ANTIKA GRKA

Za razliku od egejskih civilizacija, antika Grka je ostavila spomenike koji su oduvijek vidljivi. Za egejske civilizacije arheoloka metoda omoguuje prouavanje drugim metodama. Za Grku postoje podaci u literalnim djelima, te je mogue utvrditi povijesni tijek civilizacije. Kombinacijom arheologije, povijesti i povijesti umjetnosti saznaje se sveukupna kulturna povijest antike Grke.

Geografija i kronologija
Geografija - kopnena Grka dijeli se na: A) Sjevernu Grku, sa pokrajinama: Makedonijom, Halkidikom, Tesalijom, Epirom i Etolijom; B) Sredinju Grku, sa pokrajinama: Atikom, Beocijom, Eubejom, Fokidom i Lokridom; C) Junu Grku (Peloponez) sa pokrajinama: Argolidom, Korintijom, Ahajom, Elidom, Arkadijom, Mesenijom i Lakonijom; D) Maloazijsku Grku koja je obuhvaala obalu egejskog mora. Grki otoci dijele se na: A) Jonske otoke (Krf, Itaka); B) Kretu, na jugu egejskog bazena; C) Kikladsko otoje, odnosno otoke sredinjeg i zapadnog dijela egejskog bazena (Delos, Naxos, Paros); D) Sporadske otoke uz maloazijsku egejsku obalu: sjeverni (Samotraka), sredinji (Lezbos, Hios, Samos, ) i juni ili otoci Dodekaneza (Rodos, Kos). Kronologija - Geometrijsko, Arhajsko, Klasino i Helenistiko doba. Geometrijsko se u povijesti umjetnosti naziva po geometrijskom stilu dekoracije keramike, u arheologiji se naziva Starijim eljeznim dobom, a u povijesti Helenskim srednjim vijekom. Arhajski period dolazi od rijei arhaios koja oznaava neto to drevno u odnosu na kasniju klasiku. Klasini period oznaava neto najbolje, prvorazredno. Helenizam dobiva ime prema nazivu za helenizirane idove, helenistai. Geometrijsko doba (1020.-725.<) - Proto razdoblje (1020.-900.<); Rano razdoblje (900.-800.<); Srednje razdoblje (800.-750.<); Kasno razdoblje (750.-725.<). Arhajsko doba (725.-480.<) - Rano arhajsko razdoblje (725.-580.<); Srednje arhajsko razdoblje (580.-525.<); Kasno arhajsko razdoblje (525.-480.<). Klasino doba (480.-330.<) - Rana klasika (Strogi stil) (480.-450.<); Visoka klasika (Partenonsko doba) (450.-420.<); Zrela klasika (Bogati stil) (420.-380.<); Kasna klasika (380.-330.<). Helenistiko doba (330.-31.<) - Rano helenistiko razdoblje (330.-260.<); Srednje helenistiko razdoblje (260.-160.<); Kasno helenistiko razdoblje (160.-31.<).

Geometrijsko razdoblje
Nakon unitenja mikenskih gradova u periodu 1100.-1020.< nestaje monumentalna umjetnost (freske), ne izrauju se peatnjaci, a nestaje i linear B koji postaje zaboravljeno pismo. Dolazi i do promjena u pogrebnim obiajima, odnosno javlja se kremiranje u urne. Jedini nastavak tradicije predstavlja izrada mikenske keramike koja potpuno gubi figuralne prikaze. Plemena Dorana, Jonjana i Eoljana jo od 12.st.< poinju naseljavati Grku. Dolazi do jake regionalizacije svih podruja gdje izrastaju vani polisi Atena, Korint, a uz njih vani su i otoci Eubeja i Kreta. Pogrebni obiaji i arhitektura (1020.-725.<) - u nekim podrujima provodi se kremacija (Atena), dok se u drugim vri inhumacija (Korint, Eubeja). Na Kreti se zadrava i arhitektura tolosa. Atena, groblja Dipilon i Kerameik - kremacija se vri u urnama koje se postavljaju u manje rupe u rovovima, a oko urni stavljaju se pogrebni darovi pokojniku. Te urne (najee amfore) za pokojnice imaju usku drku na trbuhu, dok one za pokojnike imaju veliku drku na vratu. Grob se u poetku oznaavao sa amforama velikih dimenzija (do 3 m), a kasnije i pogrebnim stelama. Eubeja, Lefkandi heroon - pretea je klasinih hramova. U tlocrtu je hekatomped s apsidalnim zavretkom i kolonadom drvenih stupaca koji podravaju krov roenicu s pokrovom od iblja. U sredinjoj prostoriji su dva ukopa, mukarac s konjem i ena. Najvaniji nalaz je figurina Lefkandi kentaura (Hiron) iz oko 920.< kojemu je tijelo pronaeno u jednom, a glava u drugom grobu. Dug je 45 cm i dekoriran s geometrijskim motivima, a predstavlja prvi grki mitoloki prikaz u povijesti. 1

Slikarstvo na vazama (1020.-725.) (Geometrijski siluetni stil)

U geometrijskom stilu oslikavanja posuda karakteristina je geometrijskim oblicima koja se izvodi crnim firnisom na prirodnu podlogu posude. Figuralni prikazi izvedeni su u siluetnom stilu. Sukladno sa nepostojanjem pisma nema niti zapisa na posudama, te stoga nije mogua atribucija tematskih prikaza. Vaze su najee velikih dimenzija i slue kao nadgrobni spomenik pokojnicima. Paralelno sa Grkim koloniziranjem Mediterana dolazi do izvoza posuda kasnog geometrijskog stila u Italiju (Velika Grka), na obale Crnog mora, te maloazijsko kopno. A) protogeometrijski (1050.-900.<) - oblici su maleni, a mikensko naslijee je podjela u frizove. Dekoracija je jednostavna geometrijska sa tamnim oblicima (koncentrini krugovi, cik-cak linije). B) rani geometrijski (900.-800.<) - dolazi do tehnolokog napretka u izradi boje, a oblici su vei. Najvei frizovi se formiraju na vratu i sredini tijela. Javljaju se novi motivi (spirala, meandar). C) srednji geometrijski (800.-750.<) - frizovi su sve ispunjeniji. U dekoraciji dolazi do pojave figuralnih motiva ivotinja sastavljenih od geometrijskih oblika (romb, trokut). Formiraju se tematski frizovi koji najee prikazuju prothesis za pokojnika, te trku bojnih kola. D) kasni geometrijski (750.-725.<) - sve je vie figuralnih prikaza. Javljaju se i nove teme (borba na brodu) koje su moda mitolokog karaktera pod utjecajem Homerovih djela iz sredine 8.st.<. Dipilonske i Kerameik vaze (800.-725.<) - Dipilon je groblje pored dvostrukih "dipilonskih" vrata grada Atene. Najvaniji nalazi groblja su pogrebne vaze. Te amfore i krateri bili su veih dimenzija (oko 2 m) a sluile su kao nadgrobni spomenici. Na dugom vratu je motiv meandra, a na tijelu je najee jedan figuralni friz s motivom prothesisa, tj. povorkom za pokonika. Ostatak posude je ispunjen geometrijskim trakama. Dipilonski krater (MM NY) ima dva figuralna friza (prothesis i povorka bojnih kola i vojnika). Kerameik je drugo groblje, u blizini Dipilona, gdje su djelovali keramiari do kasnijih razdoblja.

Arhajsko razdoblje
U 8.st.< posredstvom orijentalnih utjecaja dolazi do bitnih promjena u razvoju Grke. Taj utjecaj odvija se jo od kraja 10.st.<, tragove ostavlja u 8.st.< zahvaljujui prilagodbi Grka, a svoj vrhunac dosee oko 725.<. Grci u tom razdoblju putem trgovine dolaze u doticaj sa Fenianima koji prenose svoju kulturu, umjetnost i jezik cijelim Sredozemljem. Usvajaju se orijentalni motivi (sfinge, grifoni) i ornamenti (palmeta, rozeta) koji u umjetnosti Grke potiu povratak figuralnih prikaza. Grki alfabet - najvaniji utjecaj koji je fenika civilizacija imala na Grku jest razvoj grkog alfabeta. Prije razvoja alfabeta na grkom kopnu koristio se linear B koji se govorio grkim jezikom. Grki alfabet predstavlja najvee otkrie civilizacije Grka. Razvio se iz fenikog alfabeta, pisma fonetskog karaktera koje za svaki glas koristi jedan znak (grafem). Grci za neke glasove, po potrebi grkog jezika, uvode vokale. Pismo piu s desne na lijevo, esto u formi meandra. Najraniji zapis na grkom alfabetu je onaj na "Nestorovom peharu" iz kolonije Pitekusai oko 740.<. Grka kolonizacija - radi poboljavanja trgovine s Fenianima, Egiptom i ostalim orijentalnim civilizacijama osnivaju se emporiji, a potom i kolonije. Prva podruja koja Grci koloniziraju su Juna Italija i Sicilija, koje dobivaju naziv Magna Graecia, odnosno Velika Grka. Osim kolonija u Velikoj Grkoj osnivaju se i kolonije na Crnom moru (Sinope, Trapezunt). Taj val naseljavanja potaknut je od strane jonskog grada Mileta na maloazijskoj obali u 6.st.<, a te kolonije e svoj vrhunac dosegnuti tek u kasnijim razdobljima. Najranije trgovake veze sa Fenianima u 9.st.< imaju kolonije koje je osnovala Eubeja, najjae sredite od kraja 10.st.<. U 8.st.< prevlast preuzimaju Atena i Korint. Kreta se razvija polako. Tu Feniani dolaze jo u 9.st.<, a ostali Istoni narodi i Egipat takoer ostavljaju kulturni utjecaj. Kreta postaje bitna stanica na putu za zapad ali se ne ukljuuje u kolonijalno nadmetanje. U veim gradovima osnivaju se svetita fenikog karaktera. 2

Slikarstvo na vazama (725.-625.<) (Orijentalizirajui crnofiguralni stil)

Jaanjem vanjske trgovine i doticajem Grka sa istonim kulturama razvija se tzv. orijentalizirajui stil u oslikavanju vaza, a karakterizira ga preuzimanje istonjakih motiva. Na svijetloj pozadini (uta, naranasta) dekoracija se izvodi tamnim firnisom (crni, sivi).Od starijih geometrijskih elemenata zadravaju se meandar, spirala, svastika itd. Novi motivi su: rozeta, palmeta, lotosov cvijet. U figuralnoj kompoziciji javljaju se krilata i druga fantastina bia, a ljudski lik je u profilu. Protokorintski stil (725.-625.<) - u razdoblju orijentalizirajueg stila protokorintski stil ima snaniji utjecaj od protoatikog. Korint prvi preuzima tehniku urezivanja detalja, to je tehnika preuzeta sa fenikih bronanih posuda. Kompozicije se i dalje rasporeuju u horizontalne frizove uokvirene tamnim prstenima. Posude su manjih (aribalos, vr), a esto i zoomorfnih oblika. Postoji bipolarnost izmeu posuda sa siluetnim i detaljnim figurama, tj. postoji posue za siromanije i luksuzno posue koje se izvozi po svim krajevima Grke te po kolonijama Velike Grke. Chigi posue (650.-640.<)(Villa Giulia, Rim) - Chigi olpa vr, koji je oslikan crvenom i crnom temperom na svijetloj pozadini, najznaajnije je svjedoanstvo protokorintskog stila. Detalji se urezuju, a pored orijentalnih motiva javlja se i mitoloki. Dekoracija se sastoji od pet frizova: A) cvjetovi lotosa na vratu; B) borba falangi; C) povorka jahaa i bitka sa sfingom; D) lov na zeeve; E) geometrijski uzorak. Na rukama je mitoloki motiv Parisovog suda. Poznati su i Chigi aribalosi sa glavom lava ili ene, a dekoracija im je slina (borba, lov, sfinge). Protoatiki stil (700.-625.<) - za razliku od geometrijskog i protokorintskog stila koji ne pokazuju naznake naracije, protoatiki stil uveo je naraciju sa poznatim scenama iz Ilijade, Odiseje itd. Posude su veih oblika. U poetku je dekoracija iskljuivo slikana, no pod utjecajem Korinta likovi se poinju urezivati (Slikar Nesa), ime zapoinje atiki stila koji prevladava korintski. Slikar Analatosa (oko 690.<) - on prvi uvodi egzotine ivotinje (sfinge, grifoni), ali se u njegovu slikarstvu zadravaju i geometrijski oblici u oblikovanju figura. Slikar Polifema (oko 670.<) - najpoznatije djelo mu je lutrofor iz naselja Eleusis, dio je ciklusa tzv. "Slikara Polifema". Na vratu posude je prikaz Odiseja i drugova kako osljepljuju kiklopa Polifema. Na tijelu posude su prikazane dvije meduze kako progone Perzeja, ubojicu njihove sestre. Slikar Polifema jo je ee prikazivao temu gdje Odisej zajedno sa drugovima, uz pomo ovaca bjei iz kiklopske peine.

