Digitized by the Internet Archive

in

2011 with funding from

University of Toronto

http://www.archive.org/details/kosovosrpskenaOOnova

J^
/.c

ot f*1d(ae

ii

Ipronto,

OrVtaiJiS'

iL

KOSOVO
SRPSKE

NARODNE PJESME O BOJU NA KOSOVU.

POKUAJ, DA SE SASTAVE U CJELINU KAO SPJEV.

ESTO

IZDANJE.

SA

SLIKE.

1901.
TISAK
I

NAKLADA KNJIARE

L.

HARTMANA (KUGLU DEUTSGH), ZAGREB.

Car Lazar.

O ovom
l\

pokuaju,

kako su postali ti vie umova, jednoga ili vie narataja; jesu li postali u jedan mah, ili su im dijelovi dugo ivjeli svojim posebnim ivotom kao pojedine cjeline? Je li ih kakav divni pjeva sklopio u jedan mah, ili su na tome radile podue vrijeme mnoge vjete
pitanje,
ili

auni se svijet odavna anstvenim spjevovima klasike Nakon svega istureno je

spjevovi? Jesu
li

divio

Ilijadi

Odiseji veli-

starine.

oni djelo

jednoga

glave

Ljudi
tanja,

vrlo

dubokili

misli,

koji

pokrenue

ova

pi-

unato starinskom shvatanju o

linosti

izvanrednoj tvorakoj

Omirove, izrekoe misao, da su oni spjevovi jedan za drugijem postali onim drugim sintetikim putem. Taka jedna misao nainila je veliku knjievnu vrevu u Evropi, u vrijeme kad su filoloka i literarna pitanja
branili

snazi mitske

imala prvi
a drugi

Omira
se

znaaj medju ostalima. Jedni su narod kao tvorca onij eh spjevova.

u Evropi prvi put saznalo za nae narodne pjesme, one su se pojavile da potpomognu pomenutu borbu. One su posluile kao ivi primjer, kako eto u samo nae

Kad

doba narod pjeva u krasuim pjesmama svoju pogled na svijet.

istoriju

svoj

Epska skladnost
su

duina pojedinih pjesama (kao to

i

Banovi

Strahinja,

enidba Maksima Crnojevia

starih

ostale)
nji-

potvrdjivala je jo

vema
s

nove razborite kritiare u

jelinskih

hovu miljenju o postanju

shvatanje

pjesama.

Ovo
i

zajednici

razpoloenjem

nove

romantine

kole u evropskoj pojeziji, nakon klasike

namjetenosti

napuenosti u pojeziji prologa vijeka, eljno traae priprostoga Hvadskog mirisa, prinese mnogo, rodnih zvuka
i
i

te

nae pjesme stekoe u svijetu povjerenje, to im dostoji

spram one ljubavi, kojom se medju svojim narodom gaje. Medju tijem su nae pjesme ivo kupljene i objavljivane. Neumrli Vuk Stefanovi Karadi poklonio je svoj objavljivanju ovih slika narodnoga ivot fotografiranju
i

ivota.

drugi podjoe njegovijem putem, te se danas

moe
da

rei, da je
je u

ve
bi

na

hartiji

sve to je glavnije

valjanije,

ovom
Jedan

poslu nastupila druga mijena.

posao bio glavno kritiko izdanje svekolikih

narodnih umotvorina.
bi

tome sad ne

emo

govoriti.

Drugi

posao

bio,

da se na osnovu toga izdanja

strane.
traiti

ponu

pjesme
po-

sklapati u pojedine cjeline.

Ovaj bi se posao
cjel

mogao

eti

dvije

Ili

nu

skladnost u pjesili

mama, koje

pjevaju jednog istog junaka,

dovoditi u red
i

pjesme o pojedinim periodima rada i ivota narodnog o pojedinim znamenitim monumentima istorijskim.

Tijem bi putem valjalo vratiti u narod ovu svojinu pravi pjevai, sinovi patrijalnog ivota i njegovu. Dobri prirode, danas su posve rijetki u zemljama, kuda je civilizacija sa svojim novim obiajima i nainima miljenja i rada prodrla. Neznam pouzdano, ali mislim, da se neu prevariti ako kaem da je njih iz godine u (odinu sve manje i u zemljama srpskim pod Turcima. Tomu je dokaz> to je ba tamo u junaki ep na prodrla i svakoi

jaka diplomacija,

to se

od njega gradi
ili

okvir,
dravi.

u kome

e
kraj
taj

se

kazivati
i

odanost

ovoj

onoj

sili

Tu

je
i

dobu epa
proces

junake pjesme. Tu
na
svietu
zadrati

nita

on raspada ne moe, kao to

se

je

obino
se

nezadrljiv

svaki prirodni proces.

staru

Om

je zemljite

toga epa

izgubilo

nepokolebljivu

tiinu svoju,

im
i

vrsto

ogranieni
oronio,

opseg
je
i

njegova znanja,

vjerovanja

miljenja
tati.
I

odmah
drug

snaga njegova poela posr-

ne treba niko da se uplai kad mi kaemo kako se

vjerni

nekadanji
guslar
i

svakog srpskog zbora

narodni

nalazi

malo po malo pretvara u kolskog deklamatora svoje mjesto na pozornici ili tribini; kako se pjesma
iz

njegova

ivih

usta

taloi

na

hartiji

tampanih knjiga.
poplaiti, jer

Mi rekosmo, da
znamo, da
to.r^

se

od ovoga ne treba

to

poneki ipak uiniti. Ali uzalud.

ili

na

Gubei

karakteristiku

naega patrijahalnog ivota u

ih

svima ostalim

granama njegovim, ne moemo

postupa napried

samo
nazad,
Ali

ovdje
vazda u
se nita

sauvati. ivot narodni

svekolikoj svojoj cjelokupnosti.

ponajvie ni zlo ni dobro

ne gubi bez za-

mjene. Mjesto starog oblika javlja se novi, koji

e drugim

nainom vriti onu istu slubu, onako isto, ako ne jo bolje. Ako nestane starinskog pjevanja pjevaa kao to ih ovaj vijek ve sada nema ni nalik na one, kakvi su se nalazili u poetku njegovu kakvih je moralo biti u prolom
i

vijeku

pjesama ne

e
ih

nestati.

ako ne od sad, pomi-

jeane u knjievnost,

tumaene
je

istorijom,

lama
doista

sa svake strane, ne

bude od

ne

mogu.
se

Prije

vee uvao neobjanjivi

i

izuavane po kokoristi, od manje

narodni

ponos, a njima

neko zagonetno osjeanje: od sad treba da se njime sladi bistra svijest ponos dobro proraunat objanjen s razgovijetnom prolou, s dobro
sladilo
i

odredjenim tenjama
i

zamjerama.

Tu

je vrijeme,

kad

emo

mi naom narodnom poezijom na ovaj drugi nain gajiti narodno osjeanje, kao to nam je ona ve u prilinoj
mjeri
izvor
ljepote
i

vrstoe

jezika.

Iz

nje

e
iz

se vazda

uid One
ni

iskonske crte nae narodnosti u slikama

prve ruke.

u djelu zabavne
zauzeti

evnosti

svoje

manje, nego ono to

poetnike knjiodredjeno mjesto, da ine ni vise im moe biti posao. Onda im ne

nastave
i

lijepe

e
niti

moi

ni

pretjerano

oduevljenje
i

pripisivali

sve

sva,

im kakva odvratnost
su

nemarnost oduzimati
vrlinu.

ono

sto

one imaju kao svoju vjenu

To
koji

dakle

poslovi
i

ekaju

svoje ljude,

to

oko naih narodnih pjesama, su od prilike zadatci, koji valja

V

da se tijem posloviii a

izvre.

