v SLAVOJ iEK

SKAKUIVI SUBJEKT
ODSUTNO SREDITE ONTOLOGIJE
Preveo s engleskog DINKO
Naslov knjige: kakljivi subjt'kt
l'\aslov originala: The Tjcklish Subject
Autor: Slavoj Ziek
First publishe,! by Wrso 1999
(O) Slavoj Zuek 19!)9
l'apcrback edition tirs! published Verso 200()
Slavoj Ziek 1999
Sva prava pridrana
Biblioteka: Diskursi
Urednici bihlioteke: Sulejman Bosto. Nina
TKD
Za Tajib
Prijevod: Dinko
I,('k!ura: Nirrnala Ajanovi(
Korektnra: Zinai.!" J ,aki,'
Dizajn n"SI0\11(, strane: Emi.' Hala'i.'
uredenje: Dragan Tololllannski
tampa: Bernust Sarajevo
Tir": 500
eli' . Kat<llogizacija u pnhlikadji
:"JacionaIna i univerzitetska hihliolcka
Bosne i Heru;:,govine, Sarajt'\'o
172,1
III
iEK, Slavoj
kakljivi subj"kt : OdSlIlIlO s. edil.- POlili,'ke
ol1l.o1ogUe / Slavoj ii"k ; p,:;veo s engkskog
Dinko .. Sarajevo: 200n,-
362 sir. ; 24 CIll, . (Bihliot('ka Diskursi)
Prij('m.! djde The !icklish subjt"ct. -
Bibliogl<llija i drug" biljeke Ul l('kSI
COBlSS.BH-ID 146490!-
Na osnovu tt.H1a 14. stav o sistenllI indirektnog oport:'zivanja ("Slubeni glasnik
BiH" br. 44/03 i 52/0'1) i 13. stav l. 13. Zakona o porezu na promet proilvoda
i ("Slubeni glasnik Bill" br. ,?2/04 i po tahtjem "Al IIN-
PASle" d,o,o, iz SanU""a, a na pnJedlog }'cderal!log 111l!llSt;" sIv" kulture I SpOl ta broF
03-1:;..3173/05 od 25.10.2005, godine. Uprami odbor Lp'a,,(' za indirektno "porczivanje
daje miljenje br. UU 07-1 1-05 l 008/()!l da je k!ljiga "KAKIJIVl SUBJEKT". ",ll,)! Slavoj
iek, prijevod S engleskog Dinko Teld,;n, proi7vod iz <'lana 111. Slav I. ta ,-k" 1:>. Z"kolla o
poreLu na prom(, proizvoda i usluga na sc promet IH' porez na pl ()1l1cl proi/voda.
UVOD: BAUK KRUI ZAPADNOM AKADEMIJOM
PRV1 DIO: SVIJETA"
MRTVOUZICA TRANSCENDENTALNE UOBRAZIUE, ILI MARTIN HEIDEGGER KAO
KANTA 5
HEIDEGGEROVSKI (DEZ)ANGAMAN - ZATO JE BITAK I VRIJEME
2
OSTALO NEDOVRENO? . NEVOUA S TRANSCENDENTALNOM
UOBRAZIUOM - PROlAZAK KROZ LUDILO NASIUE UOBRAZIUE -
- KANT S DAV1DOM LYNCHOM - KANrov AKOZMIZAM
HEGELOVSKI KAKUlVI SUBJEKT
TO JE "NEGACIJA NEGACIJE"? - ANAMORFOZA - 3, 4, 5
- SPEKUlATIVNI IDENTITET SUPSTANCIJE I SUBJEKTA - HEGELOVSKI PRISILNI
IZBOR - "KONKRETNA "RADIJE HTJETI I NITA ... " "UBACITE
ME VAN!" K TEORIJI MILOSTI
DRUGI DIO: RASClJEPUENA UNIVERZALNOST
3 POUTIKA ISTINE, lU ALAIN BADIOU KAO SV: PAVLA
ISTINE ....... 1 NJEGOVA ISTINA I IDEOlOGIJA
SV. PAVAO S BADIOUOM' DVIJU SMRTI - LACANOVSKI SUBJEKT
- GOSPODAR lU
4 SUBJEKTIVILACIJA I NJEZINA KOB
BADIOU, BALIBAR, RANCIERE - HEGEMONIJA I NJEZINI SIMPTOMI' STUPITI
U SUBJEKT' ZATO IDEJE NISU IDEJE ONIH KOJI VlADAJU? -
I NJEGOVA PORICANJA - (ZLO)UPORABE POJAVE - POST-POLITI-
KA' POSTOJI LI NAPREDNI EUROCENTRIZAM? TRI UNIVERZALIJE'
MUlTIKULTURALIZAM ZA UKIDANJE ZAKONA'
DvOSMISLENOST IZMETNE IDENTIFIKACIJE - USVAJANJE
60
109
148
DIO: OO DO SUBJEKTIVNE DESTIruCIJE
5 STRASTVENE (NE)VEZANOSTI, lU JUDITH BUTLER KAO FREUDA 215
ZATO PERVERZIJA NIJE SUBVERZIJA - IDEOLOKA INTERPELACIJA - OD
6
OTPORA DO - "PROLAZAK KROZ FANTAZMU" -
DVOSTRUKA SPONA - STVARNO SPOLNE RAZLIKE -
OBMANA - OO EUE DO PORIVA ... I NATRAG
KAMo, EDIPE?
TRI OCA - SMRT DJELOTVORNOSTI - DRUTVO RIZIKA I NJE-
GOVI NEPRIJATEUI -UNBfHAGEN U DRUTVU RIZIKA - TO JE
EKONOMIJA, GLUPANE! - POVRACI U STVARNO - PRAZNI ZAKON - OO
FALUSA DO - S ONU STRANU DOBRA
BIUEKE
BIBLIOGRAFIJA
KAzALO IMENA I POJMOVA
274
UVOD: BAUK KRUI ZAPADNOM AKADEMIJOM _
... bauk kartezijanskog subjekta. Sve akademske snage stupile su u sveti savez
da isIJeraju tog bauka: newageovski opskurantist (koji "kartezijansku paradig-
mu" eli odmijeniti novim pristupom) i postmoderni dekonstruk-
tivist (za kojega je kartezijanski subjekt diskurzivna fikcija i decentri-
ranih tekstualnih mehanizama); habermasovski komunikacije (koji
inzistira na pomaku s kartezijanskoga monolokog subjektiviteta na
diskurzivni intersubjektivitet) i heideggerovski pobornik miljenja bitka (koji
naglaava potrebu "nadilaenja" obzora modernog subjektiviteta koji kulmini-
ra u sadanjem nihilizmu); kognitivni znanstvenik (koji nastoji
empirijski dokazati da ne postoji jedinstveno poprite sopstva, tek pande-
monij sila koje se i dubinski ekolog (koji okrivljtue kartezijanski
materijalizam zbog pribavljanja temelja za nemilosrdno
izrabljivanje prirode); (post)marksist (koji inzistiI'a na tome daje pri-
vidna sloboda buroaskoga subjekta ukorijertiena u klasnoj podjeli)
i feminist (koji kako je navodno bespoini cogito zapravo muka patri-
jarhalna tvorevina). Gdje je akademska tradicija koju protivnici nisu optuili
da jo nije propisno odbacila kartezijansko I koja prigovor
o kartezijanskom subjektivitetu nije prebacila na svoje "radikalnije"
kao i na svoje "reakcionarne" protivnike?
Iz toga proizlazi dvoje:
l. Sve akademske snage i dalje priznaju kartezijanski subjektivitet kao
ijo djelatnu intelektualnu tradiciju.
2. Krajnje je vrijeme da pristae kartezijanskog subjektiviteta pred cijelim
svijetom objave svoja gledita, svoje ciljeve, svoje tenje, i opovrgnu
bajku o bauku kartezijanskog subjektiviteta filozofuskim manifestom o
samome kartezijanskom subjektivitetu.
Ova knjiga nastoji nanovo afirmirati kartezijanski subjekt, poricanje
tvori preutni sporazum svih sukobljenih strana dananje akademije: premda
Uvoo: BAUK KRUllAPAOHOM AKAOFJ.IIJOM...
su sve te orijentacije slubeno u smrtonosan boj (habermasovci
protiv dekonstruktivista; kognitivni znanstvenici protiv opskurantista New
Agea ... ) , sve su one u poricanju kartezijanskog subjekta. Stvar,
naravno, u povratku cogitu u vidu u kojemu taj pojam vlada suvremenim
miljenjcm (kao samotransparentni subjekt), nego u na
vidjelo njegove suprotnosti, ekscesivne, nepriznate jezgre cogi-
ta, koja je daleko od slike transparentnog sopstva. Tri dijela
knjige fokusirana su na tri dananja glavna u subjektivitet
u pitanju: tradiciju idealizma, post-althusscrovsku politi<'ku filo-
zofiju i pomak sa subjekta na problematiku poloaja
subjekta i subjektivizacije. I Svaki dio poglavljem o
autoru djelo predstavlja egzemplarnu kritiku kartezijanskog
ta; drugo se poglavlje potom bavi temeljnog pojma tvori
pozadinu prethodnog poglavlja (subjektivitet u idealizmu, poli-
subjektivizacija, "Edipov kompleks" kao prikaz jav!ianja
subjekta).2
Prvi dio detaljnim s Heideggerovim nastojanjem da
nadide obzor modernoga kartez.ijanskog subjektiviteta. Uvijek iznova, inherenma
logika njihova filozofskog projekta navodilaje filozofe subjektivite-
ta da artikuliraju stanovit ekscesivni moment "ludila" inherentan cogitu, koji
su potom odmah nastojali "renormalizirati" Zlo kod Kanta,
svijeta" u Hegela itd.). A problem s Heideggerom je u tome da njegovo
modernoga subjektiviteta ne objanjava inherenmi eksces - ono
jednostavno ne "pokriva" ta,i vid cogita zbog kojega Lacan tvrdi da je cogito sub-
jekt Nesvjesnog. Hcidcggerova kobna greka jasno je razaznat\jiva u njegovu
pogrenom Kanta: u svojoj na transcendentalnu
uobrazilju, Heidegger promauje dimenziju uobrazilje: njen
aspekt, kojije drugo ime za bezdan slobode; ta greka
baca novo $\jetlo na pitanje Heideggerova angamana.
Nakon tog dakle, drugo poglavlje nastoji razraditi status subjek-
tiviteta kod Hegela, se na vezu filozofijskog
refleksivnosti i refleksivnog obrata koji karakterizira subjekt
Nesvjesnog.
za podrobno suo,'avanje s kartezijanskoga u
kognitivnim znanostima, v. iek, 'Thc Cartesian Subject versus the Cartesian
Theatre", ll: CogilO mullhe UnCOn.laOUI, prir. Slavoj iek. Durham, NC: Duke University
Press, 1998.
2 Zanimljivo je da ta tri dijcla takoder odgovaraju zemljopisnoj trijadi
tradicije: idealizmu, francuskoj filozofiji.
kulturalnim studijima.
Drugi dio sad di sustavno s filozofa su, na
ovaj ili onaj uzeli Althussera kao ishodinu ali su kasnije, preko
kritike Althussera, razvili vlaslitu teoriju Laclauovu
teoriju hegemonije, Balibarovu teoriju Ranciereovu teoriju mesellten-
tea, Badiouovu teoriju kao vjernosti Istine. Prvo
poglavlje fokusira se na Badiouov pokuaj da formulira "politiku istine" koja
bi mogla uzdrmati dananji i/ili stav, s
posebnim naglaskom na njegovo originalno sv. Pavla. Iako sam
solidaran s Badiouovim pokuajem da nanovo afirmira dimenziju univerzal-
nosti kao pravu opreku globalizmu, pdbijam njegovu kritiku
Lacana - to jest njegovu tezu da psihoanaliza nije kadra pruiti temelj za novu
praksu. poglavlje analizira na koje se ta auto-
ra hvataju u kotac s liberalno-
demokratskim stavom kojije modus dananjega globalnog kapitaliz-
ma, pri svaki od njih razvija svoju vcrziju subjektivizacije.
dio bavi se onim tenjama dananje "postmoderne" misli
koje, nasuprot bauku (transcendentalnog) subjekta, nastoje afirmirati
stvaranje mnogostrukih oblika subjektiviteta - femininog, gay, ...
Sukladno toj orijentaciji, trebalo bi napustiti cilj globalne
drutvene preobrazbe i umjesto toga panju na oblike
afirmiranja subjektiviteta u naem sloenom i rasprenom post-
modernom univerzumu, u kojemu je kulturalno prepoznavanje vanjje od
drutveno-ekonomske borbe - to jest u kojemu kulturalni studiji
nadomjetaju kritiku ekonomije, Najreprczentativnija i najuvjerljivi-
ja tih teorija, je inaz "politika iden-
titeta",jest performativna teorija spolne formacije Judith Butler. Tako se prvo
ovog dijela bavi iscrpnim s djelom Butlerove, 11Sl-edo-
se na one njcgove aspekte koji produktivan dijalog s
lacanovskom psihoanalizom (na njezine pojmove "su'aslvenih vezanosti" i
refleksivnog obrata konstitutivnog za subjektivitet). Posljednje poglavlje
potom se izravno s pitanjem "Edipa danas": je li takozvani
edipovski modus subjektivizacije (pojavljivanje subjekta kroz imegraciju sim-
zabrane ugelovljene u Zakonu) danas doista u opadanju? I
ako je tako, to ga nadomjeta? U konfrontaciji s pobornicima "druge mo-
dernizacije" (Giddens, Beck), ono zastupa stalnu aktualnost "dijalektike pro-
svjetiteljstva": daleko od toga da bi nas naprosto od
patrjjarhalne tradicije, besprimjerni pomak u funkcioniranju
porc tka kojemu danas vlastite rizike i opasnosti.
Premdaje po svojoj temeljnoj nakani ovaje knjiga ponajpri-
je angairana intervencjja, okrenuta o tomc kako
preformulirati ljevibrski, projekt u ed globalnog kapitaliz-
ma i njegovu ideoloku nadopunu, liberalno-demokratski multikulturalizam.
Uro, Oo. "'"', " ............... 13
Jedna od fotograftia koje su odredile 1997. godinu nedvojbeno je ona nekog
plemena na Borneu kako prenosi vodu u
da bi ugasilo divovske poare koji razaraju njihovo prebivalite, pri je
smijena neadekvatnost njihovih skromnih napora bila ravna uasu pri pogle-
du na cijeloga njihovog ivota-svijeta. Prema novinskim
divovski oblak dima je prekrio cijelo sjeverne Indonezije,
i junih Filipina izbacio je iz kolosijeka i samu prirodu, njezino nor-
malno kruenje (uslijed neprekidne tame nisu mogle ispunjavati svoj
udio u biolokoj reprodukciji biljaka). Ovdje imamo primjer kako neU\jeto-
vano Stvarno globalnoga Kapitala naruava samu stvarnost prirode - referen-
ca na globalni Kapital ovdje je nuna da ti poari nisu bili naprosto
rezultat "pohlepe" mjesnih trgovaca drvom i posjednika (i korumpiranih
slubenika indonezijske drave koji su to doputali), nego i da se
zbog efekta El Nina sua nije kiama koje u pravilu
gase takve poare, a efekt El Ninaje globalan.
Ta katastrofa utoliko zorno prikazuje Stvarno naeg vremena: udar
Kapitala koji nesmiljeno zanemaruje i unitava ivote-S\jetove,
ugroavd sam opstanak Koje su, implikacije te katas-
u'ofe? Imamo li posla naprosto s logikom Kapitala, ili je ta logika samo prevla-
osnova suvremenog stava tehnoloke dominacije i
izrabljivanja prirode? Ili je, povrh toga, upravo to tehnoloko izrabljivanje
izraz, realizacija najdubljeg potencijala samoga modernog kartezijan-
skog subjektiviteta? Autorov odgovor na tu dilemu je obrana kane-
zijan skog subjekta: "Nije hivl"
Pomno moje rukopise za Verso, Gillian Beaumont me redovito
zage<'e sputenih (intelektualnih) njezin pogled nepogreivo razabire
ponavljanja u toku misli, glupave nedosljednosti argumentacije, lane atr'ibu-
cije i reference koje pokazuju manjkavost moga obrazovanja, da ne
spominjemo nespretnost stila ... Kako da se ne posramljenim, i da je
stoga ne mrzim? S druge strane, ona ima svako pravo mrziti mene. neprestano
je zatrpava m naknadnim umecima i promjenama rukopisa, pa mogu lako
zamisliti kako posjedttie vudu lutkicu s mojim likom i s je probada
divovskom iglom. Ta uzajamna kao to bi rekli u dobrim starim dani-
ma Hollywooda, nagovijeta jednog divnog prijateljstva, i
stoga ovu knjigu njoj.
41'''''' ,,'" \uru m.
PRVI DIO: SVIJETA"_
1. MRNOUZlCA TRANSCENDENTAI.NE U08RAZIUE, lU MAlmN HEIDEGGER KAO

Jedna od zagonetnih "naprednoga" postmodernog miljenja, od
Derride do Fredrica Jamesona, u njegovu dvosmislenom odnosu
prema Heideggerovoj filozofiji: Heideggera se tretira s dunim potovanjem,
se na nj pozivaju na neodreden onako kao to se poziva na
neosporan autoritet; ipak, u isto vrijeme neka nelagoda, nikad posve eksplici-
rana, potpuno usvajanje njegove pozicije, kao da nam neka nevidljiva
zabrana govori da je s Heideggerom neto temeljno pogreno, iako (jo)
nismo u da odredimo to je to. i kad se autori upuste u cjelovi-
to s Heideggerom (kao to to Derrida u knjizi O duhu:
l
) ,
ishod je u pravilu dvosmislen; trudi se zadobiti distanca spram Heideggera, a
ujedno na neki ostati na njegovu putu (Heidegger i dalje ostaje filozof
Iskona i Prisutnosti, premda je dao sve od sebe da "dekonstruira"
logiku Iskona ... ). S druge sU'ane, oni koji usvajaju jednu od tih
dviju krajnjih pozicija, te se ili uputaju u pokuaj "progre-
sivnog" Heideggera (kao u Reinera
Schiirmanna") ili predlau posvemanje odbacivanje njegova miljenja
(poput Adorna" ili Lyotarda"), mogu se u\jerljivo odbaciti da barataju
pojednostavljenom slikom Heideggera kqja ne dosee njegovu filozofsku
otrinu. korijen te pat pozicije u odnoenju spram
Heideggera moda je najbolje formulirao Derrida u svome intenjuu s Jean-
Lucom Nancy jem:
3 V.Ja<:qucs Derrida, Dl' {'espril. Hl'idl'ggrrella 'fU<"Ili()Tl, Pariz: Galilee 1987.
4 V. Reiner Schiirmann, II eidl'gger on Being and ACling, Bloomington: Indiana University
Press 1987.
" V. Theodor W. Adorno, The Jargon of Au/hF/!/icilj', London: New Left Books 1973.
6 V. Lyotard, HeideggE7' el "les JIli/S", Paris: 1988.
PRVI DIO: SVIJETA" 5
Vjerujem u snagu i nunost (i stoga u izvjesnu nepovratnost)
Heidegger nadomje.ta odredeni pojam Daseina pojmom subjekta koji je jo uvi-
jek odvie obiljeen crtama kao vm'handen, i otuda jednim vre-
mena, te je nedostatno propitan u svojoj ontolokoj strukturi ... Vrijeme i pros-
tor tog nadomjetanja otvorili su jaz, obiljeili jaz, ostavili krhkima, odnosno
podsjetili na bitnu ontoloku krhkost i temelja
demokracije i svakog diskursa koji se moe suprotstaviti nacionalsocijalizmu u
svim njegovim oblicima ("najgorima", ili onima kojima su se Heidegger i drugi
moebiti mislili suprotstavljati). Ti su temelji bili i u bitnom ostali
unutar jedne filozofije subjekta. Ubrzo se moe pitanje, koje bi
moglo biti moe li se s egzistencijalne analitike i
onoga to ona razmrskava u subjektu te se okrenuti prema jednoj etici, politici
(jesu li te jo primjerene?), tovie jednoj "drugoj" demokraciji (bi li to jo
bila demokracija?), u svakom prema drugom tipu odgovornosti koji titi
od onog to sam ishitreno nazvao "najgorim"? ... Mislim da postoji
stanovit broj nas rade upravo na tome, a do toga moe samo na dugom
. . 7
l sporom putovanJu.
To je strana pat pozicija: ako se usvoji Heideggerova "dekonstrukcija"
metafizike subjektiviteta, ne podriva li se time sama filozofyski
utemeljenog demokratskog otpora LOtalitarnim uasima dvadesetog
Habermasovodgovor na to pitanje je definitivno i "Da! ", a iz tog se
razloga on takoder suprotstavio Dijalektici prosvjetiteljstva Adorna i
Horkheimera, knjizi - na ne sasvim od Heideggera -locira
korijene "totalitarnih" uasa u temeljnom projektu zapadnog pros'ljetiteljstva.
Heideggerovci bi, naravno, otpovrnuli da se demokratski subjektivitet ne
moe naprosto njegovu "totalitarnom" prestupku, da je
potonji "istina" prvoga - to jest da su fenomeni poput "totalitarizma"
zapravo utemeljeni u modernom subjektivitetu. (Tako - poneto pojedno-
stavljeno kazano - sam Heidegger objanjava svoj kratki angaman:
da projekt Bitka i vremena jo nije bio posve transcen-
dentalnog pristupa.)
Ista ta dvosmislenost odreduje, se, i Lacanovo nedosljedno)
pozivanje na Heideggera, oscilira izmedu usvajanja nekih
Heideggerovih termina koji pruaju traeni temelj za psihoanalizu i niza
usputnih primjedbi tijekom njegovih zadnjih godina (poput one
u kojoj svoje ranije na Heideggera odreduje kao puko izvanjsko i
7 "'Eating Well', or the C..alcnlation of the Subject: An 1I1lerview with Jacques Derrida", u:
Who Comes After the Subject, prir. Eduardo Cadava, Peter Connor iJean-Luc Nancy, New
York: Routledge 1991, su: 104.
61 l",", i,," iw"" .....
Na pozadini te zbrke, naa teza biti ta da Lacan uspijeva tamo
Habermas i drugi "branitelji subjekta", Dietera Henricha,
zakazuju: lacanovsko (ponovno) problematike subjektiviteta u
idealizmu nam ne samo da zacrtamo konture pojma
subjektiviteta koji se ne uklapa u okvir Heideggerova pojma nihilizma inhe-
rentnog modernom subjektivitetu, nego i da lociramo inherentne
omake u Heideggerovu filozofyskom zdanju, sve do raspravljanog
pitanja o eventualnim filozofyskim temeljima njegova
angamana.
Heideggerovski (dez)angaiman
Uzmimo kao nau Nietzscheovu kritiku Wagnera: tuje kritiku
Heidegger odredio kao paradigmatsko odbacivanje svih kritika subjektivizma
koje unutar horizonta kartezijanskog subjektiviteta (recimo, liberalno-
demokratskih kritika "totalitarnih" ekscesa Nietzsche je imao
nepogreivi instinkt koji mu je da nazre, iza mudraca kqji
propovijeda poricanje Volje za ivotom, ressentiment volje:
Schopenhauer i njemu su likovi koji su preveli i uzdignuli svoju
zavist, svoj nedostatak ivot kreativnosti, u pozu rezig-
nirane mudrosti. (Ne vrijedi li Nietzscheova dijagnoza i za dananje pokuaje
"nadilaenja" kartezijanske paradigme dominacije novim pris-
tupom odbacivanja antropocentrizma, skruenim od drevnih kul-
tura itd.?)
U svome projektu "nadilaenja" metafizike, Heidegger u cijelosti usvaja
Nietzscheovo odbacivanje brlih i lakih izlaza iz metafizike: jedini pravi
da se raskine zastor je taj da se kroz njega" u njegovu
najopasnijem obliku, da se izdri bol nihilizma u njegovoj kraj-
nosti, to da valja odbaciti kao jalove sve lane sedative, sve izravne
pokuaje da se ukine sumanuti krug suvremene tehnike povratkom
predmodernoj tradicionalnoj mudrosti (od do misli),
sve pokuaje da se prijetnja suvremene tehnike svede na neke on
drutvene krivde izrabljivanja, patrijarhalne dominacije,
paradigme" ... ). Ti pokuaji nisu samo nedjelotvorni: pl-avi
problem s njimaje u tome da, na dubljoj razini,jo vie zlo protiv koje-
ga se bore. primjer za to je ekoloka kriza: u trenutku kad je svede-
mo na izazvane naim prekomjernim tehnolokim iskoI'itava-
njem prirode, mi preutno slutimo da se ljeenje mora ponovno osloniti
na tehnoloke inovacije: na novu "zelenu" tehnologiju, efikasniju i globa/niju u
kontroli prirodnih procesa i ljudskih sredstava ... Svaka konkreUla ekoloka preoku-
pacija i projekt mijenjanja tehnologije radi popravljanja stanja naega
prirodnog okolia stogaje bez vrijednosti,jer se oslanja na sam izvor nevolje.
Prema Heideggeru, pravi problem nije ekoloka kliza u ontii'koj
dimenziji, globalnu katastrofu (rupa u ozonskom
topljenje ledenih kapa itd.), nego tehnoloki
prema entitetima oko nas - ta istinska kriza zadesit nas jo radikalnije ako
se katastrofa ne dogodi; to jest ako uspije tehnoloki
"ovladati" situacijom ... Iz tog razloga Heidegger takoder filo-
zofijsku relevantnost standardnoj liberalnoj problematici napetosti izmedu
"otvorenih" i "zatvorenih" dl-utava, izmedu "normalnog" funkcioniranja
sustava, s njegovim potivanjem ljudskih prava i
sloboda, i ili "ekscesa". Barem implicit-
no, Heidegger nastojanje da se sustav - da se odlii nje-
govo "ljudsko lice", da ga se natjera na potivanje temeljnih pravila
demokracije i slobode, da se osigura ljudska solidarnost, njegovo skliz-
u totalitarni eksces - kao bijeg od UnULo'lrnje istine sustava koja postaje
primjetna u takvim ekscesima: takvi mlaki napori da se sustav odlii na uzdi
najgori su ostajanja unutar njegova horizonta. Ovdje se valja prisjetiti
strateke uloge "histerije" u modernome "radikalnom"
diskursu, sve do boljevika, koji su odbacivali kao "histerike" svoje
protivnike koji su gundali o potrebi za demokratskim vrijednostima, totali-
tarnoj prijetnji i Na istoj liniji, Heidegger takoder
odbacuje liberalno-humanitarne zahtjeve za "kapitalizmom s ljudskim licem"
kao nesklonost s epohalnom istinom u svoj njenoj nepodnoljivo j
radikalnosti. Paralela s boljevicima apsolutno je umjesna: ono to Heidegger
dijeli s revolucionarnim marksislimajest da se istina sustava nadaje
u njegovom ekscesu - to jest za Heideggera, kao i za marksiste, faizam nije
puko odstupanje od "normalnog" razvoja kapitalizma, nego nuan ishod nje-
gove unutarnje dinamike.
Ovdje se, medutim,javljaju komplikacije: pri pomnijem ispitivanju ubrzo
postaje jasno da je Heideggerova argumentacijska strategija dvojaka. S jedne
strane, on odbacuje svaku brigu o demokraciji i ljudskim pravima kao neto
puko nedostojno pravoga filozofijskog, propitivanja -
demokracija, faizam, komunizam, sve se to svodi na isto s obzirom na epohal-
ni Usud Zapada; s druge strane, njegovo inzistiranje na tome kako nije
mjeren daje demokracija forma koja najbolje pristaje biti tehnike
8
ipak na to da postoji drugi oblik koji bolje pristaje toj onto-
8 Kadaje n intervjnn sa upitau je snstav najprikladniji suvremenoj
tehnici, Heideggerje odgovorio: 'Nisam siguran daje to demokracija" (The Hri.degger
CrmlTOver.ry: il Oitical Reade1', prir. Richard Wollin. Cambridge, MA: MIT Press 1993, sIr.
104). lU nas v. Vanja Kako <'itati Hri.deggera, August Cesarec, Zagreb 1988, str. 303-
331-prev.l
lokoj biti - neko je vl-ijeme Heidegger mislio da ga je naao u
"tolalnqj mobilizaciji" (ali, znakovito, nikad u komunizmu, koji za njega uvi-
jek ostaje epohalno isto to i amerikanizam ... ). Heidegger, naravno, uvijek
iznova kako se ontoloka dimenzija nacizma ne smije i7Jedna(:iti s naciz-
mom kao on poretkom; u poznatom odlomku iz
Uvoda u metafi:ziku, primjerice, zgraa se nad nacistii'kom ras-
nom ideologijom kao nad to potpuno promauje "unutarnju
pokreta, koja u susretu izmedu suvremenog i
tehnike.
9
Ostaje, medutim, da Heidegger nikad ne govori o
"unutarnjoj recimo, liberalne demokracije - kao da je liberalna
demokracija samo to, povran s\jetonazor bez pozadinske dimenzije preuzi-
manja epohaine Sudbine ... 1O
Upravo se u tom pogledu u prvoj neprilici s Heideggerom
da sam kao heideggel-ijanac - prva knjiga koju sam objavio
bila je o Heideggeru i jeziku). oficijelnih filozofa o
Heideggerovu angamanu kojima su me zasipali u mladosti
oSLo'lvljale su me hladnim; bio sam definitivno vie na strani
jugoslavenskih heideggerijanaea. Odjednom sam, medutim, postao s\jestan
toga kako jugoslavenski heideggerijanci upravo isto s obzirom na
jugoslavensku ideologiju samoupravljanja to je i sam Heidegger <'inio s
obzirom na nacizam: heideggerijanci u bivoj Jugoslaviji imali su isti
afirmativan odnos prema samoupravljanju,
slubenoj ideologiji reima - u njihovim je sutina
samoupravljanja bila sama sutina suvremenog zbog filozofyski
pojam samoupravljanja odgovara ontolokoj biti nae epohe, standard-
na ideologija reima promauje "unutarnju samoupravlja-
nja... Heideggerijanci su tako u potrazi za pozitivnim, on
sustavom koji se najvie pribliiti epohainoj ontolokoj istini, a
Gl strategija neumitno dovodi do pogreke (koja se, naravno, uvijek priznaje
tek retroaktivno, post factum, nakon katastrofalnog ishoda
angamana) .
9 djela koja sc danas izdaju pod filozofuu nadonalsocijalizma ... nem 'Uu ba
s unutranjom istinom i toga pokreta (naime sa susretom plane-
tarne tehnike i suvremenog (Pn'ma: Martin Heidegger. An Inlmduct;rm to
Met(lphyscs, New Haven, CT: Yale Uniwrsily Press 1997, str. 199)
10 U pogledu povezivanja staljinizma i faizma. Heidegger preumo daje prednost faizmu -
na toj se razilazim s njime i slijedim Alaina Badioua (v. Alain Badiou, L 'hhique,
Paris: Hatier 19(3), koji tvrdi daje, uasima u njegovo imc (ili prije u
ime oblika tih uasa), komunizam bio inhercnmo povezan s
Dogadajem Istine (Oktobarske revolucije); dokje faizam bio pseudodogadaj, la u ruhu
V. 2. poglavlje u: iek, The Plague of Fant(lsie.s, London: Verso 1997.
PRVI DIO: SVIJETA" 9
Kao to je kazao sam Heidegger, oni koji se najvie pribliuju ontolokoj
Istini su grijeiti na razini... Grijeiti u Upravo u vezi
s crtom razdv;yanja izmedu i ontolokog. Paradoks koji se ne smije
potcijeniti nahodi u tome da je upravo filozof je svoje zanimanje usredo-
na zagonetku ontoloke razlike - koji je uvijek iznova upozoravao na
pogreku pridavanja ontolokog nekom
sadraju (Bogu kao najviem plimjelice) - upao u zamku plidavanja
nacizmu ontolokog dostojanstva odgovaranja biti suvremenog
obrana Heideggera od prigovora glede njegove
prolosti sast.oji se u d\jema tvrdnjama: ne samo da je njegov
angaman bio naprosto osobna pogreka ("glupost [Dummheitl", kao to je
ustvrdio sam Heidegger), ni na inherentno povezana s njegovim
filozofskim glavni protuargument je taj da nam upravo
Heideggerova filozofija razaznati prave epohaine kolijene suvre-
menog totalitarizma. Medutim, ono to plitom nepromiljeno jest
skrivena veza ontoloke ravnodunosti prema konkretnim drutvenim
sustavima (kapitalizmu, faizmu, komunizmu), utoliko ukoliko svi oni pli-
padaju istom obzoru suvremene tehnike, i potajnog privilegiranja
konkretnog modela (nacizma u Heideggera, komuniz-
ma u nekih "heideggerovskih marksista") kao blieg ontolokoj istini nae
epohe.
Ovdje valja zamku u koju su upali Heideggerovi branitelji, koji su
odbacili Heideggerov angaman kao puku anomaliju, pad na
razinu, u protuslovlju spram njegove misli, koja nas da ne
bl-kamo ontoloki holizont s on izborom (kao to smo vidjeli,
Heidegger je kad pokazuje kako je, na dubljoj strukturalnoj razini,
ekoloko, konzervativno itd. suprotstavljanje suvremenom svijetu tehnike
u horizont onoga to tei odbaciti: ekoloka kritika tehnolokog
iskolitavanja prirode u vodi do tehnologije "zdravije za okoli"
itd.). Heidegger se nije angairao u projektu
svome ontolokom filozofskom pristupu, nego zbog njega; taj angaman nije
bio "ispod" njegove filozofske razine - naprotiv, ako se razumjeti
Heideggera, je pojmiti vezu (hegelovski: "spekulativni identitet")
izmedu uzdizanja iznad pitanja i strastvenoga
angamana.
Sada se moe vidjeti ideoloka zamka u koju je upao Heidegger: kada kri-
tizira rasizam u ime istinske "unutarnje pokre-
ta, on ponavlja elementarnu ideoloku gestu odravanja unutarnje distance
spram ideolokog teksta - tvrdnje da ispod toga ima vieg, neko ne-
ideoloko jezgro: ideologija nas dri u aci upravo tim inzistiranjem da Uzrok
to joj ga pridajemo nije "puko" ideoloki. Gdje je, dakle, zamka? Kada se
Heidegger od angamana u pokretu, on to
zato to pokret nije odrao razinu svoje "unutarnje
nego se legitimizirao neadekvatnom (rasnom) ideologijom. Drugim
on je od nje da se legitimizira kroz izravnu svijest o "unutar-
njoj A problem lei upravo u tom da je pokret
koji izravno uputiti na svoj povijesno-ontoloki temelj To
nje, medutim, po sebi je duboko utoliko to ne uspijeva prepoz-
nati da je jaz koji razdvaja izravnu ideoloku legitimizaciju jednog pokreta od
njegove "unutarnje konstitutivan, pozitivan u\jet njegova "funkcioni-
ranja". Da upouijebimo termine kasnijeg Heideggera, ontoloki uvid nuno
za sobom i zabludu, i obratno - to jest da bi se bilo
"djelotvornim" na razini, mora se zanemariti ontoloki horizont
<Uelovanja. (Heidegger u tom smislu da "znanost ne misli" i daje, daleko
od toga da bi joj bila ta nesposobnost upravo
znanstvenog napretka.) Drugim ono na to Heidegger kao da nije
kadar pristati jest konkretan angaman koji bi prihvatio svoju nunu,
konstitutivnu - kao da u u-enutku kad priznamo jaz koji razdvaja svi-
jest o ontolokom horizontu od angamana svaki angaman
biva te gubi dostojanstvo.
Drugi vid istog problema jest prijelaz s na u Bitku
i vremenu. Heidegger kao uzima djelatno u okoli
angairanog se odnosi spram predmeta oko sebe kao
prema ravnoduno opaanje predmeta kao
postupno proizlazi iz tog angamana kada stvali na razne "ne
funkcioniraju", te je stoga izvedeni modus prisustva. Heidegger, dakako, tvrdi
da pravi ontoloki opis na koji Daseinjest u svijetu mora napustiti mo-
dernu kartezijansku vrijednosti i prema kojemu
subjekt objekte na koje onda projicira svoje ciljeve, i suk-
ladno tome ih iskoritava, falsificira pravo stanje stvari: da je
angairano u svijet prvobitno, i da su .!>-vi drugi prisustva
objekata izvedeni iz njega.
Pri pomnijem ispitivanju, medutim, slika postaje neto i
sloenija. Problem s Bitkom i vremenom jest kako koordinirati niz pamva opre-
ka: postojarue nasuprot das Manu; nasuprot
\I s\jetovnu aktivnost; istinsko filozofijsko miljenje nasuprot tradicionalnoj
ontologiji; raspreno moderno drutvo nasuprot Narodu koji preuzima svoju
povijesnu Sudbinu ... Parovi u tom nizu ne preklapaju sejednostavno: kadaje
predmoderni obrtnik ili seljak, koji slijedi svoj tradicionalni ivota,
u svakodnevno bavljenje predmetima plisutnim u nje-
govu svijetu, ta nipoto nije isto to i das Man suvremenog
stanovnika grada. (I zato, u svome notornom "Zato trebamo ostati u
provinciji?", sam Heidegger pI"ipovijeda kako je, kad je bio nesiguran da li da
pdhvati poziv da ode predavati u Berlin, upitao svog prijatelja, marljivog
PRVI 010: "Nol $VunA" 11
mjesnog seljaka, koji je samo tiho zavrtio glavom Heidegger je to smjesta
prihvatio kao odgovor na svoju nedoumicu.) Ne postoje li, dakle.
u opreci spram tih dvaju suprotstavljenih modusa
bavljenja i modernog preputanja tijeku das Mana - takoder i dva
suprotstavljena modusa stjecanja distance: potresno egzistencijalno iskustvo
koje nas otuduje od tradicionalnog u na ivota,
i teorijska distanca neutralnog koji, kao da stoji po strani, opaa
svijet u "predodbama"? (:ini se kao da je ta napetost izmedu
"bitka-u-svijetu" i njegova ukidanja u
parom das Mana i tJ'adicionalne ontologije.
Tako imamo pozicije: napetost u svakidanjem ivotu izmedu
"bitka-u-svijetu" i das Mana, kao i napetost izmedu dvaju modusa
sebe samih iz svakidanjeg toka stvari, autenti<'ne egzistencijalne
i tradicionalne ontologije - ne prua li nam LO neku
vrst heideggerovskog semioti<'kog kvadrata?
Heideggera ne zanima (hegelovski) problem legitimiranja normi koje
reguliraju nau u svakidanji ivot-svijet: on oscilira
izravne (pred-refleksivne) u svakidanji ivot i bezdana dez1111e-
gracije tog okvira (svoje verzije susretanja "apsoluule negativnosti") .11 Akutno
je s\jestan toga kako je na svakidanji ivot utemeljen na odlu-
'ci - kako, premda smo u proizvoljnu situaciju, lo ne
da smo njome naprosto odredeni, u nju poput ivotinje: izvorno
ljudsko Slanje jest stanje izglobljenosti, bezdana i ekscesa, i svaka
u habitat svakidanjeg .ivota na njegova odljeitog
Svakodnevni habitat i eksces nisu naprosto suprotstavljeni: sam habitat je
"odabran" u "ekscesnoj" gesti bestemeljne odluke. Taj nasilnog nameta-
nja je pojam" koji podriva alternativu potpunog uklapanja u kontekst
ivota-svijeta i apstraktnog, dekontekstualiziran og uma: on se sastoji u nasilnoj
gesti probijanja konteksta, gesti jo nije "stabilizirana" u
polo,yu neutralne univel'Zalnosti svojstvene umu, ali ostaje
svojevrsna "univerzalnost-u-nastajanju", kierkegaardovski
ljudska" dimenzija stoga n\je niti ona angairanog u kon-
tekstu ivota-svijeta, niti ona unive1Lalnog uma odrijeenog od
ivota-svijeta, nego sam taj raskorak, posrednik", izmedu toga
dvoga.
Heideggerov naziv za nasilnog nametanja, Ent-Wurf,
temeljnu fantazmu koje subjekt "daje smisao" koordinate -
situacije u koju je [gewor[en], u kojoj se dezorijentiran i
11 V. Robert Pippin, lrlralis11I (lS Motiemis11I. Cambridge: Cambridge University Press 1997, str.
395-414.
izgubljen.12 Ovdje je to to Heidegger koristi pojam
Gewor{enheit, u kona<'nu kontingentnu situaciju, i potom Entwurf,
('in autenr.i<'nog odabiranja vlastitog puta, na d\jema razinama odnos nije
promiljen: i skupnoj. Na razini, susret
sa koja je "uvijek samo moja", mi da projiciram svoju
u aktu odabira; no i je takoder dete"mini-
rana u kontingenmu situaciju unutar koje mora odabrati-preuzeti
sudbinu. Heidegger prelazi s na drutvenu razinu
pojma ponavljanja: ponavljanje opstanka u egzisten-
cUi koja je bila da Dasein odabere svog junaka egzistencijalno
je utemeljena II Pozadina je ovdje nepogreivo
kierkegaardovska: pl"ava zajednica utemeljena je na da svi
njeni <'lanovi 111 maj u ponavljati postojanja to gaje slobodno prihvatio
Krist, njihov junak.
Taj prijelaz s pwjekcije" individualnog Daseina koji, u
odluke, postie modus bitka, "slobodno odabire
sudbinu", na ljudsku zajednicu Naroda koji takoder, u kolektivnom
odluke qua ponavljanja prole preuzima
povijesnu Sudbinu, nije fenomenoloki utemeljen na adekvatan
Medij kolektivnog (drutvenog) tu-bitka nije valjano razvijen: ono to
Heideggeru, <'ini se, nedostaje, naprosto je ono to Hegel kao
"objektivni duh", veliko Drugo, "objektivirana" domena
ovlatenja, i tako dalje, to jo nije das Man, ali takoder
nije vie predmoderna uronjenost u tradicionalni na<'in ivota. Taj nelegitimni
kratki spoj izmedu individualne i kolektivne razine u korijenu je
Heideggerova iskuenja"; na je implicitna politizac\ja
Bitila i vremena najizrazitija: ne poklapa li se opreka izmedu suvremenog ano-
nimnog, rasprenog drutva das Mana, ljudi zauzetih svojim svakidanjim bav-
ljenjima, i Naroda koji preuzima svoju Sudbinu, s oprekom
izmedu dekadentne suvremene "amerikanizirane" civilizacije lane
aktivnosti i konzervativnog odgovora na nju?
To da Heideggerov pojam povijesnog ponavljanja podudaran s
projekcijom nije primjeran analize.
koja se u Heideggerovoj analizi prave povijesnosti ne smije propustiti
jest uzajamna povezanost triju temporainih ekstaza vremena: kad on govori o
j projekciji", to ne naprosto da se u
situaciji koja njegove opcije; da onda analizira koje
12 Ovdje se nadovezl-uem na razgovor s Ericonl Santnerom.
13 Manin Heidegger. linn!; (mti Til"" Albany, NY: SUNY Press 1996. str. 437.
PR. n", 'NO "m"113
mu doputa ta situacija, njegovo stanje, odabire koja
najbolje odgovara njegovim interesima i je kao svoj projekt. Stvar je
u tome da ima prvenstvo: da bi se mogle razaznati to
ih otvara tradicija u koju je mora se pdznati u
neki projekt to jest kretanje ponavUanja povratno razotkriva (i time
u cijelosti aktualizira) ono to ponavlja.
Iz tog razloga Heideggerova "odluka", u preciznom smislu
[Ent-Schlossenheit], ima status prisilnog izbora: heideggerovska odlu-
ka q"a ponavUanje nije "slobodan izbor" u tog pojma.
(Takvo slobodnog odabiranja izmedu alternativnih
Heideggeru je posve strano; on ga odbacuje kao pdpadnog povrnom,
amerikaniziranom liberalnoIll individualizmu.) Ono je u temelju prije izbor
"slobodnog nametnute sudbine. paradoks, nuan ako se
vulgarni liberalni pojam slobode izbora, ukazuje na teoloku
problematiku fn-edestinacije i Milosti: prava odluka/odabir (ne odabir izmedu
niza predmeta koji moj subjektivni poloaj ostavljaju netaknutim, nego funda-
mentalni izbor kojim "izabire m sebe") pretpostavlja da pasivni slav
"putanja da me odaberu" - jednom slobodan izbor i Milost striktno su
ekvivalentni; ili, kao to je kazao Deleuze, zbiUski izabiremo samo kad smo
izabrani: "Ne choisit bien, ne choisit effectivement que celui qui est choisi."I.1
Da se odagna dojam kako se ovdje bavimo
problematikom, pdzovimo primjer proleterske klasne inter-
pelacije: kada subjekt prepozna sebe kao proleterskog revolucionara, kada
slobodno prihvati i identificira se sa revolucije, on se prepoznaje kao
odabran od Povijesti da ispuni tu althusserovski pojam ide-
oloke interpelacije situaciju "prisilnog izbora" putem kojega sub-
jekt iskrsava iz slobodnog odabira neizbjenog - to jest u kojoj mu/joj se
daje sloboda izbora pod mjetom da pravi izbor: kad je individua osIov-
Uena interpelacijom, on/ona pozvanaje igrati ulogu na da se kako
je subjekt odgovorio na poziv prije nego to je bio iznesen, ali i da se poziv
14 Gilles DeI!'uze, imagr-tnnps, Paris: Editions de Minuit \985, str. 232. Kazano na drugi
izhor je uvijek meta-izbor; on izbor da se izaht're ili ne. Prostitucija je.
primje.-ice,jednostavna razmjena: mukarac eni za seks s njomo Brak. s druge
strane. dvije razine: u tradicionalnom braku. s mukarcem kao uzdravateljem.
on eni mnogo uie (uzdrava je kao suprugu) kako joj ne bi morao pla<'ati (7-'1 seks).
Tako sc, u hraka zbog novca. moe da mu enu kako bi prodala ne
samo svoje tijelo nego i sv'Uu duu - kako bi se pretvarala da mu se predaje iz ljubavi. To
bi se jo moglo izraziti i tvrdnjom da mukarac eni za seks s njom, mu je
supruga prostitutka koju mora jo vie ako nema seks s njom (budu<:i da u tom
ona nije zadovoljena, paje on mora zadovoljiti na drugi izdanim darovi-
ma).
u isto vrijeme moe i odbiti.
IS
U tome ideoloki prepoznavanja, u
kojem prepoznajem sebe kao ono za to sam interpeliran: prepo-
sebe kao X,ja slobodno da sam uvijek-
bio X. Kada me, recimo, optue za te se braniti, ja pret-
postavljam sebe kao slobodnog zakonski odgovornog za svoje
U raspravi s Ernestom Laclauom na Internetu, Judith Butler iznijela je
krasnu hegelovsku misao u vezi s ne samo da se nijedna odlu-
ka ne donosi u apsolutnoj praznini, daje svaka odluka kontekstualizirana, da
je ona odluka-u-kontekstu, nego su i sami konteksti:
na neki proizvedeni odlukama, lo jest, postoji
nje donoenja odluka .... Prvo je tu odluka da se ili omedi kontekst u
kojemu odluka [o tome kakve se razlike ne smiju u dani poredak I
biti donesena, a zatim odredenih vrsta razlika kao nep.-ih-
vatljivih.
ovdje radikalna: nikada se ne moe dosegnuti kontekst
koji prethodi odluci; svaki kontekst je retroaktivno konstituiran
odlukom (kao u razloga da se neto koji su uvijek barem mini-
malno retroaktivno postulirani odluke koju utemeljuju - tek kad
\jerovati, razlozi za \jerovanje postaju nam u\je,oljivi, a ne obraUlO).
Drugi vid iste postavke jest taj da ne samo da nema odluke bez
(g. svaka odluka niz nego je i sam odluke
tek putem svojevrsnog neto mora biti da bismo
postali koja donose odluke.
Nije li lacanovski pojam "prisilnog izbora" da se objasni taj
paradoks? Ne ukazuje li prvobitno koje utemeUuje odluku (g.
izbor) na to daje izbor, na radikalno razini, prisi-
lan - da imam (slobodan) izbor samo pod u\jetom da pravi izbor - tako
da se, na toj razini, nailazi na paradoksalan izbor koji se preklapa sa svojim
meta-izborom: kae mi se to moram slobodno odabrati... Daleko od toga da
bi bila znak "patolokog (ili 'totalitarnog') iskrivljenja", ta razina
"prisilnog izbora" upravo je ono to poziciji nedostaje: psihoti<'ni
subjekt djeluje kao da "svagda" ima istinski slobodan izbor.
Pdje nego to, dakle, odbacimo Heideggerov opis odluke u
vidu slobodnog sudbine kao ifrirani opis konzervativne pseudo-
revolucije. trebali bismo zastati i prisjetiti se tvrdnje Fredrica Jamesona
da je istinski na neki mnogo blii dananjem neokonzerva-
15 Mark POSler. The Second Media Age, Cambridge: Polily Press \995, str. 8\.
PR. DI', "N. '.""1
'5
tivnom kOlllunitaristu nego liberalnom demokraLU: on u cijelosti usvaja kon-
zervativnu kritiku liberalne demokracije i sla.e se s konzervativcem u
svemu osim u bitnom, osim u katkad nezamjeUloj koja, ipak,
sve. to se Heideggerova izbora kao po-
navljanja, paralela s Renjam inovim shvatanjem revolucije kao ponavljanja,
razjanjenim II njegovim 'Tezama o filozofiji povijesti", If; doista je upadljiva:
ovdje se takoder revolucija poima kao ponavljanje koje ostvaruje skrivene
prolosti. tako da se pravi pogled na prolost (onaj koji doivljava
prolost ne kao zatvoreni niz nego kao otvoren, kao onaj
kojaje propala, ilije bila potisnuta, u aktualnosti)
otvara tek sa stajalita angairanog u sadanjoj situaciji. Sadanja revo-
luc\ja, II poku,iju da oslobodi klasu, takoder retroaktivno iskuplju-
je sve propale poku,ije oslobadanja - to jest, gledite sadanjeg
angairanog u revolucionarnom projektu odjednom ('ini vidljivim ono spram
je historiografija,
po definiciji slijepa: skriveni potencijaloslobodenja satrt pobjedonosnim
marem sila dominacije.
(itano na taj prisvajanje prolosti kroz njeno II
odluci u<ljelovljuje - to muda i slo-
bode, vlastite Sudbine kao n,uvieg (premda prisilnog) slo-
bodnog izbora ne uklj\lblje jed1l0SlaVllu llietzscheovsku misao da {'ak i
n,uneutralniji opis prolosti slui sadanjim svrhama nekog projekta
Ov<lje se mora ustr,uati na opreci izmedu prisvajanja prolosti sa
st,ualita onih koji (pripovijest o prolosti kao evoluciji koja vodi do
njihova trij\llIJb i legitilllira ga) i p.-isv<Ua1ija OIl og to je, u prolosti. ostala
njena utopijska i propala ("potisnuta") potencijalnost. Ono to IIeideggero\c1J
opisu nedostaje stoga je - da to kaemo iZra\TlO i POllcto gnlbo uvid u
radikalno narav svakog dosadanjeg ivota.
Heideggerova ontologija je tako u stvari (da se pozovemo na
naslov Rourdieuove knjige o Heideggeru): njegovo nastojanje da raskine s
t1'a<iicionalnolll ontologijom i da kao za "smisao bitka" postavi
odluku da usvoji "projekt" putem kojega aktimo svoju u
konai'nu povijesnu situaciju, locira ('in odluke u samo srce
ontologiji': sam izbor povijesnog ohlika Daseina II odre<ieIlolll je slllislu "poli-
sastoji se u bezdanoj odluci koja nije utemeljena ni na kakvoj univerzal-
noj ontolokoj strukturi. Omda standardna habennasovska liberalna <lI-g u-
mentacija koja locira izvor Hei(i<'ggerova iskuenja u "ira-
I li V. Walter Belljamill, 'Theses Oil lhe Philosophy of His<ory". ll: 1I/1Im;na(;()1lS. New Ymk:
Schockt'n Books 1969.
KAKUIVI SU8JEKT
cionalnom" decizionizmu, u njegovu odbacivanju svih univerzalnih racional-
no-normativl1 ih mjerila za potpuno promalue smisao:
ono to ta kritika odbanue kao decizionizam naprosto je
temeljni uvjPt /)()litii'llOg. Na izokrenut natin. Heideggerov
angaman bio je stoga "korak u pravom smjeru", korak prema otvorenom pri-
i cjelovitom povrdiv<1nju posljedica nedostatka ontolokog jamstva,
bezdana ljudske slobode:
17
kao to Alain Badiou. u Hddeggerovim je
otima nacisti('ka "revollIcija" bila nerazlui':iva od
jesnog "dogadaja". Ili, kazano, Heideggerov anga/man bio
je svojevrstan passage iI ['acIliU Realnom koji s\:iecio('i o daje odbio
do haja u - promisliti teorijske konzekvence svoga prodora u
Bilhu i vremenu.
Uobi('ajena pribIo HeicieggC'ru jest ta da je izveo svoj Kdm? (ohet)
nakon to je postao S\:iestan kako izvorni projekt Hilha i vremena vodi natrag II
transcendentaini zahvaljujut-i nereflektiranom ostatku subjek-
tivizma (decizionizam itd.), Heidegger sC' dao navesti na angaman;
kad jC', medutim, postao svjestan da je na njemu "opekao prste", je
ostatke i razvio ideju povijesno--tpohalnog karaktera samog
bitka .... je u iskuenju da preokrene lU uobi('ajenu prii:lI: postoji neka
\Tst posrednika" izmedu I leideggera I i Heideggera ll. pozici-
ja radikaliziranog se podudara sa oprekom - tn jest
svedena na praznu gestu, .;jeciJte izmedu "decizionizma"
Heideggera I i njegova kasnijeg "f;lIalizma" (dogadaj bitka koji se "zbiva" \I
i:ovjeku. koji IllU slui kao pastir ... ). Daleko od toga da hi hio
posljedica" toga radikaliziranog subjektiviteta. IJeideggerov nacistitki
angaman bio je pokuaj da se ona izbjegne ... Dnlgim ono
to je Heidegger kasnije odbacio kao ostatak transcenden-
talnog pristupa u Bilku i T!remenujest ono se trebao d6.<lti. Hei(ieggerova
greka nije II tome to je ostao II horizontu transccndentalnog sub-
jektiviteta, nego to jc t.ij horizont napustio prebrzo, prije nego to je prom is-
lio sve njegove inherentne Nacizam nije bio inaz
"nihilistitkog. demonskog potencijala modernog subjektiviteta", nego upl'avo
njcgova opreka: ot'ajni('ki poku,U da se taj potencijal
Logika karike" je prislltna II povijesti miljenja. od
Schellinga do Frankfurtske kole. U S<:hellingovlI imalIlo gotovo
nepodnoljivu napetost njegovih skica za Wel/alier, njihova neuspje-
t 7 Fredric Jameson vd je hio prihijen na metli zhog svoje konlron'I-,.ne [".Inje d"
Heideggerovotvoreni politi{ki angaman godine nipoto prcdsl<!\'!jao
vrijednu anomaliju, nego njl'g()vujcdinu simpatii'l1uja\,Iltl g(stu.
PRVI 010: SVIJETA" 17
ha; S<:hellingova kasna filozofija, koja slijedi iza Weltaltera, djelotvorno
razljeuje tu nepodnoljivu napetost, ali na pogrean - gubitkom upra-
vo one dimenzije koja je u bila najproduktivnija. Istu proceduru "lane
u na koji se Habermasov projekt odnosi prema
"dijalektici prosvjetiteljstva" Adorna i Horkheimera. Potonji je projekt
takoder porazio sebe sama, bio divovski promaaj; i, opet, da bi razrijeio
nepodnoljivu napetost "dijalektike pros\jetileljstva", Habermas uvodi razliko-
vanje, "podjelu rada", izmedu dviju dimenzija, proizvodnje i sim-
medu<ljelovanja (u striktnoj homologiji sa Schellingom, koji
raZljeuje napetost Weltaltera razlikovanje izmedu "negativne" i "pozi-
tivne" filozofije). Na je stav da Heideggerovo pozno "miljenje bitka"
ucljelovljuje analognu lanu inherentne mrtve izvornog pro-
jekta Bitka i vremena. IH
Zato je Bitak i vrijeme ostalo nedovreno?
Zato je Heideggerovo djelo Kant i problem metajizike
l9
ovdje
Prisjetimo sejednost.a\>ne daje Bitak i vrijeme, kakvog ga poznajemo,
fragment: ono to je Heidegger objavio kao knjigu sastoji se od prvih dvaju
odjeljaka prvoga dijela; ostvarenje projekta pokazalo se i ono to
je proizalo iz tog promaaja, ono toje (da se posluimo dobrim stal-im struk-
argonom) ispunilo manjak zavrnog dijela Bitka i
vremena, bilo je obilje Heideggerovih spisa nakon Kehre. Naa poant.a,
naravno, nije u tome da zamislimo dovrenu verziju Bitka i vremena; zapreka
koja je zaustavila Heideggera bila je inherentna. Pri pomnijem propitivanju
situacija se nad<Jje sloenUom. S jedne sUdne - barem na rukopisnoj razini -
18 Ovdje bi takoder Irebalo uzeti u obzir razinu stila: Heidegger Ije "ne-
muzikalan", uvodi nove teke distinkcije, nove termine, liava konoti-
rane kategorije njihova konkrelllOg angamana itd.; je Heidegger II "muzikalan ",
naputa stroge pojmovne distinkcije zarad poetskih nadomjeta
sustavni toka misli (sjetimo se samO uporabe paragrafa II Bitku i !!remmu) kratkim.
cirkularnim pOeL,kim razmatranjima. Panju bi. naravno, trebalo obr.ltiti na ono .<to je
u objema alternativama: obje su "smrtno ozbiljne", jedna na obvezatan
pri se gomilaju novoskovani termini radi baralanja pojmovnim raz-
likovanjima; druga u poetskom predavanju tajni Sudbine. Ono to u oba
jest radosna ironija, upravo temeljna Nietzscheova stila. (Prisjetimo se kako pot-
puno i Heidegger promal!je duboku ironiju i Nietzscheov<. prividno
brutalnog odbacivanja Wagnera - u Slu,'aju Wagnrr- kada to odbaciVanje kao
klju<'no u Nietzs(:hcovu sazrijevanju.)
19 V. Martin Heidegger, Kant and the Probil'l1l of Metaphysics, Bloomington: University of
Indiana Press 1997.
cjelokupni projekt Bitka i vremena bio je ostvaren: ne samo da imamo Kanta i
problem metafoilw, koji prvi ()(ljeljak predvidenog Drugog dijela,
nego i Heideggerova predavanja u Marburgu 1927. kasnije pod
naslovom Temeljni problemi fenomenologije) otprilike pokrivaju upravo preost.ale
odjeljke izvornog projekt.a Bitka i vremena (vrijeme kao horizont pitanja o
bitku; kartezijanski cogita i aristotelovski pojam vremena kao planirani drugi i
odjeljak drugog dijela), tako da, ako spojimo te tri objavljene knjige,
dobivamo grubu realiziranu ver lijU projekta Bitka i vmnena. Nadalje,
moda je jo zagonetnija da nas se, premda ne pokriva ni kom-
pletan prvi dio cijelog projekta, nego samo njegova prva dva odjeljka
ocljeljak, izlaganje vremena kao transcendent.alnog horizonta pitanja o bitku,
nedostaje), verzija Bitka i m'emena nekako doima "potpunom",
organskom cjelinom, kao da nit.a zapravo ne nedost.aje. Ovdje dakle imamo
posla sa pojma "zatvorenosti" koja skriva ili "zaiva"
postqjanu otvorenost : kad je o Bitku i vremenu,
Heideggerovo inzistiranje na tome da je objavljena knjiga samo fragment
prije kao da skriva da je knjiga zatvorena, dovrena.
poglavlja (o povijesnosti) neizbjeno nas se doimaju kao da su umjetno
dodana, kao da se zatvorenosti hgelo dodati na brzinu sklepan poku.y
odredivanja druge dimenzije (one kolektivnih oblika povijesnosti), kojoj u
izvornom prqjektu zapravo nema mjesta ... 2{)
Ako su objavljeni Bitak i vrijeme trebali pokrivati Prvi dio izvornog
projekta, onda bi se t.aj doivljaj cjeline jo nekako mogao opravdati. (Dobili
smo cijeli "sistematski" dio; nedostaje samo "povijesni" dio, triju
momenat.a u povijesti zapadne met.afizike - Aristotela, Descartesa,
Kanta - je radikaliziran o "ponavljanje" Heideggerova vlastita analitika
Daseina.) je da inherentna zapreka, barijera koja je dovrava-
nje projekt.a, na posljednji Prvog dijela. Ostavimo li po
strani problem neobjavljivanja tekstova (biljeaka za predavanja) koji pokriva-
ju preostala dva ocljeljka Prvog dijela (ima li to neke veze sa zagonetnim sta-
tusom uobrazilje kod Aristotela, kao to je to demonstrirao Castoriadis, st.atu-
som koji rui ontoloko zdanje? Ili s istim implicitnim anti-ontolokim
udarom kartezijanskog cogita kao prve mij ave svijeta"?), zagonetka
glasi: zato Heidegger nije bio kadar izvesti svqje nadasve sustavno istraivanje
20 Na op<'enilijoj razini, bilo bi zanimljivo r.1ZIaditi koncepl nedovrenih filozofskih projeka-
ta, od ranog Hegela do Michela Foucau\(a prvi svezak Pwijt'sli s.-!?slUt/nosti
globalan projekt od onoga to je kasnije doista objavljeno kao drugi i
svezak); to obrnuto je od postupka onih filozofa (od Fichtea do Husserla)
koji nikad nisu otili dalje od utvrdivanja temeljnih svoga zdanja - to jest su
opetovano ispisivali isti i/ili uvodni tekst.
vremena kao horizonta bitka? Standardni, "slubeni" odgovor je poznat: jer
mu je postalo jasno da je pristup Bitka i vremena jo uvijek suvie
kad s Daseina prelazi na pitanje o
bitku, umjesto da izravno pristupi vremenitoj otvorenosti bitka kao onome to
odrava jedinstveni status Daseina medu svim No to ako je postojala
jo jedna mrtvouzica, jo neki bezdan na koji je Heidegger naiao - i pred
njim uzmaknuo - u tom Stoga se elimo suprotstaviti "slubenoj verziji"
te zapreke (da je Heidegger postao Sljestan kako je projekt Bitka i
vremena jo uvijek zaglavljen u proceduri
prethodnog utvrdivanja "mjeta smisla bitka putem analize
Daseina) : ono na to je Heidegger zapravo naiao u svom istraivanJu u Bitku
i vremenu bio je bezdan radikalnog subjektiviteta najavljen u kantovskoj tran-
scendentalnoj uobrazilji, i od tog je bezdana ustuknuo prema misli o povijes-
nosti bitka.
Ova kritika Heideggera se ne doima novom: ju je, medu osta-
lima, iznio Cornelius Castoriadis, koji tvrdi da je kantovski uobrazilje
(kao onog to poddva "zatvorenu" ontoloku sliku kozmosa)
nagovijeten u jedinstvenom odlomku u De anima (III, 7 i 8), gclje
Aristotel tvrdi: "dua nikad ne misli bez fantazme", i razvija to dalje u neku vrst
"aIistotelovskog shematizma" (svaki apstraktan pojam - recimo, trokuta -
mora u naem miljenju biti opazivom, premda ne gelesno, fantaz-
predodbom - kad mislimo na trokut, u umu imamo sliku
konkretnog trokuta).21 Aristotel nagovijeta kantovski pojam vremena kao
nenadmaivi horizont naeg iskustva kada tvrdi: je bez vremena
misliti o onome to nije u vremenu" (O 449-50) - bez nalaenja svo-
jevrsne slikovite predodbe u vremenitom; pdmjerice, ono to "traje
CastOIiadis taj pojam uobrazilje onome standardnom
prevladava u De anima, kao i u cijeloj kasnijoj tradiciji:
to radikalno poimanje uobrdzilje nije niti pasivno-receptivno niti konceptual-
no to jest ne moe ga se ontologijski smjestiti da
na jaz u samoj ontolokoj zgradi bitka. se, stoga, da CastoIiadis
posve opravdano tvrdi:
s obzirom na "uzmak" to ga Heidegger pripisuje Kantu kad se ovaj s
"bezdanim ponorom" koji se otvorio transcendentalne uobrazilje,
sam je Heidegger taj koji uistinu nakon pisanja svoje knjige o Kantu.
se novi zaborav, prekrivanje i brisanje pitanja uobrazilje, jer ni ujednom
21 V. Cornelius Castoriadis, "The Discovery of Imagination", Constellations, sv. I, br. 2
(listopad 1994).
lw<uIVl SUBJEKT
od njegovih spis,. se tragovi tog pitanja; dolazi do potiski-
vanja onoga to to pitanje otvara za svaku ontologiju (i za svako "miljenje
bitka,,).22
Castoriadis iz toga izvodi i konzekvence: Heideggerov je uzmak pred
bezdanom uobrazilje taj koji opravdava njegovo "totalitarne"
zatvorenosti, bezdan uobrazilje prua filozofijski temelj za
demokt-atsko otvaranje - poimanje drutva zasnovanog na kolektivnom
povijesne imaginacije: "Puno prepoznavanje radikalne uobrazilje je
samo ako ide pod ruku s druge dimenzije radikalnog imaginarija,
drutveno-povijesnog imaginarija, koji ustanovljuje drutvo kao izvor
ontoloke kreacije koja se razvija kao povijest. ,,23 Castoriadisov pojam
uobrazilje, medutim, ostaje unutar vidokruga
kao koje prqjicira svoju "bit" u uobrazilje koja transcendira sav pozi-
tivni bitak. Stoga bi, prije nego to donesemo prosudbu, bilo
poblie promotriti obrise uobrazilje u samoga Kanta.
Tajna transcendentalne uobrazilje kao spontaniteta u da
se ne moe locirati s obzirom na par fenomenalno/noumenal-
110. Kant se ov<lje u ulici i/ili S jedne strane, on
transcendentalnu slobodu ("spontanitet") poima kao noumenalnu: kao pojav-
na mi smo u mreu veza, dok naa sloboda
ca da smo, kao moralni subjekti, slobodni, sebe ukazuje na
noumenainu dimenzUu. Na t..lj Kant rjeava antinomije uma:
oba suda mogu biti istinita - to jest, da su sve pojave
povezane, kao nije slobodan; kao noumenaino
medutim, moe <ljelovati kao slobodan ... Ono to
tu jasnu sliku jest Kantov vlastiti uvid u katastrofalne posljedice
naega izravnog pristupa noumenaInoj sferi: kad bi do toga dolo, ljudi bi
izgubili svoju moralnu slobodu i/ili transcendentaIni spontanitet; pretvorili bi
se II beivotne lutke. To u potpoglavlju njegove Klitike uma,
naslovljenom "O proporciji spoznajnih mudro
odredenju on odgovara na pitanje o tome to bi nam se
dogodilo kada bismo stekli plistup noumenaInom stvarima po sebi:
22
23
... umjesto sukoba to ga sada moralna nasuojenost ima da vodi s a
u kojemu se nakon nekoliko poraza postupno ipak dade moralna jakost
due, neprestano bi nam bili pred Bog i sa stm.'nom
Ihid., str. 185-186.
Ihid., str. 212.
To bi se zakonitih radnji deavala iz straha, samo malo
njih iz nade, a nijedna iz dunosti. No, moralna vrijednost radnji, od jedi-
no zavisi vrijednost osobe, pa i vrijednost svijeta u najvie mudrosti,
ne bi egzistirala. Vladanje ljudi, dokle bi im priroda ostala kakv-aje sada, pretvo-
I'ilo bi se u prost mehanizam, gdje bi kao u marionetskoj igri sve dobro gestiku li-
mio, ali u figurama ipak ne bi bilo ivota,24
Sama transcendentaIna sloboda i/ili spontanitet tako je u stanovitom smislu
fenomenalan: ima ga samo ukoliko noumenaina sfera nije dostupna subjek-
tu. To ni-tu-ni-tamo - niti fenomenalno niti noumenaIno, nego jaz koji razd-
vaja to dvoje i na neki im prethodi - 'jest" subjekt, tako da da
se subjekt ne moe svesti na supstanciju upravo da transcendentalna slo ..
boda, premda nije fenomenalna premda prekida lanac kojqj su
podlone sve pojave) - to jest, premda se ne moe svesti na nes'ljestan
svojih pravih noumenaInih uzroka (ja se slobodan" samo zato to
sam slijep spram koja odreduje moje "slobodne" - takoder
nije niti noumenalna, nego bi nestala u subjektova izravnog pristupa
noumenainom poretku. Ta lociranja transcendentaine slo-
bode/spontaniteta s obzirom na par fenomenalno/noumenalno objanjava
zato je
25
Kant bio u takvoj neprilici te je upao u niz nedosljednosti u nasto-
janju da odredi ontoloki status transcendentalnog spontaniteta. A
tajna transcendentalne uobrazilje u se podudara s tajnom tog bez-
dana slobode.
Heideggerovo veliko bilo je u tome to je jasno opazio tu kan-
tovsku mrtvouzicu, je s Kantovom da sve
konzekvence iz transcendentalnog subjekta: Kantov "povratak u
tradicionalnu metafiziku se u trenutku kada spontanitet u'an-
scendentalne apercepcije kao dokaz da subjekt ima noumenaInu stranu koja
nije podlona kauzalnim to veu sve fenomene.
kantovskog subjekta ne svodi se na tvrdnju o nepouz-
danom i varljivom karakteru ljudske spoznaje nikad ne moe
proniknuti u tajnu najvie zbilje da muje spoznaja na pro ..
lazne opaajne pojave ... ); ona mnogo radikalniji stav: upravo ona
dimenzija koja mu se, iz horizonta njegova vremenitog iskustva,
nadaje kao U"ag nedostupne noumenaIne onostranosti, je obiljeena hori-
zontom kona<'nosti - ona odreduje na koji se noumenaina onostranost
javlja subjektu unutar njego"Ua "Ure-meni tog iskustva.
24 Nav. prema: Immanuel K<,nt, Kritika uma, prev. Viktor D. Sonnenfdd, Naprijed.
Zagreb, 1990, str. 197-198. (Prev.)
25 Kao iO je Robert Pippin pokazao u prvom poglavlju knjige ldraluatll }wo modernizam.
22 SLAVOJ KAKUIV1 SUBJEKT
Radikalna posljedica svega toga za odnos vremenitosti i
jest u tome da vremenitost nije manjkav modus naprotiv, upravo
valja pojmiti kao modifikaciju subjektova vremenitog
(sebe-) iskustva. To da pravi rascjep vie nije izmedu fenomenalnog
vremenitog i/ili opaajnog iskustva) i noumenaInog, nego se
protee posred samog noumenaInog, u vidu rascjepa izmedu na koji
se noumenaIno Po-sebi javlja subjektu i njegova Po-sebi sans
ph rase, tout couri, bez odnosa spram subjekta. Bog, vrhovno koje
ugclovljuje ideju najvieg dobra, naravno, odreduje noumenaIno (ne
moemo ga na sllvisao na<'in pojmiti kao predmet vremenitog iskustva).
Medutim, on odreduje noumenaIno u modusu "za nas" - to jest odreduje
na koji umsko mora sebi noumenaIno
vrhovno ili, kazano fenomenolokim pojmovima, iako Bog kao vrhovno
nikad ne moe biti pojava u smislu predmeta opaajnoga vremenitog
iskustva, on je ipak u radikalnijem smislu to je smisleno
samo kao koje se pojavljuje obdarenom i/ili
slobode. Moda se, ako se odvie pribliimo boanstvu, ta
uzvienost vrhovnog dobra pretvara u
Heidegger je ovdje posve opravdan u svojoj estokoj antipat\ji spram
Cassirerova Kanta tijekom njihove rasprave u Davosu 1929.
godine.
26
Cassirer jednostavno suprotstavlja vremenim ljudskoga
stanja (na toj su razini ljudska iskustveni entiteti se ponaanje moe
raznim nizovima veza) slobodi kao
('initelja: u svome djelovanju, postupno konstruira
univerzum vrijednosti i koja se ne mogu svesti (ili objasniti
njem Ila) domenu i njihovih medusobnih veza - taj univel'zum vri-
jednosti i postuliran moderna
jc Platonovog ideja: to jest, u njemu se probija i
dimenzija od one kruenja ivota, stvaranja
i propadanja - dimenzija koja je, iako ne postoji izvan zbiljskoga ljudskog
ivota-svijeta, po sebi "besmrtna" i U svojstvu ivotinje",
i:O\jek nadilazi i vremenitosti ... Nasuprot tC!j distinkci-
ji, Heidegger pokazuje kako se "besmrtnost" i sustava
vrijednosti i nesvodivog na razinu iskustveno danih pozitivnih
<'injenica, mogu javiti samo kao dio postojanja i smrtnog koje
je kadro odnositi se spram svoje kao takve: "besmrtna" ne
bave se da za njih jaz i
26 V. "Peti dodatak: Davoska rasp,dvd", u: Heidegger, Kant and the Problem od M,tap"),",ics, str.
J 93-207.
vrijednosti pitanje, na koje CassiI'er nije odgovorio, stoga
glasi: kakva je to su'uktura vremenitosti ljudskog postojanja koja
pojavu smisla to jest koja je takva da je ljudsko kadro
dohjeti postojanje ugradenim u smislenu cjelinu?
Sada se moe jasno vidjeti zato se Heidegger na transcen-
dentalnu uobrazilju: jedinstveni uobrazilje lei u da ona p()(iIi-
va opreku izmedu opaaj kao iskustvenog
u pojavnu mreu) i spontaniteta (tj. djelat-
nosti kao slobodnog nositelja noumenaine slobode):
uobraziljaje istovremeno opaajna i "paSi\11a" (u smo afici-
rani zamjetnim predodbama) i "aktivna" (subjekt sam slobodno stvara te pre-
dodbe, pa je njegova aficiranost samo-aficiranost). A Heidegger stavlja
naglasak na to kako se sam spontanitet moe jedino kroz jedinstvo s
nesvodivim elemen tom pasivne opaajnosti koja karakterizira ljudsku
kad bi se suL!jekt uspio rijeiti opaaj nosti i izravan pl'istup
noumenaInom po sebi, izgubio bi sam "spontanitet" svoga postojanja ... Mrtva
kod Kanta tako se sabire u njegovu pogrenom (ili lanoj iden ti-
spontaniteta transcendentalne slobode kao noumenainog: transcen-
dentalni spontanitet je upravo neto to se ne moe pojmiti kao noumenaIno.
Nevolja s transcendentalnom uobraziljom
Na korak trebao bi biti fokusiranje na temeljnu Kantova
pojma uobrazilje. Kao to je poznato, Kant razlikuje djelatnost razu-
mijevanja [synthesis universalisI i sintezu mnogostrukosti opaajnog zrenja
koje, premda je takoder apsolutno "spontano" (pmduktivno, slobodno, nije
podlono empirijskim zakonima asocijacije), ipak ostaje na mzini zrenja,
osjetilnu raznolikost a da pritom ne <ljelovanje razuma
-tadruga sinteza je tmnscerulentalna sinteza uolmlzilje. o tom raz-
likovanju, se na posljednji odjeljak
Prvog poglavlja o Prvoj razdiobi transcendentalne logike ("O razum-
skim pojmovima ili kategorijama"), nakon to definira sintezu kao "rad-
nju pou'ebnu da se sastave predodbe i da se njihova raznolikost
obuhvati spoznaji",27 u nastavku tvrdi daje sinteza:
jednostavno djelovanje uobrazilje, slijepe, premda neophodne timkcije due,
bez koje mi uop('e ne bismo imali nikakve ali koje smo samo rijetko
27 i navodi koji slijede preuzeti su iz: Immanuel Kant, KJiliJw uma, prev. Viktor
Sonn<'nfeld. Nakladni zavod MH, Zagreb, 1984, str, 61. i d, (Prev.)
kada svjesni. No ovu sintezu svesti na pojmove, to je funkcija koja pripada razumu,
pa nam on tek pribavlja spoznaju u pravome smislu.
28
Na t.1i dobivamo trostepeni proces koji nas dovodi do same spoznaje:
Prvo to nam mora biti dano radi spoznaje svih predmeta a priori jest mznolilwst
zrenja: sinteza te raznolikosti uobrazilje jest ono drugo, ali to jo
ne daje spoznaju. koji ovoj sintezi jedinstvo ... ono
za spoznaju danoga predmeta i se na razumu,2<J
Medutim, utoliko to nam sinteza, daje dakle
razumski pojam ",:10 dvozna('nost je jasno razaberiva: je li "sinteza ... jed-
nostavno djelovanje uobrazilje",31 pri je razum sekundarna sposobnost
koja se nakon to je uobrazilja obavila svoj posao, ili nam sin-
teza, <hye razumski pojam ", pa je sinteza uobl'azilje
naprosto pdmjena razuma na niu, primitivniju, predspozna-
jnu razinu? Ili, kazano u pojmovima roda i vrste: je li snaga uobrazilje
tajna transcendentalnog spontaniteta, kor\jen subjek-
tiviteta, obuhvatni md iz razum kao diskurzivna spoZl1,yna speci-
fikacija, ilije obuhvatni rod sam razum, pri je uobrazilja neka vrst sjene
koju razum povratno baca na niu razinu zrenja - odnosno, hegelovski
je li sinteza uobrazilje nerazv\jeno "po sebi" sile postulil'ane "kao
takve", "za sebe", u razumu? Smisao Heideggerova je u tome da bi
se sinteza uobrazilje trebala odrediti kao temeljna dimenzija u korijenu
diskm'zivnog razuma, koju bi otuda trebalo analizirati neovisno o kategorija-
ma razuma - Kant je uzmaknuo pred tim radikalnim korakom i weo
llobrazilju na puku silu izmedu osjetilne raznolikosti zrenja
i spoznajnoga djelovanja razuma.
U opreci spram tog pristupa, u iskuenju smo istaknuti jedan
aspekt: da Kantovo poimanje uobrazilje utke prelazi preko
"negativne" uobrazilje: opsjednut nastojanjem da sintetizira, sabere
rasprenu raznolikost danu u iskustvu, prelazi utke preko suprotne
uobrazilje koju je kasnije istaknuo Hegel- naime, uobrazilju kao "djelatnost
rastvaranja", koja se spram onog to uistinu postoji samo kao dio neke
organske cjeline ophodi kao prema zasebnom entitetu. Ta negativna
:!8
Ibid.
:19
Ibid.
:10
Ibid.
:11
Ibid,
PRVI DIO: SVIJETA" 25
takoder razum i uobrazilju, to je jasno ako dva odlomka iz
Hegela zajedno. Prvi, manje poznat, iz njegovih rukopisa u
1enaer Realphilosophie, o svijeta":
ljudsko je ta to prazno nita, koje sadri sve II svojoj jednostavnosti
beskrajno bogatstvo mnogih predodbi, slika, od kojih nijedna ne pIipada
njemu - ili nisu pIisutne. Ta Ilnuu'anjost prirode, ovdje
sebstvo - u fantazmagori('nim predodbama,jest oko njega, u
kojoj tu krvava glava - tamo jo jedna bijela, sablasna ptikaza, o(ljednom
ovelje pred njim, i jednako tako Ta se vidi kad se pogleda
u - u postaje suana.
32
Moe li se iznijeli bolji opis uobrazilje u njenu negativnom,
vidu, kao koja raspruje kontinuiranu zbilju u konfuzno
mnotvo "parcijalnih predmeta", sablasnih pl'ikaza onog to u zbilji opstoji
samo kao dio organizma? U uobrazilja ovelje
sposobnost naeg uma da rastavi ono to neposredno opaanje sastavlja, da
"apstrahira" ne pojam, nego odredeno obiljdJe od drugih
obilje7Ja. Uobraziti, "zamisliti", zamisliti parcijalan predmet bez njegova
tijela, boju bez oblika, oblik bez tijela: "tu krvava glava - tamo jo jedna bijela,
sablasna prikaza". Ta svijeta" je tako transcendentalna uobt<lzilja u svome
najelementarnijem i najnasilnijem vidu - nesputana vladavina nasilja
uobrazilje, njene "prazne slobode" koja raskida svaku objektivnu vezu, svaku
povezanost utemeljenu u samoj stvari: "Za sebe je ovdje proizvoljna sloboda -
raskidanje slika i njihovo ponovno spajanje bez ikakva Drugi
odlomak - navoden i - iz Predgovol<l
Fenomenologiji:
Rastaviti neku predstavu na njezine izvorne elemente je na njezine
momente. koji bar nemaju oblik predstave, nego
neposredno vlasnitvo vlastitosti. Ta analiza dopire dodue samo do misli koje
su same poznata, i odredenja. No, bitni je moment to mslav-
ljrno, nezbiljsko samo; jer samo zato to se ono konkretno rastavlja i pretvara
u nezbiljsko, jest ono to se Djelovanje je rastavljanje snaga i rad razu-
ma, te i ili tavie apsolutne Krug koji miruje
zatvoren u sebe, kao supstancija svoje momente, neposredan je i zato
32 C.W.F. Hegel, ']cnaer Realphilosophie ". II Friihl' polilisdIl' Sysleml'. Frankfurt: Ullstein 1974.
str. 204; prijevod naveden prema: Donald Phillip Verene, H egel's RecollRrti07l. Albany. NY:
SUNYPress 1985. str. 7-8.
33 Hegel . .fenan Realphil1l.lOphie. str. 201-205.
KAKUIVI stJ8JOO
ne odnos. Ali da ono od svojeg opsega akcidentaino kao takvo, ono
vezano i ono to je zbiljsko samo po povezanosti s drugim zadobije
vlastiti opstanak i izdvojenu slobodu, golema je negativnoga i to je
energija miljenja. Ja. Smrt. ako onu nezbiljnost tako nazvati,
jest ono najstranije. i ono to zahtijeva snagu jest zadravanje onoga
toje mrtvo. lJepota bez snage mrzi razum.jer on to od nje trai, to ona nije
kadra. Ali ne ivot koji se plai smrti, se naprosto od unitenja, nego
onaj koji je podnosi i u njoj se odrava. jest ivot duha. On zadobiva svoju
istinu samo time to on i u apsolutnoj rastrganosti nalazi sebe sama. Ta
nije on kao ono pozitivno, koje pogled od negativnoga, kao kad o
kaemo, to je nita ili krivo, i sad, se s tim. pa odatle
prelazimo na bilo to drugo; nego je on ta samo time to nega-
tivnome gleda u lice i pri njemu se zadr2ava. To je zadr2avanje ona
koja ono negativno u bitak. - Ona je ono isto to se gore bilo
nazvalo subjektom ...
34
Ovdje Hegel ne kao to bi se spekulativni um, nego razum
kao silu svijeta, kao "lanosti", cijepanja i treti-
ranja kao zasebnog onoga to po naravi spada zajedno. Nije li to precizan opis
temeljne negativne radnje - odvaimo se na t<y termin -
uobrazilje", njene razorne podrivanja svakog organskog jedinstva?
Dakle, premda se kako dva navedena odlomka:
l
" govore o
fenomenima (prvi o pred-racionalnoj/pred-diskurzivnoj, konfuznoj uro-
njenosti u subjektivno unutarnje; drugi o apstlaktnoj diskurzivnoj djelat-
nosti razuma, koji rastvara svaku "dubinu" organskogjedinstva u odvojene ele-
mente), valja ih zajedno: oba se odnose na od sila", silu
tazbijanjajedinstva zbiljskog, nasilnog uspostavljanja memlJra disjecta,
fenomena u najradikalnijem smislu toga pojma. sebstva", u kojoj
se l<lskomadane i nepovezane predodbe" pojavljuju i nes-
taju, najelementarnije je negativiteta putem koje "neka
nost kao takva, odvojena od onog to je omeduje , to je vezano i zbiljsko samo
II kontekstu s drugima, ... vlastito postojanje i zasebnu slobodu". Kant u
Kritici uma razraduje pojam "transcendentalne uobrazilje" kao tajan-
stvenog, korijena svekolikog subjektivnog djelovanja, kao "spon-
tanu" sposobnost povezivanja osjetiinih dojmova koja prethodi umskoj sintezi
osjetiInih podataka kroz a priori kategorije. to ako, u dvama navedenim
:14 Prijevod preuzet iz: Hegel, Fenomenowgija duha, prev. Milan Kangrga. Naprijed, Zagreb.
) 987, str. 22-23.
:15 Na se opetovano pozivam II gotovo svim svojim knjigama.
odlomcima, Hegel naznacuJe neku jo primordijalniju suprotnost
primordijalniju uobrazilje", kidanja osjetiI-
nih elemenata iz njihova konteksta, komadanja neposrednog iskustva organske
cjeline? Bilo bi stoga ishitreno poistovijetiti tu svijeta" s Prazninom
iskustvd: ona prije upravo njenu opreku, to jest prvobitni
Veliki prasak, silovito samosuprotstavljanje uslijed su ravnotea i
unutarnji mir Praznine o kojoj govore mistici narucni, iz leita.
Ako ima neke istine u Hcideggerovoj tvrdnji daje Kant uzmaknuo pred
bezdanom uobrazilje, njegov se uzmak otuda iznad svega, njegova odbi-
janja da iznese na vidjelo uobrazilju u njenom vidu,
kao silu kidanja kontinuiranog tkanja zrenja. Kant odvie brzo automatski
kako je raznolikost zrenja dana neposredno, pa je subjektove
djelatnosti tako na sabiranje te raznolikosti, njeno organiziranje u
povezanu cjelinu, od najprimitivnije sinteze uobrazilje, preko sin-
djelovdnja kategorija razuma, do regulathl1e ideje uma,
objedinjavanja naega cjelokupnog iskustva svijeta u racionalnu organ-
sku strukturu. Kant zanemaruje da je prvobitni oblik uobrazilje
upravo suprotnost tome djelovanju: uobrazilja nam
da raskida mo teksturu zbilje, da kao stvarno tretiramo neto to je
tek sastavnica ive cjeline.
Kako se, dakJe, opreka izmedu uobrazilje i !'azuma odnosi spram one
izmedu sinteze i analize (u smislu naruavanja, rastvaranja prvobitnog
neposrednog jedinstva zrenja)? Taj se odnos moe pojmiti u oba smjera:
uobrazilja se moe odrediti kao spontana sinteza osjetilne raznolikosti u
opaanje objedinjenih pI'edmeta i procesa, koji se potom razdvajaju, raspada-
ju, analizirani diskurzivnim razumom; ili se uobrazilja moe odrediti kao pri-
mordijalna razdvajanja, rdStavljanja, dok je uloga razuma u tome da onda
sastavi te membra disjecta u novu racionalnu cjelinu. U obaje kontinuitet
izmedu uobrazilje i razuma naruen: postoji inherentan antagonizam izmedu
njih dvoje - ili razum zacjeljuje ranu koju je stvorila uobrazilja, ili pak razum
rastvara, kida spontano jedinstvo uobrazilje na sastavne dijelove.
Na ovoj je posve umjesnojedno naivno pitanje: kojaje od tih dviju
osi, dvaju odnosa, temeljnija? Pozadinska strukturaje ovdje, naravno,
krug uzajamnog u\jetovanja: "ranu moe zacijeliti samo koplje kojuje nanije-
lo" - to jest raznolikost koju sinteza uobrazilje nastoji sabrati je rezultat
same uobrazilje, njene To uzajamno u\jetovanje ipak d<tie
prednost "negativnom", vidu uobrazilje - ne samo iz bjelodanog
zdravorazumskog razloga da elementi n <tiP rije moraju biti rastavljeni da bi se
otvorio prostor za tenju da ih se ponovno sastavi, nego iz radikalnijeg razlo-
ga: zbog nesvodive subjekta, upravo je tenja k "sintezi" uv\jek
minimalno "nasilna" i To da je jedinstvo to ga subjekt
nastoji nametnuti osjetiinoj raznolikosti putem svoga djelovanja
uvijek nepravilno, neuravnoteeno, "nezdravo", neto to se
izvanjski i nasilno raznolikosti, nikadjednostavan nepristran raza-
biranja inherentnih podzemnih veza izmedu mem/na disjecta. U tom konkret-
nom smislu, svako jedinstvo temelji se na aktu "potiskivanja" i stoga
stvara neki nedjeljivi ostatak: kao ono neki 'Jed-
nostran" moment koji "nal'uava simetriju". Na to, se, na kine-
matografske umjetnosti, cilja Eisensteinov pojam "intelektualne montae":
umska aktivnost sabire dijelove to ih je uobrazilje istrgnula iz njihova
pravog konteksta, nasilno ih opet u novo jedinstvo koje stvara
novo
Kantov raskid s prethodnom prob-
lematikom moe se stoga precizno locirati: u kontrastu spram te prob-
lematike, on vie ne neke pred-sintetske temeljne elemente na koje
na um - nema neutralnog elementarnog sadraja (poput elemen-
tarnih "ideja" kod Lockea) to bi ga na um potom sastavljao - to
jest djelovanje naeg uma uvijek je na djelu, i u naem najele-
mentarnijem dodiru sa Pred-sintetsko zbiljsko, njegovd
jo "raznolikost", jo ne sintetizirana minimumom transcenden-
talne uobrazilje,jest, stricto sensu, razina koja se mord povratno pret-
postaviti, ali se ne moe nikad uistinu susresti. Naa je (hegelovska) poanta,
medutim, u tome da je ta pretpostavka
llobrazilje, proizvod, rezultat djelovanja uobrazilje. Ukratko,
mitska, nedostupna nulta razina cIste raznolikosti jo nije
aficirala/oblikovala uobrazilja nije nita drugo do uobrazilja sama,
uobrazilja u njenom najnasilnijem vidu, kao djelatnost razbijanja kontinuite-
ta inercije "prirodnog" zbiljskog. Predsintetska "razno-
likost" je ono to Hegel opisuje kao svijeta", kao "samovolju" bezdane
slobode subjekta koja silovito razbija zbilju u raspreno 11le11lvm disjec-
ta. Stoga je "zatvOliti krug": nikad ne izlazimo iz kruga uobrazilje,
da je upravo nulto-razinska mitska pretpostavka uobrazilje,
"sadraj" na koji ona uobrazilja sama u i najsilovitijem
obliku, uobrazilja u svome negativnom, vidu.
37
% U vezi s tom v. Zdravko Kobe. Automaton transcendtmtak I, lJubljana:
1995.
37 OV(lj'" nara\1lO, ponavljamo. obrtanje to gaje Hegel proveo s obzirom na Kantovu "stvar
po sebi": ta <'ista pretpostavka naeg - subjekU\1log odredivdI1ja/posredov,l.llja. ta vanjska
SIV'ar koja djeluje na nas, ali koja jo nije obrade na subjektovom relleksivnom
zapravo se ispostavlja kao supromost: neto puko pos!lilirano, ishod krajnjeg
napor d mentalne apstrakcije, "stvar miljenja" I Gedanktmdingl. Na isti predsin-
tetska zbiljska pretpostavka uobrazilje je proizvod uobrazilje II .. m obliku.
PIM DI. _"" ""'-129
prolazak kroz ludilo
Hegel tu svijeta" kao pred-ontoloku: pore-
dak, univerzum logosa, javlja se samo kada ta nutrina sebstva
"mora postojanje, postati predmet, suprotstaviti se unutarnjosti
da bude vanjska; vratiti se bitku. To je jezik kao ... Putem
imena, predmet kao rada se iz 'ja",.3il Stoga treba imati na
umu kako je, da bi predmet bio "roden iz ja", nuno od nule
- izbrisati cjelinu zbilje utoliko ukoliko ona jo nije "rodena iz ja" prolaskom
kroz svijeta". To nas, napokon, dovodi do ludila kao filozoftiskog pojma
inherentnog samoj koncepciji subjektiviteta. Schellingov teme!jni uvid - po
kojemu je, prije svoje afirmacije kao medija umskog svijeta, subjekt
svijeta", manjak bitka", silovita gesta skupljanja koja negira svako
izvan sebe - takoder tvori sr Hegelova pojma ludila: kad odreduje ludi-
lo kao iz zbiljskog svijeta, zatvaranje due u sebe, njeno "skuplja-
nje", kidanje spona s vanjskom Hegel ishiu'eno zamilja to
kao "povratak" na razinu "ivotinjske due", jo uvijek uklopljene
u svoje prirodno okruje i odredene ritmom prirode (danom i itd.). Ne
li to naprotiv, kidanje veza s Umweltom., kraj subjektove
uronjenosti u neposredno prirodno okruenje; i nije li ono, kao takvo, temeU-
na gesta "humanizacije'7 Nije li izveo Descartes u svojoj
suml"tii i redukciji na cogito, koja, kao to je istaknuo Derrida u
"Cogito i povijest ludila", 39 takoder prolazak kroz moment
radikalnog ludila?
Ovdje moramo paziti da ne propustimo kako se Hegelov raskid s pro-
s\jetiteljskom uadicijom moe razabrati u obrtanju same metafore subjekta:
subjekt vie nije Svjetlost Uma suprotstavljena onom neprozirnom i
(prirode, tradicije ... ); sama njegova sr, gesta koja otvara pros-
tor za svjetlost Logosa, jest apsolutni negativitet, svijeta",
posvemanjeg ludila u kojemu besciljno lutaju utvare "parci-
jalnih objekata". Shodno tome, nema subjektiviteta bez te geste
zato Hegel posve opravdano pitanje o tome kako je pad-
povratak u ludilo pravo pitanje je, prije, kako se SUbjekt moe uspeti
iz ludila i dosegnuti "normalnost". To iza kida-
nja veza s okolinom, slijedi konstrukcija univerzuma to ga sub-
jekt projicira na stvarnost pod vidom svojevrsnog sazdavanja nadomjestka,
38 Hegel, 'Jena,.r Realphilosophie", str. 206; prev. naveden prema Vereneu, str. 8.
39 V. Jacques Derrida, "Cogito and the History of Madness", n: Writing and Difference,
Chicago: University of Chicago Press 1978.
namijenjenog gubitka neposrednog,
zbiljskog. kao to je sam ustvrdio u svojoj analizi Daniela
Paula Schrebera, nije li stvaranje nadomjestka, koji subjektu
gubitak zbilje, najjezgrovitija definicija konstrukcije kao subjekto-
va pokuaja da se od raspada svoga univerzuma?
Ukratko, ontoloka nunost "ludila" na da nije
izravno iz "ivotinjske due" uronjene u njen prirodni ivot-svijet
u "normalan" subjektivitet koji nastanjuje svoj univerzum.
posrednik" izmedu toga dvoga jest "luda" gesta radikalnog
iz zbilje koja otvara prostor za ttienu (ponovnu) tvorbu. Hegelje
istaknuo radikalnu tvrdnje: "Ono to mislim, proizvod moga
miljenja, je istinito." Ta tvrdnja je spekulativni sud koji istodobno
izraava "najnii", iluzorni stav ludaka u vlastitome univerzumu,
nesposobnog da se odnosi spram zbilje, i "najvii", istinu spekulativnog ideal-
izma, istO\jetnost miljenja i bitka. Ako je, dakle, u tom smislu - kao to je
kazao Lacan - sama normalnost modusa, podvrst psihoze - to jest, ako je rdZ-
lika izmedu "normalnosti" i ludila inherentna ludilu - u se onda sasto-
ji ta razlika izmedu "lude" konstrukcije i "normalne" (socijalne)
konstrukcije stvarnosti? Ili, kao to je rekao Schelling, je li normalni um samo
"regulirano ludilo"?
Nije li Hegelov kratki opis - "tu krvava glava, tamo jo jedna bijela,
sablasna prikaza" - savreno sukladan Lacanovu pojmu "rastrganog tijela" [le
corps marcelel? Ono to Hegel naziva svijeta" predsim-
parcijalnih poriva) neporeciva je sastavnica subjektova
najradikalnijeg sebeiskustva, oprimjerenog, medu ostalim, slavnim slikama
Hieronymusa Boscha. Na neki se <:jeJokupno iskustvo
na tragove prolaska kroz tu svijeta" u na
"dnevni" univerzum logosa. Napetost izmedu narativnog oblika i "nagona k
smrti", kao konstitutivnog za subjekt, stoga je
karika koju moramo pretpostaviti elimo li prelazak iz
"prirodnog" u okruenje.
je, dakle, da prelazak iz "prirode" u "kulturu" nije izravan, da ga
se ne moe objasniti unutar kontinuirane evolucijske naracije: neto mora
posredovati toga dvoga, neki posrednik", koji nije ni
priroda ni kultura - to "izmedu" preumo je pretpostavljeno u svim evolucij-
skim naracijama. Mi nismo idealisti: to nije iskra logosa udi-
jeljena homo sapiensu, bi ga osposobila da oblikttie svoje dopunsko virtu-
alno okruenje, nego upravo neto to, premda vie nije
priroda, nije jo niti logos, i mora biti "potisnuto" logosom - freudovsko ime za
to Izmedu je, dakako, nagon smrti. o tom zanimljivo je
primijetiti kako su filozoftiske naracije o uvijek primorane
pretpostaviti takav moment u ljudskoj (pret)povijesti kada (ono to
postati) vie nije ivotinja, a istodobno jo nije jezika", obvezano
zakonom; moment potpuno "denaturalizirane",
"izglobijene" prirode koja jo nije kultura. U svojim pedagokim spisima Kant
je isticao kako ljudska ivotinja potrebuje pritisak da bi se
ukrotila strahovita "nepokornost" koja se inherenmom ljudskoj prirodi-
divlje, neobuzdano da se tvrdoglavo ustraje na vlastitoj volji, po svaku
cijenu. Zbog te "nepokornosti" ljudskoj ivotinji treba gospodar da je disci-
plinira: disciplina cilja na tu 'nepo\ornost", a ne na prirodu u

Disciplina splJecava da ga njegovi ivotinjski porivi ne odvuku od
njegove propisane svrhe. Disciplina ga, primjerice, mora obuzdati
da i nesmotreno ne srlja u opasnost. Disciplinaje, dakle, puko negativ-
na, i njeno djelovanje suzb\ja prirodnu nepokornost. Pozitivni dio
obrazoY<mjaje poduka.
Nepokornost se sastoji u neovisnosti o zakonu. Disciplinom se ljudi
zakonima i navode da njihovo
To se, medutim, mora rano. Djeca se, primjerice, najprije u kolu,
ne toliko s ciljem da bi neto nego da se naviknu sjediti mirno i
upravo ono to im se kae ...
Ljubav prema slobodi u je prirodno toliko jaka da on, jednom
kad se navikne na slobodu, sve rtvovati radi nje ... Zbog te plirodene ljubavi
prema slobodi nuno je da se njegova prirodna grubost ublai; u ivotinja je,
zbog njihovih nagona, to izlino.
4o
U ovom je tekstu sve: od foucaultovskog motiva disciplinarne
mikro-prakse koja prethodi svakoj pozitivnoj poduci do althusserovskog izjed-
slobodnog subjekta s njegovom zakonu. Medutim,
njegova temeljna nije manje razaznatljiva: s jedne strane, Kant,
se, poima disciplinu kao postupak koji ljudsku ivotinju slobodnom,
odIjeuje je od stege prirodnih nagona; s druge, pak, jasno je da disciplina ne
cilja izravno na ivotinjsku prirodu, nego na njegovu prekomjernu
ljubav prema slobodi, njegovu prirodnu "nepokornost", koja uvelike
nadmauje pokoravalBe ivotinjskim nagonima - u toj se "nepokornosti"jav-
lja druga, uistinu noumenaina dimenzija, dimenzija koja obustavlja
u pojavnoj mrei prirodne o moralnosti stoga
nije o prirodi nasuprot kulturi, o moralnom zakonu koji
obuzdava naa prirodna "patoloka" koja itu uitak - naprotiv,
40 Nav. prema: Kani on Education, London: Kcgan Paul, Frencb, Trubner & Co. 1899, str. 3-
5.
KAKUIVI SUBJEKT
je o borbi moralnog zakona i neprirodne nasilne "nepokornosti", a u
toj su borbi prirodna prije na strani moralnog zakona
nasuprot ekscesu "nepokornosti" koji ugroava njegovo blagostanje (otkako
se "navikne na slobodu, rtvovat sve radi nje", i svoje
blagostanje!). U Hegelovim Predavanjima o filozofiji svjetske povijesti
ulogu ima na "crnce": znakovito je da se Hegel bavi "crncima"
prije prave povijesti (koja u drevnoj Kini), u odjeljku naslovljenom
"Prirodni kontekst zemljopisne osnove svjetske povijesti": "crnci" predstavlja-
ju ljudski duh u "prirodnom stanju": opisttie ih se kao nastranu,
eljecu, istodobno naivnu i pokvarenu - to jest oni ive u pred-grenom
stanju nedunosti, te su, upravo kao takvi, barbari; dio prirode, a
opet posve otprirodeni; nesmiljeno manipuliraju prirodom primitivnim
a ipak ih u isti mah uasavaju prirodne sile to bjesne; bezumno
odvane kukavice ...
41
Pri pomnijem problem uobrazilje kao transcendentalnog spon-
taniteta trebalo bi povezati s gdje ona zakazttie, a kojaje najavljena u
dvama oblicima uzvienog: ta dva oblika upravo su ona dva na koje
uobrazilja ne uspijeva u svome djelovanju. Jacob Rogozinski
skrenuo je pozornost na to kako je svojevrsno nasilje na djelu u
umu, u najelementarnijoj sintezi uobrazilje zadravanju, vremeni-
LOsti). Drugim ono to Kantu jest mjera u kojojje ta sinteza,
konstitutivna za "normalnu" zbilju - u i ttiedno najfimdamental-
nijem smislu - "nasilna", utoliko to se sastoji u poretku to ga
eljelovanje subjekta heterogenoj zbrci dojmova.
42
Dod<timo da je to
nasilje sinteze moda odgovor na temeljnije nasilje komadanja, cijepanja
prirodnog kontinuiteta iskustva. Kad bi sinteza uobrazilje uspjela bez jaza,
postigli bismo savreno samodostatnu i u sebi zatvorenu auto-aficiranost.
sinteza uobrazilje nuno zakazuje; se u nedosljednost na dva

prvo, na inherentan kroz neravnoteu izmedu i sabi-
ranja, koja generira uzvieno: sabiranje nije kadro
"dosegnuti" opaaja kojima je subjekt bombardi-
ran, a upravo ta sinteze razotkriva njenu nasilnu prirodu;
potom, na izvanjski putem intervencije (moralnog) zakona koji
najavljttie drugu dimenziju, onu noumenainog: (mOi-alni) zakon subjekt
nuno doivljava kao nasilno uplitanje koje remeti glatki, samodostami
auto-aficiranja njegove uobrazilje.
42
11 V. C. W.F. Hegel, Uctures On the Philosophy oj Workl II ;"IOIY, Inlnxiucti(m: Reason in II islory,
Cambridge: Cambridge University Press 1975, str. 176-190.
12 V.Jamb Rogozinski, Kanim, Paris: Editions 1996, sIr. 124-130.
PRVI DIO: SVIJETA" 33
U tim dvama nasilja koje se kao svojevrstan odgovor na
prethodno nasilje same transcendentalne uobrazilje dakle,
obrazac i antinomija. To je mjesto na kojemu
je antagonizam (filozofijskog) materijalizma i idealizma razaznatljiv u
Kantovoj filozoftii: ono se pitanja prvenstva u odnosu izmedu dviju anti-
nomija. Idealizam daje prednost antinomiji, tome da nadosjetiIni
zakon izvana transcendira i/ili ukida pojavni lanac: iz te je perspek-
tive pojavna nekonzistentnost samo na koji se noumenaina onostranost
upisuje u pojaVIlO Materijalizam, nasuprot tome, daje prednost
antinomiji, inherentnoj nekonzistentnosti pojavnog
ishod antinomije je nekonzistenulOg Svega,
raznolikosti kojoj nedostaje ontoloka konzistentnost "zbilje. Iz te se perspek-
tive sama antinomUa doima kao poku;ti razljeavanja inherentne
mrtvouzice antinomije njenim pl-ebacivanjem u supostojanje
dvaju poredaka, fenomenalnog i noumenainog. Drugim
antinomija (tj. inherentni neuspjeh, odnosno rasulo uobrazilje)
"rastvara poja\-l1u zbiUu u smjeru zbiljskog, dok anti-
nomija transcendira zbilju u smjeru zakona - ona
"spaava antinomije stanovito izvanjsko jamstvo za pojavnu
domenu.
43
Kao to je istaknuo Lenjin, povijest filozof tie sastoji se u
neprestanom, opetovanom utvrdivanju razlike izmedu materijalizma i idealiz-
ma; tome treba dodati da, u pravilu, ta crta ne prolazi tamo gdje
bi je se naoko - izbor (:esto ovisi o tome kako se
naizgled sekundarnih alternativa. Sukladno prevlada-
filozofijskom klieu, zadnji trag Kantova materijalizma valja traiti u
njegovom ustrajavanju na stvari po sebi, izvanjskom Drugom koje se zauvijek
odupire rastvarartiu u subjektovoj djelatnosti refleksivnog (samo-)postu!ira-
njao Tako Fichte, u svome odbacivanju stvari po sebi - to jest u svome poima-
nju apsolutnog subjektova samo-postuliranja - uklanja zadnji trag mate-
rijalizma iz Kantova zdanja, put za Hegelovu redukci-
ju svekolike zbilje na izvanjtenje pojmovnog samoposredovanja apsolutnog
... Nasuprot tome klieu, to gaje pogreno podupi-
rao i sam Lenjin, Kantov se materijalizam prije sastoji u zastupanju pmenstva
matematic'ke antinomij'e te u poimanju antinomije kao sekundarne,
kao pokuaj da se pojave spase" nournenainim zakonom kao svojom konsti-
tutivnom iznimkom.
43 Za podrobniji prikaz veze izmedu kantovskih antinomija i u\(:anovih paradoksa ne-Svega.
V. Drugo poglavlje u: iek, It/1rying With the Negative, Durham, Ne: Duke
University Press 1993.
Drugim ruecuna, i odvie je lako locirati teznJu i domaaj
uobrazilje - te ujedno njen neuspjeh - u njenoj da
nournenaInu dimenziju prisutnom (u tome lei pouka Uzvienog:
pokuaj da se nournenaIno - to jest da se ispuni jaz izmedu nourne-
naInog i zamiljenog fenomenalnog - propada, pa uobrazilja moe razotkriti
nournenainu dimenziju samo na negativan preko svoga neuspjeha, kao
ono to i naporu uobrazilje). Jo prije tog iskustva jaza i
neuspjeha, "uobrazilja" je ime za silovitu gestu koja otvara i odrava upra-
vo jaz izmedu nournenaInog i fenomenalnog. Pravi problem nije u tome kako
premostiti jaz, nego u tome kako se on pojavio.
Stoga je Heidegger na neki bio u pravu kad je isticao kako tran
c
scendentalna uobrazilja prethodi i utemeljttie dimenziju konstitutivnih kate-
gorija razuma, a isto to prvenstvo vrijedi i za uzvieno kao
shemu ideja uma. Ono to pritom valja izvesti jest naprosto i/ili
nadomjetanje prema kojemu uzviene pojave, upra-
vo svojim izjalovljivanjem, na negativan o drugoj dimenziji,
nournenainoj dimenziji uma. Prije biti daje obratno: uzvieno, u svojoj kra-
jnosti, u pribliavanju nagovijeta bezdan koji je skriven,
pripitomljen idejama uma. Drugim ne radi se o tome da, u iskustvu
IIzvienoga, uobrazilja uistinu ne uspijeva shematizirati/temporalizirati
nadosjetiInu dimenziju uma, nego o tome da regulativne ideje uma
naposljetku nisu drugo do sekundaran pokuaj prikrivanja, odravanja bez-
dana koji se najavljttie uzatajivanju t:ranscendentalne uobrazilje.
Da bi se to dodatno razjasnilo, ovdje treba uvesti razlikovanje izmedu
sheme i simbola: shema prua izravnu, osjetilnu predod7,bu razumskog
dok simbol zadrava razdaljinu, samo neto onkraj sebe.
Tr'tianje u vremenu otuda je adekvatna shema kategorije supstancije; dok je
ljepota, lijepi predmet - kao to veli Kant - "simbol dobra", to jest ne shema,
nego predodba dobra kao ideje uma, a ne kategorije razuma.
Stvari se ovelje kompliciraju s uzvienim: uzvieno nije simbol dobra, pa je na
neki blie shemi te predstavlja napor uobrazilje da "shematizira" ideju
uma. ono je neuspjelog shematizma, sheme koja
uspijeva upravo se. Zbog toga uspjeha-u-neuspjehu, uzvieno
spoj uitka i boli: ono je uitak to ga prua upravo iskust-
vo boli, bolnog neuspjeha uobrazilje, bolnog jaza izmedu i sabi-
ranja. Ne li ovqje iznova freudovsko/lacanovski paradoks jouissance
"onkraj ugode", kao ugoda-u-boli - paradoks das Ding koji se moe
iskusiti samo na negativan - se obrisi mogu nazreti samo negativno,
kao obrisi nevidljive praznine? tome, nije li sam (moralni) zakon
Ill:viena Stvar utoliko ukoliko takoder izaziva bolni ponienja, samo-
II II iavanja, pomijean s dubokim zadovoljstvom to je subjekt izvrio svoju
dunost?
Ono pristupamo u prvom, negativnom, bolnom iskustvu
uzvienoga jest ono to Kant naziva gomilom",
prirodom", prirodom kao okrutnom majkom koja nije podlona nikakvom
zakonu. Kao to je pokazao Rogozinski, pojam gomile" kao onog
das Ungeheu,.e igra istu ulogu kao zlo" u Kantovoj
etici: ulogu hipoteze je nuno prizvana, ali potom odmah opozvana,
To na feminino nipoto nUe i neutralno.
Kao to je poznato, u Analitici uzvienog u Kntici msudne Kant kao
najuzvienUu od svih tvrdnji priziva natpis na hramu Izide (boanske Majke
Prirode): 'Ja sam sve to jest, to je bilo i to biti, i nijedan smrtnik
nikada moj veo." Kao to vremenski opis jasno ovdje imamo
posla s prirodom u njenoj cjelokupnosti, s prirodom kao totalite-
tom pojav.! koji nikad ne moe biti dostupan naem iskustvu.
Nekoliko godina kasnUe, u 'Vaem velikom polemici pro-
tiv onih koji ele ili se grade da otkrivaju tajnu ispod vela, Kant izvodi maskuli-
ni obrat u pogledu tajne ispod vela: "Skrivena hoica pred kojom ... padamo
na koljena, nUe drugo do moralni zakon u nama.'"'' Ovdje se, doslovce, ena
(prvobitna Majka Priroda) javlja kao 'Jedno od lmena-Oca" (Lacan): njezina
prava tajna je moralni zakon. Ovdje imamo posla ne s
pojava, nego s onim to je iza pojava, s noumenaInim zakonom. Naravno, te
dvUe onoga to je iza vela odnose se na dva modusa uzvienog
i na dva tipa umskih antinomUa.
Valja, dakle, dva
1 Kant je sam, premda implicitno, seksualizirao dvije antinomUe, uto-
liko to je povezao ukupnost pojava stvaraju prvi tip
antinom Ua s "femininim"
mnotva, i drugi tip antinomUa s "maskulinim"
moralnog zakona.
2 PrUelaz iz boli u uitak u iskustvu uzvienog je implicitno seksu-
aliziran; do njega dolazi kada postanemo da, onkraj uasa
gomile pojav.!, postoji moralni zakon - to jest on
prijelaz s feminine na maskulini zakon.
Ovdje opet sve ovisi o tome gclje stavljamo naglasak: je li - u opci-
ji - gomile pojav.! samo krajnost nae uobrazilje, koja
sveudilj ne uspijeva prenUeti pravu noumenaInu dimenziju moralnog zakona?
Ili je - opcija - obrnut, te je sam moralni zakon, upravo
u svojoj uzvienosti, "posljednji veo koji zastire minimalno
44 Navedeno iz Rogozinski, Kanien. str. 118.
361 ,,"O, "ie< SoruM '"
"oplemenjeni", na koji smo mi, subjekti, kadri
opaati (i izdrati) nezamislivu Stvar?
Nasilje uobrazilje
Kada se, dakle, Kant nastoji maknuti s onu stranu uobrazilje i
artikulirati nadosjetiIne ideje kao ono to objanjav.! ljudsko dostojanstvo,
Heidegger taj pomak kao "uzmak" pred bezdanom uobra>:ilje.
Heidegger je u pravu utoliko to Kant uistinu pokuava utemeljiti uohrazilju
II sustavu umskih ideja je status noumenalan. No je li to jedini da se
probUe zatvorenost samo-aficiranja koja konstituira uobrazilju? to
ako upravo ustrajavanje na uobrazilji kao horizon-
tu pojavljivanja/razotkrivanja bitka, nas unutar zatvorenosti vre-
menitog auto-aficiranja, zastire bezdan neuobrazivog/nezamislivog koji nije eo
i/)50 dimenzUa nou mena? To kad Kant kae da, bez mini-
malne sinteze transcendentalne uobrazilje, ne bi bilo "pojava" u pravom smis-
lu tek "slijepe igre predodbi, to jest manje od sna", ne priziva li on time
gomilu", 'Jo-ne-svijet", pred-ontoloki chom, koji tvori
pozadinu iskustva uzvienog?
Iskustvo uzvienog dopire do same granice gomile" osjetila da
bi se od nje povukla u nadosjetiInu dimenziju noumenaInog zakona. Nije li
koje se tematizira u dUalektici uzvienog u Kntici tako
na djelu u samome srcu transcendentalne uobrazilje u Kntia? NUe
li transcendentalna uohrazilja (u svojoj funkcUi) obrana protiv
le gomile? Nisu li one sablasne prikaze parcijalnih predmeta to ih
spominje Hegel u navedenom odlomku o svijeta" upravo takva pred-sin-
pred-ontoloka "slijepa igra predodbi", "manje od sna"? Ulog
kantovskog uzvienog je u tome da nas jedna druga sinteza, ne ona ontoloka
koju izvodi vremenito samo-aficiranje transcendentalne uobrazilje, moe spa-
sili od bezdana neuspjeha uobrazilje.
Nasilje uobrazilje u uzvienom je dvojako: posrijedi je nasilje uobrazilje
\(/me (naa se osjetila napreu do krajnosti te ih zatrpavaju slike
kaosa), kao i nasilje uma (koji tiera nau sposobnost uobrazilje da upregne sve
svoje snage i da se onda bijedno i:rjalovi, daje pojmiti um)
I/I/d uobraziljom. Svaka uobrazilja je po sebi nasilna, u vidu napetosti
il.ll1edu [Auffa.Hungl i sabiranja [Zusammenfassungl: drugo ne
llloe nikad posvema prvo. Slijedom toga, vremenitost sama, "kao
l"kva", jaz izmedu rasprenog mnotva i
';lbiranja jedinstva toga mnotva. Naa uobrazilje ne uspijeva dosegnuti
lo jedinstvo kad joj je predmet prevelik to jest u
llzvienog": "nema dovoljno vremena", previe nam je sadraja da bismo ost-
\"rili njegovu sintezu. To "nema dovoljno vremena" nije sekundarni manjak,
ono pripada samome pojmu vremena - to jest "vremena ima" samo utoliko
ukoliko "nema dovoljno vremena", vremenitost kao takvu odrava jaz izmedu
i sabiranja: kadro zatvoriti t.-y jaz i u c\jelosti sabrati
mnotvo bilo bi nournenaini archelypus intelleelus, koji vie ne bi
bio sputan vremenitosti. Za tim nasiljem sinteze sabiranja
potom sl\jedi nasilje sinteze zadravanja koja nastoji omesti tok
vremena, zadrati ono to bjei, oduprijeti se vremenskom oYecanju.
Rogozinskog u pogledu toga dvojakog jaza i/ili nasilja (sabi-
ranja nad ili zadravanja nad tokom vremena) jest t.,-y da vri-
jeme samo i transcendentalna uobrazilja u svojoj djelatnosti auto-
aficiran ja nisu neposredno isto da potonja vri nasilje nad vre-
menitom - bez tog nasilja, sama zbilja ne bi zadrala ni minimal-
nu ontoloku konzistentnost. Transcendentaini shematizam tako
postupak kojega se, na razini pred-diskurzivnog, intuitivno
vremenitog iskustva, vremenska rasprenost nasilno
djelovanju subjekta, je definitivni oblik primjena
diskurzivnih kategor\ja razuma na zrenje. Shematizam sili nae vremenito
iskustvo na homogen linearni sl\jed u kojemu su prolost i
sadanjosti (koja zadrava prolost i najavljuje ono to
nam transcendentalni shematizam misliti jest upravo paradoks crealio
ex nihilo.
U shematiziranom vremenu ne moe se uistinu pojaviti nita
je tu, i naprosto razvija svoj inherentni potenc\jal.'15 Uzvieno,
nasuprot tome, trenutak u kojemu se neto pomalja iz -
neto novo to se ne moe objasniti na prethodno
mreu okolnosti. 0v<lje imamo posla s drugom
slobode, radikalnog prekida u lancu (prirodne i/ili drutvene)
Kada, prirrtierice, do iskustva uzvienog dolazi u politici? Kada ljudi, "protiv
svog mjerenja", zanemare bilancu dobitaka i gubitaka te "riskiraju slobodu";
u tom trenutku neto to se doslovno ne moe "objasniti pod vidom "okol-
nosti" na "postaje ... 46 uzvienog izazvan je
Dogadajem koji ukida mreu
45 Veliko Schellingo"a poimanja prolosti, sadanjosti i kao triju
"doba" apsolutnog bilo je probijanje kantovskog temporainog shematizma. s
sadanjosti: ono to tematizira Schelling, pod vidom bezdana Stvarnog, jesu
obrisi prolosti koja nikad nije bila sadanja, da je prolost od samog "'e-
mena; njoj je komplementaran pojam koja uvijek ostati ". nl'
tek nepotpun modus sadanjosti.
46 Ovdje smo u iskuenju uspostaviti vezu s Badiouovim pojmom Dogadaja Istine kao
pojave novog to se ne moe objasniti pod vidom mree
uzroka. (V. 3, poglavlje dolje.)
Utoliko ukoliko je sloboda pravo ime za to ukidanje ovdje se
moe baciti novo svjetlo na hegelovsko slobode kao
nunosti": konzekventno poimanje subjektivnog idealizma primorava nas da
obrnemo ovu tezu i shvatimo nunost kao (nafJOsljetku nita drugo do)
slobodu. Sredinje Kantova transcendentalnog idealizma je to da sub-
jektov "spontani" (y. radikalno slobodnz) akt transcendentalne apercepc\je
m\jenja konfuzni tok osjeta u "stvarnost", koja se pokorava nunim zakonima.
To je jo u moralnoj filozoftii: kada Kant tvrdi da je moralni zakon mtio
cognoscendi nae transcendentalne slobode, ne govori li on doslovce da je
nunost sloboda? To jedini da spoznam o (shvatimo)
nau slobodu jest putem nepodnoljivog pritiska moralnog zakona,
njegove nunosti, koja nam propisuje djelovanje protiv prisile naih patolokih
poriva. Na razini, trebalo bi ustvrditi da "nunost"
nunost koja regulira nae ivote) na bezdanom e slobodnom sub-
jekta, na njegovoj kontingentnoj odluci, na point de capiton konfuz\ju
pretvara u novi pOl'edak. N\je li ta sloboda, koja jo nije u
mreu nunosti, bezdan sv\jeta"?
Stogaje Fichteova radikalizac\ja Kanta dosljedna, a ne tek
Fichteje bio prvi filozof koji se fokusirao na strahovitu kontin-
genciju u samome srcu subjektiviteta: fichteovski subjekt n\je prenapuhanija
Ja kao apsolutni izvor svekolike zbilje, nego subjekt
u kontingentnu drutvenu situac\ju koja zauvijek ovladava-
nju.
i7
Anstass, prvobitni poticaj koji postupno i
samodredivanje praznog subjekta, nije puko izvanjski
impuls; on takoder Ukazuje na drugi subjekt koji, u bezdanu svoje slobode,
funkcionira kao izazov [Auff01"demng) koji me primorava da odre-
dim svoju slobodu, to jest da izvrim pr\jelaz iz apstraktne, ego slobode
\I konkretnu slobodu u racionalnom univerzumu - moda taj inter-
subjektivni Auff01"demng n\je puko sekundarno odredenje Anstossa, nego nje-
gov egzemplarni izvorni
Vano je imati na umu dva primarna Anstoss u
zapreka, prepreka, neto to se odupire
irenju naega stremljenja; i poticaj, pobuda, neto to nas poti<'e na djelova-
nje, Anstoss n\je naprosto zapreka to je apsolutno Ja postavlja samome sebi da
hi potaknulo svoje - tako da bi, samonametnulU prepreku,
potvrdilo svoju nalik igrama to ih
svetac igra sa samim sobom tako to iznalazi sveudilj nova iskuenja i
17 V. Daniel Breazeadale, "Check or Checkrnate? On the Finitude of the Fichtean Self', u:
The Modern Su&jecl. Conceptions oj the Self i1l Classical German Philosophy, plir. Karl Ameriks i
Dieter Sturma, Albany, NY: SUNY Press 1995, str, 87-114.
onda, uspjeno im se oduprijevi, svoju snagu. Ako kantovska Ding
an sich odgovara freudovsko-lacanovskoj Stvari, Ansloss je blii onom objet petit
a, prvobitnom stranom tijelu koje "zapinje u grlu" subjekta, predmetu-uzroku
elje koji ga rascjepijuje: sam Fichte Anstoss kao ne-asimilabilno stra-
no tijelo koje uzrokuje dijeljenje subjekta na prazni apsolutni subjekt i
subjekt, onim ne:Ja. Amtoss tako trenu-
tak "sraza", hazardnog udarca, susreta sa zbiljskim usred idealnosti apsolutnog
Ja: nema subjekta bez Amtossa, bez sudara s elementom nesvodivog fakticite-
ta i kontingencije - 'Ja treba susresti neto strano unutar sebe". Stvar je, dakle,
u tome da se prizna "plisustvo, unutar samogja, nesvodive drugosti,
apsoluule kontingencije i U ne samo rua
Angelusa Silesiusa, nego i svaki Amtuss ist ohne Warum".4H
U jasnoj opreci spram kantovske noumenalne Ding koja aficira naa
osjetila, Amtoss ne dolazi izvana, on je stricto sensu eks-liman: ne-asimilabilno
strano tijelo u samoj sri subjekta - kao to sam Fichte naglaava, paradoks
Amtossa u da je on istodobno subjektivan" i da nije
proizveden Ja. Kad Anstoss ne bi bio subjektivan", kad bi
bio ne-Ja, dio objektiviteta, pali bismo natrag u "dogmatizam" - to jest Anltoss
bi se uistinu sveo tek na nejasan ostatak kantovske Ding an sich le bi
o Fichteovoj nedosljednosti kritika Fichtea); kad bi Anstoss bio
naprosto subjektivan, predstavljao bi prazne igre subjekta sa samim
sobom, i nikad ne bismo dosegnuli razinu objektivnog realiteta - to jest Fichte
bi uistinu bio solipsist (jojedna kritika njegove filozofue). je to
da Anstoss konstituiranje "zbilje": na je Ja s ne-asimi-
labiInim stranim tijelom u svome srcu; subjekt konstituira zbilju
distancu Anstossa spram zbiljskog i mu strukturu objek-
tiviteta.
49
Ako Kantov Ding an sich nije Fichteov Amtoss, koja je razlika izmedu njih?
lli - kazano - gdje kod Kanta nalazimo neto to bi nagovijetalo
Fichteov Anstoss? Kantov Ding an sich ne smije se brkati s "transcendentalnim
objektom", koji (nasuprot nekim konfuznim i varavim formulacijama u samo-
ga Kanta) nije nournenalan, nego je "nitavilo", praznina horizonta
tiviteta, onoga to stoji nasuprot subjektu, minimalni oblik otpo-
48 Ibid .. str. 100.
49 Ov<lje se paralela izmedu fichteovskog Amtossa i freudovsko-Iacauovske sheme
odnosa izmedu prvobitnog lch [Ur-Ich] i objekta, sa stranim tijelom u sredini, koje remeti
njegovu narcistii'ku ravnoteu, dug proces i strukturiranja tog
unutarnjeg okrnjka, putem kojeg se (ono to doi ivljavamo kao) "izv,mjska, objektivna
zbilja" konstiruira (v. Peto poglavlje u: Slavoj iek, Enjoy YmlT Symptom!, New York,
Routledge 1993).
ra koji jo nije nijedan pozitivan odredeni objekt to ga subjekt u svi-
jetu - Kant rabi izraz Dawider, "ono to nam se suprotstavlja, stoji
nasuprot nama". Taj Dawider nije bezdan Stvari, ne na dimenziju
nezamislivog; on je, naprotiv, sam horizont otvorenosti prema objektivitetu
unutar kojega se pojedini objekti pojavljuju

Fichte je bio filozof primata tl odnosu na teorijski um; stoga smo
sada u poziciji da pokaemo kako nae Kanta na kantovski pris-
tup problematici. U knjizi Kant i problem metafizike Heidegger nastoji
promisliti sam moralni zakon - tojest problematiku urna -suklad-
no istom modelu sinteze uobrazilje kao auto-afekcije, kao jedinstva
aktivnosti (spontaniteta) i pasivnosti (receptivnosti): u svome moralnom
iskustvu, subjekt se zakonu koji nije izvanjski, nego ga je on sam
postavio, tako da je aficirano zovom moralnog zakona oblik
samo-aficiranja u njemu, kao i u zakonu koji karakteIizira autonomni sub-
jektivitet, autonomija i receptivnost se podudaraju. To je izvor svih paI<ldoksa
I Ieideggerova Heidegger najprije svodi vremenitost i zakon na
samo-aficiranje subjekta, a onda ih odbacuje upravo iz tog razloga - jer osta-
ju unutar granica subjektiviteta. Ukratko, Heidegger sam "sub jek-
Kanta, na koje se potom poziva ga ...
Heideggerovo Kantove ke filozof!ie u djelu Kant i
/J1'Oblem metafizike pripada nizu od Heinricha Heinea i
Feuerbacha do Adorna i Horkheimera u Dijalektici prosvjetiteljstva, koji odbacu-
ju Kritiku uma kao Kantovu izdaju subverzivnoga
potencijala njegove Kritike uma: u svojoj misli, Kant postavlja slo-
hodu i moralni zakon kao ono za volju subjekt nije
na fenomenalno iskustvo - to jest kao prozor u umsko,
noumenaino onkraj ili izvan vremena: doslovce, u meta-
fizike. Cijena koju Kant za to jest da mora doseg, temeljnu
ulogu, transcendentalne uobrazilje i njezina pokretanja temporalizacije:
iskustvo slobode i mOl<llnog zakona nije ukOl-ijenjeno u vremenitom samo-afi-
(iranju. Prema Heideggeru, krajnji uzrok tog "povratka" u suprot-
nost izmedu vremenitog i u Kantovu poimanju
\Temena kao pravocrulOg slijeda trenutaka pod i tako,
premda je Kant primoran plizvati vremenska odredenja II svome pojmu sub-
j(,kta qua moralnog (moralnost vremensko napre-
dovanje; samo na koje obitava u vremenu moe djelovati zov
dunosti itd.), u je slobode kadar shvatiti samo kao neto
ukazuje na sferu izvan vremena (na noumena]nu a ne na
.. kstazu drugog, izvornijeg, ne-linearnog modusa vremenitosti.
Ne postoji li neka zbiljska veza Kantove dunosti i
Heideggerova "zova savjesti"? Heideggerov pojam zova savjesti se kri-
tizira zbog njegova formalnog decizionizma: taj je glas formalan, on go-
vori Daseinu da izbor ne nikakva konkretna mje-
rila koja bi subjektu da identificira izbor. (Ishodite tog
zova je eks-timno u lacanovskom smislu: kao to Heidegger, taj zov ne
drugi Dasein ili boanski on dolazi izvana, ali je istodob-
no neto to se javlja Niotkuda, da je to glas samog srca Daseina, koji
ga na njegovu jedinstvenu potencijalnost.) Heidegger povezuje
zov savjesti s motivom krivnje, pojmljene kao a prirori (egzistencijalna) for-
malna Daseina kao takvog: nije to konkretna krivnja u vezi s nekim
odredenim ili nego izraz formalnog da u
Daseina, uslijed njegove i i u usto vrijeme
otvaranja prema potencijalnost uvijek i a priori
nadmauje ozbiljavanje Daseinove egzistencije. Pritom se
govori kako Heidegger "sekularizira protestantski pojam grijeha kao kon sup-
stancijalan s ljudskim postojanjem kao takvim", ga pozitivne
teoloke osnove njegovim redefiniranjem na formalan
Heideggera bi ovdje ipak u'ebalo braniti: ta kritika nije utemeljenija od
standardne kritike da je nardcija revolucije koja
vodi do besklasnog drutva sekularizirana verzija religijske naracije o Padu i
Spasu; u oba bi odgovor trebao glasiti: zato ne bismo obrnuli kritiku
i ustvrdili kako potonja, navodno "sekularizirana" verzija, donosi istinsku ver-
ziju, kojoj je religijska naracija tek mistificirana i naivna anticipacija? Nadalje,
zar se ti heideggerovski pojmovi krivnje i zova savjesti ne oslanjaju na paradig-
matski modernu u<\diciju koja se protee od kantovske etike do striktno
freudovskog pojma Nadja? To ponajprije treba da su formalni
zova savjesti i krivnja striktno dvije strane iste
medalje: upravo zato to nikada ne prima nikakav pozitivan nalog od zova sav-
jesti, Dasein nikad ne moe biti siguran da izvrava svoju pravu dunost te je
stoga krivnja konsupstancijalna s njim. Ovdje imamo posla s reformulac\jom
Kantova imperativa, koji je tautoloki prazan: on kae
da subjekt treba ispuniti svoju dunost ne k(1a je to dunost, i
tako teret odredivdnja sadraja dunosti u cijelosti prebacuje na subjekt.
Heidegger se utoliko s punim opravdanjem, nekoliko godina kasnije (u
predavanjima o biti ljudske slobode iz 1930), zakratko upustio u da
spasi Kantovu Kritiku praktic1wg uma kantovskog moralnog Impe-
l<ttiva u terminima Bitka i vremena, kao zova savjesti koji nas potresa i izvodi iz
uronjenosti u das Man, moralnost onog "tako se to
radi": kantovski um prua pogled na bezdan slobode
onkraj (ili, bolje ispod) tradicionalne
ontologije. To na Kritiku f!raktic1wg uma zasnovano je na
421 lo,", t,", .... , .,,.
uvidu u Kantovu radikalnu revoluciju, koja raskida s
etikom ':,'"hovnog dobra i upravo kao to je uzmaknuo pred bezdanom neza-
mislive Cudovinosti koja vreba u kantovskqj problematici transcendentalne
uobrazilje, tako je Heidegger uzmaknuo i pred razaznatljivom
u kantovskom formalizmu" kada, nakon svoga KeJu'e, Kantu vie nije
pridavao iznimnu ulogu. Od sredine 1930-ih nadalje, Dogadaj istine bitka,
njegovo (raz) otkrivanje, jest ono koje prua povijesno/epohalni
zakon/mjeru onoga to, u naem svakidanjem iskustvu, moe vditi kao
nalog. Kant se time svodi na figuru u nizu koji se protee od Platonove ideje
vrhml10g dobl'a (koja bitak vrhovnom dobru) do modernoga
naklapanja o "vrijednostima"; on polae temelj za moderno
okretanje od pojma dobra, kao inherentnog u poretku bitka samog, prema
pojmu "vrijednosti" to ih ljudska naturaju "objek-
tivnoj" zbilji, tako da njegova revolucija prua kariku u nizu od
platonizma do modernog nihilizma prema vrijednostima. Kant je prvi
odredio volju kao volju za voljom: u svim svojim ciljevima, vo!ja u osnovi
lebe samu, i u tome korijeni nihilizma. Autonomija moralnog zakona
da je taj zakon samo-postavljen: kad moja vo!ja slijedi njegov zov, ona u
sebe samu."()
Heidegger tako svaki uistinu subverzivan potencijal kantovske
revolucUe, njegovo odredenje zakona kao praznog, bilo
kakvim pozitivnim sadrajem (na toj L"lcan zasniva svoju tezu o
Kantovoj filozoftii kao ishoditu razvoja koji kulminira u Freudovu
izumu psihoanalize). Kao to je pokazao Rogozinski, ono to je ovdje
jest trojstvo Heidegger ignorira uzvieno - to jest
izravno povezuje ljepotu s (to je u njegovu
Antigone u Uvodu u 11letafiziku
51
): ljepota je pojavljivanja
Olla jedan od modaliteta Dogadaja istine koji slama na savez sa
svakidanjim tokom stvari - to jest izbacuje nas iz uronjenosti u das Man (u
ono kako "se" to To p"e1aenje preko uzvienog izravnoje povezano s
Ilmetanjem Kanta u platonovski razvoj vrhovnog dobrd - s Heideggerovim
:tO Rogozinski takvom suprotstavlja (h-ugu "podzemnu" tenju II samoga Kanta,
prema kojoj kantovski imperativ zov drugosti koji ne samo to
vlastiti temporalitet (temporalitet koji kida granice pravocrmog slije.
da trenutaka "sada". da je to temporalileI dogadaja slohode, prekida koji se javlja-
jll rx nihilo) nego je takoder l.itkon vie nije utemeljen na volji: popU[ zagoneulOg
zakona Suda u Kafkinom Procesu, moralni imperativ je zakon koji "ne eli nita od tebe".
l; fundamentalnoj rmmoilu.'uosli prema ljudskim bavljenjima zagonet
ka Zakona.
r, I V, Heidegger, An Introduction to Metaph)lSics, str. 146--165.
odbacivanjem kantovske revolucije: ako je lijepo, kao to je ustvrdio
Kant, simbol dobra, onda je uzvieno upravo propala shema zakona.
Ulog u Heideggerovu izravnom povezivanju lijepog s stogaje vii
nego to se moe uzvienog u Heideggerovu Kanta
odgovara njegovom zanemarivanju kantovskog motiva aste forme zakona;
daje kantovski moralni zakon "prazan", oblik, radikalno
na status Kako?
Heidegger, naravno, tematizira ('udovino (bolje kazano, neugodno, jezi-
vo, das Unheimliche, kako on prevodi "demonsko" iz prvoga velikog kora u
Antigom): u podrobnom toga kora u Uvodu u metajiziku on razvija
obrise neodoljivog nasilja prirode, zemlje, kao i nasilja koji,
u jeziku, prirodni tok zbivanja "izbacuje iz kolosijeka" i iskoritava ga za svoje
svrhe. Opetovano ustraje na "izglobijenom" karakteru nije samo nje-
gova borba protiv/sa silama prirode sama ustanova polisa,
poretka, obiljeenaje nasilnog nametanja, utemeljenog u
bezdanoj odluci. Heideggerje, dakle, itekako s\jestan daje svako boravljenje
u poznatom svakidanjem univen:umu zasnovano na
rezolutnog vlastite sudbine: da, da je
prvobitno "izglobljen", samo nametanje nekog "doma [heim]", zajed-
mjesta boravka, polisa, unheimlich, na ekscesnom/nasilnom
djelovanju. Problem je u tome to to Unheimliches ostaje za nj upra-
vo razotkrivanja povijesnog oblika bitka, svijeta, utemeljenog u
zemlji, na kojoj povijesno obitava, napetosti izmedu zem-
lje (prirodnog okruenja) i oblika bitka. l, utoliko uko-
liko je odredeni oblik povijesnog bitka "ljepota", moe se vidjeti smisao
u kojemu su, za Heideggera, ljepota i ono
Kantovsko/lacanovsko medutim, drugu dimenziju:
dimenziju nejo-s\jeLSku, ontoloku, razotkrivanje povijesnog oblika zajed-
sudbine bitka, ali i pred-ontoloki univenum svijeta" u kojemu
parcijalni objekti tumaraju u stanju koje prethodi svakoj sintezi, nalik onome
na slikama Hieronymusa Boscha (koje su striktno korelativne pojavi mo-
dernoga subjektiviteta). Kant s.'lm otvara te jezive pred-ontoloke
sablasnosti, "neumrlih" prikaza, svojim razlikovanjem izmedu negativnog i
5uda.'>2 To nije staro, predmoderno "podzemlje" u
vidu tamnih, niskih slojeva globalnoga poretka u kojima obitavaju
nego neto stricto sensu
Drugim ono to Heideggeru jest radikalni anti-onto-
loki (ili, bolje kazano, anti-kozmoloki) ispad Kantove filozof tie: nasuprot
52 V. 3. poglavlje ll: iek, Tanying With tlU' Negative.
neokantovskim ili epistemolokim pogresl1Im
Kanta, Heidegger opravdano kako Kantova Kritika astog
uma prua temelj nove ontologije i vremenitosti; mu da
antinomije uma nastale Kantovim inzistiranjem na subjekta
podrivaju sam pojam kozmosa kao cjeline univerzuma, kao smislene
ukupnosti okruenja, kao ivota-svij'eta u kojemu obitava neki
povijesni narod. Ili opet kazano - Heideggeru ukidanje
dimenzije (bitka-u-)svijela, kao
kao mtiradikalnije dimenzije kao onog protiv
je nasilno nametanje (novog) poretka - Dogadaja povijesnog
razotkrivanja bitka - obrana.
To nas pak problematici uzvienog koju je Heidegger izostavio u
svome Kanta: kantovski pojam uzvienog striktno je korelativan s tim
ontologije/kozmologije; on predstavlja transcen-
dentalne uobrazilje da zatvori horizont nuan za pqjam kozmosa. {;udovino,
je Kant konceptualizirao u vidovima (od gomile
prirode do Zla), stoga je posve nespojivo s
('uc!ovinim o kojemu govori Heidegger: ono je gotovo suta suproU1ost nasil-
nom nametanju novog povijesnog oblika bitka; naime, sama gesta ukidanja
dimenzije razotkrivanja svijeta. A je zakon prazan/uzvien upravo uto-
liko ukoliko je njegov "prvobitno potisnuti" sadraj bezdan svijeta",
('udovino spontaniteta kojijo nije sputan nikakvim zakonom - freudovskim
terminom: nagona smrti.
Kant s Davidom Lynchom
Kantov pojam transcendentalnog konstituiranja zbilje tako otvara osebujnu
domenu", koja nije ni fenomenalna ni noumenaina, nego stricto sensu
pred-ontoloka. Derridinim bismo je terminima mogli kao spektraI-
llost; lacanovskim bi je pak, bilo odvie ishitreno i neprimjereno
kao fantazmu da je, za Lacana, fantazma na strani stvarnosti
- tojest ona odrava za stvarnost": kada se okvir
dezintegrira, subjekt doivljava "gubitak stvarnosti" i percipirati
stvarnost kao "nestvaran" komarni univenum bez ontolokog teme-
lja; taj komarni univel-zum nije fantazma" nego, naprotiv, ono to ostaje
nd stvarnosti nakon to se stvarnost lii potpore u fantazmi.
Kada, dakle, Schumannov Knrneval- sa svojom "regresijom" u snoviti svi-
jet II kojemu je medu "stvarnim ljudima" nadomjeteno svojevrsnim
krabllljnim plesom gdje nitko nikad ne zna to je ili tko skriven pod maskom
koja nam se suludo smije: stroj, sluzava ivoU1a supstancija, ili (bez sumnje
Ilajuasnije) naprosto "stvarni" dvojnik same maske - uglazbljuje
Iloflinannovo Unheimliche, ono to dobivamo nije "svijet fantazme", nego
prije jedinstven prikaz rastvaranja okvira. Likovi
glazbeno opisani u Karnevalu nalik su sablasnim prikazama koje tumaraju
glavnom ulicom Osla na Munchovoj slici, blijede i s lomnim ali
intenzivnim izvorom s\jetla u pogled kao pred-
met koji nadomjeta oko koje gleda): desubjektivizirani ivi mrtvaci, krhke
sablasti liene svoje tvarne supstancije. Na toj bi pozadini trebalo pristupiti
lacanovskom pojmu "prolaska kroz fantazmu": "prolazak kroz fantazrnu" u
preciznom smislu ne ono to taj termin sugerira zdravorazumskom
pristupu: od fantazmi, od iluzornih predrasuda i pogrenih
opaanja, koja iskrivljuju na pogled na stvarnost, i napokon kako da
prihvatimo stvarnost onakvu kakva jest. .. " U "prolasku kroz fantazrnu" ne
se ukidanju naih tvorevina - naprotiv, s djelom nae
"mate" se jo radikalnije, u svoj njegovoj nesuvislosti - to
jest prije njegove preobrazbe u okvir kqji nam pristup
stvarnosti.
53
Na toj "nultoj razini", koju je izdrati, imamo samo
prazninu subjektiviteta, s mnotvom sablasnih "parcijalnih objekata",
koji su upravo oprimjerenja lacanovske lamelle, neumrloga objekt-libida.
54
Ili
kazano - nagon smrti nije pred-subjektivno nournenaino Stvarno
samo, nego u-enutak "rodenja subjektiviteta", negativue geste
koje stvarnost nadomjeta s membra disjecta, nizom organa
kao dvojnika "besmrtnog" libida. Stvarno prikriveno idejom uma
nije nournenaino, nego taj primordijalni prostor "divlje" uobrazi-
lje, domena transcendentalne slobode/spontaniteta u
obliku, prije bilo kakvom samonametnutom zakonu, domena
koja se otkrivala povremenim pogledima na raznim "ekstremnim"
postrenesansne umjetnosti, od Hieronymusa Boscha do nadrealista.
53 Stoga treba biti veoma oprezan pri obrani teze kako ela feminini subjektivitet
lake razbija fantazme, "prolazi kroz" svoju temeljnu fantazmu, nego masku lini sub-
jektivi!Ct, da ene prema svijetu pliviela/fikcija gaje stav distance
("Znam daje falus, puki privid, ijedino to vai jest Stvarno jouis-
sance" - poznati klie o enama kao subjektima koji mogu lako "vidjeti kroz" sim-
fikcija, ideala, vrijednosti, i fokusirati se na - seks, ... - koje
su zhilja vane i uistinu tvore desuhlimiranu potporu sublimnih privida): takva
distanca n<, svodi se na "prolazak kroz fantazmll", da implicitno reducira fan taz m II
na veo iluzija koje iskrivljuju na pristup s!Vdrnosti "kakva stvarno jest". Nasuprot
koji sc na osnovi lanih dokaza, trebalo hi inzistirati na tome da je
subjekt najmanje osloboden od fantazme.
54 Glede pojma Imlleta, v. Jacques Lacan, Tlu Four Fundament?l Concepts o/Psychoanalysis, New
York: Norton 1979, str. 197-198. lU nastavku citiramo iz: C.et;,; temeljna pojma psihoonaliu,
prev. Miljana Naplijed, Zagreh 1986. - prev.]
""I SO'"' ;,", !.ruM S."
Ta je domena imaginarna, ali jo ne imaginarij kao zrcalno
subjekta s fiksiranom slikom, to jest prije imaginarnog forma-
tivnog za ego. Veliko implicitno Kantovo, dakle, nije
jaza izmedu transcendentalno konstituirane fenomenalne zbilje i transcen-
dentnoga nournenainog nego posrednika"
toga dvoga: ako se njegov slijed misli dovede do mora se pret-
postaviti, izmedu neposredne i ljudske slobode
zakonu, uobrazilje koja je "podivljala" te stvara
sablasne prikaze parcijalnih objekata. Jedino na toj razini, pod vidom parcijal-
nih Iibido-objekata, objekt suodnosan s prazni-
nom subjektovog apsolutnog spontaniteta: ti su parcijalni objekti ("ovdje
krvava glava - oJ1(lje jo jedna sablasna prikaza") oblici pod vidom
kojih subjekt kao apsolutni spontanitet sebe
Koliko je do Lacana, se da njegov prikaz imagi-
narne identifikacije pretpostavlja jaz njome valja ispuniti,
iskustvo "organa bez tijela", le corps marceli, membra disjecta koji slobodno lebde
uokolo - na toj razini nagon smrti u mtiradikalnijem obliku. J,
opet, ta je dimenzija i uobrazilje ona pred
kojom se Heidegger povukao kad je napustio zamisao da zadrli Kanta kao
sredirtiu referentnu u svome razvoju analitike Daseina. Povrh toga, isti
hi potez trebalo ponoviti na razini intersubjektiviteta: heideggerovsko Mit-
Sein, da je Daseinov bitak-u-svijetu u odnosu s drugim
[)aseinima, nije primarni fenomen. Njemu prethodi odnos s drugim subjek-
tom koji jo nije uistinu "subjektiviziran", partnerom u diskurzivnoj situaciji,
ali ostaje kao eks-timno strano tijelo apsolutno blizu nama.;5 Za
Freuda i Lacana, "susjed" je definitivno jedno od imena za ono das Ungeheure,
u procesu "edipalizacije", uspostavljanja vladavine
zakona, u pitanju je upravo proces "oplemenjavanja" te drugosti,
njegova preobraavanja u partnera unutar vidokruga diskurzivne komunikaci-
je. Umjetnik koji je danas doista opsjednut uobraziljom u njenoj
dimenziji, jest David Lynch. Nakon izlaska Eraserheada, njego-
va prvog filma, su kruiti glasine kqjima se hUelo objasniti
njegovo djelovanje:
Tada se govorkalo kako bntianje ultra-niske frekvencije u glazbenoj pozadini
filma na podsvijest gledatelja. lJudi su govorili da taj zvuk, premda
izaziva nelagode, Biloje to prije vie od deset go-
dina, a filtn se zvao Emserhead. se sada na nj, moglo bi se daje prvi
55 Vidi, opet, 3. poglavlje ll: iek, 'Ifmying With the Negative.
dugometrdni film Davida Lyncha bio tako snano audio-vizualno iskustvo da su
ljudi morali izmi.ljati objanjenja ... dotle da su govorili kako