Slikarstvo na vazama (625.-525.<) (Atiki crnofiguralni stil)

Atika proizvodnja od 625.< prevladava korintsku. Atiki crno figuralni stil nastavlja razvoj naracije dok korintski stagnira. U poetnim razdobljima prevladava narativno prikazivanje na mnogo frizova te potpisanim likovima. Lonari i slikari takoer se poinju potpisivati. Kasnije se slikari ograniavaju na jedan motiv sa par likova na svakoj strani posude, a i same posude postaju manje. Najvanija posude su krater u kojemu se mijea vino na gozbama, te kiliks iz kojega se pije. U crno figuralnom stilu vaze od suene ili peene gline se oslikavaju crnim siluetama koje su se nalazile na crvenoj, naranastoj ili utoj glinenoj podlozi (ovisno o primjesi okera). Detalji su se urezivali, a katkada se dodaje bijela ili purpurna boja kako bi se neke povrine istakle. Naputaju se orijentalni motivi u korist mitolokih. Tijekom 6.st.< djeluje oko 60 slikara. Slikar Nesa - Heraklo i Nes (620.-610.<) - jedna je od prvih vaza protoatikog stila koja preuzima tehniku urezivanja i stoga se moe smatrati jednom od prvih vaza atikog stila. U obliku je lutrofor, a dio je velikog ciklusa sa prikazom dvoboja Herakla i kentaura Nesa koji se pripisuju tzv. "Slikaru Nettosa". Motiv dvoboja nalazi se na vratu lutrofora, dok se na tijelu nalaze tri meduze. 3

Sofilos - Vjenanje Peleja i Tetide (590.-580.<) - Sofilos je prvi potpisani slikar crno figuralnog stila. Djeluje od oko 600.< do oko 560.<. Sauvana su mu 3 djela u kojima on povezuje mitoloke teme sa orijentalnim motivima. Upotrebljuje bijelu, crvenu, purpurnu boju. Najpoznatiji mu je dinos "Vjenanje Peleja i Tetide". Na njemu je u etiri friza prikazano: A) Vjenanje Peleja i Tetide u prisustvu bogova sa prikazom arhitekture i potpisima kraj svakog lika; B) Borba mitolokih fantastinih ivotnja; C) Povorka konja u ast Patrokla; D) geometrijski zrakasti uzorak. Klitija, Ergotim - Francois krater (oko 570.<)(Arheoloki, Firenza) sastoji se od 6 frizova sa preko 270 likova. A) Lov na kaledonskog vepra, Atenjani se iskrcavaju sa broda na Kretu; B) Utrka bojnih kola za Patrokla, Kentauromahija; C) Svadba Peleja i Tetide; D) Ahilej u prisustvu Apolona ubija Troila na izvoru, Hefestov povratak na Olimp; E) borbe mitskih ivotinja; F) geometrijski zrakasti uzorak. Na rukama su prikazani: boica lova Artemida sa jelenima, gorgona, te Ajaks koji nosi mrtvog Ahileja. Na postolju kratera prikazana je borba pigmejaca i dralova. Egzekija Najvei je slikar crno figuralnog stila. Dosegao je najsavreniju razinu izrade, uvodi praksu slikanja jednog motiva na tijelu posude, te motiv oiju. Ima vlastitu radionicu. Sauvano mu je ukupno 11 vaza (amfore, pelikle, kiliksi). Ikonografski spektar mu je raznovrstan ali dominiraju Heraklovi, Ahilovi, te posebno Ajaksovi pothvati u Trojanskom ratu. Djelovao je u razdoblju 550.-525.<. Heraklo i Gerion (550.-540.<)(Louvre, Paris) - amfora na kojoj je prikaz Herakla sa maem u ruci kako se bori sa Gerionom. Jedna je od prvih vaza sa jedinstvenim motivom na svakoj strani. Dioniz u amcu (oko 540.<)(Muzej, Mnchen) - kiliks sa prikazom Dioniza u brodu-dupinu iz kojeg izrasta 7 grozdova, a u moru je 7 dupina-gusara koje je Dioniz prokleo. Ahil i Ajaks to se kockaju (oko 540.<)(Vatikanski muzej) - amfora sa prikazom Ahila i Ajaksa prije bitke kako se kockaju ili pomiu kamenie. Na drugoj strani su Kastor i Poluks. Ahil ubija Pentesileju (540.-530.<)(BM, London) - amfora sa prikazom Ahila koji stoji iznad pobjeene Pentesileje i probada je kopljem. Na drugoj strani su Dioniz i Oinopios. Amasis U njegovim prikazima je esto mnogo likova, gdje onaj u sreditu ima glavnu ulogu. Urezuje mnogo detalja ("Majstor urezivanja"). Sauvano mu je 8 vaza, veinom manjih za razliite svrhe (amfore, vinski pehari i kiliks), a pripisuje mu se njih 130. Djelovao je u razdoblju 550.-530.<. Perzej i Gorgona (oko 550.<) - vinski pehar (olpa). Slikarska dekoracija ima prikaz mitoloke teme sa Perzejom koji ubija Gorgonu, to se protee oko cijelog opsega pehara. Vjenanje Peleja i Tetide (540.-530.<) - amfora koja nosi najei motiv Amasisovih posuda, te najbolje pokazuje njegov stil s mnogo likova. Mukarci su u crnom, a ene u bijelim tonovima. Dioniz i Arijadna (540.-530.<) - kiliks sa prikazom Dioniza i Arijadne, a uz njih su prikazane menade i satiri te hopliti i konjanika povorka.

Heraklo i Gerion

Ahilej i Ajaks kockaju

Ahilej i Pentesileja

Perzej i Gorgona

Vjenanje Peleja i Tetide 4

Ostali slikari Ephiletos i Kleophradov slikar - poznati su po oslikavanju panatenejskih amfora. Kod takvih amfora na jednoj strani prikazana je Atena dok se na drugoj nalazi odreena sportska disciplina (tranje, hrvanje, bacanje diksa itd.). Kleofradesov slikar djeluje i u crveno figuralnom stilu. Psiaks - uenik iz Andokidesove radionice. Dobro poznaje anatomsku grau likova, ostvaruje iluziju trodimenzionalnosti, te koristi tradicionalni spoj pogleda sprijeda iz profila. Najpoznatija vaza mu je amfora "Heraklo i Nemejski lav" koja pokazuje napetost protagonista u drutvu Atene. Andokides slikar U radionici atenjanina Andokidesa oko 525.< javlja se crveno figuralni stil kao reakcija na ogranienost crno figuralnog stila. U toj radionici je izgleda djelovalo mnogo slikara, no sve vaze potpisao je Andokides, te se otkrie novog stila pripisuje "Andokides slikaru". Prije 525.< izrauju se "bilingual" vaze koje na jednoj strani imaju motiv u crnim, a na drugoj u crvenim figurama. Heraklo na Olimpu (oko 530.<) - amfora sa prikazom Herakla kako se odmara na leaju, na jednoj strani u crveno figuralnom stilu, a na drugoj u crno figuralnom stilu (bilingual).

Panatenejska amfora

Panatenejska amfora

Heraklo i nemejski lav

Heraklo na Olimpu

Heraklo na Olimpu

Slikarstvo na vazama (525.-470.<) (Atiki zreli crvenofiguralni stil)

Oko 525.< dolazi do prevlasti crveno figuralnog stila. Do promjene dolazi zato jer je crno figuralno slikarstvo tehnikom rovaenja ograniavalo slikare. Kod crveno figuralnog slikarstva pojedinosti se iscrtavaju kistom. Time se postie vea detaljnost od likova u crno figuralnom stilu (realistina draperija), prikaz vie ne ovisi o pogledu iz profila, omogueno je skraivanje likova i vei opseg ekspresije. Nakon iscrtavanja likova pozadina se oslikava crnim firnisom. Prva faza stila naziva se ranom a karakterizira je odsustvo pejzaa i perspektive, nezgrapnost likova i prisustvo emocionalne ekspresije. Na poetku djeluje tzv. "Pionirska grupa" (Oltos, Eufronije, Eutimid itd.) Razlikuju se dvije struje: A) slikari kiparskog prisutupa (po uzoru na zidno slikarstvo); B) minijaturisti. Eufronije Najvei je slikar crveno figuralnog stila. Radio je kao lonar i slikar, a imao je i svoju radionicu. U toj radionici djelovali su: Onesimos, Kahrilion itd. Karakteristike njegova rada su: razraena kompozicija, detaljna muskulatura koja je izvedena kiparski, te otra karakterizacija lika. Od 13 sauvanih vaza najvie je kratera i kiliksa. Najea tema su mu junaci, posebno oni atenski (Heraklo i Tezej), te trojanski rat. Djelovao je u razdoblju od oko 520.< do oko 500.< Sarpedonov krater(oko 520.<)(MM, New York) - krater sa prikazom mrtvog Sarpedona kojega u prisustvu Hermesa nose Hipnos i Tanatos. Na stranjoj strani je prikaz mladia u pripremi za rat. Heraklo se hrva sa Antejem (oko 510.<)(Louvre, Paris) - krater sa prikazom hrvanja Herakla i Anteja. Izraena je napetost kompozicije, a protagonisti gotovo "ispadaju" iz kadra. Jaha (oko 510.<)(Louvre, Paris) - kiliks kojeg je oslikao Onesimos. Jaha i konj naslikani su detaljno (griva, uzde, koplje i eir jahaa), a okvir je naznaen meandrom. Satir i menada (oko 500.<) - kiliks sa prikazom satira kako nasre na menadu u jeku bakanalija. Oituju se karakteristike Eufronijevog rada: napetost kompozicije i kiparski pristup. 5

Douris Uz Eufronija i Fintiju najvei je slikar crveno figuralnog stila. Uz Eutimida i Onesimosa najvaniji je pripadnik slikarskog pristupa kojeg karakteriziraju: precizne i tanke linije, jasna ocrtanost likova na crnoj pozadini. Pripisuje mu se ak 40 sauvanih posuda (kiliksi, krateri, kantarosi), a 250 ih se navodi u literarnim izvorima. Najee teme su mu iz svakodnevnog ivota, ali ima i tema iz trojanskog rata. Djelovanjem od 500.< do 460.< prelazi i u slijedeu fazu crveno figuralnog stila. Eos i Memnon (oko 500.<)(Louvre, Paris) - kiliks sa prikazom titanke Eos kako dri svog mrtvog sina Memnona. Linije su gipke kao da su iscrtane perom, dinamini obrisi, anatomski detalji. Tetida i Pelej (oko 500.<) - kiliks sa prikazom Peleja koji se bori sa Tetidom i pokuava je osvojiti za sebe. Prikaz je bogat detaljima, osobito kod izvedbe draperije. Dioniz i tiassi (oko 490.<) - psikter, posuda za dranje vina sa ledom, sa prikazom Dioniza i satira koji su u pripitom stanju, a svaki od njih dri kantaros u rukama (mo mislit:).

