Zbornik Radova Islamskog Pedagoškog Fakulteta U Zenici 7 - 2009

ZBORNI K RADOVA
I SLAM SKOG PEDAGOKOG FAKULTETA

U ZENI CI

I L U M
ZBORNI K RADOVA I SLAM SKOG PEDAGOKOG FAKULTETA U ZENI CI
I SSN 1840 -4448 UDK/UDC 2 UDK/UDC 3 UDK/UDC 8
Go di t e 7, br . 7, Zeni ca, decembar 2009.

I z dava:
I sl amsk i pedago k i f ak ul t et Uni ver zi t et a u Zeni ci

Ur edni k :
M ej r a So f t i

Ureivaki kolegij:
M uj o Sl at i na, Fi l o zo f sk i f ak ul t et Uni ver zi t et a u Sar aj evu
M aw i l Yo usi f I zzi Di en, Uni ver si t y o f Wal es Uni t ed Ki ngdo m
Esam Al -Ghar eb, Kuw ai t Uni ver si t y Kuw ai t
ef i k Ku rdi, I sl amsk i pedago k i f ak ul t et u Zeni ci
ukrija Rami, I sl amsk i pedago k i f ak ul t et u Zeni ci
Edi na Vej o , I sl amsk i pedago k i f ak ul t et u Zeni ci
Nusret Isanovi, I sl amsk i pedago k i f ak ul t et u Zeni ci

Lek t o r :
Hazema Ni tovi (bosanski)

Pr i j evo d:
Emi na M andr a (engl esk i )
Zuhdija Adilovi (ar apsk i )

D T P:
Izet Pehli

Adr esa Redak ci j e:
Jur aj a Nei dhar t a 15, 72000 Zeni ca, Bo sna i Her cego vi na
Tel /f ax: 00387 32 402-919
e-mai l : i pf zbo r ni k @gmai l .co m
w w w .i pf .unze.ba

Zbo r ni k i zl azi go di nj e

t am pa:
"BEM UST" Sar aj evo

I SLAM SKI PEDAGOKI FAKULTET
UNI VERZI TETA U ZENI CI

ZBORNI K RADOVA
I SLAM SKOG PEDAGOKOG FAKULTETA U ZENI CI

Zeni ca, d ecem b ar 2009.

SADRAJ

RIJE UREDNIKA.................................................................... 15

SOCIJALNA ISTRAIVANJA
Mujo Slatina
ODGOJ KAO FAKTOR PREVENIRANJA GENOCIDNOG
PONAANJA ............................................................................ 21
Edina Vejo & Nataa Mirolovi-Vlah
MORALNA UVJERENJA I STAVOVI PREMA OBRASCIMA
RJEAVANJA SUKOBA U SVJETLU TEORIJE
DRUTVENOG KAPITALA..................................................... 45
Elvir izmi & Izet Pehli
INTERPERSONALNI ASPEKTI REFERENTNE MOI I
EMOCIONALNE INTELIGENCIJE MENADERA KAO
PREDUVJET EFEKTIVNOG VOENJA ORGANIZACIJE..... 65
Anela Hasanagi
PROGNOSTIKA VALJANOST INSTRUMENTARIJA
KORITENOG NA PRIJEMNOM ISPITU ZA UPIS NA ODSJEK
ZA SOCIJALNU PEDAGOGIJU ISLAMSKOG PEDAGOKOG
FAKULTETA U ZENICI........................................................... 85
Amina Isanovi
UENJE I POUAVANJE U MODELU BRAIN-BASED
LEARNING............................................................................. 107
Ahmed Buljubai
BIOLOKI UTEMELJENI OBLICI POUAVANJA I UENJA U
NASTAVI ................................................................................ 121

VJERSKE ZNANOSTI
ukrija Rami
ISLAMSKI FONDOVI I MIKROFINANSIRANJE U SLUBI
REALIZACIJE SOCIJALNE DIMENZIJE ISLAMSKOG
BANKARSTVA....................................................................... 139
efik Kurdi
REFORMISTI I NJIHOVA PERCEPCIJA SUNNETA............ 159
Safvet Halilovi
EJH SE'ID HAVVA, VJEROUITELJ I MUFESSIR ............ 179
Bilal Hasanovi
MISAONA PORUKA NEKIH AJETA KOJI SADRE
IZVEDENICE IZRAZA ZVATI, POZIVATI, TRAITI.......... 197
Mensur Valjevac
NEKE PREVODILAKE DILEME ......................................... 209
Halil Mehti
ZASTUPLJENOST POEZIJE U HANDIEVOM
KOMENTARISANJU KURANA............................................ 225
Zuhdija Adilovi
ODNOS SVOJSTAVA ALLAHA, D.., S NJEGOVIM BIEM
(ALAKATU SIFATILLAHI TEALA BI ZATIHI)................... 237
Esmir M. Halilovi
KURANSKO-HADISKA ISHODITA HADISKIH
ZNANOSTI .............................................................................. 255
Amel Sarajli
HISTORIJSKI PRIKAZ POJAVE SLJEDBI I RASKOLA U
ISLAMU................................................................................... 271

JEZIK I KNJIEVNOST
Mejra Softi
KARAKTERISTIKE LEKSIKOLOKIH ISTRAIVANJA KOD
ARAPA HISTORIJSKA PERSPEKTIVA I SAVREMENI
ARAPSKI JEZIK...................................................................... 293
Amina Pehli
OSNOVNA AKCENATSKA OBILJEJA GOVORA DONJEG
KAMIKA............................................................................... 311

ISLAMSKA MISAO I CIVILIZACIJA
Elvir Duranovi
ISLAM I PREDISLAMSKI OBIAJI ARAPA KUR'ANSKO-
SUNNETSKA ANALIZA ........................................................ 327
Sedad Dizdarevi
DUHOVNI I INTELEKTUALNI BACKGROUND ILHAMIJE
EPAKA................................................................................ 345

MENADMENT KVALITETA U RELIGIJSKOJ
EDUKACIJI
Nezir Halilovi
PROGRAMIRANJE SAMOVREDNOVANJA U KOLI ........ 367
Zuki Melisa
VANOST POZNAVANJA SIRE U FORMIRANJU
ODGOJNOG UZORA.............................................................. 395

CONTENS

PREFACE...................................................................................16

SOCIAL RESEARCH
Mujo Slatina
UPBRINGING AS A FACTOR IN PREVENTING GENOCIDAL
BEHAVIOR FAKTOR............................................................... 21
Edina Vejo & Nataa Mirolovi-Vlah
MORAL BELIEFS AND ATTITUDES TOWARDS PATTERNS
OF RESOLVING CONFLICTS IN THE LIGHT OF SOCIAL
CAPITAL THEORY...................................................................45
Elvir izmi & Izet Pehli
INTERPERSONAL ASPECTS OF REFERENTIAL POWER
AND EMOTIONAL INTELIGENCE OF A MANAGER AS A
PREREQUISITES FOR EFFECTIVE ORGANIZATION
MANAGEMENT........................................................................65
Anela Hasanagi
PROGNOSTIC APPROPRIATENESS OF THE SET OF
INSTRUMENTS APPLIED AT THE ENTRANCE EXAM AT
THE SOCIAL PEDAGOGY DEPARTMENT AT THE ISLAMIC
PEDAGOGICAL FACULTY OF ZENICA ................................ 85
Amina Isanovi
LEARNING AND TEACHING BRAIN-BASED LEARNING
MODEL.................................................................................... 107
Ahmed Buljubai
BIOLOGICALLY BASED FORMS OF TEACHING AND
LEARNING IN EDUCATIONAL PRACTICE......................... 121

RELIGIOUS SCIENCES
ukrija Rami
ISLAMIC FUNDS AND MICRO-FINANCING AS MEANS OF
REALIZING THE SOCIAL DIMENSION OF ISLAMIC
BANKING................................................................................ 139

efik Kurdi
REFORMERS AND THEIR PERCEPTION OF THE
SUNNA.................................................................................... 159
Safvet Halilovi
SHAIH SE'ID HAVVA, RELIGIOUS TEACHER AND
MUFESSIR.............................................................................. 179
Bilal Hasanovi
MESSAGE CONVEYED THROUGH SOME AYATS THAT
INCLUDE DERIVED FORMS OF THE TERMS CALL, INVITE,
REQUEST................................................................................ 197
Mensur Valjevac
SOME DILEMMAS OVER TRANSLATION ......................... 209
Halil Mehti
POETRY IN HANDIS INTERPRETATION OF THE
QURAN.................................................................................. 225
Zuhdija Adilovi
RELATION BETWEEN ALLAHS ATTRIBUTES AND HIS
SUPREME BEING (ALAKATU SIFATILLAHI TEALA BI
ZATIHI)................................................................................... 237
Esmir M. Halilovi
QURANIC-HADITH ORIGINS OF HADITH SCIENCES..... 255
Amel Sarajli
HISTORIC STUDY OF THE ORIGIN OF SECTS AND SCHISM
IN ISLAM................................................................................ 271

LANGUAGE AND LITERATURE
Mejra Softi
CHARACTERISTICS OF ARABIC LEXICOLOGICAL
RESEARCH HISTORICAL PERSPECTIVE AND MODERN
ARABIC LANGUAGE............................................................ 293
Amina Pehli
MAIN ACCENT FEATURES OF DONJI KAMIAK
DIALECT ................................................................................ 311

ISLAMIC THOUGHT AND CIVILIZATION
Elvir Duranovi
ISLAM AND PRE-ISLAMIC TRADITION OF ARABS A
QUR'ANIC-SUNNA ANALYSIS............................................. 327
Sedad Dizdarevi
ILHAMIJA EPAK'S SPIRITUAL AND INTELECTUAL
BACKGROUND...................................................................... 345

MANAGMENT OF QUALITY IN RELIGIOUS EDUCATION
Nezir Halilovi
PROGRAMMING OF SELF-EVALUATION AT SCHOOL....367
Zuki Melisa
IMPORTANCE OF THE KNOWLEDGE OF SIRA IN
CREATING AN UPBRINGING ROLE MODEL..................... 395

................................ ................................ ............ 17

/
................................ 21

&

................................ ................................ ............................. 45

...... 65

................................ ................................ ......... 85

Brain-Based Learning ................................ ... 107

................................ ................................ ....... 121

................................ ................................ ... 139

................................ ............................ 159

................................ ............................ 179

: ........ 197

................................ ................................ ...... 209

................................ ....... 225

/
................................ ................................ . 237

................................ .................... 255

................................ .... 271

................................ ................................ ........................ 293

" " .................... 311

................... 327

/
........................ 345

................................ ................................ . 367

................................ ................ 395

15
RIJE UREDNIKA
Potovani itaoci,
sa zadovoljstvom vam predstavljamo sedmi broj Zbornika radova
nastavnika i saradnika Islamskog pedagokog fakulteta Univerziteta u
Zenici. Po svojoj prirodi, Zbornik radova prezentira rezultate nauno-
istraivakog i strunog rada na Fakultetu. Redakcija Zbornika, ve od
prvog broja publicirog 2003. godine, pred autore radova postavlja
zahtjeve svojstvene serijskim univerzitetskim publikacijama.
U nastojanju da kvalitet objavljenih radova bude prepoznat u
irokoj akademskoj zajednici, te da oni budu dostupni i meunarodnoj
naunoj javnosti, Redakcija Zbornika je odluila da u ovom broju
pokrene proces standardizacije Zbornika radova s ciljem indeksiranja i
uvrtavanja u bibliografsku bazu podataka EBSCO Publising
Business Source Complete. U odnosu na prethodna izdanja, ovaj broj
ima nastojanje da dosegne standarde propisane procesom evaluacije,
te su u njegovom ureenju uvedene i odreene strukturalne inovacije
bitne za referiranje Zbornika unutar EBSCO baze. Time je
unaprijeen i kvalitet publiciranih radova.
U sedmom broju Zbornika radova objavljujemo 21 rad i to: 11
izvornih naunih radova, 9 strunih radova i 1 izlaganje sa naunog
skupa. Svi radovi su situirani u sljedeim nauno-istraivakim
oblastima: socijalna istraivanja (radovi iz oblasti odgojnih i
edukacijskih znanosti), vjerske znanosti, jezik i knjievnost, islamska
misao i civilizacija i menadment kvaliteta u religijskoj edukaciji.
Uraena je i nova univerzalna decimalna klasifikacija (UDK), koja je
strukturirana tako da pokriva: a) UDK 2 oblast religije i teologije,
b) UDK3 drutvene nauke i c)UDK 8 lingvistiku, jezik i knjievnost.
Nadamo se da e ovo izdanje, ureeno prema propisanim
savremenim izdavakim standardima, Zborniku radova otvoriti vrata
uspjene evaluacije i tako opravdati naa nastojanja.
Zahvaljujemo se autorima radova, recenzentima, Redakciji
Zbornika i svim drugim saradnicima koji su svojim predanim i
odgovornim radom pomogli pojavljivanju ovog inoviranog broja
Zbornika radova, koji e, nadamo se, opravdati svoje mjesto i biti
prihvaen od strane italaca i u naunoj javnosti.
Urednica
Doc.dr. Mejra Softi
16
PREFACE

We are pleased to present the seventh issue of the Proceedings
of the Islamic Pedagogical Faculty of the University of Zenica. The
Proceedings presents the results of scientific-research and professional
work at the Faculty. Since the first issue in 2003, the Editorial Board
has imposed requirements for authors in accordance with serial
university publication.
In an effort to make the quality of published works recognizable
to a broad academic community and to make them available to
international scientific community, the Editorial Board has decided to
launch the process of standardization of the Proceedings to ensure
indexation and entering the bibliography database - EBSCO Publising
Business Source Complete. Unlike the other issues, this one aims to
achieve standards set in the evaluation process, so we introduced
certain structural inovations crucial for refering the Proceeding inside
EBSCO database. This way the quality of the published works is
increased.
The seventh issue of the aproceedings includes 21 paper: 11
original scientific papers, 9 professional papers and 1 scientific-
conference paper. All the papers cover the following scientific-
research fields: social research (educational sciences papers), religious
sciences, language and literature, Islamic thought and civilization, and
religious-education quality management. New universal decimal
clasification (UDK) is incorporated. It includes: a) UDK 2 the field of
religion and theology, b) UDK 3 social studies (humanities) and
c)UDK 8 linguistics, language and literature.
We sincerely hope that this edition, organized according to the
contemporary editorial standards, will be the beginning of successful
evaluation of the Proceedings and so meet our expectations.
We want to express our gratitude the authors, reviewers,
Editorial Board and all the other associates whose dedicated work
enabled the publication of this improved issue of the Proceedings for
which we hope to be recognized and accepted by readers and
scientific community.

Editor
Mejra Softi, Ph.D.
17

.
- .
. -
.
- -

- EBSCO
Publising Business Source Complete .

EBSCO .
:
.
:
.
UDK .

.

-
.

18

SOCIJALNA ISTRAIVANJA

Zbornik radova Islamskog pedagokog fakulteta u Zenici br. 7/2009.

21
Izvorni nauni rad

Mujo Slatina
1

ODGOJ KAO FAKTOR PREVENIRANJA
GENOCIDNOG PONAANJA
Ako rat zapoinje u glavama ljudi,
i mir tu moe nai svoj poetak.

Saetak
Dananji dugaki niz napada na ljudski ivot (muenja,
ubijanja, smaknua, terorizam, zloini, ratovi, genocidi)
ponitavaju rezultate znanstvenog i tehnolokog napretka.
Zahvaljujui uenju/poduavanju ovjek kao pojedinac i cio
ljudski rod mogu nai izlaz iz ovakve situacije. Odgoj/obrazovanje
ne samo da prua sve mogue humanistike alternative, ve
predstavlja najkrai put ovjekovog uzdizanja do humaniteta. Zato
ovaj rad autor pie sa eljom da se obnovi i osnai vjera u
obrazovanje kao vaan instrument borobe za mir i sigurnost. U
radu su iznesene neke pretpostavke i okolnosti u kojima obrazovnje
moe imati snagu preveniranja genocidnog ponaanja.
Kljune rijei: generator genocidnog ponaanja/ etnocentrizam/
odgoj/obrazovanje/ preveniranje genocidnog ponaanja/ pedagogija
mira/ kultura mira/ kultura pravednosti i odgovornosti.
Postavljamo li prava pitanja?
Zato ovjekova historija nije historija mira ve historija
ratova? Moe li postojati svijet bez nasilja? Zato ljudi i najobiniji
i besmislen konflikt esto ne znaju rijeiti bez sukoba? Zato
ovjek ispoljava genocidno ponaanje? Ne moemo rei da ovjek
u svojoj povijesti nije sebi postavio ova i njima slina pitnja. A da
li su ovo prava pitanja? Ako su prava pitanja, zato ovjek nije
pronaao odgovore na njih? Zato ovjek sebi ee ne postavlja
pitanja iz grupe kojoj, pimjerice, pripadaju ova pitanja: Kako bi

1
Redovni profesor, Filozofski fakultet u Sarajevu, slatinam@bih.net.ba
Socijalna istraivanja

22
svijet izgledao i kako bi se ovjek ponaao da novac koji ulae u
naoruanje ulae u vlastitu dobrobit? Zato ovjek vie novca ulae
u svoje vlastito unitavanje, ili npr. u kozmetiku, u ishranu svojih
kunih ljubimca, u industriju potronje, nego li u prouavanje
ljudskog ponaanja, nego li u odgoj/obrazovanje ili zatitu zdravlja
i okloa, primjerice? Ukoliko je bilo teko dati odgovore na prvu
grupu pitanja, na drugu grupu pitanja mogli su se dati valjani
odgovori. Tamo gdje je, iz bilo kojih razloga, onemogueno
funkcioniranje saznajnog, moramo dopustiti da funkcionira moralni
um. Ako ne moemo (sa)znati ZLO, moemo ga pre-po-znati. Da li
mi mlade uimo ovom prepoznavanju? Kako da pronalazimo
naine preveniranja genocidnog ponanja
Genocidno ponaanje ne ide slijedom jednog motiva
Ne postoje nikakvi logiki razlozi ili znanstveni dokazi da se
u traganju za pojavom genocidnog ponaanja ide slijedom jednog
motiva. Svako izdvajanje i naglaavanje samo jednog motivacionog
izvora ne moe da pretenduje na potpuno objanjenje genocidnog
ponaanja. Dobar dio genocidnog ponaanja nalazi svoje leite i
svoje stanite u oblasti antropologije i ljudske psihologije. Da
bismo lake pronalazili razliite oblike preveniranja genocidnog
ponaanja neophodno je dublje zaviriti u proces njegovog
nastajanja, u proces antagonistike akulturacije.
Antagonistika akulturacija generator genocidnog ponaanja
U proizvoenju svijesti koja pristaje na genocidno ponaanje
bitno utjee proces antagonistike akulturacije. Ovaj proces lake
emo shvatiti ukoliko se prisjetimo pojma akulturacija.
Akulturaciju ine sve pojave koje su rezultat direktnog susreta,
dodira i meudjelovanja razliitih grupa ili pojedinaca. Ovo
meudjelovanje uzrokuje preoblikovanje izvornih kulturnih modela
(patterns). Neke etnike grupe estoko se opiru ovom
meudjelovanju.
2
Kako je akulturacija nuan historijski i

2
Postoje razliiti sociopsiholoki vidovi ovog otpora. Kada bi se sainio iscrpan
spisak otpora, nepristajanja i odbijanja akulturacije, on bi se itekako poklapao sa
sadrajima etnocentrizma i ogranienosti svake etnike grupe. Naime, svi porivi,
iluzije, fantazmi, netrpeljivosti i mrnje koji se pojavljuju u etnocentristikoj
svijesti poklapali bi se sa oblicima otpora i odbijanja procesa akulturacije.

23
civilizacijski proces,
3
to je otpor prema njoj ili njeno odbijanje isto
to i pristajanje na suprotni proces, tj. na antagonistiku
akulturaciju. Otpor i suprotstavljanje akulturaciji ne samo da tvori
etniku samodovoljnost nego nuno dovodi do etnocentrizma.
Etnocentrizam je opi stav koji pretpostavlja predispoziciju da
pojedinac odbaci pripadnike grupa koje nisu njegove, da velia
svoju etniku i nacionalnu grupu i da trai prevlast svog etnosa
nad drugim etnosom (v. Kre, Krafild, Balaki, 1972). Zato
antagonistika akulturacija tvori slab osjeaj za mijeanu zajednicu,
nekontrolirano glorificiranje vlastite historije, etnografije,
knjievnosti, umjetnosti itd. i uobrazilju etnike superiornosti.
Antagonistika akulturacija gradi etniki identitet na suprotnosti
prema drugom i drugaijem etnosu, na suprotnosti, a ne na
kontrastnosti razliitih ili slinih kultura.
Otpor i suprotstavljanje procesu akulturacije teti ne samo
kulturnom nego i etnikom i osobnom identitetu. Dugorona
izloenost antagonistikoj akulturaciji ne tvori u ovjeku samo slab
osjeaj za mijeanu zajednicu nego i netrpeljivost, netoleranciju,
kulturnu tjeskobu, osjeaj ugroenosti, rivalstvo, zavist, sujetu,
mrnju i druge karakteristike agresivne ljudske prirode (v. Adler,
1989). Antagonistikom akulturacijom nudi se lanac
socijaliziranja koji bi se mogao ovako predoiti: rivalstvo zavist
sujeta surevnjivost pretjerana osjetljivost mrnja osveta
unitavanje. Kako se ovo praktiki realizira?
Antagonistika akulturacija se sprovodi pomou tri razliite
tehnike: regresijom, ostentativnom (samohvalisavom)
diferencijacijom i negacijom. Prva tehnika omoguava vraanje na
modele ponaanja koji su vaili prije dodira sa drugaijom
kulturom (ovim postupkom se stvara nad-prolost); drugom
tehnikom se stvaraju negativni oblici ponaanja; treom se stvaraju
obiaji kojima se eli kontrirati obiajima drugih skupina (v.
Deverux, 1990). Pomou ovih tehnika stvara se akumulirana i
uskladitena energija negativizma i agresivnosti. Kako?
Prvo, antagonistika akulturacija je nosei proces krivog
oblikovanja svijesti od povrinskih slojeva kulture. Dakle, osnovni
materijal za ovo oblikovanje su mitovi. Oni su viestruko pogodni
za krivo oblikovanje svijesti. Mitovi lahko omoguavaju
uskladitenje razliitih fantazmi, iluzija, predrasuda, zabluda itd. u

3
Na ovu injenicu ovjeka podsjea i religija: ... Na narode i plemena vas
dijelimo da biste se upoznali. (Kuran, 49:13).

24
ljudsku svijest. Naime, proces antagonistike akulturacije
omoguava da mit i mitotvorstvo budu sredinje mjesto kulture.
Poto se mit ne moe olahko uklopiti u suvremenost, on postaje i
ostaje strano tijelo u drutvenoj strukturi, pa time i u svijesti
pojedinaca. Kada se pomou antagonistike akulturacije u socijalno
tkivo ubrizgaju velike koliine mitskog materijala i kada se u
ljudskoj svijesti stvore velike koliine etnocentristikih naslaga,
onda se poinju javljati i ratniki impulsi etnosa. Zato nije nikakvo
udo to se razliite etnocentristike naslage nakon dosezanja
kolektivno-psihikog praga izdrljivosti i, dakako, u pogodnim
drutvenim uvjetima, pretvaraju u vulkansku erupciju.
Drugo, u antagonistinoj akulturaciji koristi se tzv.
automatski pripisana mistika. Mogue je da neka grupa
spartanski mit o nepobjedivosti, primjerice, automatski pripie sebi.
Vjerovatno postoji malo automodela etnike linosti koji ne
ukljuuju samopripisivanje hrabrosti, ali je oigledno da nisu
sve etnije u jednakoj mjeri ratnike (Deverux, 1990:301). Ovo
samopripisivanje po Deveruxu daje iskvaren etniki identitet.
Tree, antagonistika akulturacija dovodi u pitanje i
objektivno vaee vrednote i opu ljudsku prirodu, a to raa
moralnu retardiranost, moralnu tupost i sljepilo za bilo koju
univerzalnu vrednotu. Time to se suprotstavlja univerzalno
vaeim vrednotama, antagonistika akulturacija omogue
nesmetano funkcioniranje principa: Ako nema nita sveto, sve je
doputeno, to je rak-rana za ljudsko ponaanje.
etvrto, procesom antagonistike akulturacije osujeena su
dva osnovna mehanizma drutvene prilagodbe - introjekcija i
identifikacija. Ovi psiholoki mehanizmi u antagonistikoj
akulturaciji slue za zatvaranje u vlastitu etniku skupinu. ovjek
izloen antagonistinoj akulturaciji ne samo da postaje
nesposobnim za zajedniki ivot, nego pokazuje elju da neto
drugom oduzme, da drugog zakine ili omete u njegovim pravima.
Svoju nesposobnost za suivot zamjenjuje svojom borbenou.
Antagonistika akulturacija, ustvari, produkuje borbeno nastrojene
ljude. Psihologija govori da se kod ovih ljudi esto nalaze crte
mrnje. Naime, slab osjeaj za zajedniki ivot dovodi do
ovjekove udnje za nadmonou. Slab osjeaj za suivot je
taka oslonca za nepodnoljivost i neprijateljstvo. Ako je slab
osjeaj za zajednicu oslonac neprijateljstvu, neprijateljstvo je
oslonac destruktivnom ponaanju.

25
Peto, na proces akulturacije se gleda kao na
jednodimenzionalan i jednosmjeran proces u kojem su samo jedni
primorani da gube, da prihvataju elemente druge i drugaije
kulture. Na ovaj nain se u ljudsku svijest utiskuju strah i strepnja
od gubljenja etnikog identiteta, tj. razvija se opi osjeaj
ugroenosti. Zato se drugaija kultura, drugaiji obiaji i tradicija,
drugaija vjera i drugaiji svjetonazor doivljavaju kao prijetnja,
kao nasilje. S druge strane, permanentni osjeaj ugroenosti trai
stalnu potrebu da se od nekog brani etniki i osobni identitet.
Umjesto da se akulturacijom tvori kulturni identitet, otporom
prema njoj tvori se kulturna tjeskoba, sueno i osakaeno jedinstvo
etnosa. To je zato to proces akulturacije trai jedne, a proces
antagonistine akulturacije druge forme funkcioniranja ljudskog
duha.
esto, ako se ljudima sugerira da im prijeti opasnost da
izgube svoju osobnost i samosvojnost, onda valja pronai izlaz iz te
sitaucije. Antagonistika akulturacija izlaz iz ove situacije
omoguava svojom tvorbom osjeaja superiornosti. Njome se,
dakle, uporedo razvija osjeaj ugroenosti i osjeaj superiornosti.
Mjeavina ovih osjeaja je izuzetno eksplozivna mjeavina.
Sociolog Ervin traub smatra da egoistini kulturni koncept
naroda uveliko utie na potrebu za zatitom kolektivnog
psiholokog egoa. Osjeaj superiornosti, osjeaj da si bolji od
drugih i da ima pravo da njima vlada, intenzivira tu potrebu i
stvara predispoziciju itave grupe za upotrebu nasilja. Suprotan
osjeaj, koji moe koegzistirati sa osjeajem superiornosti, je
kolektivna sumnja u sebe jo jedan motiv, dakle, za
samoodbranu. A kada se osjeaj superiornosti kombinuje sa
naglaenom sumnjom u sebe, njihov doprinos mogunosti pojave
genocida i masovnih ubistava moe biti izuzetno velik (Citirano
prema: Cigar, N, 1998:96/7).
Do osjeaja superiornosti nije teko doi jer se
vas/pitanjem
4
podrava ovjekova tenja za moi (Adler). Svaki
ovjek ima ovu tenju. Antagonistika akulturacija, meutim, ovu
tenju vodi krivim putem. Naime, njome se tenja za nadmonou

4
(Vas)pitanje je mitomanijski odgoj. To je odgoj kojim se pripitomljava nasilje
tako to se djeca i mladi (na)pitaju mitovima i mitomanijom, maijama i
maijanjem; to je mitovima i mitomanijom zagaen odgoj. Osnovna pedagoka
svrha vas/pitnja je udnja za osvetom bez milosti. U njemu lektira nasilja
prethodi stvarnom nasilju i zloinu.

26
usmjerava prema etnocentrizmu kao posebnoj formi tenje za moi,
tvorei tako autoritarnu linost (Adorno i saradnici, 1950). Nikad
se ne smije zaboraviti na potencijalnu mogunost uplitanja
etnocentrizma u teoriju i praksu odgoja tim prije to je
autoritarnost oduvijek predstavljala jedan od najosnovnijih
problema ljudskog drutva. U svom najspektakularnijem obliku ona
se vidi u politikoj diktaturi, ali ona se moe sresti u manje
dramatinom i esto lukavijem obliku u skoro svakom vidu
meuljudskih odnosa i drutvenih organizacija (Kre-Krafild,
1973:637; vidi i: Arent, 1998 i Hajzinha,1996).
Sedmo, u sam proces antagonistike akulturacije, naalost,
ukljuuje se odgovarajua knjievna, umjetnika, historijska,
etnografska, filmska produkcija sa temama paenitva, progona,
seoba, patnji, nesrea i drugih dramskih prizora koji se, pomou
kolske lektire, razliitih agensa socijaliziranja i (vas)pitanja
ugrauju u svijest ljudi. Ako elimo saznati kako se proces
antagonistike akulturacije odvija u koli i u tzv. paralelnoj koli,
dovoljno je zaviriti u kolsku lektiru i za ovu svrhu naruene
didaktike materijale.
5

5
Ovdje emo podsjetiti na jedan primjer kojeg smo i ranije navodili a koji zorno
ilustrira antagonistiku akulturaciju (Petar Petrovi Njego (1989), Gorski
vijenac Sarajevo, Biblioteka izabranih djela, str. 45, 56 i 71):
Nekru se gore usmrdee;
Oda rie na ravnom Cetinju
Vrana vrani oi ne izvadi
Brat je Turin svud jedan drugome
Nego udri dokle mahat moe.
A ne ali nita na svijetu.
Sve je polo avolijem tragom
Zaudara zemlja Muhamedom.
No lomite munar i damiju.
Ovo je tivo lektire za mlade rednjokolce koji nisu kadri sa punim studijem
pronii u ovakve i sline knjievne tvorevine. Ovaj uzrast ne moe Gorski
vijenac drugaije doivjeti nego kao ideologizirani ep pomou kojeg se etniki
individualitet gradi na suprotnostima prema drugima i drugaijem. Gorski
vijenac se tako promie kao paradigma antagonistike akultuiracije. Ova
paradigma se podrava naruenim knjigama i drugim didaktikim
materijalom. Tako primjerice Predrag Miloevi u knjizi Sveti ratnici, Gornji
Milanovac i Pritina, Djeije novine (pod. M.S.) i Jedinstvo, 1989, na strani 164
pie: Njegoev osjeaj za pravdu i pravednost bio je visoko razvijen(kako)
samo moe biti kod pravoslavnog vladara. Tako, on moe likvidirati bez milosti
Turke, otjelotvorenje zla i nepravde. Njega i njegove podanike te glave
(muslimana) podsjeaju svakodnevno da se moe i mora boriti protiv zla i da je
to najvea kranska i ljudska dunost. Borba protiv zla bila je Njegoeva

27
Preveniranje genocidnog ponaanja nije mogue ukoliko se
ne prekine lanac socijalizirnja antagonistike akulturacije, tj.
ukoliko se ne uklanjaju sadraji kojima se promie etnocentrizam i
velia nasilje i rat, kojima se podstie nesnoljivost i mrnja,
kojima se negiraju vrijednosti drugih i opravdava diskriminacija po
osnovi etniciteta, vjere, spola i sl. Jedan od efikasnih naina ovog
prekidanja je uspostava konfluentnog obrazovanja, prije svega,
procesa enkulturacije i akulturacije (v. Slatina, 2005). Teorija
konfluentnog obrazovanja uspostavlja potreban kontakt s
dijalokom filozofijom i tako tvori dijaloku pedagogiju i/ili
meukulturalnu pedagogiju. Na ovaj nain omoguen je slobodan
protok meukulturalnih vrednota i znaenja koja prolaze kroz
grupe, skupine i narode. Dijaloka paradigmatinost ove teorije
omoguavaju da prevazilazimo antagonistiku akulturaciju, a
uspostvljamo interkulturalni dijalog (v. Slatina, 2008). Nema
meusobne tolerancije, potivanja i razumijevanja bez spremnosti
da uimo jedni od drugih. Otuda nacije, kulture i religije prvo
moraju stupiti u pedagoki dijalog da bi mogli sudjelovati u
politikom, interkulturalnom i religijskom dijalogu. Pedagoki
dijalog direktno vodi u pedagogiju mira i gradi dijaloku zajedinicu
kultura.
Pedagogija mira od znanja o miru do kulture mira
U preambuli Ustava UNESCO-a iz 1945. godine zapisano je:
S obzirom na to da rat poinje u glavama ljudi, upravo tamo
moramo da obezbijedimo mir. Ova tvrdnja ima svoj korijen u
pretpostavci da ljudi mogu nauiti kako se mirno ivi sa svojim
susjedima, sa drugim i drugaijim. To dalje znai da
odgoj/obrazovanje ima snagu predupreivanja
6
pojava stereotipa i
predrasuda, netolerancije i netrpeljivosti, surevnjivosti i mrnje,

obaveza prema Bogu. On je udio za osvetom, osvetom bez milosti za
Njegoa, osveta je bila sveto, boansko djelo! Da, on je bio za mir i ljubav meu
ljudima, ali samo meu ljudima; to se nije odnosilo na zvijeri sa ljudskim
licima. Citirano prema: Norman Cigar, Genocid u Bosni (1998), Sarajevo,
Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, str.
54/5.
6
Odgojem/obrazovanjem nije mogue eliminirati ovjekovo genocidno
ponaanje, zato kaemo predupreivanja, a ne eliminiranja. Ono to se
odgojem/obrazovanjem nije stvorilo, ne moe se njime ni otkloniti. A kakvo bi
to bilo obrazovanje koje sudjeluje u proizvoenju zla? To nije obraz/ovanje nego
indoktrinacija i manipulacija ljudima.

28
osvete i nasilja. Iako nije jedini, odgoj/obrazovanje je jedan od
najvanijih faktora preveniranja genocidnog ponaanja. Zato?
Ljudska priroda je tako ustrojena da se moe razvijati u
razliitim pravcima. Zahvaljujui uenju ovjek se moe voditi
putevima stvaralatva, ali i stranputicama destruktivnosti, stazama
istine, ali i provalijama zablude; zahvaljujui uenju ovjek se
moe razvijati u okrilju dobra, ali i u okruju zla.
7
ovjek je bie
koje ui. Zahvaljujui uenju sirova graa koju on (ovjek, dod.
M. S.) nasljeuje, moe se oblikovati na bezbroj naina (Olport,
1981:82). Prema tome, moglo bi se rei da ljudska priroda nije
zatiena od oblikovanja koje moe da udaljava ovjeka od njegove
ljudske biti. Upravo zato mu je neophodan odgoj/obrazovanje. Ako
ovjek svojim roenjem donosi ulnost i strasti, odgojem on
postaje duhovno i moralno bie. ovjek je na putu od ulnosti do
duhovnosti (Kant), na putu je od individue do linosti (Slatina
2005). Zhvaljujui odgoju/obrazovanju ovjeku su pruene sve
humanistike mogunosti. Odgoj je najkrai put ovjekovog
uzidizanja do humaniteta (Slatina, 2000). Uinak
odgoja/obrazovanja u procesu preveniranja genocidnog ponaanja
ljudi ne moe se nadomjesti uinkom nekog drugog preventivnog
faktora. Ovo preveniranje ide od znanja o miru do kulture mira.
Mir je opeljudska vrijednost i uzvieni cilj kojem ovjek tei
bez obzira to je nasilje ljudska svakodnevnica. U religiji se mir
pojavljuje kao vrijednost kojom se ljudi svakodnevno pozdravljaju.
Svaki nain kojim ovjek eli dosezati mir kao ljudsku vrijednost
poinje uenjem i poduavanjem. Mir kao ope i neotuivo pravo
svakog ovjeka, kao opeljudska vrijednost moe i treba biti
obrazovno dobro. Svijest o znaaju mira kao vrijednosti koja je
pretpostavka razvoja i dobrobiti, kako pojedinca, naroda tako i
ovjeanstva u cjelini, dobar je faktor preveniranja genocidnog
ponaanja. Danas se obrazovanje za mir tretira kao posebno
podruje teorije i prakse obrazovanja. Postoje mnoge mirovne
kole i programi u kojima se poinje njegovati kultura mira i
nenasilja. Obrazovanje za mir pojavljuje se pod razliitim
nazivima, kao to su: obrazovanje za nenasilje, obrazovanje za
nenasilno rjeavanje sukoba, obrazovanje za konstruktivno
upravljanje sukobima, obrazovanje za snoljivost, mirovna
pedagogija, obrazovanje za mir i razoruanje, mirovni studiji,

7
Ovo je taka u kojoj treba praviti razliku izmeu obraz/ovanja i uenja uope,
uenja u najirem smislu rijei.

29
studije mira i sukoba, obrazovanje za pomirenje itd. (v. Spaji
Vrka, 2004). Njime se nastoje prevazilaziti konflikti, graditi
kooperativnost meu ljudima i potivati ljudsko dostojanstvo te
preuzimanje odgovornosti za mir. Najvaniji cilj pedagogije mira
je mirno i nenasilno ponaanje. Institut za pedagogiju mira u
Tbingen-u svoj rad zasniva na ideji ovjek je bie koje ui. Na
ovom institutu rade Gnther Gugel i Uli Jager (1997) koji svojim
radom daju vidne doprinose pedagogiji mira i/ili kulturi mira.
Potreba za obrazovanjem za mir proizilazi iz meuzavisnosti
zemalja i naroda, ali i iz same ljudske prirode.
Gradnja kulture mira je delikatna i sloena drutvena
zadaa. Ona poiva na odgoju/obrazovanju koji se temelji na
objektivno vaeim vrijednostima. Kultura mira potrebuje da se u
ueem drutvu svakodnevno promiu vrijednosti ivota (sloboda,
pravda, demokracija, tolerancija, solidarnost, ljudska prava, aktivan
otpor prema nasilju i etika odgovornosti.
8
S druge strane, kultura
mira pretpostavlja i razvoj umijea i vjetina nenasilnog rjeavanja
konflikata i sukoba, razvoj sposobnosti komuniciranja i suradnje te
prihvatanje kulturalnih razlika kao vrijednosti i jaanje osjeaja
solidarnosti kod mladih. Primjena nauenog u svakodnevnom
ponaanju i ivotu omoguava uspostavu kulture mira i kulture
dijaloga.
Posebna podrka tvorenju kulure mira predstavlja Program
kulture mira (UNESCO, 1994.). Cilj ovog Programa je da se
velianje fizikog i simbolikog nasilja zamijeni kulturom mira
(tenja jednakosti, dijalogu i potivanju drugoga). Postoji i niz
drugih programa poduavanja nenasilju. Ideja o pouavanju
nenasilju je vrijedna hvale, kae Delors. Tim prije to nam
iskustvo pokazuje kako nije dovoljno organizirati kontakte i
komunikacije izmeu lanova razliitih skupina (primjerice u
kolama koju pohaaju pripadnici nekoliko etnikih skupina ili
vjera) (Delors, 1998: 103). Humana geografija, etnologija, strani
jezici i knjievnost su predmeti pogodni za realizaciju spomenute
ideje. Dakako, uvid u vrijednosti i obrasce kulturalnog ponaanja
drugih etnikih i vjerskih skupina podrazumijeva da poznajemo
sami sebe. elimo li razumjeti druge, moramo poznavati sebe. Da
bi djeci i mladei prikazalo tanu sliku svijeta, obrazovanje (u
obitelji, zajednici ili koli) mora im najprije pomoi otkriti ko su

8
Za razvoj kulture mira i kulture dijaloga sve vie postaje aktualna etika
odgovornosti (Jonas, 1990).

30
oni. Tek e tada biti u stanju uivjeti se u tuu situaciju i shvatiti
tue reakcije (Delors, 1998:104). Prema tome, nema tvorenja
kulture mira bez odgoja/obrazovanja za vrijednosti. U sistemima
formalnog obrazovanja nisu samo zanemarivane vrijednosti
drugaijih kultura nego i vrijednosti uope. Otuda potreba da se
odgoj za vrijednosti stavi u sredite formalnog obrazovnog
sistema (Spaji-Vrka i dr. 2004).
Sutina krize odgoja/obrazovanja uope, nije u tome to ne
osposobljava radnu snagu za potrebe razvoja trine ekonomije, ili
to ne prirpema ljude za potrebe razvoja demokratskih drutva, ili
to stvara klasne razlike, sutina krize je u propadanju pojma
(obraz)ovanje. Sve vie se iz znaenja rijei obrazovanje istiskuje
smisao rijei obraz. Njeno mjesto preuzima rije kola.
kolovanje potiskuje (obraz)ovanje. Da bi kolovanje bilo faktor
preveniranja ovjekovog genocidnog ponaanja ono mora biti
(obraz)ovanje. kolovanje samo po sebi ne odgaja ljude. Ono ih
nuno ne ini humanijim, moralnijim, plemenitijim, pravednijim.
Napotiv, kolovani ljudi mogu posluiti zlu i to mnogo efikasnije
od neobrazovanih. ovjek je kolovanjem usavrio svoju
destruktivnost (v. Fromm, 1989). Meutim, mi ne smijemo
zaboraviti da odgoj i obrazovanje poinju tamo gdje ZNATI
postaje moralnom odlukom (znanje u srcu - internalizacija). Znanje
bi trebalo etiki misliti ako elimo da ima snagu preveniranja
genocidnog ponaanja. Uenost moe biti steena na utrb
moralnog znanja. Danas, vie nego ikada ranije, moramo imati na
umu Fihteovu misao kojom se ukazuje da svako bira onakvu
filozofiju kakav je ovjek, a ne kakav je strunjak.
Liavanje obrazovanja temeljnih ljudskih vrijednosti, njegova
instrumentalizacija i svoenje na pojam kolovanja injeno je pod
izgovorom da se kolski sistem treba osloboditi konzervativizma i
tradicionalizma. Tako i NE UBIJ u kognitivnoj koli nije bilo u
duhu vremena, nije bilo savremeno. S druge strane, pod utjecajem
sekularizma (antireligioznosti) potpuno se izgubila ravnotea
izmeu onog to se oznaava terminima javno i privatno. Tako
je i NE UBIJ svedeno na puku privatnost (nebi trebalo ovom
poduavati javno i otvoreno nego kriom, u potaji, ili ak i ne
moramo ovom uope poduavati mlade). Nestao je javni ovjek
(Senet, 1989). Tako i ne htijui ovjek je iz potaje promovirao
princip: Sve ima cijenu, nita nema vrijednost. Ako nema nita
sveto, sve je doputeno, pa i zloin genocida. Odgoj/obrzovanje
ini da religijski zahtjev NE UBIJ (zatita ivota i zdravlja kao

31
univerzalnih vrijednosti) postane NEU I NE MOGU UBITI.
Internalizacija ove zapovjedi nije niti e ikad postati
konzervativnom i pukom privatnou (v. Slatina, 2000). Moralne
crte kao to su pravednost, nepristrasnost, moralna hrabrost,
suosjeanje, potenje, dostojanstvo i druge crte koje nadilaze i
vremenske razlike, rezultat su uvida u objektivno vaee
vrijednosti. Srce odgoja za vrijednosti jeste obrazovanje za
pravednost. Ovim obrazovanjem gradi se kultura pravednosti i
odgovornosti.
Kultura pravednosti i odgovornosti
Razlika izmeu prava i pravde sugerira nam da ne govorimo
o kulturi prava nego o kulturi pravednosti i odgovornosti. Kultura
pravednosti i odgovornosti je u neraskidivoj vezi s kulturom mira.
Prva uvjetuje drugu i obratno. To je odatle to obje pronose i
prenose pravdu i uzajamno potivanje meu ljudima. Obje kulture
nisu sile kojima se zaustavljaju nasilje, sukobi i/ili rat, nego faktor
njihovog boljeg razumijevanja i preveniranja onog to dovodi, ili
moe da dovodi, do naruavanja mira i sigurnosti. Obje kulture
doprinose da se sukobi rjeavaju mirnim i nenasilnim putem jer
uklanjaju prepreke koje osujeuju samo njihovo egzistiranje.
Kultura mira nije samo pruanje otpora nasilju nego prakticiranje
kulture pravednosti i odgovornosti. I jednom i drugom kulturom
njeguje se dostojanstvo ovjeka i potuju ljudska prava.
Kultura pravednosti i odgovornosti pretpostavlja nekoliko
naela:
oivotvoriti pravo na obrazovanje (IMATI prava);
sticati znanja o inividualnim pravima (POZNAVATI
prava);
osjetiti njihovu praktinu vrijednost i korisnost
(KORISTITI prava);
povezivati prava i dunosti (JAATI prava za dobrobit
svih);
afirmiranje razlika kao drutvene vrijednosti, usklaivanje
individualnih i kolektivnih, trenutnih i dugoronijih
interesa (TITI prava kao prava svih).
Kultura pravednosti i odgovornosti ima svoje polazite u
maksimi: Od prava na obrazovanje do obrazovanja za ljudska
prava.

32
Pravo na obrazovanje
U pravom smislu rijei nije mogue govoriti o obrazovanju za
ljudska prava ukoliko prava na obrazovanje liavamo ogromni dio
ljudske populacije.
9
Svaki ovjek (dijete) ima prirodno pravo na
odgoj i obrazovanje. Kao to ovjek ima pravo na ivot, zdravlje,
tjelesni integritet, pravo na slobodu, ast i ugled, pravo na ime i
lini identitet, tako ima i pravo na odgoj i obrazovanje. Zato je
pitanje Kako svima omoguiti pristup znanju - univezalna zadaa
ovjeanstva, pa time i demokratije. Zato nije sluajnost to se u
deklaracijama i konvencijama pravo na obrazovanje tretira kao
polazna pretpostavka osiguranja globalnog mira, sigurnosti i
razvoja. Svako sprjeavanje pojedinaca ili gupa u ravnopravnom
korienju postojeih obrazovnih resursa, na ovaj ili onaj nain, bi
remetilo historijsku i drutvenu egzistenciju mira i sigurnosti.

1945.
1974.
1995.
2000.
obrazovanje za mir i sigurnost
obrazovanje za meunarodno razumijevanje
obrazovanje za meunarodno razumijevanje i suradnju
obrazovanje za meunarodno razumijevanje, suradnju i
mir te potivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda
obrazovanje za razoruanje
kultura mira
obrazovanje za snoljivost
obrazovanje za mir, ljudska prava i demokraciju
obrazovanje za ljudska prava/kultura ljudskih prava
Pr i kaz 1. Pr omj ene nazi va UNESCO-vi h obr azovni h pr ogr ama
1945.
1974.
1995.
2000.
obrazovanje za mir i sigurnost
obrazovanje za meunarodno razumijevanje
obrazovanje za meunarodno razumijevanje i suradnju
obrazovanje za meunarodno razumijevanje, suradnju i
mir te potivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda
obrazovanje za razoruanje
kultura mira
obrazovanje za snoljivost
obrazovanje za mir, ljudska prava i demokraciju
obrazovanje za ljudska prava/kultura ljudskih prava
Pr i kaz 1. Pr omj ene nazi va UNESCO-vi h obr azovni h pr ogr ama

Iako je vie desetljea prisutna borba za mir i sigurnost,
dijalog i demokratiju, uinci ove borbe nisu zadovoljavajui.
Objanjenja ovog obino se svode na preuske programe i
neadekvatne nazive tih programa. Dakako da promjene naziva
UNESCO-ovih obrazovnih programa ne mogu obrazovanje uiniti
prevenirajuim faktorom genocidnog ponaanja (v. Prikaz 1.
preuzeto: Spaji-Vrka i dr., 2004). Vano je da novi programi i
izrada preporuka za rad na ovom izuzetno sloenom zadatku
ulijevaju nadu. Novi program, smatra Spaji-Vrka, treba da vie
istakne temeljne vrijednosti ovjeanstva, osobito dostojanstvo

9
U 21. stoljee uli smo s prtljagom od skoro milijardu nepismenih ljudi na
planeti Zemlji

33
pojedinca i otvorenost prema drugim kulturama. Obrazovanje koje
promie ove dvije vrijednosti moe dati svoje uinke na planu
preveniranja nasilja i sukoba pa time i genocidnog ponaanja ljudi.
Dostojanstvo daje plemenitost svim ljudskim tenjama i htijenjima,
svakom ljudskom ponaanju i djelanju. Nita tako ne uzdie
ovjeka kao dostojanstvo, nita tako ne omoguava dijalog kao
otvorenost prema drugim kulturama (interkulturalni odgoj).
Graani pluralnog drutva i multikulturalnog svijeta trebali bi biti
spremni prihvatiti injenicu da je njihovo tumaenje nekog
dogaaja i problema ukorijenjeno u njihovim osobnim ivotima, u
povijesti njihova drutva i njihovim kulturnim tradicijama te da
stoga niti jedna osoba ili grupa ne posjeduje jedan jedini odgovor
na probleme; da za svaki problem moe postojati vie od jednog
rjeenja. U skladu s tim, ljudi bi trebali razumjeti i potivati jedni
druge te ravnopravno pregovarati kako bi zajedniki doli do
rjeenja. Obrazovanje, dakle, mora jaati osobni identitet i
ohrabrivati meusobno pribliavanje ideja i rjeenja to uvruju
mir, prijateljstvo i solidarnost meu pojedincima i narodima
(Cjeloviti okvir djelovanja u obrazovanju za mir, ljudska prava i
demokraciju (UNESCO, 1995, prema: Spaji-Vrka i dr., 2004).
Treba istai da je 1974. godine prihvaena Preporuka o
obrazovanju za meunarodno razumijevanje, suradnju i mir te
potivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda kao prva
sveobuhvatna strategija razvoja obrazovanja kojim se promiu
meunarodni ciljevi, zbog ega mnogi u istom znaenju radije
koriste krai naziv meunarodno obrazovanje (Spaji-Vrka i dr.
2004). Meutim, zacrtani zadaci u njoj jo uvijek su daleko od
oekivanih rezultata.
Preporuka o obrazovanju za meunarodno razumijevanje,
suradnju i mir te potivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda
Temeljne zadae obrazovanja:
uvoenje meunarodne dimenzije i globalne perspektive u
cjelokupno obrazovanje;
unaprjeenje razumijevanja i potivanja svih naroda, njihovih
kultura, civilizacija, vrednota i naina ivota, uz razvoj vjetina
komuniciranja s drugima;
razvijanje svijesti o sve veoj ovisnosti meu narodima i
dravama te o potrebi izgradnje trajnog mira;
razvijanje otvorenosti, kritike svijesti i drutvene odgovornosti;

34
razvijanje svijesti o pravima i uzajamnim odgovornostima
pojedinaca, drutvenih grupa i naroda;
razvijanje spremnosti za uklanjanje predrasuda, nejednakosti i
nepravde;
promicanje meunarodne solidarnosti i suradnje;
pripremanje pojedinca da sudjeluje u rjeavanju problema svoje
zajednice, drave i svijeta u cjelini, uz koritenje demokratskih
postupaka i institucija.
Obrazovanje osjeaja i smisla za pravednost
Da bi obrazovanje uope, dakle bez obzira na njegovu formu,
imalo snagu preveniranja genocidnog ponanja ono mora da sadri
supstancu PRAVEDNOSTI. Zajednica kao pravnomoralni red
(up. Canivez, 1999) predstavlja okruje u kojem moe obrazovanje
za ljudska prava poprimiti snagu preveniranja genocidnog
ponaanja. O pravdi kao moralnoj sri dravne zajednice
svojevremeno je govorio Kerentajner (1939). Po njegovom
miljenju svaki pojedinani lan zajednice ima dvostruku zadau:
a) da u srazmjeri sopstvene djelatne sposobnosti u odreenom
radnom pozivu da svoj dio za odranje cjeline i b) u srazmjeri sa
individualnom obdarenou posredno ili neposredno sarauje na
moraliziranju zajednice. Za ove dvije funkcije ljudi se moraju
pouavati i vjebati i zato je Kerentajner govorio o
dravnograanskom odgoju.
10
Ovo je posebna vrsta odgoja koja
omoguava da ljudi sebe prepoznaju u ivotu drave kao zajednice
vrijednosti. To je onaj odgoj kojim se omoguava da se drava kao
zajednica vrijednosti izlije u moralno dravno osjeanje ljudi.
11
"Jer
dravnograansko obrazovanje nije nita drugo nego razvitak
moralnog dravnog osjeanja." (Kerentajner, 1939:220). Ovo
osjeanje moe se postii ako dravna ideja vai kao puna
vrijednost, ako konkretna drava u kojoj se ivi za svakoga bude
istinsko dobro i, dakako, ukoliko se njene vrijednosti edukacijski
promiu. Ponovna aktualizacija razvoja moralnog dravnog

10
Danas bismo upotrijebili drugi termin, npr. obrazovanje za demokracijsko
graanstvo.
11
Ovo se jo nije dogodilo nekim naim politiarima. Njihovo moralno dravno
osjeanje vezano je za rezervnu dravu a ne za dravu kojom upravljaju
Bosnu i Hercegovinu. Ovo, naalost, razvijaju i u mladima o emu nam lijepo
svjedoe masmediji, i slikom i rijeju. Ovo nije nita drugo do nastojanje da se
uspostavi antagonistika akulturacija.

35
osjeanja itekako bi koristila Bosni i Hercegovini.
12
Ovo bi moglo
imati trosturki znaaj: (a) uspostava drave BiH kao zajednice
vrijednosti, kao drutva s pravnomoralnim redom, (b) povratak
zajednikom ivotu i (c) spreavanje diskrimiancije velikog dijela
stanovnita.
Odgoj za pravednost je u prisnoj sprezi s odgojem za
toleranciju. Njime se smanjuju napetosti i konflikti unutar jednog
pluralistikog drutva. Tamo gdje se ljudi mire s konkurencijom i
konkurentnim nainima ivota, tamo se u njima obrazuje/formira
tolerancija. Meutim, pluralistika drutva ne nalaze svoj izlaz
samo u toleranciji nego, prije svega, u odgoju za pravednost.
Naime, pluralistika drutva ne samo da toleriu konkurentne
naine humanog ivota, moralnog i pristojnog ponaanja nego i
samo njihovo postojanje smatraju vanom vrijednou.
Karakteristika tolerantnog drutva je trpeljivost iz razloga
razboritosti a ne iz principa. Tolerancija je samo dovoljan uvjet za
tolerantno drutvo. Ja mogu da priznam vrijednost nekog
konkurentog modela ivota, a da to ne bude ivotni model koji bih
usvojio ili poelio da usvoje moja djeca. Pravo na izbor i
samoopredjeljenje za neku vrijednost ne poivaju na toleranciji. Ja
mogu tolerirati neki ivotni model, a da ga ne smatram vrijednou.
Otuda tolerantno drutvo ne moe biti zamjenska vrijednost
pluralistikom drutvu.
Prema tome, uenje i vjebanje, kojem su svrhe potivanje
zakona i pravila kojima se pojedinci humaniziraju i stiu
sposobnost da grade dravu kao zajednicu vrijednosti koja je
utemeljena na odbijanju nasilja i samovolje i na slobodi koja se
pravno priznaje i garantira svakome graaninu, moemo nazvati
odgojem za pravednost. Krae kazano, odgoj za pravednost mogli
bismo pojmiti kao uenje i vjebanje kojima mladi stiu osjeaj i
smisao za pravdu. To je, dakle, odgoj koji mladi dobijaju u
svakodnevnom ivotu. To znai da se mora organizirati i realizirati
po logici ueeg dutva i/ili uee organizacije (v. npr. Senge, 1990
i Delors i dr., 1998). Ovo e biti mogue ukoliko stvaramo okruje
koje moemo nazavati dijaloka zajednica kultura.

12
Za Bh-trokut (naa zastava) vai teorema bh-nacije, zato se moe unitavati
nacionalizom neovisno s koje stranice ovog trokuta dolazi. Dravnograanski
odgoj je zasnovan na teoremi kojom se potuje svaka stranica ovog trokuta.

36
Gradnja dijaloke zajednice
Najvanija zadaa pedagogije mira i interkulturalnog
obrazovanja treba da bude gradnja dijaloke zajednice kultura.
13
Da
bi ljudi mogli sudjelovati u politikom, interkulturalnom i
religijskom dijalogu, prvo moraju stupiti u pedagoki dijalog
(dijalog kao obrazovna vijednost i kao metoda uenja/poduavnja,
razvoj dijaloke i/ili meukulturalne pedagogije). Pojedinci, nacije,
kulturalne i religijske zajednice moraju se osposobiti u voenju
dijaloga. Nema sumnje, kultura dijaloga moe dati impulse, motive,
inicijative, intelektualne snage za rjeavanja mnogih drutvenih
konflikata i problema. Sueljavanjem razliitih gledita pojedinac
moe izbjei skuenost vlastitog miljenja i pristupiti realistinoj i
konkretnoj koncepciji cjeline problema i interesa zajednice.
Dijaloka zajednica trai obrazovanje kao uzajamnu zavisnost
naroda.
14

Teorijom konfluentnog obrazovanja hoe se obrazovanje
koje e biti u funkciji uzajamne zavisnosti naroda. Njome se eli
nacionalna samodovoljnost zamijeniti svestranom uzajamnom
zavisnou naroda. Interkulturalni dijalog je vaan nain
preveniranja genocidnog ponaanja.
Nema dijaloke zajednice i interkulturalnog dijaloga bez
obrazovanja kojim se nudi vie od samog znanja. Teorija
konfluentnog obrazovanja nudi vie od samog znanja. Pojam
konfluentno obrazovanje dolazi od latinske rijei confluere
(konfluencija: 1. stjecanje, stjecite, sjedinjenje, spajanje, spoj).
Uee drutvo je mrea konfluentnih procesa koji su satkani od est
oblika uenja. Geometriju dijaloke zajednice i interkulturalnog
dijaloga ini est dimenzija uenja: uiti znati, uiti initi, uiti

13
Bez ove gradnje (pretvaranja svijeta u dijaloku zajednicu vrijednosti) proces
globalizacije ii e krivim putem. S duge strane, demokracija nema nikakovg
izgleda na uspjeh ukoliko se ne razvija unutar dijaloke zajednice kultura. Izvan
dijaloke zajednice, izvan interkulturalnog dijaloga i obrazovanja, bez dijaloke
i/ili meukulturalne pedagogije demokracija je sumorna i bezizgledna
(Christopher Lasch, 1995).
14
Ne bi se moglo sa sigurnou ustvrditi da proces globalizacije koji zapljuskuje
dananje obrazovanje ovo potuje. Interkulturalni odgoj i kao religijska i kao
nauna ideja moe biti satrt grubim procesom globalizacije koji, da ovdje uzgred
konstatiramo, nije ponikao u krilu odgoja/obrazovanja ve u krilu politike, to
nije bezbaajno. Iako se u strukturi obrazovnih sistema deavaju mnoge
promjene kako bi se shvatile kulturoloke, etnike i dr. razlike, ipak se one
deavaju pod tekim ideologijskim i politikim pritiscima asimiliranja,
podcjenjivanja, omalovaavanja mnogih kultura i naroda.

37
ivjeti s drugima i za druge, uiti biti, uiti vrednovati i uiti
vjerovati. Ovo je srce dijaloke paradigmatinosti teorije
konfluentnog obrazovanja. Svaki od ovih oblika uenja ima osnovu
u nekom programu ljudske prirode. (up.: Gardner, 1993,
Goleman, 1995, Howe, 1999). Ovdje je posebno znaajno ono
uenje koje treba da proizvede naine ponaanja koji su smisleni za
odranje ljudskog roda i koje je znaajno za razvoj ovjekovog
individualiteta i/ili linosti.
Dijaloka zajednica kultura je drutvo koje promie procese
konfluencije. Za interkulturalni dijalog od posebne vanosti su
proces enkulturacija/akulturacija i socijalizacija/internalizacija.
Koncepcija interkulturalnog obrazovanja, naprimjer, poiva na
akulturaciji koja prihvata razlike kao prednosti razvoja linosti,
koja uva identitet i samopotovanje i istodobno izgrauje osjeaj
pripadnosti zajednici u kojoj ivi vie kultura (v. Peroti, 1995). U
kulturalnom pluralizmu, u istinskoj dijalokoj zajednici kultura
nesmetano i bez nametanja moe da funkcionira kulturni i etniki
identitet zato to se promie ideja pravednosti. U ovom promicanju
moe i treba sudjelovati odgoj/obrazovanje. Da bi
odgoj/obrazovanje nosilo supstancu pravednosti, mora da izrasta iz
okruja kojeg moemo nazvati dijaloka zajednica kultura (vidi
Prikaz 2.).

Prikaz 2: Pravda kao moralna sr drutvne zajednice i
obrazovanja za ljudska prava
Dijaloka
zajednica
kultura
Obrazovanje
osjeaja i
smisla za
pravednost
Pravda kao
moralna sr
zajednice
Dijaloka
zajednica
kultura
Obrazovanje
osjeaja i
smisla za
pravednost
Pravda kao
moralna sr
zajednice


38
Sve istine koje se preute postaju otrovne
(Umjesto zakljuka)
U mnogim kolama i na univerzitetima izuava se zloin
genocida. On je dio obaveznog programa. Ovo izuavanje ne
pripada samo pedagogiji mira nego i pedagogiji morala. Govor o
zloinu genocida je povratak etici miljenja. Ukoliko pronevjerimo
pravdu, tj. ukoliko zloin ostane nekanjen i ukoliko utimo ili
zabranjujemo govor o njemu, mi time sugeriramo da svijet bude
neljudski, nehuman. utnja o zloinu genocida dovodi do mijeanja
zla i dobra. Ova mjeavina je otrov za humanizam i svako ljudsko
dobro. utnja ili bilo koji drugi oblik prikirivanja zloina genocida
je isto to i kap fekalija u istoj ai vode. Sve istine koje se preute
postaju otrovne, upozoravao je Nie. utnja o genocidu je znak
pristajanja na bilo koji zloin i znak sudjelovanja u bilo kojem zlu.
Prema tome, utnjom o genocidu postepeno bismo unitavali
humanistiku svijest ljudi i uinili bismo svaku etiku miljenja
nepotrebnom i besmislenom. Tako mnogi utljivci, i ne htijuu,
ne ue svoje graane miru nego ih od njega (od)uavaju. Na taj
nain oni se pridruuju onima koji nastoje lopatama lai sahraniti
istinu o zloinu genocida u Bosni i Hercegovini i onima koji
(zlo)upotrebljavaju svoju politiku mo.
Neshvatljivo je da se i nakon holokausta zloin genocida u
Bosni i Hercegovini tretira po principu: "Ako ubijemo jednog
ovjeka, onda je to zloin, ako ubijemo hiljade ljudi, onda je to samo
brojka" (Spenser). Neshvatljivo je da se genocid nad Bonjacima
tretira kao nesrea, kao prirodna nepogoda. Neshvatljivo je da i
svjedoci zloina nastoje lopatama lai sahraniti istinu o genocidu
samo zbog toga to naspram zida plaa mora da stoji zid
srama.
15
Neshvatljivo je kako ne vide da nije mogue proizvesti
dovoljan broj tih lopata da bi se sahranila ova istina. Neshavtljivo
je da ne vide da je negiranje jednog zloina genocida, negiranje
bilo kojeg koji se u ljudskoj historiji dogodio.
Jo su aktivni strunjaci za stvaranje isk(r)varene
geografije. Oni pomou rata dozivaju mir. Njima milozvuke alje
Rat(ko) a ne Mir(ko). Oni u svojoj paralelnoj koli ue i
poduavaju da je mir opasniji od rata. Ako se u miru gubi ono to
se ratom dobilo, onda se sam mir ljudima predoava kao vea

15
Lektiru za njegovo razumijevanje napisao je Karl Japers, primjerom pokazao
Vili Brant.

39
opasnost od rata.
16
U ovoj koli se nudi ovaj nain
preveniranja genocidnog ponaanja. Bez obzira na izmjetanje
masovnih grobnica zloina genocida radi njegova prikrivanja, bez
obzira na postojanje isk(r)varenog prostora po kojem se vide otisci
zloina postoji kola koja nudi mir kojem je neophodan pancir.
Ova kola ima svoje paie. U njoj je najbolji ak, koji i ne
htijui, sam sebi dade nadimak davljenije. On je najbolji ak u
ovoj koli, ali i najbolji uitelj za poduavanje isk(r)varenoj
geografiji i za (od)uavanje od geografije koju oznaavamo
trokutom.
Da bi mir uinili opasnijim od rata ovi strunjaci svoje
oduavanje od mira podravaju izmiljanjem tradicije (Hobsbom E.
i Rejnder T., 2002) kako bi izmislili neprijatelje. U svojoj
paralelnoj koli oni, ne samo da demonstriraju loe itanje
tradicije, nego drugima pokazuju da vole nacionalistiku mantru
vie nego bh-himnu, nude mladima ne samo model sporstkog
navijanja nego i jasan stav da Bonajci ne mogu biti sudije itd.,
pokazujui da mogu imati svaki drugi identitet samo ne bh-
idnetitet. Ovi turbopolitiari su sa obje ruke prihvatili poklon
Rat(ka) Mladia koji im ga predade ista - osloboenog od
Turaka. Oni nisu jo pogledali u svoje ruke. Da jesu ne bi uporno
prskali neke bh-dijelove mirisom koji ih razdvaja od drugih. Oni ne
samo da uvaju ISK(R)VARENI PROSTOR, nego u svojim
kolama vre pripremu za stvaranje novih mitskih prostora (v.
urak, 2002). Nema granica koje ne moe prekoraiti
mitskoprostorno miljenje samo da bi ispunilo svoje drevne
zadatake. Nema istinskog preveniranja genocidnog ponaanja sve
dotle dok se generira mitskoprostorno miljenje, dok se u svijesti
ljudi stvara simbioza geografskog prostora i mitova, dok se
mitovima uz pomo antagonistike akulturacije tetovira svijest i
ivot ljudi (up. Sloterdajk, 1991), dok se stvara rat(o)mir/sko
okruje u kojem se ratom doziva mir. U ovakvom okruju
obrazovanje za ljudska prava ne moe poprimiti snagu
preveniranja. Drugim rijeima, doklegod je na djelu
mitskoprostorno miljenje i antagonistika akulturacija kao
osnovna matrica uenja/poduavanja, nee prestati opasnost po
sigurnost i mir bez obzira koje mirovne programe obrazovanja mi
nudili. U ovakom okruju odgoj ne moe funkcionirati jer
protivrjei njegovoj biti. Zato bi trebalo posatviti ispravno je

16
Jedno takvo ogledno predvanje odrano je nedavno u Banja Luci.

40
pitanje: Kako zatvoriti bukvar: U MIRU SE GUBI ONO TO SE
RATOM STEKLO a otvoriti poetnicu: Ako rat zapoinje u
glavama ljudi, i mir tu moe nai svoj poetak.
LITERATURA
Adler, A. (1989), Poznavanje ovjeka, Novi Sad, Matica srpska.
Adorno i saradnici (1950), The authoritarian personality, New
York: Harper.
Arent, H. (1998), Izvori totalitarizma, Beograd, Feminstika
izdavaka kua 94.
Banks, (1988), Multiethnic education - theory and practice,
Boston, allyun & bacon.
Camilleri, C.(1985), Anthropologie culturelle et education,
lausanne: delachaux & niestle, and unseco, paris: puf.
Canivez, P.(1999), Odgojiti graanina, Zagreb, Durieux.
Cigar, N. (1998), Genocid u Bosni, Sarajevo, Institut za
istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
prava.
urak, N. (2002), Geopolitika kao sudbina (Sluaj Bosna:
Postmodernistiki ogled o perifernoj zemlji), Sarajevo,
Fakultet politikih nauka.
Delors, i drugi (1998), Uenje blago u nama, Zagreb, Educa.
Deverux (1990), Komplementaristika etnopsihoanaliza, Zagreb,
August Cesarec.
Fromm (1989), Anatomija ljudske destruktivnosti, knjiga I i II,
Zagreb, Naprijed.
Gardner, (1993), Multiple intelligences: The theory in practice,
New York, basic books
Goleman, (1998), Emocionalna inteligencija, Beograd,
Geopoetika
Gugel, G. Jger, U. (1997), Gewalt muss nicht sein. Eine
Einfhrung in friedenspdagogisches Denken und Handeln.
3. Aufl., Tbingen; Internetversion:
http://www.friedenspaedagogik.de/themen/f_erzieh/fe3.htm]
Hajzinha (1996), Nacionalizam i patriotizam u Evropi na kraju xx
veka, Prometej, Novi Sad tersit, Beograd.
Hobsbom, E. i Rejnder, T. (ur. 2002), Izmiljanje tradicije,
Biblioteka XX vek, Beograd,.
Jaspers, K. (1999), Pitanje krivice, Beograd, Samizdat free b 92, .

41
Jonas, H. (1990), Princip odgovornosti-pokuaj jedne etike za
tehnoloku civilizaciju, Sarajevo, Veselin Maslea.
Kant, I. (1991), Kritika moi suenja, Beograd, BIGZ.
Kerentajner, G. (1939), Teorija obrazovanja, Beograd, Geca
Kon a.d..
Kre, D., Krafild, R. i Balaki (1972), Pojedinac u drutvu,
Beograd.
Kre, D. i, Krafild, R. (1972), Elementi psihologije, Beograd.
Lasch, C. (1995), The revolt of the elites and the betrayal of
democracy, New York.
Olport, G. (1991), Sklop i razvoj linosti, Bugojno.
Perotti, A. (1995), Pledoaje za interkulturalni odgoj i obrazovanje,
Zagreb, "Educa".
Peter Sengi, Peta disciplina Umijee i praksa organizacije koja
ui, Novi Sad, 2003.
Senet, R. (1989), Nestanak javnog ovjeka, Zagreb, Naprijed
Slatina, M. (1997), Obrazovanje u Bosni i Hercegovini izmeu
razliitih politikih htijenja i zahtjeva budunosti, u:
Obrazovanje u Bosni i Hercegovini (1997), Sarajevo,
Meunarodni okrugli stol, Zbornik radova
Slatina, M. (2000), Odgoj - najkrai put ovjekovog uzdiznja do
humaniteta, Sarajevo, Radovi, Knjiga, XII, Filozofski fakultet
u Sarajevu, str. 365-384.
Slatina, M. (2005), Od individue do linosti Uvoenje u teoriju
konfluentnog obrazovanja, Zenica, Dom tampe
Slatina, M. (20008), Konfluentno obtrazovanje geometrija
dijaloke zajednice i interkulturalnog dijaloga. Pregled,
XLXI (11), 111-132, Sarajevo.
Sloterdajk, P. (1991), Tetovirani ivot, Gornji Milanovac, Deje
novine
Spaji-Vrka i dr.(2004), Pouavati prava i slobode-prirunik za
uitelje osnovne kole, Zagreb, Istraivako obrazovni centar
za ljudska prava i demokratsko graanstvo.


42

UPBRINGING AS A FACTOR IN PREVENTING
GENOCIDAL BEHAVIOR FAKTOR
Mujo Slatina, Ph.D.

If war begins in human minds
then peace can be found there as well.

Summary
Contemporary long line of attacks on human life (torture,
killing, execution, terorism, crimes, wars, genocides) annuls the
results of scientific and technological development. Thanks to
learning/teaching a man as an individual as well as the entire
human rase can find a solution to the situation.
Upbringing/education not only provides all possible humanistic
alternatives but also represents the shortest way to a person's rising
to humanity. Writing this paper the author aspires to renew and
strenghten a belief in educetion as an important instrument in
fighting for peace and security. Some hypotheses and
circumstances in which can have the power of preventing genocidal
behaviour are presented in this paper.
Key word: genocidal behavior generator, ethnocentrism,
upbringing/education, prevention of genocidal behavior, peace
pedagogy, peace culture, juctice and responsibility culture.

43

"
/

)
(
.
.
/
.
.

.
: /


44


45
Izvorni nauni rad

Edina Vejo
1

Nataa Mirolovi-Vlah
2

MORALNA UVJERENJA I STAVOVI PREMA
OBRASCIMA RJEAVANJA SUKOBA U SVJETLU
TEORIJE DRUTVENOG KAPITALA
Saetak
Svrha rada je davanje doprinosa razumijevanju teorijskog
konstrukta drutvenog kapitala. Drutveni se kapital pri tome
razumijeva kao jedan od relevantnih prognostikih konstrukata za
ishod tranzicijskih, ali i integrativnih procesa u naim drutvima
Uz ocjenu da je prostor u kojem ivimo evidentan i po procesu
(re)aktiviranog religioznog interesa ija je temeljna intencija
odgoj moralnosti, pokuali smo takve procese dovesti u relaciju s
jednim od bazinih parametara drutvenog kapitala - prirodom
rjeavanja socijalnih sukoba. Rad prezentira rezultate
komparativnog istraivanja stavova studenata iz Zenice i Rijeke
prema moralnim uvjerenjima i obrascima rjeavanja socijalnih
sukoba. Prvi cilj istraivanja bio je utvrivanje postojanja razlika
izmeu rijekih i zenikih studenata u iskazivanju stavova prema
moralnim uvjerenjima proizalim iz religijskih koncepata i u
iskazivanju stavova prema obrascima rjeavanja socijalnih
sukoba. Drugi je cilj bio utvrditi postoji li kod studenata pojedinog
grada povezanost izmeu moralnih uvjerenja proizalih iz
religijskih koncepata i naina iskazivanja stavova prema
obrascima rjeavanja socijalnih sukoba. Mjerni instrumenti
koriteni u istraivanju bili su Stavovi prema obrascima rjeavanja
socijalnih sukoba, adaptiran prema Uzelac i akman (2000) i
Upitnik moralnih uvjerenja, adaptiran prema Pajevi, i Hasanovi
(2007). Za testiranje hipoteza koriten je t-test, diskriminacijska
analiza i Pearsonova korelacijska analiza. Rezultati istraivanja su
interpretirani u kontekstu Kohlbergove teorije moralnog razvoja i

1
Vanredni profesor, Islamski pedagoki fakultet Univerziteta Zenici,
edina.vejo@gmail.com
2
Diplomirani socijalni pedagog, Rijeka Republika Hrvatska,
natasa.mirolovic@ri.t-com.hr

46
koncepta suvremene teorije rjeavanja sukoba gdje su razlike
poeljna stanja u drutvu.
Kljune rijei: drutveni kapital, obrasci rjeavanja sukoba,
moralna uvjerenja, studenti, multikulturalnost, razlike
1. Uvod
Obrasci rjeavanja sukoba su teorijski konstrukti za opis
najee primjenjivanih ponaanja u socijalnim sukobima. Kod nas
je poznat teorijski koncept prema kojemu su obrasci rjeavanja
socijalnih sukoba klasificirani sukcesivno prema razinama
korisnosti za dugorone odnose sudionika u sukobu (Weeks, 2000).
Prema njemu, najvia razina ili suradnja je dosegnuta kad obje
strane u sukobu da nau rjeenje u kojem se susreu neke
individualne i zajednike potrebe, to rezultira u zajednikoj koristi
i zacrtava daljnje odnose. Srednja razina je dosegnuta kada strane
u sukobu dou do zajednikih prihvatljivih sporazuma koji
rjeavaju pojedinani sukob za odreeno vrijeme i malo
poboljavaju trenutane brige. U ovu se razinu ubrajaju prilagodba
i kompromis. Najnia razina se dostie kada jedna strana pokori
drugu, kada se jedna strana podredi zahtjevima druge strane ili
kada se odnosi prekinu na zajedniku tetu. Obrasci izbjegavanja i
nadmetanja karakteristini su za ovu razinu rjeavanja sukoba.
Koritenjem obrazaca na najnioj razini ugroavaju se budui
odnosi meu sudionicima u sukobu i smatra se da je u tom smislu
nuno osvjetavanje naina kako se ponaamo u sukobima. Zato se
smatra da je u demokratskim drutvima nuno uenje takvih
socijalnih i komunikacijskih vjetina koje doprinose
konstruktivnim izborima u sukobima (Weeks, 2000; Wilmot i
Hocker, 1998; Rijevec i Miljkovi, 2002) .
Kao jedan od bitnih elemenata za razumijevanje i uspjeno
upravljanje sukobima zadnjih se godina u svijetu sve vie panje
poklanja istraivanjima sociodemografskih i kulturalnih razlika i
specifinosti (Brigg, 2003; Holman, 2002).
Multikultularnost u globalizacijskim uvjetima zahtijeva
paljivo uoavanje faktora etniciteta i socijalnih sistema vrijednosti
u razliitim regijama i na razliitim kontinentima. Istraivanjem
Polkinghorna i Byrnea (2001) na uzorku studenata, provedenom
dok su trajali etniki sukobi u njihovim regijama, ukazuje se na
specifinosti stavova i ponaanja u socijalnim sukobima vezano uz
razliite kulture. Ispitanici su bili studenti i studentice, starosti

47
izmeu 18 i 30 godina (95%), iz June Afrike (N=99), Izraela
(N=123), Bosne i Hercegovine (N=89) i Sjeverne Irske (N=73).
Studenti su ispitivani o tome kako oni sagledavaju nasilje, sukob i
stvaranje mira kao svoj osobni stil ponaanja u sukobu. Koristila se
modificirana verzija upitnika (Lieber's, 1994, prema Polkinghorn i
Byrne, 2001) "Sukob, nasilje i stvaranje mira: koje je tvoje
miljenje" (Conflict, Violence and Peacemaking: What's Your
Opinion) s petostupnjevanom Likertovom skalom opredjeljivanja
izmeu slaganja i neslaganja na 24 estice. Promatrano je pet
stilova ponaanja u sukobima: izbjegavajui, prilagoavajui,
kontrolirajui, kompromitirajui i suradniki (avoidance,
accommodator, controller, compromiser i collaborator). Rezultati
su ukazali na postojanje statistiki znaajnih razlika meu
preferiranim stilovima ponaanja u sukobu u odnosu na religijsku
pripadnost. Naprimjer, muslimani su ee preferirali izbjegavanje
od katolika i protestanata, za prilagodbu su bili spremniji katolici i
protestanti u Sjevernoj Irskoj nego drugi. Uoena je znaajna
razlika kod obrasca kontroliranja, kod kojeg najvie rezultate imaju
muslimanski studenti, dok su manje tome skloni protestanti i
idovi. Suradnja u sukobima (koja je u najviem postotku kod svih
pozitivno vrednovana, a najvie kod muslimana) statistiki je
znaajno zastupljenija u stavovima irskih protestanata nego
katolika. Autori u diskusiji, uz zakljuak da religija bitno utjee na
izbor osobnog stila rjeavanja sukoba u okruenju nasilja,
naglaavaju da je kulturoloki kontekst vezan i za druge faktore
koji nisu uzeti u obzir u istraivanju.
Teorija drutvenog kapitala (social capital) pojavljuje se
meu najutjecajnijim i veoma popularnim konceptualnim
uobliavanjima proisteklim iz drutvenih znanosti (Coleman, 1998,
Putnam,1993, Woolcock, 1998, Fukuyama, 2000, Adler i Kwon,
2002, prema tulhofer,2003). Drutveni se kapital sastoji od tri
dimenzije: povjerenja koje prelazi okvir obiteljskih i prijateljskih
veza, spremnosti na udruivanje i zajedniko djelovanje s drugima,
te od potivanja normi (tulhofer,2003:79). Dakle, kulturni
sistem, specifine norme i navike odreene zajednice mogu biti
prepreka ili generator njenog razvoja. Oito, socijalni kontekst
moe imati pozitivan/negativan utjecaj na djelotvornost zajednice.
Drutvene vrijednosti i norme koje se oslanjaju na kulturnu
tradiciju su temelj socijalnog konteksta. Procesi razumijevanja
tradicije iz koje se kontinuirano razvijamo i naini na koje
interpretiramo norme pod direktnim su utjecajem socijalizacijskih

48
procesa, izmeu ostalih i odgoja i obrazovanja. Socijalizacijskim
procesima je uspostavljena direktna relacija izmeu prirode
moralnosti i socijalnog kapitala jedne zajednice. Paradigmatski
model za razvijanje ovakve interpretacijske parabole je
Kohlbergova teorija moralnog razvoja (Terhart, 2001:179).
Pojedinac i drutvo se, u procesima organiziranja razvoja
moralnosti, odreuju pozicijom preuzimanja odgovornosti
moralnog prosuivanja. Na taj nain, u fokus interesa dolazi
priroda araniranog iskustva, u smislu odgojnog uplitanja u
drutveni razvoj, u procesima moralnog rasuivanja, dakle, nain
moralnog prosuivanja (razliiti naini pronalaenja odgovora na
etika pitanja o Dobrom).
2. Svrha rada
U kontekstu naglaavanja vanosti drutvenog kapitala kao
prognostiki, moda i najrelevantnijeg konstrukta za ishod
tranzicijskih procesa u naim drutvima, pokuale smo ponuditi
istraivaki prilog potpunijem razumijevanju ovog konstrukta. Ako
je prostor u kojem ivimo evidentan i po procesu (re)aktiviranog
religioznog interesa ija je temeljna namjera odgoj moralnosti,
vano je takve procese dovesti u relaciju s jednim od bazinih
parametara drutvenog kapitala - prirodom rjeavanja socijalnih
sukoba.
3. Ciljevi i hipoteze
Prvi je cilj utvrditi postoje li razlike izmeu rijekih i
zenikih studenata u iskazivanju stavova prema moralnim
uvjerenjima proizalim iz religijskih koncepata i u iskazivanju
stavova prema obrascima rjeavanja socijalnih sukoba.
Drugi je cilj utvrditi postoji li povezanost izmeu moralnih
uvjerenja proizalih iz religijskih koncepata i stavova prema
obrascima rjeavanja socijalnih sukoba kod studenata pojedinog
grada.
Prema ciljevima istraivanja postavljamo tri hipoteze
istraivanja kako slijedi.
H1 Postoje razlike izmeu rijekih i zenikih studenata u
iskazivanju stavova prema moralnim uvjerenjima proizalim iz
religijskih koncepata i u iskazivanju stavova prema obrascima
rjeavanja socijalnih sukoba.

49
H2 Postoji povezanost izmeu moralnih uvjerenja proizalih
iz religijskih koncepata i stavova prema obrascima rjeavanja
socijalnih sukoba kod rijekih studenata
H3 Postoji povezanost izmeu moralnih uvjerenja proizalih
iz religijskih koncepata i stavova prema obrascima rjeavanja
socijalnih sukoba kod zenikih studenata.
4. Metoda istraivanja
4.1. Nain prikupljanja podataka.
Podaci su prikupljani u decembru 2007. godine dobrovoljnim
grupnim i anonimnim ispunjavanjem jedinstvenog upitnika
Upitnik za studente drutveno razvojne, etike i meuljudske
relacije
3
. Prije iskazivanja stavova o moralnim uvjerenjima, u
upitniku se studentima pismeno uvodno reklo da se ovdje radi o
10 moralnih principa, odnosno kognitivno-biheivioralnih obrazaca
koji se mogu nai iskazani kroz razliite forme i u najstarijim
pisanim spomenicima ljudske povijesti kao to su Deset Boijih
zapovijesti, Propovijedi na Gori Bojeg poslanika Isusa, Hadisi
Bojeg poslanika Muhammeda a.s.. Svaki ovjek, bio on religiozan
ili ne ima neki svoj stav prema svakoj od ovih tema. Mi ovdje ne
elimo prosuivati koji je stav ispravan a koji nije. Molimo Vas da
se prema vlastitom intimnom uvjerenju pismeno opredijelite za
jednu od ponuenih pet opcija. Takoer je, prije iskazivanja
stavova o obrascima rjeavanja sukoba studentima uvodno pismeno
reeno kako se sljedea pitanja odnose na konflikte (sukobe)
meu ljudima u kojima se inae svaki ovjek ponekad nae. Sukobi
mogu biti razliiti npr. jedan ovjek protiv drugoga, jedan ovjek
protiv skupine ljudi, ili pak jedna skupina ljudi protiv druge
skupine. Razliiti ljudi nastoje sukobe rijeiti na razliite naine.
Izgleda ipak da se ovjek s vremenom navikne ponaati po nekoj
svojoj stalnoj shemi, u nekom svome stilu, pa se gotovo na isti
nain ponaa u svim sukobima bez obzira na to s kime je u sukobu,
gdje, zbog ega i tako dalje te da istraivae zanima kakvo je
njihovo iskustvo i to misle o svemu tome.

3
Radi se o projektu Drutveno- razvojne, etike i meuljudske relacije
studenata iji su segmenti vezani uz odrivi razvoj autorice ovog rada
prezentirale na sljedeim znanstvenim skupovima: Cjeloivotno uenje za
odrivi razvoj, Plitvice, maj, 2008 (Zbornik radova) i Kvalitet 2009, juni,2009,
Neum (Zbornik radova)

50
4.2. Mjerni instrumenti
Prvi mjerni instrument je preuzeta i adaptirana skala stavova
Stavovi prema obrascima rjeavanja socijalnih sukoba SOS
originalnih autora Uzelac i akman (2000). Autori su skalu
formirali prema teorijskom konceptu D. Weeksa (2000). Ovu skalu
saininjava ukupno 5 stavova prema pet obrazaca rjeavanja
socijalnih sukoba. Studentima su postavljana pitanja kako slijedi:
Pitanje u upitniku: Obrazac:
Je li dobro bilo kako zakrpati, tj. izgladiti sukob? PRILAGODBA
Je li dobro ekati da vrijeme uini svoje, pa da se
sukob pomalo zaboravi?
IZBJEGAVANJE
Je li dobro pogaati se sa suparnikom u sukobu, tj.
traiti neko srednje
rjeenje (kompromis) u kojemu e svaka strana
morati malo popustiti?
KOMPROMIS
Je li dobro nastojati do kraja pobijediti (poraziti
suparnika u sukobu?
NADMETANJE
Je li dobro zalagati se da iz jednog (istog) sukoba
obje strane iziu
zadovoljne?
SURADNJA
Ponueni su im sljedei odgovori: A to je uvijek jako dobro,
B to je gotovo uvijek dobro, C to je ponekad dobro, a ponekad
loe, D to je gotovo uvijek loe, E to je uvijek jako loe. U obradi
rezultata su afirmativni odgovori prema kompromisu i suradnji te
negacijski odgovori prema izbjegavanju, prilagodbi i nadmetanju
vrednovani pozitivno.
Drugi mjerni instrument je Upitnik moralnih uvjerenja
UMU autora Pajevi i Hasanovi (2007). ini ga set od 10 estica
varijabli kojima se mjere stavovi prema kognitivno-bihevioralnim
obrascima moralnih uvjerenja proizalih iz triju svjetskih religija,.
Rijeki su studenti iskazivali svoje stavove prema jezino
adaptiranoj varijanti upitnika na esticama UMU5, UMU7 i UMU
8, ali je smjer vrednovanja odgovora ostao isti kao i kod
originalnog upitnika. Radi se o sljedeim esticama:
UMU1-Ispravno vjerovanje u Jednog Boga predstavlja najveu
vrijednost koju ovjek moe imati
UMU2-Roditelje treba potovati, paziti i pomagati

51
UMU3-Umjetni prekid trudnoe (abortus) bez opravdanog
medicinskog razloga nije daleko od ubojstva bespomone i
nevine osobe
UMU4-Seksualno zadovoljstvo treba traiti iskljuivo u zakonskoj
branoj zajednici mukarca i ene
UMU5-Zapravo je pametno biti iskren i inzistirati na istini i pravdi
UMU6-ovjek se treba koristiti iskljuivo zaradom steenom
vlastitim trudom
UMU7-Zakonom propisana smrtna kazna i nije ak ni u nekim
sluajevima opravdana
UMU8-Civiliziranom drutvu jest primjereno ograniavanje
seksualne slobode
UMU9-U lai su kratke noge
UMU10- Uvijek se treba kloniti opojnih sredstava (alkohola,
droge)
Ponueni su odgovori: 1. nikako se ne slaem, 2. ne slaem
se, 3. ne mogu se odluiti, 4., slaem se, 5. potpuno se slaem. Vii
stupanj slaganja je u obradi zastupljen veim vrijednostima.
4.3.Nain obrade podataka
Za testiranje hipoteza su koriteni t-testovi, dvije
diskriminacijske analize i Pearsonove dvosmjerne korelacijske
analize.
5. Istraivaki uzorak
Studenti su podijeljeni u dva, prema spolu statistiki znaajno
izjednaena, subuzorka. U prvom je 100 studenata i 100 studentica
druge godine studija Univerziteta u Zenici. Drugi ine po 25
studenta i 25 studentica prve, druge, tree i etvrte godine studija
Sveuilita u Rijeci.
Tablica 1: Dobne relacije izmeu rijekih i zenikih studenata
Grad M SD t-test Sg
Rijeka (N=200) 5,31? 1,41 35,28 0,00
Zenica (N=200) 4,92? 1,10
Legenda: M= aritmetika sredina, SD= standardna devijacija, t-test=
test znaajnosti razlikovanja aritmetikih sredina dobi, Sg= statistika
znaajnost dobne razlike izmeu rijekih i zenikih studenata
Prema tablici 1 postoji statistiki znaajna razlika izmeu
studenata dva grada na nain da su rijeki studenti stariji.

52
Interpretacija rezultata je ograniena injenicom vie razine dobne,
a implikativno i socijalne zrelosti rijekih studenata.
6. Rezultati istraivanja
6.1. Razlike izmeu rijekih i zenikih studenata
6.1.1. Manifestne razlike
Tablica 2: Razlike aritmetikih sredina manifestnih varijabli
upitnika SOS i UMU izmeu rijekih i zenikih studenata
manifestne R I Z E t-test Sg
varijable M SD M SD
PRILAGODBA 2,49 ,91 2,67 ,93 -2,007 ,045
IZBJEGAVANJE 3,15 ,87 3,24 ,88 -1,033 ,302
KOMPROMIS 3,82 ,99 4,11 ,90 -3,120 ,002
NADMETANJE 3,31 1,00 3,37 1,08 -,672 ,502
SURADNJA 3,96 1,14 4,23 ,99 -2,485 ,013
UMU1 3,23 1,41 4,60 ,85 -11,724 ,000
UMU2 4,72 ,48 4,88 ,35 -3,798 ,000
UMU3 3,10 1,40 4,19 1,16 -8,425 ,000
UMU4 2,17 1,19 3,89 1,33 -13,586 ,000
UMU5 3,99 ,95 3,79 1,14 1,908 ,057
UMU6 4,02 ,99 4,33 ,77 -3,352 ,001
UMU7 3,13 1,17 2,64 1,36 3,874 ,000
UMU8 2,56 1,05 3,21 1,29 -5,609 ,000
UMU9 3,86 1,26 4,47 ,72 -6,343 ,000
UMU10 3,41 1,26 4,50 ,87 -10,116 ,000
Legenda: RI= rijeki studenti, ZE= zeniki studenti, M= aritmetika
sredina, SD= srednje rasprenje rezultata, t-test= test znaajnosti
razlikovanja aritmetikih sredina na manifestnoj razini, Sg= statistika
znaajnost t-testa
Prema tablici 2 je vidljivo da je t-test na promatranim
varijablama rijekih i zenikih studenata statistiki znaajan kod
dva stava o obrascima rjeavanja sukoba i kod devet stavova o
moralnim uvjerenjima. Prema dobivenim statistiki znaajnim
razlikama zeniki studenti ee odbacuju prilagodbu, ali i ee
nego rijeki zastupaju kompromis i suradnju. to se tie
izbjegavanja i nadmetanja u sukobima, nisu dobivene statistiki
znaajne razlike na manifestnoj razini. Dalje, dobiveno je da

53
zeniki studenti ee nego rijeki zastupaju gotove sve stavove iz
seta varijabli o religijskim uvjerenjima osim jednoga gdje nema
razlika i jednoga gdje rijeki studenti imaju vii rezultat. Rijeani
statistiki ee zastupaju jedino stav prema kojemu ni u kom
sluaju ne opravdavaju zakonsko propisivanje smrtne kazne. Nai
se studenti iz dva grada ne razlikuju u stavovima o pitanju
zastupanja iskrenosti, istinitosti i pravednosti. Trebalo bi rei i da
su gotovo sve prosjene vrijednosti na pozitivnom polu slaganja sa
tvrdnjama.
Dakle, rezultati na manifestnoj razini upuuju da zeniki
studenti ee nego rijeki iskazuju prihvaanje normi proizalih iz
religijskih koncepata, te da imaju drutveno i teorijski poeljnije
stavove prema ponaanjima u sukobima nego rijeki.
6.1.2. Latentne razlike
Tabica 3: Temeljni rezultati diskriminativne analize rijekih i
zenikih studenata u odnosu na promatrani manifestni prostor
varijabli SOS
DF % r Wilks l. Hi df p RI ZE
1 100 ,214 ,954 18,606 5 ,002 -,219 ,219
Legenda: r=koeficijent kanonike korelacije, Wilks l.= test znaajnosti
kanonike diskriminacije pomou Wilksove lambde, Hi= hi-kvadrat test,
df= stupanj slobode, RI= centroid za rijeke studente, ZE= centroid za
zenike studente
Iz tablice 3 je vidljivo da je diskriminativnom analizom u
skupu varijabli stavova prema obrascima rjeavanja socijalnih
sukoba s obzirom na rijeke i zenike studente izluena jedna
statistiki znaajna diskriminativna funkcija. Iz koeficijenta
diskriminacije se moe uoiti da promatrane varijable ovog
prostora mogu s gotovo 5 % vjerovatnosti diferencirati ispitanike
prema gradu u kojem ive i studiraju.
Tabica 4: Diskriminativni koeficijenti i korelacije varijabli SOS s
diskriminativnom funkcijom
koeficijenti korelacije
KOMPROMIS ,671 ,713
SURADNJA ,350 ,568
PRILAGODBA ,616 ,458
IZBJEGAVANJE ,139 ,236
NADMETANJE ,049 ,154


54
Prema korelacijama varijabli s diskriminativnom funkcijom i
diskriminativnim koeficijentima (tablica 4) se moe vidjeti da u
strukturi diskriminativne funkcije sudjeluju slijedee varijable:
kompromis i suradnja. Rije je o teorijski i drutveno poeljnim
stavovima o sukobima prema kojima se studenti dva grada
razlikuju. Ovu smo funkciju nazvali funkcija poeljnog
ponaanja u sukobima.
Prema poloaju grupnih centroida (tablica 3) je uoljivo da su
Zeniani u pozitivnom odnosu s funkcijom poeljnog ponaanja u
sukobima, dok su Rijeani u negativnom odnosu s tom funkcijom,
premda su razlike toliko male da se ne bi moglo rei da Rijeani
imaju negativne stavove prema poeljnom ponaanju u sukobima.
Dakle, kada usporeujemo studente ova dva grada, zeniki
studenti iskazuju statistiki znaajno pozitivnije stavove prema
poeljnom ponaanju u sukobima dok rijeki studenti imaju
statistiki znaajno negativnije stavove prema takvom ponaanju,
premda su razlike veoma male.
Tablica 5: Prikaz temeljnih rezultata razlikovanja rijekih i
zenikih studenata na latentnoj razini razlikovanja u odnosu na
promatrani manifestni prostor varijabli UMU
DF % r Wilks l. HI. df p RI ZE
1 100 ,652 ,574 217,929 10 ,000 -,859 ,859
Legenda: r=koeficijent kanonike korelacije, Wilks l.= test znaajnosti
kanonike diskriminacije pomou Wilksove lambde, Hi= hi-kvadrat test,
df= stupanj slobode, RI= centroid za rijeke studente, ZE centroid za
zenike studente
Iz tablice 5 je vidljivo da je diskriminativnom analizom u
skupu varijabli stavova prema moralnim uvjerenjima s obzirom na
rijeke i zenike studente izluena jedna statistiki znaajna
diskriminativna funkcija. Iz koeficijenta diskriminacije se moe
uoiti da promatrane varijable ovog prostora mogu s 43%
vjerojatnosti diferencirati ispitanike prema gradu u kojem ive i
studiraju.
Prema korelacijama varijabli s diskriminativnom funkcijom i
diskriminativnim koeficijentima (tablica 6) se moe vidjeti da u
strukturi diskriminativne funkcije sudjeluju slijedee varijable:
UMU4, UMU1 i UMU10. Rije je o stavovima moralnog uvjerenja
proizalih iz dominantnih religijskih koncepata prema kojima se
studenti iz dva grada najvie razlikuju. Ovu smo funkciju nazvali
funkcija predane duhovne i fizike samokontrole.

55
Tablica 6: Diskriminativni koeficijenti i korelacije varijabli UMU s
diskriminativnom funkcijom
koeficijenti korelacije
UMU4 ,537 ,791
UMU1 ,418 ,683
UMU10 ,219 ,589
UMU3 ,077 ,491
UMU9 ,183 ,369
UMU8 -,032 ,327
UMU7 -,213 -,226
UMU2 ,025 ,221
UMU6 -,080 ,195
UMU5 -,250 -,111

Prema poloaju grupnih centroida (tablica 5) je uoljivo da su
Zeniani u pozitivnom odnosu s funkcijom predane duhovne i
fizike samokontrole, dok su Rijeani u negativnom odnosu s tom
funkcijom. U ovom su sluaju razlike dovoljno velike da bi se
moglo govoriti o latentnim razlikama izmeu studenata u Zenici i
Rijeci na nain da su prvi skloni predanosti u smislu duhovne i
fizike samokontrole dok drugi nisu.
Dakle, Zeniani su, statistiki ee ispoljavali stavove prema
kojima seksualno zadovoljstvo treba traiti iskljuivo u zakonskoj
branoj zajednici mukarca i ene, ispravno vjerovanje u jednog
Boga predstavlja najveu vrijednost koju ovjek moe imati i da se
uvijek trebalo kloniti opojnih sredstava (alkohola, droge) dok su
stavovi Rijeana prema istome bitno suprotni od navedenih.
6.2. Povezanost obrazaca rjeavanja sukoba i moralnih normi
kod rijekih i zenikih studenata
Talica 7: Relacije izmeu stavova o obrascima rjeavanja sukoba i
stavova o moralnim uvjerenjima kod rijekih studenata (N=200)
UMU1 UMU2 UMU3 UMU4 UMU5 UMU6 UMU7 UMU8 UMU9 UMU10
P r
p
-,106
,135
-,038
,592
,005
,943
-,065
,364
-,08
,250
,009
,903
-,041
,568
-,025
,722
-,057
,423
-,112
,113
I r
p
-,086
,229
-,089
,210
-,037
,602
-,005
,948
,039
,587
,036
,610
-,019
,785
,096
,177
,039
,580
,040
,547
K r
p
-,005
,940
-,069
,334
,006
,931
-,072
,311
,041
,564
,030
,672
,226
,001
,070
,322
,114
,109
,037
,603
N r
p
,124
,081
,097
,172
,103
,147
,071
,317
,088
,216
,243
,001
,078
,275
,177
,012
,152
,032
,270
,000
S r
p
-,016
,820
-,039
,582
,081
,253
-,006
,930
,000
,996
,125
,078
,019
,788
,023
,747
,076
,287
,149
,036

56
Legenda: P= prilagodba, I= izbjegavanje, K= kompromis, N=
nadmetanje, S= suradnja; r= dvosmjerne pearsonove korelacije,
p=statistika znaajnosti korelacija, uz p>0,05

Prema tablici 7 postoje est statistiki znaajnih korelacija
izmeu stavova prema obrascima rjeavanja sukoba i stavova
moralnih uvjerenja.
Prema dobivenim rezultatima utvrujemo sljedee relacije
1) Stav da je dobro pogaati se sa suparnikom u sukobu, tj.
traiti neko srednje rjeenje (kompromis) u kojemu e svaka strana
morati malo popustiti je u pozitivnoj korelaciji sa stavom da
zakonom propisana smrtna kazna nije ak u nekim sluajevima
opravdana
2) Stav da je loe nastojati do kraja pobijediti (poraziti)
suparnika u sukobu je u pozitivnoj korelaciji sa stavovima da se
ovjek se treba koristiti iskljuivo zaradom steenom vlastitim
trudom, da je civiliziranom drutvu primjereno ograniavanje
seksualne slobode, da su u lai kratke noge i da se uvijek treba
kloniti opojnih sredstava (alkohola, droge)
3) Stav da je dobro zalagati se da iz jednog (istog) sukoba
obje strane iziu zadovoljne u pozitivnoj je korelaciji sa stavom da
se uvijek treba kloniti opojnih sredstava (alkohola, droge)
Tablica 8: Relacije izmeu stavova o obrascima rjeavanja sukoba
i stavova o moralnim uvjerenjima kod zenikih studenata (N=200)
UMU1 UMU2 UMU3 UMU4 UMU5 UMU6 UMU7 UMU8 UMU9 UMU10
P r
p
-,034
,630
-,097
,170
-,064
,365
-,035
,625
,067
,346
-,108
,127
-,033
,966
,076
,284
-,055
,437
-,166
,016
I r
p
-,215
,002
,017
,816
-,009
,896
-,084
,238
,066
,355
-,078
,270
-,033
,646
,083
,242
-,003
,971
-,074
,296
K r
p
-,132
,062
,141
,047
,024
,738
,015
,836
,057
,425
-,015
,828
,049
,491
-,154
,029
,068
,336
,121
,887
N r
p
-,038
,589
,113
,112
,001
,994
,020
,782
,101
,154
,112
,114
,034
,629
,126
,075
-,058
,415
,097
,170
S r
p
-,042
,559
,038
,590
,068
,335
-,007
,923
,135
,057
,048
,500
,161
,023
-,069
,331
,043
,546
,141
,046
Legenda: P= prilagodba, I= izbjegavanje, K= kompromis, N=
nadmetanje, S= suradnja; r= dvosmjerne pearsonove korelacije,
p=statistika znaajnosti korelacija, uz p>0,05
Prema tablici 8 postoji est statistiki znaajnih korelacija
izmeu stavova prema obrascima rjeavanja sukoba i stavova
moralnih uvjerenja.

57
Prema dobivenim rezultatima utvrujemo sljedee relacije:
1) Stav da je loe bilo kako zakrpati, tj. izgladiti sukob je u
negativnoj korelaciji sa stavom da se uvijek treba kloniti
opojnih sredstava (alkohola, droge)
2) Stav da je loe ekati da vrijeme uini svoje, pa da se
sukob pomalo zaboravi je u negativnoj korelaciji sa stavom
da ispravno vjerovanje u jednog Boga predstavlja najveu
vrijednost koju ovjek moe imati
3) Stav da je dobro pogaati se sa suparnikom u sukobu, tj.
traiti neko srednje rjeenje (kompromis) u kojemu e svaka
strana morati malo popustiti u pozitivnoj je korelaciji sa
stavom da roditelje treba potovati, paziti i pomagati , a u
negativnoj korelaciji sa stavom prema kojemu je
civiliziranom drutvu primjereno ograniavanje seksualne
slobode
4) Stav da je dobro zalagati se da iz jednog (istog) sukoba
obje strane iziu zadovoljne u pozitivnoj je korelaciji sa
stavovima da zakonom propisana smrtna kazna i nije ak ni
u nekim sluajevima opravdana i da se uvijek treba kloniti
opojnih sredstava (alkohola, droge)
Dakle, postoji povezanost kod rijekih studenata izmeu
stavova prema kompromisu, izbjegavanju, nadmetanju i suradnji i
nekih uvjerenja koji potjeu iz religijskih koncepata. Ona moe
predstavljati korisnu informaciju o utjecaju religijskog odgoja na
tendencije njihovog ponaanja u socijalnim sukobima. Kod
zenikih studenata postoji povezanost izmeu stavova o prilagodbi,
izbjegavanju, kompromisu i suradnji i nekih uvjerenja koji potjeu
iz religijskih koncepata. Ta povezanost, kao i kod rijekih
studenata, upuuje na uzajamnost visoko pozicioniranih etikih
vrijednosti s teorijski i drutveno poeljnim ponaanjima u
socijalnim sukobima. Pri tome istiemo osobito korisnim za
praktinu odgojnu primjenu rezultate koji govore u prilog
povezanosti ustezanja od koritenja sredstava ovisnosti i
istovremenog odbacivanja pobjeivanja i prihvaanja suradnje kao
drutveno poeljnih obrazaca ponaanja u sukobima.
7. Diskusija
Prihvaamo hipoteze istraivanja. Postoje razlike izmeu
rijekih i zenikih studenata u iskazivanju stavova prema
obrascima rjeavanja socijalnih sukoba i u iskazivanju stavova

58
prema moralnim uvjerenjima proizalim iz religijskih koncepata.
Postoji povezanost izmeu moralnih uvjerenja proizalih iz
religijskih koncepata i stavova prema obrascima rjeavanja
socijalnih sukoba kod svake grupe studenata posebno: kod Rijeana
i kod Zeniana. Rezultati potvruju ope postavljeno teorijsko
polazite da su sociodemografske razlike i pretpostavljene
kulturalne specifinosti u vezi sa specifinostima ponaanja u
socijalnim sukobima (Polkinghorn i Byrne, 2001; Brigg, 2003;
Holman, 2002). Rezultate ne moemo usporediti sa slinim
istraivanjima na identinim prostorima. Analizirale smo ih
oslanjajui se na teorijske koncepte drutvenog kapitala i drutvene
poeljnosti ponaanja u socijalnim sukobima, povezujui ove
koncepte Kohlbergovom teorijom moralnog razvoja.
Mogue je da se matrica razumijevanja dobivenog rezultata
povezanosti obrazaca ponaanja u socijalnim sukobima i uvjerenja
o moralnim normama, promatrana iz kapaciteta religijskog
fundusa, razvija u ravni tradicijske intelektualnosti prema kojoj
injenje Dobra nije samo nain obavljanja posebnih djela, ve je to
sam nain ovjekovog bivanja, odnosno identiteta (Kahteran,2003;
Cerutti, 2006). Odsustvo ovakve interpretacije tradicije iz
modernog diskursa jedan je od ozbiljnih simptoma devijacije u tom
diskursu. Pri tome se ideja praktine moralnosti, kao to je moralno
ponaanje prakticirano empatijom i altruizmom u meusobnom
komuniciranju pa i u socijalnim sukobima, proima i izvan granica
same religioznosti i postaje opekulturno obiljeje identiteta
drutva i zajednice. Povezanost izmeu moralnih uvjerenja,
shvaenih kao generalnih etikih mjerila meuljudskih odnosa i
sklonosti drutveno poeljnim ponaanjima u socijalnim sukobima
sugerira
4
da se priroda odgojne podrke religioznosti projicira kroz
koncept i praksu odgoja moralnosti. Prepoznavanje karaktera
razvojnog stadija moralnosti dozvoljava prognozu niza relevantnih
kriterija osobnog i drutvenog funkcioniranja. Kod Lawrenca
Kohlberga (1927-1987) razvijanje odgojnih procesa podrke
moralnom rasuivanju potie uspostavljenje ekvivalencije izmeu
moralnog rasuivanja i moralnog ponaanja. Posebno znaajna
razina u ovako shvaenom razvoju moralnosti je postkonvencijska

4
Premda bi longitudinalno istraivanje utvrivanja uzrono-posljedinih veza
izmeu dva navedena konstrukta dalo pouzdane odgovore na sugeriranu
problematiku.