Status toga glasa koji nitko ne moe opaziti, ali koji ipak vlada nama i stvara
materijalne nelagode i jest u
lacanovskom smislu tog pojma. je razlikovati taj glas od glasa
koji je objekt halucinacije: u psihozi (paranoji) , za
glas ne samo to se pretpostavlja da postoji i djeluje nego subjekt
zapravo tei da ga Drugi primjer istoga glasa nalazimo
moda) u lovu: kao to je poznato, lovci koriste male metalne zvidaUke da
dostignu svoje pse; zbog njihove visoke frekvencije, samo ih psi mogu i
reagirati na njih to, naravno, daje povoda ustrajnom mitu da mi ljudi ne
taj zviduk (ispod praga svjesnog opaanja) i poko-
ravamo mu se ... Savren primjer paranoidnog prema kojemu se
ljudi mogu kontrolirati putem nevidljivih/neopazivih medija.
To je doivjelo izravan zaokret tl potcije-
njenom filmu Johna Carpentera They Live (1988), u kojemu samotna skitnica
stie u Los Angeles i ustanovljuje da naim drutvom vladaju
vanzemaljci, su ljudske obrazine i subliminaIne reklamne poruke vidljive
samo kroz posebne kada nataknemo te posvuda oko sebe
moemo opaziti naloge ("Kupi ovo!", "Skreni u ovaj itd.) koje
i pokoravamo im se a da ih nismo svjesni. I opet, te ideje
upravo u njenoj naivnosti: kao da je suviak ideolokog mehanizma
nad njegovim vidljivim prisustvom sam materijaliziran na drugoj, nevidljivoj
razini, tako da, s posebnim moemo doslovce "vidjeti ideolo-
"
...
Na r,uini samoga govora, jaz zauvijek razdvaja ono to smo u iskuenju
nazvati proto-govor ili "jezik po sebi" od 'Jezika za sebe", eksplicitne
registracije. Primjel-ice, dananji seksualni psiholozi kau nam da
je, i PI ije nego to par iznese namjeru da ode zajedno u krevet, sve
na razini aluz\ja, jezika tijela, razmjena pogleda ... Zamka koju
ovdje valja jest prenagljena ontologizacija toga "govora po sebi", kao da
govor zapravo sam pred-postoji kao neka vrst potpuno konstituiranog "govo-
ra prije govora" - kao da taj "govor avant la lettre' uistinu postoji kao drugi,
56 \'ttii Konno. "Noise Floats, Nighl Falls", u David Lynch: Painlings and Drawings, Tokyo:
Tokyo Museum of Contemporary ArI 1991. sIr. 23.
57 Naravno, ostie otvoreno pitanje do koje mjere je lo paranoidno doista oprav-
dano tl slubuu slIbliminalnog oglaavanja.
temeljniji, u cijelosti konstituirani jezik, koji svodi normalni, "eksplicirni" jezik
na njegov sekundarni povrinski odraz, tako da su stvari zapravo
prije nego to se o njima progovori. Nasuprot toj iluziji, treba
imati na umu da taj drugi proto-govor ostaje virtualan: on postaje zbiljski tek
kad mu se opseg postavi kao takav, u eksplicimoj Najbolji
dokaz tome je da je taj protojezik nesvodivo ineizraziv:
on je "bremenit ali s nekim slobodno
na zbiljsku simbolizaciju koja bi mu dala definitivan
smisao ... U odlomku iz pisma lady Ottoline Morrell, u
kqjemu se okolnosti u kojima joj je izjavio ljubav, Bertrand Russell
poziva se upravo na taj jaz koji zauvijek razdvaja proto-
govora od eksplicimog sim iskaza: "Nisam znao da le volim dok
nisam sebe kako ti to govorim - sam pomislio: 'Boe dragi, to sam
to rekao?', a onda sam znao da je to istina.'.o8 I opet, pogreno je taj
prijelaz s Po-sebi na Za-sebe kao daje, duboko u sebi, Russell znao daje
voli": taj efekt onog strikmo je retroaktivan; njegova je vremenitost
!iliur to jest Russell nije bio zaljubljen u nju sve vrijeme a da to nije
znao; prije, on biti bio zaljubljen u nju.
Prvi koji je u povijesti f1Iozofue pristupio tome stranom pred-
ontolokom,jo-ne-simboliziranom tkanju odnosa nije bio nitko drugi do sam
Platon, koji se, u svome kasnom dijalogu Timej, primoranim pret-
postaviti neku maternicu-spremnicu svih oblika kojom upravljaju
njena vlastita kontingentna pravila [chora] - ov(lje je ne poistovijetiti
ishiu'eno to chora s aristotelovskom tvari [hyle]. Medutim, je
idealizam velik probqj ocrtavi precizne obrise te pred-ontoloke
dimenzije sablasnog Stvarnog, koje prethodi i ontolokom konsti-
luil-anju zbilje (nasuprot standardnom klieu prema kojemu su ide-
alisti zastupali svodenje sveukupne zbilje na proizvod samo-
posredovanja Kant je prvi tu pukotinu u ontolokom zdanju
zbilje: ako (ono to doivljavamo kao) "objektivna zbilja" nije naprosto dano
"tamo vani" te da je subjekt opazi, nego umjetan sloaj konstituiran
aktivnim sudjelovanjem subjekta - to jest mmscendentalne sinteze -
onda prije ili kasnije iskrsava pitanje: koji je status stranog X koji prethodi tran-
scendentalno konstitllit'anoj zbilji? F.WJ. Schelling dao je najpodrobniji
pl-ikaz toga X u svome pojmu "temelja postojanja" - onoga to II Bogu
samome jo nije Bog": 'boansko ludilo", pred-ontoloko
"nagona", pred-ontoloko Stvarno koje zauvijek ostaje neuhvatljivi temelj
[)8 Navedeno iz: R.v\!. Clark. Lifr of Bertrand Russell. London: Weidenfeld & Nicolson
1975, sIr. 176.
"'" DI' "H ''''"149
postojanja koji se nikad ne moe pojmiti "kao takav", tek nazreti u samoj gesti
njegova ... ')\) Premda se ta dimenz\ja moe posve stranom
Hegelovu "apsoluUlom idealizmu", ipak je upravo Hegel iznio njen
opis u navedenom odlomku iz Jenaer Realphilosophie. n\je li pred-ontoloki
prostor sv\jeta", u kojoj "tu krvava glava - tamo jo jedna b\jela,
sablasna prikaza, odjednom ovdje pred njim, ijednako tako najjez-
grovit\ji opis Lynchova univerzuma?
Ta pred-oIltoloka dimenzija se razabire kroz
hegelovsku gestu prometanja epistemolokog u ontoloki
nedostatak. To sve to Hegel, na neki nadomjetanje
poznatoga Kantovog mota o transcendentalnom konstituiranju zbilje ("uvjeti
nae spoznaje istodobno su mjeti predmeta nae
spoznaje") njegovim negativom - nae spoznaje
da obuhvati cjelinu bitka, neumitno zaplitanje nae u protuslovlja i
nedosljednosti) luedno je samoga predmeta nae spoznaje, to
jest jazovi i praznine u naoj spoznaji zbilje istodobno su jazovi i praznine u
samome "stvarnom" ontolokom zdanju. Moglo bi se daje Hegel ov(lje
suta suproUlost Kantu: ne gradi li on, u jasnom kontrastu spram Kantove
tvrdnje da je pojmiti univerzum kao cjelinu, posljednje i muambi-
ciozn\je globalno ontoloko zdanje ukupnosti bitka? T,U medutim,
zavarava: u njemu se proputa u()('iti kako je najunutarnj\ji dijalek-
pmcesa meduigra epistemoloke zapreke i epistemoloke mrtvouzice.
T\jekom refleksivnog obrata, subjekt je primoran ustvrditi kako
nedostatnost njegove spoznaje s obzirom na zbilju signalizira radikaln\ju
nedostatnost same zbilje (vidi standardni pojam "kritike ideologi-
je", temeljna premisa ta da "neadekvatnost" ideoloki iskrivljenog pogle-
da na drutvenu zbilju n\je naprosto epistemoloka pogreka, nego istodobno
ukazlue na mnogo <'injenicu da je neto zacijelo strano naopako sa
samom naom drutvenom zbiljom - samo drutvo je po sebi "naopako"
stvara "naopaku" svijest o sebi). Hegel je ovelje vTlo precizan: ne samo da
inherentne nedosljednosti i protuslovlja nae spoznaje ne istu da
funkcionira kao "istinska" spoznaja zbilje nego "zbilja" (u najuobibuen\jem
smislu izvanjske zbilje" nasuprot "pukim postoji samo
utoliko ukoliko se domena Pojma otuduje od sebe, c\jepa, nekom
radikalnom mrtvom t()('kom, u neku nedosljednost.
Da bi se stekla priblina predodba o tome vrtlogu, prisje-
timo se opozic\je medusobno svjetlosti:
59 Za detaljan prikaz v_ Slavoj iek, Thl' indivi5ibIR Rnrlllindn: lin Es;ay on Schdt;ng and Relnlrd
Malin:>. London: Verso 1996,
s\jetlosti sastavljene od i svjetlosti koja se sastoji od valova - "Ijecnje"
kvantne fizike (s,jet1ostje u isti mah) prebacuje tu opozic\ju u "st.var po
sebi", s nunim ishodom da sama "objektivna zbilja" gubi svoj cjeloviti onto-
loki status - da se pretvara u net.o t.o je ontoloki nepotpuno, sastavljeno od
entitet.a je status u kona<'nici virtualan. Ili pak pomislimo na to kako je uni-
verzum to ga rekonstruiramo u svome umu dok neki roman pun
"rupa", ne posve konstituiran: kada Conan Doyle opisuje stan Sherlocka
Holmesa, besmisleno je upitati koliko je knjiga bilo na policama - pisac
\I svome umu naprosto n\je imao preciznu predodbu o tome. to, medutim,
ako - barem na razini - isto vrijedi i za samu zbilju?
(uvena izreka Abl-ahama Lincolna: "Moete varati sve ljude neko vr\jeme i
neke ljude sve vr\jeme, ali ne moete varati sve ljude sve vr\jeme", je
dvosmislena: li to da postoje nelii ljudi koje se ul!ijek moe prevadti, ili
da u svakoj prilici net/lO biti prevaren? to, medutim, ako je pogreno upi-
tati "to je Lincoln zapravo mislio?" N\je li n ,u\jeroja tn \je rjeenje te
Lagonetke to da sam Lincoln n\je bio svjestan dvosmislenosti daje naprosto
jelio nabaciti duhovitu dosjetku te mu se ta "nameulUla" jer je
"zvm'ala dobro"? I to ako takva situac\ja u te isti [ovdje:
ista "saiva" temeljnu i lienost dokazne snage koja
opSl<Ue na razini saddaja pripada i onome to nazivamo "zbiljom"?
to ako je naa drutvena zbilja takoder konstruirana" u tom
radikalnom smislu, tako da, u svrhu odravanja privida njene konzistentnosti,
jedan prazni (ono to je Lacan nazvao
mora pokriti i prikriti ontoloki jaz?
Jaz, dakle, koji zauvijek razciv,ua domenu posredovane,
ontoloki konstituirane) stl!arnosti od neuhvatljivog i utvarnog stvarnog koje
mu prethodi, jest kruc\jalan: ono to psihoanaliza naziva "fantazmom" tenja
je da se jaz premosti (krivim) pred-ontolokog stvamog kao
naprosto dmge, "temeljnije" razine stvarnosti - na predontoloko stvarno fan-
tazma projicira oblik konstituirane zbilje (kao u pojmu druge,
zbilje). Velika Lynchova zasluga je u tome da se odupire ovom
uistinu iskuenju da zatvorijaz izmedu tih predontolokih poja-
\,,\ i razine stvarnosti. Mimo njegove primarno vizualne procedure za
prenoenje utvarne dimenz\je stvarnog (pretjerani groplan prikazanog pred-
meta, koji ga nestvarnim), treba se na na se Lynch
igra sa sablasnim zvukovima neodrediva podr\jetla. Komarnu sekvencu iz
(rndeka slona, primjerice, prati zvuk koji kao da prelazi
granicll to unutarnje od vanjskog: kao da se, u tom zvuku,
iwanjsllOst stroja podudal-a s posvemanjom intimnol'u unutarnjosti tijela, s rit-
mom srca koje Ne prua li ta podudarnost u samoj srLi subjektova
njegove/njezine ivotne supstanc\je, savrenu ilustl'ac\ju za lacanovski pojam
fks-timnosll?
PRVI DIO: "No< SVIJETA" 51
Na razini govora, moda najbolja ilustracija toga jaza jest scena u
Dini kada, u s Carem, predstavnik svemirskog ceha
isputa nerazumljivi apat kqji se pretvara u artikulirani govor tek prolaskom
kroz mikrofon - lacanovskim terminima kazano, kroz medij velikog Drugog.
U Twin Peaksu takoder patuljak u Crvenoj kolibi govori nerazumljiv, iskrivljeni
engleski, koji postaje razumljiv tek s podnaslova, koji ovdje preuzima
ulogu mikrofona, to jest medija velikog Drugog ... U oba Lynch otkri-
va jaz koji zauvijek razdvaja predontoloki govor, to stvarnog", od
potpuno konstituiranog logosa.
To nas dovodi do fundamen taine
ontologije: minimalnog jaza, odgode, koja zauvijek razdvaja neki dogadaj
"po sebi" od njegova upisa/registracije; taj se jaz moe ra-
zabrati u vidovima od kvantne fizike (prema kojoj neki
"postaje on sam", u cijelosti se aktualizira, tek svojim registriranjem u svome
okruenju - to jest u trenutku kad ga okolina "opazi") do postupka
"dvostrukog kadriranja" u hollywoodskim komedijama (rtva pre-
vare ili s ironijom, prima dogad<u ili iskaz koji za nju
katastrofu, nes'ljesna njegovih posljedica; potom, nakon minimalnog
protijeka vremena, najednom se strese ili stisne - poput oca koji, doznavi
da je njegova neudana, nevina trudna, najprije spokojno veli: "U redu,
u ('emu je frka?", i tek poslije, nakon nekoliko sekundi, problijedi i
vikati...). Ovdje imamo posla s po hegelovski - minimalnimjazom izmedu
onog "po sebi" i "za sebe"; Derrida je opisao t<U jaz s obzirom na pojam
dara: dokle god dar nije prepoznat, on "nije" u cijelosti dar; u trenutku kad
ga se prepozna, vie nije dar da se naao II krugu razmjene.
Jo jedan egzemplaran bila bi napetost u ljubavnom
odnosu: svi poznajemo situacije neposredno prije nego to se razbije
tiina - dvoje partnera su u'ljereni u uzajamnu erot-
ska napetost visi u zraku, sama situacija se "bremenita" kao
da se survava prema na traga za koja je imeno-
vati - pa ipak, jednom kad jc nikad posve ne nuno
izaziva efekt je izgubljena, svako je

Taj paradoks ukazuje na materijalizma
kojaje najjasnije u teoriji kaosa i kvanmoj fizici (i koja, moda, defini-
ra ono to nazivamo "postmodernizmom"): pristup zanemaru-
je pojedinosti razotkriva (ili stvara) koje ost,uu izvan dosega
detaljnog, odvie podrobnog pristupa. Kao to je poznato, teorUa kaosa
rodena je iz nesavrenosti mjernog aparata: kada su isti podaci, opetovano
procesuirani istim kompjutorskim programom, doveli do radikalno
rezultata, znanstvenici su postali svjesni da razlika u podacima, odvie mala da
bi bila zabiljeena, moe proizvesti gargantuovsku razliku u
KAKUIVI SUBJEKT
ishodu ... Isti paradoks na (ljelu je u samome temelju kvantne fizike: uda-
ljenost od "stvari po sebi" (konstitutivna nepreciznost naega mjerenja, to jest
barijera "komplementarnosti" koja nas da istodobno izvodimo
mjerenja) dio je "stvari po selli", ne tek na epistemoloki nedostatak: to jest da
bi se (ono to opaamo kao) "stvarnost" pojavila, neke njene osobine mOTaju
os/ali "neodnxlene".
Nije li jaz izmedu razine kvanmih potenc\jalnosti i momenta "regis-
tracije" koji joj d<Ue aktualnost na neki homologan s logikom
"dvostrukoga kaciJiranja" - s jazom izmedu samog dogadaja (otac kojega
oba\jetav,uu o i registracije - momen-
ta kad se pmces 'Javlja za sebe", registrira se? Od je vanosti ovdje raz-
lika izmedu toga pojma registracije"
koja, "nakon daje aktualnost je posrijedi, i
esse = j}(miln: registracije, "dru-
gog kadra", uvijek dolazi nakon minimalne odgode i ostaje zauvijek nepot-
pun, koji ga razdvaja od onog po-sebi registriranog procesa - pa
ipak, upravo kao takav, on je dio "stvari same", kao da "stvar" o kojoj je
moe u cijelosti ostvariti svqj ontoloki status tek putem minimalne odgode u
odnosH na sebe samu.
Paradoks, dakle, u ('injenici daje "[ana" pojava sadliana unutar
"stvoTi same". A upravo u lome 'Jedinstvo bili i
koje potpuno plitkosti o tome kako se "bit
mora pojaviti" itd.: priblian "pogled izdaleka" zanemanue sve pojedi-
nosti i se na "puku pojavu" blii je "biti" nego pogled izbliza; "bit"
neke stvari stoga paradoksalno konstituira samu sebe upravo putem ukla-
"lane" pojave iz zbiljskoga u njegovoj neposrednosti.f,o Tako imamo
Iri elementa, ne samo bit i njezinu pqjavu: prvo, tu je zbilja; unutar je
napokon, na tom zaslonu, pojav!jlue se "bit". Kvaka
je otuda u tome daje pojava doslovce pojavljivanje/iskrsavanje biti - to jest
jedino mjesto gdje bit obitava. svodenje zbilje kao
takve, u njenoj ukupnosti, na puku pojavu neke skrivene biti, ov<lje poci-
haClue: unutar same "zbilje" mora se crta koja razdv;ua
"sirovu" zbilju od zaslona kmz kqji se pqjavljuje skrivena bit zbilje, pa ako
nklonimo taj medij pojavljivanja, gubimo i samu 'bit" koja se u njemu
pojavljuje ...
/-j0 [SLO vrijedi za kantovski moralni zakon; ako mu se odvie prihJiitno, njegova uzviena
odjednom se U uasni bezdan Stvdri prijeti progutati subjekt.
PRVI DIO, o'"' """'"153
Kantov akozmizam
S te se moe jasno vidjeti gdje to Kam pred bezdanom tran-
scendentalne uobrazilje. Prisjetimo se njegova odgovora na pitanje to bi nam
se dogodilo kad bismo stekli pristup noumenainom podru<ju, stvarima po
sebi: ne to ta vizija koji se pretvara u beivotnu lutku zbog
izravnog uvida u <'udovinost boanske stvari po sebi izaziva takvn nelagodu
medu Kantovim komentatorima se ili utke prelazi preko nje, ilije se
odbacuje kao neto jezivo i neuntiesno): to to Kam iznosi nije nita manje
negoli ono to smo u iskuenju nazvati temeljnom Iwn/lnJskom fantazmom, dru-
gom scenom slobode, spont<moga slobodnog scenom u kojoj se slo-
bodni pretvara u beivoUIU lutku preputenu na milost i nemilost
Bogu. Njena je pouka, dakako, u tome da nema <ljdarnog slo-
bodnog bez te potpore, bez te druge scene u kojojje on
u potpunosti manipulh-an Drugim. Ukratko, tu bi kantovsku zabranu
izravnog pristupa noumenaInom trebalo preformulirati: ono to
nam mora ostati nedostupno nije noumenaino zbi!jsko, nego sama naa
temeljna fantazma - u trenutku kada se suvie priblii jezgd,
subjekt gubi konzistenUlOst svoga postojanja.
Prema Kantu, dakle, izravni plistup noumenaInom liio bi nas
samoga "spont<miteta" koji tvori sr U"anscendentalne slobode: pl-e tvorio bi nas
tl beivotne automate, dananjim pojmovima, u kompjutore, u
strojeve". No je li t<ti doista neizbjean? Je li status sv\jesti u osnovi
onaj slobode u sustavu radikalnog determinizma? Jesmo li slobodni SlUTIO uto-
liko ukoliko ne uspijevamo prepoznati uzroke k(tii nas Da bismo se
izbavili iz tog kripca, trebamo ponovno prometnuti ontoloku prepreku II po-
zitivan ontoloki uvjet. To pogreka (samo)svijesti s
krivim prepoznavanjem, s epistemolokom preprekom, jest u tome da uporno
(nanovo) uvodi predmoderni, "kozmoloki" pqjam zbilje kao pozi-
tivnog poretka bitka: II takvome u c\jelosti konstituiranoIl1 pozitivnom 'lancu
bitka" nema, dakako, mjesta za subjekt, pa se dimenzija subjektiviteta moe
pojmiti samo kao neto strogo suovisno s epistemolokim neprepoznavanjem
istinskog pozitivitet<l bitka. Sljedstveno tome, jedini da se
objasni status (samo)svijesti jest utvrdivanje (mtolo.ke nepotpunosti same "zmije":
"zbilja" samo ukoliko ontoloki jaz, pukotina, u samome
srcu - to jest eksces, strano t\jelo se ne moe integrirati II nju.
To nas pojmu svijeta": II tome prekidu pozitivnog
poretka zbilje se s ontolokim j azom zbog kojega "zbi!ja" nikad nije
potpun, u sebi zatvoren, pozitivan poredak bitka. Tek to iskustvo
iz zbilje, apsolutnog samo-saimanja, objanjava tajanstvenu
u<ll1scendentalne slobode - za (samo)svijest kqja je uistinu "spon-
t<ma", spontanitet n\je lJ('inak neprepoznavanja nekog "objektivnog" procesa.
541 l""" ,,", SoruM ,""OO
Jedino smo na toj razini kadri pravo ocijeniti Hegelovo
daleko od toga da bi se s Kantove kritike na
metafiziku koja izraava umski ustroj kozmosa, Hegel u
ishod kantovskih kozmolokih antinomija (i iz njega izvodi posljedice) - "koz-
mosa" nema, sam pojam kozmosa kao ontoloki cjelovito konstituirana pozi-
tivnog totaliteta jest nekonzistentan. U to ime Hegel t<lkoder odbantie
Kantovu viziju bi se, zbog svoga izravnog uvida u
boanskog bitka-po-sebi, pretvorio u beivotnu lutku: takva je vizija besmisle-
na i nedosljedna da, kao to smo istaknuli, potajice nanovo uvodi
ontoloki cjelovito konstituiran boanski totalitet: svijet samo kao sup-
stancija, a ne t<lkoder i kao subjekt. Prema Hegelu, fantazma takve preobrazbe
u beivotnu lutku-instrument ('uclovine boanske volje (ili hira),
koliko god se nadavala uasnom, nagovijeta uzmicanje pred plavom
a to je bezdan slobode, svijeta". Hegel, dakle, "prolazi
kroz" tu fantazmu njenu funkciju u ispunjavanju predonto-
lokog bezdana slobode - to jest pozitivnu scenu u se
subjekt u pozitivan noumenaini poredak.
To je naa razlika u odnosu na Rogozinskog: u odgo-
voru na pit<lnje: "Sto lei s onu stranu uobrazilje? Koji je to
bezdan?" Rogozinski traga za ne-nasilnim, pred-sintetskim, pred-imaginativ-
nim jedinstvom u raznolikosti, za "tajnom vezom izmedu stvari", utopijskom
Tajnom Harmonijom onkr,ti fenomenalnih veza, misterioznim ivo-
tom Univel-luma kao vremensko-prostornim ne-nasilnim jedinstvom
raznolikosti, a to je zagonetka koja je Kanta tijekom njegovih posljed-
njih godina (opus Posthumum). Iz nae perspektive, medutim, ta tajna har-
monija je upravo iskuenje kojemu se treba oduprijeti: problem je za nas u
tome kako pojmiti gestu subjektiviteta, "pasivno nasi!je", nega-
tivni (jo ne uobrazilje, nego) apstrakcije, u svijeta".
'[ll "apstrakcija" je bezdan to ga skriva ontoloka sinteza: transcendentalna
uobrazilja koja zbilju - kao takva, onaje t<ljnovitog iskrsavanja
transcenden talnog "spon t<ln ite ta ".
Problem s Heideggerom je stoga u tome to on analizu she-
matizma na transcendentalnu analitiku (na razum, kategorije konstitutivne za
zbilju) te proput<l razmotriti kako se problematika shematizma nanovo javlja
u Kritici rasudne gdje Kant poima uzvieno upravo kao pokuaj da se she-
matiziraju same ideje uma: uzvieno nas s neuspjehom uoblazilje, s
onim to ost<lje zauvijek i a pdori ne-uobrazivo - i tu subjekt kao
prazninu negativi teta. Ukratko, upravo zbog svoje analize she-
matizma na transcendentalnu analitiku, Heidegger nije u usmje-
riti se na ekscesnu dimenziju subjektiviteta, na njegovo inherentno ludilo.
Iz nae perspektive, problem s Heideggerom je, u analizi, slje-
lacanovsko nam da u kartez\janskom subjektivitetu
iznesemo na vi(lje\o njegovu inherenU1u napetost izmedu momenta ekscesa
zla" kod Kanta, svijeta" kod Hegela ... ) i kasnijeg pokuaja
da se t<y eksces Uvijek iznova, post-kartezijanski
su filozofi primorani, unutarnjom logikom svoga filozofijskog projekta,
artikulirati stanovit ekscesni momem "ludila" inherenU10g cogitu, koji potom
smjesta nastoje "renonnalizirati". A problem s Heideggerom je u tome to
njegovo poimanje modernog subjektiviteta, se, ne objanjava taj inher-
enU1i eksces. Ukratko, to poimanje naprosto ne "pokriva" onaj vid cogita koji
navodi Lacana na tvrdnju da je cogito subjekt nes\jesnog.
Ili - da to kaemo na jo jedan - paradoksalno Lacanovo
koje prolazi i medu njegovim
pristaama, jest to da se, upravo u ime psihoanalize, Modernom Dohu,
"dekontekstualiziranom" subjekta. To jedan
od kliea dananjeg prisv<uanja Heideggera jest naglaavanje kako
je on, uz Wittgensteina, Merleau-Pontyja i druge, razradio okvir koji
nam da se oslobodimo pojma subjekta kao
autonomnog koji, iz svijeta, poput pwcesuira
podatke to mu ih pmaju osjetila. Heideggerov "bitka u svijetu"
ukazuje na nau nenadmaivu i nesvodivu "ukopanost" u konkretni i
kontingentni ivot-svijet: mi smo u svijetu, angairani u egzistenci-
jalnom projektu na pozadini koja naem i zauvijek ost,ue
neprozirni horizont u koji smo kao A je na
istoj liniji suproU1ost izmedu sv\jesti i nes\jesnog: besgelesni Ego
predstavlja racionalnu svijest, dok je "neS\jesno"
pozadinom nikada ne moemo u cijelosti ovladati da smo uvi-
dio nje, u nju.
Lacan, medutim, u gesti, tvrdi upravo suprotno:
freudovsko "nes\jesno" nema ba sa strukturalno nunom
i nesvodivom p(>zadine, ivoU1og komeksw u koji smo, uvijek-
angairani uloeni; "nes\jesno" je, prije, hesgelesni racionalni
stroj koji slijedi svoj put bez obzira na zahgeve subjektova ivota-svijeta; ono
predstavlja racionalni subjekt utoliko ukoliko je on izvorno "izglobljen", u
neskladu sa SV(!jolll kontekstualizil"anom situacijom: "neS\jesno" je pukotina
koja subjektov prvobiU1i poloaj dmgim od "bitka u svijetu".
Na wj se takoder moe pruiti novo, l:jeenje staroga
fenomenolokog problema, naime, kako se subjekt moe izdvojiti iz svoga
konkreU1og ivota-svijeta i (hivo) shvatiti sebe kao besgelesnog racionalnog
do tog izdvajanja moe samo zato to u subjektu od samog
postoji neto to se odupire njegovu potpunom u njegov
kontekst ivota-svijeta, a to "neto" je, dakako, nesvjesno kao stmj koji
se ne obazire na zahgeve zbilje". To pokazuje kako, u napetosti
izmedu nae umnjenosti u svijest kao angairanih i
sloma te uronjenosti u geskobi, za nes\jesno nema mjesta. Paradoks je u tome
da, jednom kad izbacimo kartezijanski racionalni subjekt samosvijesti, gubi-
mo i nes\jesno.
Modaje to moment istine u Husserlovu odupiranju da prihvati
Bitak i mijeme- u njegovu inzistiranju na tome da Heidegger pmmauje pravo
transcendentalno mjesto fenomenoloke e/Johe i naposljetku iznova poima
/)asein kao S\jetovno premda taj prigovor st1icio sensu promatye metu,
on izraava toga kako, u Heideggemvu pojmu bitka-u-svijetu,
"ludila" koja karakterizira kartezijanski subjektivitet, cogita u
sehe, svijeta, ... Poznato je kako je Heidegger preokre-
nuo kantovsku tvrdnju kako je veliki skandal filozof ye t<y da pr\jelaz s
naih predodbi predmeta na predmete same nije uistinu dokazan. Prema
Ileideggeru, pravi skandal je u tome to se wj prijelaz kao prob-
lem da je uslijed samog poloaja Daseina kao bitka-u-svijetu, kao uvi-
zauzetog predmetima, sama formulacija takvog "pmblema" besmisle-
na. Iz nae pel"spektive, medutim, t,u "pl"ijelaz" (g. ulazak subjekta u sv\jet, nje-
govo odnosno njezino konstituiranje kao angairanog u stvarnosti, u
je ne samo da je legitiman problem nego je istinski prob-
lem psihoanalize.
fil
Ukratko, Freudovu tvrdnju kako je "neS\jesno izvan vre-
mena" teim na pozadini Heideggerove teze o vremenitosti kao onto-
lokom horizontu iskustva bitka: upravo ukoliko je "izvan vremena", stat.us
nesvjesnog (nagona) je (kao to je ustvrdio Lacan u Seminam XI) "predonto-
loki". Predontoloko je domena svijeta" u kojojje praznina subjektivite-
la sa spektraInom "parcijalnih objekata", bombardi-
rana tim utvarama onog le corps morcete. Ono s ovdje imamo posla jest
domena radikalne fantazme kao pred-vremenite prostornosti.
Husserlovo razlikovanje izmedu eidetic7le i fenomenololw-transcendentalne
redukcije ovdje je u fenomenoloko-transcendentalnoj redukciji
llita nije izgubljeno, cjelokupan tok pojavaje zadran, mijenja se samo egzis-
tencijalni poloaj subjekta spram njih - umjesto da tok pojava kao da
ove ukazuju na (predmete i stanja stvari) koja postoje "po sebi", vani u
svijetu, fenomenoloka redukcija ih "derealizira", ih kao ne-
supstancijaIni pojavni tok (pomak je moda blizak nekim
hudizma). Ova "rastavljenost" od zbilje izgubljena je u Heideggerovu pojmu
li I S tog je stajalita nanovo Husserlove kasne rukopise o "pasivnoj sintezi",
objavljene nakon njegove smrti tl Hussrriialli, s ohzirom na na
Heideggeru - to jest pred kojim je Ileidegger uzmaknuo. Moda
kasniji Husserl nije bio zadubljen u filozofijski koji se uslijed vdikog
proboja Bit/Ul i tnnnena pokazao zastal:ielim ... V. Edmund Husserl, Anat)s"n zur passivtm
Synthesis, Husserliana, sv. XI, Haag: Martinus Nijhotf 1966.
PIVI 010, ,., """"157
Daseina kao u svijetu". S druge strane, premda se moe
da je Husserlova fenomenoloko-transcenden talna redukcija suta suprotnost
kantovskoj transcendentalnoj dimenziji (dimenziji a priori u\jeta iskustva),
veza s Kantom ipak postoji. U svome neobjavljenom rukopisu
"Kan tov materijalizam Paul de Man se na kan tovsku prob-
lematiku uzvienog kao mjesto Kantova materijalizma:
Kantovo gledanje svijeta upravo kao to ga se [wie mml ihn sieht] apsolutni je,
radikalni f<mnalizam lien referencije ili semioze ... upravo je radikalni
formalizam koji sud u dinamici ono to se naziva
materijalizmolIl.
Heideggerovim terminima kazano, iskustvo uzvienog ukida na angaman u
svijetu, nae bavljenje predmetima kao lIpIetenima u sloenu
mreu i uporaba koje tvore tkanje naeg ivota-svijeta. De Manova
paradoksalna tvrdnja tako se suprotstav\ja tezi prema kojoj mate-
rijalizam valja locirati na razini nekog pozitivnog i odredenog sadraja koji se
uklapa u prazan formalni (u materijalizmu, sadr'ti generira i odreduje
formu, dok idealizam postulira formalan a priori nesvodiv na sadr',ti koji
kao i na razini bav\jenJa predmetima za razliku od nji-
hove pasivne kontemplacije. U iskuenju smo paradoks dopuniti jo jed-
nim: Kantov materijalizam je u materijalizam uobrazilje,
Einbildungskrafta koji prethodi svakoj ontoloki konstituiranoj zbi\ji.
Kad govorimo o svijetu, trehali bismo, naravno, imati na umu da imamo
posla s dvama njegovim pojmovima: (l) tradicionalnim pojmom svi-
jeta kao ukupnosti svih uredenog "velikog lanca bitka", unutar kojega
zauzima odredeno mjesto kao jedno od (2) heideggerovskim,
fenomenoloki zasnovanim pojmom svijeta kao horizonta razotkri-
vanja bitka, pmanja povijesnom Daseinu koji projicira svoju
na pozadini u konkretnu situaciju. (Stoga, kada naidemo na pred-
met iz daleke povUesne prolosti - recimo, neko srednjo\jekovno orude-ono
to ga "prolim" nije njegova starost kao takva, nego daje on
trag jednog svijeta (povijesnog razotkrivanja bitka, medusobno
povezanog i drutvenih praksi) koji vie nije izravno "na".
Kad sada tvrdimo daje Kant, u svojim antinomijama uma, uzdr-
mao pojam svijeta (njegovu ol1l0loku valjanost), nije li ta tvrdnja
na tradicionalni metafizi('ki pojam svijet.. kao ukupnosti svih (koji je
uistinu onkraj horizonta iskustva)? Povrh toga, ne li
pojam transcendentalnog horizonta (u opreci spram noumenaIne transcen-
na heideggerovski pojam svijeta kao povijesnog horizonta
razotkrivanja bitka, samo ako ga od kartezijanskih fizikalnih kono-
tacija (kategorija razuma kao pojmovnog okvira znanstvenog pre-
KAKUIVI SUBJEKT
dodbi prirodnih, predmeta) i prenesemo u horizom smisla
angairanog Moda bi tome popisu trebalo dodati jo
jedan pojam svijeta: predmoderno ali jo ne
videnje svijeta kao kozmosa, uredenog "velikog lanca bitka" sa
Zemljom u sreditu, zvijezdama ponad, univeI-LUma poredak o
dub\jem smislu itd. Premda se taj uredeni kozmos (danas aktualiziran u raz-
nim pristupima) takoder radikalno razlikuje od uistinu mo-
dernog, besmislenog "nijemog univerzuma" praznine i atoma,
ne bi ga trebalo pobrkati s fenomenoloko-transcendentalnim pojmom svije-
la kao hmizonta smisla kqji odreduje koliko su razotkrivena
('initelju.
li sve to, dakle, da kantovsko razaranje pojma svijeta putem anti-
nomija <'istog uma ne na svijet kao horizont razotkrivanja
angairanom Mi bismo se kladili da dimenzija je Freud
kao nes\jesno, nagon smrti itd., upravo je predontoloka dimenzija
koja uvodi jaz u angairamI u svijet. Naravno, Heideggerov naziv
za na koji se u svijet moe skriti jest "ueskoba":
jedan od sredinjih motiva Bit/w i Tmmlena je taj da je svako konkretno iskust-
\'o svijeta u kontingentno i daje, kao takvo, uvijek ugroeno; za raz-
liku od ivotinje, Da5ein se nikad potpuno ne uklapa u svoje okruenje; njego-
va u odredeni ivot-svijet uvijek ovisi o okolnostima te je moe
potkopati nenadano iskustvo njegove krhkosti i je pita-
nje, stoga, u kakvom je odnosu to potresno iskustvo ueskobe, koje udaljuje
f)(Jsein od njegove u kontingentan ivota, s iskustvom
svijeta", ludila, radikalnog stezartia, kao
geste subjektiviteta? U kakvom je odnosu heideggerovski bitak-k-smrti s
freudovskim nagonom smrti? Nasuprot nekim pokuajima da ih se poistovijeti
(kojih ima u Lacanovom (\jelu iz ranih l 950-ih ), va\ja inzistirati na ltiihovoj
radikalnoj nespojivosti: "nagon smrti" "neumrlu" lamellu, "besmrt-
nu" upornost poriva koji prethodi ontolokom razotkrivanju bitka, s se
ljudsko u iskustvu "bitka-k-smrti".
PRVI DI" .'" '.""159
2. HEGELOV5KJ KAKUM SUBJEKT"
Knjiga Colina Wilsona Od Atlantide do Sfinge,62 jedna u nizu
newageovskih aerodromskih depnih varijacija na temu "ponovnog otkriva-
nja izgubljene mudrosti drevnog svijeta" (podnaslov knjige), suprotstavlja u
svome poglavlju dva tipa spoznaje: "drevni" intuitivni, obuhvatni,
po kojemu izravno iskustvo ritma pod povrinom stval'nosti ("s\jes-
nost desnog mozga"), i modernu spoznaju samosvijesli i racionalne disekcije
stvarnosti ("s\jesnost lijevog mozga"). Nakon svega tog magijskih
drevne kolektivne svijesti, autor priznaje da je taj tip spoznaje, iako je
imao goleme prednosti, 'bio bitno Bio je suvie ugodan, suvie
oputen, a njegova su teila biti stoga je za ljudsku evolu-
ciju bilo nuno da iz tog stanja pobjegne u aktivniji stav racionalne tehnoloke
dominacije. Danas smo, naravno, s izgledima za ponovno sjedinjava-
nje dviju polovica i izgubljene mudrosti", za njeno sa suvre-
menim o tome kako sama suvremena
znanost, u svojim najradikalnijim - kvantnoj fizici itd. -
pl-ema samoporicanju gledita u smjeru
univerzuma kojim vlada skriveni obrazac "plesa ivota").
Ovdje, medutim, u Wilsonovqj knjizi dolazi do obrata: na
koji se dogoditi ta sinteza? Wilson je dovoljno inteligentan da odbaci
oba gledita: neposredno predmoderno, prema kojemu je
povijest Zapada" bila puko zastranjenje, te se naprosto tre-
bamo vratiti mudrosti; i pseudo-hegelovski pojam "sinteze" bi
nekako odrala ravnoteu izmedu dvaju duhovnih te nam
da najbolje od obaju s\jetova: da povratimo izgubljeno jedinstvo
zasnovana na njegovom gubitku napredak,
dinamiku itd.). Nasuprot objema verzijama, Wilson
naglaava da do stupnja, nadilaenja
stajalita, mora na neki unutar
toga stajalita. On locira njegov izvor u snazi imaginacije: zapad-
nja('ko samosvijesti i individuacije takoder je izazvalo
uspon nae sposobnosti imaginacije, i ako tu sposobnost razvijemo do kraj-
nosti ona dovesti do nove razine kolekthne zajl!dnic1le imaginacije.
I tako je taj da se udeni korak u ljudskqj
evoluciji, korak s onu stranu otudenja od prirode i univerzuma kao (jeline,
62 Colin Wilson, From Atlanti, lo thl' SI)itinx, London: Virgin Books 199i.
(l3 Ibid., str. 352.
dogodio. se posljednjih 3500 godina. Sada ga samo moramo pre-
poznati" (zadnja u knjizi)
to se, dakle, dogodilo prije 3500 godina - to jest oko 2000. pr. Kr.?
Propadanje staroga egipatskog kraljevstva, drevne
mudrosti, i uspon novih, nasilnih kultura iz kojih je izrasla suvremena
europska svijest - Pad sam, kobni zaborav mudrosti koja
nam je da odrimo izravni dodir s "plesom ivota". Shvatimo
li te tvrdnje doslovno, neizbjean je da se trenutak Pada (zabm'ava
drevne mudmsti) lJOdudam sa svojom sulJmtnolu, sa udenim sljedeam
korakom u evoluciji. Ovdje imamo uistinu hegelovsku matricu razvoja: Pad je
IJO sebi vlastito samoukidanje; rana je u sebi vlastito zacjeljivanje, pa
je da se radi o Padu u pogreno, nae iskriv-
ljene pespektive - moramo samo izvriti pomak s po-sebi na za-sebe: izmi-
jeniti svoju perspektivu i prepoznati kako je udeni obrat na djelu u
onome to se odvija.
Unutarnja logika pomicanja s jednog stupnja na drugi ne sastoji se u
pomaku iz jedne krajnosti u suprotnu krajnost, i onda u njihovo vie jedinst-
vo; drugi je prijelaz, prije, jednostavno radikalizacija prvog. Problem sa
stavom" nije u tome daje zaboravio-potisnuo
drevnu mudrost, nego da nije s njom raskinuo dovoljno temeljila: nas-
tavio je percipirati novi univerzum (diskurzivnog poloaja) iz perspektive
staroga, onog "drevne mudrosti"; i naravno, iz te perspektive novi univerzum
nuno se nad,ue svijetom koji dolazi "nakon Pada". Iz Pada se
ne uzdiemo ponovno njegove nego u
samome Padu udeno oslobodenje.
U knjizi Stanja .5tete'iO, Wendy Brown poziva se na istu logiku
procesa kad kako je prva reakcija na ta da zamiljaju
svijet naprosto lien Drugog koje ih - ene zamilj,uu svijet bez mukaraca;
Afroamerikanci svijet bez bijelaca; radnici svijet bez kapitalista ... Pogreka takvog
stava nije u tome to je "suvie radikalan", to eli ponititi Dl'ugo umjesto da
ga naprosto mijenja, nego, naprotiv, u tome to nije dovoljno radikalan: on
proputa ispitati na koji je identitet njegove vlastite pozicije (radnika,
ene, Afi-oamerikanca ... ) "posredovan" drugim (nema radnika bez kapitalista
koji organizira proizvodni proces itd.)' pa ako se I'ijeiti
Drugog, mora supstancijalno pl'eobraziti sadraj vlastite pozicije. U tome je i
kobna pogreka prenagljene historizacije: oni ele "slobodnu seksualnost
rijeenu edipovskog tereta krivnje i postupaju na isti kao rad-
nik koji eli prehjeti Iwo radnik bez kapitalista; oni takoder ne u
64 Ibid .. str. 354.
(l5 \1.: Wendy Brown, Stalr.> of lnjw)', Stan/c)rd, eA: Stanf(ml University Press 1996, str. 3(l,
DI', -,., -'161
obzir da je njihov poloaj "posredovan" Drugim. Poznati mit
Meadove i Malinowskog o slobodnoj, ne-inhibiranoj seksualnosti koja vlada
naJunom Pacifiku prua egzemplaran takve "apstraktne negacije": on
u prostorno-povUesno Drugo "primitivnih drutava" naprosto projicira fantaz-
mu "slobodne seksualnosti" ukorijenjenu u naemu povijesnom kontekstu.
Na on nije dovoljno "povijestan": ostaje zapleten u koordinate vlasti-
lOga povijesnog vidokruga upravo u pokuaju da zamisli "radikalnu" Drugost
- ukratko, anti-Edip je kona('ni edipovski mit...
Ta nam pogreka govori mnogo o hegelovskoj "negaciji negacije": njena
matrica nije ona gubitka i povrata, nego jednostavno procesa prelaenja iz
stanja A u stanje B: prva, neposredna "negacija" A negira poziciju A
unutar njego<tih simboliL7dh granica, pa nakon nje nuno dolazi druga negacija,
koja potom negira sam prostor to ga dijele A i njegova neposred-
na negacija (vladavina religije prvo se podriva u vi.du teoloke hereze; kapi-
talizam se prvo podriva u ime "vladavine rada"). Jaz koji razdvaja "stvarnu"
smrt negiranog sustava i njenu smrt ovdje je sustav
mora umrijeti dvaput. Jedini put kada rabi termin "negacija negacije" u
Kapitalu, povodom razvlatenih" u socijalizmu, Marx na umu
ima upravo t<u dvostupanjski proces. (Mitska) je stanje u koje-
mu posjeduju proizvodna sredstva; na prvom stupnju, pro-
ces odvija se unutar almira p,.i<tatnog <tlasnitva nad sredstvima
j;roiwodnje, to da se svodi na prisvajanje i koncen-
traciju vlasnitva nad proizvodnim sredstvima u maloj klasi (kapitalista); na
drugom stupnju, ti razvlastitelji se i sami da se sama forma
privatnog vlasnitva ukida ... Ovelje je zanimljivo da se, u Marxovim
kapitaliz.am sam, u samom 5vome jJOjmu, kao prijelazna izmedu dva
"stabilnija" proizvodnje: kapitalizam ivi od nepotpune realizacije
vlastitog projekta (isto je kasnije ustvrdio Deleuze, koji je istaknuo da kapita-
lizam postavlja granice upravo silama "deterilorijalizacije" kojima sam daje
maha). f>6
66 Obrazac notome "hcgdovske trijade" pruaju dvije promjene u odnosu izmedu glavobo-
lje i seksa. U dobrim starim "'cmenima, seksualno supruga
trebala je odbiti suprugove ili ljubavnikove nasmyc "Ne dragi, boli mc
glava!" U seksualno oslobodenim 1970-ima, kada je za enu postalo plihvatljivo da igra
aktivnu ulogu u poticanju seksa, se mukarac koristio iSlOm izlikom da zaustavi
enine nasrtaje: "Ne elim to imam glavoholju!" U terapeutskim 1980-im i 1990
im, medutim, ene opet koriste glavobolju kao argument, ali II suprotne svrhe: "Boli mc
glaVd, dakle u<'inimo to (da se okrijepilII)!" (Moda bi, izmedu druge i faze. trebalo
1I1lleUlUlijojedan kratki stadij apsolutne negati"losti II kojemu se dvoje partnera
naprosto slau da, s obzirom da ih boli glava, ne bi to trebali ... )
Ista matrica hegelovske trijade ustrojilaje iskustvo disidentske borbe pro-
liv partijske vlasti; u Sloveniji se ta borba u tri stupnja. Prvi je bio stu-
panj inherentne opozicije, kritiziranja reima u ime njegovih vlastitih vrUed-
Ilosti: "To to imamo nije pravi socijalizam, prava demokracija!"
Ta kritika bila je "pred-hegelovska": nije uzimala u obzir da to to
reim ne realizira svoj pojam ukazuje na nedostatnost samog toga
iz tog je razloga odgovor reima na tu kritiku bio, strogo
ispravan: ona je apstraktna; izraava poziciju lijepe due kqja u stvarnosti koju
kritizira nije kadra raspoznati jedino ostvarenje ideala to ih zastupa
nasuprot toj stvarnosti.
U trenutku kad je prihvatila tu istinu, opozicija je prela na
drugi stupanj: izgradnju prostora autonomnoga dnltva"
kao izvanjskog sferi vlasti. Stav je tada bio mi ne
!elimo vlast, samo elimo autonoman prostor izvan u
moemo artikulirati svoja gradanska prava, duhovne i
druge interese, kritizirati vlast i promiljati njena ne je
istisnuti. Osnovna kritika reima tom stavu (,Vaa ravnodunost
prema vlasti lana je i licemjerna - ono za vi teite uistinu jest vlast") i
opet je, naravno, bila i pl-elazak na posljednji, stupanj stoga se sas-
u tome da skupimo hrabrost i, umjesto da licemjerno tvrdimo kako su
llam ruke kako ne elimo preokrenemo poziciju i jasno se
sloimo s kritikom vlasti: "Da, mi elimo vlast, i zato je ne bismo eljeli? Zato
bi ona bila rezervirana za vas?"
U prvim dvama stupnjevima rascjep izmedu znanja i istine:
pozicija zastupnika reima bila je lana, no u njihovoj je kritici bilo neke
istine, dok je opozicija bila licemjerna (premda je to licemjeIje bilo mjeto-
vano to ih je nametnuo sam reim, tako da je ulicemjeIju
svoje opozicije reim dobio istinu o lanosti vlastitoga diskursa); na je
stupnju napokon bilo na strani samoga reima. To kada su
disidenti najzad priznali da tee za liberalni, "civilizirani"
Partije kritizirali su ih zbog brutalne udnje za - a taje kritika, naravno,
bila da su je izrekli oni kqji su u stvari (jo uvijek) imali
apsolutnu vlast u rukama. Druga bila je ta da je u prvim
dvama stupnjevima zapravo bilo stalo do samefonne: to se sadIiaja pozi-
tivna kritika vlasti bilaje irelevantna (veliki dio vremena odnosila se
na odbacivanje trinih reformi, to je kasnije izravno ilo na ruku
partijskim tvrdolinijaima) - cijela stvar je bila u mjestu njezina izricanja, u
da je kritika bila formulirana izvana. Na stupnju, onome
autonomnoga civilnog drutva, ovo izvana postalo je "za sebe", to jest
dimenzija je ponovno bila formalna, odnosila se na svodenje na
domenu u smislu tog pojma. Tek su se na stup-
nju forma i sadr,u podudarili.
Logika prijelaza s po-sebi na za-sebe ovdje je krucijalna. Kada
ljubavnik/ca ostavi svoga partnera, za naputeni je subjekt uvijek
doznati za osobu koja je raskid; nije li jo gore,
ako partner dozna da nije bilo ni/lOga, da ga je/ju partner ostavio bez izvanj-
skog razloga? Je li u takvim situacijama zloglasna osoba" razlog zbog
kojega je ljubavnik/ ca ostavio/la svoga prijanjeg pannera, ili je ta
osoba sluila samo kao izlika. nezadovoljstvo u vezi je
postojalo? "Po sebi", veza je bila gOlova prije nego to je ljubavnik/ ca naao/la
novog partnera, no la je postala "za sebe", pretvorena u svijest da je
veza gotova, tek u nalaenju novog partnera. Dakle, u iZ\jesnom smislu, novi
partner je "negativna otjelovljuje nezadovoljstvo u vezi - up.'avo
takav/takva, medutim, ona/on je nuan da bi to nezadovoljstvo postalo "za
sebe", da bi se aktualiziralo. Prijelaz s po-sebi na za-sebe wko logiku
ponav!janja: kada neka stvar postane "za sebe", u njoj se zapravo nita ne
mijenja; ona samo opetovano (re-afirmira) ono to je bila po
sehi.ti7 "Negacija negacije". dakle, nije nita drugo cio ponavljal"Ue: u
prvom potezu, izvodi se odredena gesta se i7Jalovljtue; potom, u drugom
potezu, ta ista gesta se jednostavno ponavlja. Um nije nita drugo do ponav-
ljanje razuma koje ga liava suvine prtljage nadosjetiIne, iracionalne onostra-
nosti, ba kao to Isus nije suprotstavljen Adamu, nego je samo drugi Adam.
Samo-referencijalnost tog prijelaza n,uholje je saela dosjetka W.C.
Fieldsa donosi njegovu Hegelove izreke da su t<une hile
t<une i za same Prevarili mou.f samo varalicu; to jest tvoje varanje
uspjeti samo ako mobilizira i manipulira rtvinom varanju. Taj
paradoks potvrdtue svaki uspjean prevarant: pravi za to jest
izglednoj rtvi priliku da se na brzinu polulegalno obogati, tako da rtva,
potaknuta vaom ponudom za varanje strane, ne primijeti pravu kvaku
zhog koje (ma ispasti ... Ili, hegelovski, vaa - prevarantova
- izvanjska refleksija o rtvi je inherentno refleksivno odredenje same
rtve. U svojoj "negac\ji" - varanju rtve - ja uistinu "negi-
ram sebe", sama varalica je prevarena (u svojevrsnom parodijskom ohnanju
"iskupljenja iskupitelja " iz Wagnerova Parsif'ala).
67 Iz tog razloga lalmul1"si,dujantasmeu tretmanlIje dvostruk-tojest
postoje dva havP.fset'a. a prava analiza razmak "izmedu dva traversee", Prvi tra-
tJPYser je slalnanje svakidanjoj egzistenciji 3l1aliziranoga. koja je
odravala njegov zah\jev da pristupi psihoanalizi: neto mora naopako, nje-
p;ova svakidanjeg ivota mora se raspasti, analiza ost;tie prazno naklapanje bez
radikalnih subjektivnih posljedica. Smisao pripremnih razgovora jest utvrditi je li ispunjen
titi elementarni uvjet za pravu analizu. Potom se radi na "prolasku kroz" famazmll. 'Lti je
jaz, opet, jaz izmedu po-sebi i la-scbe: prvo prolaenje je "po sebi", a tek drup;o "za sebe".
641 l,,,", I",,",,". '"""
Tako, dakle, djeluje hegelovsko "lukavstvo uma": ono na ego-
porive u svojim xtvama - to jest hegelovski "um u povi-
jesti" nalik je nadriumjetniku koji nasaduje svoje
rtve njihovim podlim osobinama. U tom obratu svakako ima
neke poetske pravde: subjekt, prima od varalice vlastitu poruku u
pravom/izokrenutom ohliku to jest on nije rtva izvanjskih maki-
nacija pravog varalice, nego rtva vlastite pokvarenosti. Jo jedan primjer istog
obrata nahodi se u da otvorena moralizacy'a politike nuno zavrava u
svojoj suprotnosti: u ne manje radikalnoj tJOlitizaciji mom la. Oni koji izravno
prevode antagonizam u sucljeltUu u moralne pojmove
(borba izmedu dobra i zla, potenja protiv korupcije) prije ili kasnije su pri-
morani instrumentalizirati domenu morala: podrediti svoje moralne
procjene aktualnim potrebama svoje borbe -Ja podravam X-ajer
je on moralno dobar" neprimjetno prelazi u "x je zacijelo dobar jer ga ja
podravam". Analogno tome, izravna politizacija seksualnosti
("osobno je to jest seksualnosti kao arene za
borbu za neizbjeno se u seksualizaciju politike (izravno zasni-
varUe opres\je na spolne razlike, to prije ili kasnije zavri u
nekoj verz\ji newageovske preobrazbe politike u borbu izmedu enskog i
III ukog ... ).
anamorfoza
Posljednja dva primjera jasno pokazuju kako Hegelov zahtjev da se apsolut
pojmi "ne samo kao supstancija nego i kao subjekt" predstavlja sutu opreku
onome za to se da ("gutanje" - integraciju ntavog supstanci-
jalnog sadraja putem posredovanja apsolutnog subjekta): ne kaztUe li nam
Hegel u Fenomenologiji duha uvijek iznova istu o opetovanom neuspjehu
suhjekta da realizira svoj projekt u drutvenoj supstanciji, da nametne svoju
viziju soc\jalnom - o tome kako "veliko drugo", drutvena
supstanc\ja, uvijek iznova njegov projekt i ga naglavce?
Lacanu se stoga moe barem oprostiti to mu se omaknulo brka-
nje dv,uu zasebnih "likova svijesti" iz Fenomenologije ("zakona srca" i "lijepe
due"); ovi dijele istu matricu koja, moda jo i vie nego "nesreUla svijest",
saima osnovnu operaciju Fenomenologije. u oba subjekt nastoji
uspostaviti osobni pravedni stav, ali zbiljska drutvena percepcija njegova stava
upravo je suproUla njegovu doivljaju sama sebe - za drutvenu je supstanci-
ju subjektova pravednost jednaka
Owlje se protuargument: u toku fenomenolokog procesa
sveudilj imamo posla sa subjektom je zapleten u
okvir i stoga za to mora platiti cijenu svojom zbiljski uni-
verzalni subjekt javlja se tek na kraju procesa te vie nUe suprotstavljen
PRVI DIO: SYUETA" 65
supstanciji nego je uistinu ... Pravi je hegelovski odgovor na tu kri-
tiku taj da takav "apsolutni subjekt" naprosto ne /JOstoji, da hegelovski sub-
jekt nije nL{ta drugo doli samo kretanje jednostranog samozaval'avanja, !lylnisa
postavljanja sebe u svoju ekskluzivnu posebnost, koja se nuno protiv
sebe same i zavrava u samo-negaciji. "Supstancija kao subjekt" upravo
to da taj pokret samozavaravanja, kojim aspekt postavlja sebe kao
nije supstanciji izvanjski nego je
Iz tog razloga hegelovska "negacija negacije" povratak iden-
titetu koji slijedi nakon bolnog iskustva rascijepljenosti i nego upra-
vo osveta decentriranog Drugog nad subjektovom prva negacija sas-
toji se u subjektovom pokreLU protiv drutvene supstancije (u njegovu "krimi-
nalnom" koji naruava supstancijalnu ravnoteu), a "negacija negacije"
potom nije nite. drugo nego osveta supstancije (u psihoanalizi, primjerice,
"negacija" je subjektovo potiskivanje nekoga supstancijalnog sadraja njegova
u nesvjesno, dok je "negacija negacije" potisnutog). Da opet
uputimo na izlizani primjer lijepe due: "negacija" je stav lijepe due
prema njezinu drutvenom okruju, a "negacija negacije" je uvid u to kako
sama lijepa dua ovisi o i te.ko potpuno sudjeluje u - pokvarenom svijetu to
ga smjera odbaciti. "Negacija negacije" ne pretpostavlja nikakav
preokret; ona naprosto ukazuje na neizbjeno izguravanje ili sub-
jektove teleoloke aktivnosti. Iz tog razloga inzistiranje na tome kako se
negacija negacije takoder moe izjaloviti, kako nakon cijepanja takoder moe
ne uslijediti "povratak sebstvu", metu: negacija negacije jest sam
obrazac nunog subjektova pn*kta - to jest negacija
bez svoje na samu sebe se negacije bila bi upravo usjJjena realizaci-
ja subjektove tekoloke aktivnosti.
aspekt mogao bi se takoder razjasniti na jedan
od najvanijih aspekata revolucije Davida Lyncha u kinematografiji: nasuprot
cijeloj povUesti u jedna dominantna subjektivna per-
spektiva organizira narativni prostor (ujilm noiru, primjerice, perspektiva
samoga junaka, glas u pozadini komentira radnju), Lynch tei prikazati
vie motrita. U Dini postupak su brojni nepraved-
no odbacili kao pribjegavanje ne-filmskoj naivnosti sa smijenim)
koritenja viestnilwg pozadinskog komentara radnje koji se, k tome, ne
s nekog zamiljenog mjesta (kao kad se junak u flashbac/{U
prolih dogadaja) , nego je suvremen s komentira,
subjektove sumnje, strepnje itd. Junakov glas iz pozadine ne
opisanu situaciju, nego je umetnut u nju, njezin je dio, izraava subjektov
angaman u njoj.
Nije, stoga, nikakvo da se dananjega gledatelja postupak doima
smijenim - on je neugodno blizak jo jednoj stoernoj holl)"voodskoj gesti:
kada osoba na ekranu ili vidi neto to je prenerazi (kao glupo, nevjero-
jatno itd.), njezin se pogled stisne, blago nagne glavu i pogleda
izravno u kameru - ako se takva scena dogodi u televizijskoj seriji, ta je gesta
u pravilu nasnimljenim smijehom, kao to je redovito bio u
Volim Lucy. Ta idiotska gesta signalizira ref1eksivan moment registriranja:
izravno uplitanje glumaca u njihovu narativnu zbilju se naruava;
glumac se iz narativnog konteksta i zauzima poloaj proma-
vlastite situacUe ... U oba u Dini i u Volim LUl.Y, taj prividno
neduni postupak prijeti samome temelju standardnoga ontolokog zdanja;
on subjektivnu gledita u samo srce stvarnosti".
Drugim podriva opoziciju izmedu naivnog i transcen-
dentalnog subjektivizma: nemamo niti unaprijed danu "objektivnu stvarnost",
s mnotvom perspektiva koje pnlaju njena iskrivljena videnja,
Iliti njen transcendentalni kontrapunkt, jedinstveni Subjekt koji i
cjelinu zbilje, nego paradoks viestrukih subjekata koji su u
I.bilju, umetnUli u nju, i su perspektive gledanja na zbilju za ovu ipak kon-
stitUlivne. Ono to Lynch tei ilustrirati jest dvosmisleni i nesigurni status sub-
jektivnog privida upravo kao privid (iskrivljeno \ridenje zbilje),
I.bilju: ako iz zbilje izuzmemo iluzornu perspektivu gledanja na nju, gubimo i
'<l III U zbilju.
Na filozofijskoj razini, to nam razlikovanje da
pojmimo Hegelov raskid s kantovskim idealizmom. HegeIje, dakako, izvukao
pouku iz Kantova transcendente.lnog idealizma (nema zbilje koja bi prethodi-
la subjektovoj djelatnosti); onje, medutim, odbio uzdignuti
subjekt u neutralno-univerzalnog koji izravno konstituira zbilju.
kantovski m pojmovima: iako je pl'iznao da nema zbilje bez subjekta,
I lege! je inzistil-ao na tome da je subjektivitet inherentna "patolohi" (pristl'an,
na neuravnoteenu perspektivu cjeline). Hegelovo je
dakle, bilo u tome da je s/JOjio, na besprimjeran ontolo.{ki
!{(Institutil/ni subjehtovog djelovanja sa subjektovom nesvodivom /mtololwm
kad se te dvije promisle zajedno, shvate kao su-ovisne,
dobivamo pojam patoloke pristmnosti konstitutivne za samu "zbilju".
Lacanovsko ime za tu patoloku pristranost konstitutivnu za zbilju je, na-
1<1\110, anamm/oza. to ta anamorfoza konkr-etno u, recimo, Holbeinovim
.\l1Ibasadm1ma? Dio vidljivog pl'izora iskrivljen je na takav da svoje prave
(.brise dobiva tek s odredene gledita s koje je ostatak stvarnosti
kad jasno percipiramo mrlju kao lubanju i tako dodemo do onoga
"Duh je kost", ostatak stvarnosti vie nHe Tako post<tiemo svjesni
da zbilja na pogled, da nas taj prizor "promatra" upravo II smis-
lu II kojemu, u I(afkinom Pmcesu, vrate. Zakona postoje samo za sa
sela". Ponovno se moe razabrati sitan, neprimjetan, no ipak jaz koji
I.auvijek Lacana od
limoga konstituiranja" (prema kojemu je zbilja kao takva, njezina cjelina,
PRVI DIO: SVIJETA" 67
u smislu esse = percipi, "postojanja" samo za subjek-
tov pogled): Lacanov pojam slijepe u zbiUi uvodi anamorfiaw iskrivljava-
nje u samu zbilju. da zbilja postoji samo za subjekt mora bili upisana
u samu zbilju u vidu anamorficne mrlje - ta mrlja predstavlja pogled Drugog,
pogled qua objekt. Drugim mrlja ispravlja
"subjektivni idealizam" jaz izmedu oka i pogleda: sub-
jekt je promatran s koja njegovim
3,4,5
Hegelovski pojam "supstancije kao subjekta" u pravilu se s troj-
nim oblikom procesa: "supstancija kao subjekt" da je ona
entitet koji sebe sama razvija, se, postavlja svoju drugost i potom se
s njom iznova luedinjuje ... Nasuprot tome mjestu, moglo bi se ustvrdi-
ti da je prava dimenzija subjektiviteta razaznatljiva upravo u mrtvim
trostrukosti, na onim mjestima gdje se Hegel koleba i pl'edlae oblik
peterostrukosti. Koliko je, dakle, umjesna forma trijade,
to jest zloglasni trodijelni "ritam" hegelovskog procesa? Premda se mogu
formalnima u najgorem smislu tog pojma, ova nas razmatranja
neposredno s najunutarnjijom i
hegelovskog sustava kao sustava subjeklittiteta.
Uzmimo kao polazinu poznati odlomak iz
"metodolokih" primjedbi iz njegove Logike, u kojemu sam Hegel govori
o trostrukosti ili sredinji moment procesa, izmedu
neposrednosti i posredovane neposrednosti - to jest moment
negacije - moe se brojati dvaput, kao neposredna negacija i/ili kao samo-
negacija, tako da se cijeli proces sastoji od tri ili momenta. U
svojoj filozofiji prirode Hegel, se, prua pozitivan ontoloki temelj toj for-
malnoj alternativi kad ustvrdlue da je osnovni oblik duha trostrukost, a
prirode da je priroda cal'stvo izvanjskosti, svaki od
momenata mora u njoj zadobiti zasebno pozitivno postojanje.
(Utoliko ukoliko su, u Hegelovoj, dominantno maskulinoj per-
spektivi, mukarac i ena povezani kao kultura i pdroda, smo u iskuenju
ustvrditi kako pridavanje prirodi na tradicionalnu
suprotstavljenost 3 i 4 kao "mukog" i "enskog" broja u orijentalnoj misli.fiR)
68 NUc, medutim, rijet samo () koi("hanjn izmedu trostrukosti i povijesna
dijalektika {eslO, se, na peterostrukoSl. U Hegelovoj Fmomm%giji idealna
trijada Zapadne povijesti bila bi Siulichkril- svijC'! neposredne sups",lI1cijal-
nosti i - njeno otuelenj .. u srednjmjekovnom svijetlI, koje kulminira
u modernom utilitarizmu, i pomirenje supstancije sa slohodnom
Postoji, medutim, druga, kudikamo supstancijalnija i relevantnUa egzem-
plifikacija logike Ideja, kraUevstvo logike, pojmovnih
odredenja, "Boga koji prethodi stvaranja", moe se negirati na dva
pod vidom prirode, kao i pod vidom Duha. Priroda je
neposredna negacija ideje; ona predstavUa ideju u njezinoj indiferentnoj
prostornoj izvanjskosti. Posve od nje je duh, aktivni subjek-
tivitet, uzima svoje pravo i suprotstavlja se
njegovu organsku ravnoteu, interes cjeline svome egotizmu; ta
llegacija je samoodnosna, ona je "zlo", trenutak Pada (u kont.rastu spram
nedunosti prirode). Paradoks te druge negacije je u tome daje radikalnija,
Illoment boli, samootudenja, ali je, upravo iz tog razloga, blia
it.tnirenju: daje, u sebstva, samoodnosan, postavljen
kao takav, Pad iz totaliteta je takoder prisutan kao za ponovnim
njenjem s izgubljenim totalitetom ... Ideja Vittorija H6slea je ta da moment
i/mirenja, koji bi trebao uslijediti nakon momenta duha, nije
drugo <lo "objektivni" duh, u se dva odijeljena momenta, priroda i
duh, pominuu: totalitet imersubjektivne Sittlichlteit kao
"druge prirode".fig Cijeli bi sustav tako mogao biti sastavU en od mo-
lIlenata: ideje, njenoga neposrednog izvanjtenja u prirodi, njenog
.I(lstraktnog "povratka sebi" u subjektu supmtstavljenom prirodi, i
od momenta, supstancije, "druge prirode", kao pomirenja
illl1edu prirode i duha. Prema H6sleu, Hegelovo inzistiI-anje na tri-
j;l<li nasuprot temelji se na da nije uistinu pojmio
logiku intersubjektiviteta suprotstavljenu subjektu i njegovu
kretanju prema
.> u modernoj racionalnoj dravi; medutim, \I oba ta prijelaza (sa supstanci-
jalnog jediustva na njegovo otudenje i s otudenja na pomirenje) s(' nezgo-
dan srednji moment izmedu sllps",H1c:ijalnog jedinstva i srednjmjekovnog
otudenja tuje i rimska epoha apstraktnog individualizma (u se, premda je gn'ko
supstancijalno eti,'ko jedinstvo izgubljeno, omdenje jn_i nije d<Jgt>di/o - Rimljani jo nisu
pojmili stvarni svijet kao puki odraz transcendenul0g boanstva); izmedu utilitarnoga
gradanskog drutva i moderne racionalne drave mje kratka epoha apsolume slobode,
(raumati{ni revolucionarni l("ror (koji ukida otudenje. ali na neposredan i
tako, umjesto da donese pravo ponlirenjc, zavrava u srdhi).
Zanimljivo je daj .. homo\ogan pomak s trostrukosti na putem umetanja
posrednih stupnjeva ",Ikoder, se, naruio standardnu
trijadu predklasnog plemenskog drutva, "otudcnih" klasnih drutava i
postklasnog drutva: "orijentalni despotizam" pOSredl!je iznl('elu pred-
klasnog plemenskog drutva i klasi"noga ropskog drutvd, a potom opet u vidu
d .. spotske drave iznwdu kapitalizma i so<:ijalizma.
ti'l v.: Vittorio Hosle, Htgtll System: Der Idea/ismus dn SubjektilIiiiii mul dn, Proble", der
InlnnLbjeklilliliil, sv. I i 2, Hamburg: Felix Meiner Verlag 1988.
PRVI DIO: SVIJETA" 69
Ti problemi uvelike odreduju Hegelovo kolebanje
strukuu-a njegove Logike, kao i izmedu korelacija izmedu same
Logike i RealphilosoJ)hie. U njegovoj Logici, trijadi<'ka bitak-bit-
pojam se preklapa s podjelom na "objektivnu logiku"
(bitak i bit) i "sul:!jektivnu logiku" pojma - II 06tom kontrastu spram ukupne
procesa, u dolazi drugi i pred-
stavlja moment ras(jepa, negati"l1osti, gubitka. Prema Hi)sleu, koji posve oprav-
dano kako su igre s "alternativnim povijestima", s
verzijama Hegelova sustLlva, duboko produktivne, simptoma slaba
zakazivanja narav "subjektivne logike" kao
momenta cijele Logike,jest prijelaz s njenog prvog dijela na "objek-
tivitet", koji nas strukturama to uistinu pripadaju biti
mehanizmima), filozofiji prirode (kemizam, organizam) ili tilozofi-
ji kona<"nog duha (izvanjska teleologija) . Hegel mora izvesti taj postupak
"izvanjtenja" subjektivne logike u objektivitet, da bi onda kao moment
mogao iznijeti apsolutnu ideju, sintezu subjektivne logike s objektivitetom.
Bilo bi stoga mnogo dosljednije postaviti logiku" (pojam-
sud-silogizam) kao drugi dio trojne strukture, i dodati
tivnoj logici" (prvom dijelu logike pojma) logiku, sintezu "objektivne"
logike (koja opisuje kategorijaInu strukturu pred-subjektivne zbilje od bitka
kroz bit, II zbiljnosti, supstanc\je kao causa sui i njenom
prijelazu u subjekt) i "subjektivne" logike (koja opisuje kategorijaInu struktu-
ru umovanja subjekta upravo ov(lje nalazimo sadr/Aj tradi-
cionalne "logike"). Ta logika opisivala bi kategorijaInu strukturu "druge
prirode", duhovne supstancije kao jedinstva objektivnog i subjektivnog
momenta - to jest odredivala bi kategorijaInu strukturu intelSubjektiviteta. A
- u iskuenju smo to dodati kao anakronu prolepsu - utoliko ukoliko L'1G\Il
definira poredak kao niti objektivan niti subjektivan, nego upravo
kao poredak intersubjektiviteta, nije li savren kandidat za tu logiku
intersubjektiviteta "logika koja I-azvija
strukturu subjektova odnosa prema Drugom kao njegovoj sup-
stanciji, prostoru u kojemu <ljeluje s drugim sul:!jektima? Zar ne
posjedluemo fragmente te logike u mnotvu podru('ja i vidova: u
strukturi atomske fizike, koja u svojoj strukturi subjektivitet (poloaj
prijelaz s kvanme virtualnosti na zbi!jsko postojanje); u "autopo-
jezi" ivota, koja teleologiju; u Lacanovu
vremena", pa sve do Hegelove vlastite intersubjektivne dijalektike
(nasuprot supstanciji) i njegova oprosta, pomirenja
sotudenom z,uednicom, u kojoj je Habermas razaznao model intersubjek-
thlloga komunikacijskog procesa?
Medutim,jo se uvijek moramo suo<'iti s pitanjem je li drutvena supstan-
cija uistinu postignuto izmedu prirode i duha: nije li jaz
KAKUIVI SUBJEKT
izmedu "prve" i "druge" pril-ode zauvijek otvoren? Nije li "druga pliroda"
nesigurno stanje ravnotee koja se moe razoriti u svakom trenutku, bilo
izvanjskom kometom koji pogada Zemlju) ili
samounitenjem u ratu ili ekolokoj katastrofi? Usto, nije li pred-
met psihoanalize upravo taj jaz izmedu prve i druge prirode - nesihruran
poloaj ljudskog subjekta koji se, izgubivi uporite u prvoj prirodi, nikad ne
moe posve lagodno u ono to je Freud nazvao das Unbehagen
in del' Kultur, na subjektov prijelaz iz prve u drugu prirodu
moe krivim putem (psihoza, neuroza ... )? Postoji, dakle, nekajezgra koja
sc odupire subjektovu potpunom pomirenju s njegovom drugom prirodom:
fi-elldovski naziv za tu jezgru je nagon, hegelovski pak "apstraktna negac\ja"
(ili, jezikom mladoga Hegela, svijeta"). Nije li to
razlog s kojega je Hegel inzistirao na nunosti l-ata koji, s vremena na vrijeme,
IllOI-a subjektu da nanovo stekne ukus za apstraktni negativitet i
okani se potpune uronjenosti u konkretni totalitet drutvene supstancije kao
svoje "druge prirode"?
Zbog tog jaza, struktura Logike trebala bi prije biti iza
"objektivne logike" opisuje kategorijaIne strukture pred-subjektivne
zbilje) i "sul:!jektivne logike" (koja opisuje su-ukturu zaklju<'ivanja
subjekta, od pojma do silogizma) trebala bi slijediti "intersubjektivna logika"
i, povrh nje da intersubjektivna supstancija jo ne ispunjava jaz
izmedu sebe i objektivitetLI, prve i druge prirode), "apsolutna logika".
LJ lacanovskim terminima, intersubjektivna logika je logika koja se
havi strukturom elje, dok je apsolutna logika -logika zbiljskog, logika nagona.
I doista, u svoje Logike, u svojoj potrazi za sintezom izmedu ideje
istinitog i ideje dobrog, Hegel kao da opisuje sredinji paradoks nagona:
rjeenje napetosti izmedu pasivnosti (kontemplacije istinitog) i aktivnosti
(nastojanja da se realizira dobro) jest u tome da subjekt pojmi kako,
u svome ne tei uzalud realizil-ati ideal, nego
da realizira neto to je aktualno upravo u njegovim opetovanim napori-
Illa da ga realizira. Nije li to paradoks to ga je Lacan kasnije definirao II
svome razlikovanju izmedu svrhe i dija nagona (prava svrha nagona realizira
se upravo u njegovu opetovanom neuspjehu da realizira svoj cilj)?
S obzirom na odnos izmedu same Logike i Realphilosophie, Hi)sle
ponovno kako njihova paralela nikad nije savrena i stLlbilna: u stLmdard-
noj formi Hegelova sustava (Iogika-priroda-duh), u-ijada Logike (bitak-bit-
ne odraava se adekvatno u pukoj dualnosti Realphilosophie (priroda-
duh) ; ako, medutim, preobrazi m o Realphilosophie u trijadu priroda -
duh - objektivni/naturalizirani duh, struktura sustava vie nije trijada,
!lego postaje Imamo, dakle, ili trijadu, ali bez savrene
paralele Logike i Rmlphilosophie, ili savrenu paralelu, ali s
rascjepom izmedu Logike i Realphilosophie ...
A - opet sam u iskuenju dodati - !<U Hegelov neuspjeh da, d()(k'1tnim
okretanjem zavrtnja, postigne pomirenje duha kao "povratka sebi" ideje iz
prirode sa samom prirodom, moe se nazreti i u njegovu
poimanju seksualnosti. Hegel, naime, "kulturali7Ax\ju" seksualnosti jed-
nostavno kao "uzdizanje" u civiliziranu, formu braka. U
svojoj filozofiji prirode Hegel tretira seksualnost kao puku primdnu osnovu i
pretpos!<lvku ljudskog drutva, u kojemu je prirodna kopulacija "uzdignuta" u
duhovnoj sponi braka, bioloka prokreacija "uzdignuta" je u
nasljedivanju obiljeenom obiteljskim imenom, i tako redom. Premda je
Hegel, naravno, itekako s\jestan da to "uzdizanje" i mijenja
oblik zadovoljavanja prirodnih potreba (kopulaciji prethodi proces zavodenja;
se izvodi u misionarskom polo;uu a ne a ter ga, kao u ivotinja itd.), on
proputa razmou'iti kako to "uzdizanje" ne mijel"Ua samo
oblik zadovoljavanja plirodnih potreba, nego na neki i na samu
njihovu supstanciju: u seksualnoj opsesiji kao to je udvorna ljubav, cilj,
samo zadovoljenje, (xlvojeno je od prirodne osnove; ona se u
smrtnu strast koja ustnue onkraj prirodnoga kruga potrebe i zadovoljenja.
Stvar nije u tome da ljudi upranjavaju seks na kultiviraniji (ili,
dakako, na neusporedivo okrutniji nego ivotinje, nego u tome da su
kadri uzdignuti svoju seksualnost do apsolutnog cilja kojemu podreduju cijeli
ivot - Hegel, se, ignorira to prometar"Ue bioloke pou'ebe za kopuli-
ranjem u seksualni nagon kao uistinu strast". Uzmimo Tristana i
lzoldu: gdje u Hegelovom sustavu ima za tu strast, za tu volju
za utapanjem u jouissance, za ostavljanjem dnevnog svijeta
obveza iza sebe - zarad toga bezu\jetnog poriva koji nije ni Kultura ni
Priroda? Iako stremi ukinuti domenu kulture obveza itd.), ta
strast nema nikakve veze s povratkom instinktivnoj prirodi, nego
najradikalniju perverziju prirodnog instinkta, tako da nam,
paradoksalno, upravo utjecanje poretku kulture da izbjegnemo
smrtonosni vrtlog te "neprirodne" strasti te da povratimo prirod-
nu ravnoteu nagonskih potreba u njihovu simboliziranom obliku.
7u

kazano: Hegel iz razmatranja isputa da "nema seksualnog odnosa":
kultura ne samo da seksualnosti kultivirani oblik nego je potpuno istisku-
je, tako da je jedini da ljudsko bude u stanju to", uivati u
70 (:ini se da je jo jedan pokazalelj Hegelova promaaja na koji tretira ludilo u svojoj
"antropologiji": povla<'c-njc- drutvenog svijeta koje karakterizira ludilo on svodi
na pmTatak "ivotinjskoj dui", poantu da svijeta" kojoj se
tl psihozi nije ivotinjski svijet, nego Plije radikalna nega<:Ua, uronjenos-
ti ivog II nj"govo p';rodno okruj ... V. para. 408 ll: H rg!'!', PhiinIO/Jhy of Mi,u/,
Oxf(mi: Clarendon Press 1992.
tome, taj da se osloni na neki "perverzni" idiosinkratski scenarij-
ljudska perverzija je ta da takozvana "prirodno" nagomko seksualno
wdm)()ljavanje potrebuje kulturalnu protezu, neku vrst kulturalnih .Itaka, da bi ostalo
operativna. Tek na toj razini, u "perverznoj" kulturalizaciji samoga seksualnog
pot'iva, postiemo zbiljsko "pomirenje" prirode i kulture.
7l
Na toj se crti takoder moe objasniti "tajna" uistinu dvodijelne strukture
Hegelove Fenomenologije. dopuna dvama dijelovima u kojima se
odvija razvoj Fenomenologije - "sinhrona" u'ijada s,,\jest-samosvijest-um i "povi-
jesna" (tj. apsolutno znanje) - jest dualnost kod
ranog Hegela (do godina u Jeni) u logici i metafIzici kao dvama dijelovima
iza koje potom slijedi Realphilosophie (to odgovara kasnijoj
filozoflji prirode i duha). Razlikovanje izmedu logike i prave metafizike ukla-
pa se u razlikovanje izmedu subjektivnoga refleksivnog uma, kojemu je dos-
mpna jedino zbilja u mreu odnosa/posredovanja, i ljud-
skog duha utoliko ukoliko ili, bolje kazano, izravno se s
apsolutom samim s onu stranu svih refleksivnih opozicija (subjekta i objekta,
ll1iUenja i bitka, samog uma i intuicije ... ). To razlikovanje, dakako, ostaje
schellingovsko: Hegel je "postao Hegel" kad je prihvatio da nema apsoluta
onkraj ili iznad refleksivnih opozicija i protuslovlja - apsolut nije
nita d1"Ugo do kretanje samouzdizanja tih odredenja; nUe
refleksija, je apsolutna refleksija sama. Jednom kad je Hegel stekao taj
uvid, razlikovanje izmedu logike i filozof ue moralo se ponititi: sama logika
morala se identificirati s "metaflZikom", s filozofIjskom o inherent-
lIoj kategorijalno j mrei koja svaki zamislivi oblik zbilje.
Pred sobom imamo "napredovanja":
s logike (koja se bavi izvanjskim refleksivnim opozicijama, rasudivanjem
suprotstavljenim svome predmetu, bitku) na metafiziku (koja izravno opisuje
strukturu apsoluta) ne prelazimo nikakvim velikom preo-
hrazbom logike, nego os\jetavanjem da ono to smo (pogreno)
doivljavali kao puki organon, uvodno orude, pIipremni korak, za nae
71 argument crkve protiv kontracep<:ije (prema kojemu j .. seks, lien
viega cilja prokreacUe. sveden na utoliko je o(:ito proInaen: nije
li upravo seks II slllhi pmkr"acije - \j. bioloke reprodukcije - ivotinjski? Nije li navlasti
to ljudska osohina da sc seks moe odvojiti od svoga "plirodnog" cilja i pretvoriti se u
svrhu po sebi? Odnosno, rdcno je li zamisliti opreku izmedu
"kurve" i "m'yke" II ivotinjskom svijetu? Sa st,yalita prirode. "duh" predstavlja besmislen
troak, zidgl'hnlll1l/p.I ins!inkt - tojest instinkt s obzirom na "plirodni" cilj, i
titne II opetovanom kretanju nagona. Ako je kao to je LlCan
uvijek iznova naglaav,1O - gesta lJf1r PXCi'lle71Ci' prazna i/ili pn'kimua geSla, gesta
koja nUe miljena da bude izvrena, onda se seksualnost "hunlanizira" kidanjcnl veza s
prirodnim pmkreacije.
apsoluta - to jest za samu mctafiziku - opisuje strukturu apsolu-
ta. Drugim apsolut ne uspijevamo zahvatiti upravo utolilw ukolilw i
dalje pretpostavljamo da, iznad i onkraj konalnog reflehtivnog
rasudivanja, postoji apsolut hoji valja zahvatiti - izvanjske refleks\je
odista nadilazimo naprosto tako da osvijestimo kako je ta izvanjska refleks\ja
inherentna samomc apsolutu. To je Hegelova temeljna kritika Kanta: stvar
nije II tome da Kant ne IIsp\jeva izvanjsku refleksiju razuma, nego u
tome to i dalje misli kako postoji neka onostranost koja njegovom
Kant ne vidi da njegova Kritika astog uma, kao "prolego-
mena" za metafiziku, jest jedina metafizika.
S tim se razlikovanjem preklapa razlikovanje izmedu "logike" u (tradi-
cionalnom aristotelovskom) smislu Olganona, koji prua pojmovno orude to
nam pomae shvatiti ontoloku strukturu zbilje (pravila naeg oblikovanja
pojmova te oblika rasudivanja i i "metafizike" (koja izravno
ontoloku strukturu): prva tr\jada Fenomenologije ostaje na razini
"logike", pojavni slijed modusa na izdvojeni
subjekt moe shvatiti drutvo, dok druga trijada izravno opisuje pojavni sl\jed
zbiljskih povijesnih oblika/likova samog apsoluta. ("Logika" ranoga Hegela
tako se priblino podudara s prvim d\jelom "subjektivne logike" zreloga
Hegela, kqja dolazi iza "objektivne" logike ontoloku strukturu
pred-subjektivne zbilje.) Upravo se u tom smislu moe opravdano ustvrditi
kako je Hegelova Fenomenologija prijelazno (ljelo - da njena struktura jo od'Ue
tragove ranoga Hegela, osobito u fascinaciji "ludim plesom" refleksivnosti,
obratima, kao (jo uv\jek) uvodni p,'elud\j u pravi sustav, s ..ue-
govim zadovoljenim spekulativnim samorazvojem. Drugim I'IJeClma,
Fenomenologija jo n\je "istinski hegelovska", upravo utoliko to svoju ulogu
kao onu "uvoda" u pravi sustav (premda ujedno i kao njegova prvog
d\jela - to jest izvora njegove nerazrijeene
Za Hegela um nije druga, "via" sposobnost od "apstraktnog" razuma;
razum odreduje upravo privid da, onkraj njega, postoji druga domena
(neizrecivo ili um) koja diskurzivnom
Ukratko, da bi se od razuma dolo do uma, ne treba nita dodati, nego, napro-
tiv, neto oduzeti: ono to Hegel naziva "umom" jest sam razum, lien iluzije da
postoji neto iza njega. Stoga se u neposrednom izboru izmedu razuma i uma
mora najprije izabrati razum: ne da bi se igrala glupa igra samozasljepljivanja
(apsolutni subjekt mora se najprije otuditi, postaviti izvanjsku zbilju neovisnu
o sebi, da bi nadiao/uzdignuo to otudenje u njemu vlastiti
proizvod ... ), nego iz jednostavnog razloga to nema izvan ili onkraj razu-
ma. Prvo izabiremo razum; potom, u drugom koraku, ponovno izabiremo razum,
samo bez dodatnog (g. bez iluzije da druga, "via" sposobnost iza
ili ispod njega, makar se ta "via" sposobnost nazivala umom) - i taj razum,
lien iluz\je da ima onkraj njega, jest um.
To nam da bacimo novo s\jetlo na prastaro pitanje odnosa
iIIIledu Kanta i Hegela. Naju\jerljiviji odgovor kantovaca na
llegelovu kritiku Kanta (oprimjerenu, "ecimo, u njegovu podrobnom propi-
I ivanju nedosljednosti i zamjena razaznatljivih u "moralnom nazoru o svijetu"
11 Fenomenologiji duha) jest jednostavno: pa Ono to Hegel kritizira kao
lIl'dosljednosti da Kantova mOl'alna teorija postulira nunost
(ljdovanja, dok izvravanje istinski itd.)
11 pravo je paradoks kantovske pozicije ... Hegelov bi odgovor na to
glasio: istina, no Kant nije kadar priznati, o/Tlm'eno iznijeti te paradokse koji
l\'Ore samu sr njegova filozoftiskog zdal"tia; i, daleko od toga da bi Kantu ita
dor/avala (recimo, "viu" sposobnost uma koja bi mogla kantovske
opreke noumenaInog i fenomenalnog, slobode i nunosti itd.), Hegelova k/ili-
/u[ najJrosto otvoreno iznosi i postavlja paradolise konstitutivne za Kantovu poziciju.
Dovoljno je spomenuti odnos izmedu biti i njezine pojave: Kant, naravno,
"implicitno" zna da noumenaIna bit fenomenalne zbilje nije
Il;lprosto transcendentno po-sebi, nego se nekako mora pojaviti unutar same
1(' zbilje (vidi njegov poznati primjer oduevljenja kao znaka noumenaIne slo-
hode: u oduevljenju to ga je Francuska revolucija pobudila u
diljem Europe, noumenaIna sloboda pojavila se kao \jerovanje u
povijesnog koji, ex ni/lilo - ukida
I,mac kauzalnih ovisnosti i slobodu); medutim, ta isto\jet-
IloSt noumenaInog i pojave ostala je "po sebi" za Kanta - unutar njegova zda-
Ilja njje bilo ustvrditi kako noumenaIna sloboda nije ni.ta
r1lugo do lom unutar fenomenalne zbilje, slutnja druge dimenzije koja se
/JOjavljuje unutar fenomenalne zbilje.
n
7:L N,yzapletenUi postupak II velikih tekstova filozofijske tradicUe jest precizno
teze ili to ga autor estoko odhacttie; plitom valja postaviti
pitanje: "Da li autor naprosto odhantic drugog-a, ili zapl-avo uvodi tu ide:ju upra-
\'0 pod krinkom IuenoK odbacivanja?" Uzmimo odbacivanje "dHaholi<:nog
zla" (zla uzdignutog II I11ol--a)nu dunost, ne iz "patoloke" motivacije, nego
naprosto "radi njega samog"): zar Kant ovdje Ile odbacuje l)Ojam JI' l)OjmOIm; pmslor
olvm1''' ulnmm "jpgOlJim filozof-ikim s!tslavom - to jest Ile bori li se s najunntarnjijom
konzekvencom. nepodnoljivim ekscesom. ol1mjp filozofije? ([)a na,'inimo
usporedbu, ne ponaa li se pomalo poput poslovi('ne supruge koja optulije rnuevljevog
prijateUa zalo to se pribliava, timc vlastitu seksualnu
za njim?) Jedan od obrazaca "napretka" u povijesti filozofije je- taj da kasniji filozof.
u{enik prvoga, otvoreno iznosi i II artikulira to ga je njegov
"'pravo uveo pod vidom odbijanja - kao to je bio sa Schdlingom. s
njegovom teorijom zja. u odnosu prcma Kantu.
Spekulativni identitet supstancije i subjekta
Dakle, da se vratimo Hasleovoj temeljnoj kritici Hegela: Hegel promasuJe
potrebu za dTUgim pomirenjem izmedu prirode i duha (kao prirode koja se
vratila u sebe iz svoje vanjskosti), jer ne uspijeva razviti sve konzekvence
da je Er-Innerung (pounutranjenja izvanjskog, onoga to je
naprosto dano kao strogo suodnosan s
izvanjtenja, obnovljene "naturalizacije". Hegel, koji uvijek naglaava aspekt
"povratka" duha "k sebi" iz vanjskosti plirode, ne uzima dostatno
u obzir suprotni izvanjtenja - da je duh koji se k sebi iz
prirode"jo uvijek duh apstraktno suprotstavljen prirodi, te bi se kao
takav, u jo jednom dijalekti<'kom zavrtanju vijka, trebao nanovo izmiriti s
pIirodom ... se, ipak, da Basle owlje promat* pravi hegelovski u
kojemu je "apstraktno" u unutraruost miljenja)
utvr<iivanjem, odnosno jo je jedan vid utvrdivanja besmislene
izvanjskosti apstraktno suprotstavljene subjektu. je prinuer,
dakako, onaj Rimskoga carstva, u kojemu se subjekt iz Sittlich1leit
IJOlisa u apstraktnu unutan1ju slobodu te, ba iz log mzloga, izvanjskost
afirmira pravo pod vidom dravne carstva to je subjekt doivljava
kao izvanjsku vlast u kojoj vie ne prepoznaje supstanciju.
N;yelementarniji je oblik izvaI1jterua duha, naravno, jezik kao to Hegel
uvijek iznova naglaava, nae unutarnje iskustvo moe odbaciti tragove van-
jskih osjetila i poplimiti oblik miljenja samo tako da se ponovno
izvanjti u besmislenom znaku - mi mislimo samo u u jeziku. Isto vri-
jedi za tvore nunu pozadinu, prostor nae socijalne
slobode. A isto vrijedi i za samu drutvenu supstanciju, za pozitivni poredak
Sittlichkeit, lacanovsko "veliko Drugo", koje je upravo naa "druga priroda":
"objektivni duh ", ponovnu naturalizaciju i/ili izvanjtenje duha.
73
73 Iz'"-mjskost ,riTl/bolieMg poretka trchalo hi k tome suprotstaviti izvanjskosti onog j}("U dR real-
ili. tvrdokornog pozitivnog elementa u kojemu se veliko Drugo samo mora utjeloviti da hi
zadobilo punu zhiljnost: "Duhje kost", drlava kao racionalni totalitet postaje zbiljska u
tijelu monarha itd. Uloga kralja (monarha) u Hegelovoj radonalnoj dravi tako je ono
to je Edgar Allan Poe nazvao pe,-verznosti ": kada uspije u djeiosti
izhrisati tragove svoga - kada nema znakovitih "po\1'ataka
koji bi odav .. li prisustvo druge strane - to jest kad vie nije u opasnosti da ga otkri-
ju, kada kamuflaa racionalizacije (ljellye savreno - osjeti neodoljiv poriv da svoj
pl-ikae javno, da izvikne istinu () svome stranOIll Nije li stvar iSl$.l s
hegelovskom dedukdjom lllonarhije? Upravo kada drutveno zdanje stekne potpunu
racionalnost savreno organizirane dravc, za tn racionalnost se njezinog
dopunjavdI1ja postavljanja na njeno - posve "iracionalnog" elementa nasljednog
vladara kojije nl'jJo,'i1I,dno, u svojoj prirodi (U. svome biolokom podrijetlu),
ono to je "u kulturi", II smislu svoga naslo,"-\.
KAKUIVI SUBJEKT
U pristupu Hegelu koji je, s naglaskom na povijesnu dijalektiku kao jedi-
ni aspekt Hegela koji vrijedi suta opreka Hosleovoj sistematskoj
rekonstrukciji, Charles Taylor takoder tei izloiti unutarnju nekonzistentnost
hegelovske logike izvarUtenja ideje. Prema Tayloru,i' hegelovski duh ima dva
utjelovljenja: on postulira svoju pretpostavku, mjere svoga postojanja, i
izraava sebe u vanjtini. U apsolutnog duha ta se dva
utjelovljenja podudaraju, dok su u qua zauvijek
razdvojena - to jest je uvijek uloen u niz uvjeta postojanja koje nikad
n(' moe potpuno "internalizirati", pretvoriti u izraz svoga subjektiviteta - uvi-
j('k postoji element kontingentne izvanjskosti ustr'Ye.
Prva je asocijacija ovdje, dakako, Schelling: poanta Schellingova razliko-
\"ll1ja izmedu boanske egzistencije i njezina nenadmaivog Teme!jajest ta da
jaz zauvijek izraz od vanjskih uvjeta postojanja vrijedi i za apso-
lutni subjekt, za samog Boga - sam Bog je uloen u niz mjeta koji zauv\jek
()S(,yu Drugo. S tog je razloga Schelling posrednik"
izmedu apsolutnog idealizma i post-hegelovskog historicizma. Taj prijelaz s
idealizma na historicizam moda najbolje izraava tvrdnja s
\1arxova Osamnaestog brumairea o tome kako ljudi stvaraju povijest, ali ne ni iz
,"ega ili u uvjetima koje su sami izabrali - oni stvaraju povijest u uvjetima koje
su zatekli i koji su im namemuti. Ovdje je prisutna jasna opreka spram
(odredene slike) hegelovskog idealizma, u k<?jemu apsolutna idt:ja djeluje
kao subjekt koji postavUa cijeli svoj sadr-;y te se tako ozbiljuje samo iz sebe, ne
ni na kakvim izvanjskim, kontingentnim pretpostavkama - to jest
nije sputan Medutim, ono
dolazi izmedu apsolumog idealizma i post-idealistic'kog histOIicizma jest
jedinstvena pozicija Schellinga "kao posrednika": Schelling
I,adr-ava apsolut kao subjekt (tj. on govori o Bogu, ne o ali ipak na
Njega jJ1imjenjuje temeljni postulat tako da u
tvrdi kako je Bog stvorio univerzum, ali ne ni iz - stvorio ga je
lt uvjetima koje je zatekao i koji su Mu bili nametnuti (ti "uvjeti" su, dakako,
Zbiljsko Bojeg Temelja, ono to u Bogu samome jo nije Bog).75
Taylorova je greka ovdje u tome to pojam subjekta tl ljud-
ski subjektivitet u jazu izmedu pretpostavke i izraza) i
sablasno zvano "apsolutni subjekt", duh [Geist], Bog - ili, kako ga
naziva Taylor (na sasvim ne-hegelovski duh", je puki
i4 V. Charles Taylor, Cambridge, MA: Camhridge University Press 1975, str. 92.
7:) Prisjetimo se standardnoga nekoga kao "relalh11og genija" - netko
je ili genij ili nije: "genij" nije atribut koji doputa razine stupnjevanja. Na isti
S<:helling oclre(hye Boga kao "relativno apsolutnog": On je apsolutni vladar i stvoritelj, ali
Njegova apsolutna je ipak omedena, onime to jo nij<' Bog u Njemu,
PRVI DIO: SVUElA" 77
"nosilac" (samo)svijest kona('noga ljudskog subjekta. Tako zavravamo u ras-
cjepu izmedu dvaju subjekata, apsolutnog subjekta i
ljudskog subjekta, umjesto uistinu spekulativnog identiteta
supstancije i subjekta kao
cjepa - "supstancija je subjekt" da je rascjep koji dijeli subjekt od sup-
stancije, od nedoslupnog po-sebi onkraj pojavne zbilje, inherentan samoj sup-
stanciji. Drugim je to da se Hegelov iskaz "supstancija je sub-
jekt" ne kao izravna potvrda identiteta, nego kao primjer (moda upravo
vrhUllski primjer) suda", poput onoga "duh je kost". Stvar nije
u tome da supstancija (iskonski temelj svih apsolut) nije pred-subjektivni
Temelj nego subjekt. samorazlikovanja, koji postavlja svoju drugost i
onda je ponovno prisvaja, i tako redom: predstavlja ne-supstancijal-
no (ljelovanje fenomenalizacije, pojave, "privida". rascjepa, razu-
ma itd., a pojmiti supstanciju kao subjekt upravo da su rascjep. feno-
menalizacija i tome inherentni ivotu samoga apsoluta. Nema "apso-
lutnog subjekta" - "kao takav" je relativan, u sebe-razd ije-
ljenosti, i upravo je kao takav subjekt inherentan supstanciji.
za razliku od toga spekulatirmogidentiteta supstancije i subjekta, pojam njiho-
va neposrednog identiteta tako subjekata, koje ponovno
svodi pravi subjektivitet na akcidenciju ("nosioca") supstancijalnog apsoluta.
Drugog-a koje govoJi "kroz" ljudske subjekte. To takoder otvara lani. pseu-
do-hegelovski pojam procesa u kojemu Subjekt duh")
postavlja vanjskost, otuduje se od sebe, da bi nanovo stekao svoju cjelovitost na
vioj razini: pretpostavka kqja ovelje zavodi na krivi put je ta daje subjekt procesa na
neki dan od a ne stvoren samim procesom cijepanja supstancije.
Isto se moe ustvrditi s obzirom na dva
subjekta s suvikom Stvari koja njegovu ref1ek-
sivnom sastoji se u
tome da nas naa sposobnost (ona subjekta) da pojmimo pl-edmet s
kojim smo uvijek i a pri()l-i u pl-edmetu ima to se
zauvijek odupire prevodenju u nau mreu (misao o
objektivnog" redovito Adorno u Negativnoj dijalektiCi). U
se, medutim, sastoji taj suviak? Sto ako ono to naem poimanju, to je
u "predmetu vie nego sam predmet", tvore u-agovi onoga to je, u proloj povi-
jesti, "predmet" (recimo, povijesna situacija subjekt nastoji analizirati)
mogao postati, ali nije? Pojmiti neku situaciju "u njenom
(kao to bi rekao Kierkegaard) ne percipirati je kao pozitivan skup
(''kako sa stvarima uistinu stoji"), nego II njoj razabrati tragove neus-
pjelih "emancipatorskih" oslobodenja. (Owlje, naravno. aludiram na
Waltera Bel!jamina i njegov pojam revolucionarnog pogleda koji zbiljski revolu-
cionarni percipira kao iskupiteljsko ponavljanje pmlih propalih emancipa-
tOI-skih pokuaja.) lj tom medutim. objektivnog", ono u Stvari
781Sf;\vOl
KAKUIVI SUBJEKT
;to naem nije vie suviak njena pozitivnog sadr2aja u odno-
su na nae spoznajne nego, naprotiv, njen manjak, to jest u'agovi neuspje-
ha, IJdsustava upisanih u njen pozitivni Oktobarsku revoluctju "u
njenom nastajanju" razabrati strahovit emancipatorski potencijal to gaje
istodobno pobudila i sau'la povijesna aktualnost. Sltjedom toga. taj
suviak/manjak nije dio "objektivnog" koje je u suviku u odnosu na subjektove
plije se sastoji u tragovima samoga subjekta (njegovih izjalov-
Ijenih nada i elja) u objektu, tako daje ono to je uistinu u objek-
lu - dopuna/korelativ najunutarnjije jezgre subjektove vlastite e!ie.
Hegelovski prisilni izbor
Ti paradoksi za hegelovsku opreku izmedu "konkretne" i "apstrak-
tile" Hegel je prvi razradio navlastito moderni pojam indiridualizadje
hroz sekundarnu identifikaciju. Subjekt je u uronjen u odredeni ivotni
oblik u kojemu je roden (obitelj, lokalna jedini da se otrgne
iz tc prvobitne "organske" da prekine veze s njom i uspostavi sebe
kao "autonomnog pojedinca", jest da ukloni teme!inu vezanost, da pre-
pozna supstanciju svoga u drugoj, sekundarnoj zajednici, kojaje univerzal-
Ila i istodobno "umjetna"; ne vie "spontana", nego "posredovana", odr2avana
djelovanjem neovisnih slobodnih subjekata (nacija nasuprot z,!jednici;
pmfesija u modernom smislu - posao u velikqj anonimnoj Miki - nasupmt
"osobnom" odnosu izmedu i njegova akademska
I.ajednica znanja nasuprot mudrosti prelazi s narataja na
itd., sve do koja se vie oslanja na za odgoj (ljece nego
Ila roditeljski sa\jet). Pomak s primarne na sekundarnu identifikaciju ne
izravni gubitak primarnih identifikacija: dogada se to da primarne
identifikacije prolaze kroz neku vrst transupstanctjacije; funkcionirati
kao oblik pojavnosti univerzalne sekundarne identifikacije (recimo, upravo
lime to sam dobar svoje obitelji,ja pridonosim pravilnom funkcioniranju
nactje--drlave). U tome lei hegelovska razlika izmedu "apstrakU1e" i
"konkretne" univen:alna sekundarna identifikacija ostaje "apstraktna"
utoliko to je izravno suprotstavljena odredenim oblicima primarne identi-
fikacije - to jest utoliko to prisiljava subjekt da se odrekne svojih pl-imarnih
identifikacija; ona post<!je "konkrema" kad reintegJira pI-imarne identifikactje,
preobraava ih u moduse pojavnosti sekundarne icientifikac\je.
Napetost izmedu "apsn-aktne" i "konkretne" jasno je razaznatlji-
va u nesigurnom drutvenom statusu rane (Tkve: s jedne strane, tu
jt bio fanatizam radikalnih skupina kqje nisu vidjele kako bi spojile
istinski stav s prostorom drutvenih
odnosa, te su tako predstavljale ozbiljnu prtjemju drutvenom poretku; s
druge strane, bilo je pokuaja da se pomiri s ustrqjem
PRVI 'ID, "Ilo< "179
dominacije, tako da ste mogli sueljelovati u drutvenom ivotu, zauzimati
mjesto u njemu (kao sluga, seljak, obrtnik, feudalac. .. ) i ostati
dobar - ispunjav<lf!je odredene drutvene uloge smatralo se ne samo
spojivim s ivotom nego ispunjavanja
univen:alne dunostl
Stvar se na prvi pogled doima jasnom i nedvosmislenom: filozof apstrak-
tne Kant (i, na Kantovom tragu, Fichte): u Kantovoj filozofiji uni-
vel-zalno (moralni zakon) fimkcionira kao apstraktno Sollen, ono to "treba da
bude" i to, kao takvo, posjedttie potencijal- ono uni-
verzalno predstavlja zahtjev, negativi teta je
da podriva svaki konkI-emi totalitet; nasuprot tradiciji apstrak-
me/negativne suprotsulVljene svome navlastitom sadl-,Yu, Hegel
kako se istinska ozbi!jttie u nizu konkremih odredenja to ih
apstraktno gledite razuma doivljava kao zapreku potpunoj I-ealizaciji uni-
verzalnog (recimo, univerzalna moralna dunost se ozbiljttie, post,ye
(ljelotvorna, kroz konkretno obilje pojedinih ljudskih strasti i tenji to ih
Kant kao "patoloke" zapreke).
Jesu li, medutim, stvari doista tako jednostavne? Da se navlastito hegelov-
ski ton opozicije izmedu apsuakme i konkreme ne bi krivo
ovn valja "kriati" s drugom opozicijom, onom izmedu pozitivne kao
pukoga ravnodunog/neutralnog medija supostojalya svoga odredenog
sadraja ("nijeme vrste definirane onime to svi te vrste im,tiu
i u njenom zbiljskom postojanju, koja je individualnost,
potvrdivarye subjekta kao jedinstvenog i nesvodivog na konkremi
totalitet u koji je umetnut. Kierkegaardovski posrijedi je razlika izmedu
pozitivnog bitka onog univerzalnog i supmmost univerzal-
nom kao neutralnom mediju/nosiocu njegova odredenog
sadIi<tia jest kao negativitet<I podrivd svake pojedine
konstelacije, a Ul se javlja pod vidom apsolumoga samo-steza-
nja pojedinca, njegovog nijekanja sVdkog odredenog sa<h-aja. Dimenzija uni-
verzalnog post.<tie zbiljska (ili, po hegelovski, "za sebe") tek "ulaenjem u posto-
janje" hao univerzalna, to jest suprotstavljanjem cjelokupnom svome posebnom
sadr;tiu, ulaenjem u "negativan odnos" spram svoga sadraja.
S obzirom na opreku izmedu apstrakme i konkretne to da
jedini put prema istinski "konkremoj" vodi kroz puno potvt-divanje
radikalnog negativi teta kojim ono negira svoj cjelokupni
sadr<ti: varavim oblik apstraktne
jest "nijema neutralnog nosioca odredenog sadraja. Drugim
da posUIlle "konkretna" jest da prestane biti neu-
tralno-apstrakrni medij svoga posebnog sach-hja i da sebe medu svoje
vlastite podvrste. To, paradoksalno, ela je prvi korak prema "konkremoj
radikalna negacija sadrhja: tek kroz takvu
KAKUIVI SUBJEKT
Il('gaciju univel-zalno postC!jaf!je, posutie vidljivo "kao takvo". Prisjetimo
'I' ov(lje Hegelove analize frenologUe, koja zatvara poglavlje o
umu" II Fenomenologiji: Hegel pribjegava
llletafori kako bi objasnio dv,yu iskaza "duh je
Kost" - oblik nae
lubanje zbiljski i iZtavno osobine naega uma - i spekulativnog
Ilja - duh je dovoljno jak da potvrdi svoj iden titet putem krajnje inertne tvdri
II' daje "uzdigne" - tojest, ni najinertnija tvar ne moe duhovnu
11101' posredovanja). nalik je pristupu koji u
blusu vidi jedino organ mokrenja, dok je spekulativno u f!joj kadro
razaznati i mnogo viu funkciju (tj. upravo "koncepcije" -
- kao bioloke anticipacije koncepta
Na pI-vi pogled imamo posla s poznatim elementarnim kretanjem
lufhebunga ukidanja u nadilaenju): morate kroz mtinie da
histe jo jednom dosegnuli n,tivie, izgubljeni t(>l<Ilitet (morate izgubiti
lleposrednu zbilju u samo-kontrakciji svijeta" da biste je nanovo stekli
kao "postavljenu", posredovanu djelovanjem subjekta; morate se
neposredne organske cjeline i se djelovanju
;lpsllakmog razuma da biste nanovo zadobili izgubljeni totalitet na
razini, kao totalitet uma). To se kretanje, izgleda, nudi kao
idealna meta standardne kritike: da, naravno da Hegel prepozn<tie uas psi-
samo-stezanja i njegova "gubitka stvarnosti", da, on priznaje potrebu
/,a apstrakmim komadanjem, ali samo kao korak, zaobilaznicu na trijumfal-
nom putu koji nas, sukladno neumoljivoj nunosti, vodi natrag u
rekonstituiranu organsku cjelinu ... Naa je postavka da takvo
jlTomauje bit Hegelove argumentacije:
Ono dubolw, je duh gonjen iznutra napolje, ali samo do \lIljegovu /!1'1!dslall'
IjacRu svijest i ga u - i 1U'Znanje te svijesti o tome to je ono to ona
kae, ista je povezanost visokog i niskog, koju priroda na onom ivome naivno
izraava \I povezivanju organa njegova savrenstva, organa radanja i
organa mokrenja. - sud kao bio bi s,wrenstvo ivota
koji 5,lm sebe shva('a, ali njegova svijest koja ostaje u predstavi odnosi se kao
mokrenje.
76
itl G.vV.E Hegel. PhenomnlOlogy O/Spilil, Oxford: Oxford University Press 1977, str. 210. {Citat
u tekstu pn'uzet iz navedenog hrv. prijeVOda, str. 225 -Prev, I LJ popratnoj fusnoti pre-
voditelj (A V, Miller) pat:ju na odlomak iz Hegelove Filozojije p,irotie u kojemu on
utvnhtie isti identitet: "Kod mnogih sn ivotinja igenitaJUe, n<uvii i
dijelovi ivotinjske organizacije, intimno povez,;mi: kao to se govorenje i ljubljenje s
jedne, te jedenjI', pijenje i pljuvanje s druge strane, izvode ustima,"
Pri pomn\jem ovog odlomka postaje jasno kako Hegel ne eli da,
za razliku od vulgarnoga uma kqji vidijedino mokrenje, pravi
spekulativni stav mora izabrati oplodivanje, Paradoksje u tome daje izmvan
izbor oplodivanja da ga se !JT011Iai: "pravo nije
odabrati izravno - to jest mora se od toga da se "pogreni" izbor
(mokrenje): pravo spekulativno javlja se tek kroz opetovano
kao naknadni (ili nusproizvod) prvog, "pogrenog"
Isto vrijedi i za drutveni ivot, u izravni izbor "konkretne
odredenog ivota-svijeta moe zavriti samo u povratku pred-
modernome organskom drutvu koje pravo subjekliviteta
kao temeljno obiljeje moderniteta. da subjekt-gradanin moderne
drave vie ne moe prihvatiti svoju uklopljenost u neku
dmtvenu ulogu koja mu d()(Ueljuje odredeno mjesto unutar organske
drutvene (jeline, jedini put do racionalnog totalitel.<l moderne drave vodi
kroz uas revolucionarnog terora: treba nemilosrdno raskinuti
pl-edmoderne organske "konkretne te u afirmirati
pravo subjektiviteta u njegovu apstraktnom negativi tetu. Dmgim
poanta Hegelove zaslueno slavne analize revolucionarnog terora u
Fenomenologiji nije uvid u lO kako je revolucionarni projekt
jednostranu izravnu afirmaciju apstraktnoga univerzalnog uma, te
mu je kao takvome bilo sudeno da u bijesu
da nije bio kadar organizirati prijenos svoje revolucionarne energije u
konkretan stabilan i diferenciran drutveni poredak; Hegelova je poanta,
pl'ije, u zagoneci zato, usprkos da je revolucionarni teror bio povi-
jesna mrtvouzica, kroza nj moramo da bismo dospjeli do moderne
racionalne drtave .. , Sada moemo vidjeti koliko su u krivu bili konzervativni
britanski hegelijanci s kraja devemaestog (Bradley i drugi), koji su
drutvenu logiku Hegelove konkreme kao da zahl\jeva iden-
tifikaciju svakog pojedinca sa svojim mjestom unutar odredene i
hijerarhijske <:jeline globalnoga dmtvenog tijela - upravo je LO ono to mo ..
derni subjektiviteta
77 0\11 misao duguj("n1 Mladellu Oolaru; v. w[,he Phrenology of Spirit", u: SulJ/J();ing (h"
Subject, III'. Joan Copjcc, London: Ver", 1994.
Poswji jasna izmedu te lIunosti da se pogrean izbor kako bi Se posti-
gao pravi rezultat (odabir "mokrenja" da bi se postiglo "oplodivanje") i stl'\lklUre rIIskog
vica iz "'emena o koji eli emigrirati iz Smjetskog Saveza iz dva
razloga: "Kao prvo, bojim se da .'e, ako se poredak raspadne, sva krivnja za
biti sv-aljena na idove." Na usklik drL3Vtlog birokrata: "Ali u
Smjetskom Se Savezu nikada nita promijeniti! Socijalizam trajati zauvijek!",
staloeno odgoV<II'a: "1'0 je drugi razlog!" l ovdje se do pravog razloga
moe dospjeti jedino putem krivoga prvog razloga.
Drugim "pojmiti apsolut ne samo kao supstanciju nego i kao
subjekt" da, kada smo s radikalnim izborom izmedu organske
.jeline i "ludila" jednostrane koja izbacuje cjelinu iz leita u tetnu
neravnoteu, I.<U izbor ima strukturu prisilnog izbora - to jest, treba izabr,lti
jednostrano "ludilo" nasuprot organskoj cjelini. Kadaje, dakle, netko
s izborom izmedu predmodernoga organskog drutvenog tijela i revolu-
cionarnog terora koji razornu silu apstrakmog negativiteta, on mora
iza/Irati teror - samo na I.<U moe stvoriti teren za novo postrevolu-
cionarno pomirenje izmedu drutvenog poretka i apstraktne slobode
pojedinca, revolucionarnog terora apsolumo je nuan
posrednik" - ta provala radikalnog negativi teta koja je uzdrmala etabli-
rani stari poredak utrla je, put novome racionalnom poretku mo ..
derne drave.
7H
Isto vrijedi i za par Sittlichlieit/Momliliit: za opreku izmedu
Ill'ortienosti subjekta u njegov konkretni drutveni ivot-svijet i njegova
apstraktnog moralnog suprotstavljanja tome
konkretnom batirtienom univerzumu; u tome izboru valja odabrati Moralitiil,
10 jest bn koji, u ime ire podriva odredeni pozitivni
poredak mores definira njegovo drutvo (Sokrat nasuprot konkremom
lotalitetu grada; Krist nasuprot LOtalitetu idova). Hegel je potpuno
s"jestan daje pozitivni oblik u kqjemuta apstraktna zbiljsko pos-
onaj ekstremnog nasilja: suprotnost unutantieg mira jest
destruktivni bijes prema svakom sadraju, to jest "tl nas-
lajanju" suta je opreka mirnome neutralnom mediju svega
sadraja - samo na t;u moe postati "za sebe"; samo na
moe do "napretka".
Otuda se moe precizno odrediti trenutak kada je "Hegel postao Hegel":
lek kad je odbacio viziju organskoga drutvenog totaliteta
Sittlichkeita (koji je muartikuliraniji izraz naao u posthumno objavljenom
System der Sittlichkeit [1802-1803], tekstu koji definitivno prema
onome to je kasnije razvijeno kao "organski" korporativno-
pojam drutva) - to jest kada je postao potpuno 5'jest<tn da je
jedini put do istinskoga konkretnog totaliteta t;u da, u svakom izravnom
izboru izmedu apstrakmog negativiteta i konkreme <jeline, subjekt mora
odabrati apstrakmi negativitet. Taj se pomak millasnije razabire u u
()(,jeni kod mladoga Hegela: Hegel "postaje Hegel" kad u cijelosti
tlsv'Ua "apstraktno negativni" slwndalon Kristove - to jest kad
78 Izraeno pojmovima antagonizma nasuprot strukturi razlika Ernesta Laclaua: prema
Hegelu je svaki sustav razlika svaka poziti,"a drutvena struktura - lltemdjcna na anta-
borbi, a rat je povratak logike "mi protiv njih" koja pri-
jeti strukturi razlika.
odbantie nadu u povratak novoj moreJ kao rjeenju
problema moderniteta.
U tom smislu zrelo hegelovsko "pomirenje" ostaje kr;tinje dvosmisleno:
ono predstavlja pomirenje ras<:jepa (zacje\jivanje rane na drutvenom tijelu),
kao i pomirenje sa tim rascjepom kao nunom cijenom individualne slobode.
S obzirom na politiku, je u iskuenju da preokrene mit o
ranome "revolucionarnom" Hegelu u kasnijim godinama, izdao svoje
subverzivne korijene i postao dravni filozof poredak kao
utjelovljenje uma, kao "zbiljski Boga": prije biti da je "revolu-
cionarni" - barem iz dananje perspektive - mladoga Hegela najavio
"estetizaciju uspostavu novoga organskog poretka koji
ukida modernu individualnost; dokje "Hegel postao Hegel" svqjim inzistira-
njem na neizbjenom po[vrdivanju pr<n"a - na tome
da put prema vodi jedino kroz puno
"apstrakmog negativiteta".
Drugi je da se razabere teti prijelaz s pred-hegelovskog Hegela na
"Hegela koji je postelO Hegel" omti putem male ali prontiene u
drutvenoj strukturi. U System der Sittlichkeit drutvo je podijeljeno na tri
stalea, od kojih svaki stav: na seljatvo sa stavom
pred-refleksivne \jere, uronjenosti u supstanciju; poduzemike,
klasu, s reflektiranim stavom individualnog nadmetanja i uspjeha (pravo
gradansko drutvo, industrija, razmjena); na aristokraciju, univerzalnu klasu,
vodi ivot i odlazi u rat, spremna riskirati ivot kad je potrebno.
Znakovito je da, kadje Hegel "postao Hegel", univerzalna klasa vie nije aris-
tokracija (kao zemljoposjednici, oni su u seljatvo), nego
dravna birokracija. je u toj promjeni to da sada ne samo
aristokracija nego svi, svaki pojedinac iz bilo koje klase mo7.e biti mohiliziran
i mora u rat: apsolutni negativitet, smrtna opasnost koja rastvara svaku fik-
snu vezanost uz odredeni sadraj, vie nije povlastica klase, nego
postaje prav%bveza svakog gradanina. Iznad i onknti svoga
mjesta unutar drutvenog tijela, svaki gradanin tako sudjehtie u apstrakt-
nom/apsolutnom negativitetu: nijedan nije potpuno
onim to ga svodi na njegovo odredeno mjesto u drutvenom zdartiu.79
79 Modaje problem s tom drutvenog zdanja l<!j da Hegel
pokuav(l sabiti u sinhroni poredak tri globalna na<:ela dru(V(-"ne organiZtKije:
(I) predmoderno na<'elo, koje, u feudaliznm. ustrojava (jelinu drutva
(sami obrmici organizirani su u cehove i stalee, ne funkcioniraju na slobodnom lriilu;
sama dravna vlast je te naivno pred-refleksi\,"o povjerenje
podanika u kraljevo boansko pravo da vlada); (2) moderno tliino-liberalno
civilnoga drutva, takoder odredl!je na koji ii.lllkcionira seljai'ki ivot
To je razlog s kojega, u odlomku iz Uvoda u Fenomenologiju iscrpno
Ilavedenom u 1. poglavlju, Hegel razum (a ne um!), njegovu
IlPskona('nu da raskine svaku organsku vezu, da tretira kao zasebno
ono to izvorno pripada zajedno i zbiljski postoji samo kao dio konkretnog
konteksta: "razum" je ovelje drugo ime za ono to smo nazvali "predsintet-
\kom uobraziljom", za uobrazilje da raspri svaku organsku cjelinu,
koja prethodi sintezi uobrazilje je najvii izraz logos (kao to je
Ileideggel' rado isticao, u legein takoder "sabirati, sakup-
ljati"). Stoga su oni koji zastup,!ju subjektovo pokoravanje i prih-
\'<!<'anje njegova/njezina pravog mjesta unutar konkretnog totaliteta sup-
poretka u mjeri udaljeni od Hegela: samo
"laan", "apstraktan" izbor zla, -
to .ipst ekscesnu ':jednoslranu" gestu koja izhacttie poredak cje-
line iz ravnotee: zato? Zato to je takav proizvoljan odabir trivi-
jalnog i nesupstancijalnog, takvo ispoljavanje hira koje nije zasno-
\',1110 na valjanom razlogu to jer to "), paradoksalno, jedini
da se ono potvrdi sebe "za sebe", nasuprot svakom odredenom
posebnom
Taj ulazak u postojanje "kao takvog", u proturazlikovanju spram
svakog odredenog sadrLaja, to nasilno, jednostrano nekog
"apstraktnog" koje ovo isu'gava iz njena konhetnog ivota-kontek-
sta i telko odumiranje organske cjeline ivota, jest moment ozbilji-
vanja subjekta nasuprot uravnoteenom supstancijainom poretku. Strah da
,> (s poljoprivredom organiziranom kao grana indusnijsk{' proizvodIIje) i nadgrad-
nju (drava svedena na "poli<.:ijsku dravu", koji Zak()Jlske i polki-
ll\jere civilnog ivota); (3) plansku dravno-socijalisli,'ku logiku II kojoj
dravna birokracUa, kao univertalna takoder lei upravljali (j("l()kupn()Il1 proizvod-
njom, poljoprivredu (ne <'lidi iO je nastojanje staljinizma. kao vrhovni
izraz iste tenje, bilo satrti seljatvo, s njc'govim pred-refleksivnim
stavom).
li se ta tri nal:da uistinu "posredovati" u potpun i stabilan "silogizam drutva"?
Problem je II tOllle daje svaki od Iljih rascijepljen iznutra, u
napetost koja uvodi istinski potilic1", dimenziju: arh'tiski organski poredak moe sc
prometnuti u nasilje protiv "Njih"; liberalizam je rascijepljen
izmedu konzervativnog stava laisst'z{aire i Slava i'f.rlllibrrtr, dravni socijalizam
izaziva reak<:Hu u vidu spontanoga samoorganiziranja. Ne trebaju li stoga (ili Ile
uklju"uju li) 1<. tri ,'etvrto upravo ono polilik" kao takve, drutvenog anl<.go-
nizma, cleslahiliza<:ije ra<:lanjenoga drutvenog tijela, s vreme-
na na vrijeme, nalazi izraz u obJicima "spontane" ili "izravne" d(,lllokracije
(poput u revolucionarnim previranjima potkr,!j Prvoga svjrIskog rala, ili
demokratskih "fonlIna" za raspadanja socijalizma)? Za podrobniji prikaz toga pojma poli-
vidi 4. poglavlje dolje.
PRVI DIO, .,"' .... 185
hegelovsko kretanje generirati negativitet "prejak" da bi ga
se opet uklopilo u krug posredovanja stoga je duboko neum-
jestan: da "supstancija jest [da je takoder valja pojmiti kaol sub-
jekt" da je ta eksplozija organskog jedinstva ono to se uvijeh dogada
tijekom procesa, a novo "posredovano" jedinstvo koje nastupa
iza toga nipoto ne povratak izgubUenome jedinstvu
"na vioj l'<lzini" -\I nanovo uspostavljenom "posredovanom" totalitetu pred
nama je supstandjalno jedinstvo, jedinstvo utemeljeno na
negativi teta, jedinstvo u kojemu sam taj neKativitel po-
zitivno postojanje.
Moda je to izvor nerazrijeene napetosti s kojom se zavrava Hegelova
l.ogi/la, napetosti izmedu ivota i znanja kao paradigmi apsolume ideje:
u ivotu, posebno je jo uronjeno u - to jest iv{)tje sus-
tav u se ono reproducira kroz neprestani proces nastajanja i nes-
tajanja njegovih posebnih momenata, sustav to ga ivim odrava upravo stal-
na dinamika samo-kretanja njegovih sastavnica; takav sustav, medutim, u koje-
mu je koja se izraava u neprestanoj proizvodnji obilja svojih poseb-
nih momenata, ostaje "dinamizirana supstancija", jo ne pravi sub-
jektivitet. Kazano Taylorovim (ne posve adekvamim), ov<lje imamo
posla s opozicijom izmedu vida apsoluta
(ivot kao causa sui koji se reproducira i "izraava" kroz proces
nasL<uanja i propadanja momenata) i njegova "kognitivnog" vida (apso-
lut se ozbiljtUe tek kroz svoju cjelovitu samospoznaju) - kako da pomiri-
mo to
Prvi paradoks je u tome da je aktivnost na stnmi supstancije ("ekspre-
generativna a pasivnost na strani subjekta (subjekt qua svijest
"pasivno" uzima u obzir ono to se zbiva): supstancija je pmxis, <ljelama inter-
vencija, dok je subjekt theoria, pasivno zrenje. Ov<lje imamo opreku Sein i
Sollen, Istinitog i Dobrog; medutim, nasuprot konceptualizaciji te
opreke pasivno zrenje supstancije za razliku od fichteovskog
aktivnog subjekta koji sponL<1I10 i autonomno postavlja
sadr,U), Hegel ta termina povezuje unakrsno: ekspresivna produk-
tivnost je na strani supstancije koja permanentno ozbiljuje
dobro <ljelamo zbilju, dok je temeljni stav subjekta spoznavanje -
subjekt tei utvrditi to je istinito, razaznati obdse objektivitel<'1.
Rjeenje Hegela kao idealisl<'1 jest, naravno, spoznaja koja je
"sponl<'1na" - to jest po sebi pmxis koji generira svoj objekt, ali ne u (fich-
teovskom) smislu "intelektualnog zrerua", koja izravno proizvodi
svoje predmete, niti u neto slabijem kantovskom smislu spoznaje kao
u-anscendentalno konstitutivne za svoje objekte. (ak smo u iskuenju kazati
da Hegel optira za upravo suprotno Ijcenje: na razini supstancUalnog
"sve sc dogodilo", pa spoznaja to napI-osto uzima u obzir -tojest
KAKUIVI SUBJEKT
oila je ClStO formalni koji registrira stanje stvari; upravo kao takva,
medutim kao formalna gesta II obzir" onoga to je "po sebi"
tu - "performativna" te donosi ozbiljenje apsoluta. Nemamo,
dakle, posla s novom jedinstva u kojemu se qjelatnost sub-
jekta podudara s samog apsoluta-Boga - u kojemu se subjekt
izraava kao "sredstvo apsolul<'1" (u aktivnosti on je pasivan,
da je apsolut l<'1j koji je uistinu aktivan kroz njega); takvo
jedinstvo ostaje vrhunac Schellingova "dinamiziranog spinozizma". Hegelova
jc postavka suprotna: u svojoj pasivnosti ja sam aktivan - to jest S<lllO
lo pasivno putem misao "olpada", "otcjep!juje se" od
svoga predmeta, distancu, silovito se otkida od "tijeka stvari", zauzima-
stav "vanjskog taj je najvi-Ii koja
Ilvodi jaz u u sebe zatvorenu cjelinu supstancUe.
S iSlim se problemom suo('avamo u vidu opreke izmedu i
'\-<lnjske" refleksije s drugog oqjeljka Hegelove Lor;ille.
'dleksijaje "ontoloka", ona konceptualizira bit kao proizvodnu/generativnu
IllO(' koja "postavlja" obi!je pojava; vanjska je refleksija, nasuprot tome, "epis-
It'moloka", ona predstavlja refleksivno prodiranje subjekta u objekt spoznaje
njegovo nastojanje da, iza vela pojava, razabere konture
lIllIskog ustroja (njihovu bit).HIl Temeljna mrtva "logike biti" jest
da se ta dva vida, "ontoloki" i "epistemoloki", ne mogu nikada u cijelosti
,inkronizirati: nijedna solucija ne moe razrijeiti kolebanje izmedu dvaju
polova - ili se pojava svodi na neto "puko subjektivno" (''bit stvari jest neto
IlCdostupno po sebi, ono to mogu kontemplirati samo je njihova prividna
pojava"), ili sama bit posl<'1je subjektivirana ("skrivena bit je u
racionalni konstrukt subjekta, rezultat njegova rada" - pomislimo
';11110 na suvremenu fiziku subatomskih u kojoj zadnji sasL<lVni dijelovi
Ihilje imaju status kr<tinje apstrakme hipoteze - racionalne pretpo-
'Iavke koju nikad susresti izvan teOl-ijske mree, II naem
",akidanjem iskustvu). I opet, ta se napetost ne razljetue vanj-
,ke I-efleksije u strukturu <ljelamosli apsoluta, kao
momenta cijepanja i izvanjskosti, nego obl-amom afirmacijom
lleposrednog "omolokog" staLUsa "vanjskosti" same refleksije - svaki pozi-
I i 1'11i i odredeni ontoloki entitet moe se pojaviti "kao takav" samo ukoliko je
"o Treba imali na umu ela sve kategorije refleksije izravno upu<'ivanje na spozna-
subjekt: recimo, razlika izmed\! pojave i biti postoji Salllo za pogled s\!bjekl<'
jejedino pojava izravno do,mpna. i koji pOlom lei doprijeti do hili skrivene ispod \'ela_
V. Taylor, str. 257-259_
apsolut "vanjski samome sebi", ukoliko neki jaz njegovo potpuno
ontoloko ozbiljenje.
HI
HKonkretna
Sada moemo vi(ljeti u kojem smislu Hegelova logika "transcen-
dent<llna" u strogom e kantovskom smislu - to jest u kojem smislu njena poj-
movna mrea puko formalna, nego konstitutivna za samu zbilju, kate-
gorijainu strukturu Ono to napredovanje u
Hegelovoj Logici jest napetost u statusu svake odredene/
kategorije: svaki pojam je istodobno nuan (tj. neophodan ako
pojmiti zbilju, njenu temeljnu ontoloku strukturu) i (g.
nekonzistentan: II trenutku kada g'a potpuno i dosljedno
"primijenimo" na zbiUu, on se raspada i/ili pretvara u svoju opreku). Ta poj-
movna napetost/"protllslovlje" ujedno je spiritu.1 movens same "zbi-
lje": daleko od toga da bi ukazivala na naega miljenja da pojmi zbilju,
inherentna nekonzistentnost naega pojmml1og aparata je dokaz da
nae miljenje nije puka igra, nego je kadro dosegnuti samu zbiUu,
inherentno
To paradoksalno preklapanje nunosti i objanjava se,
dakako, pojmom samo-odnosne utemeUene na njenoj konstitutivnoj
iznimci. Zato su kovanice od pet centa od kovanica od deset centa;
ta iznimka u pravilu prema kojemu prati vrUednost?
Karel van het Reve, nizozemski lingvist, knjievni znanstvenik i popper-
ovski psihoanalize i dekonstrukcije, formulirao je logiku pravila i iz-
nimke pod vidom onoga to on naziva "Reveovim nagadanjem":H2 u
domeni pravila, Popperova logika falsifikacije mora se obrnuti-tl
jest iznimka koja se mora traiti ne falsificira, nego jJmJrduje pravilo. Osim
nabl-ajanja primjera iz mnotva pravilima regulirani h aktivnosti
(u ahu imamo rolwdu kao iznimku, potez kri temeljnu logiku drugih
HI Taje takoder za pravo razumijevanje razlike koja dijeli Hegela iSchellinga:
dokle god je Hegel 05t'\jao priVlien S,'hellingovoj k,;tki kantovsko-fichteovskog
tivizma, on je podupirao oplodivartie nasuprot mokrenju. to jest izravni (Kiahir
konkretnog totaliteta nasuprot subjektivnoj p()(ljelL Hegel je "postao I lt'gel"
II trenutku kada je postao s\jcstan da jc svaki izbor izmedu totaliteta i apstraktnog
liviteta raskida konkretnu organsku v(,zu totaliteta II kona<":nici prisih: izbor, II
muje subjekt primoran odahrati seb/'- tojest nasilje koje "jest"
subjekI.
82 V. KarcI van het Reve, "Reves Vermumng", u: Dr Fr{'ud (lud Sltniork Holmrs, Hamburg:
Fischer Verlag 1994, str. 140-151.
poteza; u kart<lkim igrama postoji iznimna nia kombinacija
koja moe najviu itd.), Reve se fokusira na lingvistiku: u gramatici
je potrebna posebna iznimka koja razotkriva (i tako nas osjetljivim na)
pravilo kojega se drimo: "Pravilo ne moe postojati ako nema iz-
nimke naspram koje se ono moe ist<lknuti.',s3 Ove iznimke se odbacu-
ju kao t<lkozvane deponentin, "iracionalne" nepravilnosti do kojih dolazi ili
zbog ugecaja nekog susjednog stranog jezika ili zbog ostataka ranijih
oblika. U latinskom, glagolski oblik koji zavrava s -m
pasivni oblik: {nudo "hvalim", lr;urlor '11Vale me" itd. - no
laqumne "govore me", nego "govorim"!
Po hegelovski, takve su iznimke nune da bi pravila postala "za sebe", a
ne puko prirodno "po sebi" - to jest da bi bila percipirana "kao
S tog je razloga svaki pokuaj da se te iznimke i/ili krenja objasne
prizivanjem ili prolih oblika istog jezika nedostatan:
takve kauzalne veze nesumnjivo su "povijesno da bi, medutim, postale
djelotvorne, ispuniti neku inherentnu potrebu u sadanjem sustavu (kao
je s nesretnim "ostacima burujske prolosti" koji su se u bivim
zemljama prizivali kao izlika za sve nevolje socijalisti('ke
sadanjosti; kao da ti "ostaci" nisu igrali nunu ulogu u nekonzistentnosti iste
le sadanjosti, i kao da ih ona nije oddavala na ivotu). Primjera
ovrUe ima napretek: burujsko utilitarno drutvo treba aristokraciju kao iz-
nimku koja razotkriva njegov temeljni utilitarni St<lV itd.; sve do erellcije
(penisa), koja moe sluiti kao dokaz i znak potencije upravo zbog imanentne
opasnosti neuspjeha: zbog izgleda da se dogoditi.!!!> -
Postoje tri glavne verzije odnosa iZInedu i njegova posebnog
saddaja.
I. pojam neutralne indiferentan spram njenog
posebnog kartezijanski cogito je neutralna supst<mcija,
svim Uudima, bez razlike u spolu, i kao takav temeU
83 1hi,I., str. 149.
H4 Lacan ima neto istovrsno na umu kada postavlja korelaciju izmedu
fun krije" i njene konsr;(1J[ivn(' iznimke.
H5 Drugi primjer: kako n('ki par dolazi do odluke da se da stupi u st.llan,
potvnlen odnos? Odluka se Ilf donosi kada se dvoje parOlera, nakon razdoblja
iskuavanja i promiljanja, napokon u\jcre II svojih potreha j karakter-nih
osobina. Ye,' plije, nakon nekog maujeg sukoha blaenstvo njihova
ivota, partneri postaju svjesni b('Zna"ajnosti tog sukoba - toga kako je spona
medu njima b<'skrajno od te smemje. Na tajje to veoma pojedi-
nost koja me primorava da postanem svjestan dubine privJienosti.
jednakosti spolova. Iz te je perspektive da, II opisima
cogita u modernoj filozofiji, zapravo nailazimo na prevlast mukih
nedosljednost nastala zbog povijesnih okolnosti: s Descartesom,
Kantom, Hegelom i drugima cogitoje ostao "nedovreni projekt";
konzekvence nisu promiljene do kraja. (Kada su post-kartezijanci poput
Malebranchea, primjerice, ponavljali da ene ne mogu jasno misliti i da
su mnogo podlon\je utiscima nego mukarci, oni su napr'osto sli-
jedili predrasude drutvene zbilje svoga doba.)
2. ili "simptomatsko"
u pozadini univerzalnosti wgita ne samo da razabir'e prevlast mukih
obilje/Ja ("cogito zapravo predstav!ja bijeloga mukog patrijarhalnog
dinca iz vie klase") nego, u verziji, tvrdi da sama gesta uni-
verzalizacije, lisanja mz lika - forma apstralitne univerzalnosti Iwo
talive - nije spolno neutralna, inlwnmtno "maslwlina ", da definira
moderni muki stav dominac\je i manipulacije, tako da spolna razlika ne
samo razliku izmedu dviju vrsta ljudskog roda nego dva
samog odnosa izmedu i posebnog.
3. PosLOji, medutim, i verzija, koju je potanko n\Zl'adio Ernesto
Laclau:
H6
ono je prazno, pa ipak upravo kao takvo mrjjek ispu-
njeno, to jest hegemonizirano nekim kontingentnim, navlastitim
sa(Ir-2ajem kqji djeluje kao njegov ukratko, ono je
bojite na se mnotvo partikularnih sadraja bori za hegemoniju.
(Ako wgito preutno privilegira mukarce nasuprot enama, to nije
upisana u samu njegovu narav, nego neto to se moe izmije-
nili kroz hegemon\jsku borbu.) Razlika izmedu ove verz\je i one
prve je u tome da venija ne uzima u obzir nikakav sadraj koji
bi bio uistinu neutralan i, kao lakav, svim svojim vrstama (nika-
da ne moemo odrediti bilo koja obiljeja svim ljudima u apso-
lutno istom modalitetu): sav pozitivni sadr2aj kontingentni rezul-
tat hegemonijske borbe - po sebi, ono je apsolutno prazno.
to st<ualite, treba inzistirati na rezu u
supstancijainom sadraju kojega se uspostav!ja ono To
paradoks pravoga hegelovskog je u tome da on nije neutralni
okvir mnotva partikularnog sadr,ua, nego je inherentno rascjeplju-
je svoj partikularni se uvijek potvrdu je u vidu nekog posebnog
sadr;ya koji polae pravo na to da ga utielovljuje izr-avno, sav
drugi kao puko partikularan.
86 V. Ernesto Laelatl. [,'mancipatioll(s), London: Verso 1996.
KAKUIVI SUBJEKT
to je, onda, hegelovska "konkretna ako takav
radikalan rez - ako nije organska cjeline u svaki element igra
jedinstvenu, ali nena<iomjestiVl.1 ulogu? Moda bi na
glazbu ovdje moglo donekle uzmimo pqjam violinsllOg k(mceria -k1da
ga i na kqji tretiramo kao zbiljsku "konkretnu Kada ga ne dije-
limo naprosto na njegove zasebne oblike violinski koncen, veliki
romanti<'ki koncerti od Mendelssohna preko do Sibeliusa itd.),
lIego pojmimo njegove "vrste" ili "bze" kao poku'Ue da se obuhvati - da se
(}(!t-edi, dade oblik, da se bori sa - samom toga pojma. je duboko
/.nakovito da su Mozartovi violinski koncerti pomalo (barem kad ih
sc odmjerava spram njegovih visokih standarda i usporeduje s njegovim glaso-
,irskim koncertima) - ne {udi to je najpopularniji komad za violinu i
KOllcert Sinfonia concertante, koja je zvjerka (violini jo nije
doputeno preuzeti autonomnu ulogu naspram orkesu'a, pa je pred nama
simfon\ja na "koIlcertanlI1i" a ne pravi violinski koncert).
Razlog tome \jerojatno lei u koju je naglasio Adorno, da je
,iolina, mnogo vie nego glasovir, ultimativno glazbalo i izraz subjektiviteta:
Koncert za violinu solo, sa svojom interakcijom izmedu violine i orkestra, tako
predstavlja moda glazbeni poku,U da se izrazi ono to je
idealizam nazivao medudjelovanjem subjekta i supstancije; Mozartov
proma,u o da njegov univerzum jo n\je
radikalnu afirmaciju subjekt.iviteta, se dogodila tek s Beethovenom. S
jedinim Beethovenovim violinskim koncertom, medutim, stvari opet postaju
problemati<'ne: optuivali su ga, i to ne nepravedno, da je naglasio
glavnu melodijsku liniju na prekomjerno repetitivan koji s
glazbenim ravnotea izmedu violine i orkestra, subjek-
1,\ i supstancije, je naruena subjektivnim ekscesom. Pravi kontrapunkt
IOIll ekscesu je potom (opet jedini) Brahmsov violinski koncert, koji je posve
primje!;eno okarakteriziran kao "koncert protiv violine": masivna simfonijska
Icina orkestra na koncu prodire solo glas violine, i
i'-raajni naboj, je najedan od elemenala simfon\jske teksture. Moda
jc karika u tom razvoju bio Bartokov "koncert za orkestar" (to jest
samo za or'kestar, bez jednog instrumenta kojemu bi bilo doputeno istaknu-
li se kao nosilac solo glasa), prava protutea Schumannovom "koncertu bez
orkestra" formuli njegova u ludilo, ti. u psiho
osamu postupno liavanu potpore "velikog Drugog", supstanc\jalnog sim-
poretka). Svim tim primjerima je to da nijedan nije tek
poseban pojma "violinski koncert", nego pokuaj da se
i/bori pozic\ja s obzimlll na samu toga pojma: svaki put je taj
"naruen" na - zanijekan, preokrenut,
naglaskom na jednom od polova. Ukratko, nikada nije bilo
violinskog koncerta bi posve "realizirao svoj pojam" (dijaloga koji
PRVI DIO: SVIJETA" 91
produktivnu napetost i pomirenje violine i orkestra, subjekta i sup-
stancije): svaki put neka nevidljiv d zapreka ispunjenje pojma. (Ta
inherentna zapreka koja neposredno ozbiljenje pojma drugo je ime
za lacanovsko Stvarno.) Ovqje imamo primjer hegelovske "konkretne
procesa ili slijeda zasebnih pokuaja koji ne naprosto
neutralni pojam, nego se s njim bore, daju mu crtu - ono
je tako u cijelosti u svoju zasebnu egzemplifikaciju; to ti
zasebni na neki o sudbini samoga pojma.
sl
One koji jo pamte Althusserovu anti-hegelovsku razradu pojma premje-
tovanosti kao kategorije dijalektike, to je
Althusserova polemika protiv Hegelova pojma pogreno usmjerena:
crta koju je Althusser istaknuo kao glavnu karakte.-istiku premjetovanosti (u
svakoj konstelaciji, o je je "preU\jetovana",
danajojje crta, odnosno prizvuk, jedinstvenim skupom konkretnih
u\jeta - to jest, tl dUalektici, iznimka je jrravilo; nikada ne
utjelovljenje kao takve) jest upravo temeljna
hegelovske konkretne NUe, dakle, dovoljno ustvrditi da je
konkretna u struktnru konstelacUa, situacUa
u kojima sadraj hegemoniziI,\ pojam; treba takoder imati na
umu da su sve te egzemplifikacUe bilje-
gom svoga promaaja: svaki od povijesnih likova violin skog koncer-
ta prUe svega je neuspjeh u punom i adekvatnom ozbiljavanju "pojma" violin-
skog koncerta. Hegelovska "konkretna tako ono zbiljsko
sredinje je "konkretna", ustrojena kao tekstura
figuracUa, upravo stoga to je zauvijek da poprimi lik
koji bi bio adekvatan njenom pojmu. Zato je - kao to veli Hegel - rod
uvijek jedna od svojih vrsta: ima samo ukoliko postoji jaz, rupa, usred
sadraja to jest ukoliko, medu vrstama nekog
roda, jedna vrsta uvijek vrsta, naime, koja bi adekvatno utjelovlji-
vala sam rod.
HRaclije i nita ... H
koji najbolje ilustrira nunost "lanog" ("jednostranog", "apstrak-
tnog") izbora tUekom procesa jest "tvrdoglava vezanost"; taj
posvema dvosmislen pojam se kroz Hegelovu Fenomenologiju.
87 Mo.daje najbolju formulaciju toga vrtoglavog bezdana \I kojcmlljc ono u
hegelovskom procesu iznio jean-Luc Nancy II knjizi Cinf/llielllde du
negalif; Pariz: Hachette 1997.
92 llNlGJ ZIZrK KAXUIVI SUBJEKT
S jedne strane, on patoloku privrenost nekom posebnom
(interesu, predmetu, uitku ... ), prezrenu od
sa\jesti. HegeIje daleko od toga da bijednostavno osudivao takvu
vezanost: on uvijek iznova naglaava da je takva vezanost ontoloki a priOl'i
jednog - kojim junak (djelatni subjekt) naruava ravnoteu
totaliteta mores njegova zajednica uvUek i nuno doivUava
kao S druge strane, daleko pogibeljnija "tvrdoglava vezanost" jest ona
lle<ljeiatnog osudujt\('eg subjekta koji patoloki privren svojim
apstraktnim mjerilima i, u njihovo ime, svaki ('in kao
takvo tvrdoglavo prianjanje uz apstraktna mjerila,
hi nas moglo legitimirati da osudu nad svakim eljelatnim subjek-
livitetom,jest oblik Zla.
Koliko je do napetosti izmedu i "tvr-
doglava vezanost" istodobno opisuje subjektovu privrenost rUegovu pojedi-
identitetu, on nije spreman napustiti ni pod kojim
okolnostima, kao i izravno na apstraktnu kao ono to osta-
je isto, nepromjenjivi, stabilni okvir u mijeni svekolikog partikularnog
sadr'Ua. Uistinu paradoks je, dakako, u tome da, ako se
iz supstancUalnog sadraja svoga totaliteta, sub-
jekt to moe samo prianjanjem uz neki radikalno kontingentan
idiosinkratski sadraj. Iz tog je razloga "tvrdoglava vezanost" istodobno otpoJ'
promjeni-posredovanju-univerzalizacUi i sam te promjene: kada
S;III1, hez obzira na okolnosti, tvrdoglavo privren nekom partiku-
larnom obiljelJu za koje nisam vezan unutarnjom ta "patoloka"
,'('zanost mi da se oslobodim uronjenosti u svoj partikularni ivot-
kontekst. To je ono to Hegel naziva pravom subjektiviteta":
riskirati sve, moj supstancijaini sadraj radi nekog
idiosinkratskog obiljeja do kojeg mi je stalo vie no do drugog.
Paradoks, stoga, lei u da do mogu dospjeti samo
kroz tvrdoglavu privrenost nekom kontingentnom sadraju,
funkcionira kao "negativna kao neto posve indiferentno po
wbi smisao u da utjelovljuje arbitrarnu volju
stlbjekta tojer to i toje saddaj toje moja volja
... ). To iciiosinkratsko obiljeje, naravno, po sebi je kontingentno i
flevano: metonimija praznine, nitavila - htjeti to X je "htijenja