Ovi poslovi negdje su poeti, negdje nedirnuti. itav

proces, o

svoga.

kome smo govorili, sad je uprav usred bivanja Mi smo dospjeli u posljednje ae, da pokupimo
i

natampamo umotvorine naeg naroda. Sad

i

se zna,

da su

one jo prije dvijesta godina drugije izgledale nego danas. S promjenama, koje je podnio jezik ostali narodni ivot,

mijenjae se odjako. Dobro je dakle, to smo dospjeli da ih bar sad natampamo. Ali da od njih nainimo kritika cjelokupna izdanja, da na osnovu tijeh pokuavamo sklapati pojedine cjeline, da ih udeavamo u naroita izdanja za kolu i nastavu nijesmo jo dospjeli.
mijenjale

su

se

one,

Sklapanje naih narodnih umotvorina u

su

cjehne prije

poeli stranci. Poznati prevodilac naih narodnih pjesama na eki njemaki Sigfrid Kaper natampao je 1851. prvi taki ogled pod naslovom Lazar der Serbenzar.*
nas
i
*

Lazar der Serbenzar. Nach seibischen Sagen und HeldengesangcD-.

1851,

Wien, Franz Leo

on ogledao, da na osnovu pjesama pria narodnili sklopi spjev umjetan ali u duhu narodnom, to je
je
i

Tu

ve

po

sebi najtea stvar radi

nije

u svakom smislu

moguna.

Toga

se
iz

poeo
moglo
se tim

jo

on razmahnuo na daleko, i svoj spjev zaDuanova vremena, drei se, koliko mu je

rukom, narodnoga naina.^ Ja mislim da

izpasti za

putem ne moe mnogo postii. Ili mora ostaviti narodne umotvorine onakve, kakve su, ili upotrebiti narodnu gradju sa svijem samostalno. Ovo drugo je pokojni Joksim Novi rad bio s njegovom Lazaricom (1849) uiniti; ali on niti je upotrebio cijelu pojetsku gradju,
koja
se
nalazi

niti

je

onu, koju

je

upotrebio,

pot-

samo slijedom narodnih pjesama ispjevao svoju pjesmu, koja dalje nikakva znaaja nema. Mnogo boljim putem udario je g. P. Besonov u svojoj studiji o narodnim pjesmama naim, tampanim u Ruskoj
puno savladao, nego
je

Besjedi 1857,

II.'"^

On

se

ogledao,

da po narodnim

pjes-

priama upravo rijeima njihovim, ispria propast srpskog carstva. On se dakle mnogo primakao pravome nainu, promaivi samo u tome, to je dogodjaje oko Dui

mama

oko kosovskog boja sastavio u jedno. Mi mishmo, da je bolje smatrati ih kao posebne cjeline, i ako su tijesno spojene. Dalje je g. Besonov htio da govori o cjelini, a sporedno mu je bilo da sklapa cjelinu u potpuni oblik.
anove smrti
i

dogodjaje

Drugi je stranac, koji je na istom poslu radio,

D'Avril, Franzuz, koji se bavi
*

g.

Adolfo
i

o slovenskoj
i

filologiji

is-

Kako

to

nije

posve laka stvar

kako za

fo trebaju osobite

poili

godbe, pokazuje

str,

48, na kojoj se

hajduk

predstavlja

kao
!

pandur
II.

laka
grad,

i,

koji uvodi
*

pjevta u sobu Milana uitelja Uroeva

izrad u

Vidi srpski

M. Gj. Milievia asovima odmora

Bio-

1858.

mi mislimo, da je dobro pogodio. Pod naslovom La bataille de Kosovo^ natampao samo narodne on je prikupio, uredio pjesme o kosovskom boju. Opazivi sve to treba cjelini
toriji.

On

je udario

Besonovljevim putem

g,

D'Arvile se
j

pobrinuo,
i

da rasturene dijelove
je

sa-

stavi u

edno,

taj

mu

posao prilino uspio za rukom.

govori:

nainu rada on sam ovo

Pjesme,

koje se tiu
odbile

boja na Kosovu, jesu

posebne
se

cjeline,

ta vie prosti

lomci, koji se ne veu sami jedan

i

za drugi.

Take su

prve pjesme, od kojih

poslije

sastavio sjeverni-fran-

cuski junaki ep (Chanson de geste). Ja se nikako nijesam

samo ostao u krugu narodne epike, i gledao sam, da posaivam, tako rei, one komade jedan za drugi. Nijedne misli nema dodate; u formi nijesam promijenio nita: samo sam izvadio po nekoliko stihova iz jedne pjesme, pa ih umetnuo u drugu, da bih crte bolje postavljao, i da ih ne bi gubio, i samo sam po gdjedje
dalje

maao,

nego

izbjegavao dosadno ponavljanje^.^

izradili sami usvojili ga na Mi smo taj posao krenemo samim originalima, starajui se da popravimo
i
i
i

naprijed.

Tako smo u radu D'Avrilovu

i

neto izmijenili,

neto dodali^
ljepu
cjelinu

neto ispravili. Postigavi tim

nego

to

se

vidi iz

putem mnogo sklopa D'Avrilova, mi

sitnice

smo

joj

u nekoliko pomagali, to
tekstu zaokruglili,
i

smo gdjekoje
tri
i

u
tri

samom

na dva

mjesta po dvije

vrste dodali.

Da

su to neznatne stvari,

da su

to prosto

La

bataille de

Kossovo.

Rhapsodie serbe

tiree

dei cbants popu-

laires

et tradnite
^
^

en frangiis. Pari. Librairie du Luxeinbnrg 1868.

Vidi ob^irniju

obznanu o

toj

knjiici

u Vili

1868,

str.

612.

Tako on

nije bio stavio

u svoj sklop pjesmu o

samom

boju, koja

je

kao

sredite spjeva najvanija.

upotrebljeni
riti

samih naroduih pjesama moe se uvjeko uporedi ovu knjiicu s Vukovim izdanjem.
obrti

Putajui samu knjiicu u

svijet

dodajemo
iz

radi obja-

njenja kako se ovijem zabavismo poglavito

tog razloga

da probudimo volju za ovake poslove o narodnim pjes-

mama
kuaj

u smislu o

kome

naprijed govorimo.
i

Isti

takav po-

mogao

bi

se bez

pjesama o Kraljeviu
bavili, ali

od mnogobrojnih sumnje uiniti Marku. Nijesmo se tijem positnije

taki pokuaj

drimo da

bi

mogao

ispasti bolje

od ovoga, u koliko
ovakav posao
svakovrstnih

je ondje

vee

obilje pjesama, te bi izI

boru bilo na ruci masa materijala.

ostati za

ako mislimo, da
elja,

danas smjerna

opet ga

izni-

jesmo, jer se u irinama

radnika,

naega

naroda nalazi sve vie

biti

pa neko moe
drimo
naoj

voljan

dokolan,
biti

da se

ovijem zabavi. Inae

da

ne

na
sa-

odmet

ni publici ni knjievnosti

ovakim nainom

stavljeno

posebno izdanje kosovskih pjesama.

U Biogradu,

25. Jula 1871.

Stojan Novakovi.

Nekoliko rijei k

III.

izdanju

Prije svega zahvaliti

nam

je

poduzetnoj

knjiarnici

Hartmanovoj, to ova zbirka pjesama moe da izadje u ovom obliku i pred hrvatsku publiku. Radi toga dodali

smo
i

objanjenja, koja srpskom izdanju nijesu bila potrebna,

rei emo ovdje dvije tri rijei o onom historijskom momentu srpske ope jugoslovenske historije, koii je postao predmet srpske narodne epopije. Izvor je kako toj epopiji, tako svekolikim granama epizodama njenim borbam s Turcima. Od sredine 14. vijeka pa sve do samih naih dana ta je borba najsilnije najee dnevno pitanje. Dok se to pitanje ne svri, prilike srpske, kao sviju suplemcnih naroda na slovenskom jugu ne mogu se niti utvrditi niti do ega stalnog dovesti. Jer usred prvih pokuaja darovitih politiara 14. 15. vijeka, da se jugoslavenske zemlje zgrupiraju u jednu cjelinu' udarili su Turci. Oni su dovriH upropaavanje Duanovog djela, koje je knez Lazar bio poeo spaavati, oni su ugasili novo sredite, koje se u
i i
i

Bosni, u Hercegovini
s

u Hrvatskoj bilo poelo njegovati

politiku

tenjama za narodnu samostalnu

Vrhu

tijeh

itaj o tome

dr.

