poglavlja). 4 Ps 69 (68), 9. (Prijevod prema lat. predlosku).

5 lz 26, 11. (Prijevod prema lat. predlosku).

6 2 Sol 2, 8.

106 Ibidem.

107 Mt 25, 41. 108 Ps 68 10

109 Isa 26, Ii (sec. LXX).

no Cf. 2 Thess 2, 8; Isa 11, 4. 111 Vidi supra 20, 8, 2.

112 Cf. Apoc 11, 2; 12, 6; 13, 5. 113 Cf. Dan·12, 7.

I Otk 20,8. 2 Dn 12, 7.

137

Da Ii se oganj, o kojem se kaze da je sisao s nebesa i progutao ih, lice posljednje

kazne bezboznika?

Treba Ii doba Antikristova progona ubrajati u to tisucljece.

CC 723

PL 679

138

o DRz. BOZIOI 20, 13

139

DE Cry. DEI 20, 13

diaboli scilicet alligationem regnumque sanctorurn, cum trium annorum et sex mensium intervallo prius desinat alligatio diaboli quam regnum sanctorum in his annis mille cum Christo? Si autem dixerimus parvum persecutionis huius hoc spatium non computandum in mille annis, sed eis impletis potius adiciendum, ut proprie possit intellegi, quod, cum dixisset: Sacerdotes Dei et Christi regnabunt cum eo mille annis , adiecit: Et cum finiti fuerint mille anni, solvetur satanas de custodia sua 114; isto enim modo et regnum sanctorum et vinculum diaboli simul cessatura esse significat, ut deinde persecutionis illius tempus nee ad sanctorum regnum nec ad custodiam satanae, quorum utrumque in mille annis est, pertinere, sed superadditum et extra computandum esse credatur; cogemur fateri sanctos in illa persecutione regnaturos non esse cum Christo. Sed quis audiat be tunc cum illo non regnatura sua membra, quando ei maxi me atque fortissime cohaerebunt, et quo tempore, quanto erit acrior impetus belli, tanto maior gloria non cedendi, tanto densior corona martyrii? Aut si propter tribulationes, quas passuri sunt, non dicendi sunt regnaturi; consequens erit, ut etiam superioribus diebus in eisdem mille annis, quicumque tribulabantur sanctorurn, eo ipso tempore tribulationis suae cum Christo non regnasse dicantur; ac per hoc et il li, quorum animas auctor libri huius vidisse se scribit occisorum propter testimonium Iesu et propter verbum Dei, non regnabant cum Christo, quando pat iebantur persecutionern, et ipsi regnum Christi non erant, quos Christus excellentius possidebat. Absurdissimum id quidem et omni modo / aversandum. Sed certe animae victrices gloriosissimorum martyrum omnibus doloribus ac laboribus superatis atque finitis, postea quam mortalia membra posuerunt, cum Christo utique regnaverunt et regnant, donee finiantur mille anni, ut postea receptis etiam corporibus iam immortalibus regnent. Proinde tribus illis annis atque dimidio animae occisorum pro eius martyrio, et quae antea de corporibus exierunt, et quae ipsa novissima persecutione sunt exiturae, regnabunt cum illo, donee finiatur mortale saeculum et ad illud / regnum, ubi mors non erit, transeatur. Quocirca cum Christo regnantium sanctorum plures anni erunt quam vinculi diaboli atque custodiae, quia illi cum suo rege Dei Filio iam diabolo non ligato etiam per tres illos annos ac semissem regnabunt. Remanet igitur, ut, cum audimus: Sacerdotes Dei et Christi regnabunt cum eo bd mille annis, et cum finiti fuerint mille anni, solvetur Satanas de custodia sua, aut non regni huius sanctorum intellegamus annos mille finiri, sed vinculi diaboli atque custodiae, ut annos mille, id est, annos omnes suos, quaeque pars habeat diversis ac propriis prolixitatibus finiendos, ampliore sanctorum regno, breviore diaboli vinculo; aut certe, quoniam trium annorum et sex mensium brevissimum spatium est, computari noluisse credatur, sive quod minus satanae vinculum, sive quod amplius videtur regnum habere sane-

vezanost davla prestaje tri godine i sest mjeseci prije kraja tisucljetne vladavine svetih s Kristom?

Kazemo li opet kako kratko razdoblje toga progona ne treba uracunavati u tisucu godina, nego im ga prije dodati, onda se moze doslovno shvatiti ono kad je receno: »Svecenici Bozji i Kristovi s njime ce kraljevati tisucu godinae' te sto je dodano: »A kad pro de tisucu godina, sotona ce biti pusten iz svoje tamnice-s", naime da oznacava kako ce u is to vrijeme prestati i vladavina svetih i vezanost davolova, tako da vrijeme onoga progona ne pripada ni vladavini svetih ni zatocenistv~ sotone (sto oboje traje tisucu godina), nego se mora naknadno dodati i posebno racunati, ali tad cemo biti prisiljeni priznati k~ko za to~a progona sveti nece vladati zajedno s Kristom. Nu tko bi se USUdIO reci, kako njegovi udovi nece vIa dati s njim kad budu najvise i najblize prianjali uza nj, i u vrijeme kada sto bude zesCi napadaj rata to ce biti veca slava nepopustanja, i to bogatiji vijenac mucenistva?