59
u kojoj pravo korespondira s dunou, u smislu njihove potpune
meusobne integriranosti.
Razlike izmeu ljudi i grupa ljudi se u suvremenoj teoriji
rjeavanja sukoba (Wilmot i Hocker, 1998; Weeks, 2000)
promatraju kao mogunost razvoja i napretka. Ukoliko pojedinac u
drutvu ali i drutvo u cjelini ima kapacitet da razlike s kojima se
susree uspjeno prevlada, moe na osnovu tih razlika ostvariti
osobni i drutveni rast i razvoj. Razlike meu studentima, koje se
uoavaju iz rezultata ovog istraivanja objanjavamo unutar
koncepta razumijevanja i konstruktivnog interpretiranja razlika i
razliitosti (Mihelj, 2001; Trimarchi i Papeschi,1995). Mihelj
(2001) smatra da je, budui da su razliite kulture u neminovnom
dodiru, opstanak identiteta pojedine kulture u globalizacijskim
procesima pitanje nunosti odreivanja pojedine kulture na nain
da se ona mora definirati i raspoznavati. Ali, sve kulture prema
autorici treba da zadre svoje tradicije i ne treba postojati imperativ
tzv. masovne kulture u kojemu je svako jednostavno prisiljen da
bude slian drugima. Globalizacijskim, ali i tranzicijskim su
procesima kod nas razlike postale sine qua non suvremenog
multikulturalnog, turbulentnog drutva, nesporazumi i sukobi
smatraju se toliko samorazumljivima da su gotovo nevidljivi, pa se
ak i ne ine vrijednima refleksije i nitko ih ne nastoji prevladati
(Mihelj, 2001:152).
O tome koliko je vano da se identiteti u multikulturalnim
drutvima jasno odreuju, definiraju i razlikuju pri emu je
neizostavna komunikacija, razmjena miljenja, slaganje ili
neslaganje jer e tako sukobi, koji su neminovni i prirodni, postati
reguliranima i samorazumljivima, potvruje i istraivanje
Trimarchi i Papechi (1995). Autorice su multidisciplinarnim
empirijskim istraivanjima najviih funkcija ljudskog mozga
pokazale da je pojam tolerancije (kod ovih autorica shvaen kao
vanjski nametnut, i za dugorone meuljudske odnose tetan,
pritisak da se bezuvjetno prihvaaju razliiti stavovi, ljudi,
djelovanja i sl.) zapravo u proturjeju s potivanjem ljudskih prava
s obzirom na to da in toleriranja ne stvara istinsko uzajamno
prihvaanje pojedinaca, ve samo stanje podnoenja, koje
pokuava zatomiti inae negativan odgovor prema drugoj osobi
koja u tom trenutku izraava razliite ideje, miljenja i stavove.
Takva situacija u unutranjosti mozga stvara napetost koja je
upravo proporcionalna snazi spontane reakcije prema razliitosti i
koja preko odreene granice eksplodira u pravo nasilje, dovodei

60
pojedinca u situaciju da vie nije odgovoran za vlasite postupke
(Trimarchi i Papechi, 1995: 324). Autorice ovaj neuropsiholoki
mehanizam nazivaju fiziolokim obrambenim mehanizmom
ljudskog mozga i pitaju se kako je mogue pojedince i narode
dovesti u situaciju da surauju i potuju meusobne etnike, rasne i
kulturoloke situacije. Odgovor razvijaju u porodinom odgoju za
takve obrasce rezoniranja i ponaanja koji iskljuuju mrnju prema
odreenim nainima ivota, osobama ili modelima i njeguju ljubav
i povjerenje. U tom smislu primjeuju da je Deklaracija o ljudskim
pravima koja promovira razumijevanje i prihvaanje razliitosti tek
mrtvo slovo na papiru jer se citira tek kada demagoki moe
koristiti ciljevima koji nisu u skladu sa biti njenog sadraja
(Trimarchi i Papechi (1995: 325). Na makro razini se moe uiniti
vie u operativnom smislu (politika, pedagogija, psihologija) kako
bi ideja iz deklaracije da se sva bia raaju slobodna i jednaka po
dostojanstvu i pravima i realizirala u praksi. Takva bi drutvena
praksa, aproksimativno, vodila ka tzv. nadnacionalnom identitetu
za kojega Cerutti (2006) kae da mu se danas tek razabiru znaajke
evolucije, on je iznad postojeih nacionalnih identiteta. Dimenzije i
priroda nadnacionalnog identiteta se moraju tek odrediti. Ipak,
autor ne sumnja u razvoj ovakvog kozmopolitskog identiteta i to ne
samo u pukom geografskom smislu nego u normativnom i
kantovskom latu senso: identitet graana svijeta koji se temelji na
pravu i samovladi (Cerutti, 2006:54).
8. Zakljuak
Istraivanje je metodoloki ogranieno malim brojem
sudionika kao i obrazovnom homogenou (studentska populacija)
sudionika. Rezultati navode autorice rada na postavljanje hipoteze
budueg istraivanja prema kojoj (re)aktualizirani interes
religioznosti upravo u tranzicijskim drutvima moe biti, (a u
sluaju da nije promoviran samo na deklarativnoj, formalnoj
razini), usmjeren ka odgoju moralnog rezoniranja i moralnog
ponaanja. Moralno rezoniranje, kao prilog stabilnijoj ravnotei
moralne prosudbe, i moralno ponaanje se pri tome smatraju
ontolokim konstituentima ljudskog bia. Impliciramo da izmeu
prirode moralnosti i obrazaca rjeavanja socijalnih sukoba
proistjee razumijevanje odgoja i obrazovanja religioznosti kao
mogueg priloga jaanju drutvenog kapitala. Postavlja se pri tome,

61
ini nam se i neizostavno specifino pitanje: u kolikoj se mjeri
prakticiraju promovirana i deklarirana naela?
Odgovarajui na svrhu istraivanja, ocjenjujemo da je za
osnaivanje drutvenog kapitala neke multikulturalne zajednice,
dakle unapreivanje povjerenja i aktivnog angamana u razlicitim
oblicima udruivanja, preporuljivo sljedee: prihvaanje razlika u
multikulturalim zajednicama treba da bude pravo, a ne pritisak da
se bude razliitim, pri emu je razumijevanje uzroka ponaanja
drugog ovjeka ili druge grupe ljudi temelj potivanja ljudskog
dostojanstva.
9. Literatura
Brigg, Morgan (2003). Mediation, Power and Culture Difference,
Conflict resolution Quartely. God. 20. br. 3, str. 287-307.
Cerutti, Furio (2006): Identitet i politika, Politika kultura, Zagreb.
Holman,B.(2002): Culture of Violence. Comunity Care. Vol.3. Issue
21. p 22-23
Kahteran, Nevad (2003). Tradicionalni islam i ideja ihsani
intelektualnosti ,u:Adnan Silajdi(ur.). Znakovi vremena.
Sarajevo: Nauno-istraivaki institut Ibn Sina, str.38-48.
Mihelj, Sabina (2001). Identiteti i globalizacija: Mitovi i realnost ,
Revija za sociologiju. br..3-4, str. 147-154.
Polkinghorn, Brian, Byrne, Seane (2001). Beetwen war and peace:
an examination of conflict management styles in four conflict
zones. International Journal of Conflict Management, God.12,
br. 1, str. 23-47.
Rijavec, Majda, Miljkovi, Dubravka (2002). Kako rjeavati
konflikte?. IEP-D2 Vern. Zagreb.
tulhofer, Aleksandar (2003). Drutveni kapital i njegova
vanost.u:Dean Ajdukovi(ur.). Socijalna rekonstrukcija
zajednice. Zagreb. Drutvo za psiholoku pomo, str.79-98.
Terhart, Ewald (2001): Metode uenja i pouavanja. Educa. Zagreb.
Trimarichi, Michele. Papechi, Luciana, Luisa (1996). Od tolerancije
do prihvaanja razliitosti. Drutvena istraivanja. br..2. str.
321-329.
Weeks, Duddly (2000). Osam najvanijih koraka u rjeavanju sukoba.
Sunce. Osijek.
Wilmot, William, Hocker, Joice (1998). Interpersonal conflict.
McGraw-Hill. USA

62

MORAL BELIEFS AND ATTITUDES TOWARDS
PATTERNS OF RESOLVING CONFLICTS IN THE LIGHT
OF SOCIAL CAPITAL THEORY
Edina Vejo, Senior Lecturer
Nataa Mirolovi-Vlah, M.A.
Summary
The aim of this paper is to contribute to the understanding of
the theoretical construct of a social capital. The social capital is
understood as one of the relevant prognostic constructs for the
results of both transitional and integrational processes in our
societies. Considering that the environment we live in is evident in
the process of (re)active religious interest whose basic aim is
education in morality, we tried to bring such processes into relation
with one of the the basic parameters of social capital. The paper
presents the results of comparative research of Zenica and Rijeka
students' attitudes towards moral beliefs and patterns of resolving
social conflicts. The primary aim of the research was to determine
if there were any differences between Zenica and Rijeka students'
expressing their attitudes towards moral beliefs resulted from
religious concepts and the patterns of resolving social conflicts.
The secondary aim was to determine if there was, for students from
a certain town, connection between moral beliefs resulted from
religious concepts and the ways of expressing their attitudes
towards the patterns of resolving social conflicts. Measuring
instruments used in the research are: Attitudes according to patterns
for solving social conflicts, adapted from Uzelac and akman
(2000) and Qustionnaire on moral beliefs, adapted from Pajevi, i
Hasanovi (2007). For hypothesis testing we used a t-test,
discrimination analysis and Pearson's correlation analysis. The
research results have been interpreted in the context of the
Kohlberg's theory on moral development and the concept of
contemporary theory on resolving conflicts where differences
inside a society are welcome.
Key words: social capital, patterns of resolving conflicts, moral
beliefs, students, multicultural, differences

63

.

. -
.

.

.

.
.

.
-
.
:


64

65
Izvorni nauni rad

Elvir izmi
1

Izet Pehli
2

INTERPERSONALNI ASPEKTI REFERENTNE
MOI I EMOCIONALNE INTELIGENCIJE
MENADERA KAO PREDUVJET EFEKTIVNOG
VOENJA ORGANIZACIJE
Saetak
U savremenim uvjetima postindustrijskog drutva najvanije
pitanje vezano za uspjenost menadera ogleda se u njihovim
liderskim karakteristikama. Savremeni menaderi treba da budu
osposobljeni za uspostavljanje ravnotee izmeu svog formalnog i
stvarnog autoriteta, kao i ravnoteu izmeu racionalne i
emocionalne inteligencije, odnosno izmeu menaderskih i
liderskih karakteristika. Prema tradicionalnom konceptu kvalitet
voenja povezan je sa odreenim komponentama kao to su
inteligencija, konzistentnost, odreenost i vizionarstvo. Navedeni
kvaliteti potrebni su za funkcioniranje lidera, ali nisu dovoljni
uvjeti za uspjenost odreenog lidera u novije vrijeme. U
savremenim uvjetima rada i poslovanja uspjeni lideri se
prepoznaju po visokom stepenu emocionalne inteligencije koja
ukljuuje samosvjesnost, samokontrolu, motivaciju, empatiju i
socijalne vjetine, odnosno interpersonalne vjetine rada s
ljudima. Ove karakteristike mogu zvuati kao mehke odrednice,
odnosno varijable koje nisu primjerene poslovnom
organizacionom aspektu, ali ipak se moe uspostaviti direktna
korelaciona veza izmeu emocionalne inteligencije i mjerljivih
poslovnih rezultata svakog pojedinca i organizacije kao cjeline.
Zbog toga emocionalna inteligencija postaje relevantna za
upravljanje svim vrstama organizacije a navedena injenica
podstie kontinuirane rasprave i stvara platformu za nova
istraivanja.

1
Docent, Ekonomski fakultet u Sarajevu, elvir.cizmic@efsa.unsa.ba
2
Vii asistent, Islamski pedagoki fakultet u Zenici, izet.pehlic@gmail.com

66
Kljune rijei: mo i utjecaj / formalni i stvarni autoritet /
emocionalna inteligencija / empatija
Osnovne komponente voenja u organizaciji
Voenje predstavlja poslovnu funkciju u organizaciji u okviru
koje menader, odnosno lider formulira viziju, misiju i poslovnu
strategiju organizacije kroz principe stratekog menadmenta
zasnovanog na konceptualnom sistemu promiljanja. Segment
menaderskih poslovnih aktivnosti stratekog karaktera daje
menaderu karakteristike lidera. Pored navedenog, menader
istovremeno treba da balansirahu i drugi aspekt voenja vezan za
operativno voenje odnosno usmjeravati poslovne aktivnosti u
eljenom pravcu posredstvom usmjeravanja aktivnosti angairanih
ljudskih resursa uz odranje visokog nivoa njihove motiviranosti i
posveenosti. Drugi segment voenja zahtijeva posjedovanje
menaderskih znanja i vjetina za operativno rukovoenje
organizacijom. Uspjeni lideri moraju nai balans izmeu
stratekog i operativnog aspekta voenja da bi ostvarili uspjeno
funkcioniranje organizacije u dugom i kratkom roku. To znai da
top-menaderi u organizaciji moraju posjedovati liderske
karakteristike i istovremeno biti kompozitori (formuliranje vizije,
misije i poslovne strategije) i dirigenti (operativno usmjeravanje
ljudskih resursa u skladu sa formuliranom poslovnom strategijom)
da bi ostvarili uspjeno funkcioniranje organizacije koju due ili
krae vode (unje, 2002:33-34). Voe su usmjerene ka budunosti
i oni inspiriraju lanove organizacije i zacrtavaju smjer razvoja
organizacije u kontekstu osmiljavanja vizije i definiranja misije
organizacije. Jack Welch
3
iz General Electrica i Alan G. Lafley
4
iz

3
Radi se o tome da se bude vei, da se preuzme rizik, rekao je analitiaru
Prudential Securities Inc. u intervju u aprilu ove godine. Gotovo je nemogue
upropastiti ovo, tako je veliko i mono. Ali, sljedei lider GE morae donijeti
neke teke odluke o tome gdje da koncentrira sredstva i koje neumorne izvrioce
da otpusti. To bi moglo znaiti zbogom za neke od poslova kompanije, poput
elektrinih ureaja. Prilagoeno: Moore L. Pamela i Brady Diane, Running the
House That Jack Built, October 02, 2000., str. 6873.
4
A. G. Lafley je nakon preuzimanja voenja u kompaniji P&G promijenio
dotadanju menadersku praksu. On posebno vrijeme rezervira ekskluzivno za
Antoija i gomile izvjetaja vezanih za uspjenost 200 najboljih viih izvrnih
menadera kompanije P&G dok su dotadanji menaderi bili veinom usmjereni
na proizvode, on pokazuje svoje usmjerenje na odgoj talenata i ne dozvoljava da
oni ni na kratko izmaknu njegovoj panji. Ako radite za P&G, vi moete biti
impresionirani a moda malice i zaplaeni od takve vrste posveenosti.

67
Procter & Gamble Company su svojevremeno osigurali svojim
kompanijama viziju na ijim osnovama navedene kompanije i
danas egzistiraju. Voe treba da posjeduju sposobnost za
ugraivanje sistema vrijednosti u organizaciju bez obzira da li se
radi o brizi za kvalitet obavljenog posla ili kreiranog proizvoda,
potenju, konzistentnosti, izbjegavanju konspiracije, ili
proaktivnom odnosu prema poslu i preuzimanju rizika, ili o brizi za
zaposlene i klijente. Svaka skupina ljudi koja radi na realizaciji bilo
kojeg projekta odreenim kapacitetom i intenzitetom obavezno ima
na elu neku osobu koja je vjeta u umjetnosti voenja. Ta vjetina
je sastavljena od najmanje etiri sljedea osnovna gradivna
elementa: 1. Mosposobnost usmjerena je na uspjeno i
odgovorno koritenje moi od strane lidera, 2. Motivacija
sposobnost znai razumijevanje ljudskog bia, u razliitom
ivotnom dobu i u razliitim situacionim kontekstima u kojim
imaju razliite motive, elje, potrebe i nain ponaanja, 3.
Inspiracija sposobnost podrazumijeva da voe da inspiriraju i
podstiu druge na efektivnije i efikasnije realiziranje osnovnih
zadataka, 4. Klimasposobnost odnosi se na nain djelovanja koji
e razvijati pogodnu atmosferu, odnosno ambijent za kreiranje
korektnog ponaanja kao i potenog sistema motivacije (Weihrich,
Koontz, 1994:491).
Unutar organizacijskog konteksta mo se moe definirati kao
sposobnost pojedinaca ili skupine ljudi da putem vlastitih
aktivnosti, ili odluka potaknu ili utjeu na vjerovanja, stavove,
ponaanje i djelovanja drugih ljudi. Legitimna mo dolazi s
poloajem i proizilazi iz odreenog pravnog sistema, obveza i
odgovornosti utvrenih statutima organizacija, na osnovu kojeg
ostali ljudi u organizaciji i van nje prihvataju navedenu poziciju
kao legitimnu (Weihrich, Koontz, 1994:292-293). U privatnoj
kompaniji, ovlasti koje nosi pozicija proizilaze prvenstveno iz
drutvene institucije prava vezanog za privatno vlasnitvo i volje
vlasnika da odreen dio autoriteta odluivanja delegira na
profesionalnog menadera. U djelovanju dravnih institucija ovlasti
se baziraju na tripartitetnom institutu predstavnike, odnosno
zakonodavne, izvrne i sudske vlasti. Mo moe, takoer,
proizlaziti iz strunosti, odnosno kompetencija, znanja i vjetina
odreene osobe, skupine ili tima iz ega proizlazi intenzitet

Prilagoeno: Berner, Robert, How A.G. Lafley is revolutionizing a bastion of
corporate conservatism, BusinessWeek, july, 2003., str. 52.

68
njihovog utjecaja na ostale segmente ljudskih resursa u organizaciji
a samim tim i na organizaciju kao cjelinu. To je mo koja proizlazi
iz znanja i svega drugog to znanje kao takvo predstavlja, jer
znanje u savremenim uvjetima predstavlja najvaniji segment
kapitala svake organizacije. Ljekari, advokati, profesori i razliite
druge vrste profesionalaca i eksperata mogu imati veliki utjecaj na
druge zbog toga to drugi ljudi cijene kako njih same, tako i
njihove stavove i miljenja. Mo se moe bazirati i na ugledu,
odnosno na imidu ili rejtingu odreene osobe, skupine osoba ili
organizacije. Potrebno je rei da organizacije i pojedinici treba da
upravljaju svojim imidem jer upravo imid zahtijeva dugorono
kultiviranje razliitih organizacijskih varijabli u kontekstu
prepoznavanja osnovnih karakteristika publike na koju je
organizacija fokusirana uzimajui u obzir i stavove svih ostalih
interesnih skupina koje imaju odreenu mo i utjecaj u pogledu
funkcioniranja odreene organizacije. Naravno, potrebno je da
drugi vjeruju u organizacije i lidere, kao i njihove ideje. Kao
primjer mogu se navesti Martin Luther King
5
, Nelson Mandela
6
ili
Mahatma Gandhi
7
koji su imali malo legitimne moi, ali su snagom
svoje linosti, svojim idejama i svojom sposobnou javnog
djelovanja i promicanja odreenih ideja izvrili snaan utjecaj na
druge ljude i njihovo ponaanje na nain da su mijenjali cijele
drutvene sisteme ili odreene osobine postojeih sistema kao
najirih organizacijskih cjelina. Na slian nain bi se mogao kao
primjer uzeti i utemeljitelj islama, Abu al-Qasim Muhammad Ibn

5
Martin Luther King Junior, roen je 15. januara 1929. u Atlanti i jedan je od
najveih voa za prava amerikog crnakog stanovnitva. Propovijedao je
nenasilno nepokoravanje i graanski neposluh. Izvor: http://nobelprize.org/
nobel_prizes/peace/laureates/1964/king-bio.html
6
Roen je 18. jula 1918 u jednom selu u blizini Umtate u okviru kraljevske
porodice, koja je pripadale plemenu Tembu. Prie starijih lanova njegovog
plemena vezane za odbranu domovine i praktini sudski procesi su ga opredijelili
da postane advokat s ciljem da uini neto revolucionarno za svoju domovinu.
Ve je tokom studija bio voa studenata koji je organizirao odreenu vrstu
bojkota predavanja a tokom cijelog ivota je bio usmjeren na borbu protiv
aparthejda i bio lider razliitih organizacija koje su radile na tome. Bez obzira to
je u nekoliko navrata bio zatvaran i muen nije odustao od svog cilja koji je na
kraju i ostvario. http://www.see-educoop.net/education_in/pdf/Menschenrechte/
Grundkurs_MR5/Apartheid/apartheid/Widerstand/mandela.htm
7
Mahatma Gandhi, roen je u hinduskoj obitelji u mjestu Porbandar u dananjoj
dravi Gujarat dana 2. juna 1869. godine. On je voa nacije koji se izborio za
nezavisnost Indije putem nenasilne revolucije. Izvor: http://www.mkgandhi.org/

69
Abd Allah Ibn Abd al-Muttalib Ibn Hashim.
8
Konano, bitno je rei
da se legitimna mo dobija imenovanjem na osnovu formalno
autoriteta i statusa osobe u organizaciji dok se referentna mo
postie i proizlazi i stvarnog autoriteta na osnovu ega osoba koja
vodi organizaciju utjee na ljudske resurse u organizaciji i na
njihovo ponaanje.
Drugi sastavni element voenja predstavlja sposobnost osobe
koja vodi organizaciju da sutinski razumije ljude, odnosno njihove
elje, potrebe i njihovo ponaanje. Kao i u svakoj drugoj
organizacijskoj praksi, jedna je stvar poznavanje teorije motivacije,
vrsta motivatora i prirode sistema motivacije, a sasvim je neto
drugo sposobnost primjene navedenog znanja na ljude i odreene
kontekstualne situacije. Ne moe se isti sistem motivacije, niti isti
stil voenja, primijeniti na sve ljude u organizaciji na svim
hijerarhijskim nivoima i u okviru svih organizacijskih jedinica.
Stoga, u okviru razliitih bazinih tipova organizacije potrebno je
primijeniti razliite sisteme motivacije i razliite stilove voenja da
bi navedene organizacije bile uspjene (unje, Pai, 2003:4).
Trei sastavni dio voenja je rijetka sposobnost lidera da
inspirira sljedbenike u smislu da svaki pojedinac koji uestvuje u
realizaciji odreenog posla, u okviru odreenog projektnog tima ili
organizacije u realizaciju istog dobrovoljno uloi sva svoja znanja
vjetine i sposobnosti. S obzirom da organizacije postindustrijskog
drutva podrazumijevaju heterarhijske organizacijske sisteme koji
generiraju hibridne organizacije zasnovanu na miksu pozicione,
profesionalne i procesne hijerarhije sposobnost inspiriranja
predstavlja conditio sine qua non savremenih lidera. Moe se rei
da je koritenje motivatora usmjereno na podreene i njihove
potrebe i proizlazi iz formalnog autoriteta i statusa lidera, dok se
inspiracija generira kroz interpersonalne odnose unutar skupine i
izmeu lidera i skupine i ista dobrim dijelom proizlazi iz stvarnog
autoriteta lidera zasnovanog na njegovom irem drutvenom
statusu, znanjima i vjetinama. Navedene karakteristike dovode do
razvoja arma i privlanosti lidera koje mogu poticati lojalnost,
odanost i snanu elju lanova skupine da meusobno potiu ono
to promovira voa. Ovo nije pitanje zadovoljenja neke konkretne

8
Muhammed, alejhis-selam, jo u Meki stekao je ugled i dobar glas kao voa
karavana, dok je tokom svog rada i djelovanja u Medini postao veoma ugledan
muslimanski lider koji je imao ogroman broj sljedbenika. Nosio je poasni naziv
"El- Emin" (arap. "Pouzdani"). Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Muhamed

70
opipljive potrebe, nego davanje nesebine podrke izabranom
lideru, njegovim idejama i aktivnostima, to je posebno
prepoznatljivo kod vjerskih i politikih organizacija (Panebianco,
1988:316).
etvrti sastavni element voenja je stil voe i klima koju
voa razvija u organizaciji. Naravno, stil voe zavisi od razliitih
faktora kako od samih karakteristika voe i sljedbenika, tako i od
veliine organizacije njenog ivotnog ciklusa i ostalih
kontekstualnih varijabli. Dodatno snaga motivacije zavisi od
oekivanja, percepcije u kontekstu nagrada, koliine napora koji se
smatraju potrebnima, zadatka koji bi trebalo obaviti i drugih faktora
koji su dio okruenja, isto kao i organizacijske klime to je dovelo
do razvoja velikog broja teorija voenja i motivacije.
Osnovne razlike izmeu moi i utjecaja u organizaciji
Mo predstavlja jednu od varijabli organizacijskog konteksta
prema Henry Mintzberg-u i kao takva bitno odreuje odreene
strukturalne varijable organizacijske strukture. Naravno, nosioci
moi u organizaciji su odreeni nivoi menadmenta, ali najvei
intenzitet moi posjeduju odreene vrste ljudskih resursa u
odreenom bazinom tipu organizacije.
9
Osnovni aspekt moi koji
je i najvaniji u okviru svih bazinih tipova organizacije vezan je
za mo donoenja poslovnih odluka u organizaciji koja se referira
na izbalansirani formalni i stvarni autoritet nosilaca poslovnog
odluivanja. Svijest o postojanju ranije navedenih faktora i
razliitih aspekata moi u organizaciji vodila je prema znaajnim
istraivanjima o voenju i razvoju razliitih relevantnih teorija
voenja (Mintzberg, 1981:107). Primarni zadatak menadera jeste
stvaranje i odravanje okruenja pogodnog za efektivno i efikasno
funkcioniranje organizacije. Osnovne motivatore u svakoj
organizaciji ine novac, nain komunikacije, participacija i kvalitet
radne sredine, tako da se na osnovu karakteristika navedenih
parametara determiniraju osnovni stilovi voenja, poevi od

9
Naprimjer najveu mo u preduzetnikoj organizaciji ima top-menader
(preduzetnik) koji je smjeten u stratekom vrhu organizacije, dok u okviru
profesionalnih organizacija najveu mo imaju profesionalci koji su smjeteni u
operacionom jezgru. Menaderi divizija imaju najveu mo u divizionim
organizacijama i smjeteni su u srednjem dijelu dok razliite vrste eksperata
imaju najveu mo u okviru inovativnih organizacija. http://books.google.ba/
books?id=YVhdhNEi&dq=Henry+Mintzberg+power+basic+organizational+type
&source

71
ekstremno autokratskog i benevolentno autokratskog do
demokratskog i participativno skupnog stila voenja.
10
Da bi se
voenje, kao menaderska funkcija, spoznalo na pravi nain
potrebno je razumjeti razliite aspekte vezane za voenje i
motivaciju i znati da razliiti ljudi imaju razliitu strukturu potreba,
da isti ljudi u razliitim ivotnim kontekstima imaju razliite
potrebe, te na pravi nain razumjeti lanac (potrebe, elje, akcije,
zadovoljstvo). (Greenberg, Baron, 2003:471, 473). Faktori koji
utiu na motivaciju u organizacijskom kontekstu su individualne
osobine svakog zaposlenika, karakteristike posla koje ljudi
obavljaju, karakteristike organizacije i ira drutvena okolina
(Schacter, Langer, 2006:179).
Konano, potrebno je razumjeti osnovnu distinkciju izmeu
moi i utjecaja osoba koje donose odluke u organizaciji. Formalni
autoritet i status koji menader stie inom njegovog imenovanja
na poziciju top-menadera u organizaciji predstavlja osnovicu iz
koje menader crpi svoju legitimnu mo u organizaciji na osmovu
koje ima mogunost da nagradi ili kazni svoje podreene i koristi
odreen motivacijski instrumentarij. Stvarni autoritet menader ne
dobija inom imenovanja na poziciju top-menadera nego se isti
stie putem edukacije i poslovne prakse i ogleda se u znanju u
smislu ekspertnosti top-menadera i njegovom iskustvu u smislu
konceptualne spoznaje funkcioniranja interpersonalnih odnosa i
poslovnih procesa u organizaciji. Vano je rei da uspjean lider
treba da posjeduje istovremeno i mo i utjecaj iz razloga to u
situaciji u kojoj osoba ima ekspertnost i referentnost, ali nema
legitimnu mo da nagrauje ljude u organizaciji kroz odreen
motivacijski sistem zasnovan na novcu, participaciji i kvalitetu
radne sredine i vice versa. Konano, uspjeni lideri u savremenim
uvjetima treba da posjedouju slijedee osobine:
1. Viedimenzionalne elemente inteligencije kao to su: a)
emocionalna inteligencija b) kognitivna inteligencija i c)
kulturalna inteligencija),
2. Motivacija na voenje,

10
Fred Fiedler i Rensis Likert, pored navedenog, prepoznaju dvije osnovne vrste
lidera a to su lideri usmjereni na posao, odnosno zadatak i lideri usmjereni na
ljudske resurse, gdje stil voenja (autokratski ili demokratski) zavisi od razliitih
faktora kao to su struktura zadatka, karakteristike lanova skupine i priroda
odnosa izmeu lidera i lanova skupine. ire: Kaliski, S., Burton, Encyclopedia
of Business and Finance, Second edition, MacMillan Reference USA, 2007. str.
457.

72
3. Fleksibilnost (Greenberg, Baron, 2003:474).
Posebno mjesto vezano za osobine savremenih lidera zauzima
posjedovanje emocionalne inteligencije pomou ijih pet osnovnih
elemenata se mogu objasniti i ostale osobine kvalitetnih lidera. U
kontekstu navedenog esto se postavlja pitanje moe li se voenje
nauiti, odnosno, da li se emocionalna inteligencija osobe moe
razvijati. Neki autori kao to je profesor Noel Tichy sa University
of Michigan procjenjuje da 80% voenja nastaje iz iskustva na
poslu, dok 20% moe biti steeno tokom obuke i studiranje.
Ovakvu tvrdnju Danijel Goleman u svom djelu Emocionalna
inteligencija u potpunosti opovrgava i dokazuje da se emocionalna
inteligencija i voenje mogu nauiti (Weihrich, Koontz, 1994:492).
Emocionalna inteligencija, zapravo, predstavlja sposobnost osobe
da upravlja svojim emocijama i da razumije emocije drugih na
nain da se kroz upotrebu iste ostvare lini i organizacijski ciljevi a
navedeni pojam e se preciznije predstaviti u nastavku rada.
Konano, za bolje razumijevanje voenja potrebno je prepoznati
odreene razlike izmeu lidera i menadera koje se mogu vidjeti
na slici br. 1. (Greenberg, Baron, 2003:472)

Uloga lidera/voe Uloga menadera
Osmiljavanje
vizije i poslovne
misije
organizacije
Formuliranje
strategije za
implementiranje
poslovne misije
Razvoj pozitivnog
stava zaposlenih u
kontekstu misije i
strategije
organizacije
Implementiranje
poslovne
strategije kroz
druge ljude
Uloga lidera/voe Uloga menadera
Osmiljavanje
vizije i poslovne
misije
organizacije
Formuliranje
strategije za
implementiranje
poslovne misije
Razvoj pozitivnog
stava zaposlenih u
kontekstu misije i
strategije
organizacije
Implementiranje
poslovne
strategije kroz
druge ljude

Slika br. 1. Lideri i menaderi-razliitost njihovih uloga

U kontekstu predstavljene slike u teorijskom smislu mogue
je razlikovati uloge i poslove lidera i menadera, ali ih je vrlo teko
razdvojiti u poslovnoj praksi jer u savremenim uvjetima poslovanja
lider treba da istovremeno bude i strateg (emocionalna
inteligencija) i operativac (racionalna inteligencija) uz iznalaenje
optimalnog balansa izmeu navedenih uloga u organizaciji.
ta je to emocionalna inteligencija?
Emocionalna inteligencija je jedan veoma atraktivan koncept
zbog toga to u sebi saima najmonije sposobnosti ovjeka u
smislu sposobnosti razumijevanja kako nae emocije utiu kako na

73
nas same tako i na druge ljude oko nas. Ameriki psiholozi John
Mayer i Peter Salovey su prvi plasirali izraz emocionalne
inteligencija ve 1990. godine. Nakon vie od 10 godina naknadnih
istraivanja oni su definirali pojam emocionalna inteligencija kao
sposobnost prepoznavanja znaenja pojedinih emocija i njihovih
odnosa, te shvatanje i rjeavanje problema na bazi emocija.
Istraivanja provedena u Australiji (Sardo, 2004:15) prepoznaju
metodoloki okvir putem kojeg se emocionalna inteligencija moe
izmjeriti, a to je jo vanije, ona se moe razviti i unaprijediti.

Tabela br. 1. Pet komponenti emocionalne inteligencije na poslu
Komponente: Definicija: Manifestacije:
Samosvjesnost Sposobnost da se prepozna
vlastito raspoloenje i razumiju
vlastite emocije, vlastita priroda
i unutranji pokretai, te njihov
utjecaj na druge
Samopotovanje
Samosvjesnost
Zdrav smisao za humor
Samokontrola Sposobnost da se kontroliraju i
preusmjere opstruktivni impulsi i
raspoloenja
Sposobnost da se prolongira
odluka odnosno da se razmisli
prije prosuivanja i djelovanja
Vrijedan povjerenja sa
integritetom
Sposobnost suoavanja sa
nepredvidivim
situacijama
Otvorenost za promjene
Motivacija Poticaj da se radi iz razloga koji
su iznad novca i statusa
Sposobnost da se slijede ciljevi
sa energijom i punom
posveenou
Jak pokreta za uspjehom
Optimizam, ak i kad se
gubi
Posveenost organizaciji
Empatija Sposobnost da se razumije
emocionalno stanje drugih ljudi
Vjetina tretiranja ljudi u skladu
s njihovim emocionalnim
reakcijama
Ekspertnost u graenju i
izboru talenata
Kros-kulturalna
senzitivnost
Posvenost kupcima-
klijentima
Socijalne
vjetine
Vjetina graenja i odravanja
odnosa stvaranje mree odnosa
Sposobnost da se uhvati
sutina i saini odgovarajui
izvjetaj
Efektivnost u voenju
promjena
Upornost
Ekspertnost u graenju i
voenju timova

Pored ranije navedenih autora Daniel Goleman je znanstvenik
koji je prvi put preciznije definirao i predstavio termin emocionalna
inteligencija iroj javnosti u svojoj knjizi Emocionalna
inteligencija iz 1995. godine Goleman je, takoer, prvi primijenio
navedeni koncept na poslovne organizacije 1998. godine i otkrio da

74
je prema tradicionalnom konceptu kvalitet voenja povezan sa
odreenim komponentama kao to su inteligencija, istrajnost,
odreenost i vizionarstvo, to je prema Golemanu svakako
potreban uvjet za uspjenost lidera, ali nije dovoljan uvjet za
uspjenost odreenog lidera u novije vrijeme. Istinski efektivni
lideri se, takoer, razlikuju, odnosno odlikuju po visokim stepenom
emocionalne inteligencije koja ukljuuje samosvjesnost (svijest o
samome sebi), samokontrolu, motivaciju, empatiju i socijalne
vjetine odnosno vjetine rada sa ljudima. Konano, IQ kao
racionalni aspekt inteligencije i tehnike vjetine su veoma vane,
ali emocionalna inteligencija je element voenja bez ega ne moe
biti uspjean lider u savremenim uvjetima. Zbog svega ovoga, u
nastavku dajemo detaljan pregled elemenata koji tvore menaderski
institut emocionalne inteligencije (tabela br. 1.). (Goleman,
1998:88)
ta je samosvjesnost?
Ljudi koji posjeduju visoki stepen samosvjesnosti prepoznaju
kako njihovi osjeaji utiu na njih same, ali i na druge ljude i
performanse njihovog posla, to moe imati utjecaja na
funkcioniranje organizacije kao cjeline. Samosvjesnost predstavlja
prvu komponentu emocionalne inteligencije. Samosvjesnost znai
sposobnost dubokog razumijevanja emocija, snaga, slabosti,
potreba i motivatora odreene osobe (Torrington, Hall, Taylor,
2004:335). Odluke samosvjesnih ljudi se zasnivaju na njihovim
vrijednostima i konsekventno tome, oni esto pronalaze posao koji
zahtijeva energinost, samouvjerenost i predstavlja emocionalni
izazov.
ta je samokontrola?
Bioloki, odnosno fizioloki impulsi izazivaju emocije.
Moda ljudi individualno ne mogu mnogo uraditi sa njima ali lideri
mogu uraditi mnogo tako to e njima kvalitetno upravljati, te
uiniti ljude i svoje organizacije uspjenijim. Samokontrola
predstavlja nastavak unutarnje konverzacije koja je u toku i koja
predstavlja komponentu emocionalne inteligencije koja ljude
oslobaa i ne dozvoljava da budu zatoenici svojih vlastitih
osjeaja. Zato samokontrola ima tako veliki utjecaj na lidere? Oni,
ljudi koji kontroliraju svoje osjeaje i emocionalne impulse
predstavljaju ljude koji su racionalni i oni mogu kreirati okruenje i

75
atmosferu povjerenja i iskrenosti, odnosno fer plej atmosferu u
organizaciji ili timu koji vode. U takvom okruenju politiko
konspirativno spletkarenje i gruba borba bivaju otro reducirani a
produktivnost je u porastu. Takoer, samokontrola ima efekat
prelijevanja. Manje loeg raspoloenja kod top-menadera,
odnosno lidera znai manje loeg raspoloenja u cijeloj
organizaciji. Samokontrola nadalje dovodi do poveanja integriteta
osobe, to nije samo personalna vrlina nego i organizaciona snaga.
ta je motivacija?
Ako postoji jedna zajednika crta, odnosno karakteristika
koju treba imaju svi efektivni lideri, to je sposobnost motivacije.
Oni imaju potrebu da ostvare postignue van granica oekivanja,
kako njih samih tako i svih drugih osoba. Kljuna rije ovdje je
postignue. Mnogi ljudi su motivirani eksternim faktorima, kao to
je visoka plata ili status koji dolazi na osnovu posjedovanja
impresivne titule i na osnovu bivanja lanom neke prestine
kompanije. Suprotno, oni sa liderskim potencijalom su motivirani
duboko ugraenom eljom da ostvare osnovni cilj u kontekstu svog
vlastitog postignua.
Ako traite lidere, kako moete identificirati ljude koji su
motivirani unutranjom eljom osobe za uspjehom vie nego
eksternim nagradama? Prvi signal za to je ljubav prema poslu.
Kada ljudi trae kreativne izazove, vole uiti i veoma su ponosni na
svaki dobro uraen posao. Oni, takoer, bivaju obiljeeni
neumornou i neiscrpnom energijom, spremni su da rade stvari
sve bolje i bolje. Ljudi sa ovakvom vrstom energije su esto
smatrani nemirnim odnosno ljudima koji ne prihavataju status quo.
Oni su istrajni u postavljanju pitanja vezanih za stvari koje se rade
na jedan nain a ne na drugi, oni tee da iznalaze nove pristupe za
obavljanje svoga posla. Interesantno je da ljudi sa visokim
stepenom motivacije ostaju optimistini ak i kada su rezultati
okrenuti protiv njih.
ta je empatija?
Izmeu svih dimenzija emocionalne inteligencije, empatija se
moe najlake prepoznati. Svi ljudi tokom svog ivota mogu
osjetiti empatiju senzitivnog nastavnika ili prijatelja i svi biti
pogoeni odsustvom iste kod bezosjeajnog coch-a ili efa.
Empatija znai misaono posmatranje osjeaja zaposlenika zajedno

76
sa drugim faktorima u procesu donoenja inteligentnih odluka.
Empatija je posebno vana danas kao komponenta voenja zbog
najmanje tri razloga. To je, prije svega, poveano koritenje
timskog rada, globalizacija i potreba da se zadre talentirani ljudi u
organizacijama kao njihov kljuni kapital. Navedeni elementi su
vani jer u savremenim uvjetima najbolje poslovne rezultate
ostvaruju komplentarni i kompatibilni timovi na globalnom nivou,
dok njihov odlazak iz kompanije znai odlazak znanja, sposobnosti,
vjetina i iskustva, to u savremenim uvjetima poslovanja
predstavlja najveu organizacijsku vrijednost ega su efektivni
lideri veoma svjesni.
ta su socijalne vjetine?
Socijalne vjetine kao komponente emocionalne inteligencije
inkorporiraju osobine koje treba da ima top-menader kada obavlja
poslovne uloge voe, nominalnog voe ili veze u kontekstu
organizacije koju vodi. Upravo kroz obavljanje navedenih
interpersonalnih uloga top-menader mora koristiti svoje socijalne
vjetine, jer je svaki stil voenja odreen kako karakteristikama i
spsobnostima lidera, tako i karakteristikama sljedbenika i njihovih
zadataka u organizaciji (unje, 2002:16). Prve tri komponente
emocionalne inteligencije su vjetine upravljanja samim sobom.
Posljednje dvije empatija i socijalne vjetine se tiu sposobnosti
osobe da upravlja odnosima sa drugim ljudima. Kao komponenta
emocionalne inteligencije socijalne vjetine nisu jednostavne kao
to zvue. One nisu samo pitanje prijateljstva i blagonaklonosti
iako ljudi sa visokim nivoom socijalnih vjetina predstavljaju voe
koji su rijetko zloudni i sebinog duha. Socijalne vjetine
predstavljaju kljunu sposobnost koju treba da posjeduju lideri
kompanija. Nakon svega, posao lidera je da uradi posao pomou
drugih ljudi, tako da ljudi budu visoko zadovoljni i motivirani, a to
upravo socijalne vjetine ine moguim. Ljudi koji ne mogu izraziti
svoju empatiju nisu sposobni izvesti to na pravi nain. Socijalne
vjetine omoguavaju ljudima da stave svoju kompletnu
emocionalnu inteligenciju u pogon.
Moe li se emocionalna inteligencija nauiti?
Godinama su znanstvenici vodili rasprave o tome da li se
lideri raaju ili stvaraju. Na isti nain se raspravlja i o emocionalnoj
inteligenciji. Da li se ljudi raaju sa odreenim nivoom empatije,

77
naprimjer ili postiu odreen nivo empatije kao rezultat ivotnog
iskustva? Odgovor je potvrdan za oboje. Nauna istraivanja
snano sugeriraju da postoji genetska komponenta koja detrminira
intenzitet emocionalne inteligencije. Psiholoka i razvojna
istraivanja pokazuju da priroda socijalnih odnosa i iskustvo,
takoer, odigravaju svoju ulogu. Koliki je pozitivan utjecaj svake
od njih nikad nee biti spoznato, ali istraivanje i praksa jasno
demonstriraju da se emocionalna inteligencija moe nauiti i
unaprijediti.
Jedno je izvjesno, emocionalna inteligencija raste sa razvija
se tokom cijelog ivota. Postoji jedan klasini izraz za ovaj
fenomen a to je zrelost. ak i u fazi zrelosti, neki ljudi jo uvijek
treba da treniraju da bi poveali vrijednost svoje emocionalne
inteligencije. Emocionalna inteligencija je roena najveim dijelom
unutar neurotransmitera modanog limbinog sistema.
11
Limbini
sistem utjee na obllikovanje memorije putem integriranja
emocionalnih stanja sa pohranjenim memorijskim fizikim,
odnosno tjelesnim osjeajima. Limbini sistem je u meuvezi sa
strukturom poznatom kao jezgra za podrku, pod uobiajenim
nazivom modani centar za raspoloenje koji upravlja osjeajima,
impulsima i podraajima. Istraivanja pokazuju da limbini sistem
ui najbolje kroz motivaciju, proirene treninge i povratne
informacije. Navedeno moemo uporediti sa vrstom uenja koja se
odvija u neocortex-u.
12
Neocortex je dio ukupnog modanog
cortexa koji je povezan sa limbinim sistemom i sastoji se od est
nivoa. Neocortex je ukljuen u vie nivoe funkcija mozga kao to je
ulna percepcija, generiranje motorikih komandi, specijalno
zahtjevnog rezonovanja, svjesnog promiljanja a, takoer, je vezan
za socijalne aspekte linosti i jezik. On upravlja analitikim i
tehnikim sposobnostima osobe. Neocortex slui za shvatanje
koncepata i za logiku. To je dio mozga koji shvata kako se koristi
raunar ili kako se vri poziv na kupnju na bazi itanja knjige. To
je, takoer, dio mozga na koji se usmjerava veina treninga i

11
Limbini sistem dolazi od latinske rijei limbus to znai granini ili rubni,
ukljuuje strukture u ljudskom mozgu koje su ukljuene u emocije, motivaciju i
povezivanje memorije sa emocijama. ire: http://www.healing-arts.org/n-r-
limbic.htm
12
Neocortex dolazi od latinskog prevoda ove rijei to znai nova kora koja
predstavlja dio mozga svakog sisara. Ona je najvii sloj koji pokriva povrinu
modanih hemisfera, debljine je 2-4 milimetra. ire: http://www.medterms.com/
script/main/art.asp?articlekey=25283

78
programa sa ciljem da doe do porasta emocionalne inteligencije
odreene osobe.
Sve do 2003. godine bilo je veoma malo opipiljivih dokaza
koji bi potkrijepili mnoge tvrdnje vezane za koristi emocionalne
inteligencije ljudskih resursa za organizaciju. Godinu dana ranije
jedna australijska konsultantska kompanija pod nazivom Learning
Dimensions je uspjela da definira i determinira koje opipiljive
komercijalne koristi mogu postii organizacije ako je njihova radna
snaga sa viim stepenom emocionalne inteligencije. U saradnji sa
Swinburne University, Learning Dimensions je koristila
specijalizirane validne instrumente za mjerenja emocionalne
inteligencije i brojne druge faktore koji doprinise boljim
performansama radnog mjesta. Pronalasci i otkria, popisani na
osnovu istraivake studije provedene na vie od 80 zaposlenih iz
etiri organizacije iz Melbourne-a, pokazuju da ljudi sa visokom
emocionalnom inteligencijom imaju: 1. manje izostanaka sa posla i
bolje psiholoko zdravlje, 2. veu odgovornost prema organizaciji i
veu posveenost poslu, 3. jasnije razumiju ovlatenja i ispoljavaju
vee zadovoljstvo obavljanjem posla, 4. imaju vii nivo
odgovornosti vezano za aktivnosti i direktne izvjetaje o poslovnim
performansama, mnogo redovnije zahtijevaju podrku kada se
iznova deavaju stresne situacije na poslu (Sardo, 2004:14).
Veoma je vano naglasiti da izgradnja emocionalne
inteligencije kod nekoga ne moe i nee se desiti bez iskrene elje i
konkretnog napora. Kratki seminari sigurno nee pomoi u tome
niti neko moe nauiti iz knjige kako se to postie. Mnogo je tee
nauiti istaknuti unutarnje aspekte empatije da se ljudima
jednostavno i prirodno odgovori nego da se to potvrdi kroz struno
vjetaenje izvedeno kroz odreenu regresionu analizu. Konano,
bilo bi neutemeljeno izjaviti da dobra klasina IQ i tehnike
vjetine nisu vaan sastavni dio snanog liderstva. Ipak, recept za
kvalitetno voenje nee biti kompletan bez posjedovanja
emocionalne inteligencije (Kaplan, Norton, 2001:9-11). Na sreu
dokazano je da se emocionalna inteligencija moe uiti i razvijati.
Proces nije lagan, jer zahtijeva dosta vremena i posveenosti. Ali
koristi koje dolaze od posjedovanja dobro razvijene emocionalne
inteligencije kako za pojedince tako i za organizaciju kao cjelinu
ine te napore isplativim.
Naprimjer jedna velika istraivaka studija koja je provedena
kao dio programa razvoja voenja kod velikih multinacionalnih
kompanija imala je primarni cilj implementirati treninge za razvoj

79
sposobnosti voenja timova kroz programe treninga baziranog na
sposobnostima. Tim se sastojao od 30 menadera srednjeg nivoa,
veina ih je bila sa inenjerskom i tehnikom pozadinom znanja i
vjetina. Prije poetka primjene programa kroz komponente uenja
i razvoja vjetina voenja za svakog pojedinca i tim kao cjelinu
izmjerene su procjene pet razliitih transformacionih karakteristika
voenja prema Bass and Avolio Transformational Leadership
Modelu. Istraivanje je vreno sa pretpostavkom da e se kroz
popravljanje nivoa emocionalne inteligencije popraviti i
sposobnosti voenja. Putem provedenog istraivanja mjeren je
kako individualni tako i timski nivo emocionalne inteligencije uz
koritenje (SUEIT-Swinburne University Emotional Intelligence
Test) modela. Ovaj test mjeri pet razliitih sposobnosti
emocionalne inteligencije i postao je baza procesa uenja i razvoja
u organizacijama. Izmjereni nivo emocionalne inteligencije i
transformacije voenja su dobijeni kroz obuhvatanje tima
osmomjesenim, estomodulnim razvojnim procesom. Cilj modulia
je bio popravljanje sposobnosti ljudi pri participiranju u voenju
kroz razvoj njihovih kompetencija emocionalne inteligencije.
Nakon kompletiranja navedenih modula lanovi tima pojedinano,
ali i tim kao cjelina su bili ponovo ocjenjivani a aspekta nivoa
kompetencija emocionalne inteligencije i transformacije voenja.
Kako se vidi na slici br. 2. (Sardo, 2004:16) nivo svake od
kompetencija vezanih za emocionalnu inteligenciju je popravljen
aproksimativno za 50% pratei proces uenja i razvoja ljudskih
resursa koji su bili obuhvaeni istraivakim procesom.
R e zulta ti is pitiva nja E mo c io na lne Inte l ig e nc i je
3 2
3 6
3 0
40
36
3 5
5 1
4 6
4 9
4 8
51
4 9
50 5 0 5 0 5 0 5 0 50
0
1 0
2 0
3 0
4 0
5 0
6 0
P re po zna va nje
i izra avanje
emo c ija
Ra zumije vanje
emo c ija
Dire k tna
sp o znaja
e moc ija
Me na d me nt
e moc ija
K o ntro la
e mo cija
Ukup no EI
Ka te g o rije Te s ta
N
i
v
o

p
o
s
t
i
g
n
u
a
Prije Po s lije S ta lna v rije dno s t-no rma

Slika br. 2. Rezultati ispitivanja emocionalne inteligencije

80
ZAKLJUAK
Zahvaljujui teorijskim i praktinim radovima razliitih
autora danas se moe potvrditi da razvoj emocionalne inteligencije
ljudskih resursa u organizaciji moe proizvesti razliite poslovne
koristi za organizacije u smislu vee uinkovitosti svih njenih
lanova. Putem razmjene emocionalne inteligencije ljudskih
resursa u organizaciji jednih sa drugima ili sa klijentima
organizacije postoji vea mogunost da se dosegnu organizacijski
ciljevi. Svi navedeni dokazi na bazi kojih se dolazi do spoznaje
snanog utjecaja kompetencija emocionalne inteligencije na
ponaanje ljudskih resursa u organizaciji ukazuju na neophodno
inkorporiranje vjetina koje tvore emocionalnu inteligenciju kod
svakog lidera, odnosno top-menadera bilo kojeg bazinog tipa
organizacije. Metodologija za razvoj emocionalne inteligencije je
sada dostupna i veoma je trokovno efektivna i ona nije usmjerena
samo na isticanje uenja novih vjetina, nego upravo na drastine
promjene naina na koji se to ini, odnosno organizacione kulture i
ponaanja ljudi u organizaciji u kontekstu primijenjenog koncepta
menadmenta ljudskih resursa i stila voenja u organizaciji.
Potreban uvjet dobrog sistema voenja u organizaciji je
posjedovanje legitimne moi dok je dovoljan uvjet istovremeno
posjedovanje odreenog intenziteta referentne i ekspertne moi
lidera koji vodi odreenu organizaciju, to znai da uspjean lider
treba istovremeno posjedovati i mo i utjecaj. Navedene injenice
od lidera zahtijevaju kontinuirani razvoj vlastitih vjetina, ali i
razvoj vjetina kod svih zaposlenih u organizaciji koju lider vodi.
Lideri treba da kontinuirano preispituju vlastite osjeaje i da njima
vladaju. Lideri moraju preuzeti odgovornost za svoje osjeaje i
koristiti postignua vezana za upravljanje vremenom tako da
izbjegnu stresne situacije. Lideri moraju nauiti unaprijed
predvidjeti kako e reagirati nakon odreenog dogaaja ili akcije,
tako da mogu upravljati razliitim situacijama i kreirati efektivan
organizacijski kontekst. Konano, uspjeni lideri u savremenim
uvjetima moraju biti sposobni da konceptualno segledavaju
poslovne probleme i da uzimaju u obzir pozitivne kritike, uz
izbalansirano koritenje, kako formalnog i stvarnog autoriteta, tako
i racionalne i emocionalne inteligencije.

81
LITERATURA
Berner, R, & How, A.G. (2003). Lafley is revolutionizing a bastion of
corporate conservatism, BusinessWeek.
Goleman, D. (1998). What Makes a Lieder?, Harvard Business
Review.
Greenberg, J. & Baron, A.R. (2003). Behavior in Organizations, New
Jersey: Pearson Education, Inc., Upper Saddle River.
Kaliski, S.B. (2007). Encyclopedia of Business and Finance, Second
edition, MacMillan Reference USA.
Kaplan, S.R. & Norton, P.D. (2001). The Strategy Focused
Organization: How Balanced Scorecard Companies Thrive In
The New Business Environment, Boston, Massachusetts:
Harvard Business School Press.
Mintzberg, H. (1981). Organization design: Fashion or Fit? Harvard
Business Review, january-february.
Moore, L.P. & Brady, D. (2000). Running the House That Jack Built,
October 02.
Panebianco, A. (1988). Polotical Parties-Organization and Power,
Cambridge: Cambridge University Press.
Sardo, S. (2004). Learning to display Emotional Intelligence, Business
Strategy Review, Spring.
Schacter, S.B. & Langer, S. (2006). Balanced Leadership, How
Effective Principals Manage Their Work, London and New
York: Teacher College Press, Columbia University.
unje, A. & Pai, M. (2003). Innovative Organization Human
Resource Management Model, 7th International Research/Expert
Conference, Trends in the Development of Machinery and
Associated Technology TMT 2003, Lloret de Mar, Barcelona,
Spain, 15-16 September.
unje, A. (2002). Top-menader vizionar i strateg, Sarajevo: Tirada.
Torrington, D., Hall, L. & Taylor, S. (2004). Menadment ljudskih
resursa, Beograd: igoj tampa.
Weihrich, H. & Koontz, H. (1994). Menadment, Deseto izdanje,
Zagreb: MATE.
Web stranice:
http://nobelprize.org/nobel_prizes/peace/laureates/1964/king-bio.html
http://www.mkgandhi.org/
http://hr.wikipedia.org/wiki/Muhamed
http://kvaliteta.inet.hr/t_si397a.htm
http://www.healing-arts.org/n-r-limbic.htm
http://www.medterms.com/script/main/art.asp?articlekey=25283

82

INTERPERSONAL ASPECTS OF REFERENTIAL POWER
AND EMOTIONAL INTELIGENCE OF A MANAGER AS A
PREREQUISITES FOR EFFECTIVE ORGANIZATION
MANAGEMENT
Elvir izmi, Senior Lecturer, Faculty of Economy, Sarajevo
Izet Pehli, M.A. Islamic Pedagogical Faculty, Zenica
Summary
Under the contemporary conditions of postindustrial society,
the most important issue of a manager success is reflected through
his lidership characteristics. Contemporary managers should be
able to balance between their formal and real authority, between
rational and emotional inteligence, or between manager and
leadership characteristics. According to a traditional concept, the
quality of leadership is connected to certain components such as
inteligence, compactness, definiteness and visionariness. This is, by
all means, a necessary condition for a successful leader, but these
days it is not enough for a certain successful leader. Under the
contemporary conditions of work and business, true effective
leaders are identified according to high quotient of emotional
inteligence that includes self-consciousness, self-control,
motivation, empathy and social skills, that is, interpersonal skills in
working with people. These characteristics may be seen as loose
ones, or as variables not suitable to business organizational aspect.
Nevertheless, a direct correlation can be established between
emotional inteligence and gradable business results of every
individual and an organization as a whole. That is why emotional
inteligence is getting relevant for managing different kinds of
organizations, and this fact triggers continuous discussions and
makes a platform for new research.
Key words: power and influence, formal and real authority,
emotional inteligence, empathy


83

-
.

.
:

.

.

.

.
:


84

85
Izvorni nauni rad

Anela Hasanagi
1

PROGNOSTIKA VALJANOST
INSTRUMENTARIJA KORITENOG NA
PRIJEMNOM ISPITU ZA UPIS NA ODSJEK ZA
SOCIJALNU PEDAGOGIJU ISLAMSKOG
PEDAGOKOG FAKULTETA U ZENICI
Saetak
Instrumentarij koji se koristio na prijemnim ispitima u
posljednje dvije kolske godine je prilino obimno postavljen a sa
ciljem to kompletnijeg uvida u sposobnosti i osobine linosti
kandidata. Iz razloga racionalizacije mjernih instrumenata koji e
se u narednom periodu koristiti na prijemnom ispitu na ovom
fakultetu. Kao cilj ovog istraivakog projekta, namee se potreba
za ispitivanjem prognostike valjanosti mjernih insturmenata
koritenih u selekcijske svrhe. Prilikom selekcije kandidata
uzimane su u obzir ocjene iz srednje kole, a instrumentarij koji se
koristio sadravao je sljedee segmente: esejski zadatak iz
bosanskog jezika, test ope inteligencije, test socijalne
inteligencije, test ope informiranosti, te test linosti EPQ.
Kao uzorak obuhvaena je generacija upisana u kolsku
2007/2008 godinu na Odsjek za socijalnu pedagogiju, a kao
kriterij uspjeha su uzete ocjene iz pojedinih predmeta, prosjek
ocjena na prvoj godini studija, kao i prelazak u naredni semestar
studija.
Rezultati istraivanja pokazuju da instrumenti koji su do sada
koriteni ne daju zadovoljavajuu prognostiku valjanost i da je
opravdano koristiti samo test ope inteligencije. to se tie ocjena
najoptimalnije je u obzir uzimati prosjek ocjena iz srednje kole.
Kljune rijei: Psiholoki instrumenti, prognostika valjanost,
selekcijski postupak,

1
Vii asistent, Islamski pedagoki fakultet u Zenici, anela315@gmail.com

86
UVOD
Kao instrumentarij za ispitivanje odreenih pojava u praksi se
koristi veoma riok dijapazon sredstava koja zovemo instrumenti.
Naalost, ti instrumenti vrlo esto nemaju i ne nalaze svoju
opravdanost primjene, posebno u selekcijske svrhe. Instrumentarij
koji se primjenjuje nerijetko je sastavljen na nain da se koriste
spojevi odnosno dijelovi razliitih testova, da bismo dobili novi test
(koji do sada niko nije vidio), za njega se napravi klju i kao takav
se primjenjuje. Meutim, o njegovim mjernim karakteristikama se
malo zna. Ovakvi instrumenti nisu standardizirani za populaciju na
koju se primjenjuju.
U naem sluaju mjerni instrumenti nisu tako sainjeni, nego
se koriste instrumenti koji su validni i objavljeni sa izvrenom
validacijom i standardizacijom. Postoje adekvatne norme, izvrena
je adekvatna validacija, barem instrumenata koji spadaju u
psihologijsko podruje, a to su testovi inteligencije i testovi
linosti. Upravo iz tog razloga je umjesno izvriti definiranje samih
testova, kao i njihovih metrijskih karakteristika.
Testovi i vrste testova
U psihologiji test predstavlja osnovno i najee koriteno
sredstvo. Test je standardizirani mjerni postupak kojim se izazivaju
odreena ponaanja radi njihovog mjerenja i opaanja.
Psiholozi su razvili brojne definicije testova, tako Anastasi
(1962.) kae da je test objektivna i standardizirana mjera uzorka
ponaanja, Cronbach (1990, a prema Jackson 2000.) navodi da je
test sustavni postupak promatranja i opisivanja ponaanja uz
pomo mjernih ljestvica ili utvrenih kategorija, a Bujas (prema
Petzu, 1999.) psihologijski test je standardizirani postupak
pomou kojega se izaziva neka odreena aktivnost, a onda se
uinak te aktivnosti mjeri i vrednuje tako da se individualni rezultat
usporedi s rezultatima koji su dobiveni kod drugih individuuma u
jednakoj situaciji.
Ono to je zajedniko svim definicijama testa jeste da se test
opisuje kao sistematski, objektivan i standardiziran postupak koji
se koristi za vrednovanje, opisivanje brojanim ljestvicama, tj.
mjerenje ponaanja ili uzorka ponaanja, ili aktivnosti, te da
omoguava usporedbu rezultata koje razliite osobe postiu u testu.
Danas je u psihologiji upotreba najrazliitijih vrsta testova
jako rasprostranjena, a Cronbach (1990, a prema Jackson 2000.)

87
navodi da se testovi koriste u svrhu klasifikacije (odreivanje
kategorije kojoj neko pripada selekcija, trijaa, certifikat), procjene
programa, omoguavanja samospoznaje i znanstveno istraivanje.
to se tie vrsta testova, postoji vie podjela testova, ovisno o
kriterijumu podjele. S obzirom na nain primjene, razlikujemo
individualne i grupne testove. S obzirom na vrijeme primjene
dijelimo ih na testove brzine, u kojima je ogranieno vrijeme
primjene i testove snage kod kojih vrijeme rjeavanja testa nije
ogranieno. Prema nainu rjeavanja testa, razlikuju se
manipulativni testovi i testovi tipa papir-olovka.
Prema osobinama koje mjere testovi se razvrstavaju u tri
grupe:
Testovi linosti u uem smislu: ovim testovima se ispituju
kvalitativne osobine: afektivne i konativne, te obuhvaaju
upitnike, tehnike i druge instrumente kojima se ispituju
osobine linosti.
Testovi znanja: slue objektivnom utvrivanju nivoa i
kvalitete usvojenog znanja, te posjeduju metrijske
karakteristike testa, za razliku od NZOT-a, koji su samo
izgledom testovi, ali nemaju metrijske karakteristike.
Testovi sposobnosti: obuhvaaju mjerenje razliitih
sposobnosti: senzornih, psihomotornih, fizikih i
intelektualnih.
Metrijske karakteristike testa
Razliiti autori, navode razliite klasifikacije metrijskih
karakteristika testa. Dordan (1966.) navodi sljedeih pet odlika
mjernih instrumenata: validnost, relijabilnost, lakoa testiranja,
mogunost tumaenja i uporeivanja, ekonominost.
Krkovi, (1978.), kao metrijske karakteristike testa navodi:
valjanost, pouzdanost, objektivnost, osjetljivost i badarenost,
meutim u novijoj literaturi (ukljuujui i Standarde za pedagoko i
psihiloko testiranje, 1992.) se nalaze samo prve etiri mjerne
karakteristike testova, o kojima e biti neto vie rijei:
1. Osjetljivost ili diskriminatornost testa. Prema Bukviu
(1988.) diskriminativnost ili osjetljivost testa ukazuje na to do
koje se mjere sa testom mogu izazvati razlike izmeu ispitanika u
jednom uzorku po odgovarajuoj varijabli. Osjetljivost ili
diskriminatornost testa je mogunost razlikovanja ispitanika po
njihovim testnim rezultatima.

88
2. Objektivnost. To je mjerna karakteristika koja upuuje na
to da je izmjerena veliina ovisna o predmetu mjerenja, a ne o
onome ko mjerenje provodi. Ona podrazumijeva da rezultat
ispitanika ne ovisi o ispitivau. Mjera objektivnosti testa jeste
procjena uratka ispitanika u jednom testu od strane vie
procjenjivaa. Klju za ocjenjivanje testa obezbjeuje objektivnost.
3. Pouzdanost ili relijabilnost. Ovo je mjerna karakteristika
testa koja ukazuje na stepen preciznosti mjerenja jedne varijable
pomou odgovarajueg testa. Kada jedan test posjeduje visoku
relijabilnost, njegovi rezultati variraju vrlo malo od jednog do
drugog testiranja. Ona se odnosi na stepen u kojem su iz testovnih
rezultata uklonjeni utjecaji pogreaka mjerenja. Ukoliko jedan te
isti test primijenimo u dva navrata na istoj grupi ispitanika,
rezultate koje emo dobiti nee biti isti u prvom i drugom mjerenju.
Moemo oekivati je da e kao sistematski faktori koji djeluju u
drugom mjerenju biti faktori uenja, pamenja, pa i razvoja, te e u
skladu s tim rezultati u drugom mjerenju biti vei nego u prvom, a
ono to ne moemo predvidjeti su stres, fiziko stanje ispitanika,
distrakcije u okolini i sl., to nam moe umanjiti rezultate drugog
mjerenja u odnosu na prvo. Teorija pouzdanosti mjerenja se bavi
upravo posljedicama djelovanja nesistematskih faktora. Fajgelj,
(2005.) navodi etiri sljedee metode za ocjenjivanje pouzdanosti
testa: metoda interne konzistencije, metoda testa i retesta, metoda
alternativnih formi ili paralelnih formi i metoda saglasnosti meu
ocjenjivaima.
4. Valjanost ili validnost Ova mjerna karakteristika testa
pokazuje da li test mjeri i u kojem stepenu je mjerno ono to
smatramo da mjeri. Cronbach (1949., a prema Dordanu, 1966.)
kae: Test je validan u onom stepenu u kome znamo ta on mjeri
ili predvia., zapravo moglo bi se rei da je test validan onoliko
koliko dobro mjeri ono ta se eli izmjeriti. Da bi se osigurala
valjanost testa mora se voditi rauna o konstrukciji testa koja nam
obezbjeuje unutranju valjanost, i o njegovoj korelaciji sa nekim
spoljnim kriterijumom, to nam obezbjeuje kriterijsku ili
spoljanju valjanost.
Prema Momiroviu (1966.), definicije valjanosti se svrstavaju
u:
1. aprioristike:
a) pojavna valjanost sastoji se u zakljuivanju o
predmetu mjerenja testa na temelju njegova izgleda

89
koji sugerira aktiviranje neke hipotetske psihike
osobine ili skupine takvih osobina;
b) sadrajna valjanost sastoji se iz zaljuivanja o
predmetu mjerenja testa na temelju psiholoke
analize testovnog sadraja;
c) teorijska valjanost sastoji se iz zakljuivanju o
predmetu mjerenja testa na temelju predmeta mjerenja
procijenjenih inspekcijom ili generalizacijom rezultata
faktorskih, a neki puta i item analiza.
2. pragmatike:
a) dijagnostika kvantitativna valjanost sastoji se u
odreivanju nekog koeficijenta korelacije i pripadnih
greaka dijagnoze jednoga ili vie testova (komponiranih u
jedinstvenu bateriju) sa nekim kvantitativnihm kriterijem,
ukoliko je vrijednost kriterija utvrena u momentu
testiranja;
b) dijagnostika klasifikaciona valjanost sastoji se u
odreivanju diskriminatornosti testa ili baterije testova u
odnosu na dvije ili vie kvalitativnih grupa, ukoliko je
pripadnost ispitanika tim grupama utvrena u momentu
testiranja;
c) prognostika kvantitativna valjanost sastoji se u
odreivanju nekog koeficijenta, korelacije izmeu jednog
testa, odnosno baterije testova ukljuujui i pripadnu greku
prognoze, te nekog kvantitativnog kriterija, koji e biti
poznat u odreenom vremenskom razmaku od momenta
testiranja;
d) prognostika klasifikaciona valjanost sastoji se u
odreivanju diskriminatornosti jednoga ili vie testova u
odnosu na dvije ili vie kvalitativnih grupa, ukoliko e
pripadnost ispitanika tim grupama biti poznata u odreenom
vremenskom razmaku od momenta testiranja.
Prema Krkoviu (1978.) moemo govoriti o dvije osnovne
vrste valjanosti: teorijskoj i praktinoj valjanosti.
Teorijska valjanost je metrijska karatkeristika koja nam
pokazuje da li mjerni instrument zaista mjeri ba i iskljuivo onaj
predmet mjerenja za koji je taj instrument namijenjen i u kojem
stupnju. Drugim rijeima daje odgovor na pitanje ta mjerni
instrument mjeri.
Postoji vie oblika teorijske valjanosti mjernog instrumenta


90
(Petz, 1992):
a) apriorna valjanost podrazumijeva svaku procjenu
valjanosti koja nije temeljena na istraivanju i analizi
rezultata dobivenih mjerenjem;
b) faktorska valjanost govori o valjanosti nekog testa za
mjerenje odreenog faktora utvrenog faktorskom
analizom;
c) kongruentna valjanost odnosi se na korelaciju rezultata
dobivenih tim testom s nekim starijim, dobro provjerenim
testom koji ima isti predmet mjerenja;
d) konvergentna i diskriminantna valjanost moe se odrediti
kada postoje dva ili vie predmeta mjerenja te dvije ili vie
razliitih metoda mjerenja istih; konvergentna i
diskriminatorna valjanost ukazuje na korelaciju rezultata
dobivenih razliitim metodama mjerenja istog predmeta
mjerenja (konvergentna valjanost) te o nioj ili nultoj
korelaciji izmeu rezultata dobivenih istom metodom, a za
razliite predmete mjerenja (diskriminantna valjanost).
Praktina (prognostika) valjanost govori o tome koliko se
na osnovu rezultata dobivenih pomou nekog mjernog postupka
moe prognozirati ispitanikov uinak u nekoj drugoj aktivnosti
(kriterijskoj varijabli), odnosno koliko dobro se mogu diferencirati
uspjeni od neuspjenih u toj aktivnosti. Praktina valjanost se
najee izraava u obliku korelacije rezultata mjerenja s nekim
nezavisnim kriterijem ponaanja koje taj test mjeri, zbog ega se
esto naziva i kriterijska valjanost (Petz, 1992).
Meutim, praktino se situacija pojednostavljuje (APA,
1992.), pa se kae da postoji vie vrsta valjanosti koje se mogu
svrstati u tri glavne kategorije i to:
a) sadrajna valjanost znai ustanoviti da li je testovni
sadraj reprezentativni uzorak za podruje ponaanja koja
ispituju;
b) kriterijska valjanost se postie poreenjem rezultata na
testu s jednom ili vie varijabli (kriterijuma) iz drugih mjera
ili testova za koje se smatra da mjere isti faktor. Ona se
odnosi na mogunost prognoze uspjeha ispitanika u
kriterijskoj aktivnosti, a na osnovu testovnog rezultata;
c) konstruktna valjanost tj. jasna povezanost estice testa s
njezinim pretpostavljenim konstruktom/neopozivom
kvalitetom ili osobinom koja se pokazuje i empirijskim
podacima i logikom analizom i raspravom, tj. stepenom do

91
kojeg odreeni konstrukti ili pojmovi mogu dati objanjenje
uinka na testu. Ona podrazumijeva i postupak upotrebe
faktorske analize u kojoj se prouavaju odnosi meu svim
zadacima testa ija se valjanost odreuje. Faktorska
analiza je skup statistikih postupaka namijenjen
odreivanju temeljnih dimenzija koje su odgovorne za
odnose izmeu veeg broja varijabli. (prema Kolesariu i
Petzu, 1999.)
Selekcijski postupak
Selekcija je postupak kroz koji prolaze kandidati u fazi
prijave za neko radno mjesto ili za upis na fakultet (prijemni ispit),
pri kojem se na osnovu uratka na odreenom instrumentariju,
odluuje da li e se kandidatu dati prilika da se ogleda na
odreenom fakultetu ili poslu. Osnovni cilj selekcije je prognozirati
i maksimizirati buduu uspjenost kandidata i organizacije u koju
su primljeni. Potreba za selekcijom bazirana je na injenici da se
ljudi meusobno razlikuju i da su te individualne razlike mjerljive.
Od svih individualniih razlika za selekciju su najvanije razlike u
sposobnostima, osobinama linsoti i interesima.
Kreiranje procecsa selekcije koji e omoguiti prijem
najadekvatnijih kandidata je sloen i odgovoran posao. Kako bi
selekcija bila to uspjenija potrebno je prethodno poznavati koje
su to osobine kandidata koje ga ine podobnim za neku aktivnost.
U radnim organizacijama utvrivanje tih osobina sprovodi se kroz
analizu posla, a na fakultetima utvruju se one karakteristike koje
kandidata ine uspjenim studentnom, te u budunosti i dobrim
radnikom.
Dakle, u ovom sluaju, koriste se odreeni instrumenti,
odnosno postupci na osnovu kojih se pokuava sa to veom
sigurnou prognozirati uspjeh radnika na poslu, odnosno studenta
u kolovanju. Psihometrijskim rjenikom reeno, na osnovu
prediktora, to su u ovom sluaju ocjene u toku dosadanjeg
kolovanja, te uradak na prijemnom ispitu, nastoji se prognozirati
kakvi e biti pojedini studenti u svom kolovanju, odnosno u
kriteriju.
Fakultet procjenjuje koje su to poeljne karakteristike
kandidata da bi on bio budui uspjean student i profesionalac.Broj
studenata koji e biti primljeni odreuje se prema drutvenim
potrebama. Na konkurs se obino prijavljuje vei broj kandidata

92
nego to je upranjenih mjesta i svi prolaze kroz selekcijski
postupak. Oni kandidati koji zadovolje kriterije ili su po svojim
rezultatim visoko rangirani primaju se na fakultet, a ostali
pokuavaju zadovoljiti kriterije na nekom drugom fakultetu ili
odustaju od studiranja. Upravo zbog toga etiki je opravdano
ispitati valjanost testova koje koristimo na prijemnom ispitu,
odnosno koliko iste due moemo rei da smo odabrali najbolje
i za njih tvrditi da e biti najbolji.
Odgovor na ovo pitanje se moe dobiti ispitivanjem
prognostike ili preditkivne valjanosti instrumentarija koritenog na
prijemnom ispitu. Tek tada emo odgovorno prosuditi koliko su nai
preditkori valjani za prognozu uspjeha studenata u kriterijskoj
aktivnosti studiranju.Koreliranjem rezultata u prediktoru i kriteriju
dobijamo koeficijente kriterijske, odnosno prognostike valjanosti, a
njihovom interpretacijom dobijamo odgovor na ovo pitanje, meutim
ta interpretacija nije tako jednostavna, jer na nju utjeu odreeni
faktori, prije svega smanjena varijanca selekcionirane grupe, zatim
postavljanje bazinog omjera (proporcija ispitanika u
neselekcioniranoj skupini koji bi bili uspjeni u odreenoj kriterijskoj
aktivnosti) i selekcijski omjer (proporcija ispitanika koji su ukljueni
u odreenu kriterijsku aktivnost). U praksi se gotovo nikada ne
primaju svi kandidati, ve se vri odabir i biraju se najuspjeniji u
prediktorima. Taj omjer se naziva selekcijski omjer.
Na slici 1, prikazana su dva dijagrama. Na ordinatama su
prikazani skorovi na kriteriju, a na apscisama skorovi na prediktorima.
Elipsa predstavlja dijagram rasprenja i njen oblik odraava
povezanost prediktora i kriterijuma, odnosno kriterijsku valjanost
prediktor varijabli. Elipsa na drugom dijagramu je neto ua, odnosno
ukazuju na veu povezanost (korelaciju) izmeu ove dvije vrste
varijabli.

Slika 1. Dijagram selekcije i efekat razliitih koeficijenata
validnosti (prema Fajgelj, 2005.)

93

U ovako izvrenoj selekciji, prijazanoj na dijagramima
imamo etiri grupe ispitanika:
- u zoni a nalaze se pogreno odbaeni. Dakle to su
kandidati koji bi bili uspjeni u kriterijumu, ali su pri
selekciji odbaeni, te smo prema njima postupili
nepravedno;
- u zoni b se nalaze pravilno primljeni, tu su oni koji su
zadovolji u selekciji, ali su zadovoljili i u kriteriju;
- u zoni c se nalaze oni koji nisu zadovolji u selekciji, ali
ne bi bili uspjeni ni u kriterijumu;
- i u zoni d se nalaze oni koji su zadovolji u selekciji i
primljeni su na studij, ali nisu zadovoljili u kriteriju,
dakle nee biti uspjeni studenti.
Ukoliko uporedimo ova dva dijagrama, moemo primijetiti da
su nam zone koje oznaavaju kategorije promaaja prognoze (a i
d), daleko manje na dijagramu 2 u odnosu na dijagram 1 to je
tipina situacija i intepretacija je vrlo jednostavna. Testovi koji
imaju veu prognostiku valjanost (veu korelaciju izmeu
prediktora i kriterija) bolje prognoziraju samo selekciju, odnosno
bolje pogaamo ko e biti uspjean, a ko ne i manje grijeimo.
Zbog toga je i cilj da nam testovi koji se koriste u selekcijske svrhe
imaju visoku prognostiku valjanost.
U praksi situacija nije ba tako jednostavna zbog toga to se
koristi vie preditkora, a nije rijetkost da imamo vie i kriterija.
Osnovni razlog za koritenje veeg broja preditkora je to uspjeh u
kriteriju obino nije rezultat djelovanja jednog, nego veeg broja
faktora, te se za prognozu uspjeha, u kriterijskoj aktivnosti za
prediktore uzimaju testovi koji mjere te faktore. Multipla
regresijska analiza je statistiki postupak utvrivanja povezanosti
izmeu veeg broja preditkora i jednog kriterija, a u sluaju da
postoji vei broj kriterija koristi se multivarijantna analiza.
Regresijska analiza nam omoguava da utvrdimo stepen
povezanosti prediktora i kriterija, zatim vanost prediktora,
odnosno koji prediktori su vaniji od koji manje vani u prognozi
rezultata u kriteriju, kao i da li e uvoenje dodatne preditkorske
varijable poveati stepen prognoze kriterijskih rezultata, odnosno
da li su nam potrebni ti svi prediktori, ukoliko nisu koje od njih
moemo izbacitit, a koje emo ostaviti i koristiti u narednom
periodu.

94
CILJ ISTRAIVANJA
Cilj istraivanja je utvrivanje prediktivne valjanosti
srednjokolskih ocjena i rezultata na primijenjenim testovima
(inteligencije, linosti i znanja) koritenih na prijemnom ispitu za
kolsku 2007/2008. godinu kao selektivna sredstva za uspjeh na
studiju izraen kao prosjena ocjena iz 12 predmeta, te upisa u
narednu godinu studija. Ovakvo istraivanje e dati pokazatelje na
osnovu kojih e se moi argumentovano rei koji od testova,
odnosno ta od instrumentarija nalazi svoju opravdanost primjene i
na narednim upisnim rokovima, te koje od instrumenata bi trebalo
zadrati, a koje odbaciti ili zamijeniti nekim drugim testovima.
METODOLOGIJA
Uzorak
Uzorak sainjavaju studenti upisani u kolsku 2007/2008.
kolsku godinu, koji su u mjesecu junu, odnosno septembru bili na
prijemnom ispitu, te za koje postoje odgovarajui podaci u
Studentskog slubi Fakulteta.
U uzorak su ukljueni svi redovni studenti, te vanredni
studenti koji dolaze na predavanja i koji izlaze i polau ispite.
Postoji i jedan broj vanrednih studenata koji su upisani, za njih
postoje odgovarajui podaci sa prijemnog ispita, ali ne izlaze na
ispite, pa tako za njih ne postoje odgovarajue kriterij varijable.
Odnos redovnih i vanrednih studenata je prikazan u tabeli 1.
Tabela 1. Brojno stanje vanrednih i redovnih studenata na Odsjeku
za socijalnu pedagogiju.
frekvencija postotak
redovan 48 92,3
vandredan 4 7,7
Total 52 100,0
Prediktor i kriterij varijable
Na prijemnom ispitu za upis na Odsjek za socijalnu
pedagogiju Islamskog pedagokog fakulteta koriten je baterija
instrumenata, a prediktor varijable su:
srednjokolske ocjene iz predmeta: Psihologija,
Pedagogija, Sociologija i Bosanski jezik.

95
U bateriji koritenoj na prijemnom ispitu bio je:
test iz Bosanskog jezika esej na zadanu temu koji su
ocjenjivala i usaglaavala tri ocjenjivaa, lanovi
komisije, asistenti i predmetni profesor;
D - 48 test intelektualnih sposobnosti
D 48 je neverbalni test ope inteligencije. On se esto
koristi kao mjera ope inteligencije, mada neki kau da se koristi i
kao mjera apstraktne inteligencije. Njegovi autori su Gough, H. G.
and Domino, G. 1963. Prednost ovog testa je u tome to je visoko
saturiran g faktorom, jednostavna mu je primjena i bodovanje,
spada u skupinu culture-free testova, odnosno smatra se da mjeri
fluidnu inteligenciju, te da ne ovisi o iskustvu pojedinca i da se
moe koristiti u kros-kulturalnim istraivanjima, jer se koristi
iroko rasprostanjenim stimulusima. Ima 44 itema, poredana od
najlakih do najteih. Norme su ve utvrene i objavljene u
adekvatnom priruniku. Vrijeme primjene mu je 25 minuta i moe
se primjenjivati pojedinano ili grupno.
TSI test socijalne inteligencije
Za Torndajkov test socijalne inteligencije adaptaciju je
uradila Lidija Vui. Sastoji se od tri subtesta. Prvi subtest ispituje
suenje u socijalnim situacijama i ima 27 pitanja. Drugi subtest
ispituje poznavanje duevnog stanja govornika, ima 18 pitanja, a
svako pitanje nosi po 2 boda. I trei subtest mjeri posmatranje
ljudskog ponaanja, ima 50 pitanja zadatih kao alternativni zadaci.
Maksimalan mogui rezultat je 113. vrijeme izrade nije
ogranieno.
Test ope informiranosti
Napravljene su dvije verzije testa ope informiranosti. Jedna
verzija za kandidate na Odsjeku za socijalnu pedagogiju, a druga za
kandidate na Odsjeku za islamsku vjeronauku. Obje forme testa su
imale 30 pitanja zadanih kao zadaci viestrukog izbora sainjeni
potujui nastavne planove i programe pojedinih grupa Na Odsjeku
za socijalnu pedagogiju preovladavala su pitanja kojima je izvor
bio NPP za gimnazije, a na Odsjeku za islamsku vjeronauku NPP
za medresu. U test su se uvrstila pitanja iz ope kulture, pa su se i u
tom sluaju potovali interesi jedne i druge skupine. Vrijeme
potrebno za izradu ovog testa nije bilo ogranieno.
Test linosti EPQ
Ovaj test spada u kategodiju upitnika za ispitivanje linosti.
Izvorni naslov je Eysenck Personality Questionnaire Adult.

96
Primjena: Skupna ili pojedinana primjena u trajanju od 10 do 15
minuta Namjena: Upitnik mjeri osnovne dimenzije linosti:
introverziju-ekstraverziju, neuroticizam - emocionalnu stabilnost,
psihoticizam i sklonost davanju socijalno poeljnih odgovora. Test
je primjenjivan na studentima iako nije bodovan niti su bodovi na
skalama uzimani u obzir prilikom selekcije kandidata. Cilj upotrebe
ovog instrumenta je da se stekne uvid u prisutnost eventualnih
patolokih pojava i da se na takve kandidate obrati posebna panja,
ukoliko bi, po osnovu drugih rezultata, bili primljeni na Fakultet.
Postupak
Podaci potrebni za ovakvo post-hoc istraivanje uzeti su iz
Studentnske slube Fakuteta, a s obzirom da je istraivanje od
znaaja za Fakultet, dobiveno je odobrenje Sekretarijata Fakulteta.
Vrijednosti prediktorskih varijabli (prosjene srednjokolske
ocjene i rezultati na testovima sa prijemnog ispitu) su uzeti iz baze
podataka rezultata prijemnih ispita, a kao izvor ocjena i poloenih
ispita za svakog studenta uzeti su studentski dosjei pohranjeni u
Studentskoj slubi fakulteta.
Svi podaci su obraeni u statistikom programu SPSS-13.
REZULTATI
Kao to je vidljivo iz tabele 1. kompletne podatke (prediktor i
kriterij varijable) smo mogli dobiti za 52 studenta te su oni uzeti u
obradu.
Deskriptivna statistika
Tabela 2: Deskriptivna statistika prediktor varijabli

Min Max M Std. Dev.
Pedagogija
0 5 1,96 2,240
Psihologija
0 5 3,15 1,872
Sociologija
0 5 3,62 1,497

Ocjene po
predmetima iz
srednje kole
Bosanski jezik
2 5 3,10 ,913
Opa inteligencija
2 9 5,75 1,999
Socijalna inteligencija
4 9 8,23 1,436
Opa informiranost
1,66 8,00 4,1385 1,23224
UKUPNO
13,33 33,00 23,2344 3,67704

Rezultat
prijemnog
Valid N (listwise)
52


97
Tabela 3: Deskriptivna statistika kriterij varijabli
N Min Max M Std. Dev.
Opca psihologija
46 6 10 7,41 1,087
Opca pedagogija
46 6 10 7,48 1,362
Arapski jezik
37 6 9 6,92 ,954
Norma bosanskog jezika
27 6 9 6,85 ,907
Argumenti islamskog vjerovanja
49 6 9 7,43 1,173
Uvod u sociologiju
52 6 10 6,92 ,926
Predskolska pedagogija
38 6 10 8,16 1,405
Metodika odgojnog rada
42 6 10 7,88 1,152
Strani jezik
31 6 10 7,58 1,177
Ppsihologija linosti
32 6 10 7,81 ,998
Ucenje Kur'ana
29 6 10 8,31 1,391
Porodicna pedagogija
9 6 10 7,89 1,453
Prosjek ocjena
52 6,00 9,27 7,3438 ,76796
Valid N (listwise)
8

Tabela 4: Frekvencija upisa u naredni semestar studija
frekvencija Postotak
da
45 86,5
ne
7 13,5
Valid
Total
52 100,0
Prognostika valjanost
Da bi se ispitala prognostika valjanost izraunate su
korelacije prediktora i kriterija.
Tabela 5. Korelacijska matrica ocjena iz srednje kole i prosjeka
ocjena u toku I godine studija

Pedagogija Psihologija Sociologija Bosanski jezik
Prosjek u toku I
godine studija
Pedagogija
1 ,600(**) ,165 ,069 ,083
Psihologija
,600(**) 1 ,154 ,209 ,334(*)
Sociologija

,165 ,154 1 ,286(*) ,188
Bosanski jezik
,069 ,209 ,286(*) 1 ,326(*)
Prosjek u toku I
godine studija
,083 ,334(*) ,188 ,326(*) 1
** Korelacija je znaajna na nivou 0,01 (dvosmjerno).
*Korelacija je znaajna na nivou 0,05 (dvosmjerno).

98
Tabela 6. Korelacijska matrica rezultata na prijemnom i ocjena u
toku I godine studija
1 2 3 4 5
1
21 ,292(*) -,023 -,049 ,310(*)
2 ,292(*3) 1 -,027 ,195 ,280(*)
3 -,0243 -,027 1 ,030 ,017
4
-,0459 ,195 ,030 1 ,047
5 ,310(*) ,280(*) ,017 ,047 1
* Korelacija je znaajna na nivou 0,05 (dvosmjerno).
Legenda: 1) Bosanski jezik - prijemni 2) Opa inteligencija 3) Socijalna inteligencija
4) Opa informiranost 5) Prosjek u toku I godine studija

Tabela 7. Korelacijska matrica preditkor varijabli sa prolaskom u
naredni semestar studija

1 2 3 4 5 6 7 8 9
1 r
1 ,600(**) ,165 ,069 ,092 ,160 -,259 ,255 ,058
2 r
,600(**) 1 ,154 ,209 ,162 ,141 -,130 ,259 -,215
3 r
,165 ,154 1 ,286(*) ,087 -,020 -,104 -,211 -,088
4 r
,069 ,209 ,286(*) 1 ,201 ,089 ,057 ,121 -,167
5 r
,092 ,162 ,087 ,201 1 ,292(*) -,023 -,049 -,031
6 r
,160 ,141 -,020 ,089 ,292(*) 1 -,027 ,195 -,263 (*)
7 r
-,259 -,130 -,104 ,057 -,023 -,027 1 ,030 -,143
8 r
,255 ,259 -,211 ,121 -,049 ,195 ,030 1 ,016
9 r
,058 -,215 -,088 -,167 -,031 -,263 (*) -,143 ,016 1
* Korelacija je znaajna na nivou 0,05 (dvosmjerno).
Legenda: 1) Pedagogija 2) Psihologija 3) Sociologija 4) Bosanski jezik 5) Bosanski jezik prijemni
6) Opca inteligencija 7) Socijalna inteligencija 8) Opa informiranost 9) Upis drugog
semestra
Regresijska analiza
Tabela 8. Rezultati regresijske analize i prikaz znaajnih prediktora
za pojedine kriterijumske varijable
Kriterij R R
2
F Sig (p) Preditkori St.beta t Sig.
Opa inteligencija ,364 2,476 ,047
Ocjena iz Psihologije s.. ,348 2,084 ,043
Prosjena
ocjena na
studiju

,536

,287

2,167

,050
Bosanski jezik s.. ,290 1,340 ,050
Upis
narednog
semestra
,49 ,243 1,763 ,051 Opa inteligencija -,300 -2,023 ,049


99
RASPRAVA
Kao to se moe vidjeti iz dobivenih korelacijskih matrica,
rezultati nisu ba onakvi kakve smo oekivali. Ukoliko se
podsjetimo cilja ovog istraivanja, a to je provjera prognostike
valjanosti ocjena iz srednje kole i mjernih instrumenata koji se
koriste na prijemnom ispitu prilikom upisa na Islamski pedagoki
fakultet, onda se s pravom moe rei da prediktori, odnosno,
baterija testova koja se primjenjuje nije ba najbolji izbor.
to se tie srednjokolskih ocjena, sa prosjekom ocjena na
kriterijem, jedino ocjene iz Psihologije i Bosanskog jezika
ostvaruju znaajne korelacije i to u iznosu od 0,334 i 0,326, a to su
korelacije koje su znaajne na nivou od 0,05. Osim ovih ocjena u
obzir su uzimane i ocjene iz Pedagogije i Sociologije koje ne
ostvaruju znaajnu povezanost sa kriterijem prosjeka ocjena tokom
prve godine studija. to se tie kriterija vezanog za upis u drugi
semestar niti jedna od ovih ocjena iz srednje kole ne pokazuje
znaajnu korelaciju.
Srednjokolske ocjene su subjektivni pokazatelj znanja
uenika. Na ocjenu u srednjoj koli, ali i na fakultetu pored znanja
u velikoj mjeri utjeu sljedei faktori: pokazivanje interesa za
odreeni predmet, motiviranost za uenje i kontinuirani rad,
osobine linosti uenika, odnosno studenta i osobine linosti
nastavnika. Andrilovi V. i udina- Obradovi M. (1996.) faktore
oblikovanja ocjene svrstavaju u dvije skupine: sistematske i
nesistematske. Sistematski inioci djeluju stalno i tu spadaju blae,
odnosno stroije ocjenjivanje pojedinih nastavnika ili predmeta, a
nesistematski inioci su inteligencija ispitanika, pamenje, paljivo
praenje nastave, talenat za pojedine predmete, nain uenja,
marljivost, simpatija prema nastavniku, interes za predmet,
prethodno znanje, psihofizioloko stanje organizma, emocionalna
otpornost, nain izraavanja, spol, izgled, itd.
Sudei po velikom broju nesistematskih faktora koji ulaze u
obzir prilikom ocjenjivanja, moe se zakljuiti da srednjokolske
ocjene i ne mogu biti tako pouzdan prediktor uspjeha kandidata na
fakultetu, jednako kao to se moe postaviti pitanje koliko su
ocjene na fakultetu dobar i pouzdan kriterij. U svakom sluaju,
moglo bi se rei da ocjene iz pojedinih predmeta pokazuju interes
za predmet i kolu koju je uenik pohaao, to ne znai da e i kao
student nastavniti gajiti jednak interes i ljubav prema tom
predmetu. Moda bi bolji prediktor u ovom sluaju bio opi uspjeh

100
uenika koji je dobiven kao prosjek svih ocjena tokom srednje
kole. Takav indikator treba da nam ukae na postojanje radnih
navika koje su znaajne kad se govori o uspjehu na fakultetu, ali
sasvim sigurno da uenici koji imaju vei prosjek ocjena, odnosno
odlian uspjeh posjeduju i odreena znanja i strategije uenja koje,
prema osnovnim zakonitostima procesa uenja u koli mogu
sasvim sigurno djelovati kao pozitivan transfer na usvajanje novih
znanja i oblasti (Howe M.J.A.2002.).
Husremovi (2001.) takoer navodi da su sredjnokolske
ocjene, odnosno prosjena ocjena iz srednje kole najznaajniji
prediktor za uspjeh na studiju koji je operacionaliziran kao prosjek
ocjena, redovnost polaganja ispita i zavretak studija psihologije u
redovnom roku.
to se tie instrumenata koritenih prilikom prijemnog ispita,
rezultati pokazuju jedino statistiki znaajnu korelaciju kada se
govori o testu inteligencije u odnosu na prosjek ocjena svih
predmeta i na upis drugog semestra studija. Ove korelacije su
znaajne, ali nisu iznimno velike, naime radi se o slaboj
povezanosti zavisne i nezavisne varijable. Korelacija rezultata na
testu ope inteligencije i prosjeka ocjena koje ima student tokom
prve godine studija iznosi samo 0,28 i znaajna je na nivou od 0,05.
Ovolika korelacija govori u prilog da se radi o samo 7%
zajednikog variranja, odnosno da je samo 7% uspjeha na studiju
objanjeno rezultatom na testu inteligencije. Posmatrajui
korelaciju ukupnog skora studenta na prijemnom ispitu i prosjeka
ocjena tokom prve godine studija, moe se vidjeti da je ta
korelacija 0,3 i da je znaajna na nivou 0,05, to, takoer, govori u
prilog dosta slabe povezanosti cjelokupne baterije testova koja se
koristi na prijemnom ispitu i uspjeha studenta na studiju.
Brojni autori, a i logika pretpostavka je da je inteligencija,
bilo da je posmatramo kao opi faktor inteligencije, bilo da
govorimo o specifinim faktorima inteligencije, bitna pretpostavka
uspjeha na studiju, ali i u karijeri. Grgin (1997.) navodi da izmeu
inteligencije djece i njihova uspjeha u kolskom uenju postoji
korelacija oko 0,5. Cattel, Sealy i Sweney (a prema Grgin, 1997.),
navode varijancu kolskog uspjeha aka na testovima inteligencije
pokrivaju u iznosu od 21 do 25% (r 0,45 -0,5), a preostali dio
varijance pokrivaju crte linosti i motivacijske osobine. Drugi
autori (Howe 2002.) su malo pesimistiniji, pa kau da testovi
inteligencije nisu ba najpogodnije sredstvo za selekciju ispitanika
na akademskim institucijama. Korelacije izmeu inteligencije i

101
kolskog uspjeha varijraju od istraivanja do istraivanja, ali
uglavnom iznose oko 0,3 ili ak manje. McClelland (1973. ,a
prema Howe, 2002.) navodi da je korelacija izmeu inteligencije i
uspjeha na poslu oko 0,2, a Gardner (1995.) procjenjuje da veina
promatranih predikcija izmeu testovnih rezultata i obrazovnih,
profesionalnih i drugih praktinih ishoda za koje bismo mogli
oekivati da ih ti rezultati predviaju objajnavaju manje od 20%
varijabiliteta meu pojedincma, drugim rijeima, 80% vanih
utjecaja koji doprinose varijabilitetu uope nisu procjenjeni time
to je osoba rjeavala test inteligencije. Dakle, primjenom testa
inteligencije, smatramo da sa odreenom sigurnou svrstavamo
ispitanike u nekakav redoslijed, te pretpostavljamo da e nam
ispitanici koji postiu visoke rezultate na testu inteligencije biti i
dobri studenti, odnosno ispitanike koji ne postiu visoke rezultate,
odbijamo i ne pruamo im priliku za studij. Meutim, na osnovu
ovakvih i slinih istraivanja stiemo sliku o tome koliko smo u
pravu kada primjenom mjernih instrumenata pokuavamo
prognozirati uspjeh ispitanika u aktivnosti za koju vrimo
prognozu, odnosno kada veliki broj njih odbacimo pod
pretpostavkom da nee zadoovljiti u kriteriju.
Drugi testovi koriteni u selekcijskoj proceduri ne pokazuju
statistiki znaajne korelacije ni sa jednim kriterijem, niti
prosjekom ocjena, niti sa prolaskom u naredni semestar studija.
Zanimljivo je to da test ope informiranost ne pokazuje znaajnu
povezanost sa kriterijima s obzirom da bi se moglo pretpostaviti
kako kandidati koji posjeduju vie informacija, odnosno da
kandidati koji imaju vee ope znanje, imaju i vie razvijene radne
navike, ali i inteligenciju koja je dobar preduvjet uspjeha u studiju.
Meutim, podaci ne govore tome u prilog.
Da bi se izvrila provjera prognostikog modela, u ovakvim
situacijama kada imamo vie prediktora i vie kriterija kako je
reeno u uvodnom dijelu, opravdano je koristiti multiplu
regresijsku analizu, odnosno multivarijantnu analizu. Rezultati
ovakve analize su vidljivi u tabeli iz koje se vidi da koficijent
multiple korelacije izmeu svih prediktora i prosjene ocjene u
toku prve godine studija iznosi 0,536, a ukupna koliina objanjene
varijance kriterija je 55,6%. Ovaj koeficijent je znaajan na nivou
0,050. znaajni prediktori, tj. prediktori koji objanjavaju varijancu
kriterija su: test ope inteligencije, iji je standardizirani beta
koeficijent 0,438 i znaajan je na 0,047, te ocjene iz Psihologije
0,348, znaajan na 0,043 i Bosanskog jezika 0,29, znaajan na

102
0,049. Izmeu ovih prediktora takoer, postoje korelacije, koje, na
sreu, nisu znaajne:
Tabela 9: Rezultati regresijske analize i prikaz znaajnih prediktora
za pojedine kriterijumske varijable

Ukoliko kao kriterij uzmemo upis narednog semestra studija,
tu dobijamo da je koeficijent multiple korelacije izmeu svih
prediktora i tok kriterija 0,493, gdje je ukupna koliina objanjene
varijance kriterija 0,243 i znaajna je na nivou 0,051 (dakle upitna
znaajnost!). Znaajan prediktor koji objanjava varijancu kriterija
je samo rezultat na testu ope inteligencije i to standardizirani beta
koeficijent iznosti -0,3 i znaajan je na nivou od 0,49.
Iako dosta pesimistino izgleda cjelokupna slika, ipak se
moe zakljuiti da je jedino, donekle, opravdano u selekcijskoj
proceduri koristiti test ope inteligencije. S obzirom da i ovaj test
ne pokazuje veliku korelaciju sa kriterijima, moglo bi se
pretpostaviti da bi neki od verbalnih testova ope inteligencije, kao
to je DAT-serija ili M-serija, ostvarili neto veu prognostiku
valjanost, u kontekstu pretpostavke da je poziv socijalnog
pedagoga humanistikog pravca i da je za takva zanimanja, ali i za
takve studije vaan verbalni faktor, ali i razumijevanje odnosa
putem verbalnog materijala. Takoer, osim koritenja testa ope
inteligencije u selekcijske svrhe, opravdano je koristiti i prosjenu
srednjokolsku ocjenu, a ne uzimati samo ocjene iz pojedinih
predmeta kao mjerilo uspjeha u nekoj aktivnosti jer druga
istraivanja (Husremovi, 2001.) pokazuju da je prosjena ocjena iz
srednje kole znaajan prediktor uspjeha u daljem kolovanju.
ZAKLJUAK
S obzirom da je selekcijska procedura nuna prilikom upisa
studenata na fakultet, nuno je odabrati i neki od instrumenata koji
e posluiti pri selekcioniranju kandidata prema redoslijedu, jer
nikada nismo u mogunosti upisati sve zainteresirane. Same
srednjokolske ocjene, koje se koriste na mnogim visokokolskim
ustanovama kao prediktor uspjeha, nisu dovoljne, jer je poznato da
kriteriji ocjenjivanja u razliitim kolama nisu isti. Odlian uspjeh
Psihologija Bosanski jezik Opa inteligencija
Psihologija 1 ,209 ,141
Bosanski jezik ,209 1 ,089
Opa inteligencija ,141 ,089 1

103
u jednoj elitnoj srednjoj koli nije isti kao odlian uspjeh u nekoj
manje poznatoj koli. Po zakonu kontrasta moda taj odlian
uenik iz neke manje kole ne bi bio ni blizu odlinog u sredini
gdje su svi uenici odlini. S druge strane, ipak se moe
pretpostaviti da odlini uenici imaju razvijene odreene radne
navike kao i potrebu da budu dobri, ne samo u toku srednje kole
nego i u toku studija. Potrebno je, dakle, pored ocjena iz srednje
kole koristiti jo neto od prediktora, a u sluaju upisa na Odsjek
za socijalnu pedagogiju, pa sasvim sigurno i na ostale odsjeke
Islamskog pedagokog fakulteta, koristiti i test ope inteligencije,
po mogunosti verbalni oblik, koji, kako smo vidjeli, ima malu, ali
ipak znaajnu prognostiku vrijednost. Ostale testove, koji su do
sada koriteni, trebalo bi izbaciti, odnosno koristiti ih eventualno
kasnije radi sticanja kompletnije slike o ve primljenim
kandidatima jer oito nemaju nikakvu prognostiku vrijednost.
LITERATURA
APA (1992), Standardi za pedagoko i psiholoko testiranje,
Educa, Zagreb
Anastasi, A. (1962), Psychological testing, The Macmillan
Company, New York,
Andrilovi V. (1986), Metode i tehnike istraivanja u psihologiji
odgoja i obrazovanja, kolska knjiga, Zagreb,
Andrilovi V. i udina- Obradovi M. ((1996.), Psihologija uenja
i nastave, kolska knjiga, Zagreb
Cohen L., Manion L. i Morrison K. (2007), Metode istraivanja u
obrazovanju, Naklada Slap, Jastrebarsko
Corsini R.J., Auerbach A.J. (1998), Consice encyclopedia of
psychology, Jon Wiley and Sons, Toronto,
Dordan, A.M. (1966), Merenje u pedagogiji, Vuk Karadi,
Beograd,
apo N. (2006), Dinamiko testiranje inteligencije, Naa kola,
br.38., Sarajevo, str.7- 25,
Eysenck H.J. (1996), Provjerite svoju inteligenciju, Naklada Slap,
Jastrebarsko,
Fajgelj S. (2005), Psihometrija, Centar za primjenjenu psihologiju,
Beograd,
Gardner H., Kornhaber M.L. i Wake W.K. (1999), Inteligencija,
razliita gledita, Naklada Slap, Jastrebarsko,

104
Grgin T. (1997), Edukacijska psihologija, Naklada Slap,
Jastrebarsko,
Grgin T. (2001), kolsko ocjenjivanje znanja, Naklada Slap,
Jastrebarsko,
Husremovi D. (2001), Prediktivna valjanost sredjnokolskih
ocjena i testova kognitivnih sposobnosti za uspjeh u studiju
Diplomski rad, Sarajevo
Howe M. (2002), Psihologija uenja, Naklada Slap, Jastrebarsko,
Jackson C. (2000), Psihologijsko testiranje, Naklada Slap,
Jastrebarsko,
Kolesari V. i Petz B. (1999), Statistiki rjenik, Naklada Slap,
Jastrebarsko
Kraut A.I. (1996), Organizationaln Surveys, Jossey-Bass
Publishers, San Francisco,
Krkovi A. (1978), Elementi psihometrije I, Filozofski fakultet,
Zagreb
Krkovi A., Momirovi K., Petz B. (1966), Odabrana poglavlja iz
psihometrije i neparametrijske statistike, Drutvo psihologa
SRH i Republiki zavod za zapoljavanje, Zagreb,
Kvaev R. (1980), Sposobnosti za uenje i linost, Zavod za
udbenike i nastavna sredstva, Beograd,
Matei K. (1995), Testirajte svoju inteligenciju, Naklada Slap,
Jastrebarsko
Petz B. (1992), Psihologijski rjenik, Prosvjeta, Zagreb


105

PROGNOSTIC APPROPRIATENESS OF THE SET OF
INSTRUMENTS APPLIED AT THE ENTRANCE EXAM AT
THE SOCIAL PEDAGOGY DEPARTMENT AT THE
ISLAMIC PEDAGOGICAL FACULTY OF ZENICA
Anela Hasanagi, M.A.
Summary
A set of instruments applied at entrance exams for the last
two academic years has been rather comprehensive in order to
provide good insight into candidates skills and characteristics. For
the reasons of rationalizing testing instruments which are to be used
at entrance exams at this faculty, and for the aim of the research, it
is necessary to examine prognostic appropriateness of the testing
set of instruments used for selection. For the selection of candidates
high-school grades were relevant. The set of instruments used: an
essay assignment in Bosnian, a general intelligence test, a social
intelligence test, a general knowledge test, and a personality test
EPQ.
2007/2008 generation at the Social Pedagogy Department
served as a sample. An average grade at the first study year and
passing to the next semester served as a criterion.
The research results show that the set of instruments used so
far does not meet adequate prognostic appropriateness, and that it is
valid to use a general intelligence test alone. In terms of grades, an
average high-school grade would suffice.
Key words: Psychological instruments, prognostic appropriateness,
selection

106

.

.

.
/ .

.

.
:


107
Struni rad

Amina Isanovi
1

UENJE I POUAVANJE U MODELU BRAIN-
BASED LEARNING
2

on zove umom to, a uma sav mu smjer
da bude zvjerskiji no svaka zvijer
J. W. Goethe, Faust
Saetak
U radu je predstavljen noviji pedagoki problem poznat pod
nazivom brain-based learning. Ukazane su glavne odrednice ovog
fenomena s ciljem propitivanja mogunosti pronalaska njegovog
metodikog odjeka. U radu je fraza brain-based learning koritena
kao oznaka za nain poimanja uenja. Radi njegovog potpunijeg
predstavljanja, kao osnovna potka, koritena su razliita izdanja
istoimene knjige amerikog autora Erica Jensena. Sredinja tema
knjige je odnos izmeu uenja, s jedne strane, te strukture i
funkcije mozga, s druge strane. Jensen smatra da rezultati
istraivanja mozga treba da budu osnova za planiranje i izvoenje
odgojno-obrazovne prakse. Meutim, koliko rezultati tih
istraivanja doista imaju znaaj za samo metodiko artikuliranje
nastave? pitanje je za ijim odgovorom autorica rada traga.
Kljune rijei: brain-based learning/ uenje/ pouavanje/ nastava/
istraivanja mozga

1
Student master-studija na Odsjeku za pedagogiju i Orijentalnu filologiju
Filozofskog fakulteta u Sarajevu, amina.isanovic@gmail.com
2
Frazu brain-based learning prevodimo kao uenje zasnovano na mozgu. Iz
ovakve konstrukcije proistie logino pitanje: Da li je suvislo govoriti o
postojanju uenja koje se ne temelji na mozgu? Meutim, ova formulacija
istovremeno slijedei zahtjeve za zvunim i lahko pamtljivim frazama u
nazivima novih koncepata u sredite smijeta prirodnu strukturu i
funkcioniranje mozga na temelju ega se deava uenje. Upravo tu Bogom danu
narav mozga valja uvaiti prilikom artikuliranja nastave, ukoliko se eli postii
uspjeno uenje. Ovakvo obrazloenje formulacije uenje zasnovano na mozgu,
promovira mozak kao subjekta koji jeste zbiljska osnova uenja, aprirorij iz
kojeg se izvode principi i norme uenja.

108
Uvod
Naslov je izuzetno moan dio svakog djela, ujedno i njegov
najitaniji dio. Djelo naslovom pribavlja posebne asocijacije u
misli i pamenju recipijenata. Stoga, kada autor knjigu naslovi kao
Uenje zasnovano na mozgu: nova nauka o pouavanju i nastavi
(Jensen, 2002) on rauna na ushit svih onih koji tragaju za
propitivanjem poimanja ljudskih kapaciteta za uenje nadajui se
da e tako doi do jasnijih predstava o uenju i pouavanju.
Inspirirani poduhvatom Erica Jensena s pravom se moemo
zapitati: Zbog ega se i danas, uprkos vievjekovnom promiljanju
i novovjekim istraivanjima naravi ovjekova uenja, javlja potreba
traganja za alternativama postojeoj nastavnoj praksi? U duhu
Jensenovog djela, razloge postojanja navedenog problema nali
bismo u injenici da je spoznaja o mozgu i njegovim moima jo
uvijek neupotpunjena, a i ona do koje su dosadanji pregaoci doli
nije na pravilan nain prevedena u jezik odgojno-obrazovne prakse,
tj. nije naila na adekvatan metodiki odjek.
Osnovne premise uenja zasnovanog na mozgu
Prije no to kaemo neto vie o poimanju procesa uenja i
pouavanja koji je predmet razmatranja ovog rada, smatramo
korisnim naznaiti glavne crte iz znanstvene karijere njegovog
autora. Eric Jensen (r. 1957.) je ameriki autor iza kojeg se nalazi
vie desetina radova i publikacija
3
iz oblasti psihologije, napose
ranog razvoja i pedagoke psihologije, upravljanja ljudskim
kapacitetima, te neurologije i drugih srodnih znanstvenih oblasti.
Jo od 1972. godine radi kao edukator u razliitim institucijama, a

3
Nijedno djelo Erica Jensena nije objavljeno u Bosni i Hercegovini. U Hrvatskoj
su, pak, prevedene etiri knjige ovoga autora:
- Super Teaching: Over 1000 Practical Strategies (Super-nastava: nastavne
strategije za kvalitetnu kolu i uspjeno uenje, prijevod Iris Marui et al.,
Educa, 2003)
- Different Brains, Different Learners: How to Reach the Hard to Reach
(Razliiti mozgovi, razliiti uenici: kako doprijeti do onih do kojih se teko
dopire, prijevod Meri Tadinac-Babi, Educa, 2004)
- Teaching with the Brain in Mind (Pouavanje s mozgom na umu, prijevod
Dubravko Kuina, Educa, 2006)
- The Great Memory Book (Knjiga za sjajno pamenje, prijevod Dario Borkovi,
Mi, VBZ, 2007)
Djelo koje je predmet govora u ovome radu dosad nije prevedeno na ovim
prostorima.

109
za sebe kae da njeguje veliku ljubav prema uenju.
4
Djelo Brain-
Based Learning: The New Science of Teaching & Training
doivjelo je vie revidiranih izdanja, gdje je posljednje ono iz 2008.
u izdanju Corwin Press iz Californije.
5
Ovo djelo objanjava
odnose izmeu uenja, s jedne strane, te strukture i funkcije
mozga, s druge strane. Ukazujui na znaaj uvaavanja
individualnih razlika izmeu uenika, proisteklih iz jedinstvene
strukture svakog mozga, djelo poziva nastavnike da razmisle o
mogunostima otkrivanja prirodnih zapreka i motivatora svojih
uenika kako bi postigli javljanje poeljnog ponaanja. (Jensen,
2000: 4). Jensen itaoca/itateljicu vodi kroz dvadest pet poglavlja
podijeljenih u manje cjeline pod naslovima formuliranim s ciljem
da podstaknu prizivanje ve postojeeg znanja o temi o kojoj e biti
govora. Izdvojit emo naslove tek nekoliko poglavlja kljunih za
razumijevanje Jensenova pristupa: Kako mozak ui, Mozak,
spol i uenje, Jedinstvenost i mozak, Oblikovanje znaenja,
Uionice u suglasju s mozgom i dr. Poseban praktini znaaj
imaju tri posljednja poglavlja knjige: Kurikulum s mozgom u
vidu, Preispitivanje ocjenjivanja, te Reforma temeljena na
uenju zasnovanom na mozgu.
Na kojim to premisama Eric Jensen gradi svoj pristup?
Polazite uenja zasnovanog na mozgu kasnije emo vidjeti i
obrazovanja temeljenog na ovom modelu
6
- jeste tvrdnja da
rezultati istraivanja mozga mogu ponuditi osnovu za odgojno-
obrazovnu praksu. To znai da bi nastavnici, shodno Jensenovu
stajalitu, trebalo da osmiljavaju praksu na osnovu saznanja o
tome kako funkcionira mozak uenika na odreenom uzrastu.
Upravo je navedena Jensenova teza bila povod polemikog rada
Roberta Sternberga (Sternberg, 2008), ali i drugih autora (Wills,
2008; Willingham, 2008). Naime, Sternberg smatra da je pravilno
polazite u pitanju: Da li iz biolokih istraivanja uitelji mogu
izvesti nedvosmislene implikacije u polje obrazovanja? Ukoliko je
odgovor negativan, onda imamo metaforu, ali nemamo stvarnu
nauku barem ne onu nauku koja bi nam u preskriptivnom smislu

4
Vidi http://www.jensenlearning.com/Pres/EricJensen.pdf (pristupljena
novembra 2008)
5
Primjeujemo da je u naslovu ovog posljednjeg izdanja uvedena rije
paradigma umjesto nauka, koja se javlja u naslovima ranijih izdanja.
Objanjenje ovakve autorove odluke nije dato, iako je ovo pojava koja se
direktno tie temeljne metodoloke orijentacije konkretnog djela.
6
Engl. brain-based education

110
pomogla da osmislimo obrazovno djelovanje.