Fr.

Rakoga

Pokret na slovenskom juguc

itd.

razvala podigli su oni svoje carstvo, bacili u ropstvo jugo-

slovenska plemena,
koje su pojedini
zirati,
i

ugasili skoro
ljudi u

sa svim klice jedinstva,

vei

zaustavili

se

iz

mrtvih budi,
i

ono vrijeme bili poeli nasav taj posao do naih dana, u kojima u kojima se izuavaju ivlje nego ikad

stare pogrjeke

tumaranja jugoslavenskih plemena.

i

Svemu ovome nazatku naem, ne samo srpskom jugoslavenskom, polazna je laka boj na Kosovu. Srbi su
bili

prvi

na

udarcu, oni

su

izdrali

odbili

ili

preboljeli
ih je,

prve trske udarce, no udarac na Kosovu slomio

ostanu slomljeni
sve

da

do ovoga vijeka, sve do danasi Pono etak oslobadjanja istina je uinjen u ovom vijeku

on jo

stoji

nedovreni
to

U ovome
i

smo spomenuli

sav je uzrok, to se

narodna pojezija srpska tako rado bavila junakom borbom pogibijom na Kosovu. I onda, kad nije bilo nikakve

nade na spasenje,
se turska
sila

nije drijemala elja slobode,

onda kad

inila

nedobitna

vjeita, uzdala se misao

narodna u bolje dane. Na sastancima narodnim u raznim prilikama, svakome je bilo na pameti ono isto pitanje,
koje
i

danas zauzima svako rodoljubivo

s

srce, pitanje
stati

kako

e se skinuti
noge,

vrata tudjin

osvaja, kako narod

puta pobijedjeno
se radije
to

na svoje

doi do

toga da
koje
je

sam svojom sudbinom

sto

razpolae.

To

osjeanje,

vazda nove

borbe zapoinjalo, o

emu

moglo

baviti

svojom

epskom poezijom do o oneme ivota narodnog? ... I ono je

tim predmetima, vazda ih

je bila vjeita tanja

doista vazda boravilo na

obradjivalo

u stostrukim obli-

cima pjevanja
nosti

kazivanja,

dokle ga nije predalo knjievivota.

poecima novoga dravnog

Stoga

je sa svijem
toj

prirodno, to je ono linosti, koje su prve pale u

borbi, uzvisilo na stupanj starinskih
heroja,

kobnoj

to su

pjesme

II

svakome draga stvar, jer se jo potee nedovreno kobno pitanje tolikih godina! Pokraj onoga, to svakom narodu ini dragom njegova poeziju, ovdje jo znaaj politike tradicije, koji je ovim pjesmama nabavio njihovu omiljelost i njihovu duboku svezu sa ivotom srpskim.
i

o tome

danas

onima, kojima nebi bilo poznato kakvo je mjesto do vrlo kratkog vremena zauzimala u nas narodna pjesma, pa ga u nekoliko i danas zauzima. Kako narodna pjesma danas stoji, kako nju odmjenjuju savrenija sredstva, kojima se pokret narodni slui, o tome je
neto
naprijed

Toliko

za

ljubav

napomenuto,

to

je

predmet posebnog

literarno-historijskog razmatranja.

U Biogradu,

4.

Marta 1872.

St, N.

12

I.

Knez Lazar zida

Slubu
slui slavni

sebi zadubinu,

knez Lazare

Kruevcu ancu arenome/

slui

Slubu

svetog Amosija;^

Svu gospodu zove na svetoga^ sa zdravicama. Sa knjigama^

i

Skupi mu

se sva srpska gospcda,

'

Pa je redom u sovri posadi po starjeinstvu, Po gospodstvu Uvrh sovre slavni knez Lazare.
i

Tu

sjedoe

piti

vino hladno.

Taman
I

bie vina najviega,^

o svakom dobro besjedjahu,

seta

Al' poeta gospodja Milica,

Lako

po carskom divanu,^

Na

njojzi je

do devet emera,^

Ispod grla do devet gjerdana,'*

A A

na glavi devet periana,^^

u njojzi

Povrh toga kruna pozlaena

tri

kamena

draga,

Sjaje

noom, kako danjom

sunce;

Pa besjedi slavnome Lizaru:

Gospodine, slavni knez Lazare!

mene u te pogledati, >A kamo li s tobom govoriti, *Bit' ne moe govoriti hou:
*Zazor
Sto bijahu Nemanjii
i

stari,

Carovae, pa preminue, Ne trpae na gomile blago, No gradie s njime zadubine,

Sagradie mloge manastire:
Sagradie visoke

Deane,
Gjakovice;

Ba

Deane

vie

Pa

ariju

vie

Pei

ravne;

U
I

Drenici bijela Devia,

Petrovu crkvu pod

Pazarom; Malo vie Gjurgjeve Stupove, Sopoane na vrh Rake ladne.

I

Hercegovini, Crkvu Ja nj u u Starome Vlahu; I Pavlicu ispod Jadovnika, Studenicu ispod Brvenika;
u

Trojicu

14

Crkvu
:^U

icu

vie

Karanovca;

Prizrenu crkvu svetu Petku; Graca niu u Kosovu ravnom^^

Sve to jesu njine zadubine! Ti ostade u stolu njinome

I

potrpa na gomile blago,

A ne gradi nigdje zadubine; Eto nama ne e pristat' blago

Ni za zdravlje
ni za

nau duu,

^A

ni

nama,

ni

kome naemu.

Tad' govori slavni knez Lazare

ujete
Jer

li,

sva srpka gospodo!

Sta govori gospodja Milica,

ne gradim nigdje zadubine?

gradit'

Hou

crkvu Ravanicu

U Resavi^- kraj vode Ravana; Imam blaga koliko mi drago, Udariu temelj od olova,
Pa

crkvi sagraditi platna,^^

Sagradiu od srebra bijela, Pokriu je eenijem zlatom,

Podnizati drobnijem biserom,

Popunjati dragijem kamenjem.

Sva gospoda na noge ustala, asno se knezu poklonila:

Gradi, knee,
2>I

za zdravlje

bie ti za duu Visokom StevanuJ*

Obili Milou, Sjedi Milo dolje u dno sovre, Milo sjedi, nita ne besjedi. Al' to vidje slavni knez Lazare Gdje mu Milo nita ne besjedi,
tu sjedi

No

Nazdravi
2>Zdrav,

mu
i

zlatnu

kupu

vina:

da se mi, vojvoda Milou

ti

>Pa mi
Jera

togodj progovori,

hou

zadubinu gradit'.

Skoi
Skide
s

Milo od zemlje na no^e,

glave samur
i

elenke.
vina.

Pa

je

asno kneza

podvorio;

Dadoe

mu

zlatnu

Primi Milo zlatnu

kupu kupu

vina,

Ne

pije je,

poe

besjediti;

Hvala, knee, na besjedi tvojoj!

Sto

ti

hoe

zadubinu

gradit',
biti;

Vreme
>Te
ti

nije, niti

moe

Uzmi, knee, knjige carostavne^^

gledaj to

nam

knjige kau:

Nastalo je posljednje vrijeme,

Hoe

Turci carstvo preuzeti,

2>Hoe Turci brzo carovati; Oborie nae zadubine.

i6

>Oborie nae manastire, Oborie crkvu Ravanicu, >Iskopae temelj od oluva,

Slijevae u tope gjulove,^''

Te
>I

nae

razbijat'

gradove;

crkvi

rasturiti

platna,

Slijevae na

hate^"^ ratove;^^

Hoe

crkvi

pokrov

rasturiti,

Kadunama
Sa crkve

kovati gjerdane;
biser raznizati,

e
to

Kadunama
Povadie
I

podnizat' gjerdane;

drago kamenje,
u zlatno prstenje;
slavni knez-Lazarel

Udarit' ga sabijam' u balake^^

kadama^o Ve me u

li,

Da kopamo mermera kirnena, Da gradimo crkvu od kamena,

I

Turci

nae

e carstvo preuzeti e zadubine

sluit'

Od vijeka do suda bojega: Od kamena nikom ni kamena.

