RIMSKO PRAVO 2.

KOLOKVIJ
PRAVNI POSLOVI.............................................................................................................3 PRAVNE INJENICE......................................................................................................3 VRIJEME.......................................................................................................................4 VRSTE PRAVNIH POSLOVA...........................................................................................5 SADRAJ PRAVNOG POSLA..........................................................................................6 UVJET (condicio)..........................................................................................................7 NAMET (modus)..........................................................................................................9 PRETPOSTAVKE ZA VALJANOST PRAVNIH POSLOVA..................................................10 STRANKA I NJENO ZASTUPANJE.................................................................................10 NEVALJANOST PRAVNIH POSLOVA.............................................................................12 KONVALIDACIJA I KONVERZIJA...................................................................................15 O OBVEZAMA................................................................................................................16 POJAM I POSTANAK OBVEZA......................................................................................16 NASTANAK I VRSTE OBVEZA.....................................................................................17 PRIRODNE (NARAVNE) OBVEZE.................................................................................20 SUBJEKTI OBVEZA.........................................................................................................21 OPENITO.................................................................................................................21 UZGREDNI SUBJEKTI OBVEZA....................................................................................23 INTERCESIJA I SC VELLAENUM...................................................................................24 DRUGA SREDSTVA OSIGURANJA OBVEZE..................................................................24 PROMJENE SUBJEKATA OBVEZE.................................................................................26 UGOVORI U KORIST I NA TERET TREIH OSOBA........................................................26 ACTIONES ADIECTICIAE QUALITATIS..........................................................................27 NOKSALNE TUBE (actiones noxales).......................................................................28 OBJEKTI OBVEZE...........................................................................................................29 INIDBA....................................................................................................................29 PRESTANAK OBVEZA.....................................................................................................37 VERBALNI KONTRAKTI...............................................................................................42 LIBERALNI KONTRAKTI..............................................................................................45 REALNI KONTRAKTI...................................................................................................47
Sadraj................................................................................................................................ 52

SADRAJ......................................................................................................52 KUPOPRODAJA (EMPTIO VENDITIO)................................................................55 NAJAM (LOCATIO CONDUCTIO).......................................................................58 SOCIETAS (ORTAKLUK).................................................................................63 4) MANDATUM (NALOG)................................................................................65 PRESTANAK UGOVORA..................................................................................65

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

INOMINANTNI KONTRAKTI.............................................................................67 PAKTI (PACTUM)...........................................................................................69 KVAZI KONTRAKTI........................................................................................71 DELIKTI........................................................................................................75 POVIJESNI RAZVOJ NASLJEDNOG PRAVA....................................................................83 INTESTATNO NASLJEIVANJE.....................................................................................83 OPORUNO NASLJEIVANJE......................................................................................87 NUNO NASLJEDNO PRAVO.......................................................................................93 STJECANJE NASLJEDSTVA..........................................................................................95 TRANSMISIJA I AKRESCENCIJA...................................................................................96 COLATIO BONORUM .................................................................................................97 HEREDITAS IACENS (LEEA OSTAVINA)...................................................................97 POSLJEDICE STJECANJA NASLJEDSTVA.......................................................................97 PRAVNA ZATITA NASLJEDNIKA.................................................................................98 ZAPISI I DAROVANJA ZA SLUAJ SMRTI......................................................................98 RAZVOJ CIVILNOG POSTUPKA......................................................................................102 SAMOPOMO...........................................................................................................102 OGRANIENJE SAMOPOMOI...................................................................................102 PRIVATNO SUDOVANJE............................................................................................102 EKSTRA-ORDINARNI POSTUPAK...............................................................................103 ORGANIZACIJA SUDOVANJA.........................................................................................103 ACTIO..........................................................................................................................106 LEGISAKCIONI POSTUPAK............................................................................................107 TIJEK POSTUPKA......................................................................................................107 POJEDINE LEGISAKCIJE............................................................................................108 FORMALNI POSTUPAK..................................................................................................108 FORMULA................................................................................................................108 TIJEK POSTUPKA......................................................................................................109 EKSTRAORDINARNI (KOGNICIONI) POSTUPAK.............................................................110 TIJEK POSTUPKA......................................................................................................110 KVAZI-DELIKTI............................................................................................111

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

OBVEZNO PRAVO
PRAVNI POSLOVI
PRAVNI POSAO JE OITOVANJE VOLJE ODREENE STRANKE, USMJERENO NA POSTIZANJE DOPUTENIH PRAVNIH UINAKA. pravni posao mora biti upravljan na postizanje pravno doputenog uinka, jer se u protivnom radi o deliktu pojam pravnog posla ne odnosi se samo na obvezno pravo (spominjali smo pravnie poslobe osobnog prava (npr. manumissio), porodinog prava (emancipatio) i stvarnog prava (traditio, in iure cesio, mancipatio...) rimsko pravo nije razradilo opi pojam pravnog posla, nego je ono bilo ogranieno na grupe pojedinih pravnih poslova ueg znaenja sluilo se pojmovima: contractus, pactum, gesta per aes et libram, stipulatio... termin negotium rimski pravnici su tumaili kao oblik svakog djelovanja, ukljuujui i ono koje nije izazivalo pravne posljedice (danas se taj termin upotrebljava za oznaavanje pravnog posla)

PRAVNE INJENICE
Pravne injenice mogu biti: prirodna zbivanja = pravni dogaaji (npr. protek vremena, godinje doba, roenje, smrt) ljudska djelovanja s podruja prava dijele se na: o doputena pravni poslovi o nedoputena delikti Uinci pravnih injenica sastoje se u tome da dovode do postanka, prestanka ili promjene prava. o postanku ili stjecanju prava govori se onda kada se neko pravo nae kod odreenog subjekta o prestanku ili gubitku prava govori se kada se neko pravo odvoji od subjekta u nizu sluajeva prestanak prava kod jednog subjekta znai istovremeno stjecanje prava kod drugoga 3

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ pravo moe prestati, a da se i ne prenese na drugoga (npr. potpunom propau stvari) neko pravo moe nastati bez prenoenja (npr. originarni sluajevi stjecanja vlasnitva) ORIGINARNO bez obzira na pravo prethodnika DERIVATIVN sluaj kada se pravo jednog subjekta izvodi iz prava drugoga o mora se voditi rauna o naelu po kojem nitko ne moe na drugoga prenijeti vie prava nego to ga sam ima o derivativno stjecanje moe biti: Translativno kada se pravo prenosi u svojem punom sadraju s jednog subjekta na drugi; naziva se jo sukcesija, pri emu razlikujemo univerzalnu (stupanje u sva prava prethodnika vezana za nasljedno pravo) i singularnu (stjecanje pojedinog prava karakteristino za poslove stvarnog i obveznog prava) Konstitutivno kada se prilikom prijenosa stvara novo pravo pa se na sljednika ne prenosi sadrajno isti obujam prava

Stjecanje prava moe biti:

VRIJEME
najvanija pravna injenica (pravni dogaaj) protok vremena u nizu sluajeva je faktor nastanka ili prestanka mnogih prava npr. vlasnitvo moe nastati protekom odreenog vremena (usucapio, longi temporis praescriptio), ali to isto vrijeme moe za drugu stranku znaiti gubitak vlasnitva vrijeme se rauna po kalendaru, pri emu se uzima da mjesec ima 30, a godina 365 dana lunarni najraniji rimski kalendar, poznavao ga je samo uzak krug sveenika o nakon objave kalentara bilo je potekoa kod utvrivanja datuma jer je kalendar zaosajao za sunevom godinom o trebalo je umetnuti nove dane i mjesece da bi se on uskladio sa sunevim kretanjem o konanu reformu kalendara proveo je Julije Cezar 46. pr. n.e. u rimskom pravu najmanja vremenska jedinica je dan o dan se smatrao cjelinom, bez obzira je li se dogaaj od kojeg se rauna nastao na samom izmaku dana takvo raunanje nazvano je civilnim (camputatio civilis)

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ o pretor je dozvoljavao i raunanje od asa do asa, nazvano camputatio naturalis ili camputatio a moment ad momentum vrijeme se rauna od poetka do kraja, bez prekidanja (tempus continuum), u nekim sluajevima pretor je svojoj jednogodinjoj funkciji, odreivao rokove koji nisu prelazili godinu dana vodio rauna da li je stranka stvarno mogla u tom vremenu poduzeti neku radnju. Rok se poeo raunati od momenta kada je stranka prvi put bila u mogunosti da neto poduzme. u rok su se raunali samo ono dani kada je stranka mogla poduzeti odreene pravne mjere i radnje (tempus utile)

VRSTE PRAVNIH POSLOVA

dijele se na vie vrsta,
derelikcija (naputanje stvari), manumisija (oslobaanje roba), oporuka (testamentum) najpoznatiji i najvaniji ugovori obveznog prava treba razlikovati jednostrano obvezujue (unilateralne) i dvostrano obvezujue (bilateralne) ovisi od toga da li je na inidbu obvezna samo jedna stranka ili dunost ispunjenja inidbe pada na obje stranke ugovornog odnosa npr. ugovor o davanju miraza jednostrano obvezujui ugovor kupoprodaja ili ugovor o najmu dvostrano obvezujui, obveziva inidba pada i na jednu i na drugu stranku: kupac mora dati novac, a prodavalac stvar takvi ugovori nazivaju se contractus bilaterales aeyuales ili sinalagmatini ugovori NAPLATNI (negotia onerosa) BESPLATNI (negotia lucrativa) - ovisi od toga da li se za inidbu jedne stranke mora dati druga slina inidba, koja bi bila njen ekvivalent MEU IVIMA (negotia inter vivos) ZA SLUAJ SMRTI JEDNOSTRANI (negotia unilateralia) DVOSTRANI

(negatioa bilateralia) - razlika izmeu njih svodila se na to da li je za njihov postanak dvoljno oitovanje volje jedne stranke ili je potrebna suglasnost volja dviju stranaka

contractus bilaterales inaequales = nepotpuno dvostrano obvezujui kupoprodaja darovanje

oporuka (testamentum)

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

(negotia mortis causa) OSOBNOPRAVNI (negotia personalia) IMOVINSKOPRAVNI (negotia patrimonialia) KAUZALNI

poslovi s podruja branog prava, odnosa roditelja i djece, statusnog prava poslovi stvarnog, obveznog i nasljednog prava kupoprodaja, jedna stranka eli razmjeniti stvar za novac, adruga obrnuto; tu je dakle causa pravnog posla oita neformalni ovisili o ispravnosti kauze kod stipulacije, verbalnog ugovora, obveza na inidbu, nastupala je izgovaranje modreenih rijei, a da li se iza toga krilo plaanje nokog starog duga, isplata kupovine cijene, obeanje miraza, darovanje i sl. to nije bilo neposredno vidljivo, pa je takva vrsta ugovora spadala u tipine apstraktne pravne poslove formalni pravni poslovi valjanost apstraktnih poslova zavisili od forme

APSTRAKTNI osnova te podjele nije u tome da li je pravni posao imao razlog ili ne

osnova te podjele je u tome da li se taj razlog vidi iz samog akta poduzimanja pravnog posla to se tie oblika:

FORMALNI

gesta per aes et libram (poslovi uz pomo bakra i vage) potjeu iz doba prije pojave kovanog novca, kada se plaanje dugovane svote vrilo vaganjem komadia bakrenih ipki u pristunosti svjedoka i vagaa najpoznatija mancipacija

in iure cessio formalan posao zbog potrebe sudjelovanja pravosudnog magistrata sluila za prijenos vlasnitva, adopciju, osloboenje roba i ustupanje nasljedstva

stipulatio pravni posao obveznog prava (za razliku od prva dva). Nastajala izgovaranjem odreene formule od strane budueg vjerovnika i potvrdnog, formalistikog odgovora budueg dunika

NEFORMALNI zavisno od toga da li je za valjanost pravnog posla bilo potrebno oitovanje volje u nekom posebno odreenom obliku ili je strankama bilo preputeno da same izaberu oblik izjave volje

SADRAJ PRAVNOG POSLA

6

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ pravni poslovi mogu imati bitne, prirodne i sluajne sadraje BITNI ELEMENTI (essentialia negotii) su nuni minimum potreptina bez kojih nema pravnog posla. Bitni element se ne moe unaprijed odrediti jer je svaki pravni posao specifian. Zakon ili drugi propisi kojim se uvodi ili definira pravni posao mora odrediti i njegov bitni element o npr. u rimskom pravu kod kupoprodaje, kao konsenzualni kontrakt, bitnim elementom smatra se sporazum stranaka o predmetu i cijeni PRIRODNI ELEMENTI (naturalia negotii) oni elementi koje se po pravnom poretku smatraju ukljuenim u pravni posao, bez obzira na to da li su ih stranke izriito ugovorile, to su dijelovi koji prelaze minimum potreban za nastanak dotinog pravnog posla o stranke imaju pravo da te dijelove pravnog posla iskljue, ali ako to ele, iskljuenje mora biti izriito predvieno o ulaze u kategoriju dispozitivnih normi, tj. takvih propisa koje stranke mogu, ako hoe, i ne primijeniti na svoj konkretni odnos SLUAJNI SASTOJIC (accidentalia negotii) dijelovi pravnog posla koji se ne moraju ugovoriti niti se pretpostavljaju, nego je strankama preputeno na volju da ih ukljue ili ne ukljue u pravni posao o vrijede samo onda kada su izriito ugovoreni o moe ih biti vie, jer je njihova svrha da omogue strankama ukljuivanje njihovih individualnih potreba i interesa o neki se elementi tradicionalno ubrajaju u sluajne sastojke: uvjet, rok i namet

UVJET (condicio)
Uvjet je budua i neizvjesna okolsnost do koje, po volji stranaka, zavisi uinak pravnog posla. moe se dodati jedino po volji stranaka moe utjecati i na nastanak i na prestanak pravnog posla: razlikujemo o suspenzivni odgaa postanak pravnog posla dok se ne ispuni uvjetovana okolnost, tj. injenica o rezolutivni ili raskidni ne utjee na nastanak pravnog posla, ali ako se uvjet ispuni ili ne ispuni pravni posao prestaje (npr. darovanje) zavisno od toga da li neka uvjetovana okolnost treba nastati ili ne nastati, uvjeti se dijele na: 7

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ o afirmativne (condicio existit) taj je uvjet ispunjen kada je uvjetovana okolnost nastupila (npr. ispit poloen) o negativne (condicio deficit) taj je uvjet ispunjen kada postane sigurno da ne moe doi do promjene koja je bila uvjetovana (npr. ispit ne bude poloen) s obzirom na sadraj djelimo ih na: o potestativne uvjetovana okolnost preputena je na volju onome tko je na osnovi odreenog pravnog posal ovlaten (npr. ako on neto uini ili ne uini) o kauzalne uvjetovana okolnost zavisi od objektivnoh razloga ili sluaja (causa npr. od toga kakvo e biti vrijeme) o mikstne ili mjeovite uvjetovana okolnost dijelom ovisna o ovlji ovlatenika, a djelom i o volji tree osobe, tj. stjecanja okolnosti u nekim sluajevima uvjetovane okolnosti nemaju sadrajan karakter (nedostaje ili budui ili neizvjesni element) tada govorimo o prividnim (nepravim) uvjetima: o prividni (nepravi) uvjeti u uem smislu rijei o njima se radi kad uvjetovana okolnost ve postoji u doba poduzimanja odnosnog pravnog posla ili se dogodila u prolosti o nuni uvjeti (condiciones quae omrti modo extiturae sunt) su budui dogaaji, ali im nedostaje drugo svojstvo da bi bili uvjeti, a to je neizvjesnost Pravni posao kjem je bio dodan neki prividni (nepravi) odnosno nuni uvjet smatra se bezuvjetnim uvjetovana okolnost ne moe utjecati na uinag pravnog posal o nemogui uvjet (condiciones impossibiles) ako se uvjetovana okoslnost ne moe ispuniti bilo fiziki bilo pravno Smatralo se da stranke ugovarajui nemogu uvjet nisu imale namjeru sklopiti pravni posao o perpleksni uvjet uvjetovana okolnost se postavlja tako da iskljuuje mogunost nastanka pravnog posla kome je pridodana (npr. nasljednik e biti jedna osoba ako druga prihvati nasljee)

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

ROK (dies)
uzgredni element pravnog posla, koji ima djelomino sline, a djelomino razliite uinke u usporedbi s uvjetom odgaa uinak pravnog posla kao i suspenzivni uvjet od uvjeta se razlikuje po tome to ne stvara neizvjesnost u pogledu pravnog posla, zato to je on budua i uvijek izvjesna okolnost rauna se po kalendaru, na nain kako je to izloeno za raunanje vremena, pri tome treba razlikovati: o poetni rok (dies a quo, ex die) o zavrni rok (dies ad quem, in diem) pandektna nauka je podijelila rokove na etiri grupe: 1. rok za koji je tono poznato da e poeti tei odnosno istei kada e to biti 2. rok za koji je sigurno da e poeti tei odnosno istei, ali nije sigurno kada e to biti 3. rok za koji nije sigurno da li e poeti tei odnosno istei, ali se sigurno zna kada bi se to trebalo dogoditi 4. rok za koji nije sigurno da li e poeti tei odnosno istei niti kada e se to dogoditi ako je uinak pravnog posla trebao prestati u odreeno vrijeme smatralo se u rimskom pravu da je pravni posao sklopljen bez roka, s tim da je poslu dodan jedan pakt koji je dovodio do prestanka posla u roku utvrenom tim paktom

NAMET (modus)
uzgredni dodatak pravnim poslobima, kojim se primaocu koristi namee izvrenje neke dunosti moe se dodijeliti samo besplatnim (lukrativnim) pravnim poslovima koji stjecatelju daju odreene koristi obino je vezan za pravne poslove darovanja, stjecanja nasljedstva, odnosno legata i manumisije sadraj moe biti izvrenje nekih djela ili usluga kae se da uvjet odgaa, ali ne sili, dok namet ne odgaa, ali sili u ranije doba klasinog prava namet je imao samo moralni karakter

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

PRETPOSTAVKE ZA VALJANOST PRAVNIH POSLOVA

da bi neki pravni posao bio baljan, potrebno je da se ispuni niz pretpostavki: o jedne se odnose na svojstvo stranaka (pravnu i djelatnu sposobnost), o druge se odnose na sam posao u uem smislu rijei o tree se odnose na potrebu potivanja odreene forme za valjanost pravnog posla potrebno je da sve pretpostavke budu kumulativno ispunjene, dok nevaljanost nastupa im nedostaje samo jedna od njih.

