1

(1)

UVOD

ODREENJE SOCIJALNE PSIHOLOGIJE

1.1. DEFINICIJA: Socijalna psihologija je grana psihologije, i zasniva se na spoznajama i zakonitostima psihologije. Za to postoje tri vrste argumenata (npr. metode koje koristi itd.). Cjelovito definiranje socijalne psihologije je definicija G. Osboorna, ona je dosta sloena radi pokuaja cjelovitosti. Kljuni elementi te definicije su: socijalna je disciplina koja objanjava utjecaj koji na miljenje, osjeaje i ponaanje pojedinca od strane stvarne prisutnosti drugih osoba (ili zamiljena prisutnost) ili tek nagovjetena, oekivana. Ova definicija govori i o utjecaju na kognitivnu i osjeajnu sferu i ponaanje tj. ne interpretira ga u radikalno bihevioristinom smislu. Ona ukljuuje i sferu doivljaja tj. svekoliki psihiki ivot. M. Zvonarevi daje sljedeu definiciju: "Socijalna psihologija je grana psihologije koja prouava psiholoke aspekte socijalnih pojava i socijalne aspekte psiholokih pojava". Ova definicija obuhvaa bitne dijelove mnogih drugih definicija. Sve raznolike pojave i problemi istraivanja, mogu se prema ovoj definiciji precizno svrstati u domenu socijalne psihologije. 1.2. PREDMET SOCIJALNE PSIHOLOGIJE Predmet koji je u sreditu interesa socijalne psihologije relativno je raznoliko i ponekad neodreeno definiran. Kao opi predmet socijalne psihologije odreuje se npr. socijalna priroda ovjeka, njegov socijalni razvoj, socijalno ponaanje, drutveni ivot ljudi ili njihovo uzajamno djelovanje. Neodreenost ovakvih opih definicija nastoji se prevladati navoenjem pojava i problema koji su predmet istraivanja u socijalnoj psihologiji. Postoje dva tipa definicija: a) Socijalna interakcija: Jedan tip definicija to pokuava uiniti tako da se odrede pojave socijalne (to je ukljuno pitanje). Najvie takvih definicija kao predmet navode odnos pojedinac-grupa } tj. pitanje uzajamnog utjecaja, uzajamnog djelovanja, tj. na razliite oblike i procese socijalne interakcije. U toj domeni istrauje se veliki broj raznolikih pojava, npr: socijalna percepcija, elementarna pitanja formiranja (oblikovanje utisaka), formiranje socijalnih interakcija, socijalna interakcija, interpersonalni odnosi, istraivanja pojava skupinama, ponaanje u grupi, nastajanje i struktura grupe, i sl. koje se deavaju u impresija 1.3. POVJEST: Roendan socijalne psihologije je 1908. g. kad su izale dvije publikacije koje imaju u naslovu socijalnu To su izdali englez McDougall . (psiholog) i amerikanac Ross (sociolog). Linder (austrijski autor) Osnove socijalne (1871. g. to je starije od 1908.!). Sredinom 20-tih se javljaju modernije koncipirana socijalna F. Allporta (1924. g.). To je prvi suvremeni udbenik socijalne psihologije jer su tu prvi nalazi dotadanjih istraivanja (utjecaj grupe na ponaanje ljudi, istraivanja konformizma). To su prave exp. provjere. Poetak exp. provjera pitanja socijalne poinje 1897. g. Triplett. Traio je od isp. da obave jednu motoriku aktivnost (svatko radi sam i u nazonosti drugih). Ispitanici su manje uspjeni obavljajui aktivnost u grupi (simultano aktivne grupe tj. osobe vre dinamogeni utjecaj na pojedinca). No nije kontrolirao faktor takmienja (on postoji iako su ispitanici upozoreni da se rezultati nee usporeivati). Zato se socijalna nije ranije poela razvijati kao znanstvena? Po nekima nije postojala realna potreba (ukljuni odnosi meu ljudima su bili b) Socijalizacija: Druga skupina definicija stavljaju teite na socijalizaciju i odreuju ju kao predmet socijalne socijalizaciju tj. socijalni razvoj. Ovdje se analiziraju razni aspekti socijalizacije:

(1) (2)

Dio

istraivanja se bavi imbenicima socijalizacije npr. utjecaj obitelji, kole, vrnjaka i drugih socijalnih grupa i institucija.

Posebno su vana istraivanja sloenih procesa i mehanizama promjena, tj. socijalizacije, tj. istraivanja socijalnog uenja i internalizacije koji lee u usnovi socijalizacije i kroz koje se ostvaruju socijalni i kulturalni utjecaju odreene sredine. Takoer se istrauju efekti i posljedice socijalizacije na pojedine psihike funkcije, stavove, socijalne motive i linost u cjelini.

(3)

Gerald i Jones: socijalna se bavi prouavanjem ponaanja koje je funkcija socijalnih podraaja (egzaktnost u pristupu i mjerenju; ZV su ono to se da objektivno registrirati). Meutim, treba naglasiti da socijalni podraaj nije samo stvarna fizika nazonost drugih osoba ve proizlazi i iz socijalno-razvojnih posljedica kao socijalizacijski efekt. Osoba je npr. uenjem internalizirala norme ponaanja one djeluju i mehanizmima nutarnje kontrole. U socijalnoj psihologiji zastupljeni su, kao i u drugim granama psihologije, razliiti teorijski pravci (getalt psihologija, kognitivna psihologija, biheviorizam, psihoanaliza) i metodoloki pristupi.

2
objanjeni kroz religiju, praznovjerja, odnosi su rjeavani kroz legalizirane norme ponaanja tj. zakone). Ili zato to nije bilo metodoloke osnove (nije bilo skala za mjerenje stavova). Ili pitanja nisu postavljena u takvoj formi da dozvoljavaju neposrednu exp. provjeru (npr. je li ovjek altruist ili ne?). a) Uputom se kod ispitanika moe izazvati odreena razina uzbuenja i anksioznosti (npr. jednoj skupini kaemo da e biti bolno, a drugoj ne). Anksioznost moemo varirati i na osnovu ranije provedenih ispitivanja ili poznatih rezultata (to je drugi nain). Pouzdanije je anksioznost varirati uputom no izborom isp. jer prvo mjerenje moe utjecati na drugo. Anksioznost, pak, moemo shvatiti kao akutno, trenutno stanje ili stabilnu crtu linosti (ne znamo to zapravo mjerimo). Sigurnije je to varirati uputom.

1.3. METODOLOGIJA SOCIJALNE PSIHOLGIJE

Gotovo sve metode psihologije primjenjuju se u svom izvornom ili prialgoenom obliku u socijalnoj psihologiji. U globalu gledano postoje korelacijski i eksperimentalni pristup. Psiholozi preferiraju experimentalni pristup jer dozvoljava analizu kojom se moe pouzdanije izvesti zakljuak o uzrono-posljediniom vezama. 1.3.1. EKSPERIMENTALNI NACRT DEF.: Eksperiment je znanstveno-istraivaki postupak kojim se u strogo kontroliranim i ponovljivim uvjetima izaziva neka pojava radi njenog opaanja i/ili mjerenja. Osnovna karakteristika eksperimenta je sustavno manipuliranje NZV i mjerenje u kojem stupnju je ta manipulacija utjecala na ZV (ponaanje). Cilj eksperimenta: Prema tome, osnovi cilj eksperimenta je utvrivanje uzrono-posljedinih veza, tj. provjeriti kako djeluje odreeni faktor ili varijala (nezavisna varijabla) na neki jasno definiran fenomen (zavisna varijabla). Drugim rijeima, pokuava se maksimalizirati dio varijance mjerenja koji se moe objasniti djelovanjem NZV, pri tome minimalizirati varijancu pogreke, a istodobno kontrolirati sistematske relevantne faktore. Struktura experimenata u socijalnoj neki su : elementi isti ali je znaenje varijabli i postupaka specifino.

b) Uputama se moe varirati i doivljaj uspjeha i neuspjeha kod ispitanika. c) Njom se esto prikriva prava svrha experimenta, no one moraju biti logine i prihvatljive. d) Motiviranost variramo tako da npr. jednoj skupini kaemo da e im se vrlo puzdano mjeriti inteligencija a drugoj da su to samo aproksimativni zadaci koji e posluiti za konstrukciju testa inteligencije, itd. 3. Nazonost drugih osoba: Nazone osobe u experimentu su relevantne (postupci, geste, paralingvistiki znakovi eksperimentatora) utjeu na oekivanja, hipoteze ispitanika. Osim tih opih pitanja u podruju socijalne karakteristike drugih osoba su esto i NZV (kako npr. na grupni pritisak tj. konformizam utjee status osoba koje su izvor tog pritiska. status = NZV). 4. Eksperimentalni zadatak: Kao experimentalni zadatak slue svi oni razliiti zadaci iz drugih podruja istraivanja. Ponekad slue za experimentalnu manipulaciju npr. variranje uspjeha/neuspjeha. Zadatak nema tono ili netono rjeenje, pa polovici ispitanika po sluaju (da su po karakterist ikama isti) kaemo da su bili uspjeni, a drugoj da su bili neuspjeni. Proces i ishod je teko odvojeno analizirati. Ishod je npr. promjena stava ili ponaanja a proces analiziramo s obzirom na na to da li je odreenim promjenama u ZV dolo posredstvom promjena u stanjima organizma. Postexperimentalna provjera} nakon pokusa npr. validacijskim upitnikom. Svrha toga; u socijalnoj je malo standardnih podraajnih situacija koje se mogu primjeniti bez bojazni da isp. tu podraajnu situaciju nisu doivjeli onako kako smo mi to zamislili. Da li je naa manipulacija bila djelotvorna? Svrha toga je i provjeriti da li je uspjelo prikriti pravu svrhu exp. Potrebno je da se ustanovi i kako su ispitanici doivjeli exp. situaciju (NZV). To mogu biti bihevioralni, fizioloki indikatori, introspekcija. Eksperimentalno istraivanje je poeljno; imamo potpunu kontrolu i mogunost utjecanja na to koji e ispitanici biti izloeni varijablama, kada, koliko Pravi exp ima aktivnu exp manipulaciju, za razliku od korelacijskog pristupa. 1.3.2. KORELACIJSKI NACRT Korelacijska se istraivanja koriste za otkrivanje veza izmeu varijabli i za opis smjera i veliine te povezanosti.

1. 2.

NZV = odnose se na konstantne uvjete, to su NZV odnosno variranje podraajnih uvjeta ZV = ili reakcija

1.) Izbor ispitanika : to se tie izbora ispitanika, osnovni je zahtjev izrada homogenih skupina, jer rasporedom isp. u eksperimentalne situacije je manja vjerojatnost da budu pristrane (naravno, kad su grupe jedinice analize. U poetku moraju biti ekvivalentne). Ponekad su neke karakteristike ispitanika relevantne i mogu izazvati razlike u reagiranju na exp. situaciju tad i o tome treba voditi rauna. Tad isp. moemo stratificirati prema tim osobinama (uzmemo proparacije isp. prema zastupljenosti u definiranoj populaciji). To je postupak koji eli stvoriti konstantne uvjete. Ako, pak, elimo vidjeti kako ta neka osobina izgleda kao NZV tad ju izborom ispitanika variramo i odgovaramo na specifina pitanja. Isp. se mora uputiti u to to je njegov zadatak. 2.) Uputa: Uputa se moe koristiti da se kod ispitanika stvori odreena udeenost, da se inducira neko stanje i postupak experimentalne manipulacije, tj. varijacije. NPR.:

3
DEF.: Varijabla je pri tome svaki initelj koji moe poprimiti razliite vrijednosti na nekoj dimenziji (visina, teina, dob i sl.). DEF.: Korelacija je tvrdnja koja opisuje odnos, tj. smjer i veliinu sukladnosti u variranju dviju varijabli. to se tie smjera razlikujemo: a) pozitivnu korelaciju (znak +): kad se obje varijable mijenjaju u istom smjeru, i b) negativnu korelaciju (znak -): kad se dvije varijable mijenjaju u suprotnim smjerovima. to se tie veliine, visoka korelacija znai da su varijable usko povezane. Korelacija se izraava koeficijentom korelacije "r", i njegova vrijednost se kree izmeu +1,0 do -1,0. Korelacije se takoer mogu prikazati grafiki dijagramom rasprenja. Naziv korelacijski ne znai da je jedini osnovni postupak raunanje r. To je pristup kad mi vrimo mjerenja, registiramo stanjevarijabli u prirodnim uvjetima bez dodatne intervencije. Prednosti korelacijskog pristupa moe se vriti na velikom broju ispitanika, sa mnotvom podataka i varijabli. To nekad nije mogue exp. nacrtom (trebala bi masa eksperimenata). Potom, ti su nacrti primjenjivi tamo gdje eksperimentalni nisu (npr. utjecaj socijalnih faktora na poremeaje, utjecaj roditeljskih postupaka na moral djece), i to radi prirode varijabli. Ipak se exp preferira jer je istraivanje u dobro kontroliranim uvjetima, dozvoljava viu razinu analize i pouzdanije zakljuke o kauzalitetu. Nedostaci korelacijskog pristupa moemo ustanoviti vezu ili povezanost meu varijablama, analizirati taj odnos, predviati. Meutim, koreliranje nije dovoljna osnova za zakljuivanje o uzrono-posljedinoj vezi. Povezanost postoji ali nismo sigurni na koji nain ta povezanost postoji. U korr pristupu nalazimo i druge alternativne interpretacije. Moemo nai korr izmeu 2 pojave, a da ona bude izazvana treom pojavom, tj. varijablom. Npr. kakav je odnos izmeu stila rukovoenja grupama i efikasnosti grupa. U korelacijskom istraiv. bi se snimilo stanje stvari i nali bi npr. pozitivan odnos izmeu demokratskog stila i efikasnosti pa bi zakljuili da demokratski stil uzrokuje veu efikasnost. Ali djelotvornije grupe gdje sve tima dozvoljavaju voditeljima leerniji, demokratski odnos, a ne mora nuno demokratski stil uzrokovati veu efikasnost. Dakle moe biti obrnuto. Ili su moda oni voditelji koji su bolji strunjaci skloniji demokratskom stilu rukovoenja, pa im grupe bolje rade (to bi bila ona trea vars.). Metodoloki poboljavamo istraivanje tako da kontroliramo tu varijablu statistiki (ako smo ju identificirali). No u exp. pokusu radi se exp. manipulacija varira se stil rukovoenja (od demokratskog do autokratskog, na 2 ili vie nivoa), sa kontrolom 3. varijable. (A) FAKTORI KOJI UGROAVAJU UNUTARNJU VALJANOST: Veu se uz neke elementa nacrta istraivanja. Pod nacrtom istraivanja se podrazumijevaju postupci planiranja i provoenja istraivanja. (1) Broj i vrsta ispitanika (2) Broj skupina ispitanika: Npr.: jedna eksperimentalna i jedna kontrolna skupina. (3) Broj mjerenja (4) Vremenski raspored mjerenja: npr. neposredno mjerenje, vremenski distribuirano mjerenje. (5) Nain regrutiranja ili izbora ispitanika: npr. nain na koji su ispitanici rasporeeni po pojedinim skupinama. (6) Nain aplikacije NZV (tretmana) 1.3.3. VALJANOST ZAKLJUIVANJA O ISHODIMA ISTRAIVANJA Valjanost se ovdje odnosi na to s kolikom sigurnou moemo donositi zakljuke na temelju istraivanja. DVIJE SU VRSTE VALJANOSTI: 1. UNUTARNJA VALJANOST: To je odreena vrsta valjanost koja je neophodna da bi se uope mogli izvoditi zakljuici. Unutarnja valjanost je pojam vezan uz pitanje da li su NZV (tretmani) zaista uzroci variranja u ZV, tj. je li variranje u ZV zaista posljedica promjene u NZV. To je pitanje kontrole eksperimenta. 2. VANJSKA VALJANOST: Vanjska valjanost se vee uz mogunost generalizacije rezultata istraivanja (ekoloka valjanost), tj. da li bi iste rezultate dobili da smo imali druge ispistnike (npr. muki, a ne ene). Postavlja se pitanje generalizacije rezultata. ODNOS UNUTARNJE I VANJSKE VALJANOSTI: Unutarna i vanjska valjanost su esto takve da poveavanjem unutarnje valjanosti smanjujemo vanjsku valjanost. Da bi se poveala unutarnja valjasost esto se pojednostaljuje eksperiment, ali to rezultira aritificijelnosti rezultata. Artificijelnost znai da su rezultati valjani samo u odreenoj situaciji, ali ne vae za druge situacije, a to znai da je smanjena vanjska valjanost.

(7)

Nain regstriranja podataka: opaanje, izravno opaanje

npr.

prikriveno

Izvori slabosti:

1.

ARTEFAKT PROLOSTI: Jedan od nekontroliranih faktora su dogaaji i zbivanja koja se osim tretmana dogode izmeu 1. i 2. mjerenja i ako su to neki utjecaji koji su doveli do utjecaja na rezultate 2. mjerenja onda moemo pogreno zakljuiti da je tretman odgovoran za nastalu promjenu.

4
Ako se npr. radi o neposrednom mjerenju onda je vremenski razmak dovoljno kratak da bi utjecaj Ako je mjerenje pak odloeno, onda ispitanik npr. moe ponavljati slogove koji su zadani za uenje. Taj artefakt se moe javiti i u laboratorijski strogo kontroliranim uvjetima moe se javiti neto iznenadno (buka, gesta eksperimentatora) to predstavlja distrakciju. To nije kontrolirano niti konstantno, i ini izvor slabosti i moe utjecati na mjere ZV. Openito, to je dui vremenski period izmeu 1. i 2. mjerenja to je vea vjerojatnost da neki drugi faktori osim NZV djeluju na veliinu rezultata. Koristimo neki dobro osjetljivi instrument nakon toga uvodimo NZV i nakon toga instrument vie nije dovoljno osjetljiv, i to zato to je skala postala previe uska (ispitanici su se npr. grupirali na veim rezultatima). Ako je mjerioc ovjek onda postoji mogunost da paa postane iskusniji i bolji opaza u funkciji vremena i frekvenciji vjebanja opaanja, to se naravno reflektira na rezultatima i to je takoer jedno alternativno

5.

2.

MATURACIJA: Taj naziv se koristi u irem smislu koji oznaava sve bioloke (ali i psiholoke) promjene koje se spontano dogaaju tijekom vremena a koje mogu utjecati na vrijednost u ZV i time maskirati utjecaj NZV (npr. umor, dosada, glad, zasienje i sl.). Postoji i pojava spontanog oporavka (psihotini pacijent npr. dolazi spontano u jedno vrlo dobro stanje). Ako je pacijent npr sudjelovao u radnoj terapiji - moemo pogreno zakljuiti da je poboljanje stanja posljedica te terapije, a ono je zapravo spontano poboljanje. Ako postoji sumnja da su neke maturacijske promjene uzrokovale promjenu u ZV, onda je to jedno alternativno objanjenje promjene u ZV.

STATISTIKA REGRESIJA REGRESIJSKI ARTEFAKT: Najei sluaj je kod istraivanja koji su sa ekstremnim skupinama, kad se odabiru dvije skupine ispitanika - S.R. se oituje kao regresija rezultata prema prosjenim vrijednostima. Radi se o regresiji ekstremnih vrijednosti prema srednjim vrijednostima. Proizlazi iz prirode mjerenja. Struktura rez; xt = x + xe } u ekstremnim rezultatima se nalazi najvie onih koji imaju ekstremne pogreke mjerenja (xe) a u drugom se mjerenju to rijetko pojavi. To se moe kontrolirati tako da se odabere nacrt gdje regresijski efekt djeluje suprotno, tj. protiv oekivanog djelovanja NZV i ako se i pod takvim uvjetima pokae efekt NZV, e onda moemo biti sigurni da je promjena uzrokovana NZV. SELEKCIJA ISPITANIKA: 1. na koji nain su regrutirani i 2. na koji skupinama. nain su rasporeeni po

6.

3.

TESTIRANJA UTJECAJ PRETHODHOG MJERENJA NA KASNIJE (kako prvo mjerenje utjee na drugo) - pogotovo kod testova uradka (znanja) gdje su rezultati kod drugog mjerenja vei nego kod prvog. Kod socijalne psihologije (mjerenje stavova) - tu moe biti razliitih utjecaja 1. mjerenja na 2. ali bitno je to da 1. mjerenje moe senzibilizirati ispitanika na odreene teme (aids, nacionalna pitanja i sl.). Pa tako kod 2. mjerenja ispitanik daje drugaije odgovore nego kod 1. mjerenja jer je samo 1. merenje dovelo do promjene u ispitaniku. Sam postupak mjerenja moe izmjeniti ono to se mjeri. To se naziva reaktivno djelovanje = sam postupak po sebi je podraaj koji dovodi do promjene u reagiranju ispitanika. Npr. kod nekog intervjua gdje se daju neki podaci ili opaanje koje nije prikriveno - pa ispitanik zbog prisutnosti opaaa mijenja ponaanje. PROMJENE U INSTRUMENTU : naziva se i instrumentacija, kvarenje instrumenta. Kada postoji vie od jednog mjerenja moe doi do promjena u samom instrumentu. NPR.:

Problem je u tome da skupine vrlo esto nemaju poetnu ekvivalentnost ili izjednaenost. Pokuava se provjeriti koliko su skupine sline po relevantnim osobinama, npr. spol, dob, osobine linosti. Problem je to su to relevantne osobine i da li smo skupine ispitanika izjednaili po svim relevantnim osobinama. Uvijek postoji mogunost da NZV varijabli pripisujemo neto to je uzrokovano poetnom nekvivalentnosti skupina. To se rijeava metodom ekvivalntnih parova - tj. za svakog ispitanika u jednoj skupini odredimo jednog ispitanika koji je po relevantnim osobinama ekvivalentan onom prvome.

7. OSIPANJE ILI GUBLJENJE ISPITANIKA Npr. imamo skupinu ispitnika koji su pod djelovanjem NZV - psiholoki tretman, i oni ispitanici kod kojih tretman nije efikasan oni jednostavno odustaju od daljenjeg tretmana, a ostaju oni kod kojih tretman pokazuje dobre rezultate. Moe se provjeriti je li dolo do sistematskog osipanja ispitanika. Sloenija su pitanja oko namjernog izbacivanja neki ekstremnih ili aberantnih rezultata.

4.

5
KAKO POSTII VEU UNUTARNJU VALJANOST: Tako da se eliminiraju spomenuti izvori slabosti istraivanja, tj. poveanjem exp kontrole i izdacije: osiguravaju se uvjeti gdje su promjene u ZV posljedica promjena u NZV. Time se otklanja djelovanje potencijalnih izvora slabosti. (B) VANJSKA VALJANOST se ne moe postii mijenjanjem uvjeta eksperimenta. Ona se postie promjenom u strategiji istraivanja. Postoje dva izvora slabosti: svakodnevne uvjete time ugroava vanjsku valjanost (tj. generalizaciju). Aschov exp postupak (podlijeganje miljenju veine). Imao je 7 uvjebanih suradnika i samo 1 je pravi naivni ispitanik. Asch je kontrolirao NZV tako da je imao uvijek iste osobe koje su nauile svoje uloge, koje su znale u kojem momentu jednoglasno izvriti lanu procjenu. To je socijalni pritisak. Broj osoba je uvijek isti (to se kontrolira), jednoglasni su (ctrl). Ispitanik se moe sloiti s pogrenom procjenom tj. podlei grupnom pritisku ili ne. Dobar primjer za exp. manipulaciju, ali ZV (konformizam) je vrlo artificijelna jer dolazi do izraaja u fizikalnom procjenjivanju, a ne socijalno relevantnim temama. Asch je to uinio jer je teio ka to rigoroznijem exp nacrtu, da bi imao kontrolu. No pitanje je generalizacije rezultata na svakodnevne uvjete, ne procjenjujemo fizikalne promjene u okolini, ve neke druge. Zato unutranja i vanjska valjanost su povezane i pokuaji poveanja unutranje onda daju dvojbenost generalizacije. Vanjska valjanost ovisi o znaajkama istraivanja tj. faktori slabosti koji ugroavaju vanjsku valjanost ovise o znaajkama istraivanja. Nisu sve slabosti jednako relevantne.

1.

PROBLEM MOGUNOSTI GENERALIZACIJE problem uzajamnog djelovanja tretmana i procesa mjerenja. Npr. mjerimo stav prema nekom objektu, nakon toga ispitanika izloimo nekom propagandnom sadraju, i opet mjerimo stav. Mogue je da je postojalo zajedniko djelovanje ili interakcije izmeu : a) procesa mjerenja i b) tretmana (NZV) IZBOR ISPITANIKA: mogue je da tretman djeluje samo na ispitanike koje smo odabrali.

2.

Kako se moe osigurati unutranja valjanost? to vie exp kontrole se unosi u nacrt istraivanja to je on vie pojednostavljen, artificijelan i manje lii na

(2) SOCIJALNI RAZVOJ SOCIJALIZACIJA

2.1. Odreenje socijalizacije 2.2. Socijalna interakcija 2.3. Rana socijalna interakcija: socijalni signalni sustavi 2.3.1. Signalne funkcije plaa i smijeha 2.3.2. Socijalna zavisnost i njeni uzroci 2.3.3. Posljedice ranih socijalnih interakcija 2.4. Kasna socijalna interakcija: referentne grupe 2.4.1. Odreenje referentne grupe 2.4.2. Kelley: dvije funkcije referentne grupe 2.5. Internalizacija 2.5.1. Odreenje internalizacije 2.5.2. Indikatori savjesti 2.5.3. etri objanjenja internalizacije 2.5.4. Dileme vezane uz internalizaciju 2.5.5. Hoffman: tri vrste internalizacije 2.5.6. Inhibicija i kontrola impulsa 2.6. Afilijativni motiv 2.7. Uenje uloga

2.1. ODREENJE SOCIJALIZACIJE

Socijalizacija je sloen, cjeloivotni proces promjena, kojima dijeca i odrasle osobe u interakciji sa socijalnom okolinom razvijaju, oblikuju, ue i prilagoavaju socijalno relevantne oblike doivljavanja i ponaanja (kao to su percepcija, miljenje, stavovi i shvaanja, obiaji, navike, vrijednosti, jezik i ostale procese i situacije okoline u kojoj ivi), kako bi se to bolje integrirali u okolinu. Socijalizacijom se mijenjaju i oblikuju karakteristike pojedinaca i njegova ponaanja. Njoj su podvrgnuti naini izraavanja i zadovoljavanja biolokih i socijalnih potreba, kao i sloeni oblici socijalnog ponaanja. Socijalne potrebe nastaju i diferenciraju se tijekom rane socijalizacije. Socijalizacijski procesi i situacije nisu uvijek i nuno dobri i poeljni, te socijalizacija ne rezultira uvijek poeljnim, prihvatljivim i oekivanim ponaanjima, ve moe dovesti i do ponaanja koja su neprilagoena, antisocijalna. Iako je socijalizacija proces koji traje cijeli ivot, ipak se najveim dijelom odigrava u dijetinstvu i mladenatvu.

uniformnosti u ljudskom ponaanju, dovoljno konformnosti da drutvo moe uspjeno funkcionirati. Druga ideja je da je ovjek bioloko bie koje nosi u sebi impulse koji se moraju podvrgnuti socijalizaciji. Ta odreenja socijalizacije proizlaze od odreenih poeljnih efekata socijalizacije, koji su planirani, oekivani, Meutim, psiholozi nisu skloni takvom odreenju iz tri razloga: (1) jer se socijalizacija definira pomou onoga to elimo postii, a to je normativno dok psihologija kao znanost nije normativna; (2) osim toga takvo shvaanje je preusko i neadekvatno jer ne odgovara realnim procesima socijalizacije; (3) odraava koncepciju o ovjeku po kojoj je on pasivno bie u svom razvoju. Okolina ga oblikuje, formira i socijalizira prema zadanim kalupima. Dalje, socijalizacija se ne moe shvatiti samo kao proces koji modelira osobu prema drutvenim standardima jer su pojedinci izloeni vrlo razliitim drutvenim procesima i razliito na njih reagiraju, i mogu izazvati razliite posljedice, tj. socijalizacija ne rezultira uvijek poeljnim, prihvatljivim i oekivanim ponaanjima, ve i suprotnim prema normama u drutvu. Zato imamo ire, psihologijsko shvaanje socijalizacije. Ona ne rezultira samo uniformnim vidom ponaanja i reagiranja ve rezultira oblikovanjem specifinih struktura linosti sa osobitim oblicima doivljavanja i ponaanja prema kojima niti jedan ovjek nije slian sa drugim. 1969. godine dva amerika autora Zigler i Child su u dva ili tri navrata bili zadueni da naprave prirunike socijalne Ukljuili su u odreenje socijalizacije . promjene kojima su kljuni elementi bili sljedei: promjene se odvijaju prilikom procesa pojedinac u transakciji ili interakciji s drugim ljudima, potom kroz te promjene pojedinac razvija specifine oblike socijalno relevantnog ponaanja (pa i kriminalno, i agresivno, i prosocijalno).

Socijalizacija je tradicionalni naziv za socijalni razvoj. Razvoj ovjeka ukljuuje razliite aspekte promjena: maturaciju, psihiki razvoj i socijalni razvoj. Maturacija (sazrijevanje) se moe odnositi prije svega na razvoj tjelesnih struktura, a uvjetovana je biolokim i nasljeenim karakteristikama ovjeka. Donekle se odnosi i na stupnjeve psihikog ili mentalnog razvoja. Meutim, mnoge nasljeene mogunosti pojedinca (govor, vii kognitivni procesi) se ne mogu razvijati bez okoline. Za socijalni razvoj je vana socijalna okolina. On se odvija procesom promjena. Te promjene se vrlo razliito objanjavaju, razliite su koncepcije razvoja i promjena. Dva su svojstva po kojima se socijalizacija razlikuje od ostalih promjena:

Promjene nastale socijalizacijom su posljedica uenja. Dakako, postoji povezanost sa maturacijom, ali se naglaavaju promjene pod utjecajem uenja i okoline. Socijalno uenje je uenje u najirem smislu (svaki proces koji dovodi do promjena). To su promjene koje nastaju u socijalnoj interakciji, u odnosima sa socijalnom okolinom.

Trajanje socijalizacije: Prije je socijalizacija bila shvaana kao proces urastanja novoroenog ljudskog bia u drutvenu zajednicu koja ga okruuje, te je i njeno trajanje bilo ogranieno na djetinstvo (zapravo kljune teme se i veu uz djetinjstvo). No, u novije je vrijeme pojam proiren, tj. socijalizacija se shvaa kao opi proces mijenjanja ovjeka pod utjecajem okoline u kojoj on ivi. Ako se socijalizacija tako shvati, onda ona traje cijeli ivot. Istina je vjerojatno ta, da socijalizaciju treba shvatiti kao proces koji traje cijeli ivot, no ona u raznim ivotnim dobima ima razliito znaenje u razvoju ljudske linosti: a) u ranijoj dobi socijalizacija znai njeno oblikovanje i formiranje u punom smislu rijei, b) dok kasnije, u odrasloj dobi utjee samo na modificiranje raznih ve stvorenih obiljeja linosti. Npr. kad ovjek mijenja socijalni status ili ulogu. To su situacije kad netko ode u vojsku, kad se zaposli, oeni ili kad mu se rodi dijete. To su procesi socijalnog razvoja jer se mijenjaju uloge, a koje su socijalno definirane.

Shvaanja socijalizacije: Postoje razlike u tumaenju posljedica socijalizacije to dovodi do razlika u definiranju. Neki autori naglaavaju vanost efekata socijalizacije u osposobljavanju pojedinaca za drutveni ivot (uenje oblika ponaanja koji ovjeku omoguavaju prilagoeno ponaanje i funkcioniranje u drutvu). Prema tom shvaanju socijalizacija je proces koji dovodi do konformiranja pojedinca (npr. prihvaanja drutvenih normi) te ona osigurava dovoljno

 Ope znaajke socijalizacije

karakteristike

(1) Socijalizacija ukljuuje niz sloenih procesa izazvanih razliitim imbenicima koji se nadopunjavaju, kombiniraju, te znaju djelovati i u suprotnom smjeru. To izaziva nerazumijevanje kako mnotvo agensa koji potiu mnogo procesa konano daju cjelovit produkt.

(2)

Socijalizacija ima kumulativni karakter. Ranija socijalna iskustva ostavljaju traga, dovode do odreenih promjena i razvoja. Novi podraaji i utjecaji se prelamaju kroz ta akumulirana prethodna iskustva.

(3) Za socijalne efekte je vana struktura socijalizacijskih faktora ili utjecaja. Struktura; konstelacija ili odnos faktora. Utjecaj jednog faktora ovisi o djelovanju drugih faktora i njihovoj konstituciji.

2.2. SOCIJALNA INTERAKCIJA

Socijalna interakcija je proces u kojem postoji meusobno djelovanjeizmeu dvije ili vie osoba tako da je njihovo doivljavanje i ponaanje a) uzajamno uvjetovano i b) meuzavisno.

Vrsta i koliina socijalnih utjecaja nisu uvijek jednaki. Socijalna interakcija asimetrina. moe biti simetrina i

Taj proces ne mora biti izravno ili jednostavno opaljiv. Dalje socijalna interakcija ima svoju verbalnu i neverbalnu (paralingvistiku) dimenziju. Postoje velike interindividualne razlike kako u deifriranju paralingvistikih znakova, tj. u paralingvistikoj osjetljivosti, ali i u paralingvistikom izraavanju. Socijalni utjecaji mogu biti svjesni i nesvjesni.

Da je uvjetovano : znai da osoba opaa druge i reagira na akcije, postupke, geste, ideje drugih ljudi ali pojedinac reagira i na pretpostavljene namjere ili oekivane postupke drugih osoba. Drugim rijeima, podraaji u socijalnoj interakciji mogu biti realni postupci ili samo oekivani. U pravilu se socijalna interakcija svodi na eksplicitni odnos interakcije licem u lice ali odnosi meu pojedincima ne moraju ukljuivati fiziki kontakt (ni prostornu ni vremensku blizinu), ve treba voditi rauna i o procesima koji proizlaze iz naih oekivanja o tome to e druga osoba uiniti (vi mislite, da ja mislim, da vi mislite, da ja mislim, da vi.). Odnosi se mogu odvijati i na simbolikom planu, zasnivati se na psiholokoj meuzavisnosti na saznanjima o motivima i oekivanjima drugih pojedinaca i na anticipaciji njihovih akcija kao i vlastitim atribucijskim procesima. Meuzavisnost doivljavanja i ponaanja: socijalna interakcija je najee dvosmjerni odnos, tj postoji reciprocitet koji se oitujeu tome da je ponaanje jedne osobe ili grupe, njeni postupci reakcija na prethodnu akciju drugih. Ujendo je ta reakcija opet podraaj za druge osobe u okolini na koje one reagiraju. Drugim rijeima, reakcije osobe B na akciju osobe A su opet podraaji za osobu A.

Svjesni : Ako mi u nekom soc. odnosu elimo primjeniti interpersonalnu strategiju (da neku osobu na neto navedemo, uvjerimo) onda smo svjesni tih evolucija. Analiziramo njene reakcije, postupka, namjere. To je svjesno i ukljueno u na nain razmiljanja. Namjerno primjenjujemo neku strategiju. Nesvjesni : Evaluacija drugih ljudi (motiva i postupaka) ne moramo je uvijek biti svjesni. Nekad smo je svjesni u interakciji. Npr. ako imamo neke predrasude u interakciji, taj atribucijski proces nije svjestan. I u interakciji licem u lice se esto javljaju atribucijski procesi.