Kad

to

z.iu slavni knez Lazare,

Tad' Milou bio govorio:

Hvala tebe vojvoda Milou!
Hvala tebe na tvojoj besjedi,
Istina je,

kako

to govori.

17

Sultan Murat.

II.

Sultan Murat pie knjigu caru Lazaru.

Car Murate u Kosovo pade,

Kako pade, sitnu knjigu pie, Te je alje ka Kruevcu gradu Na koljeno srpskom knez-Lazaru:
Oj Lazare, od Srbije glavo!
Nit' je bilo, niti

moe

biti:

Jedna zemlja, a dva gospodara,

Jedna
raja,

dva haraa daje;

Carovati oba ne

moemo.
i

Ve
>

mi polji kljue harae, Zlatne kljue od svijeh gradova,

harae od sedam godina: Ako li mi to poslati ne e, A ti hajde u polje Kosovo,

I

Da sabljama zemlju

dijelimo!

21

Kad Lazaru
Glase
alje

sitna knjiga dodje,

roni,

Knjigu gleda, grozne suze

Koliko je srpske carevine,
I

na sve etir' strane,

junake,

sazivi e

vojske

Priklinje ih,

do neba se uje:
i

Ko
I

je Srbin

srpskoga roda,
i

koljena, od srpske krvi A ne doo na boj na Kosovo, >Ne imao od srca poroda, Ni mukoga ni djevojakoga;

Od ruke mu
Rujno vino,

nita
ni

ne

rodilo,

enica bela,
je koljenja!

Rdjom kapo dok mu

22

III.

Carica Milica trai od cara Lazara, da ostavi jednog brata u Kruevcu.

joj

Car Lazare sjede za veeru,

Pokraj njega carica Milica;
Veli

njemu carica

Milica:

Car-Lazare, srpska kruno zlatna

Ti polazi sjutra u Kosovo!

Sobom vodi sluge vojvode, A kod dvora nikog ne ostavlja,

i

Care Lazo! od mukijeh glava,

Da ti moe knjigu natrag U Kosovo

i

odnijeti
vratiti;

Odvodi mi devet mile brae,

Devet brae, devet Jugovia:

23

Ostavi mi brata bar jednoga,

Jednog brata

sestri

od zakletve

Njoj govori srpski knez Lazare:

Gospo moja, carice Milice! Koga bi ti brata najvoljela Da t' ostavim u bijelu dvoru?

Ostavi mi Boka Jugovia.

Tada ree srpski knez Lazare: Gospo moja, carice Milice! Kada s jutra bijel dan osvane, Dan osvane ograne sunce,
i

I vrata se

otvore na gradu,

Ti ietaj gradu na kapiju,

Tud

poi

vojska na alaje:^^

Sve konjici pod bojnim kopljima,

Pred njima je Bozo Jugoviu,
I

on nosi krstaa barjaka; Kai njemu od mene blagoslov, Nek da barjak, kome njemu drago, Pa nek s tobom kod dvora ostane.

Kad u
I

jutru jutro osvanulo,

gradska se otvorie vrata,

2^

Tad Ona

ieta carica Milica,

stade gradu na kapiju,

ti

Al' eto

vojske na alaje:

Sve konjici pod bojnim kopljima, Pred njima je Boko Jugoviu

Na

alatu vas u

istom

zlatu.

Krsta ga je barjak poklopio,

Pobratime, do konja

alata.

Na
Iz

barjaku od zlata jabuka.

jabuke od zlata krstovi,

krstova zlatne kite vise.

Od

Te kuckaju Boka po pleima; Primae se carica Milica,

Pa uvati za uzde
alata.

Ruke
Pak

sklopi bratu

oko

vrata,

mu poe
brate,

tiho govoriti:

O moj
Car je
I

Boko Jugoviu! tebe meni poklonio,

tebi je blagoslov kazao,

Da da barjak kome tebe drago, Da ostane sa mnom u Kruevcu,

Da imadem brata od
zakletve.

Ar
Idi,

govori Boko Jugoviu:

sestro,
ti

na bijelu kulu;

ja

se ne bih povratio,

Da mi care pokloni Kruevac,

25

Da mi ree druina ostala: Gle strai vica, Boka Jugovia! On ne smjede poi u Kosovo
Za krst astni krvcu proljevati
I za

svoju vjeru umrijeti.

kapiju.

Pak proera konja na

Al' eto
I
ti

starog Jug-Bogdana

sedam Jugovia, Sve je sedam ustavljala redom, Al ni jedan ni gledati ne e.

za njima

Malo vreme za tim

Al' eto
I
ti

postajalo,

Jugovi-Vojina,

on vodi careve jedeke^^

uhvati kulaa

Pokrivene sa suvijem zlatom.

Ona pod njim

I

sklopi
i

mu

ruke oko vrata,

Pa

njemu stade govoriti: O moj brate, Jugovi-Vojine! Car je tebe meni poklonio,
I tebi je

blagoslov kazao,

Da da jedek kome tebe drago, Da ostane sa mnom u Kruevcu, Da imadem brata od zakletve.
Veli njojzi Jugovi-Vojine:
Idi,

sestro,

na bijelu kulu.

Ne

bih

ti

se junak povratio,

Ni careve jedeke pustio,

Da bih
Idem,

znao, da bih poginuo;

sejo,

Ko^o

ravno

Za krst asni krvcu proljevaii

I za vjeru s

braom

umrijeti.

Pak poera konja na

kapiju.

Kad to vidje carica Mihca, Ona pade na kamen studeni, Ona pade pak se obeznani.
Ali eto

ti

slavnoga Lazara,

Kada
Udrie

vidje

gospodju MiHcu,
suze niz obraze,
s

mu

On Te

s'

obzire

desna na hjevo,

dozivlje slugu Golubana:

Golubane, moja vjerna slugo!

Ti odjai od konja labuda,

Uzmi gospu na bijele ruke, Pak je nosi na tananu kulu;

Od mene

ti

bogom

prosto bilo,

Nemoj ii na

boj na Kosovo,

Ve

ostani u bijelu dvoru.

Kad

to

zau

sluga Golubane,

Proli suze niz bijelo lice.

27

Pa odsjede od konja labuda, Uze gospu na bijele ruke, Odnese je na tananu kulu;

Ar svom srcu Da ne ide na

odoljet'

ne moe.

boj na Kosovo,

Ve

se vrati

Posjede ga,

do konja labuda, ode u Kosovo.

28

IV.

Car Lazar se privoljeva nebeskom carstvu.

Poletio soko tica siva

od Jerusalima, I on nosi tiu lastavicu. To ne bio soko tica siva,

svetinje

Od

Vee
On

bio svetitelj

Ilija;

ne nosi tie
je caru

lastavice,

Vee

knjigu od Bogorodice,

Odnese

na Kosovo,

Sputa knjigu caru na koljeno!

Sama

knjiga caru besedila:

Care Lazo, estito koljeno,

Kome e
Ili
Ili

se privoleti carstvu,

voli carstvu

nebeskome,

voli carstvu zamaljskon-e?

29

Ako

voli carstvu

zemaljskome,

Sedlaj konje pritei kolane.