(Sternberg: 418).
ini se da je ova opaska vezana uz podnaslov knjige: Nova nauka o
pouavanju i nastavi. Dalje, iz Sternbergovog rada progovara
konstatacija da se mnogo vremena troi na spekulativno tretiranje
sasvim konkretnih i praktinih problema, to ne rezultira potrebnim
ishodima. Sternberg tvrdi da rezultati bioloki fundiranih
istraivanja mozga odista podupiru neke poznatije teorijske
postavke, naprimjer, postavke model strukture inteligencije. U
tom smislu, Howard Gardner je ponudio tezu o modularnosti
mozga kao neuroloki dokaz u korist koncepta viestrukih
inteligencija, a John Duncan je u mozgu identificirao navodno
stanite ope inteligencije u eonom renju. (Duncan, 2000). Ipak,
jo uvijek ne moemo sa sigurnou tvrditi da rezultati istraivanja
mozga imaju znaaj za samo metodiko artikuliranje nastave. Prije
daljeg ekspliciranja postavljenog problema, potrebno je definirati
uenje zasnovano na mozgu. Prema Jensenu, uenje zasnovano na
mozgu predstavlja nain poimanja procesa uenja.
7
To je pristup
uenju u skladu sa prirodnom strukturom i funkcijom ovjekovog
mozga (Jensen, 2000: 6), u suglasju je s prirodnom opremljenou
mozga za uenje. U osnovi ovog pristupa je multidisciplinarno
zahvatanje osebujne prirode mozga. Polazite je u jednostavnom
pitanju: ta je to dobro za mozak? U potrazi za odgovorom na ovo
pitanje, autor bira holistiki pristup, te se poziva na brojne nauke:
hemiju, neurologiju, genetiku, biologiju, sociologiju, psihologiju i,
svakako, pedagogiju. Sve dok mozgu ne zabranjujemo da
izvrava svoje normalne procese, deavat e se uenje,
svojevrsni je credo uenja zasnovanog na mozgu kako ga Jensen
tretira.
8
Koristei se onim ta znamo o svom mozgu, u stanju smo
donositi kvalitetnije odluke i doprijeti do veeg broja uenika, te
tako postii bolje rezultate. Interesantno je autorovo zapaanje da

7
Eric Jensen, kao i neki drugi autori u kasnijim radovima, na razliite naine
tretiraju ovaj termin. Primjera radi, u djelu arobno drvee uma, termin brain-
based learning se objanjava kao recept za poduavanje uenika (str. 261),
strategija uenja (str. 265), model uenja (str. 268), a brain-based education
naziva se obrazovnim pokretom baziranim na mozgu (str. 268), teorijom
obrazovanja baziranom na mozgu (str.. 264) itd. U ovom radu termin brain-
based education posmatramo kao oznaku za nain poimanja uenja (i
pouavanja), to i sam Jensen u nekoliko navrata spominje.
8
Na naim prostorima problemom odnosa uenja i funkcioniranja mozga, napose
u ranoj dobi, bavila se akademik dr. Adila Paali Kreso u djelu Rano uenje: ili
uenje u funkciji uveavanja kapaciteta mozga.

111
su znastvenici u pokuaju deifrovanja funkcioniranja ljudskog
mozga tragali za odgovarajuim metaforama koje e odraavati
zauenost ovjeka tim savreno ureenim univerzumom. U
takvim pokuajima obino su mozak izjednaavali sa kompjuterom,
mainom, hidraulikim aparatom i sl., a to sve u skladu sa
stepenom razvoja tehnologije u vremenu kada su metafore
nastajale. Meutim, ovakvo opredjeljenje je neprimjereno, jer je
svaki od navedenih ureaja smislio sam ljudski mozak, te prema
tome, oni mogu biti samo sjenka njegove kompleksnosti. Jensen se
odluuje nervni sistem ovjeka porediti s dunglom. Pritom valja
biti svjestan opasnosti pretjeranog pojednostavljivanja u ovom
poredbenom odnosu jer volja i razumijevanje, te mo generiranja
novih misli ine differentia specifica ljudskog uma.
Da li se uenje zasnovano na mozgu svodi tek na poznavanje
anatomske grae mozga i biolokih osnova njegovog
funkcioniranja? Jensenov odgovor na ovo pitanje je odrian.
Stavovi E. Jensena pripadaju konstruktivizmu, epistemolokom
pravcu po kojem su injenice takve zato to su takvima
konstruirane u jeziku ili drutvenoj stvarnosti. U tom smislu, autor
kae: mozak svakom dogaaju pridodaje emocije i misli
formirajui tako modele znaenja i konstruirajui veu sliku, te
potom izvodi zakljuke o primljenim informacijama. (Isto: 13).
Prema tome, mozak je socijalni mozak. Autorovi stavovi daju
nam pravo na zakljuak da on ne priznaje znanje lieno kulture.
tavie, iz nekih navoda isijavaju obrisi Hegelove postavke o
uronjenosti uma u tradiciju. Stoga, nakon prva etiri poglavlja u
kojima objanjava biokognitivne osnove uenja, autor punu panju
posveuje optimalnim okolinskim faktorima. Upravo u znaaju
koje vjerovanje, ishrana, prilike u porodici, spolne razlike i sl.
imaju za uenje, shvatamo koliko je ravnopravnost u obrazovanju
krhka i teko dostina. Budui da je svaki mozak jedinstven, kao i
uslovi koji ga oblikuju, pravo je umijee postii ravnopravnost u
pristupu odgoju i obrazovanju i doivljavanju uspjeha kroz taj
proces. Dalje, muzika i druge umjetnosti, te fiziki odgoj i
obrazovanje, prema Jensenu, moraju biti dio odgajanja i
obrazovanja svih uenika. U djelu Brain-Based Learning uenje je
predstavljeno kao izazov i uivanje, budui da afirmira razliitost
kao bogatstvo priznajui uenicima svih rasa, religija i socijalnog
statusa pravo na izazovan, pravedan i primjeren kurikulum. Autor
nastavniku dodjeljuje ulogu medijatora, trenera, mentora koji
autoritetom bliskosti sa uenicima, a ne autoritarnou steene

112
pozicije gradi klimu uspjenog uenja. Interesantno je primijetiti da
se autor suprotstavlja upotrebi raunara u odgoju i obrazovanju
djece smatrajui da sa uvoenjem ovog pomagala ne treba uriti.
Uenja zasnovano na mozgu i ranije paradigme uenja
Knjiga Erica Jensena predstavlja doprinos kritikom
propitivanju dosad vladajueg poimanja uenja. Pogledi koje nudi
Jensen prilino uvjerljivo proglaavaju neadekvatnim i
neprimjenljivim preanje paradigme uenja. Meu njima je i ona
koja za polazite ima diferencijaciju funkcija desne i lijeve polutke
mozga. U vezi s tim pozivajui se na radove Edwarda DeBone o
lateralnom miljenju Jensen podsjea na zastarjelost ovog pristupa
kazujui kako je sada sasvim izvjesno da moemo biti kreativni ak
i onda kada se koristimo sistemima lijevog mozga. (Jensen: 20).
Pored toga, rezultati snimanja mozga provedeni jo prije vie od
jedne decenije pokazali su da je ljudska kognicija daleko
kompleksnija da bi mogla biti pod kontrolom samo jedne polutke.
(Wills, 2008: 425). Umjesto toga, uenje zasnovano na mozgu
uvaava odvijanje neprestane komunikacije izmeu obje polutke.
Odreujui se spram konstrukta brain-based learning, ipak,
valja imati u vidu poznatu reenicu sociologa Arnolda Gehlena da
je znanost trenutna zabluda, te i ovoj pojavi prii s dozom pitajue
skepse. Vrlo brzo se obznanjuje opravdanost opreza. Naime, autor
se ve na samom poetku knjige oituje kao oponent Skinnerovom
operantnom uslovljavanju sa naznakom da ljudi nisu pacovi.
Koliko god Jensenova opaska bila doista logina i za mnoge
edukatore vrlo aplikabilna, postoji opasnost od generaliziranog
odbacivanja operantnog uslovljavanja, i to posebno u situacijama
kada je ono dominantni oblik uenja u najranijoj dobi, jer djeca
tada svijet upoznaju upravo primjenjujui mehanizme pokuaja i
pogreaka. S druge strane, sam Jensen govorei u prilog
kompleksnom i nestrukturiranom putu saznavanja, istie kako
miljenje ljudi nije sekvencionalno, te kako ne uimo linearnim
putem, ve putem pokuaja i pogreaka. (Jensen, 2000: 13). Stoga
se otvara pitanje Jensenova razumijevanja Skinnerovog operantnog
uslovljavanja. Jedno je jasno: autor se ne eli zadrati na povrini i
baviti se manifestnim znakovima, njega zanima ta se krije iza,
odnosno kako se to ponaanje oblikuje iz ljudskog mozga. Svakako
ohrabruje otklon od istraivanja koja su se provodila na
ivotinjama, a rezultati se potom primjenjivali na ljudska bia.

113
Slino tome, uenje imitacijom kao jedan od bitnih oblika
socijalnog uenja, ne nalazi svoje mjesto unutar okvira uenja
zasnovanog na mozgu. Time je ozbiljno doveden u pitanje status
odgojnog modela, a uenje prikazano kao bezmalo personalizirana
pojava. Uporite ovakvom tretmanu uenja imitiranjem moemo
nai u jednom od principa uenja zasnovanog na mozgu koje
kazuje da svaki mozak ima jedinstvene kognitivne i
retinotektalne mape (miljenje i percepcija) koje slue kao dokaz
intervencije subjekta koji ui. Istina, podraavanjem u djetinjstvu
ovjek stie svoja prva znanja. Meutim, vrlo brzo se pokazuje da
podraavanje uope nije zadovoljstvo za ovjeka, kako je to jo
Aristotel utvrdio govorei o pjesnikom umijeu. (Aristotel, 2008).
ovjek, dakle, ima potrebu da intervenira u stvarnosti u kojoj ivi i
vri odabir onih stimulusa iz okoline koje e ugraditi u svoje
ponaanje. Meutim, ne moemo zanemariti znaaj uenja
imitacijom u najranijem razdoblju ovjekova ivota, kada se
imitacija moe javiti i kao nenamjeran vid ponaanja. Posebno
valja biti svjestan posljedica ovog oblika uenja zbog moguih
negativnih oblika ponaanja koji se mehanizmima uenja
imitacijom mogu usvojiti.
Jo jedna vana Jensenova postavka je ona koja kazuje da je
osnovna potreba mozga preivljavanje, tj. da on najbolje ui u
situacijama ugroenosti. Mozak je primarno zaokupljen
preivljavanjem, a ne formalnom podukom. (Jensen, 2000: 14).
Ovdje se sreemo sa stajalitem da uimo iz krajnje pragmatikih
razloga. To nas ne bi trebalo uditi uzme li se u obzir znaaj
pragmatizma za ameriku filozofsku misao, sa Johnom Deweyom,
Charlesom Pierceom i Williamom Jamesom na elu. Danas,
njihovu filozofiju reafirmira i donekle pretumauje, u skladu sa
novim potrebama amerikog drutva, Roberto Mangabeira Unger,
jedan od najznaajnijih neopragmatistikih mislilaca dananjice.
9

No, da li je svoenje potreba mozga na potrebu za preivljavanjem
saobrazno njegovoj osebujnoj prirodi? Ovdje se obznanjuje jo
jedna odlika Jensenova pojmovnog aparata koritenje pojmova
koji nose prizvuk neodarvinizma: borba za opstanak, selekcija i sl.

9
Karakteristino za Ungerovu misao jeste zalaganje za buenje sopstva pod
utjecajem irenja etikih kompetencija i njegovim potvrivanjem u
interkulturalnom smislu. Vie u Unger (2007).


114
Obrazovanje zasnovano na mozgu ka metodikom odjeku
uenja zasnovanog na mozgu
O tome da uenje zasnovano na mozgu nije tek utopijska
ideja i naivni pokuaj da se skrene panja na potrebu za
alternativnim promiljanjima uenja i pouavanja, svjedoi i
postojanje koncepta brain-based education (obrazovanje temeljeno
na uenju zasnovanom na mozgu). Ovaj termin nalazimo meu
referencama u izvrsnoj Enciklopediji odgoja i obrazovanja
objavljenoj pred kraj 2002. godine pod urednikim voenjem
Guthrie Jamesa. Tu se kao osnovni cilj obrazovanja zasnovanog na
mozgu navodi uvoenje saznanja steenih istraivanjem mozga
u podruje odgoja i obrazovanja kako bi se ostvarilo poboljanje
u podruju poduke i uenja. (McCanliss, 2002: 202-206). Nauna
oblast nazvana istraivanje mozga temelji se na neurolokim
studijama koje prouavaju modele elijskog razvoja pritom se
koristei tehnikama snimanja mozga, kao to su MRI (odnosno
fMRI) i PET. Pomou njih se vri snimanje ljudskog mozga dok je
on u svjesnom i budnom stanju. Podravaoci neurolokog upliva u
pedagogiju smatraju da je nastala eksplozija novih saznanja
vezanih za razvoj i funkcioniranje ljudskog mozga, te da oni imaju
dovoljan potencijal da ovjenijim novinama nadahnu savremenu
odgojno-obrazovnu praksu. Upravo su rezultati istraivanja mozga
potakli Davida A. Sousa, nastavnika koji svoju praksu temelji na
konceptu uenja zasnovanog na mozgu, da izjavi: Nastava vie
nije stvar umijea, ona je nauka. (Isto: 202). No, da li je nastava
ikad bila samo umijee?
Obrazovanje temeljeno na uenju zasnovanom na mozgu
nema svog centralnog vou niti predstavno djelo, ve inspiraciju
crpi iz vie djela koja podravaju taj tok. U tom smislu, vano je
spomenuti slijedee autore i njihova djela: David Sousa, How the
Brain Learns: A Classroom Teacher's Guide, 1995; Eric Jensen,
Teaching with the Brain in Mind, 1998; Renate Nummela Caine i
Geofrey Caine, Making Connections: Teaching and Human Brain,
1994; Robert Sylwester, A Celebration of Neurons: An Educator's
Guide to the Human Brain, 1995; Linda VerLee Williams,
Teaching for the Two-Sided Mind: A Guide to Right Brain/Left
Brain Education, 1986. Znakovito je to to su autori navedenih
djela sami nastavnici, a ne istraivai mozga, to znai da su
njihova djela najprije korisna za nastavnike, jer im je namjera da se

115
saznanja o funkcioniranju mozga pretvore u principe primjenljive u
odgojno-obrazovnoj praksi.
Podravaoci uenja zasnovanog na mozgu esto se zalau za
naputanje tradicionalnih oblika obrazovanja i zagovaraju
obrazovne reforme temeljene na konstruktivistikim principima
uenja, te aktivnijem ueu individualiziranog uenja, pritom ne
zanemarujui ni grupnu saradnju prilikom rjeavanja problema.
Tako, naprimjer, Susan Kovalik, koja je razvila Integrated
Thematic Instruction Model (model integrirane tematske nastave),
smatra da discipline, udbenici i radne sveske moraju nestati, jer
oni nemaju nita s tim kako mozak funkcionira. Ovo je, svakako,
primjer radikalnog, te didaktiki i metodiki neodrivog odnosa
prema tradicionalnoj nastavi. Postavlja se pitanje: kakav je, doista,
odnos izmeu nauk o mozgu i nastave? Godine 1996., sedamdeset
etiri naunika meu njima istraivai mozga i nastavnici
okupili su se na sastanku kojeg je organizirala Komisija za
obrazovanje SAD-a s ciljem da utvrde najnovije injenice o mozgu
do kojih je neurologija dola, a nastavnici ih mogu upotrijebiti u
uionici. U zakljucima ovog sastanka nazvanog Bridging the Gap
between Neuroscience and Education (Premoavanje sraza
izmeu neurologije i obrazovanja) nastavnici su upozorili da su
mnogi rezultati istraivanja mozga suvie fragmentirani i teko
primjenljivi, te da kao takvi ne nose potencijal kad je u pitanju
planiranje akcije za restrukturiranje kola. Na istom sastanku,
Joseph LeDoux je upozorio da je ove ideje lahko prodati publici,
ali ih je, takoer, lahko koristiti izvan njihova osnovnoga
utemeljenja u znanosti. (McCanliss: 203). I drugi autori,
naprimjer, Marcy P. Driscoll (2005: 298-300) uoavaju labavost
veze izmeu neurolokih saznanja i same odgojno-obrazovne
prakse. Meutim, ista autorica ukazuje na injenicu da znanje o
strukturalnim promjenama koje se deavaju uporedo s
funkcioniranjem mozga moe biti relevantno za metodiku
predkolskog odgoja i obrazovanja. Predkolski odgoj i
obrazovanje trae metodiki pluralizam i obogaivanje okoline
kako bi se u potpunosti iskoristila plastinost djetetova mozga, te
omoguilo uspostavljanje i grananje sinapsi izmeu mnogobrojnih
neurona.

116
Zakljuak
Na osnovu iznesenog pregleda stavova vezanih uz
relevantnost neurolokih istraivanja za organiziranje i izvoenje
nastavnog zbivanja zakljuujemo kako se savremena teorijska i
praktina misao snano odupiru jednoumlju. Vano je primijetiti da
je konstrukt uenje zasnovano na mozgu pojava koja oivljava tek
u susretu sa metodikom. Metodika, s druge strane, potrebuje
nadahnue novih naunih saznanja eli li oblikovati nastavu kakvu
treba sutranjica. Meutim, jesu li bioloki fundirana istraivanja
pravi izvor saznanja koja metodika treba? pitanje je oko kojeg se
teoretiari i praktiari razilaze.
Konano, valja kazati da je knjiga Erica Jensena Brain-Based
Learning: The New Science of Learning and Teaching izuzetno
atraktivno tivo koje naprosto privlai svojom kompleksnou i
obuhvatnou sagledavanja problema uenja i pouavanja
odjevenim u ruho jednostavnog popularnog jezika, osloboenog
nadmenog akademizma i kvaziuenosti. Na momente italac biva
iznenaen poliedrinou Jensenova pogleda, koji ne zanemaruje ni
jedan djeli mozaika u kojem bioloki mozak valja stasati u
odgojeni Mozak. Svako od dvadeset pet poglavlja moe se itati
neovisno o ostalima. tavie to je i poeljno, jer ovjek ne ui
linearno i organizirano. Jo u formalnim odlikama djela prisutan je
dijalog izmeu teorije i prakse; svako poglavlje je obogaeno
okvirima pod naslovom ta ovo znai za tebe. U njima su sadrane
praktine preporuke nastavnicima kako da svoju praksu upotpune
saznanjima o grai i funkciji mozga. Ovu knjigu valja itati i
primjenjivati u kontekstu oovjeenja uenja i pouavanja. ovjek
jeste bie koje ui
10
i on putem uenja spoznaje velianstvenost
svijeta i bremenitost svoje uloge u njemu. Saznanje o veliini moi
ljudskoga uma zapravo kazuje o njegovoj ogranienosti, o tome
koliko je blizu faustovskim tenjama to ga mogu odvesti ka
sunovratu u svijet antiljudskoga.

10
Tezu o ovjeku kao biu koje ui, prof. dr. Mujo Slatina objanjava tako to
kae da bez obzira na nesumljiv znaaj naslijea, ovjek je, upravo zahvaljujui
uenju, sposoban za nesagledive ishode svoga razvoja. (Slatina, 2005: 49).
Misao o ovjeku kao biu koje ui u naunom opusu profesora Slatine javila se i
ranije, u djelu Nastavni metod: prilog pedagokoj moi suenja.

117
Literatura
Aristotel (2008) O pesnikoj umetnosti, s originala preveo Dr Milo N.
uri. Beograd: Dereta.
Driscoll, M. P. (2005) Psychology of Learning for Instruction. Third
edition. Boston: Pearson Education.
Duncan, J. et al. (2000) A Neural Basis for General Intelligence.
Science, vol 289, 21 July, str. 457-460. (preuzeto sa
www.sciencemag.org, pristupljena marta 2009.)
Hopson, J. i Diamond, M. (2002) arobno drvee uma: kako razvijati
inteligenciju, kreativnost i zdrave emocije vaeg djeteta od
roenja do adolescencije, prijevod Davor Stanii. Zagreb:
Ostvarenje d.o.o.
Jensen, E. (2000) Brain-Based Learning: The New Sceince of
Teaching & Training. Revised edition. San Diego: The Brain
Store.
Jensen, E. (2008) Brain-Based Learning: The New Paradigm of
Teaching. 2
nd
edition. San Diego: Corwin Press.
McCandliss, B. (2002) Brain-Based Education. U: J. W. Guthrie, ed.
Encyclopedia of Education. 2
nd
edition, Macmillan Reference
Books, str. 202- 206.
Paali Kreso, A. (2000) Rano uenje: ili uenje u funkciji uveavanja
kapaciteta mozga. Sarajevo: Centar za obuku i obrazovne
inicijative Step by Step.
Slatina, M. (2005) Od Individue do linosti. Zenica: Dom tampe.
Slatina, M. (1998) Nastavni metod: prilog pedagokoj moi suenja.
Drugo izdanje. Sarajevo: Filozofski fakultet.
Sternberg, R. (2008) The Answer Depends On the Question: A Reply
To Eric Jensen. Phi Delta Kappan, 89(6), February, str. 418-420
(pristupljena 03.03.2009., Academic Search Complete database).
Unger, R. M. (2007) The Self Awakened. Cambridge, Mass.: Harvard
University Press.
Wills, J. (2008) Building a Bridge from Neuroscience to the
Classroom. Phi Delta Kappan, 89(6), February, str. 424-427
(pristupljena 03.03.2009., Academic Search Complete
database);
Willingham, D. (2008) When and how Neuroscience Applies to
Education. Phi Delta Kappan, 89(6), February, str. 421-423
(pristupljena 03.03.2009., Academic Search Complete database
http://www.jensenlearning.com/Pres/EricJensen.pdf (pristupljena
novembra 2008.)


118

LEARNING AND TEACHING BRAIN-BASED LEARNING
MODEL
Amina Isanovi, B.A., Master Studies in Pedagogy and Oriental
Philology at the Faculty of Philosophy, Sarajevo
Summary
The paper present a new pedagogical issue known as brain-
based learning. The main determinants of the phenomenon have
been pointed out to question the possibilities of its methodical
impact. The phrase brain-based learning is used as a term for the
way of understandig a learning process. Various publications of an
American author Eric Jensen's book with the same title were used
for more detailed presentation. The central theme of the book is a
relation betwen learning and the structure and function of a brain.
Jensen believes that the results of a brain examination should serve
as a basis for planning and realizing educational practice. However,
the author of this paper seeks an answer to a question: To what
extent can those results influence the methodical articulation of an
educational process?
Key words: brain-based learning, learning, teaching, educational
process, brain examination


119

Brain-Based Learning

brain-based learning .

. Eric
Jansen .
. Jansen

. :
.
: brain-based learning


120

121
Struni rad

Ahmed Buljubai
1

BIOLOKI UTEMELJENI OBLICI POUAVANJA I
UENJA U NASTAVI
Saetak
Tradicionalni sistem rada u kolama je ve odavno prestao
biti efikasan, a sama kola prestala je biti primarni izvor znanja.
Nastavno osoblje danas se suoava sa uenikom populacijom
koja se vie ne moe tradicionalnim sredstvima integrirati u
nastavu. Nastavni zahtjevi i napori nastavnika u oima uenika
izgledaju zastarjeli, naporni i dosadni. Nastavnici sve vie imaju
potekoa da zainteresiraju uenike nastavnim sadrajem koji gubi
vezu sa procesom modernizacije, promjenama u ivotnom
okruenju, novim vrijednostima i standardima. Pouavanje i
uenje postaje tegobno i za nastavnike i za uenike. Ovaj rad ima
za svrhu da prui alternativu, jednostavniji pristup nastavi i
oblicima pouavanja. Rije je o neurodidaktikim metodama
pouavanja ili metodama koje se zasnivaju na biolokoj osnovi
uenja. Kao oblike oitovanja tih tjelesnih, ''biolokih'' metoda
uenja i pouavanja razmatrali smo superuenje, odnosno
sugestopediju, zatim pristup poznat pod nazivom neurolingvistiko
programiranje (NLP), te na kraju edukinestetiku. Istraivanja su
pokazala da opisani koncepti, ne samo da u izvjesnom smislu nude
nov jezik, ve i praksu koja priprema uenje podupirui ga
tjelesnim radom, olakavajui time proces usvajanja znanja i
vjetina. Upravo stoga je efekat fiziolokog koncepta uenja
glavna tema ovoga rada.
Kljuni pojmovi: Neurodidaktike metode, sugestopedija,
neurolingvistiko programiranje, edukinestetika, uenje,
pouavanje, Umne karte, misaone igre, Brain Gym, tjelesno
zasnovano restrukturiranje opaaja.

1
Magistar pedagokih znanosti, Pedagog u Osnovnoj koli ''amil Sijari''
Nemila-Zenica, ahmed.buljubasic@gmx.de

122
Uvod
Ono to je u uvodnom dijelu bitno napomenuti jeste da
bioloko utemeljenje procesa uenja ima u pedagogiji bogatu
tradiciju. Prisjetimo se ''mens sana in corpore sano'', i nastojanja
vezanog za kolsku stegu i kolsku disciplinu s poetka
institucionalnog kolstva, na temeljna naela biheviorizma i getalt-
psihologije, na neka polazita pedagoke antropologije kao i na
neurofizioloke temelje kognitivnih teorija uenja. Uprkos
prigovorima da kola na temelju svoje nastavne kulture samo
djelimino aktivira i koristi fizioloku osnovicu, reformom
obrazovnog sistema u naoj zemlji koja se odvija proteklih godina,
sve veu ulogu u nastavi ponovo imaju vjebe tiine, meditacije i
druge aktivnosti koje uspostavljaju vezu izmeu fiziologije tijela,
odnosno mozga i kognitivnog uenja. Sva nastojanja su usmjerena
na to da pouavaju kako uenje moe prestati biti nedostatno,
muno, nezadovoljavajue i nedjelotvorno. Neurodidaktike
metode nude iznenaujuu alternativu iji su uspjesi znaajni.
Vano je da sva tri pomenuta oblika ne pridaju preveliko znaenje
tenji da ovjek vjebom stekne nove snage, ve se usmjeravaju na
to da u svakom pojedincu oslobode ve postojee, ali trenutano
blokirane ili usnule snage, to obeava srazmjerno jednostavan put
do uspjeha.
Sugestopedija
Sugestopedija ili metoda superuenja temelji se na
radovima bugarskog lijenika i psihijatra Georgija Lozanova koji
se zanimao za mogunost iskoritavanja potencijala ljudskog
uenja i pamenja. On je veoma jasno napravio distinkciju izmeu
pojmova sugestologija i sugestopedije. Sugestologija je za njega
znanost o otkrivanju i iskoritavanju ljudskih potencijala, a
sugestopedija primjena sugestolokih naela na podruju nastave.
Uenje prema miljenju Lozanova mora initi veselje, a
pouavatelj mora posegnuti za neiskoritenim rezervnim umnim
kapacitetima (Tarhart, 2001).
Na osnovu pomenutog jasno je da se u nastavi mora
uspostaviti jedinstvo svjesnih i nesvjesnih procesa. I kao to
Markovac kae: ''Za potpunu i pravilnu dijagnozu uzroka
zaostajanja u nastavi trebalo bi mnogo vie podataka o ueniku
nego to ih nai nastavnici imaju'' (Markovac, 1970:71). Stoga,
sugestopedija insistira da izmeu pouavatelja i uenika mora i u

123
emocionalnom pogledu postojati uska povezanost. Pouavatelj
posjeduje autoritet, a uenici nasuprot tome ciljano infantiliziraju
kako bi se mogle iskoristiti prednosti ''djetinjeg'' uenja. Temeljna
misao superuenja je ''...pretpostavka da se proces uenja olakava
ako se tijelo, a ponajprije mozak dovedu u oputeno stanje''
(Tarhart, 2001:194). Tome je potrebno prilagoditi prostorije,
koristiti adekvatne mirise i boje, plakate, klasinu muziku i ostalo
to e mozak dovesti u stanje mira i koncentracije, to je zapravo i
najvanija sastavnica sugestopedije.
Kada je u pitanju prilagoavanje prostorija, odnosno
preureivanje uionica, za mirise i boje najbolje je koristiti svjee
cvijee. Pretpostavka je da se veina uenja odvija podsvjesno,
zidove je potrebno prekrivati arenim plakatima na kojima se
rijeima i slikama oznaavaju sve glavne stvari nastavne jedinice
koja slijedi. Na taj nain uenici usvajaju sadraj nastavne jedinice,
a da svjesno ne misle o njemu.
Jedan od vodeih evropskih
pouavatelja ovog stila, kako u
kolovanju, tako i u poslovanju,
Stockwell iz Lihtentajna, smatra da se
ne moe dovoljno istaknuti znaaj dobro
dizajniranih arenih plakata. Plakati
moraju biti postavljeni na zidovima prije
poetka bilo kakvog sata pouavanja.
Stockwell smatra da ''...oni predstavljaju
periferne podraaje. Njihova stalna
prisutnost urezuje njihov sadraj u nae
pamenje, ak i kada nismo svjesni
njihove prisutnosti'' (Dryden i Vos,
2001:303).
On, takoer, naglaava
psiholoku vanost boja. ''Crvena
boja je boja upozorenja, plava je
hladna boja, uta se dri bojom
inteligencije, zelena i smea
imaju umirujui efekat, te su tople
i prijateljske. Nikada nemojte
zaboraviti da uinkoviti plakati
ostavljaju snaan dojam na
dugorono pamenje. Premda ih
nikada nismo svjesno uili, oni
Sl i ka 1: areni ueniki plakat
Sli ka 2: Elementi koji utiu na uenje
STANJE
SADRAJ STRATEGIJA

124
stvaraju slike pamenja koje je mogue dozvati kada je potrebno''
(Dryden i Vos,2001:303).
Prouavajui rad Erica Jensena, autora knjige
Superpouavanje (SuperTeaching), moemo zakljuiti da dva
kljuna elementa utjeu na proces uenja. To su stanje i strategija.
Trei element koji se oito namee sam po sebi je sadraj. Stanje
stvara odgovarajue raspoloenje za uenje. Strategija se odnosi na
stil ili metodu prezentacije. Sadraj je tema. U svakoj dobroj
nastavnoj jedinici postoje sva tri navedena elementa.
Priprema adekvatnog stanja za proces uenja
Mnoge tradicionalne kole i sistemi zanemaruju stanje. Ipak,
ono je najvanije od navedena tri elemenata. Prije nego to moe
doi do istinskog uenja, moraju biti otvorena vrata emocionalne
naravi, odnosno, vrata potpune spremnosti za uenje. Jedan od
glavnih koraka za postizanje takvog stanja je dovoenje svih
sudionika na odgovarajuu valnu duinu. Pritom dolazi do
najironinije kontradikcije: da bismo bre uili, mozak moramo
usporiti.
Dryden navodi u svom radu kako postoji nekoliko valnih
duina mozga, a istraivanja pokazuju da je etvrta valna duina
mozga najdjelotvornija frekvencija za lahko i efikasno uenje. On
dalje navodi kako su brojna istraivanja pokazala da je muzika vrlo
efikasno sredstvo za postizanje ove frekvencije. Potrebno je
istaknuti kako je u naroitom stanju oputenosti, koje se moe
izazvati muzikom, na mozak najotvoreniji i prijemljiviji za
nadolazee informacije (Dryden i Vos, 2001).
Ono to je potrebno naglasiti jeste da to nije vrsta relaksacije
koja nas sprema za spavanje. To je stanje oputene budnosti ili
kako mi to ponekad nazivamo, stanje oputene svjesnosti.
Uranjanjem u meditativno stanje uenik se priprema za prividno
lagano uenje, uenje bez napora koje je mnogostruko djelotvornije
od uobiajenog uenja.
Vanost strategije ili prezentacije u nastavi
Kada je u pitanju strategija ili metoda prezentacije, potrebno
je istaknuti da sve dobre prezentacije moraju biti usredotoene na
one koji ue i povezane sa njihovim vlastitim ciljevima i
postojeim znanjima. Kroz vlastito iskustvo kolovanja, iskustvo u
radu sa djecom i u razgovoru sa nastavnicima, jasno je da to vie

125
uenici povezuju, vie usvajaju, odnosno vie ue. U vezi s tim,
Bert i Ajzeks upozoravaju da na uenike ne gledamo ''..kao na
stvorenja koja raspolau navikom i memorijom, ve kao na
stvorenja koja su sposobna da rasuuju i da donose zakljuke samo
ako im zato pruimo podesnu mogunost''(Nikovi,1999:49).
Savrena metafora za povezivanje s pozitivnim zamiljanjem je
cvijet. ta je vaem cvijetu potrebno da bi rastao? Druga tehnika
koja garantuje angairanost uenika od samog poetka sastoji se u
tome da se uenici i nastavnik dobacuju mehkom, arenom loptom,
upuuju je prema dragovoljcima koji e rei bitnu stvar njima
poznatu o temi nastavnog sata te nacrtati umne karte koje se odnose
na iste stvari.
Slijed je zamiljen tako da one koji ue o svim moguim
temama potakne da uenje zaponu identificiranjem onoga to ele
znati, a potom nastave od onoga to ve znaju, to je, uglavnom,
zadivljujua koliina znanja. ''Cjelokupna prezentacija ili strategija
mora biti pozitivna i zabavna'', kako navodi Dryden,''ne smije biti
onoga sada je stanka gotova, pa se moemo vratiti ozbiljnom
poslu''(Dryden i Vos, 2001:315). Osnovna sutina sugestopedije je
da svi bolje uimo kada mislimo da neto moemo, a ne
uspijevamo ako oekujemo da emo doivjeti neuspjeh. Lozanov
naglaava vane spone izmeu svejsnih i podsvjesnih prezentacija.
On vjeruje kako svaki od nas ima ogromne rezervne umne moi
koje samo ekaju da ih se potaknemo. On je uvjeren kako je daleko
najvaniji dio uenja onaj podsvjesni, te da dobri nastavnici svoje
prezentacije ine loginima, etinima, ugodnima i oputenima tako
to uklanjaju sve prepreke prema uenju. Otuda vanost plakata i
perifernih podraaja kao i djela cjelokupne prezentacije.
Lozanov smatra
kako postoje tri osnovne
prepreke prema uenju:
kritiko-logika
prepreka (kola nije
lahka, pa kako onda
uenje moe biti
zabavno i lahko),
intuitivno-emotivna
prepreka (Ja sam glup i
neu to moi uiniti),
kritiko-moralna
prepreka (Uenje je
Slika 3: Prepreke uenju prema Lozanovu
PREPREKE
UENJU
Int ui t ivno-
emot i vna
Kritiko-
logika
kritiko-
mor al na

126
teak posao najbolje da se prikrijem i vidim ta e se dogaati)
(Dryden i Vos,2001).
Da bismo otklonili prepreke o kojima govori Lozanov,
najvanije je pruiti iri uvid uenicima na samom poetku asa.
To se moe postii na taj nain da se prvo da velika slika teme o
kojoj e se govoriti. Da bismo pojasnili o emu se, zapravo, radi,
iskoristit emo primjer slagalice. Naime, prije nego to ponemo
slagati slagalicu, potrebno je sagledati sliku u cjelini. Na koji nain
emo to postii? Ovom prilikom emo navesti samo nekoliko
naina i tehnika. Plakati na zadanu temu, kao periferni podraaji,
pruaju cjelokupnu sliku. Prianje prie, takoer, je sjajna tehnika
davanja prethodnog pregleda. Terenski izleti su, takoer,
preporuljivi za zapoinjanje prouavanja bilo ega. Pritom
moemo vidjeti iri okvir stvari na djelu.
Crtanje umnih karti
na poetku
prouavanje neke
teme, ukljuujui
pritom sve glavne
udove, omoguava
uenicima da kasnije
ucrtaju manje grane.
Dakle, najvanije je
da cjelokupno
okruenje i
aktivnosti budu u
skladu sa sadrajem
nastavnog sata. Potrebno je mnogo verbalnih poticaja, muzike,
vidnih podraaja, igranja uloga i identiteta, prelaza sa pjevanja na
akciju, potom na govor, pa na gledanje, na rimu, na izradu umnih
karti ili grupnu raspravu. Sve navedene usmjerene aktivnosti
''..zahtijevaju primjenu raznih metoda i postupaka''(Mitrovi,
1981:58). Stoga je potrebno izvriti mnogo promjena stanja kako bi
se aktivirala sva ula uenika i razbila monotonija o kojoj s pravom
govore kritiari kolskog sistema.
Nastavni sadraj mora biti zabavan
Potrebno je za svaki predmet predvidjeti nain uenja. To je
kljuni sadraj sugestopedije. Nauiti kako misliti nije samo stvar
usvajanja novih informacija. Ono ukljuuje razmiljanje o
Slika 4: Prikaz Umne mape uenika

127
usvojenom i njegovo spremanje u dubinsko pamenje. Nauiti kako
misliti veliki je dio obrazovnog programa i zato dobri pedagozi i
nastavnici za sintezu informacija i promjenu stanja upotrebljavaju
misaone igre. Igre, skeevi, rasprave i igrokazi i ovdje mogu biti
upotrijebljeni kako bi se aktivirala banka pamenja i potkrijepili
putevi uenja. To, meutim, ne mora predstavljati vie posla za
nastavnike. U skladu s navedenim, Dryden kae: ''Uenici sami
vole organizirati svoje igrokaze, prezentacije, debate i igre''(Dryden
i Vos, 2001:321). Brojna istraivanja su pokazala da je ubrzanje
procesa uenja igrama, skeevima, raspravama i igrokazima negdje
izmeu 5 - 25 puta u odnosu na tradicionalne metode. Meutim, ne
radi se samo o ubrzavanju procesa uenja, poveava se i njegova
kakvoa. Upravo, stoga je sadraj veoma bitan. Sutina je u tome
da se naueno upotrijebi i primijeni u svrsishodnim situacijama, po
mogunosti u stvarnom ivotu. Nogomet se moe nauiti samo
igrajui nogomet, pjevati se moe nauiti samo pjevajui,
modeliranje se moe nauiti samo modeliranjem, voziti bicikl moe
se nauiti samo vozei ga.
Neurolingvistiko programiranje
Neurolingvistiko programiranje efikasna je kombinacija
psiholokih i komunikolokih tehnika. Bavi se pojedincima i
obiteljima, unaprjeenjem kvalitete djelovanja najrazliitijih
skupina i organizacija a primjenjiva je i u kolama i u nastavnom
procesu. Neurolingvistiko programiranje je potrebno shvatiti u
dvostrukom smislu: kao odreeni nain miljenja koji dolazi do
iskaza o ljudima i ljudskom uenju i kao sistem razliitih
pojedinanih tehnika koje se primjenjuju pri obradi psiholokih i
pedagokih problema.
Za NLP temeljna je pretpostavka da osnovu svakog ljudskog
ponaanja tvori osjetilno doivljavanje okoline koje se osjetilima
prenosi preko ivanog (neuro) sistema i da je s druge strane to
doivljavanje uvijek posredovano jezikom (lingvistiki). Stoga je
jezik odluujui element pri oblikovanju, ustroju i reorganizaciji
obrazaca opaanja. Konano, NLP polazi od postavke da se ti
obrasci opaanja i miljenja mogu interno oblikovati
(programirati), ali i ponovo deprogramirati vjetim uticanjem
(Tarhart,2001).
NLP zastupa instrumentalni konstruktivizam prema kojem ne
postoje stvarne istine ve samo misaone predodbe koje se u

128
konanici, ovisno o vlastitom interesu, s lahkoom mogu oblikovati
i otkloniti. Blokirajue pogrene misaone obrasce trebalo bi
deprogramirati te tako omoguiti slobodan protok unutarnjih snaga.
Sorokin takvo blokiranje naziva sekundarno blokiranje''..a djeluje
tako da zaprijei samo generiranje subjektivno kreativnih ideja''
(Kroflin i dr.1987:85).
Primjer blokirajuih misaonih obrazaca imamo u naim
kolama, gdje veliki broj uenika pokazuje tipian obrazac:''Ja to
ne mogu...ja to ne znam'', kada su u pitanju neki predmeti kao to
su matematika, fizika, tjelesni odgoj ili bilo koji drugi predmet.
Meutim, na osnovu Tarhartovog promiljanja moemo
zakljuiti da nai uenici ve posjeduju sva sredstva i potencijale
potrebne za bilo koju vrstu promjene, te da na njih moemo utjecati
direktnim usmjeravanjem prema eljenim ciljevima (ostvariti
najbolji uspjeh, dobiti visoku ocjenu). Sutina lei u tome da
otkrijemo samonametnuta ogranienja kod uenika, te da ih
nauimo da koriste irok spektar mogunosti koje su u svakom
trenutku pred njima, pruajui im priliku za uspjeh u svemu to
preduzmu.
Na podruju konkretnih tehnika NLP se koristi nizom
postupaka razliitih vrsta opaaja koji su svi odreda usmjereni na to
da, polazei od tjelesno zasnovanog restrukturiranja opaaja,
oblikuju nove misaone sheme i to na to je mogue jednostavniji
nain. Pomenut emo i opisati samo neke od tehnika koje su
primjenjive u nastavi, a koje uenike vode do veoma monih
pozitivnih i kreativnih stanja svijesti, inei tako dostinim ciljeve
iz bilo kojeg nastavnog podruja ili predmeta.
Samopoimanje kao tehnika nlp-a u nastavnom procesu
Uiteljica u ruci dri kutiju privlanog izgleda. Kutija je
umotana u sjajni, areni papir, koji privlai panju i budi znatielju.
Uiteljice, ta je u toj kutiji?", zapitkuju maliani. Uiteljica
pomalo tajanstvenim tonom odgovara: U ovoj kutiji nalazi se
neto najvrjednije, najdragocjenije to moete zamisliti. Neto to
je jako posebno i to bi trebalo njegovati i cijeniti. Sad ete jedan
po jedan zaviriti u kutiju i pogledati ta je u njoj, no neka to bude
Vaa tajna.. Djeca prilaze jedno po jedno kutiji, zavire u nju i
sjajnih se oiju s osmijehom na licu udaljavaju. ta su vidjeli? U
kutiji se nalazi ogledalce i djeca su spremna da pogledaju ono
najvrjednije, najdragocjenije, ugledali su vlastito lice.

129
Opisana vjeba provodi se u okviru aktivnosti s ciljem
razvoja pozitivne slike o sebi, koja je jedan od najvanijih temelja
za djetetov skladan psiho-socijalni razvoj. Pozitivna slika o sebi
preduvjet je da bi se dijete osjealo zadovoljno i kompetentno
moglo prirodno razvijati svoje uroene potencijale. Pozitivna slika
o sebi prije svega je osjeaj samopotovanja, temeljnog prihvaanja
sebe, onakvima kakvi jesmo. Imati pozitivnu sliku o sebi ne znai
misliti da smo u svemu najbolji. Imati pozitivnu sliku o sebi znai
da je na osjeaj vlastite vrijednosti dovoljno snaan da podnese
povremene uspone i padove, neuspjehe i razoaranja koje je u
ivotu teko izbjei. Sliku o sebi ili self-koncept ine brojna
uvjerenja i stavovi koje osoba ima o samome/samoj sebi i koji
djeluju kao svojevrstan filter kroz koji osoba doivljava svijet.
Primjer iz razreda: uiteljica govori djeaku: Prekrasan ti je
crte! Ma nije, ja ne znam crtati, glup je!, odgovara djeak.
Njegova negativna slika o sebi u podruju crtanja sprijeila je da
iskreni kompliment dopre do njega. Kako pomoi djetetu da razvija
pozitivnu sliku o sebi? Prije svega njegovati pristup bezuvjetnog
prihvaanja i ljubavi. Pritom je vano da smo svjesni poruka koje
aljemo djetetu. Svaka poruka koja u sebi sadri Nisi dovoljno
dobar/a, trebalo bi da bude drukiji/a teti samopotovanju. Kad
elimo dijete upozoriti da nam neto smeta, kad elimo da neto
promijeni u svom ponaanju, onda je vano biti precizan u
definisanju koje ponaanje smeta i ta elimo da bude drukije.
Ako kaemo: Ba si zloesta! izjava poruuje djetetu da je loe,
a pritom ne sadri nikakve dodatne informacije. Ako umjesto toga
kaemo:Smeta mi to glasno vie jer ne mogu odrati as, moe
li mi pomoi i tie govoriti? djetetu ukazuje na ponaanje koje
bismo eljeli da promijeni, a da time, na bilo koji nain, ne
dovedemo u pitanje
njegova vrijednost kao
ljudskog bia.
Brain storming ili oluja
mozga

Brain Storming ili
''Oluja mozga'' je nain
da se podstakne
kreativnost i da se
veoma brzo prikupe
Sl i ka 5: Br ai n St or mi ng i l i Ol uj a mozga

130
ideje uenika. Moe se koristiti za rjeavanje specifinog problema
ili za dobijanje odgovora na neko specifino pitanje. Primjenjuje se
uz nekoliko jednostavnih pravila kojima se podstie kreativno
razmiljanje. Idealna je za grupu od 10 do15 uenika.
Nastavnik/uitelj treba da ima flipart papir (na stalku ili
zidu) i marker da zabiljei ideje uenika.
Ova metoda se koristi u slijedeim situacijama:
Kada se predstavlja nova nastavna jedinica, da se sakupe
sve ideje i utvrde uenika predznanja. To je dobar nain
da se povea njihovo interesovanje i da saznamo koliko o
neemu oni ve znaju.
Brza kreativna vjeba: Naprimjer, prikupimo sve ideje o
moguem zavretku neke prie.
Tipina sesija, ''Oluje mozga'' se izvodi u est slijedeih
osnovnih koraka:
1. Na flipart napiemo problem za koji traimo mogua
rjeenja. Pitanje treba da budu kratka, specifina i
stimulirajua.
2. Objasnimo zbog ega je to problem koji brine grupu.
3. Objasnimo osnovna pravila za ''Oluju mozga''.
4. to je mogue bre, na fliart zapiemo ideje. Zapiemo ih
upravo onako kako su reene. To je jako vano.
5. Kada planirano vrijeme istekne, uenici mogu pitati samo
za dodatna pojanjenja.
6. Tek na kraju moemo pozvati uenike da ocijene ideje. Ovo
se moe uraditi zajedniki ili u malim grupama. Na taj
nain emo odrediti one ideje koje su najzanimljivije i
uenici mogu postii zajedniki dogovor oko toga.
Osnovna pravila za vjebu ''Oluje mozga'':
Svaka ideja je prihvaena, nema diskusije niti
ocjenjivanja (ukljuujui verbalne i neverbalne izraze ili
slaganje i neslaganje).
Svaka ideja e se zapisati onako kako je reena. Nema
sumiranja, tumaenja, niti
preformuliranja ideje.
Cilj je dobiti to vie ideja. O kvalitetu e se raspravljati
kasnije.
Dopuna ideja koje su ve predloene je prihvatljiva i treba
da to podstiemo.
Suprotne ideje su isto tako prihvatljive.

131
Za ovu aktivnost je odreeno vrijeme i treba ga potovati.
Edukinestika
Edukinestika (poznata i pod nazivom kineziologija ili
''Brain Gym'' gimnastika mozga) potjee od Paula i Gail
Dennison koji su prva iskustva s tom metodom prikupili u radu sa
djecom oteena mozga. U praktinim vjebama preuzeli su i
iskustva iz joge i akupunkture.
Edukinestetika se
jo u veoj mjeri od
superlerninga i NLP-a,
temelji na ukljuivanju
tijela u proces uenja.
Moglo bi se ak rei da
se edukinestetika ne
sastoji od bilo ega
drugog osim
ukljuivanja tijela u
proces uenja. Tako
naprimjer preko
miinog sistema treba da utiemo na ivani sistem, masaom
treba da aktiviramo limfni sistem itd.
Temelj ove metode tvori pokuaj da se uz pomo
neprestanih unakrsnih pokreta, odnosno, unakrsnih dijagonalnih
obrazaca (nacrtati poloenu
osmicu, lijeva ruka na desno
koljeno itd.) prevlada razlika
u postignuima obiju
mozgovnih polutki.
Edukinestika polazi od
postavke da se puna snaga
uenja nekog ovjeka u
potpunosti razvija samo
onda kada se uravnoteeno
aktiviraju obje polovice
mozga. I jo vanije:
''..edukinestika polazi od
toga da se to uravnoteeno
aktiviranje moe potaknuti
izvana, odreenim vjebama
S l i ka 6 : C r ta n j e p o lo e n e o s m ic e
S lik a 7: Li jev a ru ka n a d e sn o k o lje no

132
kretanja'' (Tarhart, 2001:197).
Drugim rijeima, preko odreenih, miino upravljanih pokreta
tijela mogue je gimnasticirati mozak kako bi stvarali pretpostavke
za olakano uenje. Rije je o nekoliko jednostavnih i ugodnih
ciljanih aktivnosti koje brzo rezultiraju znatnim poboljanjima
koncentracije, pamenja, itanja, organiziranja, sluanja i
koordinacije. Svaki nastavnik treba da predvidi uvodni dio asa
upravo za ove aktivnosti kako bi uenici postali aktivni sudionici u
nastavnom procesu.
Posebnu vanost ova metoda dobiva ako uzmemo u obzir da
danas djeca sve manje vremena provode fiziki se angairajui u
raznim igrama i aktivnostima, a sve vie vremena provode uz
televiziju i raunar. Dakle, fizika pasivnost je prisutna i kod kue i
u koli gdje dijete vie puta po 45 minuta sjedi uz minimalna
kretanja.
Naime, rezultati pojedinih istraivanja su pokazali da je za
malu djecu televizija tetna ak i kad se radi o najkvalitetnijem
djeijem ili obrazovnom programu. Naime, mozak djeteta na
najbolji se nain razvija kad prima podraaje iz razliitih izvora,
kroz neposredno iskustvo svih osjetila: uha, oka, nosa i osjetila
opipa. Televizija djeci ne moe pomoi da postanu pametnija ve
na njih utjee potpuno suprotno. Gledanje televizije u ranoj dobi
rezultirati e loijim rezultatima u koli, slabijom sposobnou
itanja, manjom kreativnou, povrnou i premalom razinom
kritike prema novim iskustvima i spoznajama (Lani, D.R, 2006).
Prema tome, usmjerene fizike aktivnosti uenika na
asovima moraju postati svakodnevnica u naim kolama. Potrebno
je to vie igrati se sa djecom, pruati im podrku, nadu i
optimizam. Pored navedenog, potrebno je uspostaviti ustaljeni red
kojeg se i nastavnik treba pridravati, poticati i pohvaljivati uenika
kada pokua neto novo uiti i vjebati s njima, kako bi jaali
spojeve u njihovom mozgu. Uenicima ne bi trebalo davati
prezahtjevna zaduenja u kojima nee uspjeti, trebalo bi im
dopustiti da se u novim iskuenjima okuaju samostalno, brzinom
koja njima odgovara.
Zakljuak
Ono to se na kraju namee kao zakljuak jeste da su
tradicionalne metode rada u kolama neefikasne te da sam nastavni
proces postaje tegoban i za nastavnike i za uenike. Bioloki

133
utemeljeni koncepti pouavanja u koje spadaju sugestopedija ili
superuenje, neurolingvistiko programiranje i edukinestika ili
gimnastika mozga, pruaju alternativu i jednostavniji pristup
nastavi i radu sa uenicima. Brojna istraivanja su pokazala da
opisani koncepti olakavaju proces usvajanja znanja i vjetina.
Reformom naeg osnovnog obrazovanja, prije svega,
devetogodinji sistem kolovanja, donio je sa sobom i nove metode
i oblike rada u nastavi. Takoer, prisutan je i novi pristup prema
uenicima ije se potrebe i interesovanja stavljaju u prvi plan. Time
neki novi oblici rada dobivaju sve vie mjesta, meu kojima su i
koncepti o kojima smo govorili u ovom radu. Iako ih moda uitelji
i nastavnici ne percipiraju pod ovim nazivima, praksa je pokazala
da ih svakodnevno koriste u veoj ili manjoj mjeri u nastavi,
naroito u niim razredima. Na osnovu toga da se naslutiti da
vrijeme koje predstoji je vrijeme alternativnih oblika pouavanja i
uenja koje e nastavu initi dostatnom, interesantnom i nadasve
djelotvornom. Meutim, ono to se, takoer, da zakljuiti da bi
sveobuhvatna provedba nekih od koncepata, kao to je
sugestopedija ili superuenje, zahtijevala potpuno novu izgradnju
kola i nabavku nove opreme. Dakle, materijalni utroak bi bio
iznimno visok za nae uvjete. Uostalom to je jednostavno dobro
trite za hardver i softver. S druge strane neurolingvistiko
programiranje se u laikom obliku moe primijeniti u
svakodnevnom ivotu. Kao specifine i za odreenu osobu vezane
tehnike, one se u nastavi mogu primjenjivati samo kratkorono, jer
nastava je grupna aktivnost. Kada je rije o edukinestetici,
zakljuujemo da su kretanje i tjelesna reakcija radi suzbijanja
posljedica dugog sjedenja u koli, a s obzirom na zabrinjavajue
vijesti o tjelesnim i duevnim nedostacima kretanja kod mladei,
ak nuni.

Literatura
Dryden, G. i Vos, J. (2001) Revolucija u uenju: Kako promijeniti
nain na koji svijet ui. Zagreb: Educa.
Hwang, P. i Nilsson, B.(1998) Razvojna psihologija: od fetusa do
odraslog. Sarajevo: Filozofski fakultet Univerziteta u
Sarajevu.
Kroflin, L.,ur. (1987) Dijete i kreativnost. Zagreb: Globus.
Kvaev, R. (1983) Razvijanje kreativnog ponaanja linosti.
Sarajevo: Svjetlost.

134
Lani, D.R. (2006). Kako zdravo razviti mozak svoga djeteta
[online]. Dostupno na:http://www.ringeraja.hr/kako-zdravo-
razviti-mozak-svoga-djeteta_550.html [07.septembra 2009.]
Markovac, J. (1970) Nastava i individualne razlike uenika.
Zagreb: kolska knjiga.
Mitrovi, D. (1981) Predkolska pedagogija. Sarajevo: Svjetlost.
Nikovi, R. (1968) Uenje u nastavi. Beograd: Mlado pokolenje.
Slatina, M. (1998) Nastavni metod: prilog pedagokoj moi
suenja. Sarajevo: Filozofski fakultet Univerziteta u
Sarajevu.
Tarhart, E. (2001) Metode pouavanja i uenja. Zagreb: Educa.


135

BIOLOGICALLY BASED FORMS OF TEACHING AND
LEARNING IN EDUCATIONAL PRACTICE
Ahmed Buljubai, M.A.
Summary
Traditional practice at schools has ceased to be the primary
source of acquiring knowledge for some time now. These days,
teaching staff is dealing with a population of students that cannot
be integrated into the teaching process in a traditional way.
Students see teaching requirements and teachers efforts as old-
fashioned, difficult and dull. Teachers are having more and more
difficulties in engaging students upon teaching process that has
been losing its pace with modernization, changes in environment
and new standards and values. Teaching and learning have become
hard for both students and teachers. The aim of this paper is to offer
an alternative, a simpler approach to teaching process and the ways
of teaching. This is possible with neuro-didactical methods or
methods based on biological basis of learning. Forms of
manifestation of these biological methods of learning and
teaching: super-learning, neuro-linguistic programming (NLP), and
edukinestetics. The results of research have shown that descriptive
concepts not only offer a new language but also a practice for
learning accompanied by body work. That way the process of
acquiring new knowledge and skills is easier. Exactly this makes
effects of physiological concept of learning the main topic of this
paper.
Key words: Neuro-didactical methods, neuro-linguistic
programming, edukinestetics, learning, teaching, brain maps, brain
games, Brain Gym, body-based restructuring of perception.

136

.
.

.
.
.
.
. " "
.

.
: Brain Gym

VJERSKE ZNANOSTI


139
Izvorni nauni rad

ukrija Rami
1

ISLAMSKI FONDOVI I MIKROFINANSIRANJE U
SLUBI REALIZACIJE SOCIJALNE DIMENZIJE
ISLAMSKOG BANKARSTVA
Saetak
Ovaj rad pokuava inicirati i osvijetliti mogunost i potrebu
aktivnijeg ukljuivanja islamskih banaka u realizaciju jedne od
znaajnih intencija islamskog prava erijata, a to je
iskorjenjivanje siromatva i pravedna distribucija profita i
bogatstva. U radu se zagovara erijatskopravna osnova uspostave
institucija u okviru islamskih banaka, a koje bi kroz namjenske
fondove, mobilizirane uvakufljenjima, dobrovoljnim prilozima,
iskupima (fid'jom, kefaretom), pa, moda, i zekatom, pruale
usluge mikrofinansiranja. Islamske banke bi svojom ekspertizom
nudile projekte, struno pratile njihovu realizaciju i tako
omoguavale siromanim da iziu iz zone siromatva koje je, bez
sumnje, veliko iskuenje za ovjeka kao pojedinca, a u isto vrijeme
je i iskuenje za zajednicu u kojoj taj ovjek ivi.
U radu se ukratko predstavljaju fondovi koji postoje pri
Bosna Bank International
2
, a koji mogu biti primjer praktinog
funkcioniranja mikrofinansiranja na beneloventnoj osnovi, kao i
dva fonda koji se nalazi pri nevladinim organizacijama. U
zakljuku se preporuuju potrebne aktivnosti koje islamske banke
treba da urade kako bi se aktivno ukljuile u proces iskorjenjivanja
siromatva u svojoj lokalnoj i iroj drutvenoj zajednici..

1
Vanredni profesor, Islamski pedagoki fakultet Univerziteta u Zenici,
sukriramic@hotmail.com
2
Bosna Bank International osnovana je 19. 10. 2000. godine kao prva banka u
Evropi koja posluje na principima islamskog bankarstva. Dioniki kapital BBI
iznosio je 47, 52 miliona KM, to je tada predstavljalo najvei uplaeni kapital u
poreenju s drugima bankama. Njeni osnivai su Islamic Development Bank,
Abu Dhabi Islamic Bank i Dubai Islamic Bank. Dostupno na: http://www.bbi.ba,
(10. 08. 2009.)
Vjerske znanosti

140
Kljune rijei: erijat/ islamske banke/ islamski namjenski
fondovi/ mikrofinansiranje/ siromani/ iskorjenjivanje siromatva/
vakuf/ sadaka/ zekat.
1. UVOD
Na ekspertskoj konferenciji pod naslovom Emerging Legal
Issues Involving Islam in Europe odranoj 18-19. juna 2007., na
Central European University u Budimpeti, nakon mog izlaganja o
temi Islamic Banking in a European Context (Islamsko bankarstvo
u evropskom kontekstu) jedan postdiplomac, koji specijalizira
ekonomske znanosti, a koji je s ovih naih prostora, postavio mi je
pitanje koje je u sebi sadravalo istinitu konstataciju, a to je da je
islamsko bankarstvo, ipak, malo vie islamsko kapitalistiko
bankarstvo. Naime, linijom manjeg otpora i islamske banke su
danas vie naklonjene finansiranju jakih i monih, finansiranju
korporativnog sektora, s obzirom da je realizacija profita u saradnji
s tim sektorom izvjesnija, a suradnja laka i jednostavnija imajui u
vidu da se odvija s onima koji imaju iskustvo i ekspertizu i koji
ostvaruju znaajan profit.
Dakle, iako je islamsko bankarstvo, po svojoj prirodi,
drutveno odgovorno, iako ono brine, odnosno treba da brine za
svakog lana sredine u kojoj djeluje, iako ono tei uspjehu svojih
klijenata, svojih partnera, iako je proizvodno i usluno orijentirano,
iako tei razvoju infrastrukture i prosperitetu lokalne i ire
zajednice, ipak, ono do dana dananjeg, koliko ja primjeujem, nije
pruilo zadovoljavajuu uslugu malim poduzetnicima, obinom
siromanom ovjeku, nije svojim finansiranjem, u bilo kojoj zemlji,
izvelo zadovoljavajui procenat siromaha iz zone siromatva, ak
ni u onim zemljama u kojima je ta vrsta bankarstva
preovladavajua, kao to su Pakistan i Sudan.
Postavljeno pitanje ukazalo mi je istinitu manjkavost
islamskog bankarstva o emu do tada nisam puno razmiljao. Kada
sam dodao tome injenicu da mikrokreditne organizacije, na
izvjestan nain, zloupotrebljavaju
3
veliku potrebu za finansiranjem
koju imaju siromani slojevi stanovnitva, potreba rjeavanja
pitanja finansiranja siromanih postala je za mene jo znaajnija.

3
Ne bi trebalo smetnuti s uma da se mikrokreditne orgnizacije vrlo esto izlau
prevelikom riziku u pogledu povrata jer kredite daju uz minimalna ili nikakva
obezbjeenja i da one taj rizik premouju s visokim kamatama. Takoer, one,
bez obzira na sve primjedbe, ipak izlaze u susret onima koje drugi odbijaju.

141
Od mog povratka iz Budimpete pokuavam, a s ciljem praktinog
odgovora, promovirati ideju razvoja islamskih fondova i
mikrofinansiranja u islamskom bankarstvu
4
, jer fondovi i
mikrofinansiranje koje bi se oslanjalo na te fondove najbolji su
nain, po mome dubokom ubjeenju, da islamske banke, u ovom
naem vremenu, prestanu biti kapitalistike i postanu
opedrutvene
5
koje se brinu o svim kategorijama drutva, kako
bogatim tako i siromanim, i svima njima pruaju potrebne usluge
uz uvjete koji su prilagoeni klijentima - bogatim i siromanim.
S ciljem zadovoljavanja potreba finansiranja siromanih,
banke mogu imati svoje vlastite mikrokreditne organizacije ili
odjele koji bi se specijalizirali za tu vrstu finansiranja, a sve to bi se
oslanjalo na specijalizirane islamske fondove.
2. ERIJATSKOPRAVNA OSNOVA ZA USPOSTAVU
MIKROFINANSIJSKIH INSTITUCIJA OSLONJENIH NA
ISLAMSKE FONDOVE
Izvlaenje siromanih iz zone siromatva znaajan je cilj
erijata. O tom cilju govore mnogi ajeti i hadisi iz kojih uenjaci
do dana dananjeg crpe propise i norme koje imaju zadatak da
slue u realizaciji navedenog cilja i da daju podrku tom procesu.
Uzvieni Allah kae: Zna li ti onog koji onaj svijet porie? Pa to
je onaj koji grubo odbija siroe i koji da se nahrani siromah ne
podstie. (Kur'an, El-Ma'un: 1-3) Daj blinjemu svome pravo
njegovo, i siromahu, i putniku namjerniku, ali se nemoj rasipniki
ponaati. (Kur'an, El-Isra: 26) Dajte im iz Allahova imetka kojeg
je vama dao. (Kur'an, En-Nur: 33) Oni koji imanja svoja troe na
Allahovu putu lie na onog koji posije zrno iz kojeg nikne sedam

4
Na simpoziju organiziranom od strane Islamske zajednice u BiH 14 - 16. 11.
2007. godine u okviru svoje teme Institucija vakufa u Bonjaka: izmeu tradicije
i izazova savremenog doba iznio sam ideju mikrofinansiranja iz vakuf-fondova.
O mikrofinansiranju u islamskom bankarstvu odrao sam predavanje i
prezentaciju 15. 11. 2007. na seminaru o Islamskom bankarstvu koji je
organizirala Islamska banka za razvoj iz Dede, a koji je odran u medresi
Osman ef. Redovi. Na okruglom stolu Povijest, pravo i perspektiva vakufa u
organizaciji Vakufske direkcije, odranom u srijedu, 19. 03. 2008.g./11. rebiu-l-
evvela 1429.h, govorio sam, izmeu ostalog, o ideji vakuf-fondova.
5
To ne znai da one treba da prestanu biti profitabilne i da u malim
finansiranjima nee zaraivati profit. Naprotiv, banke bi i kroz mikrofinansiranje
mogle postizati profit koji bi za njih bio podsticajan imajui u vidu da bi sredstva
u fondove dobivale besplatno i da bi imale gdje kratkorono investirati
neiskoritena sredstva koja posjeduju.
Vjerske znanosti

142
klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. Allah e onome kome
hoe dati i vie. Allah je neizmjerno dobar i sve zna. (Kur'an, El-
Bekare: 261)
Poslanik, s.a.v.s., veli: Allah Uzvieni ima stvorenja koja je
stvorio da ispunjavaju potrebe ljudi. Ljudi njima ure da ispune
njihove potrebe. Oni su sigurni od Allahove kazne. (Taberani,
1404. H:12/358)
erijat svojim sistemom, koji obuhvata dobrovoljna i
obavezna davanja na ime potpore siromanim i ugroenim,
omoguava redistribuciju profita i bogatstva. Krajnji cilj tih propisa
jeste iskorjenjivanje siromatva i obezbjeivanje ugroenih, jer
samo kroz takvo nastojanje, kroz takav trud moe da se realizira
pravda dini islama, vjere koju je Uzvieni Allah poslao s istinom
(hakk) i pravdom ('adl): Rijei Gospodara tvoga su vrhunac istine
i pravde. Njegove rijei niko ne moe promijeniti i On sve uje i
sve zna. (Kur'an, El-Enam: 115)
Islamski uenjaci taj uzvieni cilj uvijek naglaavaju, posebno
kada govore o ekonomskom sistemu i distribuciji dobara. To
naglaava i Umer Chapra
6
, istaknuti ekonomista i bankar naega
vremena, kada kae da se iskorjenjivanje siromatva, socijalno-
ekonomska pravda i pravedna distribucija prihoda ubrajaju u
primarne ciljeve islama i da oni moraju biti vrsto i nepromjenjivo
svojstvo jednog islamskog ekonomskog sistema. (Chapra, 1995.)
Shodno filozofiji vlasnitva u islamu da sve pripada onom ko
je stvorio, a to je Uzvieni Allah
7
siromasi imaju svoje prirodno
pravo u imecima bogatih s obzirom da je to Uzvieni Vlasnik
propisao. ejh eltut u tom kontekstu kae: Iako je imetak
registriran i upisan na njihova imena
8
, ipak, pravo na njegovo
koritenje je zajedniko izmeu njih i njihove brae siromaha koji s
njima ine drutvenu zajednicu. (eltut, 2007: 270)
Samo zajednikim radom bogatih i siromanih na
iskorjenjivanju siromatva moe se ostvariti stabilnost i harmonija
u jednom drutvu, a harmonija i mir u drutvu su, bez sumnje,

6
Umera Chapra me u vrijeme dok je bio na elu Saudijske monetarne agencije
primio u svom kabinetu 1990. godine i dao mi pregrt korisnih savjeta u vezi s
magistarskom temom koju sam u to vrijeme imao namjeru raditi. Ja sam mu
zahvalan i esto ga se sjetim lijepom dovom. Gospodin Chapra je danas aktivan
u Islamskoj banci za razvoj (IDB) u Dedi.
7
injenica je da ovjek nita ne stvara. ovjek samo manipulira i koristi ono to
je Uzvieni stvorio..
8
Na imena bogataa.

143
jedan od osnovnih preduvjeta razvoja i stabilnosti samog
korporativnog sektora i sigurnosti kapitala.
Postavlja se pitanje koje kategorije drutva bi trebalo
obuhvatiti ekonomsko-socijalnim programima, u naem sluaju
mikrofinansiranjem iji bi nosilac bile islamske banke, a koji imaju
za cilj iskorjenjivanje siromatva. Shodno mom razumijevanju
kur'ansko-hadiskih tekstova koji tretiraju ovu problematiku to su
one katogorije koje u datom ivotnom trenutku ne mogu sebi u
dovoljnoj mjeri priutiti neto od onog to se u odreenom vremenu
i na odreenom prostoru smatra osnovnim potrebama za ivot, a to
je, uglavnom, odgovarajua hrana, odjea, stan, prevozno sredstvo
i, u ovo nae vrijeme, rekao bih, zdravstvena zatita. Te kategorije
su navedene u ajetu o zekatu: siromasi, nevoljnici, roblje,
prezadueni i putnici namjernici. Sve njih je potrebno obuhvatiti
programom finansiranja projekata koji e ih izvesti iz zone
siromatva i potrebe
9
.
Prema tome, koncept iskorjenjivanja siromatva treba da
implicira brigu o onima o kojima se trite ne moe brinuti, koji se
ne mogu nositi s ekonomskim snagama ili nemaju pristup
ekonomskim izvorima koji bi im omoguili da eksploatiu
ekonomske anse oko sebe.
Poslanik, s.a.v.s., veli: Musliman je brat muslimanu. Ne ini
mu nasilje niti ga izdaje. (Buhari, (2000:2262) ejh eltut ove
Poslanikove, s.a.v.s., rijei komentarie pa kae da onaj ko
siromaha ostavi gladna i gola, a u stanju je da ga nahrani i obue,
on ga je izdao. (eltut, 2007:96)
Ukoliko se drutvo ne pobrine za svoje siromane lanove i
ne obezbijedi im osnovne uvjete za ivot svi njegovi lanovi snose
posljedice tog propusta i na dunjaluku i na ahiretu. Omer, r.a.,
kaznio je krvarinom grupu koja je imala vode, a odbila je da napoji
ovjeka koji je od posljedica ei umro. (Maverdi, 2006:239)
Iz navedenog vidimo jasnu obavezu da se drutvo brine za
svoje siromane lanove. Islamske banke su dio drutva i normalno
je da i one nose tu obavezu. Kvalitetan i savremen nain njihove
brige o siromanim moe biti usluga beneloventnih

9
Naravno, ne treba biti iluzoran i zamisliti da e se svi siromani, na svim
prostorima, moi izvesti iz zone siromatva, jer to ne bi bilo u skladu s
Allahovim, d.., opim zakonima koji podrazumijevaju da ljudi imaju razliite
nafake, da postoje bogati i siromani i da siromani imaju svoje pravo u imecima
bogatih. Meutim, uprkos tome muslimani moraju raditi na izvoenju siromanih
iz te zone jer to islam propisuje.
Vjerske znanosti

144
mikrofinansiranja u procesu redistribucije dobara preko
specijaliziranih islamskih fondova koji bi se punili vakufima,
dobrovoljnim prilozima, sadakom, iskupima i, eventualno,
zekatom.
3. ISLAMSKE BANKE U SLUBI ISKORJENJIVANJA
SIROMATVA
U islamu postoje razliite institucije i mehanizmi koji imaju
zadatak da redistribuiraju bogatstvo i prihode s ciljem ouvanja
zajednice i postizanja pravde. Islamski finansijski sektor na elu s
bankarskim sektorom duan je da bude socijalno odgovoran i
shodno tome nuno mora imati mehanizme koji su u slubi
postizanja gore navedenog cilja.
Ti mehanizmi mogu biti vakufi u vidu likvidnih sredstava iz
kojih bi se davala mikrofinansiranja, to mogu biti beneloventne
banke koje bi davale beskamatne kredite, to mogu biti
mikrofinansijske institucije zasnovane na vakufu, dobrovoljnim
prilozima, iskupima, i, eventalno, zekatu.
S obzirom da danas u svijetu imamo islamske banke koje
imaju know-how u pogledu mobilizacije sredstava i finansiranja,
najjednostavnije je da one u svom sastavu imaju odjele za
mikrofinansiranje ili, pak, posebne institucije koje bi to radile.
Za mene nema sumnje da, u ovom naem vremenu,
finansijski sektor, a prije svega bankarski sektor, mora preuzeti
vodeu ulogu u procesu iskorjenjivanja siromatva. Bez aktivnog
ukljuivanja bankarskog sektora u taj proces uzvieni cilj erijata
nije mogue ostvariti. Bankarski sektor moe aktivno iskoristiti
injenicu da korporatvini sektor i bogata fizika lica imaju
potrebu
10
i obavezu
11
da iz realiziranog profita pomognu

10
ovjekova neiskvarena priroda sklona je pomaganju drugih. Ona, ak, ima
potrebu za tim. Ukoliko se toj prirodi omogui kvalitetan nain pomaganja, to
banke sa svojom ekspertizom i infrakstuturom mogu ponuditi, tada se kvalitetni
rezulteti sigurno mogu postii na planu finansiranja malih projekata koji e
aktivirati siromane i omoguiti im kvalitetan izlaz iz zone siromatva.
11
Tu obavezu osjea i eli da je izvri svaki musliman koji prakticira islam i koji
osjea da su rijei Allaha Uzvienog i rijei Njegova Poslanika, s.a.v.s. upuene
upravo njemu. A koliko je rijei (ajeta i hadisa) koje govore o obavezi da se
bogati pobrinu za stanje siromanih! Koliko je kvalitetnih, praktinih tumaenja
koja govore da ta briga treba da se realizira na svrsishodan i koristan savremeni
nain! Nadam se da e ovaj moj prilog doprinijeti razumijevanju i irenju tih
pozitivnih savremenih tumaenja.

145
siromane. Ta pomo preko bankarskog sistema, kroz finansiranje
projekata u koje e siromasi biti involvirani
12
, e za njih biti daleko
jednostavnija, efikasnija i korisnija, jer e ih ne samo nahraniti,
nego im omoguiti i poduiti da se sami o sebi brinu, da sebe
izdravaju, a to je po, mom miljenju, istinska pomo
13
.
Meutim, shodno injenici koju smo priznali na poetku, za
postizanje tog cilja koji podrazumijeva aktivno ukljuivanje
bankarskog sektora u mikrofinansiranje po povoljnim tj.
prihvatljivim uvjetima za siromane, potrebno je da bankarski
sektor, prije svega, prepozna velike ekonomske anse i potencijale
koji se nalaze u mikrofinansiranju oslonjenom na namjenske
islamske fondove u koje bi se sredstva mobilizirala besplatno.
Dakle, islamske banke treba da prepoznaju da i ta bankarska
aktivnost za njih moe biti itekako profitabilna
14
. Takoer, elim
istai dunost islamskih banaka da u granicama svojih mogunosti
aktivno uestvuju u finansiranju malih projekata fizikih lica, kako
bi na taj nain izvrile svoju dunost brige za lokalnu zajednicu, za
sve njene slojeve, kako bogate tako i siromane
15
.

12
Kvalitetan pristup bi bio kada be se islamske banke specijalizirale tako da
imaju u konanici i eksperte koji bi osmiljavali, realizirali i pratili realizaciju
projekata koje bi banke finansirale iz namjenskih fondova. Trokovi tih dodatnih
aktivnosti koje bi banke imale mogli bi se pokrivati, takoer, iz namjenskih
fondova ili na druge naine.
13
Smatram da bogate zemlje vrlo esto s dozom licemjerja pomau siromane.
Istinska pomo siromanim, da one to ele i da imaju iskren pristup, bila bi
edukacija i obezbjeivanje sredstava za rad i proizvodnju. Vree brana upuena
gladnima u Africi, a koja bi ionako bila baena u more s ciljem zatite cijene
itarica na svjetskom tritu, esto mi izgleda tako licemjerna.
14
Nema sumnje da bi mikrofinansiranje za islamske banke bio novi izazov.
Meutim, ako se uzme da banka ne moe biti stabilna dok ne postane lokalna
banka koju podrava lokalno stanovnitvo, a postizanje tog cilja je gotovo
nemogue bez mikrofinansiranja, tada shvatamo znaaj programa
mikrofinansiranja. Kada tome dodamo i mogunost ostvarivanja
zadovoljavajueg profita, jer treba znati da bi se fondovi za mikrofinansiranje
punili na beneloventnoj osnovi, dakle taj kapital bi za banku bio potpuno
besplatan, tada nam postaju jasne mogunosti da islamske banke ostvare
viestruke koristi i solidan profit kroz programe mikrofinansiranja.
15
Naravno, ne moe se oekivati da islamske banke svjesno prave gubitke kako
bi jeftino finansirale male projekte, ali ono to se od njih oekuje jeste da trae
modele i naine da tu svoju ulogu izvre i da uloe maksimalan trud u tom
pravcu.
Vjerske znanosti

146
Namjenski islamski fondovi, koji bi se punili dobrovoljnim
prilozima, iskupima, uvakufljenjima a, moda i zekatom
16
, rjeenje
su za ovaj problem. Uspostavom takvih fondova i pruanjem
usluge mikrofinansiranja koje bi bilo jako povoljno dalo bi novu
snagu islamskim bankama. Na taj nain one bi postale dio lokalne
zajednice, dio drutva, a bez tog statusa, po mom dubokom
ubjeenju, banka ne moe biti stabilna, bez obzira koliko bila
velika.
Takoer, treba istai da islamske banke vrlo esto imaju viak
likvidnih sredstava s obzirom da, kako mi se ini, u islamskom
bankarstvu jo uvijek ne postoje dovoljno razvijeni trini
instrumenti za kratkorono finansiranje. U takvoj situaciji
koritenje tih sredstava za mikrofinansiranje moe biti od koristi za
banku, jer e njihovim investiranjem ipak neto zaraditi.
4. BENELOVENTNO MIKROFINANSIRANJE
ZASNOVANO NA KAPITALNOM VAKUFU
U radu "Institucija vakufa u Bonjaka: izmeu tradicije i
izazova savremenog doba" vakuf je definiran kao trajno zavjetanje
imovine ili njenog prihoda za posebno specificirane korisnike ili
namjene, radi postizanja Allahovog, d., zadovoljstva. (Hadi,
2008:409) Ta definicija u sebi nosi savremeni, reformski pristup
vakufu i omoguava uspostavu razliitih vrsta vakufa s razliitim
namjenama koje su potrebne savremenom ovjeku, izmeu ostalog
i uspostavu kapitalnih vakufa kojim bi upravljale islamske banke, a
ija bi namjena bila mikrofinansiranje
17
.

16
Ukljuivanje zekata u islamske fondove za mikrofinansiranje pitanje je koje
savremeni uenjaci treba da aktivnije adresiraju i donesu odluku na svjetskom
nivou. Smatram da bi siromani slojevi stanovnitva daleko vie imali koristi od
fondova zekata za mikrofinansiranje, nego od zekata koji direktno dobiju i brzo
potroe, jer bi fondovi zekata kontinuirano djelovali i siromani bi ih uvijek
koristili, poto bi se sredstva u njih uglavnom vraala.
Naravno, da bismo mogli zekat ukljuiti u ove fondove bila bi potrebna
kvalitetna fetva na svjetskom nivou. Siguran sam da se za odreene ivotne
okolnosti moe nai kvalitetan argument u izvorima erijata, a koji bi bio osnova
za takvu fetvu.
17
Zarqa (1988) navodi da postoje razliite institucije koje je islam uspostavio i
preko kojih on redistribuira prihode i bogatstvo radi udovoljavanja osnovnih
potreba svih lanova drutva, a to su izmeu ostalih institucija zekata, vakufa i
beneloventne pozajmice (kard hasen).

147
Iako je veina vakufa kroz historiju bila u vidu nekretnina
18

vakuf u novcu je prakticiran ve pri kraju prvog stoljea po Hidri,
kako to istie Cizakca. Vakuf u novcu je imao dvije forme. U prvoj
formi uvakufljeni novac bi se pozajmljivao u vidu beneloventnog
kredita kojeg bi korisnik vraao bez bilo kakvih dodatnih
optereenja, kao to je kamata, a u drugom obliku uvakufljeni
novac bi se investirao i prihod od toga davao korisnicima vakufa.
Uvakufljeni novac se u Otomanskom periodu koristio za
mikrofinansiranje. Bogatai su pravili kapitalne vakufe iz kojih se
pozajmljivalo ljudima. Kao kolateral i garancija da e se
pozajmljeno vratiti, obino se uzimala kua zajmoprimca.
Zajmoprimac bi u njoj i dalje stanovao, ali bi plaao vakufu
stanarinu. Vakuf bi jednom treinom stanarine pokrivao
adminnistrativne trokove, jednu treinu usmjeravao bi u
humanitarne svrhe zbog kojih je vakuf i osnovan, a jednu treinu bi
uplaivao direktno u vakuf, kako bi pokrio inflatorna kretanja.
(Cizakca, 2004)
U ovo nae vrijeme kapitalni vakufi kojima bi upravljale
islamske banke i iz njih finansirale male projekte velika su ansa
kako za islamske banke, tako i za siromane slojeve stanovnitva, a
rekao bih da je to ansa za sve ljude koji smjeraju da uine dobro
djelo i kvalitetno pomognu svoju zajednicu
19
.
Kapitalni vakuf-fondovi, uz kvalitetno razraen sistem
njihova funkcioniranja, postizali bi uzviene ciljeve trajne pomoi i
stalne koristi
20
o kojima govori i veliki vakif Gazi Husrev-beg. U
prvoj Vakufnami nastaloj novembra 1531 godine on veli: "Dobra
djela gone zlo, a najuzvienije od dobrih djela je milodar,
najuzvieniji milodar je onaj koji ostaje zauvijek, a od
dobrotvornih djela opet je najljepe ono koje jest, odnosno koje e
se trajno ponavljati. Jasno je, da je od trajnih dobrotvornih djela
najdulje zajameno dobroinstvo vakuf. Dok je svijeta i vijeka
korist vakufa ne prestaje niti se njegovo djelovanje do Sudnjega
dana zavrava". (abanovi, 1952)

18
U Egiptu, u vrijeme vladavine Muhammeda Alija, vie od jedne teine
obradive zemlje bila je vakuf. (Cizacka, 2004.)
19
Kvalitetna pomo je ona koja definitivno rjeava problem. Kada je siromatvo
u pitanju kvalitetno rjeenje je da se siromahu omogui da zna proizvoditi, da mu
se obezbijedi sredstvo za proizvodnju i da mu se prue ostale potrebe koje mu
omoguavaju samoizdravanje.
20
Jer bi se finansiranje neprestano odvijalo u ciklusima.
Vjerske znanosti

148
S ciljem postizanja uzvienog cilja iskorjenjivanja siromatva
predloio bih islamskim bankama da otvore specijalizirane fondove
kako bi, s jedne strane na kvalitetan nain udovoljili potrebama
siromanih kategorija, a s druge strane udovoljili donatorima i
vakifima
21
ije elje su razliite. Struna istraivanja treba da daju
odgovore koje vrste vakuf-fondova treba da se uspostave na
odreenom prostoru.
Siguran sam da bi te fondove bilo lahko napuniti, jer islam
svojim propisima o sadaki i iskupima to omoguava na jednostavan
nain. Uzvieni Allah kae: Neete postii dobroinstvo sve dok
ne budete udjeljivali od onog to volite; a bilo to vi udijelite Allah,
zasigurno, to zna. (Kur'an, Al Imran: 92) Poslanik, s.a.v.s..,
kae: Kada ovjek umre, njegovo djelovanje na ovom svijetu
prestaje, osim u tri sluaja: ako ostavi trajno dobro (sadaku, vakuf),
znanje kojim e se drugi koristiti i dobro dijete koje e za njega
dovu uiti. (Muslim, (2000:3084) Za mnoge propuste
muslimanima je propisan iskup (fid'ja, kefaret) koji bi se mogao
usmjeriti u fondove za mikrofinansiranje.
S obzirom da svakim danom sve vie ljudi prakticira i
prihvata islam, s obzirom da je islam sa svojom filozofijom ivota
sve popularniji, sigurno je da bi projekti koji afirmiraju sutinu
islama, kao to su vakufi, imali svoje mnogobrojne pristalice i
patrone
22
. Kada imamo u vidu savremene mogunosti promocije i
lahkog pristupa svakom potencijalnom donatoru i vakifu, te
jednostavnost uplate sredstava u vakuf-fondove, optimizam,
sigurno, ima vrste osnove.

21
Naime, donatori i vakifi imaju razliite afinitete i elje. Neki vole netaknutu
prirodu, neki vole pelarstvo, neki vole pomagati stoarstvo itd. Svima treba
pruiti da svoja sredstva usmjere u vakuf koji oni vole podrati.
22
Naime, islam podstie svoje sljedbenike da daju sadaku koja e na dunjaluku
trajati i ljudima (ciljanim kategorijama) koristiti i od koje e davalac nakon svoje
smrti sevab ubirati. Ukoliko sadaka ima svojstvo trajnosti i ukoliko je davalac
odredio namjenu i nain koritenja onda je to sadaqa darije trajna sadaka ili
vakuf. Trajna sadaka (vakuf) moe biti u svemu to traje i koristi ljudima, pa ak
i ivotinjama. Ona moe biti namijenjena pojedincu, odreenim kategorijama,
manjim i irim drutvenim zajednicama, ili zajednici u cjelini, moe biti
usmjerena na nauku, obrazovanje i odgoj, proizvodnju, ovjekovo okruenje,
humanitarni rad itd.
Opirnije o ovom pitanju vidi u knjigama koje tretiraju pitanje vakufa poput:
erimagi, O vakufu, Begovi, Vakufi u Jugoslaviji.

149
U prilog ovom mom optimizmu ide injenica da su vakufi, u
vrijeme prosperiteta islama u prolosti, bili jako razvijeni
23
, a mi
ulazimo u vremena u kojima se ponovni prosperitet islama uveliko
nazire.
Za mikrofinansiranje islamske banke mogu koristiti postojee
proizvode islamskog bankarstva
24
kao to je muareka, mudareba,
murabeha, idara itd., ovisno o vrsti investicije, a to su, kako
praksa danas pokazuje, najee proizvodnja, trgovina i transport.
Naravno, banke mogu koristiti i beneloventni kredit (kard hasen), a
vrata inovacijama su nairoko otvorena.
5. PRIMJERI ISLAMSKIH FONDOVA U BiH
U naoj zemlji sam prepoznao nekoliko fondova koji imaju
elemente islamskih namjenskih fondova za mikrofinansiranje i
potpomaganje siromanih, a o kojima se govori u ovom radu.
Bosna Bank International
25
trenutno ima aktivna dva fonda
26
iz

23
U radu "Institucija vakufa u Bonjaka: izmeu tradicije i izazova savremenog
doba" autor kae: "ini mi se da je zadatak i uloga vakufa, s obzirom da je to
neobavezna institucija za pojedinca, ali, po meni, obavezna za zajednicu,
sutinski usmjerena ka ostvarenju onog to je u modernom svijetu poznato kao
welfare-state, socijalna drava, drava blagostanja, drava koja se brine o svojim
graanima. Dakle, osnovni zadatak i uloga vakufa je ispunjavanje opih potreba
jedne zajednice, bez obzira o kom segmentu ljudskog ivota se radilo. Koliko se
o tom blagostanju nekad, kroz historiju islama, brinulo, najbolje e nam kazati
podatak da je, u jednom periodu, treina Otomanskog carstva bio vakuf. (United
Nations Human Settlements Program (UN-HABITAT), 2005, Paper 7: Waqf
(Endowment and Islamic Philantrophy), str. 9. (Dostupno na:
www.unhabitat.org) (27. 09. 2009.) Otuda ne iznenauje injenica da se u tom
carstvu, kada su vakufi dobro funkcionirali, blagostanje svuda osjealo, tako da
je putnik-namjernik imao besplatno konaite i benzin za svog ata. U ta doba
postojali su vakufi za ene koje su se rasrdile na svoje mueve. Ti vakufi su
imali zadatak da te ene prihvate, zatite njihovu ast, i, ako postoje uslovi vrate
ih njihovim muevima. Postojali su vakufi za naputene domae ivotinje: konje,
make, pse itd. U to doba svi graani koji su imali halal potrebu mogli su je
ispuniti, prije svega kroz sistem vakufa. Otomansko carstvo je u tom periodu bilo
welfare-state savremenog doba, a Bosna i Hercegovina je bila njegov sastavni
dio." (Hadi, 2008:411)
24
O proizvodima islamskog bankarstva moete itati u knjizi Uvod u islamske
finansije autora Muhammada Taqi Usmana, Selsebil, ivinice, 2003.
25
Podaci uzeti iz Izvjetaja Fonda za 09. avgust 2009. Zahvaljujem se direktorici
Sektora sredstava i FI gospoi Mirsadi engi na ustupljenom izvjetaju.
26
BBI je promovirala i druge fondove, kao to je fond Wakalatul-khayr u koji
investitori mogu ulagati novac na wakala principu. Banka omoguava
investitorima u ovaj fond da ostvare minimalan prinos koji je predmet dogovora,
Vjerske znanosti

150
kojih banka finansira projekte svojih klijenata na beneloventnoj
osnovi
27
.
1. Al Mactoum fond uspostavljen je 26. decembra 2007.
godine kada je Al Mactoum fondacija iz UAE uplatila BBI banci
iznos od 300.000,00 amerikih dolara u namjeri da se iz tog iznosa
finansiraju povratnici i raseljene osobe u opini Bratunac na polju
mljekarstva, peradarstva i pelarstva. BBI iz tog fonda finansira
klijente na beneloventnoj osnovi, s tim da klijenti snose
administrativne trokove.
Ova finansiranja su od strane korisnika prihvaena kao
stvarna pomo, iako uzeta sredstva moraju vratiti u Fond. Znajui
da e moi dobivati nova finansiranja ukoliko redovno budu
izmirivali svoje obaveze, korisnici Fonda potpomau jedni druge
kada neko od njih zapadne u potekoe.
U proteklom periodu finansiranje mljekarstva koristila su 23
poljoprivrednika u ukupnom iznosu od 220.500,00 KM. Povrat
sredstava zakljuno s 31. augustom bio je 98,66%.
Finansiranje pelarstva koristilo je 7 pelara u ukupnom
iznosu od 69.950,00 KM. Povrat sredstava je 91,9%.
Finansiranje peradarstva koristilo je 15 osoba u ukupnom
iznosu od 156.614,15 KM. Povrat sredstava je 80%.
2. Fond povjerenja je jedan drugi fond u koji je inicijalna
sredstva uplatila Islamska banka za razvoj. Iz njega se finansiranja,
takoer, daju na beneloventnoj osnovi, bilo da se mikrofinansiranje
malih projekata vri direktno ili se ti mali projekti finansiraju
posredno preko zadruga i korporacija. Do 31. 08. 2009. ovaj fond
je direktno koristilo 96 korisnika koji su kupovali maine za
poljoprivredu i krave. Neka finansiranja u kupovini krava i
poljoprivrednog sjemena ila su posredno preko zadruga i
korporacija. Broj korisnika tih finansiranja je oko jednu hiljadu.
Povrat sredstava je po posljednjem izvjetaju 96,93%.
3. Fond Bonjaci
28

Fond Bonjaci je primjer jednog savremenog vakuf-fonda
koji ima za cilj podrku obrazovanja mladih. Rahmetli predsjednik
Alija Izetbegovi uvakufio je pet miliona KM, donatorskih
sredstava u ovaj fond koji danas djeluje u okviru Vakufske

a banki se omoguava da, s obzirom da su ulazna sredstva jeftina, po povoljnim
uvjetima finansira male projekte svojih siromanih klijenata.
27
Banka naplauje administrativne trokove.
28
Dostupno na: http://www.fondbosnjaci.co.ba (10. 08. 2009)

151
direkcije. Programski ciljevi Fonda su: a) obrazovanje i
stipendiranje aka, studenata i postdiplomaca i drugi programi iz
oblasti obrazovanja, b) izdavaka i tamparska djelatnost, c)
kulturne i sportske aktivnosti, d) ostali programi koji doprinose
duhovnom i materijalnom razvoju Bonjaka.
Shodno Vakufnami, Fond svoje prihode koristi u svrhu
obrazovanja, nauke i kulture. Bilo bi dobro kada bi se jednim
dijelom prihoda pokrivala inflatorna kretanja kako bi se zatitila
vrijednost Fonda, a to Vakufnama nije predvidjela.
Isto tako, Vakufnama omoguava da se od korisnika trai
povrat iskoritenih sredstava. Smatram da bi bilo dobro da se to
korisnicima stavi barem u moralnu obavezu ako im to ivotne
okolnosti dozvole. Na taj nain bi se omoguilo da vei broj
korisnika koristi potporu Fonda, a njegova trajnost bi bila sigurnija.

4. Akosov Internacionalni vakuf-fond za obrazovanje
29

Kao primjer jednog savremenog fonda navodim
Internacionalni vakuf-fond (IVFO) za obrazovanje pri nevladinoj
organizaciji AKOS. Svojim pravilnikom ovaj fond predvia
finansiranje obrazovanja na postdiplomskim studijama (magistarski
i doktorski), kao i sve ostale vidove strunog usavravanja mladih u
Bosni i Hercegovini, u svim naunim oblastima. Cilj Fonda je
pronalaziti, podravati i drutvu obezbjeivati sposobne i moralne
mlade ljude koji e biti spremni da steena znanja koriste u radu za
opu dobrobit i promociju univerzalnih ljudskih vrijednosti i prava.

29
Vidi Pravilnik, druga akta i broure Internacionalnog vakuf fonda za
obrazovanje.
Vjerske znanosti

152
Vakifi mogu biti fizike i pravne osobe, a njihovi vakufi su
nepovratni. Potpisom ugovora o uvakufljenju, vakif dobiva
vakufnamu. Vakif iji vakuf prelazi vrijednost 200 eura postaje
lan Savjeta vakifa koji dobijaju redovne godinje izvjetaje o
aktivnostima i rezultatima IVFO-a. Sredstva za stipendiranje se
stjeu namjenskim uvakufljenjima u novanim i nenovanim
sredstvima.
Predmet vakufa mogu biti: a) novana sredstva, b) pokretna i
nepokretna imovina i c) intelektualno vlasnitvo koje se prenosi na
Fond.
Trajnost uvakufljenih sredstava Internacionalnog vakuf-
fonda-a za obrazovanje osigurana je kroz razraen sistem koji titi
sredstva vakufa od inflatornih kretanja i odrava trajno jednaku
vrijednost vakufa kroz ugovorom obvezujui, za svakog stipendistu
izuzetno povoljan sistem povrata cjelokupne stipendije u
odreenom vremenskom periodu. Za neutraliziranje inflatornog
djelovanja koristi se godinja stopa inflacije utvrena od strane
Centralne banke BiH. Iznos zatite od inflatornog djelovanja
obraunava se na nevraeni iznos preuzetih sredstava.
6. EKONOMSKA ODRIVOST ISLAMSKIH FONDOVA
KOJI PRUAJU USLUGE MIKROFINANSIRANJA
Odrivost mikrokreditnog finansiranja je problem s kojim se
suoavaju mikrokreditne organizacije koje ele da klijentima dadnu
povoljna finansiranja. Prvi problem su administrativni trokovi. Oni
mogu biti optereenje zbog kojeg mikrofinansiranje moe doi u
pitanje. Rjeenje tog problema moe biti kroz naplatu od klijenata
vodei rauna da se ne opterete vie nego to oni to mogu
podnijeti
30
, zatim iz fondova namijenjenih u tu svrhu
31
i na druge

30
Nedavno sam pokuavao rijeiti problem s kojim se suoila nevladina
organizacija Islamic Relief u BiH koja ima program mikrofinansiranja na
beskamatnoj osnovi, a koja je eljela pronai erijatsko rjeenje za pokrivanje
administrativnih trokova. Moj zakljuak je bio da se na klijenta, shodno
dogovoru u fazi ugovaranja beneloventnog beskamatnog kredita, mogu prebaciti
stvarni administrativni trokovi njegova kredita i to ne bi bila kamata. Meutim,
klijent ne moe nositi administrativne trokove institucije koji mogu biti jako
veliki, posebno ako je broj mikrokredita mali. U sluaju islamskih banaka
administrativni trokovi ne bi bili veliki jer bi one koristile postojeu
infrastrukturu i iznalazile druga rjeenja koja bi rijeila administrativne trokove.
31
Naime, dobrovoljni prilozi bi mogli biti mobilizirani za finansiranje
administrativnih trokova. U tu svrhu bi mogli biti namijenjeni prihodi od
namjenskih vakufa itd.

153
naine koji ne bi optereivali cijenu finansiranja. Treba imati na
umu da bi islamske banke za mikrofinansiranje koristile postojeu
infrastrukturu, to bi dodatno umanjilo trokove mikrofinansiranja.
Monitoring ili jedan njegov dio banke bi mogle prenijeti na jemca
dravu ili lokalnu zajednicu, koji imaju interes da pomognu svoje
siromane graane. Kao jemci oni bi imali interes da projekti uspiju
kako ne bi morali vraati uzeta sredstva. Sve to bi dodatno
umanjilo administrativne trokove banke. U svakom sluaju,
mogue je nai rjeenja koja nee opteretiti mikrofinansiranje i
uiniti ga skupim i nepovoljnim za siromane slojeve drutva.
elim naglasiti da bi banke mobilizirale islamske fondove na
beneloventnoj osnovi, tako da bi imale samo operacijske trokove
koji se mogu rijeiti na prethodno navedene naine.
Drugi problem mikrofinansiranja je kreditni rizik s obzirom da
siromani nemaju odgovarajui kolateral, a posebno je teko
obezbjeivanje kvalitetnih iranata. Naravno, smanjenje tog rizika je
zahtjev koji se postavlja pred islamske banke, jer cilj je odrivost
tog projekta, a to je nemogue ukoliko se rizik ne svede na mjeru
odrivosti. Smanjenje rizika moe se postii na razliite naine: a)
Klijente organizirati u manje grupe u kojima e lanovi biti
odgovorni (garantori) jedni za druge
32
. b) Kao garantor moe se
uzeti mjesna zajednica, demat, opina ili drava. Drava u tu
svrhu moe formirati instituciju koja e se pojavljivati kao jemac za
projekte njenih siromanih graana
33
. c) Klijenti bi svoje obaveze
izmirivali sedmino
34
. d) Finansiranja bi bila strogo namjenski i
proizvodno orijentirana
35
. e) Islamska banka moe napraviti fond

32
Grameen Bank u Bangladeu i sline institucije, u cilju umanjenja rizika
organizirali su svoje siromane klijente u grupe slinog socioekonomskog
statusa. Mukarci i ene su u odvojenim grupama. Srodnici ne mogu biti u istoj
grupi. Grupe se treniraju nekoliko sedmica. Nekoliko grupa ine centar koji bira
lidera i zamjenika. Centar ima sedmine sastanke i svi su obavezni da
prisustvuju. Otplata kredita vri se u sedminim ratama. Umjesto materijalnog
kolaterala uveden je socijalni, a to su grupe koje su odgovorne za svoje lanove.
Ukoliko jedan lan grupe ne izmiri obaveze svi ostali lanovi gube pravo da
dobiju novi zajam. Zbog toga svi lanovi grupe prate i potpomau jedni druge, a
to smanjuje cijenu monitoringa. (Huppi and Feder 1990, Morduch 1999, Stiglitz
1990).
33
Naravno, u dravi bi morala postojati zakonska regulativa koja bi to uredila, a
to je mogue ukoliko ljudi ele da brinu jedni o drugima i ele da jedni drugima
pomau.
34
Manje iznose je lake izdvajati i to bi osiguralo veu povrat.
35
Istraivanja pokazuju da kada se finansiranje troi na potronju povrat je
daleko manja. Buckley izvjetava da su korisnici Malawi Mudzi Funda u 1993. u
Vjerske znanosti

154
solidarnosti (takaful fond) iz kog bi se pomagali oni klijenti koji su,
ne svojom voljom, zapali u potekoe
36
. f) S obzirom da islamske
banke u svoju bilansu ne mogu ukljuivati penale i kamate koje im
dou ne njihovom voljom, ta sredstva bi se mogla usmjeriti u
poseban fond iz kog bi se pomagali klijenti koji su, ne svojom
voljom, zapali u potekoe. g) Zekat fond bi bio kvalitetno rjeenje
da se siromanim klijentima koji su, ne svojom voljom, zapali u
potekoe vrate dugovi mikrofinansiranja.
7. ZAKLJUAK
Kako smo vidjeli kroz specijalizirane islamske fondove s
razliitim namjenama koji bi se punili kroz mehanizme koje je
erijat propisao islamske banke mogu obezbijediti potrebne
finansijske usluge siromanim kategorijama stanovnitva, kojima
su te banke trenutno nedostupne zbog visoke provizije i visoke
profitne mare, te nemogunosti obezbjeivanja kolaterala i
odgovarajuih iranata. Nema sumnje da bi mikrofinansiranje
oslonjeno na islamske fondove ekonomski bilo viestruko isplativo
za islamske banke, siromane i drutvo u cjelini. Drutvo bi bilo na
dobitku jer bi se aktivirao znaajan broj ljudskih potencijala koji je
neiskoriten zbog nedostatka kapitala
37
, a i banke bi zaraivale na
uslugama koje pruaju malim klijentima. Izvoenje siromanih iz
zone siromatva garant je stabilnosti drutva i kapitala, a rekao bih i
islamskih banaka.
Trebalo bi uvijek imati na umu da je obezbjeivanje drutvu
onog to mu je potrebno farzi kifajet
38
svakoj drutvenoj zajednici,
a nema sumnje da siromanim kategorijama drutva bi trabalo
finansiranje za njihove projekte. Za drutvo koje eli da izvri svoje

46 posto sluajeva kasnili s izmirenjima svojih obaveza zbog toga to su uzete
kredite usmjerili u potroake svrhe. (Vidi: Buckley, 1996, str. 390.)
36
Taj fond bi se punio minimalnim iznosima koje bi uplaivali korisnici
mikrofinansiranja. Mogao bi se puniti i na druge naine, kao to je davanje
odreenog procenta profita realiziranog kroz mikrofinansirajue projekte.
37
Po meni, osnovna uloga kapitala jeste pokretanje ovjeka da radi i proizvodi.
Zbog toga samo aktivni kapital ima vrijednost i donosi korist i zbog toga je u
islamu pokueno (mekruh), a moe biti i zabranjeno (haram) drati kapital kao
kenz neaktivnim.
38
Farz kifajet je stroga islamska dunost koja se odnosi na zajednicu. Ukoliko je
neko unutar zajednice izvri stie sevap i nagradu, a odgovornost spada s ostalih
njenih lanova. Meutim, ukoliko je niko ne izvri svi su odgovorni.

155
erijatske obaveze ti mali projekti moraju biti jednako znaajni kao
i projekti velikih korporacija.
Neobezbjeivanje finansiranja malih projekata znai
zapostavljanje veeg broja stanovnitva u jednoj zajednici, a to je
za drutvo jako opasno jer to neminovno vodi njegovoj
destabilizaciji, ak i kad se siromanim lanovima obezbijedi
odgovarajua socijalna zatita.
Ono to islamske banke treba da urade jeste istraivanje
potreba siromanih slojeva i interesa potencijalnih vakifa i
donatora, kako bi mogle uspostaviti islamske fondove koji bi
zadovoljavali njihove potrebe i elje. Nakon toga, potrebno je
operativno razraditi funkcioniranje tih fondova i procesa
mikrofinansiranja vodei rauna da fondovi budu odrivi i trajni i
da uspjeno slue svojoj svrsi koju su im namijenili vakifi i
donatori.
LITERATURA:
Ahmed, H, Waqf-Based Microfinance: Realizing the Social role of
Islamic Finance, (Dostupan na: http://www.islamonline.net/
servlet/Satellite?c=Article_C&pagename=Zone-English-
Living_Shariah%2FLSELayout&cid=1251021394590 (10.
09. 2009)
Buckley, G. (1996), Rural and Agricultural Credit in Malawi, A
Study of the Malawi Muzdi Fund and the Smallholder
Agricultural Credit Administration, in Hulme, David and
Paul Mosley, Finance Against Poverty, Volume 2, Routledge,
London, pp. 333-407.
Buhari, M. ((2000) El-Dami' es-sahih, Hadith Encyclopedia,
Version 2,1 Harf Information Tecnology, Egipat.
Chapra, U. (1995) Towards a Just Monetary System, The Islamic
Foundation,
Leicester.
Cizakca, Murat, (2004), "Cash Waqf as Alternative to NBFIs
Bank", rad prezentiran na meunarodnom seminaru na temu
Nonbank Financial Institutions: Islamic Alternatives, 1-3.
mart 2004, Kuala Lumpur, Zajedniki organiziran od strane
Islamic Research and Training Institute, Islamic Development
Bank i Islamic Banking and Finance Institute Malaysia.
(Dostupno u pdf. formatu na: www.irtipms.org/OpenSave.
asp?pub=201.pdf (15. 09. 2009)
Vjerske znanosti

156
Hadi, M., ur. (2008) Zbornik radova Naunog skupa Islamska
tradicija Bonjaka: izvori, razvoj i institucije, perspektive,
tamparija "Fojnica" d.o.o. Fojnica.
Maverdi, A. M. (2006) El-Ahkam es-sultanijje vel-vilajat ed-
dinijje, Darul-kutub el-ilmijje, Kairo.
Muslim, M. (2000) El-Dami' es-sahih, Hadith Encyclopedia,
Version 2,1 Harf Information Tecnology, Egipat.
abanovi, H. (1952) Dvije najstarije vakufname u Bosni, Prilog za
orijentalnu filologiju, II 1951.
eltut, M. (2007) El-Islamu akidetun ve eri'atun, Daru-uruk lin-
ner vet-tevzi, Kairo.
Taberani, S. (1404. H) El-Mu'dem el-kebir, Mektebetu Ibn
Tejmijje, Kairo.
Usmani, M. (2002) An Introduction to Islamic Finace, Maktaba
Ma'ariful Qur'an, Karachi, Pakistan.
Zarqa, M. (1988) "Islamic Distributive Schemes", ed. Munawar
Iqbal, Distributive Justice and Need Fulfillment in an Islamic
Economy, The Islamic Foundation, Leicester.


157

ISLAMIC FUNDS AND MICRO-FINANCING AS MEANS
OF REALIZING THE SOCIAL DIMENSION OF ISLAMIC
BANKING
ukrija Rami, Ph.D.
Summary
In this paper, we try to shed some light on the possibility and
necessity for Islamic banks to play some more active role in
realizing one of the most important purposes of Islamic law
Sharia to eradicate poverty and to insure just distribution of profit
and wealth. The paper presents a sharia-legal foundation for
starting institutions inside Islamic banking system which would
offer micro-financing services through allotted funds. Islamic
banks, with their expertise, would offer projects and professional
supervision of their realization, and that way they would help the
poor to overcome poverty that can be a great temptation for both an
individual and a community.
The funds within Bosnia Bank International are presented in
this paper. Together with two nongovernmental funds, they can set
an example for practical functioning of micro-financing on a
benevolent basis. In the conclusion, activities necessary for Islamic
banks to undertake in order to actively pursue the goal of
eradicating poverty in local and larger communities are suggested.
Key words: Sharia, Islamic banks, Islamic allotted funds, micro-
financing, the poor, poverty eradication, vakuf, charity, zekat.

Vjerske znanosti

158

.

.

- .

.

.
:


159
Izvorni nauni rad

efik Kurdi
1

REFORMISTI I NJIHOVA PERCEPCIJA SUNNETA
Saetak
Evropski kolonijalizam je u posljednjih nekoliko stoljea
zamijenio, neutralizirao i minimizirao domae politike, drutvene,
ekonomske, pravne, odgojne i obrazovne ustanove u
muslimanskom svijetu i nedvojbeno postao izazov islamskoj vjeri i
kulturi.
Upravo e ovo novonastalo stanje poroditi reformatore koji
su teili da osiguraju islamsku osnovu za obrazovnu, pravnu i
drutvenu reformu radi revitalizacije uspavane i onemoale
muslimanske zajednice.
Za veinu ovih reformatora, renesansa muslimanske
zajednice bila je prvi korak ka nacionalnoj nezavinosti ili
osloboenju od omraenog jarma kolonijalizma i korak ka
obnavljanju muslimanske moi i snage, jer su nepokolebljivo
vjerovali da je islam izvor snage i jedinstva.
Od brojnih reformatorskih pokreta nastalih u muslimanskom
svijetu, ovaj tekst akualizira tri veoma brojna i znaajna: pokret
Muhammada b. 'Abdulwahhaba, senusijski i pokret Muslimanska
braa, iji utjecaj se osjea i danas u mnogim dijelovima svijeta.
Ovaj tekst posebno tretira njihov odnos spram sunneta, drugog
izvora rijatskog prava.
Kljune rijei: Selefije / Senusije / Muslimanska braa /
Muhammad b. Abdulwahhab / Ali as-Sanusi / Hasan al-Banna.
1. UVOD
Preobraaj u Evropi pojavom renesanse u kulturi i
reformacije u religiji, indirektno je odredio poloaj i ulogu islama
unutar modernog islamskog svijeta, te direktno utjecao na
ponaanje islamskog svijeta u meunarodnim odnosima. Tako ve

1
sefikkurdic@bih.net.ba
Vjerske znanosti

160
od XV stoljea zapoinju evropska kolonijalna osvajanja koja e
biti, kako e se pokazati, najtea i najdua kriza u historiji islama.
Teko je precizno objasniti zato i kako je tako bogata i
snana islamska civilizacija u kratkom vremenu posrnula pred
naletom evropske ekonomske, politike i kulturne hegemonije. Da
li se zastoj islamskog civilizacijskog proseca u modernom dobu
moe objasniti revolucionarnim preobraajem u Evropi ili se on
javlja kao posljedica historijskog poremeaja unutar samog
islamskog svijeta kojeg su promjene u Evropi samo pojaale? Da li
su korijeni islamske dekadence u temeljnim izvorima islama ili su
se oni pojavili kao posljedica naputanja tih izvora?
Oito je da se islamski svijet neminovno suoio s pitanjem
kontinuiteta islamske civilizacije u modernom dobu. Odgovor na to
pitanje nije bio jednostavan kao to nije bila jednostavna situacija u
kojoj se islamski svijet naao. Dileme su bile oite: da li poeti sve
iznova na modelu prvotnog islamskog iskustva; da li neke tekovine
islamskog historijskog iskustva sauvati, neke modificirati, a neke
potpuno napustiti i da li se potpuno odrei tradicionalnih modela i
usvojiti moderne obrasce ureenja islamskog drutva? Prirodno je
oekivati da su se na ovakva razliita pitanja nudili i razliiti
odgovori. Jedan od njih je bio i reformizam.
Pod islamskim reformizmom ovdje se misli na metodu
revitalizacije islamske misli i prakse koja se vie temelji na
funadamentalnim izvorima islama negoli na inspiraciji modernog
doba to karakterizira islamski modernizam. Drugim rijeima,
opravdanost islamske reforme (al-islah) ili obnove (at-tagdid),
pobornici reformizma su nalazili u samim izvorima islama, Kur'anu
i Sunnetu, jer jedino vraanjem tim izvorima osiguralo bi se
ozdravljenje bolesnog stanja u islamskom svijetu a time sprijeila i
vanjska dominacija. To vraanje temeljnim izvorima islama
podrazumijeva nunost oivljavanja originalnog tumaenja
islamskog uenja (al-igtihad), nasuprot imitaciji tradicionalnih
rjeenja (at-taqlid) koja talogom duge historije zamagljuje
autentinost islama i izgradnju islamskog drutva na provjerenim
temeljima islamske samobitnosti.
Osnovni cilj ranog islamskog reformizma bio je obnova
izvornog islamskog duha nasuprot popularnog islama, koji je guio
taj duh to je bila i pretpostavka za odbranu od nadolazeeg
neislamskog evropskog svjetonazora. Uzrok krize je, dakle, naen
u neadekvatnom razumijevanju i primjeni izvornog islamskog
civilizacijskog plana, pa je stoga formula za njezino prevladavanje

161
otkrivena u ponovnom ozbiljnom i neposrednom itanju tog
izvornog plana.
Islamski reformistiki pokreti nastoje da se na temelju
specifine i vlastite interpretacije fundamenata islama legitimira
sopstvena socijalna, politika i idejna pozicija. Ovi pokreti
insistiraju na tome da se islam oisti od svih interpretativnih, ak i
teolokih natruha i da uenje Kur'ana i Predanje (as-Sunna) budu
temelj na kome treba da se urede odnosi u drutvu.
Veina njih se poziva na dvojicu islamskih velikana Al-
Gazalija (umro 1111.god.) i Ibn Taimiyya (umro1327.), koji nisu
bili socijalni reformatori, ali su zato bili izrazito veliki filozofi i
teolozi, iji je angaman bio usmjeren ka proienju islamskog
uenja u cjelini, prvenstveno od primitivnih paganskih praksi koje
su se infiltrirale u islam, zatim proienju od brojnih mistikih
utjecaja te, konano, brojnih helenistiki inspiriranih filozofijskih
objanjenja osnovnih kategorija islamskog vjerovanja. Ova dvojica
islamskih velikana itekako su utjecali na pripadnike Muhammad b.
'Abdulwahhabovog pokreta i senusije a neto kasnije i na
Muslimansku brau.
Iako postoje brojne razlike od jednog do drugog
reformistikog pokreta, ipak su one najmanje u odnosu na
identifikaciju samih fundamenata, prema kojima, po njihovom
miljenju, treba graditi savremene unutranje, ali i meunarodne
odnose. Svi se oni slau da su ti fundamenti prvenstveno Kur'an i
sunnet i tu nema nikakve dvojbe, dok o drugim izvorima islama
(analogija, konsenzus, vlastito miljenje) postoje neke bitnije
razlike. Prema tome, nastanak raznih struja unutar islamskih
reformistikih pokreta nije izazvan razlikama u identifikaciji samih
osnova, ve u interpretaciji i modelu primjene tako shvaenih
osnova.
Zajednika karakteristika svih ovih reformistikih pokreta je
povratak izvornim principima i stavovima islama. Ono od ega
polaze svi islamski reformisti jesu Al-Gazalijeve i Ibn Taimiyyine
teze da je vremenom dolo do izvitoperivanja izvornih naela i
prakse islama, te da je jedini lijek povratak islamu prvih generacija
islama. U tako shvaenom islamu trai se okvir za sve vrste
reformi.
Vjerske znanosti

162
2. MUHAMMED B. ABDULWEHHAB
2

Prvi moderni, odnosno, novovjekovni reformistiki pokret u
islamu (pokret Muhammada b. 'Abdulwahhaba) bio je snano
nadahnut borbom protiv strane dominacije, prvo protiv Osmanlija a
potom protiv evropskih kolonijalista.
Njegov cilj je bio proistiti islam od svih neislamskih natruha
koje su se postepeno infiltrirale u nekoliko posljednjih stoljea i iz
drutva iskorijeniti sve to je devalviralo vjeru.
Mnogi kritiari Muhammada b. Abdulwahhaba optuie
pokret i pripisae mu epitet nazadan, to je, prema M. M. Sharifu,
sasvim neutemeljena optuba. On je, po njegovom miljenju,
pokuao oistiti muslimanski ivot od svih novotarija objavivii im
sveti rat izraavajui vie jedno racionalistiko nezadovoljstvo
otrcanim palimpsestom kultova, nego destruirajui stvarnost koju je
imao pred sobom. S pravom je vjerovao da je promjena u ivoj
civilizaciji nuna, ali da treba biti organika, i da treba doi kao
odgovor na stvarne potrebe drutva. On je odbacivao samo ono to
je neislamsko, a spremno je prihvatao sve ono to se dade
inkorporirati u strukturu islama.
Pokret Muhammada b. Abdulwahhaba, kako primjeuje M.
M. Sharif, nije, dakle, retrogradan i konzervativan. Tanije bi bilo
kazati da nije svakome bilo lahko odbaciti oslanjanje na
drugorazredne formule i sterilne konvencije i odluiti se na
povratak stvarnom islamu kao vrstome temelju za bilo koji novi
oblik miljenja i djelovanja. (Sharif, 1990: 2/430).
U sklopu tih korjenitih promjena koje su imale uslijediti, Ibn
Abdulwahhab odluio je poraditi i na obrazovanju masa: svaka
oaza dobila je vlastiti mekteb a uitelji su bili poslani svim
beduinskim plemenima.
Iako je bio sljedbenik hanbelijske pravne kole, on nije kruto
slijedio taj pravac. On kae: Imam Ibn Qayyim i njegov slavni

2
Muhammed b. Abdulwehhab roen je 1111/1700. god. u Neddu, srcu
Arabijske pustinje. Studirao je u Medini, putovao u Perziju i napokon se nastanio
u rodnom mjestu. Ve zarana je pokazivao sklonost ka uenju i vjeri, pa je
zarana stekao i ugled zbog svoje uenosti i pobonosti. Istinska ljubav prema
Kur'anu i sunnetu navela ga je da uloi sve svoje snage kako bi vratio ljude
davnoj slavi islama. Putovao je Arabijom i angairano djelovao na ljude.
Meutim, nakon izvjesnog vremena postade mu jasno da prosto uvjeravanje bez
politike moi moe imati uinka u pojedinanom sluaju, ali ostaje bez trajnijeg
odjeka ako ne uiva podrku politike snage. U tome ga je svresrdno pomagao
Sa'ud.

