Professional Documents
Culture Documents
in
http://www.archive.org/details/kosovosrpskenarOOnova
KOSOVO
SRPSKE NARODNE PJESME
O BOJU NA KOSOVU
-^
EPSKI RASPORED
STOJANA NOVAKOVIA
DRUGIH
NOVIM PREDGOVOROM
CIENA 40 F1LIRA.
^^V^
"v
^V
TISAK
I
u.
NAKLADA KNJIARE
L.
HARTMANA
(STJ.
KUOLl)
Zagreb, Ilica 20
^^diaeT^s
,\>
'z '$
Opfl
Toronto,
'
0 v>!
\0L
PREDGOVOR.
Na epski raspored kosovskih narodnih pjesama, tampan prvi put po pokuaju pokojnog barona A. d' Avrila godine 1871 u Biogradu, a po tom latinicom godine 1872 u Zagrebu imao je osobitu sreu u izdanjima. Godine 1876 tampano je u Biogradu irilicom tree popravljeno izdanje s uznesenom pjesmom o Majci Jugovia. Godinu po tom izda L. Hartman novo izdanje latinicom, po svome drugom izdanju, bez Majke Jugovia, koja je poznije unesena u tree biogradsko izdanje od
1876.
je,
To
u stvari
i
raunato
obii
ljeeno
esto
1883. I tako je do 1906 svega tampano etiri irilicom, a u Zagrebu svega pet izdanja latinicom izdanja od 1872 do 1901 godine. Povodom desetog izdanja latinicom, za koje nas zamoli gosp. Stj. Kugli iz Zagreba, vidjesmo da se tamo knjiica sa tri slike (cara Lazara, sultana Murata, Miloa Obilia) tampala posljednji put u estom (t. j. devetom optega broja) izdanju godine 1901. Ovo novo deseto izdanje bi uzrok te se vratismo jo jedanput na ovaj mio predmet nae mladosti. Oevidno je da je epski raspored, srpski tampan prvi put 1871, naao odziva u svemu narodu i izazvao ne neznatan rad u knjievnosti o prijedmetu toliko milom narodu. Poto je ne-
godine
mi
emo
od nje
Godine v 77, kad je na Balkanima opet grmio boi meu Kistom polumjesecem, izatlu u izdanjima Jugoslavenske Akademije u Zagrebu knjiga Narodne pjesme o boju na Kosovu godine 1389. Sastavio u cjelinu Armin Pavi. Troskom Jugoslavenske Akademije znanosti umjetnosti. [J Zagrebu. 1877. Glavna misao, koju je gosp. A. Pavi u toj knjizi razvijao bila je: da je o kosovskom boju nekada bio sklopljen narodni potpun ep, da su od predanja o kosovtoga epa samo odlomci, sve pjesme skom boju, pobiljeena od XV vijeka u napredak. Posto je XVIII vijeka bilo neto zapisa iz u biljekama XVII Dalmacije, na svaki nain nepotpuno ili nekritiki pohvatanih ili zapisanih, gosp. A. Pavi se starao da tijem zapisima izvojuje sto vidnije mjesto. Na knjigu gosp. A. Pavia mi smo odgovorili kritikom studijom Srpske narodne pesme o boju na Kosovu tampanom 1872 u drugoj knjizi Godinjice Nikole Cui
rica (str. 97
177).
Ista je
studija u nekoliko
skraena
slobodnom njemakom prijevodu gosp. V. Jagia u Areni vu f r slavisehe Philologie III, 413 462. Nae je gledite bilo sa svim protivno gosp. A. Paviu. Mi smo u pomenutoi studiji tvrdili da epa narodnoga koji je gosp. A. Pavi zamiljao niti je bilo, niti je biti moglo; da je boj na Kosovu, kao znatan dogodaj opjevan mnotvom posebnih narodnih pjesama o pojedinim junacima ili o pojedinim momentima dogaaja; da se te pjesme samo vezuju izvjesnim narodnou jedan krug jedinstvom prijedmeta na njegove pogledom na taj veliki dogaaj politinim mijenjao. posljedice; da se teajem vijekova taj krug Drugojaije se shvatao primao taj krug narodnih pjesaizala u
ii
ma
dru-
Desetak godina kasnije, prilikom slavljenja pete stogodinjice kosovskoga boja, vratio se na isti prijedmet
akademik
ci
i
dr. T.
Mareti u raspravi
Kosovski juna-
u narodnoj epici. Rasprava se ta itala 15 27 juna 1889 u sveanoj sjednici Jugoslavenske Akademije dranoj za uspomenu kosovskog Vi-
dogaaji
dova Dana. Na
dra.
istoj
sveanoj
je
sjednici
itana
je
rasprava
i
Fr.
pos-
pred raspravom Maretievom u istoj knjizi Rada Jugoslav. Akademije XCVII za 1889 godinu. Cijelu tu knjigu Rada Akademija je posvetila uspomeni kosovskoga boja. Usvojivi potpuno nae gledite o zasebnim pjesmama dr. T. Mareti je prekinuo ovaj kritini spor, poto ne znamo da li sad iko misli da je o kosovskom boju bilo cjelokupnog narodnog epa. Moe se, dakle, danas uzeti kao opte primljeno miljenje da o kosovskom boju nikada nije bilo to drugo osim veeg ili manjeg kruga narodnih zasebnih pjesama. Svi podatci o ovome kritinom sporu i o knjievnosti potpuno u marljivo ovoga prijedmeta pokupljeni su knjizi gosp. Sr. J. Stojkovia Kosovska epopeja. Pregled pokuaja na sastav narodnoga epa o boju o Kosovu. u drugoj Kosovo. Narodne pesme o Beograd 1901. boju na Kosovu. Za narod kolu priredio Tih. Ostoji. U Novom Sadu. Izdanje Matice Srpske, 1901. U ovoj su
ljedice,
tampana
Sama ideja o sastavljanju narodnih pjesama i predanja u jednostavan sklop ima duu historiju. Ona je isticala iz historike potrebe da se ispria taj dogaaj, i prema ukusu lica ili vremena, narodna su predanja, svakome na ruci, u toliko vie sluila kao izvor u koliko je manje bilo na ruci pravih historijskih izvora.
ve
historiji
mu
je
zvuk.
i
zvuk
odmah od prvoga dana postao tako veliki nainio se zametkom buduega poetskoga stvaranja vanredinim dogaajem to su u tom boju poginula oba cara to je
i
sultana
im
je
do-
gaaj malo
Ve XV
ustupio u prolost, njega je obuhvatila poezija vijeka, a moe biti i ranije, postale su pjesme u
kojima se pjevalo udno djelo Miloevo. Odmah se poelo pjevati da ie pobuda toga djela u tome sto je Milo (,d neki ome gospodaru opadnut Omiljeni naunik s dvora despota Stefana Konstantin Filosof u biografiji despotovoj, pisanoj 1431 dakle samo 42 godine poslije boja kosovskoga u poloaju da dobro bude izvijeten, ovako pie o kosovskom boju.
zastavama. A bjee neki veoma odlian plemi (Milo), kojega su zavidljivci bili opali gospodaru kao da nevjeru uiniti. I on, da bi posvjedoio vjernost junatvo, izbere zgodno vrijeme zaleti se na samoga velikog naelnika (turskoga), nainivi se kao da je bjegunac. Put mu se otvori kad je bio blizu, zaleti se satjera u toga samog oholog stranog samodrca (sultana). Tu on sam padne od Turaka. I u prvi mah pokau se jai oni to su bili s Lazarem, pobjeda se privi na njihovu stranu. Ali ne bjee to vrijeme izbavljenja. S toga u tom istom boju odoli na posljetku sin ubijenoga dara jer Bog tako popustio, te da se onaj velikan (knez Lazar) oni to su s njim bili uvjenaju vijen-
Usta, na ime, knez Lazar, i pode na Turke. Boj se dogodi na mjestu koje se zove Kosovo, i bi ovako. Vojni ljndi su nastupali jedan protiv drugoga sa svojim
ma
ta je pilo potom? Blaeni se okona a njegovi mili drugovi primie smrt istim nainom prije njega, molei mu se to su mogli ljepe, da oni svre prije njega, te da njegovu smrt oima ne gledaju. Izdanje V. Jagia u Glasniku XLII,
I
261.
stavljena na hartiju oko 1431 godine i autentina koliko god moe biti, zametak je i jezgro cijele kosovske epopeje. U njoj su sve glavne pobude njezine. Znatno je da u njoj nema spomena o Vuka Brankovia izdaji. Ako bi se reklo da je to zato to je tada u Srbiji vladao Vukov sin urad, odgovoriti bi se moglo da
i
Ta srpska pria,
liama, a
i
Osim
vizantijski historik
Jovan Duka,
1527) po izvorima
bili
1463., a
tako
1455
naroda
koji su u
njegovo vrijeme
na razpoloenju.l) Srpski pisac sa samog kraja XV vijeka, kojega su Turci pri uzeu Novoga Brda (1454) kao mladia zarobili i u janjiare odveli, pria u glavnome ovako isto, samo dodaje da se na Kosovu s knezom Lazarom nijesu borili svi pod jednako, nego da su neki gledali kroz prste, te da je zbog te nevjere,
zavisti
i
nesloge nevaljalih
kosovska bitka. Ali ni M. Konstantinovi, koji je ovo stavljao na hartiju negdje oko 1499, ne pominje Vuka Brankovia kao izdajnika, a o njemu govori odmah za tim, bez ikakva znaka sumnje.2) Nije moguno danas prokopati kakvim je nainom kako uz kosovsku epopeju prirasla misao o izdaji Vuka Brankovia na Kosovu. Ako je ta misao prionula uz epoljena
peju istom
XVI
ba u XVI vijeku, tako pozno, da se istakne to ime a nikoje drugo. Izlazilo bi da su svakojako neki uzroci jo u XV vijeku uvrzli ime Brankovia kao izdajnika u tu pri-
u. Mi smo nekada pomiljali na dinastiku borbu meu Brankoviima Lazareviima na kraju XIV u poetku XV vijeka (do 1413). Nu ni tome nema ni traga ni potvrda
i
i
u pisanim izvorima.
Dovoljno da XVI vijek unosi u kosovsku epopeju i elemenat. Italijanski prevodnik Duke, za kojega se ne taj zna kada je radio svoj prijevod, ali koji ne moe biti stariji od XV vijeka, ne prevodi o boju kosovskom Dukinih rijei, nego izlae kosovsku priu na talijanskom sasvim
Raki
pominje da se
Duke moe
i
etak XVI
3)
1)
vijeka,
Dalmatinac.