Vitezovi sablje pripasujte,

Pa u Turke

juri uinite,

Sva

turska izginuti vojska;

Ako r voli carstvu nebeskome, A ti sakroj na Kosovu crkvu, >Ne vodi joj temelj od mermera,

Ve
Sva

od iste
i

svile

skerleta,

Pa priesti

naredi vojsku;

tvoja izginuti vojska,

s

Ti e, knee,

njome

poginuti.

kad care sasluao rei.

Misli care, misli svakojake: Mili Boe, to

kako

u?

Kome
Da ili Da ili Ako

u se privoleti carstvu, u carstvu nebeskome? u carstvu zemaljskome? u se privoleti carstvu,

zemaljskome,
je za
i

Privoleti carstvu

maleno carstvo, A nebesko u vek do veka. Car volede carstvu nebeskome. Pa sakroji na Kosovu crkvu. Ne vodi joj temelj od mermera, od iste svile skerleta.
Zemaljsko

Ve

30

Pa doziva srpskog
I
i

partrijara

dvanaest velikih vladika,

Da prieste narede vojsku Da je spreman doekati Turke.

M'Uj

V.

Milo, Ivan

Milan susreu Kosovsku djevojku.

Car Lazare prieiva vojsku

Kod

prekrasne Samodree^^ crkve,

Tri nedelje tridest kaludjera;

Sva se srpska priestila vojska,

Najposlije
tri

vojvode bojne:
Ivane,

jedno jeste Milou vojvoda,

A A

drugo

je

Kosani

tree

je Toplica Milane.

Kad
Sablja

se seta vojvoda Milou,

Krasan junak na ovome svetu.

mu

se po kaldrmi

vue,

Svilen kalpak, okovano perje.

32

Na junaku Oko vrata

Obazre se
I

kolasta azdija^^,
svilena
vitez

marama,

oko sebe, ugleda Kosovku djevojku

se divi slavi
i

Gde
S'

junatvu.

sebe skide kolastu azdiju,

S* sebe skide

pa

je njojzi dade:

Na, djevojko, kolastu azdiju,

>Po Po

emu e
azdiji
t'

mene spomenuti po imenu mome;

Evo

idem poginuti, duo,

U taboru estitoga kneza;

Moli boga, drago duo moja,

Da
i

ti

s'

zdravo

iz

tabora vratim,

A tebe dobra srea nadje, Uzeu te za Milana moga, Za Milana Bogom pobratima, >Koj' je mene Bogom pobratio, Vinjim Bogom svetim Jovanom;
i

Ja

tebi

kum venani

biti

Za njim ide Kosani Ivane, Krasan junak na ovome svetu. Sablja mu se po kaldrmi vue. Svilen kalpak, okovano perje, Na junaku kolasta azdija, Oko vrata svilena marama. Na ruci mu burma^"" pozlaena.

33

Obazre se

pogleda na

nju,

S ruke skide burmu pozlaenu, S ruke skide, pa je njojzi dade: Na, djevojko, burmu pozlaenu,
Po
:^A

mene spomenuti, po burmi po imenu mome:

t'

emu e

Evo
2>U

idem poginuti, duo,

taboru estitoga kneza;

>Moli Boga, moja duo draga,

Da

ti
i

s'

zdravo

iz

tabora vratim,

tebe dobra srea nadje,

te za

Mibna moga, Za Milana bogom pobratima, Koj' je mene bogom pobratio, Vinjim bogom svetim Jovanom;
:^

Uzeu

Ja

tebi

runi dever

biti.

Za njim ide Toplica Milane, Krasan junak na ovome svetu. Sablja mu se po kaldrmi vue. Svilen kalpak, okovano perje.

Na junaku kolasta azdija. Oko vrata svilena marama. Na ruci mu koprena od zlata,
Obazre se
i

pogleda na

nju,

S ruke skide koprenu od zlata, S ruke skide, pa je njojzi dade: Na, djevojko, koprenu od zlata.

34

mene spomenuti, Po kopreni po imenu mome;

Po

emu e
t'

idem poginuti, duo, U taboru estitoga kneza: Moli Boga, moja duo draga, Da ti s' zdravo iz tabora vratim, Tebe, duo, dobra srea nadje,

>Evo

Uzeu
I

te za

vernu Ijubovcu.

odoe
ih

tri

vojvode bojne.

Ogleda

Kosovska djevojka, Studnog srca, suznoga pogleda.

35

Milo Obilig.

37

Milo Obili pita za tursku vojsku

za

ador
Pobratime,

sultana Murata.

Kosani

Ivane!

Jesi r tursku

uhodio vojsku?

mnogo vojske u Turaka? Moemo s Turci bojak biti? Moemo Turke pridobiti?
Je
li
li
2>

li

Odgovara Kosani Ivane: O moj brate, Milo Obiliu! >Ja sam tursku vojsku uhodio,
Jeste silna vojska u

Turaka;

>Svi

mi da

se u s6

prometnemo,

Ne bi Turkom ruka osolili. Evo puno petnaest danaka

39

Ja sve
I

hodah po turskoj hordi

ni hesapa:^''

ne nadjoh kraja

2>0d

mramora do suvu

javora,

Od javora, pobro, do Sazhje, Do SazHje na emer uprije, Od uprije do grada Zveana, Od Zveana, pobro, do Ce:ana, Od eana vrhu do planine,
Sve
je turska

vojska pritisnula:

Konj do konja, junak do junaka,

Bojna koplja kao arna gora,
oblaci, kao A adori kao snjegovi; Da iz neba plaha kia padne, Nigdje ne bi na zemljicu pala,

j^Sve barjaci

Ve

na dobre konje

junake.
polje,

Murat pao na Mazgit na

Uhvatio
i

Lab

Sitnicu.^'

Jo ga pita Milo Obiliu:

Ja Ivane,

mio pobratime!

Gdje

je

ador

silnog car-Murata?
prodrijeti,

Bi r se

moglo caru
stati

Zaklati ga sred turske ordije

Pa

mu

nogom pod

gr-oce?

Ar

govori
ti

Kosani

Ivane:

Da lud

si

mio pobratime:

40

Gdje

je

ador

silnog car-Murata,

Usred turskog silnoga tabora,

Da

ti

ima

krila sokolova,
iz

Pak da padne
Perje

neba vedroga,
iznijelo.

mesa ne

bi

Tada Milo zaklinje >0 Ivane, da moj mili

Nerodjeni, kao
i

Ivana:
brate,

rodjeni,
kazivati,

Nemoj tako knezu

Jer
I

nam

se knee zabrinuti,

sva

se vojska poplaviti,
kai:

Ve
Ar
I

ovako naem knezu

Ima dosta vojske u Turaka,

s'

moemo

njima udariti.

lasno ih predobit'

moemo;
i

od mejdana, Ve sve stare hode hadije, Zanatlije mlade ardije,^*^

Jera nije vojska
i

Koji boja

ni

vidjeli

nisu,

Istom poli da se hljebom hran-^,

to je vojske u Turaka,

Vojska im se jeste poboljela

Od bolesti teke srdobolje, A dobri se konji poboljeli Od bolesti konjske sakagije!

VII.

Milo Obili opadnut da

hoe

da izda Srbe

na Kosovu.

Slavii^^ slavi srpski

knez Lazare

taboru na polju Kosovu,

/*

Svu gospodu za sofru sjedao, Svu gospodu i gospodiie: S desne strane starog Jug-Bogdana I do njega devet Jugovia; A s lijeve Vuka Brankovia. I ostalu svu gospodu redom;
K^.v-Pi' r

U
I

zastavu vojvodu Miloa,

do njega dv'je srpske vojvode: Jedno mi je Kosani Ivane, A drugo je Toplica Milane.

42

Car uzima zlatan pehar vina,

Pa govori

svoj

gospodi srpskoj:
nazdraviti
starjetvu,

Kome ' ovu au

Ako Napiu Ako Napiu Ako Napiu

je

napit'

po

je
je je

starom Jug-Bogdanu;
napit po gospodstvu,

Vuku Brankoviu;
napit'

je

po

milosti,

mojim devet sura, Devet sura, devet Jugovia;

je

Ako Napiu Ako Napiu Ako Napiu

je napit'
je

po po

ljepoti,

Kosani

Ivanu;
visini,

u
u

je napit

je Tcplici Milanu;
je napit'

po junatvu,

je vojvodi Milou.