163
uitelj Ibn Taimiyyaa bili su pravovjerne voe u skladu sa
sunnijskom kolom miljenja, ali njihove spise, iako drage mome
srcu, ne slijedim kruto, slijepo i vazda!

(Sharif, 1990: 2/430-431).
Prva promjena koja je bila vidljiva u drutvu bilo je
nastojanje da se sredi i reformira erijatsko pravo fiqh.
Nekadanja jednostavnost i razumljivost erijata pokopana je u
tvravi subjektivnih izvedbi nastalih prethodnih godina. Dedukcije,
iako valjane, nisu mogle vrijediti za sva vremena. Novi problemi
traili su i nova rjeenja, tako su se razvojem kritikoga stava, koji
je po sebi bio izravnim rezultatom islamskoga preporoda, vrata
igtihada zapeaena est stotina godina, ponovo otvorila.
Posljedica ovakvog kritikog stava bila je u narodu sve vea
popularnost komentatora hadisa, kao to su Darakutni, Nawawi,
Zahabi, Ibn Hagar, awkani i dr. Njihova djela privukla su
pozornost uenjaka koji su se dali na prouavanje Kur'ana i
sunneta. Naglasak je tako premjeten sa fiqha i logike na studij
dvaju glavnih izvora islamskog uenja.
Imajui u vidu izloeno, stie se dojam da je ovaj Imam imao
veliki utjecaj na znatan broj islamskih mislilaca XVIII, XIX i XX
stoljea. Dovoljno je istai samo to da su pod njegovim utjecajem
bili i mislioci kao to su Afgani, Abduhu, Raid Rida, Sanusi i dr.,
a i danas se javlja sve vie uenjaka islamskog svijeta, kao i
zapadnih teoretiara, koji ozbiljno prouavaju njegovo djelo, rad i
misao. (As-Salman, 1988).
Njihovo insistiranje na pravu igtihada i njihovo osuivanje
slijepog slijeenja djelovalo je kao velika oslobaajua snaga, i
usprkos snanom suprotstavljanju koje je protiv njih postojalo u
ranim fazama i na politikom i na religioznom planu, taj je njihov
stav utjecao na tok daljeg razvoja islama vie negoli ijedan drugi
faktor.
Znaajno je primijetiti da je najvaniji aspekt ovog pokreta
bio njegova prirodna motivacija: bila je to estoka reakcija na
moralnu degradaciju u koju je Zajednica tokom stoljea postepeno
padala, dok je narodski misticizam i asketizam za to vrijeme postao
prevladavajui faktor. (Fazlur Rahman, 2005: 355-363)
Odnos Muhammada b. Abdulwahhaba i njegovog pokreta
prema sunnetu
Ovo je pokret koji u svom uenju insistira na ouvanju
islamskog uenja o monoteizmu (at-tawhid) suprotstavljajui se
Vjerske znanosti

164
svim inovacijama i novotarijama (al-bid'a) u muslimanskoj praksi i
uenju, to je itekako uoljivo ukoliko se pogledaju samo naslovi
knjiga koje su tampane i distribuirane. Za sebe kau da tee
povratku Kur'anu , sunnetu i praksi prve generacije muslimana.
Pozivaju na striktno slijeenje Sunneta i to onako kako ga je
razumjela i primijenila prva generacija muslimana (as-salaf as-
salih). Oni ak ne priznaju ni sve islamske uenjake iz te prve
generacije, ve se fokusiraju samo na odreene skupine islamskih
uenjaka (Ahlu-l-hadis) koji zadovoljavaju njihove kriterije u
dosljednom slijeenju prakse Allahovog Poslanika, s.a.w.s.
Vidljivo je da se najee pozivaju na klasike Ahlu hadiske
kole, poput Al-Hatiba al-Bagdadija, poznatog hafiza hadisa (umro
463.g.po H), koji potcrtava:
A kada bi sljedbenik logike radio s onim to mu koristi od
nauke i kad bi traio sunnet Poslanika (s.a.w.s.), naao bi ono to
bi mu bilo dovoljno bez iega drugog, zato to sunnet (hadis)
obuhvata spoznaju osnova tawhida i objanjenje onoga to je dolo
u obliku obeanja i prijetnje. (Fazlur Rahman, 2005: 355-363).
Istiui uenjake ovakvog diskursa on kae: Allah Uzvieni je
sljedbenike hadisa uinio osloncem Svoga erijata i On s njima
unitava svaku drsku novotariju; oni su Allahovi predstavnici meu
Njegovim stvorenjima i oni su posrednici izmeu Muhammada,
s.a.w.s. i njegovog ummeta; i oni su mugtehidi u ouvanju
Poslanikovog govora; njihovo svjetlo zrai, njihov ugled i vanost
su besprijekorni, a svaka stranka koja ide za svojom poudom
dotjeruje svoj stav koji eli nametnuti, osim sljedbenika hadisa;
njima je Kur'an izvor i oslonac, sunnet im je nepobitan dokaz a
Poslanik, s.a.w.s. je njihova stranka... (Al-Bagdadi: 1971: 7-8.;
Zejno, 15. i Jusi, 2005: 14).
Navedimo samo jo neke detalje iz knjige arafu ashab al-
hadis Al-Hatiba al-Bagdadija pa emo vidjeti koliko je ona,
izmeu ostalog, utjecala na ovakve stavove ovoga pokreta.
Sufian as-Sawri (umro 161. god. po H.) kae: Vjera je,
uistinu, utemeljena na sunnetu a ne na miljenjima! (Al-Bagadi,
1971: 6).
Yazid b. Zuraj'a (umro 182.god.po H.) kae: Racionalisti su
neprijatelji sunneta! (Al-Bagdadi, 1971: 7).
'Ali b. al-Madini (umro 234.), tumaei hadis Vjerovjesnika,
s.a.v.s.: Konstantno e biti jedna grupa moga ummeta koji e biti
na istini i kojima nee nimalo nakoditi oni koji im oponiraju!,

165
zakljuio je: To su Ahl al-hadis sljedbenici hadisa! (Al-Bagdadi,
1971: 10)
Isti stav, tj. da su Ashab al-hadis ( oni koji batine i striktno
slijede hadis ) grupa koja e stalno biti na braniku istine, navode,
kako biljei Al-Hatib, i drugi islamski velikani, poput 'Abdullaha b.
al-Mubaraka (umro 181.); Yazida b. Haruna (umro 206.); Ahmada
b. Sinana (umro 256.), Imama al-Buharija (umro 256.) i dr. (Al-
Bagdadi, 1971: 25-27).
Prenosi se od Ahmada b. Hanbala (umro 241.), da je tumaei
rijei Allahovog Poslanika, s.a.w.s: Moj ummet e se podijeliti na
sedamdeset i nekoliko grupacija! Sve e grupacije izuzev jedne -
nastradati u dehennemskoj vatri!, konstatira: Ako spaena grupa
nisu pripadnici i sljedbenici hadisa, ja ne znam koji bi drugi bili?!
(Al-Bagdadi, 1971: 25).
'Abdullah b. al-Mubarak je rekao: Sened (niz prenosilaca) je
vjera. Da nije seneda, onda bi rekao ko bi htio to bi htio! (Al-
Bagdadi, 1971: 41).
Sufian kae: Meleki su uvari nebesa a sljedbenici hadisa
uvari Zemlje! (Al-Bagdadi, 1971: 44).
Abu Zayd al-Faqih (umro 262.) u stihu kae:
Svaki govor je neka vrsta nevjerstva,
Osim Kur'ana, hadisa i fiqha u vjeri,
A znanje koje ne slijedi sa haddesena,
3

Sa ejtanskim doaptavanjem se mjeri!
(Al-Bagdadi, 1971: 79).
Ovakvi i slini citati, kojih je prepuna ova knjiga Al-Hatiba
al-Bagdadija, ali i brojni drugi klasini izvori o vrlinama i
kvalitetima ahluhadiske kole, ohrabrilo je sljedbenike selefistike
kole da se osjeaju odabranijim nad ostalim muslimanima.
Ustvari, u klasinoj islamskoj misli postoje dva glavna
pristupa islamskoj tradiciji: jedan, koji se ograniava na doslovno
shvatanje teksta i sa to manje racionalnih dokaza, poreenja i
predodbi poznat kao Ahl al-hadis; i drugi: koji tei traganju za
smislom i mudrou izreenih rijei dajui priliku zdravom razumu
da ih razumijeva i nerijetko iznalazi analogna rjeenja poznat kao
Ahl al-fikh. (Al-Gazali, 1996).

3
Haddesena, znai: prenio nam je, kazivao nam je, pripovijedao nam je. Ove
rijei upuuju na niz prenosilaca i obavezu da je svaki prenosilac neke vijesti,
prethodnu uo lino od prethodnog prenosioca ili uitelja, ime se neutralizira
neutemeljen govor ili informacija.
Vjerske znanosti

166
Pored najznaajnijih i najpoznatijih djela Muhammada b.
Abdulwahhaba: Kitab at-tawhid; Kitabu kaf a-ubuhat i Kitabu
tafsir al-Kur'an, moe se rei da je napisao zapaena djela i iz
podruja hadisa ili djela u kojima dominiraju hadisi, ime je samo
potvrdio naprijed izreene konstatacije o njegovom pokuaju
vraanja na prve izvore islama:
Zbirka hadisa u kojoj je uvrstio 4.600 hadisa, poevi sa
poglavljem o istoi a zavrivi zbirku sa poglavljem o
medicini. Za svaki hadis je naveo izvor odakle ga je
preuzeo a za veinu hadisa je naveo ocjenu hadiskih
strunjaka o njihovoj autentinosti;
Zbirka hadisa o smutnjama i anarhiji. U ovoj zbirci je
spomenuo 200 hadisa;
Kitabu fadl al-islam, djelo koje sadri dvanaest
poglavlja, u kojem, pored ajeta, navodi i 48 hadisa sa
njihovim izvorima;
Kitabu usul al-iman, djelo koje je podijelio na dvanaest
poglavlja i koje sadri 142 hadisa;
Kitab al-kabair, djelo koje je podijelio na 125 poglavlja i
u njemu je citirao 258 hadisa;
Kitabu fadl al-Kur'an, djelo koje, pored ajeta, sadri i 58
hadisa o vrijednosti uenja i pouavanja Kur'anu.
Pripadnici Ibn Abdulwahhabovog pokreta u razumijevanju
hadisa koriste se, kako navode, djelima istaknutih komentatora
hadiskih zbirki i velikih hafiza hadisa, kao to su Asqalanijev i
Qastalanijev komentar Buharijine zbirke hadisa, Nawawijev
komentar Muslimove zbirke hadisa i Munawijev komentar As-
Suyutijevog Al-Gami' as-sagira. Posebno su zainteresirani, kako
navode, za hadiske zbirke a posebno est najpoznatijih hadiskih
zbirki. (El-'Akl, 2007: 103)
Reformistiki pokret Muhammada b. Abdulwahhaba poziva
na potvrdu tawhida, a negaciju irka, zahtijevajui da se svetost i
oboavanje svede samo na Allaha Uzvienog.
Pod znaenjem svetosti i oboavanja podrazumijeva se svaki
smisao, koji se zasniva na potovanju, pa ak ako poiva i na
prijateljstvu i obiaju: podizanje grobova, redovna posjeivanja
istih i ponizno stajanja pored njih, nisu samo prolazi kroz koje
ovjek prolazi do idolopoklonstva, nego predstavljaju samo
idolopoklonstvo. Oni ove stavove temelje na Vjerovjesnikovim,
s.a.w.s., zabranama klanja kurbana kod kabura, izdizanje kabura

167
iznad zemlje, podizanju nadgrobnih spomenika, pisanju, graenju,
sjedenju, klanjanju i paljenju svijea na njima. Oni to temelje na
autentinim Vjerovjesnikovim, s.a.w.s. predanjima.
3. SENUSIJE
4

Druga polovina XII/XIX stoljea bila je razdoblje mrtvila,
kada je Osmansko carstvo poelo i duhovno i politiki stagnirati.
Na duhovnom planu osobito se osjeala potreba za obnovom vjere
koja je bila izvor inspiracije i temelj islamsko-arapskog carstva od
I/VII do VII/XIII stoljea. Izvornost i istota islama u kasnijem
periodu je sasvim izgubljena, a zloupotreba njegovih rituala rasla je
iz dana u dan tako da se osjeala nasuna potreba za jednom
korjenitom reformom. A kada je poeo gubiti povjerenje osmanski
sultan koji je bio halifa islama i stoga, de facto, vladar triju svetih
gradova islama opozicija poe glavu dizati.
Zbog svih ovih razloga utemeljen je red senusija. Nastanak
ovog reda u vezi je s pojavom drugih pokreta preporoda u islamu
XIII/XIX stoljea, pa, otuda, nije mogue niti je uputno
raspravljati o nastanku i utjecaju ovog reda ne uzevi u obzir
dogaaje koji su mu prethodili.
Njegov nastanak, zapravo, je reakcija kako na duhovnu
dezintegraciju tako i na spoljnu politiku opasnost za samo
postojanje islama. Njegov cilj je, kako napominje M. M. Sharif, bio
trostruk: 1. djelovati na ponovnom uspostavljanju izvorne istoe
islama i napretka islamskog drutva; 2. raditi na solidarnosti i
jedinstvu muslimanskih zemalja i preporoditi islamsku zajednicu i
3. boriti se protiv sve veega prodora evropskog imperijalizma.
(Sharif, 1990: 2/437).
Studirajui u Aliru, Maroku i Egiptu, As-Sanusi je
nesmetano mogao prouiti stanje stvari u koje su bili zapali
muslimani u Sjevernoj Africi. Kompariranje slavne prolosti

4
Osniva reda senusija, Sejjid Muhammed b. 'Ali es-Senusi, poznat kao Veliki
Sanusi, roen je 1202/1787. u selu al-Wasita, u blizini Mustaganama u Aliru.
Velikog Senusiju naslijedio je 1859. god. njegov najstariji sin, Sejjid Muhammed
el-Mehdi.
Trei veliki voa ovog pokreta bio je Ahmed e-erif es-Senusi, koji se istakao
po da'wetskim aktivnostima i vanredno aktivnom dihadu protiv Italijana.
Od velikih voa i trudbenika ovog pokreta treba spomenuti emira Muhammeda
Idrisa es-Senusija i nezaobilaznog i neustaivog ejha Omera el-Muhtara.

Vjerske znanosti

168
muslimana sa stanjem stvari u njegovo vrijeme, s jedne strane, i
tadanja opa materijalna i duhovna degeneracija, s druge, nisu mu
odlazile s uma. U pokuaju da otkrije uzrok nazatka i da mu nae
lijeka, on je zakljuio da samo obnavljanje izvorne istoe islama i
jedinstvo muslimanskog svijeta moe biti temeljem budunosti.
Ovo je definirao kao misiju svoga ivota!
Faktori koji su okruivali osnivae senusijskog pokreta u
prvoj polovini XIX stoljea, isti su oni koji su okupirali i Ibn
Taimiyyu u XIV stoljeu, kao i oni u vrijeme Muhammada b.
Abdulwahhaba, u drugoj polovini XIX stoljea jer se osjealo da je
uzrok slabosti muslimana u pocijepanosti i frakcionatvu,
pogrekama u islamskom usmjeravanju i opoj slabosti islamske
vlasti, kao to je bio sluaj u Bagdadu za vrijeme Ibn Taimiyye, u
Istanbulu u vrijeme Muhammada b. Abdulwahhaba i Muhammada
b. 'Alija as-Sanusija.
Iako su ova trojica bila pod utjecajem istih faktora, oni se
ipak razlikuju po izabranim putevima kojim su svaki od njih ili u
ostvarivanju svog cilja. Tako je Ibn Taimiyya bio otar i strog u
zahtjevu ostvarivanja svojih ideja i elio je da ih to prije realizira,
pa se protivio svima i napadao ih borei se protiv njih i njihove
mlakosti. Zbog toga je s pravom ili nepravedno bivao napadan i
optuivan za skretanje pozicija islamskog drutva na onaj isti nain
na koji je i on sam optuivao svoje protivnike.
Znaajno je napomenuti da senusijski pokret nije bio
nacionalistiki pokret, vezan za samo jedan odreeni narod, nego
opi vjerski pokret: u Burqi, Tripoliju, Tunisu, Maroku, Egiptu,
Higazu, Sudanu, Zapadnoj i Srednjoj Africi.
To nije bio pokret koji poziva samo na ibadet, ve pokret koji
poziva na aktivnost u svim segmentima ivota, poduavajui svoje
pripadnike upotrebi oruja, gaanju i odbrani domovine. To je bio
pokret koji je izriito traio vraanje na fundamentalne izvore
islama Kur'an i sunnet, ali da slobodno donosi rjeenje na osnovu
ova dva izvora, vjerujui u metodu ubjeivanja i logikog
zakljuivanja, bez upotrebe sile, surovosti i nasilja. As-Sanusi je
radio na ouvanju Osmanskog hilafeta i suprotstavljao se akciji
zapadnih saveznika i kolonijalista.
Treba potcrtati, da suprotno pokretu Muhammada b.
Abdulwahhaba, koji se s velikom dozom mrnje prema
Osmanskom hilafetu oruanom borbom borio protiv njih, senusije
su imale jedan sasvim drugi odnos prema njima. As-Sanusi nije
teio hilafetskoj stolici, nego je smatrao da je stabilnost Osmanskog

169
hilafeta nuna u vrijeme kada su se poveali evropski napadi protiv
islamskog svijeta i Osmanskog hilafeta, posebno nakon francuske
okupacije Alira.
Moe se slobodno konstatirati da je ovaj pokret odigrao
pozitivnu ulogu u otporu prema zapadnom kolonijalizmu i vrlo
znaajnu ulogu u osnivanju moderne libijske drave.
Odnos senusija prema Sunnetu
Analizirajui djela As-Sanusija itekako je primijetno
tretiranje brojnih hadisa u njima, gdje se eksplicite primjeuje
njegov poseban respekt prema ovom nezaobilaznom izvoru
islamskog zakonodavstva.
Njegovo transformiranje muslimana teklo je kroz oslanjanje
na ispravno islamsko vjerovanje ('aqidu) Ahl as-Sunna wa al-
gama'a. U tom pogledu njegovi sljedbenici su bili obavezni
prostudirati u svom odgoju i obrazovanju, pored ostalih djela iz ove
oblasti, Risala Abu Zaida al-Qairawanija.
Ni jedan pripadnik pokreta nije nita inio dok ne bi savladao
fikhske propise i to bi inili na temeljima etiri mezheba priznatih
velikih imama, sa posebnim osvrtom na pravac Imama Malika.
Pored ove Risale, akadiskog i fikhskog usmjerenja, njegovi
pripadnici su odgajani na tri znaajna hadiska djela:
Sahih al-Buhari,
Al-Muwatta' Imama Malika, i
Bulug al-maram Ibn Hagara al-'Asqalanija. (As-Sallabi,
2006: 98-102).
Nakon iitavanja ovih djela, radilo se na ienju dua,
usvravanja moralnih osobina, uvanju jezika i provjeravanju
namjera. To su realizirali preko dijeljenja hrane i pomaganja
siromanih, uvanju od harama, podsticanju na injenje dobrih
djela, dijeljenjem sadake, uenjem dova i zikra i permanentnim
sluanjem i analiziranjem hadisa koji podstiu na dobro i obeavaju
za to nagradu i koji govore o zastraujuim kaznama za injenje
onih djela koja su islamom zabranjena.
As-Sanusi je posebno potcrtavao svakodnevno iitavanje ove
vrste hadisa, za koju je vjerovao, da je najbolji i najdjelotvorniji
mehanizam ienja dua i transformiranja ovjeka. (As-Sallabi,
2006: 108).
Vjerske znanosti

170
4. MUSLIMANSKA BRAA
5

Bez obzira na njegovo definiranje, od strane nekih autora,
kao revivalistikog, fundamentalistikog, selefistikog,
tradicionalistikog, konzervativnog, pa ak i teroristikog, mora se
priznati da je njegov doprinos afirmaciji islama i islamskih
vrednota, ponovnom vraanju samopouzdanja i samopotovanja
muslimana, ogroman i neosporan. Zanimljivo je pogledati
diskutabilne navode Cyrila Glassea da Muslimanska braa svoj
cilj: formiranje islamske drave, tee ostvariti putem nasilja i
terorizma! (Glasse, 2006: 416.) Meutim, ovaj pokret predstavlja,
kako lijepo definiraju neki autori, sinonim za savremena
islamistika gibanja u muslimanskom svijetu. Oni su neka vrsta
idejnih nasljednika onih velikih misaonih tokova muslimanskog
svijeta s kraja XIX i s poetkom XX stoljea. (Hafizovi, 2002:
145).
Muslimanska braa ili Al-Ihwan al-muslimun organizacija je
internacionalnog tipa, koja se razvija sa namjerom da obuhvati sve
one koji rade na islamskom polju u svim dijelovima ovoga svijeta.
Oslanja se u realizaciji svoga cilja na dostavljanje islamskog poziva
shodno vremenu u kojem ivimo. To podrazumijeva oponiranje
imperijalizmu u svakom obliku, napadajui njegove temelje, ideje,
filozofije bilo istone ili zapadne sve dok se Ummet ne vrati
svom izvornom i nezavisnom identitetu.
Od prvog dana svog osnivanja, ovaj islamski pokret tei da
oisti islam od taloga novotarija i izmiljotina, te da ga ljudima
ponudi u jasnoj i istoj formi, dostojnoj njegove veliine, istote i
ljepote.
Ulogu i zadau Muslimanske brae najilustrativnije je
definirao njihov osniva ehid Hasan al-Banna. On kae: Naa
zadaa u globalu je da stanemo na put nabujalim poplavama
materijalistike civilizacije, civilizacije uivanja, strasti i slasti,
koje su islamske narode udaljile daleko od vostva Allahovog
Poslanika, s.a.v.s. i upute Kur'ana, liavajui ih svjetlosti Upute i
usporavajui njihov progres stotinama godina. Mi treba da se

5
Ovaj pokret, iji je utemeljitelj Hasan al-Banna (1906-1949), nastao je i razvio
se u Egiptu u prvoj polovini XX stoljea. Po mnogima, to je najvei islamski
pokret u savremenom dobu koji je udario snaan peat i ostavio znaajan trag u
stvarnosti muslimanskog svijeta u XX stoljeu, ne samo u Egiptu i arapskom
svijetu, nego i u mnogim drugim muslimanskim podrujima, kao to su Indija,
Indonezija, Pakistan, Filipini i dr.

171
oduprijemo toj poplavi sve dok se ona ne povue sa naih prostora
i dok na narod ne bude zatien od njihovog zla. (Jeken, 63).
Hasan al-Banna, dalje, potcrtava: Mi nismo politika stranka,
iako je politika koja je zasnovana na pravilima islama sr nae
ideje. Mi nismo dobrotvorno drutvo, iako radimo na dobrotvornim
projektima. Mi nismo sportsko udruenje, iako je trening due i
tijela na izuzetno bitan metod. Mi nismo ni jedna od tih formacija,
jer su one sve produkt lokalnih, ogranienih i prolaznih ciljeva, a
njihovo osnivanje diktira samo puka elja za dobivanjem titula i
poloaja.
Mi smo misao i uvjerenje, sistem i put, kojeg ne ograniava ni
teritorij niti rasa. Na Pokret ne poznaje geografske granice, a ni
nae djelovanje nee prestati sve do Sudnjega dana, jer se mi
sluimo sistemom Gospodara svjetova i metodom Njegovog
Poslanika, s.a.v.s. Mi smo, ljudi (to kaem, ne hvalei se),
sljedbenici ashaba Allahovog Poslanika, s.a.v.s Mi nosimo i diemo
zastavu onako kako su je oni nosili i podizali. irimo je onako kako
su je oni irili. uvamo Kur'an kao to su ga oni uvali. Radosno
nosimo vijesti kao to su ih oni nosili sve to iz milosti prema
svjetovima, kao to Allah kae: I vi ete uskoro saznati njegovu
poruku. (Kur'an, Sa'd, 88).
Hasan al-Banna (1906-1949),osniva pokreta, snanom je
kritikom zapadnog imperijalizma i bolesti egipatskog drutva,
uspio zadobiti simpatije vjeri sklonim, ali i prozapadno, sekularno
orijentiranim elitama.
Svoju kritiku muslimanskog drutva, svoje reformistiko
naglaavanje pokreta i drutveno-politikog aktivizma, Hasan al-
Banna zasniva na primjeru i nastojanjima islamskih reformistikih
pokreta iz XVIII stoljea, kao to je pokret Muhammada b.
'Abdulwahhaba u Saudijskoj Arabiji i na djelovanju svojih
islamskih modernistikih prethodnika iz XIX i XX stoljea.
Meutim, ono to je karakteristika ovog pokreta i njegovog
utemeljitelja je u tome to se on nije povukao u prolost, nego je
ponudio, na zahtjeve modernog drutva, islamske ideoloke i
organizacione odgovore.
On je prilagodio viziju i logiku revivalistike tradicije u
islamu drutveno-historijskim uvjetima muslimanskog drutva XX
stoljea. Na vrlo realistian nain definirao je islam nudei njegovu
modernu interpretaciju i reformulaciju, radi vjerske i drutveno-
politike zajednice. On je samosvjesno iznova primijenio islamske
Vjerske znanosti

172
izvore i vjerovanja reinterpretirajui ih u skladu s modernim
okolnostima.
Kombinacija prolosti i sadanjosti izraena je ne samo
njihovom reinterpretacijom islama nego i njihovom organizacijom i
aktivnostima. U organizacionom smislu, Muslimanska braa su
slijedili primjer Vjerovjesnika, s.a.w.s., na koga su se ugledali i
pripadnici revivalistikih pokreta u XVII i XVIII stoljeu, u
okupljanju vjernika posveenih utemeljenju drutava kojima vlada
Allahov zakon. Trebalo je da oni budu prethodnica, prava zajednica
unutar ire cjeline dinamiki nukleus istinske islamske
reformacije ili revolucije, iji je zadatak bio da drutvo vrati na
pravu stazu islama. Cilj je bio da se oformi nova generacija
moderno obrazovanih ali islamski orijentiranih voa, pripremljenih
da zauzmu svoja mjesta u svim sektorima drutva.
Znaajno je napomenuti da Muslimanska braa imaju svoje
ogranke i da djeluju u preko 70 drava. (Prljaa, 2006 i Jusi,
2005: 42).
Islamski ummet je polovinom XIV hidretskog stoljea bio
kao sasuena i zamrla zemlja. Prije pojavljivanja Muslimanske
brae sruen je hilafet, koji je bio posljednji aspekt jedinstva
islamskog ummeta pod bajrakom islamskog vjerovanja (al-aqida).
Islamska drava je pocijepana i na najbrutalniji nain podijeljena
izmeu kolonizatorskih kandi Britanaca, Francuza i dr. ak je i
Holandija koja broji svega nekoliko miliona stanovnika, vladala
nad muslimanima u Indoneziji, kojih je tada bilo vie od stotinu
miliona!
Ovo je bio razlog nastanka reformistikog pokreta
Muslimanska braa. Svako ko je prouavao ili pratio ovaj pokret
ustanovio je da je to, na prvom mjestu, uzorna i uspjena kola
istinskog islamskog odgoja i da je njen najvaniji ostvaren uspjeh,
formiranje nove generacije muslimana koja pravilno razumijeva
islam, koja u njega duboko vjeruje, primjenjuje ga na sebi i u svojoj
porodici, angaira se na uzdizanju njegovih naela, primjenu
njegovih vjerozakona i ujedinjenje islamskog ummeta. (Al-
Qaradawi, 2003.)
Odnos Muslimanske brae prema sunnetu
Kao i prethodna dva reformatorska pokreta i Muslimanska
braa u svojoj programskoj osnovi itekako potcrtavaju vraanje na
dva fundamentalna temelja islama: Kur'an i sunnet.

173
Iz koncipiranih dvadeset principa razumijevanja islama, kako
ih je izloio Hasan el-Benna, eksplicite se manifestira odnos
Muslimanske brae prema hadisu Allahovog Poslanika, s.a.w.s. U
drugom principu se kae: Plemeniti Kur'an i asni sunnet su izvori
za svakog muslimana u upoznavanju propisa islama. Kur'an se
razumijeva u skladu sa pravilima arapskog jezika bez izmiljanja
znaenja i proizvoljne jezike upotrebe. U razumijevanju asnog
sunneta oslanjamo se na povjerljive ljude, odnosno, strunjake u
hadisu, koji su poznati po istinoljubivosti i pravednosti. (Al-Banna,
1999: 6 i Duma Emin, 2006: 51).
U estom principu razumijevanja islama Hasan al-Banna
kae: Od svakog pojedinca se uzima ili odbija njegov govor, osim
od Poslanika, s.a.w.s. Sve to je dolo od prvih generacija, a u
skladu je sa Kur'anom i sunnetom, mi to prihvatamo, u suprotnom
Allahova Knjiga i sunnet Njegovog Poslanika, s.a.w.s., su prei da
budu slijeeni. (Al-Banna, 1999: 7 i Duma Emin, 2006: 117).
Njihov odnos prema sunnetu mogue je razaznati i na temelju
rasprave Hasana el-Bennaa u vezi Allahovih lijepih imena i
svojstava (as-sifat) Allaha Uzvienog.
Kada govori o Allahovim imenima on tvrdi da se prenose
pojedini hadisi u kojima se spominju odreeni termini kao
Allahova imena, a drugi faktori i njihova osnovna upotreba ukazuju
na suprotno. To su, po njegovom miljenju, prenesena a ne stvarna
znaenja, kao to je uobiajeno da se neto zove drugim imenom
zbog postojanja veze izmeu njih dvoje.
Stvarni odnos Muslimanske brae prema sunnetu jasno je
manifestiran u djelima velikih intelektualaca ovog pokreta.
Dovoljno je spomenuti samo neke i outiti njihov odnos prema
drugom izvoru islama: dr. Mustafa as-Siba'i,
6
As-Sajjid Sabiq,
7

6
Njegov odnos prema sunnetu najilustrativnije se manifestira kroz djelo: As-
Sunna wa makanatuha fi at-tari' al-islami.
7
Brojna su djela u kojima je ovaj islamski velikan afirmirao sunnet na najljepi
nain. Njegovo poznato djelo, koje je nedavno prevedeno i na na jezik, Fiqh as-
sunna, iz oblasti erijatskog prava, utemeljeno je na autentinom sunnetu.
Vjerske znanosti

174
Sa'id Hawwa,
8
Abdulfattah Abu Gudda,
9
ayh Muhammad al-
Gazali
10
i dr. Jusuf al-Qaradawi.
11

5. ZAKLJUAK
Na temelju svega izloenog dolazimo do zakljuka da su sva
tri navedena pokreta imala isti cilj: reformirati zamrlu islamsku
misao i pokrenuti muslimanske mase iz letargije u koju su utonuli.
Slabost muslimana, sveukupnu zaostalost i nestanak igtihada vidjeli
su kao posljedicu za udaljavanje od Kur'ana i sunneta i njegovog
autentinog tumaenja. Kako se prva zajednica muslimana uzdigla
zahvaljujui ovoj osobenosti, oni su smatrali da ni druge generacije
muslimana ne mogu doi do toga bez ovog uvjeta: vraanje na
temeljnu nit koja povezuje sve segmente ljudskog ivota: La ilahe
illallah, to bi, po njihovom miljenju, znailo vraanje
cjelokupnog ivota ovjeanstva Allahu Uzvienom, tako da ljudi o
svim pitanjima i segmentima ivota iskljuivo sude po Allahovoj
Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika, s.a.v.s.
Svima je cilj bio isti! Meutim, metod realiziranja tog cilja je
razliit! Tako vidimo da Senusije itekako evoluiraju u svom hodu
ka ovom cilju u odnosu na pokret Muhammada b. Abdulwahhaba,
na koji su se dobrano oslanjali i od kojih su brojne ideje preuzeli.
Njihov tolernatniji odnos prema ljudima drugaijeg miljenja i
koncepta ivota uinio ih je bliim okruenju u kojem su ivjeli.
Takoer, njihov sasvim drugaiji stav prema osmanskoj vlasti u
Sjevernoj Africi nije izazvao potrese koje je rezultirao stav

8
Autor znaajnih djela u kojima afirmira sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
Posebno je to izraeno u djelima: Al-Asas fi as-sunna wa fiqhiha as-sira an-
nabawiyya i Al-Asas fi as-sunna wa fiqhuha al-'aqaid al-islamiyya.
9
Napisao je, obradio i valorizirao preko 50 djela koji tretiraju hadis i hadiske
znanosti i s pravom je nazvan aih al-muhaddisin / Uitelj muhaddisa.
10
U svojim brojnim djelima jasno manifestira svoj odnos prema sunnetu
Allahovog Poslanika, s.a.v.s. To se najbolje prepoznaje u njegovom
izvanrednom djelu As-Sunna an-nabawiyya bayne Ahl al-fiqhi wa Ahl al-hadisi.
11
Dr. Yusuf al-Qaradawi je jedan od najangairanijih muslimanskih
intelektualaca XX stoljea. Autor je preko 80 djela iz raznih oblasti, od ega je
gotovo 20 djela prevedeno na bosanski jezik.
Njegovo razumijevanje islama, a posebno Poslanikove, s.a.v.s., rijei, djela i
prakse posebno je prepoznatljivo i izuzetno privlano za sve koji itaju i
analiziraju njegova djela.
U djelu Razumijevanje sunneta, koje je prevedeno i na na jezik, on aktualizira
osnovna naela odnosa prema sunnetu, kako bi se, kako potcrtava, sauvao od
imputiranja laova, krivog tumaenja fanatika i pogrene interpretacije neznalica.

175
pripadnika Muhammada b. Abdulwahhaba, koji su tu vlast smatrali
okupatorskom i protiv nje poveli rat! Moemo slobodno rei da je
jedna duhovna i sufijska komponenta koja je provejavala u
njihovom uenju, uinila ovaj pokret tolerantnijim i
prijemljivijim!
Muslimanska braa, analizirajui ranije reformatorske
pokrete, sainili su sretnu sintezu njihovih pozitivnih metoda i
dodali jo neke momente koji su ovaj pokret uinili savremenim i
pristupanim ljudima, a posebno omladini i intelektualcima.
Muslimanska braa, iako nikada nisu imali dravu koja je
stajala iza njih, kao to je to imao pokret Muhammada b.
Abdulwahhaba, pa i senusije, koji su bili idejni zaetnici i
realizatori moderne Libijske drave, (As-Sallabi, 1998), ipak su
svojom vitalnou, intelektualnom snagom, mudrou i zavidnom
sintezom izmeu tradicionalnoga i novoga, ne samo opstali, nego i
danas igraju veoma vanu ulogu u islamskom svijetu. To se vidi i
po tome to veina najveih islamskih intelektualaca XX stoljea
pripada ili simpatizira ovaj pokret i njegove ideje!
To je sigurno i zbog toga to su u ovaj pokret ukomponirali,
kako i sami navode: selefijsku da'wu, sunnetski pravac, sufijsku
sutinu, politiku organizaciju, sportsko udruenje, nauno-
kulturnu vezu, ekonomsku organizaciju i drutvenu ideju. (Sadik
Emin, 2005: 219-222)
LITERATURA
a) na arapskom:
Al-Gazali, M., (1996) As-Sunna an-nabawiyya bayna ahl al-fiqh
wa ahl al-hadith. Kairo: Dar a-uruq.
Al-Bagdadi, H., (1971) araf ashab al-hadis. Ankara: Ankara
universitesi basimevi.
Hawwa, S., (1989) Al-Asas fi as-sunna wa fiqhiha as-sira an-
nabawiyya. Kairo: Dar as-salam.
Hawwa, S., (1989) Al-Asas fi as-sunna wa fiqhuha al-'aqaid al-
islamiyya. Kairo: Dar as-salam.
As-Sallabi, dr. 'A. M., (1998) Safhat min tarih Libiya al-islami.
'Amman: Dar al-bayariq.
As-Sallabi, dr. 'A. M., (2006) Tarih al-haraka as-sanusiyya fi
Afriqija. Bairut: Dar al-ma'rifa.
As-Salman, M. A., (1988) Raid Rida wa da'wa aih Muhammad b.
'Abdi-l-Wahhab. Kuwait: Maktaba al-Ma'alla.
Vjerske znanosti

176
Sabiq, S. (1980) Fiqh as-sunna. Bairut: Dar al-fikr.
As-Siba'i, dr. M., (1985) As-Sunna wa makanatuha fi at-tari'i al-
islami. Bairut: Al-Maktab al-islami.
b) na bosanskom:
Al-'Akl, dr. N. A., (2007) Islam, a ne vehabizam, prijevod: mr.
Muhamed Mehanovi i Abdulvaris Ribo. Sarajevo.
El-Banna, H., (1999) Poslanica o osnovnim smjernicama.
Sarajevo: Bemust.
Duma, E. (2006) Dvadeset principa razumijevanja islama,
prijevod: Temama Derahovi. N. Pazar: El-Kelimeh.
Emin, S., (2005) Islamski poziv erijatska obaveza i drutvena
potreba. ivinice: Selsebil.
Fazlur Rahman, (2005) Islam, prijevod: mr. Nedad Grabus.
Sarajevo: Tugra.
El-Gazali, M., (2005) Brige i nada. Konjic.
Glasse, C., (2006) Enciklopedija islam., Sarajevo: Libris.
Hafizovi, dr. R., (2002) Muslimani u dijalogu s drugima i sa
samim sobom. Sarajevo: El-Kalem.
Jeken, F., ta znai moja pripadnost islamu, bez izdavaa, mjesta i
godine izdanja.
Jusi, M., (2005) Islamistiki pokreti. Zenica: Emanet d.o.o.
El-Karadavi, dr. J., (2003) Islamski odgoj i kola Hasana el-
Bennaa, prijevod: dr. Sulejman Topoljak. Novi Pazar: El-
Kelimeh.
El-Karadavi, dr. J., (2003) Razumijevanje sunneta, prijevod:
Ahmet Alibai. Sarajevo: Bemust.
Prljaa, mr. M., (2006) Pokret Muslimanska braa, - nastanak,
poetni oblici djelovanja i refleksije na BiH. Sarajevo: El-
Kalem.
Sharif, M. M., (1990) Historija islamske filozofije, preveo dr.
Hasan Sui. Zagreb: August Cesarec.
Zejno, M. D., Put spaene zajednice, prijevod: Husein Ebu Idris,
biblioteka El-Kitab ve-s-sunneh.

177

REFORMERS AND THEIR PERCEPTION OF THE SUNNA
efik Kurdi, Ph.D.
Summary
In the last few centuries, European colonialism replaced,
neutralized, and minimized local political, social, economic, legal,
and educational institutions in the Muslim world, and thus it,
undoubtedly, became a chalenge for Islamic religion and culture.
Exactly this new state produced reformers who tried to insure
an Islamic basis for educational, legal and social reform in order to
revitalize dormant and declined Muslim community.
For most of those reformers renaissance of the Muslim
community was the first step towards national independence or
setting free from the despised oppression of colonializm, and a step
towards renewing Muslim power and strength. They firmly
believed that Islam is a source of strength and unity.
Out of numerous reformatory movements, this paper presents
three very numerous and important ones: Muhammad's b.
'Abdulwahhaba Movement, Senusijski and Muslim Brethren
Movement. Their influence is present in many parts of the world
today. This paper especially analyses their relationship to the
Sunna, the second source of the Sharia law.
Key words: selefije, senusije, Muslim Brethren, Muhammad b.
Abdulwahhab, Ali as-Sanusi and Hasan al-Banna.
Vjerske znanosti

178

.
-
. -

.

:
.
.
:
.


179
Izvorni nauni rad

Safvet Halilovi
1

EJH SE'ID HAVVA, VJEROUITELJ I MUFESSIR
Saetak
ejh Seid Havva je markantna linost meu savremenim
islamskim uenjacima. Svojim cjelokupnim angamanom, a
naroito svojim pisanim djelima, dao je izuzetno znaajan
doprinos afirmaciji islama i islamske misli u savremenom dobu.
ivei u 20. stoljeu, u vremenu velikih previranja, on se istinski
identifikovao s problemima s kojima se susreu muslimani
dananjice.
Bitna odlika Havvinog angamana i spisateljskog opusa je to
to on posveuje veliku panju izgradnji i odgoju kompletne
islamske linosti, nastojei da kod muslimana probudi elju za
akcijom i potakne ih na rad za islam i islamske vrijednosti.
U njegovim djelima prepoznaje se enciklopedijski i
sistematizatorski duh velikog naunika. Pisao je u raznim
oblastima islamskih znanosti, a naroito u oblasti tefsira, hadisa,
fikha, tesavvufa, odgoja i islamskog misionarstva (da'va). Njegova
djela su, zapravo, pokuaj iitavanja islamskih izvora u kontekstu
savremenih deavanja i aktuelnih problema muslimana dananjice.
Upravo zbog toga njegova djela imaju ogromnu vanost i znaaj.
Kao jedan od glavnih razloga pisanja svojih djela, naroito
iz oblasti tefsira i hadisa, Se'id Havva navodi injenicu da je u
zadnjim stoljeima zapadna civilizacija, kao dominantna,
nametnula sumnju u sve, a naroito sumnju u autentinost
islamskih izvora i njihovu kompatibilnost s potrebama dananjeg
vremena. Naalost, i mnogi muslimani su pali pod taj utjecaj, pa je
jedan od glavnih zadataka islamskih uenjaka ovog vremena da na
prihvatljiv i jednostavan nain izloe i objasne osnovne islamske
izvore, kako bi oni ponovo postali neupitni principi za muslimane
dananjice, i kao takvi bili osnova i mjerilo svih ostalih vrijednosti.

1
Vanredni profesor, Islamski pedagoki faklultet Univerziteta u Zenici,
safwatmustafa@yahoo.com
Vjerske znanosti

180
Ovaj rad, u kratkim crtama, razmatra angaman i pisana
djela ejha Se'ida Havve. U izradi ovog teksta koritena je,
uglavnom, historijsko-analitika metoda.
Kljune rijei: Seid Havva, tefsir, el-ihvanul-muslimun,
vjeronauka, obnova, obrazovanje, duhovni odgoj.
Uvod
ejh Seid Havva je jedan od istaknutih islamskih uenjaka u
drugoj polovici 20. vijeka. Rije je o ovjeku enciklopedijske
naobrazbe i irokih vidika, koji je uz izvanrednu upuenost u sve
klasine islamske znanosti imao dobre uvide u duh vremena i
probleme s kojima se susreu muslimani dananjice. Upravo, ta
uvezanost klasinog s potrebama savremenosti jeste jedna od
glavnih karakteristika koje su osigurale ovom svestranom alimu
respekt u srcima muslimana diljem svijeta. Poput ejha Jusufa el-
Karadavija, ejh Se'id Havva prepoznatljiv je po svom srednjem ili
umjerenom pravcu, koji se naziva el-vesatijje el-islamije, a to bi se
moglo prevesti kao islamska sredinjost. To je pravac u
razumijevanju islama i islamskih propisa koji ne doputa
ekstremizam, ali istovremeno ne tolerie ni oputenost koja esto
rezultira time da se naruavaju odreeni propisi i odredbe islama.
Znatan broj Havvinih djela koja su, zapravo, enciklopedije
prevedena su ili se prevode na glavne svjetske jezike. Naalost, i
pored toga, ejh Se'id Havva nije dovoljno prezentiran naoj
javnosti. Od njegovih djela samo je jedna knjiga (Terbijjetuna er-
ruhijje, Na duhovni odgoj) prevedena na bosanski jezik.
Ove (2009.) godine navrava se dvadeset godina od
preseljenja na ahiret tog velikog islamskog naunika i publiciste a
ovaj rad ima za cilj da, uz evociranje sjeanja na tog velikana,
ukae na vanost njegovih djela s posebnim osvrtom na njegov
tefsir El-Esasu fi-t-tefsir.
ivotni put ejha Seida Havve (1935-1989)
ejh Se'id (Muhammed) Havva roen je 1935. (1354.
hidretske) godine u gradu Hami, u Siriji. Njegovi biografi istiu
da oevom linijom vodi porijeklo od potomaka Allahovog
poslanika, Muhammeda, s.a.v.s.
2
Odrastao je u porodici slabijeg

2
Biografski podaci u ovom radu crpljeni su iz: Havva, Se'id: Hazihi tedribeti ve
hazihi ehadeti (autobiografija), Mektebetu Vehbe, Kairo, 1987.; Jusuf,

181
imunog stanja. U drugoj godini ivota ostaje bez majke, pa je
jedno vrijeme o njemu brinula nana. Jo u u ranom djetinjstvu
pomagao je ocu, koji se bavio prodajom voa i povra. Zbog toga,
izvjesno vrijeme je bio sprijeen da redovno pohaa kolu, ali je,
biljeei dugovanja i naplatu sredstava kroz poslovanja svoga
oca, vjebao pisanje i matematiku. Uz to, mnogo je volio da ita,
tako da je relativno mlad (pro)itao brojna djela iz arapske
knjievnosti i povijesti.
Poznat po estitosti i potenju, Havvin otac je te osobine
nastojao prenijeti i na svoju djecu. U autobiografskom djelu Hazihi
tedribeti ve hazihi ehadeti, Se'id Havva istie da ga je otac
odgajao u duhu estitosti, potenja i uvanja od tueg hakka,
naglaavajui "da je najvanija stvar na svijetu ast i potenje." Te
visokomoralne osobine Se'id Havva je usvojio jo u ranoj mladosti
i nosio ih tokom cijelog svog ivota. Bio je osoba koju krase
visokomoralni principi, istinoljublje, vrst karakter i spremnost da
se rtvuje na putu pravde i istine.
Vrijeme u kojem je Se'id Havva odrastao bilo je puno
previranja. U tom periodu zapoinje borba sirijskog muslimanskog
naroda za oslobaanje od francuske okupacione vlasti. Javljaju se
razliite opcije u vezi s karakterom budue vlasti i prisutnosti
islama u javnom ivotu. Poinju sukobi izmeu nacionalista,
komunista i onih kojih su smatrali da drutveno-politiko ureenje
zemlje iji stanovnici su, u ogromnoj veini, muslimani treba
urediti na osnovama islama i erijata. itajui mnogo i dolazei u
dodir sa raznim pravcima, Se'id Havva je vrlo rano procijenio
kakvo je stanje u Siriji i odluio stati na stranu zagovornika
islamskog ureenja zemlje. Tako se i prikljuio pokretu
Muslimanska braa (El-Ihvanu-l-muslimun), jo u prvom razredu
srednje kole, 1952. godine. Nakon pristupanja tom pokretu, kojeg
je 1928. godine u Egiptu osnovao Hasan el-Benna, a koji je teio za
ponovnim oivljavanjem islamskog koncepta ivljenja, Se'id Havva
je sa novim entuzijazmom i jo dubljim promatranjem pristupio
iitavanju brojnih djela, naroito islamskih. Posebno je uivao u
otkrivanju kur'anskih neiscrpnih istina. Pokazujui veliko
interesovanje za ideje pokreta El-Ihvanu-l-muslimun i upornost u

Muhammed Hajr Ramadan: Tetimmetu-l-E'alam li-z-Zirikli, Bejrut, 1998, tom
I, str. 207-209; Adilovi, Ahmed: Velikani tefsirskih znanosti, Travnik, 2003.,
str. 315; El-'Akil, Abdullah Sulejman: Veliki imami i voe islamskog pokreta u
savremenom dobu, Sarajevo, 2008., str. 380-388.
Vjerske znanosti

182
njihovom sprovoenju, brzo je napredovao, tako da je za relativno
kratko vrijeme postao glavni nosilac misionarskih aktivnosti tog
pokreta meu srednjokolcima Hame.
Obrazovanje
Godine 1955. Se'id Hava upisuje erijatskopravni fakultet
(Kullijjetu--eri'a) u Damasku, koji je osnovan godinu dana ranije
i obavezuje da e u toku prve godine studija nauiti Kur'an
napamet, to je i postigao. Uz redovan studij bio je veoma aktivan i
u misionarskim aktivnostima pokreta Muslimanska braa,
promovirajui njihove ideje meu studentima. Ubrzo je izabran za
predstavnika tog pokreta na svom fakultetu. U to vrijeme dolazi u
kontakt sa brojnim uenjacima i ejhovima iz Damaska i drugih
sirijskih gradova, vrsto se vezujui za njih.
Pored profesora pred kojima je sticao akademsko
obrazovanje, Se'id Havva je uio i pred brojnim drugim uenjacima
od kojih neki slove za najvee muslimanske autoritete u 20. vijeku.
Najistaknutiji meu njima su: ejh Muhammed el-Hamid, veliki
uenjak i ejh iz Hame; profesor Muhammed el-Haimi, uenjak i
ejh u tesavvufu, porijeklom iz Alira; dr. Mustafa es-Siba'i,
vrhunski naunik i mislilac, svojevremeno voa pokreta
Muslimanska braa u Siriji; ejh Mustafa ez-Zerka uveni
poznavalac fikha i erijatskog prava; ejh Abdulvehhab el-Hafiz,
jedan od najboljih poznavalaca hanefijskog mezheba u Siriji; ejh
Abdulkerim er-Rifa'i, veliki pedagog i odgajatelj i dr. Prema
rijeima Se'ida Havve, najvei utjecaj na njega ostavila su prva
dvojica: ejh Muhammed el-Hamid i ejh Muhammed el-Haimi.
Pred prvim je uio Kur'an i klasine islamske znanosti, a pred
drugim tesavvuf i metode ienja due (tezkijja).
Za vrijeme njegova studiranja dolazi do ujedinjenja Sirije i
Egipta u Ujedinjenu arapsku republiku (UAR). Taj dogaaj je s
velikom radou doekan od gotovo svih stanovnika Sirije, ali
ubrzo se ispostavilo da to donosi i odreene probleme. Npr., kao
posljedica ujedinjenja sve partije i pokreti morali su prestati s
radom, izuzev jedne, nacionalne partije, koja nije radila u interesu
vjere i veinske muslimanske populacije. Tako je i rad pokreta
Muslimanska braa zabranjen. Takoer, jedno vrijeme na
univerzitetu u Damasku bilo je aktivno samo udruenje studenata
komunista, koje je, u kontinuitetu i planski, obezvrjeivalo
vrijednosti islama. Havva dolazi u sukob s njima da bi, nakon toga,

183
s nekolicinom prijatelja uspio formirati udruenje koje je imalo cilj
promovisanje islamskih vrijednosti. Zahvaljujui njegovom
angamanu za kratko vrijeme veina studenata je pristupila tom
udruenju, koje je organizovalo razne aktivnosti sa studentima.
Meutim, sirijski vojni reim to nije mogao mirno posmatrati, pa je
nakon izvjesnog vremena zabranjen rad svim studentskim
udruenjima.
Misionarsko djelovanje
Po zavretku fakulteta, 1961. godine, Se'id Havva predaje
islamsku vjeronauku u srednjim kolama, gdje dolazi do izraaja
njegov izuzetan da'vetski rad sa omladinom. U januaru 1963.
godine odlazi u Damask na odsluenje vojnog roka, gdje provodi
narednih esnaest mjeseci. Rasporeen je u kolu rezervnih oficira,
to mu je omoguilo da se upozna sa stanjem u dijelu vojske koji
obrazuje rukovodei kadar. Iznenadio se do koje mjere je u vojsci
bio zapostavljen vjerski ivot i koliko se omalovaavala vjera, pa
se maksimalno zalagao za zatitu vjerskih prava, organizujui u
koli rezervnih oficira klanjanje dume i ostalih namaza u dematu.
Nakon odsluenja vojnog roka on se angaira na predavanju
vjeronauke u srednjoj koli, ali ubrzo nakon toga, 1964. godine,
dolazi do revolucije u Hami i njegov angaman u koli se prekida.
Nakon raspada UAR-e, u Siriji je ponovo zaivio
viepartijski sistem, pa su poele politike borbe za prevlast. Pokret
Muslimanska braa, takoer, obnavlja svoj rad i postie znaajne
rezultate. Meutim, politiki nemiri i esti prevrati u zemlji te
uticaj vlada zapadnih zemalja, naroito Francuske, koja je nekada
bila kolonizatorska ili, bolje rei, okupatorska sila u Siriji, idu u
prilog odreenih sekti, poput ekstremne iijske sekte poznate pod
imenom nusajrije, koji uvruju svoju vlast. Iz vojske i policije su
odstranjeni oni koji su bili naklonjeni islamu. Dolazi do otvorenih
vrijeanja, ataka na islam i islamske vrijednosti; priprema se teren
za ukidanje predmeta islamska vjeronauka u kolama, kao i
oduzimanje znaajnog dijela vakufske imovine i dokidanje
erijatskog branog, porodinog i nasljednog prava.
To je izazvalo reakcije velikog broja islamskih intelektualaca
i omladine, to se ogledalo u osudi takvih poteza na razne naine,
izmeu ostalog i trajkom u kolama. Takve reakcije uslijedile su u
vie sirijskih gradova a centar im je bio u Hami. Se'id Havva
uestvuje u organizaciji trajka u Hami, na koji je vlast odgovorila
Vjerske znanosti

184
blokadom grada i vojnim napadom, a stanovnici Hame pruili su
oruani otpor. Zbog toga se ti dogaaji nazivaju revolucijom u
Hami 1964. godine. Ta deavanja potrajala su oko pedeset dana, a
zavrena su dogovorom izmeu vlade i naroda. Se'id Havva i najui
dio rukovodstva tog otpora morali su napustiti zemlju i otii u Irak,
a zatim u Jordan. Za to vrijeme vlasti su ih osudile na smrt, ali je,
na kraju, postignut sporazum, kojim se ukidaju izreene kazne i
normalizuje stanje u Hami. U svemu tome pristalice ouvanja
islamskih vrijednosti (ar. el-islamijjun) ostvarili su slijedee
rezultate: sprijeeni su pokuaji izbacivanja vjeronauke iz kole,
sauvani su vakufi, nastavljeno je primjenjivanje erijatskog prava
u segmentima u kojima je i do tada vailo, a openito gledano,
islam i islamske vrijednosti u Siriji, vie su uvaavani nego do tada.
(Havva, 1987)
Nakon povratka u Siriju Se'id Havva se eni i u narednim
godinama dobija etvero djece, troje mukih i jedno ensko.
Takoer, vraa se predavanju vjeronauke u srednjim kolama u
naredne dvije kolske godine, 1965. i 1966. Meutim, politika
situacija nije se bitno promijenila, tako da su svi rukovodioci
revolucije u Hami bili u ivotnoj opasnosti, pa mu grupa prijatelja
savjetuje da se, barem za izvjesno vrijeme, preseli u Saudijsku
Arabiju. O tome nije sam htio donijeti odluku, nego je to prepustio
rukovodstvu Pokreta, koje se sloilo s prijedlogom, tako da on
1966. godine odlazi u Saudijsku Arabiju gdje provodi narednih pet
godina. U tom periodu predavao je nekoliko vjerskih predmeta i
arapski jezik u srednjim kolama. Dvije godine je radio u gradu
Hufuf, tri u Medini, i za to vrijeme napisao je nekoliko znaajnih
djela.
Godine 1972. Se'id Havva se vraa u Siriju gdje, nakon
upornih nastojanja, ponovo biva postavljen za profesora u srednjoj
koli, ovaj put u gradu Me'arri. Tu radi nepune dvije godine, nakon
ega biva uhapen. Naime, tadanje vlasti nastojale su izvriti
izmjene dravnog Ustava, pa je poetkom 1973. godine Nacrt
novog ustava dat na javnu raspravu. Nacrt je predviao potpunu
sekularizaciju drave, to bi znailo izbacivanje predmeta
vjeronauke iz kola, ukidanje erijatskog prava, zabranu enama
islamskog naina odijevanja, obavezno sluenje vojnog roka i za
ene, odgoj i obrazovanje novih generacija na naelima suprotnim
islamu, itd. ejh Se'id Havva je meu prvima digao glas protiv
takvih nastojanja, piui peticije protiv tog Nacrta i pozivajui
druge da ga odbace. iroke mase su takve pozive prihvatile i

185
organizovani su javni protesti. Meutim, tadanja vlada
represivnim mjerama gui ta nastojanja i hapsi voe otpora
promjeni ustava. Meu prvima koji su zatvoreni bio je i Se'id
Havva. On je uhapen 5. marta 1973. godine i u zatvoru provodi
narednih pet godina. Puten je 31. januara 1978. godine.
Najtee mu je bilo na poetku zatoenitva, kada je vie od
pola godine proveo u samici. U vrijeme istrage bio je podvrgnut
tekim fizikim torturama i muenjima, ali je ostao stabilan i jak.
Iako je pretrpio razne oblike muenja i maltretiranja, te bio
svjedokom muenja drugih zatvorenika, interesantno je da to u
autobiografiji samo usput spominje, ne elei iznositi detalje.
(Havva, 1987:114-120) Havva je time htio kazati da nagradu za
ono to je pretrpio na Boijem putu oekuje samo od Svevinjeg
Stvoritelja. Poslije brojnih represalija uprava zatvora dozvolila je
da mu se u eliju unese i Kur'an, a nakon izvjesnog vremena
smjeten je sa drugim zatvorenicima, to je on iskoristio za da'vu i
poduavanje brojnih zatvorenika vjeri.
U zatvoru je poeo pisati neka svoja djela, a meu
najznaajnijim djelima bio je tefsir (komentar Kur'ana), poznat pod
nazivom El-Esas fi-tefsir (Temeljni tefsir). Iako je bilo zabranjeno
da se bilo kakav pisani materijal iznosi iz zatvora, on je ipak veinu
napisanog materijala uspijevao proslijediti vani, svojim uenicima i
prijateljima.
U nekoliko navrata nueno mu je da sarauje sa vlastima, a
zauzvrat bi bio puten, to on, naravno, nije prihvatio te je ostao u
zatvoru skoro punih pet godina. Pred kraj robije zdravstveno stanje
mu se pogoralo, dobio je povien krvni pritisak i eernu bolest,
pa su se za njega, kod predsjednika drave, zauzeli neki ugledni
alimi i ejhovi, nakon ega biva amnestiran. To je, po rijeima
Havve, uraeno i zbog toga to je tadanjem predsjedniku Sirije
bilo stalo do toga da mu se produi jo jedan predsjedniki
mandata, pa je svakako bilo uputno udovoljiti zahtjevima nekih
utjecajnih ljudi iz islamskih krugova. (Havva, 1987:124-128)
Poslije izlaska iz zatvora ejh Se'id Havva je namjeravao
ostati u Siriji. Meutim, na nagovor prijatelja iz pokreta, dva
mjeseca nakon izlaska iz zatvora, tj. krajem marta 1978. godine,
odlazi u Arabiju radi obavljanja umre. Nakon toga, na poziv i
prijedlog prijatelja iz pokreta, boravi u kraoj posjeti Ujedinjenim
Arapskim Emiratima i Kataru, gdje se susree sa istaknutim
islamskim linostima i dri brojna predavanja. U meuvremenu su
iz tampe izala neka njegova djela zbog kojih se poslije nije
Vjerske znanosti

186
mogao vratiti u Siriju, pa se zato nastanio u Ammanu, glavnom
gradu Jordana. Bilo je to polovinom juna, a sedmicu dana nakon
toga pridruila mu se i porodica. Otada pa sve do smrti, mjesto
boravka Se'ida Havve bio je Amman. Nakon to se nastanio u
Ammanu, on pie jo neka djela i preiava svoj tefsir.

Kao
istaknuti islamski uenjak, borac i da'ija, u narednom periodu biran
je u razna tijela, meu kojima su najistaknutija: rukovodstvo
Muslimanske brae Sirije u periodu 1978-1982. godine,
rukovodstvo pokreta na meunarodnom nivou 1982-1984. godine,
te uee u raznim da'vetskim projektima pokreta u periodu 1984-
1987. godine.
Od izlaska iz zatvora pa sve do 1987. godine gostuje u
raznim zemljama, gdje se upoznaje sa da'vetskim aktivnostima,
daje doprinos u formi savjeta i predavanja. Tim povodom posjetio
je: Sjedinjene Amerike Drave, nekoliko evropskih zemalja,
Egipat, Libanon, Pakistan, Irak i Iran. Tokom posjete Pakistanu i
Iranu 1979. godine susreo se sa Mevdudijem i Homeinijem. Iz
susreta sa Ebul-E'ala el-Mevdudijem, uvenim pakistanskim
islamskim uenjakom, ponio je mnogo lijepih utisaka, dok je kroz
susret sa imamom Homeinijem, liderom islamske revolucije u
Iranu, stekao odreene rezerve prema njemu lino, kao i prema
samoj revoluciji.
3

Irak je posjetio 1985. godine, kada je uestvovao u radu
Kongresa islamskih uenjaka o irako-iranskom ratu, koji je odran
u Bagdadu, gdje je dao znaajan doprinos. Meu najvanijim
zakljucima Kongresa bio je poziv da se odmah prekine sa ratnim
dejstvima, te da se cijeli muslimanski ummet ukljui u postizanje
mirnog rjeenja. Pakistan je ponovo posjetio 1986. godine. Tom
prilikom ukljuio se u rjeavanje pitanja okupacije Afganistana od
strane Sovjetskog Saveza. Tada se, zajedno sa nekim drugim
istaknutim islamskim uenjacima, sastao sa voama otpora
sovjetskoj agresiji, naglaavjui potrebu zajednikog rada, te
nunost zajednike strategije za budunost. Pored toga, uestvovao
je u radu kursa islama koji je tom prilikom odran pripadnicima
raznih mudahidskih skupina.
Poetkom 1987. godine njegovo zdravstveno stanje se
pogoralo. Zbog bolesti oiju lijeen je u Rijadu, ali bez uspjeha.

3
Havva istie u svojoj autobiografiji da je on, kao i mnogi drugi, oekivao da e
revolucija u Iranu biti univerzalna islamska revolucija, ali u stvarnosti se
pokazalo da je isuvie obojena iizmom. (Vidjeti str. 133-137).

187
Sredinom marta 1987. zadobiva djeliminu paralizu tijela, pa je od
tada pa sve do smrti bio prisiljen boraviti u svom domu u Ammanu.
U decembru 1988. godine zdravstveno stanje mu se jo pogorava,
pada u komu u kojoj ostaje sve do smrti, 9. marta 1989. godine.
Njegovoj denazi prisustvivao je izuzetno velik broj ljudi. Pokopan
je u Ammanu (Jordan), rahmetullahi 'alejhi.
Glavne karakteristike Havvine linosti
Oni koji su poznavali ejha Se'ida Havvu meu glavnim
karakteristikama njegove linosti i karaktera istiu sljedee
osobenosti:
bio je izuzetno skroman i blag, ivio je gotovo asketskim
ivotom;
smatrao je da ovjek mora imati dnevni vird (obavezu)
uenja Kur'ana, injenja zikrullaha, donoenja salavata,
ukoliko eli da sauva svoju vjeru;
uvijek je bio na usluzi drugim ljudima, ak i u
poodmaklim godinama svog ivota i u periodu kada mu je
zdravlje ve bilo uveliko narueno;
bio je vrsto uvjeren i zagovarao je ideju da su ummetu
potrebni misionari (da'ije) koji, pored iste namjere,
moraju imati kompletno obrazovanje. Uz dobro
poznavanje islamskih znanosti oni, takoer, moraju biti
dobro upueni u savremena dostignua i kretanja u
svijetu. Najbolji doprinos ummetu mogu dati upravo oni
koji spoje te komponente u svom radu;
smatrao je da svaki ozbiljan angaman ili projekat moraju
biti zasnovani na temeljitoj pripremi i planiranju, jer su, u
suprotnom, osueni na neuspjeh ili na minimalne
rezultate. (Adilovi, 2003:325)
Djela ejha Se'ida Havve
ejh Se'id Havva nije dugo ivio, umro je u 54. godini ivota.
No, i pored toga, kao i injenice da je njegov ivot bio ispunjen
brojnim iskuenjima i nedaama, on je uspio napisati veliki broj
djela, koja su zahvaljujui svojoj sistematinosti, preciznosti,
utemeljenosti i lahkoi stila, doivjela brojna izdanja i naila na
odlian prijem italaca irom svijeta.
Vjerske znanosti

188
ejh Se'id Havva poznat je kao autor serijala ili trilogija. S
obzirom na tematski sadraj i problematiku koja se u njima
razrauje, ti serijali i djela mogli bi se rasporediti u sljedee grupe:
Prvo: Serijal El-Usul es-selase (Tri temelja): Allah delle
delaluhu (Uzvieni Allah); Er-Resul s.a.v.s. (Muhammed, s.a.v.s.);
El-Islam (Islam). Ova tri djela imaju preko hiljadu i pet stotina
stranica i na sistematian nain predstavljaju temelje islamskog
uenja. Djela su doivjela brojna izdanja diljem islamskog svijeta.
Istaknuti bosanskohercegovaki alim, rahmetli dr. Ahmed
Smajlovi, u asopisu Islamska misao 1980. godine, napisao je
opiran prikaz i analizu ova tri djela pod naslovom: Islamska
trilogija Se'ida Havve veliko nauno ostvarenje islamske misli
4
,
naglaavajui da trilogija "predstavlja veliko nauno i metodoloko
ostvarenje savremene islamske misli. Rijetko je ko uspio od
islamskih savremenika da na tako suptilan nain prie izuavanju
tri naznaena pitanja kao to je to uspio profesor Se'id Havva..." S
toga bi bilo jako uputno i korisno kada bi se ova izuzetno znaajna
djela prevela na na bosanski jezik.
Drugo: Serijal El-Esas fi-l-menhed (Osnove islamskog
pravca), takoer, napisan je kao trilogija: El-Esasu fi-t-tefsir
njegov uveni tefsir poznat kao El-Esas, to bi se moglo prevesti
kao Temeljni tefsir, tampan u jedanaest tomova, za kojeg neki
istraivai tvrde da "ukoliko se za komentar Kur'ana od Sejjida
Kutba moe rei da je najznaajniji i najitaniji tefsir u 14.
hidretskom stoljeu, onda se za komentar Se'ida Havve moe rei
da je (barem do sada) najznaajniji tefsir u 15. hidretskom
stoljeu." (Havva, 1987:150)
5

Drugo kapitalno djelo ovog serijala je El-Esasu fi-s-sunneti
ve fikhiha, posveeno sunnetu Allahovog poslanika i njegovom
razumijevanju. Djelo obuhvata vie oblasti: ibadat (obredoslovlje),
akida (islamsko vjerovanje), sira (Poslanikov ivotopis), muamelat
(islamsko poslovanje) itd., a koncipirano je tako da autor na osnovu
autentinih (sahih i hasen) hadisa razmatra dotinu tematiku.

4
Rad je 1980. godine objavljen u tri nastavka Islamske misli: u februarskom
broju (str. 19-26), martovskom (str. 25-32) i septembarskom (str. 28-35).
5
U saudijskim novinama El-Medine el-munevvere (br. 7.291, od 11. a'bana
1407. h. godine), objavljen je dobar prikaz Havvinog tefsira pod naslovom:
El-Esas fi-t-tefsir, kitab jahtaduhu er-rebbanijjun.

189
Tree djelo ovog serijala je El-Esasu fi kava'idi-l-ma'rifeti ve
davabiti-l-fehmi li-n-nususi, a tretira temeljna pitanja iz oblasti
teorije erijatskog prava i razumijevanja tekstova.
Tree: Serijal Fi-t-terbijeti ve-t-tezkijjeti ve-s-suluk (Odgoj
i oplemenjivanje due), takoer je trilogija: Prva knjiga,
Terbijjetuna er-ruhijje (Na duhovni odgoj, prevedena na bosanski
jezik) tretira brojne teme u vezi s odgojem due i nainima njenog
proiavanja te pojanjava mnoga pitanja u vezi s tesavvufom i
sufijama, oko ega, inae, postoje suprotna shvaanja. Knjiga Na
duhovni odgoj "postavlja sve na svoje mjesto jer je napisana da
bude kriterij i mjerilo s kojim e musliman moi slobodno da ita
knjige o tesavvufu, svjestan ta treba da prihvati, a ta da odbije, a
sve to u u svjetlu opih pravila koja su zdrava i kojima su
zadovoljna srca nepristrasnih i pravednih." (Havva, 2003:12)
Druga knjiga ovog serijala naziva se El-Mustahles fi
tezkijjeti-l-enfus i predstavlja skraenu verziju uvenog El-
Gazalijevog djela Ihja' 'ulumi-d-din. Kao to se vidi iz samog
naslova, knjiga se bavi nainima oplemenjivanja due, a obogaena
je vrlo korisnim Havvinim komentarima.
Trea knjiga, Muzekkirat fi menazili-s-siddikine ve-r-
rebbanijjine govori o visokim stepenima iskrenih i Allahu odanih
ljudi. Ustvari, to je izvrstan komentar uvenih Mudrosti (El-Hikem)
Ibn 'Ataillaha el-Iskenderija. Ovaj serijal je, dakle, u cjelosti
posveen odgoju, posebno duhovnom, jer u vremenu materijalizma,
neznabotva, strasti i velike obezduhovljenosti ljudskoga roda,
odgoj, i to duhovni odgoj, jedino moe poluiti pozitivne rezultate.
etvrto: Serijal Fi fikh-d-da'veti ve-l-bina' ve-l-'ameli-l-
islami (Razumijevanje islamskog misionarstva, izgradnja islamske
linosti i potreba aktivnog islamskog pregalatva), ima vie knjiga:
Dundullahi sekafeten ve ahlakan o naobrazbi i kodeksu
ponaanja islamskih pregalaca; Min edli hutvetin ile-l-emam 'ala
tariki-l-dihadi-l-mubarek o zalaganju na Allahovom putu
(dihad); El-Medhalu ila da'veti-l-Ihvani-l-muslimin o
razumijevanju misije pokreta Muslimanska braa; Durus fi-l-
'ameli-l-islami o radu za islam; Fusul fi-l-imreti ve-l-emir o
vostvu i voi u islamu; Fi afaki-t-te'alimi, dirasetun fi afaki
da'veti-l-ustaz el-Benna o misionarstvu Hasana el-Benna'a;
Devlat fi-l-fikhajni: el-kebiri vel-ekberi ve usulihima studija o
islamskom obrazovanju; Hazihi tedribeti ve hazihi ehadeti
autobiografsko djelo; Resail Kej la nemdi be'iden 'an ihtijadati-l-
'asr poslanice nazvane Kako se ne bismo udaljili od potreba
Vjerske znanosti

190
dananjega vremena. U tom djelu objavljeno je jedanaest studija o
raznim temama, izmeu ostalog o odnosu islama spram savremene
civilizacije, o potrebi islamskog morala u 15. hidretskom stoljeu,
o savremenom nainu da'veta, o muslimanskoj porodici, o
grekama Homeinija, itd.
Peto: Se'id Havva je, takoer, autor biografske studije
posveene dvojici velikih islamskih voa: Jusufu ibn Tafinu i
Salahuddinu el-Ejjubiju. Prvi je sprijeio ili, bolje rei, odgodio
propast islamske panije (Endelus) na Zapadu za naredna tri
stoljea, a drugi je porazio kriare na islamskom Istoku nakon
stravinih i mnogobrojnih zlodjela koja su tamo poinili.
Vanost Havvinih djela
Malo je uenjaka u savremenom dobu koji su napisali toliko
znaajnih djela kao to je to uinio ejh Se'id Havva. ivei u 20.
stoljeu, u vremenu velikih previranja, on se istinski identificirao s
problemima s kojima se susreu muslimani dananjice.
U djelima Se'da Havve prepoznaje se enciklopedijski i
sistematizirajui duh velikog naunika. Pisao je u raznim oblastima
islamskih znanosti, a naroito u oblasti tefsira, hadisa, fikha,
tesavvufa, odgoja i islamskog misionarstva (da'va). Njegova djela
su, ustvari, pokuaj iitavanja islamskih izvora u kontekstu
savremenih deavanja i aktuelnih problema muslimana dananjice.
Nuna potreba ovjeka dananjeg vremena, koje je, kako istie
Havva, materijalistiko, puno bezbonitva, strasti i pohote, je
ukazivanje na injenice kojima se jaa vjera (iman). Klasini
islamski autori, smatra Havva, uzimali su u obzir da je italac
kompletan vjernik, vrstog imana, pa zbog toga skoro da nije ni
bilo potrebe ukazivati na injenice koje su u funkciji jaanja imana.
Zato, pie Havva u predgovoru svog Tefsira, "ako komentar
Kur'ana u dananje vrijeme, koje je materijalistiko i koje izaziva
strasti, ne pomae jaanju imana, onda kao da njegov autor nije
nita uradio, jer Uzvieni Allah kae: '...a kad im se rijei Njegove
kazuju, vjerovanje im uvruju...' (El-Enfal, 2) Dakle, osnovno
kod itanja Kur'ana jeste da se jaa iman ljudi, a zadatak
komentatora Kur'ana (mufessira) jeste da u tome pomogne."
(Havva, 1993: I,13)
Kao jedan od glavnih razloga pisanja svojih djela, naroito iz
oblasti tefsira i hadisa, Se'id Havva navodi injenicu da je u
zadnjim stoljeima zapadna civilizacija, kao dominantna,

191
nametnula sumnju u sve, a naroito sumnju u autentinost
islamskih izvora i njihovu kompatibilnost s potrebama dananjeg
vremena. Naalost, mnogi muslimani su pali pod taj utjecaj, pa je
jedan od glavnih zadataka islamskih uenjaka ovog vremena da na
prihvatljiv i jednostavan nain izloe i objasne osnovne islamske
izvore, kako bi oni ponovo postali neupitni principi za muslimane
dananjice, i kao takvi bili osnova i mjerilo svih ostalih vrijednosti.
(Adilovi, 2003:330; Havva, 1993: I,15)
Imajui u vidu navedeno, Se'id Havva na vie mjesta u svome
tefsiru i drugim djelima ukazuje na injenicu da Kur'an asni i
Vjerovjesnika praksa Muhammeda, alejhisselam, daju odgovore
na sva pitanja, bilo direktno kroz ajete i hadise, ili indirektno
kroz pravila i principe koji su izneseni u raznim sadrajima i
kontekstima Kur'ana i Poslanikovog sunneta.
Govorei o glavnim zahtjevima u vezi s odnosom prema
Kur'anu asnom u vremenu u kojem ive muslimani dananjice,
Havva istie sljedee:
U 20. stoljeu mnogi su govorili o povezanosti kur'anskih
ajeta i sura, ali niko nije do kraja obradio tu temu. Zato se
to namee kao obaveza ovog vremena (min furudil-'asri),
na to ejh Se'id Havva pokuava dati odgovor u svom
tefsiru.
Razvojem znanosti u 20. stoljeu, pojavila su se brojna
pitanja o znaenjima odreenih kur'anskih ajeta, te o
njihovoj vezi sa najnovijim naunim dostignuima, pa je
nuno odgovoriti na ta pitanja.
U novije vrijeme inicirana su brojna pitanja o Kur'anu,
naroito pitanje da li se savremeni ivot moe temeljiti na
kur'anskim principima, to je dovelo u nedoumicu i
znatan broj muslimana. Stoga je izuzetno vano rijeiti
takve dileme i zapitanosti.
Mnogi muslimani zapostavili su kur'anska znaenja i
islamski koncept ivljenja, prihvaajui strani koncept,
koji je u sukobu sa islamskim naelima. Zato je potrebno
muslimane stalno upuivati na Kur'an, kako bi njegovi
principi bili vie prisutni u njihovom ivotu, i privatnom i
javnom.
Dananji muslimani nemaju vremena iitavati veliki broj
tefsirskih djela i duge rasprave bazirane na miljenjima
brojnih islamskih uenjaka, zbog ega im je potrebno
Vjerske znanosti

192
ponuditi komentar Kur'ana koji sadri saetak i najvanije
dijelove dosadanjih dostignua iz oblasti tefsira.
Meu dananjim muslimanima postoje rasprave o nekim
pitanjima, od kojih su neka naslijeena od prethodnih
generacija a druga, opet, plod novonastale situacije, pa je
potrebno odgovoriti na ta pitanja. (Adilovi, 2003:329)
Posebno vrijedna odlika Havvinog tefsira je ukazivanje na
meusobnu povezanost kur'anskih ajeta i sura. U tom pogledu on
stalno pokuava ukazati na kontekstualnu vezu izmeu ajeta u
pojedinoj suri, zatim na meusobnu povezanost kur'anskih sura i
skladan raspored tih sura, istiii da je taj raspored doao po
Boijoj odredbi, a nikako po neijem idtihadu.
Takoer, on vjeto ukazuje na odreenu temu koja dominira
cijelom surom, to je veoma bitno s obzirom da se dananjem
itaocu Kur'ana, koji je pod utjecajem zapadnih ideja i standarda,
moe priiniti da je kur'anski tekst nepovezan, da se naglo prelazi s
jedne teme na drugu, da se odreene teme esto ponavljaju, itd.
ejh Se'id Havva je kroz svoj tefsir izuzetno kvalitetno uspio
odgovoriti na takve zapitanosti i dileme, iznijevi na taj nain
neoborive dokaze o nadnaravnosti Kur'ana.
U znaajne odlike ovog tefsira spada i to da je njegov autor
pokuao pojednostaviti i pribliiti itaocu bitne sadraje iz starijih
tefsira, koji su bili izneseni na komplikovan i teko razumljiv nain,
i kao takvi bili dostupni samo uem krugu italaca iz reda ljudi koji
su specijalizirali tefsirske studije. Havva je u svome tefsiru
pribliio izuzetno vrijedne sadraje klasinih tefsirskih zbirki iroj
italakoj javnosti.
Takoer, bitna odlika Havvinog tefsira je injenica da je on
uspio da ne izae iz okvira tefsira i pored injenice da je njegov
komentar Kur'ana prilino obiman, s obzirom da ima oko sedam
hiljada stranica i da je tampan u jedanaest tomova. Udaljavanje od
tefsira je, inae, esta pojava u brojnim komentarima Kur'ana. Se'id
Havva, rahimehullah, je uoio greku onih mufessira koji su u
svoje komentare Kur'ana unijeli prevelik broj raznih predaja i
rivajeta (koji esto mogu biti sumnjivi i neutemeljeni), zatim
mnotvo israilijjata, filozofskih i drugih rasprava, dostignua
prirodnih i drutvenih znanosti, detaljne analize iz podruja arapske
jezikoslovne znanosti, itd., i na taj nain se udaljili od tefsira, koji
kao znanost ima za cilj da ljudima otkrije i pojasni im ono to
Svevinji Stvoritelj eli da kae u Svojoj knjizi Kur'anu asnom.
Ukratko, Havva je svoj tefsir potedio od onih nepotrebnih detalja

193
koji se u tefsirskoj znanosti struno nazivaju dehilom, dakle, onim
to se uvuklo u tefsir, a nije mu tamo mjesto.
Umjesto toga, Havva je nastojao da u svome tefsiru iznese
osnovne podatke o fikhskim i akaidskim pravcima unutar islama,
nastojei da ukae na pravce koji se mogu ubrojati u muslimansku
zajednicu (ummet), kao i na one koji su se toliko udaljili od
islamskih principa da se ne mogu smatrati muslimanskim
pravcima. To je veoma znaajno, pogotovo danas kada se eli
stvoriti smutnja meu muslimanima putem formiranja novih ili
oivljavanja i afirmacije starih sekti i pravaca, koji su izali iz
okrilja islama. Sve su to veoma bitne reference koje Havvinom
tefsiru pribavljaju veliku naunu teinu i znaaj.
ZAKLJUAK
Imajui u vidu navedene injenice, moe se zakljuiti da je
ejh Se'id Havva svojim angamanom, a naroito svojim pisanim
djelima, dao znaajan doprinos afirmaciji islama i islamske misli u
savremenom dobu. Veoma bitna odlika Havvinog spisateljskog
opusa je to to on u svojim djelima posveuje veliku panju
izgradnji i odgoju kompletne islamske linosti, nastojei da kod
itaoca probudi elju za akcijom i potakne ga na rad za islam i
islamske vrijednosti. Upravo zbog toga njegova djela imaju
ogromnu vanost i znaaj.
U tom pogledu posebno mjesto zauzima njegov tefsir, poznat
pod nazivom El-Esas fi-t-tefsir ili samo El-Esas, to bi se moglo
prevesti sa Temeljni tefsir. Kao da se takvim nazivom htjelo ukazati
na to da taj komentar Kur'ana u sebi obuhvata samu sr ili temelje
kur'anske poruke. U samom Tefsiru, autor je otkrio nove spoznaje
kur'anskog teksta i ponudio odgovore i rjeenja za mnoge probleme
koji pogaaju muslimane, pa i druge narode u dananje vrijeme.
Zato ne udi ocjena nekih savremenih kritiara u kojoj se istie da
se za Havvin tefsir El-Esas moe rei da je, barem do sada,
najznaajniji tefsir koji se pojavio u 15. hidretskom stoljeu. U
tom pogledu, smatramo da bi bilo veoma korisno kada bi taj tefsir,
ili moda neka njegova skraena verzija, bili prevedeni na bosanski
jezik i na taj nain postali dostupni ljudima ovog podneblja.
Takoer, bilo bi veoma znaajno kada bi se na na jezik
prevela i Havvina trilogija: Allah, Resul, Islam, kao i njegovo djelo
o metodama proiavanja due El-Mustahles fi tezkijeti-l-enfus
koje, zapravo, predstavlja saetak ogromnog Gazalijevog Ihja'
Vjerske znanosti

194
ulumiddina, s tim to je obogaeno brojnim Havvim komentarima i
pojanjenjima, koji su od izuzetne vanosti za ovjeka naeg doba.
LITERATURA
El-'Akil, A.S. (2008) Veliki imami i voe islamskog pokreta u
savremenom dobu. Sarajevo: Dobra knjiga, s arapskog preveo
Salih olakovi.
Adilovi, A. (2003) Velikani tefsirskih znanosti. Travnik: Eli
Ibrahim-paina medresa.
Jusuf, M.H.R. (1998) Tetimmetu-l-E'alam li-z-Zirikli. Bejrut: Dar
Ibn Hazm.
Halilovi, S. (2005) Osnovi tefsira. Zenica: Islamska pedagoka
akademija.
Havva, S. (1987) Hazihi tedribeti ve hazihi ehadeti. Kairo:
Mektebetu Vehbe.
Havva, S. (1993) El-Esasu fi-t-tefsir. 4. izd. Kairo: Darusselam.
Havva, S. (2003) Na duhovni odgoj. Tuzla: Behram-begova
medresa, s arapskog preveo Sead Seljubac.
El-Esas fi-t-tefsir, kitabun jahtaduhu-r-rebbanijjun, prikaz
Havvinog tefsira objavljen u saudijskim novinama El-Medina
el-munevvera, br. 7.291, 11. a'ban 1407. h. godine.
Smajlovi, A. (1980) Islamska trilogija Se'ida Havve: veliko
nauno ostvarenje islamske misli. Islamska misao. Sarajevo:
Starjeinstvo Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini,
Hrvatskoj i Sloveniji.
Salih, A.M. (2008) Tefsir i mufessiri u savremenom dobu.
Sarajevo: El-Kalem i Fakultet islamskih nauka, s arapskog
preveli Nermin Omerbai i Amrudin Hajri.
Svjetska unija islamskih uenjaka (2006) Islamska povelja. U:
Prljaa M., ur. Rezolucija Islamske zajednice u Bosni i
Hercegovini o tumaenju islama i drugi tekstovi. Sarajevo:
El-Kalem, str. 61-153, s arapskog preveli dr. Safvet Halilovi
i dr. Mehmed Kico.

195

SHAIH SE'ID HAVVA, RELIGIOUS TEACHER AND
MUFESSIR
Safvet Halilovi, Ph.D.
Summary
Shaih Seid Havva is an outstanding personality among
contemporary Islamic scholars. With his total commitment, and
especially his written works, he gave crucial contribution to the
affirmation of contemporary Islam and Islamic thought. Living in
the 20
th
century, the time of great turmoil, he truly identified
himself with the problems that contemporary Muslims encounter.
An important characteristic of Havvas engagement and work
is his dedication to raising and educating a complete Islamic
personality, aspiring to awaken in Muslims a yearning for action
and work for Islam and Islamic values.
In his works encyclopedic and systematic spirit of a great
scholar is recognized. He wrote about different fields of Islamic
science and especialy in the field of taffsir, hadith, fikh, tesavvuf,
upbringing and Islamic and Islamic missionary work (Da'va). In his
works he actually attempts to read Islamic sources in the context of
contemporary events and problems of todays Muslims. All of this
gives a huge importance to his works.
As a main reason for writing his works, especially in the field
of Taffsir and Hadith, Se'id Havva states the fact that during tha
last centuries the Western Civilisation, as a dominant force,
imposed doubt in everything and especialy in the authenticity of
Islamic sources and their compatibility with modern society needs.
Unfortunately, many Muslims came under the influence. So one of
the primary goals of contemporary Islamic scholars is to clearly
and simply explain the original Islamic sources to reestablish them
as unequivocal principles for contemporary Muslims that should
serve as a basis and criterion for other values.
In this paper, we concisely analyse Se'id Havva's engagement
and works. Hystorical-analytical method prevails in this paper.
Key words: Seid Havva, Taffsir, El-ihvanul-Muslimun, religious
studies, restoration, education, spiritual upbringing.
Vjerske znanosti

196

.
.

.

.
.

.
. .

.

.
:


197
Izvorni nauni rad

Bilal Hasanovi
1

MISAONA PORUKA NEKIH AJETA KOJI SADRE
IZVEDENICE IZRAZA ZVATI, POZIVATI,
TRAITI
Saetak
Kur'anski izrazi de', jed', da'vetun, du'u i njihovi izvedeni
oblici upotrijebljeni su u preko dvije stotine ajeta, u kojima je, u
principu, sadran poziv Allahu, d.., Pravom putu, Istini.
U ovim ajetima ljudi se pozivaju da ire Istinu, da ine
plemenita djela i da se deklariu kao muslimani. U njima se
naglaava Allahova, d.., blizina ljudima, Koji trai da Mu se oni
obraaju, da u Njega iskreno vjeruju, i da e njihova dova (molba)
biti primljena. U njima se, takoer, govori o ovjekovoj
nezahvalnosti Allahu, d.., kada ga On izbavi iz tekoa i nevolja
i vraanju starim zabludama.
U ajetima se, zatim, govori o nemoi ovjeka da stvara, pa
makar i najmanjeg insekta. Zatim se pozivaju grupe i pojedinci da
ljude upuuju na dobro i odvraaju od runog i s ljudima
komuniciraju na najljepi nain. Ajeti, takoer, govore o
Allahovim, d.., lijepim imenima, njihovom znaenju i mogunosti
njihove primjene, kao i nemoi ovjeka da sastavi bilo ta slino
Kur'anu.
Na kraju se kroz jedan kratki kur'anski ajet, koji govori o
dinaminom irenju kosmosa, ukazuje na nenadmani fenomen
kur'anske objave.
Kljune rijei: De'/ Jed'/ Allah/ Poslanik/ Kur'an/ Pravi put/
Misija/ Fenomen.
Uvod
Kur'anski izraz de', jed', da'vetun, du'u, ima ire jeziko
znaenje, a u uem smislu znai: zahtijevati, traiti, pozivati,

1
bilalhasanovic@hotmail.com
Vjerske znanosti

198
moliti, zvati, dozivati (Mufti, 1997:442) U arapskoj sintaksi ovi
glagoli se svrstavaju u tzv. nepravilne glagole, odnosno nakis, tj.
krnje glagole, koji u svojoj osnovi imaju jedan od slabih
suglasnika - (vav) ili (ya), ili oba, zbog ega se njihova
konjugacija znatno razlikuje od konjugacije pravilnih glagola u
arapskom jeziku.
Kur'an je ovaj izraz u razliitim sintaksikim formama
upotrijebio u preko dvije stotine ajeta. Ti ajeti su objavljeni u
raznim povodima (sebebi nuzl), ali je najfrekventnija njihova
upotreba u misiji da've, tj. poziva Istini, Pravom putu, odbacivanju
zabluda, podsticanju na dobro, te molbi i zahvali Allahu d..
Navest emo, s prijevodom i kraim komentarom, nekoliko takvih
ajeta.
* * *
` ` ` ` ` ` `
` `
Ko govori ljepe od onoga koji poziva Allahu, koji
dobra djela ini i koji govori: Ja sam musliman.
(Fussilet, 33)
Najljepa i najvrjednija misija koju ovjek moe obaviti na
Zemlji je, bez sumnje, spoznaja Stvoritelja svjetova, ije se djelo
manifestira u svemu to je stvoreno. Ta misija podrazumijeva
vrstu vjeru, poziv Allahu i dobro djelo kao jasnu deklaraciju
islamske opredijeljenosti. Ona nadilazi sve druge misije koje
ovjek moe i treba obaviti na Zemlji. Ona je, zapravo, osnovni
smisao njegovog dolaska i bitisanja na ovom svijetu. ovjek je, za
razliku od drugih ivih bia, nadaren intelektualnom snagom da
spozna smisao svoga postojanja, koje je neodvojivo vezano za
spoznaju Tvorca svjetova, a kroz Objavu i Njegovih svojstava koja
Ga odlikuju Gospodarem ljudi i svega to je stvoreno. Istinski
vjernik nije od onih koji nareuju dobro, a sami to ne ine, a
zabranjuju zlo a sami ga ine, nego rade dobro a ostavljaju zlo, i
poziva stvorenja u vjeru Blagoslovljenog i Uzvienog Stvoritelja.
Ovo je openito za svakoga ko bude pozivao na dobro (Ibn
Keir, 2002: 1195)
` ` ` ` `
` ` ` ` ` ` ` ` `

199
A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam blizu:
odazivam se molbi molitelja, kad Me zamoli. Pa neka
oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi
bili na pravom putu. (al-Bakara, 186)
Ajet nedvosmisleno ukazuje na Allahovu, d.., blizinu
ovjeku, koji nije preputen sam sebi, niti odbaen, nego je,
naprotiv, u stalnom fokusu Allahove, d. . panje i pomoi. On mu
se stalno javlja, prima njegove pozive i odgovara na njegove molbe
kad su izraz iskrenog imana i obogaene dobrim djelom. Zato
vjernik nikada ne sumnja u Allahovu, d.., pomo, koja dolazi
onda kada mu je najpotrebnija. Nekada je vjernik osjeti trenutano,
nekada indirektno, a nekada ona dolazi kroz brojne blagodati koje
Stvoritelj prua svim ivim biima. Uzvieni, upravo, poziva
ovjeka da Mu se obraa, da trai Njegovu pomo, da vrsto
vjeruje u Njega, ako eli Njegovu milost i nagradu. Ali ovjek je,
generalno, nezahvalan, nezadovoljan dobrima koja uiva,
nepokoran svome Stvoritelju. Svemogui zato kae: ` `
` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` `
` ` Da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se
klonili, Mi bismo im blagodati i s neba i iz zemlje slali, ali oni su
poricali, pa smo ih kanjavali za ono to su radili. (al-A'rf, 96)
ovjek, meutim, esto, umjesto Allahove, bira sotonsku uputu,
koja ga prije ili poslije vodi u dehennemsku propast.
` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` `
` ` ` ` ` ` `
A kad ljude nevolja snae oni se Gospodaru svome pokajniki
obraaju, a poslije kad im On dadne da okuse milost Njegovu,
odjednom neki od njih Gospodaru svome druge ravnim smatraju.
(ar-Rm, 33)
ovjeka nerijetko prate i pogaaju mnogobrojna iskuenja i
on se tada ponizno obraa svome Gospodaru, molei Ga za milost i
pomo, a kad mu On pomogne i otkloni nevolje, neki se opet
prevratniki vraaju svojim idolima i zabludama, kao da se nita
nije desilo. ( ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` Pa poto mu
Allah milost svoju daruje, zaboravi Onoga kome se prije molio /az-
Zumar, 8/ ). Takva licemjerna dova i nezahvalnost ne mogu ostati
nekanjeni.
Vjerske znanosti

200
Mnogi nai proli i sadanji trenuci su bremeniti takvim
ponaanjem. Ako se vratimo na nau posljednju ratnu zbilju, vidjet
emo da su se mnogi ljudi bili odazvali Allahu, poeli ustrajno
obavljati namaz, postiti ramazan, posjeivati demat i initi druga
dobra djela, ali kad nam je Allah ukazao svoju milost i zamijenio
opasnost rata mirom i blagostanjem, neki su se opet vratili svojim
kumirima ( i ` `` ` ` ` ` Vole ih kao to se Allah voli /al-
Bakara, 165/ ).
` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` `

Isto tako Kad ovjeka kakva nevolja snae, Nama se
obraa, a kad mu Mi poslije blagodat pruimo, onda
govori: Ovo mi je dato zato to sam to zasluio.
(az-Zumar, 48)
ovjek je esto umiljen i prepotentan; vidi i cijeni samo svoj
trud i svoje djelo. Allahova mo i prisutnost su nerijetko van
njegovog umnog domaaja, ili ih namjerno ignorira, tvrdei da je
ovo ili ono samo on stvorio, to je samo po sebi nerazumno i
apsurdno, jer
` ` ` ` ` ` ` ` ` `
Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate ne mogu ni
muicu stvoriti, makar se radi nje svi sakupili.
(al-Hagg, 73)
Onaj koji stvara, stvara iz niega, a ovjek nikada nije bio,
niti e biti u poziciji da stvara iz niega. Njegova uloga i mo se
manifestira u tome da sastavlja, rastavlja, kombinira i mijenja ve
postojee elemente, i nita vie od toga. On moe mnogo tota
zamisliti, ali ne moe i ostvariti. On je ogranien Allahovim
zakonima koji su apsolutni i vanvremenski, dok su njegovi
nepotpuni, ogranieni i privremeni.
` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` `
` ` ` ` ` ` `
Neka meu vama bude onih koji e na dobro pozivati i
traiti da se ini dobro, a od runog odvraati, - oni e
to ele postii. (Alu Imran, 104)

201
Spoznaja Plemenitog Stvoritelja podrazumijeva poziv na dobro i
plemenito. Svi ljudi, meutim, nisu obdareni sposobnou da ire
Istinu i da drugima oi otvaraju. To mogu uspjeno initi samo
pojedinci i grupe kojima je Allah, d.., kroz nauku, dao tu
sposobnost. Njihova obaveza je da sve druge ljude upuuju na
dobro, da im mudro i na lijep nain ukazuju na vrijednosti, ljepote i
koristi islama, odnosno da ih upozoravaju na rune stvari i pojave
koje im je Stvoritelj radi njihova dobra zabranio. Oni e tu misiju
obavljati u duhu kur'anske odredbe:
` ` ` ` ` `
` `
Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom
pozivaj i s njima na najljepi nain raspravljaj.
(an-Nahl, 125)
To je kur'anski metod poziva koji se odlikuje mudrou,
dobrotom, lijepim savjetom i poukom. U toj misiji nema mjesta
pritisku niti sili. Silom se mogu postii samo suprotni efekti.
Kur'anski metod daje mnogo bolje plodove od bilo kakvog fizikog
oruja i sile. Najmnogoljudnije muslimanske nacije svijeta
(Pakistan, Indonezija, Malezija) nisu osvojene snagom oruja,
nego upravo da'vom lijepom rijeju i dobrotom islamske misli i
poruke. Oruje je bilo potrebno samo u poetnoj fazi islama i to ne
radi prisile na vjerovanje, nego radi osiguranja slobode vjerovanja,
jer je kur'ansko pravilo: ' ` ` ` ` ` ` `
Reci: Istina dolazi od Gospodara vaeg, pa ko hoe-neka vjeruje, a
ko hoe-neka ne vjeruje! (al-Kehf, 29) A uz to ` ' `
` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` Da Gospodar tvoj
hoe na Zemlji bi svi ljudi vjerovali, pa zato onda da prisiljava
ljude da budu vjernici! (Jnus, 99) Taj metod je, po Allahovoj,
d.., odredbi, u cijelosti primijenio i Poslanik, s.a.v.s., i postigao
takve rezultate koje historija nije zabiljeila.
Za islamskog d'iju misionara, Kur'an i sunnet su dva
osnovna postulata na kojima temelji svoj rad i uspjeh. Oni su mu
neiscrpno vrelo, ali se on koristi i savremenim naunim
dostignuima, koja nisu u koliziji sa ovim izvorima. Savremeni
ovjek hoe da vidi i osjeti kako Kur'an i nauka nisu u koliziji,
kako su komplementarni i kako udrueno podstiu napredak i
razvoj ovjeanstva. Savremena kur'anska istraivanja, zahvaljujui
Vjerske znanosti

202
elektronskoj tehnici, potvrdila su zadivljujui sklad izmeu vjere i
nauke. Zahvaljujui toj injenici veliki broj je onih koji danas
prihvataju islamsko uenje, ali nije mali broj ni onih koji samo
formalno batine tu pripadnost, svrstavajui se u armiju onih koji
ive po uzusima savremenog dahilijjeta. To je kategorija
vjernika koja se nalazi, uglavnom, po strani; ne participira u
vjerskoj edukaciji, ne prati strunu literaturu, ne komunicira sa
islamskom ulemom i dematom i najee je negativno disponirana
prema vjeri i vjerskim propisima. Upravo ta kategorija vjernika
treba da bude u fokusu stalne panje savremenog da'ije. Kako,
meutim, doi do te kategorije ljudi, kljuno je pitanje. Svakako bi
koritenje savremenih mas-medija i pismene komunikacije sa
vjernicima, kao i neposredni kontakti i razgovori, iako zahtijevaju
mnogo truda i vremena, imali najbolje rezultate.
` ` ` ` ` `
Allah ima najljepa imena, pa Ga zovite njima.
(al-A'rf, 180)
Allahova, d.., uzviena imena su mnogobrojna. U Kur'anu
ih je spomenuto 99, meu kojima je najfrekventnije ime Ilah,
odnosno Allah (spomenuto 698 puta). Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
Allah ima devedeset i devet imena, sto manje jedno, ko ih postigne,
ui e u Dennet. Allah je u znaku neparnosti i On voli nepar.
(Sahih al-Buhari, 13/371, 7392, Sahihu Muslim, 17/7, 6750) Tako
je Allah, kako Sam Sebe opisuje u Kur'anu: er-Rahmnu
(Svemilosni), er-Rahmu (Premilosni), el-Meliku (Vladar), el-
Kuddsu, (Najistiji), es-Selmu (Sauvani), el-Mu'minu
(Sigurnosni), el-Muhejminu (Pazitelj), el-Azzu (Nedokuivi), el-
Debbru (Prisiljavatelj), el-Mutekebbiru (Gordi), el-Hliku
(Stvoritelj), el-Bri'u (Izvoditelj), el-Musavviru (Oblikovatelj), el-
Azmu (Neizmjerivi), el- Kermu (Najplemenitiji) i druga Njegova
lijepa imena. (Valjevac, 1421/2000, 9-10)
Kada su ashabi pitali Poslanika, s.a.v.s., o Allahu, Kur'an im
je odgovorio: ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` `
Reci (Muhammede): On je Allah Jedan! Allah je Onaj Kome se
svako u nevolji obraa. Nije rodio i roen nije i Njemu niko ravan
nije. (al-Ihls, 1-4)
Pored navedenih 99 postoje i druga Allahova imena, koja su
spomenuta u hadisu, ili koja nam uope nisu poznata, jer se
Poslanik, a.s., obraao Allahu, d.., dovom: Molim Te svakim

203
Tvojim imenom, kojim si Sebe nazvao, ili koje si u Svojoj knjizi
objavio, ili koje si nekog od Svojih stvorenja nauio, ili kojeg si u
Svome tajnom znanju za Sebe zadrao, da uini Kur'an proljeem
srca moga, svjetlom srca moga, da njime odstrani moje alosti i
odbije brige moje. (Musned Ahmed ibn Hanbel, 4091)
Ispravnim shvatanjem znaenja Allahovih, d.., imena,
moemo se uvjeriti da i ovjek moe biti dobroinitelj, blag,
istinoljubiv, pravedan, strpljiv, plemenit, da prata drugima, itd.
Neka svojstva Allahovih, d.., imena ljudi ne mogu primijeniti, jer
su iznad njihove moi, ali mogu nauiti njihova znaenja i vjerovati
u Allaha, d.., prema Njegovim svojstvima, odnosno znaenjima
Njegovih lijepih imena.
Muhammed el-Gazali u svome komentaru Allahovih, d..
imena navodi primjer Allahovog, d.., imena er-Rezzk (Koji
opskrbu daje), pa konstatira da ovjek moe od ovog Allahovog,
d.., imena primijeniti to da vjeruje kako samo Allah, d.., daje
opskrbu i da je ni od koga drugog ne oekuje, te da i on dijeli od
svojih dobara onima koji su potrebni.
Meu Allahovim, d.., lijepim imenima, se, po rijeima
Poslanika, s.a.v.s., nalazi i najvee Allahovo, d. ., ime el-Ismul-
e'azam, za koje je rekao da e Allah, d.., sigurno, primiti dovu
(molbu) onome ko Mu se tim imenom obrati, ali ga nije otkrio,
vjerovatno s namjerom da nas podstakne na to ee uenje
Kur'ana, u kome su sadrana Allahova, d. . lijepa imena, pa i
najvee el-Ismul-e'azam. (Hasanovi, 2008: 26-31)
Neki islamski uenjaci smatraju da su Allahova, d.., imena
Objavom utvrena i da su ogranienog broja, dok Njegovi atributi
nisu Objavom utvreni i da su neogranienog broja, jer svaka rije
koja odgovara Allahovoj svetosti i koja istie neko Njegovo
svojstvo, ili djelovanje, smatra se Njegovim atributom. Tako je,
prema ovom tumaenju, broj Allahovih, d.., atributa mnogo vei
od Njegovih imena. (Muhtr,1417/1997: 6 i 11)
` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` `
` ` `
Reci: Dajte vi deset sura koje su izmiljene i pozovite
koga god moete, osim Allaha, ako istinu govorite.
(Hd, 13)
Odgovor na ove nevjernike sumnje stigao je u 13. ajetu sure
al-Bakara, u kome Allah Uzvieni kae:
Vjerske znanosti

204
` ` ` ` ` ` ` ` ` `
` ` ` ` ` ` ` `
` ` ` ` ` ` ` ` ` ` `
` `
Ako sumnjate u ono to smo dostavili robu svome, onda
vi dajte jednu suru koja tome slii, i pozovite, mimo
Allaha, svoje svjedoke, ako istinu govorite. A ako to ne
uinite, a sigurno neete, onda se priuvajte vatre ije
gorivo e biti ljudi i kamenje, koja je za nevjernike
pripremljena. (al-Bakara, 23-24)
Kur'an eksplicite upozorava da nema mjesta tvrdnji da bilo ko
moe sastaviti neto slino Kur'anu, ak poziva sve ljude da udrue
svoje umne i intelektualne napore i sastave samo jedno poglavlje,
ne deset, poput Kur'ana. I odmah, kategoriki odbacujui takvu
mogunost, upuuje stranu prijetnju onima koji uobraavaju da
tako neto mogu uiniti. Taj izazov nije upuen samo zaostalim
mekanskim Arapima, nego svim generacijama ljudi, svih
intelektualnih razina, do Sudnjeg dana. Povijest je svjedok da to,
uistinu, niko nije uspio. Da je to bilo mogue, ateisti bi to realizirali
i time sprijeili irenje islama. Kur'an to zakljuuje sljedeim
rijeima: ` ` ` ' ` ` `
` ` ` ` ` ` Reci: Kad bi se svi ljudi i dini udruili da
saine jedan ovakav Kur'an, oni takav kao to je on, ne bi sainili,
pa makar jedni drugima pomagali. (al-Isr, 88)
Pred ovim kur'anskim izazovom padaju sve tlapnje, filozofska
i nauna naglabanja da je Kur'an ljudska tvorevina, iskazana
rijeima ovjeka, koji ak, kakve li ironije, nije znao itati ni pisati,
a prenio je istine koje e svoju potvrdu nai tek u stoljeima koja e
doi poslije njega. Kur'an e, tako, suvereno zakoraiti u sva
podruja nauke, od najsitnijih detalja, do svemirskih zakonitosti,
iji se eho vrlo jasno uje u mnogim kur'anskim iskazima.
U tom smislu emo ukazati samo na jedan ajet, iji iskaz
svjedoi nenadmani kur'anski fenomen. Allah Uzvieni kae:
` ` ` ` ` ` Mi smo nebo moi Svojom sazdali i Mi
ga irimo. (az-Zarijt, 47)

205
Arapski izraz sem, semvt moemo prevesti kao nebo,
svemir, krov Zemlje, odnosno sve to je iznad Zemlje
formulira se izrazom sem.
Da li je svemir ogranien, ili neogranien, bila je jedna od
tema koja je tokom historije zaokupljala panju velikih umova
svijeta. Zapravo je malo tema koje su u povijesti ovjeanstva
podsticale toliko unih rasprava, kao to je ova, a ipak se nije
dolo do kategorikog odgovora. Jedan broj velikih umova je tvrdio
da je svemir neogranien, drugi su, opet, zastupali suprotno
miljenje da je ogranien i konaan. Kur'an je, meutim, doao sa
treim, eksplicitnim stavom, odnosno idejom njegovog konstantnog
irenja.
Samo na temelju ovog ajeta, a takvih je u Kur'anu veliki broj,
moe se zakljuiti da li je Kur'an Allahova, d.., Objava, ili
Muhammedovo, a.s., djelo, to su neki pokuali ustvrditi. Veliki
filozofi, poput Aristotela, Ptolomeya, Gordona Browna, Galilea,
Isaca Newtna i drugi, tvrdili su, na temelju naunih istraivanja, da
je svemir ogranien i konaan, odnosno neogranien. Niko od njih
nije zastupao ideju dinaminog svemira, koji se iri. Tek je
ameriki astronom Edvin Hubbel, koji se sluio savremenim
teleskopskim ureajima u Mont Wilsonu, tokom prolog stoljea,
vizuelno ustvrdio da se zvijezde velikom brzinom udaljuju jedna od
druge, ime je potvren kur'anski model dinaminog svemira koji
se iri. Prije toga nije zabiljeen ni jedan izvor koji bi zastupao ovu
tvrdnju, osim Kur'ana.
Ideja o irenju kosmosa odgovara potvrenim i prihvaenim
naunim teorijama. Tu injenicu, koju su ljudi uspjeli dokuiti
akumulacijom znanja i uz pomo moderne tehnologije, Kur'an je
objelodanio prije 1400 godina, i to u samo nekoliko rijei, za to je
ovjeku bilo potrebno ne samo hiljadugodinje iskustvo, nego i
pomo savremenih teleskopa, planskih promatranja i istraivanja.
(Taslaman, 2006: 23-26)
Kako e onda oni koji negiraju Kur'an kao Allahovu, d..,
Objavu, tvrdei da ga je Muhammed, a.s., izmislio, objasniti istinu
da je Muhammed, a.s., jedina osoba u povijesti koja je prije XX-og
stoljea znala da se svemir iri? To je, oito, mogue objasniti
jedino injenicom da ga je o tome upoznao Allmul-gujb Onaj
koji sve tajne zna i Koji
` ` ` ` ` ` `
Vjerske znanosti

206
poziva u Kuu spasa i ukazuje na pravi put onome
kome On hoe. (Jnus, 25)
Zakljuak
U vie od dvije stotine kur'anskih ajeta upotrijebljen je izraz
de'a, jed'u, da'vetun zvati, pozivati, moliti i njegovi izvedeni
oblici. U njima se pozivaju ljudi na Pravi put, koji je trasiran
Kur'anom i sunnetom Poslanika, s.a.v.s. Kur'anska misija je
neprekidna i ona e trajati do Sudnjeg dana. Najbolji i
najvelianstveniji uzor te misije bio je sam Poslanik, s.a.v.s. Nakon
njega tu dunost nastavljaju grupe i pojedinci, koji e na dobro
pozivati i traiti da se ini dobro, a od runog odvraati oni e
to ele postii (lu Imrn, 104).
Ukazivanje i pozivanje na Istinu, tj. spoznaju Allaha, d.., i
Njegove jedinosti, bez sumnje, spada u najvaniju ljudsku misiju
na Zemlji. Svako je zaduen, u okviru svojih umnih i fizikih
mogunosti, da se odazove toj misiji i d svoj doprinos, u duhu
Poslanikove, s.a.v.s., upute: ` ` ` - Prenesite od mene, pa
makar jedan ajet!
Kur'anski fenomen je nenadmaan. To potvruju mnoga
nauna istraivanja, meu kojima istaknuto mjesto zauzima djelo
mladog turskog naunika, Canera Taslamana - Nenadmani
kur'anski fenomen, koji je svojim savremenim naunim pristupom,
moda, najdublje do sada prodro u fenomenologiju Kur'ana.
Literatura
Korkut, Besim (1991/1412), Kur'an s prevodom, Medina munevvera.
Mufti, Teufik (1997), Arapsko-bosanski rjenik, Sarajevo, el-Kalem.
Ibn Ketir (2002), Tefsir, skraena verzija, II izdanje, Sarajevo.
Valjevac, Mensur (1421/2000) Upoznavanje Uzvienog Allaha
Njegovim savrenim vrlinama.
Al- Askalni, ibn Hagar, Fethu-l-Br bi erh Sahh al Buhr,
13/371.
Al-Kusayr, Ibn al-Haggg, Sahhu Muslim bi erh an-Nevev, 17/7.
Ahmed Ibn Hanbel, Musned Ahmed ibn Hanbel, 4091.
Hasanovi, Bilal (2008), Ilmuddin, vjeronauka za odrasle, Zenica.
Taslaman, dr Caner (2006), Kur'an nenadmani fenomen, Sarajevo,
Dobra knjiga.
Muhtr, Ahmed Umr (1417/1997), Asm Allh al-Husn, at-Tab'a al-
l, al-Khira.