Neposredna suprotnost "tvrdoglavoj vezanosti" kao vrhovnom izrazu
'I<'popustljive samovolje subjekta jest, dakako, discij)lina. formativne
discipline (upravo u njenoj dimenzUi pokoravanja slije-
pome, besmislenom ritualu) bio je za hegelovski
pojam subjektiviteta. U svojim Gymnasialreden, koji su se predavali na
koncu kolske godine dokje on bio na Niirnberke gimnazije, Hegel
je inzistirao na nul.nosti drilanja u vojnoj slubi i na latin-
skog. status latinskog posebno je zanimljiv: zato je latinski, a ne
postao lingua Fanca Zapada? je mitski 'Jezik iskona", obdaren
cjelovitim dok je latinski iz druge ruke, jezik imitaci-
je u kojemu je izvorno bogatstvo izgubljeno (kao to je uvijek izno-
va isticao Heidegger) - i utoliko je znakovitije to je latinski, a ne postao
univerl.alnim med\jem Zapadne civilizac\je.
RH
Zato?
N\je li stvar naprosto u tome da ta \jeba, sposobnost poko-
ravanja besmislenim pravilima, [)l'ua temelj za kasnije smisleno, autonomno
duhovno djelovanje prvo mora priviknuti se na pravila gra-
matike i drutvene etikete, da bi bio kadar slobodno se odati "viem"
kreativnom (ljelovanju), te je tako potom "nadidena/ukinuta [au[gehobenl",
svedena na puki temelj za viu djelatnost. je prije to da bez
tog radikalnog izvanjtenja, tog rtvovanja svakog unutarnjeg supstancijalnog
duhovnog sadraja, ostaje ukopan u svojoj supstanciji te ne moe
iskrsnuti kao samo-odnosni negativitet - pravi spekulativni smisao besmis-
lenog izvanjskog drilanja u radikalnom odbacivanju svakog "unutar-
njeg" supstancijalnog sadraja u mome duhovnom ivotu; tek kroz takvo
odbacivanje mogu iskrsnuti kao subjekt iskaza, ne vie privren bilo
kakvome pozitivnom poretku, ukorijenjen u bilo kakvom partikularnom
ivotu-svijetu. Tako, kao i Foucault, Hegel inzistira na bliskoj povezanosti dis-
cipline i subjektivizacije, premda joj on daje malko ton:
proizveden disciplinarnom praksom nije "dua kao zatvor tijela", nego - ako
se smijem odvaiti na tu formulaciju - upravo bezduni subjekt, lien
dubine svoje "due".89
Hegelovaje poanta stoga suta suprotnost onome to mu se pri-
pisuje: aktjvnost besmislenog \jebanja i slijepog pokoravanja
nikada se ne moe u c\jelosti uzdignuti u "viu" duhovnu \jebu smisla - ne
zbog nesvodivog ostatka materijalne inercije nego, naprotiv, upravo da bi se
autonom\ja subjekta s obzimm na njegov supstancijaIni sadraj: pot-
puno "uzdizanje" drilanja u duhovni sadraj (lacanovski
stroja u bilo bijednako potpunom uranjanju subjekta
u supstanciju. Utoliko ukoliko besmisleno \jebanje pdmorava
subjekt da se distancira od svakog supstancijalnog sadraja, subjekt se s vreme-
na na vrijeme mora istrgnuti iz samozadovoljne uronjenosti u supstancijaini
88 V. Renata Saied. The Spoil, oiFTeedom, London: Routledg,' 1994. str. 130.
89 Unutar domene jezika. Heg<'l ustvrdIIje isto svog" pojma
palll,'enja n. V. drugo poglavlje u: Slavoj iek. The Me/as/ase.! oj Elljaymenl. London: Verso
1994.
lotalitet smisla i SUOCltl se s prazninom CIstog negatlvIteta to je, prema
Hegelu, uloga rata, koji on smatra nunim upravo utoliko to
hesmisleno rtvovanje i razaranje uzdrmava samozadovoljstvo nae svaki-
danje rutine, I opet, Hegela ovdje valja nadopuniti Lacanom: ono zbog
subjekt izd dava to besmisleno ddlanje samodiscipline jest viak uitka to ga
ono stvara, Drugim nadopuna duhovnog totaliteta besmislenim
\jebanjem nije nita drugo nego nadopuna polja onim objet petit a:
oIla o da Hegel nije bio idealist", da je bio
ilekako s\jestan kako sama domena ne moe nikada dosegnuti
svretak i utemeljili se u samo-referentnom krugu - mora se osloniti na "ned-
jeljivi ostatak" jouissance to ga prua slijepa \jeba. To je takoder,
IHlr excellence, religije u odnosu na filozofsko umovanje: nije li molitva
pl'imjer aktivnosti nam\jenjene tome da sama
sebi prui zadovoljenje - to jest uitak - kao to sam Hegel u svojim
Predavanjima o filozofiji religija
Prednost Hegelova prikaza disciplinarne prakse u odnosu na Foucaultov
je u torne da Hegel, iznosi transcendentalnu genezu discipline odgo-
\'ar,uu(:i na pilanje: kako i zato se (ono to postati) (althusserovski
"pojedinac") voljno podvrgava f()rmalivnoj disciplini Kako i zato se
doputa uhvatiti u nju? Hegelov je odgovor, naravno, strah od smrti, apso-
Illtnoga gospodara: daje moja tjelesna egzistencija podvrgnuta prirod-
noj korupciji, te da se ne mogu rijeiti tijela i posve ga negirati, mogu
jedino utjeloviti negativi tet: umjesto da izravno negiram svoje tijelo, ivi-m
tjelesnu egzistenciju kao permanentnu negativizacUu,
nmrtvljivanjc, discipliniranje tijela ... ivot formativne discipline - ono to
I legel naziva Bildung- tako je nastojanje da se neuu-alizira prekomjerna ivot-
I\a supstancija u meni, da ivim svoj zbiljski ivot kao da sam mrtav, da
odagnam elju mi "daje da ivim". Pozitivni lik gospodara koji me
u je nadomjestak za radikalni negativitet smrti, apsolutnoga
gospodara - to pal poziciju opsesivnog neurotika koji organizil'a
cijeli svoj ivot kao trenutka kada njegov gospodar umrijeti,
lako da tada napokon bude kadar postati potpuno iv, "uivati ivot"; kada
gospodar opsesivca doista umre. djelovanje njegove smrti na nj, naravno.
upravo je suprotno: opsesivac je s prazninom smrti, apsolutnoga
gospodara. koji je vrebao iza stvarnoga gospoda,,\'
Ono to Hegel d;ue naslutiti, a Lacan da odd-
canje od t\jela, od tjelesnih uitaka, stvara vlasti d uit.ak - a upravo je to ono
to Lacan naziva vikom uitka, Temeljnaje "perverzija" libidinaine
(konomije u tome da, kada se neka aktivnost koja donosi uitak prohibira i
"potisktlje", mi ne dobivamo naprosto ivot strogog pokoravanja zakonu lien
svih uitaka - samo zakona postaje libidinalno zaposjednuto, tako
da sama aktivnost prua uitak. Povodom asketa, primjerice.
Hegel isti!'e kako njegovo beskrajno umrtvljivanje tijela postaje izvorom per-
verznog ekscesivnog uitka: samo odricanje od libidinaInog zadovoljenja
postaje autonomnim izvorom zadovo\jenja, i to je "mito" zbog sluga
svoje sluganstvo?)
je problem, dakle, neugodna obrata
negacije tijela u utjelovljenu 1!I?gaciju, potiskivanja libidinaInog pOl'iva u stjecanje
libidinaInog zadovoljstva iz samog potiskivanja. U tome je tajna mazohiz
ma: kako se upravo nasilno poricanje i odbijanje erotskog zadovoljenja mogu
erotizirali? Kako se libidinalno ulaganje moe ne samo odvojiti od svoga
izravnog cilja nego se prebaciti upravo na aktivnost suprotstavljenu tom
cilju? Freudovski naziv za tu izvornu "odvojivost" erotskog impulsa od njego-
va "prirodnog" objekta, za tu izvornu da se vezanost erotskog
impulsa prebaci s jednoga objekta na drugi, glasi, naravno, nap;!m slIlrti. Da bi
rastuma<'io poricanje volje za ivotom, Nietzsche je u
Genealogiji monila uveo poznalO razlikovanje izmedu ne-htijenja i hti-
jenja nihilisti!,ka mrnja spram ivotaje "pobuna protiv n;ytemeljitijih
pretpostavki ivota, ali to jest i volja!. .. radije h tjeti i nita, nego
ne htjeti".!'1 Ovdje se valja prisjetiti da Lacan (koji ignoril'a Nietzschea)
implicitno na isto razlikovanje u svojoj definiciji histeri!'ne anoreksi-
je: ne radi se o tome da subjekt jednostavno odbija hranu i ne
jede, nego da jede nita s(imo. Za Lacana je ljudska elja (za razliku od ivotinj-
skog nagona) uvijek, konstitutivno, posredovana na nitavilo:
pravi predmet-uzrok elje (u razlici spram predmet<t koji zadovoljavaju nae
potrebe) jest, po definiciji, "metonimija nedostatka", nadomjestak za nitavi-
lo. (I zato je, prema Lacanu, olt jet jJetit fl kao predmet-uzrok elje izvorno
90 Judith Butler tvrdi da, kada se bavi strukturom relig\jske rtvene rabote. Hegclnaputa
svoju suhvel7,Ou. hi s(' II istkanju kako rtveno odricanje
lano utoliko to proizvodi vlastito uilak-uholi (ili, r('(:eno lacanovski m t("r-
minitna, p()drivanjt' iskazanog sadr;:ya plllt;m upu{ivanja na iskazivanja: sebi
nanosim bol, ali na razini subjeklhne pozidje iskazivanja doivljavam lli bol kao nadasve
ugodnu). Prema Butlerovoj, u rtvenoga religijskog djelovanja, bol i zadovoljstvo
su izvana suprostavljeni; ono zbog izdravanl hol, ili si ga nanosim. nUe izravno
pt"rverzno zadovoljstvo koje dohiv;ulJ iz njega, nego "jerov;,nje da Io vie budem
patio ov<Ue na zemlji, dobiti nadoknadu. zadovoljstvo lt onostranom, nakoll
smrti. (V. Judith Butler. The PIJe"ic Lift, o/Power. Slanford. eA: Slanf()rd Universily Press
1997. sIr. 44.) Je li lo, medutim, doisla Hegelov;, pozicija? Nij,' li rh-gd ilekako svj"slan da
je ohc(ani uitak II onostranom maska za to ga ov(lje i sada iz
zamiljanja te nagrade?
91 Friedrich Nietzsche, On Tlu' (;l'1wawgy oj MoralI, New York: VinIage 1989, str. 163. [Owlje
navedeno iz: Uz gmealagi)" maraUl, prev. Mario Kopit', AGM, Zagreh, 2004, str. 189
prev.]
96 SlAVOJ ll[! KAKUIVI SUBJEKT
izgub!jeni predmet: ne samo da ga elimo utoliko ukoliko je izgubljen - t<u
predmet nije nita drugo do pozitivirani
1 tako se problematki "tvrdoglave vezanosti", daje apso-
lutno klju!'no imati na umu suovisnost odvojivosti od svakog
sadraja i prekomjerne privrenosti nekom predmetu nas
ravnodunima spram svih drugih predmeta - takav je predmei ono to
Lacan, Kanta, naziva "negativnom to jest predmet koji,
llJmlvo u svojoj prisutnosti, kao nadomjestak za prazninu
1\ ita vila (ili za bezdan Stvari), tako da je eljenje toga odredenog pml-
meta, odravanja "tvrdoglave vezanosti" istome bez obzim na sve, upravo konkretan
oblik "htijenja ". Viak i manjak vezanosti tako se strielo sensu podudaraju
daje prekomjerna privrenost kontingentnom predmetu
upravo pokretat' smrtonosnog razvrgavanja: da navedemo
primjer, Tristanova bezmjetna, prekomjerna privrenost lzoldi (i obratno)
bila je upravo oblik njegova raz-vrgavanja, presijecanja svih spona sa svijetom
i uranjanja u nitavilo. (Lijepa ena kao slika smrti je obiljeje
mukoga prostora.)
Sada je vidljivo kako se taj paradoks savreno uklapa u Lacanov pojam
sublimacije kao uzdizanja nekoga partikularnog pozitivnog predmeta na
"dostojanstvo Stval'i": subjekt prekomjerno pl'ivren nekom objektu
utoliko ukoliko taj objekt funkcionirati kao nadomjestak za nit<tvilo.
Ovdje se Nietzsche s jedne, a Freud i Lacan s druge strane, rastaju: ono to
Nietzsche prokazuje kao gestu nagonima koji
[>otvrduju ivot, Freud i L.can poimaju kao temeljnu strukturu ljudskog pori-
\"<1 u suprotnosti spram ivotinjskih nagona. Drugim ono to
Nietzsche ne moe prilwatiti jest radikalna dimenzija nagona smrti -
<injenicu da je eksces volje u odnosu na puko samozadovoljstvo uvijek posre-
dovan tvrdoglavom nitavilu. Nagon smrti nije
u a prosto izravna opreka svakoj ivot vezanosti; prUe
,'I' biti da nam upravo formalna struktura na nitavilo
da nadidemo glupi, samozadovoljni ivotni rit<uTI, da bismo postali "strastveno
\'('zani" uz neku SlY ar - bila lo ljubav, znanje ili politika - za koju
SiliO spremni riskirati sve. U tom je smislu besmisleno govoriti o sublimaciji
poriva da poriv kao takav strukturu sublimacije: s nagona na
q2 A nije li to pov(.zano s logit':kim izmedu i unutarnje negacije?
Gla,na procedura paranoje bila .it ,'il'\!lj(' '"\!ljske negac\je kao unutarnje:
ravnodunost naroda prema izgradnji socijalizma (nc.luijenje ela to se kao
aklivna urota protiv njega (htijenje da to ne tj. suprotslavljanje tome). Tako hi sc
moglo daje prostor nagona smrti upravo laj jaz izmedu vanjske i unularnje negacije,
izmedu neht\jenja i aktivnog htijenja
PRVI DIO, "M. '"".197
poriv prelazimo kada, umjesto da izravno ciljamo metu bi nas zadovolji-
la, zadovoljstvo nastaje kruenjem oko praznine, opetovanim promaivanjem
objekta koji je nadomjestak za sredinju prazninu. Kada, dakle, sul:!jekt eli
neki skup pozitivnih objekata, valja razlikovati izmedu objekata koji se zbiljs-
ki ele kao objekti, i onog objekta koji se eli kao nadomjestak za
nitavilo: koji funkcionira kao "negativna u kantovskom smislu tog
pojma.
HUbacite me vanl
H
Nietzscheovsko bi razlikovanje izmedu "ne htijenja (ne-htijenja
i "htijenja samog" trebalo na pozadini Lacanove distinkci-
je, razradene povodom Ernsta Krisa, "patoloke" samooptube za pla-
giranje, izmedu "ne-kradenja (u jednostavnom smislu "ne kradenja
i "kradenja samog": kada pacijentu - intelekLUalcu
tom mjerenjem da neprestano krade ideje od kolega - (Kris)
dokae da zapravo nije ukrao nita, to jo ne da je on jednostavno
neduan. Ono to pacijent zapravo krade jest "nita" samo, ba kao to
o tome da naprosto ne jede nita (u smislu "nejedenja
nego da jede ono ni.ta samo._. to ti odlomci, na koje se tako
{'esto referira, Darian Leader
93
povezao je t:<ti s drugim u
pacijent priziva anegdotu o to gaje njegov poslodavac da
je neto ukrao: kad ode iz tvornice g(lje radi svake rtiegova se kolica
sustavno pretrauju - ne nalazi se nita, dok se na kraju ne shvati da on sam
krade kolica ... U istom smislu, kao to Lacan, kada Krisov pacijent
opsjednutost "patolokim" plagiranja, kU je da se ta
samooptuba ne uzme doslovno, i da se pacijentu pokua dokazati da zapra-
vo ne krade nita od svojih kolega - ono to pacijent (kao i njegov
ne uspijeva vidjeti jest da je "pravo plagiranje u obliku samoga predmeta, u
da za tog neto moe imati vl-ije<inost samo ako pripada
nekom drugom"?! da je sve to posjedl-ue ukradeno
skliva duboko zadovoljstvo - jouissance - to ga izvodi iz same da
nema nita to bi mu uistinu pripadalo - to je uistinu "njegovo".
Na razini elje, stav da je elja uvijek elja Drugog,
nikad neposredno "moja" Ua elim neki predmet samo ukoliko ga eli Drugi)
- pa je jedini da "elim" odbacivanje svih pozitivnih pred-
93 Darian Leader, Promi" .. Maki' \W'NI Il Gels La/p, London: Faber & Faber 1997, stro
49-66.
94 Ibid., str. 560
981 l,,,", Z,,,, "ruM "
meta elje i eljenje samog (i opet u svakom smislu tog pojma, sve do
.leljenja onoga oblika koji je elja sama - iz tog je razloga
ljudska elja uvijek elja za eljom, elja da se bude predmetom elje Drugog).
Opet moemo lako podudal-anje s Nietzscheom: volja moe biti "volja
za voljom", htijenje koje samo htijenje, samo ukoliko je to volja koja (lje-
latno ono nita. (Jo jedan poznati oblik tog obrtanja jest karakterizaci-
ja prema kojoj ljubavnici zapravo nisu zaljubljeni u voljenu osobu,
nego u ljubav samu.)
Ovdje je krucijalan samo-refleksivni zaokret uslijed kojega se sam (sim-
oblik ubraja medu njegove elemente: htjeti samu volju htjeti
nita, kao to krasti sama kolica (sam oblik-nosioca ukradenih dobara)
krasti nitavilo samo (prazninu koja potencijalno sadri ukradena dobra). To
"nita" u se svodi na sami subjekt - to jest ono je prazni
bez predstavlja subjekt. Tako subjekt nije izravno u
poredak: je upravo kao ona na kojoj se
uruava. replika Sama Goldwyna kada se naao s neprihvat-
ljivim poslovnim prijedlogom, "Ubacite me van!", savreno izraava taj posred-
ni status subjektova odnosa prema poretku, izmedu izravnog
i izravnog koji "predstavlja subjekt za
druge je pI"azni bez
putem kojega se (pod se vidom) "nita (sul:!jekt) kao neto" - u
lom subjekt nije naprosto u mreu nego je
salllo njegovo iz njega da za tog
lja nema u nj, njime obiljeeno, registrirano.
Ta je situacija ista kao u poznatoj besmislici koju takoder
navodi Lacan: "Imam tri brata, Ernesta, Paula i sebe" - izraz, "sebe",
na koji je subjekt istodobno u skup (kao 'Ja") i
iz njega (kao odsumi "subjekt iskaza" koji ima tri brata,
njega) - tojest upravo izraz, "ubacite me van". Ta refleksivnost odriavajaz
izmedu subjekta iskaza i subjekta tvrdnje/iskazanog: kada - da navedemo
stari, notorni fioeudovski izraz - pacijent kae: ''Ne znam tko je to [osoba u
mome snu] bio, ali nije bila moja majka!", zagonetka glasi: zato je zanijekao
neto to mu nitko nUe sugelirao? Dlougim stvarna poruka pacijen-
tovog ''To nije bila moja majkal" ne u iskazanom nego u samoj
da je ta poruka - stvarna poruka sastoji se u samom
loinu izricanja te poruke (kao kad se osoba koju nitko !lUe optuio za kradu
silovito brani: "Ja to nisam ukrao!" - zato se brani ako nitko ni ne pomilja
da je opLUi?). da je poruka stoga je nalik kolicima
koja bi trebala biti u" sadri.aj, a ne iz" njega: ona nam
govori mnogo, element s obzirom na sadri.aj (kradu).
Ta formula, "ubacite me van", prua najjezgrovitiju definiciju subjektiv-
nog stava opsesivca. Kojije, naime, cilj opsesivnog stava? polo<u
PRVI DIO: SVIJETA" 99
nevidljivog posrednika - to jest igrati u intersubjektivnim odnosima ulogu
onoga to se u kemiji naziva "katalizatorom": supstancije koja ubrzava, ili
proces kemijske reakcije a da se sama ne mijenja niti se na bilo koji
na nju Iz osobnog se iskustva katastrofalnih posljedi-
ca jedne svoje dobrohotne intervencije. Spavao sam u prijateljevom stanu, u
sobi u kojojje moj prijatelj, primao pacijente; u blizini te sobe bila
je druga soba, u drugi takodel" primao pacijente. I tako sam
se jednom, usred dana, nakratko vratio u stan da tamo ostavim neki paket;
da su mi glasovi govorili da onaj drugi prima pacijente u svo-
sobi, tiho sam se uuljao u svoju sobu i stavio paket u ormar. Dok sam to
sam knjigu na stolu nije spadala onamo; vidio sam i praz-
ninu na polici II koju se ta knjiga uklapala, pa sam, ne lIlogavi se
oduprijeti iskuenju, stavio knjigu natrag na mjesto i potom se iuljao iz stana.
Kasnije sam od prijatelja doznao da sam tim stavljanjem
predmeta natrag na mjesto, izazvao da iz sobe dobije
slom. Knjigu koju sam zatekao na stolu trebao je vratiti
prijatelju u sam sobi spavao. Netom prije nego to sam stigao,
je uao u moju sobu i, s obzirom na to da je bilo kasno a pacijent ga je
samo bacio knjigu na stol. (:im sam otiao, pacijent je morao na
zahod, paje iskoristio priliku kratke stanke da ponmllo ude u
sobu i stavi knjigu na pravo mjesto - moete samo zamisliti njegov ok kadje
opazio da je knjiga na svome pravom mjestu na polici! Izmedu dva njegova
ulaska u sobu prole su samo dvije ili tri minute, a nije nikakve zvukove
da sam uao i iziao na prstima), pa je bio mjeren da ju je zacijelo
sam stavio ondje. Medutim, kako se u isti mah jasno daje netom prije
samo bacio knjigu na stol, pomislio je da halucinira i gubi kontrolu nad svo-
jim postupcima - je i moj prijatelj, kojemu je kasnije tu
pomislio da potonji silazi s uma ...
Neto dogada se u izvrsnom filmu Coen Krvavo jednostavno:
privatni inspektor kojega ljubomorni mu unajmi da ubije njegov1l enu i
njezina ljubavnika, umjesto toga ubija samog mua. Nakon toga, ljubavnik
se spotakne o mrtvog mua pomisli da je njegova draga (supruga)
pa brie njegove tragove; supruga, pak, takoder pogreno
shvati daje to njezin ljubavnik - niz neo('ekivanih komplikacija prois-
tekne iz neznanja para da se drugi upleo u situaciju ... Elem, to je
nedostini ideal kojemu tei opsesivni neurotik: biti (intervenirati
u situaciju), ali tako da bude "vani", kao nevidljivi posrednik koji zapravo
nikad nije ubrojen, medu elemente situacije.
U filmu Neplijatelj u mom krevetu Julia Roberts bjei od patolokoga
supruga i uzima novi identitet u u Iowi; u nastojanju
ude u trag, suprug locira njezinu slijepu staru majku i dolazi k njoj u
dom - ne bi lije naveo da mu otkrije gdje se nalazi njezina glumi policij-
100 I""'" "Zc< S ..... '""00
skog detektiva koji, s\jestan daje suprug patoloki ubojica, eli upo-
lOliti Juliju Roberts da joj je suprug na tragu i zatititi je od nemilo-
snine osvete. Suprug tako koristi sam pokuaj da zatiti Juliju Roberts od
svoga bijesa kao sredstvo da je pronade i osveti se - sebe u skup
onih koji zatititi Jul\ju Roberts, on se iz" s obzirom na
ono to doistajest. .. obrat prua \jerojatno najbolje ljeenje za podanr
"tajne sobe" (umorstva kojega "nije moglo biti", da se
dogodilo u izdvojenom prostoru), u kojemu se specijalizirao John
Dickson Carr: ubojica je upravo osoba koja otkriva - on vikati
"Ubojstvo! Ubojstvo!", osobu koja biti ubijena da vrata
sobe, i onda je IWLO da je ubojica onaj je "otkrio"
lIbojstvo, nitko ne sumnja na njega ... I oV(lje je Opel ubojica "ukljU('en iz"
skupa onih pokuavaju razrijeiti (To je, naravno, logika lopova
koji "Dr'te lopova!" - sebe iz kruga potencijalnih lopova.)
U oba navedena pogreka upletenih je u tome da u potrazi za opas-
Ilim ubojicom zaboravljaju u skup i sama kolica - tojest
one koji su angairani u nastojanju da se razrijei ili Veza izmedu
upisa subjektiviteta u skup i prazne f(xme bez
oV(lje je ponovno krucijalna: skup je "subjektiviran" onda i samo
onda kadaje jedan od njegovih elemenata prazan element - to jest element
II skup samo njegovo formalno ne da taj element jednostavno
"ne nita"; on prije Nita samo" i, kao takav, predstavlja subjekt.
I tako se reflRksije, samo-odnosnog refleksivnog obrata
jt' konsupstanc\jalan sa Potiskivanje nastupa kao
pokuaj reguliranja elja to ih poredak
smatra "nedoputenim"; ta potiskivanja, medutim, moe se II psihi('koj
ekonomiji odrati samo ako je hranjena eljom za reguklcijom - tojest ako s<una
f<>rInalna aktivnost postane libidinal-
110 investiraml te se promeme u autonoman izvor libidinaInog zadovoljenja.
. ["o zadovoljenje to ga prua sama regulac\jska aktivnost, ta elja za regu-
lacijom, igra istu strukturnu ulogu kao kolica II koju navodi
I,("ader: moemo izbliza propitati sve elje to ih subjekt nastoji regulirati, ali
za modus njegova stava dobivamo samo ako "ubacimo van"
salllu elju za reguliranjem ...
Taj refleksivni obrat je histel'ija na najelementarnijoj razini: preokreta-
Ilje zadovoljavanja elje u elju da elja ostane nezadovoljena
(i tako se pretvod u "odraenu" elju, "elju za eljenjem"). Moda je to
KanLOve filozofije: ne u njenom formalizmu kao takvom, nego
prije \I da Kant nije bio kadar i/ili spreman jwmu u
\{/(haj, kao dio sad1aja. Na prvi pogled moe se da Kant zapravo jest
bio kadar LO nije li misteriozna da, u moralnom
('ista jimna moralnog zakona moe (ljelovati kao motiv, motivac\jska snaga,
djelovanja, njegove teorije? Ovdje, medutim,
valja uvesti hegelovsko razlikovanje izmedu onog "po sebi" i "za sebe": Kant
ne izvodi taj korak iz" forme u sam sadr,U) po sebi, niti jo za
sebe - to jest nije spreman pdhvatiti sve posljedice tog iz" forme
u te i dalje tretira formu kao formu", apstraktno suprotstav\jenu
njenom sadl-iaju (i stoga se, u svojim formulacijama, neprestano
poimanju razapetog izmedu univerzalnog zova dunosti
i obilja patolokih ego poriva). Na stanovit je Hegel mnogo blii
Kantu nego to se moe ono to izmedu njih stvara razliku jest
jedva zamjetan jaz koji ono po sebi od za sebe.
K teoriji milosti
Hegelovska je "konkretna dakle, mnogo paradoksalnija no to se
moda ona nema nikakve veze s bilo kakvim organskim tota-
litetom da ref1eksivno iz" sam eksces i/ili jaz koji zauvijek
kV<lri takav totalitet - nesvodivi i u neobjanjivi jaz izmedu nekog
skupa i njegova vika, izmedu Cjeline ijednog njezine iznimke, jest sam leren
"konkretne Iz tog razloga pravi nasljednici
Hegelovi nisu autori tee ispraviti ekscese moderniteta putem povratka
nek.om novom obliku organskoga supstancijalnog poretka (poput komuni-
tarista) , nego autori koji u cijelosti logiku ekscesa konstitu-
tivnu za SV<lki uspostavljeni poredak. Egzemplarni je dakako, decizion-
tvrdnja Carla Schmitta da se vladavina zakona na koncu oslanja na bez-
dani nasilja (nasilno zasnovan na sebi: svaka pozitiv-
na odredba na koju taj I'eferim da bi se legitimirao samo-referencijalno je
postavljen samim tim
Temeljni paradoks Schmittove pozicije je u tome da sama njegova
polemika protiv liberalno-demokratskog formalizma neumitno upada u for-
zamku. Schmitt cilja na utilitarno-pmsvjetiteljsko utemeljenje poli-
u nekom pretpostavljenom skupu neutralno-univen:alnih normi ili
stratekih pravila reguliraju (trebaju regulirati) meduigru
interesa (ili u vidu legalnog normativizma ci la Kelsen, ili pak u vidu ekonom-
skog utilitarizma): je izravno s normativnog poretka
na aktualnost drutvenog ivota - nuan posrednik izmedu tog dvoga je
Volje, odluka, zasnovana samo na sebi, koja stanoviti poredak ili legal-
nu hermeneutiku apstraktnih pravila). Svaki normativni poredak,
uzet sam za sebe, ostaje zaglavljen u apstraktnom formalizmu; ne moe pre-
95 V. Carl S<:illnilt, Political Thrology: Fo",' Chaptt>rS on Iht COTW1J/ of Sm!tTngnty, Cambridge,
MA: MIT Press 1988.
KAKUIVI SUBJEKT
mosun Jaz koji ga dijeli od zbiljskog ivota. Medutim i u tome je sr
Schmittove argumentacije - odluka koja taj jaz nije odluka za
neki konkretan poredak, nego prvenstveno odluka za formalno poret-
ka kao takvog. Konkremi sadrLaj nametnutog poretka je arbitraran, ovisan o
vo!ji suverena, preputen povijesnoj kontingenciji - pm'etka, Dass-Sein
poretka, ima prioritet u odnosu na njegov konkretni sadrLaj, na njegov Was-
Spin. To je glavna modernoga konzervativizma, koja ga otro razliku-
je od svake vrste tradicionalizma: moderni konzervativizam, i vie nego
liberalizam, lekcUu razgmdnje tradicionalnog skupa vrjjednosti i/ili
autoriteta - vie nema nikakva pozitivnog sadrLaja koji bi se mogao pret-
postaviti kao referentni okvir. (Hobbesje prvi postavio
to razlikovanje poretka i bilo kojega konkreulOg poretka.)
Paradoks, dakle, lei u da je jedini suprotstavljanja legalnome
normativnom formalizmu povratak na formalizam - nema
da se fom1alizam u hOl'izontu moderniteta.
A ne prua li t.'lj jaz takoder implicitnu pozadinu za Lacanovu
logiku univerzalnog i njegove konstitutivne iznimke? Schmiltovu kritiku libe-
ralizma lako je prevesti na lacanovski: ono to liberalizam ne jest
konstitutivna uloga iznimnog/ ekscesivnog Ovo
na L,."cana nam takoder da objasnimo nunu dvosmis-
lenost Schmittova p(1ma iznimke: on istodobno upad Realnog
(('iste kontingencije koja remeti univerzum auto1lla/ona) i gestu
suverena koji (nasilno, bez osnove u normi)
lIormativni poredak: lacanovski on objet petil (j kao i S"
(
Ta dvostruka narav jasno je razaznatljiva u religiji:
Kdst poziva svoje sljedbenike da se pokoravaju i potuju svoje pretpostavljene
II skladu s utvrdenim ida ih mrze i otkazu ju im poslunost, tojest da
prekinu sve ljudske veze s njima: "Ako tko dode k meni, a vie voli svoga oca,
lIl'Uku, enu, djecu, i sestre pa i svoj vlastiti ivot, ne moe biti moj
lI('enik" (Luka 14, 26). Ne nailazimo li ovdje na Kristovo "religijsko ukidanje
Univerzum utvrdenih normi (mm'(!s, supstancija drutvenog
tivo ta) nanovo se uspostavlja, no samo utoliko ukoliko je "posredovan"
Kristovim autO\'itetom: mupl'\je moramo izvriti gestu radikalnog negativiteta i
odbaciti sve to nam je najdragocjenije; kasnije to dobivamo natrag, ali kao
izraz Kristove volje, posredoV<lno njome (odnos suverena prema pozitivnim
I,akonima isti paradoks: slivne n nas primorava da zakone
IIpravo utoliko ukoliko je on ponitavanja zakona). Kada Krist tvrdi da
Ilije doao poddvati Stari zakon, nego ga naprosto ispuniti, u to "ispunjenje"
valja punu dvosmislenost derridaovske nadopune: sam ispunjenja
/.ahona podriva njegov izravni autmitet. Upravo je u tom smislu "ljubav ispunjeni
Zakon" (Rimljanima 13, 10): ljubav postie ono Zakon (Zapovijedi) tei,
ali samo to ukidanje istodobno ukidanje Zakona. \jere koja se
uklapa u taj paradoks autoriteta razradio je Kierkegaard; i stoga je za nj religi-
ja eminentno moderna: tradicionalni univenum je dok ono religijsko
radikalan raskid sa starim navadama - istinska religija je luda oklada
na koju moramo uloiti jednom kad izgubimo potporu u tradiciji.
Ono to je, dakle, uistinu moderno u Schmiuovu pojmu iznimke jest
nasilna gesta utvrdivanja neovisnosti bezdanog slobodne odluke o
njenom pozitivnom sadraju. Ono to je "moderno" jest jaz izmedu
odluke i njenog sadraja - percepcija daje ono do je doista stalo kao
takav, neovisan o sadraju (ili "pore davanj u ", neovisnom o pozitivnom
odredenom poretku). Pm'adoks (koji utemeljuje takozvani "konzervativni
modernizam") je, dakle, u tome da se n,uunutarnjija modernizma
potvrduje u ruhu njegove prividne opreke, u povratku bezmjetnom autorite-
tu koji ne moe biti utemeljen na pozitivnim razlozima. toga, uistinu
moderan Bog jest Bog predestinacije, svojevrstan schmittovski koji
crtu razdvajanja izmedu Nas i Njih, Prijatelja i Dumana, Izbavljenih i
Prokletih, /Jomolu asto .formalnog. bezdanog ana odluke, bez. ika/ma temelja u
zbiljskim osobinama i anovima ljudi da oni jo nisu bili niti
rodeni) . U tradicionalnom spas ovisi o zemaljskim dobrim dje-
lima; u logici protestantske predestinacije, zemaljska (ljela i dobra (bogatstvo)
u su dvosmislen znak da je iskupljen
putem boanskog - to jest on nije spaen jer je bogat ili je
dobra djela, nego on dobra (ljela ili je bogat jerje spaen ... Ovdje je
pomak sa na znak: iz perspektive predestinacije, (Uelo post,ue
znak predestinil"ane boanske odluke.
Epistemoloku toga decizionizma postavio je
Descartes (u Odgovmima na .est j;rigmlOm) , povodom najelementarnijih
istina: "Bog nije htio da tri kuta trokuta budu jednaka dvama
pravim kutovima stoga to je znao da ne moe biti Naprotiv, upravo
je stoga to je htio da ni kuta trokuta nuno budu jednaka dvama pravim
kutovima to istina i ne moe biti Najbo!ji dokaz kako se tajjaz,jed-
nom kad se postavi, ne moe zanijekati, iznosi Malebranche, koji se suprot-
stavio tome prvenstva Volje nad Umom. jer
kao Temelj nije bio spreman prihvatiti "odredenu apsolutnu
odluku, lienu razloga" (kao to je ustvrdio Leibniz u <Uelu "O Descartesovoj
filozofiji"): to odbacivanje, medutim, nipoto nije za sobom
povratak predmodernom Boga s racionalnim
pOl"etkom univerzuma u kojemu se ISlina podudara s vrhovnim Dobrom.<J6
96 V. Miran "Malehrandw's Oc<:asionalism, or, Philosophy ill Il,e Garden of Eden".
ll: Cogilo and Ih" Uncrmst7rn/,', ur. Slavoj iek, Durham, Ne: Duke University Pres., 1998.
Malebranche polazi od proirivar0a racionalne nunosti koju Bog slijedi
II Svojim s Prirode na Milost: nije samo Priroda divovski kartezijanski
mehanizam koji se, u svome gibanju, pokorava jednostavnim zakonima; isto
\Tijedi i za samu Milost, se raspodjela ravna prema univerzalnim zakoni-
ma koji su ravnoduni spram pojedinaca. Lako se moe dogoditi da - kao s
kiom koja, se slijepim zakonima prirode, moe pasti na pusto
do, pomno obradivano oblinje polje suhim; ili s
ciglom s krova, koja moe pogoditi kreposnu osobu u glavu, a promaiti
hoda u blizini - Milost takoder moe pogoditi grenika
i licemjera, a promaiti kreposna Zato? Zato to, vie od bezvri-
jednih pojedinaca, Bog cijeni jednostavnost i poredak strukture uni-
verzuma: okru tila i nezasluena sudbina kreposnih pojedinaca jest cijena koju
\'alja platiti da bi univerzumom upravljali jednostavni zakoni.
Malebrancheovski Bog utoliko je neugodno blizak Bogu iz memoara Daniela
Paula Sdu-ebera: okrutni i ravnoduni Bog koji naglaeno ne "razumUe" nae
tajne i snove, Egoist koji voli Sebe vie nego Svoja stvorenja i
slijepa Volja neumitno, bez ikakve grinje, gazi c\jetove:
zakoni i'"e milost u naim srcima tako u naoj volji ne nalaze nita to
hi odreclivalo njihovu djelotvornost - ha kao to se zakoni koji
kiom ne temelje na stanju mjesta gdje pada kia. Jer bilo tlo uzorano ili
obra(\eno, kia pada ravlloduno posvuda, u i na l1Ioru.
97
Zato je, onda, Bog stvorio svijet? Radi Kristova dolaska - to jest da
hi Krist izbavio svijet. Malebranche ovdje "Bog je toliko volio svijet daje
dao svoga jedinog sina" ll: "Bilo bi nedostojno Boga da voli svijet kada to djelo
Ile bi bilo neodvojivo od njegova sina". Iz tog se izvrtanja Malebranche ne boji
jedini premda morbidan, da Bogu Ocu "nikada
Ilijedan prizor nije bio ugodniji od onog njegova sina pribijenog na kri radi
ponovne uspostave reda u uniVerZlIIl1U".9R Kao takav, Krist je uzrok
za razliku od Boga Oca, Sin Krist Milost s obzirom na poje-
dinac:ne zasluge, ali da je vidokrugom ljudske
due, on <Uduje i izabire svoju voUu te je podloan gl"ekama.
Malebranche tako daje teoloki prizvuk kartezijanskom
('pistemolokom okazionalizmu: okazionalizam za nj nije jedino ili prvotno
teorija opaanja i htijenja (Illi ne vidimo tijela, "mi vidimo sve stvari u Bogu";
Nicolas Malehranehe. Trpalist> on lValurt> anci Grace, Oxford: (:Iarendon Press 1992, str. 140-
141.
'IH Nicolas Malehrandw, Trail'; momIt" Paris: 1995. slr. 41.
PRVI DIO: svum" l 05
na um nije kadar izravno pomaknuti ni najmanje tijelo), nego i teorija Spasa,
da je ljudska dua Kristova okazionalni uzrok raspodjele ;VIilosti poje-
dinim osobama. Malebranche sc oV(lje oslanja na homologiju s podrtl!jclI1
prirode u kojemu, da bismo objasnili dogadaj X, trebamo zakone
upravljaju fizikalnim procesima kao i teksturu prethodnih konkretnih
dogadaja koji, II skladu s op6m zakonima, dovode do X -
zakoni djelotvorn i tek kroz teksturu zasebnih egzistencija koje ih
ozbiljuju. Na nac'in Bog Otac odr/ava zakone l\IiIosti, dok Krist
(ljduje kao njen uzrok i odreduje tko uistinu biti dotaknut
MalebraIlche na taj dvije krajnosti: prije Pada,
Rog jest planirao pruiti l\lilost svim ljudima (u kolltrastu spram kalvinizma,
koji zastupa predcst.inaciju - odabir lwkolicine - prije Pada); uslijed Adamova
Pada. medutilll, grijeh je svi ljudi zasluuju da budu izgubljeni, i da
bi iskupio svijet Bog je poslao Svoga Sina. Krista, pa jedino Krist moe udesiti
priliku da se ;V1ilost raspodijeli. Medutim, Kristova je dua bila ljudska i. kao
takva, podlona ljudskim ogranitenjima; njegove su misli bile
ociiTdenim eljama" s obzirom na ljude kojeje smrctao:jedni su ga zbunjivali
i intrigirali, drugi odbijali - pa je nejednako raspodUelio Milost, je
greniku ili je kreposnolIle.
Malebranche, dakle, nije kadar nesklad izmedu :Ylilosti i kreposti:
Boja volja djchU(' na univerzalnoj razini i udjeljlue ;V[ilosr sukladno jed-
nostavnim kartezijanskim zakonima se, iz individualne perspektive,
nuno nepravednima i obilje/,enima okrutnom ravnoduno!'u.
Malehranche poric'e pojam Boga koji ima na UlIlU mene II mojoj posebnosti,
Boga koji djelllj(> s posebnom voljom da pomogne meni, da odgovori na
molit\11; Krist, s druge strane, (ljeh.tie s volonle parli(ulii!rr, ali je zbog njegovih
ljudskih njegova raspO(ljela Milosti nepravilna i nepravedna,
patoloki iskrivljena ... Zar nas to ne vra!'a Iiegelu, njegovoj tezi o rome kako
se alHlmlllna poklapa s j)1'Oizvo/;jnim .lubjektivilelom? Odnos izmedu
zakona Milosti i Kristovih posebnih. sluc'ajnih uZl'Oka jest "jJl'litl/alivnog
99 !\.Ialehrandleova uporaba termin., "okazionalizam" iznimno je utoliko to
to znatt:"uje (potreh(: za u/.rokom dopun.iujt' zakoll) ratlitilim
Ina{enjefll se o(lllosi na (manjak izravIlog) odnosa izmedu dvUl1 supstaucqa: hlHltu'i
da neTHa izravne povezanosti izmedu tUela i du(' - buthH-:i da tUelo lIe Illo;.c izravno
<Uclo\,<lti Ila duu (i obratno), koonliu(tcqa njih (('";illjcnira da St', kad mislim na
podizClnje ruki', ruka doista diic) mora hiti Oph>lll voljom. LJ
tom dnlgolll oka/iollallli lIztok (1'("( 11110. moja llaT1dera da )lociig-Il{m ruku) ll('
mora samo Ila op(-:im zakonima da hi st' pon'z(lo s drug-im predmetima
f('da drugim 1l(llJlj(,l<tIl1a i mislima): nofanski OP(-:j I.akoni takoder
odr/avati d\'ama potpuno neovisnim skllpovin1<l posebIlih doga(i<lja,
iZ111('(ln "l11t:"lltalnog" i skupa.
i i II' KAKUIVI SUBJEKT
irim liMa: apstrakmi op<'i zakoni realiziraju se u vidu svoje opreke, u kontin-
genUlim zasebnim hirovima subjektova (Kristova) raspoloenja kao u
hegelovskom gradanskom drutvu trita, u kojemu se univerzalni anonimni
lakon realizira kroz kontingentno medudjdovanje subjektimih partikularnih
interesa. liH)
Ovdje se javlja pitanje: to obilaenje putem Adamova Pada i
Kristova doat-a; zato Bog ne razdijeli l\'1ilost izramo i obilno svim ljudima
l lolo n tl ghlhale;' Zbog: Smga narcizma: Bog je srvorio svijet za SvojH SI;\\11
to jest da bi svijet bio iskHpljen Kristovom rtvom. ;Vlalehrancheovi SH pro-
I im ici, <bkako, iz toga ubrzo izvukli i neugodan zakljll<\lk: svi su
ljudi morali biti prokleti da bi Krist mogao iskupiti ndwod njih ili. kao to
je rekao Bossl\et: "Svi hismo hili spaeni da neIll amo Spasitelja. ,0101 TU jc
Jl<lradoks za niz l\'lakbrandwovih izvrtanja utvrdenih
Adam jI' morao pasti, korupcija jc bila nuna da bi Kristovo
bilo Bog nikada nije bio sretniji nego kada je promatrao
Kristovu patnju na kriu ... U Se onda sastoji uloga slobode unutar grani-
ca strogog okazionalizma? Malcbranche sc ne boji izvesti radikalni
Ila razini sve je odluteno "en nnlls la ns - to jest mi smo
h;llIizmi; Bog nas stvara i kretnje u nama; u potpunosti smo
lIpravljani moti"ima. lvfargina slobode poc'ivajeciino u subjektovoj sposobnos-
t i da uskrati ili dade pristanak na neki lllotiv sloboda je ima dua
da I\kine ili pristane na motive, koji prirodno slijede zanimljive opaaje".lo:l
Sto se onda zbiva u (!iudske) slobode? ;VIalebrancheov je odgovor
LIdikalan i dosljedan: "Nita ... Jedino ro {:inimo jest da se zaustavimo,
)lor'inemo." To je "iIllanenmi koji ne st:\'ara nita II naim supstan-
cijama","JI koji ne nita i zbog kojega uzrok ne <"ini
II ita". 10', Sloboda kao na pristanak na lllotive otuda je ref1cksi\l1a: sve sc
lIistinl! odllH'uje I'n nous .\{//2.\ nOlls; subjekt samo (LUe svoj formalni pristanak.
r\ije li to svodenje slobode na "nita" prazne geste "istina" hegelovskog apso-
lutnog subjekta?
100 O\'(qe ",'Ua ohratiti pOI.urnost na implicitnu i i/.nimk(: ono
jt' puko "OIPI Hc Pada ", i n'"lizi{'a S(' plItem Pada. II \idu konringenrno
Mih)sti.
10] Vidi l"kotlel Ft'nelonovll VCl'tUu: "Upra\'o zalo to imamo Spasitelja, toliko dua stradava"
("R{-ftllatiol1s du s),sremt' dll Pen"' ,Malebrant:he", u: (l:.'UI'H'.\ dt, Fnwlon. Pariz: Che/.
Ldcvrt 11tFJ. pogl. :{()).
I Nicolas :lb]"h"""ch,,. Fnlrl'rif1i\ lU" If! II?flaphY\/(/Uf. Pa .. is: V .. i" 1984. SIr. 117.
I(U Nicolas :I-lalphrallche. R,.rill'n111' df 11I,.'';'il';. Pa .. is: Gale .. ie de la Sorbolllle 191.811'.428-
1(1,1 Ihid .. SIr. .'1:, I.
105 Ihid.
DRUGI DIO: Rascijepljena univerzalnost_
3. PounKA ISTINE, lU AI.AIN BADIOU KAO sv. PAVlA
negacija onoga to s njime"lOf; - taje Schellingova tvrd-
nja savreno na putanju suvremenih filozofa
su kao althusserovci te su potom razvili navlastitu poziciju distan-
se od svoga polazita. odmah padaju na um jesu,
dakako, oni Etiennea Balibara i Jacquesa Rancierea.
Jo tamo 1960-ih Balibar je bio Althusserov omiUeni i povlateni
suradnik; cijeli njegov rad u posUednjem krijepi se svo-
jevrsnim izbjegavanjem i imena "Althusser" (znakovito je da
ogled o Althusseru nosi naslov "Tais-tai, Althusser!": "uti,
Althusseru! "). U jednome komemorativnom ogledu Balibar
opisttie posUednju fazu Althusserova teorijskog djelovanja (jo prije njegovih
nesremih problema s mentalnim zdravljem) kao sustavnu tenju k (ili \jebu
u) autodestrukciji, kao daje Althussera zahvatio vihor sustavnog podrivanja i
uzdrmav-anja rtiegovih prijanjih postavki. Na pozadini krhotina
althusserovskoga teorijskog zdanja, Balibar s mukom nastoji formulirati vlasti-
m poziciju, ne uvijek posve dosljedno,
althusserovske reference (Spinoza) s referencama na Althusserove arhinepri-
jate\je (obratite panju na vanost Hegela u novijim Balibarovim
ogledima) .
Ranciere, koji je takoder kao strikmi althusserovac (pridonijevi
djelu Litf de Capital), potom je (u La leron d'j\lthusser) izvrio silovito distanci-
ranje, muje da slijedi vlastiti put, se na ono toje
smatrao glavnim negativnim vidom Althusserove misli: njegov
elitizam, njegovo ustrajavanje na jazu koji zauvijek razdvaja svijet znanstvene
I O(i Schelling, Siimtliche Wer/le, ur. K.F.A. Schelling, SlUngan: Cona 1856-61, sV. VIII, str.
(iOO.
",UGl DIO, ""","",, ""''''".'''' l' 09
spoznaje od onoga ideolokog (ne)prep07.l1avanja u koji je uronjena
masa. Nasuprot tome stavu, doputa da "govore za" masu,
da spoznaju istinu o Ranciere uvijek iznova razi-aditi konture tih
estoko poetskih trenutaka subjektivizacije u kojima
("nie klase") iznose svoj zahtjev da govore za sebe, da izazovu promjenu u
globalnoj percepciji drutvenog prostora kako bi zahgevi u njemu
imali legitimno
Na posredovan isto vrijedi i za Ernesta Laclaua i Alaina
Badi(l]a. Ldauaova prva knjiga (Politi/Ul i ideologija u mmklistic1wj temiji) bila
je jo uvijek uvelike althusserovska (pojam ideoloke interpelacije ig,-a u njoj
sredinju ulogu); daljnji razvoj, osobito u Hegemoniji i socijalistic1wj
strategiji (napisanoj sa Chantal Mouffe), mogao bi se kao
ili "dekonstruktivisti<'ko" istiskivanje althusserovskoga
zdanja: razlikovanje izmedu znanosti i ideologije se uruava da je
pojam ideologije kao borba za hegemoniju koja razdire samo srce
svake drutvene formacije, njen krhki identitet te istodobno
zauvijek njen zavret<lk; pojam subjekta je rekonceptualiziran
kao sam hegemonije. Napokon, tu je i Alaina
Badioua. Nije li Badiou takoder blisko povezan s Althusserom, ne samo na
razini osobne intelektualne biograf ue je kao pripadnik legendarne
lacanovsko-althusserovske skupine Cahien pour [,Analyse u 1960-ima; njegova
prva knjiica objavljena je u Althusserovoj ediciji The01ie) nego i na inheren-
tno teorijskoj razini: njegovo suprotstavljanje znanja (koje se odnosi na pozi-
tivni poredak bitka) i istine (koja se odnosi na Dogadaj koji izvire iz praznine
usred bitka) kao da althusserovsku opreku znanosti i ideologije:
Badiouovo "znanje" blie je pojmu) znanosti, dok njegov
opis Dogadaja Istine nalikuje althusserovskoj "ideolokoj inter-
pelaciji".
Istine ...
Os Badiouova teorijskog zdanja - kao to naslov njegova glavnog
(ljela - jest jaz izmedu Bitka i "Bitak" pozitivni ontoloki
poredak dostupan spoznaji, mnotvo onoga to "se predstavlja"
naem iskustvu, kategoriziran o u rodove i vrste u skladu sa svojim osobinama.
Prema Bacliouu, jedina prava znanost bitka kao bitka je matematika njegov
prvi pa,-adoksalni otuda je u inzistiranju na jazu koji razdvaja filo-
zofyu i ontologiju: ontologija je znanost, a ne filozof1ja, koja
107 Alain Badiou. l. 'etre 1'/ i"roennlU'nt. Pallz: Editions du Seuil 198R
dimenziju. Badiou iznosi razradenu analizu bitka. Na dnu
je, predodba mnotva, ne strukturirana razno-
likost iskustva, ono to je dano; to mnotvo nije mnotvo 'Jednih", jer do bro-
janja jo ne dolazi. Svako zasebno konzistentno mnotvo (francusko drutvo,
modernu umjetnost. .. ) Badiou naziva "situacijom"; situacija je strukturirana, i
njena nam struktura da "brojimo [situaciju] kao Jedan". Ovdje se,
medutim, javljaju prve pukotine u ontolokom zdanju bitka: da bismo
"brojili [situaciju] kao Jedan", svojstveno simbolizaciji (sim-
upisu) situacije mora biti na (ljelu: to jest, da bi se neka situacija
"brojala kao Jedan", njena stmktura mora biti metastruktura koja
je odreduje kao jedno (tj. struktura situacije mora biti
II mrei Kada se situacija tako kao Jedan",
identificirana svojom strukturom, imamo "stanje situacije".
Badiou se ovdje igra pojma koji "stanje stvari" i
"<hiavu" u smislu' - nema drutva" bez "drave" u
struktura drutva
reduplicatio minimalnu dijalektiku Praznine i
Vika. mnotvo bitka jo nije Jednih da se, kao to
SiliO vi<ljeli, da bi imalo jedan, mnotvo mora "brojati kao Jedan"; sa sta-
jalita situacije, mnotvo moe se samo kao nita,
tako da je nita "pravo ime bitka kao bitka" prije njegove simbolizacije.
Praznina je kategorija ontologije od Demokritova atomizma naova-
1110: "atomi" nisu nit<l drugo nego konfiguracije praznine. Ekscesivni korela-
tiv te praznine poprima dva oblika. S jedne strane, svako stanje stvari
barem jedan suvian element koji, premda pripada situaciji, u
nju nije "ubrojan", uistinu u nju ("ne-integrirana" gomila u
drutvenoj situaciji itd.): t.u element je p"ezentiran, ali ne i re-prezentiran. S
druge strane, postoji viak re-prezentacije u odnosu na prezentaciju; djelova-
nje koje dovodi do p,-ijelaza iz situacije u njeno stanje hiava u drutvu) uvi-
jek je II viku s obzirom na ono to strukturira: dravna je uvijek
"prekomjerna", ona nikada jednostavno i transparentno ne ,-eprezentira
drutvo liberalni san o drlavi svedenoj na slubu gradanskog
drutva), nego cljeluje kao nasilno uplitanje u ono to reprezentira.
To je, dakle, struktura bitka. S vremena na vrijeme, medutim, na posve
kontingentan, nepredvi<lUiv izvan dosega spoznaje o bitku, zbiva se
Dogadaj koji pripada posve dimenziji - upravo onoj ne-bitka.
Uzmimo kao primjer francusko drutvo potkraj osamnaestoga stanje
drutva, njegovi slqjevi, ekonomski, ideoloki sukobi itd., dostupni
Slalp na engleskom tuedno "s'anje" i "drava", kao i ';tal na francuskom. (Prev.)
DRUGI DI', "'w",,". """'''''1'''
su spoznaji. Medutim, nikakva spoznaje nam da
predvidimo ili ra7Jasnimo uistinu nerazjanjivi Dogadaj zvan "Francuska re-
volucija". Upravo u tom smislu, se javlja ex nihilo: ako ga se ne moe
objasniti pod vidom date situ,l(;ije, to ne daje on naprosto intervencija
izvana ili s onu stranu - on plianja upravo uz Prazninu svake situacije, uz
njenu inherentnu nekonzistentnost i/ili viak. Dogadajje Istina situacije koja
ono to je "slubena" situacija morala "suzbijati", ali je
takoder uvijek lokalizirana - to jest, Istina je uvijek Istina
Francuska je revolucija, primjerice, Dogadaj koji
ekscese i nedosljednosti, "Ia", ancien 1igimea; i ona je Istina situacije ancien
regimea, lokalizirana, uz nju. Dogadaj tako vlastiti skup
determinacija: sam imenovanje (oznaka "Francuska revolu-
cija" nije objektivna kategorizacija, nego dio samog na koji
su njeni pristae doivljavali i simholizirali (ljelovanje); njegov
cilj (drutvo potpuno ozbiljene emancipacije, slohode:iednakosti-hratstva);
njegova "operatora" pokrete se hore za Revoluciju); i na kraju,
ali ne najmanje vano, njegov mbjekt, koji u ime istine inter-
venira u povijesnu mnogostrukost situacije i razahire/identificira II njoj
Ono to subjekt jest njegova vjernost
suh jekt dolazi nakon i ustraje u razabiI'anju njegovih
tragova unutar svoje situacije.
Subjekt je tako, za Badioua, kontingentna pojava: ne samo da
Istina nije "subjektivna" u smislu podl'edivanja njegovim hirovima nego sam
subjekt "slui Istini" koja ga transcendira; nikada nije posve adekvatan
poretku Istine da uvijek mora <ljelovati unutar
mnotvenosti neke situacije u razabire znakove Istine. Da
bismo klju<'ni moment, uzmimo primjer (koja
moda prua vrhunski primjer Dogadaja Istine): Dogadaj je Kristovo
ljenje i smrt; njegov cilj je sud, iskupljenje; nje-
gov "operator" je mnotvenost povijesne situacije u Crkvi; njegov "subjekt" je
korpus \jernika koji u svoju situaciju u ime Dogadaja Istine,
u njemu znakove Boje. (Ili da uzmemo primjer ljubavi: kada se
strastveno zaljubim, ja postajem "subjektiviziran" vjeran tome
i ga u svome ivotu.)
Danas, medutim, kada i intelektualci podlijeu p.-isili
da se od komunizma, se jo primjerenijim nanovo afirmirati
Oktobarsku revoluc\ju kao Dogadaj Istine definiran nasuprot
"budalama" i konzervativnim "huljama". Oktoharska revolucija nam takoder
da jasno identificiramo tri na{'iua izne\jel'avanja Dogadaja Istine:
prosto nijekanje, da se slijede stari obrasci kao da se nita nije dogodi-
lo, tek neznatna smetnja (reakcija "utilitarne" liberalne demokracije); lana
imitacija Istine uprizorenje konzervativne revolucije kao
KAJ(UIVI SUBJEKT
[>seudo-dogadaja); i izravna "ontologizacija" Istine, njegova reduk-
cija na novi pozitivan poredak bitka (staljinizam).108 Ovdje se moe lako
jaz koji razdvaja Badioua od fikcionalizma: njegovo
radikalno pojmu "mnotva istina" (ili bolje, istine").
Istina je kontingentna; ona ovisi o povijesnoj situaciji; ona je isti-
na OTJe situacije, ali u svakoj konkretnoj i kontingentnoj situaciji jedna
i samo jedna Istina koja, jednom artikulirana, iskazana, funkcionira kao indeks
same sebe i lanosti polja koje se njome podriva.
Kada Badiou govori o "simplOmalnoj torziji bitka koja je istina u uvijek-
totalnoj teksturi svaki termin ima svoju teinu. Tekstura spozna-
je je, po definiciji, uvijek totalna - to jest za bitka nema vika; viak i
manjak neke situacije vidljivi su jedino sa stajalita ne sa stajalita
slugu dI'ave. S tog se naravno, vide "problemi", ali oni
se automatski svode na "lokalne", marginalne na kontingentne
greke - a Istina upravo razotkriva da su (ono to spoznaja pogreno percipi-
ra kao) marginalne disfunkcije i strukturalna nunost.
l\Jju<'no je za Dogadaj, dakle, uzdizanje empirijske prepreke u transcenden-
(alno S obzirom na ancien Tegime, Istine otkriva kako
Ilepravde nisu marginalne disfunkcije, nego samoj su'ukturi susta-
\'a koji je u svojoj biti, kao takav, "korumpiran ". Takav entitet - od susta-
\'a pogreno percipiran kao lokalna "abnormalnost", cljelotvorno saima glo-
balnu "normalnost" sustava kao takvog, u njegovoj <jelini - jest ono to se u
naziva sim/Jtomom: u psihoanalizi,
omake, snovi, prinudni oblici i radnje itd., jesu "simptomaine torzije" koje
,'ine dostupnom subjektovn Istinu, nedostupnu spoznaji, koja ih vidi kao
puke disfunkcije; u marksizmu, ekonomska kriza kao takva je "simptomaina
(orzija".
Ovdje se Badiou bjelodano i radikalno suprotstavlja postmodernoj
navali je temeljna dogma ta da je era u kojoj je jo hilo
zasnovati pohet izravnim na neku
ili transcendentalnu istinu definitivno zavrena: iskustvo naega
';tolje!:a da takvo na neki metafizic'ki a priori moe
IOIl Da bismo razjasnili tu logiku, spomenimojojedan Badiouov primjer Dogad'\ja Istine:
atonalnu revoluciju u glazbi je izvrila Druga kola (S,himberg, B .. rg.
V\Tebern). Ov<Ue takoder imamo lri na(':ina izne\jcravanja tog
odbadvanje alonalne revollH..:Ue kao praznog formalnog ("ksperimenra,
skladanje na stari na('in, kao da se nita nije dogodilo; pscudo-mo,\('rnistii'ko
oponaanje atonalnosti, i tendenciju da se atonalna glazba pretvori u n0\1l pozitivnu
tradiciju.
I ()9 Alain Badiou. L 'jtff' pl l'evhU'mplll, str. 25,
DlU6I DIO, "","",,", U .. 'U .... I'13
dovesti samo do katastrofalnih "totalitarnih" drutvenih posljedica. Stoga je
jedino rjeenje prihvatiti da ivimo II novoj eri lienoj izvjesnosti,
II eri kontingencije i slutnji, u "drutvu rizika" u kojemu je politika stvar frone-
sisa, stratekih prosudbi i dijaloga, a ne primjene temeljnih spoznajnih
uvida ... Ono na to cilja Badiou. nasuprot postmodernoj doxi, upravo je
oivljavanje politike (univerzalne) Istine u dananjim mjetima globalne kontin-
gencije. Tako Badiou rehabilitira, u modernim uvjetima mnotvenosti i
kontingencije, ne samo tilozofiju nego i uistinu dimenziju:
Istina je i meta- s obzirom na temporaIni proces bitka;
onaje bljesak druge dimenzije transcendira pozitivitet bitka.
Posljednju verziju nijekanja Istine prua newageovsko suprotstavljanje
hylnisu takozvanoga kartezijanskog subjektiviteta i njegovu
dominantnom stavu prema prirodi. Prema kIieu New Agea, prvobitni grijeh
moderne zapadne civilizacije (kao i, dakako, judeo .. tradicije) jest
hY/J1is, njegova ohola pretpostavka da zauzima sredinje mjesto u uni ..
veiLumu i/ili daje obdaren boanskim pravom da vlada svim osullim
i iskoritava ih za dobitak. hylnis, naruava ravnoteu
sila, prije ili kasnije prisiljava prirodu da tu ravnoteu nanovo
uspostavi: dananja ekoloka, drutvena i kriza se kao oprav-
dani odgovor univerzuma na preuzetnost. Nae jedino ljeenje
stoga u promjeni globalne paradigme, u usvajanju novoga
stava u kqjemu ponizno zauzeti svoje mjesto u globalnom
poretku bitka ...
Nasuprot tom kIieu, eksces subjektiviteta (ono to je Hegel nazvao
svijeta") valja afirmirati kao jedinu nadu u iskupljenje: pravo zlo ne lei u
ekscesu subjektiviteta kao takvom, nego u njegovoj "ontologizaciji", u njegovu
pre-upisivanju u neki globalni okvi!'. je kod Sadea
okrutnost ontoloki "pokrivena" poretkom pl'irode kao "vrhovnog Zla"; i
nacizam i staljinizam su na neki globalni poredak bitka (u
staljinizma, na organizaciju gibanja materije).
Prava oholost otuda je suta suprotnost hy/msa subjektiviteta:
ona u lanoj poniznosti - to jest, javlja se kada subjekt pretendira go-
voriti i djelovati u ime Globalnoga Kozmi("kog Poretka, kao nje-
govo ponizno orude. Nasuprot toj lanoj poniznosti,
dranje bilo je anti-globalno: ne samo na viu Istinu koja
zasijeca i uzdrmava stari poganski poredak kozmosa izraen u dubokim
mudrostima; se i Platonov idealizam moe kao prvajasna razrada
ideje da globalni "lanac bitka" nije "sve to jest", da postoji drugi
poredak (Ideja) koji ukida valjanost poretka Bitka.
Jedna je od velikih Badiouovih teza ta da mnotvenosti
dostqjanstvo predmeta miljenja: od Staljina do Derride, filozofski
zdravi razum uvijekje inzistirao na beskrajnqj kompleksnosti (sveje medusob-
1141 \,,"" "'" .... , .. ,'"
ilO povezano; zbilja je tako sloena da n,\m je dostupna samo u aproksimaci ..
jama ... ). Badiou implicitno osuduje i sam dekonstruktivizam kao posljednju
verziju toga zdravorazul11skog motiva kompleksnosti. Medu pobor-
Ilicima postmodeme politike identiteta,
('esto nailazimo na inzistiranje da ne postoje "ene da postoje samo
bjelkinje iz srednjega stald.a, cme samohrane lezbijke itd. Takve
"llvide" treba odbaciti kao banalnosti nedostojne da budu predmetima
miljenja. Problem filozofijskoga upravo u tome kako uni-
\'erzalnost "ene" iskrsava iz toga mnotva. Tako se takoder
moe rehabilitirati hegelovsko izmedu loe (lane) i prave
prva se odnosi na zdl'avorazumsku kompleksnost;
druga se Dogadaja, koji upravo nadilazi kom ..
pleksnost" svoga konteksta. na isti mogu se razlikovati histori ..
cizam i prava povijesnost: historicizam se odnosi na skup ekonomskih, poli ..
kulturalnih itd. okolnosti nam sloeno medudjelovanje
da objasnimo dati dok prava povijesnost vre ..
lllenitost Dogadaja i njegovih posljedica, raspon izmedu i njegova
Kraja (izmedu Kristove smrti i Posljednjeg suda, izmedu Revolucije
i komunizma, izmedu zaljubljivanja i ostvarenog blaenstva
;.ivota ... ).
Moda je jaz koji dijeli Badioua od standardnih postmodernih dekon-
u nastao uslijed da
potonji ostaju unutar granica mudrosti propalog susreUI: nije li
pouka ta daje svaki oduevljeni susret s Pravom
Stvari, svako pozitivnoga empil-ijskog s
njom. varavi privid to ga kratki spoj izmedu kontingentnog po ..
titivnog elementa i univerzalne Praznine? U njemu
podlijeemo iluziji kako je o Punini uistinu ostvareno -
kako, da parafraziramo Derridua, demokracija vie nije puko (l venir, nego je
doista stigla; dekonstruktivist.i iz toga izvode kako je glavna
dunost odravati jaz izmedu Praznine sredinje i
svakoga pozitivnog je utie\ovljl!je - to jest nikada posve ne
entuzijazmu ishitl'enog pozitivnog s
iskupiteljskim koje uvijek "nadolazi". U sklopu toga dekonstruk-
t stava, divljenje prema Revoluciji u njenom utopijskoIlI
aspektu ide ruku pod ruku s konzervativnim
lIvidom da se entuzijazam neumitno promet-e u svoju supmtnost, u najgori
teror, u trenutku kad ga pokuamo prenijeti II pozitivno
1l<l("e1o drutvene zbiUe.
Moglo bi se da Badiou unUL,r tog okvira: ne upozorava li i
on na disas/re revolucionarnog iskuenja da se Dogadaj Istine pobrka s
poretkom Bitka: da se Istina "ontologizira" u ol1loloko
'RU. DI', """oru", ", ...... 1"5
poretka Bitka? Stvari su, medutim, sloenije: Badiouovo je st,\jalite da se, iako
Poredak ima status privida, s vremena na vrijeme, na kontingentan i
nepredvidljiv moe dogoditi u vidu Dogad'\ia Istine k(*
zaslueno posramlj1ue skeptika. Na umu mu je posve
odredeno iskustvo. U primjelice, za prve Mitterandove
vlade tijekom ranih l 980-ih, svi dobronamjerni bili su u vezi
s namjerama ministra pravde Roberta Badintera da ukine smrU1u kaznu i
uvede druge napredne reic)rme kaznenog zakonika. Njihov je stav bio: "Da,
naravno da ga podravamo; no je li situacija zrela za LO? li ljudi,
uasnuti stopom kriminala, bili spremni LO progutati? Nije li ovo
svojeglavosti koja moe samo oslabiti nau vladu i
nam vie zla nego dobl'a?" Badinterje naprosto ignol'irao katastrofalna pred-
vidanja ispitivanja javnog mnijenja i ustrajao - s ishodom da
je, o<ljednom, ljudi promijenila miljenje i ga podravati.
se dogadaj zbio u Italiji sredinom l 970-ih, kada je odran referen-
dum o razvodu. PrivaU10 je ljevit:a, i komunisti - su, dakako,
podravali pravo na razvod - bila glede ishoda, se da
ljudi jo nije dovoljno zrela, da biti ustraeni intenzivnom pro-
pagandom kojaje prikazivala naputenu i majke, i tome Na silno
iznenadenje sviju, medutim, I'eferendum je pl'edstavljao velik neuspjeh za
Crkvu i desnit:u da je znaU1a od 60 posto glasala za pravo na
I'azvod. Takvi se dogadaji zbivaju u politici, i to su autenti<"ni Dogadaji
pobij,uu sramni "post-ideoloki realizam ": nije o oduevlje-
nim provalama koje povremeno naruav<\ju depresivni/kon-
tok stvari, da bi jutra" uslijedilo neumoljivo
otrenjenje, nego, naprotiv, o trenutku Istine u struktul'i zavaravanja i
vabljel'\ja. Temeljnaje lekcija postmoderne politike ta da nema Dogadaja, da se
"zapravo nita ne zbiva", da je Dogadaj Istine prolazan, iluzoran kratki spoj,
lana identifikacija koju prije ili kasnije l'aspr1ue ponovno uspostavljanje raz-
like, ili, u l1<\jboljem pmlazno o iskupljenju,
pl'ema moramo odrhvati distancu kako bismo izbjegli katas-
trofalne "totalitarne" posljedice; nasuprot tome strukturalnom skepticizmu,
Badiou posve opravdano inzistira na tome da se - da t;y
u punoj teini - dogadajuoo.
"o
110 U teoriji, moda je glavni pokaZ<ltclj tog ukid<lni<l pojam i praksa "kulturalnih
studija" kao naziva za sveobuhvatni pristup
proizvodima: osnovna kulturalnih sludijajesl ta da oni vie nisll kadri ili sprem-
ui se s religijskim, znanstvenim ili filozofijskim (ljetima pod vidom njihove inhe-
r('utne Istine. nego ih svode na proizvod povijesnih okolnosti. na predmet antropoloko-

116 SLIVOJ lilK KAKUIYI SUBJEKT
.. .i n;egova
Sada moemo vidjeti u kojem je smislu Dogad,y Istine
jl' sa stajalita Sustava, ontolokog "stanja stval'i". Neki je Dogadaj tako cirku-
l'lran u smislu daje njegova identifikacija samo sa st,ualita onoga to
Hadiou naziva interuencijom,,111 - lo jest, ako se govori sa subjek-
tivno angairane pozicije, odnosno - formalnije - ako se u odredenu
situaciju njezina imenovanja: zbivanja II Francuskoj
potkr,\j osamnaestoga mogu se identificirati kao "Francuska revoluci-
ja" samo za one koji "okladu" da takav Dogad'\i postoji. Badiou for-
malno definira intervenciju kao postupak se neka mnotvenost
kao dogadaj"112 - tako da "ostati zauvijek je li
dogadaja bilo, osim za interventa r l'intemenrmtj koji je da pri-
pada simaciji".1I:\ Vjernost odredtue stalno nastojanje da se polje
/Ilanja sa stajalita Dogadaja, da se u nj intervenira, znakove
Istine. Na toj liniji Badiou i pavlinsko trojstvo vjere, ufanja i ljubavi:
Ijera je \jera u Dogadaj (\jerovanje da se Dogad,u - Kristovo iz
lllrtvih - doista zbio); nada je nada da do pomirenja
1I<ll'ijetenog Dogadajem (Posljednjeg suda) uistinu Uubav je stJ'pljiva
I .orba da se to dogodi, to jest dug i marljiv rad na potvrdivanju \jernosti
1)(
Jezik koji nastoji imenovati Istine Badiou naziV'd "subjekt-
J,likom". je jezik besmislen sa stajalita Znanja, koje iskaze s
(.hzirom na njihova referenta unutar domene pozitivnog bitka (ili s obzirom
II<I funkcioniranje govora unutar uspostavljenoga porel-
k<1): kada subjekt jezik govori o iskupljenju,
"Illandpaciji, ljubavi itd., Znanje to sve odbacuje kao pl'azne fraze kojima
11('c\ost,ye bilo kakva referentna argon", "poets-
ki hermetizam" itd.). Zamislimo zaljubljenu osobu koja svome prijatelju
"pisuje osobine voljene: pr\jatelju, koji nije zaljubljen u istu osobu, taj
(,' oduevljeni opis biti naprosto besmislen; u njemu vidjeti "poantu" ...
l Iki-atko, subjekt jezik ukljuhye logiku lozinke, razlike koja je vidljiva samo
1/IllHra, ne izvana. To, medutim, nipoto ne da subjekt jezik
dlllgu, "dublju" referencu na skriveni istiniti sacIr,\j: prije biti da subjekt-
I(/ik "izbacuje iz kolos\jeka", odnosno "remeti" standardnu uporabu jezika s
IIj(govim utvrdenim te ostavlja referencu "praznom" - uz
1 1 1 Alain Badiou, L 'hrr rt [,<,,,,,ml/ml. str. 202.
II:! Ibid . str. 224.
11:\ Ibid., m. 29.
DRUGI "o. ""oru .. OO""""" l' '7
"okladu" da ta praznina biti ispunjena kada se dosegne Cilj, kada se Istina
ozbilji u novoj situaciji (kra!jevstvu Bojem na zemlji; emancipiranom
drutvu ... ). Imenovanje Dogadaja Istine jest "prazno" upravo utoliko to
na ispunjenje koje tek nadolazi.
Dogadaja, dakle, da Dogadaj ne nikakvo
ontoloko jamstvo: ne moe ga se svesti na, ili deducirati, izvesti iz (prethod-
ne) Situacije: on iskrsava "iz koje je bilo ontoloka istina
prethodne situacije). Utoliko nema neutralnog pogleda koji bi
mogao razaznati Dogadaj u njegovim Odluka je uvijek tu - to
jest, znakovi Dogad''!ia u Situaciji mogu se razaznati saJllO iz prethodne
Odluke za Istinu, ba kao teologiji, u kojoj su boanska ('uda
kao takva samo onima koji su se za Vjeru. Neutralni his-
pogled u Francuskoj revoluciji nikad vidjeti skup tragova
zvanog "Francuska revolucija", tek mnotvo zbivanja u
mreu drutvenih determinacija; za izvanjski pogled, Ljubav je tek niz
i fiziolokih stanja ... (Moda je to bilo negativno je
donijelo toliku slavu Franl=oisu Furetu: nije li njegov glavni proiziao iz
njegove de-eventualizacije Francuske revolucije, u izvanjske per-
spektive spram nje i njenom pretvaranju u slijed sloenih, povijes-
nih Angail'ani doivljava pozitivna povijesna zbivanja
kao dijelove Dogad'tia Francuske revolucije samo u mjeri u kojoj ih promatra
s jedinstvenoga angairanog Revolucije - kao to veli Badiou,
Dogachti je samo-referencijalan utoliko to ukljucuje vlastito sim-
oznaka "Francuska revolucija" dio je samoga
da se, ako oduzmemo tu oznaku, opisani sadraj pretvara u mnotvo
pozitivu ih zbivanja dostupnih spoznaji. Upravo u tom smislu, Dogadaj
subjektivitet: angairana "subjektivna perspektiva" spram Dogadaja
dio je samog Dogadaja.
l14
Razlika izmedu istinitosti spozn;'!ie) i Istine oV(lje
je presudna. Uzmimo tezu da je cjelokupna povijest povijest
klasne borbe: ta teza pretpostavlja angairani subjektivitet - to jest samo
se iz te pristranosti javlja cjelina povijesti kao takva; samo se s toga "zain-
teresiranog" st,ualita mogu razabrati tragovi klasne borbe II
drutvenom zdanju, sve do proizvoda m'!ivie kulture. Odgovor na protu-
argument (sama ta dokazuje da imamo posla s iskrivljenim
gleditem, a ne s pravim stanjem stvari) jest t,ti da navodno "objektivni",
"nepristrani" pogled u stvari nije neutralan, nego je parcijalan - to jest
pogled pobjednika, klasa. (Ne to moto povijes-
114 Donekle bi sc takod('r moglo re{i da j(, Znanje konstativno. dokje Istina (lcrfonnathl1a.
118 \IJNOJ lliEK K.AKUIVI SUBJEKT
Ilih revizionista glasi: "Pristupimo temi Holokausta na hladan, objektivan
stavimo je u kontekst, propitajmo ... ")
revolucije nije netko tko, utvrdivi putem objektivnog
da pripada klasi, stati na njenu
stranu i kladiti se na pobjednika: angairani pogled proima njegovu teoriju
od samoga
Unutar tradicije, to parcijalnosti kao to
Ile samo da nije prepreka nego je i pozitivan uvjet Istine najjasnije je artikuli-
rao Georg Lukacs u svome I'anom Povijest i klasna svijest, a na izravnije
lI1esijanski, proto-religijski Walter Benjamin u 'Tezama o filozofiji povi-
jesti": "istina" iskrsava kada rtva, iz svoga sadanjeg
iznenadan llvid u <jelokupnu prolost kao niz katastrofa su dovele
do njezina udesa. Stoga, kada neki tekst o Istini, trebamo
paziti da ne pobrkamo razinu Znanja s razinom Istine. Primjerice, premda je
sam Marx redovito rabio pojam "proletarijat" kao
klasi", u njegovu se djelu ipak moe nazl'etijasna tenja k poimanju
klase" kao opisnog termina koji pripada domeni Spoznaje (predmeta "neu-
tralnog" sociolokog studija, drutvenog sloja dalje razdijeljenog na sastavnice
itd.), dok "proletarijat" Istine, to jest angairanog
lja revolucionarne borbe.
K tome, status mnotva i njegove Praznine takoder je i
('isto "posredan": mi ga nikad ne "sada", da se kao takav uvi-
jek prepoznaje retroaktivno, Odluke koji ga rastvara - to jest
mi prelazimo preko njega. Primjerice, nacizam kao pseudo-
Dogadaj zamilja sebe kao Odluku za drutveni sklad i poredak nasuprot
kaosu modernoga liberalno-idovskog drutva klasne borbe - medutim, mo-
derno drutvo nikad ne doivljavd sebe u prvom licu kao temeljno
ono doivljava "kaos" (ili "nered", ili "degeneraciju") kao
I:<tstoj, kao privremenu kr'izu - moderno drutvo se temeljno
"kaoti('nim" samo sa stajalita Odluke za Redom, to jest onda kada je ta
Odluka donesena. Valja se stoga odupl'ijeti retroaktivnoj iluziji prema kojoj
Odluka dolazi nalum uvida u otvorenu situacije: tek sama Odluka
otkriva prethodno stanje kao Prije Odluke, mi bOl'avimo u
Situaciji je zatvorena u svome horizontu; iz tog je horizonta Praznina
konstitutivna za tu Situaciju po definiciji nevidljiva; to da se
svodi na - i se kao - marginalan globalnog susta-
\a. Nakon Odluke da nastanjujemo novu
domenu Istine. Gesta koja (ponovno) Situaciju tako se apso-
ltltno podudara s gestom kojaje (retroaktivno) otvara.
Dogad<tije, dakle, Praznina nevidljive crte koja razdvaja jedno zatvaranje
od drugoga: prije njega, Situacija je bila zatvorena; to jest, iz njenog horizon-
ta, (ono to postati) Dogadaj se nuno nadaje kao skandalon, kao
DRU" DlOo "'.oo. ""WO"'., 1"9
upad kojemu nema mjesta u stanju Situacije (odnosno, izraeno
pojmom, kojije "prekobrojan");jednom kad se desi i
utvrdi kao takav, sama prijanja Situacija nadaje se kao kaos. Za
jedan uspostavljeni poredak, revolucionarni mete koji ga prijeti
sruiti jest dok je s gledita Revolucije sam ancien
ime za nered, za neshvatljivi i u "iracionalni" despotizam. Badiou se
ov(lje jasno suprotstavlja derridaovskoj etici otvorenosti Dogad.yu u
nepredvidljivoj drugosti: takav naglasak na Drugosti kac
kona('nom horizontu ostaje unutar granica Situacije te slui samo tome da sc
Odluka odgodi ili - on nas u neodredenc
kolebanje u stilu "kako znamo da je ovo uistinu Dogad;u, a ne samo jo jedan
privid Dogad;ua?"
Doista, kako da crtu izmedu istinskog Dogadaj<1
i privida? Nije li Badiou ov(lje primoran osloniti se na
opoziciju izmedu Istine i njezina privida? I jo jednom, odgovor
na se Dogadaj odnosi spl"am Situacije Istinu artikulira: nacizam
je bio a Oktobarska revolucija Dogadaj, jer se
samo potonja odnosila spram samih temelja Situacije poretka,
(ljelotvorno te temelje, za razliku od nacizma, koji je uprizorio
upravo zato da bi poredak. je
stl<lteg\ja bila "promijeniti stvari tako da, u samom svome temelju, one mogu
ostati iste".
Svi se scene iz Cabareta Boba Fossea, koja se odigrava
ranih l 930-ih, u maloj seoskoj gostionici kraj Bedina: (u
odori, kako doznajemo tokom pjesme) pjevati tunu, pjes-
mu o Otadbini, koja bi Nijemcima trebala pruiti znak da sutranjica pripa-
da njima itd.; mnotvo mu se postupno i svi su, skupinu
dekadenmih ptica iz Berlina, pod dojmom njena emocionalnog (ljelo-
vanja ... Tu scenu plizivaju pseudo-intelektualci kao trenutak kada su
"napokon shvatili o se u nacizmu radi, kako on funkcionira". U
smo dodati da su u pravu, ali iz krivih 1<lZloga: nije patos patriotskog
angamana kao {akav Ono to uistinu priprema teren za faizam
upravo je liberalno i svakog oblika bezmjetnog
angamana, odanosti Stvari, kao potencijalno "totalitarnog" fanatizma - to
jest problem lei u samom atmosfere diskvalificil"anja
dekadenmog samo-uivanja i i Odluke koja smjera
(nanovo) uvesti Red u Kaos. Drugim ono to je u ideo-
lokoj maini lano n\je retorika Odluke kao takva (Dogad,ua staje na kraj
itd.), nego - naprotiv - da je
"Dogadaj" estetizirani teatar, patvoreni dogadaj kojije odista stati na
kraj dekadenmome, Upravoje u tom smislu
reakcija na pjesmu iz Cabareta ispravna iz pogrenih razloga: ona
120 )ll<VOi llZfK KAKUIYI SUBJEXT
proputa opaziti kako je nae prethodno uZIVanje u dekadenmim
kabaretskim pjesmama o novcu i seksualnom promiskuitetu stvorilo pozadinu
koja nas je podlonim utjec.yu pjesme.
U kakvom su, dakle, odnosu Dogadaj i njegovo imenovanje? Badiou
Kantovo Dogadaja Francuske revolucije, koje
Revolucije locira u uzvienom oduev!ienja to su ga
revolucionarna zbivanja u Parizu pobudila u pasivnih promatra<'a diljem
Europe, nisu bili izravno upleteni u sam i potom taj
uzvieni (potvrdu nae \jere u napredak uma i slobode)
zbilji same Revolucije (Kant spremno prizn.ye da su se u Francuskoj
Ibivale strane stvaI"i: Revolucija je ('esto sluila kao katalizator za provalu
najniih destruktivnih strasti div!ie rulje). Badiou da
takva estetizacija Revolucije se sa sigurne distance dive pasivni proma-
ide ruku pod ruku s krajnjim gnuanjem spram samih revolucionara.
(Ne li ov(lje iznova napetost izmedu Uzvienog i [das
l'ngeheurel: ono to se s distance doima kao uzvieni uzrok oduevlje-
nja pretval"a se, kad mu pl"istupimo odvie blizu te se u I"U izravno upletemo,
u lik Zla?)
Nasuprot tome kantovsko!11 uzvienog na pasivne
Badiou inzistira na imanenmosti Dogad,ua Istine: Istine
je Istina po sebi za same njegove sudionike, a ne za izvanjske Na
prvi pogled moe se daje Kantova pozic\ja ovclje vie "lacanovska": nije
li Istina nekog Dogadaja a priori decelllrirana s obzirom na sam Dogadaj; ne
ovisi li ona () svoga upisivanja u veliko Drugo (ovdje personificirano u
vidu javnog kojeje uvijek, a priori, odgodeno? Nije
li ono to je uistinu nemislivo upravo Istina koja bi neposredno znala sebe kao
Istinu? Nije li odgoda konstitutivna (u tome lei hegelovska mate-
pouka: Minervina sova tek u sumrak)? Nada!ie, ako je
Dogadaj Istine radikalno imanentan, kako da razlikujemo Istinu od njezina
Nije li na deceIllrirano veliko Drugo jedino to
nam da tu razliku?
Badiou ipak prua precizno mjerilo za to razlikovanje u na koji
\e Dogadaj odnosi spram u\jeta, spram "situacije" iz koje je proistekao:
istinski Dogadaj iskrsava iz "praznine" situacije; vezan je uza eliment sur
llumeraire: uza clement kojemu u situaciji nema pravog mjes-
ta, premda joj pI"ipada, dok simulakrum Dogadaja simptom. Iz tog
I azloga Oktobarska revolucija ostaje Dogad;u da se
odnosi na "klasnu borbu" kao svoje situac\je,
dok je nacisti('ki pokret simulakrum, poricanje traume klasne borbe ...
Razlika ne u inherentllim obiljejima samoga Dogad;ua, nego u nje-
govu mjestu - u na koji se odnosi spram situacije iz koje je iznikao.
Koliko je do izvanjskog pogleda Istini Dogadaja, je pogled
DR'GI DIO, bsw"'" u ....... 1'2'
kadar razaznati tu Istinu samo ukoliko je u pitanju pogled pojedinaca koji su
angairani u njezino ime: nema neutralnoga javnog mni-
jenja bi bilo impresionirano daje Istina razaznatljiva
samo za potencijalne pripadnike nove Zajednice "\jernika", za njihov
angairani pogled.
Na taj moemo paradoksalno u isli mah zadrati distancu i
angaman: u postaje Istine
"nakon to jest kada dovede do osnivanja skupine \jernika,
angairane zajednice koju na okupu dri \jernost Dogadaju. Utoliko postoji
razlika izmedu Dogadaja i njegova imenovanja: Dogad<uje susret
sa Stvarnim (Kristova smrt, povijesni ok itd.), dokje njegovo ime-
novanje upisivanje Dogad,ua u jezik nauk, revolucionarna svijest).
Po lacanovski, Dogadaj je objet pelil a, dok je imenovanje novi koji
uspostavlja ono r.o Rimbaud naziva "novim pOl-etkom", nm11 simaci-
je utemeljenu na Odluci (iz revolucionarne perspektive,
cjelokupna prijanja povijest postaje klasne borbe,
emancipatorskih tenji).
Istina i ideologi;a
Iz ovoga se kratkog opisa moe naslutiti ono to smo, u naivnosti, u
iskuenju nazvati intuitivnom Badiouova subjekta: on djelotvorno
opisuje iskustvo to ga svatko od nas ima kada je subjektivno posve angairan
u nekoj Stvari je "njegova ili njezina": nisam li ja, u tim dragocjenim
trenucima, "u potpunosti No zal- ga upravo ta ne ideo-
lokim? To jest, prvo to upada u svakome tko je u povijest fran-
cuskog marksizma jest bliskost Badiouova pojma Dogadaja Istine
Althusserovom pojmu ideoloke interpelacije. Povrh toga, nije li znakovito da
je Badiouov primjer Dogadaja religija od sv. Pavla do
Pascala) kao prototip ideologije, i da se taj dogadaj zapravo ne uklapa u
gimbiques dogadaja to ih on nabraja (ljubav, umjetnost, znanost, politika) ?II,
115 Kao to Hadiou otroumno tc se domene Dogadaja Istine danas, u javnom
diskursu. SV(' vie lanim govorimo o "kui(uri"
o umjetnosti, o "administraciji" umjesto n polilid, n "seksu" umj<:sto o ljubavi, o "know-
how" ili "mudrosti" umjesto o znanosti: nmjeu10sl se svodi na izraz/artikulaciju povijes-
no kulture, ljubav na ideoloki datiran oblik seksualnosti; znanost sc odbacuje
kao lano univerzalizirani oblik znanja na jednakoj nozi s obli,:;-
ma pred-znanstvene mudrosti; politika (sa svom ili prijeporom to ga
taj se svodi na nezrelu ideoloku verziju iliti predasnika drutvenog
upravIjanja ...
Utoliko je, moda, uzmemo li samu Badiouovn misao kao "situaciju"
Bitka, podijeljenu u liri generiques, sama religija njeno "simp-
tomaino element koji pripada domeni Istine a da nije jedan od
njenih priznatih dijelova ili podvrsta? To, se, ukazuje na to da se Dogadaj
Istine sastoji tl elementarnoj ideolokoj gesti pojedinaca
(dijelova "situacije" Bitka) u subjekte (nosioce/sljedbenike Istine). U
iskuenju smo i korak dalje: paradigmatski primjer Istine
nije samo religija nego, napose, religija sabrana oko
Dogadaja Kristova dolaska i smrti (kao to je Kierkegaard istaknuo,
odnos izmedu i vremena:
'arna na neki na vremenitom Dogadaju Krista). Stoga
'" Hadioua moda moe kao posljednjega velikog autora II francuskoj
I radiciji dogmatika od Pascala i Malebranchea nadalje (valja nam
't' samo sjetiti da su dvije medu njegovim referencama Pascal i
(Jaudel), Godinama je paralela izmedu revolucionarnog marksizma i mesi-
janskog bila stalnom temom medu libel-alnim kao to
jl' Bertrand Russell, koji su odbacivali marksizam kao sekulaIiziranu verziju
mesijanske religijske ideologije; Badiou, nasuprot torne liniju od
kasnog Engelsa do Fredrica Jamesona) , u cijelosti usvaja tu homologiju.
Takvo dodatno potvrdu je Badiouova strastvena obrana sv.
Pavla kao onoga koji je artikulirao Dogadaj Isline - Kristovo
- kao "univerlalni singular" (jedinstven dogadaj koji interpelira
pojedince u subjekte univerzalno, bez obzira na njihovn rasu, spol, drutvenu
klasu ... ) i u\jete \jernosti sljedbenika istome. I lli Naravno, Badiou je pritom
itekako s\jestan da se danas, u naoj eri moderne znanosti, vie ne moe pri-
hvatiti o kao oblik Dogadaja Istine. Premda Dogad<0
Istine zbivanje to se, unutar vidokruga
poretka Znanja, (prisjetimo se smijeha s kojim su filo-
lOft tvrdnju sv. Pavla o Kristovn prilikom njegova posjeta
Ateni), danas svako lociranje Dogadaja Istine na razini nadnaravnih za
sobom nuno regresiju u opskurantizam da je dogadaj
Znanosti ireducibilan i ne moe se ponititi. Danas se kao Dogadaj Istine, kao
IIpad traumatskog Stvarnog koje uzdrmava struk-
luru, mogu prihvatiti samo zbivanja koja se odigravaju u univerzumu spo-
jivom sa znanstvenom spoznajom, makar se kretali na njezinim granicama i
propitivali njezine pretpostavke - "rruesta" Dogad,ua danas su znanstveno
o , invencija, s
ljubavlju ...
Ilfi V. Alain Badiou, Sainl Pa!lL La/ondalion rk l'!lniversa/isml'. Paris: Presses Universitaires de
France 1997.
DRU" DIO, "".""' ... "",."' l' 23
To je problem s dramom Grahama Greenea Staklenik, koja nastoji ohjeti
verziju potresnog djelovanja Stvarnog: ivot obitelji
velikog filozofa koji je sve svoje tenje posvetio borbi protiv
vjerskog praznovjerja posve je uzdrman njegov sin,
predmet filozofove ljubavi, smrtno je bolestan i je proglaen
mrtvim, kada ga na u ivot neto to bjelodano ne moe
biti drugo doli izravna intervencija boanske Milosti. ispripovijedana
unatrag, s gledita obiteljskog prijatelja koji, nakon filozofove smrti, pie nje-
gmm biograf!iu te je zbunjen zagonetkom u ivotu zato je, neko-
liko godina pl'ije smrti, filozof mljednom prestao pisati; zato je izgubio volju
za ivotom, kao da mu je ivot odjednom postao lien smisla, te je uao II raz-
doblje rezignac\je, pasivno smrt? s preivjelim
obitelji, ubrzo otkriva da postoji obiteljska tajna o kojoj
nitko ne eli govoriti, dok se najzad jedan od njih ne slomi i prizna mu daje
ta potresna t,una ('udesno oivljavanje filozofova sina, koje je njegov
teorijski rad, njegov doivotni angaman, besmislenim ... Ma koliko
intrigantna bila, takva nas danas vie ne moe uistinu obuzeti.
Povodom sv. Pavla, Badiou problem smjetavanja njegove pozicije
s obzirom na genhiques generiraju valjane istine (znanost, politika,
umjetnost, ljubav) - to jest s obzirom na da se (barem danas)
zasnovano na mitskom dogadaju ne moe
kao pravi Dogadaj Istine, nego samo kao njegov privid. to ga pred-
lae glasi da je sv. Pavao anti-filozofski uvjeta procedure istine;
on iznosi prvu podrobnu djelovanja Dogadaja Istine u njegovoj
univerzalnoj dimenziji: prekomjerno, sumurner-aire Stvarno Dogadaja Istine
se pojavljuje (tj. ne moe se objasniti pod vidom
sastavnica dane situacije) u subjektima koji sebe prepoznaju u nje-
govom pozivu "rad ljubavi", to jest borbu da se, s ustrajnom ta
Istina pronese u njezinu univerzalnom doma<uu, kao ono to se svakoga.
Stoga, iako navlastita poruka sv. Pavla za nas vie nije djelotvorna, sami termi-
ni u kojima on formulira operativni modus religije posjeduju uni-
verzalan doma<!i relevantnima za svaki Dogadaj Istine: svaki Dogadaj
Istine vodi k nekoj vrsti - kroz vjernost istome i l'ad ljubavi u nje-
govo ime ulazi se u drugu dimenziju nesvodivu na puku service des mens, na
glatki tok stvari u domeni Bitka, domeni Besmrtnosti, ivota
... medutim, problem kako je bilo da se pl'vi i jo uvijek
opis djelovanja vjernosti Dogad,uu Istine dogodi
povodom Dogadaja Istine je puki privid, a ne prava Istina.
S hegelovskog st.c'!ialita u tome postoji duboka nunost, potvrdena
daje filozofkojije pruio definitivni opis
(Heidegger u Bit/m i 1!remenu) bio zaveden koji je ned-
vojbeno bio patvorina, a ne pravi Dogadaj Istine (nacizam). Dakle, kao da se,
,Iko se eli izraziti formalna struktura vjernosti Istine, to mora
povodom Dogadaja kojije tek vlastiti privid. Modaje pouka svega toga
radikalnija nego lO se to ako ono to Radiou naziva Istine
lest, u najradikalnijem smislu, formalni odluke, koji ne samo to nije
lltemeljen na zbiljsko j istini nego je II indiferentan spram sta-
tllsa (zbiljskog ili fiktivnog) Istine na koji se odnosi? to ako ovdje
imamo posla s inherentnom sastavnicom Dogac1aja Istine - to ako
jc istinska vjernost Dogadaju "dogmatska" u preciznom smislu bezuvjetne
Vjere, stava koji ne trai valjane razloge i koji se, upravo stoga, ne moe
opovrgnuti nikakvom "argumentacijom "?
Vratimo se, dakle, temi rasprave: Badiou definira kao
OIlU mnotvenost unutar neke situacije koja nema navlastitih osobina,
na koje bi nam da je klasificiramo kao njenu podvrstu:
mnotvenost pripada situaciji, ali nije u nju uistinu kao
Iljena podvrsta ("S\jetina" u Hegelovoj filozofUi prava, primjerice). Mnotveni
clement/dio situacije koji se II nju ne uklapa, stri, upl'avo uto-
liko ukoliko utjelovljuje bitak situacije kao takve. On podriva situaciju izravno
njezinu univerzalnost. A, s obzirom na Badiouovu klasifikaciju
procedura na vrste (politika, umjetnost, znanost, ljubav), ne
I.<luzima li religijska ideologija upravo to mjesto? Ona ne spada
lijedu njih, no upravo kao takva utjelovljuje ono kao t.c,kVO.
117
Ne li dodatno tu istovjetnost Dogad,ua Istine i ideologije futur
rt nlmeu1' kao navlastiti temporalitet procedura? od imeno-
\'anja (Kristova smrt, procedura trai svoje
filakove u mnotvu s ciljem ostvarivanja posvemanje punine
( Posljednji sud, kom unizam, ili, u Mallarmea, le Li'1Jre). procedure
lako vremensku petlju: vjernost Dogadaju im da
prosuduju povijesnu mnotvenost sa punine, no
{(' punine subjektivni Odluke - ili, po pascalovski, "okladu"
na nj. Nismo li, dakle, blizu onome to Ladau kao hegemoniju?
l Jzmimo kao primjer demokratsko-egalitarni Dogad,u: na
demokratsku revoluciju nam da povijest kao stalnu
demokratsku borbu s ciljem potpune emancipacije; sadanja situacija doiv-
ljava se kao u temelju "izglobIjena" (korupcija ancien klasno drutvo,
pali zemaljski ivot) s obzirom na iskupljene Za subjekt-
jezik, "sada" je uv\jek vrijeme antagonizma, rascjepa izmedu koruptnog "sta-
nja stvari" i Istine.
I 17 Dakako. Badiou istodobno asocijaciju "generitkog" s ": taj nam
element da "generiramo" iskaze suhjekt:jezika u kojemu odzva-
nja Istina,
DRUGI DIO, """"",. OO""'""" 1'25
Nije li dakle, Opel, Badiouov pojam Istine blizak
Althusserovom pojmu (ideoloke) interpelacije? Nije li proces to ga opisuje
Badiou onaj pojedinca interpeliranog u subjekt nekom Stvad? (Znakovito je
da on, da bi opisao formalnu strukturu \jernosti Dogadaju Istine, rabi isti
primjer kao Althusser u svome opisu procesa interpelacije.) li kruni
odnos Dogadaja i subjekta (subjekt slui u svojoj \jernosti,
ali sam je vidljiv kao takav jedino angairanom subjektu) sam
krug ideologije? Prije nego to je subjekta na ideologiju - na
identificiranje subjekta kao takvog kao ideologijskog - Althusser se vri-
jeme bavio idejom modaliteta subjektiviteta: ideolokog subjekta, sub-
jekta u umjetuosti, subjekta nes\jesnog, subjekta znanosti. Zar ne postojijasna
paralela izmedu Badiouova roda istine (ljubavi, umjetuosti. znanosti,
politike) i tih modaliteta subjektiviteta (pri ljubav odgovara sub-
jektu nes\jesnog, temi psihoanalize, a politika, dakako, subjektu ideologije)?
Paradoks je, dakle, u tome da se Badiouovo suprotstavljanje znanja i istine vrti
upravo oko Althusserova suprotstavljanja ideologije i znanosti:
znanje je na pozitivni poredak Bitka, slijepo
spram njegove strukturalne praznine, spram njegova simptomaInog uvrtanja;
angairana Istina koja subjektivizira prua uvid u situaciju.
Sv. Pavao s Badiouom
Prema dubokoj - iako - logici, tema pavlinskoga
takoder je presudna za Badiouovo s psihoanalizom. Kada se pos-
lOjano suprotstavlja "morbidnoj opsjednutosti kada Istine
suprotstavlja nagonu smrti itd., Badiou je najslabiji te podlijee iskuenju ne-
miljenja. je da je Badiou ponukan poisto\jetiti liberalno-
demokratsku service des !liens, glatko progecanje stvari u pozitivitetu Bitka g<lje
se "nita zapravo ne dogada", s "mOl-bidnom Premda
se u tom moe lako vidjeti element istine (puka service des !liens,
liena dimenzije Istine, daleko od toga da bi mogla funkcionirati kao "zdrav"
svakidanji ivot, neuznemiravan pitanjima, nuno regresira u
morbidnost - kao to bi rekli istinski ivot postoji samo u
Kristu, a ivot izvan Dogadaja Krista prije ili kasnije pretvara se u opreku,
morbidnu dekadenciju; kada ivot posvetimo prekomjernim uicima, sami ti
uici se pdje ili kasnije pokvare), ovdje ipak valja inzistirati na onome to
Lacan naziva prostorom ili razdaljinom izmedu dviju smrti: Badiouovim
terminima da bi se mogao otvodti za ivot istinske
mora ukinuti svoju privrenost "ovome" ivotu i stupiti u
domenu ate, domenu izmedu dviju smrti, domenu "neumrlih".
To pitanje vrijedi podrobnije istraiti da saima jaz razdvaja
Badioua od Lacana i psihoanalize Badiou je, dakako, s\jes-
1261 s,,"" "'" IoruM .""
tan suprotstavljenosti dviju smrti (i dva ivota): kada sv. Pavao suprotstavlja
ivot i Smrt (Duhje ivot, dok Put donosi Smrt), ta suprotstavljenost ivota i
Smrti nema s biolokom ivota i smrti
kao dijelova ciklusa nastajanja i propadanja, ili sa standardnom platon
due i tijela: za sv. Pavla, "ivot" i "Smrt", Duh i Put,
dva subjektivna stava, dva ivljenja ivota. Kada, dakle, sv.
Pavao govori o smrti i - uzdizanju u ivot u Kristu - to nema
llikakve veze s biolokim ivotom i nego prua koordinate dvaju
(cmeljnih "egzistencijalnih stavova" (da upotrijebimo taj mo-
derni termin). To navodi Badioua na koje
mdi/udno razdvaja smrt i oni nisu isto, nisu niti
povezani u smislu sgecanja pristupa ivotu cijene u vidu
patnje nas iskupljuje od grijeha. Za Badioua, Kristova smrt na kriu jed-
Ilostavno da je "Bog postao da je Istina neto
illlanentno ljudskom ivotu, doslupno svakom ljudskom Poruka'
<injenice daje Bog morao postati i umrijeti (otrpjeti udes svih smrt-
nika) da bi uskrsnuo jest ta da je ivot neto dostupno
s\'im ljudima kao smrtuim svatko od nas moe biti dotaknut
Istine i u sferu ivota. Badiou je ovdje
otvoreno anti-hegelovac: nema dijalektike ivola i smrti, II smislu Dogadaja
Istine koji se javlja kao preokretanje negativi te ta pozi-
(ivilet kada smo posve spremni "drati se negativnog", prihvatiti svoju smrt-
1I0St i patuju u mjeri. Doga<taj Istine je naprosto radikalan novi
on pl-edstavlja nasilnu, i kontingentnu provalu druge
dimenzije nije "posredovana" domenom zemaljske i kvarea.
Valja stoga zamke morbidne moralnosti koja patuju
doivljava inherentno iskupiteljskom: ta moralnost ost.-Ue unutar granica
/'akona (koji od nas zahtijeva cijenu za pristup ivotu), i utoliko nije
Ila razini odista poimanja ljubavi. Kao to veli Badiou, Kristova
slllrt nije po sebi Dogadaj Istine, ona samo priprema mjesto za Dogadaj
identitet Boga i - da je
dimenzija besmrtne Istine takoder dostupna ljudskome
smrtuiku; ono to je u vano jest jedino
mrtvoga (to jest ljudsko-smrtnoga) Krista, koje pokazuje da svako ljudsko
llloe biti iskupljeno i u domenu ivota, to jest su<ljelovati u
()oga{i<yu Istine.
U tome lei poruka pozitivi tet Bitka, Poredak kozmosa re-
),uliran njegovim Zakonima, koji je i smrtnosti (sa sta-
,.dila kozmosa, totaliteta pozitivnog Bitka, mi smo tekjedinke odredene svo-
,illl u globalnome poretku - Zakon je u dru-
go ime za Poredak Pravde, svakome do{ljeljtue njegovo, od-
Ilosno njezino mjesto), nije "sve to jest"; postoji i druga dimenzija,
DRUGI DI' .. """"""'1' 'z7
dimenzija Istinskog ivota u Ljubavi, dostupna svima nama putem Boanske
Milosti, lako da svi tt njoj moemo sudjelovati. je otkrivenje tako
pdmjer (premda \jerojamo upravo vrhovni primjer) toga kako mi, ljudska
nismo na pozitivitet Bitka; kako se povremeno, na konti n-
gentan i nepredvidljiv moe zbiti Istine koji nas otvara za
sudjelovanja tt drugom ivotu ako ostanemo \jerni Dogadajtt
Istine. Zanimljivo je primijetiti kako Badiou {mlje
opreku Zakona kao onog univerzalnog i Milosti (ili karizme) kao partiku-
larnog, ideju da smo svi podloni boanskom Zakonu, dok su samo
neki od nas dodirnuti te stoga mogu biti iskupljeni: u Badiouovu
sv. Pavla, naprotiv, upravo je sam Zakon, makar se <'inio "uni-
verzalnim", u "partikularan" (zakonski poredak uvijek nam
odredene dunosti i prava, je to Zakon koji definira
odredenu z,uednicu po cijenu pripadnika drugih itd.
zajednica), dok je Boanska Milost uistinu univerzalna, to jest ne-
te se svim ljudima neovisno o njihovoj rasi, spolu,
drutvenom statusu itd.
Imamo dakle dva ivota, bioloki ivot i ivot sud-
jelovanja u Dogad;uu Istine Sukladno tome postoje i smrti:
bioloka smrt i Smrt u smislu podlijeganja "smrtnom usudu". Kako sv. Pavao
odredtye tu opreku ivota i Smrti kao dv<Uu subjektivnih, egzistencijalnih
stavova? Ovdje sd Badiouove rasprave, koja se takoder izravno
psihoanalize; prema Badiouu, opreka ivota i Smrti preklapa se s oprekom
Zakona i Ljubavi. Prema sv. Pavlu, podlijeganje iskuenjima puti ne
naprosto preputanje razuzdanim zemaljskim tenjama (potrazi za uicima,
bogatstvom ... ) bez obzira na Zakon (na moralne zabrane). Naprotiv,
njegovo sredinje u \jerojatno (zaslueno)
odlomku iz njegovih spisa, sedmome retku 7. poglav!ja Poslanice Rim!janima,
jest da nema prije ili neovisno o Zakonu: ono to dolazi prije je jed-
nostavan, neduan ivot otpl-ije Pada, zauvijek izgubljen za nas smrtna ljudska
Univerzum u kojemu ivimo, na.s"usud sviju smrtnika",jest univerzum u
kojemu su Grijeh i Zakon, elja i njezina zabrana, nerazmrsivo isprepleteni:
sam zabrane izaziva elju za njenim krenjem, to jest fiksira nau elju na
zabranjeni predmet:
to dakle Da je Zakon grijeh? Daleko od toga! Ipak, ja sam grijeh
upoznao samo po Zakonu,jer ne bih upoznao poudu da Zakon nije rekao: "Ne
poeli!" A grijeh, uhvativi zgodu, proizvede zapovijedi svaku vrstu
pouda u meni. Bez Zakona, naime, grijeh nije djelatan. Da, ja sam ivio
kad nije bilo Zakona. Ali kad dode zapovijed, grijeh i\jeti, a ja umrljeh. I
pokaza se da me je zapovijed koja je dana za ivot vodila u smrt; grijeh me,
naime, uhvativi zgodu, zavede zapovijedi i njom ubi ... Ja zbilja ne razu-
1281\"'"' i"" ..... ".
mijem to jer ne ono to nego ono to mrzim. No, ako
dakle ono to tim pIiznajem u skladu sa Zakonom da je on dobar.
Onda ono vie ne ja, nego grijeh koji stanuje II meni. Ja, naime, znam da
nikakvo dobro ne U meni, to jest u mom tijelu. Zaista, htjeti dobro jest
II ali nije ga ...
IIH
Ovaj odlomak, dakako, valja sagledati u njegovom kontekstu: u tom
dijelu Poslanice problem s kojim se bori sv. Pavao jest kako zamku per-
perzije, lo jest Zakona koji proizvodi svoje da mu je ono potreb-
no kako bi se potvrdio kao Zakon. U Rimljanima 3, 5-8, primjerice, sv. Pavao
otvara baranu vatru pitanja:
Ali ako zbilja naa nepravednost pravednost BoiJu, to onda
Zar nije Bog nepravedan - govoIim po ljudski - kad pusti maha srdbi? .. Ali ako
je zbilja mojom Boja \jemostjo vie zasjala njemu na slavu, zato
da budem osuden kao grenik? Ne vr-ijedi li: zlo da bude dobro", kako
nam neki pripisuju i tvrde da mi to o?
Ovo zlo da bude dobro" najjezgrovitija je definicija kratkog spoja
perverzne pozicije. Je li po tome Bog potajni pervermjak koji izaziv.t na pad
da bi nas potom mogao iskupiti putem Svoje rtve, odnosno - da navedemo
Rimljane ll, II - "Zar su tako posrnuli da padnu?", to jest jesmo li
posrnuli (upleli se u grijeh, u "udes sviju smrtnika") jer je Bogu trebao na
Pad kao dio Njegova plana Iskupljenja? Ako je tome tako, onda je
odgovor na pitanje: "Da dalje ostanemo u grijehu da se milost?"
(Rim!janima 6, l) potvrdan: jedino i pl'eputanjem gJ'ijehu
Bogu da odigra Svoju ulogu kao na Spasitelj. No cijeli se
napm sv. Pavla sastoji u tome da prekine laj krug u kojemu Zakon
koji zabranjuje i njegovo krenje proizvode i podupiru jedno drugo.
U je Filozofskim biljenicama Lenjin iznio poznatu tvrdnju kako
svatko tko doista razumjeti Marxov Kapital mora podrobno
cijelu Hegelovu LogHm. Potom je to sam, navode iz
llegela stotinama "sic-ova" i rubnim biljekama poput: "Prvi dio ove
sadri promiljen uvid; drugi dio je teoloko
koja prave lacanovske dijalekti('ke materijaliste jest ponovili
islU gestu sa sv. da bi, opet, svatko tko smjera uistinu razum-
jeti Lacanove Ecrits trebao detaljno cijeli tekst Rimljana i
jedva lacanovski svezak Teolo.skih biljenica, s navodima
118 Rimljanima 7, 7-18 (navedeno iz Biblije u izdanju Stvarnosti, Zagreb, \908).
DRUGI DI. ",""",,, ."""""1
'29
stotinama "sic-ova" i komentarima poput: "Prvi dio ove
prua najdublji uvid u lacanovsku etiku, dok je drugi dio
teoloko __ .119
Da se vratimo navodu iz Poslanice Rimljanima: izravni ishod
intervencije Zakona jest da on dijeli subjekt i uvodi morbidnu zbrku izmedu
ivota i smrti: subjekt je podijeljen (s\jesne) pokornosti Zakonu i
(nes\jesne) elje za njegovim krenjem koju je proizvela sama zakonska
zabrana. Nisam ja, subjekt, taj koji kri Zakon, nego je to
"Grijeh" sam, greni porivi u kojima se ne prepoznajem, i koje mrzim.
Zbog toga rascjepa, moje ($\jesno) sopstvo u se doiv!java kao
"mrtvo", lieno ivotne sile, se "ivot", potvrda ivotne
energije, moe pojaviti samo u vidu "Grijeha", henja koje izaziva mmbidni
krivnje. M(1 zbiljski ivotni poriv, moja elja, nadaje mi se poput stra-
nog automatizma na svome putu neovisno o s\jesnoj vo!ji i
namjerama. Problem sv. Pavla stoga nije onaj morbidni i mora-
(kako suzbiti nagone, kako se od
grenih pOl-iva), nego upravo njegova opreka: kako da izadem iz toga
nog kruga Zakona i elje, Zabrdne i prijestupa, unutar kojega mogu potvrditi
ivotne strasti jedino u vidu njihove suprotnosti, morbidnog nagona
smrti? Kako bih mogao iskusiti svoj ivotni impuls ne kao strani automatizam,
kao slijepu "prisilu ponavljanja" k(1a me navodi da krim Zakon, uz neprizna-
to sudjelovanJ.e samoga Zakona, nego kao potpuno subjektivizirano, pozitivno
"Da!" mome Zivotu?
119 Prema Badiouu, temeljni problem sv. Pavla jest primjt'renog diskursa: da bi
uspostavio univerzalizam, sv. Pavao mora raskinuti s gn:kom filozofi-
jskom sofisterijom kao i sa idovskim opskurantizmom, koji jc jo uvijek
diskurzivni modns Evanc1elja. Ovdje bi, medutim, moda trebalo malko
zakomplicirali sliku: moda su Kristove opskurne parabole II EvandeUima subverzhnUe
nego to se doim;iju: moda su tn upravo da bi zbunile i frustrirale koji u njima
nisu kaehi razazna t; jasan smisao; moda poznat; izrijek iz Mateja 19, 12 'Tko moe
shvatiti [ili, kao to se takoder prevodi: prihvatitil, neka shvati" - valja (\oslo\11o,
kao signal da potraga dubljim smislom zavodi u pogrenom snijeru: moda ga valja
uz('ti kao parabolu () Vratima Zakona u Kafkino01 Prm:rsu, otajno
va doslovnol11 koje na vieljclo ne iznosi nikakav dublji smisao_
Uloliko le pardbole moda nisu poclsjetnik na stari idovski cliskurs, nego prije
njihova imanentna subverzija. I USpUl, nije li upadljivo da Krist to "tko moe
shvatiti. neka shvati" s obzirom na problem kastracije? Evo navoda: "Ne
shva(-;iju/prilwd(-,!ju to ,vi odgovori im nego salllo oni kojima je clano.Jer illla ljudi
koji su od rodenja nesposobni za enidbu: ima takvih su ljudi uanil; nesposobnima;
a ima i takvih koji se eniclbe racli kraljevstv.l nebeskoga_ Tko moe shvatili/prih-
vatiti, neka shvatil" (Matej 19, 11-12)_ Ono to je u nepojmljivo, to naclilali
kasu'acije tl III modalitetilua.
130 I \"''' I"" ""OM '''OO
se da sv. PaVdo i Badiou ovdje u cijelosti usvaj;yu Hegelovu misao da
Zlo postoji samo za pogled koji neto doivljava kao Zlo: sam Zakon ne samo
da otvara i odrava domenu Grijeha, grenih pOl-iva za njegovim krenjem,
nego nalazi perverzno i morbidno zadovoljstvo u tome da nam zbog
toga ulijeva krivnje. ishod vladavine Zakona otuda se sastoji u
poznatim skretanjima i paradoksima Nadja: uivati mogu samo ako se zbog
toga krivim, to da, u samo-ref1eksivnom obratu, mogu uivdti
u krivnje; mogu se nasladivati sebe zbog grenih misli
itd. Stoga, kada govori o "morbidnoj osti nagonom smrti", i tome
Badiou ne pribjegava plitkostima, nego na vrlo
precizno "pavlinsko" pojmova koje koristi:
ta sloena isprepletenost Zakona i elje - ne samo nezakonite gl-ene elje
koje se protive Zakonu nego i to morbidno ispreplitanje ivota i smrti u koje-
mu "mrtvo" slovo Zakona moje uivanje u samome ivotu, pretvdra-
ga u t,u pervertirani univerzum u kojemu aske t koji se
uiva intenzivnije nego osoba koja neduno uiva u zemaljskim uicima
- jest ono to Pavao kao "put Tijela" nasuprot "putu Duha": 'Tijelo"
nije tijelo suprotstavljeno Zakonu, nego tijelo kao prekomjerno
morbidna koju je Zakon (v,
Rimljanima 5, 20: "Zakon naknadno dode da se prekraj").
Kao to Badiou, sv. Pavao je ov(lje blizak svome
velikom klevetniku Nietzscheu, je problem takoder bio kako prekinuti
krug morbidnog poricanja ivota: za njega je
"put Duha" raskid, Novi nas izbavlja iz te
morbidne mrtvouzice i nam da se otvoIimo
ivotu Ljubavi bez Grijeha Zakona i krivnje to je Zakon Drugim
kao da je sam sv. Pavao unaprijed odgovorio na zloglasnu tvrdnju
Dostojevskoga: "Ako nema Boga, je doputeno!" - za sv, Pavla, upravo zalo
ilo ima Boga Ljubavi, je vjerniku sve doputeno - to da je Zakon
koji regulira i zabranjlue odredene ukinut. Za se \jernika
(-injenica da ne radi odredene stvari ne zasniva na zabranama (koje potom
stvar,uu elju za odavanjem upravo tim stvarima), nego na pozi-
livnom, potvrdnom stavu Ljubavi, koja vrenje radnji to o
da nisam slobodan, nego da mnome jo uvijek vlada izvanjska sila, besmis-
lenim: "'Sve mije doputeno .. .' -Ali sve nije kOIisno, 'Sve mije doputeno".'
- alija robovati." (I 6, 12 - "Sve mije doputeno"
se prevodi kao "Nita mi nije zabranjeno"!) Taj raskid s uni-
verzumom Zakona i njegova krenja najjasnije je artikuliran u vrlo provoka-
limoj "analogiji iz braka":
Zar ne znate, - govorim, naime, poznavaocima Zakona - da zakon
obvezuje samo dok je iv? Tako, udata ena zakonom je vezana za mua
DRUGI DIO: RAS(lJEPUENA UNIVERlAlNOSl l 31
dok ovaj ivi. Ali ako joj umre mu, slobodna je od zakona koji ju je vezao za
mua. Prema tome, ako postane enom drugoga dok njezin mu ivi, bit
preljubnica; ali ako joj mu umre, slobodna je od zakona tako da ne biva
preljubnicom ako postane enom drugoga mua. Stoga ste i vi, moja,
umrli Zakonu po Kristovu tijelu tako da pripadate drugomu - onomu
uskrsnu od mrtvih - da donesemo rod za Boga. Zaista, dok smo bili u tijelu,
grene su strasti, koje Zakon (ljelatnima, djelovale u naim udovima tako
da su donosile rod za smrt. A sad, umrijevi onomu koji nasje drao u ropstvu,
postali smo slobodni od Zakona tako da sluimo II novom duhu, a ne u starom
slovu. (Rimljanima 7, 1-6)
Da bi se, dakle, pOSlalo istinskim i prigrlilo lJubav, treba "umd-
jeti zakonu", prekinuti krug "grenih strasti, koje Zakon dj ela t-
nima". Kao to bi rekao Lacan, va\ja kroz drugu, smn, koja
ukidanje velikog Drugog, simboli('kog Zakona koji je dOlad vladao
i upravljao naim ivotima. Stogaje da imamo dvije "podjele
koje se ne smiju brkati. S jedne strane, imamo podjelu subjekta Zakona
izmedu njegova s\jesnog Ega, koje se dri slova Zakona, i njegove decentd-
rane elje "automatski", protiv subjektove s\jesne volje, pd-
morava subjekt da ono to mrzi", da kri Zakon i preputa se nezakoni-
toj jouissance. S druge strane, imamo radikalniju po(ljelu izmedu cijele te
domene Zakona/elje, zabrane koja proizvodi svoje krenje, i uistinu
puta Ljubavi koji Novi ukidanje pat pozicije
Zakona i njegova krenja.
Izmeclu cJvi;u smrti
Kakav stav zauzima lacanovski "podijeljeni subjekt" spram tih dviju podjela?
Moglo bi se da je odgovor lagan i jednostavan: psihoanaliza jest ona
teorija koja konceptualizira, iznosi na vidjelo, paradoksalnu strukturu prve
podjele. Nije li Badiouov opis ispreplitanja Zakona i elje pun implicitnih
(katkad i eksplicitnih) referenca i parafraza Lacana? Nije li osnovna do-
mena psihoanalize veza izmedu Zakona i elje? Nije li mnotvo
perverznih zadovoljenja upravo oblik u kojemu se veza izmedu Zakona i elje
ostvaruje? Nije li lacanovska po(lje1a subjekta po(ljela koja se upravo sub-
jektova odnosa spram Zakona? Nadalje, n!je li potvrda
toga Lacanovo "Kant avec Sade", g<lje se izravno postulira sadeovski uni-
verzum morbidne perverzije kao "istina" najradikalnije afirmacije moralne
teine Zakona u ljudskoj povijesti (kantovske etike)?
poanta koju ovdje ne smijemo previ(ljetijest ta da Foucault psihoana-
lizu kao zadnju kariku u lancu koji je s ispmjednim
seksualnosti, nesvodivo ga sa Zakonom i kdvnjom, dok-
1 321 l,,,,, i,,,, loru. """
barem prema Badiouovu - sv. Pavao, figura
stva, suprotno: on tei prellinuti morbidnu vezu izmedu Zakona i
i.elje ... ) Za psihoanalizu je, medutim, ov<lje ostaje li psi-
hoanaliza unutar granica te "morbidne" opsjednutosti
perverznog ispreplitanja ivota i Smrti koje karakterizira dijalektiku zabranju-
Zakona to stvara elju za svojim krenjem? Moda je na to pitanje
lI;tiholje odgovodti tako da se krene od da se sam Lacan takoder
IIsredotohtie na isti odlomak iz sv. Pavla kada razradttie vezu izmedu Zakona
i elje, na Stvar kao predmet jouissance dostupan jedino
putem Zakona, kao njegova krenja. Taj odlomak valja navesti
1\ cjelini:
.Je li Zakon Stvar? Svakako nije. No za Stvar mogu znati tek putem Zakona.
Uistinu,jaje ne bih bio ni poelio da Zakon nije rekao: je poeljeti." Ali
Stvar nalazi put \I meni svaku vrstu poude zapovijedi, jer
bez Zakona Stvar je mrtV".l. No i bez Zakona, sam bio iv. Ali kad se
pojavila zapovijed, Stv.lr se razbuktala, ponovno se vratila, i ja sam se sa
I tako sc, za mene, ispostavilo da zapovijed kqja je trebala voditi ivotu
vodi k smrti, jer je Stvar nala put i zapovijedi zavela me; zbog nje
sam poelio smrt.
Vjenuem da su neki medu v.lIlla sada barem slutiti da ovo vie ne
govorim ja. U stvari, uzjednu malu promjenu, naime "Stvar" umjesto "grijeha",
ovo je govor sv. Pavla na temu odnosa izmedu zakona i grijeha u Poslanici
Rimljanima, 7. poglavlj(', 7. redak .
... Odnos izmedu Stvari i Zakona ne moe se definirati bolje nego u ovim
terminima ... odnos izmedu elje i Zakona uzrokuje da se naa
elja razbukta samo II vezi sa Zakonom, kroz koju ona postaje elja za
Samo zbog Zakona grijeh... poprima prekomjeran,
Freudovo - etika psihoanalize - ostavlja li nas ona privrenima toj
dijalektici?12o
Presudnaje ovdje zadnja koja jasno da, prema Lacanu,
postoji "na<'in otkrivanja odnosa spram das Ding neg(lje s onu stranu
Zakona,,121 - cijeli smisao etike psihoanalize jest formuliranje
odnosa koji bi izbjegao zamke okrivljavanja Nadja koje objanjava "mor-
bidno" uivanje u grijehu, istodobno ono to je Kant nazvao
Schwiinnel'ei, polaganje prava na izraavanje (i utoliko
120 Jacques LlCan, The Ethics of P.ryciW(J1lfl/pis, London: Routledge 1992, pp. 83-4.
19\ .
- IbId., str. 84.
DRUGI .0, ",,",,", ........ , l' 33
legitimiziranje vlastite pozicije na) duhovno proS\jedjenje, izra-
van uvid u Zbiljsku Stvar. Kada Lacan formulira svoju maksimu psi-
etike, "ne pas eMer SU1' son desi1", to jest "ne kompromis, ne
poputaj svojoj elji", elja o kojoj je tu vie nije elja koju
stvara Zakon, te je time u "morbidnu" dijalektiku sa
Zakonom, nego je \jernost samoj toj elji uzdignuta na razinu dunosti,
tako daje "ne pas eeder sur son desir' u osnovi drugi da se kae: "Izvrava j
svoju dunost! ,,122
Utoliko bi bilo iskuenje upustiti se u badiouovsko-pavlinsko
psihoanalize, kao Nov "novo rodenje"
- radikalno restrukturit'anje subjektiviteta analiziranoga na takav da se
krug Nadja ukine, ostavi iza. Zar i sam Lacan ne iznosi niz
da kraj analize otvara domenu Ljubavi s onu stmnu 7,akona,
upravo pavlinske termine na koje Badiou? Medutim, Lacan tome
pristupa nego sv. Pavao ili Badiou: psihoanaliza nije "psihosinteza";
ona ne poslutim unaprijed "novu harmoniju ", novi Dogad,u Istine; ona - tako-
- naprosto teren. Ovo "naprosto", medutim, valja staviti medu
navodnike, jer je L.canova tvrdnja da, u toj negativnoj gesti
dolazi do s (prazninom) to je "uavljeno" s dolaskom
novog Istine. Prema Lacanu, nega tivi te t, negativna gesta
prethodi svakoj pozitivllOj gesti identifikacije s
nekom Stvari: negatlVltet funkcionira kao uvjet (ne)
identifikacije - to on polae temelj, otvara za nju pros-
tor, ali je istodobno njome zatamnjen te ga podriva. Lacan stoga implicitno
mijenja ravnoteu Smrti i u korist Smni: "Smrt" u najradikalnijem
smislu ne predstavlja tek zemaljskog ivota, nego svijeta", samo-
apsolutno stezanje subjektiviteta, presijecanje veza sa "zbiljom"-
lo je koje otvara domenu Novog iskrsavanja "Nove
harmonije" koju odrava nanovo iskrsnuli
Lacan se ov(lje razilazi sa sv. Pavlom i Badiouom: Bog ne samo da jest
nego je bio mrtav - to jest nakon Freuda se ne moe izravno imati
\jera u Istine; svaki takav Dogadaj u ostaje privid koji
prethodnu Prazninu je freudovsko ime nagon smrli. Lacan se,
dakle, razlikuje od Badioua u statusa te domene onkraj
122 Drugi prohlem je ovdje status na Kanta: ukoliko se Kanta ovdje bo
filozofa Zakona II Ba<iioll()VU pavlinskom smislu. Lacanovo K..<.Ult avet' Sade" zadrava
pUll u va!ianost- to jest status kantovskoga moralnog zakona ost'ue on,u f()I'madje Nad-
ja, tako daj<' njegm"d "istina" sadeovski univNlum morhidne perverzije, Medutim, posto-
ji i drugi poimanja kantovskoga moralnog naloga koji ga oslobada od
'Nadja, (V. Dodatak III u: Slavoj iek, The P!ague of FaJllllsies, London: Verso 1997)
\'ladavine Zakona. To nakon Lacana, Badiou ocrtava obrise domene
onkraj Poretka Bitka, onkraj politike service des biens, onkraj "morbidne" veze
Nad-ja izmedu Zakona i njegove elje. Prema Lacanu,
medutim, freudovsko pitanje nagona smrti ne moe se pod vidom
lC veze: "nagon smrti" nije ishod morbidnog brkanja ivota i Smrti uzroko-
vanog intervencijom Zakona. Za Lacana, strahovito
onkraj Poretka Bitka jest ono to on naziva domenom "izmedu dviju smrti",
pred"Ontolokom domenom sablasnih prikaza, domenom kojaje
"besmrtna", medutim ne u badiouovskom smislu besmrmosti sU(ljelovanja u
Istini, nego u smislu onoga to Lacan naziva lamella, "neumrlog"
objekt-libida.
123
Ta domena, u kojoj se Edip (ili kralj Lear, da navedemo drugi egzem-
plaran zatie('e nakon Pada, kada je njegova sudbina ispu-
njena, za Lacana je upravo domena "s onu stranu Zakona". To u
'i\'ome mita o Edipu, rani Lacan se fokusira na ono to
\'e!'zija "Edipovog kompleksa" isputa: na prvi lik onoga to je "s onu stranu
Edipa", to je sam nakon to je ispunio svoju sudbinu do gorkoga kraja,
lik Edipa na Kolonu, toga starca koji, u svome pot-
puno nepokolebljivom stavu, proklinje sve oko sebe ... Zar nas taj lik Edipa na
Kolonu ne s inherentnom mrtvom s jouis-
I([nee, prikrivenu njenom zabranom? Nije li on bio taj kojije prekrio Zabranu
i platio cijenu prihvatiti tu Da ilustrira poloaj Edipa
na Kolonu, Lacan ga usporeduje s onim nesretnoga g. Valdemara u
Poeovoj osobe koja, putem hipnoze, umire i potom se nanovo budi,
ljude koji promatrajujezivi eksperiment: "Za Boga miloga! - brzo!
-Ino! - uspavajte me - ili, brzo! - probudite me! brzo! - KAEM VAM DA
SAM MRTAV!" Kada ga probude, g. Waldemar:
nije drugo doli odvratna lastopina, neto za to nijedan jezik nema imena, raz-
prikaza, prosta, surova, toga lika kojemu je pogledati
u lice, koji lebdi u pozadini svih zamiljaja ljudske sudbine, koji je onkraj svakog
odredenja, i za kojegaje strvina posve neprimjerena, potpuno uruavanje
le vrste nadimanja koja jest ivot - mjehur se rasprskava i mstvara se \I neivu,
gnjilu
To se u Edipovom Kao to pokazuje sve od tragedi-
je, Edip nije nita vie do otpad zemlje, izmet, talog, stvar liena ikakve mjerljive
, . 124 '
pOJavnostJ.
1 V, Jacques Lacan, (:eli,i lemeljna pojma psihoanalize, nav. <lj., Slr, 209-211,
1_1 Jacques Lacan, 11,e Seminar, Book Il: The E,r;o iJl Freud 's Theory fltul in lhe Technique of
Psydwanalysis, New York: Norton 1991, str. 231-232.
DRUGI rno, "'" ..... " ...... ., 1'35
Razvidno je da ovdje imamo posla s domen om dviju smrti", sim-
i stvarne: osnovni predmet uasa je nenadana pojava tog "ivota iza
smrti" o kojemu je kasnije (u Seminaru xl) Lacan teoretizirao kao o lanudli,
neumrlom-neunitivom predmetu, ivotu lienom potpore u
poretku. To je, moda, povezano s dananjim fenomenom cybenjmcea: to je
vie naa zbilja (iskustvo zbilje) "virtualizirana", prometnUla u fenomen
ekrana koji na to se vie "ne(ljeljivi ostatak" se odupire
u pojavljtue kao ostatak neumrlog ivota - ne
to slike takve "neumrle" supstancije obiluju u dananjim
horror od Aliena nadalje.
Prisjetimo se poznate scene iz Brazila Ten)ja Gilliama, koju spo-
minjem - scene u kojoj konobar u otmjenom restoranu gostima
najbolje iz menija toga dana ("Naaje danas doista posebna!" itd.).
No ono to gosti dobiju nakon to su odabrali jest blistava fotografua u koloru
na stalku iznad tanjura, a na samom tanjuru odvratan, kaasti grumen:
12
" taj
rascjep izmedu slike hrane i Stvarnog njenoga izmetinastog
ostatka savTeno egzemplificira raspad zbilje na sablasnu pojavu bez supstan-
cije na i sirovu tvar ostatka Stvarnog - opsjednutost tim ostatkom jest
cijena koju moramo platiti za ukidanje Zabrane/Zakona koji odrava
i na pristup zbilji. I naravno, Lacan cilja na to da se, ako u potpunosti
iskoristimo potencijale lO nam ih otvara naa egzistencija kao partetres
jezika"), prije ili kasnije moramo u tom stanju "izmedu"-
da se to dogodi nadvija se nad svakim od nas.
Taj "nedjeljivi ostatak", ta mrlja Stvamog" koji
'jest" Edip nakon ispunjenja njegove Sudbine, izravno je utjelo-
vljenje onoga to Lacan naziva plus-dejouh, vika koji se ne moe objasniti
nikakvom idealizacijom. Kada rabi termin plus-dejouir, Lacan
se, dakako, igra francuskog izraza ("viak uitka", kao i "ne-
vie-uitak"); ovaj model, u iskuenju smo ovelje govoriti o tom "nellje-
ljivom ostatku" koji jest Edip nakon ispunjenja svoje Sudbine kao o
jJluS d' homme - on je "prekon*mo ljudski", on je odivio "ljudsko stanje" do
125 'n, je sn'na iz Rmzila jer uklju<'ttie nest,!janje - to jest u se
zbiva ono tO Lacan opisttie kao torziju "sheme L" kOlllunikacije: simbolifka
stvarnost raspada se na, sjedne strane, (isto Realno izmeta i, s druge. i:isto Imaginarno
halucinatorne slike hez supstancije ... (V. Janlu,,, Lacan, "On a Qtlt'slion Preliminin'lI),
tn Any Possible Treatment of Psychosis". u {Cfire A Sekclion, New York: Norton 19ii.)
Ukratko, II tnm se prizoru rastvarclnje bOrOIl1ejskog u kojem je, u zannenoj
povezanosti medu trinla dinlenzHama. sva,ki njihov par povezan kn)z tn:'6: kada se
djelotvornost onog ukine, veza izmedu ostalih dviju dimenzija (Imaginarne
i Realn<') koje odravaju na la stvarnost" je
g-orkoga kraja, realiziravi njegovu najtemeljn\jU i, upravo s tog
razloga, on na neki "vie nije ljudski" te se pretvara II "neljudsko
<'udovite", nesputano bilo kakvim ljudskim zakonima i obzirima ... Kao to
Lacan, postoje dva glavna naana s tim "ostatkom": tradi-
cionalni humanizam ga se s njim, prekriva ga ideali-
zacijama, zastire uzvienim slikama s druge strane, nesmiljena
i nesputana ekonomija stavlja taj viak/ostatak u uporabu,
njime kako bi svoju proizvodnu maineriju odrala u
neprestanom gibanju (kao to se veli, nema takve elje niti takve pok-
varenosti koja bi bila niska da se ne bi upotrijebila za kapitalisti<'ki
profit) .
Na toj kada je Edip sveden na "ljudski talog", ponovno nailazimo
na dvosmisleni odnos (ili, po hegelovski, spekulativni identitet) izmedu
i izmedu izmetne i onog svetog; nakon njegova pot-
punog odbacivanja, glasnici iz raznih gradova se za Edipovu
naklonost ga da svojim pdsustvom blagoslovi rtiihov grad, na to
Edip odgovara izrijekom: 'Treba li me drati [prema
nekim tek sada, kad sam sveden na nil.'1 [kada vie
nisam Zar taj izrijek ne razotkriva elementarni obrazac subjektivite-
la: postaje "neto" se kao subjekt) tek nakon prolaska kroz nultu
lo('ku, nakon to si lien svih "patolokih" (u kantovskom smislu empirijskih,
kontingentnih) osobina koje podupiru identitet, i tako sveden na "nita"
'Nitavilo koje se dri najkonciznijaje formula lacanovskoga "izuze-
log" ta. 126
Moglo bi se da je Manin Luther bio prvi veliki antihumanist: mo-
derni nagovUeten je ne u renesansnome humanisti('kom
veii('anju kao "krune stvaranja", to jest u tradiciji Erazma i drugih
(kojih se Luther mora doimati kao ''barbarin''), nego u Lutherovoj
Ivrdnji da n\je nita drugo doli izmet koji je ispao iz Bojeg anusa.
Moderni subjektivitet nema s poimanjem kao
stvora u ''Velikom lancu bitka", kao evolucije uni-
\'erzuma: moderni subjektivitet javlja se kada subjekt doivljava sebe kao
"izglobljenog", kao isky'u{enog iz "poretka stvari", iz pozitivnog poretka
SLOga je moderni ekvivalent modernog subjekta inherentno eksk1'ementalan:
nema pravog bez da sam ja na razini, iz
Drugi sarkazam Edipa Kor, koji t,""di da.ic dar koji sc
moe udijeliti smrtnome ljudskome bi6t t.ti da sc uop<'e n(' rodi; poznata r .. pli-
ka navodi Freud i na sc poziva Lacan (,Naalost, to sc dogadajedvajednome
na stotinu poprima novo danas. usrt'd zahuktale debate o
nisu li poba('ena (ljeni tl stanovitom smislu ona koja su se uspjfla ne roditi?
DR"GI D lO, ",,"'MO "" .. "'''"' l' 3
7
druge perspektive, puki komad govna. Prema Marxu, pojava klase
strogo je suovisna s da je radnik primoran prodavati samu supstan-
cUu svoga (svoju kao robu na tritu to jest svoditi agal-
mu, blago, dragocjenu sr svoga na predmet koji se moe kupiti za novac:
nema subjektiviteta bez svodenja subjektova pozitivno-supstancUalnog na
raspoloivi "komad govna". U ovom suodnosa kartezijanskog
subjektiviteta i njegova ekskrementalnog objektnog pandana nemamo posla
tek s primjerom onoga to je Foucault nazvao empirijsko-transcendentalnim
parom koji karakterizira modernu antropologiju, nego prije s rascjepom
izmedu subjekta izricanja i subjekta

