1

I SLIKA
(Kraljeva dvorana za primanje)

DVORSKA LUDA: Poštovana djeco!

Svi vi koji ste ovdje, ondje, svuda...

Ja sam, s poštovanjem,

Dvorska luda.

Služim kralja luđega od sviju.

Ali – pssst!

Zabranjeno je da se kralju smiju!

Zato se smiju meni, dvorskoj beni.

A ja? Ja se smijem svima

Jer to je dužnost lude

Da i među ljudima najluđa bude.

Pokušaću da za vas zmijesim

Jednu igru malu.

Zapravo, jednu kraljevsku šalu,

Po svim propisima

I dvorskom ceremonijalu.

Ali, prije svega, mir!

Svi nek ućute!

Da se čuje kako prolaze minute.

Da se sve smiri i stihne,

Da se čuje kad komarac kihne.

 A sad, da vam predstavim po redu,

U svoj njihovoj ljepoti i dekoru

Glavne ličnosti na kraljevskom dvoru.

Tu je, prije svega,

Njegovo veličanstvo kralj Karaslav šesti,

Vladar kraljevine Murabije,

Koji voli jesti gurabije,

Kraljevstvo mu se prostire sve do one tamo livade

Nasred koje stoji hrast.

Sve donde se prostire njegova kraljevska vlast.

A sad , molim da zasviraju trube u njegovu čast!

(Trube zasviraju i pojavi se kralj Karaslav)

Izvolite na svoj prijesto sjesti.

KRALJ : Ja sam kralj!

Mene sve slušati mora!

Čak i zora!

Ona ne smije svitati dok ja ne dopustim,

Mora mene prvo pitati,

Ali tek dok se naspavam do mile volje.

Recite, zar nije tako bolje?

Do sada je zima dolazila kad je htjela,

Dolazila je sa olujom, puna daha bijela.

A od sada će učtivo kucati na vrata.

I čekati da svako od nas nabavi drva,

 3

Barem pola hvata.

Recite, zar nije to dostojno

Kraljevskog zanata?

Dosad su trešnje cvjetale kad su htjele,

A odsad će kao trešnje cvjetati jele!

A trešnje? Trešnje neka budu sive.

A gljive? Gljive nek budu žive.

I nek na jednoj nozi trče,

A mjesto cvrčaka neka ovce cvrče.

Ja sam kralj!

I kao kralj

Nije dostojno da gledam kao drugi ljudi

Meni moraju drugačije izgledati stvari.

Dajte mi posebne naočari!

Jedno staklo neka žuto bude,

Jedno staklo neka plavo bude,

Ja hoću dvobojno gledati ljude.

(Dvorska luda dodaje naočari koje kralj sebi stavlja.)

I nije dostojno da jedem kao drugi ljudi,

Ja ću jesti lijevom nogom!

I neću jela koja se daju svima,

Ja ću jesti magle s orasima!

DVORSKA LUDA: Tako je, svemogući kralju Karaslave,

 Vašu mudrost čak i vrabci slave.

Poslije ovih vaših divnih riječi,

Do kojih je narodu jako mnogo stalo,

Izvolite, veličanstvo, otspavaj te malo.

(Kralj ode)

A sad, poštovana djeco,

Dolazi divna, umiljata, slatka kao šećerlema,

Kraljeva kćerka, lijepa Hrizantema.

HRIZANTEMA : Ja... ja...

Oprostite, mene hvata trema!

Ja... ja sa gavom

Kraljeva kćerka Hrizantema.

Ja nemam nikakvo zanimanje,

Mene su učili samo glavom klimanje.

Ja nemam šta da radim,

Tako da već i sebi dosadim.

Pa zar je onda čudno što su kraljevne i princeze

Sve nekakva zanovjetala i kmeze?

Eh, da vi znate kako mi je žao

Što mi otac nikad nije dao

Da se s drugom djecom družim,

Da se malo na pijesku pružim,

Ili da viknem kako treba...

Odmah svi navale:

 5

„Ne, princezo, tako vam neba!

