Gimnazija

Novi Pazar

Maturski rad:
Bezicne mreze

Mentor: Učenik
Hidajet Kucevic Haris Dolovac
 Sadrzaj:

1.1 Privatne mreže

2.1 Podjela mreža prema dometu uređaja i brzini prijenosa
podataka
2.2 PAN
2.3 LAN
2.4 MAN
2.5 WAN
3.1 Protokoli
4.1 WLAN (WiFi)
4.2 WLAN norme
4.3 Frekvencije i kanali
4.4 Sigurnost
4.5 Primene
6.1 WIMAX
7.1 Z-Wave
 Uvod

Žeđ za informacijama je očito postojala u svako doba. U staroj Grčkoj je

Philippides trčao 40 km od Termopila do Atine da javi o ishodu bitke sa
Persijancima kod Maratona i tako ušao u istoriju sporta ali na neki način i
informatike.

U modernom vremenu razmjena informacija postala toliko važna da su

tražena rešenja i tehnička pomagala koje je financirala država . Prvi takav
primer je optički telegraf koji je financirala francuska država. Oko godine
1791 je Claude Chappe sa bratom Ignacom isprobao razmenu informacija uz
pomoć optičkih signala koje je udaljeni promatrač u dogovoreno vrijeme
promatrao i slao dalje na isti način.Od tog vremena pa do danas covek tezi
da usavrsi racunare I njihove komponente.

Gotovo polovina prodanih računara u prošloj godini su prenosivi, a

istraživanja pokazuju kako više od 25 posto radnika radi van svoje
kancelarije. Kada se povežu te dvie činjenice, vidi se kolika je potreba za
bežičnim mrežama.

Prednost Bezicnih nad žičanim komunikacionim linijama:

prilika da se organizuju komunikacioni kanali, bez obzira na prisustvo i
kvalitet kablovske infrastrukture, te mogućnost da se brzo izmene tačke
konekcije bez postavljnja kablova i ostalih osnovnih troškova.

Prednost nad satelitskim komunikacionim kanalima:

nepostojanje značajnih troškova iznajmljivanja satelitskih kanala
 Privatne mreže

To su, prema internet terminologiji, mreže koje rade posebno područje

adresa predviđenih za komunikaciju među računarima jedne interne,
privatne mreže. Te adrese nisu predviđene za upotrebu u internetu u okvir as
primijenjenog internet protokola obično označenog kao Ipv4 (intrenet
protocol version 4) koji primjenjuje 32 bitno adresiranje.

Podela mreža prema dometu uređaja i brzini prienosa podataka

Slika 1. prikazuje nekoliko tehnologija koje su prilagođene dometom ili

brzinom prienosa raznim primenama. Prema dosegu one pokrivaju veća ili
manja područja pa ih tako i delimo. Tu podelu ćemo ukratko opisati.
 Slika 1. Podela bežičnih mreža prema dometu uređaja i brzini prijenosa
podataka

PAN (eng. personal area network)

 
To je bežična mreža previđena za upotrebu u neposrednoj okolini osobi koja
radi sa umreženim uređajem. To mogu biti mobilni telefon, slušalice,
prienosni računar i druga oprema koju korisnik nosi sa sobom.

Domet te mreže je nekoliko metara. Najznačajniji predstavnik je bežični

sistem Bluetooth u kojem aktivno može sudjelovati do 8 uređaja. Bluetooth
radi prilagođene ethernet protokole. Slijedeća generacija PAN uređaja će
isto koristiti prilagođeni ethernet protokol. To je norma IEEE 802.15.3. Kod
istog dometa od svega nekoliko metara (destak) UWB (engl. High Speed
Wireless PAN) će imati brzinu prijenosa podataka do 1 Gb u sekundi
(Gbps).

LAN (engl. local area network)

Jedna od najčešće susretanih mreža je LAN (eng. local area network). To je

računarska mreža koja pokriva malo zemljino područje (dom, ured, engl.
small office – home office) ili nekoliko bliskih zgrada. LAN se obično
temelji na Ethernet protokolu kod žičanih veza ili WLAN-u kod bežičnih
veza.

