HRVATSK KI OGRANA AK MEĐUNA ARODNE

ELEKTRO ODISTRIBUC CIJSKE KON NFERENCIJ E

3. (9.) sav
vjetovanje SO
O5 – 04
Sveti Marrtin na Muri, 13. – 16. sv
vibnja 2012.

mr. sc. Ern

nst Mihalek, diipl. ing. el.
ernst.mihale
ek@zg.t-com.hrr

PROJE
EKTIRANJE NISKON
NAPONSK KIH DISTRIBUCIJSK KIH MREŽA
A – USPOREDBA
ODREDDBI PRAVIILNIKA „S
SL“ BR. 13
3/78. I HRV
VATSKIH N
NORMA

SA
AŽETAK
Prrojektiranje niskonaponsskih distribu
ucijskih mrež ža obavlja se do danaas na teme elju starog
Pravilnika o normativim ma za zaštitu niskonapo onskih mreža a i pripadnih transformatoorskih stanic
ca, „SL“ br.
13/78. Na avedeni je pravilnik
p s današnjeg
d g ledišta pisan
n svakako konzervativn
k no, jer se novi propisi
(pravilnici)) pišu premaa načelu tzv
v. novog prisstupa. U člaanku je prikaazana usporeedba glavnih h tehničkih
zahtjeva pprema starom m Pravilniku i hrvatskim n
normama, a navedeni su i neki tehniččki zahtjevi koje
k bi se u
budućem Tehničkom propisu za zaštitu niskkonaponskih mreža mog glo uzeti u obzir, najvjeerojatnije s
dozom op preza. U rad du se ne spo ominje zaštitta pripadnih transformattorskih stani ca s obziromm da je to
riješeno do onošenjem norme
n HRN EN 61936-1..

Klljučne riječi: NN mrež ža, Pravilnik „„SL“ br. 13/7

78., sustavi zaštite, hrvatsske norme za
a NN
instalacije

LV D
DISTRIBUTION NET
TWORK DE
ESIGN – COMPARIS
C SON OF S
SUBSTANTTIAL
REQUIR
REMENTS IN OLDERR REGULA
ATIONS AND
A LV INSTALLATTION STAN
NDARDS

SU
UMMARY
Prresent desig gn and prote ection of LVV distributionn network practice
p runss on the ba asis of the
regulations issued lon ng time ago in 1978. In all means, for f the time being they aare generally y obsolete,
especiallyy in relation to the so called new apprroach where egulations haave to be supported by
e technical re
relevant (international, european or national) standards. The purpose e of this papper is to giv
ve practical
compariso on between a few substa antial require
ements for the design and d protection of LV netwo ork given in
the earlierr technical re
egulations annd relevant ccroatian stanndards. The paper may sserve eventu ually as an
aid in the e
enactment of o a new techhnical regulattions for design and prote
ection of LV distribution networks.
n

Ke
ey words: LV netwo ork, Croatian
n technical re
egulations for electrical innstallations, LV
L
installatio
on Standardss

1. UV
VOD
Zaa Pravilnik za
z zaštitu nis
skonaponskih h mreža i prripadnih tran
nsformatorski
kih stanica [1
1] može se
kazati da je zastario i da bi u dogledno vrijem me trebalo raz ošenje novogg Pravilnika u skladu s
zmotriti dono
tzv. novim
m pristupom tehničkoj
t regulativi tj. oslo
oncem na prihvaćene hrv vatske normee.
U takvoj situacciji svakako stoji
s pitanje kkoje bi se norme mogle primijeniti
p za zaštitu nisko
onaponskih
mreža jer do danas takve posebne e norme nisu u donesene ni n kod nas nitti u svijetu.