Sarpedonov krater

Heraklo i Antej

Jaha

Eos i Memnon

Dioniz i tiassi

Ostali slikari Osim Eufronija i Dourisa u ranom razdoblju crnih figura djeluju: Oltos, Epiktet, Eutimid, Fintija, Makron, Sosias, Smikros, Brygosov slikar, Berlinski slikar itd. Epiktet - bio je Eufronijev rival, to je isticao u svojim potpisima. Radio je i kao lonar, a isticao se preciznou crtanja. Preferirao je motive vojnika, sportaa i efeba. Djelovao je od 520.< do 500.<. Eutimid - bio je izvrstan crta, ali je slabije prikazivao anatomiju. Omiljena tema su mu scene i detalji bakhanalija, kao i suvremeniku mu Makronu. Djelovao u razdoblju od 510.< do 500.<. Brygosov slikar -djelovao u radionici Brygosa. Postie tematsko jedinstvo (bakanalije, natjecanja), te prvi uvodi sjenenje likova. 8 vaza ima njegov potpis, a prema stilu pripisuje mu se ak 250. Berlinski slikar - pseudonim prema mjestu uvanja vaze "Hermes i satir". Atribuira mu se oko 200 vaza. Spektar tema mu je irok: trojanski rat, bogovi, junaci, svakodnevni ivot. Njegovo djelovanje u razdoblju od 510.< do 460.< oznaava prijelaz u drugu fazu.

Predarhajska arhitektura (800.-625.<) (Razvoj hrama)

Paralelno sa razvojem gradova i osnivanjem velikih grkih svetita (Olimpija, Samos, Delfi, Atena itd.) zapoinje i razvoj hramske arhitekture. Oivljava se i religiozna praksa, a u svetitima se pronalazi velik broj umjetnikih predmeta koji su nekada bili postavljani u grobove. Konstrukcijski razvoj hrama - hramovi se u poetku u potpunosti grade od drva, s vremenom se poinje graditi kameno postolje, a krov se radi zatite od kie gradi od opeke. Upravo e razvoj crijepa koji dolazi sa orijenta, a koji e se po prvi puta koristiti na Posejdonovom hramu u Istmiji, dovesti oko 600.< do gradnje kamenih hramova (Heraion u Olimpiji). Prostorni razvoj hrama, dorski hram - prvi hramovi iz 8.st.<, te iz prve polovice 7.st.< slini su Lefkandi heroonu, odnosno imaju pravokutni tlocrt esto sa apsidalnim zavretkom i zabatom samo na proelju. U 7.st.< peristaza je ve prela okvir prvih eksperimenata, a naposlijetku se namee ravan izduen oblik hrama izgraen po principima dorske arhitekture. Jezgra ranih hramova sa ophodnim trijemom sastoji se od dugakog naosa (hekatompeda), a s peristazom koja ima dva zabata je konstrukcijski najee povezan niz sredinjih potporanja. 6

Drer, Apolonov hram (oko 680.<) - najstariji je sauvani hram dijelom izgraen od kamena. Zadrava mikenski megaroidni tlocrt, a dvostreni krov na proelju poiva na dva dvostruka drvena nosaa. Skulptura hrama - u celi hrama nalazila se bronana trijada, skulptorska skupina koja je prikazivala boanstva Apolona, Artemidu i Letu. Prinija, Apolonov hram (oko 670.<) - kao i hram u Dreru nalazi se na otoku Kreti. Gotovo je identinog megaroidnog tlocrta, a novi element koji unosi su zadebljani produeci bonih zidova predvorja, osnosno ante. Skulptura hrama - prvi je grki hram sa sauvanim reljefima u kamenu. Najvie sauvanih ulomaka prikazuje boicu. Sauvano je i nekoliko statua iste boice u sjedeem poloaju. Drugi ulomci prikazuju lavove, a reljef sa povorkom konjanika se po proporcijama pribliava slikama. Thermon, Apolonov hram (oko 620.<) - prvi je hram sa peristazom (5:15), izduenim pravokutnim tlocrtom i dva zabata. Krepidoma ima samo jednu stubu, a dugaki naos bez pronaosa, te sa opistodomom, ima niz sredinjih potporanja. Iako su stupovi i dalje od drva, ima kamene zidove, a krov sa simom je izgraen od glinenog crijepa. Reljefi hrama - znaaj ovog hrama je u tome i da je prvi hram sa reljefnim metopama i triglifima, izraenima od terakote, inei ga tako prvim dorskim peripteralnim hramom. Razvoj jonske arhitekture - jonski gradovi maloazijske obale oblikuju vlastitu kulturnu zajednicu. Tu se jonska arhitektura brzo razvija u znaajnu varijantu grke umjetnosti. Hekatomped kao oblik postaje polazitem za monumentalne grke jonske hramove, a ve u 8.st.< nastaju prve velike graevine ija je odlika racionalnost konstrukcije. Osnovna razlika izmeu dorskog i jonskog je u izboru kapitela. Na prvim jonskim hramovima sve do 500.< koristi se eolski kapitel koji je koriten u bliskoistonoj drvenoj gradnji sa karakteristinim svijanjem volute i florealnom ornamentikom. Kasnije u klasinom razdoblju razvija se jonski tip kapitela. Najznaajniji veliki jonski hramovi (Artemision u Efezu, Apolonov hram u Didimi, Heraion na Samosu) grade se ve od 7.st.<. Dok Artemision u Efezu i Apolonov hram u Didimi u konanici dobivaju promjenjenu strukturu iz kasnog klasinog perioda, Heraion na Samosu najbolji je primjer razvoja jonske arhitekture. Samos, Heraion (I, II, III, IV) (800.-530.<) - pojedinane faze razvitka jonskog hrama mogu se pratiti kroz razvoj Heraiona na Samosu. Poetkom 8.st.< u malom svetita nastaje prvi veliki hram. Heraion I - gradi se nakon 800.< i postaje prvi pravokutni izdueni hram. U tlocrtu je hekatomped od opeke, sa nepodijeljenom celom, a niz sredinjih drvenih potporanja nosi sljeme krova i skriva kultni kip. Uskoro dobiva i prvi ophodni trijem koji se poklapa sa unutranjosti. Heraion II - oko 650.< uklanjaju se aksijalni potpornji cele, te se postavljaju dva niza potporanja uz bone zidove cele, ime se omoguio i nesmetani pogled na kultni kip. Na proelnoj strani oblikuje se prostrani pronaos, a oko naosa postavlja se i novi iroki ophodni trijem. Heraion III - oko 570.< arhitekti Rekos i Teodoros poinju gradnju prvog velikog jonskog diptera. Naos biva opasan dvostrukim ophodnim trijemom, 9:21., a ispred trobrodne cele sagraen je pronaos dubok pet traveja. Na proelju je odnos stupova 8:21, radi vee irine prilaza naosu. Heraion IV - nakon to je Heraion III izgoriu u poaru u kasnom klasinom periodu arhitekt Polikrat gradi novi dipter, koji u monumentalnoj mjeri preuzima staru koncepciju. U toj su graevini razvijene vane osobine jonskog diptera: A) stupovi sa svih strana u dvostrukoj postavi; B) formiranje dubokih proelnih trijemova; C) naglaena usmjerenost sa uvoenjem monumentalnog prilaznog stepenita; D) poklapanje svih konstrukcijskih osi. 7

Arhajska arhitektura u Grkoj (625.-480.<) (Arhajski hramovi i reljef)

Osnovna preokupacija hramova arhajskog doba u Grkoj je tenja prema kanonskom obliku (heksastilni peripter). Kameni hramovi sa kamenom arhitektonskom skulpturom postaju standard. Razvoj arhitekture dovodi do razvoja reljefa, a skulptori se oslobaaju zavisnosti stranih utjecja. Razvoj reljefa - evolucija reljefa prolazi kroz 3 faze: A) arhitektonska skulptura izraena je od terakote. To su plitki reljefi izvedeni slikarski, sa naglaenom polikromijom (Apolonov hram u Termonu); B) poetkom 6.st. dolazi do zamjene terakotne skulpture sa onom od kamena vapnenca (Artemission na Krfu). Ti reljefi su niski (friz) ili visoki (zabat), te bojani najee plavom i crvenom bojom; C) krajem 6.st. arhitektonska skulptura se poinje izraivati od mramora (Afajin hram na Egini). Figure na zabatima postaju puna plastika sa vlastitim postoljimam karakteristino je postavljanje aksijalne figure na zapadu, a sva skulptura je bila bojana arkim bojama. Razvoj stila reljefa - reljefi su na poetku arhajskog perioda izrazito ploni sa karakteristinim preslojavanjem elemenata. S vremenom se dobiva na plastinosti, prostornosti i detaljnosti ime se postie trodimenzionalan dojam. Usporedo s tim reljefi na dorskim frizovima prolaze kroz 3 tematske faze: A) jedna scena je prikazana kroz vie metopa; B) svaka scena je smjetena na svoju metopu, a meusobno su tematski nepovezane; C) kombiniraju se prethodne dvije faze, odnosno svaka scena je smjetena na svoju metopu, a sve su zajedno tematski povezane. Olimpija, Herin hram (oko 600.<) - jedan je od prvih hramova koji ima stupove od kamena. U arhitektonskom oblikovanju pokazuje napredovanje prema monumentalnom obliku. Heksastilni je dorski peripter, 6x16, ima zabat na oba proelja, pronaos i opistodom su jednaki, a u celi se naziru zaeci prostorne ralambe. Razvoj peristaze - slian princip u oblikovanju cele oko 550.< koristi Apolonov hram u Korintu, 6:15, koji je prvi hram s krepidomom od 3 stube. Taj razvoj dovrava Zeusov hram u Olimpiji. Krf, Artemission (600.-580.<) - jedan je od prvih poznatih dorskih periptera arhajskog doba. Na proelju i zaelju nalazilo se po 8 dorskih stupova. Reljefi hrama - prvi je hram sa reljefima od vapnenca. Oba zabata sadre figure Gorgone dedalskog stila u visokom reljefu. Gorgona je heraldistiki uokvirena sa Pegazom, Hriasorom i panterama. Gorgona je prikazana u pokretu, sa svojstvenim en-face stavom. Ima arhajski osmjeh, zmije na glavi i oko pasa. Delfi, Sikionska riznica (oko 560.<) - kao i druge riznice stoji na svetom putu Apolonova svetita. Najstarija je struktura svetita s reljefnom dekoracijom, a isti e princip slijediti Sifnijska i Atenska riznica s razvijenijim reljefima. Tipoloki je dorski hram in antis. Reljefi riznice - prema ustaljenom principu za prve reljefne dekoracije, jedna scena je prikazana na vie sukcesivnih metopa, npr. "Europa na biku" na jednoj metopi dok su na prethodnoj konjanici koji jau za njom. Na isti nain prikazan je "lov na Kalendonskog vepra" ili brod "Argo". Delfi, Sifnijska riznica (oko 525.<) - tipoloki je jonski hram in antis gdje su dva stupa izmeu anti zapravo bile karijatide. Zahvaljujui obrnutoj orijentaciji, proelje hrama je na zapadu. Za razliku od sikionske riznice sifnijska ima kontinuirani jonski friz. Osim friza sauvan je i zabat proelja. Reljefi riznice - reljfnu dekoraciju s dominantnom ratnom tematikom izveli su skulptori Buphalos i Atenis. Zapadni zabat prikazuje kompoziciju "Heraklo i Apolon u borbi za tronoac". Zapadni i juni friz prikazuju "Skuptinu bogova" i "Trojanski rat", a sjeverni i istoni friz imaju "Gigantomahiju". U stilskom pogledu reljefi su manje ploni nego li u prijanjim razdobljima, figure su anatomski bolje razraene, to daje blagi dojam prostornosti. 8