I
On
ve
staviti na kraj XV ili u poda ga je radio kakav Dubrovanin ili zna za izdajnika; naziva ga Dragosavo
dr. Fr.
42.
137.
upia
II,
govori da se oruje od svoga gospodara kneza Lazara odmetnuo okrenuo protiv svoje brae hriana.4) Od XVI vijeka u napredak razvio se kosovski ep s tiieni umetkom o
Probiscio (Dragoslav
ili
Probi
Probi),
izdaji.
I/daia
je,
na posljetku,
konano
prionula uz ime
I
Vuka
poto ie izdaii povod bio u surevniivosti koju ovlano najstarija pria Konstantina Filosofa, XVI napominje ie vijek, kao nov dodatak, utvrdio tu surcvniivost medu Vukom Brankoviem Miloem Obiliem. Posljednji prirastak kosovskom epu bie onaj o uzroku te surevniivosti u razmirici dviju keri Lazarevih, Vukovice Miloevice. Tako su se do kraja XVI vijeka razvili svi malo po malo. to lagano, elementi kosovske epopeje, Posto prianje M. Orbinija, izdano na svijet 1601 godine
i
zakorau je
peje,
i
XVI
je
poto
menima da
ija
diti
i
je ista
epopeja u
i
da
glavna, najira
vijeku bila ua, drugojas dosta sigurnosti tvrnajrazgranatija pria o boju koi
XV
sovskom, sa svima svojim epizodama pojedinim pjesni am, djelo XVI vijeka. Poznije se kroz XVII XVIII vilomi taj poetjek uva, dalje prepijeva, po malo kri sko-historijski krug kosovskih narodnih pjesama. Nacrt XVI vijeka o kome govorimo u glavnome je isti nacrt koji se vidi u Tronoca. Tronoki ljetopis ili historija u svome sadanjem sastavu nee biti stariji od prve polovine XVIII vijeka. Kao to su u XVI vijeku Dubrovani Dalmatinci, historici pjesnici, prihvatili kosovske pjesme, poznate im od okolnoga naroda od njihovih putnika trgovaca s Balkanskoga Poluostrva, tako je poetak XVIII vijeka otvorio istu taku struiu u sjeveroistonih Srba, neto seobom srpskoga naroda preko Save Dunava, neto velikim ratovima toga vremena, koii su spobuenjem knjievnosti, men stare drave oivljavali,
i
Corpus
script.
str.
354.
Mavro
Nacrt kosovske prie kako ga je 1601 zabiljeio Orbini izrauje na istoj osnovici, ali s vie narodnih onovremenih umetaka na ljetopisac Tronoac. Postanje toga ljetopisca jo jednako je mutno nerazjanjei
no.
Oevidna
je
izvjesna veza
i
medu Mavro-Orbinijem
na dva
i
Tronocem.
Tronocu
se, zaista,
tri
mjesta po-
minje Mavro-Orbini, jasno je da se njime sluio sastavlja toga ljetopisa. To se moglo izvriti sredstvom ruskog prijevoda Mavro-Orbinija, koji je tampan u Petrogradu jo 1722 godine. Arhimandrit je I. Ruvarac jo 1868 zabiljeio kako je Tronoac jako interpoliran, te s toga je za historijsko ispitivanje prijeka potreba da se stariji
od Brankovia
Lj.
Kovaevi
On
oznaava kao
je
izvod
iz
via
P. S.
Srekovi
Brankotampao u
Glasniku XXI.
Drugi samostalan nacrt kosovske epopeje u prii pripada, tako rei, istome vremenu. To su poznata narodna predanja o boju kosovskom, probiljeena prve pole XVIII vijeka, koja smo objavili u Starinama X, str. 177 i t. d.7)
njima
je
sadraj
raznih pjesama o
prozi
I
izloen
priom
jifaSrodnftn
i
stihovftna.
ovom drugom
pripovijedanju
vikoji
nam
se javio prvi put kroz historiju Mavra Orbinija. Moguno da je ta historija daia osnovni crven konac toj prii oko kojega su poslije nizani sadraji pojedinih narodnih pjesama u obliku onoga vremena kada su ovi srpski sa5)
str. 481.
6) Lj.
(Godinjica X).
Beograd
7)
XV,
str.
t.
d.
Tako mi
s tijem
potpuno ulazimo
XVII]
vijek.
guslara koji su od XIV vijeka u svojim rapsodijama obdjelavali kosovsku priu kako su znali, gore pomenutim polu-uenim biljeenjem prihvata i medu Srbima pravoslavnim pero hartija taj mio predmet narodnoga smisljanja. Pokraj prianja, koje se dalje nastavilo, od XVIII vijeka prijepisi poinju da ire i hrane sastav
i i
Od
kosovske prie onako kako je tada na hartiju stavljena. Iz kakvih se sastojaka gdje sastavila ta polu historijska a polu narodna pria ne da se prokopati. Pojedinosti upuuju na krajeve pod uticajem nove prosvjete na lijevoj strani Save Dunava na dalmatinsko primorje, gdje se kosovska legenda poela njegovati perom jo od XV
i
i i
i
XVI
vijeka.10)
gore navedenom pokazani su uzroci iz kojih, po namiljenju, poinju u toku XVIII vijeka dvije razliite struje u samom narodnom pjevanju, jedna knjievna, a druga struja starinskoga usmenog predanja.
em
Posvjedoeno
knjiga
je
i
je u XIX vijeku mnogim primjerima da gusle nikada nijesu bile potpuno odvojene. Kad to sluaj za starija vremena, gdje je literatura i
ve
jezikom bila od naroda vema odvojena, u toliko je prije za vjerovanje u poznijim vremenima u kojima narodni jezik silno prodire u knjievnost i osvaja je. Zajedno s je9)
u Glasniku
10)
S Tronocem treba vezati drugo njegovo izdanje XXXV. od M. S. Milojevia po nekom prije-
Kakav
je
oblik
imala u
kom
vijeku kosovskia
pria, kako se mijenjala i irila sve vema u legendu udaljujui se od historije u toku vremena sve vie, lijepo se vidi iz razprave Lj. Kovaevioa Vuk Brankovi (1372 1898.) Iz Godinjice X. Beograd 1888. str. 38. d. Izvori su rasporeeni po vijekovima iz kojih su.
i
10
zikom guslarske su pjesme od toga vremena uticale na pisane prie o kosovskom boju, ali se inilo i obratno. I pisane su prie o kosovskom boju oevidno uticale na guslarske pjesme. Pored ove nove struje, koju nam donosi XVIII vijek, imamo mi jo da od kraja toga vijeka dvojimo starinske prave narodne rapsodije o kosovskom boju i o njegovim pojedinostima od L a z a r i c e, pokuaja pjevana kosovskog boja i Lazareve tragedije zaseb-
nom
jednostavnom narodnom pjesmom. Kiasini svjedok za ove stvari Vuk St. Karadi sauvao je za ovu pjesmu o Lazarevoj pogibiji na Kosovu ime Lazarica. On pod tom rijeju u Rjeniku (izdanje 1818) biljei da imenom Lazarica slijepci zovu onu v ei
od Kosovliku p je srnu od kneza Lazara s kog boja. Lazarica se poinje: Car Murate u Kosovu pade, Kako pade, sitnu knjigu pie, Te je alje ka Kruevcu gradu. A sve su ostale kosovske pjesme komadi od Lazarice. teta to Vuk o ovome prijedmetu
i
nije pisao
mama
iz
tom, gdje nalazi ta Lazarica u novim konanim izdanjima narodnih pjesama. Ona pak ista pjesma kojoj je gore poetak naznaen, smjetena je u drugoj knjizi izdanja od 1845 ne kao poetak ili odlomak Lazarice nego pod znaajnim natpisom Komadi od razlinih kosovi
skijeh pjesama,
ona
je
komad.
izvjetaju o
napisao 1833, biljei se sovskih pjesama on sluao od svojega oca u Karlovcima 1815 godine. Tu Vuk za oca napominje kako je kao poboan zbiljski ovjek vrlo malo mario za pjesme,
i
u tijem komadima samo prvi kazivaima pjesama, koji je Vuk da je te komade od razlinih ko-
nego samo koliko ih je, gotovo nehotice, upamtio od svoga oca Joksima brata Tome, koji su ne samo mnotvo pjesama znali i rado ih pjevali kazivali, nego
i
i
i i pjesme s p e v a v a 1 i. Tim ljudima, narataju XVIII vijeka, pripadaju pjesme o kojima se Vuk 1818 izjasnio da su odlomci Lazarice, a 1845, u posljednjem izdanju narodnih pjesama u (te godine je
s u
s a m
Beu
li
tampana druga knjiga) Vuk Lazaricu vie ne spominje, namjesto nje komade razlinijeh kosovskih pjesama. S toga mislimo da ne emo omaSiti, ako reemo: da misao o Lazarici pripada prvoj fazi Vukovih jo nezrelih studija o narodnim pjesmama, da je ona poznije otpala. Nije nimalo nemoguno, da je ta Lazarica prvoga Vukova vremena prost prijepjev gore pomenute knjievne Lazarice prve polovine XVIII vijeka. U posmrtnim
i
ve
hartijama Vukovim nasla se u neu potrebi jenoj gradi narodnih pjesama jedna pjesma o kosovskom boju, koju je Vuk dobio jo 1825 godine, u kojoj je preko 2000 stihova, ali koju Vuk nije udostojio asti da je unese u svoja klasina izdanja. 10) G. Ljub. Stojanovi me izvijesti da je u toj pjesmi stihovima ispjevana malo prije pomenuta pria o boju na Kosovu i da ju je Vuku poslao Papi iz ida. Iz tog se vidi kako Vuk ni onu priu, ni pjesme iz nje izvedene nije smatrao za narodne umotvorine. Sudu tome, danas naroito, pogovora nema.
i
se gubimo u nagaanjima u pretpobismo rekli da je iz svega gore navedenoga oevidno, kako je isprva Vuk mislio da ima Lazarica, jednostavna narodna epska pjesma o boju na Kosovu, ali da se poznije on zaustavio na miljenju da o kosovskom boju ima u narodu samo razliitih pjesama. Moguno je, da je Vuk na posljetku, zrelije i dublje sudei o Lazarici XVIII vijeka, doao o njoj do onakog miljenja kakvo mi danas imamo o pjesmi Ilije Divjanovia o koi
Ne marimo da
ali
stavkama,
sovskom
zbornka
boju, koja je svijetu saoptena u drugoj knjizi B. Petranovia (Beograd, 1867 godine).
im
tim dolo je s osvitkom XIX vijeka epsko rasporeivanje i sklapanje kosovskih pjesama opet perom, se knjievnost u narodu probudila. Knjiica jedna ostala je u tom pogledu neopaena.
i
Meu
11) V.