1
 Prva je pomisao da bi takvu ulogu mogle odigrati norme za niskonaponske instalacije. Međutim, prema
stavku 11.4 norme HRN HD 60364-1:2008, Niskonaponske električne instalacije - 1. dio: Osnovna načela,
procjena općih značajki, definicije stoji da se ta norma (dakle i ostale iz tog niza) ne namjerava primjenjivati:
 na javne sustave za distribuciju električne energije ili
 proizvodnju i prijenos električne energije.
U neku ruku stvar „spašava“ napomena ispod te odredbe koja kaže da zemlje koje to žele mogu
taj dokument upotrijebiti za tu svrhu djelomično ili u cijelosti.
U skup norma koje se djelomično tiču nisko-naponskih mreža svakako spada i norma HRN HD
637 (djelomično ju zamjenjuje norma EN 61936-1:2011) koja daje opća pravila za projektiranje i ugradnju
elektroenergetskih instalacija u sustavima s nazivnim naponima iznad 1 kV izmjenične struje i nazivne
frekvencije do 60 Hz. U toj se normi kaže da niskonaponski zaštitni i nadzorni sustavi izmjenične i
istosmjerne struje u tim postrojenjima trebaju biti prema normi HRN HD 60364.
Uz pretpostavku da se u Hrvatskoj ubuduće želi primijeniti te norme, pitanje je koje bi tehničke
zahtjeve za zaštitu trebalo primijeniti i promijeniti u niskonaponskim mrežama i kakve bi bile konačne
posljedice. U ovom članku pokušat će se usporediti glavna četiri zahtjeva pri projektiranju prema tome
kako ih tretira Pravilnik u odnosu na norme za niskonaponske instalacije.

1.1. Općenito o zahtjevima pri projektiranju

Projektiranje niskonaponske distribucijske mreže počinje tako da se najprije uvaže četiri osnovna
zahtjeva zaštite ([1], što je prihvaćeno u [5] i programu za računalo NetLV [6]):
1) odnos vrijednosti nazivne struje osigurača i struje vršnog opterećenja voda
2) odnos vrijednosti nazivne struje osigurača i trajno podnosive struje štićenog voda
3) zaštita od dodirnog napona u TN (doseg napajanja) i TT mreži (uvjeti za korisničke instalacije)
4) osiguranje toplinske čvrstoće vodiča.
Ostali zahtjevi, kao što su veličine otpora uzemljenja, nazivne struje zaštitnih uređaja, utjecaj VN
mreže i slično, ovdje nisu analizirani. Treba odmah napomenuti i to da se ovdje ne će govoriti o IT
mrežama jer se takve ne grade u našim distribucijskim mrežama.

2. ZAŠTITA OD PREOPTEREĆENJA

2.1. Zaštita prema Pravilniku [1]

U postojećem Pravilniku [1] kaže se (samo opisno) da se zaštita od preopterećenja izvodi na
odvodima u transformatorskoj stanici, a prema potrebi i u niskonaponskoj mreži i to na mjestima
promjene presjeka vodiča, na kućnim priključcima i slično. Pri izboru karakteristika niskonaponskih
osigurača ili automatskih prekidača treba voditi računa o trajnoj strujnoj opteretivosti vodiča voda. To se u
projektiranju niskonaponske mreže obavlja određivanjem opterećenja i opteretivosti vodiča i odabirom
nazivne struje zaštitnog uređaja tako da je:
 Prvi zahtjev prema [1]:
o nazivna struja uloška osigurača ili automatskog prekidača In mora biti veća ili najmanje
jednaka struji vršnog opterećenja IB kroz dionicu u kojoj se nalazi taj nadležni zaštitni
uređaj (slika 1):

In  IB (2.1)
 Drugi zahtjev prema [1]:
o nazivna struja uloška osigurača ili automatskog prekidača mora biti manja ili najviše
jednaka trajno podnosivoj struji štićenog vodiča (slika 1):
In  IZ (2.2)
Opterećenje voda određuje se na temelju procjene projektanta o standardu i aktivnostima
korisnika mreže, iskustvima na sličnim projektima i mjere-njima uz određeni koeficijent istodobnosti. S
druge se strane trajno podnosivo opterećenje strujom vodiča niskonaponskih vodova odabire ovisno o
konstrukciji (ako se radi o kabelima) te o tempe-raturi okoline i mogućnostima odvoda topline.

2
 Slika 1 – Usklađivanje
U vrijednosti struja
s na vodu
u prema [1]

2.2. Za
aštita prema
a normi [4]
U normi [4] se
s kaže da se pri izborru karakteris
stika niskona
aponskih osi gurača ili automatskih
prekidača mora voditi računa o oviim dvama uvvjetima:

 Prvi zahtjev prema [4 4]:

o vršno opterećenje e strujnog kru uga ili dijela strujnog kruuga (IB) morra biti u odno
osu prema
nazivn
noj struji zašttitnog uređajja i opteretivo
osti vodiča:
IB
In
IZ

  (2.3)