Delfi, Atenska riznica (510.-490.<) - kao i prethodne riznice tipoloki je hram in antis, ovdje u dorskom stilu sa dva stupa in antis i dorskim frizom sa metopama i triglifima. Atenska riznica je prva grka graevina u potpunosti izgraena od mramora. Danas je velikim dijelom restaurirana. Reljefi riznice - kako je riznica izgraena od strane Atenjana, tako i sama reljefna dekoracija slavi njihova junaka Tezeja, ali i Herakla. Na istonom zabatu prikazani su "Tezej i Piritej", a na zapadnom "Heraklo u trojanskom ratu". Istone metope prikazuju "Amazonomahiju", sjeverne i zapadne prikazuju "Heraklove zadatke", a june "Tezejev ivot". U stilskom pogledu figure na zabatima i metopama pokazuju napredak prema klasinom, ponajvie u vidu pokreta i anatomskih detalja to se dobro oituje na metopi "Heraklo ubija kerinejsku koutu". Atena, hram Atene Polias (oko 560.<) - hram Atene na arhajskoj akropoli kada gradom vladaju tirani Pizistrati. Nakon ruenja akropole od strane Perzijanaca, arhajski kipovi (kurosi, kore) i hramovi (stupovi, zabati) ostali su zakopani i sauvani. O strukturi se ne zna mnogo, ali se zna da su mu pripadala dva sauvana zabata. Reljefi hrama - bolje sauvani zabat ("bluebeard" zabat) sauvao je izvorne boje zahvaljujui tome to je bio zakopan, a interpretira se na mnogo naina. Vjerojatno je prikazivao borbu Herakla i tritona i tri figure (vjetra) sa plavom bradom to dre simbole vjetrova u ruci. Atena, hekatompedon (oko 525.<) - neto kasniji hram sa arhajske akropole, sauvan tek u temeljima. Bio je dug 100 stopa (hekatompedos). Reljefi hrama - sauvan je zabat koji prikazuje gigantomahiju. Sauvane figure su Atena i gigant. Bolje ouvana Atena izraena je u razvijenom arhajskom stilu to nastupa oko 525.<. Poput jonskih kora iz tog doba ima nabranu draperiju i arhajski osmjeh, a ima i plat uz koji se preplie zmija. Eretria, Apolonov hram (oko 525.<) - hram u Eretriji na Eubeji nije sauvao svoju arhitektonsku strukturu. Sauvano je tek nekoliko fragmenata sa zabata. Reljefi hrama - na zabatima je bio prikaz Tezeja i Antiope. U centru kompozicije stajala je figura Atene koja je ovdje moda po prvi puta u skulpturi bila prikazana u svojoj buduoj klasinoj formi, sa titom i kopljem u ruci i Gorgonom na prsima. Kao i Atena sa hekatompeda izraena je u razvijenom arhajskom stilu. Egina, Afajin hram (490.-470.<) - sredite je arhajskog Afajinog svetita na Egini. Svetite je osim hrama imalo i propilon te rtvenik. Izvorno je graen oko 490.<, a obnovljen je oko 475.< nakon to su ga 480.< dijelom poruili Perzijanci. Iza predvorja sa antama slijedi cela, u kojoj se prvi put javlja dvokatni niz dorskih stupova to dijeli prostor u tri broda. Nakon cele sa hrizelefantinskim kipom Afaje slijede dva paralelna aditona. Posebnost hrama lei i u stupovima koji su monolitni. Reljefi hrama (Gliptoteka, Mnchen) - za razliku od hrama koji je izgraen od vapnenca sa tukaturom, te obojan bijelim vapnom, zabatna skulptura je u potpunosti izraena od mramora. Sauvana je bogata reljefna dekoracija. Na oba zabata je prikaz trojanskog rata sa Atenom Afaiom u sreditu kompozicije. Dobro sauvane figure su: leei ratnik i strijelac (istok), Atena i sifnijski strijelac (zapad). Skulptura zapadnog zabata iz 480.<je starija te pripada kasnoarhajskom stilu, dok skulptura istonog zabata iz oko 470.< predstavlja zaetak strogog stila u prikazivanju figure. Sva skulptura zabata izraena je u punoj plastici gdje figure stoje na vlastitim postoljima. Skulptura je bila bojana plavom i crvenom bojom. Metope peristaze i naosa ne nose reljefnu dekoraciju. 9

Arhitektura u Velikoj Grkoj i Siciliji (600.-450.<) (Dorski kameni hramovi)

U 8.st.< dolazi do demografske ekspanzije u Grkoj. Zbog toga tijekom 8.st.< i 7.st.< dolazi do kolonizacije podruja van Grke radi irenja puanstva. Prvo se osnivaju se "emporiji" odnosno trgovaka sredita. Prvo takvo naselje je Eubejska kolonija Pitekusai iz oko 740.<, osnovana radi plodnih ravnica i potrebe za uvozom plemenitih metala iz Etrurije. Ubrzo dolazi do stalne kolonizacije naselja koja se nazivaju "Apoikie", te imaju svoj teritorij i svoje zakone, odnosno funkcioniraju kao mali polis. Prva grka kolonija na obali Velike Grke bila je Cumae. Sibaris, Gela i Sirakuza uskoro postaju najjae kolonije u Velikoj Grkoj, te osnivaju svoje podkolonije: Paestum, Metapont, Megara Hibleja, Agrigento, Selinunt itd. Val kolonizacije zavrava oko 580.< Hramska arhitektura u Velikoj Grkoj i Siciliji - hramovi izvan matine zemlje stvaraju brojne regionalne tipove, bez mnogo zajednikih znaajki. Nastaju posebni regionalni tipovi. ire se ophodni trijemovi, naglaava se usmjerenost te postavljaju prilazna stepenita, velikih su dimenzija, a mogu imati i vie stupova na proelju. Najvei broj hramova je sauvan u Paestumu. Najvanije sredite na Siciliji bila je Sirakuza, no do danas je sauvano tek kazalite, te ruevine hrama. Paestum Svetite u Paestumu (antikoj Posejdoniji) bilo je posveene Heri, Posejdonu i Ateni. Do danas su dobro sauvana tri hrama: Heraion I (Bazilika) iz 550.<, Atenin (Cererin) hram iz 500.<, te Heraion II (Posejdonov hram) iz 460.<. Osim njih vani nalazi su i kapela pored Ateninog hrama, dorskog periptera, te grobnica skakaa u vodu. Kapela je jedan od rijetkih heroona na podruju Velike Grke. U unutranjosti je pronaen leaj za pokojnika, 8 metalnih i keramikih posuda. Grobnica skakaa u vodu - u jednoj podzemnoj grobnici sauvan je rijetki primjer fresko slikarstva iz oko 460.<. Freske su se nalazile na sva etiri zida, te na poklopcu grobne komore, a danas su sve u lokalnom muzeju. Na sjevernom i junom zidu bile su freske sa scenama gozbe. Na zapadnom zidu su prikazani gosti koji dolaze na gozbu, a na istonom sluga pored kantarosa. Na poklopcu je prikaz skakaa u vodu, koji ide u zagrobni ivot. Paestum, Heraion I (Bazilika) (oko 550.<) - hram je graen od lokalnog smeeg vapnenca, te je masivna arhajska arhitektura. Tipoloki je dorski peripter, 9:15, s pronaosom, aditonom i celom koja ima sredinji niz nosaa. Pronaos se sa tri stupa otvara u izrazito iroku peristazu. Paestum, Heraion II (Posejdonov hram ) (oko 460.<) - jedan od najbolje ouvanih dorskih hramova, ugleda se na Zeusov hram u Olimpiji. Tipian je peripter, 6:14. U unutranjosti cele dvije kolonade dijele prostor u 3 broda. Dvokatna postava stupova se prvi puta javlja na tlu Velike Grke. Agrigento Kolonija Agrigento (antiki Akragas) osnovana je oko 580.<. Osim posvete Demetri i Perzefoni kao boicama plodnosti jer je Sicilija bila grka itnica, u Agrigentu se grade hramovi Herakla i Here, zatim Konkordijin hram, te Zeusov hram (Olimpeion), najambiciozniji grki hram ikada zapoet. Krajem 5.st.< Agrigento, kao i ostale kolonije na Siciliji, pada pod naletom Kartaana. Najstariji hram Agrigenta je Heraklov arhajski hram iz oko 540.<. Tipoloki je dorski peripter s pronaosom i opistodomom i neralanjenom celom. Nakon provale Kartaana hram je uniten. Najbolje sauvan hram u Agrigentu je klasini Konkordijin hram iz oko 450.<. Tipoloki je dorski heksastilni peripter, a poput Heraklovog hram nije imao reljefnu dekoraciju. Agrigento, Zeusov hram (Olimpeion) (510.-410.<) - najvei je dorski hram ikad zapoet, dimenzija 52 x 110 m. Tipoloki je pseudoperipter, 7:14, ima visoku krepidomu, u kapitelnoj zoni stupa unutar interkolumnija ima statue telemona (8 m) to zajedno sa stupovima nose arhitrav. Cela je u unutranjosti ralanjena pilastrima, a ne zna se da li je imala krovite. 10

Selinunt Grad Selinunt je bio kolonija s mnogo hramova, od kojih ni jedan nije atribuiran. Prvi hramovi ("A", "B", "C" i "D") grade se u arhajsko doba, u sreditu naselja, pored Demetrinog svetita. U klasinom razdoblju hramovi "E", "F" i "G" grade se van grada. Svi variraju isto naelo uzdunog hrama s naglaenim predvorjem, a samo "F" ima psudoperiptalni tlocrt. Svi su porueni u invaziji Kartaana 409.<, a sauvane metope su u Arheolokom muzeju u Palermu. Selinunt, Hram A (oko 580.<) - hram "A" je najstariji hram u Selinuntu, nalazi se u sreditu grada. U navali Kartaana 409.< do temelja je sruen. Reljefi hrama - sauvene metope hrama razliite su i nepovezane tematike. Najbolje sauvana metopa je ona sa prikazom "Europe na biku", dok su metope sa "Herkulo i kretski bik" i "Apolon" slabije sauvani. Selinunt, Hram C (oko 540.<) - tipoloki je dorski heksastil, 6:17, izduenog tlocrta, sa peristazom koja je na proelju poprenom kolonadom podijeljena u dvostruki trijem, ispred kojeg je oblikovana otvoreno stubite. Nakon provale Kartaana ostao je tek niz stupova. Reljefi hrama - sauvane metope su razliite tematike i ne tvore jedinstvenu ikonografsku cijelinu, odnosno tretirane su autonomno. Najbolje sauvane metope su "Perzej i Gorgona", "Helios u koiji sunca", "Heraklo i kerkopi". Stilski, ove metope pokazuju znatan napredak na onu iz hrama "A". Figure se tretiraju mnogo plastinije i izvode u visokom reljefu, a detaljima se daje znatno vea pozornost. Selinunt, Hram E (oko 460.<) - graen je po uzoru na Zeusov hram u Olimpiji. U konanoj izvedbi ima izdueniji tlocrt od uzora, heksastilni peripter 6:15. Iako je poput drugih hramova nastradao pod provalom Kartage, do danas je najbolje sauvan hram na lokalitetu Selinunt. Reljefi hrama - sauvane metope poput predhodnih hramova nemaju jedinstvenu ikonografiju. Dominiraju prikazi susreta bogova i boica sa junacima. Ima najvie sauvanih metopa: "Heraklo i Hipolita", "Atena i Enkelad", "Vjenanje Zeusa i Here", "Kanjavanje Akteja". Poput same strukture hrama i metope pokazuju slinosti sa onima Zeusova hrama u Olimpiji i stoga su najbolji primjer strogog stila u Selinuntu. Segesta U Segesti, naselju u blizini Selinunta u klasino doba gradio se hram. Osim hrama znamenito je i kazalite takoer iz klasinog razdoblja. Gradnja su zaustavili Kartaani. Segesta, Hram (oko 430.<) - graen je u razdoblju visoke klasike, ali izgleda da nikada nije dovren. Bez obzira na nedovrenost, jedan je od najmonumentalnijih dorskih periptera, a rasporedom stupova 6:14. Dovren je do razine krova, a nema ni reljefne dekoracije na metopama.