2.3. RANA SOCIJALNA INTERAKCIJA: SOCIJALNI SIGNALNI SUSTAVI

Rana socijalizacija je vana za razumijevanje socijalnog ponaanja i zato se njome treba baviti. Dijete je ve nakon roenja bioloki opremljeno za socijalnu interakciju: iako je ono bioloki nedovreno za samostalni ivot (tj. ovisi o socijalnoj okolini) ono ima predispozicije za socijalnu interakciju. To se oituje u promjenama u organizmu ( potrebe) koje dolaze do izraaja u razliitim reakcijama djeteta koje potiu okolinu na reagiranje, a okolina reagira na doslijedan i predvidiv nain; to su zaeci socijalnih odnosa i socijalne interakcije. Npr. opaanje dojenja prvih dana: djetetove reakcije orjentacije (pokret glave i tijela) su izuzetno usklaene s pokretima majke. Taj interakcijski reciproni odnos ima refleksnu osnovu kad se radi o djetetu ono nije pasivno ve reagira na podraaje aktivnim odgovorom prilagoavanja majci. Socijalizacija poinje onda kad dijete poinje reagirati na svoju socijalnu okolinu na vidljiv, dosljedan nain. Okolina za njega tad predstavlja podraaj. Osmjeh je prvi znak reagiranja na soc. okolinu. Dijete brzo iri repertoar reakcija, pokazuje na drugi nain odnos prema toj okolini drugaije reakcije na nepoznatu osobu, gestama pokazuje da mu neto treba Socijalizacija ne ukljuuje samo reagiranje na socijalnu okolinu ve i procese koji dovode do stvaranja socijalne kontrole i unutarnje kontrole.

A
Recipronost je kljuna socijalne interakcije.

B
karakteristika

U osnovi tih karakteristika socijalne interakcije lei vrednovanje i elaboracija namjere druge osobe. Implicitno postoje neki elementi evaluacije koje moemo, ali i ne moramo biti svjesni. Karakteristike socijalne interakcije: Ukljuuje aktivno reagiranje, a posljedica nje je uenje tj. promjena. To je formirao Newcomb. To je dvosmjerni utjecaj. Dananja istraivanja pokazuju izvrsnu korespodenciju majke i djeteta. Djeca od 3, 4 mj. su u stanju svojim ogranienim repertoarom ponaanja drati zaposlenu cijelu obitelj. Prividan jednostavan utjecaj je zapravo obostran.

Dijete prestaje neto raditi kad mu roditelj kae ne djeca to brzo ue. Postupno se djeca poinju sama instruirati, da bi svoje impulzivne tenje, elje, namjere kad nema roditelja mogli kontrolirati ve postoji skup pravila koje dijete glasno instruira (samo sebi govorei ne,ne) da bi se lake odralo. Djetetov repertoar reakcija ima signalnu ulogu u interakciji; sporazumijevanje sa soc. okolinom (ono priziva, odrava ili prekida tu interakciju). Te reakcije su reciprone naravi, pa nakon par ponavljanja postaju znakovi. Za ranu socijalnu interakciju su vani socijalnosignalni sustavi a najee su prouavani oni koji imaju kao osnovu pla i osmjeh.

preferencija je vana za uspostavljanje uvstvene vezanosti. Zato je majka primarni objekt vezanosti? Jer ona najvie posreduje u zadovoljavanju djetetovih potreba. Ali zato je dijete sretno kad vidi jednog strieka ali ne i kad vidi drugog? Dijete reagira samo na neke osobe. To se moe ovdje objasniti razlikama u posredovanju i zadovoljavanju biolokih potreba. Za uspostavljanje emocionalne vezanosti vana je sklonost osobe i spremnost da reagira na djetetove signale, da se ukljui u aktivnu interakciju, to je izvor djetetova zadovoljstva. Zato prema toj osobi osjea sklonost. Odreene promijenjene okolnosti, stres, ratne situacije mogu djelovati na kapacitet i funkcioniranje djetetovog signalnog sustava. Mogu smanjiti osjetljivost i sposobnost majki da diferenciraju djetetove reakcije; ne reagiraju adekvatno na djetetove signale. Tu dolazi do promjena u socijalnoj interakciji, pa i do regresivnih promjena. Otkuda takav utjecaj socijalne okoline?

2.3.1. SIGNALNE SMIJEHA

FUNKCIJE

PLAA

(1) Signalna funkcija plaa dijete pobuuje pozornost majke i ostalih u okolini. Radi se o sloenom podraaju, sloenom slunom podraaju (razliiti su plaevi po frekvenciji) kojem je u osnovi regulacija endogena. Ti mehanizmi reguliraju pla i sekvence plaa. Tri su osnovne vrste plaa za tri razliita stanja. To su: a) pla gladi, b) pla bola i c) pla srdbe. Karakteristike plaa pokazuju da sve tri vrste imaju isti redoslijed (pla, udisaj, odmor) ali se razlikuju po relativnoj duini. Postoje i posljedice tih razlika; majka relativno lako i brzo moe razlikovati te vrste plaa. Pla boli ima posebno svojstvo pobuivanja pozornosti = brza reakcija majke. Vrste plaa su razliite informacije i djeluju kao signali na osobe koje se o djetetu brinu dijete je u stanju utjecati na vrijeme i koliinu brige. Razlike u sekvencama plaa jesu individualne; prve pojave individualnosti i osobnosti djeteta. U tim interakcijskim sekvencama majine reakcije su osnova iskustva, uenje koje dovodi da je dijete u stanju hotimice koristiti repertoar soc. sustava da bi iniciralo soc. interakciju (pretpostavka je da treba odreen stupanj kognitivnog razvoja da bi dijete uope moglo anticipirati posljedice svojih reakcija). (2) Signalna funkcija smijeha - o osmjehu se ee raspravlja. Osmjeh do 3 tjedna ivota je refleksna reakcija i nema socijalno znaenje signala. U 2. mjesecu osmjeh postaje izdiferenciran nain reagiranja i sve je vie selektivan u odnosu na podraaje koji ga pobuuju i sve vie slui kao signal. Koja struktura podraaja je najdjelotvornija za izazvati osmjeh? to je vie podraajni sklop liio ljudskom licu to je dijete pokazivalo vie interesa i vie osmijeha. Vidni analizator je nakon roenja poprilino razvijen. Brzo se javljaju preferencije; selektivna usmjerenost na podr. i selektivnost na odrasle iz okoline koji predstavljaju podraaje. Ta

2.3.2. SOCIJALNA ZAVISNOST I NJENI UZROCI

Kljuni objanjavajui zavisnost. konstrukt je socijalna

Socijalna zavisnost je pojam koji se razliito definira kao stanje, kao vrsta socijalnog odnosa ili vrsta motiva a najee se niti ne pokuava podrobnije odrediti s obzirom na sloenost, koja odraava sloenost socijalnih odnosa na kojima se socijalna zavisnost formira i zasniva. Openito socijalna zavisnost oznaava zavisnost o drugima u pogledu zadovoljavanja biolokih, a posebno socijalnih potreb, ukljuui i potrebu za informacijama od socijalne okoline i o okolini. Dva osnovna aspekta socijalne zavisnosti a) zadovoljavanje potreba i b) zavisnost o informacijama iz okoline - objanjavaju zato je ovjek osjetljiv na socijalni utjecaj, zato mu podlijee, a i osnova su na kojoj poiva socijalizacija. UZROCI socijalne zavisnosti: a) Zadovoljavanje biolokih potreba: Osobitost ovjekove egzistencije je dug period odrastanja: u samom poetku ivota dijete u potpunosti zavisi o pomoi okoline u zadovoljavanju biolokih potreba. Djetetova instinktivna opremljenost nije dovoljna za preivljavanje iz ega nuno proizlazi zavisnost od drugih osoba. Aktivnost i posredovanje drugih osoba, osigurava zadovoljenje razliitih biolokih potreba. Zato je dijete od prvoga dana ivota ukljueno u socijalne odnose neophodne za njegovu egzistenciju. Socijalna zavisnost je u poetku bioloki uvjetovana. b) Zadovoljavanje socijalnih potreba: Posredovanje odraslih u zadovoljavanju djetetovih biolokih potreba je posljedica

bioloke zavisnosti. No, dijete brzo dostigne stupanj psihosocijalnog razvoja kada poinje pridavati odreeno znaenje i vanost osobama u socijalnoj okolini jer zadovoljavaju njegove potrebe. Brzo naui povezati nazonost drugih osoba sa ugodom, sitou, dok je odsutnost tih osoba esto vezana za neugodu (mokro je, gladno, hladno mu je). Tako postupon same osobe i njihovo prisustvo poinju za dijete dobivati pozitivno znaenje: doivljava ih kao sekundarne nagrade i tako, postupno ne trai te osobe samo radi zadovoljenja biolokih potreba, nego radi njih samih da bi zadovoljilo novonastale socijalne potrebe (sigurnost, prisutnost drugih i kontakt s njima). Socijalne potrebe se razliito klasificiraju i nazivaju: potreba kontakta s drugima, potreba za sigurnou, za vezanou, potreba za pripadanjem i prihvaanjem itd. Socijalne potrebe se ne mogu zadovoljiti van socijalnih konteksta. Zadovoljavanje biolokih i socijalnih potreba je jedan aspekt socijalne zavisnosti. c) Informacijska zavisnost : Meutim djetetova zavisnost o roditeljima, i kasnije o drugim osobama, ne postoji samo u pogledu zadovoljavanja potreba. Dijete je zavisno jer su mu odrasli potrebni da bi lake razumijelo socijalnu okolinu i saznalo to se zbiva u okolini. Informacije o toj okolini su vane za razumijevanje znaenja dogaaja i reagiranje na te dogaaje. Uz socijalnu zavisnost postoji dakle i drugi aspekt zavisnosti: informacijska zavisnost o okolini i informacija iz okoline. Meutim, porijeklo informacijske zavisnosti je dvojbeno tj. objanjenja nisu jasna. Osnova informacijske zavisnosti: postoji dosta podataka koji ukazuju da se javlja odreena tendencija prema aktivnom traenju informacija, tendencija koja je nenauena ili se rano i vrlo brzo ui. ovjek ne samo da ima mogunosti primanja informacija, ve postoji glad za informacijama. Zato je to tako? a) Istraivanja Pavlova: panja je orijentacija prema podraaju (orijentacijski refleks). b) Istraivanja Vernona o eksplorativnom ponaanju: npr. takori u labirintu prvo istrauju okolinu. Isto tako djeca, kada trebaju reagirati na podraaje koje jo nisu doivljela. Poznato je, kad je situacija nejasna, vieznana, nije jasno je li situacija pozitivna ili negativna za osobu, tada dolazi do aktivnog traenja informacije, aktivno se pokuava ta situacija razjasniti. No, ipak porijeklo te potrebe za informacijom nije jasna, ali se smatra da postoji ugraen senzibilitet za podraajima. Na osnovi njega se razvija aktivan interes za onime to se zbiva u okolini. Dalje, da se javlja selektivna usmjerenost prema nekim podraajima. Bez takve selektivnosti bili bi pretjerano izloeni raznim informacijama, koje meutim nisu relevantne. Postoje dakle dva aspekta socialne zavisnosti: zadovoljenje potreba i zavisnost o informacijama. Oba aspekta socijalne zavisnosti dolaze do izraaja i nakon perioda djetinjstva jer su to aspekti koji predstavljaju vezu pojedinca i socijalne sredine bez koje ne moe zadovoljiti svoje specifino ljudske potrebe, a i osnova su socijalnih utjecaja.

EXP.: Asch: slaganje s miljenjem veine. Objanjenje u terminima socijalne zavisnosti: ispitanici se slau u 35% sluajeva. Zato? Asch je radio posteksperimentalnu provjeru, intervjuirao ispitanike i pitao ih kako objanjavaju svoje reagiranje. Dio ispitanika su izjavili da su esto imali na umu mogue socijalne posljedice odstupanja od miljenja veine (to e oni misliti o meni, glupan, budala itd.). Prema tome taj aspekt socijalne zavisnosti jest motivaciona osnova primicanja veini u socijalno kompleksnim uvjetima. Da je tako, Asch je pokazao taj efekt u laboratorijskoj artificijelnoj situaciji, gdje ak predmet procjene nije socijalan. Razliite su koncepcije autora u objanjenju socijalnog odnosa u ranom periodu razvoja. 1.) Piagelova koncepcija: iz nje ide bioloka opremljenost za socijalnu interakciju u poetku ivota i bioloka neopremljenost za samostalan ivot. ovjek je socijalno bie. 2.) Koncepcija socijalne zavisnosti: poznavanje toga pomae u objanjavanju razliitih socijalnih ponaanja ovjeka. (podlijeganje grupnom pritisku, podlonost socijalnim utjecajima). 3.) Bowlby prigovara tom pojmu socijalne zavisnosti da je on tako koncipiran da de facto kao da pretpostavlja nekvu pasivnost i ovisnost, a ne ukazuje na neke druge aspekte socijalnog odnosa koji su takoer vani. Bowlby smatra da za primarni socijalni odnos u djetinjstvu treba upotrebljavati termin attatchment (privrenost). Socijalna zavisnost ne oznaava dobro prirodu tog odnosa. Tragedija djece nakon rata potie na pitanja dugotrajnih posljedica na razvoj ove djece koja nisu imala u ranom djetinjstvu osobu koja bi im pruala sigurnost. Smatra da treba razlikovati povezanost sa jednom specifinom osobom (ili manjim brojem osoba) i opeg pojma zavisnosti. Do 60-tih mnogi autori smatraju da postoji sklop ponaanja to je znak socijalne zavisnosti i ne rade distinkciju. Sklop tih ponaanja je traenje fizikog kontakta, dijete izraava odnos prema ostalim osobama, traenje panje, skrbi, pohvale i odobravanja, pokazuje neugodu pri odvajanju.

2.3.3. POSLJEDICE RANIH SOCIJALNIH INTERAKCIJA

Bowlby naglaava strah od separacije. Mlaa djeca tee fizikom kontaktu ili blizini odrasle osobe, i taj njihov odnos je usmjeren prema specifinoj osobi. Tu se radi o takvim znakovima izraavanja povezanosti kojima dijete potie, obnavlja, podrava kontakt, no taj odnos je usmjeren prema jednoj osobi ili manjem broju osoba: ta privrenost je vana za sigurnost djeteta, uvstvenu identifikaciju. Dijete moe de facto uspostaviti socijalni odnos vana osnova za uvstveni razvoj. NEELJENE POSLJEDICE: Na koji nain se objanjava, zato i kako tragovi ranog razvoja izrode kasnije neeljene posljedice? Bowlby je napisao dvije knjige: Materinska briga i mentalno

zdravlje i druga knjiga je Priroda djeje vezanosti uz majku. Smatra se da dijete kumulira socijalna iskustva i ako nema prikladan objekt za stvaranje privrenosti ono nema to kljuno iskustvo sigurnosti i uvstvene identifikacije. Taj se nedostatak generalizira i na druge odnose kasnije u ivotu, te pojedinac kasnije nije u stanju prihvatit i uspostaviti i zdrav i prikladan odnos s drugima. Od 50-60-tih se razvija koncept mentalne higijene (koji su uvjeti zdrava osnova za duevni razvoj). Kritizira se kolektivni odgoj (u domovima, institucijama). To je loe jer ta djeca nemaju osobu za poseban socijalni odnos. Ako dijete uspije s nekom osobom u domu uspostaviti takav odnos, to su obino dugogodinje veze i ta je osoba kao majka, to je zdrava osnova za duevni razvoj. Provjera kakve posljedice ranijih negativnih iskustava na kasniji duevni razvoj: (1) pojave poremeaja u ponaanju, psihopatske promjene u motivacionoj i uvstvenoj sferi, utjecaj na inteligenciju.

velik. U njihovom samoodreenju obitelj je kljuna. Drugi su antipodi obitelji. Kako to objasniti? (a) U prvom redu mnotvo grupa nemaju za pojedinca jednaku vrijednost (nije svejedno jesmo li u nekoj grupi dobrovoljno, ili nam je zadana). (b) Dalje, taj specifini utjecaj grupa na pojedinca ovisi o poloaju u grupi, motivima pripadnosti grupi. EXP Asch: grupa je stvorena ad hoc: utjecaj ide iz motivacijske osnove koja pojedinca vee uz grupu u trajanju pokusa, da nije glup, nekompetentan. Takoer, pojedinac je esto pod utjecajem grupa kojima formalno ne pripada. Treba voditi i o tome rauna. Tu se radi o referentnom odnosu.

(2)
(3)

2.4.1. ODREENJE REFERENTNE GRUPE

DEF.: Referentne grupe: su sve grupe s kojom se osoba emocionalno vee i identificira, koristi norme te grupe kao kriterije ili kao osnovu za samovrednovanje, samoevaluaciju i koristi ju kao izvor osobnih stavova, vrijednosti i ciljeva. Vano je da ovdje postoji uvstvena vezanost (npr. obitelj, vrnjaci). Obino je pojedinac lan svoje referentne grupe (lanska grupa), ali on to ne mora aktualno biti. Odnosno, referentni odnos ili lanstvo nisu uvijek identini. Ponekad se referentna grupa poklapa sa lanskom, tj. lanska grupa je ujedno referentna grupa, ali to nije uvijek sluaj, mi moemo biti lanovi neke grupe (npr. obitelj), a da ona nimalo nije referentna grupa. Utjecaj referentne grupe na pojedinca postoji i ako nema nominalnog lanstva. Npr. ako je netko pri kraju srednje kole onda njegove preferencije odijevanja imaju veu slinost onima koji su ve na faksu, pogotovo u manjim grupama ravnaju se po skupini kojoj zapravo ne pripadaju. Ako je referentni odnos pozitivan, pojedinac smatra norme, ciljeve i vrijednosti grupe dobrima, prihvatljivima te eli biti lan grupe i tei tome. Ali referentni odnos moe biti i negativan, i tada pojedinac pokuava poveati razliku izmeu sebe i te grupe. To se ponekad naziva i negativna identifikacija.

Kljuni prediktor kasnijeg trajnog ponaanja su uvjeti odgoja (odnos majke prema djeci). Klinika praksa; odsustvo uvstvene vezanosti moe dovesti do neeljenih posljedica (uvstvena hladnoa, psihopatija). Radi se o specifinom odnosu (razvojna i klinika ). uvstvena privrenost je specifian i osobit vid socijalne zavisnosti. Osoba s kojom je dijete uspostavilo taj odnos ima najvei utjecaj na dijete.

2.4. KASNA SOCIJANA INTERAKCIJA: REFERENTNE GRUPE

Rekli smo da je socijalizacija jedan cjeloivotni proces. Tako je socijalizacija adolescenata i odraslih osoba usko povezana sa pojmom referentne grupe. Naime, kako dijete raste socijalni je razvoj sve vie pod utjecajem drugih osoba i grupa van obitelji iri se socijalni krug i lanstvo u vrlo razliitim grupama (jaslice, vrti, kola, profesori). No, porodica je naravno grupa koja je najtrajnija. Utjecaj svih tih socijalnih grupa se razliito kombinira i kumulira i on postaje u odnosu na utjecaj obiteljske grupe sve znaajniji za socijalizaciju, pri emu referentne grupe imaju istaknutu ulogu. Koliina i intenzitet utjecaja pojedinih grupa je upitna. Kljuno je pitanje koja grupa u kojoj mjeri utjee na socijalni razvoj pojedinca. Meutim, teko je ustanoviti stabilnu hijerarhiju tih utjecaja, nemogue. Postoje osobe iji je utjecaj bitan i vrlo

Taj pojam referentne grupa dobio je danas neto ire znaenja i oznaava: - svaku grupu s kojom pojedinac povezuje svoje doivljavanje, s kojom se pojedinac identificira, i koji iz grupe crpi kriterije za samovrednovanje. HYMAN (zaetak sociopsiholokih istraivanja) On je doao na ideju da treba analizirati subjektivni status pojedinca, tj. kako pojedinac subjektivno procjenjuje svoj poloaj u socijalnoj strukturi. Analiziriali su se kriteriji na temelju kojih pojedinci procjenjuju vlastiti socijalni poloaj. Prema tome poloaj se procjenjuje u odnosu na druge ljude. Otkrio je da se taj poloaj izvodi iz doivljaja koji se odnosi na dvije vrste grupa: a) grupa iji lan je pojedinca, i b) grupe iji lan pojedinac nije, ali to eli postati, tj. prema kojima ima neki referentni odnos.

2.4.2. KELLEY: REFERENTNIH

DVIJE

FUNKCIJE GRUPA

1.) Komparativna funkcija: grupa predstavlja referentni standrad kojeg osoba moe koristiti za procjenu osobnih uvjerenja. Grupa je izvor standarda koji slue za evaluaciju vlastitih stavova, ponaanja i sl. Pojedinac ne mora biti lan te grupe, ve je dovoljno da on zna kakvi su standardi grupe. To ima utjecaja na percepciju i sl. Utjecaj miljenja veine u nekoj grupi je dovoljna informacija za usopredbu i evaluaciju. To objanjava socijalni pritisak, razinu aspiracije pojedinca. To je vrsta socijanog utjecaja koji ide iz injenice da je nekoj osobi neka grupa referentna (ak iako joj nije lan) 2.) Normativna funkcija: Ima vezu s normama, ali drugo je znaenje. Normativna funkcija znai da su ponaanja, reakcije, procjene, doivljaji pojedinca pod utjecajem lanova referentne grupe. Osnova te funkcije je grupni pritisak, tj. postupci pojedinca koji odstupaju, koji su devijantni od normi izazivaju negativnu reakciju lanova te grupe. Kad su pojedinci u skladu s normama = prihvaanje, soc. podrka, a ako ne = pritisci, izolacija, deprivacija nekih socijalnih potreba Grupa dakle nije samo izvor standarda, ve i potkrepljuje neke oblike ponaanja i doivljavanja koji su u skladu sa normama, odnosno kanjava one koje odstupaju Time je normativna funkcija odreen socijalni regulator ponaanja ljudi. Normativna funkcija grupe se moe realizirati samo ako postoji odreena koliina socijalne interakcije. Ovdje treba upozoriti da je ovo razlikovanje funkcija komparabilno dvijema vrstama socijalne zavisnosti: Komparativna zavisnosti = Informatikoj

Proces internalizacije standarda ponaanja: Socijalni razvoj dovodi do promjena u pojedincima: kao posljedica postupaka 2.5.1. ODREENJE (nagrade, kazne), INTERNALIZACIJE kontrole, oekivanja i zahtjeva socijalne okoline postepeno se u pojedincu razvija Internalizacija Proces internalizacije je skup internalizranih usvajanja socijalnih normi, standarda, ponaanja i doivljavanja standardnih i njihovo ponaanja, stavovi, prihvaanje kao svojih osob-nih vrijednosti, norme i ponaanja i doivljavanja, kriteriji naina vrednovanja,. Dakle, vanjsku kontrolu samoevaluacije. nad ponaanjem postupno zamjenjuje unutranja Ti kontrola i inhibicija savjest. standardi ponaanja, se postepeno Ponaanje koje je u skladu s normama prihvaaju kao osobni pojavljuje se i ponavlja spontano, ne standardi, doivljava se kao izvana zahtijevano i internaliziraju se i nametnuto, ve se pripisuje osobnim dolazi do morala, motivima, eljama i tenjama savjesti, moralne suprotno standardima, inhibira se bez vanjskih slino. savjesti i vidljivih vanjskih poticaja (nagrade, kazne) (Termin savjest ranije bili u osnovi uenja koriste tog ponaanja. Secord i

2.5. INTERNALIZACIJA

Beckman). Posljedice internalizacije jesu te da dolazi do zadravanja nekih oblika ponaanja i doivljavanja i u onim uvjetima koji nisu slini uvjetima u kojima su ta ponaanja i doivljavanje ueni (uenje u odreenom kontekstu). Ponaanje koje je samo pod utjecajem vanjske kontrole jo nije internalizirano. Kako se neki oblici ponaanja ne gase kad nema vanjske kontrole, vanjskog poticaja? Tu raspravljamo o procesima internalizacije. Internalizirani oblici doivljavanja i ponaanja su oblici unutarnje kontrole ona odreuje kako se ljudi ponaaju, pa je to socijalno relevantno pitanje. Nema openitog, jedinstvenog objanjenja internalizacije, objanjenja su razliita. DEF.: Savjest je: sustav, sklop internaliziranih moralnih pravila o tome to je dobro, pravedno i dozvoljeno, a to nije. Na osnovu njih se procjenjuje koliko su stvarni ili zamiljeni postupci u skladu s tim pravilima, normama. Koliko su ispravni ili ne. Postupci koji nisu u skladu s normama izazivaju osjeaj krivnje, neugodno emocionalno stanje. DEF.: Moralni razvoj : Pod moralnim razvojem se podrazumijeva proces promjena u naelima i shvaanjima o tome to je dobro, pravedno i doputeno a to nije. Radi se o razvoju moralnih standarda i normi, njihovom prihvaanju i njihovoj internalizaciji. Internalizacija

Normativna = Zadovoljenje potreba ZAKLJUAK: Pojam i funkcija referentne grupe rijeava mnoge dileme o izvorima socijalnih utjecaja, pogotovo pitanje o hijerarhiji socijalnih utjecaja. Referentna grupa je osnova objanjenja. Referentna grupa moe ali ne mora biti lanska grupa. Dakle, lanska grupa ne mora imati nikakvnog utjecaja na pojedinca.

je dakle jedan mehanizam koji je kljuan u opem moralnom razvoju ovjeka.

(poticaje socijalne okoline) zamjenjuje unutarnja kontrola.

(2) otpornost na iskuenje To je spremnost ili kapacitet, mogunost osobe da se odupre tenjama, impulsima, porivima koji dovode do zabranjenog i normana suprotnog ponaanja. Nije moralno zdrav samo onaj koji nema takvih tenji, ve i onaj koji je sposoban oduprijeti se iskuenju. Kad otpornost na iskuenje postoji osoba se suzdrava od onih nedozvoljenih oblika ponaanja, od naina zadovoljenja tih impulsa (ako je i to pod utjecajem neke zabrane). Otpornost je posljedica mehanizama unutarnje kontrole i uz savjest je drugi indikator internalizacije. Kako dolazi do perzistencije odreenih ponaanja bez vanjske kontrole (kljuno!). Znai perzistira motivacijska osnova, ali ne proizlazi iz izvanjskih uvjeta.

2.5.2.
SAVJESTI No, to je to moral? Moral se definira kao skup naela i shvaanja pravila, obiaja i drutenih normi u odreenom drutvu o tome to je dobro a to zlo, to je valjano i doputeno a to nije. Na osnonu tih moralnih naela ocjenjmuju se i vrednuju ljudski postupci kao dobri ili loi, ispravni ili neispravni. Shvaanja o dobru i zlu su pod utjecajem promjenjivih drutvenih odnosa, to uvjetuje razliitost morala u vremenu i prostoru. DEF.: Norme su: ope prihvaeni, uobiajeni, raireni oblici ponaanja koji se oekuju ili zahtijevaju od pripadnika neke socijalne sredine a koji slue kao osnova za vrednovanje njihova ponaanja u odreenim situacijama. To su regulatori koji omoguuju kontrolu ponaanja i postupno tu kontrolu

INDIKATORI

Indikatori koji ukazuju na razvijenu savjest jesu: (1) osjea j krivnje Osjeaj krivnje je neprijatan emocionalni doivljaj koji prati saznanje o vlastitom krenju ili naruavanju moralnih normi i pravila ponaanja radi se o doivljaju koji ugroava samopoimanje, vlastitu vrijednost. Dovodi do reakcija koje smanjuju osjeaj krivnje. Namjeravani postupci koji su u skladu s moralnim normama prolaze neopaeno od socijalne okoline i subjekta, tj. osoba ne osjea svoje ponaanje koje je u skladu s normama kao posebnost. Ti oblici ponaanja mogu ipak izazvati pozitivne osjeaje, samopotovanje, samozadovoljstvo. No ee su nezapaeni, a tek ako nisu u skladu s normama naruavaju samopotovanje. Da bi do toga dolo nuno mora biti uspostavljena moralna savjest. To se ne smije zamjenjivati sa stidom pred drugima Odreena stanja i kognitivni procesi utjeu na prosocijalno ponaanje (vea je vjerojatnost da e netko pomoi drugome ako postoji neki element koji bi mogao izazvati osjeaj krivnje). Otpornost na iskuenje je drugi indikator.

agensi) izvodi represivni utjecaj kada dolazi do pojave i izraaja primitivnih nagona i poriva. Reakcija drutva, represivna je na sex i agresivne porive. Kroz normalni razvoj izraavanje nagona se postupno modificira u skladu sa zahtjevima drutva. Primitivni nagoni ostaju i kasnije, i na kompleksan nain utjeu na ponaanje odrasle osobe. Id predstavlja onu psihiku energiju koja se zasniva na nesvjesnim instinktima i poticajima, ili instinktivni ivot ovjeka (potrebe, sex, hrana) ali i instinkt ivota i smrti. Unutarnja kontrola; impulsi ida koji su iracionalni, slijepi predstavljaju otre zahtjeve za zadovoljenje. Id funkcionira po principu ugode. Sa socijalnim razvojem zadovoljenje tih impulsa nailazi na zapreke soc. okoline (njen represivni utjecaj). Ego ili sistem sila funkcije svjesne kontrole. Jaka ego kontrola jest odgaanje zadovoljenja, svjesna kontrola, usmjeravanje impulsa tako da se zadovoljenje postigne u prihvatljivim uvjetima. Ego funkcionira po principu realnosti. Ego je sistem kognitivnih procesa (percepcija, planiranje, miljenje). Postupno pravila zabrane okoline dovode do oblikovanja superega kod djeteta. Superego je sistem restrikcije, ogranienja, inhibira nepoeljne impulse. Regulator je unutarnje kontrole, unutarnji supstitut za izvanjsku kontrolu. To je djetetov moral, savjest. Dobro razvijen superego vri

2.5.3.

ETRI OBJANJENJA INTERNALIZACIJE

(1)

FREUD: psihoanaliza Objanjava perzistiranje motiva i ponaanja pomou Ida, Ega i Superega. Internalizacija je prema Freudu funkcija superega, koji na taj nain objanjava samokontrolu. Rano iskustvo ima presudnu ulogu u oblikovanju motivacijskih poticaja. Glavna Freudova pretpostavka je da drutvo kroz odrasle (koji nisu

automatsku, nesvjesnu kontrolu id-impulsa, to je stalni regulator (glas naih roditelja u nama). analiza daje slikovit opis ishoda ali ne objanjava procese koji dovode do perzistencije. To je vie razina deskripcije.

(2)

ALLPORT: funkcionalna autonomija motiva Allport u vezi sa internalizacijom govori o funkcionalnoj autonomiji. Rekli smo da je jedan indikator internalizacije da je neko ponaanje postalo nezavisno od uvjeta u kojima je ono ueno, tj. perzistira iako se npr. vie ne potkrepljuje. On smatra da neka odreena aktivnost koja je u funkciji zadovoljenja nekog motiva moe postati cilj samoj sebi. To znai da ona postaje autonomna u odnosu na izvorni cilj ili funkciju kojemu je sluila, tj. postaje funkcionalno autonomna. Ona vie ne slui tome cilju, ve slui samoj sebi i samo kao takva postaje motiv. Taj fenomen zgodno izraava stara budistika izreka: "put je cilj". Funkcionalna autonomija objanjava perstenciju u nekom ponaanju iako se to ponaanje vie ne potkrepljuje.

kaznom, tj. doivljajima koji su neugodni, i tako se uz ta ponaanja vee neugoda. Taj doivljaj neugode povezan je i na reakcijama autonomnog S. Nakon nekoliko ponovnog povezivanja ponaanja i neugode, sama pomisao na to ponaanje vei izaziva neugodan osjeaj, to dalje dovodi do inhibicije tog ponaanja. Tako se stvara otpor na izvoenje drutveno nepoeljnog ponaanja. Eysenck odrie da do takvih internaliziranih oblika doivljavanja i ponaanja dolazi radi nagraivanja i kanjavanja, jer dijete takvim ponaanjima ne postie ono to eli, ve ono to je drutvno poeljno. Ali, ovdje se postavlja pitanje to je sa gaenjem? Drugi prigovor: da li bi takva internalizacija zadovoljila definiciju?

uvjetima kontinuiranog potkrepljivanja dolazi do brzog uenja, ali ponaanje se brzo gasi nakon prestanka potkrepljivanja. Kako se to objanjava. Autori smatraju da organizam kod kontinuiranog uenja moe lako razlikovati situaciju potkrepljivanja od situacije ekstinkcije. Kod parcijalnog potkrepljenja uvjeti uenja i gaenja su puno sliniji (ne zna se kad slijedi potkrepljenje a kad ne) te je razlikovanje daleko tee, pa zato ponaanje due perzistira nakon ekstinkcije. No, kakve to veze ima sa internalizacijom? Osnovna ideja je sljedea: uvjeti uenja su mnogo sliniji djelominog potkepljenja nego kontinuiranog potkrepljenja. Jer kada bi za internalizaciju bilo bitno stalno potkrepljenje, ono se nebi moglo uspostaviti. injenica je da mnoge oblike reagiranja djetete ui u sloenim uvjetima uenja i da su to uvjeti u kojima je potkrepljenje parcijano. Roditelji ne reagiraju na svaki postupak djeteta, tj. roditelji jedan dio postupaka ne potkrepljuju (roditelj ne visi svaki put nad djetetovom nepodoptinom). Uvjeti odgoja u svakodnevnom ivotu su takvi da korespondiraju uvjetima parcijalnog potkrepljenja, i zato dolazi do internalizacije. No zaista postoje sluajevi djece koji su pod vrlo rigoroznom kontrolom roditelja, tj. oni stalno kanjavaju ili nagraaju. Tada ta djeca imaju velike probelem uspostaviti

unutarnju kontrolu nad samima sobom. Internalizacija je ishod procesa socijalizacije. Standardi i norme koje su poeljne predstavljaju glavne ciljeve socijalizacije. Devijantno i delikventno ponaanje se takoer stjee i ui.

2.5.4. DILEME VEZANE

UZ INTERNALIZACIJU Javili su se autori koji su poeli sumnjati u postojanje internalizacije. Ti autori tvrde da norme ponaanja pod utjecajem i nekih vanjskih imbenika. Postoje situacije u kojima se ljudi poinju ponaati na jedan destruktivan nain, suprotno od normi ponaanja (npr. pojava koncentracionih logora, spaljivanje sela u vijetnamskom ratu, itd.). Teko moemo vjerovati da postoje stabilizirane norme koje nisu pod utjecajem nekih vanjskih izvora (ovo objanjenje je suprotno Allportovoj teoriji motiva). Autori upozoravaju na istraivanja koja pokazuju da te internalizirane norme nemaju tako ogranien, postojan utjecaj na ponaanje npr. sam eksperimentator u istraivanju utjee na ispitanike; ponaaju se ponekad posve bezduno prema ispitanicima (bacaju se sumnje na pouzdanost tih normi).

(4)

McCLELLAND (PRADOKASALNI EFEKT UENJA) McClelland (bavio se motivima za postignue) je pokuao odrediti koje su to determinante koje dovode do internalzacije, tj. nastojao je ustanoviti uvjete u djetinjstvu koji mogu poticati nastanak trajnih oblika ponaanja. Posebno je zanimljivo da je on krenuo od nalaza u vezi s tzv. paradoksalnim efektom uenja. To je fenomen da to je neko ponaanje rijee potkrepljuje (npr. u uvjetima povremenog, nesistematskog potkrepljivanja), to je uenje sporije, ali ponaanje je otpornije na ekstinkciju, dok u

(3)

EYSENCK: klasino kondicioniranje Eysenck je zastupao stanovite da su savjest ili moralna svijest mogu objasniti klasinim uvjetovanjem. Moralna svijest nije nita drugo nego ponaanje formirano klasinim uvjetovanjem. No, kako do toga dolazi? Nepoeljno ponaanje je obino popraeno

(1) EXP: MILRAMOVI

eksperimenti: istraivanja (60-tih godina) na podruju spoznaje iz II svjetskog rata, koncentracijski logori istrebljivanje svojih blinjih

Pitanje je bilo do kuda ide ta poslunost i pokoravanje autoritetu? POSTUPAK: Istraivao je ispitanike ija je uloga bila da kanjavaju one ispitanike koji sporo ue i grijee u zadacima u pokusu i to zadavanjem elektrooka, pri emu se poelo od vrlo niskih intenziteta, a zavrilo se kod smrtonosnih. Cijela situacija je bila namjetena, osoba koja je bila uitelj je zapravo bila ispitanik. Rezultati su bili zaprepaujui. Pokazalo se da je veina ljudi na uobiajene zahtjeve experimentatora ve skloni zadavati bolne okove ispitanicima, pa ak ih i ubiti. Time je demonstrirao kako se ljudi u takvoj situaciji ponaaju onako kako se od njih zahtijeva, tj. pokoravaju se autoritetima. Milgram je pokazao do kojih granica je ovjek u stanju ii da nanosi bol svom blinjem. Gdje su ovdje internalizirani standardi i norme? Pokus se kritizirao zbog njegove neetinosti. Daljnje pitanje je pitanje vanjske valjanosti: da li se razultati mogu generalizirati na na svakodnevni ivot? Moe se rei da to nije isto je li autoritet nekakav glavni eksperimentator, ili ef koncentracionog logora. Autoritet = osoba ili osobe koje su u hijerarhiji nadreeni.