To ne pristoji kraljevskoj kćeri.“

Te me upućuj, te me briši, te me peri,

Te brže odu po kolonjsku vodu,

Te me namiriši....

I još ovo, poštovana djeco!

Ništa ne znaju kraljevne i princeze.

Ni jedna ne zna da šije, niti da kuha, niti da veze

Niti su svršile kakve škole.

Ako su im šta i predavali,

Uvijek su im kroz prste progledavali,

kako ne bi na ispitu pale,

Makar ništa ne bi znale.

A zašto i da uče kad ne smiju ništa biti.

Ne smiju biti ni doktorice,

Ni profesorice, ni apotekarice,

Ni zubarice, ni artistkinje u cirkusu,

Jer ko je vidio princezu na trapezu?

Ili kraljevu kćerku kao inžinjerku?

Ili kao frizerku?...

Ali najstrašnije je,

I to može najviše boljeti,

Ne smije kraljevna koga hoće voljeti!

Vi ćete vidjeti u kakvoj sam neprilici.

 To je kao da vas bole svi zubi u vilici.

A sad moram da idem, da radim,

A moj je posao da ništa ne radim. (Ode)

DVORSKA LUDA: A sad da vam predstavim glavnog generala.

On je strog i glup i ne zna šta je šala.

GENERAL : Pogledajte, ljudi, ove junačke grudi!

Ove mišice! Ovo čelo dično!

To sam sve ja, general Razbinos, lično!

Jašem atove, vodim ratove, gonim zvjeri,

Borim se poput lava,

Samo da dobijem ruku kćeri

Krala Karaslava.

Još samo da se osvoji livada koja,

Hrizantema mora biti moja!

Stane li kogod na put meni,

Najhrabrijem i najačem,

O, taj se neće izvući moljakanjem i plačem,

Taj će se morati poljubiti sa mojim mačem! (Ode)

DVORSKA LUDA: Ovaj momak: što ću vam ga predstaviti sada,

To je Kaloper.

On je pastir kraljevoga stada.

KALOPER : Zašto da vam krijem mučeme problemi.

To je moja ljubav prema Hrizantemi.

I sami vidite, tu nešto ne valja:

Ja običan pastir, Ona kćerka kralja.

 7

Znam, vi ćete reći: to su predrasude.

I one ne važe za današnje ljude.

Ali ovdje, na dvoru važi staro vrijeme,

I neće mi dati ruku Hrizanteme.

Jedino da uspijem kakvim divnim čudom.

Svašta je moguće na ovome dvoru ludom. (Ode)

DVORSKA LUDA: A sad da vam predstavim

Slavnog savjetnika Njegovog veličanstva kralja,

Dvorskog mudraca Kačkavalja.

Odmah ćete vidjeti tog drevnog mudraca,

Samo da se izvuče iz svojih madraca.

On na madracu umuje, umuje, umuje,

i svim kraljevim odlukama kumuje.

KAČKAVALJ : Naravno, djeco, svi ste vi još mladi

Prema ovoj mojoj sjedoj bradi.

Zato ćete, možda, zinuti od čuda

Kad vam budem rekao

Kako sam zvanje dvorskog mudraca stekao.

Bilo je to u ono davno vrijeme

Kad je padalo tako malo kiša

Da se u našoj dičnoj kraljevini

Nakotilo jako mnogo miša.

Razmiljele se po poljima mišije čete

I pravile grdne, grdne štete.

 Jeli su žito, pa je nestalo hrane

Za ostale naše državljanje.

I donesem ja zakon od nekih pedeset tačaka

Da se nabavi nekoliko stotina mačaka.

Ali to nije pompoglo protiv mišijih masa,

Jer je u susjednoj kraljevini bilo mnogo pasa

I oni su dojurili i sve mačke razjurili.

A onda sam ja predložio,

I s tim se odmah kralj Karaslav složio,

Da u najodsudnijem času

Uništimo jednim potezom svu tu mišiju masu.

