SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

GRAFIČKI FAKULTET

Seminarski rad

ARHAJSKO DOBA GRČKE

Studentica: Lea Glavaš

Mentorica: izv. prof. dr. art. Vanda Jurković

Kolegij: Likovno grafička kultura 1.

Zagreb, prosinac, 2019.

SADRŽAJ:
1. UVOD ............................................................................................................................................. 1
2. SADRŽAJ ....................................................................................................................................... 2
2.1. KRONOLOŠKA KLASIFIKACIJA ....................................................................................... 2
2.2. ARHITEKTURA..................................................................................................................... 3
2.3. SKULPTURA ......................................................................................................................... 5
2.4. SLIKARSTVO ........................................................................................................................ 6
2.4.1. Crnofiguralni stil ............................................................................................................. 6
2.4.2. Crvenofiguralni ............................................................................................................... 7
3. ZAKLJUČAK ................................................................................................................................. 8
4. LITERATURA ................................................................................................................................ 9
 1. UVOD

Arhajski period ili arhaika (grč. Arhaios-star ili drevan) je jedan od pet stilova,
odnosno jedan od tri velika razdoblja na koje grčka povijest može biti podijeljena. U ovom
razdoblju dolazi do ogromnih promjena u grčkom jeziku (uključujući razvoj prve grčke abecede
i pisma), religiji, društvu, umjetnosti, arhitekturi i politici. Uzrok je sve veće stanovništvo
Grčke, što je zauzvrat dovelo do kolonizacije i novog doba intelektualnih ideja, od kojih je
najvažnija demokracija.1 Ova epoha dovodi i do političke se organizacije u gradovima
državama, koje su činili građani, strani stanovnici i robovi. Ovakva vrsta složene društvene
organizacije zahtijevala je razvoj napredne pravne strukture koja će osiguravati nesmetan
suživot različitih klasa i ravnopravnost građana bez obzira na njihov ekonomski status.
Kolonizacijama i širenjem Grčke dolazi do nastanka mnoštva obalnih gradova, te
uspostavljanja snažnih trgovačkih veza koje su uključivale sve napredne civilizacije tog
vremena. Kao posljedica toga, Grčka je stupila u kontakt i pomagala u razmjeni dobara i ideja
širom drevne Afrike, Azije i Europe. Dominacijom trgovine na Sredozemlju, agresivnom
ekspanzijom u inozemstvu i nadmetanjem kod kuće, nekoliko vrlo jakih gradskih država počelo
se pretvarati u dominantna kulturna središta, ponajviše Atena, Sparta, Korint, Teba, Sirakuza,
Miletus itd. Međutim, politička neslaganja, te međusobna ratovanja, uzrokovala su da grčki
narod koji nikako nije bio ujedinjen.

1
https://courses.lumenlearning.com/suny-hccc-worldhistory/chapter/archaic-greece/
1
 2. SADRŽAJ

2.1. KRONOLOŠKA KLASIFIKACIJA

U kronološkoj klasifikaciji postoji određeni stupanj fleksibilnosti kada je riječ o

datumima određenima za razdoblja.2 Arhajskom razdoblju prethodi grčko mračno doba (oko
1200. - 800. godine prije Krista). To je razdoblje grčke povijesti o kojemu se zbog nepismenosti,
i ne organiziranosti društva jako malo zna. Nakon njega slijedi klasično razdoblje (oko 510. -
323. godine prije Krista), što je i razdoblje ponovnog rađanja odnosno procvata grčke kulture.
Umjetnost arhajske Grčke možemo podijeliti na se tri velika razdoblja: starije, srednje i mlađe.
Starije razdoblje se datira u 7. st. pr. Kr. (od oko 700. do oko 590. g. pr. Kr.). Potom slijedi
srednji arhajski period (od oko 580. do oko 530. g. pr. Kr.). Posljednje razdoblje se naziva
kasni ili zreli arhajski period, a datira se negdje od oko 530. do oko 480. g. pr. Kr. (subarhajska
faza). Međutim kraj arhajskog i početak klasičnog perioda se ne podudara u svim pokrajinama,
odnosno negdje će to biti prije, a negdje poslije. Prve naznake klasičnog razdoblja imamo
upravo u Ateni, već negdje početkom 5. st. pr. Kr. (oko 500. g. pr. Kr.), no, u većini drugih
grčkih pokrajina još uvijek traje kasna zrela arhajska umjetnost. Prava prijelomnica između
arhajskog i klasičnog perioda su grčko-perzijski ratovi, koji traju od oko 490. pa do 450. g. pr.
Kr., ali se rat poslije 479. više ne odvija na tlu Grčke.