IIi, ako zbog muka koje ce pretrpjeti ne treba reci da ce vladati, on~a ce slijediti kako ni u prijasnjim danima istoga tisucljeca, tko god je od svetih bio mucen, ne moze se reci kako vladase zajedno s Kristom u vrijeme te muke; i prema tome oni, cije duse pisac Otkrivenja pise kako je opazio, zaklani zbog rijeci Bozje i zbog svjedocanstva Isusovas, nisu vladali s Kristom kad su trpjeli progon, i ne bijahu samo kraljevstvo Kristovo, oni koje je Krist najuzvisenije posjedovao. A to je nesto najbesmislenije i mora se posve odbaciti. Nego zaista, duse pobjednice najdicnijih mucenika, nadrnasivsi i svladavsi sve muke i napore, vladale su s Kristom posto odlozise svoje smrtne udove, i vladaju, sve dok se ne dovrsi tisucljece, kako bi poslije - primivsi jednom besmrtna tijela - i dalje vladale.

I tako, za one tri i pol godine, duse onih sto su zaklani zbog njegova svjedocanstva (i one sto su ranije napustile tijela i one sto ce napustiti tijelo u posljednjem progonu) vladat ce s njime dok se ne okonca ovaj smrtni vijek te se ne prijede u ono kraljevstvo gdje nece biti smrti. Zbog toga, vladavina svetih s Kristom trajat ce vise godina negoli vezanost i zatocenost davolova, jer ce oni vladati sa kraljem svojim, Sinom Bozjim, i za one tri i pol go dine kad davao vise ne bude vezan. Preostaje stoga da kad cujemo: »Svecenici Bozji i Kristovi s njime ce kraljevati tisucu godina, a kad prode tisucu godina, sotona ce biti pusten iz svoje tamnice«, ili da shvatimo kako se tisucljece vladavine svetih ne zavrsava, ali da se zavrsava davolova vezanost i zatocenost, tako da svaka strana ima svoje tisucljece (to jest sve svoje godine), ali s razlicitom i svojstvenom duzinom razdoblja, pri cemu je vladavina svetih dulja, a vezanost davolova kraca; iii, buduci da je razdoblje od tri godine i sest mjeseci veoma kratko, da se ono i ne bi trebalo uracunavati, bilo da umanjuje vezanost sotone bilo da uvecava vladavinu svetih, upravo kao u slucaiu onih cetiri stotine

be audiat] audeat dicere M. bd ilIo M.

3 Otk LO, 6. 4 Otk 20, 7. 5 Otk 6, 9.

114 Apoc 20, 6-7.

140

DE CIV. DEI 20, 13 - 14

o DRZ. BOZJOJ 20, 13 - 14

torum, sicut de quadringentis annis in sexto decimo huius operis volumine disputavi 115; quoniam plus aliquid erant, et tamen quadringenti sunt nuncupati; et talia saepe reperiuntur in litteris sacris, si quis advertat.

godina 0 kojima sam raspravljao u sesnaestoj knjizi ovoga djela"; iako godina bijase nesto vise, ipak je zaokruzeno na cetiri stotine; a takvi se izricaji cesce susrecu u Svetome pismu, pripazi li tkogod na to.

Quid sit liber vitae in iudicio.

14. Post hanc autem commemorationem novissimae persecutionis breviter complectitur tot urn, quod ultimo iam iudicio diabolus et cum suo principe civitas inimica pas sura est. Dicit enim: Et diabolus, qui seducebat eos, missus est in stagnum ignis et sulphuris, quo et be bestia et pseudopropheta; et cruciabuntur die et nocte in saecula saeculorum 116. Bestiam bene intellegi ipsam impiam civitatem supra bf diximus 117. Pseudopropheta vero eius aut Antichristus est aut imago illa, id est, figmentum, de quo ibi locuti sumus. Post haec ipsum novissimum iudicium, quod erit in secunda resurrectione mortuorum, quae corporum est, recapitulando narrans quomodo / sibi fuerit revelatum: Et vidi, inquit, thronum magnum et candidum et sedentem super eum, cuius a facie fugit caelum et terra, et locus eorum inventus non est 118. Non ait: «Vidi thronum magnum et candidum et sedentem super eum, et ab eius facie fugit caelum et terra», quoniam non tunc factum est, id est, antequam esset de vivis et mortuis iudicatum; sed eum se vidisse dixit in throno sedentem, a cuius facie fugit caelum et terra, sed postea. Peracto quippe iudicio, tunc esse desinet hoc caelum et haec terra, quando incipiet esse caelum novum et terra nova 119. Mutatione namque rerum, non omni modo interitu transibit hie mundus. Un de et Apostolus ait bg: Praeterit enim figura huius mundi, volo vos sine sollicitudine esse 120. Figura ergo praeterit, non natura. Cum ergo se Ioannes vidisse dixisset sedentem super thronum, cuius a facie, quod postea futurum est, fugit caelum et terra: Et vidi, inquit, mortuos magnos et / pusillos, et aperti sunt libri; et alius liber apertus est, qui est vitae uniuscuiusque; et iudicati sunt mortui ex ipsis scripturis librorum secundum facta sua 12l. Libros dixit esse apertos et librum; sed lib rum cuiusmodi non tacuit: Qui est, inquit, vitae uniuscuiusque. Ergo illi libri, quos priore loco posuit, intellegendi sunt sancti, et veteres et novi, ut in illis ostenderetur, quae Deus fieri sua mandata iussisset; in illo autem, qui est vitae uniuscuiusque, quid horum quisque non fecisset sive fecisset. Qui libel' si carnaliter cogitetur, quis eius magnitudinem aut longitudinem valeat aestimare? Aut quanto tempore legi poterit liber, in quo