Hoffman: autor koji se bavio moralnim razvojem. Doao je na ideju da analizira internalizaciju polazei od subjektivnih kriterija vezanih uz razinu ukljuenosti osobe i uz njegovo razmiljanje o ispravnosti, moralnosti nekog ina. Upozorava kako su mogue tri vrste internalizacije tzv. razine internalizacije:

(1)

najjednostavnija i najprimitivnija internalizacija zasniva se na kondicioniranju, anksioznosti, uvjetovanom strahu (internalizacija kako je objanjava Eysenck). To je vrsta graninog sluaja internalizacije motivacija je regulirana nekim izvanjskim prijetnjama. Odsutna je subjektivna evolucija dobrog i loeg. internalizacija koja se zasniva na pozitivnom odnosu pojedinca prema nekoj referentnoj skupini, grupi, osobi. Hoffman za ovu vrstu internalizaciju poziva u pomo referentni odnos (odnos pojedinca prema nekoj odsutnoj referenikoj grupi grupa koja ima ukljuenu komparativnu funkciju, a ne ona koje direktno regulira njegovo ponaanje). Osoba vjeruje i

slijedi standarde, norme referenike grupe i evaluira svoje postupke na osnovi standarda, normi koje zastupa ta grupa. To ne mora biti neka stvarna, prisutna referentna grupa, ve i odsutna referentna grupa. To je via razina internalizacije.

2.5.6. INHIBICIJA I KONTROLA IMPULSA Agensi socijalizacije imaju ulogu i nalaenja neprikladnih postupaka potkrepljenja kako bi se inhibirala nepoeljna ponaanja. Da bi dolo do inhibicije i kontrole te posljedice koje to ponaanje izaziva moraju biti predvidive. To anticipiranje posljedica zahtijeva od npr. djeteta vrstu sposobnosti inhibicije i odlaganja onih aktivnosti koje dovode do nagrade. U pokuaju objanjenja inhibicije i kontrole impulsa. KOGNITIVNA TEORIJA UNUTARNJE KONTROLE - Mowrer i Ullman daju kognitivno objanjenje iako koriste naziv integrativno uenje. Do inibicije i kontrole dolazi znai integrativnim uenjem. Posebno su vani procesi simbolike medijacija njima dolazi do integrativnog uenja kao osnove integrativne kontrole. Koriste termin samoinstrukcija. Simboliki procesi podsjeaju na kaznu ili veu nagradu koja slijedi. Radi se o tipinom kognitivnom objanjenju stvaranja unutarnje kontrole inhibicije. Jedan od indikatora internalizacije i mogunosti inhibicije odnosi se na odlaganje zadovoljstva = to je aspekt internalizacije i ukljuuje sposobnost inhibicije i kontrole impulsa koji je eksperimentalno istraen i ukazuje na mogunost djeteta da odgodi momentalno zadovoljenje da bi postiglo kasniji vredniji cilj i zadovoljenje.

(3)

(2)

najrazvijeniji oblik internalizacije, najvia razina. Pojedinac zaista doivljava standarde kao osobne, kao obavezu prema samome sebi. Motivaciona osnova nije strah od izvanjske kazne, ve uspostavljanje samopotovanja i izbjegavanje osjeaja krivnje, ali i postizanje osjeaja odobravanja. Osoba doivljava sebe kao vrijednu osobu aspekt samopoimanja. Radi se o unutarnjim procesima rasuivanja i razmiljanja. Ova razina se pribliava onoj definiciji internalizacije koju moemo nai u rijenicima. Hoffman pokazuje kako su pokuaji objanjenja internalizacije specifini po razini internalizacije koju mogu objasniti. Izvana nametnuti standardi, norme postupno mogu dovesti do toga da osoba prihvaa te standarde i norme; pa ak zanijee izvanjsku kontrolu i opravdava svoje postupke osobnom motivacijom.

2.5.5. HOFFMAN: TRI

VRSTE INTERNALIZACIJE

 Time se bavio MISCHEL 60-tih godina. On je kreator experimentalnih provjera gdje su djecu stavljali u realistine situacije izbora: da biraju izmeu neposrednog, ali manje vrijednog cilja i objekta koji je vredniji, ali je dobivanje vremenski odgoeno. Time se stavlja na kunju djetetova mogunost da inhibira momentalno zadovoljenje da bi postiglo kasniji, vrijedniji cilj. Rezultati su sljedei:

(1)

preferiranje tih odgoeni h nagrada poveava se sa dobi (vea je proporcija odgoeni h zadovolje nja) jer (prema Mowreru) dolazi do procesa maturacije, kognitivnog sazrijevanja.

To moemo povezati sa uvjetima odgoja, postupcima roditelja Raena su istraivanja usporedbe odlaganja zadovoljenja izmeu delikvenata i nedelikvenata. Delikvencija radi se o ponaanju koje je impulzivno i dovodi do neposrednih zadovoljenja (tu, ovdje i sada). Pokazalo se da delikveniti imaju odreeno iskustvo koje navodi na nepovjerenje. Analize su pokazale da delikventi daleko vie preferiraju neposredno bliske, manje vrijedne ciljeve. Ova mjera odlaganja zadovoljenja korelira sa drugim indikatorima internalizacije poput osjeaja krivnje i sl. KANJAVANJE Kanjavanje je povezano sa pokuajima objanjenja inhibicije i kontrole impulsa. Radi se o kanjavanju u najirem smislu (fiziki, verbalno). Usmjereno je inhibiranju nepoeljnog ponaanja. Meutim, kanjavanje se mijenja. Postoje oscilacije u toleriranju neprihvatljivog ponaanja. U ranijem djetinjstvu postoji tolerancija prema impulzivnom ponaanju (neki autori to smatraju univerzalnom pojavom). Ovisno o kulturi, tu toleranciju zamijenjuje aktivno nastojanje da dijete kontrolira te impulse. Kanjavanje je najdominantniji oblik ponaanja tj. postupanja kojim se eli razviti

inhibicija impulsa.

kontrola

Posljedice kanjavanja: (Miller) kanjavanje ima lokalne i specifine posljedice. To znai da umjesto da se naui kako je agresivno reagiranje zabranjeno i tabu, dijete prvo ui suspregnuti taj agresivni postupak prema izvoru uslijed straha, ali moe doi do premjetanja agresije na neki drugi objekt. Dvije su dimenzije:

bre od agresivnog poriva, pa tako, sestra, mlai brat itd. imaju dobre anse da dobiju batina. Agresivni poriv i gradijent inhibicije nemaju isti nagib ili strminu. Time je omogueno objanjenje za pomaknutu agresiju. to je vei agresivni poriv, vea je inhibicija (kad bi gradijenti bili jednakog nagiba) ali tada ne bi dolo do toga da u nekoj odreenoj slinosti izvornom cilju ipak dolazi do agresije. NPR. otac je kaznio djeaka: otac je izvor agresije. Inhibicija je najintenzivnija. to je osoba slinija primarnom cilju to je prema njoj jai agresivni poriv i obrnuto. Opadanjem slinosti opada i inhibicija. Toka najintenzivnije agresije je mlai brat. Djeak e usmjeriti agresiju prema mlaem bratu, a ako on nije prisutan djeak iz susjedstva. Najstriktnijim kanjavanjem moe se postii da se zatome agresivni impulsi na neke objekte. Kako vrijeme kanjavanja, intenzitet i doslijednost utjeu na pojedinca?

1.

odnosi se na oblik ili vrstu reakcije: Fizika reakcija agresivni impuls se moe izraziti kroz verbalnu agresiju. Kanjavanje fizike agresije moda e sprijeiti taj vid agresije, ali ne znai da e sprijeiti verbalnu.

2. odnosi se na slinost podraaja Miller inhibicija agresije je to vea to je situacija slinija onoj koja je izvor frustracije i kanjavanja.

(2) preferiranje vrijednijih ciljeva se moe poveati smanjivan jem vremena odgaanj a.

(3)

odgaanje neposred nih ciljeva se poveava sa stupnjem vjerojatno sti da e se taj odgoeni izbor zaista realizirati

Postoje dva gradijenta: Kao to vidimo, to je slionst izmeu izvora frustracije i nekih drugih objekata manja, to je manji agresivni poriv, a ujedno pada i potovanje (strah = inhibicija). Meutim, strah od kazne opada

2.6. AFILIJATIVNI MOTIV

Afilijativni motiv. To je socijalni motiv u tenji pojedinca da bude u prisustvu i drugim ljudima, da se s njima zdruuju Afilijativna tendencija je posebno izrae situacijama neugode, straha, nesigurno ugroenosti i strah.

Psiholoka funkcionalna osnova afi smanjenju nelagode usljed prisustv i u poveanju kognitivne jasnoe u omoguava socijalna komparacija s

osobama koje su u istoj situaciji. Reakcije odnosa; izolacija = osoba osnova su objanjenje i razrjeenje kognitivno poviena anksioznost. nejasnih situacija i za ocjenu (ne)prikladnosti osobnog Da li e poviena doivljavanja tih situacija. anksioznost izazvati

koje su odreene kod roenja, uloge koje su prolazne (uloge gubitnika) Socijalne uloge su relevantne od roenja do smrti i velik ih je broj. Zna se ta je oekivano ponaanje od majke, uitelja, djeteta, djeaka, djevojice itd. Pri tome nain na koji neka osoba igra svoju ulogu ne mora biti u skladu s oekivanjima okoline. Radi se o vrlo sloenim oblicima doivljavanja i ponaanja i pitanje je kako se ta ponaanja ue. OBILJEJA UENJE ULOGE:

tenju za afilijacijom (tada bi ta tenja Socijalna komparacija. Procesimala su druge svoju u kojem osobe informacije i saznanja o stavovima, funkcionalnu osnovu).
sposobnostima i oblicima reagiranja drugih osoba osnova za evaluaciju osobnih uvjerenja, stavova, provjere : EXP sposobnosti, emocionalnih i drugih stanja. poinje s tim Schachter

da exp manipulacijom Prema teoriji socijalne komparacije L. izaziva Festingera, postoji potreba (nagon) zaviu razinu evaluacijom osobnih stavova, sposobnosti,i njihovu anksioznosti naina ponaanja i doivljavanja, te ocjenom njihove afilijaciju usporeuje ispravnosti i prikladnosti. sa skupinom kod koje nije U pomanjkanju informacija iz objektivne izazvana realnosti dolazi do osobne evaluacije anksioznost. Scachter usporedbom s drugim ljudima ije ponaanje provjerava posljedice predstavlja socijalnu realnost. Procesi eksperimentalno socijalne komparacije pojaani su su osobito u izazvane anksioznosti stanjima nesigurnosti i sumnje, u nejasnim, (pita se ispitanika da potencijalno prijeteim situacijama, pa ovi li bi rado bio sam dok procesi daju dobru osnovu za objanjenje (1) eka pokus ili bi panike, (2) afilijativnog motiva i (3) ponaanja bio s drugim osobama). gomile. Tim istraivanjima poeo se baviti Scachter koji je na tu ideju doao tako da polazi od analize iskustava vezanih uz izolaciju. Izolacija dovodi do vrlo neugodnih situacija; u poetku potreba za kontaktom s drugima, mata se o tome (due u izolaciji izdre oni koji mogu matati), ak halucinatorne slike (socijalno su obojene). Scachter je zakljuio da je jedna od posljedica izolacije psihiko stanje koje je slino intenzivnom nastupu anksioznosti, napetosti. To ga potie na istraivanje transformacije tog Lako se postie naivnost ispitanika ovdje, jer dok isp. eka da pokus pone, pokus je ve zavrio. Da li je vano tko su te nazone osobe; bilo tko ili neke odreene? To takoer exp provjerava.

(1)

Uenje uloge = uenje takvih oblika ponaanja odnosa prema socijalnoj okolini, sebi, koji je odreen ili se oekuje od osobe koja ima neki poloaj u socijalnoj strukturi.

(2) To nije neka posebna vrsta ili posebni proces uenja, ve ukljuuje u sebi razliite oblike uenja, no u osnovi su sloeni procesi uenja a ne kondicioniranje (uenje imitacijom, identifiacijom, operantno uenje itd.), to ovisi o razvojnoj fazi o sloenosti ponaanja.

(3)

Radi se o uenju u interakcijskom odnosu u okolini gdje postoje razliite vrste i procesi uenja.

to je osnova afilacije, to se tim postie? Postoje individualne razlike u afilijativnoj tendenciji pri povienoj anksioznosti; to je tomu osnova? Jedna je razlika ??? roenja (1 uzrok) dakle ovisi o znaajkama rane socijalizacije. Schachter eli vidjeti da li ti nalazi vrijede u svakodnevnom ivotu; tko su solo drinkeri, tko bolji piloti lovci itd. (dakle solo).

(4) Kod uenja uloge bitan je socijalni kontekst oekivanja, tj. oekivanja socijalne okoline (npr. tata vidi da se njegov sin igra lutkama) (5) Uenje uloga, je uenje takvih oblika ponaanja kakva izraavaju druge osobe.

(1) UVJETI KOJI OLAKAVAJU UENJE ULOGA a) b)

Uloge su komplementarne (muko i ensko; gubitnik i pobjednik). Jasnoa kojom socijalna okolina definira ulogu: Mora postojati konsenzus socijalne okoline, kakvo je ponaanje primjereno za odreenu ulogu. U tradicionalnim drutvima (primitivnim plemenima) postoje odreeni obredi (inicijacije = formalizirani postupci koji olakavaju uenje uloga npr. sklapanje braka je postupak inicijacije), gdje mukarci postaju mukarci, a djevojice ene i takva zbivanja trebaju olakati prihvaenje i razjanjavanje (shvaanje) odreene uloge. To ima preventivan efekt za konflikte meu ulogama i unutar neke uloge (konflikt izmeu oekivanja i uloge).

2.7. UENJE ULOGA

DEF.: Uloga se obino definira kao sklop karakteristinih oblika ponaanja, doivljavanja koji se oekuje od neke osobe na odreenom poloaju/statusu i koje ostvaruje i izraava ta osoba. Uz ulogu, takoer se veu prava, obaveze, dunosti osoba i oekivani oblici ponaanja obino se zasnivaju na nekim drutvenim normama (predvieni kao prikladan oblik ponaanja u kratkotrajnoj situaciji).Postoji dakle aspekt oekivanja, no ne oekuje se od svih jednako i sve ne ostvauju svoju ulogu podjednako. Postoje uloge

(2)

UVJETI KOJI OTEAVAJU PRIHVAANJE ULOGA, TE DOVODE DO KONFLIKTA

a)

Konflikt unutar jedne uloge

b) c)

Konflikt izmeu uloga (majka, ena, zaposlena, studentica). Konflikt unutar grupe; npr. disparantnost oekivanja okoline i osobnog poimanja te uloge (npr. poloaj ene u nekim drutvima i njeno oekivanje)

Mnotvo uloga ne mora biti izvor konflikta (sin, brat, brati obiteljske uloge nisu izvor konflikta). Udovoljavanje mnotvu uloga ili preferiranje jedne nad drugim ulogama.

(3) MORALNI RAZVOJ

3.1. Odreenje moralnog razvoja 3.2. Uvodno o teorijama moralnog razvoja 3.3. Jean Piaget: kognitivna teorija moralnog razvoja 3.3.1. etverofazni model razvoja 3.3.2. imbenici moralnog razvoja 3.3.3. Rezultati istraivanja piagetovih postavki 3.4. Kohlberg: kognitivna teorija moralnog razvoja 3.4.1. Usporedba Kohlberga i Piageta 3.5. Bandura: teorija socijalnog uenja 3.5.1. Potreba za novom teorijom uenja 3.5.2. Karakteristike Bandurine teorije 3.5.3. Definicija uenja po modelu 3.5.4. Vrste uenja 3.5.5. Procesi uenja po modelu 3.5.6. Usporedba kognitivnih i socijalnih teorija 3.5.7. Bandura: odgojni postupci roditelja

3.1. ODREENJE MORAL NOG RAZVOJA

To je vaan aspekt socijalizacije, socijalnog razvoja. Dvije su najbitnije teorije: (1) teorija kognitivnog razvoja i (2) teorije uenja. Moralni razvoj je proces u kojem dolazi do shvaanja (tj. do promjene u shvaanju) to je dobro a to zlo, do promjene u ponaanju i naelima. Proces razvoja moralnih standarda i njihova internalizacija. Razliita su teoretska stanovita o imbenicima moralnog razvoja, to je u osnovi geneze moralnog razvoja, mehanizmi moralnog razvoja, to su primarni aspekti moralnog razvoja itd. OSNOVNI POJMOVI:

3.2. UVODNO O TEORIJAMA MORALNOG RAZVOJA

1. PSIHOANALITIKA TEORIJA: U okviru psihoanalize razvoj morala se objanjava kao proces povezan sa razvojem stadija psihoseksualnog razvoja. Prema tome moralni razvoj je stupnjevit.

(1)

FAZA: Freudovo je miljenje da dijete u poetku svog razvoja ima hedonistiku moralnu fazu sile ida, prevladava naelo ugode. FAZA: Pod represivnim utjecajem okoline se razvija superego (koji postoji instanca unutarnje kontrole). Osnovni mehanizmi moralnog razvoja su roditeljske norme, standardi tj. identifikacija s roditeljima.

(2)

MORAL = skup pravila, naela, principa koja omoguuju razlikovanje dobrog i loeg te ponaanje u skladu s time. Moralna pravila tite dobrobit pojedinaca i osiguravaju ostvarenje ljudskih prava (npr. ne ubiti, ne krasti). Univerzalna su, tj kulturno/ideoloki neovisna. DRUTVENE NORME = dogovorena pravila koja upravljaju svakodnevnim postupcima i odravaju red u drutvu (npr. ekanje u redu, preputanje sjedala starijem) Ovise o konkretnom drutvu. MORALNO RASUIVANJE = razmiljanje o vlastitim i tuim postupcima u kontekstu morala. MORALNA ZRELOST = Moralno zrele osobe su internalizi-rale moralna pravila i sposobne su pridravati ih se prema svojoj savjesti, tj. i onda kada ne postoji neka vanjska opasnost, tj. bez vanjskih sankcija. Drugim rijeima, zrela moralnost nije regulirana izvana (nagrade i kazne), ve je savijest regulator. Moralno zrelo ponaanje ima 4 elementa: (1) Sposobnost prepoznavanja situacije moralne dileme (2) Moralno rasuavanje i odluka

Istraivanja pokazuju da je utjecajnija kognitivna teorija moralnog razvoja autori ee govore u mnoini; kognitivne razvojne teorije, socijalne razvojne teorije vie ih je. 2. KOGNITIVNE RAZVOJNE TEORIJE: Stavljaju teite na razvoj moralnog rasuivanja, promjene u moralnom rasuivanju. Moralno rasuivanje je prema ovoj koncepciji neposredno povezano s kognitivnim razvojem. Kognitivni razvoj je u osnovi moralnog razvoja, ovisi o maturaciji kognitivnih funkcija. Za dobro razumijevanje postavki o moralnom razvoju, treba poznavati osnovne postavke Piageta o opem kognitivnom razvoju. 2.1. PIAGET Zaetnik je kognitivnih teorija, a osim njega i Kohlberg je bitan za objanjenje moralnog razvoja. Osnovne karakteristike tog razvoja:

(1)

(3) (4)

Uzimaju se u obzir razliiti situacijski uvjeti oni ili govore u prilog i protiv moralnog ponaanja. Bihevioralni aspekt odluke u djelo provoenje moralne

Razvoj moralnog rasuivanja kod djeteta odvija se kroz nepromjenjiv redoslijed faza ili stadija. Prijelaz iz jedne faze u drugu je skokoviat i svaki sljedei stadij predstavlja kvalitativno drugaiju, integriranu cjelinu, ali koja poiva na reorganizaciji one prethodne faze. Moral se razvija kroz nekoliko faza iz ega slijedi situacijska dosljednost (= slaganje izmeu moralnih uvjerenja i postupaka u svim situacijama u odreenoj fazi). Takoer prema Piagetu nema regresije u moralnom razvoju: Intelektualni razvoj je preduvjet moralnog razvoja. Maturacija (biol. sazrijevanje) je univerzalna, nepromjenjiva pa je tako i moralni razvoj. Moralna zrelost po Piagetu ukljuuje uvaavanje socijalnih pravila (obiaja, zakona), moralnih naela, smisao za socijalnu pravednost, uvaavanje uzajamnosti, jednakosti u meuljudskim odnosima. Dijete razrijeava moralne dileme, prolazei kako kroz faze.

(2)

3. TEORIJE SOCIJALNOG UENJA (BANDURA): UENJE PO MODELU Teite stavlja na moralno ponaanje (bihevioralni aspekt) kao skup socijalno prihvatljivih reakcija koje djeluju samopotkrepljujue jer se izbjegavaju kazne i dobiva se prihvaanje i nagraivanje od okoline. Neki moralni postupci oituju se u izvravanju prococijalnog ina, npr. pomaganju drugima, davanju, ali i izostanku nekog postupka koji nije u skladu s opeprihvaenim moralnim normama. Osnovne postavke moralnog razvoja :

1. FAZA (2.-4. god.) = PREDMORALNI PERIOD Djeca

pokazuju vrlo malo smisla i obzira prema pravilima. Dijete relativno teko moemo dobiti da igra po pravilima, da uvaava socijani odnos djeca ne shvaaju to je to moralnost i ne razumiju zato se valja drati pravila. Ono se igra samo zato da se igra, i uitak u samom igranju je cilj i svrha aktivnosti, pa tako igre nemaju ni pravila ni cilj.

2. FAZA (5.-7. god.) = HETERONOMNA MORALNOST ili

(1)

Moralni razvoj se odvija kroz uenje (ire shvaeno) u socijalnoj okolini, kao i svi drugi oblici socijalnog ponaanja. Bitan je proces uenja po modelu. Kljuna objanjenja proizlaze iz uenja u interakciji s okolinom. Radi se o jednom kontinuiranom razvoju (uenje), tj. moralni razvoj nije skokovit. razvoj ne odvija se po nekom odreenom slijedu od nieg ka viem, dakle promjene u moralnom rasuivanju i postupcima ovise o socijalnom uenju. Mogue su i regresije, tj. da se dijete pone ponaati moralno gledajui na nioj razini od ve prethodno izvedenih moralnih ina.

(2)

MORALNI REALIZAM - Ovdje djeca poinju slijediti pravila. Zbog specifinog naina razmiljanja djeca se vrlo kruto pridravaju tih pravila jer su ona dana od vieg autoriteta pa zato apsolutna. Pravila za njih imaju objektivnu realnost, pa se ova faza naziva fazom moralnog realizma. To se pokazuje kad pokuamo dijecu dobiti da igraju mimo pravila (da se promijene) to djeca ne ele, jer nisu svjesna da su pravila samo dogovorena, ve su apsolutna. Tu djeca pokazuju strogo potivanje pravila koja su nepromjenjiva, sveta. a) objektivna odgovornost, tj. djeca svoje moralne procjene temelje uglavnom na objektivnim (fizikim) posljedicama nekog postupka, prema objektivnoj teti ili koristi, tj. vrijedi objektivna odgovornost. Ako je netko razbio 15 alica vee je kriv nego onaj koji je razbio samo 1 alicu. Djeca dakle zanemaruju namjere osobe koja je neto uinila. b) bezuvjetna ili imanentna pravda, tj. nakon svakog krenja pravila nuno slijedi kazna (ukrade kola sljedei dan e izgubiti loptu ili sl.), tj. pravda je uvijek zadovoljena i svaki prekraj mora biti kanjen, i to je pokajanje (kad ne korespondira uinjenom). Objanjenje heteronomne moralnosti, tj. takvo rigidno moralno rasuivanje kod mlae djece objanjava se (Piaget) kognitivnom nezrelosti, i povezano s time djeca jednostavno i apsolutno uvaavaju i potuju pravila autoriteta (odraslih). Kognitivna nezrelost se oituje u egocentrizmu + realizmu miljenja. Dijete nije u stanju prepoznatu perspektivu miljenja druge osobe, realno je samo ono to on vidi i doivljava, ne moe uvidjeti kako to drugi vide i doivljavaju. Teko im je uvaavati namjere druge osobe, ve samo vidljivu objektivnu tetu. Dijete nije u stanju zamisliti kako netko drugi iz svoje pozicije vidi objekt drugaije. Dakle dijete se nije u stanju uiviti u tuu ulogu. Realizam miljenja brkanje subjektivnog miljenja i doivljavanja i vanjske realnosti ono to on razmilja i vidi je realno, i nema druge realnosti, tj. ne moe si npr. zamisliti kako neka druga osoba vidi istu stvar ali sa nekog drugog mjesta. Tako dijete svoje snove smatra realnim pojavama. Dijete u ranoj dobi je vrlo teko umiriti da je to bio samo san dijete je potpuno budno a ipak plae: ne razumije. Takva kognitivna nezrelost uvjetuje te karakteristike moralnog rasuivanja

(3) Taj

(4) Kako nije u osnovi maturacija stavlja se manje teite na dobno specifine moralne postupke.

3.3. JEAN PIAGET

Istraivao je razvoj poimanja pravila i socialnih odnosa kod djece u kojoj mjeri djeca potuju i slijede pravila. Piage je proveo istraivanje: igrao se sa djecom s pikulama. To je naime jedan socijalno interakcijski odnos, jer: odvija se po nekim pravilima, ima puno ivotnog realizma, tj. djeca spontano reagiraju. Piaget je djeci postavljao pitanja: o porijeklu pravila; koliko su ona ispravna; dobra i prihvatljiva, i sl. Pokuao je provjeriti koliko su djeca sklona prekriti ta pravila. Utvruje osnovne razvojne faze u pogledu znaenja i upotrebe tih pravila, i na osnovi toga: razina moralnog rasuivanja djece moe se provjeriri tako da djeci damo izmiljene prie tj. dileme o postupcima tko je vie kriv, zato je kriv i treba li ga kazniti. ETVEROFAZNI MODEL RAZVOJA: Ustanovio je da postoji nekoliko faza moralnog razvoja: U literaturi navedene godine su samo orijentacija: postoje naime individualne razlike i navedene dobne norme treba shvatiti samo uvjetno.

3.

FAZA (8.-11. god.) = AUTONOMNI MORAL ili MORALNI RELATIVIZAM - faza moralnog relativizma, gdje djeca pravilima pristupaju mnogo fleksibilnije jer shvaaju da je moral relativan (arbitraran), tj. neto dogovoreno, a ne apsolutno. Pravila vie nisu tako kruta i nepromjenjiva te se mogu mijenjati dogovorno ovisno o situaciji i potrebama ljudi - jer nisu Bogom dana ve tako i tako dogovorena (opet igra s pravilima). Moralnost nekog ponaanja sada procjenjuju s obzirom na razne situacijske i subjektivne initelje (poput namjere

pojedinca). Djeca takoer prestaju vjerovati u bezuvjetnu pravdu - jer imaju individualno iskustvo (nisu ba uvijek bili kanjeni). Kako se vie se drue sa vrnjacima proiruje im se perspektiva, a istodobno postepeno naputaju egoentrian nain miljenja. Naputanje egocentrinog miljenja: uoavaju da postoje razlike u gledanju na dobro i zlo: netko drugi moe drugaije vidjeti i zakljuiti, mogu se uiviti u stanje druge osobe: subjektivna faza.

socijalni kontekst koji potie moralni razvoj. Kognitivni razvoj je ukljuen, a socijalna interakcija je kao neka vrsta katalizatora koji pomae i potie moralni razvoj (olakava ga i ubrzava). Praget prvi kae da roditelji nemaju tako veliku ulogu kao vrnjaci, ali bi mogli imati veu ulogu kada bi uvaavali dijete (ravnopravan odnos, kao interakcija s vrnjacima). To je suprotno Bandurinom shvaanju (70) ako se radi o uenju po modelu. Znai li to da se roditelji neadekvatno ponaaju do neke odreene dobi i da se to onda promijeni odgovor Bandure je moda! Moda roditelj misli da dijete to jo ne razumije, a kasnije kad je dijete odraslo onda vie uvaavaju djetetovo stanje (misaoni nivo; nisam htio, nisam vidio). Piagetove postavke o moralnom razvoju su potakle vei broj istraivanja ali kao da su dola sa zadrkom (60-90 g.) u SAD, 80 u Europi. Ipak ostaje mnogo spornih i nejasnih pitanja. U nizu istraivanja 70, 80 pokazalo se da postojanje (univerzalne) tendencije porasta u razvoju moralnog rasuivanja sa dobi tu postoji jedan trend u skladu s Piagetovim postavkama (uz dob je vezana maturacija a uz maturaciju kognitivni razvoj). To je dobiveno u razliitim socijalnim i kulturalnim uvjetima (univerzalnost); od objektivne prema subjektivnoj univerzalnosti. Ali neki autori upozoravaju na druge podatke koji donekle osporavaju odreene Piagetove postavke dosta je teko vjerovati u skokovit razvoj, kao i o kratkoj kognitivnoj reorganizaciji, jer se puno djece nalazi u meufazi (previe a da bi bio taj period kratak). Prema Piagetu se djeca nalaze u jednoj fazi i funkcioniraju na jedan nain, i nakon kratke reorganizacija oni ubrzo prelaze u drugu fazu i funkcioniraju na drugaiji nain. Pigetove granice su samo aproksimativne, ali socijalno iskustvo moe izmijeniti te dobne trendove! Ako se radi o odreenom slijedu razvojnih faza (bez regresija i skokovito) znai da teko moemo dijete dobiti da rezonira drugaije (ako je na nioj da reagira obrnuto, a jo tee obrnuto). Bandura radi exp provjeru uenje prema modelu i potkrepljenje. REZULTATI ISTRAIVANJA PIAGETOVIH POSTAVKI DOBRO: Rezultati istraivanja potvruju Piagetove zamisli: uglavnom

4.

FAZA (11. god. na dalje) = ZAVRNA FAZA Pretpostavka dostizanja ovog stupnja jest razvijesnost formalno - logikog miljenja i prevazilaenje egocentinosti. Djeca tada mogu stvarati nova pravila i poinju iriti svoje moralno rasuivanje s osobnog na drutveni i politiki plan. Piaget je ispitivao moralni razvoj na sljedei nain: dao je djetetu niz pria, u svakoj je namjera drugaija, drugaija je koliina tete i sl, i ono procjenjuje tko je vie kriv i koliko je kriv (teta ili namjera). NPR.: Tko je vie kriv? Zato? Kako bi to trebalo kazniti? Postoje problemi sa instrumentima i postupcima. Mogu se dogoditi neke nedoslijednosti (npr. dijete reagira na broj ali ne i na volumen!). Moramo slijediti Piagetova naela kognitivnog razvoja da bi to sve bilo OK. Prelasci iz faze u fazu su kratkotrajni i iz toga proizlazi da bi veinu djece trebali zatei ili u vioj ili nioj fazi (ne izmeu) i te faze bi trebale biti jasno izraene (skokovit razvoj). No istr. pokazuju da je dosta djece u tim prijelaznim fazama, a ne u nekoj odreenoj fazi (nije izraeno). Kljuni imbenici za prelazak iz jedne faze u drugu su uvjetovani:

(1) (2)

maturacijom (kognitivni razvoj koji je neophodna osnova moralnog razvoja) i socijalnim iskustvom (sazrijevanjem!) Piaget kad se radi o tome smatra da je od posebne vanosti interakcija s vrnjacima (istog statusa) simetrina interakcija. Piaget prvi upozorava na bitan utjecaj vrnjaka u socijalizaciji. Zato su bitni vrnjaci? Za razliku od interakcije s odraslima interakcija s vrnjacima je mogue a) ravnopravnije sudjelovanje, tj. dijete ee dolazi u ulogu da odluuje i o pravilima i mijenja ih i b) takoer, lake mu je uivljavati se u tuu ulogu i preuzimati tu tuu ulogu vrnjaka, i to sve je bitno za moralni razvoj.

a) djeca zaista vjeruju u bezuvjetnu pravdu; b) postoji povezanost izmeu nivoa kognitivnog i moralnog funkcioniranja, i c) hipoteza o vanosti uloga vrnjaka se pokazala tonom. Krajem 70, 80 postoji shvaanje da s kognitivnim razvojem u funkciji dobi dolazi do promjena u moralnom rasuivanju; od oslanjanja na posljedice na subjektivnoj orjentaciji. Ali podaci analiza dobnih trendova dovode u sumnju neke Piagetove postavke da razvoj nije skokovit i kratak period prelaska (naglo restruktuiranje u funkcioniranju). LOE:

U stadiju autonomne moralnosti (kontakt s vrnjacima smanjuje jednostrano uvaavanje autoriteta odraslih) poveava se i djetetovo samopotovanje, a i uvaavanje i potivanje vrnjaka. Dijete dolazi u socijalne odnose koji ga instruiraju da su pravila arbitrarna, da se mogu mijenjati ako se dogovorimo, da su to socijalni ugovori (dogovori). Interakcija s vrnjacima je

Ali istodobno pokazalo se da je Piaget potcjenjivao moralno rasuivanje mlae djece. To potcjenjivanje posljedica je metodo-

lokih nedostataka: On je u svojim priamo prvo opisivao namjere aktera, a kasnije uinak akcije, pa su djeca jednostavno zaboravila namjere i usredotoila se na posljedice akcije. Ako se u njegovim klasinim moralnim dilemama vie istaknu namjere lika, tu informaciju mogu ak i predkolci upotrijebiti pri moralnoj procjeni. Djeca dalje razlikuju krenje drutvenih i moralnih normi: Krenje moralnih normi shvaaju ozbiljnije i kanjvaju. Krenje drutvenih normi samo ismijavaju. Piaget nije bio u pravu smtrajui da roditelji koe moralni razvoj. Pokazalo se da oni dapae pospjeuju moralni razvoj. LEON (1984) je pokazao da je moralno rezoniranje roditelja i njihove djece vrlo slino.