Dedalsko kiparstvo (900.-650.<) (Ksoanoni i bronane figurine)

Prva grka skulptura je ona dedalska iz 9.st.<. Ta skulptura bila je sitnoga formata, izraena od terakote ili drva (ksoanoni). Karakteristike figurina dedalskog stila su: A) frontalnost i izduenost; B) ukoenost stava, te uski struk; B) nisko elo i stilizirana kosa, najee s kapom polos. U 7.st.< pojavljuju se statue od bjelokosti sa umecima. Tehnika sphyerelata - pojavljuje se i bronana skulptura, najee u svetitima (Olimpija, Delfi itd.). Ta bronana skulptura se izraivala tehnikom sphyrelata od drvene jezgre i lijepljenih iskucanih ploica. 11

Arhajsko kiparstvo (640.-480.<) (Kurosi i kore)

Od 650.-580.< kipovi postaju monumentalni, od vapnenca ili mramora, pod utjecajem egipatske skulpture. Grci egipatske ideje prenose preko Krete i Kiklada. Zaetak izrade arhajskih kipova oznaava "Boica iz Auxerrea", oko 650.<. U isto vrijeme datira se i Kore sa Delosa koju je posvetio Nikandar. Oba kipa pokazuju dedalske odlike: plonost, uski struk, stilizirana duga kosa itd. Pojavom prvih kipova koji prikazuju nage muke osobe ustaljuju se dvije skupine: A) kurosi, odnosno mladii; B) kore, odnosno djevojke ili boice. Gezela Richter razradila je evoluciju grke arhajske skulpture. Poredale je kipove kurosa i kora po starosti ovisno o kakvoi modelacije. Razvoj kurosa Kuros iz Souniona (oko 620.<) - izraen je u frontalnom i krutom stavu, visine 3m. Ima iskorak noge ije koljeno je paralelno s onim stranje noge. Ruke su uz tijelo, kosa je duga, a oi zatvorene. Kurosi Kleobis i Biton iz Delfa (oko 600.<) - pokazuju napredak u oblikovanju tijela koje je plastinije, slabi veza sa kamenim blokom. Prikazuje dvoje mladia vezanih uz mitoloku priu. Moskoforos (oko 570.<) - tip kurosa nosaa. Detaljnije oblikovanje tijela, snaniji raskorak, pojava arhajskog osmjeha, isprepletena i detaljna frizura smjetaju ga u srednji arhajski stil. Rampin jaha (oko 540.<)(Louvre, Paris) - prikazuje jahaa na konju. Prikazuje odlike srednje arhajskog stila: detaljnija obrada, stilizirana kosa i brada, arhajski osmjeh Kroisos iz Anavisosa (oko 525.<) - jedan je od rijetkih primjera nadgrobne skulpture, Kroisos je umro u bitci. Ima detaljnu anatomiju i obradu lica. Stoji na prijelazu u kasni arhajski stil. Kuros Aristodikos (oko 510.<) - pripada kasnom arhajskom stilu. Anatomija je detaljnija, jaa naturalizam, frizura je kratka, ali stav jo uvijek ostaje ukoen. Kritija - Mladi (oko 490.<) - prvi je poznati samostojei kip. Iako sadri kruta arhajska obiljeja, ima proraunatu asimetriju, osovina tijela blago je zaobljena u obliku slova S, a pokazuje i naznake kontraposta. U facijalnoj ekspresiji arhajski osmjeh je zamjenjen izrazom zamiljenosti. Razvoj kora Kore prolaze kroz iste stilske razvojne faze poput kurosa, a razlikuju se i po vrsti odjee: A) Kore u dorskim peplosima; B) Kore u jonskim hitonu i kimationu. Istiu se i posebne grupe poput onih na Samosu koje su bile zavjetni darovi Heri. Najvei broj kora pronaen je na Atenskoj akropoli. Kore u dorskom peplosu (oko 530.<) - nalik je na blok kamena kao i prvotne kore, struk naglaen. Pod tekom tkaninom peplosa naziru se vrste obline. Stilizirana kosa, prirodniji osmjeh. Kore u jonskom hitonu i himationu (oko 520.<) - za razliku od dorske kore, ova ima raskonu odjeu koja lepra. Jednu takvu izradio je slavni arhajski kipar Antenor.

Kleobis i Biton

Rampin jaha

Kritijin djeak

Dorska kore

Jonska kore

12

Klasino razdoblje
Na povijesnom planu poetak klasinog doba Grke civilizacije obiljeili su ratovi sa Perzijancima od 490. do 479.<. Tada dolazi i do razvoja knjievnosti, filozofije, matematike itd. Na podruju umjetnosti manifestira se nekoliko fenomena: A) dolazi do pojave umjetnika koji postiu veliku slavu za vrijeme svoga djelovanja. Slikar Zeuxis postie toliku slavu i bogatstvo da svoja djela daje besplatno smatrajui ih neprocjenjivima; B) razvija se teorija umjetnosti, odnosno sami umjetnici raspravljaju i piu o pravilima u umjetnosti. Kipar Eufranor pie djelo "Simetrija", a Poliklet pie djelo "Kanon" u kojemu odreuje proporcije potrebne za izraivanje lijepog ljudskog tijela posveujui tako svu panju izradi umjetnikog djela a ne njegovoj namjeni. Razvija se terminologija umjetnosti, "mokra draperija", "skopasov pogled". C) djela klasinog perioda ostati e iznimno cijenjena sve do dananjih dana.

Kiparstvo rane klasike (480.-450.<) (Strogi stil)

Poetkom 5.st.< na podruju kiparstva dolazi do prijelaza na naturalizam, odnosno pojave "strogog stila" u kiparstvu. To se oituje na: A) veoj prirodnosti kipova koji imaju realistiniju i detaljniju anatomiju; B) promjeni impostacije, odnosno uvoenju balansa u stav i pokreta dijelova tijela koje je asimetrino, to predstavlja rani kontrapost; C) nestajanju arhajskog osmjeha i uvoenju nove facijalne ekspresije koja djeluje ozbiljno (strogo), to prije predstavlja novi ideal u prikazivanju a ne odraz trenutanog stanja u Grkoj; D) frizura je u pravilu kratka i uredno poeljana, a brada ima karakteristian izdueni (otri) oblik. Tehnika "izgubljenog voska" - od ranoklasinog razdoblja kipovi se vie ne izrauju od mramora, ve gotovo iskljuivo u tehnici izgubljenog voska, odnosno od bronce. Ta tehnika je omoguila mnogo veu slobodu poloaja, to se najbolje oituje na raznolikom poloaju ruku. Za dobivanje jedne takve statue potrebno je proi kroz nekoliko koraka: A) izraivanje drvenog "kostura"; B) oblaganje terakotom radi formiranja "tijela"; C) presvlaenje slojem voska; D) oblaganje drugim slojem terakote; E) uvrivanje metalnim klinovima; F) dobiveni model se grije, te se time rastapa vosak to izlazi kroz predviene otvore na dnu statue; G) ulijevanje kipue bronce kroz otvor na vrhu statue; H) razbijanje terakotnih slojeva, ime se dobiva uplji bronani kip. Detalji tijela poput usana i oiju izrauju se u drugim materijalima (srebro, olovo, staklena pasta). Najranija poznata statua u tehnici izgubljenog voska je kuros Apolon iz Pireja iz oko 525.<. Osim ove tehnike kipovi se rade i u hrizelefantinu ili terakoti gdje vrijedan primjerak predstavlja terakotna skupina sa Zeusom i Ganimedom iz oko 470.< pronaena u Olimpiji. Pitanje originala i rimskih adaptacija - vrlo je malo sauvanih bronanih originala, a mnogo vie rimskih mramornih adaptacija izgubljenih grkih originala. Ti kopisti to su radili prema rimskim narudbama najee su bili upravo Grci. Upravo zbog velikog broja helenistikih i rimskih adaptacija neki teoretiari su smatrali da bi se grko kiparstvo trebalo prouavati samo preko originala. Takav princip je naputen radi premalog broja originala i nemogunosti pregleda cjelokupne povijeti grkog kiparstva. U svrhu odreivanja datacije i atribucije spomenika, uz originale se u obzir uzimaju i brojne rimske adaptacije, fragmenti te literarni zapisi. Kritija i Nesiot - Harmodije i Aristogikon (Tiranoubojice) (477.-476.<) - kiparska grupa koja prikazuje Harmodija i Aristogikona, ubojice posljednjeg tiranina iz loze Pizistrata, izvorno je bila djelo arhajskog atenskog kipara Antenora sa kraja 6.st.<. To djelo Perzijanci nakon pljakanja Akropole odvode u Persepolis. Oko 475.< kopiju te grupe u bronci izrauju Kritija i Nesiot. Aleksandar Veliki nakon osvajanja Persepolisa vraa Antenorovu skupinu u Atenu, a od tada dvije grupe stoje jedna uz drugu. Originali do danas nije sauvani, ve samo rimska adaptacija. Pokazuje sve karakteristike strogog stila: detaljna anatomija, pokrenuto tijelo u prostoru sa blagim kontrapostom, ozbiljan izraz lica, te kratka poeljana frizura. 13

Auriga iz Delfa (478.-474.<) - originalni bronani kip vozaa bojnih kola ostatak je kompozicije u kojoj je bilo i est konja, te dvoje sluga. Tu skupinu dao je izraditi Gelon iz Gele u ast pobjede Polizala na Pitijskim igrama 478.<. Auriga je prikazan u dugom hitonu sa realistinom i snanom okomitom draperijom. Njegov stav je prirodan, tijelo i glava usmjereni su prema konjima, a ruke dre uzde. Ima sauvane zube od srebra, oi od staklene paste, te usne obojane bakrom. Artemisium Posejdon/Zeus (oko 460.<)(Arheoloki muzej, Atena) - originalni bronani kip boanstva. Stoji u snanom raskoraku, sa tipinim ranim kontrapostom gdje je teina tijela veim dijelom oslonjena na prednju (lijevu) nogu, a manje na stranju (desnu). Kratka skupljena kosa i otra duga brada upuuju da kip predstavlja boga Zeusa ili Posejdona, a nedostatak atributa (munje ili tridenta) u desnoj ruci, oteavaju konanu atribuciju odreenom boanstvu. Prvi kipari klasinog razdoblja Hagelades - prvi je veliki kipar klasinog razdoblja. Rodom je iz Argosa, a bio je uitelj Mironu, Fidiji i Polikletu. Nijedno njegovo djelo nije sauvano, a moda je autor Artemisium boga. Ostali kipari - za razvoj grkog kiparstva zasluan je velik broj radionica. Razvijaju se sredita poput Egine, Argosa, Korinta, Beocije i Sikiona gdje djeluju kipari: Glaukija, Onat, Kalamis itd. Miron Miron je roen u Eluteri, na granici Beocije i Atike. Veinu svojih djela izradio je od 460. do 440.<. Radio je u eginskoj bronci. Veina kipova poznata je samo iz zapisa, a rijetke su rimske adaptacije originala. Tematski, od oko 20 njegovih djela njih 10 su statue bogova, 7 statua predstavlja atlete, a napravio je i statuu ivotinje ("Junicu"). Njegovi najpoznatiji bogovi: "Minerva i satir"; "Hekata" za hram u Egini itd. Najpoznatiji atleti: "Diskobolos" i "Ladas". Ladas je bio neobian kip koji je predstavljao pobjednika utrke pjeaka. Bio je prikazan otvorenih usta i pognutog stava nakon utrke kako pokuava doi do daha. Taj neobian izbor teme gdje je naglaen kratki trenutak radnje, te zaokupljanost anatomijom i balansom glavne su karakteristike Mironova rada. Nije bio zaokupljen facijalnom ekspresijom. Izraivao je i reljefe, npr. Ludovisi reljef, stela "Umorna Atena". Diskobolos (oko 450.<)(Lancelotti, Rim i Townley, BM) - prvi je znaajni kip na prijelazu u visoku klasiku. Original nije sauvan, ali je poznat velik broj rimskih adaptacija u mramoru, te modernih bronanih rekonstrukcija. Lancelotti adaptacija prikazuje bacaa diska ija glava prati disk, dok Townley adaptacija prikazuje bacaa diska ija glava je okrenuta od diska. Tijelo je snano zaokrenuto, sa detaljnom miiavom anatomijom, dok je lice bezizraajno i arhaino. Atena i Marsija (oko 450.<) - kip koji je stajao na Akropoli. Original nije sauvan, a postoji nekoliko rimskih adaptacija u mramoru. Prikazuje kratak i iv trenutak radnje gdje Marsija posee za frulom na podu, ali u strahu od Atene koja mu stoji na putu energino uzmie natrag. Ratnik A i ratnik B iz Riacea (460.-440.<)(Arheoloki muzej, Reggio Calabria) - originalni bronani kipovi pronaeni u brodolomu kod Riacea. Moda su dio kompozicije od 16 figura, podignute u Delfima u ast pobjede kod Maratona. Ako jesu, onda prikazuju atenske heroje koji su sudjelovali u bitci pod vojskovoom Militijadom. Imaju sauvane oi od bjelokosti, zube od srebra i bakrena usta. U anatomskoj grai pokazuju izvjesni napredak, ali realistian prikaz glava, razliit od idealizma visoke klasike smjeta ih u strogi stil. Moda pripadaju Fidijinoj radionici.