St.
Dravno
izdanje.
VI.
12
da je tampana prije nego to se poelo izdavanje narodnih pjesama. Ona se poslije mnogo puta pretampa
vala.
ma
knjiara Gazemunskog knjigovesca tampana 1805 godine. 12) vrila Kovaevia, spjevana knjiga tampana slovima slovenskim, u njoj Ma da je
To
je knjiica
prilino ist, razmjer neto narodni sa slikovima, s gomilom upletenih pravih narodnih stihova, neto pak krai od narodnoga, po nainu J. Rajieva Boj zmaja
je jezik
s orlovi.
pjesmi toj O. Kovaevi se, oevidno, dri i gore pomenute rukopisne prie o kosovskom boju, i Rajieve historije, i narodnih pjesama. Iz svega toga i on je, bez sumnje ponesen strujom onovremenog buenja naroda srpskog, sklapao jednostavnu pjesmu koliko je mogao i umio. Pjesma mu se dijeli na dva odsjeka. U prvom pjeva povod i namjeru, a u drugom vojenu spremu, ureenje boja pjeva i boj sam. U prvom odsjeku pod natpisom se kako je knez Lazar upravu u Srbiji uredio; kako su Turci napredovali i Bugarsku podinili. Tu je prvi Lazarev obranbeni rat, iljanje vojvode Dimitrija na Pirot
Povod
begom
Vitoviem
sukob na Ploniku. U drugom odjeljku toga prvoga odsjeka pod natpisom Namjera opijeva se sabor kod kneza Lazara. Tu su besjede: kneza Lazara, tasta mu Juga Bogdanovia, Vuka Brankovia i Miloa
i
Obilia. Posljednja
12)
je najsilnija
najsimpatinija,
veoma
Potpun joj je natpis: Cthxh o noBe^eHin h eaMJepeHH cep6cKaro Be^iHKaro KH>a3a ^[a3apa npoTHB TvpcKaro oncraeHHJa c pa3HHMH ero Be^iMoacej paaroBopv: h o H3o6paaKeHin CTpanmaro h rpo3Haro oHaro Meac^v Cep6aMH h TvpKaMH Ha no.a>y Kocobv cpaaceHnja,
c^iVHHBmarocja bo 1389- mc. jictv JyHna 15 ^He, caooeeHH, h oa nacTH pas^je^eHH raBpn^oM KoBa^eBHfe, KHnroBJacueM 39mjhckhm 1805-ro AeTa, K04 k ero h npoAajvTca, B Ev^Hinje rpa^je 1805. Maja 8.-na str. 112.
Kosovo
13
ratoborna. Milo pobraja vojvode koji su knezu Lazaru pod rukom trai rasplet. Svi ostali prisutni slonom besjedom pristalu uz Miloevo miljenje, knez Lazar u ime pristanka odlikovanja pridijeva Milou Obiliu elenku za kalpak. Iza ovoga odielka, na zavretku prvog odsjeka, G. Kovaevi pripovijeda prozom Lazarevo jahanje s Vukom Miloem poznati sukob medu Miloevicom Vukovicom.
i
i
boju.
i
U tom se odsjeku pobrajaju vojvode izdaju naredbe za bojnu pripravu. Tu kneginja Milica pominje glas o izdaji Miloevoj. Tu ulazi poznata narodna pjesma (s promjenama) o Miliinom traenju da joj knez ostavi brata od zakletve. Tu je stavljena druga narodna pjesma o i ljanju Milana Toplice u tursku vojsku da je uhodi. Tu je, opet po narodnoj pjesmi, savjet M. Obilia Milanu Toplici da kneza i vijee njegovo ne poplai pravim kazivanjem o sili turskoj nego da isto ublai. I dokle M. Obili tako pokazuje staranje o knezu i o vojsci srpskoj, Vuk Brankovi tu istu priliku upotrebljuje da Miloa opadne kod kneza predstavljajui kako se on tobore sa M. Toplicom ponaosob dogovara o izdaji.
Po tom dolazi raspored vojske za boj, i za tim, opet po narodnoj pjesmi, kneeva slava zdravica. Tu je poznato izoblienje Miloa Obilia, odlazak njegov i njegovih pobratima, Miloa i Ivana, u tursku vojsku. S osobitom se panjom pjeva, kako je Milo rasporio sultana Mu rata i kako se poslije borio s Turcima, pa kako ga Turci nikako nijesu mogli uhvatiti, dokle im se, savladan umorom, sam nije predao. Na svretku je pogubljenje kneza Lazara, Miloa Obilia i svih ostalih, a knjiica se svrava plaem kneginje Milice.
i
U ovom
obraivanja
i
pokuaju G.
Kovaevia mi
vidimo poetak
kupljenja kosovske epopeje koje se poslije nastavilo u XIX vijeku. Oslanjajui se u nekoliko obilato na kosovsku priu iz prve polovine XVIII vijeka, na Ra-
14
jievu historiju na ive narodne pjesme, G. Kovaevi je dao pokuaj epske pjesme, prilian za njegovo vrijeme U tom je desetak dvadeset godina kasnije Vukovo kupljenje ivih narodnih pjesama otvorilo pravi put i k poznanju njihova autentikog teksta k potonjem sklapanju kosovske epopeje iz autentinih narodnih stihija. 2iva upamena a nezapisana graa kretala je ovaj posao preu poetku XVIII vijeka; ista ta graa, zapisana hrana perom nenadmanoga znaoca, izala je pred oi pjesnikih posmatralaca XIX vijeka. K tome kritikih objavljivanje pjesama narodnih, zaje pozniie pridolo pisanih u primorju u toku XVII i u poetku XVIII vijeka. Prijevodi srpskih narodnih pjesama na strane jezike dali strancima da svoj talenat okuaju na ovom su povoda epskom zadatku. Ne jednom se krug kosovskih pjesama uinio kao nedovren ep. Mnogi su osjetili elju da nau ili popune ono malo to tome epu nedostaje, pa da ga dovre. Na posljetku su na tome ogledali otrinu svoga poi
i
pa su pjesnici kuali sreu za njima. U knjizi g. Sr. J. Stojkovia Kosovska epopeja. Pregled pokuaja za sastav narodnog epa o boju na Kosovu.
smatranja
i
kritici,
Beograd
jeka,
XIX
vi-
domai
strani.
Oni se poinju
jo 1847
Lazaricom
Joksima Novia. Oni bi se svi mogli podijeliti na prepijevanja, gdje su se pjesnici kretali s odrijeenim rukama, i na epsko rasporeivanje narodnih pjesama. Tu su razni pisci pokuavali da dovre ili u bolji red stave djelo narodno, traei puta i naina kojim da od kosovskih rapsodija sastave epsku cjelinu.
Najstariji ovakav pokuaj, ne po prijevodima nego po origimalima Vukova izdanja od 1833, pripada velikome poljskom pjesniku A. Mickieviu. Godine 1840 i 1841 Mickjevi ]e u College de France u Parizu drao znamenitu seriju lekcija o Slovenima, koja je, po tom, predana javnosti i tampom francuski o nje-
15
maki. 13) Kako je toga vremena Mickjevi bio zanesen za religioznim misticizmom, naroito mu je godio religiozni, sudbinski osnov kosovskih pjesama. Prva Mickjevieva lekcija, u kojoj se u prozi prevodi cijela pjesma o enidbi kneza Lazara, drana je u Parizu 7 19 februara druga, u kojoj se govori o epopeji kosovskoj, dr1841 ana je 14 26 februara 1841. Tu Mickjevi govori o kosovskim pjesmama kao o rapsodijama, razlaui, da pra\og epa ne samo nije bilo u Srba nego da ga nije ni moglo biti. Ali odmah u poetku lekcije Mickjevi istie misao da se srpske rapsodije mogu sklopiti u red (mettre en ordre). Ako bi se to htjelo, govori A. Mickjevi, valjalo bi poeti legendom o zidanju Ravanice, i izlae je cijelu. Poslije toga Mickjevi mee pjesmu o dolasku Muratovu na Kosovo i o Muratovu pismu knezu Lazaru o dijeljenju kletva zemlje. Za tim je knez Lazarev poziv na Kosovo onima koji ne bi doli.
Mickjevi
po tom napominje da
bi
trebalo staviti pjesmu o pismu Bogorodice knezu Lazaru, kojim se preda nj stavlja zadatak da izbere hoe li carstvu nebeskom ili zemaljskom. Mickjevia, kao religioz-
nog mistika, ova pjesma dovodi u ushienje. Misao vhrianska, poinjui novu seriju spjevova, nigdje nije iskazana ni tako jasno ni tako otvoreno kao u ovoj pjesmi govori Mickjevi. Poslije Mickjevi stavlja red veeru uoi krsnog imena kneza Lazara, gdje se na
>.
istie surevnjivost
loa Obilia.
Odmah
Milanom Toplicom
Ivanom
u kome se prvi put istie misao, da se sultan Murat zakolje pod adorom. Mickijevi poslije toga stavlja na red odlomke kosovskih pjesama o samom boju na
Kosaniem,
13) Les Slaves. Cours professe au College de'France par Adam Mickiewicz 1840 1841, et publie d'apres les notes stenographiques. Pari 1849. I V tomes. Lekcije o kosovskim pjesmama smjetene su u prvom tomu.