ima li se pojaviti na razini
izricanja, kartezijanski subjekt mora biti sveden na "goLOvo-nita" raspoloivog
izmeta na razini sadraja.
Ono to Badiou ne uzima u obzir moe se najbolje saeti da,
u ikonografui, sv. Pavao zauzima mjesto Jude izdajnika medu
dvanaestoricom apostola - supstitucije, ako je takvoga
ikada bilo. Kljm'no je to da je sv. Pavao bio u da uspostavi
kao ustanovu, da formulira njegovu univerLalnu istinu, upravo zato to nije
osobno poznavao Krista - kao takav bio je iz inicijacijske pat pozici-
je onih koji su bili osobno vezani uz medutim, da bi ta distanca posta-
la produktivna - to jest da bi njegova univerzalna poruka bila vanija od nje-
gove osobe - KIistje morao biti izdan ... kazano: svaki idiot moe iza-
zvati jednostavna, glupa kao to su hodanje po vodi ili padanje hrane s
nebesa - istinsko kao to veli Hegel, jest ono univerLalne misli, i sv.
Pavlu palo je u dio da ga izvede, to jest da prevede idiosinkratski
Krista u oblik univerLalne misli.
Lacanovski subjekt
to je, dakle, ovdje subjekt? Subjekt je strogo korelativan s ontolokim jalOm
izmedu i posebnog s ontolokom s da
Hegemoniju ili Istinu nije izvesti izravno iz datoga pozitivnog onto-
lokog skupa: "subjekt" je odluka kojom iz pozitiviteta datoga mnotva
prelazimo u Dogad<ti Istine i/ili Hegemoniju. Taj nesigurni status subjekta
na Kantovu anti-kozmolokom uvidu daje zbilja "ne-sve", ontoloki ne
potpuno konstituirana, tako da joj je potrebna nadopuna subjektove kon tin-
gentne geste da bi stekla privid ontoloke konzistentnosti. "Subjekt" nUe naziv
zajaz slobode i kontingencije koji naruava pozitivni ontoloki poredak, akti-
van u intervalima; prUe biti da je "subjekt" kontingencija koja
127 V. Lacan, A SRIPe/ion. str. 300.
1381 'W"' ",,, """ .,o.
lltemeljuje sam pozitivni ontoloki poredak, to jest posrednik"
<ija gesta preobraava pred-ontoloko mnotvo u
privid pozitivnoga "objektivnog" poretka zbilje. Upravo u tom smislu, svaka
ontologUa je utemeljena na zanijekanome kontingentnom "sub-
jektivnom" odluke.
12s
Kant je, dakle, bio u pravu: sama ideja univerLuma,
Svega zbilje, kao totaliteta koji postoji po sebi, mora se odbaciti kao paralo-
gizam - to jest ono to izgleda kao epistemoloko nae sposobnosti
zbilje da zbilju zauvijek doivljavamo sa svoga
ITemenitog st,ualita) uistinu je ontow.fhi uvjet same zbilje.
OV(lje, medutim, valja kobnu zamku poimanja subjekta kao
geste, koja intervenira naknadno da bi ispunila ontoloki jaz, i inzistirati na
II ('svodivom e krugu subjektiviteta: "Ranu zacjeljtue samo koplje
koje ju je zadalo", to jest subjekt 'Jest" sam jaz ispunjen gestom subjektivizaci-
j,. (koja, kod Laclaua, USposl<'lvlja novu hegemoniju; koja, kod Rancierea,
inaava "dio ne-dijela"; koja, kod Badioua, 'ljernost Dogadaju Istine;
itd.). Ukratko, lacanovski odgovor na pitanje su postavili (i na nj odgo-
\'Orili negativno) tako filozofi kao to su Althusser, Denida i Badiou-
"yloe li se jaz, otvor, Praznina koja prethodi gesti jo uvijek
llazivati 'subjektom'?" - jest 'Da!" - subjekt je oboje istodobno,
()I1LOloki jaz svijeta", ludilo radikalnog kao i gesta
,"bjektivizacUe koja, putem kratkog spoja izmedu i Posebnog, zacjelju-
je ranu LOga jaza (po lacanovski: gesta Gospodara koji uspostavlja "novu har-
moniju"). "Subjektivitet "je naziv za tu nesvodivu cirhulamost, za hoja se ne bori
Ino/iv izvanjshe sile hoja joj se odupire (recimo inercije datoga supstancijalnog jJoretlw),
!ll'go prepreha koja je apsolutno inherentna, hoja u "jest" subjekt sam.
129
I )rugim sama subjektova da ispuni jaz retroaktivno odrava i
g ('nerira taj jaz.
"Nagon smrti" je tako konstitutivna suprotnost svakoj potvrdi
Istine nesvodive na pozitivni poredak Bitka: negativna gesta koja
prostor za sublimaciju. da SUblimacija pretpostavlja
llagon smrti da je, kad smo pogodeni sublimnim objek-
I:!H To j<' dananje kritike ideologij<': iznijeti na vidjelo, iza svakog plivida "post-
varenog" ontolokog poretka. njegov zanijekani temelj: na<":in na koji se on
. oslanja na neki ekS(:esivni "'subjektivni"
I :!!) Moda prvi - ijo uvijek nenadmaeni - opis tog paI<l(joksa prua Fichteov pojam Aus/n,s
"prepreke/polk-'tia" produktivnu tenju "postuliranja" objek-
time zbilje: taj Am/oss vie nije kantovska stvar po sebi - vanjski poticaj koji na suh
jekt izvana nego sli kon tingencije koja jc eks-timna: sU-ano tijelo u samom srcu subjek-
t'L Subjektivitet se tako definira ne borbom protiv inercije suprotstavljenoga supstanci.
jalnog poretka, nego apsolutno inherentnom (Vidi Prvo poglavlje gore.)
DRUGI DI D, ""ON'" U"''''''"''' 1'39
tom, taj objekt "maska smrti", veo koji prekriva primordijainu ontoloku
PldZninu kao to bi rekao Nietzsche: htjeti taj sublimni uistinu se svodi
na htijenje To je razlika izmedu Lacana i Badioua: Lacan inzistira na
prvenstvu (negativnog) nad (pozitivnim) uspostavljanjem "nove harmoni-
je" putem intervencije nekog novog do<'im su za
Badioua vidovi negativiteta katastrofa) svedeni na isto toliko
verzija (ili ne\jernosti, ili pobijanja) pozitivnog Istine.
Ta razlika Badioua i Lacana se upravo statusa subjekta:
Baciiwova jP glavna tenja identificiranje subjekta s konstitutivnom
Prazninom strukture - takva identifikacija "ontologizira" subjekt, premda
na negativan - to jest ona pretvara subjekt u entitet konsupstanci-
jalan sa strukturom, entitet koji pripada poretku onoga to je nu7.no i a priori
("nema strukture bez subjekta"). Toj subjekta Badiou
suprotstavlja njegovu "rijetkost", lokalno-kontingentno-krhko-prolazno iskrsa-
vanje subjektiviteta: kada se, na kOIltingentan i nepredvidljiv odigra
Dogadaj Istine, subjekt je tu da \jernost Dogadaju
tragove u Situaciji je Istina.
ul
Za Badioua, kao i za Laclaua, sub-
jekt je konsupstancijalan s kontingentnim Odluke, dok Lacan uvodi raz-
liku izmedu i geste subjektivizacije: ono to Badiou i Laclau opisujujest
proces subjektivizacije - naglaeni angaman, \jernosti
(ili, kod Laclaua, geSl:;.l prazne s nekim poseb-
nim kojije hegemonizira), dokje subjekt negativna gesta probijanja
granica Bitka koja otvara prostor za subjektivizaciju.
Po lacanovski, subjekt prije subjektivizacijeje negativilet nagona smrti
koji prethodi njegovu u identifikaciju s nekim novim
.1:12 Odnosno - - Lacan ne eli
daje subjekt upisan u samu ontoloku stnlkturu univerzuma kao njegova kon-
130
Sukladno (ome, za frendovski nagon smrti tl Badiotlovom paru Bitka i napro8-
[o nema mjesta: nagon smrti svakako prekida ekonomiju "slube dobara [sn-u;u des
bin1sJ". glatkog protjeGu\ia stvari, koje je najvie nah'lo Poretka Bitka; s
druge strane, Badiou je svakako u pravu kad kako iskrs<"olIlje Dogaltua Istine
nagon smrti ... Ukratko. nagon smrti je to(':ka p()dJiv{t Badiouov proto-kantov-
ski dualizam izmedu Poretka j Istin(': on je sv<u<,vrstan
posrednik" izmedu dvoga; otvara ja_z II pozilivitelu bitka. tl njegovu
glatkom hlllkdoniranju. i upravo tajjaz kasnije moe ispuniti Dogadaj Istine.
Alain Badiou, l. ','tn' ft str. 472-474.
U svojoj implidmoj polemici protiv Ladaua i La<:ana. Ranciere ustvrdl!ie isto to i
Badiou: naglaava da politika nijI' posljedica nepotpunosti drutvenog subjekta - nema
ontolokogjamstva ili temelja politike u a priOIi Praznini Bitka, u subjektu kao konstitll-
tivnom uzalud se trai filozofijsko-trans<:endentalni
"uvjet politike. Poredak "politike" (pozitivnog poretka Bitka) po sehi je
pun, u njemu nema rupa; tek sam gesta sul\icktivizacije,
140 SLAVOJ ZIIlK KAKUIVI SUBJEKT
,titutivna praznina, nego da "subjekt" kontingenaju ko;i o(i1ava sam
()llioio.fki IJaredak Intka. ne otvara rupu u j'edu bitka: "sub-
jekt" je gesl:;.t konstituira sam univerzalni
poredak bitka. Suprotnost izmedu subjekl:;.l kao ontolokog temelja poretka
hitka i subjekta kao kontingentne, partikularne pojave stogaje lana: subjekt je
kontingentna koji odrava sam univerzalni poredak bitka. Subjekt
Ilije naprosto prekomjerni hybris preko neki element naruava globalni
J )oredak bitka sebe - poseban element - u l!iegovo sredile, nego
Je subjekt paradoks zasebnog elementa odrava sam univerzalni okvir.
Lac<lnov kao stvarnog utoliko je Laclauovom kao i
Hadiouovorn. Kod Lacana, negativna kategorija: Badiouovim
terminima, on predstavlja gestu probijanja gl-anica Bitka. na
Prazninu u l!ienoj slii, pri;e ispunjavanja te Pmznine. Upravo u tom smislu,
IIkljll('lUC dimenziju nagona smni koja odluku (da se iZVI-i hege-
11Ionijska identifikacija; da se obvee na \jernost Istini), ali se ne moe
Ila nju svesti. Lacanovski nagon smrti (kategorija kojoj se Badiou protivi)
l<tko je opet neka vrst posrednika" izmedu Bitka i Dogadaja; pos-
"negativna" gesta konstitutivna za subjekt koja se potom u
"Bitku" (utvrdenom ontolokom poretku) i u \jernosti I:l3
IllU "distancu prellla sebi" i izhaClue salllo-identitet ... (v. Jacqnes Ranciere. Ln
milen len le. Paris: (;"lil<'(' 1995. str.
L'Kanovski odRovor na to hio hi da Ranciere ()wlje fetiizira poredak politike, ne
kako sam taj poredak 11(' gesti Gospodara. je
za poli Manjak - "pripiwmlja"utj<". pozitivizacija. pravoga
suvika. Ukratko, pred sohom nemamo puni pozitivit('t poretka povremeno
naruen heterogenom in(('rvcncijom polili<'kog subjektivitcta: laj pozitivit(,t
po<'iw na (nijekanju n('ke) eks<:('siVllc geste Gospodara. Ili - druk<'ije kazano - politika
nije posljrdica jaza u poretku Bitka ili ne-podudaranje drutvenog suh-
jekta sa sobom: (':injenica da drutveni subjekt nikad nije potpun i samome
sebi znati da je samo drutveno uvijek-VC'<' utemelj""o Ila (zanijekanoj) gesti politi-
zacije, tt-' je, kao takvo. naskrol
t :1:, Ta radika izmedu LKana i Badioua illla takoder prec'izne posljedice u vrednovanju
knnkremih politi"kih dogadaja. Prema Badiouu. I spad socijalizma
nije bio Dogadaj )"ine: osim IO j(, izazvalo kralko oduevlj('nj('. disident,kn vr('-
nje nij(' s(' uspjelo pr('obraziti u stabilan pokret sljedbenika koji hi hili slJ-pljivo obvezani
militantnoJll Dogad;;Uu. nego se ubrzo raspalo, pa danas imamo ili povratak
vulgarnom .. liberalnom parlamentarnom kapitaliZIllU ili zagovaranje
fundamentalizma, Medutim. ako prihvatimo lacanovsko razlikovanje izmedu
kao negati'llt' ges\(' izricanja onog "Ne!" i njegovih poziti\1lih posljedica.
dimt'llziju II negativnoj gesti, onda je proct's raspadanja ipak
istinski II vidu oduevUenog maS()\l1og pokret.a je govorio "Ne!" komunistitkom
reinHl II iJllC solidarnost j; nega livna geSla vrijedila je vie nego kasnija
neuspjela pozitivizacija.
OR'GI 010, ""'''''"' OO'"""'" 1'4'
Ta minimalna distanca izmedu nagona smrti i sublimacije, nega-
tivne geste i pozitivne geste ispunjavanja njene
praznine, nije samo teoretsko razlikovanje izmedu dvaju aspekata su ne-
razdvojivi u naem zbiljskom iskustvu: kao to smo vidjeli, cijelo je
Lacanovo nastojanje upravo na ta iskustva u kojima se
subjekt s nagonom smrti u vidu, prije njegova obr-
tanja u sublimaciju. Nije li Lacanova analiza Antigone fokusil'ana na trenutak
u kojemu se ona u stanju dviju smrti", svedena na ivog mrt-
vaca, iz domene?134 Ne nalikuje li to jezivome liku Edipa
na Kolonu kqji je, ispunivi svoju sudbinu, sveden na "manje od
na mrlju, utjelovljenje nekog neizrecivog uasa? Svi ti i
drugi likovi (od Shakespeareova kralja Leara do Claudelove Sygne de
Coufontaine) likovi su koji se u toj praznini, granice "ljud-
skosti" i u koje se na nazivalo ate, "neljudsko
ludilo". Badiou ovdje cijenu za svoju proto-platon privdenost Istini
i Dobru: ono to ostaje izvan njegova dosega, u njegovoj estokoj (i, na vlasti-
toj razini, posve opravdanqj) polemici protiv suvremene opsjednutosti depoli-
tiziranim "radikalnim Zlom" (Holokaustom itd.) te inzistiranju na tome da su
razni vidovi Zla samo posljedice izdaje Doba (Dogadaja Istine),jest ta dome-
na "s onu stranu Dobra", u kojoj ljudsko nagon smrti kao krajnju
granicu ljudskog iskustva, i cijenu radikalnu "subjektivnu
destituciju", se na ekskrementalni ostatak. Lacanovaje poanta u tome
daje to iskustvo nesvodivi/konstitutivni mjet stva-
prisvajanja Istine: ono otvara i od dava prostor za
Dogadaj Istine, no njegovo ga prekomjerje uvijek prijeti potkopati.
on to-teologija je na u'ojstvo Istinitog, Lijepog i
Dobrog. Lacan tjera ta tri pojma do njihove granice, da je Dobro
maska Zla, daje Lijepo maska Runog, odvramog uasa Stvarnog,
i da je Istinito maska sredinje Praznine oko koje je istkano svako
zdanje. Ukratko, postoji "s onu su'anu Dobra", koje nije naprosto svaki-
danja "patoloka" nego konstitutivna pozadina samog Dobra,
dvosmisleni izvor njegove post(* domena "s onu stranu qjepog" koja nije
naprosto SV<lkidanjih predmeta, nego konstitutivna pozadina
same ljepote, Uas zasU'! prisustvom lJepote; domena "s
onu sU'anu Istine" koja nije naprosto svakidanja domena lai, obmana i varki,
nego Praznina koja oddava mjesto na kojemu se mogu jedino formulirati sim-
134 Antigonin je dakako, sloeniji. jer ona stavlja ivot na kocku i ulazi u domenu
"izmedu dviju smrd" upravo da /;i bra/mm dmgu mHt: da bi mu
pogrebni olmd koji mu osigurati u poretku.
KAXUIVI SUBJEKT
fikcije koje nazivamo "istinama". Ako postoji pouka psi-
hoanalize, ona se sastoji u uvidu u to kako velike naega (od
I Iolokausta do disast1"e) nisu ishod naega podlijeganja morbidnoj
tc onosu<U1osti nego, naprotiv, ishod nae tenje da izbjegnemo
S njom i namememo izravnu vladavinu Istine i/ili Dobra.
Gospodar ili
Sada smo u poziciji da iznesemo preciznu definiciju jaza koji razdvaja Badioua
od Lacana: prema Badiouu, psihoanaliza prua uvid u mOl'bidno ispreplita-
nje ivota i Smrti, Zakona i elje, uvid u opscenost samog Zakona kao "istine"
llliljenja i moralnog stava koji se na Poredak Bitka i njegove
diskriminacijske zakone; kao takva, psihoanaliza ne moe uistinu tematizirati
domenu s onu stranu Zakona, to jest modus djelovanja vjernosti Dogadaju
Istine sul:!jektje podijeljeni Zakona, a
IIf subjekt podijeljen izmedu Zakona (koji regulira Poredak Bitka) i Ljubavi
(kao vjernosti Dogadaju Istine). posljedica toga je da psihoanaliza,
prema Badiouu, ostaje na polje Znanja, te nije kadra pristupiti
odista dimenziji procesa Istine: u ljubavi, psihoanaliza je
svodi na sublimirani izraz seksualnosti; u znanosti kao i umjetnosti,
psihoanaliza moe pruiti samo subjektivne libidinaIne uvjete znanstvenog
i/.llma ili djela, koji su u irelevantni za njihovu istinos-
liU dimenziju - da je umjetnik ili znanstvenik bio nukan svojim
Ilnazrijeenim edipovskim kompleksom ili latentnom
il(!.; u politike, psihoanaliza moe kolektivitet pojmiti samo na pozadi-
lli problematike iskonskog i krivnje iz Totmw i tabua ili Mojsija i
!/Ionateizma itd., nesposobna shvatiti militanmi "r'evolucionarni" kolektiv
Ilije vezan roditeljskom krivnjom, nego pozitivnom snagom Ljubavi.
Prema Lacanu, pak, Istine moe djelovati samo na pozadini tmu-
su.mJta s Stvmi: to su Badiouova genmque.1
umjetnost, znanost, ljubav, politika - doli ponovnog
stlsreta sa Zbiljskom Stvari u teksturu? U umjetnosti ljepota je "zad-
Ilji veo daleko od toga da bi bila samo jo jedna
llaracija, znanoslje tenja za formuliranjem strukture Stvarnog s onu stranu
fikcije; za poznijeg Lacana ljubav vie n\je tek paravan
koji istinu elje, nego "ublaivanja" i pogodbe s traumati<'nim
porivom; napokon, militanma politika je da se strana sila Negativiteta
IlJlotrUebi radi restrukturiranja naih drutvenih pitanja ... Lacan, dakle, n\je
postmoderni kulturalni relativist: razlika izmedu Dogadaja Istine
i Iljegova privida definitivno postoji, a ta razlika lei u da u Dogad<:uu
Isline praznina nagona smrti, radikalnog negativiteta, jaz koji
Ilkida Poredak Bitka, nastavlja odzvanjati.
DRUGI 010, "",,"",. "''''''"''"1'43
To nas problemu ljudske kada Badiou odbacuje temu
ljudske od heideggerovskog "bitka k smrti" cio fi'eudovskog "nago-
na smrti", kao morbidnu opsjednutost onime to i stoga
svodi na puku ivotinju - kao sljepilo spl'am one uistinu dimen-
zije koja uzdie iznad ivotinjskoga carstva i mu da "stekne
besmrtnost" sucljelovanjem u Istine - njegova teorijska gesta
"regresiju" na "ne-misao", na naivno tradicionalno
pred-kantovsko) suprotstavljanje dvaju poredaka (kona('nost pozitivnog
Bitka; besmrtnost Istine) koje ostaje slijepo za to da se sam prostor
"besmrtnosti" u ljudska mogu Su(ljelovati II Dogadaju
Istine otvara jedinstvenim odnosom spram njegove i
smrti. Kao to je Heidegger pokazao u polemici
protiv Cassiremva neokantovskog Kanta, to je Kantova velika filo-
zofijska revolucija: sama transcendentalnog sllbj<'kta kao konstitu-
tivnog za "objektivnu zbilju" Kantu da izade iz okvira tJ'adi-
cionaln<, metafizike, da odbaci pojam kozmosa kao uredene cjeline hitka: da
postulira kako se poredak Bitka, podru{je transcendentalno konstituirane
zbilje, ne mo<, totalizirati, kako se o njemu ne moe koherentno misliti kao
o cjelini da je njegovo postojanje s subjektivite-
tom; transcendentalni spontanitet slobode tako iskrsava kao domena,
niti fenomenalna zbilja niti noumenaino po-sebi. 13',
je to da se "besmrtnost" o kojoj govoJ"i Llcan (ona "neumrle"
lamelle, koji 'Jest" libido) moe javiti samo unutar hoJ"izonta ljudske
kao fonnacija i ispunjava ontoloku Prazninu, rupu
u teksturi zbilje otvorenu da je zbilja transcendentalno konsti-
tuirana transcendentalnim subjektom. (Kada transcendentalni
ne bi bio nego imali bismo posla ne s transcen-
dentalnim konstituiranjem nego s "intelektualnim zrenjem" - s intuicUom
koja izravno stvara ono to opaa: prerogativoll1 Boanskog
Stvar, dakle, nije u tome da se ljudski modus '1)esm-
rtnosti" (on,"U sudjelovanja u Istine koji odl"ava dimenziju nesvodi-
vu na pozitivni poredak Bitka), nego da se ima na umu kako je ta
"besmrtnost" utemeljena na modusu Uudske Za
samoga Kanta, transcendentalnog subjekta nije nje-
gove slobode i transcendentalnog spontaniteta, nego njegov pozitivni u\jet:
kad hi stekao izravan pristup nournenainoj domeni, ljudski bi subjekt od slo-
hodnog subjekta postao beivotna lutka, izravno s jezivom
Boanskom i pod njezinom
135 Drugi je problem to je Kant uzmicao pred vlastitim ()tkri{("lI1,
slobodu kao 110011nenalnu (vidi Prvo poglavlje gore).
KAJ(UIV1 SUBJEKT
Ukratko, B,ldiouu nasuprot, valja inzistirati na tome da se samo
(ili Dogadaj) nadaje kao traumatska pmvala
Stvarnog, kao neto to se ne moe izravno imenovati: sama da je
<'o\jek izmedu smrtnosti (kao kojemu je sudeno da
nestane) isposohnosti smIjelovanja u Dogad;"Ua Istine o
<'injenici da imamo posla s kona('nim/smrtnim Za istinski
bi bio transparentan, izravno simboliziran,
Stvarno bi se podudaralo sa - to jest, Badiouovim
kazano, bi bilo izravno upisano u, podudaralo bi se sa, samim
Dogadajem, koji bi tako izgubio svoj karakter kao provala
Stvarnog koje je inn01lwh/e (neimer"Uivo). Ili - kazano na drugi -
se nikad ne moe potpuno subjektivizirati, integrirati u
nniverLllIl1, upravo utoliko to je subjekt koji je njegov dionik smrt-
no Ne li to dodatno da je, za Badioua, Istina uvijek
Istina kontingentne situacije, s njom; da je
otuda uvijek date speci-
kontingentne situacije ili stanja?
Moda se jaz koji razdv;"Ua Badioua od Lacana moe formulirati
i II terminima razlike izmedu Histedka i Gospodara. Badioua zanima kako
ladl'l.ati vjernost Dogadaju Istine, kako formulirati univel"Zalni
okvir koji i postie tu \jernost, kako jedinstvenu singularnost Dogad,"Ua
pretvoriti u konstitutivnu gestu zdanja uteme!jenog na
\jernosti Dogad;"Uu - to jest on se suprotstavlja lanoj poetici onih koji
o{arani neizrecivom Dogad;"Ua i svako imenovanje
llogadaja Iz tog razloga Badiou uzdie lik Gospodara:
( ;ospodar je koji imenuje Dogadaj - novi IJOint de ealJiton,
rekonfigurira polje na novi
Lacan, nasuprot tome, Freuda, na stranu Histerika,
i osporava Gospodarovo Dogadaja - koji, naime,
npravo u ime \jernosti inzistira na jazu izmedu Dogadaja i
njegove simbolizacije/imenovanja (po lacanovski, izmedu objet petit a i
Histedkovo je pilanje naprosto: "'la-'ito je to ime ime
f)ogadaja ?"
Kada je u predavanjima iz 1997/98. razradio subjektivna
\lava prema Istine, Badiou je trojstvu Gospodar/Histerik/
Univerzitet dodao termin, poziciju Mistika. Gospodar pretendira ime-
novati, i tako izravno prevesti u vjernost, dimenziju - to jest
obiljeje Gospodarove geste jest pretvorba II novog
jamstvo kontinuiteta i posljedica Za razliku
od Gospodara, Histerik o(h"ava dvosmislen stav podjele prema inzistira-
na istodobnoj nunosti i izjalov!jivanju) nje-
gove simbolizacije: se zbio, ali svaka simbolizacija Dogadaja izda-
DR"GI DIO, ""mru'" ""''''."''1'45
je njegovo istinsko djelovanje - to jest Histerik na svaku sim-
bolizaciju Dogadaja reagira sa "ce n 'est pas ,a", to nije to. Nasuprot oboma, per-
verzni agent univerzitetskog diskursa daje dogadaja bilo-
sa svojim lancem znanja, on posljedice eli svesti na neto drugo, to se
moe kao dio normalnog toka stvari; drugim za I"azliku
od Gospodara. koji eli osigurati kontinuitet izmedu Dogadaja i
posljedica, i Histerika. koji inzistira na jazu zauvijek razdvaja Dogadaj od
njegovih posljedica. diskurs Univerzitet<l tei "saiti" polje
posljedica ih bez ikakve reference na ("Ljubav? Ona
nije nita drugo do rezultat niza zbivanja u mreil" itd.).
stav to ga Badioujest onaj Mistika, koji je suta supromost
perverznom diskursu Univerziteta: ako potonji eli odvojiti lanac
posljedica od njihova Dogadaja. Mistik eli iz
mree njegovih posljedica: on inzistil"a na neizrecivosti Dogad,0a
i zaneman0e njegove posljedice. Mistiku je vana uronjenost u
Dogadaj. koja brie (jelokupnu zbilju. Lacan, medutim. za razliku
od Badioua. trojstvu Gospodara. Histerika i univerzitetskog pervertita dodaje
kao termin diskurs za njegaje misticizam izolirana pozicija
psihotika uronjenog u svoj jouissance te. kao takav. nije diskurs
(drutvena veza). Konzistentnost Lacanovog zdanja utoliko na
daje diskurzivna pozicija, a koja nije ona Gospodal"a,
Histerika ili Univerziteta. Ta pozicija, premda zadr:avajaz izmedu i
njegove simbolizacije. izbjegava zamku i. umjesto da se zaglavi u
krugu permanentnog neuspjeha, potvrduje 1<0 jaz kao pozitivan i
produktivan: ona afirmira ono Stvarno Dogadaja kao "generatora". generira-
sli koju opetovano okruuje subjektova produktivnost.
posljedice te reafirmacije psihoanalize nasuprot Badiouovoj
kritici tvore sutu suprotnost skepticizmu
glede ishoda revolucionarnog procesa (poznata pri('a o tome kako
"revolucionarni pmces mora krivim putem i zavriti u autodestruktivnoj
fudji jer je nes'ljestan svojih libidinainih temelja. agresivnosti koja
odrava idealizam" itd.): u iskuenju smo ustvrditi, da je
Badiouov OtpOl" psihoanalizi dio njegova prikrivenog kantovstva, koje ga u
takoder navodi na suprotstavljanje punome revolucionarnom 1)(1S-
sage a ['aele. To pl"emdaje Badiou nepokolebljivi anti-kantovac i. po
stavovima, radikalan (koji otvoreno odbacuje ne
samo parlamentarnu demokraciju nego i "politiku iden-
titeta")' na dubljoj razini njegovo razlikovanje izmedu pmetka pozitivnog
Znanja i posve Dogadaja Istine ostaje kantovsko: kad kako, sa
stajalil<l Znanja. Dogadaja naprosto nema - kako, naime. tragove Dogadaja
mogu kao znakove razabrati samo oni koji su u potporu
Dogadaju - zar time ne ponavlja Kantov pojam znakova koji
1461\'''"' "'" in,"".,,.
lloumenalnu slobode a da je poz!Uvno ne dokazuju (kao to je
s oduevljenjem za Francusku revoluciju)?
Badiouovo nekonzistentno mnotvo jest Lacanovo Stvarno kao
(ou l, ono to "stanje situacije" ujedinjuje, upisuje, objanjava, pretvara u
konzistentnu strukturu, onaj X koji prethodi kantovskoj transcendentalnoj
simezi. Preobraaj mnotva u stanje stvari odgovora transcen-
dentalnoj sintezi koja konstituira zbilju. Poredak zbilje po Kantu je
dvojako:''\6 antinomijama" - to jest inhe-
rentnim neuspjehom transcendentalne sinteze, jazom izmedu i
odgodom izmedu potonje i prve (kod Badioua, ontolokom
Prazninom i korelativnim suvikom prezentacije u odnosu na re-prezentaciju
koji ugroava normalno funkcioniranje stanja stvari) - i antino-
Illijama" - tojest intervencijom posve poretka noumenainih
svrha umske slobode (kod Badioua: Dogadaj Istine). A ne otvara li se kod
Kanta, kao i kod Badioua. prostor slobode prekomjerjem i
olItolokog porelka?137
Badiouovo je kantovstvo razaznatljivo upravo u na koji on
domaaj Istine: premda je Istina univerzalna i nuna kao istina
situacije, ona ipak ne moe imenovati qelinu situacije, nego moe postojati
s;!mo kao neprestano da se u situac\ji razaberu tragovi
Dogadaja Istine. upravo homologno kantovskol1l nas-
lojanju. Kad Istina pretendira obuhvatiti/imenovati situaciju,
/;[vravamo u katasu"ofi sl<lljinizma ili Kulturne revolucije, s nji-
hovom "totalitarnom" destruktivnom pomamom. Taj
innomable suviak, ono to se zauvijek odupire imenovanju u simaciji. po
je precizno definirano u svakom od "roda" istine: zajednica u
politici. seksualna jouissance u ljubavi itd. Iz lacanovske perspektive, medutim.
lajezgra koja se odupire strukturirana je u "fundamentalnoj fan-
I.v,mi" - to jest onaje jezgra jouissance, a uistinu intervenira II
III jezgru. Dakle, saeto kazano, za Lacanaje sam u svqjoj ne-
gativnoj dimenziji, kao Stvarno nekog "predmeta", ono to je u osnovi
!:l6 I OP('t. ,idi Prvo poglavlje gore.
1:17 Badiouovo kantovstvo moie se razaznati i II lOme kako se njegov projekt
II kvilllesencijalni kantovski paradoks '1ane u naem prislUpu onom ide"
alnom: kr'\inji cilj (ljelovanja za Badioua je postizanje prisuslva bez
reprezentacUe, tojest situ(Kije koja vie nije II svome Stanju/dravi; sam
,'in. medutim, u biti usmjeren protiv Drave; onje intervencija u posto-
je{u D,-I.avu podriva njezino funkcioniranje - pa mil j<' stoga potrebna prethodno
Drava u istorn srnislu kao to je nekome potrehan da hi
pOlwdio borcd se protiv njega.
DRUGI 010: RASaJEPUENA UNIVERZALHOST l 47
innornable. Ovdje se moe sagledati krucijalna teina lacanovskog razlikovanja
kao predmeta, kao negativne geste diskontinuiteta, i njegova
imenovanja u pozitivnoj proceduri Istine. Stoga se vaUa dr-l.ati Lacanove teze
da "istina ima strukturu fikcije": istinije ostati fikcijom upravo utoliko
ukoliko innomable Stvarno njezinu dosegu.
4. SUBJEKT1VIZACUA I NJEZINA KOB
Badiou, Balibar, Ranciere
Kao to naglaava Freddc Jameson, trojstvo tradicionaliz,1Il1-llloder-
nizam-postmodernizam prua obrazac kqji se moe primijeniti i na
odredeni povijesni sadraj. Razvidno je da postoje tri glavna
Nietzschea: tradicionalno (Nietzsche povratka predmodernill1, adstokr'atskill1
vrijednostima nasuprot dekadentnoll1e judeokr{anskom moder-
nitetu), moderno (Nietzsche hermeneutike sumnje i ironi<'nog samopropiti-
vanja) i postmoderno (Nietzsche igre i razlika). Ne vrijedi li isto i za
dananje tri glavne pozicije: za IW1Iluni-
Imisle (Taylor i drugi), (moderne) univerUlliste (Rawls, Habermas) i (post-
moderne) "disjJerzionisle" (Lyotard i drugi)? Svima zajedni<'ka je mluk-
dja j)(}iitil1wg, neka verzija etike: nema prave politike u zatvorenoj
zajednici kojom vlada tradicionalan skup vrijednosti; univerzalisti tenwUe
politiku na a priori diskurzivne (ili distdbutivne) etike;
"disperzionisti" politiku kao totalitarnu, nasilnu itd., i
zauzim,tiu poziciju koji razotkrivaju (ili Zlo ili
Krivdu koju politika, ne se u alternativnom pro-
jektu.I:lS
Svaka od te tri pozicije tako vlastiti (performa-
tivni) paradoks. Problem komunitarista je u tome to je njihova pozicija u
dananjem globalnom drutvu a priOl'i lana, obiUeena ras<jepom izmedu
i izricanja: oni sami ne govore s odredene pozicije zatvmene
nice, njihova pozicija izricanja je univerzalna (njihova je greka otuda
onoj lIniverzalista, koji prikriva partiku!anlu sli navodne uni-
ver-zalnosti). Problem univer-lalista je u tome to je njihov univerzalizam uvi-
jek preuzak, zasnovan na iznimci, na gesti (on potiskuje dif(erend,
ne doputa da se on pravo formulira). I napokon, suprotni problem "dis-
138 Nije li to takoder verzija lacanovskog ISR tradiciona-
lizam je na Dobro uue1ovljeno tl nalinu ivota;
nH)ciprnizam Ila univerzalnu Dun()st; postIll()dernizam na rasUavanj('
perzionista" je u tome to su odvie sveobuhvatni: kako da s njihove
"ontoloke" afirmacije mnotvenosti prijedemo na etiku tole ran-
cije ... )?139
Tri suvremena francuska filozofa (Alain Badion, Etienne
Balibar i Jacques Ranciere) formulirali su svojevrsnu inherentnu samokritiku
tih triju pozicija - to jest za svakoga od njih moe se da se f()kusirao na
inherentan rascjep pozicUe:
1:1')
Nije li Badiou komunitarist? Ne uvodi li on rascjep
II z'tiednice [community], rascjep izmedu pozitivnih zajednica
utemeUenih u por-etku Bitka (nacija-drava itd.), i
z;tiednice utemeUene na \jernosti Dogadaju Istine, kao to je z,\jednica
onih \jemju II Krista ili ,-evolllcionama (ili, u iskuenju
smo dodati, z,tiednica)?
Nije li Balibar anti-habermasovski habermasovac utoliko to
univerzalnost kao horizont politike, ali se ipak f()kusira na inhe-
rentni rascjep u samome univerzalnom izmedu (hegelovski
apstraktnog i konkretnog izmedu konkretno strukturiranog uni-
verzalnog poretka i univer7.alnog zahtjeva
egaliberie ga prijeti potkopati?
Nije li Ranciere anti-Iyotardovski lyotardovac? Elaborir,tiu{i jaz izmedu
pozitivnoga globalnog poretka on naziva la jJolitique/police) i poli-
intervencija koje naruavaju tiU poredak i daju le tmt (onima
koji su "u krivu", koji nisu tvrdnje nisn shvatljive II vlada-
prostoru), Ranciere optira za politi/hi
pobune protiv univerzalnoga poretka.
II Lyotarda nalazimo dvosmislenost lacanovskog Stvarnog kao onoga to se odupire sim-
bolizaciji: s jedne strane, imamo rasprenost ,'istoga Mnotva koje jo nije
totalizil<IIH)/homog('nizirano kroz neki oblik simholii'kogJcdnog - ,-vaki takav ohlik sim-
holizacUe je on di:fJhnu1; s druge strane, ono neizret'ivo ima
ohlik apsolutne Nepravde/Zlonna, Holokausta, jedinstvenog dogad,ya koji se ne da izra-
Liti gdje nikakav r:td simholi,'kog Ialovanja ne mok donijeli pomirenj<. (U
terminima glt'dano. posrijedi.ie rascjep iznl{'<1u Stvarnog kao
onog otprije Pada, nedunosti mnotva, i Stvarnoga kao singularne, jedinstvene toi'ke
apsolutnog. neizrecivog Zla.) LJ prvolTI nepravda je an .sim/x)/iz(uije ii\taga
po naravi tl drugom nepravda je
totka se upravo lU' 1J1oi!simholizirati. tako istodobno (":in sil11-
ho1izacUe i ono to simholizaciji... tog paradoksa sastoji se II lome da
izmedu iskonskog St\'arnog tisloga t\!lnOl\,(l i univerl.uma
posrednik", g('sta Stvarnog/u Stvarnom koja utemeljuje Samu simholizaciju, silovito
otvaranje jaza u Stvarnom koje jo nije simboli<'ko.
",U6I D 10, """""OO .. ""'''''' 1'49
bi trijadi trebalo dodati i ime, svojevrsnu konstitutivnu iznimku u
tome nizu: "anti-schmittovskog schmittovca" Ernesta Laclaua (koji suraduje sa
Chantal Mouffe). Laclau priznaje temeljni, nenadmaivi status antagonizma,
no da ga fetiizira u herojskome ratnom sukobu, on ga upislUe u sim-
kao logiku borbe za hegemoniju. nizu razlika,
teorijska zdanja Laclaua i Badioua zdruuje duboka homologija. Nasuprot
hegelovskoj viziji "konkretnog pomirenja izmedu i Posebnog
(iIi izmedu Bitka iDogadaja), kojajejo uvijekjasno razaznatljiva kod Marxa,
oni obojica utvrdivanjem konstitutivnog i nesvodivog jaza koji
poddva u sebe zatvorenu konzistentnost ontolokog zdanja: za Laclaua, tajjaz
je jaz izmedu Posebnog i praznog koji potreblue djelovanje hege-
memije (odnosno jaz izmedu diferencijalne strukture pozitivnoga drutvenog
poretka - logika mzlika - i uistinu antagonizma, koji
logiku jednakostl); za Badiouaje to jaz izmedu Bitka i Dogadaja (izmedu poret-
ka Bitka - sU'ukture, stanja situacije, znanja - i dogadaja Istine, Istine kao
Dogadaja).
U obaje problem kako iz u sebe zatvorenog polja ontologije
kao opisa pozitivnog univerzuma; u oba dimenzija koja uzdrmava
zatvorenost ontologije ima obiljeje - odnosi se na kontingenUli
odluke na pozadini mnotvenosti Bitka; sljedstveno tome, oba
autora nastoje konceptualizirati nov, post-kartezijanski modus subjektiviteta koji
kida veze s ontologijom i oslanja se na kontingenUli odluke. Oba autora
se proto-kantovskom formalizmu: obojica razraduju kvazi-transcen-
dentalnu teoriju (ideoloke hegemonije ili Istine), namijenjenu tome da slui
kao a priori okvir za kontingentna empirijska zbivanja hegemonije ili Istine. U
oba medutim, je formalni karakter teorije povezan, nekom vrsti
polu priznate vl'pce, s konkretnom i
nom konstelacijom i praksom (kod Laclaua s strategijom
mnotva emancipatorskih borbi za priznanje; kod Badioua santidravnom
"marginalnom " revolucionarnom politikom u tvornicama, kampusima itd.).
Isto vrijedi i za ostalu dvojicu autora. U Ranciereovu njegova
paradigma je "spontana" pobuna proleterskih masa (ne mitskoga
marksovskog proletarijata kao subjekta povijesti, nego stvarnih skupina
izrabljenih obrtnika, tekstilnih radnika, radnica i drugih ljudi) koje
odbactUU policijski okvir to odredlue njihovo "pravo" mjesto i, u silovitoj
gesti, izlaze na pozornicu, govoriti za sebe. Balibar
se vie fokusira na univerzum "uljudnosti", pristojnosti: njegovje problem
u tome kako da danas Olh-L:imo gradanski prostor dijaloga u kojemu moemo
artikulirati zahgev za ljudskim pravima; iz tog se razloga Balibar odupire
antidtiavnoj retorici Nove ljevice iz J960-ih dtiave kao mehaniz-
ma narodnih inicijativa) i naglaava ulogu drave kao
jamca prostora gradanske rasprave.
Svi ti autori kolebaju se izmedu predlaganja neuu'alnoga formalnog okvi-
ra koji opisuje djelovanje polja, ne nikakav
II/ise de parti, i prevlasti dane odredenoj praksi. Ta je
napetost bila jasno razaznatljiva u djelu Michela Foucaulta, koji tih
,tUlora slui kao referentna njegov pojam prikazlue se kao neu-
tralno orude koje opisuje na koji funkcionira polje
struktura i otpora istima. Foucault se rado predstavljao kao nepristrani
pozitivist, mehanizme u pozadini eljelovanja strastveno
suprotstavljenih s druge sIrane, ne moe se
da je Foucault nekako strastveno na strani ", onih su
u maineriju "nadzora i kazne", i tei im dati priliku da se izraze,
im da "govoriti za sebe" ... Ne nalazimo li, na razi-
lli, istu napetost i u Laclaua? L,c1auov pojam hegemonije opisuje univerzalni
Inehanizam ideolokog "cementa" svako drutveno tijelo ddi na okupu,
pojam koji moe analizirati sve poretke, od
!;tizma do liberalne demokracije; s druge strane, Laclau ipak zastupa
odredenu opciju, "radikalnu demokraciju".140
Hegemoni;a i n;ezini simptomi
Proslijedimo, dakle, kao pravi materijalisti, i krenimo od iznimke u tome nizu:
od Laclaua, u postavci da se danas "carstvo filozofUe i da
carstvo politike"Hl odzvanja Marxova teza o prelasku s
t("orijskog na revolucionarni preobraaj. Premda, dakako, kod
I,aelaml ta teza ima nit ipak postoji: u oba
svaki teOl'ijski pristup koji tei zahvatiti i adekvaUlo zrcaliti "ono to
,,"st" (ono to je Man nazivao "s\jetonazOl'om") prokazuje se kao neto to,
s;llI1ome sebi nepoznato, na kontingentnom prakti<'nom - to jest
II oba je rjeenje za filozofijske probleme praksa. Prema
\Iarxu, filozofijski problem slobode nalazi Ijeenje u revolucionarnoj
I lO LJ svojoj klitici Denide, Ladau j<' istaknuo jaz izmedu Derriciinoga globalnog filozofskog
stava (diUhollu. neizhjena "izglohljenost" svakog identiteta itd.) i njegove politike dh"o(
ratil' il venir, otvorenosti prema Dogadajtl Drugosti: zalo se, iz da je
identitet ne hi izveo suprotni "totalitarni" da nam, upravo s tog razlo-
ga, treha jaka Vlast <'e eksploziju i krhki minimum reda? (V.
Ernesto l.adan, 'The Time is Out of joint", \I: EmanciIJatioll(s), London: Verso 1996.) Ne
vrUedi ti, medutim, isto i za samoga Laclaua? Zato se, na osnovi pojma hegemonije koji
nesvodivi jaz izmedu i Posehnog, i utoliko strukttir<llnu
drutva, ne hi optiralo za 'Jaku" totalitarnu politiku koja toga jaza u
mje.i?
I II LIdau, 'The Time is Out of Joint". str. 123.
DRU. DIO, """""," ... "'''"' 1
'5'
uspostavi slobodnog drutva, dok, prema Ladauu, slom tradicionalne
zatvorene ontologije otkriva kako obiljdJa koja (pogreno) doivljavamo kao
ontoloki pozitivna na odluci koja o(iIiava prevla-
hegemoniju.
to je, dakle, hegemonija? Oni k<* jo pamte dobre stare dane socija-
realizma svjesni su uloge koju p<!jam igra u nje-
govu zdanju: uistinu napredna knjievnost trebala bi
prikazivati junake u situacijama. Pisci koji su, primjerice,
prikazivali dominantno sumornu sliku sovjetske zbilje nisu bili optueni
napmsto za laganje - optuba je bila ta da iznose iskIivljen odraz drutvene
zbilje se na pojave koje nisu koje su tuni podsjetni-
ci na prolost, umjesto da se fokllSir,yu na pojave Sll u pre-
ciznom smislu izraavanja dublje, temeljne povijesne tdnje napretka prema
komunizmu. Roman koji je prikazivao novi tip koji
ivot svih ljudi, dakako, opisivao je manjinsku pojavu
ljudi jo nije bila takva), ali ipak pojavu koja namje da identifi-
ciramo uistinu napredne snage <ljelatne u drutvenoj
Koliko god taj pojam smijeno, u njemu ima zrnce
istine, a ono po<'iva u i:injenici da je svaki prividno ideoloki pojam uvi-
jek hegemoniziran nekim posebnim koji d,ye boju samoj njegovoj
i njegovu djelotvornost. U sadanjem odbacivanju sustava
socijalne skrbi od strane Nove desnice u SAD-u, samo
poimanje sadanjega sustava socijalne skI-bi kao nedjelotvornog kontaminira-
no je konkretnijom predodbom notorne neudate afroamerii:ke majke, kao
da je socijalna skrb, u liniji, pmgram za neudate crne majke - poseb-
ni slui:aj "neudate crne majke" preuU!o se kao "tipii:an" za pojam
socijalne skrbi, a to njemu fali ... Isto vrijedi i za svaki ideoloki pojam:
uvijek valja potraiti posebni objanjava specifii:nu ui:inkovitost
nekog ideolokog pojma. U kampanje Moralne pmtiv
pobai:aja, prinyerice, slui:cy je upravo suprotnost (nezaposlenoj)
cmoj 11l,yci: uspjena i seksualno pl'Omiskuitetna ena od karUere daje
prednost svome profesionalnom ivotu u odnosu na "pdrodnu" dunost
m'9i:inslva (u napadnom protuslovlju spram koje nam govOle da se
pobabja zbiva u obiteljima iz niih slojeva s nekoliko <ljece).
T,y "ton", posebni koji se proglaava "tipii:nim" za
pojam, jest element fantazmii:ke pozadine/potpore ideo-
lokog - u KaI1lovim terminima, on igra ulogu "transcendentalnog
shematizma", prazni pojam u pojam koji se izravno odnosi i
primjenjuje na nae "stvarno iskustvo". Kao takva, ta fantazmii:ka specifikaci-
ja nipoto nije puka beznai:ajna ilustracija ili egzemplifikacija: na toj se razi-
ni, unutar koje posebni sadraj vrUediti kao "tipii:an", ideoloke bitke
ili gube. Da se vlatimo na primjer s pobai:ajem: u trenutku kada
1521 \"'"' Z,,'" im", '""'"
,lui:aj pobai:aja u velikoj obitelji iz nie klase koja se nije u stanju ekonomski
nositi s jo jednim djetetom shvatimo kao perspektiva se radikalno
oo 14'>
IllIJenJa... -
"Neudata i nezaposlena majka" tako je sinthome u suogo lacanovskom
smislu: i:VOl", toi:ka na kojoj se sve linije predominantne ideoloke argu-
lIlentacije (povratak obiteljskim vrijednostima, odbacivanje socijalne <hiave i
njenoga "nekontroliranog" troenja itd.) sastaju. Iz tog razloga, ako
'odrijeimo" taj sinthome, <ljelotvornost (:itavoga njegova ideolokog zdanja se
ukida. Sada moemo vi<ljeti u kojem smislu valja sinthome
suprotstaviti medicinskom simptomu: potonji je znak nekog temeljnijeg
procesa se odvija na razini. Kad netko, recimo, ustvrdi da je
groznica simptom, implicira se da ne bismo trebali samo simptom,
Ilego izravno napasti njegove uzmke. (Ili, u drutvenim znanostima, kad
l\Ctko ustvrdi daje nasilje simptom globalne krize vrijednosti i
ladne etike, implikacija je ta da problem treba napasti "u korijenu", izravno
'l. problema obitelji, zapoljavanja itd., a ne tek
I>restupnike.) Sinthome, nasuprot tome, nije "puki simptom", nego ono to
na okupu "samu stvar" - ako ga se odrijei, "stvar sama" se raspada. Iz tog
I ;,zloga psihoanaliza odista lijei:i se sinthomeom ...
Iz ovog je primjera jasno u kojem smislu "ono proishodi iz konsti-
Itltivllog rascjepa u kojemu negacija posebnog ideI1liteta preobraava
identitet u simbol identiteta i punine kao takve,,:14:l ono iskrsava unutar
I'osebnog kad neki posebni poi:ne funkcionirati kao nadomjestak za
(.dSUUlO - to ono je djelatno samo putem rascjepa u poseb-
Ilom. Prije nekoliko godina, engleski uti tisak fokusirao se na neudate m,yke
kao izvor svih zala suvremenoga drutva, od krize prOlai:una do mladenai:ke
ddiukvencije - u tome ideolokom prostoru "suvremenoga
drutvenog zla" bilaje djelatna samo kroz rascjep figure "neudate majke" na
Ilju samu u svoj<!i posebnosti te na nju kao nadomjestak za "suvremeno
I l:! Drugo ime za taj kratki spoj izmedu i Posebnog, putem kojega poseban
hegeJ110nizira OIlO jest. dakako. mr; operacUa hegemonije "zaiv(l" praznu
la posehan Iz (og razloga F.\'V.j. Sdu'lIinga treba smatrati modernog
pojIlla kritik .. i(i<-ologijc: on je prvi razradio pojam "lanog" j .. dinstva i/ili op{osti. Za
uj .. ga "zlo" Ill po('iva tt ras<jcl)U (izmedu i Posebnog) kao takvom, nego tt nji-
hovu "la.nomjiskdvUenom jedinstvu, to jest II koja zapravo privilegira neki
uzak posehni sadraj leje u njemu 'usidreno". S<:helling je lako prvi razra
dio dclllct1larntt procedurtt kritike ideologije: gesta razahiranja. ispod pojave neuIraine
univerzalnosti (re,imo, "ljudskih prava'), plivilegiranoga posebnog sadr'ya (recimo,
bijdaca iz ,ie s .... dnje klase) koji je 'hegemonizira". Vidi Prvi dio u: Slavoj iiek. Th"
hl(li1fisibll' Rnnainder, London: Verso 1995.
I 1:\ bclau, ''The Time is Out ofJoilll', str. 14-15.
DRUGI DIO, .... ru """"" , 1'53
drutveno zlo". Zbog kontingentnog znaGIJa te veze izmedu i
posebnog sadraja koji funkcionira kao nadomjestak (to jest zbog
da je ta veza ishod jJOlitic1w borbe za hegemoniju), postojanje
uvijek na nekom praznom "Politika je zato to se
konstitutivna drutva moe jedino putem proizvodnje
praznih da "drutvo ne postoji", njegovo
jedinstvo moe se simbolizirati samo u vidu praznog hegem0-
niziranog nekim posebnim sadrajem borba za t;y sadr,yje borba.
Drugim politika postoji 'Jer drutvo ne postoji": politika je borba za
praznog koji DI"utva. Otrcana
fi"aza "politika utoliko je posve opravdana: poredak
kao takav je i obratno, nema politike izvan poretka
Prostor politike je jaz izmedu skupa "obi('nih" (S,) i praznoga
(S.).
Jedino to va!ja dodati Laclauovoj f(:>rmulaciji jest to da je njegov anti-
hegelovski ton moda ishitren:
Ovdje nemamo posla s "odreclenom negacijom" u hegelovskom smislu: dok
potonja proizlazi iz prividnog pozitiviteta konkretnog i "krui" kroz sadraj koji
je uvijek odreden, na pojam negativiteta ovisi o neuspjehu u konstituciji svakog
odredenja.
145
to, medutim, ako zloglasna "hegelovska odredena negacija" smjera upravo
na da svaka posebna tvorba jaz izmedu i Posebnog
- odnosno, po hegelovski, da se posebna tvorba nikad ne podudara sa
- i da ba t;y jaz izaziva njegovo rastvaranje?
Uzmimo pI"imjer drave: uvijek postoji jaz izmedu pojma drave i njegovih
posebnih ozbiljenja; Hegel, medutim, ovdje ne eli kazati da se, tijekom tele-
olokog procesa povijesti, pozitivno zbiljske drave postupno prib-
liav;yu svome pojmu, dok se napokon, u modernoj post-revolucionaI"noj
dravi, zbiljnost i pojam ne preklope. Hegelova je poanta prije u tomu da se
manjkavost zbiljski pozitivnih drava s obzirom na pojam
temelji na inherentnoj manjkavosti samog pojma drave; rascjep je tako
inherentan pojmu drave - trebalo bi ga preformulirati kao rascjep izmedu
drave kao umskog totaliteta drutvenih odnosa i niza nesvodivih antagoniza-
ma koji, na razini pojma, taj totalitet da se potpuno ozbi!ji (ras-
cjep izmedu drave i gradanskog drutva zbog kojega jedinstvo drave poje-
144 Ibid., str. 44.
145 Ihid., sIr. 14.
dinci u uvijek kao "nametnuto izvana", t;lko da individ-
IlaIni subjekti nikad nisu u potpunosti "oni sami" u dravi, nikad nisu kadd
posve poistovijetiti Volju drave sa svojom vo!jom). I opet, Hegel ovclje ne eli
kazati da je drava koja bi sc posve uklapala u pojam ona je
Illogu{a; kvaka je u tollle da ona vi-iiI' nije d1ava, nego )'eligijslw zajednica.
\lijenjati bi trebalo sam pojam ch-ave - to jest samo mjelilo na teme!ju
ga se odmjerava manjkavost zbiljskih drava.
Borba za hegemoniju tako je uvijek borba za prisva-
j;lIlje termina koji se "spontano" doiv!jav<yu kao kao da tran-
,'ndiraju granice. Ne to je ime disidentske oporbene
,ik u bivim zemljama bilo Solidarnost:
Ilemogu{e punine drutva, ako je drutva ikada i bilo. Kao daje, lt tih neko-
liko godina, ono to Laclau naziva logikom ekvivalencije bilo dovedeno goto-
lO do krajnosti: "komunisti na vlasti" sluili su kao utjelovljenje ne-drutva,
tmlei i korupcije, sve protiv sebe, nezado-
loljne "potene komuniste". Konzervativni nacionalisti optuivali su ih zbog
il.davanja poljskih interesa sovjetskom gospodaru; poslovno orijentirani
pojedinci vic!jeli su u njima prepreku svome neobuzdanom
djelovanju; za crkvu komunisti su bili amoraini ateisti; za se!jake su
predstav!jali silu nasilne modernizacije koja je remetila njihov ivota; za
1I11ljl'tnike i intelektualce komunizam je u njihovu svakidanjem iskustvu bio
,inonim za opresivnu i glupu cenzuru; radnici su se smatrali ne samo
itrab\jenima od birokrac\je nego,jo gore, ponieni tvrdnjama da se
to u ime; napokon, stari percipirali su reim
kao izdaju "istinskog socijalizma". poli/ieni savez izmedu svih tih
divergentnih i potencijalno pozicija bio je samo pod
,tijegom kojije stajao na samoj granici koja razdv;ya poli-
od a "solidarnost" je bila savren kandidat za tu ulogu:
hila je operativna 'Jednostavno" i "teme!jno" jedinstvo
ljudskih koje bi ih trebalo povezivati mimo svih lazIika.
Sada, medutim, kada je taj trenutak solidarnosti zavren,
koji se, u nekim postsoc\jalisti<"kim zem!jama, kao
onoga to Laclau naziva "odsutna punina" drutva jest I)o,iilenje: ono
tmri fokus spontane ideolog\je ljudi" \1 gospodarsko-
drutvenom previranju \1 kojemu 5\1 nade u novu puninu Drutva koja bi tre-
h;tla uslijediti nakon sloma socijalizma bile okrutno iznevjerene, tako da su se
II njiho'>im "st;lra garda" (bivi komunisti) i bivi disidenti koji Sll stupili
II redove vlasti udruili u njihovn izrab!jivanju, jo vie nego prije, pod stije-
demokracije i slobode ... Borba za hegemoniju, dakako, sada je f()kusi-
I ana na posebni koji dati ton tome to "potenje"?
I.a konzervativca ono povratak tradicionalnim moralnim i religijskim
ITijednostima, kao i drutvenoga tijela od ostataka starog reima; za
DRUGI DIO, .. """"".'" 1'55
drutvenu pravdu i otpor brzoj i tako redom. Ista mjera
- zemlje Crkvi, primjerice - tako je "potena" s konzervativnog sta-
jalita i "nepotena" s stajalita svaka pozicija preutno
(re)definira "potenje" kako bi ga prilagodila svome sta-
jalitu. Bilo bi, medutim, pogreno tvrditi da se sukob u osnovi vodi oko
izraza "potenje": u tom se
gubi to da svaka pozicija tvrdi kako je njezino potenje jedino "pml() " po.5tenje":
n\je to naprosto borba izmedu posebnih nego borba inhe-
rentua onome samom.I"Ii
Rako, dakle, neki poseban sadraj uspijeva istisnuti drugi kao
nadomjestak za Laclauov je odgovor u konkretnoj situaciji
postsocijalizma, "potenje" kao odsutue punine Drutva bit hege-
monizirano posebnim iskustvo angairanih
dinaca U\jerljivije - im djeiotvorn\je da orga-
nizir,uu svoje iskustvo ivota II konzistentnu nalaciju. Naravno, nije
neutralno mjerilo, ona ovisi o ideolokoj borbi: daje, nakon sloma
standardne bUlioaske naracije II ranih l 930-ih, nije bila
kadra globalnu hizu, antisemitizam tu hizu
"U'ljerljivije " nego socijalisti<'ko-revolucionarna naracija, jest kon tin-
gentni rezultat niza prekomjerno determiniranih Ili,
kazano: ta ne podrazumijeva jednostavan odnos nadmetanja
izmedu mnotva naracija/opisa i izvan diskurzivne zbilje, g(lje naracija
"muadekvatnija" s obzirom na zbilju pobjeduje: odnos je kruan i samood-
nosan: naracija predodreduje ono to iskusiti kao "zbilju".
U iskuenju smo u isti mah Laclauov pojam ideoloke univerzalnosti sma-
trati praznim okvirom unutar se posebni sadr<tii bore za hege-
moniju, i ideoloke univel-zalnosti smatrati
"lanim" da privilegira partikularan interes). Oba u igm kon-
stitutivni jaz izmedu i Posebnog, premda na Za LKlaua
je to jaz izmedu odsutne punine onog i kontingenulOg posebnog
sadraja koji cljeluje kao nadomjestak za lu apsolutnu puninu; za Marxaje to
jaz izmedu (posebnog) sadr;ua onog to jest jaz izmedu "slubenog"
sadraja i njegovih nepriznatih pretpostavki, koje niz

Uzmimo primjer ljudskih pl-ava. Marksisti("ko simptomaino
moe mjerljivo demonstrirati posebni koji daje speci
bUlioaski ideoloki prizvuk pojmu ljudskih prava: ljudska prava zapra-
vo su prava b\jelih, mukih, privatnih vlasnika da vre slobodnu razmjenu na
146 Ladau razvija tulogikll povodom pojma nadonalnogjedinstva - vidi ibid., str. 94-95.
1561 \, "" i,;,,;"'. ,""OO
I ritu, izrabljuju radnike i ene, kao i da provode dominaciju ... " -
harem po tendenciji, ov,U pristup smatra skriveni "patoloki" pdzvuk konstitu-
'imim za sami oblik Nasuprot tome hitrom odbaciv dnju samoga
opt'eg oblika kao ideolokog da pl-ikriva nepriznati posebni sadr<ti),
l.aclau inzistira najazu izmedu prazne i rtienoga odredenog sadraja:
\'('za izmedu praznoga pojma "ljudskih prava" i izvornog
posebnog kontingentna - to jest, u trenutku kad su bila formuli-
rana, "ljudska prava" p()("ela su funkcionirati kao prazan se
konhetni sadIiaj mogao osporavati i proirivati - to je s ljudskim pravima
iella, djece, pripadnika ne-bijelih rasa, kriminalaca, umobolnika ... ? Svaka od
lih gesta ne f)rimjenjuje naprosto ljudskih prava na
weudilj nove domene (ene. crnci... mogu la/lOde)' glasati,
\lasnitvo, aktivno sudjelovati u javnom ivotu itd.), nego povratno redefinira
1(11/1 poja1/l ljudskih fJ1'(/7J(l.
Prisjetimo se sd1i Marxova izrabljivanja: izrab!jivanje nije naprosto
'iltprotstav\jeno pravdi - Marx ne tvrdi da su radnici izrabljeni zato to im se
Ile puna vrijednost njihova rada. Sredinja teza Marxova pojma "vika
\'rijednosti" jest ta daje mdnik izraNjen i kad je u cijelosti"; iZl-ablji-
\'<lnje se stoga ne suprotstavlja ekvivalentnoj 'razmjeni,
1I11lkcionira kao t()("ka inherentne iznimke - mba (radna snaga) koja
sc izrabljuje upravo kada joj se puna vrijednost". (Dodatna poanta koja
sc ne sm\je previdjeti jest ta da je proizvodnja toga vi.f!w strogo ekvivalentna
funkc\je razmjene: u trenutku kada se funkc\ja razmjene
- to jest u U'enutku kada postane cjeline gospodarskog
;ivota -javlja se iznimka, da na toj sama radna snaga post<tie roba
se razmjenjuje na uiitu. Marx ovdje zapravo najavljuje lacanovski pojam
Univerzalnog koji konstitutivnu iznimku.) Osnovna premisa simp-
(oll1alnog jest, dakle, ta da svaka ideoloka univerzalnost nuno
partikularan "eks-timni" element, element koji je - upravo kao
inherentan, nuan pn)izvod procesa - istodobno
podriva: simptom je primjer koji potkapa Univerzalno pl-imjer.
H7
I-Ii Prohlem s Jilrgenom I Iabermasom jc II lome to on naputa "simpromajni" pristup
Op<:c-m. SP samo njegova shvatanja moderniteta kao "nedovrenog projekta ":
ono to sc gubi u Ilaber01asovoj tenji da ft"aiizira dotad zaprijeiene potencijale
Prosvjetil(,ljstva jtst uistiuu uvid u lo kako su naoko izvanjSKe elllpirijske
zapn'ke koje sprj"'\lVaju punu realizaciju pros\jeliteljskog proj('kta zapravo inhrrrntne
."lIIw1/lf pOjmu log IJlni,htll. Temeljan hegelo\'ski potez jest transponiranjt' izvanjske u
unutarnju granicu: I'ro"jetitcljstvo je "ne<lo\Teni projekt" ne zbog kOl1lingentnih vanj-
skih okolnosti koje njegovu ]lunu proved hu. n<'go zbog "samog njt'gO\'a
do kraja realizirani projekt I'ros\j('titdjstva potkopao bi salll pojalIl.
DlUGI DIO, """",,,. ..... ,,"" 1'57
Jaz izmedu praznog i mnotva posebnih koji, u borbi
za hegemoniju, tee funkcionirati kao predstavnici tc odsuU1e punine, tako je
reflektiran unutar samoga Posebnog, u vidu jaza koji razdvaja posebni hegemo-
nijski sadraj ideoloke od simptoma koji ga podriva (koji, recimo,
l<lzdvaja budoaski pojam "pravedne ijednake razmjene" od izmedu
kapitala i radne snage kao posebne I-azmjene koja izrabljivanje
upravo utoliko to je "pravedna" i ']ednaka"). Ovdje bismo stoga trebali I<lZ-
motriti tri, a ne tek razine: prazno ("pravdu"), posebni saddaj koji
hegemonizira prazno ("pravedml i jednaka razmjena") i pojedinac7zo,
viak koji podriva t,u hegemonijski saddaj (razmjena
kapitala i radne snage). Neposredno se moe vidjeti u kojem je smislu poje-
dinac jedinstvo i Posebnog: pojedinac
viak) jazu izmedu i Posebnog: da je uvijek
"lano" u svome konkretnom postojanju (hegemonizirano nekim posebnim
saddajem koji niz
Iznesimo istu poantu iz druge pel-spektive. Prije nekoliko godina
Quentin Skinner istaknuo je da raspl-ava izmedu tradicionalnog li-
berala i radikala o dosegu termina vie od
tog Za liberala je sfera ograni<'ena na
sferu donoenja odluka se poslovima-
Il njegovu su dosegu ne samo intimni (seksualni) nego i umjetnost,
znanost, i gospodarstvo. Za I-adikala, naravno, ono politi<'ko
proima svaku sferu naih ivota, od drutvene do najintimnije, a sama per-
cepcija kao "apoliti('nog", "privaU1og" itd. utemeljena je na zani-
jekanoj odluci. Obje filozofijske verzije, i
ne tu borbu za Univerzalno. Prema I-ea-
gleditu, postoji "pr,\vi sadraj" pojma to ga istinska teOl-i-
ja ima razotkriti, tako da, jednom kad steknemo pristup tome sadr<\iu,
moemo odmjeravati koliko su mu se I-azne teorije politii:kog pribliile.
gledite, nasupmt tome, svodi cijeli pmblem na no-
minalne definicije termina: ne postoji pravi sukob; dvije strane naprosto rabe
u smislu, prid,uu6 mu doma,u.
Ono to oboma gleditima ono to u oboma jest anta-
gonizam, borba upisana u samu sr "stvari same". U pl-ikazu pos-
toji pravi pojma to ga va!ja otki-iti, a borba je naprosto sukob
izmcdu njcgovih pogl-cnih - to jest ona proishodi iz
naega ki-ivog pravog sadraja. Prema prikazu,
118 V. Qllen!in Skinner. and Social Change", II Ml'tll1ing and (."(mlpxl: 0","lin
Shinrwr mul Hil (.",il;n, Oxl(lI"d: Polity Pres., 1988.
158 SIAlOJ lllEK KAKUIVI SUBJEKT
!.orba opet proishodi iz epistemoloke pometnje, te se tako neutralizira II
koegzistenciji mnotva Ono to se u oba gubi jest
injenica da je borba za hegemoniju (za posebni koji funkcionirati
kao nadomjestak za bestemeljna: Zbiljsko se
ll(' moe dalje utemeljiti u nekoj ontolokoj strnktmi.
Ov(lje, medutim, treba iznova dodati da operacija, da bi bila
1I("inkovita, mora simptomaino liberalne koje tei
pokazati kako liberalno <ljelokruga mora zanUekati
silovito karakter to bi, suldadno upravo liberalnoj
definiciji termina, trebalo u djelokrug i, povrh toga, kako je salllO
iz /Jolitic1wg politic1w gesta par excellence. Standardni primjel-:
liberalna definicija "privatnoga obiteljskog ivota" kao apoliti<'nog natura-
lilira i/ili prebact!ie u hijerarhijske odnose uteme!jene na
psiholokim stavovima, u razlike u prirodi, u apriorne kulturne kon-
,tante itd. - niz odnosa subordinacije i koji zapravo ovise o
,)dnosima
Stupiti U subjekt
Kako subjehtivitet ulazi u t,u proces hegemonijske univerzalizacije? Za Laclaua
je "subjekt" upravo koji izvodi operaciju hegemonije - pak zaiva
)110 za poseban sadr,u. Premda se Laclauov i Badiollov subjek-
1;1 veoma (u oba subjekt nije supstancijalan nego
st' javlja u toku odluke/izbora koji nUe uteme !jen ni na kakvom unapri-
jed danom poretku), ipak ih dijele stavovi prema
"( ".
Laclauova gesta je dekonstrukcijska - i zato je za operacija hege-
Illonije u toku se jav!ja subjekt elementarna matrica ideologije: hege-
IIHHlUa neku vrst strukturaInoga kratkog spoja izmedu Posebnog i
a krhkost svake hegemon\jske opel<lCije temelji se na u "ilu-
I.ornom" karakteru toga kratkog teorije jest upravo "dekonstru-
irati" je, to jest pokazati kako je svaka hegemonijska operacija inherentno
lIt'stabilna, kontingentan ishod borbe - za Llclaua je, ukratko, svaka hege-
monijska operacija u osnovi "ideoloka". Za Badioua je, nasuprot tome,
lloga<1<U Istine ono to se ne moe "dekonstru il-ati", svesti na u<'inak
prcmjetovane teksture "tragova"; Badiou ov<lje uvodi napetost izmedu
:--Jl.lnosti globalne situacije i kontingentne njene Istine. Za Badioua (na
njegov na<'in, ljubavi spram Platona), Nunost
jc kategorija istinitosti, poretka Bitka, dok je Istina inherentno kontingenula,
ona se moe dogoditi ili ne. Ako dakle, nasuprot i/ili
politici i "privida", Badiou da parafl-aziramo
poznati komentar Saint:Justa o kao - eli (nano-
DRU. DIO, ... ""''''''''''1'59
vo) afirmirati istinu kao to ne da se on eli vratiti pred-
modernom uteme!jenju politike u nekom neuu-alnom poretku
Istine. Za Badioua je Istina po sebi leolo./urPolitilki pojam: teoloki utoliko to je
religijska objava nepriznata paradigma njegova pojma Dogadaja Istine; poli-
zato to Istina nije stanje koje se ima percipirati neutralnom intuicijom,
nego stvar (u osnovi angamana. S!jedstveno tome, subjektivizaci-
ja za Badioua dogad,u Istine koji remeti zatvorenost hegemonijske
ideoloke domene i/ili drutvenog zdanja (Pmetka Bitka); dok je
za Laclaua gesta subjektivizacije upravo gesta uspostavljanja (nove) hegemoni-
je, te je kao takva elementarna gesta ideologije.
14
!'
Na neki sve kao da na odnosu izmedu Znanja i Istine.
Badiou ograni<'uje Znanje na pozitivno enciklopedijsko Bitka koje
je, kao takvo, slijepo za dimenz\ju Istine kao Dogacl<ua: Znanje pozn,ue samo
istinitost (adekvaciju) , ne Istinu, koja je "subjektivna" (ne u
smislu subjektivizma, nego povezana s "ulogom ", s odlukom/izborom u
neku ruku nadilazi subjekt, budu{i da subjekt s,lm nije nita drugo do <ljdat-
nost pos!jedica Odluke). Nije li medutim, da svako
konkretno, drutveno operath-11O po!je Znanja pretpostav!ja Dogadaj Istine
daje ono u Dogacl;Ua, njegova "OIllol-
ogizacija", tako da je analize upravo razotkriti Dogaci;u
odluku) skandalozna dimenzija uvijek vreba iza
znanja?"'o Sada moemo vicljeti i jaz koji razdv,ua Badioua od Laclaua: za
Badiouaje Doga(l;u kOl1lingentno, l-ijetko zbivanje unutar globalnog poretka
Bitka, dok je za Laclaua (izraeno Badiouovim terminima) svaki Poredak
Bitka sam uvijek "taloenje" nekog prolog Dogadaja, "normalizacija"
teme!jnog Dogad,ua (primjerice, Crkva kao institucija Poretka nataloena je
od Doga(i<Ua Krista) - svaki pozitivni ontoloki poredak na zani-
jekanoj odluci.
Laclau i Badiou ipak dijele skrivenu referencu na Kanta. To jest,
jilozo/ijsllO pitanje vreba iza svega toga jest ono kantovskog for-
malizma. Horizont Laclauova sredinjeg pqjma hegemonije jest konstitutivni
jaz izmedu Posebnog i ono nikad nije puno; ono je a priori
149 Ne <'ndi da sn primjeri se najsavrenije uklapajn II operaciju kakvom ju
je opisao Ladau oni desni<\trskog populizma, od do' peronizIna: kratjevski prim-
jer hegemonije jest naiin na konzervativni stav nanovo prisv .. i upisuje narodno-
revolll<"ionarne motive u
150 Lacan pokuava ul-initi gotovo ha suprotno: tijekom posljednjih
on je o("Unil:ki fC)!'nHtlirati nesigurni status "acefalnog". (il-suhjek-
liviziranog znanja .. s .. ,i .. ne bi os\anjalo na prethodni Dogati<ij Istine - L.,canov
naziv za takvo znanjt' je poriv.
160 leje/Oj lm! KAKUIVI SUBJEKT
I"azno, lieno pozitivnog sadraja; razni posebni sadraji tee ispuniti taj jaz,
.di svaka posebnost kqja uspije izvriti hegemonUsku funkciju ostaje privre-
l11('n i kontingentan nadomjestak koji je zauvijek razapet izmedu svoga
posebnog sadr,ua i predstavlja... Ne nailazimo li ov(lje na
logiku elje kao konstitutivno odravane konstitutiv-
lIim manjkom (odsuulOm puninom praznog se nikad ne
llloe nadomjestiti bilo kakvim pozitivnim predmetom, lO jest konstitutivnim
Posebnog s obzirom na ... ? to, medutim, ako ta
elja da se nadoknadi manjak, da se prevlada "izglob!jenost", nije
to ako bi onkI-aj (ili radije ispod) nje trebalo pretpostavi-
I i Ile puninu nekog temelja, nego suprotnu tenju: strahovitu ailtivnu volju za
(Hegel je bio koji je, povodom razuma, umjesto da se ali na
Iljegov apstrakmi, negativni na to kako razum nadomjeta neposred-
IIII puninu ivota suhim, apstrakmim kategor\jama, naglasio da treba
BlOc:' razuma koji je kadar raskidati na ono to u pl-imdi
'pada zajedno, postaviti kao odvojeno ono to je u zbi!ji zdrueno.) A nije li
fl(,\ldovski naziv za tu aktivnu vo!ju za - nagon SIIlI-tZ? Za razliku
od e!je, tei povratiti ravnoteu izmedu i Posebnog -
lo jest ite poseban saciIi,!j koji bi ispunio jaz izmedu nje i onog -
tako <ljela mo i odliava jaz izmedu i Posebnog.
Zato ideje nisu ideje onih koji vladaju?
je dakle, da ideologija, da bi bila operativna, mora
Ilklopili niz u kojima izrab!jena/pocljarm!jena biti kadra
I" ('poznati svoje 1',1 Ukratko, svaka hegemon\jska univerzaI-
IIost mora uklopiti barem dva posebna sadr,ua: narodni sadraj i
Iljegovo "iskrivljenje" putem odnosa dominacije i eksploatacije. Naravno da
ideologija "manipulira" narodnom za istin-
,korn z;uednicom i drutvenom nasuprot surovom nadmetanju i
itrab!jivaruu; naravno da "iskriv!juje" izraz te <'enje kako bi legitimizirala nas-
1;lvak odnosa drutvene dominacije i eksploatacije. Da bi mogla taj
I!('inak, medutim, ona ipak mora uklopiti narodnu
Ideoloka hegemon\ja stoga nije nekog posebnog sadli,Ua koji bi
;;ravno ispunjavao prazninu onog pI-ije biti da sam oblik ideoloke
Ilniverzalnosti o borbi izmedu (barem) dva sadr,ua: "narodnog"
';Idr,ua, kqji izraava pot,une i sadraja,
koji izraava interese sila dominacije.
1:',( Tu misao podrobIlo razradlije Etienne Balibar, /'(1 cTa;lllrdps maHrs, Pariz: Galili'<' 1997.
DRU" "'0, b,mru", """"""" 1'6'
U iskuenju smo oV(lje uputiti na freudovsko razlikovanje izmedu
latentne misli-sna i nes\jesne elje izraene II snu: to dvoje nije isto da
se nes\jesna elja artikulira, upisuje, putem samog "probijanja",
latentne misli-sna II eksplicitni tekst sna. Na isti nema
("reakcionarnog" itd.) II "latentnoj misli-snu" faisti<'ke ideologi-
je za zajednicom i drutvenom itd.); ono
to objanjava uistinu karakter ideologije jest na koji
se ta "laIen ma misao sna" preobraava/razraduje ideolokiril "radom sna" u
eksplicitni ideoloki tekst koji nastavlja legitimizirati drutvene odnose
eksploatacije i dominacije. Nije li isto i s dananjim populiz-
mom? Nisu li liberalni ishitreni II odbacivanju samih vrijednos-
ti to ih populizam kao inherentno ili "proto-

Ne-ideologija (ono to Fredric Jameson naziva utopijskim momentom
prisutnim i u ideologiji) stoga je apsolutno nuna: Ila neki
naein, ideologija nije BIsta drugo doli oblik pojave, formalnog
iskrivljenja/istisllu{a, ne-ideologije. Da se vratimo najgorem zamislivom
- nije li antisemitizam bio zasnovan na za
ivotom, na posve opravdanom odbacivanju ira-
cionalnosti eksploatacije itd.? Naaje poanta, opet, u tOllle daje
teorijski i pogrdno osudivati za ivotom zajed-
nice kao takvu kao pmkazivati je kao "totalitarnu
- tragati za "koIijenima" u samoj toj
pogreka kritike ne-ideoloki utopijski
karakter te valja u cijelosti potvrditi. "Ideolokom" je njena artiku-
lacija, na koji se ta funkcionalizira kao legitimizacija sasvim speci-
eksploatacije (rezultat idovskog prevlast
financijskog nad "proizvodnim" kapitalom, koji stremi skladnom "partner-
stvu" s radnicima ... ) i njenog prevladavanja (putem istrebUivanja idova,
dakako).
Za uspjenu je ideologiju, dakle, presudna napetost unutar njezina
posebnog sadr,tia izme<1utema i motiva koji "pot\a(:enima" te onih
koji ideje ni/wda nisu izravno ideje vlada-
Uzmimo \jerojatno krajnji primjer, - kako je ono posta-
lo ideologijom? niz motiva i tenji (istina
je na strani i ponienih; vlast kvari ... ) i ih na takav
da su postali spojivi s odnosima dominactje. A isto vrijedi
i za faizam. ideoloko pmtuslovlje faizma jest ono izmedu
organicizma i mehanicizma: estelizirane vizije
Drutvenog tijela i kr;tillje "tehnologizacije", mobilizacije, razaranja, istreblji-
vanja posljednjih ostataka "organskih" z<tiednica (obitelji, lokalnih
samoupravnih tradicija) na razini aktualnih "mikro-praksi" provodenja vlasti.
1621"'''
KAKUIVI SUBJEKT
l' f;lizmuje tako estetizirana korporativna ideologija sam oblik
h('spl'imjerne tehnoloke mobilizacije drutva koja nanlava "organske"
Taj nam paradoks da izbjegnemo liberalno-multikulturali-
zamku osudivanja svakog poziva na povTatak organskim itd.)
\('zama kao ono to definira faizam jest prije
kombinacija korporativizma i sklonost nesmiljenoj l11oder-
lliLaciji. kazano: u svakome konkretnom bizmu uvijek nailazimo na
clemente nas navode da kaemo: "Ovo jo nije posve razvijeni faizam; u
lljelllll jo nekonzistentni elementi tradicija ili libel'aliz-
Illa"; medutim, to udaUavanje od ta distanca spram - f;mtoma
laizma Jest I;lizam tout COUTt. ", u svojoj ideologiji i praksi, nije nita
drugo do odredeno formalno iskrivljavanja drutvenog antagonizma,
odredena logika njegova istiskivanja kombinacijom i saimanjem nekonzis-
1(,l1tnih stavova.
Isto je iskrivljenje vidljivo II daje jedina klasa u svojoj "sub-
jektivnoj" samo-percepciji, danas sebe shvat'a i predstavlja kao klasu
llotorna "srednja klasa", koja je upl'avo "ne-klasa": navodno marljivi srednji
drutva sebe definira ne samo moralnim i vjer-
,kim standardima nego i dvostrukim suprotstavljanjem obojim "kr;tinostima"
drutvenog prostora - ne-patriotskim "iskorijenjenim" bogatim korporacija-
Illa s jedne te siromanim, useljenicima i iteljima geta s druge
sirane. "Srednja klasa" temelji svoj identitet na obiju krajnosti
koje nam, kada ih se izravno sllprotstavi, "klasni antagonizam" u
obliku. Konstitutivna la samog pojma "srednje klase" tako je ista
bo u onome prave linije izmedll ekstrema "desnog skretanja"
i "lijevog skretanja" u staUinizmu: "srednja klasa" je, u samoj svojoj "realnoj"
(,gzistenciji, utjelm1ljena la, poricanje antagonizma - u tel'-
III inima, "sl'ednja klasa" jefeti3', presjek lijevog i desnog k<*, istisku-
jlli-i oba pola antagonizma u poloaj antidrutvenih "krajnosti" koje nagriz;tiu
Idravo drutveno tijelo (multinacionalnih korporacija i useljeni('kih
predstavlja sebe kao neutralni temeU drutva. Drugim "srednja
klasa" je upravo oblik nijekanja da "Drutvo ne (Laclau) -
II njoj Drutvo uistinu obi<'no ale nad daje crta
podjele u klasnoj borbi u pravilu istisnuta, hllsiticirana naJ OCI uJe
II desnog populizma, koji sebe predstavlja kao da govori u ime naro-
da, u stvari zastupa interese onih koji vla(i<tiu. Medutim, to stalno
I :)2 Time St', moda, izraava /}Fr 11f'golionrm formula istinskog antifhizma danas;
faisti{ke konstehH"Ue, toj('st tehnoloka desakraliz(tcUa na razini i<icologUe,
koukretIHUl1, "lI)ikro"praks<)m ", pokretima da sc spast' i I()kalne
"'organske" vez(.
DRUGI DIO, ""''''"'''' l' 63
istiskivanje i "falsificiranje" ene (klasne) podjele jest "klasna borba": klasno
drutvo u kojemu bi ideoloka percepcUa klasne pocljele bila i neposred-
na bila bi struktura bez borbe - odnosno, Laclauovim
pojmovima, klasni antagonizam bi time bio u cUelosti simboliziran; vie ne bi
bio nego bi tvorio puko razlikovno strukturno obilje/Je.
i njegova poricanja
Ako, dakle, pojam hegemonUe izraava elementarnu stnlkturu ideoloke
dominacUe, jesmo li osudeni na pomake unUlar prostora hegemonUe, ili je

ukinuti - barem privremeno - sam ltiezin mehani7-<'lm? .Jacques

full1ciere tvrdi da se takva subverzija dogada, i da tvori samu sr politike,
pravoga dogad'Ua.
to je, za Rancierea, uistinu politika?lc,:\ Fenomen koji se prvi put
\I kada su pripadnici demosa (oni bez odredenog mjes-
ta u hijerarhijskom drutvenom zdanju) ne samo zahtijevali da se njihov glas
nasuprot onima na vlasti, onima SlI provodili dn15tveni nadzor - to
jest oni nisu samo pms .. jedovali zbog hivde [le lonJ koju su trpjeli i eljeli da
se njihov glas da ih se prepozna kao ujavnu sferu, najednakoj
nozi s oligal'hUom i aristokracUOII1 - tovie, oni, bez
fiksnog mjesta unutar drutvenog zdanja, predstavljali su sebe kao pred-
sta .. nike, kao nadomjestke za cjelinu drutva, za istinsku Univerzalnost ("mi-
'nitari' , se ne ubraja u poredak - jesmo narod, mi smo Svi nasuprot
drugima koji predstavljaju samo svoje partikulame, povlatene interese").
Uhatko, sukob napetost izmedu strukturiranog
drutvenog tijela u kojemu svaki dio ima mjesto i "dUela ne-dijela" koji
remeti taj poredak zbog praznog univerzalnosti - onoga to Balibar
naziva egaliberle, principijelnom svih ljudi kao
Prava politika tako uvUek svojevrstan kratki spoj izmedu i
Posebnog: paradoks singulier universel, jednine koja se javlja kao nadomjestak
"prirodan" funkcionalni poredak odnosa u drutve-
nom tUdu. Ta iclentifikacUa ne-d\jela s qelinom, cI\jela drutva bez uistinu
definiranog mjesta u njemu (ili koji se odupire podredenom
mjestu u njemu) s onim eIementarnaje gesta politizacUe, razaznatlji-
va u svim velikim demokratskim dogad,uima od Francuske revolucije (u kojoj
se U! lmiswme elal proglasila istO\jel11om nacUi kao takvoj, nasuprot adstokraci-
ji i do smrti bivega europskog socijalizma (u kojemu su se
disidentski "forumi" proglaavali drutva nasuprot par-
nomenklaturi).
1:,3 Ov(lje se oslanjam ''''.Jacquesa Rancierea, La lIIhrlllmlf', Pariz: Galil{(' 1995.
Upravo su u tom smislu politika i clemokracUa sinonim ne: osnovni je cilj
IIllidemokratske politike uvUek i po definiciji bio depolitizacija to jest bezu-
\ i"mi zahtjev cla se "stvad vrate u normalu", pri svaki pojedinac ima radi-
I i posao ... I, kao to Ranciere dokazlye nasuprot Habermasu, prava
"orba utoliko nije racionalna debata izmedu viestrukih interesa, nego borba da
\(' vlastiti glas i prepozna kao glas legitimnog partnera: kada su
"d demosa do poljskih radnika, proS\jedovali protiv elite (ads-
I ()kracUe ili nomenklature), u pitanju zapravo nisu bili njihovi zahgevi (za
\ i';im boljim racinim U\jetima itd.), nego samo rtiihovo pravo da ih se
(lIjc i prepozna kao jednake partnere u clebati - nomenklatura je u
i/gllbila \I trenutku kaci je morala prihvatiti Solidarnost kao jednakog partnera.
Ti nenadani upadi prave politike podriv,uu fumciereov poredak jlOlicijl',
Ilspostavljeni drutveni poredak u je svaki clio razjanjen.
l{,tI1ciere, naravno, kako je crt;t izmeclu policije i politike uvi-
I('k mutna i sporna: u tradiciji, recimo, "proletarUat" se moe
kao subjektivizacUa "dUda ne-dijda" koji uzdie svoju nepravdu do
k r<unjeg testa univerzalnosti i, istodobno, kao izvriti uspostavu
1)( racionalnog drutva. l'.! Pomak s prave politike na policUu
llloe katkad biti samo stvar promjene odredenog u neodredeni kao
bda Sll gomile u pros\jedovale protiv
I ('lima II pos!jednjim danima DDR-a: prvo su izvikivali "Mi smo narod" ["Wir
,ilid das Volk! "], time gestu politizacUe u vidu - oni,
kontrarevolucionarni "talog" slubene Cjeline Naroda, bez pravog
llljesta u slubenom prostoru (odnosno, pl'eciznUe, obiljeeni
(.lI1akama "kontrarevolucionara", ''huligana'' ili - u n,!jboljem slu<',uu -
"irtava buroaske propagande"), tvrdili su da predstavlj,uu narod stim, "sve";
llekoliko dana kasnUe, medutim, slogan se promijenio u "Mi smo jedan
1I;llOd!" ['Wir sind ein Volk!"], jasno na zatvaranje au-
otvaranja, prisv<uanje demokratskog zamaha od strane
pokreta za ponovno luedinjavanje koji je stupanje u libe-
l.llno-demokratski poredak Zapadne
Kasta nedodirljivih II .Japanu se naziva burt/kumin: oni koji su u dodiru s
Illrtvim mesom (mesari, koari, grobari) le ih se katkad krsti ela ("veli-
I.fl l Vidljivo je Zalo plemenska, pred ..dd.avna drutva, uza sve pro-
todemokratske procedure za odlu<'ivanje o (okupljanje sveg naro-
da, raspravljanje i glasanje itd.),jo nisu dl'1l1okmlJka: ne zato to
pulitika kao takva samootudenje drutva 'W zato to je politika sfera uzdignu-
la iznad konkreulih drutvenih antagonizama (kao to bi glasio standanlni marksistitki
argument) nego zato to sporenju u tim okupljanjima maujka uistinu
paradoks Jingulir" llnillf'Hfl, "dijela nedijela" koji sehe predstavlja kao ueposred.
ni za kao takvu.
ka ne<'ist"). i danas, u sadanjosti, kada ih se Vlse ne
prezire otvoreno, preutno su ignorirani - ne samo da ih tvrtke jo uvijek iz-
bjegavaju zapoljavati a roditelji ne doputaju djeci da se za njih nego
se, pod "politi<'ki korektnom" pretenzijom da ih se ne Vl-ijeda, to pitanje radi-
je K1ju<,naje medutim, a i dokaz (ili bolje ne-
politi<'kog) "korporativnog" funkcioniranja japanskog drutva, <'injenica da,
iako se glasovi u njihovo ime (moemo jednostavno spomenuti veliku i
odneda'mo pok<tinu Sue Sumii koja je, u dojmljivom nizu romana pod
naslovom Rijeke bez mosta, koristila J-cferencu na bumkumine da pokae besmis-
lenost japanske kastinske hijerarhije - znakovito je daje njezino prvo-
hitno iskustvo bio ok kada je, kao dijete, s\jedo<'ila tome kako,
da bi iskazao tovanje Caru, njezin roda k strue zahod to ga Jp J'ahio Car u
posjetu kako bi komad njegova izmela kao svetu bumkumi-
ni nisu aktivno politizimli svoju sudbinu, nisu konstituirali svoju poziciju kao
singulier universel da, upravo kao "dio ne-dijela", predstavljaju istinsku
Uli iverzalnost japanskog drutva ...
1
'6
Postoji niz toga momenta, prave logike
sukoba:
155
156
166
arhipolitilw: "komunitaristi('ki" pokuaji da se definira tradicionalno
ogradeno organski ustrojen homogeni drutveni prostor koji
ne doputa prazninu g<lje bi mogao iskrsnuti
j)(lm-poiitilw: poku,U da se politika depolitizira (prevede u logiku polici-
je): sukob se ali se preformulira U n<lDecanje, unutar
prostora, izmedu priznatih stranaka/('imbenika, za
(privremeno) zauzimanje poloaja izvrne vlasti;156
Iznwtna idtnti!ik'Kija Imraklllllillaje presudna: kad je vidjela kako njnin roda k tllje
Carev izmet, Sue Sumii je zakIju<'ila da hi, na isti na<'in - slijedel'i tradiciju "kralj"va dva
tijcla" - kraljevog t;jda predstavlja drutveno tijelo kao takvo -- bum.illlmiTlf'. iZlllet
drutvenoga t*la. takoder trehalo tovati_ Drugim rije<'ima. Sue SlIIllii slwatila j" struk-
turalnu hOIllOiogUll izmedu dva Careva doslovnUe i dalckos("nUe nego
i dio (izmet) Careva mora hiti r<>duplifiran II njegovu drugom. suhlimnom
tijelu, koje predstavlja tjjdo drutva. Njezinaje nevolja bila Platona koji se. u
Parmrniriu, hrabro s problemom toi:nog o<lnos<:t
izmedu oblika/ideja i njihovih materijalnih paslika: koje materijalne objekte
"ontoloki pokrivaju" i(kj.- kao njihovi modeli? Postoji li i vjdna ideja "niskih"
objekata kao to su blato. prljavtina ili izmet?
Ova par<l-poJitika, dakako. ima niz razli6tih uzastopnih v("rzUa: glavnije prekid
iZllledu i moderne hobbesovske formulacije, koja se na prol>-
h'matiku drutvenog ugovora, otl1denje in<iividl1alnih prava i SlIverene
Hahcrmasovska ili rawls()vska etika moda su zadnji filozofijski ostad toga stava:
da se politika de-antagonizira formuliranjem jaSIlih pravila kojima se valja pokoravati
kako procedura litigacije Ile bi eksplodirala u samu politiku.
KAKUIVI SU8JEKT
(ili Ulopijska meta1JOiitiila: sukob se u
cijelosti ali kao kazalite U su dogadaji je
pravo mjesto na sceni (ekonomskih procesa) lieni vrijednosti;
cilj "istinske" politike utoliko je njezino samoukidanje, preo-
braaj "administracije ljudi" u "administr,l(:iju stvari" unutar posve samo-
.' . lr,j
transparenulOg raCIonalnog poretka kolektivne volje; ,
<'etvrti oblik, i veI'zija pmicanja R<lI1ciere
ne spominje) ,jest ono to sam II iskuenju nazvati ultra-politjka/n:
da se sukob depolitizira njegovim dovodenjem do krajnosti putem
izravne militarizacije politike njegovom preformulacijom u rat izmedu
"Nas" i "Njih", naega Neprijatelja, nema osnove za sim-
sukob - duboko je da, umjesto o klasn<ti borbi,
radikalna desnica govori () klasnom (ili spolnom) mtu.I'iH
Preciznije kazano, marksizam je dvosmiskniji,jcr sal)) ekonomija" takoder
otvara prostor za obratuu gestu uvodenja politike II samo S1'("(' ekonomije, to jest prokaziva-
Ilja upravo kan,ktera ekonomskih pnl<'l'sa kao "ilOVIle id('oloke iluzije. Klasna
horba ne "izra7.ava" isto ekonomsko protuslovUe, ona jesI sam oblih /){)'itqan.iu (oga
protuslovlja. Ta S(" dvosmislenost tak(xier mOe fl)rmuJil'lti tl terminima Lu.:anovih "formula
s('ksuarijc": tvrtlnju '''w' jc [xllitii'ko" moemo ('itati kao opeu koja
iznimke. ohjckti"li t'konornski pnK(,s (tako da otro sk.ivt'nog politi('kog
stava II prividno apoliu<:niJll sllblimIlim umjc(ni{kim ili id('ol()kim proizvodima moe ili
ruku p(xl ruku s afirmacijom ekonomskog pnK("sa kao ukida.tia politi('kog). ili suklad-
no logici '"nc-,;\"tg,,". tojest U smislu da "'nema ni('ega to nije - '"sve je politi('ko"
ov(lje znati upra.vo da nenta natina da sc ono politi{ko formulira/definira na jerlnoZn<l(\ul,
univcrlalan hud da je svaka () poiiti{,-kom vci' i s..'lrna "politil.irana",
Fredric .Jameson smjelo lIlvrdltie paradoksalnu podudarnost izmedu najekstremnije
neoliberalil.ma Ilnivt'l-lainog modeliranja Uudskog kao maksimi1.<lcije
kOJisnosti - i marksisti{kog- socijalizma s naglaskom tla ekonomskoj organizacUi drutva,
na "administraciji stvari"', u lOme to ohoje uklanjaju potrebu za hilo kakvim istinski poli-
tit-kim miljenjem: postoji I",.ksa. ali ne postoji poli-
ti{ka miS<.lo. S tog S(' tradicionalni prigovor marksizmu (da mu
autonomna poHtitka refleksija) doima vie kao snaga nego kao sla1'105t- odnosno, kao
to Jameson: "(s) l1('oliheralima imamo mnogo u stvari
- osiIll onog hitnog!" (Fredric Jameson, PO.'i/mn<iPHllsm, tn; Ihe Cutlumi Logir of l.ate
Ca/Jita/islII. IJln"on: Verso 1992. slr. 265 - bi li u lOm smislu bilo l11og\l('e defininIli stav
prema n("okonzl'l'vativisti("!knm kOll1unilarizll1u kan suprotall, utoliko {Ikoliko marksist s
dijeli 5,;1I110 ono hitno r potrebu 7 ..a organskim drutvom J?)
Protuargument hi, moda, bio {::U da je re(:eno same dinH'nzUe
imalo "'lo precil.lw politic'ke posljedi(e po povijesJ pokreta - zar pojave
poput staljinizma ne UkaZIUu upravo na silovit p(M<ltak potisnute .. dimenzije?
Naijasnija indikacija toga Sdllllillovskog poricanja O!log politi('kog jest primat vanjske
politike ()duosa lzmpdu sIlver-enih drava) II ()(illOStl na UIlutarl1jn politiku (ul1utr'anj<'
drutvene antagonizme) (la on inzistira: nUe li odnos prema vanjskom Drugom
kao Ncprijatt'ljll poricanja UI1Ularnjt horbe se prostire dnltvenim tUdom? Za
razliku (xl Sdllnilt<l, Ijt"vi('arska bi pozicija trehala inzistirati na bc-zuvjclnolll primatu
inherellU1(>g antagonizma kao konstitutivnog za
DRUGl DI" "'.,ru """""., l' 67
U svim imamo, dakle, da se ublai uistinu trau-
dimenzija u anti('koj se pojavilo neto pod imenom
demos te zaiskalo svoja prava i, od samog (tj. od Platonove D'ave) do
nedavnog oivljavanja liberalne filozof tie", filozoftia" bila
je pokuaj da se ukine potencijal da se ono na ovaj
ili on;ti porekne i/ili regulira: po\Tatkom na drutveno
qjelo, fiksiranjem pravila natjecanja i tako redom. j,,!)
je tako, 11 svim svojim oblicima, svojevrsna
"obrambena formacija", i njena bi se tipologija moda mogla uspostaviti
na razne modalitete obrane od nekog iskustva u
psihoanalizi. Moglo bi se, medutim, da psihoanaliza,
pristup politici, takoder redukciju prave dimenzije. To
jest, kad se politici prislUpa preko mree, fokus je na
razradi pojma "gomile" a propos i Crkve. Taj pristup,
medutim, kao da izaziva opravdanu kritiku: nisu li i Crkva upravo
primjeri pmicanja uistinu dimenzije, to jest dva oblika drutvene
organizacije II je logika kolektivnog rasudivanja i o jav-
nim pitanjima odreduju politi('ki prostor nadomjetena jasnim hijerar-
hijskim lancem zapovijedanja? Nije li to negativni dokaz da psihoanaliza nije
kadra definirati uistinu prostor: jedini oblik "drutvenosti" koju ona
moe artikulirati jest "totalitarno" iskrivljavanje/zatamnjivanje onog

Hannah Arendt je, izgleda, u tom smjeru kad je istaknula raz-
liku izmedu i pukog provodenja (drutvene) sile: organizacije
kojima upravlja izravna vlast - putem zapO\jednog poretka koji
nije zasnovana vlast crkva, kola) - predstavUaju plimjel't' sile
[GewaltJ. a ne u strogom smislu pojma. Ov(lje bi, medutim, bilo
produktivno uvesti razlikovanje izmedu javnoga Zakona i nje-
gove opscene dopune:l6() opscene dvostruke dopune Nadja
159 okvir sc slulimo da bisIllo ohjasnili proces utoliko nikad nije
neduan i ncu{J,(tlan: on "shematil.ira" politike. Ultra-politika
sc modelu ralmlflnja: poJitika sc shva{a kao oblik drutvenog rata, kao odnos spram
"Njih ". Neprijatelja. Arhi-politika raelijc' se poziva na I1lN/icinski Illodel: drutvo je korpo-
rativno tijdo. organizam; drutvene podjele Stl popm holesti toga organizma - to jest
ono protiv (:ega se u"ebamo bOliti. na jest kan('erozni uljez, tel()(-ill(l, strani
parazit valja da hi sc nanovo uspostavilo drutvenoga tUda.
Para-politika I<,hi model naijecanja koje slijedi neka tlohi('ajeno
pl<lVila. poput sportskog dogadajao Meta-politika na Ill()(klll znanstveno-
tehnoloke ins/nl1nrntal1le procedure. dok post-politika model poslovnog jn-ego-
varanja i stratekog-a Iwmllromisll.
160 V. 2. poglavlje ll: Slavoj iek, Th" ['UI{fI11' of Fan/asies, London: Verso 1997.
1681 \,,0"' I"" SmOM .".
implicira da nema bez sile. se uvijek mora oslanjati na opscenu mrlju
,ile; prostor nikad nije nego se uvijek na neki oslanja na
"predpoliti('ku" silu. Dakako, izmedu i sile vlada
()dnos uzajamne implikacije: ne samo da je sila nuna dopuna nego je
u korijenu svakog prividno odnosa
,ile. nasilje i izravni odnos subordinacije u vojsci, crkvi, obitelji i
dlUgim drutvenim oblicima po sebi je "postvarenje"
odredene etii:ko-j)olilic7w borbe i - analiza u'ebala bi roaz<\-
mati skriveni politic7li pmces koji odrava sve te "ne-" i odnose.
l r ljudskom je drutvu ono sveobuhvatno pa
jl' svaka neutralizacija nekog pan:ijalnog sadraja kao
gesta l)(lr excellence.
(Zlojuporabe pojave
'.ledu tim pol'icanjima pravoga momenta, najzanimljiviji i
najrelevantniji je meta-politike, u kojemu - kazano
Lacanove matrice i:etiriju diskursa - mjesto "agenta" zauzima znanje: Marx je
S\uju poziciju prikazivao kao "znans/veni materijalizam"; to jest meta-politika
jl' politika sebe legitimizira izravnim referiranjem na znanstveni status
<;voga znanja (to znanje meta-politici da liniju r'azlikova-
nja izmedu onih uronjenih u iluzije i Partije zasniva
,mju povijesnu intervenciju na znanju o zbiljskim drutvenoekonomskim
procesima). To znanje (o klasnom drutvu i proizvodnim odnosima u mark-
,izmu) ukida opoziciju Sein i Sollen, bitka i trebanja, onoga to jest i
('Iii:kog ideala: ideal kojemu revolucionarni subjekt tei izravno je
IJlemeljen na (ili se podudara s) "objektivnoj", "nepristranoj"
spoznaji drutvenih procesa - ta podudarnost otvara prostor za "totalitarno"
nasilje, jer se na t<!j (ljela se protive najelementarnijim normama
('Ii('ke mogu legitimizirati kao utemeljena na (uvidu u) povijesnoj
Nunosti (masovno ubijanje pripadnika 'buroaske klase" opravdava se
lllanstvenim uvidom u to da je ta klasa po sebi "osu<lena nestati"
da je njezina "napredna uloga" zavrena itd.).
To je razlika izmedu destruktivne - <'ak - dimenzjje
'Irogog pridravanja ideala i modernog totalitarizma: terorizam
jakobinaca u revoluciji temeljio se na njihovu strogom pridrava-
nju ideala egaliberle-na pokuaju da taj ideal realiziI'aju izravno, da ga namet-
IlU zbilji; tim idealizma s nasiljem, to
ga je analizirao Hegel u poglavlju Fenonumologije, ne moe
,e objasniti dvadesetosto!jetni totalital'izam. Jakobincima je nedost.tiala refe-
renca na "znanstvenu" spozn;yu povijesti koja bi
legitimirala njihovo apsolutne vlasti. Stoga samo lenjinisti<'ki
DRU6i DIO, """""'" "",on,,", l'
69
revoludonar, a ne jakobinac, zauzima U1st1l1U pervertirani poloaj pukog
1
.. ,. I . 1<;1
oru( apoVlJesne nuznosl1 ( ostupne putem znanstvene spoznaje.
Ranciere ovdje slijedi uvid Claudea Leforta u to kako se prostor za
(komunisti{ki) totalitarizam otvorio samom "demokratskom invencijom":
totalitarizmu je inherentna perverzija demokratske logike.l<;2 Prvo imamo
logiku tradicionalnog Gospodara koji zasniva svoj autoritet na nekom trans-
cendentnom razlogu (boanskom pravu itd.); ono to zatim postaje vidljivo s
"demokratskom invendjoll1 "jest jaz koji pozitivnu osobu Gospodara
od to ga on zauzima u mrei - s "demokratskom invend-
jom" mjesto postavlja se kao izvorno prazno, te ga razni subjekti zauzima-
ju tek privremeno i na kontingentan Drugim sada post<ye
m"ito kako (da citinlmo Marxa) ljudi ne tretiraju nekoga kao halja zato to je
on halj po sebi; on je halj zalo .510 i dotle dok ga ljudi tretiraju kao takvog.
Totalitarizam uzima u obzir taj prekid to ga je na<'inila "demokratska inven-
cija": totalitarni Gospodar u potpunosti logiku 'Ja sam Gospodar
samo ukoliko me tretirate kao takvog" - to jest njegova pozicija ne
referencu na neki transcendentni temelj; naprotiv, on svojim sljedbenicima
izriato govori: "Po sebi, ja sam nita; sva moja snaga iz vas; ja sam
tek vaih tenji; izgubim korijen u vama, ja sam
izgubljen ... " {;itav njegov legitimitet proishodi iz njegova pukog
sluge naroda: to on vie "skromno" i instrumentalizira svoju ulogu,
[o vie kako samo izraava i I'ealizira tel.nje samoga naroda, koji je istin-
ski Gospodar, toje on i nedodirljiviji, daje svaki napad na
njega zapravo napad na sam narod, na njegove ...
"Narod" je tako rascijepljen na zbi!jske pojedince (sklone izdaji i svakovrsnim
ljudskim slabostima) i Narod utjelovljen u Gospodaru. Te se tri logike (ona
tradicionalnoga Gospodanl, demokratski regulirane borbe za prazno mjesto
totalitarnoga Gospodara) uklap,yu u tri modusa poricanja politike to
ih konceptualizirao Ranciere: u-adicionalni Gospodal- funkcionira unutar
prostora <uh i-politike; demokracija para-politiku, to jest pripitomlja-
vanje pl'ave politike u reguliranom agonizmu (izbonla pl'avila i reprezentativ-
na demokracija itd.); totalitarni Gospodar je samo unutar prostora
meta-politike.
Moda razlikovanje izmedu i faisti("kog Gospodara
u da svim o rasnoj znanosti i tome -
Hi I USplll. III verzija "slobode kao nllnosti'", makar moda zVlll:ala
slltaje opreka lIistinn Iwgdovskom poistovje{-iV<ll1jn istinske slobode s
nuno('u: hegelovska slohoda nije (".:in slohodnog: u}()ge onHla
prcdo<ir('(kne nunosti.
162 V. Clallde L('fort, L'inl!mli()1! d,;moaaliqup, Pariz: Fa)'ard 1981.
unutarnja logika faizma nije nego je
Gospodar ratnik u politici. Staljinizam u obliku (iz razdoblja
\dikih potkr,y 1930-ih) mnogo je paradoksalni ji fenomen nego to bi
trockijevske o navodnoj izdaji revolucije od strane nove
lIomenklature eljele da staljinizam je prije radikalnog
(samoodnosnog) negativiteta koji funkcionira kao neka vrst
posrednika" izmedu revolucionarne taze kasnih 1910-ih/ranih
1920-ih i stabilizacije nomenklature u Novoj klasi nakon Staljinove smrti. To
,'e moment, tu efektivnu (revolucionarnog) ludila",
karakterizira inherentna napetost izmedu nove nomenklature i koji je
llagnan na opetovane "iracionalne" tako da se nova nomenklatura nije
kadra stabilizirati kao Nova klasa: krug
T('rora potencijalno uklju("uje svakoga, ne samo cjelokupno
stanovnitvo nego i nomenklaturu - svi su (s iznimkom onog Jednog,
samoga Staljina) bili pod neprestanom pl'ijell1jom likvidacije.
Sve nas to navodi da kako je Staljin u stvari izgubio bitku pro-
I iv nomenklature (i time glaVllinu svoje "stvarne" kasnih 1930-ih, s kra-
jem Velikih (imni{no, taj se moment poklopio sa sve dodvoravd-
lIjem Staljinovoj figUli, njegovim veli{anjem kao genija
stYa, itd., kao daje gubitak "stvarne" nekako bio kompenziran dobitkom
II Ono toje nomenklatura ponudila Staljinu bilaje uloga
Ilsporediva s onom ustaVllog monarha koji o svim ali
jc lien zbi!jske izvrne vlasti (ili je barem plisiljen dijeliti je sa sebi jednakima.
,lanovima viega unutarnjeg kruga); Staljin se, naravno, nije pomirio s
I;lkvom Ulogom, i njegova aktiVllost nakon Drugoga svjetskog
I ata (zavjera idovskih planirana antisemitska itd.) odaje nje-
nastojanje da nanovo stekne stvarnu koje je u
ostalo neuspjeno. Tako je, za posljednjih godina ivota, uz otpO!
!Iomenklature, Staljin bio sve izdvojeniji kao ludak vie
!IislI posjedovale izraVllU izvedbenu efikasnost - njegove se (recimo, nje-
optube za izdaju protiv viih pripadnika nomenklature) vie nisu
"il.\Tavale". Na posljednjem kongresu paItije kojemu je pri-
sllstvovao (godine 1952.), Staljin je u svome govoru optuio Molotova i
kao izdajnike i engleske pijune; nakon Staljinova govora Molotov
IC naprosto ustao i ustvl"(lio da je ch-ug Staljin u krivu, da su on i
uvijek bili i ostali dobri boljevici - i, na zaprepatenje
I';lrtijskih delegata, nita se nije dogodilo: dvojica optuenika zadrali su visoke
to bi nekoliko godina prije bilo nezamislivo.
S obzirom na zbiljsku drutvenu promjenu, odnosno "rez u supstanciji
dlt1tvenog tijela", takoder, istinska revolucUa nije bila Oktobarska revolucija,
!Icgo kolektivizacija potkraj 1920-ih. Oktobarska revolucija ostavila je supstan-
, ijll drutvenoga tHela (sloenu mreu obite!jskih i drugih odnosa) netaknutom;
DRUGI DJfr """ ..... " ..... , 1171
u tom je pogledu bila revoluciji, koja je takoder nametnula
nov oblik izvrne mrei drutvenih odnosa - ili prije, upravo
da bi odrlala tu mreu drutvenih odnosa. Stoga je revolucija bila
laan dogad,y, revoluc\ja - plivid radikalne pron-uene koja se dogodila "da
se nita zapravo ne bi promijenilo", tako da stvari (to jest temeljni
odnosi pmizvodnje) u osnovi ostanu iste. Tek je prisilna kolek-
tivizacUa iz kasnih 1920-ih posvema uzdrmala i rastrgala "drutvenu supstanci-
ju" mreu odnosa), i se duboko u
najtemeljnUe drutveno tkivo. Iti:;
Vratimo se, medutim, Ranciereovu osnovnom naglasku na radikalnoj
dvosmislenosti poimanja ':jaza" izmedu formalne demokracUe
(ljudskih prava, slobode itd.) i ekonomske zbilje eksploatacUe i do-
minacije. T<u se jaz "privida" jednakosti-slobode i drutvene zbilje
ekonomskih, kulturnih i ostalih razlika moe bilo na standardni
(oblik univerzalnih prava, jednakosti, slobode i
demokracUe jednostavno je nuan ali iluzoran oblik izraavanja njegova
konkretnog drutvenog sadr,ya, univerzuma eksploal<KUe i klasne dominaci-
je), ili II mnogo subverzivnUem smislu napetosti u kojoj "pojava" egaliberte nUe
"puki privid*", nego vlastitu da
pokrene proces reartikulacije zbiljskih drutveno-ekonomskih odnosa putem
njihove progresivne "politizacije". (ZaLO i ene ne bi glasale? Zato radni
mjeti ne bi bili javna stvar? itd.) Ovdje smo u iskuenju posluiti se
starim terminom djelotvornost": privid
erleje fikcija koja, kao takva, posjeduje vlastitu zbiljsku
- treba se (xlupl'Ueti zapravo iskuenju daje se svede na puku iluzi-
ju koja prikriva zbiljnosl.
Razlikovanje izmedu pojave/privida i postmodernog pojma simulakruma
vie nije jasno Stvarnog je presudno.it"l kao
domena pojave (nasuprot drutvenoj zbilji klasnih i drugih razlika, to jest
163 S druge strane, razlika izmedu kapitalizma i komunizma je U lOm" to se komunizam
doivljavao kao ideja se potom izjalovila u realizadji, dok je kapitalizam funkdoni-
raO "spontano": ne Kapitalistii'':ki manifest. U komunizma t;lko moemo
igrali igru nalaenja klivca, Partiju, Staljina, Lenjina. napokon i ",.moga
Marxa. zbog milijuna mrtvih, njihove "lustracije"; u kapitalizmu nema nikoga
kome bi se mogla pripisati k.ivnja ili odgovornost; stvari su se naprosto tako dogodile,
premda kapitali/Am nijt' bio manje destruktivan II pogledu ljudskih i okolinih rtava,
unitavauja kultura itd.
U tekstu koji slijedi 5(', kao tema rasprave, navodi engl. "appearance", k()ja
"pojava", ali i "privid", "pritin" (sli<:no kao i njem. Sduin), pa samje prevodio na
oba ovisno o kontekstu ili naglasku najednu ili drugu konotaciju. (Prev.)
164 V. Ranciert. Lll mfsmtentl', SU'. 144-146,
1721 lm,", ;,,"...., "'OO
drutvu kao artikuliranom drutvenom tijelu) nema I1Icega s
postmodernim prema kojemu stupamo u eru univerzaliziranih
simulakruma u sama zbilja postaje od svoga simuliranog
za iskustvom izgubljenim u poplavi
simulakruma (I'azaberiva kod Virilia), kao i postmoderno Vrloga
novog svijeta univerzaliziranih simulakruma kao znaka da se napokon
rjeavamo bitkom (razaberivo kod
Vattima), promauju razlikovanje izmedu simulakruma i pojave: ono to se
gubi u dananjoj "poasti simulacija" nije pravo, ne-simulirano Stval'no,
nego sama j)ojavfl. lacanovskim terminima: simulakrum je imaginaran
(iluzija), dok je (fikcija); kada se specifi<'na dimen-
zija privida I'aspadati, Imaginarno i Realno post,yu sve
Illanje
Klju<' za dananji univel'Zum simulakruma, u kojemuje Realno sve manje
od svoje imaginarne simulacije, u uzmaku
djelotvornosti". kazano, ta domena pojave
fikcUe) nUe drugo do domena politike u razlici spram drutvenog
tijela subdiviziranog u dUdove. "Privid" utoliko to dio koji nUe
u Drutvenog Tijela (ili je na pro-
liv kojega simbolizira poloaj Krivog, nasuprot ostalim
dijelovima tvrdi da predstavlja univerzalnost egalibeJte: imamo posla s
prividom nasuprot "zbilji" strukturiranoga drutvenog tijela. Stari konzerva-
li\lli moto "o(itiavanja danas poprima novu crtu: on vie ne predstav-
lja "mudrost" prema je bolje odvie ne naruavati pravila drutvene
('likete da bi mogao uslijediti drutveni kaos. da se "odre
pojave" danas prije pl'edstavlja usmjereno k odJianju istinski poli-
li{kog p)'()stOl"a nasupn>t naletu postmodernoga sveobuhvatnog drutvenog
lijela, s I-uegovim mnotvom partikularnih identiteta.
1ii5
Tako takoder valja Hegelov izrUek iz Fenomenowgije: "nados-
Jt'lilno je pojava kao pojava". U sentimentalnom odgovoru djetetu koje ga pita
J...akvo je lice, da, kad god susretne ljudsko lice iz koje-
g,1 blagost i dobrohotnost, ma kome to lice pripadalo, dUete nazire
odbljesak Njegova lica ... Istina te sentimentalne otrcanosti jest ta da je ono
:\adosjetilno (Boje lice) razaberivo kao prolazna pojava, "gri-
.lIasa" nekog zemaljskog lica. Upravo je ta dimenzija "privida" koji transsup-
I li:) To razlikovanje iWll'du simulakruma (koji se preklapa sa Stvarnim) i pojave lako
je razahedvo II seksualnosti, kao razlikovanje izmedu izavodenja:
pornografija "pokazuje sve", "stvarni seks", i upravo iz log razloga proizvodi puki sinnl-
lakrulll seksualnosti, dok se proces zavodenja sastoji II igri pojavd, aluzija i
obeC:allja. te urne evocira neuhvatljivu dOluenll nadosjetiine sllbliInne Stvari.
DRUGI DID, """"'lO "''''''.'1'73
stancijalizira zbilje u neto to, na
ono to nedostaje logici simulakruma: u simulakrumu, koji postaje
od Stvarnog, sve je tu, i nikakva druga, transl:endentna dimenzija uistinu se
ne "pojavljuje" u/kroza nj. Evo nas opet na kantovskoj problematki
uzvienog: u Kantovu znamenitom entuzijazma to ga je u prosvi-
javnosti diljem Europe pobudila Francuska revolucija, revolucionarni
kao znak kmz koji se dimenzija trans-fenomenalne
slobode, slobodnoga drutva, j)ojavila. "Pojava" dakle nije naprosto
fenOI:,ena, r.ego on:h trenutaka" u kojima se druga, noumenaIna
dimenzija "pojavljuje" u ("prosijava hoz") nekom empirijskom/
kontingentnom fenomenu.
Dakle - natrag k Hegelu: "nadosjetiIno je kao pojava" ne
napmsto da ono nadosjetiIno nije pozitivan entitet onkraj pojava, nego inhe-
rentna negativiteta pojavu "pukom pojavom ", to jest to
po sebi nije posve zbiljsko, je osudeno nestati u pmcesu samo-nadilaenja.
To takoder da je ono nadosjetiIno efektivno samo kao
samoodraena, samoodnosna nadosjetiIno stupa u postojanje u vidu
pojave Druge Dimenzije koja prekida normalni poredak pojava
kao fenomena.
To je takoder problem s kiberprostomm i virtualnom (VS):
VS ne "stvarnost", se rastvara u mnotvu svojih simulakruma,
nego, naprotiv, pojavu. Da bi se, dakle, pariralo strahu da kiber-
prostor VS podl"iva stvarnost, nije dovoljno inzistirati na razlikovanju izmedu
stvarnosti i Stvarnog da VS moe stvol"iti stvarnosti", ali ne i
Stvarno); valja takoder uvesti razlikovanje, korelativno onome
izmedu stvarnosti i Stvarnog, unutar samog I'eda pojave - razlikovanje izmedu
fenomenalne stvarnosti i pojava (Druge Dimenzije) unutar nje.
Ukratko, ovdje treba razlikovati dva para opreka koji se nipoto ne smiju
pobrkati u samo jednoj opreci pojave nasuprot stvarnosti: par stvarnosti i nje-
zina simulakruma te par Stvdrnog i pojave. Stvarno je grimasa stvarnosti: re-
cimo, odvratno iskrivljeno lice u kojemu se Stvarno smrtnog bijesa
U tomje smislu Stvarno samo pojava, varavi privid pro-
lazna prisutnost/oc!SUU1ost razaznatljiva u jazovima i diskontinuitetima
fenomenalnog poretka zbilje. Prava je opozkija, dakle, ona izmedu stvarnos-
ti/simulakruma (to se poklapa u VS) i Stvarnog/pojave. Potanje valja
razlikovati razine pojave/privida:
privid ujednostavnom smislu "iluzije", lane/iskrivljene predodbe/slike
stvarnosti (plitkosti tipa "stvdIi nisu onakve kao to -
dakako, ovdje treba uvesti daljnje razlikovanje izmedu privida kao puke
subjektivne iluzije (koja iskl"ivljuje transcendentalno konstimirani
poredak zbilje) i pojave kao transcendentalno konstituiranog poretka
same fenomenalne stvarnosti, kojaje suprotstavljena slVdri po sebi;
u smislu t1kcije, to jest, po hegelovski, pojavu kao ono
bitno: recimo, poredak i naslova sudac" itd.)
kojije "puka - ako ga naruimo, medutim, sama drutvena zbi-
lja se raspada;
pojavu u smislu znakova koji na neto s onu stranu (izravno dos-
tupne fenomenalne stvarnosti), to jest pojavu nadosjetiInog: nadosjetii-
no postoji samo ukoliko se pojavljuje Iwo takvo (kao neodredeni predos-
da "postoji neto onkraj fenomenalne stvarnosti");
napokon (i samo se tu s onim to psihoanaliza naziva "funda-
mentalnom fantazmom", kao i s najradikalnijim fenomenolokim poj-
mom "fenomen?"), pojavu koja ispunjava prazninu usred stvarnosti, to
jest pojavu koja prikriva da se, iza fenomena, nema to pdkl"iti.
Problem s Kantom je u tome to je on sklon brkanju posljednjih dviju razina.
paradoks koji treba prihvatiti jest da se noumenaIne slo-
hode, vrhovnog Dobra, pqjav\juje kao takvo (kao noumenaIno) samo iz
It-nomenalne perspektive subjekta: po sebi, ako mu se previe pri-
hliimo, ono se mijenja u Stvarno ... Heidegger je ovdje bio na
pravom tragu na vremenitosti kao nenadmaivom ho-
I izontll, to jest na samoj kao kategoriji koja ima smisao jedino
IIIIutar vremenitog iskustva subjekta: na posve isti ono
Kant nije bio sasvim s\jestan jest da je I-azlikovanje izmedu (naeg iskustva)
lIoumenalne slobode i vremenite uronjenosti u pojave razlikovanje sadrano
II naem vremenitom iskustvu.
Post-politika
Danas, medutim, imamo posla s drugim oblikom nijekanja onog
, postmodernom jJOstpolitikom, koja sada ne samo da "potiskuje"
ga obuzdati i umiriti potisnutog", nego ga jo mnogo
djelotvornije tako da postmoderni oblici nasilja, sa svo-
jim "iracionalnim" ekscesivnim karakterom, vie nisu puki "povraci potisnu-
log", nego slu<"aj (iz koje se, kao to
lllamo iz Lacana, u Stvarnom. Sukob globalnih ideolokih vizUa
IItjclovljenih u strankama koje se za vlast u post-politici
lladomjeta se suradnjom tehnohata (ekonomista, specijalista
1;1 javno mnijenje ... ) i liberalnih multikulturalista; pmcesom pregovaranja o
lllteresima, postie se kompmmis II vidu vie ili manje konsenzusa.
Post-politika tako naglaava potrebu za naputanjem starih ideolokih pod-
wb i s novim pitanjima, ohoruana nunim znanjem
i slobodnim uzima u obzir konkretne potrebe i zahtjeve
Ijndi.
DR"GI DIO, """,,,,", ... "' .... ,175
Najbolja formula koja izraava paradoks post-politike moda je karakte-
rizacija Novih laburista od strane Tonyja Blaira kao "radikalnog centra": u
stal'im dauima "ideoloke" p()(ljele, oznaka "radikalan" bila je re-
zervirana za kr<ynju ljevicu ili za krajnju desnicu. Centar je po bio
umjeren: prema starim mjerilima, termin "radikalni cemar" jednaka je
besmislica kao "radikalna umjerenost". Ono to Nove laburiste (ili politiku
Billa Clintona u SAD-u) "radikalnima" jest njihovo radikalno naputanje
"starih ideolokih po<ljela", se formulira parafrazom mota Denga
Xiaopinga iz 1960-ih: "Nije vano je li crvena ili bijela, vaj.no je da
hvata mieve": u istom stilu, pristae Novih laburista rado kako lI'eba pri-
dobre ideje bez predrasuda i pl'imjenjivati ih, kakvo god bilo njihovo
(ideoloko) podrijetlo. A koje su to "dobre ideje"? Odgovorje, naravno, ideje
Iwje djeluju. OV(lje nailazimo na jaz to razdvaja pravi od "adminis-
tracije drutvenih pitanja" koja ostaje unutar okvira drutvenopoli-
odnosa: pravi (intervencija) nije naprosto neto to dobro
funkcionira unutar okvira odnosa, nego neto to mijenja sam ohvi?'
hoji odreduje Iwllo stvmi funhcionimju. da su dobre ideje "ideje koje djelu-
ju" unaprijed prihvatiti (globalnu konstelaciju koja
odreduje to cljeltye (ako se, recimo, troi prevelik novac Ila obrazovanje ili
zdravstvenu skrb, to "ne cljeluje", jer naruava mjete pm-
litabilnosti). Isto se moe iZ\'aziti i u terminima poznate definicije politike kao
je politika prije neto upravo suprotno, to
jest umjetnost nemogulega - ona mijenja same parametre onoga to se small'a
u konstelaciji. itiG
Kada se ta dimenzija efektivno onom
(prostoru spmenja u kojemu mogu prosvjedovati zbog
krivde/nepravde koja im se nanosi) biva povratak u
Zbi\jsko u vidu novih oblika msizma; t,\j "postmoderni rasizam" javlja se kao
posljedica ukidanja svodenja drave na
pukog policijskog agenta koji sel-visira (konsenzusom utvnlene) potrebe
trinih sila i humanitarizma: "stranac" se status
nikad pravo ne "regulira" jest nedjeljivi osla tall preobrazbe demokratske poli-
borbe II proceduru i
uredivanja. Umjesto j)()litiiJwg subjekta klase" zahtijeva svoja
univerzalna prava, dobivamo, s jedne sU'ane, mnotvo posebnih drutvenih
166 lJ tom je smislu i Nixollov Kini i iz toga proizala uspostava diplomatskih
ocinosa iWll'd\l SAD-a i Kine bio svojevrstan i'in, utoliko to je doista izmije-
nio parametre onoga to se smatralo (ili "izvedivim") II domeni I1ledlUla-
rodnih odnosa - da. moglo se u(:initi nezamislivo, i normalno razgovarati s
Ileprijateljem.
slojeva ili skupina, svaku sa svojim problemima (nestajanjem potrebe za ma-
nualnim radnicima itd.), i, s druge, imigrante, koje se u sve mjeri
da politizimju svoj usud
je protuargument pritom da je danas desnica ta koja
izvrava akte, smjelo sama pravila onoga to se small'a prih-
\<ltljivim-dopustivim u sferi javnog diskursa: od toga kako su regan izam i
legitimirali debatu o kresanju prava i drutvenih povlas-
tica do postupne legitimizacije "otvorene rasprave" o nacizmu u
historiografiji li la NoIte (je li on zbilja bio tako lo? Nije li
komunizam bio gori, to jest zar se nacizam ne moe razumjeti kao reakcija na
lenjinizam-sta\jinizam?). OvcUe je, medutim, uvesti daljnju distinkcUu:
I.a Lacana, istinski ne samo da retroaktivno mijenja pravila
prostora, on takoder naruava temeljnu (;Illtazmu - a ovelje, u pogledu le kru-
cijalne dimenzije, faizam izrazito ne prolazi kriterij "revolu-
( ija", naprotiv, pseudo-Doga(l;ya, spektakularan mete
llamijenjen prikrivanju da se, na razini (onoj
proizvodnih odnosa), zapravo nila ne mijenja. revoluc\ja je stoga
()dgovor na pitanje: to moramo promijeniti tako da se, II nita ne
promijeni? Ili - kazano u terminima libidinaIne ekonomije ideolokog pros-
lora - daleko od toga da bi naruila/"pmla kroz" fantazmu u
Jt'melju i odrava dmtveno zdanje, ideoloka revolu-
(ija naprosto izvodi na "inherenmu transgresiju" "nor-
malne" buroaske ideoloke situacije (skup implicitnih
ild. "predrasuda" koje efektivno djelovanje pojedinaca u njoj, iako
st' javno ne
Prema jednom od dananjih mi ulazimo u novo srednjmje-
kovno drutvo u ruhu Novog svjetskog poretka - zrnce istine u toj usporedbi
u tome da je Novi svjetski poredak, kao i u srednjovjekovno doba, globa-
Lm, ali i univerzalan, da tei novom glDl)(llnom poretku tl kojemu bi
we hilo na svome odredenom pobornik liberalizma danas trpa
II isti ko prosvjede protiv njihovih prava i
inzistiranje na vjernosti zapadnome kulturnom naslijedu: oboje doivljava kao
iaijenja vrUedne ostatke "ideolokog doba" koji u
(Lll1anjemu post-ideolokom univerzumu. Medutim, ta dva otpora globalizaci-
ji slijede potpuno nespojive logike: desnica inzistira na partihularnom identitetu
l:ljednice (ethnosu ili habitatu) ugroenom naletom globalizacije, dokje prema
ljevici ugroena dimenzija politizacije, artikuliranja univenainih
lahtjeva unutar prostora poretka).
IIi7 V. Ranciere, lJl mf!ii'tllnlll', str. 162.
DRU6i DIO, ""mn ""''''''''''1'77
Ovelje valja suprotstaviti globalizaciju i univerzalizaciju: globalizacija (ne
samo u smislu globalnoga kapitalizma, uspostave globalnoga s'ljetskog trita,
nego i u smislu kao globalne referentne za
ljudska prava, se legitimira naruavanje dravnog suvereniteta, od
trinih restrikcija do izravnih vojnih intervencija, u dijelovima svijeta gdje se
kre globalna ljudska prava) upravo je naziv za
logiku progresivno dimenziju univerzalnosti to se javlja u
pravoj politizaciji. Paradoks je da nema istinskog Univerzalnog bez procesa
sporenja, "dijela ne-dijela", izglobljenog entiteta koji se predstav-
kao nadomjestak za Univerzalno.
Ranciereov pojam post-politike valja povezati s pojmom prekomjerne,
ne-funkcionalne okrutnosti kao suvr'emenog ivota, to ga je iznio
Balibar:
liill
okrutnosti seu od
i/ili ,-:jerskih pokolja do "besmislenih" provala nasilja adolescenata i
u naim megalopolisima, nasilja smo u iskuenju nazvati ldr
Zlom, nasilja koje nije zasnovano na ltlililarnim ili ideolokim razlozima. Sve
te o strancima nam kradu posao, ili o prijetnji koju oni predstavlja-
ju naim zapadnim vrijednostima, ne trebaju nas zavarati: pri pomnijem ispi-
tivanju ubrzo postaje jasno da la prua povrnu sekundarnu
racionalizaciju. Odgovor koji dobivamo od skinheadajest GU da se on
dobro kad izmlati stranca, da ga njegovo prisustvo uzneminue ... Ovdje
doista ld-Zlo, to jest Zlo strukLUrirano i mOlivirano muelementarni-
jom neravIloteom odnosa izmedu Ega i jouissance, izmedu uitka
i stranog tijela joui5.mnce u samom njegovu srcu. ld-Zlo tako uprizoruje muele-
mentarniji "kratki spor u subjektovu odnosu spram iskonski
objekta-uzroka njegove elje: ono to nas "smeta" kod "drugog" (idova,
Japanca, Afrikanca, ... ) jest to to se kako on uiva povlateni
odnos spram objekGl- drugi ili posjeduje objekt-blago, otevi ga od nas (a to
je razlog zato ga mi nemamo), ili tvoI"i prijetnju naem posjedovanju objek-
ta.
I
()9
Ovelje valja iznova sugerirati hegelovski sud" koji afirmira
spekulativni identitet tih "beskorisnih" i "prekomjernih" provala nasilja, koje
ne razotkrivaju drugo do i golu ("ne-sublimiranu") mr.lnju spram
Drugosti, te univerzuma tolerancUe
spram razlike, u nitko nije Dakako, I.ermin "ne-sublimiran"
netom sam upotrijebio u smislu u ovom predstav-
lja sutu opreku njegovu su'ogom - ukratko, ono
168 V. Balibar. violence: idi'aliti' ct <Tuaut"". u: La (Tajnlt' dt's ma.urs.
16t) Za daljnji razvoj tog motiv-t, v. 3. poglavlje lt: Slavoj i;,ck, Thr Ml'lmlfHfS of Enjo)'mrnl.
London: Verso 1995.
,tO se oCItuje u fokusiranju nae mn:nJe na nekog predstavnika (slubeno
IOleriranog) Drugog upravo je mehanizam sublimacije u najelementarn!jem
"idu: sveobuhvatna narav Konkretne Univerzalnosti koja
objaluava svakoga na razini uklju6vanja, ta
\'izUa-i-praksa 'Jedinstva u razlici" ("svi jednaki, svi ostavlja
()tvorenom, kao jedini da se obiljei Razlika, proto-sublimacijsku gestu
'Izdizanja kontingentnog Drugog (rase. spola. religije ... ) u "apsolutnu
l )rugost" Stvari, prijetnje naem identitetu - te StvaIi koja
't' mora ponititi da bismo mi prei'ljeli. U tome uistinu hegelovski
paradoks: nadoIazak istinski racionalne "konkretne - uki-
I bnja antagonizama, "zreli" univerzum usuglaen e koegzistencije
,kupina podudara se sa svojom radikalnom oprekom, s posve kontingen-
Illim provalama nasilja.
Hegelovo je temeljno pravilo da se "objektivni" eksces (izravna vladavina
.,pstraktne zakon bez ikakva obzira
'pram subjekta u njezinu mreu) uvijek nadopunjuje "sub-
j(ktivnim" ekscesom (nepravilnim, proizvoljnim hirovima). Sjajnu ilustraciju te
Illeduovisnosti prua Balibar,'70 koji razliktue dva ali komplementarna
Illodusa ekscesivnog nasilja: "ultr'a-objektivno" ("str'ukturno") nasilje je
inherentno u drutvenim mjetima globalnoga kapitalizma ("automatsko"
,I\'aranje i izlinih pojedinaca, od do nezaposlenih), i
"lIltra-subjektivno" nasilje i/ili religijskih
"fundamentalizama". To "prekon-uerno" i "bezrazlono" nasilje
vlastiti modus onaj refleksije - da se vra-
limo naem primjeru ld-Zla, skinheada koji strance: kad ga pritisnu
da iznese razloge za svoje nasilje, i ako je sposoban za minimalnu teoretsku
I dleksiju, on ocljednom govoI"iti poput socijalnih radnika, sociologa i
,ocijalnih psihologa, smanjenu drutvenu pokretljivost, nesi-
raspadanje autoriteGl, manjak ljubavi u ranom
djetinjstvu ... Ukratko, iznijet vie ili manje precizan psihosocioloki prikaz
\\'ojih djela, tako drag liberalima ude "razumjeti" nasilnu
llllade kao rtve drutvenih i obiteljskih mjeta.
Ovdje se uohi<'ajena formula ''kritike ideologi-
jI'" od Pl;tona nadalje to jer ne zmuu IO - to jest spozn,uaje po
sebi kada subjekt grijei promisli o onome to vie to
nasilni skinhead "vrlo dobro zna to ali ipak to
l ,O V. Balibar, i.a eminlr dRs ",msrs. str. 42-3.
l, I Za podrobniji prikaz toga reflektiranog stava, v. 3. poglavlje tt: iek, The
lndivi,ibu' Remainder.
DRUGI DIO: RASCIJEPlJENA UNIVERlAlHOSI 1 79
<ljelotvorno znanje ugradeno u zbiljsku drutvenu praksu subjekta
dezintegrira se, s jedne strane, u prekomjernom "iracionalnom" nasilju bez
temelja i, s druge, u izvanjsko j refleksiji koja
subjektove ostavU a netaknutima. II liku toga reflekti-
skinheada koji, s osmijehom, korijene svoga
besmisleno nasilnog ponaanja zbunjenom novinaru, tolerantni
multikulturalist "razumjeti" oblike ekscesnog nasilja dobiva svoju
vlastitu poruku u izokrenutom, pravom obliku - ukratko, kao to bi kazao
Lacan, na toj je komunikac\ja izmedu njega i njegova
netoleranlnog skinheada, skroz uspjena.
Razlikovanje izmedu toga prekomjernog "disfunkcionalnog" nasilja i
opscenog nasiUa koje slui kao implicitna potpora standardnome ideolokom
poimanju ovcUe je pr'esudno (kada "prava "nisu uistinu uni-
ver'zalna", nego su "u stvari prava bijelih mukih posjednika", svaki da
se zanemari implicitni skup nepisanih pravila zapravo
univerzalnost prava nailazi na provale nasilja). Nigdje kontrast
n\je nego u Afroamel'ikanaca: iako su bili formalno ovlateni da
su<Ueluju u ivom pukom da su bili gradani,
stari demokratski rasizam je zbiUsko sucljelo-
vanje preutno njihovo (verbalnim i prijetnja-
ma itd.). Primjereni odgovor na to bioje veliki pokret
za gradanska prava povezan s imenom Martina Luthera Kinga: on je ukinuo
implicitnu sramotnu dopunu je ozakonjivala zbiljsko
Crnaca iz formalne jednakosti - dakako, takvoj je gesti bilo lako dobiti
potporu bijeloga liberalnog establimenl<'l. vie klase, pro-
tivnike kao tupave iz niih klasa. Danas se, medutim,
promijenilo samo poprite borbe: liberalni establiment ne
samo da u cijelosti priznaje jaz izmedu puko formalne jednakosti i njenog
ne samo da pr'iznaje logiku "lane" ideo-
loke univerzalnosti; on se zapravo bori protiv nje, primjenjuju6 na nju
silnu zakonsko-psiholoko-socioloku mreu mjera, od identificiranja speci-
problema svake skupine i podskupine (ne samo homoseksualaca nego
i lezbUki, lezbijskih afroameritkih neza-
poslenih lezbijskih majki...) do predlaganja niza mjera ("afirmativne akcije"
itd.) za ispravljanje nepravdi.
Ono to takva tolerantna procedura jest gesta istinske politizaci-
je: premda se nezaposlene lezbijske majke adekvatno
do njihovih obiljeja, zainteresirani subjekt ipak
na neki da illla "krivog" i u samom
torne nastojanju da se pravda prema njegovu usudu - on
je lien "metafori<'kog" uzdizarua svoje "krivde" u
nadomjestak za univerzalnu "krivdu". Jedini da se artikulira ta uni-
180rm
KAJ(UIVI SUBJElIT
wrzalnost daja, pravo nisam naprosto taj poje-
dinac izloen nizu nepravdi - se, dakle, u prividnoj
opreci, u posve "iracionalnoj" prekomjernoj provali Sl<'l.ro hegelovsko
pravilo ov<lje se ponovno univerzalnost moe postati ono to jest,
"postaviti" se "kao takva", samo pod vidom svoje sute suprotnosti, onoga to
,(' moe nadati jedino kao ekscesivan "i!'acionalni" hir: Ti nasilni passages ti
rili'!!! sl.jed(}('e o nekom temeljnom antagonizmu se vie ne moe formuli-
rali-simbolizirati u pravim terminima. Jedini suprolstav!janja
I i III ekscesnim "iracionalnim" provalama se II tome da se pristupi pita-
nju o onome to ipak u
logici, i da se ta dimenzija aktualizira u nekom
novom modusu politi('ke subjektivizacije.
Prisjetimo se standanlnog primjera narodnog pros\jeda (masovne
demonstracije, trajka, usmjerenog na neku to jest
na neki odreden zahgev ("llkinite novi porez! Pravda za
latvorenike! Pr'estanite iskoritavati taj prirodni resurs!" ... ) - situacija postaje
politizirana kada odredeni zahgev funkcionirati kao
';tj,imanje globalne opozicije protiv Njih, onih na vlasti, tako da se u pros\:je-
cili zapravo vie ne radi samo o tom zahgevu, nego o dimenziji
koja odzvanja u tome panikularnom zahgevu (iz tog se razloga pros,:jednici
,('sto nekako prevarenima kad oni na vlasti kojima je prosl.jed bio
jednostavno prihvate ruihov zahtjev- kao da su ih na t,!j nekako
IllIstrirali, ih istinskog cilja njihova prosl.jeda upravo
njihova Post-politika tei upravo tu univerza-
li'-<lciju partikularnih zahgeva: post-politika mobilizira golem aparat
socUalnih radnika itd., ne bi li svela zahgev (prigovor)
,,<iredene skupine samo na zahgev, s njegovim partikularnim
lit to to zatvaranje dovodi do "iracionalnih" pmvala nasi-
Ij;l kao jedinog da se izrazi dimenzUa s onu stranu partikularnosti.
Ova se argumentac\ja ne smUe pobrkati s tezom iznose brojni kon-
I('rvativni a prema kojoj provale nasilja povratak
II naoj zapadnoj civilizac\ji. Egzemplarnaje
I "iLOm argumentacija Marija Vargasa Llose da "huligan nije barbarin: on je
i/\'anredan i sU'aan pmizvod civilizacije".172 Llosa polazi od zapaanja da
I nasilni nogometni nije lumpenproleter', nego rad-
lIik iz klase, to jest ugelovljenje blagih, dobrih manira i uUudenog mi-
losrda njegovi nasilni ispadi su "povratak ponovna afirmacija
17'2 Y.: Mario Vargas I.Iosa, "Hooligans. the product of a high civilisation", The bU/limuienl,
27. lipnja 1998, The Weekend Rniew, str. 5.
estoke orgije koja je u naim, civiliziranim liberalnim drutvima sve vie pro-
hibirana. Varavim pozivanjem na Freuda, Llosa mistificira i naturalizira aktu-
alne provale nasilja: kao da postoji fiksirana, nesvodiva sklonost prema nasil-
nim provalama u ljudskoj naravi, i kada svete orgije kao njezin legitimni izraz
vie nisu doputene, ta sklonost mora drugi da se izrazi ... U jasnom
kontrastu spram takve argumentacije, moja je teza mnogo otrija: etni<'ko
nasilje skinheada nije "povratak u libe-
ralne tolerancije, nego je njome izravno gene7irano tc tvori
njeno prikriveno pravo lice.
Posto;i li progresivni eurocentrizam?
Taj nam pojmovni okvir da na nov prislIIpimo
ropskom socijalizmu. Prijelaz s aktualno socUalizma na aktualno
kapitalizam u Europi donio je niz obr'ata sub-
limnoga demokratskog entuzijazma u smijeno.
gomile koje su se okupljale oko protestantskih crkava i prkosile
teroru Stasija odjednom su se prometnule u vulgarne konzumente banana i
jeftine pornografije; civilizirani mobilizirani pozivom Havela i drugih
kulturnih ikona odjednom su se pretvorili ujeftine varalice zapadnih turista ...
je bilo uz;uamno: Zapad, koji je ispr'va idolizirao disident-
ski pokret kao ponovno vlastite iscrpljene demokracije,
odbacuje sadanje reime kao mjeavinu korumpirane eks-
oligarhUe i/ili i \jer'skih fundamentalista se i
liberale kao nedovoljno korektne": g<lje im je
svijest? ite!.); Istok, koji je isprva idolizirao Zapad kao primjer
bogate demokracUe koji valja sl\jediti, zatekao se u vrtlogu nesmiljene komer-
cijalizacije i ekonomske kolonizacije. Je li, dakle, sve to bilo vrijedno truda?
Junak Malteiihog soholn Dashiella Hammetta, privatni detektiv Sam Spade
kazuje pri<'u o tome kako je un;umljen da pronade koji je o(ljednom
napustio posao i obitelj te nestao. Spade mu ne uspUeva u trag, ali neko-
liko godina kasnije !.Og u baru u drugom gradu. Pod
lanim imenom, vodi ivot upadljivo onome od kojega je pobje-
gao dosadan posao, nova ena i (ljeca) - toj
medutim, u\jeren je da novi nUe bio zaludu, da je vrUedilo
spone i nov ivot... Moda isto vrijedi i za prijelaz s aktualno posto-
socijalizma na akutno kapitalizam u
zemljama: izne\jerenim oduevljenim
ma, neto se jest dogodilo izmedu, II samome prUelazu, i u tom bismo
Dogadaju koji se zbio izmedu, tome posr'edniku", II tom
trenutku demokratskog entuzijazma, trebali locirati dimenziju zatam-
njenu kasnijom renormalizac\jOln.
1821"'"' ,,'" i""," .,'"
Jasno je da su gomile u DDR-u, Poljskoj i republici
"htjele neto dr'ugo", utopijski objekt Punine mnotvom
imena ("solidarnost", "ljudska prava" itd.), a ne ono to su zapravo dobile.
Dvije su reakcUe na tajjaz izmedu i zbilje; najbolji je
da se u njih pronikne poznata opreka izmedu lude i lupea. Luda je glupan,
dvorski lakrdija kojemu je doputeno govoriti istinu upravo zato to je "izved-
bena njegova govora ukinuta; lupeje
cinik koji otvoreno kazuje istinu, pokvarenjak koji otvoreno o
svome pokvarenjatvu pokuava u trapi ti kao podlac priznaje
potrebu za nezakonitim radi oddanja drutvene stabilnosti. Nakon
pada socijalizma, lupe je neokonzer'vativni pobornik slobodnog uiita, koji
okrutno odbacuje svaki oblik drutvene solidarnosti kao kontraproduktivni
sentimenl<llizam, dokje I\lda "radikalni" drutveni
koji, m postupcima namijenjenima "podrivanju"
poretka, zapravo slui kao njegova nadopuna. S obzirom na Europu,
lupe odbactye projekt pUl<I" Neues Foruma u bivem DDR-u kao bez-
!ladno zastaljeli utopizam, i nuka nas da prihvatimo okrutnu realnost triita,
dok luda inzistira na tome da je slom socijalizma zapravo otvorio put,
kojaje ostala neiskoritena rekolonizac\jom Istoka.
To okrutno obnanje uzvienog u smijeno temeljilo se, dakako, na
<'injenici da je u drutvenih pokreta
(od Solidarnosti do Neues riJ11l1na) tijekom posljednjih godina
skog socijalizma na (ljelu bio dvostruki nesporazum. S jedne strane, bilo je
nomenklature da te dogadaje prenese u svoj
okvir, izmedu "potenih s kojima se
!ll()glo raspravljati u mirnom, racionalnom, depolitiziranom ozra<'ju, i gomile
provokatora su sluili stranim interesima. m Nije dakle
posrijedi bila samo borba za vie i bolje u\jete nego i - prije svega - za
lO da radnici budu priznati kao legitimni partneri u pregovaranju s pred-
slavnicima reima - u trenutku kadaje vlast lO bila prisiljena prihvatiti, bitka
jt" na neki bila dobivena.
174
Kada su ti pokreti eksplodirali u irok
I TI Taje logika dovedena do apsurdne krajnosti u bivojjugoslaviji, u kojoj je sam pojam
trajka bio nezamisliv da su, prema ideologiji, radnici u
samoupravljanju vladali svojim tvrtkama - protiv kog bi onda mogli trajkati?
171 Ovdje je zanimljivo kako je, u toj borbi unutar socijalizma u raspadanju, sam termin
"s(Kijalizam" funkcionirao na obrnut partija (koja je predstavljala
policijsku logiku) "politizirala .. je situaciju o "proturevolucionarnim .. tenjama
itd.), dokje oporbeni pokret inzistirao na svo nl{' temeljno gracIansko-
on je tek predstavljao 'Jednostavne vrijednosti" dostojanstva, slobode
itd. - ne to je njegov glavni bio pojam solidarnosti.
masovni fenomen, njihove su zahtjeve za slobodom i demokracUom (i soli-
i...) takoder krivo zapadni komentatori, koji su u njima vid-
jeli potvrdu da i narod na Istoku eli ono to narod na Zapadu ima: oni
su te automatski preveli u liberalno-demokratski pojam
slobode igI'a uz globalno trino gospo-
darstvo) .
do stupnja karikature bio je lik Dana Rathera,
novinskog iz\jestitelja, na Trgu Tiananmen 1989., koji je stajao pred kopi-
jom Kipa slobode i tvrdio da t,1j kip govori sve to studenti-prosvjednici
zahtUev,lju (rUe[ju, ako zagl'ebere ispod ute koe Kineza,
Amerikanca). Ono to je taj kip zapravo predstavljao utopijska
k<tia nije imala nikakve veze sa stvarnim SAD-om je isto bilo i s
prvobitnim doseljenicima u Ameriku, kojima je pogled na kip predstavljao
utopijsku koja uskoro biti satrta). PercepcUa medUa
pnlila je tako jo jedan primjer pre-upisivanja eksplozUe onoga to, kao to
smo vi(ljeli, Etienne Balibar naziva (bezuvjetni zahtjev za slo-
koji odbacuje svaki pozitivni poredak) unutaI' granica
danog poretka.
.Jesmo li, dakle, osudeni na alternativu izbora izmedu lupea
i lude, ili postoji neki tertium datm? Moda se obrisi toga tertium datuT mogu
razablati pozivanjem na temeljno europsko naslUede. Kada se kae "europsko
naslUede", svaki IUevi intelektualac kqji dri do sebe ima istu reakcUu kakvuje
.Joseph Goebbels imao na kulturu kao takvu: posee za pitoljem i
ispaljivati optube na kulturnog
imperijalizma ... .Je li medutim, zamisliti usvajanje
europske tladic\je? Da, ako slijedimo Rancierea i kao jezgru te tradi-
cUe identificitamo jedinstvenu gestu demokIatske subjektivizacUe:
upravo je ta politizacija nanovo silovito iskrsnula u raspadu
soc\jalizma. Iz vlastite prolosti se kako sam, nakon to je
.Jugoslavenska annUa II SlovenUi 1988. uhitila i izvela pred sud no-
vinara, sudjelovao II "Odboru za zatitu Uudskih prava optuenih".
Slubeni je cilj Odbora bio naprosto poten tretman
optuenih; medutim, Odbor se pretvorio u glavnu oporbenu snagu,
u slovensku inaClcu Gradanskog foruma ili
Neues FOTuma, u tUelo koje je koordiniralo demokratsku
opoziciju, de facto predstavnika civilnoga drutva.
Program OdbOI'a sastojao se od t()('ke; prve tri izravno su se
odnosile na optuene, dok je "davo u detalju", dakako, bila koja
je govorila da Odbor eli razjasniti (jelokupnu pozadinu
optuenih i tako pridonUeti stvaranju okolnosti u kojima takva vie
biti - to je bio ifl'iran da se kae kako elimo ukidanje
reima. Na zahtjev "Pravda za optuenih!"
je funkcionirati kao sazImanje zahtjeva za globalnim
ruenjem reima. Iz tog su nas I'azloga, u gotovo svakodnevnim
pregovorima s Odbmom, slubenici part\je uv\jek optuivali za
"skriveni program", da oslobadanje optuenih nUe na pravi
cilj - da "iskoritavamo i manipuliramo i sudenjem radi drugih,
dijeva". Ukratko, komunisti su htjeli igrati "racionalnu"
depolitiziranu igru: su liiti slogan "Pravda za optuenih!" nje-
gove eksplozivne konotacUe i svesti ga na rIjegovo doslovno
koje se odnosilo samo na minorno zakonsko pitanje; su tvrdili da se
Illi, Odbor, ponaamo "nedemokratski" i manipuliramo sudbinom optuenih
se globalnim pritiskom i strategijama unIjesto da se
na konkretni problem I1.iihove situacUe.
To je prava politika: trenutak u kojemu pojedini zahtjev nUe jednos-
tavno dio usuglaavanja interesa nego ciUa na neto vie, te
funkcionirati kao saimanje globalnog restrukturiranja
drutvenog prostm'a. Postoji jasan konu'ast izmedu te subjektivizacUe i
dananjeg postmoderne "politike identit.eta" je cilj suprot-
lloSt, to jest upravo afirmacUa konkretnog identiteta, mjesta unutar
drutvene strukture. Postmoderna identitetna politika pojedinih (etni('kih,
'ipolnih itd.) ivotnih stilova savreno se uklapa u depolitiziI'ani pojam
drutva, u kojemu se svaka pojedina skupina irna svoj speci-
fitni status (rtve) priznat kroz afirmativno (ljelovanje ili druge mjere nami-
jenjene drutvene pravde. (injenica da ta vrsta pravde odmjerene
prema viktimiziranim manjinama zamren policijski aparat (za iden-
tificiranje skupine, za kanjav;u1.ie onih koji kre njihova prava -
kako zakonski detiniI'ati spolno zlostavljanje ili rasnu povredu?, i tako redom
-l.apruanje povlatenog tretmana koji bi trebao nadoknaditi krivdu kojuje
ta skupina pretrpjela) duboko je znakovita: ono to se kao
"postmoderna politika" (bavUenje panikularnim pitanjima se ljeenje
mora dogovodti unutar 'hlCionalnoga" globalnog poretka koji svojim
<Iinim sastavnicama dodjeljuje mjesto) otuda je zapravo knlj prave
politike.
Dok se, dakle, svi izgleda slau da je dananji liberalno-
globalni kapitalisti('ki reim - reim (Nietzscheovim
PosUednjeg pitanje gdje da traimo Dogadaj ost;lje
otvoreno. je rjeenje: ukoliko suvremeni postmoderni drutveni
livot doivUavamo kao "ne-supstancijalan ", pravi odgovor je mnotvo
strastvenih, nasilnih povrataka "korijenima", oblicima
i/ili rclig\jske "supsranc\je". to je "supstancUa" u drutvenom iskustvu?
Siloviti emocionalni u'enutak "prepoznavanja", kada se postane s\jestan svojih
"kor\jena", svoje "istinske pripadnosti", trenutak naspram kqjega je liberalna
promiljena distanca krajnje ()(Uednom, u svijetu,
DRU. 010, "'ru ..... " ..... '" 1'85
se nade u stisku neke vrsti apsolutne za "domom", i sve drugo, svaki-
danje brige, postane nevano ... m
Ovdje, medutim, vaUa u cijelosti usvojiti Badiouovu misao da su ti
"poVl'aci Supstanciji" sami po sebi usuprot globalnom maru
Kapitala: oni su njegova inherentna dopuna, granica/mjet njegova funkcioni-
ranja da je - kao to je pIije vie godina istaknuo Deleuze - kapita-
"deteritorijalizacija" uvijek nanovo "reteri-
torijalizacijama". Preciznije inherentan rascjep u
samih identiteta uzrokovan naletom globalizacije:
s jedne strane, takozvani "fundamentalizmi", je temeljna formula ona
Identiteta vlastite skupine, i koji impliciraju praksu
Drugog (Drugih): Francuska Francuzima (protivalirskih useljenika),
Amerika Amerikancima (protiv hispanske Slovenija Slovencima
(protiv prekomjernog prisustva 'Junjaka", imigranata iz bivih jugoslaven-
skih republika);17Ii s druge strane, tu je postmoderna
"politika identiteta", koja tei tolerantnoj koegzistenciji vazda se
"hibridnih" skupina ivotnih stilova, podijeljenih u beskrajne podskupine
(hispanske ene, crni homoseksualci, bijelci oboU eli od side, Iezb\jske
majke ... ).
To stalno skupina i podskupina u njihovim hibridnim i
fluidnim, promjenjivim identitetima, od kojih svaka ustraje na pn\vu da afir-
mira ivota i/ili kulturu, ta neprestana diversifikacija,
je i misliva samo na pozadini globalizacije; II pitanju je
sam na<'in na koji globalizacija na na za i
druge oblike pripadanja jedina spona koja povezuje te mnogobroj-
ne skupine jest spona samoga Kapitala, koji je uvijek spreman udovoUiti speci-
zahtjevima svake skupine i podskupine (homoseksualni turizam, his-
panska glazba ... ). POVl'h toga, opreka izmedu fundamentalizma i postmo-
175 Druk<'ije kazallo, supstancija je naziv za inn-tni otfJOr lanosti; kada llam, primjerice,
racionalni subjektivni uvid kae da je neko (,ogreno, da na naoj klivoj
percepcUi. tla naim predrasudama", cl lO ipak .neolr
janjivo ustraje, imamo posla sa supstandjom. Dakko od loga da hl ozn,Kavala istinu,
SllpSlanCUa je inertno USlrajaVtltUc lai.nc Iz tog razloga jungovski arhetipovi