Ethernet i WLAN su norme primijenjene na fizičkoj "podatkovnoj vezi"

(engl. data link) kao što to pokazuju slika 2. Protokol prijenosa je obično
TCP/IP. Glavne karakteristike LAN-a su:

- obično veća brzina prijenosa podataka nego kod WAN-a (internet-a npr.),
- male udaljenosti,
- obično se rade posebni prijenosni vodovi (kablovi) samo za LAN.

Na slici 1. je prikazan WLAN s normama IEEE 802.11 a/g ili b. Dolazeća

norma 802.11n će biti brža od postojećih a/g ili b inačica. Domet uređaja
ostaje isti i iznosi približno 100 metara.
MAN (eng. metropolitan area network)

To je mreža koja može pokriti i ceo grad. Radi se obično bežična struktura
ili stakleno vlakno za povezivanje pojedinih područja i njihovih LAN mreža
u veliku celinu. Na slici 1. je prikazana bežična tehnologija WIMAX prema
standardu IEEE 802.16 sa dometom do 50-tak kilometara i brzinom
prijenosa usporedivom sa WLAN tehnologijama. Ta tehnologija je posebno
obrađena u jednom od posebnih poglavlja.

WAN (eng.wide area network)

To je računrska mreža koja pokriva veliko zemljino područje s mnogo

računara. Najpoznatiji primjer je Internet. U nekim slučajevima velika
preduzeća u okviru svog WAN-a objedinjuju pojedina LAN područja koja
mogu biti kilometrima udaljena itd.

Na slici 1. je prikazana bežična WAN tehnologija označena sa 2.5G, 3G i

4G. To su poznate i raširene tehnologije mobilnih telefona. 1G nije bila
predviđena za prijenos podataka a 2G je za mnoge primene prespora
tehnologija. Slovo "G" se koristi za označavanje generacije tehnologije.
Kod toga vrijedi :

1G = analogne mreže mobilne telefonije, preteče GSM tehnike. U Austriji su

to bile A-, B-, i C-mreže.
2G = GSM (engl. Global System for Mobile Communication) ili DCS, koji
koriste u raznim dijelovima svijeta razne frekvencije: 900-MHz, 1800 MHz i
1900 MHz.

2.5G = GPRS, HSCSD ili EDGE su tehnologije koje koriste paketni prijenos
podataka slično internetu.
3G = UMTS, CDMA-2000, UWC-136 i TDD. UMTS (engl. Universal
Mobil Telecommunication System). To su mobilne tehnologije koje trenutno
dobivaju na značaju.
4G = dolazeća 4. generacija mobilne telefonije koja za sada još nije
normirana.

Mobilne mreže pokrivaju u međuvremenu velike dijelove gotovo svih

kontinenata. U gusto naseljenoj Evropi je ta pokrivenost gotovo 100%-tna.
Ta sveprisutnost je vrlo važna karakteristika te tehnologije.

Da ne bude zabune, napomenimo da će dolazeće generacije mobilnih

telefona omogućavati govornu komunikaciju kao i dosadašnji mobilni
telefoni, ali će im brzina prijenosa podataka biti dovoljna da mogu
zadovoljiti i potrebe prijenosa podataka mobilnih potrošača sličnom brzinom
kao što to omogućava ADSL ili DSL u fiksnim telefonskim mrežama.

Protokoli

U svijetu komunikacija se pod pojmom "protokol" podrazumijeva skup

normi (njem. die Norme, eng. standard) koji definiraju način na koji računari
razmjenjuju podatke. Kod toga mislimo u programskom smislu na sintaksu,
otkrivanje grešaka, sinkronizaciju prijenosa i dr. a na strani sklopovlja na
primjenjene komponente i njihovo ponašanje u procesu razmjene podataka.
Skup protokola koji definira jednu primjenu se naziva zbirka protokola (eng.
protocol suite). Primjer je TCP/IP zbirka protokola (eng. TCP/IP suite). 

Kod toga treba razlikaovati norme od protokola. Norma je tehnička

specifikacija odobrena od priznatog tijela (napr. Hrvatskog zavoda za
norme) u smislu postizanja kompatibilnosti među uređajima.