STRANKA I NJENO ZASTUPANJE

kod pravnih poslova stranka mora imati pravnu (biti nosilac prava i dunosti) i djelatnu sposobnost u Rimu su je imale fizike osobe (ne sve, niti u jednakoj mjeri) i pravne osobe uz postojee ope pretpostavke potrebno je takoer da stranka ima: o konkretni interes za zakljuenje nekog pravnog posla o stranaku legitimaciju po pravilu svatko moe poduzimati pravne poslove koji se njega tiu u nekim sluajevima postoji potreba i mogunost da umjesto jedne stranke u poduzimanju pravnih poslova sudjeluje druga (npr. stranka nema djelatnu sposobnost ili joj je ograniena) zastupanje dijelimo na: o posredno (indirektno) zastupnik sklapa pravni posao za raun zastupanog, ali ne u njegovo, nego u svoje ime. U tom sluaju prema treim osobama ne nastupa zastupani, nego zastupnik; izjava volje se smatra njegovom, a neposredne posljedice pravnog posla tiu se samo zastupnika o neposredno (direktnog) zastupnik oituje volju i u ime i za raun zastupanog, tako poduzeti posao sklopio je sam zastupani. Po starom civilnom pravu neposredno zastupanje nije bilo mogue. U to vrijeme se uzimalo da izjava volje moe vezati samo onoga tko ju je dao, tj. pravni se posao mogao odnositi samo na onoga tko ga je osobno poduzeo po drugoj podjeli, zastupstvo dijelimo: o nuno ili zakonsko odreuje ga zakon, tj. organ vlasti ili uprave 10

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ o dobrovoljno dogovor izmeu zastupnika i zastupanog (na osnovi ugovora o nalogu, mandatum), potrebna je po pravilu punomo

OITOVANJE VOLJE I NJENO TUMAENJE

bitna pretpostavka za svaki pravni posao jest postojanje odogovarajue volje stranaka koje u tom poslu sudjeluju kod oitovanja volje treba praviti razliku izmeu: o formalnih pravni poredak odreuje u kojem obliku volja mora biti oitovana, jer inae pravni posao i ne nastaje o neformalnih stranke mogu izjaviti svoju volju na bilo koji nain jedino to se s tim trai je potreba da se iz oitovanja moe nesumnjivo zakljuiti da one zaista imaju namjeru sklopiti ili poduzeti odreeni pravni posao. Takvo oitovanje moe biti: izriito - oituje se usmenom izjavom, pismom i na drugi slian nain preutno o takvoj izjavi volje radi se kada stranka nita odreeno ne kae, ali se iz njezina ponaanja, prema uobiajenim pravilima u prometu, moe zakljuiti da postoji volja da neki pravni posao poduzme (npr. ako nasljednik nita izriito ne izjavi, ali se pone sluiti stvarima iz ostavine moe se zakljuiti da je on pokazao volju da prihvati ostavinu i postane nasljednikom.) takva se ponaanja stranaka iz kojih se izvodi zakljuak o sadraju volje nazivaju konkludentnim inom ili radnjama. pri ispitivanju volje postavlja se pitanje kako treba tumaiti utnju (npr kad jedna stranka uputi drugoj ponudu, a ova ne dade nikakav odgovor): o utnju treba tumaiti kao svaku drugu konkludentnu radnju ili proputanje treba je dovesti u vezu sa svim odnosima koji postoje izmeu stranaka pa iz toga izvesti odgovarajui zakljuak izjava volje postie svoj uinak kad izraava pravu volju stranke zbog vie razloga dogaa se da se oitovanje uope ili u potpunosti ne slae s pravom voljom stranke, dakle da dolazi do nesuglasnoti izmeu volje i oitovanja. S tim u vezi stvorene su u pandektnoj nauci tri teorije: 1. teorija volje prednost se mora dati volji stranke, tj. onaj tko tvrdi da njegova izjava ne predstavlja pravu volju, mora to dokazati, pa e se uzeti u obzir volja, a ne izjava

11

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ 2. teorija oitovanja vana je izjava, bez obzira na volju, jer se teite tumaenja ovdje stavlja na poloaj druge stranke 3. teorija povjerenja kao posredna, uzima u obzir volju stranke, ali istie da se mora voditi rauna i o povjerenju u prometu, pa smatra voljom izjavu volje namijenjenu drugoj stranci, ako ju je ova primila ili bar mogla primiti kao istinu

NEVALJANOST PRAVNIH POSLOVA

ako nedostaje neka od spomenutih pretpostavki za valjanost, pravni je posao nevaljan dovoljan je nedostatak samo jedne pretpostavke da bi posao bio nevaljan nevaljanost pravnog posla je iri pojam koji u sebi ukljuuje dvojake nedostatke o one koji dovode do nitavosti (negotium mullum) tei oblik nevaljanosti smatra se da pravni posao nije nikada ni postojao o one koji mogu dovesti do pobojnosti laki oblik nevaljanosti u sluajevima kada su razlozi nevaljanosti pravnog posla bili neto manje teki nije dolazilo do nitavosti, nego bi pravni posao izazivao uinke sve dok stranka koja je na to bila ovlatena nije odgovarajuim pravnim sredstvima postigla njegovo ukidanje i time sprijeila dalje uinke. Pobojni pravni posao je valjan sve dok zainteresirana stranka ne poduzme odgovarajue sredstvo za njegovo ukidanje. Okolnost da se ovdje radi o manjem stupnju nevaljanosti vidi se i po tome to je na pobijanje pravnog posla ovlatena samo stranka koja je pogoena posljedicoma koje on izaziva. u rimskom pravu starije doba nisu se razlikovali nitavi i pobojni pravni poslovi, jer je po prirodi odnosa toga doba pravni posao moga biti ili sasvim valjan ili potpuno nevaljan kasnije se shvaanje mijenja pod utjecajem pretora, koji u nekim sluajevima oduzima uinak pravnih poslova koji bi inae, prosuujui po naelima iuris civilis, bili valjani o sredstva kojima je pretor to inio bila su: uskraivanje prava na tubu (denegatio actionis), doputanje isticanja prigovora (exceptio) i povraaj u prijanje stanje (restitutio in integrum)

SADRAJ PRAVNOG POSLA KAO RAZLOG NAVALJANOSTI

da bi neki pravni posao stvarao uinke, on mora biti u skladu s normama pozitivnog prava, te u skladu s naelima morala suvremeno pravo kod nezakonitog pravnog posla predvia kao sankciju nitavost rimsko pravo nezakonit pravni posao nije uvijek bio nitavan 12

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ prema karakteru sankcija razlikovale su se u starom Rimu tri vrste zakona 1. zakoni koji su zabranjivali pravni posao proglaavati nitavim (leges perfectae, tj. potpuni zakoni) 2. zakoni koji nisu predviali nitavost kao sankciju, ali su propisivali kaznu za onoga tko bi poduzeo zabranjeni pravni posao (leges minus quam perfectae, tj. djelomino nepotpuni zakoni) 3. zakoni koji su zabranjivali neki pravni posao, ali nisu predviali nikakvu sankciju ako zabranjeni posao ipak bude poduzet (leges imperfectae nepotpuni zakoni) o takvo stanje ostalo je u rimskom pravu sve do postklasinog doba u rimskom pravu smatrani su nitavim pravni poslovi suprotni naelima morala (npr. kad je sadraj pravnog posla bio usmjeren na nemoralno djelo . kleveta ili uvreda)

MANE VOLJE KAO RAZLOG NEVALJANOSTI PRAVNIH POSLOVA

u pogledu utjecaja mana volje na valjanost poduzetih pravnih poslova postoji velika razlika izmeu starog civilnog i kasnijeg pretorskog, klasinog prava. rimsko klasino pravo nije imalo razraen, naelan stav nego je individualno rjeavao pojedine sluajeve mane volje mogu se podijeliti na dvije skupine: 1. sluajevi postoji nesklad izmeu volje i oitovanja o svjestan nesklad izmeu volje i oitovanja postoji onda kad stranka svjesno i znajui izjavi ono to ne odgovara njenoj stvarnoj volji. (npr. u ali (iocandi gratia), kad stranka svjesno izjavi ono to nee i neeli (reservatio mentalis), simulacija) o nesvjestan nesklad izmeu volje i oitovanja postoji u sluaju zablude (error) tj. onda kad stranka ima netonu predodbu o predmetu, injenici ili okolnosti bitnoj za dotini pravni posao. Ako stranka nema nikakve predodbe o poslu koji poduzima ili okolnostima vanim za njegov nastanak, radi se o neznanju (ignorantia), koje inae ima iste posljedice kao i zabluda. Kod zablude (error) izjava volje ne odgovara stvarnom stanju stvari, jer stranka dajui oitovanje ima krivu predodbu o stvarnosti pa , prema tome, oituje volju koju zapravo nema.

13

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ Zabluda u pogledu poznavanja prava bila je naelno neispriiva, stranka se na nju nije mogla pozivati. Nasuprot tome, zablude o injenicama su bile ispriive, ali ipak ne uvijek. U pravnoj teoriji razlikujemo ove vrste zablude: zabluda o osobi (error in persona) npr, svejedno s kim e se sklopiti ugovor o obinoj kupoprodaji, ali je za razliku od toga, druga osoba bitna kad se radi o lukrativnim pravnim poslovima (npr. darovanju, imenovanju) ili poslovima osobnog, odnosno porodinog prava (npr. kod manumisije, braka) zabluda o prirodi pravnog posla (error in negotio) npr. postoji kad netko drugome daje zajam, a ovaj shvati kao da je u pitanju darovanje zabluda o materiji (error in substantio) npr. kad stranka kupi odreeni predmet uvjerena da se radi o zlatnom, a on je zapravo samo pozlaen zabluda o predmetu pravnog posla (error in corpore) npr. kada netko hoe kpiti roba Pamfila, a kupi roba Stiha, ili kad umjesto kornelijskog zemljita kupi vatinijansko druge zablude odnosile su se na okolnosti koje su, po rimskim shvaanjima bile manje vane. o to se tie posljedica zablude, obino se uzima da je ona u spomenutim sluajevima dovodila do nitavnosti pravnog posla, a ne do pobojnosti. o nesporazum (dissensus) poseban oblik zablude sluaj u kojem obje stranke pri sklapanju ugovora oituju svoju volju, koja inae odgovara njihovoj pravnoj namjeri, ali druga stranka to oitovanje pogreno shvati, tu se radi o zabludi o pravoj volji druge stranke. Prividno izgleda da su stranke dosegle suglasnost volja (consensus), a stvarno se radi o nesporazumi (dissensus) (npr. kad pri ugovaranju roka jedna stranka uzme sat za dan ili brojku pet shvati kao pedeset) 2. volja da se poduzme odreeni pravni posao stvorena nedoputenim utjecajem izvana volja je stvorena na pogrean nain ta greka koja se pojavila prije ili u vrijeme kada je volja izjavljena moe biti: o zabluda u motivu (error in motivo) kad netko ima pogrenu predodbu o razlozima poduzimanja nekog pravnog posla 14

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ o prijevara (dolus) zlonamjerno dovoenje drugoga u zabludu ili odravanje u zabludi da bi se na taj nain od njega izvukla neka protupranva imovniska korist o prisila, sila, zastraivanje (vic ac metus) oitovanje suglasno s voljom, ali je ona nastala prisilnim utjecajem izvana

KONVALIDACIJA I KONVERZIJA
pitanje da li pravni posao koji je u vrijeme poduzimanja bio nevaljan, moe kasnije protekom vremena dnosno promjenom nekih okolnosti, postati valjanim (konvalidirati) u ranom rimskom pravu odgovor i bio naelno negativan ONO TO JE U POETKU BILO NEVALJANO NE MOE PROTEKOM VREMENA POSTATI VALJANO (quod ab initio vitiosum est, tractu temporis convalescere nequit). ako u asu poduzimanja nedostaju bitne pretpostavke za pravni posao, konvalidacija nije mogua. s vremenom su stvorene neke iznimke od pravila o nemogunosti konvalidiranja, i to u prvom redu za sluaj kad ovlatenik naknadno odobri odnosni pravni posao ili ako se izmijene neke vane okolnosti u nekim je sluajevima dolazilo do konvalidiranja ako su kasnije otpali razlozi nevaljanosti konverzija je pretvaranje jednog nevaljanog pravnog posla u drugi valjani, uz uvjet da nevaljani posao sadri nune pretpostavke za taj drugi posao. Do toga je moglo doi i dogovorom stranaka, ali je u tom smislu najee djelovao pretor.

15

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

O OBVEZAMA
POJAM I POSTANAK OBVEZA
pod pojmom obveze (obligatio)razumijeva se pravna veza to postoji izmeu dviju osoba od kojih jedna, nazvana vjerovnik (cereditor), ima pravo da od druge, nazvane dunik (debitor), zahtjeva odreenu inidbu koju ta druga osoba mora izvriti. o vjerovnik je onaj tko ima odreenu trabinu, o dunik onaj na kojemu lei dunost ispunjenja duga, o sadraj ili predmet njihovih meusobnih odnosa je odreena inidba, koja se moe sastojati u davanju, injenju ili trpljenju. obvezni su odnosi kasnijeg projekla jer pretpostavljaju razvijeniju drutvenu podjelu rada i donekle stvorene elemente robno-novanih odnosa o u zatvorenoj, kunoj, privredi, kakva je bila u staro doba u Rimu, nije ba bilo mjesta za razvijanje obveznih odnosa. Time se moe protumaiti i injenica da je Zakonik XII ploa posvetio relativno manju panju obveznom pravu o nekih je obveznih odnosa bilo i u to staro doba ako bi dunik propustio ispuniti svoju obvezu, na primjer platiti dug, padao je osobno pod vlast vjerovnika, koji ga je mogao prodati u ropstvo, pa ak i ubiti o rimski pojam obligatio i etimoloki govori o vezivanju (poznavao ga i Zakonik XII ploa) tu svi govore o fizikom vezivanju, tj. o oduzimanju osobne slobode i potpunom podrvgavanju dunika vlasti i volji vjerovnika razvitak proizvodnih snaga do kojeg je dolo u Rimu naroito u posljednja dva stoljea republike, utjecao je bitno i na razvitak obveznih odnosa. Uz neke starinske oblike obveza, koji su se zadrali i u kasnije doba o pojavio se itav niz drugih obveznih odnosa, preteno neformalnih, osnovanih na naelima bonae fidei, pod utjecajem iuris gentium promjenom starih i stvaranjem novih obveznih odnosa pojam obligatio izdvojio se od ostalih odnosa osobnog, porodinog i stvarnog prava rimsko je pravo tu razliku u prvom redu izraavalo podjelom tubi, pa je zbog toga actio in personam (osobna tuba) oznaavala da se u konkretnom sluaju radi o obveznim odnosima, dok je actio in rem (stvarna tuba) odreivala stvarnopravne odnose 16

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ u kasnijoj teoriji istaknute su i neke druge razlike izmeu obveza i stvarnih prava, posebno okolnosti da im je objekt razliit, jer se objektom stvanih prava smatra stvar, dok je objekt obveznih odnosa inidba jo jedna vana razlika izmeu obveznog i stvarnog prava ona se sastoji u injenici da obvezna prava daju osnovi ili razlog za postanak stvarnih prava pravna razrada i razvijanje obveznih odnosa trajalo je u cijelom periodu od nastanka rimskog prava do Justinijana rimsko obveno pravo kako je utvreno u Corpus iuris civilis ini zreo i zaokruen sistem

NASTANAK I VRSTE OBVEZA

problem postanka obveza uope, a posebno njihove pojave u rimskom drutvu, jedno je od najkontroverznijih pitanja povijesnih pravnih ustanova, na koje jo nije naen odgovor po svojem porijeklu obveze se u rimskom pravu mogu dijeliti na dvije skupine: 1. one to ih je stvorilo i poznavalo staro civilno pravo civilne obveze (obligationes civiles) 2. one to ih je uveo pretor honorarne ili pretorske obveze (obligationes praetoriae) Tu je podjelu zadrao i Justinijan u svojim Institucijama obveze se mogu dijeliti i po sadraju inidme: o odreene i odredive o djeljive i nedjeljive o obveze stricti iuris i obveze bonae fidei najvanija podjela obveza na vrste jest ona koju je stvorilo rimsko pravo u klasino doba o obveze iz kontrakta (obligationes ex contractum) o obveze iz delikta (obligationes ex delicto) Justinijanovi su kompilatori podijelili osnove postanka obveza na etiri grupe: 1. iz kontrakata 2. iz delikta 3. iz kvazi-kontrakta 4. iz kvazi-delikta

17

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

OBVEZE IZ KONTRAKATA
najvaniji obvezni odnosi nastaju iz ugovora (ex contractum) dvostranih pravnih poslova, koji su usmjereni na osnivanje obveza izmeu dvaju subjekata prava da bi dolo do stvaranja obveznog odnosa potrebno je da se izmeu stranaka postigne suglasnost volje po dananjem shvaanj po shvaanju rimskog prava sporazumom volja stranaka nije osnivao obvezni odnos kad je sporazum izmeu stranaka bio zaodjeven u odreenu formu izazivao je uinke, te stvarao obvezu i zbog toga bio nazvan contractus u daljem razvitku rimskog obveznog prava doli su do izraaja i ugovori kod kojih se pitanje forme nije toliko postavljalo, nego je akcent stavljen na meusobnu suglasnost volja stranaka (consensus), pod utjecajem naela iuris gentium i zaslugom pretora u kasino doba kontrakti su se dijelili na nekoliko skupina gaj u Institucijama razlikuje: o verbalne kontrakte njihov postanak i obvezni uinak vezan za izgovaranje odreenih rijei (verba) o literalni kontrakti njihov postanak vezan za upisivanje (littera) odreenog dogovora izmeu stranka u knjigu o realni nastaju predajom stvari (re) o konsenzualni kontrakti nastaju samim sporazumom volja stranaka (consensus) bez obzira na neki odreeni oblik, i bez obzira na predaju stvari u postkasinom periodu jo jedna skupina obveznih odnosa, koji su nazvani inominatni kontrakti (bezimeni, neimenovani ugovori) jer dugo nisu imali ni posebna imena ni zajedniki naziv. po svom sadraju relativno su bliski realnim kontraktima i spadaju u neformalne pravne poslove

18

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

OBVEZE IZ DELIKTA
nastaju iz nedoputenih djela, dakle protupravne povrede tuih prava i interesa obveza za poinitelja nastupa po samom pravnom poretku, bez obzira na njegovu subjektivnu volju sadraj te obveze svodi se na davanje osobne zadovoljtine povrijeenom, na plaanje kazne ili naknadu tete zavisno od postupka i naina kanjavanja, u rimskom je pravu postojala podjela na: o javni delikti (delicta publica) tea djela (crimina), koja je drava progonila i kanjavala javnom kaznom o privatni delikti (delicta privata) delikti koje je progonio oteeni pojedinac u civilnom postupku, pa je izreena kazna u korist oteenog svrha progodna kod delicta privata bilo je u prvom redu izricanje novane kazne u korist oteenog, esto u viestrukom iznosu obveze iz delikta imale su jo neke karakteristike, koje su ih odvajale od obveza iz kontrakata. o to su nenasljedive obveze i na aktivnoj i napasivnoj strani s vremenom je to strogo pravilo o nenasljedivosti naputeno, pa su utuene obveze iz delikta prelazile na tuiteljeve nasljednike, dok su na pasivnoj strani uvijek ostale nenasljedive tube iz tih odnosa:actio iniuriarum i actio sepucri violati o deliktne obveze nisu prestajale capitis deminucijom, to je takoer posljedica njihova strogo osobnog karaktera rob, makar bio osloboen ostao i dalje deliktno obvezan (noxa caput sequitur) o karakter osvete kod deliktnih obveza oitovao se i u tome da su i kazna i njene posljedice pogaale sve uinioce kumulativno, ma koliko ih bilo o za delikte podreenih osoba treima odogovarao je pater familias on se mogao osloboditi svoje odgovorsnoti time to bi poinitelja tete izruio oteenom

19

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

PRIRODNE (NARAVNE) OBVEZE

jedna od bitnih osobina obveza jest njihova utuivost, to jest mogunost da vjerovnik kad izostane dunikova inidba, koristei se odgovarajuim pravnim sredstvima, moe sudskim putem natjerati dunika na ispunjenje obveze = utuive obveze (obligationes civiles) suprotne su neutuive obveze osnovna karakteristika tih odnosa jest u tome da su one plative, ali nisu utuive javljaju se tokom razvitka rimskog prava, u klasino doba dunik ne moe procesualnim sredstvima biti prisiljen da ispuni takvu obvezu, ali ako on to ipak uini dobrovoljno, ne smatra se da je platio nedugovanje ili da je uinio darovanje nego da je ispunio dug isplaeni iznos se ne moe traiti nazad niti se moe opozivati kao darovanje tu su prirodne oveze valjano ispunjive, ali nisu utuive stvorene su u vezi s poloajem i ulogom robova u rimskom drutvu obligationes naturales mogla je postojati kako izmeu roba i treih osoba, tako i izmeu roba i njegova gospodara prirodnim obvezama roba poele su se pojmovno pribliavati i obveze osoba alieni iuris to su ih one imale sa svojim kunim starjeinama slobodne su osobe bile subjekt prava pa su i odnosi u koje bi one stupale bili utuivi kao obligatio civiles prirodnim su se obvezama kasnije pridruile i obveze koje je preuzimao nedorasli bez tutorova odobrenja i obveze iz novanog zajma nastalog suprotno zabrani iz SC Macedonianum. po Justinijanovu pravu u obligationes naturales poele su se ubrajati i obveze koje su ulazile u kategoriju moralnih dunosti

20

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

SUBJEKTI OBVEZA
OPENITO
moraju biti najmanje dva subjekta (dunik i vjerovnik) = najjednostavnija obveza (dualistika moe biti i vie osoba (to je ak i est sluaj) stranke su u obveznim odnosima po pravilu uvijek poznate kada se u obveznom odnosu nae vie osoba, postavlja se pitanje kakav je njihov meusobni odnos u teoriji se za takve sluajeve kae da su subjekti ili u kooridinarnom ili u akcesornom poloaju o koordiniran je poloaj stranaka onda kada one imaju isti ekonomski, odnosno pravni interes kod ispunjenja inidbe kod pluralistikih obveza postavlja se pitanje dunosti pojedinih subjekata zavisno od toga da li je inidba djeljiva ili nedjeljiva. Od toga zavisi pitanje da li e obveza razmjerno ili po dijelovima padati na svakoga od njih ili e kao cjelina teretiti pojedinaca u tom smislu obveze se dijele na: razdijeljene solidarne

o akcesoran poloaj je kada se radi o pravnom odnosu akcesorne (dodatne) naravi, u tom odnosu izmeu stranaka ne postoji isti interes