207

MESSAGE CONVEYED THROUGH SOME AYATS THAT
INCLUDE DERIVED FORMS OF THE TERMS CALL,
INVITE, REQUEST
Bilal Hasanovi Ph.D.
Summary
Quranic terms de', jed', da'vetun, du'u and their derived
forms have been used in over two hundred ayats that speak about
belief in Allah, Righteous Path and Truth.
In these ayats people are invited to advocate Truth, to do
good deeds, and to avow that they are Muslims. They emphasize
Allahs closeness to people. He requests for people to address Him,
to honestly believe in Him, to believe their prayer will be
answered. These ayats also speak about mans ingratitude towards
Allahu, d.., when He saves him form difficulties; about mans
backslide into previous fallacies.
They further speak about mans inability to create even a
smallest insect. Individuals and groups are urged to invite people to
preach about good deeds and to condemn bad ones, and to
communicate with each other in a best possible way. The ayats
further speak about Allahs, d.., beautiful names, their meaning
and the possibility of their use, and about mans inability to
compose anything even remotely close to Quran.
In the end, the last short ayat speaks about unrivaled
phenomenon of Quranic Revelation.
Key words: de', jed', da'vetun, du''u, Allah, Prophet, Qur'an,
Hadith, Righteous Path, mission, phenomenon, cosmos.

Vjerske znanosti

208

:

:
.
.

.

.

. -
.
.

.
:


209
Izvorni nauni rad

Mensur Valjevac
1

NEKE PREVODILAKE DILEME
Saetak
Jedna od najteih, kako intelektulanih, tako i znanstvenih
zahtjeva je kvalitetno prevoenje iz jednog na drugi jezik.
Razvojem jezika kao ivog tkiva svake etnike i kulturne zajednice
javalja se potreba za povremenim revidiranjem, ispravkama,
dopunjavanjem i usavravanjem postojeih prijevoda. Rad je
posveen prevoenju pojedinih sintagmi i termina sa arapskog
jezika na bosanski. Ti prijevodi su se pojavili sa prvim ozbiljnijim
radovima, kao to je bilo prevoenje Kur'ana i ostali zakovani do
naeg vremena. To je prije svih uobiajni prijevod Bismille sa "u
ime Boga" koji teko moe biti opravdan sa stanovita jezika, ali i
islamskog vjerovanja. Rad pokuava da otvori neka pitanja i uputi
poziv naim arabistima i teolozima da razmisle o revidiranju
pojedinih prijevoda.
Kljune rijei: Bismilla / takva-luk / sroeni prijevodi /tefsir /
ta'bir /te'vil.
Uvod
Povlaenjem Osmanlija iz naih krajeva poinje novi period
prevoenja islamske literature na bosanki jezik. Taj izazov je i
danas aktuelan, pogotovu u periodu nakon posljednjeg rata kada je,
slobodni smo rei, prevedeno, poglavito sa arapskog jezika, vie
literature nego u cijelom protekolom periodu. Razlozi za to su
brojni, a prije svih demokratija i sloboda vjere, zatim veliki broj
naih studenta koji su studirali u arapskom svijetu, ali i na
Islamskom teolokom fakultetu u Sarajevu, prije rata. Broj tih
studenata je naglo porastao poslije rata, tako da danas moemo
govoriti o stotinama studenta koji su zavrili vie i visoke islamske
studije u arapskom i openito islamskom svijetu. Trei, po nama,

1
Asistent, Islamski pedagoki fakultet Univerziteta u Zenici,
valjevac.mensur@gmail.com
Vjerske znanosti

210
vaan razlog je nesebina pomo nae islamske brae koja nije
ostala samo na humanitarnom polju, ve je imala svoj odjek i na
kulturnom i vjerskom planu. O njenim, uglavnom, prosvjetiteljskim
efektima, svjedoe nae damije ispunjene omladinom i nae ulice
pune pokrivenih mladih ena.
U naem radu mi emo se osvrnuti na neke prijevode koji su
kod nas postali uobiajni i opeprihvaeni, kao to je to prijevod
invokacije Bismillahir-Rahamanir-Rahim sa "U ime Boga" na to
se u islamskoj literaturi na naem jeziku prvi kritiki osvrnuo na
uvaeni ejh, Mustafa efendija oli (1921.-2004),
2
kako u svojim
autorskim djelima tako i u svojim prijevodima. ejh je ak napisao
jedno autorsko djelo koje je svojom ukupnou posveeno tom
pitanju. Djelo je naslovio SA BISMILOM, A BEZ BISMILE (
).
Prevoenje invokacije Bismillahir-Rahmanir-Rahim
U spomenutom djelu ejh oli govori o Bismilli, Fatihi,
Ajeti-kursijji, suri Jasin, Ihlas i posljednje dvije kur'anske sure, i to
o njihovim znaenjima, njihovoj vrijednosti i njihovom
namjenskom uenju, izgovaranju i ponavljanju. Naravno, sve je to
popraeno ejhovim komentarima, karakteristinim njegovom
nauavanju u cjelokupnom opusu. Djelo je objavljeno 2000. i broji
179 stranica.
U njemu ejh, takoer, iznosi temeljne postulate svog
nauavanja i vjerovanja, ukazuje na to zato se odluio za ovakav
naslov djela SA BISMILOM, A BEZ BISMILE, tj. sa robovskom
Bismillom, a ne sa nijjetskom. ejh se kritiki osvrnuo na
dosadanji uobiajeni prijevod Bismille sa "U ime Boga"

2
U Bosni, od vremena feth-a pa do dananjih dana, djelovao je i radio veliki broj
uenjaka relevantnih u cjelini za islamski svijet, meu kojima je bio i veliki broj
ivih sufija uitelja nae duhovnosti. Neki su djelovali usmenom rijeju, a neki
i usmenom i pisanom. ejh Mustafa efendija oli je jedna od najblistavijih
zvijezda naeg duhovnog neba. Najbolji svjedok toga jeste njegov ivotni put, te
njegova djela i radovi koje je ostavio iza sebe. ivotni put uvaenog ejha, na
intelektualnom planu, bio je jako plodan. On je iza sebe ostavio veliki broj
autorskih djela, prijevoda i komentarisanih prijevoda. Do sada je objavljeno
preko dvadeset naslova, a jo skoro toliki broj u rukopisima i priprema eka na
objavljivanje. Pored toga ejh je bio uesnik na nekoliko znanstvenih skupova
na kojima je predstavio svoje referate. To svrstava rahmetli ejha u najplodnije
autore sufijske provenijencije naeg podneblja.

211
Raditi "u ime Boga" znai imati vlastitu i nezavisnu energiju,
snagu i mo, a raditi "s imenom Boga" znai biti rob koji nema
vlastite snage, moi i energije (la havle ve la kuvvete illa billahi -
Niko osim Svevinjeg Allaha nema sopstvene akcije ni energije!)
tj. biti rob koji sve radi s bereketom Imena Allahovog. Takav
prijevod "U ime Boga" i vjerovanje naslanja se na kransko i
bogumilsko vjerovanje. (oli, 2000:16-24)
U prilog ejhovm razmiljanu, mi bismo dodali da isto tako
prijevod Bismille sa 'u ime Allaha' je neadekvatan u jezikom
smislu. Prijedlog bi ne moe nikako imati znaenje namjere.
(Mufti, 1998)
Ako kaemo da radimo u ime nekoga ili na ime neega, u
naem jeziku, to znaiti nau namjeru da radimo neto radi nekoga
ili neega, a moe znaiti i da smo mi ovlateni od strane nekoga da
neto radimo u ime njega. To drugo znaenje prisutno je u
savremenom arapskom jeziku. Za glasnogovornika upotrebljava se
izraz 'el-mutehaddisu bismi...', tj. govornik u ime... Npr. 'el-
mutehaddisu bismil-hukumeti' - glasnogovornik vlade. Ova
sintagma ukazuje da je on ovlaten od strane vlade da govori u ime
nje, ali nema znaenje namjere.
Za namjeru je daleko primjereniji prijedlog f ili prijedlog li,
kao u posljednjem ajetu sure el-Ankebut gdje Uzvieni Allah
govori o:
`` `` ``` ` `
"onima koji se bore zbog Nas (vellezne dhed fn)".
(Kuran, el-Ankebut, 69)
U skoro svim hadiskim zbirkama mogu se nai hadisi koji
govore o onima koji se vole u ime Allaha (fillahi):
` `
"I dvojica ljudi koji su se voljeli u ime/radi Allaha."
O tome govori i hadis-kudsi:
` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` `
` ` ` ` ' ` `
"Moju ljubav zasluuju oni koji se vole u ime/radi Mene;
Moju ljubav zasluuju oni koji se zalau jedni za druge u ime/radi
Mene; Moju ljubav zasluuju oni koji se posjeuju u ime/radi
Mene. Oni koji se vole u ime/radi Allaha bit e na prijestoljima od
svjetla u sjeni 'Ara kada ne bude drugog hlada osim Njegova."
(E-ejbani, bez godine:5/236, hadis br. 22117)
Vjerske znanosti

212
O istoj tematici govori i slijedei hadis:
` ` ` ` ` ` ` `
"Onome ko daje u ime/radi Allaha (lillahi), uskrauje u
ime/radi Allaha (lillahi), voli u ime/radi Allaha (lillahi), mrzi u
ime/radi Allaha (lillahi) i stupi u brak u ime/radi Allaha (lillahi)
upotpunjen je iman." (Et-Tirmizi, bez godine:4/670, hadis br. 2521)
U prijevodima Kur'ana na zapadne jezike Bismilla se prevodi
'u ime Boga' to svakako odgovara kranskom vjerovanju da su
'boja djeca', pa se osjeaju ovlatenim da rade u ime Boga,
odnosno 'u ime oca, sina i duha'. Prvi prijevod Bismille 'u ime
Boga' ponudio nam je pravoslavni pop Mio Ljubibrati i to u
prijevodu sa francuskog jezika.
Iako se sintagma 'u ime Boga' u duhu naeg jezika koristi u
znaenju namjere, ona nije adekvatan prijevod znaenja Bismille ni
u akaidskom smislu, jer mi muslimani vjerujemo da smo Boiji
robovi, ovisni o svome Gospodaru, nemoni uiniti bilo ta bez
Njega. Robovima nikad nije dozvoljeno da neto ine u ime svoga
Gospodara, osim posebno odabranim. Po naem vjerovanju to
mogu biti samo Boji poslanici i meleki. Mi, obini smrtnici,
moemo se samo truditi da sve svoje poslove, bili to vjerski obredi,
privatni ili profesionalni zadaci, nastojimo initi jedino i iskljuivo
radi Allaha, ne radi pokazivanja, slave, ugleda, zarade... Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, koji je bio sauvan od svih
slabosti, prilikom izlaska u damiju, poduavajui nas, uio je ovu
dovu:
``` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ` ``
` `` `` ` ` ` ` ` ``
` ` `` `` ` ` `
Allhumme inn es-eluKe bihakkissilne 'alejKe ve es-eluKe
bihakki memje haz feinn lem ahrud eeren ve l betaren ve l
rijen ve l sum'aten ve haredtuttike suhtiKe vebtige merdtiKe
fe-es-eluKe en tu'zen minennri ve en tagfire l zunb inneh l
jagfiruzznbe ill Ente.
Allahu, molim Te pravom onih koji Te mole i molim Te
pravom ovog moga odlaska jer ja nisam izaao ni zbog ponosa, ni
zbog oholosti, ni zbog pokazivanja, niti zbog uvenja ve sam
izaao uvajui se Tvoga prezira i traei Tvoje zadovoljstvo, pa
Te molim da me zatiti od Vatre i da mi oprosti grijehe. Grijehe

213
oprata samo Ti." (El-Kazvini, bez godine:1/256., hadis br., 778. i
E-ejbani, bez godine:3/21, hadis br. 11172)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme,
redovno je prilikom sputanja mejjita u kabur, prilikom klanja
kur'bana i u pojedinim predajama prije ettehijjatu, uio: Bismillhi
ve billhi., tj. s imenom Allaha i s Allahom. (Et-Tirmizi, bez
godine: 3/364., hadis br. 1046; E-ejbani, bez godine: 3/362.,
hadis br. 14936.; En-Nejsaburi, El-Hakim 1990: 1/399., hadis br.
983)
Podsjetit emo se da je jedan od temelja naeg vjerovanja: l
havle ve l kuvvete ill billh., tj. nema nikakve snage, niti moi
osim s Allahom.
U drugim hadisima se govori o spominjanju Allahovog imena
prilikom nekih radnji. Npr. u hadisu u kojem se govori o normama
ponaanja u ratu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme,
kae:
` `` ` ` ` ` `
`
"Borite se 's imenom Allaha' na Allahovom putu, borite se
protiv onih koji Allaha ne vjeruju. Borite se i ne izdajite, ne
uzimajte ratni plijen prije raspodjele, ne mrcvarite i ne ubijajte
djecu!" (Et-Tirmizi, bez godine:3/364., hadis br. 1408), zatim hadis
koji govori o prilasku supruzi i odlasku na poinak. U prvom se
kae:
`` `` `` `` `` ` `` `` `
` ``` ` ` `` `` ` ``
"Ukoliko neko od njih, kada eli prii supruzi, izgovori: 'S
imenom Allaha! Moj Allahu, ukloni od nas ejtana! Ukloni ga i od
onoga to nam podari!'
3
- ako iz toga odnosa bude roeno dijete -
ejtan mu nikada nee nanijeti tetu!" (En-Nejsaburi, Muslim, bez
godine:2/1058, hadis 1434) a u drugom se istie da su zadnje rijei
koje je izgovarao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme,
prije utonua u san, bile:
`` ` ` ``

3
( `` `` `` ` `` `` ) BISMILLHI, ALLHUMME
DENNIBNEEJTNE VE DENNIBIEJTNE M REZAKTEN.
Vjerske znanosti

214
"Allahu, s Tvojim imenom ivim i umirem."
4
(El-Buhari,
1987:6/2692, hadis br. 6959)
Muhaddisi kau da u prvom hadisu 'S imenom Allaha' znai
muste'nne bizikrismih., tj traei pomo i podrku spominjanjem
Njegova imena (Abadi, 1995:7/196), a u drugom 'S imenom Allaha'
znai mustenen billhi ve bizikrismih, tj. traei pomo i podrku
s Allahom i spominjanjem Njegova imena (Abadi, 1995:6/139) i u
treem 'S imenom Allaha' znai bizikrismiKe ahj, tj. spominjui
Tvoje ime ja ivim. (Abadi, 1995:13/266)
Raditi s imenom Allaha znai raditi s bereketom Allahovog
imena, traei Njegovu pomo. (Es-Sabuni, 2001:1/30-31) Japanski
ekspert za vodu dr. Mesaru Imuti ustanovio je da prosjena voda
posmatrana u kristalnom stanju ima nepravilan oblik jednog
kristala. Ako se na tu vodu izgovori BismillhirRahmnirRahm taj
oblik automatski postaje pravilan. A voda Zemzem je toliko
blagoslovljena da ve u sebi ima dva pravilna oblika kristala.
(Kurdi, 2008:12)
Allahov poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve alihi ve
selleme, kae:

"Svaki posao koji se ne poinje s Bismillom (bibismillhi)
krnjav je." (El-'Askalani, 1964:1/76.; Ibn Kesir, 1194:1/38.; El-
Kurtubi, 1372:13/191) i:

"Svaki vaan posao koji se ne pone sa spominjanjem Allaha
i sa BismillahiRahmaniRahim je neblagoslovljen."
5

Upravo ovi hadisi potvrda su znaenja Bismille 's imenom
Allaha' jer je u njemu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
selleme, upotrijebio prijedlog bi u istom znaenju, tj. bibismillhi -
s Bismillom.
Nijjet je neto sasvim drugo to se tie samog srca, a ne same
radnje koju mi inimo. Tako kada s imenom Allaha uimo,
polaemo ispit, vozimo auto, drimo predavanja, piemo knjige,
kosimo, jedemo, pijemo... mi prizivamo bereket Allahovog imena

4
(`` ` ` ``) ALLHUMME, BISMIKE AHJ VE EMTU.
5
Hafiz Abdul-Kadir er-Rehavi u djelu "El-Erbe'in". Navedeno prema: Ez-Zebidi,
2005/1426:1/75.

215
na taj posao koji inimo, a da li je to i koliko 'radi' i 'u ime' Allaha
neka svako pogleda u svoje srce pa e dobiti odgovor.
Ako i racionalno posmatramo, rei da radimo 'u ime' nekoga,
znai njegovu odsutnost i udaljenost. Po islamskom vjerovanju
Allah Uzvieni je sveprisutan Svojim znanjem i manifestacijama:
"On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi; i On zna sve!.. On je
s vama gdje god bili, i sve to radite Allah vidi." (Kuran, el-Hadid,
3-4.) "Kad Allah stvara i vas i ono to napravite?" (Kuran, es-
Saffat, 96.) i konano "Nema nikakve snage, niti moi osim s
Allahom."
Na vodei arabista, Teufik Mufti, u svome Bosansko-
arapskom rjeniku kao prvo znaenje sintagme Bismillahi navodi:
's boijim imenom'. (Vidjeti: Mufti, 1997:680)
Zanimljivo je da Turci, islamski narod koji je nama najblii
svojim kulturnim naslijeem, prevode Bismillu 's imenom Allaha'.
6

Stoga sve to radimo, radimo u ime Allaha, radi Allaha, s
Allahom i s Allahovim imenom (fillahi ve lillahi ve billahi ve
bismillahi).
Nakon uvida u na rad, dr. Mejra Softi, profesor arapskog
jezika na Islamskom pedagokom fakultetu u Zenici, dala je
slijedei osvrt: "U prilog ovakvog miljenja idu i argumenti isto
lingvistike naravi. Naime, kada se sa jezikog aspekta analizira
sintagma BismillhirRahmnirRahm, uvijek se ukazuje na to da je
njezina semantika vrijednost mnogo ira od samog formalnog
okvira. Svaki cjelovit iskaz podrazumijeva radnju i vrioca radnje;
to u formalnom, ali i u dosljedno semantikom pogledu ovdje nije
zastupljeno. Meutim, ima li se na umu injenica da svaki
musliman svoje aktivnosti (sve to ini) zapoinje Bismillom, onda
se sasvim prirodnim (loginim) namee injenica da ova sintagma,
u potpunosti, implicira cjelovit iskaz tipa ebde'u, eklu, efalu
bizikrismillhirRahmnirRahm. S obzirom na frekventnost
upotrebe iskaza i razloge jezike ekonominosti, prvi dio iskaza
(radnja i vrilac radnje) se elidiraju zajedno sa waslom (hamza al-
wasl) pri emu prijedlog bi preuzima visoku semantiku vrijednost
istovremeno nosei i svoje osnovno instrumentalno znaenje: s, sa,
uz, tako da bi, s isto lingvistikog aspekta, revidiranje dosadanjeg
prijevoda: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog, treba da glasi:

6
Rahman ve Rahim olan Allah'n adyla, ili Rahman ve Rahim olan Allah'n
ismiyle.
Vjerske znanosti

216
Uz ime Allaha, Milostivog, Samilosnog ili s imenom Allaha,
Milostivog, Samilosnog."
Prevoenje termina takva-luk
Na neadekvatno prevoenje pojedinih termina u naem jeziku
skrenuo je panju i reisul-ulema dr. Mustafa Ceri na otvaranju
Druge znanstveno-strune konferencije Sistem preveniranja
socijalnog iskljuivanja mladih, u organizaciji Islamskog
pedagokog fakulteta, odranoj 10. novembra, 2007. u Zenici. On
se osvrnuo na prevoenje termina takva-luk, skrenuvi panju da
korijen rijei, zapravo, ukazuje na prevenciju, odnosno priuvanost
i uvanje. U samom Kur'anu taj glagol je prevoen u spomenutom
znaenju, kao:
`
sauvaj nas od Vatre; (Kuran, el-Bekare, 201.; Ali Imran,
16)
`` `
uvajte sebe i svoje porodice od Vatre; (Kuran, et-Tahrim, 6)
` ` ``` ` `
kako ete se, ako ostanete nevjernici, sauvati Dana koji e...
(Kuran, el-Muzzemmil, 17), ali, u odnosu na Allaha, prevoen je
sa:
`
bojte se Allaha.
7

uvati se nekoga ili neega znai da je on/to tu negdje u naoj
realnoj ili vremenskoj blizini.
ejh oli je imao specifino razumijevanje i nain
prevoenja ovog termina. U jednom kontekstu, govorei o potrebi
za islamskom duhovnou, on objanjava:
"Tesavvuf nije misticizam, kako nam Evropljani sole pamet.
Tesavvuf je stalna revizija, stalno ienje, stalno preiavanje
svoga vjerovanja. Tesavvuf je defakto takvaluk, a takvaluk znai
bezgrjenost, potpuna moralizacija ovjeka islamom. Takvaluk neki
prevode kao bogobojaznost, to je pogreno. Bojanje Allaha i
robovanje Njemu iz straha i kazne, znai prisilno robovanje i to se
zove ibadet. To je erijatska stvar. U tarikatu takvaluk nije po sili

7
Na 55 mjesta u Kur'anu.

217
robovanja, nego po sili ljubavi, po sili volje. Kod svake nae
damije, s jedne strane treba da bude mekteb, a s druge strane
tekija. to se u erijatu teoretiziralo, u tarikatu se realiziralo.
Tarikat je zapravo erijatski erijat... Prvo sam itao Ihjau ulumud-
din. Ovo djelo je sufara u tarikatu. Gazali je u svom djelu defakto
realizovao tarikat... Islamski svijet je dobrim djelom evropeiziran,
to e rei racionaliziran, tumai se i ispovijeda mozgovna vjera, a
srana vjera je zapostavljena... Tarikatski posao je da se omili
vjera, da ovjek vjeru zavoli, a ne da ga ui kako se vjera
praktikuje. U naim uvjetima svaki dervi, a pogotvo svaki hoda je
duan da naui tarikatski ilmihal uporedno sa erijatskim
vjerovanjem. Jedno bez drugog ne moe. Ne moe mozak bez srca,
niti moe srce bez mozga. Ne moe erijat bez tarikata, kao to ne
moe tarikat bez erijata.
8
Ko je neprijatelj tarikatu, on je
neprijatelj prosvjeti, jednoj posebnoj prosvjeti, duhovnoj prosvjeti.
On defakto pasivizira vjeru, on je, kako se to kae, umrtvljuje... Ja
sam predlagao ranijem reisu-l-ulemi h. Jakubu ef. Selimovskom da
se u medresama zavede uporedno, komparativno prouavanje
erijata i tarikata, jer su to dvije osnove kategorije... To bi trebalo
biti praksa i na islamskim fakultetima. Na fakultetima islamskim i
u Kairu, Mekki i Medini je ista situacija...
9
Predstoji nam da
prekinemo s takvom praksom i da priznamo da osim juristike
islamske, erijata, postoji i erijatski erijat, a to je tarikat." (oli,
1996:12-13)
Sroeni prijevodi
Primijetno je da nam djeca danas znaju napamet desetine
ilahija i kasida i to je, hvala dragom Bogu, veliko dobro. Svi ti
lijepi sadraji imaju neku poruku i naputak.
Meutim, ako u mektebu ili na vjeronauci upitamo dijete za
prijevod neke sure ili samo Euzubille i Bismille, iznenadit emo se
koliko malo djece memorie te prijevode. Vjerouitelj ili muallim
e vam odgovoriti da to djeca kratko pamte i zaborave. Zato? Kao
prvo takvi prijevodi su preapstraktni za djecu. I drugo oni nisu
melodini i djeca ih jednostavno brzo zaborave, jer ih ne mogu
pjevuiti za razliku od melodinih ilahija i kasida koje daleko lake
pamte i jo due nose i uvaju.

8
Podcrtao M. V.
9
Prema naim uvidima predmet Duhovni odgoj (TEZKIJA) trenutno se samo
izuava na islamskim fakultetima u Parizu i Zenici.
Vjerske znanosti

218
S druge strane svi mi, prilikom sluanja i uenja Kur'ana,
osjetimo neku arobnu muzikalnost i melodinost, te pravilnu
ritminost ak i kod uaa koji nemaju lijep glas. U djelima koja se
bave tefsirskom naukom redovno se moe nai poglavlje koje
govori o kur'anskom sedu' kur'anskoj melodinosti i ritmici koja
je evidentna na zavrecima ajeta, tzv. fsilama, mnoina fevsil.
(Vidjeti ire: El-Kattan, 1997:145-147. i Lati, 2001:141 i dalje) Ta
kur'anska ritmika, izmeu ostalih, jedan je od glavnih razloga to je
tokom cijele povijesti bio veliki broj hafiza-nearapa.
ejh Mustafa efendija oli (1921-2004) ponudio nam je, na
naem jeziku, sroene prijevode kraih kur'anskih sura (oli,
2001) i pojedinih invokacija koji se mogu pjevuiti i ija znaenja
je daleko lake pamtiti, nositi i uvati.
Tako rahmetli ejh, npr., Euzubillu prevodi: Allah, Allah,
spasi me, u zatitu uzmi me, od ejtana prokletog zavodnika
opasnog, ili Bismillu: S Ismullahom,
10
Svedobrim, Osobito
Milosnim.
ejhov prijevod kelime-i-ehadeta prisutan je u udbenicima
za islamsku vjeronauku ve desetak godina:
"Srcem svojim vjerujem
Jezikom oitujem
Nema boga drugoga
Sem Allaha Jednoga.
Isto tako vjerujem
Jezikom oitujem
Muhammed je rob Bo'ji
I Poslanik posljednji."
Sve je prepjevano, sve se moe lahko nauiti i zapamtiti. Isti
sluaj je i sa drugim ejhovim prijevodima. Npr. prijevod Fatihe:
Svaka hvala pohvala
Svevinjeg je Allaha,
Svih svjetova Vladara
Sveopeg Dobrotvora,
Milosnog Milosnika
Sveg i svaeg Vlasnika,
Robujemo mi Tebi
Molimo se mi Tebi!
Pomozi nam robovat'
I pravo Te vjerovat'!

10
Ismullah ime Allahovo.

219
Uputi nas putu Svom
Putu Svome ispravnom,
Kojim idu vijesnici
I svi pravovjernici,
A ne putu grijenika
ejtana prokletnika,
Na koje se Ti srdi
I u zabludi dri!
AMIN, AMIN, EJ AMIN
JA ERHAMER-RAHIMIN!
Nadamo se da e to nae nadlene institucije za izradu
mektepskih i vjeronaunih pomagala imati u vidu iz obzira prema
pravu asnog Kur'ana i radi dobrobiti nae djece.
Prevoenje i znaenja termina tefsr, ta'br, te'vl
Ovdje bismo jo osmotrili znaenje nekih termina u kontekstu
naeg rada Metodologija tumaenja snova (te'vilu-l-ehadis) u
svjetlu islamske tradicije (Valjevac, 2008:), iz pretodnog Zbornika
radova Islamskog pedagokog fakulteta u Zenci. Naime, termini
koji se u arapskom jeziku koriste za tumaenje snova su tefsr,
ta'br, te'vl. Morfoloki, to su infinitivi druge vrste glagola. Pored
osnovnog tranzitivnog, ova glagolska vrsta ima znaenje uestalosti
i intenzivnog deavanja glagolske radnje, odnosno znaenje njenog
kontinuiteta i produenosti. Tako glagol fesere-jefsuru u prvoj vrsti
znai neto otkriti, ispitati, objasniti i sl., a u drugoj vrsti fessere-
jufessiru, iz koje je izveden infinitiv tefsr, znai neto ispitivati,
otkrivati, objanjavati, tumaiti, interpretirati i sl. Slino se
ponaaju i druga dva infinitiva. To nam ukazuje na injenicu da
snove ne moe tumaiti nestruna osoba, ve da to treba biti
struna osoba (lebb), sa iskustvom i kontinuitetom (mu'abbir) u
tumaenju snova.
Takoer, prijevod poznate dove Rabbi jessir koji se ponavlja
u ilimihalima za mektebsku nastavu i u udbenicima za islamsku
vjeronauku je donekle neadekvatan. Sva tri glagola upotrijebljena u
toj kratkoj dovi su druge vrste i jedno od ispravnih znaenja moglo
bi da bude: Rabbi, Rabbi, olakavaj, ne oteavaj i sa dobrom
zavravaj! Iako ova dova nije zabiljeena u hadisima, ni od prvih
generacija, ona ima veoma lijepo znaenje.
Ova tri termina: tefsr, ta'br, te'vl uglavnom se koriste kao
sinonimi u odnosu na tumaenje snova. Mi emo se malo
Vjerske znanosti

220
pozabaviti posljednjim jer je to kur'anski termin za tumaenje
snova (te'vlul-ehds). (Kuran, Jusuf, 6. i 21)
Za nas je izvorno znaenje te'vla kakvim su ga razumijevali
ashabi, drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, i
to jedan od najveih mufessira iz generacija ashaba, tj. Abdullah
ibn Mes'ud.
Kod ibn Mesuda su sjedili neki ljudi. Meu dvojicom je
dolo do prepirke tako da su ustali jedan prema drugom. Jedan od
onih koji je bio u blizini Abdullaha rekao je: "Zar neu ustati i
narediti im pozitivno, a zabraniti im pokueno?" Drugi pored njega
je rekao: "Brini se o sebi, jer Allah kae: 'brinite se o sebi'
11
." uvi
ga Ibn Mesud je rekao: "Polahko! Jo nije doao te'vl ovog ajeta.
Kuran je objavljen kada je objavljen. U njemu ima ajeta ije je
te'vl bio prije nego to su i objavljeni. U njemu ima ajeta iji se
te'vl desio u vremenu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve
selleme. Te'vl nekih se desio neposredno poslije Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve selleme. U njemu ima ajeta iji e se te'vl
deavati od danas. Te'vl nekih ajeta iz njega desit e se prilikom
asa neizbjenog (sat), prema onom to se navodi o Saatu. U
njemu su i ajeti iji e se te'vl desiti na Sudnjem danu (jevmel-
hisb), prema onom to je navedeno o Sudnjem danu, Dennetu i
Vatri. Doklegod vam srca (kulb) i htijenja (ehv) budu
jedinstvena, doklegod ne budete podijeljeni u frakcije i doklegod ne
osjetite estinu (be's) jedni drugih nareujte i zabranjujte, a kada
vam se srca i htijenja razdvoje, kada se podijelite u frakcije i kada
osjetite estinu jedni drugih, onda /ostaje/ ovjek sam sa sobom i
tada e doi te'vl ovoga ajeta." (Ibn Kesir, 1194:2/150)
Na osnovu ove predaje moe se zakljuiti da bi znaenje
te'vila u naem jeziku bilo: obistinjene, ostvarenje, realizacija,
konkretizacija, manifestacija, primjena.
Upotreba rijei te'vl u znaenju ostvarivanja i realizacije
svoju pravu dimenziju dobija u odnosu na tumaenje snova, tj.
njihovo ostvarivanje. Jusuf, alejhis-selam, nakon to su mu roditelji
i braa doli u Egipat kae svome ocu Jakubu, alejhis-selama: "O
oe moj, ovo je tumaenje moga sna (hz te'vlu ru'jje)
nekadanjeg." (Kuran, Jusuf, 100), tj. njegovo ostvarenje i
realizacija.

11
Dio ajeta koji glasi: "O vjernici brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, nee
vam nauditi onaj koji je zalutao! Allahu ete se svi vratiti i On e vas obavijestiti
o onome ta ste radili." (Sura Ali Imran, 105)

221
O ovom znaenju te'vila govori i profesor dr. Menna' El-Kattan
u svojim Studijama o kur'anskim znanostima (Mebhis f 'ulmil-
Kur'an). (El-Kattan, 1997)
On, izmeu ostaloga, kae da je te'vl deavanje onoga o emu
se govori (vuk'ul-muhberi bih), odnosno sama stvar o kojoj se
govori kada se ona desi ('ajnul-muhberi iz veka'). Te'vl je samo
postojanje, odnosno pojavljivanje znaenja u realnom svijetu. Npr.
Kada kaemo: "Sunce je izalo.", te'vl toga iskaza je sami izlazak
Sunca. (El-Kattan, 1997., Halilovi, 2005)
U ovom znaenju rijei te'vl, prema dr. Menna' El-Kattanu,
najee se javlja u Kur'anu. (El-Kattan, 1997)
Zakljuak
Dosadanji prijevod Bismille sa "u ime Boga" je neodriv iz
lingvistikih i teolokih raloga. Prvi ozbiljniji kritiki osvrt na ovaj
prijevod dao je na uvaeni ejh, Mustafa efendija oli (1921.-2004).
ejhova kritika ima, uglavnom, dogmatsku pozadinu, jer raditi "u ime
Boga" znai imati vlastitu i nezavisnu energiju, snagu i mo, a raditi
"s imenom Boga" znai biti rob koji nema vlastite snage, moi i
energije (la havle ve la kuvvete illa billahi - Niko osim Svevinjeg
Allaha nema sopstvene akcije ni energije!) tj. biti rob koji sve radi s
bereketom Imena Allahovog.
Nadalje, Turci, islamski narod koji je nama najblii kulturoloki
prevode Bismillu 's imenom Allaha': Rahman ve Rahim olan Allah'n
adyla, ili Rahman ve Rahim olan Allah'n ismiyle.
Na neadekvatno prevoenje pojedinih termina u naem jeziku
skrenuo je panju i reisul-ulema dr. Mustafa Ceri. On se, naime,
osvrnuo na prevoenje termina takva-luk ija etimologija ukazuje na
prevenciju, odnosno priuvanost i uvanje.
Nadalje, doslovni prijevodi su preapstraktni za djecu, a esto i za
odrasle. I drugo oni nisu melodini i djeca ih jednostavno brzo
zaborave jer ih ne mogu pjevuiti za razliku od melodinih ilahija i
kasida koje daleko lake pamte i jo due nose i uvaju. Na uvaeni
ejh, Mustafa efendija oli (1921-2004) ponudio nam je, na naem
jeziku, sroene prijevode kraih kur'anskih sura i pojedinih invokacija
koji se mogu pjevuiti i ija znaenja je daleko lake pamtiti, nositi i
uvati.
Njegovi prijevodi bi, itekako, dobro doli kao inovacija u izradi
mektepskih i vjeronaunih pomagala.
Razumijevanje termina te'vil od strane ashaba ukazuje na
znaenje koje bi u naem jeziku bilo: obistinjene, ostvarenje,
realizacija, konkretizacija, manifestacija, primjena. Na ovo znaenje
Vjerske znanosti

222
te'vila ukazali su i savremeni istraivai, kao to je dr. Menna el-
Kattan i dr. Halilovi Safvet.
Literatura
Abadi, . (1995) Avnul-mabud. Bejrut: Darul-kutubil-ilmijje.
oli, M. (1996) Intervju, Tarikat je, zapravo erijatski erijat
(intervju). U: Preporod islamske informativne novine,
septembar 2007. str. 12-13.
oli, M. (2000) Sa Bismilom a bez bismile. Visoko: Tekija ejh
Husejn-baba Zuki, Hukeljii-ivii (Fojnica).
oli, M. (2001) Sroeni ilmihalski tekstovi. Visoko: Tekija ejh
Husjen-baba Zuki, Hukeljii-ivii (Fojnica).
El-'Askalani, H. (1964) Telhisu-l-habir. Medina.
El-Buhari, M. (1987) Sahihul-Buhari. Bejrut: Daru Ibn Kesir.
El-Kattan, M. (1997) Mebahis fi ulumil-Kur'an. Kairo.
El-Kazvini, M. (bez godine) Sunenu Ibn Made. Bejrut: Darul-fikr.
El-Kurtubi, M. (1372) Tefsirul-Kurtubi. Kairo: Daru-'ab.
En-Nejsaburi, M. (1990) El-Mustedrek ales-sahihajn. Bejrut: Darul-
kutubil-ilmije.
En-Nejsaburi, M. (bez godine) Sahihu Muslim, Bejrut: Daru ihjait-
turasil-islamijj.
Es-Sabuni, M. (2001) Reva'iul-bejan tefsiru ajatil-ahkam minel-
Kur'an. Bejrut: Daru ihjait-turasil-'arebijj.
E-ejbani, A. (bez godine) Musnedu Ahmed. Misr: Muessesetu
Kurtuba.
Et-Tirmizi, I. (bez godine) Sunenut-Tirmizi. Bejrut: Daru ihjat-turasil-
arebijj.
Ez-Zebidi, M. (2005/1426) Ithafussadetil-muttekine bi erhi Ihjai
ulumiddin. Bejrut: Darul-kutubil-ilmijje.
Halilovi, S. (2005) Osnovi tefsira. Zenica: Islamska pedagoka
akademija u Zenici.
Ibn Kesir, I. (1994) Tefsirul-Kur'anil-'Azim. Kuvajt.
Kurdi, . (2008) Umjesto predgovora. U: Ahmetspahi H., Lijei se
Zemzemom. Zenica: Centre Culturel Islamique Luxembourg.
Lati, D. (2001) Stil kuranskog izraza. Sarajevo: El-Kalem.
Mufti, T. (1997) Arapsko-bosanski rjenik. Sarajevo: El-Kalem.
Mufti, T. (1998) Gramatika arapskog jezika. Sarajevo.
Valjevac, M. (2008) Metodologija tumaenja snova (te'vilu-l-ehadis) u
svjetlu islamske tradicije. U: Sano K. et al., ur. Zbornik radova
Islamskog pedagokog fakulteta u Zenici. Zenica: Islamski
pedagoki fakultet.

223

SOME DILEMMAS OVER TRANSLATION
Mensur Valjevac, M.A.
Summary
A good translation from one language into another is one of
the most difficult intellectual as well as scientific challenges. With
the development of language as a living tissue of every ethnic and
cultural community there comes a need for occasional review,
correction, addition and improvement of existing translations. In
this paper, we deal with the translation of some phrases and terms
from Arabic into Bosnian. Those translations appeared in some first
serious works like the translation of the Quran and they remained
frozen until these days. First comes the translation of Bismilla
with the phrase "in the name of God" which can hardly be justified
either from linguistic or Islamic point of view. In this paper, we try
to open some questions and challenge our Arabic scholars and
theologians.
Key words: Bismilla, takva-luk, formulated translations, Taffsir,
ta'bir, te'vil.
Vjerske znanosti

224

.
.
.

.
.

.
:


225
Struni rad

Halil Mehti
1

ZASTUPLJENOST POEZIJE U HANDZICEVOM
KOMENTARISANJU KURANA
Saetak
Mehmed ef. Handi, (1906-1944) je istaknuti bosanski alim
koji je iza sebe ostavio impozantan spisateljski opus iz razliitih
znanosti. Osobenost njegovih pisanih djela odlikuje se, pored
ostalog, i tome to je jedini, u novijoj povijesti bosanskih
muslimana, komentarisao Kur'an asni na arapskom jeziku i to je
uglavnom tretirao ajete sa erijatskopravnom pozadinom (ajatul-
ahkam). Njegovi najznaajniji komentari su: tumaenje sura El-
Bekare i En-Nisa'. Pri tumaenju ovih sura on se sluio klasinim
djelima eminentnih mufessira poput: Taberija, Dessasa, Ibnul-
'Arebija, Kurtubija, Alusija, Zamaherija, Razija, Bejdavija, Ibn
Kesira, Delalejna, Nesefija, i dr. Meu navedenim mufessirima
nalaze se predstavnici tradicionalne, racionalne i lingvistike
metode tumaenja Kur'ana, to ukazuje na injenicu da je Handi
u svome tumaenju Kur'ana pravio vjetu sintezu ovih triju
tefsirskih metoda. Uz navedene tefsire Handi se nerijetko sluio i
drugim izvorima kao to su hadiska, fikhska i lingvistika djela.
Uvidom u Handievo komentarisanje Kurani kerima,
nedvojbeno se moe ustvrditi da je on, po uzoru na ranije
predstvanike tradicionalno-racionalne metode tumaenja Kurana,
uz ostale elemnte svoga komentarisanja, koristio je i pjesnitvo,
kao dodatne argumente u iznalaenju odgovora na neka
eriatskopravna pitanja.
Koristei se pjesnitvom on u dva navrata poimenice
spominje imena dvojice pjesnika El-E'aa-a i El-Kusejjira.
Istraujui njegovo bavljenje pjesnitvom ustanovili smo da je on
preuzimao stihove jo od Ebu Temama bin Evsa Et-Tai-ja i Hassan
bin Sabita, dok za neke stihove kojima se posluio, nismo uspjeli
pronai izvornik niti autora. U ovom radu navest emo, ina Allah,
nekoliko primjera koji potvruju nae navode.

1
Docent, Islamski pedagoki fakultet u Zenici, halilmehtic@hotmail.com
Vjerske znanosti

226
Kljune rijei: Handi / tefsir / tumaenje / poezija / pjesnici
Uvod
Iako postoje odreena neslaganja meu uenjacima kada je u
pitanju koritenje pjesnitva kao izvora pri komentarisanju Kur'ani
kerima, ipak veina njih u pjesnitvu nalazi jak oslonac za
razumijevnje originalnih znaenja pojedinih kur'anskih izraza. Oni
koji negiraju ovu jeziku oblast iznose dva argumenta bazirana na
svetom tekstu Kur'ana i hadisu Vjerovjesnika, s.a.v.s.:
1. Uzvieni je o pjesnicima rekao: A zavedeni slijede
pjesnike. Zar ne zna da oni svakom dolinom blude i da
govore ono to ne rade (E-uara, 224-226).
2. Kao dokaz vie, oni se pozivaju i na rijei Vjerovjesnika,
s.a.v.s., koji je u vezi s pjesnicima kazao:
` ` `
Da se nekome od vas utroba ispuni gnojem, bolje mu je nego da
se ispuni pjesnitvom.
2

Oni koji doputaju potkrepljivanje pjesnitvom u tefsiru,
oslanjaju se na nekoliko dokaza:
1. Rijeima Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji je kazao:
`
Zaista u nekom pjesnitvu ima mudrosti, a u nekom oratorstvu
ima magije (sihra).
3

2. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je osobno sluao neke pjesnike poput
Hassan bin Sabita
4
i K'ab
5
bin Zuhaejra.
6

2
Biljee: El-Buhari, u Sahihu, hadis br. 5453., i Muslim u Sahihu hadis br.
2258.
3
Biljee: El-Buhari u Sahihu hadis br. 5444, Et-Tirmizi, u Es-Sunenu hadis
br. 2844, i Ebu Davud u Es-Sunenu, hadis br. 5011.
4
Hassan bin Sabit bin El-Munzir El-Haazredi El-Ensari, Ebul-Velid (umro
54/674.) pjesnik Vjerovjesnika, s.a.v.s., istaknuti ashab koji se isticao u
pjesnitvu u predislamsko doba i u vrijeme islama. Za njega kau da je ivio 60
godina prije islama i isto toliko u islamu. ivio je u Medini i u predislamskom
dobu isticao se po hvalospjevima Gasanijjina i kraljeva Hire, a kasnije po
hvalospjevima Posslanika, s.a.v.s. (El-Ealam, 2/173, 174. i ezeratu-zeheb,
1/253, 254.)
5
Kab bin Zuhejr bin ebi Sulemi El-Mazini, Ebul-Mudarreb (umro 26/645.)
istaknuti pjesnik stanovnika Nedda. Autor zbirke pjesama Divanu ir.
Pojavom islama u svojim stihovima ismijavao je Vjerovjesnika, s.a.v.s., i pjevao
ljubavne pjesme muslimanskim enama. Primanjem islama, ostao je nekanjen i
uivao je povjerenja Allahova Poslanika, s.a.v.s. Kasnije je pisao pjesme u

227
3. Ashabi i tabi'ini su u tumaenju neobinih i tekih rijei
koristili pjesnitvo. O ovom pitanju istaknuti mufessir iz reda
ashaba, 'Abdullah bin 'Abbas, radijallahu anhuma je rekao:
`
"
.
Pjesnitvo je Arapima sudija. Ako im je neto nejasno iz
Kur'ana koji je Allah objavio na njihovom jeziku, oni se obraaju
svom sudiji i trae njegovo znaenje. Njegove rijei su i ove:
Ako me upitate o rijeima s nejasnim znaenjem, obratite se
pjesnitvu, jer pjesnitvo je Arapima sudija.
7
(Ez-Zerkei, El-
Burhan fi ulumil-Kuran, 1/293, 294.)
Ako razmotrimo argumente dvaju suprotstavljenih miljenja u
vezi s koritenjem pjesnitva u svrhu tefsira, kao prihvatljivije,
doima se miljenje onih koji potkrepljivanje pjesnitvom doputaju,
budui da je cilj potkrepljivanja pjesnitvom tumaenje nepoznatih
znaenja i pojanjenje tee razumljivih mjesta u Kur'anu. Za
prihvatanje takvog stava treba da nas opredjeljuje navedena izjava
'Abdullaha bin 'Abbasa, koji se bez sumnje smatra najveim
autoritetom u tumaenju Allahove objave.
Citirana dva hadisa su naizgled meusobno suprotstavljeni,
meutim njih je ipak mogue usaglasiti pravilnim razumijevanjem
njihove sutinske poruke. Prvi hadis, po kojem je pjesnitvo
pokueno, odnosi se na one koji pjesnitvom ele odvraati od
pravog puta i zavoditi na stranputicu. Drugi hadis odnosi se na one
koji pjesnitvom ele potkrepljivati i objanjavati znaenja
kur'anskih rijei, tumaenja njihovih nepoznatih sadraja,
otkrivanje njihovih mudrosti pouka i poruka, u emu nema zapreke
niti bilo kakve greke.

pohvalu Poslaniku, s.a.v.s., a jednom mu je Poslanik, poklonio svoju burdu
(ogrta) u znak divljenja njegovoj poeziji. Njegovi i raniji i kasniji preci bili su
istaknuti pjesnici. Njegova poezija prevoena je i komentarisana na italijanskom)
i francuskom, kao i drugim jezicima. (El-Ealam, 5/226.)
6
O tome opirnije vidjeti: Abdul-Kadir, Delailul-idaz Darul-menar, etvrto
izdanje, Egipat, 1351/1932., str. 18.

Vjerske znanosti

228
Uenjaci koji se bave generacijama-epohama (tabekat)
pjesnika, ija poezija se moe koristiti kao dodatni dokaz u
tumaenju Kurana, dijele ih u etiri grupe:
a) predislamski (el-dahilijjun),
b) koji su ivjeli u predislamskom i islamskom dobu (el-
muhadremun),
c) pjesnici islamskog razdoblja (el-islamijjun ili el-
mutekaddimun) i
d) postklasini pjesnici (el-muvelledun) koje neki nazivaju
jo i modernistima (el-muhadesun).
Poezijom dviju prvih kategorija moe se potkrepljivati
tumaenje Kurana, oko tree kategorije postoje razilaenja, a
poezija etvrte generacije se ne moe uzimati za potkrepljivanje pri
tumaenju Kur'ana.
8

Analiza tefsirskih tekstova u kojima je zastupljeno pjesnitvo
Kao to smo ranije istaknuli, italac Handievih komentara
Kur'ani kerima, dolazi do zakljuka da je on, uz ostale elemnte
svoga komentarisanja Kurana, koristio i pjesnitvo. On je to
iznosio kao dodatno osnaenje svojim stavovima pri pronicanju u
sutinske poruke Kurana i u iznalaenju propisa na neka
eriatskopravna pitanja.
Koristei se pjesnitvom samo u dva navrata spominje imena
dvojice pjesnika El-E'aa-a i El-Kusejjira. Istraujui njegovo
bavljenje pjesnitvom ustanovili smo da je on preuzimao stihove
jo od Ebu Temama bin Evsa Et-Tai-ja i Hassan bin Sabita, dok za
neke stihove kojima se posluio, nismo uspjeli pronai izvornik niti
autora. U ovom odjeljku navest emo, inallah, nekoliko primjera
koji potvruju nae navode.
Tumaei rijei Allaha, d.., U odmazdi vam je opstanak,
o razumom obdareni, da biste se ubijanja okanili, (El-Bekare,
179), Handi kae: Neki kazneni zakoni ukazuju milost ubici i
nee da provedu smrtnu kaznu. Meutim, mnogo bi bolje bilo da se
milost iskazuje prema ubijenom, a okrutnost i stroga kazna prema

8
Opirnije o ovome vidjeti: Abdul-Kadir El-Bagdadi, Hizanetul-edeb ve lubbu
lubabi lisanil-Areb Tabus-selefijje, tahkik Harun Abdusselam, Bagdad, bez
godine izdanja, 1/5.

229
ubici, je ustvari milost, kako se to i u ajetu istie. U tom smislu veli
i arapski pjesnik
9
:

10

On je okrutno postupio da bi se obuzdali. Ko eli biti milostiv,
neka ponekad bude krut prema onima kojima milost eli.
U sklopu komentara 187. ajeta sure El-Bekare, Handi se
dotie i Poslanikovog, s.a.v.s., savmi visala (kontinuiranog posta,
koji je trajao po nekoliko dana), rekavi, da je to njegov hususijet
(posebnost), kao to je izriito rekao u hadisu:
.
Ja nisam kao vi, ja spavam a mene moj Gospodar hrani i
napaja,
11
a zatim citira stihove ne navodei autora koji ih je
izrekao:

12

Ona ima sjeanja na tebe, koja je zabave
pa zaboravi na pie i jelo
U tvom licu ona ima svjetlo koje svijteli
A u tvojim oima iz nje pjevaa ima (gonia deva)
Kada se ali na umor od dugog hodanja, on joj obeava
ljepotu dolaska, pa oivi u nadi da e stii
Tumaei rijei Uzvienog I onim, to vam je potrebno za
put, snabdijte se. (El-Bekare, 197.), Handi se posebno osvre na

9
Ovo je stih Ebu Temama, Habib bin Evs et-Tai-a, vidjeti njegov Divan, za
koji je napisao predgovor i komentar, dr. Muhjuddin Subhi, Daru Sadir, Bejrut,
Liban, 2/103
* Habib bin Evs bin El-Haris Et-Tai, Ebu Temam (188-231/804-846) istaknuti
knjievnik i pjesnik, jedan od prvaka u stilistici. Roen je u okolini Hurana u
Siriji, putovao u Egipat a u vrijeme El-Mutesima nastanio se u Bagdadu. Bio je
crnoput i visok i izrazito rjeit. Pamtio je etrnaest hiljada stihova. Iza njega je
ostalo nekoliko napisanih djela: " " , " , " " i dr. (El-
E'alam, 2/165.
10
Vidjeti: Izabrana djela, 4/71, i Rukopis br. 6967, list br. 4/A
11
Biljee: El-Buhari, u Sahihu, hadis br. 1964, Ahmed u mussnedu, 6/242, i
Muslim u Sahihu, hadis br. 1105.
12
Vidjeti rukopis br. 6967. list br. 6/B, i Izabrana djela, 4/84.
Vjerske znanosti

230
kur'ansku sintagmu inne hajre zadit-takva potkrepljujui svoj
komentar stihovima rekavi: El-E'aa
13
kae:

14

15

Ako ne preseli sa opskrbom bogobojaznosti,
a nakon smrti nae onoga koji je opskrbu ponio,
pokajat es se to nisi kao on,
i to nisi zalihe ostvario kao to ih je on ostvario.
I u objanjenju 215. ajeta sure El-Bekare: Pitaju te kome e
udjeljivati: Reci: - Imetak koji udjeljujete neka pripadne
roditeljima, i roacima, i siroadi, i siromasima, i putnicima-
namjernicima; a za dobro koje uinite Allah sigurno zna, Handi
se slui stihovima. Prije toga rekavi: Ako na prvi mah
pogledamo, vidimo da se pitanjem trai odgovor na to, ta e
dijeliti, a odgovara im se kome e dijeliti, pa stoga neki kau da je i
ovo uslubi hakim. Kao da im se htjelo rei da samo dijelenje ne
daje dobra, dokle god se ne bude pazilo gdje e se i kome e se
djeliti, kao to arapski pjesnik
16
kae:

17

Dobro djelo nije dobro djelo
ako nije radi Stvoritelja uinjeno.

13
Mejmun bin Kajs bin Dendel El-Vaili, Ebu Besir, poznat kao El-Eaa (umro
7/629.) autor jedne muallake. esto je obilazio arapske poglavare i perzijske
vladare. Smatra se jednim od najplodnijih pjesnika iz predislamskog perioda. Ne
zna se da je neko prije njega bolje poznavao pjesnitvo. Svoju poeziju je pjevao.
Nosio je nadimak Sannadetul-Areb. Zbog estih posjeta perzijskim vladarima
u svojoj poeziji dosta je koristio perzijske izraze. Prozvan je El-E'aa zbog
slabog vida kojeg je pred kraj ivota izgubio. Dugo je ivio. Doekao je dolazak
islama, ali ga nije prihvatio. Dio njegove poezije sabran je u divan koji je
nazvan Es-Subhul-munir fi i'ri Ebi Besir. Roen je i umro u Menfuhi koja se
nalazi nedaleko od Rijada. (Menfuha je sada centralni dio Rijada, op. aut.)
Orijentalisat Geyer preveo je na njemaki dio njegove poezije. (El-E'alam,
7/341.)
14
Navedeni stihovi nalaze se u njegovom Divanu, za koji je tahkik i komentar
uradio dr. Muhammed Ahmed Kasim, El-Mektebul-islami, Bejrut Liban., str
136.
15
Vidjeti rukopis br. 6967. list br. 11/A i Izabrana djela, 4/102.
16
Ovo su stihovi Hassan bin Sabita, radijallahu anhu, koji se nalaze u njegovom
Divanu, za kojeg je tahkik uradio dr. Velid Irfan, izdava je Daru Sadir,
Bejrut, Liban, 1/493.
17
Vidjeti rukopis br. 6967, list be. 12/B i Izabrana djela, 4/108.

231
Objanjavajui 224. ajet sure El-Bekare u sklopu kojeg
objanjava pokuenost estog zaklinjanja, on svoj stav pored
ostalog potkrepljuje stihovima pjesnika navodei: arapski pjesnik
Kusejjir
18
je rekao:
`
19

Malo se kune, i uva zakletvu svoju.
A kada se zakune, zakletvu ispuni.
Komentariui 86. ajet sure En-Nisa', Kad pozdravom
pozdravljeni budete, ljepim od njega otpozdravite, ili ga uzvratite,
jer Allah za sve obraun trai, Handi preferira selam nad starim
arapskim pozdravom hajjakellah (Allah te poivio) rekavi:
Selam ima prednost nad tim njihovim pozdravom, zbog toga to
se selamom upuuje dova za spas od nedaa, a izrazom Allah te
poivio, ini se samo dova Allahu za dug ivot. Meutim, nekada je
smrt bolja od ivota, to potvruju i ovi stihovi:

20

Gle smrt je na prodaju, pa je kupi,
jer od ovog ivota nema fajde!
Osim kad se Svemoni smiluje dobrovoljcu,
koji se rtvuje za brata svoga!
Nije mrtav ko se smru razrahati,
ve je mrtav ko je ivi mrtvac!
Pravi mrtvac je ko u tugi ivi,
potiten i s malo nade.

18
Kusejjir bin Abdurrahman bin El-Esved bin Amir El-Huzai, Ebu Sahr
(105/723.) istaknuti pjesnik, roen u Medini a veinu ivota proveo u Egiptu.
Prilikom posjete Abdulmeliku bin Mervanu, njegova poezija se svidjela halifi
zbog ega ga je nagradio i dao mu visok poloaj u drutvu. Bio je najpoznatiji
islamski pjesnik u Hidazu i u tome ga niko nije nadmaio. Umro je u Medini.
Napisao je Divanu-ir. (El-Ealam, 5/219.)
19
Vidjeti rukopis br. 6967, list br. 16/B i Izabrana djela, 4/123.
* Navedeni stihovi su iz njegovog Divana, str. 325.
20
Vidjeti Rukopis br. 996, list br. 52. i Izabrana djela, 4/250.
Vjerske znanosti

232
Zakljuak
Na osnovu iznesenih, nekoliko primjera, jasno se moe
ustanoviti da je Mehmed ef. Handi pri komentarisanju ajeta sa
erijatskopravnom pozadinom (ajat-ul-ahkam), pored ostalog,
koristio poeziju iz predislamskog perioda (el-dahilijjun), poeziju
pjesnika koji su ivjeli u predislamskom i islamskom dobu (el-
muhadremun), te poeziju pjesnika islamskog razdoblja (el-
islamijjun ili el-mutekaddimun).
Valja napomenuti da Handi koristei se pjsnitvom nije bio
dosljedan u navoenju izvora kao ni autora odreenih stihova. On
je samo u dva navrata spomenuo imena dvojice pjesnika, El-E'aa-a
i El-Kusejjira. Uvidom u njegove komentare na arapskom jeziku,
sure El-Bekare i En-Nisa, ustanovili smo da je on citirao stihove
jo od Ebu Temama bin Evsa Et-Tai-ja i Hassan bin Sabita, dok za
neke stihove kojima se posluio, nismo uspjeli pronai izvor niti
autora. Od klasinih komentatora Kurana, on je rado koristio
stavove imama El-Kurtubija, od kojeg je doslovno preuzimao
odreene citate kao i stihove, takoer, ne navodei njihov izvor.
Njegov autograf sure El-Bekare i En-Nisa, posluio mu je
kao skripta (udebenik) iz predmeta Tefsir, na VIT- u (Via
islamsko erijatsko-teoloka kola) u Sarajevu gdje je on bio, pred
kraj svoga ivota, angaovan kao nastavnik. Taj autograf na
arapskom, bio je, zapravo, skraeni koncept njegovih predavanja.
Poredei njegov autograph sa kasnijim prijevodima njegovih
komentara na bosanski jezik, moemo konstatirati da se prijevod u
mnogim detaljima razlikuje od rukopisa. Prijevod na bosanski je
opirniji i ima znatno vie detalja, iako ni tu, osim u nekoliko
sluajeva, nisu navoeni izvori iz kojih je preuzimao odreena
miljenja i poeziju. On je u prijevodu, pored pjesnitva, koristio i
odreene izreke, i sintagme na arapskom jeziku, koje, uglavnom,
nije prevodio.
Slijedei metodu tradicionalnog tumaenja Kurana, kao i
njegovi prethodnici i uzori u tefsiru, Handi se sluio poezijom
kako bi dodatno osnaio svoja stajalita koja je iznosio pri
tumaenju ajat-ul-ahkam iz sura El-Bekare i En-Nisa. Poredei
njegovo komentarisanje Kurana asnog, s tefsirima iz klasinog
doba ove islamske znanosti, moemo ustvrditi da ono ispunjava sve
uvjete neophodne za tradicionalno-racionalnu metodu koja se u
tefsirskoj znanosti smatra najprimjerenijim oblikom tumaenja
Boije Rijei.

233
Literatura
Abdulkadir, (B). (bez g. izd.) Hizanetul-edeb ve lubbu lubabi
lisanil-Areb. Bagdad: Tabus-selefijje. (bez god. izd.)
Abdulkadir, (D) (1932) Delailul-idaz. 4. Izd. Egipat: Darul-
menar.
Hanbel, (A). (1983) El-Musned. Bejrut: El-Mektebetu-l-islami.
El-Buhari, (M).(bez g. izd.) Es-Sahih. Bejrut: Daru-l-ihjait-turasi-l-
arebi. , (bez god izdanja)
Ebu Davud, (S). (1983) Es-Sunen. Bejrut: Daru-l-kalem.
Et-Tirmizi, (I). (bez g.izd.) Es-Sunenu. Bejrut: Daru-l-kutubi-l-
islamijje.
Ez-Zerkei, (A). (bez g. Izd.) El-burhan fi ulumil-Kuran. Bejrut:
El-mektebetul-asrijje.
Ez-Zirikli, (H). (1992) El-Ealam. 9. izd. Bejrut: Darul-ilmi lil-
melajin.
Ibnul-Imad, (H). (1989) ezeratuz-zeheb fi ahbari men zeheb.
Damask-Bejrut: Daru bin Kesir.
Handi, (M). (bez g. izd.) Mukaddimetul-hadisi vet-tefsiri:
autograph broj 6967 koji se uva u Gazi Husrev- begovoj
biblioteci. Sarajevo.
Handi, (M). (bez g. izd.) Tefsiru ajatil-ahkami min suretin- nisa:
autograph broj 996 koji se uva u Gazi Husrev-begovoj
biblioteci. Sarajevo.
Kari, (E). (1999) Izabrana djela Mehmeda Handia: tefsirske i
hadiske rasprave, knjiga IV, Sarajevo: Ogledalo.
Muhammed, (A K). (bez g. izd.) Tahkik na Divan El-E'aaa.
Bejrut: El-Mektebul-islami.
Subhi, (M). (bez g. izd.) Predgobvor na Divan Et-Tai-a. Bejrut:
Daru Sadir.
Muslim. (H). (1992) Es-Sahih. Bejrut: Daru ibn Hazm.
Irfan, (V). (bez g. izd.) Tahkik na Divan Hassan bin Sabita.
Bejrut: Daru Sadir.

Vjerske znanosti

234

POETRY IN HANDIS INTERPRETATION OF THE
QURAN
Hfz. Halil Mehti, Ph.D.
Summary
Mehmed ef. Handi, (1906-1944) was a prominent Bosnian
scholar with an imposing opus in different fields. The uniqueness of
his works lies in the fact that he was the only one, in modern
history of Bosnian Muslims, to interpret the Holy Quran in Arabic,
and to treat the ayats with sharia background (ajatul-ahkam). His
important interpretations are: the interpretation of the El-Bekare
and En-Nisa' suras. Interpreting these suras he relied on some
classic works of certain eminent mufessirs like: Taberij, Dessaa,
Ibnul-'Areby, Kurtuby, Alusy, Zamahshery, Razy, Bejdavy, Ibn
Kesir, Delalejn, Nesefy, etc. among the mentioned mufessirs there
are representatives of traditional, rational and linguistic method of
interpreting the Quran and that shows that Handi ingeniously
managed to make a synthesis of the three Taffsir methods. He also
often relied on other sources such as Hadith, Fikh, and some
linguistic works.
Analyzing Handis interpretation of the Quran, it is
obvious that he, like other representatives of traditionally-rational
method of interpreting the Quran, also used poetry as additional
arguments in finding a proper solution to some sharia-legal issues.
He only twice names the two poets: El-E'aa and El-Kusejjir.
Researching his use of poetry, we found out that he borrowed some
stanzas from Ebu Temam bin Evs Et-Tai-y and Hassan bin Sabit.
For some of the borrowed lines sources are unknown. This paper
presents some of the examples that back up our statements.
Key words: (Handi, Taffsir, interpretation, poetry, poets, Quran,
Hadith, El-Bekare, En-Nisa)

235

) - (
.

.
.
:

.
.

.

.
: .

.
. .
:
.
Vjerske znanosti

236


237
Struni rad

Zuhdija Adilovi
1

ODNOS SVOJSTAVA ALLAHA, D.., S
NJEGOVIM BIEM (ALAKATU SIFATILLAHI
TEALA BI ZATIHI)
Saetak
Ovo pitanje nije samo filozofskog karaktera daleko od
kur'ansko-sunnetskih tekstova. To pitanje pojavilo se u krugu
islamskog drutva u kojem su vjerski tekstovi bili osnov svega u
njihovom ivotu i razmiljanju, ak su bili glavna odlika
muslimanske linosti.
Domen boanskog u promiljanju pojedinaca tog drutva je
trebao da bude temeljen iskljuivo na Kur'anu i sunnetu i njihovoj
metodologiji. Meutim, utjecaj stranog miljenja i upoznavanje
islamskih mslilaca sa njime, te pokuaj iznalaenja kompromisa
izmeu tog stranog miljenja i vjere Islama, donio je novo misaono
razdoblje koje, openito, karakterizira misaona rasko, to je
strano originalnom islamskom uenju koje je jasno i konkretno.
Odnos svojstava Allaha, d.., s Njegovim Biem jedno je od
pitanja koje je nastalo pod utjecajem novonastalog ambijenta, a
to je itekako utjecalo na pojavu razliitih pravaca u islamskoj
misli.
Zato je neophodno detaljno proanalizirati i pojasniti odakle
se proteu korijeni ovih ideja, kako bismo mogli procijeniti u kojoj
mjeri je islamska misao ostala dosljedna islamskog metoda u
pojanjavanju jednog od znaajnih aspekata vjerske misli. Ta
studija bi nam, takoer, pomogla u prepoznavanju originalnog od
pozajmljenog kod raznih pravaca islamske misli koji su dugo
vremena igrali veliku ulogu na misaonoj sceni, a evidentno je da
imaju i danas veliki utjecaj na muslimansku misao.
Kljune rijei: islamska misao / ilmul-kelam / objava /
metodologija

1
zuhdija.adilovic@gmail.com
Vjerske znanosti

238
1. UVOD
Srea ovjeanstva u svim aspektima ovjekovog
bivstvovanja zavisi od ispravnosti ideolokog ubjeenja. Ukoliko je
pogreno ideoloko ubjeenje, onda e i ovjeanstvo biti pogreno
orijentirano, a to e se neminovno osjetiti u svakom segmentu
ivota. Islam je oslobodio um od vela koji mu je onemoguavao da
razmilja o dogaajima u ovom velikom i ureenom svijetu
makro-kosmosu, kao i mikro-kosmosu, svijetu ovjeka.
Dezorijentiranom drutvu, bremenitom velikim devijacijama
u vremenu upuivanja posljednje Objave Uzvieni Allah iz Svoje
milosti u prvim ajetima ukazuje i pojanjava osnovne naznake
ispravne orijentacije spram svemira i ovjeka. To je bilo
pojanjenje odnosa Allaha prema svemiru u ijem centru se nalazi
ovjek. Taj odnos je u Kur'anu jasno definisan kao odnos Tvorca i
Gospodara prema kojem ovjek treba da stremi i od Njega ui
istinu o sebi i onome to e mu koristiti u ivotu. Allah, d.., kae:
` ` , ` , ` ' , ,
`` `
"itaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara ovjeka od
ugruka! itaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji pouava peru, koji
ovjeka pouava onome to ne zna." (Kuran, El-Alek:1-5)
Zatim je ovjeka poastio jasnom predstavom o Boanstvu i
Allahovim lijepim imenima i savrenim svojstvima, predstavom i
znanjem koje je dovoljno da ovjeka dovede do spoznaje o
neophodnosti oboavanja samo Njega Jedinog.
Prvo muslimansko drutvo odgojano uz Poslanika, s.a.v.s.
uilo je s istih jedinstvenih izvora. Metodologija prvog
muslimanskog drutva bila je jedinstvena sve do ekspanzije Islama
i naglog irenja islamskog teritorija. Rani muslimani susreu se s
jevrejima, kranima, sabejcima, i zoroastrijancima koji su
preispitivali islamsko uenje i zahtijevali zadovoljavajue odgovore
prije prihvatanja nove vjere. Sasvim je prirodno da su stupanjem u
okrilje islama sa sobom ponijeli i svoju religijsku ideju koja je u
mnogome predodredila njihovo razumijevanje nove vjere. Kao
muslimani, oni su promiljali mnoga teka pitanja za razumijevanje
nove vjere, esto ih i pogreno tumaei. Temeljne vizije njihovih
ranijih religija i kultura bile su isuvie ugraene u njihovoj svijesti
da bi ih islam izbrisao preko noi i njihov vlastiti sistem

239
razumijevanja prisilio ih je da islamske istine sagledaju u vlastitom
svjetlu.
Kada su prvi muslimani sagledali i upoznali ideju novih
preobraenih muslimana, uvidjeli su da ona, ustvari, podrazumijeva
polemiziranje vjerskih tema sa aspekta razuma. Kada su se
muslimani upustili da daju odgovore na ovakve ideje s namjerom
da doprinesu islamskoj misli ili da odbrane islamsku doktrinu od
stranog utjecaja, javili su se brojni problemi.
Glavna tematika o kojoj u govoriti u ovom radu jeste jedno
od pitanja oko kojih se vodila velika rasprava meu razliitim
pravcima islamske misli. Ovo pitanje nije samo filozofskog
karaktera daleko od kur'ansko-sunnetskih citata. To pitanje pojavilo
se u krugu islamskog drutva u kojem su vjerski tekstovi bili osnov
svega u njihovom ivotu i razmiljanju, ak su bili glavna odlika
muslimanske linosti.
Domen boanskog u promiljanju pojedinaca tog drutva bi
trebalo da bude temeljen iskljuivo na Kur'anu i sunnetu i njihovoj
metodologiji. Meutim, utjecaj stranog miljenja i upoznavanje
islamskih mslilaca sa njime, te pokuaj iznalaenja kompromisa
izmeu tog stranog miljenja i vjere islama, donio je novo misaono
razdoblje koje, uopeno, karakterizira misaona rasko, a to je
strano originalnom islamskom uenju. Odnos svojstava Allaha,
d.., s Njegovim Biem jedno je od pitanja koje je nastalo pod
utjecajem novonastalog ambijenta, a to je itekako utjecalo na
pojavu razliitih pravaca u islamskoj misli.
Zato je neophodno detaljno proanalizirati i pojasniti odakle se
proteu korijeni ovih ideja, kako bismo mogli procijeniti u kojoj
mjeri je islamska misao ostala dosljedna islamskog metoda u
pojanjavanju jednog od znaajnih aspekata vjerske misli. Ta
studija bi nam, takoer, pomogla u prepoznavanju originalnog od
pozajmljenog kod raznih pravaca islamske misli koji su dugo
vremena igrali veliku ulogu na misaonoj sceni, a evidentno je da
imaju i danas veliki utjecaj na muslimansku misao.
2. TRAGANJE ZA ISTINOM UROENA JE OSOBINA
SVAKOG OVJEKA
U traganju za Istinom ovjek se susree sa dvije osnovne
ideje koje se meusobno prepliu: Traganje za dokazima
postojanja Allaha, d.. i zapitkivanje o Allahovom, d.., biu.
Vjerske znanosti

240
Naravno da je drugo pitanje vezano za prvo i tek ukoliko se
ovjek jasno odredi o prvom pitanju dolazi u obzir drugo.
Mnogo je razumskih dokaza koji upuuju na postojanje
Stvoritelja do kojih su doli mislioci Istoka i Zapada, neki od tih
dokaza su:
dokaz uzroka i posljedice,
dokaz savrenstva stvaranja,
dokaz nunopostojeeg apsulutno Savrenog.
Svako nepotpuno ogranieno stvorenje ukazuje na
neminovnost postojanja Savrenog.
Ova oblast je dobro poznata i o ovom pitanju nepotrebno je
polemizirati. Poznato je da su na koncu i grki filozofi,
posredstvom razumskih argumenata, doli do spoznaje da Tvorac
postoji.
Meutim, kada je u pitanju traganje o Allahu, Njegovom biu
i sutini Njegovih svojstava, a to je pitanje koje se neminovno
namee nakon prethodnog, u ovom pitanju ljudski razum je postao
nemoan i bez Upute lutao izmeu potpunog otjelovljenja (tedsid)
i apsolutne apstrakcije (tedrid).
Kur'an je objavljen Poslaniku, s.a.v.s., u vremenu u kome je
ovjeanstvo bilo potpuno dezorijentirano o pitanju Istine. Bilo je
sljedbenika prijanjih poslanika koji su bili daleko od istinskog
monoteizma. Drugi su daleko od Objave promatrali kosmos i
pokuavajui spoznati Tvorca zavrili oboavajui Sunce, Mjesec,
kravu, rijeku, vatru, ljude...
Trei su upotrijebili svoj razum i pomou njega pokuali
otkriti tajnu postojanja. Oni su se ograniili na ovaj pojavni
materijalni svijet i ustvrdili da je izvor svega voda, zrak ili neki
drugi materijalni elementi. Neki od njih su se uzdigli iznad
materijalnog vienja i utemeljili filozofske teorije, kao to je bio
Sokrat, Platon i Aristotel koji su tvrdili da ih je njihov razum doveo
do spoznaje o nunom postojanju Apsolutnog pokretaa svega i
due koja je izvan granica ovozemaljskog materijalnog svijeta. Oni
su doli do spoznaje da Allah postoji, ali nisu mogli adekvatno
definisati boanstvo i u tome su se razili na razne pravce koji su
imali svoje sljedbenike i meu Arapima.
Kur'an dolazi sa jasnom predstavom i zabranjuje slijepo
slijeenje predaka bez upotrebe razuma:

241
`` ` ` ` ` `
``
A oni rekoe: "Zar si doao da nas odvrati od onoga na emu smo
zatekli pretke nae, da bi vama dvojici pripala vlast na Zemlji? E
neemo ni vama dvojici vjerovati!" (Kuran, Junus:78)
` ` ` ` `` ` ` ` ` `
`'
"I eto tako, prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali,
a da oni koji su raskonim ivotom ivjeli nisu govorili: "Zatekli
smo pretke nae kako ispovijedaju vjeru i mi ih slijedimo ustopu."
(Kuran, Ez-Zuhruf:23)
Kur'an podstie ljudski razum na razmiljanje i ljudsku
uroenu narav vjerovanja.
Prvi ajet koji je objavljen rjeava ovjeanstvo zbunjenosti u
kojoj se nalazilo:
` ` , ` , ` ' , ,
`` `
"itaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara ovjeka od
ugruka! itaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji pouava peru, koji
ovjeka pouava onome to ne zna." (Kuran, El-Alek:1-5)
ta je Kur'an htio pojanjenjem svojstava Allaha, d..?
Kur'an je htio da boansko bie ne bude samo apstraktan
pojam iji se tragovi ne primjeuju u ivotu ljudi. Zato govori o
Jednom i Jedinom Allahu od koga sve ovisi. On je Onaj koji je
svemu ivot dao i sve usmruje, Onaj koji je sve stvorio i opskrbio,
Onaj koji sve zna:
` ` `` `` ` ` `` ` , ` `
` ` ` , ` ` `` ` ``` ` ` `
` `
"Allah zna ta svaka ena nosi i koliko se materice steu, a koliko
se ire; u Njega sve ima mjeru; On zna nevidljivi i vidljivi svijet,
On je Velianstveni i Uzvieni; za Njeg je jednak od vas onaj koji
tiho govori i onaj koji to glasno ini, onaj koji se nou skriva i onaj
koji po danu hodi." (Kuran, Er-Rad: 8-10)
Vjerske znanosti

242
Ovim Kur'an upuuje na injenicu da je cjelokupan kosmos i
sve to je u njemu samo refleksija Allahovg stvaranja i Njegovih
blagodati, da se samo Njemu moe ibadet initi, da se samo Njega
treba istinski bojati i samo od Njega pomo traiti....
3. PRVA FAZA ISLAMSKE MISLI JEDINSTVO IZVORA I
JASNOA METODOLOGIJE
Islam je (u Kur'anu i u sunnetu) dao prave odgovore na
filozofska pitanja koja su okupirala ljudski razum. Ashabi su se
zadovoljili s tim odgovorima i iskljuivo ih crpili iz Kur'ana i
sunneta.
to se razuma tie, u toj fazi, bio je u potpunosti usmjeren ka
razumijevanju nove vjere i izuavanju ajeta koji su se postepeno
objavljivali i ljudsku misao spaavali od idejne anarhije i besmisla.
Kada je u pitanju spoznaja Boga, Njegovog bia i Njegovih
svojstava, vjerovali su u Jednog Jedinog Allaha koji je Prvi i
Posljednji, koji posjeduje najljepa imena i savrena svojstva.
Kada je u pitanju odnos Allaha prema Njegovim stvorenjima,
On je Tvorac, Opskrbitelj, Onaj koji oivljava i usmruje, Onaj koji
e proivjeti, Moni...
Kada je u pitanju odnos Allaha prema ovjeku: On je
Milostivi Samilosni, Onaj koji prata i voli, Onaj koji sve vidi i
uje, u ijoj vlasti je sve...
Ashabi su se zadovoljili tom jasnom predstavom koja je bila
dovoljna za vodilju u njihovom ivotu. Na tim principima definisali
su njihov odnos prema sebi i cijelom kosmosu. Oni nisu proizveli
ljudsku metodologiju u razumijevanju vjerovanja. Oni nisu inicirali
pitanje otjelovljenja (tedsim), niti poistovjeivanja sa ljudskim
svojstvima (tebih), niti nijekanje svojstava da ne bi zapali u tebih
(tenzih i ta'til).
Poslanik, s.a.v.s., zabranio je polemiku o vjeri i ograniio se
na jasne ajete koji su dovoljni za pravilno razumijevanje vjere.
Ko je postavljao pitanja o Allahovom biu i Njegovim
svojstvima?
Jevreji i krani koji su imali velikih problema sa svojom
vjerom zbog toga to je ona bila izloena izmjenama i
iskrivljenjima.
Ashabi su bili saglasni u pripisivanju svih svojstava Allahu,
d.., koje je On sebi pripisao ili ih je pojasnio Poslanik, s.a.v.s., i
u negiranju svega onoga to je Svevinji negirao:

243
... ` ` ` `` `
"Niko nije kao On! On sve uje i sve vidi." (Kuran, E-ura: 11)
El-Makrizi govorei o nastanku polemike oko Allahovih,
d.., svojstava kae: Kur'an asni sadri odreena svojstva
Allaha, d.. To nije izazvalo nikakve nedoumice kod bilo koga od
Aarapa, urbanih niti ruralnih sredina. Niko od njih o tome nita nije
pitao, kao to su pitali o zekatu, postu i hadu. U zbirkama hadisa i
spisima prve generacije muslimana (selef) nije zabiljeeno da je
neko od ashaba pitao Poslanika, s.a.v.s., o Allahovim svojstvima i
pravio razliku izmeu linih i izvedenih svojstava (sifatuz zat ve
sifatul fi'l). Svi su bili sloni u tome da Allah d.., posjeduje svoja
vjena svojstva kao to su: znanje, mo, ivot, volja, sluh, vid i
govor.(El-Eari, 1969)
U istom djelu El-Makrizi kae: Ashabi su pripisali Allahu,
d.., sve ono to je On sebi pripisao, kao to je lice, ruka i slino,
uz negiranje bilo kakve slinosti sa stvorenjima. Oni su pripisali
svojstva bez poreenja i zanijekali slinost bez nijekanja svojstava.
Niko od njih nije se usudio alegorino tumaiti bilo ta od toga. Svi
su prihvatili sva svojstva onako kako su prenesena. Niko od njih
nije imao nikakve druge dokaze o jednoi Stvoritelja izuzev
kur'anskih. Niko od njih nije znao nita o apologetskim metodama
niti filozofskim pitanjima. (El-Makrizi, nedatirana godina
izdanja:4/180-181)
etvorica halifa, veina ashaba i najpoznatiji tabi'ini ostali su
na tom kursu. Oni su prezirali polemiku i idejnu nestabilnost i
nesigurnost. El-Isfaraini prenosi da je Ebu Bekr, r.a., rekao:
Nemogunost spoznaje je spoznaja. Te rijei tumaio je ovako:
ako si spoznao da je nemogue spoznati Tvorca logikom,
primjerom i analogijom posredstvom stvorenja, saznao si da je On
drugaiji od stvorenja. (Fergal, 1972:180-181)
Prenosi se da je Alija, r.a., upitan: Gdje je Allah? Odgovorio
je : Za Onoga ko je iznad gdje ne moe se rei gdje. Upitan je:
Kako izgleda Allah? odgovorio je: Za Onoga ko je iznad kako ne
moe se kazati kako. (El-Isfaraini, 1955:98)
Takoer, prenosi se da je rekao: Allah, d.., stvorio je Ar
kako bi pokazao Svoju mo, a ne kao mjesto za Sebe. (El-
Bagdadi, nedatirana godina izdanja:232)
Najvjerovatnije je Dehm b. Safvan prvi koji je uveo stranu
novotariju polemike oko Allahovih svojstava. On je bio porijeklom
iz Tirmiza, sa krajnjeg istoka. On je donio novotariju koja je
Vjerske znanosti

244
prouzrokovala dosta negativnosti meu muslimanima i nala svoje
pobornike meu njima. On je otvoreno nijekao mogunost da
Allah, d.., posjeduje svojstva. (El-E'a

ri, 1969:14)
Krajem prvog hidretskog stoljea dolazi do naglog irenja
teritorije islamske drave a jevrejske i kranske sekte pojaavaju
svoje aktivnosti, tako da su strani utjecaji postali jai. Tada je
Hasan El-Basri (umro 110. h. god.) bio suoen sa sasvim novim
pitanjima, kao to je sloboda ovjeka, odredba, status poinioca
velikog grijeha i sl. Abbasijska drava je poela sa prijevodom
knjiga iz Indije, Perzije i poznatih grkih filozofskih djela, tako da
je ova faza, faza jedinstva izvora i jasnoe metoda prerasla u
sasvim drugu fazu u kojoj je dolo do velikog utjecaja novih misli.
4. DRUGA FAZA: MIJEANJE IZVORA I PADANJE POD
UTJECAJ DRUGIH U METODOLOGIJI
Idejna anarhija neminovno dovodi do anarhije u svm
aspektima ivota.
Ova faza poinje sa gotovo samim poetkom drugog stoljea i
zahvata manji dio emevijskog perioda. U Abbasijskom periodu
doivljava veliki uspon, tako da su se poeli raati razni pravci i
sekte. Prvi se pojavljuje Dehm b. Safvan sa idejom nijekanja
svojstava Allaha, d.., a zatim Mu'tezile i filozofi.
Odlike ove faze u odnosu na prethodnu:
Ova faza odlikuje se susretom i mijeanjem sa drugima,
nakon izolacije koja je bila glavna karakteristika prvog perioda
muslimanskog drutva. To se ogleda, prije svega, mijeanjem
Arapa muslimana sa nearapima koji su prihvatili islam, nakon
osvajanja novih teritorija. Zatim se pojavljuje polemika kao rezultat
ekonomskog prosperiteta i tako se otvaraju vrata novim kolama i
pravcima. Vie nije postojala samo jedna idejna kola koja se
odlikovala jedinstvom izvora i jasnoom metode. To je, postepeno,
prouzrokovalo nestanak nacionalnog jedinstva i jedinstvene
islamske idejne kole. Sada se pojavljuje globalno islamsko
jedinstvo koje ini mnotvo nacija, novih idejnih izvora i mnotvo
razliitih metoda razmiljanja. Koliko god novi musliman pokuao
da ih zanemari, one su imale svoj utjecaj na njega. Zatim se
pojavljuju znastveni zaeci pojedinih sekti iji korijeni u poetku
nisi bili dovoljno jasni, to e se tek kasnije iskristalizirati, kao to
su sifatijje, kaderije i mu'tezile. Novonastale nacije i pravci se
pojavljuju u idejnim i politikim tokovima. Smatrali su da imaju

245
pravo na uee u kreiranju tokova muslimanskog ivota. Tako su
poeli da pomau jedne grupacije protiv drugih i utjeu i na vjeru i
politiku. (el-Behijj, 1967:1/75)
Zbog svega spomenutog dolo je do mijeanja originalne
islamske kulture sa novim stranim uvezenim kulturama. Tada
dolazi do zaokreta u islamskoj misli od jednostavnosti ka
sloenosti, od predavanja uroenom osjeaju ka razumskom
promiljanju i alegorinom tumaenju, od zanosa i dihada ka
oputenosti i situiranosti, od istinskog traganja za onim to je
obaveza initi i tako biti koristan ka intelektualnoj raskoi
pomijeanoj sa polemikom od koje nema nikakve koristi.
Aktiviraju se rasprave o razumu i mogunosti spoznaje istine
putem razuma. To je bilo pogodno tlo za aktiviranje mnogih
kranskih i jevrejskih sekti. Pokret prevoenja knjiga grke
filozofije uzima maha kao neophodan korak u odgovoru na
novonastala idejna kretanja.
Naravno, nailazimo na razliit odnos muslimana prema
novim pojavama. Neki su im se suprotstavili svom snagom, jer su u
njima osjetili opasnost za istu islamsku misao i jedinstvo ummeta,
kao to su bili selef (prva generacija). Drugi su sa skepsom gledali
na njih, ali su smatrali da se moraju izuavati kako bi se mogli
suprotstaviti tom ideolokom nasrtaju i odbraniti ideju islama, kao
to su uradile mu'tezile. Trei su ih u potpunosti prihvatili i smatrali
ih nepogreivim isto kao to su gledali na svoju vjeru, a to su bili
(islamski) filozofi: El-Farabi, El-Kindi, Ibn Sina i drugi. Oni su
pokuali napraviti kompromis izmeu tih ideja i islama.
Intelektualna aktivnost u ovoj fazi
U ovoj fazi intelektualni napor prelazi iz potpune predanosti
onome to je objavljeno u Kur'anu i hadisu, kada je u pitanju govor
o Allahovom, d.., biu i njegovim svojstvima u debate i rasprave
o detaljima spomenutih tema. Tada se prvi put pojavljuju razliita
shvatanja kur'anskih citata koji govore o Allahovom biu i
Njegovim svojstvima. Muslimani se shodno razumskim
zakljucima po tom pitanju dijele na razliite grupe i sekte. Svaka
od njih poziva se na Kur'an u svojim stavovima i nastoji po svaku
cijenu svoje stavove potkrijepiti kur'anskim tekstovima jer e tako
zadobiti simpatije veeg broja muslimana. Pojedine od njih su u
potpunosti izale iz islama, a i dalje se pozivaju na kur'anske citate.
E-eherstani navodi da je Ahmed b. Habit, sljedbenik En-
Vjerske znanosti

246
Nezzama, poznatog mu'tezilijskog voe, zagovarao miljenje
krana da Isa posjeduje boanske osobine i da e on suditi ljudima
na Sudnjem danu, pozivajui se na odreene Kur'anske citate. (E-
eherstani, 1968:1/160)
Meu muslimanima je bilo i onih koji su slijedili put ashaba i
tabiina ne uputajui se u polemike o Allahovom biu i Njegovim
svojstvima, nego su Allahu pripisivali ono to je On sebi pripisao,
to je stav selefa. Meutim, bilo je i onih koji su s ciljem
razumijevanja spomenutih citata upotrebljavali razum u svjetlu
novonastalih idejnih pravaca koje su prihvatili, bili oni vjerski ili
ljudski, te su zanijekali Svojstva i govorili o Biu na sasvim novi
nain, slijedei druge ili pokuvajui nai kompromis izmeu njih i
islama, kao to su bili Mu'tezile i filozofi. Trei su, takoer,
prihvatili ono to je Allah kazao o Sebi, ali su ipak pali pod etjecaj
novih ideja i zapali u zamke antropomorfizma i otjelotvorenja, kao
to su ekstremne ije i antropomorfisti (muebbihe). (E-eherstani,
1968:1/96)
Nakon to su nastale mnogobrojne znanosti i zanimanja, i
ljudi bili opsjednuti pisanjem u raznim oblastima, i nakon to su
mutekellimini napisali brojna djela u kojima nijeu bilo kakvu
slinost Allahovih svojstava sa svojstvima stvorenja, mu'tezile su, u
tom pogledu otili u krajnost i u potpunosti zanijekali svojstva, kao
to su znanje, mo i ivot. Tvrdili su da priznavanje tih svojstava
znai priznavanje da postoji vie onih koji su oduvijek, koji nisu
stvoreni, a to je apsurd. Predstavnici ehli sunneta vel-dema'ata su
demantovali tu njihovu tvrdnju tako to su kazali da svojstva nisu
isto to i bie. Mu'tezile su smatrale da pripisivanje svojstava
Allahu dovodi do neminovne injenice da su i ona oduvijek i
zauvijek, kao i Allahovo bie, iz ega proizilazi da postoji vie onih
koji su oduvijek i zauvijek, a znamo da je to samo Allah, d..
Mutekellimini odgovaraju na takve tvrdnje da bi ta tvrdnja bila
ispravna kada bi se sloili da su Allahova, d.., svojstva neovisna
sama po sebi i neto razliito od Njegovog bia, ali to nije tano.
Mu'tezile su zanijekale i svojstvo sluha i vida tvrdei da su to
neminovna svojstva tjelesnih stvorenja. Ove njihove nove ideje su
uzele maha i postale veliko iskuenja za mnoge muslimane. To je
bio razlog da mnogi predstavnici ehli-sunneta vel-dema'ata
odgovore na njihove tvrdnje racionalnim dokazima. Jedan od njih
je najpoznatiji predstavnik mutekellimina imam Ebul-Hasan El-
E'ari koji je zauzeo sredinju poziciju o tim pitanjima te zanijekao
slinost svojstava Allaha, d.., sa svojstvima stvorenja (tebih), ali

247
je priznao svojstva Allaha, d.., koja su spomenuta u Objavi. On je
argumentirao postojanje svojstva sluha, vida, govora i
samoopstojnosti tradicionalnim i racionalnim dokazima i na taj
nain dao adekavatan odgovor na sve tvrdnje novotara. (Ibn
Haldun, 1322. h.god.,:367-368)
Selef su najblia grupacija tekstu kur'ansko-sunnetskih citata.
Prenose se mnoge izreke selefa u ovoj fazi koji jasno odslikavaju
njihov stav o ovom pitanju.
Imam El-Evza'i, r.a.(umro 157. h. god.), kae: Mi smo, za
vrijeme dok su jo mnogi tabi'ini bili ivi, govorili: Allah, d.., je
iznad Svoga prijestolja (Ara). (Fergal, 1972:63)
Sufjan Es-Sevri (161, h, god.), je branio druenje sa onima
koji raspravljaju o Allhovom, d.., biu i govorio: Drite se
citata, a klonite se govora o Allahovom biu. (Fergal, 1972:63)
Imam Ebu Hanife je o Allahovim svojstvima kazao:
Njegova svojstva su potpuno razliita od svojstava stvorenja, On
zna, ali ne kao mi, On moe, ali Njegova mo je potpuno razliita
od nae. Allah je oduvijek znao i znanje je Njegovo svojstvo jo
iz ezela, On je oduvijek imao svojstvo stvaranja i to svojstvo je sa
Njime jo iz ezela... Allah, d.., se uzdigao iznad Ara, ali nije
imao nikakve potrebe za njime kao mjestom. (Ebu Hanife, 1324.
h.god.,:2)
Rekli smo da su ove novonastale ideje meu muslimanima
rezultat utjecaja drugih kultura, vjera i grke filozofije. Indijska
kultura je imala znaajan utjecaj na kranstvo u predstavi o
boanstvu, a muslimani su bili u direktnom kontaktu sa kranima.
Judaizam je, takoer, imao utjecaja na muslimane i njihove krive
predstave o Bogu su spomenute u Kur'anu.
Pored utjecaja drugih vjera utjecaj grke filozofije je bio
kljuni u pojavi novih, do tada nepoznatih ideja, meu
muslimanima.
Mu'tezile su osjetile da prijeti velika opasnost islamskom
vjerovanju od spomenutih etjecaja Jevreja, krana i muslimanskih
fiozofa koji su pali pod etjecaj grke filozofije i potpuno je
prihvatili i pomijeali sa vjerom. Njihova promiljanja su bila
utemeljena na dva stuba grke filozofije: Platonu i Aristotelu.
Mu'tezile su primijetile da pojedine grupacije meu
muslimanima zagovaraju otjelotvorenje (tedsim) i
antropomorfizam govorei o Allahu, d.., i Njegovim svojstvima
na nain koji ne prilii Njegovoj uzvienosti, naroito meu
ekstremnim ijama koje su Aliju, r.a., i ostale imame proglasili
Vjerske znanosti

248
boanstvima. Tada su osjetili obavezu da ustanu u odbranu
islamskog vjerovanja. Oni su smatrali da u pristupu selefa ovim
pitanjima nema dovoljno racionalnih odgovora koji bi mogli
zadovoljiti protivnike, te su odluili da protivnicima odgovore na
njihov nain i njihovim argumentima. Imali su cilj da zanijeu sve
negetivnosti koje su protivnici pripisivali Allahovom biu (tenzih).
Iitavali su filozofska djela i upotrijebili njihove argumente za
potporu svojih principa, meu kojima je najznaiji bio princip
tevhida (jednoe Stvoritelja). Pokuali su da u tome budu oprezni i
ne zapadnu u zamku kao to su to uradili muslimanski filozofi koji
su u potpunosti prihvatili grku filozofiju i pokuali da je izmire sa
islamskim uenjem, kao to je bio El-Kindi, El-Farabi i Ibn Sina.
Mu'tezile su u toj bici ipak pale pod utjecaj grke filozofije.
Poeli su da govore o Jedinstvu Bitka na nain da nijeu odreena
svojstva svodei ih na svojstvo znanja tvrdei da je znanje jednako
Bie. Zanijekali su postojanje svojstava u smislu bilo kakvog
dodatka na Bie. Sve to da bi opravdali tvrdnju da samo Jedan
postoji oduvijek. E-eherstani tvrdi da je miljenje Ebul Huzejla
El-Allafa da su svojstva manifestacija Bia (vuduhun lizzat) u
potpunosti preuzeto iz kranskog vjerovanja koje je nastalo pod
etjecajem grke filozofije. (E-eherstani, 1968:1/50)
E-eherstani smatra da su Mu'tezile u svom pokuaju da
rijee problem Allahovih, d.., svojstava bili pod utjecajem
islamskih filozofa na elu sa El-Farabijem i Ibn Sinaom. Takoer,
je neupitna injenica da su islamski filozofi koji su, pokuavajui
rijeiti pitanje svojstava svodei ih sve na svojstvo znanja i
poistovjeujui svojstvo znanja sa Biem, bili pod utjecajem
neoplatonista. Dokaz da su Mu'tezile imale namjeru da brane
islasmko vjerovanje o ovom pitanju su rijei El-Hajjata u svome
djelu el-Intisar: Nekoliko naih prijatelja obavijestilo me da je
Ibrahim En-Nazzam, r.a., u dovi Allahu, d.., rekao: Gospodaru
moj, Ti zna da sam ja dao sve od sebe kako bih pomogao tvoju
istu vjeru (tevhid), da sam prihvatio bilo koje od preciznih
miljenja samo zato to je bilo u skladu sa tevhidom. Ja se odriem
svih miljenja koja su u suprotnosti sa tevhidom i sa njima nemam
nita. Gospodaru moj ako zna da sam ja zaista ovakav kakvog sam
sebe opisao, onda mi oprosti moje grijehe i olakaj mi smrtne
patnje. (Garabe, 1972:50) Ovako motivisani Mu'tezile su
prenaglaavali ulogu razuma i sve kur'ansko-sunnetske citate
tumaili onako kako odgovara podrci nijekanja svega to je u
oprenosti sa tevhidom i jednostavnosti kada je u pitanju Allahovo,

249
d.., bie. Oni su zanijekali vjerodostojne hadise koji govore o
vienju Allaha, d.., pozivajui se na kur'anski ajet "
Otili su i dalje od toga, tako da emo nai En-Nazzama kako
ismijavajui se konstatuje: Ibn Mes'ud tvrdi da se Mjesec
rascijepio i da je on to vidio. To je otvorena la u koju nema
sumnje. On lanim smatra i tvrdnju Ibn Mes'uda da je vidio dine.
(Garabe, 1972:26) Mu'tezile optuuju ashabe za kontardiktornost u
svojim stavovima i na tome im puno zamjere. Najbolji dokaz za to
je djelo kojeg je napisao En-Nazzam pod naslovom: En-Nuket u
kojem on svakom od ashaba pronalazi greku koja ga ini
nepouzdanim. (Garabe, 1972:26)
Imam Ebul-Hasan El-E'ari, koji je dobro poznavao
mu'tezijilske stavove, pravi komparaciju izmeu negiranja
Svojstava od strane Mu'tezila i tvrdnji Aristotela, pa kae: Ebu
Huzejl je svoje tvrdnje o Svojstvima preuzeo od Aristotela, jer je
Aristotel u nekim svojim knjigama kazao: Tvorac je samo znanje,
sama mo, sami ivot, sami sluh i sami vid.

Ebul-Huzejlu su se dopale ove rijei Aristotela, pa je i on
kazao: Njegovo znanje je On, Njegova mo je On.
(Garabe, 1972:27)
E-eherstani kada govori o principima Mu'tezila, sljedbenika
Vasila, i utjecaju fiozofije na njih, kae: Mu'tezilizam se temelji
na etiri principa: prvi princip je negiranje svojstava Allaha, d..,
kao to su: znanje, mo, volja i ivot. U samom poetku ta njihova
tvrdnja nije bila dovoljno jasna. Vasil je polazio od neupitne
injenice da je nemogue postojanje dva boga koji su vjeni
(oduvijek i zuvijek). On tvrdi da je onaj ko prizna znaenje ili
svojstvo koje je oduvujek ustvrdio postojanje dva boga. Sljedbenici
Vasila su se upustili u ovakve debate nakon itanja knjiga grkih
filozofa. Na kraju su doli do tvrdnje da se sva svojstva svode na
znanje i mo, kao to je kazao El-Dubai, ili na dva stanja kao to
je rekao Ebu Haim, a Ebul Husejn El-Basri je doao do zakljuka
da se sva Svojstva svode na jedno, a to je znanje. To je, ustvari,
pravac filozofa. (E-eherstani, 1968:1/46)
Nadam se da sam ovim skromnim radom uspio osvijetliti ovo
znaajno pitanje u historiji islamske misli i predstaviti najznaajnije
tokove koji su olieni u stavovima prve generacije muslimana
Vjerske znanosti

250
(selef), mu'tezila i muetkellimina kao predstavnika ehli sunneta vel-
dema'ata.
5. ZAKLJUAK
Islamska misao, u poetku svog razvoja, prola je kroz
nekoliko faza, meu kojima su njznaajnije dvije:
1. Jedinstvo izvora i jasnoa metodologije u kojoj je islam bio
jedina vodilja islamske misli. Islam je (u Kur'anu i u sunnetu) dao
prave odgovore na filozofska pitanja koja su okupirala ljudski
razum. Ashabi su se zadovoljili tim odgovorima i iskljuivo ih
crpili iz Kur'ana i sunneta. to se razuma tie, u toj fazi, bio je u
potpunosti usmjeren ka razumijevanju nove vjere i izuavanju ajeta
koji su se postepeno objavljivali i ljudsku misao spaavali od idejne
anarhije i besmisla.
2. Mijeanje izvora i padanje pod utjecaj drugih u
metodologiji. Ova faza poinje sa gotovo samim poetkom drugog
stoljea i zahvata manji dio emevijskog perioda. U abbasijskom
periodu doivljava veliki uspon, tako da su se poeli raati razni
pravci i sekte. Prvi se pojavljuje Dehm b. Safvan sa idejom
nijekanja svojstava Allaha, d.., a zatim Mu'tezile i filozofi. U
ovoj fazi dolazi do mijeanja originalne islamske kulture sa novim
stranim uvezenim kulturama. Tada dolazi do zaokreta u islamskoj
misli od jednostavnosti ka sloenosti, od predavanja uroenom
osjeaju ka razumskom promiljanju i alegorinom tumaenju, od
zanosa i dihada ka oputenosti i situiranosti, od istinskog traganja
za onim to je obaveza initi i tako biti koristan ka intelektualnoj
raskoi pomijeanoj sa polemikom od koje nema nikakve koristi.
Aktiviraju se rasprave o razumu i mogunosti spoznaje istine putem
razuma. To je bilo pogodno tlo za aktiviranje mnogih kranskih i
jevrejskih sekti. Pokret prevoenja knjiga grke filozofije uzima
maha kao neophodan korak u odgovoru na novonastala idejna
kretanja.
LITERATURA
Ebu Hanife, N. (1324. h. god.) El-Fikhu el-ekber, Kairo.
El-Bagdadi, A. (bez godine izdanja) El-Ferku bejnel-firek, Kairo.
El-Behijj, M. (1967) El-Danibu el-ilahijj minet-tefkir el-islamijj,
Kairo.
El-E'ari, A. (1969) Mekalatul islamijjin, Kairo.
El-Isfaraini, A. (1955) Et-Tebsiru fid-din, Bagdad.

251
El-Makrizi, T. (bez godine izdanja) El-Hutat, Bejrut.
E-eherstani, M. (1968) El-Milel ven-nihal, Egipat.
Fergal, J. (1972) Ne'etul ara vel-mezahib vel-firek el-kelamijje,
Kairo.
Garabe, H. (1972) Ibn Sina izmeu vjere i filozofije, Kairo.
Ibn Haldun, A. (1322. h. god.) El-Mukaddima, Egipat.

Vjerske znanosti

252

RELATION BETWEEN ALLAHS ATTRIBUTES AND HIS
SUPREME BEING (ALAKATU SIFATILLAHI TEALA BI
ZATIHI)
Zuhdija Adilovi, Ph.D.
Summary
This issue is not of only philosophical character apart from
Quranic-Sunni texts. The issue started inside a circle of Islamic
society where Islamic texts were the foundation for everything in
their lives and way of thinking. They were even the main trait of a
Muslim personality.
The domain of divine in the way of an individuals reasoning
should be based solely on the Quran and Sunna and their
methodology. Nevertheless, the influence of foreign thinking on
Islamic scholars as well as the attempts to compromise between the
foreign thinking and Islam, started a new era of reasoning which, in
general, is characterized by thought profusion unfamiliar to the
original Islamic teaching that is precise and concise. Relation
between Allahs attributes and His Supreme Being is one of the
issues that originated under the influence of new ambience. This
greatly influenced the beginning of new courses of Islamic thought.
As a result, it is necessary to analyze and define the origins of
those ideas in order to estimate the extent to which Islamic thought
has been consistent with the Islamic method of explaining one of
the important aspects of religious thought. Such a study would also
be helpful in separating original from borrowed within different
courses of Islamic thought that for a long time played an important
intellectual role. However, it is evident that they still greatly
influence Islamic thought.
Key words: Islamic thought, ilmul-kelam, Revelation,
methodology

253

/

.

.

- .

.
.

.

.
:

Vjerske znanosti

254


255
Struni rad

Esmir M. Halilovi
1

KURANSKO-HADISKA ISHODITA HADISKIH
ZNANOSTI
Saetak
U ovom radu se govori o osnovama hadiskih znanosti ili
terminologiji hadisa koj se crpi iz kur'anskih i sunnetskih izvora
kao osnovnih izvora svih islamskih znanosti. Govori se i o
obaveznosti slijeenja sunneta, te odnosu ovih nauka sa drugim
islamskim disciplinama. Radom se upuuje na vanost izuavanja
navedenih znanosti koje su neophodne za ispravno razumijevanje
cjelokupne vjere.
Kljune rijei: Hadis / sunnet / terminologija hadisa
1. UVOD
U jednoj veoma interesantnoj predaji stoji:
` ` ` `` ``` ` `` ` ` ` ` `
`` `` ` ` ` ` ` `` `
` ``
Kazivao nam je Ubejdullah b. Musa od Ismaila od Kajsa
od el-Mugire b. ubeta od Vjerovjesnika, s.a.w.s., da je rekao:
Neprestalno e jedna skupina od moga Ummeta biti pobjednika
sve dok ne doe Allahova presuda (Sudnji dan), a oni e biti
pobjednici! (Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i drugi.
Sahihul-Buhari, broj hadisa: 7311, 9/101.)
U tumaenju ovog hadisa, uveni islamski uenjak i
pobonjak Abdullah b. Mubarek je rekao: Smatram da su to oni
koji se bave hadisom! (Sulejm, Amr Abdul-Mun'im 2000:3)
Poslanikov, s.a.w.s., hadis je u svome put dospijevanja do
savremenih muslimana proao kroz nekoliko etapa. Najea je

1
Asistent, Islamski pedagoki fakultet u Zenici, esmir_h@yahoo.com
Vjerske znanosti

256
podjela na sljedee etape:
1. pamenje i pisanja hadisa za vrijeme Poslanika,
s.a.w.s.,
2. hadis u vrijeme ashaba,
3. vrijeme fitneta i poetak izmiljanja hadisa,
4. intenzivno pisanje i rad na hadisu,
5. zlatno doba hadisa,
6. vrijeme odvajanja terminologije hadisa od ostalih
hadiskih nauka,
7. razvoj terminologije hadisa i komentarisanje hadisa.
Osnove za razvoj hadiskih znanosti nalazimo u brojnim
kur'anskim ajetima, jo brojnijim hadiskim uputama i stavovima
islamskih uenjaka kroz cijelu historiju islama.
DVOSTRUKO UVANJE ALLAHOVE OBJAVE
Uzvieni Allah, d..
2
, je objavio Kuran i obeao da e ga
sauvati do Sudnjeg dana:
` ` ` `` `
Mi, uistinu, Kuran objavljujemo i zaista emo Mi nad njim
bdjeti! (El-Hidr, 9.)
3

Uzvieni je rekao i da Poslanik, s.a.w.s.,
4
ne govori po hiru
svome:

` `` ` ``
On ne govori po hiru svome to je samo Objava koja mu
se obznanjuje! (En-Nedm, 3,4.)
Znaenje ovog ajeta je da su hadisi Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., vrsta objave od Allaha, d.. (el-Kudat, bez. god. izd.) .
Takoer, je Uzvieni Allah, d.., u Kuranu propisao
vjernicima:
' ``` ` `` `` ` ` `
``

2
Delle-delaluhu! to znai Uzvieni, Svevinji Allah.
3
Svi prijevodi ajeta u ovom djelu su od r. Besima Korkuta.
4
Salla-Allahu alejhi we sellem! to znai: Neka je na njega Allahov blagoslov i
mir. Od adaba spram Poslanika, s.a.w.s., je da kada se on spomene donese ovaj
ili neki drugi salavat na njega! Vidi vie: Ibnus-Sallah, Ma'rifetu enva'i 'ilmil-
hadis, str: 299.

257
O vjernici, ako vam nekakav nepoten ovjek donese kakvu
vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne uinite, pa
da se zbog onoga to ste uinili pokajete. (El-Hudurat, 6.)
Prvim kuranskim ajetom se muslimanima garantuje da e
Allah, d.., sauvati Svoju objavu od svih iskrivljivanja. Drugim
ajetom se definie Poslanikova, a.s., uloga u prenoenju Objave i
vjerozakona, a treim kuranskim ajetom je muslimanima
vjernicima nareeno da provjeravaju vijesti koje do njih dopru.
Hadiski uenjaci su dali posebnu vanost ovome ajetu jer je on
openite naravi, te su stoga smatrali da treba posebnu vanost dati
provjeravanju svih vijesti koje se pripisuju Poslaniku, s.a.w.s.,
njegovim ashabima i tabiinima, jer se te vijesti i informacije
odnose direktno na nau vjeru. Zbog toga je ovaj ajet uzet za
temelj terminologije hadisa. (Tahan, M. 1415 h.) Na osnovu
reenog se zakljuuje da vjernici imaju aktivno uee u
izvravanju Allahovog obeanja o sauvanosti erijata na Zemlji.
SUNNET POJANJAVA KURAN
Sunnet je drugi izvor islama. Musliman ne moe shvatiti niti
primjenjivati Allahove propise ako se ne bude drao Kurana i
sunneta, jer su oni nerazdvojni. tavie hadis, odnosno sunnet je
samostalan erijatski izvor. (Handi, M. 1972)
Uzvieni Allah, d.., kae:
`` ` ` ` ` `` `
A tebi objavljujemo Kuran da bi objasnio ljudima ono to
im se objavljuje, i da bi oni razmislili. (En-Nahl, 44.)
5

` `` ``` ` `` `` ` ` `` ``
` `` ``` ` `` ` `` ``` `` ````
`` ``` ` `` ` ``` ``` ' ``
`` `` ` `
Onima koji e slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji nee
znati ni da ita ni da pie, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indilu,

5
O nekim znaenjima ovog ajeta vie vidi i u skraenom izdanju Ibn Kesirovog
tefsira na bosanskom jeziku, str: 740.
Vjerske znanosti

258
zapisana nalaze, koji e od njih traiti da ine dobra djela, a od
odvratnih odvraati ih, koji e im lijepa jela dozvoliti, a runa im
zabraniti, koji e ih tereta i tekoa koje su oni imali osloboditi.
Zato e oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podravali i
pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili postii ono to
budu eljeli. (El-A'raf, 157.)
` `` ` ` ` ` `` ` ` ` `
Mi tebi objavljujemo Knjigu da bi im objasnio ono oko
ega se razilaze, i da bude vjernicima uputa i milost. (En-Nahl,
64.)
` ` `` ` `` ` ` ` `` ` ` `
` ` ``` ` ` `
Allah je vjernike milou Svojom obasuo kad im je jednog
izmeu njih kao poslanika poslao, da im rijei Njegove kazuje, da
ih oisti i da ih Knjizi i mudrosti naui, jer su prije bili u oitoj
zabludi. (Ali Imran, 164.)
Imam afija je rije mudrost u ovom ajetu protumaio kao
hadis Allahovog Poslanika. a.s. U ovim ajetima vidimo smisao
Poslanikova, s.a.w.s., poslanstva a to je: objanjavanje ljudima
Boije objave. Nema nikakve sumnje da je Allahov Poslanik,
s.a.w.s., pojanjavao Kuran svojim rijeima, djelima i
odobrenjima i to na jasan i decidan nain.
OBAVEZNOST SLIJEENJA SUNNETA
U brojnim kuranskim ajetima se, takoer, govori o
obaveznosti slijeenja Allahovog Poslanika, s.a.w.s., te
postupanju po njegovim naredbama.
Allah , kae:
` ` ` ` `` ``` `` `` ` `
I budite posluni Allahu i budite posluni Poslaniku i
oprezni budite! A ako glave okrenete, onda znajte da je Poslanik
Na duan samo da jasno obznani. (El-Maide, 92.)
`` `` `` ` ` ` '

259
O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se
Poslaniku, i ne nitite djela svoja! (Muhammed, 33.)
` ` `` `` ` `` `` `
ono to vam Poslanik da, to uzmite, a ono to vam
zabrani ostavite; i bojte se Allaha jer Allah, zaista, strahovito
kanjava. (El-Har, 7.)
`` ` `` ` `` ` `` ``
` ` `` ` `
Kada Allah i Poslanik Njegov neto odrede, onda ni vjernik
ni vjernica nemaju pravo da po svom nahoenju postupe. A ko
Allaha i Njegova Poslanika ne poslua, taj je sigurno skrenuo s
pravog puta.(El-Ahzab, 36.)
` ` `` ` ` `` `
Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu; a onaj
ko glavu okree pa, Mi te nismo poslali da im uvar bude.(En-
Nisa, 80.)
` ``` ` ` ` ``` ` ` `` `
` ` ` `
I tako Mi Gospodara tvoga, oni nee biti vjernici dok za
sudiju u sporovima meusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog
presude tvoje u duama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se
sasvim ne pokore.( En-Nisa, 65.)
` ` ``` ` ` `` `` ` `
`` ``
Kad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im
on presudi, samo reknu: Sluamo i pokoravamo se! Oni nee
uspjeti.( En-Nur, 51.)
`` ` `` ` ' `
Vjerovjesnik treba da bude prei vjernicima nego oni sami
sebi( El-Ahzab, 6.)
Vjerske znanosti

260
` ` ` `` ` ` `
Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji
se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu (El-Ahzab,
21.)
Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao:
` ` ` ` `` ` ` ` ` `
Neka se Allah, d.., smiluje osobi koja od nas neto uje
pa ga prenese onako kako je ula, jer moda e osoba kojoj se
prenese bolje razumjeti od one koja je ula. (Tirmizi, broj hadisa:
2657, 5/33.)
6

Takoer je Poslanik, s.a.w.s., rekao:
` `` ` ` `` `` `` `
`` `` `` `` ` `` ` ` ` `
` ` ' ` ` ` `
Savjetujem vam da budete bogobojazni i da se pokoravate,
pa makar vam voa bio abesinski rob! Ko od vas bude doivio,
vidjet e velika razilaenja! uvajte se izmiljenih stvari jer su
one zabluda, pa ko od vas to doivi neka se dri moga sunneta i
sunneta mojih upuenih zamjenika! Neka se u potpunosti toga
pridrava! (Tirmizi, Broj hadisa: 2676, 5/43.)
7

Takoer, je rekao i sljedee hadise:
` `` ` ` `` `` `` ``
``` ` ` ` ``` ` `
` ` ` ` ` `
Bojati se je da e doi vrijeme kada e se ovjeku
zavaljenom na svome jastuku, prenijeti neki od mojih hadisa, pa
e rei: Izmeu nas i vas je Allahova Knjiga, pa to u njoj
naemo od halala, smatramo ga halalom, a to naemo od harama,

6
Hadis jo biljee Ebu Davud, Ibn Made, Taberani, Ibn Hibban, Darimi i
Tirmizi koji kae da je hasen-sahih. Vidi: Dami'us-sahih sunen Tirmizi,
Bejrut: Daru ihjat-turasil-arebi, Broj hadisa: 2657, 5/33.
7
Hadis je sahih i biljee ga Ebu Davud, Hakim, Ahmed, Tirmizi i drugi. Vidi:
Dami'us-sahih sunen Tirmizi Daru ihjat-turasil-arebi, Bejrut.