Protokol za razmjenu podataka između dva učesnika WLAN mreže potiče

od Ethernet protokola za 100 Mbps prijenos koji je objavljen 1995. Gotovo
istodobno definiran je i protokol WLAN nazvan IEEE 802.11 (1997) koji je
u kasnijim godinama (1999) doživeo promjene i bio dopunjen. Ethernet
protokol izvorno potiče od tvrtke Xerox.

Autor ethernet protokola, Robert Metcalfe je prvi tvrdio da količina

razmijenjenih podataka u nekoj mreži raste sa kvadratom broja učesnika.
Broj mogućih dvostrukih veza u jednoj mreži s N korisnika je N*(N-1)/2. Za
veliki N taj izraz teži prema N2/2.
Razvoj etherneta je zadnjih
godina bio vrlo intenzivan.
Nalazimo ga kod WLAN-a,
Bluetootha, Aple norme
1394 (popularan naziv engl.
fire-wire), u nekoliko
generacija normi za prijenos
podataka kablom itd.

Slika 2. Razvoj Etherneta

Bežična lokalna mreža (engl. wireles local area network, WLAN) je

tehnologija zemljopisno malih bežičnih mreža dimenzioniranih za male
udaljenosti koje u gradskim uslovima iznose od nekoliko desetaka do
nekoliko stotina metara. Konzorcijum firmi koji ovjerava (potvrđuje da su
kompatibilni s normama) WLAN uređaje drugih proizvođača radi za tu
tehnologiju naziv WiFi. Na slici 1. je prikazan krug djelotvornosti za RFID,
Bluetooth, WLAN (WiFi), WIMAX i UMTS (3G) mreže.

RFID je tehnologija elektroničkih naljepnica koje u promjenjivom

magnetskom polju mogu magnetskim putem saopćiti sadržaj svoje
memorije. Doseg magnetskog polja je vrlo mali (približno jedan matar). To
nije mrežna tehnologija. O njoj će biti govora u posebnom poglavlju.
Na slici 6. su prikazana područja djelovanja pojedinih mreža. Mobilna
telefonija i WIMAX mreže djelotvorno rade na većim udaljenostima. Tu
udaljenosti prijemnika i odašiljača mogu iznositi i do 50 km. Bluetooth
(odnosno novija tehnologija UWB) i WLAN (WiFi) su mreže djelotvorne na
kraćim udaljenostima. Bluetooth je djelotvoran do desetak metara, a WLAN
do stotinjak metara. Ta osnovna obilježja su razumljiva ako se uzme u obzir
namjena. Povijesno gledano mobilna telefonija je imala zadatak prenositi
vrlo malo informacija – samo ljudski govor i to na srednje udaljenosti (do
najviše nekoliko desetaka kilometara pri idealnim uslovima). WLAN je
stvoren da prenosi veće količine podataka između dva računara ali na kraće
udaljenosti.

Slika 6. Domet pojedinih vrsta bežičnih mreža

Na slici 7. je prikazana poredjenje WLAN i UMTS sistema. Na vrhovima

trougla su pojmovi mobilnost, širina frekventnog pojasa (dakle brzina
prienosa podataka) i pokrivenost nekog područja. Veća udaljenost od
središta trougla prema vrhovima trougla kaže da je to svojstvo više izraženo.
Vidljivo je da je WLAN prilagođen za veliku širinu frekventnog područja
(dakle brzi

Slika 7. Usporedba WLAN-a i UMTS-a

prijenos podataka) a UMTS za razmenu informacija i u pokretu (automobil,
voz itd.).