RAZDIJELJENE OBVEZE
kada se u koordiniranom odnosu nae vie vjerovnika ili dunika pa svaki vjerovnik ima pravo traiti ispunjenje samo dijela inidbe, a svaki e dunik biti obvezan platiti takoer samo dio inidbe obveza je djeljiva ako je djeljiv njen sadraj pitanje djeljivosti inidbe prosuuje se po njizinu predmetu (npr. novane inidbe su po pravilu djeljive, a i obveza koja se sastoji u injenju moe u nekim sluajevima biti djeljiva)

SOLIDARNE OBVEZE

21

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ ako je inidba u pluralistikoj kooridniranoj obvezi nedjeljiva ili ako je tako posebno ugovoreno, radi se o solidarnoj obvezi. kada je vie osoba na vjerovnikoj strani, onda se govori o aktivnoj solidarnoj obvezi kada je vie osoba na dunikoj strani, onda se govori o pasivnoj solidarnoj obvezi posljedica solidarnosti jest u tome da jedan vjerovnik moe od bilo kjeg dunika zahtijevati ispunjenje obveze u cjelini i obrnuto pitanje solidarnosti ovisi o djeljivosti inidbe u teoriji se razlikuje: o elektivna solidarnost (od eligere izabrati) postoji onda kada vjerovnik izabere jednog od vie dunika i od njega naplati dug u cjelini postoji kod ugovornoh obveza o kumulativna solidarnost obveze svih dunika se spajaju unutar opeg pojma solidarnih obveza u teoriji se razlikuju: o solidarne obveze u uem smislu ili obine, tj. nepotpune najee proizlaze iz naknade tete ili iz delikta o prave ili korealne obveze nastaju kod ugovornih odnosa, a pojavile su se i zbog toga to se htjelo vjerovniku osigurati to potpunije izvrenje obveze

22

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

UZGREDNI SUBJEKTI OBVEZA

subjekti iji se pravni interes razlikuje, po tome to nisu neposredno zainteresirani za korist iz odnosne obveze, nego samo na odreeni nain pomau (akcesorni subjekti) ili vjerovniku ili duniku razlikujemo ustanove: o adstipulacije jest nain pomou kojeg se uz glavnog vjerovnika u obvezni odnos uvodi, kao uzgredni subjekt i sporedni, dodatni, drugi vjerovnik nazvan adstipulator nakon to bi bila sklopljena osnovna stipulacija izmeu vjerovnika i dunika, dunik bi obeao istu (ili manju) inidbu i sporednom vjerovniku. Adstipulacija je uz to bila i strogo osobni odnos, pa dunost odnosno pravo adstipulatora nije prelazilo na njegove nasljednike Dunik je kod adstipulacije morao ispuniti obvezu samo jednom, bilo glavnom vjerovniku ili adstipulatoru U Justinijanovu pravu da ustanova je nestala o poruanstva (jamstva) omoguuje da se u obvezni odnos ukljue i tree osobe na taj nain da se, uz glavnog dunika, obveu na istu inidbu, radi boljeg osiguranja vjerovnika u povijesnom razvoju prola nekoliko oblika najprije su se ugovori o poruanstvu sklapali usmeno, u obliku stipulacije i imali su ove nazive: sponsio, fideipromissio i fideiussio s vremenom su ti oblici spojeni u jedan (fideiussio) najstariji oblik bio je sponsio usmeni i formalistiki oblik pravnog posla, koja je zbog toga bila pristupana samo rimskim graanima fidepromissio uveden da bi se sliinim pravnim odnosima poput sponsie mogli obuhvatiti i peregrini fideiussio trei i najmlai oblik razlikovao se od prethodnih dvaju utoliko to je mogao sluiti za osiguranje ne samo verbalnih nego i drugih obveza, a uz to je bio pristupaan i Rimljanima i peregrinima

23

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

INTERCESIJA I SC VELLAENUM
poseban oblik personalnog osiguranja obveza jest intercessio znai svaki oblik preuzimanja obveze za treega intercesija je iri pojam od proruanstva intercesija moe biti: o kumulativna (zbirna, dodatna) nastaje dodatnim obvezivanjem za teega o privatna (oslobaajua) kada dug dotadanjeg dunika preuzima druga osoba o tiha (preutna) kada jedna osoba sama stupa u obvezni odnos (npr. podie zajam, ali to ini u interesu druge osobe) intercesijama je u rimskom rpavu bila posveena posebna panja kada bi se kao intercedent pojavila ena. jedinim senatskim miljenjem (SC Vallaeanum iz 46. god. n.e.) bilo je enama zabranjeno preuzimanje poruanstva ili uzimanje zajma za tree ENE SE NISU MOGLE OBVEZATI ZA TREE OSOBE, ALI SU MOGLE PLATITI DUG ako bi ena usprkos SC Vallaeanum intercedirala za drugoga obveza nije samim time bila nitava Justinijan je zabranu intercesija ena ublaio utoliko to je predvidio da e intercesija za tree biti valjana ako pravni posao bude sklopljen u obliku javne isprike, potpisane od tri svjedoka

DRUGA SREDSTVA OSIGURANJA OBVEZE

uz personalna sredstva osiguranja obveze (poruanstvo, intercesiju) i realna (fiducia, pignus, hypotheca) bilo je i nekih drugih osigurana obveza, dijelom realnog, dijelom personalnog karaktera od kojih su: o kapara (arrha) je stvar ili izvjestan iznos novca koji jedna stranka daje drugoj kao dokaz da je ugovor sklopljen i kao garancija da e on biti ispunjen o pretvaranje neformalnog posla bonae fidei u posao stricti iuris o zakletva, prisega (cautio iuratoria) obveza se mogla uvrstiti i polaganjem zakletve (cautio iuratoria). U starije doba takvu je zakletvu mogao poloiti minor, koji zbog toga nije mogao traiti povraaj u prijanje stanje (restitutio

24

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ in integrum). Kasnije je to sredstvo sluilo kao osiguranje da e tueni doi pred sud i upustiti se u raspravljanje pred sudom.

25

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

PROMJENE SUBJEKATA OBVEZE

pravilo je da obvezni odnos kji su uspostavile odreene stranke ostane meu tim strankama, pa i prestane. kasnije se pojavila mogunost da se subjekti obveze promijene, tako da se promijeni vjerovnik (ustup trabine) ili da se izmjeni dunik (ustup duga), uz opstanak iste inidbe koja je u poetku bila ugovorena o prijenos trabine (ustup, cessio) cesija je ugovor kojim vjerovnik (cedent) ustupa naplatno ili besplatno svoju otuivu trabinu drugome (cesionaru). najraniji oblici ustupanja trabine obavljeni su na taj nain to bi vjerovnik pozvao svoga dunika i naloio mu da se treemu obvee na istu inidbu koju je njemu dugovao dalji napredak u prijenosu trabine, ali takoer posredan, stvoren je u formularnom postupku osoba na koju je trabala prije trabina tuila bi dunika pred sudom nastupajui na osnovi mandata u svojstvu vjerovnika zastupnika (congitor, procurator), a promjena je bila mogua zbog postojanja tubi s promijenjenim subjektima o prijenos duga (expromissio) na prijnos duga rimsko je pravo gledalo jo ue nego na prijenos trabine prvi nain za promjenu dunika bila je tzv expromissio. Sastojala se u tome da se, uz pristanak vjerovnika, netko drugi stipulacijom obvezao da e platiti dug umjesto dotadanjeg dunika drugi nain promjene osobe dunika bio je slian promjeni vjerovnika, a sastojao se u procesnom zastupanju. Ovaj bi dunik odredio preuzimatelja duga, koji bi se kao njegov zastupnik upustio u parnicu s vjerovnikom

UGOVORI U KORIST I NA TERET TREIH OSOBA

naelan stav starijeg rimskog prava prema mogunosti stvaranja obveznih odnosa u korist ili na teret treih, bio je negativan uvedeno je pravilo da se nitko ne moe obvezati u korist treega, dakle da je takva stipulacija nitava (alteri stipulari nemo potest) 26

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ posrednim putem dolo je do naputanja takva uskog stajalita indirektno sredstvo za ispunjenje stipulacije u korist treega bila je ugovorna kazna (stipulatio poenae) u kasnijem razvoju, poelo se shvaati da je stipulacija, kao i drugi ugovori u korist treega, valjana ako ugovara ima i svoj vlastiti interes da se inidba iz takva ugovora ispuni do ire mogunosti ugovaranja u korist treih dolo je u Justinijanovu pravu smatrano je valjanom stipulacija sklpljena u korist ugovaraa i njegova nasljednika Justinijan je priznao valjanost stipulacija koja je trebala imati uinak uoi smrti, u asu smrti ugovaraa, pa i stipulacije u korist i na teret samog nasljednika ugovore na teret treih, tj. obvezne odnose u kojima ispunjenje inidbe pada na neku treu osobu, rimsko je pravo starijeg doba smatralo nitavim s vremenom uvedeni su izuzeci uglavnom se i ovdje to postizalo ugovaranjem kazne (stipulatio poenae), dakle indirektnim putem, uz mogunost ukljuivanja nasljednika

ACTIONES ADIECTICIAE QUALITATIS

kod situacija koje se dovodile suugovaraa u neugodan poloaj, jer je teret obveze leao na njemu, ali nije imao odgovarajue mogunosti da drugu ugovornu stranku natjera na ispunjenje njizina dijela obveze pretor uvodi posebnu tubu actiones adiecticiae qualitatis to su dodatne tube odgovornost oca, tj. gospodara kod actiones adiecticiae qualitatis nije bila uvijek jednaka kod nekih tubi oni su odgovarali solidarno i neogranieno, dok je kod drugih odgovornost bila ograniena veliinom pekulija pojedinano radilo se o sljedeim tubama: o Actio quod iussus mogla se primijeniti kada je imalac vlasti treu osobu ovlastio da sklapa pravne poslove s njegovim sinom ili robom Ovlatenje se moglo odnositi na pojedinani, tono odreeni posao ili na vie odreenih poslova u svim takvim sluajevima otac, tj. gospodar odgovarali su neogranieno i solidarno, skupa s onim toko je sklopio posao o Actio de peculio i Actio tributoria mogla se koristiti kada su familias i servus imali posebnu imovinu kojem su upravljali po odobrenju imaoca vlasti pater familias ili gospodar odgovarali su samo do visine vrijednosti pekulijarne imovine 27

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ o Actio institoria i Actio exercitoria actio institoria koristila se protiv imaoca vlasti, koji je sina ili roba postavio za poslovou svoje trgovine, gostionice za obveze koje su nastale voenjem toga posla, imalac vlasti odgovarao je neogranieno. Po sadraju odnosa actio institoria bila je izjednaena s actio exercitoria s jedinom razlikom da se ovdje voene poslova sastojalo u upravljanju brodom po ovoj tubi imalac vlasti odgovarao je neogranieno o Actio de in rem verso mogla se koristiti protiv imaoca vlasti ako nije bilo osnove za podizanje neke druge tube, ako je imalac vlasti imao od pravnog posla sina ili roba odreenu korist ta tuba povlaila je odgovornost vlasnika ili oca do visine obogaenja

NOKSALNE TUBE (actiones noxales)

do sudjelovanja treih osoba u obveznom odnosu moglo je doi i kod noksalnih tubi koje su deliktnog porijekla kod deliktne odgovornosti podreenih osoba, ako sin ili rob uini delikt po nalogu ili bar uz znanje oca ili gospodara, odgovara imalac vlasti, ak i onda ako podreene osobe u meuvremenu izau ispod njegove vlasti ako je podreena osoba poinila delikt bez znanja imalaca vlasti, odgovarao je i tada otac ili gospodar, ali uz jednu vanu razliku on je u takvim sluajevima imao alternativnu mogunos: o ili da podmiri nastalu obvezu o ili da uinitelja preda oteenom (noxae deditio) ako se radilo o slobodnoj osobi, predaja se sastojala u davanju in mancipium ako rob u meuvremenu bude prodan ili sin adoptiran od nekog treeg, noksalna tuba ide protiv njihovog novog vlasina ili porodinog starijeine ako krivac postane slobodan tuba ide protiv njih osobno, ali tada obino deliktna

28

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

OBJEKTI OBVEZE
INIDBA
odreeno ponaanje dunika jest objekt ili predmet obveze sadrajno inidba moe biti razliita o moe se sastojati u davanju (obligatio in dando) na temelju kojega dunik predaje npr. tradicijom stvar u vlasnitvo U okvir tih inidaba ulazi i osnivanje nekog stvarnog prava na tuoj stvari, kao to je npr. slunost Rimski su pravnici sve te inidbe oznaili s dare o inidba se moe sastojati i u odreenom djelovanju, injenju, kao to je sluaj kada po ugovoru treba izvriti neko djelo, npr. izgraditi kuu takva se obveza naziva obligatio in faciendo ili samo facere o iste su naravi i inidbe koje se sastoje u uzdravanju od injenja obligatio in non faciendo kod kojih dunik preuzima obvezu da ne ini (da proputa)ono to bi inae bio ovlaten po pravnim propisima o u izvorima rimskog prava upotrebljava se izraz obligatio in praestando - u njima se obino oznaava odgovornost stranke za tetu ako ona ne bi ispunila svoju osnovnu obvezu na dare ili facere danas se pod tim nazivom obino razumijeva situacija u kojoj se dunikova inidba svodi na trpljenje da bi mogla biti predmetom obveze, inidba mora biti rezultat ljudske radnje, mora imati imovniski karakter, treba biti fiziki i pravno mogua, zatim u skladu sa zakonom i pravilima morala, te odreena ili bar odrediva

29

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

KARAKTERISTIKE INIDBE
inidba se mora sastojati od ljudske radnje (ili proputanja), zbog toga to je obvezni odnos - pravni odnos, a taj moe postojati samo meu ljudima o ako se u vezi s nekim obveznim odnosom pojavi izvjesna aktivnost koju vri, npr. ivotinja, onda njeno djelovanje ne potpada pod pojam inidbe, nego to se Obje tube poznaje Zakonik XII ploa pripisuje inidbi vlasnika o tako npr., za tetu koju je izazvala etveronona ivotinja, odovara po tubi actio de pauperie njen vlasnik o za tetu nastalu ispaom ivotinja natuem zemljitu takoer odgovara vlasnik na osnovi tube actio de pastu pecoris inidba mora imati imovniski karakter posredno zbog toga to se iza pravnih posova uvijek krije odreeni p rivredni, imovinski interes subjekta o potreba da inidba ima imovniski karakter imala je u rimskom pravu jo i jedan dodatni razlog injenica da je u formularnom postupku svaka presuda glasila na novac o u tom smislu inidba je u rimskom klasinom pravu morala imati neposredni novani karakter s vremenom je ovako strogi zahtjev za novanim karakterom inidbe neto popustio, pa se smatralo dovoljnim da inidba ima posredni imovniski ili afekcioni interes inidba treba biti mogua UGOVOR S NEMOGUOM INIDBOM JE NITAVAN (impossibillium nulla obligatio) o mogunost inidbe prosuivala se fiziki - - inidba bi bila nemogua kad bi se netko obvezao da e npr. u toku jednog dana dotrati iz Rima u Budimpetu ili da e prstom dotai nebo pravno inidba bi bila nemogua kad bi u nju ulazili npr. prodaja slobodnoga graanina u ropstvo inidba treba biti doputena sa stajalita prava ona se ne smije protiviti ni naelima morala i dobrim obiajima, ni pravnim normama 30

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

inidba mora biti odreena stoga je nitava obveza po kojoj bi bilo potpuno preputeno duniku da neto dade ili ne dade o ako je inidba unaprijed odreena po svim svojim elementima naziva se obligatio certa u okvir te skupine inidaba ulaze one ije je sadraj davanje (dare) individualno odreene stvari ili odreene svote novca o inidba koja nije unaprijed u svim svojim pojedinostima poznata, moe zadoboljti zahtjev za odreenou, uz prepostavku da se njen sadraj moe kasnije poblie odrediti po nekim objektivnim injenicama i okolnostima, naziva se obligatio incerta u okvir takvih inidaba ulaze obveze na dare generinih stvari te inidbe na facere i non facere o ako u obvezi postoje dvije inidbe ili vie njih, a dunik mora ispuniti jednu od njih radi se alternativnoj obvezi u takvim sluajevima izbor inidbe vri dunik uz pretpstavku da ugovorom nije neto drugo odreeno o facultas alternativa razlikuje se od alternativne obveze po tome to je predmet obveze jedna stvar, ali se dunik moe osloboditi te dunosti dajui neku drugu stvar o generine obveze postoje kada je inidba odreena samo vrstom (genus) stvari, a dunik mora predati konkretnu stvar iste vrste jedna od specifinosti generinih obveza jest u tome to je ona znatno ira od alternativne generine stvari ne propadaju

inidba moe biti djeljiva ili nedjeljiva o djeljiva kad se ispunjenje moe izvrtiti u dijelovima, a da time interesi vjerovnika ne budu ugroeni o nedjeljiva ako je stvar ne djeljiva inidba na facere ili non facere razlikovanje na djeljive i nedjeljive obveze vano je i za nain ispunjenja, naroito za sluaj kad se na aktivnoj ili pasivnoj strani obveznog odnosa nae vie osoba

inidba moe biti trenutna ili trajna o trenutna kada se ispunjenje sastoji u jednom, jedinstvenom davanju, injenju ili proputanj o trajna obveze kod kojih se ispunjenje inidbe vri u duem periodu

31

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

ISPUNJENJE I NEISPUNJENJE INIDBE

ispunjenjem dune inidbe prestaje obvezni odnos postie se privredna i pravna svrha obveze u nekim sluajevima dolazilo je do odreene modifikacije sadraja obveze koja je mogla povlaiti ili plaanje kamata, ugovornu kaznu ili nakandu tete, tu razlikujemo: o glavnu inidbu o akcesornu, sekundarnu inidbu nastaje zbog dunikovog ili vjerovnikovog zakanjenje u izvravanju glavne inidbe ZAKANJENJE (MORA) DUNIKA ILI VJEROVNIKA zakanjenje dunika (mora debitorus) nastaje kad on svojom krivnjom, tj. bez opravdanog razloga u vrijeme dospjelosti ne ispuni svoju obvezu, ispunjenje je u asu dospjelosti bilo mogue, ali dunik to nije uinio o kod nastupanja zakanjenja dunika traile su se odreene pretpostavke objektivne i subjektivne naravi prije svega obveza je morala biti valjana i utuiva NEMA ZAKANJENJA KOD PRIRODNIH (NARAVNIH) OBVEZA - dakle opstojnost trabine bitan je preduvjet za nastupanje morae debitorus o uz opstojnost zahtjevala se i dospjelost trabine o pri utvrivanju dunikove odgovornosti za zakanjenje bilo je vano utvrditi je li dunik, nakon dospjelosti, bio upozoren od strane vjerovnika na svoju obvezu (interpellatio) smatralo se da dunika iz deliktne obveze, kao ni onoga ija je obveza utvrena kalendarskim rokom ne treba upozoravati u svim ostalim sluajevima po Justinijanovu pravu interpellatio je nakon dospjelosti bila obvezna o po shvaanju rimskih pravnika, zakanjenje u pravnom smislu postoji samo onda kad su njegovi razloz u subjektivnoj krivnji dunika, a ne i kad su u pitanju objektivne okolnosti o posljedice: razlika kod poslova stricti iuris dolazi do pootravanja dunikove odgovornosti kod poslova bonae fidei slinim sluajem dunik naknadi tetu koju je vjerovnik pretrpio 32

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ o mora debitoris prestaje ako dunik naknadno ponudi i vjerovnik primi ispunjenje inidbe vjerovnik nije pravno duan ispuniti svoju inidbu, stoga se i pretpostavke te njegov poloaj u sluaju ako upadne u zakanjenje razlikuju od pretpostavki i poloaja koji vae za dunika o vjerovnik dolazi u zakanjenje ako bez opravdana razloga odbije ponueni primitak inidbe. Ponuda mora biti stvarna, a ne samo verbalna o bitna posljedica vjerovnikova zakanjenja jest smanjenje odgovorsnot idunika o kada je inidba imala novani karakter, dunik je mogao otkloniti svaku odgovornost, pa i plaanje zateznih kamata

