Prirodoslovna škola Split

Prirodoslovna gimnazija

Geografija

Grčka

Učenik: Slaven Klepo Mentor: Vicko Sviličić

Split, 16.05.2022.

1
2
Sadržaj:

1. Uvod………………………………………………………………3

2. Povijest…………………………………………………………...4

2.1. Doba Minojske civilizacije………………………………..5

2.2. Doba Mikenske civilizacije…………………………….…6
2.3. Antička Grčka……………………………………………..7
2.4. Pod Rimom………………………………………………..8
2.5. Pod Bizantom……………………………………………...9
2.6. Pod Osmanskim Carstvom………………………………..10
2.7. Nezavisna Grčka od rata za nezavisnost do danas………..11

3. Zemljopis…………………………………………………………12
3.1. Narodna i državna obilježja………………………………..12
3.2. Obala………………………………………………………13
3.3. Politika……………………………………………………..14
3.4. Gospodarstvo i turizam…………………………………….15

4. Literatura…………………………………………………………16

3
 1. UVOD
Ovaj je rad prožet kroz dva glavna (generalna) dijela.

U prvom se dijelu navode najvažnije i najbitnije činjenice o državi Grčkoj od njenoga

postojanja i naseljavanja te što je čini kolijevkom Europe i europske kulture, do njenoga
današnjeg stanja i položaja. Kroz nekoliko pod dijelova ukratko su opisana sva povijesno
značajna razdoblja. Kako bi se pobliže opisale i predočile navedene činjenice bilo da se radi o
lokalitetima, nalazištima predmetima i slično, priloženo je nekoliko slika i pojedinih
preuzetih materijala.

Drugi generalni dio predstavlja Grčku iz geografske perspektive, a posebice pridaje

pažnju njenim reljefnim i geopolitičkim obilježjima. Ono što se danas usko povezuje s
Grčkom kao državom ovdje je predstavljeno u što jasnijem svijetlu također prilažući i
potkrepljujući tekstualne činjenice slikovnim dodacima i slično.

Od literature je korišteno nekoliko internetskih te nekoliko materijalnih izvora, web

stranica i knjiga.

4
 2. POVIJEST

Grčka je ne samo kolijevka Europe, već i cijelog svijeta, stoga ne čudi da ju se

svrstava među najstarije države današnjice. Naseljena je još od doba prapovijesti , a za njenu
povijest se općenito može reći kako je vrlo neobična, bujna i nadasve poučna za svakog
čovjeka. Povijest Grčke kao naseljene i ustrojene državne tvorevine se može podijeliti na ove
dijelove:

1. Doba Minojske civilizacije

2. Doba Mikenske civilizacije
3. Antička (Stara) Grčka; koja se dalje dijeli na tri podrazdoblja (arhajsko, klasično i
helenističko)
4. Rimsko razdoblje (pod Rimom)
5. Razdoblje Bizanta (pod Bizantom)
6. Razdoblje Osmanlija (pod Turcima)
7. Nezavisna Grčka nakon rata za neovisnost; do dana današnjega

Kroz sljedećih nekoliko naslova ćemo ih pokušati što objektivnije prikazati,

pritom ne polazeći previše u detalje.

5
 2.1. Doba minojske civilizacije
Kada govorimo o dobu Minojske civilizacije, govorimo o kulturi brončanog
doba koja je nastala na otoku Kreti (Karta 1.), a procvat je doživjela
od 2700. do 1450. pr. Kr., kada na scenu nastupa nova, Mikenska grčka kultura.
Znanstvenici i arheolozi su je otkrili početkom 20. stoljeća, najprije radom britanskog
arheologa Sir Arthur Evansa, što je Will Durant 1939. god. nazvao "trenutak kada je
Minojska kultura zauzela svoje mjesto kao prva karika u europskom lancu."

Ovo razdoblje seže svojim početcima do 3000. pr. Kr. Kada je na Kreti

započelo bakreno doba. Vladari iz Knossosa su u 16. st. pr. Kr. ujedinili Krećane pod
svoju samostalnu vlast. Živjeli su mirno i bez straha od neprijatelja jer su imali dobro
državno uređenje i vrlo jaku mornaricu. Gradove, zanimljivo, nisu opkoljavali sa
zidinama. Također nisu gradili hramove nego su žrtve božanstvima prinosili pod
vedrim nebom.