WLAN norme

WLAN je normiran. Dodijeljeno mu je frekventno područje ISM (kratica od

eng. industrial, scientific, medical) u okolini 2,4 GHz. Ukupna snaga
zračenja antene ne sme prelaziti 1 W. Kasnije je novim normama dodeljeno i
frekventno područje u okolini 5 GHz ali je i tu snaga zračenja ostala mala.
Tehnologija je očito bila zamišljena za primjenu na malim udaljenostima.
Postoji nekoliko normi koje su poznate pod zajedničkim imenom IEEE
802.11. WLAN radi načela Ethernet protokola koji je definiran normom
IEEE 802. U toj porodici normi su 802.11 norme koje definisu WLAN i
norme 802.16 koje definisu WIMAX tehnologiju. Sledi kratak opis porodice
802.11 normi:

802.11 prvobitna norma iz 1997. godine

 Prijenos podataka bruto 1 ili 2 MBit/s

 Frekvencija 2,400 do 2,485 GHz
 Zastario, ne primjenjuje se više
802.11a Proširenje, 1999

 Prijenos podataka bruto 54 MBit/s (neto ca. 50 %)

 Frekvencija 5,15 do 5,72 GHz (u Njemačkoj 13. studenog 2002
prihvaćena kao 802.11h)
 Slabo rasprostranjen

802.11b Proširenje, 1999

 Prijenos podataka bruto 11 MBit/s (neto ca. 50 %)

 Frekvencija 2,400 do 2,485 GHz
 Još relativno dobro rasprostranjen

802.11g Proširenje 2003

 Prijenos podataka bruto 54 MBit/s (neto ca. 50 %)

 Frekvencija: 2,400 do 2,485 GHz
 Najrasprostranjeniji standard

802.11n Novi standard u razvojnoj fazi, standardiziranje krajem 2006

 Prijenos podataka bruto 540 MBit/s

 Frekvencija: planirana 5 GHz
 Nije u uporabi

802.11p Prošireneje 802.11a za povezivanje u vozilo-vozilo mrežama i

prijenos podataka. Planirano standardiziranje oko kraja 2008.

 Prijenos podataka bruto 27 MBit/s

 Frekvencija: planirano 5,850-5,925 GHz (u Americi je za taj tip mreže
ta frekvencija več rezervirana)
 Nije u uporabi

Spominje se i norma 802.11s koja Pod tim pojmom si možemo

bi trebala biti usaglašena i predstaviti WLAN mrežu u kojoj
obelodanjena 2008 godine. Ta se pojedine pristupne točke
norma definiše MESH-WLAN. WLAN mreže (eng. access point)
mogu samostalno bežično povezati
i tako proširiti WLAN mrežu bez
kablovske Ethernet veze između
njih.

Slika 9. Šematski prikaz pet WLAN

pristupnih tačaka (eng. access point) koji
bez Ethernet kabla mogu povezati prvog
sa petim u lancu

Trenutno se uglavnom rade ove dvije norme:

IEEE 802.11g vrijedi za prijenose podataka brzinom od 54 MBps na

frekvencijama od 2,400 do 2,485 GHz i na kratkim udaljenostima.

IEEE 802.11b se odnosi na brzinu prijenosa od 11 MBps na frekvenciji od

2,4 GHz - 2,485 GHz sa mogućnošću prenosa podataka na udaljenosti do
300 metara. Kako se na tom frekventnom
području rade i neki drugi sustavi
(Bluetooth, mikrovalne pećnice i dr.) u Slika 8. Komunikacija među WLAN
gradskim sredinama su moguće smetnje. pristupnim točkama (eng. access point)
Kod WLAN veza razlikujemo "ad pojedinih WLAN učesnika i/ili
hoc" i "infrastrukturne" veze. Ad cijelih lokalnih mreža i u
hoc veze su prikazane na slikama primenama kada lokalna mreža nije
10. i 11. To su veze dva računara spojena s internetom.
ili drugih uređaja koji imaju
ugrađene module za WLAN
komunikaciju. Dodatni uređaji
nisu potrebni. Kod infrastrukturnih
veza prikazanih na slici 10. postoji
dodatna infrastruktura. To je
obično bežični usmerivač (engl.
wireless router), slika 16. koji
preko internet modema povezuje Slika 10. Ad hoc veza dva
internet sa lokalnom mrežom. računraa
Međutim bežični usmerivač može
biti upotrebljen i za povezivanje

U lokalnoj mreži mogu učesnici biti s bežičnim usmerivačem povezani

kabelom (Ethernet) ili bežično preko njegove pristupne tačke (eng. access
point), slika 12.