KAMATE
kamate (usurae) su iznosi koji su poveavali visinu dunikove inidbe, bez obzira na to da li se radilo o redovnim ili o kazenim kamatama imale su karakter dodatne, akcesorne obveze, jer su vezane za neku drugu, prmarnu inidbu, sadranu u glavnoj obvez odreuju se u postotku od glavnice za odreeno vremensko razdoblje imaju akcesorni karakter tose vidi u tome to prestankom glavnog duga prestaju tei i kamate u irem smislu mogu se ubrojati u plodove sluajevi kod kojih plaanje kamata nije utvreno ugovorom ili drugim pravnim poslovm ulaze u skupinu usurae quae officio iudicis praestantur to su kamate ugovorene neformalnim paktom, zatezne (kaznene) kamate i neke kamate koje su nastale obiajem od poslova bonae fidei Zakonik XII ploa odredio je kamatnu sotpu od 1/12 glavnice jo ni danas nije sasvim rijeeno pitanje da li se taj iznos obraunavao po mjesecima ili na godinu dana rimski su pravnici prekoraenje kamatne stope kanjavali isto kao i krau

UGOVORNA KAZNA
ugovorna kazna (stipulatio poenae) iznos novca ili druga imovniska korist koju se jedna stranka obvezuje platiti ili prepustiti drugoj ako svoju obvezu iz glavnog ugovora ne ispuni ili je ne ispuni na vrijeme to je uvjetna obveza ugovorna kazna ima i karakter sekundarne obveze, jer dolazi nakon to je sigurno da glavna obveza nije uope ili nije uredno ispunjena nastaje u obliku stipulacije, odalke joj je i ime moglo se postupati na dva naina: 33

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ 1. stipulacija ugovarane dvije inidbe osnovna obveza i kazna vjerovnik mogao utuiti ili jedno ili drugo 2. samo kazna vjerovnik mogao utuiti samo kaznu osnovna svrha ugovorne kazne je u tome da oteeni vjerovnik umjesto naknade tete daje unaprijed ugovoreni iznos, ak i nezavisno od toga da li je tetu pretrpio ako je nastupio sliaj kada je bilo mogue tuiti, stranka nije mogla istovremeno zahtijevati i osnovnu obvezu i ugovornu kaznu, nego je morala odluiti se na jedno ili drugo. Ako bi dunik bio tuen na obje, pretor mu je u poslvima stricti iuris priznavao prigovor, dok se kod poslova bonae fidei taj prigovor sam po sebi podrazumijevao NAKNADA TETE ako dunik u obveznom odnosu ne ipuni svoju inidbu, za vjeronika nastaje imovinski gubitak koji se naziva teta (damnum) tetu dijelimo na dva oblika: 1. stvarna teta (damnum emergens) predstavlja umanjenje postojee imovine pozitivna teta 2. izmakla dobit (lucrum cessans) korist koju bi netko po redovnom toku stvari dobio da nije bilo tetne radnje ponekad se naziva negativna teta takoer se dijeli na imovinske i neimovinske naknada tete moe biti sekundarna, ali je ona u nekim sluajevima primarna inidba ako je pak izvrenje ugovorne inidbe postalo nemogue, kao npr. kad je odreena stvar koju je trebalo vratiti vjerovniku unitena ili nestala dunikovom krivnjom, dunik zbog toga nee biti osloboen obveze, nego e umjesto primarne inidbe nastupiti sekundarna inidba u obliku naknade tete naknada tete je kod deliktnih obveza primarna inidba teta se moe nadoknaditi u dva oblika: 1. novana naknda tete (odteta u novcu) 2. naturalna restitucija dunik uspostavi isto stanjeka kakvo je bilo prije povrede ugovornog odnosa da bi se moglo postaviti pitanje naknade tete, potrebno je prema nauci modernog prava postojanje odreenih pretpostavki, od koji su neke objektivne, a neke subjektivne o prije svega treba postojati tetna radnja o iz tetne radnje ili tetnog proputanja mora rezultirati posljedica 34

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ o tetna radnja (ili proputanje) mora biti protupravna o izmeu tetnje radnje i posljedice treba postojati uzrona veza (kauzalni neksus staro rimsko pravo na uzronu vezu gladalo je dosta usko ona je morala biti direktna, tj. nastajala je neposrednim djelovanjem tijela na tijelo ili predmeta, a morala se sastojati u aktivnom injenju, a ne i u proputanju o osim spomenutih pretpostavki, za postojanje odgovorsnoti za naknadu tete traio se i subjektivni faktor krivnja, a to je odreeni psihiki odnos poinitelja prema djelu u periodu principata dolo je do konano prijelaza od objektivne na subjektivnu odgovornost za etu. U to vrijeme razlikuje se, s jede strane, svjesno i namjerno nanoenje tete, a s druge strane nenamjerno, nepaljivo ili nemarno postupanje pojedinca kje moe dovesti do tete konanu razradu sistema subjetkivne odgovorsnosti na osnovi krivnje izveo je Justinijan, pravei sustavno razliku izmeu namjere (dolus), nepanje (culpa) i sluaja (casus) o culpa nemarnost, nebriga, dakle proputanje dune panje pri emu poinitelj, dodue, ne eli tetnu posljedicu, on je i ne predvia, ali bi je po svim okolnostima mogao predviditi kada bi uloio dunu panju culpa lata jers pretjerana, prevelika, nemarnost kod koje se ne ulae ni tolika panja koliku ulae najprosjeniji ovjek culpa levis jest najblii stupanj krivnje koji se opet dijeli culpa levis in abstracto - laka nepanja koja postoji kad netko u radu odnosno izvravanju svoje obveze nije upotrebljavao onaj stupanj panje koji upotrebljava paljiv porodini starjeina culpa levis in concreto jo blai stupanj krivnje, kao mjerilo panje ne uzima apstraktno zamiljeni diligens pater familias, nego se panja dunika u odnosima prema treim osobama prosuuje prema panji koju on ulae u svojim vlastitim poslovima culpa in eligando jest nepanja nemarnosti u izboru suradnika, pomonika i namjetenika u tom smislu to osobe koje se koriste njihovim uslugama i radom odgovaraju treima za tetu koju ovi uine. Ovdje se zapravo radi o odgovornosti za tree osobe 35

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ o casus postoji onda kada se nastanak tete ne moe pripisati nijednom od spomenutih oblika namjere ili nepanje. U tom sluaju za tetu nitko ne odgovara. Utilitetno naelo kad odgovornost za tetu nastalu krenjem ugovornih odnosa nije dugo bilo nekog odreenog naela, nego se postupalo od sluaja do sluaja po kojem stranka koja je od pravnog osla imala korsit odgovarala stroe, tj. i za blai oblik krivnje, za razliku od stranke koja od posla nema koristi, pa je odgovarala samo za tee oblike krivnje POSEBNI SLUAJEVI NAKNADE TETE Odgovornost za tetu koju uine ivotinje actio de pauperie i actio de pastu pecoris noksalne tube

36

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

PRESTANAK OBVEZA
jedna je od najznaajnih osobina obveznih odnosa to brzo prestaju, za razliku od stvarnih prava, za koja je karakteristina relativan trajnost i stabilnost najobiniji i najredovitiji nain prestanka obveze je sluaj kada dunik ispuni svoju inidbu ima situacija kad obveza moe prestati i bez ispunjenja, o u obliku prividnog ispunjenja o uslijed nastupanja izvjesnih okolnosti koje dovode do prestanka obveznog odnosa pri tome vjerovnik moe biti na drugi nain namiren ili moe ostati bez ikakava zadovoljenja o okolnost da do prestanka obveza obino dolazi po volji stranaka o u nekim sluajevima neke objektivno uvjetovane pravne injenice dovode do prestanka obveznog odnosa, bez obzira na ovlju stranaka postoji: o prestanak obveza po civilnom pravu o prestanak obveza po honorarnom-pretorskom pravu

PRESTANAK OBVEZA PO CIVILNOM PRAVU

u starom civilnom pravu vailo je pravilo da obveza prestaje na isti formalistiki nain na koji je i nasala, izmeu akta nastanka i akta prestanka morala je postojati vanjska slinost s razlikom to je prvi akt iao zastvaranjem, a drugi za prestankom obveznog odnosa stvarno ispunjenje obveze (npr. isplata duga) nije samo po sebi bilo dovoljan razlog da obvezni odnos prestane, nego je trebalo ispuniti i odreenu formalnost obveze koje nastaju usmenim putem u obliku stipulacije, prestaju u istoj takvoj verbalnoj formi, nazvanoj acceptilatio, a obveze nastale pravnim poslom per aes et libram, morale su biti razrijeene istim takvim formalistikim postupkom o acceptilatio odvijala se na aj nain to bi dunik pstavio vjerovniku pitanje je li primo ono to mu je on obeao, vjerovnik bi potvrdio i tom potvrdom obveza bi prstala o solutio per aes et libram ovaj nain formalistikog oslobaanja sluio je u prvom redu za prestanak obveza nastalih starinskim ugovorom o zajmu 37

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ (nexum). Posao je obavljen u prisutnosti vjerovnika i dunika, pet svjedoka i libripensa (kao i mancipacija). Dunik bi izgovorio formulu u kojoj je tvrdio da dugovani iznos pomou vage plaa vjerovniku i da se time oslobaa obveze. Nakon toga bi udario noviem po vagi i dao ga vjerovniku kao da time plaa dug ime je njegova obveza prestala. Soludio je nain ispunjenja obveze neformalnim plaanjem duga. Taj se nain pojavio dosta ranu, u doba republike. Umjesto formalistikog prestanka obveznog odnosa, tzv. suprotnim aktom pojavio se obiaj da obveza prestaje i jednostavnim ispunjenjem inidbe od strane dunika, dakle bez potrebe da se poduzima tzv. contrarius actus. dunik je svoju obvezu mogao ispuniti u cjelini, to znai da vjerovnik nije bio duan primiti djelomino ispunjenje ako to nije bilo izriito predvieno ugovorom ili zakonom. za sluaj kad izmeu dunika i vjerovnika postoji vie istovrsnih obveza rimsko je pravo stvorilo odreena pravila o nainu i redosljedu ispunjenja. o contrarius consensus kupoprodaja kao konsenzualni kontrakt mogla je prestati sporazumnim raskidom, ako se stranke tako dogovore, uz pretpostavku da ni jedana od njih nije izvrila ili poela izvravati dio svoje inidbe o novatio ugovor na temelju kojega se dotadanja obveza ukida i na njeno mjesto dolazi nova. Prijanja obveza prestaje po volji stranaka, koje tu obvezu iz odreenih razloga pretvaraju u novu. novatio inter novas personas obavljana je aktivan delegacija trabina se prenosila s jednog vjerovnika na drugog ili pasivna delegacija mijenja se osoba dunika

novatio inter easdem personas sastojala se u promjeni pravne osnove obveze (npr. bonae fidei u stricti iuris)

o litiscontestatio po rimskom klasinom pravu, dok je jo bio na snazi formularni postupak, zavretak prve faze postupka pred pretorom bila bi vjerovnikova traibna na dare ili facere konsumirana i pretvorila bi se u obvezu donoenja presude o smrt po rimskom pravu smruu su prestajale trabine adstipulatora, actiones vindictam spirantes, dugovi kod sponsio i fideiussio 38

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ penalne tube

o capitis deminudio posebno maxima i media, izazivala je ipso iure prestanak kontraktne obveze o sjedinjenje (confusio) jest sluaj kada se u jednoj osobi istovremeno nau i dug i trabina. To se moglo dogoditi kod univerzalne sukcesije o concursus causarum nastaje kada vjerovnik individualno odreenu stvar stekne po nekoj osnovi od treega, a ne od dunika koji mu je stvar dugovao po drugoj osnovi o nemogunost ispunjenja u nekim sluajevima obveza prestaje ako bez dunikove krivnje naknadno doe do nemogunosti ispunjenja inidbe o ostali razlozi obveza moe prestati i paktom, otkazom odnosno raskidom ugovora, istekom roka ili neispunjenjem odnosno ispunjenjem uvjeta. PRESTANAK OBVEZA PO PRETORSKOM PRAVU pactum de non petendo sporazum izmeu stranaka kojima se vjerovnik odrie svoje trabine, dakle neformalni dogovor o oprostu duga. o Mogao se sklopiti na bilo koji nain: izmeu prisutnih ili odsutnih, usmeno ili pismeno, pa ak i u konkludentinm radnjama (npr vraanje zadunice) o Po civilnom je pravu takav oprost duga bio valjan samo za obveze iz delikta o ovaj sporazum nije morao uvijek biti definiran kao oprost duga, jer su mu se, npr. mogli dodavati uvjeti ili rokovi o jedino kad je oprost duga bio definiran i bezuvjetan izazivao je trajnu nemogunost potraivanja od strane vjerovnika o vjerovnik se mogao suprotstaviti, ako bi uspio dokazati da je do skapanja sporazuma dolo uslijed prievare tuenoga compensatio (prijeboj) nain prestanka obveza koji nastaje meusobnim obraunavanjem trabina koje dunik ima prema vjerovniku i obratno, u tom smislu da se jednaki iznosi meusobno ponitavaju. Ako protutrabine nisu jednake, manja od njih prestaje, a od vee ostaje samo razlika koja prelazi iznos prestale trabine. Razvoj ustanove prijeboja tekao je u Rimu dosta sporo, razvoj je poeo potkraj republike u pravnim poslovima bonae fidei. Po Justinijanovu pravu kompenzacija je openito doputena, osim kod ostave, krae te kod nekih posebnih trabina, kao to su fiskalne

39

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ Po Justinijanovu pravu bile su za kompenzaicju potrebne odreene pretpostavke: trabine su morale biti meusobne i istovrsne, makar i ne potjecale iz iste osnove. Restitutio in integrum poseban nain prestanka obveza je pvraaj u prijanje stanje Upotrebom ovog pravnog sredstva pretor bi oduzimao uinak obvezama koje su inae bile u skladu s normama civilnog prava, na taj nain to je uspostavljao stanje koje bi trebalo ostaviti da taj obvezni odnos nije nestao. Potudimao ga je pretor na molbu stranke koja je odnosnim pravnim poslom nepravino pretrpjela tetu Najee je doputena kod sklapanaj pravnih poslova od strane minora koji su zbog svojega neiskustva pretrpjeli tetu, zatim kod sluaja odsutnosti pojedinca, te kod pranih poslova poduzetih pod utjecajem prijevare ili straha.

40

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

POJEDINE OBVEZE
obvezni odnos moe nastati iz 1. kontrakata 2. delikata 3. obvezni odnosi koji ne pripadaju u prve dvije skupine po Justinijanovu pravu: 1. kontrakti (obligationes ex contractum) o verbalni o literalni o realni o konsenzualni o inominantni 2. kvazikontrakti (obligationes ex quasicontractum) 3. delikti (obligationes ex delicto) 4. kvazidelikti (obligationes ex quasidelicto)
Neformalni i po pravilu negotia bonae fidei raniji i formalistiki po teoriji klasinog prava

41

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

VERBALNI KONTRAKTI
najstariji obvezni odnosi rimskog prava nastaju izgovaranjem odreenih rijei (verba) njihova valjanost se vee upravo za te rijei tri skupine: 1. verbalni kontrakti staroga civilnog pava 2. verbalni kontrakti klasinog prava 3. verbalni kontrakti vezani za stipulaciju (stipulatio)

VERBALNI KONTRAKTI STAROG I KLASINOG PRAVA

u verbalne kontrakte staroga civilnog prava ulaze: o nexum starinski ugovor o zajmu natao u obliku gesta per aes et libram Strogo gledajui ne bi ni spadao u verbalne ugovore, no budui da je pri njegovu sklapanju izovarana i neka formula, moni ga ubrajaju u verbalne kontrakte Posljedica neispunjenja obveze bila je osobito teka dunik bi bez prethodne tube i presude potpadao osobno pod vlast vjerovnika putem manus iniectio o vadiatura neki oblik jamstva za inidbu drugoga, obveza nastaje u obliku vjerovnikova pitanja i dunikova odgovora o praediatura ugovor je nastajao pitanjem i odgovorom, dunik je bio jamac za tuu inidbu praedes su najee sluili kao jamci dravi kod davanja u zakup ubiranja poreza i izvoenja javnih radova u klasino doba, dva verbalna kontrakta: o dotis dictio sluio za ustanovljivanje miraza (dos). Obvezu je preuzimao nevjestin otac, izjavljujui da e buduem zatu (koji je utei prihvaao obeanje) na ime miraza svoje keri dati odreeni novani iznos, nepokretnu ili pokretnu stvar ili pak neko pravo. Osim oca takvu je obvezu mogao preuzeti i neki drugi srodnik po oevoj liniji, sama nevjesta ili njen dunik

42

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ o iurata promissio liberti jest zakletvom potvreno obeanje osloboenog roba da e svome bivem gospodaru vriti odreene radnje, usluge ili neka davanja. Obveza je nastala tek onda kad je zakletva ponovljena nakon osloboenja.

43

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

STIPULACIJA
najvaniji verbalni kontrakt od najstarijih vremena (poznaje ju i Zakonik XII ploa) nastajala pitanjem budueg vjerovnika (spondesne mihi centum dare? = Da li obeaje da e mi dati?) i potvrdnog neposrednog odgovora budueg dunika (Spondeo. = Obeajem.) mogla je obuhvaati najrazliitije inidbe izvorno je bila strogo formalistiki pravni akt apstraktne naravi u najranije doba sklapala se uz obveznu upotrebu glagola spondere bila je pristuna samo rimskim graanima, no kasnije pod utjecajem prometa i pravnih poslova sklapanih sa strancima poeli su se primjenivati i drugi izrazi (dare, promittere, facere, fideiubere i sl) tim izrazima mogli su se sluiti i stranci pa je takva stipulacija nazvana stipulatio iuris gentium time je stipulacija poela gubiti karakter ustanove iuris civilis i poela je poprimati svojstvo instituta opeg prava (ius gentium) nestao je formalizam u sklapanju stipulacije, jedino je zadran usmeni oblik tog ugovora po Justinijanovu pravu, za stipulaciju se ne trai nikakav odreeni oblik rijei, dovoljno je bilo da druga stranka na postavljeno pitanje dade odgovor, pa i nekim znakom (npr. kimanjem glave) prisutnost eventualnih svjedoka bila je nepotrebna pojavile su se tekoe, jer je akt sklopljen samo izmeu dviju stranaka te ih nije bilo lako dokazivati uvode se sastavljanje pismenih isprava prilikom sastavljanja stipulacije stipulacija se pretvorila u literalni kontrakt stipulacija je bila apstaraktan posao stricti iuris pravne posljedice za dunika nastupale su samim aktom sklapanje, te je bilo mogue da dunik bude prisiljen ispuniti obvezu preuzetu stipulacijom, te ona nije pruala zatitu prijevare 44

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ potkraj republike pravno sredstvo protiv prijevarnog postupka (actio doli) pretor bi tuenom, ako je stipulator traio ispunjene obveze koja postoji zapravo samo zbog sklopljene stipulacije, doputao progovor prijevare tuba bi bila odbijena ako bi tueni dokazao da pravni razlog (causa) dotinog pravnog posla ne postoji kasnije se obvezanom poelo dozvoljavati da pred vjerovnikom ili pred sudom izajvi da isprava o sklopljenoj stipulaciji nije istinita, zbog toga to nema razloga (causa) koji bi tom pravnom poslu odgovarao, teret dokaza o nepostojanju bio bi prebaen na vjerovnika koji bi morao dokazati da causa postoji TREBALO JE UVIJEK UTVRDITI POSTOJANJE CAUSE STIPULACIJA JE NITAVNA AKO CAUSA NE POSTOJI

LIBERALNI KONTRAKTI
formalistiki i apstraktni obveza nastaje upisom u odgovarajuu knjigu pojavljuju se u posljednja dva stoljea rimske republike vrste: o nomen transsicripticium ili expensilatio o chirographum o syngraphae