na dimcllzijn supstancije": oni dimenziju inertnih
formacija koje se uvUek iznova premda smo ih teoretski oda"11o odbacili.
176 KOIl1('n;ar Abrahama Lincolna o spirilllalizll1l1 ("'Za one se takV<" stvari S\id'till,
rekao hih da bi im st" takvo to ba i svi(ljeio ") savreno izraava taj tautoloki karakt("r
i s tog razloga fllnkclonirajo ako ga sc upotrije-
bi za karakt{'ri1..,acijn nacionalista, dotim JU' funkcionira ako ga s(" primijeni na
radikalne demokratt"; za detllOkrat."i.ki angaJ.lllan JU' moe st"
"Za one kojima se takve stvari svidaju, takvo to ha im se i svi<ljdo_"
1861 s, ,,", I"" \WU" "''''
derne politike identiteta u je lana te zastire dubUu
solidarnost (ili, po hegelovski, spekulativni identitet): multikulturalistu moe
i identitet biti ali samo
ukoliko je to identitet pretpostavljeno Drugog (u SAD-u, recimo,
plemenski identitet urodenika); skupina moe
\I svome dmtvenom funkcioniranju lako usvojiti postmoderne strategije poli-
tike identiteta, se kao jedna od ugroenih manjina
Ilaprosto tei odrati svoj ivota i kulturni identitet. Linija
razdvajanja izmedu politike identiteta i fundamentalizma
utoliko je formalna; ovisi samo o perspektivi iz koje pro-
gleda pokret za odranje identiteta skupine.
Pod tim mjetima, u vidu "povratka korijenima" moe biti samo
privid koji se savreno uklapa u kruno kretanje ili - u najgorem
- vodi katastrofi poput nacizma. Znak dananje
konstelacije jest da te vrste pseudo-Dogadaja tvore jedine pojave
Dogadaja za koje se da iskrsavaju (danas jedino populizam
strast borbe, otvorenog priznavanja da
Sl', upravo utoliko ukoliko se tvrdi da se govori s univerzalnog stajalita, ne tei
IIgoditi svima, nego da postoji spremnost za uvodenje podjele na "Nas" protiv
"Njih"). se kako, mrnji iz dna due prema
u SAD-u, Le Penu u Francuskoj ili Haidem u Austriji, i
Ijevi(:ari stanovito olakanje pri njihovom - napokon,
Ilsred vladavine administracije javnih pitanja, eto
llekoga tko oivUava pravu sU'ast podjele i konfi'ontacije, predano
\-jerovanje u sporove, makar u alosno odbojnom obliku ... Na taj
SlilO sve dublje zatvoreni u klaustrofobi('nom prostoru u kojemu
11loemo samo oscilirati izmedu ne-dogadaja glatkog toka Iiberalno-
d(,mokratskog globalnog Novoga S\jetskog Poretka i funda-
Dogadaja (uspona lokalnih proto-faizam a itd.), koji privre-
IIIeno uzburkav,\ju mirnu pOVl'inu oceana - ne to je, u
I im okolnostima, Heidegger zamijenio pseudo-Dogadaj revolucije
," samim Danas se, vie nego ikada, mora inzistirati na tome da
I" jedini put otvoren za pojavu Dogadaja onaj prekidanja kmga
(ponovnom) afirmacijom dimenzije
Illiverzalnosti usuprot globalizac\ji. Badiou ovdje za-
lIimljivu paralelu izmedu naeg doba globalne dominac\je i pozno-
Rimskog carstva, takoder globalne drave u kojoj su
IIIIlogobrojne skupine cvale, (ne kapitalom, nego) ne-sup-
sl.lllc\jalnom sponom rimskoga zakonskog poretka - i stogaje ono to danas
II ('bamo gesta koja bi uzdrmala globalizaciju sa stajalita uni-
\cn:alne Istine, ba kao to je pavlinsko uzdrmalo rimsko globalno
, .Irstvo.
DRUGI DIO, ",""". "'"""'"' 1187
Stoga bi obnovljena ljevica trebala teiti punom paradoksalne
Kierkegaardove tvrdnje daje, s obzirom na napetost izmedu tradicije i moder-
niteta, na strani moderniteta. U postavci da se \jera
moe javiti samo kada se napusti poganski humanizam,
Kierkegaard posvemanje obrtanje odnosa Unutarnjeg i
Vanjskog (unutarnje \jere i religijske institucije). U su'astvenoj i
polemici protiv (crkvenoga) on ne odbacttie naprosto
pokornost izvanjskoj institucionaliziranoj u ime istinske unutarnje
'jel'e: Kierkegaard je itekako s\jestan da su ta dva aspekta (obredi izvanjske
institucije i istinsko unutarnje mjerenje) strogo meduovisna, da tvore dvije
strane "modernoga doba" u kojemu se beivotni izvanjski ritual dopunjttie s
praznim sentimentalizmom liberalne religije unutarnjeg mjerenja ("dogme
nisu vane, vaan je unutarnji \jerski Kierkegaardova je
poanta daje istinska religija istodobno vie "unutarnja" apso-
lutne \jere koji se ne moe u univerzalni medij jezika) i izvanj-
ska (kad uistinu \jerujem, ja da izvor moje vjere nije u meni; da,
na neki neobjanjiv ona dolazi izvana, od Boga samog - II Svojoj mi se
milosti Bog obratio, nisam ja taj koji se uzdigao k Njemu).
Drugim vie ne nastanjttiemo aristotelovski univerzum II
mu se (ontoloki) nii elementi spontano i tee k svojoj Svrsi, nepokret-
nom Dobru: u je Bog sam taj koji se koji Sebe
u vremenitom/smrtnom Kada Kierkegaard odreduje \jeru kao
unutarnjost koju \jernik nije kadar simbolizirati!socijalizirati, dijeliti je s
drugima (Abraham je apsolutno sam naspram strane BOlje zapovijedi da
ubije svoga sina Izaka; nije kadar podijeliti svoju bol s drugima); to
daje ono to je u \jeri apsolutno unutarnje, to se odupire intersub-
jektivnome posredovanju, sama radikalna izvanjslwst religijskog
Zova: Abraham ne moe strani Boji nalog s drugima upravo uto-
liko to taj nalog ni na koji ne izraava njegovu "unutarnju nal'av", nego
se doivljava kao I'adikalno nametanje napada subjekt
izvana i koje subjekt nikad ne moe internalizirati, prihvatiti kao "svoje", ra-
zabrati u njemu bilo kakvo bi podijelio s drugima. Poanta je,
dakle, u tome da subjekt ne moe eksternalizirati Boji nalog uj)mvo zato to ga
ne moe internalizirali. Sada moemo vi(ljeti kako Kierkegaard "prevladava"
opoziciju "modernog doba" izmedu beivotnog rituala i
sentimentalnog ne pseudo-hegelovskom sintezom,
kojom bismo nanovo uspostavili drutveni ivot u kojemu bi
"izvanjski" drutveni rituali bili iznova proeti unutarnjim
u\jerenjem - to jest u subjekti u potpunosti sudjeh.tiu u organskome
drutvenom ivotu (vizija mladoga Hegela o prije rascjepa na
i "objektivno"), nego paradoksa \jere
u kojoj se radikalna izvanjskost poklapa s .
Moda bi se ovdje trebalo vratiti poznatoj OpOZIC!jl
izmedu sokratovskog i ponavljanja. Sokratovsko je filo-
zofijsko ono Istina obitava duboko u meni, i da bihje
otkrio moram se samo zagledati duboko u svoju duu, "spoznati sebe".
Istina, nasuprot tome, istina Objave, kojaje suta suprotnost pris-
Istina nije inherentna, nije (ponovno) onoga to je u meni,
nego neto to mi je nasilno nametnuto izvana kroz sus-
ret koji uzdrmava same temelje moga (Stogaje redetinicija od
strane newageovskih gnostika, u vidu putovanja Due u unutarnjem
samootkrivanju i duboko te je treba nesmiljeno odbaci-
ti.) A Lacan, kao i Badiou, optira za gledite:
nasuprot varavim prvim psihoanaliti('ki tretman II osnovi nije pllt
povratka potisnutoj istini, izvodenja na vicljelo;
njegov trenutak, "prolazak kroz fantazmu", prije subjektovo
ponovno rodenje, njegovu (re-)kreaciju ex nihiZo, skok kroz "nultu
nagona smrti prema potpuno novoj konfiguraciji njegova

rri univerzali;e
I'e llll'tvouzice kako je struktura Univerzalnog mnogo sloenija nego
se Balibar
177
je razradio tri razine univerzalnosti koje donekle slijede
lacanovsku trijadu Realnog, Imaginarnog i "realnu" univerzal-
!lost globalizac\je, s dopunskim procesom "unutarnjih (razmjeri
\I sudbina sviju nas danas ovisi o zamrenoj mrei globalnih trinih
odnosa); univerzalnost fikcije koja regulira ideoloku hegemoniju (Crkva ili
drava kao univerzalne "imaginarne koje subjektu da
lauzme distancu spram uronjenosti u neposrednu drutvenu skupinu-
,pol, profesiju, religiju ... - i postavi se kao slobodan subjekt); univerzalnost
Ideala, oprimjerena revolucionarnim zahgevom za egalibm1e, koja ostaje bezu-
\jctan viak to pel'manenulU pobunu protiv poretka te se
'loga nikad ne moe "pripitomiti", u poredak.
Poanta je, naravno, u tome da granica izmedu tih triju univerzalija nikad
!lije stabilna i ideje i jednakosti moe posluiti kao hegemonij-
,ka ideja koja nam da se identificiramo sa svojom odredenorn
drutvenom ulogom (ja sam siromaan obrtnik, ali upravo kao takav sud jelu-
Will u ivotu svoje nacije-drave kao jednak i slobodan gradanin ... ) , ili kao
lIt'svodivo prekomjeIje koje destabilizira fiksirani drutveni poredak. Ono to
177 V, osohito ''Les t1niversels" tl Balihar. La cmillle d." mass"s. slr. 421-454.
DRUGI DIO: RAsCIJEPUENA UNIVERLltNOSI 189
je u jakobinskom univerzumu bila univerzalnost Ideala koji
je pokretao neprestani proces drutvene preobrazbe kasnije je postalo ideo-
loka fikcija koja je svakom pojedincu da se identificira sa svo-
jim mjestom u drutvenom prostom. Alternativa ovdje glasi: je li
ono "apstrakmo" (potencijalno suprotstavljeno konkret-
nom sadraju) ili "konkremo" (u smislu da svoj odredeni drutvenog
ivota doivljavam kao svoj sudjelovanja u univerzalnom
drutvenom poretku)? Balibar, dakako, tvrdi da je napetost toga
dvoga nesvodiva: prekomjeIje apstraktno-negativno-idealne univerzalnosti,
njezina snaga, nikada se ne moe posve inte-
grirati u skladnu cjelinu "konkreme univerzalnosti".17H
Postoji, i druga napetost, ona izmedu modusa same
"kon kreme univerzalnosti", koja se danas To da "real-
na" univerzalnost dananje globalizacije putem trita vlastitu hege-
monijsku fikciju (ili ideal) tolerancije, potovanja i
zatite ljudskih prava i demokrac\je, i tako redom; vlastitu pseudo-
hegelovsku "konkremu s\jetskog poretka univel'zalne
trita, ljudskih prava i demokracije svakome "ivot-
nom stilu" da c\jeta u partikularnosti. Neumimo se, dakle, javlja
napetost te postmoderne, post-nacionalno-dravne, "konkretne uni-
verzalnosti", i ranije "konkretne univerzalnosti" nacije-drave.
o pojavljivanju nacije-drave je o krajnje nasilnoj)
"transsupsl:<lllcijaciji" lokalnih zajednica i njihovih tradicija u modernu naciju
kao "zamiljenu z<yednicu"; taj je proces suzbijanje
lokalnih ivota i/ili njihovo preupisivanje u novu, obuhvamu
"iznadenu tradiciju". Drugim "nacionalna tradicija" je paravan koji
zastire ne proces modernizacije, nego samu istinsku etnieRu tradiciju i njenu
17'1 Ono to potom slijedije (prividno) supromi "post-
178 Paralela s l.,dauovim suprotstavljanjem logike razlike - drutva kao diferendjalne sim-
strukUlre - i logike antagonizma - drutva kao antago-
rascjepom - ovdj<, je Napetost izmedu logike razlike i logike antago-
nizma danas poprima oblik napetosti izmedu liberalnodemokratskog univcrznma prego-
varanja i univerzuma horbe na smrt izmedu Dohra i Zla. Nas i Njih.
179 Kada je zapisao stotine maclarskih narodnih pjesama, Bela Hart"k iza-
zvao je trajan animozitet prvaka nacionalnog preporoda doslovno
provevi njihov program oivljavanja emi,'kih korijena ... U Sloveniji
nkva i nacionalisti slikaju idili,'nu sliku deV<'U1aestostoljeulOga seoskog kr'!joli.
ka _ stoga ne to Sll eUloloke hiljenice jednog slovenskog pis.:a iz tog c10ha
(Janeza Trdine), kada su p,;je nekoliko godina ohjavljene, hik mahom ignoriralle: one
pruaju sliku svakodnevnog ivota na selu punu razvrata i silovanja, alkoholizma,
brutalnog nasilja ...
moderni" proces povratka lokalnijim, subnacionalnim modusima identifikaci-
je; medutim, ti novi modusi identifikacUe ne doivljavaju se vie kao izravno
supstancijaIni - oni su stvar slobodnog izbora "ivotnog stila".
Ipak, nije dovoljno suprotstaviti prethodnu identifikaciju
postmodernome proizvoljnom izboru "ivotnih stilova": to suprotstavljanje ne
uvida u kojojje mjeri ta prethodna nacionalna identifikacija bila
"umjema", nasilno nametnuta pojava, zasnovana na suzbijanju prethodnih
lokalnih tradicija.
Daleko od toga da bi bio "plirodno" jedinstvo drutvenoga ivota,
uravnoteeni okvir, svojevrsna aristotelovska entelehia prema kojoj se kretao sav
prethodni razvoj, univerzalni oblik nacije-drave je klimava, privremena
ravnotea odnosa izmedu panikularne Stvari (patriotizam, frro pal1ia
/Ilori itd.) i (potencijalno) univerzalne funkcije trita. S jedne strane, nacija-
drava "nadilazi/ukida" organske lokalne oblike identifikacije prema uni-
"patriotskoj" identifikaciji; s druge, postavlja se kao neka vrst pseu-
do-prirodne granice tdinoga gospodarstva, "unutarnju" od
"vanjske" trgovine - gospodarska aktivnost je tako "sublimirana", uzdignuta
na razinu Stvari, legitimirana kao patriotski doplinos nacije.
Ta je ravnotea stalno ugroena s obiju strana: sa strane prethodnih "organ-
skih" oblika partikularne identifikacije koji naprosto ne nego nas-
tavljaju podzemni ivot izvan javne sfere, i sa sU-ane imanentne
logike Kapitala, "nadnacionalna" narav inherentno ravnoduna spram
granica nacije-drave. A dananje nove iden ti-
likacije "desublimaciju", proces dezintegracije toga kli-
I II <lvog jedinstva "nacionalne ekonomUe" na njezina dva sastavna d\jela, nad-
IlacionaInu funkciju tri.ita i odnos spram Stvari.I&1
Stoga je tek danas, u suvremenim reli-
gijskim, ivotnostilskim itd. z<yednicama rascjep izmedu apstrakmog oblika
t rgovine i odnosa spram partikularne Stvari, inauguriran pro-
wjetiteljskim projektom, u cijelosti realiziran: dananji postmoderni
odnosno religijski "fundamentalizam" i ksenofobija ne samo da nisu "regre-
sivni" nego, naprotiv, pruaju vrhovni dokaz emancipacUe
ekonomske logike trita od privdenosti Stvari. To je najvia spekula-
livna tenja dijalektike drutvenoga ivota: ne II opisivanju
I so .Jedan od manjih ali znakovitih doga,I;!ja koji o tom "odumiranju" nacijc-<!rlave
jest polako irenje opscene instiuICUe p,ivalnilt uz/vora u SAD-u i drugim 1.apadninl zem-
ljama: provedha onoga to bi trebalo biti monopol drave nasiljf' i prisila) posta-
je predmetom ugovora iznledu drave i priv.olule tvrtke koja izvrava prisilu na pojedince
radi profita - ul naprosto imamo kraj monopola na legitimnu uporabu nasilja koji
(prema Maxu Webern) definira modernu dravu.
DRUGI 010, ......... "_1'9'
procesa prvobitne neposl-ednosti (recimo, I-aspada organske zajednice u
drutvu), nego u toga kako sam
taj proces posredovanja svojstven modernitetu moe nove oblike
"organske" neposrednosti, poput sUvTemenih "odabranih" ili "iznadenih"
("zajednice ivotnog stila": homoseksualci itd.).IHI
Multikulturalizam
Kako se, dakle, univerzum K.'1pitala odnosi sprdm oblika nacije-drave u
naoj eri globalnoga kapitalizma? Moda je odnos najbolje kao
"autokolonizaciju": uz izravno multinacionalno funkcioniranje Kapitala, vie
nemamo posla s suprotstavljanjem izmedu metropoliS<l i kolo-
niziranih zemalja; jedna globalna tvrtka u vrpcu kqja je
vee s njenom i zemlju svoga podrijetla tretira naprosto kao
jo jedan teritorij koji valja kolonizirati. To je ono to toliko smeta patriotski
orijentiranim desnim populistima, od Le Pena do Buchanana: da
nove multinacionalne kompanije imaju sasvim isti stav prema francuskome
odnosno mjesnom stanovnitvu kao i prema stanovnitvu
Meksika, Brazila ili Tajvana. Zal- nema neke poetske pl-avde u tome samo-ref-
erencijalnom obratu dananjega globalnog kapitalizma, koji funkcionira kao
svojevrsna "negacija negacije", nakon nacionalnoga kapitalizma i njegove
faze? U (idealno, naravno)
imamo kapitalizam s granicama nacije-drave, i s popratnom medunarodnom
trgovinom (razmjenom izmedu suverenih nacija-drava); slijedi odnos kolo-
u kojemu kolonizatorska zemlja i iskoritava (gospodarski,
kulturno) koloniziranu zemlju; moment toga procesa je
paradoks kolonizacije u kojoj ima samo kolonija, ne i kolonizatorskih zema-
lja - kolonizatorska sila vie nije nacija-drava, nego sama globalna tvrtka.
samo nositi m,uice Banana republike nego i hjeti
u banana republikama.
Idealan, pak, oblik ideologije toga globalnog kapitalizma je, naravno,
multikulturalizam, stav koji, iz svojevrsne prazne globalne pozicije, tretira
svaku lokalnu kulturu kao to kolonizator tretira kolonizirani narod - kao
"urodenike" mores treba pomno i "potovati". To jest: odnos
izmedu tradicionalnoga kolon\jalizma i globalne kapita-
samokolonizacije navlas je isti kao odnos izmedu zapadnoga kul-
tumog imperijalizma i multikulturalizma - kao to globalni kapitalizam
paradoks kolonizacije bez kolonizatorskog metropolisa nacije-
181 V. Scott Lash iJohn Urry, ECOT",mi"" of Signs and SpatI', London: Sage 1994_
KAKUIYI SUBJEKT
drave, multikulturalizam pokroviteljsku distancu
i/ili potovanje spram lokalnih kultura bez korijena u kulturi.
Drugim multikulturalizam je zanijekani, izokrenuti, samoreferenci-
jalni oblik rasizma, "rdsizam s distancom" - on "potlUe" identitet Drugoga,
Drugo kao u sebe zatvm-enu zajednicu spram koje
Illultikulturalist zadr7.ava odmak njegovom/njezinom
povlatenom univerzalnom pozicijom. Multikulturalizam je rasizam koji
ispranjuje svoju pozic\ju od svakog pozitivnog S<l(h-aja (multikulturalist nije
rasist; on ili ona ne suprotstavlja Drugome j)(l11illlllarne vr\jednosti
dasllte kulture); tome, on ili ona zadrava tu poziciju kao povlatenu
II/aznu loc7lU univerzalnosti s kqje je procjenjivati (i pot(jenji-
\ali) druge partikularne kulture - potovanje za
Drugog upravo je oblik pOLVrdivanja vlastite nadmoc'i.
Sa stajalita poimanja politike
kao polja hegemon\jske borbe bez prethodno utvrdenih pI-avila, kqja bi
flIlaprijed odredila njene parametre, lako je odbaciti sam pojam "logike
Kapitala" upl-avo kao ostatak staroga stava: daleko od toga
da bi bio svodiv na ideoloko-kulturni ekonomskog procesa, prijelaz
s standardnoga kulturnog imperijalizma na tolerantniji multikulturalizam
otvoren spI-am obilja hibridnih spolnih, itd., identiteta, rezultat je
dllge i teke borbe ishod nipoto n\je bio
apriornim koordinatama "logike Kapitala"... je,
medutim, to da se ta borba za politizaciju i afirmaciju viestrukih
spolnih i drugih identiteta uvijek odv\jala na pozadini nevidljive, no utoliko
,,(1110 jo barijere: globalni sustav mogao je inkorpori-
f ati postmoderne politike identiteta do stupnja da ove nisu
poremetile glatko kruenje Kapitala - u trenlllku kada neka inter-
\(,lIcija tome predstavi ozbiljnu prijetnju razradeni niz mjera
i" suzb\je.
to je s protual-gumentom da je neutralnost multikultur-
.dista lana da njegova odnosno njezina pozicija preutno privilegira
S<ldraj? Takvo je ispravno, ali iz pogrenog
faLloga. Partikularna kulturna pozadina ili kor\jeni koji uvijek podupiru uni-
\(-nalnu poziciju nisu njena "istina", skrivena pod
IlIdskom univerzalnosti univen:alizam zapravo je euro-
... "), nego obratno: mrlja odredenih korijena je para-
\.tn koji zastire daje subjekt posve 'bez kOl-ijena", daje njegova
prava pozicija praznina univerzalnosti. Podsjetit na primjer Dariana
I "'adel-a o mukarcu II restoranu sa svojom druicom konobara
ld slol, kae: "Sobu za dvoje, molim!" umjesto "Stol za molim!".
fi-eudovsko ovdje valja obrnuti (,Naravno, na umu
((Ill je bila sa seksom je planirao nakon jela!"): to uplitanje
DROOI DI' ""''''' .......... 0lT 1
'93
podzemne seksualne fantazme prije je zaslon to slui kao obrana protiv
oralnog nagona koji mu je zapravo vaniji od seksa.
IH2
U svojoj analizi Francuske revoluc\je iz 1848. (u Klasnim borbama u
FrancttskOJ) , Marx iznosi primjer takvoga dvostrukog zavaravanja:
Stranku poretka koja je preuzela vlast kad je Revoluc\ja javno poduprla
Republiku, a ipak je potajno 'ljerova1a u Restauraciju - njeni su pripadnici
koristili svaku priliku da ism\ju republikanske rituale i ukau na svaki
"gclje im je srce". Paradoks je, medutim, u tome da je istina njihova
u vanjskoj formi koju su privatno ism\javali i ta
republikanska forma n\je bila puki privid ispod kojega je vrebala rojalisl\cka
elja, nego pot,yno prianjanje uz rojalizam koje im je da ispune
pravu pov!jesnu funkciju: da provedu buroaski republikanski zakon i
red. Sam Marx spominje kako su Stranke poretka beskrajno uivali u
svC?jim povremenim "lapsusima" protiv Republike u
parlamentarnim raspravama o kao o kraljevstvU itd.): ti su lapsusi
artikulirali njihove iluz\je koje su im sluile kao paravan da
zatvore pred drutvenom zbiljom onoga to se zbivalo na pmrrini.
A, mutatis mutandis, isto vr\jedi za dananjega kapitalista, koji je i dalje
privrl.en nekom partikularnom kulturnom naslijedu, ga kao
izvor svoga uspjeha (japanski direktori koji slijede ceremonije ili
buido kodeks itd.), ili za obrnuti zapadnog novinara u pou'azi za
navlastitom tajnom japanskog uspjeha: sama ta referenca na partikularnu kul-
tUI'alnu formulu paravan je za univerzalnu anonimnost Kapitala. Pravi uas
n\je u partikularnome sadraju skrivenom iza univerzalnosti globalnoga
K'1pitala, nego u da je Kapital zapl'avo anonimni globaln! koji
slijepo ide svojim smjerom; da u stvari nema Cimbenika
koji bi ga pokretao. Uas nije (partikularna iva) sablast u (mrtvome uni-
182 V. Darian Lt,ader. j,\q,), Do Womrn W,ilr Morr /.,I/r.,.,\ Than Tlu, POJI?, London: Faher &
Faher 1996. str. 67,68. Ohrat koji je na (1jdu u anegdoli to je navodi Leader krasno
ilustrira nedavni reklamni spol 7A, Magnum. marku divovskih sladoleda na
l4:tpl(':u. vidimo siromaan par il. sloja u strastve110Ill kada
voditi Ijuhav. djevojka poalje momka u obliqji na ohali da kupi kondom,
lako da mogu sigurno voditi ljubav, Momak odlazi u o(1jeljak sa za prodaju kon-
doma i drugi takav stroj pokraj njega, koji prodaje Maguum; dep
i uvida da ima samo jednu kovanicu od 5 maraka, dovoljnu ili za kondom th za sladoled,
ne za ohoje, Nakon nekoliko trenul<lka oklijevanja. vidimo ga kako strastveno
lie sladoled, uz nalpis na ekranu: "Ponekad morate odredili prioritete!" Posebnoje za-
nimljiva ovdje kouotacija Magnumovd sladoleda na
"velikog" penisa: kada, u posljednjem kadru. momak lie sladoled, njegove 1"-lC, trzave
kremje oponaaju estoku IClaciju; poruka o odre(\ivanju priroriteta moe sc stoga
na izravno seksua)an je kV(lzi-homoerotsko iskustvo oralnog seksa
nego pravo heteroseksualno iskustvo ...
KAKUIVI SUBJEKT
verzalnom) stroju, nego (mrtvi univerzalni) stroj u samom srcu svake (par-
tikularne ive) sablasti. Iz toga slijedi da je problematika multikul-
IIIralizma (hibridne koegzistencije raznolikih kulturnih ivota-s'ljetova) koja
se danas oblik pojave svoje suprotnosti, masivnoga prisustva kapitaliz-
ma kao globalnoga s'ljetskog sustava: ona o besprimjerno j homoge-
nizaciji dananjega svijeta.
Zapravo kao da je. da nam vidokrug drutvene imaginacije vie
Ile doputa gajiti ideju o smrti kapitalizma - da, mogli bismo
svi preutno da je kalJitalnam ovdje da IJi ostao - energi-
la pronala zamjenski oduak u borbi za kulturne razlike koja temeljnu
homogenost svijeta-sustava ostavlja netaknutom, I tako vodi-
IllO svoje PC borbe za prava manjina, homoseksualaca i lezbijki,
ivotnih stilova itd., dok kapitalizam i dalje trijumfalno mal'ira - a
dananja teodja. u ruhu "kulturalnih studija", uslugu
Ilcobuzdanom razvoju kapitalizma aktivno u ideolokom nastoja-
IljU da se njegovo masivno prisustvo nevidljivim: u
ohliku postmoderne "kulturalne kritike", sam spomen kapitalizma kao s'ljet-
,kog sustava tei izazvati optube za "esencijalizam", "timdamentalizam" itd.
(:ijena te depolitizacije ekonomije jest ta da je sama domena politike na neki
depolitizirana: prava borba preobraava se u kulturalnu borbu
1;1 priznanje marginalnih identiteta i toleranc\ju razlika.
IR3
Lanost liberalizma u napetosti
illnedu sadraja i oblika kojaje karakterizirala prvi veliki ideoloki
lolerantnog univerzalizma, onaj slobodnog zidarstva: doku'ina slobodnog
Ildarstva bratstvo svih !judi utemeljeno na s'ljetlosti RalUma) se
kosi s njegovim oblikom izraza i organizacije drutvo s inic\jacijskim
,.hredima); to jest sam oblik izraza i artikulac\je slobodnoga zidarstva iznev-
I<'ruje njegovu pozitivnu doktrinu. Na strogo podudaI'an suvremeni
korektni" liberalni stav koji sebe doivljava kao nadilaenje granica
identiteta svijeta" neukorijenjen ni ujednoj
funkcionira. unutar vlastitog dru.ii/va, kao uzak,
krug gornjega srednjeg sloja koji se bjelodano suprotstavlja
ljudi, prezrenih sa unutar uskih granica svoga etnosa ili zajednice.
I s:l M I h' I k k I' - I - k - k '0/,'
og o ,se, (a a o, ustvl'< lU ( a JC 'ruzno Tetan)" ",apItala po sebi simholi('ki
a ne neto izvana suprotstavljeno kuItUIi (nije li L,can iSlaknuo da j(, prvo
poglavlje Kapilaul l majstorska vjeha u logici ozna,'itelja?). dok, s drug" str,m(:, kulturni
fenomeni nisu \I manjoj mjeri mjesta materijalne proizvodnje, u mreu
drutvenoekonomskih odnosa U djelosli obje postavke. treba ipak inzis'
lirati na lome da drutvenoekonoll1ska logika Kapitala prua globalni okvir koji
(pre)odreduje ukupnost kulturnih procesa.
DRU" D", """''''''' l' 9
5
Ne to je tolerancija u krugu
istodobnog odobravanja previ.se i nedovoljno panikularnosti kulture Drugog:
S jedne strane, tolerira Drugo utoliko ukoliko to nUe stvarno Drugo, nego
Drugo predmoderne ekoloke svijesti, fascinantnih obreda itd. -
u trenutku kad se ima posla sa stvarnim Drugim (onim obrezivdnja klitorisa,
recimo, ena prisiljenih nositi veo, neprijatelja na smrt...), s
na Drugo regulira svoga jouissan(R, tolerancija
prest'Ye. Znakovitoje da se isti oni IlIultikulturalisti koji se protive eurocen-
lrizmu u pravilu protive i kazni, je kao ostatak pl'imi-
tivnih barbarskih obibtja osvete - ovdje njihov skJiveni pravi eurocen uizam
postaje vidljiv (cijela je argumentacija protiv smrtne kazne strogo "eurocen-
da liberalne ljudskoga dostojanstva i
kazne te na evolucijskoj shemi od primitivnih nasilnih drutava do
modernih tolerantnih drutavd koja su kadra prevladati osvete).
S druge strane, tolerantni liberal ponekad tolet-ira
i najbrutalnija krenja ljudskih prava, ili barem oklijeva osuditi ih,
se da ga ne optue za namet.cmje vlastitih vrijednosti Drugome. Iz se
mladosti studenata su propovijedali i praktici-
rali "seksualnu revoluciju"; kada bi ih podsjetili da Kina
Kulturna revolucija krajnje "represivan" stav prema seksualnos-
ti, urno bi da seksualnost igra posve ulogu u
ivotu-svijetu, pa im ne trebamo nametati naa mjedia onoga to je "repre-
sivno" njihov stav prema seksualnosti doima se "represivnim" samo
prema naim zapadnim standardima ... Ne li isti stav danas
kada nas multikulturalisti upozoravaju da ne nae eurocen-
ljudskih prava Drugome? K tome, ne prizivaju li
tu vrst lane "tolerancije" glasnogovornici za sam multinacionalni
Kapital, kako bi legitimil'ali daje "posao na prvome mjestu"?
je utvrditi komplementarnost tih dvaju prekomjerja, onog preui.5e i
onog premalo: ako prvi stav nije kadar opaziti kulturalni jouissance
to ga i "rtva" moe u praksi druge kulture kC!ja nam se surovom
i barbarskom (rtve klitoridektomije istu doivljav,uu kao da nano-
vo steknu ensko dostojanstvo), drugi stav ne uspijeva opaziti da je
Dnlgo rascijepljeno u sebi - da pripadnici dmge kullure, daleko od toga da
bi se jednostavno identificirali sa svojim mogu distancu spram
njih i protiv njih se pobuniti - u takvim pozivanje na
poimanje ljudskih prava moe posluiti kao katalizator
koji pros..jed protiv vlastite kulture. Drugim
nema sretne sredine izmedu "previe" i "nedovoljno"; stoga, kada
multikulturalist odgovard na nau kritiku "to god
je loe ili sam previe tolerantan prema nepravdi koju trpi Drugo, ili
196 llWOJ ZIZfK KAKUIV1 SUBJEKT
Drugome vrijednosti - to onda da na odgo-
\'01' treba glasiti: ''Nita! Dokle god se ddite svojih lanih pretpostavki, ne
lIlOete nita!" Liberalni multikulturalist ne uspijeva da je svaka
od dviju kultura angairanih u "komunikaciji" u vlastiti antagoni-
lam kC!ji je da u cijelosti "postane ona sama" - i jedina
komunikacija jest ona "solidarnosti u borbi", kada otkr\jem da je
Illrtvouzica koja mene takoder i mrtvouzica koja Drugog.
li to da rjeenje lei u priznavanju "hibddnog" karaktera sVdkog
identiteta? Lako je hibridnost postmodernoga migrantskog subjekta,
vie ne prianja uz korijene i slobodno lebdi izmedu
kulturnih krugovd. Na ov(lje su zbijene dvije posve
razine: s jedne strane, kozmopolitski akademik vie i vie
srednje klase, uv\jek s prikladnim vizama koje mu da prelazi granice
bez ikakvih problema kako bi obavljao svoj (fimmcijski, akademski ... ) posao te
tako "uivao u razlici"; s druge sU'ane, siromani radnik (i)migrant istienm iz
svoga doma neimatinom ili ..jerskim) nasiljem, za kojega famozna
"hihddnost" predstavlja vrlo opipljivo iskustvo da se
ikada sredi i legalizira svoj status, subjekt za kojega jednostavne
poput prelaska granice ili s obitelji mogu biti iskustvo puno tjeskobe
le zahtijevati od njega velik trud. Za toga drugog subjekta iskol'ijenjenost iz
tradicionalnog ivota je ok uzdrmava ryegovu
(,gzistenciju - mu da bi u'ebao uivdti u hibridnosti i nedostatku fiksnog
identiteta u svome ivotu, u da mu je egzistel1(:ija
Illigrantska, nikad sebi itd., bilo bijednaki cinizam kao onaj na djelu
II (populariziranoj verziji) Deleuzeova i Guattarijeva shizo-subjekta
I'izomatska raspl'ena egzistencija uklanja tit fiksi-
ranog identiteta: ono to je za subjekt iskustvo kr,ynje i bi-
ljeg da sucljeluje u poslovima svoje z<yednice, to se -
s gledita izvanjskog i sredenog, "normalnog" i potpuno prilagodenog post-
modernog d - slavi kao potvrda subverzivnoga stroja elje ...
Za ukidanje zakona
Kako, dakle, koji su s..jesni te lanosti postmo-
dernizma na reagir;yu? Njihova reakcija poprima oblik hegelovskog
hl'SkonaG'nog suda, koji postavlja spekulativni identitet dvaju potpuno nespo-
jivih pojmova: "Adorno (n,ysofisliciraniji je
Buchanan (najnia desnog populizma) ."IB'I To ti
IH4 Drugi p"imjer heskona<'rlOg sucia u naem tehno,Novom dobu glasi: "Duh (transcenden-
lalno prosvjetljenje. svijest) je kapsula (takozvana pilula 'kognitivni
DR,. DI', """"" .. """"'""' 1'97
postmodernoga elitizma (od Christophera
Lascha do Paula Picconea) preuzimaju rizik m-vajanja neokonzervativnog
populizma, s njegovim pojmovima ponovne afirmacije zajednice, lokalne
demokracUe i aktivnoga gradanstva, kao jedini politi<'ki relevantan odgovor
na prevlast "instrumentalnog uma", birokratizacije i instru-
mentalizacije naeg ivota-svijeta.
IH5
Nara'<TIo, lako je odbaciti dananji po-
pulizam kao reakcUsku formaciju protiv procesa modernizacije, i
kao takvu inherentno u potrazi za vanjskim uzrokom
konce i utoliko je odgovoran za nevolje mo-
dernizac\je (idovi, medunarodni Kapital, ne-patriotski
menaderi, drlavna birokracUa ... ); problem je prUe u tome da se t<U novi po-
pulizam shvati kao nov oblik "lane transparentnosti" koja, daleko od toga da
bi joj predstavljala ozbiljnu prepreku, utire put modernizacUi.
Ono to ti IUevi pobornici populizma ne opaaju stoga je da
dananji populizam, daleko od toga da bi bio prUetnjom globalnome kapita-
lizmu, oSklje njegov inherentni proizvod.
Paradoksalno, pr'avi su dananji konzervativci zapravo lijevi teo-
koji odbacuju liberalni multikulturalizam jednako kao i fundamen-
populizam - koji jasno opaaju globalnoga kapitalizma
i fundamentalizma. Oni na domenu, koja ne pripada
ni globalnome trinom drutvu ni novim oblicima fundamentaliz-
ma: na domenu politic7?Og, javni prostor civilnog drutva, aktivnoga odgo-
vornog gradanstva (borba za Uudska prava, ekologUa itd.). Medutim, problem
je u tome to je sam taj oblik prostora we vie ugroen navalom
globalizacUe; slUedom toga, je naprosto mu se vratiti ili ga oi'ljeti:
post-nacionalmHlravna logika Kapitala ostaje ono Stvarno koje vreba u poza-
dini, dok se sve tri glavne reakcUe na proces globalizacUe (liberal-
ni multikulturalizam; pokuaj da se usvoji populizam naziranjem otpora
"instrumentalnom umu" ispod njegove pojave; pokuaj
da se prostor zadri otvorenim) doimlju neprikladnima. Premda se
temelji na uvidu u multikulturalizma i fundamentaliz-
ma, potonji pristup izbjegava pitanje: kako da preoslIlislimo politic71i pros-
tor u dananjim uvjetima globalizacije? Politizacija niza borbi koje
globalni proces Kapitala ostavljaju netaknutim nUe dostatna. To da
185 V.: Paul Piccone. "Postmodern Populism", Telos 103 (prolje<'c 1995). Ov(\je valja istaknu-
ti i pokuaj Elizabeth Fox-Genovese koja suprotstavlja feminizam viega sredujeg sloja,
zainteresiran za probleIll<' knjievne i filmske teorije, lezbijskih prava itd., "obiteljskom
feminizmu" koji se na stvarne hrige obk:nih radnih ena te artikulira
konkretna pitanja o tome kako preivjl"ti unutar obit<,lji, s 'ljecom i karijerom. v.:
Elizabeth Fox-Genovese. Frminismls Not tJu Sto,)' o/My Lifr, New York: Doubleday 1996.
198 StAVOJ ZIfK KAKUIVI SU8JOO
treba odbaciti oporbu koja se, unutar okvira novije liberalne
demokracUe, kao os ideoloke borbe: napetost "otvorene"
post-ideoloke tolerancUe i "novih funda-
mentalizama", Nasuprot liberalnom centru koji sebe predstavlja neuu'alnim,
postideolokim, na vladavini zakona treba oi'ljeti stari
motiv nunosti da se ukine neutralni prostor zakona.
Dakako, i ljevica i desnica vlastiti ukidanja zakona u ime
llekog vieg ili temeljnijeg interesa. ukidanje, od anti-dreyfusso-
vaca do Olivera Northa, priznaje krenje slova zakona, ali ga opravdava pozi-
se na neki vii nacionalni interes: ono predstavlja njegovo krenje kao
1)()lno samortvovanje za dobro Nacije,IHf> to se ukidanja
dovoljno je spomenuti dva filma, Pod paljbom i Straia na Rajni. Prvi se odigra-
\'a II vrUeme Nikaragvdnske revolucUe, kada se fotoreporter
s neugodnom dilemom: netom prije revolucije, somozisti ubUa ju
vodu, pa sandinisti trae od novinara da laira
l()tografuu njihova mrtvog vode, ga jo ivim i tako tvrd-
Ilje somozisw. o njegovoj smrti - na bi on pridonio brzoj pobjedi re-
\olucije i skratio agoniju produljenog Profesionalna etika,
dakako, strogo zabranjuje takav da se njime kri nepristrana objek-
livnost a novinara se borbe; novinar ipak
odabire opciju i laira fotografiju ... U Strai na Rajni,
Ila drami Lillian Hellman, ta je dilema jo akutnUa: kasnih l 930-ih , obitelj
emigranata u bijegu, u borbu,
dolazi kod svojih dalekih rodaka, malogradanske obitelji
il. srednjeg sloja; Nijemci se, medutim, ubrzo suo<'avaju s pri-
J(,tnjom u oblikujednog poznanika obitelji, koji ucjenju-
j,. emigrante i, preko kontakata s ambasadom, izvrgava opasnosti
pripadnike podzemlja u samoj Otac emigrantske obitelji
ga ubiti i time dovodi obitelj pred teku moralnu dilemu: njihova
prazna solidarnost sa rtvama nacizma je gotova; sada
llistinu zauzeti stranu i upr!jati ruke zatakavanjem ubojstva... Ovdje se
lakoder obitelj za 0pcUu- "Ljevica" se definira sprem-
da ukine apstraktni moralni okvir - odnosno, da parafrazirdmo
Kierkegaarda, da izvede svojevrsno politic7w ukidanje etic7wg.
IH7
1.% Najjezgrovitiju formulac:iju ukidanja javnih (zakonskih) normi iznio je
F...amoll de Valera: >?Narod nema pravo krivo."
IH7 To nasilja, to ukidanje granica je koju ni
"tolerantan" liberalni stav uije kadar prestupiti - obratit<, pa?nju na nelagodu
"radikalnih" afroarneri('kih studija glede temeljnog uvida
Fanuna tl neizbjenost nasilja u proc('su aktualne dekolonizacije.
DR"GI DI" """'""'.""""" 1'99
Pouka svega toga, koja je stekla aktualnost povodom zapadne reakc\je na
rat u Bosni, se dakle u tome da nema da se izbjegne pristranost,
jer i sam neutralni stav podrazumijeva zauzimanje strane (\J bosanskog
rata, "uravnoteeni" govor o balkanskome "plemenskom sukobu"
usvaja srpsko st,yalite): humanitarna liberalna ekvidistanca moe lako
skliznuti u suprotnost ili se s njome podudariti i tako zapravo toleIirati
n.ynasiln\je Uhatko, ne kri naprosto nepristranu
neutralnost liberala; on tvrdi da nema ta/we neutmlnosti: daje liberalova nepris-
tranost uvijek pristrana. Klie liberalnog centra, dakako, glasi da se oba uki-
danja, i u konai:nici svode na isto: na totalitarnu pr\jet-
Ilju vladavini zakona. CJelokupna konzistentnost ljevice na dokazivanju
da, naprotiv. ta dva ukidanja sl\jede razlii:ilu logiku. Dok desnica ukida-
nje eti('kog legitimira antiuniverzalistii:kim stavom - to jest pozivanjem
na o(iI"C(leni (1.jerski. domoljubni) identitet nadvladava sve univerzalne
mmalne ili zakonske standarde ljevica ukidanje etii:kog legitimira upra-
vo pozivanjem na istinsku univer7.alnosl. Ili - druki:ije kazano -ljevica
istodobno karakter drutva (nema neutralne pozic\je,
bmba je konstitutivna) i u ime univerzalne
emancipacije): iz ljevii:arske je perspektive radikalno
amagonistii:kog - to jest politi('kog - karaktera drutvenog ivota,
nunosti "zauzimanja strana", jedini nai:in da se bude uistinu univerzalan.
Kako da shvatimo taj paradoks? ga je samo ako je antagoni-
Ulm inherentan samoj univerUlInosti, to jest ako je sama univen:alnost rasc\jepljena
na 'lanu" konkreulU univerzalnost legitimira Cjeline na
funkcionalne d\jelove, i zahtjev "apstraktne" univerzalnosti
(ponovno Balibarova politii:ka gesta par exceUena' (za razliku
od slogana "svakom ili njezino mjesto") stoga je propitiva-
nje konkreulO univerzalnog poretka u ime njegova simptoma, d\jela
iako inherentan univerzalnom poretku, nema "pravo mjesto" u
njemu (recimo, ilegalni doseljenici ili u naim drutvima). Ta proce-
dura identifhiranja sa simptomom toi:na je i nul.na suprotnost uobii:ajenome
postupku prepoznavartia partikularnog sadrl.aja iza nekog
apstraktnog univerzalnog to jest prokazivanju neutralne univer7_alnosti
kao lane ljudskih prava zapravo je muki b\jelac-posjednik ... "):
se brani i identificira se s folkom inhPl"l!ntne i:znimlie/islly'U('cnja, "objektom",
konkretnoga pozi/iltnog pm"l!tl1fl, Iwo jedinom toc1lOm istinske univerzalnosti.
Lako je pokazati da, recimo, potpo<ljela ljudi koji ive u nekoj zemlji na
"potpune" gradane i privremene imigrantske radnike pr'ivilegira "potpune"
gradane i imigrante iz pravogajavnog prostora (ba kao to mukarac
i ena nisu dvije vrste neutralnoga roda da sadraj
roda kao takav uk\jui:uje neki modus "repres\je" femininog); mnogo je produk-
tivn\ja, teorijski kao i politii:ki da utire put "naprednom" podrivanju
hegemon \je}, oprei:na operac\ja identificimnja univerzalnosti s toc1uml
- u naem slui:aju, govorenja "svi smo mi imigrantski radnici". U hijerarh\jski
strukturiranom drutvu, mjera istinske univerzalnosti lei u na koji se
d\jelovi odnose spram onih "na dnu", iskljui:eni od i sa strane svih drugih (u
hivoj su Jugoslaviji, primjerice, univerzalnost predstavljali albanski i bosanski
muslimani, na koje su svi ostali narodi gledali prezrivo). Noviji patetii:ni iskaz
solidarnosti - ''Sar<\jevo je plijestolnica Europe" - takoder je egzemplaran
takvog poimanja iznimke kao univerzalnosti: na koji
se liberalna Europa odnosila prema s1.jedoi:ila je o tome
kako se odnosila prema sebi, prema svome univerzalnom pojmu.
Iz prin-uera koje smo evocirali jasno je da pravi ljevii:arski univerzalizam ne
lIkljui:uje nikakav povratak nekom neutralnom univerzalnom sadraju (z<\jed-
nii:kom i sL), nego se poziva na univerlal\ju biti (koja
postaje "za sebe", hegelovski jedino u partikularnom elemenm koji je
strukmrno izn-ueten, "izglob\jen": unutar dane drutvene <jeline to je upravo
clement koji je spr\je<'en aktualizirati puni partikularni identitet to pred-
Slavlja njegovu univerzalnu dimenz\ju. Gri:ki dernos predstavljao je univer7_alnost
Ile zato to je pokrivao stanovnitva, niti zato to je zauzimao najnie
mjesto unutar drutvene h\jerarh\je, nego zato to nije imao In"(IIJOg mjesta unutar
hijml1hije, nego je bio poprite m sukob!jenih, determinacija _
odnosno, rei:eno suvremenim poprite m performativnih protuslov-
lja su im se kao jednakima - sudionicima u logosa - kako bi ih
obavijestili da su iz te zajednice ... ). Da navedemo klasii:ni Marxov
I )rimjer, "proletarijat" predstavlja univerzalno ne zato to je njegov
najnii, n<\jizrabljen\ji nego zato to je samo njegovo "ivo pro-
Illslov!ie" - to jest on utjelovljuje temeljnu neravnoteu i nekonzistentl1ost kapi-
drutvene cjeline. Sada moemo toi:IlO vi(ljeti na koji je nai:in dime n-
lija univel-lalnog suprotstavljena globalizmu: univerzalna dimenz\ja "pros\ja,ra
kroz" simptomatii:no izrnjcteni element koji pripada cjelini a da n\je uistinu
Iljenim d\jelom. Stoga kritika ideolokog f1mkcioniral-ua pojma hibrid-
lIoSti ne bi ni na na{'in trebala zastupati povratak supstanc\jalnim identiteti-
Illa - p(XIDta je upravo u tome da se afirmira hilnidnost h(to mjesto Univerzalnog.
IHH
Univerzalnost () govorimo utoliko n!jc pozitjvna univerzalnost s odredenim sadrajem
nego prazna univcrlalnost, univerzalnost bez pozitivnog PC!jma koji hi specificir"lo
konture, univerLaJnosl samo tl vidu iskustva nepravde odredenom suO-
jeklu politizira svoj usud. Hahermasovski odgovor na lo bio hi, naramo, laj da sama
,'injenica da suhjekt do/jvljava svoj usud kao "nepravedan" up\l('uje na neku implicimu nor-
mativnu slruktunl koja mora biti operativna II R,;ulciereovaje postavka,
medutim. da je upravo lo filozofijski mamac koji valja ,yako pr<"vodenje ove "prazne
univerzalnosti" tl neki pozitivni izne\jerava njen radikalni kan!ktcr.
DRUGI DIO: R.\sCUEPlJEIIA UNIVERlliNOST 201
Ukoliko normativna heteroseksualnost predstavlja globalni poredak
unutar kojega je svakom spolu dodijeljeno njegovo mjesto. queenahtievi nisu
naprosto zahtievi da njihova seksualna praksa i ivoUli stil budu pl'epoznati u
svojoj uz ostale prakse. nego kao neto to uzdrmava sam glo-
balni poredak i njegovu hijerarhijsku logiku; upravo kao takve.
kao "izglobljene" s obzirom na poredak. queer osobe predstavljaju
dimenziju univerzalnosti (ili je. bolje mogu predstavljati. da
politizac\ia nikad nije iuavno upisana u objektivni drutveni poloaj. nego
gestu subjektivizac\je).Judith Butler
'H9
razvija snanu argumentaci-
ju protiv apstraktne i nazadne opozicije izmedu ekonomske borbe i
"puko kulturalne" queer borbe za priznanje: daleko od toga da bi bio "puko
kulturalnim". drutveni oblik spolne reprodukcije nastanjuje samu sr
dmtvenih odnosa proizvodnje; to jest. ua heteroseksuaIna obitelj je
sastavnica i mjet odnosa vlasnitva. razmjene itd.; stoga
na koji queer praksa propituje i podriva normativnu heteroseksual-
nost predstavlja potencijalnu prijetnju samome
proizvodnje ... Moja reakcija na tu tezu je dvojaka: u cijelosti queer
politiku ukoliko ona "metaiolizira" borbu kao neto to - ako
bi se njeni ciljevi ostvarili - podliva same potencijale kapitalizma. Medutim.
sklon sam smatrati kako je. u aktualnoj preobrazbi u tolerant-
ni reim. dananji sustav kadar neutralizirati
queer zah tieve. apsorbirati ih kao ivota". N ije li povijest ka-
pitalizma duga povijest toga kako je okvir
bio kadar uklopiti (i oLUpi ti subverzivnu otricu) pokrete i zahtieve za koje se
da ugroavaju sam opstanak? Spolni libertarijanci dugo su mis-
lili kako je monogamna spolna represija nuna za opstanak kapitalizma - sada
vidimo kako kapitalizam moe ne samo tolerirati nego aktivno poticati i
iskoritavati oblike "perverzne" seksualnosti. da i ne spominjemo
promiskuiteUlo preputanje spolnim uicima. to ako ista sudbina i qum
zahtieve?'9o Recentno bujanje spolnih praksi i identiteta (od sado-
189 V.: .Judith But]"r. "Merely Cultural". New Lejl RI'!lil'w 227 (sijC<'anj/velja('a 1(98). str. 33-
44.
190 Bullemva kako razlika koja karaktC'lizira neki drutveni pokr.:t nije izvanjska razli
ka naspram drugih pOkr"l<I. nego njegovo unutarnje sarnorazlikovanje -
L'ldaua, u iskucnju sam ustvrditi kako je ta razlika mjesto uhilj('he Univemlinog -
kako je Univerzalnost. u svojoj zbiljskoj egzistenciji. nasilno.
odredeni moment da postigne (re<:imo, samoraz-
likovanje qllen pokreta izmedu njegovih partikularnih zahtjeva i univerzalnoga antikapi
stremljenja). Bmlerova veli daje Univerzalnost popIite silovitog brisanja i
te kako joj se. iz tog razloga. valja oduprijeti - za razliku od nje. u
iskuenju sam da bi je. iz istog mzloga. t,'elxtlo jn'ihvatiti.
mazohizma do biseksualnosti i transvestitskih predstava). daleko od toga da bi
predstavljalo prijeUlju sadanjem reimu (da upotrijebimo [ou-
c<lultovske lermine). upravoje oblik spolnosti to ga generiraju sadanji mjeti
globalnoga kapitalizma. koji favorizira modus subjektiviteta obiljeen
viestruko promjenjivim identifikacijama.
je sastavnica "lijeve" pozicije. dakle. afirmacije
Ilniverzulizma s militanUlOTIl. djelilac1wm pozicijom onoga tko je angairan u
llekoj borbi: istinski univerzalisti nisu oni koji propovijedaju globalnu toleran-
,iju razlika i sveobuhvaUlojedinstvo, nego oni koji se angairaju u SU(lstvenoj
horhi za afirmaciju Istine koja ih oduevljava. Teorijskih. religijskih i
primjera oV(lje ima napretek: od sv. Pavla. je bezmjeUli
univerzalizam (svatko l1lora biti iskupljen. da, u K.JisLOvim
nema idova i Grka. mukaraca i ena.:.) prometnuo u protolenji-
militanta koji se bori protiv raznih "zastranjenja". preko Marxa
je pojam klasne borbe nuna suprotnost univel'7,alizl1lu teorije koja
tei cjeline i Freuda. sve do velikih figu-
ra - recimo. kada je. gotovo usam!jen u Engleskoj 1940. godine. uputio poziv
Ila otpor okupaciji. De Gaulle je predmnijevao da govod u ime
nniverzalnosti Francuske i. ba iz log mzloga. istodobno uveo radikalan rascjep
ilin onih koji su ga slijedili i onih koji su preferirali
"egipatske raskoi".
Kazano Badiouovim ovdje je presudno ne prevoditi termine te
horbe (pokrenUle nasilnom i kontingentnom afirmacijom nove univerzalne
ISline) u termine poretka Bitka. s njegovim skupinama i podskupinama.
je kao borbu izmedu dva drutvena entileta definirana skupom
pozitivnih obiljeja; to je bila "pogreka" staljinizma. koji je klasnu borbu sveo
Ila borbu izmedu "klasa" definiranih kao drulvene skupine sa skupom pozi-
tivnih obiljeja (mjestom u modusu proizvodnje itd.). Iz istinski radikalne
perspektive. iako postoji spona izmedu klase" kao
drutvene skupine i "proletal-ijata" kao pozicije militanta koji se bori za uni-
\'erzalnu Istinu. ta spona nije veza. i te se dvije razine
moraju strogo lu6ti: biti "proleter" zauzeti odreden subjektivni stav
(klasne borbe je svrha Iskup!jenje putem Revolucije) to ga. u
moe usvojiti maki pojedinac - u religijskim pojmovima. bez obzira na njego-
la (dobra) djela. svaki pojedinac moe biti "dotaknut i interpeliran
kao proleterski subjekt. Crta koja razdvaja dvije suprotstav!jene strane u klas-
lIoj borbi stoga n!je nije crta koja razdvaja dvije pozitivne
drutvene skupine. nego je u mdikalno subjektilIna - ona
poziciju to je pojedinci zauzim<uu spram Istine. Subjektivitet i uni-
verzalizam otuda ne samo da nisu nego su dvije strane iste meda-
lje: upravo zato to "klasna borba" inteqJelil'a pojedince da m;voje subjektivni
slav "proletera". njezin je poziv univerza.lan. svima bez iznimke.
'RlJO DI', b_ """"'"" ,
203
Podjela koju mobilizira nije podjela dvije definirane drutvene
skupine, nego podjela, koja se protee "dijagonalno" u odnosu na drutvenu
podjelu u Poretku Bitka, onih koji prepoznaju sebe u pozivu
Istine, njegovim sUedbenicima, i onih koji ga ili
ignoriraju. Po hegelovski, postojanje istinskog (za razliku od lane
"konkreme" sveobuhvamoga globalnog Poretka Bitka) jest beskrajna
i neprestano borba; u osnovi je o pocljeli izmedu poima-
nja (i F aterij:,lnih PI aksi) univerzalnosti: onih koji zastupaju pozitivitet
Poretka Bitka kao horizont znanja i i onih koji
(ljelotvornost dimenzije Istine nesvodive na Poredak Bitka i nepro-
pod vidom istoga.
To je jaz koji razdvaja nacizam od komunizma: u nacizmu, idov
je u osnovi kriv naprosto zato to je idov, zbog svojih izravnih prirodenih
osobina, zbog onoga to jest; ni u danima sk,Uinizma
pripadnik bmioazije ili arostokracije nije kriv per se, to jest izrdvno zbog svoga
drutvenog statusa - uv:\jek je minimum subjektivizacije; sucljelova-
nje u klasnoj borbi na subjektivnom odluke. Na perverzan
sama funkcija ispovijedi u sklopu lanih procesa o toj
razlici: da bi krivnja izdajnika bila vaUana, optueni mora priznati, to jest sub-
jektivno prihvatiti svoju krivnju, u jasnoj razlici spram nacizma, gclje bi analog-
no pl'iznanje idova da sucljeluje u za\jeri protiv bilo besmisleno.
Upravo je na toj argumentacija prema kojoj
je holokaust bio nagovijeten likvidacijom bivih
klasa (u oba se Uude ubijalo jednostavno zbog onoga to su
bili, a ne zbog njihovih eljela) promaena.
Iz istog je razloga promaena teza
prema kojoj holokaust nije samo
uslijedio u vrijeme neprijatelja revolucije u So\jetskom
Savezu, nego je bio u\jetovan njima kao reakci-
ja, bolje kao prevel1livni napad na njih). Revizionisti su posve u
pravu kada kako je borba protiv idovske za\jere bila po-
navUanje/preslika klasne borbe - medutim, daleko od toga
da bi opravdavala naciste, ta samo jo vie izvodi na vidjelo razliku
izmedu nacizma i komunizma: ono to je za komuniste bio antagonizam
prisutan u samom srcu drutvenoga zdanja bilo je, u ideologiji,
"naturalizirano" u bioloko svojstvo odredene rase (idova). Dakle, umjesto
pojma drutva podijeljenog/proetog klasnom borbom, u kojqj je svatko
primoran zauzeti stranu, dobivamo pojam drutva kao korporacijskog tijela
ugroenog vanjskim neprijateljem: idovom kao stranim uljezom. Otudaje
posve pogreno shvd ti ti revolucionarni teror i
holokaust kao dva modusa istoga totalitarnog nasilja (u prvom se jaz
izmedu Nas i Njih, neprijatelja, i unitenja neprijatelja, opravdavao pod
2041 Su,", "'m ..... '"' ..
vidom klasne razlike - legitimno je unititi pricao ppadnike suprotstavljene
klase - a u drugom pod vidom rdsne razlike - legitimno je ubijati idove):
pravi uas nacizma ba u tome to je izmjestio/naturalizirao
drutveni antagonizam u rasnu razliku, idove krivima zbog jednos-
tavne da su idovi, neovisno o tome to kako subjektivizira-
ju svoje stanje.
Dvosmislenost izmetne identifikacije
Prema Ranciereu, subjektivizacija nekog singulier uni-
versel, singularnog/ ekscesnog dijela drutvenog zdanja koji izravno ugelovlju-
je dimenziju univerzalnosti. Moda je ta logika singulier universel, kao i
Badiouova misao, duboko kristoloka: nije li "univerzalni singular",
osobit pojedinac kqji predstavlja sam Krist? Ne li revolu-
cija na da, u skladu s logikom "identifikacije sa simpto-
1I10m", kao tu singularnu nudi ne ono toje "najvie u nego
n.Unii izmeUli ostatak - tek s tim ostatkom, putem imitatio
Christi, moe osoba "dosegnuti i postati univerzalna. A moda ta klis-
loloka referenca opipljivom i
djelotvornosti geste "identifikacije sa simptomom ".
Cijela teoloka zgrada na takvoj izmetnoj identifikaci-
ji - na identifikaciji s ubogim likom Krista koji umire u boli
dva razbojnika. Vjetina koje je postalo vlada-
ideologijom bila je spajanje te radikalne izmetne identifikacije s
punim hijerarhijskog drutvenog poretka:
"bogati i siromani, poteni i greni, gospodari i robovi, mukarci i ene,
susjedi i stranci, svi smo ujedinjeni u Kristu". Premda je k, izmetna iden ti-
likacija nametnula samilost i milosrdnu brigu za siromane (motiv "ne za-
horavi da su i oni Boja djeca") bogate i da je njihov
poloaj nesiguran i kontingentan, ona ih je ipak na tome
poloaju te svaku otvorenu pobunu protiv odnosa pro-
glasila smrtnim grijehom. tvrdnja "Svi smo mi [idovi, Crnci,
homoseksualci, Sal'ajIUe .. ,l" moe tako eljelovati na krajnje dvosmislen
ona moe takoder potaknuti ishitrenu tvrdnju da je na udes u stvari
jednak onome pravih rtava, to jest lanu univerzalizaciju sud-
hine
Ubrzo nakon objavljivanja Solenjicinove trilogUe Gulag na Zapadu, u
nekim je "radikalnim" lijevim krugovima postalo pomodno isticati kako je
"{itavo nae zapadno drutvo takoder jedan divovski Gulag, u koje-
IIIU smo okovani lancima ideologUe - a na poloaj je jo goli, jer
nismo s\jesni svoga prdvog udesa". U nedavnoj raspravi o klitoridektomiji
jedna je "radikalna" feministica ustvrdila kako su zapadne ene
"'"Gl m ...... "" .. _1205
takoder na neki posve obrezane, da se mor;yu podvrgavati stres-
nim dijetama, rigoroZl1oj tjclovjcbi i bolnim operacijama grudi ili zatezanja
lica kako bi mukarcima ostale ... Premda, dakako, u oba pos-
toji element istine II iznesenim tvTdnjama, ipak ima temeljno
patvorenog u tvrdnji jednoga radikalnog studenta iz vie srednje
klase kako je "kampus na Berkele)ju takoder divovski Gulalj'. Nije li duboko
znakovito da je najpoznatiji primjcr takve identifikacije s
i7java "Ich bin ein Berliner" J. F. Kennedyja iz 196:3.-
tvrdnja koja definitivno Ilije ono toje Ranciere imao na umu (i koja
zbog pogreke, kad je se prevede natrag na engleski ':Ja sam
utipak") ?
Izlaz iz te nevolje ("ini se jednostavnim: mjera
identifikacije u
Na koje sc to mjere svodi? Ukratko, kako t<V politi(,:ki stav .1 ingu li-
1'1' unirll'nri utje(':e na ono to Ranciere naziva strukturom policiji"? Ji
legitimno razlikovanje izmedu dvije "policije (poretka bitka) ": jedne koja je
(ili tei biti) zatvorena u sebe, i druge koja je otvorenija inkorporaciji pra-
vih zahtjeva? Postoji li neto poput "policije politike"? Naravno,
Kantov bi odgovor (kojega dijeli (':ak i Badiou) glasio da svaka izravna iden-
tifikacija policije (Poretka Bitka) s politikoIll (DogadajeIll Istine), svaka pro-
cedura Istina postavlja sebe izravno kao konstitutivno struk-
na(,:e\o drutvenopoliti(,:kog Poretka Bitka, vodi tl svoju suprot-
nost, u "politiku policije", u revolucionarni Teror, (':iji je egzemplarni
desa.llre. Problem je II tOIlle to se, u trenutku kad pokuamo
osigurati identifikaciju sa simptomom, uniw1:\el sin-
guliers odredenim sadt-ajem (to prosvjednici koji patcti(':no tvrde: "Svi smo
mi imigrantski radnici!" zapravo ele? Koji je njihov zahtjev spram Policijske
stali kontrast izmedu l-adikalnog univerzalizma i "postmoder-
nog" partikularnih identiteta nanovo kao to je
o(':ito iz gay politike, koja se boji gubitka svoje specifi(':nosti kada
homoseksulaci budu priznati u javnom diskursu: elite li da va navlastiti
ivota tite jedna/m /ml1la ili jmlVa? Odgovor je, dakako, t,v da
gesta singulier univl'nel uankovito funkcionira kao histeri(':na gesta
koja se izvodi radi odluke beskona<"nim odlaganjem svoga zado-
voljenja. To l'C'l'i: gesta singulier unive1'.lfi ln.Ua na latrpavanju zdarVa
Policije/Moa nelllog1117111 zahtjevima Sll "stvoreni da budu
njihova logika glasi: da to ja zapravo zahti-
jevam da to ne jer to nije lo." Situacija je ov<lje uistinu neodluava: ne
sall10 da se radikalan politi(,:ki projekt (':esto "iznevjeruje" kompromisom s
Po\icUskim Poretkom prituba revolucionarnih radikala: jednom
kad pl-euzlllu vlast, reformisti promUene samo oblik i prilagode sc starim
gospodarima), mOl_e nastati i suprotan pseudo-radikalizacijc, koja se
tl odnose uklapa mnogo bolje nego skroman
prijedlog.1;)J
Ov<lje nadalje valja lui':iti izmedu subjekata izrica-
Ilja tvrdnje koja universel singll.liel: jc li la tvrdnja izrav1la tvrdnja same
Tlve (demma u staroj Ateni; lroisihllf flat 1\ revoluciji;
idova, Palestinaca, Crnaca. ena, homoseksualaca ... danas), koja predlae
svoj partikularni udes kao reprezentativan za univerzalnost ili
je lO Ivrdnja solidarnosti koju iznose drugi, zabrinuta ja\ll0sl"?
Kako se ta dva nai':ina funkcioniranja odnose jedan prema drugome? Razlika
() kojoj je jest razlika iZIlledu univerzalne ja\110sti koja tvrdi: "Svi smo III i
(Ini (iskU ne-dio)!" i isklju(,:enog ne-dijela koji t:vrdi: "lvii smo ono istinski
lIniverzalno [Narod, Drutvo. ... !l" - to obrtanje, premda naizgled
,imetri(':no, nikad ne proizvodi izravno simetri(':ne ut-inke. Ovdje nailazimo na
klju(':nu zn,H'ajku mehanizma koji generira (ideoloki) privid: simelritno obr-
tanje koje stvara asimetribn rezultat. Kod Marxa, primjerice, jednostavno
obrtanje "razvijenoga" u oblik ekvivalencije (od stanja u kojemu roba
.\ izraava svoju vrijednost u nizu roba B, e, O, E, F .... do stanja u kojemu roba
.\ sama izraa\r.l - uljelovlj1tie - vTijednost mba B, e, D, E, F ... ) izaziva efekt
f(otiizma; to jest, ono A-u prid<ve auru robe koja mora posjedovati neki
tajanstveni sastojak koji joj da funkcionira kao ekvivalent sviju
ostalih.
Hegel ovdje takoder izvodi izniman spekulativni pomak. promjenu na
cijelom terenu miljenja, jednostavne simetri("ne inverzije. Tvrdnja
"Sopstvo je supstancija" nije ni na koji nahn jednakovrijedna tvrdnji
"Supstancija je sopstvo": prva iskazuje naprosto podredenost sopstva supstan-
ciji sebe kao svojoj drutvenoj supstanciji"),
dok druga ukljul"uje subjektiv:izariju same supstancije. LtU XIV nije ITkao: 'Ja
"lill drava"; njegove su rije<"i bile: "L'i'tal ('esl //loj": t.ek se u drugoj verziji
sopslvo postavlja kao istina same supstancije. tako da kad XIV
i/.da dekret, to ne govori samo on (ovaj pojedinac) sama supstan-
( ija govori kroz Iuega (upl-avo u smislu lacanovskog "/Iloi, la vilile, parle"). II
tOllle, II nunosti tog obrata, od Hegelovih uvida: naoko
I 'II {: (ome ZrIlC(, istine II nedavnoj polemiri Rirharda Rort;ja protiv "radikalnih"
clitista kl1lturalnih stIldija (v. Richard Rorty, i\(hifl.jng ()ur ilml'rim, Camh,idg." I\IA:
Harvard Universit}' Press 1991l): pod izlikom radikalnog mitske sahlasti
Vlasti. oni se savreno uklap<tiu II pO${o/e<1/t odnosa mori. rIe
illl llikakvu Odll()SrI(), da parafraziralll() tezu \-Valtera
(kklat'irani stav radikalnog drurvt"nim odnosima koegzistira
s njihmilll savrenim fllnkcioniranjem unulm tih odnosa, priliblO nalik his-
"'riku koji se s"vrikno uklapa II mreu eksploatacije na koju sC' mii te zapravo
njenIl reprodnkcijl1.
skromna gesta iskazivanja podredenosti (pripadanja) subjekta supstanciji
prije ili kasnije razotkriva se kao svoja suprotnost, kao subjektivizacija
same supstancije. U tome i sr ne samo da je
boanski nego i Bog siim mora postati (sa svim atributima
potonjega). Iz istog razloga, "ivot je privid" nije isto to i "privid je ivot";
"ivot je privid" predstavlja barokni stav svijesti o iluzornom
zemaljskoga ivota (illa Calder6n), dok "prividje ivot" podrazumije-
va pozitivni nietzscheanski stav potpunog i potvrdi\Fdllja igre
va nasuprot j" potrazi za transcendentnom "istinskom" zbiljom -
odnosno, vratimo li se naem primjeru, "Mi [nacija] smo svi radnici imigranti"
nUe isto to i "Mi [radnici imigranti) smo prava nacija."

Moda je ovo trenutak da se vratimo naoj ishodinoj u kojoj su
mjeri autori kojima se bavimo opremljeni da izvedu taj korak uni-
verzalizacije? Referenca na Althussera kao njihovu ishodinu ovdje
iznova postaje presudna. Kao to sam naglasio, njihova teorijska zdanja
valja shvatiti kao negiranja te ishodine
odravanja (ili radije odmaka spl"am Althussera; moda bi
njihove razlike bilo pojmiti na na
koje se moe negirati/"potiskivati" traumatsko jezgro u psihoanalizi: nijeka-
nje, potiskivanje stricto sensu (koje koincidira s potisnu-
tog), ... Zato?
Premda su ti autori izvrili napredak s obzirom na svoje
althusserovsko polazite (njihova je zasluga to su otili dalje od
Althussera ne si da zaglibe u i/ili dekonstruk-
se da upadaju u zamku politike, pri-
logiku provala radikalne politizacije koja
sadri sjeme vlastita neuspjeha i mora ustuknuti pred Poretkom
(parovi Dogad<0a Istine nasuprot Poretku Bitka, politike nasuprot policiji; egal-
iberte nasuprot imaginarnoj univerzalnosti). To obiljeje blisko je
povezano sa svodenjem subjekta na proces subjektivizacije. Ranciere cilja na pro-
ces kojega "dio ne-dijela" POSI<'0e u sporenje za svoje mjesto
unutar drutvene vidljivosti; Badiou cilja na koji ustraje na
svome zahyevu za egaliberte nasuprot bilo kakvom pozitivnom
poretku svoga ozbiljenja. U svim tim subjektivizacija se, naravno,
ne smije pobrkati s onim to je Althusser imao na umu kad je razradivao pojam
ideolokog (ne) prepoznavanja i interpelacije; subjektivitet se ovelje ne odbacu-
je kao oblik neprepoznavanja; naprotiv, usvaja se kao trenutak u kojemu onto-
loki jaz/praznina postaje opipljiva, kao gesta koja podriva pozitivni poredak
Bitka, diferencijalne strukture Drutva, politike kao policije.
2081 ,,"", ',l;, ;"" ,,"'
je vezu te redukcije subjekta na subjektivizaciju i
oslanjanja teorijskog zdanja tih autora na temeljnoj opreci dviju logika: la poli-
lique/pulice i le jJolitique kod Rancierea; Bitka i Istine kod Badioua;
moda imaginarnoga univerzalnog poretka nasuprot egaliberlekod Balibara. U
svim je tim druga uistinu ona uvodi jaz u pozitivni
poredak Bitka: situacija postaje "politizirana" kada partikularni zahgev
funkcionirati kao nadomjestak za Univerzalno. Tako imamo razne
oblike opreke izmedu supstancije i subjekta, izmedu pozitivnoga ontolokog
poretka (policije, Bitka, strukture) i jaza
I.atvaranje toga poretka i/ili remeti njegovu ravnoteu. se da je
referenca tih triju oblika dualnosti kantovska opozicija izmedu konstituiranog
poretka objektivne zbilje i ideje slobode koja moe funkcionirati samo kao
regulativna referentna da nije nikad ontoloki posve ozbiljena.
"Pravda", ispravljanje temeljne i konstitutivne ontoloke nepravde univerzu-
Illa, prikazl0e se kao bezmjetni zahgev, samo na pozadini
vlastite u trenutku kada neki pokret pretendira u
cijelosti realizirati Pravdu, prevesti je u zbiljsko stanje stvari, s utvarne
rlhnocratie il veniT na "stvarnu demokraciju", nastupa totalitarna kataso-ofa -
kantovskim uzvieno se u ... Dakako, te
dvije razine nisu naprosto vanjske: prostor za Dogad<0 Istine otvara
praznina II poretku Bitka, nuna nekonzistentnost u njegovu
,rrukturnom poretku, konstitutivno prisustvo .5urnumemiTe, elementa koji je
u totalitet Poretka, premda u njegovom totalitetu za nj nema pravog
llljesta, i koji se, upravo iz tog razloga - da je o elementu bez
daljnjih par"tikularnih odreden ja - prikazuje kao neposredno ugelovljenje
( :jeline. S druge strane, uistinu intervencija nastoji unijeti promjenu
11 poredak policije, izazvati njeno restrukturiranje (tako da ono to je u
lijenom prostoru dotad bilo "nevidljivo" i/ili postane vidljivo).
Iz toga treba izvesti dva hegelovska (I) sam pojam politike
sukob izmedu i - to jest politika je
.1Iltagonizam prave politike i stava ("nereda" i Poretka);
(2) stogaje "politika" rod kojije svoja vlastita vrsta: koji, u ima dvije
vrste, sebe i svoju negaciju. tome
hegelovskom prizvuku, medutim, ovdje imamo posla s logikom koja unapri-
jed vlastiti neuspjeh, koja svoj puni uspjeh smatra svojim
lIt'llspjehom, koja se dri svoga marginalnog kao znaka
,,"oje i tako gaji dvosmislen stav prema svojoj
olItolokoj suprotnosti, policijskom Pmetku Bitka: na nju se mora pozivati,
Irdm ju kao velikog neprijatelja ('Vlast") koji mora da bismo se
11 pustili u nae marginalno/subverzivno djelovartie - sama pomisao na
livravanje posvemanje subverzije toga Poretka ("globalne revolucije")
,)dbacuje se kao proto-totalitarna.
DRUGI DlOo """OO" ..,..", 1209
Toj kritici ne treba pripisati oslanjanje na tradicionalnu hegelovsku
opreku apstraktne i konkretne nasuprot
radikalnog negativiteta kao SUproUlOSti univerzalnosti -logike Trebanja koja
odgada svoje ozbiljenje - ja ne zastupam nunost usvajanja
"konkretnoga" pozitivnog poretka kao realiziranog vrhovnog dobra.
Hegelovski postupak ovdje nije rezignirano-herojsko pozitivnog
Poretka kao jedinoga ozbiljenja uma, nego fokusiranje, razotkriva-
nje toga kako sam Poredak po<'iva na nizu zani-
jekanih/neprepoznatih polith'kih <'ina, kako je njegova gesta
(u radikalnom smislu toga pojma, u opreci spram policije) - po
hegelovski, kako pozitivni Poredak nije nita drugo do
radikalnog negativi teta.
Uzmimo Ranciereov sredinji pojam mesenlente ("nesporazum"), do
ga dolazi kada "dio ne-dijela" politizira svoj udes i narui
uspostavljenu sU'ukturu drutvenog prostora, njegovu
potpodjelu na dijelove, sebe kao nadomjestak za Cjelinu i zahtije-
ponovnu artikulaciju svoga navlastitog poloaja, to jest nov modus svoje
vidljivosti (recimo, ena "politizira" svoj udes u trenutku kada svoju
na privatni obiteljski prostor prikae kao politiene
nepravde). Zar dvosmisleni odnos izmedu eksplicitnog diskursa
je i njegova opscenog dvojnika takoder ne svojevrstan mesentenu?
Nije li taj opsceni dvojnik (javno zanijekana poruka "izmedu redaka") "ne-
vidljivi", nejavni mjet funkcioniranja policijskog aparata? Vlast
dakle nije jedinstvena/plona domena vidljivosti, samotransparentan stroj
"narod" suprotstavlja zahtjev za razotkrivanjem, za u
javni diskurzivni prostor, njenih zahgeva - to jest za odbacivanjem/podriva-
njem statusa to ga ona uiva unutar diskursa
(gotovo) suprotnost tome je odbijanje javnog diskuna da
vlastitu poruku izmedu redaka, opscenu potporu svoga funkcioni-
ranja - s njome, on je prezirno odbacuje kao ncdostojnu svoga dosto-
janstva ...
Ono to Vlast "odbija vidjeti" nijc toliko (nc-)dio "naroda" iz
policijskog prostora, nego prije nevidljiva potpora njena javnog policijskog
aparata. vulgarne klasne analize: nema vladavine aristokracije bez
skrivene - javno nepriznate - potpore lumpenproletarijata.) Naa je postavka,
dakle, u tome da je radikalno odbijanje preuzimanja odgo-
vornosti za vlast (po lacanovski: njihov skriveni zahyev za Gospodarom u vidu
njegove javne provokacije - vidi Lacanovu dijagnozu karaktera
studentske pobune od svibnja '68.) strogo korelativno (ili suprotno) skrivenoj
vezi vlasti s vlastitom zanijekanom opscenom nadopunom - ono to uistinu
"subverzivna" intervencija mora teiti u javni prostor jest
prije svega ta opscena nadopuna na kojoj sama vlast/policija. Poredak
KAXlJIV1 SUBJEJ(J
policije nikad nije naprosto pozitivan poredak: da bi funkcionirao, on
mora varati, krivo imenovati itd. ukratko, angaiimti se u polilici, ono to
bi trebali njegovi subverzivni protivnici.
U Kan tovu je miljenju temeljno (ekvivalent
nome imperativu) "transcendentalno javnosti": "Sve
radnje koje se prava dr'ugih ljudi i se maksima ne podudara s nji-
hovim javno obznanjenim ciljem, jesu pogrene ... Sva koja
potrebuju javnost (ako ne ele promaiti svoj cilj) u skladu su s pravdom i s
politikom.,,192 U je domeni pogrean ili zao onaj pravi cilj
protuslovi njegovu javno obznanjenom ciUu: kao to Kant uvijek iznova
naglaava, se i najgori tiranin javno gradi da djeluje za dobro naroda,
stremi k i bogatstvu. Istu bismo maksimu mogli iskazati i
na negativan nekaje politika "pogrena (nepravedna)" kada dri da bi
javno razotkrivanje njenih pravih motiva (ili bolje maksima) bilo
ni tiranin ne moe javno ov,ti zakon
da bih unitio svoje nepr\jatelje i svoje bogatstvo." Na toj pozadini
valja locirati tezu o nadopuni Nadja u javnome ideolokom diskursu: opsce-
na nadopuna Nadja upravo je potpora javnome ideolokom tekstu koji, da bi
bio operativan, mora ostali javno za nij'eka n: njeno javno priznanje je samo-
A naa je poanta da je takvo nijekanje konstitutivno za ono to
Ranciere naziva poretkom "policije".
Pojam ideala egalibene kao bezu\jetnog zahyeva
it:ne\jerenog u svakoj svojoj pozitivizaciji, zahyeva koji se moe ozbiljiti samo
II onim kratkim prijelaznim trenucima vakuuma vlasti/policije kada se
"narod" "spontano" organizira izvan slubene reprezentativne
Illainerije (vidi fascinaciju mnogih "spontanom demokracijom
u ranim, stadijima revolucije), dovodi radikalne revolu-
cionarne puriste neugodno blizu onim konzervativcima koji nastoje dokazati
Ilunu i neizbjenu izdaju ili "povratak u teror" svake revolucije, kao da su
jedino ozbiljenje egalibertti Crveni Khmeri ili Sendero Luminoso. U
iskuenju smo ustvrditi da je politika pr-ava protutea tome kan-
lovskom stavu koji ustraje na svojoj inherent-
To ono to pravi lenjinist i konzervativac
jest da odbacuju ono to bi se moglo nazvati libe-
lalnom (zagovaranje projekata so-
lidarnosti, slobode i tome ali uzmicanje kada treba platiti c\jenu za
njih u vidu konkretnih i "okrutnih" mjer-a): kao i
1'12 Immanuel K..nt, "Perpetual Peace: A Philosophical Sketch", u Kan!'s Potitimi Writing.<,
Cambridge: Cambridge University Press 1991, str. 129. lU nas usp. Immanuel Kant,
spisi. kultura, Zagreb, 2000. - Prev. J
DRUGI DIO, """""OO "'"." " 121 l
konzervativac, pravi lenjinist ne boji se passage il ['acte, svih
posljedica, koliko god bile neugodne, ostvarivanja svoga projekta.
KipIing (kojemu se Brecht uvelike divio) prezirao je britanske liberale su
zagovarali slobodu i pravdu, istodobno na konzervativce da za njih
odrade nuan prljavi posao; isto se moe za odnos liberalnog (ili
"demokratskog socijalista") prema komunistima: liberalni
socijaldemokratski "kompromis", ele istinsku revoluciju,
pa ipak izbjegavaju platiti pravu cijenu za nju te stoga radije stav
Lijepe due i ruke Za razliku od te lane
pozicije (ele istinsku demokraciju za narod, ali bez tajne policije koja bi se
borila protiv kontrarevolucije, bez da se ugroze njihove akademske povlas-
tice ... ), lenjinislje, pOpUl konzervativca, u smislu punog
posljedica svog izbom, potpune svijesti o tome to zapravo na vlast i
provoditi je.
Sada sam u poziciji potanje odrediti ono to mi se kobnom
protokantovske opreke izmedu pozitivnog poretka Bitka (odnosno service des
biens ili politike kao Policije) i radikalnog, bezmjetnog zahtjeva za egalibe1te
koji signalizira prisustvo Istine (ili onog to jest opreke
izmedu globalnoga drutvenog poretka i dimenzije prave univerzalnosti, koja
usijeca liniju razdvajanja u taj globalni poredak: ono to ne uzima u obzir jest
"eksces" geste Gospodara bez koje se pozitivni poredak service
des biens ne moe oddati. Ovdje ciljam o na eksces
Gospodara u odnosu na glatko funkcioniranje pozitivnoga policijskog poret-
ka Bitka. U drutvu, marginalne "radikalne" stranke ili
mogu igrati igru bezmjetnih zahtjeva, onog "mi to elimo
[vie za nastavnike i bolje mjete mirovine i drutvene sigurnos-
ti ... J, pereat mundus", Gospodaru da iznade kako da udo-
volji njihovu zahtjevu - bezuvjetni zahtjev ne cilja na
Gospodara naprosto u njegovu svojstvu upravitelja service des biens, nego u svo-
jstvu jamca opstanka Poretka. To je drugi aspekt Gospodarove pozici-
je: on ne pred razbijanja kada ljudi ele omlet -
pred nametanjem nepopularnih, ali nunih mjera. Ukratko, Gospodarje onaj
koji se zauvijek prava da ustvrdi: "Ali ja to nisam eliol" kada stvari
krenu po zlu.
Naravno, u je to pozicija varalice: njegovo gospodstvo je iluzi-
ja; ipak, sama daje netko spreman zauzeti to neoddivo mjesto djelu-
je na njegove podanike - moemo se prepUl<lti svojim
zahtjevima, S\jesni daje tu Gospodar da se cijela struk-
tura uruiti. Junatvo Gospodara se upravo u
voj volji da prihvati tu odgovornosti i da na sebe
preuzme provedbu nepopularnih mjera kqje raspad sustava. U
tome je bila Lenjinova nakon to su boljevici preuzeli vlast: nasuprot
2121 l,,,", Z"" S .... '""'"
revolucionarnom aru u krugu, aru
onih koji radije ostaju u opoziciji i radije (javno ili t<uno) izbjegavaju teret
vlasti, pomaka sa subverzivnog (ljelovanja na odgovornost za
glatko drutvenog ustroja, on je herojski prihvatio tegobnu
stvarnog upravljanja dravom - svih nunih kompromisa, ali i
poduzimanja nunih otrih mjera kako bi osigurao da se vlast ne
mui.
Kada, dakle, Ranciere ili Badiou odbacuju politiku kao Policiju
naprosto skrbi za glatki seruice des biens, oni ne uzimaju u obzir da se
drutveni poredak ne moe reproducirati ako je na okvire semice
des biens: mora postojati Netko tko odgovornost,
nesmiljenu spremnost da nune kompromise iii kri slovo zakona kako bi
opstanak sustava; i potpuno je pogreno tu funkciju u smis-
JII neprincipijeInog, ustrajavanja na vlasti, bez obzira na cijenu.
Pobornici nasuprot Policiji ne uvid<uu taj inherentni eksces
( ;ospodara koji odriava sam service des biens: nes\jesni su da ono pro-
I iv se bore, to svojim bezmjetnim zahtjevom, nije "opsluivanje
dobara", nego bezmjetna odgovornost Gospodara. Ukratko, nes\jesni su toga
da bezu\jetni zahtjev za egalibl!1te unutar granica pro-
mkacije Gospodaru testira granice njegove sposobnosti: "Moe
Ji on odbaciti - ili ispuniti - nae zahtjeve, a ipak odrati privid
Test za istinskog revolucionara, nasuprot toj igri provokacije,
j<'st herojska spremnost da se izddi pretvorba subverzivnog podrivanja posto-
j<'(cg sustava u novoga pozitivnog poretka koji nega-
I i\itet - odnosno, Ba<iiouovim pr'etvorba Istine u Bitak. 193
\pstraktnijim filozofuskim pojmovljem izraeno: strah od "onto-
Jogizacije" pravoga od njegove transpozicije u
pozitivni pmedak Bitka, laan je strah proizlazi iz svojevrsne varke u per-
'pl'ktivi: previe polae na supstancijalnu pozitivnog poretka Bitka,
da poredak Bitka nikad n\je naprosto dat, nego je sam
Illcll1eljen na nekom prethodnom Nema Poretka Bitka kao pozititme onto-
i!liili konzistentne Cjeline: privid takvog Pmetka na samoizbrisivanju
I )rugim jaz 6na ne unosi se naknadno u Pmedak Bitka: on je LU
i,avo vrijeme kao u\jet koji zapravo od1ava svaki Poredak Bitka.
Modaje filozofijska formulacija opreke policija/poli-
lika Derridina opozicija izmedu ontologije i heaunt%gije, logike
I 'l:! J'dna od zasluga Carla Sehmit!;t hila je u tome to je jasno identificirao tu bezuvjetnu
volju za preuzimanjem odgovornosti kao jezgro poliu('!kog autoriteta s onu stranu - ili,
holjt' kazano, ispod lihcrahw legitimizacije onih provode vlast se
na glatko opsluivanje dobara,
DRUGI DIO, ""'NO' "'""""'1213
spektralnosti koja zauvijek zatvaranje ontolokog
zdanja: prava gesta jest odriavanje speku'alnoga otvora,
odupiranje iskuenju njegova ontolokog zatvaranja, I opet, to je lako prevest i
u lacanovski: spektralnost je drugo ime za privid kqji ispUI"tiava
nesvodivi ontoloki jaz. Prava hegelovska gesta bila bi obrtanje tog pojm<l
spektralnosti kao nesvodive nadopune koja je mjet svak"
ol1lologije: to ako postoji potreba za minimalnom ontolokom potporom sanl/'
dimenzije spektralnosti, za nekim inertnim IJeu de reel koji odrava spektraill i
Hegel se na Ileki slae s Kantom u tome da izravni pokuaj ozbi-
apstraktnog negativiteta egalibe1te (onog to bi Kant kao poli-
ekvivalent epistemolokoj pogreci tretiranja regulativnih ideja kao kOIl-
stitutivnih) nuno zavrava u [eroru. Razlika njimaje u tome to izvod"
suprotne prema Kantu, to da bi egaliberte trebala ostati nedos
tupnim idealom, democratiea venir, kojemu se polako prilazi ali ga sc
uvijek dri na distanci kako bi se izbjegla apstraktnoga apso-
lutnog negativiteta; za Hegela to da se taj momellt
apsolutnoga apstraktnog negativiteta, taj autodestruktivni bijes koji satire
.pozitivni P?redak, uvijek dogodio, da je o samom temelju
pozlUvnoga raCionalnog poretka ljudskog drutva. Ukratko, dok za Kant,l
apsolutni negativitet predstavlja moment
koja nikad postati za Hegela on predstavlja
moment prolosti, prolosti kqja nikad nije bila potpuno doivljena kao
sadanjost, da njeno otvara prostor za minimalnu
(drutvenu) organizaciju Sadanjosti. Mnogoje naziva za tu erupciju apstrak-
tnog negativiteta, od Adamova Pada, preko Sokratova i Kristova do
revolucije - u svim tim negativna gesta koja nagl'iza
dam (drutveni) supstancijaini poredak utemeljena je na viem, racionalni-
jem poretku.
AWIY1 SUBJEKT
DIO: Od subjekcije do subjektivne destitucije_
5. S1RASMNE (NE)VEZANOS11, lU JUDITH BUTIER KAO FREUDA
Zalo perverzi;a ni;e subverzi;a
Jedan od najvanijih valja izvesti iz teme "Kant avec Sade" jest
taj da oni koji, poput Michela Foucaulta, zagovaraju subvel'Zivni potencijal
perverzija bivaju pl'ije ili kasnije navedeni na pOl'icanje freudovskog ne-
s\jesnog. To pOl'icanje je teorijski zasnovano na kqju je istaknuo sam
Freud, da za psihoanalizu histel-ija i psihoza - ne pe11Jerzija -p'uaju put u
nes\jesno: nes\jesno nije dostupno putem peJ'verzija. Freuda, Lacan
je opetovano inzistirao na tome da je perven:ija uvijek drutveno konstrukti-
van stav, dok je histerija mnogo subverzivnija i ugroava hege-
moniju. Moglo bi se da je situacija obratna: zar pervertiti otvoreno ne
ostvaruju i prakticiraju ono o histel'ici tek potajno Ili, s obzirom
na Gospodara: zar histerici naprosto ne izazivaju Gospodara na dvosmislen
koji se zapravo svodi na poziv Gospodaru da nanovo i
uspostavi svoju vlast, dok pervertiti u stvari podrivaju Gospodarovu
poziciju? (Tako se Freudova teza da je perverzija negativ neu-
roze.) Sama ta medutim, nas s paradoksom freudovskog
nes\jesnog: nes\jesno se ne sastoji od tajnih perverznih scenarija o kqjima sa-
njarimo te (ukoliko ostajemo histerici) pred njihovim ostvariva-
njem, dok pervertiti to hel'Ojski Kada to kada ostvarimo
("izvedemo") nae tajne pervel'zne fantazme, sve je rastvol'eno, ali nes\jcsno
na neki - zato?
Zato to freudovsko nes\jesno nije tajni sadraj, nego neto
to intervenira izmedu, u proces prevodenja/prebacivanja
sadraja u tekst sna (ili simptoma). Nes\jesno je
upravo ono to je zasl1to scenal'ijima to ih izvodi pervertit: per-
vertit, sa o tome to donosi uitak, zatamnjuje jaz, pita-
nje", kamen spoticanja koji "jest" sr nes\jesnog. Pervertit je tako "inherentni
prekritelj" par excellence: on izvodi na vidjelo, uprizorl!je, prakticira tajne
"'O DIO, O. ,"'"", '"" ... , """'"' 1215
fantazme koje odravaju javni diskurs, dok pozicij.1
upravo sumnju oko toga jesu li te tajne perverzne fantazme "doista II!"
Histerija nije naprosto poprite borbe tajnih elja i
zabrana; ona i prije svega, artikulira sumnju otOlll ..
sadre li doista tajne e!je ono to - li naa
uitka samo na zabranama. Drugim pervertit
nes'ljesno jer zna odgovor (na to to donosi jouissance, na Drugo); on oko tog.1
nema njegova je pozicija nepokolebljiva, dok histerik sumnja - to jest
t.,ljegovaje/njezina pozicij.a ona i konstitutivnog (samo-)propitivanj;t
Sto Dnlgi eli od mene? Sto sam ja za Drugog? ...
Ta opl-eka perverzije i histerije osobito je relevantna danas, II
naoj eri "propasti Edipa", kada paradigmatski modus subjektiviteta vie nijt
subjekt integriran u Zakon putem kastracije, neg"
"polimorfno perverzni" subjekt koji slijedi nalog Nad:ja da uiva. Pitanje kakI)
da histeriziramo subjekt u zatvorenu petlju perverzije (kako da u nl
usadimo dimenziju manjka i propitivanja) postaje hitnije kada se ima u vidu
dananja scena: subjekt suvremenih trinih odnosajt
perverzan, dok je "demokratski subjekt" (modus to ga impiki
ra moderna demokracija) inherentno (apstraktni gradanin kOl'ela-
tivan praznom mjestu Drugim odnos izmedu bourgeoi.'1/
u trinim mehanizmima i citoyena angairanog u univerzalnoj
sferi je, u svojoj subjektivnoj ekonomiji, odnos perverzije i
histerije. Kada, dakle, nae doba naziva Ranciere smjeLI
upravo na taj pomak u diskursu (drutvenoj vezi) s histerije na
perverziju: "post-politika" je perverzni upravljanja drutvenim poslovi-
ma, lien "histerizirane" univerzalne/izglob!jene dimenzije.
(';esto se tvrdnja kako histerija danas vie nije seksualizirana, nego
je valja locirati u domeni ne-seksualizirane viktimizacije, povrede izazvauc
nekim nasiljem koja se ureztue u samu duu naega S his-
terijom, medutim, imamo posla samo ukoliko viktimizirani subjekt g<tii dvos-
mislen stav fascinacije prema povredi, ukoliko potajice "perverzno" uiva l!
njoj, ukoliko sam izvor boli magnetizmom - histelijaje upravo ime za
taj stav ambivalentne fascinacije naspram subjekta kojega se grozimo i gadi-
mo. pak viak uitka u boli drugo je ime za seksualizaciju: u trenutku kada
je on tu, situacija se seksualizira, subjekt je u perverznu petlju,
Drugim valja se ipak drati stare freudovske teze o temeljno seksl!-
alnom histerije: nije li se Freudova Dora, paradigmatski sl\l('aj hister-
ije, neprestano alila kako je viktimiziraju manipulacije njezina oca i gospo-
dina K.?
Stvar dodatno komplicira to to se homoseksualnost (ili bilo koja druga
seksualna praksa koja kri heteroseksualnu normu) definitivno ne smije
izravno kao "perverzija". Treba postaviti pitanje: kako je
216 )u\VOJ IliEK KAKUIVl SUBJEKT
homoseksualnosti upisana u subjektov univerzum? Koji
je subjektivni stav odrava? Perverzna homoseksualnost bez daljnjega postoji
(mazohist ili sadist koji si utvara da posjeduje znanje o tome to Drugom
prua jouissance); no postoji i homoseksualnost. (za koju se optira
radi sa zagonetkom "to sam ja za Drugog? Sto Drugi eli (od
mene)?", itd. Prema Lacanu, dakle, nema izravne korelacije izmedu oblika
seksualne prakse (homoseksualnog, lezbijskog, stmight) i "patoloki" subjek-
tivne ekonomije (perverzne, Uzmimo kraj-
nji koprofagije (jedenja izmeta): ni takva praksa nije nuno "per-
verzna" da se moe upisati u ekonomiju - to jest moe
funkcionirati kao element provokacije i propitivanja elje Drugog:
to ako jedem govno da bih ispitao kako stojim s obzirom na elju
li me i da!je voljeti kad vidi kako to li me na koncu napusti-
ti kao svoj objekt? Moe funkcionirati i u smislu ako, recimo,
subjekt identificira govno svoga partnera kao boansku tvar
gutanjem stupiti u dodir s Bogom, primiti Njegovu energiju. Ili, naravno,
moe funkcionirati kao perverzija ako subjekt, dok to zauzima poziciju
objekta-oruda elje Drugog (ako to kako bi kod svoga partnera potaknuo
uitak) .
Na je razini zanim!jivo primijetiti kako se, kada se opisuju
novi fenomeni, u pravilu previda njihovo funkcioni-
ranje te se preferira navodno "radikalnije" perverzno ili funkcioni-
ranje. U kibCl'prostora, recimo, zatrpavaju nas koja
kako kiberprostor otvara polimorfnog igranja i permanentnog
preoblikovanja identiteta osobe, ili kako regresiju u psi-
incestuoznu uronjenost u Zaslon kao Stvar koja nas guta,
nas sposobnosti odmaka i refleksije. Moglo bi se,
medutim, tvrditi kako je reakcija sviju nas kada smo s kiber-
postorom jo uvijek zbunjenost, propitivanje: "Kako
ja stojim s obzirom na ovo anonimno Drugo? Sto Ono eli od mene? Koju
igru igra sa mnom?" ...
S obzirom na tu krucijalnu opreku izmedu histerije i perverzije, vano je
kako Adornovd Filozofija nove glazbe, to remek-djelo analize
"klasne borbe u glazbi", pribjegava upl-avo kategorijama histerije i
perverzije da bi I:azradilo opoziciju dviju temeljnih tenji u modernoj glazbi,
imenima Schonberga i Stravinskog: Sch6nbergova "progresivna"
glazba jasna obi!je7ja krajnje napetosti (ueskoboll1 bre-
menite reakcije na susrete), dok Stravinski, u svome prolaenju
kroza sve glazbene stilove, nalik pastiu, ne manje jasna obi-
!jeja perverzije, to jest odbacivanja dimenzije pravoga subjektiviteta, zauzi-
manja stava iskoritavanja polimorfnog mnotva, bez stvdrl10g angamana u
bilo kojem elementu ili modusu.
1REO DIO, O. '"""'" "''',., ""'"1217
A - da opoziciji dademo crtu - u iskuenju smo ustvrdilI
daje ta \jernost istini histerije nasuprot lanome prestupnitvu pervertita ono
lO je Lacana, u posljednim godinama njegovih predavanja, navelo ();,
ustvrdi: "Bunim se protiv filozofije Ue 111' insurge contre la l)hilosophie/. "
Povodom te tvrdnje valja smjesta postaviti pitanje: koj\l
je filozofiju Lacan imao na umu; koja je filozofija za nj pred-
stavljala filozofiju "kao takve"? sugestiju Regnaulta (koji
pozornost na daje Lacan tu tvrdnju iznio 1975., objavlji-
vanja A n ti-f-aipa I 91) , moglo bi se tvrditi da filozofija izloena paljbi, daleko od
toga da bi predstavljala neku tradicionalnu hegelovsku metaf:ziku, nije druga
ona Gillesa Deleuzea, filozofa globalizirane perverzije, ako je takvoga
Ikada bilo. To jest, nije li Deleuzeova kritika "edipovske" psihoanalize egzem-
plaran perverznog odbacivanja histerije? Nasuprot subjek-
tu koji stav prema simboli('kom autoritetu (poput
pl::zn<ti.e pawloke posljedice "potiskivanja", ali ipak tvrdi da je
potiskivanje u\(Jet kulturnog napI-etka, da izvan
autoriteta samo praznina), pervertit odvano dopire do
granica u podrivanju samih temelja autoriteta i potpunog prih-
viestruke produktivnosti libidinaInog tijeka ... Za
Lacana je, dakako, ta "anti-edipovska" radikalizacija psihoanalize upravo
model zamke koju valja pod svaku cijenu: model lane subverzivne
radikalizacije koja se savreno uklapa u konstelaciju Drugim
za Lacanaje filozofova "radikalnost", njegovo neustraivo propitiva-
nje svih pretpostavki, model lane transgresivne radikalnosti.
Prema Foucaultu, pervel-znom filozofu, ako je takvoga ikada bilo, odnos
zabrane i elje je kruan te ujedno odnos apsolutl1e imanencije:
I otpor i generiraju jedno drugo - to jest same
prohibicijske mjere kategoriziraju i reguliniju nedoputene elje ove
genel-iraju. se samo lika ranog asketa
kOJI, u svome podrobnom opisu situacija treba da
izazivaju seksualna iskuenja, iznimno znanje o tome kako djellije
(o tome kako jednostavan osmijeh, pogled, obrambena
kretl1ja ruku, zahgev za mogu sad dava ti seksualnu aluziju ... ).
Problem je ovdje taj da, nakon to inzistira na tome da disciplinarni mehaniz-
mi proizvode sam predmet na koji primjenjuju silu (subjekt nije samo
ono to nego sam iskrsava kao proizvod toga _
{;ovjek o kojemu nam govol'e i pozivaju nas da ga oslobodimo je u samome
sebi [assujelissementj daleko dubljeg od njega. U njemu
194 Fran,ois Regnault, COn/h-ences (restheti'!ue uwmimne, Pariz: Agaima 1997.
KAKUIV1 SUBJEKT
obitava "dua" i I11U postojanje, dua koja je i sama tek dio u ovlada-
vanju to ga provodi nad tijelom. Dua, i autonomi-
je; dua, tamnica lijela.
I
'!5
- Foucault kao da sam preutl10 priznaje kako taj apsolutl1i kontinuitet otpo-
ra nije dovoljan da utemelji djelotvoran otpor otpor koji ne bi bio
"dio igre" nego bi subjektu da zauzme poloaj koji ga izuzima iz dis-
t:iplinarnog/ispo\jednog odnosa to se prakticira od ranoga
do psihoanalize. Foucault je smatl-ao da je locirao takvu iznimku u antici:
pojmovi "uporabe uitaka" i "blige za sebe" jo nisu pozi-
vanje na Zakon. slika antike koja se razvija u posljednjim d\je-
ma Foucaultovim knjigama je stricto sensu fantazma discipline
kojoj, ni u najasketskijoj ne treba pozivanje na simboli<':ki
Zakon/Zabranu uitaka bez seksualnosti. U svome pokuaju da iz
kruga i otpora, Foucault pribjegava mitu o stanju "prije Pada"
u kojemuje disciplina bila osobno oblikovanje, a ne procedura nametl1uta od
univerzalnog moralnog poretka. U toj onostra-
nosti se isti disciplinarni mehanizmi kao i kasnije, samo u
modalitetu, kao svojevrstan kOI'elat mitskom opisu nepotisnute seksualnosti
na Junom Pacifiku kod Malinowskog i Meadove. Ne to Foucault
tekstove na posve od njegove prakse
njegove posljednje dvije knjige mnogo su blie standardnoj akadem-
skoj "povijesti ideja". Drugim Foucaultov opis sopstva u
antici nuna je roman nadopuna njegovu
opisu odnosa nakon Pada, g(lje se i otpor preklapaju.l!!fi
195 Michel t'oucault, Di5dpline (ln(1 Punis", New York: Vintage 1979, str. 30. IOvdje navedeno
iz: Nadzor i kazna: !<Ida nje wllJ(}W, prev. Divina Marion, Informator: Fakultet
znanosti, Zagreb, 1994, str. 29-prev.l. Foucault nam ovdje da speciliciramo
Althusserovu definiciju interpelacije kao procesa kqji preobrazuje pojedince u subjekte:
ti stants nespecificiran kod Althussera su i
proizvod disciplinarnih mikro-praksi; oni su tjelesna "tvar" na koju te prakse.
Drugim interpelacijaje subjektu ono to su disciplinarnim mikro-
praksama.
196 Dakako, II gornjoj smo se kritici u,redot()('ili na [oucallltovski pojam i
otpora iz Nadzora i kazne i prvog sveska PotJijt'sli seksualnosti: II tim d\jcma knjigama
pojam ostaje na proceduru dis<:ipline-ispovijedi-nadzora se
II ranom Kada, u kaSll!jim intervjuima, Foucault govori o i
on neprinticll10 mijenja teren i prelazi na sv(uevrsnu nietzscheovsku op6J
ontologiju m 0<' je posvuda i sve, onaje sam zrak koji udiemo, lvar od koje su
nam sazdani ivoti. Ta ontologija takoder drukl:iji pojam slIbjekta
kao "mora" taj subjekt vie nije Sopstvo koje j<', da hude osiobocIeno od
represivne njome uistinu konstituirano.
ma DIO, D. '"u"'"' oo .U ..... """'"' 1219
Kada dakle, u Nadzoru i kazni i u prvom svesku Povijesti seksualnosti.
Foucault varira temu kao produktivne s obzirom n;1
i edukacijsku kao i na nad kada uvijek izno-
va kako su, tijekom devetnaestoga "represivni" katego
riziranja, discipliniranja itd., seksualnosti, daleko od toga da bi zauzdali i
svoj predmet, "prirodnu" seksualnost, istu u stvari proizveli i doveli
do njezina bujanja (seks se afimlirao kao "!<Vna", referentna
ljudskog qjelovanja), ne potvrduje li on na neki hegelovsku tezu kako
refleksivno poniranje u transcendentno po-sebi proizvodi upravo to nedos-
tupno X za koje se da zauvijek njegovu zahvatu? (To s('
moe pokazati vrlo jasno a propos t.,-Uanstvenog "tamnoga kontinenta" enske
seksualnosti koja navodno zahvatu patrijarhalnog diskursa: nije li
tajanstvena onostranost upravo proizvod mukoga diskursa? Nije li enska
Tajna ultimativna muka fantazma?)
Koliko je do discipliniranja i nadziranja, Foucault ne tvrdi samo da je
objekt to ga te mjere ele nadzirati i njihov (zakonske i
kriminalne n-uere vlastite oblike kriminalnog prestupnitva itd.): sam
subjekt koji se odupire tim disciplinarnim mjerama i pokuava
zahvatu u svojoj je sri obiljeen, oblikovan njima. Foucaultov bi
primjer bio devetnaestostoljetni pohet za rada": kao
to su rane libertarijanske kritike poput Prava na lijenost Paula Lafarguea vet'
bile istaknule, Radnik koji se eli osloboditi proizvod je disciplinarne etike, to
jest u samom svome pokuaju da se rijei dominacije Kapitala on se eli
uspostaviti kao disciplinil'ani radnik koji radi za sebe, kojije u potpunosti svoj
gospodar (i tako gubi pravo na otpor, da se ne moe odupirati
samome sebi...). Na toj su razini i otpor zapravo u smrtonosnu
uzajamnom zagrljaju: nema bez otpora (da bi funkcionirala, treb'l
X koji njezinom zahvatu); nema otpora bez je unapri
jed tvorac same te jezgre u se ime subjekt odupire stjsku
Utoliko nita nUe pogrenije od tvrdnje kako Foucault, u Prvome svesku
Povijesti seksualnosti, Util'C put za da
uklone mehanizme u koje su cUela poanta i njegovI'
snane al'gumentacUe na kako se otpori generiraju upra-
vo obrascem za koji se da mu se suprotstavljaju. D.-ugim poanta
njegova pojma je upravo u tome da se p.-ui prikaz toga kako disci-
plinarni mehanizmi mogu konstituirati izravno, II
individualna tijela i razinu "subjektivizacije" (to jest prob-
lematiku toga kako pojedinci ideoloki subjektiviziraju udes, kako SI'
odnose spram svojih mjeta postojanja). Stogaje u neku .-uku besmisleno kri-
tizirati ga zbog toga to nUe tematizirao tu subjektivizacUu: cijela njegova
poanta je u tome da, ako se d.-utvena disciplina i ako ih se eli
moraju se KasnUe, od D.-ugog sveska
KAKUIVI SUBJEI(f
Povijesti seksualnosti), primoran je V1atiti se upravo temi subjek-
tivizacije: tome kako pojedinci subjektiviziraju svoje stanje. kako se prema
njemu odnose - ili, altlmsserovskim terminima, kako nisu samo poje-
dinci u disciplinarne draV11e aparate nego i interpelirani subjekti.
U kakvom je, dakle, odnosu Foucault spram Hegela? Prema Judim
Butler,197 razlika njih dvojice je u tome to Hegel ne uzima u obzir
umnoava djelovanja: kod Hegela, f()rmativno dis-
cipliniranje jednostaV1lO djeluje na tijelo koje je pretpostavljeno kao po-sebi,
dato kao dio inertne ljudske naravi, te postupno "nadiJazi"/posreduje svoju
neposrednost; Foucault kako sami mehanizmi
divlje bujanje onoga to nastoje potisnuti i regulirati: sama "represi-
l
. k M .
ja" seksualnosti izaziva nove oblike seksua nog UZlt a... . e utim, ono
kao da nedostaje kod Foucaulta, par excellence, upravo Je
pravi hegelovski samorefel'encijalni obrat u odnosu seksualnosti i
njena nadzora: ne samo da ispovijedno poniranje u sebe
rdZotkri.va nove oblike seksualnosti - sama ispovijedna aktivnost postaje sek.ma-
lizimna, vlastito zadovoljstvo: "Represivni zakon nije izvanjski libidu koje-
ga potiskuje, represivni zakon potiskuje do stupnja da represija postaje
libidinaina aktivnost. ,,19Y
Uzmimo korektno propitivanje govora mlinje i spolnog zlostav-
ljanja: zamka tl koju to nastojanje upada nije samo ta da nas s\jesnima (i
tako je generatorom) novih oblika i slojeva poniavanja i zlostavljanja
kako "debele", "glupe", "kratkovidne" ... valja nadomjestiti "osobama punijeg
stasa itd.); kvaka je prUe u tome da samo to <ljelovm-ue, svo-
jevrsnim davolskim obratom, sudjelovati u onome to tei
cenzwirati i nadvladati - nUe neposredno evidentno kako se, kada nekog
"mentalno zaostalim" un-Uesto "glupim", uvijek moe uuljati
distanca i izazvati eksces agresivnosti - povredi se, tako-
uvreda putem dodatne u!judne, pokroviteljske dimenzUe (pozna-
to je da agresivnost u ruhu uljudnosti moe biti mnogo bolnUa od izravno
pogrdnih da je nasilje povieno dodatnim kontlastom izmedu
agresivnog i uljudne povrinske fmme ... ). Ukratko, ono to Foucaultov
prikaz diskursa koji i reguliraju seksualnost izostavlja iz razmatra-
nja jest proces putem kojeg-a sam mehanizam postaje erotiziran, to jest
197 Judith Butler, The Psycilic Liji' of POW"'-, SJ<mford, eA: Slanford University Press 1997, str.
43.
198 Nije li taj tjelesni eksces generiran disciplinarnim mehanizmima - hlfanovski plus dR
jmti,? Zar da Hegel laj (,ks<:es ne uzima u obzir, dakle, korelativna
koju je istaknuo Lacan. da Hegel previda viak uitka koji dri slugu u poloaju slu
ganstva?
199 Butler, TlU' Ps,}"hi" Life of Power, str. 49.
TRIa mo, o ,.., ........ , ""'"1
221
kontaminiran onime to nastoji "suzbiti". Nije dovoljno ustvrditi kako asketski
subjekt koji, da bi se odupro iskuenju, pobraja i kategorizira razne
oblike iskuenja, zapravo umnaa objekt protiv kojega se pokuava boliti; stvar
je u tome da se shvati kako aske t koji se bi<'uje da bi se odupro iskuenju nalazi
seksualni uitak upravo u nanoerua ozljeda samome sebi.
Paradoks koji je ovdje na djelujest taj da sama da nema unapri-
jed pozitivnog Tijela u kojemu bi se mogao ontoloki utemeljiti
na otpor mehanizmima djelotvoran otpor
To habermasovski argument protiv Foucaulta i
"poststrukturalista" jest taj da oni, da svako norma-
tivno mjerilo izuzeto iz kontingentnog povijesnoga konteksta, nisu kadri
utemeljiti otpor zdanju Foucaultovskije protuargument taj
da sami "represivni" disciplinarni mehanizmi otvar,uu prostor za otpor uto-
liko generiraju viak u svome. objektu. Premda se kako pozivanje na
neku Zensku Bit (od Zenskog do suvremenijega enskog pisma)
utemeljuje otpor ena prema mukom poretku, to pozivanje
ipak potvrduje enskost kao unaprijed dani temelj na kojemu djeluje muki
diskurzivni stroj - otporje ovdje naprosto otpor temelja nje-
govu proradivanju. Ako se, medutim, postulira da patrijarhalna
tenja za obuzdavanjem i kategoriziranjem enskosti sama stvara oblike otpo-
ra, otvara se prostor za enski otpor koji vie nije otpor u ime
temelja, nego otpor kao djelatno koje premauje opresivnu silu.
Da izbjegnemo primjer seksualnosti, medutim, prisjetimo se
stvaranja nacionalnog identiteta putem otpora dominaciji:
ono to prethodi dominacijijest u sebe zatvorena svi-
jest, kojoj nedostaje snana volja da se odupre i potvrdi svoj identitet naspram
Drugog; tek se kao reakcija na kolonijalisti<;ku dominactju ta svijest
preobraava u aktivnu volju za potvrdivanjem nacionalnog identite-
ta nasuprot - nacionalni pokreti su
stricto sensu generirani to jest upravo to
pomak s pasivne samosvijesti utemeljene u mitskoj tradictji na
eminentno modernu volju za potvrdivanjem etni<'kog u obliku
nacije-drave. U iskuenju smo daje volja za sgecanjem neovis-
nosti od kolonizatora pod vidom nove neovisne nacije-drave dokaz
toga daje kolonizirana skupina potpuno integrirana u ideoloki uni-
verzum kolonizatora. Ovc!je imamo posla s pro[uslovljem izmedu
sadraja i pozicije izricanja: koliko je do sadraja,
pokret, dakako, sebe kao povratak predkolonijal-
nim korijenima, kao afirmaciju kulturalne itd. neovisnosti o kolonizatoru-aIi
sam oblik te afirmacije je preuzet od kolonizatora: je o obliku
zapadne autonomije nacijedrave - ne to su Kongresnu
stranku u Indiji, kojaje dovela do neovisnosti, poticali engleski liberali a orga-
nizirali indijski intelektualci koji su studirali na Oxfordu. Ne vrijedi li isto i za
mnotvo potraga za nacionalnom medu skupinama
bivega Sovjetskog Saveza? Premda prizivaju svoju stoljetnu borbu pro-
tiv ruske dominacije, dananji oblik te borbe je ishod modernizatorskog
efekta ruske kolonizacije tradicionalnoga drutva.
Nasuprot Butlerovoj, u iskuenju smo stoga naglasiti kako je Hegel bio
itekako svjestan retroaktivnog procesa putem kojega sama opresivna
generira oblik otpora - nije li upravo taj paradok.s sadran u pojmu
postuliranja pl'etpostavki, to jest toga kako .dJelatnost
dovanja ne samo da razradu je pretpostavljem
nego potpuno preobraava samu sr njegova identiteta? Po-sebi se
tee vratiti samo je posredovano-postulirano procesom moder-
nizacije. koji ih je liio njihovih korijena.
Ova se argumentacija moe jer osuduje kolo-
nizirane na ponavljanje europskoga obrasca samom gestom
odupiranja tom obrascu - gaje i
no. To jest: utemeljimo li na otpor .n.ekoJ
jezgri prethodnoga identiteta, automatski
koja se odupire modernizaciji, pasivnog objekta na kOJI
procedure. Shvatimo li, medutim, na otpor kao eksces kOJI pr01sh.odl
iz brutalnoga uplitanja koje je naruilo na prethod11l, u
sebe zatvoreni identitet, na poloaj postaje mnogo jer moemo tvrditi
kako je na otpor utemeljen na inherentnoj dinamici
va _ da sam sust",v, kroz svoj inherentni antago11lzam,
sile koje izazvati njegovu smrt. (Situacija je ovdje strogo homologna onoJ
kako utemeljiti enski otpor: ako je ena "simptom mukarca", mjesto na koje-
mu iskrsavaju inherentni antagonizmi patrijarhalnoga
to ni na koji ne domaaj enskog otpora, nego mu daje JOs
eksplozivnu snagu.) Ili - kazano - premisa prema kojojje otpor
inherentan i imanentan zdanju (u smislu daje generiran 1l1herent-
nom dinamikom zdanja ni na koji nas ne obvezuje da izvedemo
kako je svaki otpor unaprijed kooptiran, u ig:u
koju igra sama sa sobom - je da putem uC1l1ka umnozavanp,
stvaranja ekscesa otpora, sam inherentni antagonizam sustava moe pokrenu-
ti proces koji vodi k njegovoj propasti?)()
200 Marx je iznio istu postavku u vezi s kapitalizmom: se okon<'ati ne zl)(,? otpora koji
mu pruaju izvanjske sile nego svoJe
da ovlada i vlastiti inherenml
Marx. granica kapitalizma je sam kapital. a ne olOci otpora k'!)l JOs UVIJek lzmlCU njegovu
nadzoru (spolnost, priroda, stare kulturne tradicije).
TREa DIO, D ,.c. OO .,,"'" ....... 1
223
se da je taj pojam antagonizma ono to nedostaje Foucaultu: iz
da svaki otpor generira ("posmlira") samo zdanje iz te apso-
lutne inherentnosti otpora on kao da izvodi da je otpor
unaprijed kooptiran, da ne moe ozbiljno potkopati sustav - to jest
da sam sustav, uslUed svoje inherentne nekonzistentnosti, moe
silu im ekscesom vie nUe kadar ovladati i koja tako razara njegovo
jedinstvo, njegovu sposobnost da sebe sama reproducira. Ukratko, Foucauh
ne razmatra koji nadrasta svoj uzrok i, premda se
javlja kao oblik otpora te Joj je kao takav apsolutno inhel'entan, moe lU
nadrasti i unititi je. (Filozof tiska postavka koju ovdje valja iznUeti jest da
je to temeljna zna<'ajka pojma
moe "nadmaiti" svoj uzrok, moe biti ontoloki "vii" od svoga uzroka.) U
iskuenju smo tako obrnuti foucaultovski pojam sveobuhvatnoga zdanja mo<'i
koje uvUek sadri svoje ruenje, ono to mu navodno to ako jt'
cUena treba platiti ta da mehanizam ne moe kontrolirati ni
sebe, nego mora na opscenoj izraslini u samoj sri? Drugim
ono to uistinu zahvatu nUe toliko izvanjsko
po-sebi kojim ona nastoji dominirati, koliko opsceni nadomjestak koji
odrava njezino cljelov-anje.
201
I to je razlog s kojega Foucaultu nedostaje primjereni pojam subjekta:
subjekt po definicUi premauje svoj uzrok, i kao takav se pojavljuje s pre okre-
tarUem represUe seksualnosti u seksualizacUu samih represivnih mjera.
Nedostatnost Foucaultova teorUskog zdanja moe se razaznati u tome kako se,
u svome ranom djelu Povijest ludila, on koleba izmedu dva kOljenito
suprotstavljena gledita: gledita prema kojemu ludilo nUl' naprosto fenomen
postoji po sebi te je tek sekundarno predmetom diskursa, nego je samo
proizvod mnotva (medicinskih, pr,lVnih, biolokih ... ) diskursa o njemu; i
suprotnoga gledita, prema kojemu bi ludilo trebalo "osloboditi" vlasti to je
nad njim provode ti diskursi, i "pustiti ludilo da govori".202
Ideoloka interpe/aciia
Rad Judith Butler ovelje je posebno zanimljiv: premda kao polazite uzima
foucaultovski prikaz subjektivizacUe kao putem per-
formativnih disciplinarnih praksi, ona ipak opaa gore spomenute omake u
20 l O tom opscenom nadomjestku vidi l. i 2. poglavlje u: Slavoj it-k. TIIl- Plagu,' of
Fan/a,i.-s. London: Verso 1997.
202 Nije li (o kolebanje vidljivo i u Foucaultovu odlaenjll iz jedne krajnosti II
suprotnu: iz oc:aranosti Iranskom revolucUom tl uronjenost II radikalni ivotni stil
homoseksualne u San Franciscu?
2241 ''"'' I"" ,","" ."oo
Foucaultovu zdanju te ih nastoji pozivanjem na niz drugih teorij-
skih koncepata i zdanja, od Hegela preko psihoanalize do Althusserova pojma
ideoloke interpelacUe kao konstitutivne za subjektivitet, sve te refe-
rence na dalek od koja se naziva
"kreativnom sintezom".
U svome hegelovske dijalektike gospodara i roba, Butlerova se
usredoto('uje na skriveni ugovor izmedu njih dvojice: "Imperativ robu sastoji
se u formulaciji: budi moje tijelo za mene, ali ne daj mi do znanja
da je tijelo koje si ti moje tijelo. ,,203 Gospodarovo je pOl'icanje tako dvostruko:
prvo, gospodar vlastito tUelo, postavlja se kao bes1jelesna elja i pri-
morava roba da <ljeluje kao njegovo t!jelo; drugo, rob mora
da djelttie samo kao gospodarovo tijelo i djelovati kao autonoman kao
da 1jelesni rad za gospodara robu n!je nametnut nego je njegova autonomna
Ta struktura dvostrukog (i time poricanja
takoder izraava patrijarhalni obrazac odnosa izmedu mukarca i ene: enu
se najprije postavlja kao puku projekcUu/odraz mukarca, kao njegovu nesup-
stancUalnu sjenu, koja podraava ali nikad nUl' kadra uistinu
moralnu staturu potpuno konstituiranoga, sebi subjektiviteta;
medutim, i taj status pukog odraza mora se a eni pruiti lana
autonomUa, kao da djehue kao to (ljeluje unutar logike patrUarhata na
temelju vlastite autonomne logike (ene su "po prirodi" podlone, samilosne,
... ). Paradoks koji se ovdje ne sm!je previdjeti jest taj daje rob
(sluga) utoliko vie sluga ukoliko vie (hivo) svoj poloaj kao onaj
autonomnog a isto vrUedi za enu - je oblik njezina ropstva
u tome da, kada <ljeluje na "enski" podlono-samilosni sebe (krivo)
doivljava kao autonomnog Iz tog je razloga weiningerovsko onto-
loko ocrnjavanje ene kao pukog "simptoma" mukarca - kao
muke fantazme, kao imitacije pravoga mukog subjektiviteta -
kada se otvoreno prizna i potpuno prihvati, daleko subverzivnije nego lana
izravria afinnacUa enske autonomUl' - moda je ultimativni iskaz
otvorena objav-a: "Ja ne postojim po sebi, samo sam u1jelovljena fantazma
Drugog."
Isto vrUedi i za odnos izmedu subjekta i institucUe: birokratska/sim-
institucUa ne samo da svodi subjekt na svoga glasnogovornika nego
203 Butler, The Prychic Life of POU}(')', str. 47.
204 Ne li ovdje isto dvostruko poricanje kao u marksovskom fetiizmu robe? Roba
se prvo liava svoje tjelesne autonomije i svodi na sredstvo koje utjelovljuje drutvene
odnose; potom se la mrea drutvenih odnosa II robu kao tl njenu izravnu
matelijaInu svojinu, kao da roba ima odredenu vrijednost po sebi, ili kao da je novac po
sebi univer.lalni ekviva1ent.
TRE(I DIO, 0' """"' ""m., ,on"", 1225
eli i da subjekt porekne daje njezin glasnogovornik i (pravi se da)
djeluje kao autonoman <'initelj - kao osoba ljudskih crta i osobnosti, ne tek
birokrat. Poanta, dakako, nije samo u LOme daje takva autonomizaci-
ja dvostruko lana, da dvostruko poricanje, nego i u tom!'
da nema subjekta prije institucije (prije jezika kao temeljne institucije): sub-
jekt se proizvodi kao praznina u samome ivota-supstancije
Stvarnome institucije. Ako je, dakle - kao to bi rekao Althusser -
daje, prije inLel-pelacije, subjekt uvijek tu upravo i dokaz
interpelacije, ne ponavlja li lacanovska afirmacija subjekta prije imer-
pelacije/subjektivizacije upravo onu ideoloku obmanu koju Althusser tei.i
prokazati? Ili - da uzmemo drugi aspekt istoga argumenta - ukoliko
ideoloka identifikacija uspijeva upravo u mjeri u kojoj ja doivljavam sebe
kao "potpunu ljudsku osobu" koja se "ne moe svesti na lutku, na oruek
nekog ideolokog velikog Drugog", nije li teza o nunom neuspjehu inter-
pelacije upravo znak njena uspjeha? Interpelacija uspijeva upravo
kada doivljavam sebe kao "ne samo to", nego kao "kompleksnu osobu,
je medu ostalim i to" - ukratko, imaginarna distanca spram identi-
fikacije upravo je znak njena uspjeha.
Za Lacana, medutim, dimenzija subjektiviteta
identifikaciji nije imaginarno obilje/tkanje iskustava koje mi c1;1
zauzmem iluzornu distancu spram svoga identiteta: lacanovski
subjekt" (S) je "prazan" ne u smislu nekog psiholoko-egzistenci-
jalnog "iskustva praznine", nego u smislu dimenzije samoodnosnog nega-
tiviteta koji a priori domeni vticu, ivljenog iskustva. Stara o prin-
cu koji se prerui u konjuara da zavede princezu, svoju ne\jestu, kako bi bio
siguran da ga ona voli zbog toga to on doista jest, a ne zbog njegova naslova.
stoga nije primjerena da s ovdje imamo posla:
lacanovski subjekt qua S nije niti naslov kqji moj identitet
niti objekt, ono "neto u meni" onkraj mojih identite-
ta to me vrijednim elje Drugoga.
U jednom se slovenskom kazalitu nedavno zbila smijena zgoda: neki
poluobrazovani nouveau riche zakasnio je na predstavu i pokuao do svoga
sjedala pola sata nakon posve ba u tom trenutku, glumac
na sceni morao je izgovoriti frazu: 'Tko to remeti moju tiinu?" -
ubogi nouveau riche, koji se u kazalitu ba i nije kao kod iz klivnje
zbog kanjenja prepoznao je sebe kao adresata te fraze - to jest je
tu kao izljev bijesa zbog iznenadnog komeanja u pred-
rtiem redu - te je odgovorio glasno, da ga svi "Zovem se X.
se zbog kanjenja, ali auto mi se pokvario na putu do kazalita!" Teorijska
poanta toga smijenog nesretnog jest ta da "nesporazum"
definira interpelaciju kao takvu: kad god prepoznamo sebe u pozivu Drugoga,
na djeluje minimum takvog nesporazuma; nae prepoznavanje u pozivu uvi-
226 SLAVOJ ZIEK KAKUIV1 SUBJEKT
jekje neprepoznavanje, izvrgavanja ruglu hvastavi m zauzimanjem mjesta
adresata koje zapravo nije nae ...
Zar taj jaz, medutim, ne i eksces na strani "velikog Drugog"
institucije? To nije li da smo danas, vie nego
ikada, mi, kao pojedinci, interpelirani a da toga nismo niti s\jesni: na iden-
titet konstituiran je za velikog Drugog nizom (medicinskih, policijskih,
edukacijskih ... ) dosjea kojih nismo niti s\jesni, tako da interpelaci-
ja funkcionira nae mjesto i djelovanje u drutvenom prostoru)
bez ikakve geste prepoznavanja od strane subjekta. To,
nije problem na koji smjera Althusser s interpelacije; njegov je
problem prUe on,u subjektivizacije: kako sami pojedinci subjektiviziraju svoje
stanje, kako doivljavaju sebe kao subjekte? Ako sam upisan u tajni dravni
dosje a da toga nisam s\j esta n , to se naprosto ne moga subjektiviteta.
Mnogo je zanimljiviji obratni u kojemu subjekt prepoznaje sebe u
pozivu Drugoga koji "ne postoji" - recimo u Bojem pozivu: Althusserovaje
poanta da je moje prepoznavanje u interpelacijskom pozivu Drugoga per-
formativno u smislu da, u samoj gesti prepoznavanja, konstituim (ili "postuli-
ra") to veliko Drugo - Bog "postoji" ukoliko \jernici prepoznaju sebe kao
one koji i (ne) pokoravaju se Njegovu zovu;
provodi svoju ukoliko prepoznaje sebe kao interpeliranog od velikog
Drugog Povijesti, njenom Napretku; demokratski koji "slui
narodu" konstituira (narod) pozivanje na koji legitimira njegovo
djelovanje.
Ako dakle danas, u vidu podrobnih baza podataka koje krue u korpo-
racijskom kiberprostoru i odreduju to mi odista jesmo za velikog Drugog
strukture