 Drugi zah
htjev prema [4]:
o najvećća podnosiva a trajna strujja opterećennja vodiča (Idop
d ) mora bitti u odnosu na
n najveću
prorad
dnu struju za
aštitnog uređaaja (I2) tako da
d bude (slik
ka 2):
I

IZ
 2
1
,
4
5

  (2.4)

gdje su (svve oznake prema izvorniku):

IB a pri vršnom opterećenju
- struja u cijelog ili dijela strujnog kruga, A
In - nominalna struja zaštitnog
z uređđaja ili namjeeštena struja okidača
o autom
matskog prekkidača, A
IZ - najveeća podnosivva trajna stru
uja opterećen nja vodiča, A
I2 - najveeća struja (A
A) kod koje o osigurač neć će isključiti unutar
u jednogg sata, koja se odabire
prrema proizvo odnoj normi ili prema kataalogu proizvo ođača. Time se ne osigurrava cjelokupna zaštita
u nekim sluča ajevima kad, primjerice, kkroz vodič te eče struja manja od I2. P Pritom se prema normi
prretpostavlja da se takva mala dug gotrajna preopterećenja neće javljaati češće. Međutim, M u
disstribucijskim mrežama osnovni zah htjev je najčešće gubittak napona, pri čemu su vodovi
oppterećeni s 303 % do najv više 80 % IZ , pa se preo opterećenja mogu
m događđati samo rije
etko, npr. u
kaabelskim mre ežama pri izvvanrednim sittuacijama.

3
 Slika 2 – Usklađivanje
U vrijednosti struja
s na vodu
u prema [4]

3. ZA
AŠTITA OD 1P KRATKO
OG SPOJA I DODIRNOG
G NAPONA

3.1. TN
N mreža
 Treći zahttjev prema [1]:
[
Prrema Praviln niku [1] osno
ovni uvjet TNN sustava je da struja kv vara (Ik) kojaa nastaje pri potpunom
kratkom sspoju linijsko
og vodiča s PEN vodiče em ili s dije elom naprave e odnosno instalacije, kojak je tim
sustavom zaštićena, bude
b veća ili barem jedn aka struji isk
klapanja (Ii) pripadnog
p in stalacijskog osigurača,
automatskkog osiguračča, odnosno zaštitnog
z pre
ekidača.
Prri određivanju struje kvarra (Ik) uzima
a se impedanncija cijele petlje kratkogg spoja (sam
mo NN vod)
zajedno s prijelaznim otporima.
o Impedancija pe etlje mora za
adovoljiti uvje
et:
U fI i

U fk
Zk

  , (3.1)

n

gdje su (svve oznake prema izvorniku):

Zk - impeedancija kratkkospojne pettlje, 
Uf - napoon linijskog vo
odiča prema a zemlji, V
Ii = k·In - isklopna struja zaaštitnog uređ
đaja, A
In - nomiinalna struja zaštitnog ure
ređaja, A
Sttruja isklapan
nja (Ii) zaštittnog uređaja
a treba osiguurati pouzdanno i dovoljnoo brzo isklap
panje kvara
što se osig
gurava izborom koeficijen nta sigurnog isklapanja k koji ima ove
e vrijednosti:
o k  2,5
2 za rastalne ili automa
atske osigurače,
o k  1,2
25 za automatske prekida omagnetskim
ače s elektro m okidačima.
oseg zaštite L prema Pra
Do avilniku [1] ra
ačuna se pre
ema izrazu:
Uf A
L

1
0
,
m
3

  (3.2)
A Sn
2
k
In

 
Sf

     
 
gdje su ozznake kao za a (3.1), te su još:
A i B - param metri djelatnog i induktivnnog otpora navedeni
n u ta
ablici 1 prem
ma Pravilniku
u, ovisno o
vrrsti voda (nad
dzemni ili kab bel)
e, mm2.
eci linijskog i neutralnog vvodiča promatrane mreže
Sf i Sn – presje

4
 Tablica
a 1 – Parame
etri A i B

S druge je strane
s u norrmi [3] navveden zahtje panje zaštitnnog uređaja (identično
ev za isklap
Pravilniku) i to:

ZS
Ia
U0
  (3.3)

gdje su (svve oznake ka ao u izvornikku):