NOMEN TRANSSCRIPTICIUM ILI EXPENSILATIO

obveza nastaje upisivanjem u vjerovnikovu blaganiku knjigu podataka o izdacima uinjenim u korist neke tree osobe (obligatus) upis u knjigu blagajne moe biti samostalan razlog nastanka obveze ili moe sluiti samo kao dokaz o drugom pravnom poslu sluila samo za novaciju, i to bilo za promjenu pravne osnove, bilo za promjenu pasivnog subjekta obveze (dunika)

CHIROGRAPHUM I SYNGRAPHAE
chirographum o pismena isprava koju izdaje i potpisuje dunik i predaje ju vjerovniku o to je isprava o pravnom poslu koji su stranke zaista poduzele (npr. o sklapanju ugovora o zajmu) syngraphae o razlikuje se od chirographum u objektivnom smislu

45

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ o koncipirani akt (u obliku zapisnika) pisan u treem licu, koji potpisuju obje stranke i svaka od njih zadrava po jedan primjerak o mogal je sadravati obvezu iako odgovarajui pravni posao uope nije bio poduzet o takve isprave obvezivale su same po sebi

46

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

REALNI KONTRAKTI
nastaju neformalnom predajom stvari od strane vjerovnika duniku, uz obvezu ovoga posljednjeg da vrati bilo istu koliinu stvari ili samu stvar koju je dobio dogovor ili sporazum o sklapanju nekog realnog kontrakta pravno ne obvezuje svi su realni kontrakti jednostrano obvezujui realni ugovor nastaje samo onda kada se stvar daje u namjeri da se na taj nain utemelji obveza (npr. zajam) vrste: o zajam (mutuum) o fiducia o ostava (depostium) o posudba (commodatum) o ugovor o zalogu (pignus, contractus pigneraticus)

ZAJAM (MUTUUM)
realni kontrakt jedna stranka predaje drugoj stranci odreenu svotu novca ili drugu zamjenjivu stvar u vlasnitov s obvezom da dunik vrati vjerovniku jednaku koliinu stvari iste vrste i kakvoe predmet zajma: zamjenjiva i potrona stvar davanje zajma mogu se vriti: o indirekto npr. da vjerovnik delegira svog dunika da treoj osobi isplati svoj dug, koji e ona kasnije vratiti vjerovniku kao zajam takve posredne zajmove rimsko pravo je od ranih premena priznavalo kao valjane ugovorno morala je postojati suglasna volja stranaka da ustanove ba takav obvezni odnos, jer u sluaju nesuglasnoti o prirodi pravnog posla ne nastaje nikakav pravni posao, nego se tu radi o zabludi zabluda u pogledu osobe (error in persona) dovodila je kod zajma do nitavosti pravnog posla. Zajam ne nastaje ni onda kada duniku bude izruena tua stvar

47

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ zajam je stara ustanova, uobiajen meu prijateljima i susjedima, ime se moe protumaiti i njegova besplatost to je neutuiva obveza postojao je i naplatni zajam (fenus) sklapao se u obliku poslova gesta per aes et libram zajam je neformalan i valjan bez svjedoka po svom karakteru je jednostrano obvezujui kontrakt stricti iuris dunik je obvezan vjerovniku vratiti istu koliinu i kakvou stvari kao to je i primio. Budui da primanjem stvari postaje njihov vlasnik, sam snosi posljedice njihova eventualnog gubitka nije sadravao dodatne akcesorne obveze, posebno ne kamate vjerovnik je ako je elio iz zajma naplatiti i kamate, morao to pitanje rijeti sklapanjem posebnog drugog kontrakta, stipulacije za ostvarivanje trabine iz zajma vjerovnik je imao pravo na tubu o actio certae creditae pecuniae kad se inidba sastojala u predaji drugih stvari o actio certae rei kada se inidba sastojala u predaji drugih stvari pravna sredstva zatite obveza iz zajma bila su ista kao i kod stipulacije

FIDUCIA
realni kontrakt jedna stranka ustupa drugoj, pravnim poslom mancipacije ili in iure cesije, stvar u vlasnitvo, uz dunikovu obvezu da tu istu stvar vrati kada odreeni uvjeti budu ispunjeni dva oblika: o fiducia cum creditore o fiducia cum amico nain za osiguranje uvanja stvari ili davanja stari na besplatnu upotrebu jer u starije doba nije jo bila razraena posjedovna zatita, pa se najpouzanijim nainom uvanja i zatite stari smatralo prenoenje vlasnitva na uvara ili korisnika, jer bi se on, ako netko trei oduzme stvar, mogao koristit vlasnikom tubom. neformalni sporazum o fiduciji ini se da u najstarije doba nije bio uope utuiv, ali je od toga dolo tokom vremena fiducija se formalno odrala sve do kraja 4. st.n.e. koristila se u vezi s manumisijom robova, kada bi gospodar ustupio roba drugome i ovoga fiducijarno obvezao da roba oslobodi kod emancipacije, sin je fiducijom, prividno, prodavan, a kupac ga je takoer prividno oslobaao 48

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ ene su se mogle osoboditi tutorstva fiducijarnim prividnim sklapanjem braka

49

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

OSTAVA (DEPOSITUM)
ugovor o ostavi je realni kontrakt koji nastaje tako da jedna stranka predaje drugoj (depozitaru) svoju pokretnu stvar na besplatno ivanje, uz obvezu da je na zahtjev ili nakon isteka odreenog roka vrati predmet ovog ugovora morala je biti samo pokretna stvar, bilo potrona ili nepotrona ugovor o ostavi je besplatan pravni posao, to odgovara njegovu porijeklu neko je bila prijateljska usluga s vremenom se poelo razvijati shvaanje da naplata usluge ipak ne mijenja karakter ovoga ugovora za vrijeme Justinijanova prava na stvari koju je primio, depozitar ne stjee ni vlasnitvo, ni posjed nego samo detenciju primljenu stvar depozitar nije smio uptrebljavati, jer bi u tom sluaju inio furtum usus tri varijante ostave 1. depositum irregulare nastaje kada se na uvanje ostavljaju potrone stvari, uz dogovor da depozitar te stvari moe potroiti pa deponentu vratiti samo istu koliinu i vrstu stvari 2. depositum miserabile postoji kada netko zbog izvanrednih prilika u kojima se nalazi, nastalih uslijed nepogoda ili nesrea, ne moe traiti osobu svojega povjerenja da bi joj prepustio stvar na uvanje, nego mora stvar povjeriti bilo kome 3. depositum in sequestram nastaje onda kada su stranke u sporu oko odreene stvari odluile da je povjere nekom treem na uvanje

POSUDBA (COMMODATUM)
realni kontrakt kojim jedna stranka predaje drugoj odreenu stvar na besplatnu upotrebu, s time da je primalac nakon odreenog odnosno primerenog roka ili dogovorene upotrebe vrati predmetom postudbe mogle su biti samo: nepotrone, pokrene ili nepokretne stvari besplatni pravni posao zatien dvijema tubama: o in factum o in ius concepta komodatar primljenu stvar dri kao detentor, pa stoga sam ne uiva posjedovnu zatitu moe se njome koristiti prema ugovori ili ako tonije posebno odlueno na uobiajeni nain 50

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ redovne trokove odravanja stvari snosi komodatar, dok izuzetni trokovi padaju na teret komodanta

UGOVOR O ZALOGU (pignus, contractus pigneraticius)

realni kontrakt u kojem jedna stranka predaje drugoj odreenu stvar u posjed radi osiguranja izvjesne trabine, s time da ona istu stvar mora vratiti kada zaloni odnos prestane postoji samo onda kad se vri predaja stvari, kada se stvara runozaloni odnos od asa kada zaloni vjerovnik upotrebom odgovarajuih pravnih sredstava doe do posjeda stvari, za koju je bilo ugovoreno da e sluiti kao osiguranje trabine, pactum hypothecae zamjenjuje se ovim ugovorom jer zalona stvar dolazi u posjed zalogoprimca pravni posao bonae fide

51

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

Sadraj
OBVEZNO PRAVO............................................................................................................3 POJEDINE OBVEZE.........................................................................................................41 SADRAJ......................................................................................................52 KUPOPRODAJA (EMPTIO VENDITIO)................................................................55 NAJAM (LOCATIO CONDUCTIO).......................................................................58 SOCIETAS (ORTAKLUK).................................................................................63 4) MANDATUM (NALOG)................................................................................65 PRESTANAK UGOVORA..................................................................................65 INOMINANTNI KONTRAKTI.............................................................................67 PAKTI (PACTUM)...........................................................................................69 PACTA ADIECTA.............................................................................................................69 PACTA PRAETORIA.........................................................................................................69 PACTA LEGITIMA............................................................................................................69 KVAZI KONTRAKTI........................................................................................71 POSLOVODSTVO BEZ NALOGA (NEGOTIORUM GESTIO)................................................71 SLUAJNA ZAJEDNICA (COMMUNIO INCIDENS)..............................................................72 SLUAJNO BOGAENJE (CONDICTIONES SINE CAUSA)..................................................73 OBVEZE IZ TUTORSTVA.................................................................................................74 OBVEZE IZ LEGATA.......................................................................................................74 DELIKTI........................................................................................................75 DELIKTI CIVILNOG PRAVA..............................................................................................76 FURTUM (KRAA)......................................................................................................76 RAPINA......................................................................................................................78 DAMNUM INURIA DATUM...........................................................................................78 INIURIA......................................................................................................................80 PRETORSKI DELIKTI.......................................................................................................80 DOLUS ......................................................................................................................80 METUS.......................................................................................................................81 ALIENATIO IN FRAUDEM CREDITORUM......................................................................81 NASLJEDNO PRAVO.......................................................................................................82 CIVILNI POSTUPAK.......................................................................................................102 KVAZI-DELIKTI............................................................................................111 IUDEX QUI LITEM SUAM FECIT.................................................................................111

52

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

ACTIO DE POSITIS ET SUSPENSIS............................................................................111 ACTIO DE EFFUSIS VEL DEIDECTIS..........................................................................111 ACTIO VURTI ET DAMNI ADVERSUS NAUTAS, CAUPONES ET STABULARIOS............111

53

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

KONSEZUALNI UGOVORI
iznimka su od pravila da iz obinog sporazuma ne nastaje obveza nastali su pod utjecajem ius gentium negotia bonae fidei neformalni i kauzalni nastaju obinim sporazumom stranaka dvostrano obvezujui odnosi

vrste konsenzualnih kontrakata 1) EMPTIO VENDITIO kupoprodaja 2) LOCATIO CONDUCTIO - najam a. locatio conductio rei - ugovor o najmu b. locatio conductio operis - ugovor o djelu ? c. locatio conductio operarum - ugovor o radu 3) MANDATUM ugovor o nalogu 4) SOCIETAS ortakluk

54

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

KUPOPRODAJA (emptio venditio)

VENDITOR (prodavatelj) obeaje kupcu prepustiti odreenu stvar EMPTOR (kupac) obeaje prodavatelju platiti cijenu za nastanak ugovora dovoljan je dporazum (consensus) stranaka Kada su stranke postigle suglasnost? kada se sporazume o bitnim elementima ugovora predmetu (res) i cijeni (pretium) PREDMET ili STVAR moe biti: 1) tjelesna ili netjelesna 2) budua a. emptio spei bezuvjetna kupnja sav rizik snosi kupac aleatorni pravni posao (alea = kocka)

b. emptio rei speratae uvjetna kupnja stranke obvezane samo akostvari zbilja nastanu

3) cjelina ili idealni dio 4) tua CIJENA 1) novac 2) odreena / odrediva 3) istinita (''ozbiljno miljena'') 55

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ 4) u razmjeru s vrijednou stvari (laesio enormis preokomjerno oteenje prodavatelja omoguuju mu da zahtjeva raskid ugovora uz vraanje kupovine; kupac ima mogunost nadoknaditi razliku u cijeni)

56

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

OBVEZE PRI KUPOPRODAJI PRODAVATELJA (VENDITOR) 1) uvati stvar do predaje 2) stvar izruiti kupcu 3) odgovarati za pravne i stvarne (faktine) mane stvari PRIJELAZ RIZIKAZA PROPAST STVARI rizik snosi prodavatelj prodavatelj odgovara za: 1) svaku krivnju 2) kustodiju 3) ne i za viu silu ako stvar (species) propadne bez krivnje prodavatelja on je osloboen obveze, ali kupac je duan platiti kupovinu - PERICULUM EST EMPTORIS! ODGOVORNOST PRODAVATELJA ZA PRAVNE MANE prodavatelj (venditor) odgovara za evikciju ako kupcu ne odigura miran posjed pa mu ga trei oduzme actio auctoritatis, actio empti as perfektnosti ugovora rizik snosi kupac KUPCA (EMPTOR) 1) platiti cijenu 2) platiti kamate 3) nadoknaditi nune trokove (2 i 3 ako ne plati pravovremeno)

ODGOVORNOST PRODAVATELJA ZA FAKTINE / STVARNE MANE ako stvar nema svojstva koja se u prometu pretpostavljaju ako stvar nema odreena svojstva a ona bitno umanjuju njezinu vrijednost ako postoje u asu sklapanja ugovora ako su skrivene ako prodavatelj (venditor) nije upozorio kupca (emptora) 1) actio de modo agri jo iz razdoblja Zakonika, ako je zemljite manje od reenog smanjuje mu se cijena 2) actio redhibitoria raskid ugovora u roku 6 mjeseci od sklapanja 57

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ 3) actio quantis minoris umanjenje kupovne cijene u roku od godine dana ACTIO EMPTI moe koristiti kupac protiv prodavatelja ACTIO VENDITI moe koristiti prodavatelj protiv kupca DODATNI PAKTI UZ KUPOPRODAJU 1) LEX COMMISSORIA o pravo prodavatelja na odustanak ako kupac ne isplati cijenu u roku 2) IN DIEM ADDICTIO o kupoprodaja s pravom prodavatelja da trai boljeg kupca o prvi ponuditelj moe poveati ponudu 3) PACTUM RESERVATII DOMINI o pridraj prava vlasnitva do isplate pune cijene (lizing) 4) PACTUM DISPLICENTIAE o kupnja na ogled (avon) 5) PACTUM PROTIMISEOS o pravo prvootkupa 6) PACTUM DE RETROEMENDO / RETROVENDENDO

NAJAM (locatio conductio)

lat. locare = postaviti; conducare = odvesti konsenzualni kontrakt kojim se jedna stranka obvezuje za odreenu novanu naknadu drugoj stranci o locatio conductio rei prepustiti stvar na uporabu ili koritenje o locatio conductio operis izvriti djelo

58

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ o locatio conductio operarum staviti na raspolaganje svoju radnu snagu

59

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

LOCATIO CONDUCTIO REI locator i conductor sklapaju sporazum o essentialia negotii LOCATOR predaje stvar conductoru; moe korisiti actio locati za potraivanje plaanja CONDUCTOR plaa naknadu locatoru u trenutku ispunjenja ugovora; moe korisiti actio conducti protiv locatora za izruenje stvari ZAKUP koritenje (ukljuuje plodova) predmet mogu biti: ne/tjelesne, ne/pokretnine, nepotrone stvari trajanje: zauvijek, neodreeno ili odreeno vrijeme

ubiranje

NAJAM uporaba (kua)

DUNOSTI PRI UGOVORU O NAJMU: LOKATORA 1) ustupiti stvar 2) omoguiti uporabu i koritenje 3) osigurati posjedovnu zatitu 4) odgovornost za skrivene mane 5) stvar odravati i popravljati 6) nadoknaditi nune trokove KONDUKTORA 1) platiti najamninu ili zakupninu 2) uvati stvar (diligens pater familias) 3) odgovornost za sve oblike krivnje (osim za sluajnu propast)

60

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

LOCATIO CONDUCTIO OPERIS locator i conductor sklapaju sporazum o essentialia negotii LOCATOR plaa naknadu conductoru; moe tuiti conductora pomou actio locati za izvrenje isporuke CONDUCTOR izvedba djela; moe tuiti locatora i zahtjevati isplatu pomou actio conducti OBVEZE LOCATOR 1) platiti cijenu 2) dati materijal CONDUCTOR 1) mora djelo izvriti na vrijeme i predati ga najmodavcu 2) moe se koristiti radnom snagom drugih (ali OSOBNO ODGOVARA) 3) odgovornost za svaku krivnju i neznanje 4) odgovornost iskljuena: a. ako je stvar propala zbog vie sile b. zbog loeg materijala nalogodavca c. zbog lokatorovih naloga 5) nedostatke mora ispraviti u primjerenom roku *LEX RHODIA DE IACTU* pravila o podjeli tete nastale pri prijevozu robe morem ako treba rtvovati dio tereta radi spaavanja broda i ostalog tereta, tetu razmjerno snose vlasnik broda i vlasnik spaene robe

61

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

LOCATIO CONDUCTIO OPERARUM locator i conductor sklapaju sporazum o essentialia negotii !!! locator nudi svoju radnu snagu conductoru; moe koristiti actio locati conductor plaa naknadu locatoru; moe koristiti actio conducti

DUNOSTI: LOKATORA (fizikalca) 1) obaviti rad u odreenom vremenu po uputama i pod nadzorom konduktora 2) osoban rad najnie vrste 3) odgovornost nesposobnost za svaku krivnju i KONDUKTORA 1) platiti ugovorenu naknadu 2) naknada i za vrijeme kada lokator nije radio ako je do toga dolo zbog konduktorova propusta

62

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

SOCIETAS (ORTAKLUK)
2 ili vie stranaka udruuju sredstva +rad/ sredstva/ rad radi postizanja zajednike doputene svrhe NIJE PRAVNA OSOBA! jer ne postoji pravni subjektivitet, svaka stranaka je i dalje zasebna fizika osoba neformalan (isprava kao dokaz) i kauzalan svaki ortak unosi udio u suvlasnitvo ili na uporabu djeluje samo izmeu stranaka (inter partes) ne i prema treima ortak sklapa poslove s treima u svoje ime (posredno zastupanje) ortaci jedan drugome odgovaraju za o dolus o culpa (kasnije) o culpa levis in concreto (Justinijan) actio pro socio za ostvarivanje meusobnih obveza actio communi dividundo za podjelu zajednike imovine

RAZLIKUJEMO: 1) SOCIETAS OMNIUM BONORUM zajednica cjelokupne sadanje i budue imovine 2) SOCIETAS QUAESTUS zajednica budue imovine steene poslom 3) SOCIETAS ALICUIUS NEGOTIATIONIS poslovne grane (npr. bankarstvo) 4) SOCIETAS UNIUS REI zajednica za jedan odreeni posao - zajedniko voenje odreene

63

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ OSNOVNO PRAVILO svaki lan jednako sudjeluje u dobitcima i gubitcima ako nije drugaije dogovoreno LAVLJE ORTATVO zabranjeno je ortatvo u kojem netko snosi samo udjele u gubitku bez udjela u dobitku Societas leonina nulla est = Lavlje ortatvo je nitetno

64

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

4) MANDATUM (NALOG)
MANDANT i MANDATAR sklapaju sporazum o essentialia negotii MANDANT nalae besplatno izvrenje posla; moe se koristiti actio mandata directa MANDATAR se obvezuje izvriti posao; moe se koristiti tubom actio mandata contraria

KARAKTERISTIKE besplatan predmet: uprava cjelovite imovine ili izvrenje 1 posla mora biti u interesu mandanta punomo ne smiju se prijei granice naloga mandatar odgovara za dolus, kasnije i culpa mandatar ima pravo na naknadu trokova prestaje: o istekom roka o izvrenjem naloga o smru stranke o jednostranim otkazom

PRESTANAK UGOVORA
1) promjenom sudionika (smrt, capitis deminutio) 2) steaj

65

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ 3) istek roka 4) ispunjenjem uvjeta 5) ispunjenjem cilja 6) jednostranim otkazom 7) suglasnim sporazumom svih

66

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

INOMINANTNI KONTRAKTI
neformalni, kauzalni, negotiae bona fidei nije dovoljna suglasnost kontrakt nastaje onog trena kad 1 stranka ispuni inidbu! inidba se ne mora sastojati samo u predaji 1) DO UT DES ''dajem da mi da'' 2) DO UT FACIAS ''dajem da mi uini'' 3) FACIAS UT DES ''inim da mi da'' 4) FACIAS UT FACIAS ''inim da mi uini'' actio in factum tuba na ispunjenje protuinidbe sadrava kratak opis injeninog stanja, te je nazvana actio praescriptis verbis condictio causa data causa non secuta tuba na vraanje danog, ako je druga strana kriva condictio ex poenitentia tuba na vraanje inidbe, jednostrani odustanak od ugovora POJEDINI KONTRAKTI 1) ZAMJENA (PERMUTATIO) o do ut des o jedna stranka daje drugoj stvar u vlasnitvo, uz obvezu da ona uini isto 2) NALOG PRODAJE (AESTIMATUM) o vlasnik drugome predaje stvar uz obvezu da ju primatelj u roku vrati ili isplati cijenu (npr. dananji trgovaki putnik) 67