Tiranoubojice

Auriga iz Delfa

Artemisium bog

Diskobolos

Ratnik A

Ratnik B 14

Arhitektura rane klasike 480.-450.< (Strogi stil u Olimpiji)

Olimpija Olimpija se nalazi na sjeverozapadnom dijelu Peloponeza u pokrajini Elidi. Zeusovo svetite je smjeteno u podnoju breuljka Kronos, na plodnoj ravnici. Pouzdano se zna da su se od 776.< u Olimpiji odravale i olimpijske igre, a to je prvi sigurni datum od koga se rauna grka povijest. Razvoj svetita - temenos svetita ima oblik nepravilnog etverokuta 200 x 175 m. U 8.st., geometrijskom periodu grke civilizacije, svetite u Olimpiji zapoinje svoj razvoj. Oivljava se religiozna praksa tovanja bogova. Najstariji nalaze predstavljaju tisue bronanih figurine konja, drugih ivotinja, te antropomorfnih statua koje su bile zavjetni darovi pobjednika Olimpijskih igara. Zoomorfne figurine konja najee su bile sastavni dio tronoca. Najstarije gradnje svetita su Arhajski Heraion, te klasine i arhajske riznice. U klasino doba gradi se najvanija graevine svetita, Zeusov hram. Krajem 4.st.< gradi se tolos Filipeion. U helenistikom razdoblju grade se gimnazij i palestra. Olimpija, Zeusov hram (468.-457.<) - izgradio ga je Libon iz Elide u razdoblju od 468.-457.<. Za gradnju je koriten vapnenac, a crijepovi i skulptorski ukras bili su od mramora sa Parosa. Tipoloki je heksastilni dorski peripter, 6:13., dimenzija 64 x 28 m, sa dominacijom peristaze nad naosom. Pronaos i opistodom hrama su identini, a cela je sa dvije kolonade stupova podijeljena u trobrodan prostor. Reljefi hrama - skulptorska dekoracija hrama predstavlja najbolju skupinu strogog stila. Istoni zabat - "Priprema za utrku Pelopa i Enomaja"; Zapadni zabat: "Kentauromahija" sa bogom Apolonom u sreditu kompozicije koji ravna bitkom, te Piritojem i Tezejem u borbi sa kentaurima. Reljefne metope su se nalazile na prednjim zidovima cele, a danas se uvaju dijelom u Louvreu. Te metope se kompozicijski kombiniraju sa zabatnim kompozicijama. Tako metope pronaosa, ispod zabatne skupine sa Utrkom Pelopa i Enomaja, prikazuje Herakla u stanju mirovanja nakon obavljanja zadatka. Time se u vidu poetske statinosti postie jedinstvo ovih dviju skulptorskih kompozicija istonog proelja. U potpunoj suprotnosti su metope opistodoma sa prikazom Herakla u akciji kod obavljanja zadatka. Ovdje je Heraklo prikazan u ivim kompozicijama (dijagonalna, vertikalna, "X"), ime se postie jedinstvo sa dinaminom i razigranom temom kentauromahije na zapadu. Ukupno gledajui, skulptura Zeusovog hrama ima realistiki izraz sa jednostavnim, strogim linijama i formama. Ipak, sloenost likova i sloboda pokreta, te oslobaanje figura krutosti i ukoenosti pribliava tu skulpturu razvijenom klasinom stilu. U celi je stajao hrizelefantinski kip Zeusa na prijestolju.

15

Kiparstvo visoke klasike (450.-420.<) (Fidija i Poliklet)

Od sredine 5.st.< dolazi do stilskih promjena na podruju kiparstva. Najvanije karakteristike kiparstva visoke klasike su: A) ekspresija lica vie nije "stroga" ve poprima misaoni (idealizirani) pogled; B) anatomska graa izvedena je detaljno i idealizirano poput ekspresije lica; C) kontrapost je znatno izraeniji, a razliiti kipari ga izvode na sebi svojstven nain dajui time statuama itav niz razliitih izbalansiranih stavova. Kiparstvo visoke klasike obiljeilo je stvaralatvo Fidije i Polikleta. Oni, zajedno sa ostalim kiparima, najvei broj kipova izrauju u tehnici izgubljenog voska. Osim bronanih kipova, visoku klasiku obiljeava i izrada hrizelefantinskih kipova. Tehnika "hrizelefantin" - osnova statue se izrauje od drva ili mramora. Na osnovu se zatim aplicira slonovaa ili zlato, i to najee tako da se bjelokost koristi za otkrivene dijelove tijela (lice, ruke, noge), a zlato za odjeu (hiton i himation, pokrov za glavu, sandale itd.). Iako je tehnika hrizelefantina bila koritena jo u arhajskom dobu, no tek za vrijeme Fidije biva iroko koritena. Fidija Malo je pouzdanih podataka o njegovom ivotu. Plutarh navodi da je Fidija roen u Ateni. Umjetniku karijeru zapoeo je kao slikar, a nastavio kao arhitekt i kipar. Bio je blizak Periklov prijatelj, a ujedno i nadzornik svih radova na Akropoli. Iako je bio nadzornik radova, vjerojatno nije radio na reljefima Partenona i drugih hramova na Akropoli. Najvei dio posla obavili su kipari iz njegove kole: Kresilas, Alkamen, Agorakrit, Praksitel Stariji, Kolot, pa ak i filozof Sokrat. Svi ti kipari bili su redom vrsni umjetnici, a za Kolota se smatra da je imao velike zasluge za izradu hrizelefantinskih Zeusa i Atene Partenos. Iako je izradio dvostruko vie statua od Mirona, samo njih nekoliko je sauvano kao rimske adaptacije. Tematski, veinom je izraivao statue boanstava, meu kojima se istie ak 7 Atena. Najpoznatija djela su mu kolosalne hrizelefantinske statue: "Zeus" za Zeusov hram u Olimpiji i "Atena Partenos" za Partenon. Najvanija bronana statua je "Atena Promahos". Trea izrazito vana Atena je "Atena Lemnos", takoer u bronci. Izradio je i Amazonku Mattei tipa za Artemission u Efezu koja je osvojila tree mjesto na natjecanju. Uz Atenu Lemnos i Amazonku meu kipove sauvane u adaptacijama spada nekoliko njegovih ranijih djela: "Tiber Apolon", jedno od najranijih djela; "Apolon Kassel", kip koji je stajao na Akropoli ispred Partenona kao zavjetni dar za odvraanje zla; "Ludovisi Hermes", kip Hermesa Psyhopomposa (vodia dua) koji se rukom obraa pokojniku; "Anakreont", kip koji prikazuje pijanog pjesnika. Ve na tim kipovima iskazuju se kljune karakteristike Fidijina rada: A) vitkost, elegancija, figure; B) misaoni pogled; C) uski i zbijeni kontrapost sa obje noge vrsto na tlu, te lagani pokret bokova.. Zeus u Olimpiji (440.-430.<) - hrizelefantinski kip koji nema kopija ni u monumentalnoj plastici, ni kao sitna plastika. Izgled kipa se saznaje preko rimskih kovanica iz doba Hadrijana. Iz zapisa se saznaje kako je kip bio visok oko 13 m. Zeus je bio prikazan kako sjedi na prijestolju izraenom od fine bjelokosti i cedrovine, obogaeno figuralnom dekoracijom. Na bazi kipa bio je reljef sa scenom Roenja Afrodite. Sam Zeus bio je prikazan samo u himationu i sandalama, sa ezlom u lijevoj ruci i kipom Nike u desnoj ruci oslonjenoj na prijestolje. Na glavi je imao lovorov vijenac, a ekspresija njegova lica prikazivala ga je kao dobrog gospodara sa smirenim i misaonim pogledom. Atena Partenos (450.-440.<) - hrizelefantinski kip teak 1130 kg zlata i visok oko 9 m, posveen 438.< na Panatenejskim sveanostima. Na glavi je imala ljem sa sfingom i dva grifona, u desnoj ruci imala je figuru Nike, a u lijevoj koplje i tit sa reljefima amazonomahije i gigantomahije. Sandale su nosile reljef iz kentauromahije, dok je na bazi kipa bio reljef sa Roenjem Pandore. Za razliku od Zeusa ostavlja kiast dojam. Od replika istie se "Varvakeion Atena", kao sitna plastika. Atena Promahos (450.-440.<) - kolosalna bronana statua Atene koja je stajala na ulazu u Atenino podruje akropole. Stilski je izraena slino, ali jednostavnije od Atene Partenos. Atena Lemnos (450.-440.<)(Muzej, Dresden) - bronani kip koji su od Fidije naruili atenski kolonisti na otoku Lemnosu. Spajanjem dijela tijela iz Dresdena i glave iz Bologne dobivena je konana adaptacija. Lijeva ruka joj je oslonjena na koplje, dok u desnoj dri ljem u koji joj je uperen blagi misaoni pogled koji ju ini najljepim Fidijinim djelom. 16

Apolon Kassel

Zeus Olimpijski

Atena Partenos

Atena Promahos

Atena Lemnos

Poliklet Rodom je iz Argosa, suvremenik je Mironu i Fidiji te Hageladov uenik. Izrauje u Delskoj bronci. Pripisuje mu se oko 20 statua, po temama bliskih Mironovim djelima jer prikazuju boanstva i atlete. U zapisima stoji da je poput Fidije svoje najznaajnije djelo izradio u hrizelefantinu. To je bila Hera za Heraion u Argosu, no taj kip je u potpunosti uniten poput Fidijinih. Najpoznatija djela su mu atleti "Doriforos", "Diadumenos". Osim njih tu je i "Diskoforos" sauvan u sitnoj plastici, a jedna kopija uva se u Zagrebu. Njegova "Amazonka Sciarra" za Artemission na Efezu pobjedila je na natjecanju. Svi njegovi kipovi odlikuju se jedinstvenim proporcijama tijela koje on iznosi u djelu "Kanon". Taj kanon temelji se na matematikim pravilima gdje je odnos glave prema ostatku tijela 1:7. Tijela njegovih kipova stoje u savrenom balansu gdje je sva teina na jednoj nozi. Istie muskulaturu i nagost, a zanemaruje izraz lica. Frizuru izrauje sa simetrinim pramenovima. Doriforos (450.-440.<)(Arheoloki muzej, Napulj) - sauvano je nekoliko mramornih adaptacija. U ovom djelu Poliklet ostvaruje svoje ideje izreene u kanonu. Prikazuje nagog atletu kojemu teina tijela poiva ne desnoj nozi kojom istupa naprijed, dok je lijeva povuena u natrag i samo se oslanja na pod. Kao protutea desnoj nozi lijeva ruka dri koplje, dok je desna oputena i u stanju mirovanja. Postie izraziti kontrapost, sa savrenim balansom dijelova tijela u pokretu i mirovanju. Diadumenos (430.-420.<)(Arheoloki muzej, Napulj) - mramorna adaptacija Diadumenosa jedna je od najranijih antikih kopija, pronaena na Delosu oko 100.<. Prikazuje atletu pobjednika natjecanja koji stavlja vrpcu na glavu. Iako je po osnovnim znaajkama jednak Doriforu (stav nogu i proporcije), detaljniji je i pokazuje vie pokreta. Glava je okrenuta udesno dok oi prate rad ruku. Kresilas Podrijetlom je sa Kidonije na Kreti. Poznat je ponajprije po tome to je izradio Periklov idealizirani portret. Izradio je i jednu "Amazonku" za Artemission u Efezu, te hermu "Atene".