14. Posto je tako spomenut posljednji progon, ukratko se izlaze sve sto ce na posljednjem sudu pretrpjeti davao i neprijateljski grad zajedno sa svojim vladarem. Kaze se: »A njihov zavodnik, davao, bi bacen u ognjeno i sumporno jezero, gdje se takoder nalaze Zvijer i lazni prorok. I bit ce muceni dan i noc, u vijeke vjekova.s' Ta 'zvijer' se pravo shvaca kao bezbozni grad (0 cemu smo prije govorili)". Docim, 'lazni prorok' iii je Antikrist ili onaj lik (imago), to jest ona himba, 0 kojoj smo govorili. Nakon toga u ocrtu pisac izlaze 0 samom posljednjem sudu (koji ce biti pri drugome uskrsnucu mrtvih, koje je uskrsnuce tjelesa) i kako mu je to otkriveno: »Zatim opazih veliko bijelo prijestolje i onoga koji je sjedio na njemu. Ispred njegova lica pobjeze zemlja i nebo. Ni trag im nije ostaol-e' On ne kaze: 'Vidjeh veliko bijelo prijestolje i onoga koji je sjedio na njemu, i pred njegovim licem pobjeze zemlja i nebo', jer se to nije tada dogodilo, to jest: prije nego je sudeno zivima i mrtvima; nego rece kako je opazio gdje sjedi na prijestolju onaj ispred cijega lica pobjeze zemlja i nebo, ali poslije. Naime, posto se zavrsi taj sud, nestat ce ovo nebo i ova zemlja, kad pocnu opstojati novo nebo i nova zemlja. Ali ovaj svijet ce isceznuti promjenom stvari, a ne posvemasnjom propascu. Stoga i apostol kaze: »Jer prolazi vanjski oblik ovoga svijeta. Htio bih da budete bez briga.e" Dakle, iscezava oblik, a ne narav.

Dakle, posto Ivan rece kako je vidio da na prijestolju sjedi onaj ispred cijega lica pobjeze nebo i zemlja (sto ce se dogoditi poslije) kaze: »1 opazih mrtve, male i velike, gdje stoje pred prijestoljem. I otvorise se knjige. I druga knjiga, knjiga zivota, bi otvorena. Tada su mrtvi sudeni po onom 8tO je napisano u knjigama, po svojim djelima.e' Spomenuo je otvorene knjige i knjigu, ali nije presutio kakva je ta knjiga rekavsi: »knjiga (svacijeg) zivota.« Dakle, one knjige koje je prve spomenuo treba razumjeti kao svete knjige, stare i nove, kojima bijase namjena pokazati sto je Bog naredio da se vrsi kao njegove zapovijedi; docim u onoj knjizi sto je knjiga svacijeg zivota, imalo se pokazati koje je od tih zapovijedi covjek izvrsavao iii nije. Ako bi se ta knjiga zamislila tvarno (carnaliter), tko bi uzmogao procijeniti bilo njezinu velicinu bilo duzinu? IIi pak za koliko bi se vremena mogla

CC 724

PL 680

be et] am. M.

bf supra] iam agg. M. bg dicit CC.

6 Vidi a Boijo] driavi, 16, 24.

115 Vidi supra 16, 24. 116 Apoc 20, 9-10.

117 Vidi supra 20, 9, 3. 118 Apoc 20, 11.

119 Cf. Apoc 21, 1. 1201 Cor 7, 31-32. 121 Apoc 20, 12.

1 oa. 20,10.

2 Vidi a Boijoj driavi, 20, 9. 3 Otk 20, 11.

4 1 Kor 7,31. 32. 5 Otk 20, 12.

141

o osudbi davla s njegovim pristasama, i u sazetku 0 tjelesnom uskrsnucu svih mrtvih te 0 sudu posljednje naplate.

CC 725

Quid sint mare et inferi in resurrectione.

PL 681

142

DE CIV. DEI 20, 14 - 15

o DRz. BOZJOJ 20, 14 - 15

scriptae sunt universae vitae universorum? An tantus angelo rum numerus aderit, quantus hominum eri t, et vitam suam quisque ab angelo sibi adhibito au diet recitari? Non ergo unus liber erit omnium, sed singuli singulorum. Scriptura vero ista unum volens intellegi: Et alius, inquit, liber apertus est. Quaedam igitur vis est intellegenda divina, qua fiet, ut cui que opera sua, vel bona vel mala, cuncta in memoriam revocentur et mentis intuitu mira celeritate cernantur, ut accuset vel excuset sci entia conscientiam atque ita simul et omnes et singuli iudicentur. Quae nimirum vis divina Iibri nomen accepit. In ea quippe quodam modo Iegitur. quidquid ea faciente recolitur. Ut autem ostendat, qui mortui iudicandi sint, pusilli et magni, recapitulando dicit tamquam ad id rediens, quod praeterierat potiusve distulerat: Et exhibuit mortuos mare, qui in eo erant, et mors et infernus reddiderunt mortuos, quos / in se habebant 122. Hoc procul dubio prius factum est, quam essent mortui iudicati; et tamen illud prius dictum est. Hoc est ergo quod dixi, recapitulando eum ad id redisse quod intermiserat. Nunc autem ordinem tenuit, atque ut explicaretur ipse ordo, comrnodius etiam de iudicatis mortuis, quod iam dixerat, suo repetivit loco. Cum enim dixisset: Et exhibuit mortuos mare, qui in eo erant, et mors et infernus reddiderunt mortuos, quos in se habebant; mox addidit quod paulo ante posuerat: Et iudicati sunt singuli secundum facta sua 123. Hoc est enim quod supra dixerat: Et iudicati sunt mortui secundum facta sua.