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ 3) NAGODBA (TRANSACTIO) o stranke sporazumno rijee neki spor tako da svaka neto popusti 4) PREKARIJ (PRECARIUM) o jedna stranka preputa drugoj stvar na besplatnu uporabu do opoziva o ako stranka na zahtjev ne vrati tu stvar postaje viciozan posjednik 5) DAVANJE NA PROBU o jedna stranka daje drugoj stvar da ispita kvalitetu radi eventualne kupoprodaje

68

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

PAKTI (PACTUM)
neformalni sporazum stranaka koji ne ulaze u kontrakte priznate i utuive po civilnom pravu u najstarije vrijeme imaju uinak na podruju deliktnih obveza talionsko naelo (zamijenjeno) nagodbom

Prema vremenu i nainu na koji su stekli utuivost pakti se mogu podijeliti na:

PACTA ADIECTA
o sporazumi dodavani pravnim poslovima bona fidei (posebno kupoprodaji) o utuivost priznata po civilnom pravu

PACTA PRAETORIA
o utuivost priznao pretor doputanjem prigovora

PACTA LEGITIMA
o utuivost priznata carskim konstitucijama

PRETORSKI PAKTI 1) RECEPTUM ARBITRII o sporazum stranaka i arbitra kojim on preuzima dunost arbitrae i donoenja odluke 2) PACTUM IURISIURANDI o sporazum stranaka o polaganju zakletve kojom se okonavao spor 3) CONSTITUTUM DEBITI o stranka se obvezuje platiti postojei dug (ugl nekog drugoga) 4) RECEPTUM ARGENTARII o bankar preuzima obvezu platiti dug svog klijenta 5) RECEPTUM NAUTARUM; CAUPONUM ET STABULARIUM

69

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ o brodari, gostioniari i vlasnici staja preuzimaju odgovornost za stvari koje im povjeravaju putnici o odgovaraju za svaku propast i oteenje bez obzira na krivnju (osim za viu silu)

70

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

CARSKI PAKTI 1) COMPROMISSUM o sporazum stranaka da e spor rijeiti arbitraom 2) MIRAZ (DOS) 3) DAROVANJE (DONATIO) o dobrovoljno besplatno davanje imovinske koristi o kasno se pojavljuje kao samostalan posao o Lex Cincia - zabrana darovanja izmeu mua i ene

KVAZI KONTRAKTI
obvezni odnosi koji se ne zasnivaju na sporazumu stranaka, ali iz njih nastaje utuiva obveza o POSLOVODSTVO BEZ NALOGA (NEGOTIORUM GESTIO) o SLUAJNA ZAJEDNICA (COMMUNIO INCIDENS) o BEZRAZLONO BOGAENJE (CONDICTIONES SINE CAUSA) o OBVEZE IZ TUTORSTVA o OBVEZE IZ LEGATA

POSLOVODSTVO BEZ NALOGA (NEGOTIORUM GESTIO)

NEGOTIORUM GESTOR o obavlja poslove za drugog o po slobodnoj volji o bez prethodnog sporazuma 71

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ o moe se koristiti actio negotiorum gestorum contraria DOMINUS NEGOTII actio negotiorum gestorum directa PRETPOSTAVKE: o poslovodstvo se sastoji u obavljanju posla o posao mora biti tui o poslovoa radi bez naloga ili ovlatenja o posao mora biti obavljen u tuem interesu OBVEZE POSLOVOE o duan poloiti raun o predati svve to je u obavljanju poslova postigao o odgovoran je za svaku krivnju o mora zapoeti posao privesti kraju o nema pravo na nagradu o RATIHABITIO naknadno odobrenje posla

SLUAJNA ZAJEDNICA (COMMUNIO INCIDENS)

-

obvezni odnos koji nastaje kad se 2 ili vie osoba bez prethodnog dogovora nau u suvlasnikom odnosu 1) nasljeivanje 2) mijeanje stvari (commixtio, confusio)

svaki sudionik: o snosi skupne trokove o odgovara za tetu (culpa levis ni concreto)

razlikujemo: 72

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ a) zajednicu meu sunasljednicima => actio familiae ?eriscundae b) zajednica meu suvlasnicima => actio communi dividundo c) zajednica meu susjedima => actio finium regundorum

SLUAJNO BOGAENJE (CONDICTIONES SINE CAUSA)

obvezni odnos koji nastaje kad jedna osoba stekne neto iz imovine druge bez pravne osnove obveza vraanja pretor uveo apstraktno formulirane tube

CONDICTIONES SINE CAUSA (zahtjev za povrat stvari): 1) CONDICTIO INDEBITI o isplata nedugovanog u zabludi (npr. umjesto vjerovniku isplatim nekog drugog) 2) CONDICTIO CAUSA DATA CAUSA NON SECUTA o neispunjenje pravnog posla koji se oekivao (npr. dam nepto u zalog, ali mi vjerovnik ne isplati zajam) 3) CONDICTIO OB TURPEM VEL INIUSTAM CAUSAM o stvar dana iz nemoralnih razloga (npr. plati nekome da uti o preljubu) 4) CONDICTIO OB CAUSAM FINITAM o naknadni prestanak pravne osnove (npr. plati stan unaprijed, pa te istjeraju iz stana) 5) CONDICTIO SINE CAUSA o ostali sluajevi nepostojanja pravne osnove

73

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

OBVEZE IZ TUTORSTVA
obvezni odnos koji nastaje izmeu tutora i tienika nakon prestanka tutorstva actio tutelae directa i actio tutelae contraria

OBVEZE IZ LEGATA
obvezni odnos izmeu legatara i nasljednika actio in testamento

74

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

DELIKTI
protupravna djelo iz kojih zbog povrede pravno zatienih dobara nastaju posljedice, bez obzira na volju poinitelja DELICTA PUBLICA / CRIMINA JAVNI DELIKTI tea djela progoni drava javni / kazneni postupak javna kazna DELICTA PRIVATA / MALEFICIA PRIVATNI DELIKTI laka djela progoni pojedinac graanski / privatni postupak novana kazna

KARAKTERISTIKE DELIKTNIH OBVEZA o osobni karakter, nenasljednivost o noksalnost o kumulativnost o mogunost prestanka paktom

neograniena privatna osveta talionsko naelo plaanje novane naknade (Akvilijev zakon)

PRETPOSTAVKE ZA POSTANAK DELIKTNIH OBVEZA o tetna radnja (objektivni element) o teta

75

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ o uzrona veza o protupravnost (iskljuuje se u sluajevima krajnje nude, samoobrani) o krivnja (subjektivni element)

DELICTA PRIVATA DELIKTI CIVILNOG PRAVA DELIKTI PRETORSKOG PRAVA 1) FURTUM 2) RAPINA 3) DAMNUM INIURIA DATUM 4) INIURIA 1) DOLUS 2) METUS 3) ALIENATIO CREDITORUM IN FRAUDEM

DELIKTI CIVILNOG PRAVA

FURTUM (KRAA) - oduzimanje tue stvari u namjeri postizanja protupravne koristi bitne karakteristike o oduzimanje stvati shvaeno u najirem smislu o svijest o protupravnosti (namjera) o koristoljublje FURTUM MANIFESTUM kradljivac zateen na djelu ili stvar nije prikrio ZXII ploa poena capitalis kasnije novana kazna u etverostrukom iznosu vrijednosti 76 FURTUM NEC MANIFESTUM - kraa utvrena na drugi nain novana kazna u dvostrukoj vrijednosti ukradene stvari

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ stvari ACTIO FURTI o osnovna tuba o naelo kumulacije tubi o posljedica infamija o obveznog karaktera, ide za novanom kaznom AKTIVNA LEGITIMACIJA vlasnik, svatko zainteresiran PASIVNA LEGITIMACIJA kradljivac, supoinitelj ACTIO FURTI CONCEPTI tuba protiv osobe u ijoj bi se kui nala ukradena stvar neovisno o tome je li on lopov ili ne (trostruka vrijednost) ACTIO FURTI OBLATI tuba protiv osobe koja je stvar prikrila ili podmetnula u tuiteljevu kuu (trostruka vrijednost) CONDICTIO FURTI stvarnopravna tuba za vraanje oduzete stvari

77

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

RAPINA nasilno oduzimanje tue stvari o otvoreni, nasilni napad o kvalificirani oblik furtuma o posljedice kao kod furtum manifestuma ACTIO VI BONORUM RAPTORUM o tuba protiv onoga tko je s naoruanom grupom nasilno oduzeo tuu stvat (infamia) o naknada u etverostrukom iznosu vrijednosti stvari, nakon proteka roka od jedne godine (zastara) naknada u iznosu jednostruke vrijednosti o actiones mixtae i kazna i povrat stvari DAMNUM INURIA DATUM protupravno oteenje tue stvari bez namjere pribavljanja koristi za sebe ZXII ploa ne poznaje opi pojam nego regulira pojedinane sluajeve Akvilijev zakon o teti (Lex Aquilia de damno) o nije pravi zakon jer ga je izglasao plebs, a ne narodne skuptine o uvodi jedinstven naina kanjavanja naknadom tete o teta se moe poiniti samo aktivnim djelovanjem o uzrona veza MORA biti neposredna o objektivna odgovornost subjektivna ACTIO LEGIS AQUILIAE 1) Onaj tko ubije tueg roba ili etverononu ivotinju bit e duan vlasniku platiti najviu cijenu koju je stvar imala u toj godini. 78

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ 2) Predviena je odgovornost adstipulatora koji na tetu glavnog vjerovnika akceptilacijom oslobodi dunika obveze tada on sam postaje obvezan nadoknaditi iznos oprotenog duga. 3) U svim ostalim sluajevima nanoenja tete urere, frangere, rumpere (spaliti, slomiti, unititi) krivac e biti duan oteeniku platiti iznos najvie vrijednosti koju je ta stvar imala u posljednjih 30 dana.

79

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

INIURIA namjerna povreda tue osobnosti REALNA INIURIA povreda tjelesnog integriteta VERBALNA povreda asti i ugleda ACTIO INIURIARUM AESTIMATORIA visinu kazne odreuje sudac za svaki pojedini sluaj

PRETORSKI DELIKTI
svako namjerno uinjeno djelo s ciljem da bude imovinski oteen postupanje suprotno naelu savjesnosti i potenja (bona fidei)

DOLUS 1) ACTIO DOLI o plaanje kazne u visini vrijednosti tete koju je neduna stranka pretrpjela o supsidijarna tuba o posljedica infamija o nenasljediva o rok 1 godina 2) EXCEPTIO DOLI (prigovor prijevare) o moe upotrijebiti oteeni ako je protivna stranka prva pokrenula postupak 3) RESTITUTIO IN INTEGRUM (povrat u prijanje stanje) o tueni dobrovoljno uspostavi ranije stanje 80

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

METUS jedna stranka silom ili prijetnjom prisili drugu sa sklopi pravni posao ili poduzme neko djelo na tetu svoje imovine ACTIO QUOD METUS CAUSA o oteeni protiv tuenog za naknadu tete u etverostrukom iznosu + protiv treih koje su stekle stvar o restitutorna klauzula EXCEPTIO QUOD METUS CAUSA RESTITUTIO IN INTEGRUM OB METUM

ALIENATIO IN FRAUDEM CREDITORUM prijevarno oteenje vjerovnika dunik otui imovinu kako bi izigrao vjerovnika i porpustio platiti dug INTERDICTUM FRAUDATORIUM povrat stvari od 3. osobe RESTITUTIO IN INTEGRUM ACTIO PAULIANA o tuba za pobijanje poslova kojim se vjerovniku nanosila teta

81

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

NASLJEDNO PRAVO
skup propisa kojima se ragulira prijelaz imovinskih prava i obveza s jednog subjekta na drugi u sluaju smrti. u subjektivnom smislu, pod nasljednim pravom razumijeva se ovlatenje nasljednika da stupi u imovniske odnose koje je imao umrli razlikuje se od stvarnog i obveznog po tome to obuhvaa pravne poslove za sluaj smrti i to se bavi pitanjima univerzalne sukcesije (prijelaza svih prava i obveza s jednog subjekta na drugi), dok stvarno i obvezno pravo karakteriziraju poslovi inter vivos i singularne sukcesije hereditas = ostavina heres = nasljednik de cuius ili defunctus = umrli nasljeivanje znai stupanje u sva prava koja je imao umrli, ona koja su po svojoj naravi prenosiva nasljeivanje se naziva i univerzalna sukcesija u najstarije doba nasljeivanje se svodilo na zamjenu obiteljskog starjeine (pater familias), iju bi funkciju u sluaju smrti preuzeo sin (fili familias) pravna osnova za stjecanje nasljedstva moe biti dvojaka: o poseban pravni posao oporuka (testamentum) o opi pravni propis (zakon) (intestamentum) Stoga se govori o testamentarnom i o zakonskom nasljeivanju odnos pojedinih osnova nasljeivanja bio je u povijesnom razboju takav da je najprije dolazilo u obzir intestatno nasljeivanje, koje je odgovaralo zatvorenoj kunoj privredi, nepotpuno razvijenom privatnom vlasnitvu i posebnom obliku starinske rimske porodice (consortium) kasnije se javlja i poinje igrati sve veu ulogu oporuno nasljeivanje, koje je mogue u prilikama kada se privatno vlasnitvo ve izgradilo dalji razvoj u tom pravcu doveo je do pravila po kojem testamentarno nasljeivanje ima prednost ped intestatnim, bez obzira na to to je intestatno nasljeivanje po svojem porijeklu i po svojoj irini bilo ranije i vanije pretjerana ovlatenja ostavitelja da raspolae svojom imovinom kako hoe dovela su do toga da su u nekim sluajevima bili pogoeni i njegovi najblii srodici. Stoga se iroka sloboda oporunog raspolaganja morala ograniiti, kako ostavitelj ne bi svoje 82

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ najblie srodnike doveo u teku situaciju. Time je uz testamentarno i intestatno nasljeivanje stvoreno i nuno nasljedno pravo.

POVIJESNI RAZVOJ NASLJEDNOG PRAVA

uzima se u obzir da je proao kroz etiri etape: 1. nasljeivanje po starom civilnom pravu sadran u Zakoniku XII ploa bitna karakteristika je da imovina ostane u okviru obiteljske zajednice (consortium), Zakonik takoer poznaje oporuku 2. nasljeivanje po sistemu koji je izgradio pretor u svojem ediktu stvorena ustanova pretorskog nasljeivanja, nazvana bonorum possessio pretor uveo promjene kod intestatnog nasljeivanja i oporunog nasljeivana i dopunio sistem nunog nasljeivanja 3. reforme to ih je provodilo carsko zakonodavstvo prije Justinijana 4. ureenje nasljednog prava u Justinijanovu zakonodavstvu

INTESTATNO NASLJEIVANJE
onaj nain prenoenja imovniskih prava i obveza u sluaju smrti s jednog subjekta na drugi to se primjenjuje kada umrli nije ostavio oporuku. u takvim sluajevima imovina prelazi na osobe kojima je zakon priznao svojstvo nasljednika; stoga se takav nain nasljeivanja zove ZAKONSKO NASLJEIVANJE

ZA VRIJEME CIVILNOG PRAVA

nasljeivanje po starom civilnom pravu bilo je ureeno po propisima Zakonika XII ploa i obiajima ostavina je mogla biti steena ab intestato kada pater familias nije nainio oporuku a ta starinska oporuka imala je ogranieno znaenje nasljedniku je ostavina pripadala odmah im je ostavitelj umro nasljednik je morao postojati u tom asu, bar kao nasciturus (zaeto, a jo neroeno dijete) po Zakoniku XII ploa staro civilno rpavo poznavalo je tri reda nasljednika: 1. sui heredes osobe koje su bile pod vlau ostavitelja u asu njegove smrti i koje su time postale osobe sui iuris one su lanovi porodine zajednice (ena u manus braku, djeca roena, adrogirana i adoptirana, unuci ranije umrlih ili emancipiranih sinova) ostavina se dijelila po lozama, uz primjenu naela reprezentacije znai da su potomci blieg srodnika ostavitelja stupali na mjesto svoga pretka ako bi taj umro prije ostavitelja 83

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ supruga u manus braku nasljeivala je jednako kao i djeca pa je bila kao nasljednik u poloaju keri (filiae loco) 2. proximus agnatus najblii agnat izvan ue porodice on je pozivan na nasljee ako nije bilo nikoga iz skupine sui heredes to su ostaviteljeva braa i sestre, te njihovi potomci srodnici koji nisu ivjeli u istoj porodici nasljeivao je samo najblii angat nije bilo primjene naela reprezentacije, te je on mogao po svojoj volji prihvatiti ili ne prihvatiti nasljee 3. gentiles pripadnici istoga roda, oni su bili pozivani na nasljee ako nije bilo sui heredes i proximus agnatus

ZA VRIJEME PRETORSKOG PRAVA

sistem intestatnog nasljeivanja po civilnom pravu odgovarao je zatvorenoj naturalnoj privredi i velikim obiteljskim zajednicama (consotrium) u prilikama ve razvijenog privatnog vlasnitva i beeg obujma robnonovanih odnosa pokazalo neadekvatnim i nepravinim izlaskom iz obiteljske zajednice (radi ukljuivanja podreene djece u trgovake, novarske ili sline poslove pomou emancipacije) pojedinac bi gubio pravo na svoj nasljedni dio ab intestato nepravinu situaciju izmjenio je pretor, doputajui da i emancipirana djeca postanu nasljdicima umrlog oca to je ostvario putem ustanove nazvane bonorum possessio upogledu vrsta bonorum posesije treba razlikovati: o bonorum possessio ab intestato to je sluaj kada nema oporuke, pa se nasljedstvo dodjeljuje po pretorskom ediktu dodijeljivao se samo ako je zainteresirani to traio, a pretor je odredio i rokove u kojima je zahtjev morao biti podnijet (za najblie srodnike godinu dana od smrti, a za ostale 100dana) ako potencijalni bonorum possessores ne iskoristi pravo traenja ostavine ili ga se odrekne, pretor je tu mogunost davao nasljednicima iz narednog reda ustanova successio ordinum (nasljeivanje po redovima) i successio graduum (pravo daljih krvnih srodnika iz treeg reda da prihvate nasljedstvo, ako nisu blii) etiri reda zakonskih nasljednika: 1. djeca, potomci (liberi) ostavitelja, unuci naelo reprezentacije 84

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ 2. legitimi (po zakonu) sui heredes, proximus agnatus i gentiles 3. krvni srodnici do zakljuno estog stupnja srodstva ovisi od blizine srodstva s umrim 4. supruga, ako nema srodnika iz prva tri reda, tj. kad nitko od njih nije traio bonorum possessionem, pretor je doputao da ostavina ostane supruzi uz pretopstavku da je s umrlim brani drug ivio u zakonitom braku do njegove smrti isti poloaj imao je mu kod nasljeivanja suprugine imovine o bonorum possessio secundum tabulas suprotno sadraju oporuke

CARSKO PRAVO
nasljedni sistem u obliku bonorum posesije stvorio pretor, isticao je naelo kognacije (krvno srodstvo) kao osnovu nasljeivanja, ali taj princip nije bio do kraja proveden donjeta su 2 senatska miljenja: 1. SC Tertullianum (iz doba Hadrijana) priznato majci nasljendo pravo na ostavinu djece (brane i vanbrane) pod uvjetom da je imala ius liberorum (tj. da je rodila troje djece u slobodi, ili etvero ako se radilo o osloboenici) Majka je mogla naslijediti dijete ako ono nije ostavilo svoje potomke ili ako mu nije bio iv agnatski otac, tj. brat po ocu, a ostale srodnike majka je iskljuivala iz nasljedsta 2. SC Orfitianum (iz doba Marka Aurelija) djeci je priznato nasljedno pravo na imovinu majke ispred majinih agnatskih srodnika. Pravo na nasljeivanje imala su djeca roena u slobodi, koja su bili rimski graani, bez obzira na to jesu li bili sui iuris ili alieni iuris.