Za frekvencije WLAN-a je dovoljna štapna antena odgovarajuće dužine.

Samo u izvanrednim slučajevima kada se želi povećati doseg WLAN-a u
jednom smeru može se primijeniti usmerena antena.
 Slika 11. Ad hoc veze nekoliko uređaja

Slika 12. Infrastrukturna veza posredstvom bežičnog

usmjerivača (engl. wireless router)

Ako želimo neko udaljeno područje povezati u LAN, možemo to učiniti na

dva načina: LAN kablom ili bežično. Ako to činimo bežično, bežični
usmjerivač spojen na LAN gradi most (eng. bridge) prema drugom
bežičnom usmerivaču koji na svom, udaljenom području povezuje svoje
WLAN učesnike.To je primjer t.zv. transparentnog premošćivanja i
povezivanja segmenata mreže.

U LAN mrežama nalazimo i HUB-ove koji nisu bežična komponenta ali nju
treba radi potpunosti spomenuti. HUB je komponenta koja povezuje
nekoliko LAN komponenti u jedan mrežni segment. Kod toga HUB radi na
fizičkoj razini OSI modela i primljeni signal na jednim vratima (eng. port)
proslijedi ovisno o adresi paketa podataka na neka od svojih drugih vrata.
Njegov bežični pandam u WLAN mrežama je u tom slučaju pristupna točka
(eng. access point)

Frekvencije i kanali
WLAN frekvencijsko područje od 2,400 do 2,485 GHz, dodijeljeno
standardom IEEE802.11 je podijeljeno u SAD na 11, u Evropi na 13 i
Japanu na 14 kanala.

Sigurnost

Na početku se na sigurnost prijenosa informacija putem WLAN mreža nije

mnogo mislilo. Tokom vremena su implementirani protokoli za šifriranje
koji su u međuvremenu zastarjeli (npr. engl. wired equivalent privacy, WEP)
te je sve više u primjeni norma engl. advanced encryption standard (AES)
propisana u okviru 802.11i. Ta norma je, ako se izabere dovoljno dugačka
lozinka (barem 32 znaka), praktično sigurna s gledišta tajnosti podataka.
Razvoj na tom području još traje .

Primene

WLAN se radi za mnoge namjene ali je najčešća primjena pristup internetu.

Na slici  14. je prikazana najčešća uporaba WLAN-a. U međuvremenu je
preko WLAN-a moguće besplatno telefonirati tako da je i to postalo jedna
od vrlo važnih primjena WLAN-a.

Zanimljivo je još na kraju spomenuti ideju firme FON iz Madrida svako ko

na svoj internet priključak priključi dodatni WLAN bežični usmjerivač
(engl. wireless router) i tako omogući bežično korištenje interneta drugim
korisnicima u promjeru od nekoliko desetaka do stotina metara oko tog
uređaja, može sam besplatno koristiti internet bilo gdje u svijetu kad dođe u
blizinu bežičnog usmjerivača (engl. wireless router) nekog drugog člana
"fon zajednice". Ideja je za nekoliko mjeseci oduševila više od 27.000 ljudi
koji su na taj način stvorili dodatne WLAN pristupne tačke po celom

Svetu.To znači da svaki od njih može rabiti bilo koji od 30.000 pristupnih
WLAN točaka besplatno. Po drugom modelu uporabe usluge je moguće
naplatiti.

Pošto su kompanije Google i Skype postali partneri koji taj projekt i financijski
potpomažu možemo vjerovati da se radi o značajnom projektu kojeg ćemo i u budućnosti
svakodnevno sretati.
 Slika 14. Primjena WLANA u privatne i
poslovne svrhe

Na početku je WLAN tehnologija bila koncipirana za bežične komunikacije

unutar jednog ureda ili male firme. WLAN sam po sebi nije revolucionarna
tehnologija ali njena primjena otvara nove mogućnosti. Najznačajnije je to
da WLAN pristupne tačke na javnim mjestima (hoteli, aeorodromi, trgovi,
restorani itd.) omogućavaju jeftin ili besplatan bežični pristup internetu.
Mobilni telefoni koji mogu komunicirati uz pomoć WLAN-a (telefoniranje
internetom, VoIP) zaobilaze međunarodnu i engl. roaming naplatu. Na taj
način WLAN postaje sve važniji konkurent GSM ili UMTS  operaterima.
Kako se uz pomoć prenosivog računara može sasvim besplatno telefonirati
to je primjena WLAN-a još atraktivnija. Budući da su u toku izgradnje
WLAN mreža koje pokrivaju cijele gradove (npr. London i San Francisco)
važnost ove tehnologije raste iz dana u dan.