Slika 1. Geografski položaj arhajske Grčke (https://maps-greece.com/archaic-greece-map)

2
https://www.ancient.eu/Archaic_Period/
2
 2.2. ARHITEKTURA

U ovom razdoblju dolazi do prijelaza iz primitivne arhitekture (gdje se

upotrebljavala cigla i drvo) u kameno graditeljstvo. Drevni grčki arhitekti stremili su preciznosti
i izvrsnosti izrade, koji su obilježja grčke umjetnosti općenito. Formule koje su izmislili još u
šestom stoljeću prije Krista utjecali su na arhitekturu posljednja dva tisućljeća. Dva glavna reda
u arhaičnoj ali i u klasičnoj grčkoj arhitekturi su dorski i jonski.

Slika 2. Usporeba stilova (https://nova-akropola.com/lijepe-umjetnosti/arhitektura/grcki-hram/)

U prvom, dorskom stilu (pojavljuje se u 7. st. Pr. Kr.), stupovi su lepršavi i nemaju osnovicu.
Kapiteli su sastavljeni od dva dijela koja se sastoje od ravne ploče, abaka i ploče nalik jastuku
poznate kao ehinus. Na kapitalu leži entablatura, koju čine tri dijela: arhitrav, friz i vijenac.
Arhitrav je obično neukrašen, osim uskog pojasa na koji su pričvršćeni klinovi, poznatog kao
„guttae“(kaplje). Na frizu se izmjenjuju niz triglifa (tri šipke) i metopa, kamene ploče često
ukrašene reljefnom skulpturom. Zabat, trokutasti prostor zatvoren zabatima na oba kraja
arhitekture, često je bio ukrašen skulpturom. Među najbolje sačuvanim primjerima arhaične
dorske arhitekture su hram Apolona u Korintu, sagrađen u drugoj četvrtini šestog stoljeća prije
Krista i hram Afaja u Egini, sagrađen od oko 500. do 480. godine prije Krista. Dorski red se
uglavnom pojavljuje na grčkom kopnu te ba talijanskom poluotoku, gdje je bilo mnogo grčkih

3
kolonija. U jonskom redu arhitekture, baze potpomažu stupove koji imaju više vertikalnih
žlijebova od onih doričkog reda. Jonski kapiteli imaju dvije volute koje počivaju na povrh
ukrasa s palmama. Abasus je uzak, a entablatura se, za razliku od dorskog reda, obično sastoji
od tri jednostavna horizontalna pojasa. Najvažnija karakteristika jonskog reda je friz, koji je
obično isklesan reljefnom skulpturom raspoređenom u kontinuiranom uzorku oko zgrade.
Jonski red (6. st. pr. Kr.) su najviše koristili grci u Maloj Aziji, te na grčkim otocima. Treći red
grčke arhitekture, poznat kao korintski, se pojavljuje u doba korintske klasike krajem 5. st. pr.
Kr., a vrhunac je doživio u helenizmu i rimskoj umjetnosti. Arhitektonski poredak upravljao je
ne samo stupom, već i odnosima svih sastavnica arhitekture. Kao rezultat, svaki komad grčke
građevine je sastavni dio njegove ukupne strukture. Iako su stari Grci podigli građevine mnogih
vrsta, grčki hram najbolje prikazuje ciljeve i metode grčke arhitekture. Hram je obično
sadržavao duguljasti plan, te jedan ili više redova stupova koji su okruživali sve četiri strane.
Građeni su na povišenim mjestima.

Slika 3. Rekonstrukcija dorskog hrama

(https://nova-akropola.com/lijepe-umjetnosti/arhitektura/grcki-hram/)