Periklo Doriforos Diadumenos Diskoforos Amazonka

17

Kiparstvo zrele klasike klasike (420.-380.<) (Bogati stil)

Majstori bogate klasike u svom stvaralatvu prebacuju teite na "slikarski" pristup, koji ima za cilj da vie otkriva. Vaan preduvjet za ovo je primjena mokre draperije na figurama boica koje tako ostavljaju dojam prozranosti. Figure imaju raznolikije poze i pokazuju vie pokrenutosti. Ovu novu tendenciju u kiparstvu prate i dostignua u arhitekturi (izum korintskog kapitela). Kipari bogate klasike Alkamen - jedan je od najvanijih potomaka Fidijine kole, najpoznatiji po izradi "Karijatida" na Erehteionu. U svojem radu on je tradicionalist koji ne usvaja principe bogatog stila. Pripisuju mu se: "Afrodita Dafne tipa" sauvana u rimskim kopijama, "Ares Borghese", mladi sa ljemom na glavi i maem u ruci; "Hermes Propylaios" itd. Radio je i skulpturu Hefestejona. Agorakrit - drugi vani potomak Fidijine kole. Najpoznatije djelo mu je "Nemeza iz Ramnusa", prikazana sa posudom i granicom, a na bazi kipa bila je pria o Heleni. Peonije - za njega se zna samo da je izradio kip "Nike" 425.< kao zavjetni dar svetitu u Olimpiji za pobjedu Mesenjana nad Spartancima. Kip je sauvan u originalu i predstavlja jedno od prvih ostvarenja u mokroj draperiji. Peonijev stil je znatno slobodniji i "bogatiji" od Alkamenovog. Kalimah - prema stili najblii je Peonijevim elegantnim ostvarenjima. Najpoznatiji kip poznat preko rimskih kopija mu je "Draesna Afrodita", u Rimu kao "Venera Genetrix"

Karijatide

Ares

Nemeza

Nika

Afrodita

Arhitektura visoke i zrele klasike 450.-380.< (Partenonsko doba i bogato zrelo doba)
Arhitektura razvijene klasike dijeli se na: A) Partenonsko ili Periklovo doba (450.-420.<); Bogato zrelo doba (420.-380.<) vrijeme je opsenog reljefnog ukraavanja hramova. U arhitektonskim oblicima, ali i u arhitektonskoj skulpturi hramovi ovog razdoblja preuzimaju kanonsku formulu uspostavljenu na Zeusovom hramu u Olimpiji. Prevladavaju dorski hramovi, koji kombiniraju vanjsku dorsku formu sa unutranjim jonskim elementima. To se odnosi na izradu neprekinutog jonskog reljefa na frizu naosa, ime se postie jedinstvena naracija. Osim jonskih, zahvaljujui izumu korintskog reda, krajem 5.st.< u arhitektonski interijer uskoro se uvodi i korintski red. Atenska agora Atenska agora nema plansku ideju ve se razvija prema dinamici procesa razvijanja Atene u veliki grad i najveu silu Grke. Sa sjeverozapada agoru dijagonalno presjeca Panatenejski put koji vodi na jugoistok prema Akropoli. Najstarija i najvanija skupina javnih zgrada, nastalih jo za vrijeme tiranina Pizistrata, protee se kroz istonu padinu breuljka na kojemu stoji hram Hefesteion (Teseion). Agora se okruuje trijemovima tijekom vie stoljea. 18

Atena, Agora, Hefesteion (Teseion) (449.-440.<) - arhitekti hrama bili su Koreb i Kalikrat. Tipoloki je dorski heksastilni peripter, 6:13. Ima pronaos i opistodom, a u celi je postava jonskih stupova u obliku slova "pi", te se tako oblikuje prostor za zadravanje. U celi su stajali kipovi Hefesta i Atene, prikazanih na karakteristian nain sa atributima. Reljefi hrama - peristaza ima dorski friz. Od tog friza sauvan je dio istonih metopa sa Heraklovim zadacima, te po 4 metope na jugoistoku i sjeveroistoku sa Tezejevim djelima. Naos ima jonski friz koji je figuralno ispunjen na istoku i zapadu. Na istoku je reljef sa scenama iz amazonomahije, dok je na zapadu reljef sa scenama iz kentauromahije. Atenska akropola Atenska akropola je bilo mjesto gdje se svake 4 godine slavio roendan Atene u obliku "Velikih Panateneja". Od kraja bronanog doba postepeno gubi fortifikacijski karakter, te koncem 6.st.< postaje sredinjim svetitem Atike. Kroz 6.st.< tirani Pizistrati tu grade hram Atene Polias, a kasnije i hram hekatompedon iz kojega e se u 5.st.< izroditi Partenon. Te arhajske hramove 480.< rue Perzijanci, a od 449.< pod demokratskom vladavinom Perikla dolazi do obnove svih graevina. Najvanije graevine klasinog doba na Akropoli su: Partenon, Propileji, hram Atene Nike i Erehteion. Uz njih vane graevine akropole bile su i one u Artemidinom, te Zeusovom podruje, no one danas nisu sauvane. Na junoj padini akropole 429.< radi velike kugu utemeljeno je Asklepijevo svetite koje dobiva hram i lijeiline trijemove. Krajem 5.st.< i poetkom 4.st.< na junoj padini grade se i Dionizijevo kazalite, te Periklov odeon. Atena, Akropola, Partenon (447.-432.<) - dananjem Partenonu je prethodio stariji hram boice Atene koji je u razdoblju od 500.< do 480.< zamjenio jo stariji hekatompedon iz doba Pizistrata. Taj stariji Partenon bio je arhajski dorski heksastilni peripter, 6:16, koji je poruen 480.< u ratu s Perzijancima. Novi Partenon gradi se od 449.< nakon Periklova dolaska na vlast, pod arhitektima Iktinom i Kalikratom, te nadzornikom Fidijom. U potpunosti je izgraen od pentelikog mramora, u vrijednosti od 500 talenata. Tipoloki, Partenon je dorski oktastilni peripter, 8:17. Ima heksastilni pronaos i opistodom, te neuobiajeno iroku celu koja ima postavu stupova u obliku slova "pi", to postaje atiki standard. Iza cele je zasebna prostorija, aditon Partenos. Ima uravnoteen sklad, savrene proporcije, te koristi optika zakrivljenja. Jonski element pronalazi se na frizu naosa, koji je kontinuiran. U unutranjosti je stajao hrizelefantinski kip Atene Parthenos. Reljefi hrama (BM, London) - reljefe je izradila Fidijina kola. U 19.st. Lord Elgin je sakupio dijelove skulpture razruenog Partenona i odnio ih u Britaniju, a danas se friz, zabati i velik dio metopa nalaze u British Museumu u Londonu. A) Istoni zabat - prikazuje "Atenino roenje". Sauvane su figure Dioniza, zatim Demetre Perzefone i Hekate, Dione Afrodite i Hestije, te konjske glave na rubu zabata koje simboliziraju koiju sunca i koiju mjeseca; Zapadni zabat - prikazuje "Borbu Atene i Posejdona za grad Atenu". Sauvana je figura kralja Kerkopsa, te fragmenti drugih. Zabatne figure su izvedene kao puna plastika, te su umetnute u zabatni okvir. Pokazuju odlike visoke klasike: anatomska preciznost i detaljnost, enske figure u mokroj draperiji, idealizirane i smirene crte lica. B) Metope: istok- gigantomahija, jug - kentauromahija; zapad - amazonomahija; sjever Trojanski rat. C) Panatenejski friz - neprekinuti friz dugaak je oko 160m. Prikazuje Panatenejske sveanosti iji je poetak na zapadu sa pripremom za ophod. Sa sjeverne i june strane tee konjiki ophod sa povorkom koja nosi zavjetne prinose. Friz zavrava na istoku gdje je prikazano prinoenje peplosa boici Ateni, te skuptina bogova. Figure metopa i friza izvedene su u reljefu, te pokazuju jednake karakteristike poput onih na zabatu. Sve su bojane, ponegdje i sa metalnim dodacima. 19

Atena, Akropola, Propileji (437.-432.<) - sagradio ih je arhitekt Mneziklo, odmah nakon izgradnje Partenona. Propileji su sluili kao monumentalno predvorje akropole. Izgraeni su kao fasada hrama, a sastoje se od: A) Procesijskog puta prema Akropoli; B) Ulaza sa pet prolaza i trijemom; C) Bonih krila. Samo jedno od 4 krila je dovreno, te je sluilo kao pinakoteka za izlaganje slika. U unutranjosti propileja strop je kasetiran, a tu se upotrebljuje i jonski red. Atena, Akropola, Nika Apteros (427.-424.<) - izgradio ga je arhitekt Kalikrat, a kao i kod drugih graevina akropole kao graevni materijal koristi se mramor. To je jonski hram na bastionu juno od propileja. Po tipologiji je tetrastilni amfiprostil. Cela nema pronaos, a prema trijemu se otvara sa neuobiajenim postavom stupaca. Oko 410.< parapet bastiona hrama dobiva reljefe izvedene u bogatom zrelom stilu. Reljefi hrama - reljefi su izvedeni na jonskom kontinuiranom frizu. Na istonom frizu je prikazana "Skuptina bogova", na sjevernom i junom frizu izraena je kompozicija "Bitka Grka i Perzijanaca kod Plateje", u ast pobjede Atenjana. Na zapadu je "Borba Atenjana i Beotijanaca". Niski reljefi parapeta na bastionu prikazuju procesiju boica Nika u mokroj draperiji koje se spremaju na rtvu boici Ateni. Atena, Akropola, Erehteion (421.-406.<) - izgradio ga je arhitekt Filoklet, a skulptorski dekorirao Alkamen. Po tipologiji je jonski hram neobinih proporcija. Prostorija uz istoni heksastilni trijem posveena je Ateni, dok je na suprotnoj strani Posejdonov prostor prema zapadu otvoren polustupovima, a uz njega je i Erehtejevo, te i Kerkopsovo podruje. Iz Posejdonova prostora izlazi se na sjeverni i juni trijem. Vei, sjeverni trijem izgraen je na nioj razini od ostatka hrama, dok manji juni trijem umjesto stupova ima karijatide koje je izradio Alkamen. Unutar hrama uvali su se: sveti plamen i ksoanon Atene (drveni kip), te peplosi to su se nosili Panatenejskim sveanostima, koje su uvale elgastine. U blizini hrama nalaze se i dvorite za kult, maslinovo drvo i Zeusov oltar. Reljefi hrama - friz je bio bogato ukraen sa listolikim uzorcima antemija te figuralnim frizom, dok su zabati ostali prazni. Oteenost friza onemoguuje identifikaciju ikonografije. Zanimljivost friza je tehniki neobina izvedba, s bijelim mramornim figurama na pojasu plavkastog vapnenca. Ostala Grka sredita Osim u Ateni, klasini dorski hramovi u vrijeme zrele klasike grade se diljem Grke. Najpoznatiji od njih su Posejdonov hram na Rtu Sounionu, Apolonov hram u Bassi, te Apolonov hram na Delosu. Od ostalih hramova istie se hram u Ramnusu, posveen Niktinoj keri Nemezi. Hram je kao dorski peripter izgradio arhitekt Koreb oko 435.<. Posebno mjesto u arhitekturi svetita zauzima Telesterion u Eleuzini. Rt Sounion, Posejdonov hram (oko 440.<) - hram posveen bogu Posejdonu koji se nalazio u Atici, na rtu Sounion. Imao je velik znaaj za pomorce, a to je bilo i podruje za iskrcavanje atenske vojske. Izgradio ga je arhitekt Koreb. U tipologiji je klasini dorski heksastilni peripter, sa irokim kanelirama kojih je stoga bilo samo 16, zbog ega su bile vidljive i sa puine. Reljefi hrama - od reljefne dekoracije sauvani su tek fragmenti. Dok je na peristazi hrama bio dorski friz metopa i triglifa, naos je imao kontinuirani jonski friz.