16
Kosovu. Iza toga se kao umetak navodi pjesma o molbi kneginje Milice da joj knez Lazar ostavi brata od zakletve, da se kod nje nae. Iza nje se redaju glasovi o boju na Kosovu dva vira gavrana i dola7ak momaka, koji kneginji kazuju i slavne i crne glasove sa Kosova. Kosovski krug Mickjevi zavruje pjesmom o Kosovci djevojci. Po ovome je Mickjevievom ogledu ili planu na pjesnik Medo Puci Dubrovanin pokuao da italijanskim stihovima izloi kosovsku epopeju u cjelini. Ali njegova djela ne mogosmo dobiti da ga pregledamo. 14) Vidi se, da je veliki poljski pjesnik imao srenu ruku. njim je doao nekih dvadesetak godina kasnije, FranZa cuz baron Ad. d' Avril, te je godine 1868 u knjiici La bataille de Kosovo. Rhapsodie serbe, tiree des chants populaires te traduete en fra'ncais. Pari 1868 k rasporedu Mickjevievu dodao je jo tri pjesme, pa je sva to izradio u stihovima. Njegov je posao obratio nau panju im je izaao. Opazivi zdravu misao u njemu, mi smo ga podvrgli ozbiljnomu prijegledu, originale smo sklopili po ukazanom redu, ispravljali smo i dopunjali dalje, te je tako postalo srpsko izdanje, najprije u jedanaest a po tom u dvanaest pjesama. Poto su tampane kosovske pjesme od skupljaa poznijih od Vuka (Petranovieve 1867 i d.), u kojima su narodne umotvorine nekoliko desetina godina poznije od onih koje je kupio Vuk, po tom narodne pjesme iz primorskih zapisa XVII XVIII vijeka (Mikloievo izdanje 1870, Bogiievo 1878) javio se g. A. Pavi sa svojim kritikim djelom o kome smo unaprijed govorili. Ma da taj pokuaj kao kritika nije naao odobrenja, u praktikom sklapanju kosovske epopeje on je ostavio mnogo veega traga. Posao g. A. Pavia uspio je da sklapanje kosovske epopeje skrene s onog puta koji su mu obiljeili A. Micpisac ovih vrsta. kjevi, baron A. d' Avril, M. Puci
i
14)
illirici.
str.
86.
17
Pavia nalazi se u njegovo] vepotpunoti opirnosti. S obzirom na to mi smo se na kraju studije o Srpskim narodnim pjesmama o boju
g.
A.
na Kosovu govorei o knjievno-umjetnikom pokuaju sklapanja svekolike kosovske grade u cjelinu izjasnili, da je pokuaj g. A. Pavia bolji od naega, naglasivi ipak da je na pokuaj sastavljen od stihija h om o g e n h po stilu i z ve d e n j u, te je odmah za uivanje, a u g. A. Pavia bi valjalo da se jo dobar nopjesnik potrudi, te da one heterogene stihije, starije ivije, paljivo preradi u jednu skladnu cjelinu, koja bi pokudoista obogatila nau literaturu. To se donekle avalo to prepijevanjem (Gr. Marti), to sklapanjem prilagoivanjem narodnih pjesama (Sr. J. Stojkovi i Tih. Ostoji). Ostavljamo drugima da te pokuaje cijene. Mi smo medu tim nali za dobro da se jo jedanput obratimo
i
svome staromu radu da ga jo jedanput, onim istim inom, dopunimo. Razloge zato pokazaemo u lanku
i
nato
za ovim dolazi.
Malo
sastojaka
prije
reivanja da se odlikuje
i
jednorodnou svojih
i
legenda
XV
je
vidimo
poetkom
XVII vijeka u kojem je ula ve u XVIII vijek. Epska pria narodnih kosovskih rapsodija XIX vijeka nema ve pomenute starije potpunosti. Ni to nije tako sluajno kako pjevai XIX izgleda na prvi pogled. Mi mislimo da su
i
i
vijeka imali neki razlog to vie nijesu pjevali pojedinosti zetova Lazarevih, kao to su to inili rao svai keri ukusa. Mi mislimo da niji vijekovi. To su stvari i logike
i
dovoljno opravdano stavljati danas u kosovsku epopeju to drugo osim onoga to se u njoj zateklo u ivom narodnom predaniu s osvitkom XIX vijeka. Imamo li mi
nije
16
vijeku naturamo oblik kosovske epopeje u obiaju ranije, kad samih ranijih pjesama o tome (ako ih je bilo) nemamo, ili kad od njih imamo odlomke kojima kritinost, nain zapiske, vezu sa ivim pjevanjem u narodu nemamo? Iz toga razloga drimo, da je najumjesnije ostati pri obliku epske kosovske prie, tampi predali guslari u poetku XIX vikoju su peru
prava da
XIX
koji je bio
jeka.
To
b;
bila
naem miljenju, ne moe s osnovom mijeati ni brkati umecima nepouzdane vrijednosti iz ranijih vremena. Svako vrijeme ima svoj oblik kosovske prie. I svakome vremenu treba taj oblik, kao njegovo vlastito
koja se, po
obiljeje
i
ostaviti.
jo
jedno-
stilu. Mi, na priliku, ne meemo naporedo pjesme istoga naeg vremena, bez obzira na njihove skupljae i na vjetinu koju su u biljeenju pokazali.
je
rodnost po
Vuk odabrao
I
ne samo zato to je Vukovo odabiranje odvojeno od svaijega drugog nego zato to Vuk skoro sve kosovske pjesme ima sa samog poetka XIX vijeka, prije nego to je savremena knjievnost ikakav uticaj mogla na njih izvriti. Najmanje bismo mijeanje s VukoStavljamo.
to
vim narodnim pjesmama doputali sa pjesmama iz zbirke B. Petranovia, jedno to skuplja nije imao ni pojma o kakvom god kritinom odabiranju, a drugo to su to pjesme sakupljene u drugoj polovici XIX vijeka to su oevidno sve naete uticajem knjievnosti. Valja imati na umu da se narodno usmeno smiljanje uvijek nalazi pod uticajem knjievnosti i da su za nj u onoliko dragocjenije epohe u koliko je u njima taj uticaj manji. S toga, po naem miljenju, kraj XVIII i poetak XIX vijeka imaju naroitu cijenu, poto se u tome momentu moglo uhvatiti najistije i najistinitije narodno predanje.
i
Isto
tako ne mislimo da se
Vukovim
fino
paljivo
starijih
porediti
pjesme
iz
19
njihovom biljeenju o njihovom ivotu u narodnim ustima ima puno pitanja i znakova sumnje. Na njih smo mi u naoj studiji o kosovskim pjesmama (Godinjica II., str. 152 d.) obraali panju. Jo je otriji sud g. V. Jagia. On u svome lanku O jugoslovenskim narodnim pjesmama prcdanjih vijekova15) ovako govori o zbirkama iz primorskih zapisa: U opte je osnova
i i
i
ovih zbiraka takova, da se s osnovom moe posumnjati o itavoj vrsti komada da li se mogu smatrati kao prave narodne pjesme. Doista su to proizvodi takih ljudi koji sa svim dobro znadoe pogoditi ton pravih narodnih pjesama, budui sami iz naroda, ma da su bili kolski obrazovani. Pa opet se zato razlikuju od pravih na rodnih pjesama po uobiajenom shvatanju toga pojma, osobito time to su odmah su postale zapisane bile (od samih sastavljaa), a svakojako ne bjehu prijedmet usmenog predanja. Tako e, na ime, u zbirci iz Perasta biti jo po neto samo spjevano narodnim nainom, ali u ^ ostalom bie sa svim odreenoga linoga porekla, i teko da je ikada bilo kao prava narodna pjesma razprostranjeno u ustima narodnim. Poslije ovoga suda, ko bi mogao, ne samo po stilu nego i po sadrini, pomijeati s Vukovim tekstovima teksi
im
primorskih zapisa? hoe jednorodnost po tonu, po stilu, po vijeku; ako se hoe da se pod oblik i pod shvatanje XIX vijeka ne poturaju shvatanja prolih vijekova(aza to ima ne jedan razlog), jasno je da je u sklapanju kosovske epopeje najprikladnije ostati pri samim Vukovim tekstovima, jedino, moe biti, sa po gdjekojim veoma paljivim
tove
iz starijih
Ako
se, dakle,
radi mi mislimo da ima svoje jako opravdanje pokuaj, da se kosovska epopeja sklapa samo iz jednorodnih iednovremenih po stilu i po shvatanju tekstova.
i
i
dodatkom Toga
iz starijih
pouzdanijih publikacija.
Archiv fiir slav. Philologie. IV. 192 stidslavische Volksepik vor Jahrhunderten.
15)
d.
Die
20
baron takovoj su grai cjelinu traili A. Mickjevi mi smo se za njima Tijem obiljeenim tragom uputili. Nama se ini da takova epopeja predstavlja epopoetka XIX peju kosovsku po predanjima kraja XVIII vijeka, i da ta njezina skladnost po tonu i po vremenu ima vie vrijednosti nego prividna potpunost, umjetna i neprirodna, sklopljena iz mase raznorodnih stihija.
i
d'Avril.
Toga
loga
i
radi
smo
kosovskih pjesama, zasnovan jo god. 1841 Mickjeviem, produen baronom d'Avrilom i prenesen na srpsko zemljite dalje dopunjavan piscem ovih vrsta. A kad je tako, mislili smo, iz razloga gore navedenih, da vrijedi pokuati i nove dopune radi potpunijega usavrenja. Tome upravo slui ovo izdanje, koje dalje kree posao, presjeen jo 1883.
dalje izdavati epski raspored
i
Jo dvije tri rijei o najnovijim dopunama. Pri preanjim izdanjima ovoga epskoga rasporeda kosovskih pjesama mnogo nas je muilo to su onako kratki Vukovi odlomci o samom sukobu kosovskom. Time nam je samo sredite epopeje izgledalo krnje i sasueno. Upotreba koju je g. Sr. J. Stojkovi uinio s pjesmom o zakasnjelom vitezu (Musiu Stefanu ili Vasojevi-Stevi) dala nam je misao da tom pjesmom popunimo kratkou epopeje o kosovskom sukobu i da ga popunimo i pjesmom
o zakasnjelom vitezu, koji pripada medu omiljele pojedinosti kosovske epopeje. 16) Odluivi se na to, mi smo u pjesmi o Musiu Stevanu Vukove zbirke stavili ime Vasojevi Steve, tako smo toj pjesmi dodali jedan dio iz pjesme o Vasojevi Stevi, koju je Jov. Steji izdao, 17) na
i
16) Tronoac biljei kako je taj vitez hercegovaki vojvoda Radi Sankovi od krvi stare dinastije Bijeloga Uroa, i kako je sam sebe maem probo kad je, doavi do Vuitrna, uo ta je bilo s Lazarem. Glasnik V. 91. 17) Ca6op HCTHHe h HayKe. Beorpa^ 1832, str. 179.
