Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
13Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Socijalna psihologija

Socijalna psihologija

Ratings: (0)|Views: 536|Likes:
Published by Vahidin Brčić

More info:

Published by: Vahidin Brčić on Jan 07, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

08/29/2013

pdf

text

original

 
(1)UVOD
ODREĐENJE SOCIJALNE PSIHOLOGIJE
1.1. DEFINICIJA
: Socijalna psihologija je grana psihologije,i zasniva se na spoznajama i zakonitostima psihologije. Za to postoje tri vrste argumenata (npr. metode koje koristi itd.).Cjelovito definiranje socijalne psihologije je definicija
G.Osboorna
, ona je dosta slena radi pokušajacjelovitosti. Ključni elementi te definicije su:
socijalna
Ψ
je disciplina koja objašnjavautjecaj koji na mišljenje, osjećaje  ponanje pojedinca od strane stvarne prisutnosti drugih osoba (ili zamišljena prisutnost) ili tek nagovještena, očekivana.
Ova definicija govori i o utjecaju na kognitivnu iosjećajnu sferu i ponašanje tj. ne interpretira ga uradikalno biheviorističnom smislu. Ona uključuje isferu doživljaja tj. svekoliki psihički život.
M. Zvonarev
daje sljedeću definiciju:"
Socijalna psihologija je grana psihologijekoja proučava psihološke aspekte socijalnih pojava i socijalne aspekte psiholkih pojava
". Ova definicija obuhvaća bitne dijelovemnogih drugih definicij
a. Sve raznolike pojave i problemiistraživanja, mogu se prema ovoj definiciji precizno svrstati udomenu socijalne psihologije.
1.2. PREDMET SOCIJALNE PSIHOLOGIJE
Predmet koji je u središtu interesa socijalne psihologijerelativno je raznoliko i ponekad
neodređeno definiran.Kao opći predmet socijalne psihologije određuje senpr. socijalna priroda čovjeka, njegov socijalnirazvoj, socijalno ponašanje, društveni život ljudi ilinjihovo uzajamno djelovanje. Neodređenostovakvih općih definicija nastoji se prevladatinavođenjem pojava i problema koji su predmetistraživanja u socijalnoj psihologiji.
Postoje dva tipa definicija:a)
 Socijalna interakcija
: Jedan tip definicija topokušava initi tako da se odrede pojavesocijalne
Ψ
(to je uključno pitanje). Na
 jviše takvihdefinicija kao predmet navode
odnos pojedinac-grupa
} tj.pitanje uzajamnog utjecaja, uzajamnog djelovanja,tj. na razlite oblike i procese socijalneinterakcije. U toj domeni istražuje se veliki brojraznolikih pojava, npr:
socijalna percepcija,
elementarna pitanja formiranja impresija(oblikovanje utisaka),
formiranje socijalnih interakcija,
socijalna interakcija,
interpersonalni odnosi,
istraživanja pojava koje se dešavaju uskupinama,
 ponašanje u grupi,
nastajanje i struktura grupe, i sl.
b)
 
 Socijalizacija
: Druga skupina definicija stavljajutežište na socijalizaciju i određuju ju kao predmetsocijalne
Ψ
socijalizaciju tj. socijalni razvoj. Ovdje seanaliziraju razni aspekti socijalizacije:
(1)
Dio istraživanja se bavi
čimbenicima
socijalizacije npr. utjecaj obitelji, škole,vršnjaka i drugih socijalnih grupa i
institucija
.
(2)
Posebno su važna istraživanja složenih
 procesa mehanizama promjena
, tj. socijalizacije, tj.istraživanja socijalnog enja iinternalizacije koji leže u usnovisocijalizacije i kroz koje se ostvarujusocijalni i kulturalni utjecaju određenesredine.
(3)
 Taker se istruju efekti i
 posljedice
socijalizacije na pojedine psihičke funkcije,stavove, socijalne motive i ličnost u cjelini.
Gerald i Jones:
socijalna
Ψ
se
bavi proučavanjemponašanja koje je funkcija socijalnih podražaja(egzaktnost u pristupu i mjerenju; ZV su ono štose da objektivno registrirati). Međutim, trebanaglasiti da socijalni podražaj
nije
samo stvarnafizička nazočnost drugih osoba već proizlazi i izsocijalno-razvojnih posljedica kao socijalizacijskiefekt. Osoba je npr. učenjem internalizirala normeponašanja – one djeluju i mehanizmima nutarnjekontrole.U socijalnoj psihologiji zastupljeni su, kao i udrugim granama psihologije, različiti teo
rijski pravci(geštalt psihologija, kognitivna psihologija, biheviorizam, psihoanaliza) i metodološki pristupi.
1.3. POVJEST
: Rođendan socijalne psihologije je1908. g. kad su izašle dvije publikacije koje imajuu naslovu ‘socijalnu
Ψ
’. To su izdali englez McDougall(psiholog) i amerikanac Ross (sociolog). Linder (austrijskiautor) ‘Osnove socijalne
Ψ
’ (1871. g.
to je starije od 1908.!).Sredinom 20-tih se javljaju modernije koncipirana socijalna
Ψ
F. Allporta (1924. g.). To je prvi suvremeni udžbenik s
ocijalne psihologije jer su tu prvi nalazidotadašnjih istrivanja (utjecaj grupe naponašanje ljudi, istraživanja konformizma). To suprave exp. provjere. Početak exp. provjera pitanjasocijalne
Ψ
počinje 1897. g. Triplett. Tražio je odisp. da obave jednu motoričku aktivnost (svatkoradi sam i u nazočnosti drugih). Ispitanici su manjeuspješni obavljajući aktivnost u grupi (simultanoaktivne grupe tj. osobe vrše dinamogeni utjecaj napojedinca). No nije kontrolirao faktor takmičenja(on postoji iako su ispitanici upozoreni da serezultati neće uspoređivati).
Zašto se socijalna
Ψ
nije ranije počela razvijati kaoznanstvena? Po nekima nije postojala realnapotreba (uključni odnosi među ljudima su bili
1
 