SLIKA 1. Postotak subjektivnih rezoniranja u funkciji dobi

Usporedba krivulja: analiza trenda u osnovi na asimptote, te analiza visine razliitih krivulja. Dobiveno kod nas: postoji porast subjektivnog rezoniranja s dobi. Nai ispitanici od 8 godina su ak ispod ostalih. Znaajan je porast 9-10 g. pribliavanje krivulja, praktiki izjednaeno to je u skladu s Piagetovim postupcima. Prie su bile usporedive (varijacije Piagetovih). Ponovljeno ispitivanje moralnog razvoja istim instrumentima nakon 6 mj. i 1 godine. Ti nalazi (neki) su u skladu s Piagetovim postavkama stadij subjektivne orjentacije pri drugom ispitivanju dosie vie onih ispitanici koji su prije 6 mjeseca bili u prijelaznom periodu. Ali u prilog Bandurinih konstatacija: od 29% ponovljenih provjera nali smo da u prijelaznom periodu djeca ostaju i due od godinu dana. Da li je to sasvim suprotno kognitivnim teorijama Kohlberg bi rekao NE! Za razliku od Piageta on ne smatra da moralni razvoj zavrava s 12 g, sve osobe dolaze do vie faze moralnog razvoja, puno se studenata nalazi u konvencionalnoj fazi. Moralni razvoj treba istraivati i sa 24, 25 godina. Podaci dobiveni na razliitim uzorcima idu u prilog Piagetu, ali je problem to to prijelazni period kod nekih traje due. Kako bi se mogle napraviti provjere utjecaja socijalnih kontakta s vrnjacima? Na osnovi poznavanja razvojnog puta, ali nisu ba strogo kontrolirani uvjeti; istr. tako da se usporeuju predkolci koji su pohaali vrti i oni koji ga nisu pohaali. H0: oni koji su ga pohaali su vie izloeni socijalnoj interakciji. Ima li zbog toga nekih razlika? No, razlike nisu dobivene. Usporeivali su i starije uenike 2, 3 i 4. razreda (produena nastava, dnevni boravak = vei broj kontakata s vrnjacima) i opet nije naena razlika. Obzirom na vrstu podataka teko da se mogu jednoznano interpretirati rezultati: nisu strogo kontrolirani uvjeti. 0Za razvoj moralnog rasuivanja dovoljna je i manja koliina interakcija s vrnjacima (i oni koji ne idu u vrti imaju kontakte). 1Da li je socijalna interakcija kakva se potie u vrtiu ona kakvu je na umu imao Piaget, tj. da li je ona relevantna za moralni razvoj u smislu da potie razvoj moralnog rasuivanja. 2Reim ivota i rada u vrtiu nije jednako vrijeme poticao spontanu aktivnost djece. Radne aktivnosti

Piaget aproksimira dobne granice koliko ranije socijalno iskustvo moe utjecati (interakcija s vrnjacima)? Istraivanja (puno podataka) razvoja moralnog rasuivanja kod djece (iri dobni raspon). Radi se analiza trenda na podacima: analiza tj. usporedba tog trenda i promjena u moralnom rasuivanju sa podacima dobivenim na drugim uzorcima komparabilni podaci. Vei dobni raspon; transverzalni pristup ( dobne skupine), te kombinacija s longitudinalnim nacrtom. Osnovni podaci su postoci odgovora (rezoniranja) na subjektivnoj fazi, objektivnoj i u prolaznom periodu od 6-12 g. 6 godina: 5% subjektivno, 19% prijelazna faza, 76% objektivno. Kriterij je 80% i vie da odreena dobna skupina bude na razini vie faze znai da pripada toj fazi. Pola-pola je prijelazni period. 9-10 g.} preko je u niem periodu. Razvoj moralnog rasuivanja je povezan s dobi, to je u skladu s Piagetom, konzistentni nalazi slini su trendovi u razliitim soc-kulturalnim uvjetima (najee se ne mijenjaju u ovisnosti o tim faktorima). Mlaa djeca heteronomni moral osim nekolicine. Dosta je djece u prijelaznom periodu (to je dobio i Bandura). Ti podaci govore u prilog skokovitom razvoju. To moe biti metodoloki artefakt instrumenta zakukuljena namjera. Ali to se dobiva i kod drugih autora. Na takav nain (transverzalni pristup) je teko interpretirati u odnosu na Piagetove postavke da prijelaz u novi stadij zahtijeva kognitivnu reorganizaciju (razgranine faze); moe doi do potekoa u interpretaciji. Ali Bandura i drugi kau da je to kritika Piageta. Moe se dogoditi da neke karakteristike individualnog razvoja kod prijelaza iz nie u viu fazu u transverzalnom pristupu ne dolaze do izraaja. Zato su potrebna ponovljena mjerenja, koliko se dugo djeca zadravaju u pojedinom periodu. Usporedba pokusa: Kljai, Prilin, Bae N = 737, Coman N = 77 i Bandura, McDonald N = 154

(postroji se, sluaj) to su zvali zanimanje jedno vrijeme rade to im se kae. Ideja male kole ne potie spontanu interakciju nita vie nego kod djece koju uvaju bake.

se ne radi o strahopotovanju nego o strahu od kazne koja je posljedica prijestupa.

(3)

3.4. KOHLBERGOVA TEORIJA MORALNOG RAZVOJA

(Pennigton to detaljno prikazuje) Kohlbergov model predlae tri razine moralnog rasuivanja:

(1) (2) (3)

PRETKONVENCIONALNA, KONVENCIONALNA, POSTKONVENCIONALNA,

Pronalazi da moralno rasuivanje ne zavrava s 12 g. (po Piagetu autonomni stadij) nego razvoj se nastavlja i dalje postaje kompleksnije u adolescenciji i ranijoj odrasloj dobi. Ne moraju nuno svi dostii taj najvii stadij moralnog razvoja. esto se pokazuje da samo mali broj ispitanika dostie 5. i 6. stupanj moralnog rezoniranja. Detaljne Kohlbergove analize su ga navele na zakljuak, da moralni razvoj napreduje kroz nepromjenjiv slijed od 3 moralne razine od kojih svaka ima 2 kvantitativno razliita stadija (dakle 6 stadija a ne samo 4).

(4)

a svaka se dalje dijeli na dvije podfaze koje slijede jedna drugu. Svaka od tih est faza sastoji se od dvije komponente: drutvene i moralne. One predstavljaju drutvene i bioloke utjecaje. Faktor moralnog razvoja: Prijelaz iz faze u fazu dogaa se kad dijete doivi misaoni sukob. To se dogaa kad djeca zajedno s drugima sudjeluju u donoenju odluka i pritom razmijenjuju miljenja o moralnim pitanjima. Zbog suprotstavljenih gledita tj. kad dijete vie ne moe vie vladati novim inforacijama u okviru postojeeg pogleda na svijet, ona taj misaoni sukob razrijee promjenom naina miljenja, tj. prelaskom na viu fazu rasuivanja. Kohlbergova teorija usmjerena je na rasuivanje o pravdi jer ono, smatra Kohlberg, najvie odraava strukturirane osobine pojedinih faza. Jedna od postavka je da jednom kad osoba dostigne vii stupanj rezoniranja, nema regresije, nema vraanja na ranije faze razvoja. SLINOSTI IZMEU KOHLBERGA I PIAGETA: (1) svaka faza je zasebna cjelina, (2) prijelaz iz faze u fazu: a) tee uvijek istim redom, b) kad dijete nove informacije vie ne moe svrstati u postojeu kognitivnu sturukturu, (3) model je primjenjiv u svim kulturama. RAZLIKE OD PIAGETA (1) Postoje razlike i specifinosti u nainu na koji Kohlberg provjerava razinu moralnog rasuivanja: konstruira odreenu priu na koju ispitanik treba reagirati (to su moralne dileme: ispitanik treba rei kako bi u odreenoj situaciji postupio. NPR.: pria o Heinzu i lijeku). Taj postupak ima kliniku, grupnu primjenu.

Redosljed faza moralnog razvoja je prema Piagetu i Kohlbergu nepromjenjiv, to istraivnja ne potvruju uvijek. Neki sljedbenici Kohlberga su razvili jo podstupnjeve.

3.5. TEORIJE SOCIJALNOG UENJA

Glavni zaetnik i glasnogovornik teorije socijalnog uenja, je Albert Bandura. On je svoju teoriju nazvao socijalna kognitivna teorija. U osnovi Bandurine teorije je namjera istraivanja socijalnih ponaanja i linosti (ire shvaeno). Po tome se ne razlikuju od ostalih teorija uenja. Socijalne teorije uenja = NE!! ve teorije socijalnog uenja, zato to se to uenje osniva na promjenama zbog socijalnih podraaja (interakcija sa socijalnom okolinom). 3.5.1. POTREBA UENJA ZA NOVOM TEORIJOM

(2)

Za

razliku od Piageta, Kohlberg pri objanjenju reagiranja mlaih npr. priklanjanje autoritetu, polazi od toga da

Iako velikoj panji koja je bila posveena procesu uenja, opsena teorija socijalnog uenja relativno se kasno razvila. Postojei principi uenja izvedeni su uglavnom iz istraivanja izoliranih, jednostavnih odgovora koji po prirodi nisu ni socijalni ni razvojni, u kojima su ispitanici esto bile ivotinje. Eksperimenti su bili ogranieni na klasino i operantno kondicioniranje odgovora, a cilj tih istraivanja bio je redukcionistiki, tj. da se kompleksno socijalno ponaanje svede na odgovarajui principe jednostavnog uenja prije

nego da se pronau novi principi koji bi na adekvatan nain obuhvatili kompleksne socijalne fenomene. Opa pretpostavka okolinskih teorija je da su socijalni odgovori naueni metodom sukcesivne aproksimacije putem diferencijalnog potkrepljivanja (Skinner, 1953.). Meutim, ta koncepcija se kritizira iz etri razloga: (1) Djeca katkada stjeu nova ponaanja jednostavno gledajui kako ih izvodi netko drugi. (2) Djeca katkada postanu vie ili manje sklona izvoenju ponaanje nakon to su vidjela kako su drugi doivjeli potkrepljujui ili kanjavajue posljedice za to ponaanje.

Osnovna postavka ove teorije jest dakle, da se "uenje opaanjem odvija kada se ponaanje opazaa mijenja kao rezultat opaanja ponaanja modela (i posljedica tog ponanja)". Uenje posljedica tueg ponaanja je kljuna stvar naime, tradicionalno uenje tj. uenje na osnovi vlastitih pokuaja i pogreaka je zamijenjeno uenjem posljedica ponaanja osobe koja se promatra. Uenje je po modelu ima tri karakteristike: ono se odvija

(a) (b) (c)

bez vlastitih pokuaja , bez direktnog potkrepljenja ili kanjavanja jer se odvija na simbolikom planu.

(3)

Smatra se da se ovom metodom nikada nebi nauili mnogi socijalni odgovori, pogotovo ako se radi o ponaanjima koja nemaju nekog pouzdanog podraaja koji bi ta ponaanja izazvao, U sluajevima kad se i zna da neki podraaji mogu izazvati ponaanje koje je slino eljenom ponaanju, ustanovljeno je da je proces uenja znatno bri ako postoje socijalni modeli koje ispitanik moe oponaati.

3.5.4. VRSTE UENJA S obzirom na vrstu posljedica mogua su dva ishoda modeliranja:

(4)

a)

3.5.2. KARAKTERISTIKE BANDURINIH PRETPOSTAVKI Za razliku od drugih teorija (npr. S-R) ova koncepcija nije klasino bihevioristika, ve neobihevioristika. Zato? Bihevioristika je zato, jer Bandura vjeruje da su procesi uenja i interakcija sa okolinom odgovorni za velik dio djejeg razvoja. Meutim, ne samo izvanjska potkrepljenja, nego i unutarnji procesi su bitni (posredni, medijacijski). Teite dakle je na uenju u interakciji sa socijalnom okolinom, ali nisu izuzeti unutranji medijacijski procesi, ve se priznaje postojanje i utjecaj organizmikih varijabli na ponaanje (zato je neobihevioristika). Bandura ustvari kritizira bihevioristiko shvaanje prirode ovjeka kao previe mehaniko. ovjek se shvaa previe pasivno, kao da je u potpunosti determiniran snagama koji izvana djeluju na njega. Teorija socijalnog uenja daje dakle veu vanost kognitivnim imbenicima nego to to ine strogo okolinski pristupi (ali ne iskljuivu). Bandura smatra da se uenje po modelu temelji na kognitivnim procesima opaanja, panje i pamenja. Konkretno, opaza stvara kognitivne reprezentacije ponaanja drugih ljudi i predvia da e isto ili slino ponaanje dovesti do istih posljedica koje je proivio model. 3.5.3. DEF.: UENJE PO MODELU: je proces stjecanja novih oblika ponaanja i modifikacija starih koji se zasniva na opaanju dviju stvari:

IMITACIJA, koja moe tono kopirati opaeno ponaanje ili ga apstrahirati u opem obliku, a javlja se kad je model bio potkrepljen. Imitacija se mora uvijek biti tona kopija onoga to je bilo opaeno, ve moe samo slijediti openiti oblik ponaanja modela (= selektivna imitacija). INHIBICIJA ODGOVORA (protuimitacija ): drugi mogui ishod modeliranja, dogaa se kad imitacija opaenog ponaanja postaje manje vjerojatna - obino zato to je model primio kaznu za to ponaanje (npr. kad uitelj javno disciplinira neposluno dijete kako bi dao primjer).

b)

Socijalni kontakt je vrlo razliit i mnogostruk s obzirom na ulogu koju mogu imati druge osobe sa subjektom. Neposredan utjecaj je bitan faktor uenja kod socijalnog potkrepljenja (druge osobe su izvor nagrade i kazne). Socijalna okolina (socijalni objekti) je drugaija kada se radi o imitaciji (objekt nije svjestan, tamo je model) i identifikaciji.

3.5.5. PROCESI UENJA PO MODELU Bandura (kao i Tolman) razlikuje uenja ponaanja od izvoenja toga ponaanja i on vjeruje da uenje opaanjem ukljuuje etri odvojena procesa:

(1) (2)

ponaanja drugih osoba (modela), i posljedica koje takvo ponaanje moe izazvati.

(1) Procesi panje, pojedinac opaa, promatra objekt

i njegovo ponaanje (osnovni uvjet)

(2) Procesi pamenja,

opaeno.

pamti se ono to je

(3) Procesi izvoenja,

moraju postojati korespon-dirajue mogunosti, kapaciteti kod opazaa. motivaciona osnova (da

b) na verbalno - simbolikom planu. Mnogo je ee i djelotvornije verbalno-simboliko kodiranje, i to zato jer se radi o sloenim oblicima ponaanja, tj. sekvencama socijalnih uloga. Ono je bre, relativno je trajnije, primjerenije ja kao osnova, tj. kao trag koji treba potaknuti neki, pogotovo sloeni oblik ponaanja. Postoji razina pamenja na predodbenom planu. Mnogo je djelotvornije verbalno i simboliko (ee i efikasnije) kodiranje sekvenci ponaanja zato to se ue sloeni oblici ponaanja tj. sekvence socijalnih uloga, nego predodbeno. Neefikasno ih je pamtiti na predodbenom planu. Procesi pamenja ovise o djetetovoj upotrebi strategija pamenja kao to su organizacija i ponavljanje informacija i njegovom opem kognitivnom razvoju (inteligenciji).

(4) Motivacijski procesi,

se izvede to ponaanje)

Prve dvije etape predstavljaju proces stjecanja, tj. uenja modeliranog odgovora, a posljedne dvije izvoenje modeliranog ponaanja. Ovdje vidimo zato Bandura svoju teoriju naziva socijalnokognitivnom teorijom. Naime, uenje je determinirano opaevaim kognitivnim procesima panje i pamenja i odvija se na simbolikom planu, dok je izvoenje ponaanja pod kontrolom opaevaih izvedbenih i motivacijskih procesa.

(1)

OPAANJE PONAANJA MODELA - to je nuan uvjet da doe do modeliranja, ali ono samo po sebi ne mora dovesti do promjena u ponaanju. Neki obici ponaanja mogu biti percipirani, ali to ne znai da e se oni kod subjekta i pojaviti. Mora doi do pamenja i dosjeanja. to e biti naueno ovisi o mnogim imbenicima, te koji su objekti nazoni u pojedinevoj okolini. Vani su imbenici koji utjeu na to prema kojim osobama e biti usmjerena pozornost. Koristi se termin funkcionalna vrijednost poananja znaenje koje model ima za subjekta, njegova privlanost. Dakle, procesi opaanja modela i panje koju dijete posveti modelu ovise o mnogim faktorima izmeu kojih su najvaniji:

(2)

SUBJEKT IMA KAPACITET IZVOENJA PONAA-NJA tj. ima neke korespondirajue vjetine, sposobnosti ili potencijale koji su potrebni za izvoenje ponaanja. Osim podraaja i reakcije ovaj model dakle ukljuuje analizu i nekih posrednih varijabli. Vani su medijacijski procesi. Da bi neko ponaanje moglo nauiti, subjek mora imati potencijal da izvodi (barem neke elemente) sloenih oblika ponaanja mora koordinirati te sekvence, uskladiti ih sa simbolikom reprezentacijom (ono to je zapameno). tj. ti elementi se usklauju sa prethodnom, simbolikom reprezentacijom ponaanja, tj. dolazi do usporedbe izvedenog i zapamenog materijala. Ukazivao je na to da je proces uenja po modelu karakteristian posebnu vanost imaju procesi samoregulacije i simboliki procesi. Analize su pokazale da se u poetku moe opaziti samo gruba aproksimacija modela ponaanja, a kasnije postaje sve slinija originalnom. Radi se o procesu uenja bez ponavljanja. Ui se pomou kodiranja ponaanja koje se odmah ne realizira ve u nekim odreenim uvjetima. Ti kapaciteti odreuju koliko dobro ovjek moe reproducirati ponaajne modela (ne moemo imitirati pticu).

(1)

ZNAAJKE MODELA: Koristi se termin funkcionalna vrijednost ponaanja tj. znaenje koje model ima za subjekta ili privlanost modela. Dijete e imitirati onaj model koj posjeduje karakteristike koje dijete dri privlanim ili poeljnim, npr.: talent, inteligencija, snaga, dobar izgled, popularnost, ili neka slinost modela sa osobama prema kojima postoji privlanost ili socijalna zavisnost. STUPANJE POBUENOSTI DJETETA i DJETETOVA OEKIVANJA.

(2) (3)

(3)

Samo opaanje modela ne mora dovesti do uenja tj. do promjena u ponaanju. Vani su tragovi pamenja koji se stvaraju i koji ostaju.

MOTIVACIJA - subjekta da izvodi to naueno ponaanje. Motivacijski procesi odreuju da li i kada e dijete izvesti modelirano ponaanje. Teorije potkrepljivanja tvrde da bez izravnog potkrepljenja subjekta nema uenja, no Bandura smatra da se uenje dakako moe dogoditi i bez izravnog potkrepljenja subjekta. Kljuni motivacijski faktor jest potkrepljenje modela. Osoba moe kodirati neko ponaanje, a koje e reproducirati tek kasnije kada e postojati neke potrebe, tj. neka motivaciona osnova. Potkrepljenje moe dakle biti: 1. Indirektno: kad se model potkrepljuje (a ne i opaza) 2. Direktno: kad se opaa potkrepljuje

(1)

PAMENJE OPAENOG (kodiranje ): Procesi pamenja odreuju koliko dobro e dijete pohraniti, zadrati i kasnije se dosjetiti modeliranih ponaanja postoje dvije vrste pamenja ili reprezentacija: a) na predodbenom planu, i

Kod uenja po modelu od kljunog je znaaja kakve posljedice proivljava model usljed izvedenog ponaanja, jer te posljedice djeluju kao posredno potkrepljivanje odnosno posredna kazna samog opazaa (vikarijsko potkrepljenje odnosno kazna). Drugim rijeima, opaza nije izravno potkrepljen odnosno kanjen, tj. ne ui metodom vlastite koe, ve koristi tue iskustvo. Radi se o uenju bez pokuaja, bez direktnog potkrepljenja. Proces stjecanja modeliranog odgovora

Ako su posljedice negativne, onda se smanjuje vjerojatnost da e se ponaanje pojaviti i kod uenika, a ako su one pozitivne onda vrijedi suprotno.

Proces odgovora

izvoenja

modeliranog

Procesi panje Ponaanj e modela (s stimulus)

Odreuju koliko e panje dijete posvetiti modelu. Karakteristike modela
interesna vrijednost ponaanja modela

Procesi pamenja
Odreuju koliko dobro e se dijete sjeati ponaanja. Predodbena reprezentacija Simbolika reprezentacija Koritenje strategija pamenja Djetetova opa kognitivna razina

Procesi izvoenja
Odreuju koliko dobro e dijete ponoviti ponaanje modela. Fizike sposobnosti i vjetine djeteta Raspoloivost komponenti odgovora Samoregulacija na temelju povratnih informacija Sloenost ponaanja modela

Procesi motivacije
Odreuju koliko je dijete motivirano imitirati model. Vanjski potkrepljivai
direktni (djetetu) indirektni (modelu)

Izvoenje ponaanj a (R reakcija)

Karakteristike opazaa
stupanj djetetove pobuenosti djetetova oekivanja

Samopotkrepljenj e

3.5.6. SLINOSTI I RAZLIKE KOGNITIVNIH TEORIJA I BANDURE

Kognitivistike teorije
1. Moralno ponaanje je povezano sa moralnim rasuivanjem, a moralno rasuivanje je povezano sa opim kognitivnim razvojem, a opi kognitivni razvoj je posljedica (1) maturacijskih procesa, (2) procesa adaptacije (asimilacija + akomodacija). Iz toga slijedi da kognitivni razvoj lei u osnovi moralnog razvoja i on ovisi o maturaciji kognitivnih funkcija.

Teorija socijalnog uenja

1. Razvoj moralnog ponaanja je posljedica procesa uenja, (a ne razvoja moralnog rasuivanja, odnosno opeg kognitivnog razvoja). etri su vrste uenja (Bandura 1977): (1) Izravno asocijativno uenje (slino klasinom i operantnom kondicioniranju) (2) Uenje opaanjem (3) Simbolike upute (4) Simbolika logika Prema teoriji socijalnog uenja, glavne odrednice djejeg moralnog ponaanja su pricipi:

(5) (6) (7) (8)

nagrade (poveava vjerojatnost moralnog ponaanja) i kazne (smanjuje vjer. pona.), tj. potkrepljenje, uenje opaanjem i samoregulacija ponaanja.

Tijekom razvoja djeca internaliziraju razliita potkrepljenja i procese opaanja i ue ih upotrebljavati za upravljanje vlastitim ponaanjem. Procesi uenja dalje ovise o socijalnim poticajima i iskustvu (a ne genetskim dispozicijama), tj. slijed razvojnih promjena je funkcija potkrepljenja i drugih varijabli uenja. Nema dakle, unaparijed odreenih razvojnih faza. 2. Kognitivne funkcije (a time i moralno rasuivnje) se razvijaju maturacijom (bioloko sazrijevanje), a maturacija je univerzalna, nepromjenjiva. Drugim rijeima, razvoj socijalnog i moralnog ponaanja u biti je razvoj ve unaprijed genetiki datih (djetetu inherentnih) dispozicija, te je kulturno neovisan = univerzalan i nepromjenjiv. 3. Moralni razvoj prolazi kroz nepromjenjiv slijed razvojnih faza koje se javljaju u odreenoj dobi i one su genetiki predodreene i stoga univerzalne. 4. Prijelaz iz jedne u drugu fazu je skokovit (diskontinuiran), a ne postepen. To znai da djeca u jednoj fazi rasuivaju samo na jedan nain, a u drugoj samo na drugi nain. 5. Svaki sljedei stadij predstavlja kvalitativno drugaiju, integriranu cjelinu, ali koja poiva na reorganizaciji one prethodne faze. 6. Teorije razvojnih faza pretpostavljaju da e djetetovo moralno ponaanje biti dosljedno od jedne do druge situacije, jer kad je dijete jednom dostiglo odreenu fazu razvoja onda jednostavno funkionira na samo jedan odreen nain. 7. Teorije razvojih faza openito naglaavaju intraindividualni varijabilitet u ponaanju tijekom vremena 6. Teorije socijalnog uenja ne pretpostavljaju situacijsku dosljednost, ve da e djetetovo moralno ponaanje varirati od situacije do situacije. Ono je nauilo da svaka situacija zahtijeva specifino ponaanje. 2. Moralni razvoj nije povezan sa maturacijom kognitivnih funkcija, te nije univezalan i nepromjenjiv.

3. Moralni razvoj ne prolazi kroz nepromjenjiv slijed razvojnih faza, ve je kontinuiran, te je mogua moralna progresija i regresija.

4. Prijelaz nije skokovit ve postepen, tj. djeca odreene dobi rasuivaju prema razliitim kriterijima, to ovisi o situaciji, potkrepljenju, modelima.

7. Teorija socijalnog uenja pak naglaava interindividualni varijabilitet u ponaanju to je (prema

(promjene kod istog pojedinca), a umanjuju interindividualne razlike (razlike meu pojedincima).

Banduri) loginije s obzirom na razlike u iskustvu glede vrste i rasporeda potkrepljenja, izloenosti vrlo razliitim socijalnim modelima, razliitog spola, intelektualnog nivoa, socioekonomskog statusa te etnikih i (sub)kulturalnih razlika.

Slinosti: 1. Ako gledamo aspekt kognitivnog razvoja. Kod Piageta je kognitivan razvoj bitan preduvjet moralnog rasuivanja, a kod Bandure on takoer govori o korespondentnim vjetinama, tj. kognitivnim kapacitetima za moralni razvoj. Govori o apstraktnom modeliranju, koje nije mogue bez kognitivne strane. 2. Ako gledamo znaaj okoline: Piaget je prvi govorio o vanosti vrnjaka kao socijalnih imbenika (ukljuuje vanost soc. faktora) to je jedna od veznih spona sa Bandurinom teorijom. Kod Piageta je u moralnom razvoju dakle takoer bitno socijalno iskustvo, a pogotovo interakcija s vrnjacima. Jedna izrazito kognitivna teorija ukljuuje dakle neke okolinske aspekte. Bandurina teorija pak ukljuuje unutarnje, posrednike, kognitivne procese. Utjecaj medija i televizije Neka istraivnja se bave pitanjem kakav utjecaj imaju modeli koji se vide na mass-medijima, pogotovo na televiziji. Najvie exp provjera je raeno na djeci kod uenja agresivnog ponaanja. Istraivai su mnogo puta potvrdili da gledajui nasilne filmske junake, djeca mogu nauiti nove oblike agresije i da ih takvi filmovi potiu na agresivna ponaanja. Oito je da djeca oponaaju nasilne postupke koje vide. Zahvaljujui televizijskom nasilju djeca postaju tolerantnija prema agresiji i ona im manje smeta. Djecu se izlagalo razliitim vrstama agresvnog ponaanja (modeli). Pokazalo se da djeca naue neko ponaanje i u kontrolnim i u exp uvjetima, ali ih ne ispoljavaju ako su uili u ctrl. uvjetima. Istraivanje Bandure djeca su u stanju nauiti agresivne oblike ponaanja modela koji nisu poticani, nagraivani. Odnos socijalne okoline prema agresivnom ponaanju = pokazalo se da nema inhibicije agresivnog ponaanja ako se to ponaanje u socijalnoj okolini tolerira. ZAKLJUAK: Oito je da je uenje po modelu djelotvorno za uenje ponaanja koje je vrlo sloeno i rijetko. To je najdjelotvorniji put za uenje lingvistikih stilova, uenje odreenih standarda ponaanja i uenje novih efikasnijih naina ponaanja. (Npr.: primjena tih spoznaja na podruju klinike u terapeutske svrhe: pokuaj kod djece koja imaju fobiju od pasa dijete promatra ponaanje modela (kavez s psom model postepeno prilazi kavezu, igra se s psom). Prema Banduri je to dominantan model uenja u socijalnom razvoju. Uenje sloenijih oblika socijalnih ponaanja se zasniva na uenju po modelu. Nalazi istraivanja su naveli Banduru da ospori termin refleksne osnove uenja (potkrepljenje).)

Nazivi uenja po modelu: a) opservacijsko uenje, b) uenje opaanjem, c) simboliko modeliranje, d) apstraktno modeliranje, e) zamjensko ili domiljeno uenje, f) vikarijsko uenje 3.5.7. BANDURA GOVORI I O NEKIM ASPEKTIMA INTERNALIZACIJE. Odgojni postupci roditelja Roditeljski nain kanjavanja je sljedei initelj koji utjee na moralno rasuivanje i na djelotvornost kazne u poticanju internaliziranja roditeljskih moralnih vrijednosti djeje usvajanje moralnih pravila. Postoje tri skupine odgojnih postupaka:

Pokazivanje moi - naredbe, prijetnje, tjelesna sila Uskraivanje ljubavi verbalno neodobravanje, ismijavanje i uskraivanje njenosti Indukcija - objanjavajui razgovori o nemoralnosti postupaka.

Veina roditelja primjenjuje sva tri postupka u veoj ili manjoj mjeri. No odreeni su dominantni. Pokazalo se da su djeca kojima roditelji prvenstveno objanjavaju moralna pravila na najviem stupnju moralnog razvoja (ne elim drugima initi loe), uskraivanje ljubavi dovodi djecu na neto niu razinu (ne elim biti lo, odbaen), dok pokazivanje moi podrava najnie oblike moralnog rasuivanja (u pravu je jai). No, djeje prihvaanje i usvajanje pravila ovisi nekoliko stvari:

A.

njihovoj sposobnost obrade informacija sadranih u kazni, tj. razumijevanju znaenja i smisla nekog pravila i slaganja djeteta da je neko pravilo prikladno i razumno;

B. o emocionalnoj reakciji na kaznu: ako kazna izaziva samo strah, dijete nee prihvatiti roditeljska pravila, ali ako u djetetu proizvede suosjeanje s onim tko je povrijeen njegovim postupkom, tada je internalizacija pravila mnogo vjerojatnija; C. o temperamentu djeteta: dvije su ponaajne osobine djeteta koje su uroene i koje ovise o temperamentu djeteta, a to su a) jaina djetetove emocionalne reakcije na vlastiti pogrean postupak i b) sposobnost odupiranja zabranjenom ponaanju u izazovnim situacijama. Odgojni postupci kao konstrukt u psihologiji: Odgojni postupci roditelja su specifini agens socijalizacije. Postoje razliite vrste interakcije djeteta i roditelja i razlike u postupcima roditelja pa ih moemo operacionalizirati na razliite naine. To je kompleksna varijabla pa ju je teko

mjeriti i rijetko moemo usporeivati rezultate razliitih istraivanja; razlike su u nainu definiranja, operacionalizacije i mjerenja tih varijabli. Jedan od izvora metodolokih potekoa lei u izvorima podataka. Danas postoje mogunosti da se informacije o odgojnim postupcima roditelja dobiju:

implicitnom nesklonosti.

ili

eksplicitnom

davanju

do

znanja

od samog roditelja (samoiskaz), kako on u pojedinim situacijama postupa s djetetom. Ali tu oprez jer roditelj daje svoju interpretaciju. od same djece (doivljaj roditeljskih postupaka) opaanje: direktno opaanje nekih situacija interakcije izmeu roditelja i djece npr. kad majka dovodi dijete u vrti, lijenike ekaonice. Ipak ne moemo otii kod nekoga doma i promatrati. esto specifine situacije mogu doveti do pristranih podataka.

(NPR. ignoriranje djeteta ili je izraz u gesti neu te vie ni pogledati okretanje lea djetetu Gestovni ili verbalni znaci roditelj ne razgovara s djetetom, ne slua to ono govori. Iskazuje mu nesklonost. Ne volim te vie, ili prijetnja naputanja. Obrnuta varijanta: kau djetetu da spakira pinklec i ode od kue.) Istraivanja pokazuju da primjena sile ima odreenu kvalitetu kanjavanja, ali uskraivanje je isto psihika kazna iako ne ukljuuje neposredno fiziku ili materijalnu prijetnju ili kaznu. I to moe emocionalno tetiti djetetu, osiromaiti ga, posebno ako ukljuuje krajnju prijetnju naputanja djeteta, odvajanje. Primjena sile sadri jasne znakove bure koja brzo doe ali i brzo ode (po nekim autorima), dok uskraivanje ljubavi moe za dijete biti vremenski nepredvidivo. To je posebno teko za dijete je ono ne moe ocjeniti trajnost te situacije. To nanosi emocionalnu tetu djetetu. Ima fizioloki nepoeljne posljedice kao i primjena sile. To se objanjava ovisnou djeteta o roditeljima, kao i time to nemaju iskustva da bi percipirali vremensku perspektivu i da bi shvatili da je to privremeno. No djeca to brzo ue. Hoffman i Sahzstein misle da je za psiholoku analizu odnosa roditelja i djeteta nuno imati na umu i indukciju. 3. Indukcija Voenje, navoenje djeteta od strane roditelja. Roditelj pouava, instruira dijete, daje mu objanjenja ili iznosi razloge zato zahtijeva da dijete promijeni ponaanje. Roditelj moe objanjavati i naglaavati zahtjeve situacije i tetne posljedice djetetovog ponaanja za samo dijete, roditelja ili drugu osobu. Daje do znanja djetetu uvstvene posljedice djetetovog postupka (vidi kako plae). Ponekad indukcija znai upuivanje djeteta na koji bi se nain trebalo ponaati i zato se ne bi trebalo ponaati na nain na koji se ponaa. Ovi roditeljski odgojni postupci nemaju karakter kanjavanja. Teite: da se dijete uvjeri u neto, da ga se nagovori, navede pri tomu implicitno koriste mogunosti i potencijale djeteta, njegove karakteristike. Apelira se na njegov ponos, potenje, dobrotu. esta hrabrenja i upuivanja roditelja kad mu govore da je vjet, velik, sposoban Piaget: odnos roditelja s djecom bi trebao biti slian kao odnos djeteta s vrnjacima (induktivan) za bolji moralni razvoj djeteta. To nije isto s onim to neki laici nazivaju moraliziranje ili popovanje tj. stalna projekcija, verbalizacija moralnih naela djeci, propovijedanje o tome to je dobro. Neki autori su analizom doli do toga da je posebno internalizacija moralnih pravila vezana s razvojem internalne orjentacije (osjeaj krivnje i uvstvena stanja koja predstavljaju inhibitore neprihvatljivog ponaanja to je karakteristika te orjentacije).

Rohner: zastupa stanovite da je relevantno za psihike posljedice roditeljskih postupaka to kako djeca doivljavaju roditeljske postupke (interakcijski efekt), a ne kakvi oni objektivno jesu doivljaj je zapravo vrsta interakcije. Jedna od moguih klasifikacija roditeljskih postupaka, autori Hoffman i Sahzstein 60,70-te. Bave se analizom odgojnih postupaka roditelja i moralnog razvoja dali su sugestije koje su relativno aktualne i danas.

(1)

Kreu od toga da postoji jedan oblik roditeljskog postupka = primjena sile/moi, koji ukljuuje zastraivanje, fiziko kanjavanje. Postoje i roditeljski odgojni postupci koji su vie psiholoke prirode, psiholoki postupci. To je osnovna podjela. Ti ukljuuju uskraivanje/davanje ljubavi. panje

(2)

O toj podjeli se puno raspravlja u okvirima pokreta Mentalne higijene (preporuuju se postupci a ne sila). Autori su zakljuili da je dihotomizacija na 2 sklopa nedovoljna, te da postoje i drugi roditeljski odgojni postupci vani za moralni razvoj i internalizaciju. 1. Fiziko kanjavanje: primjena sile i moi Ukljuuje fiziko kanjavanje, deprivaciju materijalnih dobara, privilegija, direktnu primjenu sile i prijetnje kanjavanjem, uskraivanje, ograniavanje. Roditelji koriste te postupke elei kontrolirati dijete, rabe fiziku snagu, socijalnu mo i utjecaj, mogunost da kontroliraju materijalna dobra i sve ostale privilegije. Oslonac je na djetetov strah od kazne. Ti roditeljski odgojni postupci su vezani s razvojem orjentacije na vanjske regulatore ponaanja. 2. Psihiko kanjavanje: uskraivanje ljubavi Roditelj kontrolira dijete, utjee na njega davanjem ili uskraivanjem ljubavi, panje Roditelj pokazuje otvorene, direktne (ne fizike!) znakove ljutnje prema djetetu koje se neprihvatljivo ponaa, tj. izraava na uoljiv nain da mu uskrauje ljubav, panju. Radi se o

Posebno su analizirali znaajke indukcije, ali koja je orjentirana prema drugom (dijete se upozorava na tetne posljedice svog ponaanja za drugu osobu). Modeli prosocijalnog ponaanja Prosocijalno ponaanje ukljuuje dijeljenje s drugima, suradnju i pomaganje. U tom modelu vano mjesto zauzima ba empatija ili orjentacija pema drugom. Indukcija doprinosi razvoju empatije. Naime, roditelji objanjavaju tetne posljedice za drugu osobu, ali i upuuju kako bi se dijete trebalo ponaati. Empatija = uivljavanje u emocionalno stanje druge osobe, razumijevanje njena poloaja na osnovi percipirane ili zamiljene situacije u kojoj se ta osoba nalazi. Empatija ukljuuje kognitivne procese, elaboracije tog stanja. uvstvena strana prati empatiju prvenstveno je kognitivni proces, iako to ne moraju biti ista uvstvena stanja kao kod osobe koja je u nevolji. Ali emocionalni proces elaborira uzroke stanja i ukljuuje uivljavanje i suosjeanje; to potie prosocijalno ponaanje (altruistine reakcije). Roditeljski postupci usmjereni prema drugoj osobi osiguravaju neku vrstu unutarnje kontrole, internaliziraju i inhibiciju ponaanja koje bi moglo drugoj osobi nanijeti tetu.

negativna korr s mjerama moralnog razvoja.