261
smatramo ga haramom, a zar nije ono to je zabranio Allahov
Poslanik, s.a.w.s., kao ono to je zabranio Allah? (Ebu Davud i
Ibn Made bez god. izd.)
8

` `` ` ` ` ` ` `
` ` ` ` `` `` ` ` ` ` ` ``
``` ``` `` ``` `` `` ``` ` `
` ` ` ` ` ` `
Primjer mene i onoga sa ime me Allah poslao je kao
primjer ovjeka koji je doao nekom narodu i rekao im: O
narode, vidio sam golim okom veliku vojsku, pa vas upozoravan
da se spasite! pa ga jedna skupina ljudi poslua pa se spreme i
sklone se i tako se spase, a druga skupina ga bude smatrala
laovom i ostanu na svojim topracima. Doe ta velika vojska pa ih
uniti i razori. To je primjer onoga ko mi se pokorava i slijedi ono
sa ime sam doao i primjer onoga ko smatra lanim ono sa ime
sam doao od istine. (Buhari, 1422 h. god., broj hadisa: 7282,
9/93.)
` ` ` ` ` `` `
` ` `
Cijeli moj Ummet e ui u Dennet osim onih koji
odbiju! rekoe ashabi: A ko e odbiti o Allahov Poslanie?! On
ree: Ko mi se pokorava ui e u Dennet, a ko mi bude
nepokoran, on je odbio! (Buhari, 1422 h. god., broj hadisa: 7280,
9/92.)
` ` `
Uzmite od mene vae hadske obrede! (Bejheki, 1414h.
god. / 1994 god., broj hadisa: 9307, 5/125.)
9

:

8
Hadis je sahih. Biljee ga Ebu Davud i Ibn Made u slinom rivajetu. Vidi:
Sunen Ibn Made, Bejrut: Darul-fikr, broj hadisa: 12; 1/6.
9
En-Nesai i Bejheki. Vidi: Bejheki, Sunen el-Kubra, Mekka: Darul-Baz,
1414h. god. / 1994 god., broj hadisa: 9307, 5/125.
Vjerske znanosti

262
Ostavio sam vam dvije stvari nakon kojih (ako ih budete
slijedili) neete zalutati: Allahovu Knjigu i moj sunnet! (Hakim,
Bejheki, Malik i Darekutni.)
:
` ` `` ` ` ` ` ` `
` ` ` ` ` `` ` `` `
` `` ` ` ` ` `
` ` ` ` ` `
Ebu Davud biljei predaju od Ebu Seida el-Hudrija, r.a.
10
,
da je rekao:
Jedne prilike je Poslanik, s.a.w.s., klanjao namaz sa svojim
ashabima, pa je u toku namaza skinuo svoje papue i stavio ih
lijevo od sebe. Kada su ljudi to vidjeli, i oni su skinuli svoje
papue. Kada je Poslanik, s.a.w.s., zavrio namaz, upitao je: to
ste vi skinuli svoje papue? Oni rekoe: Vidjeli smo tebe da si
skinuo papue pa smo i mi skinuli svoje! Poslanik, s.a.w.s., ree:
Doao mi je Dibril pa me obavijestio da je na mojima bilo
neistoe!
11

`` `` `` ``` `` ``` ``
Vi sluate (hadis), on e se sluati od vas, i sluat e se od
onih koji e sluati od vas! (Ahmed, Bejheki, Hakim, Taberani, i
drugi.)
ODNOS HADISA SPRAM KURANA
Hadis spram Kurana ima nekoliko vidova meuodnosa:
1. Hadis potvruje i potkrepljuje Kuran. Primjeri ovoga
su sve ono to se prenosi u vezi sa obaveznosti
namaza, zekata, hada, zabranjenosti kamate i sl.

10
Radije-Allahu anhu Neka je Allah njime zadovoljan! A to je lijepo svaki
puta kazati kada se spomene neki od ashaba Allahovog Poslanika, s.a.w.s., a
kada se spomene neka od sahabijki (tj. ena) onda je lijepo kazati: Radije-
Allahu ANHA! Neka je Allah njome zadovoljan!.
11
Biljee ga jo i Bejheki, Daremi i Abd b. Humejd. Vidi: Sunen Ebu Davuda,
Bejrut: Darul-fikr, broj hadisa: 650, 1/231.

263
2. Hadis pojanjava Kuran. Primjer ovoga je da se broj
rekata u namazu ne spominje u Kuranu nego u hadisu
i sl.
3. Hadis propisuje stvari koje nisu propisane u Kuranu.
Primjer ovoga je propisivanje udjela u nasljedstvu za
nanu, zabrana jedenja magareeg mesa, zabrana
poligamnog braka sa enom i njenom tetkom u isto
vrijeme i sl.
4. Hadis specificira odreene propise Kur'ana (npr. nain
odsijecanja ruke kradljivcu)
5. Detaljnije obrazlae odreene propise Kur'ana (npr.
dozvoljenost konzumiranja uginule ribe)
Prethodno reeno bi se moglo i ovako prikazati:

Ibn Hazm
12
je o ovome lijepo rekao:

12
Njegovo puno ime je .

HADIS
POTVRUJE
KUR'AN (npr, zekat,
post...)
POJANJAVA
KUR'AN (npr. namaz i
sl.)
SPECIFIZIRA
ODREENE
PROPISE KUR'ANA
(npr. odsijeanje ruke
kradljivcu)
DETALJNIJE
OBRAZLAE NEKE
PROPISE KUR'ANA
(npr. uginula riba...)

NORMIRA PROPISE
KOJI NISU
SPOMENUTI U
KUR'ANU
Vjerske znanosti

264
- -
..... :

Gdje se u Kuranu nalazi da (farzi) podne namaza imaju
etiri rekata, da akamski imaju tri rekata; da se ruku obavlja
ovako a sedda onako; i da je opisano ta se ui (u namazu) i kako
se selam predaje? Gdje je u Kur'anu objanjenje onoga ega se
treba kloniti prilikom posta, i objanjenje kakvoe zekata na zlato
i srebro, sitnu stoku, deve i krave? Gdje je odreena koliina koja
se u zekatu izdvaja, i objanjenje postupaka hada od vremena
stajanja na Arefatu? I opisu namaza na Muzdelifi, bacanju
kamenia na demretima, i svojstvima ihrama i njegovih
zabrana, nainu odsijecanja ruke kradljivcu; o tome da se
dojenjem stvara zabrana stupanja u brak, i opisa onoga to je
zabranjeno od jela, i svojstvima kurbana i ivotinja za klanje, i
krivinih propisa, i nainu razvoda braka, i propisu kupoprodaje, i
objanjenju zabrane kamate, opisu sudstva i tuiteljstva, opisu
zakletvi, vakufa, posudbe, sadake i drugih oblasti fikha?! U
Kuranu se nalaze samo openite naredbe, i da nam je samo to
dato, ne bismo znali kako po njima postupati, i u svim tim
pitanjima je obaveza vraanja ka onome to se prenosi od
Poslanika . Isto je i sa idma'om. On se odnosi samo na neka
laka pitanja... Zbog toga je nuno vraanje hadisu. I kada bi neko
rekao: Ne prihvatamo nita osim onoga to je u Kuranu, onda bi
on bio nevjernik po idmau cijelog Ummeta.
13

VANOST HADISKE ZNANOSTI U USPOREDBI SA
DRUGIM ISLAMSKIM ZNANOSTIMA
Hadiska znanost je jedna od najvanijih, ako ne i najvanija
islamska znanost. (El-Adevi, M. 1410 h. god./1990./god.)
I njeno izuavanje, kao i izuavanje ostalih islamskih
znanosti potpada pod kolektivnu vjersku dunost farz kifaje (El-
Kudat, bez. god. izdanja). Pomou nje opstoji erijat i druge
erijatske nauke. Onaj ko ne bude imao dovoljno znanja iz hadisa,
stalno e grijeiti u oblastima islamskih znanosti, i druge e voditi

13
.( , : 01 / 07 / 2003 , dostupno na: http://www.islamweb.net.qa/
ver2/archive/readArt.php?id=24305) (4.7.2009 god.)

265
u stalne greke. Ovakva osoba e skrenuti sa pravog puta a da to
nee ni osjetiti, pa bez obzira da li se takva osoba bavi akaidom,
tefsirom, fikhom, vazom ili historijom islama.
Tako e neki mufessir uloiti veliki trud u tumaenju
znaenja Allahovih rijei, ali moda nee doi do istine
jer se u svojim tumaenjima oslanjao na izmiljene ili
slabe predaje.
Neki fekih moe uloiti veliki trud u rjeavanje neke
fikhske mesele, ali oslanjajui se na slaba miljenja i
rivajete nee spoznati pravu istinu.
Neki uenjak iz oblasti akaida e formirati svoja
miljenja i stavove na slabim ili apokrifnim predajama i
na taj nain e zastraniti i on i oni kojima govori o vjeri
i vjerskim istinama.
Tako su i brojni vaizi, smatrajui da govore ono to
ljude pribliava Allahu, ustvari, govorili ono to je la
na Allaha, d.., i Njegovog Poslanika, s.a.w.s.,
Uzvieni Allah, d.., kae:
` ` ` ` ` ` ` `
Ima li onda nepravednijeg od onoga koji, ne znajui istinu,

izmilja lai o Allahu da bi ljude u zabludu doveo. Allah sigurno
nee ukazati na pravi put ljudima koji su nepravedni. (El-En'am,
144.)
Zbog toga je obaveza svih da izuavaju hadiske znanosti
kako bi razluili vjerodostojno od nevjerodostojnog.
Abdullah b. Mes'ud, r.a., je kazao: Ponavljajte hadis!
Njegov ivot je u njegovom ponavljanju! (Hakim, 1397 h. god./
1977 god, str: 141.)
TERMINOLOGIJA HADISA
Hafiz Zejnuddin Abdur-Rahman el-Iraki je kazao:
Hadiska nauka je veoma odgovorna i ozbiljna, od nje je velika
korist, na njoj se temelji veina propisa, pomou nje se raspoznaje
halal i haram. Njeni uenjaci imaju posebnu terminologiju koja je
neophodna za shvatanje onima koji ele znanje, i zbog toga se
daje prednost panji u izuavanju ove znanosti.
Vjerske znanosti

266
Sulejman en-Nedevi je rekao: Rivajet prenoenje je nuna
stvar. Ni jedna nauka, niti dunjaluka stvar ne moe bez
prenoenja i rivajeta, jer ne moe svaki ovjek prisustovati
svakom dogaaju.
Terminologija hadisa je jedna od brojnih hadiskih znanosti
koja ima za predmet rijei, djela i sve ono to se dovodi u vezu sa
posljednjim Allahovim Poslanikom Muhammedom alejhis-selam.
Najea, najrairenija i najvie prihvaena definicija ove znanosti
je:
.
To je znanost o temeljima i pravilima po kojima se
prepoznaje sened i metn, sa stanovita njihovog prihvatanja ili
odbacivanja (Tahhan, M., 1415 h. god. str.:15.).
Iz ove definicije se vidi da su dvije glavne teme ove nauke:
Rije sened jeziki oznaava oslonaca nazvan je
tako zbog toga to se hadis oslanja i temelji na njemu, odnosno to
se svaki prenosilac oslanja na prenoenje njegovog prethodnika u
senedu tj. da je uo hadis od onog od koga ga prenosi.
Terminoloko znaenje seneda je lanac (niz) prenosilaca koji
nam prenose sadraj (tekst) hadisa.
Rije metn jeziki oznaava neto to je sutinsko i
uzdignuto od zemlje. Terminoloko znaenje je da je metn
sadraj onog to se prenosi putem seneda.
Dakle, terminologija hadisa ima zadatak da razlui
vjerodostojne () od nevjerodostojnih () hadisa.
Na ovaj nain, ispitujui sened i metn, ova nauka daje veliki
doprinos hadisu, fikhu i openito islamu, uvajui ga od
iskrivljivanja i zastranjivanja. Da nije ove nauke ne bi se mogao
razlikovati vjerodotojan hadis (sahih) od dobrog hadisa (hasen),
slabog hadisa (daif ) niti pak izmiljenih predanja (mevdua).
Primjer seneda i metna:
` ` ` ` ' ` `` ` ` `` `` ` `
` `
``
Kazivao nam je Sulejman b. Harb, kazivao nam je Hammad
od Ejjuba od Nafia od Ibn Omera, r.a., da je rekao: Rekao je

267
Allahov Poslanik, s.a.w.s.: Ne zabranjujte Allahovim robinjama
(enama) da idu u Allahove damije! (Buharija, Muslim i Ebu
Davud)
14

Prvi dio ovog rivajeta: Kazivao nam je Sulejman b. Harb,
kazivao nam je Hammad od Ejjuba od Nafia od Ibn Omera , da
je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.w.s.: je sened.
Drugi dio ovog rivajeta: Ne zabranjujte Allahovim
robinjama (enama) da idu u Allahove damije! je metn.
Druga definicija ove znanosti koja je, takoer, esta meu
islamskim uenjacima je:
To je nauka pomou koje se poznaju pravila po kojima se
dolazi do spoznaje o raviji i rivajetu. (Sulejm, 2000./ str: 10.)
DRUGI NAZIVI ZA OVU ZNANOSTI
Kroz historiju za ovu znanost se veu i sljedei nazivi (El-
Kudat, bez. god. izd.):
15

16
i

17

Neki uenjaci prave razliku izmeu ovih termina, i svakim
od navedenih dodjeljuju posebne oblasti. Ipak, najei naziv za
ovu znanost je .
PODJELA HADISKE TERMINOLOGIJE
Dva su glavna dijela znanosti o hadisu:
1.
2.
je nauka, odnosno dio nauke, koja izuava
naine i pravila, vrste rivajeta, termine u prenoenju hadisa od
Allahovog Poslanika, s.a.w.s. Obuhvata znanje o prenosiocima
hadisa, njihovoj kritici i valorizaciji, njihovim biografijama,

14
Vidi: Sunen Ebu Davuda, broj hadisa: 566, 1/210.
15
Nauka o shvatanjima znaenja hadisa, njihovom suodnosu i sl.
16
Nauke hadisa. Pod mnoinom nauke se mislilo rei da je svaka od
hadiskih disciplina znanost za sebe a da svu sve objedinjene u ovoj znanosti.
17
Temlji hadisa.
Vjerske znanosti

268
imenima i nadimcima, mjestima boravka i sl. Dakle, ova znanosti
ima za temu ispitivanje seneda, rivajeta i to je u vezi s tim. Svrha
ove znanosti je sakupiti Poslanikove, s.a.w.s., hadise i paljivo ih
uvati.
je nauka koja izuava sutinu prenesenog
rivajetom, uvjete, pravila i propise sadraja i smisla hadisa,
klasificiranje hadisa, i sl. Sutina ove znanosti je u ispitivanju
metna i prepoznavanju prihvatljivih meu ostalim vrstama
hadisima. (Handi, M. 1972)
ZAKLJUAK
Hadiske znanosti spadaju meu najvanije islamske znanosti
openito. One su vrsto utemeljene na kur'ansko-hadiskim
uputama, i kroz period od 14 stoljea, brojni uenjaci su dali
ogromne doprinose razvoju hadiskih znanosti. Razvijajui hadiske
znanosti, muslimani su uspijevali cjelovitije razumjeti i same
kur'anske tekstove kao i brojne hadise koji bi, bez adekvatnog
znanja iz hadiskih znanosti, bili pogreno protumaeni i shvaeni.
Sunnet nikako ne moe bez Kur'ana, niti se pak Kur'an moe
ispravno razumjeti bez sunneta. Terminologija hadisa je srna
hadiska disciplina kojom se uspijevaju razluiti vjerodostojni od
nevjerodostojnih hadisa. Pored ove nauke, spomenute su i druge
hadiske nauke, bez kojih je nezamislivo ozbiljnije bavljenje
hadisom!
LITERATURA
Sulejm, Amr Abdul-Mun'im Tejsiru 'ulumil-hadis lil-
mubtedi'in, Tanta: Darud-dija, 2000./, tree izdanje.
El-Kudat, dr. eref El-Minhadul-hadis, Jordanski Univerzitet,
bez god. i mjesta izdanja.
Tahhan, Dr. Mahmud, Tejsiru mustalehil-hadis, Merkezil-huda
lid-dirasat, Aleksandrija, 1415./h. god.
El-Buhari, M. Sahihul-Buhari, bez mjesta izdanja, Daru tavkin-
nedat, 1422./h. god.
El-Adevi, M. Tejsiru mustalehil-hadis fi sual ve devab, Kairo:
Mektebetul-haremejn lil'ulumin-nafi'ah, II izdanje,
1410./h. god./1990./god.
Hakim, Ma'rifetu 'ulumil-hadis, Bejrut, Darul-kutubil-'ilmijje
i Medina: Mektebetul-'ilmijje, II izdanje, 1397./h. god./
1977./god.

269
Handi, Mehmed, Uvod u tefsirsku i hadisku nauku, Sarajevo:
Gazi Husrevbegova medresa, 1972./god.
Itr, Nuruddin, dr., Menhedun-nakd fi ulumil-hadis, Damask:
Darul-Fikr, tree izdanje, 1997./god.

QURANIC-HADITH ORIGINS OF HADITH SCIENCES
Esmir Halilovi, M.A.
Summary
In this paper, we present the origins of Hadith sciences or
the Terminology of Hadith derived from the Qur'anic and Sunna
sources which are the primary sources of all Islamic sciences. We
write about an obligation to follow the Sunna, and the relation of
the sciences with other Islamic disciplines. The importance of the
study of the sciences, that are necessary for right understanding of
entire religion, is emphasized.
Key words: Hadith, Sunna, Hadith terminology

.
.
.
: .
Vjerske znanosti

270


271
Izvorni nauni rad

Amel Sarajli
1

HISTORIJSKI PRIKAZ POJAVE SLJEDBI I
RASKOLA U ISLAMU
Saetak
Poslije Poslanikove, a.s., smrti muslimani su sauvali
kompaktnost svoje zajednice do perioda hilafeta Ebu Bekra i
Omera, r.a. Nakon ubistva halife Osmana, r.a., dolazi do
konfrontacije i krvoprolia meu muslimanima. Taj nemili dogaaj
poljuljao je snaan stub halifatskog autoriteta, a islam i muslimani
dovedeni su u teku situaciju i iskuenje. U tom periodu nastaju
razliita miljenja i stavovi o pitanju hilafeta. Svaka od oponentnih
strana iznosila je svoje argumente, a neki su ak posezali i za
falsifikovanim predajama i neautentinim tumaenjima. Navedena
zbivanja rezultirala su pojavu raskola i sljedbi meu muslimanima.
Haridije i ije su prve sljedbe koje su se pojavile, a poslije njih
pojavile su se kaderije i murdije iz kojih se izrodie sve kasnije
sljedbe i raskoli.
Sve te sljedbe uglavnom su bile uvjetovane vanjskim i
unutranjim faktorima koji su nekada bili isto vjerskog karaktera,
nekada politiko-ekonomskog, a nekada filozofskog karaktera.
Kljune rijei: sljedbe/raskoli/ haridije/ ije/ kaderije/ murdije i
muatezile
1. UVOD
U ovom radu bavimo se genealokim, historijsko-religijskim,
ali i vjersko-politikim uzrocima koji su doveli do pojave raskola i
sljedbi unutar muslimanske zajednice. Sljedbe i raskoli meu
muslimanima javljaju se usljed djelovanja kako vanjskih tako i
unutarnjih faktora, te okolnosti kroz koje su muslimani prolazili u
periodu nastanka tih sljedbi. Sve te sljedbe, zapravo, su se pojavile
tokom dugotrajne povijesti bremenite politikim i drutvenim

1
Asistent, Islamski pedagoki fakultet Univerziteta u Zenici,
amelsarajlic@gmail.com
Vjerske znanosti

272
zbivanjima koja jo uvijek ne poznajemo najbolje. Sljedbe i raskoli
u islamu nisu se sve pojavile u isto vrijeme i odjednom, nego su se
javljale u razliitim razdobljima i na razliitim mjestima. Prvo
razdoblje islama predstavlja najii period islamskog ummeta u
povijesti islama, period ustrajnosti i ispravnosti u vjerovanju (akidi)
prve generacije ovog ummeta. Premda je to period u kojem
Poslanik, a.s., umire i u kojem dolazi do krize vostva (hilafeta) u
novoformiranoj zajednici muslimana, muslimani ipak uspijevaju
sauvati kompaktnost te svoje zajednice. Tek u drugom, treem i
etvertom razdoblju pojavljuju se prve sljedbe i raskoli u islamu.
2. PRVO RAZDOBLJE (1- 37. H. god.)
Dvadeset i tri godine Kur'an je objavljivan Poslaniku, a.s., a
on ga je prenosio i tumaio svojim drugovima sve dok nije
upotpunjena vjera i usavrena Allahova blagodat, nakon ega ga je
Uzvieni Allah uzeo Sebi. Pored ajeta koji su za nas razumljivi i
pojmljivi u Kur'anu se nalaze i ajeti ija znaenja nismo u
mogunosti pojmiti svojim razumom, kao to su ajeti koji govore o
Allahovom Biu, Njegovim imenima, svojstvima i djelima, o
Sudnjem danu, dogaajima i stanju na tom danu, o Dennetu i
Dehennemu i o onome to je Allah, d.., pripremio u njima od
nagrade i kazne. Sve spomenuto, objavljivano je Poslaniku, a.s., a
on je to prenosio i tumaio svojim drugovima. Njegovi drugovi su
ti koji su izravno od Poslanika, a.s., sluali Kur'an i shvatili njegovo
znaenje, zatim su povjerovali u njega i radili po njegovim
propisima. Oni su to prihvatali i u to vrsto vjerovali, tako da se ne
prenosi ni od jednog od njih da je odbio ili posumnjao u neto od
toga.
Mi vjerujemo da su oni shvatali sve ono to im je prenosio
Poslanik, a.s., kada je rije o jasnim ajetima (muhkem), jer bi u
protivnom pitali i traili objanjenje znaenja, zbog toga to se to
ticalo najvanije stvari u njihovom ivotu, a to je vjerovanje
(akida). Vidjeli smo ih kako se u poetku bore protiv Poslanika,
a.s., da bi poslije, nakon prihvatanja islama, rtvovali svoje ivote,
djecu i imetak titei ga, a ne bi to radili na Allahovom putu da nisu
poznavali svoje vjerovanje i shvatili njegovo znaenje.
injenica je da su ashabi, r.a., pitali Poslanika, a.s., o nekim
stvarima iz oblasti islamskog prava, ali to su bila pitanja vezana za
djela a ne za vjerovanje.

273
Ibn 'Abbas, r.a., je rekao: "Nisam vidio narod bolji od ashaba
(drugova) Allahovog Poslanika, a.s., nisu ga, za njegovog ivota,
pitali vie od trinaest pitanja, sva su u Kur'anu Pitaju te o
mjesenom pranju, pitaju te o zabranjenim mjesecima, pitaju te o
siroadima I pitali su ga samo ono od ega bi koristi imali."(El-
Devzijje, 1996: 56)
Rekao je Ibnul-Kajjim: "Drugovi Allahovog Poslanika, a.s.,
su se razilazili u nekim pitanjima vezanim za propise vjere, ali oni
su bili prvaci i uglednici u vjeri, sa najpotpunijim imanom, i,
Allahu hvala, nisu se razilazili ni u jednom pitanju vezanom za
Allahova imena, svojstva ili djela"(El-Devzijje, 1996: 39)
Ovako su ashabi, r.a., ustrojili svoj ivot, pa je njihovo
drutvo bilo zdravo od svih zastranjivanja koja bi natrunila njegovu
bistrinu ili izobliila njegovu istotu.
Pojedina zastranjivanja su skoro bila na pomolu, ali su
lijeena na vrijeme i sprjeavana u samom zaetku, tako da u ovom
periodu nije dolo do njihove pojave.
Tako su u vrijeme Poslanika, a.s., neki od ashaba poeli
raspravljati o odreenju, na ta se Poslanik, a.s., naljutio i zabranio
im da o tome raspravljaju, pa su se toga proli.
Abdullah ibn 'Amr ibn el-'As je rekao: "Jedne prilike je
Poslanik, a.s., iziao meu ashabe, r.a., dok su oni raspravljali o
odreenju zbog ega se naljutio toliko da mu se lice zacrvenilo, kao
da mu je na njemu ispuen nar, pa je rekao: "Je li vam to nareeno
da radite ili neto drugo, pa ste poeli u Allahovoj knjizi traiti
proturjenosti?! Pogledajte ta vam je nareeno pa to slijedite, a
ta vam je zabranjeno, to ostavite." (El-Lalikai, 1995: 129)
Ovaj hadis dokazuje da su se neki od ashaba ipak uputali u
raspravu o odreenju (kaderu) u vrijeme Poslanika, meutim, to je
bilo sluajno i nije se ponavljalo poslije. Svi oni su izbjegavali
uputanje u ovakve i sline rasprave, tako da se ni od jednog od
njih ne prenosi da je ponovno otvorao vrata takvim raspravama, a
ono to se prenosi od njih jeste da su zauzeli kritiki stav spram
kaderija kada su se pojavili poslije, te su ih se ak i odricali.
2

Slino se desilo i u vrijeme Omera, r.a., ali to su bili
pojedinani sluajevi koji su brzo pali u zaborav i nisu se vie
javljali. Jedan od tih primjera je sluaj ovjeka po imenu Sabig koji
je raspravljao o manje jasnim kur'anskim ajetima zbog ega ga je

2
Autor djela erhu usli 'tikadi ehlis-sunneti vel-dema'ati o ovome opirno
govori u dijelu knjige "Zabrana govora i rasprave o kaderu" str. 693/4.
Vjerske znanosti

274
Omer, r.a., batinao sve dok se nije pokajao. Sabig je namjeravao da
unese smutnju meu vjernike. Tu predaju El-Lalikai biljei od
Sulejmana ibn Jesara a u njoj se navodi da je neki ovjek po imenu
Sabig ibn 'Asel doao u Medinu, a sa sobom je nosio neke knjige
pa je pitao o manje jasnim ajetima. Kada je to uo Omer, r.a.,
pripremio je pruteve od palmine grane i pozvao ga je sebi. Kada je
uao kod njega i sjeo, Omer, r.a., ga upita: "Ko si ti? " "Ja sam
Allahov rob Sabig", odgovori on. "A ja sam Allahov rob Omer",
ree Omer. Zatim ga je Omer poeo udarati onim prutevima sve
dok mu nije raskrvario glavu, a krv mu je oblila lice, pa je zavikao:
"Dovoljno je, o vladaru pravovjernih. Tako mi Allaha, otile su mi
sve sumnje koje su mi bile u glavi." ((El-Lalikai, 1995: 702)
Iz ovog kratkog izlaganja uviamo istou tog perioda od
novotarija i zastranjivanja u vjerovanju (akidi).
3. DRUGO RAZDOBLJE (37-100. H.god.)
Ovaj period poinje od sredine hilafeta Alije, r.a. U ovom
periodu u kojem pomaljaju glavu novotarije koje su nastale usljed
politikih razilaenja kojima su bili izloeni ashabi, r.a., a koja su
opet bila rezultat njihovog rasuivanja novonastalih problema,
raaju se dvije nove sljedbe: haridije i iije. To su bile dvije
suprotne skupine/sljedbe. Prva je Aliju, r.a., smatrala nevjernikom i
odricala ga se, a dok ga je druga podravala i pomagala.
Poslije njih su se pojavile kaderije i murdije iz kojih su
izrodile sve kasnije sljedbe i raskoli.
HARIDIJE
3

Haridije su se pojavile u vrijeme hilafeta Alije, r.a., 37.
H.god. Povod rascjepa muslimana, odnosno pojave sljedbe-
haridija bio je prijedlog Muavije Aliji, r.a., za vrijeme Bitke kod
Siffina, koji se odnosio na rjeenje razmirica nastalih nakon
Osmanovog ubojstva, a koje su i bile povod ratu. Prema tom
prijedlogu, rjeenje bi trebalo prepustiti arbitrai dvojice odabranih
presuditelja koji e presuditi "na osnovu Kurana." Dok je veina
Alijinih, r.a., vojnika spremno prihvatila taj prijedlog, bilo zato to
im je dosadilo ratovanje ili zato to su se qurra "uai Kurana"
nadali da e ta presuda opravdati njihov bjesomuni napad na

3
Haridije (El-Havarid): Ime koje oznaava skupinu koja se pobunila protiv
Alije, r.a. (E-ehrestani, 2001; El-Eari, 1969)

275
Osmana, r.a., koji je i zavrio njegovim ubojstvom, drugi ratnici, iz
plemena Temim, estoko su se usprotivili tome da se iznad Bojeg
suda postavi ljudski sud. Glasno negodujui da "presuda pripada
iskljuivo Bogu" ("la hukme illa lillahi"), napustie vojsku i
povukoe se u selo Harura, nedaleko od Kufe. Naime, haridije se
pojavie nakon to su odbili da prihvate arbitrau, iako su oni
primorali Aliju, r.a., na to kada je Muavijina, r.a., vojska podigla
Mushafe. Meutim, kada ih je Alija, r.a., napomenuo da su ga oni
primorali na to, odgovorie mu da je to od njih bilo nevjerstvo i da
su se oni zbog toga Allahu pokajali, pa su traili i od njega da se
pokaje kako bi mu dali prisegu. (Et-Taberi, 1971) Tako su zbog
loeg shvatanja ovog pitanja optuili Aliju, r.a., da je postavio ljude
kao sudije u Allahovoj vjeri.
Jedan od haridija je rekao Aliji, r.a.,: "Tako mi Allaha, o
Alija, ukoliko ne prepusti arbitrau ljudi Allahovoj Knjizi, borit
emo se protiv tebe traei time Allahovo lice i njegovo
zadovoljstvo." (Et-Taberi, 1971: 5/72)
Uzrok njihove sumnje je njihovo neispravno shvatanje rijei
Uzvienog: "A oni koji ne sude prema onome to je Allah objavio,
oni su pravi nevjernici." (Kuran, El-Maide: 44), i rijei: "Onda
se borite protiv one (skupine) koja je uinila nasilje sve dok se
Allahovim propisima ne prikloni." (Kuran, El-Hudurat: 9)
Oni Kau da je Allah, d.., naredio borbu protiv skupine koja
je uinila nasilje, a Alija je odustao od te borbe kada je pristao na
arbitrau i tako je po njima zanemario Allahov propis pa je zbog
toga postao nevjernik, shodno rijeima Uzvienog (kako to oni
tumae): "A oni koji ne sude prema onome to je Allah objavio, oni
su pravi nevjernici." (El-Eari, 1969)
Alija, r.a., je pokuavao da im objasni ono u ta su sumnjali,
govorei im da je on, ustvari, sudio po Allahovoj Knjizi, jer je
naredio dvojici sudija u sporu da daju prednost onome na emu
potencira Kur'an, a da zapostavljaju ono to je zapostavio Kur'an.
On ih je, takoer, podsjeao da je Kur'an zbirka napisa
smjetenih izmeu dvije korice i da on sam po sebi ne govori, nego
ljudi govore njime. (Et-Taberi, 1971) Meutim, oni nisu prihvatili
njegova objanjenja nego su ustrajali u svojoj zabludi sve dok
njihov problem nije rijeen borbom. Navedenoj situaciji doprinijelo
je i ope stanje znatnog broja muslimana koji su bili zaokupljeni
svojim prohtjevima do te mjere da su se vie zalagali i borili za njih
nego za same principe vjere. O ovome nam sasvim jasno govori i
sam Ibn Haldun koji prenosi jedan razgovor izmeu Alije, r.a., i
Vjerske znanosti

276
jednog ovjeka koji ga je pitao: "ta je to s muslimanima pa su se
razili u tvome sluaju, a nisu se razili u sluaju Ebu Bekra i
Omera, r.a.?" Alija mu je odgovorio: "Zato to su oni vladali
ovakvima kao to sam ja, a ja danas upravljam takvima kao to si
ti." (Ibn Haldun, 1967: 3/1169)
Kada su pravednog halifu Omer ibn Abdul Aziza pitali da
objasni razloge sukoba meu ashabima, on je odgovorio: "To je krv
kojom je Allah d. ., oistio nae ruke, ne elimo tom krvlju
uprljati nae jezike!" Allah d. ., u svojoj Knjizi kae: "Taj narod
je bio i nestao; njega eka ono to je on zasluio, i vas e ekati
ono to ete zasluiti, i vi neete biti pitani za ono to su oni radili.
(Kuran, El-Bekare: 134)" (El-Kardavi, 2000)
Od tada Haridije smatraju svakog poinioca velikog grijeha
nevjernikom iji je ivot i imetak dozvoljen. (El-Eari, 1969)
IIJE
4

E-ia (iije) su nazvane tim imenom zbog toga to su oni
(ia) pristalice Alije, r.a., i to smatraju da je trebalo da on bude
halifa (imam) muslimana nakon smrti Poslanika, s.a.v.s. Nadalje,
oni smatraju da imamet ne moe prei na nekog ko nije od njegovih
potomaka, izuzev nepravedno ili prividnim pristajanjem (tukja) od
strane nekog od imama. Imamet, kod njih spada u glavne temelje
vjere. Oni smatraju da su svi poslanici i imami bezgrijeni i
sauvani od velikih i malih grijeha. Njih nazivaju i rafidijama, a
ponekad se tim imenom nazivaju iije koji su, nasuprot zejdijama,
zato to su odbili da pomognu Zejd ibn Aliju u njegovoj borbi
protiv Hiama ibn Abdul Melika. (E-ehrestani, 2001; El-Eari,
1969)
Idejni utemeljiva iija je Abdullah ibn Sebe' koji je
porijekom Jevrej. Islam je prihvatio samo prividno. Tvrdio je da je
to uinio samo iz ljubavi prema ehlul-bejtu (Poslanikova, a.s.,
porodica). Govorio je narodu: ''Zar Muhammed, a.s., nije vrjedniji
kod Allaha, d.., od Isa, a.s.? Ako je to tako, onda je pree da se
on vrati nego Isa, a.s., a on se vratio u linosti Alije, r.a.'' (El-Buti,
1998: 540) Pretjerujui u velianju Alije, r.a., govorio je da je
Poslanik, a.s., njega oporuio za halifu, tako da ga je poslije
podigao na nivo boanstva.

4
U arapskom ova rije oznaava pomonike i pomagae.

277
Kae El-Bagdadi: ''Es-Sebeijje su sljedbenici Abdullaha ibn
Sebe' koji je pretjerao u velianju Alije, r.a., govorei za njega da je
poslanik, da bi na kraju rekao da je on bog.'' I kae: ''Ibn Sebe' je
porijeklom od Jevreja iz Hire (Irak). Javno je ispovijedao islam, a
htio je da kod stanovnika Kufe zadobije ugled i vlast. Govorio im
je da je on u Tevratu naao da svaki poslanik ima onoga kome
ostavlja oporuku (ar. el-vesijj), i da je Alija, r.a., onaj kome je
Poslanik, a.s., ostavio oporuku.'' (El-Bagdadi, bez godine izdanja:
235)
E-ehrestani spominje da je Ibn Sebe' prvi koji je spomenuo
oporuku o Alijinom imametu. A o Sebeijjama je rekao da su oni
prvi koji su govorili o javnom i skrivenom imamu, te o povratku
imama. (E-ehrestani, 2001)
Nakon toga su se iije podijelile kada je u pitanju Alijin
hilafet i njegov imamet, kao i oporuke (E-ehrestani, 2001) na
desetine sljedbi.
KADERIJE
Govor o kaderu (odreenju) i vezi izmeu djela ljudi i
Allahove volje je od stvari o kojima se govorilo i prije islama, kao
to nas o tome obavjetava Allah, d.., u Kur'anu. Tako se
spominje da su kurejijski murici svoj irk pripisivali Allahovoj
volji, pa im je Allah, d.., rekao da su tako neto govorili i oni
prije njih. Kae Uzvieni: ''Oni koji Njemu druge smatraju ravnim
govore: ''Da je Allah htio, ne bismo se ni mi ni preci nai, pored
Allaha, nikome klanjali i ne bismo, bez njegove volje, nita
zabranjenim smatrali''. Tako su isto i oni prije njih postupili. A zar
su poslanici bili duni to drugo ve da jasno obznane?'' (Kuran,
En-Nahl: 35)
Kae Ebu Hurejre, r.a.,: ''Kurejijski murici su se raspravljali
s Poslanikom, a.s., o kaderu (El-Lalikai, 1995), pa je Allah objavio:
''Grijenici e sigurno stradati i u ognju biti.'' (Kuran, El-Kamer:
47)
Takoer, se u doba Poslanika, a.s., desila rasprava izmeu
nekih ashaba o pitanju kadera (odreenje), pa ih je uo Poslanik,
a.s., na ta se naljutio i zabranio im da o tome raspravljaju, nakon
ega su prestali. Poslije se govor o kaderu pojavio u drugoj
polovici prvoga stoljea, a prvi koji je poeo da govori o tome je
M'abed el-Duheni. M'abed se u tome poveo za jednim kraninom
Vjerske znanosti

278
koji je prihvatio islam, ali se opet vratio kranstvu, tako da je
M'abed bio prvi koji je govor o kaderu proirio meu ljudima.
Muslim biljei da je Jahja ibn J'amer rekao: ''Prvi koji je
govorio u Basri o kaderu je M'abed el-Duheni... '' (En-Nevevi,
1994: 8)
Kae El-Evza'i: ''Prvi koji je govorio o kaderu je ovjek iz
Iraka po imenu Susin
5
, on je bio kranin koji je prihvatio islam, ali
se opet vratio kranstvu. Njegova miljenja je prihvatio M'abed el-
Duheni, a od njega je uzeo Gejlan.'' (El-Lalikai, 1995: 827)
Kae Ibn 'Avn: ''Vidio sam ljude koji su govorili o Aliji i
Osmanu, sve dok se nije pojavio ovjek koga su zvali Sunsevejhi
el-Bakkal." I kae: ''On je bio prvi koji je govorio o kaderu.'' (El-
Lalikai, 1995: 826)
Prvo s im su poeli Kaderije jeste njihova tvrdnja da Allah,
d.., nije znao za deavanje stvari prije nego to se one dese i da ih
nije unaprijed odredio. Njihova novotarija, u prethodnom znaenju,
podrazumjeva:
Nijekanje da je Allah oduvijek znao o stvarima koje se
deavaju sada.
Da je rob taj koji neovisno ni od koga ini svoja djela.
Za skupinu kaderija koji su iznosili i zastupali ovakva
miljenja, Ibn Hader kae da je iezla i da je ona prolost. Prenosi
se od Kurtubija da je rekao: ''Ovaj mezheb je nestao i ne poznajemo
nikoga, od onih koji su doli poslije, da slijedi to miljenje.'' I Kae:
''Kaderije danas, zastupaju miljenje da Allah zna za djela robova
prije nego ih urade, ali se razlikuju od selefa (dobrih prethodnika) u
tome to smatraju da su djela robova odreena, ali ih oni rade
potpuno neovisno'' (El-Askalani, 1996: 1/119; En-Nevevi, 1994:
1/154)
Poslije su mu'tezilije iznjedrile i iznosile novija promiljanja o
kaderu, te su se i oni podijelili u razne sljedbe i grupacije o ovom
pitanju.
MURDIJE
Murdije su oni koji odvajaju djela od imana, tj. smatraju da
je sutina imana u spoznaji Allaha, ljubavi prema Njemu i
oitovanju Njegovog jedinstva, te da iman nije uvjetovan djelima. I

5
U vezi s njegovim imenom postoje razliita miljenja. Neki kau da se zvao
Susin, drugi kau da se zvao Sunsevejhi, a Ibn S'ad kae da se zvao Sunhevejhi.
(Ibn Sad, 1960) U vezi s ovim pitanjem navode se i druga miljenja.

279
oni su se podijelili u razne sljedbe, od kojih veina smatra da se
iman ne moe dijeliti. Neki od njih smatraju da niko od muslimana
(vjernika) nee ui u Dehennem, bez obzira kolike grijehe
poinili. (El-Eari, 1969; El-Bagdadi, bez godine izdanja; E-
ehrestani, 2001)
Kae El-Bagdadi: "Nazvani su murdije zbog izdvajanja djela
iz imana." (El-Bagdadi, bez godine izdanja: 202)
Prvi koji je govorio o irda'u
6
bio je El-Hasen ibn Muhamed
ibn el-Hanefije
7
, koji je umro 99. godine po hidri, a to spominje
svako ko je pisao o njegovom ivotopisu.
Kae Ibn S'ad o njemu: "On je prvi koji je govorio o irda'u",
i kae, takoer, da su jedne prilike kod njega doli Zazan i Mejsera
i kritikovali su ga zbog knjiice (pisma) koju je napisao o irda'u,
pa je rekao Zazanu: "O Ebu Omere, volio bih da sam umro, a da to
nisam napisao." (Ibn Sad, 1960: 5/328)
U ovoj knjiici (pismu) je pisao o ostavljanju presude Allahu,
d.., o onima koji su uestvovali u sukobima koji su se desili
nakon hilafeta Ebu Bekra i Omera, r.a.
To nam potvruje i Ibn Hader koji je, kada je proitao ovu
knjiicu (pismo), rekao: "El-Irda' o kome govori El-Hasen ibn
Muhamed nije El-Irda' koji je vezan za iman, a kojeg ne podrava
ehlis-sunnet. itao sam tu knjiicu (pismo) koju je napisao
Muhamed ibnu el-Hasen, a koju prenosi Ibn ebi Omer u svojoj
knjizi o imanu, gdje kae: "Prenosi Ibrahim ibn 'Ujejne od Abdul-
Vahida ibn Ejmena da mu je El-Hasen ibn Muhamed naredio da
ita tu knjiicu (pismo) ljudima, a u kojoj stoji: "Mi vam
preporuujemo bogobojaznost, nakon ega je spomenuo mnoge
stvari u kojima preporuuje da se pridravaju Allahove knjige i da
slijede ono to je u njoj, zatim je na kraju rekao: "Smatramo naim
prvacima Ebu Bekra i Omera, r.a., i borimo se za njih jer se zbog
njih nije sukobio ummet, te spram njih apsolutno nemamo nikakve
sumnje, a sud o onima koji su doli poslije njih ostavljamo Allahu,
d.." (El-Askalani, 1326. H-.god.: 2/230-231)

6
To je tvrdnja da su djela odvojena od imana tako da grijeenje ne umanjuje nae
vjerovanje. To je prazna nada u Boiju milost bez praktikovanja djela propisanih
islamom.
7
To je El-Hasen ibn Muhamed ibn 'Alij ibn ebi Talib. Postao je poznat po
njegovoj majci iz plemena Benu Hanife. Najbolje je poznavao razilaenje i
sukob koji se desio meu muslimnima i bio je od najpouzdanijih ljudi svoga
vremena. (El-Askalani, 1326. H.god.)
Vjerske znanosti

280
U nekim islamskim djelima navodi se da su murdije bile
poznate krajem prvog stoljea po hidri.U komentaru Buharijinog
Sahiha stoji da je Zejd ibn el-Haris el-Jami pitao Ebu Vaila o
murdijama. (El-Askalani, 1996: 48)
A u predaji koju biljei Ebu Davud et-Tajalisi se preciznije
pojanjava prethodna predaja od Buharije, a u kojoj se kae: "Kada
su se pojavile murdije otiao sam Ebu Vailu pa sam njemu to
spomenuo" (Et-Tajalisi, bez godine izdanja: 2/75)
Ibn Hader na ovo dodaje: "Iz ovoga se primjeuje da je
njegovo pitanje bilo u vezi s njihovim ubjeenjima, i to se desilo u
vrijeme njihove pojave, a Ebu Vail je umro 99. godine po hidri, ili
po nekim predajama 72. godine po hidri." (El-Askalani, 1996:
1/112)
U djelima koja govore o sljedbama stoji da je Gejlan ed-
Dimiki, koji je naslijedio govor o kaderu od M'abeda, bio
murdija kao to je to ve spomenuto u govoru o kaderijama.
E-ehrestani spominje da je Gejlan prvi koji je govorio o
kaderu i irdau. (E-ehrestani, 2001) Gejlan je ubijen oko 105.
godine po hidri, to znai da je ivio krajem prvog stoljea i on je
prvi od koga se prenosi govor o irdau u imanu.
Nakon njega se pojavljuje El-Dehm ibn Safvan, koji je
ubijen 128. godine po hidri. On je govorio da je iman spoznaja,
to je vjerovatno preuzeo od Gejlana, jer su oba ivjeli poetkom
drugog stoljea, a Allah najbolje zna.
4. TREE RAZDOBLJE (100-150. H.god.)
U poetku drugog stoljea pojavile su se etiri osobe od
novotara, koji poslije zasebno postadoe predvodnici jedne od
zabluda, a oni su:
1. Vasil ibn 'Ataa'
8
(umro 131.H.god), osniva M'utezilija.
2. El-D'ad ibn Dirhem
9
(umro 124.H.god).

8
Vasil ibn 'Ataa' el-Basri, roen u Medini 80. godine po hidri. Bio je uenik El-
Hasena el-Basrija. Kada je zagovarao novotariju El-Menziletu bejnel-
menziletejn (nivo izmeu dva nivoa), odstranjen je sa predavanja, nakon ega je
on samostalno poeo drati predavanja, gdje mu se pridruie potovaoci
njegovog miljenja. Umro je 131. h. godine. (El-Bagdadi, bez godine izdanja;
E-ehrestani, 2001)
9
El-D'ad ibn Dirhem mevla ibn Gafle porijeklom je iz Horosana. ivio je u
Damasku, ali je, nakon to je poeo da iri miljenje o stvorenosti Kur'ana,
morao da se iseli u Kufu. Tamo je susreo El-Dehma ibn Safvana koji je
prihvatio njegovo miljenje. U Kufi je zarobljen po naredbi namjesnika Halida

281
3. El-Dehm ibn Safvan
10
(umro 128.H.god.).
4. Mukatil ibn Sulejman
11
(umro 150.H.god.).
Vasil je bio zaetnik dvije novotarije:
Prva je njegovo miljenje da je da je poinilac velikog grijeha
na "nivou izmeu dva nivoa", tj. niti je mu'min (vjernik) niti je kafir
(nevjernik).
Kae E-ehrestani: "Jedne prilike je Vahid uao kod El-
Hasana el-Basrija pa mu je rekao: "O imamu, pojavila se u nae
vrijeme grupa ljudi koji smatraju nevjernicima poinioce velikih
grijeha, jer kau da je veliki grijeh kufr (nevjerstvo) i izvodi
ovjeka iz vjere. To su ve'idijje haridije. Drugi opet kau da veliki
grijesi ne tete ukoliko postoji iman, tako da ne smatraju djela
sastavnim dijelom imana govorei da sa imanom grijesi ne mogu
tetiti niti sa kufrom moe pokornost koristiti. Oni su murdije
ovog ummeta. Pa nam objasni vjerski stav o ovome".
Nakon toga se El-Hasan zamislio i prije nego to je odgovorio
rekao je Vasil ibn 'Ataa: "Ja ne kaem da je poinilac velikog
grijeha vjernik niti nevjernik, nego je on na nivou izmeu dva
nivoa, niti je vjernik niti je nevjernik." (E-ehrestani, 2001)
Ovaj dogaaj nam pokazuje razlog zbog kojeg je Vasil
izrekao ovu reenicu.
Njegova druga novotarija jeste njegovo miljenje da su
pristalice jedne od dvije grupe ashaba, koje su se sukobile,
grijenici, bez odreivanja koja je to grupa, i to je bio njegov razlog
zato ne prihvata svjedoenje nikog od njih. (El-Bagdadi, bez
godine izdanja)
On je bio prvi koji je govorio da je Kur'an stvoren, poricao je
da je Kur'an stvarni Allahov govor kao i da je Allah uzeo Ibrahima
za prijatelja (halila).

ibn Abdullaha el-Kuserija i pogubljen na dan Kurban-bajrama 124. godine po
hidri. (El-Dezeri, bez godine izdanja; Ibn Kesir, 1994)
10
El-Dehm ibn Safvan ebu Mahrez es-Semarkandi, pojavio se u Termuzu,
zatim se preselio u Belh. Tu je ostao klanjajui u mesdidu Mukatila ibn
Selmana, gdje su vodili rasprave, nakon ega je otiao u Tirmiz. Tu je
uestvovao u pobuni protiv namjesnika sa El-Harisom ibn Surejdom. Ubio ga je
Selim ibn Ahrez u Isfahanu, ili u Mervu 128. godine po hidri.
11
Mukatil ibn Sulejman ibn Bir el-Belhi. Istakao se u tefsirskoj znanosti, tako
da su uenjaci u vezi s njim podijeljeni na one koji ga smatraju pouzdanim i na
one koji ga ne smatraju takvim. Umro je 150. godine po hidri. (El-Bagdadi, bez
godine izdanja)
Vjerske znanosti

282
On je prvi koji je poricao Allahova svojstva. Njegov uitelj
Vehb ibn Munebbeh je kod njega primijetio poetke zastranjivanja
jer je postavljao mnogo pitanja o Allahovim svojstvima, pa mu je
rekao: "Teko se tebi, ne pitaj toliko o tim stvarima, ako tako
nastavi mislim da e u propast otii, jer da nas Uzvieni Allah
nije u Kur'anu obavijestio da ima ruku ili oko pa ni mi Mu to ne bi
pripisivali" Zatim je spomenuo jo neka Allahova svojstva kao
to su znanje, govor i slino. (Ibn Kesir, 1994)
Takoer, Ibn Tejmije kae da je El-D'ad ibn Dirhem prvi od
koga se prenosi da je govorio da Allah nije na prijestolju (aru) u
pravom znaenju rijei, i da rije isteva (uzdigao se) znai istevla
(zavladao) i slino tome. On je to preuzeo od ovjeka po imenu El-
Dehm ibn Safvan i to prenosio dalje, tako da se govor dehmija
pripisuje njemu.
Kae Es-Sujuti u djelu Kitabul-evail: "Prvi koji je poeo
govoriti rune rijei u vjerovanju, tj. islamu, bio je El-D'ad ibn
Dirhem. On je bio odgajatelj Mervana el-Himara, zadnjeg vladara
umejevia. Od njega se prenosi da je rekao da Allah, d.., ne
govori." (Es-Sefarini, 1982: 23)
El-Dehm je preuzeo miljenja El-D'ada ibn Dirhema kao
to su nijekanje Allahovih svojstava i govor o stvaranju Kur'ana, da
bi on jo dodao neke novotarije kao to su:
Miljenje da ovjek nema nikakve slobode izbora u
djelima nego je primoran na to.
Miljenje da je iman samo spoznaja Uzvienog Allaha, a
da je kufr (nevjerstvo) neznanje o Njemu.
Miljenje da e Dennet i Dehennem nestati nakon to
oni koji su ih zasluili uu u njih, jer je neshvatljivo, po
njegovom miljenju, da je neto bez kraja.
Miljenje da Allahovo znanje nije oduvijek, jer nije
mogue znati o nekoj stvari prije njenog stvaranja. (El-
Eari, 1969; E-ehrestani, 2001)
Kae Ez-Zehebi: "U Horosanu se pojavio El-Dehm ibn
Safvan koji je nijekao Allahova svojstva i govorio da je Kur'an
stvoren. Nasuprot njemu se pojavio Mukatil ibn Sulejman koji je
pretjerivao u potvrdi Allahovih svojstava toliko da ih je
usporeivao sa osobinama stvorenja." (Ez-Zehebi, bez godine
izdanja: 159-160)
Prenosi se od Ebu Hanife da je rekao o njemu: "Sa Istoka su
nam dola dva loa miljenja: Dehmovo, kojim nijee Allahova

283
svojstva, i Mukatilovo kojim usporeuje svojstva Allaha sa
svojstvima stvorenja."(El-Bagdadi, bez godine izdanja: 13/164)
5. ETVRTO RAZDOBLJE (150-234. H.god.)
U ovom periodu nije dolo do pojave novih sljedbi, nego su
se miljenja navedenih sljedbi meusobno ispreplitala, tako da su
se sljedbe svele na etiri poznate a to su:
1. haridije
2. ije
3. mu'tezilije
4. murdije
Za ijama su se poveli oni koji su usporeivali Allaha sa
stvorenjima (el-mudessime), a za mu'tezilijama su se povele
kaderije i dio dehmija, a za debrijama murdije kao i sljedbenici
drugih sljedbi i frakcija.
U ovom periodu posebno su se isticali mu'tezilije. Njihovi
prvaci su naroito posvetili panju istraivanju i preciziranju
stavova, kao i iitavanju filozofskih knjiga koje su prevedene u
doba El-Me'muna (198-218. H.god.)
Kae E-ehrestani: "Nakon toga su ejhovi mu'tezilija
iitavali knjige iz filozofije koje su se proirile u doba El-
Me'muna, tako da se njihov menhed pomijeao sa menhedom
racionalista." (E-ehrestani, 2001: 1/28)
Nakon toga su doli sa nekim udnim i rijetkim miljenjima
koja su bila uzrok da jedni druge proglaavaju kafirima ili da ih
drugi proglaavaju takvima, kao to spominje El-Bagdadi. (El-
Bagdadi, bez godine izdanja: 122, 132)
Moda je razlog okretanja mu'tezilija recionalizmu zbog
mnotva vjera i mezheba u muslimanskim zemljama kao to su
jevrejstvo, kranstvo, vatropoklonstvo, zoroastrizam, sumenizam i
drugi koji ne vjeruju u Kur'an i sunnet pa je stoga potrebno s njima
voditi rasprave koje e biti temeljene na racionalnim dokazima
kako bi odgovorili na njihove sumnje i pobili njihova vjerovanja.
Meutim, mu'tezilije se nisu zadovoljavale samo tim nego su
od filozofije uzeli ono ija je teta vea od koristi, tako da su se od
njih pojavila rijetka i zastranjujua miljenja.
Navoenjem miljenja pojedinih njihovih velikih linosti
uviamo tu zastranjujuu prirodu njihovog ubjeenja.
Vjerske znanosti

284
Tako Ebul-Huzejl, jedan od njihovih prvih voa veli:
"Allahove odredbe su prolazne, tako da nakon toga nee biti u
stanju da uradi bilo ta." (El-Bagdadi, bez godine izdanja: 122,)
Ima li ita runije od ovog pogrenog govora kojeg spominje
prvak mu'tezilija.
Zatim je rekao da je Allah zna Svojim znanjem, a Njegovo
znanje je Njegovo bie, On je moan Svojom snagom, a Njegova
mo je Njegovo bie, i slino tako je opisivao druga Allahova
svojstva.
Kae E-ehrestani objanjavajui ovaj govor: "Pored
ovakvih izjava smatrao je, takoer, da je dunost, prije spominjanja
svojstva sluha, da ovjek spozna Allaha sa dokazom bez
razmiljanja, i ako to ne upotpuni njegovu spoznaju o Allahu,
zasluuje vjenu kaznu"(E-ehrestani, 2001: 1/53) Ovo su neka
od njegovih miljenja, mada ima i drugih koja ne zaostaju za
prethodnim po svojoj pokvarenosti, a koja su zabiljeena u
knjigama o sljedbama i vjerama.
Od njihovih prvaka je i En-Nazzam, koji je ivio u vrijeme
El-'Allafa, ustvari bio je njegov uenik ali ga je pretekao u
otroumnosti i mnogom itanju. E-ehrestani kae da je on mnogo
iitavao filozofska djela pa je pomijeao njihov govor sa
miljenjima mu'tezilija, to je bio razlog da se odvoji od svojih
istomiljenika u nekim pitanjima, od kojih je spomenuo:
1. Miljenje da Allah, d.., nije u stanju da odredi zlo ili ono
to je grijeh, jer to nije u Njegovoj moi, (E-ehrestani, 2001) kao
i sline izjave u kojima Allahu pripisuje nemo, a to nije
svojstveno jednom muslimanu.
2. Nijekao je Kur'anske mu'dize, kao i mu'dize koje se
prenose od Poslanika, a.s., kao to su raspolovljenje mjeseca, zikr
kamenia u Poslanikovoj, a.s., ruci (El-Bagdadi, bez godine
izdanja; E-ehrestani, 2001) ) i slino tome od onoga to se
prenosi u hadisima.
3. Vjerovatno je on bio prvi koji je poeo govor o sutini i
sluajnosti to je postalo jedan od temeljnih pravila kod mu'tezilija
prilikom govora o Allahu, d.., i Njegovim svojstvima.
4. On je na sve ovo dodao omalovaavanje ashaba, r.a.
El-Bagdadi kae: "Zatim je En-Nazzam, pored svih svojih
zabluda koje se veu za njega, omalovaavao najuglednije ashabe i
tabi'ine zbog njihovih fetvi. Spominje El-Dahiz u djelima Kitabu-
l-me'arif i El-Futja, da je on pripisivao greke prenosiocima hadisa
od Ebu Hurejre. Smatrao je Ebu Hurejrea, r.a., da je jedan od

285
najveih laova, a, takoer, je omalovaavao i Omera, Osmana, Ibn
Mes'uda i neke druge ashabe. Zatim je spomenuo Aliju, r.a., da je
upitan o nekom propisu vezanom za ubijenu kravu, pa je Alija, r.a.,
rekao da e odgovoriti na osnovu svog miljenja, da bi En-Nazzam
na to, iz svog neznanja, dodao: "Ko je on pa da o tome sudi na
osnovu svoga miljenja." (El-Bagdadi, bez godine izdanja; E-
ehrestani, 2001)
Ovakav je govor En-Nazzama o najboljim lanovima ovog
ummeta nakon Poslanika, a.s..
Od onih koji su ivjeli u vremenu u kojem su ivjeli El-Allaf
i En-Nazzam jeste Ahmed ibn Habit el-Hadesi. Kae E-ehrestani
da su njih dvojica bili prijatelji En-Nazzama i da su iitavali
filozofska djela, te da su poslije, pored miljenja i stavova En-
Nazzama, uveli u vjeri jo tri novotarije:
Prva: pripisivanje nekih boanskih svojstava Isau sinu
Merjeminom.
Druga: Govor o reinkarnaciji.
Trea: Za predaje koji se prenose od Poslanika, a.s., o
vienju Allaha, d.., na Sudnjem danu, kao to je hadis: "Zaista
ete vidjeti svoga Gospodara na Sudnjem danu kao to vidite pun
mjesec, i pri tome neete osjeati nikakvu potekou", oni kau da
je to vienje umom(El-Bagdadi, bez godine izdanja; E-
ehrestani, 2001)
U ovom se periodu posebno pokazala aktivnost mu'tezilija,
kao i njihovih mnogih ogranaka. To se odrazilo na polju
istraivanja i u diskusijama koje su prvenstveno bile
racionalistike, a, takoer, i protkane idejama grke filozofije.
Takoer, su uspjeli na poetku drugog stoljea da nagovore
abasijskog halifu El-Me'muna da podri njihova miljenja, gdje je
na prvom mjestu bio govor o stvaranju Kur'ana. El-Me'mun im se
odazvao i prihvatio njihova miljenja tako da je 218. godine po
hidri javno prihvatio tu akidu i tjerao narod silom u to vjerovanje,
tako da su neki zbog odbijanja ili ubijeni ili uhapeni. Me'mun je
umro te godine ali su njegove ideje i vjerovanje naslijedili El-
Mu'tesim i El-Vasik, koji su nastavili istu metodu nametanja
takvog vjerovanja u emu su ih mu'tezilije pomagale jer je to jaalo
njihovu poziciju. Ta se nevolja produila do vremena El-
Mutevekkila koji je preuzeo hilafet 232. H.godine, kada se prestalo
s tim. (Et-Taberi, 1408. h. god.; Ibn Kesir, 1978)
Razlog zbog kojeg su ovdje mu'tezilije posebno opisane, a ne
u poetnom periodu jeste to to je njihov sukob sa ehlis-sunnetom u
Vjerske znanosti

286
ovom periodu kulminirao, jer su sljedbenici sunneta u ovom
vremenu doivjeli mnoge neugodnosti i iskuenja od strane
mu'tezilija, kao to je sluaj imama Ahmeda ibn Hanbela i drugih
uenjaka ehlis-sunneta. Svemu tome je bio uzrok iskrivljenje
menheda (pravca) na kojem su bili mu'tezilije u shvatanju vjere,
jer su razum stavili ispred Kur'ana i sunneta. Tako su prihvatali ono
to im se dopadalo a odbacivali ono to nije. Meutim, dobri
prethodnici (es-selef) su uoili opasnost od tog pogrenog
menheda koji za cilj ima ukidanje erijata, pa su mu se estoko
suprotstavili upozoravajui narod od njihovog zla i pokvarenosti.
6. ZAKLJUAK
Za ivota Poslanika, a.s., nije dolo do raskola meu
muslimanima, jer je on bio svjetiljka koja je rasvjetljavala sve
sumnje i dileme koje su se javljale. Takva situacija je bila sve do
dogaaja koji su se desili u vrijeme vladavine treeg halife, koja je
okonana njegovim ubistvom. Taj nemili dogaaj poljuljao je
snaan stub halifatskog autoriteta, a islam i muslimani dovedeni su
u teku situaciju i iskuenje u kojem je moglo doi do skretanja s
ve trasiranog puta. U tim sudbonosnim trenucima, Kuran je bio i
ostao garancija i uvar tog pravca. Poslije navedenog nemilog
dogaaja desili su se novi dogaaji koji su se smjenjivali jedan za
drugim, a koji su pak na koncu iznjedrili meu muslimanima razne
sljedbe i raskole koji su bili uvjetovani razliitim faktorima. Ti
faktori uglavnom se mogu svesti na vanjske i unutranje koji su
nekada bili isto vjerski, nekada politiko-ekonomski, a nekada
filozofski. Kada je rije o isto vjerskim faktorima, bitno je
istaknuti da nikada nije dolo do nesuglasja i raskola o pitanju
sutine vjerovanja kao to je vjerovanje u Boiju Jednou,
poslanike, meleke, Sudnji dan i dr.
Novonastali dogaaji iznjedrili su razliite stavove o pitanju
hilafeta. U tom nastojanju su se sluili falsifikovanim predajama i
neautentinim tumaenjima. Svako je svakog kritikovao i
napadao.Meutim, nijedno od tih stremljenja nije moglo zaustaviti
irenje islamskoga poziva, natruniti bistrinu i izobliiti istotu
islamskoga vjerovanja, niti zatamniti sjaj plemenitoga i asnoga
Kurana.

287
LITERATURA
El-Askalani, A. (1326. H god.) Tehzibut-tehzib. Bejrut: Dairetu el-
mearif el-usmanijje.
El-Askalani, A. (1996) Fethul-bari. El-Kahire: Dar Ebi Hajjan.
El-Bagdadi, A. (bez godine izdanja) El-ferqu bejnel-firaq. Bejrut:
Darul-kutubi el-ilmijje.
El-Buti, R. (1998) Fikhus-sireti en-nebevijjeti. Damask: Darul-fikr.
El-Devzijj, . (1996) E'alamul-mki'ine. Bejrut-Libanon: Darul-
kutubi el-ilmijje.
El-Eri, A. (1969) Meqalatul-islamijin. 2. izd. El-Kahire:
Mektebetu en-nehdatu el-misrijetu.
El-Kardavi, J. (2000) Ummetuna bejne karnejni. El-Kahire: Daru
e-uruki.
El-Lalikai, H. (1995) erhu i'tikadi ehlis-sunneti vel-dema'ati. 3.
izd. El-Memleke el-Arabijje es-Sudijje: Darut-tajjibe.
En-Nevevi, M. (1994) El-Minhad fi erhi sahihi Muslimi b.
Haddadi. Damask: Darul-hajr.
Es-Sefarini, M. (1982) Levami'ul-envaaru el-behijje. 2. izd.
Muesesetu el-Hafikin.
E-ehrestani, M. (2001) El-Milel ven-nihal. 8. izd. Bejrut: Darul-
marife.
Et-Taberi, M. (1971) Tarihut-Taberi. 2. izd. Egipat: Darul-mearif.
Ibn Haldun. (1967) Mukaddima. Kairo.
Ibn Kesir, I. (1994) El-Bidaje ven-nihaje. Bejrut: Darul-kutubi el-
ilmijje.
Ibn Sad. (1960) Et-Tabekatu el-kubra. Bejrut: Daru Sadir.

Vjerske znanosti

288

HISTORIC STUDY OF THE ORIGIN OF SECTS AND
SCHISM IN ISLAM
Amel Sarajli, prof.
Summary
After the Prophets death, Muslims kept their community
compact until the period of Ebu Bekr and Omer. After the
assassination of khalif Osman, confrontations and bloodsheds
started among Muslims. The unhappy events undermined the
strong khalif authority and Islam and Muslims faced a serious
situation and temptation. Different opinions about the issue of
khalifat originated in that period. Each of the opposing sides
presented their arguments, some of them even used false traditions
and interpretations. The result of those events was the beginning of
sects and schisms among Muslims. Haridijs and Shiites were the
first sects to emerge, and after them kaderije and murdije which
were the source of all other sects and schisms.
All the sects were determined by outer and inner factors that
sometimes had only religious character, and at some other times
politically-economical and even philosophical character.
Key words: sects/schisms, haridije, Shiites, kaderije, murdije
and muatezile


289

.
.
.
.
.
.

.

.
:

Vjerske znanosti

290

JEZIK I KNJIEVNOST


293

Izvorni nauni rad

Mejra Softi
1

KARAKTERISTIKE LEKSIKOLOKIH
ISTRAIVANJA KOD ARAPA HISTORIJSKA
PERSPEKTIVA I SAVREMENI ARAPSKI JEZIK
Saetak
Leksikologija i leksikografija se ubrajaju u tradicionalno
najrazvijenije lingvistike discipline kod Arapa. Briga za ouvanjem
iste knjievne leksike grae bila je veoma izraena jo u
predislamskom periodu. Ve u prvim stoljeima ekspanzije islama,
leksika knjievnog arapskog jezika je prikupljena i inkorporirana u
rjenike najrazliitijih ureenja. Arapski jezik obuhvata leksiku koja
je po svom porijeklu zajednika svim semetskim jezicima i koja,
katkad, see u period od prije 2.500. godina p.n.e., veliki broj leksema
iz aramejskog jezika, leksiku iz indoevropske grupe jezika
prilagoenu gramatikim obrascima ovog jezika. Filolokim
kompariranjima je utvreno da leksika predislamske poezije, arapskih
rjenika i leksika u asnom Kuranu pripadaju razliitim razvojnim
periodima.
Struktura arapske leksike poiva na konsonatskom principu
gdje korijen lekseme ine samo konsonanti koji nemaju svoje
samostalno znaenje, ali u kombinaciji sa vokalima i afiksima grade
osnove sa upotrebljivim oblicima i znaenjem. U arapskom jeziku
postoje etiri modela leksikog obogaivanja, a to su: analogija, kao
jedna od glavnih tendencija u historijskom razvoju jezika openito;
derivacija, kao temeljni model gramatiko-leksikog razvoja
arapskog jezika sa svojim podvrstama: jednostavna derivacija,
metateza i transformacija korijena, te kontaminacija i arabizacija kao
modeli koji zbog svojih osobenosti zadobijaju na znaaju u novije
vrijeme.
Kljune rijei: leksikologija, leksikografija, leksika graa, leksem,
struktura leksike, analoka derivacija, derivacija iz arapskog korijena,
metateza, arabizacija i interferiranje stranih leksema

1
Docent, Islamski pedagoki fakultet u Zenici, mejra1967@gmail.com
Jezik i knjievnost

294
1. UVOD
Kao opelingvistika disciplina koja ulazi u sastav
mikrolingvistike ili lingvistike u uem smislu, leksikologija izuava
leksike jedinice i leksiki sastav nekog jezika. Pod leksikom
jedinicom se podrazumijeva leksema, odnosno rije kao jedinica
leksikona, sveukupnog vokabulara jednog jezika sa svim njezinim
gramatikim oblicima i moguim frazeolokim proirenjima
(Bugarski, 1996:199). Leksikologija, dakle u fokus svog
interesovanja stavlja rije(i) nekog jezika i nastoji da proui i utvrdi
kako one nastaju i kako se razvijaju, da opie njihovu vanjsku i
unutarnju strukturu, da otkrije odnose koji postoje meu jedinicama
rjenikog blaga, kao i da protumai njihovu upotrebu u razliitim
komunikacijskim situacijama (Melvinger, 1984:2), zbog ega se
nalazi u veoma tijesnom odnosu sa morfologijom i sa semantikom
koja se, prouavajui znaenjsku stranu leksikih jedinica, smatra
odjeljkom leksikologije.
Imajui u vidu injenicu da se rezultati leksikolokih
istraivanja koriste u leksikografiji koja se slobodno tumai kao
primijenjena grana leksikologije i koja je kod Arapa, jo u prvim
stoljeima po objavi islama, zbog razliitih modela kompiliranja
leksike grae, njezinog obima, raznolikosti, te raznovrsnosti i
brojnosti rjenika koji su se pojavljivali, prerasla u svojevrsnu
umjetnost u ureivanju jezike grae, kao i injenicu da je leksika
podruje komplementarno gramatici (Abd al-Whid, 2007:180),
oblasti kojoj su Arapi oduvijek poklanjali ogroman znaaj i
ponosili se njome, nesumnjivo je da su leksikoloka istraivanja
bila i ostala u fokusu interesovanja arapskih lingvista. Ovo je
interesovanje uvjetovano i injenicom da je arapski jezik poznat
kao jezik sinonimije i polisemije, ogromnih izraajnih mogunosti,
jezik neiscrpnog vokabulara za koji je jo al-Kall ibn Ahmed
ustvrdio, a savremene studije pokazale tanim, da broji oko
dvanaest miliona rijei od ega je u upotrebi oko osamdeset hiljada
(Subh, 1989:168). Ovome bi, svakako, trebalo dodati i injenicu
da je arapski jezik poznat kao luga al-itiqq, u prevodu jezik
derivacije koja oduvijek i slui kao osnovni model leksikog
obogaivanja kod Arapa. Posmatrano u domenu doprinosa razvoju
ope lingvistike u svijetu, Arapi su najvei doprinos dali upravo u
oblasti derivacione morfologije.
U naim kolama i na fakultetima gdje se ui ili studira
arapski jezik, pa ak i u orijentalistikoj literaturi, veoma se malo

295

ili nikako govori o arapskoj leksikologiji (ilm al-mufradt) i
specifinim obiljejima arapskih leksema.
2
O njihovoj se strukturi
govori u domenu morfologije, o porijeklu se govori u domenu
historije jezika, tako da ne postoje zasebne publikacije koje tretiraju
problem arapske leksikologije kao zasebne lingvistike discipline.
Ovim radom nastojimo ukazati na najznaajnije rezultate opsenih
leksikolokih istraivanja kod Arapa koji se odnose na porijeklo i
razvoj arapske leksike, njezina strukturalna obiljeja, naroito
akcentirajui klasine i savremene modele leksikog bogaenja
arapskog jezika to bi, barem donekle, trebalo pomoi u
produbljivanju saznanja o ovoj lingvistikoj disciplini kod Arapa.
2. PRIKUPLJANJE I VALORIZOVANJE LEKSIKE
GRAE KAO PRVA AKTIVNOST ARAPSKIH
JEZIKOSLOVACA
Iako se prve aktivnosti Arapa u domenu jezikih istraivanja
vezuju tek za poetak sedmog stoljea i pojavu islama, injenica je
da su oni i u periodu koji je umnogome prethodio Objavi jeziki
bili veoma osvijeteni i zaokupljeni brigom ouvanja istote
dijalekta plemena Quray. Dijalekt ovog plemena je ve tada bio
prepoznat kao zasebna naddijalekatska forma, u tom vremenu
izrasla u knjievni jezik, jezik predislamske poezije, knjievnih
nadmetanja, oratorskih umijea i postala nadaleko poznata kao
jedinstveni obrazac istote i ljepote arapskog jezika. Tako e Ab
Nasr al-Farb za Qureje kazati da su oni :"(...) meu Arapima bili
najodabraniji narod zato to je njegova leksika najia, najlaka
za izgovor, najljepa za uho i najjasnija za izraavanje misli"
(Nassr, 1988:13). Kao potvrda njihove brige za zdravi opstanak i

2
Sve do poetka dvadesetog stoljea postojalo je nekoliko termina koji su se
tradicionalno upotrebljavali za oznaku ove naune discipline, a najstariji je
termin pod kojim se podrazumijevala leksika graa i odreivanje njezine
semantike, zatim termin koji se prvi put upotrebljava u IV st. po Hidri
(kada je Ibn Fris svoje djelo naslovio ) i odnosio se na utvrivanje
leksike arapskog jezika i njezine semantike, njezino klasificiranje po temama i
istraivanja u tom pogledu. Neto kasnije kod jezikoslovaca se koristio termin
, a podrazumijevao je prouavanje leksike grae, njezino predmetno
klasificiranje uz semantiko istraivanje, odnosno njezino zapisivanje u rjenike,
leksikone i razliite rukopise. Postojao je i drugi termin kojeg su neki autori
uveli kao uznaku za izuavanje semantike leksike grae, a to je (
Hiz, 1973).
Jezik i knjievnost

296
razvoj ovog jezika, a naroito njegove iste leksike, koja je i u to
vrijeme bila pod sporadinim utjecajem perzijskog i grkog jezika,
moe posluiti injenica da su imuni i plemeniti Arapi slali svoju
djecu da odrastaju ili meu beduinima koji su ivjeli u oblastima
istih dijalekata, ili uz pjesnike sigurni da e na taj nain ovladati
ovim visokovrijednim jezikom. Pojavom i irenjem islama, tanije,
u drugom stoljeu prema Hidri, kod Arapa se javljaju i prva
ozbiljna promiljanja o jezikoj problematici. U poetku, ona su
bila uslovljena prvenstveno potrebom ispravnog razumijevanja i
tumaenja teksta asnog Kurana, a zatim i injenicom da se
arapski jezik u novoosvojenim oblastima mijeao sa novim
dijalektima ili potpuno stranim jezicima i na taj nain trpio njihov
utjecaj. Taj utjecaj se ogledao u pojavi nepravilnosti (lahn) koje su
se manifestirale kroz oslabljivanje izgovora odreenih arapskih
konsonanata (lahn makri al-hurf), promjene stukture sintagmi i
reenice (al-lahn at-tarkb), zanemarivanje fleksivnih nastavaka
(al-lahn al-irb), a naroito interferiranje velikog broja leksema
stranog porijekla (Nassr, 1988).
U nastojanju da svoj knjievni jezik i jezik Objave sauvaju
od ozbiljnih greaka i stranih primjesa, arapski uenjaci odlaze u
udaljene pustinje meu beduine i odreena plemena, uvare istog
arapskog jezika, s ciljem prikupljanja izvorne arapske leksike,
zapisivanja poezije i knjievnog naslijea.
3
Karakteristika ovog
procesa prikupljanja jezike grae jeste da on nije bio u formi
pokuaja da se zabiljee aspekti jezikog ivota kod govornika
arapskog jezika ili da se istrae aspekti jezike raznovrsnosti na
Arabijskom poluotoku. Naime, teilo se za istraivanjem istih,
ispravnih formi, iste leksike i to kod onih arapskih plemena koja
su se u upotrebi svog jezika pribliavala traenom jezikom nivou -
standardima knjievnog arapskog jezika (al-luga al-fush). U svom
izboru plemena i beduina kao prenosilaca iste leksike koji su
uoili da jezikoslovci veliku panju posveuju istraivanju
njihovog jezika te su zbog toga odlazili u gradove, naroito Basru i
Kufu i tu prodavali svoju leksiku grau, Arapi su se pridravali
temeljnog naela da ne zapisuju leksiku domicijelnog (gradskog)

3
Kao najpoznatiji arapski uenjaci koji su jedan period ivjeli meu ovim
arapskim plemenima i od njih usvajali isti arapski jezik spominju se Ab
al-Aswad ad-Dual , Ab Amr ibn al-Al, al-Kall ibn Ahmed, al-Kes i
njihovi uenici. ire o tome vidjeti: Nassr H., al-Muim al-arab naatuhu
wa tatawwuruhu, str. 24-26.

297

stanovnitva ili arapskih plemena koja su ivjela u blizini
nearapskog govornog podruja. Nisu zapisivali leksiku plemena
koja su bila u susjedstvu stanovnitva Egipta, niti leksiku plemena
koja su ivjela u blizini sirijskog stanovnitva, a iz razloga
njihovog mijeanja s nearapskim jezikim zajednicama koje su
ivjele u Egiptu, Siriji, Iraku. Takoer, nije se zapisivala leksika
plemena Jemena zbog njihovog mijeanja sa Indijcima i
Abisincima, kao i leksika istonog dijela Arabijskog poluotoka i
gradova Hidaza jer su smatrali da se njihov jezik mijeao sa
jezikom nearapa. Svoj su rad iskljuivo bazirali na jeziku plemena
koja su bila najblia knjievnom jeziku, a to su Qays, Tamm,
Asad, Hur ayl, i neki ogranci plemena Kinna i Ti ( Hiz,1973).
4

Prema navodima klasinih izvora, sakupljanje i ureivanje
leksike grae se odvijalo u tri faze. U poetku je zapisivanje
leksike bilo bez ikakve organizacije u njezinom ureenju i
sortiranju. Nasumice su se zapisivale sve lekseme koje su se mogle
uti, a naroito one sa laganom semantikom i upotrebom. U drugoj
fazi, filolozi su, od prijepisa do prijepisa i svako na sebi svojstven
nain, zapoeli klasificiranje, razvrstavanje i podjelu leksike
grae. Kod nekih od njih ona je sortirana prema temama kao to su
rastinje, drvee, deve, konji, oruje, sablja, kia.... i to u formi
zasebnih studija i monografija. Tako se al-Asma (umro 213.H.) i
Ab Zajd al-Ansr (umro 215.H) spominju kao osobe koje su
dale najvei doprinos u ovom tematskom razvrstavanju i
inkorporiranju arapske leksike. Drugi su se pak okretali
dahilijskoj ili islamskoj poeziji, zapisivali je i objanjavali njezinu

4
Kao osnovne razloge izbora dijalekta plemena Quraj za knjievni jezik
klasini i savremeni arapski lingvisti navode njegovu geografsku izoliranost sa
svih strana od nearapskog stanovnitva koja je bila prirodni tit od mijeanja sa
strancima, zbog ega se u njega nisu interferirali pogreni izgovori nearapa te je
sauvao cjelovitu fleksiju, usklaenost harfova sa njihovim znaenjima, jasnost u
artikulaciji glasova, brojne forme infinitiva i mnoina, bogatstvo leksike
polisemijom, sinonimijom i antonimijom, kao i svoju vlastitu spremnost na
kontaminaciju, reprodukciju i arabizaciju. Takoer smatraju da je meu istim
arapskim dijalektima bio najbolji obrazac produkovaja i deriviranja rijei, kao i
najbolji primjer metateze i postupka arabiziranja leksema u odnosu na sve
junoarabljanske jezike. Respektiranje jednog jezika uveliko je ovisilo od
njegove starine. Ovaj dijalekt se smatra veoma starim, te su Arapi veliali i
potovali i njega i njegove govornike i: " (...) pripisivali su im zaslugu jer je
Allah d.. Qureje uinio stanovnicima svetog podruja, uvarima Kabe i
Njegovim namjesnicima" (Subh, 1989:111).

Jezik i knjievnost

298
teku leksiku, dok su pojedinci zapisivali neke posebne pojave koje
su uoavali kod odreenih plemena (A. Allm, 2004). Meutim,
smatra se da su prva leksikoloka istraivanja kod Arapa, koja po
svojoj prirodi pripadaju ovoj fazi, bila ipak u najtjenjoj vezi sa
leksikom Kurana o emu svjedoi i nastojanje Ibn Abbsa (umro
68.H) da prikupi i objasni strane rijei u Kuranu ") " ( . U
treoj fazi prikupljena leksika se kompilira u rjenike najrazliitijih
vrsta i ureenja fonetski, alfabetski, semantiki, predmetni,
encikolopedijski ... (Nassr, 1988; Hiz,1973; Muktr, 1972), a
njihov je zaetnik bio al-Kall ibn Ahmad (umro175.H) i to preko
svog monumentalnog rjenika al- Ajn.
3. PORIJEKLO I STRUKTURA ARAPSKE LEKSIKE
Arapski filolozi su na temelju opsenih jezikih kompariranja
nastojali da osvijetle porijeklo velikog broja arapskih leksema, te
su utvrdili da arapski jezik poznaje lekseme koje vode porijeklo iz
prasemitskog jezika jo od prije 2.500 g. p.n.e i ona se smatra
njihovom osnovnom zajednikom leksikom. Utvreno je, takoer,
da postoje lekseme koje su svojstvene samo arapskom jeziku, ali
ne i drugim semitskim jezicima, a koje je razvio nakon seoba
semitskih zajednica. Postoji i jedna grupa leksema koja se razvila
sa islamskim naukama, kao i grupa stranih leksema koje su
potpuno arabizirane tako da se gubi osjeaj da su strane, pored
jedne grupe leksema iji su strani oblici jo uvijek veoma
prepoznatljivi (A. Allm, 2004).
Leksika koja je zajednika svim semitskim jezicima, ili ona
koja je naroito zajednika arapskom i akadskom jeziku, kao blisko
srodnom, smatra se jezikim naslijeem iz prvobitnog semitskog
jezika i ona se uglavnom odnosi na porodicu ( ),
ljudsko tijelo ( ), ivotinje ( ` `), bilje
( ` ``` ') te brojeve, tj. lekseme za oznaku brojeva od 2-
10, zatim lekseme . Leksema je, takoer, starosemitska
rije koju u priblino istim oblicima biljee svi semitski jezici,
zatim leksema koja vodi porijeklo od najstarijih semitskih
jezika i see u period vie od 1.500 godina p.n.e. U hebrejskom
jeziku ona postoji u formi , a u aramejskom u formi
(Hiz,1973:211).

299

Filoloka kompariranja su utvrdila da leksika dahilijske
poezije, ili leksika arapskih rjenika i leksikona te leksika u
asnom Kuranu ne pripadaju jednom periodu. Ovi izvori, s jedne
strane, kompiliraju izuzetno stare lekseme, dok s druge strane,
okupljaju i najnoviju leksiku. to se tie njihove zajednike leksike
iji se etimoloki ekvivalenti ne nalaze u starim semitskim
jezicima, arapski jezikoslovci smatraju da je ona ula u arapski
jezik ili ju je ovaj jezik razvio u periodu koji datira izmeu seoba
semitskih naroda i zapisivanja dahilijske poezije ili objave
Kurana.
Arapski jezik ima izvrsnu mo usvajanja strane leksike i
njezinog prilagoavanja svojim potrebama te se ini kao dio
njegove izvorne leksike. Kao najilustrativniji primjer moe
posluiti leksema ` koja je grkog porijekla. U arapski jezik je
ula u vrijeme ekspanzije islamske civilizacije i on je iz nje razvio i
druge forme kao to su: ` ` . Interesantno je
napomenuti da ni jedna od najfrekventnijih rijei u arapskom
jeziku nije semitskog porijekla nego da potie od grke rijei
logos u istom znaenju i koja je u arapski jezik ula veoma rano.
Takoer, utvreno je da u arapskom jeziku postoji veliki broj
stranih aramejskih izraza i rijei. Tako se npr. smatra da davni
pustinjski ivot nije poznavao uzgoj jabuka, duda, smokve,
leblebije, breskve, ljive, ipka-nara ili pistacija '
`` `' ` ` `` . Sigurno je da su se stanovnici pustinje
sa ovom vrstom plodova mogli upoznati samo preko plodnih
predjela u Siriji i Iraku koji su tada bili aramejski, a kada su postali
arapski, ova leksika je sauvana i zadrana u arapskom knjievnom
jeziku. Tako je i leksema aramejskog porijekla () i u
arapskom jeziku je zadrala istu semantiku kao i u aramejskom,
npr. (Hiz,1973:213, A. Allm, 2004).
to se tie strukture lekseme u semitskim jezicima, ona
poiva na prepoznatljivom konsonantskom principu. Korijen
lekseme ine samo konsonanti koji nemaju samostalo znaenje, ali
u kombinaciji sa vokalima i afiksima (hurf az-zijda) grade
osnove sa upotrebljivim oblicima i znaenjima. U sastav korijena
lekseme moe ui bilo koji od 28 arapskih konsonantskih i to od
jedan do pet u pojedini korijen. Morfoloka paradigma utemeljena
Jezik i knjievnost

300
je na principu razlikovanja ovih korijenih konsonanta i afiksa koji
se dodaju rijei ili se iz nje elidiraju.
Najkarakteristiniji korijeni su sa tri konsonanta, te je najvei
broj arapskih leksema utemeljen na ovoj vrsti korijena. Po brojnost
iza njih dolaze korijeni od etiri konsonanta i naposlijetku, u
malom broju, korijeni od pet konsonanata.
5

U arapskom jeziku ima veoma malo (12) leksema, koje se
sastoje od jednog korijenog konsonanta, ali uvijek u kombinaciji
konsonant-vokal, a to su: ) ( (Tako mi Allaha), ili se
moe tretirati i kao stariji oblik proste pokazne zamjenice za enski
rod ` koji je kraen i takav prisutan u pokaznoj zamjenici
; (kraeni oblik od proste pokazne zamjenice koji je
primijetan u obliku ); ) ( ) ( ) ( `
) ( i ) ( . Uz izuzetak formi pokaznih zamjenica, sve druge
lekseme nose samo odreeno gramatiko znaenje. Kada je u
pitanju broj bilitera, miljenja arapskih lingvista i orijentalista
variraju, a najee spomenute lekseme su: ` ` / ` `
` .Uporedne studije
semitskih jezika pokazale se da je najvei broj leksema ovih jezika
trokonsonantskog tipa, ali da je u poetku njihovog razvoja
bilitralizam bio mnogo raireniji tip korijena nego danas. Iz ovih
bilitera, u novije vrijeme su se razvile mnoge trilitere, a jedan od
najvanijih naina ovog postupka triliterizacije je jo kod starih
arapskih lingvista zapaen i prepoznat kao al-ibdl. Sastoji se u
dodavanju jo jednog konsonanta prvobitnoj biliteri na bilo kojem
mjestu korijenskog morfema, npr. svi u znaenju
presijecanja, ubiranja (odvajanja), odsijecanja, ili : ` oba u
znaenju rasjei, razdvojiti, ili : ` oba u znaenju dodirnuti,
dotaknuti (Subh, 1989:156).
Ove uporedne studije su pokazale i da se veliki broj leksema
koje se danas tretiraju kao trilitere, mogu dovesti u vezu sa
prvobitnim dvokonsonantskim korijenom. Tako se za sve vrste
zamjenica i veinu partikula smatra da su u osnovi bilitere, dok se

5
Teufik Mufti je utvrdio da se u rjeniku Lisn al-Arab nalazi oko 9.465
korijena od ega su 6.723 trilitere, 2.516 kvadrilitere, 185 kvinkvilitera, 12 sa
jednim korijenim. konsonantom, a ostalo su bilitere oko 30. Vidjeti: T. Mufti,
Gramatika arapskog jezika, str.155.

301

imenske lekseme koje se dovode u vezu sa dvokonsonantskim
korijenom podijeljene u grupu imenica koje oznaavaju rodbinske
veze s jedne strane ( ) i imenice koje oznaavaju
dijelove ljudskog tijela s druge strane ( ).
6
Postoji i
leksema jedina imenica koja u osnovi ima jedan korijeni
konsonant, a to je rije . U svim semitskim jezicima korijen ove
rijei je konsonant . Meutim, arapski jezik je uz ovaj konsonant
razvio i duge vokale ( ). to se tie konsonanta , smatra
se da je on ostatak pojave nazvane zhira at-tamym, koja u nekim
semitskim jezicima odgovara nunaciji iz arapskog jezika.
4. MODELI LEKSIKOG OBOGAIVANJA U ARAPSKOM
JEZIKU
U domenu klasine i savremene leksikologije arapski filolozi
govore o etiri sljedea modela proirivanja i obogaivanja leksike
knjievnog arapskog jezika: analogija (al-qiys), derivacija (al-
itiqq), kontaminacija (an-naht), i arabizacija (at-tarb).
Analogija je termin iz historijske i uporedne lingvistike koji
se odnosi na proces regularizacije koji djeluje na izuzetne oblike u
gramatici jednog jezika, a procesi "analokog stvaranja" jedna su
od glavnih tendencija u historijskom razvoju jezika (Kristal,
1985:25). Prema razumijevanju klasinih arapskih lingvista
analogija je" (...) osnovni princip na kojem poiva izvoenje
pravila u jeziku, njegovih leksikih formi i znaenja" (Ans,
1978:8). Stoga je analoki metod imao glavnu ulogu u kreiranju
arapskog jezika i postao je osnovna karakteristika uenja
Basranske kole. Smatra se da je analogija kao lingvistiki koncept

6
Neki filolozi zaista smatraju da su ove imenice bilitere koje su se razvile u
trokonsonante i to radi paradigmatskih usaglaavanja i kako bi postale sline
najveem broju arapskih leksema, a to su trokonsonantske lekseme. Miljenja su
da se ovaj razvoj desio u nekoliko pravaca. Jedan od njih jeste duljenje padenog
nastavka kao treeg konsonanta ili udvajanje drugog konsonta pri emu je
leksema ovaj oblik zadrala i u knjievnom jeziku. Za detaljnija pojanjenja
razvojnog procesa ovih leksema vidjeti: Hiz, Ilm al-lua al-arabiyya, str.
205-208. U ovom je kontekstu interesantno napomenuti da su ove studije
pokazale da su svi udvojeni glagoli prvobitno bili bilitere koje je arapski jezik
razvio u trokonsonante postupkom udvajanja drugog konsonanta, npr. sirjanska
forma ` naspram arapske ` , ` ` ` - ` i sl. (Subh, 1989:155).

Jezik i knjievnost

302
i metod u potpunosti bila utemeljena u relativno kratkom
razdoblju, izmeu Abdallaha ibn Ab Ishka (umro117.H.) i al-
Kalla ibn Ahmeda, a svoj najjasniji izraz je doivio u radovima
Ab Al al-Frisiya (umro 377.H) i njegovog uenika Ul mana
ibn | nja (umro 392.H), koji je tri poglavlja svoje knjige al-
Kasis posvetio analokom principu, pokuavajui da ga utemelji
kao zasebni nauni kriterij (Subh, 1989).
Posebno vanu ulogu ovaj je princip imao u doba preporoda
(nahda) kada je jedna grupa arapskih jezikoslovaca nastojala da
ponovo oivi i modernizira arapski jezik. Smatra se da je
najrevnosniji u procesu modernizacije arapskog jezika i
najdosljedniji pobornik analokog principa bio Abd al-Qdir al-
Marb (Kitb al-itiqq wa at-ta rb, Kairo, 1947), koji jezik
vidi kao drutveni organizam iji su rast i evolucija analogni rastu
i evoluciji ljudi ili nacije. U sluaju Arapa nacija se formira na dva
naina: prirodnim porastom autohtone populacije unutar arapske
etnike grupe (at-tawlud) i asimilacijom nearapskih elemenata
(at-taannus) (Stetkevych, 2007:6). Na slian nain se i arapski
jezik utemeljivao, razvijao se i svoj rast i razvoj nastavlja pomou
postupka deriviranja iz arapskih korijena (al-itiqq) koji je
analogan prema at-tawlud i pomou asimilacije stranog
vokabulara (at-tarb) to odgovara procesu at-taannus.
Derivacija iz arapskih korijena (al-itiqq) je oduvijek
smatrana najprirodnijim nainom razvoja arapskog jezika zbog
ega je i nazvan lua al-itiqq. Ova sposobnost izrasatnja iz
vlastite osnove, podarila mu je njegovu homogenost kojom se
arapski jezikoslovci i filolozi ponose i koju revnosno tite.
Klasini arapski filolozi su razlikovali tri osnovne forme
derivacije:
a) Jednostavna (mala) derivacija (al-itiqq as-sar) - jedina
vrsta derivacije koja je nakon perioda oformljenja arapske
gramatike ostala aktivna. Kroz historijski razvoj arapskog jezika,
njezina upotreba je, u skladu sa principom analogije, bila
konstantna i u prvom periodu Abasida naroito je pomogla u
kreiranju novog vokabulara za praktino sve naune oblasti koje su
bile izvorno arapske ili su asimilirane. U ovoj vrsti derivacije,
korijeni konsonanti se ni na koji nain ne mijenjaju, nego se iz njih
deriviraju ostale forme uvoenjem odreenih afiksa, a kao njezin
najjednostavniji primjer jeste konjugacija.
U pokuaju primjene analoke metode derivacije u
savremenom leksikom obogaivanju, Akademija arapskog jezika

303

u Kairu pokuala je da definira lingvistike modele koji treba da
budu ope primjenljivi za sve neologizme, odnosno nove rijei. U
domenu imena preporuene su neki kao praktino primjenljivi
morfoloki obrasci, npr. obrazac sa oznakom profesije ili
vrste aktivnosti, npr. ... ; obrazac primjenljiv za
neprelazne glagole kod deriviranja leksema sa oznakom kretanja,
npr. .... ; za nominovanje bolesti, ` `
` ` ; ` za oznaku zanimanja ili neke aktivnosti, ` `
` ..... , obrazac ` - vrlo iroku primjenu u kreiranju
savremene leksike, npr. ` ` ` .... ; ..... , a
tu su i savremene lekseme koje su nastale analokom primjenom
modela koji oznaavaju imena orua : :
(Stetkevych, 2007).
S obzirom na to da se vei dio neologizama nije mogao
podvesti pod odreene obrasce, postignut je dogovor da bi se
kreiranje novog vokabulara trebalo deavati u skladu sa tri principa
koji u potpunosti ulaze u domen analokog modela derivacije, a to
su: derivacija iz postojeih korijena kao primarna derivacija,
derivacija kroz pribliavanje starijeg vokabulara novim
znaenjima, ili putem semantikih proirenja, ili kroz oivljavanja
arhainog vokabulara kao sekundarna derivacija te kreiranje
neologizama pomou sloenica, odnosno njihovog deskriptivnog
parafraziranja (A. Allm, 2004).
to se tie derivacije novih leksema iz postojeih korijena,
mnogi neologizmi formalno bazirani na ovom principu mogu,
takoer, ulaziti u kategoriju leksema kreiranih putem semantikih
proirenja (Subh, 1989), npr.: klasino znaenje pojma
proizvodnja maeva koji se danas odnosi na umjetnost tampanja,
derivirano je iz korijenskog znaenja zapeatiti, utisnuti (peatom);
klasino znaenje obru za penjaje na palmino drvo, uz
semantiko proirenje, ima znaenje lift, osnovno znaenje
lekseme lepeza, semantiki je proireno na znaenje
ventilator, i sl. Veliki broj ovakvih neologizama nastaje putem
participa naroito onih koji se izvode iz druge i osme glagolske
vrste, npr.: `` ` ` ... (motor, generator, amfiteatar); ``
nivo, drutvo i sl. Tu su i infinitivni neologizmi koji su, po
Jezik i knjievnost

304
pravilu, semantika proirenja prije nego potpuno novi leksemi
(Stetkevych, 2007:25), npr. - utisci, impresije; -
netolerantnost ; ' fanatizam i sl. Mnogi neologizmi
pridjevskog i apstraktnog imenskog karaktera dobijaju se irokom
upotrebom sufiksa iyy iyyah, npr. `` ` ```
(komunizam, socijalizam, pozorina predstava, organski) i sl.
Kao najei primjeri neologizama dobijenih semantikim
proirenjem, odnosno kroz pribliavanje starijeg vokabulara novim
znaenjima, spominju se npr. knjievnost, pored klasinog
znaenja odgoj,vaspitanje; okolina, pored klasinog znaenja
boravite, prebivalite; voz, pored klasinog znaenja kolona
deva, karavan, i sl. Neologizmi u vidu sloenica su brojni, a to su
npr. sve lekseme koje impliciraju rije, :
(centar gravitacije, policijska stanica), ili (klimatizacija),
` revija, smotra, ili (ideal), kao
najreprezentativniji primjer neologizma dobijenog putem
parafraze.
7

b) Velika derivacija ili metateza (al-itiqq al-kabr al-
qalb) - u odnosu na jednostavnu derivaciju, utjecaj ove forme na
kreiranje novih leksema je neznatan. Smatra se karakteristikom
srednjevjekovnih, arhainih formi arapskoig jezika, a danas
obiljejem kolokvijalizama. Ogleda se u promjeni mjesta nekog
konsonanta uz zadravanje prvobitnog znaenja, npr. / (pri-
vui); / (udariti po licu); korijen (s-mijeati, po-
mijeati, pomutiti, poremetiti) u ovom smislu daje veliki broj
izvedenica: ` ` ` ` svi u znaenju
gomila, guva, masa. Naroito je karakteristina kod kvadrilitera ,
` / ` (smraiti se), ` / ` (padati, pasti)
c) Najvea derivacija ili transformacija korijena (al-itiqq
al-akbar-al-ibdl ) ima najmanji utjecaj u kreiranju leksike
savremenog arapskog jezika, a ogleda se u zamjeni jednog
korijenog konsonanta drugim, naroito kod akustiko-fizioloki
slinih suglasnika, ali i kod onih koji nisu, pri emu lekseme

7
O neologizmima glagolskog i imenskog porijekla ire vidjeti: J. Stetkevych,
The Modern Arabic Literary language, Lexical and Stylistic Developments, str.
19-45.

305

zadravaju isto ili donekle nijansirano znaenje, npr. / /
svi u znaenju udariti.
8

Kontaminacija (an-naht) je postupak kreiranja nove
lekseme pomou izdvajanja i kombinacija odreenog broja
suglasnika iz nekog izraza ili sintagme od dvije ili vie rijei
) ( , npr. ` = = . U domenu klasine
arapske filologije ovo je bio iroko prihvaen model kreiranja
novih leksema, a kao njegov najpoznatiji protagonista smatra se
Ahmed ibn al-Faris (umro 395. H), autor djela as-Shib. U
savremenoj arapskoj filologiji ubraja se u lingvistike postupke
koji zadobijaju sve vei interes i panju (Stetkevych, 2007:49), a
podijeljena je u etiri vrste: glagolska (an-naht al-fil) koja
podrazumijeva kreiranje glagola sa vie od tri korijena konsonanta
iz jedne grupe rijei koje mogu formirati krau glagolsku ili
imensku reenicu, npr. ` = : ` : ` ... ;
pridjevska (an-naht al-wasf) kao sinteza dva leksema koja se
semantiki dopunjavaju, npr. ` (jak /glas = + = rzati+
viknuti); imenska (an-naht al-ism) koja produkuje novu imenicu
kombinacijom dvije uzajamno komplementarne lekseme, npr. ``
(stijena = + = postati vrst + ovrsnuti, stisnuti se);
odnosna ili pridjevska (an-naht an-nisb) kojom se oznaava
pripadnost nekoga ili neega nekoj koli ili pravcu, npr. ` ` (onaj
koji pripada koli ) . U savremenom jeziku, najei
pokuaji kreiranja novih leksema pomou ovog modela vre se uz
prefiksalnu upotrebu estice za negiranje : ` ` ` `
` ` .... (nedrutven, nemoralan, asimetrian,
neophodan), ili upoptrebu estice ` , npr. ` (prethistorija),
`` ` (predlogiki).
Postupak usvajanja stranih rijei (at-tarb) se prvobitno
pojavio kao odgovor na potrebu kreiranja adekvatne moderne
terminologije u nauci, knjievnosti i svakodnevnom ivotu Arapa.
Iako se smatra jednim od najznaajnijih faktora koji je doprinio

8
Naroito iscrpne podatke o osobenostima ove dvije vrste deriviracije u
arapskom klasinom jeziku daju S. Subh, F fiqh al-lua, str. 186-242. i I. Ans,
Min asrr al-lua, str. 62-84.
Jezik i knjievnost

306
znaajnoj modernizaciji arapske leksike, meu arapskim filolozima
je od samog poetka asimilacije strane leksike, postojao raskol u
miljenjima u vezi sa njezinom prirodom, funkcijom i mjestom na
skali jezikih vrijednosti (Hiz,1973). Neki od njih smatraju da je
funkcija arabiziranih rijei samo privremena i da bi ih trebalo
eliminirati iz jezika kada se postupkom analogije i derivacije iz
arapskog korijena iznau alternativne lekseme koje e ih moi
zamijeniti. S druge strane, pak, postoji miljenje da je asimilacija
stranog vokabulara proces koji svoje korijene ima u samom
porijeklu arapskog jezika, u najboljoj poeziji, pa ak i u asnom
Kuranu. Stoga, na asimilaciju ne bi trebalo gledati kao na
degradaciju jezika, a arabizirane rijei bi trebalo prepoznati i
tretirati kao permanentne jezike vrijednosti (A. Allm, 2004).
Stav savremene arapske lingvistike jeste da se svi strani
elementi inkorporiraju u arapski leksikografski sistem, to znai da
ovakvi neologizmi treba da budu modulirani i asimilirani shodno
arapskim lingvistikim obrascima. Iz tog razloga, savremena
arapska leksika danas biljei potpuno arabizirane posuenice tipa :
` (postati Amerikanac); ` ` (maskarada, krinka); `
(manevar); razliite derivirane forme iz lekseme (televizija),
npr. / / ` itd.. S druge strane, postoje direktne
inkorporacije nearapskih leksema, bez bilo kakve namjere njihove
asimilacije i gramatikih prilagoavanja, npr.: francuska leksema
retouche (retu); engleska leksema plastic ;
apokalipsa - (pored arapske lekseme ``); akademija
(pored arapske nove derivirane lekseme ` ); nikotin, i
brojne druge lekseme (Stetkevych, 2007). S obzirom na njihovu
brojnost, arapski gramatiari smatraju da bi proces arabizacije, i
pored injenice da se sprovodi shodno metodama i paradigmama
arapskog jezika, kao i direktno interferiranje stranih leksema,
trebao da tee samo do odreene granice, zato to postoji opasnost
da jezik pone gubiti svoj vlastiti karakter i postane jedna vrsta
hibridnog jezika koji vie nije isti arapski, a istovremeno nema
gramatika obiljeja stranog jezika.
ZAKLJUAK
U pogledu brojnosti i raznovrsnosti leksike grae, arapski
knjievni jezik se ubraja meu najrazvijenije jezike svijeta.

307

Specifinost njegove leksike uvjetovana je brojnim kulturnim,
historijskim, vjerskim i drutveno-politikim okolnostima u kojima
se ona razvijala i uobliavala. Arapi su, kao oduvijek jeziki
osvijeten i na svoj jezik ponosan narod, uspjeli sauvati i nekoliko
hiljada godina staru leksiku, zajedniku svim semitskim jezicima.
Meutim, istovremeno su razvili posebne modele leksikog
obogaivanja koji su pomogli da arapski jezik odgovori potrebama
svakog vremena, ali i da ga sauvaju od spoljnih utjecaja koji bi
mogli naruiti njegovu istu, tradicionalnu formu.
Analoki model derivacije je oduvijek smatran najprirodnijim
nainom razvoja arapskog jezika i njegove leksike. Ova sposobnost
izrastanja iz vlastite osnove, podarila mu je njegovu homogenost
koju arapski filolozi revnosno tite. Najznaajniju ulogu u kreiranju
novog vokabulara imala je jednostavna derivacija, koja je nakon
uobliavanja arapske gramatike jedina ostala aktivna.
Iako se arabizacija smatra jednim od najznaajnijih faktora u
modernizaciji arapske leksike, savremeni arapski filolozi smatraju
da interferiranje strane leksike i njezino prilagoavanje
gramatikim obrascima arapskog jezika treba da bude prihvaeno
samo do odreene granice kako arapski jezik, poznat kao jezik
sinonimije i polisemije, ne bi izgubio na svojoj istoti i
tradicionalnoj lingvistikoj originalnosti.
LITERATURA
Abd al-Whid, A. al-Hamd. (2007) al-Kalima f al-lisniyt al-
hadl a. At-taba al-l. Tnis: Safqis.
Allm, A. (2004) F ilm al-lua al-mm. At-taba al-l.
| idda: Dr kanz al-marifa.
Ans, I. (1978) Min asrr al-lua. At-taba as-sdisa. Al-Qhira:
Maktaba al-anl al-misriyya.
4. Bugarski, R. (1996) Uvod u optu lingvisatiku. Beograd: igoja.
Hiz, M. Fahm. (1973) Ilm al-lua al-arabiyya. Al-Kuwayt:
Wikla al-matbt.
Melvinger, J. (1984) Leksikologija. Osijek: Pedagoki fakultet.
Mufti, T. (1998) Gramatika arapskoga jezika. 1. izdanje.
Sarajevo: Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta .
Nassr, H. (1988) al-Muim al-arab: naatuhu wa
tatawwuruhu. At-taba ar-rbia. Al-Qhira: Dr Misr.
As-Slih, S. (1979) Dirst f fiqh al-lua. At-taba al -l niya
aara. Beyrt: Dr al-ilm li al-malyn.
Jezik i knjievnost

308
Stetkevych, J. (2007) The Modern Arabic Lirerary language:
lexical and stylistic developments. Washington D.C.:
Geotgetown University Press.
Zvegnicev, V.A. (1958) Istorija arabskogo jazykoznanija. Moskva:
Moskovskij univerzitet.


309

CHARACTERISTICS OF ARABIC LEXICOLOGICAL
RESEARCH HISTORICAL PERSPECTIVE AND
MODERN ARABIC LANGUAGE
Mejra Softi, Ph.D.
Summary
Traditionally, lexicography and lexicology are considered to
be the most developed disciplines in Arabic linguistics. During pre-
Islamic period, Arabs were very concerned the the protection of
the original Arabic vocabulary, and in the first centuries of an Islam
expansion, the vocabulary of the literary arabic language was
collected and compiled into the dictionaries of the most different
kinds. The vocabulary of the modern Arabic language implies some
words that are, according to their origin, common for all Semitic
languages, and it sometimes dates back to 2.500.b.c. It also implies
a great number of words originated from Aramaic language, as
well as the words from the Indo-European languages that have been
adapted to the grammatical patterns of this language. On the basis
of wide philological research and comparison, it is proved that the
lexis of pre-Islamic period, Arabic dictionaries and the Qur'an does
not originate from the same developmental period.
Arabic vocabulary structure is based on a consonant model,
that means a word root is consisted of only the consonants without
their independent meaning, but if they are combined with the
vowels they form a basis with useful models and defined meanings.
There are four models of vocabulary expansion in Arabic language.
The first one is analogy as a main tendency in historical language
development; the second one is derivation from Arabic roots as a
basic model of Arabic language development. This last one has its
own models, and they are a simple derivation, a consonants
changing place- metathesis an root-modification. The third and the
fourth models are formation of compound words and assimilation
of foreign words, and, because of their specific features, they have
great impotrance in modern Arabic language.
Key words: lexicology, lexicography, vocabulary, word, word
structure, analogy derivation, derivation from Arabic root,
metathesis and assimilation of foreign words
Jezik i knjievnost

310

` - `
.

` ` `

. .

.

.

. ` :
` ` `
:
- -
.
:

.

311

Izvorni nauni rad

Amina Pehli
1

OSNOVNA AKCENATSKA OBILJEJA GOVORA
DONJEG KAMIKA
Saetak
Cilj ovog rada jeste istraiti osnovna akcenatska obiljeja
govora Dnjg Kmka, bonjakog sela smjetenog u dolini
rijeke Sane, izmeu Sanskog Mosta i Kljua; i utvrditi njihov
karakter.
Govor Donjeg Kamika pripada zapadnobosanskom
(ikavskoakavskom) dijalektu, odnosno centralnobosanskom
poddijalektu ovog dijalekta.
Na osnovu analiziranog moe se zakljuiti da govor Donjeg
Kamika po svojim osnovnim akcenatskim obiljejima pripada
novotokavskim govorima, ali i da ima tragova neprenesenih
dugosilaznih akcenata.
Kljune rijei: Donji Kamiak, akcenat, kvantitet, prenoenje
akcenta, novotokavski karakter
UVOD
Govor Donjeg Kamika, bonjakog sela smjetenog u dolini
rijeke Sane, izmeu Sanskog Mosta i Kljua, pripada
zapadnobosanskom (ikavskoakavskom) dijalektu, odnosno
centralnobosanskom poddijalektu ovog dijalekta (Jahi, Halilovi,
Pali, 2002: 35).
Mjetani Kamika (izuzev mjetana dva zaseoka) pripadaju
jednoj od tri porodine loze: aerovia, eerovia i Islamovia, a
svi se prezivaju Hasanbegovi. Stoga i svi informatori nose
prezime Hasanbegovi.
Po svojim akcenatskim obiljejima govori
centralnobosanskog poddijalekta pokazuju novotokavske
tendencije: nestalo je metatonijskog akuta; silazni akcenti su,
skoro, nepoznati na unutarnjim i krajnjem slogu vieslonih rei;

1
Asistent, Islamski pedagoki fakultet u Zenici, amina.pehlic@gmail.com
Jezik i knjievnost

312
akcenti pojedinih tipova rei imaju dosta bliskosti sa Vuk-
Daniievim akcentima (...). Duine se dosta dobro uvaju u
postakcenatskoj poziciji. (Peco, 1980:114)