objašnjeni kroz religiju, praznovjerja, odnosi surješavani kroz legalizirane norme ponašanja tj.zakone). Ili zato što nije bilo metodološke osnove(nije bilo skala za mjerenje stavova). Ili pitanjanisu postavljena u takvoj formi da dozvoljavajuneposrednu exp. provjeru (npr. je li čovjek altruistili ne?).
1.3.METODOLOGIJA SOCIJALNE PSIHOLGIJE
Gotovo sve metode psihologije primjenjuju se usvom izvornom ili prialgođenom obliku u socijalnojpsihologiji. U globalu gledano postoje korelacijski ieksperimentalni pristup. Psiholozi preferirajuexperimentalni pristup jer dozvoljava analizukojom se može pouzdanije izvesti zaključak ouzročno-posljedičniom vezama.
1.3.1. EKSPERIMENTALNI NACRT
 ν
 
DEF.:
Eksperiment je znanstveno-istraživačkipostupak kojim se u strogo kontroliranim iponovljivim uvjetima izaziva ne
ka pojava radi njenogopažanja i/ili mjerenja. Osnovna karakteristika eksperimenta je sustavno manipuliranje NZV i mjerenje u kojem stupnju jeta manipulacija utjecala na ZV (ponašanje).
ν
Cilj eksperimenta:
Prema tome, osnovi ciljeksperimenta je utvrđivanje uzročno-posljedičnihveza, tj. provjeriti kako djeluje određeni faktor ilivarijala
(nezavisna varijabla)
na neki jasno definiranfenomen
(zavisna varijabla).
Drugim riječima, pokušavase maksimalizirati dio varijance mjerenja koji semože objasniti d
 jelovanjem NZV, pri tome minimalizirativarijancu pogreške, a istodobno kontrolirati sistematskerelevantne faktore.
 ν
 