I u jedno vrelo ljetno podne

Kad su žita bila ko suho zlato zrela

I kad je mišija vojska baš za ručak sjela,

Učinili smo ono što se pokazalo kao najbolje –

Zapalili smo cijelo žitno polje...

I svisu mogli zahvaliti meni

Što su miševi do zdnjeg uništeni. (Ode)

HRIZANTEMA : (Pojavi se na vratima sa pticom u krletki. Tiho pjevuši.)

Za vaše veličanstvo,

Za našu princezicu

Pastir kaloper donio je pticu:

Ti si slobodu izgubila,

Ptičice mala šaropera,

 9

Zato da bih ja dobila

Poruku od mog Kalopera.

Ali ne tuguj!

Ja ću te lijepo paziti.

Hraniti, pojiti, maziti...

KALOPER : (Pojavi se na vratima)

HRIZANTEMA : Oh Kalopere, zato sam te zvala

Da ti za pticu kažem lijepa hvala.

KALOPER : Ti znaš i sama, to je izgovor,

Da mogu ući kod tebe u dvor.

HRIZANTEMA : Znam, Kalopere, to mi tako godi,

Ali i sumnja može da se rodi.

Već si mi donio čitav ptičiji kor,

Pa kao šuma odjekuje dvor.

Nego, još nešto, zašto sam te zvala!

Znaš, pričuvaj se našeg generala.

KALOPER : Zar razbinosa?

HRIZANTEMA : Izbjegavaj ga. Budi na oprezu.

Izgleda mi da zna za našu vezu.

KALOPER : Zna za našu vezu? Uh, to nam ne valja!

Pa to bi moglo doći i do kralja.

HRIZANTEMA : I ne samo. Ta on je u stanju

I glavu da ti odsječe na panju.

Oh, taj Razbinos!

 O, to je divljak kakvog nigdje nema.

Prosto osjećam da zlo neko sprema...

Da, zbilja tačno, slutnja me ne vara

Jer evo već čujem korak generala.

(Kaloper) Bolje sad idi! Ne smiješ ga sresti.

Kroz druga vrata ja ću te sprovesti. (Odu)

KRALJ : (Ulazi i viče)

Zovi kačkavalja, nek dođe kod kralja!

KAČKAVALJ : (Ulazi)

Vaše veličanstvo, vaš sam vjerni sluga,

Mori li vas možda kakva tuga?

KRALJ : Ima već dugo, moja vjerna brado,

Kako nam vuci napadaju stado.

Oh, a ja tako volim jagnjetinu!

Ako nema jagnjetine

Ne treba mi onda kraljevine!

KAČKAVALJ : Vaše veličanstvo. Imam jednu misao,

Niko je još nije napisao,

Niko je još nije rekao,

A dok se rodila dugo sam je čekao.

KRALJ : Oh, daj mi reci da joj čujem glas.

Oh, to će biti cijeloj zemlji spas.

KAČKAVALJ : Evo odmah, vaše veličanstvo!

Odgovor na ovo može vam sve reći:

 11

Zašto vukovi napadaju ovce,

A jelene ne, iako su veći?

KRALJ : Pa vuci jedu meseo, a jeleni travu...

KAČKAVALJ : Vaše veličanstvo, sasvimk ste u pravu!

A kad bi vukovi travom se hranili,

Da li bi onda ovce tamanili?

KRALJ : Mislim da ne bi, kad bi pasli travu...

KAČKAVALJ : Vaše veličanstvo, opet ste u pravu!

I sad je sasvim lako zaključiti:

Vukove treba od mesa odučiti

I polako ih svaki dan učiti da pasu travu!

KRALJ : Kakva misao! Baš misao slavna!

Kako duboka! Kako jednostavna!

KAČKAVALJ : Vaše veličanstvo, to važi odavna,

Da je velika misao jednostavna,

A ipak niko da joj srž dokuči,

Osim mudraca što i druge uči.

Vaše veličanstvo , a sad pogledajte!