85

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

JUSTINIJANOVO PRAVO
Justinijan je za vrijeme kodifikacije rimskog prava izvrio izvjesne dopune intestatnog nasljeivanja, uklanjanjem smetnji nasljeivanja za enske srodnike Odredio je da: o successio graduum vrijedi za agnate, o ograniio nasljedno pravo patrona o omoguio da se kod nasljeivanja uzima u obzir i srodstvo nastalo u ropstvu nakon dovrene kodifikacije Jusinijan je ponovno preispitao cjelokupnu problematiku nasljednog prava stvorio je jedan posve nov i konsistentan sistem nasljeivanja najvanija promjena ukinuti su i posljedni ostaci nasljeivanja po agnatskom naelu i odreeno da e ubudue ab intestato nasljeivati samo krvni srodnici prestaje svaka diskriminacija nasljednika po spolu potpuno se izjednauju muki i enski srodnici i kao ostavitelji i kao nasljednci prestaje razlikovanje osoba po tome jesu li sui iuris ili alieni iuris nasljedni red po Justinijanu 1. potomci ostavitelja djeca, unuci ranije umrle djece, adrogirana i adoptirana djeca 2. roditelji umrlog, punokrvna braa i sestre i njihova djeca (ali ne i unuci) umrle brae i sestara po naelu reprezentacije 3. polubraa i polusestre 4. ostali krvni srodnici u pobonoj liniji srodstva do zakljuno estog stupnja Justinijan nije nita odluivao o nasljednom pravu izmeu branih drugova

86

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

OPORUNO NASLJEIVANJE
oporuka (testamentum) jest jednostrani pravni posao mortis causa kojim ostavitelj odreuje nasljednika svoje imovine po rimskom pravu, izrazito formalistiki posao iuris civilis bitan sadraj oporuke je imenovanje nasljednika, jednog ili vie njih, na kojega/na koje prelaze sva nasljedna prava i obveze ostavitelaj kao pravni posao, testamentum mora biti odrez slobodne volje po rimskom pravu, oporuno nasljeivanje iskljuivalo je zakonsko, ak i kao djelominu dopunu oporuke, jer je vailo pravilo da nitko ne moe biti nasljeen dijelom testamentarno, a dijelom intestatno

POVIJESNI RAZVOJ
oporuka poznata u Rimu od najstarijeg doba Zakonik XII ploa spominje je usput, ali na takav nain da se moe pretpostaviti da je to bila uobiajena i opepoznata ustanova u to doba sadraj oporuke bio je samo odreivanje nasljednika, tj. budueg obiteljskog starjeine, a ne slobodan izbor nasljednika, ili neogranieno raspolaganje obiteljskom imovinom iz Gajevih se Institucija vidi da je najstarija rimska oporuka imala dva oblika: 1. redovni (testamentum comitiis calatis) pravljena je pred kurijatskom narodnom skuptinom, koju je sazivao pontifex maximus i predsjedao joj 2. posebni (testamentum in procinctu) oblik oporuke pravljene u ratu, ovim aktom, koj je bio valjan i bez posebnih formi, vojnih bi pred drugovima izjavio svoju posljednju volju mancipaciona oporuka nastala na taj nain to je ostavitelj pravnim poslom mancipacije prenio imovinu na osobu svojega povjerenja, koja je nazvana familiae emptor (kupac obiteljske imovine), naloivi joj kako da s tom imovinom postupa nakon njegove smrti. Familiae emptor nije bio nasljednik, iako je imao poloaj nasljednika on je bio samo fiducijar on je imovinu nakon ostaviteljeve smrti prenosio nasljedniku koji mu je bio oznaen testamentum per aes et libram daljnji razvoj mancipacione oporuke umjesto usmene mogla se napraviti i pismena oporuka par aes et libram o nakon to je familiae emptor izgovorio formulu potrebnu za taj posao, ostavitelj bi umjesto usmenog navoenja imena nasljednika i ostalih odredaba 87

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ posljednje volje izjavio da se na ploicama koje on pokazuje nalazi napisana njegova oporuka, pozivanjui prisutne da mu za to budu svjedoci ostavitelj nije morao iznositi sadraj oporuke, dovoljno je bilo da kae da je ona napisana na ploicama koje je pokazao o ta oporuka je za ostavitelja imala i tu prednost to ju je uvijek mogao opozvati za vrijeme pretorskog prava uvedene su odreene preinake u ve postojee vrste oporuka predviena je mogunost da bonorum possessio prizna i onom tko podense pismenu oporuku na kojoj je dovoljan brj (sedam) peata svjedoka. Carsko je zakonodavstvo vrilo odreene izmjene propisao o oporukama u nastojanju da ukinu razlike izmeu civilnih i pretorskih oporuka i da pobolja pojedine oblike oporuka

VRSTE OPORUKA
Postoji vie oblika redovnih i izvanrednih oporuka: Redovne oporuke morale su biti nainjenje pred sedam svjedoka, a mogla je biti usmena ili pismena o Usmena privatna oporuka pravljena je u prisutstvu svih sedam svjedoka, kojima je ostavitelj morao jasno i razumljivo izjaviti svoju posljednju volju i odrediti nasljednika Svjedoci su morali biti odrsli rimski graani, neporoni, djelatno sposobni mukarci. Nisu smjeli biti blii srodnici niti podreeni vlasti ostavitelja, a trebalo je da za pravljenje oporuke budu posebno posebno pozvani Za pravljenje oporuke trailo se jedinstvo mjesta i vremena o Pismena oporuka mogla se sastaviti ili kao vlastoruna ili ju je mogao napisati netko trei Vlastorunu oporuku (testamentum holographum) nije bilo potrebno potpisati ako je u njoj istaknuto da ju je napisao sam ostavitelj Alografsku je oporuku (napisao netko trei testamentum allogaphum) ostavitelj morao potpisati Pismena oporuka nije morala biti sastavljena u prisutnosti svjedoka, ali ju je testator morao pokazati svjedocima Svjedoci su trebali potpisati oporuku i staviti na nju sovje peate

88

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

Javne oporuke imale su dva oblika: o Testamentum aqud acta conditum ostavitelj izjavu svoje posljednje volje dao je pred sudskim slubenikom ili pred slubenikom gradske uprave, koji bi o tome nainili zapisnik i tako napravljenu ispravu uvali u sudskoj ili municipalnoj arhivi o Testamentum principi oblatum oporuka koju je stranka napisala i s molbom uputila carskoj kancelariji da bi tamo bila uvana. Oporuka je bila valjana od asa kada je primljena u carevu arhivu

Izvanredne oporuke: o Najpoznatija i najea vojnika oporuka nisu se traile neke formalnosti Nastala je na temelju posebnih povlastica vojnicima, koje je poeo dodjeljivati Cezar, a nastavili su drugi carevi Mogla je biti usmena i pismena o Manje formalnosti bile su potrebne i za oporuke pravljene na selu er je u tom sluaju oporuka bila valjana i sa pet svjedoka Justinijan taj izuzetak opravdava slabom pismenou, jt. Malim brojem ljudi u seoskim naseljima o Za neke oporuke bile su potrebne vee formalnosti oporuka nepismenih i slijepih trebalo je pozvati jo jednog (osmog) svjedoka, koji bi za nepismenog potipsao opruku, dok bi za slijepog on i proitao i supotpisao oporuku.

SADRAJ I VALJANOST OPORUKE

da bi oporuka izazvala pravne uinke bilo je potrebno ispuniti itav niz pretopavki o pitanje sposobnosti pravljenja oporuke testamentum factio
Ako su sve pretpostavke u redu, radi se o valjanoj oporuci

o pitanje mogunosti da netko bude imonovan nasljednikom ili imeni nasljednik podoban tj. dostojan da primi nasljedstvo o kako je izvren postavljanje nasljednika o kako je utvren sadraj oporuke

89

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

TESTAMENTUM FACTIO
testamentum factio activa = sposobnost ostavitelja da napravi valjanu oporuku u klasino doba pripadala je samo rimskim graanima koji su bili punoljetni i sui iuris graanin koji nije imao djelatnu sposobnost ili mu je bila ograniena nije imao to pravo testamentum factio passiva = sposobnost nekoga da moe biti postavljen za nasljednika u postkasino doba imali su je svi rimski graani, ali su ene, po jednom zakonu (Lex Voconia) bile iskljuene kao nasljednici osoba iz provog cenzusnnog razreda, osim kad se radilo o supruzi, keri ili djevici vestalinki (s vremenom taj zakon pao u zaaborav), a po Justinijanovu pravu ene nisu bile nasljedno ograniene. Ograniene su bile nedovoljno odreene osobe pravne osobe, boanstva, posmre (dijete roeno nakon smrti ostavitelja) kasnije je i tim osobama priznato svojstvo nasljednika Za testamenti factio passiva nije se trailo svojstvo osobe sui iuris pa je nasljednik mogao biti ne samo vlastiti nego i tui descendent, te rob - ako bi mu se istovremeno dala sloboda. Neke osobe imale su pasivnu testamentifikaciju, ali zbog odreenih smetnji nisu mogle prihvatiti nasljedstvo npr. bili su Latini iuniani i graani koje su pogaale odredbe Augustovih enidbenih zakona, zbog toga to nisu bili oenjeni u godinama u kojima su po spomenutim zakonima morale biti u braku ili zbog toga to nisu imali djece mada su ivjeli u braku njihovu imovinu preuzimali su drugi nasljednici Drugi rzlog koji je onemoguavao da netko ostane nasljednikom bila je nedostojnost propisi o testamenti factio spadali su u javno pravo, pa stranke nisu tu mogle nita izmijeniti

IMENOVANJE NASLJEDNIKA
bitan element rimske oporuke glava i osnova oporuke to moe biti i jedini sastavni dio oporuke mora biti istaknuta odmah na poetku, jer odredbe koje bi bile stavljenje ispred imenovanja nasljednika nisu bile valjane

90

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ formalisitki karakter moralo se izvriti na tono odreeni nain u zapovjednom tonu i to na latinskom jeziku s vremenom se poelo odstupati od te strogosti Konstantin propisao da se imenovanje moe izvriti bilo kojim rijeima, uz pretpostavku da se iz njih moe utvrditi prava volja ostavitelja

SUPSTITUCIJE
uz ovlatenje da usporedno postavi vie nasljednika, ostavitelj je takoer mogao postviti drugog, treeg itd. nasljednika, za sluaj ako onaj tko je postavljen na p rvo, tj. drugo ili dalje, mjesto ne prihvati nasljedstvo ili ga ne bude mogao prihvatiti prvotno postavljanje nasljednika = heres institutus supsidijarni nasljednik = heres substitutus ustanova = substitutio ili zamjena nasljednika u teoriji se supstitucija dijli na: o vulgarnu (obine, redovite) imenuje se drugi nasljednik za sluaj ako prvi ne postane nasljednikom o pupilarnu kad ostavitelj za nasljednika postavlja maloljetnog sina pa mu ujedno odreuje i supstituta za sluaj ako bi si numro prije punoljetnosti o kvazipupilarnu ostavitelj odreuje supstituta svojem punoljentom sinu ali duevno bolesnom nasljedniku koji sam nije mogao praviti oporuku tek u Justinijanovu pravu

91

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

NEVALJANOST OPORUKE
zbog formalnih ili sadrajnih razloga o nije vaila od samog poetka (testamentum nullum) radilo se onda kada ostavitelj nije vodio rauna o zahtjevima forme, npr. ako nije bio prisutan dovoljan broj svjedoka, ako su za svjedoke pozvane osobe koje to nisu mogle biti, ako oporuka nije sadravala imenovanje nasljednika, ako imenovanje nije bilo izvreno na odgovarajui nain, ako nisu postojale odreene materijalnopravne pretpostavke za pravljenje oporuke, ako su bile pvrijeene norme nunog nasljednog prava o zbog nevaljanosti dolo kasnije (testamentum irritum) ako ostavitelja kasnije zadesi capitis deminutio npr. zbog kazne izgubi status libertatis ili uslijed adrogacije osoba postane alieni iuris ako nitko od postavljenih nasljednika ili supsituta ne prihvati nasljedstvo zato to to nisu htjeli ili mogli

92

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

NUNO NASLJEDNO PRAVO

sloboda oporuivanja mogla je izazvati nepovoljne posljedice u obiteljskim odnosima zbog injenice to je ostavitelj zloupotrebom prava koje je imao mogao otetiti interese svojih najbliih da bi se takve pojeve sprijeile, stvorena je ustanova nunog nasljednog prava, iji je smisao ogranienje pune slobode oporuivanja u interesu odreenog kruga najbliih ostaviteljevih srodnika

FORMALNO NUNO NASLJEDNO PRAVO

polazilo je od pretpostavke da e ostavitelj postupati svjesno, da nee bez velikog razloga zaobii svoje najblie srodnike ako bi on to uinio tako da u oporuci mimoie nekoga iz kruga nasljednika prvoga reda, uzimalo se da takva oporuka nije valjana o agnatski suus heres nije po prvom sistemu nunog nasljivanja bio zatien u tom smislu da mu je ostavitelj morao ostaviti dio nasljedstva, nego samo utoliko to ga on u oporuci nije mogao mimoii ostavitelj je mogao iznasljediti bilo kojeg ili sve svoje srodnike i ne navodei razloge zato je to uinio. Sin je morao biti iznasljeen poimenino, a ostali su mogli biti lieni nasljedstva uopenom formulom pretor je naela formalnog nunog nasljdnog prava proirio na sve pripadnike prvoga reda nasljeivanja na taj nain to je mimienom dao bonorum possessionem contra tabulus u visini dijela koji mu pripada da nije bilo oporuke time poporuka nije bila u cijelosti ponitena pretor je postavio pravilo da se iznasljeivanje svih mukih potomaka mora vriti poimenino, dok se za ene mogla upotrijebiti opa formula po Justinijanovu pravu, obveza poimeninog iznasljeivanja postala je pravil za sve nasljednike bez obzira na spol

93

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

MATERIJALNO NUNO NASLJEDNO PRAVO

zatita po formalnom nunom nasljednom pravu svodila se samo nato da je ostavitelj morao potivati odreena pravila o imenovanju ili iznaseljivanju nije garantirala da e ne imenovani dobiti neto iz ostavine potkraj republike shvaeno je da ta zatita nije dovoljna i da ostavitelj mora neki dio ostavine prepustiti bliim srodnicima, te se iznasljeivanje doputalo samo onda kad za to postoje opravdani razlozi ako bi ostavitelj svojom oporukom na bilo koji nain otetio blie srodnike mogli su se koristiti tubom querella infficiosi testamenti o to je bila supsidijarna tuba o mogla se koristiti samo kad nije bilo nekog drugog pravnog sredstva da blii srodnik ostvari svoje pravo na nuni dio o bila je strogo osobne naravi, nije bila nasljediva, zastarjevala je za dvije godine, a po Justinijanovu pravu za pet godina o ako bi nuni nasljednik uspio s tubom (koja je bila uperena protiv oporunog nasljednika) pripao mu je nuni dio (portio legitima) i sve ostalo to je stekao ab intestato Justinijan je izvrio reforme u nunom nasljendom pravu o zabranio je koritenje querellae ako bi nuni nasljednik dobio bilo to od ostavitelja o nasljednik je mogao biti iznasljeen samo na temelju opravdanih razloga oni su se svodili na napad na ivot ostavitelja, zaputanje brige o njemu, preputanje da se on otkpupi iz zarobljenitva, na neke sluajeve otpadanja od vjere, poduzimanja krivinih djela protiv cara i sl razlozi iznasljeivanja morali su se izriito navesti, a ako ih je nuni nasljednik poricao, morao ih je oporukom imenovani nasljednik dokazati o querella inofficiosi testamenti mogla se upotrijebiti ako je nuni nasljednik bio mimoien ili neopravdano iznasjeen kad bi uspio s tubom nasljednik bi dobio sve to mu pripada ab intestato, tj. ne samo nuni dio o ranije formalno i materijalno nuno pravo Justinijan je sveo na jedinstvenu ustanovu te znatno ograniio slobodu oporuivanja u interesu bliih srodika 94

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

STJECANJE NASLJEDSTVA
da bi moglo doi do nasljeivanja bilo je potrebno da budu ostvarene pretpostavke o smrt ostavitelja o postojanje nasljednika o postojanje ostvine o pravna osnova nasljeivanja pozivanje odreenog nasljednika na nasljedstvo = delatio do toga dolazi u asu ostaviteljeve smrti uz to potrebno je da nasljednik prihvati ostavinu = acquistitio u vezi s delacijom i akvizicijom razlikuju se dvije skupine nasljednika 1. moraju prihvatiti ostavinu ili ona im pripada ipso iure u samom asu delegacije delegacija se poklapa s akvizicijom nasljednici se zovu heredes necessarii u tu skupinu ulazili su nasljednici prvog reda po civilnom pravu, oni su stjecali nasljedstvo htjeli ili ne, pa je davanje izjave o prihvatu bilo nepotrebno 2. moraju po svojoj volji prihvatiti ili ne prihvatiti ostavinu nazivaju se heres voluntari dva naina prihvata: formalistiki (cretio) u obliku odreene formule, koju daje oporukom postavljeni nasljednik pred svjedocima, potvrujui da ja je ostavitelj postavio za nasljednika i da on nasljedstvo prihvaa Rok za cretio se odreivao u trajanju od 100 dana Kao formalistiki akt, pomalo padao u zaborav, a poetkom 5. st. n.e. ukinut neformalan (pro herede gestio) odgovarajua izjava dana na bilo koji nain, uz pretpostavku da je odravala volju nasljednika da prihvati nasljedstvo mogao se oitovati i u odgovarajuem nainu ponaanja, bez ikakve izjave ti su sluajevi nazvani pro herede gestio (ponaanje kao nasljednik) sastojali su se od konkuldentnih radnji

95

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ jednom prihvaeno nasljee nije se moglo odbiti semel heres, semper heres (jednom nasljenik uvijek nasljendik) nasljedstvo po pretorskom pravu stjecalo se na taj nain to je nasljednik od pretora zatraio posjed ostavine imovine navodei razloge na temelju kojih to trai.