Ta nikom

je

drugom
i

napit'

ne u,

Ve

u zdravlje Milo-Obilia:
nevjero!

Zdrav Milou, vjero

Sjutra
I

Prva vjero, potonja nevjero!

e me

izdat'

na Kosovu,

odbjei turskom car-Muratu; Zdrav mi budi zdravicu popij; Vino popij, a na ast ti pehari
i

Skoi
Pak

Milo na noge lagane,

se klanja

do zemljice crne:

43

H\rala tebe, slavni knez-Lazare!

Hvala tebe na tvojoj zdravici,

Na zdravici na daru. tvome. Ar nehvala na takoj besjedi!

i

Jer,

tako

me

vjera ne ubila!

Ja nevjera nikad bio nisam,

Nit'

kad biti, sam bio, niti Nego sjutra mislim u Kosovu

Nevjera
ti

Za hriansku vjeru poginuti;

sjedi uz koljeno,

Izpod skuta pije hladno vino!

prokleti

Vue

Brankoviu!

Sjutra jeste lijep vidov danak^^

Vidjeemo u polju Kosovu, Ko je vjera, ko li je nevjera. A tako mi Boga velikoga!

Ja
I
I

oti' sjutra u Kosovo,

zaklau turskog car-Murata,

stau mu nogom pod

li

gr-oce;

Ako
Te

mi Bog

srea dade,
Kruevac vratim,

se zdravo u

Uhvati

Vuka Branko vica,

uz to bojno koplje,
kudjelj* uz preslicu,

Vezau ga
>Kao ena

Nosiu ga u

polje Kosovo.

44

Pa on skoi na noge lagane, Za Miloem oba pobratima,

Dom* kose

se vrata na

adoru,

Otidoe u polje Kosovo.

45

vili.

Kosovski

boj.

Kad u

jutru

udna

danak osvanuo, graja u polja Kosovu,

Obadve se naredjuju vojske, S obe strane zaleu vitezi; Na Kosovo udarie Turci.

Mae
U A

vojsku Bogdan Jue

stari,

S devet sina devet Jugovia, Kako devet sivih sokolova,

svakog
je devet hiljad' vojske,

u Juga dvanaest hiljada, Pa se bie i sekoe s Turci:

Sedam paa Kad osmoga

bie
biti

ubie.

zapoee.

46

Al'
I

pogibe Bogdan

Jiie stari

izgibe devet Jugovia,

sivih sokolova,

Kako devet
I

njihova sva izgibe vojska.

Mako' vojsku
i

Ban Ugljea I sa njima Vukaine

Mrnjavevia^^ vojvoda Gojko

tri

kralje,

U
Pa

svakoga
.^e

triest hiljad'
i

vojske,

bie

sekoe
i

Turci:

Osam

paa bie
biti

ubie,

Devetoga

zapoee,
vojvoda Gojko,

Pogiboe dva Mrnjavevia,

Ban Ugljea
Vukain
Njega Turci
I

je grdnih rana dop'o.

s

konjma pregazie

njihova sva izgibe vojska.

Mae
U

vojsku hercee Stjepane^^

silna vojska,

Hercega mnoga

Mnoga vojska esdeset hiljada. Te se bie sekoe s Turci:

i

Devet paa bie

Desetoga
Al'
I

ubie,

biti

zapoee,

pogibe hercee Stjepane,

njegova sva izgibe vojska.

47

Mae
U
Lae

vojsku srpski knez Lazare,

je silni Srbalj bio,
i

sedam hiljada, Sedamdeset Pa razgone po Kosovu Turke, Ne dadu se ni gledati Turkom,

Da kamo li bojak biti s Turci; Tad bi Laza nadvladao Turke.

No gde

srea, tu je

nesrea,

Bog ubio Vuka Brankovia, On izdade tasta na Kosovu

I

odvede dvanaest

hiljada,

Brao

moja, ljutog oklopnika.

i

Proklet bio

Prokleto

mu

ko ga pleme

rodio,
i

kolenol

Tada Lazu nadvladae Turci

I
I

pogibe srpski knez Lazare,

njegova sva izgibe vojska,
i

Sedamdeset sedam hiljada! Sve je sveto estito bilo, I milome Bogu pristupano.
i

4S

IX.

Glasi o boju

na Kosovu

Poetala carica Milica

Ispod grada bijela Kruevca,

S njome eu dvije mile keri Vukosava lijepa Mara^^,

i

K
Na
I

njima jezdi Vladeta vojvoda

doratu na konju dobrome;

Vladeta je konja oznojio

u bjelu pjenu obukao.

Pita njega carica Milica:

Oj Boga
Sto
si

kneeva vojvodo! tako konja oznojio?

ti, li

Ne

ide

sa polja

Kosova?

49

Ne vidje li estitoga kneza, moga tvoga? Gospodara

i
i

Ar

besjedi Vladeta vojvoda:

Oj Boga mi, carice Milice!

Ta ja idem sa polja Kosova, *Ar ne vidjeh estitoga kneza,

Ve

ja

vidjeh kneeva zelenka,

Ceraju ga po Kosovu Turci,

A knez mislim da

je poginuo.

Kad
Pak
Jo

to

zau

carica Milica,

Proli suze niz bijelo lice.

jo pita Vladetu vojvodu:

mi

kai,

kneeva vojvodo!

Kad si bio na Kosovu ravnu, Ne vidje li devet Jugovia

I

desetog starog Jug-Bogdana?

Al' besjedi Vladeta vojvoda:

Ta
I ja

ja

prodjoh kroz Kosovo ravno,

vidjeh devet

Jugovia

desetog starog Jug-Bogdana:

Oni bjehu u pola Kosova, Krvave im ruke do ramena

I zeleni

maci do balaka:

50

im malaksale ruke, >Sijekui po Kosovu Turke

Ali su

Jo
^Stan'

mu ree

carica Milica:

poekaj, kneeva vojvodo Ne vidje li jo dva zeta moja: Brankovia, Milo Obilia?

Al* besjedi Vladeta vojvoda:

Ta
I

prodjoh kroz Kosove ravno, ja vidjeh Milo Obilia:

ja

On

stajae u polju

Kosovu,

>Na bojno
Bojno

se koplje naslonio,
se koplje prelomilo,
navalie,

mu

Pak na njega Turci

Do sad mislim, da je poginuo; Ar ne vidjeh Vuka Brankovia, Ne vidjeh ga, ne vidio ga sunce On izdade estitoga kneza,
Gospodara
i

moga

tvoga.

Istom oni tako besjedjahu,

Ar

eto

ti

sluge Milutina,
lijevoj

Nosi desnu u

ruku,

Na njemu
Vas

mu

rana sedamnaest. konjic u krv ogreznuo.

je

51

Veli njemu gospodja Milica: to je, bolan slugo Milutine?

1

Zar izdade cara na Kosovu?

Ar

govori sluga Milutine:

Skin' me, gospo, sa konja viteza,

>Umij mene studenom vo icom, I zalij me crveni) em vinom;

Teke su

me

rane osvojile.

I
I

Skide njega gospoda Milica, umi ga studenom vodicom,

zali

ga crveni jem vinom.

Kad
to

se sluga mal* p vratio,

Pita njega gospodin Mi' ca.

Kosovu? Gdje pogibe slavni ^nee Lazo? Gdje pogibe stan Jng B.gdane?
bi,

slugo, u po^ u

Gdje pogibe devet liiiovia? Gdje pogibe Mih>s v<>)evoda? Gdje pogibe Banov i Strahinja? ta uini Vue Brankovicu?

Tada

sluga

poe

Krizi vati:

>Svi ostae, gospo u Kusovu.