21
ime onaj
kom
se kosovski
tom
Stejieva izdanja nekolike smo stihove zaoih ljepim obrtima opet iz narodnih pjesama. Zamjenu prezimena Musieva uinili smo s toga to je Musi iz same blizine Kosova, te je njegovo ime tee sloiti s dogaajem o zakasnjelom vitezu. Tako je u naoj pjesmi o Vasojevi-Stevi cijela krasna Vukova zaoknigljena pjesma o Musiu Stevanu, popunjena opisom boja kosovskoga iz varijanta koji je 1832 izdao Jov. Steji. Osim premjetanja nezgodno postavljenih i zaokrugljenja gdjekojih izostavljanja nepodesnih stihova kao to je ve napomenuto, nikakve druge promjene nije uinjeno. Pjesma, dakle, ostaje narodna s prebranim potpuno narodnim, i preienim pojedinostima, naLiom
iz
odlomku
kruglili,
zamijenivi
a po zahtjevima kritine potrebe kojoj je namijenjen cio ovaj posao. Isto tako smo se koristili trudom g. Tih. Ostojia, te smo u poetku epopeje iz klasine pjesme o Strahiniu banu uzeli pismo majke Strahinieve, te njime popunili prazninu o samom dolasku Turaka na Kosovo. Tijem je nainom naa epopeja od dvanaest pjesama predanjih izdanja porasla u ovome izdanju na etrnaest. I poto je pominjanje Hercega Stjepana veoma anahronino, sljedovali smo i u tome napomenama g. Tih. Ostojia, te smo pominjanje hercega u samom opisu kosovskog sukoba zamijenili imenom Strahinia bana, koji je inae vezan s kosovskom epopejom. Tako je ta nezgodna anahroninost predanjih izdanja u ovom izdanju ispravljena. Isto tako su gdjekoje ispravke predanjih zamijenjene boljima, uvijek obrtima izdanja pregledane stihovima drugih narodnih pjesama. Tiiem je iednoili rodnosti po stilu poslueno koliko se samo moglo.
i
i
U
koje
izdanja,
nam
mnogo
potpunije
okruglije
od
pre-
danjih.
U njemu je isto narodna, kritiki samo preredena epopeja kosovska, jednaka po stilu, po zamisli, po vremenu. U njoj se klasinim zapisima Vuka Stef. Karadia,
22
jedinstvenim u ovome radu, kazuje evo i suvremenicima XX vijeka u kakvom je obliku kosovsku epopeju unio narod svojim pamenjem i svojim ivim pjevanjem u
XX
vijek.
U Beogradu,
7.
svibnja 1906.
STOJAN NOVAKOVlC.
*Hj
23
[24
I.
Taman
I
Al' poeta
gospoa
Milica,
Lako
seta po
carskom divami,*
Tuma
djela
25
Na
njojzi je do devet emera,* Ispod grla do devet erdana,* A na glavi devet periana,* Povrh toga kruna pozlaena A u njojzi tri kamena draga,
Sjaje
A kamo
Bit'
li
tobom
govoriti,
to bijahu Nemanjii stari, Carovae, pa preminue, Ne trpae na gomile blago, No gradie s njime zadubine, Sagradie mloge manastira:/ Sagradie visoke D e a n e, Ba Deane vie D a k o v i c e; ravne; Paariju vie
Pei
U Drenici bijela
I
Devia,
Petrovu crkvu pod Pazarom; Malo vie Stupove, Sopoane navrh Rake hla^diic, I Trojicu u Hercegovini,
Dureve
Crkvu Janju u Starome Vlahu; I Pavlicu ispod Jadovnika, Studenicu ispod Brvenika; Crkvu 2 u vie Karanovca; U Prizrenu crkvu svetu Petku
i
Graanicu
26
Eto
nama ne
nama,
pristat'
blago
ni
ni
kome naemu.
Tad' govori slavni knez Lazare ujete li, sva srpska gospodo! ta govori gospoda Milica, Jer ne gradim nigdje zadubine? Hou gradit' crkvu Ravanicu U Resavi* kraj vode Ravana; Imam blaga koliko mi drago,
Udariu temelj od olova, crkvi sagraditi platna,* Pa Sagradiu od srebra bijela, Pokriu je eenijem zlatom,
ustala,
asno se knezu poklonila: Oradi knee, bie ti za duu I za zdravlje visokom Stevanu*.
Obili Milou, udno sovre, Milo sjedi, nita ne besjedi. AY to vidje slavni knez-Lazare Gdje mu Milo nita ne besjedi, Nazdravi mu zlatnu kupu vina;
tu sjedi
No
27
Milo od zemlje na noge, Skide s glave samur i elenke, Pa je asno kneza podvorio.
Skoi
Dadoe mu zlatnu kupu vina, Primi Milo zlatnu kupu vina, Ne pije je, poe besjediti:
Hvala, knee, na besjedi tvojoj, to ti hoe zadubinu gradit',
Vreme
nije, niti
moe
biti.
Te ti gledaj to nam knjige kau. Nastalo je posljednje vrijeme, Hoe Turci carstvo preuzeti Hoe Truci brzo carovati, Oborie nae zadubine, Oborie nae manastire, Oborie crkvu Ravanicu, Iskopae temelj od olova, Slijevae u tope ulove,* Te nae razbijat' gradove, rasturiti platna, crkvi I Slijevae na hate* rahtove* Hoe crkvi pokrov rasturiti, Kadunama kovati erdane,
Sa crkve
e biser
raznizati,
28
kadama* u zlatno
prstenje.
me, slavni knez-Lazare, Ve Da kopamo mermera kamena, Da gradimo crkvu od kamena, carstvo preuzeti I Turci zadubine sluit' I nae Od vijeka do suda Bojega. Od kamena nikom ni kamena.
li
e e
Kosovo
29
30
II.
TURCI NA KOSOVU.
Netko bjee Strahiniu bane. Bjee bane u malenoj Banjskoj, U malenoj Banjskoj kraj Kosova, Da takoga ne ima sokola. Jedno jutro bane podranio, Zove sluge i k sebi prizivlje: Sluge moje, hitro pohitajte, Sedlajte mi od megdana doga, Okitite to ljepe moete; Opaite to trve moete, Jer ja, deco, mislim putovati: Hou Banjsku ostaviti grada, Mislim doga konja umoriti, I u gosti, deco odlaziti,
32
K Ka urcva devet Jugovia, Tazbina me ta eljkuje moja. Gospodara sluge posluae, Te sokola doga osedlase, Opremi se Strahiuiu bane,
Ud'ri na se dibu
i
kadifu,
Ponositu ohu sajaliju, Sto od vode oha crvenija, A od sunca oha rumenija;
Okiti se jedan srpski soko,
posjede doga od megdana, Odmah pode, u tazbinu doe, U tazbinu, u bila Kruevca, De od skora carstvo postanulo. A vide ga starac Jug Bogdane, I vide ga devet milih sura, Sokolova devet Jugovia, Mila zeta jedva doekae U naruje zeta zagrlie,
Pa
Vjerne sluge konja prihvatie, Zeta vode na frendiju kulu, Kod gotove sofre zasjedoe, Te gospodsku rije besjedahu; Navalie sluge slukinje. Neko dvori, neko vino slui. to bijae hrianske gospode, Posjedae te pijahu vino.
i
33
Jedno
jutro,
i
Mezil stie bijela knjiga Banjske, od malena grada, Ba od Od njegove ostarjele majke, Banu knjiga na koljeno pade, proui knjigu, Kad razgleda Al' mu knjiga dosta grdno kae,
i
Knjiga kae da ga kune majka: si, sine, Strahiniu bane, Zlo ti bilo u Kruevcu vino! Zlo ti vino nesrena tazbina!
>De
Vidi knjigu
Iz
neuvenih
jada!
sila,
Turski, sine, od Jedrene care, A car pade u polje Kosovo, A car pade, dovede vezire, A vezire, nesrene veile,
to
je
zemlje
te
oblada care,
Svu je tursku silu podigao, U Kosovo polje iskupio, Pritiskao sve polje Kosovo, Uhvatio vode obadvije: Pokraj Laba vode Sitnice Sve Kosovo sila pritisnula.
i
Kau,
sine,
priaju
ljudi:
Od Mramora do Suva Javora, Od Javora, sine, do S ,tzlije, Do Sazlije na emer uprije, Od uprije, sine, do Zveana, Od Zveana, kau, do eana,
f
34
Od Ceana vrhu do
Turska
sila
planine
pritisla
Kosovo.
Pod broj, sine, na teflere kau No u cara sto hiljada vojske Nekakvoga careva spahiie,
to imaju po zemlji timare I to jedu hljeba carevoga, I to jau konje od megdana, to ne nose po mnogo oruja, Da po jednu o pojasu sablu; U Turina, u turskoga cara, Kau, sine, drugu vojsku silnu, Ognjevite janjiare Turke, to Jedrene dre kuu bilu, Janjiara, kau, sto hiljada; govore ljudi Kau, sine, U Turina treu vojsku silnu,
i
I najdonji
kamen
rasturio,
35
Sa konjem
joj kosti
izlomio,
Odveo
je u polje Kosovo, Ljubi tvoju ljubu pod adorom, A ja, sine, kukam na garitu
ti
vino
ti
pije
u Kruevcu,
Zlo
III.
Te Na
je alje
ka Kruevcu gradu
moe
biti
Jedna zemlja, a dva gospodara, Jedna raja, dva haraa daje; Carovati oba ne moemo. Ve mi polji kljue i harae, Zlatne kljue od sviju gradova, I harae od sedam godina; Ako li mi to poslati nee, A ti hajde u pi lje Kosovo, Da sabljama zemlju dijelimo!
>,
37
Kad Lazaru
Knjigu gleda, grozne suze roni, Glase alje na sve etir strane, Koliko je srpske carevine, junake, I sazivlje vojsku
i
Priklinje
ih, do neba se uje: Ko je Srbin srpskoga roda, >I od srpske krvi i koljena, A ne do'o na boj na Kosovo, Ne imao od srca poroda, Ni mukoga ni djevojakoga;
i
Od ruke mu
Rujno vino,
nita ne rodilo,
ni enica bijela,
Rom
kap'o dok
mu
je
koljena!
38
IV.
CARICA MILICA TRAI OD CARA LAZARA, DA JOJ OSTAVI JEDNOG BRATA U KRUEVCU
\
rii
ii
Da ti moe knjigu odnijeti U Kosovo natrag vratiti; Odvodi mi devet mile brae, Devet brae, devet Jugovia, Ostavi mi brata bar jednoga,
i
Jednog brata
sestri
od zakletve!