procitati knjiga u kojoj su zapisani svi zivoti svih ljudi? IIi ce tu biti nazocan toliki broj andela koliki bude i ljudi, i svatko ce slusati kako o njegovu zivotu izvjescuje andeo sto mu je dodijeljen? Onda nece biti jedna knjiga za sve, nego ce svatko imati svoju. Ali hoteci da se shvati kako je posrijedi jedna knjiga, Pismo kaze: »1 druga knjiga bi otvorena.« Stoga treba podrazumijevati stanovitu bozansku moe po kojoj djela svakoga covjeka (bilo ona dobra bilo zla) bit ce sva prizvana u pamet i razaznat ce se uvidom uma u cudesnoj brzini, kako bi znanje ili optuzilo ili ispricalo savjest, pa ce se tako istodobno suditi i svima i pojedinima. Ta je bozanska moe zaista nazvana knjigom, jer se u njoj na nekakav nacin otcitava sve cega se po njezinu djelovanju prisjeca.

A da bi pokazao koje mrtve treba suditi, malene i velike, on u ocrtu kaze, kao da se vraca na ono sto je propustio ili zapravo odgodio: »More je iznijelo mrtve koji bijahu u njemu; i Smrt i Podzemlje povratise mrtve koje imadijahu.c'' To se bez dvojbe dogodilo prije nego su mrtvi bili sudeni, pa ipak je ovo prije spomenuto. To je, dakle, ono sto rekoh, kako se on u ocrtu vracao onomu sto bijase propustio. Medutim, sad se vratio poretku, i kako bi objasnio sam taj poredak, na svojem je mjestu primjerenije ponovio ono sto vee bijase rekao 0 osudenim mrtvima. Nairne, posto je rekao: »More pre dade mrtve koji su se nalazili u njemu; i Smrt i Podzemlje predadose mrtve koje su drzali«, odmah do dade ono sto bijase malo prije iznio: »1 bili su sudeni, svaki po svojim djelima.« To je naime ono sto rece sprijeda: »1 mrtvi su sudeni po svojim djelima«.

15. Sed qui sunt mortui, quos exhibuit mare, qui in eo erant? Neque enim qui in mari moriuntur, non sunt in inferno, aut corpora eorum servantur in mari, aut, quod est absurdius, mare habebat bonos mortuos et infernus malos. Quis hoc putaverit? Sed profecto convenienter quidam hoc loco mare pro isto saeculo positum accipiunt. Cum ergo et quos hie inveniet Christus in corpore constitutos simul significaret cum eis, qui resurrecturi sunt, iudicandos, etiam ipsos mortuos appellavit, et bonos, quibus dicitur: Mortui enim estis, et vita vestra abscondita est cum Christo in Deo 124, et malos, de quibus / dicitur: Sine mortuos sepelire mortuos suos 125. Possunt mortui etiam propter hoc dici, quod mortalia gerunt corpora; unde Apostolus: Corpus quidem , inquit, mortuum est propter peccatum; spiritus autem vita est propter iustitiam 126, utrumque in homine vivente atque in hoc corpore constituto esse demonstrans, et corpus mortuum et spiritum vitam. Nee tamen dixit corpus mort ale, sed mortuum, quamvis eadem paulo post etiam mort a-

15. Ali tko su mrtvi koji bijahu u moru i koje je ono izbacilo?

Ne moze biti da oni sto umiru u moru nisu u paklu, ili pak da im se tjelesa cuvaju u moru, ili - sto je jos besmislenije - da u moru bijahu dobri mrtvaci, a u paklu zli. Tko bi takvo sto i pomislio? 1 zaista, posve prikladno, neki pretpostavljaju kako na tome mjestu 'more' stoji mjesto 'ovaj vijek'. Stoga, kad pisac ushtjede oznaciti kako ujedno treba suditi i one koje ce Krist ovdje zateci s tijelima i one koji ce uskrsnuti, nazvao je mrtvima i one dobre, kojima se kaze: »jer ste umrli i vas je zivot sakriven s Kristom u Bogue', i one zle, 0 kojima se kaze: »pusti mrtve nek ukopavaju svoje mrtve.e/ A mogu se mrtvima nazivati i zbog toga sto posjeduju smrtna tijela; zbog cega apostol kaze: »Tijelo je mrtvo zbog grijeha; a duh je zivot zbog pravednosti«;' pokazujuci time kako u ziva covjeka, koji je s tijelom, opstoji i jedno i drugo: i tijelo koje je mrtvo i duh koji je zivot. Pa ipak ne rece 'smrtno' tijelo (corpus mortale), nego »mrtvo«, (mortuum) iako malo poslije kaze smrtna tijela (mortalia corpora), kao

122 Apoc 20, 13. 123 Apoc 20, 12. 124 Col 3, 3.

125 Mt 8 22

126 ROm' 8, i 0.

6 Otk 20, 13.

1 Ko13, 3. 2 Mt8, 2.

3 Rim 8, 10. (Prijevod prema lat. predlosku).

143

Tko su mrtvi koje more predade na sud iii koje Smrt i Podzemlje povratise.