ZS - impeedancija krattkospojne pe etlje u koju je
j uključen izvor (VN m mreža), linijsk
ki vodič do
točke kratkog spoja i zaštittni vodič izm eđu izvora i točke kratkog spoja, 
Ia - struja isklapanja (kk.s.) zaštitno
og uređaja unnutar vremen
na od 5 s (A)). Jasno je daa se pritom
mora uzeti sttruja jednop polnog kratkkog spoja koja može is sključiti osiggurač unutarr traženog
vrremena prem uja - vrijeme odabrane vrrste osigurač
ma krivulji stru ča
U0 - napon linijskog vod diča prema zzemlji, V.
U tako uređen e računa se više s koefficijentom sig
noj zaštiti ne gurnog iskla panja k, neg
go je bitno
odrediti ta
akvu impedanciju petlje kratkog
k a koja će ispuniti uvjet isklapanja u zadanom vrremenu od
spoja
najviše 5 ss.
Grubom usporredbom rezu ultata proraču una dosega zaštite
z prema izrazima (33.2) i (3.3) može
m se, pri
istim para
ametrima mre eže, ustanov viti veći dose eg zaštite u korist prvog izraza. Za uudovoljavanjje zahtjevu
isklapanja
a do 5 s mora no skratiti strrujni krugovi NN mreže ili povećati prresjeci vodiča
ali bi se znatn a u odnosu
na uvjet (3
3.2). Naime, isklapanje kod
k struje k··Inos može po ogo dulje od 5 s za koje vrijeme je
otrajati i mno
nulvodič n
na potencijalu
u linijskog na
apona prema a zemlji.
Zn načenje uporrabe vremena a prekida na apajanja od 5 s u odnosu na uporabu koeficijenta k može se
prikazati i n
na krivulji stru
uja-vrijeme na
a primjeru iskklapanja taljiv
vog osigurača TN mreži (Slika 3).
a od 160 A u T

Slika 3 - Isklapanje
e u TN mreži prema [1] i [[3] (crveno – isklapanje uz
u k = 2,5; zeeleno – isklap
panje uz
u
uvjet tisk = 5 s)
s

U primjeru na slici (Slika 3) isklapanje prema [1] naastaje sigurnoo kod struje Iks  400 A i traje oko 2
minute, a prema [3] isklapanje mo ora nastupiti n
najkasnije doo 5 s, s time da struja moora iznositi Iks  900 A.
Za takvo ššto bi strujni krug NN mre
eže morao im mati približno
o dvaput man nju impedancciju!

5
3.2. TT mreža
Ako se najprije vratimo Pravilniku [1], onda pri uporabi TT sustava, gdje se korisnici NN mreže
štite uzemljenjem s pomoću pojedinačnih uzemljivača (u najvećem dijelu takvih mreža), trebaju biti
ispunjeni ovi uvjeti:

6 Ii
5

6 Ii
5
Ru

Ro
 (),  () (3.4)

m
a
k
s
gdje su (sve oznake kao u izvorniku):
Ru - otpor zaštitnog uzemljenja pojedinačnog uzemljivača (kod korisnika), 
Ii = k·In - struja isklapanja osigurača, A
Ro - ukupni otpor pogonskih uzemljenja u mreži, 
Imaks - najveća struja isklapanja zaštićenih instalacija korisnika u NN mreži, A
Pri zaštiti pojedinih korisnika u TT mreži (prema normi [3]) zaštitni uređaj mora automatski
prekinuti struju u linijskom vodiču strujnog kruga ili opreme u slučaju kvara zanemarive impedancije
između linijskog vodiča i dostupnog vodljivog dijela (npr. metalnog kućišta nekog aparata) ili zaštitnog
vodiča u strujnom krugu ili opremi unutar zahtijevanog vremena prema slici (Slika 4) koja je uređena
prema tablici u istoj normi.
Na slici (Slika 4) su iz norme [3] izvučeni samo podaci za mreže izmjenične struje (ne i za
istosmjerne) raznih niskih napona, od kojih nas ovdje zanimaju jedino mreže nazivnog napona 230/400 V.
Za TT mrežu to najdulje vrijeme isklapanja iznosi 0,07 s. Manja vremena isklapanja mogu se zahtijevati
jedino u posebnim instalacijama ili mjestima prema odgovarajućem 7. dijelu norme HRN HD 60364.