Kad vukove polako naučimo

Da pasu travu, o, tad će oni

Ko jaganjci postati pitomi,

I u vašoj će kraljevini biti

Sve ovce na broj i svi vuci siti!

KRALJ : Sad, mislim, brado, da smo spasili stado!

KAČKAVALJ : Ja bih vam nešto predložio rado.

KRALJ : Samo predloži, moj mudrače stari,

Od tebe čujem samo mudre stvari.

KAČKAVALJ : Vaše veličanstvo, kralju Karaslave,

Naredite, u ime vaše slave,

U ime vaše vlasti svemoguće,

Naredite nešto - nemoguće!

Naredite nešto što nigdje ne postoji,

Naredite da padne snijeg u boji!

Na tako nešto svako će da zine,

I to će usrećiti narod kraljevine.

KRALJ : O, ti si tako umna glava!...

Prva boja neka bude plava!

Kad počne snijeg, nek se svima javi

Da sam naredio da padne snijeg plavi.

Nadzor će vršiti general Razbinos.

I ko se ne slaže s jedinom pravom bojom,

Taj se može rastati odmah sa glvom svojom!

Jer taj je protiv naroda i kralja

I stakvim brzo završiti valja.

A sljedeći put

Snjeg će biti žut!

A iza njega će pasti sniježak ljubičasti,

Pa zelenkasti, pa crvenkasti...
 13

I tako će se mijenjati boja

Kako bude htijela kraljevska volja moja. (Odu)

RAZBINOS : (Ulazi)

Hrizantemo, Hrizanteno,

Moga srca slatka kremo,

Pogledaj me bar!

Ti u moj duši napravi darmar!

HRIZANTEMA: (Stoji po strani)

Ah! Ah! Ah!

Strašno me je strah!

U duši mi kljuca, zastaje mi dah!

Moje srce, ah! Drugom srcu kuca...

RAZBINOS : Znam u kom kuca smjeru,

Ono kuca Kaloperu!

Onom kravskom sudoperu,

Onoj mrkvi, mačijem kašlju...

Svezaću ga ja za rašlju!

Neka tvom Kaloperu,

Kiše balav nos operu!

HRIZANTEMA: Oh, ne zbijaj takve šale,

Generale, generale!

Ne šali se, Razbinose,

Srce bi mi razbilo se,

Ne čini to Razbinose,
 Počupaću svoje kose!

RAZBINOS : Samo zato što me moliš,

I što želim da me voliš,

Da ne mučim tvoju dušu,

poštediću onu šušu.

Al´ vjeruj mi Hrizantemo,

Tako bi ga rad izlemo! ...

KAČKAVALJ : (Ulazi žurno)

Generale, generale!

Evo straže dotjerale, buntovnika, prestupnika,

Šta mislite koga?

Pastira kraljeva!

Našli su ga kraj Dabrova zaljeva.

RAZBINOS : (Vrisne) Kalopera?!

KAČKAVALJ : Kada su ga pitali šta pada danas,

A on se samo smijao na nas

I rekao je da to pada cvijeće,

A on izašao da po cvijeću šeće.

RAZBINOS : A, tako, dakle!

Taj ni snijeg ne priznaje,

A kamoli da je boje plave!

Taj će sigurno ostati bez gleve.

HRIZANTEMA: Ah! Ah! (Padne u nesvjest)

RAZBINOS : Nek sad golubić u kavezu guče.

 15

Meni predajte od zatvora ključe.

Više mi neće poletjeti živ!

A ja mu kriv nisam,

Sam je sebi kriv! (Kačkavalj odlazi)

Eto, sad mi samo vrijeme

Pruža ruku Hrizanteme. (Podiže princezu na ležaj)

(Odlazi. Hrizantema se budi)

KRALJ : (Ulazi)

Hrizantemo, je li ti sad bolje?

HRIZANTEMA: Ah, ja za život nemam više volje!

Sama ću svoje prekratiti dane,

I s Kaloperom neka me sahrane.

KRALJ : O, Hrizantemo, ta ne budi luda

Kud si se to zagledala? Kuda?