Gradovi kao što su , primjerice, Knossos, Akrotiri (Thera) i Festoss svjedoče

o urbanom (moćnom i centraliziranom) društvu pod utjecajem istoka (slika 1.). Oni su
imali karakteristično asimetričnu, ali geometrijsku osnovu, zanimljivo zidno
slikarstvo i uz to veoma bogatu keramiku.

Slika 1. Minojski grad, freska iz Akrotirija

Karta 1..; Smještaj otoka Krete

6
 2.2. Doba mikenske civilizacije

Doba ove kulture tj. Civilizacije nas vraća u kulturu  brončanog

doba u Grčkoj (oko 1600. pr. Kr. - 1100. pr. Kr.) koje pripada takozvanom
Heladskom razdoblju (3200. pr. Kr. - 1050. pr.). Ime potječe, što je i logično, od
arheološkog lokaliteta u Mikeni, a glavna središta ove kulture tj. civilizacije su
uglavnom na Peloponezu gradovi Tirint i Arg, a pripadala su joj i druga mjesta u
kopnenoj Grčkoj, gradovi kao što su Orhomen, Teba, Atena i Jolk (Karta 2.).

Karta 2.; Arheološka nalazišta mikenske civilizacije

Mikenska kultura je po mnogočemu poznata i velika, a posebice kao

razdoblje starogrčke literarne baštine, ali i mitologije. Ovdje uključujemo slavne
epove vezane za Trojanske ratove, Ilijadu i Odiseju koje je sigurno svatko, ili pak barem
jednu od ovih, imao kao lektirno djelo u srednjoj školi. Invazije sjeverno-grčkog naroda ili
plemena, Dorana, dovelo je do propasti ove civilizacije, ali iz kaosa takozvanog starogrčkog
mračnog doba koji je nastupio (1200. pr. Kr. - 750. pr. Kr.) postupno su se stvarale malene
državice željeznog doba, svaka s gradom u središtu. Te malene državice, kao što su Atena,
koja je bila ujedno i polis, Sparta ili Korint, stvorile su Staru Grčku kakvu je i danas učimo u
školama.

U uskoj vezi s egejskim područjem bila je rana kultura brončanog doba iz naših
područja ovdje uz Jadran, a vrijedi svakako naglasiti i Monkodonju. Ona je postojala u istom
razdoblju kao mikenska kultura. U Monkodonji su na prvi put u Istri pronađeni
ulomci posuda mikenske starosti. Monkodonja je još bila i važna točka u komunikacijama

7
sjevernoga Jadrana sa srednjom Europom i s egejskim područjem. Zbog toga ćemo i često
čuti kako ju se naziva i istarskom Mikenom.

2.3. Antička Grčka

Stara Grčka (ili Helada) je naziv koji se koristi prvenstveno za opisivanje svijeta u

kojem se govorilo grčkim jezikom u doba antike. Taj se naziv ne odnosi samo na ono pod
čim mi podrazumijevamo područje današnje grčke države, već i na područja koja su
naseljena Grcima u doba antike, a to su prije svih:  Cipar, egejska obala Turske, Sicilija i
južna Italija (poznata i još kao Velika Grčka toga vremena), te razbacane naseobine na
obalama današnje Albanije, Bugarske, Egipta, Francuske, Hrvatske, Libije, Španjolske,
ali i Ukrajine.

Slika 2.; Teritorij Stare Grčke

Slika 3.;Vrijeme velikih filozofa

Povjesničari nisu dogovorili određene ili opće prihvaćene datume početka i kraja
ovog razdoblja Grčke. To se razdoblje odnosi na cijelu grčku povijest prije osnutka Rimskog
Carstva, međutim povjesničari taj termin koriste ipak nešto preciznije. Tako nam primjerice
neki autori u to razdoblje uključuju i razdoblja minojske i mikenske civilizacije, što je već
prije navedeno kako su trajali: (od oko 1600. pr. Kr. do oko 1100. pr. Kr.), dok drugi to
osporavaju smatrajući da su te civilizacije, iako s grčkog govornog područja, dosta različite
od kasnijih grčkih kultura, pa bi se trebale odvojeno svrstavati.