39
Gospo moja, carice Milice, Koga bi ti brata najvoljela Da f ostavim u bijelu dvoru?
vrata se otvore na gradu, Ti ietaj gradu na kapiju, Tud poi vojska na alaje:* Sve konjici pod bojnim kopljima, Pred njima je Boko Jugoviu, I on nosi krstaa barjaka; Kai njemu od mene blagoslov, Nek da barjak, kome njemu drago,
Pa nek
Kad u
I
Tad ieta carica Milica, Ona stade gradu na kapiju, Af eto ti vojske na alaje Sve konjici pod bojnim kopljima,
Pred njima je Boko Jugoviu, alatu vas u istom zlatu. Krsta ga je barjak poklopio, Pobratime, do konja alata. Na barjaku od zlata jabuka, Iz jabuke od zlata krstovi,
Na
Of
)d kr\t<\ a
zlatne Kite
ise,
po pleima;
Milica,
Pak mu poe tiho govoriti: O moj brate. Boko Jugoviu! Car je tebe mene poklonio,
tebe je blagoslov kazao, Da da barjak kome tebe drago,
I
Da ostane Da Imadem
Al'
sa
mnom
govori Boko Jugoviu; na bijelu kulu; A ja ti se ne bih povratio, Ni iz ruke krsta barjak dao Da mi care pokloni Kruevac, Da mi ree druina ostala: Gle straivca, Boka Jugovia! On ne smjede poi u Kosovo
Idi, sestro,
AF
I
eto
ti
starog Jug-Bogdana
AF
nijedna ni gledati
nee.
postajalo,
AF
41
njim uhvati kulaa I sklopi mu ruke oko vrata, Pa i njemu stade govoriti:
Ona pod
0 moj
Car
I
brate,
Jugovi-Vojine!
je tebe mene poklonio, tebe je blagoslov kazao, Da da jedek' kome tebe drago, Da ostane sa mnom u Kruevcu, Da imadem brata od zakletve.
Ne bih
ti
se junak povratio,
Ni careve jedeke pustio, Da bih znao, da bih poginuo; Idem, sejo, u Kosovo ravno
za vjeru
braom
umrijeti.
kapiju.
Kad to vide carica Milica, Ona pade na kamen studeni, Ona pade pak se obneznani.
Ali eto
ti
slavnoga Lazara,
Milicu,
mu
obzire s desna na lijevo, Te dozivlje slugu Golubana: Golubane, moja vjerno slugo, Ti odjai od konja labuda, Uzmi gospu na bijele ruke, Pak je nosi na tananu kulu; Od mene ti Bogom prosto bilo,
s'
On
42
Nemoj ii na
Ve
Kad to zau sluga Golubane, Proli suze niz bijelo lice, Pa odsjede od konja labuda, Uze gospu na bijele ruke, Odnese je na tananu kulu; AT svom srcu odoljef ne moe,
Ve
ne ide na boj na Kosovo, se vrati do konja labuda, Posjede ga, ode u Kosovo.
Da
43
i?
v.
Od
Vee
On
Vee
knjigu od Bogorodice,
Odnese je caru na Kosovo, Sputa knjigu caru na koleno! Sama knjiga caru besedila: Care Lazo, estito koljeno,
Kome e
Ili
Ili
se privoljeti carstvu,
voli carstvu
Pa u Turke
juri uinite,
44
Sva unska Izginuti vojska; Ako V voli carstvu nebeskome, A ti sakroj na Kosovu crkvu, Ne vodi joj temelj od mermera, Ve od iste svile skerleta, Pa priesti naredi vojsku; tvoja izginuti vojska, Sva Ti e, knee, s njome poginuti.
i
reci,
Kome Da ili
Da ili Ako
kako
u?
se
privoleti
carstvu,
Privoleti carstvu zemaljskome, Zemaljsko je za maleno carstvo, A nebesko uvek do veka. Car volede carstvu nebeskome, A negoli carstvu zemaljskome, Pa sakroji na Kosovu crkvu, Ne vodi joj temelj od mermera, od iste svile i skerleta, Pa doziva srpskog partrijara I dvanaest velikih vladika, Da prieste i narede vojsku Da je spreman doekati Turke.
Ve
45
VI.
MILO, IVAN
MILAN
SUSREU KOSOVKU
DJEVOJKU.
crkve, Tri nedelje triest kaluera; Sva se srpska priestila vojska, Najposlije tri vojvode bojne: Jedno jeste Milou vojvoda, A drugo je Kosani Ivane A tree je Toplica Milane. Gledala ih Kosovka devojka.
Kad se seta vojvoda Milou, Krasan junak na ovome svetu, Sablja mu se po kaldrmi vue, Svilen kalpak, okovano perje,
Kosovo
46
Po
/liji,
po imenu
mome;
Eto t' idem poginuti, duo, U taboru estitoga kneza; Moli Boga, draga duo moja, Da ti s' zdravo iz tabora vratini, A i tebe dobra srea nae, Uzeu te za Milana moga, Za Milana, Bogom pobratima, Koj je mene Bogom pobratio, Vinjim Bogom i svetim Jovanom; tebi kum venani biti. Ja
Za njim
ide
Kosani
Ivane,
Krasan junak na ovome svetu, Sablja mu se po kaldrmi vue, Svilen kalpak, okovano perje,
Na junaku kolasta azdija, Oko vrata svilena marama, Na ruci mu burma* pozlaena,
Obazre
se,
pogleda devojku,
S ruke skide burmu pozlaenu, S ruke skide, pa je njojzi dade: Na, devojko, burmu pozlaenu, Po emu ce mene spomenuti, A po burmi po imenu mome:
Evo t' idem poginuti, duo, U taboru estitoga kneza;
47
Moli Boga, moja duo draga, Da ti s' zdravo iz tabora vratim, A i tebe dobra srea nade, Uzeu te za Milana moga, Za Milana Bogom pobratima,
Koj' je
mene Bogom
i
pobratio,
Za njim
Na
ruci
mu
se,
koprena od
zlata,
Obazre
pogleda devoiku,
emu
Da ti s' zdravo iz tabora vratim, Tebe, duo, dobra srea nae, Uzeu te za vernu ljubovcu. Odjezdie tri vojvode bojne, Setna osta Kosovka devojka, Ne zna mlada emu da se nada, Suze roni, a Bogu se moli, Tuna ode svome belom dvoru*
48
VII.
ZA
Pobratime, Kosani Ivane, Jesi 1' tursku uhodio vojsku? Je li mnogo vojske u Turaka? Moemo li s Turci bojak biti?
Moemo
li
Turke pridobiti?
Odgovara Kosani Ivane O moj brate, Milo Obiliu! Ja sam tursku vojsku uhodio,
Jeste silna vojska u Turaka; Svi mi da se u so prometnemo,
Ne bi Turkom ruka osolili. Evo puno petnaest danaka Ja sve hodah po turskoj hordiji I ne nadoh kraja ni hesapa:* Od Mramora do Suva Javora,
49
uprije do grada Zveana, Zveana, pobro, do eana, Ceana vrhu do planine Sve je turska vojska pritisnula: Konj do konja, junak do junaka, Bojna koplja kao arna gora, Sve barjaci kao oblaci, A adori kao snjegovi; Da iz neba plaha kia padne, Nige ne bi na zemljicu pala, Ve na dobre konje i junake. Murat pao na Mazgit polje, Lab Sitnicu.* Uhvatio
i i i
i
Od Do Od Od Od
De
Bi
je
1'
ador
silnog
car-Murata?
Pa
mu
stati
nogom pod
gr oce ?
AF
Da
govori
ti
Kosani
Ivane:
lud
je
si,
mio pobratime!
silnog car-Murata,
ador
Usred turskog silna taobora, Da ti ima krila sokolova, Pak da padne iz neba vedroga,
Perje
mesa ne
bi iznijelo.
Tada Milo
zaklinje Ivana:
Jer ee sva
nam
se knee zabrinuti.
se
vojska poplaiti,
kai:
Ve
Al'
I
moemo
Ve
hadije,
Zanatlije
mlade ardije,*
Koji boja
i
ni videli nisu,
3Bt_ *SEi!^
51
VIII.
Slavu* slavi srpski knez Lazare taboru na polju Kosovu, Svu gospodu za sofru sjedao,
i
gospodiie: Svu gospodu S desne strane starog Jug-Bogdana I do njega devet Jugovia; A s lijeve Vuka Brankoviea.
I
ostalu svu
gospodu redom;
U
I
52
u u u
je
napit' po starjetvu,
je
je
je
je
Vuku Brankoviu;
napit'
po milosti,
mojim devet sura, Devet sura, devet Jugovia; Ako je napit' po ljepoti,
je
u u u
je
Kosani
po
Ivanu;
visini,
je napit'
je
Ta nikom
je
drugom
napit'
neu,
Ve
u zdravlie Milo-Obilia: Zdrav Milou, vjero i nevjero! Prva vjero, potonja nevjero! Sjutra e me izdat' na Kosovu,
odbjei turskom car-Muratu; Zdrav mi budi zdravicu popij; Vino popij, a na ast ti pehar!
I
i
Skoi
Pak
Hvala tebe na tvojoj zdravici, Na zdravici na daru tvome. Al' nehvala na takoj besjedi! Jer, tako me vjera ne ubila!
i
sam
bio. niti
kad
biti,
Nego
sjutra mislim u
Kosovu
53
hladno vino!
prokleti
Vue
Brankoviui
Sjutra jeste
Vieemo
Ko je vjera, ko li nevjera. A tako mi Boga velikoga! oti' sjutra u Kosovo, Ja I zaklau turskoga car-Murata, I stau mu nogom pod groce; Ako li mi Bog i sr^a dade, Te se zdravo u Kruevac vratim, Uhvatiu Vuka Brankovia,
Vezau ga uz
to bojno koplje.
Pa on skoi na noge lagane, Za Miloem oba pobratima, Dom'koe se vrata na adoru, Otioe u polje Kosovo.
51
IX.
KOSOVSKI BOJ.