Pa zar taj pastir? Zar taj probisvjet,

Misliš da može biti kraljev zet?

HRIZANTEMA: A ja ću onda lijepo umrijeti!

KRALJ : Umrijeti? Zar baš umrijeti?

Zar ništa bolje ne znaš da zaželiš?

Nego da se na drugi svijet seliš?

HRIZANTEMA: Zašto da živim? Meni nema mira,

Kad pogubite mojega pastira...

KRALJ : A da ga nekud u šumu odvedu?

Ti malo plačeš pa opet uredu?

HRIZANTEMA: Kakvu nevolju želiš svojoj kćeri!

Ti hoćeš da ga rastrgaju divlje zvjeri!

KRALJ : A da ga bace u duboke vale...

U morske valiće, srebrnaste male?

HRIZANTEMA: I ja bih za njim u najdublji vir!

Samo bih tako našla srcu mir.

KRALJ : (Nervozno šeta)

Pa šta da radim? Šta da radim sada?

Oh, umrijeće mi moja kćerka mlada!

Oh, sve mi misli porazbaca! (Viče)

Hej, zovite mi dvorskoga mudraca!

Ta stara brada nek mi izlaz nađe,

Jer ću mu inače potopiti lađe!

KAČKAVALJ : (Uđe)

Vaše veličanstvo, vaš sam vjerni sluga!

Moei li vas, možda, kakva tuga?

KRALJ : Oh, to je tugakakve nigdje nema!

Hoće da umre moja Hrizantema!

KAČKAVALJ : Zašto da umre taj cvijet od cvijeta,

Zašto da ode sa ovoga svijeta?

KRALJ : Zbog Kalopera!

KAČKAVALJ : Zar zbog pastira vašeg veličanstva?

KRALJ : Da, zbog njega!

Baš zbog njega najbuntovnijega,

 17

Ne priznaje boju snijega!

Ni sam snijeg priznati neće!

Kaže da to pada cvijeće!

I zbog takvog buntovnika,

I zbog takvog otpadnika,

Zbog tog sluge, zbog pastira,

Koji nema ni šešira,

Moja kćer je poludjela.

Evo kao kreč je bijela.

I umrijeće do večera,

Ne pustim li Kalopera....

Muka je sa tim svijetom mladim!

Daj, savjetuj šta da radim!

KAČKAVALJ : Nije lako! Nije lako, optužiti buntovnika tek tako!

Za to treba premudra misao....

I ja predlažem, vaše veličanstvo,

Da sazovete sve vaše građanstvo,

Neka suđenje njemu bude javno.

I tad će vaše milosrđe slavno,

Da se pokaže u svom pravom liku,

Jer će dati tom buntovniku

Priliku da se za svoj život bori.

Ali ne mačem!

Ako odgovori na tri pitanja koja ću ja dati,

 Tad mu možete život darovati!

KRALJ : Čuj, Hrizantemo! Možeš već ustati!

I od smrti odustati.

HRIZANTEMA: Ne ustajem, niti odustajem!

Jer još uvijekmene ovo mori:

Ako kaloper tačno odgovori,

Ti ćeš mu, oče, život pokloniti.

A hoće li tad moj Kaloper biti?

KRALJ : A ako ti ga ne dam?

HRIZANTEMA: Onda neću ovaj svijet da gledam!

Onda ću se utopiti!

I od jada oči ću sklopiti...

KRALJ : Ako obećam da ću ti ga dati,

Hoćeš li moći bolest prevladati?

HRIZANTEMA: Mislim da hoću.

KRALJ : Onda obećajem! Ako pogodi , tebi ga predajem.

HRIZANTEMA: O, dragi oče, gle, već mi je bolje,

Pomozi mi da siđem malo dolje.... (Silazi sa kreveta)

(Kralj se penje na presto. Trube zasviraju. Ulaze Kaloper, Razbinos, Kačkavalj i Dvorska luda)

KRALJ : Pitam sad generala

Jel spremna ta posljednja šala?