8
 Prema tradiciji razdoblje stare Grčke počinje prvim Olimpijskim igrama 776. pr. Kr.,
ali većina povjesničara danas u udžbenicima primjerice produljuje taj termin unatrag do
oko 1000. pr. Kr. Tradicionalni datum kraja razdoblja stare Grčke smatra se smrt Aleksandra
Velikog 323. pr. Kr., a razdoblje koje slijedi naziva se  dobro poznato helenističko razdoblje.
Ovi su datumi dogovoreni među povjesničarima dok neki autori smatraju civilizaciju stare
Grčke neprekinutim razdobljem koje je trajalo sve do dolaska kršćanstva u 3.st.po.Kr.

2.4. Pod Rimom

U idućem, rimskom razdoblju, (trajanja: od 146. pr. Kr. do početka 6. st.), dolazi do

širenja grčke kulture na Rim, a nećemo pogriješiti ako kažemo čak i do njihova stapanja.
Grčke zemlje naime gube političko značenje i gospodarski slabe, a također dolazi (tijekom 1.
stoljeća) i do širenje kršćanstva  koje je dovršeno zabranama poganskih kultova potkraj 4.
st. te ukidanjem atenske Akademije godine 529.

Podjelom Rimskog Carstva, koja se zbila 395. god. (Karta 3.), Grčka je došla pod
vlast njegova istočnog dijela te će u budućnosti ujedno i slijediti njegovu političku sudbinu.
Grčko se stanovništvo sve više miješa s romaniziranim narodima, pa čak ponegdje i s onima
koji to nisu, a tijekom seobe naroda u Grčku se naseljavaju i brojne slavenske skupine, među
kojima ima i nekoliko hrvatskih. Unatoč tim mnogim miješanjima, Grci uspijevaju etnički
održati i asimilirati navedene skupine.

9
Karta 3.; Grčka nakon podjele pripada Istočnom Carstvu

10
 2.5. Pod Bizantom

Grčka se u srednjovjekovnom razdoblju (početak 6. st. do 1460. god.) nalazi

u sastavu dobro poznatog i velikog Bizantskog Carstva. Paradoksalna je činjenica što
je ovo razdoblje svojom duljinom trajanja najdulje, a vezano za Grčku se zbilo
najmanje važnih događaja.

Nakon Četvrtog križarskog rata (1204.) dolazi do podjele Grčke na niz

državica pod bizantskom (Epirska Despotovina, Nicejsko Carstvo i Trapezuntsko
Carstvo), križarskom (Latinsko carstvo), mletačkom ili genoveškom vlašću, a to će
stanje potrajati sve do turskih osvajanja posljednjeg ostatka ove bizantske vlasti na
poluotoku Peloponezu (imena: Morejska Despotovina sa sjedištem u Mistri) 1460.
god.

Slika 4.; Dokument kojim Grčka dolazi pod vlast Bizanta

11
 2.6. Pod Osmanskim Carstvom

Turska vladavina u Grčkoj obilježena je gotovo trajnim ratovanjem turskih i

kršćanskih (u prvom redu mletačkih) vojnih postrojba baš na području Grčke. Turci
su malo pomalo do 1540. god. zauzimali preostala mletačka uporišta u Grčkoj (neki
od njih su primjerice: Arg, Negropont, Pteleon, Lepant, Modon, Koroni, Naf itd.).

Privremeni mletački uspjesi u tzv. Morejskom ratu doveli su do uspostavljanja

njihove vlasti nad većim dijelom Peloponeza, no oni su ubrzo poništeni idućim ratom
(koji se zbio godine 1797.). Stalno stanje nesigurnosti utjecalo je na pojačanu
emigraciju grčkog stanovništva u južnu Italiju, na Siciliju i naravno na jonske otoke.
Ujedno se u plodne dijelove Grčke naseljavaju turci Juruci i useljenici iz Anadolije, a
starosjedilačko stanovništvo naseljava se u brdske krajeve današnje
Makedonije, Tesalije, Epira , središnje Grčke i poluotoka Peloponeza (Karta 4.).

U održavanju protuturskog raspoloženja značajnu ulogu je zauzela i Pravoslavna

crkva koju je podržavala Rusija jer je željela iskoristiti protuturske pokrete
na Balkanu za svoje interese. Kao rezultat nezadovoljstva turkom vlašću, izbijali su
tijekom 18.st. mnogobrojni ustanci, od kojih je najvažniji i najpoznatiji bio na
Peloponezu 1770. godine.