- to jest kako je konstruiran na identitet - te

smo u tom smislu "il1lerpelirani" institucijama a da toga nismo niti s\jesni, tre-
balo bi ipak inzistirati na tome da ta "objektivna interpelacija" zapravo
na moj subjektivitet samo posredstvom da sam svjestan kako, izvan
dosega moje spoznaje, krue baze podataka koje oduduju moj simbolicni identitet u
dru.llvenog "veliJwg Ihugog". Sama moja svijest o da je "istina
tamo vani", da o meni krue dosjei koji, makar bili ipak
performativno moj status, jest ono to dovodi
do modusa subjektivizacije za
dananji subjekt: to me konstituira kao subjekt inherenulO povezan i uzne-
miren neuhvatljivom bazom podataka u kojoj je, izvan moga dosega, "moja
sudba nairoko ispisana".
205 Tu je poantu iznio Mark Poster u: The Second Media Age, Camb.idge: Polity Press
1995.
'RE(' DIO, OO ., ....... ,.,," ."".ru. 1227
II
I
od otpora do
fokus onaj je stari kako je
s: odupnJeu nego i potkopati i/ili ukloniti
drustvenO-Slmbohcku mrem (lacanovsko "veliko Drugo") koja
prostor .unutar kojega subjekt moe jedino postojaLi?2()6 Ona je, dakako, S\jesna
da se n-u
esto
tog mpora ne moe jednostavno i izravno iden tificirati kao neS\je-
sno: pmedak podupiru neS\jesne "strastvene vezanosti"
- vezanosti koje moraju ostati javno nepriznate da bi ispunile svoju ulogu:
Ako. nes'{jesno .bjei od datoga normativnog naloga, za koji drugi nalog ono
!Von vezanost? Sto nas navodi da mislimo kako je iole manje strukturi-
rano odnosima koji proimaju kulturalne nego jezik
Ako vezanost IIZ nalazimo na razini neS\jesnog, kakva se vrsta otpora
iz toga moe izvesti?20'
takvih "strastvenih vezanosti" koje odravaju
upravo Je mherenU1a refleksIVna erotizacija samih mehanizama
i ujednom opsesivnom ritualu, sama kompulzivnog
dranju nedoputenog iskuenja pod nadzorom postaje
hbldmalnog zadovoljertia. Tako "refleksivnost" u odnos
i seksualnosti. na koji su same represivne
procedure hbidinalno zaodjenute i funkcionin\iu kao izvor libi-
zadovoljenja. taj reflekshni obrat. ost<Ue ono neraz-
Janjeno u poimanju "internalizacije" drutvenih normi u
zabrane. problem s ishitrenom identifikacijom nes\jesnoga
lome ako da nes\jesno jest mjesto otpo-
kOJe mehanizama to jest da je
- pnznal-ue subjekta na njegovu/njezinu dodijeljenom sim-
.-:-.u uvijek nepotpuna. neuspjela, li t<U otpor
Ista da pl'?m!jel1l Ih proSlrl dominanU1e naloge ili interpelacije oblikovanja
"(t)aj OtPOI' nepotpuni kal'akter svakog nasto-
JanJa da se subjekt pl'oizvede disciplinarnim sredstvima, ali ostaje
reartikulirati postavke proizvodne
206 Znakovito je da Butlerov.! "suhjekt" sa simboli,'kim poloi,u
ern
zauzetim
unUlM log prostora, dok pojam "psiha" pridrava za ire jedinstvo .. tak()(\t-r obuh-
207 ono to se, u pojedinca, odupire biti u prostor.
Butler, Th, Psychic Lift o/Powrr, str. 8R
208 Ibid.
209 Ibid., str. 89.
KAKUIVI SUBJEKT
U tome je sr kritike to je Butlerova Lacanu: prema njoj, Lacan
lIVodi otpor na imaginarno neprepoznavanje strukture; takav
otpor. premda potpunu realizaciju, o njoj ipak ovisi te u
njoj samu svoju suprotnost, reartikulirati njene postavke:
"Za lakanovca, dakle, imaginarno diskurzivne - to jest
- konstitucUe identiteta.,,21O Na istoj liniji ona odreduje samo
lacanovsko neS\jesno kao imaginarno. to jest kao ono "to svako
nastojanje da koherentno i cjelovito konstituira spolni identitet,
neS\jesno omakama i jazovima koji karakteriziraju djelovanje
imaginarnog u jeziku".21l Na toj je pozadini onda tvrditi da. kod
Lacana, otpor pretpostavlja nastavljanje zakona u njegovu prethod-
nom, obliku i, u tom smislu, pridonosi statusu quo, Prema
<'I"
takvom se gleditu otpor nadaje osudenim na nepl'estan poraz", - -
Ov<lje ponajpl-ije valja kako Butlerova, se. spaja dvije radikalno
uporabe pojma "otpor": jedna je drutveno,kritic11a uporaba (otpor
itd.), a druga uporaba u sklopu psihoanalize (pacijentov otpor
pl'iznavanju nes\jesne istine njegovih simptoma. njegovih snova
itd.). Kada Lacan zapravo otpor kao "imaginaran", na umu muje
neprepoznavanje mree koja nas determinira. S druge strane,
radikalna reartikulacija Poretka prema Lacanu
je potpuno - o tome govori njegov pojam point de capiton ("pmivna
ili kada se pojavi novi point de capiton. drutveno-
polje nije samo izmjeteno nego mu se mijenja i samo strukturno
Tako dolazimo u iskuenje preokrenuti opoziciju Lacana i
Foucaulta kakvu je razradila Butlerova (Lacan otpor na imagi-
narno dok Foucault, koji ima pojam diskursa kao
heterogenog polja viestrukih praksi, doputa potpunUu subverzi-
ju i reanikulaciju): Foucault inzistil'a na imanenciji otpOI'a dok Lacan
ostavlja otvorenom radikalne reartikulacije
polja putem pravog prolaska kroz smrt". Ukratko, Lacan
nam da konceptualiziramo distinkciju izmedu imaginarnog
otpora (lanog prijestupa koji reafirmira status quo te slui
210 Ibid., str. %.97.
211 Ibid., str. 97. Butlerova ovdje upadljivo protuslovi Lacanu, za kojega je neS\jesno "dhkurs
Drugoga", to jest je. a lU' imaginanio nije.' li n.tipoznatiji Lacanov Lc;k.:tZ
"nes\:iesl1o je strukluriraru) kao jezik"? "Omake i jazovi" za Lacana su skroz simbolil:ki;
sc (ne)funkcioniranja mree. Situadjaje sroga posve suprotna nego
to tvrdi Butlerova: nije neS\jesno imaginarni otpor zakonu, nego naprotiv
.wijt'Jt, S\desni ego, koji je imaginarnog neprepoznavanja i otpora n('S\jesnollle silll-
zakonu!
212 Ihid., str. 9S.
TRIO DIO, O. ,"",m, oo '"" ... , """'"' 1229
kao pozitivan mjet njegova funkcioniranja) i zbiljske reartikulacije
putem intervencije Stvarnog nekog
Tek na toj razini - ako uzmemo u obzir lacanovske point de cajJi-
ton i kao stvarnog - smisleni dijalog s Butlerovom postaje Njezin
obrazac drutvene egzistencije (kao i Lacanov) jest onaj prisilnog izbora: da
bi egzistirala (unutar prostora), osoba mora pri-
hvatiti temeljno otudenje, definiciju svoje eg-Listencije u terminima "velikog
Drugog", strukture prostora. Kao to
ona ubrzo dodaje, medutim, to nas treba na (ono to ona doivlja-
va kao) lacanovsko gledite prema kojemu je Poredak datost
se uistinu moe prekriti samo ako subjekt plati cijenu
nja; tako da, sjedne strane, imamo laan imaginarni otpor Normi,
a, s druge, slom, s punim otudenja u
Poretku (cilj tretmana) kao jedine opcije.
Toj lacanovskoj tiksiranosti Butlerova suprotstavlja
hegelovsku dijalektiku pretpostavljanja i postuliranja: ne samo da je
Poredak uvijek pretpostavljen kao jedino okruje subjektova
drutvenog postojanja; sam taj Poredak postoji, ,-eproducira se, samo ukoliko
subjekti sebe prepoznaju u njemu i, putem opetovanih performativnih gesti,
uvijek iznova u njoj zauzimaju svoje mjesto - to, naravno, otvara
mijenjanja kontura nae egzistencije
posredstvom izmjetenih performativnih uprizorenja. U tome je
sutina ,mtikantovstva Butlerove: ona odbacuje lacanovsko a priOl-i
kao novu transcendentalnog okvira koji unaprijed tiksira koordinate
nae egzistencije, ne prostora za retroaktivno uklanjanje tih pret-
postavljenih mjeta. Kada dakle, ujednom odlomku, Butlerova pita
213
- to bi za subjekt eljeti neto drugo osim nastavka njegove
"drutvene egzistencije"? Ako se takva egzistenc(ja ne moe ponititi a da se ne
podlegne nekoj vrsti smrti, moe li se egzistenc(ja ipak riskirati, smrt izazivati
ili traiti, kako bi se pritisak drutvene na uvjete ivota izloio i
otvorio preobrazbi? Subjekt je primoran ponavljati norme po kojima je
proizveden, ali to ponavljanje uspostavlja domenu rizika, jer ako se norma ne
obnovi "na pravi postaje se subjektom daljnje sankcije, se
ugroenost uvjeta postojanja. Pa ipak, bez ponavljanja koje
riskira ivot - u njegovoj trenuta<'noj organizaciji - kako bismo mogli
zamiljati kontingentnost te organizacije i performativno rekonfigurirati kon-
ture ivotnih uvjeta?213
Ibid., str. 28-29.
230 l'"'"' ,,," iwuM...,
- lacanovski je odgovor jasan: "eljeti neto drugo osim nastavka njegove
'drutvene egzistencije' ", i tako vrsti smrti", riskirati gestu
kojom se smrt 'izaziva ili trai', indicira upravo kako je Lacan rekonceptua-
lizirao freudovski nagon smrti kao elem en tarni oblik nesvodiv
na "govorni izvedbena na prethodno utvrdenom skupu
pravila i/ili normi.
Nije li u tome cijela poanta Lacanova Antigone: Antigona uistinu
riskira cijelu svoju drutvenu eg-Listenciju,
Grada utjelovljenoj u njegovu vladaru (Kreontu), time
nekoj vrsti smrti" (tj. smrt, iz drutveno-
prostora). Prema Lacanu, nema pravog bez preuzi-
manja rizika takvoga "ukidanja velikog Drugog", drutveno-sim-
mree koja subjektov identitet: se tek
kada subjekt riskira gestu koja vie nije "pokrivena" velikim Drugim: Lacan
ide za svim verzijama toga ulaenja u domenu "izmedu dviju smrti":
ne samo Antigona nakon izgona nego i Edip na Kolonu, kralj Lear, Poeov g.
Valdemar, i tako redom, sve do Sygne iz Claudelove trilogije Coufontaine -
njihov je usud taj da su se svi obreli II toj domeni neumrlih, "onkraj
ivota i smrti", u kojoj je kauzalnost Sudbine ukinuta.
Butlerovu treba kritizirati zbog zdruivanja toga u njegovoj
dimenziji s performativnom rekonfiguracijom stanja
osobe putem njegovih opetovanih izmjetanja: to dvoje nije isto - to jest treba
zad rola ti distinkciju izmedu puke "pedormativne rekonfiguracije",
subvell:ivnog izmjetanja koje ostaje unutar hegemonijskog poUa i,
vodi interni gerilski rat okretanja termina hegemonijskog polja protiv njih
samih, i mnogo radikalnijeg ana potpune rekonfiguracije polja koji
redefinira same uvjete drutveno odravane performativnosti. Tako sama
Butlerova zavrava u poziciji da doputa upravo marginalne "rekon figuracije "
diskursa - na poziciju "inherenmog
tupa", kojoj kao referenma treba Drugo u vidu diskur-
sa koji se moe samo marginalno izmjestiti ili prekriti.
21
.
1
214
Nije li tO takoder prohlem "marginalne" hOllloseksualne pozicije, koja funkcionira samo
kao krenje heteroseksualne norme, i tako "o/rf/mje, na normi
kao svojoj pretpostavci? Uvje,;mo se u pr('tjcrano inzisth"Ulje
Butlerove na tonlC da je IHHlloseksualnost iskuslvo za VC{il1U pojedinaca,
gubitak identiteta, kao da je zamiljanje sehe u homoseksualnom danas jo uvijek
iskustvo; mjerilIlo se u nelagodu to je doivljav'\ju qW'N" poj('din-
ci kada im prijeti ne cenzura, nego popustljivi stav da budu jednostavno i ravnoduno
te da ih se vie ne doivlja\Yd kao subverziju kao da su nekako
lit'ni svoje subverlivne aoke ...
TM(I DI', ""'"' _., ''''"'"1231
S lacanovskogje Butlerova tako istodobno odvie i
odvie S jedne strane, precjenjuje subverzivni potencijal
naruavanja funkcioniranja velikog Drugog putem praksi performativne
rekonfiguracije/izmjetanja: takve prakse u podupiru ono to tee
podrivati, da je samo polje takvih "prijestupa" uzeto u obzir,
potaknuto, od hegemonijskog oblika velikog Drugog - ono to Lacan naziy'l
"velikim Drugim" su norme i kodificirana krenja.
Edipovski poredak, gargantuovska matrica utjelovljena u nepre
glednom nizu ideolokih institucija, rituala i praksi, je duboko ukori
jenjen i "supstancijalan" entitet da bi ga uistinu uzdrmale marginalne geste
performativnog izmjetanja. S druge strane, Butlerova ne uzima u obzil
radikalnu gestu potpunog restrukturiranja hegemonijskoga
poretka u njegovoj ukupnosti.
HProlazak kroz fonfazmu
H
Je li potkopati i n<Jjlemeljniju razinu subjekcije, ono to But1erov'l
naziva "strastvenim vezanostima"? Lacanovski naziv za iskonske "strastvene
vezanosti" na kojima sama konzistentnost subjektova jest, dakako.
t.emeljna fantazma. 'Vezanost za subjektivizaciju" konstitutivna za subjekt otud;!
nije drugo do prvobitni prizor u kojemu subjekt
sebe kako pati", to jest uzima na sebe doulew' d'exister te tako prua minimum
potpore svome (poput Freudova prvobitno potisnutog srednjeg su<b
"Otac me u trojstvu "Dijete tuku"). Ta temeljna fantazma potpuno je
intl!1
c
pasivna:
215
u njoj se upl'izoruje scena pasivnog trpljenja (subjekcije) koj;!
istodobno odrava i ugroava subjektovo - odrava to samo uko
liko ostaje (prvobitno potisnuta). Iz te se pel'spektive otvara nO\
plistup novijim praksama performansa: nije
li daje samo to u njima u poniteno? Drugim
to ako je otvoreno scene
iskonskih "strastvenih vezanosti" daleko subven:ivnije nego
reartikulacija i/ili izmjetanje te scene?
Razlika izmedu Butlerove i Lacana je u tome daje za But1erovu prvobit
no potiskivanje jednako prvobitne "strastvene
vezanosti", dok je za Lacana temeljna fantazma (tvar od koje su sazdane
"prvobitne vezanosti") umetak, formacija koja pl'ekriva odredeni
jaz/prazninu. Ovdje, upravo na ovoj na je razlika izmedu
Butlerove i Lacana gotovo neptimjetna, nailazimo na jaz ih raz-
215 Za objanjenje lOg tt"nnina v. 3. poglavlje II iek, The PUlgu<' oj Fan/asies.
2321 l"'", ",O< ;.."" ""m
dvaja. Butlerova iznova te "prvobitne vezanosti" kao subjektove pret-
postavke u proto-hegelovskom smislu toga pojma, i stoga na subjek-
tovu sposobnost da reartikulira te pretpostavke svoga da ih
rekonfigurit'a/izmjesti: subjektov identitet "zauvijek ostati ukorijenjen u
njegovoj povredi dokle god ona ostaje identitet, ali to podrazumijeva da
preraditi i uzdrmati SU<lstvenu vezanost za sub-
jekciju bez formacija - i re-formacija - subjekta ne moe uspjeti".21G Kada
se subjekti s prisilnim izborom u kojemu je odbacivanje pogubne inter-
pelacije jednako posvemanjem - kada su, pod prijetnjom
emotivno ucijenjeni da se identificiraju s nameUlutim
identitetom ("crnac", "drolja" itd.) - ipak imje izmjesti-
ti taj identitet, rekontekstualizirati ga, da (ljeluje za druge svrhe,
okrenuti ga protiv njegova hegemonijskog funkcioniranja. da
identitet zadrava svoje mjesto samo svojim neprestanim, opeto-
vanim uprizorivanjem, Lacan ovdje uvodi distinkciju izmedu dvaju termina
koji su kod Butlerove temeljne jantazme, slui kao
potpora subjektovu i simbolii'ke identifilwcije, koja je odgo-
vor na traumu "strastvene vezanosti". identitet to ga
preuzimamo u prisilnom izboru, kada prepoznamo sebe u ideolokoj inter-
pelaciji, na poricanju "strastvene vezanosti" koja slui kao
njegova potpora. (U ivotu, ptimjerice, takvu "SU<lstvenu
vezanost" prua homoseksualna veza koja se mora zanijekati da bi ostala ope-
rativna.
2l7
) To vodi k distinkciji izmedu reartikulacija,
odnosno varjjacija na temeljnu fantazmu koje zapl<lvo ne pod tivaju njenu
vlast (kao to su val-ijacije na "Otac me u Freudovoj fantazmi "Dijete
tuku"), i "prolaska kroz", stjecanja distance prema temeljnoj
fantazmi - cilj tretmana jest subjektovo ponitava-
nje temeljne "strastvene vezanosti" konzistenUlost njegova/njezina
i njegovo podvrgavanje onome to Lacan naziva "subjektivnom destitu-
cijom". U samoj osnovi, prvobitna "strastvena vezanost" prizora temeljne
tazme ne moe se "dijalektizirati": moe se samo kroz nju.
Niz filmova Clinta Eastwooda o "Prljavom Harryju" prua egzemplaran
rekon figuracije/varijacije fantazme: u prvom se filmu
fantazma gotovo izravno u svoj njenoj
dok u Eastwoodovim nastavcima izgleda kao da je Eastwood s\jesno
prihvatio korektnu kritiku i uklonio fantazmu da dade "progre-
sivniji" ton - u svim tim rekonfigul<lcijama, medutim, na djelu ostaje ista tem.eljna
216 Butler, TJIP Psydlic Li["ifPOWf?-, str. 105.
217 V. 2. poglavlje u: iek, The P/aguf' oj Fan/asu,.
TREO D 10, Do ." OO ...... , """'"' 1233
j(mtazma. Uza sve duno potovanje spram djelotvornosti takvih
rekonfigurac\ja, one tako zapravo ne remete jezgru, nego
je odravaju. I, nasuprot Butlerovoj, Lacan ov je ulog taj da i u politici
jest izvesti radikalniju gestu "prolaska kroz" samu temeljnu fantazmu
- jedino takve geste koje remete tu su

To nas prisiljava da redefiniramo sam temeljni pojam (drutvene) iden-
tifikacije: da je strastvena vezanost operativna samo ukoliko se
otvoreno ne prizna, ukoliko spram nje zadrimo odmak, ono to zajednicu
dri na okupu nije izravno modus identifikacije s istim objektom,
nego njegova potpuna suprotnost: modus dezidentijikacije,
prenoenja mrnje ili ljubavi njenih na drugog kmz kojega oni
vole ili mrze. se zajednica, primjel-ice, dri skupa
prenoenjem svoje \jere na neke odabrane pojedince (svece,
moda jedino samoga Krista) za koje se "dri da uistinu \jeruju". Funkcija sim-
identifikacije tako je suprotnost izravnoj uronjenosti, odnosno
stapanju s objektom identifikacije: sastoji se u odravanju doliL7Ie distana'
spram objekta (iz tog je razloga Crkva kao institucija oduvijek doivljavala
zelote svojim glavnim neprijateljima: zbog svoje izravne identifikacije i \jere,
oni odravaju distancu kroz koju se religijska institucija odrava). Drugi prim-
jer: ako u ljubavnoj melodrami koja prikazuje par kako vodi ljubav odjednom
shvatimo da se par doista seksa (ili ako u pomografskom filmu
postanemo s\jesni da rtvu doista na smrt), to potpuno unitava pravu
identifikaciju s narativnom zbiljom. Iz svoje mladosti pamtim poljski spektakl
Faraon (1960), u kojemu se u jednoj sceni rtvuje konj: kada sam, kao gle-
datelj, da konja odista probad,Uu kopljima, to je u istome trenu preki-
nulo moju identifikaciju s naracijom ... A poantaje da isto vrijedi i za "stvami
ivot": na za stvamost uvijek se odrava minimumom dezidentifikaci-
218 Standardni lacanovski pojam <'ina fokusira se na ges[U retroaktivnog mijenjanja vlastitih
diskurzivnih (prcd)uvjeta, "velikog Drugog" na kojemu pozadine na se
odvija: istinski ''<'udesno'' mijenja samo mjerilo prema kojemu odmjera'-Jmo i vred-
nujemo nae djelovanje; to jest sinoniman je s onim to je Nicus<:he nazvao "(,rcvredno-
vanjem ,"ijednosti". Upravo u tom smislu izhor "n'ygoreg Ilrpird": se
zhiva kada izhor (onoga IO se u datoj situaciji nadaje kao) najgoreg mijenja sama n*'ri-
la onog toje dobro ili loe. U politici, primjerice, oblik prigovora prag-
liberalnih cenuistaje u totlle da ne treha biti suvie radikalan i odlaziti
predaleko II zagovaranju homoseksualnih prava ili manjinskih prava ili ... ; da treba uzi-
mati u obzir ono to je vdinsko mnijenje jo II stanju progutati itd.; u takvom se kontek-
stu pravi (:in postie upravo onda kada $(' u{oini ono to ce-ntdst smatra katas-
trofalnim izboronl i kada la gesta na okvir onoga to Sl"
smatra "pdhvatljivim". Medutim, kasniji L1GUl ide korak dalje i smjetava na jo
razini, onoj naruavanja same tell1e!ine fantazme kao konal:nog okvira naeg
iskllsrva svijeta.
KAKUIVI SUBJEKT
je (kada komuniciramo s drugim ljudima, primjerice, mi "potiskujemo" nau
svijest o lome kako se oni znoje, prazne crijeva i mokre).
Butlerova je u pravu kada kako subjektivitet operaciju na
dvije razine: prvobitnu "strastvenu vezanost", subjekciju
Drugome, i njeno poricanje - 10 jest sgecanje minimalnog odmaka spram nje
koji otvara prostor slobode i autonomije. Prvobitna "strastvena vezanost" je
tako - da se posluimo den-idaovskim pojmovima u\jet (ne) slo-
bode i otpora: nema subjektiviteta izvan nje, to jest subjektivitet se moe
potvrditi samo kao distance prema svome temelju koji se ne moe
nikada potpuno "ukinuti", Medutim, teorijski je i presudno razliko-
vati izmedu prvobitne jantazmiale "strastvene vezanosti", koju jt;.,subjekt pri-
moran potisnuti/zanijekati da bi stekao egzistenciju, i
samom tome poretku, koji subjektu
daje odreden "mandat" (mjesto interpelacijskog priznanja/identi-
fikacije). Premda se ne mogu jednostavno suprotstaviti kao "dobw" i "zlo"
(sama identifikacija moe se odrati samo ako zadri
nepriznatu potporu), to dvqje ipak funkcionira sukladno
logikama.
Ta zbrka izmedu fantazmi('kih "strastvenih vezanosti" i drutveno-sim-
identifikacije i da Butlerova - - rabi par
ideala Nadja i ideala ega na naivan pred-lacanovski super-
ego kao koji izmedu zbiljskoga subjektovog ega i ego
ideala u koji bi se subjekt trebao ugledati, i nalazi subjekt krivim zbog neus-
pjeha u toj tenji. Ne bi li bilo mnogo produktivnije slijediti Lacana i inzisti-
rati na suprotnosti izmedu tih dvaju termina - na da kl-iVIUa materi-
jalizirana u pritisku to ga superego VI'i nad subjektom nije tako jednostavna
kao to se moe nije to krivnja uzrokovana neuspjelim oponaanjem
ego ideala, nego temeljnija krivnja ego ideala (drutveno
odredene uloge) kao ideala koji treba slijediti prije svega, i otuda
izne\jeravanja temeljnije elje (prvobitne "strastvene vezanosti", kao to bi
rekla Butlerova)? Slijedimo li Lacana, moemo ,azjasniti taj osnovni paradoks
Nadja, koji u da sam to krivlji to vie slijedim zapovijedi ego
ideala - Lacanova je poanta u tome da sam, zahgeve ego ideala, u
stvari kriv - kriv zbog izne\jeravanja svoje temeljne "strastvene
vezanosti". Drugim daleko od toga da bi se hranio nekom "iracional-
nom" superego manipulira subjektovom zbiljskom izdajom njegove
temeljne "strastvene vezanosti" kao cijenom kojuje morao platiti za stupanje
u prostor i zauzimanje predodredenog mjesta u njemu.
to je, dakle, superego u svojoj opreci spram Zakona?
lik kojije naprosto "represivan" na autoriteta kae
djetetu: "Mora na bakinu rodendansku zabavu i lijepo se ponaati,
makar se nasmrt dosadivao nije me bt-iga kako se samo odi tamo!"
1Jf(1 OI. " .,"" , ... " "",,"ru, 1235
Lik Nadja, za razliku od potonjega, kae djetetu: "Iako zna koliko bi te bak;,
eljela vidjeti, posjetije samo ako zbilja eli - ako ne, ostani kod Trik
Nadja lei u lom lanom prividu slobodnog izbora, koji je, kao to svako
dijete zna, prisilni izbor koji jo zapovijed - ne samo: "Mora
posjetiti baku, ma kako se nego: "Mora posjetiti baku, i k tome li
mora biti drago zbog toga!" - superego ti nalae da uiva ono to mora
Isto vrijedi i za napeti odnos ljubavnika i oenjenog para: kad;1
supruga kae svome parmeru: "Posjetit moju sestru samo ako ti lo
stvarno eli!", zapovijed redaka, naravno, glasi: "Ne samo da se mora
sloiti da posjetimo moju sesu'u nego to mora rado, svojom slobod
nom voljom, iz vlastita uitka, a ne da bi mi uslugu!" Dokaz tome lei
u onome to se ako nesremi partner doista shvati ponudu kao slobo-
dan izbor- i kae: - predvidljiv je suprugin odgovor tada: "Kako si to
mogao Kako moe biti tako okrutan! to tije moja sirota sestra
daje ne voli?"
dvostruka veza
Posljednjih godina Butlerova nastoji nadopuniti svoju ranu
kritiku psihoanalize "pozitivnim" prikazom tvorbI'
(mukog ili enskog) spolnog identiteta, koji izvodi iz freudovskog mehaniz-
ma alovanja i melankolije. Ovdje se oslanja na staro freudovsko razlikovanje
izmedu i potiskivanja: potiskivanje je to ga izvodi subjekt,
kojim subjekt (koji je tu kao potiskuje dio svoga
sadraja; je negativna gesta koja utemeljuje subjekt, geSla
na kojoj sama konzistenmost subjektova identiteta: subjekt ne IllOI.('
"prihvatiti" tu gestu, jer bi takvo raspad subjekta.
Butlerova povezuje to prvobitno i konstitutivno s homosek
strastvene vezanosti uz Istost (uz roditelja istog spola)
mora se rtvovati da bi subjekt stupio u Poredak i u
njemu stekao identitet. To dovodi do melankolije konstitutivne za subjekt.
refleksivni obrat koji definira subjektivitet: potiskuje se prvobiula
vezanost to jest se mrziti ljubav prema istospolnom roditelju; u gesli
pravoga refleksivnog izvrtanja, ta "nll-nja spram ljubavi" se u "ljuba\'
spram mlinje" - "voli ml-liti" one koji ga na prvobiulO
izgubljene objekte ljubavi (homoseksualci) ... Logika Butlerove besprijekorna
je u samoj jednostavnosti: Freud inzistira na tome da je ishod gubitb
libidinaInog - da se prevlada melankolija povodom toga gubil-
ka identifikacija s izgubljenim objektom: ne vrijedi li to i za nae spolne
identitete? Nije li "normalni" heteroseksualni identitet ishod uspjenog pre-
vladavanja melankolije identificiranjem s izgubljenim objektom istog spola,
dok je homoseksualac onaj koji se odbija posve pomiriti s tim gubitkom te sc
KAKlJIVI SUBJEK!
i dalje dri izgubljenog objekta? Tako je prvi rezultat Butlerove taj da prvobit-
no nije zabrana incesta: zabrana incesta pretpostavlja prevlast
heteroseksualne norme (potisnuta incestuozna elja odnosi se na roditelja
suprotnog spola), a sama ta norma uspostavila se putem
homoseksualne vezanosti:
Edipovski kont1ikt podrazumijeva daje heteroseksuaIna elja ispunjena, daje
razlikovanje heteroseksualnog i homoseksualnog provedeno",; u
lom smislu zabrana incesta pretpostavlja zabranu homoseksualnosti, jer
podrazumijeva heleroseksualizaciju elje.
219
Prvobiula "strastvena vezanost" tako se postavlja ne samo kao potisnuta nego
i kao u radikalnom smislu to nikada nije pozitivno postoja-
lo, daje bilo od samog "u mjed u kojoj homosek-
sualne vezanosti ostaju nepriznate unutar normativne heteroseksualnosti,
one nisu naprosto konstituirane kao elje koje se javlj<tiu i potom postaju
zabranjene, nego su te elje proskribirane od Tako, paradoksalno,
sama ta ekscesivna i pdnudna "normalna" identifikacija - uzmemo li u obzir
da, prema Freudu, identifikacija na
izgubljenog objekta - pokazltie da je prvobitna vezanost bila
homoseksuaina:
U tom je smislu "najistinskiji" lezbijski melan kolik strogo heleroseksualna ena,
a "najistinskiji" homoseksualni melankolik strogo heteroseksualan mukarac",
Heteroseksualni mukarac postajI' (oponaa ga, navodi, prisvaja, zauzima njegov
status) mukarac kojega "nikad" nije volio i "nikad" nije za njim alio; heterosek-
sIIaIna ena ijostaje ena koju ona "nikad" nije voljela i "nikad" nije za njom
" . 220
zahla.
Ovdje Bullerova kao da se uputa u svojevrsno jungovstvo ci {'envers: mukal-ac
ne za svojim komplementarnim enskim pandanom (animus za animam
itd.), nego za - nije istost ta koja razliku, nego razlika (elja
za njom) istost (elju za 1"U0m) oo' Sto je, medutim, s
koju navodi sama Butlerova, da se mukarac, vezan uz prinudnu
muku identifikaciju, boji da ne bude stavljen u "pasivni" poloaj enskosti
kao on<ti koji eli (drugog) mukarca? Ovdje imamo suprotnost
ako, u pOlOnjemu, postaje ono od je
bio pdnuden odustati - (mukarca) kao obje/lt, onda, u prvom eli
219 Butler, TIli' Psychic l.ife of l'own', str. 135.
220 Ibid., str. 147,
kao objekt ono to se boji postati (ena): mukarac "eli enu koja on nikada
biti. On ne bi bio mrtav da bude ona: stogaje eli... Uistinu, 011
se s njom identificirati, niti eljeti drugog mukarca. To odbijal1jt
elje, to elje pod prisilom zabrane, inkorporirat homoseksual-
nost kao identifikaciju s Ovdje nailazimo na dvosmis-
lenost argumentacije, dvosmislenost koja takoder na nell-
'ljerljivi karakter njezine vane rasprave o transseksualnom odijevanju: njezi-
na defin;cija prvobime "strastvene vezanosti" koleba se izmedu
dvije subjektivne pozicije s kojih se eli drugi mukarac - radi li se o tome da
se eli drugi mukarac kao mukarac, ili se eli biti ena koju eli i koja eli dru-
gog mukarca? Drugim je li moja heteroseksualna muka identi-
fikacija inkorporacija moje vezanosti za drugog
mukarca, ili obrana protiv zauzimanja subjektivne pozicije ene (koja eli
mukarca)? Sama Butlerova tu dvosmislenost kasnije u tekstu kada pita:
Slijedi li iz toga, ako se eli ena, da se ona eli iz muke dispozicije, ili se ta
dispozicija povratno pridaje poziciji elje kao zadravanja heteroseksu
alnosti kao razumijevanja odvojenosti ili koja mjetuje
elju?222
To je pitanje, dakako, - to jest Butlerova optira za drugi
izbor. U tom medutim, zato u navedenom odlomku
elju za drugim mukarcem sa zauzimanjem enske dispozicije, kao da
mukarac "ne bi bio mrtav da bude ona", da bi to da
eli drugog mukal"Ca? Ne ukazuje li sve na to da se iskonski gubitak konstitu-
tivan za subjektivitet ne moe definirati pod vidom Iwmoseksualnr
vezanosti? Drugim zato se mukarac boji da ne posL,me enom; zato
ne bi bio mrtav da bude ona"? Je li to samo sLOga to bi, kao takav,
elio drugog mukarca (i bio eljen od njega)? se Plac7jive igre Neila
Jordana, filma u kojemu imamo strastvenu ljubav izmedu dva mukarca, struk-
turiranu kao heteroseksualnu vezu: crni u'ansseksualac Dil je mukarac koji
eli drugog mukarca kao enu. Otuda se produktivnijim kao sredinju
zagonetku postaviti spolnu razliku - ne kao uspostavljenu raz-
liku (heteroseksualnu normativnost) , nego upravo kao ono to zauvijek
dohvatu normativne simbolizacije.
Butlerova se s pravom suprotstavlja da
je gubitak u seksuaciji gubitak drugog spola koje utire
put raznim androginim mitovima o d'ljema polovicama,
221 Ibid., str. 137-138.
222 Ibid., su'. 165.
2381 l",", "j .... " .,,"
enskC!j i koje se sjedinjuju u potpunom ljudskom pogreno je
"od podrazumijevati da jedino i uvijek gubimo drugi spol, jer je jed-
nako da smo vezani gubitkom vlastitog 5pola ne bismo li,
paradoksalno, jJOstali tim spolom".223 Ukratko, mit ne uzima
u obzir da je prepreka odnosno gubitak strogo inherentan, a ne izvanjski:
gubitak to ga ena mora prihvatiti da bi postala enom nije odricanje od
mukosti nego, paradoksalno, gubitak to je upravo zauvijek da
u potpunosti postane enom - "enskost"je maska, obrazina koja nadomjeta
neuspjeh u enom. Odnosno - Laclauovim terminima-
spolna razlika je ono Realno antagonizma, a ne diferencijalne
supromosti: spolna razlika nije supromosl koja dodjeljuje svakom od spolova
njegov pozitivni identitet definiran u opreci spram drugog spola (tako da bi
ena bila ono to mukarac nije, i obramo), nego Gubitak uslijed
kojega ena nikad nije potpuno ena a mukarac nikad nije potpuno
mukarac - "muka" i "enska" pozicija naprosto su dva noenja s tom
inherenmom zaprekom/gubitkom.
Stoga paradoks "gubljenja vlastitog spola da bi se njime postalo" vrijedi
jo i vie za spolnu razliku: ono to se mora izgubiti da bi se prihvatila spolna
razlika kao skup supromosti koje definiraju komplemen-
tarne uloge "mukarca" i "ene" jest sama spolna razlika kao ono
Taj paradoks koji se u tome kako neki
entitet moe postati X samo ukoliko se izravno mora toga da lJUde X
upravoje ono to Lacan naziva kastracijom":jazom izmedu sim-
mjesta i elementa koji ga ispunjava,jazom zbog kojega neki element
moe ispuniti svoje u su'ukturi samo ukoliko to nije izravno njegovo
mjesto.
Premda se za naslov nedavnog bestselera Mu.karci su s Marsa, ene su s
Venere moe da prua verziju Lacanovog "ne postoji spolni odnos"
(nema komplementarnog odnosa izmedu spolova, da su oni saz-
dani od nespojive tvari), Lacan na umu ima neto posve
mukarci i ene nisu nespojivi naprosto zato to su "s planeta", od
kojih svaki ekonomiju itd., nego upravo zato to
medu njima postoji nerazmrsiva spona - to jest zato to su s
istog planeta koji je rascijepljen iznutra. Drugim pogreka
verzije Mus1l.arci su s Marsa, ene su s Venere onog "ne postoji spolni odnos" jest
ta da svaki od spolova kao u potpunosti konstituiran pozitivni entitet,
koji je dan neovisno o drugom spolu, te je, kao lakav, "neuskladen " s njim.
Lacan, naprotiv, spolnog odnosa na da je
223 Ihid., str. 166.
1I(t, ... O. '''''0 ,.,., """'"1239
I i
li
identitet svakog od spolova iznutra odnosom
spram drugog spola koji njegovo potpuno ozbiljivanje. "Spolni odnos
ne postoji" ne zato to mi je drugi spol predalek, potpuno tud, nego zato to
mi je Jn'eblizu, strani uljez u samom srcu moga identiteta.
Sukladno tome, svaki od spolova funkcionira kao inherenU1a zapreka zbog
koje drugi spol nikada nije "potpuno on sam": "mukarac" je ono zbog
se ena nikada ne moe u cijelosti realizirati kao ena, ostvariti svoj enski
samo-identitet; i obratno, "ena" materijalizira zapreku koja
samoispunjenje mukarca. Kada dakle tvrdimo kako, da bi postala
mukarcem, osoba mora najprije izgubiti sebe kao mukan:a, to da je
spolna razlika upisana u sam pojam "postajanja mukarcem".
Stvarno spolne razlike
U tome je problem: kada odbacuje spolnu razliku kao "primarnog
jamm gubitka u naim ivotima" - kad osporava premisu da se
"podrijetlo svakog razdv<uanja i gubitka moe u gubitku
drugog spola putem kojega se javljamo kao ovospolno u
Butlerova preutno spolnu razliku s heteroseksualnom
normom koja odl'eduje to to biti "mukarac" ili "ena".
dok je za Lacana spolna razlika stvarna upravo u smislu da se nikada ne moe
uistinu simbolizirati, prebaciti/prevesti u normu koja fiksira spol-
ni identitet - "ne spolni odnos". Kada Lacan tvrdi daje spol-
na r.lzlika "stvarna", on stoga nipoto ne uzdie povijesni kontingenU1i ohlik
seksuacijt u transhistorijsku normu ("ako ne zauzme svoje predo-
dredeno lTuesto u heteroseksualnom poretku, bilo kao mukarac ili ena.
si, izgnan u bezdan izvan domene"): tvrdnja
da je spona razlika "stvarna" jednaka je tvrdnji da je ona _
da ju se simbolizira, da ju se formulira kao normu.
Drugim n\je o tomu da imamo homoseksualce, fetiiste i ostale
pervertite unatol' spolne razlike - to jest kao dokaze
neuspjeha spolne razlike da nameU1e svoju normu; nije o tomu da je
spolna razlika referentna koja usidnue kontingentno lebde-
nje spolnosti; naprotiv, ba zbog jaza koji zauvijek usu'aje izmedu stvarnog
spolne razlike i odredenih oblika heteroseksualnih normi imamo
mnotvo "perverznih" oblika spolnosti. Istije problem s optubom da spolna
razlika "binarnu logiku": ukoliko je spolna razlika stvarna/
ona upravo nije binarna, nego je opet ono zbog je svaki njen
224 Ibid . str.
2.0 II"""
OKIJIV1 SUBJEKT
"binarni" prikaz (svako spolne razlike u par suprotstavljenih sim-
obiljeja: rawm nasuprot aktivno nasuprot pasivnome ... )
uvijek promaen.
Kada, dakle, Butlerova prigovara kako je "prokleto u nazvan
stvarnim - nazvan neopisivim,
lacanovski je odgovor taj da je, u stanovitom smislu, svatko "izvan ": upravo su
oni koji misle da su doista "unutra" psihotici ... Ukratko, poznati Lacanov izri-
jek prema kojemu ludak nije samo prosjak koji misli da je kralj nego i kralj
koji misli daje kralj (g. koji svoj mandat "kralja" doivljava izravno
utemeljenim u stvarnome njegova odnosi se i na njegovu tvrdnju o
spolnog odnosa: ludak je onaj tko, iz da "nema
spolnog odnosa", izvodi daje spolni kopulacije)
u stvarnosti - on time brka prazninu (odSUU1ost "for-
mule" spolnog odnosa) s jazom u stvarnosti - to jest brka poredak i
poredak "stvari", to je upravo najelementarnija i najjezgrovitija definicija psi-
hoze.
22fi
Dakle, kada Lacan Stvarno s onim to Freud naziva
ta stvarnost" nije naprosto unutarnji ivot
snova, elja itd., nego jezgra prvobitnih "strastvenih vezanosti", koje su
stvarne upravo u smislu odupiranja postupku simbolizacije i/ili
posredovanja:
... sam izraz stvarnost" nije naprosto sinoniman s "unutarnjim svije-
tom", "psiholokom domenom" itd. Uzet u najosnovnijem smislu to ga on ima
za Freuda, taj izraz jezgru unutar te domene koja je heterogena i
otporna te je jedina uistinu "stvarna" u usporedbi s
fenoll1ena.
227
U kojem smislu onda Edipov kompleks dodiruje Stvarno? Odgovorimo na to
drugim pil<Uljem: to Hegel i psihoanaliza imaju kad je o
poimanju za je "slobodni" subjekt, integriran u
mreu uzajamnog prepoznavanja, ish(xi procesa u se
rezovi, i borba za a ne neto prvobiU1o dato. Tako
sn-ueraju k svojevrsnoj gesti samog postanka
a priori u<tnscendentalnog okvil<t. SV<lka ''histOlizacija'', svaka simbolizacija, mora
225 V. imcnju gmlerove s Peterom Osborn('om u: A Critiwl Sm.II', ur. Peter Osborne,
London: Routledge 19(i(i, str. 83.
226 To se moe izrazili i Iko da je za psihotika, kao za katarske heretike. svaki spolni
incestuozan.
227 J Laplanche i JB. Polltalis, Thr Vmguagf oj Psychoonaly.,i.l. London: Kamac 1988. str. 315.
DIO: OD IUBJEJ((lJE DO SUBJOOIVNE DElTITUOJE 1241
"nanovo upIizoIiti" pIijelaz iz predsimboli<':kog X u povijest. Pov(xiom Edipa.
pIimjeIice, lako je igrati igru historizacije i pokazati kako je edipovska konstelaci-
ja u pau-ijarhalni kontekst; daleko napor miljenja
iziskuje razaznavanje, u samoj povijesnoj kontingenmosti Edipovd kompleksa.
jednog od ponovnih uprizorenja jaza koji otvara vidokrug povijesnosti.
U novijim radovima Butlerovd kao da odobrava tu poantu kada pri-
razlikovanje izmedu spolne razlike "drutvene konstrukcij(,
spola": status spolne razlike nije izravno onaj kontingenme drutveno-sim-
formacije, nego prije biti da spolna razlika ukazlye na zagoneUlO
koje lei izmedu, koje vie nije biologija a jo nije prostm drutveno-
konsuukcije. Naa bi poanta ovdje bila istaknuti kako je to "izmedu"
sam "rez" koji odrava jaz izmedu Stvdrnog i kontingenmog mnotva modusa
ryegove simbolizacije. Ukrdtko: da, naravno, na koji simboliziramo spol-
nost nije odreden prirodom, nego je ishod sloene i kontingenme drutveno-
simboli<':ke borbe za medutim, sam taj prostor kontingenme simbolizaci-
je, sam taj jaz izmedu Stvarnog i njegove simbolizacije, mora biti podrLan
rezom, a kasu-acija" je lacanovski naziv za taj rez. kas-
trdcija", dakle, nije ultimativna referenma koja bi nekako
slobodan tok mnotva simbolizacija: naprotiv, onaje upravo geSla
koja odrLava, dri otvorenim prostor kontingenmih simbolizacija.
2211
Dakle, da rekapiLUliramo: prikaza spolne razlike
je u tome to sagledati prividno "prirodno" stanje stvari
"prirodne" spolne razlike) kao ishod "patolokog"
procesa - potiskivdnja "sUdStvene vezanosti" uz isti spol. Problem je s time.
medutim, ako se sloimo da se Zakon koji regulira ljudsku
spolnost jednim temeljnim odricanjem, je li u stvari posrijedi odricanje
od vezanosti uz isti spol? Kada postavi pitanje: "Postoji li neki dio tijela
koji u sublimaciji nije neki dio tijela koji ostaje nesublimiran?" (lO
jest u teksturu), njezin odgovor glasi: 'Taj gelesni
ostatak, sugerirala bih, preivljuje na daje ako ne i uv\jek, uniten,
u nekoj vrsti konstitutivnog gubitka. Tijelo nije prostor na kojemu se odvija
konsu'ukcija; subjekt se formira prilikom destrukcije.,,22!l Ne pribliava lije to
lacanovskom pojmu lameile, neumrlog organa-bez-tijela?
228 Simboli<'kaj<, kastracija stoga na neki suta suproUlost poznatome patolokom
fenomenu osohe koja ud koji vie nema (poput vojnika koji
bolu nozi to ju je izgubio u bitci): .,imbolirJw kastracija plije Slanje II kojemu
osoba ne (ili, ne manipulira i ne vlada sloIK>dno) organom (penisom)
koji zapravo jo posjedl\je ...
229 Butler, The P')'chi< Li!e of pm",!',., str. 92.
242 SIMOJ KAKUIVI SUBJEKT
Taj se organ mora nazvati "nerealnim", u smislu da nerealno nije imaginarno i
prethodi nominativu to ga mje tuje , u izravnom kontaktu s realnim ...
Moja lamela ovdje predstavlja dio ivog koji se j.,'ubi kadaje to stvoreno

kroz tiesnac spola ..
Taj organ-bez-tijela koji 'Jest" ne-simbolizirani libido upravo je "aseksualan" -
niti muki niti enski, nego ono to oba spola gube kada stupe u
seksuaciju. Sam Lacan prikazuje svoj pojam lamele kao mit jednak Platonovu
mitu (u Symposiumu) o podrijetlu spolne razlike, a na umu valja imati
razliku: ono to, prema Lacanu, oba spola gube da bi postali Jedno nije kom-
plementarna izgubljena polovica, nego aseksualni objekt. Moglo bi se
da je taj objekt obiljeen - ta Istost nije istost "istog
spola", nego mitska aseksualna Istost, Iibido koji jo nije obiljeen rezom
spolne razlike.
231
U drutvenoekonomskim terminima, u iskuenju ustvrditi daje
sam Kapital Stvarno naega doba. Kada, naime, Marx opisuje ludo samo-
kruenje Kapitala, put samooplodnje dostie
vrhunac u dananjim metarefleksivnim spekulacijama o odvie je
pojednostavljeno tvrditi kako je sablast toga koje
slijedi svoj put bez obzira na bilo kakvu ljudsku ili okolinu skrb ideoloka
apstrakcija, i ne smije se nikad zaboraviti da su iza te apstrdkcije stvarni ljudi i
230 Jacques Lacan, "Positions of the Unconscious", u: &atling Seminar Xl, plir. Richard
Fe1dstein, Brun' Fink i Maire Jaanus, Albany, NY: SUNY Press 1995, slr. 274.
231 Usput, status tijela II psihoanalizi nije puko "psihosomatski", to jest tijelo se ne trelira
samo kao sredstvo upisiv,mja neke simooli,'ke mrtve kao u konverzijske
histerij .. : premda psihoanaliza odbaCllje izravnu tjelesnu psihii-kih smcmji
(takav pristup reducira psihoanalizu na ograni<:enja medicinskog reda), ona ipak inzisti-
ra JIa lOme da s .. patoloki proces uvijek odnosi na Stvarno nekog organskog
koji funkcionira kao zrnce pijeska koje proces krisla-
lil.adje simptoma. Kad imam eslokn ZUbobolju, sam zub ubrLo postaje objeklom .
lihidinalnog zaposjedanja: siem ga, okruujem jezikom, dodinljem ga l
ispitIljem prstima, promalraJ1l ga uz zrcala itd. - ukratko, sama sc zubobolja prel-
V'dra II izvor jouissance. U istom je smislu Sand6r Feren(zi izvijestio () ekstrernnoll1
mu.'karca je t .. stis morao biti uklonjen zbog opasne infekcije: loje uklanjanje ("sIvar-
na" kastracija) pokrenulo navalu paranojc,jerje probudilo - aktua1izir,llo, <Yi.ivjelo-
dugo uspavane homoseksualne fanlalme (to se doga<ia i s rakom U
popUl lih uzrok paranoje ne Idi II subjektovoj da podnese.
gubitak svoje lIIukosti, mukog polo'lja; ono to on zapravo ne moe podm-
jeti jest s njegovom lemeljnom pasivnom fantazmom, oblikIlje "prvobit-
no potisnutu" "drugu scenu" njegovd sul!jektivnog identileta, te se <Kljed-
nOIll aklualizirala u samoj njegovoj fizi<'koj zbilji. V. Paul-Laurent Assoun, COrjlS et
SymfJt&me, sv. I: Clinique tlu Carps, Pariz: Anlhropos 1997, sir. 3443.
"., DI' O ..... ru. OO _n. ""ruru' 1
243
prirodni objekti na se proizvodnom kapacitetu i resursima zasniva
cirkulacija Kapitala, i na kojima se on hrani poput divovskog parazita.
Problem je u tome to ta "apstrakcija" nije samo u naoj (pekulantovoj)
krivoj percepciji dmtvene zbilje - onaje "stvarna" upravo u smislu odrediva
nja stmkture samih materijalnih drutvenih procesa: sudbina <'itavih slojeva
stanovnitva, a ponekad i zemalja, moe biti "
spekulativnim plesom Kapitala, koji tei svome cilju profitabilnosti benigno
ravnoduan spram toga kako njegovo kretanje ugecati na drutvenu zbilju.
Ovdje lacanovsku razliku izmedu stvarnosti i Stvarnog: "stvarnost"
je drutvena stvarnost zbiljskih ljudi u medudjelovanjc i
proi7.vodne procese, dok je Stvarno ncumoljiva "apstraktna" sablasna logika
Kapitala koja odl-eduje to se zbiva u drutvenoj stvarnosti.
To pozivanje na Stvarno takoder nam da odgovorimo na
jednu od opetovanih hitika Lacana prema on formalist koji, na kan-
tovski uspostavlja a pdori "transcendentalnu" prazninu oko koje je
strukturiran univel'zum, prazninu se potom moe ispuniti
kontingentnim pozitivnim Je li, dakle, Lacan zapl<lvo svojevrstan
kan tovac , koji zastupa ontoloko prvenstvo
poretka u odnosu na kontingentne materijalne elemente koji zauzimaju nje-
gova mjesta (kad, recimo, tvrdi da "stvarni" otac nije nita dl-ugo nego kontin-
gentan nosilac formalne strukturalne funkcije zabrane)?
Ono to tu jasnu distinkciju izmedu prazne forme i
njena kontingentnog pozitivnog sadraja upravo je Stvarno: mrlja koja sP'Ua
prazni okvir s dijelom njena sadr<tia, "nedjeljivi ostatak" neke "patoloke"
kontingentne materijalnosti koja, "boji" navodno neutralnu uni-
verzalnost okvil<l te tako funkcionira kao svojevrsna
vrpca preko koje je prazni okvir forme vezan liza sadraj. Taj
kratki spoj izmedu forme i sadctaja pma n,tijezgrovitije odbacivanje
no subverziju (onoga to se kao) "kantovskog formalizma": sam
transcendentalno-formalni okvir koji tvod horizont, mjet
sadr,Ua se pojavljtue unutar njega uokviren je dijelom svoga sadr,ua,
da je vezan uz odredenu unutar svoga sadraja. Ovdje imamo
posla s paradoksom "patolokog a pl"iori": patolokog (1.1 kan-
tovskom smislu unutarsvjetske kontingencije) elementa odrava konzis-
tentnost formalnog okvira u kojemu se javlja.
232 Ta krifika f()fmalizma je zdruena s oprc{":nom kritikom: s
da je LK,\I1 odvi(, obiljeen PO';j('snim kontekstom, patrijarhalnim
ll1odusoll1 socij<llizacije, te ga uzdie do transcendentalnog a priOl'i ljudske
pO\'1)esu.
2441 Imo, Z,," ,","" ."00
To je takoder jedna od definicija lacanovskog sinthome kao
stvarnog: patoloka kontingentna formacUa odrava a priol"i ..
okvir. U tom je smislu lacanovski sinthome odreden
fenomen se postojanje doivljava kao kontingentno - medutim, u
u'enutku kada ga dodirnemo ili mu se previe pribliimo, taj se
suje, a s njim i cijeli na univerzum - to jest samo mjesto s 1
percipiramo zbilju raspada se; doslovce gubimo tlo pod nogama ... Mozda Je
najbolja ilustracija ona patrijarhalna melodramatska tema kroz
pogrena vrata" (ena posegne \1 dep suprugo
vd
kaputa I nade
njegovo pmjerIjivo ljubavno pismo, time cijeli svoj ivot?:
koja dobiva mnogo snagu u svojoj znanstvenofantast1cnoJ
otvorite pogrena vrata i nabasate na tajni sastanak vanzemalJaca).
nema potrebe zaplitati se u takve pomislite samo
na elementaran krhke ravnotee situacUe u kojoj se nekome formalno
dOput.l da neto (da postavi odredeno pitanje, izvede odredeni ali
se od njega ipak da to ne kao da neko nepisano pravilo to
- ako taj to doista cijela situacija eksplodira. .
Tim povodom moemo razglobiti crtu razdvajanja izmedu Marxa I stan-
dardnih "buroaskih" sociologa moderniteta koji univerzalna obiljeja
post-tradicionalnog ivota (moderni pojedinac vic nije iZl<lvno u
odredenu muliciju, nego sebe kao univerzalnog C1mbel11ka
u kontingentnome partikularnom kontekstu i da
odabere svoj ivota; on tako gaji reflektiran odnos spram svoga ZIvota-
svijeta, se i u "spontanim" aktivnostima.
nosti, dokolici) na "uradi sam" Nigdje t<ti paradoks reflekSivnosti
nije oi':itiji nego u prekidanja s
nosti i povratka spontanijem ivotu: na traglkollllcan
same te pokuaje podupire sva sila specijalista koji nas ui'-e kako da
svoje istinsko spontano sopstvo ... Takoder vjerojatno nema
jeg od "organske hrane": potrebna je visoka znanost da bl se oduzelz
tetni industrijske poljoprivrede. "Organska poljoprivreda" je tako
neka vrst hegdovske "negacije negacije", karika tl trijadi su prve
dvije karike predindustrijska "prirodna" poljoprivreda i njena negacija/posre-
dovanje, industrUalizirana poljoprivreda: je o povratku
skom nat'inu stvari, ali sam taj povratak "posredovan" Je znanoseu ..
St'lI1dardni sociolozi moderniteta tu "refleksivnost" kao kvazI-
transcendentalno univerzalno obiljeje koje se izraava na nabIl u
drutvenog ivota: u politici kao nadomjetanje
cionalne organske autoritarne strukture modernom formalnom demokraCI-
jom (i njenom inherentnom protuteom, ustrajavanjem
autoriteta radi njega samog); u gospodarstvu kao prevlast pretvaranja
svega II !"Obu i "otudenih" trinih odnosa u odnosu na organskije oblike
DIO: Oo IUBJEKOlE oo IUBJEKTIVJfE DElTITUOlE 1
245
proizvodnog procesa; u domeni kao tradi-
cionalnih mm-es na formalnu vanjsku legalnost i unutarnju
moralnost; u kao nadomjetanje tradicionalne inicijacijske mudrosti
reflektiranim oblicima znanstvene spoznaje to ih prenosi kolski sustav; u
umjetnosti kao umjetnikova sloboda da odabere iz mnotva dostupnih "stilo-
va" itd. "Refleksivnost" (u svojim raznim ugelovljenjima, sve do "instrumen-
talnog uma" Frankfurtske kole) se tako kao svojevrstan povijesni a pri-
ori, oblik koji "konstituira", ukalupljuje u isti univerzalni oblik, slo-
jeve drutvenog ivota. Marx, medutim, dodaje tome dopunski
zaokret: prema njemu, sva pojedina "empirijska" drutvenog ivota
ne gaje isti odnos spram tog univerzalnog okvira; nisu svi pasivne
pozitivne tvari koja je njime oblikovana - postoji jedan iznimni "patoloki",
unutars\jetski partikularni sadraj na kojemu je utemeljen sam univerLalni
oblik univerzalnosti, za koji je on vezan svojevrsnom vrpcom,
kojim je sam okvir tog oblika uokviren; za Marxa, dakako, takav partikularni
sadraj je drutveni univerzum robne razmjene.
233
A nemamo li posla s istim paradoksom u lacanovskog pojma fan-
tazme (objet petit a kao objekta) kao nadomjestka nepostojanju
spolnog odnosa? Upravo stoga to nema univerzalne form(ul)e
komplementarnog odnosa izmedu dvaju spolova, svaki odnos medu njima
mora biti nadopunjen odredenim "patolokim" scenarijem, svojevrsnom fan-
takom koja moe podupirati samo na "stvarni seks s drugom
osobom" - ako se bor fantazme odrijei, subjekt gubi svoju univerzalnu
sposobnost da se upusti u seksualnu aktivnost. Stoga kritiku daje Lacan proto-
kantovski formalist treba vratiti onima koji je - "drutveni konstruk-
tivisti" su ti koji su previe na nepogreivo kantovski oni
pretpostavljaju kontingentni prostor simbolizacije kao naprosto dat, i ne
postavljaju Hegelovo postkantovsko meta-transcendentalno kako sam
taj prostor povijesnosti, mnotva kontingentnih simbolizacije sebe
,
233 Alfred Sohn-Rethe!, "pristaa" Fr'ankfurtsk" kole, detaljno je opisao tu ideju oblika robe
kao tajnog generatora univerzalnog oblika transcendentalnog subjektiviteta. V. Alfred
Sohn-Rethel, GeiS1i.1jt' und kOrper!imr Arbeil, Frankfurt: Suhrkamp 1970.
234 U kritici Lacana, lIenry Staten iznosi verziju te poante (v. Eros in
Mourning, Baltimore, MD:.John Hopkins University Press 1995). Prema Statenu, Lacan
se upistije u liniju koja obeZVljedtije sve pozitivno-cmpirijske
te podvrgnute ciklusu nastajanja i propadanja: za Lacana, kao i za Platona, svaki kona"ni
pozitivni objekt je puki privid/mamac koji odaje istinu elje. Lacanova zasluga sastoji se
tl da on dovodi to odbacivanje svih materijalnih predmeta
kao vrijedno ljubavi do njegove istine, koju Platon prikriva: empirijski objekti
nisu krhke paslike (ili nadomjesd) sV'!jih modela - iza ili onkraj rijih nema
KAKUIYI SUBJEKT
obmana
razrada logike identifikacije s izgubljenim objektom
zapravo prua teorijski model koji nam da izbjegnemo zlosretni
pojam "internalizacije" izvana nameUlutih drutvenih normi: ono to taj sim-
pojam "internalizacije" promauje jest refleksivni obrat putem koje-
ga, u pojavljivanju subjekta, vanjska (pritisak to je ona vri na subjekt)
nije naprosto il1ternalizirana nego nestaje, gubi se; a taj je gubitak internali-
ziran tl vidu "glasa sa\jesti", internalizacije koja sam unutarnji prostor:
U odsIIstvu regulacije, subjekt iskrsava kao onaj za kojega je postala
glasom, a glas psihe ... subjekt se proizvodi, paradoksalno,
kroz to njezino pretvaranje i fabulaciju psihe kao
toposa.
235
Taj je obrat utjelovljen u Kantu, filozofu moralne autonomije, koji
tu autonomiju s odredenim modusom subjekcije, naime s
i poniavanjem naspram) univerlalnom moralnom
Zakonu. je ovdje imati na umu napetost izmedu dvaju oblika toga
Zakona: daleko od toga da bi bio puko proirenje iIi internalizacija vanjskog
zakona, unutarnji Zakon (zov sa\jesti) iskrsava kada se vanjski zakon ne pojavi,
kako bi nadoknadio njegovu odsutnost. Iz te je perspektive oslobodenje od
vanjskog pritiska normi utjelovljenog u drutvenoj u\jetov<lnosti (u pros-
\jetiteljskom stilu) strogo bezu\jetnom unutarnjem
zovu To opreka izmedu izvanjskih drutvenih odredbi i
unutarnjega moralnog Zakona jest ona izmedu stvarnosti i Stvarnog:
drutvene odredbe jo se mogu opravdati (iIi pretendirati na opravdanje)
to jest oni su valijable iskonske Praznine, Nitavila. Nietzscheovim
Lacan tako otkriva bit udnje za Objektima s
onu stranu zemaljskog kruga nastajanja i propadanja: elja za tim Objektima je elja 7A1
Nitavilom, to jest ti su metafore Smrti.
Staten ovdje svodi lAlcana na posunodernog pobornika
StlSH'ta sa StvMi: nij('dan pozitivni objekt adekvamo ne ispunjavd, odnosno ne uklapa se
tl strukturalnu prazninu koja odrava elju; vazda dobivamo samo kriomi,'ne privide , pa
smo osudeni na opetovano iskustvo onog ce ,,".<1 pas ca ... Ono to ov(lje nedostaje jest
suprotnost toj logici iskonske Praznine koja nikad ne moe biti ispunjena adekvamim
objektom: korelativni pojam ekscesivnog, sumu mb-aire objekta za koji nema mjesta u sim
strukturi. Ako, prema lAlcanu, elju uistinu odrava Praznina koja nikad ne
moe bili ispunjena, !ibid o je, nasuprot tome, Stvarno ekscesivTlog objekla koji zauvijek
ostaje izglobljen, u potrazi za svojim "pravim mjestom".
235 Butler, The Psychic Life OfPOUJ{!7; str. 197-198.
TiE" DIO, D. "''''"' OO ""-"""""' 1247
objektivnim potrebama drutvene koegzistencije (one pdpadaju
zbilje"), dok je zahtjev moralnog Zakona bezU\jetan te ne upi izlike _
"Moe, jer moral", kao to je to izrazio Kant. Iz tog razloga drutvene
odredbe mirnu koegzistenciju dok je moralni Zakon trall
nalog koji u nju unosi razdor. Utoliko smo u iskuenju korak
dalje i jo jednom preokrenuti odnos "vanjskih" drutvenih normi i
unutarnjega moralnog Zakona: to ako subjekt iznalazi vanjske drutvene
norme upravo zato da bi izbjegao nepodnoljivi pritisak moralnog Zakonac
Nije li mnogo lake imati izvanjskoga Gospodara koji se moe nasamariti.
prema kojemu se moe odravati minimalna distanca i privatni prostor, neg<'
imati eks-timnoga Gospodara. strano tijelo u samome srcu svoga
Ne li minimalna definicija (kao to ga subjekt doi\-
ljava kao silu koja na nj vri pritisak izvana. se njegoviIlI
tenjama, ciljeve) upravo na ekstemalizaciji eks-tim ne
inherentne prisile Zakona. onoga to je "u tebi vie nego ti sam "? Tu napetost
vanjskih normi i unutarnjeg Zakona. takoder moe izazvati sub-
verzivne (recimo. suprotstavljanje javnome autOIitetu u ime vlastit;!
unutarnjeg moralnog stava). Foucault zanemaruje.
I opet je to da unutarnjem Zakonu nl'
"proiruje" ili "internalizira" naprosto izvanjski pritisak, nego je korelativno
ukidanju izvanjskog plitiska. u sebe koje stvara takozvani "slobodni
unutarnji prostor". To nas problematici temeljne fantazme: ono to temelj-
na fantazma uprizoruje upl-avo je scena konstitutivnog sul*k<:i-
je (xlrava subjektovu "unutamju slobodu". Ta prvobima "su'astven,1
vezanost" - to jest scena pasivnog uprizorena u temeljnoj
mi - mora se razlikovati od mazohizma u sU'ogom, usko smislu: kao
to je potanko elaborirao Oeleuze.
236
mazohizam stricto sensu
sloen stav poricanja spram okvira edipovske zbilje. Mazohistova
patnja ne o nekom pervermom uivanju u boli kao nego je II
cijelosti u slubi uitka - izvanredni spektakl (maskerada) i boli.
ponienja se podvrgava subjekt. slui tome da nasamari
pomnjivu strau Nadja. mazohizam je da subjekt
postigne uitak unaprijed kaznu koju za nj zahtijeva superego _
lani spektakl kanjavanja slui tome da pokae Stvarno uitka.
si samo scenu moralnog mazohizma: svagdanjem u
subjektu je silno zadovoljstvo zamiljati kako ga osoba
za je duboko vezan optuiti za neko nedjelo ili izvesti neki
pogrenog zadovoljstvo pl'ua zamiljanje prizora u
236 V.: Gilles Deleuze. ('(!/dnRH and e)lJelty. New York: Zone 1991.
248
1
1
"""
KAKU1Vl SUBJElIT
mu voljeni drugi. koji ga je ne povrijedio, duboko Z<1.aliti zbog svoje
nepravedne opmbe ... Isto je s teatrom: mazohistova pasivnost
prikdva njegovu aktivnost (onje redatelj koji ureduje scenu i govori gospodaIi-
ma to da mu njegova moralna boljedva pIikIiva njegov aktivni uitak u
moralnoj pobjedi koja poniava drugog. Takav se zamreni plizor moe dogodi-
ti samo unutar prostora organiziranog poretkom:
teatar na ugovoru mazohista i njegova gospodara (domina).
pitanje koje ovdje valja postaviti se uloge obmanjivanja u mazo-
hizmu temeljne fantazme: koga ta scena patnje i u'eba obmanuti?
Lacanovski je odgovor da je na djelu i na toj razini: temeljna fan-
tazma prua subjektu minimum bitka, slui mu kao potpora njegove egzistenci-
je - ukratko. gesta: patim. dakle jesam, posto-
jim. u pozitivnom poretku bitka." U temeljnoj fantazmi, dakle. nije
u pitar-yu kIivnja i/ili uitak. nego sama egzistencija. i "prolaska kroz fantaz-
mu" slui upravo tome da se raspri ta obmana temeljne
kroz fantazmu. subjekt prazninu nepostojanja.
Lijep lacanovski primjer' obmane je onaj sa stanovnikom
zemlje u kojoj se onome tko kae da je kralj glup odrubljuje glava; ako
subjekt sanja da mu odrubiti glavu. san nema nikakve veze s
bilo kakvom eljom za itd . on naprosto zna('i da subjekt misli kako je
kralj glup - to jest nevolja maskira uitak II napadanju kraljeva dosto-
janstva ...
237
Bol i patnja ovdje su maskerada u slubi uitka. namijenjeni
zavaravanju cenzure Nadja. Takva strategija obmane, medutim. u se pIi-
zor boli i patnje stavlja u slubu uitka zavaravanja Nadja. moe funkcionirati
samo na bazi temeljnijeg stava u kojemu se subjekt
uputa u fantaziranje o izloenosti pasivnim bolnim iskustvima te je tako spre-
man pl-i1watiti, mimo svake strategije, .lamu bol kao izvor libidi-
nalnog zadovoljstva.
238
237 U inae'" klitit'nom plikazu moje prve knjige.Jean:Jacques Lecercle je ustvrdio: "ako on
[i('kjl1(' pozn,ye suvremenu filozof yu. ja [Lecercle! Sam biskup Ulan Batora".
Zamislimo sada moga sljedbenika koji, zbog vezanosti za mene, nij<.: kadar otvoreno
priznati daje neke ozbiljne propuste u mome pozna\"mju suvremene filozofije-
ako "y u<'C'nik {'mtazira o Lecercleu u ruhu biskupa Ulan Batora. 10 naprosto kako
SInatra da je nUlje poznavanje S\lvn'menC' filozofUe Inanjkavo ...
238 lJ d .. taljnjijoj bi razradi takoder tn-balo razlikovati dva modusa mazohizma: s
j("cin(' strane, uistinu perveclui "ugovorni" mazohizam, lo mazohizanl subjekta koji
je kadar "eksternalizirati" svoju fantazlllu. Ila <'in i ostvariti svoj mazohistie'ki sce-
narij II zbiljsko j interakciji s drugim subjektom; s druge slrane. potajno
sanjarelli" koje nije kadro izdl-lali svoje ozbiljenje - kada se sadri-aj takvih
potajnih sanjarenja nameUle subjektu u zhilji. rezultat moe biti kataslre>-
!alan: od krajnjeg ponienja i srama do raspada njegova samoidemiteta.
"EO DIO, " """'"' OO """'''' '11"." 1249
U istom bi smislu valjalo nanovo stare ideje Laplanchc;l
o prvotnoj fantazmi u kojoj se refleksivni okret prema unutra, "fan-
tazmizacija", seksualizacija i mazohizam poklapaju - to jest su generirani
jednom te istom gestom "obrtanja,,?39 U svome podrobnom komentaru
freudovske fantazme "Dijete tuku" (1: "Moj otac dijete koje mrzim"; 2:
"Moj otac me 3: "Dijete tuku"), Laplanche inzistira na krucijalno j razli-
ci prve i druge faze: obje su nes\jesne, to jest predstavljaju tajnu
genezu s\jesne faze fantazme ("Dijete tuku"); dok je prva
faza naprosto potisnuto na neki stvarni kojemuje dijete s\jc-
(na roditelja koji njegova brata), te se kao takva moe pJizvati \I
tijekom tretmana, drugaje uistinu i.
upravo s tog razloga, "prvobitno potisnuta". Ta faza nikad nije bila s\jesno
zamiljana, nego je bila od samog (ovdje imamo savren
prvobitne "strastvene vezanosti" uz isti spol na koju se usre-
Butlerova); stoga ona nikad ne moe biti (g. subjektivno
od subjekta), nego samo retroaktivno rekonstruirana kao Stvarno
koje se mora ako se s\jesna faza fan-
tazme: " ... ono to je potisnuto nije nego jantazma koja se iz njega izvodi ili
mu lei nasuprot u potonjem ne zbiljska scena u kojoj bi otac tukao
drugo dijete, nego fantazma o od strane oca".240
Dakle, prijelaz s prema van usmjel-ene agresivnosti (sa zado-
voljstva koje se nalazi u drugog djeteta ili promatranju roditelja
kako ga/ju na u scenu u kojoj subjekt zamilja sebe
kako ga roditelj je presudan - uloga prve faze jest ona "zrnca
pijeska", zbilje (scena kojoj dijete u zbilji) koji fantaz-
tvorbu scene koja prua koordinate prvobitne "strastvene vezanosti". l
opet, ono to je prvobitno potisnuto te je, kao takvo, zauvijek nedostupno
da sama na tom
jest druga faza. Nekoliko se stvari dogada istodobno u prijelazu iz prve u
drugu fazu:
kao to sam Freud, tekje u drugoj fazi situacija uistinu seksualizimnIl
- to jest prijelaz iz faze l u fazu 2 je pl-ijelaz s pred-seksualne agresivnos-
ti na uistinu seksualizirani "uitak u boli";
ta seksualizacija strogo je konsupstancijalna s refleksivnom gestom
"introjekcije": umjesto da zbilja napadam drugo !judsko o kojemu
239 V. Jean Laplanche, Life atu! Dm/it in P.rydlOanaivsis, galtimore, MD: John Hopkins
University Press 1976.
240 Navedeno iz: Jean Laplanche, "Aggressiveness and Sadomasochism", u: Essential Papers 071
Masocitis11l, ur. Margaret A. E Hanly, New York: New York University Press 1995, str. 122.
fantaziram,ja zamiljam prizor i patnje; umjesto da budem
u zbiljsko j interakciji, postajem nepristrani
"unutarnjeg" prizora koji me fascinira;
k tome, kad je o njenu sadraju, ta scena uprizoruje situaciju u kojoj
ja zauzimam pasivni poloaj podvrgnutosti ponienju i boli, ili barem
poloaj nepristranog,
je da su sva ta td obiljeja konsupstancijalna: u najradikalnijem smis-
lu, seksualizacija je jednaM fantazmizacHi, je jednaka zauzimanju pasivne
pozicije ponienja i boli:
...0 procesu obrtanja ne treba razmiljati samo na razini sadraja fantazme, nego
u samom kretanju fantazmiUlcije. Pomak prema refleksivnome nije jedino ili
nuno II tome da f;mtazme dade refleksivan on je takoder i
povrh svega u tome da se djelovanje reflektira, internalizira, da ude II
osobu kao fantazma. Fantazmizirati agresiju okrenuti je oko sebe,
rati sebe: takav je moment autoerotizma, u kojemu se neraskidiva spona izmedu
bntazme kao takve, seksualnosti i neS\jesnog pOlvrduje.
241
Poanta refleksivnog obrata nije stoga naprosto u preokretanju
agresivnosti II napadnutost od izvanjskog objekta; ona pl-ije lei u "inter-
naliziranja" pasivnosti, u aktivnom zamiljanju prizora vlastite
Tako se u fantazmiziranju otra suprotnost aktivnosti i pasivnos-
ti podriva: prizor u kojemu me netko drugi se imo-
biliziram u dvostrukom smislu (un-Uesto da sam aktivan u zbilji, zauzimam
pasivan SlaV fasciniranog koji samo zamilja, fantazmizira prizor u
kojemu sucljeluje; unutar samog sadda ja tog prizora, sebe zamiljam u
pasivnom, nepokretnom poloaju podnoenja ponienja i boli) -
upravo ta dvostruka pasivnost pretpostavlja moj aktivni angaman - to jest
refleksivnog obrata putem kojega, na sam, a
ne izvanjski svoju vanjsku aktivnost, spontano isgeca-
nje energije, i "ovladavam sobom", aktivnost u zbilji izljevom
fantaziranja. Povodom svoje definicije poriva (u razlici spram instinkta),
Lacan je lijepo iznio tu misao istaknuvi kako poriv i po definiciji
poloaj "se .fedre ... ", sebe ... ": skopi('ki poriv nije ni voa-
IcI-Ua da se niti tenja da se bude od
drugog, da se izloi pogledu, nego "srednji glas", stav sebe
libidinainog zadovoljstva iz aktivnog odravanja pd1.Ora
vlastita pasivnog Shodno tome, s lacanovskogje stajalita ta pri-
mordualna gesla "fantazmizacije" samo rodno mjesto i mistedj onoga
241 Ibid.
TREa D", D, ,"""o., DD",_ "",uru, 1251
to Kant i cijela tradicija idealizma "transcendentalnoIlI
uobraziljom", te bezdane slobode koja subjektu da se
jei uronjenosti u okolinu.
Kasnijeje u svome djelu Laplanche tu gestu refleksivne "fantazmizacijc"
razradio u teoriji izvorne scene kao pravu "iskonsku scenu" psi
hoanalize: onu u kojoj dijete prizoru seksualnog
odnoaja, ili je samo izloeno gestama (roditelja ili drugih odraslih ljudi)
koje posjeduju neku tajanstvenu seksualnu konotaciju koja mu je
U tom jazu lei podrijetlo ljudske seksualnosti i Nes\jesnog: II
da je dijete (svatko od nas) na nekoj promat;a{.
u nekoj seksualiziranoj situaciji koja muje koju ne moe
simbolizirati, integrirati u univerzum (promatranje roditeljskog
snoaja, izloenost prekomjernom milovanju itd.). Gdje jc,
u svemu tome Nes\jesno? Nes\jesno koje se ovdje, u tOI11('
iskonskol11 prizoru jest Nesvjesno odraslog (roditelja), a ne (ljeteta:
kada je dijete, recimo, izloeno prekomjernom milovanju, ono
opaa da sama majka neto to nadilazi ono je u potpunosti s\jes
na, da iz tog milovanja zadovoljstvo je temelj mimo njezin"
Lacanov izrijek "Nes\jesno je diskurs Drugoga" va!ja stoga uzcti
posve doslovno, s onu stranu plitkosd o tome kako ja nisam sub
jekt/gospodar svoga govora, da veliko Drugo govori kroz mene itd.:
primordijalni susret s Nes\jesnim je susret s Drugoga, ,
da [roditeljsko] DI'ugo zapravo nije gospodar djela i
da odailje signale je nes\jestan, da izvodi radnje mu jc'
pravi libidinaIni smisao nedostupan. U iskuenju smo tako ponoviti
Hegelov izrijek da su tajne njihovih rituala i spomenika.
naemu modernom pogledu) bile tajne i za same
cijela konstrukcija prizora prvobimog kao izvorita sek-
sualizacije vrijedi samo ako pretpostavimo da taj prizor nije i
zagonetan samo za i/ili viktimizirano dijete -
viktimizirano dijete zbunjeno je da prizoru koji je
i samim aktivnim odraslim - da ni oni "ne znaju to

Ta nam konstelacija da bacimo novo s\jetlo na
Lacanovu (gore spomenutu) tvrdnju kako "nema spolnog odnosa": kad bi
zagonetka i zbunjenost bile jedino na strani djeteta, u njegovu (pogrenom)
doivljava.nju onoga to je za same roditelje potpuno normalna i neprob-
aktivnost kao tajnovitog, onda bi definitivno bilo "nor-
malnog" spolnog odnosa. OU'cana fraza "duboko u svakom
odraslom jo ivi dijete" nije bez osnove, ako je se primjereno razumi-
je u da, ni kad se upuste u "normalan i zdrav" seks u privamos-
ti svoje spava.onice, dvoje odraslih koji na to pristaju nikada tamo
nisu posve sami: uvijek je tu "fantazmizirani" pogled koji ih promatra,
pogled - "internaliziran" - zbog kojega im je njihova aktivnost u
Ili - kaz,IlO - poanta scene prvobimog
nije u tome da odrasli dijete, njegovu krhku
ravnoteu svoje jouissance - poanta je prije u tome da je
pogled od samog prisutan, sadran u situaciji roditeljske odrasle sek-
sualnosti, nalik Kafkinoj paraboli o vradma zakona: ba kao to
sa sela na kraju da je scena ulaska u
zakona uprizorena samo za njegove roditeljsko seksualno izlaganje,
daleko od toga da bi remetilo djetetovu ravnoteu, na neki je
tu "samo za djetetove Nije li ultimadvna rajska fantazma ona o roditelji-
ma koji kopuliraju pred svojim djetetom, koje ih promatra i iznosi
komentare? Pred nama je, dakle, sU'uktura vremenske petlje: seksualnosti ima
ne samo zbog jaza izmedu odrasle spolnosd i djetetova nepripremljenog
pogleda traumadziranog njenim nego i zbog toga to zbunje-
nost toga djeteta nastavlja odravati samu roditeljsku seksualnu akdvnost.
242
Taj paradoks objanjava slijepu mrlju teme seksualnog zlostavljanja:
nema seksa bez elementa zlostavljanja" (smetenog pogleda koji je okiran, trau-
matiziran, strahovitim onoga to se zbiva). Pros\jed protiv seksu-
alnog zlostavljanja, prodv nasilno nametnutog seksa, tako je u osnovi p1'Osvjed
protiv seksa Iwo takvog. ako se seksualnoj meduigri oduzme njen bolno trau-
ostatak naprosto vie nije seksualan. "Zreli" seks
odrasle na nj pl'istaje, lien elementa
okanmog nametanja, po definiciji je deseltsualiziran, pretvoren u
parenje.
Iz svoje mladosti se opscenih rimova.nih pjesmica to su ih peto-
godinja djeca recidlala jedna drugima, pjesmica o smijenim seksualnim
pothvadma je junak bio mitski anonimni "kauboj". Jedna od tih pjesmica
(koja se, dakako, rimuje samo na slovenskom) glasila je ovako: "Kauboj bez
eira / evi enu iza stabla. / Ali kad se otme i pobjegne mu / on joj
vidi guzicu golu." - ako se tako moe - te pjesme lei u
ci da, iz djetinje perspektive, nema osobito uzbudljivog u kopu-
lacije; taj govol'i za sebe - ono to je doista uzbudljivo letim je pogled
242 Ne prua li ta kOllstelacija takoder elementarni obrazac problematike (religijske) jJr('(i,'sli
nacije? Kada dijete pita sebe: ''Zato sam roden(a)? Zato su me eljeli?", ne moe ga se
zadovoljiti jednostavnim od!i(ovorom: "Zato to smo le voljeli i eljeli smo te imati!" Kako
su me roditelji mogli voljeti kad jo nisam postojao? Ne radi li se o tome da me moraju
voljeti (ili mrziti - ukratko, predodrediti moju sudbinu) i potom me stvoriti, ba kao to
protestantski Bog () sudbini ljudskog prije njegova rodenja?
TRECI DIO: OD SUBJEKCUE DO SUBJEKTIVNE OESTITUWE 1253
na eninu golu guzicu ...
243
A moja je poanta, naravno, daje ta
ca u osnovi u pravu: nasuprot gleditu, koje kopulaciju opisuj(,
kao najuzbudljiviji, moment seksualne aktivnosti, treba inzistirali
na tome da, kako bi se uzbudio i bio kadar izvesti kopulacije,
jekt mora biti nekim "parcijalnim" elementom - kao to
je, u pjesmice, pogled na golu guzicu. "Nema spolnog
odnosa" zna<'i da nema izravne predodbe kopulacije koja bi nas
neposredno "napalila", da seksualnost mora biti podrana joui,
sanc'(!s- pogled ovdje, stisak ili dodir ondje - koje ju u stvari odravaju. I opel.
odgovor na kritiku da su djeca ta koja nemaju pravu predodbu samog
kopulacije - to jest njihov horizont seksualnosti je n<l
pogled na guzicu - jest taj da, na
razini, ostajemo djeca i nikada zapravo ne "odrastamo", utoliko to bi, za
uistinu odraslu i zrelu osobu, bilo spolnog odnosa - to jest utoliko to bi oila
ili on bio kadar kopulirati "izravno", bez potpore nekog prizora
sadrava parcijalni objekt.
244
Nije li vrhunski takvog partikularnog obiljeja koje odrava
seksualni odnos plava kosa u Hitchcockovoj Vltoglallid?
Kada, u ljubavnoj sceni u taglju potkraj filma, Scottie strastveno grli Judy
preruenu u mrtvu Madeleine, za njihova slavnog poljupca od 360 stupnjeva,
on je prestaje ljubiti tek toliko da kradomice baci pogled na njezinu novu
plavu kosu, kao da se mjeriti kako je partikularno obiljeje koje je
objektom elje jo tu ... Na djelu je opozicija izmedu vira koji prijeti progutali
243 Uzgred, zato je kauboj bn .ieIim? Izuzev da se 'bez eira" u slovenskom rimuje
sa "evi", razlog toj zagoneU1oj okolnosti mogao bi biti taj da se, iz perspektive muke
<lje<.:e. eviti enu smatra nemuevn0l11, poniznom radnjom - to, se
poniava "sluc6" eni, i taj se aspekt, taj gubitak mukog
nalizira gubitkom eira. Gledartie enine guzice tako se doivljava kao svojevrsna OSveta
za njezino poniavanje mukan:a: sada je na l1ioj red da plati to gaje namamila daje
evi ...
244 Taj pogled na golu guzicu, koji valja i{itati na isti kao Freudov ,'uveni
jer "pogleda na nos" iz njegova o fetiizmu, govori nam u temu potiva pogreka
pervertita: ta je pogreka korelativna pogreci
alnog stava koji odbaorje pan:ijalne objekte kao puku predigru stvari" (samome
seksualnom Iz iSl'ramog uvida da nema (izravnog) spolnog odnosa - da
poru nacm uitku tvore parcijalni objekti koji ispunjavaju prazninu
spolnog odnosa - fetiist izvodi pogrean da su ti parcijalni objek-
ti izravno "sama stvar", da je rijeiti se sntieranja na seksualni i
drati se samih parcijalnih objekat.1. Rjecnje je stoga u odriavanju napetosti izmedu
praznine seksualnog odnosa i pardjalnih objekata podupiru na uitak: premda Sll
ti parcijalni sve to imamo, oni ipak na napetosti s odsuU1im
suaInim <'inom - oni pretpostavljaju odnoenje spram praznine
2541 l'''"" j"" Sow" ....
Scottieja ("vrtoglavice" iz naslova, smrtonosne Stvari) i uvojka plave kose koji
imitira vrtoglavicu Stvari, ali u minijaturiziranom, obliku. Tajje
uvojak objet petit a koji saima Stvar, kao
nadomjestak i tako nam da gojimo odriv odnos prema njoj a da
od nje ne budemo progutani.
Film Orsona Wellesa Besm7tna zasnovan na romanu Karen Blixen,
zanimljiv je ne samo zato to se na odnos izmedu
mita i zbilje: bogati stari trgovac eli odjelotvoriti mitsku mornarsku o
bogatom starom suprugu koji mladom mornaru da provede s nje-
govom mladom enom i tako dobiva batinika svoga bogatstva - on
eli zatvoriti jaz izmedu mita i zbilje, to jest proizvesti mornara koji na kraju
tu mitsku pripovijest kao neto to mu se uistinu dogodilo
(pokuaj, naravno, propada: mornar da ga nikakva svota novca
navesti da ikome kae to mu se dogodilo). Zanimljivije je
uprizorenje scene vodenja ljubavi: iza poluprozirne za\jese, na jarko osvijet-
ljenom krevetu, par vodi ljubav, dok stari trgovac sjedi u oblinjoj tami,
polu skriven u fotelji, te prislukuje njihov ljubavni - ovdje imamo
Pogled kao jamca seksualnog odnosa. Naime, sama prisut-
nost tihog S\jedoka koji slua par kako vodi ljubav transsupstancijalizira ono
to je u osnovi susret izmedu mornara i vremcne prostitutke u mit-
ski dogadaj koji transcendira svoje materijalne u\jete. Drugim
koje se dogodi nije u tome da dvoje ljubavnika nekako nadidu svoju bijednu
situaciju iz stvarnog ivota, da zaborave na smijene u\jete svoga susreta,
utonu jedno u drugo i tako stvore ljubavni susret; oni uspiju
transsupslancijalizirati svoju bijednu situaciju u ljubavnog
susreta upravo zalo to su s\jesni da to za tihog s\jedoka, da "ostvantiu
mit" - dvoje ljubavnika ponaa se kao da vie nisu ubogi stvarni ljudi, nego
glumci/akteri u snu druge osobe. Tihije S\jedok, daleko od toga da bi upadao u
intimnu situaciju i pokvario je, konstituent. Standardni je klie da je,
premda jednostavna i opora, Besm7tna Wellesova ultimativna \jeba iz
samorefleksije - da je stari trgovac koji uprizoruje scenu vodenja ljubavi (a
kojega, naravno, igra sam Welles) nadomjestak za samoga Wellesa kao
redatelja - moda bi taj klie trebalo obrnuti, te bi stari u'govac koji promatra
prizor bio za gledatelja.
Razlika izmedu LlCana i Laplanchea ovdje je ipak presudna: prema
Laplancheu, poriv je konssupsta.ncijalan s fantazmom - to jest sam l-efleksivni
zaokret prema "internalizaciji" donosi preobrazbu instinkta u
poriv; prema Lacanu, nasuprot tome, postoji poriv s onu stranu fantazme. to
taj poriv s onu stranu fantazme Moda nam druga razlika
baciti poneto s\jetla na tu poantu: premda se moe ustvrditi kako je,
za Lacana takoder, "rodno psihoanalize djetetovo iskust-
vo s "tamnom mrljom" jouissance Drugoga koja remeti spokoj
DIO: OD DO SUBJEKIIVNE DESTnU(uE 1255
njegove homeostaze, Lacan odreduje fantazmu kao odgovoT na
zagonetku te "tamne mrlje" (koju, u "grafu elje", predstavlja pitanje Che vlloi '!
- ''to Drugi eli od mene? to sam ja [kao objekt] za Drugoga, za njegom
elju?,,24'). poriv tada bi stav izlaganja sebe "tam-
noj mrlji" zagonetke Drugoga bez njena ispunjavanja odgo-
vorom ... Tako je fantazma za Lacana minimalna "obrambena formacija".
lukavtina da bi se izbjeglo - to?
Ovdje se valja vratit j frendovskom pojmu izvorne Hilflosigkeit (bespo-
(Ijeteta. Prva valja jest ta da ta
pokriva dvije medu sobom povezane, ali ipak razine:
organsku (nesposobnost malenog djeteta da preivi, da zado-
volji svoje najelementarnije potrebe, bez roditelja), kao i traumatsku
zbunjenost do koje dolazi kada je dijete u poloaj svje-
doka seksualne meduigre svojih roditelja ili drugih odraslih ljudi, ili izmedu
odraslih i sebe: dijete je bez "kognitivnog mapiranja", kada St'
sa zagonetkom jouissance Drugoga, simbolizirati tajnovite sek-
sualne geste i aluzije kojima Za "postajanje je
preklapanje tih dviju razina - implicima "seksualizacija" na
roditelj zadovoljava cljetetove yelesne potrebe (recimo, kada preko-
mjerno miluje dijete dok ga hrani te dijete u tom prekomjeiju razabire mis-
terij seksualne jouissance).
Da se vratimo Butlerovoj: pitanje se statusa te
izvorne i konstitutivne Hilflosigkeit. nije li to drugo ime za jaz prvobime ne-
vezanosti koja pou'ebu za prvobitnom "strastvenom
Drugim to ako izokrenemo perspektivu i shvatimo
zapreku koja dijete da se potpuno uklopi u okolinu, tu izvornu
"izglobljenost", i u pozitivnom vidu, kao drugo ime za sam bezdan slobode, za
tu gestu koja oslobada subjekt njegove izravne uronjenosti u
okolinu? Ili - kazano - subjekt je dodue "ucijenjen" da St'
pasivno podvrgne nekom obliku prvobitne "strastvene vezanosti", da
izvan nje naprosto ne postoji - medutim, to nije izravno odsut-
nost postojanja, nego stanoviti jaz ili praznina u poretku bitka koja 'Jest" sam
subjekt. Potreba za "strastvenom koja prua minimum bitka impli-
cira da je subjekt kao "apstrakmi negativitet" - primordijalna gesta od-veziva-
nja od woje okoline - lu. Fantazma je tako obrambena formacija protiv
primordijalnog bezdana ne-vezanosti, gubitka (potpore u) bitka, koji ']est"
sam subjekt. Na toj bi dakle, valjalo nadopuniti Butlerovu: iskrsavanje
245 V. Jacques Lacan, 'The Subversion of the Subject and the Dialectics of Desire", u:
A SeiRcli(m, New York: Norton 1977.
2561 l,,,", Z, ,,, \oru, ,",oo
subjekta nije strogo ekvivalenmo subjekciji (u smislu "strastvene vezanosti",
nekoj figuri Drugoga), jer da bi dolo do "strastvene vezanosti",
subjekt mora biti tu. Samo ako je taj jaz tu moemo objasniti kako je
da subjekt umakne vlasti temeljne fantazme.
Ta opreka vezanosti i ne-vezanosti mogla bi se povezati i sa starom
treudovskom metapsihologijskom oprekom ivota i nagona smrti: u knjizi Ego
i Id sam ih Freud definira kao supromost izmedu sila povezanosti/jedinstva i
nepovezanosti!nejedinstva. Ne-vezanost je utoliko nagon smrti u
vidu, gesta ontolokog "isklizavanja iz koja "izglobljuje" poredak
bitka, gesta iz uronjenosti u svijet, a prvo-
bimo vezivanje je protu-pokret toj negativnoj gesti. U krajnjoj liniji, ta nega-
tivna tenja k razdoru nije nita drugo do sam libido: ono to "izglobljuje"
subjekt nije nita drugo do susret sa jouis.mna;.246
Povodom toga prvobimogjaza, u'eba iskuenje da se on pojmi kao
intervencije zakona/zabrane remeti incestuozno dvojst-
vo djeteta i njegove/njezine majke, dijete da stupi u dimenziju
kastracije/distance: taj je jaz, iskustvo "rastrganog tijela", pri-
mordijalan; on je nagona smrti, upada neke prekomjerne/
jouissance naruava glatku ravnoteu uitka, a
je Zakon - poneto nalik imaginarnoj identifikaciji sa zrcalnom slikom
pokuaj da se taj jaz Nikada se ne smije zaboraviti da je,
za Lacana, edipovski zakon u u slulJi ui tha ": on je
pacifikacije-normalizacije koji, daleko od toga ela bi remetio
ravnoteu uitka, "stabilizira minimalne mjete za
snoljivu koegzistenciju subjekata. (Pogrena poput ovoga
podupiru iskuenje da se napie svojevrstan negativni uvod u Lacana, s time
da se kao ishodite uzme laan klie o njemu, i da se potom opie njegova
prava pozicija putem ispravljanja istoga. Osim gore spomenutoga kliea o
Zakonu kao <'imbeniku koji uvodi jaz, postoje kliei o komadu drva
u igri FOTt-Da koji prisumostlodsumost Majke; o "praznom govoru"
kao naklapanju; o jouissance feminine kao o bez-
danu izvan domene; o zurenju kao o pogledu mukog subjekta
koji svodi enu na ulogu njegova subjekta itd.).
246 Bilo bi takoder vrlo produktivno povezati fi'cudovsku Hil{losigl/f'il s kantovskim
uzvienog, osobito uzvienog. takoder izraava neto nalik kantovskom
prizoru prvobitnog zavodenja: prizoru s""denog na praine kojim se
neizmjcrne sile p.-irode. no koji ipak promatra taj fascinanmi spektakl iz si
gurnosti minimalnog odmaka i tako II njemu uiva kao pasivni - nije li to
zadovoljstvo to ga prul,a da sehe prornalram kao pr<line, da
vidim sehe svedenog na ekment nadvladati divovskim silama moga

TREO DIO, O. ,",.ru, ,-""." .. 1257
od elje do poriva ... i natrag
Nae primjedbe o Butlerovoj temelje se na potpunom usvajanjI!
njezinog osnovnog uvida u duboku vezu - i identitet
dvaju vidova, odnosno modusa refleksivnosti: refleksivnosti u strogom filozofi
jskom smislu negativnog samoodnoenja, koje je konstitutivno za subjektivitet
u tradiciji idealizma od Kanta do Hegela koju je, medI!
osobito istaknuo Robert Pippin: u svome odnoenju spralll
Drugog, subjekt se uvijek odnosi spram sebe, to jest svijest je uvijek vel
samosvijest), i refleksivnosti u smislu refleksivnog obra!;1
koji definira gestu "prvobitnog potiskivanja" (preokretanja regulacije elje II
elju za regulacijom itd.). 247 refleksivni obrat je jasno razaznatljiv u, po
svoj p.-ilici, paradigmatskoj pripovijesti o obrani od prekomjerne jouissann',
o Odiseju Sirene; zapovijed to je on daje svojim mornarima
prije tog susreta glasi: " ... al' uem / Sve'te me da se ne mogu:
nad zavorom vi me / Katarke sve'te, a ua oko nj? nek stoje. / Ako
zamolim onda, odvezali da biste mene, / Uzmite ua jo vie i stisnite men('
"" . '" ,,24S Z .. d " v "" ..
JOs Jace . apovlJe uzem / svez te me " je prekomjerna II
kontekstu Kirkinih uputa: prelazimo s vezivanja kao obrane od prekomjern('
jouissance pjeva Sirena na vezivanje sebe sama kao izvO!' erotskog zadovoljstva,
Ta refleksivnost ipak poprima razliate modalitete - ne samo filo,
zoftie i psihoanalize nego i unutar same psihoanalize: refleksivnost poriva na
koju smo se u ovom poglavlju nije isto to i reflek-
sivnost elje o smo raspravljali u drugom poglavlju (tj. da se his-
terija definira preokretanjem zadovoljenja elje u elju da Sl'
sama elja zadrli nezadovoljenom itd.). U kakvom su odnosu te dvije reflek-
sivnosti? Ovdje je na djelu opreka izmedu perverzije i histerije: ako je elja
"kao takva" podv "kao takav" je perverzan. To jest, histerija i
su u svojevrsnu zatvorenu smrtonosnu petlju u se svaka
od nJIh moe shvatiti kao reakcija na svoju suprotnost. Poriv definira mazo-
parametre prvobitne "strastvene vezanosti", temeljne fantazme koja
subjektu minimum bitka; sam subjektivitet tada sejavlja kroz histed610
poricartie te prvobitne "su'astvene vezanosti" - kroz subjektovo odbijanje da
zauzme polo'ti jouissance Drugoga - histeli('ni subjekt
247 Ta (ema refleksivnosti St' najavljuje i f()rmulira tl prvoj knjizi BlIllerov<,. njezinom
248 ogledu o Hegelu Subject" o/Desin' (New York:Columhia University Press 1987),
Tlu' OdySJ")' o/HlJ11l1'T, XII. 160-64. prev, Richmond Ll!ulllore, New York: Haq)cr 199L
[Ovdje ll<\Vedeno iz: Homer. Odiseja, prev, Tomo Nakladni zavod Mil. Zagreb.
* 2003. stL 233 Prev,)
U engleskom prepjevu stoji "hurtful" (bolnim). (Prev.)
2581 SU," ",,, \oru" 'O"'"
neprekidno propituje svoju (njegovo je/njezino osnovno pitartie:
"to sam ja za Drugog? Zato sam ja ono to Drugi kae da jesam?"). Dakle,
ne samo da se elja moe shvatiti kao pOl'icanje temeljne fantazme
to je usvaja pervertit, nego se sama perverzija (zauzimanje poloaja objekta-
instrumenta jouissance Drugoga) moe takoder shvatiti kao bijeg u samo-
objektivizaciju mi da izbjegnem mrtvouzicu radikalne neiz-
'Ijesnosti o tome to sam ja kao objekt - pervertit, po definiciji, zna to je on
kao objekt za Drugog.
elja i poriv su jasno suprotstavljeni s obzirom na na koji se odnose
spram jouissance. Prema Lacanu, nevolja s jouissanc.e nije samo u tome da je
nedostina, uvijek izgubljena, da zauvijek naem dohvatu, nego da
je se, jo i vie, nikada ne moe njditi. da se njena mrlja zauvijek -
u tome je poanta Lacanovog pojma vika uitka: samo odricanje od jouissance
donosi ostatak/viak jouissance. elja predstavlja ekonomiju u kojoj svaki
objekt kojega se domognemo "nikad nije on sam ", "Prava Stvar", ono to sub-
jekt nastoji dosegnuti ali mu uvijek iznova dok poriv predstav-
lja ekonomiju, u kojoj mrlja jouissance uvijek prati nae To
razliku u refleksivnosti poriva i elje: elja refleksivno eli
vlastito nezadovoljenje, odgadanje susreta s jouissance- to jest osnovna formu-
la refleksivnosti jest obrnuti zadovoljavanja elje u elju za ne-
zadovoljenjem: poriv, nasuprot tome, nalazi zadovoljenje (tj.
mrljom zadovoljenja) sam postupak namijenjen "poliskivanju" zadovoljenja.
to je, dakle, poriv, osobito u svojemu najradikainijem obliku, onom na-
gona smrti? Pogled na wagnerijanske junake ovdje moe biti od stanovite
od njihova prvog paradigmatskog Holandanina, oni
su obuzeti bezu'ljetnom za umiranjem, za nalaenjem mira
i iskupljenja u smrti. Njihov je udes u LOme to su negda u prolosti
neko neizrecivo zlo <Ijelo, tako da su za nj platiti ne nego
na ivot patnje, lutanja, ispuniti
svoju funkciju. Gdje je tu nagon smrti? Rije(' je upravo u lome da
on ne lei u njihovoj da umru, da nadu mir u smrti: nagon smrti je,
naprotiv, sama suprotnost umimnju, on je ime za sam "neumrli" ivot, za
su'anu sudbinu u repetitivni krug tumaranja u krivnji i
boli. umiranje wagnerijanskogjunaka (smrt Holandanina, \Votaml,
Tdstana, Amfortasa) stoga je u'enutak njihova oslobodenja od vlasti nagona
smrti, Tristan u nije zbog straha od ono to ga
tako jest da, bez Izolde, on ne moe umrijeti te je osuden
na - tieskobno njezin dolazak da bi mogao umrijeti.
Izgled od kojega strepi nije onaj umiranja bez Izolde alba
ljubavnika), nego beskrajnog ivota bez nje ...
To nam daje za paradigmatsku wagnerovsku pjesmu, koja je upra-
vo tualjlw [Klage] junaka to izraava njegov uas nad na ivot
11,0 DIO, D. ""'., oo """., om""" 1259
patnje, na tumaranje ili ivot "neumrlog" koje udi za spoko-
jem u smrti (od prvog prin-uera, velikog Holandaninova uvodnog monologa,
do tualjke Tristana i dvije velike tualjke Amfortasa),
Premda nema velike Wotanove tualjke, Bliinnhildein oprotaj s
njim - "Ruke, ruhe, du Golt!' - pokazuje u istom smjeru: kada se zlato vrati \I
Rajnu, Wotan napokon smije umrijeti u miru, komentar koji
navodno u fabuli Ringa (zato bogovi i dalje su-adavaju iako je
njihov dug to jest zlato je u Rajnu? Nije li taj dug
bio uzrokom propasti bogova?) stoga promauje smisao: dug,
"izvorni grijeh" naruavanja prirodne ravnotee, jest ono to da
umre - on moe umrijeti i mir tek nakon to namiri dug, Moe se vidjeti
i zato Tannhiiuseri Lohengrin nisu istinski wagnerovske opere:
2
'19 nedostaje im
pravi wagnerovski junak. Tannhauser je "suvie jednostavno razapet
izmedu duhovne ljubavi (prema Elisabeth) i prekomjerja zemaljskoga
eroti<'kog uitka (to ga prua Venera), se zemaljskih ugoda
a istodobno da ih se rijei; Lohengrin je, naprotiv, "suvie nebeski",
boansko (umjetnik) koje i"ljeti kao smrtnik s "ljemom
enom koja se apsolutno uzdati u nj. Nijedan od njih dvojice nije u pozici-
ji pravog wagnerijanskogjunaka, osudenog na "neumrlo" postojanje u
patnji.
25u
Wagnerijanski junaci, dakle, pate od "bolesti na smrt", ali u strogo
kierkegaardovskom smislu toga pojma. U svome pojmu "bolesti na smrt"
Kierkegaardje obrnuo pojedinca izmedu iZ\jes
nosti daje smrt kraj, da nema onostranosti ivota, i neutaive elje da
"ljeruje kako smrt nije ono posljednje: kako ima drugog ivota, s
iskupljenja i blaenstva: Kierkegaardova "bolest na smrt"
suprotni paradoks subjekta koji zna da smrt nije kraj, da ima besmrtnu duu,
249 V.: Michael Tanner, Wrlg"lI'''. London: Flamingo 1997,
250 Ovclje se nadalje moe supromost izmedu dviju temeljnih wagnerovskih tualjki,
olle Tristana i ont' Amfortasa tl Pan1falu - ta se suprotnost njihova
razliatog odnosa spram edip<>vske u-ianguIacUe. TJ1s/an reproducira standardnu
edipovsku situaciju (otimanje Izolde, er\(' koja pripada drugom mukarcu, od
figure kralja Marka). dokje - kao to je istaknuo Claude IkviStrallss -temeljna SU"uktu-
ra Panifa/a anti-edipovska, obrtanje Edipa. U Panifa/u tualjku izvodi lik
Amfortasa, a je iznosi Parsifal. U Trislanu, dostojanstveni Mark na oprata
Tristanu njego". strast, dok uPaniJalu "aseksualni" mladi ParsihIl, ta "(ista
luda ",oslobada ()('inskog Amfortasa od holnih posljedica toga grijeha
si da ga zavede Kundry). To ohrtanje, to prehaciv-anjt: Ijag(' p.ij<,stupa sa
sina na oca, jest 0110 to Panijala uistinu modrrnim djelom, koje ostavlja
za sohom tradkionalnu edipovsku problematiku sina koji kri zabranu sc
proliv autoriteta,
260 SLAVOJ KAKUIV1 SUBJEKT
ali se ne moe s prekomjernim te clI1Jenice (s
naputanja ispraznih uitaka i rada na svome spasel-Uu), i
eli "ljerovati da smn jest kraj, da nema boanskoga bezuvjeo
1O
g
na nj vri pritisak ... Pred sobom dakle imamo pojedinca koji eli
umrijeti, zauvijek ali zna da LO ne moe da je osuden na
ivot: besmrtnost, a ne smrt, postaje uas. Na neki je to
obrtanje analogno onome koje smo netom spomenUli, lacanovskom pomaku
sa elje na poriv: e\ja tei jouissance, svoj objekt koji
joj zauvijek poriv, nasuprot tome,
- ne postizanja jouissance, nego da
je se rije.fi.
Pouka pOl-iva je ta da smo osudeni na jouis,mnce: to god jouissance
uz lO biti prilijepljena, nikad je se rijeiti; i u naem
najtemeljnijem nastojanju daje se odreknemo, ona okaljati sam napor da
je se rijeimo (kao u asketa koji perverzno uiva u tome da se A izgle-
di suvremene tehnoiogUe se, homologan
kierkegaardovski uas: ona nudi perspektivu ne smrti, nego
besmrmosti. To ono to genetsku manipulaciju tako jezivom nije
samo to da biti potpuno objektivirati nau egzistenciju (u genomu
biti s formulom onoga to "objektivno jesam", to jest genom
funkcionirati kao verlija stare indijske formule "Tat twam
asi"-'Ti si to!"), nego i lO da na neki postati besmrtan i neunitiv,
reproduktibilan, te moji nicati posvuda oko mene
putem kloniranja.
251
I opet je o domeni poriva: aseksualne besmru10sti
kroz opetovano kloniranje. To jest: je ovdje suprotstaviti
kloniranje spolnoj reprodukciji: kloniranje
kraj spolne razlike kao onog strukturira nae
ivote, koji je kao takav takoder kraj univel'Zuma to ga nastanju-
jemo kao snuma jezika. pojam sablasne neumrle egzistencije
251 Na mnogo skromnijoj razini svakidanjeg ivota, s istim uasom (:esto se svatko
tko radi s P( >jem: ono to tako jezivo u vezi s P(>jem nije samo da, zbog
virusa ili neke pogreke u funkcioniranju, moemo izgubiti ili nehotice' izbrisati rezultat
sati i dana rada. nego i suproUla perspektiva: jednom kad ste neto zapisali. te je to ubi-
ljeeno na vaem PC:iu, je uistinu izbrisati 7.-apis: kao to
znalIlO, i ako na neki tekst primije'nile funkciju d<,WIe, tekst ostaje u kompjutoru,
samo nije registriran - iz tog razloga kompjutori funkciju umleMe, koja vam
daje potenu priliku da vratite tekst koji ste glupo izbrisali. Jednostavan PC tako sad'-li
svojevrsnu "neumrlu" spektraInu domenu izbrisanih tckstov.t sveudilj nastavljaju pos-
tojali u sjeni "izmedu dviju slIIrti", sluheno izbrisani ali jo prisutni tt' samo da
budu povra{:cni. To je ultitnativni uas digitalnog univerzuma: II njemu ostaje zauvi-
jek upisano; je rijeiti sc teksta, izbrisati ga.""
!M(I DIO, '" .,""' OO '''''''OI .,."', 1261
nam da objasnimo temeljni paradoks freudovsko/
lacanovskog nagona smrti: kao i kierkegaardovska bolest na smrt, nagon smrti
nije obiljeje ljudske nego upravo suprotnost tome, ime za '\je('n i
(spektralni) ivot", pokazatelj dimenzije u ljudskom postojanju koja ustraje
zauvijek, s onu stranu nae smrti, i koje se nikad ne moemo rijeiti.
Sada moemo vidjeti u kojem smislu valja Lacana suprotstaviti
Heideggeru: prema Lacanu, nagon smrti je upravo temeljno freudovsko ime z;\
dimenziju tradicionalne metafizike koja se kao bes1Jl1tnost - za poriv,
"sutinu" opstaje s onu stranu (biolokog) kruga nastajanja i propadanja,
mimo "puta snll,tnik?", Drugim u nagonu smrti pojam "m nav"
funkcionira na isti kao "Iuimlich" u freudovskom unheimlich, podll-
se sa svojom negacijom: "nagon smrti" dimenziju onoga to
horror proza naziva "neumrlim" (zombijevskim), besmrmim,
neunitivim ivotom koji traje s onu stranu smrti, To je spojiva
s lacanovski m teorijskim zdanjem: ne "lana (loa)
tenje da postignemo Cilj ili Ideal koji nam zauvijek nego jo
gara jouissance koja traje zauvijek da je se nikad ne
moemo rijeiti, Lacanov odgovor na "lou tako nije
pseudohegelovska afirmacija istinske pozitivne Ideje, nego geSla
"od loeg ka gorem": afirmacija jo grm "nedjeljivog ostatka"
jouissance koja se uvijek lijepi za sve to
U kakvom je odnosu spolna razlika spram tog "neumrlog" poriva?
Jacques-Alain MilIer
252
nastoji uvesti spolnu razliku u
tretmana: ene se ne tako potpuno sa svojom
fantazmom, nije im "cijelo" u nju; stoga im je lake zauzeti
odmak spram fantazme, kroz nju; mukarci u pravilu nailaze na
kondenziranu jezgru, "temeljni simptom", osnovnu formulu
jouissance koje se nisu kadri tako da je samo mogu prihvatiti kao
nametnutu nunost. Ukratko, "prolazak kroz fantazmu" se kao enski,
a "identifikacija sa simptomom" kao muka,253
Miller se bavi nerazrijeenom izmedu pOl'iva i elje vidljivom
u tom Ijeenju u drugom svome predavanju, ''Le monologue de l' apj)(lrole",2".1
252 V. JacquesAlain Miller, "D!'s dans la relation entre I!'s sexes", La Cause finu/i
emu' 36, Pariz 1997, str. 7-15.
253 (ini se da Miller OV(ljc odbacuje pojam simptoma kao sinthome, ("vora jm,isJance J 01lU
sIra TlU fantazme, koji opst:\ie i kad subjekt probije svoju temeljnu hlfltazIllU, i da
svodi simptom na "kondenziranu" jezgru fantazme koja regulira subjektov plismp jouis'
sallC(!.
254 Jacques-Alain Miller, "Le lTIonologue de I' appamiR", La Cause firudienne 34, Pariz 1996,
str. 7-18.
gdje se fokusira na Lacanovu nejasnu tvrdnju "le pas,de-dialogue a sa limite dans
l-inlelpretation, par OU s' assure le reer. Miller taj "izostanak-dijaloga" kao
l'apparole, govor kqji funkcionira kao aparat jouissance, ne vie kao sredstvo
nekog apparole ne ni
praznog velikog Drugog kojije prisutan kada govorimo u "unutarnjem mono-
logu", razjasniti svoje misli; ni kao jouis-sense
Drugog u sri njegova/njezina kao to je s uvredljivim govorom -
on radikalno u sebe zatvorenu afirmaciju jouissance praznoga
(besmislenoga) govora, (Ukratko, l'apparole je prema la parole ono to je la
langue prema le langage,)
Utoliko to, u l'apparole, imamo dakle posla s idiotsko-sremim krugom
aparata koji proizvodi jouissance, nije li to upravo definicija poriva? Kako onda
taj u sebe zatvoreni krug dimenzije
Stvarnog? Stvarno je ovdje spolnog odnosa: sremo
brbljanje l' apparole je bespolno; kao takvo ono ne nikakvo iskus,tvo
Stvarnog kao - to jest neke inherentne GraIllce.
mora stoga "onijezniti" subjekt od njegove blaene utonulosti u
brbljanje l' appamle i primorati ga da se s Stvarnim ljudsko-
ga stanja. se ovdje ne kao ("uvi-
jek postoji nov nekog teksta"), nego naprotiv kao sama gesta
gmnice u neobuzdanu igru l' apparole ... Problem s tim je u
tome da l' ap/Jamle s neobuzdanom vladavinom ugode"
koja dimenziju Stvarnog. U tom se l'appamle ne
bi mogao poistO'ljetiti s pOI'ivom da poriv prisilu ponavljanja
koja je po definiciji "izvan ugode",
Problem s kojim se Miller hl've jest onaj sredinji kod kasnoga Ll(:ana:
nakon to smo prodrli s onu stranu (edipovskog) kompleksa Zakona/elje,
elje zasnovane na zabrani, do zagonetnog kontinenta" pOl'iva i nje-
gova zadovoljenja u opetovanom hugu jouissance, kako da (nanovo) uvede-
mo Granicu i tako se ,!Tatima u domenu zabrane/Zakona, komunikacije (i)
Jedino je suvislo rjeenje oV(lje da l'appm'ole (Jacanovska
"primarnog narcizma" koji prethodi Zakona) nije
"prvobitan", da postoji neto to mu (barem prethodi - upravo)e to
ono to smo nazvali nasiljem uobrazilje, koje ne valja pOistov-
jetiti s blaenim krugom samo-zadovoljene elje. Taj krug pori,,:,a je
obrazac samo-afekdje, samoafektivne cirkulacije (sam Lacan eVOCira usne kOJe
ljube same seb'e kao savrenu figuru poriva; sama njegoV'a formula poriva - "se
faiTe ... " - evocira samo-afekciju), dok je uobrazilja suta
suprotnost samo-afekciji: ona pl'edstavlja svojevrstan ontoloki "veliki prasak",
prvobitno "nasilje" izlaenja iz uronjenosti ! zatvorenosti,
zatvorenog kruga, svakog jedinstva Zivota u slobodno lebdece
mnotvo sablasnih i "parcUalnih objekata".
DIO: Oo SUBJEKWE DO SUBJEKTIVNE DESnTU(uE1
263
ni Lacanova pozicija u toj nije liena dvosmislenosti. NjegO\
stav najbolje oprimjeruje kratak ali tekst na kraju
Ecrits, "Od Freudovog Trieba do elje":255 to da analiziraJlI
kada dospije do kraja terapije, to jest kada "regresira" od elje
(odrlavane fantazmom) do pOl'iva? Razne i filozofijske tradicije, od
misticizma do Nietzschea, zastupaju, se, ovaj put: prihvati
krug istog", nadi zadovoljstvo ne u do cilja, nego u
samome putu koji vodi k njemu, to jest u opetovanom promaivanju cilja ..
Lacan, medutim, inzistira na tome da "prolazak kroz fantazmu" nije striku1tI
ekvivalentan pomaku s poriva na elju: elja koja ostaje i nakon I<,
smo proli kroz nau temeljnu fantazmu, elja koju ne oddava fantazma, a [;1
je elja, naravno, elja - ne elja da se postane nego
elja poziciji elja nekoga tko se pod
vrgnuo "subjektivnoj destimciji" i prihvatio ulogu izmetnog podlaca, elj:1
da "u meni ima vieg nego to salll
ja sam", tajnog blaga koje me vrijednim elje Drugoga. Ta jedinstven:1
elja je ono to me, i kad sam u potpunosti prihvatio "nepostojanje velikog
Drugog" - to jest da je poredak puki privid - (I;.
utonem u samozatvorenost kruga elje i njena zadovoljenj:!.
bi elja tako trebala oddavati zajednicu u odsutnosli
svake potpore; trebala bi "velikog
Drugog" izbjegava transferencijalni efekt "subjekta koji bi trebao ... [znati.
\jerovati, uivati]". Drugim elja je Lacanov provizorni
odgovor na pitanje: nakon to smo proli kroz fantazmu i prihvatili "nepost()-
janje velikog Drugog", kako da se ipak vratimo nekom (novom) obliku
velikog Drugog koji kolektivnu koegzistenciju iznova
Iz vida ne treba izgubiti ni da poriv prema Lacanu nije "pri.
mordijalan", osnO\ra iz koje, putem iI1lervencije Zakona, nastaj(,
elja. Poblie Lacanova "grafa elje"251i pokazuje kako je porh'
mOI1laa elemenata koji se javljaju kao svojevstan "nuni nusproizvod" nagon.
skog tijela u mreu poretka. (;injenica da je nagons.
ka potreba u mreu da objekt koji zadovoljava tu
potrebu funkcionirati kao znak ljubavi Drugog (M,:tike); sukladno
tome, jedini da se iz mrtvouzice porobljenosti zah I.
jevom Drugog jest intervencija Zabrane/Zakona koji potpuno
zadovoljenje elje zauvijek Svi poznati paradoksi elje naSla.
255 V.:Jacques Lacan, "Du Tlieb' de Freud au desir du psychanaliste", u f.'criIS. Pariz: Edi.
tions du Seuil 1966, str. 851-4.
256 V.: Jacques 1.a<:an. 'The Subversion of the Subject and the Dialectics of Desire", u t:crile
A Sekcli(m.
lu.KUIVI SUBJEKT
ju na taj od onog: "Ne mogu te voljeti ako te ne ostavim" do: "Nemoj
mi dati ono to traim od tebe, jer to nije to" - elja se definira tim ee n 'est pas
ea: to jest njezin je najelementarniji i cilj taj da odri sebe kao elju,
u stanju ne-zadovoljenja.
257
Poriv, pak, predstavlja paradoksalnu
da subjekt, zauvijek da postigne svoj Cilj (i da '<Iko potpuno zado-
volji svoju elju), moe ipak zadovoljenje u samom tome krunom kre-
tanju opetovanog promaivanja svog objekta, kruenja oko njega: jaz konsti-
tutivan za elju tako se zatvara; u sebi zatvorena petlja krunoga opetovanog
kretanja nadomjeta stremljenje. Upravo je u tom smislu poriv
jednak jouissance, da je jouissance u svome najelementarnijem vidu
"uitak u boli", to jest pervertirani uitak to ga prua samo bolno iskustvo
opetovanog promaivanja cilja.
258
da je poriv "nusproizvod" valja takoder shvatiti u preciznom
smislu to ga je taj pojam dobio u suvremenoj teoriji racionalnog djelova-
nja:
259
za razliku od elje, koja se moe okarakterizirati kao intencionalan stav,
poriv je neto u to je subjekt svojevrsna bezglava sila koja opstaje u
svome repetitivnom kretanju. Stoga se kao moto psihoanalize moe predloiti
ne pas eMer SUl' son desir, "ne kompromitiraj svoju elju", dok je kom-
plementarni moto, "ne kompromitiraj svoj poriv", besmislen, jer je suvian:
problem s porivom nije u tome kako ga ne izdati, nego kako prekinuti nje-
govu petlju, vlast njegove inertne nad nama ... Iz istog razloga Lacan go-
vori o "elji a nikad o "Porivu ukoliko se
257 fraza Jenn), Holzer: "Zatiti me od onoga to elim" ,,-lo precizno izraava
temeljnu plisutnu u da jc clja uvijek elja Drugog. Moe se protu-
ili kao "Zatili mc od prekomjerne autodestruktivne elje ja sam nisam
kadar vladati" to jest kao poziVanje na standardnu mudrosl
prema k<!joj se ena, preputena sehi, u autodestrukti"lu mahnitost. tako da je
se mora zatiti <>d nje same dobrohoU1om mukom dominacijom; ili na radikalniji
u smislu ukazivanja na daje u dananjem patrijarhalnom drutvu enina elja
radikalno oludena! itd. - II tonl "Zatili mc od onoga to elim" "Ono to
elim mije nametnuo patrijarhalni poredak koji mi kae to da
elim, tako da je prvi zahtjev moga oslobodenja taj da istupim iz kruga
otudene elje i fOrlnulirati eU u na autonoman tt I1roblern je, nar-
avno, u toIlle da to drugo podrazumijeva nai"lo suprotstavljanje
"heteronomne" otudene elje i istinski antonomn .. elje to ako je elja kao takva "elja
drugog" l(- tl nellla da se istupi iz histeri<:nt" mrtve onog
"Zahtijevam od tche da odhije ono to od tehe zahtijevam,jer to nije to"?
258 (;ak i ako se poriv tako pojmi kao sekundaran proizvod elje, jo se uvijek moe ostati pri
tome daje elja obrana od poriva: paradoks je da elja funkcionim kao oin-ana od vlaJIitog
Innizvo<ifl, od vlastitoga "patolokog" izdanka, lo jest od joui.<.<ana to je donosi II
sehe 7.atvoreno krut.no kretanje poriva.
259 Y.:Jon Elster, SOllr Grape". Cambridge: Cambridge University Press 1982.
DIO, O ,"'" oo ...... , ",,,",. r65
definira odredenim subjektivnim stavom - onim "subjektivne destitucije" _
njegova moe se odrediti jedino na razini elje. POIiv je
pred-subjektivan/bezglav, on nije ime za subjektivan stav: moe se jedino
zauzeti stav prema porivu.
U religijskom je smislu o problemu raznih hereza. Crkva
kao drutvena institucija djelotvorno funkcionira kao jamac ljudske elje,
moe cvasti samo pod zatitom Zakona (Imena-Oca): daleko od toga
da bi zabranjivala gelesne strasti (seksualnost), Crkva ih nastoji reguliI"ati. U
svojoj dugoj povijesti ona je razvila i niz strategija za vika
jouissance koje ne mogu biti sadl"ane u Zakonu (recimo, opciju
otvorenu enama da postanu redovnice i tako se upuste u jouissance feminine
iskustava). katarske hereze (hereze par excellence, ako je
takve ikad bilo) bilo je upravo u tome to je uzdrmala strateku ulogu Crkve
u reguliranju seksualnog uitka (uloga naglaava Foucault) - to jest to
je doslovce zanemarila tijelo, propovijedala i prakticirdia istinsku
da je, kao to su govorili Ratari, svako spolno zdruivanje inces-
lUoznO).260 Paradoks je, dakako, u tome da to odricanje od seksualnog uitka
ne samo da subjekt ne liavd jouissance nego je (asketskom mist-
iku doslUpna je jouissance koja je mnogo intenzivnUa od seksu-
alnog uitka). To je veza izmedu kata,"ske hereze i t,"ubadurske ljubavi: kada
se, umjesto da se seksualni uitak unutar granica Zakona,
spolnost potpuno zabrani, ta zabrana spolnog ujedinjenja, ta struk-
tura amor interruptusa produljenog ad infinitum trubadursku ljubav u
kojoj se elja u poriv - u kojoj zadovoljenje prua samo
odgadanje spolnog ujedinjenja koje bi donijelo "zbiljsko" zadovoljenje.
kriari proliv Katara bili su stoga na neki u pravu u svqjoj sum-
nji da je asketsko odricanje od zemaljskih uitaka medu Ratarima duboko
da izaziva mnogo intenzivniju jouissance koja podriva samu
regulativnu Zakona.
Naje rezultat, dakle, taj da elja i poriv na neki pretpostav
ljaju jedno drugo: jedno se ne moe izvesti iz drugoga. Poriv nije napl"()sto pet-
lja samo-zadovoljerya koja se javlja kao nusp,"oizvod elje, niti je elja ishod
istupanja iz kruga elje. to ako su, sukladno tome, elja i poriv dva iz"
bjegavanja mrtve negativi teta koji 'Jest" subjekr: putem nalaenja zado-
VOljSlvd u opetovanome krunom kretanju poriva, odnosno
metonimijske pou"age za izgubljenim objektom .elje? Ta dva
- onaj elje i onaj poriva - za sobom dva skroz
260 Prema katarskom na zemaljski stvorio je Davo, 10 jest StvOlitelj koji na
Biblije svijet to ga poznajemo (onaj koji kae "nek .. bude S\jetlo"!"
itd.) Ilije nitko drngi do sam Davo.
KAJ(UIVI SUBJEICT
subjektiviteta. da je ispisano dovoljno teorijskih pohvala
notornom "subjektu elje" (subjektu
Zakonom/Zabranom, Prazninom negativiteta zapletenog u potrazi za
svojim izgubljenim objektom-uzrokom - iskaz 'Ja sam subjekt" jednak
je iskazu ']a sam nedostatak, jaz, u poretku bitka" ... ), moda je vrijeme da se
na mnogo tajnovitiji subjektivitet to ga kruno
kretanje poriva.
Lacanova temeljna doxa o porivu je jasna, kao to smo vidjeli:
poriv svojevrstan samorefleksivni obrat, ne puko prebacivanje iz
aktivnog u pasivni modus: u pOl"ivu, recimo, elja da se "sve vidi"
ne se naprosto u sklonost da se bude od Drugog, nego u
dvosmisleniji srednji put onog se j(Ji1"e voir,

(To preokre-
tanje elje u poriv moe se specificirati i povodom izbora: na razini subjekta
elje izbor postoji - temeljni plisiIni izbor - to jest subjekt izabire,
se, kad prijederno na razinu pOl"iva, izbora pretvara u se j(lire choisil;
kao u predestinaciji, u kojoj religijski suhjekt ne
izabire naprosto Boga, nego sebe izabranim" od Njega. Ili -
kazano - je<lina - ali krucijalna i najvia - sloboda koja m i je data u porivu jest
sloboda da izaberem neizbjeno, da slobodno prihvatim svoju sudbinu, ono
to mi se ionako dogoditi.) Medutim, kakvu vrst subjektiviteta - ako
to prometanje elje u pOliv?2t;2 Dva niza kinematografskih i/ili
knjievnih primjera moda su najprikladniji za ilustraciju paradoksa poliva:
. Onaj vremenske petlje u znanstvenoj fantastici (subjekt putuje u prolost
- ili - gdje stanovito misteliozno koje uvijek iznova
njegovu pogledu, dok mu ne padne na pamet daje to
sam subjekt, ili - obrnut - putuje u pmlost s eljom da
sebe stvori, ili u da svojoj smrti ... ). Da bismo izbjegli
primjere poput Pmn"atka u se Izgubljene autoces"
te Davida Lyncha. Lynchova univerzuma je fi"aza,
lanac, odjekuje kao Stvarno kqje opstaje i uvijek se - svojevrsna
temeljna formula koja ukida i presijeca linearni tok vremena: u Dini je to
se mora pmbuditi", u Twin Peaksu "Sove nisu to to se u Plavom
bOl"lmu 'Tatica eli jebati", i, naravno, u Izgubljenoj {[utocesti, fraza koja sadri
prvu i posljednju izgovorenu u filmu: "Dick L'mrent je mrtav", najavlju-
smrt opscene figure (g. Eddy) - cijela pripovijest filma odvija se u
obustavi vremena izmedu ta dva trenutka. Na Fred, junak, te
na il1lerfonu u svojoj na kraju, netom prije nego to on
261 Vidi: XIV. poglavlje .. Jacques lAcan, (:toli)i Irmeljna pojma p.lilw(I1wlize. nav. <lj.
262 Ovdje se oslanjam na neobjavljeni .. nak Alenke "La subjectiva!ioll sans
sujet".
Tft(1 DIO, Do "",ru'" ....... ,"""'''' 1267
ih sam izgovara u interfon - tako da imamo krunu situaciju - najprije poruku
koju junak ali je ne razumije, a potom junaka kqji izgovara tu poruku.
Ukratko, cijeli film je zasnovan na junakovqj da susretne sebi',
kao u vremeplovnoj sceni \I romanima gdje
junak, natrag kroz vrijeme, sebe u ranijem vremenu ...
Nemamo li ovdje situaciju nalik onoj u psihoanalizi, u kojoj pacijenta na
po<'etku neka nejasna, neodgonetljiva ali ustrajna poruka - simptolll -
koja ga tako bombardira izvana, da bi potom, na koncu tretmana, paci
jent bio kadar prihvatiti tu poruku kao svoju, izgovoriti je u prvom licu jed-
nine? Vremenska petlja Izgubljene autoceste tako je upravo petlja
u'etmana u kojem se, nakon dugog zaobilaenja, na
iz druge perspektive. U svome prvom Seminaru Lacan priziva
tu strukturu vremenske petlje to obiljeuje simptom kad kako je
freudovski simptom nalik signalu to nosi poruku koja ne dolazi, kao to bi Sl'
iz "duboko zakopane prolosti" drevnih trauma, nego iz (subjek-
tove) - iz u kojqj kroz rad U-el-
mana, tog simptoma biti spoznato?;3 (U tom smislu, gore spomenu
ti 360-stupanjski kadar strasno zagrljenog para iz Hitchcockove VrtoglaviCi'.
tijekom kojega nas pozadina iza njih prenosi iz sadanjosti - u kojoj Scottie
ljubi Judy preruenu u Madeleine u njezinoj hotelsk(ti sobi - II
prolost - gdje Scottie ljubi samu Madeleine tik prije njezina
skoka sa starog taglja u Misiji Juana Bautiste - i onda natrag u sadanjost.
savreno ilustrira vremensku petlju poriva, na koji se njegovo kretanje
uvija u sebe. Moda, dakle, "vrtoglavica" iz naslova filma u ukazuje
na Scotliejevu u petlju pOl-iva.)
Onoj pripovijesti u kojoj se, u prvom u-enutku, mi (subjekt iz se
gledita kazuje s nekim jezivim objektom (vanzemaljskom
Stvari, Ubojicom ... ), prikazanim kao s kojom nije
identifikacija - odjednom smo, medutim, mi, gledatelji, uba('eni u perspek
tivu same te vanzemaljske Stvari. Sjetimo se primjera kao to je Frankensteill
(roman), u kojemu smo, nakon to nam se prikae kao
Vanzemaljska Uasna odjednom u njegovu perspektivu - to jesI
njelllu se da iznese svoju stranu