CC 726

Novum caelum et nova terra erunt.

144

145

o DRz. BOZJOJ 20, 15 - 16

DE CIV. DEI 20, 15 - 16

lia corpora 127, sicut usitatius vocantur, appellet. Hos ergo mortuos exhibuit mare, qui in eo erant, id est, exhibuit homines hoc saecuIum, quicumque in eo erant, quia non dum obierant. Et mars et infernus, inquit, reddiderunt mortuos, quos in se habebant 128. Mare exhibuit, quia, sicut inventi sunt, adfuerunt; mors vero et infernus reddiderunt quoniam vitae, de qua iam exierant, revocarunt. Nec frustra fortasse non satis fuit ut diceret mars aut infernus, sed utrumque dictum est; mors propter bonos, qui tantummodo mortem perpeti potuerunt, non et infernum; infernus autem propter maIos, qui etiam poenas apud inferos pendunt. Si enim non absurde credi videtur antiquos etiam sanctos, qui / venturi Christi tenuerunt fidem, locis quidem a tormentis impiorum remotissimis, sed apud inferos fuisse, donee eos inde Christi sanguis et ad ea loca descensus erueret, profecto deinceps boni fideles effuso illo pretio iam redempti prorsus inferos nesciunt, donee etiam receptis corporibus bona recipiant, quae merentur. Cum autem dixisset: Et iudicati sunt singuli secundum facta sua, beviter subiecit, quemadmodum fuerint iudicati: Et mars et infernus, inquit, missi sunt in stagnum ignis 129, his nominibus significans diaboIum, quoniam mortis est auctor infernarumque poena rum, universamque simul daemon urn societatem. Hoc est enim quod supra evidentius praeoccupando iam dixerat: Et diabalus, qui seduce bat eos, missus est in stagnum ignis et sulphuris 130. Quod vero ibi obscurius adiunxerat dicens: Quo et bestia et pseudaprapheta 131, hie apertius: Et qui. non sunt, inquit, inventi in libra vitae scripti, missi sunt in stagnum ignis 132. Non Deum liber iste commemorat, ne oblivione fallatur; sed praedestinationem significat eorum, quibus aeterna dabitur vita. Neque enim nescit eos Deus et in hoc libro Iegitur bh, ut sciat; sed potius ipsa eius praescientia de illis, quae falIi non potest, liber est vitae, in quo sunt scripti, id est, ante praecogniti.

sto se obicnije i nazivaju. Dakle, more je izbacilo one mrtve koji bijahu u njemu, to jest: ovaj je vijek iznio ljude koji god bijahu u njemu, jer jos nisu bili umrli. »1 Smrt i Podzemlje povratise mrtve koje imadijahu.c" More ih je 'iznijelo' (exhibuit), jer bijahu prisutni u onome obliku u kojem su zateceni; docim, smrt i podzemlje ih 'povratise' (reddiderunt) jer ih vratise u zivot iz kojega bijahu izasli. I stoga mozda nije se uzalud cinilo kako je nedostatno reci samo smrt iIi sarno pakao, nego je spomenuto oboje: smrt zbog dobrih, koji su mogli pretrpjeti samo smrt, a ne i pakao; i pakao opet zbog zlih, koji trpe kaznu i u paklu. Naime, ako se ne cini besmislenim vjerovati kako drevni sveci, koji odrzavahu vjeru u Krista koji ce doci, bijahu u podrucjima najudaljenijim od muka bezboznika, a ipak u podzemlju (apud inferos) dok ih odatle ne izbavi Kristova krv i njegov silazak u ta mjesta - onda zaista dobri vjemici, otkupljeni vee tom prolivenom cijenom, uopce ne upoznaju pakla, sve dok cekaju da prime tijela i ona dobra koja zasluzuju.

A posto je rekao: »1 bili su sudeni, svaki po svojim djelimae', ukratko dodaje kojim su nacinom osudeni: »Tada su smrt i podzemlje baceni u ognjeno jezero-", oznacujuci tim rijecima davla (jer je uzrocnik smrti i paklenih muka) a zajedno s njime i cjelokupnu druzbu zloduha. A to je ono sto prije kao unaprijedno jos jasnije rece: »A njihov zavodnik, davao, bi bacen u ognjeno i sumpomo jezero.«? Ono pak sto tu nejasnije do dade govoreci: »Gdje se takoder nalaze zvijer i lazni Prorok«, ovdje kaze jasnije: »1 tko se god ne nade upisan u knjizi zivota, bi bacen u ognjeno jezero.e" I ne podsjeca ta knjiga Boga, kako ga ne bi prevarila zaboravljivost; nego oznacuje pre dodredenje onih kojima ce se darovati vjecni zivot. Isto tako nije da Bog ne zna 0 njima, te bi u toj knjizi citao kako bi doznao; nego je radije njegovo predznanje 0 njima (koje ne moze pogrijesiti) knjiga zivota, u kojoj su zapisani, to jest: unaprijed poznati.