(2)

upotreba indukcije ; pruanje ljubavi od strane majke je pozitivno korelirano s moralnim razvojem. No ta veza nije toliko jaka kao u 1. sluaju (gdje je upoterba sile). Rezultati istr. su neto manje dosljedni. Ta konzistentnost rekonzistentnih nalaza sa ovim varijablama (1 i 2) koja se i danas pokazuje govori da odreene nepovoljne okolnosti dovode do manjkavog razvoja morala, a prihvaanje je nuan uvjet moralnog razvoja (te korr nisu tako velike) uskraivanje ljubavi je rijetko kad povezano s internalizacijom, iako je psihiki znaajno. Nekonzistentni nalazi. odgojni postupci oca su rijetko kad povezani s indikatorima moralnog razvoja i internalizacijom. Openito vrlo se esto nekako pokazivalo da uloga oca nije ba tako znaajna a to proizlazi iz vrijednosnih orjentacija istraivaa. Neki nalazi ukazuju na ulogu oca posebno u oblikovanju samopouzdanja kod djece (shvaanja). Po nekim autorima je odsustvo oca vano, jer prisustvo osigurava kognitivni sadraj za moralni razvoj. Nalazi su nesigurni i nekonzistentni.

(3) (4)

Korelacije izmeu odgojnih postupaka i moralnog razvoja (internalizacije) Hoffman je izvrio pregled razliitih istraivanja i nastojao je na osnovu njih ustanoviti korelacije vrste odgojnog postupka i moralnog razvoja (internalizacije). Kao mjere za internalizaciju koriste se npr. nezavisnost od vanjskih izvora kazne/nagrade (klinika procjena, esto u longitudinalnim istraivanjima delikventnog ponaanja djece mlae dobi): to je prognostiki dobar indikator za kasnije devijantno ponaanje, ponekad indikatori koji ukazuju na otpornost na iskuenje (otpornost na porive da se uini neto privlano ali devijantno i drutveno nepoeljno). Potom odgoda zadovoljenja, prihvaanje odgovornosti i priznanje nekog nedjela, prijestupa. Pretpostavka: priznanje nedjela je potaknuto osjeajem krivnje, to priznanje nema neku instrumentalnu funkciju (npr. da ublaimo posljedice). Te indikatore nije jednostavno operacionalizirati i mjeriti. Dolazi do nekih zakljuaka;

Kako objasniti veu efikasnost, ak superiornost, indukcije u odnosu na prva dva postupka? Par je razloga da roditelji indukcijom odgajaju moralno zdravu djecu:

(1)

odnosi se na estu upotrebu sile od strane majke. Ona je negativno povezana sa moralnim razvojem, a posebno je negativno vezana sa internalnom orjentacijom (s njenim stvaranjem). Tu su nalazi najkonzistentniji i noviji rez. to potvruju. Tu ide i doivljaj agresivnosti ad strane majke takoer

Djelotvornost indukcije u odnosu na prva dva postupka je vea jer se ne zasniva na strahu od kazne i negativnih nepoeljnih posljedica, uskraivanju ljubavi. Ona potie razvoj komponenti ili aspekata moralnosti: a) kognitivni elementi, b) afektivni i c) bihevioralni aspekt. Kognitivni: pri indukciji roditelj daje objanjenje djetetu, direktno apelira na djetetove mogunosti da razumije situaciju, potrebe i stanja drugih ljudi te na osnovi toga kontrolira vlastito ponaanje. Objanjavanjem se stvaraju se kognitivni standardi (sheme) za dobro-loe, i razvijaju se sposobnost moralnog rasuivanja. Induktivni postupci osiguravaju uvstvenu komponentu jer pospjeuju razvoj empatije osiguravaju djetetu uivljavanje u ulogu druge osobe. To je bitno jer, kao prvo, empatino dijete osjea neugodu promatrajui nevolju drugoga, a moe je smanjiti pomaui takvoj osobi, Drugo, kad prosocijalno ponaanje izaziva ugodu i veselje u drugome, tada e i empatino dijete doivlajvati te pozitivne emocije to je svojevrsno potkrepljenje. Roditelj objanjanjenjima to i kako dijete treba uiniti takoer djetetu osigurava bihevioralne standarde koji onda

olakavaju djetetu da inhibira neprihvatljiva ponaanja, a izraava soc. poeljna. Dodatna objanjenja: obino upotreba sile izaziva takvu razinu uvstvenog uzbuenja koja inhibira uenje. To je razlog i kod uskraivanja ljubavi da nema ba tako poeljne posljedice. Neka objanjenja idu preko uenja po modelu: koritenje sile faktiki se teko moe razluiti od agresivnog ponaanja, odnosno kad roditelji primjenju fiziku silu da bi nagovoili dijete da ih slua, oni su

ujedno modeli djetetu kako koristiti nasilje za postizanje svojih ciljeva. Tako agresivno ponaanje postane prihatljiv nain ponaanja (za postizanje moralnih ciljeva).

(4) PSIHOLOGIJA GRUPE

4.1. Uvod 4.1.1. to je to grupna dinamika 4.2. to je to grupa 4.3. Uvjeti i imbenici nastanka grupe 4.3.1. Pet funkcija grupe 4.3.2. Razlozi namjernog formiranja grupe 4.3.3. Uzroci spontanog nastajanja grupe 4.3.4. Specifini uvjeti za nastanak grupe 4.4. Struktura grupe 4.4.1. Struktura Formalne grupe 4.4.2. Struktura neformalne grupe 4.5. Grupne norme 4.6. Procesi nastajanja i formiranja grupe 4.6.1. Sherifovo istraivanje (4 faze) 4.6.2. Zakljuci nakon 2. faze istraivanja 4.6.3. Opi zakljuci Sherifovih istraivanja 4.7. Postupci otklanjanja konflikta meu grupama 4.8. Etika pitanja

4.1. UVOD
Psihologija grupe ima velik znaaj jer su grupe bitne za razvoj ovjeka, i velika koliina aktivnosti ovjeka odvija se u razliitim grupama, tj. veina aktivnosti je grupna (proizvodnja, obrazovanje, sport). Da bi mogli dati valjana objanjenja moramo znati neto o prirodi grupa: Kako nastaju grupe, kako se one oblikuju i razvijaju? Koje su funkcije grupe? Koje su vrste grupe? Koji uvjeti su potrebni za razvoj i funkcioniranje grupe? Koji su kriteriji? Pitanja o pripadnosti grupi: ta je to i kako to utjee na doivljavanje i ponaanje pojedinca? O emu ovisi taj utjecaj grupe na pojedinca? Kakav je taj utjecaj i zato je takav?

Zato je to bitno: K. Lewin je sredinom 30 poeo razvijati institut za istraivanja. Naime, gomilaju se empirijska istraivanja u koja se kree bez teoretskih osnova i okvira, a i dobiveni rezultati nisu se objanjavali u okviru teorija. Gomilanje mase podataka prema K. Lewinu ne doprinosi teoriji, a ni spoznaji. (Lewin raspravlja o tome koliko je socijalna psihologija teorijska a koliko primjenjena} psiholog koji se bavi primjenjenom psihologijom bi trebao shvatiti da nita nije tako praktino kao dobra teorija.

(2)

Interes je usmjeren na dinamiku i meuzavisnost pojava i fenomena: cilj je pokazati doprinos razliitih podruja, ali ipak kod analize grupe sve je bilo unutar njenih formalnih elemenata (klasifikacije grupa po razliitim kriterijima) a ne grupne dinamike i meuzavisnosti relevantnih pojava kod grupe. Interes za te aspekte pojava se poveava, zato se to podruje i zove grupna dinamika. Radi se o podruju koje je relevantno za razliite drutvene discipline i drutvenu praksu , i dolazi do izraaja suvremena vrsta interdisciplinarnosti. Cilj toga nastojanja je da se postigne potencijalna primjenjivost tih rezultata i spoznaja do kojih se dolazi. Te spoznaje trebaju biti primjenjive za poboljavanje funkcioniranja grupa. Strunjacima e te spoznaje omoguiti naine za zainjanje prave soc. akcije.

Ovo podruje socijalne psihologije ima nekoliko uobiajenih naziva zadnjih 20-30-tak godina: psihologija grupe (cijela ta domena istraivanja), ali koristi se i pojam grupna dinamika (stari, tradicionalni nazivi) kad se koristi taj termin esto se misli o procesima interakcije i promjenama u konkretnim grupama. Grupna dinamika

(3)

(1)

Procesi interakcije; pojave i promjene koje se usljed interakcije deavaju u nekoj grupi; uzrono-posljedina povezanost meu pojavama i procesima koji se zbivaju pri formiranju i funkcioniranju grupe. Tradicionalni naziv Kurta Lewina (europska getaltistika kola) za podruje istraivanja procesa i promjena u grupi i meu grupama od njega takoer dolaze postavke getalta u podruju psihologije grupe (i u socijalnoj Grupa se tretira kao ). dinamiki sistem, u kojem meuzavisni procesi i promjene u jednom dijelu cjeline dovode do promjena i u drugim dijelovima. Kad se govori o grupnoj dinamici treba imati na umu da se grupna dinamika odnosi na a) procese koji se zbivaju unutar grupe, b) procese nastanka grupe, c) procese koji utjeu na pojedinaca.

G. Allport je dao osnovne ideje, popularizirao naziv grupna dinamika i dao znaajan teorijski prilog i metodologiju istraivanja. To nitko ne osporava ali postojali su i drugi uvjeti koji potiu razvoj tog podruja:

(2)

(1)

Opa drutvena situacija, privredni i socijalni razvoj: To je bilo vrijeme kad se interes industrije sve vie okree od tehnologije i fizikalnim uvjetima rada ka ljudskom faktoru (ka grupnom radu). Vie se uvaavaju meuljudski odnosi. Razvoj nekih strunih djelatnosti i profesija grupni rad se koristio poetkom stoljea: npr. a) socijalni rad, b) zdravstvo (psihopatologija), c) socijalna podrka to se koristilo i kad se znalo jako malo o grupnim procesima. Zato stoga inicijacija pri ulasku u grupu? Poetkom stoljea: grupne psihoterapije, podruje obrazovanja to je povezano i sa profesionalnim treningom u grupama. To su poticaji iz postojee prakse koja je traila odgovore. To je blisko miljenju Kurta Lewina. Razvoj znanstvenih metoda i metodologije istraivanja: Dok se nisu razvile teko bi se mogao oekivati napredak (Lewin 30-tih experimentalno istrauje utjecaj grupne diskusija i grupnog odluivanja na

(2)

Cartwright i Zander 60: objavili su najznaajniju publikaciju Grupna dinamika koja se bavi podrujem istraivanja prirode grupa, zakonitosti nastajanja i razvoja grupe, utjecaj grupe na pojedince i na druge grupe. Bitne su osnovne ideje, tj. ideje vodilje naela (neka posve implicitna, neka vie eksplicitna).

(3)

(1)

(zasluga K. Lewina); To je podruje sa teitem na teorijski znaajnim istraivanjima.

promjene u ponaanju i perzistentnost u tim promjenama. Prvi svoj rad je nazvao grupno odluivanje i promjene stavova. Pitanja grupne odluke se veu uz motivaciju i spermnost pojedinca da promjeni svoje ponaanje i svoje stavove. To je jedna vrlo sloena varijabla, to je tek bilo mogue sa razvojem novih metoda istraivanja: nekad se mislilo da se to uope ne moe istraivati). POTENCIJALNA PRIMJENJIVOST iroka podruja i problemi za poboljanje grupne aktivnosti u bilo kojoj domeni obrazovanje spoznaje o odnosima meu grupama (posebno dr. nepoeljni konflikti)

drutvenog djelovanja teorijski su relevantna. Ali negdje imaju vie teite na soc. akciju.

grupa kao specifini agens u savjetovanju, terapiji, devijantnosti EXP.: Lewin: Dobar primjer za kljune znaajke su tzv. akcijski exp (puno ih je izvodio K. Lewin) ili akcijska istraivanja. U jednom istraivanju ispitivao je utjecaj koji ima grupa i grupna situacija na a) donoenje odluka, b) promjenu stavova i ponaanja. Za to koristi i naziv socijalna promjena. Osnovna ideja: kako grupne odluke motivacijski djeluju, kakve posljedice imaju na spremnost ljudi da mijenjaju neke svoje ustaljene oblike ponaanja. Akcijska istraivanja su usmjerena na svakodnevna pitanja, delikventi znaenja, relevantna za ispitanike: daju spoznaje koje se mogu primjeniti u svakodnevnom ivotu. Poetak 2. svj. rata: Amerika je pomagala Europi. Lewin hoe provjeriti efikasnost odluke grupe za promjenu ponaanja; to se tie prehrane Amerikanci nisu koristili iznutrice u ljudskoj prehrani. Grupna rasprava. Mjere ZV koje je kreirao su jako dobre (bolje nego da ih se pita hoe li to jesti): promatraju ponaanje (da li kupuju i jedu) = bihevioralna varijabla. Rezultati: Ustanovio je da je grupna odluka (odluka u grupnoj situaciji) najdjelotvornija za promjenu stavova i ponaanja (ak i trajne odluke). Kasnija istraivanja to je to kljuno u tim grupama da dolazi do takvih promjena? Pokazalo se da su grupna rasprava i donoenje odluke kljuno pitanje. Ali vaan je konsenzus = slaganje, jedinstvo u odluci = koliko i drugi svi prihvaaju. Stupanj slaganja je bitniji od rasprave. Svrha istraivanja je bila analiza nekih socijalnih nalaza tj. socijalnih akcija da bi se dolo do spoznaja koje bi omoguile promjenu ponaanja ljudi s obzirom na pravila u prehrani. Zato exp? Varira se utjecaj (1 je samo grupni) da bi se vidjela spoznaja koje se mogu koristiti za poboljanje akcija. Time se mogu postii soc. poeljni ciljevi. Kree se od ideje tj. pretpostavke to je poticaj za utjecanje na te procese dinamiki odnos empirijska istr. nalazi koji se primjenjuju poboljanje neke teorije. Lewin: utjecaj grupnih postavki na socijalne promjene. Primjenjivo u razliitim domenama

4.2. TO JE TO GRUPA?
Postoji mnotvo razliitih grupa: to je socijalna tvorevina s kojom imamo iskustvo od poetka ivota do smrti (mnogostruko lanstvo). Grupe se razlikuju po mnogim znaajkama:

a) b) c) d) e) f) g)

veliini (dijada, obitelj, nacija), definiciji, po aktivnostima i ciljevima, trajanju (npr. na nekoj zabavi, ili u obitelji od roenja do smrti), po svojoj unutarnjoj strukturi (sociometrijska, socijalna, prostorna, dobna, uspjenost),

po utjecaju koji grupa moe imati na pojedinca i vanosti koju imaju za pojedinca, po vrsti interakcije (npr. neposredna licem u lice, samo indirektna itd.)

S obzirom na veliku raznolikost grupa, pa time i obiljeja po koijma neka skupina ve predstavlja grupu, teko je izvesti cjelovitu i sveobuhvatnu definiciju grupe. Najvei se broj definicija ograniava na neke karakteristike grupe. Zato se moe rei sljedee: Grupa je svaka skupina ljudi od dvije ili vie osoba iji odnosi imaju neka od sljedeih obiljeja:

(1)

Meu lanovima postoje este socijalne interakcije i sve to iz njih slijedi (to je najei bitan element razliitih definicija). Zajedniki ciljevi, ideali koje slijede pojedinci istovjetnost grupnih ciljeva i ideala. Pojedinci pokuavaju ostvariti iste ciljeve i ideale. Cartwright i Zander pojedinci doivljavaju grupu kao cjelinu (subjektivni, kriterij grupe) lanovi su ukljueni u sistem meusobno povezanih uloga i poloaja, tj. postoji struktura

(2)

(3)

grupe. Npr. terapeutska grupa: postoje neke norme, netko ih je tamo stavio, okolina ih doivljava kao grupu a onda se i oni sami tako doive.

4.3. UVJETI GRUPA

IMBEN ICI

NASTANKA

(4)

Postojanje zajednikih, u grupi prihvaenih normi (grupnih, socijalnih) koje predstavljaju neke standarde ponaanja, i one su regulatori ponaanja: to je karakteristika grupe. Pojedinci sebe doivljavaju kao pripadnicima grupe: to je psiholoka dimenzija grupe (jer je to njihov doivljaj, identificiraju se s grupom). Skupina koja funkcionira kao grupa = jedinstveno reagiranje prema okolini. Vrlo brzo se postie jedinsveni doivljaj okoline i jedinstveno reagiranje. Socijalna okolina neku skupinu smatra grupom = socioloka dimenzija (to ima posljedice: percipcija neke skupine, oekivanje ponaanja, a to utjee na doivljaj grupnosti).

Kada, kako i u kojim uvjetima nastaju grupe? postoji puno razliitih grupa pa je teko odgovoriti na to. Da bi se na to odgovorilo postavlja se funkcija grupe: 4.3.1. PRVI IMBENIK: 5 FUNKCIJA GRUPE:

(5)

1.

(6)

Psiholoke potrebe: znaajne su za razvoj grupe. Potreba za afilijacijom (moe se mjeriti razliitim skalama i upitnicima). Scachter istrauje funkcionalnu ulogu afilijacije. Posebno je bitna pri osjeaju straha, Anx drugi ljudi smanjuju anksioznost, redukcija straha, postizanje kognitivne jasnoe Interpersonalne potrebe osnova za nastanak grupe. Postii socijalnu podrku (to dovodi do nastanka socijalnih grupa) je vana za emocionalne/socijalne interpersonalne odnose Socijalne potrebe Potrebe za informacijama kree od osnovnih procesa teorije soc. komparacije. Kako ukljuivanje u grupe omoguuje zzadovoljavanje potreba za inf. (Fredninger)? Odnosi se na mogunost snalaenja opet afilijacija Potreba za moi utjecaj na ljude i kandidate

(7)

2.

Ove karakteristike nastaju u procesu formiranja grupe, tj. tijekom prerastanja skupine u grupu, koja je vie od sume pojedinaca i njihovih osobina. to vei broj tih karakteristika neka skupina ljudi ima to je ona blie definiciji grupe, to je ona u veoj mjeri grupa, tj. u veoj mjeri funkcionira kao grupa. Vea ili manja zastupljenost nekog od navedenih obiljeja ovisi o vrsti grupe, njenoj veliini, trajnosti, osobinama lanova, funkcijama, nainu formiranja itd. Gleda se koja je dimenzija zastupljenija, koja ima vei znaaj. Ako znamo te osnove moemo spoznati zato se neka grupa u poetku ne ponaa kao grupa, uniformno (kako poveati grupnu koheziju). Krech i Cruchfield pojedinac u drutvu (dodatna literatura). Definiraju grupu kao psiholoku grupu dvije ili vie osobe, iji odnosi su meusobno zavisni i koji imaju specifinu ideologiju ba za tu grupu. to se tie ideologije, to je iri pojam koji se odnosi na razliite vrste specifinih standarda, ideja, stavova. Neke grupe su grupe samo po jednoj znaajki npr. postoje elementi strukture ali ne i drugi znaci. Experimenti sa grupama: u laboratoriju se formiraju grupe (sluajni raspored) elementarni postupak artificijelne podjele u grupe dovodi do toga da se dolazi do pristranosti pri procjeni vrijednosti grupe to je tek minimalna grupa, nema jo uope interakcije = samo im je netko rekao da su grupa (dosta pesimistino). Ako se ne poznaju kae im se da su po sluaju rasporeeni u grupe A i B a ipak su pristrani. Ustanovljavanje grupnih dimenzija: interesantan je Cattelov postupak (specifini pristup). On kree od ideje da se njen sintalitet (kao personalitet, kao osobnost grupe) moe analizirati. To je teko izvedivo, nije potrebno puno istraivanja. Dimenzije do kojih je doao nisu bile primjenjive na sve grupe. Bilo je jo takvih pokuaja. Primjena u praksi; spoznaje do kojih se dolo razvojem grupe.

3.

4.

5.

Istraivanje (suoavanje sa stresom (PTSD-om) veliki je utjecaj socijalne podrke (osnova za nastanak grupe). Sve te potrebe su bitne, ali ne daju odgovor kada, kako i zato toliko puno grupa!!! Ove potrebe su znaajne za grupe koje nastaju spontano. (2) Tri skupine uzroka ili uvjeta za nastanak grupe: Bez obzira na veliku raznolikost grupa (obitelj vrnjaci organizacija nacija) mogue je razlikovati 3 osnovne vrste uvjeta u kojima nastaju grupe (ali to kao da se odnosi na poetak nastanka grupe) 1. uzroci za nastanak namjerno formiranih gurpa (takvih je grupa zapravo najvie: npr. razredi, terapeutske grupe) uzroci koji dovode do spontanog nastanka grupa uzroci specifini uvjeti

2. 3.

Socijalno-psiholoki je vrlo bitno da to to u svakodnevnom ivotu neke skupine osoba pod utjecajem toga kako ih socijalna okolina doivljava i kako se socijalna okolina prema njima odnosi, poinju poprimati iste karakteristike; drugi ih doivljavaju kao grupu.

4.3.1. RAZLOZI NAMJERNOG FORMIRANJA GRUPE

Grupe se namjerno formiraju kada prevlada shvaanje da jedan takav skup pojedinaca moe postii neto bre, bolje i vie nego da rade kao pojedinci tada se namjerno formiraju grupe. To su vrste tretmanskih grupa te radnih grupa koje su

formirane s ciljem da se neki poslovi efikasnije izvravaju. Zato? a) Jer omoguuju koordiniranje aktivnosti i ponaanje lanova. b) Omoguuju koritenje potencijala svih pojedinaca. PRIMJERI: (1) Proizvodne grupe ili organizacije, te struni timovi koje se osnivaju kako bi se koordiniranjem znanja i rada efikasnije rijio neki zadatak. (savjetovalite, forenzika psihologija, peologija).

Postoje dva uvjeta za spontani nastanak tih grupa:

(1)

Fizika blizina : Pojedinci imaju meusobni kontakt, postoji interakcija (pomae soc. interakciju) i to je preduvjet da djeluju drugi faktori. Preduvjet je zato jer bez fizike blizine grupa jednostavno fiziki ne moe postojati. To je nuan uvijet, ali on nije jedini i dovoljan uvijet. Psiholoka blizina : Pojedinci trebaju imati neke sline stavove, ciljeve, potrebe i sl. (npr. Internet: mogunost za komunikaciju. Tehnika pomagala zamijenjuju stara pomagala. Faktor psiholoke blizine; jednaki stavovi, interesi, ideali, interesi, motivi.

(2)

(2)

Grupe koje trebaju rijeiti neke probleme, predloiti odluke, isplanirati neke akcije. Drugi psiholoki efekti grupnih planova i odluka: a) valjanija odluka ali i b) lanovi lake prihvaaju odreeni plan ili program rada ako on proizlazi iz grupne diskusije, a ne od pojedinca.

(3) Grupe za posredovanje (ee nego reprezentativa pojedinac): kao aktivnosti u svrhu rjeavanja i izbjegavanja konflikata.

(4)

Tretmanske grupe ili grupe klijenata koje se namjerno formiraju za tretman, korekciju ponaanja, samoanalize, grupe za samopomo iz razliitih domena grupnog rada (npr. lijeeni alkoholiari - KLA). Kako te grupe postiu svoje ciljeve?

EXP.: Schachter - je istraivaju afilijaciju: djeluje u spontanom nastanku grupe. Stanje nesigurnosti i nesvjesnosti moe ovo potaknuti, stanje niza pojedinaca izazivamo uvjetima u kojima se oni nalaze. uvstvena stanja i crte linosti. Neke komplementarne osobine su bitne za trajnije, intenzivnije veze. Isti stavovi, ideje laki je prvi kontakt = spontani nastanak grupe: ali kratko traje. Dosta vane su komplementarnije osobine. Npr. ako nekoliko osoba ima potrebu za dominacijom, one nee moi biti u istoj grupi. Zato je za opstanak gupe bitno da su osobine komplementarne (dominantnost - submisivnost; racionalnost emotivnost i sl.) EXP.: Newcomb 60 istraivao faktor psiholoke blizine koji se odnosi na stavove: Ispitivao je slinost stavova i meusobnu privlanost: sveuilini ambijent (studenti dolaze iz razliitih krajeva), na standardima (slinost ustanova): spontano nastajanje manjih studentskih grupa u kojima vladaju slini stavovi. Misli da je poznavajui stavove ve pri upisu na fakultet mogue prognozirati tko e se s kime povezati. Istraivanje devijantne pojave Kako to da nastaju grupe delinkvenata. Autori koji se esto time bave navode: faktori psiholoke blizine, socijalne okoline i doivljaj kompetentnosti, te doivljaj da mogu funkcionirati. U iroj drutvenoj okolini to ne mogu jer postoje druge norme i standardi, zato formiraju grupe s vlastitim standardima (psiholoka blizina). Faktor prostorne blizine: ovisno o rasporedu hodnika, ulaza, liftova, stepenica, parkova i sl., ea su prijateljstva meu onim osobama kad su (mogui) ei fiziki kontakti. Radi samopotovanja, samopojmanja osobe su imale tendenciju ulazka u grupu u kojima vrijede slini stavovi, ideali, ciljevi.

4.3.3. UZROCI SPONTANOG NASTAJANJA GRUPA

To je sociopsiholoko mnogo interesantnije. Bitni su neki procesi koji postoje i kod namjernog formiranja grupa. Mnoge grupe nastaju tako da se ljudi spontano zdruuju kako bi zadovoljili svoje potrebe. Nastaju sponatno, slobodnim izborom, zbog silnosti nekih interesa, ciljeva, potreba. Ne mora odmah u poetku funkcionirati kao grupa. Sastav i poetak: Osnivaju se na temelju uzajamne privlanosti, simpatije, i oekuje se zadovoljstvo od samog postojanja grupe, od pripadnosti grupe, aktivnosti u grupi i meusobnih kontakata. No, glavni razlog nastanka je psiholoka srodnost: slinost miljenja, stavova, uvjerenja i meusobna sklonost. Svaki pojedinac koji postaje lan eli pripadnost i prihvaanje od grupe. Takve grupe su neformalne s obzirom na grupne granice i ciljeve. PRIMJERI spontano nastale grupe: prijateljske grupe, grupe vrnjaka, grupe sa ulice, neformalne grupe u okvirima formalne organizacije (za to se nekad govorilo delikventne grupe).

4.3.4 VANJSKO/IZVANJSKO ODREENE GRUPE

Nastanak nekih grupa se ne moe objasniti uzrocima namjerno ni sponatno nastalih grupa. Osnovni razlog formiranja tih grupa je postojanje nekih socijalno relevantnih karakteristika koje su zajednike odreenoj skupini ljudi (npr. dob, spol, boja koe, etniko porijeklo, zanimanja, prihodi i sl.).

Zbog tih zajednikih karakteristika ostali lanovi u drutvu opaaju i doivljavaju te dijelove populacije kao osobe koje imaju neto zajedniko, kao posebnu kategoriju ljudi te se prema njima ponaaju na spcifian nain. Radi se o perceptivnoj i kognitivnoj kategorizaciji. Tim ljudima se pridaju neke realne karakteristike, a i neke izmiljene (npr. starci, invalidi, djeca). Usljed perceptivnog i kognitivnog izdvajanja te skupine ljudi, skupinu je lake uoiti (skupina stri u socijalnom miljeu). Uz takvo izdvajanje povezuje se i specifian odnos okoline prema toj skupini, npr. oekivanja od te skupine, pridaje im se odreena uloga: prava i privilegije ali i obaveze i dunosti te prikladno/neprikladno ponaanje. ta se deava: pod utjecajem reakcija socijalne okoline pojedinci tog dijela populacije poprimaju karakteristike grupe. Pojedinci postaju sve uniformniji i sliniji, odnosno, lanovi grupe poinju funkcionirati prema tim kognitivnim, perceptualnim kategorijama. Usljed toga dolazi ak do javljanja potrebe za formalnom organizacijom npr. udruga invalida ili Stranka umirovljenika, koja ona razvija grupne norme, vrijednosti i ciljeve. Radi se o socijalno i psiholoki vrlo interesantnim procesima. To je jedan od mehanizama koji objanjavaju drutvenu stratifikaciju. Socijalna okolina jednostavno definira ulogu grupe u drutvu i postavlja odreena oekivanja prema lanovima tih grupa. Na taj nain ona kao da definira sudbinu skupine (vrlo je vaan taj odnos: moe dovesti i do npr. socijalne izolacije). Procesi perceptivne i kognitivne kategorizacija imaju adaptacijsku osnovu, tj. pomau nam da se u svijetu snalaemo, jer pojednostavljuju socijalnu okolinu. Stvaraju se grupe koje su perceptualno izdvojene i stoga uolive (studenti, djeca, lijenici, mukarci) mogu im se pridati neke znaajke i karakteristike: to je dio naih socijalnih kognicija.

socijalna uloge).

struktura

koja

ukljuuje

poloaje i

(1)

Prostorna struktura : radi se o prostornom rasporedu lanova kod onih grupa koje su oragnizirane prema prostornim, teritorijalnim karakteristikama (naselja, lokalne zajednice): istrauje se utjecaj grupe na pojedince u centru, na periferiji i sl.

(2)

Komunikacijska struktura ili komunikacijske mree: To su putovi (kanali) i pravci komuniciranja i poloaj pojedinca unutar tih komunikacijskih struktura. O njegovom poloaju (ceentralni, periferni i sl.) u komunikacijskoj mrei ovisi obim i smjer komuniciranja, a time i mogui utjecaj. EXP.: se istrauju tzv. komunikacijske mree to su definirani kanali komuniciranja. Razliite su komunikacijske mree, u kojima je vea ili manja centralizacija, poloaj lanova unutar mree. Razlikujemo. a) Kruna komunikacijska mrea b) Lanana komunikacijska mrea c) Mrea u obliku slova y d) Komunikacijska mrea u obliku toka e) Komunikacijska mrea potpune povezanosti Pitanje je npr. koje komunikacijske mree su djelotvornije za donoenje odluka. EXP Da li bi vie centralizirana mrea bila djelotvornija pri donoenju odluka (jedan je lan koji prima vie inf, i koji je kanalima vezan s veim brojem lanova grupe). Za koje je vrste zad, odluka su najdjelotvornije pojedine vrste komunikacijskih mrea. Te mree su odreene i precizirane pa je nuno znati koje su djelotvornije. Jo je jedna klasifikacija grupa (vano za razumijevanje odnosa, nastajanja i dinamike grupe). Podjela je nejue vezana uz socijalnu strukturu grupe.

(3)

Struktura interpersonalnih odnosa ili socioometrijska struktura: odnosi se na privlanost i odbijanje meu lanovima

(4)
4.4. STRUKTURA GRUPE
Proces nastajanja grupe i utjecaj grupe je usko povezan sa strukturom grupe. Termin struktura oznaava povezanost meu dijelovima neke cjeline. Struktura znai da postoji odreeni raspored i organizacija. to ini strukturu grupe: narire shvaeno misli se na (a) sve mogue odnose meu lanovima grupe, tj. struktura grupe predstavlja relativno trajne odnose koji se uspostavljaju meu lanovima i (b) na karakteristike grupe. Postoji nekoliko vrsta struktura, a najee su analizirane: one vrste koje se odnose na relativno trajne odnose meu lanovima grupe (npr. znaajna je prostorna struktura grupe, te

Socijalna struktura grupe: Za razumijevanje grupe i njegovog utjecaja na pojedinca je najvanija socijalna struktura grupe. Misli se na strukturu poloaja i uloga pojedinaca u grupi. Diferencijacija poloaja i uloga javlja se kako kod spontanog nastanka grupe tako i pri njenom namjernom formiranju.

4.4.1. STRUKTURA FORMALNE GRUPE

Formalne grupe netko zamisli i formira (tj. nastaju namjerno). Izvor socijalne strukture je izvan grupe. Karakteristike:

(1)

Formalne grupe su odreene pomou socijalne strukture (poloaji i uloge definirani). Ta socijalna struktura je unaprijed i izvana pravilima tono odreena. Formalna struktura grupe je usklaena sa ciljevima i zadacima

grupe, te je relativno nezavisna o individualnim preferencijama, eljama i karakteris-tikama lanova grupe. Svi poloaji i uloge, tj. mjesta i funkcije u grupi unaprijed su definirane kao i komunikacijske mree.

specifinih potreba vrnjaka).

(npr.

grupe

prijatelja,

(1)

(2) (3) (4)

Definirane su i norme koje odreuju vrstu i razinu aktivnosti te primjereno ponaanje. Iz toke 2+3 proizlazi stabilnost formalne grupe to se oituje u tome da se socijalna struktura se sa promjenom lanova. Izraena je vertikalna struktura (vrlo razvedena hijerarhija). Posebno je izraena diferencijacjia poloaja na hijerarhijeskoj razini, tj. postoji vie razina, a razlike u poloajima su vee nego kod neformalnih grupa. Obzirom na tu socijalnu strukturu izraena je socijalna distanca na doivljajnom planu, no ukljuena je u odnose i definirana je. Hijerarhija i socijalna distanca su tono odreene.

Manje je izraena vertikalna struktura. Ciljevi i aktivnosti su izraz zajednikih elji i tenji lanova. Stoga meu lanovima ne postoji socijalna distanca, komunikacija je neposredna i neograniena. Struktura uloga i poloaja, kao i norme ponaanja proizlaze iz iz spontano nastalih interpersonalnih odnosa meu lanovima, koji su zasnovani na njihovim osobnim karakteristikama, potrebama i interesima, i ti spontani odnosi de facto odreuju strukturu grupe. Manje su diferencirane to se tie socijalne strukture. No!! One imaju socijalnu strukturu, iako ona nije izvana nametnuta, propisana. Ona je socijalnopsiholoki sloena iako je manje izdiferencirana. Obzirom da je socijalna struktura neformalnih grupa zasnovana na interpersonalnim odnosima, onda je nestabilna.

(2)

(3)

esto se postavlja pitanje o podudarnosti zamiljene, idealne i realizirane strukture. esto je sluaj da stvarno realizirana struktura odnosa u nekoj formalnoj grupi se razlikuje od predviene i propisane strukture. Moe se desiti da osoba nieg poloaja ima vei utjecaj. U mnogim analizama (npr. vojne jedinice u II svj. ratu) sociometrijskim gledano je kolika je korespodencija formalno odreene strukture i realne. Neke eskadrile imaju veu podudarnost (realizirana je zamiljena struktura), a kod nekih uope nije bilo te korespodencije. To se deava jer se i u krutim formalnim grupama ili organizacijama javljaju neformalni odnosi meu lanovima. Neformalni odnosi: Potom je pitanje pod kojim uvjetima dolazi do stvaranja neformalnih odnosa u formalnim grupama. Kako? Spontana je ljudska tenja za neformalnim odnosima. Jedan od uvjeta su ljudske potrebe, neke socijalne potrebe. One su takve po svojoj prirodi da ih je tee zadovoljiti u formalnoj strukturi (ona se vee uz primarne zadatke, strogo definirane uloge, podjelu rada, socijalnu distancu, hijerarhiju). Neformalni odnosi se ponu javljati i kod neformalne grupe. Specifini uvjeti su i krize kad pojedine formalne grupe naiu na prepreke, postaju neefikasne, ne mogu realizirati primarne ciljeve, pa se javljaju neformalne grupe (interesne grupe, klike) tenja da se pobolja djelotvornost u radu formalne grupe, a to se radi neformalnim kanalima.