2

Akcenatske osobine govora Donjeg Kamika nisu, dosad,
dijalektoloki istraivane
3
, stoga je cilj ovog rada istraiti osnovna
akcenatska obiljeja govora Donjeg Kamika i utvrditi njihov
karakter.
Istraivanje govora Donjeg Kamika obavljeno je 2002. i
2005. godine. Pri prikupljanju grae koriten je diktafon,
zapisivanje u svesku, dirigirani i poludirigirani razgovor.
Prikupljeni materijal kasnije je provjeravan.
Graa je uzimana od vie informatora, a neki od njih su:
Jsuf Hasanbgovi (1928. godite, penzioner),
msa Hasanbgovi (1932. godite, domaica),
Fadla Hasanbgovi (1933. godite, domaica),
Nra Hasanbgovi (1933. godite, domaica),
fko Hasanbgovi (1934. godite, penzioner),
Abdlah Hasanbgovi (1934. godite, penzioner),
Zkrija Hasanbgovi (1939. godite, penzioner),
Nra Hasanbgovi (1953. godite, domaica),
Hasma Hasanbgovi (1959. godite, zaposlena),
mir Hasanbgovi (1966. godite, zaposlen),
Pa Hasanbgovi (1970. godite, domaica).
REZULTATI ISTRAIVANJA
Istraivanje i analiza akcenatskih osobina govora Donjeg
Kamika ukazuju na sljedee:
1. Ovaj govor poznaje etiri novotokavska akcenta:
kratkosilazni (), kratkouzlazni (), dugosilazni () i
dugouzlazni (); kao i kvantitet tj. postakcenatsku duinu,
odnosno kratkou (, );
2. Metatonijski akut (~) nije obiljeje ovog govora, premda
nisu nepoznati primjeri tipa mrmo (<mrmo), dok A.
Peco navodi nekoliko potvrda za metatonijski akut u
zapadnobosanskom poddijalektu (Peco, 1982:29-30);

2
Dragoljub Petrovi slino navodi za govor etiri muslimanska sela zapadne
Bosne, u ijoj se blizini nalazi i Donji Kamiak (Petrovi, 1970:336).
3
Opisan je konsonantizam govora Donjeg Kamika (Pehli, 2006:5472).

313

3. Distribucija akcenta je, moe se rei, standardna, tj.
akcenti silazne prirode stoje na prvom slogu vieslonih
rijei, odnosno na jedinom slogu jednoslonih rijei, dok
akcenti uzlazne prirode mogu stajati na bilo kojem slogu
vieslonih rijei, osim na posljednjem.
4. Odstupanja od ovakve distribucije javljaju se u primjerima
koji su poznati i drugim narodnim govorima (Baoti,
1983:111112; Halilovi, 1990:300301; Valjevac,
2002:4546: Jahi, 2002:181), tj.:
u rijeima stranog porijekla: paradjz, komadnt;
domaim sloenicama: zemljordnik, samopsluga,
blagovrmeno;
u Gmn. imenica m. i s. roda sa nepostojanim a:
mukrc, komrc, umnjk;
5. Imenice m. r. tipa sin, drug u Gmn. i DLImn. pored
obinijeg akcenta: dr gv, snv, dr govima, snovima
imaju i akcenat: drugv, sinv, drugvima, sinvima:
nje tj brt m sinv, smo n'ha dv; k sinvima;
6. Demonstrativne zamjenice ovaj, onaj imaju kratkouzlazni
akcenat: vj, nj: od v dvjc dl je b vj kj;
Njlu vom dli, u Bkie; bk t to s v dv rdla;
eno d nj mmak; n cpale smzle; u n vrme;
he nj jek da m pltmo;
7. Glagoli tipa doi, poi u infinitivu imaju dugouzlazni
akcenat (di, pi): smo gldm k e ko di pa ri da
i je poubjalo; ko j mslm da e on di td
i
u hrem; k
ete v di mada se uje i dugosilazni (di, pi), ali
mnogo rjee: hoe l di;
8. Glagoli tipa trsti, rsti u infinitivu imaju dugouzlazni
akcenat trsti, rsti: li trsti ljve i, mnogo rjee,
dugosilazni: pj d rsti;
9. U infinitivu glagola tipa pei, rei prisutan je
kratkouzlazni akcenat: pi, ri: smo gldm k e ko
di pa ri da i je poubjalo; h pi rbu;
10. U prvom i drugom licu mnoine prezenta glagola tipa
itati, eljeti sree se kratkouzlazni akcenat na inicijalnom
slogu: tmo, lmo: pa dobro tte;
11. U GDALjd. line zamjenice ja, ti , on i povratna zamjenica
sebe imaju kratkosilazni akcenat: mni, mne, tbi, tbe,
sbi, sbe: i k on mni; kko je tbi tmo; nprav sbi
Jezik i knjievnost

314
gn'zdo na dvetu; lja djde pa mne str; da b t mni
n'to rklo;
12. Odrini oblik glagola imati zna za dugouzlazni i
dugosilazni akcenat: pto nm j svj k; sd
njmo p no
emta; nm neg nm
o
gm r no,
nm motrk; smo sd n nm cn brtk; a nm
cn cvk; nm t se n rd; nj neg dvjcu;
13. Izvreno je duljenje vokala pred sonantom: n'ga zablla
glva u vjsci; mngo se pnt; prala Rdvca; dbla i
pmziju; ne vce; iz knt; rbu; trbu prtj; brci;
ti dl
i
Njlu; prvlno; u bndi; trkom; zmsk diu;
pondljkom; vci meutim, uju se i primjeri bez
izvrenog duljenja: nsu lvci, vn j sam vs prvarala;
di kj su spsobni mmci; udvca;
14. Prisutno je prenoenje akcenta na proklitiku, staro i novo,
mada se javljaju i primjeri sa neprenesenim akcentom:
Primjeri za staro prenoenje: djd lsica pd drvo; n
oak zjde; Emra n to bla ehvc; ni s
u
s
Grda; tj je Hse ti vjsku; bli smo bme sv d
noi; smo js z Vrpol'a; pornm krve da npojm n
vodu; Bg zn t e bti s mnm;
Primjeri za novo prenoenje: j se skriti grm; hjmo
m kruke; m dvl'no svg da n fal nta; nje
mala ni djc nkko s n'm; a la i h
a bl
i
sto kd
n'ihov k blzu; lazli su i kuu, i, nj, j
rknm tk z n'ega; nkad nsam mgla n'to
promjtti n n'jzi;
Primjeri koji potvruju nepreneseni akcenat: kod sna i
kod r; mda da i v; a tk cjv od p k; ksnij
smo m tili u Snsk Mst; erali ga u S p;
Prisutno je i prenoenje u obliku ( ) akcenta.
Naime, kod pokaznih zamjenica za 1, 2. i 3. lice (vj, tj,
nj) u ovom govoru je obinije, pored oblika sa novim
prenoenjem (d tg, d tog, p t, n t, tj),
prenoenje u obliku ( ) akcenta, koje se javlja i kad
zamjenica nema ( ) akcenat, ve ( ) .
Primjeri sa ovakvim prenoenjem su: tog, tom, tj,
d tog, n t, t, n nom (< na onome), n n (< na
n), z n (< za n), nj (< u nj), vog (u vog),
p t (po t): i n se e rdj tj sbi; d mi rci bolan

315

kko je tbi tmo, n nom svjtu; tog strijga, a
vog m ko i nsko;
U ovakvim se situacijama moe uti, mada rjee, i
prenoenje u obliku ( ) akcenta: vog (< u vog), n
nj (< na nj): n nj strni;
Javlja se i prenoenje u obliku ( ) akcenta na intenzifikator
i: tj, t: bm prl t pt mint; odnosno na rijecu
ne sa glagola i: nikad n jd se, niko n jd.
Takoer, ovakvo se prenoenje na prijedlog moe uti sa
enklitikih oblika zamjenica me, te i se: j kad n n me
zgalm; mtn jdnu ngu pd se; ali ne esto, jer su uz
prijedloge obiniji puni oblici zamjenica mne, tbe i sbe
( mene, z mene).
Imenica kla uje se sa novim i starim prenoenjem: i
eral
i
nas klu; er tmo klu; jdan n kmija,
d td z kl, pstilo ga;
15. Predakcenatska duina nije obiljeje ovog govora (npr.
gldm<gldm).
16. Postakcenatska duina je dobro ouvana u gramatikim
kategorijama u kojima se javlja i u standardnom jeziku,
naprimjer:
u Gmn. imenica sva tri roda: i dmala kr
o
k
o
; sd
mngo m
emtlj kj su odsl
i
li; pto nm j
svj k; kko m tj problm; a se osamdst
gdn; a mene e blo st mrk mj;
u Gjd. imenica .r. e deklinacije: ne mgu t kzti t
l'ept; to nga h
ij; fko d kod t mj

brtin'; a tk cjv od p k;
u Ijd. imenica .r.: nto mlt nm lpatm;
u odreenom obliku pridjeva: drg mje i; klk
sam ja n str l'd, t j znm, poznv; z z n
zdn' ngu; d tg pshikga; n ren;
u oblicima prezenta: sns jj; izl se tii; a na
pl; jp tk pv; t smo smt; d tde,
prsvl se; bl me nge; kad d t gdne, nd
te, vj, sje za sv; glm n ns;
u oblicima imperativa: bcj, tjo, tie; haj vj, pa
donsi da pjedmo;
u oblicima komparativa i superlativa pridjeva i priloga:
rk vom mlm; rko budalsti sam j kj sam ti
Jezik i knjievnost

316
rk; tog strijga; on je nd jp ksnij d;
Bg drgi zn njbol';
u obliku gl. priloga sadanjeg: kad nsam nla s pmti
msli se kko e bti; j sam, ri, er dbi la z
njega se brgaji; vj mi je nuk pgin mkar
brni nu zmlju i nsu ga tnici m ili; kao i u
drugim gramatikim kategorijama.
Ovaj govor moe imati i dvije postakcenatske duine: to
strev, to d
; sd mngo m
emtlj, dok se
oblici sa tri duine ne uju (kao to su primjeri: zdtk,
smtljk, pdtk i sl.)
Gubljenje postakcenatske duine, koje se moe javiti,
mada rijetko, vjerovatno je posljedica breg govora.
Zabiljeeno je:
u prezentu: da j ponsm; vlm j; ni ne plaj;
nk nam se stav, ne da pn; iskpl'aj se sv; nj
neg dvjcu; i j stala i sjdm; ll h dda j t tk
vdm i d sjetm;
u imperativu: pgled j nto;
u oblicima imenica: bla vca kraj
mij; kraj Hjrin

k ; svk p s mt r ;
u oblicima zamjenica: n rpu; gr
i
nj nj k i;
u oblicima odreenog oblika pridjeva: drg llhu;
u oblicima komparativa i superlativa pridjeva i priloga:
stri m; jdan je taj njstari pgin; ni kod mj
r ne b mi blo fnj;
S obzirom na mnogo uestalije iste oblike sa ouvanom
duinom moe se rei da je pojava gubljenja
postakcenatske duine u govoru Donjeg Kamika
zanemarljiva.
17. Sekundarna duina, tj. duina koja nije obiljeje
standardnog jezika, javlja se u nekim gramatikim
kategorijama, naprimjer:
gotovo redovno u glagolskom pridjevu radnom m.r.: jer
n bi se i nj; a j sam vlj s n'ima prat; e e tj
stri brt bj; eto knd zn da e pginti; pa sd
Zka bj kd mene; a nsam i j vdj; nje n tlk
rdj gdje se javlja i kao posljedica jednaenja i
saimanja vokala: ti dl
i
Njlu; slm zkl krvu; a
on vik skiricu ns; krn da iznsm; d, s

317

vmi; brt mu pgin i pgin mu zt; nk l
o
nce
pkr sa kamijn; j kj sam ti rk;
Rjei su oblici bez duine: trbu prtji ns nam
kr ha; bjje tj rt; da sam zn, ne b se krj;
u oblicima brojeva od jedanaest do devetnaest, glavnih,
rednih i zbirnih, usljed saimanja grupe ae > e:
dvnstg dtuma, a mma mja k da sam trg
dtuma rena, a psna kod mtira dv
o
nstg
dtuma; ptns dana; rdl a dvnstero djc;
u Njd. prisvojnih pridjeva na sufiksima -ov/-ev, -in:
odzg lt Zfko i no, vj Dlvn i Veldv; Hjrn
Smjo; bbn i mmn;
u Njd. zamjenica njgv, njzn, njhv;
na nastavku za 3.l.mn. aorista: n'k tnci nado;
bme ni mne fati i era kuu; kad djdo
vjska, tnci, donso n'ek, n'ek naorun'e;
usljed iji>: a j dm i gri kroz n lnc;
na pokretnim vokalima nekih zamjenica, kao to su:
upitno-odnosne zamjenica k i t (kod zamjenice t
samo u G) i zamjenice tvorene od njih; pokazne
zamjenice vj (v, v), tj (t, t), nj (n, n);
pridjevska zamjenica sv (u GAjd. m. i s. roda i u
DILmn. sva tri roda): djde tr
i
ti od kg su on
i
dnl
i

pre; ma blo e svg i sveg; j n znm ni kg
t; t teg, t je sv pobijno; snjm, vog
svg srdnjg sna;
u DIL brojeva dvi (<dvije), tri , obje: dvm, trm,
obadvm: njma dvm d k u;
na kraju pojedinih priloga: dvd, prj (u stand.
prje), psl (< poslije), ln (u stand. lni), prkln (u
stand. prklni), nd/nd (u stand. nda/nd/nda);
u govornom lancu kao rezultat neizgovaranja, ili
nepotpunog izgovora enklitike: al npravl (< napravila
je) na k u; i n e (< ona je) t sv dgla; bl e (<
bilo je) t njkko vk oko dv shata; a vljd (<
valjda je) n przn da m; bm prl (< prolo je)
t pt mint; skuplo s (< se je) sve t (< to je)
blo u slu nroda tdi; i sl.
18. Zbirni brojevi do devet imaju standardnu akcentuaciju:
dvje, trje, tvero, ptoro, stero, sdmero, smoro;
Jezik i knjievnost

318
dok se brojevi devetero i desetoro uju u akc. obliku:
devtero, destoro;
19. Brojne imenice dvjca, trjca, etvrca...; destak,
dvadestak... stotnjak, imaju, kao i u standardnom
jeziku, akcenat ispred sufiksa. Meutim, brojne
imenice na -ina i -inka imaju akcenat na
pretposljednjem slogu: polovna, trena...; etvrtnka,
osmnka... (u stand. jeziku je polvina, trina,
etvtnka, smnka);
20. Redni broj pv/pv uje se u akc. obliku pv;
21. Pridjevi neodreenog vida imaju akc. sliku pridjeva
neodreenog vida, ali, gotovo redovno, u zavisnim
padeima imaju nastavke odreenog vida: na n
fng jeka;
22. Na rijeci naj u superlativu obian je ( ) akcenat:
njmanjm, njmlam djtetom; njve terorsta;
mu njstarim dmijama; koji je, najee, jedini
akcenat u superlativu;
23. Prilozi tvoreni od pridjeva sa sufiksom -ski imaju isti
akc. oblik kao i pridjevi, npr. jnak, ljdsk; dok se u
standardnom jeziku kod priloga ovog oblika ne javlja
duina na sufiksu: jnki, ljdski;
24. Komparativ i superlativ priloga, koji imaju
komparaciju, akcenatski se podudaraju sa istim
oblicima pridjeva: j, njja.

ZAKLJUAK
Govor Donjeg Kamika poznaje etiri novotokavska
akcenta: kratkosilazni, kratkouzlazni, dugosilazni i dugouzlazni;
kao i kvantitet tj. postakcenatsku duinu, odnosno kratkou.
Metatonijski akut nije obiljeje ovog govora, premda pojava
dugouzlaznog na njegovom mjestu ukazuje na to da mu donedavno
nije bio nepoznat.
Distribucija akcenta je standardna, ako se izuzmu primjeri
svojstveni i drugim narodnim govorima, tj. rijei stranog porijekla,
domae sloenice i sl.
Izvreno je prenoenje akcenta na proklitiku, staro i novo,
iako ne dosljedno.

319

Izvreno je duljenje vokala pred sonantom, sa izuzecima.
Predakcenatska duina nije obiljeje ovog govora.
Postakcenatska duina je dobro ouvana u gramatikim
kategorijama u kojima se javlja i u standardnom jeziku, iako se
sreu i primjeri bez postakcenatske duine, meutim, s obzirom na
mnogo uestalije iste oblike sa ouvanom duinom moe se rei da
je ova pojava zanemarljiva.
Na osnovu analiziranog moe se zakljuiti da govor Donjeg
Kamika po svojim osnovnim akcenatskim obiljejima, kao i ira
govorna zona iji je sastavni dio, pripada novotokavskim
govorima.
LITERATURA
Baoti, J. (1983). Ikavskoakavski govor u okolini Dervente,
Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik, knj. IX, str. 7
209, Sarajevo: Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu.
Halilovi, S. (1990). Govor muslimana Tuholja (okolina Kladnja),
Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik, knj. VI, str.
Jahi, D. (2002). Ijekavskotakavski govori istone Bosne,
Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik, knj. VIII, str.
13217, Sarajevo: Institut za jezik u Sarajevu.
Jahi, D., Halilovi, S. & Pali, I. (2000). Gramatika bosanskoga
jezika, Zenica: Dom tampe.
Pehli, A. (2006). Fonetsko-fonoloke osobine govora Donjeg
Kamika (kod Sanskog Mosta), Pismo asopis za jezik i
knjievnost, knj. IV/1, str. 5472, Sarajevo, 2006.
Peco, A. (1971). Osnovi akcentologije srpskohrvatskog jezika,
Beograd: Nauna knjiga.
Peco, A. (1980). Pregled srpskohrvatskih dijalekata, Beograd:
Nauna knjiga.
Peco, A. (1982). Ikavskoakavski govori zapadne Bosne (II dio),
Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik, knj. III, str. 7
Petrovi, D. (1970). Prilog poznavanju muslimanskih govora
zapadne Bosne, Godinjak filozofskog fakulteta u Novom
Sadu, knj. XIII/I, str. 335352, Novi Sad: Filozofski fakultet.
Valjevac, N. (2002). Govor u slivu Lave, Bosanskohercegovaki
dijalektoloki zbornik, knj. IX, str. 11289, Sarajevo: Institut
za jezik u Sarajevu.
Jezik i knjievnost

320
TEKSTOVI
Kad je sd ovj rt bj, m smo bl
i
vdi kad je ubj se
nrod i tk t. Kd ns su vde bli Vpl'ci, iz sla Vpol'e l'di i
ne i djca. Bl
i
tk. Bm, jdno j tro djdo tnci i ovj ns
svj pkupi, a nje n bme blo ni j tro, ven bl e t n'kko
vk oko dv shata. eral
i
nas klu. h nrod pl, nma
ta se n rd. Kad smo m
i
prli vmo prko mosta, jdan
etni, kmija nm vdalen, n ns dek, k:
V, ne, hjte dl
i
klu, a v, mk, i mld i str,
vrjte se nzd k ama.
Nre zpomg, k:
N djca mja d mene, n
i
e i s mnm.
Vl:
N mere nkko, ven vaj mraj ni i gri, tmo, a to
zlen brtk zg s Grda. Mrmo se briti.
Dek jdan strij jek, vl:
Ma haj bj, psti nk id sv...
Bli smo bme sv d noi. nd djdmo k i i prnomo i
jpt, jpt je ns eralo sutrdn tk tmo klu bli smo
cjl dn. N'ko nje ni pnj ni jsti ni nta, ven nta gldni,
gldna djca, gldno se. Vrtli smo se jp tj dr g dn, al nd
jdn kad djdo vjska, tnci, donso n'ek, n'ek
naorun'e. Nm t se n rd, prme se k e, era se
mmci, l'di, sv de, er tmo klu, a nje n eralo.
Smo su dli i prmetnli sv k e. mene su erali sna Fjka i
jka tifa. erali i tmo, a j ckjm d d muk. Smo gldm
k e ko di pa ri da i je poubjalo. J smo ltm, hdm po
vliji, pmm, m, nma ta n rdm. Kd nde tk jdan
n kmija, d td z kl, pstilo ga. Vlm j:
Ah, brte, jel mj Fjko tmo i tif?
Vl:
Jsu, jsu men se n, a nsam i j vdj, al tmo pm,
krv se, j n znm ni kg t, ni t je, ni kko je, ni ngdi
nta.
Bme, n de k i. J
o
pmm, smo pmm, n znm
t b d sebe. Kad nde jdan dr g z Vrpol'a jek. Lt n k
brez d. J n'ga zvm: kj, brte, da mi smo k t m
tmo, t l? n n mere nkko ni da stn, al dr g l'di k da
su n'ga bili, bili ga u mtv hl'ne...
Hasanbgovi msa, 1932. godite

321

, j ti ga sn'm, vog svg srdn'g sna. n je mni
pgin i hd... Njpr sam ja od Allha vik skla... da ja
sn'm...
Drg Be, dj Ti meni da ja t vdm i da sjetm.
Me n n b tlk n alla. Kamku smo m vdi i
jsmo reni i n se e rdj tj sbi. J sam n'ga rdla kd
ku. K n mni, vl, djde na vrta, i k j stjm i dm nk
kpu u rci... za pret, vl, j lpo znm da n he da rkn
slm ljk, pa e:
kam hjrl !
J pgle' , kd tj mj ml Zjd kad je bjo malhan, ko
n dvns gdn... i kko n tk djde i prjde, sjde i mtn
jdnu ngu pd se, jdnu bista niz n k krvet. I j djde i kd
n'ega sjde. Nsmo se mi ni pol'bli. A j u n'mu:
Zka!
A n e:
H!
D mi rci bolan kko je tbi tmo, n nom svjtu.
Vl:
J, mma, mm sv.., to gdc trb, mm i cigr.
A j u, lpo vk rkm:
Ma hjde bji, kkve cigre, t e m
i
cigre!
Vl:
Mm, zn kad se rkne da m sv..., t t n mer
e
znti
dok t ne dv. Kad dv t, nd e znti kko je t... J u
s'a i... N mr ti mne prtti, j s'a m stanm i djdm do
vrt j u nstati.
Dok j krn se, dok nj ne Zk. I j z..., a t sam
sn'ala nj strj k i... I j vdln dm i gri kraj mm i bb
i zra stj i d malhno djte u nrmku.
Vlm j:
Jste l v vdli Zku?
Nsmo, kkvg Zku?
Vlm j, reko:
Pa sd Zka bj kd mene i de i nstade ga.
Kd odzg lt Zfko i no, vj Dlvn i Veldv.
Vl: M vdli Zku, m vdli Zku!
Tk lt, kao n'ma se Zka prekz, vdli ga. A j dm i
gri kroz n lnc... kraj Hjrin k , gr
i
nj nj k i. J
td dm... i vik gldm tam
o
na hrem, ko j mslm da e on
Jezik i knjievnost

322
di td
i
u hrem i kao tdi zkopn i n e ni u hrem. Nj
bom, vdm nk jek sm
o
ko lpat
u
d i nto vk ko on bla
vca kraj
mij, sd nj n vc, neg sm

o
on e bit
i
grada, i
n z i n, vaj ko t vcu... nto mlt nm lpatm... I
tom se j prbd. J se probdla, t blo Trvnku... Kad sam
stala, cjli dn j j smo Zkrija pomgali...
u
mm j snv tj rzliit, to sam sv fne snove... Vik
sam mslila na Allha... i kln'ala i stlno, i j ta gdc od Allha
vk zelm da b j n da sn'm, j to nm mgu sniti.
Drg Be, to b j vlla... to b j mala vl'u znti kko se
t kad se mr, kko je t...
J nm t n sn'm... znm dbro kad sam se probdla, na
lima lm... J pgled mja da haj, haj i vk na przor i n
oak zjde i de u nebsa i vi j n vidm, t da, kako iz st
zlaz, njnalinij k cigra, dm, n to se vk... k koltii i ne
b rk neg dm, i tk t moja da de, de i na przor i vk
oak i de i de u nebsa i vi j e ne mgu n vidti, al tk t
kko se j sjem fno... Jsam i na h
u sjetla tk t l'eptu...
al v k da sam sjetla j n, il je m je t blo pv, il t l
i

je, tk t nto psebno t blo m
i
fno i n, vj, j u ond,
stala, nsam j nta... Nto o tm razml'ala, drg llhu,
reko, kko meni llh drg nm dde da j tsn'm i da sam t
vdla i sv t sjetla. I j dr g n sto o tm razml'ala i tk t
sv nto mslla o tm, drug n st sn j sn'm, st, sv,
sn'm i tksv, k i s'a to sam isprala... I j sam se probdla,
tk t sn'ala st. I j stala i sjdm, kad Zkrija gld mene.
Vl:
t e, t s stala, pa gld on?
Reko:
Drg Zkrija, da t zn to sam j sn'ala jdnu n i evo
drug, st, reko, v j, st sn!, reko, J sn'm... i od Allha
skla, da t sjetm i vdm i t, i, reko, kako mni drg ll h
do eto nm i pv n drug st sn sn'm... nm m ll h d
da j t tk vdm i d sjetm, al ne mgu t kzti t l'ept, kko
e t fno, ne mgu t
i
nkko t opsati kko sam se j t sjetla
kko e mni fno.

Hasanbgovi Nra, 1953. godite

323

MAIN ACCENT FEATURES OF DONJI KAMIAK
DIALECT
Amina Pehli, M.A.
Summary
The aim of this paper is to examine the main accent features
of Donji Kamiak dialect and to define their character.
The reaearch was done in 2002 and 2005. Dictaphone,
notebook, guided and semi-guided conversation were used for
collecting data.
Based on the analysis, it can be concluded that the Donji
Kamiak dialect, according to its primary accent features, belongs
with new-tokavian dialects but with some traces of non-transferred
long-falling accents.
Key words: Donji Kamiak, accent, quantity, accent transfer,
new-tokavian character
Jezik i knjievnost

324

"
"

.
. :
.

.
:

ISLAMSKA MISAO I CIVILIZACIJA


327
Struni rad

Elvir Duranovi
1

ISLAM I PREDISLAMSKI OBIAJI ARAPA
KUR'ANSKO-SUNNETSKA ANALIZA
Saetak
Premda je idolopoklonika religija predislamskih Arapa bila
u direktnoj suprotnosti sa apsolutnim Boijim jedinstvom, islam
nije kategoriki odbacio ovu tradiciju Arapa, ve je, zavisno od
karaktera obiaja, neke prihvatio, druge reformirao, a tree
ukinuo ili zamijenio. U radu se metodom tekstualne analize
Kur'ana i sunneta razmatraju razliiti egzemplari prihvaene,
reformirane i dokinute prakse predislamskih Arapa. Navedeni su
primjeri neprihvatljivih obreda poput oboavanja kipova, gatanja,
vjerovanja u nebeska tijela, ubijanja enske djece i drugih
idolopoklonikih obiaja, rituala i nepravednih drutvenih odnosa.
Analizirani su reformirani obiaji i obredi koji su poticali od
ranijih Boijih poslanika, prvenstveno od Ibrahima, a.s., i Ismaila,
a.s., a vezani su za obavljanje hada. U fokusu rada, takoer, su
egzemplari reformiranih propisa iz branog, nasljednog i
testamentalnog prava. Na kraju su razmatrana moralna i
drutveno korisna praksa predislamskih Arapa koju je islam
prihvatio i uvrstio u korpus svojih normi i propisa. Obrazac nastao
na takav nain primjenjivan je u vrijeme susreta islama s
predislamskim tradicijama razliitih naroda koji su kasnije ulazili
u njegovo okrilje.
Kljune rijei: islam, predislamski tradicija, odnos islama prema
obiajima predislamskih Arapa
UVOD
Predislamski Arapi su bili idolopoklonici. Pored Uzvienog
Allaha, d.., oboavali su veliki broj idola kojima su davali
boanska svojstva i karakteristike. Svako pleme imalo je svog
idola, a duhovni centar predislamskih Arapa bila je Meka u ijem

1
Imam Sultan-Ahmedove damije u Bugojnu, elvirduranovic@yahoo.com
Islamska misao i civilizacija

328
sreditu se nalazila Ka'ba sa 365 idola. Prije Muhammeda, a.s.,
meu Arapima su djelovali Boiji poslanici, tako da je u njihovoj
religiji postojala svijest o Jednom Svemonom Bogu kome su ostali
idoli sluili kao posrednici. Norme ponaanja Arapi su crpili iz
lokalne plemenske tradicije i obiajnog prava, te prava naroda s
kojima su pomou trgovakih veza dolazili u dodir. Izrazito
ratniko obiljeje plemenskih zajednica zahtijevalo je surove
zakone koji su titili i potovali ratnike, a bezobzirno i nepravedno
krili osnovna ljudska prava nemonih, posebno ena i djece.
Svako pleme smatralo se samostalnim, a jedna runa rije mogla je
izazvati oruani sukob s velikim brojem rtava. Krvna osveta bila
je na vrhuncu. Glavno obiljeje drutvenog ivota bili su alkohol,
kocka, blud, strelice za gatanje i prinoenje rtvi idolima.
Lihvarstvo i kamata bili su veoma raireni. Dunik je bio
prisiljavan da pusti svoju enu ili kerku da se bave bludom kako bi
vratio dug. ensku djecu su ubijali. Ovo su glavne negativne
karakteristike drutva u kojem se pojavio i djelovao posljednji
Allahov poslanik, Muhammed, a.s. Meutim, Arapi su prije islama,
takoer, bili ponosni ljudi, otvorenog duha, gostoljubivi prema
strancima, iskreni u izvravanju zavjeta, pouzdani kod ugovoranja,
portvovani u ratu, odluni i uporni u ispunjavanu eljenog cilja.
Uloga Vjerovjesnika, a.s., kao vjerskog reformatora bila je da
uravnotei ove suprotnosti Arapa; da oisti njihovo vjerovanje,
ukloni nedostatke i prihvati njihove dobre strane. U ovom radu
smo, na osnovu Kur'ana i suneta, analizirali odnos islama prema
predislamskim obiajima Arapa s ciljem upoznavanja s dubinom
reforme koju je Muhammed, a.s., proveo. S druge strane, eljeli
smo ukazati na injenicu da je islam prihvatio dobru i plemenitu
predislamsku praksu koja je postala sastavni dio njegovog uenja,
jer proces simbioze islama s dobrom i korisnom predislamskom
tradicijom nije zavren u vrijeme Allahovog Poslanika, a.s., ve
kontinuirano traje i ponavlja se uvijek kada neki narod ulazi u
okrilje islama.
Izuavanju obiaja Arapa, iz doba neznanja, u naoj literaturi
posveeno je malo panje. Nekoliko tekstova tematski obrauju
religijsku praksu i obiaje Arapa prije islama. Dr. Fikret Kari (O
nasljednom pravu predislamskih Arapa, Islamska misao, br. 62,
1984. godine str. 7-11) razmatra glavna obiljeja i karakteristike
predislamskog nasljednog prava, osnove za nasljeivanje, te odnos
islama prema nasljednom pravu predislamskih Arapa. Bivi reisul-
ulema Salih Safvet Bai (Arapski obiaji iz doba dahilijjeta o

329
kojima govore Kuran i hadis, Glasnik IVZ, br. 2-3, 1944. str. 31-
36.) pie o obiajima i arapskoj poeziji prije islama. Premda je u
naslovu teksta najavio da e se baviti analizom obiaja
predislamskih Arapa koje navode Kur'an i hadis, Bai se u radu,
uglavnom, fokusirao na neke od njih poput gatanja po letu ptica,
bacanju strelica, ubijanja enske djece itd. O arapskom drutvu i
njegovim ekonomskim aspektima u doba neznanja pisao je rahmetli
Mehmed Handi (Socijalne i ekonomske prilike koje su
prethodile Alejhiselamovu poslanstvu, u: Studije iz erijatskog
prava: Izabrana djela Mehmeda Handia, knj. 5 str. 295-306). U
svom radu Handi je opisao dekadentno idolopokloniko drutvo i
njegova najvanija ekonomska obiljeja: trgovinu i lihvarstvo.
Ostali autori koji su pisali o predislamskoj tradiciji Arapa
inili su to prilikom razrade pojedinih aspekata islamskog prava.
Alija Silajdi (Testament u erijatskom pravu, Sarajevo, 1941) je
prouavao testemantalno i nasljedno pravo Arapa prije islama;
Mehmed Begovi (erijatsko brano pravo, Beograd, 1936) se
bavio branim pravom Arapa, dok je Muharem tulanovi ('Urf
Obiaj kao pomoni izvor erijatskog prava sa osvrtom na Bosnu i
Hercegovinu, Biha, 2004) analizirao razliite aspekte obiajnog
prava predislamskih Arapa. Biografije Boijeg Poslanika, a.s.,
prevedene na na jezik (Muhamed Hamidulah, Muhammed, a.s.,
Sarajevo, 1983: 35-53) takoer, sadre osnovne informacije o
religiji predislamskih Arapa i drutvenim okolnostima u kojma je
Muhammed, a.s., djelovao.
U razradi obiaja predislamskih Arapa autori su malo panje
posvetili glavnim izvorima islama. Uzvieni Allah, d.., je tokom
23 godine, koliko je trajala poslanika misija, objavio brojne ajete
Muhammedu, a.s., sa smjernicama, uputama i konkretnim
odgovorima na konkretna pitanja. Kur'an sadri informacije o
Arapima prije islama u tako znaajnom obimu da je na osnovu
objavljene grae mogue vjerno rekonstruisati njihov religijski,
socijalni, imovinsko-pravni i porodini ivot. Slino je i sa
sunnetom Allahovog Poslanika, a.s., koji je, kao tuma Kur'ana, bio
jo konkretniji i detaljniji. U ovom radu su, metodom tekstualne
analize Kur'ana i sunneta, obraeni predislamski obiaji Arapa i
razmatran odnos islama prema njima.

330
OPE KARAKTERISTIKE ODNOSA ISLAMA PREMA
PREDISLAMSKOJ TRADICIJI ARAPA
Islam uvaava i potuje ranije monoteistike religije i njihove
poslanike. Najvei dio Kur'ana donosi pripovijesti o Boijim
poslanicima koji su prethodili Muhammedu, a.s., naglaavajui da:
Nema razlike meu njima, (Kur'an, Al-Baqara: 136) jer su svi
ispovijedali vjerovanje u jednog Boga i moralnu reformu. Premda
su osnovni principi vjerovanja koje su zastupali Boiji poslanici
bili nepromjenjivi, ipak je svaki od njih djelovao u odreenoj
drutvenoj sredini to je njegovoj boanskoj misiji davalo lokalni
karakter. Boiji poslanici su govorili jezikom svojih sunarodnjaka.
(Kur'an, Ibrahim: 4) Ni jedan od njih nije u potpunosti mijenjao
narodne obiaje, ve su kroz svoje djelovanje nastojali da
promijene samo ono to je bilo nepravedno, nemoralno i u
suprotnosti s njihovim osnovnim uenjem. Uloga Muhammeda,
a.s., kao drutvenog reformatora, nije se, s te strane, razlikovala od
uloge ranijih Boijih poslanika. ah Velijjullah (Wli Allh) lijepo
je primijetio da: Nije cilj Poslanikov, a.s., niti je on u stanju
totalno izmijeniti drutvenu i pravnu praksu naroda; njegov je cilj
izgraditi drutvo na moralnim i duhovnim principima, pa s tim u
vezi ostavlja netaknutim sve to nae, osim onoga to nije u skladu
s novom ideologijom. On se obzirno pokuava baviti onim to je
spojivo s moralnim principima, a ostalo mijenja to je mogue
manje, klonei se promjena koje nisu nune i koje njegovo drutvo
ne moe lako da prihvati. (arif, 1990:541) Navedeno
nedvosmisleno potvruje predanje koje biljei Muslim,
vjerodostojnim lancem prenosilaca, prema kojem je Boiji
Poslanik, a.s., rekao hazreti Aii: Da nije tvoj narod nedavno
izaao iz paganstva, ja bih poruio Ka'bu i potom je bezuvjetno
sagradio na temeljima Ibrahima, a.s., poto su Kurejije zgradu
Ka'be smanjili... (El-Munziri, 2004:332) Naime, kada je
Vjerovjesnik, a.s., bio mladi bujica je sruila Ka'bu. Stanovnici
Meke su zapoeli njenu obnovu, ali poto nisu imali dovoljno halal
imetka, a nisu eljeli ugraivati na nepoten nain steeni novac,
smanjili su dimenzije Ka'be. Dio koji su izostavili ozidali su malim
zidom koji ukazuje na izvorne dimenzije. Kasnije, kada je Allahov
Poslanik, a.s., pobijedio idolopoklonike, bio je u mogunosti da
porui Ka'bu i sagradi je na Ibrahimovim, a.s., temeljima, ali je
odustao od toga jer je uvaavao osjeaje Arapa koji su tek bili
prihvatili islam, bojei se da takav postupak ne bi izazvao nelagodu

331
kod njih. Poslanik, a.s., je pokazao da potuje povijest ljudi,
njihovu tradiciju i obiaje koji nisu u suprotnosti s njegovim
osnovnim uenjem. To je posebno vidljivo iz propisa koji reguliu
odnose meu ljudima, jer su mnoge ustanove opstale, veliki broj je
prilagoen novim potrebama, a dokinute su samo one institucije i
propisi koji su bili u suprotnosti s osnovnim principima islama.
(Silajdi, 1941:44)
Za pravilno odreivanje odnosa islama prema predislamskoj
tradiciji Arapa vano je ukazati na djelovanje Ibrahima i Ismaila,
a.s., dvojice Boijih poslanika ije su aktivnosti duboko utjecale na
tradiciju Arapa. Premda ne postoje drugi historijski dokumenti
kojima bi se dokazao boravak Ibrahima, a.s., u Mekki, u Starom
zavjetu nema nikakvog pomena o tome,
2
ipak je djelovanje
Ibrahima, a.s., i Ismaila, a.s., vrlo opirno opisano u Kur'anu i
sunnetu Boijeg Poslanika. Njih dvojica sagradili su Ka'bu;
(Kuran, Al-Baqara: 127) Ibrahimu, a.s., nareeno je da pozove
ljude na had; (Kuran: Al-Ha: 27) Ibrahim je trebalo da rtvuje
sina Ismaila, pa ga je Allah, d.., otkupio velikim ovnom; (Kuran,
Al-Safft: 101-109) Hadera, supruga Ibrahimova, a.s., i majka
Ismailova, a.s., trala je sedam puta izmeu Safe i Merve, dva
breuljka nedaleko od Ka'be, (Er-Rifa'i, 2002: 95) itd. Predislamski
Arapi sauvali su tragove Ibrahimove, a.s., vjere i obreda koje je on
inio, ali su vremenom zaboravili njihov izvorni smisao i svrhu.
Tako je Ka'ba koju su Ibrahim, a.s., i Ismail, a.s., sagradili da bude
Hram u kojem e se slaviti i veliati jedan Bog postala sjedite
velikog broja idola predislamskih Arapi. ista vjera Ibrahimova
pomijeala se s animistikim vjerovanjima u svetost kamenja,
drvea, prirodnih pojava i nebeskih tijela.
Jasno je, stoga, da je osnovna zadaa Muhammada, a.s., bila
da upozna svoje sunarodnjake s nepatvorenim Ibrahimovim
vjerovanjem i uspostavi pravedan i moralan islamski zakon -
erijat. Svoju misiju Muhammed, a.s., ostvario je na tri naina:
a) Ukinuo je sve obrede, rituale i obiaje koji su bili u
suprotnosti sa zadanim ciljem;
b) Oistio je i vratio izvornost predislamskoj praksi i
obiajima koji su poticali od Ibrahima i Ismaila, a.s;
c) Ostavio je netaknutim ono to je bilo korisno i u skladu
s osnovnim naelima islama.

2
Kao to se ne spominje ni Salih, a.s., Boiji poslanik koji je djelovao meu
Arapima iz plemena Semud.

332
NEPRIHVATLJIVA PREDISLAMSKA PRAKSA I OBIAJI
Apsolutni princip Boijeg jedinstva kojeg je zastupao
Muhammed, a.s., vodio je ka ukidanju idolopoklonstva i
nepokolebljivog razraunavanja s obiajima, obredima i ritualima
koji su izvirali iz njega. im je bio u mogunosti, Allahov
Poslanik, a.s., je naredio da se porue svi kipovi i idoli
predislamskih Arapa. Oboavanje Lta (al-Lt)
3
, U'zza (al-'Uzza)
4
,
Menta
5
, (Kuran, An-Nam: 19-20) Vedda
6
, Sua'a
7
, Jegsa
8
,
Je'ka
9
i Nesra
10
(Kur'an, Nuh: 23) idol koji se poimenino
spominju u Kur'anu, kao i mnogih drugih koji se u Kur'anu ne

3
Lat je idol koji se nalazio u Taifu. Njemu se klanjalo i oboavalo ga pleme
Sekif. Kurejije i druga arapska plemena takoer su potovali Lata. Bilo je
uobiajeno da se djeci daju imena Zejdu Lat, Temimu Lat i slino. Kad se
islam proirio, Muhammed, a.s., je poslao Mugiru da srui i spali Lata.
4
U'zza je idol iz Nahle. Govorilo se da se od njega uo nekakav glas. Kad je
zavreno oslobaanje Meke, Vjerovjesnik, a.s., je poslao Halida ibn Velida
da uniti Uzzaa. Halid je stigao u Nahlu, pronaao nagu dinicu, raupane
kose, iskenih zuba i ubio je. Zatim je obavijestio Muhammeda, a.s., o tome,
a on mu je rekao: To je Uzza, ona je bila oajna to je Arapi vie nikada
nee oboavati.
5
Menat je najstariji idol kojem su se klanjali i kojeg su cijenili i oboavali svi
Arapi. Arapska plemena koja su nastanjivala Meku i Medinu prinosili su
rtve njemu u ast. Ipak, od svih plemena Evs i Hazred su se posebno
isticali u potivanju i oboavanju Menata. Amir ibn Jesar kazuje da su tokom
hodoaa Meki pripadnici Evsa i Hazreda sve obrede obavljali zajedno s
ostalim plemenima, ali kad bi se poslije boravka na Mini vratili u Meku i
vrili obrede obilaska oko Kabe, odlazili bi do Menata, pred njim brijali i
iali glave i molili ga da im podari nagradu. Smatrali su da nisu upotpunili
obrede hada ako tako ne postupe. Za vrijeme osloboenja Meke, Allahov
Poslanik, a.s., poslao je Aliju da srui Menata i razbije ga u komade. O
predislamskim boanstvima vie pogledaj u: Abu al-Fara, Abdurrahman ibn
al-ewzi, Talbisu Iblis, 2003., str. 64-65.
6
Wedd, kip u liku stasalog mukarca, bio je idol plemena Kelb. Njegov hram se
nalazio u mjestu Dewmetu-l-Dedel. Vjerovali su da je on bog sudbine i pred
njegovim kipom su bacali strelice za gatanje.
7
Suva je bila idol plemena Huzejl. Njen kip napravljen je u liku ene bujnih
grudi. Smatrana je za boicu plodnosti.
8
Jegusa su oboavala plemena Murad i Gatafan. Predstavljen je u liku lava.
Vjerovalo se da je on gospodar ivota i smrti. Njemu su se klanjali prije
odlaska u bitku.
9
Jeka su oboavali stanovnici Hemedana. Njegov kip bio je u liku brzog
arapskog konja. Smatran je za boga snage i vjetine, pa su ga ratnici posebno
potovali.
10
Nesr je bio idol stanovnika Himejra. Bio je predstavljen u liku sokola.
Vjerovalo se da je on bog neba i vjetra.

333
spominju, suprostavljalo se samoj sri vjerovanja u Jednog Boga, te
je stoga razumljivo da se nalo na udaru estoke kritike Allahovog
Poslanika, a.s. Biografi
11
Vjerovijesnika, a.s., prenose da je
Muhammed, a.s., prilikom osloboenja Meke lkom razbijao idole
koji su se nalazili u haremu Ka'be uei pri tom ajete: Dola je
Istina, a nestalo je lai; la, zaista, nestaje. ( Kuran, Al-Isr: 81)
Dola je Istina, a lai je nestalo. (Kuran, Saba: 49) Zatim je
naredio svojim drugovima da porue sve kipove koji su se nalazili
u drugim mjestima. Zajedno s ruenjem kipova prestali su svi
obredi, rituali i obiaji vezani za njihovo oboavanje, jer se obredi,
prema Kur'anu, posveuju iskljuivo Uzvienom Allahu. (Kuran,
Al-Anm: 162)
Predislamski Arapi su iz neznanja i sujevjerja neke ivotinje,
kada bi prole kroz odreene ivotne faze, poklanjali svojim
idolima i iz razliitih razloga smatrali svetim. To su: behira (al-
bahra),
12
saiba (al-siba),
13
vesila (al-vasla)
14
i ham (al-hm).
15
S
obzirom da je takav postupak bio u suprotnosti s osnovnim
uenjem islama prema kojem je sveto samo ono to Allah, d.., i
Njegov Poslanik, a.s., proglase svetim, zabranjen je ajetom: Allah,
d.., nije propisao ni behiru ni saibu ni vesilu ni hama; to oni
koji ne vjeruju govore o Allahu lai, i veina njih nema pameti.
(Kuran, Al-Mida: 103)
Jedan od predislamskih obreda koje je islam ukinuo jeste
obiaj stanovnika Medine da, kada se vraaju s hada ili s puta, ne
ulaze u svoje domove na vrata, ve sa stranje strane. Vjerovali su
da je to bogobojazno djelo, da tako treba postupiti i da je to
sastavni dio njihove vjere. Kur'an je korigovao njihovo krivo
vjerovanje i ukazao na pravu vjeru, odnosno na izvorni smisao

11
Vidi: Ibn Hiam, Poslanikov ivotopis, Bemust, Sarajevo, 1998. godine, str.
228.; Sefijjurrahman Al-Mubarekfuri, Zapeaeni dennetski napitak, El-
Mudahidun, bez god. i mjesta izdanja, str. 460.
12
Behira je deva koja je orodila petero. Ako peto bude ensko, razreu joj uho i
zabrane njeno jahanje, mlijeko i bilo kakvo iskoritavanje.
13
Saiba je ovca ili koza koju su predislamski Arapi ostavljali pred svojim
bogovima i nita od nje nisu koristili. Ona je bila poklon njihovom idolu.
14
Vesila je ovca koja je ojanjila sedmero janjadi. Kad se sedmi put ojanji,
razreu joj uho i puste je da ide na bilo koje pojilite. Svu janjad koju ojanji
poslije toga smiju jesti samo mukarci, osim ako bi ojanjila mrtvo janje, poslije
koga bi opet mogli svi jesti.
15
Ham je mujak deve s kojim je neka deva orodila desetero. Kada orodi deseto,
posvete ga idolima, zabrane da se jae i kau: Ovako nam je Allah, d..,
naredio.

334
estitosti i bogobojaznosti. Allah kae: Ne iskazuje se estitost u
tome da sa straenje strane u kue ulazite, nego je estitost u tome
da se Allaha bojite. U kue na vrata njihova ulazite i Allaha se
bojte, da biste postigli ono to elite. (Kuran, Al-Baqara: 189)
Krivo vjerovanje uzorkuje krive, sramotne i nesretne
postupke. U nastavku rada ukazat emo na neprekinuti niz loih
obiaja predislamskih Arapa koji su izvirali jedan iz drugog.
Moda je najsramnije obiljeje ivota predislamskih Arapa ubijanje
enske djece. U vrijeme kada islam nije bio moan da se otro
suprotstavi ovom nesretnom obiaju, Allah se obraa razumu i
osjeaju ljudi rijeima: I kada iva sahranjena djevojica bude
upitana zbog kakve krivice je umorena? (Kuran, At-Takwir: 8-
9.) Njen jedini grijeh bilo je iskrivljeno vjerovanje Arapa koji su
sebe smatrali odgovornim za opskrbu i nafaku. Kad je islam ojaao
eksplicitno je zabranio ovaj gnusni postupak pouavajui ljude da
je opskrba i nafaka u Boijim rukama. Allah kae: Ne ubijajte
djecu svoju od straha od neimatine, i njih i vas Mi hranimo, jer
je ubijati njih doista veliki grijeh. (Kuran, Al-Isra:31)
I dok su ensku djecu smatrali izvorom sramote, Arapi su se
veoma ponosili mukom djecom, to ih je odvelo u drugu krajnost.
Naime, meu njima je bio veoma rairen obiaj usvajanja muke
djece. Neko bi jednostavno posinio djeaka koji mu se sviao i
javno se izjasnio o tome. Posinak je dobijao ista prava i dunosti
kao i krvno roena djeca. Ovaj obiaj je bio toliko rairen da je i
Muhammed, a.s., prije nego to je postao Boiji Poslanik, posinio
Zejda ibn Harisa. Obiajem adopcije uinjena je nepravda krvnim
potomcima koji su ostajali bez dijela nasljedstva. Nepravdu koju su
Arapi inili svojoj djeci islam je ispravio i porodine odnose uredio
na prirodnoj osnovi uvaavajui krvnu vezu pri nasljeivanju. S
druge strane, Allah podsjea vjernike da i posinci imaju oeve za
koje treba vezati njihovo porijeklo. U Kur'anu stoji: ...Niti je
posinke vae sinovima vaim uinio. To su samo vae rijei, iz
usta vaih, a Allah istinu govori i na pravi put izvodi. Zovite ih po
oevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije. A ako ne znate
imena oeva njihovih, pa braa su vaa po vjeri i tienici su
vai... (Kur'an, Al-Ahzab: 5-6)
S obzirom da su posinke smatrali ravnim sinovima,
predislamski Arapi su njihove razvjenane supruge zabranjivali
pooimima. Allah, d.., je ovaj obiaj ukinuo na dramatian nain
na primjeru Svog Poslanika i njegovog posinka Zejda ibn Harisa.
Naime, Zejd ibn Haris je bio oenjen Zejnebom bint Dah s kojom

335
nije mogao nai zajedniku rije i od koje se, nakon izvjesnog
vremena razveo. U elji da potpuno razbije predrasude vezane za
posinka koje su bile duboko ukorijenjene u tradiciji predislamskih
Arapa, Allahov Poslanik, a.s., se vjenao Zejnebom. U Kur'anu
stoji: A kada ti ree onome kome je Allah milost darovao, a
kome si i ti dobro uinio: 'Zadri enu svoju i boj se Allaha!' u
sebi si skrivao ono to e Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a
pree je da se Allaha boji. I poto je Zejd s njom ivio i od nje se
razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustruavali
vie da se ene enama posinaka svojih kada se oni od njih
razvedu kako Allah odredi, onako treba da bude. (Kur'an, Al-
Ahzab: 37) enidba Muhammed, a.s., sa Zejnebom i ukidanje ovog
obiaja nije prolo bez prigovora. Licemijeri su priali da je
Muhammed oenio suprugu svog sina. (Qutb, 1996: 29) Meutim,
postojee predrasude vezne za porodine odnose islam je u
potpunosti razbio i oslobodio okova proisteklih iz vremena
neznanja.
Glavna obiljeja drutvenog ivota predislamskih Arapa bili
su vino, kocka, kumiri i strelice za gatanje. Arapi su konzumirali
mnogo alkohola. Vinom su se ponosili toliko da su mu skladali
stihove i pisali hvalospjeve. Druenje uz alkoholna pia esto bi
zavravalo prinoenjem rtve idolima. Nakon prinoenja rtvi
prisutni su se kockali bacajui odreeni broj strelica, a predmet
dobiti bila je rtvovana ivotinja. (Handi, 1999: 112) Na
strelicama bi napisali imena uesnika, a zatim ih izvlaili. Onaj ija
bi strelica bila prva izvuena dobio bi najvei komad mesa, a znalo
se desiti da osoba koja je prinijela rtvu nita ne dobije. (Qutb,
1997: 30-31) Islam je kritikovao takav nain javnog ivota Arapa
iz doba neznanja i zabranio ga ajetom: O vjernici, vino i kocka i
kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, ejtanovo djelo,
zato se toga klonite da biste postigli to elite. (Kur'an, Al-
Maida: 90)
Pored klanjanja kipovima koje su svojim rukama pravili,
predislamski Arapi su vjerovali u boanstvenost nebeska tijela:
Sunca, Mjeseca i zvijezd. Smatrali su da zvijezde utjeu na
njihove ivote i odreuju im sudbinu. Izvravajui svoju plemenitu
misiju Allahov Poslanik, a.s., je pouavao vjernike da sve to se
deava, biva Boijom voljom. Zejd ibn Halid al-Duheni, r.a., kae:
Klanjali smo sabah-namaz za Poslanikom, a.s., na Hudejbijji na
izmaku kine noi, te kad smo zavrili namaz, Poslanik se okrenuo
prema klanjaima i upitao: 'Znate li ta vam je Gospodar va

336
poruio?' Oni odgovorie: To samo Allah i Njegov Poslanik, a.s.,
znaju.' 'Kazao vam je', odgovori im Poslanik, a.s.: 'Meu Mojim
robovima ima onih koji su jutro doekali kao vjernici u Mene ili
kao nevjernici. Oni koji su kazali: 'Kia nam je pala kao blagodat
Allahova i Njegova milost' - ta oni su iskreni vjernici u Mene i
poricatelji zasluga zvijezda, a oni koji su kazali: 'Kia nam je pala
zahvaljujui zvijezdama - pa oni su nevjernici u Mene, a
oboavatelji zvijezda."' (El-Munziri, 2004: 34)
Uz navedene obrede, rituale i obiaje, dokinuti su mnogi
drugi kao to je gatanje po letu ptica, bacanju piljaka i iz crta u
pijesku, (El-Qaradawi, 1997: 322-323)
16
proricanje budunosti sa
sedam strelica ispred kipa Hubela,
17
(Bai, 1944: 31) zihar,
18
te
brojni nepravedni ugovori i graanski nemoralni poslovi.
(tulanovi, 2004: 140-143)
Spomenuti obiaji predislamskih Arapa bili su inficirani
klicom idolopoklostva i kao takvi u direktnoj suprotnosti s
islamskim uenjem i naelima erijata. Islam ih je ukinuo, a
umjesto njih ustanovio je nove. Enes ibn Malik, r.a., kazuje: Kad
je Vjerovjesnik, a.s., doao u Medinu, zatekao je kod stanovnika
Medine praznike od dva dana u koje su se oni igrali i veselili.
Allahov Poslanik, a.s., upitao ih je o tim danima, a oni su mu
odgovorili da ti praznici datiraju jo iz vremena neznanja.
Vjerovijesnik, a.s., im tad ree: Allah vam ih je zamijenio boljim
danima od njih. To su Ramazanski i Kurban-bajram. Allahov
Poslanik, a.s., slino je postupio i kada su u pitanju mjesta na
kojima su se nalazili idoli predislamskih Arapa. On je Mugiru ibn
u'bu poslao s odredom vojnika u Taif da srue idola Lata i da na
njegovom mjestu sagrade damiju to su i uinili. (Er-Rifa'i, 2002:
1310) Ustanovljeni obrazac koriten je kasnije u vrijeme kada su
drugi narodi prihvatali islam i postajali dio velike islamske kulture i
civilizacije.

16
Sve navedeno dokinuto je hadisom u kojem stoji: Gatanje iz crta u pijesku, iz
leta ptica i bacanjem piljaka spada u irk.
17
Hubel je jedan od brojnih idola predislamskih Arapa. Njegov kip nalazio se u
Kabi. Ispred kipa nalazile su se strelice za gatanje, tako da su ga smatrali za
boga sudbine.
18
U predislamsko doba zihar je predstavljao razvod braka. Naime, kada bi neko
elio da se razvede rekao bi svojoj eni: Ti si mi poput lea (zihar) moje
majke.

337
REFORMIRANA PREDISLAMSKA TRADICIJA
Prije Muhammeda, a.s., meu Arapima su djelovali Ibrahim i
Ismail, a.s. Oni su ostavili dubok trag u tradiciji predislamskih
Arapa, posebno u obredima hada. Meutim, protokom vremena
gubio se ispravni smisao i znaenje hadskih obreda, a ljudi su
unosili sve vie obiaja suprotnih izvornoj Ibrahimovoj, a.s., vjeri i
zdravom razumu. Islam nije ukinuo hadske obrede, jer je njihova
svrha i namjena od Boga objavljena,
19
ve ih je reformirao,
popravio i oistio od natruha koje su tokom vremena ljudi unijeli u
njih.
Kurejije iz Meke i oni koji su se drali njihovih obiaja, u
doba prije pojave islama, predstavljali su posebnu drutvenu klasu
poznatu pod nazivom Hums. Jedna od privilegija Humsa bila
je boravak na Muzdelifi 9. zul-hideta, dok su svi ostali ljudi tog
dana boravili na Arefatu. Njihov postupak bilo je u suprotnosti s
principom jednakosti ljudskog roda pred Bogom kojeg je islam
zastupao, te je dokinut rijeima Uzvienog: Zatim krenite odakle
kreu ostali ljudi i traite oprosta od Allaha, jer Allah, uistinu,
prata i samilostan je. (Kuran, Al-Baqara: 199) Interesantno je
napomenuti da je Muhammed, a.s., za razliku od drugih Kurejija, i
prije nego to je postao Boiji Poslanik, 9. zul-hideta odlazio na
Arefat i tamo boravio s drugim ljudima. Njegov postupak izazivao
je uenje ljudi naviklih da lanovi Humsa budu na Muzdelifi.
(Er-Rifa'i, 2002: 133)
Premda su obavljali obrede hada, predislamski Arapi nisu
znali njihov pravi znaaj i smisao, niti su ih povezivali s Ibrahimom
i Ismailom, a.s., ve su smatrali da su to obiaji njihovih predaka.
U predislamsko doba na Safi se nalazio idol s likom mukarca po
imenu Asaf, a na Mervi enski kumir Naila. Arapi su izmeu njih
obilazili i njima se klanjali. (Rami, 1990: 32-33) Nakon to su
primili islam, ljudi su se ustruavali da obilaze izmeu Safe i
Merve na nain kako su to inili u predislamskom periodu,
smatrajui da je to idolopokloniki obred. (Qutb, 1996: 47)
Uzvieni Allah je u vezi s tim objavio: Safa i Merva su od Boijih
znakova, pa ko hodoasti Kabu ili obavlja umru, nije mu grijeh
obii Safu i Mervu!... (Kur'an, Al-Baqara: 158) Islam nije ukinuo
obred sa'ja izmeu Safe i Merve, jer je on izvorno povezan s

19
Allah, d.., je naredio Ibrahimu da obzanani ljudima had. (Kur'an, Al-Ha:
27)

338
Haderom, majkom Ismaila, a.s.,
20
ve ga je oistio od
idolopoklonikih dodataka i ukazao na njegov pravi smisao i svrhu.
Iz identinih razloga, islam je zabranio tavaf oko Ka'be nagim
hodoasnicima. Naime, idolopoklonici iz Meke imali su sramotno
pravilo prema kojem hodoasnici-stranci nisu mogli tavafiti u
svojoj odjei, ve su morali kupiti odjeu u Meki. Ako neko ne bi
imao sredstava da kupi odjeu, obilazio bi nag oko Ka'be. (Karali,
2001: 265)
U doba neznanja Arapi su vjerovali da njihova boanstva
zahtijevaju krv i meso kurbana. Zbog toga su krv rtvovanih
ivotinja prolijevali po zidovima Ka'be, a njihovo meso vjeali na
stubove oko Ka'be. S obzirom da je rtvovanje kurbana obred koji
je izvorno povezan s Ibrahimom, a.s., islam ga je prihvatio, ali je
idolopokloniku praksu polijevanja Ka'be krvlju ukinuo. Allah
kae: Do Allaha nee doprijeti meso njihovo i krv njihova, Ali e
Mu stii iskreno uinjena dobra djela vaa. (Kur'an, Al-Ha:
37)
Odreeni drutveni ugovori i pravni poslovi, ija osnova nije
bila u suprotnosti s duhom i nakanom erijata, a koje su ljudi na
razne naine zloupotrijebili i izmijenili, nisu potpuno dokinuti ve
su reformirani i usaglaeni s principima islamskog prava.
U predislamsko, doba Arapi su imali obiaj da potpuno
slobodno raspolau s imetkom i da ga oporukom, ukoliko nisu
imali mukih nasljednika, ostavljaju kome hoe. Tu praksu, koja je
bila nepravedna prema drugim nasljednicima, islam je reformirao i
dozvolio mogunost oporuke u iznosu jedne treine imovine. Pored
reforme testamentalnog prava, islam je reformirao i nasljedno
pravo predislamskih Arapa. Najvanije reforme su proglaavanje
suprunika nasljednicima; supruga, roditelji i preci dobili su pravo
nasljedstva ak i kad ima mukih nasljednika; te je uvedeno ope

20
Prema predanju, Ibrahim, a.s., je po Boijem nareenju ostavio svoju suprugu
Haderu i sina Ismaila u dolini Meke. Hadera je dojila Ismaila i pila vodu iz
mjeine. Kada je u mjeini nestalo vode oednjeli su i ona i njen sin. Vidjevi da
se dijete privija od edi, ona je krenula u potragu za vodom. Okrenula se prema
Safi, najbliem breuljku, i popela se na njega. S njega je osmotrila dolinu, ali
nije vidjela nikoga. Zatim se spustila sa Safe, i, kada je stigla na sredinu doline,
zadigla je rub svoje haljine i potrala onako kako ovjek tri u nevolji, dok nije
prela dolinu i dola do Merve, pa se popela i na nju. Odatle je ponovo
pregledala dolinu, ali opet nije vidjela nikoga. To je sve ponovila sedam puta. Na
taj nain se obavlja saj izmeu Safe i Merve. (Er-Rifa'i, 2002: 95)

339
pravilo da ene dobijaju polovinu dijela mukarca. (Kari, 1997:
76-77)
Prema svjedoenju hazreti Aie, u predislamsko doba
postajale su etiri vrsta brakova. Prva vrsta bio je uobiajeni brak
kao to i danas postoji. ovjek bi zaprosio neku enu, dao joj mehr
i zatim se oenio s njom. Na ovakav nain mogao je biti sklopljen
monogamni ili poligamni brak. Druga vrsta braka bio je brak
istibda (al-istibd). To je brak u kojem bi mu svojoj supruzi nakon
menstruacije naredio da ide do drugog ovjeka i da ima odnos s
njim. To se inilo da bi dijete imalo plemiko porijeklo, ili u
sluajevima kada mu ne bi mogao imati djece. Trea vrsta braka je
bila ograniena poliandrija, na nain da grupa ljudi, najvie njih
deset, odrava odnose s istom enom. Ako ona zatrudni, pozvala bi
sve mukarce i obznanila ije je dijete. ovjek koji je proglaen
ocem, nije se mogao odrei te dunosti. etvrta vrsta braka bila je
neograniena poliandrija, prema kojoj je neogranieni broj ljudi
odravao odnose s nekom enom. Kada bi ona zanijela dijete,
pozvali bi vjetaka koji bi na osnovu izgleda djeteta presudio ko je
otac. Ni u ovom sluaju ovjek koji bi bio proglaen ocem ne bi se
mogao odrei te obaveze. (Tuhmaz, 2003: 25-26) Sve navedene
vrste braka, osim prve, islam je dokinuo, a poligamiju ograniio i
dozvolio pod odreenim uvjetima. Allah kae: ...Onda se enite
sa onim enama koje su vam doputene, s dvije, s tri, ili s etiri.
Ako strahujete da neete pravedni biti, onda s jednom... (Kuran,
An-Nisa: 3)
Brak se u Arabiji prije islama zakljuivao na tri naina:
otmicom, kupnjom i slobodnim ugovorom. Islam je dokinuo praksu
otmice i kupovine ena, a brak je uinio ugovorom o zajednikom
ivotu. ena je prije islama bila objekat branog ugovora. U islamu
ena je postala subjekat s punim pravom da ugovara ono to joj
najvie odgovara. Mehr koji je prije islama pripadao roditeljima
djevojke, islam je dodijelio supruzi, da raspolae s njim po elji.
(Begovi, 1936: 36-41) Konano, ukinut je obiaj prema kojem je
ena bila nasljeivana poput ostale imovine. Allah kae: O
vjernici, zabranjuje vam se da ene kao stvari nasljeujete...
(Kuran, An-Nisa: 19)
I prije islama postojao je obiaj akike, obrednog rtvovanja
za zdravlje i napredak novoroeneta. Prema tom obiaju,
novoroene se mazalo krvlju rtvovane ivotinje. Islam je
reformirao obred akike, na nain da se rtva posveuje iskljuivo

340
Allahu, d.., a da se dijete ne mae krvlju rtve jer je krv neista.
Svrha obreda ostala je ista. (Beglerovi, 2005)
PRIHVAENA PREDISLAMSKA PRAKSA I OBIAJI
Obiaje predislamskih Arapa koji nisu bili u suprotnosti s
Kur'anom i sunnetom islam je prihvatio i uvrstio u svoje norme i
propise. Uz to, uvjet da bi neki predislamski obiaj, ili praksa, bio
prihvatljiv sa stanovita islama, jeste da je koristan i da ne
proizvodi nikakvu tetu.

(tulanovi, 2004: 113-114) Ovaj uvjet je
veoma bitan, jer pomae u razumijevanju odnosa islama prema
predislamskoj tradiciji Arapa, ali i drugih naroda koji su kasnije
primili islam. Jasan dokaz prihvatljivosti obiaja predislamskih
Arapa su rijei Allaha, d..: Otac djeteta duan je da ih (majku i
dijete) prema mogunosti (bil-ma'ruf) hrani i odijeva... (Kuran,
Al-Baqara: 233) Klasini komentatori Kur'ana sintagmu bil-ma'ruf
tumae obiajem, tj., otac djeteta duan je da ih prema obiaju
mjesta u kojem ive hrani i odijeva. (Er-Rifa'i, 2002: 156) Kad se
jedna od supruga Ebu Sufijana (Abu Sufjn), poalila Poslaniku,
a.s., da Ebu Sufijan ne daje dovoljno novca za izdravanje nje i
djeteta, osim ako ona kriom uzme iz njegovog imetka, a da on za
to ne zna, Poslanik, a.s., joj je rekao: Nema grijeha da na
prikladan nain (prema obiaju) troi za porodine potrebe. (El-
Munziri, 2004: 384-385)
Zatim, tu spadaju obiaji uvakufljavanja pokretne imovine, te
obiaj davanja dijela branog dara nevjesti odmah prlikom
sklapanja braka, uz odgaanje plaanja drugog dijela. (tulanovi,
2004: 113)
Islam potuje prirodu ovjeka koji ima potrebu da se smije,
plae, veseli, tuguje i raduje, te je stoga ostavio netaknutim sve
obiaje iz ivotnog ciklusa koji nisu bili u suprotnosti s osnovnim
naelima erijata. Prirodno je da se ljudi vesele za vrijeme svadbe,
jer je to radostan in formiranja nove porodice. U tradiciji
predislamskih Arapa bio je obiaj da se za vrijeme svadbe pjevaju
pjesme i udara u def. Islam tu tradiciju nije ukinuo,ve je, u
okvirima morala, asti i potivanja, njeguje i preporuuje.
Allahov Poslanik, a.s., jedne prilike je upitao djevojku koja je
bila kod nevjeste: ta je uradila mlada?' 'Odveli smo je kod
njenog mua', odgovorila je. 'A jeste li s njom poslali djevojku koja
e udarati u def i pjevati?', upita Allahov Poslanik, a.s. 'A ta e
pjevati?', pitala je djevojka. 'Govorit e stihove:

341
Doli smo vam i vas nali
Na va pozdrav odzravili
Da vam nema eenoga zlata
ene bi vam bile bez nakita
I da nema penice uzrele,
Ne bi cure bile debele.
(Tuhmaz, 2003:114-115)
Stihovi navedeni u ovom predanju pripadaju anru narodnih
umotvorina komponovanih da na lijep i moralno prihvatljiv nain
uveseljavaju svadbene sveanosti. Pozitivan odnos Allahovog
Poslanika, a.s., i njegovo podsticanje ljudi da budu veseli, radosni i
razdragani prilikom sklapanja braka, uticat e na pozitivan odnos
islamskih uenjaka prema predislamskim svadbenim, ali i ostalim
prigodnim sveanostima drugih naroda.
ZAKLJUAK
U radu su analizirani obiaji predislamskih Arapa spomenuti
u Kur'anu i sunnetu i navedeni razlozi zbog kojih su neki od njih
prihvaeni, drugi reformirani, a trei odbaeni i ukinuti. Kriterij
koji je, pritom, koriten je usaglaavanje predislamske tradicije
Arapa sa duhom i naelima erijata. Islam je prihvatio plemenite i
drutveno korisne obiaje Arapa, poput svadbenih obiaja ili
propisa da otac, prema obiajima mjesta u kojem ivi, vodi brigu o
majci i djetetu. Potivajui moralne i lijepe obiaje Arapa islamsko
pravo je otvorilo vrata korisnim i plemenitim obiajim svih
etnikih skupina koje su vremenom ulazile u okrilje islama. Narod
koji je prihvatao islam unosio je u njega svoju kulturu, tradiciju i
lijepe obiaje, dajui mu na taj nain tonalitet i posebnost po kojoj
postaje prepoznatljiv svuda u svijetu. S druge strane,
idolopokloniki obredi, nemoralni, nepravedni i runi obiaji
predislamskih Arapa, od kojih su oboavanje idola i ubijanje
djevojica najgori, su derogirani i odbaeni jer islam prihvata samo
ono to je lijepo, plemenito i drutveno korisno.
Poznavanje predislamske tradicije Arapa i odnosa islama
prema njoj moglo bi posluiti kao obrazac za istraivanje
predislamskih obiaja naih predaka i procesa saivljanjavanja nae
predislamske tradicije s islamskom kulturom, to je tema s kojim e
se, nadamo se, u narednom periodu uenjaci baviti.

342
LITERATURA
Bai, S. (1944) Arapski obiaji iz doba dahilijjeta o kojima
govore Kuran i hadis, Glasnik IVZ, br. 2-3, Sarajevo.
Beglerovi, S. (2005) Nekoliko rijei o akiki i propisima oko
novoroeneta, http://www.znaci.com/serijatsko_pravo/
serijat/art471_0.html (12. 07. 2009.)
Begovi, M. (1936) erijatsko brano pravo, Beograd: Izdavako-
knjiarsko preduzee Geca-Kom.
El-Dewzi, A. (2003) Talbisu Iblis.
El-Mubarekfuri, S. Zapeaeni dennetski napitak, El-Mudahidun.
El-Munziri, (2004) Muslimova zbirka hadisa saetak, , Sarajevo:
El-Kalem.
El-Qaradawi, J. (1997) Halal i haram u islamu, Sarajevo: Ljiljan.
Er-Rifa'i, N. (2002) Tefsir ibn Kesir skraeno izdanje, Sarajevo:
Visoki saudijski komitet za pomo BiH.
Hamidulah, M. (1983) Muhammed a.s. I, Sarajevo.
Handi, M. (1999) Tefsirske i hadiske rasprave: u Izabrana djela
Mehmeda Handia, knj. 4, Sarajevo: Ogledalo.
Handi, M. (1999) Studije iz erijatskog prava: Izabrana djela
Mehmeda Handia, knj. 5, Sarajevo: Ogledalo.
Ibn Hiam, (1989) Poslanikov ivotopis, Sarajevo: Bemust.
Karali, M. (2001) Tirmizijina zbirka hadisa, Travnik: Eli
Ibrahim-paina medresa.
Kari, F. (1997) Studije o erijatskom pravu, Sarajevo: Bemust.
Korkut, B. (1995) Prevod Kurana, Zenica: IPA.
Qutb, S. (1996) U okrilju Kur'ana 2, Sarajevo: FIN.
Rami, J. (1990) Povodi objave Kurana, Sarajevo: El-Kalem.
Silajdi, A. (1941) Testament u erijatskom pravu, Sarajevo:
Dravna tiskara.
arif, M. (1990) Historija islamske filozofije, II, Zagreb: August
Cesarec.
kapur, H. (1996) Sahihu-l-Buhari 2 Buharijeva zbirka hadisa.
tulanovi, M. (2004) 'Urf Obiaj kao pomoni izvor erijatskog
prava sa osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, Biha: IPA.
Tuhmaz, M. (2003) Hanefijski fikh, Sarajevo.


343

ISLAM AND PRE-ISLAMIC TRADITION OF ARABS A
QUR'ANIC-SUNNA ANALYSIS
Elvir Duranovi, M.A.
Summary
Although idolatry religion of pre-Islamic Arabs was directly
opposite to absolute God's oneness, Islamic religion did not
categorically deny pre-Islamic tradition. Depending on certain
cusoms character, Islam accepted some of them, some were
reformed and some were rejected or replaced. In this paper, by the
method textual analysis of the Qur'an and Sunna, we analyze
different examples of accepted, reformed and rejected practice of
pre-Islamic Arabs. There are some examples of unacceptable
rituals like worshiping idols, fortune-telling, belief in celestial
bodies, killing female children and other idolatry customs, rituals
and unjust social relations. Some reformed customs and rituals
from the prevuois prophets have been analysed such as rituals
related to Hajj and the prophets Ibrahim, a.s., and Ismail, a.s. There
are also some examples of marital, hereditary and testamentary
law. In the end, we analyze morally and socially useful practice of
pre-Islamic Arabs accepted in Islam. Islam applied this pattern in
dealing with different people and their traditions that became a part
of Islamic tradition.
Key words: Islam, pre-Islamic tradition, relation between Islam
and pre-Islamic Arabs' tradition


344

.

. :

.
.
.

.
:


345
Izlaganje sa naunog skupa

Sedad Dizdarevi
1

DUHOVNI I INTELEKTUALNI BACKGROUND
ILHAMIJE EPAKA
Saetak
S obzirom da Ilhamija predstavlja jednu od najutjecajnijih
linosti bosanske kulturne historije s kraja osmanskog perioda
upoznavanje njegovog intelektualnog i duhovnog pregnua namee
se kao potreba kako bismo bolje razumjeli njegov znaaj za
sveukupno drutveno i kulturno strujanja unutar tadanje Bosne i
Hercegovine. Dekonstrukcijskom metodom analize teksta
obraena su najznaajnija Ilhamijina djela na osnovu ega je
autor nastojao razaznati najkarakteristinije silnice njegovog
intelektualnog i duhovnog backgrounda. Kao rezultat ovog rada
namee se zakljuak da je Ilhamija prije svega i vie od svega bio
mistik, proet vjerskim i gnostikim arom, koji je svoju misiju
vidio u osvjeavanju i prosvjeavanju sunarodnjaka.
Njegov intelektualni background je snano obiljeen
mistinom duhovnou gdje najvie do izraaja dolazi
transcendentna ljubav i elja da se priblii svome Gospodaru.
Moral, zuhd i ibadet predstavljaju gradivne elemente njegovog
unutarnjeg duhovnog bia a prosvjetiteljski zanos, buntovnitvo i
drutveni angaman oznaavaju osnovnu nit njegovog izvanjskog
bia.
Kljune rijei: Abdulvehhab Ilhamija, Historija, Knjievnost,
Tesavvuf, Prosvjetiteljstvo
UVOD
Sejjid Abdulvehhab ibn Abdullvehhab epevi Ilhami-baba,
poznatiji kao Ilhamija spada u red najpoznatijih intelektualnih
figura Bosne i Hercegovine s kraja osamnaestog i poetka
devetnaestog stoljea. On je, takoer, najplodniji Alhamijado
pjesnik i jedan od najhrabrijih bonjakih intelektualaca tokom

1
Docent, Islamski pedagoki fakultet u Zenici, sedad73@yahoo.com

346
cijelog razdoblja osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini.(Bali,
1994 i Nametak, 1991)
Njegovom linou i djelom su se bavili manje-vie mnogi
istraivai, meutim, posebnu panju su mu posvetili uenjaci kao
to su Safvet-beg Baagi, Mehmed Handi, Smail Bali, Hasan
Kiki, Kasim Dobraa, Muhammed dralovi, Muhammed
Hadijahi, a posebno Muhammed Hadijamakovi i Abdurahman
Nametak. Hadijamakovi je sakupio i preveo sve Ilhamijine
pjesme na turskom, arapskom i bosanskom jeziku te ih objavio u
knjizi pod naslovom Ilhamija, ivot i djelo. Takoer, trebalo bi
napomenuti da je Kasim Dobraa preveo Ilhamijino prozno djelo
Tuhfetu-l- musallin ve zubdetu-l- haiin sa turskog na bosanski
jezik.
Mada su o njemu pisali mnogi, meutim jo uvijek nije
iscrpljeno sve ono to bi se o njemu moglo rei i jo je nnogo toga
to je ostalo nedoreeno. Razliiti autori su se bavili razliitim
dimenzijama njegove linosti i veina ih se fokusirala na njegov
didaktiko-pouni i buntovniki opus djela. Tano je da veina
autora djelomino ukazuje na mistiko-irfanski i prosvjetiteljski dio
Ilhamijinog svjetonazora i pjesnikog opusa, meutim, njihove
opservacije se, uglavnom, zadravaju na generalizacijama i
navoenju opih specifika islamskog irfana i prosvjetiteljskog duha
ne konkretizirajui i ne apstrahirajui ih na primjeru Ilhamije.
U svakom sluaju, Ilhamija nije izuzetak od ostalih
bonjakih pisaca, pjesnika, uenjaka i intelektualaca koji su ivjeli
i djelovali u periodu osmanske vladavine. Mora se rei da je
nainjen znaajan napredak te da postoje vrijedne studije i kritiki
prikazi koji pruaju mogunost drugim autorima da se detaljnije
bave idejnim okvirima i ivotom naih velikana iz tog perioda te da
na njihovim primjerima rekonstruiraju nau kulturnu, civilizacijsku
i intelektualnu povijest tog perioda.
1. VJERA
Vjera i tesavvuf, odnosno, tarikat kod Ilhamije predstavljaju
sinonime tako da se njihova istoznanost podrazumijeva u svim
njegovim djelima. Kada govorimo o njegovom vjerskom nazoru,
onda moramo upoznati njegov tarikatski put. Njegov tarikat i vjera
su praktini i povezani sa narodom. Po njemu tesavvuf se ogleda u
ibadetu, zuhdu, zikru, stjecanju znanja i injenju dobrih djela. Za
razliku od sufija koji pozivaju u fatalizam, izolaciju, pasivizam,

347
nihilizam i fosilizaciju svih drutvenih aktivnosti Ilhamija poziva
na djelovanje u drutvu, prosvjetiteljstvo, rad, stjecanje nauke,
proiavanje srca i morala.
Mada svoj sufijski nazor temelji na odbacivanju
materijalizma i prakticiranju tarikatskih obreda kao to su zikr
Ilhamija zna da Bogu ne vodi formalno prakticiranje vjere,
specifino odijevanje i konstantno ponavljanje molitvi i zikra. U
skladu sa dobro poznatim hadisom Boijeg pejgambera Doao
sam da usavrim ljudske morale on u prvi plan stavlja moral i
injenje dobrih djela prema drugim ljudima.

Sa poniznou budi mehka srca
Ne uzdaj se u hrku i ulah
(Hadijamakovi, 1987A:92)

Stoga veina njegovih pjesama na bosanskom jeziku, a i onih
na turskom i arapskom, predstavlja svojevrsni manifest morala i
poziv za preispitivanje i preodgajanje vlastitog udorea. No, po
njegovom miljenju, istinski put morala jeste tarikat i slijeenje tog
puta osigurava uspjeh na ovom i Boiju bliskost na onom svijetu.
Ilhamija nije formalista koji je okovan i zarobljen
mnogobrojnim obredima, ceremonijama, svetou sufijske odore i
formom. On konstantno poziva na aktivnost, dokazivanje i
djelovanje. Kao to bez morala i mehka srca nema tarikata tako
ni bez istinske i iskrene molitve i dozivanja Boga nema tarikata:

Dubokim uzdahom Bogu se obrati
U hrku i ulah nikad se ne uzdaj !

Ilhamija nije pokidao veze sa erijatom, niti ga je vjeto
zaobilazio potencirajui hakikat on, naime, mnogo vie govori o
erijatu i uvanju njegovih granica, nego to istie tajne hakikata.
To se najbolje reflektira u konstantnom potenciranju na izvravanju
vjerskih obaveza kao to su namaz, post i tome slino. Takoer,
odnos izmeu erijata, tarikata i hakikata najbolje pojanjava u
stihu:

Svemu vladar erijat
ne zanemari hakikat
A stub svega tarikat
I on ti je nadohvat


348
Ovaj stav Ilhamija jo jae potcrtava u konstantnom
pozivanju na fikh, erijat, Ebu Hanifu, hanefizam i tome slino.
Jedna od Ilhamijinih pjesama na turskom jeziku nosi naslov
Hvalospjev velikim mudtehidima to u izvjesnoj mjeri
pokazuje Ilhamijin stav prema ovom pitanju. Njegov tesavvufski
nazor se temelji na zuhdu, koji se organski nadovezuje na erijat.
Ovaj stav Ilhamija izraava u stihu:

Onoga kog nije usmjerio Kur'an i Alejhiselam
Kroz ivot vodi ejtan

Naravno, spomenuti stih je donekle modifikovana formulacija
poznatog sufijskog mota Onaj ko nema ejha, ejh mu je ejtan.
Meutim, naspram ovog stiha stoji stih:

Tko nema svoga ejha
Njegov je gospodar satana

Ovaj stih je po Hadijamakoviu falsificiran i ne moe se
smatrati vjerodostojnim.(Hadijamakovi, 1987A:9) Meutim, ne
moe se rei da su spomenuti stihovi u kontradiktornosti ili pak da
ne odgovaraju Ilhamijinom svjetonazoru. Ukoliko znamo da je
Ilhamija bio ejh, onda emo se sloiti da mu jedna takva dervika
krilatica nije bila strana i nepznata. Poznato je da sufije smatraju da
svaki pojedinac mora imati nekog vodia, jer sam ne moe pronai
pravi put i ukoliko nema nikoga onda e biti voen od strane
ejtana. Ta injenica nije daleko od temeljnih vjerskih istina, jer
sam Allah d. . u Kur'anu govori o onima koji se povode za
ejtanom ili koje on vodi
2
.
Kada je rije o prvom stihu u kom Ilhamija tvrdi da ejtan
vodi one koje nije uputio Kur'an i Alejhiselam to treba to prihvati
kao prevagu Ilhamijinog erijatskog nazora, jer kao to smo rekli
Ilhamija uglavnom daje primat erijatu u odnosu na tarikat tako da
se slobodno moe rei da je ovdje rije o dva iskaza od istog autora
u razliitim stanjima.

2
Ima ljudi koji se bez ikakva znanja prepiru o Allahu i koji slijede svakog
ejtana prkosnoga (Hadd 3)
O vjernici, ne idite ejtanovim stopama! Onoga ko bude iao ejtanovim
stopama, on e na razvrat i odvratna djela navoditi. A da nije Allahove dobrote
prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha oistio;
ali Allah isti onoga koga On hoe. Allah sve uje i sve zna.(Nur 21)

349
Drugo, Ilhamija ejhovo voenje simboliki poredi sa
poslanikovim i Kur'anskim voenjem. Cilj ivljenja, djelovanja i
vjerovanja po Ilahimiji jeste idenje ka Bogu i u konanici stapanje s
njim. ovjek svakim svojim gestom i pokretom, svjesno ili
nesvjesno ide ka Njemu.

Njemu pokornost je sve to radimo
To to mirujemo i to mu se vraamo
Svi snovi su do Njega dopiranje
Sva rasutost sebi dolaenje

Sve robuje Bogu i sve se ka Njemu kree, ak i najsitnije
estice. Po Njemu sve opstaje i On jedini moe donijeti sreu i
uspjeh.
Bog je Apsolutan i jedina istinska realnost i egzistencija a sve
ostalo to vidimo i to smatramo egzistirajuim, ustvari, predstavlja
Njegov odraz ili manifestaciju Njegovih atributa to je najbolje
prikazao u jednoj od pjesama na turskom jeziku iz koje potjee
stih:

Ti si sjajna zvijezda i mirad i maslina sveta
Ti si Sinaj, Ti se ukaza kad nesta brdo svijeta

Evidentno je da je ovdje rije o jedinstvu svjedoenja a ne o
jedinstvu egzistencije. Poznato je da su tokom razvojnog toka
tesavvufa ova dva pravca istovremeno egzistirala. Prvu struju je
predvodio Gazali, a drugu Ibn Arebi. U skladu sa miljenjem
pobornika jedinstva svjedoenja Bog se manifestira u svakoj stvari
i njegova prisutnost se osjea u svim formama i dimenzijama
univerzuma. Shodno takvom promiljanju Bog esencijalno djeluje a
ljudsko predstavlja samo akcidenciju.

O Bliski, blizak si i sebi priblii
Gospodaru moj, olakaj ivot i ljubav ukai !
(Hadijamakovi, 1987A: 157)

Pored tretiranja pitanja jedinstva svjedoenja, kao jednog od
najtemeljnijih pitanja islamskog tesavvufa, Ilhamija stidjivo i dosta
krto obrauje i pitanje savrenog ovjeka, koje, takoer,
predstavlja jedno od najtemeljnijih uenja tesavvufa. Poznato je da
je obje spomenute teme na najpotpuniji nain elaborirao Ibn Arebi,
meutim, smatra se da je u islamskom misticizmu Halad prvi

350
tretirao pitanje savrenog ovjeka, meutim Ibn Arebi i Dili, kao i
Nesefi ovu problematiku su razvili do krajnjih konsekvenci.
Ilhamija se indirektno dotie ovog pitanja u mnogim pjesmama,
kako na turskom tako i na bosanskom jeziku obraujui pitanje
uloge i pozicije ejha. No, u jednoj od pjesama na turskom jeziku
on pokazuje svo svoje znanje i obavijetenost kada je ova tematika
u pitanju. Pojanjava klasifikaciju i funkciju savrenih ljudi i
navodi njihova imena. Napominje da bez njih svijet ne bi mogao
opstajati, jer oni su razlog stvaranja i konstantne Boije milosti.
Iako razliiti po mezhebu, nainu ivljenja, obnaanju funkcije,
ponaanja, po Ilhamiji, oni su isti i jedinstveni, jer tee istom cilju.
Ovo nas u jednoj mjeri podsjea na Rumijevo poreenje
savrenih ljudi sa talasima, koji, iako mnogobrojni i razliiti, su
jedno, potjeu iz jedne materije i stapaju se u istu supstancu:

Brojnou su slini talasima
U viebrojnost ih je doveo vjetar
(Mevlana, 1998:188)

No, kao to rekosmo, Ilhamija se tu puno ne zadrava, jer se
boji da ne bi svoje pravovjerje uprljao sumnjivim raspravama i
tumaenjima i da ne bi naiao na osudu puritanaca i vjerskih
pravnika.
Meutim, Ilhamija je svoj stav o tarikatu i tesavvufu najbolje
saeo u jednoj od pjesama na turskom jeziku gdje otvoreno tvrdi da
derviluk predstavlja ispravnost, stjecanje znanja, zuhd, minimalnu
ishranu, jutarnji ibadet, injenje dobra i izuavanje
tesavvufa.(Hadijamakovi, 1987A:91)
E tu se u potpunosti slae sa Sadijem koji kae:

Na djelu se pokai i ta eli obuci
Krunu na glavu i zastavu na rame nabaci!
(Sadi, 1998:72)

Hirka, tespih i odora emu ti slue ?
Oisti se od djela i navike rune
Nema potrebe za posjedovanjem turskoga ulaha
Dervikog karaktera budi i obuci tatarska ulaha!
(Sadi, 1998:78)

351
2. ZIKR
Zikrullah ili spominjanje i sjeanje na Boga predstavlja
osnovu Ilhamijina sufijskog svjetonazora. Poznato je da su prve
sufije poput Hasana Basrija, Ibrahima Edhema, ekika Belhija,
Sufjana Sevrija i drugih zikrullah, ibadet i moral pretpostavljali
svim drugim vjerskim i nevjerskim obredima i inima. No, vrlo
brzo, tanije u devetom stoljeu tesavvuf kree u drugom pravcu i
sve vie se okree ka teozofiji, misticizmu, gnozi i filozofiji.
Meutim, zahidski krak tesavvufa je i dalje nastavio egzistirati ali
mnogo slabijeg inteziteta. Kasnije generacije osnovu svog
duhovnom uspinjanja, odnosno uzdizanja ka Bogu temelje na
ljubavi ili kontemplaciji, promiljanju i intuiciji, odnosno
otkrovljenju. Utemeljitelji ova dva pravca u islamskom tesavvufu
su bili Ebu Jezid (Bajazid) Bistami i Dunejd Bagdadi. Kao to
smo rekli zahidski tok je nastavio egzistirati, pa ak nakon
petnaestog stoljea ponovo ojaao. Ilhamija spada upravo u tu
kategoriju sufija. Oni zikrullah uzimaju kao osnovno sredstvo
stizanja do Allaha d..
Ilhamija o zikrullahu nadahnuto govori u mnogim svojim
pjesmama na turskom, bosanskom i arapskom jeziku, ali ga je
najbolje predstavio u nekoliko pjesama na turskom jeziku.
Zikrullah je u Ilhamijevom svjetonazoru izvor duhovnog,
duevnog i fizikog smiraja kako pojedinca tako i zajednice.
Zikrullah otklanja sve negativne stvari i pribliava murida Bogu.
Openito govorei zikrullah je svjetlo, svjetiljka ili, pak, ljubav.
Zanimljivo je spomenuti da Ilhamija zikrullah povezuje sa
ljubavlju i zanosom prema Bogu, jer je to sredstvo kojim oitujemo
svoju ljubav. To je kao kada opetovanjem i stalnim ponavljanjem
imena voljene osobe elimo potvrditi odanost, privrenost i ljubav
prema njoj.
Meutim, zikrullah je, takoer, trenutak kada aik i mauk,
odnosno onaj koji voli i onaj koji je voljen ili preciznije reeno rob
i gospodar stupaju u kontakt i meusobno komuniciraju ili reeno
sufijskim rjenikom meusobno se vole. (Hadijamakovi,
1987A:82-85)

Dok si u zikrullahu Milostivi te voli
Gledajui u Kur'an plakat e, al' ne od boli


352
Da ovo nije izdvojen sluaj povezivanja zikrullaha i ljubavi
govore mnogobrojni Ilhamijini stihovi na turskom jeziku. On tu
gotovo poistovjeuje zikr i ljubav i time pokazuje da je nainio
korak dalje od zuhda zagazivi na poligon irfanskog puta ljubavi.
No, kao to emo vidjeti Ilhamija se nije osmjelio, jer mu to
njegovo pravovjerje i izuzetno vrst oslonac u erijatu nisu
dozvoljavali. Tano je da je zikrullah ljubav, ali Ilhamija se
nikada nije u potpunosti osmjelio i pretpostavio ljubav zikrullahu
kao savrenoj formi i putu islamskog tesavvufa.
U duhu sufijskog nauka Ilhamija ne prihvata bilo koju vrstu
zikrullaha. Samo zikrullah voen estitim ejhom moe poluiti
rezultate i otvoriti vrata izbavljenja.

U spomen Bogu nae se poneki murid
Zikrullah svakom otvara vrata ali uz irad

Pitanje ejha u tesavvufu je veoma precizno definirano.
Njegovo djelovanje, izbor i duhovna silsila predstavljaju zaseban
nauk. ejh u tarikatu je u biti savreni ovjek koji ima direktan
kontakt sa Bogom odnosno koji je nakon prelaenja duhovnih
merteba stigao do utrnua u Bogu. Samo takav ejh moe i smije
voditi druge i, uz Boiji izun, on im otvara vrata gajba, pokazuje
skrivene riznice, ui ih tajnom jeziku i pokazuje im keramete.
Zanimljivo je spomenuti da Ilhamija ne zahtijeva apsolutnu
pokornost ejhu kao to to na primjer ini Fevzija. Naime, on se
vie fokusira na individualno usavravanje, proiavanje morala,
uenje, razmiljanje, injenje dobra, ibadet i zikr. Moda zbog toga
to su ljudi njegovog doba bili toliko ogrezli u grijeenje,
zastranjivanje i razvrat tako da je bilo veoma malo ejhova na koje
bi se bilo mogue pozvati kao na duhovne i moralne autoritete.
Ilhamija se pokazao kao veoma dobar poznavalac nekih
sufijskih djela. On se poziva na velike autoritete kada raspravlja o
nainu i metodu zikra. Bilo bi mnogo zanimljivije da je pokazao
veu upuenost u sufijska djela kada je rije o temeljnijim
sufijskim uenjima.
U svakom sluaju Ilhamija je preao onaj prag na kojem se
uobiajeno nalaze zahidi, abidi i nasici u naunoj
kategorizaciji islamskog tesavvufa.

353
3. LJUBAV
Korak koji je Ilhamiju odvojio od obinog dervia kom obredi
i formalizam predstavljaju osnov duhovnog uspinjanja jeste veoma
vjet prelazak sa stupnja zahida na stepen aika. U prethodnom
dijelu smo vidjeli da Ilhamija poistovjeuje ljubav i zikrullah te da
smatra da zikrullah predstavlja potvrdu i oitovanje ljubavi.
Meutim, to se vidi u stihu:

Do prijatelja imam put, srce puno svjetla
Imam vatru ljubavi i duu koja pjeva

Mada bojaljivo i skromno Ilhamija ide korak dalje i uspinje
se na pticu ljubavi kako bi hitrije stigao do cilja. Preko ljubavi je
najlake spoznati Boga, a ljubav odagna sve boli, patnje i iskuenja.
Ovu misao Ilhamija nije slijedio i nije joj ostao ba doslijedan.
Dosta est motiv koji se nalazi u svim klasinim pjesmama kao to
je samospaljivanje leptirice u plamenu svijee to simbolizira
mistino sjedinjavanje aika i mauka, kod Ilhamije zauzima
veoma respektabilno mjesto. (Hadijamakovi, 1987A: 89-97)
Prisustvo ovog motiva u pjesmama nekog od pjesnika govori
o estini njegove ljubavi i enji da se priblii krajnjem stepenu
tesavvufa. Sufijski pjesnik veoma esto vodi dijalog sa svojim
Bogom obraajui mu se rijeima punim ara i enje. To su
trenuci kada mistik zaboravlja svoj stepen ovjeka i roba i kada
gotovo ravnopravno trai da mu se udovolji.
Ovakvih scena susreemo kod svih pjesnika a Ilhamija nije
izuzetak. Po pravilu to su najljepi i najjai dijelovi poezije svakog
pjesnika. Tu, bez ikakvih zapreka, progovara mistikova dua koja
ezne da se vrati svom ishoditvu i moli svog voljenog da pokida
lance fizikog tijela te da uini da se spoje.
Ilhamija je to veoma lijepo izrekao u slijedeim stihovima:

Allahu ! Moj Boe: Uzmi me !
U vatri ljubavi, razori me

Da bi ljubav bila iskrena i stoga primijeena od strane onoga
od kojeg treba da bude primijeena i naravno adekvatno nagraena
stapanjem, zaljubljenik mora pokazati da fiziki nita ne osjea i
da osim Boga za njega ne postoji nita drugo. Vrijeme, prostor,
bol ili patnja za njega nita ne znae i on ih ne percipira. Za njega

354
bol je lijek a patnja ugodno bivstvovanje. Svaki gest voljene osobe
pa ak i prijekor, uvreda ili udarac mogu izazvati bujicu ushienja.
Islamski mistik ljubav doivljava kao brisanje vlastitog bitisanja i
utapanja u biu voljene osobe. Vrhunac takvog stanja je izbivanje
izvan materijalnog svijeta i neosjeanje fizikih stanja. Stoga,
motiv bola to lijek je na najbolji nain predstavlja ovo stanje.
Ilhamija se ovim motivom obilato i vjeto koristi.
(Hadijamakovi, 1987A: 89, 93 i 96)
4. MORAL
Jedna od najkarakteristinijih odlika Ilhamijina svjetonazora
jeste moral i etinost. Moral je nedvojivi dio njegove linosti i
njegovog pogleda na svijet i vjeru. On kao visoko senzibilna linost
uoava sve moralne i socijalne devijacije u drutvu i svjestan
njihova pogubna karaktera za opstanak i prosperitet zajednice budi
i podsjea kolektivnu svijet naroda. On je probuena savjest koja
vapi za proiavanjem zajednice i pojedinaca i s obzirom da je
svjestan svoje uloge i poloaja u drutvu stavlja se na elo i onako
kako najbolje zna slui ljudima koji ga slijede.
Svjestan je da njegov glas ne dopire samo do uskog kruga
dervia i njegovih murida, nego mnogo ire izvan zidina tekije i
damije te stoga nerijetko otvoreno progovara o svojoj zadai i
moralnoj obavezi prema zajednici:

Biti onaj koji upuuje i koji vjeru isijava
Biti onaj koji uen u zikru istrajava

Svjestan je da samo vlastitim primjerom i isijavanjem
moe utjecati na druge i zato otresito i odrijeena jezika progovara
protiv vladara zalima i istrajava na svom putu bez obzira to
se taj put zavrava kobnom smru.
S obzirom da je veoma dobro bio svjestan vremena u kojem
ivi i negativnih posljedica koje su anarhija, bezvlae, sveopa
tiranija, tlaenje i produbljivanje neznanja imali na opstanak
zajednice Ilhamija poruuje uenim kolegama da je potreba da se
oni angauju na polju upuivanja ljudi koji lutaju obezglavljeni.
Ipak, vjeran svojim dubokim uvjerenjima, koja nosi iz tekije,
poziva na ustrajnost u spominjanju Boga, jer bez njegove pomoi
nikakvo djelo nije mogue realizirati:

Upuivanje je postalo potreba, posao dobrih ljudi

355
Ueni ljudi neka ustraju u zikru !
(Hadijamakovi, 1987 B: 87)

Ve smo rekli da Ilhamija formu stavlja u drugi plan tako da
ulah i hirka po njegovom dubokom uvjerenju ne znae nita
ukoliko sufija nema mehko srce. Meutim, nije dovoljno samo
mehko srce potrebno je initi dobra djela i svoj moral
svakodnevno njegovati i profilirati. Stoga on aike, koji su se
zaputili duhovnim putem kojim i on hodi, poziva da grade moral,
jer u protivnom e doprinositi samo razdoru podvajanju.

Ne ini razdor i podvajanje
O, aie, nai visok moral !

Ilhamija poput velikog iranskog pjesnika Sadija, kojeg smo
ve citirali, vjeruje da hizmet i sluenje drugima predstavlja
najispravniji put i samo moralna jedinka, koja svoja uvjerenja
primjenjuje u praksi moe oekivati adekvatnu satisfakciju od
Boga.
Prema tome, Ilhamija upozorava da takav ovjek treba da
bude spokojan i miran, jer e za to svakako biti nagraen, ali mora
ostati istrajan i vrst:

ini dobro i budi spokojan
Da se ne potuca, budi vrst !

Da se Ilhamijin moral i injenje dobra ne zadrava samo na
jeziku pokazao je to svojim rtvovanjem i smru. No, njegov moral
je univerzalan, globalan i odnosi se na sve ljude, pripadnike svih
vjera, grupacija i nacija. On pokazuje da svi ljudi su Boija
stvorenja i stoga ih treba potovati i potpomagati.
Njegov prag etike tolerancije ide mnogo dalje tako da se
odnosi na sva ostala iva i neiva stvorenja:

Ilhamija gleda i s isprikom svakog prihvaa
I time dokazuje da istinski zapis prihvaa

Boija stvorenja cijeni, ne poniavaj !
Dobrotu odjeni, putnikove elje usliaj !


356
Uistinu se moe rei da je Ilhamija moralna savjest svoga
vremena to je pokazao mnogobrojnim stihovima tako da gotovo
nema stranice njegova divana a da se na njenim rubovima ne
prolama njegov moralizatorski i stoiki vapaj.
On nije, poput mnogih sufija i sljedbenika tarikata, zapao u
mreu filozofiranja, spekulisanja i cjepidlaenja niti je poput
drugih likovao u svojoj sujeti igrajui se kelamskim, fikhskim i
hadiskim temama. On je ivio moral i umro je kao takav.
5. PROSVETITELJSTVO
Prosvetiteljstvo je pored tesavvufa i morala jedna od
najkarakteristinijih crta Ilhamijinog svjetonazora. No, ova crta
njegove linosti vie dolazi do izraaja u pjesmama na bosanskom
jeziku. S obzirom da se obraa obinim i neukim ljudima
konstantno ih poziva da ue, itaju i obrazuju se. O ovoj temi
najdoimljivijom se ini pjesma Hajde sinak te ui koja, uistinu,
predstavlja prosvjetiteljski manifest jednog muslimanskog
intelektualca na narodnom jeziku. Svaki stih ove pjesme poziva i
ukazuje na vrijednost znanja i nauke.
Koliko je Ilhamiji bitno da se iri nauka i da ljudi ue i itaju
govori najbolje stih:

Daim kaljem i kiem
Sakat rukom sve piem
Zaif hasta jedva diem
Molim vam se uite !
(Hadijamakovi, 1987B: 126)

Rijetko je koji proglas, izuzev Kur'ana i hadisa, na bolji nain
pokazao znaaj znanja i nauke. Malo je prosvjetitelja na ovaj nain
pozivalo narod na put znanja i nauke. Ilhamija kratkim, jezgrovitim
i sugestibilnim sentencama poziva Ne rastaj se od sufara
(Hadijamakovi, 1987A: 49), Hajde sinak, te ui !, Ui, sinak,
i pii !, Dobro ti ders nadgledaj ! (Hadijamakovi, 1987A: 73),
Ustrajte u sticanju znanja ! itd.
Ilhamija, kao i ostali islamski uenjaci, nauku ne odvaja od
vjere i ona je samo jedan od puteva pribliavanja Bogu. Tako svaki
stih koji govori o nauci i stjecanju znanja implicite ili eksplicite
poziva na pobonost, vre pridravanje ibadeta i jai moral.
Naprimjer:

Ne rastaj se od sufara

357
Puno ini istigfara
Bi od griha i kuffara
Hajde dostu u tekiju !

Ili pak:

O pametni posluaj i prosudi
Prema Bogu uvijek iskren budi !

Meutim, Ilhamija ne poziva samo na povrno i mektebsko
znanje. Tano je da kada se obraa djeci upravo na to cilja, ali kada
govori openito i kada se obraa odraslim, onda podrazumijeva
znanje koje je zasnovano na promiljanju, razmiljanju i
zakljuivanju.
Znanje mora biti temeljito, vrsto i jasno a ne zasnovano na
pretpostavakama, poluistinama i povrnim injenicama.
Jasno je da je Ilhamija uvidio vrijednost i znaaj znanja i da
ga nije posmatrao samo kao sredstvo upoznavanja vjere i vjerskih
propisa. To nam najbolje potvruju mnogobrojni stihovi koji
akcentiraju znaaj itanja, pisanja i izuavanja.
U svakom sluaju Ilhamija je svjesno ili nesvjesno reflektirao
talas prosvetiteljstva koji je u to vrijeme ve zahvatio i islamski
svijet, ali nedovoljno da bi zaista poluio pozitivne efekte. Njegovo
ime e ostati zapisano u analima povijesti kao ptica koja je dosta
rano pjevala o vrijednostima koje su kasnije postale
opeprihvaeno kao to su nauka, studiranje, jednakost, uvaavanje
svih ljudi, humanizam, altruizam i mnoge druge vrijednosti.
6. DRUTVENO OKRUENJE
O Ilhamiji nije mogue govoriti, a da ne uzmemo u obzir
socioloku dimenziju njegovog djelovanja. On nije poput
znaajnog dijela klasinih pjesnika i sufija koji u svojim pjesmama
nisu govorili o onome to ih okruuje, niti su primjeivali patnje
naroda. Nije se povukao u osamu i u korist vlastitog spasenja pustio
svijet da propada. Poznata je eksplozija njegovih buntovnikih
osjeaja u pjesmi udan zeman nastade. Ta pjesma ga je
ovjekovjeila i uinila bliskim i dragim milionima potlaenih i
obespravljenih ljudi. Svaki stih ove legendarne pjesme na
bosanskom jeziku vjerno i umjetniki slika teko stanje u tadanjoj

358
Bosni. Ilhamija slika gotovo sveopu apokalipsu stihovima Sve
zlikovac postade, Dobrih ljudi nestade, Munafika stoji huka,
Krivda pravdu zamela, Nasta udna ulema, Vrat slomie radi
mala, Krivo ue za sijaset, I kod paa ima ljudi Ko je dobar
vrlo hudi....
Ovdje je predstavljena svaka kategorija drutva poev od
obine raje, koja pati i koja se nalazi na udaru zlih i pokvarenih
paa, preko uleme i pravnika, koji krivo sude i rade samo u ime
mala, do vezira i namjesnika koji su okrueni zlim ljudima i
murtedima. Stoga se on s pravom pita ta se hoe zaboga ?
odnosno ima li veeg zla i patnje koja moe zadesiti narod i dokle
treba utati i nijemo posmatrati ?
Na istom fonu mu je i pjesma u kojoj se gotovo podrugljivo i
ironino pita gdje su Halil i Ali-paa i odgovara rijeima:

I goveda znae naa
e to bie lai vae ?
(Handi, 1933: 93)

Pjesnik eli da kae da su se navedeni dravni
dostojanstvenici i predvodnici naroda toliko odali razvratu i fesadu
da ak i stoka zna gdje se svakog trenutka nalaze. Izuzev jedenja,
pijenja, uivanja, razvrata, tlaenja i tiranije drugoga posla nemaju.
Za razliku od pjesama na bosanskom jeziku u pjesmama na
turskom jeziku Ilhamija manje tretira drutvene teme i problemi i
patnje naroda se slabije reflektiraju u njima.
Meutim, povremeno i tu bljesne poneki stih ogorenja i
bunta gdje Ilhamija tekim rijeima slika vrijeme u kojem ivi i
predvodnike naroda.
To je vrijeme kad se svjetlo u tamu pretvara i kada sve ono
to je dobro postaje zlo, to je doba obezvreivanja svih pozitivnih
vrijednosti i gaenja nauke. Ilhamija drugog izlaza ne vidi do da
potraimo utoite kod Boga i da ga zamolimo za pomo:

Kakvo je doba kad se svjetlo u tamu pretvara
Kad aici u sumnju baeni smo
Kad nauk uenih u nita stvara
Kreni Bogu i reci: Milostivi, Tebi utekosmo !

Ilhamijinoj kritici ne izmie niko pa ak ni njegovi
istomiljenici, odnosno sljedbenici tarikata. On je svjestan da se iza
sufijske hirke i ulaha krije veliki broj pokvarenjaka, koji misle

359
samo na vlastiti boljitak i prosperitet. Stoga im poruuje da od
Hirke i ulaha nee nita imati ukoliko nemaju mehko srce ili
pak ne ine dobra djela. On kritikuje i one sufije koji proklinju i
poriu, odnosno koji su loa morala i nemaju plemenitih svojstava
kao to su sabur, blagost, dobroudnost itd. (Hadijamakovi,
1987A: 154)
Mada je Ilhamija svoje raspoloenje najbolje iskazao u pjesmi
na bosanskom jeziku pod naslovom udan zeman nastade
obraajui se narodnim masama slino raspoloenje je iskazao i u
jednoj pjesmi na turskom jeziku gdje se obraa uenim i viim
slojevima drutva. Ilhamija je, ini se, htio da njegov glas uju svi i
da se svako preispita i uini ono to moe.
Slobodno se moe rei da ova pjesma na jedan saet i
jezgrovit nain sadri sve ono to je izreeno u pjesmi udan
zeman nastade. Stoga emo navesti neke stihove iz te pjesme:

O pametni, ne udi se ovom nasilju
Sad narodom ovim zlikovci vladaju
Gdje je pravednik, gdje je sad uenjak
Za dobre je ostao samo jedan trenutak
Ako je isto opravdanje zlu i nasilju
To je znak da postoji kraj ovom svijetu

Ovdje pjesnik govori o predapokaliptinom stanju i opem
nasilju.
Mada iza sebe nije ostavio velik opus radova svojim ivotom,
djelom i smru Ilhamija je dijelom obiljeio prolost, a budunosti
je ostavio lijep primjer borbe, zalaganja, moralnosti i spajanja
pozitivnih vrlina.
ZAKLJUAK
Osnovnu potku Ilhamijinog duhovnog i intelektualnog
backgrounda ine ideje i stavovi vezani za njegovo duhovno
unutarnje kontempliranje, najjasnije projicirano u njegovom
poimanju tarikata, erijata, duhovne ljubavi, isposnitva, morala i
ibadeta, s jedne strane, i ideje i nazori vezani za njegov drutveni
angaman i djelovanje u vanjskom svijetu u formi prosvjetiteljstva,
kritike drutva i svojevrsnog socijalnog bunta.
Vjera je za njega sinteza upranjavanja duhovnog puta i
primjene erijatskih propisa. Svaka tarikatska praksa koja nije

360
utemeljena na vjerozakonu ne moe biti ispravna i prihvaena.
Duhovni put je put ljubavi iju manifestaciju i kriterij ispravnosti
predstavlja zikr. Da bi duhovni tragalac iao pravim putem i da bi
mogao stii na cilj, mora imati ispravnog vodia, koji je ve ranije
preao taj isti put i koji simboliki predstavlja Poslanika. Meutim,
ni jedan sufijski obred, niti obiaj ne mogu biti validni ukoliko nisu
utemeljeni na moralnim obrascima i ukoliko za cilj nemaju
poboljanje moralnih kvaliteta pojedinca i uvjeta u kojim ivi
zajednica. Nauka proeta moralom i duhovnom ljubavlju
predstavlja plod zdravog vjerovanja. Ilhamija smatra da istinski
vjernik nikako ne smije zaboraviti i zanemariti druge ljude, niti se
smije indolentno odnositi prema njihovim problemima i nedaama.
Kriterij ispravnosti duhovnog puta i iskrenosti duhovnog putnika
jeste briga za ljude koji ive u okruenju te stoga borba za njihovu
sreu, blagostanje i mir predstavlja visoke domete duhovnog
uzdignua svakog duhovnog putnika. U skladu s tim Ilhamija svoju
duhovnu, kao i intelektualnu, zrelost najbolje pokazuje u svom
drutvenom angamanu odnosno svojevrsnom proteiranju ideje
prosvjetiteljstva, obrazovanosti i prosvijeenosti.
Naa osnovna teza je bila da je Ilhamijinin intelektualni i
duhovni karakter najvie iskazao kontempliranjem i projiciranjem
jednog dijela sufijskih ideja u vlastiti ivot i okruenje i praktino
djelovanje u skladu s istim. Ilhamija je svoju duhovnu i
intelektualnu zrelost pokazao rtvujui se za druge ljude i za
njihovu sreu.
LITERATURA
Abdurahman, N.(1981). Hrestomatija bosanske alhamijado
knjievnosti. Sarajevo: Svjetlost.
Delaluddin, M. (1998). Mesnevija (tom II), prema Nikolsonovom
kritikom izdanju priredio Mehdi Azarjazdi Horamahi.
Teheran: Pauhe.
Lamija, H. i Emina, M.(1995). Poezija Bonjaka na orijentalnim
jezicima. Sarajevo: Preporod
Mehmed, H. (1993). Knjievni rad bosansko-hercegovakih
muslimana. Sarajevo: Dravna tamparija.
Muhammed, H.( 1986) Alhamijado knjievnost i njeni stvaraoci.
Sarajevo: Svjetlost.
Muhammed, H.(1991). Ilhamija, ivot i djelo, Sarajevo: El-
Kalem.

361