16. Finito autem iudicio, quo praenuntiavit iudicandos maIos, restat ut etiam de bonis dicat. lam enim explicavit quod breviter a Domino dictum est: Sic ibunt isti in supplicium aeternum; sequitur ut explicet, quod etiam ibi connectitur: Iusti autem in vitam aeternam 133. Et vidi,

16. Posto je zavrsen sud, kojim je pretkazao sudenje opakima, preostaje mu da govori i 0 dobrima. Vee je ukratko iznio sto je Gospodin rekao: »Ovi ce otici u muku vjecnu«,' a zatim nastavlja kako bi objasnio ono sto odmah slijedi: »a pravednici u zivot vjecni«. I kaze: »Potom opazih novo nebo i novu zemlju, jer su iscezli prvo

o novome nebu i novoj zemlji.

bhlegit M.

127 Cf. Rom 8, 11. 128 Apoc 20, 13. 129 Apoc 20, 14. 130 Apoc 20, 9.

131 Apoc 20, 10. 132 Apoc 20, 15. 133 Mt 25, 46.

4 Otk 20, 13. (Prema lat. predlosku), 5 Otk 20, 13.

6 Otk 20, 14.

7 Otk 20,10.

B Otk 20, 15.

I Mt 25,46.

PL 682

CC 727

In ilia Hierusalern non erit luctus aut dolor.

146

DE CIV. DEI 20, 16 - 17

o DRZ. BOZJOJ 20, 16 - 17

147

inquit, caelum novum et terram novam. Nam primum caelum et terra bi recesserunt, et mare iam non est 134. Isto fiet ordine, quod superius praeoccupando iam dixit, I vidisse se super thronum sedentem, cuius a facie fugit caelum et terra 135. Iudicatis quippe his, qui scripti non sunt in libro vitae, et in aeternum ignem missis (qui ignis cuiusmodi et in qua mundi vel rerum parte futurus sit, hominem scire arbitror neminem, nisi forte cui Spiritus divinus ostendit 136), tunc figura huius mundi mundanorum ignium conflagratione praeteribit, sicut factum est mundanarum aquarum inundatione diluvium, Illa itaque, ut dixi, conflagratione mundana elementorum corruptibilium qualitates, quae corI poribus nostris corruptibilibus congruebant, ardendo penitus interibunt, atque ipsa substantia eas qualitates habebit, quae corporibus immortalibus mirabili mutatione conveniant; ut scilicet mundus in melius innovatus apte accommodetur hominibus etiam carne in melius innovatis. Quod autem ait: Et mare iam non est; utrum maximo illo ardore siccetur an et ipsum vertatur in melius, non facile dixerim. Caelum quippe novum et terram novam futuram legimus, de mari autem novo aliquid me uspiam legisse non recolo; nisi quod in hoc eadem libro reperitur: Tamquam mare vitreum simile crystallo 137. Sed tunc non de isto fine saeculi loquebatur, nee proprie dixisse videtur mare, sed tamquam mare. Ouamvis et nunc, sicut amat prophetica locutio propriis verbis trans lata miscere ac sic quodam modo velare quod dicitur, potuit de illo mari dicere: Et mare iam non est, de quo supra dixerat: Et exhibuit mortuos mare, qui in eo erant 138. lam enim tunc non erit hoc saeculum vita mortalium turbulentum et procellosum, quod maris nomine figuravit,

nebo i prva zemlja: i mora vise nema.e' To biva po poretku koji je prije vee unaprijedno izlozio, kad ono rece kako je vidio onoga koji je sjedio na prijestolju, ispod cijega lica pobjeze nebo i zernlja.' Jer, posto su oni koji nisu zapisani u knjizi zivota osudeni i baceni u vjecni oganj (a kakav je taj oganj, u kojem ce dijelu svijeta iii svemira biti, ni jednomu covjeku - mnijem - nije poznato, osim ako to komu otkrije bozanski Duh), tad a ce obIik ovoga svijeta isceznuti u izgoru svjetskih ognjeva, kao sto nekoc bijase potop u poplavi svjetskih voda. I tako, kao sto rekoh, u tome svjetskom izgoru posve ce u pozaru isceznuti svojstva propadljivih pratvari (koja bijahu odgovarala nasim propadljivim tjelesima), dok ce sarno nase bivstvo poprimiti svojstva koja - po cudesnoj mijeni - pristaju besmrtnim tijelima, kako bi, nairne, svijet bio nabolje obnovljen i prikladno prilagoden ljudima kojima ce i put biti nabolje obnovljena,

A sto pak kaze: »mora vise nema«, nije Ii lako reci: hoce Ii se od onoIike vreline isusiti ili ce se i ono izmijeniti nabolje. Iako, nairne, procitasmo, i 0 novo me nebu i 0 novoj zemlji, ne sjecam se da igdje ista procitah 0 novome moru, osim onoga sto se nalazi u istoj knjizi: »Poput staklena mora naIik na vedrac«." Nu tu se nije govorilo 0 is tome koncu vijeka, niti se cini da se govorilo 0 samome moru, nego o onome sto je »poput mora.« Ali, upravo kao sto prorocki govor voIi mijesati preneseno s izravnim znacenjem rijeci te tako na neki nacin prikrivati ono 0 cemu se govori, isto se tako moglo reci i 0 doticnome moru: »mora vise nema«, 0 kojem je prije kazano: »1 more iznese mrtve koji u njemu bijahu.e' Jer tada vise nece biti ovoga, zbog zivota smrtnika, uzmucenog i burnog vijeka, koji sIikovito nazva imenom mora.