0,8
Vrijeme isklapanja, s

TN mreža
TT mreža
0,6

0,4

0,2

0
50 V < Uo ≤ 120 V 120 V < Uo ≤ 230 V 230 V < Uo ≤ 400 V U o > 400V

Slika 4 - Najdulja vremena isklopa u instalaciji korisnika NN mreže

Ako se, što se tiče zahtijevanih vremena, ne može postići automatsko isklapanje prema slici
(Slika 4), mora se postaviti odgovarajuće dodatno izjednačivanje potencijala ili postaviti dodatna zaštita s
pomoću RCD uređaja (zaštitnih strujnih sklopki). RCD uređaji u instalacijama običnih korisnika
postavljaju se kao dodatna mjera zaštite za strujne krugove utičnica za nominalnu struju do 20 A i to za
opću uporabu te s proradom pri diferencijalnoj struji od 30 mA.
Na mjestima gdje se upotrebljava RCD kao zaštita od kvarova moraju biti ispunjena ova dva
zahtjeva:
1) Vrijeme isklapanja u instalaciji korisnika mora biti kao na slici (Slika 4), te
RA
In
 

5
0
V

2)  
 (3.5)
gdje je
RA - zbroj otpora uzemljivača i zaštitnog vodiča dostupnih vodljivih dijelova, 
In – nazivna diferencijalna struja RCD-a, A

6
 Od takve se zaštite mogu izuzeti:
 strujni krugovi za utičnice pod nadzorom kvalificiranih ili obučenih osoba, npr., u nekim
poslovnim ili industrijskim instalacijama i
 strujni krugovi za posebne utičnice za opskrbu određene vrste opreme.
Uporaba RCD uređaja ne smatra se nikad samostalnom zaštitom pri čemu bi se izbjeglo
primijeniti zaštitne mjere kao što je postavljanje nadstrujne zaštite i izjednačivanje potencijala.
Međutim u normi [3] se kaže da se svi dostupni dijelovi koji su zajednički zaštićeni istim zaštitnim
uređajem moraju putem zaštitnog vodiča spojiti sa zajedničkim uzemljivačem tih dijelova. Ako se
upotrebljava stupnjevani niz zaštitnih uređaja, taj se zahtjev primjenjuje samo na dostupne vodljive
dijelove koje određeni zaštitni uređaj štiti.
Neutralna točka opskrbnog sustava mora se uzemljiti. Ako neutralna točka nije raspoloživa ili nije
na dohvatu, mora se jedan linijski vodič uzemljiti.
U velikim zgradama, npr. neboderima, obično nije moguće izravno spojiti zaštitni vodič s
uzemljivačem iz praktičnih razloga. U takvim zgradama sličnu funkciju ima zaštitno izjednačivanje
potencijala između zaštitnih vodiča i stranih vodljivih dijelova.
I nadalje u istoj se normi kaže da se u TT mrežama moraju rabiti RCD-ovi kao zaštita od kvarova.
Alternativno se mogu za zaštitu od kvarova rabiti nadstrujni uređaji (osigurači, automatski
prekidači), uz uvjet da je osigurana stalna i pouzdana niska impedancija Zp.
Zaštitni uređaj u TT distribucijskim strujnim krugovima (izvodima) mora automatski prekinuti
opskrbu potrošačima u vremenu do 1 s.
Ako se upotrebljava nadstrujni zaštitni uređaj, mora biti ispunjen sljedeći uvjet:
ZS
Ia
U0

  (3.6)

gdje je:
ZS impedancija petlje kvara (Ω) u koju se moraju uključiti ovi dijelovi:
 izvor opskrbe (SN mreža i transformator)
 linijski vodič do mjesta kvara
 zaštitni vodič putem kojeg su spojeni strani vodljivi dijelovi
 uzemljivač
 uzemljivač instalacije, te
 uzemljivač izvora opskrbe (TS-a)
Ia struja prorade automatskog isklopa unutar navedenog vremena od 1 s, A.
Ne treba posebno naglašavati da se i tu mora uzeti najmanja struja kratkog spoja tj. struja
jednopolnog kratkog spoja, koja isključuje osigurač unutar traženog vremena od 1 s
prema karakteristici struja-vrijeme odabrane vrste osigurača.
Uo nominalni napon linijskog vodiča prema zemlji, V.