Karta 4.; Grčki narodi pod Osmanlijama

12
13
 2.7. Nezavisna Grčka od rata za nezavisnost do danas

Naglasimo kako moderno razdoblje Grčke povijesti traje od 1829. god. do

danas . Londonskim ugovorom potpisanim u svibnju 1832. god. Grčka je proglašena
kraljevstvom, a prvim kraljem je postao, zanimljivo,  bavarski princ Otto von
Wittelsbach, kao Grčki kralj Oton I. (vladao je od 1832. do 1862.). Sljedeće godine
(1833.) Atena je proglašena prijestolnicom. Nastavljene su političke borbe koje su
poticane od velikih sila te su kulminirale poznatim rujanskim ustankom u
Ateni 1843. god. Tada je kralj Oton bio prisiljen donijeti novi ustav kojim je
uspostavljen jedan novi sustav parlamenta, dvodomni parlament.

Grčka je mnogo pretrpjela i u 20. st. za vrijeme velika dva svjetska rata, ali je
uspješno svoj položaj izborila. Od 1974. Grčka se i službeno prestaje zvati
Kraljevinom Grčkom te mijenja ime u Republika Grčka kako je i danas službeno
nazivamo u svakodnevnom govoru.

14
 3. ZEMPLJOPIS
3.1. Narodna i državna obilježja
Navedimo prvo nekoliko najvažnijih informacija koje karakteriziraju Grčku
kao državu.

Grčka, službenog naziva i Helenska Republika, jest država u južnoj Europi. Njena se

zastava sastoji se od devet jednako širokih vodoravnih pruga naizmjenično plave i bijele boje
(Slika 5.). Kao država EU, koristi euro kao valutu. Obrubljena je
obalama Egejskog, Jonskog te Sredozemnog mora. Graniči s Albanijom na
sjeverozapadu, Sjevernom Makedonijom na sjeveru, Bugarskom i Turskom na sjeveroistoku
u istoku države. Ukupna dužina kopnene granice joj je otprilike 1300 km, a dužina same
obale iznosi nevjerojatnih 13 670 km! Najveća gustoća naseljenosti je općenito oko glavnog
grada, Atene, i njene luke Pireja, a najmanja u Epiru, Trakiji i više-manje u središtu same
države (Karta 5.).

Budući da je Grčka, nažalost, nerazvijena, oko 25 posto stanovništva trajno se

odselilo u inozemstvo, a također velik broj stanovnika radi u inozemstvu unatoč manjku
radne snage, posebno u industrijskim djelatnostima. Grčka je pretežno planinska zemlja (oko
80% teritorija je brdsko-planinski prostor).

Rijeke, kojima Grčka baš i ne obiluje, oskudijevaju vodom, kratkog su toka i niti jedna

nije plovna. Najveća im je vrijednost u tome što su prirodni pravac povezivanja unutrašnjosti
s morem. Šume pokrivaju samo 15% ukupne površine, a zbog čestih suša prevladava nisko
grmlje te se od kulturnih biljaka većinom uzgajaju maslina, smokva, agrumi i vinova loza.

Slika 5.; Grčka zastava (križ simbol pravoslavlja) Karta 5.;Topografska karta Grčke

15
 3.2. Obala

Treba naglasiti kako Grčka ima veoma razvedenu obalu (čak drugu u Europi
poslije Norveške).

Obala je strma, ima mnogo otoka i poluotoka u Jonskom, Egejskom i Kretskom

moru. Upravo zbog ovoga i povoljne mediteranske klime ona je danas jedna od
najpopularnijih turističkih destinacija svijeta. Najvažnija turistička regija na obali Grčke
je Atička regija (Slika 6.). Također, neki od veoma zanimljivih lokaliteta su Termopilski
klanac (povijesno mjesto herojskog stradavanja Spartanaca), ostaci starogrčkog proročišta
Dom s Apolonovim hramom, ostaci zidova grada Tebe i mnogi drugi. Sjevernije od
Atene nalazimo čuveno bojno polje Maraton (već spomenuta bitka Atenjana
i Perzijanaca 492. pr. Kr.).