U vrhunskom wmanll
263 " ... ono to u potisnutog jest izbrisani signal ne<'ega to svoju vrijednost
dobiva tek u kroz simlx)\i,'ku realizaciju, kroz svoju integraciju u povi-
jest subjekta" (TIli' &'mi1lar 0f/ac'!ur., Law7I, Book I: Fmuf's Pap,,!".> 011 Trch7liqllf, New York:
264
Norton 1988, str. 159).
Kad je o kr'ynjem {:udovine Stvdri u suvremenoj kuJttlli,
onome Aliena (Vanzemaljca), Ridley Scott spominje u jednom intenjuu da bi, kad hi mu
se da snimi nastavak svoga fllinw, pripovijest iz perspektive Aliena.
KAKUIVI SUBJEKT
Wesa Cravena Kada stranac pozove takoder se odjednom nademo na stajalitu
patolokoga kompuizivnog ubojice koji je u prvom dijelu filma prikazan kao
apsoluU1a Drugost - da i ne spomiruemo Hitchcockov Psiho, u kojemu, nakon
to je Majka konstruirana kao Stvar, u nekim kadrovima (kao to
je ubijanje detektiva Arbogasta) gledamo radnju iz njezine perspektive.
265
U svim tim sama Stvar-s-onu-
sU'anu-predodbe postaje ta subjektivi.zacija ne "huma-
nizira" Stvar, kako je ono to smo smatrali {;udovitem zapravo
ranjiva osoba - Stvar zadr.lava svoju nepodnoljivu Drugost, ona se han
takva subjektivizira. lli, izraeno u terminima vida: Stvar se najprije konstruira
kao nedostupno X oko kqjega moja elja krui, kao slijepa mrlja koju elim
vidjeti ali istodobno strepim i izbjegavam je vidjeti, prejaka za moje zatim,
u pomaku prema porivu, ja sebe videnim" kao Stvar - u
ref1eksivnom obratu, ja vidim sebe kao Nju, objekt-Stvar koju
nisam elio vidjeti.
l opet, ne nalazimo li plimjer te Stvari koja 'Jest" mi
sami u temi takozvanog Id-stroja, mehanizma koji
izravno materijalizira nae nepriznate fantazme (od Zabranjenog planeta Freda
Wilcoxa do Solarisa Andreja Tarkovskog)? Najnovija varijacija na tu temu je
Sfera Ban-ria Levinsona (1997), u kojoj se, ispod povrine oceana usred
Pacifika, odjednom otkrije divovski svemirski brod, koji je tri stotine godina
na dnu oceana. Troje znanstvenika koji prodru u nj postupno otkri-
vaju kako vam tajanstvena Sfera u sredini svemirskog broda moe u svijest:
ona poznaje vae najgore strahove i ih obistinjavati, materijalizirati
ih ...
zr
.;
Ma koliko nezanimljiva, Sfera ipak zasluuje pozornost zbog svoga naslo-
va: kao to je Lacan pokazao u poglavlju svoga Seminara o prijenosu
upravo toj temi ("La di:dsion de la sphere,,26i), fascinacija koju
doivljavamo pred nedodirljivim, u sebi sadr.lanim i u sebe
265 Za pom niju analizu te subjektivizacije Stvari u PS)'clIU, v. Slavoj iek, "Hitchcock',
Universe". u Hile1ythill/( rOll Evn ""mted to Kumo /\b(Jul I.nam (Bul Wne Afraid to A.,k
J-J itchcock) , prir. iek, London: Verso 1993.
266 Premda Se moe da je teko zamisliti razli<'itiji film od Predsjednic7tilt
laii iz iste godine, nisn li ta dva filma ipak povezana? Nije li Sfera Zona II kojoj, jednom
kad stupimo u nju, sam rep (nae sjene) mae psom (naa sopstva koja bi
trebala nadzirati nae Pmisjedlll'c'lu? laii, o propagandnim
koji smisle medijski spektakl rala s Albanijom da bi skrenuli javnu panju sa seksualnog
skandala u koji se Predsjednik upleo t"k tjedan prije svoga reizbora, i SJna bave se s
mod s na koji moe oblikovati
samu nau zbilju (njen doivljaj).
267 Jacques L;u:an, lA' 5emi7l(lire, livre VIII: Le lrans/m, Pariz: Seuil 1991, str. 97116.
TR'" 010, " " .. ru' OO "'''' .. '00'''' 1'69
zatvorenim oblikom sfere lei u da on, na imaginarnoj razmj,
savreno izraava kasu'acije, reza koji bi signalizirao prisustvo manj-
ka i/ili vika. I, paradoksalno, daje na pristup zbilji mjetovan rezom
kastracije, status te sfel'e, daleko od toga da bi ugelovljivao ontoloko
savrenstvo, jest stricto sensu pred-ontoloki: Sfera-Stvar nadaje nam se kao
neto to bi se, kinematografskim moglo kao
objekt, objekt koji je po definiciji, a priori, izvan To je lijepo prenio
Levinsonov film, u kojemu je Sfera savreno okrugla a ipak istodobno nekako
iva, i kao da joj se povrina sastoji od
mnotva mikroskopskih valova.
Sfera je tako nalik povrini Solaris-Oceana Tarkovskoga u svome prekla-
globalnoga, spokoja i pokretljivosti - premda jt'
savreno mirna, u isti mah je krajnje uzburkana, iskri se VI-ijeme, pa jt'
fiksirati je, obuhvatiti je u njenom pozitivnom postojanju. Kao
takva, Sfera po sebi nije nita - medij, savreno zrcalo koje IH'
zrcali/ materijalizira zbilju, nego samo ono Zbiljsko subjektovih temeljnih fan-
tazmi. Kada, u filmu, lik Dustina Hoffmana gnjevno ukori Samuela Jacksona
(koji igl-a zbog toga to ne eli drugima preni-
jeti ono to je u sferi, Jackson bijesno odgovara: "Ali i ti si bio unuu-a! Vrlo
dobro zna da u sferi nema To osim onog to sam sub-
jekt u stavlja - ili, da navedemo Hegelovu formulaciju o saddaju
nadosjetiine onosu-anosti: "Pokazuje se da iza takozvane za'ljese, koja treba da
prekriva ono unutarnje, nema ta da se vidi, ako mi sami ne za nju.
kako bi se isto tako vidjelo, da iza nje jest neto to se moe vidjeti. ,,2fi9
je, dakle, imati na umu daje upravo kao Stvarno, kao
Stvar, Sfera entitet entitet koji je "po sebi" iskrivljen,
lelujava, nefokusirana povrina koja skriva (odnosno koju odliava)
NIta- kao takva, onaje savreni neutralni medij za temeljne fantazme, Sj{'1"II
takoder kako pojam Zone ili Stvari u se nae elje izravno
realiziraju treba locirati u okvir stare bajkovite teme triju elja to je analizira
Freud (seljak kojemu vila odobri tri elje poeli kobasicu; ena poeli
268
269
Priblian ekvivalent lOme nalazimo u Dekom/miranju Hanyja, u kojemu Robin Williams
igra lik koji je oI1loloki mrlja, izvan fokusa: njegovi su obrisi izvan
fokusa ne samo za subjekt koji ga gleda, ne 5<Imo kada je dio pozadine -
7.amu,'eni su i kad stoji medu ljudima koje percipiramo sasvim jasno, Ta ideja (naia]osl
hapax, pojam koji se zapravo moe upotrijebiti samojednom) o osobi kojaje po sebi
za koju nema prave perspektive iz koje bi njezini ohrisi hili jasni i kad
on sam gleda ruke. one mu se izraava, na naiv.!n ali adekvatan
lacanovski mrlje konstitutivne za samu zbilju,
Ov(lje navedeno prema Hegel, Fenonll'nologija duha, prev, Milan Kangrga, Naprijed,
Zagreb, 1987, str. 113, (Prev,)
270 SLAVOJ iEK KAWIY1 SUBJEKT
da mu se kobasica za nos zbog glupavosti takve elje;
jedinu preostalu elju da bi vratili kobasicu s nosa na stol:,,),
te teme odnosi se, dakako, na nesumjerljivost subjektove
i njene formulacije u odredenom zahgevu: l1lk:d u
elji koju smo kadri formulirati - to Jest ne cezne,mo
za onim to elimo ili iz tog razloga nema l1lcega - uplavo
nepoeljnijeg - nego to je Stvar koja nau !stinsku
elju", Stoga je jedini da se elja e:,oclra taj da o?Jekt ponudI t da ga
se potom odmah kao u lijepom prizoru IZ filma B01,111W se
kraja, kada, kasno ispred dl<;,vojk,a kae
zavesti: "Biste li uli kod mene na sallCU kave? Pa,Ja ne kavu". Nema
bl
. k' 1',270
pro ema, lona o Je nemam, , , ., ,
Podudarnost krajnje drugosti i apsolutne bl1Z1ne tako Je ,pI esudna za
Stvar: Stvar je vie "mi sami", nae vlastito Jezg:o, nego
Nes\jesno - ona je Drugost koja izravno 'Jest" mi
sr naega Komunikacija sa SlvaJi stoga se IZJ<llovhuJe r:
e

je ona odvie glasnik intelekta koji beskrajno",nadmasuJe nase
.. _.",', .. ne I'gl'e s nama nam razlog osta-
ogramcene mogucnosU, IgraJuCl pel vel z , , e v
je zauvijek izvan domaaja, to ,prebhzu
nama mora ostali na distanCI da bIsmo odrlah konZIstentnost svojega sIm
uni:,erzuma. U s,amoj v' svojoj, St:a:
fenomene kOJI se pokoravaju naSlm najunutai h ,"
ma: ako postoji lutkar koji konce, to smo ml sami, misIeca Stval u
naem srcu, ,
A nije li krajnji primjer te podudarnosti same jezg:e moga .. s
njom Stvari sam Edip, koji, u potrazi za svoa
oca otkriva da je on sam ubojstva? Upravo se u tom smislu moze
daje Freudov termin TTiebschicksale, "sudbine/udesi pOl'iva", d,uboko
opravdan, i tautoloki: freudovski "poriv" u drugo Ime za
"Sudbinu", za obrtanje putem kojega se krug Sudbme
Sudbina dostigne Edipa, on se s da Je cudoVlste za
kojim traga), A da bismo kako se ta dimnezija Sudbme preklapa s
270 Naalost SJFra kv.!ri svoga uvida prevode{i ga II uobi,'ajenu mudrost New Agea:
, .. '" ' C
11
' l' I l " la J'e .'ak i za niih visokoobrazomtle
tn prezl\]elaJunaka na krajU O( ucuJu (,l, )U< Uel ( . :.J '.
.. .., Sc ( , "I'k III d'l ()('cvcdu U ZbIlIu maten'a]lZJI<1)U
cI\1hZlrane kOnlakl sa "erom tj, s pil l o' ' " ' " ' ,
, , , .. ') I' l t kvt'h ('ltlto)deslruklivnih rezultata, bolje
svoJe n,ljskrO\1uJe strahove l snove (oveo (O a ( . ... . ... ..
da 'zaborave (izbriu iz svoje iskustvo Sfere - JOs lilje ,
duh()\11o zrelo za takvo sredstvo, poruka filma tako jc rezignirana
, ' I l' . ' , I)reduboko II nase naJskrovI-
na teza da Jet tl nasem nesavrsenOJll stanJu. IlC za o( .
tije tajne _ li 10. mogli bismo osloboditi sll<1ne razorne Sile .. ,
l"" DI. O , ... OD .,", .. """"1
271
vremenskom petljom, pnsJel1mo se standardne traglCne
tas teme znanstvenika koji putuje u prolost da bi u nju intervenirao i
tako retroaktivno promijenio (ponitio) katastrofalnu sadanjost; odjednolJl
(kad je prekasno) postaje s\jestan ne samo da je rezultat (sadanja katas-
trofa) isti nego da je sam njegOlI pokuaj da izmijeni sadanjost intervencijom /I
prolosti jJroizveo katastTOju koju je htio ponititi - intervencija bila je o( I
samog u tok stvari. U tom istinski obratu, Z;I
alternativnu zbilju koju je htio ispostavlja se da je upravo
sadanja katastrofalna zbilja.
Za u hegelovsku filozofiju, ta dva poriva - njegova VI,(,-
menska petlja, nemilosrdna i neumoljiva identifikacija subjekta s nedostup-"
nom Stvad izostanak ili odrava prostor elje - nuno evocira-
ju dva temeljna obiljeja hegelovskog procesa: za I- Hegel uvijek
iznova ne ponavlja kako proces krunu strukturu petlje
(subjekt pl"OCeSa, apsolutna nije dan unaprijed, nego ga stvara sam pro"
ces - tako da, u paradoksalnom vremenskom kratkom spoju, rezultat
povraU1o uZTOlmje sebe, generira vlastite uZl"oke) i kako je, k tome, temeljni
obrazac procesa onaj samoprepoznavanja u onom po sebi svoje
apsoluu1e Drugosti (prisjetimo se Hegelove figure prema
moram prepoznati vlastitu supstanciju u samoj sili za koju se da sc
odupire i moju tenju).
li to da je "poriv" inhel"enl110 da prua elemenurni
obrazac zatvorenoga kruga teleologije i samoprepoznavanja u Drugosti? Da,
ali uzjedno odstupanje: kao daje ta zatvorena petlja teleologije u porivu mi-
nimalno izmjetena zbog neuspjeha koji je Moglo bi se da je
poriv pal adigmatski zatvorenog huga auto-afekcije, subjektova tijela
koje aficira samo sebe unutar domene Istosti - zar i sam Lacan, kao to smo
vi(ljeli, ne sugerira kao vrhovnu metaforu pOliva usne koje !juhe same sebe?
Treba, medutim, imati na umu da to refleksivno konstitutivno
za poriv na temeljnom, konstitutivnom neuspjehu. Najjezgrovitija
definicija obrata konstitutivnog za poriv je trenutak kada, u nekom
sVThovitom usmjerenom prema nekom cilju), put
prema tmne cilju, radnje k<1e izvodimo da bismo ga dosegnuli,
funkcionirati kao sVTha po sebi, kao vlastiti cilj, kao neto to donosi vlastito
zadovoljenje. Ta zatvorena petlja krunog zadovoljenja, repetitivnog hetanja
nalazi u vlastitoj hunoj petlji, tako ipak na neus-
pjehu u postizanju cilja kojemu smo teili: samo-afekcija poriva nikad nije
posve zatvorena u sebe, ona na nekom radikalno nedostupnom X koje
zauvijek naem dohvatu - ponavljanje porhrdje ponavljanje neuspjeha.
A - da se \Tatimo idealizmu - nije li isti neuspjeh jasno raza-
znatljiv u samoj temeljnoj strukturi SelbstbewujJtseina, samosvijesti? Nije li
kod Kanta jasno da transcendentalna samosvijest postoji, da sam S\:jestan "sebe"
SKAKUIV1 SUBJEKT
samo ukoliko sam u nedostupan samome sebi u svojoj noumenaI-
noj (transcendentnoJ) dimenziji, kao ']a ili on ili ono (Stvar) koje misli" (Kant)?
Osnovna je pouka transcendenulne samosv\jesti, dakle, U da je ona suu
suprotnost potpunoj samo-transparentnosti i samo-prisustvu: ja sam s\jesun
sebe, primoran sam refleksivno se okrenuti sebi, samo utoliko to nikad ne
mogu "susresti sebe" u svojoj noumenaInoj dimenz\ji, kao Stvar koja zapravo
jesam.
m
Sada moemo precizno odrediti opreku subjekta elje i subjeku
poriva: dokje subjekt elje utemeljen na konstitutivnom manjku (on ek-sistira
utoliko ukoliko je u potrazi za Objektom-Uzrokom), subjekt
pOl"iva utemeljen je na konstitutivnom vihu - to jest na prekomjernom pri-
sustvu neke Stvari kojaje inherentno teje ne bi trebalo biti tu, u
naoj sadanjoj zbilji - Stvad koja je, naravno, u subjeht sam.
heteroseksuaIna scena jest ona muke elje
zanesene i e smrtonosnom jouissance /li1ninine. ena je desubjek-
tivizirana, u u sebe zatvoreni krug bezglavog poriva, nes\jesna fasci-
nacije koju izaziva u mukarca, i Upl<lVO je to samodovoljno neznanje
neodoljivom; paradigmatski mitski te scene je, naravno, onaj Odiseja
pjesmom Sirena, taj jouis-sense. to se, medutim, dogada kada
sama ena-Stval" postane subjektivizirana? To je, moda, najt.c'tianstvenija libi-
dinaIna inverzija: trenutak u Stvar subjektivizira sebe. U
svome kratkom ogledu o "utnji Sirena", FI<lnz Kafkaje izveo takav obrat: nje-
govaje poanta da-je Odisej u stvari bio toliko utonuo u sebe, II vlastitu
te nije ni pl"im\jetio da Sirene ne pjev<tiu, nego samo ZUI"e u nj, skamenjene
njegovim likom.m I opet je to da taj obrat nije subjek-
tivitet subjektiviziranih Sirena nije isti kao subjektivitet muke elje okame-
njene neodoljivim pogledom ene-Stvari. Kada se elja subjektivizira, kada je
subjektivno se blUica jel"je subjekt kadar
to priznati, integrirati u svoj univerzum; kada se subjektivizira
poriv, kada subjekt vidi sebe kao stranu Stvar, ta druga subjektivizacija je,
naprotiv, signalizirana naglim nastupom utnje - idiotsko naklapanje jouissance
se prekida, se odvezuje od njezina toka. Subjektivizacija poriva je samo
to to odmicanje od Stval"i k<1a jest ja sam, ta spoznaja da je ono
tamo (;uriollite ja.
271 V.: prvo poglavlje u: iek, ]tl7"1ying Wilh Ilte NrgatirJf, Durham, Ne: Duke
UniversitY Press 1993.
272 V": Franz"Kltfka, 'The Sil('nce of the Sirens", u: HOll/n: A Co/hlion of Crilical E"ays, p.ir,
George Steiner i Robert FagIes, Englewood Cliffs, NJ: 19fi3, Za lacanovsko
toga Kltlkinog teksta, v, Renata Sak-d, 'The Silence of the Feminine jOlli.Hanal', ll:
Slavoj i'kk, priL, Cogito and Ih" Unm1Hci(nt.\, Durham, Ne: Duke University Press 1998.
TRE(I DIO, O. 'O"'''"' OO '""', , ...... 1273
Subjekt poriva tako je povezan sa subjektom elje, kao to je Edip na
Kolonu povezan s Edipom kqji je ne ubio svog oca i oenio
se majkom: on je subjekt koji je poruku od Drugoga dobio natrag i bio prisi-
ljen prihvatiti svoj to jest identificirati se sa Zlom Stvari koju je traio. Je
li to prepoznavanje bilo dovoljan razlog da se oslijepi? Ovclje valja uzeti \1
obzir spolnu razliku: ena je moda sposobnija izdrati tu identifikaciju sri
svoga sa Zlom Stvari. U Louvreu, nekoliko metara ulijevo od Mona Liu,
neupadljiva medu mnogo slavnijim slikama, nalazi se Luinijeva Saloma kojOJ
donose glavu Ivana Krstitelja. Bernardino Luini (1480-1532), Leonardov sljed-
benik u Milanu, sentimentalizirao je Leonardov stil: poznat je po nizu portre-
ta Djevice Marije, koja je naslikana kao lijepa, pomalo figura.
njegove "Salome"je u tome toje sama Saloma nacrtana u istom
stilu kao Djevice Marije: iako je prikazani trenutak (Salomi
donose Ivanovu glavu na i slikom dominiraju dvije glave, Salomina i
Ivanova, na tamnoj pozadini), izraz Salomina lica dalek je od
Ona nije na rubu da je zagrli i stane mahnito ljubiti - dobiveni par-
cijalni ekvivalent "krvavoj glavi" spomenutoj u odlomku nave-
denom iz Hegelove Jen(m Realphilosaphie). Njezin je izraz sjetan,
suzdran, pogled joj je fiksiran na neku neodredenu daleku - sada kad
ima to je u-aila, dobiveni objekt nije "progutan", nego samo obuh-
prikazan ravnodunim ... Moda je Gl slika najblia opisu jedinstvenog
trenutka nastanka subjekta poriva.
6. KAMo, ED/PE?
Trj oca
Od ranih dana svojih Complexes jamiliaw?'s Lacan se fokusirao na povijesno,li
samog Edipovog kompleksa, kao i na Freudovo otkrivanje istog. U modernoj
buroaskoj uoj obitelji, dvije funkcije oca koje su prije bile razdvojene, to jest
uljelovljene u ljudima ideal Ega, idealne identi-
fikacije, i divlji superego, okruUle zabrane; funkcija
toterna i uas tabua), zdruene su u jednoj te istoj osobi. zasebna per-
sonifikacija dviju funkcija objanjava prividnu "glupost" nekih australskih
koji su smatrali daje istinski otac (ljeteta kamen, ivotinja ili duh:
su bili itekako s\jesni da je majku oplodio "stvarni" otac, naprosto
273 Jacques L,,:an, Les complexes familiaux dans la formation de l'indivi<iu (1938), Pariz:
Navarin 1984,
274
1'''''"'
KAKUIVI SUBmu
su odvajali stvarnog oca od njegove funkcije.)
suparnitvo s figurom oca, koje se pojavilo sa zdruivanjem dviju funkcija u
buroaskoj uoj obitelji, stvOlilo je mjete za moderni zapadni dina-
kreativni individualizam; u isto vrijeme, posijaio je sjeme
naredne "Edipove krize" (ili, s obzirom na figure autoriteta kao
t<lkve, "krize koja je izbila potkraj devernaestog

sim-
autoritet bio je sve vie kaljan biljegom opscenosti i time,
podrivan iznutra. Lacanova je postavka, dakako, da je identitet "istina"
Edipova kompleksa: on moe "normalno funkcionirati" i obaviti svoj posao
djetetove integracije u poredak samo ukoliko taj iden-
titet ost<U1e skriven - u u-enutku kad se on postavi kao takav, figura
autoriteGI potencijalno se pretvara u opscenog jouis'\eura je
Lude)") u kojemu se i prekomjerni bijes "ponieni otac"
u imaginarnom suparnitvu sa sinom.
Ovdje imamo paradigmatski prave povijesne dijalektike: upravo
stoga to je bio "sin viktorijanskoga doba" - kao to brojni
neumorno ponavljaju - FI-eud je bio kadar izraziti tu univerzalnu
koja ostaje nevidljiva u svome "normalnom" funkcionil-anju. Drugi
veliki primjer kriznog stanja kao jedinoga povijesnoga momenta koji
uvid u univerzalnost jest, naravno, onaj Marxa, artikulirao
logiku povijesnog na temelju svoje analize
kapitalizma kao ekscesivnog (neuravnoteenog) sustava proizvodnje.
Kapitalizam je kontingenma tvorba je "normalno" stanje samo
permanentno i<'aenje, svojevrstan "hir povijesti", drutveni sustav u
Nadja krug neprestane ekspanzije - pa ipak je kao takav "istina"
cjelokupne prethodne "normalne" povijesti.
275
U svojoj ranoj teoriji povijesnosti Edipova kompleksa, Lacan tako
uspostavlja vezu izmedu problematike Edipa kao elemen-
tarnog oblika "socijalizacije", subjektove integracije II poredak, i
st<U1dardnih sociopsiholokih toposa o tome kako je modernitet obiljeen
274 V,: Eric Santner, My Own P1ivatr Germany, Princeton, NJ: Princeton Universit), Press 1996_
275 Nije li, medutim, nakon tog opisa krize empirijsko-drutvenog oblika Edipovd komplek-
sa, Lacan kasnije (u 1950-ima) prcformulirao Edipa kao ll(,ku formalno-transcen-
dentalnog okvira neovisnog o konkreulim povijesnitn okolnostima i upisanog tl samu
strukturu jezika (edipovska zabrdna naprosto oprimjeruje gubitak, zabranu jouis-
sance, inherentnu poretku kao takvom ... )? U striktno homolognoj gesti,
Louis Mthusser r;\lIjelIje ",>mpirijsku" krizu marksizma kao orud,' za konkretnu
drutvenu analizu je u formalno-strukturalno teorijsko zdanje bez izravne
veze s odredenim povijesnim sa(hiajem_ Ono to ta kritika (ralljeav,mja "crnpir\jsk(,"
krize a priori formalnom poretku) ne uzima u obzir jest
da se, kod kasnoga LICana iz 1970-ih, povijesnost
TREU DIO, DD ."'"' DD .,oo ..
nadmetanjem - kako, u modernim drutvima,
nisu potpuno uronjeni i identificirani s odredenim drutvenim mjestom II
su rodeni, nego se - barem - mogu slobodno kretati medu
raznim "ulogama". modernoga "apstraktnog" pojedinca koji se prem;\
svome konkretnom ivota" odnosi kao prema s nijt'
izravno identificiran - to jest to ovisi o nizu okolnosti; to
temeljno iskustvo da me moga rodenja i drutvenog statusa
(spol, 'jera, imovno stanje itd.) ne u c\jelosti, da se ne moga
najunutarnj\jeg identiteta - na mutac\ji u funkcioniranju Edipova
kompleksa: na gore opisanom zdruivanju dv\ju strana autoriteta
(ideala Ja i prohibic\jskog Nadja) ujednoj te istoj osobi "stvarnog oca".
Drugi te dvojnosti je razlikovanje "velikog Drugog"
kao poretka, anonimne sheme posreduje svaku intersubjek-
livnu komunikac\ju i izaziva ireducibilno kao c\jenu za ulaenje u
svoj krug, i subjektova odnosa spram Drugosti kojajo n\je sim-
veliko Drugo nego Drugo kao Zbiljska Stvar. Poanta je u tome da 11t'
treba odvie urno tu Zbiljsku Stvar s incestuoznim objektom
elje to ga zabrana (0. Stvar) nedostupnim; ta Stval
je pr\je sam Otac, naime opsceni Ol<'1c-jouissance otprije svoga umorstva i kasni-
jeg uzdizanja do autoriteta (Ime-Oca). Toje razlog s
kojega je, na razini mitske naracije, Freud osjetio poriv da edipovski mil
nadopuni drugom mitskom onom o "prvotnom ocu" (u Totelllu
i tabuu [T&T1) - pouka tog mita upl-avo je suprotna to jest ovdje.
za razliku od nunosti oca koji intei-venira kao spljebva
izravni kontakt s incestuoznim objektom (i tako pothranjtue i1uz\ju da bi nam
njegovo unitenje slobodan pristup tome objektu), ubijanje Oca-
Stval-i (realizacija edipovske elje) jest ono to dovodi do zabrane
(mrtvi otac se kao njegovo Ime). U dananjem, pak, naveliko
osudivanom "propadanju Edipa" (propadanju
autoriteta) na cljelu je upravo povratak figura koje funkcioniraju sukladno
logici "prvotnog oca", od "totalitarnih" voda do seksu-
alnog - zato? Kada se autoritet ukine,jedi-
ni da se izbjegne zastoj eUe, njena inherentna
jest lociranje uzroka njene nedostupnosti u despotskoj figuri
predstavUa prvomogjouisseura: ne moemo uivati zato to on prisvaja sa\'
uitak ...
Sada moemo vi<ljeti u ('emu se sastoji pomak s Edipa na
T&T: u "Edipovu kompleksu" ocoumorstvo (i incest s Im\ikom) ima status
nesvjesne elje - svi mi, muki subjekti, sanjamo o tome, da nam
figura pristup objektu, naruava nau simbiozu s
njime; je sam Edip iznimna figura, Onaj tko je to doista ui'inio. U T&T
u, naprotiv, ocoumorstvo nije predmet naih snova, cilj nae nesvjesne elje
276 SIINOI ZiZIK KAruIV! SUBJEKT
ono je, kao to Freud uvijek iznova pretpov\jesni koji se "uistinu
morao dogoditi": ocaje dogadaj koji se morao odigrati u zbilji da bi
se zbio prelazak iz ivotinjskog stanja u Kulturu. Odnosno - kazano
- u standardnome mitu o Edipu, Edip je iznimka koja je ono o svi
mi samo sanjamo (ubio je svog oca itd.), dok smo u T&T-u svi to i taj
univerzalni utemeljio je ljudsku ... Ukratko, trau-
dogad;\i n\je neto o sanjamo, to II perspek-
tivu, ali se nikad uistinu ne dogada te tako, svojim odgadanjem, odrava sta-
nje Kulture da bi ostvarenje te elje, 0. konzumacija incestuoznog
odno;Ua s m;ukom, ukinula distancu/zabranu koja definira uni-
verzum Kulture); traumatski do7.ivljaj je, prije, ono to se UVijell mOTalo
dogoditi u trenutku kada smo unutar poretka Kulture.
Kako da onda objasnimo to to, premda smo doista ubili oca, ishod nije
udeno incestuozno sjedinjenje? U tome paradoksu sl-edinja teza
T&T-a: pravi nosilac zabrane, koja na pristup incestuoznom objektu,
n\je ivi nego mrtvi otac, otac koji se, nakon svoje smrti, kao Ime,
to jest kao u0elovljenje Zakona/Zabrane. Ono to obrazac T&T
razjanjava jest, dakle, strukturalna nunost ocoumorstva: pr(jelaz s izravne
brutalne sile na vladavinu autol-iteta, prohibic\jskog Zakona, uvi-
jek se zasniva na (poreknutom) prvobitnog To je dijalektika
onog: "Moe mi dokazati da me voli samo tako da me izda"; otac je
uzdignut do oboavanog simbola Zakona tek nakon iz(h\ie i smrti. Ta
problematika takoder hirove neznanja - ne subjekta, nego velikog
Drugog: "Otac je mrtav, ali toga n\je s\jestan", to jest ne zna da su ga njegovi
odani sljedbenici (uv\jek izdali. S druge strane, to da otac "doista
misli da je otac", da njegov autoritet izravno iz njegove osobe, ne tek iz
praznoga mjesta to ga zauzima i/ili ispunjava. Ono to bi ':jerni
sljedbenik trebao kriti od figure Vode upravo je jaz izmedu Vode u
neposrednosti njegove i to ga on zauzima, jaz
zbog kojega je otac kao stvarna osoba krajnje i sm\jean (ov<lje je,
naravno, egzemplarna figura kralja Leara, koji se silovito s tom izdajom
i raskrinkavanjem svoje - lien svoga naslo-
va, svedenje na staru budalu)_ Hereti('ka legenda prema
kojoj je sam Kr-ist naloio Judi da ga izda (ili mu barem izmedu redaka dao
svoje elje do znanja ... ) stoga ima dobru osnovu: tu, u toj nunosti izdaje
Velikog ovome jedino moe osigurati slavu,
tajna
Odnos izmedu Michaela Collinsa i Eamona de Valere II borbi za il-sku
neovisnost ilustrira drugi te nunosti Godine 1921. De Valerin
problem je bio u tOllle da je uvidao nunost sklapanja pogodbe s britanskom
vladom, kao i katastrofalne rezultate povI-atka ratnom stanju, no ipak n\je tu
pogodbu elio sklopiti sam i tako za nju preuzeti punu javnu odgovornost, jer
bi ga to prisililo dajavno pokae svoju svoju (bio je s\jes-
tan da britanska vlada nikad odobriti dva zahtieva: zaseban sta-
tus est ulsterskih gmfovija i odricanje od Irske kao republike, to jest prizna-
nje britanskoga kralja kao suverena nad Komonveltom, a time i nad Irskom).
Da bi zadrao svoju karizmu, morao je izmanipulirati drugog (Collinsa) da
sklopi pogodbu, za sebe slobodu da je se javno odrekne,
preutno kasnUe njene u\jete - na taj privid njegove
karizme biti spaen. Sam Valera je navodno o Collinsu i drugim
irskog izaslanstva na londonskim pregovorima rekao: "Moramo imati rtvene
jarce. ,,276 Collinsova je tragedUa bila u tome to je spremno prihvatio tu ulogu
posrednika", subjekta kompmmisni sta\'
Gospodaru da zadri svoju mesUansku karizmu. "Moe se da
je zamka zapeta",277 napisao je nakon to je pristao stati na londonskog
izaslanstva, dok je, potpisavi sporazum, s kazao:
"Moda sam potpisao svoju smrtnu Klie o postrevolucionarnom
vodi koji izdaje revolucionarnog idealista tako se
strastveni idealist (De Valera) jest taj koji iskoritava i potom
izdaje realista, pravu utemeljiteljsk'u tiguru.
279
276 Tim Pat Coogan, De Valrra, London: Arrow Books 1995, slr. 249.
277 Ibid.
278 Ibid., Slr. 278.
279 UobibIjena lISporedba para De Valera-Collins s parom Robespierre-Damon (Robespierre
koji preputa Dantonu da dohiva bitke a potom ga daje rtvovati) stogaje duboko
pogrena: sam Collins bio je zapravo svojevrstan spoj Damona i Robespierrea, dok je De
Valera blii napoleonskoj figuri. Dva navoda bacaju jasno s\jetlo na njihov odnos u
hlZi pregovora s britanskom vladom i potom potpisivanja Sporazuma iz 1921.
Prvi. iz slubene De Valerine koju je on sam odobrio, njegove razloge
da ne ode sam u London kako bi pregovore, nego da inzistira na skupini na
s Collinsom: D" Valera je vjerovao kako je presudno da se simbol republike sam
lk Valera!] nedirnutim i da ga ni u smislu ne kompromitira bilo kakvim
sporazumima to ih nai moebit morati sklopiti ... bilo je nuno
Vodu ncdirnutitn. i je u'aio da ga sc izostavi. (navedeno iz Coogan,
Dr Vrilrm, str. 247)
Collinsov glavni argument za neodlazak u l.ondon na pregovore posve je odudarao
od te samozvane pozicije "ivog simbola Republike" - njegova je poanta bila:
lJ Engleskoj. kao i u Irskoj, postojala je legenda o Michaelu Collinsu. Ona me prikazi-
vala kao (ljdalIlu prijentjtl, neuhvatljivu, neznanu, neohjanjivu ... Dovedite lile
na pozornicu jedne londonske konferencije, i ubrzo st" otkriti da sam sazdan od obilna
praha. Bljetavilo legendarnog lika (navedeno iz ibid., str. 248)
De Valera i Collins ne pOZivdjU se ui na kakve nIZloge u pogledu
sposobnosti. ili pak na opasnosti i zamrenosti procesa, nego na tetu to
je sl1(ljelovanje u pregovorima moe nanijeti njihovu uistinu mitskom sta-
lUSU: De Valera strahuje od gubitka svo):,,,, statusa kao simbola Republike, koji se ne
278
1
1
"'"'
KAKUIVI SUBJOO
Kako je, medutim, taj obrat U matrici T&T neto jo uvijek
nedostaje: nUe dovoljno imati ubUenog oca koji se kao sim-
zabrane - da bi ta zabrana bila djelotvorna, da bi doista imala
mora je poduprUeti pozitivan Volje. Taj je uvid utro put daljnjoj i posljed-
njoj freudovskoj varUaciji na edipovski obrazac, onoj u Mojsiju i 11lonoteiz11lu
[M&Al1, gdje takoder imamo posla s d,je11la figurama; ta dvojnost,
medutim, nUe ista kao u T&T-u: ovdje te dvije tigure nisu
opsceni / ne-kastriran i Otac:/ouissance i (mrtvi) otac kao nosilac
autoriteta (Ime-Oca), nego staroegipatski Mojsije, onaj koji je nametnuo
monoteizam - koji je raskinuo sa starim prazno\jeljima i uveo
univerzuma determinira i vladajedinstveni racionalni
poredak, i semitski Mojsije, zapravo nUe nitko drugi do Jehova (Jahve),
ljubomorni Bog koji srdbu kada se izdanim od svoga
naroda. Ukratko, M&M jo jednom obrazac T&T-a: otac kojega
izdaju" i ubUaju njegovi sljedbenici/sinovi nije opsceni prvotni Otac-
jouissance, nego upravo "racionalni" otac koji autod tet,
tigma koja personiticira ujedinjenu racionalnu struktmu univerzuma [logos).
Umjesto opscenoga prvornog oca koji se nakon svoga
umorstva u vidu svoga Imena, autoritet<l, sada imamo
autodtet r logos) kojega izdaju, ubUa ju njegovi sljedbenici/sinovi te se potom
u ruhu ljubomorne i nepomirljive superego-tigme Boga ispunjenog
ubojitom srdbom.
2Ho
Tek tu, nakon ovog drugog obrtanja edipovskog obras-
ca, dolazimo do poznatog pascalovskog razlikovanja izmedu Boga mozof?
(Boga kao univerzalne strukture logosa, s racionalnom struk-
turom univerzuma) i Boga teolog? (Boga ljubavi i mrnje,
Boga" hirovite, "iracionalne" PredestinacUe).
I opet, presudno je da taj Bog nije isti kao opsceni prvomi Otac:/ouisseur.
za razliku od prvotnog oca obdarenog znanjem o jouissance, temeljna
toga nepomirljivog Bogaje II tome da On kae "Ne!" jouissance- to je Bog obil-
jeen surovim neznanjem ("la rema!ignoranceduYahve.281).st<lVom "odbijam
smij .. ukaljali svjel<M1im poslom prljavih pregovora to nune kompromise,
dok se Collins boji gubitka statusa (;inilelja, sablasna jed-
nom kad ga se dovede na S\jetlost dana le se pokae da je II pitanju lek jo jedan
svat. Ov(lje, dakako, nailazimo na - po lacanovski - opoziciju izmedu S, i objet pelil tl,
izmedu Gospodara kojega odr'l.ava karizma njegovih javnih obiljeja i
njegova sablasnog dvojnika. l,uanstvenog objekta koji, naprotiv. rabi svoju samo kad
je napola vidljiv te nikad nije posve na danjem $\jetlu.
280 Za saet opis tih pomaka V. Mkhd Lapeyre, Au-dda du comlJiRxr rf'(Ed;pe, Pariz:
Amhropos-Economka 1997.
281 Naslov 9. poglavlja u: Jacques Lacan, I.l' S"millaire, liurl' XVII: L 'envers de la Psydwlutlise,
Pariz: Editions de Seuil 1991. .
TRE" DIO, O. SU'''''' OO SU,"",, """'" 1279
znati, ne elim nita o vaim prljavim i tajnim jouissance"; Bog koji
odbacuje univerzum tradicionalne seksualizirane mudrosti, univerzum u
mu jo postoji privid sklada velikog Drugog
porelka) i jouissance, pojam makrokozrna kojim upravlja neka temeljna spolm
napetost mukog i enskog (Yina i Yanga, S\jetlosti i Tame,
Zemlje i Neba). To je Bog se egzistencija - da na
Nj anakrono plimijenimo Sartreovu definiciju - ne podudara naprost()
s njegovom esencijom (kao kod srednjo\jekovnog Boga sv, Tome Akvinskog),
nego prethodi Njegovoj esenciji; stoga On govori u tautologijama, ne samo u
pogledu quidditas ('Ja sam kojijesam") nego takoder i nadasve u pogledu
logosa, mzloga za ono to odnosno, preciznije kazano, za svoje naloge, Zil
ono to trai od nas da ili nam zabranjuje neumoljiva upornost
Njegovih zapovijedi u je zasnovana na: 'To je tako jerja tako kaiem!"
Ukralko, taj Bogje Bog Volje, hirovitog bezdana koji svakog
racionalnog reda logosa, Bog koji ne mora polagati za bilo to to
U povijesti taj rascjep u globalnome racionalnom zdanju
mikrokozma u kojemu se javlja Boanska Volja prvi je otvorio Duns kot; no
E W J. Schelling je taj kojemu dugujemo najpronicavije opise toga stranog
bezdana Volje. Schelling je Volju suprotstavio dovoljnog razloga":
htijenje je uvijek sebi, ono samo na vlastitome -
"To jer to U svojim opisima, koji jezivom poetskom ljepo-
tom, Schelling kako su ljudi uasnuti kada susretnu osobu
ponaanje bezmjetnu Volju: u tome ima fascinantnog, uistinu
kao daje time za<'al-an." Schellingov naglasak na bezdanu
Htijenja cilja, dakako, na navodni Hegelov "panlogizam ": Schelling
eli dokazati da je hegelovski univerzalni sustav po sebi impotentan --'t.)
je sustav j){}tencijalnosti, te mu, kao takvome, treba dopunski "iracional-
ni" Volje da bi se aktualizirao,
je o Bogu koji govon svojim sljedbenicima/sinovima, svome "narodu"
- intervenc\ja glasa ovdje je Kao to je to u svome neobjavljenom
Seminaru o Tjes/lObi (iz 1960-61) izrazio Lacan, glas (zbiljski "govorni
donosi passage a {'acte mree, njenu <ljelotvornost", Taj
glas je inherentno lien - besmislen; on je samo negativna gesta
koja izraz Bojoj zlobno j i srdbi (svo je u sim-
porelku koji slruktUlira na univerzum), no upravo kao takav ozbiljIl-
je strukturalno ga u doivljaj Smisla.
282
To je, dakako,
jo jedan da se kae kako kroz to Glasa koji Njegovu VOljI l
Bog sebe subjektivizira, Staroegipatski Mojsije, izdan i ubijen od svoga naroda,
282 Za detaljniji prikaz tog razlikovanja v, 2, poglavlje u: Slavoj iek, TilI' indivisible
Rf'tllai1ui<'r, London: Verso 199(;,
280 SU,YOJ lI[K KAWtV1 SUIIJEKT
bio je sveobuhvatno Jedno logosa, racionalna supstancijalna struktura univerzu-
ma, "pismo" dostupno onima koji umiju "veliku knjigu Prirode", a ne jo
Jedno subjektiviteta koje Svoju bezu\jetnu Volju Svojoj
kreaciji. I opet, je ne previ<ljeti da taj Bog, premda 'llirovit",
osvetljiv, "iracionalan", nije "prvotni" OGlC7/ouissance, nego,
naprotiv, zabI<me noen neznanjem" o jouissance.
Paradoks koji ov<Ue valja imati na umu jest da je taj Bog bestemeljnog
Htijenja i surovoga "iracionalnog" bijesa Bog koji, posredstvom Svoje zabrane,
razara staru seksualiziranu Mudrost i tako otvara prostor za de-seksualizirano
"apstraktno" znanje moderne znanosti: "objektivna" znanstvena spoznaja (u
modernom, poslkartez\janskom smislu toga ako se sam
univerzum znanstvenoga znanja dopunjuje i odrava tom ekscesivnom "ira-
cionalnom" figurom "stvarnog oca". Ukratko, Descartesov "voluntarizam"
(vidi njegovu zloglasnu tvrdnju da bi 2 + 2 bilo 5 kad bi to bila Boja vo!ja -
nema istina izravno konsupstanc\jalnih s Boanskom Naravi) nunaje
suprotnost modernoj znanstvenoj spoznaji. Predmoderna aristotelijanska i
srednjo\jekovna spoznaja nije jo bila "objektivna" racionalna znanstvena
spoznaja upravo zato to jojje nedostajao taj ekscesivni element Boga kao sub-
jektiviteta "iracionalnog" Htijenja: "Bog" je kod Aristotela izravno
sa svojom racionalnom Naravi; On "nije" nita drugo do
Poredak Stvari. Daljnjije paradoks u tome da taj "iracionalni" Bog kao
prohibicijska figura takoder otvara prostor za razvoj modernite-
ta, sve do prema kojemu je na spolni iden-
titet kontingentna tvorba: u trenutku kada ta prohibici-
jska figura i<'ezne, se jungovskoIll poimanju
mukog i enskog arhetipa koje danas cvjeta.
Taj paradoks je ako ne elimo potpuno pogreno razumjeti jaz
koji pravi autoritet Zakona/Zabrane od pukog "uprav-
ljanja pravilima": domena da bi vaila kao takva, mora biti
utemeljena na nekom tautolokom autoritetu onkraj pravila, koji kae "Tako
je jer ja tako kaem!".2R:lUkralko, s onu stranu boanskog Uma postoji bezdan
283 Iz tog histerik i pervcrtjt premCi pravilima odnose na uprJ.vo
suprotan na(':in: slijedi svoja pravija da bi pacificirao traumati<:no <ljetovanje
simholii'kog Zakona/Zahrane, njen nepodnoljivi hezll\jetni nalog - to jest I,,-avila za nj
postoje da hi normalizim/a tralImatilni eksces Zakona (ako slijedite jasna i pravila,
ne morate hrinuti o dvosmisl('nom plitisku svoje sa\jesti - crkva je uvijek hila
\jera II manipuliranju pravilima na ako vas In1l6 grijeha, vam
propic niz postupaka - ovoliko moli[ava, onoliko dohlih clj,.(a itd, - koji vas, kada ih
izvrite, oslobadaju osjet'aja krivnje); dok pervertit uspostavlja (i slijedi) pravila da bi
prikrio da ncma temeljnog Zakona II njegovu univerzumu, to jest
pravila mu slue kao svojevrstan asa/z-zakon,
"'(I DIO, " ."'rUE OO """E """""E 1281
Boje Volje, Njegove kontingentne Odluke koja odrava i istine.
Povrh i mimo otvaranja prostora za modernu refleksivnu slobodu, isti t.y jal
otvara prostor i za modernu tragediju. Izraeno u terminima, raz-
lika izmedu tragedije i moderne tragedije jest razlika izmedu (u'adi-
cionalne) tiranije i (modernog) lemra.
28
.
j
Tradicionalni junak htvuje se za
Svrhu; odupire se pritisku Tiranina i izvrava svoju Dunost, ma koliko ga to
st.yalo; kao takvoga ga se cijeni, njegova mu rtva pribavlja uzvienu auru, nje-
gov je upisan u registar Tradicije kao primjer koji valja slijediti. l'
moderne tragedije stupamo kada nas upravo logika rtvovanja za
Stvar pdmorava da rtvujemo samu Stvar; u tome udes Sygne Paula
Claudela, koja je prisiljena izdati \jeru da bi dokazala svoju apsolutnu
\jemost Bogu. Sygne ne rtvuje svoj empiI-ijski ivot za ono to joj je vanije
od ivota, ona rtvuje upl'avo ono to je "u njoj vie od nje same", i tako
preivljava kao puka ljutura svoga biveg ja, liena svoje agalrna - time ulazi-
mo u domenu heroizma, kada nas \jemost Svrsi sili da prestupimo
prag nae "ljudskosti". Nije li to dokaz najvie, apsolutne \jere da sam, za
ljubav Boju, spreman izgubiti, izloiti prokletstvu samu svoju
duu? Lako je rtvovati svoj ivot s da time iskupiti svoju
duu - koliko je gore rtvovati samu svoju duu za Boga!
Moda povijesnu ilusu'aciju toga udesa - jaza d!jeli junak.!
otpor tiraniji) od rtve terora - prua rtva: ta rtva nije
netko tko naposljetku dozna da je komunizam bio ideoloka tlapnja ((,
postane s\jestan pozitivnosti jednostavnog ivota izvan ideoloke Svrhe
- rtva ne moe se u jednostavan ivot, jer ga je vel'
odbacila radi svoje Svrhe. Taj udes objanjava dojam da, iako je
sudbina rtava velikih lanih procesa (od Buhadna do Slanskog)
bila neopisivo u:.asna, pravd dimenzija - to jest oni nisu hili
junaci, nego neto stranije i ujedno bili su lieni upravo
dostojanstva koje bi njihovoj sudbini pridalo uistinu dimenziju, Stoga
Antigona ne moe posluiti kao model za otpor vlasti: upotrije-
bimo li je na t.y svodimo teror na samo jo jednu
tiranije. Antigona odrava referencu na elju velikog Drugog (da izvede sim-
dtual i sahrani njezina pokojnog brata) u opreci spram tirani-
nova (pseudo-) Zakona - referencu koja upravo izostaje u lanim
procesima, rtvu, teror liava je upravo dimenzije
bi jqj mogla pddati uzvienu ljepotu: rtva prijestupa stanoviti prag, "gubi
svoje dostojanstvo" i biva svedena na lien agalma, "c1estituiran".
nanovo sloiti pripovijest svoga ivota.
284 V. Jacques Lacan, Le Shninaire, livre VIII: Le transiert, Pariz: Editions de Seuil 1991.
Teror tako nije korupcije koja podriva stav izvana; on ga
podriva iznutra, i do krajnosti inherentni jaz
samoga projekl<'l, jaz koji razdvaja Svrhu kao stvdrnu od Svrhe
u njenoj dimenziji (vr!jednosti itd.), odnosno - izraeno
- jaz koji razdV'dja Boga odluke od
Boga pozitivnih Zakona i Zapovijedi. Zar kierkegaarclovsko ukidanje (sim-
ne i pomak s onu sU-anu tragedije? junak
je dok vitez \jere obitava u jezivoj domeni s onu stranu ili izmedu
dvije smrti, da (je spreman da) rtvuje ono to mu je najdragocjenije,
svoj objet petit a (u Abrahamovu sina). Drugim Kierkegaard
ne eli kazati da je Abraham prisiljen izabrati izmedu svoje dunosti prema
Bogu i dunosti prema (takav izbor ostaje jednostavno
nego da mora izabrati dviju strana dunosti prema Bogu, a time i
dviju strana samoga Boga: Boga kao univerzalnog (sustava
normi) i Boga kao apsolutne singularnosti koja ukida dimenziju
Univerzalnog.
Upravo zbog toga, se, Derridino (Kierkegaardova
Abrahamove geste u Donne1' Ul rn07't,28, gdje on interpretira
Abrahamovu rtvu ne kao iznimku, nego kao neto to svi mi
izvodimo uv!jek iznova, svakodnevno, u svojemu
iskustvu, podbacuje. Prema Derridi, svaki put kad izaberemo pokoriti se
dunosti prema nekom pojedincu, mi zanemarujemo - 7.abordvljamo - svoju
dunost prema svima drugima da tout autre est tout autre, svaka druga
osoba je potpuno druga) - ako skrbim o vlastitoj djeci, rtvujem djecu drugih
ljudi; ako pomaem hraniti i odijevati ovu drugu osobu, naputam druge, i
tako redom. Ono to se gubi u tom svodenju Abrahamova udesa na neku vrst
heideggerovske konstitutivne krivnje Daseina koji nikad ne moe
iskoristiti! ozbiljiti sve svoje jest samo-referencijalna narav toga
udesa: Abl-ahamov ne na da, u ime tout
autTe (Boga), mora rtvovati drugog tout au tre, svoga
zemaljskog pratioca (svoga sina), nego na da, u ime svoje ljubavi
spram Boga, mora rtvovati ono to mu sama 1'l!ligija na kojoj je zasnovana njego-
va vjera nauJ.u da ljubi. Ras(jep je tako inherentan u samoj \jeri; je o ras-
cjepu izmedu i StvdnlOg, sirnbolicRogzdanja \jere i
bezu\jetI1og '!iere - jedini da dokaiete svoju vjeru jest taj da iulate ono
to vam sama ta vjera nalae da ljubite.
285 V.: Jacques Derrida, /)(ml1""w mort, Paliz: Galill'e 1995.
TREO "', ,. '"U"""' OO ,""",O, """"''' rB'
Smrt djelotvornosti
Sada se moe vidjeti zato Lacan toga Boga naziva "stvarnim
ocem" kao kastracije": kastracija je drugo ime zajaz
velikog Drugog i jouissance, za da se to dvoje nikad ne moe
"sinkronizirati". Sada se takoder moe vidjeti u kojem smislu perverzi-
ja donosi pOlicanje kastracije; temeljna je iluzija pervertita ta da posjeduje
znanje koje mu da regulira pristup jouissance-
to jest, izraeno suvremenijim pojmovima, pervertitov san je da preobrazi sek-
sualnu aktivnost u instrumentalnu, prema svrsi orijentiranu aktivnost koja se
moe pmjektirati i izvravati sukladno dobro definiranom planu. Stoga, kada
se danas govori o opadanju autoriteta, upravo je avaj otac, Ola('
nepomirljivog "Ne!", koji uistinu u odsutnosti njegova pmhibici-
jskog "Ne!" novi oblici harmonije izmedu poretka i
jouissance mogu iznova bujati - taj povratak supstancijainom pojmu Uma-kao-
Zivota na prohibicijskog "stvarnog oca" jest ono o se u osnovi radi
kad je o takozvanom newageovskom stavu (Zemlja ili sam
mikrokozam kao ivo Te slijepe ulice ukazuju na to da danas, u
stanovitom smislu, "veliko Drugo vie ne - ali u hajem smislu? Treba
biti veoma odreden oko toga to to nepostojanje zapravo Na neki je
stvar ista s velikim Drugim kao s Bogom prema Lacanu (ne radi se o
tome daje Bog danas mrtav; Bogje bio mrtav od samog samo to to
nije znao ... ): ono nihada nije postojalo, to jest velikog Drugog
u je jednakovrijedno da je veliko Drugo simbolic7li
poredak, poredak fikcija koje djeluju na razini od one
izravne matel-ijalne (U tom je smislu jedini za kojega
veliko Drugo ijostoji psihotik, onaj koji pripisuje izravnu materijalnu
djelotvornost.) Ukratko, "nepostojanje velikog DI-ugog" strogo je korelativno
pojmu \jerovanja, pouzdanja, po\jerenja, onoga to drugi kau
"zdravo za gotovo".
U jednom od filmova Marx, Gmucho Marx, u lai, bijes-
no odgovara: "Kome vi svojim ili mojim Ta naoko
apsurdna logika savreno izraava funkcioniranje pOl-etka, u koje-
muje za masku vanija od izravne zbilje pojedinca koji
286 Znak loga kako niti Crkva nije otporna na lu promjenu u lenwljllolll SlavU neda\11i
su masovni pritisci na Papu da uzdigne Mariju do s{alusa su-iskupilelji<:e: od Pape se
da KalOlii'ku crkvu podobnom za pos{-patcrnalno
dogmu Ulvn1tue da mi. snll'mi grenici, moemo hoansku
milost jedino preko molbe Mariji - Marija slui kao na posrednik; uvjerimo li
je, ona Kristu. svome sinu, govoriti u nau korist.
2841 lo,", ;'i" ...... "'oo
nosi tu masku i/ili tu To funkcioniranje struk-
turu poIicanja: 'Vrlo dobro znam da su stvari takve kakvima ih
vidim [da je ova osoba pokvareni ali se prema njoj ophodim s
potovanjem, da nosi slubene oznake suca, pa kada on govori, to sam
zakon govori kroz njega." Tako ja, na neki doista \jerujem njegovim
a ne svojim - to jest \jerujem u Drugi Prostor (domenu
ga autoriteta) koji je vaniji od zbilje njegova glasnogovornika.
redukcija zbilje stoga se izjalovljuje: kada sudac govori, na neki
ima vie istine u njegovim Institucije Zakona) nego u
zbilji osobe - ako se na ono to vidi, naprosto
promauje poantu. Taj je paradoks ono na to cilja Lacan sa svojim "les non-
dupes errent": oni koji sebi ne doputaju da se zapletu u
obmanu/fikciju te i dalje \jeruju svojim jesu oni najvie grijee.
Ono to cinik kC!ji "vjeruje samo svojim previdajest djelotvornost sim-
boli<'ke fikcije, na koji ta fikcija strukturira nae iskustvo zbilje.
Isti je jaz na djelu u naim najintimnijim odnosima s blinjima:
ponaamo se hao da ne znamo da i oni smrde, izmet itd. - minimum
idealizacije, pOlicanja, osnova je nae koegzistencije. A ne
objanjava li isto to pOl'icanje uzvienu ljepotu geste razaberivu
od Anne Fnmk do komunist:.'l. koji su vjerovali u So\jetski Savez?
Iako znamo da je komunizam bio neto grozno, ipak se divimo
rtvama McCarthy jeva lova na \jetice kC!je su u svojoj vjeri u
komunizam i potpori So\jetskom Savezu. Ta je logika ovdje jednaka onoj
Anne Frank koja, u dnevnicima, izraava \jeru u temeljnu dobrotu
uasima nad idovima u Drugome svjetskom
raLU: 0110 to takvo \jere (u sutinsku dobrotu u istin-
ski humani karakter smjetskog reima) uzvienim upravo je jaz izmedu
nje i pmaznih dokaza protiv nje, to jest <ljelaU1a volja za pOlicanjem
zbiljskog stanja stvari. Moda u tome lei najelementarnija metajizic1w gest:.'l.: u
tom odbijanju da se pl'ihvati ono Stvarno u njegovom idiotizmu, da ga se zani-
i da se trai Drugi Svijet iza l-Uega.28i
U svome Freudova o fetiizmu, Paul-Laurent Assoun
288
sugerira da je spolna razlika odgovorna za dva pristupa jazu izme-
onoga to mi kau i fikcije - jazu koji razdvaja vid!jivo od
287 Hegel je, dakako, doveo lU potragu do samo-referencije: za njje
"nadosjeliino j,,)jovo Iwo IJO;ov,,", lo je.sl Drugi Svijet iza pojave upravo je neto to se
pojavi;lli_, Oil je IJOj"va/ln;viti da Drugi Svijet s onu Slranu f('nonwnalnog
osjelilnog ,..,'\jela.
288 V.: Palll-Lmrent AssOUIl, La Voix el U! Regll7"d, sv, l, Pariz: Anthropos-Economica 1995, sIr.
64 id.
nevidljivoga. Kada susretne golu mali izabire ne \jerovati
svojim (i prihvatiti da su on i dalje \jeru-
je fikciji, koja ga je navela da penis i kod
pa svoje neposredno opaanje, ga kao povrni
mamac, i traiti, stvarati hipoteze koje bi taj jaz
imaju manji, gotovo nevidljivi penis; penis im izrasti kasnije;
odsjekli su ga ... ) - ukratko, poricartie ga u smjeru "spon-
tanog \jernika u Drugi Svijet iza vidljivih
naprotiv, '\jeruje svojim da ona nema "to", pa joj
se otvara niz opcija, od notorne "zavisti na penisu" i traganja za
(d\jete itd.) do stava temeljnog nepO\jerenja spram
poretka (to ako je muka puki privid?).
U povijesti filozofue postoje tri velika anegdotaina primjera tog "vjeruj
mojim ne svojim cinik Diogen, kojije pobio elejsku tezu da
nema kretanja tako to je naprosto poao u etnju, i potom, kao to
Hegel, istukao svoga koji je zapljeskao - to jest povjerovao
svojim vie nego dokaznim (Diogenova poanta bilaje u tome
da takvo izravno pozivanje na iskustvo, na "ono to ti kau u filozofUi ne
vrijedi - filozofije je da putem argumentacije pokae istinu ili neistinu
onoga to vidimo); srednjo\jekovna o redovnicima koji su
raspravljali o tome koliko magarac ima zubi te ih je sablaznio prijedlog
mladeg njihove skupine da jednostavno odu u talu izvan njihove
i izbroje ih; napokon, o Hegelovu inzistiranju na tome da oko Zemlje
postoji samo osam planeta i nakon devetog.
Danas, uz nove digitalizirane tehnike koje savreno lairane
dokumentarne slike, da i ne spominjemo Virtualnu Zbilju, nalog 'Vjeruj
mojim (dokazivanju), a ne svojih umjesnijije nego
ikad. To logika: "Kome svojim ili mojim - to
jest: "Znam to jako dobro, ali ipak ... f\jerujem]" - moe funkcionirati na dva
fikcije i omu imaginarnog simulahTUma. U
djelotvorne fikcije suca koji nosi svoja obiljeja, "znam jako
dobro da je ova osoba pokvareni ali se prema njoj ipak ophodim kao
da (\jerujem da) veliko Drugo govori kroz nju": ono to
mi moje kau i \jerovati fikciji. U simu-
lakruma virtualne zbilje, naprotiv, "znam jako dobro daje ono to vidim iluzi-
ja izazvana digitalnom mainerijom, ali ipak prist,uem uroniti u nju, ponaati
se kao da u nju \je rujem " - oV(lje ono to mi govori moje
znanje i \jerovati samo svojim
U povijesti moderne filozofue, logika "Kome vjeruje, ili
mojim nala je najsnaniji izraz u Malebrancheovu okazionalizmu:
ne samo da nema dokaza za sredinju pos("wku okazionalizma
(prema kojojje Bogjedini kauzalni <'imbenik) nego se (,1 postavka izravno
KAKUIVI SUBJEKT
suprotstavlja svekolikom osjetilnom iskustvu, koje nas navodi na \jerovanje da
vanjski predmeti djeluju izravno na naa osjetila, osjete u naoj svi-
jesti. Kad Malebranche dakle nastoji sklonuti svoje da \jeruju njego-
vim a ne svojim sredinja zagonetka koju mora objasniti glasi:
zalo je Bog stvorio univerzum na takav da mi, smrtni ljudi, nuno
padamo rtvama iluzije da osjetilni predmeti 4jeluju izravno na naa osjetila?
Njegovo je objanjenje moralno: kad bismo bili kadri izravno percipirati istin-
sko stanje stvari, voljeli bismo Boga nesavladivo, nagonski, a ne na temelju
slobodne volje i racionalnog uvida kroz oslobadanje od tirani-
je naih to jest ne bi bilo za nae djelovanje, za nau
borbu da ponitimo posljedice Pada i nanovo steknemo izgubljenu Dobrotu.
Malebranche ocrtava obrise filozofijske pozicije koja epistemoloku
da je na pojave, da
mu je pravo stanje stvari izvan dosega) objanjava pozivanjem na moralne
temelje: samo obiljeeno takvom epistemolokom moe
biti moralno to jest moe Dobrotu kao ishod slobodne odluke i
unutarnje borbe protiv iskuenja. Taj stav (koji je kasnije usvojio Kant)
izravno se kosi s Spoznaje i Dobra
(zlo je posljedica naeg neznanja, to jest ne moe se znati istina a i dalje biti
zao, da smo to blie tome da budemo dobri to vie znamo): stanovi-
to radikalno neznanje pozitivni je u\jet da budemo moralni.
to je, dakle, djelotvornost? Svi znamo stal'i, otrcani vic o
je umislio da je zrno kukuruza; nakon to su ga najzad i
poslali on se odmah vratio u umobolnicu i objasnio svoju
paniku: 'Naiao sam na koko na cesti i bojao sam se da me pojesti!" Na
iznenacleni usklik: "Ali u je sada problem? Zna da nisi zrno
kukuruza, nego ljudsko to ga ne moe pmgutati kokoI", ludak odgo-
vori: "Da, ja znam da vie nisam zrno kukuruza, ali zna li lo koko?" ... Ta
besmislena na razini zbilje, na kojoj ili jeste ili niste zrno, apsolut-
no je smislena ako se "zrno" nadomjesti nekim obiljejem koje odrecitue moj
simbolic1l.i identitet. Zar se stvari ne vrijeme u naem
poslovanju s razinama birokracije? Recimo da neki visoki ured udo-
volji mome zahtievu i dade mi vii naslov; medutim, potrebno je neko vrijeme
da se odluka provede i dospije do nierazinske administracije koja zapravo
vodi brigu o koristima od tog naslova itd.) - svi poznajemo frus-
traciju izaziva nii birokrat baci pogled na odluku to mu je
i ravnoduno odvrati: "ao mi je, nisam jo propisno obavijeten
o toj novoj pa vam ne mogu Nije li to pomalo kao da vam
kae: "ao mi je, za nas ste vi jo uvijek zrno kukuruza, a ne ljudsko
Ukratko, postoji odredeni tajanstveni trenutak u kojemu neka mjera ili odlu-
ka postane zbiljski operativna, registrirana od velikog Drugog
instituc\je.
DIO: Oo SUBJEXUJE oo SUBJEXTIVIlE OES1ITU(IJ( 1287
Tajanstveni karakter toga trenutka moe se najbolje ilustrirati smijenom
zgodom kqja se zbila tijekom posljednje izborne kampanje u kada
je stranke pristupila starUa dama iz njegova lokalnog
izbornog tijela, od Bila je mjerena da joj broj
njezine (ne 13, nego 23) donosi u trenutku kad je
njezina dobila taj novi zbog neke administrativne reorganizacije.
suje snalaziti nevolje (upali sujoj provalnici, olujaje odnijela krov, sus-
jedi sujqj dodUavati), paje zamolila kandidata da bude tako ljubazan
i udesi kod vlasti da se broj promijeni. Kandidat je dami dao jed-
nostavan prijedlog: zato to ne bi sama? Zato sama jednostavno ne
prefal'i)a ili zamijeni s uli('nim primjerice drugi broj
ili slovo (recimo 23A ili 231 umjesto 23)? Stara dama je odgovorila: "O.
pokuala sam s tim nekoliko uedana; sama sam zamijenila staru
novom s brojem 23A, ali nije djelovalo - me i dalje prati; na tome ne
moete varati, stvar valja propisno, od strane relevantne dravne insti-
tucUe." ''To'' na se ne moe na taj varati je lacanovsko veliko
Dl'ugo, institucija.
U tome je, dakle, sutina djelotvornosti: ona se minimu-
ma "postvarenja" zhog kojega nama, zainteresiranim pojedincima, nUe
dovoljno znati neku da bismo bili operativni - "ono",
institucija, mora takoder znati/"regist!'irati" tu da bi uslUedile per-
formativne posljedice njenog utvrdivanja. U to "ono", dakako.
moe biti uuelovljeno u pogledu apsolutnog velikog Drugog, samoga Boga.
To ne li navlas isti problem kao to je nesreU1e start
dame kod onih katolika koji ne izravnu kontracepciju nego imaju
odnoaj samo u dane bez ovulacije? Koga oni na taj na6n Kao da Bog
ne moe njihove misli i znati da oni zapravo ele seks radi uitka,
potomstvo na umu? Crkvaje oduvijek bila krajnje osjetljiva na tajjaz
izmedu pukog i njegova pravog upisivanja/registJ<KUe: (ljeca koja
bi umrla prUe krtenja nisu smjela biti sahranjena na tlu
da jo nisu bila upisana u z;yednicu \jernika.
(ljelotvornost" tako se odnosi na na kojoj, kada me Drugo simboli('ke
institucije s izborom ''Kome \jeruje, ili svojim ja
bez oklijevanja izabirem Drugoga,
svojih

2H9 To je takoder mjerilo istinske ljubavi: i kad zateknem parmera na cijelu. u krevetu s
drugim mukarcem (ili enom), prednost dajem njegovim (ili njezinim) rije<'ima - ver-
balnim proS\jedima nedunosti - u odnosu na glupu koju opaaju
moje
Pojam blockbustera prua primjer poretka pozi-
tivnog bitka u poretku imenovanja, to jest upisivanja u veliko
Drugo. Taj je termin najprije funkcionirao kao izravan opis filma koji
zaraduje mnogo novca; zatim se rabiti za opis filma snimljenog u
velikoj produkciji, s izgledima za golemu javnu kampanju i veliki mrak na
- takav film, dakako, moe na blagajni kasnUe zapravo propasti. Tako
je, s obzirom na dva Potara, talUanskog fl Postino i promaaja s Kevinom
Costnemm, posve dosljedno Postmana kao propali blockbuster, Il
Postino nije blockbuster, premda je zaradio mnogo vie novca nego Postman.
Taj jaz moe, naravno, dovesti i do aljivih posljedica. U Jugoslaviji
1970-ih titlovi su II pravilu ublaeno prevodili vulgarne izraze koji obiluju u hol-
lywoodskim filmovima iz tog razdoblja - recimo, kad bi lik na ekranu rekao:
'Jebi se II dupe! ", litl na slovenskom bi glasio: "Idi kvragu!" ili neto
umjereno. U kasnim 1980-im, medmim, kada su u Jugoslaviji pale sve cen-
zorske barijere, dokje Hollywood postao malko suzdraniji (moda pod uUe-
cajem pritisaka Moralne za Reaganove ere), prevodioci su, kao da se
zbog dugih godina pretjerano prevoditi vulgarne
izraze - recimo, kada lik na ekranu izgovori jednostavno 'ldi kvragu!", titl
glasi: 'Jebi matel- u usta!" ili neto ...
tllozofijskim upisivanje da samo po-
sebi, pravo stanje neke stvari, postoji za nas, Uzmimo dvije
slavne osobe, princezu Dianu i Majku Terezu. Prema klieu, Dianaje, i kad
je hila angairana u dobrotvornim akcUama, uivala II medijskoj panji,
pomno muskrovitijih pojedinosti svoga privaU10g
ivota (njezino pOl<l,jno pokroviteljstvo nad Mononovom dokje
Majka Tereza, istinska svetica, utke radila svoj milosrdni posao mimo medi-
jskih reflektora, tl paklenim sirotinjskim Calcutte ... Problem je s tom
oprekom, medutim, u tome da smo svi znali da Majka Tena.a utke mdi svoj posao
izvan fokusa medija - upravo je zbog toga bila na glasu; slika su o stvo-
!'ili medUi bilaje razlog zbog suje primali dravni poglavari i zbog koje-
gaje imala dra"ni pogreh ... Dakle, samo suprotstavljanje Diane u orgiji kupo-
vanja s novim i Tereze koja skrbi o smrU10 bolesnim prosjaci-
ma u svojoj bolnici u Calcutti jest medUsko suprotstavljal"Ue paT excellence.
Ov(lje je jaz izmedu zbiUe i poretka njene registracUe presu-
dan - jaz zbog kqjega je registracija u osnovi kontingentna.
Spomenuo bih samo noviji trend da se predsjednika SAD-a portretira kao
surovog ubojicu (Apsolutna Ubojstvo u Bijldoj Imh): taj se trend ruga
zabrani kojaje sve donedavno bila na snazi: prUe samo nekoliko godina takav
bi film bio nezamisliv. To je kao s detektivom u televizUskim koji.
neg(Ue II 1960-ima, vie nije morao hiti uzviena figura: mogao je biti bogalj,
homoseksualac, ena ... Nagla spoznaja da zabrana nije vana je krucijalna:
moete imali predsjednika koji je ubojica, ali funkcUa i dalje
TRE(I 010, O ..... ru, OO ... ., .. """"'"1289
zadrava svoju karizmu ... To ne daje naprosto "oduvijek bilo tako": bilo
je tako po sebi, ali ne i za sebe. Da je netko 195O-ih snimio film kao to je
Apsolutna ideoloki uyecaj bio bi suvie nakon promjene u
sustavu zabrane, osobno potenje pt"edsjednika vie nije vano, sus-
tav se prilagodio promjeni ...
Sa svakim drutvenim pomakom trebalo bi potraiti tu krucijalnu sim-
promjenu: u hip\jevskoj su eri poslovni ljudi mogli nositi traperice,
bradu itd., a ipak biti nemilosrdni profiteri. Taj trenutak pmmjene je
u"enutak u kojemu sustav restrukturira pravila da bi se pI'ilagodio novim
mjetima prvotno subverzivni moment. To je, dakle, istinska
u pozadini raspada Hayesova koda autocenzure II Hollywoodu - unutar
kratkog razdoblja u 1960-ima ()(ljednom je "sve postalo tabui su
padali gotovo dan za danom t"eference na dmge, na spolni na
homoseksualnost, na rasnu napetost, sve do naklonjenog prikazivanja komu-
nista); pa ipak, "sustav" je preivio netaknut: nita se zapravo nije pmmijeni-
lo. Ovdje je kapitalizam mnogo fleksibiln\ji od komunizma, koji n\je bio II
Sl1'lnju pI'iutiti si takva radikalna ublaenja: kada je pokuao postup-
no ublaiti da bi sustav, sustav se raspao.
Veliko Drugo je tako poredak lai, iskrenog laganja. Uzmite primjer Billa
Clintona i Monice Lewinsky: svi znamo (ili barem da su oni to
pa ipak podravamo Clintona dokle god se to moe sakriti od pogle-
da velikog Drugog ... Tu, dakle, imamo paradoks velikog Drugog u
obliku. ljudi da je izmedu njih dvoje bilo; da je
Clinton lagao kada je to porekao, a ipak ga podravaju. Premda je ClintoII
(pretpostavili su) lagao kada je porekao seksualnu vezu s "tom enom",
Monicom Lewinsky, on je lagao iS/lien o, s unutarnjim mjerenjem, nekako
u samu svoju la, je ozbiljno - i sam paradoks valja
shvatiti posve ozbiljno, da predstavlja element <ljelotvornosti
ideolokog iskaza. Drugim dokle god Clintonovu la ne opaa/regi-
su"ira veliko Drugo, dokle god je on u stanju odrati privid
"dostojanstva"), sama da svi znamo (ili pretpostavljamo) da lae slui
kao daljnji temelj zajavnu identifikaciju s - ne samo da svijest javnosti da
on lae i da se neto doista zbivalo izmedu njega i Monice Lewinsky ne kodi
njegovoj popularnosti, ()Haje djelatno Ne sm\je se nikada zabora-
viti da karizmu Vode upravo obiljeja (znakovi slabosti,
"ljudskosti") za koja se moe da je podrivqju. Tom je \jeto
manipulit<lo i doveo do krajnosti Hitler: u govorima pred irokim masama
redovito je inscenirao tin "gubljenja hladnokrVIlosti",
vikanja i mahanja rukama, nalik razmaenom djetetu frustrira-
nom da zahyevima n\je smjesta udovoljeno - i opet,
sama ta obiljeja za koja se da protuslove spokojnom dostojanstvu Vode
odravala su identifikaciju mase s njim.
290 II,m,,, /,'" Soru. '"" ..
Svi ti paradoksi u fundamentalnoj su vezi s na koji kiberprostor
na identitet subjekta. Ubogi ludak kojije susreo koko usvo-
jio je stav: "Znam ja jako dobro da sam ali ... [zna li to veliko Drugo?]"
ukl<ltko, \jerovao je da identiteta jo n\je registIiralo veliko
Drugo, da je za veliko Drugo on jo uvijek zrno kukuruza. Zamislimo sada
stidljivog i inhibiran og mukarca koji, u kiberpros-
toru, u virtualnqj zajednici u kojoj masku promiskuitetne
ene; njegov je stav, naraVIlo: "Dobro znam da sam samo stidljiv,
momak, pa zato ne bih nakratko uivao se da sam promiskuiteU1a
ena, ono to u stvarnom ivotu nikad ne bih mogao?" - jesu li,
medutim, stvari doista tako jasne i jednostavne? to ako je persona toga
ka u stvarnom ivotu (sopstvo koje usvaja, na koji se ponaa u zbiljskoj
drutvenoj interakc\ji) sekundarna "obrambena formacija", iden-
titet koji usvaja kao masku da bi "potisnuo" ili se obranio od svoga pravog
"unutarnjeg ja", jezgre njegova identiteta, koji u
bivanju promiskuitetnom enom, i za koji moe oduka jedino u privat-
nom ili anonimnim seksualnim igrama u virtualnoj zajednici? U
Seminaru xl Lacan spominje stari kineski paradoks koji se budi
nakon toje usnuo daje leptir, i onda se pita: "Kako da znam da nisam leptir
koji sada sanja daje Ne \'l"\jedi li isto i za naega stidljivog pripadnika
virtualne zajednice: n\je li on u stvad promiskuitetna ena koja sanja da je
inhibiran i mukarac?
Iskuenje koje ovdje valja jest laki "postmoderni" da ne
nikakav fiksni identitet, nego da
lebdimo, vie ili slobodno, medu nekonzistenulim mnotvom jastava,
od kojih svako parcijalan vid moje osobnosti, bez ikakva
koji bi konzistentnost toga "pandcJ1lonija".
Lacanovska hipoteza o velikom Drugom tvrdnju da sve te
parc\jalne identifikacije nisu jednako\'l"ijedne u svome statusu:
postoji jedna razina na kojoj nastupa simboli('ka (ljelotvornost, razina koja
odreduje moju pozic\ju. To nije razina "stvarnosti"
suprotstavljene igd mate - L'lcanova poanta nije u tome da, iza
mnotva identiteta, postoji jezgra nekog "stvarnog ja";
imamo posla sa fikcijom, ali fikc\jom koja, iz proizvoljnih razlo-
ga koji nikakve veze s njenom inherentnom naravi, perfor-
mativnu drutveno je (Ijelotvorna, strukturira
zbilju u kojoj Status iste osobe, njezine "stvarne"
moe se javiti u posve $\jetlu II u"enutku kada se
modalitet njezina odnosa spram velikog Drugog promijeni.
Problem danas nije, dakle, u tome da su subjekti raspreniji nego to su
bili prije, u navodnim dobrim starim danima ega;
da "veliko Drugo vie ne postoji" pr\je implicira da fikcija koja
mEa DIO, O. ,",.rn, oo '", .... "" , 1291
donosi performativni status na jednoj razini moga identiteta, koji
od mojih "simboli<'ku djelotvornost", nije vie u cijelosti
operativna. Moda vrhovni pIimjer te promjene pruaju noviji trendovi u
Pravo - \jera u Kristovo - najvii je religijski
izraz fikcije kao medija univerzalnosti: smrt "stvarnog" Isusa
"ukinuta u Svetom duhu, to jest u duhovnoj zajednici \jernika.
To jezgro je prvi artikulirao sv. Pavao, danas je
izloeno napadu: opasnost dolazi u vidu newageovskog
(krivog) koje svodi na metaforu "unutar-
njeg" duhovnog rasta due. Time se gubi up"avo sredinja zasa-
da koju je istaknuo Hegel: ,-askid sa staroza\jemom logikom
grijeha i kazne, to jest 'jera u ludo Milosti koje povramo "ponitava" prole gri-
jehe. To je "dobra vijest" Novoga za\jeta: crea lio ex ni/tilo, Novog
novog ivota "iz jest (Crealio ex nihilo, dakako.
je samo unutar univerzuma, kao uspostava nove sim-
fikcije koja brie onu prolu.) A je da je taj novi
samo kroz boansku milost - poticaj za nj mora izvana; on nUt'
ishod unutarnjeg nastojanja da nadide svoja i uzdigne
svoju duu iznad materUaInih interesa; upravo u tom smislu pravi
Novi apsolumo je nespojiv s poganskom prob-
lematikom due". U novijim newageovskim nasto-
da se utvrdi neki "Kristov tajni nauk" iza slubene pavlinske dogme u
pitanju je, dakle, tenja za ponitavanjem "Krista-Dogadaja", za njegovim
svodenjem na nastavak prethodne loze.
Drugi vaan aspekt toga (krivog) je
opsjednutost popularne pseudoznanosti tajnom navodnoga Kristova
groba i/ili 'Begovih potomaka (iz navodnog braka s Marijom Magdalenom)
bestseleri poput SVI'le kroi i svetoga Grala ili Bojega groba, koji se fokusir,yu na
oko Rennes-Ie-Chiiteaua na jugu Francuske, u opsenu
koherenu1U p'ipovijest mit oGralu, katare, templare, masone ... : te pripovi-
jesti tee dopuniti snagu simbolieke fikcije Svetoga duha (zajednice
\jernika) tjelesnim Stvarnim Krista i/ili njegovih potomaka. I ponovno
ca daje Krist ostavio svoje tijelo ili tjelesne potomke za sobom slui svrsi podri-
vanja pripovijesti o Kristovo tijelo nije uistinu
uskrsnulo; "prava Isusova poruka izgubljena je s ".2\X' Ta "p,-ava
poruka" navodno lei u promicanju "puta samoodredivanja, za razliku od
pokoravanja pisanoj iskupljenje proizlazi iz unutanBeg putovanja
290 Richard Andrews i Paul Schdlenbtrger. TlU' Tomb of God, London: Warner Books 1997,
str_ 433.
291 Ibid .. str. 128.
KAKUIVI SU8JEKI
due, ne iz oprosta koji dolazi izvana; to jest, valja razumjeti
kao obnovu/preporod due na njezinu pUlU
Premda pobornici tog "povratka Stvarnog/u Stvarno" svoje
kao iznalaenje i subverzivne t,yne koju je dugo potiskivala C,-kva
kao institucUa. toj bi se tvrdnji moglo suprotstaviti pitanje: to ako je samo to
razotkrivanje "tajne" u slubi "ponitavanja", liavanja uistinu
subverzivne sri s/lOndalona i povratnog
opratanja g.-ijeha - to jest jedinstvenoga karakte'<l Dogadaja
Ta izvrtanja ukazuju na to da je nepostojanje velikog Drugog danas
poprimilo mnogo radikalniju dimenziju: u sve se mjeri podriva upravo
jJOuzdanje koje opstoji nasuprot svim podacima. Moda
je vid toga novog statusa nepostojanja velikog Drugog nicanje
"po\jerenstava" namijenjenih odlu<'ivanju o takozvanim dilemama
koje' se javljaju dok tehnoloki napredak sve vie na na ne
samo kiberprostor nego i tako raznolika poput medicine i bio-
genetike s jedne strane. te pravila spolnog ponaanja i zatita ljudskih prava s
druge, nas s potrebom da iznademo temeljna pravila
ponaanja da nam nedostaje bilo kakav oblik velikog Drugog,
bilo kakva referentna koja bi sluila kao sigurno i neprol)-
moralno uporite.
U svim tim differend se nesvodivim - prije ili kasnUe,
naime, zateknemo se u sivoj zoni maglu ne moe raspriti primjena nekog
jedinstvenog univerzalnog pravila. Ov(lje nailazimo na svojevrsnu protuteu
neizvjesnosti" kvantne fizike: postoji, primjerice. strukturalna
u odredivanju je li neki komentar zapravo bio seksualnog
zlostavljanja ili govora mrnje. s takvom dvojbenom tvrd-
njom, korektan" radikal a priori tei vjerovati rtvi koja se ali (ako
je rtva to doi\jela kao onda je to i bilo zlostavljarye ... ) , dok
zadrti ortodoksni liberal tei vjerovati optuenome (ako iskI-eno nUe mislio
zlostavljati, onda ga treba osloboditi optube ... ). Poanta je, naravno, II tome
da je strukturalna i neizbjena da veliko Drugo (sim-
mrea u koju su upleteni i .rtva i prekritelj) u
o a poredak velikog Drugog po definiciji je otvoren; nitko ne moe
vladati i upravljati rBegovim
U tome je problem s agresivnih korektnim"
izrazima: kada se "kratkovidan" zamijeni s "osoba sa smemjama u vidu". nika-
da se ne moe biti siguran da sama ta zamjena dovesti do novih
pokroviteljske i/ili uvredljivosti, utoliko vie ukoliko je
292 V.: Jacques-Alain Miller i Eric Laurent, "L' Autre qui rl' existe pas et ses ('omites
dethique". u La Cawejreudienlle35 (1997), Pariz, str. 7-20.
TREO 010, O. "'"'O OO .,"'"' .m,",", 1293
preruena u dobrohotnost. Pogreka te korektne" strategije je u
tome da potcjenjuje otpor jezika kojim stvamo govorimo svjesnoj regulaciji
njegovih osobito odnose Da bi se dakle
razrijeila ta pat pozicija, sazivaju se povjerenstva koja na u osnovi proizvo-
ljan formulirati precizna pravila ponaanja ... Isto je s medicinom i bio-
genetikom (na kojoj se prihvatljiv i poeljan eksperirnem
ili intervencija pretvara u neprihvatljivu manipulaciju?), u primjeni
ljudskih prava (na kojoj se zatita prava rtve pretvara u nametanje
vrijednosti?), u seksualnim mores (kakav je pravi, ne-patrijarhal-
ni postupak zavodenja?) , da i ne spominjemo kiberprostora
je status seksualnog zlostavljanja u virtualnoj zajednici? Kako ovqje razlikovati
"puke i "(ljela"?). Rad tih povjerenstava je u simptomainom
hugu: s jedne strane, ona nastoje legitimirati odluke poziva-
se na najnaprednije znanstvene (koje nam, u
govore da fetus jo ne posjedlue samosvijest i ne doivljava bol; to, u
smrtno bolesne osobe, definira prag iza kojega je eutanazija jedino smisleno
ljeenje); s druge strane prizvati neki ne-znanstveni kriterij da
bi usmjerili i postavili inherentnom znanstvenom porivu.
Ovdje je ne zamijeniti tu potrebu za iznalaenjem
pravila s potrebom za .fronesisom - to jest s uvidom, koji je for-
mulirao Aristotel, u to kako izravna primjena normi na konkretne
situacije nije - uvijek je potrebno uzeti u obzir "tih" to ga
normi daje situacija. U tom standardnom na raspolaganju
nam je uvijek neki univerzalno "sveti" Tekst koji prua horizont
naeg izbora (recimo Biblija u tradiciji), tako da je problem "inter-
pretacije" u tome da reaktualizira Tekst tradicije u svakoj situaciji. da
otkrije kako nam taj Tekst jo uvijek "govori" - danas nedostaje upravo ta
referentna tako da smo uba(:eni u proces radikalno
otvorenog i beshajnog pregovarar* i (ponovnog) iznalaenja lienog makar
privida nekog prethodnog skupa pretpostavljenih normi. Ili -
hegelovski - kada govorim o "pravilima kojih se treba drati", ja pret-
postavljam reflektirani stav svoga stratekog prilagodavanja nekoj situaciji
putem nametanja izvjesnih pravila samome sebi (i drugima) - ono to se gubi
u usv,uanju takvog stava jest ono to je Hegel nazvao drutvenom Supstandjol/l,
"objektivnim duhom" kao istinskom supstancijom moga koja je uvijek
tu kao temelj na kojemu pojedinci premda ga na ivotu
odrava samo neprestana aktivnost tih pojedinaca. Kada, dakle, pobornici vir-
tualne oduevljeno opisuju izazov to ga kiberprostor postavlja pred
nau sposobnost za eti('kll invencijll, za iskuavanje novih pravila sudjelovalua
u svim vidovima ivota virtualne z<yednice, trebali bismo uvijek imati na umu
da ta (pre)izumljena pravila nadomjetaju nedostatak temey'nog Zakona/LA1bmne.
ona tee pruiti odrLiv okvir interakcije za post-edipovske subjek-
2941 \ww S.m. '"""'
te. Kao da maryak velikog Drugog nadomjetaju povjerenstva" kao
zamjenski "mali veliki Drugi" na koje subjekt prenosi svoju odgovornost i od
kojih primiti formulu koja razrijeiti njegovn pat poziciju.
je razlikovati izmedu tog opadanja
autoriteta i standardnoga edipovskog jaza koji zauvUek razdvaja zbiljsku osobu
oca od njegova nUesta/funkcije - da se zbiljski otac uvi-
jek ispostavlja kao varalica, odista biti na I'azini svoga
mandata. Kao to je poznato, u tome lei problem histerika: sredinji lik nje-
gova univerzllmaje "ponieni otac", to jest onje opsjednut znakovima slabosti
i neuspjeha stvarnog oca te ga neprestance kritizira zbog nedoraslosti njegovu
mandatu - iza histerikove pobune i osporavanja
autoriteta prisutan je tako skriveni poziv za obnovljenim autorite-
tom, za ocem bi doista bio "pravi otac" i primjereno utjelovljivao sim-
mandat. Danas se, medutim, sama funkcija oca sve vie
podriva - to jest gubi performativnu djelotvornost; iz tog se razloga otac
vie ne doivljava kao .Ego ideal, kao (vie ili manje neuspjeli, neadekvatni)
nosilac autoriteta, nego kao idealni ego, imaginarni natjecatelj a
rezultat je taj da subjekti zapravo nikad ne "odrastu", da danas imamo posla s
pojedincima u tridesetim i godinama koji, u pogledu svoje
ekonomije, ostaju "nezreli" adolescenti koji se sa svojim

Drutvo rizika i njegovi neprijatelji
Temeljna mrtvouzica utjelovljena u postojanju raznih povjerenstava"
tvori fokus novije popularne teOl-ije "drutva Paradigmatski primjeri
rizika na koje se ta teorija pozivajesu globalno zatopljenje, rupa u ozonskom
sloju, bolest ludih hava, opasnost kmitenja nuklearnih pogona kao izvora
energije, nepredvidene posljedice primjene genetike na poljodjelstvo itd. Svi
293 Paul V"rhaeghe (v. nj('gov ll(,ohjavljeni ('lanak 'The Collapse of the Father Funnion and
its Effects on Gend('l"s Roles") skrenuo je panju najo jedno zanimljivo obiljdje toga
ukidanja autoriteta: ukoliko je ()('inski autoritet "relej"
subjektovo stupanje u unive.-wm, nije li dananja "regresija" s
jezika na sr"dstva komunikacije koja zdruuju jezik s drugim tipovima znakov.! (recimo
nadomjetanje pisma znakovima: kada radimo na kompjutoru, umjesto da
ispisujemo naredbe, mi SV" vie operiramo pukim klikanj"lI1 miem na
"nak) takoder indeks ukidanja autOIiteta?
294 V. knjigu Ulricha Becka Risk Society: Tmllards (I New Modpmity, London: Sage
1992, le Arlthony Gidden. The (.'onsl'llurnces of Modernity. Cambridge: Polit), Press 1990. Za
popularan pregled te teorije v. Th" Politic . of th" Risk Sodety. ur. Jane Franklin, Oxford:
Polity Press 1998.
1IIiJ 0100" ."., ".,,"' '<mru' 1295
ti oprimjeruju ono to se naziva rizicima "male \jerojatnosti
velikih posljedica": nitko ne zna koliko su rizici veliki; \jerojatnost globalne
katastrofe je mala - medutim, ako se katasu'ofa dogodi, bit uistinu
Biolozi nas upozoravaju da uporaba kemikal\ja u
hrani i l\jekovima moe dovesti do istrebljenja !judske vrste, ne zbog izravne
ekoloke katastrofe, nego naprosto zato to bi nas mogla neplodnima
- taj se ishod ne\jerojatnim, no ipak bi bio katasu'ofalan. Druga
da su te nove prijetnje takozvani "proizvedeni rizici": one proizlaze
iz \judskih ekonomskih, tehnolokih i znanstvenih intervencija u prirodu,
koje tako radikalno naruavaju prirodne procese da vie n\je
odgovornost putanjem da sama priroda nade da nanovo uspostavi
izgubljenu ravnoteu. Takoderje apsurdno pribjegavati newageovskom okre-
tanju od znanosti, da su te pr\jetnje nevidljive, neopazive, bez
oru da znanosti.
Svi dananji pojmovi ekoloke pr\jetnje, od rupe u ozonskom do
toga kako gnojiva i kem \jski dodaci prehrani pr\jete plodnosti, strogo Sll
ovisni o znanstvenom uvidu najnaprednije vrste). Premda su
"rupa u ozonskom sloju" primjetni, njihovo objanjenje putem pozi-
vanja na tu "rupu" jest znanstvena hipoteza: nema izravno plimjetne "rupe"
gore na nebu. Te rizike dakla stvara svojevrsna samoref1eksivna petlja, to jest
n\je o izvanjskim rizicima (poput divovskog kometa koji pada na
Zem\ju), nego o nepredvidenom ishodu tehnolokih i znanstvenih tenji
pojedinaca da nadziru svoj ivot i svoju produktivnost. Moda
vrhovni primjer obmta putem novi znanstveni uvid,
umjesto da naprosto nau vlast nad prirodom, stvara nove rizike i neiz-
\jesnosti, prua izgled da za ili dva, genetika ne samo iden-
tificirati kompleulo genetsko naslijede nego i tehnoloki
manipulirati pojedinim genima radi poticanja eljenih rezultata i promjena
(da bi iskorijenila sklonost raku itd.). Daleko od toga da bi dovela do potpune
predvidljivosti i iz\jesnosti, medutim, ta radikalna samoobjektivizac\ja (situaci-
ja u se, II vidu formule, s onim to "objektivno
jesam") stvorit jo radikalnije neiz\jesnosti u pogledu toga kakvi biti
zbi\jski psihosoc\jalni takve spozn,ye i njenih primjena. (to biti s
pojmovima slobode i odgovornosti? Koje biti nepredvidene posljedice
u gene?)
Taj stiecaj male \jerojatnosti i velikih aris-
totelovsku strateg\ju izbjegavanja ob\ju krajnosti kao
da je danas zauzeti umjerenu racionalnu poziciju izmedu
(ekolozi koji opisuju katastrofu) i zabauriva-
nja (umanjivanja opasnosti). Strategija umaruivanja moe uvijek istaknuti
da u najmanju ruku sigurnima koji
nisu potpuno uteme\jeni na znanstvenim promatranjima; dok strateg\ja
KAKUIVI SUBJEKT
dakako, posve opravdano kako jednom kad bude
predvidjeti katastrofu s punom po definiciji biti
prekasno. Problem je u tome da nema objektivna znanstvenog ili kakva drt!-
gog da se stekne izvjesnost o i razmjerima: n\je stvar naproS-
to u eksploatatorski m korporac\jama ili vladinim uredima umanjuju opas-
nosti - u stvari nema da se sa utvrdi opseg rizika; sal11
i
znanstvenici i nisu kadri pruiti odgovor; svakodnevno nilS
zau'pavaju novim koja protuslove prethodnim gleditima.
to ako se ispostavi da mast zapravo I'ak? to ako je globalno zatO-
p\jenje zapravo rezultat prirodnog ciklusa, te bismo u aUllosferu trebali
upumpatijo vie dioksida?
A priOl'i nema prave mjere izmedu "prekomjelja" i neod-
otezanja u stilu: "Nemojmo jo nemamo rezul-
tate." Primjerice, logika "izbjegnimo obje krajnosti, nemarno daljnje
isputanje dioksida kao i urno zatvaranje tvornica, i nastavi-
mo postupno" je besmislena u pogledu daljnjeg isputanja
dioksida.
295
I opet, ta n\je naprosto stvar "kompleksnosti", nego
refleksivnosti: nova neprozirnost i (radikalna neiZ\jesno
st
glede posljedica naih postupaka) ne zasniva se na da smO
lutke u rukama neke transcendentne globalne (sudbine, povijesoe
nunosti, trita), nego naprotiv na da "nitko n\je nadlean", da
takve nema, da nema "Drugog onoga Drugog" bi konce -
neprozirnost se teme\ji na samoj da je dananje drutvo potpuo
o
"refleksivno", da nema Pdrode ili Tradic\je koja bi pruala osnove Ila
koje se moemo osloniti, da se i nai najunutarnj\ji porivi (seksualna ori-
jentacUa ite!.) sve vie doivljavaju kao neto to se odabire. Kako hraniti i
odg'Uati dijete, kako postupati u seksualnom zavodenju, kako i to jesti,
se oputati i zabavljati - sve su te sfel'e u sve mjeri "kolonizirane" reflek-
to jest doivljavaju se kao neto to treba i o treba
N\je li ultimativni primjer refleksivnosti u dananjoj
uloga kustosa? Njegova uloga n\je na puki odabir - krota
svoj odabir on (re)delinira to umjemost danas jest. To na dananjim
izlobama pokazuju se objekti koji, barem prema tradicion<ll-
nom pI-istupu, nemaju nikakve veze s sve do ljudskog izmeta i
295 Upravo je stoga tjeskoba koju stval"' drutvo rizika tjeskoba Nadja: ono to karakterizini
Nad;ja upravo je odsutnost "prave mjere" - se nedovoljno i/ili previe pokorava
njegovim zapovijedima; to god ishod je pogrdan i on je kriv, Problem s Nadja je
u tOllle da se njegova zapovijed nikad Ile moe prevesti u pozitivno pravilo koje valja sli-
j('diti: Drugo koje nalog zahtijeva neto od nas, ali mi nikad nismo u <I"
pogodimo u se laj zahyev ...
TREO DIO, O. """WE OO ... "'" """.1297
mrtvih ivotinja - zato bi dakle to trebalo doivljavdti kao umjetnost? Jer je
ono to vidimo kustasov izbor. Stoga, kada danas izlobu, mi ne
promau-amo izravno djela - promatramo kustosovo
toga to je umjetnost; ultimativni umjetnik nije tvorac nego kustos.
njegov postupak odabiranja.
Krajnja pat pozicija drutv-d lizika u jazu spoznaje i
odluke, lanca razloga i koji razJjeuje dilemu (lacanovski
S, i Sl): nema nikoga tko "doista zna" globalni ishod - na razini pozi-
tivnog znanja situacija je radikalno no mi ipak moramo
Naravno, taj je jaz bio prisutan sve vrijeme: kada se odluke zasniva na
lancu razloga, on uvijek pOVl'atno "boji" te rdzloge tako da oni podupru {U
odluku - pomislite samo na \jernika koji je s\jestan da su razlozi za
\jeru shvatljivi samo onima koji su \jerovati ... Ono to
u suvremenom drutvu !izika, neto je mnogo radikalnije: suprot-
nost standardnome prisilnom izboru o kojemu govori Lacan, to jest situaciji
u kojoj sam slobodan birati pod u\jetom da pravi izbor, pa mi pre-
ostaje jedino izvesti praznu gestu hinjenja da slobodno ono to mije II
svakom nametnuto.
2
% U suvremenom drutvu rizika imamo posla s
posve izbor je doista "slobodan" te se, upravo stoga, doiv-
ljava kao u jo mjeri - stalno se nalazimo u poloaju (tt
moramo o pitanjima koja temeljno utjecati na na ivot, ali bez
prave osnove u znanju.
Ono to Ulrich Beck naziva "drugim Pros\jetiteljstvom" tako je, s
obzirom na tu suprotnost cilju "prvog Pros\jetiteljstva":
stvaranju drutva u kojemu temeljne odluke izgubiti svoj "il-acionalni"
i postati u cijelosti zasnovane na dobrim razlozima (na ispraVIlom
uvidu u stanje stvari): "drugo Pros\jetiteljstvo" svakome od nas terct
donoenja presudnih odluka mogu utjecati na sam na opstanak bez
ikakvd pravog utemeljenja u - sva su vladina tijela, eti('ka
296 to jc prazna gest"? U Sloveniji postoji napNost izmedu premijera i predsjednika repub-
like: potonji, iako ustav svodi njegovu ulogu na protokolarne funkcije, eli igrati ve,'u
ulogu tl izvrnoj vlasti. Kadaje tako, nedavIlo, postalo jasno da slovenski predst;lVnik
na susretu europskih voda to ga jc organizirao .Jacques Chirac biti pr,'mijer, novinarima
je re<'eno da je predsjednik napisao Chiracu pismo u je objasnio kako ga,
da naalost ne moe na sast;!Ilak na vrhu, (melje zamijeniti premijer ... To je
prazna gesta u obliku: premda je bilo jasno da premijer treba u Franc:usku
da predstavlja Sloveniju, predsjednik je postupio kao da da tamo ide premij(,r
nije "plirodna", nego proizlazi iz njegove predsjednikove odluke da ne ide tc da,
namjesto toga, pusti premijera da zauzme njegovo mjesto. To je nai:in da se poraz
pretvori u pobjedu - da se da ionako ne moe pretvori u rezultat slobodn('
odluke (o
KAXUIV1 SUBJEKT
pO\jerenstva itd. tu da bi p,-ikrila tu radikalnu otvorenost I
ponovno, daleko od toga da bi bila doivljena kao pl:mu.da
na slobodno doivljava se kao Izaziva
tjeskobu, kao svojevrsno izokretanje predesunaCIJe: dn:I me se
odgovornim za odluke koje sam bio prisiljen donijeti bez pravog poznavanja
situacije. Sloboda koju uivd subjekt "drutva rizika" nije sloboda
nekoga tko moe slobodno izabirati svoju sudbinu, nego tjeskobna sloboda
nekoga koga stalno sile na donoenje odluka a s\j,es:a? njihovih
posljedica, Nema jamstva da demokratska pohuzaclJa k9
uclllh
odluka,
aktivno zainteresiranih pojedinaca nuno poboljati
kvalitetu i odluka te tako smanjiti rizike - ovdje smo u
prizvati odgovor pobonog katolika na
da su oni, katolici, tako glupi te \jenuu u nepogresIvost Pape: MI katohCl
barem \jerujemo u jedne i jedn.e a. l!
demokracija na mnogo riskaninijem shvacanJu da Je vecma lJudi, InIltJUIll
njih, nepogreiva?"
Subjekt se tako u kafkijanskoj hiv zato to .ne.
ni zbog je (ako je zbog me
vanje da sam donio odluke koje ugroziti mene I ?n: kOJe ,ah
istinu - ako ikada - doznati tek kad bude prekasno, se ovdje Itka
Forresta Gumpa, savrenog su.te
Gospodaru (onome koji registrira time sto ga.
upisuje u veliko Drugo): Gump je prikazan kao neduzan kO}I,Jed-
nostavno to to i ne promjenu pOVIJesIlIh raz-
mjera, Kada dode u Berlin da bi igrao nogomet te nehotice hime loptu preko
zida, on proces koji dovodi do zida; kada u
Washington te mu daju sobu u kompleksu Watergate, kako se
usred u sobama s druge strdne dvorita, odvijaju stvari, zove
straal'a te koji su kulminirali Nixonovim padom - nije li to
ultimatiVIla metafora za ;ituaciju na pobornici pojma "drutva
rizika", situaciju u smo prisiljeni izvoditi postupke su krajnji uanci
izvdn naeg dosega?
U smislu pojam "drutva ri.zika"
velikog Drugog? moment bio bi ilica .- kC1u
Beck i Giddens _ da danas ivimo u drutvu kOJe dolazi nakon Pnrode 1
Tradicije: u svome djelatnom bavljenju vie ne
oslanjati niti na Prirodu kao trajan teme9 n,asega
toji opasnost da nae naruiU I
primdne reprodukcije), niti na Tradiciju kao supstanclJalm obhk
odreduju na ivot. Raskidje, medutim, radikalniji. Premd.aje
tradicionalnih spona
modernizacije, koju opetovano opiSUje Marx (tema sve stoje cvrsto rdsplsuJe
lRE(1 DI" 'o ""ou< oo """'" o",,"," 1299
se u zrak"), poanta Marxove analize je u tome da to rastvat-a-
nje svih tradicionalnih formi, daleko od toga da bi dovelo do drutva u koje-
mu pojedinci kolektivno i slohodno upravljaju ivotom, vlastiti
oblik anonimne Sudhine u vidu trinih odnosa. S jedne strane, trite odista
temeljnu dimenziju rizika: ono je mehanizam koji, na
posve nepredvidiv moe unititi napore potenog radnika anevaljalog
spekulanta bogatim - nitko ne zna koji biti ishod speku-
lacije. iako nai postupci mogu imati i nenamjera-
vane p('sljedice, jo se odrava prema kojemu su oni koordinirani
zloghtsnom "nevidljivom rukom uiita", temeljnom premisom ideologije slo-
bodnog trita: svat..lw od nas ide za svojim partikularnim interesom, a
rezu l 1<'1 t toga sraza i interakcije mnotva individualnih postupaka i
sukobljenih tenji jest globalno blagostanje. U tom poimanju "lukavosti uma",
veliko Drugo opstaje kao drutvena supstancija u kojoj svi sudjelujemo svojim
kao tajanstveni sablasni koji na neki iznova
uspostavlja ravnoteu.
Temeljna je ideja, dakako, ta da se ova figura velikog
Dt-ugog, drutvene supstancije - to jest anonimno trite kao mo-
derni oblik Sudbine - moe i da se drutveni ivot moe dovesti pod
nadzor "kolektivnog uma" Na taj je Marx ostao unutar
granica "prve modernizacije", je teila uspostavi samotransparentnog
drutva reguliranog "kolektivnim umom"; ne to je taj projekt naao
svoju pervertiranu realizaciju u stvarno socijalizmu, koji je -
krajnjoj nesigurnosti sudbine pojedinca, barem u vremenima para-
- bio moda najradikalniji pokuaj da se ukine nesi-
gurnost modernizaciji. (Skromni) apelt-ealnog soci-
jalizma najbolje opri mjeru je izborni slogan partije Slobodana
na prvim "slobodnim" izborima u Srbiji: "S nama nema nesi-
gurnostil" - iako je ivot bio siromaan i sumoran, nije bilo potrebe za bt-igom
oko svima je bila skromna egzistencija, Partija je skr-
bila o svemu - to jest sve odluke donosili su Oni. Usprkos preziru spram
t-cima, ljudi su se ipak pohlS\jesno uzdali u "Njih", oslanjali se na "Njih",
\jerovali da postoji netko tko dri sve uzde i vodi brigu o svemu. Bilo je zapra-
vo nekog perverznog oslobodenja u toj prebacivanja tereta
odgovornosti na Drugog. U svome iz\jetaju o putovanju kroz postkomu-
Poljsku, zemlju svoje mladosti, Eva Hoffman pripovijeda kako je zlo-
glasno pusto sivilo okruenja, sa sumornim betonskim
zgradama na irokim ulicama bez plakata i neonskih s\jetala, izgledalo
deprimantnije, 1990. godine:
Poznajem to sivilo; sam ga voljela, kao dio raspoloenja i vremena s
kojim se ovdje odrastalo, i koje se s utjeno!ll sjetom u kosti. Zato se
KAKUIV1 SUBJEKT
onda doima toliko pustijim nego prije? Valjda ga promatram s ticali-
ma, bez zatitnih filtera sustava, koji je bio opravdanje, objanjenje za toliko
toga: i za sivilo. tovie, sumornost je dijelom bila Njihovo djelo, ne samo
stvar ekonomije nego i puritanizma ... sada je ta okolina samo ono
to jest, pusto liena

Ovdje imamo perverzno vid u stvarno soci-
jalizmu: stvarnost zapravo nije bila "naa" (nas ljudi), nego je pri-
padala Njima (partijskoj nomenklaturi); njezino sivilo je o Njihovoj
vlasti i, paradoksalno, zbog toga je bilo lake izdtiati ivot;
mogli su se vicevi o svakidanjim nevoljama, o nestaici
potreptina poput sapuna i toaletnog papira - premda smo upjeli materijalne
posljedice tih nevolja, vicevi su se zbijali na Njihov srno ih iz
izuzete, pozicije. Sada, kad su Oni sili s vlasti, naglo smo i silovi-
to primorani prihvatiti to sumorno sivilo: ono vie nije Njihovo, nego nae ...
Danas, s "postmodernim" drutvom rizika, dogada se to da nema "Nevidljive
ruke" mehanizam, ma koliko slijep bio, nekako uspostavlja ravnoteu;
nema Druge Scene na kojoj se propisno nema fiktivnog
Drugog Mjesta na kojemu iz pet-spektive Posljednjeg suda, naa djela biti
locirana i objanjena. Ne samo da ne znamo to naa djela u stvari
nema niti globalnog mehanizma koji upravlja naim interakcija-
ma- to je ono to uistinu "postmoderno" nepostojanje velikog Drugog.
Foucault je govorio o "strategijama bez subjekl<'1" kojima se slui u
reprodukcjji - ov<lje imamo gotovo suprotnost: subjekte zapletene u
nepredvidivim posljedicama svojih postupaka, ali ne i globalnu strategiju koja
bi vladala i upravljala njihovom Pojedinci koji su jo uvijek
zapleteni tl tradicionalnu paradigmu trae druge
koji bi se mogli legitimno u pozicjju Subjekta Koji Bi Trebao
Znati, i koji bi nekako na izbor: po\jerenslva, samu znanstvenu
zajednicu, autoritet vlasti, sve do velikog Drugog, tajnoga ne-
vidljivog Gospodara teorija urote.
to je, dakle, pogreno u vezi s teor\jom drutva t-izika? Zar ona ne usva-
ja u potpunosti nepostojanje velikog Dmgog te iz toga izvodi sve
posljedice? Problem je u tome to je, paradoksalno, ta teorija istodobno
suvie i sa svim njenim isticanjem kako nas "druga
modernizacija" sili da preobrazimo stare ljudskog
drutvene organizacije itd., teorija drutva rizika ipak potcjenjuje uUeGU
dnltvene logike Ila sam temeljni status subjektiviteta; s druge
297 Eva Hoffman, E,<il inlnlh,lary, London: Miner"a 1993.
DIO: OD SUBJEKOJE OO SUBJEKTIVNE DESTITUOJE 1301
strane, u rizika i proizvedene nesigurnosti kao univerzalnog
obiljeja suvremenog ivota, ta teorija konkretne drutve-
noekonomske korijene tih rizika. A postavka da psihoanaliza i mark-
sizam, koje drutva rizika u pravilu odbacuju kao zastmjele izraze
prvog vala modernizacije (borba racionalnog da iznese
Nes\jesno na vidjelo; ideja samotransparentnog drutva koje
nadzire um"), mogu pridonijeti razjanjavanju tih dviju

Unbehagen u drutvu rizika
Psihoanaliza nije niti teorija koja oplakuje raspad starih modusa tradicionalne
stabilnosti i mudmsti, u njima uzmk modernih neumza i pri-
nas da otkrijemo nae korijene u staroj arhajskoj mudrosti ili
dubokoj samospoznaji (jungovska verzija), niti samo jo jedna verzija reflek-
sivne moderne spoznaje koja nas kako da prodremo i ovladamo
najunutarnjijim tajnama svoga ivota - ono na to se psihoanaliza
fokusira, njezin pravi predmet, sastoji se plije u posljedicama
raspada tradicionalnih struktura koje su regulirale libidinaini ivot. Zato
opadanje autoriteta te fiksirane drutvene i spolne uloge stvaraju
nove tjeskobe, umjesto da otvore Vrli Novi pojedinaca angairanih u
kreativnoj "brizi o Sebi" koji uivaju u trajnom procesu mijenjanja i preobliko-
vanja svojih fluidnih viestrukih identiteta? Psihoanaliza se moe fokusirati na
Unbehagen u drutvu rizika: na nove tjeskobe koje generira drutvo rizika, i
koje se ne mogu napmsto odbaciti kao rezultat napetosti ili jaza izmedu sub-
jektova prianjanja uz stara osobne odgovornosti i identiteta (kao to
su fiksirane spolne uloge i obiteljska struktura) i nove situacije fluidnih,
pmmjenjivih identiteta i izbora.
Nadolazak "drutva rizika" ne (ljeluje napmsto na TI"adiciju ili neki drug<i
pouzdani referentni okvir, nego na samu Instituciju u
mnogo temeljnijem smislu funkcioniranja poretka: s
nadolaskom drutva rizika, performativna dimenzija pouzdanja i
predanosti potencijalno se podriva. Problem s drutva rizika
otuda je u tome to potcjenjuju radikalni karakter te promjene: sa svim nji-
hovim inzistiranjem na tome kako je, u dananjem drutvu rizika, reflek-
sivnost univerzalizirana, u njihovoj o "drugom Pms\jet.iteljstvu"
koje raskida s naivnim iz\jesnostima prvoga vala modernizacije, oni
nedirnutim subjektov temeljni modus subjektivitet<l: njihov subjekt
moderni subjekt, kadar slobodno i reflektirati, i odabirati
svoj skup normi itd. Pogreka je ovelje ista kao ona feministkinja koje ele
ukinuti edipovski kompleks itd., a ipak da temeljni oblik subjektivite-
ta to ga je generirao edipovski kompleks (subjekt slobodan da i
KAKUIV1 SUBJEKT
itd.) preivi netaknut. Ukratko, to ako nisu postmoderni pesimisti
ti koji dolaze do zbog toga to mjere novi svijet
prema starim mjerilima; to ako su, naprotiv, sami drutva rizika ti
koji se neproblematski oslanjaju na da, u u\jetima dezinteg,"acije
Pouzdanja, refleksivni subjekt Pms\jetiteljstva na neki
neobjanjivo, opstaje netaknut?
Dezintegracija velikog Drugog izravni je ishod univerzalizirane reflek-
sivnosti: pojmovi poput "pouzdanja" odreda na minimumu ne-
refleksiranog Institucije - pouzdanje, u
uvijek skok \jere: kada nekome vjerujem, mu naprosto
stoga to ga uzimam za ne iz racionalnih razloga koji mi govore da
mu vjerujem. Iskaz: "Vjerujem ti jer sam, racionalno promislivi,
vjerovati ti", isti paradoks kao tvrdnja: "Odvagavi razloge za i
protiv, sam posluati svoga oca." je za tu dezinte-
graciju temeljnog Pouzdanja nedavni uspon jedne skupine
preporoda koja sebe posve adekvatno naziva "Driaocima
njihov se zahtjev sastoji u pozivu mukarcima da
ponovno preuzmu svoj mandat odgovornosti, tereta
nja, nasuprot slabom i enskom spolu koji nije kadar nositi se
sa stresovi ma suvremenog ivota. Nasuprot torne, valja ustvrditi ne samo da
je o konzervativnom patrijarhalnom preupisivanju spolne razlike
(slabe ene nasuprot mukarcima bi trebala ponovno
postati njihov Zavjet) nego da je sam taj naglasak na
kojih se valja drati dio ekonomije - pouzdanje koje mora
biti reafirmirano na takav javno ritualizirani podriva vlasti-
tu vjerodostojnost.
teorije drutva rizika da uzme u obzir sve posljedice glo-
balne refleksivizacijejasno je razaznatljiva u njezinu pristupu obitelji. Ta teori-
ja opravdano kako je odnos izmedu roditelja i djece u tradicionalnqj
obitelji bio posljednji bedem zakonskog ropstva u naim zapadnim drutvima:
irokim slojevima drutva - maloljetnicima - bile su odricane puna odgo-
vornost i autonomija te su ostali u mpskom statusu s obzirom na svoje rodite-
lje (koji su nadzirali njihov ivot i bili odgovorni za njihove postupke). S
refleksivnom modernizacijom, sama djeca tretirqju se kao odgovorni subjekti
sa slobodom izbora (u brakorazvodnim parnicama doputeno im je utjecati
na odluku o tome s kojim roditeljem i\jeti; mogu pokrenuti sudski proces
protiv svojih roditelja ako da su im ljudska prava ugroena itd.) -
ukratko, roditeljstvo vie nije prirodno-supstancijalni pojam, nego postaje na
neki politizirano; pretvara se u jo jedno refleksivnog izbora.
Medutim, nije li opreka tqj ref1eksivizaciji obiteljskih odnosa, u kojoj obitelj
gubi neposredno-supstancijalnog entiteta nisu autonomni
subjekti, progresivna "lamilijmizacija" samoga javnog profesionalnog ivota?
DIO: OD SUBJEK(lJE DO SUBJEKTIVNE OESTITU(1JE 303
Institucije koje su u"ebale funkcionirati kao pmtutea obitelji pOCll1Ju
funkcionirati kao obiteljski surogati, koji nam na neki da
produirno svoju ovisnost o obitelji i nezrelost: kole - i - u sve
mjeri preuzimaju terapeutske funkcije; korporacije pruaju novi
obiteljski dom itd. situacija u kojoj mi je, nakon razdoblja kolo-
vanja i ovisnosti, da stupim u odrasli svijet zrelosti i odgovornos-
ti tako je dvostruko izokrenuta: sam kao dijete prepoznat kao zrelo,
odgovorno a istodobno se moje (ljetinjstvo produuje unedogled, to jest
nikada zapravo nisam primoran "odrasti", da sve institucije koje
dolaze nakon obitelji funkcioniraju kao ersatz obitelji, brinu
okolinu mojim tenjama ...
Da bi se obuhvatile sve posljedice te promjene valjalo bi se vratiti
Hegelovu trojstvu obitelji, gradanskog drutvd (slobodnog medudjelovanja
pojedinaca koji uivaju svoju refleksivnu slobodu) i drave: Hegelova kon-
su"ukcija temelji se na razlikovanju izmedu plivaU1e sfere obitelji i javne sfere
gradanskoga drutva, razlikovanju koje danas utoliko to sam
obiteljski ivot postaje politiziran, pretvara se u dio javne domene; s druge
sU<lne, javni profesionalni ivot postaje "hunilijaliziran", to jest subjekti II
njemu kao jedne iroke obitelji, a ne kao odgovorni "zreli"
pojedinci. Problem ovdje, dakle, nije u patrijarhalnom autoritetu i emancipa-
tOl"skoj borbi protiv njega, kao to feministkinja i dalje tvrdi; problem
je prije u novim oblicima ovisnosti koji proizlaze iz samog opadanja patri-
jarhalnoga autoriteta. Max Horkheimer je, u studiji o
autoritetu i obitelji iz l 930-ih, skrenuo pozornost na posljedice
postupne dezintegracije autOIiteta u modernome
drutvu: daleko od toga da bi bila naprosto elementarna i generator
autoritarnih moderna ua obitelj bila je istodobno struktura koja je
generirala "autonoman" subjekt kadar se s
drutvenim poretkom na osnovi svojih uvjerenja, tako da je
neposredan ishod dezintegracije autoriteta takoder uspon onoga
to sociolozi nazivaju "prema drugome or\jentiranom"
Danas, s pomakom prema j osobnosti, t<ti je proces
jo izraeniji te je stupio u novu fazu.
S obzirom na "postmodernu" konstelaciju (ili na ono to
drutva dzika nazivaju refleksivnom modernizacijom za
drugi modernitet i/ili drugo Prosvjetiteljstvo - moda njihovo prenaglaeno
isticanje kako se protive postmodernizmu valja kao pOl'icanje njihove
298 V.: Max Horkheimer, "Authority and !Il<' Family", u: eri/irat Theor)" New York:
Cominuum 1995.
304 SlAVOJ ZIZEK KAKUIVI SUBJEKT
nepriznate bliskosti istomu
299
), u kojoj je patrijarhalnost kobno uzdrmana,
tako da se subjekt doivljava oslobode n im svih tradicionalnih
lien svake internalizirane Zabrane, sklon ekspedmentiranju sa
svojim ivotom i radu na svome ivotnom prqjektu, itd, moramo stoga postavi-
ti pitanje zanijekanih "strastvenih vezanosti" koje podupiru novu
refleksivnu slobodu subjekta odrijeenog od Primde i/ili
Tradicije: to ako se dezintegracija javnog ("patrijarhalnog")
autoriteta (ili se uravnoteuje) jo snanijom pmeknutom "Sll<lstvenom
uz subjekciju, kao to - medu inim fenomenima - indicira, se,
sve broj sado-mazo lezbijskih parova u kojima odnos dviju ena
slijedi striktan i strogo propisan obrazac Gospodar/Rob: ona kqja izdaje
zapovijedi je "gore", ona koja se pokorava "dolje", a da bi ista dospjela "gore",
mora kroz proces naukovanja. Premda je pogreno tu
dvqjnost "gore/dolje" kao znak izravne "identifikacije s (mukim) agre-
sorom", nije manje pogreno doivljavati je kao parodijsku imitaciju patri-
jarhalnih odnosa dominacije; prije biti da imamo posla s istinskim paradok-
som slobodno odabranog oblika koegzistencije tipa Gospodar/Rob kqji
prua duboko libidinalno zadovoljenje.
je situacija tako obrnuta: vie nemamo javni Poredak hije-
rarhije, i strogu regulaciju, podrivane tajnim postupcima
prestupnitva (kao kada se smijemo svome pompoznom
Gospodaru pl"ivatno, iza njegovih leda); naprotiv, imamo javne drutvene
odnose medu slobodnim i jednakim pojedincima, gdje "strastvena vezanost"
uz neki krajnji oblik strogo regulirane dominacije i postaje
tajni izvor libidinainog zadovoljenja, opscena dopuna javnoj
299 To, dakako, nipoto ne podI<lZlnnijcva da jc razlika izmedu t('",ije postmodernizma i
teorije drugog moderniteta puko nominalna, tek drugo ime za isti fenDIllen; ovdje prije
imamo posla s inherellmim rascj('pom izmedu dvaju fundamentalno
posul1odernosti koja su danas na djel n; s jedne strane, ideje da postmodernost
dovodi do kr'Ua logiku moderniteta, sav njen potencijal (verzija Fred.ica
Jamesona - ne to se mnoga njegova odredenja posunodernosd poklapaju s onima
drugog moderniteta); s druge, id"je da postmodernost temeljnu mod-
(racionalnu refleksivnost) II prilog nekom novom obliku neposrednosti
(newageovski stav ili neka dmga "postkartczijanske paradignw"). LJ
tom je kontekstu zanimljivo kako novije rasprave o globali'lA"lciji ponovno Ilvode u f()kus
lemu modernizacUe II njenim vidovima (globalizirana rcfl(-ksivnost, nlstval ..
zadnjih tradkionalnih drutvenih veza ... ): postajemo sve S\jesniji da je "postllu)(Iemiz{lm"
bio samo pokuaj Tlo.fmja s u/nulnom ,,/OdnTI;U/cijom. Zar burni dogadaji II svim sferama
ivota. od ekonomske i kulturne "globalizacije" do rtf1eksivizacUc najintilnnijih
podrtl<:ja, ne pokazuju kako jo uvijek moramo nositi se sa stvarnim okom 1I1od-
erniz;KUe?
1RE0 DIO, " .,"' ,,'''''' .m.""" 1305
sferi slobode ijednakosti. Strogo kodificirani odnos Gospodar/Rob ispostav-
!ja se upravo kao oblik "inherel1lnog prijestupa" subjekata to ive u drutvu
II kojemu se svi oblici ivota kao stvar slobodnog izbora ivOUlOg
stila. A to je paradoksalno obrtanje prava tema psihoanalize: psihoanaliza se
ne bavi strogim autoritarnim ocem koji vam zabranjuje da uivate, nego
opscenim ocem vam nareduje da uivate te vas tako mnogo (ljelotvornije
imporentnim, OdlIOSlIO fiigidnim. Nesvjesno nije tajni otpor Zakonu;
nesvjesno je prohibicijski Zakon sail!.
Odgovor psihoanalize na {oiJOS drutva rizika vezan uz globalnu rd1ek-
sivizaciju naega ivota nije, dakle, da ipak postoji neka preci-refleksima
supstancija zvana 11eS\jesno koja se odupire rdleksivnoll1 posredovanju;
odgovor je II isticanju drugog modusa ref1eksivlIosti to ga zanemaruju tco-
retitari drutva rizika. refleksivnosti u sri frelIdovskog subjekta. Ta
refleksivnost kvari igru postmodernog suhjekta slobodnog da odlu<'uje i pre-
oblikuje svoj identitet. Kao to smo vi<ljeli, u psihoanalizi brojne
varijacije na tu refleksivnost: u histeriji, zadovoljavanja elje
refleksivno se preokre{:e II elju za nezadovoljenjem, u elju da sc elja och'.i
nezadovoljenoIll; u opsesivnoj neurozi imamo posla s preokretanjem "repre-
sivne" regulacije eUe u elju za regulacijom - taj rd1eksinli
obrat, putem kojega Sll sami represivni regulacijski postupci libidinalno
investirani te funkcioniraju kao izvor libidinainog zadovoUenja, prua klju!:
za funkcioniranje mehanizama regulacijski mehani/.llli ostaju
(ljelami samo ukoliko ih pot,uno odrava upravo element to ga nastoje
"potisnuti".
Moda je kr'Unji primjer univel7.alizirane reflcksi\110Sli naih ivota (a
time i povla("enja velikog Drugog, gubitka djelotvornosti)
ienomen koji je danas poznat psihoanalitibtra: nedjelotvornost
intnjJ1'ftacije. Tradicionalna psihoanaliza jo se oslanjala na
supstancijalno poimanje nes\jcsnog kao ne-reflektiranog "mra<'nog kOl1linen-
la", nedokll<'ive "decentrirane" supstancUe subjektova bka se ima marlji-
vo prozirati, reflektirati, posredovati s pomo{:u interpretacUe. Danas SII.
medutim, tvorbe nes\jesnog (od snova do histeritkih simptoma) definitivno
izgubile nedunost: "slobodne asocijacije" tipi<'noga obrazovanog analizanta
sastoje se od poku'Ua pruanja psihoanaliritkog objanjenja za nje-
gove smetnje, pa se sasvim opravdano govori kako nemamo samo jungovske.
kleinovske, iaeanovske ... interpretacUe simptoma, nego i simptome koji su
sami po sebi jungovski, kleinovski. lacanovski ... , to jest <'Ua zbilja
implicitnu refel'Cncu na neku psihoanalitii':ku teolUu. KE'sretni ishod te glo-
balne ref1eksivizacUe interpretacije (s\,E' postajE' il1lerpretacUa, nes\jesno intcr-
pntil;! sebe ... ) je, dakako, da interpretacija guhi perfor-
mativnu (Uelorvornost" i ostavlja simptom netaknutim u njegovoj
idiotskoj juuissance. Drugim rije("ima, ono to se zbiva II psihoanaliti<'kom tret-
306
1 \ '" I"" "',,'" l"""
'naIlu je (ve{: uo<'enom) paradoksu neonacisti<"kog skinheada koji,
(ada ga doista pritisnu da iznese razloge za nasilje, odjednom
govoriti poput soctjalnih radnika, sociologa i socUalnih psihologa,
smanjenu drutvenu pokrelIjivost, rastu{:ll nesigurnost, de/.integraciju
autoriteta, nedostatak !jubavi u ranom djetinjstvu - kada
se veliko Drugo qua supstancUa naega drutvenog dezintegrira. jedin-
stvo prakse i njene inherentne refleksije raspada se na sirovo nasilje i njegovu
ne(ljelotvornll interpretaciju.
interpretacije takoder je jedna od nunih protivnosti univerza-
lizirane refleksivllosti koju poz(h'<tvlj<\ju teoreti<'ari drutva rizika: kao da naa
ret1cksivna mo{: llspUeva samo ako (Tpi snagu i oslanja se na neku minimalnu
"pred-refleksivnu" potporu koja njenom dosegu, tako da se njena uni-
verzalizacija pla{:a njenom neU("inkovito{:u, to jest paracioks;t1nim ponovnim
iskrsavanjem surovog Stvarnog "iracionalnog" nasilja, neprodornog i
neosjetUivog na refleksivllu interpretaciju. A tragedija je u LOme da su,
sum"eni s tom mrtvom to("kom nedjelotvornosti interpretacijskih inter-
vencUa, i neki odolUev<uu bjelodano lanom
ljeenju naputanja domene prave psihoanalize i utjecanja biokemiji ili treni-
ranju tijela II iskuenju prihvatiti izravni put Stvarnog: oni nagla.av;Uu kako,
da je nesvjesno svoja vlastita iIltcrpretacija, psihoanaliti("ar moe
jedino djelovati - i tako, umjesto da pacijelll djeluje (recimo, aeks
manquis) a interpretira pacijentove dobivamo pacijenta koji
interpretir;l i ;malitit:al'a koji uvodi rez II t;ti tijek interpiTtacije nekim ("inom
(recimo sestje ) ,:"'0
30(1 U La fin d,' /'inlnprilalirm (dOSlUpIlO Ila Inlemetu) Jacques-Alain l\liller pokuao je rani-
jeiti "tu mrtvu allaJiti{ara Ila razinu jouis SOBe, besmis
k'nog neto poput rizol1lat.skog toka Joyn:n\(j Fillnrgallm'([ hdi]l'njlJ. To
n" Joyc('a utolik() to jt' Joyct' paradigmatski u'/L'k"i1l11O!! umjetnika:
njq!,()v;t djeLi, llapose Fin1U'K(J1HJlIO btfijl'lljl'. nis1I nap()SIO i:txanjska svojoj interpretaciji.
nego ull<tprUed s\'oje moguLc interpretat:ije II ol)Lir le S njitna stupaju II dijalog.
da interpretacija. odIloSIlo teorijsko objanjenj" lltlljt'Uli{kog (ljda tei "uok\'iri-
ti" objl'kl. mol' Sl' re(i da la joyceo\'ska dijaleklika pruaju je(la" primjer toga
kako je okvi! uvUek uklju(eJl II uok\'ireni sadT".l<U kao njegov dio: teorija o (ljelu s(t<iI-lana
jt:" II <qt'lo jt" PH'vt'l1tivni napad na 1(orUe o sebi. Tako, umjesto
da se S: inl('rpret.ilcU(' (lanac Znanja) onom S.: in(('rpJ'clir:,u1og (}znatiwUa, ras-
\:jctUujuii njegovo zn:'licnjc, tl Filllll'gflTlO7'll imamo divovsko, polimorfno SI
ne samo da :'l' odupin: tome da bude podredel1o intt:rpretacijskolll nego ga (svoje
interpretat:ije) na neki una.prijed guta II S\'Olue mahnitom plesu jOUi5-St>7Ht> Je li
to, medutim. uislinujedini izlaz? Ne ide li to rjeenje naprosto od loega ka goremu.
zallljenjt!jut'i delirij iuterpretacije uranjanjem u komar
diskurzivne St\"ari?
IRECI DIO, O. lO"""" OO ." ,,' 1307
Dakle, imenima Frankfurtske kole izraeno, izbor s kojim smo
povodom drugog moderniteta opet je izmedu Adorna/Horkheimera i
Habermasa. Habermasov raskid s Adornom i Horkheimerom jest tl
odbacivanju njihova temeljnog pojma dijalekti/le Pros\jetiteljstva: prema
Habermasu, fenomene poput totalitarnih reima ili takozvanog
otudenja modernog ivota u osnovi ne genelira inherentna dijalektika samog
projekta moderniteta i Pros\jetiteljstva, nego nedosljedna realizacija -
oni o da je modernitet ostao nedovrenim projektom.
Nasuprot tome, Adorno i Horkheimer ostali su \jerni staroj hegelovskoj i mark-
proceduri ekscesa do kojega dolazi
pri ozhiljavanju nekog glohalnog kao simptomaine na iskr-
saVd ist jna projekta: jedini da se dopre do istine nekog pojma ili
projekta jest fokusiranje na mjesto gdje je taj projekt poao krivim putem.
To je ekonomija, glupane'
Koliko je do drutvenoekonomskih odnosa dominacije koji idu uz "postmoder-
nu" konstelac\ju, javna slika o Billu Gatesu stanovit komentar;'lOl
ono to je vano nije (je li Gates doista takav?), nego sama
da je odredena figura funkcionirati kao ikona,
neki procjep - ako obiljeja ne odgovaraju "pravom" Gatesu, uto-
liko su indikativnija za podlee strukturu. Gates ne samo da
nije vie patrijarhalni Otac-Gospodar, on vie nije niti korporacijski Veliki Brat
koji upravlja strogim birokratskim carstvom, nedostupni naj-
gornji kat, od vojske i zamjenika. On je prije svojevrstan mali
brat sama njegova funkcionira kao naznaka njene suprotnosti, neke
dimenzije koja je toliko jeziva da se vie ne moe iznositi javno u
vidu nekog naslova. Ovdje svom silinom nailazimo na mrtvu
Dvojnika koji je istodobno nalik nama i glasnik neke jezive, uistinll
dimenzije - znakovit je u tom smislu na koji naslovne stra-
nice, crtei i fotomontae prikazuju Gatesa: kao momka, iskriv-
ljeni osmijeh ipak implicira posve dimenzUu
prikaza koji prijeti uzdrmati njegov imid momka.
302
U tom je
30 l Ovdje sc oslanjam na opsene rasprave s Renatom SaIed, kojoj takoder dugujem hrojne
zamisli izraene u ovom poglavlju; v. Reuata Salecl, (Pn) Vf7Tinn" nf LOtJl' aTI(/ H alp,
London: Verso 1998.
302 U 1960-ima i 1970-ima mogle su 8(' kupiti soft-porno razglednice s u bikiniju ili
pravoj haljini; kad bi medutim, malko pomaknuo razglednicu ili je pogledao iz malo
perspektive, haljina hi tarohno ii'ezllu!a te bi se moglo vidjeti nago <ljev<!jtino tije-
lo - ne postoji li neto u imidu Billa Gatesa, dobroi'udne Cl1<" kad ih 8(' pogleda
iz malko perspektiv." zlokobnu i dimenziju?
pogledu ta.koder obiljeje Gatesa-kao-ikone to da je on (u
javnost j) bivi haker koji je sve to - pojmu "haker" treba pr-idatj sve sub-
verlivne/marginalne/anti-establimentske konotacUe onih koji ele naruiti
glatko funkcioniranje velikih birokratskih korporacija. Na razi-
ni, pozadinskoje to daje Gates subverzivni marginalni huligan
je doao na te se odU eva kao ugledan direktor.
U Billu Gatesu se Mali Brat, runi tako poklapa i u sebi
sadri lik Zlog Genija koji tei potpunoj kontroli naih ivota. U starim m-
o Jamesu Bondu Zli Genij bio je jo uvijek figura,
odjevena ekstravagantno ili u sivu odoru-u
Gatesovu ta smijena arada vie nije potrebna; Zli Genij pokazuje se
kao suprotnost momku iz susjedstvd. Drugim u ikoni Bi11a
Gatesa svojevrsno obrtanje teme junaka obdarenog natprirodnim
ali u svome svakidanjem ivotu zbunjenog, nespretnog
momka (Supermana, koji je u svojoj egzistenciji nespretan novinar s
ovdjeje lo momak karakteriziran t.o"lkvim

Billa Gatesa utoliko nije istoga reda kao naglasak na !judske
osobine kod tradicionalnoga patrijarhalnog Gospodara, Cinjenica da tradi-
cionalni Gospodar nikad nije bio dorastao svome mandatu - da je uvijek bio
nesavren, obiljeen nekim neuspjehom ili - ne samo da nije kodi-
la njegovu autoritetu nego je sluila kao njegova potpora,
konstitutivni jaz izmedu formalne funkcije
autoritet.o"l i empirijskog pojedinca zauzima njegovo mjesto. Nasuprot
tome jazu, Billa Gatesa na pojam autOIiteta, onaj
opscenog Nad:ja koje djeluje u Stvarnom.
Postoji stara europska tema iz bajke o marljivim patuljcima pod
nadzorom zlog se tijekom dok ljudi spavaju, pomaljaju
iz svojih skrovita i obavljaju svoj posao (dovode u red, kuhaju ... ), pa
kada se ujutro pI'obude, !judi vide kako je njihov posao na
obavljen. Taje tema prisutna od Rheingokla Richarda Wagnera (Nibelunzi koji
rade u podzemnim na sa svojim okrutnim gospodarom, pa-
tuljkom Alberichom) do MetTOpolisa FI'itza Langa, u kojemu zasunjeni indu-
sU'Uski radnici ive i rade duboko ispod zem!jine povrine da bi proizvodili
bogatstvo za kapitaliste. Taj obrazac "podzemnih" robova kojima
vlada manipulativni zli Gospodar nas staroj dvojnosti modusa
Gospodara, javnoga Gospodara i tajnoga Zlog koji
zapravo konce i obavlja svoj posao tijekom nisu li dva Billa koji
303 Ta jt' ttj.nja hila razaznatljiva u filmu Bryana Singera Privedite osumnji!'""e
(1995), \I koj<mu se za ncvidljivo,svemo<'noga ispostavlja da nije
nilko drugi do nespremi, ustra<'ni lik Kevina Spaceya.
"'(I DIO, O m, "OO'" """"., 1309
danas upravljaju SAD-om, Clinton i Gates, krajnja oprimjerenja te dvojnosti?
Kada mu se podari autoritet, subjekt djeluje kao dopuna svome
naslovu - to jest kroz njega djeluje veliko Dl'UgO,
Institucija: sjetimo se naega prijanjeg primjera suca, koji moe biti kukavna
i pokvarena osoba, no u trenutku kada stavi odoru i druge znake svoje slube
njegove su samoga Zakona. S druge strane, "nevidljivi" Gospodar
je paradigmatski antisemitski lik "idova" koji, nevidljiv javnom
oku, konce drutvenog ivota) svojevrstan je jezivi dvojnik javnog
autoriteta: on mora djelovati u sjeni, fantomskom, sablasnom
" 304
svemoCl.
To je, dakle, koji valja izvesti iz ikone Billa Gatesa: raspadanje
autoriteta, Imena..()ca, dovodi do pojave nove figure
Gospodara kojije istodobno na drug, na blinji, na imaginarni dvo-
jnik, i - upravo iz tog razloga - je obdaren drugom dimenzijom
Zlog Genija. Lacanovski ukidanje Ego Ideala, obiljeja
identifikacije to jest svodenje Gospodara na imaginarni ideal- nuno izazi-
va svoju suprotnost, superego figuru Zlog Genija koji
kontrolira nae ivote. U toj se figuri imaginarno (privid) i zbiljsko (parano-
je) preklapaju, ukidanju prave djelotvornosti.
Smisao inzistiranja na bavljenju Billom Gatesom kao ikonom je u tome
da bi bila mistifikacija uzdignuti "stvarnoga" Gatesa u neku vrst Zlog Genija
koji upravlja za\jerom s ciljem globalnog nadzora nad svima nama. Ovdje je,
vie nego ikad, upamtiti pouku dijalektike fetiizacije:
"postvarenje" odnosa medu ljudima da ovi poprimaju oblik fantaz-
"odnosa medu stvarima") uvijek je naoko obrat-
nim procesom - lanom "personalizacijom" ("psihologizacijom ") onoga to
su zapravo drutveni procesi. U 1930-ima je prvi narataj
Fr,mkfurtske kole skrenuo panju na to kako se - upravo u trenutku kada su
globalni trini odnosi svoju punu dominaciju, uspjeh
ili neuspjeh ovisnim o trinim ciklusima potpuno
izvan njegova nadzora - pojam "poslovnog genija" nanovo
uspostavio u "spontanoj ideologiji", uspjeh ili neusp-
jeh biznismena nekom je ne sais quoi to ga on posjeduje.
3
0
5
Ne vrijedi li isto
jo i vie danas, kada je apstrakcija trinih odnosa koji upravljaju naim ivo-
tima dovedena do krajnosti? Trite knjiga preplavljeno je psiholokim
304 V.: Slavoj iek, "'I Hear You with My Eyes'; or, The Invisible Master", ll: Gaze and Voiu
(H Love ObjecIs, Durham, Ne: Duke University Press 1996.
30S Adorno je istaknuo kako j(: sama pojava psihologije kao "znanosti", sa psihom pojedinca
kao "objektom", strogo korelativna prevlasti impersonainih odnosa \I gospodarskom i
ivotu.
KAKUIVI SUBJOO
koji nas sa\jetuju kako da uspijemo, kako da nadmaimo part-
nera ili konkurenta - ukratko, na uspjeh ovisnim o naemu vlastitom
"SL.'lVU".
Tako smo, na neki u iskuenju obrnuti Marxovu formulu:
u suvremenom kapitalizmu objektivni trini "odnosi medu stvmima" tee poprimi-
ti oblik pseudo-personalizimnih "odnosa medu ljudima ". Ne, Bill
Gates nije genij, dobar ili zao, onje samo oportunist kojije znao kako iskoris-
titi trenutak i, kao takav, rezultat pobjesnjeloga sustava. Pitanje
nije: "Kako je to Gatesu polo za rukom?", nego: "Kako je to usu'ojen kapita-
sustav, to s njime ne valja, da pojedinac moe dosegnuti takvu nesraz-
mjemu Fenomen kao to je onaj Billa Gatesa tako, se, ukazuje na
vlastito ljeenje: jednom kad imamo posla s divovskom globalnom mreom
formalno u vlasnitvu jednog pojedinca ili korporacije, nije li da
vlasnitvo, na neki postaje irelevantno za njeno funkcioniranje (vie
nema dostojne konkurencije, profit je tako da postaje
naprosto tu glavu i socijalizirati mreu a da se njeno hmkcioni-
ranje pretjerano ne narui? Ne svodi li se takav na formalnu konver-
ziju koja sjedinjuje ono to de facto spada zajedno - kolektiv pojedinaca i
globalnu komunikacijsku mreu koju svi oni koriste - i koja stoga tvOli sup-
stanciju njihovih drutvenih ivota?
To nas dovodi do drugog aspekta naega odmaka spram
teorije drutva rizika: do I-uena pristupa zbilji kapitalizma. Ne
li, pri pomnijem ispitivanjU, njen pojam "rizika" usku i precizno odredenu
domenu u se stval'aju rizici: domenu nekontrolirane uporabe znanosti i
tehnologije u u\jetima kapitalizma? Paradigmatski "rizika", koji nije tek
jedan medu mnogima, nego rizik "kao takav", jest onaj novoga znanstveno-
izuma to ga privatna korporacija sl<'Wlja u uporabu bez pl'ave javne
demokratske rasprave i nadzora, i koji potom generira spektar nepred-
videnih katastrofalnih posljedica. Medutim, nije li ta vrst rizika
ukorijenjena u da logika trita i profitabilnosti navodi korporacije u
privatnom vlasnitvu da slijede svoj kurs te koriste znanstvene i ino-
vacije (ili naprosto proiruju njihovu proizvodnju) ne zapravo u
ohzil' efekte takvog eljelovanja na okoli, kao ni samo zdravlje

Ne slijedi li, dakJe - svoj o "drugom modernitetu" koja nas
primorava da ostavimo za sobom stare ideoloke dileme u vezi s ljevicom i
desnicom, kapitalizmom nasuprot socijalizmu itd. - iz toga da u
sadanjoj globalnoj situaciji, u kojoj privatne korporacije mimo javne
kontrole donose odluke koje mogu utjecati na sve nas, i na nae
izglede za opstanak, jedino ljeenje u nekoj vrsti izravne socijalizacije
proizvodnog procesa - u kretanju prema drutvu u kojemu globalne
odluke o temeljnoj orijentaciji u pogledu razvoja i uporabe proizvodnih
TREa DIO, O "ru" .. "''''''' ,,,,,uru' 1'1 1
kapacitera na raspolaganju drutva na neki donositi cjelokupni kolektiv
ljudi rakvim odlukama? drutva rizika prizivaju
potrebu za suprotstavljanjem vladavini "depolitiziranoga" globalnog trita
pokretom prema radikalnoj repolitizadji, koja oduzeti presudne odluke
dravnim planerima i te ih staviti u ruke pojedinaca i skupina
kqjih se one (putem oivljavanja aktivnoga iroke javne
debate itd.) - medutim, oni pred u pitanje samog teme-
lja anonimne logike trinih odnosa i globalnoga kapitalizma, koji se danas
sve vie kao "neutralno" Stvarno od svih strana i, kao
rakvo, sve vie depolitizirano. :\(11)
Dva novija engleska filma, oba o razgradnji starinsko-
ga mukog identiteta klase, izraavaju dvije suprotstavljene verzije te
Im-tvouzice depolitizacije. Borimo se do haja fokusira se na odnos izmedu
"stvarne" borbe (borbe rudara protiv prijetnje zatvaranjem rudnika
legitimizirane tehnolokim napretkom) i idealiziranog izraza
zajednice rudara, njihova limenog sastava. Isprva se ta elva aspekta
suprotsravljenima: rudarima u borbi za ekonomsko preivljavanje stav
'Jedino je glazba vana!" njihova starog dirigenra koji umire od raka
izgleda kao jalovo fetiiziran o ustrajavanje na praznoj formi
lienoj dI-utvene supstancije. Jednom kada rudari izgube svoju
borbu, stav "vanaje glazba", njihovo inzistiranje na sviranju i sud-
jelovanju u nacionalnom natjecanju, pretvara se u prkosnu gestu,
istinski potvrde \jernosti njihovoj borbi - kao to veli jedan od
njih, kada nema nade, ostaju samo ... Ukratko, se dogada kada
dospijemo do toga krianja, ili radije kratkog spoja razina, tako da ustr,yava-
nje na samoj praznoj formi (nastavit svirati u naem limenom orkestru
ma to se dogodilo ... ) posraje znak \jernosti sadraju (borbi protiv zatvaI-anja,
za nastavak rudarskog ivora) . Zajednica rudara pdpada u-adiciji
osudenoj na nestanak - pa ipak upravo ovdje u'eba zamku optuivanja
l'udara za zastupanje staroga reakcionarnog,
ivota klase: zajednice ovdje je itekako vrijedno borbe te se
nipoto ne smije prepustiti neprijatelju.
306 Medu pobornicima politike drutva rizika popularno je isticati, kao znak da smpamo II
no\'ll eru "onkraj ljt'vice i desnice", kakoje nhko drugi do George Soros. samo
financijske spekulacije. dospio do uvida da uloga trita predstavlja opas-
nost od kOlTIUnistil:kog totalitarizma. te je sloga V<IUa ograni<:iti odredenim drutve-
mjerama - medutim.j(' li laj uvid uistinu dostatan? Ne hismo li st ".dijc.
umjesto da lu trebali zapitati ne li se titne suprotno: naime
da nov-.. politika "onkraj ljevice i desnice" ?.apravo ne predsravlja p,ij('tnju vladavini
Kapitala?
3121 \","0. ""o, ''"oo
Skidajte se do kraja, na drugi primjer, jest - kao i Drutvo mrtvih pjesnika ili
Svjetw grada - jedan od onih filmova u kojima se narativna linija
prema u'enutku - u ovom "skidanju do
petorice nezaposlenih mukaraca u striptiz klubu. Njihova zavrna gesta
- "odlaenje do kraja", otkrivanje penisa u preup<illoj dvorani -
koji se - premda na suprotan onome u BOIimo se do kmja - II
svodi na isto: na gubitka. Heroizam zavrne geste u filmu Skidajte
se do kmja nije u ustrajavanju na formi (sviranju u sastavu) kada se
njena drutvena supstancija raspadne, nego naprotiv u onoga to
se, iz perspektive etike muke klase, nLlno doima kao krajnje
pOI1lzenje: spremnom la.noga mukog dostojanstva.
(Prisjetimo se slavnog dijaloga netom nakon kad jedan od
junaka kae kako, nakon to je vidio enu kako mokri napokon
da su izgubljeni, da je vrijeme - vrijeme mukaraca - gotovo.)
dimenzija njihova udesa lei u da karnevalski spektakl
ne izvode obdareni striptiz nego pris-
tojni i stidljivi mukarci koji definitivno nisu lijepi - njihov je hero-
izam u tome da prisraju izvesti raj iako su svjesni da njihova za to
nije prikladna. Taj jaz izmedi izvedbe i neprikladnosti pridaje
njegovu istinski uzvienu dimenziju od vulgarne zabave nji-
hov postaje svojevrsnom duhovnom \jebom u naputanju lanog ponosa.
(Premda n;ystarijeg njima, njihova biveg predradnika, neposredno
prije predstave obavijeste da je dobio nov posao, on se iz \jernosti
ipak pridruiti svojim kolegama: poanta predstave tako nije tek
zaradivanje toliko potrebnog novca, nego pitanje
Treba, medutim, imati na umu da su oba onaj u Borimo se do kmja i
onaj u Skidajte se do kraja. gubitnika - to jest dVa
katastrofalnog gubitka: inZistIranje na praznoj formi kao vjernost
izgubljenom sadr,yu ("Kada nema nade, ostaju samo herojsko
odbacivanje zadnjih ostataka lanog dostojanstva i izvravanje
za koji si groteskno neprikladan. A tuno je da je to, na neki naa
dananja situacija: danas, nakon sloma ideje da sam kapitalizam
stvara, u vidu proletarijata, silu koja ga razoriti, nitko medu ka-
pitalizma, nitko medu onima koji tako mjeI'ljivo opisuju smrtonosni vrtlog u
koji nas takozvani proces globalizacije, nema nikakvu definiranu pre-
dodbu o tome kako se moemo rijeiti kapitalizma. Ukratko, ja ne propovi-
jedam jednostavan povratak starim pojmovima klasne bOl'be i
revolucije: kako je uistinu potkopati globalni
susrav nije - moda to i nije uistinu barem ne upredvidivoj

Postoje, dakle, dva stava: dananja se ljevica bavi ili ritualnim b,yanjem
starih formula, bilo onih revolucionarnoga komunizma ili
TRECI DIO: OD SUBJEK(uE DD SUBJEKTIVHE DESTITU(lJE 31 3
socijalne demokracije socijalne drave, svu novoga postmo-
dernog drutva kao prazno pomodno koje zamagljuje grubu zbilju
dananjega kapitalizma; ili globalni kapitalizam kao 'Jedinu igru u
gradu" i dri se dvostruke taktike zaposlenicima da maksimal-
na socijalna drava biti odrana, a poslodavcima da se pravila
(globalne igre u cijelosti p.otovati te da se "iracionalni"
jevi zaposlenika cenzurirati. Cini se, dakle, da smo u dananjoj
politici zapravo svedeni na izbor izmedu "solidnoga" ortodoksnog
stava ponosnog ustrajanja na staroj ili
pjesmi, iz iako znamo daje njeno vrijeme prolo, i
stava "radikalnog centra" koji odlazi "do kraja" u ljeavanju
ostataka pravoga diskursa ... Paradoksalno, rtva smrti
Realno Socijalizma bio je tako veliki povijesni protivnik
tijekom dijela naega sama socijaldemokracija.
Velika novost dananjega doba "kr;tia ideologije" tako je
radikalna depolitizacija ekonomske sfere: na koji funkcionira ekonomi-
ja (potreba za socijalne skrbi itd.) se kao jednostavan
uvid u objektivno sta.nje stvari. Medutim, dokle god se ta temeljna depoliti-
zacija ekonomske sfere sva o aktivnom gradanstvu, o javnoj
raspravi koja vodi k odgovornim kolektivnim odlukama itd., ostat
na "kulturalna" pitanja religijskih, spolnih, i drugih raz-
lika u ivota, ne zapravo u razinu na kojoj se donose
odluke to pogadaju sve nas. Ukratko, jedini da se uistinu
stvori drutvo u kojemu riskanme odluke proizlaziti iz javne
debate sve kojih se one jest neka vrst radikalnog
slobode Kapitala, podvrgavanje proizvodnog procesa drutve-
nom nadzoru - radikalna )'epolitizacija ekonomije. To ako je problem
postpolitike ("administracije drutvenih poslova") u tome da ona sve
vie podriva pravoga to je podrivanje na djelu
izravno uslijed depolitizacije ekonomije, uslijed
Kapitala i trinih mehanizama kao neutralnog oruda/procedura valja
iskoritavati.
Sada moemo vidjeti zato dananja postpolitika ne moe dosegnuti
uistinu dimenziju univerzalnosti: zato to preutno sferu
ekonomije iz politizacije. Domena globalnih tdinih odnosa
jest Druga Scena takozvane repolitizacije grac1anskog drutva koju zastup;tiu
pristae "politike identitet,l" i drugih postmodernih oblika politizacije: sva ta
o novim oblicima politike koji posvuda na pojedi-
na pitanja (prava homoseksualaca, ekologiju, manjine ... ), sva ta
neprestana aktivnost fluidnih, promjenjivih identiteta, izgradnje viestrukih
ad hoc koalicija itd., ima u sebi neto te u osnovi nalikuje
opsesivnom neurmiku koji vrijeme govori i je sumanuto aktivan
KAKUIVI SUBJEKT
upravo kako bi osigurao da neto ono to je doista vano --'Ile bude Oll1eteno,
da ostane nepokrenmo.:
lH7
Dakle, da o nove slobode i odgo-
vornosti to ih je donio "drugi modernitet", mnogo je vanije da se
na ono to u toj globalnoj fluidnosti i refleksivnosti ostaje isto,
na ono to slui kao sam te fluidnosti: neumoljivu logiku Kapitala.
Sablasna prisutnost Kapitalajest figura velikog Drugog koja ne samo da osta-
je djelatna kada se sva tradicionalna ugelov!jenja velikog
raspadnu nego izravuo uzrokuje njegov raspad: daleko od toga da bl
s bezdanom svoje slobode - to jest natovaren teretom odgovornosu
koji ne moe olakati usluna ruka Tradicije ili Prirode - dananji je
moda vie nego ikad pritisnut neumo\jivom prisilom zapravo upravlja
njegovim ivotom.
. Ironija povijesti je u tome da su u bivim
dravama "reformirani" komunisti prvi tu lekciju.
Zato su se mnogi od njih '<TatiJi na vlast putem slobodnih izbora sredinom
1990-ih? Sam taj povratak nudi dokaz da su te drave u stvad ule u
kapitalizam. To to danas predstavljaju bivi komunisti? Zbog svojih
povlatenih veza s kapitalistima pripadnicima stare
nomenklature koji "privatiziraju" tvrtke kojima su upravljali) oni su
prije svega stranka velikog Kapitala; k tome, da bi izbl'isali tragove svoga
kratkog ali ipak iskustva s aktivnim
drutvom, oni u pravilu estoko zastupaju brzu deideologizaciju,
povratak s aktivnoga angamana drutva na pasivni,
konzumerizam - upravo one dvije koje karaktel'iziraju suvremeni
kapitalizam. Disidenti stoga zapar-tieno otkrivaju da su igrali ulogu
posrednika" na putu iz socijalizma u kapitalizam, u kojemu ista klasa kao
i plije vlada u novom ruhu. Stoga je pogreno tvrditi kako povratak bivih
307 Odgovor na pit.anje "zato pl'ivilq.;iramo ekonomsku razinu logike Kapitala II odnosu na
dnlW' sf(,re ivota procese, kulturnu produkciju:
napetosti ... )? Nije li [o privilegiranje esencijalistii'ko utoliko to
ra(likaJnll pluralnost drutvenog ivota. linjenicu da se njel1(' mnogostruke razine ne
lllogu shvatiti kao ovisne o ulozi jednoga od stogaje jasan: naravno
da danas imamo posla s mnotva oblika politizacije (ne samo standardne
horhe Z"l i drutvenu pravdu nego i novih oblika feministil:kih, homoseksu-
alnih, ,kolo.,kih, etnitkolll<lnjinskih itd. medutim, sam prOSIOr za
to hujanje IlHlotva odd.ava stupanj u kapitalizma, to jest post-
globalizacija i reflek..'Sivna kolonizacija "privatnos-
ti" i supstancijaln,. neposrednosti. Suwemeni feminizam, primj('riu', strogo je kon'lali,
van da je, II posljednjim sam obiteljski i spolni ivot postao "kolo-
niziran " u-i.inom logikom te se Sloga doivljava kao neto to pripada slobodnog
izhora.
TRE(I DIO, Oo '"""",, OO ''''''., ""'"" 1315
komunista na vlast pokazuje da su ljudi kapitalizmom i za
starom - u hegelovskoj "negaclji
negacije", tekje s povratkom bivih komunista na vlast socijalizam bio uistinu
negiran - to jest ono to (pogreno) kao
kapitalizmom" u stvarije entuzijaz-
k
. . I "k' I' :lOB S b'
mom oJemu nema n1Jesta u norma nome apna Izmu: ,toga Ismo tre-
bali nanovo afirmirati staru kritiku "postval'enja": isticanje
depolitizirane "objektivne" ekonomske logike nasuprot navodno "zastarjelim"
oblicima ideoloke strasti danas je ideoloki oblik da je
ideologlja uvijek samoreferencijalna, to jest uvijek se definira kroz distancu
prema Drugom koje se odbacuje i prokazuje kao Upravo iz tog
razloga - zbog toga to je depolitizimna ekonomija zanijelwna "temeljna .fantazma"
pos/moderne politike - uistinu bn nuno bi za sobom repoliti-
zaciju ekonomije: u situaciji, neka gesta vrijedi kao bn samo ukoliko
remeti ("prolazi kroz") njenu temeljnu fantazmu.
Utoliko ukoliko dananja umjerena ljevica, od Blaira do Clintona, pot-
puno tu depolitizaciju, obrtanju uloga: jedi-
na ozbiljna snaga koja nastavlja propitivati ulogu
trita jest krajnja desnica (Buchanan u SAD-u, Le Pen u
Francuskoj). Kada je Wall Street negativno reagirao na pad stope neza-
poslenosti,jedini kojije iznio primjedbu da ono to je dobro za Kapital
nije ono to je dobro za stanovnitva bio je Buchanan. Nasuprot
staroj mudrosti prema kojoj krajnja desnica otvoreno kae ono to umjerena
desnica potajno misli, ali se ne usudi javno (otvoreno zastupanje rasizma,
potrebe za snanim autoritetom i kulturnom hegemonijom "zapadnih vrijed-
nosti" it<!.), bliimo se stoga situaciji u kojoj krajnja desnica otvoreno kae
ono to umjerena ljelJica misli, ali se ne usudi ja'mo (potreba da
se zauzda sloboda Kapitala).
Ne treba zaboraviti niti to da dananje
gradanske vojske naliktuu karikiranoj verziji ekstremno militanU1ih lije-
vih disidentskih skupina iz 1960-ih: u oba imamo posla s radikalnom
anti-institucijskom logikom - to jest neprljatelj je represivni dravni
308 Otuda retroaktivno postajemo S\jesni kako je duboko fenomen takozvanog "disident,
st\",' bio ugraden II ideoloki okvir; mjere u kojojje "disidentstvo", u sa!llolll
svolll(' utopijsko!ll "!Iloralizl11u' drutvenu solidarnost, etitku odgovor-
nost itd.), prualo poreknlllU ('tii'knj('zgru socijalizma: moda <'ejednoga dana p'''jes-
da - u istom smislu kao to je I leg .. 1 t\,nlio da je pravi duhO\1li ishod
Peloponeskoga rata, njegova duhovna !'>'"vrha, bila Tukididova knjiga o njemu-
"disidentstvo" bilo pravi duhovni ishod zbiljski "ostojet-ega socijalizma .. ,
309 V. Slavoj iek, "Introdunion" II Mal1Ji1lg /(1('0/0[0', London: Verso 1995.
aparat (FBI, vojska, pravosudni sustav) koji ugroava sam opstanak skupine, a
skupina je organizirana kao strogo disciplinirano tijelo da bi se mogla odupri-
jeti tom pritisku. Prava protutea tome je poput Pierrea Bourdieua,
koji brani ideju luedinjene Europe kao snane "socijalne drave", koja bi
minimum socijalnih prava i skrbi nasuprot naletu globalizacije: teko
je suzdrati se od ironije kada se vidi kako radikalan podie barijere
protiv globalne Kapitala, koju je tako gorljivo Marx.
I opet, dakle, uloge danas kao da su obrnute: podupiru snanu
dravu kao posljednjeg jamca drutvenih i sloboda nasuprot
Kapitalu, dok dravu i njene aparate kao ultimativni