(4) Sa promjenom lanova socijalna struktura se mijenja, jer dolaze drugi ljudi i drugaiji su interpersonalni odnosi. Interpersonalni odnosi se mjere sociometrijom. To se radi u vie mjerenja, jer se oekuje promjena sociometrijskog poloaja pojedinaca. Vea je i promjenjivost uloga i postoji vea vertikalna pokretljivost (npr. u grupi djeaka jedan ima ulogu voe u dominantnoj vrsti aktivnosti te grupe. No drugi djeak moe za drugu vrstu aktivnosti preuzeti ulogu voe, ako je na tom polju maher). Neformalne grupe, bez obzira na manju strukturiranost, one imaju veliki utjecaj na pojedine lanove.

4.5. GRUPNE NORME

Kao dva osnovna obiljeja grupe esto navode: grupna struktura i grupne norme. se

Smatra se da je funkcionalna i socialnopsiholoka osnova ista, zajednika kad se radi o normama specifinim za grupu ili normama koje vrijede u iroj drutvenoj zajednici. Karakteristike grupnih normi:

(1)

4.4.2. STRUKTURA NEFORMALNE GRUPE

Neformalne grupe nastaju spontano. One se javljaju u funkciji zadovoljavanja interesa,

Grupne norme su opeprihvaeni modeli ponaanja, odnosno pravila ponaanja i od lanova grupe se oekuje i zahtijeva da ih prihvate, potuju i slijede. Pridravanje grupnih normi se potkrepljuje, dok se nepridravanje kanjava. Ovisno o tome kakav je znaaj neke norme za funkcioniranje grupe, nadzor nad pridravanjem je manje ili vie strog, a sankcije su manje ili vie otre. Zbog tih pozitivnih ili negativnih posljedice, lanovi esto osjeaju pritisak da se ponaaju u

skladu s normama grupe. Socijalni utjecaj proizlazi iz pripadnosti grupi.

(2)

Predmet grupne norme je naravno ponaanje lanova grupe, ali to moe biti i stav, uvjerenje, vrsta specifinog ponaanja, nain komuniciranja, vrijednosna orjentacija, preferencija, razina aktivnosti i postignua Grupne norme su od lanova prihvaena pravila ponaanja. Norme nisu jednostavno nametnuti propisi, koje ustvari nitko ne prihvaa, ve ih lanovi grupe doivljavaju kao vlastite, kao osobni ieljeni nain ponaanja. Ponaanje koje je u skladu sa grupnim normama se doivljava kao spontano ponaanje, ponaanje po vlastitoj volji. Meutim, ne mora ba svaki lan prihvatiti neku normu ponaanja da bi ona bila grupna norma. Dovoljno je da aktivna veina (50%) neko pravilo prihvati kao grupnu normu. One su vane za funkcioniranje grupe. Po svojoj funkcionalnoj osnovi grupne norme su regulatori ponaanja jer predstavljaju standard ponaanja, predodreuju kvalitetu i kvantitetu ponaanja i stavova. One odreuju to i kako treba. To je vano za grupu na taj nain one doprinose da se lanovi grupne angairaju u izvravanju zadatka u skladu sa postavljenim ciljevima grupe i stabilizaciji grupne strukture. Osim toga grupne norme znaajno doprinose grupnoj koheziji vezanosti lanova za grupu, kao i solidarnost, tj. spremnost lanova da si meusobno pomau. U grupama u kojima su norme opeprihvaene grupna kohezija je vea, lake je sporazumijevanje meu lanovima, uspjenija je interakcija, manje je konflikata i vea je slinost stavova lanova grupe.

grupu unjeta pravila ponaanja. Grupne norme mogu nastati i spontano tijekom interakcije lanova i bez svijesnog planiranja, tj. norme mogu biti i neformalne. To su ponaanja koja se podrazumijevaju. U neformalnim grupama je to ak jedini nain nastajanja grupnih normi. Npr. u grupi vrnjaka nastaju norme koje reguliraju ponaanje lanova grupe, koje su neformalne. Potivanje neformalnih pravila se takoer oekuje. Posljedice krenja neformalno nastalih normi nisu psiholoki nita manje od posljedica krenja formalnih normi.

(3)

4.6. PROCESI FORMIRANJA GRUPE NA PRIMJERU ISTRAIVANJA SHERIFA

Pitanje je to se zbiva kod formiranja grupe, koji su indikatori, stanja i procesi prisutni? Niz je istraivanja autora Sherifa i sur. 50-60. Radio je experimente u prirodnim uvjetima, i oni su vrlo pogodni za ilustraciju metodolokog pristupa tim temama. Sherif je proveo svoje istraivanje u kampovima, ljetovalitima, a ispitanici su mu bili djeaci od 12 g. na logorovanju. Djeaci su iz razliitih su krajeva SAD-a, i nisu se prije poznavali (bitno!! za uvjete koji dovode do nastajanja grupa). Paljivo su izabrani od psihologa (kliniki testovi, intervjui, informacije od nastavnika i roditelja) kako bi se postigla homogenost po znaajnim karakteristikama: da su zdravi, normalni djeaci, bez problema i poremeaja u ponaanju, da su dobro prilagoeni (Sherif je elio ispitati i nastanak konflikta u grupi i izmeu grupa). To su bili djeaci iz stabilnih (potpunih) porodica, srednjeg socioekonomskog statusa. Cijelo experimentalno istraivanje se dijeli u nekoliko faza:

(4)

1.

(5)

Grupne norme nogu nastati formalno i neformalno te biti formalne ili neformalne.

NASTANAK GRUPNIH NORMI: grupne norme mogu nastati na tri naina:

PRVA FAZA: poinje dolaskom djeaka u kamp. Svi dijele zajednike prostorije da bi im se sve aktivnosti odvijale u ljetovalitu, da su zajednike, da se u njih spontano ukljuuju. Psiholozi su napravili paljiv izbor aktivnosti (prethodno ispitati interese djeaka): privlane su im. Odvijaju se u prirodnim uvjetima. Prikupljanje podataka je prikriveno (tzv. prikriveno opaanje), nisu koriteni standardni postupci ni sociometrijske provjere. Djeaci nisu bili svjesni da su ispitanici. Psiholozi koji su bili istraivai su imali formalne i uobiajene uloge u ljetovalitu (zabavljai, elektriari, nabavljai hrane, domar dakle uobiajeno osoblje, da bi lake izveli experimentalnu zadau). Prikupljeni su podaci o interpersonalnim odnosima i preferencijama (sociometrijski). Ti podaci slue za temeljitu sociometrijsku analizu.

(1)

Formalni nastanak grupnih normi se moe odvijati na dva naina: a) grupne norme se unaprijed fiksiraju i zatim unesu u grupu, ali b) mogu takoer nastati tijekom grupne diskusije o pravilima ponaanja u grupi. To je formalni nastanak norme u formalnim grupama (npr. proizvodne norme): takve norme su nastale svjesno i promiljeno, te su tono definirane i svima poznate, vezane uz kompletni sustav nagraivanja.

(2)

Neformalni nastanak: znatan dio grupnih normi ne ine takva eksplicitno formulirana i u

esto su podaci dobiveni od 2 nezavisna opaaa. Ova faza traje 4-6 dana. Djeacima je doputeno da se spontano drue i upoznaju. Dogaaju se poznanstva i prijateljstva, nastaju manje neformalne grupe djeaka u kojima su djeaci vie interpersonalno povezani: te grupe se temelje na zajednikim specifinim interesima. Preduvjet je bila prostorna blizina. Javljaju se posebne privlanosti na osnovi specifinih interesa.

normama i sankcionira se. Norme postaju standardi i regulatori ponaanja. Provjere su pokazale da zaista te grupe za 4-6 dana se integriraju dosta dobro (prema iskazanim preferencijama i sociometrijskim indikatorima). 65% preferencija u poetku 2. faze ide prema drugoj grupi, a pri kraju 2. faze 88% je izbora prijatelja unutar grupe: ak i do 95%.

(5) (6)

2.

DRUGA FAZA: Na osnovi podataka te analize su istraivai podijelili djeake u dvije skupine tako da dobiju grupe s poetnom minimalnom kohezivnou (razdvojili su djeake povezane obostranim preferencijama). Ove grupe poetno niske kohezivnosti su prethodno izjednaili po snazi, vjetinama Djeaci su time bili jako nezadovoljni. Potom svaku od tih grupa stavljaju u posebne uvjete.

usljed poveane interakcija lanova grupe u zajednikim aktivnostima stvara se zavisnost to dovodi do integracije grupe. Pojavljuje se mi- osjeaj osjeaj pripadnosti grupi, koji se javlja nekad vrlo intenzivno (svijest o pripadnosti grupi) i ujedno pokazuju doivljaj da postoji i druga grupa ("oni") i distanca prema drugoj grupi (to je vano jer je postojanje doivljaja pripadnosti vlastitoj grupi element koji utjee na kasniji tok i odnos meu grupama).

Pitanje: to e se dogaati u tim grupama obzirom na aktivnosti koje su zahtijevale koordinaciju i koje su zajednike. Nisu se mogli unutar grupe zabaviti ako se ne ukljue u rad itave grupe, tj. provodile su se onakve aktivnosti koje su zahtijevale suradnju meu lanovima grupe, zajedenie napore i sl. ZAKLJUCI NAKON 2. FAZE} ta se do sada desilo? Pokazalo se da takva situacija vrlo brzo (3 4 dana) dovodi do integracije i strukturiranja grupe. kad jedna skupina osoba djeluje u uvjetima zajednikih ciljeva koji zahtijevaju koordinaciju napora, u uvjetima aktivnosti koje dovode lanove u zavisne uloge (svi moraju sudjelovati) Sljedei su zakljuci Sherifa.

Procjenjivai su NZV procijenili poloaje djeaka u grupi. Da bi provjerili tonost i preciznost te promjene trebali su i sociometrijske podatke (sluajni, spontani razgovor s djeacima).

(1) (2)

Djeaci razvijaju svoj nain razumijevanja (poseban argon), specifian jezik koji se razlikuje od jezika druge grupe. Nadalje, nastaje i sklop znakova integracije u domeni simbola koji se koriste kao oznake za grupu i koji se stavljaju na odjeu i oznaavaju ih kao grupu. Simboli i znakovi se generaliziraju, i djeaci si daju nazive (npr. pantere, udavi, ili crveni avoli i buldozi). Zajednike aktivnosti, ciljevi dovode do strukturiranja grupe, tj. diferencijacije uloga i poloaja u grupi: lanovi dobijaju posebne zadatke. Neki djeaci pokazuju vie inicijative, spretnosti pa se brzo iskazuju kao djeaci koji bi po svojim karakteristikama mogli imati ulogu voe. Neki su djeaci bili sljedbenici voa, neki su im poloajem eljeli biti to blie, a neki su bili relativno nisko tj. imali su marginalnu ulogu. Vaan indikator integracije grupe je pojava grupnih normi. To se oituje u tome, da ako netko nije jasno angairan u aktivnostima grupe, onda to ponaanje nije u skladu s

1.

TREA FAZA: prelazi se na plan meugrupnih odnosa. Psiholozi nastoje stvoriti takmiarski odnos i suparnitvo meu grupama. Hipoteza je da bi to dovelo do promjena unutar i izmeu grupa. Grupe su ukljuili u aktivnosti takmiarskog tipa tj. ne postoje dijeljeni ciljevi. To znai da je cilj dostupan samo jednoj grupi dok je 2. uskraena i time frustrirana. Do kakvih e posljedica to dovesti? Organizirali su turnire koarke, nogometa istie se i nagrauje pobjednik. Za eskalaciju napetosti i konflikta vaan je poetak suparnitva meu grupama. To poinje u dobrom sportskom duhu cijeni se i potuje suparnika. Ali to kratko traje jer dolazi do poveane napetosti pa se kree ka drugaijem odnosu. Sportski fer-play duh je zamijenjen napetostima, to ima svoj izraz u verbalnim manifestacijama. To su uvjeti koji dovode do toga da:

(3)

(1)

(4)

se pojaava mehanizam identifikacija. Izraeniji je mi-osjeaj, poveava se zajednitvo i uzajamnost to se odraava na procjenjivanju vl. grupnih postignua i podcjenjivanju postignua suparnike grupe.

(2)

poveava se solidarnost unutar grupe, uzajamna podrka i hrabrenje unutar grupe. To su elementi promjena unutar grupe radi takmiarskih odnosa s drugom grupom. dolazi do promjena u socijalnoj strukturi grupa i nainu rjeavanja tegoba. Istaknutiji je poloaj voa, on je ranjiviji i nestabilan. Ako voa svoju ulogu nedovoljno ambiciozno, ustro, energino izvodi tad ga grupa doivljava kao osobu nedovoljno angairanu. Djeaci koji nisu bili dovoljno hrabri i odluni su gubili taj poloaj. drugi djeaci preuzimaju ulogu voa. Oni, pak, koji su skloni pomirljivom odnosu nisu u skladu s normama, te su izloeni grupnom pritisku. negativan je odnos prema drugoj grupi , poveava se distanca. Odbijaju se kontakti, ne ele se zajednike aktivnosti. Javlja se izvangrupna netrpeljivost. Djeaci ele da vie uope nemaju nikakvih kontakata s lanovima 2. grupe.

(3)

(sloena dimenzija grupe, privlanost u grupi, odnosi); za nju je niz indikatora npr. sociometrijski. Suparnitvo meu grupama (prijetnja izvana je stalno tu to dovodi do napetosti) dovodi do promjene u grupi (te su promjene poeljne). Korist; time se pobolja funkcioniranje unutar grupe. Posljedice meugrupnog odnosa: razvoj, eskalacija napetosti i konflikta meu grupama. Socijalnopsiholoka osnovica nastanka te napetosti: treba imati na umu to da odreena napetost meu grupama dovodi do toga da se grupe percipiraju kao uzajamna prijetnja. Taj doivljaj prijetnje sa strane ne mora korespondirati realnom stanju odnosa, no prijetnja reducira mogunost kontaktiranja, koordinacije. Taj doivljaj prijetnje intenzivira konflikt treba se pripraviti za obranu od opasnosti. Sve se vie oteava komuniciranje, odbija se bilo kakav kontakt. To pogoduje mijenjanju afektivnog tona i odnosa prema drugoj grupi. Kako se manje komunicira i poveava udaljenost dolazi do situacije autistino neprijateljstvo (Newcomb); nema kontakata a buja neprijateljstvo. Znak je eskaliranog neprijateljstva. U tu analizu elemente: treba ukljuiti mnoge

(4)

Provjere tih odnosa meu grupama: u atribuciji znaajki grupe su djeaci za slina ponaanja svojim lanovima atribuirali hrabrost, snagu vrstinu a drugoj grupi agresivnost, zagriljivost Istovrsne osobine se razliito atribuiraju. OPI ISTRAIVANJA ZAKLJUCI SHERIFOVIH

stereotipno obiljeavanje znaajki drugih, kategoriziranje druge grupe, predrasude, diskriminaciju i slino.

(1) Uvjeti u kojima dolazi do mrnje, neprijateljstva i netrpeljivosti izmeu 2 grupe: da bi do toga dolo nije neophodan uvjet nestabilnost, loa prilagoenost, individualna sklonost takvom neprilagoenom ponaanju, neurotizam jer je izbor isp. bio takav da toga nije bilo, i kontrolirali su uvjete

Sherif i sur. su pokazali kako je nedovoljna individualno-psiholoka razina analize za objanjenje pojava meeigrupne agresije, netrpeljiovosti. Zasluga Sherifa je ta da upozorava kako treba traiti uzroke netrpeljivosti i u irim meuljudskim odnosima. Meutim, ne ba tako davno su neki autori postavili pitanje jesu li zaista ti uvjeti (svi) nuni tj. nije li ve dovoljno da samo po sebi neko grupno lanstvo predstavlja zaetak mogueg suparnitva u odnosu na 2. grupu. Ta ideja da ve samo postojanje po neem razliitih grupa moe biti zametak konflikta je vezana uz: teoriju socijalnog identiteta, Taifel i Turner. To su teoretske postavke koje imaju korijene u ranijim postavkama socijalne psihologije. Zaista je dovoljno grupno lanstvo (poimanje vlastite i neke 2. grupe) da dovede do zametka suparnitva, nezavisno o takmienju, nedjeljivim ciljevima i ostalom. Ovi autori upozoravaju na pojavu tzv. socijalne kategorizacije; ljudi da bi lake razumijeli svoju socljalnu okolinu razvrstavaju socijalne i nesocijalne objekte u odreene kategorije. Zato kad se radi o kategoriziranju socijalne okoline to zovemo socijalna kategorizacija.

(2)

Odreene razlike meu grupama (simboli, mikrokultura, specifinosti) stvaraju sve veu distancu meu grupama. Takve razlike meu grupama iako stvaraju udaljenost ipak nisu dovoljan uvjet za nastanak napetosti i meugrupnih konflikata, neprijateljstava, mrnje. To je malo optimistian zakljuak, tvrdi Kljai, jer ve sam doivljaj da postoje drugi i drugaiji ipak moe biti klica ili zaetak diskriminacije.

(3) Kad dvije grupe tee istom ali nedjeljivom cilju to dovodi do odreenih frustracija i poveava napetost meu grupama te se javlja meugrupna agresija.

(4)

U velikoj mjeri raste solidarnost i suradnja unutar grupe ali ta demokratinost se nikako ne iri na odnose meu grupama. Grupna kohezija

Za nju je znaajno da je osnovna soc. kategorizacija u dvije grupe:

lanovi moje grupe

lanovi druge grupe

to bolje pomae postizanju osobnog identiteta). Tu su zaeci odnosa socijalne diskriminacije. Socijalna usporedba je osnova za socijalnu kompeticiju. Da bi do takvog odnosa meu grupama dolo, ne mora postojati stvarno takmienje. Na osnovi usporedbe grupa se izvodi vrijednost vlastite grupe; vodi socijalnoj diskriminaciji i sukobu. Time dolazi i do promjena u soc. natjecanju eskalacija napetosti i sukoba. Pitanje je postoje li mogunosti za ublaavanje i otklanjanje konflikta meu grupama? Provedena su istraivanja prije Sherifovih, i poslije. Postoje razliite mogunosti klasificiranja i nazivi za te pokuaje i postupke otklanjanja konflikata.

Ona pomae ovjeku da olaka razumijevanje svijeta oko sebe. Autori smatraju da socijalna kategorizacija faktiki kao da sije sjeme konflikta, stvarajui odreenu kognitivnu distinkciju izmeu nas i njih. Osnovne postavke teorije soc. identiteta imaju korijene u ispitivanju meugrupnih odnosa. EXP. s minimalnom grupom : ispitanici su raspodjeljivani u 2 grupe na osnovu trivijalnih kriterija (npr. po sluaju). Od isp. se trai da rasporede poene lanovima druge i svoje grupe. Isp. od toga ne moe imati nikakve osobne dobiti ni koristi, niti moe to izgubiti. Meu njima nema interakcije. Te grupe nemaju povijest niti budunost, lanovi se ne poznaju, niti znaju tko je u drugoj grupi. Ispitanici na osnovu matrica za bodovanje treba dodijeliti bodove svojoj i drugoj grupi. Pritom bira jednu od moguih raspodjela: a) 18 bodova svom lanu i 12 lanu druge grupe b) 14 bodova svom lanu i 6 bodova lanu druge grupe Ispitanici najee preferiraju ovu b) varijantu (to manje lanovima druge grupe, pa ak iako to znai manje i njegovima). Za to nema razloga u ranijim socijalnim odnosima. Konzistentan je nalaz da isp. iskazuju tu sklonost lanovima svoje grupe ak i kad je to na tetu apsolutne dobiti sulanova. Prema teoriji socijalnog identiteta ovi se rezultati mogu objasniti iako djeluju nelogino. Na prvom je mjestu to da se drugima da manje. Pojedinci sebe definiraju, odreuju, doivljavaju i vrednuju pomo grupe kojoj pripadaju. Socijalni identitet je vaan za samopoimanje, za osobni identitet. Poveavajui vrijednost grupe kojoj se pripada to smo vredniji i mi. Grupa ima svoj smisao, znaenje samo u odnosu prema drugim grupama. Vrijednost vlastite grupe je u odnosu prema vrijednosti druge grupe. Doivljaj vlastite grupe ovisi o socijalnoj komparaciji meu grupama. to se vie uveava vrijednost vlastite grupe a umanjuje druge relativan odnos je takav da naa grupa znatno pripomae osobnom identitetu. lanovi grupe ele da njihova grupa bude bolja od druge po vrednovanim dimenzijama, pa ak i u tako banalnom zadatku. Vaan aspekt teorije je soc. identitet.

(1)

Ovi se pokuaji odnose na smanjenje konflikta davanjem pozitivnih informacija o suparnikoj strani (u suparnitvu dolazi do negativnih odnosa, javlja se ideja o negativnim osobinama suparnika) pa se daju povoljne informacije o protivniku da bi se ublaile nepovoljne predrasude, uvjerenja Preduvjet za uspjeh ovakvih postupaka jest da informacije dolaze iz pouzdanog izvora podataka, i da inf. imaju odreenu snagu tj. da su relevantne. Ako se neki izvor inf. ne doivljava kao pouzdan a iz njega dolaze podaci koji nisu u skladu s naim stavom, uvjerenjem tad to zanemarujemo. Taj postupak se u provjerama nije pokazao efikasnim, jer su inf. o neskladu s prethodnim negativnim dojmovima. Sherif je to provjeravao; na misi je zamolio veleasnog da tim postupkom pokua pomiriti strane meutim, opet je nastupio sukob neposredno nakon mise.

(2)

Postupci suradnje, sastanka meu voama koji dogovorom apeliraju na tolerantnost, suradnju. Ako neki voe zduno pokuavaju umiriti situaciju tako da sugeriraju/nareuju tolerantnost, razumijevanje tad time kre ustaljene norme, gube na vodstvu.

(3)

Strategija naizmjeninog poputanja (kombinacija sastanaka voa grupa = bolje upoznavanje). Planira se postupno i naizmjenino poputanje, da bi se postizanjem manjih zajenikih ciljeva dovelo do poputanja konflikta. GRIT graduirano reciprono smanjenje intenziteta tenzije (konflikta). To je niz sloenih postupaka. Osgood je autor te ideje o kombiniranju niza postupaka.

(4)
4.7. POSTUPCI OTKLANJANJA KONFLIKTA MEU GRUPAMA
Teorija socijalnog identiteta sa bavi samim identitetom. Objanjava pristranost u procjenjivanju znaajki vlastite i tue grupe. Kod ljudi postoji tenja (potreba) za samouvaavanjem i pozitivnim osobnim identitetom. Osobni identitet se faktiki diferencira profilira prema socijalnom identitetu. Usporedba meu grupama je izvor prema kojem se vrijednost grupe procjenjuje (to je vlastita grupa vrijednija,

Kontakti meu lanovima grupa koje su u konfliktu. Ideja: da se preko zajednikih aktivnosti i kontakata poveava saznanje o drugoj grupi da se vidi da nije ba tako crna kao to se misli. Oekuje se da e ti kontakti smanjiti netrpeljivost. Iskustva iz II svjetskog rata; uoili su da u rasno mjeovitim jedinicama u amerikoj vojsci nema problema. To se ispitalo i pokualo objasniti otuda ide pokuaj razvijanja programa poveanja kontakta (npr. bijela djeca idu preko ferija u crnake obitlji i obrnuto.

Kennedyeva era: poinje borba protiv segregacije i to zakonima. To je prvi program koji ide preko zakona (da ne smiju biti odvojeni busevi, restorani), a tu su i neki sofisticiraniji (ukljuuju mijenjanje stavova). Istraivanja ne pokazuju da su takva oekivanja opravdana i da su iskustva iz II svj. rata situacijski specifina. 80-tih se pokazalo da je mala korr izmeu estine kontakata meu radnim odjelima i konflikata meu njima. Istraivanja o studentima strancima: poveava se negativan stavprema toj zemlji to su due u toj zemlji na studiju (iako se poveava broj kontakata). Kontakt sam za sebe nije dovoljan uvjet za smanjenje neprijateljstava meu grupama.

(1)

Postojanje zajednikog vanjskog neprijatelja (Sherif to provjerava). Vladari/politiari da bi postigli zajednitvo i kohezivnost su kreirali sliku vanjskog neprijatelja to djeluje na stanje unutar grupe. Postojanje napetosti meu grupama dovodi do pozitivnih promjena unutar grupa. Ideja: ako grupa shvati da postoji zajedniki vanjski neprijatelj, onda bi to trebalo dovesti do zbliavanja. Sherif; djeacima su kreirali opasnost od neke tree grupe. Pokazalo se da zaista dolazi do zbliavanja i povezivanja neu grupama. Ipak treba imati na umu da je ta promjena prolaznog karaktera; im nestane neprijatelj vraa se konflikt.

(4)

ETVRTA FAZA ISTRAIVANJA Pokualo se nizom postupaka postignuti pozitivne promjene. Trebalo je i provjeriti koji je postupak najefikasniji. Pitali su djeake da li ele ii doma u istom autobusu; neki nisu htjeli, ali je veina bila za to. Veina je nadvladala nekolicinu nepopustljivih. Ponovno je ispitan stav prema lanovima druge grupe (sociometrijski indikatori). Krajem 4. dijela istraivanja (poslije niza subordiniranih ciljeva) se pokazalo da su mnogi djeaci promijenili svoj negativni stav. Te promjene idu sporo.

(2)

Postojanje zajednikog cilja . Dao mu je socijalnopsiholoku osnovu. Postupak proizlazi iz razmatranja prirode konflikta meu grupama. Konflikt nastaje radi zajednikog nedjeljivog cilja. Ako je to tako, tada bi postojanje dijeljivih ciljeva trebalo poticati suradnju i otkloniti konflikt. Provjera: dolazi li do promjena kad su dvije grupe stavljene pred nadreene, subordinirane ciljeve; stavljaju iste zahtjeve pred lanove obje grupe (naziv zajedniki nije ba dobar). Trebaju biti poduzeti zajedniki napori svih lanova obje grupe. Ciljevi su poeljni ali su takvi da ga niti jedna grupa ne moe postii bez uea one druge grupe. Npr. grupe su bile na izletu van kampa. Trebalo je ii vozilom po hranu u kamp. Ustanovilo se da je kombi pokvaren. Moe se upaliti jedino na guranje: trebaju dvije grupe. Potom su natimali kvar na vodovodu, i trebalo je ustanoviti gdje je kvar na podruju cijelog kampa (proeljati podruje). Scenirane su i kreirane izuzetne, hitne situacije koje su izgledale kao da su spontano nastale, i trebale su sudjelovati obje grupe. Djeaci su eljeli gledati film, a film je jako skup ako plate obje grupe onda e svaki lan dati manje novca. Takve aktivnosti (ali ne brzo i lako) su postepeno dovodile do pozitivnih promjena. To je relativno uspjean postupak. Sherif tvrdi da je to najuspjeniji postupak.

Sherif je dosta pesimistino zakljuio da je vrlo lako izazvati konflikt meu grupama, ali ga je tee otkloniti. Zato promjene idu sporo? Radi se o sukobu meu grupama koje su integrirane i strukturirane. Uvrene su grupne norme koje reguliraju ponaanje. Kroz razliite mehanizme interakcije dolazi do toga da su postupci i ponaanje lanova grupe usmjeravani i kontrolirani, to dovodi do stabilnosti (statu quo). Svako malo odstupanje je pogreno. Oni koji su skloni malom odstupanju (na poetku 4. faze) gube poloaj (pogotovo voe). to je grupa solidarnija, to je njen utjecaj na lanove vei, i tee je doi do promjene. Promjena bi bila da se ublae negativni odnosi. To je takva grupna situacija sa mehanizmima koji koe promjene odnosa, dovode do selektivne percepcije. Jo uvijek su pogreke u percepciji, jo uvijek se postupci drugih tumae kao prijetnja Polako se mijenjaju norme, grupne ideologije. Ako se radi o subordiniranim ciljevima nuna je suradnja i zato bi voe i djeaci koji bi i dalje zadravali negativan odnos bili glavni koniari da se dostigne cilj. Zato se postupno ponaanja druge grupe prestaju doivljavati kao devijantna. Postupno su inf. i saznanja o drugoj grupi vana

za postizanje zajednikih ciljeva. Dogaalo se da je dolazilo do znatnih promjena u soc. strukturi. To je faza odnosa meu grupama koja podsjea na poetak takmiarskog odnosa, ali se promjene deavaju da se dosegne efikasnost u postizanju ciljeva. Voa koji bi pokuao sprijeiti suradnju gubio je ugled (otpor grupe). Prije su mogli stradati voe koji nisu bili dovoljno energini i agresivni, a sad se situacija mijenja. ETIKA PITANJA Pitanje posljedica tih situacija u kojima su bili djeaci. Oni su dovedeni u situaciju poveanja konflikta i napetosti. Treba imati na umu intenzitet napetosti, a to se toga tie autori su pazili na to. No, ponekad su se ve i zabrinuli kako e smiriti situaciju. Vodili su rauna o moguim nepoeljnim posljedicama. Naknadno su izvrili provjeru. Mnogi su se roditelji javili jer su bili jako zadovoljni pa su istraivai razgovarali s njima i djeacima da bi ustanovili posljedice. Nisu nali znakove negativnih posljedica, tragove tog iskustva (ali to je usmena komunikacija). Postoje neki pokuaji da se spoznaje istr. u kojima se dolo do rezultata u odnosima meu grupama koriste u osnovi geneze nastajanja konflikata u iroj drutvenoj zajednici, i da se nau postupci kojima bi se ti konflikti uklonili.

(5) SOCIJALNI UTJECAJI

5.1. Uvod 5.2. Socijalna facilitacija 5.3. Socijalno besposliarenje 5.4. Deindividualizacija 5.5. Grupni i socijalni pritisak 5.6. Konformizam

5.1. UVOD
To je opi naziv za svaki proces u kojem neka osoba ili grupa svojim prisustvom i akcijama djeluju na doivljavanje i ponaanje drue osobe ili skupine tako da kod njih izaziva promjene u uvjerenjima, stavovima, emocijama i ponaanju. Socijalnopsiholoka osnova podlonosti socijalnom utjecaju poiva na socijalnoj zavisnosti ovjeka u a) zadovoljavanju potreba i b) zavisnosti o informacijama iz okoline. Iz ova dva aspekta socijalne zavisnosti proizlaze i dvije osnovne vrste socijalnog utjecaja:

(1)

Kada su pri obavljanju neke aktivnosti dominantne ispravne reakcije, prisutnost drugih ljudi poveava estinu i brzinu njihovog pojavljivanja nautrb pogrenih koje nisu dominantne, i tako olakava aktivnost, pospjeuje uradak. Ukoliko su pogrene reakcije dominantne tada e prisutnost drugih osoba, poveavajui njihovu emisiju, inhibirati pojavu ispravnih reakcija, a time i uspjeno obavljanje aktivnosti. Prisutnost drugih osoba olakava izvoenje dobro utvrenih reakcija, a oteava uenje, stjecanje novih oblika reagiranja.

(2)

Normativni utjecaj : koji dovodi do priklanjanja normama i oekivanjima okoline to omoguuje zadovoljenje potreba, posebno socijalnih (socijalna podrka) Zasniva se na aspektu socijalne zavisnosti vezanim uz zadovoljenje potreba. Informativni utjecaj : koji se zasniva na potrebi za informacijama iz socijalne okoline, koje omoguuju samoevaluaciju, snalaenje u okolini i donoenje odluka

Objanjenja socijalne facilitacije Za pojavu socijalne facilitacije postoji nekoliko objanjenja koja se meusobno neiskljuuju. Prema nekim objanjenjima, u okviru nagonske teorije socijalne facilitacije, prisutnost drugih ljudi je neposredan izvor poviene rezine uzbuenja ili aktivacije organizma; pri tome se ili naglaava vanost specifinog socijalnog iskustva, npr. anksioznost ili strah od evaluacije ( socijalni motivi) ili se nagonska priroda smatra dovoljnom ( nagon). Drugo objanjenje stavlja teite na distraktivno djelovanje prisutnih osoba to dovodi do konfliktnih tendencija u reagiranju i tako, tek posredno, do povienog nivoa aktivacije. Zato se to istrauje? Prisutnost drugih ljudi prethodi svakom sloenom interakcijskom odnosu, a drugi je razlog to se dobro objanjavaju neke stvari ak i kad se radi o jednostavnim socijalnim utjecajima. To podruje istraivanja pokazuje kako bi se to moglo dalje istraivati tj. kako se prividno nekonzistentne rezultate moe dovesti u red. EXP.: Triplett 1897. g.: radi prve provjere prvi suvremeniji exp u socijalnoj . Do kakvih promjena dolazi kad su prisutne druge osobe jednako tako aktivne? Mukarci su sudjelovali u namatanju ribikog koluta (jednostavna motorika aktivnost). Dvije situacije (naizmjenino) a) isp. radi sam i b9 u grupi. REZ.: Ustanovio je da fizika prisutnost drugih istovremeno aktivnih djeluje dinamogeno. Tek je Allport uoio izvor razliitih utjecaja, i pokuao ih exp odvojiti. Poetkom stoljea Burnham promatra kakav bi utjecaj na mentalnu aktivnost imala prisutnost grupe osoba kada bi se ta nazonost drugih osoba prouavala kao utjecaj temperature, tlaka i sl. (fizikalni uvjeti rada). Starija istraivanja su bila poticaj 20 g. za istraivanja Allporta. Obzirom na vrstu socijalne interakcije ta ranija istraivanja su se izvodila u 2 oblika: a) utjecaj pasivnog prisustva (pasivna publika) Triplett istovremena (istovremena b) utjecaj aktivnih sudionika, aktivnost nazonih osoba aktivnost)

Dakle, to su dvije osnovne vrste socijalnog utjecaja koje se mogu povezati sa dva aspekta socijalne zavisnosti i sukladne su funkcijama referentne grupe. Izvor socijalnih utjecaja su reakcije drugih ljudi u razliitim socijalnim situacijama (osnova za prosudbu opasnosti situacije i sl.). Drugi ljudi su modeli koji bi nain reagiranja bio prikladan. Poznavanje osnove soc. utjecaja pomae pri objanjavanju zato se to javlja u odreenim situacijama i dovodi do promjenama u ponaanju ljudi.