5-'

Gdje pogibe slavni knez Lazare, Tu su mloga koplja izlomljena,

Izlomljena
i

turska

srpska,
turska,

Ali vie srpska,

nego

Brane', gospo, svoga gospodara;

Gospodara, slavnog knez-Lazara.

A Jug ti je, gospo, poginuo, U poetku, u boju prvome.

>Pogibe
ti

osam Jugovia,
izdati

Gdje brat brata

ne ede,

Dokle godje jedan

Jo ostade

tecijae;

Boko Jugoviu,
se

Krsta

mu

po Kosovu

vija,

Jo razgoni

Turke na buljuke/*

Kao soko tie golubove.

Gdje ogreznu krvcu do koljena, Tu pogibe Banovi Strahinja.
Milo
ti

je,

gospo, poginuo

>Kod

Sitnice

kod vode studene,

izginuli:

Gdjeno mlogi Turci

Milo zgubi turskog car-Murata

Turaka dvanaest hiljada; Bog da prosti, ko ga je rodio

I

On
>Da

ostavi

se

spomen rodu srpskom, pria pripovijeda

i

Dok

je ljudi

dok

je Kosova.

53

ne

pitaj

za prokletog

Vuka

Grobnica

mu

kosti izmetala!

'On

je srpsku slavu ugasio,

^On izdade cara na Kosovu!

54

Kosovska djevojka,
Uranila Kosovska djevojka,
Uranila rano u nedeiju,

nedeiju prije jarka sunca,

Zasukala bijele rukave,

Zasukala do belih lakata.

Na pleima

nosi hleba bela,

U U U

rukama dva kondira zlatna, jednome hladjane vodice, drugome rumenoga vina; Ona ide na Kosovo ravno, Pa se ee po razboju mlada. Po razboju estitoga kneza, Te prevre po krvi junake;

Kog

junaka u ivotu nadje.

Umiva ga hladjanom vodicom,

55

Prieuje vinom crvenijem I zalae hlebom bijelijem.

Namera

je namerila bila

Na junaka Orlovia Pavla, Na kneeva mlada barjaktara,

I

njega

je

nala u ivotu,
je

Desna
I

mu

ruka

oseena

lijeva

noga do kolena,
rebra izlomljena,
digerice bele;

Vita su

Vide

mu mu se

Izmie ga iz te mloge krvce. Umiva ga hladjanom vodicom, Prieuje vinom crvenijem I zalae hlebom bijelijem.

Kad junaku

srce zaigralo,

Progovara Orloviu Pavle:

Sestro draga. Kosovska djevojko!

golema nevolja, Te prevre po krvi junake? Koga trai po razaboju mlada? Ili brata ili bratueda? Ar po grehu stara roditelja?
Koja
ti

je

Progovori Kosovska djevojka:

Dragi brate, delijo neznana'.

5t>

od roda nikoga ne traim: >Niti brata, niti bratueda, Ni po grehu stara roditelja.
Ja

Mo'

li

znati, delijo

neznana,

2>Kad knez Laza

prieiva vojsku, Kod prekrasne Samodree crkve.

Tri nedelje tridest kaludjera?

Sva se srpska priestila vojska,

Najposlije
tri

vojvode bojne;

Jedno jeste Milou vojvoda,

>A drugo
A tree

je
je

Kosani

Ivane,

Toplica Milane,

Tri viteza bolji od boljega,

Onakijeh na svijetu nema,

Sablje im se po kaldrmi vuku,

>Na glavama

svileni kalpaci,

Po kalpacih okovano

perje,

>Na junacih kolaste azdije. Oko vrata svilene marame, Na rukama burme pozlaene. Kada prodje Milo Obiliu, > Pokloni mi kolastu azdiju; Kada prodje Kosani Ivane, Pokloni mi burmu pozlaenu; Kada prodje Toplica Milane, Pokloni mi koprenu od zlata,

57

Zarui me, za vjernu Ijubavcu. Njih ja danas po razboju traim.

Ar

besedi Orloviu Pavle:

Sestro draga,
Vidi, duo,

Kosovko djevojko!

Ponajvia

ona koplja bojna ponajgua,

Onde j' pala krvca od junaka, Ta dobrome konju do stremena, Do stremena do uzendjije,
i

A junaku do
Onde su
ti

svilena pasa,
tri

sva

poginula,

Ve

ti

idi

dvoru bijelome,
i

Ne krvavi skuta

rukava.

Kad Ona

djevojka sasluala

reci,

Proli suze niz bijelo lice.

ide

svom bijelom dvoru

iz

Kukajui

bijela grla:
li

Jao jadna! hude

sam sree!

Da se jadna, za zelen bor uhvatim, I on bi se zelen osuio.

SS

XI.

Obretenije glave kneza Lazara.

Kad Lazaru odsekoe glavu Na ubavu na polju Kosovu,

Od

Srbija se niko ne desio,

se desi jedno Ture mlado. Jeste Ture, al' je od robinje. Rodila ga Srpkinja robinja,

Ve

Pa besedi tursko mome mlado; :^Ao Turci, moja brao draga! >Ovo j' glava jednog gospodara.
Grehota
je

od Boga jednoga,
i

Da je kljuju orli i gavrani, junaci! Da je gaze konji Uze glavu svetoga Lazara,
Zavi u skut kolaste azdije,

59

Pa

j*

nosio do vode kladenca,

Sputa glavu u vodu kladenac.

Stajala je glava u kladencu

Lepo vreme etrdeset A ubavo^^ na Kosovu

Ni ga jedu
orli

leta.

telo,

ni gavrani, ni junaci.

Ni ga gaze konji

Mili

Boe na svem

tebi hvala!

Podigle se kiridije^^ mlade

ubava Skadra na Bojani, Oni voze Grke i Bugare, Oni idu Niu Vidinu,
i

Od

Na Kosovu konak
Veerale
kiridije

uinili.

mlade,

Veerale, pak su oednile;

Izmedj* sebe venjer^^ uegoe,

Uegoe venjer jasnu svecu, Oni trae vode po Kosovu.

Namera

ih

namerila

bila,

Namerila na vodu kladenca, Jedan veli kiridija mladi:

Ev* u vodi

meseine

sjajne!

Drugi
>Nije,

veli kiridija mladi:

brao, meseina sjajna! Trei mui, nita ne besedi.

60

Okrenu
Ist'nog

se pravo ka istoku,

Pa pomenu Boga istinoga,

svetog Nikolu: Boga oe Nikola! >>Pomoz' Boe Pa zagazi u vodu kladenca,
i

Te
Pa
I

izvadi

iz

kladenca glavu

Svetitelja
je

srpskoga Lazara,

mee

na zelenu travu,

zahiti

vode u kondiru.

Dok se edni vodom obredie, Kad su crnoj zemlji pogledali,

Nesta glave sa zelene trave, Ode glava preko polja sama,
Sveta glava do svetoga
Pripoji se
tela.
bila.

kao

to

j'

Kad

u jutro beo dan osvanu.

Glas dadoe kiridije mlade, Glas dadoe starim svetenikom.

tu dodje

mlogo

svetenika.

Tri stotine starih svetenika,

I

dvanaest velikih vladika,

etiri stara patrijara:

Prvo peki, drugo carigradski,

Vasiljenski
i

jerusalimski;

6i

Oblaie velike odede, I na glave kape kamilavke,

u ruke knjige starostavne^^, Pa itae velike molitve,
I
I

drae velika denija^^

tri

Za

dana

tri

noi

tavne

Ni sedoe,

ni se
ni

odmorie,

Ni legoe,

sanka imae,

Mole

sveca,

Da
IV

kojoj

e
ili

kud svetac poi, Laza zadubini:

Kruedolu,
ili ili
ili

Opovu,

ir

e
e
ili

Jasku,

Beneevoj,
iatovcu,

ir
ir

Rakovcu,
Gjivi,

Kuvedinu^^,

Da Ne

u Maedoniju^^.

svetac zadubini tudjoj,

Ve
A

on

hoe

svojoj zadubini,

u svoju krasnu Ravanicu^^

Pod visokom pod Kuaj-planinom,

Sto je Laza sagradio crkvu

Za ivota

jute za svojega,

Sagradio sebi zadubinu

O A

svom hlebu

svome blagu,

bez suza bez sirotinskijeh!