 Struktura experimenata
u socijalnoj
Ψ
: neki suelementi isti ali je značenje varijabli i postupakaspecifično.
1.
NZV
= odnose se na konstantne uvjete, to su NZVodnosno variranje podražajnih uvjeta
2.
ZV
= ili reakcija
1.)
 Izbor ispitanika
:
Što se tiče izbora ispitanika,osnovni je zahtjev izrada homogenih skupina, jerrasporedom isp. u eksperimentalne situacije jemanja vjerojatnost da budu pristrane (naravno,kad su grupe jedinice analize. U početku morajubiti ekvivalentne). Ponekad su neke karakteristikeispitanika relevantne i mogu izazvati razlike ureagiranju na exp. situaciju – tad i o tome trebavoditi računa. Tad isp. možemo stratifici
rati prematim osobinama (uzmemo proparacije isp. prema zastupljenostiu definiranoj populaciji). To je postupak koji želi stvoritikonstantne uvjete. Ako, pak, želimo vidjeti kako ta nekaosobina izgleda kao NZV tad ju izborom ispitanika variramo iodgova
ramo na specifična pitanja. Isp. se morauputiti u to što je njegov zadatak.
2.)
Uputa
: Uputa se može koristiti da se kodispitanika stvori određena udenost, da seinducira neko stanje i postupak experimentalnemanipulacije, tj. varijacije. NPR.:
a)
Up
utom se kod ispitanika može izazvatiodređena razina uzbuđenja i anksioznosti (npr. jednoj skupini kažemo da će biti bolno, a drugojne). Anksioznost možemo varirati i na osnovuranije provedenih ispitivanja ili poznatihrezultata (to je drugi način). Pouzdanije jeanksioznost varirati uputom no izborom isp. jerprvo mjerenje može utjecati na drugo.Anksioznost, pak, možemo shvatiti kao akutno,trenutno stanje ili stabilnu crtu ličnosti (neznamo što zapravo mjerimo). Sigurnije je tovarirati uputom.
b)
Uputama se može varirati i doživljaj uspjeha ineuspjeha kod ispitanika.
c)
Njom se često prikriva prava svrhaexperimenta, no one moraju biti logične iprihvatljive.
d)
Motiviranost variramo tako da npr. jednojskupini kažemo da će im se vrlo puzdanomjeriti inteligencija a drugoj da su to samoaproksimativni zadaci koji će posliti zakonstrukciju testa inteligencije, itd.
3.
Nazočnost drugih osoba
: Nazočne osobe uexperimentu su relevantne (postupci, geste,paralingvistički znakovi eksperimentatora)
utječu na očekivanja, hipoteze ispitanika. Osim tihopćih pitanja u području socijalne
Ψ
karakteristikedrugih osoba su često i NZV (kako npr. na grupnipritisak tj. konformizam utječe status osoba kojesu izvor tog pritiska. status = NZV).
4.
 Eksperimentalni zadatak 
: Kao experimentalnizadatak služe svi oni različiti zadaci iz drugihpodručja istraživanja. Ponekad služe zaexperimentalnu manipulaciju npr. variranjeuspjeha/neuspjeha. Zadatak nema točno ilinetočno rješenje, pa polovici ispitanika po slučaju(da su po karakterist ikama isti) kažemo da subili uspješni, a drugoj da su bili neuspješni. Procesi ishod je teško odvojeno analizirati. Ishod je npr.promjena stava ili ponašanja a proces analiziramos obzirom na na to da li je određenim promje
nama uZV došlo posredstvom promjena u stanjima organizma.Postexperimentalna provjera} nakon pokusa npr. validacijskimupitnikom. Svrha toga; u socijalnoj
Ψ
 je malo standardnih podražajnih situacija koje se mogu primjeniti bez bojazni daisp. tu podražajnu situaciju nisu doživjeli onako kako smo mito zamislili. Da li je naša manipulacija bila djelotvorna? Svrhatoga je i provjeriti da li je uspjelo prikriti pravu svrhu exp.Potrebno je da se ustanovi i kako su ispitanici doživjeli exp.situaciju (NZV). To mogu biti bihevioralni, fiziološkiindikatori, introspekcija.
Eksperimentalno istraživanje je poželjno; imamopotpunu kontrolu i mogućnost utjecanja na to kojiće ispitanici biti izloženi varijablama, kada,koliko… Pravi exp ima aktivnu exp manipulaciju,
zarazliku od korelacijskog pristupa.
1.3.2. KORELACIJSKI NACRT
Korelacijska se istraživanja koriste za
otkrivanjeveza između varijabli i za opis smjera veličine te povezanosti 
.
 
2
 
 ν
DEF.:
Varijabla
 je pri tome svaki činitelj kojimože poprimiti različi
te vrijednosti na nekoj dimenziji(visina, težina, dob i sl.).
Ν
DEF.:
Korelacija
je tvrdnja koja opisuje odnos, tj.
 smjer 
i
veličinu
sukladnosti u variranju dviju varijabli. Štose tiče smjera razlikujemo: a)
 pozitivnu korelaciju(znak +):
kad se obje varijable mijenjaju u istom smjeru, i b)
negativnu
 
korelaciju (znak -)
: kad se dvije varijable mijenjajuu suprotnim smjerovima.
 
Što se tiče veličine, visokakorelacija znači da su varijable usko povezane.Korelacija se izražava
koeficijentom
 
korelacije
"r",
injegova vrijednost se kreče između +1,0 do -1,0.Korelacije se također mogu prikazati grafički
dijagramom
 