5.2. SOCIJALNA FACILITACIJA

(facilitirati = olakavati) Socijalna facilitacija: je opi naziv za one promjene u aktivnosti i motivaciji kod pojedinaca, do kojih dolazi zbog samog pristustva drugih osoba: a) pasivno prisutnih (promatrai) ili b) aktivno prisutnih, koje istovremeno, nezvisno jedna od druge obavljaju istu aktivnost. To je tradicionalno podruje istraivanja u eksperimentalnoj socijalnoj psihologiji. Termin socijalna facilitacija uveden je (F.H. Allport, 1924) i prihvaen kao zajedniki naziv za posljedice do kojih dovodi prisutnost drugih ljudi, unato tome to je u obje socijalne situacije osim poveanja (facilitacije) registrirano i smanjenje (inhibicija) efikasnosti u obavljanju aktivnosti. Elementarno je pitanje kakav je utjecaj same prisutnosti (pasivne) drugih osoba? Kako to utjee na aktivnost pojedinaca? Ustanovljeno je da u takvoj socijalnoj situaciji dolazi do poviene motivacije i razine aktivacije Poznato je da poviena motivacija poveava snagu, brzinu i estinu pogotovo onih dominantnih reakcija, takvih koje imaju najveu vjerojatnost pojavljivanja; to su spontane i automatske reakcije, one koje su pod jakim utjecajem podraaja ili su prethodno dobro nauene, utvrene. Dva su mogua efekta:

potiu aktivnost

Obje te vrste soc. situacija (kontrolna je kad je ispitanik sam) su se vrile na nizu zadataka (besmisleni slogovi, labirint, asocijacije, asocijacije u nizu, mnoenje jednostavni problemi, psihomotorika). Od poetka su rezultati bili kontradiktorni; da li je djelovanje stimulativno ili inhibitorno? Neki autori su govorili o tzv. socijalnoj inhibiciji. Ali! Jedan model dobro objanjava i stimulativno i inhibitorno djelovanje. Nalazi (25 i 40 g.); jednostavne motorne reakcije su posebno osjetljive na socijalnu facilitaciju (zadatak krunog slijeenja okulomotorna koordinacija). Prethodno uvjebani isp. su uspjeniji kad rade uz prisutnost publike nego kad rade sami (pasivna publika poveava brzinu kojom isp. rjeava zadatke mnoenja i asocijacija). Kod labirinta su uspjeniji sami. EXP.: Pessin : besmisleni slogovi. 3 su exp situacije; isp. radi sam, radi as nekoliko odoba i mehaniko podraivanje (isprekidano svjetlo i zvuk). Kad su isp. radili s nekoliko osoba trebalo im je vie pokuaja da naue listu i vie su grijeili, a situacija s mehanikim podraivanjem se ne razlikuje od situacije grupnog rada (socijalna i mehanika inhibicija). Nakon nekoliko dana trai od isp. da se dosjete pod istim uvjetima (metoda utede) i dobiva suprotne rezultate. Vea prosjena uteda je kod isp. koji su imali publiku. U nekim zadacima rad je poboljan a u drugim otean. Solomon Ash kae da su ti zakljuci besmisleni. Burnheim: utjecaj soc. situacije ovisi o aktivnosti. EXP.: Zajonc (novija istraivanja): radi analizu ranijih istraivanja. Dolazi do zakljuka da je ta kontradiktornost prividna. Da li se razlike mogu pripisati samo razlikama u zadatku koji se vri? Ne!! Analizira postupke i nalaze Pessina, i dolazi do toga da veina tih rez. ukazuje na odreenu dosljednost i podudarnost; prisutnost drugih osoba oteava stjecanje novih naina reagiranja, ali je olakano pojavljivanje ili emisija dominantnih dobro utvrenih reakcija. On dolazi do zakljuka da je uenje oteano, a izvoenje nauenih reakcija olakano kod prisutnosti drugih osoba. Posebno je teko uiti u prvoj fazi uenja, puno je greaka a poslije se to smanjuje te raste broj ispravnih reakcija. Zajonc specificira tu postavku (podlona je provjeri); prisutnost drugih osoba poveava emisiju dominantnih reakcija povisujui opi nivo aktiviteta kod pojedinca. Ako su ispravne reakcije koje su dominantne, tad prisustvo drugih ljudi poveava njihovu emisiju (facilitacija). Ako su dominantne reakcije pogrene tad se poveava njihovo pojavljivanje, i to oteava obavljanje aktivnosti. Raniji nalazi (povienje ope razine aktiviteta) svi zadaci u kojima je registriran stimulatorni utjecaj su ili dobro nauene reakcije ili su pod jakim utjecajem podraaja (krianje samoglasnika, percepcija reverzibilnih figura ili npr. asocijacije stol-stolica to je dominantna reakcija) Pessin je potvrda ovog Zajoncovog zakljuka.

Nakon tih prvih analiza Zajonc navodi praktini savjet koji proizlazi iz te analize; trebamo uiti sami, a odgovarati uz prisutnost drugih. Pitanje jest to je psiholoko - motivacijska osnova za tu pojavu? Proces motivacije tj. motivacijsko stanje. Via razina aktiviteta organizma dovodi do vee emisije dominantnih reakcija ako su druge osobe nazone. Da bi doao do toga Zajonc se slui ve postojeim postavkama Hall-Spencerove teorije. Koje su osnovne postavke teorije uenja u kojima se objanjava o emu ovisi odreena reakcija? Niz radova pokazuje da psihiki procesi obuhvaeni pojmom arousala, aktivacije i nagona su stanje koje potie javljanje dominantnih reakcija, i to navodi Zajonca da izvede tu pretpostavku, odnosno specifikaciju. Hall -Spencerova teorija } tu nalazimo objanjenje to e se dogoditi kad se u organizmu jave dvije ili vie nespojivih reakcija (kompetitivno stanje). Bit e izazvana ona reakcija koja ima najvei efektivni/reakcijski/ekscitatorni potencijal (E) ili reakcija koja je po svojoj estini, amplitudi, latenciji pojavljivanja (potencijalnog) na prvom mjestu. E = H D. E ovisi o jaini navike (H) i intenzitetu tj. jaini nagonskog stanja ili uzbuenja (D). Veliina E je multiplikativna funkcija snage navike i intenziteta tog nagonskog stanja. Hall i sljedbenici trebaju D kao motivativnu varijablu koja neselektivno multiplicira snagu svih reakcija tj. one reakcije koje imaju veu snagu (bolje nauene) bit e vie ojaane i vea je vjerojatnost da e se pojaviti i bre i intenzivnije. Snaga verbalnih navika; asocijativni gradijent (povei s time). Moemo exp poveavati neke reakcije tako da mijenjamo ili H ili D (motivacija, aktivacija). Znaenje tog postupka, implikacije: kad bi se radilo u izbornoj situaciji u kojoj je alternativa A u snienoj motivaciji javlja 70% naspram alternative B koja se javlja u 30%. Pri povienoj motivaciji ta se preferencija podie moda i do 100%. EXP.: Zajonc pokuava (i Sales) exp provjeriti hipotezu da poviena razina aktivacije dovodi do poveanja dominantnih reakcija (a poveana motivacija zbog drugih osoba?). Koriste zadatak pseudoprepoznavanja. 10 je besmislenih rijei (neke se ponavljaju 2, neke 6 a neke 8). Exp su uinjene verbalne navike razliite hijerarhijske razine (pod strogom kontrolom). U drugom dijelu testa pseudoprepoznavanja se reklo isp. da se ispituje subliminalna percepcija, te da moraju prepoznati rijei. Kada zbog prekratke ekspozicije ne mogu vidjeti rije, tad moraju pogaati (bilo je 2/3 takvih situacija). To je kritian dio exp (ak nita ne pie). Ako je tona Zajoncova pretpostavka onda se moe oekivati da je poveana emisija dominantnih reakcija nautrb drugih. GRAFIKON Dominantne su one s veim ekscitacijskim potencijalom one za koje uz kontrolirani D (isti za sve ispitanike) postoji vea snaga verbalnih navika.

Socijalna facilitacija prethodi svim sloenijim oblicima soc. interakcije. 60 Zajoncova ideja: dolazi do promjene u motivacionoj osnovi pa se dominantne reakcije javljaju ee i bre (uz poveanu razinu aktiviteta). Zajonc i Sales prvi provjeravaju pretpostavku da prisustvo drugih osoba poveava vjerojatnost javljanja dominantnih reakcija. D je nazonost drugih osoba, koja poveava uzbuenje. Zove se nagonska teorija (ali ni sluajno ne instinktivistika, bioloka). EXP.: Martens 69 radi direktnu provjeru da li dolazi do promjene uzbuenja pri nazonosti drugih osoba. On tu Zajoncovu pretpostavku provjerava tako da registrira fizioloke promjene (indikator uzbuenja je index kojim se odreuje broj aktivnih znojnica na povrini dlana). Rezultati pokazuju da se poviena razina uzbuenja (isp. su radili uz publiku) odrazila u poveanom broju aktivnih znojnica. To je neposrednija mjera tog dijela Zajoncove pretpostavke. To podruje istraivanja ostavlja traga: javljaju se provjere, i u kasnijem periodu se odnose na razliite vrste situacija i zadataka. EXP.: Michaels: Provjeru radi i Michaels na igraima biljara. Prvo je igrae podijelio u 2 extremne skupine obzirom na uspjenost. Vrsni igrai su bez prisustva publike postizali 71% pogodaka, a u prisutnosti publike se to povealo na 80%. Slabi igrai su sami imali 36%, a 25% u prisutnosti publike. Oni kod kojih je visoka razina navike, uz povieni nivo uzbuenja rade bolje. Kod slabijih je situacija obrnuta; vie grijee uz povienu razinu uzbuenja jer su kod njih pogrene reakcije dominantnije. Istraivanja u osnovi potvruju glavne Zajoncove postvake, no ne potvruju direktno da sama fizika prisutnost drugih ljudi dovodi do poviene razine uzbuenja; oni jesu pasivni, ali su u stanju evaluirati i procjenjivati. Pokuaj modificiranja Zajoncove nagonske teorije ini Cottrell Jr. Smatra da bi ta teorija u osnovi trebala biti nadopunjena, iako misli da ta nadopuna nije fundamentalna jer ostaje u okvirima Hall-Spencerove teorije. Prema Zajoncovoj teoriji prisustvo drugih ljudi poveava razinu uzbuenja bez obzira na socijalno iskustvo (to zanemaruje). Ta reakcija (povienje razine uzbuenja) je ugraena u organizam, bioloki je dana i fiziki spada u sklop reakcija pripravnosti na reagiranje. Cottrell za razliku od Zajonca teite stavlja na to da je prisustvo drugih osoba naueni izvor motivacije, i ovisi o koliini i vrsti socijalnog iskustva. Tu je osnovna razlika. Cottrell kae da u prvim danima ivota su podr. izazvani prisustvom drugih ljudi motivacijski neutralni. Tek razvojem djeteta, novim iskustvima se kumulira soc. iskustvo, to je osnova za reagiranje u prisutnosti drugih ljudi. Pojedinac naui anticipirati posljedice koje slijede iz prisustva drugih ljudi. Anticipiranje posljedica je vaan uvjet za pojavu soc. facilitacije (da doe do promjene uzbuenja). Nije sama po sebi fizika prisutnost dovoljna, ve je vaan element socijalno iskustvo (strah od evaluacije).

Cottrell je doao na ideju kako da to provjeri; omoguio je nazonim osobama da prate reakcije isp. (uju pitanje a ne uju odgovor) oni su tu, vide podraaj ali ne i reakciju. Neke provjere su pokazale da sama nazonost drugih ljudi nije dovoljan uvjet za promjenu razine uzbuenja. Prednost Cottrellovog pristupa: Zajonc kree kree od postavke da je taj efekt dovoljno masivan i da se da registrirati. Implicitna je pretpostavka da se radi o bioloki uroenom reagiranju u povodu prisutnosti drugih ljudi. Zajonc ne uzima u obzir ostale mogue varijable. Cottrell pokuava provjeriti kako tipina socijalna iskustva mogu djelovati kao varijable u istim istr. (individualne razlike u razini anksioznosti, osjetljivost na evaluaciju). Zaista istraivanja pokazuju da se takve razlike mogu registrirati. Individualne karakteristike mogu imati znaajnu ulogu. Vana je i vrsta zadatka (mjera ZV). Ako je ZV vrlo osjetljiva, onda se moe reagirati i na ve samu fiziku prisutnost drugih ljudi (a oni ne mogu evaluirati reakciju isp). Ako kod ispitanika koji nisu ljudi (ohari) registriramo da prisutnost drugih jedinki dovodi do promjene u razini uzbuenja, onda je sigurno da to ne moemo pripisati socijalnoj anksioznosti steenoj u djetinjstvu. Vrsta zadatka: a) Ako je on takav da reakcije budu po neem soc. relevantne (predstavlja npr. neku mjeru INT ili neki spos) onda uradak na tom zadatku jest vaan za isp. i situacija potie anksioznost od evaluacije. b) Ako zadatak nije relevantan (uspjeh nije vaan) onda je neto drugo. Objanjenje: Sredinom 80 je pokuaj objanjenja; hipoteza distrakcija-konflikt. Radi se o podraajnoj situaciji koja je distinktivna i koja dovodi do konflikta. Podraajna situacija je prisutnost drugih ljudi, i moe remetiti uspjeno reagiranje ispitanika. Pessin; dobiva iste rezultate. Dovodi isp. u konfliktnu situaciju jer isp. reagira na exp zadatak ali i na nazone osobe. Direktne posljedice distrakcije su reakcije isp; a nisu posljedica promjene uzbuenja.

5.3. SOCIJALNO BESPOSLIARENJE (ZABUAVANJE)

Pojava je ak i eksperimentalno istraivana. Socijalni utjecaj je socijalna facilitacija (promjene u aktivnosti se registriraju tako da se prati uradak pojedinca, i tu je aktivnost pojedinca usmjerena na postizanje osobnog cilja ona se mora opaati i vrednovati). Postoje druge soc. situacije i aktivnosti u kojima pojedinci ujedinjuju snage da bi postigli zajedniki cilj (grupe). esto se mjeri zajedniki uradak cijele grupe. Ali je mogue i ustanoviti doprinos svakog pojedinog lana. Postoje grupne aktivnosti gdje se ba i ne moe ustanoviti doprinos pojedinca; pitanje je to se dogaa u grupi u kojoj nije mogue utvrditi koliki napor pojedinci ulau npr. kad nose teki teret, kad guraju auto, poteu konop Pitanje je da li e uloiti vie, manje ili jednako snage i truda nego to bi uloili da rade sami.

Postoje zapisi o starim exp provjerama: Max Ringelmann sa kraja prolog stoljea. On je francuski agronom i bavio se pitanjem produktivnosti konja, volova i ljudi (sve to se koristi u zemljoradnji). Traio je od grupe ispitanika, mladia da vuku konop to jae mogu (max motivacija) i izmjerio je dinamometrom snagu potezanja konopa. Kad to ispitanici rade sami mogui uradak je u prosjeku 63 kg. Onda je to isto uinio s 2, 3 i 8 lanova grupe. Pokazalo se sljedee: Veliina grupe 1 2 3 4 Mogui uinak 63 126 189 504 Ostvareni uinak 63 118 160 256 Gubitak (%)

Socijalno zabuavanje nije vrsta hotiminog, namjernog zabuavanja tipa ne mogu me toliko malo platiti koliko malo ja mogu raditi. Socijalno besposliarenje se moe ublaiti time da se uradak pojedinca prati i vrednuje. SSSR: 1% je privatnog zemljita a njega dolazi 27% proizvoda, a od preostalih 99% dolazilo je samo 73% proizvoda! Maarska: 13% privatnog zemljita, s njega dolazi 33% proizvoda, tj. porast je samo minimalan! Svi noviji exp rezultati su uglavnom isti. Ringelmannov efekt se doista postojano registrira.

5.4. DEINDIVIDUALIZACIJA
0 6,3 15,3 50,8 To je pojava gubitka ili pomanjkanje individualnosti, osobnosti. Pojavljuju se takvi oblici doivljavanja i ponaanja koji pojedincima inae nisu svojstveni, nisu uobiajeni za tu osobu. Zbiva se u grupnim, socijalnim situacijama u odreenim uvjetima. Pojedinac postaje dio gomile, gubi osobnost i dolazi do devijantnih ponaanja. Odudara od svog standardnog ponaanja. U grupnim situacijama dolazi do pomanjkanja inhibicije, do deindividualizacije. Taj termin koriste od 1952. Festinger, Pepitone, Newcomb. Deindividualizacija se istrauje zadnjih 20 godina. Devijantni oblici ponaanja: nikakve internalizirane norme ne upravljaju ponaanjem takvih pojedinaca. Pitanje je: zato k vragu u grupi dolazi do ekscesnih pojava npr. ispada, neobuzdanosti i sl. (npr. utakmice, koncerti)? Grupna situacija, dakle prisutnost drugih osoba, dovodi do poviene razine uzbuenja i dolazi do pojaanog reagiranja. Takoer, kad je pojedinac izgubljen u masi, postoji doivljaj anonimnosti i dolazi do difuzije odgovornosti. Kada se poviena razina uzbuenja kombinira sa difuzijom odgovornosti, dolazi do smanjenja inhibicije i deindividualizacije. Posljedice imaju iroki raspon: od bezazlenih do razbijanja, unitavanja, zagaivanja prirode, destrukcije, pobune, izgredi, muenja, torture Radi se o negativnim posljedicama.

Dakle, U grupi je rad laki je, ali zato jer se manje radi. Kao to vidimo to vie ljudi je sudjelovalo u radu, to je svaki pojedinac manje napora ulagao u taj rad. Taj efekt su kasnije nazivali Ringelmannovim efektom (ili zakonom). To se takoer naziva socijalno besposliarenje (zabuavanje). Steiner to zove aditivnim zadatkom (zbrojiv je) i slabiji uspjeh moe biti posljedica nekih drugih okolnosti ne smanjenog napora ve potekoa oko koordinacije energije (to je izvor gubitaka), i sam Ringelmann je to tako protumaio. Ingham 70 je doao na ideju kako da to provjeri: ispitaniku se kae da radi sa jo dvojicom ili trojicom, a zapravo radi sam (u svom je boxu). Moe provjeriti koliko se gubitak moe pripisati koordinaciji. I tu dolazi do gubitka u prosjeku povlae 18% jae kad su mislili da rade sami u odnosu na to kad su mislili da rade u grupama 2-5 osoba. Latan 70-80 to naziva socijalno besposliarenje. Ingham je traio od ispitanika da to glasnije moe vie, pljee U situaciji kad je sam i u grupi buka je bila najvea. Meutim kad je smatrao da nije sam ve da vie i pljee u grupi (npr. N = 2, N = 4 ) nali su da je koliina buke to manja to je grupa vea, tj. ispitanik je u funkciji porasta veliine grupe producirao sve manje i manje buke. Jedno od objanjenja ide iz pojave difuzija odgovornosti: pojedinac se ne osjea odgovornim za dobar uradak jer u grupnim uvjetima pojedinci ne pridaju poseban znaaj svom doprinosu jer e netko to ve obaviti. to je vea grupa to je uinak pojedinca manji dolazi do difuzije odgovornosti. Naeno je da to je vei broj nazonih osoba blizu rtve (maltretirana je, zvala je pomo), to je manja vjerojatnost da e netko priskoiti u pomo. Latan je takoer radio pokuse sa slino koncipiranim varijablama, ali sa pseudogrupama (ispitanik misli da vie u grupi, a vie sam) kao Ingham. Ustanovio je da zapravo ispitanici imaju doivljaj da su jednako aktivni, da ulau jednak napor kao kad rade pojedinano.

Objanjenje posljedica deindividualizacije: Zimbardo je vrio exp (kraj 60). Sklon je psihoanalitinim osnovama. Neobuzdana ponaanja su poticana grupom: difuzija odgovornosti. Grupa, osim uzbuenja, osigurava uvjete difuzije odgovornosti: postoji odreena anonimnost pojedinca u grupi to pojedinca titi od uraunljivosti. Pojedinac nee biti identificiran. Grupna akcija ne proizlazi iz motiva pojedinca. To rade svi, to je uobiajeno a tad i normativno pa tada pojedinci svoje postupke poinju pripisivati

situaciji a ne svojoj odluci. Gubi se osobna odgovornost, nestaje inhibicija to vodi do slobodnije izraavanja poriva koji se u drugim situacijama kontroliraju. Grupa osigurava anonimnost pojedinca i postoji tendencija konformizma sa grupnim ponaanjem. Grupa razbija "lice" pojedinca, pojedinac to doivljava kao grupno ponaanje, a ne kao vlastito ponaanje. Osobno ponaanje se pripisuje situacionim faktorima, a ne osobnoj odluci. Takoer grupa osigurava zatitu od posljedica. Ta je pojava toliko sloena, da niz pojava mogu posluiti kao objanjenje. Procesni model deindividualizacije (Zimbardo, 1969, Diener 1980) 1.) Uvjeti deindividualizacije uzbuenje (arousal) grupno lanstvo, veliina anonimnost smanjena odgovornost

bila manja i kad je bio dan da osobe nisu poticale rtvu da skoi sa zgrade. Kada je grupa bila vea, i kad je bila no tad su vie rtvu nagovarali da skoi (anonimnost pojedinih lanova grupe). Drastinost, surovost postupka je povezana sa veliinom grupe. d) anonimnost Zimbardo radi istraivanje: ispitanici su studentice. Radi exp istr. empatine sposobnosti (el. okovi). U jednoj exp situaciji je max anonimnost (4 ispitanice su bile obuene u plateve, u zamraenoj prostoriji). U drugoj exp situaciji nisu zamaskirane i imaju imena. U fazi anonimnosti studentice su zadavale 2 vee okove. AD2) Stanje deindividualizacije a) niska svijest o sebi Pomanjkanje je svjesnog planiranja i brige za sud drugih (zbog anonimnosti). Kad se grupa doivljava jedinstveno kao organizam, postoji doivljaj da vrijeme brzo prolazi. b) promijenjeno doivljavanje Promijenjeno je stanje svijesti, tj. neobini doivjaji (slino halucinacijama), senzorna izolacija, doivljaj anonimnosti, gubitak individualnog identiteta (to znai da preteni dio identiteta i svoje uloge proizlazi iz pripadnosti grupe - zato postoje suvremenija objanjenja koja ukazuju da to nije abernatno ponaanje koje je u skladu s veinskim, a uvjet je da se povea vanost vlastite grupe iji je pojedinac lan). AD3) Deindividualizirano ponaanje Devijantno ponaanje, vandalizam. Polarizirano ponaanje (Johnson i Downing 70); anonimnost ispitanika je osigurana tako da su ih obukli u medicinske sestre, zamraena soba (isto kao Zimbardov exp s elektrookovima). Dobili su suprotne rezultate. One koje su bile obuene u medicinske sestre su davale krae okove od nemaskiranih. Anonimne ispitanice su vie reagirale na situacijske znakove; one su se doivljale kao medicinske sestre. No, opet dolazi do depersonalizacije, ali akcije koje u skladu sa ulogom medicinske sestre, su ovaj put drutveno prihvatljive. Polarizirano ponaanje prosocijalno ponaanje se oituje tu.

2.) Stanje deindividualizacije Niska svijest o sebi Promijenjeno doivljavanje

3.) Deindividualizirano ponaanje ekstremne i atipine polarizirane akcije

Mann je analizirao 21 sluaj gdje je skupina ljudi nazona kad netko prijedi da e skoiti s zgrade, mosta i sl. Ustanovio je sljedee: ako je skupina manja, zbivanje je po danu - grupa ne potie samoubojstvo. Ako je no i skupina je vea samoubojstvo je ohrabruje. AD1) Uvjeti deindividualizacije

a)

senzorna prezasienost (buka, jako svjetlo) Posljedica toga je poviena razina uzbuenja: alkohol, droga, nedovoljno strukturirana situacija, intenzitet osobne ukljuenosti. Poviena razina uzbuenja jedan je od vanijih faktora koji su u osnovi agresivnog ponaanja i dovodi do toga da se ne percipiraju oni drugi znakovi koji bi mogli inhibirati ponaanje (smanjen je opseg panje i koritenje znakova iz okoline). Uzbuenje je i izvor frustracija. Povezano je i s agresivnim ponaanjem (Perkovieva teorija agresije). b) grupno lanstvo Zimbardo je kao prvu pretpostavku uzeo anonimnost npr. kod prenapuenog stanovnitva. Imao je 2 automobila jedan je bio bez ikakvih oznaka i ostavio ga je u Bronxu. Drugi je ostavio u Stanfordu. Nakon 10 min auto iz Bronxa je bio pokraden, ljudi su skidali hladnjak, postao je olupina nakon 3 dana. U Stanfordu, nakon prvog dana, neki ovjek je dotaknuo auto i to u sa ciljem da podigne krov i da se auto zatititi od kie. c) veliina grupe Mann 80-tih je analizirao podatke o 21 sluaju okupljanja ljudi. Ustanovio je da kad je skupina

5.5. GRUPNI I SOCIJALNI PRITISAK

Socijalni pritisak to je takav socijalni utjecaj koji

proizlazi iz zamiljenih ili stvarnih oekivanja i zahtijeva drugih osoba, njihovih prijetnji i prisile koju vre; doivljava se kao obaveza, opasnost za vlastiti integreitet i pritisak da se reagira u skladu s oekivanjima i zahtijevima, tj. postojeim normama ponaanja.

zamijenili ispitanika A, pa ispitanika B, i tako zamijenli nekoliko generacija ispitanika no pokazalo se da grupna norma perzistira i do 5-te generacije. To je exp imitacija onoga to se deava u svakodnevnom ivotu; generacije dolaze i odlaze a norme (grupne, kulturne, socijalne) perzistiraju ak stoljeima. Sherif je ukazao da exp provjere u artificijelnim uvjetima pokazuju sloene procese u soc. situaciji. Asch} Sherifove exp provjere su izvedene u situaciji kad je isp. izloen dvosmislenoj situaciji. Postojat e utjecaj sudova koje ljudi daju. Procjene se, znai, osnivaju na onom to sam isp. vidi, kao i na onome to vide druge osobe. To znai da su procjene nepouzdane, to je potaklo Ascha na exp. Pitanje je naime kako e pojedinac reagirati ako situacija nije nejasna. Da li bi se pojedinac priklonio grupnoj procjeni i u situaciji kada bi bilo sasvim jasno kakav je podraaj? Izvrio je provjeru grupnog pritiska. Dramatini su exp uvjeti. Htio je postii dobru exp kontrolu, te variranje mnogih okolnosti i uvjeta. Koristio je podraaje koji su jednosmisleni. Asch: Prezentirane su 4 linije. Jedna je linija standardna (bitna dimenzija je duina), a preostale 3 su razliitih duljina, a samo jedna je jednako dugaka kao i originalna linija. Ispitanik je od 3 linije trebao pronai onu koja je jednaka zadanom standardu. Teina zadatka se da varirati. No, uvijek je sasvim jasno da je standard jednak duini linije B. Kad su ispitanici sami, tad bez pogreke rjeavaju zadatak. Predloene linije su uvijek sadravale liniju B (koja je jednaka standardu). Grupna situacija je glavna situacija. Ash je imao nekoliko 6-7 uvjebanih "lanih" ispitanika, tj. samo prvi ispitanik je pravi ispitanik (naivni je), a svi drugi su u dogovoru sa eksperimentatorom. Pitanje je bilo kako e naivni ispitnik reagirati ako svi drugi ispitanici prije njega jednoglasno daju pogrenu procjenu, tj. jednoglasno procjene neku jasno predugaku odnosno prekratku liniju kao jednakom standardnoj. U seriji procjena su neki od podraaja kritini (npr. u nizu od 20 podraaja 8 ih je kritino: pomagai daju pogrenu procjenu, i to jednoglasno jednoglasna veina). Grupni pritisak moe proizai iz zamiljenih ili stvarnih oekivanja grupe, prijetnji, zahtjeva te reagiranja razliitih osoba, to je primjeren nain tj. dobar sud. Naivni isp. predzadnji ili zadnji daje procjenu. Pokus zapoinje tako da svi ispitanici daju procjene da je standard jednak liniji B. Naivni isp. se udi banalnom zadatku. U jednom kritinom podraaju kau da je linija C = standardni podraaj. Ispitanik je stavljen u situaciju konformistikog konflikta. Ispitanik se pita kako je to mogue da postoji takva razlika izmeu toga to on vidi i ta drugi vide, odnosno to nije u redu s njim (moda ne vidi dobro jer nosi naoale, pogreno sjedi, moda nije shvatio uputu, ). Rezultat: rekao je ono to su i DRUGI rekli! Podlegao je jednoglasnoj veini.

EXP.: Sherif 30: Radi istraivanje o utjecaju socijalnih faktora na percepciju. Bavio se nastankom grupnih normi i posljedicama koje imaju norme na reakcije ljudi. Utjecaj socijalnih faktora na percepciju. Exp zadatak: Autokinetiki fenomen (prividno gibanje toke u potpuno zamraenoj prostoriji). Nimalo ne djeluje prethodno iskustvo i to doivljavaju svi ljudi. To je vrsta optike iluzije samogenerirajui fenomen. Izgleda kao da se toka pomie iako to realno nije sluaj. Podraajno polje je nestrukturirano, tj. ne postoji gotovo nikakvih oslonaca percepcije te treba oekivati da e jae moi djelovati faktor udeenosti opaaa. Ta udeenost proizlazi iz utjecaja kojeg imaju drugi ispitanici u grupi! Sherif je te exp provjere izvodio u 2 exp situacije} (1) kad je ispitanika sam te (2) kad su tri ispitanika istovremeno (svi su gledali i svi su jedan za drugim davali procjenu) Ispitanici su procjenjivali pomak toke od originalnog mjesta. U kljunoj varijanti pokusa postoje 3 ispitanika koji daju 100-tinjak procjena u situaciji sam. Procjenjivai su isp. A, B, C. U situaciji sam postoje velike individualne razlike u procjenama. Zatim se dalo 100-tinjak procjena zajedno. Pokazalo se da u grupnoj situaciji dolazi do odreene konvergencije tih procjena, tj. individualne razlike su se smanjile. GRAFIKON NOVI EXP.: Kad se ispitanik odmah stavi u grupu individualne razlike su odmah manje. U grupnoj situaciji nestaju individualne razlike. Nastaje neka vrsta grupne norme predstavlja kompromis. To nije striktni prosjek procjena, ve vee pribliavanje grupnoj normi se javlja kod ispitanika koji su ekstremniji. To ovisi i o znaajkama, karakteristikama ispitanika, iskustvu, samopouzdanju Sherif smatra da takva istraivanja imaju implikaciju ne samo za stvaranje i odravanje normi u malim grupama ve i u veim grupama, tj. i u drutvu openito. U situacijama koje su novije, nepoznate, rezultat nije kaos tumaenja te situacije, ve dolazi do prilagodbe zajednikog nerazumijevanja situacije, to reflektira socijalnoj normi (tj. procjene situacije se usklade). Norme imaju ulogu da osiguravaju red, sreenost, smiljenost u nekoj situaciji kad su uspostavljene one utjeu na reakcije ispitanika. Jakobs, Campbel istraivane slino Sherifu. Radili su sa nekoliko generacija. Tri ispitanika bi pokazali neko pribliavanje u procjenama. Kad se to desilo su

 Izvor konflikta je sukob izmeu a) vlastitog doivljaja i b) onoga to drugi govore. To je taj "konformistiki" konflikt. Ako ispitanik kae ono to vidi, misli da e drugi misliti kako je on lud, udak, bedast, da e misliti loe o njemu (to je rezultat socijalne zavisnosti). Reakcije ispitanika su dobro kontrolirane zbog dobre kontrole exp situacije. Otkud ta kav konflikt? U ivotu se moemo sa sigurnou pouzdati u svoje i tue prosudbe. Te procjene vrimo s lakoom. I mi i drugi tako inimo. Pogotovo u tako jednoznanim situacijama (kao u exp) imamo ivotno iskustvo da se moemo lako pouzdati i u procjene drugih osoba. No, to iskustvo se ovdje ne potvruje, jer je individualni doivljaj oigledno drukiji od doivljaja drugih. Aschov exp ovjek ostaje sam (svi kau da vide crno, a ja vidim bijelo). Radi se o aspektu socijalne zavisnosti tj. soc. utjecaja, ali i informacijskoj zavisnosti. Asch dozvoljava da se situacija uini teom, da je procjena tea, da se moe varirati teina zadatka (tako da je pogrena linija slinija standardnoj). Tada ispitanik vie dolazi pod utjecaj miljenja drugih (poto je zadatak tei). isp. ni u jednom momentu nisu podlegli miljenju veine (ljudi koji nezavisno reagiraju). su se priklonili sudu veine barem jednom. U prosjeku su isp. davali 4-5 krivih procjena od 12 moguih (33%). U prvim pokusima Asch je ustanovio da ako u kontrolnim uvjetima se procjene daju u 98% sluajeva tono, onda u exp uvjetima je to 72% (razlika od 26%) Kada je 93% tonosti u kontrolnim uvjetima (jer je zadatak bio neto tei), onda je podlijeganje grupi 67% tonih. Sa malim oteanjem exp podraajne situacije, dolazi do snienja tone procjene. Asch nije naao velike razlike meu razliitim uzorcima studenata. Ash se nije zadovoljio dobivenim brojevima, ve je pokuao dati i objanjenja. Naime, poetkom 50-tih napravio je intervju sa ispitanicima, nakon pokusa (post exp provjera). elio je provjeriti kako su se isp. osjeali. Na osnovu analize iskaza rezultata, podijelio ih je u 3 skupine: 1. Isp. kod kojih se desio poremeaj percepcije pod grupnim pritiskom. Povodljivi isp, koji nisu bili svjesni da je njihova procjena pomaknuta pod utjecajem veine. Oni su stvarno vidjeli onako kako su drugi procjenjivali. To je Asch nazvao poremeajem percepcije. Meutim, ovdje se moe rei da su ovi ispitanici ovako reagirali kako bi odrali obraz, tj. da ispadnu "iskreni" (ja sam ist jer sam stvarno vidio kao veima).

2. Isp. koji su uoili tu razliku. Ono to oni vide je netono, a ono to drugi vide je tono. To je poremeaj prosudbe. Isp. doivljava tu razliku.

3.

Isp. kod kojih se dogodio poremeaj akcije. Smatrali su da dobro vide, a da drugi ne vide dobro, no nisu htjeli ispasti drugaiji, udni, bedasti i sl. tj. da ne bi ostavili lo dojam, te se prilagoavaju grupi.

4.

Isp. koji su se oduprijeli procjeni grupe, ali oni su doivjeli konflikt, napetost. Smatrali su da se trebaju drati svoje procjene kako bi tono izvrili zadatak.

5.6. KONFORMIZAM
Konformizam je priklanjanje uvjerenjima, stavovima
i reakcijama veine, prilagoavanje drutvenim ili grupnim normama to moe biti podlijeganje stvarnom ili zamiljenom pritisku, oekivanjima i zahtijevima drugih osoba.

U osnovi prklanjanja normama i podlijaganju utjecaju koji proizlazi iz reakcije drugih osoba mogu biti razliiti psiholoki procesi. Zato se nazivom konformizam oznaava nekoliko razliitih iako meusobno povezanih pojava.

(1) U uem smislu konformizam oznaava

promjenu stava, uvjerenja, reakcija u smjeru prilagoavanja grupi, koja je izazavana grupnim pritiskom. Teite je na promjeni: dolazi do odstupanja od neijeg prethodnog stava ili miljenja. Kiesler naglaava ovo ue poimanje konformizma, koji predstavlja podlijeganje pritisku. Takva promjena, meutim, moe biti izraz dviju, psiholki razliitih, vrsta konformiranja:

u jednom sluaju predstavlja poputanje, udovoljavanje grupi to se oituje samo u promijenjenjom izvanjskom reagiranju, koje je usklaeno s reagiranjem drugih, tzv. javno poputanje, pristajanje ili svsishodno korisno konformiranje. Tada manifestni oblici promjena nisu popraeni stvarnim promjenama. istinski konformizam: taj naziv se koristi kada je promjena u izvanjskom, javnom reagiranju odraz osobnog prihvaanja, tj. stvarne promjene.

(2) U irem smislu konformizam se koristi da

bi se oznaila neka karakteristika osobe ili crta linosti: pretpostavlja odreenu osobinu linosti koja se izraava u podlijeganju grupnom pritisku, priklanjanju miljenju veine. Meutim, istraivanja ne potvruju ovu koncepciju konformizma: pokazao se snaan utjecaj situacijskih faktora na podlijeganje pritisku i samo umjerena konzistentnost konformizma u razliitim situacijama. Stoga se smatra da nema osnova za pretpostavku da postoji konformistika linost, ili konformizam kao crta linosti.