Kad
u jutru danak osvanuo, graja u polju Kosovu, Obadve se nareuju vojske, S obe strane zaleu vitezi; Na Kosovo udarie Turci.
udna
vojsku Bogdan Jue stari, S devet sina devet Jugovia, Kako devet sivih sokolova, U svakog je devet hiljad' vojske, A u Juga dvanaest hiljada, Pa se bie sekoe s Turci, Sedam paa bie ubie.
i
Mae
izgibe devet
Jugovia,
Kako devet
I
55
Mako' vojsku tri Mrnjavevia* vojvoda Gojko I sa njima Vukaine kralje, U svakoga triest hiljad' vojske,
Ban Ugljea
Pa
se bie
sekoe
i
Turci:
Osam
paa bie
ubie,
Devetoga biti zapoee, Pogiboe dva Mrnjavevia, Ban Ugljea i vojvoda Gojko, Vukain je grdnih rana dop'o, Njega Turci s konjma pregazie
I
Mae
U
bana
mnoga silna vojska, Mnoga vojska ezdeset hiljada, Te se bie sekoe s Turci:
je
i
Al'
I
Mae vojsku srpski knez Lazare, Lae je silni Srbalj bio, U Sedamdeset sedam hiljada, Pa razgone po Kosovu Turke, Ne dadu se ni gledati Turkom,
i
Da kamo
Tad
bi
li
bojak
biti s
Turci;
No gde srea, tu je nesrea, Bog ubio Vuka Brankovia, On izdade tasta na Kosovu
odvede dvanaest
i
hiljada,
Brao
Tada Lazu nadvladae Turci pogibe srpski knez Lazare, njegova sva izgibe vojska, sedam hiljada! Sedamdeset
I
-i-#
57
VASOJEVI STEVO
Vino
pije
Vasojevi Stevo
Kad
Al' besjedi
Vaistino,
Ja
Ti veeraj, pa se napij vina, Pa poetaj pred gospodskog dvora, Je li jasan mesec na zahodu, Pa pogledaj istom vedrom nebu, Je 1' danica na istoku zvezda, Je li nama putovati vreme
Na roite estitome knezu, Na Kosovo lepo polje ravno, Jer znade li, moje edo drago
58
Zaklinjao,
proklinjao
i
ljuto:
srpskoga roda Ko je Srbin I od srpske krvi kolena, A ne do'o na boi na Koso* Ne imao od srca poroda, Ni mukoga ni devojakoga!
i
Od ruke mu
Rujno vino
nita ne rodilo,
ni
Rom
Lee Steva u meke dueke, Poveera Vaistina sluga, Poveera napi se vina, Pa ieta pred gospodskog dvora,
i
pogleda istom vedrom nebu: Jeste jasan mesec na zahodu, Jest danica na istoku zvezda, Jeste njima putovati vreme Na Kosovo, lepo polje ravno Na roite estitome knezu.
I
Pa
I
Na kome
je dvanaest krstova, Svih dvanaest od istoga zlata, I ikona svetoga Jovana, Krsno ime Vasojevi Steve, Prisloni ga uz gospodskog dvora,
61
Bogom
brate, Vaistino slugo, Vinjim Bogom i svetim Jovanom, Do sad si mi verna sluga bio, Od jako si Bogom pobratime,
Nemoj
golubova, pred njima dva sokola siva, >>I Ispred naeg dvora gospodskoga, Odletee na Kosovo ravno, I padoe med' Muratov tabor, se ne digoe; Ode padoe, To je, braot, vae znamenije, Bojati se da ne izginete. Al' besedi Vaistina sluga:
poleti jato
Ode
ve
Draga
sestro,
Stevanova
i
ljubo,
Neu,
Jer
ti
Gospodaru
Kako nas
Od ruke mu
nita ne rodilo, Rujno vino, ni enica bela, Ne imao poljskog berieta, Ni u domu od srca poroda, Rdom kap'o dok mu je kolena!
60
Ve
Pa pripasa sablju okovanu, Pa uzima kondir vina rujna, Te napija krasnu slavu boju,
Srena
puta
krsia asnoj* a
i
Vojvodi
U svom
pre
posle,
Bela
Susrete U ruku
ih je
zora zabelila
polju
Na Kosovu, krasnom
ih
ravnom,
Kosovka devojka, joj dva kondira zlatna, Oba zlatna, al' obadva prazna, Pod pazuhom klobuk svile bele, Za klobukom bela kita perja, U dnu perje srebrom zaliveno,
po sredi zlatom prepleteno po vrhu biserom kieno. Al' besedi Vaoj evi Stevo: Boja pomo, moja seko draga, Gde si, duo, na ograju bila?
I
61
Otkuda
ti klobuk svile bele? Daj mi, seko, klobuk svile bele, Da ga poznam, koga je vojvode, A tako mi srena puta moga,
Nevere
ti
Al' besedi
Zdravo da si, kneeva vojvodo, Nisam nigde na ograju bila, Rano me je probudila majka, Mi ranimo, te vodu grabimo, Kad ja dooh na vodu Sitnicu, povodna, Al' Sitnica mutna
i
junake,
Turske kape i bijele alme, Krasne srpske bijele klobuke, Ovaj klobuk blizu kraja bese,
Ja zagazih u vodu Sitnicu, I uhvatih klobuk svile bele, Brata imam od mene mlaega, Nosim klobuk bratu roenome, Ja sam mlada, milo mi je perje! Klobuk dade kneevoj vojvodi.
Prosu suze niz gospodsko lice Klobuk dade Kosovci devojci, Pa se mai u depove rukom, Te joj dade tri dukata uta:
Naj
ti, seko, Kosovko devojko, A ja idem u boj na Kosovo U presveto ime Isusovo. Ako Bog da te se natrag vratim,
Eoioto
62
Lepim
Udarie konje
mamuzama
Pa pooe malo
Desna mu je odseena ruka, Sav mu dogo u krv ogreznuo. nazva: Njemu Stevo Boju
\>
Boja pomo Ja Boga ti, Otkud li si, od koga li grada Kako li se zove prezimenom?
kae: Ja sam, brate, roen od Budimlja, Na ime sam Orloviu Pavle, Nosio sam krstaa barjaka, Oko njega izgubio ruku, Osta barjak s rukom u Kosovu!
istinu
Pa ga pita Vasojevi Stevo: Ja Boga ti, Orloviu Pavle, Kad si, brate, bio na razboju, Je li nama u ivotu Lazo? Je li Lazo u boj udarao? Jesu li nam na skupu vojvode? Jesu 1' zdravo i mirno vojvode? Besedi mu Orloviu Pavle: Jeste triput u boj udarao.
63>
Kad se rodi na istoku sunce, Onda j' Lazo najpre udario; S desne strane Lazo nareuje, Nareuje starca Jug-Bogdana, Njemu daje devet Jugovia,
I jo, brate,
Banovi
Strahinju,
S njima
Na labudu, konju
ostali bani
knezovi,
I vojvode koje su pod vlasti, Svi odoe za njim po sredini. On udari po sredini vojske Na Mu rata cara prokletoga, Silu radi i razgoni vojsku
aora,
Al adora nai ne mogae, Milo jeste prije udario, U ljutini su dva pobratima, Jere ga je care prekorio, Prekorio, rieverom nazvao, Carev ador Milo oborio,
rasporio,
mnogo
bie
i
umalio.
terase,
Tu se mnogo
Mnoge
Sreno
bilo,
bolje bi bilo,
AF izdade
Vue
Brankoviu,
64
>0d Golea, od
Kada care na ador udari, Da naklopi s lea Turkom Vue, Vuk izdade, udariti nehte! Ljuto kune slavni knez Lazare, Ljuto kune Vuka Brankovia, I nekakva Vasojevi-Stevu, Od Sjenice, od sela Dubnice Od nekakva grada Vasojice:
Kj davori, Vasojevi-Stevo,
Za rukom
ne rodilo, U polju ti stado ne blejalo, U dvoru ti edo ne plakalo, Kad izdade u Kosovu Laza.
ti
ito
Kad
to
zau Vasojevi
Stevo,
Udari se po kolenu rukom, Cisti skerle* na kolenu pue, Zlatna kopa na desnom rukavu Teko meni i do Boga moga,
mamuzama,
Sitnicu vodu prebr odie, Udarie u carevi tabor. Kako doe Vasojevi Stevo, Tri je pae bio ubio, Kad zapoe biti etvrtoga, Tu pogibe Vasojevi Stevo, I sa njime Vaistina sluga I vojske im dvanaest hiljada.
i
Pa
65
XI
Poetala carica Milica Ispod grada bijela Kruevca, S njome eu dvije mile keri: Vukosava i lijepa Mara*. K njima jezdi Vladeta vojvoda Na doratu na konju dobrome; Vladeta je konja oznojio I u b'jelu penu obukao.
Pita njega carica Milica: Oj Boga ti, kneeva vojvodo! to si tako konja oznojio?
66
idem sa polja Kosova, estitoga kneza, Ve ja videh kneeva zelenka, Ceraju ga po Kosovu Turci, A knez misim da ie poginuo.
ja
Ta
Al' ne videh
Kad to zau carica Milica, Proli suze niz bijelo lice, Pa jo pita Vladetu vojvodu:
Jo mi kai, kneeva vojvodo! Kad si bio na Kosovu ravnu, Ne vide li devet Jugovia I desetog starog Jug Bogdana.
Vladeta vojvoda: Ta ja prodoh kroz Kosovo ravno, I ja videh devet Jugovia I desetog starog Jug-Bogdana: Oni bjehu u pola Kosova, Krvave im ruke do ramena
Al' besjedi
I zeleni
Ali su
mu ree
carica Milica:
Stan' poekaj, kneeva vojvodo! Ne vide li jo dva zeta moja: Brankovia, Milo Obilia?
Al' besjedi
>Ta
ja
67
I ja
vieh
Milo Obilia:
On
stajae u polju
Kosovu,
Na bojno
Bojno
Oko Do sad mislim, da je poginuo; AF ne videh Vuka Brankovia, Ne vieh ga, ne vid'lo ga sunce! On izdade estitoga kneza, Gospodara moga tvoga.
i
mu
Na njemu
Vas mu
ga crvenijem vinom.
Kad se sluga malo povratio, Pita njega gospoa Milica: to bi, slugo, u polju Kosovu? De pogibe slavni knee Lazo?
De pogibe
stari
Jug Bogdane?
68
pogibe devet Jugovia? De pogibe Milo vojevoda? De pogibe Banovi Strahinia? ta uini Vue Branoviu?
kazivati:
Tu su mnoga koplja izlomljena, Izlomljena turska srpska, Ali vie srpska, nego turska, Brane', gospo, svoga gospodara,
i i
Gospodara, slavnog knez-Lazara. A Jug ti je, gospo, poginuo, U poetku, u boju prvome. Pogibe ti osam Jugovia, brat brata izdati ne ede, Dokle gode jedan tecijae;
Milo
ti
je,
Turaka dvanaest hiljada; Bog da prosti, ko ga je rodio! On ostavi spomen rodu srpskom, Da se pria pripovijeda Dok je ljudi dok je Kosova.
I
i
69
A ne
pitaj
za prokletog Vuka
Grobnica
mu
kosti izmetala!