Muhammed, H.(1987). Nekoliko pjesama iz Ilhamijina divana, u:
Anali Gazihusrev-begove biblioteke, knjiga XIII-XIV, str, 85-
92. Sarajevo: Gazi-husrev begova biblioteka.
Muslihuddin, S.(1998). Komplet Sadijevih djela, priredio
Muhammed Ali Forugi. Teheran: Emir Kebir.
Safvet-beg, B. (2007) , Bonjaci i Hercegovci u islamskoj
knjievnosti. Sarajevo: Preporod.
Safvet-beg, B.(1931). Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u
turskoj carevini. Zagreb: Matica Hrvatska.
Smail, B.(1994). Kultura Bonjaka. Tuzla: PP R&R..
abanovi, H. (1973). Knjievnost muslimana na orijentalnim
jezicima. Sarajevo: Svjetlost.

362

ILHAMIJA EPAK'S SPIRITUAL AND INTELECTUAL
BACKGROUND
Sedad Dizdarevi, Ph.D.
Summary
Since Ilhamija is one of the most influential personalities of
Bosnian culture at the end of Otoman period learning his intelectual
and spiritual exertion becomes necessary in order to better
undertand his importance for total social and cultural flow in
Bosnia and Herzegovina at that time. Applying the
deconstructional method of text analysis, Ilhamija's most important
works were analyzed. Through this analysis the author tried to
distinguish the most characteristic lines of force of his intelectual
and spiritual background. As a rezult of this analysis comes a
conclusion that Ilhamija was mostla a mystic, imbued by religious
and gnostic zeal, who recognized his mission in raising his
compatriots' consciousness and enlightening them.
His intelectual background is strongly marked by mystic
spirituality where transcedental love and yearning for closness to
God prevails. Moral, asceticism and prayer are the substance
material of his inner spiritual being, and enligtenment zeal,
rebelliousness and social activity are the basic thread of his outter
being.
Key words: Abdulvehhab Ilhamija, History, Literature, Tesavvuf,
Enlightenment


363

/

.
.

.
.

.

.
:


364

MENADMENT KVALITETA U RELIGIJSKOJ
EDUKACIJI


367
Struni rad

Nezir Halilovi
1

PROGRAMIRANJE SAMOVREDNOVANJA U
KOLI
Saetak
Nau svakodnevicu karakteriu vrtoglave promjene. Iako se
ini da su promjene sveobuhvatne u formalnoj organizaciji
kolstva one nisu toliko uoljive kao u drugim segmentima ivota,
ali se izravno odraavaju na kolu i njene kljune faktore: djecu,
nastavnike, nastavne sadraje, roditelje. Upravo u tom svjetlu,
namee se pitanje potrebe za programiranjem odgojno-
obrazovnog rada i kvalitet istog. Programiranje je zahtjev
dananjice, a kvalitet pristupa tom pitanju, u dananjim uvjetima,
jedan je od mjerljivih pokazatelja kvaliteta odgojno-obrazovnog
rada. Danas se programira sve i raznorazni programi uzimaju sve
vei udio naih ivota. U tom smislu i eksterna evalucija i interna
samoevaluacija postaju predmet programiranja, tim prije to
dananja saznanja ukazuju da samoevalucija dobija sve vei
znaaj ak i u poslovnim i industrijskim krugovima. Dakle, veza
izmeu samoevaluacija i kvaliteta je izravna, a programiranje
samoevalucije predstavlja vrhunski domet ozbiljnosti pristupa tom
znaajnom pitanju. Budui da programiranje predstavlja
zamiljenu konkretizaciju radnji i sadraja, a samoevalucija
predstavlja ope preispitivanje konkretnih aktivnosti, javilo se i
pitanje istraivanja injeninog stanja i odreivanje poetne take
u samoevalucijskom pristupu. Na tom osnovu uradio sam
istraivanje vlastitog odgojno-obrazovnog rada u odjeljenju koje
vodim pet godina, ispitujui stavove uenika i roditelja po
standardizovanim upitnicima. Rezultati do kojih sam doao
pokazali su da se nae vienje odgojno-obrazovnih dometa ne
podudara sa rezultatima ispitivanja u pojedinim segmentim.
Postoji znaajna digresija izmeu naeg vienja i stavova naih
sagovornika s kojima direktno komuniciramo i u bliskoj smo
odgojno-obrazovnoj saradnji. Rezultati istraivanja dodatno su

1
Vjerskoprosvjetna sluba Rijaseta IZ u BiH, nezirhalil@yahoo.com
Menadment kvaliteta u religijskoj edukaciji

368
potvrdili potrebu za programiranjem samoevaluacije, pogotovo
kada je u pitanju suptilni odgojno-obrazovni rad u koli.
Kljune rijei: evaluacija / samoevaluacija / programiranje /
planiranje/ promjene / kola
1. UVOD
kola je jedna od malobrojnih institucija u kojima primaoci
usluga gotovo da nemaju prava
da procijene njihov kvalitet. (Gordon, 2008.)
ivimo u vremenima kada je najee koritena rije
promjena. injenica je da savremeno drutvo prolazi kroz
oigledne obimne i sveobuhvatne promjene. Munjeviti razvoj
informacionih tehnologija odrazio se na sve sfere drutvenog
ivota, te stoga i ne udi est govor o promjenama, kao i
nostalgino spominjanje starih vremena kada je sve bilo lake i
drugaije. Meutim, nostalgija nikada nije uspjela zaustaviti nalet
promjene, zato je najbolje uhvatiti se u kotac sa nadolazeim
promjenama i to to prije i to spremnije to i bolje.
Openito uzevi kod promjena se mora znati: koje sile
pokreu promjenu, ta je promjena, ta se mijenja, kada e doi do
promjene, zato se ljudi opiru promjenama, te kako se otpor
prevazilazi.
Pa ipak, ini se da su kole ostale poljednji bastioni u kojima
se promjene najsporije deavaju. ini se da za kole ne vai pravilo
da je svrha postojanja organizacije u tome da posluje (djeluje)
uspjeno. (Aleksi, 2008:9), ve se, uglavnom, zadovoljavaju
samopostojanjem. Kratkim boravkom u koli da se primijetiti da je
glavna tema veine nastavnika koliko prvaia se oekuje da e se
upisati prvi razred, a ne koliko mjesta je osvojeno na takmienjima
i koje rezulatate su postigla djeca te kole!!!
Pa ipak, evidnetni su pokuaji da se korjenite reforme uvedu i
u kolu. Savremeno drutvo je doprinijelo tome da su kljuni
pojmovi dananje ekonomije zadovoljstvo klijenta, kvalitet usluge,
predanost i odgovornost, a sve to poinje traiti svoje implikacije u
kolstvu. Upravo na tom tragu, brojni su pokuaji da se doe do
poboljanja i u djelovanju kole.
Budui da je cjelokupno prolo stoljee kao opinjeno
egzatnou i respektovanjem samo mjerljivih pokazatelja, sasvim
oekivano se u reformama kole pristupilo s mjerljive strane.

369
Fink i Stoll istiu da su planovi reformi gotovo svih drava i
pokrajina zasnovani na uvjerenju da e do poboljanja doi samo
ako testiramo uenike i uinimo kole i nastavnike odgovornijim za
proizvode kolovanja. Metafora proizvoda koja se ustalila u
kolskoj upotrebi dolazi kao posljedica sveope trine orijentacije.
Meutim, alosno je da, kao to navode Fink i Stoll, postoji vrlo
malo dokaza da vanjsko ocjenjivanje poboljava kvalitet
obrazovanja, naprotiv, ini se da je puno vie dokaza negativnog
uinka istog na pouavanje i da je takav pristup proizveo potpuno
novu pojavu u kolskom okruenju, a to je pouavanja za testove.
(Fink i Stoll, 2000) Sve nam to namee potrebu da se
preorjentiemo na samoevaluaciju odgojno-obrazovnog rada u
koli. Ne moemo zaboraviti da je nastavnik bio i ostao jedan od
kljunih faktora odgojno-obrazovnog rada u koli, a njegova
funkcija inicijatora odgojno-obrazovnog djelovanja obavezuje nas
da u svim pristupima njegovom osjetljivom pozivu budemo krajnje
obazrivi, moda jednako koliko smo obazrivi u rukovanju s
eksplozivom.
Ako je nekada samoevaluacija mogla dolaziti isto intuitivno
i povremeno, shodno linom raspoloenju, moderno vrijeme i
informatiki trendovi u kojima se programira gotovo sve to
ovjeku padne na pamet namee nam potrebu da programiramo i
svoju samoevaluaciju. U ovom radu dajemo prikaz jednog
samoevalucijskog pristupa nastavnika u petom razredu
devetogodinje osnovne kole.
2. KOLA I PROGRAMIRANJE
Da ne bismo izgubili iz vida osnovnu ideju vodilju naeg rada
podsjetimo se na definicije kole. Jasno je da je mnotvo teoretiara
dalo jo vee mnotvo definicija kole, koje vie-manje ukazuju na
ista obiljeja. Jedna od tih definicija kae da je kola odgojno-
obrazovna institucija u kojoj se s jasno odreenim ciljem i
zadacima, planski, sistematski i pod rukovodstvom nastavnika stiu
znanja, vjetine i navike, razvijaju fizike i psihike sposobnosti,
obogauje i svestrano razvija ljudska linost. Njene ciljeve,
zadatke, sadraje i organizacione forme odreuje drutvo prema
svojim potrebama i mogunostima, prema potrebama i
mogunostima mladih ljudi, nastojei da sadraj obrazovanja
prome svojom ideologijom, odgojno-obrazovni rad i njegove
rezultate stavi u slubu drutvenog progresa i da svi odgojni

370
utjecaji van kole idu onim smjerom kojim ide kolski odgoj.
(Mandi, 1976: 7)
U ovoj definiciji ponuena su kljuna obiljeja kole i njenog
odgojnog rada, mada kola danas ini mnogo da modernizuje svoj
rad, da se opremi savremenim sredstvima, izvri reformu nastavnih
planova i programa, te da sadraje i metode rada prilagodi
potrebama i interesovanjima mladih. injenica je da u tome samo
djelimino uspijeva. Razlozi neuspjeha kole mogu se traiti na
vie adresa i to:
u isto kolskim faktorima: Ciljevi odgoja i obrazovanja
znatno su uopteno postavljeni, dosta su ambiciozni i teko se
ostvaruju u dananjim uvjetima, nastavni planovi i programi
(NPP) naih kola preoptereeni su faktografijom,
historicizmom, formalizmom i ne odraavaju u potpunosti nivo
svjetskih i naih naunih i drugih postignua, udbenici i
prirunici nisu uvijek sutinski, sadrinski i metodiki u skladu
sa zadacima savremene nastave, sadraji odgojno-obrazovne
djelatnosti nisu dovoljno prilagoeni potrebama naeg drutva i
mogunostima, potrebama i interesima uenika. Nain na koji se
sastavljaju NPP, pratei materijali, instrumenti i procedure
kojima se verifikuje njihova svrsishodnost i vri dopunjavanje,
ne odgovaraju u svemu zahtjevima naunog istraivanja i
naune verifikacije za koju se zalae pedagoka nauka.
(Mandi, 1976: 9)
u djeci: Dananja djeca jesu drugaija u nekim segmentima.
Poredei ih sa ranijim generacijama koje su teko dolazile do
informacija dananja djeca su etajue enciklopedije. Za njih,
tako prefinjenu publiku, dosadne su i nezanimljive one kole
koje svoju funkciju svode na puko prenoenje znanja i injenica.
Sama televizija, takva kakva je, prevazilazi taj zastarjeli koncept
kole kao izvora podataka. ak i u modernim kolama koje su
opremljene savremenim nastavnim sredstvima, koje razvijaju
tehnike uenja putem otkria i metode ovladavanja
informacijama, procesima i postupcima, koje se bave
razjanjavanjem vrijednosti, vjetinama rjeavanja problema i
tome slino, ak i tu se nastavnici suoavaju s tekoom
iznalaenja dovoljno vremena za procese poduavanja i uenja.
(Gordon, 2008: 139)
u nastavnicima: Naime, nastavnici su spona koja povezuje
neiskustvo uenika i zahtjeve nastavnih sadraja. Zbog svega

371
toga od kvaliteta linosti i profesionalne osposobljenosti
nastavnika najvie i zavisi kvalitet i uspjeh uenika. Najveu
prepreku da nastavnici postanu uzor ine dvostruki standardi,
koji preovladavaju u kolama. Radi onako kako ti kaem, a ne
kako ja radim, nije ba neki uspjean nain uenja o
vrijednostima... Ne postoji nain da se izbjegne modelovanje.
Uenici registruju sve to nastavnici urade, kau ili kako se
oblae. Oni to upijaju mnogo vie nego to to nastavnici misle.
Nastavnici su na oku svojih uenika iz dana u dan. Njihovi
postupci imaju daleko vei utjecaj na uenike nego bilo to
ikada mogu da iskau rijeima. (Gordon, 2008: 229)
u roditeljima: Dananji roditelji prezauzeti su poslom i esto
nedovoljno spremni da uine dodatni napor i ukau malo vie
panje svojoj djeci, mnogi su nesvjesni drutvenih tokova i
zahtjeva koji se smjenjuju i nameu vrtoglavom brzinom.
u iroj drutvenoj zajednici: ostvarivanje vrste veze sa
organima vlasti, predstavnicima drutveno-politikih
organizacija, kulturnih institucija, sportskih drutava i drugih
inilaca drutvene sredine koji trenutno ne pruaju adekvatnu
pomo i podrku koli u njenom svakodnevnom radu, itd.
Dakle, kola predstavlja vrlo dinamian i razgranat sistem
odgojno-obrazovne djelatnosti. Ona obuhvata nastavu, slobodno
vrijeme, slobodne (vannastavne) aktivnosti, kulturnu i javnu
djelatnost i dr. aktivnosti. Samim tim i na nju se odnose tri
sutinske faze svakog ljudskog rada:
PRIPREMNA - OPERATIVNA - VERIFIKATIVNA.
Neophodni uvjet za bogatstvo, efikasnost i sadrajnost
odgojno-obrazovnog rada kole je upravo sistematsko planiranje i
temeljito programiranje svih kolskih aktivnosti, poevi od
aktivnosti nastavnika, uenika, direktora, pedagoga i svih drugih
faktora koji utjeu na kvalitet odgojno-obrazovnog procesa, a
savremena istraivanja ukazuju da moramo planirati i programirati
ak i samovrednovanje, jer jedna od najee koritenih rijei kod
moderne omladine jeste program. Danas na ponudi imamo cio niz
informatikih korisnikih programa, koji pokrivaju iroki spektar
naih aktivnosti, poevi od igre i zabave, pa sve do skupocjenih
profesionalnih programa usko vezanih za sve profesionalne
aktivnosti dananjice. Zajedniko za sve njih je da su nastali
programiranjem. Dakle, programiranje je jedna od izuzetno estih i

372
razgranatih aktivnosti dananjice, ali danas sve to za nas radi neko
drugi, neki drugi strunjaci.
Programiranje je prisutno i na nivou kole. tavie, nemogue
je zamisliti normalan rad bilo koje kole i bilo kojeg nastavnog
predmeta, bez prethodnog planiranja i programiranja nastavnih
sadraja koji e se realizovati u toku te kolske godine. Rad
savremene kole koja tei da udovolji savremenim zahtjevima
nezamisliv je bez kvalitetnog programiranja njenog rada. Program
rada kole obuhvata razraene programe rada nastavnika, koji
predstavljaju konkretizaciju i selekciju radnih zadataka koje e u
toku godine realizovati. Naalost, u praksi se esto deava da
kolske i predmetne programe uglavnom programira neko drugi,
pri emu ih veina korisnika nasumice prepisuje esto i bez
najosnovnijeg kritikog osvrta na njihov kvalitet!? Ali jo nismo
odgovorili na pitanje ta je to programiranje?
Pod programiranjem podrazumijevamo strategiju realizacije i
konkretizacije ciljeva i zadataka kole. Programiranje je
transformacija optosti u posebnost i pojedinanost, svoenje opih
ciljeva u konkretne radne i operativne zadatke. (Mandi, 1976: 20)
Konkretnije reeno, programiranje nudi odgovor na pitanja TA,
KADA i KO. Dakle, KO e realizovati planirane sadraje, KO e
pratiti tu realizaciju, a KO e vrednovati. Svrha programiranja je
podizanje kvaliteta rada kole i optimalno angaovanje svih
lanova kolektiva. Programiranjem se znaajno olakava realizacija
programskih sadraja i izbjegava prazan hod i kolizija u
rasporedima aktivnosti. Programiranjem se radni zadaci lanova
kolektiva prilagoavaju njihovim mogunostima, interesima i
sposobnostima. Srodni pojmovi pojmu programiranja su:
Projektovanje koje predstavlja kompleksnu djelatnost koja
omoguava ope projekcije u odreenoj sferi ljudskog rada. Ono
omoguava sagledavanje opih zadataka kole. To je startna baza
od koje se polazi u radu. Obino poinje kao projektovanje u glavi i
kljuno obiljeje mu je openito gledanje. Projektovanjem
dobijamo projekcije razvoja koje mogu biti: kratkorone,
srednjorone, dugorone.
Planiranje je znaajno konkretnije i preciznije. Ono se u
pravilu nadovezuje i sjedinjuje sa projektovanjem. Iako je
konkretnije, jo uvijek nije odreeno KO, KADA, GDJE.
Projektovanje i planiranje su uvodne faze i preduvjeti
programiranja.

373
Programiranje je aktivnost koja treba da dovede do
najkonkretnijih rjeenja koja se ostvaruju u koli. Programiranje je
konkretizacija sadraja, aktivnosti, mjesta, vremena i nosilaca
pojedinih programskih zadataka rada kole, kao i utvrivanje naina
praenja i vrednovanja rada s ciljem da kola permanentno izgrauje,
konkretizuje i usavrava svoj sistem rada i efikasnije ostvaruje svoju
pedagoku funkciju. (Mandi, 1976: 36) Odnose meu njima mogli
bismo ematski prikazati na sljedei nain:
Osim toga, prilikom programiranja vlastitog rada potrebno je
voditi rauna o aktuelnim drutvenim potrebama, potrebama kola,
raspoloivim materijalnim i kadrovskim uvjetima i o potrebama i
interesima uenika i njihovih roditelja. To moemo predstaviti
sljedeom shemom:

Kljuno polazite u programiranju samoevaluacije je uzimanje u
obzir godinjeg plana rada kole.
U oviru programa vlastitog rada potrebno je sainiti i program
vrednovanja koji predstavlja sastavni dio programa rada i ova dva
dijela se nalaze u funkcionalnoj povezanosti i uzajamnoj
uvjetovanosti.
Meutim, u nastavnoj praksi rijetko gdje se spominje program
samovrednovanja ili samoevaluacije, koji je u suptilnom
nastavnikom pozivu esto znaajniji nego formalni program
evaluacije kojim se uobiajeno prate samo mjerljive i evidentirane
komponente kolskog rada, dok sve ostale ostaju neregistrovane i
samim tim nezapaene, iako je poznato da je uvjet za uzlaznu putanju
projektovanje opi normativi
planiranje posebni normativi
programiranje pojedinani normativi
POTREBE
INTERESI
MATERIJALNI KADROVSKI
UVJETI KOLE
POTREBE I NIVO RAZVIJENOSTI
KONKRETNE PRAKSE KOLE
DRUTVENE POTREBE

374
bilo kojeg procesa postojanje odgovarajueg feed beck, tj. povratne
informacije.
Verifikovana nastavna praksa je pokazala da razraeno
programiranje i sistem praenja programa kod nastavnika jaa osjeaj
sigurnosti i odgovornosti, te obezbjeuje bolju realizaciju programskih
zadataka. Koristi od programiranja nastavnog rada moemo
predstaviti sljedeom shemom:

O vanosti i znaaju programiranja dovoljno nam govori
dosadanja praksa koja pokazuje da u koli u kojoj potrebe nisu
praene programiranjem i organizacijom, gdje nedostaje perspektiva,
dolazi do stagnacije i propadanja kolektiva. (Mandi, 1976: 23)
Kao prvo obiljeje takvih kolektiva je pojava neformalnih grupa.
U principu, im prestane da efikasno funkcionie zvanina
organizacija pojavljuje se vee prisustvo sive, neformalne
organizacije, koja poinje da nagriza kolektiv iznutra i izravno
umanjuje kvalitet njegovog uinka.
Dobar program omoguava efikasnije rukovoenje kroz svoje
sisteme. Usmjeravanja, korigovanja, podsticanja, pedagokog voenja
i vrednovanja.

PROGRAMIRANJ
E
MOTIVACIJSKA
ULOGA
KVALITET
MEUJUDSKIH
ODNOSA

HUMANIZACIJA
ODNOSA
ZA
NASTAVNIKA
(NADZOR)
ZA UENIKA
(UHODAN
SISTEM)
BOLJA
PRERASPODJELA
POSLOVA I VEA
ODGOVORNOST
AFIRMISANJE
PRAVIH VRIJEDNOSTI
I ZASLUGA

KORIGOVANJA

VREDNOVANJA

PODSTICANJA

PEDAGOKOG VOENJA

USMJERAVANJA
DOBAR PROGRAM
OMOGUAVA
EFIKASNIJE
RUKOVOENJE KROZ
SISTEME

375
U govoru o programiranju moramo ukazati na funkciju
programiranja koja podrazumijeva upravljanje odreenim stanjima
u sistemu. Jednostavno reeno programiranje predstavlja
strukturiranje sistema, a glavne elemente svih organizacionih
sistema, pa i kole, moemo predstaviti sljedeom shemom:
ELEMENTI ORGANIZACIONIH SISTEMA
INPUT - ULAZ Npr. uenici koji se upisuju u kolu
TRANSFORMATOR Programski sadraji, nastavnici,
nastavna sredstva, udbenici, metode
djelovanja i drugo.
AUTPUT - IZLAZ Odlazak transformisanih uenika
EKSTERNI FEED
BECK
Evaluacija
INTERNI FEED BECK Samoevaluacija
Kao to vidimo i evaluacija i samoevaluacija su sastavni dio
sistema, te im se u svakom pogledu mora posvetiti puna panja.
Programeri se uvijek nalaze u ciklusu koji neprekidno traje i to je
vie povezan, utoliko je uspjenije njegovo djelovanje.
Programiranje ima svoje tri kljune funkcije od kojih izravno ovisi
kvalitet programa, ali i rada u koli, ili bilo kojoj drugoj
organizaciji. Funkcije programiranja moemo predstaviti sljedeom
shemom:
FUNKCIJE PROGRAMIRANJA
INFORMATIVNA Sistem i informacije koje prate dobru
koncepciju programiranja. Programiranje
mora biti zasnovano na pouzdanim
informacijama i pokazateljima. Bez
kvalitetnog informisanja nema kvalitetnog
programa.
PREDIKTIVNA Predvianje odreenih pedagokih ishoda na
osnovu postojeih injenica i zakonitosti
mogue je samo na osnovu dobro poznatih
injenica i zakljuaka.
REGULATIVNA Sistem zahtijeva i postupaka u funkciji
normativnog obavezujeeg znaaja za sve
lanove kolektiva. Ova funkcija je motorna
snaga svakog dobrog progama i ona je
sutinsko obiljeje programiranja.
Kod nas se u praksi esto brkaju pojmovi planiranja i
programiranja ili je pojam programiranje u potpunosti izostavljen.

376
Tako naa aktuelna kolska praksa poznaje vie planova i to:
godinji plan rada kole; plan strunih aktiva; plan razrednog
vijea; plan rada nastavnikog vijea; plan rada pedagoga kole;
plan rada direktora; finansijski plan; plan rada savjeta roditelja;
plan razvoja kole, razvojni plan.
Dakle, planiranje, odnosno programiranje moemo razumjeti
i kao upravljanje sistemima rada kole.
3. EVALUACIJA VREDNOVANJE I SAMOEVALUACIJA
SAMOVREDNOVANJE
Kao to smo ve napomenuli jedna od tri kljune faze svakog
ljudskog rada, uz pripremnu i operativnu je i verifikativna. Valjana
evaluacija temelj je unapreivanja kvaliteta obrazovanja. Ona nam
prua informacije o tome kakvi smo, pomae nam uoiti koji su
problemi prioritetni i nudi ideje o tome kako ih uinkovito
rjeavati. Vrednovanje ukljuuje sve vrste sistematiziranih, na
informacijama temeljenih procjena o radu osnovnih aspekata
odgojno-obrazovnog sistema. (Scheerens i dr., 1999)
vrednovati = dati sud o neemu
nikada nije neutralno
uvijek je motivirano ponaanje (Macbeath, 1999) Stoga
je izuzetno vano: KO vrednuje i ZATO?
U govoru o evaluaciji dosta su zanimljive Mc Gregorove
teorije. Naime, istraujui utjecaj ljudskog ponaanja na
upravljake akcije Mc Gregor je formulisao Teoriju X po kojoj
prosjeno ljudsko bie ima odvratnost prema poslu i izbjegavat e
ga ako moe, zbog ega veina ljudi mora biti obuzdavana,
kontrolisana i kanjavana da bi postigla potrebne rezultate; te
Teoriju Y kao alternativu prethodnoj, prema kojoj pojedinac
podjednako troi fiziku i mentalnu energiju u igri i odmoru kao i
kada obavlja neki posao. Zavisno od uvjeta osoba u poslu moe
osjeati zadovoljstvo. Kontrola ne mora biti samo vanjska, ona
moe biti i samokontrola. (Bajri i Stevanovi, 1999: 19-20) Iz Mc
Gregorovih teorija lahko moemo uoiti prostor za inspekcijske
eksterne evalucije, kao i za interne samoevaluacije rada.
Sutina i jednih i drugih evalucionih procesa jeste da
djelatnika dovedu u stanje odgovornosti bez koje uope ne moemo
ni govoriti o kvalitetu. U prilog znaaju samoevalucije govori i
podatak da savremeni poslovni i industrijski krugovi sve vie
odustaju od inspekcijske kontrole kvaliteta, te da odgovornost za

377
kvalitet sve vie veu za prag radnog mjesta. (Fink i Stoll, 2000) U
kolskim uvjetima to je posebno razumljivo jer nastavnici najbolje
poznaju djecu, roditelje, sebe i kole. Primjena samoevaluacije je
krajnja demonstracija samoodgovornosti. (Fink i Stoll, 2000: 225)
Govorei u kolskim uvjetima evaluacija treba da da
odgovore o nastavnikovom nainu rada, te metodama kojima se
koristi u nastavnom procesu. Vrednovanje ima cilj razumijevanje
nastavnikovog utjecaja na uenike kako bi ih zaintrigirao i
zainteresirao za predmet i podsticao na aktivno uestvovanje u
radu.
Po Finku i Stollu najvanije svrhe za procjenu kvaliteta
kole treba da budu:
Promicanje kolske samoodgovornosti nastavnici i
direktori treba da znaju da su odgovorni za napredak,
razvoj i uspjenost svojih uenika;
Osiguranje korisnih pokazatelja onoga to je djelotvorno i
onoga to bi se trebalo poboljati;
Jamenje jednakih startnih pozicija za sve;
Odrediti trendove u unapreenju djelotvornosti i kvaliteta
kole nastavnici treba da znaju poboljava li se stanje u
njihovoj koli ili pogorava. (Fink i Stoll, 2000: 224).
Jasno je da samoevaluacija predstavlja izuzetno znaajan
faktor u podizanju kvaliteta rada kole. Da bi se put do tog kvaliteta
ubrzao osmiljen je implementacijski samoevaluacijski profil koji
moemo predstaviti sljedeom shemom:

Sutina je u uoavanju procesa, tek kada se oni uoe i
registruju, moemo pokrenuti diskusiju o njima ime otvaramo
vrata za njihovo poboljanje. Ovaj proces se lahko moe primijeniti
i u kolskim uvjetima, konkretno u nastavnom radu. Zato je kao

POTAKNUTI
DISKUSIJU

OTVORITI PUT
DO POBOLJ-
ANJA

UKAZATI NA
PROCES

378
osnov samoevaluacije potrebno uvaiti miljenja uenike i njihovih
roditelja, do ega moemo doi samo istraivanjem u kolskim
uvjetima.
4. CILJ ISTRAIVANJA
Cilj ovog istraivanja je otkrivanje relevantnih procesa i
stavova koji su prisutni u jednom odjeljenju, kako bi spoznali
doivaljavanje nastavnih tokova od strane uenika i njihovih
roditelja, nakon ega bismo mogli porediti koliko je identino
vienju istih od strane nastavnika.
5. ZADACI ISTRAIVANJA
S obzirom da elimo upoznati relevantne procese, stavove
uenika i roditelja prema nastavi, zadaci ovog istraivanja su da
kod uenika otkrije:
odnos prema koli, nastavi, NPP-u i razvoju vjetina;
odnos prema ocjenjivanju i nastavnicima;
odnos s drugim uenicima;
doivljaj kole i organizacije kole.
Zadaci istraivanja u pogledu roditelja su da otkriju:
odnos djeteta i kole;
postojanje poticajnog ambijenta za uenike;
stav o nastavi i ocjenjivanju;
odnos nastavnika i uenika;
dominantne odnose unutar kole;
kvalitet komunikacije izmeu nastavnika i roditelja.
Tek nakon toga se moe pristupiti programiranju
samoevaluacije tako da se zadovolji informativna, predikativna i
regulativna funkciju programiranja, te da se pristupi nephodnim
korekcijama konkretnog nastavnog rada.
6. METODA ISTRAIVANJA
S obzirom da je u pitanju istraivanje stavova konkretne
grupe koristit emo ispitivanja (anketu) u kojoj emo upotrijebiti
odgovarajue samoevalucijske upitnike za uenike i roditelje, a
dugogodinji nastavni rad podrazumijeva stalno zastupljenu
metodu posmatranja.

379
7. UZORAK
Uzorak ovog samoevalucijskog istraivanja, koje je osnov
konkretnog programiranja samoevalucije za dati sluaj, sainjava
28 uenika 52 razreda (I generacija devetogodinjeg obrazovanja)
koje je nastavnik vodio pet godina, te 25 roditelja koji su dostavili
upitnike. Troje roditelja nisu dostavili upitnike. Rije je o O
"Miroslav Krlea" u Zenici. Djeci i roditeljima je naglaeno imaju
izvanrednu priliku da sada oni ocijene svog nastavnika koji je njih
ocjenjivao sve ove godine.
8. REZULTATI ISTRAIVANJA
I djeca i roditelji su sa zadovoljstvom ispunili upitnike, nakog
ega su statistiki obraeni. U nastavku slijede rezulatati dobiveni
istraivanjem. Procenti su uzimani zbirno tako da ukljuuju obje
pozitivne ili negativne kategorije, npr. uglavnom i u potpunosti, da
ili ne.
8.1. STAVOVI UENIKA
8.1.1. Odnos prema koli
1
5
6
22
2 2
1 1
2
4
10
12
10
1
18
7
15
11 11
4
8
15
0
5
10
15
20
25
volim ii u kolu osjeam se sigurno
u koli
zadovoljan sam
svojom kolom
na nastavi ne radim
ono to nastavnici
trae
s lahkoom
obavljam kolske
zadatke
kola me podstie
na razmiljanje I
kreativnost
uope ne uglavnom ne uglavnom da u potpunost i da

Iz dobijenih rezultata oigledno je da velika veina uenika
ima pozitivan stav prema koli, da vole i prihvataju kolu i kolske
aktivnosti. Zabrinjavajue je da 25% uenika uope ili uglavnom
nisu zadovoljni svjom kolom, a 18% ih se ne osjea sigurno u
koli. Najvea disperzija odgovora prisutna je u pogledu
podsticanja na razmiljanje i kreativnost.

380
1
2
1
25
1 1 1 1
8
5
6
1
5
14
19
21
20
2
22
10
0
5
10
15
20
25
30
u koli dajem
sve od sebe
volim se
javljati I
odgovarati na
postavljenja
pitanja
u koli se
dobro
ponaam
kad god je
mogue
izbjegavam
nastavu
elim to vie
nauiti
moji
nastavnici
misle da sam
dobar uenik
uope ne uglavnom ne uglavnom da u potpunosti da

Ovaj grafikon nam je jasno otkrio posveenost kolskim
aktivnostima, kao i izriito odbacivanje izbjegavanja nastave, 89%
ih potpuno odbacuje ideju o tome o emu svjedoi i Dnevnik rada.
8.1.2. Nastava, plan i program
3
2
4
3
2
3
2
1 1 1 1
5
1
3
10 10
5
9
11
14
9
14
15
18
15
10 10
14
0
2
4
6
8
10
12
14
16
18
20
Na poetku kolske
godine nastavnici nam
objasne ta emo I
kako uiti
Sadraj veine
predmeta mi je
zanimljiv
U koli nauim mnogo
korisnih stvari
Domae zadae su
korisne
kolsko gradivo mi
treba objasniti jo
neko da bi ga razumio
Predavanja nastavnika
I upute za rad su
jasne
Nastava je dobra

13
20
1
11
4
2
4
8
3
1
6
2
1
3
4
3
8
7
10
9
14
3
2
18
4
12
16
7
0
5
10
15
20
25
Imam previe
sati nastave
U koli uimo
stvari koje nam
nikada nee
trebati
Nastavni
sadraji su
primjereni dobi I
naem
ivotnom
iskustvu
Dosadan mi je
nain nakoji
veina
nastavnika
predaje
kola me
potie na
samostalnost u
radu
Nastavnici
ponovo obrauju
dijelove gradiva
koje nismo
dobro razumjeli
Na nastavi
radimo timski, u
grupama

I u pogledu nastave, plana i programa i dalje je jasno uoljiv
pozitivan stav prema nastavi, uenju i radu, s tim da 18 % uenika
ima potrebu za dodatnim pojanjenjima gradiva sa strane.
Zabrinjavajue je da ak 46 % uenika smatra da su preoptereeni
nastavom, to se ne moe rijeiti od strane nastavnika, niti od strane

381
kole. Takoer, je zabrinjavajue da je ak 40% uenika ukazalo da
im je dosadan nain na koji veina nastavnika predaje (djeca imaju
etiri nastavnika), to je prostor za razgovor sa kolegama koji,
takoer, rade u tom odjeljenju.
8.1.3. Razvoj ivotnih vjetina
2 2 2
1
12
14
9
13
12
17
0
2
4
6
8
10
12
14
16
18
U ovoj koli uenici dobro
razvijaju svoje vjetine
snalaenja u razliitim
situacijama
U ovoj koli uenici ue
kako kvalitetno I kulturno
komunicirati s drugim
ljudima
U ovoj koli uenici mogu
nauiti dobro suraivati s
drugim ljudima

U pogledu razvoja ivotnih vjetina evidentno je djelomino
ili potpuno djeije zadovoljstvo kolom i onim to im kola nudi od
razvoja ivotnih vjetina.
8.1.4. Ocjenjivanje
3
1
8
13
11
2
1
2 2
8
16
6
4
7
1
7
20
14
6
8
0
5
10
15
20
25
Ocjenjivanje je
pravedno I dobro
razraeno
Nastavnici
redovno
provjeravaju
znanje uenika
Pri ocjenjivanju
nastavnici
uvaavaju moje
miljenje
Nastavnici me
ocjenjuju s
obzirom na
moje prethodne
ocjene
Veina
nastavnika
ocjenjuje previe
strogo

U pogledu ocjenjivanja u razredu uenici su i dalje zadrali
ubjedljivo pozitivnu orijentaciju, s tim da znaajan procenat
uenika smatra da nastavnici u ocjenjivanju ne uvaavaju njihovo
miljenje (ak 29% uenika), a ak 47% uenika smatra da postoji
halo-efekat u ocjenjivanju, to je krajnje alarmantno. Takoer,
veliki procenat uenika 29% smatra da nastavnici ocjenjuju previe
strogo.

382
8.1.5. Nastavnici
3
6
17
3
7
1 1
2
1 1
13
11
7
12
13
11
10
2
12
7
0
2
4
6
8
10
12
14
16
18
Moji nastavnici su
pravedni
Kad sam zbog
neeg zabrinut
razgovaram s
nastavnikom
Nastavnici svojim
ponaanjem
pruaju lo primjer
uenicima
Nastavnici su mi
spremni pomoi
kad mi je to
potrebno
Nastavnici
raspravljaju s
nama o temama
koje nas zanimaju

3
4
2 2
4
2
3
15
12
13
15
10 10 10 10
11
14
0
2
4
6
8
10
12
14
16
Nastavnici me
upuuju na koji
nain mogu
poboljati svoj rad
Nastavnici nas
potiu na
ukljuivanje u
razliite slobodne
aktivnosti
Nastavnici me
pohvaljuju I potiu
Nastavnici znaju
kako rijetiti
probleme
discipline u
razredu
Zadovoljan sam
svojim
nastavnicima

U pogledu stava prema nastavnicima evidenetna je djeija
pozitivna orijentacija u skoro svim pitanjima. Alarmantno je to
25% uenika smatra da nastavnici svojim ponaanjem ponekad
pruaju lo primjer uenicima, to obavezuje razrednika da na
asovima odjeljenske zajednice sa uenicima razgovara i evidnetira
konkretne postupke i nastavnike da bi se ti postupci mogli otkloniti.
8.1.6. Odnosi s nastavnicima
1
21
2
1
19
5
6
1
2
1 1
2 2
4
10
3
9
13
2
10
6
16
1
16
13
5
11
12
0
5
10
15
20
25
Izmeu
nastavnika I
uenika
vladaju
dobri odnosi
Neki
nastavnici
me vrijeaju
Nastavnici
se trude
razumjeti
me
Nastavnici
me potuju
Nastavnici
nas
kanjavaju
bez pravog
razloga
Nastavnici
uvaavaju
miljenje I
ideje
uenika
Nastavnici
se jednako
odnose
prema svim
uenicima

Veina stavova o odnosu s nastavnicima ukazuje na
dominantni pozitivni odnos, tako da 35% uenika smatra da se
nastavnici uvijek ili povremeno ne odnose jednako prema svim
uenicima, to je, takoer, alarmantno.

383
8.1.7. Odnosi s drugim uenicima
4
14
19
4 4
16
6
3
8
4
2
0
2
4
6
8
10
12
14
16
18
20
Odnosi meu uenicima su
dobri
Drugi uenici su me
vrijeali I poniavali u koli
Drugi uenici su me fiziki
maltretirali (gurali, tukli I sl.)

Dobijeni rezultati pokazuju kako odnosi meu uenicima
mogu biti jo znatno bolji. 35% uenika se ali na uestalo
vrijeanje i poniavanje u koli, to je krajnje zabrinjavajue.
8.1.8. Strah od kole
10
19
15
14
9
5
2
6
3
8 8
5
3
7
5
7
2
8
4
0
2
4
6
8
10
12
14
16
18
20
Bojim se
neuspjeha u
koli
Neki
nastavnici u
meni izazivaju
strah
kolski
program mi je
preteak
Loe me
ocjene
obeshrabrju
ua daljnje
uenje
Bojim se
ispitivanja

U pogledu straha od kole ispostavilo se arenilo unutar
razrednog kolektiva. Iako veina ima pozitivan stav prema koli
rezultati su pokazali da se neuspjeha u koli stalno ili uglavnom
plai ak 47% uenika, da 25% uenika ima strah od nastavnika, da
40% uenika obeshrabruju loe ocjene, te da se 39% uenika boji
ispitivanja. Meutim, 75% uenika smatra da program nije
preteak.
8.1.9. Upravljanje i organizacija kole
4
7
3
4
1
6
1
7
1 1
8
9
7
10
15
14
15
5
18
13
11
8
0
2
4
6
8
10
12
14
16
18
20
U koli se
primjenjuju
jasna pravila
ponaanja
U mojoj koli I
uenici
sudjeluju u
donoenju
odluka vanih
za kolu
Direktor
odrava dobre
odnose s
uenicima
Uenici imaju
odgovarajui
prostor za
druenje
Knjinica ima
sve knjige
koje mi
trebaju I koje
me zanimaju
kola ima
dovoljno
kompjutera
koje uenici
mogu koristiti


384
Upitnik o upravljanju i organizaciji u koli pokazao je da uenici
smatraju da je upravljanje i organizacija kole uglavnom kvalitetna i
da kola ima dovoljno prostora, literature i kompjutera koji su im na
raspolaganju. Najvea disperzija u stavovima prisutna je kod pitanja o
demokratskom donoenju odluka i sudjelovanju u istim na nivou
kole. ak 50% ispitanika smatra da uenici uope ili uglavnom ne
sudjeluju u donoenju znaajnih odluka na nivou kole. U sutini
uenici su u pravu i djeci se ostavlja vrlo malo prostora za donoenje
znaajnih odluka vezanih za rad kole, a koje se tiu i njih, to je
manjkavost naeg obrazovnog sistema u cjelini.
8.2. STAVOVI RODITELJA
Roditelji, kao znatno ozbiljnije i zrelije osobe, na ponueni
upitnik dali su sljedee odgovore:
8.2.1. Dijete i kola
2
1
10
14
13
10
0
2
4
6
8
10
12
14
16
Moje dijete voli kolu Moje dijete dobro napreduje u koli
uope ne uglavnom ne uglavnom da u potpunosti da ne znam

U pogledu odnosa djeteta i kole 92% roditelja smatra da
njihovo dijete uglavnom ili potpuno voli kolu, to je dosta dobro, ali
po Glaseru jo uvijek nedovoljno, jer moemo biti zadovoljni tek kada
100% roditelja posvjedoi da njihovo dijete voli kolu. 96% roditelja
smatra da njihovo dijete dobro napreduje u koli.
8.2.2. Poticanje uenika
1 1 1
13
17
10
13
15
12
17
12
11
10
1 1
0
2
4
6
8
10
12
14
16
18
kola pomae mom
djetetu da postane
zrelo I odgovorno
kola prua niz
zanimljivih
izvannastavnih I
izvankolskih
aktivnosti
Ponovo se obrauju
dijelovi gradiva koje
uenici nisu uspjeno
savladali
kola potie razvoj
samopotovanja I
osjeaja vlastite
efikasnosti kod
uenika
kola potie uenike
na samostalan rad


385
Rezultati pokazuju da 100% anketiranih roditelja smatra da
kola uglavnom ili stalno pomae djetetu da postane zrelo i
odgovorno, dok su odgovori na ostale vrijednosti priblini.
8.3. Podrka uenicima
1
2
1 1
3
2
7
2 2
1
12
9
6
7
5
7
2
9
6
1
3
5
7
9
15
0
2
4
6
8
10
12
14
16
Na probleme
uenika reagira se
pravovremeno I na
odgovoarajui nain
Uenici sudjeluju u
donoenju odluka o
ivotu I radu kole
Uenici koji se
susreu s osobnim
problemima, u koli
dobijaju dobru
strunu odrku
Uenici zavrnih
razreda dobro su
informisani o
mogunostima
nastavka kolovanja
I o buduoj
profesionalnoj
karijeri
Uenicima koji
napuste kolu na
raspolaganju su
informativni
materijali o drugim
obicima kolovanja I
mogunostima
zaposlenja

U pogledu podrke uenicima primjetna je znaajna disperzija
u odgovorima, kao i prisustvo svih kategorija odgovora. 60%
roditelja smatra da uenici koji imaju probleme line prirode u
koli dobijaju dobru strunu pomo, dok se ak 28 % njih izjasnilo
da ne zna za to. Sasvim oekivano, 60% roditelja ne zna da li su
uenicima koji napuste kolu na raspolaganju informativni
materijali o drugim oblicima kolovanja, jer u ovom razredu nije
bilo takvih sluajeva.
8.2.4 Nastava i ocjenjivanje
1 1 1
2
3
13
16
10
13
12
8
9
6
3
2
0
2
4
6
8
10
12
14
16
18
Nastava je dobra Moje dijete dobiva
odgovarajuu koliinu
domaih zadaa
Ocjenjivanje uenika je
pravedno I dobro je
razraeno
Nastavni sadraji su
primjereni dobi,
individualnim potrebama
uenika I njihovom
ivotnom iskustvu

100% roditelja je potvrdilo pozitivnu ocjenu nastave u ovom
razredu i da dijete dobiva odgovarajuu koliinu domaih zadaa,

386
dok je u pogledu stavova o ocjenjivanju uenika i primjerenosti
nastavnih sadraja ivotnoj dobi uoljiva vea disperzija odgovora.
76% roditelja smatra da je ocjenjivanje uglavnom ili uvijek
pravedno i dobro, 12% ne zna, 8% smatra da je povremeno
nepravedno, dok 4% smatra da je konstantno nepravedno. Priblini
su rezultati i u pogledu primjerenosti nastavnih sadraja ivotnoj
dobi.
8.2.5. Razvoj ivotnih vjetina
15
13 13
9
12 12
1
0
2
4
6
8
10
12
14
16
U ovoj koli uenici dobro razvijaju
svoje vjetine snalaenja u
razliitim ivotnim situacijama
U ovoj koli uenici ue kako
kvalitetno I kulturno komunicirati s
drugim ljudima
U ovoj koli uenici mogu nauiti
dobro saraivati s drugim ljudima

Na pitanje o razvoju ivotnih vjetina u koli skoro 100%
roditelja se izjasnilo da njihova djeca uglavnom ili stalno dobro
razvijaju svoje vjetine snalaenja u razliitim ivotnim
situacijama, da ue kako bi trebalo kvalitetno i kulturno
komunicirati i saraivati sa drugim ljudima, to je ohrabrujue jer
po tvrdnji nastavnika na ta pitanja je dominantno fokusiran od
prvog razreda.
8.2.6. Odnos nastavnika prema uenicima
1 1
8
5
10
8
16
18
14
15
1 1 1 1
0
2
4
6
8
10
12
14
16
18
20
Nastavnici od mog
djeteta oekuju da
marljivo radi I postie
maksimalan uspjeh
Nastavnici redovno
prate I biljee
napredovanje uenika
Nastavnici dobro
poznaju sve svoje
uenike
Nastavnici pohvaljuju
uenike, istiu njihove
uspjeho I pozitivno ih
vrednuju


387
U pogledu odnosa nastavnika prema uenicima skoro 100%
roditelja smatra da je taj odnos uglavnom ili u potpunosti pozitivan,
to je, takoer, zadovoljavajue.
8.2.7. Odnosi unutar kole, upravljanje kolom
2
1
2
1
20
11 11
10 10
7
4
10 10
11
12
13
4 4 4
1
2
0
5
10
15
20
25
Zadovoljan
sam
upravljanjem I
organizacijom
kole
Izmeu
djelatnika I
uenika
vladaju dobri
odnosi
Direktor kole
odrava dobre
odnose s
uenicima i
djelatnicima
U koli se
sistemski
primjenjuju
jasna pravila
ponaanja
kola svim
uenicima
prua jednake
mogunosti I
potie osjeaj
pravednosti
kola titi
uenike od
nasilja,
zlostavljanja I
zloupotrebe
droge

U pogledu odnosa unutar kole i upravljanja kolom, veina
roditelja ih smatra pozitivnim. Uoljiv je oprez roditelja u
odgovoru na ova pitanja jer je u veini odgovora najzastupljeniji
odgovor uglavnom.
1
2
1
6
10
6
5
10
15
10
14
13 13
2
4
5
6
2
0
2
4
6
8
10
12
14
16
kola promovie
zdrav stil ivota
Osoblje kole
uvaava I potuje
sve uenike
Direktor kole je
kompetetan I predan
radu
Struni saradnici
daju kvalitetnu
podrku
nastavnicima,
uenicima I njihovim
roditeljima
Nacionalna/etnika,
vjerska, kulturna I
jezina razliitost se
prepoznaju,
uvaavaju I njeguju

Takoer, u pogledu ovih pitanja najprisutnija je disperzija
odgovora te izraenija zastupljenost stava "ne znam" koji se uoava
u svakom pitanju.

388
8.8. Komunikacija s roditeljima
1
2
12
4
2 2
1 1
8
9
8
10
8
14 14
8
11
2
12
17
15
5
8
10
17
7
2
10
3
1
0
2
4
6
8
10
12
14
16
18
kola je u
stalnom
kontaktu sa
mnom kao
roditeljem
Dobro sam
informiran o
ponaanju I
napredovanju
svoga djeteta
Osjeam da
mogu
slobodno
postavljati
pitanja I
iznositi
probleme
osoblju kole
kola
uvaava moje
miljenje o
temema
bitnim za
kolu
Od kole
dobijam jasne
upute o tome
kako najbolje
mogu pomoi
svome djetetu
pri uenju
Roditelj se
potie na
saradnju s
nastavnicima
s ciljem
praenja
napredovanja
uenika
Roditeljski
sastanci su
redovni I
dobro
organizovani
Dostupne su
mi informacije
o svim
aktivnostima
kole
kao roditelj
ukljuen sam
u razliite
aktivnosti
kole

U pogledu komunikacije kole s roditeljima veina roditelja
je smatra uglavnom ili u potpunosti kvalitetnom, s tim da 16%
roditelja smatra da kola uglavnom nije u stalnom kontaktu sa
njima, a ak 40% ih se izjasnilo da ne zna da li kola uvaava
njihovo miljenje o temema bitnim za kolu. Najvea disperzija u
odgovorima prisutna je kod pitanja o dostupnosti informacija u
pogledu kolskih aktivnosti i o ukljuenosti roditelja u te aktivnosti
(80% roditelja samtra da uope ili uglavnom nisu ukljueni u
aktivnosti kole), to je krajnje zabrinjavajue.
9. PROGRAMIRANJE SAMOEVALUACIJE
Navedeno istraivanje nam je ukazalo na odreene segmente
kvalitetnog nastavnog rada, ali i na postojanje onih drugih, manje
kvalitetnih. Iako svaki nastavnik uglavnom nosi idilinu sliku o
rezultaitima svoga rada i kvalitetu svoga odjeljenja. Tek
konkretnim ispitivanjem moemo utvditi stvarnu sliku rasploenja i
dominantnih stavova u nastavi. Meutim, bez istraivanja
nemogue je praviti programe samoevaluacije radi otklanjanja
otkrivenih negativnih procesa.
Program samoevaluacije uraen nakon ovog istraivanja se
sastoji od:
Otvorenog razgovora sa uenicima i roditeljima o ovim
pitanjima. Program ima za cilj zajedniki pristup
otklanjanju negativnih procesa. Uenicima je omogueno
da otvoreno kau ta im smeta ili da to napiu i ubace u
"Kutiju problema" u kojoj e anonimno napisati svoja

389
zapaanja. "Kutija problema" se otvara svkog dana na
zadnjem nastavnom satu.
Plana line nastavnikove samoevaluacije koji se sastoji
od niza analiza:
Trenutne prilikom opaanja neuobiajene pojave i
deavanja u razredu;
Dnevne na kraju svakog radnog dana;
Sedmine svake sedmice, u okviru asova
odjeljenske zajednice, razgovara se o napretku ili
nazadovanju u zajednikom planu unapreenja rada u
koli;
Polumjeseni svake dvije sedmice na roditeljskim
sastancima razgovara se o napretku;
Mjesene nakon svih testova analiziraju se kvaliteti
postignutih rezultata i razgovara se o uzrocima, to se
i evidentira;
Polugodinje na kraju svakog polugodita razgovara
se o zakljunim ocjenama i ispoljenom ponaanju, kao
i razlozima zato su oni takvi.
Navedene aktivnosti treba da rad u tom odjeljenju uine jo
kvalitetnijim, tako da se uenici jo aktivnije i s veom slobodom
ukljue u sve kolske aktivnosti kako bi demokratski duh ovladao u
tom odjeljenju.
10. ZAKLJUAK
Albert Ajntajn je davno rekao da probleme ne moemo
rjeavati istim nainima razmiljanja koje smo koristili kada smo ih
stvarali. Njegova reenica divno ukazuje na potrebu za
samoevalucijom nastavnog rada u koli. Samoevaluacija mora biti
nastavak evalucije, jer bez kvalitetne evaluacije svi pokuaji
reforme obrazovanja svode se na improvizacije temeljene na
utiscima ili idejama manjeg broja ljudi. Meutim, vano je istai da
samoevaluacija, u pravilu, ima razvojnu funkciju, pa tako i u ovom
istraivanju. Samoevaluacija je provjereno dobar instrumenat
poticanja unapreivanja kvaliteta 'iznutra' i 'odozdo', za bolje
planiranje i unapreivanje rada na nivou razreda i kole. Neosporno
je da samoevaluacija potie demokratsku raspravu o znaenju
kvaliteta za pojedinu kolu ili nastavnika i njegov razred. Ovo
istraivanje je pokazalo da su i djeca i roditelji bili iznenaeni

390
injenicom da i oni mogu ocjenjivati rad svoga nastavnika. Dvije
primarne funkcije samoevaluacije:
(1) Poticanje dijaloga o ciljevima, prioritetima i kriterijima
kvalitete na razini razreda i kole, i
(2) Ostvarivanje ciljeva pomou koritenja odgovarajuih i
lako primjenjivih instrumenata,
ovim istraivanjem su postignute.
Cilj samoevalucije jeste da sebe jasnije vidimo, to vai kako
za pojedinca, tako i za kolektiv, razred, kolu, organizaciju i sl., a
sve kako bismo se svi zajedno, cio kolektiv (razred, kola...)
ukljuili u rjeavanje problema ime se otvaraju znaajne kreativne
mogunosti.
Koliko je samoevalucija znaajan i ozbiljan proces govori i
injenica da je Evropa pokrenula globalni projekat Evaluating
Quality in School Education, koji je 1997. i 1998. godine realiziran
u 18 evropskih drava. Uspjeh tog projekta rezultirao je
Deklaracijom sa konferencije u Beu, kojom se kole, svi korisnici
sistema obrazovanja, nacionalne vlade i Evropska komisija
pozivaju da promoviu samoevaluaciju kao uinkovitu strategiju za
unapreivanje kvaliteta kola. Pristup je iroko prihvaen nakon
Preporuke Evropskog parlamenta i Vijea Evrope o saradnji na
unapreivanju kvalitete obrazovanja u Evropi (2001).
Za sada su neke zemlje Evrope u zakon uvrstile obavezu
samoevaluacije (npr. Austrija i Engleska), a one koje to jo nisu
uinile razvile su snane alternativne podsticaje za
samovrednoavnje. Primjera radi, u Nizozemskoj postoji vie od 70
alternativnih samoevaluacijskih instrumenata dostupnih
nastavnicima i kolama.
Istraivanje izloeno u ovom radu imalo je za cilj da pokae:
- Kakav je rad nastavnika
- Kakav je razred?
- Kako to znamo?
- ta uiniti da bude jo bolji?
Rezultati upitnika su dali odgovore na prva tri pitanja i
otvorili prostor za davanje odgovora na etvrto.
S obzirom da se stalno istie kako uspjeh svih reformi zavisi
prvenstveno od kvaliteta ukljuivanja nastavnika, uenika i
roditelja u procese reforme, navedeno istraivanje je samo jedan
pokuaj konkretnog ukljuivanja u procese aktuelnih reformi,
prvenstevno devetogodinjeg obrazovanja s osnovnim ciljem

391
podizanja kvaliteta nastavnog rada u koli na emu bi trebalo
permanentno zajedniki raditi.
10. LITERATURA
Aleksi, A, 2008. Razvoj organizacije i savremene drutvene
promene. Beograd. Slubeni glasnik.
Bajri, M., Stevanovi, M. 1999. Direktor, pomonik i pedagog u
koli. Tuzla. K&S
Colin J. Marsh. 1994. Kurikulum. Zagreb. Educa
ati R., Rami O. 1998. Osnovnokolska pedagogija. Zenica.
Pedagoka akademija.
Declaration from Conference in Vienna on 20/21 November 1998.
Preuzeto 5. 10. 2003. sa http://europa.eu.int/comm/education/
archive/poledu/vienna_en.html
Fink, D., Stoll, L. 2000. Mijenjajmo nae kole. Zagreb: Educa
Gordon, T. 2008. Kako biti uspjean nastavnik. Beograd. Most
kreativni centar
John Mac Beath, J., Meuret, D., Schratz, M., Jakobsen, L.B. 1999.
Evaluating Quality in School Education: A European pilot
project - Final report. Preuzeto 5. 10. 2003. sa http://europa.
eu.int/comm/education/archive/poledu/finalrep/rep.pdf
Mandi, P. 1976. Programiranje rada kole. Sarajevo. IP Svjetlost
Zavod za udbenike i nastavna sredstva
Radonji, S. 1999. Psihologija uenja. Beograd.
RECOMMENDATION OF THE EUROPEAN PARLIAMENT
AND OF THE COUNCIL of 12 February 2001 on European
cooperation in quality evaluation in school education -
Preuzeto 5. 10. 2003. sa http://130.104.105.148/Bede/
EBED392001/OJL60-51.pdf
Slatina, M. 1998. Nastavni metod. Sarajevo. Filozofski fakultet.


392

PROGRAMMING OF SELF-EVALUATION AT SCHOOL
Nezir Halilovi, M.A.
Summary
Dizzing changes characterize our everyday life. Although it
may seem that changes are general in the formal organization of
schooling system, they are not as noticable as in other life
segments. Nevertheless, they directly affect schools and their key
factors: children teachers curricula parents. As a result, there
is the issue of the need of programming educational process and its
quality. The programming is a contemporary-life demand, and the
quality of approach to the issue under contemporary contitions is
one of gradable indicators of the quality of educational process.
Today, everything is being programmed. So both external
evaluation and internal self-evaluation become the object of
programming. The connection between self-evaluation and quality
is direct, and the programming of self-evaluation is the ultimate
range in the gravity of the approach to that important issue. Since
programming represents imaginary concretization of actions and
contents, and self-evaluation reprezents general reexamination of
concrete activities, there was an issue of researching the facts and
beginning point of self-evaluating approach. On this basis, I did the
research in my educational practice in a class I have been teaching
for five years. I did the research in attitudes of the students and
parents according ot standardized questionnaires. The results
showed that our perception of certain things and the perception
determined through the research is not the same, and with some
questions there is an important digression between our perception
and the attitudes of our interlocutors we directly communicate with
and we are closely educationally corretated with. The research
results proved the necessity for the programming of self-evaluation
especially in terms of educational practice at school.
Key words: evaluation, self-evaluation, programming, planning,
program, plan, changes, school

393

:
. ) (
.
.
) ( .

.

.

.
.
.
:


394

395
Struni rad

Zuki Melisa
1

VANOST POZNAVANJA SIRE U FORMIRANJU
ODGOJNOG UZORA
Saetak
Postoji iznijansiranost u razumijevnju termina odgojni
primjer, uzor i ideal. Primjer, ukazuje na uspjehe drugih. Daje
podlogu za praktino djelovanje. Uzor je osoba koja je provela u
praksu ono emu poziva druge, a praksa ukazuje na pozitivne
rezultate i uspjeh koji slijedi. Uzor je utemeljen na identifikaciji.
Uzor slijedimo. Odgojni ideal nas podstie, hrabri, oduevljava,
daje smisao ivotu i djelovanju, izgrauje nas moralno i etiki.
Postojanje odgojnog ideala ne bi imalo smisla kada ne bi postojao
ovjek koji ga je postigao. To je Poslanik, s.a.v.s.. On je El-Insanul
kamil, Savreni/Univerzalni ovjek. Slijeenjem njegovog primjera
i uzora mi teimo odgojnom idealu. Bavei se odgojem, uviamo
da kroz razvojne periode djeci vie odgovaraju uzori
karakteristini za taj razvojni period. Iz Poslanikovog ivotopisa
izdvojili smo urnek uspjeha, a iz njega smo izveli odgojne primjere
i uzore karakteristine za razvojne faze u ivotu ovjeka koji vode
ka odgojnom idealu.
Kljune rijei: Primjer; Uzor; Ideal; El-Insanul kamil;
Periodizacija psihikog ivota ovjeka.
UVOD
U odgojnom radu, bilo u porodici bilo u instituciji, odgajatelj
prati razvoj djeteta i pristupa mu u skladu sa njegovim razvojnim
sposobnostima i interesovanjima. Islamski odgoj se u velikoj mjeri
oslanja na sunnet, tj. primjere vezane za ono to je Poslanik,
s.a.v.s., radio, preporuio da se radi i utnjom odobrio. Veoma su
nam znaajna iskustva ashaba i naih ispravnih prethodnika, te
iskustva drugih poslanika koji se spominju u Kur'anu. Kur'an i
sunnet su u temelju pedagogije, davali joj mi prefiks islamska ili

1
Pedagog, Djeiji dom Al-Walidein u Sarajevu, zukici@hotmail.com

396
ne. Sira Poslanika, s.a.v.s., je pokazatelj praktine uspjene
primjene odgoja u zajednici koja se reprodukovala dok ju je
Poslanik, s.a.v.s., odgajao. Snagu pedagogije tog vremena oslikava
nam nagovjetaj Poslanika, s.a.v.s., da je najbolja generacija,
generacija ashaba, a zatim onih poslije njih, a zatim onih poslije
njih. Upravo iz pedagogije ovih generacija koje su prihvatile,
primijenile i proirile islam, znanost moe izvui zakonitosti
primjenjive za dananju praksu. Kur'an imenuje Poslanika, s.a.v.s.,
uzorom. Razmiljajui o ovoj temi ukae se blaga nedosljednost u
jezikom znaenju rijei primjer, uzor i ideal kao sredstava
usmjeravanja u odgojnom radu. Gledajui u hijerarhijskom smislu
najpree je bilo da Poslanik, s.a.v.s., bude ideal, koji nas podstie,
hrabri, oduevljava, da bude vrhunac savreni ovjek. Ovakvo
raymiljanje navodi nas na blagu izdiferenciranost u tumaenju
termina: primjer, uzor i ideal, te da je ona od presudne vanosti za
smisao naeg rada. Svi ljudi prolaze u ivoti kroz jasno
izdiferencirane razvojne periode bez obzira na drutvo ili vrijeme
kome pripadaju. Svaki od ovih perioda ima svoje specifinosti,
kako u senzo-motorikom, psihosocijalnom, moralno-etikom,
kognitivnom razvoju. Pametan odgajatelj e ove razvojne
specifinosti uzimati u obzir. Sredstva usmjeravanja koja pri tome
koristi su, izmeu ostalih, primjer, uzor i ideal. Svaki od ovih
razvojnih perioda je senzibilniji na primjere, uzore i ideale u skladu
sa svojim razvojnim stepenom. Tako da je u odreenom razvojnom
periodu efektivnije neko od sredstava usmjeravanja koje nam
sigurno nee biti tako efektivno u drugom razvojnom periodu.
Poto je sira ivotopis Poslanika, s.a.v.s, ona nam i iz svog aspekta
daje pregled svih razvojnih faza koje je na divni uzor proao. To
nam ukazuje na vanost poznavanja sire kako bismo kao odgajatelji
mogli pruiti odgovrajue uzore u odrenim razvojnim periodima.
MUHAMMED, S.A.V.S., ODGOJNI PRIMJER, UZOR I
IDEAL
Govoriti o formiranju uzora kroz ivot ovjeka nosi izvjesne
nejasnoe. Vano je na poetku izbjei nesuglasja u terminologiji.
Stoga emo na poetku objasniti razlike u znaenju termina:
primjer, uzor i ideal. Primjer djeluje neposredno na mlade ljude
zbog njihove sklonost i sposobnosti oponaanja (Vukasovi, 1995:
364). Najsnanije djelovanje na mlade ljude imaju primjeri
roditelja i uitelja, pogotovo ako su dosljedni i principijelni u

397
svojim stavovima. Primjer moe biti iv, savremenik, ali moe biti
i neki knjievni ili filmski lik, naunik, sporta. Uzor je uvijek
stvaran, vezan za neku odreenu osobu koja postoji, koju mladi
ovjek poznaje ili je ivo predouje i doivljava kao stvarni lik
(Vukasovi, 1995: 364). Rekli bismo da je uzor onaj ko je pozitivni
primjer pretoio u praksu sadanjeg vremena i pokazao nam da to
moe svako. Ideal je lik koji se zamilja, kome se tei, koji kao
moralno savrenstvo pokazuje cilj, perspektivu, konanu svrhu
ivota, smisao ovjekove egzistencije i zato ga elimo postii iako
nismo vrsto uvjereni da emo uspjeti ostvariti takvo savrenstvo.
Ideal nas vodi, daje moralnu snagu, upozorava na prave vrednote.
Kao to se uzori slijede, ideali nas potiu, hrabre i oduevljavaju
(Vukasovi, 1995: 364). Iz navedenog moemo zakljuiti da put
stvaranje ideala vodi od pozitivnog primjera ka uzoru, a od njega
do odgojnog ideala. Meutim, interesantno je navesti da postoje i
drugaija shvatanja ovih pojmova. Uzor, primjer, model, ideal
predstavljaju sinonimne pojmove. U svakodnevnom govoru termin
uzor se najee upotrebljava u kontekstu- 'biti poput nekog'. I
najplia semantika analiza rijei uzor kazuje da je uzor poticaj,
neko poput koga elimo biti. (...) Njemaki jezik prua veoma
tarnsparentne mogunosti uvida u tumaenja znaenja pojma uzora.
Uzor (das Vorbild) svojim znaenjem asocira na prvobitnu skicu
neega, prasliku (Vejo, 2002: 25, 26). Ipak, za nas je
funkcionalnija prva podjela znaenja termina. Kada govorimo o
osobinama Muhammeda, s.a.v.s., esto navedemo 21. ajet iz sure
Ahzab:
Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se
nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji esto
Allaha spominje.
Tefsir nas upuuje da ajete ne vadimo iz konteksta Objave, a
pedagogija nas upuuje da odgojni uzor pripada zajednikom
djelovanju. Ovaj asni ajet veliki je temelj u gledanju na
Resulullaha u njegovom govoru, postupcima i stanjima. Zbog toga
je Uzvieni naredio ljudima na dan bitke protiv saveznika da se
ugledaju na Vjerovjesnika u strpljivosti, borbi, ustrajnosi i
oekivanju olakanja od Silnog i Svemogueg. Zbog toga je rekao
onima koji su se pokolebali i prestraili na dan saveznika: 'Vi u
Allahovom poslaniku imate divan uzor', zar neete da ga oponaate
i ugledate se na njega u njegovim karakteristikama. Zbog toga je
Uzvien rekao: 'Za onog ko se nada Allahovoj milosti i nagradi na
onom svijetu, i koji esto Allaha spominje' (Ibn Kesir, 2002: 471).

398
Spomenuti ajet je objavljen u vrijeme kada su se ashabi pripremali
za Bitku na Hendeku. Tada su se muslimani oduprli saveznicima
koji su brojali 10 000 vojnika i ratnom varkom kopanjem hendeka,
po sugestiji Selmana El-Farisija pobijedili su nadmonijeg
neprijatelja. Svi su pohrlili kopati hendek, pa i Poslanik, s.a.v.s.,
uprkos nestaici hrane koja ih prisiljavala na vezivanje kamena za
stomak kako bi ostvarili efekat sitosti. Kada bi se poalili
Poslaniku, s.a.v.s., on bi im na svom stomaku pokazao privezana
dva kamena. U takvim okolnostima Allah, d.., objavljuje ovaj
ajet u kojem nam ukazuje na Poslanika kao divnog uzora, koji
aktivno uestvuje u ivotnim situacijama sa svojim savremenicima
dajui i njima i nama ivi primjer uspjeha (Halilovi, 2007).
Osvrui se na prethodno navedene definicije primjera, uzora i
ideala u odgojnom radu i na razumijevanje konteksta kome je ajet
objavljen moemo zakljuiti da Allah, d.., ashabima imenuje
Poslanika, s.a.v.s., kao uzor kojeg e slijediti, a nama kasnijim
generacijama i kao primjer i kao uzor i kao ideal koji e nas
poticati, hrabriti i oduevljavati. Odgojni ideal je na razini opeg,
najopenitijeg, vrlo perspektivnog. (...) On povezuje ljude u
zajednikim nastojanjima da se ostvare ljudski ideali i ideal
oovjeenog ovjeka (Vukasovi, 1995: 65). Odgojni ideal u
islamskoj pedagogiji je postignut u liku i djelu Poslanika, s.a.v.s. i
predstavljen je terminom El-Insanul kamil ili Savreni/Univerzalni
ovjek (Nasr, 1994: 150). Prisjetimo se jedne od defincija sunneta
koja kae da je sunnet sve ono to je Poslanik, s.a.v.s., radio,
preporuio da se radi i utnjom odobrio (Gulen, 2009: 19).
Zakljuujemo da praktikovanje sunneta svakoga od nas moe voditi
utrtim putem ka odgojnom idealu.
FORMIRANJE UZORA KROZ RAZVOJNE FAZE I SIRU
POSLANIKA, S.A.V.S.
Pratei razvojne faze ovjeka moemo zakljuiti da u skladu
sa specifinim razvojnim potrebama neki primjeri i uzori vie
odgovaraju od drugih. U tom smislu moemo oekivati da u siri
Boijeg Poslanika, s.a.v.s., i ivotu njegovih ashaba imamo
izuzetno dobar potencijal za izvlaenje odgojnih primjera i uzora
po razvojnim fazama kroz cio ivot, a koji bi bili kompatibilni
dananjim potrebama. esto u ovom kontekstu ujemo hadis:
'Mene je odgojio moj Gospodar i lijep odgoj mi podario'. (...) Ovaj
hadis je slabog lanca prenosilaca, ali je ispravnog znaenja

399
(Ulvan, 2003: 442). Smisao njegovog znaenja je u tome da
odgajati druge moe samo onaj ko je i sam odgojen. Njegov
primjer (ono to je preporuivao ili utnjom odobrio), uzor (ono to
je radio) i ideal kojeg je postigao primjenjujuu Kur'an i Mudrost
koji su mu bili objavljeni te uzornosti njegovih ashaba srni su
primjeri razvojnih specifinosti u formiranju uzora na putu ka
odgojnom idealu.
Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadirima i
ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela inei, a i oni
su zadovoljni njime; za njih je On pripremio dennetske bae kroz
koje e rijeke tei, i oni e vjeno i zauvijek u njima boraviti. To je
veliki uspjeh (At-Tawba: 100).
Ovaj ajet nagovjetava krajnji smisao slijeenja upravo
primjera i uzora koje je odgajao El-Insanul kamil u postizanju
velikog ahiretskog uspjeha, kada cjelokupan odgoj dobiva i
materijalnu procjenu u vidu vjenih dennetskih bai. Masen
smata da se identifikacija dogaa kad se usvajaju sloeni,
integrirani oblici ponaanja, a ne posebne, usitnjene reakcije i
specifini naini reagiranja. Kod identifikacije postoji i emotivna
vezanost za model i efekti su trajniji i dublji. Oito je da se pri
identifikaciji dogaaju odgojne promjene na najdubljoj razini,
razini internalizacije. Faktori internalizacije su ve spomenuti
emotivni odnos s modelom (uzorom) kao i medijaciono
potkrepljivanje. Medijacioni procesi potkrepljivanja odnose se na
predstave i implicitne verbalne prezenacije. Uvodimo pojam
anticipiranog potkrepljivanja koji oznaava autonomno podsjeanje
na nagradu koja se oekuje. Tako ponaanje uzora postaje svojim,
jer odgajanik uoava da je uzorno ponaanje nagraeno, ili bar nije
kanjeno, a potom zamilja pozitivne efekte za sebe, ako se ponaa
na isti nain (Vejo, 2002: 27), to je u potpunosti predoeno
navedenim ajetom. Nakon to smo obrazloili razloge zbog kojih
emo upravo od njih uzimati norme vratimo se siri i razvojnoj
psihologiji.
Ivan Furlan predlae ovakvu periodizaciju ovjekovog
psihikog razvoja:
1. Prenatalno razdoblje od zaea do ronja
2. Novoroene dvije sedmice nakon roenja
3. Dojene do kraja prve godine ivota
4. Rano djetinjstvo od kraja prve do kraja tree godine
5. Predkolska dob od tree do este ili sedme godine
ivota

400
6. kolska djeija dob od este ili sedme do 12./13.
godine ivota
7. Pubertet od 12. do 15. godine
8. Mladalatvo ili adolescencija od 15. do 18./20. godine
ivota
9. Zrela dob od 20. do 50./60. godine ivoa
10. Predstaraka dob od 50./60. godine do 70. godine
ivota
11. Strost od 60./70. do kraja ivota (Selimovi, 2001:
67).
Prenatalno razdoblje razvoja djeteta sira nije zanemarila i daje
nam dosta pozitivnih primjera i uzoritih ponaanja. Ovaj period
podrazumijeva adekvatan odabir suprunika kroz odabir genetikog
materijala koji suprunici unose u brak. Takoer, unose sa sobom
ugled, vjeroispovijest i odgoj porodice kojoj pripadaju te imetak
kojeg posjeduju. U konkretnom sluaju Abdullaha i Amine ovi
preduvjeti su bili idealno ispunjeni i dali su odlian temelj za
kasniji poloaj Poslanika, s.a.v.s., u drutvu. Interesantna je
injenica da je Poslanikov, s.a.v.s., otac umro prije njegovog
roenja, stavivi ga u ulogu siroeta iz koje je mogao promatrati
drutvo bez optereenja svog povlatenog poloaja.
Period novoroeneta obuhvata period koji je Poslanik,
s.a.v.s, najvjerovatnije proveo u intenzivnom kontaktu sa majkom.
Moramo priznati da sire ne navode tanu dob Poslanika, s.a.v.s,
kada je otiao kod Halime, ali je sigurno da je to bilo u dojenakoj
dobi. U ovom razvojnom periodu imamo i sluaj trljanja desni
prvom novorenetu iz muhadirske porodice u Medini,
Abdullahu ibn Zubejru (El-Devzijje, 2006: 36), takoer,
neposredno nakon roenja Poslanik, s.a.v.s., je uio ezan i ikamet
svome unuku Hasanu na uho, tada se djetetu kolje akika, sunnetimo
ga i nadijevamo imena (El-Devzijje, 2006). Kad sve nabrojimo,
vidimo da se u dvije sedmice dogode presudne stvari za ivot
ovjeka u smislu njegovog identiteta: dobije muslimansko ime,
dobije prvu govornu stimulaciju ezanom i ikametom, identifikacija
sa praksom Ibrahima, a.s., suneenje i ahiretski status kroz vezu sa
akikom. Iz spomenutog moemo kao roditelji uzeti primjere i uzore
za nau odgojnu praksu u odgoju novoroeneta.
Period dojeneta traje do kraja prve godine ivota, mada
je praksa Arapa tog vremena bila da ovaj period traje do kraja
druge godine, a rano djetinjstvo traje do kraja tree godine, pa
emo ih spojiti u jedan period. Ovaj period je Poslanik, s.a.v.s.,

401
proveo kod Halime u plemenu Benu Sad gdje je bio izloen raznim
poticajima za adekvatan razvoj (Halilovi, 2007). U ovom periodu
do kraja druge godine dolazi do vidnog senzomotorikog razvoja.
Dijete ustaje u sjedei poloaj, a ubrzo poinje i sa kretanjem kroz
puzanje i hodanje (Furlan, 1991). U tom periodu je vano da djeca
imaju dovoljno prostora za senzo-motoriki trening kako bi se
izbjegle povrede. U periodu dojeneta dijete usvaja i navike
hranjenja i spavanja, niknu mu zubi, naui kontrolisati sfinktere
2
i
razumije jezik kojim se govori u njegovoj blizini. Jako je vano da
u ovom razvojnom periodu dijete bude izloeno govoru kroz
sluanje razgovora u svojoj okolini. Najvei broj djece do kraja
dojenakog perioda progovore (Furlan, 1991). Ovaj period dojenja
kojeg smo proirili do kraja druge godine ulazi u razdoblje ranog
djetinjstva. Sa napunjene dvije godine imamo odraslo dijete, koje
je po dogovoru Halima vratila majci. Zato ba tada? Zato to na
takvu osnovu poinje da se nadograuje temelj nae teme. Tada
djeca dolaze u fazu kada ue po modelu. Za djecu u treoj godini
vrlo je znaajno oponaanje odraslih, prije svega roditelja. (...) U
treoj godini ivota javljaju se u djece i elementi moralnog
rasuivanja. (...) Od brojnih podruja uenja te djece najizrazitije je
ono koje im omoguava socijalizaciju. (...) Na razvijanje crta
linosti djece te dobi djeluju u prvom redu obiteljski odnosi i
struktura obitelji. Tako e se dijete jedinac po svoj prilici razvijati u
drugaiju linost od djeteta koje ima brae i sestara. A kod brae i
sestara za svako je dijete znaajno koje je po redu, a osobito je li
najstarije ili najmlae. Socijalizacija djeteta u treoj godini
ograniena je manje-vie na obiteljski krug (Furlan, 1991: 56).
Uprkos dogovoru izmeu Halime i Amine, Halimina porodica
dolazi traiti dijete da im se vrati jer je osjetila nedostatak bereketa.
Amina pristaje na to, Muhammed, s.a.v.s., se vraa i sve spomenute
razvojne segmente proe u Haliminoj porodici. Velika je mudrost u
tome to je makar i nakratko bio sa majkom jer mu je to omoguilo
da stekne svijest o tome da mu je Amina majka, ali zbog dugotrajne
razdvojenosti nije mogao da se identifikuje sa njom kao roditeljem.
Prvenstveno u domenu praktikovanja vjere, ali i da bude zatien
od potencijalnih nedostataka koji prate odgoj jedinca i siroeta u
sredini u kojoj bi bio okruen enama, to posebno negativno
utjee na djeake koji (...) gube nedovoljni i nemoni nazor majke i

2
Sfinkteri su miii koji kontroliraju otjecanje mokrae (http://www.hupt.hr.
Oitano: 2. 04. 2009.).

402
sniavajui prag tolerancije u svom ponaanju bre naginju
antisocijalnom ponaanju ili pretjeranoj feminizaciji (Stevanovi,
2000:498). Ne moemo a da ne spomenemo Bolbijeva (Bowlby)
istraivanja i teoriju atamenta (attachment) tj. povezivanja, koja
govori da due prekidanje afektivnog odnosa majka dijete za
prve tri godine ivota ostavlja karakteristine posljedice po linost
djeteta. (...) U svim ostalim sluajevima bilo je dugih prekida u
odnosu majka dijete za prve tri godine ivota i dijete je postalo
perzistentni kradljivac (Stevanovi, 2000: 465). Napomenut emo
da islam podrazumijeva tri vrste srodstva a to su: srodstvo po
mlijeku, po tazbinstvu i po krvi. Halima je, dojei Muhammeda,
s.a.v.s., postala njegova majka po mlijeku u genetikom smislu,
ali i majka u psiholokom smislu, jer je dojei ga nuno razvila i
afektivni odnos sa njim. Time je Muhammed, s.a.v.s., postao njen
sin po mlijeku, a njenoj djeci brat po mlijeku. Na taj nain je u
potpunosti anulirao sve potencijalne negativnosti odvojenosti od
svoje mekkanske porodice, a uspio pokupiti sve pozitivnosti iz
obiju porodica kojima je pripadao. Ono to je vano odgojiteljima
iz ovog razvojnog perioda je da potpunim dojenjem moemo
prevazii sve nedostatke koji zbog ivotnih okolnosti mogu nastati.
Koritenje flaice u ovom periodu ne osigurava nuno povezanost
izmeu majke i djeteta, nego naprotiv, dijete pored prisutne majke
ne osigurava odgovarajuu afektivnu vezu. ini se kao dobar savjet
majkama koje rade i ostavljaju djecu drugima na uvanje, da bi
vraanje prakse dojilja u naem drutvu, podiglo nivo emocionalne
stabilnosti i sposobnosti za emocionalno vezivanje.
Predkolska dob po spomenutoj klasifikaciji obuhvata period
od tree do este/sedme godine ivota. Taj period karakterie
intenzivna igra sa drugom djecom kroz brojalice i sakrivanje, ali i
kroz magina znaenja rijei ili magine dogaaje, npr. abraka
dabra i sl. Igre se na ovom uzrastu razvijaju i kroz stepen
organizacije, od igara bez pravila do igara sa pravilima
struktururinanih igara poput mirke i planova koje se moraju
igrati poteno (Furlan, 1991). Zato takve igre pridonose etiko-
moralnom razvoju djece. (...) Na kraju predkolskog razdoblja sve
su ee igre s ulogama (Furlan, 1991: 66). U ovom razvojnm
periodu se Muhammedu, s.a.v.s., deavao neobian dogaaj,
upravo za vrijeme igre koji je direktno vezan za etiko-moralne
karakteristike. Dok se Muhammed, s.a.v.s., igrao sa janjcima, dola
su mu dva meleka u ljudskom liku, izdvojili ga iz igre i izvadili iz
srca ugruak rekavi da bi mu time mogao ejtan nauditi. Djeca su

403
dotrala Halimi rekavi da je Muhammed, s.a.v.s., ubijen (El-
Mubarekfuri, 1996). Vidjevi ga ivog, ali veoma blijedog,
zabrinuta za njegovu sigurnost Halima je odluila da ga vrati majci.
elei da ga vie vee za mekkansku porodicu majka odluuje da
krene na put sa petogodinjim/estogodinjim djeakom,
slukinjom i svekrom u posjetu mezaru Muhammedovog oca.
Amina nije mogla podnijeti teinu puta u Jesrib i u povratku umire
(El-Mubarekfuri, 1996). Njen posljednji pokuaj identifikacije
Muhammeda, s.a.v.s., sa osnovnom porodicom ostao je
bezuspjean. Muhammed, s.a.v.s., je pored drugih pojmova koje
djeca ovog uzrasta stiu, stekao i pojam smrti. Izmeu 5. i 7.
godine djeca poinju polako uviati da je smrt neopoziva, ali i dalje
imaju potrebu da konkretno razrade alost ukoliko je umro neko
koga su oni poznavali (Hwang i Nilsson, 1996: 164). Iz ovog
segmenta argumentacije kao primjer i uzor za odgojnu praksu,
uzimamo nauno potvrenu orijentaciju djece ovog perioda za igru,
koju e svaki ozbiljan odgajatelj uzeti za ozbiljno. I to kakva igra?
arobna, nemogua igra u kojoj je sve mogue. Ba takva igra
kakvu je igrao i Poslanik, s.a.v.s., sa svojim drugarima iz plemena
Benu Sad. U ovom periodu se kod djece razvija vokabular i
informiranost te raste interesovanje za prie. Tada odgojitelj
prianjem pria plasira pozitivne primjere djetetu i trajno ih
ugrauje u njegov svijet kvalitete pripremajui ga za slijeenje
prakse uzora na putu postizanja odgojnog ideala. Savremeni
porodini odgoj nudi djeci gledanje crtanih filmova u ovom uzrastu
koji mogu proizvesti fobije zbog maginosti sadraja veeg
intenziteta nego to su djeca u stanju podnijeti jer je prisutan
vizuelni segment.
Prema Furlanovoj klasifikaciji kolska djeija dob traje od
6./7. godine do 12./13. godine. Mnogi smatraju da je vrijeme
izmeu sedam i dvanaest godina najbolji period ranog djetinjstva.
(...) Mirne godine.(Hwang i Nilsson, 1996: 205) U ovom periodu
je Muhammed, s.a.v.s., bio kod djeda koji mu je davao posebno
mjesto u blizini Kabe. Period sigurnosti traje prilino kratko, jer
djed umire, a Muhammed, s.a.v.s., opet ostaje sam. Brigu o njemu
preuzima amida Ebu Talib (Halilovi, 2007). Ovaj period je
znaajan po kognitivnom razvoju, po sklapanju prijateljstava,
pohaanju kole, formiranju vlastitih etikih normi (Furlan, 1991).
Muhammed, s.a.v.s., nije pohao kolu, niti je meu vrnjacima
imao najboljeg druga. Sira nas obavjetava o tekim vremenima
sue u kojima su se oajni stanovnici Mekke skupili pored Kabe da

404
mole Allaha, d.. za kiu pa se kia spustila nakon dove
Muhammeda, s.a.v.s.. U periodu kada je bio djeai od dvanaest
godina krenuo je sa amidom Ebu Talibom u Siriju na trgovako
putovanje. Zbog upozorenja pobonjaka Behire, uplaenog za ivot
Muhammeda, vratio se kui ne uradivi posao (El-Mubarekfuri,
1996). Razvojna karakterstika ovog perioda je da djeca uviaju
kako i sama mogu umrijeti (Hwang i Nilsson, 1996), to je u ovom
konkretnom sluaju spoznao i sam dvanaestogodinji Muhammed.
Pitamo se kako je uope djeak koji je cio ivot gubio drage ljude
mogao ostati uravnoteena linost, voa, ideal? Oigledno je da je
jedan dio djece veoma otporan na stresne situacije, ponekad ih
nazivaju maslakovom djecom. ini se da oni mogu savladati
gotovo sve potekoe te mogu preivjeti, kako u fizikom tako i u
psihikom smislu, i pod najteim okolnostima (Hwang i Nilsson,
1996: 245). Ameriki psiholog Norman Garmezy izvrio je
dugorono istraivanje stresnih stanja djece, izmeu ostalog u
Kaliforniji i na Havajima (na otoku Kauai, zbog ega je ovo
istraivanje nazvano Kauai-studija). Njegovi zakljuci o
maslakovoj djeci ili stresno otpornoj djeci, kako ih je Garmezy
radije nazivao, svode se ukratko na slijedee. Oni imaju pozitivno
poimanje o sebi, voljni su za saradnju, nadareni su, otvoreni i
matoviti. Samostalni su, polazi im za rukom da se prilagode
razliitim sredinama, imaju dobar odnos prema nekom odraslom,
naprimjer prema nekom roaku, susjedu ili nastavniku. Drugi
vaan faktor je da su ova djeca imala prilike razviti strategije i
naine ophoenja u tekim odnosima, te da su, osim toga, bili u
mogunosti primijeniti te iste strategije i uvjeriti se da
funkcioniraju za njih. Takoer, je vano da djeca imaju izvor
pozitivnih iskustava, npr. nekog ko e im pruiti podrku, to moe
doprinijeti kompenziranju loih odnosa kod kue (Hwang i Nilsson,
1996). Za odgojnu praksu je vano saznanje da odgovarajuim
toplim odnosom socijalne podrke kakvu je Muhammedu pruio
djed nakon majine smrti a amida nakon djedove, te osjeaj
sigurnosti koji mu je pruio amida vraajui se sa poslovnog
putovanja osiguravaju podlogu razvoja pozitivne linosti.
Mladalatvo ili adolescencija traju od 15. do 18./20. godine,
kao razdoblje u psihikom razvoju ovjeka nastalo je u
suvremenom drutvu. (...) U primitivnim drutvima pubertet je
oznaavao kraj djetinjstva i ulazak u svijet odraslih. (...)
Anatomsko-fizioloka zrelost mladih ne znai i njihovu psihiku, a
osobito ne socijalnu zrelost. (Furlan, 1991: 140) Savremeno

405
drutvo anatomsko-fizioloki potpuno zrele, ali neiskusne osobe,
smatra socijalno i ekonomski ovisnim produavajui trajanje
kolovanja i amnestirajui ih od odgovornosti za postupke.
Islamska pedagogija i vjerska praksa zadravaju element
individane odgovornosti u periodu adolescencije uprkos socijalnoj i
ekonomskoj ovisnosti. U perodu mladalatva Poslanik je
uestvovao u bici dodajui strelice amidama (El-Mubarekfuri,
1996: 64). Poznati su nam mladii iz ovog razvojnog perioda koji
su se sporili oko toga koi je nanio kobni udarac Ebu Dehlu u toku
bitke, kao i primjer Ibn Omera kojeg je Poslanik vratio iz bitke
kada se prijavio u 14. godini, a poveo ga slijedee godine. Ovaj
segment elje adolescenata da preuzmu odgovornost i drutvenu
inicijativu se danas zanemaruje pa u nedostatku konstruktivne
akcije adolescenti koji imaju izraenu potrebu da pripadaju nekom
drutvu, raji, klapi posjeuju kao navijake horde sportske
dogaaje i preusmjeravaju adolescentsku snagu (koja moe
mijenjati svijet,) u demolirajue napade. O vanosti dobrog drutva
u periodu mladalatva govori nam i primjer samog Poslanika, kada
je dva puta krenuo na igranku, pa mu je Uzvini Allah dao da zaspi
i sauvao ga. O ovoj temi govori nam i hadis o adolescentima kojeg
prenosi Malik ibn El-Huvejris, r.a.: Doli smo Allahovom
poslaniku, s.a.v.s., kad smo imali od 16 do 30 godina i kod njega
smo ostali trideset noi. Poslanik je prema nama bio milostiv i blag,
a kada je pomislio da smo poeljeli nae porodice, upitao nas je
koga smo ostavili iza nas, i mi ga obavijestismo, a on nam ree:
'Vratite se svojim porodicama i budite sa njima, poduavajte ih
nauci i nareujte im dobro, klanjajte onako kako ste vidjeli da ja
klanjam, a kad nastupi namasko vrijeme, neka jedan od vas proui
ezan i neka imami najstariji meu vama (Buhari, vidi Ebu Gudde,
2003: 25). Iz hadisa moemo zakljuiti da je mladaltvo izuzetno
vaan period za formalno obrazovanje, da su adolescenti jo uvijek
prisno vezani za porodicu, da je vano za njih da su u dematu,
klapi, raji, da najstariji bude voa kako bi izbjegli rivalstvo i
vanost praktinog uzora koji je sa njima bio u procesu zrijenja
kojeg su vidjeli kako klanja, te omoguavanje preuzimanja
inicijative u porodici i u drutvu kroz poduavanje drugih normama
koje su nauili od uzora.
Zrela dob traje od 20. do 50./60. godine ivota. Sa fizikog
aspekta maksimalna miina snaga i brzina reagiranja postie se
negdje sa oko 25 godina. (...) Na psiholokom planu (...),
odgovornost karakterie ovaj period (...), dotada sakupljena znanja

406
se nastoje primijeniti u praksi. (...) Nakon izbora zanimanja trebalo
bi da zapone i stvara se potreba za dubljim ukljuivanjem u svoje
profesionalne obaveze i aktivnosti. Najvanija potreba u ovom
periodu koja se u dananjem vremenu esto ne ostvaruje jeste
tenja ka samostalnosti i neovisnosti (Selimovi, 2001: 415).
Upravo u tom periodu je Poslanik, s.a.v.s., poeo raditi za Hatidu,
r.a., sklopio brak, dobio i podigao djecu. U 35. godini je doivio
socijalno priznavanje kroz nadimak Pouzdani, Povjerljivi i ast da
stavi Haderul-esved u Kabu prilikom rekonstrucije. Ostvario je
drutveni ugled, ekonomsku stabilnost i roditeljsko zadovoljstvo
(El-Mubarekfuri, 1996). U tom kontekstu govori istraivanje
Schaie koji je provjeravao intelektualne sposobnosti svojih
ispitanika u est navrata mjerei poznavanje vokabulara, prostornu
orijentaciju, induktivno rezoniranje, verbalnu fluentnost i
numeriko rezoniranje. Ustanovio je da sve ove sposobnosti imaju
slian razvojni trend: vrhunac doseu u etrdesetim godinama, do
ezdesetih su stabilizirane na istoj razini, nakon ega poinju
lagano opadati. Do znaajnijeg pada sposobnosti dolazi tek u
osamdesetim godinama, ali ne u svim podrujima podjednako, ve
najee u jednoj ili dvije mjerene sposobnosti. Istraivanje je
potvrdilo da se opadanje intelektualnih sposobnosti u kasnijoj
starosti najveim dijelom dogaa u podruju fluidne inteligencije
3
,
i to nakon 60. godine, dok kristalizirana inteligencija
4
(npr.
bogatstvo rjenika ili verbalna fluentnost) ostaje na razmjerno
stabilnom nivou i sve do kasne starosti te ima kompenzatorni
uinak na opadanje sposobnosti vezanih uz fluidnu inteligenciju.
Drugim rijeima, kapacitet odraslih osoba za stjecanje novih znanja
i vjetina ostaje razmjerno nenaruen do visoke starosti (Vizek -
Vidovi i Vlahovi - teti, 2007). U ovakvom idealnom poloaju
Poslanik u 40. godini, kad je potpuno sazrio, dobiva objavu.
Iskuenje koje je kao ovjek imao mislei da je skrenuo s pameti
kompenziralo je njegovo samopouzdanje koje je imao u drutvu, ali
i znaajna podrka supruge Hatide koja ga je ubijedila da Allah,
d.., nee osramotiti ovjeka njegovih pozitivnih osobina (El-
Mubarekfuri, 1996). Na planu linosti i openito stvaranju

3
Fluidna inteligencija je uroena, bioloka dimenzija intelektualnog
funkcioniranja i neovisna je o okolinskim utjecajima, obrazovanju ili
uvjebavanju.
4
Kristalizirana inteligencija je steena osobina, a temelji su joj steena znanja i
vjetine. Kristalizirana inteligencija oblikuje se pod utjecajem okoline, u dodiru s
odreenim drutvenim i kulturnim okruenjem.

407
stabilnijih socijalnih odnosa ponaanje se usmjerava ka
uspostavljanju dubljih emotivnih veza te zasnivanju branih odnosa
i stvaranju vlastite porodice (Selimovi, 2001: 415). Iz ovoga
moemo zakljuiti da je mukarcima u ovim godinama podrka
supruge od presudne vanosti za njihovo psihiko zdravlje.
Potpuna zrelost bez elementa braka i supruge gubi dio svoje
potpunosti i negira je. Poslaniku, s.a.v.s., u ovom periodu supruga
Hatida je dala prvu i presudnu podrku. Druga podrka potrebna
ovjeku ovih godina je i podrka njegove familije. U ovom
kontekstu je Ebu Talib odigrao znaajnu ulogu i osigurao ravnoteu
utjecaja. Poslanik je ipak, u islam prvo pozvao lanove svoje
porodice, pa tek kasnije ostale stanovnike Mekke. Uz podrku
supruge i Ebu Taliba kao i sa podrkom sljedbenika, Poslanik,
s.a.v.s., uspjeno prolazi kroz period izolacije i postaje jai. U
Godini tuge gubi Ebu Taliba i Hatidu, dva bitna oslonca,
Allah, d.., ga ojaava Isra' i Mi'radom pojaavajui
svakodnevnu vezu Poslanika, s.a.v.s., i vjernika sa Allahom kroz
pet dnevnih namaza. Sa poveanjem broja muslimana, hidrom u
Abesiniju, podrka se iri i raznosi se vijest o Poslaniku, s.a.v.s..
Sve akcije Kurejija koje su se dalje odvijale na planu negativne
propagande o islamu, gubile su intenzitet negativnosti, a ostavljale
informaciju da je Poslanik doao (Halilovi, 2007). Mekkanski
period je bio period psiholokog rata. Kada je bila potrebna
mudrost, zrelost i staloenst, ali i pravna nemogunost da zatiti
svoje sljedbenike. U tom periodu je Poslanik molio Allaha da uputi
nekog od vienijih stanovnika Mekke ko bi ih svojim poloajem i
stasom mogao zatiti. Allah, d.., je odabrao Omera, r.a. Fenomen
Omerovog prihvatanja islama, ali i irenja islama openito,
uspjeno moemo prikazati Perijevim (Perry) fazama formalnog
miljenja. Peri objanjava da se tokom sticanja specifinih znanja
mogu prepoznati etiri stepena razvoja formalnog miljenja: faza
dualizma koja poiva na uvjerenju da su pojave istinite ili lane,
faza multipliciteta u kojoj osoba uvia da o istoj stvari mogu
postojati razliita tumaenja, ali vjeruje da autoritet ipak zna pravi
odgovor, faza opeg relativizma u kojoj se javlja sumnja je li
dolaenje do istine uope mogue, i na kraju misaono najzrelije
osobe ulaze u fazu predanog relativizma prihvaajui postojanje
razliitih pristupa u utvrivanju istinitosti zakljuaka pri emu su
svjesni da su, u odreenim uvjetima, neki pristupi primjereniji od
drugih (Vizek Vidovi i Vlahovi - teti, 2007). Pod utjecajem
snage valjanih argumenata takve su osobe spremne promijeniti

408
vlastito stajalite, kao to su sposobne i integrirati proturjene
informacije u nova, cjelovita tumaenja i modele. Osobe koje se
nalaze na ovom stupnju misaonog razvoja neki autori jo nazivaju
dijalektikim ili postformalnim misliocima (Vizek - Vidovi i
Vlahovi - teti, 2007: 288). Sve segmente specifinosti zrelog
Poslanikovog doba slikovito nam opisuje Teorija ivotnog raspona
koja naglaava, da se razvoj odvija tokom cijelog ivota kroz
dinamiku interakciju procesa rasta, odravanja stanja i gubitka
mogunosti. Baltes opisuje te razvojne aspekte kao tri adaptivna
procesa: selekcija, optimizacija i kompenzacija (Vizek - Vidovi i
Vlahovi - teti, 2007: 285, 286). Proces selekcije podrazumijeva
izbor onih ciljeva u kojima e nai potencijali najvie doi do
izraaja. Optimizacija je adaptivni process rasta usmjeren na
podizanje razine funkcioniranja u podrujima u kojima postoji
nedostatak ili smanjenje resursa. Gubitak mogunosti regulacije i
opadanje adaptivnih mogunosti dovodi do ukljuivanja procesa
kompenzacije. Kompenzacija podrazumijeva pronalaenje novih
resursa ili ulaganje veih napora kako bi se opadanje funkcija
zaustavilo, odnosno odralo na eljenoj razini (Vizek - Vidovi i
Vlahovi - teti, 2007). Sposobnost prevazilaenja sloenih
situacija u kojima se Poslanik, s.a.v.s., naao sa ashabima
objanjava Katel (Cattel) svojim modelom fluidne i kristalizirane
inteligencije. Fluidna inteligencija je uroena i neovisna je o
okolinskim utjecajima, obrazovanju ili uvjebavanju. Dolazi do
izraaja u situacijama u kojima se suoavamo s novim zadacima.
Kristalizirana inteligencija su steena znanja i vjetine.
Kristalizirana inteligencija oblikuje se pod utjecajem okoline, u
dodiru s odreenim drutvenim i kulturnim okruenjem. Te dvije
vrste inteligencije imaju pozitivnu korelaciju, a njihovu povezanost
Katel (Cattel) objanjava pojmom ulaganja (Vizek - Vidovi i
Vlahovi - teti, 2007). Prema tom shvaanju razvijenost
kristalizirane inteligencije ovisi o uloenom naporu da se fluidna
inteligencija koristi u procesu uenja i obrazovanja u odreenom
drutvu. (Vizek - Vidovi i Vlahovi - teti, 2007: 287).
Predstaraka dob traje od 50./60. do 70. godine, a starost od
60./70. do kraja ivota. Hidrom, podrka se nastavlja
bratimljenjem muhadira i ensarija i izgradnjom damije kao
maticom oko koje e se razvijati muslimanska zajednica. ivotna
mudrost svih muslimana tog vremena kao i objavljena Mudrost
Poslaniku odigrale su u tom periodu presudnu ulogu. Iako su
istraivanja o ivotnoj mudrosti poela krajem dvadesetog vijeka, u

409
islamskoj odgojno - obrazovnoj tradiciji su uvijek imale svoje
mjesto kroz sunnet prvenstveno, kao objavljenu mudrost, ali i kroz
pravne institucije idma'a i kijasa. Baltes i Staudinger (2000.)
opisali su mudre osobe kao ljude koji posjeduju dobro organiziran
sustav ekspertnih znanja u podruju fundamentalnih ivotnih
pitanja to im omoguava postizanje dubokih uvida, donoenje
valjanih prosudbi i davanje primjerenih savjeta u razliitim
ivotnim situacijama s visokim stupnjem nejasnoe i neizvjesnosti
. (Vizek - Vidovi i Vlahovi - teti, 2007: 289). Tek iz strukture,
koju trai ovjek ove dobi, politike i vjerske izdifirenciranosti i
stabilnosti mogli su se organizirati pohodi i provoditi pravni
propisi. U medinskom periodu izvojevane su najpresudnije bitke za
Ummet (Halilovi, 2007). Sprovedeni su svi pravni propisi u
praksu i pokazan je Ummetu urnek kako se to postie. Jedan voa
sa malobrojnim sljedbenicima pomou Kur'ana i Sunneta uspijeva
za 23 godine na oprotajnom haddu skupiti 124 000 sljedbenika
(Halilovi, 2007). Svi oni zajedno su nai uzori u slijeenju
Poslanika, s.a.v.s., koji je ideal Oovjeeni/Savreni ovjek. Kroz
njihove primjere, praksu i uspjehe mi moemo realno vidjeti svoju
budunost.
ZAKLJUAK
Od velike je vanosti poznavanje sire u formiranju adekvatnih
uzora po razvojnim periodima. Odgojni primjeri, uzori i ideli
sastavni su dio odgoja openito, a vjeronauke posebno. Za poetak
vano je znati diferencirati ove pojmove i podruja u kojim se
manifestiraju. Tragajui za idealnim urnekom primjera, uzora i
ideala doli smo do univerzlne vrijednosti: Poslanika kao divnog
uzora. U jednom momentu se inilo da je to bilo malo. Ipak,
poslanik, s.a.v.s., je ideal. Poslanik, s.a.v.s., je postigao ljudsko
savrenstvo. A ta je onda sa uzorom, kao kur'anskom kategorijom
i tolikim pozitivnim primjerima iz ivota Poslanika, s.a.v.s., ashaba
i naih ispravnih prethodnika. Iz ovog promiljanja doli smo do
spoznaje da primjeri, uzori i ideali u odgojnom smislu ipak imaju
njenu iznijansiranost koju nam je dragi Allah dao da naslutimo
razmiljajui o ovoj temi. U skladu sa tim naveli smo sluaj
Selmana El-Farisija koji je Arapima nepoznatu taktiku hendeka
(rova) primijenio zajedno sa muslimanima i dao kvalitetan doprinos
opstanku i napretku muslimanske zajednice. to se tie uzora
shvatili smo da je vana praktina primjena u ivotu. U ovom

410
sluaju smo istakli omoguenost mladoj osobi da se identificira sa
uzorom, oekujui neku vrstu nagrade ili odsustvo kazne, te
mogunost da ponaanja uzora u konkretnoj situaciji aplicira i u
vlastitom ivotu. Uzor je iz prakse i potie na praksu, a primjer je
njegov teorijski dio. Odgojni ideal objedinjava oboje, potiui nas
da slijedei utrti put osobe koja je postigla odgojni ideal i sami
teimo ka njemu. Meutim, trebalo nam je sredstvo u skladu sa
temom kroz koje bismo mogli sagledati ivotopis Poslanika,
s.a.v.s., i neke segmente iz ivota ashaba pa da na osnovu toga
donosimo zakljuke. Oslonili smo se na razvojne periode u
ljudskom ivotu koje je izdiferencirao Furlan i uz njih smo
postavili siru. Moramo priznati da je to bilo interesantno putovanje
kroz vrijeme u letjelici razvojne psihologije iz koje smo vidjeli da u
siri Boijeg Poslanika, s.a.v.s., i ivotu njegovih ashaba imamo
izuzetno dobar potencijal za izvlaenje odgojnih primjera i uzora
po razvojnim fazama kroz cio ivot, koji bi bili kompatibilni
dananjim potrebama. Nismo na ovom putovnju zamirili na
dostignua savremene pedagogije, nego smo ih sklapali sa
iskustvima Poslanika, s.a.v.s., i izvlaili specifine situacije koje u
pojedinim razvojnim periodima mogu identifikovati uzor (za taj
uzrast) i iskoristiti ga za postizanje odgojnog cilja.
LITERATURA
Ebu Gudde, A. ( 2003). Poslanik kao uitelj. Novi Pazar: El-
Kelimeh.
El-Avadi, M. N. (2008). Uzorite muslimanke. Gornji Vakuf: UG
Nedm.
El-Karadavi, J. (2005). Poslanik i nauka. Sanski Most: Medli
Islamske zajednice.
El-Mubarekfuri, S. (1996). Zapeaeni dennetski napitak. Zagreb:
Visoki saudijski komitet za pomo Bosni i Hecegovini.
Furlan, I. (1991). ovjekov psihiki razvoj. Zagreb: kolska
knjiga.
Gullen, M.F. (2009). Vjerovjesnikov sunnet. Sarajevo: El-Kalem.
Halilovi, S. (2007). Sira ivotopis posljednjeg Allahovog
poslanika. Zenica: Islamski pedagoki fakultet u Zenici. i
Novi Pazar: IU El-Kelimeh.
Hwang, P. I Nilsson, B. (1996). Razvojna psihologija. Stockholm:
Natur och Kultur.

411
Ibn Kajjim, E. (2006). Ukrasi novoroeneta. Sarajevo: Bookline
d.o.o..
Ibn Kesir, H. (2002). Tefsirul kur'anil azim. Kairo: Daru-l-Menar.
Kur'an, (1969). Zagreb: Stvarnost.
Nasr, S.H. (1994). Tradicionalni islam u modernom svijetu.
Sarajevo: El-Kalem.
Selimovi, E. (2001). Osnovi razvojne i pedagoke psihologije.
Konjic: KPD Svjetlost.
Stevanovi, M. (2000). Obiteljska pedagogija. Varadinske toplice:
Tonimir.
Suzi, N. (2007). Primijenjena pedagoka metodologija. Banja
Luka: XBS
Ulvan, A. N. (2003). Odgoj djece islamu. Zenica: Aktivna
islamska omladina.
Vejo, E. (2002). Priroda porodinog odgojnog uzora kod Bonjaka.
Zenica: Islamska pedagoka akademija.
Vizek Vidovi, V. i Vlahovi teti, V. (2007). Modeli uenja
odraslih i profesionalni razvoj, Ljetopis socijalnog rada,
14(2).
Vukasovi, A. (1995).Pedagogija. Zagreb: Hrvatski katoliki zbor
Mi

412

IMPORTANCE OF THE KNOWLEDGE OF SIRA IN
CREATING AN UPBRINGING ROLE MODEL
Zuki Melisa, Student at Master study, the Islamic Pedagogical
Faculty of Zenica
Summary
There are some differences in understanding the terms:
upbringing example/role model/ideal. An upbringing example
points at other people's success. He provides a basis for practical
work. An upbringing role model is a person who puts into practice
things he suggests to other people. Practice leads to positive results
and success. A role model is based on identification. A role model
is one to follow. An upbringing ideal encourages, fills with
enthusiasm, gives meaning to life and work, shapes us morally and
ethically. The exsistence of an upbringing model would be
meaningless without a man who managed to match it. He is the
Prophet, s.a.v.s.. He is El-Insanul kamil, Perfect/Universal man.
Following his example we can reach for an upbringing ideal. Being
engaged in upbringing process, we understand that through an early
developmental period children prefer role models characteristic for
that period. We extracted a model for success from the Prophets
biography and then we deduced some upbringing examples and
models specific for developmental periods that lead towards an
upbringing ideal.
Key words: Pedagogy; Sira; Developmental psychology;
Example; Role model; Ideal; El-Insanul kamil; psychical life
periods .


413

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
:


414

Zbornik Radova Islamskog Pedagoškog Fakulteta U Zenici 7 - 2009

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zbornik Radova Islamskog Pedagoškog Fakulteta U Zenici 7 - 2009

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ZBORNI K RADOVA

I SLAM SKOG PEDAGOKOG FAKULTETA

Ima li onda nepravednijeg od onoga koji, ne znajui istinu,

ij; fko d kod t mj

mij; kraj Hjrin

mij, sd nj n vc, neg sm

You might also like