20

Eleuzina, Telesterion (430.-420.<) - u Eleuzini ve za vrijeme Pizistrata svetite Demetre dobiva zidine, a za vrijeme Perikla svetite se razvija pod arhitektom Iktinom. Potpuno se obnavlja u Hadrijanovo doba. Telesterion je hram kvadratnog oblika koji uz zidove na sve etiri strane ima tribine za 5000 sudionika. Strop dvorane nosi 6 redova od 7 jonskih stupova. U sreditu ume stupova je aditon. U 4.st.< graevina je dobila novi iroki trijem sa 12 stupova na proelju. Delos, Apolonov hram, Delos (430.-420.<) - jedan od Apolonovih peripternih hramova na Delosu. Od mramora je, a izgradili su ga Atenjani. Reljefi hrama - od sauvanih reljefa hrama, zanimljiv nalaz predstavlja akroterij sa prikazom Boreasa (sjeverni vjetar) kaji otima Orintiju, ker Erehteja. Orintija je prikazana u mokroj draperiji kako se otima Boreasu. Basse, Apolonov hram (Apollo Epikourios)(430.-420.<) - hram u Figaliji na Peloponezu posveen Apolonu Pomagau, podignut radi zatite od kuge. Izgradio ga je arhitekt Iktin. Po tipologiji je dorski heksastilni peripter, 6:15. Ima pronaos i opistodom, te aditon. Cela je ralanjena zidnim istacima koji zavravaju jonskim stupovima. Najvei znaaj hrama je u tome da u interijer uvodi i korintski red. To Iktin postie postavljanjem slobodnostojeeg stupa na kraj niza zidnih istaka, tvorei tako klasinu postavu u obliku slova "pi". Reljefi hrama (BM, London) - peristaza ima dorski friz metopa i triglifa koji nema figuralnu dekoraciju. Za razliku od Hefesteiona, Partenona i Posejdonovog hrama koji imaju jonski friz na fasadi naosa, ovdje se jonski friz nalazi u unutranjosti cele, dok su na fasadi pronaosa i opistodoma reljefno ukraene metope od kojih su sauvani tek fragmenti. Jonski friz u unutranjosti ima scene iz amazonomahije (jug i istok) i kentauromahije (sjever i zapad). Ovaj friz izveden je u visokom reljefu, a pripisuje se Peoniju iz Mende. Prikaz borbe je dinamian sa smjelim kompozicijama, a u razdoblju kasne klasike biti e uzor za frizove Mauzoleja u Halikarnasu.

Arhitektura kasne klasike 380.-330.< (peripteri, tolosi i kazalita)

U 4.st. politiki i ekonomski poloaj Grke je teak. Ideja o helenskom jedinstvu je izgubila svoju vitalnost i poela se gasiti, nema vie velikih dravnika ni veliki planova. U arhitekturi i reljefima 4.st. ne dolazi do znaajnijih promjena u odnosu na 5.st. Osim gradnje peripternih hramova grade se i tolosi, nastaje ogroman broj kazalita, a najvaniji spomenik ovog razdoblja je Mauzolej u Halikarnasu. Sve vie hramova i spomenika je izvan Atene, a ti hramovi pokazuju i regionalna obiljeja. U arhitektonskoj skulpturi standardne teme gigantomahije, kentauromahije, amazonomahije, trojanskog rata i Heraklovih zadataka i dalje dominiraju frizovima. Kazalita U kasno klasino doba intenzivira se gradnja kazalita. Iako se dimenzijama razlikuju, svi slijede neka osnovna naela. Kaskadno gledalite, teatron, prilagoeno je oblikom padini breuljka. Kerkidesi i dijazom dijele sjedala teatrona. U dnu teatrona je poploana orkestra za ritualne plesove. Prilaz orkestri je preko paradoa koji odvajaju orkestru i teatron od skene. Osim teatrona postojao je i odeon, manja zatvorena graevina za glazbena natjecanja, arhitektonski slina kazalitu. Svoje monumentalne oblike kazalita i odeoni postiu u helenistikom razdoblju. Najpoznatija kazalita su ona u Ateni i kazalite u Epidauru. Osim njih istiu se: Apolonova kazalita na Delosu i u Delfima, Zeusovo kazalite u Dodoni, kazalita u Megalopolisu, Efezu, Pergamonu itd. 21

Delfi Nalazi se u Fokidi, u sredinjoj Grkoj, na junim obroncima Parnasa. Grci su Delfe smatrali sreditem svijeta, a kao svetite i sredite Apolonovog kulta, prihvaa se od 8.st.<. Poetkom 6.st.< u Delfima su se odravale Pitijske igre. Delfi su do dolaska Rimljana ostali simbolom jedinstva Helena, a za vrijeme Hadrijana doivljavaju obnovu. U 4.st. jaanjem kranstva gube na svom znaaju, a naredbom rimskog cara Teodozija proroite je ukinuto oko 390. Delfi, Apolonov hram (oko 370.<) - hram na ovom najvanijem lokalitetu tovanja boga Apolona jo od arhajskog doba dizao se u vie navrata, nakon poara i potresa. Po posljednji put se gradi oko 370.<, a Po tipologiji je klasini dorski peripter, 6:15 sa trobrodnom celom. Hram je imao i 2 podzemne prostorije, od kojih je u jednoj sjedila proroica Pitija, a u drugoj se ekalo na odgovor. Reljefi hrama - od skulptorske dekoracije hrama malo se sauvalo, a najbolje fragmente predstavljaju akroteriji u obliku gorgone. Ostatak dekoracije zabata zna se iz zapisa. Na zapadnom zabatu bili su Apolon, Artemida i muze, a istoni zabat je imao figuru Dioniza. Delfi, Tolos (oko 370.<) - kruni hram koji je potpunosti izgraen od mramora od strane arhitekta Teodorosa u svetitu Atene Pronaje u Delfima. Jedina je dijelom sauvana struktura tog svetita. Koristi za tolose uobiajenu kombinaciju dva reda. Peristaza je imala 20 dorskih stupova, a u unutranjosti cele stajalo je 10 stupova korinskog reda. Tegeja, Hram Atene Aleje (oko 360.<) - na ovom lokalitetu u Arkadiji arhajski hram je stajao do 395.< kada je spaljen. Pod kiparom i arhitektom Skopasom obnavlja se par desetljea kasnije. Tipoloki je klasini dorski peripter, 6:14, a koristi kombinaciju sva tri reda. Peristaza je sastavljena od dorskih stupova, pronaos i prizemni polustupovi unutranjosti cele su u korintskom redu, a polustupovi na katu cele su jonski. Reljefi hrama - najbolje sauvana skulptura je sa zabata gdje su prikazani: Lov na kalendonskog vepra (istok) i Borba Telefa i Ahileja (zapad). Sauvane su i nimfe koje su imale ulogu akroterija. Jedina ulomak sa zabata koji se sa sigurnou moe identificirati je glava Herakla. Osim zabata arhitektonska skulptura je ukraavala i metope naosa. Tu su prikazani lokalni heroji iz Tegeje (istok) i Telefov ivot (zapad). Na svim ulomcima oituje se Skopasov stil. Epidaur, Asklepijev hram (oko 370.<) - ovaj glavni hram Asklepijeva lijeilita je imao svoju arhajsku fazu iz 520.<, a obnovljen je poetkom 4.st.<. Arhitekt hrama bio je Teodot, a skulptorsku dekoraciju izradio je Timotej. Po tipologiji je dorski peripter, 6:11. U unutranjosti hram stajala je Asklepijeva hrizelefantinska statua koju je izradio kipar Trazimah. Reljefi hrama - najbolje sauvana skulptura hrama su dva bona akroterija u obliku Nereida (Lahor), te jedan sredinji akroterij u obliku Nike koje je izradio atenski kipar Timotej. Od zabatne skulpture sauvani su ulomci amazonki i drugih neidentificiranih figura sa kompozicije amazonomahije. Epidaur, tolos (oko 350.<) - ovaj kruni hram koji se nalazi u lijeilinom kompleksu, Asklepeionu, izgraen je od strane Polikleta Mlaeg. Poput tolosa u Delfima koristi kombinaciju dva reda. Na peristazi je rasporeeno 26 dorskih stupova, dok se u unutranjosti cele nalazi 14 manjih korinstskih stupova.

22

Epidaur, kazalite (oko 350.<) - po proporcijama i skladu najljepe je i najbolje sauvano antiko grko kazalite. Sagradio ga je Poliklet Mlai. Dvokatni teatron je irok preko 100 m. Sjedala teatrona okrenuta su prema sjeveru, to je gledaocima omoguilo pogled prema Asklepijevom svetitu u dolini. Orkestra je krunog oblika, a iza nje je nekada je stajala dvokatna graevina skene. Kazalite u Epidauru je znamenito zbog svoje akustike, te se u njemu i tie uptanje u orkestri uje razgovijetno na bilo kojem od 14 000 sjedala. Halikarnas, Mauzolej (377.-353<) - dala ga je izgraditi Mauzolova ena Artemizija. U tu svrhu pozvala je arhitekte Piteja i Satira, a posao je nakon Mauzolove smrti dovrio Aspasia. Sagraen je na temenosu dimenzija 240 x 120 m, a u konanoj izvedbi Mauzolej je bio pravokutnog tlocrta sa dimenzijama 38 x 32 m, sa visinom od 50 m. U visinskom stupnjevanju imao je tri razine: A) baza koja takoer ima trotaktno stupnjevanje; B) kolonada sa 36 jonskih stupova u interkolumniju od 3 m; C) stepenasti piramidalni krov sa 24 stepenice. Graevni materijal bila je opeka koja je zatim obloena sa prokonejskim mramorom. Reljefi mauzoleja (BM, London) - baza mauzoleja imala je 4 razine skulptorske dekoracije: A) u najnioj zoni baze je oko cijele graevine tekao visoki reljef borbe Grka i Perzijanaca; B) u sredinjoj zoni baze stajali su kipovi Grka i Perzijanaca; C) u najvioj zoni baze stajao je friz lova na divlje zvijeri; D) na vrhu najvie razine baze oko graevine je tekao friz sa amazonomahijom. Svi reljefi bili su bojani na nain da je pozadina u plavoj, a figure u crvenoj boji. U interkolumnijima jonskih stupova stajali su kipovi Mauzolove obitelji i njegovih predaka, a na vijencu krova stajali su kipovi lavova. Na vrhu piramidalnog krova Artemizija je nakon Mauzolove smrti dala postaviti kipove Mauzola i sebe u kvadrigi. Svu skulptorsku dekoraciju izvela su 3 najvea umjetnika iz Atene: Brijaksid, Timotej i Leohar; te veliki Skopas sa Parosa. Opredijelili su se na nain da je svatko izraivao na jednoj strani. Timotej je klesao na jugu, Brijaksid na sjeveru, Leohar na zapadu i konano Skopas, kao najvei od kipara, klesao je na najvanijoj istonoj strani. Kipovi i reljefi nose obiljeja zrele klasine epohe, a nastavljaju se na dinamine i kompozicijski smjele reljefe iz Apolonova hrama u Bassi. Razlika se oituje u tome da ovdje figure nisu natrpane, ve dobivaju vie prostora za izvoenje radnje, a vidno prisutan je i pathos koji zamjenjuje zamiljeni pogled odnosno ethos iz visoke ibogate klasike. Kipove Mauzola i Artemizije, po nekim teorijama Apolona i Nike koji predstavljaju kralja i kraljicu, na vrhu krova isklesao je Brijaksid. Oni osim to pokazuju Brijaksidov stil nose i portretna obiljeja jer Mauzol je prikazan etniki vjerno, tj. kao Perzijanac. Gotovo sav skulptorski ukras danas se uva u British Museumu, a osim kipova Mauzola i Artemizije najbolje sauvan je friz sa amazonomahijom. Olimpija, tolos Filipeion (oko 338.<) - kruni hram koji je podigao Filip II. Makedonski, a slui kao vrsta heroona za makedonsku kraljevsku obitelj. Krepidoma ima tri stube, a peristaza 18 jonskih stupova. Niz od 9 korintskih polustupova ralanjuje zid u unutranjosti. Polukruni podest u interijer neko je nosio hrizelefantinske statue. 23