4. OSIGURANJE TOPLINSKE ČVRSTOĆE

 Četvrti zahtjev prema [1]:
Prema Pravilniku [1] vrijeme pregaranja rastalnih osigurača, odnosno isklapanja automatskog
prekidača treba biti toliko da se osigura toplinska čvrstoća vodiča, koja se određuje iz uvjeta:
S Ik
2
t
a

 
   (4.1)
 
gdje je:
t - vrijeme pregaranja osigurača odnosno isklapanja zaštite, s
S - presjek vodiča, mm2
Ik - struja kratkog spoja, kA. Računa se s tropolnom strujom k.s. kao najvećom.
a - koeficijent koji se očitava iz tablice (Tablica 2) prema danim parametrima voda.

7
 Tablica 2 - Vrijednosti koeficijenta a ovisno o vrsti voda
Vrsta voda Nadzemni Podzemni
goli vod kabel
Temperatura vodiča,C Cu Al Cu Al
Prije kratkog spoja 50 70
Tijekom kratkog spoja C 170 160 160
Koeficijent a 0,017 0,007 0,015 0,005
Napomena: prema [1] nema vrijednosti za SKS vodove!
S druge strane se u normi [4] navodi da se sve struje kratkog spoja na bilo kojem mjestu na
strujnom krugu moraju prekinuti u vremenu koje ne uzrokuje povećanje temperature vodiča preko
podnosive granice. Za kratke spojeve koji traju do 5 s, podnosivo se vrijeme pri kojem vodiču raste
temperatura od najveće podnosive vrijednosti u normalnom pogonu do granične temperature izračunava
s pomoću jednadžbe:

SI
t
k
  (4.2)

što je identično izrazu u Pravilniku [1] i gdje su sve veličine jednake kao u izrazu (4.1).
Uz uvrštenje ostalih jednakih veličina S i I u obje formule dolazi se do gotovo jednakih rezultata,
bez obzira na prividnu razliku između koeficijenata k i a.
Nadalje prema [4] za vrlo kratka trajanja kratkog spoja (< 0,1 s) kad se javlja znatnija asimetrija
struje te za uređaje nadstrujne zaštite, umnožak k2S2 mora biti veći od predane energije (I2t) koju je
deklarirao proizvođač zaštitnog uređaja.

Tablica 3 – Vrijednosti koeficijenta k za linijske vodiče

Izolacija vodiča
PVC PVC EPR i Guma Mineralna
 300 mm2 >300 mm2 XLPE 60 C PVC Goli**
Početna temperatura vodiča, C 90 (70) 90 (70) 90 60 70 105
Krajnja temperatura vodiča, C 160 140 250 200 160 250
Materijal vodiča:
Bakar 100 (115) 86 (103) 143 141 115 135/115*
Aluminij 76 68 94 93 - -
Lemljeni spojevi bakrenih vodiča - (115) - - - - -
* ta se vrijednost mora uzeti za vodiče dostupne dodiru; ** to nije nadzemni goli vodič! U toj normi nema još
podataka o koeficijentu k za vodiče nadzemnih golih vodova (još je na razmatranju)

5. OSTALE VAŽNIJE MJERE I PRORAČUNI PRI PROJEKTIRANJU

5.1. Načelo naponske vage

U TN mrežama, prema svim dosadašnjim izvorima [1], [3] i [7] (vidi i [8]) mora otpor uzemljenja
zvjezdišta transformatora biti što manji. Ukoliko se radi o tlu nepovoljnijeg specifičnog otpora, mora se u
NN mrežama uvažavati načelo „naponske vage“, tj. određenog omjera otpora uzemljenja zvjezdišta
transformatora i paralelnog otpora svih ostalih uzemljenja u mreži. Na taj se način održava vrijednost
dodirnog napona na stranim vodljivim dijelovima, tj. mora biti ispunjen uvjet (Slika 5):
Ud
R BR E

U0
Ud

 (5.1)


gdje je:
RB - paralelni otpor uzemljenja svih pogonskih uzemljivača, 

8
 RE - najmanji otpor uzem mljenja strani h vodljivih dijelova
d koji nisu spojenii sa zaštitnim
m vodičem
krroz koji protje ara između l inijskog vodiiča i zemlje, 
eče struja kva
U0 - nominalni izmjenični efektivni
e nappon prema ze emlji, V.
Prrema [1] najvviši je dodirni napon (za t > 1 s) Ud = 65 V, a premma normama za električne e instalacije
zgrada [3 i ost.] to je Ud = 50 V. Uz napon
n og vodiča prema zemlji U0 = 230 V slijeedi da je prem
linijsko ma [1]:

R BR E

6 0
5

6 1
5 6

1 2
2
3

6
5

,
5
  

,
Odnosno

RE  2,5  RB , (5.2)

a prema n
normi [3] uz Ud = 50 V to izlazi da je:

RE  3,6  RB . (5.3)

To d bi otpor uzemljenja sttranih vodljivih dijelova u NN mreži, zzbog održanja dodirnog

o bi značilo da
napona PE EN ili PE vod kom spoju, n aročito u pod
diča pri kratk dručjima s neepovoljnim sspecifičnim otporom
o tla,
morao u oodnosu na do osadašnji ommjer biti najm anje jednak ili veći 3,6 pu
uta od otporaa uzemljenja
a zvjezdišta
izvora nap
pajanja. U odnosu
o na Prravilnik [1] to
o bi znači sm
manjenje otpo ora uzemljenj 5/3,6  0,7,
nja RB za 2,5
odnosno nna 70 % dossadašnjih vrijednosti tog o otpora. U Nje
emačkoj je uvjet
u (5.3) obbvezan u disttribucijskim
mrežama.
S druge stranee u normi [2] je navedeno
o da bi se u NN mreži mogao dopusstiti napon do odira od 80
V ako poteencijal zajed
dničkog sustaava uzemljen zi vrijednosti dane u toj nnormi. U tom slučaju ne
nja ne prelaz
bi trebalo u postojećim
m mrežama poduzimati n ništa, s obzirrom da se kriterij dodirnoog napona od
o 65 V do
danas sma atra ispunjen
nim.

S
Slika 5 – Shem
ma mreže za
a objašnjenje
e pojma napo
onske vage [[7]

5.2. Mogućnosti povećanja

p dosega
d napa
ajanja
Prroračun dose ega napajanjja koji kao p ovratnu staz
zu uzima sammo PEN vod ič vrlo je stro og i dovodi
do manjeg g nego je to realno u pog
gonu. U petljju kratkog sppoja uključuju se u izvjessnoj mjeri i im
mpedancije
korisnika tte uzemljenje
e PEN vodiča
a.
Im
mpedancija uključenih
u ko
orisnika maloo smanjuje impedanciju petlje kratkkog spoja pa se tako,
prema [5],, struji kratko
og spoja mož
že dodati stru
uja 30 % vršn
nog optereće
enja svih korrisnika mreže
e:
Pv
0
,
3 U
Id

Pv
0
,
4
8


ro
š

   ︵ ︶
3

c
s

(5.4)
o
d

r
š

  
gdje je:
Pvvrš – vršno op
pterećenje mreže,
m kW,
U = 400 V,
os = 0,9.
co

9
 Time se računa sa strujom isklapanja zaštitnog uređaja od I1ks + Idod.
S druge strane doseg zaštite povećava se i tako što je PEN vodiču paralelno spojena zemlja
putem njegovih uzemljivača (Slika 6). Stoga se impedancija petlje kratkog spoja smanjuje i na takav
način, pa se npr. prema [5] može, nadalje, uzeti da se umjesto otpora samog PEN vodiča od mjesta
kratkog spoja do izvora može računati s ekvivalentnim otporom (vidi sliku Slika 6):

RN
RN N

Rp p
︵   ︶

RN

z
︵ 
︶

R
 (5.5)

e
k
v


z
gdje je:
RNekv – ekvivalentni otpor paralelnog spoja PEN vodiča i zemlje, 
Rp RN

Rp RN

Rp RN

    , 
z

   , 
a ostale su oznake kao na slici Slika 6.
Taj se ekvivalentni djelatni otpor u izrazu za jednopolnu struju kratkog spoja u nultoj impedanciji
uzima (analogno kao inače za otpor PEN vodiča) u obzir s koeficijentom 3) (vidi [7] i [8]), što se inače zna
iz računa simetričnih komponenata.

TS R’
R'N Ik1 R''N

R'pz R''pz

Slika 6 – Shema strujnog kruga za proračun ekvivalentnog otpora PEN vodiča

6. ZAŠTITA OD VANJSKIH UDARNIH STRUJA I PRENAPONA

Odabir i raspored uređaja za zaštitu od vanjskih udarnih struja i prenapona treba odabirati prema
seriji norma HRS CLC/TC 61643-12, ovisno o sustavu zaštite u niskonaponskoj mreži.