Zapadno od Atene nalazi se čuveni manastir Dafni iz 11. stoljeća s bizantskim

mozaicima. S jugozapadne strane je u Atiku uvučen Falnski zaljev gdje je imamo čitav
niz manjih turističkih mjesta. To je možemo slobodno reći i kupališno-rekreativna zona
gdje su izgrađeni mnogi hoteli, restorani i sportski tereni. Plaže su na obali pretežno
pjeskovite i lijepo uređene, a privlačnosti još doprinosi i postojanje ostataka Posejdonova
hrama (5. st. pr. Kr.) kod malog mjesta Sunion(Slika 7.), krasno mjestašce.

Slika 7.; Mjesto Sunion Slika 6.; Atička regija, obala

16
 3.3. Politika

Po državnom uređenju, Grčka je zapravo parlamentarna republika (monarhija je, kao

što je navedeno u poglavlju „Povijest“, odbijena na referendumu 8. prosinca 1974.). Nedavno
(2020. god.) je i po prvi puta u svojoj povijesti dobila ženu za predsjednicu (Slika 8.) države
na izglasanim demokratskim izborima, ali je premijer (Slika 9.) ipak nadvladava po pitanju
ovlasti. Vlada je također demokratski ustrojena, ali poprilično nepopularna zbog lošeg
ekonomskog i gospodarskog stanja države, iako vrijedi napomenuti kako je u zadnje vrijeme
Grčka u uzlaznoj putanji što se toga tiče.

Kao članica EU od 1981. godine, Grčka je dijelom svih njenih politika i propisa. U toj
je organizaciji može se reći osrednje aktivna po pitanju projekata u kojima sudjeluje.
Nažalost po Grčku, politika joj ipak nije jača strana, stoga mislim kako je bolje ne fokusirati
se na negativne strane, već one pozitivne, a to bi u njenom slučaju definitivno bio turizam i
gospodarstvo, na kojima najviše svoga kapitala i stječe.

Slika 8.; Predsjednica Katerina Sakellaropoulou

Slika 9.; Kyriakos Mitsotakis

17
 3.4. Gospodarstvo i turizam

Gotovo polovica stanovnika Grčke živi od poljoprivrede. U kotlinama i dolinama

rijeka uzgajaju se najviše žitarice, duhan (među najvećim proizvođačima
u svijetu), masline, vinova loza, sezam, mak, riža, pamuk (najveći proizvođač u
Europi), povrće i voće. Grčka ima vrlo razvedenu obalu kao što je već rečeno, a to znači
povoljne biološke uvjete koji omogućuju razvoj obalnog i pučinskog ribolova, ali zbog
potreba turizma riba se uvozi. Još je razvijeno i spužvarstvo. Najznačajnije su aluminijska i
kemijska industrija, a također je veoma značajna i tradicionalna sitna prerađivačka industrija.

Turistički najposjećenija je svakako Atena (Slika 11.), iznad koje se nalazi

brdo Akropolis gdje se nalazi Partenonov hram koji je ukrasio Fidija (najznačajniji
kipar Stare Grčke). Tu se još nalaze kip božice Atene, hramovi Erehiton, Propileja i Apteros
Nike. U samom gradu nalazi se Dionizijevo kazalište i Olimpijski stadion (izgrađen u novije
doba na mjestu antičkog).

Slika 10.; Santorini

Otok Kreta je planinsko krško područje. Na otoku se nalaze ruševine Malije iz 3000.
pr. Kr. i ostaci Minosove palače u Knosu (iz vremena egejske kulture), zidine u Iraklionu (iz
doba vladavine Venecije), minareti (ostaci turske), i drugo. Regionalno središte i glavna luka
je Iraklion. Otok Krf (Slika 12.) je najšumovitiji i najzeleniji otok Grčke. Osim turističkog
otok ima i veliko vojno značenje.

Slika 11.; Atena, glavni grad Grčke Slika 12.; Otok Krf, poznata destinacija

18
 4. LITERATURA
Internetski:
https://european-union.europa.eu/principles-countries-history/country-
profiles/greece_hr
https://www.riopricesaputovanja.com/v1/zanimljvosti-o-grckoj/
https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Gr%C4%8Dka
https://eudrzave.weebly.com/gr269ka.html
https://www.novasol.hr/smjestaj/grcka/grcka-povijest?pis=1

Materijalni:
Leksikon država svijeta; školska knjiga; Mateo Tomljanović

19