raspršenja
.
Naziv korelacijski ne znači da je jedini osnovnipostupak računanje r. To je pristup kad mi vršimomjerenja, registiramo stanjevarijabl
i u prirodnimuvjetima bez dodatne intervencije.
ν
Prednosti korelacijskog pristupa
može se vršiti na velikom broju ispitanika, samnoštvom podataka i varijabli. To nekad nijemoguće exp. nacrtom (trebala bi masaeksperimenata). Potom, ti su nacrti primjenjivitamo gdje eksperimentalni nisu (npr. utjecajsocijalnih faktora na poremaje, utjecajroditeljskih postupaka na moral djece), i toradi prirode varijabli. Ipak se exp preferira jer je istraživanje u dobro kontroliranim uvjetima,dozvoljava višu razinu analize i pouzdanijezaključke o kauzalitetu.
ν
Nedostaci korelacijskog pristupa
možemo ustanoviti vezu ili povezanost međuvarijablama, analizirati taj odnos, predviđati.Međutim, koreliranje nije dovoljna osnova zazaključivanje o uzročno-posljedičnoj vezi.Povezanost postoji ali nismo sigurni na kojinačin ta povezanost postoji. U korr pristupunalazimo i druge alternativne interpretacije.Možemo naći korr između 2 pojave, a da onabude izazvana trećom pojavom, tj. varijablom.Npr. kakav je odnos između stila rukovođenjagrupama i efikasnosti grupa. U korelacijskomistraživ. bi se snimilo stanje stvari i našli binpr. pozitivan odnos između demokratskogstila i efikasnosti pa bi zaključili dademokratski stil uzrokuje veću efikasnost. Alidjelotvornije grupe gdje sve štima dozvoljavajuvoditeljima ležerniji, demokratski odnos, a nemora nužno demokratski stil uzrokovati većuefikasnost. Dakle može biti obrnuto. Ili sumožda oni voditelji koji su bolji stručnjaciskloniji demokratskom stilu rukovođenja, paim grupe bolje rade (to bi bila ona treća vars.).Metodološki poboljšavamo istraživanje tako dakontroliramo tu varijablu statistički (ako smo juidentificirali). No u exp. pokusu radi se exp.manipulacija varira se stil rukovođenja (oddemokratskog
do autokratskog, na 2 ili više nivoa), sakontrolom 3. varijable.
1.3.3.
VALJANOST ZAKLJUČIVANJA O ISHODIMA
 
ISTRAŽIVANJA
Valjanost se ovdje odnosi na to s kolikomsigurnošću možemo donositi zaključke na temeljuistraživanja.
ν
DVIJE SU VRSTE VALJANOSTI:
 
1. UNUTARNJA VALJANOST
: To je određena vrstavaljanost koja je neophodna da bi se uopće mogliizvoditi zaključici. Unutarnja valjanost je pojamvezan uz pitanje da li su NZV (tretmani) zaistauzroci variranja u ZV, tj. je li variranje u ZV zaistaposljedic
a promjene u NZV. To je pitanje kontroleeksperimenta.2. VANJSKA VALJANOST:
Vanjska valjanost seveže uz mogućnost generalizacije rezultataistraživanja (ekološka valjanost), tj. da li bi isterezultate dobili da smo imali druge ispistnike (npr.muški, a
ne žene). Postavlja se pitanje generalizacijerezultata.ODNOS UNUTARNJE I VANJSKE VALJANOSTI:
Unutarna i vanjska valjanost su često takve dapovećavanjem unutarnje valjanosti smanjujemovanjsku valjanost. Da bi se povećala unutarnjavaljasost često se pojednostaljuje eksperiment, alito rezultira aritificijelnosti rezultata. Artificijelnostznači da su rezultati valjani samo u određenojsituaciji, ali ne važe za druge situacije, a to značida je smanjena vanjska valjanost.
(A) FAKTORI KOJI UGROŽAVAJU UNUTARNJUVALJANOST
: Vežu se uz neke elementa nacrtaistraživanja. Pod nacrtom istraživanja sepodrazumijevaju postupci planiranja i provođenjaistraživanja.
(1)Broj i vrsta ispitanika(2)Broj skupina ispitanika: Npr.: jedna eksperimentalna i jedna kontrolna skupina.(3)Broj mjerenja(4)Vremenski raspored mjerenja: npr. neposrednomjerenje, vremenski distribuirano mjerenje.
(5)Način regrutiranja ili izbora ispitanika: npr.način na koji su ispitanici raspoređenipo pojedinim skupinama.(6)Način aplikacije NZV (tretmana)
(7)
Nači
n regstriranja podataka: npr. prikrivenoopažanje, izravno opažanje
ν
Izvori slabosti:
 
1.
ARTEFAKT PROŠLOSTI
: Jedan od nekontroliranihfaktora su događaji i zbivanja koja se osimtretmana dogode između 1. i 2. mjerenja iako su to neki utjecaji koji su doveli doutjecaja na rezultate 2. mjerenja ondamožemo pogrešno zaključiti da je tretmanodgovoran za nastalu promjenu.
3

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->