Dakako, u'eba u potpunosti priznati silno post-
moderne politizacije domena su se do sada smatrale (femi-
nizam, homoseksualna i lezbljska politika, ekologija, pitanja i drugih
takozvanih manjina): da su se ta pitanja ne samo percipirati
kao inherenmo nego i da su nove oblike subjek-
tivizacije skroz je preoblikovala na i kulturni krajolik. Poanta,
dakle, nije u tome da se taj silni napredak umanjuje u prilog povratku nekoj
novoj verziji takozvanoga ekonomskog esencijalizma, nego u tome da depoli-
tizacija ekonomije generira Novu desnicu s njenom ideologijom
Moralne koja je danas glavna prepreka realizaciji samih
ekolokih ... ) zahtjeva na koje se postmoderni
oblici subjektivizacije. Ukratko, zalaem se za "povratak primatu
ekonomije" ne na utrb pitanja to ih postmoderni oblici politizacije,
nego upl'avo zato da se stv01'e u\jeti za djelotvorniju realizaciju
ekolokih itd. zahtjeva.
Dodami pokazatelj pou'ebe za nekom vrstom politizaelje ekonomije jest
bjelodano "iracionalna" perspektiva koncentriranja
u rukamajednog pojedinca ili k01'poracije, poput Ruperta Muniocha ili
Billa Gatesa. Ako donese ujedinjavanje mnotva komunikaci-
jskih medija u jedinstven aparat koji bi zdruio svojstva interaktivnog kompju-
tora, televizora, video i audiofona, video i CD playera, i ako Microsoft doista
uspije postati vlasnik toga novog univerzalnog medija,
ne samo jezik koji se u njemu koristiti nego i u\jete njegove prim-
jene, onda se bliim o apsurdnoj situaciji u kojoj jedan jedini
izuzet iz javne kontrole, zapl-avo vladati temeljnim komunikaci-
jskim ustrojem naih ivota, te tako, na neki biti od bilo
vlade. To otvara perspektivu scenarija: da digitalni
jezik kojim se svi sluiti biti ipak stvoren od konstruiran od pro-
gramel'a, nije li zamisliti koja ga posjedlue kako u njega
instalira neki posebni programski sastojak koji mu da nas
nadzire, ili virus to ga kmporacija moe pokrenuti i tako obustaviti nau
lREa DIO, O. ,"".ru. OO ." .. '" .. ,,'""" l' I 7
komunikaciju? Kada kOIporacije afirmil-aju vlasnitvo nad naim
genima posredstvom njihova patentiranja, one dovode do
paradoksa dijelova naeg tijela, tako da nas
jedna korporacija po*duje a da toga nije niti s\jesna.
Perspektiva s kojom se sastoji se, dakle, u tome da i komu-
nikacijsku mreu kojom se sluimo i jezik od kojega smo sazdani
posjedovati i nadzirati kOIporacije (ili korporacija) izvan javnog nadzora.
I ponovno, ne li sama apsurdnost te perspektive - privatni nadzor
same javne osnove nae komunikacije i reprodukcije, sama mrea naega
drutvenog - neku vrst socijalizacije kao jedino Ijeenje? Drugim
nije li takozvane revolucije na kapitalizam
oprimjerenje stal-e teze da "na stupnju
svoga razvoja materijalne proizvodne snage drutva dolaze u sukob s
odnosima proizvodnje, odnosno - to je samo zakonski izraz iste
stvari - s odnosima unutar kojih su dotad bili na djelu"?31O Zar ta
dva fenomena koja smo spomenuli (nepredvidive globalne posljedice odluka
to ih donose priv-ame tvrtke; apsurdnost genoma
neke osobe ili medija to ih pojedinci koriste za komunikaciju), kojima bi u
najmanju ruku trebalo dodati antagonizam sadran u pojmu posjedovanja
(znanstvenog) znanja daje znanje po prirodi neutralno spram svoga
prenoenja, to jest ne troi se irenjem i uporabom), ne
zato dananji kapitalizam mora pribjegavati sve apsurdnijim strategijama da
bi odrao ekonomiju oskudice u sferi informacija, i tako unutal- okvira privatne svo-
jine i trinih odnosa sadravao demona to ga je oslobodio (recimo
iznalaenjem vazda novih slobodnog kopiranja digitali-
ziranih informacija)? Ukratko, ne signalizira li perspektiva infonnacijskoga
"globalnog sela" kraj u-inih odnoS<1 (koji se po definiciji temelje na logici
oskudice), barem u sferi digitaliziranih informac\ja?
Nakon propasti socijalizma, osnovni strah zapadnoga kapitalizma jest
da druga nacija ili skupina nadmaiti Zapad njegovim vlastitim ka-
sredstvima, produklivnost kapitalizma s nekim oblikom
drutvenih m01es nama na Zapadu: predmet straha i fascinacije 1970-ih
bio je Japan, se sada. nakon hatkog interludija fascinacije
Azijom, pozornost sve vie na Kinu kao na
supersilU, koja zdruuje kapitalizam s
strukturom. Takvi strahovi u dovode do tvorbi,
kao to je slika Kine koja nadmauje Zapad u produktivnosti u isti
310 Kar] Marx. "Pr<:'fac(' 10 il. Oiti'!ur o/Political Economy", u: !Mecled Writing', Oxford: Oxford
University Press 1977, SIr. 389.
KAJ<UIVI SUBJEKT
mah svoj aUlOritami usu'(1 - u smo t<U
spoj kao "azijatski kapitalisth'ke proizvodnje". Nasuprot tim
strahovima, treba naglasiti da Kina prije ili kasnije platiti cijenu za neobuz-
dani razvoj kapitalizma u novim oblicima drutvenog nemira i nestabilnosti:
formuli" spajanja kapitalizma s azijatskim ivotom-svijetom
"zatvorene" je da eksplodira. Danas, vie nego ikada,
valja reafirmirati staru Marxovu formulu da je granica kapitalizma sam
Kapital: opasnost zapadnom kapit.c'lizmu ne prijeti izvana, od kineske iIi neke
druge nemani koja nas pobjeduje u naoj igri nas zapadnoga libe-
ralnog individualizma, nego od inherenmog njegov-a vlastitog
procesa koloniziranja v-azda novih (ne samo zemljopisnih nego i kulturnih,
itd.) nagrizanja posljednjih rezistentnih sfera neref1ekti-
rana supstancijalnog bitka, koje se mora u nekoj vrsti implozije, kada
Kapital vie ne bude imao nikakva supstancijalnog sadr'"tia izvan sebe kojim
bi se hranio.311 Marxovu metaforu o Kapitalu kao o vampil-skom valja
shvatiti doslovno: potrebna mu je neka predref1eksivna "prirodna produk-
tivnost" (talenti u umjemosli, izumitelji u znanosti itd.)
da bi se hranio njenom krv\ju i tako se reproducirao - kada se krug zatvori,
kada refleksivnost postane potpuno univerLalna, cijeli je sustav ugroen.
Drugi znak koji u tom smjeru jest taj da su, u sferi koju su
Adorno i Horkheimer nazvali Kuiturindustrie, desupstancijalizacija i/ili \-ef1ek-
sivnost proizvodnog procesa dosegnuli razinu koja cijelom sustavu prijeti
globalnom implozijom. <:ak i u umjemosti, posljednja moda izloaba
na kojima je "sve doputeno" i moe pod predmet, sve do
ivotinjskih tijela, tu potrebu kulturnoga Kapitala
da kolonizira i u SV(1 krug i najekstremnije i patoloke slojeve ljud-
skog Paradoksalno - i ne bez iron\je - prvi glazbeni trend k<:ji
je na neki bio "filbriciran ", iskmitav-an i veoma ubrzo zabo-
ravljen, jer mu je nedostajala glazbena supstancija da bi preivio i dosegnuo
status "klasika" poput ranoga rocka Beatlesa i Rolling Stonesa, bio je nijedan
drugi do punIl, k<1i je luedno obiljeio provalu estokog prosvje-
da klase u glavnostrujaku pop kulturu - u svojeVI'snoj
verziji hegelovskog suda, II kojemu se suprotnosti izravno podu-
sirova energ\ja drutvenog pros"ljeda podudarila se s novom razinom
komercijalne prefilbrikacije, koja stvara objekt to ga prodaje iz sebe
same, bez potrebe da se neki "prirodni talent" pojavi i pOlOm bude iskoriten,
nalik baremu Miinchhausenu koji se spaava iz se za vlastitu
kosu ...
311 Medu dananjim marksistima, Fredric Jameson najdosljednije naglaava taj aspekt.
TREa DIO, O. "'"., OO"""'" .""U., 1319
Ne nalazimo li istu logiku u politici, gdje je sve manje stvar u tome da sc
slijedi neki koherentan globalni pmgram, nego se prije nahodi u tome da se,
putem anketa, pokua odgonetnuti "to ljudi ele", te da im se to ponudi?
i u teoriji, ne vrijedi li isto za kulturalne studije na anglosaksonskom
ili za samu teoriju drutva rizika?m se sve manje bave
supstancijalnim teorijskim radom, se na pisanje hatkih "inter ..
vencija" koje njihovu da slijede najnovije teorijske
trendove (u feminizmu, primjerice, pronicavi ubrzo su shvatili da
je radikalni drutveni konstrukcionizam - spol kao performativno odreden
itd. - iziao iz mode, da ljudima postaje zamoran, pa su nanovo otkri ..
vati pihoanalizu, nes\jesno; najnovijije trend u postokolonijalnim studijima
suprotstavljanje multikulturalizmu kao lanom Ijeenju ... ). Poanta, dakle, nije
naprosto u tome da su kulturalni studiji ili teorija drutva rizika nedostatni
zbog svoga sadraja: inherentna komodifikacija razaberivaje u samom obliku
drutvenog funkcioniranja onoga to bi trebali biti najnoviji oblici
odnosno europske akademske ljevice. Ta refleksivnost, koja je
dio "drugog moderniteta", jest ono to su reflek ..
sivnog drutva rizika skloni izostaviti iz razmatranja':
lI3
Povraci u Stvarno
Temeljna pouka Dijalektihe prosvjetiteljstva danas je stoga jo uvijek l-el e ..
vantna, a odnosi se na ono to teoreti<:ari drutva rizika i refleksivne moder ..
312
313
Barem kad su kulturalni s[lIdiji u pitanju, ja ovdje nt> govOl;m sa snishodljive pozicije
koji zauzima siguran poloaj izvanjskog nego kao netko tko u kul-
turalnim studijima SU(ljelttie - ja, "ubacujem sebe van .....
PremaJean-Claudeu Milneru (v. Le .",!a;'e de rideal, Pariz: Seuil 1997) ista rdkksivnost
odreduje status dananje nove vlad'iju<'e klase, "budoazije s kriterij
klase vie nije primarno vlasnitvo, nego Sve vie pripadanje krugu onih koji su priznali
kao (menaderi, dliavni adminislratori. pravnici. akademici, novinari,
lije('nici, unijetnici ... ) tc su iz tog razloga vie nego primatelji
Milnero''>1 jc' poslavb la da. nasuprot koje UPu<,uju u pogrdnom smjt'ru
(golema mrea diploma itd.), ta p1ipadnost krugu II osnovi nije
utemeljena ni na kakvim "zbiljskim" kvalifikacijama, nt'?;o jt' ishod drutvenopolititkt'
borbe u kojoj neki profesionalni slojevi sijci'u pristup '1mroaziji s
ovclje imamo posla sa zatvorenim krugom samorderencije, to jest pla('en si vie ako
stvara dojam da bi trebao biti vie (televizijski voditelj JI: mnogo vie nego
vrhunski znanstvenik tiji iznmi mogu izmijenili cijeli industrijski Ukratko, ono
IO je Marx prizi,""o kao I",radoksalnu iznimku (neobi('ni u kojemu s.,ma cijena
odredtije vrijednost umjesto da jt' samo izraava, poput opernog koji nije
tako dobro zalO to njegovo pjevanje ima tako visoku vrijednost, nego ga se doivljava
vrednijim jer je tako dohro danas je pravilo.
320 IIU'\
KAKUIV1 SUBJEKT
nizacije kao nadolazak "drugog Pros\jetiteljstya". Povodom drugog
Pros\jetiteljstva, sa subjektima tereta Prirode i/ili Tradicije,
mora se ponovno postaviti pitanje o njihovim nesvjesnim "strastvenim
vezanostima" - takozvane (bujanje fundamentalizama, neo ..
rasizama itd.) koje prate taj "drugi modernitet" ne mogu se nipoto odbaciti
kao puko regresivni fenomeni, kao podsjetnici na prolost koji naprosto
kada prihvate punu slobodu i odgovornost to im ih
drugi modernitet.
314
Pobornici "drugog Pros\jetiteljstva" Kanta - stoga se ponovno
javlja pitanje "Kant avec Sade". Sadeovo je bilo u pmirivanju uti ..
litarne logike instrume11lalizacije na same intimne odnose spolova: seks vie
nije fenomen sveden na privatnu sferu, izuzet iz utilitarne okrutnosti javnoga
profesionalnog ivota; i on se mora dijelom utilitarnih pravila jed ..
nakovrijedne ustrojavaju ono to je Hegel nazivao gradanskim
drutvom. S takozvanim drugim modernitetom, stav kojije dotad bio rezervi ..
ran za javni nasuprot privatnom ivotu (refleksivnost, pravo odabiranja vlasti ..
ta ivota umjesto onog to ga tradicija itd.)
je prodro u najimimniju privatnu sferu seksualnosti - ne to je
cijena za taj korak porast praksi koje postavljaju seksualnost kao
domenu ugovora i uzajamnog iskoritavanja. I upravo na toj moemo
vidjeti kako se nae kritike teorije drutva rizika - ta da je ona istodobno
suvie (jer izbjegavaju locirati stvaranja rizika u speci ..
trine ekonomije) i suvi.fe partiiluul1"na (jer ne uzima u
obzir na koji velikog Drugog na status subjektivite ..
ta) - upl'avo je logika refleksivne komodifikacije intimnih
sfera ta koja, u na koji djeluje na p()(i1iva standal'dnu fi ..
guru modernoga slobodnog autonomnog subjekta':
w
,
Treba stoga odbaciti naraciju o procesu koji vodi od patrijarhalnoga
edipovskog poretka do postmodernih (ili onih drugoga moderniteta) viestru ..
kih k011lingentnih identiteta: ta naracija ponitava nove oblike dominacije to
314
315
Zanimljivo je primijeliti kako drugog modernitel<I ovclje slijede Habermasa,
je l<lkod"r sklon odbaciti fenomene poput laizma ili ekonomskog otud enja ne kao
rezultat(' inherentnih tr<'lHiova pros\jetitcljstva, nego kao dokaze daje pros\jetitcljstvo
jo uvijek "nedovreni projekt" strategija poneto onoj
reima, koji SlI svu krivnju za sadanje svaljivati Ila "ostatke (buroaske ili feu-
dalne) prolosti" ...
Druklije kazano; t(,orija drugog modernitet-<i ponitava dvostruku i/ili
rascjep: sjedne strane, suut:esnitvo izmedu progresivne
rdJeksivizacije i silovitih povrataka supstancijalnoIll idenIitetu koji karakterizira dra"lO
tijelo, s druge, pak izmedu refleksi",e slobode i "ira-
cionalne" potrebe za koja karakte.izira "postmoderni" subjekt.
ih stvara samo "opadanje Edipa"; iz tog su razloga oni i dalje lociraju nepri-
jatelja u Edipu prisiljeni inzistirati na tome da posunoderna ostaje nedovreni
pn*kt, da edipovska patrUarhUa nastavlja voditi svoj podzemni ivot te nas
da ozbiljimo puni potencUal posunoderne
nosti. To, strogo uzevi, nastojanje da se raskine sedipovskom
pogreno locira opasnost: ona ne u ostacima prolosti, nego u
opscenoj potrebi za dominacUom i koju su upravo novi
"post-edipovski" oblici Drugim danas
pomaku nije manje radikalan od pomaka s predmodernoga
I?oretka, izravno legitimiranog seksualiziranom kozmologUom (Muko i
Zensko kao dva na("ela), na moderni patrijarhalni poredak je
uveo apstrakll1o-univerzalni pojam kao to je s takvim plijelomima uvi-
jek treba biti veoma paljiv te prosudivanje novih prema
stalima - takvo sljepilo vodi ili do vizUa raspada
(do vizUe drutva kao drutva narcisista kojima
nedostaje svaki pojam pouzdanja i obveze) ili do ne lanog
novoga postedipovskog subjekti\iteta koji ne razjanjava nove oblike dominaci-
je to proishode iz samoga posunodernog subjektiviteta.
Psihoanaliza nam da se fokusiramo na tu opscenu, poreknu-
tu "dopunu" refleksivnog subjekta oslobodenog Prirode i
TradicUe: kao to veli Lacan, subjekt psihoanalize nije drugi do subjekt mo-
derne znanosti. s takozvanom "kulturom albe",31<i u
temelju logika Tessentimenta: daleko od toga da bi vedro prihvatio
velikog Drugog, subjekt krivi Drugo zbog svoga neuspjeha i/ili
kao da je Drugo krivo zbog da ne j)()stoji, to jest kao da nell10l'
nUe isprika - veliko Drugo je odgovorno za samu da nUe bilo u sta-
nju nita: to je vie subjekta to vie on svaljl!je
na veliko Drugo te tako potvrduje svoju ovisnost o njemu. Temeljno
"kulture albe" je poziv, velikom Drugom, da intervenira i
sredi stvari (da nadoknadi tetu nanesenu spolnoj ili itd.) -
kako to opet je pitanje za razna "pmjerenstva".
je "kuImre albe" njena crta, tenja da se
prituba prevede u zakonsko obvezivanje Drugog drave) da me oslo-
bodi odgovornosti - za w? Za sam uitka kojega sam lien, a
mi nedostatak ulUeva zapostavljenosti. NUe li "kultura albe" stoga
dananja histerije, zahtjeva
Drugom, zahtjeva koji zapravo eli biti da subjekt zasniva svoju
egzistencUu na svojoj albi: 'Ja jesam utoliko ukoliko Drugo odgovor-
316 V. Robert Hughes, CU/lim orComplllint, Oxford: Oxford Universit)' Press 1993.
KAKUIVI SUBJEKT
nim i/ili krivim za svoju Umjesto da uzdrmavaju pozicUu Drugog,
zapostavljeni se ale mu se svoj zahtjev u termine
albe, oni potrmluju D111go u njegovoj poziciji samom gestom njegova
napadanja. Nepremostivi je jaz prisutan izmedu te logike albe i istinskoga
"radikalnog" ("revolucionarnog") koji, da se ali Drugome i
od njega da djeluje to jest prebacuje potrebu za <ljelovanjem na nj
- ukida zakonski okvir i sam izvrava

Prema tome, ta "kultura
albe" korelativna je sado-mazo praksi one tvore dva suprot-
stavljena ali komplementarna vida naruenog odnosa spram Zakona,
se jedna prema kao histelija prema perverziji. Sado-mazo praksa ispo-
ljava jrmtaz1llic11e samarije (poniavanja, silovanja, viktimizacUe ... ) IlOji trauma-
tizimju subjeht. T,U prijelaz s histerije na perverzUu prom-
jena u odnosu izmedu Zakona i jouissance: za je subjekt Zakon jo
uvUek koji brani pristup jouissance (tako da on moe jedino fantazi-
rati o opscenoj jouissance skrivenqj iza figure Zakona), dok za pervertita Zakon
iz same tigure utjelovljuje jouissance (lako da moe izravno pd-
h
.. I I) k I" ) 31H
vatiti u ogu toga opscenog rugog ao oru( a JouISsance.
Paradoksalni ishod mutacUe u nepostojanju velikog Dmgog - sve
kolapsa djelotvornosti - otuda je mnoenje raznih verzUa velillOg
Drugog hoje doista jmstoji, u Stvarnom, ne tek kao fikcija. Vjera u
veliko Drugo koje postoji u Stvarnom, dakako, je definicUa
stoga su karakteriziraju dananji ideoloki stav -
distanca i oslonac na fantazmu - stmgo suo-
visne: subjekt danas u bilo kakvu javnu
ideologiju, a u isti mah se neobuzdano preputa fantazmama o
Ul'Otama, prijetnjama prekomjernim oblicima uitka Drugog.
317 Pomak s tradicionalne ljevin.: prema u pravilu sc motom
"od preraspo(ljde do priznavanja": tradicionalna socijaldemokratska ljevica teila je pre-
raspodjeli dohara i drui;tv(:nc u imc dok
dananja "postmoderna" ljevica stavlja II prvi plan borbu za prizna-
nje identiteta skupina (vezanih uz sli1 ivow, seksualnu odjentaciju.
'jerskih ... ). to, medutim, ako obje istoj logici ressmti11lrnla,
prefiksom "re-"? to ako ohje zapos-
nastoje{i okriviti i od njih naknadu?
Prema tome, to ako je stanovita doza staromodne marksistilke kritike ov(Ue umjesna:
to ako hi St' na fokus trebao s pnraspo<Uelt' na sam nai:in proizvodnje
lIzroktue prerasp()(ljelll i priznavanje?
318 povreda koju osoba nanosi samoj sebi Sloga slui svrhama II his--
teriji i II perverziji: II histeriji je cilj poricanje kastracije (ranjavam sc da bih prikrio
daje rana kastracije Ill). dok se II perverziji ranjavam da bih zanijekao
nruspjeh/nniostalak kastracije (tj. to da bih nametnuo privid Zakona).
TRI(I DIO, O ,"'"' OO ,",""'OI .,m"., 1323
Nepmjer!jivost spram velikog Drugog (poretka fikcije), subjekto-
vo da ga "shvati ozbi!jno", na U\jerenju da postoji "Drugo
Drugoga", da tajni, nevid!jivi i zapl'avo konce" i
uprav!ja predstavom; iza vid!jive, javne nalazi se druga opscena, nevid!ji-
va sll'uktura Taj drugi, skliveni igra ulogu "Drugog Drugoga" u
lacanovskom smislu, ulogu metajamca dos!jednosti velikog Drugog (sim-
pOl'etka kc!ji regulira drutveni ivot).
Ov<lje trebamo potraiti korijene u koji je u novije vrijeme
upala narativizacija, lO jest teme "kraja velikih pl'ipovijesti": u naoj eri, kada
se u politici i ideologiji kao i u ideolog\ji i na filmu - globalne,
pripovijesti ("borba liberalne demokracije s totalitarizmom" itd.) vie ne
doimaju jedini da se posligne neka \1'st globalnoga "kogni-
tivnog mapiranja" jest pripovijest o "teorW za,jere". Bilo bi odvie
pojednostavljeno odbaciti pripovijesti o zavjeri kao
reakciju zloglasnih "srednjih slojeva" koji se
ugroenima procesom modernizacije: one prije funkcioniraju kao svojevrstan
to ga mogu prisvojiti opcije,
im da postignu minimum kognitivnog mapiranja ne samo
populizam i fundamentalizam nego i liberalni centar ("tajna"
Kennedy jeva umorstva:)!!) te orijentacije (sjetimo se stare opsesije
ljevice idejom da neki tajanstven vladin ekspedmentira
nervnim plinovima koji bi mu dao da upravlja ponaanjem
319 Ovdje je Oliv .... " Stonea. Stone je najistaknutiji tJIpl(Hwci01wlisl u
dananjem Hollyw'Oodu; termin rahim II paraleli s Baliban)vim
"meta-rasizmom" (su\'Temenim rasizma f(H'llltlliranog pod vidom stite
suprotnosti, straha od ispada: treba (Ilia ti da
bi se sprije<'ilo ra,istino nasilje ... "): Stone kao da uzdrmava v,.like ideoloko,
poJili("ke mitove, ali to iini na natin, tako da na razini sama njegova
subverzija reafinnira pauiotizarn kao ideoloki slav.
320 Istaknuti primjer lij ("vo-liberalnog filma o zavjcli je liamkuda (1978), sa prostodunim
"pomakom" u llobi"ajenoj f(mnuli plirodne katasU'ofe: zato morski psi i dmge libe ()(ljed-
nom pohnl napadati u ameli,'kom ljetovalitu? Ispos!;rvlja S<' daje cijeli
grad hio ilegalno eksperimentalno za tajaJls[V"nu vladinu agenciju koja je u vodovod
ublizgala neispitanu drogu to razinu agresi,nosti (,ilj ekspe,imenta bio je razvoj
sredslv"a za horbenosti nakon
"djece \ 960-ih) , a agresivnost riba bila je in!:vana vodom izlivenom u more.
DO.ljei X idu <'ak korak dalje u tom smjeru standardnu ideoloku operaciju
svih ntlih drutvenih i psihit':kih strahova (od stranaca, velikog biznisa,
drugih rasa, od prirodnih sila .. ,) za napada (morskog psa, mrave, ptice ... )
ili za nadnar",no ih sve IItjelovljuj(': u f)Q.\jeima X dravna sc za'jera-
Druga Vlast vlasti kao neka vrst ekvivalenta sklivellog
iza mnotva "nadnaravnih" prijetnji (vukodlaka, vanzemaljaca ... ), to jest niz nadnaravnih
uasa se za omdenu Drutvenu Stvar.
324 SUliOJ Z,ilK KAKlJIVI SUBJEKT
Druga verzija povratka Drugog u Stvarno razaznatljiva je u vidu newa-
geovske jungovske reseksualizacije univerzuma ("mukarci su s Marsa, l.ene su s
Venere"): prema istoj, postoji temeljni, duboko usidreni arhetipski identitet koji
prua neku vrst sigurnog u vrevi suvremene pomemje uloga i identite-
ta; iz te perspektive, podrijetlo dananje klize nije u
nadilaenju tradicije fiksiranih spolnih uloga, nego naruena ravnotea u mo-
dernom koji prekomjerno naglaava muko-racionalno-s\jesni aspekt,
ensko-milosrdni aspekt. Premda dijeli antikartezijansku i antipa-
trijarhalnu nastrojenost s feminizmom, la tendencija
program u ponovnu afirmaciju arhetipskih l.enskih kodjena u naemu nage-
cateljskom mukom univerzurru. Daljnja verzija slvan/og
Drugogjest figura (){:a kao spolnog svojih mladih arite takoz-
vanog sindroma lanog i ovdje se takoder otac kao
aUlOliteta - to jest ugelovljenje fikcije - u
Stvarno" (ono to izalivd tolike sporove jest tvrdnja onih koji zastupaju reme-
moriranje spolnih zloupotreba da spolno zlostavljanje od strane oca nije puka
fantazma, niti barem i fantazme, nego gola
neto to se, u obitelji, "doista dogodilo" u djetinjstvu
- tvrdoglavost usporediva s Fruedovim ne manje tvrdoglavim inzistiranjem na
umorstvu "prvomog oca" kao zbiljskom dogadaju u pretpovijesti
Ovdje je lako razabrati vezu izmedu sindroma lanog i geskobe: sin-
drom lanog je tvorba koja subjektu da izb-
jegne geskobu se u odnos s roditeljskim Drugim-
To treba imati na umu da se prema Lacanu, a za I'azliku od
fl'eudovske dOXi?, tieskoba ne javlja kada je elje izgubljen (kao kada
govorimo o "strahu od kasu'acije", izraava sU'epnju da muki sub-
jekt bili lien svoga mukog uda, ili o mahu od l<ldanja izraavd su'epnju
od Iw.dvajaItia ()(\ - naprotiv, se javlja kada (i signalizil<l da) je
objekt-uzrok elje preblizu, kada i ako mu dolazimo suvie blizu. Ovdje moemo
cijeniti Lacanovu za razliku od pl'ema kojemu
sU<lh ima odredeni objekt (kojega se bojimo), dok je tieskoba raspoloenje lieno
bilo kakvd pozitivnog/odredenog objekta koji bi joj sluio kao uzrok, za LIGma
je strah (,ti koji je, nasuprot var!jivim Zapl<lVO bez odredenog objekta-
uzroka (kad, recimo, imam fobiju od pasa, ne bojim se psa kao takvog, nego
"apstrakme" praznine iza njega), tieskoba ima odredeni
- potaknula ju je upravo prekonuerna blizina toga ...
321
Stoga yeskoba klilli,'ki nije simptom, nego reakcy koja se javlja kada se subjektov simp-
tom tvorba kojaje njemu ili ol11ogu<:avala da oddi distan(:u spram trau-
matiblOg ohjekta-Stva,i - rastvOli, prestane funkcionirat j: u tom trenutku. kada j<' sub-
jekt lien tamponskc uloge svoga simptoma te je tako izravno izloen Stvari, iskrsa,",
ucskoba da bi signalizirala tu prekomjernu blizinu Stvari.
Da bismo ovo razjasnili, moramo ponovno imati na umu da je iz
lacanovske perspektive elja u osnovi elja Drugog: pitanje-zagonetka elje u
ne glasi: "to zapravo elim?", nego: "to zapravo Drugo eli od
mene? to sam, kao objekt,ja sam za Drugog?" -ja sam (subjekt), kao objekt-
uzrok elje Drugog, jesam objekt prekomjerna blizina tjeskobu:
to jest tjeskoba se javlja kada sam sveden na poziciju objekta to ga Drugo
razmjenjuje/koristi. U is lOm smislu, u sindroma lanog
odnos s roditeljskim mi da izbjegnem
tjeskobu to je izaziva da jesam izravni (incestuozni) objekt
roditeljske elje; da elim sebe kao takvog.
Posljednji primjer: u neobjavljenom '1deologija i njezini paradok-
si", Glyn Daly pozornost na temu "razbijanja ifre" u popu-
larnoj ideologiji, od newageovskih pseudoznanstvenih pokuaja uporabe
kompjutorske tehnologije da bi se razbila neka vrst temeljne ihe prua
pristup sudbini (biblijski kod, ifra sadrana u egi-
patskim piramidama ... ) do paradigmatskog prizora iz cyberspace trilera u
kojojjunak (odnosno junakinja, poput Sandre Bullock u MTei), nadvi-
jen nad kompjutorom, sumanuto Jadi protiv vremena da bi nadiao prepreku
onog "Pristup zabranjen" i ishodio pristup ultratajnim podacima (recimo o
djelovanju tajne vladine agencije u za\jeru protiv slobode i
demokracije, ili u neki jednako teak Ne predstavlja li ta tema
pokuaj da se reafirmira postojanje velikog Drugog, to jest da se pos-
tulila neka ifra ili Nalog koji o prisustvu nekog koji
zapravo konce naega drutvenog ivota?
Prazni zakon
Jo je jedna, mnogo sablasnija afirmacUa velikog Drugog razaznatljiva,
medutim, u navodno ideji subjekata prisiljenih da
pravila svoje koegzistencije bez ikakva jamca u nekoj meta-
normi; Kantova filozofya moe posluiti kao njen paradigmatski
U i okrutnosti Deleuze iznosi nenadmanu formulaciju
Kamove radikalno nove koncepcije moralnoga zakona:
... zakon se vie ne smatra ovisnim o Dobru, nego se naprotiv samo Dobro
ovisnim o zakonu. To zna("i da zakon vie nema temelj u nekom viem iz
kojega hi izvodio svoj autoritet, nego da je samolItemeljen i valjan na
osnovi svoga vlastitog ohlika ... K.mt je, ZAKON kao temelj
odnosno dodao hitnu dimenziju modernome miljenju: predmet
zakona po definiciji je nespoznatljiv i neuhvatljiv ... je ZAKON, definiran
formom, bez supstancije ili predmeta ili ikakva odredenja,
takav da nitko ne zna niti moe znati to on jest. On djeltue a da se ne daje na
326 SLAVOJ ilU: K.IKUIVI SUBJEKT
znanje. Odredtue prijestupa u kojemu se jest kriv, i gdje se preko-
grani<:e a da se ne zna koje su to granice, kao u Edipovom slu<"aju.
nam ni krivnja i kazna ne govore to je zakon, nego ga ostavljaju u stanju neod-
redenosti kojemu je ravna jedino krajnja kazne.
322
Kantovski zakon tako nije puka prazna forma primijenjena na proizvoljan
empirijski sadraj da bi se utvrdilo udovoljava li taj sadraj
adekvatnosti - prazna forma zakona prije funkcionira kao praznog
sadraja koji (nikad Ta forma nije neuualno-univerzalni kalup
pluralnosti empirijskih ona o trajnoj neiz\jesnosti
u vezi sa sadrajem naih - nikada ne znamo je li odredeni sadraj
ras\jetljuje naih pravi, to jest jesmo li uistinu djelovali u
skladu sa Zakonom i nismo li bili vodeni nekim skrivenim patolokim motivi-
ma. Kant tako najavljuje poimanje zakona koje kulminira kod Kafke i u
iskustvu modernoga "totalitarizma": da, u Zakona,
njegov Dass-Sein Zakona) prethodi njegovu Was-Seinu (onome to
taj Zakon jest), subjekt se nalazi u situaciji u kojoj, iako zna da Zakon postoji,
nikad ne zna (i a priori ne moe znati) to taj zakon jest - jaz zauvijek razdvaja
Zakon sam od njegovih pozitivnih utjelovljenja. Subjekt je tako a priori, u
samoj svojoj egzistenciji, kriv: kdv a da ne zna zbog (i kriv upravo s tog
razloga), i kri zakon ne njegove propise ...
323
Ovdje, prvi put u
povijesti filozofije, imamo afirmaciju Zakona kao nesvjesnog. iskustvo Forme
bez sadraja uvijek je pokazatelj potisnutog sadraja - to se intenzivnije sub-
jekt dri prazne forme, to potisnuti sadraj postaje
322 Gilles Deleuze, CoUiness !Ind Crueliy, New York: ZOlle 1991, str. 82-83.
323 Prema standardnoj pripovijesti moderniteta, ono to razlikuje nIodernitet i od naju-
niverzalnijih verzija pr(dmo(iernog Zakona (kr<:anstva,judaizma itd.) jest to da se od
reflektirani odnos spram normi. Norme ne postoje da bi bile
naprosto mora odmjeravati ne samo svoje (:ine naspram njih nego i
primjerenost samih tih normi, to jest kako se uklapaju u vie lIl<'ta-pravilo koje legitimira
11jihovu uporabu: jesu li same nOrlne uistinu univerzalne? Ophode- li se prenla svitu
Uudima jednako i OmogU(lUU li slobodno izraavanje njihovih
najulluulrnjijih t<'nji? itd. Ta nam standardna pripovijest donosi subjekt sposoban za slo-
bodan refleksivan odnos spram hilo norme koje se pridravati - svaka norma
mora biti podvrgnuta sudu njegova autonomnog uma. Habermas, nwdutim, utke
prdazi preko nali(ja te refleksivne distance prema etitkim normama izraene ugonucrn
navodu iz Uf>lr'uzea: da, gic<k hijo norme slijedim, nikada ne mogu
hiti siguran da je to doista pra"l norma koju trebam slijediti, subjekt se II tekoj
situaciji da zna kako postoje norme koje '"Ilja slijediti, bez ikakva vanjskog jamca II pogle-
du toga Iwjl' su to norme ... Nema moderne refleksivne slobode od neposrednog
univerzalnim normama hez tc situacije apriorne krivnje.
DIO, O .,"'", oo ., ... , """"'"1327
Jaz koji razdvaja tu kantovsku verziju subjekta koji nanovo izumljuje pra-
vila svoga ponaanja od postmoderne foucaultovske verzije lako je
razaznatljiv: iako obje da sud u osnovi
suda (u kojemu se, umjesto da se naprosto primjenjuje pra-
vilo na pojedinu situaciju, mora (nanovo) izumljivati pravilo II svakoj
jedinstvenoj situaciji), za Foucaulta to naprosto da je subjekt
u situaciju u kojoj mora oblikovati svoj projekt bez potpore u bilo
kakvu transcendent(al)nom Zakonu, dok za Kanta sama ta odsutnost Zakona
- u smislu odredenog skupa pozitivnih normi - uto-
liko zamjemijim nesnosni pritisak moralnog Zakona kao praznog
naloga da se izvri Dunost. Iz lacanovske perspektive, dakle, ovdje
razlikovanje izmedu pl'avila koja valja izumili i Zakona/Zabrane u nji-
hovu temelju: samo kada se Zakon kao skup pozitivnih simbolit'kih
normi ne Zakon u najradikainijem smislu, Zakon u vidu
Stvarnog bezmjetne zapovijedi. Paradoks koji ovdje treba istaknUli
upravo u naravi Zabrane to je za sobom moralni zakon: u samom
svome temelju ta Zabrana nije zabrana da se izvri neki pozitivni koji bi
prekrio Zakon, nego samoreferencijaIna zabrana da se Zakon
zamijeni s bilo kakvim pozitivnim propisom i/ili zabranom, to
jest da se bilo kojem pozitivnom skupu normi prida status zakona - Zabrana
u da mjesto samoga 7.allona mom ostati prazno.
freudovskim terminima: kod Foucaulta dobivamo niz
pravila koja '1)rigu o Sopstvu" u "uporabi uitaka" (ukratko,
razumnu primjenu uitka"), kod Kanta (ponovno) izumljivanje
pravila slijedi zapovijed koja dol<LZi "s onu stranu ugode". Dakako, fou-
caultovski/ deleuzeovski odgovor na to je da je Kant u osnovi rtva iluzije per-
spektive ga navodi da radikalnu imanentnost normi da
subjekt mora iznalaziti norme autonomno svoje ponaanje, na
svoju tetu i na svoju odgovornost, bez velikog Drugog koji bi za to preuzeo
krivnju) shvati kao njenu suprotnost: kao radikalnu transcendenciju,
u<1nscendentnog Drugog koje nas
terOlizil<1 svojom bezmjetnom zapovijedi, istodobno nam pristup k
- pod plisilom smo da ispunjavamo Dunost, no zauvijek
dajasno spoznamo to ta Dunostjest. .. Freudovskije odgovor da takvo Ijeenje
(prevocIenje Zova Dunosti velikog Drugog u imanenciju)
na pmicanju nesvjesnog. se previda ("injenica da Foucaultovo odbacivanje
pdkaza seksualnosti takoder potpuno odbacivanje
freudovskog nes>jesnog. (:itamo li Kanta pod vidom psihoanalize, jaz izmedIl
samoizumljenih pravila i Zakona koji im je u temelju nije drugi do j,LZ izmedu
preds\jesnih) pravila koja slijedimo i Zakona kao nes'ljesnog: temeljna
je pouka psihoanalize ta da nes'ljesno, u svome najl<1dikalnijem vidu, nije obi-
lje nedoputenih "potisnutih" elja, nego sam temeljni Za/um.
328
1'"""'
KAl<UIVI SUBJEKT
Dakle, i u subjekta 'brizi o Sopst\'u",
njegovu "uporabu uitaka" odrava nes\jesna bezmjetna zapovijed Nadja da
uiva - nije li dokaz tome krivnje koji ga kada ne
us/lije u svojoj jurnjavi za uitkom? Ne li u tom smjeru da-
prema anketa - ljudi nalaze sve manje u
aktivnosti? Ta sablasna ravuodunost spram intenzivna seksualnog uitka u
otroj je suprotnosti spram slubene ideologije naega postmodernog drutva
naklonjenog zadovoljenju i p<lU'azi za uitkom: dananji subjekt
ivot uitku i toliko je angairan u pripremnim (ljelalI1ostima
(dogingu, masai, nanoenju krema i losiona ... ) da
slubenog Cilja njegovih napora blijedi. Za kratke etnje Ulicom Christopher
ili u Chelseau, naide na stotine homoseksualaca koji ulau iznimnu
energUu u bildanje tijela, opsjednuti stranom perspektivom starenja,
uitku, no bjelodano u t1<1jnoj i u sjeni svoga
neuspjeha.
Danas, u naim postedipovskim "permisivnim" drutvima potkopanaje
seksualna jouissance kao temeljna "strastvena vezanost", kao eljeno/zabra-
njeno arite oko kojega se vni na ivot. (Iz te se perspektive i figura
roditeljskoga "seksualnog doima poput slike nekoga
tko je jo uvijek posve kadar uivati u "tome".) Superego je jo jednom
uspjeno obavio svoj zadatak: izravna zapovijed "Uivaj!" mnogo je
djelotvorniji da se omete subjektov pristup uitku nego
Zabrana koja odrava prostor svoga krenja. Pouka glasi da je
"bdga o Sopstvu", a ne "represivna" mrea drutvenih zabrana,
neprijatelj intenzivnih seksualnih iskustava. Utopija novoga post-psihoanali-
subjektiviteta predanog potrazi za novim uicima
onkr,u seksualnosti preokrenula se u svoju supmtnost: umjesto toga dobiva-
mo nezainteresiranu dosadu - i se da je iznlVno uplitanje boli (sado-
seksualne prakse) jedini preostali put k intenzivnom iskustvu
uitka.
Na pos!jednjoj stranici svoga Seminara XlLlCan tvrdi kako "svako
gdje se moe uspostaviti iv, trijezan odnos jednog spola prema drugome,
nunom intervenciju - to je psihoanalize - medija
metafore":32"' daleko od toga da bi njegovo Zakon
njegove u'ljete. Stoga ne to uzmak velikog Drugog,
Zakona, za sobom povla6 krivo "normalne" seksualnosti i
porast seksualne ravnodunosti. Kao to je istaknuo Dadan
324 Jacques Lacan, ('l'Iili 'nnf'ijTUI Imjma l"i/lOanaiiU', nav. <lj., str. 276"
325 V.: 1>arian Leader, Pmmisrs LOllrn Mak" I-W,tn II Gels Lale. London: Faber & Faber 1997.
lREO 010, D ,",. OO .,,'"'' ",,"oo, 1329
da se u Dosjeima X toliko toga doga da "tamo vani" (gdje obitava istina: vanzemalj-
ci koji nam prijete itd.) strogo je korelativna se ni/a ne doogada
"tamo dolje", izmedu dvoje junaka (Gillian Anderson i
da izmedu njih nema seksa. Ukinuti Zakon (koJI bl seks dvoJe
junaka se u Stvarno" u vidu mnotva "neumrlih"
sablasnih prikaza koje se u na ivot. . ..
Raspad autoriteta ima dva aspekta. S J.edne strane,
prohibicijske norme sve se vie nadomjetaju lmagznarmm.
(drutvenog uspjeha, Uelesne spremnosti...); s druge, nedostatak
7.abrane nadomjeta se ponovnom pojavom surovih figura Nadja. Imamo
dakle subjekt kojije krajnje - koji sve doivljava kao
prijemju nesigurnoj imaginarnoj ravnotei
logike rtve; svaki dodir s drugim ljudskim kao
na pl-ijeulja: ako druga osoba pui, ako mi dobaci pogled: vec I:le.
povredtue); daleko od toga da bi mu da u
nenaruenoj ravnotei, medutim, to samoogradIvanje prepusla
subjekt (ne toliko) njenoj milosti zapovijedi Nadja., .
Takozvani "postmoderni" subjektivitet lako ohuhvaca neku vrst lzmvne
"superegoizacije" imaginarnog Ideala, uzrokovane
Zabrane; ovdje su paradigmatski "poslmoderl1l" haken-pro-
grameri, ti ekstravagantni ekscentrici lO ih velike tvrtke da se
bave svojim programerskim hobijima u 0111
nalogom da budu ono to jesu, da slijede svoje najunutarnjije osebUJnosti,
doputeno im je ignorirali drutvene norme odijevanja i (pok(:
ravaju se samo nekim elementarnim pravilima medusob?og
ranja svojih idiosinkrazija); utoliko kao da ozbiljuju
utopiju nadilaenja suprotnosti oludenog rada, u kOjemu
novac, i privatnog hobija kojim se iz u7.itka bavite vikendom.
im je na neki hobi, i zato vikendom provode duge sate mJ:5-
tu pred kompjutorskim ekranima: kada nekoga za .. nJegovlm
hobijem, rezultat je da je taj izloen pritisku Nadja snaznIJem
to je onaj dobre stare "protestantske radne etik: ,; U tome
nepodnoljivi paradoks loga posl111odenlog : VISe. l1IJe
na (ljelu izmedu mojih najunutarnjijih osebujnih slvaralacklh ponva l
Institucije koja ih ne cijeni ili ih eli uguiti da hi m: nad-
jastveni nalog postmoderne korporacije kao to je upravo na
sr moje idiosinkratske kreativnosti - postajem im beskOristan u
kada gubiti tog ka perverznosti", u trenut.ku
svoju "pn>tukulturalnu" subverzivnu otricu i ponasau ka.o 'nor-
malni" zreli subjekt. Tako ovdje imamo posla s neoblCllllll savezom Izmedu
subverzivne jezgre moje osobnosti, moga
sti", i izvanjske korporacije.
330 SlJ!lOJ KAXlJIV1 SUBJEKT
od falusa do
velikog Drugog ima, dakle, dvije povezane, pre-
mda suprotstavljene posljedice: s jedne strane, ta propast funkcije
subjekt da u sve mjeri prianja uz imaginarne simulakrume,
osjetilne spektakle koji nas danas bombardiraju sa svih SU'ana; s druge sU'ane,
potrebu za nasiljem u Stvarnom samoga tijela (probadanje mesa,
umetanje dodataka u tijelo). U kakvom je odnosu tjelesno nasi!je
pl-ema strukturi kastracije kao mjetu ovlatenja? U naim
larnim pripovijestima i mitovima, od Robocopa do Stephena Hawkinga,
osoba postaje nadnaravno junak tek nakon to bude rtvom neke
ili bolesti koja mu doslovce skri tijelo: Robocop postane
savreni poliGuac-stroj kada mu umjelIlO iznova sloe i nadograde tijelo
nakon gotovo smrtonosne Hawkingov uvid u "Bo7Ji um" je
povezan s njegovom ... Standal-dne analize Robocopa tee suprot-
staviti "napredne" elemente - kiborg koji ukida razlikovanje izmedu i
stroja - i "nazadne" elemente - bjelodano agresivno-penetracijsku
narav njegove metalne opreme, koja slui kao proteza njegovu oboga ljenom
tijelu; te analize, medutim, promauju smisao: je u strogom
lacanovskom smislu sam ustroj proteze koja nadomjeta
ranu na naem tijelu, daje sam falus kao takva proteza, koja
svoga nositelja po cijenu nekog
Ovdje je zadrati razlikovanje falusa kao
falusa") i oznaL'itelja: dio je jouissance
ugraden II poredak (falus kao simbol mukosti,
sila plodnosti i itd.), dok falus kao predstavlja
cijenu to je muki subjekt mora platiti ako bi da pdsvoji filiusa",
njegovo Lacan specificira lO falusa" kao "imaginarni"
broj (kvadrat od -1), broj se vrijednost nikada ne moe po-
zitivirati, ali koji ipak "funkcionira": sa falusa" se kada,
povodom neke ideje, oduevljeno osjetimo da je "to to, prava stvar, istinski
smisao", iako nikada nismo u stanju objasniti koji je to zapravo smisao. U poli-
diskursu, recimo, (Naa Nacija) je ta vrst praznog
koja predstavlja puninu to jest njegovo
je "imaginarno" u smislu daje njegov sadraj pozitivirati
- kada nekog pripadnika Nacije upitate da odredi u se sastoji identitet
njegove Nacije, njegov odgovor uvijek glasili: 'Ne mogu
mora to osjetiti, to je to, prava sutina naeg ivota ... "
Zato je dakle nuno da se, u naemu postmodernom dobu, "rana kas-
tracije" ponovno upisuje u tijelo, kao rana u samoj njegovoj puti? U dobrim
starim vremenima modernog subjektiviteta pojedinac nije trebao rtvovati dio
svoje puti (obrezivanje, ritualizirana inicijacijska kunja riskiranja vlastita
TRE(I DIO, " ""'W< OO ,.."'" '",mK", 1331
Zivota, tetoviranje .. ) da bi stekao status: rtva je bila
to jest odricanja od svakog pozitivnog supstanci-
jalnog sadIiaja.
326
To odricanje navlas struktmu "gubitka gubitka"
definira modernu tragediju . .Janez, noviji srpski film, bavi se sudbinom
Jugoslavenske armije slovenskoga etni('kog podrijetla, oenjenog za
Makedonku, u komeanjima raspadaJugoslavije: kada izbije sukob
izmedu Slovenije proglaava neovisnost i Jugoslavenske armije, je
nastojala zaddati Sloveniju unutar Jugoslavije, rlVl.Ue svoje partiku-
larne (slovenske) korijene, to jest samu supstanciju svoga iz ':ier-
nosti univerzalnoj Stvari, da bi kasnije otkrio kako je tuna zbilja te uni-
verzalne Stvari, za koju je rtvovao sve to muje bilo najvanije, korumpirana
i izolirana Srbija pod reimom Slobodana - i tako
na kraju vidimo junaka usamljenog i pijanog, u potpunosti na gubitku ...
dvostruki potez odricanja - najprije rtvovanja svega, same sup-
stancije naega zarad neke univerzalne Stvari, a potom primoranosti na
s prazninom same te Stvari - konstitutivan je za moderni subjek-
tivitet.
32i
se, medutim, da taj dvostruki potez odricanja danas vie nije
operativan, da se subjekti sve vie dde svoga partikularnog supstanci-
jalnog identiteta, ne ga rtvovati radi neke univerzalne Stvari (o tome
je kad je u pitanju takozvana "politika identiteta", kao i potraga za
"korijenima") - mora li, dakle, zbog toga rez kastracije
biti ponovno upisan u tijelo, u vidu nekog uasnog kao cijene za
subjektovo ovlatenje?
Ov<lje je razlika izmedu tradicionalnoga (predmodernoga) reza
na tijelu (obrezivanja itd.) i postmodernoga reza:
328
premda na povrini
mogu biti - to jest premda postmoderni rez moe nalikovati "povratku
predmodernim postupcima obiljeavanja tijela" - njihove su inherentne libi-
dinalne ekonomije - kao to je s postmodernizmom, koji moe
izgledati kao povratak predmodernim arhajskim oblicima, ali su u zbilji ti
oblici "posredovani", kolonizirani od moderniteta, tako da postmoder-
nizam trenutak kada se modernitet vie ne mora boriti s tradi-
cionalnim oblicima, nego ih moe rabiti izravno dananji astrolog ili funda-
prop0':iednik u samom svome eljelovanja obiljeen
326 Nije li sv. l'a\",1O naglasio lu razliku U Rimljanima 2:26-9?
Ako dakle neobrezani opsluuje propise Zakona. li se njegovo neobrezanje
smatrati obrezanjern? .. Ta nije idov tko je idov naizvana i nije ohrezanje ono izvana,
na tijelu. nego pravi je idov U nUlrini i pravo je obrezanje u srcu, po duhu, ne po slovIl.
327 Za podrobniji opis toga dvosIrukog pOSlupka "rtvovanja nve" v. 2. poglavlje u: Slavoj
iek. The In<iivisibiJ! Rrmainder.
328 Ovdje se pon0\11O nadov('zujem na Renatu Saied; v. Salecl, (per) """:sions of Lave and II air.
332 liiNOJ ZII[K KAKUIVI SUBJEKT
modernitetom. Jedna od definicija moderniteta jest pojava "prirodnoga" golog
tijela unutar prostora: nudizam i ostali oblici slavljenja golotinje
- ne kao dio tajnih inicijacijskih rimala (kao upredmodernim
poganskim drutvima), nego kao nalaenje uitka u afirmaciji "nevine" lje-
pote prirodnoga tijela - izrazito su moderni fenomeni.
329
Ovdje valja ponoviti gestu koju je izvrio Hegel povodom naglog uspona
prirode kao toposa sedamnaestostoljetne umjetnosti: upravo stoga to se Duh
vratio sebi, LO jest to je kadar sebe pojmiti izravno te mu vie ne treba priro-
da kao sredstvo rUegova izraza, priroda postaje zamjetljiva u svo-
joj nedunosti, kakva jest po sebi, kao lijepi predmet kontemplacije, ne kao
simbol duhovne borbe; u istom smislu, kada moderni subjekt "internalizira"
kastraciju u "gubitak gubitka", tijelo vie ne mora nositi teret kas-
tracije i tako je iskupljeno, slobodno da bude slavljeno kao objekt uitka i lje-
pote. Ta pojava golog tijela strogo je korelativna s nameta-
njem disciplinarnih procedura to ih je podrobno opisao Michel Foucault: s
nadolaskom moderniteta, kada vie nije obiljeeno, upisano, tijelo postaje
predmetom strogih disciplinarnih odredbi je namjena da ga odre u
kondiciji.
Tako moemo stupnja u logici "reza na tijelu". Prvo, u
predjudejskim poganskim plemenskim drutvima, ':ia sam obiljeen, dakle
jesam", LO jest rez na mome tijelu (tetovaa itd.) predstavlja moj upis u dru-
prostor - izvan njega ja sam nita, vie nalik ivotinji nego pri-
padniku ljudskog drutva. Potom dolazi idovska logika obrezivanja, "rez koji
sve rezove", to jest iznimni/negativni rez sU'ogo korelativan zabrani
poganskoga mnotva rezova: 'Ne urezujte zareza na svome tijelu za pokoj-
nika; niti na sebi usijecajte kakvih biljega. Ja sam Jahve!" (Levitski zakonik 19,
28).3:10 Napokon, s taj iznimni rez se i sam "internalizira", vie
329 Ov(lje ueba istaknnti razliku izmedu sado-rnazo praksi le praksi lelovira-
nja i ostalih verzija upisa na povrini tijela: tetoviranje odnos izmedu nage koe
i njena pn'kJivanja - lo jeSI problem tetoviranja je u tome kako preobraziti samu
golu kou II kako zatvoriti jaz izmedu toga dvoga, tako da, i kada srno goli,
budemo na neki nai-in o<ljeveni; sado-mazo praksa samosakah.:nja, pak. zasijeca povrinu
koe, ispod nje ivo meso. U oba ugroen je pojam nagog tijela, gole
povrine koe. bilo izravnim upisima koji je preklivaju, bilo otvaranjem pris-
tupa "ivom mesu" ispod nje; ukratko. ono to dobivamo ako zdruiinlo te dvije prakse
< jest tijelo koje. kada je dois!;] raz()(ljew'no, vie nije nago tijelo nego masa ivog mesa.
330 Na toj se pozadini moe dobro razumjeti zato, II svome (neobjavljenom) Seminaru o
7]rslwbi (1962/3). Lacan kako idovska praksa ohrezivanja definitivno nijrverzija kas-
tracijt (kao to implicira vulgaran i naivan asociranja) . nego upravo njena suprot-
nost: ohrczivanja nije onaj reza nego padfikacije, to jest obrezivatue
subjektu da nade mjesto koje mu je dodijeljeno u poretku.
TREO DIO, D. '", ... , OO '"",,,,. ."""'" 133 3
nema rezova. Gdje onda pOClva razlika predmodernog obilja
oblikovanja vlastitog tijela (tetoviranje, probadanje,
organa ... ) i stupnja, postmodernoga "neo-plemenskog" reza na
tijelu?
Poneto pojednostavljeno tradicionalni rez iao je u smjeru od
Stvarnoga k Simbolic7wm, dok postmoderni rez ide u suprotnom smjeru, od
k Stvarnom. Cilj tradicionalnog reza bio je upisivanje
oblika u ivo meso, "pripitomljavanje" ivog mesa, obiljeavanje njegova
u veliko Drugo, njegovo istome; cilj postmodernih
sado-mazo praksi tjelesnog pak, suprotan je - da prui
pristup ''boli postojanja", minimumu tjelesnog Stvarnog u svijetu
simulakruma. Drugim funkcija dananjega "postmodernog" reza na
tijelu nije u torne da slui kao oznaka kasu'acije, nego upravo
suprotno: da otpor tijela prema
Zakonu. Kada djevojka dade probuiti ui, obraze i vaginalne usmine prsten-
ovima, njezina poruka ne odnosi se na nego na "prkos puti":
ona mijenja ono to je, u tradicionalnom drutvu, bio
velikom Drugom Tradicije u njegovu suprotnost, u
njezine individualnosti.
Samo je na taj refleksivizacija potpuno globalna: kada - hegelovs-
ki - "ostaje pri sebi u svojoj drugosti", to jest kada (ono to je prethod-
no bilo) sama njezina suprornost funkcionirati kao njen izraz - kao u
posunoderl1(1 arhitekturi, u kojoj lani povratak tradicionalnim stilovima
nazore refleksivne individualnosti. Stari moto plus ea change, plus c'est
la merne chose trebalo bi zamijeniti njegovom plus c'est la meme
chose, plus ea change: znak te l'adikalne povijesne promjene je da je
doputeno zadri.ati sama obi!jeja koja su definirala patrijarhalnu spol-
nu ekonomiju, da ona sada funkcioniraju na nov Sjetimo se
samo fenomena "Djevojaka po pravilima,,:331 naizgled imamo posla s
poku<uem ponovnog uspostavljanja starih pravila (ene su plijen i
moraju sebe nedostupnima, to jest zadrati status neuhvatljivog objekta
i nikad ne pokazivati aktivno zanimanje za mukarca koji ih itd.);
medutim, premda je sadna j tih "pravila ", za sve svrhe, isti kao
starih pravila koja su regulirala "patrijarhalni" proces subjektivna
pozicija izricanja radikalno se razlikuje: imamo posla sa skroz "postmodernim"
emancipiranim subjektima koji, da bi svoj uitak, refleksivno usvajaju
niz pravila. Dakle, usvajanje minule procedure opet se "transsupstancijalizira"
331 Koji je analizirala Renata Saied u (P"'iV",.rions of Love (lnd Hale.
i slui kao sredstvo izraza svoje suprotnosti, "postnlOderne" refleksivne slo-
bode,332
To nas vodi k onome to smo u iskuenju nazvati antinom ijom postmo-
derne individualnosti: zapovijed da se "bude svoj", da se ne mari za pritisak
okoline i postigne samoostvarenje potpunom afirmacijom svoga jedinstvenog
potencijala, se prije ili kasnije o paradoks da vam, ako se
potpuno izolirate iz svoje okoline, ne ostaje ba nita, tek praznina ijed-
nostavnog idiotizma. Inherentna protivnost onog "Budi svoje pravo ja!" stoga
je nalog da se kultivira permanentno preoblikovanje, u skladu s postmoder-
nim postulatom ... Ukratko, krajnja individu-
alizacija se u SV(1U suprotnost te vodi ka kona('noj krizi identiteta: sub-
jekti sebe doivljavaju radikalno nesigurnima, bez "pravoga lica",
jednu nametnutu masku drugom, jer je ono to je iza maske u nita,
praznina koju oni mahnito nastoje ispuniti prisilnom ili
mijenjanjem sve brojnijih osebujnih hobija ili odijevanja, time
istaknuti svoj individualni identitet. Ovc!je moemo vidjeti kako se krajnja indi-
vidualizacija (nastojanje da se bude 'jeran pravome sebi izvan nametnutih
pl'avila) tei poklopiti sa svojom sa sablas-
nim, tjeskobnim gubitka identiteta - nije li to potvrda
Lacanova uvida u to kako se moe dosegnuti minimum identiteta i ''biti svoj"
jedino teme!jnog u mrei?
Paradoksalni rezultat krajnjega hedonizma tako je sve
izvanjtenje samoga uitka: u posvemanjoj refleksivnosti naih ivota, svakom
izravnom pozivanju na nae iskustvo oduzima se vrijednost - to jest vie se ne
uzdajem u vlastito in-avno iskustvo, nego od Drugog da mi kae
kako se zapravo kao u anegdoti o razgovoru dvoje bih evio-
rista: "Reci mi kako se danas "Dobro, a ja?" Preciznije kazano, to
izravno izvanjtenje moga najunutarnjijeg iskustva mnogo je sablasnije od
redukcije: poanta nije naprosto II tome da se
332 Trojstvo predmodernog rcza, modernog odsustva reza i postmodernog povratka rezu
tako zapravo tvori svojevrsno hegelovsko "negacije negacije" - ne u smislu da sc
U posl111oderni rezu na navodno vioj razini, nego II mnogo prcciznijenl smislu:
u prcdmod .. rno!l1 drutvu rez na tijelu izvodi subjekIOv upis u poredak
(veliko Drugo); u modernom drutvu imamo TlrlillO /)I'!lgo koje je opnI/IiIma bn reza-()
jest subjekt se upislye u veliko Drugo bez posredovanja tjelesnog reza (kao to je bio
tl rcz je internaliziran-spirilualiziran II unutarnju gestu odricanja); tI
postmodernom drutvu, nasuprot lOme, imamo re::. ali bez velikog Drugog. Utoliko je tek u
postmodernom drutvu gubitak velikog Drugog (supstancijainoga simboli,'kog poretka)
izvren do kr,lja: u njemu se obiljeju koje karakterizira prvu fazu (tuje
ponovno rez na tijelu), ali rez sada predstavlja potpunu suprotnost fazi - to jest
ne upis u veliko Drugo, nego njegovo radikalno nepostojartje.
DIO: OD SUBJfl(uE DO SUBJEKTIVNE OESTITU(lJE 1335
nacln na koji se ponaam u opaljivoj vanjskoj zbilji, a ne moji
unutarnji nasuprot redukciji unutarnjega samoiskust-
Vd, ja zadravam svoje ali :W1mi ti su izva nf5ten i. je
paradoks individuacije, medutim, u tome da ta potpuna ovisnost o drugima-
ono sam to jesam samo kroz svoje odnose s drugima (vidi postmodernu
opsjednutost kvalitemim "odnosima") - izaziva suprotan ovisnosti o
drogama, u kojoj nisam ovisan o drugom subjektu nego o drogi koja izravno
prua ekscesivnu jouissance. Nije li prdh heroina ili cracka ultimativna figura
vika uitka: objekt za koji sam koji me prijeti prodrijeti u preko-
mjernoj jouimmce to ukida veliko Drugo, to jest sve veze? Nije li
stoga odnos narkomana prema drogi krajnje oprimjerenje Lacanove formule
s-a?
Ta se antinomija moe formulirati i kao antinomjja izmedu simulakruma
(maski koje nosim, uloga igram u igri intersubjektivnih odnosa) i
Stvarnog tjelesnog nasilja i rezova). je ovdje iznova
utvrditi hegelovski "spekulativni identitet" izmedu tih dviju supromosti: cjje-
na globalne vladavine simulakruma jest ekstremno nasilje spram gelesnog
Stvarnog. (Lacan je odavno iznio formulu za to paradoksalno podudaranje
suprotnosti: kada se djelotvornost ukine, Imaginamo pada u
Stvarno.) Kako dakle da izademo iz toga kruga? Svaki poku<U
povratka edipovskom autoritetu potire sebe sama te moe
dovesti samo do smjjenih spektakala poput DrLalaca Potrebna je
afirmacija Stvarnog koje, umjesto da bude zaglavljeno u hugu sa
svojim imaginarnim pandanom, (nanovo) uvodi dimenziju
koja razdrmava Imaginarno; ukratko, potreban je akt za razliku od puke
aktivnosti - autenti<'an koji ("prolazak kroz") fan-
tazme.
Kad god je neki subjekt "aktivan" (osobito kadaje nagnan na sumanutu
hiperaktivnost) , valja postaviti pitanje: koja to pozadinska fantazma odrava
njegovu aktivnost? Akt se za razliku od aktivnosti -javlja tek kadaje sama ta
pozadina naruena. Upravo je u tom smislu akt za Lacana na
strani objekta qua stvamog suprotstavljenog ("govornom
govome moemo izvoditi samo ukoliko smo prihvatili temeljno
otudenje u poretku i potporu nunu za funkcioni-
ranje tog poretka, dok je kao stvaran dogadaj kqji se zbiva ex nihilo, bez
ikakve potpore. Kao takav, kao objekt takoder suprot-
staviti subjektu, barem u standardnom lacanovskolll smislu "otudenoga" podi-
jeljenog subjekta: korcia! je podijeljeni subjekt, ali ne u smislu da bi,
zbog te podijeljenosti, uvijek bio neuspio, istisnut itd. - naprotiv, je u
svome t)'ht! ono to dijeli subjekt koji ga nikad ne moe subjek-
tivirati, prih\rdtiti ga kao "svog", postaviti sebe kao njegova -
to ga mogu izvriti po definiciji je uvijek strano tijelo, uljez koji
KAKUIV1 SUBJEla
me istodobno i odbija, tako da ako i kada mu dodem pre-
blizu to dovodi do moje ajanize, samo-brisanja. Ako postoji subjekt to
nije subjekt subjektivizacije, integracije u univerzum inte-
i prepoznavanja, kao "moga vlastitog", nego sablasni
"bezglavi" kroz koji se dogada kao ono to je "u njemu vie od
njega samog". Cin tako razinu na kojoj se temeljne podjele i pomi-
canja to se povezlUu s "lacanovskim subjektom" (rascjep izmedu sub-
jekta izricarUa i subjekta subjektova "decentriranost" s
obzirom na veliko Drugo itd.) ukidaju - u sub-
jekt, kao to veli Lacan, postavlja sebe kao uzrok sebe sama te vie nije odreden
decentriranim objektom-uzrokom.
Utoliko se KaHlov opis toga kako bi nas izravan uvid u Stvar po sebi
(noumenainog Boga) liio nae slobode i pretvorio u beivotne lutke ako
bismo iz njega uklonili scensku slikovitost (fascinaciju boanskom
i sveli ga na bimo (entitet koji izvodi ono to izvodi
"automatski", bez ikakva unutarnjeg komeanja i borbe), paradoksalno
savreno uklapa u opis - taj je uplavo neto to se
vano "naprosto dogodi", dogadaj koji takoder iznenaduje
samog (nakon moja reakcija je uvijek: "Ni sam ne
znam kako sam to mogao jednostavno se dogodilo! "). Paradoks je
otuda u tome da se, u najvia sloboda podudara s kr<unjom
uz redukciju na beivotan automat kqji slijepo izvodi svoje radnje.
Problematika tako nas primorava da prihvatimo radikalnu promjenu per-
spektive to je moderno poimanje ono to je tako teko
prihvatiti nije da je istinski u kqjemu se noumenaIna i fenome-
nalna dimenzija podudaraju zauvijek izvan naeg dosega; prava trauma
usupromoj svjjesti da postoje, da se dogadaju, i da se moramo nositi s
njima.
U kritici Kanta u tom pojmu Lacan je stoga blizak
Hegelu, koji je takoder tvrdio da je jedinstvo noumenainog i fenomenalnog
to se u Kanta odgada ad infinitum upravo ono to se dogada svaki put kada se
izvri neki Kantovaje pogreka bila u pretpostavci da pos-
toji samo ukoliko je adekvamo "subjektiv:iziran", to jest izvren Voljom
(Voljom slobodnom od svake "patoloke" motivacjje), i da nikada ne
mogu biti siguran daje ono to sam u stvari bilo potaknuto moralnim
Zakonom kao motivom (to jest da uvijek vreba sumnja da
sam izvrio moralan kako bih uivao u potovanju svojih blinjih itd.),
moralni pretvara se u neto to se zapravo nikada ne dogada (nema sveta-
ca na ovoj zemlji), nego se moe samo postaviti kao
pribliavanja due - SLOga je, naime,
kako bi ipak kona<:nu Kant morao iznjjeti postulat
besmrtnosti due se, kao to se moe pokazati, zapravo svodi na samu
DIO: OD SUBJEKOJE DO SU8JEKTIVllE OESTlTUOJE 1337
svoju suprotnost, na sadeovsku fantazmu o besmrtnosti tijel(
333
) - samo se na
taj moemo nadati da nakon beskrajnog pribliavanja dosegnuti
na biti kadri izvriti istinski moralni
Poantaje Lacanove kritike, dakle, u tome da ne-kaoto
tvrdi Kant na temelju varavih dokaza - pretpostavlja svoga "na razini
(s voljom od svih patolokih motiva itd.) - nije samo
neizbjeno da ne bude "na razini svoga da bude
neugodno onog to je upravo u
da se do kraja nosi s rime. Toje, usput struktura
netko tko je dugo vodio ivot manevriranja i kompro-
misa odjednom, neobjanjivo i njemu samome, stati ma
koliko ga to stajalo - upravo je tako Giordano Bruno, nakon duge povijesti
napada i uzmaka, st.'Hi iza svojih
gledita, Paradoks tako u da ga se, iako nije "namjeran"
u smislu s\jesnoga htijenja, ipak kao neto za to je nje-
gov u cijelosti odgovoran - "Ne mogu no ipak sam potpuno
slobodan kada to
Otuda nam to lacanovsko poimanje da ras-
kinerno s etikom nesvodive
situacije izmjetenog u konstitutivnom nedostatku, sukladno
kojoj moemo jedino herojski prihvatiti taj nedostatak, da je naa
situacija ona u te etike je,
naravno, taj da je izvor totalitarnih i ostalih katastrofa
preuzetna pretpostavka da moe to stanje nedostatka i
izmjetenosti, i "djelovati poput Boga", u potpunoj transparentnosti, nadvla-
svoju konstitutivnu podijeljenost. Lacanov je odgovor na to taj da se
apsolutni!bezll\jetni <'inovi dogadaju, ali ne u vidu samo-
transparentne geste koju izvodi subjekt s Voljom iz cjelovite -
oni se, naprotiv, dogadaju kao potpuno nepl'edvidivi tyM,
kqji uzdrmava nae ivote. Poneto na taj je
"boanska" dimenzUa prisutna u naem ivotu, a modusi izdaje
odnose se upravo na izne\jeravanja pravi izvor
Zla nije smrtni koji djellUe poput Boga, nego koji
da se boanska dogadaju i svodi sebe na samo jo jedno
smrtno
333 V.: Alenka 'The Subject of the Law", II SIC 2, ur. iek, Durham, Ne:
Duke University Press 1998.
334 Swga Lacana strogo slIprotsta\'iti odnedavna pomodnom "post-sekularnom" trendu
davanja tiha teologiji, reaiirmiranjem boanskog kao dimenzije
Drugosti, kao "nedekonstruktibilnog mjeta dekonstrukcije".
KAKUIVI SUSJEKT
Lacanov obrazac diskursa valja kao tri noenja
s traumom tim trima sU'ategUama pOl'icanja ('ina treba
dodati uistinu da izbor
Goreg, da je po definicUi katastrofalan (za diskurzivni uni-
verLUm) , izazovimo onda izravno katastrofu i <:in se nekako dogoditi ...
(U tome nastojanja da se "otrUezne" mase
uljuljkane u ideoloki drUeme, od RAF-a u ranih 1970-ih do
Unabombera). Premda se tom iskuenju, dakako, moramo oduprUeti, u'eba
se ne manje odupirati obrnutom iskuenju modaliteta odjelji-
vanja od njegovih inherentnih "katastrofalnih" posljedica.
Ukoliko je jJaT excellence revolucija, ovdje se nad,:uu dyUe
suprotstavljene strategUe: moe se nastojati razdvojiti uzvienu Ideju
RevolucUe od njene gnusne zbilje se Kantova uzvienog
to ga je Francuska revolucija izazvala u javnosti diljem
Europe, to ide ruku pod ruku s krajnjim prezirom spram samih revolu-
cionarnih zbivanja), ili se moe idealizirati sam revolucionarni
i naricati nad njegovom aljenja vrijednom ali neizbjenom kasnijom izdajom
(sjetimo se nostalgije trockista i drugih radikalnih za ranim danima
RevolucUe, kada su posvuda "spontano" nicala radnika, nasuprot termi-
doru, to jest kasnijem okotavar:uu RevolucUe u novu hijerarhijsku ddavnu
strukturu). Nasuprot svim tim iskuenjima, valja inzistirati na bezu\jetnoj
pou'ebi da se prihvati u cijelosti, u svim njegovim posljedicama. Vjernost
nije \jernost to ih izne\jerava kontingentna njihova
ozbiljavanja, nego \jernost jJosljedicama to ih za sobom donosi potpuno ozbi-
ljavanje (revolucionarnih) Unutar horizonta onoga to prethodi
se uvijek i po definicUi nadaje kao promjena "od loega ka goremu"
kritika konzervativci revolucionarima: da, situacUa
je loa, ali vae rjeenje je jo gore ... ). Pravi heroizam je u potpunom pri-
toga "goreg".
S onu stranu dobra
To da ipak ima inherentno u svakom auten-
u njegovoj gesti posvemanjeg I'edefiniranja "pravila igre",
i sam temeljni samoidentitet njegova - pravi
oslobada silu negativiteta koja uzdrmava same osnove naega bitka. Kada,
dakle, optue za polaganje temelja za ili teror
svojim iskrenim i dobrohotnim prUedlozima, on bi trebao
liberalnu zamku te optube zdravo za gotovo i potom
335 V. kn.ti poglavlja gore.
TRE(I DIO, O.'","ru, OO ,""O., ."mru, 1339
pokuaja da se obrani da nije kriv ("Na socijalizam bil
demokratski, potovat ljudska prava, dostojanstvo, biti uni-
verzalne obvezatne partijske linije ... "): ne, liberalna demokracija nije na
horizont; koliko god to nelagodno uasno iskustvo stalji-
terora ne treba nas navesti da napustimo samo
terora - treba se dati II jo potragu za "dobIim terorom ". NUe li
struktura istinskoga oslobodenja, po definiciji, ona prisilnog
izbora, i kao takva Kada je 1940. francuski Pokret otpma poz-
vao pojedince da se pridrue redovima i djelatno se suprotstave
okupaciji Fr.lI1cuske, implicitna struktura tog poziva nije bila:
"Slobodni ste da odaberete izmedu nas i NUernaca", nego: "Morate odal)f"ati
nas! Izaberete Ii kolaboraciju, Odl"i('ete se svoje slobode!" U
izboru slobode izabirem ono to znam da moram
Benoit Brecht je, u svojoj drami Kaznena mje/a (1930), u
potpunosti razvio taj potencijal kao sprem-
nost da se prihvati vlastito potpuno samoponitenje ("druga smrt"):
koji se revolucionadma te ih potom izvrgava opasnosti svojim
milosrdem prema radnicima koji tl-pe, pristaje na to da ga
bace u jamu g<lje mu se tijelo raspasti te od njega ostati nikakva
traga.
S
:
16
Revolucija je ovdje ugroena ostatkom naivne humanosti - to jest
drugih ljudi ne samo kao figura u klasnoj borbi nego i kao, i
to prije svega, ljudskih Nasuprot tom oslanjanju na izravne
Brecht nudi "izmetnu" identifikaciju revolucionarnog subjek-
ta s terorom potrebnu da se izbl"iu zadnji tragovi samoga terora,
tako potrebu za njegovim samounitenjem: ''Tko ste vi? Smrdljivci,
napolje iz sobe koja je Kamo da ste vi posljednja koju
morate ukloniti!,,:137
U svojoj Mauser Heiner Muller pokuao je
opovrgnuti Bl"echta, tu fi).,'Urtl izdaje revolucije
zbog milosl"da ('Ne mogu ubijati neprijatelje revolucije, jer u
njima takoder vidim ljudska koja trpe, rtve u povi-
jesnom procesu") figmi revolucionarnog izvritelja koji se prekomjer-
no sa svojim surovim poslom (umjesto da po).,'Ubljuje neprijatelje
s potrebnom s\jestan da je njegov posao bolna ali
nuna mjera namijenjena stvaranju drave u kojoj ubijanje vie biti
336 Za podrohno Brechtove KaZnf1lf mjere v. 5. poglavlje ll: Slavoj iek, FlIjoy YOU>
Symplom', New York: Routledge 1993.
337 Benoit Bredlt, 'The Measure Taken", u: Tlu' Jewish Wife and ot/",!, Short Pla)J, New York:
Grove Press 1965, str. 97.
338 v.: I-leiner Mil]]er, "Ma user", u: Rello/uti()1lsJtiicke, Stuttgart: Reclam 1995.
potrebno, on uzdie unitavanje neprijatelja revolucije u svrhu po sebi,
ispunjenje II destruktivnoj orgiji kao takvoj). Tako na kraju drame revolu-
cionarnoga izvritelja pretvorenog u SU'oj za ubijanje, a ne humanista,
partijski zbor proglaava neprijate!jem revolucije i osuduje na pogubljenje.
Daleko od toga da bi naprosto podrivalo Kaznenu mjeru svojim
protuprimjerom, medutim pogubljenje samoga revolucionarnog krvnika u
Mauseru prua savren primjer "posljednje koju valja ukloniti".
Revolucija je postignuta (a ne izdana) kada "pojede svoju djecu", eksces
bio da je pokrene. Drugim osnovni revolucionarni stav
nije onaj puke odanosti i \jernosti Revoluciji, nego voljnog uloge
posrednika", ekscesivnog pogubitelja kojega treba pogUbiti (kao
"izd<ti
icu
") kako bi Revolucija mogla svoj cilj.
Preciznije kazano, izvritelj u Mausenl nije pogubljen naprosto zbog
uivanja u ubijanju u ime Revolucije kao svrsi po sebi; nije II
nekakvoj pseudo-batailleovskoj orgiji (auto)destrukcije, nego je poanta u
tome da eli "ponOVIlO ubiti same mrtve", potpuno izbrisati mrtve iz povi-
jesnog raspriti sama njihova tijcla, da posve nestanu, tako
da novo doba od nulte s - ukratko, izazvati ono
to je Lacan, Sadea, nazvao "drugom Paradoksalno,
medutim, trojica revolucionara u Brechtovoj Kaznenoj mje/i ciljaju upravo na
to: njihov mladi drug mora biti ne samo ubijen, od njega ne smije ostati ni
traga, njegovo ponitenje mora biti potpuno - mladi drug "mora nestati, i to
potpuno".339 Kada dakle revolucionara trae od svoga mladog druga da
kae "Da!" svojoj sudbini, oni ele od njega da slobodno prihvati pot-
puno samounitenje, lO jest svoju drugu smrt. je o aspektu Kaznene mjere
to ga Mullerov Mauser ne pokriva: problem s kojim se Brecht hrve nije pot-
puno unitenje, "druga smrt" nejnijatelja revolucije, nego strana l"e-
volucionara samog. da prihvati i prigrli vlastitu "drugu SIIl1t", da "sebe potpuno
izbrie sa slike". Stoga se takoder vie ne moe suprotstavUati (kao to to
Muller) destruktivno posvemanje unitenje rtve i skrb o mrtvima puna
potovanja, potpuno tereta ubijanja, jednom kad je rtva ubijena
u ime revolucije: kada, na kraju Kaznene mjere, u prizoru koji podsjei':a na pieta,
trojica drugova blago uzim<uu svoga mladog prijatelja u ruke, oni ga nose
prema ponoru u koji i':e ga baciti - to jest oni upravo izvrav,uu potpuno
unitenje, nestajanje samog njegova nestanka ...
Postoji li, dakle, put izmedu
nja i pervel-ll1e prekomjerne identifikacije s ili smo u
krug nasilja u kojemu sam revolucionarni pokuaj radikalnog
339 Brecht, "The Measure Taken", sIr. 106.
1"(1 DI' O. ",m" oo '"'''''''' 'm",," 1341
raskidanja s repmducira njena najgora obiljeja? U tome
Miillerovo opovrgavanje Brechta: revolucionarni samounitenja to ga
propovijeda Brech t ne djeluje; revolucionarna negacija prolosti je
u petlju opetovanja onoga to negira, pa se da vlada smrtonosna
prisila ponavljanja. put to ga zastupa Partijski zbor u Mauseru
lijep paradoks: moe zadrati distancu spram svoga revolucionarnog
nasilja (ubijanja neprijatelja revolucije) ukoliko shvati sebe kao orude velikog
Drugog, to jest ako identificira sebe kao onoga kmz kojega samo veliko
Drugo - Povijest - izravno djeluje. Ta opreka izmedu izravne prekomjerne
identifikacije (u kojoj se nasilni u (auto)destruktivnu orgiju kao
cilj po sebi) i identificiranja sebe kao oruda velikog Drugog Povijesti (u koje-
mu nasilni izgleda kao sredstvo stvaranja uvjeta u kojima takvi vie
biti potrebni), daleko od toga da bi bila iscrpna, upravo dva
sustezanja od prave dimenzije Premda ne treba
pobrkati s (auto)destruktivnom orgijom kao svrhom po sebi, on jest "svrha po
sebi" u smislu daje lien bilo kakva jamca u velikom Drugom po defini-
ciji, "autoriziran jedino samim sobom", svaku samoinstrumenta-
lizaciju, sVdko oprdvdanje putem pozivanja na neku figuru velikog Drugog). K
tome, ako postoji pouka koju u'eba izvesti iz psihoanalize, ona se u tome
da se izravna prekomjerna identifikacija i samoinstrumentalizacija u
poklapaju: perverzna samoinsu'umentalizacija (postavljanje sebe kao oru da
velikog Drugog) nuno nasilje kao svrha po sebi - hegelovski
"istina" pervertitove tvrdnje da izvrava svoje kao orude velikog Drugog
upravo je njena suprotnost: on uplizoruje fikciju velikog Drugog kako bi
plikIio jouissance koju crpi iz destruktivne orgije
Gdje je, dakle, danas Zlo? ideoloki prostor nudi dva
suprotstavljena odgovora, i liberalni. Prema prvom odgo-
voru, Clinton je Sotona (kao to je netko nedavno ustvrdio na okruglom stolu
CNN-a) - ne otvoreno zao, nego suptilno nagriza naa moralna mjerila kao
irelevantna: kakve veze ima ako nelko lae, govoIi pod krivom prisegom,
opstruira pravdu, dok privreda njeta ... ? Iz te perspektive, p,'ava moralna
katastrofa nije izravna provala surovog nasilja, nego suptilan gubitak moral-
nih upolita u bogatom drutvu gclje sve glatko - uas Zla
je u tome da ne izgleda uasno, da nas uljuljkava u besmislen ivot
uitaka. Ukratko, za konzervativnog je fundamentalista Clinton na neki
gori od Hitlera,jerje Hitler (nacizam) bio Zlo se izravno doivljavalo kao
takvo te je izazivalo moralno zgraanje, dok se s Clintonovom
odajemo moralnoj tromosti a da toga nismo niti svjesni. ..
Premda se laj stav moe doimati tudim liberalnoj
poziciji, nije li istina da, kao to sam zapisao, i dananji lijevi liberali
olakanje kraj figura kao to su Buchanan u SAD-u ili Le
Pen u Francuskoj: ovdje barem imamo nekoga tko otvoreno prekida pat pozi-
liberalnog konsenzusa te nam, su'astveno stav,
da se angairamo u borbi (Iako je u tome
stavu razabrati ponavljanje staroga stavd povodom Hitlemva
preuzimanja vlasti: za partiju nacisti su bili bolji nego
buroaski parlamentarni reim ili socijaldemokrati,jer smo s njima barem
znali gdje stojimo, to jest oni su primorali klasu da se rijei posljed-
njih parlamentarnih liberalnih iluzija i prihvati klasnu borbu kao
zbilju). Za razliku od te pozicije, liberalna verzija smjetava figuru Zla u
samome Dobru u njegovu aspektu: Zlo je
stav fundamentalista tei iskmijeniti, zabraniti, cenzuI'irati itd. sve stavove
i prakse koje se ne uklapaju u njegov okvir Dobrote i Istine.
Te dvije verzije mogu se katkad upou'ijebiti i da se isti dogadaj
osudi kao "zao" - sjetimo se Mary Key Letourneau, trideseLestogodi-
nje u6teljice zatvorene zbog strastvene ljubavne veze s
od velikih novijih ljubavnih u kojimaje seks jo uvijek
povezan s dl'utvenim tu su vezu osudili fimdamen-
talisti Moralne (kao srdmotnu nezakonitu vezu) jednako kao i
korektni liberali (kao seksualnog zlostavljanja djeteta).
Stari i citirani hegelovski moto da je zlo u oku da
II gleditu koje vidi zlo posvuda oko sebe, tako je danas naao dvostruku potvr-
du: oba suprotstavljena stava, liberalni i konzervativni, u definiraju
zlo kao reflektiranu kategoliju, kao pogled koji pogreno projicira/percipira
zlo u protivniku. Nije li zlo za dananje tolerantne
liberale upravo konzervdtivni pogled koji posvuda moral-
nu korupciju? Nije li zlo za konzervativce Moralne upravo ta multikul-
tolerancija koja a priOJ'i osuduje svako su'astveno zauzimanje sU'ana
i angairanu borbu kao i potenc\jalno totalitarnu? I opet je taj
koji nam da gordijski te medusobne ispre-
pletenosti Dobl'a i Zla, zla koje refleksivno II samom oku
koji ga percipira. Dokle god definil,ullo etiku pod vidom Dobra, taj gordijski
je naa sudbina, a ako elimo biti "radikalni" plije ili kasnije zavravamo u
nekoj lano fascinaciji radikalnim ili zlom -
jedini izlaz je razdvajanje Dobm i podrutja Kao to je kazao Lacan,
340 To lutenje izmedu Dohrog i ,titkog tina takoder nam da razdjeimo
mrtvu ako prihvatimo pojam zla" (zla uzdignutog na status
kantovske eti('ke dunosti, to jest vrenog u ime a ne neke patoloke dobiti), do
mjere onda \Oijedi ta paralela s Dobrom? Moe li takoder biti "glasa zle sa\jesti" koji
hi nas <'inio krivima kada nismo ispunili svoju dunost spram radikalnog zla? Moemo li
sc krivima i kada nismo izvrili neki jeziv Problem II trenutku
kada vezu izmedu prave domene i problematike Dobra (i Zla kao nje,
gove sjene-nadopune).
lREO DIO, O, ,"""c. OO '""""'" ,m,ruc" 1343
pravi po definiciji pomak "s onu sU-anu dobra" - ne "s onu
stranu dobra i zla", nego naprosto s onu stranu dobra.
da su danas jo demonsu-ira Mary Kay
Letourneau. Da bi se razabrale prave konture Mary Kay, isti valja locirati
unutar globalnih koordinata koje odreduju sudbinu spolne ljubavi. Danas je
opreka izmedu ref1eksivizacije i nove neposrednosti ona izmedu seksualnosti
pod reimom znanosti i spontanosti New Agea. Oba nas termina u
vode ka kraju prave seksualnosti, seksualne sU-asti. Prvu opciju - izravno
znanstveno-medicinsko uplitanje u seksualnost - najbolje notor-
na Viagra, pilula za potenciju koja povratiti sposobnost muke erek-
cUe na biokemijski sve pmbleme s psiholokim inhibi-
cijama. Koji biti Viagre ako ona doista ispuni svoje

Onima koji tvrde da je feminizam raspirio prijetnju mukosti
samopouzdanje bilo je ozbiljno poljuljano stalnim napadima
emancipiranih ena koje su se eljele osloboditi patrijarhalne dominacije i
zadrati inicijativu u spolnom kontaktu, a istodobno su zahtijevale puno sek-
sualno zadovoljenje od svojih mukih partnera) Viagra je ponudila lak izlaz iz
te stresne situacije: mukarci se vie ne moraju brinUli, znaju da im izved-
ba biti na visini. Feministkinje, pak, mogu tvrditi da Viagra najzad liava
muku potenciju njene mistike te zapravo mukarce sa enama ...
Medutim, najmanje to se moe protiv ovoga drugog argumenta jest to
da pojednostavljuje na koji muka potencija zapravo funkcionira: ono
to joj zapravo pridaje status jest prijetnja impotencije. U sek-
ekonomiji, vazda prisutna sjena impotencije, prijetnja da
prilikom spolnog susreta penis odbiti da se digne, je za
samu definiciju onoga to muka potencija jest.
Dopustite mi da ov(lje prizovem vlastiti opis paradoksa erekcije: erekcija
u potpunosti ovisi o meni, o mome umu (kao to veli vic: "Koji je najlaki
predmet na Penis, jn se jedini moe milju!"), pa
ipak nad njom u nemam kontrolu (ako nisam u pravom
raspoloenju, nikakva volje je ishoditi - st0!ra je, prema sv.
Augustinu, da erekcija na(lzmu rnoje volje boanska kazna za
oholost i preuzetIlost, za njegovu elju da postane gospodarom uni-
vel-zuma ... ). terminima adornovske kritike komodifikacije i raciona-
lizacije: erekc\ja je jedan od ostataka spontanosti,
neto se ne moe u potpunosti ovladati racionalno-instrumentalnim
procedurama. Taj je minimalni jaz - da nikada izramo 'ja ", moje
sopstvo, ne moe slobodno o erekciji - krucijalan: seksualno poten-
tan mukarac izaziva stanovitu i zavist ne zbog toga to to moe
po volji, nego zato to mu X koje - premda mimo s\jesne
kontrole - o erekciji ne predstavlja problem.
344 SLAVOJ Zlll! t<AKUIVI SUBJEKT
Ovdjeje razlikovati penis (sam erektilni organ) i falus
potencije, autOIiteta, dimenzije - a ne bioloke -
koja mi aUloritet i/ili potenciju). Ba kao to (kao to smo
pribiljeili) neki sudac, koji po sebi moe biti bezvrijedan pojedinac, dobiva
autoritet u trenutku kad na sebe stavi obiljeja koja mu pruaju zakonski
autoritet, u u-enutku kada ne govori vie naprosto za sebe, da sam
Zakon govori kmz njega, potencija mukog pojedinca funkcionira kao znak
da je druga dimenzija djelatna kroz njega: "falus" predstavlja sim-
potporu koja mome penisu pridaje dimenziju prave potencije. Zbog
te distinkcije, prema Lacanu, "qeskoba od kastracije" nema nikakve veze sa
su-ahom od gubitka penisa: qeskobnim nas pl-ijetnja da autoritet
biti razotkriven kao prevara. Iz tog je razloga Viagra ulti-
mativni kastrac\je: ako mukarac popije pilulu, njegov penis funkcioni-
ra, alije lien dimenzije potencije - mukarac kadar
kopulirati Viagri je mukarac s penisom, ali bez falusa.
Moemo li dakle uistinu zamisliti kako mijenjanje erekcije u neto to
se moe putem izravne intervencije (uzimanja
pilule) djelovati na seksualnu ekonomiju? poneto
to ostati od enine predodbe o l-uezinoj mukarcu, od
njezinog raspaljivanja mukarca? K tome, nije li erekcija odnosno njezina
odsutnost svojevrstan signal koji nam daje na znanje koji je na pravi
stav: pretvaranje erekcije u mehani(;ki dostino stanje na neki je
lienosti sposobnosti za boli - kako muki subjekt doznati kakav
je uistinu njegov stav? U kojim oblicima njegovo nezadovoljstvO ili otpor
oduka kada je lien jednostavnog znaka impotencije? Seksualno neza-
sitan mukarac se tako da, kad ga obuzme pouda, ne razmilja
glavom nego penisom - to se, medutim, dogada, kada mu glava posve
preuzme vlast? li pristup dimenziji koja se naziva "emocional-
nom inleligenc\jom" biti dodatno, a moda i definitimo Lako je
da se vie morati boriti sa svojim psiholokim U-au-
mama, da skriveni su-ahovi i inhibic\je vie nau seksualnu
sposobnost; ti skriveni strahovi i inhibicije upravo iz tog razlo-
ga, nestati - opstat na onome to je Freud nazvao "drugom scenom ", lieni
naprosto svoga glavnog oduka, da eksplodiraju na \jerojatno mnogo
i (aUlo)destruktimiji U kona('nici, to pretvaranje erekcije u
pmceduru jednostavno deseksualizimti kopulacije.
Na suprotnoj strani speku<l, mudrost New Agea nudi, se, izlaz iz tog
klipca - to nam, medutim, OIla zapravo nudi? Dopustite mi da se na
l-uenu osnomu popularnu mega-bestseler Jamesa Redfielda Celestinsko
pr01m"anslvo. Prema Celestinslwm prvi "novi uvid" koji Ulrti put
"duhovnom budel-Uu" jest svijest da nema susreta:
da naa energ\ja u Energiji univerzuma, koja tajno odreduje
TREO DIO, " "'""" oo ".,'" m""ru, 1345
tok stvari, vanjski susreti uvijek nose poruku nama, nasoj
konhetnoj situaciji; zbhraju se kao odgovor na nae potrebe i pitanja (plim-
jerice, ako me odredeni problem i potom se dogodi neto -
posjeti me odavno zaboravljeni prijatelj, neto na poslu pode po zlu - taj
zasigurno sadIii poruku relevantnu za moj problem). Nalazimo se tako u uni-
verzumu u sve ima u univerzumu u koje-
mu je to razaznatljivo u samoj kontingentnosti Stvarnog, a od
posebnog su intel'esa posljedice svega toga za intersubjektivitet. Prema
G!lestinskom danas se nahodimo u lanom nadmetanju s naim
blinjima, traimo u njima ono to nama manjka, projiciramo na njih svoje fan-
tazme o tome manjku, ovisimo o njima; a da je harmonija
da drugo nikada ne prua ono to traimo, napetost je
nesvodiva. Nakon duhovne obnove, medutim, nali u sem ono to
smo uzalud traili u drugima (svoju muku ili ensku nadopunu): svako ljudsko
postat potpuno odrijeeno od ovisnosti o dru-
gome (vodi ili ljubavnom partneru), oslobodeno potrebe da iz njega/nje crpi
energiju. Kada istinski slobodan subjekt stupi u partnerski odnos s drugim ljud-
skim on je utoliko s onu stranu strastvene vezanosti za drugo: njegov
partner za njje samo nosilac neke poruke; u drugome nastoji razaznati poruke
koje su relevantne za njegovu vlastitu unutarnju evoluciju i rast... Ovdje naila-
zimo na nunu suprotnost duhovnome uzdizanju New Agea: kr,u strastvene
vezanosti za Drugog, pojavn samodostatnog ega kojemu njegovo Drugo-part-
ner vie nije subjekt, nego napmsto nosilac poruke koja se njega.
U psihoanalizi se takoder s pozicijom nosioca poruke: subjekt
je nesvjestan da utjelovljlue neku poruku, kao u nekim detektivskim mmani-
ma g(lje je ivot odjednom ugroen, neki tajanstveni ga
pokuava ubiti - subjekt zna neto to ne bi trebao znati, sudjeluje u
nekom zabranjenom znanju (recimo tajni koja hi vrhovnu figuru Mafije
mogla odvesti u zatvor); je pritom to da je subjekt IJatpuno nesvjestan to
to znanje jest, zna samo da zna neto to ne bi trebao znati ... Ta pozicija,
medutim, suta je supmtnost percepciji New Age ideologije o Drugome kao
nosiocu neke poruke koja je relevantna za mene: subjekt u psihoanalizi nije
(potencijalan) nego nosilac poruke Drugom i stoga, u
nedostupne samome subjektu.
Vratimo se Redfieldu: mojaje poanta u tome da se navodno najvii uvid
duhovne mudmsti poklapa s naim svakidanjim iskustvom.
Shvatimo li doslovno Redfieidov opis idealnog stanja duhovne zrelosti, on
vrijedi za svakidanje meduosobno iskustvo, u kojemu
prave su'asti u kojemu Drugo vie nije bezdan to
prikliva i nagovijeta ono to je "u meni vie od mene samoga", nego nosilac
poruka za samodostatni subjekt. Newageovci nam ne pruaju
niti idealnu duhovnu nadopunu komercijaliziranome svakidanjem ivotu;
pruaju nam spidtualiziranu/mistificiranu verziju samoga tog komercijalizil'a-
nog svakidanjeg ivota ...
Koji je, dakle, izlaz iz tog kripca? Jesmo li osudeni na depri-
mantno kolebanje izmedu znanstvene i mudrosti New Agea,
izmedu Viagre i Celestinskog Mary Kay da jo ima
izlaza. definiranja te jedinstvene strastvene ljubavne veze kao
ene koja siluje maloljetnog neizbjeno upada u pa ipak,
se nitko nije usudio javno braniti dostojanstvo njezina
javila su se dva obrasca reakcije: jedni su je naprosto osudivali kao zlu osobu,
u potpunosti odgovornu za zaboravljanje elementarnog dunosti i
u maha i UpULo'1nju u vezu sa kolarcem iz
estog razreda, dok su drugi - poput njezina odvjetnika plibjegavali psihjja-
u"jjskom fraziranju, njezin je kao bolesnu
osobu, kako pati od "bipolarnog (novi termin za
Kadaje spopadne napad;u, ona napros-
to nije S\jesna opasnosti u koju se uputa, odnosno - kao to je rekao njezin
odvjetnik, najgori klie - ledina osoba za koju
Mary Kay predstavlja bilo kakvu prijetnju jest ona sama - onaje opas-
nost za samu sebe" smo u iskuenju dodati: kr<U takvih odvjetnika,
kome treba postupak?). U istom je stilu dr . .Julie Moore, psihijatl'ica
koja je "procijenila" Mary Kay, inzistirala na tome da problem Mary
Kay "nije psiholoki, nego medicinski", te da ga valja tretirati lijekovima koji
stabilizirati njezino ponaanje: "Za Mal)' Kay moral s tabletom."
Bilo je neugodno sluati tu koja je bmtalno medikalizirala
strast Mall' Kay, je dostojanstva subjektivnog stava:
tvrdila je da Mary Kay naprosto ne u-eba ozbiljno kada govori o svo-
!jubavi prema - ona se zanese i odvoji od zahtjeva i obveza svoga
drutvenog okruenja ...
Zanimljivo je "bipolarnog to su ga popularizil'ala
dva showa Oprah Winfrey: njegova je glavna postavka da osoba koja pati od
tog jo uvijek poznaje razliku izmedu dobrog i zlog, jo zna to je
za nju ispravno i dobn> (pacijenti su u pravilu ene), ali kad je u
stanju samo srlja i donosi impulzivne odluke, svoju sposobnost
racionalne prosudbe koja kae to je za nju ispravno i dobro. Ne radi li se,
medutim, o ukidanju bitnih sastavnica pojma istinske
zaljubljenosti? Presudan je ovdje bio bezuvjetni poriv Mary Kay da neto
to je bilo protiv njezina vlastitog dobra: l"Uezina strast bila je jednostavno pre-
jaka; hilaje posve svjesna daje, mimo S\rih drutvenih obveza, na kocki sama
sli l"Uezina ... Taj nam udes da poblie odredimo odnos
izmedu i znanja. Edip nije znao to (da ubija svog oca), pa ipak je to
Hamlet je znao to mora zbog je otezao i nije bio kadar
izvriti
111(1 Dlfr. O. '"""'" OO '"""""
Postoji, medutim, i pozlL9a, ona medu ostalima Sygne de
Coufontaine iz drame Paula Claudda Talac,?YlI verzija onog je ,mis l!ien, mais
quand meme - Sygne je dobro znala, bila je potpuno s\jesna grozne zbilje
onoga to (upropastiti svoju duu), pa ipakje to (Ne
vrijedi li to i za junaka noira, koji nije naprosto .obmanut od Jemme Jata le, nego
je posve s\jestan da njegova veza s njom zavriti posvemanjom katastrofom,
da ga ona izdati - pa ipak srlja i predaje joj se?) da se ta Sygneina
formula podudara s formulom cinizma ne smije nas zavarati: Sygnein
predstaulja radikalnu suprotnost cinizmu. Utoliko ovdje imamo posla sa sU'uk-
turom hegelovskog spekulativnog suda: s tvrdnjom koja se moe na dva
suprotna kao najnii cinizam ("Znam da je ono to najnia
ali neka, tko mari, to ... ") i kao najvii ras<:jep
("Posve sam s\jestan katasu'ofalnih posljedica onoga to ali tu ne
mogu nita, moja je bezu\jeU1a dunost da to stoga idem dalje ... ").
Nedavni plakat za cigarete Davidoff \jeto manipulira tim jazom
izmedu znanja i - tim ukidanjem znanja o onim: to, makar
s\jeslan katasu'ofalnih posljedica svoga - kako bi (ljelovao protivno
obvezaU1og upozOl'enja na dnu svake reklame za cigal'ete (varijacije na temu
"Puenje moe biti opasno za zdravlje"): slika iskusnog mukarca koji pui
je "to vie zna", ako si doista smion,
onda bi, to vie zna o opasnostima puenja, trebao to vie demonstrirati svoj
prkos i nastaviti s puenjem - to jest odbiti prestati s puenjem iz razloga koji se
blige za tvoje vlastito odranje ... Ta je reklama protutea opsjednutosti
zdravljem i koja karakterizira danaryega pojedinca. A
zar ta formula rascjepa ne izraava takodel' savreno udes Mary Kay?
Takva je, dakle, tuna zbilja naega toleranU1og lib-
eralnog drutva: sama sposobnost za brutalno se medikalizira, tretira kao
ispad unut.lr obrasca "bipolarnog te je kao takvu valja
podvrgnuti biokemijskom U-etnlanu - ne nailazimo li ov<lje na na vlastiti,
liberalno-demokratski pandan negdanjim sovjetskim
poku,yima dijagnoze disidentstva kao mentalnog (praksi centri-
ranoj u zloglasnom Institutu erbski u Moskvi)? Ne stoga to se dio kazne
u tome da se Mal), Kay mora podvrgnuti terapiji (od\jeU1ikje pro-
njezin drugi prijestup - to to su je zatekli s ljubavnikom u automo-
bilu usred nakon putanja, to je dovelo do njezine skandalozne kazne od
preko est godina u zatvoru - kao rezultat da joj u vremenu koje je
neposredno prethodilo tome susretu nisu redovito dav,lli propisane lijekove).
Sama Oprah Winfrey, koja je jedan od svojih showova posvetila M,uy Kay,
pojavila se ovdje u svome najgorem izdanju: bila je u pravu o
341 Za poblie Clauddm"<1 Taoca v. 2. poglavlje u: iek, The Indivisible Remainder.
34B I \"'"' 1"" "0' ,""OO
"bipolarnoj osobnosti" kao naklapaIye, no oclbacilajujc iz pogrenog
razloga - kao puku izliku koja je Mary Kay da izbjegne svoju temeljnu
klivnju zbog neodgovornog ponaanja. Premda je pretendirala biti neuualna i
nepristrana, Oprah je o ljubavi Mal)' Kay sve vrijeme gOVOlila na podrugljivo dis-
t.ulCiran ("ono za to je ona mislila da je ljubav" itd.), a na kraju je
su'astveno izrekla iznenadeno pitanje njezinih blinjih, njezina supruga, takoz-
vanih plistojnih ljudi: "Kako je to mogla ne o katasu'ofal-
nim posljedicama svoga Kako je mogla ne samo izvrgnuti Iiziku nego i
uistinu odbaciti i se to je tvorilo salllu supstanc\ju ivota
svoju obitelj, djece, svoju profesionalnu karijeru?" Nije li ukidanje
dovoljnog/ih razloga", medutim, upravo definicija Nedvojbeno najdepli-
manmiji trenutak zbio se kada je, na pod pIitiskom okoline, MalY Kay
u SU7,ama pliznala da je znala kako neto zakonski i moralno pogreno -
u'enutak etilke izdaje u preciznom smislu "kompromitiranja elje", ako je
toga bilo. Drugim njezina krivnja na toj je upravo
u o<hicanju od strasti. Kadaje kasn\je ponovno potvrdila bezu\jeU1u ,jer-
nost svojoj ljubavi (dostojanstveno da je ostati \jerna sebi),
dobili smo jasan nekoga tko, gotovo podlegavi pritisku okoline, nadilazi
svoju krivnju i sabranost ne /wmjJTInl1itimti .m(ju elju.
lani argument protiv Mal)' Kay to gaje prizvao neki psiholog na
Oprah showu bio je spolne simetrije: zamislimo suprotan "Lolita"
nastavnika koji se uputa u vezu sa svojom uinaesto-
godinjom - ne bismo li u tom mnogo nedvosmislen ije usu'a-
jali na njegovoj i odgovornosti? Taj je argument varav i pogrean - ne
samo iz istog razloga daje argumentacija onih koji se prodve afinnativnoj akci-
ji (pomaganju zapostavljenih manjina) na temelju toga to je o
rasizmu pogrena je da mukarci siluju ene, a ne obraU1o ... ):H- Na
342 Podrohna uspor('dna analiza Mal), Kay i Nabokovljev<: Lolitc (ako mije
dopUltno usporedivati slub.ti iz "stvarnog ivota" s fikcionalnim) neposredno nam
pomae istaknuti lli razliku: u Loliti (pripovijesti kojaje takoder, jo i vie nego kada je
romaJl neptihvatUiva 11 naim polilitki kOf(>ktnim \Temenillla - sjetimo se
problema s distrihucijom najnovije Iilmske verzije), Humben lIumhert raza-
znaje u Loliti "nimfellI", cljevoj,'inl iznH'<iu desete i petnaest .. godine koja je IJO/meijalno
ena: nimfett' po(":iva upr-a\'o u nedefiniranosti njezina oblika - ona
mladom <ljei'aku mnogo vie Ilego zreloj eni. I dokje M,,,),, Kay, ena, tretirala svoga
mladog Ijuha'"1ika kao odraslog partnera, u Lolitinom oIlaj" za Humberta
Humberta masturbacijska tmtazma, proizvod njegovI' solipsisti,'k(' uob"uilje - kao to veli
Humhert II romanu: "Ono to sam mahnito posjedovao nUe bila OIla, nego moja vlastita
tvorevina, druga, nezbiljska Lolita ... " Ishod je laj da je njihov odnos
okrutan s obje strane (oila je pn'ma njemu okrutno <lij .. !e; on nju svodi
na oskvrnuti objekt svoje masturbalOrske imaginacije), za razliku od iskrene
sn<tsti izmedu Mal)" Kay i njezina mladog ljubavnika.
lRE(' 010\ ., .,."" OO ,""oo .. , ""'"OH 1349
radikalnijoj razini treba inzistirati na jedinstvenosti, apsolutnoj osebujnosti
pravoga - takav vlastiru inherentnu normativnost
koja ga ispravnim"; nema neutralna vanjskog mjerila koje bi nam
da unaprijed, jednostavnom primjenom na pojedini
o njegovu statusu.
Naaje pouka, dakle, u tome da lacanovski pojam dviju
smrti" u'ebamo nadomjestiti onim dvaju nagona smrti": je
izbor izravno on<u izmedu dvaju nagona smrti. Prvi aspekt nagona smrti jest
neUl:itiva glupost uitka Nadja. Vrhunski primjer te idiotske prisile Nadja
prua film Charlesa Russella Maska, s Jimom Carey jem (1994), o
slabome, bankovnom blagajniku, kojega stalno iznova poniavaju
njegovi blinji i ene te koji iznimne kada natakne tajanstvenu
staru masku nadenu na gradskoj plai. Niz pojedinosti bitan je za pozadinu
Kada bude na obalu, maska se zalijepi za sluzave
ostatke nekog trupla, o tome to ostaje od "osobe iza maske" nakon
to se posve identificira s maskom: bezobli("na sluz nalik onoj g. Valdemara iz
Poeove kada ovaj bude uskrsnut iz mrtvih, taj "nedjeljivi ostatak"
Stvarnog_ Druga je ta da junak, prije nego to do
maske, biva prikazan kao opsesivan gledatelj kada stavi zelenu drvenu
masku te ga ona zaposjedne, kadar je ponaati se u "stvarnom ivotu" kao
junak (izmicati mecima, mahnito plesati i smijati se, i jezik
daleko iz glave kad je - ukl-atko, postaje "neumrli", u
sablasnu domenu neobuzdane perverzije, "'lje<"nog ivota" u
kojemu nema smrti (niti seksa), u kojemu tjelesne povrine vie
nije bilo kakvim fizikalnim zakonima (lica se mogu
.-astezati, mogu izbaciti iz tijela metke kojima su me gadali, nakon to padnem
s visoke zgrade, na naprosto se sakupim i odetam ... ) .
Taj je svijet inherentno kornpulzivan: ni oni koji ga promatraju ne
mogu odoljeti njegovoj Dovoljno je prisjetiti se moda glavne scene filma
u kojoj junaka, koji nosu svoju zelenu masku, velike policijske snage (deseci
automobila, helikoptera) stjeraju u kripac: da bi se izbavio iz te pozicije on
postupi sa s\jetlima uperenim u sebe kao s ref1ektmima na pozornici te
pjevati i plesati ludu hollywoodsku mjuzikl verziju zavodljive latino pjesme
polic;0ci ne mogu odoljeti njenoj te se micati i plesati kao
da su dio koreografije glazbenog broja (mlada policajka lije suze, vidljivo se
maske, ali ipak podlijee njenoj i pridruuje se junaku u
popularnoj numeri...). Oveljeje inherenula glupavost
te prisile: ona predstavlja na koji smo svi mi
idiotske jouissance, kao kada se ne moemo oduprijeti a da ne
neku vulgarnu popularnu pjesmu nas napjev opsjeda. Ta je prisila odista
eks-timna: nametnuta je izvana, pa ipak samo ostvaruje nae najunutarnjije
hirove - kao to veli sam junak u trenutku: "K'lda stavim masku
350 SlAVOJ IZt! KAKUIVI SUBJEKT
gubim kontrolu - mogu sve to "Konu'ola nad sobom" stoga
nipoto jednostavno ne na odsutnosti zapreka ozbiljavanju naih nam-
jera: kadar sam imati kontrolu nad sobom jedino ukoliko mi neka temeljna
prepreka da sve to - u trenutku kada se u.
prepreka ukloni, me demonska prisila, hir u meni to je vie
od mene samog". Kada maska - mrtvi objekt - oivi nas, njena
vlast nad nama uistinu je ona "ivog mrtvaca", autornatona koji
nam se - ne treba li iz toga pouku daje naa temeljna fantaz-
ma, sr naega sama po sebi takva Stvar, su-oj jouissanci?343
S druge strane, za razliku od te glupe zapovijedi Nadja da uivamo koja
sve vie dominira i upravlja perverznim univerzumom naega kasnokapita-
iskustva, nagon smrti tvori upravo obratnu gestu, tenju da
izmaknemo stisku "neumrlog" ivota, stranoj sudbini zaglavljenosti u
opetovanom krugu jouissance. Nagon smrti ne odnosi se na
naega kontingenmog vremenitog iskustva, nego predstavlja
tenju k izbjegavanju dimenzije to je tradicionalna opisuje kao
besrnl1nost, neunitivi ivot koji opstaje s onu stranu smrti. Cesto tanka, gotovo
nezamjetna crta razdvaja ta dva modaliteta nagona smrti: ona razdvaja nae
poputanje slijepoj prisili za ponavljanjem sve intenzivnijih uitaka, je
343 Jo j .. dno lijepo obiljeje tog filma je u tome da u svome raspletu izbj .. gava standardni
klie o osobi iza maske": prenula na baca masku natrag II morc,junak lo
moe upravo utoliko to II stvarno ponaanje ugr,l(htic elementt' onoga to
je tinio dok je hio pod nj("nOIll U tome nae "sazrijevanjl''': ne II
pukom odbacivanju maski. nego u njihoV<' djelotvornosti "na
\jeresUu" - II sudnid. kada sudac Slavi .51. lo}u masku (svoje slubene oznake), mi ga zapra-
vo (r"tiramo kao da jc pod Institucije Zakona koja sada govori kroz
njega ... Medutim, hilo bi pogreno iz lOga zaklj\I<'iti da jc maska samo "primitivnija" ver-
zUa simboli(':k(" djciotvorn()sti, vlasd to je nad nanla vri simholitki autoritet: klju(";no je
zadriati razJikoVaJlje izt1l('chl pravoga simbolic":kog alltor-iteta koji operira na strogo
razini i opscene doslovnosti maske. Ne to junak, dok
nosi masku, (-esto popri rna ivotinjsko lice: II prostoru cTti(a ivotinje
(Tolll, Jerry itd.) s(' doivljavaju upravo kao ljudi koji IlOS .. ivotinjske maske i/ili odjet-u
(uzmimo scc-nn tl st''' koa neke ivotinje zagrebe (e se pod njorn otkriva
ljudska Iwa).
Da parafraziraJllO 1.(;vi-StJ'tlus.sa, Maska nam tako zapravo predstavlja "tote-
danas", fantazmitke djelotvornosti animalne: maske nije djelatna II
dananjem javnonl drulv(:nom prostoru: kada se junak SllOn s psiholog-on) je
napisal') o maskama, ovaj na junakova spokojno odgovara u smislu da svi
mi nosimo maskf' samo II Inetaf(u'ii-kom smislu toga od kljt.l(":nih scena
filma koja potom slijedi. junak ga nastoji mjeriti da u njegovom maska doista jeSi
tarobni objekt kada, medutim. on stavi masku, ona neiv komad izrezbarena
drvd; izost<ti<\ pa je junak sveden na oponaanje mahnitih kret-
nji to ihje kadar draesno izvoditi dok j .. pod maske ...
TRECI DIO, ,. '"""'" "" ....... , "'"""'1
351
primjer adolescent paralizh'an video-igrom na ekranu, od posve
iskustva prolaska kroz fantazmu.
Dakle, ne samo da boravimo izmedu dviju smrti, kao to veli Lacan, nego
je na izbor onaj izmedu dvaju nagona smrti: jedini da se
rijeimo glupoga Nadjaovog smrulOg pmiva uitka jest nagona
smrti u dimenziji prolaska kroz fantazmu. Nagon smrti
moe se svladati jedino samim nagonom smrti - i Lc'1ko je izbor opet
onaj izmedu loeg i goreg. A isto vrijedi i za pravi freudovski stav. Nalog
Nadja "Uivaj!" u podupire neka figura "totalitarnog" Gospodara.
"Du Smije!", logo na marci nemasnih mesnih proizvoda u
prua najjezgrovitijll formulu <ljdovanja "totalitarnoga" Gospodara. To
treba odbaciti dananjih novih fundamentalizama
kao reakcije na tjeskobu prekomjerne slobode u naemu kasnokapi-
"pennisivnom" liberalnom drutvu, koja nam prua
uporite stroge zabrane - klie o pojedincima koji "bjee od slo-
bode" u totalitarno zatvorenog poretka zavodi u potpuno pogrenom
smjeru.
Treba odbaciti i standardnu tezu prema kojojje
libidinaIni temelj totalitarnoga (faisti('kog) subjekta takozvana struktura
"autoritarne pojedinac koji nalazi zadovoljenje u prisilnom pokora-
vanju autoritetu, spol1lane seksualne porive, se nesigurnos-
ti i neodgovornosti itd. Pomak s tradicionalnoga autoritamog na totali-
tarnoga Gospodara ovdje je p,'esudan: premda, na povrini, totalitarni
Gospodar takoder stroge zapovijedi, nas da se
odreknemo uitaka i rtvlyemo se radi neke vie Dunosti, njegov pravi nalog,
razaznatljiv izmedu redaka njegovih eksplicitnih upravo je suprotan -
poziv na neprisiljeni i prijestup. Daleko od toga da bi nam
nametao skup mje lila kojima se 1I10ramo bezU\jetno pokoravati, totali-
tami Gospodar je koji ukida (moralnu) kaznu - to jest njegov t,yni
nalog glasi: Smije!: zabrane za koje se da reguliraju drutveni ivot i
minimum pristojnosti u su bezvrijedne i tvore tek sredstvo da se
ljudi odde na distanci, dok je vama doputeno ubijati, silovati i
Neprijatelja, davati si oduka i uivati preko mjer'e, kriti
mmalne zabrane ... ukoliko slijedite Mene. Pokornost Gospodaru tako je
koji vam da odbaClyete ili krite svakidanja moralna pra-
vila: sve besramne prljavtine o kojima ste sanjali, sve ste se morali
kada ste se tradicionalnome patrijarhalnom Zakonu
sada u tome smijete uivati bez kazne, ba poput nemasnoga mesa
k<tie smijete jesti bez ikakva rizika po zdravlje ...
Ov(lje, medutim, nailazimo na posljednju, kobnu zamku koju vaUa
etika ne suprotstavlja tome totalitarnom neko
Ne smije!, neku temeljnu zabranu ili kctie o'eba bezuvjet-
352 llMOl Ilir, KAKUIVl SUBJEKT
no potovati (Ponti autonomiju i dostojanstvo svoga susjeda! Ne zadiri nasil-
no u njegov/njezin prostor intimne fantazme!). stav (samo)ograni-
onog "Pristup zabranjen!" u svim r0egovim verzijama,
novi tih (Ne uput<y se u inenjering i
kloniranje! Ne se odvie u prirodne procese! Ne pokuavaj kriti sveta
demokratska pravila i riskirati silovit drutveni prevrat! Potuj i mores
drugih etl1i('kih zajednica!) u osnovi je nespojiv s psihoanalizom. Treba
odbaciti liberalno-konzervativnu igru borbe protiv "totalitarizma
putem pozivanja na neki skup mjerila bi napuwnje trebalo
dovesti do katastrofe: ne, Holokaust i Gulag nisu se dogodili zato to su ljudi
zaboravili na osnovna pravila ljudske pristojnosti i "oslobodili zvijer u sebi",
maha ostvarivanju poriva. I tako je - jo jednom, i to
posljednji put - pred nama izbor izmedu loeg i goreg; ono to freudovska
etika suprotstavlja "Iooj" superego verziji onog Smije! jest drugo, jo
radikalnije Smijd!, Scilicet ("Doputeno ti je ... " - naslov godinjaka to ga je
ranih 1970-ih priredio Lacan) koje vie nije nikakvom figurom
Gospodara. Lacanova maksima "Ne kompromitir,y svoju elju!" u cijelosti
usvaja paradoks zapovijedi da bude slobodan: ona te da
se usudi.
",il mo, o. '"'""" " """'" .,'"" 1353
Adorno, Theodor
Dijalektika prosvjetiteljstva
(s Horkheimerom) 6, 18,41,
308
Hlo%ojija nove glazbe 217
Negativna dijalektika 78
razlaz s Habermasom 308
sfera Kulturindustrie 319
violina nasuprot klaviru 91-2
Althusser, Louis 3, 139
ideoloka interpelacija 110, 122,
132,208,219,225-7
preU\jetovanost 92
ugecaj na druge 109-10,214
Antigona (Sofoklo) 231
AjJsolutna (film) 290
Arendt, Hannah 168
Arhipelag Culag (Solenjicin) 205-6
ArisLOtd
De anima 20
fronesis 294
Ass()ul1, Paul-Laurent 243, 285
Badinter, Robert 116
Badiou, Alain
Althusserov ugecaj 110
Amerika i Rimsko carstvo 187
anti-komunitarni komunitarizam
149
bitak i Dogad<ti Istine 110-8,
121-8, 139-47, 149-50,206,212
Gospodar /Histerik/U niverzitet
145
Kazalo imena i pojmova_
ideologija i Dogadaj Istine 122-6
je li jaz subjekt? 99
i psihoanaliza 126
118
onkraj dobra 141
povratak supstanciji 178
preobrazba Istine u
univerzalnoe 124
razlike spram Lacana 3, 126-32
subjektivitet 159
sv. Pavao i psihoanaliza 133-4
>jernost Dogadaju Istine 139, 145
Balibar, Etienne 3, 178
an ti-habermasovski
habermasovac 149
egaliberti3, 5,149,164,184,200,
209
i Althusser 109
prekomjerno nasilje 179-81
u'i razine univerzalnosti 189
uljudnost 150
Bart6k, Bela 91, 190
Beck, Ulrich 295, 298-9
Beethoven, Ludwig van 91
Benjamin, Walter
revolucija kao ponav!janje 16
revolucionarni pogled 78
'Teze o filozoftii povijesti' 16, 119
Besmrtna pril'a (film) 255
Bitak i vrijeme (Heidegger) 6, 13, 17
dvojnosti II
Husserlova kritika 57-8
zatvorenost / otvorenost 19, 21
_ ... ' ..... 1'55
Blair, Tony 176,316
Blixen, Karen 255
Bmimo se do Ilmja (film) 271,312-3
Bosch, Hieronymus 31, 44, 46
Bossuet, Jacques Benigne 107
Bourdieu, Pierre 16, 317
Coen
KmatJo jednostavno 100
Brahms,Johannes 91
Brazil (film) 136
Brecht, BertoIt 212
Kaznena mjera 340-2
Brown, Wendy
Stanja tete 61
Bruno, Giordano 338
Buchanan, Patrick 187, 192,197,
316, 342
Butler, Judith 3
Hegel i Foucault 229
mehanizam melankolije i
homoseksualnost 231, 237
o odluci 15
otpm 228-35
queer borba 202
spolna razlika 238-9
strastvene vezanosti 3, 215, 228,
232-8, 242, 250, 256
subjektivitet i seksualnost 228
CabaTet (mm) 120
Carpenter, John
They Live 48
Cassirer, Ernst 23-4, 144
Castoriadis, Cornelius
Kant, Heidegger i bezdan
uobl'azilje 21
Celestinsko (Redfield)
345
Claudel, Paul 123, 142,231,288
Talac 348
Clinton, Bill 176, 290, 310, 316
kao SOlOna 342
Collins, Michael 277-9
Daly, Glyn
'Ideologija i njeni paradoksi' 326
De anima (Aristotel) 20
De Gaulle, Charles 203
de Man, Paul
Kantov materijalizam 58
de Valera, Eamon 199, 277-8
Deleuze, Gilles 14,62,197,218
deteritorijalizacija 186
H i okrutnost 326-8
mazohizam 248
Deng Xiaoping 176
Derrida, Jacques 45,115,139,151
Abrahamova rtva 283
Descartesovo u sebe 30
o Heideggeru 5-6
ontologija nasuprot
heauntologiji 213
pojam dara 52
O duhu 5
Descanes, Rene 19
Odgovor na est tJ7igovom 104
u sebe 30
sablast kartezijanskog subjekta l
univel'zalnost cogita 90
voluntarizam 281
Dijalektika prosl1etiteljstva (Adorno i
Horkheimer) 6, 18, 41, 308
Diana, princeza od Walesa 289
Dina (film) 52,66,267
Diogen, kinik 286
Dostojevski, ,Jodor 131
Doyle, Arthur Conan 51
Duns kot, Johannes 280
Eastwood, Clint 233
Ego i ld (Freud) 257
Eisenstein, Sergej 29
ET(lserhead (film) 47
Faraon (film) 234
FenomenolDgija duha (Hegel) 65, 68-9
fa metafora 81-2
razum 85
totalitarizam 169
tvrdoglava vezanost 92-3
Fichte, Johann Gottlieb
subjektivitet / Anstoss 39-40, 139
Fields, W. C. 64
FIlozofija nove glazbe (Adorno) 217
Fllowf5ke biljeinice (Lenjin) 129
Fosse, Bob
(;a baTet 120
Foucault, Michel
disciplinarna procedura 333
Nadzm' i kazna 151,219-20
otpor prema 151, 218-9
potencijal perverzija 215
Povijest ludila 224
Povijest seksualnosti 19, 219-20
referentna 151
seksualnost i 219-24
strategije bez subjekta 301
uporaba uitaka 329
Frank, Anne 285
Freud, Sigmund
analiza Schrebera 31
bajke o 't1'i elje' 270

256
drugost 47
Edipov kompleks 135,274
f<-go i ld 257
histerija 215-6
misli u snu i nes\jesne elje 162
Mojsije i monoteizam 143
ugode 35, 263
nagon smrti 31, 59, 96-7,134-5,
161, 231,257,262
Nesvjesno 215-6
prva i druga priroda 71
zbilja 241
seksualizacija 216, 250-1
Sudbina/poriv 271
Totem i tabu 143, 274, 276
ubojstvo prvobimog oca 277
alovanje i melankolija 236
Gates, Bill 308-11, 317
ikone malog brata / zlog genija
309
Giddens, Anthony 3, 299
Gilliarn, Terry
Brazil 136
Goebbels, Joseph 184
Goldwyn, Samuel 99
Mihail 290
Gray, John
MukaTci su s Mana, ene su s
Venere 239, 325
Greene, Graham
Slahlenik 124
Gymnasialreden (Hegel) 93
Habermas,Jiirgen 18,70, 148, 165
Heideggerova subjektivnost 7
razlaz s Adornom i
Horkheimerom 308
Hammet!, Dashiell
Malteki sohol182
Havel, Vaclav 182
Hegel, Georg W. F.
apstrakma 79-80, 83, 93,
106, 179
logika 68-9
epistemologija nasuprot
ontologiji 50, 87
metafora 81
Fenomenologija duha 65, 68-9, 173
gospodar i rob 225
GymnasialTeden 93
konkrema 79, 82, 84,
88-92
kritika KanIOve onostranosti 74
Lenjinova preporuka 129
lice nadosjeliinog 175
Logika 86
i otpor 224
negacija negacije 66
svijeta 2, 28-3 I, 55, 71, l 14
obitelj 79, 304
odnosi izmedu logike i
metafizike 73
odredena negacija 154
u bivanju 80
osam planeta 286
politika 209
PTedavanja o filozofiji religije 95
'''" ... o., ...... 1
357
Hegel, Georg W. F. (nast.)
Predavanja o filowfiji svjetske
povijesti 33
Kantov akozmizam 54
seksualnost 72-3, 221
sekundarna identifikacija 79
izraz 333
sloboda kao nunost
39, 170
sopstvo kao supstancija 207
subjektivitet 67-8, 85
supstancija i subjekt 65-6, 68, 76-8
System der Sittlichkeit 83-4
tajne 64, 252
totalitarizam 169
tvJ'doglava vezanost 92-3
oblik u sadraj 102
za\jesa preko unutarnjeg svijeta
270
zlo 114, 131
Hegemonija i socijalistilha strategija
(Laclau i Mouffe) 110
Heidegger, Martin
analitika Daseina 19
analiza shematizma 55
Bitak i mijeme 6, 13, 17
bitak k smrti 59, 144
23, 43-5
angaman 8-9, 13, 16-7
Kant i problem metafizike 18-9, 41
kontingencija iskustva svijeta 58-9
odluka i izbor 14-6
odnos spram postmodernog
miljenja 5
subjektivitet 1-3, 41, 45
totalitarizam i 6
Uvod umetafiziku 9,43-4
zatvorenost / otvorenost u Bitku i
m'ernenu 17-20
Hellman, Lillian 199
Hel1l'ich, Dieter 7
Hitchcock, Alfi'ed
Vrtoglavica 254-5, 268
Hitler, Adolf 290, 342-3
i okrutnost (Deleuze) 326-8
Hobbes, Thomas 103, 166
KAKUIVI SU8JEK1
Hoffman, Eva 300-1
Hoffman, E. T. A. 45
Horkheimer, Max
Dijalektika jJ1'OSTjetiteljstva
(s Adornom) 6, 18,41
posljedice obiteljske sktrukture
304
razlaz s Habermasom 308
sfera KultU1industrie 319
Hosle, Vittorio 69-71, 76-7
Husserl, Edmund
kIitika Bitka i vremena 57
'Ideologija i njeni paradoksi' (Daly)
326
Il Postino (film) 289
Isus Krist
Dogadaj Istine 112, 123, 127
Malebrancheovo gledite o
milosti 105-7
moderne reinterpretacije 292-3
Izgubljena autocesta (film) 267-8
Jameson, Fredric 148, 162
pravi 15-6
.Janez (film) 332
Jordan, Neil
igra 238
Jung, Carl G. 237-8
Kafka, Franz
Proces 67
'utnja sirena' 273
Lazar 171
K.'1nt, Immanuel
anti-kozmos 44, 138
apstraktna 80
borba 337
politi('ki ideali 214
Francuska revolucija 121
Hegelova kritika onostranog 74-5
Heidegger i bezdan uobrazilje 2 I
i Badiou 147
Kritika rasu dne mOL1 36
K1ili/w pmktic7wg uma 21
K1itika (;istog uma 27
materijalizam i idealizam 34
pojam svijeta 58
moralni zakon 36, 39, 41-4, 53,
80,101,134,247-8,326,328,
337
nasilje uobrazilje 37-41
ne-tradicionalna metafizika ) 44
noumenaino i fenomenalno
174-5
pojam uobrazilje 20
priroda i kultura 31-2
sebesvijest 272-3
shematizira um 55-6
subjektivitet 39, 41, 44
temeljna fantazija 54
transcendentalni shematizam 152
transcendentalno javnosti
211
drugo Pros\jetiteljstvo 321
zbiljsko 244
zlo 2
Kant i p1'Oblem metafizike (Heidegger)
18-9,41
Kapital (Marx) 129
negacije 62
Kaznena mjera (Brecht) 340-2
Kennedy, John 'F. 26
Kierkegaard, Soren ] 04, 123
bolest na smrt 260-1
dvije strane dunosti 283
na strani moderniteta
188-9
King Jr., Martin Luther 137, 180
KipIing, Rudyard 212
Klasna borba u Fmncusluj (Mal'x) 194
Kris, Ernst 98
Kritika /:istog uma (Kant) 27
potencijal 41
Kritika uma (Kant) 21
Kritika msudne (Kant) 36
shematizira um 55
Kmavo jednostavno (film) 100
Lacan,Jacques
iskrivljenje i zbilja
68
336-7
blizina predmeta-uzroka elje
325
ciljevi i mete pOl'iva 59
diskursa 169,339
('udovina drugost 47
Istine 3, 134
Edipov kompleks 135, 263, 274-5
falus 331, 345
fantazija i zbilja 45
glas 280
103, 134,
140
i Hegel 56
interpelacija/ subjektivizacija 226
koritenje Heideggera 6
'La clerision de la sphere' 269
lamella 46, 59, 135-6, 144, 242
logika 70-1
mazohizam 249
nagon smrti 126, 134-5, 139-43,
231,257,262,352
negativna 97-8
nema spolnog odnosa 240-1,
246,252,254,263
normalnost modusa 31
oblici seksualne prakse 217
obrazac diskursa 169,339
zakon 36, 47, 257
otpor i kritika Butlerove 229
otudenje i identitet 335-6
pervel'Zija nasuprot histeriji
215-7,258
pobunjenici protiv filozof* 218
porivi 143, 160, 251, 255, 259,
261-7,272,352-3
preporadanje 189
prostor izmedu dviju smrti 126,
132-8,142,231,350,352
razlike spram Badioua 3, 126-7,
134,140-1,143,145-6,160
kastrac!ja 284
snovi leptira 291
spolna razlika 239-45
subjekt i subjektivizacUa 139-40
subjektov .ivot-svijet 56
Lacan,Jacques (nast.)
sv. Pavao 129, 1 33-4
temeljna fantazma i
identifikacija 232-5
veliko Drugo 65, 76, 228, 252,
288,322,336-7
viak uitka 95
Zbiljsko 134, 142-3, 159,244
Zlo 310, 343
elja i fantazija 264-7
Ladau, Ernesto 3, 15,83,90, 125,
141,150-7,160,163-4,239
Althusserov IlO
156
hegelovska odredena negacija
154
Hegemonija i soeijalistic7w strategija
(s Mouffeom) 110
jaz izmedu univerzalnog i
partikularnog 148
logika ekvivalencije 155
Politika i ideologija u
teoriji 110
radikalna demokracija 151
spolna razlika 239
subjektivitet 139-40, 159
Lafargue, Paul
Pravo na lijenost 220
Lang, FJitz
Metropolis 309
Laplanche,Jean 205, 252, 255
Lasch, Christopher 198
Le Pen, Jean-Marie 187, 192,316,342
Leader, Darian 98,101, 193-4,329
Lefort, Claude 170
Lenjin, Vladimir
materijalizam i idealizam 34
Hegela 129
posljedice 212
Letourneau, Mary Kay 343-4
Levinson, Barry
Sfera 269-71
Lewinsky, Monica 290
Lincoln, Abraham 51,186
Llosa, Mario Vargas
huligani 181
360 I lu,", "je< ;"OM ""OO
Logilw (Hegel) 86
logika 68-9
Luini, Bernardino
Salomi donose glavu Ivana Krstitelja
274
Luk;ics, Georg
Povijest i klasna svijest 119
Luther, Martin 137, 180
Lynch, David 45
(;ovjeli slon 51
Dina 52, 66, 267
Eraserhead 47
Izgubljena alitoeesta 267-8
pred-ontoloki fenomeni i zbilja
47,51
Twin Peaks 52, 267
Lyotard, 5, 148-9
Malebl-anche, Nicolas 286-7
milost 90, 104-7
Malinowski, Bmnislaw 62,219
Malteki sokol (Hammett) 182-3
Mao Zedong 196
Marx, Groucho 284
Marx, Karl
ekvivalencija 207
kao ishod kapitalizma 8
fetiizacija 310
i sociolozi 129
ideoloka apstrakcija 243
iznimka je pravilo 92
izrabljivanje i ljudska prava 156-8
kapital kao vampir 319
Klasna borba u Francuskoj 194
m eta-poli tika 169-71
muka apstraktna univerzalnost
90
negacija negacije 62
od teorije do revolucije 151
od Russella 123
Osamnaesti brumllire i stvaranje
povijesti 77
proletarijat i klasa 119
radnici kao roba 138
religijska pl-ipov:\jest 42
ukidm* trita 300
univerzalizam 203
pmtuslovlje proletarijata
201
Maska (film) 350
Mauser (Muller) 340-2
McCarthy, Joseph 285
Mead, Margaret 62,219
MetmjJolis (film) 309
Miller, Jacques-Alain
spolna razlika 262-3
Slobodan 3liO, 332
Mojsije i monoteizam (Freud) 143, 279
MoloLOv, 171
Moore, dr. Julie 347
Morrell, lady Ottoline 49
Moufle, Chantal
Hegemonija i sodjalistic7w strategija
(s Laclauom) 110
Mozart, Wolfgang Amadeus 91
Mrea (film) 326
Muller, Heiner
Mauser 340-2
Mu.flwrei su s Mlina, ene su s VenerI'
(Gray) 239
Nadzori kazna (Foucault) 151, 219-20
Negativna dijalektika (Adorno) 78
Neprijatelj u mom krevetu (film) 100
Nietzsche, Friedrich
i sv. Pavao 131
kritika Wagnera 7
O genealogiji morala 96
tradicionalno, moderno i
postmoderno 148
Volja 99
O duhu (DcITida) 5
O genealogiji morala (Nietszche) 96
Od Atlantide do SfingI' (Wilson) 60
Odgovm' na .est prigovom (Descartes)
104
Osamnaesti bnanaire (Marx)
stvaranje povijesti 77
Piccone, Paul 198
Pippin, Robert 258
PUlc7jiva igra (film) 238
Platon
Time} 49
ideje 23
vrhovno dobro 43
Plm!i barun (film) 267
Pod /)(Jljbom (film) 199
Poe, Edgar Allan 135
Politika i ideologija u marksistiawj teoriji
(Ladau) IlO
Popper, K'l.1 J 88
Po.tllr (film) 289
Povijest i klasna svijest (Lukacs) 119
Povijest ludila (Foucault) 224
p(J(!ijest seksualnosti (Foucault) 19, 219-20
PralJo na lijenost (Lafargue) 220
Predavanja o filozofiji svjetshe povijesti
(Hegel) 33
Proces (Kafka) 67
Ranciere, Jacques
an ti-Iyotardovski Iyotal-dovac 149
i Althusser 109-10
jaz izmedu demokracije i
ekonomskog izrabljivanja 172
rnesentente 21 O
pobuna proleterskih masa 150
policijska struktura 206, 208-11,
213
post-politika 216
totalitarizam 170
univerzalnost 205
Rather, Dan 184
Rawls, John 148
Redfield, James
Celestinsko 345-6
Regnault, Fran<;:ois 218
Reve, Karel van het 88-9
Rhinegold (Wagner) 309
Rijeka bez mosta (Sumii) 166
Rogozinski, Jacob 33, 36, 38, 43
onkraj bezdana 55
Russell, Bertrand 123
izjava lady Otto line 49
Russell, Charles
Maska 350
Sade, Marquis d 321
Schelling, Friedrich W. J. von 17-8,
87, 109
boanska egzistencija i temelj 77
htijenje 280-1
sopstva 30
temelj egzistencije 49
Schmitt, Carl 102-4
Schonberg, Arnold 113, 217, 292
Schreber, Daniel Paul 105
Schumann, Robert 91
Karneval 45
Schiirmann, Reiner 5
Sfera (film) 269
Skidajmo se do kraja (film) 313
Skinner, QlJentin 158
Solaris (film) 269
Solenjicin, Aleksandar
trilogija Gulag 205
Sofoklo
Antigona 231
Staklenik (Greene) 124
Staljin, Josif
lani procesi 282-3
teror 339-40
totalitarizam 169-70
Stanja tete (Brown) 61
Stravinski, Igor 217
Straa na Rajni (film) 199
Sumii, Sue
Rijeka bez mosta 166
sv. Augustin 344
sv. Pavao
Istine 122-3
i psihoanaliza 133-4
univerzalizam 203
veza zakona i elje 130-1
System der Sittlichkeit (Hegel) 83-4
3621 SlAvru ia: IlAKUIW SUBJEKT
'u tnj a sirena' (Kafka) 273
Talac (Claudel) 348
Tarkovski, Andrej
Solaris 269
Taylor, Charles 77-8, 148
Tereza, Majka 289
'Teze o povijesti'
(Benjamin) 119
They Live (film) 48
Time} (Platon) 49
Totem i tabu (Freud) 143,274, 276
Edipov kum pleks 274-6
Twin Peaks (televizijska serija) 52,
267
Uvod u metafiziku (Heidegger) 9
Volim Lucy (televizijska serija) 67
Vrtoglavica (film) 254-5, 268
Wagner, Richard 7, 260-1
Rhinegold 309
Welles, Orson
Besmrtna 255
Wilcox, Fred
Zabranjeni planet 269
Wilson, Colin
Od Atlantide do Sfinge 60
Winfrey, Oprah 347-8
Zabranjeni planet (fum) 269
,
I
I
,I
\
I
\
)
I
\
_ .". , . .. . .. .. . . .. "." .. .... , . ... " .... . .0
"-
-
<
-
tA
c:
E
m
~