17. Et civitatem, inquit, magnam Hierusalem novam vidi descendentem de caelo a Deo, aptatam, quasi novam nuptam ornatam marito suo. Et audivi vocem magnam de throno dicentem: Ecce tabernaculum Dei cum hominibus, et habitabit cum eis, et erunt ipsi populus eius, et ipse Deus erit cum eis. Et absterget bl omnem lacrimam ab oculis eorum: et mors iam non erit neque luctus neque clamor, sed nee dolor ullus, quia priora abierunt. Et dixit sedens in throno: Ecce nova facio omnia 139. De caelo descendere ista civitas dicitur, quoniam caelestis est gratia, qua Deus earn fecit. Propter 'quod ei dicit etiam per Isaiam: Ego sum Dominus faciens te 140. Et de caelo quidem ab initio sui descendit, ex quo per huius saeculi tempus gratia Dei desuper veniente per lavacrum regenerationis in Spiritu Sancto misso de caelo subinde cives eius

17. I rece: »1 opazih sveti grad, novi Jeruzalem: silazi od Boga s neba, opremljen poput zarucnice nakicene za svoga muza. I cuh jak glas od prijestolja kako vice: 'Evo satora Bozjega s ljudima! On ce stanovati s njima: i oni ce biti njegov narod i sam Bog bit ce s njima. I otrt ce svaku suzu s njihovih ociju; i smrti vise nece biti, ni tuge, ni jauka, ni boli ikakve, jer prijasnje prode.' I onaj koji sjedi na prijestolju rece: 'Evo sve cinim novo".«! Kaze se kako taj grad silazi s neba, jer nebeska je milost kojom ga je Bog nacinio. Zbog toga mu i kaze preko Izaije: »Ja sam Gospodin koji te stvara.e? I taj grad silazi s neb a od svojega pocetka, otkada njegovi gradani stadose brojem rasti, kako i nastavise kroz vrijeme ovoga vijeka, a miloscu Bozjom, sto silazi odozgo po kupelji preporodenja u Duhu Svetome poslanom s

o proslavljenju Crkve beskrajnom nakon kraja.

hi terral prima agg. M.

hI absterget] Deus agg. qui e appr. M.

134 Apoc 21, 1.

135 Cf. Apoc 20, II. 136 Cf. I Cor 7,31. I37 Apoc 4,6; 15,2. 138 Apoc 20, 13.

139 Apoc 21,2-5.

140 Isa 45, 8 (sec. LXX).

2 Otk 21, 1.

3 Otk 20, 11.

4 Otk 15, 2. (Prijevod prema lat. predlosku).

5 Otk 20, 13. (Prijevod prema lat. predlosku).

I Otk 21, 2-5.

2 Iz 45, 8. (Septuaginta); prijevod prema latinskom predlosku,

PL 683 CC 728

CC 729

o DRZ. BOZJOJ 20, 17

149

148

DE ClV. DEI 20, 17

adcrescunt. Sed per iudicium Dei, quod erit novissimum per eius Filium legum Christum, tanta eius et tam nova de Dei munere claritas apparebit, ut nulla remaneant vestigia vetustatis; quando quidem et corpora ad incorruptionem atque immortalitatem novam ex vetere corruptione ac mor / tali tate transibunt. Nam hoc de isto tempore accipere, quo regnat cum rege suo mille annis, im / pudentiae nimiae mihi videtur, cum apertissime dicat: Absterget omnem lacrimam ab oculis eorum; et mors iam non erit neque luctus neque clamor, sed nee dolor ullus . Quis vero tam sit absurdus et obstinatissima contentione vesanus, qui aude at adfirmare in huius mortalitatis aerumnis, non dico populum sanctum, sed unumquemque sanctorum, qui hanc vel ducat vel ducturus sit vel duxerit vitam, nullas habentem lacrimas et dolores: cum potius quanto est quisque sanctior et desiderii sancti plenior, tanto sit eius in orando fletus uberior? An non est vox civis supernae Hierusalem: Factae sunt mihi lacrimae meae panis die ac nocte 141; et: Lavabo per singulas noctes lectum meum, in lacrimis me is stratum meum rigabo 142; et: Gemitus meus non est absconditus a te 143, et: Dolor meus renovatus est 144? Aut vero non eius filii sunt, qui ingemescunt gravati, in quo nolunt spoliari bm, sed supervestiri, ut absorbeatur mortale hoc a vita 14S? Nonne ipsi sunt, qui primitias habentes Spiritus in semetipsis ingemescunt, adoptionem exspectantes, redemptionem corporis sui 146? An ipse apostolus Paulus non erat supernus Hierosolymitanus, vel non multo magis hoc erat, quando pro Israelitis carnalibus fratribus suis tristitia illi erat magna et continuus dolor cordi eius 147? Quando autem mors non erit in ista civitate, nisi quando dicetur: Ubi est, mors, contentio tua? Ubi est, mors, aculeus tuus? Aculeus autem mortis est peccatum 148. Quod tunc utique non erit, quando dicetur: Ubi est? Nunc vero non quilibet infirmus civis illius civitatis, sed idem ipse loannes in epistula sua clamat: Si dixerimus, quia peccatum non habemus, nos ipsos seducimus et veritas in nobis non est 149. Et in hoc quidem libro, cuius nomen est Apocalypsis, obscure multa dicuntur, ut mentem legentis exerceant, et pauca in eo sunt, ex quorum manifestatione indagentur cetera cum labore; maxime quia sic eadem multis modis repetit, ut alia atque alia dicere videatur, cum aliter /atque aliter haec ipsa dicere vestigetur. Verum in his verbis, ubi ait: Absterget omnem lacrimam ab oculis eorum, et mars iam non erit neque luctus neque clamor, sed nee dolor ullus; tanta luce dicta sunt de saeculo futuro et de immortal it ate atque aeternitate sanctorum (tunc enim solum atque ibi solum ista non erunt), ut nulla debeamus in litteris sacris quaerere vel legere manifesta, si haec putaverimus obscura.