7. PODNOSIVI GUBICI NAPONA U NN MREŽI

Za određivanje podnosivih granica napona na mjestu priključka korisnika vrijede odredbe HRN
EN 60038:1998. Jedinstveni napon NN mreže je 230/400 V. U normalnim pogonskim uvjetima napon na
mjestima priključaka korisnika mora biti u granicama spomenutog nazivnog napona s ovim odstupanjima:
230/400 V 10 %,
(što odgovara rasponu napona od 207 do 253 V/360 do 440 V).

8. ZAKLJUČAK
Usporedbom tehničkih mjera zaštite od prevelikih struja i električnog udara za projektiranje
niskonaponskih distribucijskih mreža prema Pravilniku [1] i aktualnim hrvatskim normama na području
električnih instalacija, mogu se ustanoviti mnoge sličnosti ali i razlike. Jedna od prvih razlika je da za samu NN
mrežu nema više krivulje dodirnog napona kao u Pravilniku. Drugo, u normama se više ne spominje
koeficijent isklopne struje k za zaštitni uređaj. Umjesto toga se traži samo isklapanje u određenom vremenu,
posebno za TN mreže, a posebno za TT mreže. S obzirom na visinu opasnoga dodirnog napona, u normama
se govori da je u javnim distribucijskim mrežama najviši podnosivi izmjenični dodirni napon u iznosu od 50 V,
umjesto do sada prihvaćenoga najvišeg dodirnog napona od 65 V.
Navedeni se uvjet u TN mreži prema normi ostvaruje obveznim ograničenjem trajanja jedno-
polnog kratkog spoja na najviše 5 s i putem načela tzv. naponske vage. U odnosu da dosadašnju praksu

10
to bi imalo za posljedicu znatno smanjenje impedancije TN mreže i s time vezanih dodatnih ulaganja, tj.
skraćivanja mreža ili znatnog povećavanja presjeka vodiča.
U TT je mrežama prema [3] obvezna uporaba RCD uređaja u instalacijama korisnika pri čemu
dodirni napon na vodljivim dijelovima koji nisu pod naponom mora biti jednak ili manji od 50 V. U istoj
mreži se trajanje jednopolnoga kratkog spoja prema [4] ograničuje na najviše 1 s.
U članku su navedene i neke dodatne mjere koje bi se mogle upotrebljavati pri projektiranju u
svrhu poboljšanja dosega zaštite i zaštite od dodirnog napona.
Navedena četiri zahtjeva na temelju usporedbe Pravilnika [1] i normi [3] i [4] čine glavni dio
zahtjeva za projektiranje niskonaponskih mreža. Pri izradi eventualnog novog tehničkog propisa za
zaštitu niskonaponskih javnih distribucijskih mreža moralo bi se svakako prije primjene razmotriti učinke
navedena četiri osnovna zahtjeva, te potom i gospodarske učinke tih zahtjeva ako bi se postupilo prema
odredbama norma za niskonaponske instalacije za nove i postojeće NN distribucijske mreže.

LITERATURA
[1] Pravilnik o tehničkim normativima za zaštitu niskonaponskih mreža i pripadnih transformatorskih
stanica, „SL“ 13/78.
[2] HRN HD 637 S1, Električna postrojenja nazivnih izmjeničnih napona iznad 1 kV, 1. izd. 2002.
[3] HRN HD 60364-4-41:2007, Niskonaponske električne instalacije – 4-41. dio: Sigurnosna zaštita –
Zaštita od električnog udara
[4] HRN HD 60364-4-43:, Niskonaponske električne instalacije – 4-43. dio: Sigurnosna zaštita –
Nadstrujna zaštita
[5] Mihalek E. i dr.: Upute za projektiranje distribucijskih niskonaponskih mreža, Institut za
elektroprivredu, Zagreb, 1988.
[6] Wagmann L., Mihalek E.: Unaprijeđeni programski paket s grafičkom podrškom za projektiranje,
proračun i vođenje pogona niskonaponskih mreža, ver. 4.0, Energetski institut Hrvoje Požar, Zgb,
2003.
[7] Gerhard Kiefer: VDE 0100 und die Praxis, VDE-Verlag GMBH – Berlin – Offenbach, 3. Auflage,
1989.
[8] Branko Posedel: Uzemljenje PEN vodiča, DOIE, Zadar, 2011. str. 199.-208.

11