TRANSMISIJA I AKRESCENCIJA
transmissio prijenos delacije na nasljednikova nasljednika o delacijom pozvani nasljednik stjee pravo da prihvati nasljedsto kao strogo osobno pravo koje se nije moglo prenositi na drugoga o u sluaju kada je pozvani nasljednik umro prije nego to je dao nasljedniku izjavu ostavina po civilnom ili bi po pretorskom pravu mogao traiti nasljednik iz narednog, daljeg, reda ili bi dio koji je pripadao umrlome prirastao ostalim oporuenim nasljednicima nasljednici umrlog nasljednika izgubili su mogunost da po toj osnovi bilo to steknu o s vremenom se od takve zabrane delacije na nasljednikove nasljednike poelo odstupati na taj nain to je nasljedniku umrlog koji iz opravdanih razloga nije mogao za ivota dati nasljedniku izjavu, pretor doputao da on to uini pomou pravnog sredstva uspostavljanja prijanjeg stanja akrescencija (ius accrescendi) naelo rismkog prava po kojem dijelovi ostavine koji nisu pripali odreenom nasljendiku, prirastaju razmjerno dijelovima ostalih nasljednika, zajedno s teretima To pravilo vailo je i onda kad ostavitelj u oporuci nije nita odredio o nekom dijelu ostavine Tada je do prirastanja dolazilo na osnovi spomenutog prava da nitko nije mogao biti nasljeen i po oporuci i inestatno Akrescencija je nastupala ipso iure zainteresirani nije morao to traiti, tj postavljati neke posebne izjave

96

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

COLATIO BONORUM
pretorsko je pravo u nastojanju da dovede u jednak poloaj sve nasljednike, uveo dunost emancipiranog potomka ostavitelja, da ako eli sudjelovati u nasljeivanju umrlog pretka, mora ostavini pribrojiti svoju posebnu imovinu steenu nakon emancipacije, koju bez oslobaanja ispod oinske vlasti ne bi stekao collatio bonorum bila je najprije obveza emancipiranog od nasljeivanja po pretorskom pravu ab intestato, koju su mogli nametnuti ostali sui heredes

HEREDITAS IACENS (LEEA OSTAVINA)

problem pravne naravi ostavine u periodu izmeu delacije i akvizicije ako se nije radilo o nasljednicima koji spadaju u sui et necessarii heredes, izmeu pripada i prihvata nasljedstva moglo je protei dostav remena postavljalo se pitanje tko je u meuvremenu subjekt imovine tu su se javile velike tekoe izmeu alternative da li da se takva ostavina smatra niijom stvari ili da se nae neki subjekt prava i obveza sadranih u njoj u postklasino doba poelo se uzimati da ostavina fingira kao posebna pravni subjekt (slino pravnoj osobi) nazvano hereditas iacens

POSLJEDICE STJECANJA NASLJEDSTVA

prihvaanjem nasljedstva nasljednik stupa u sva nasljediva prava i obveze to ih je imao umrli dolazi do spajanja nasljeene imovine s imovinom koju je nasljednik iamo odranije time prestaju uzajamna prava i obveze koje su postojale izmeu nasljednika i umrlog pojavljuje se nasljednikova odgovornost za obveze to ih je imao umrli ta je odgovornost u ranije doba bila neograniena takvim sanjem odnosa mogli su biti pogoeni kao interesi nasljednika, tako i interesi njegovih ostaviteljevih vjerovnika da bi se to rijeilo, pretor je s vremenom uveo odreena pravna sredstva u interesu zatite nasljednika: o beneficium abstinendi pravna mogunost osoba koje su spadale u prvi red intestatnih nasljednika po Zakoniku XII poa, pa prema tome stjecale nasjedstvo i potiv svoje volje, da ne prihvate nasljedstvo da se suzdre od koritenja, upotrebe, uprave i sl. do toga je dolazilo po pravilu onda kad je ostavina bila prezaduena 97

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ o beneficium separationis pravno sredstvo koje je ilo u korist ostaviteljevim vjerovnicima i legatarima, ako im je prijatila opasnost da zbog prezaduenosti nasljednika nee moi ostvariti svoje trabine prema ostavini. Na njihov zahtjev pretor bi dekretom odluio da se ostavina razdvoji od imovine nasljednika. o beneficium inventari pravno sredstvo to ga je uveo Justinijan u nastojanju da nasljendicima omogui ograniavanje odgovornosti za obveze umrloga

PRAVNA ZATITA NASLJEDNIKA

nasljednik je uz pojedinane tube kojima se mogao koristiti i ostavitelj ima na raspolaganju i posebnu generaslnu tubu za ostvarivanje svojih prava hereditatis petitio o karakter ove tube (tuba je bila actio in rem) tueni se nije morao upustiti u spor, ali je u to msluaju morao prepustiti ostavinu ili stvar iz ostavine tuitelju na to ga je pretor mogao natjerati interdiktom quam hereditatem pretorski nasljendik nije se u ranije doba mogao koristiti spomenutom tubom umjesto toga pretor mu je, nakon dodjeljivanja bonorum possessionis doputao upotrebu posebnog interdika interdictum quorum bonorum koji je ulazio u skupinu interdikata za pravo stjecanja posjeda

ZAPISI I DAROVANJA ZA SLUAJ SMRTI

u rimskom nasljednom pravu razvili su se neki oblici stjecanja pojedinanih prava koji spadaju u singularnu sukcesiju o legati o fideikomisi o darovanje u sluaju smrti (donationes mortis causa) po pravnoj prirodi poslovi obveznog prava, ali se ukljuuje u irem smislu u singularne sukcesije mortis causa

98

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

LEGATI
(legatum) formalna, civilnim pravom priznata, jednostrana izjava volje oporuitelja kojom on nareuje nasljedniku da iz imovine steene nasljdstvom, nekoj treoj osobi (legatoru) dade odreenu koliinu legat je bio mogu samo kod testamentarnog nasljeivanja odreivao se strogo u oporuci za ostavljanje legata bile su potrebne iste formalnosti koje su se traile i za postavljanje nasljednika, s tom razlikom to je imenovanje nasljednika bilo primarna obveza etiri vrste legata 1. legatum per vindicationem davao je legatoru vlasnitvo nad odreenom stvari ili neko drugo stvarno pravo (npr. slunost) 2. legatum per damnationem nije legatoru davao neposredno pravo vlasnitva ili neko drugo stvarno pravo, nego mu je samo omoguavao da obveznom tubom (quasi ex contractu) trai od nasljednika da ispuni legat onako kako je ostavitelj odredio legatum per praeceptionem iao je u korist jednog sunasljednika u tom smislu da je imao pravo prvi izabrai odreenu stvar, koja kasnije ne bi ulazila u podjelu ostavine 3. legatum sinendi modo davao je pravo legatoru da iz ostavien uzme odreenu stvar, uz obvezu nasljednika da mu pri tome ne smeta

STEJCANJE LEGATA
za stjecanje legata bilo je potrebno da je ostavina pripala oporunom nasljendiku i da ju je on prihvatio vanu ulogu imala su i dva momenta o dies cedens nastupao je u asu delacije, to jest smrti ostavitelja time je legatar dobivao pravo stjecanja legata, koje moe prijei i na njegove nasljednike. Ako je legat ostavljen pod suspenzivnim uvjetom, legatar je morao doivjeti ispunjenje tog uvjeta, jer inae to njegovo pravo nije bilo nasljedivo o dies veniens nastupao je u momentu prihvata nasjedstva od strane nasljednika. Od tog asa legatar je mogao vrti prava koja mu na osnovi legata 99

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ pripadaju. Ako je bio vezan za rok ili uvjet, bilo je potrebno da rok istenke, tj. da se uvjet ispuni.

OGRANIENJE LEGATA
razlozi tih ogranienja bili su dvojaki: o nastojao se zatiti nasljednik o htjelo se sprijeiti rsipanje imovine lukrativnim poslovima prvi zakon koji se odnosio na ogranienje legata bio je Lex Furia testamentaria (poetkom 2. st. n.e.) po tom zakonu, legati, osim neke blie srodnike, nisu mogli iznositi vie od 1000asa po Lex Voconia legatar nije smio dobiti vie nego nasljednik pitanje je konano rijeeno zakonom Lex Falcidia kojim je odreeno da nasljedniku mora ostati ista jedna etvrtina ostavine

FIDEIKOMISI
neformalna molba kojom se ostavitelj obraao nasljedniku da on na teret ostavine, odreenoj treoj osobi neto dade ili uini osim nasljedniku, takva molba mogla je biti upuena i legatoru osoba kojoj je bila namijenjena korist naziva se fideikomisar, a ona kojoj je molba upuena fiducijar u doba republike fideikomisi nisu uivali pravnu zatitu situacija se izmijenila od Augustova doba ua rjeavanje odnosa iz fideikomisa bili su u poetku nadleni konzuli, ali je od Kaludijeva doba za to stvoren i poseban dravni organ po svojoj privredno-socijalnoj svrsi fideikomisi se ne razlikuju od legata, jer i jedni i drugi omoguuju da neka trea osoba steken odreenu korist iz ostavine valajnost fideikomisa nije zavisila od pravljenja oporuke i imenovanja nasljednika, niti od upotrebe odreenih izraza, tj. latinskog jezika mogao je biti ostavljen i usmenom izjavom, ali je najobiniji oblik u kojem se on odreivao bio kodicil kodicil je malo pismo prilagano oporuci sastavljeno na neformalan nain i u molbenom tonu s oporukama odnosno molbama nasljedniku ili legatoru koje nisu bile sadrane u oporuci predmet fideikomisa moglo je biti davanje stvari, oprost duga, osloboenje roba, i preputanje itave ostavien odreenoj osobi 100

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ to se tie naina stjecanja i ostvarivanja prava iz fideikomisa, primjenjivala su se ista pravila kao i za legate Justinijan ukinio razlike izmeu legata i fideikomisa vrste fideikomisa: o opi ili univerzalni obuhvaao je svu ostavinu ili njen idealni dio Sastojao se u tome da je ostavitelj, preputajui ostavinu ili njen dio nasljedniku, ovoga zamolio da sve to je dobio prenese na fideikomisara odmah ili nakon ispunjenja nekog suspenzivnog uvjeta o obiteljski jest posebni oblik fideikomisa, koji se razvio iz suptitucija Ostavitelj je mogao narediti fideikomisaru da nakon odreenog vremena ili pod izvjesnim uvjetima ostavinu preda drugom, drugi teem itd. supstitutu

DAROVANJE ZA SLUAJ SMRTI

pravni poslovi za koje dijelom vrijede naela ugovornog, a dijelom naela nasljendog prava po svojoj pravnoj naravi to je ugovorni odnos izmeu dviju stranaka, koji ne mogu nastati bez suglasnosti volja izmeu darovaoca i obdarenika za darodavca se ne trai da ima aktivnu testamentifikaciju nego samo opu pravnu i djelatnu sposobnost darovanje za sluaj smrti jest takov darovanje kod kojeg perfektnost pravnog posla zavisi od toga da li e obdarenik preivjeti darovatelja posao mogu sklopiti na dva naina o u prvom sluaju na obdarenika se odmah prenosi vlasnitov odreene stvari ili mu se stupa neko drugo pravo, s tim da se, ako smrtna opasnost proe, stvar ili pravo vraaju darodavcu o u drugom sluaju se posao sklapa tako da mu se dodaje suspenzivni uvjet, to znai da do prijenosa vlasnitva stvari ili nekog drugog prava dolazi ako se uvjeti ispune, tj. ako darodavac umre takvi pravni poslovi morali su biti sastavljeni u obliku kodicila, u prisutnosti pet svjedoka (jednako kao i fideikomise)

101

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

CIVILNI POSTUPAK
pravna pravila: o o tome kako se neko sporno pravo stranaka utvruje o kako se utvreno pravo ostvaruje (ako stranka presudom naloenu obvezu nee dobrovoljno ispuniti) o o organizaciji sudova u irem smislu

RAZVOJ CIVILNOG POSTUPKA

FORMULAR LEGISAKCI ONI NI POSTUPAK POSTUPAK

SAMOPOMO
nastojaje pojedinca da sam zatiti svoje pravo, bilo napadom na drugu stranku koja mu neto duguje, bilo otporom, obranom od onoga tko ga napada (sluaj samoobrane) upotrebljavao se u preddravnom periodu kao zatita povrijeenih ili osporenih prava pojedinaca

OGRANIENJE SAMOPOMOI
samopomo je kod ostvarivanja vlasitith prava imala brojne nedostatke, te se u klasnom dutvu angairala drava da bi samopomo ograniila ili posve uklonila intervencijom drave poela su se stvarati odreena naela kako treba postupati u sluaju povrede neijih prava na osnovi tih naela s vremenom su stvorene norme koje ulaze u civilni postupak

PRIVATNO SUDOVANJE
dravni je organ najprije intervenirao samo djelomino, tako to su se stranke u sporu morale obraati pravosudnom magistratu (pretoru), koji bi nakon prethodnog utvrivanja sadraja spora predmet preputao na odluku sucu izabranom od stranaka

102

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ samo je prvi dio postupka (in iure) ulazio u neposrednu kompetenciju dravnog organa, pa se ovaj sistem sudovanja zbog konane odluke u drugom dijelu postupka (apud iudicem) koju je donosio sudac nazivala ordo iudiciorum privatorum (poredak privatnog sudovanja dvije faze: 1. legisakcionu 2. formalnu

EKSTRA-ORDINARNI POSTUPAK
sudovanje, koje bi se moglo usporeivati s modernim izradila ga je rimska drava tek potkraj klasinog i u postklasino doba tada je bilo karakteristino da dravni organi vode postupak, donose presudu i brinu se o njezinu izvrenju (ovrsi) postupak postaje jedinstven nazvan extraordinaria cognitio ili kognicioni posupak uvedena i ustanova priziva, albe (appellatio) mogla ii sve do cara

ORGANIZACIJA SUDOVANJA
dvije faze: Sudjelovali: - pretor njegova uloga bila je da odobri upotrebu akcije, djelovanje stranaka, potvrdi suca i naloi da presudi spor - kurulski edili posebno u trnim sporovima - posebni organi koji su municipijama obavljali jurisprudenciju umjesto pretora iuridici provincijski namjesnici - odluivali suci u prvom redu iudex unus ili iudex privatus rimski graanin, redoviti sudac za sve sluajeve - umjesto suca: arbiter odluivao mnogo slobodnije recuperatores skupina sudaca koji su uvijek odluivali u vijeima (5 ili 7) 103

1. faza postupka (in iure)

2. faza postupka (apud iudicem)

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ dva stalna suda decemviri stlitibus iudicandis centumvirski sud

104

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

u posklasino doba, kad prstaje djelovanje privatnih sudova, nestaje podjela izmeu postupka in iure i apud iudicem dolazi do jedinstvenog postupka koji u sebi ukljuuje i prethodno ispitivanje pretpostavki za spor i donoenje presude i njeno izvrenje

organizacija sudova bila je vezana za tadanji sistem dravne uprave pa je tako car bio vrhovni sudac, pred kojim su se mogli rjeavati svi sporovi s podruja itavog carstva

nadlenos u sporovima manje vrijednosti imali su muncipalni organi, zativ defensor civitatis, a u nekim sluajevimabiskupi

105

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

ACTIO
porijeklo

rimsko pravo ne poznaje opi pojam tube Celsus: actio je pravo koje netko ima, koje se moe sudskim putem ostvariti dvostrano, sveano i formalistiko djelovanje parninih stranaka pred pretorom kojim se utvruuje i zapoinje spor vrste: Actiones civiles Actiones praetoriae honorariae Actiones aediliciae / Actiones tube iz staro civilnog prava tube koje je uveo pretor tube koje su stvorili kurulski edili u svojstvu trinih nadzornika razlika u tome da li se tubeni zahtjev u svakom pojedinom sluaju oslanja na neku pravnu normu ili ustanovu civilnog prava ili se takav oslonac ne moo nai u civilnom pravu tube koje sadre neku fikciju; bitna pretpostavka za njihovu upotrebu postoji iako je nije bilo u asu pokretanja spora nastale djelovanjem pretora slui za ostvarivanje apsolutnih prava (vlasnitva) moe se koristiti samo protiv odreene osobe cilj naknada tete penalne tube idu za izricanje kazne obuhvaaju naknadu tete i izricanje kazne sudac vezan za strogu primjenu prava sudac imao iru mogunost odluivanja osnovna tuba slui za proirivanje osnovne tube pojedinac s odreenim pravnim interesom, tj. ije je pravo bilo oteeno svaki graanin ako je nekim postupkom bio povrijeen odreeni javni interes vremenski neograniene vremenski ograniene

po postupku procesualnom znaenju

Actiones in ius conceptae Actiones in factum conceptae

Actiones ficticiae Akcije s premjetajem subjekta Actiones in rem Actiones in personam Actiones reipersecutoriae Actiones poenales Actiones mixtae Actiones stricti iuris Actiones bonae fidei Actiones directae Actiones utiles Actiones privatae Actiones populares Actiones perpetuae Actiones temporales

106

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

LEGISAKCIONI POSTUPAK
najstariji oblik rimskog civilnog postupka od najstarijih vremena do Augustova doba karakteristike: o formalnost o usmenost o neporednost o javnost dvije faze 1. pred pravosudnim magistratom (in iure) stranke izgovaraju odreene sveane rijei te na taj nain pokreu postupak 2. pred izabranim sucem (apud iudicem)

TIJEK POSTUPKA
pozivanje pred sud obavljao sam tuitelj na njegov poziv tueni ga je morao slijediti, ako to nije uinio, tuitelj ga je mogao uz prizivanje svjedoka silom odvesti ako je tueni pred pretorom: o priznao ili se nije branio bio bi osuen o ne bi priznao vodio bi se pred pravosudnim magistratom prvi dio postupka 1. dio postupka in iure - postupak pre pretorom zavravao se odreivanjem suca i aktom nazvanim litiscontestatio koji je znaio da izmeu stranaka poinje tei spor 2. dio postupka apud iudicem za razliku od pravosudnog magistrata sudac je postupak vodio neformalno Nakon to bi stranke ukratko izloile predmet spora, predlagale su same ili uz pomo advokata izvoenje dokaza, a nakon utvrivanja injenica bila bi na kraju izreena presuda Sudac je presuivao na osnovi svojeg slobodnog uvjerenja

107

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

POJEDINE LEGISAKCIJE
Legis actio per sacramentum najstarija, generalna o Legis actio sacramentum in rem slui za ostvarivanje stvarnih prava o Legis actio sacramentum in personam slui za ostvarivanje obveznih prava Legis actio per iudicis postulationem slui za raspravljanje sporova iz stipulacije i diobe zajednike imovine Legis actio per condictionem slui za ostvarivanje prava iz obveznih odnosa koji su bili odreeni Legis actio per manus iniectionem slui za ovrhu kad je dunikova obveza utvrena presudom Legis actio per pignoris capionem slui za ovrhu kad prethodno nije bilo osude ili priznanja

FORMALNI POSTUPAK
javlja se polovicom 2. st. pr. Kr. uveden kao pomoni, a od Augusta uveden kao obvezni, redoviti postupak zadrao suenje pred sucem privatnikom i podjelu na dva djela

FORMULA
pismeni akt sastavljen uz sudjelovanje pretora u kojem je iznesen sadraj spora, te dana uputa sucu da tuenog osudi ako utvrdi tonost tuiteljevih navoda ili ga u suprotnom oslobodi

KLJUNI DIJELOVI FORMULE

1. intentio dio u kojem tuitelj istie tubeni zahtjev (certa/incerta) 2. demonstratio kada je intentio neodreena sadri pravni razlog iz kojeg je nastao spor 3. condemnatio nalog sucu da tuenika osudi ako dokae istinitos navoda ili ga u protivnom oslobodi 4. adiudicatio ovlatenje sucu da zajedniku stavar dodjeli jednom suvlasniku uz obvezu da isplati ostale 5. exceptio prigovor u korist tuenoga izvanredni 6. replicatio odgovor tuitelja na prigovor

108

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ 7. praescriptio dio u kojem se posljedice tube ogranavaju u korist tuitelja ili tuenika

TIJEK POSTUPKA
in iure

apud iudicem

pozivanje pred sud i u formalnom postupku bilo je stvar zainteresiranog tuitelja umjesto nasilnog dovoenja protivnika pred pravosudni magistrat, uobiajilo davanje sveanog obeanja tuenoga da e doi pred sud tueni je mogao priznati tubeni zahtjev pred pretorom, pa je samim time postupak bio zavren stranke bi inae neformalno izloile spor, sporazumjele se o sadraju formule, a pretor bi to odobrio te predao pismenu ispravu tuitelju, a on tueniku akt u primanju i predaji formule - litiscontestatio

drugi dio postupka vodio se pred sucem pojedincem, ako se stranke nisu obratile nekom drugom sudskom organu o odvijao se neformalno uz primjenu naela usmenosti, neposrednosti i javnosti te slobodno sudakog uvjerenja o presuda protiv koje nije bilo pravnog lijeka, postala je odmah pravomona. o odluka kojom je rijeen spor smatrala se konanom, tonom i istinitom

109

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

EKSTRAORDINARNI POSTUPAK
-

(KOGNICIONI)

posljednja etapa razvitka rimskog civilnog postupka (od kraja 3.st.) sudac profesionalac, odvjetnici naputena podjela na dvije faze suenje nejavno, pismenost, posrednost

TIJEK POSTUPKA
in ius vocatio (tuitelj, sud, oglasna ploa) ako stranka izostane presuda ide na njenu tetu litiscontestatio izgubila smisao dokazivanje uvedena pravila i brojna ogranienja presuda pismena i javno objavljena alba rok od 4 mj za ispunjenje obveze nakon toga slijedi ovrha actio iudicati posebne vrste postupka: sumarni, reskriptorni, biskupski

110

RIMSKO PRAVO 2. KOLOKVIJ

KVAZI-DELIKTI
nekoliko kanjivih djela koje je pretor ranije kanjavao pomou actio in factum pojam stvoren u Justinijanovom pravu

IUDEX QUI LITEM SUAM FECIT o sudac ne donese presudu na vrijeme ili oteti stranku namjerno zbog nemarnosti ili neznanja ACTIO DE POSITIS ET SUSPENSIS o protiv vlasnika ili zakupca kue na kojoj je neto objeeno te stvara opasnost za prolaznika o actio popularis ACTIO DE EFFUSIS VEL DEIDECTIS o protiv vlasnika ili stanara kad je neto izliveno ili izbaeno na ulicu (bez obzira jeslu li osobno odgovorni) pa je izazvana teta ACTIO VURTI ET DAMNI ADVERSUS NAUTAS, CAUPONES ET STABULARIOS o brodari, gostioniari i imatelji staja odgovorni su ako putnik pretrpi tetu zbog krae ili ozljede o odgovaraju za sve osim za viu silu

111