GENERAL : Sve je spremljeno, vaše veličanstvo,

U duhu dvorskog ceremonijala!

KRALJ : Izvedite optuženog, Odvežite ga! (General sve uradi)

 19

Čuj me, narode! Čujte me, ljudi!

I ti, Kalopere, tebi se sudi!

Ovdje vidite kraljevog pastira.

On je buntovnik i rušitelj mira.

Zločin je njegov izvan svakog spora.

I zato ga se smrću kazni ti mora... (Hrizantema vrisne)

No čujme, narode svih mojih zemalja!

Velika je milost tvoga kralja,

Milost moja široka je.

Posljednju priliku dajem buntovniku,

Da svoj grijeh okaje.

Ako pred svima odgovori sada

Na tri pitanja koja mu mudrac zada,

Riječ svoju dajem,

Darovaću njemu svoju rođenu kćerku Hrizantemu

I polovinu svoje kraljevine,

Sve donde gdje su bile paljevine

Izvršene na nalog mudraca,

Dakle, do onih vrbovih kolaca.

A ne bude li odgovor znao,

Onda je sebi sam presudu dao,

Jer će Razbinos odsjeći mu glavu,

Nek upamti snježnu boju plavu.

RAZBINOS : Vrlo ću rado izvršiti nalog

 Da riješim muka tog pastira malog!

KRALJ : Znam, generale Razbinose,

Vas plemenite misli nose.

KAČKAVALJ : (Pokloni se kralju)

Vaše veličanstvo, kralju Karaslave,

Tri pitanja treba da mu se postave.

S kraljevim dopuštenjem, postavljam prvo pitanje:

Po čemu se razlikuju jeleni

Od žaba zelenih?

KALOPER : Razlikuju se po tome što

Jeleni imaju rogove a žabe nemaju.

KAČKAVALJ : Vaše veličanstvo, odgovor je tačan!

S kraljevim dopuštenjem

Postavljam drugo pitanje:

Zašto na hrastu zečevi ne rastu?

KALOPER : Zato što zečevi nisu žirovi.

KAČKAVALJ : Vaše veličanstvo, odgovor je tačan!

S kraljevim dopuštenjem,

Postavljam i treće, najteže pitanje:

Šta pas može tjerati, a šta ne može?

KALOPERE : Pas može tjerati zeca, a ne može lokomotivu.

KAČKAVALJ : Vaše veličanstvo, odgovor je tačan!

KRALJ : Kralj ostaje kod svoje riječi!

Svirajte, trubači, nek cijeli dvor ječi!

 21

HRIZANTEMA: Hvala ti, oče! sad je sasvim zdrava

Hrizantema kralja Karaslava! (Baci se ocu u naručje)

KALOPER : (Trči prema Hrizantemi)

Hrizantemo, hodi, Hrizantemo,

Da se i mi napokon sastanemo!

RAZBINOS : (Rikne)

Sto mu gromova!

Sto mu somova,

Sto mu morskih pasa!

Sto mu morskih sasa!

Sto mu morskih ježeva!

Sto mu morskih zaljeva!

Ima valjda i drugih kraljevina,

Ili barem nekakvih kneževina!

Idem u svijet kud me noge nose,

Svršeno je s tobom Razbinose! (Odlazi maltarajući mačem)

LUDA : Eto, vidite, kako to sve bude

Kad se odvija po planu dvorske lude.

Bilo je, doduše, u ovoj igri svašta:

I šupljih glava iznad sjajnog plašta,

I ludih gljiva iz čarobnih bašta.

Al’ ruku na srce, ova igra moja

Lijepo svršava, bez krvi i boja.

A da sam pustio na volju svom kralju,

Ili mudracu, ludom kačkavalju,

Il’ da sam radio ko prava budala,

Možda bi koja ljudska glava pala!

A kakav bi se tek stvorio sos,

Da sam pustio da radi razbinos

NIKADA NE TREBA PUSTITI TAKVE GLAVE

PA ČAK NI IGRU ZA DJECU DA PRAVE!