neba. Ali sudom Bozjim, koji ce biti i posljednji, i preko njegova Sina Isusa Krista, po daru Bozjem sjaj ce njegov biti tako golem i toliko nov da nece preostati nikakvih tragova starosti, kad ce i sarna tijela prijeci iz stare propadljivosti i smrtnosti u nepropadljivost i novu besmrtnost.

Ali mi se cini prevelikom bezocnoscu shvacati kako se to tice ovoga vremena u kojem grad zajedno sa svojim kraljem vlada tisucu godina, kad ovaj posve jasno kaze: »1 otrt ce svaku suzu s njihovih ociju; i smrti vise nece biti, ni tuge, ni jauka, ni boli ikakve.« Jer tko da bude tako besmislen, te Iud u najtvrdoglavijoj prepirci, pa se drzne ustvrditi, kako medu jadima ove smrtnosti, ne sarno sveti narod nego i bilo koji od svetih (koji zivi ovim zivotom, ili ce zivjeti ili je zivio) nema nikakvih suza ni bolova, kad prije: sto je netko svetiji i puniji zudnje za svetoscu - to mu plac u molitvi vise suzama obiluje? Zar ovo nije glas gradanina nebeskoga Jeruzalema: »Suze su kruh moj danju i noCU«;3 i: »U noci postelju placem zalijevam, suzama lezaj natapam«;" i: »Jecanje moje nije skriveno od tebe«;' i: »Moj bol se obnovio«?" IIi pak nisu Bozja djeca oni »koji uzdisu u tegobi sto se ne zele svuci, nego na ovo obuci drugo, tako da zivot proguta ono sto je smrtno«?" Zar nisu i oni koji imaju prvine Duha, a sami u sebi uzdisu, ocekujuci posinjenje, otkupljenje svojega tijela?" Zar i sam apostol Pavao ne bijase gradanin nebeskoga Jeruzalema, ili zar ne bijase jos vise takav kad mu radi Izraelaca, njegove brace u puti, tuga bijase golema i neprestan bol u srcu??

A kada pak u tome gradu nece biti smrti, osim onda kad ce}e reci: »Gdje je, smrti, tvoja borba?" Gdje je, smrti, tvoj zalac? Zalac je smrti grijeh.«!' A tada zaista nece biti grijeha kad se bude pitalo: »Gdje je?« Docim sada, ne bilo koji najnizi gradanin toga grada, nego sam apostol Ivan u svojoj poslanici uzvikuje: »Ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami sebe varamo, i u nama nema istine.e" U ovoj knjizi koja se zove Otkrivenje mnoge se stvari nejasno izricu, kako bi se uvjezbavao citateljev urn, a malo je onih koje razjasnjene uz napor osvjetljavaju ostale; tako je opet najvise zbog toga sto pisac iste stvari ponavlja na razlicite nacine , pa se cini kao da govori stogod drugo, dok se pokazuje kako neprestance govori 0 istome razlicitim nacinirna. Ali u ovim rijecima: »1 otrt ce svaku suzu s njihovih ociju; i smrti vise nece biti, ni tuge, ni jauka, ni boli ikakve« tolikom jasnocom

3 Ps 42 (41), 3. 4 Ps 6, 6.

s Ps 38 (37), 9. (Prijevod prema lat. predlosku). 6 Ps 39 (38), 2.

7 2 Kar 5, 2--4.

8 Rim 8, 23.

9 Rim 9, 2--4.

10 Tu Augustin ima lat. contentio prema grc. vsrxo; (sto je boj, borba) mjesto uobicajenog lat. victoria prema grc. VLXO<; (pobjeda).

111 Kar 15, 55-56.

12 1 Iv 1, 8.

bm expoliari M.

141 Ps 41 4 142 Ps 6, '7 .. 143 Ps 37, 10. 144 Ps 38, 3.

145 Cf 2 Cor 5 4 146 Cf: Rom 8,'23'. 147 Cf. Rom 9, 2. 148 1 Cor 15, 55-56. 149 1 10 1, 8.