62

Objanjenja.
ancu arenomu^' znaiti u utvrdjenoj varoi ili gradu, kao to se Kruevac sam u ovoj istoj pjesmi na drugom mjestu nazivlje gradom.
1

anac

je

opkop, ovdje

po istonom kalendaru. Taj dan je knez Lazar imao svoje krsno ime slavu, radi toga se sluila sluba. Sta je slava vidi pod 3. ili
2

Sveti Amosije pada na dan 15. lipnja

Srba

koje se dri
ili

obiaj slaviti slavu ili krsno ime, kao sveani porodini dan, ostaje kao kuna
je
stari
i

porodina

slava.

Na

svu

priliku je to staro slavensko

ili

proslavljanje
to se

bogovah domaih

porodinih. Dokaz

je,

danas onaj svetac, koji se slavi, smatra za porodinoga mijenja se, ako se tko u nevolji drugom svetom patrona zavjetuje i na dobro izadje, te misli, da mu je tijem pomoeno. U ovom sluaju se slava mijenja. Neki dre da
i

se

slave

oni

dani,
je

kad

je

koja

porodica primila hri-

Za slavu se sprema ito po starinskom nainu. To se ito zove po mnogijem krajevima koljivo, jasan znak, da su mjesto ita u staro vrijeme prave rtve ivotinjske klane, i da je obiaj jednog
anstvo, no to
teko primiti.
izvora
sa

larima
i

penatima rimskim. Obiaj

i

se

ovaj

danas vie no

jedan sauvao medju Srbima,

osobito je
rijei o

drag

potovan. Proslavljenje ovog obiaja

znae

Lazaru: ^^Svu gospodu zove na svetog a,^^

63

Knjiga u pjesmama znai koliko pismo ili list. ^ Sovra ili trpeza je sto za kojim se objeduje. ^ ,^Taman bie vina najvisega^^ znai: taman bie u najviem piu. Vino po metonimji stoji mjesto pie. Dani^

ia

Sintaksa, 49.
^

Divan

je savjet je

ili

vijee.
divan.

emer

turska rije kao

Na

svu priliku

znai ovdje nizove novaca. Po tome

bila poznijega postanja.
'^

bi ta vrsta

u pjesmi

Gjerdan su nizovi oko

priliku.

vrata,

od novaca, bisera

ili

ega
tile

na tu
1^

Stare srpske

gospodje rado su se

ki-

biserom.
Periani su nakiti od srebra, koji su se vjeali na
vijenca,
to

glavu

ispod

se

na glavu metao.
i

nekoiko
i

se po planinskim mjestima

sauvao do danas
svekoliko

nakit

ime

mu. Biogradski muzej narodni ima

^^

tijeh periana.

Mjesta,
i

to

se

spominju,
koje se
i

su crkve po
cijela

Staroj Srbiji

okolini,

danas nalaze, koja

koja razvaljena od Turaka.

^2

Besava je rijeka u

Srbiji,

koja se uljeva u Moravu,

desne strane, kod varoice Svilajenca,

1^
1^

Platno je strana zida.

Visoki

Stevan

je

sin

cara

Lazara, koji je u po-

etku

15. vijeka vladao

'^'

Srbijom kao despot.

Pod knjigama carostavnim razumijeva ju se kao nekakve proroke knjige, u kojima se moe vidjeti ta e
biti.

Drugda
^^ ^^

se zovu

starostavne,

Gjul inae gjule, turska rije, znai topovsku kuglu.

Hat

je

dobar jahai konj.

je

^^
^^ 2^

Bahat je sva oprema konjska.

Balak

dranje od sablje.

Kadaj dimin, kaduna, znai turska gospoda.

64

5^ --

Al((j je

eta

ili

odjeljenje vojske.

Jedck' je paradni konj.

-^
-^
-*

Samodreza

je crkva

na Kosovu,
ili

Kolasta je dzdija

ogrta

toga.

Burma
Hersap

je prost prsten, je

bez

kamena

ili

potpisa

-*'

raun.
Kosovo.

-'

Lab

Sitnica su rijeke koje teku kroz

-*^

Cardzije su trgovci.

"-^

Sta je dava vidi pod

3.

'*^

Vidov dan je na

15. lipnja.

S tim danom

je sve-

zana neto uspomena od starog slovenskog predhrianskog

kalendara.

Ima

danas obiaj brati u

u vodu, pa se sjutra

oi

tog dana cvijee,

koje je

tada u cvatu, a zove se vidovici^ pokiseliii ga u

oi Vidova dana
^^

onom vodom

umiti.

Mrnjdvcvin su vlasteoska porodica, koju je Duan podigao u red vlastele. Od njih je kralj Vukain, koji se doepao srpskog prijestola ubivi Duanovog sina Uroa.
od vlasteoske porodice Hrania iz Hercegovine. Bio je Herceg svetoga Save, t. j. zemalja to se sad zovu Hercegovinom (i ako tu ima dosta da se po njemu se Herpreia ta je kad bila Hercegovina)
^'^

Herceg Stjepan

je

cegovina tijem

imenom

prozvala.

Umr o

je 1466.

On

nije

mogao
u
^=^

biti

na Kosovu, no take licentiae poeticae ima dosta

narodnim pjesmama.
i

Vukosava Mara su keri Lazareve. Vukosava je bila za Miloem a Mara za Vukom Brankoviem. Toliko narodno predanje, no istorija nije na isto sa udajom sa imenima keri Lazarevih. Toliko stoji da su mu Milo
i

Vuk
^^

bili

zetovi.

^^

Buljuk je gomila.
TJhav je lijep.

^5

^^

Kiridije su ljudi,
iz

koji

na

konjima

ili

na kolima

prenose robu
^^ ^^

mjesta u mjesto.

Venjer je svjetionik.
Starovne, Vidi ta je

reeno pod brojem

15.

^^

Denije, upravo bdenije, die Vigilien, rije crkvena.

^^

Kuvezdin

sva imena pred njim imena su mana-

stira srpskih
^1
i

po Frukoj gori. Pod Maedonijom razumijevaju narodne pjesme esto

Srbiju.

Staru

To

je

otuda to eksaktnost geografije

traiti

chronologije nikad nije

^^

u narodnim pjesmama.

Lazareva
u

zadubina

Bavanica

danas

stoji

pri-

lino

cijela

Srbiji

u Pomoravlju,

blizu

mjesta uprije,

u planini.

^^w

66

Gdje

je to.
strana:

O ovom
I.

pokuaju
ili.

3
izdanju

Nekoliko rijei k

lo
13 21
joj

Knez Lazar

zida sebi zadubinu

II.

Sultan Murat pie knjigu caru Lazaru

III.

Carica Milica
Q Kruevcu

trai

od cara Lazara, da

ostavi jednog brata

23

IV. Car Lazar se privolijeva

nebeskom carstvu
vojsku
za

29
3
sultana Murata.
. . :

V. Milo, Ivan
VI. Milo

Milan susreu Kosovku djevojku

pita za tursku
i

Obili

ador

39

VII. Milo Obili opadnut da

VIII. Kosovski boj

hoe

da izda Srbe ne Kosovu

42
4b 49
55

'

IX. Glasi o boju na Kosovu

...

X. Kosovska djevojka
XI. Obrcten je glave kneza Lazara

59

Objanjenja

64

67

515010

P6

U6H

Kosovo

.K6 1901 IMS 6. izdanje.

OF MEDiAEVAL STUDlEfi
59

QUEE^''9

PARK