Međutim, najverojatnije će najvažnija uporaba WLAN-a biti vezana za

DRM (eng. digital rights management, vidi: upravljanje digitalnim pravima).
Prema konceptima koje u skladu s DRM  sistemom za zaštitu autorskih
prava, američka zabavna i informatička industrija forsira, neće biti moguće
NIŠTA snimiti ili reproducirati ako za to snimač ili uređaj za reprodukciju
nije preko interneta dobio digitalno pravo da to učini. Zbog toga će svi
uređaji jednog doma ili ureda MORATI biti umreženi. Za taj zadatak je
WLAN prema današnjim spoznajama optimalna tehnologija i zbog toga će
joj u bliskoj budućnosti enormno porasti značaj.
Slika 16. Bežični usmjerivač (engl. wireles router)

WIMAX (engl. worldwide interoperability for microwave access) mreže

smo već spomenuli i pokazali da su koncipirane za udaljenosti do 50 km. Za
slične udaljenosti (u idealnom slučaju do 30 km) su koncipirane i UMTS
(3G) mreže ali su im brzine prijenosa gotovo za dva reda veličine niže nego
WIMAX tehnologije koja upravo ovih dana doživljava svoju širu promociju.
metropolom ali i priključak tih
krajeva na internet. 

Možemo ju predstaviti kao bežični

produžetak internet priključka na
čijem kraju je priključena WLAN
mreža za snabdijevanje malih
lokalnih  potrošača.

Ako razmotrimo moguće primjene

WIMAX-a uočavamo veliku
fleksibilnost koncepta koji
pokazuje velike brzine prijenosa
podataka kad su u pitanju
priključci većih korisnika, tj .
korisnika koji trebaju razmjenjivati
mnogo podataka u kratkom
vremenu. WIMAX tehnologija je
prilagođena i priključivanju
domaćinstava na internet. Kod
toga treba spomenuti da WIMAX
može simultano prenositi VoIP,
video i internet podatke.   

Može se pretpostaviti da će
WIMAX za nerazvijene zemlje
predstavljati atraktivnu mogućnost
spajanja provincijalnih područja s
Z-Wave je vrlo zanimljiva tehnologija koja omogućava jednostavno i
jeftino umrežavanje kućnih aparata i njihovo daljinsko upravljanje. Tu
mislimo na vrata od garaže, frizider i sl. Ti aparati ne trebaju velike količine
podataka jer ne prenose audio ili video sadržaje

Tehnologija ima svojstvo mesh-mreže tako da svaki deo mreže može

primljene podatke poslati dalje dok se u lancu ne nađe uređaj kome je
poruka namijenjena.
Npr. ako iz jednog ugla kuće želimo daljinski zatvoriti vrata od garaže,
poruka će putovati kroz kuću od npr. utičnice, preko frizidera i šporeta dok
ne stigne do prijemnika u garaži koji u tom slučaju potvrđuje prijem vesti i
šalje ga istim putem natrag do nalogodavca.

Literatura:

1. http:// www.wikipedia.org/
2. http://www.ietf.org/rfc/rfc4193.tx
3. http://standards.ieee.org/getieee802/portfolio.html
4. http://www.skype.com/intl/de/
5. http://www.info.biz.hr
6. http://www.planetpdamag.com/content/102302pr.htm
7. http://en.fon.com/
8. http://de.wikipedia.org/wiki/FON_%28WLAN%29
9. http://www.broadcom.com/products/secureeasysetup.php
10. http://www.wimaxforum.org/technology
11. http://ieee802.org/16/
12. http://wirelessman.org/