 Dosta autora smatra da treba voditi rauna i o nezavisnom reagiranju. Konformizam predstavlja poputanje grupnom pritisku, a nezavisnost u reagiranju je zadravanje vlastitih stavova i uvjerenja (ne podlijeganje grupnom pritisku). Vodi se rauna i o antikonformizmu ili kontrakonformizmu. To su osobe koje se odupiru tj. ponaaju kao buntovnici. Reagiraju suprotno grupnom pritisku. Postupci suprotni veini, te su i izazvani reakcijama veine. Konformizam je socijalno zavisno ponaanje: jedino nezavisno nije.

za 2 i 3 osobe, no daljnji porast veliine grupe ne dovodi do znatnijeg porasta u podlijeganju grupnom pritisku. Veliina grupnog pritiska se stabilizira, obzirom na veliinu grupe. Neka istr. pokazuju da nam ak i samo jedna osoba moe biti model, vriti utjecaj na nas. Naravno, treba voditi rauna o specifinim uvjetima. Npr. kod deindividualizacije: to je vea grupa, vei su i efekti deindividualizacije. Takoer je bitan i sadraj utjecaja. 2. SUGLASNOST, KONSENZUS GRUPE

Istraivanja s obzirom na slaganja meu lanovima grupe u miljenju, stavovima i sl. Vano je koliki je stupanj slaganja unutar grupe. Znaajna je jednoglasnost, no pitanje je utjecaj nejednoglasnosti: 5.6.1. KARAKTERISTIKE GRUPNE SOCIJALNE SITUACIJE KAO DETERMINANTE KONFORMIZMA Konformistino ponaanje ovisi dosta o sloenom odnosu pojedinca i grupe: autoritarnost, inteligencija, samosvjest, samopoimanje i sl. se veu s konformizmom. Bitne su i kaarakteristike grupe: 1. UTJECAJ VELIINE GRUPE EXP.: Asch: jedan je isp. naivan, a svi ostali isp. reagiraju kao jednoglasna veina (daju potpuno isti odgovor). Asch je pokazao da je ta jednoglasna veina vrlo znaajan faktor iz kojeg proizlazi intenzitet grupnog pritiska. Takoer, jednoglasna veina od 3 osobe je djelotvornija (vei je grupni pritisak) nego kad se radi o 8 lanova meu kojima povremeno postoji neko neslaganje. Asch je nastojao ustanoviti utjecaj nejednoglasne veine jedna varijanta je da ispitanik ima partnera koji daje tone procjene (on je npr. 4. po redu, a naivni isp. 6, 7. po redu). Ve taj stupanj nejednoglasnosti smanjuje konformistike reakcije sa 32% na 5,5%. Ta osoba je izvor podrke. Asch je radio i sa 2 naivna ispitanika. Oni su na 4. i 5. mjestu. Smanjio se broj podlijeganja grupnom pritisku sa 32% na 10,4%. Levin: kako diskusija i izjanjavanje u grupi, donoenje odluka u grupi utjee? to je to unutar grupe to djeluje? To moe biti i konsenzus. Varira se stupanj suglasnosti.

Od toga kree Asch. Polo se od postavke da to je vea grupa, to je vei grupni pritisak, to je vei grupni utjecaj. Kad je podraajna situacija nejasna, tad vie ljudi bolje vidi. Asch izvodi pretpostavku o tome. U nejasnoj situaciji je vjerojetno da e se pojedinac u veoj mjeri prisloniti na sud drugih osoba. No ako je nasuprot ispitanika samo jedna osoba kao izvor grupnog pritiska, onda je tee da e se isp. konformirati s tom jednom osobom. Intenzitet grupnog pritiska (dolazi do izraaja kao neka mjera konformizma) se poveava s veliinom grupe. Aschovi nalazi o prosjenom broju pogreaka (podlijeganje pritisku) u odnosu na broj lanova grupe (grupa je uvijek jednoglasna veina). Ash je krenuo od kontrolne situacije - tu je prosjean broj pogreaka (pbg) bio mali: Kad je N = 0: Kad je N = 1: Kad je N = 2: Kad je N = 3: Kad je N = 4: Kad je N = 8: Kad je N = 10-15: pbg = 0,08. pbg = 0.33 pbg = 1.53 pbg = 4.0 pbg = 4.2 pbg = 3.84 (usljed sluajnih ralika) pbg = 3.75

3.

SLOEN ODNOS POJEDINCA I GRUPE

Koliko o tome ovisi konformistiko ponaanje? Ljudi su esto skloni da javno sikau stav, shvaanje ako oekuju da e im to pribaviti psihiku korist (poboljati status, poloaj), da e dobiti podrku Javno izjanjavanje da li je/nije dolo do stvarnih promjena na razini osobnog shvaanja. Istraivanja su pokazala da osobe koje doivljavaju odbacivanje su sklonije konformistikom ponaanju. Problem je u tome to poloaj u grupi treba vezati uz privlanost grupe. Ako je netko odbaen u grupi koja za njega ni nije bitna, privlana onda to odbacivanje nema psiholokog znaenja. EXP.: Menzel: ideja da ispita javni i privatni konformizam u razliitim uvjetima. To je istr. u prirodnim uvjetima. Intervjuira velik broj lijenika da bi ustanovio njihov odnos prema novim lijekovima.

Dakle, kad je samo jedna osoba, ona nema nikakvog utjecaja, ali kad su dvije osobe onda naglo raste pbg, a pogotovo kad je 3 osoba (u Penningtonu to je opisano pomou krivulje). S poveanjem grupe raste intenzitet grupnog pritiska, izraen u prosjenom broju pogreaka. No kad se radi o jednoj osobi, relativno je malo priklanjanja miljenju te osobe. Znatan je porast

Situacija A) lijenici su trebali izjaviti javno svoj stav prema novom lijeku. Situacija B) Lijenici su trebali na samo, u privatnoj atmosferi izjasniti svoj stvarni stav prema lijeku. Indirektni indikator (recepte) uzima kao mjeru privatnog stava. Usporedbom je ustanovio da su se lijenici nastojali prikazati kao suvremeniji. Pokazalo se da su lijenici u grupnoj situaciji skloni modernijim uvjernjima u odnosu na privatnu situaciju. Provjerava status lijenika: za svakog ustanovljava njegov sociometrijski status. Kao kriterij izbora sociom. statusa pita kojeg drugog lijenika bi li pozvao u konzilij, zamolio za struni savjet To je prikladan kriterij za socijalni poloaj lijenika. Usporeuje podatke o stavu sa statusom: to je nii sociometrijski poloaj lijenika, to su ti lijenici u puno veem stupnju javno izraavali stavove u prilog novih lijekova, a manje su ih pripisivali (vea je diskrepanca). Imali su veu tenju da se prikau kao moderniji. To je svrsishodan konformizam. ele si podii status prikazujui se u povoljnijem svjetlu. Ti nalazi nisu uvijek konzistentni jer treba imati u vidu razliitost poloaja ovisno o vrsti grupe, primarnim zad. grupe, o funkcionalnoj osnovi grupe.

Zato je to tako? Za lana koji je 2. po rangu? Faktiki, njegova osjetljivost na miljenje grupe ide iz injenice da on tei postizanju veeg statusa u grupi, a to nije sluaj za one s najniim statusom. Njihova motivacijska osnova nije takva da su osjetljivi na grupni utjecaj. Njihov spontano nastali poloaj je zato jer grupa nije utjecala na njih (odudaraju od normi i standarda grupe zato i imaju najnii status u grupi). Voa je otporan jer je olienje standarda grupe. Delikventi = vrlo su jake grupne norme, hijerarhija je jasna i voe su tu najotporniji. Odnos statusa i konformizma nije linearan. Ima tu nekih problema oko interpretacije nalaza, i dosta je korelacijskihh istraivanja koja pokazuju da o tom sloenom odnosu pojedinca i grupe ovisi hoe li se konformizam pojaviti ili ne. esto oni pojedinci koji nemaju najbolji poloaj ali oekuju da e poboljati taj svoj poloaj, se javno priklanjaju miljenju veine (svrsishodni konformizam). 4. Socijalna relevantnost postupka

EXP.: Blake: radi provjeru u ustanovama. Prije no to tajnik u nekoj ustanovi ide u penziju, Blake provjerava kako e na veliinu iznosa novaca koji se skuplja tajniku na dar imati iznos kojeg drugi daju. Varirali su visinu donacije: Ispitaniku se pokae lista gdje je u prosjeku darovano 25c oni daju u prosjeku malo preko 28c. Ako je prezentirano 75c, tad doprinosi idu oko 64c. Bez pokazane liste (kontrolni uvjeti) daju 75c. Dakle, Ideja: kad slubenici pred sebe dobe listu s 25c tad daju isto, a ako dobe veu listu daju i vei iznos.

EXP.: Harwey i Conslavi: koriste exp postupak, a faktiki to rade na prirodno formiranim grupama koristei se statusom pojedinih djeaka (spontano tj. prirodno su postigli svoj poloaj). Istrauju na 27 klika (od po 4-5 djeaka) u odgojnom domu. Struktura podgrupa je ustanovljena sociometrijom. Kriterij izbora je preferencija prijateljstva i na osnovi sociom. podataka su ustanovili neformalnu soc. strukturu podgrupa i ukljuili su ep one djeake koji su bili odreenog poloaja. Od 27 klika su uzeli 9, u kojima je pravi isp. bio lider, voa. Tih 9 klika su uzeli, gdje je isp. bio 2. po ststusu i onda jo 9 grupa gdje je isp. bio djeak s najniim statusom u grupi. 3 su razine soc. poloaja. Exp je provjera. Ispitanici nisu znali tko je naivni ispitanik. Kritini podraaj} djeaci su sjedili odvojeni pregradama, mislili su da su u istoj podraajnoj situaciji, nisu. Pravi ispitanik je imao drugu vrstu podraaja. Taj naivni ispitanik ima kod sebe jednoglasnu veinu koju ini njegova prirodno nastala grupa. Rez} priklanjanje sudovima grupe je najvee kod djeaka koji su bili 2. po rangu u sociomet. strukturi. Najmanje podlijeganje utjecaju grupe su pokazali djeaci koji su bili voe. Oni 3. su u sredini.

EXP.: Blake & Montan: koristili su situaciju na sveuilitu u Teksasu i pitanje je bilo na koji nain djeluje ponaanje modela na potpisivanje peticije? Traili su studente da potpiu peticiju. Dvije su bile eksperimentalne situacije: A) suradnik ispitivaa daje potpis, a B) u drugoj situaciji ne eli dati potpis i odlazi. C) Trea je situacija kontrolna (nema suradnika). Kad je reakcija suradnika bila pozitivna, tad ih potpie 89%. Kad je reakcija negativna, 29% ih potpie. U kontrolnoj skupini potpisuje ih 58%. To su provjere koje su jednostavne. EXP.: Rosenbaum je htio provjeriti utjecaj kad studenti dobrovoljno sudjeluju u exp (bez naknade) situaciji. Dvije su situacije: ispitanike su pitali tek nakon to je eksperimentator oslovio jednog studenta suradnika, i kad nema suradnika. REZ.: Kad je suradnik pristao - tad je 67% studenata isto pristalo volontirati. Kad suradnik nije pristao

samo 38% ih je pristalo, a kad nema suradnika 41% je volontiralo. EXP.: Freed: na ulazu u zgradu napisao je Zabranjen ulaz. Suradnik je uao ili nije: ako je sudionik potivao pravilo tad je samo 30% isp. ulo u zgradu. Kad je suradnik uao u zgradu tad ih 90% ulazi u zgradu. U odsutnosti suradnika ih 60% ulazi u zgradu. Takoer su koriteni modeli u krenju prometnih pravila koje ine pjeaci. Pokazalo se da i ovdje postoji utjecaj drugih osoba. Do sada smo se bavili razliitim temama socijalnog utjecaja. Krenuli smo od jednostavnih socijalnih situacija (socijalna facilitacija, besposliarenje, brainstorming) pa do deindividualizacije. Treba jo proitati Pennington: "grupno miljenje"; "rizinost ponaanja"; ROT: pokoravanje autoritetu itd. Mnoge promjene se zasnivaju na utjecaju manjina (npr. velika imena u povijesti). Vana je njihova mo, ugled, stil ponaanja (te manjine). Iz Penningtona treba obraditi; polarizaciju grupe, rizino ponaanje, u grupi (promjene u rizinosti odluka pri grupnom donoenju odluka u odnosu na pojedinano donesene odluke), grupno miljenje, Millgramova istr. (Rot)!

Sistematsko opaanje u soc.

1. Sadraj opaanja relativno ga je lako formulirati ako se opsegom ogranii i ako se ima priblina ideja o tome to e se opaati omoguuje unaprijed pripremanje detaljnog plana opaanja, skala procjene esto su sadraj opaanja razni objektivni indikatori odreenih pojava u ivotu neke skupine najbolji kriteriji za validaciju, oslonac za razne druge zakljuke (tekoa da se takvi indikatori uoe i definiraju u preliminarnim istraivanjima se utvrde neki objektivni indikatori, te se na temelju toga izrade instrumenti za sistematsko opaanje i praenje takva ponaanja). kad se ne znaju pojedinosti onoga to e se opaati, treba postojati barem okvirni plan uoavanja barem onih elemenata koji su zajedniki svim soc. situacijama. Chain & Jahoda, elementi koji karakteriziraju takvu soc. situaciju: 1. sudionici (malo/mnogo, aktivni/pasivni, razliito prostorno rasporeeni, voe/sljedbenici); 2. posljedice interakcije meu sudionicima (zajedniki cilj, razliiti ciljevi, nemaju cilja; djeluju u pravcu posljedica/nisu svjesni posljedica,); 3. sredstva upotrebljena u interakciji i prema cilju usmjerenoj aktivnosti (razgovaraju/bore se/rade/igraju se razliitim objektima, prikladna/neprikladna, neupotrebljena). Plan za opaanje mora biti rezultat jasno formuliranog cilja opaanja i opeg poznavanja situacije u kojoj e se opaanje vriti. 2. Poloaj opaaa u soc. situaciji 1. poluprovidno staklo najidealnije pri opaanju u laborattorijskim uvjetima (neprimjetna rupa u zidu, dalekozor u otvorenom,). 2. potpuno ukljuivanje (istraiva sam sudjeluje u aktivnosti grupe koju opaa, ne otkrivajui svoju pravu ulogu, ime dobiva mogunost neposrednog uvida u zbivanja koja opaa, ali i nedostatke: teko se u toj mjeri moe ukljuiti u situaciju, dugotrajne pripreme opaaa, rizik od sluajnog otkrivanja, ). 3. djelomino ukljuivanje (ili prikrivanje prave uloge ili djelomino sudjelovanje u akcijama opaane grupe ili isti opaa koji opaa sa strane). 4. nastojanje da se bude prihvaen u opaanom kolektivu najee u praksi mora stei povejerenje svih zainteresiranih, najlake tako da ne pokazuje simpatije prema ikome (NEUTRALNOST) neka ga grupi predstavi neka ugledna osoba. (omiljeni profesor) stvaranje navike na svoju prisutnost umanjuje negativan utjecaj svoje prisutnosti na prirodnost soc. situacije koju opaa. 3. Objektivnost opaanja * Mjere poveanja objektivnosti vrijednosti rezultata opaanja:

1. 1. 2. 3. 4. 4.

4.

Precizirati sadraj opaanja tono i precizno odrediti predmete ili pojave opaanja, to ovisi o cilju opaanja i uvjebanosti i kapacitetu opaaa objektivnost opaaa je to vea to su elementi opaanja jednostavniji i povrniji. Skala procjene Mehaniki instrumenti (kamere, magnetofon, ) Neposredno fiksiranje rezultata opaanja. ili istovremeno dok opaa, ili neposredno nakon opaanja eliminira se utjecaj zaborava i slinog. Vremenski uzorak vrijeme opaanja se dijeli u intervale, prema kojima se podeava protokol opaanja. (oprezno i ogranieno!) Razlikovanje injenica od interpretacije . moraju biti osnovni cilj i rezultat opaanja, a inp. treba izdvojiti. Uvjebavanje opaaa ujednauje kriterije opaanja, poboljsva tehniku opaanja, metode registriranja podataka. 4. Opaanje malih grupa Balesova metoda za opaanje malih grupa osnovu za opaanje ini 12 kategorija, koje se istovremeno logiki grupiraju prema vrstama problema koje registriraju (I problem komunikacije, II p. ocjenjivanja, III p. kontrole, IV p. odluivanja, V p. smanjivanja napetosti, VI p. reintegracije). i prema reakcijama subjekta koji sudjeluju u radu grupa (A pozitivna r., B pokuaji odgovora, C pitanja, D negativne r.). na temelju te tabele se priprema protokol opaanja, bilo za svakog lana grupe posebno, bilo za itavu grupu, u koji se zatim klasificiraju pojedine aktivnosti sudionika u grupnoj aktivnosti. najbolja za prouavanje malih grupa koje trebaju raspraviti i rijeiti neke probleme. Heynsova metoda proces rjeavanja problema u grupi; Stenzorova metoda grupna atmosfera; lice u lice metoda, itd. takve metode znatno pojednostavljuju zadatak opaaa i podiu objektivnost opaanja, ali istovremeno osiromauju prikaz kompleksne i ive atmosfere karakteristine za ljudske grupe. 5. Opaanje velikih grupa (publike, gomile, mase) npr. politiki govornici, kazalini glumci pljeskanje, uzvici odobravanja, zvidanje, izrazi negodovanja svoju aktivnost modificiraju u pravcu to veeg utjecaja na grupu. (npr. isto i koliina pljeska). Organizacija za masovno opaanje, Engleska, 1937. razvijanje novih metoda za prouavanje navika, ivota i vjerovanja Britanaca intervjui na uzorku, opaanja jednostavno brojenje sudionika raznih soc. zbivanja i klasificiranje tih sudionika prema nekim njihovim najjednostavnijim obiljejima (Zvonarevi brojenje kino-posjetilaca prema spolu i starosti). nedostatak precizne objektivnosti i mogunosti kvantitativne obrade, ali zato podaci daju

opaaa

ivlju i realniju sliku niza soc. zbivanja (objektivnost se poveava skalama procjene). 6. Metoda dnevnika sistematsko i svakodnevno praenje i registriranje bilo vlastitih bilo tuih doivljaja opaanje + introspekcija vlastitih doivljaja + tehnika jednostavnost popularnost dnevnika. W. Preyer (1882) razvojni razvoj sina. (dnevnik u ., ). * Nain oblikovanja sadraja dnevnika: 1. slobodan (bez prethodnog plana, jedino mjerilo je trenutno raspoloenje); (privatni dnevnici) 2. usmjeren (ima prethodan plan). (nauni dnevnici) podaci jednostavniji za obradu, ali se gubi neposredna ivost i bogatstvo opaanja Vrijeme unoenja biljeki: 1. simultani (unaanje opaanja simultano s opaanom pojavom ili neposredno nakon toga); 2. retrogradni (poslije duljeg vremenskog intervala. dnevnikom se puno prouava slobodno vrijeme. (Zvonarevi & Jerbi, 1996. ESD (ekvidistantni sekvencionalni dnevnik) usmjeren, retrogradan, vremenski uzorak gdje je bio, s kim i to svaki parni sat): prednosti: 1. olakava ispitanikov zadatak, jer tono precizira to treba ubiljeiti; 2. usmjeruje sve ispitanike istim sadrajima; 3. pokriva (a) vrijeme, (b) fizikalni prostor, osnovne elemente za razuimijevanje ivotne dinamike pojedinca; 4. podaci su vrlo prikladni za kvalitativnu i kvantitativnu obradu pogotovo za masovna istr. nedostatak: osiromaeno bogatstvo zbivanja. Oni koji vode dnevnik trebaju biti vrlo savjesni, samodisciplinirani i uredni (osobito ako se radi o slobodnom dnevniku). 7. Kompleksne terenske studije sluimo se svim prikupljenim podacima, ali ih organiziramo i interpretiramo na vie kliniki nain (prouavana grupa se uzima kao jedinstveni sluaj). prvi su koristili antropolozi i etnolozi (M. Mead, Malinovski,) R. Lynd & M. Lynd (1929, 1937), ivot stanovnika jednog amerikog gradia. (Middletown) prouavali su: (a) nain zaraivanja za ivot; (b) osnivanje obitelji; (c) odgoj omladine; (d) naini zabave, kultura, ; (e) religiozni ivot; (f) sudjelovanje u javnom ivotu grada; metode: (a) sudjelovanje u lokalnom ivotu; (b) analiza dokumenata; (c) statistiki materijal o svemu i svaemu; (d) intervjui s velikim brojem osoba (klasini i neformalni); (e) upitnici (pojedinci & organizacije). metoda kompleksne terenske studije upotrebljiva je i za dugoronija longitudinalna istraivanja drutvenih zajednica.

Anketa * ire znaenje rijei anketa: svaki istraivaki postupak kojim se neposredno prikupljaju podaci o nekim osobinama odreene grupe ljudi ili drutvene zajednice. * Ue znaenje rijei anketa: samo onaj postupak u toku kojega se odabranim ispitanicima usmeno ili pismeno postavlja odreen broj pitanja, na koja oni (usmeno ili pismeno) odgovaraju, koja se zatim kvalitativno, kvantitativno ili kauzalno analiziraju. autor moderne ankete: ininjer Frederic LePlay podaci o raznim aspektima obiteljskog ivota u Europi Thurstone & Likert (30-te) stavovi; Gallup Institut za ispitivanje javnog miljenja; istraivanja teita. prividna jednostavnost metode ankete anketomanija. 2. Cilj ankete mora biti realan i adekvatan (da ga je mogue ostvariti anketom). anketa je primjerena samo za prikupljanje (i to samo nekih) podataka, a ne za samostalno zakljuivanje ljudski stavovi, shvaanja, uvjerenja, interesi, motivacija, znanje o raznim problemima. * problemi: 1. teko je utvrditi intenzitet i akcionu vrijednost stavova; 2. razlika izmeu verbalnog ponaanja i realnog ponaanja. cilj ankete moe biti postavljen preteno ekstenzivno (sakupljanje manjeg broja odgovora od velikog broja ispitanika) ili preteno intenzivno (manji broj ispitanika, vei broj odgovora drugaije kvalitete). veoma je pogreno improvizirati cilj ankete 3. Opseg i oblik ankete opseg ankete ne ovisi o eljama i potrebama istraivaa, nego o mogunosti i spremnosti na suradnju buduih ispitanika. faktori ograniavanja opsega ankete: 1. sadraj ankete; 2. zainteresiranost isp. 3. umor ispitanika. kad je sadraj ankete neznatno ili nikako zanimljiv ispitanicima, onda ankete treba biti mnogo kraa od ankete koja razmatra probleme koji za njih imaju vei i neposredniji interes. ali, bez obzira na stupanj zainteresiranosti ispitanika, ako anketa predugo traje, neizbjeni su umor i dosada, to se zatim odraava na odgovorima ispitanika usmena ne due od 40 min, pismena od 30 min. Usmena a.: prednosti: 1. budui da je provodi anketar, mogu se postavljati i vrlo komplicirana pitanja (naknadno objanjenje mogue); 2. direktni kontakt mimika, napomene, sud o vjerodostojnosti, objektivnosti, 3. prisutnost anketara jami i veu ozbiljnost ispitanika pri davanju odgovora. nedostaci: 1. iskljuena anonimnost ispitanika; 2. odgovori ispitanika mnogo ovise o linosti anketara koji vodi

anketni intervju, o njegovoj uvjebanosti, spretnosti, motiviranosti, temperamentu i drugim faktorima. Pismena a.:prednosti: 1. omoguuje anonimnost; 2. iskljuuje djelovanje linosti anketara na odgovore; 3. zahtijeva manje truda i vremena ekonominost (ubrzano, pojeftinjeno) nedostaci: 1. ispitaniku nitko ne moe pomoi sa nerazumljivim pitanjima; 2. nema direktnog kontakta, pa niti informacije o opoj reakciji na pitanja; 3. neki ispitanici neozbiljno shvaaju anketu. Da li je priroda anketnih pitanja takva da zahtijeva anonimnost? Da li su ispitanici dovoljno pismeni da samostalno odgovore na pitanja? tzv. grupno voena anketa spajaju se prednosti usmene i pismene ankete (malene grupe ispitanika jedan anketar ih vodi po pitanjima, pri emu daje posebne upute ispitanicima kojima je to potrebno). samo za ogranien broj situacija potanska anketa pristran uzorak (makar izgleda jednostavno). 4. Problem anonimnosti anonimnost spreava nepovjerenje u ciljeve ankete i strah od moguih posljedica i odgovornosti za date odgovore vanost anonimnosti ovisi o sadraju i obliku pitanja injenice nije potrebna tolika anonimnost; miljenja, stavovi potrebna anonimnost; mnogo ovisi i o situaciji i o linostima anketara. uvjeravanje u anonimnost. (vea grupa; razmaknuti; min. generalizacija, min. vlastorunog pisanja; podvlaenje i/ili zaokruivanje; pisanje tampanim slovima; ispitanik sam uzima anketu; ubacivanje ankete u kutiju). 5. Sastavljanje pitanja ODGOVOR JE FUNKCIJA PITANJA * Ope napomene vezane uz sastavljanje anketnih pitanja: 1. Oblik pitanja: OTVORENA: nema krutih okvira za odgovor, odgovara se prirodno i spontano, kako ispitaniku odgovara. razliiti stupnjevi otvorenosti, koji ovise o formulaciji samog pitanja. prednosti: 1. zahtijevaju vei mentalni napor; 2. bolja diskriminacija neznanja i nerazumijevanja; 3. ispitanik ima slobodu odgovaranja. nedostaci: 1. prethodno kodiranje ogranienost kategorija. 2. mnogo pisanja rukom sumnjiavost ispitanika u anonimnim anketama. ZATVORENA: otro ograniena mogunost za odgovor, jer ispitanik ima dvije ili neto vie mogunosti za odgovor, pa on bira onu koja najbolje odraava njegovo miljenje. prednosti: 1. jednostavnost obrade i kvantifikacije; 2. maksimalna garancija anonimnosti; 3. manje mentalnog napora.

nedostaci: 1. abloonizirana i neelastina; 2. omoguuju odgovor onima koji prikrivaju svoje neznanje ili nedostatak stvarnog miljenja. 2. Pripremiti uvod i uputu. to se od njih trai? motivacija ispitanika objasniti ope ciljeve (povezati ih sa nekom direktnom/indirektnom koriu, naglasiti nauni/drutveni ugled institucije, direktna materijalna nagrada). 3. Neka prvih par pitanja bude privlano i zanimljivo. Kod duljih anketa treba periodino osvjeavati interes ubacivanjem nekih zanimljivih pitanja, kako bi se sprijeili umor i dosada (nakon 15-20 min. rada). 4. Poeti sa jednostavnijim, manje frustrativnim i manje delikventnim pitanjima, nastaviti sa teim i sloenijim, te ostaviti frustrativna pitanja za kraj. 5. Jasna i jednoznana pitanja izmeu ostalog, i konkretiziranjem pitanja tzv. princip najslabije karike provjeravati osobine anketnih pitanja na onim ispitanicima koji su manje obrazovani, najmanje upueni u istraivani problem, provjera u toku preliminarnih priprema (predispitivanja) najbolji indikator J&J je broj ispitanika koji na to pitanje nisu odgovorili. 6. Grupiranje srodnih pitanja u logine cjeline. pitanja koja se odnose na isti problem se grupiraju zajedno, a slijed takvih pitanja u upitniku mora biti to sliniji slijedu tih pitanja u neformalnoj konverzaciji. od toga se odstupa samo kod kontrolnih pitanja, koja moraju biti prostorno i vremenski udaljena od ranijih odgovora. omnibus-ankete onemoguuju valjanu koncentraciju; osvjeavaju interes ispitanika; dobro slue za ekstenzivna istraivanja.

7. Pitanja moraju biti u skladu s mogunostima i znanjem ispitanika, jer ih ne moe odgovoriti ili daje bezvrijedne odgovore. tendencija usklaivanja sa oekivanjem anketara. (paziti kao na veliki problem) 8. U anketi preteno intenzivnog tipa je prikladno primjeniti SISTEM LIJEVKA: a) filtarsko pitanje Da li ispitanik uope zna o emu se u anketi radi? (npr. to je UNESCO?). (izbacuju se oni koji ne znaju). tendencija nepriznavanja neznanja i davanja izmiljenih odgovora. b) pitanje o stavu otvorenog tipa Kakav je stav ispitanika (npr. to mislite o UNESCO-u?). c) pitanje o stavu zatvorenog tipa saimanje & fiksiranje prethodno reenog. d) pitanje o razlogu (otvoreno) Koji su razlozi stava? (npr. Zato mislite tako?). e) pitanje o vrstini stava zaokrueno gledite ispitanika (Koliko je vrsto vae uvjerenje?). 9. Vanost komplementarnih pitanja. (tek zajedno daju pravu sliku nekog problema). (npr. to elite kupiti? to imate? Zato elite kupiti?). 10. Valja misliti na osobina ispitanika. iskljuiti: 1. pitanja koja mogu izazvati osjeaj inferiornosti ili krivnje (npr. itate li novine?); 2. tendenciju konformistikim odgovorima; 3. tendenciju odobravanja i ugaanja oekivanjima anketara. 6. Specijalna & maskirana pitanja kada postoji i mala mogunost da ispitanici svjesno ili nesvjesno podese svoje odgovore. 1. Pitanja znanja indirektno vie doznajemo o stavovima. (ZNANJE INTERESI STAVOVI). to je vei interes za neki problem, on o njemu vie zna. Velik interes je u pravilu povezan sa pozitivnim stavom, pa vea razina znanja o neemu je znak pozitivnog stava. (uzeti sa rezervom). 2. Uiniti nezgodne alternative prihvatljivijima. za pitanja zatvorenog tipa. (Mnogi istaknuti misle) 3. Sugestivna pitanja. (npr. Koji su glavni nedostaci?) 4. Evazivni odgovori. ispitaniku omogueno da prividno izbjegne direktan odgovor na nezgodno pitanje. 5. Pozitivno treba prethoditi negativnom. 6. Pitanje o drugima. projektivna tehnika. 7. Treba se sluiti eufemizmima olakavaju nezgodna pitanja 8. Pitanje o iskrenosti obino na kraju ankete; direktno 9. Kontrolna pitanja provjeravaju tonost nekih odgovora Intervju 1. Mjesto intervjua u soc. svoje zaetke ima u svakodnevnom ivotu, u soc. kontaktima meu ljudima. Svaki intervju je razgovor, svaki razgovor nije intarvju. Zato? 1. Intervju se vodi s odreenim ciljem i po odreenom planu, koji je pripremio voditelj

2. U procesu intervjua osobe koje razgovaraju nisu psiholoki ravnopravne 3. Psiholoka atmosfera intervjua se razlikuje od atmosfere obinog razgovora (napetost, rezerviranost, nepovjerenje). Vrste intervjua 1. S obzirom na CILJEVE: dobivanje nekih podataka ispitanika; 1. informativni cilj je ivotu i osobinama

2. terapeutski uklanjanje i lijeenje nekih smetnji i tegoba 2. S obzirom na OBLIK: 1. slobodni nema neke krute unaprijed pripremljene sheme; 2. standardizirani tono odreena i strukturirana shema. primarni ispitanik daje odgovore o sebi samome, sekundarni ispitanik govori o onome to mu je poznato o nekim drugim ljudima, stvarima ili problemima. primarni ispitanici su mnogo rezerviraniji i nepovjerljiviji, jer se boje eventualnih neugodnih posljedica ako su njihova miljenja soc. nekonformistika ili neprihvatljiva, stoga je veritabilnost sekundarnih ispitanika vea nego primarnih. 2. Opi psiholoki aspekti intervjua (vjetina) Na koji nain pridobiti ispitanika za to bolju i iskreniju suradnju? povezano s ispitanikovom pozitivnom ili negativnom motivacijom prema intervjuu. Negativni motivi: 1. Ispitanik ne vidi cilj i svrhu ankete (intervjua) kad nema veze sa svakodnevicom ili je prekompliciran (najee) 2. Ispitanik se boji sudjelovanja u intervjuu treba ga se razuvjeriti i osloboditi od straha. 3. Ispitanik ne zna odgovoriti na neka pitanja neugoda frustracija otvorena/prikrivena agresija 4. Ispitanik je revoltiran nekim pitanjima kada nisu u skladu s njegovim stavovima, kada su intimna, kada diraju u slabe toke prijei na sljedee pitanje, ali se kasnije vratiti, jer je ispitanik imao dovoljno vremena da pripremi prikladan odgovor (on to pitanje prije nije oekivao). 5. Ispitanik je zasien intervjuiranjem. 6. Ispitanik je ometen u nekom svom poslu dogovoriti se za neko drugo vrijeme. Pozitivni motivi: 1. Ugled institucije stimulativan faktor (ispitanik se osjea polaskan) 2. Ispitanikova znatielja 3. Uvijek se, barem nekoliko minuta, moe raunati na pristojnost ispitanika. 4. Zbog emocionalnog rastereenja, najvei broj ljudi voli razgovarati o raznim problemima. (intervjuer ima ulogu terapijskog potanskog ormaria). 5. Direktna materijalna stimulacija, ali samo kao dodatni oblik drugim oblicima moralne stimulacije. 6. Ugled vlasti povjerenje ili strah. 7. Prethodno obavjetavanje ispitanika o dolasku intervjuera djeluje povoljno ba motivaciju. NEVERBALNA KOMUNIKACIJA, deifriranje na subliminalnom nivou promjene u ponaanju, kao indikatori stavova, interesa Savjeti Gooda & Hatta (1952): 1. Razviti vlastitu svijest o postojanju subliminalnih znakova

2.

Osvijestiti ih, te usporeivati sa onima koje upotrebljavaju drugi anketari. 3. Sistematski provjeravati tonost predskazivanja tim znakovima. mnogo tih znakova je specifino i individualno. Opasnost: usklaivanje ispitanika sa stavovima anketara (neverbalna komunikacija). 3. Stvaranje prvog kontakta stvara se atmosfera intervjua, bla bla bla. 1. Halo-efekt (efekt aureole) ljudi na temelju jedne osobine stvore sud o itavoj osobi. (+/) izvori: vanjski izgled osobe, nastup i ponaanje, to otprije znamo o osobi, 2. Identifikacija ispitanika, predstavljanje, objanjenje zato je ba on izabran. 3. Objasniti da je bitno napraviti taj intervju, ako ikako moe 4. Odbiti zahtjev da netko govori umjesto nekoga, te naglasiti da se mora intervjuirati ba ta osoba, i to u etiri oka. 5. Princip reflektiranja ponaanja ako sam je mrka, bit e i ispitanik. (intervjuer mora biti aktivan, te nametnuti odgovarajue ponaanje ispitaniku). 6. Ako anketar sam bira ispitanike, bira ih po halo-efektu, pa e uzorak biti pristran birati nekako drugaije. 4. Tok intervjua Pogledaj u knjigu. 5. Registracija rezultata intervjua prednosti istovremenog biljeenja (a i nedostaci): 1. Ispitanik se osjea sputanije (N) 2. Smanjena panja anketara i ispitanika. (N) 3. Ako su izjave zanimljive, anketar moe zaboraviti biljeiti. (P) 4. Ako se kree od toke do toke plana, moe se naknadno sjetiti mnogih informacija. (P) 5. Biljeiti neposredno nakon intervjua (pogreke pamenja) (N) 6. Mali runi magnetofoni. anketar mora iznijeti svoje primjedbe i dojmove. (iskrenost odgovora ispitanika). 6. Osobine linosti anketara A 1. Motivacija anketara (Da li su bolji dobrovoljci ili oni nagraeni?) 2. Upoznatost sa ciljem i svrhom ankete. 3. Treba se osjeati kao vaan dio istraivanja. 4. Zahtjevi koji se pred njega postavljaju trebaju biti razumni i logini. 5. Zahtjevi ne smiju biti niti preniski. B Izgled i dranje C Stavovi anketara utjecaj se moe izbjei ili smanjiti odgovarajuim instrukcijama i vjebom (subliminalni mehanizmi). D Spol anketara mukarci mukarcima daju vie muke odgovore, a ene enama enske. E Starost anketara. F Etnika i rasna pripadnost. G Razlike u soc.-ek. poloaju anketara i ispitanika.