70
XII
KOSOVKA DJEVOJKA.
Uranila Kosovka devojka, Uranila rano u nedelju, U nedelju prije jarka sunca. Zasukala bijele rukave,
Zasukala do belih lakata. Na pleima nosi hlcba bela, U rukama dva kondira zlatna
71
Namera
Na Na kneeva mlada
I
njega
je
Vide
Kad junaku
srce zaigralo,
Progovara Orloviu Pavle: Sestro draga, Kosovko devojko! Koja ti je golema nevolja, Te prevre po krvi junake? Koga trai po razboju mlada? Ili brata ili bratueda?
Al'
Progovori Kosovka devojka: Dragi brate, delijo neznana! Ja od roda nikoga ne traim: Niti brata, niti bratueda, Ni po grehu stara roditelja. Mo' li znati, delijo neznana, Kad knez Laza prieiva vojsku, Kod prekrasne Samodree crkve.
Tri nedelje trideset kaluera? Sva se srpska priestila vojska, Najposlije tri vojvode bojne*
Jedno
jeste
Milou vojvoda,
Na glavama svileni kalpaci, Po kalpacih okovano perje, Na junacih kolaste azdije. Oko vrata svilene marame, Na rukama burme pozlaene. Kada proe Milo Obiliu, Pokloni mi kolastu azdiju; Kada proe Kosani Ivane, Pokloni mu burmu pozlaenu; Kada proe Toplica Milane, Pokloni mi koprenu od zlata, Zarui me za vijernu ljubu.
Njih ja danas po razboju traim.
Al" besedi Orloviu Pavle: Sestro draga, Kosovko devojko! Vidi, duo, ona koplja bojna, Ponajvia a i ponajgua, Onde i' pala krvca od junaka, Ta dobrome konju do stremena, Do stremena i do uzenije, A junaku do svilena pasa,
Onde su
ti
sva
tri
poginula,
Ve
ti
idi
dvoru bjelome,
i
Ne krvavi skuta
rukava.
Kad devojka
sasluala reci,
lice.
73
Ona
ide
svom
bijelu
dvoru
Kukajui
iz bijela grla:
Da
Jao jadna! Hude ti sam sree! se jadna, za zelen bor hvatim, I on bi se zelen osuio.
^^*~
74
XIII
Da
I
labudova, Da odleti na Kosovo ravno, I da vidi devet Jugovia I desetog star-Jug Bogdana
bijela krila
Bog
I
na Kosovo ravno, Mrtvih nade devet Jugovia I desetog star- Juga Bogdana I vie njih devet bojnih koplja, Na kopljima devet sokolova. Oko koplja devet dobrih konja A pored njih devet ljutih lava.
leti
Ona
i5
Tad
1
Ve
I
zaklikta devet sokolova. I tu majka tvrda srca bila, Da od srca suze ne pustila, uzima devet dobrih konja, I uzima devet ljutih lava,
Daleko
Kad je bilo noi u po noi, AP zavrita Damjanov zelenko. Pita majka Damjanove ljube
Snaho moja,
ljubo
Damjanova,
edan vode sa
ljuba
Zveana?
Progovara
Nit' je
Niti
Ve
Damjah nauio
zob zobati,
'Do po noi
sitnu
76
Od po noi na drum
Pak on
to ga
I
putovati;
ali
svoga gospodara
Kad
Na
kljunove b'jela pjena trgla; Oni nose ruku od junaka, I na ruci burma pozlaena, Bacaju je u krioce maici.
Snaho moja, ljubo Damjanova, Bir poznala, ija j' ovo ruka? Progovara
ljuba
Damjanova:
Svekrvice, majko Damjanova, Ovo j' ruka naega Damjana, Jera burmu ja poznajem, majko,
Burma
sa
mnom
na vjenanju
bila!, t
Pak
rasla, gdje
si
1'
si
ustrgnuta!
rasla
na kriocu mome,
77
Prepue
Za
I
joj
srce od alosti
K osovo
78
XIV
Od
Ve
Srbija se niko ne desio, se desi jedno Ture mlado, Jeste Ture, al' je od robinje.
Rodila ga Srpkinja robinja, mlado: Pa besedi tursko moja brao draga! Ao Turci, Ovo j' glava jednog gospodara. Grehota je od Boga jednoga, Pa je kljuju orli i gavrani,
mome
Zavi u skut kolaste azdije, Pa je nosi do vode kladenca, Spusta glavu u vodu kladenac.
Stajala je glava u kladencu
leta.
79
A ubavo*
na Kosovu
telo,
Boe na svem tebi hvala! Podigle se kiridije* mlade Od ubava Skadra na Bojani, Bugare, Oni voze Grke
Mili
i
Veerale
kiridije mlade,
brao, meseina
sjajna!
Trei mui,
nita ne besedi.
Okrenu se pravo ka istoku, Pa pomenu Boga istinoga, Isfnog Boga svetog Nikolu Pomuz' Boe oe Nikola! Pa zagazi u vodu kladenca,
i
i
Te Pa
1
izvadi
je
iz
kladenca glavu
mee
na zelenu travu,
zahiti
vode u kondiru.
se edni
Dok
vodom
bredie,
80
Kad
Ncsta glave sa zelene trave, Ode glava preko polja sama. Sveta glava do svetoga tela.
Pripoji se
kako
to
j'
bila.
Kad u jutru beo dan osvanu, Olas dadoe kiridje mlade, Glas dadoe starim svetenikom.
I
tu
doe mnogo
svetenika,
i
I
erm
jeruspiimski;
Za
tri
dana
tri
noi tavne
IV
Ni sedoe, ni se odmorie, Ni legoe, ni sanka imae, Mole sveca, kud sv?tnc p i, Da kojoj Laza zadubini U Opovu, ili Kruedolu,
ili
Rakovcu,
ili
ili
ili
Nee
Ve
on
hoe
svojoj zadubini,
81
Sagradio sebi zadubinu O svom hlebu i o svome blagu, A bez suzah bez sirotinjskijeh!
OBJANJENJA.
*
anac
je
opkop, ovdje
iti u utvrenoj varoi ili gradu, kao to se Kruevac sm u ovoj istoj pjesmi na drugom mjestu nazivlje gradom. Sveti Amosije pada na dan 15. lipnja po istonom kalendaru. Taj dan je knez Lazar imao svoje krsno ime ili slavu; radi toga se sluila sluba.
Srba je stari obiaj slaviti slavu ili krsno ime, koje ostaje kao kuna ili se dri kao sveani porodini dan, porodina slava. Na svu priliku je to staro slovensko proi
slavljanje
bogova domaih
ili
porodinih. Dokaz
je,
to
se danas onaj svetac, koji se slavi, smatra za porodinoga patrona i mijenja se, ako se tko u nevolji drugom svetom zavjetuje na dobro izae, te misli da mu je t j e pomoeno. U ovom sluaju se slava mijenja. Neki dre da se s a v e oni dani kad je koja porodica primila hriani
i
Za slavu se sprema i t o pc starinskom nainu. To se ito zove po mnogijem krajevima k o 1 v o. Obiaj se ovaj danas vie no i jedan sauvao medu Srbima, osobito je drag i potovan. Proslavljanje ovog dana znae rijei o Lazaru: Svu gospodu zove na svetoga. Knjiga u pjesmama znai koliko pismo 'li list. Sovra ili trpeza je sto za kojim se objeduje. Taman bie vina najviega znai taman bie u najviem piu. Vino po metonimiji stoji mjesto pie. Danisrvo, nu to je teko primiti.
j
i i i
:
ia Sintaksa, 49.
Divan
je
savjet
ili
vijee.
83
turska rije kao divan. Na svu priliku znavrstu pojasa. '1 o i ovdje znaiti. Periani su nakiti od srebra, koji su se vjeali na glavu ispod vijenca, to se na glavu metao. U nekoliko se po planinskim mjestima sauvao do danas i nakit i ime
je
i
emer
i
svod a
tijeh periana. Mjesta, to se spominju, svekolike su crkve po Staroj Srbji i okolini, koje se i danas nalaze, neka cijela a neka razvaljena od Turaka.
Resava je rijeka u Sr^ m koja st nljeva u Moravu, desne strane, kod varoice Svilajenca.
Platno je strana zida. Visoki Stevan je sin kneza Lazara, koji je u vijeka vladao Srbijom kao despot.
poetku
15.
Pod knjigama carostavnim razumijevaju se kao nekakve proroke knjige, u kojima se moe vidjeti ta o biti. Drugda se zovu starostavne. ul inae dule, turska rije, znai topovsku kuglu.
i
Hat je dobar jahai konj. Rahat je sva oprema konjska. Balak je dralje od sablje. Kada, dimin. kaduna, znai turska gospoda.
Alaj je
eta
je
ili
odjeljenje vojske.
Jedek
paradni konj.
je
Samodrea
Kolasta
crkva na Kosovu.
je azdija
ogrta
ili
toga.
Burma
i
je
kamena
ili
potpisa.
Hesap je raun. Lab Sitnica su rijeke koje teku kroz Kosovo. ardije su trgovci. ta je slava vidi pod 3. Vidov dan je 15. lipnja. S tim danom je svezano neto uspomena od starog slovenskog predhrianskog kalendara. Ima i danas obiaj: brati u oi tog dana cvijee, koje je tada u cvatu, a zove se vidovica, pokiseliti ga u oi Vidova dana u vodu, pa se sjutra onom vodom
umiti.
84
515011
Mrnjavevii
podigao u
koji se
Duan
sina
red vlastele.
Od
njih je
kralj
Vukain
doepao srpskog
i
prijestola protiv
Duanovog
Uroa.
Mara su keri Lazareve. Vukosava je Vukosava bila za Miloem a Mara za Vukom Brankoviem. Tolike narodno predanje, nu istorija nije na isto sa udajom sa imenima keri Lazarevih. Toliko stoji da su mu Milo i
i
Vuk
bili
zetovi.
je
Buljuk
gomila.
Ubav
robu
iz
je lijep.
na konjima
ili
na kolima prenose
je
reeno
naprijed
za
knjige
Kuvedin
Pod Maedonijom razumijevaju narodne pjesme esto Staru Srbiju. To je otuda to eksaktnost geografije i hronologije nikad nije traiti u narodnim pjesmama. Lazareva zadubina Ravanica i danas stoji prilino cijela u Srbiji u Pomoravlju, blizu mjesta uprije, u
i
planini.
-o-
85
Kosovo
QUEEN'S PARK
sm