4
 2.3. SKULPTURA

Kultne skulpture geometrijskog perioda su bile izrađene od drva, a do prijelaza na

kamenu skulpturu dolazi tek sredinom 7. st. pr. Kr. Čovjek je najbitniji motiv u skulpturi. Na
arhajsku grčku skulpturu snažno je utjecala egipatska skulptura. To je vidljivo iz krutog
položaja tijela s istaknutom nogom (najčešće lijevom). Tijelo ne prati pokret noge, a ruke su,
skupljene u šake, priljubljene uz bokove. Skulptura je frontalna, zatvorenog volumena.
Također, uočavamo i razlike u odnosu na egipatsku skulpturu: likovi više nisu sastavni dio
pozadine iza njih, nego se osamostaljuju. Dva glavna tipa u monumentalnoj slobodnostojećoj
skulpturi su kurosi i kore. Kuros je kip nagog mladića (između 7. i 5. st. Pr. Kr. ). Isprva su to
bili brončani kipići manjih dimenzija, kasnije mramorne monumentalne skulpture votivne i
funeralne namjene. Imaju gotovo kanonski fiksiran stav. Isprva su ih nazivali „Apolonima“ jer
su prve primjerke pronalazili samo u Apolonovim svetištima. Kore (7. st. pr. Kr)su brončane
ženske statue koje su za razliku od kurosa bile odjevene, zbog čega su bile nešto kompleksnije
i teže za izraditi. Kod arhajskih figurica zanimljiv je fenomen arhajskog smiješka koji je
najvjerojatnije nastao zbog lakšeg prijelaza s usta na obraz, prilikom izrade figurice.3

Slika 4. kuros (lijevo) (https://johnaorrocahwa.wordpress.com/2017/12/17/comparing-the-kouros-

and-the-kritios-boy/)

Slika 5. kora (desno) (https://proleksis.lzmk.hr/56248/)

3
https://www.britannica.com/art/Archaic-period
5
 2.4. SLIKARSTVO

Grčko slikarstvo temelji se na oslikavanju glinenih posuda, od kojih je mali broj

sačuvan. Javljaju se dva oblika; crne figure na crvenoj podlozi i crvene figure na tamnoj podlozi.

2.4.1. Crnofiguralni stil

Crnofiguralni stil je tehnika oslikavanja keramičkog posuđa. Ovaj stil je nastao u

korintskim radionicama. Možemo ga prepooznati po figurama koje se nalaze u prvom planu i
ornamentalnim ukrasima ispunjenima crnim bojom na crvenoj podlozi. Najpoznatije radionice
crnofiguralnog stila bile su u Ateni te u Korintu, iako su i ostali Grčki gradovi imali svoje
radionice.

Slika 6. Prikaz crnofiguralnog stila (https://www.deviantart.com/hristahore/art/CRNOFIGURALNI-

STIL-127204753)

6
 2.4.2. Crvenofiguralni

Tehnika je slikanja keramičkog posuđa nastala između 530. i 515. pr. Kr. u
Atenskim radionicama. Ovaj stil svoj vrhunac ima tek u kasnoarhajskom razdoblju. Likovi su
u crvenoj boji osnove (pečene gline), na crnoj sjajnoj podlozi uglančana firnisa.4 Pojedini detalji
slikani su kistomom, što je omogućivalo naznačavanje atomskih pojedinosti i pokreta. Osim
mitoloških motiva, pojavljuju se i prizori iz svakidašnjeg života. Nastaje iz težnje da se izraz
prikaže realističnije, i detaljnije, te slobodnije. Crvenofiguralni stil se može podijeliti u nekoliko
faza (strogi rani, visoki, bogati i kasni stil).

Slika 7. Prikaz crvenofiguralnog stila (https://proleksis.lzmk.hr/5967/)

4
https://proleksis.lzmk.hr/5967/
7
 3. ZAKLJUČAK

Za arhajsko razdoblje uistinu možemo reći da je najznačajnije razdoblje u čitavoj

Grčkoj povijesti. Ne samo da predstavlja konačan kraj mračnog doba, odnosno preporod grčke
kulture i umjetnosti, već postavlja i nove temelje na koje će se nadovezati kasnija razdoblja.
Iako grčko društvo i njihovi odnosi nikada u potpunosti nisu bili sređeni, ne možemo osporiti
da Grčka s razlogom nosi titulu kolijevke europske civilizacije.

8
 4. LITERATURA

Archaic Greece: The Age of New Reckonings - Brian M. Lavelle

Proleksis ebciklopedija (https://proleksis.lzmk.hr/5967/)

Met museum (https://www.metmuseum.org/toah/hd/argk/hd_argk.htm)

Britannica (https://www.britannica.com/topic/Greek-religion/The-Archaic-period)

Lumen (https://courses.lumenlearning.com/suny-hccc-worldhistory/chapter/archaic-greece/)

Ancient EU (https://www.ancient.eu/Archaic_Period/ )