Izdaje ITRO Naprijed Glavni urednik MILAN MIRI Urednici Dr MURADIF KULENOVI GVOZDEN FLEGO MIRJANA DOBROVI SIGMUND

FREUD BUDUNOST JEDNE ILUZIJE i drugi spisi Izabrao GVOZDEN FLEGO Preveo BORIS BUDEN ZAGREB 1986 Naslovi izvornika SIGMUND FREUD, Studienausgabe, Band III, Psychologie des Unbewussten Formulierungen ber die zwei Prinzipien des psychischen Geschehens Zur Einfhrung des Narzissmus Triebe und Triebschicksale Das Unbewusste Jenseits des Lustprinzips Das Ich und das E Ilnml IX, Pinnen 'lor Gotolladuift Ursprnge der Religion Die kulturelle Sexualmoral und die moderne Nervositt Massenpsychologie und Ich-Analyse Die Zukunft einer Illusion Warum Krieg Fischer Taschenbuch Verlag GmbH, Frankfurt am Main, 1982. Recenzenti Dr MURADIF KULENOVI GVOZDEN FLEGO SADRAJ KULTURNI SEKSUALNI MORAL I MODERNA NERVOZNOST (1908) 7 FORMULACIJE O DVAMA NAELIMA PSIHIKOG ZBIVANJA (1911) 31 PRILOG UVODU U NARCIZAM (1914) 41 C NAGONI I NJIHOVE SUDBINE (1915) 71 NESVJESNO (1915) 95 I Opravdanje nesvjesnog 97 II Mnogoznanost nesvjesnog i topiko gledite 103 III Nesvjesni osjeaji 107 IV Topika i dinamika potiskivanja . 110 V Posebna svojstva sistema nsv 115 VI Saobraanje izmeu dva sistema118 VII Prepoznavanje nesvjesnog 123 S ONU STRANU NAELA UGODE (1920) 133 MASOVNA PSIHOLOGIJA I ANALIZA JA (1921)193 I Uvod 195 II Le Bonov opis due masa 197 III Druge ocjene kolektivnog duevnog ivota207 IV Sugestija i libido212 V Dvije umjetne mase: crkva i vojska217 VI Daljnji zadaci i pravci rada 223 VII Poistovjeen je VIII Zaljubljenost i hipnoza IX Nagon stada X Masa i prahorda

XI Jedan stupanj u Ja XII Dodaci JA I ONO (1923) I Svijest i nesvjesno II Ja i Ono III Ja i Nad-Ja (Ja-ideal) IV Dvije vrste nagona V Odnosi ovisnosti u kojima se nalazi Ja BUDUNOST JEDNE ILUZIJE (1927) ZATO RAT? (1933) RJENIK VANIJIH PSIHOANALITIKIH POJMOVA BIBLIOGRAFIJA KAZALO IMENA Gvozden Flego: UZ FREUDOVE OSCILACIJE Kulturni seksualni moral i moderna nervoznost (1908) U svojoj nedavno objavljenoj Seksualnoj etici1 v. Ehren- fels se zadrava na razlikovanju prirodnog i kulturnog seksualnog morala. Prema njemu, kao prirodni seksualni moral valja razumjeti onaj pod ijom vladavinom ljudski rod moe trajno odrati svoje zdravlje i potvrditi svoju sposobnost za ivot, dok potivanje kulturnog morala daleko vie potie ljude na intenzivniji i produktivniji kulturni rad. Ova se opreka najbolje moe razjasniti suprotstavljanjem konstitutivnog i kulturnog posje da nekog naroda. Ubudue u, kako bih prosudio vrijednost ovog vanog toka misli, upuivati na spis v. Eh- renfelsa samo u onim momentima na koje se moe nadovezati moj vlastiti prilog ovOj raspravi. Namee se pomisao da zdravlje i sposobnost za ivot pojedinanih ljudi mogu biti pod vladavinom kulturnog seksualnog morala izloeni povredama i da to oteenje individua do kojeg dolazi posredstvom njima nametnutih rtava moe konano dosei tako visok stupanj, da na ovom obilaznom putu bude ugroen i sam krajnji cilj kulture, v. Ehrenfels doista podnosi i dokaze o nizu oteenja u naem suvremenom zapadnom drutvu kojim vlada seksualni moral, oteenja za koja on mora taj moral uiniti odgovornim te premda u potpunosti priznaje njegovu visoku sposobnost za unapreivanje kulture, on ' Sexualethik /Seksualna etika/, (1907) 9 dolazi do osude tog morala zahtijevajui njegovu reformu. Prema v. Ehrenfelsu, za vladajui kulturni seksualni moral karakteristian je prijenos femininih zahtjeva na spolni ivot mukarca i zabrana svakog seksualnog openja izuzev brano-monogamnog. Uzimanje u obzir prirodne razlike meu spolovima, svakako bi onda prisiljavalo na to da se prijestupi mukarca kanjavaju manje ri- gorozno i da mu se na taj nain stvarno doputa dvostruki moral. Ali drutvo koje sebi doputa ovaj dvostruki moral, moe dosei istinoljubivost, potenje i ljudskost2 samo u jednoj odreenoj, usko ogranienoj mjeri i mora svoje lanove navoditi na prikrivanje istine, uljepavanje, na samoobmanu, kao i na obmanjivanje drugih. Kulturni seksualni moral jo tetnije djeluje time to velianjem monogamije sputava faktor virilnog odabiranja iji bi utjecaj jedini mogao postii poboljanje konstitucije, budui da je vitalno odabiranje kod kulturnih naroda ljudskou i higijenom potisnuto na minimum.3 Meu mnogim oteenjima za koja okrivljujemo kulturni seksualni moral lijenik primjeuje da nedostaje ono ije znaenje treba ovdje iscrpno razmotriti. Mislim na pospjeenje moderne nervoznosti, te bolesti to se tako brzo iri u naem suvremenom drutvu, a koja se moe svesti upravo na oteenja uzrokovana kulturnim seksualnim moralom. Katkada je ovjek obolio

od nervoznosti u prilici da sam, imajui u vidu uzroke svojih patnji, skrene pozornost lijenika na suprotnost konstitucije i zahtjeva kulture. U tom sluaju on izjavljuje: Svi smo u naoj porodici postali nervozni zato to bismo htjeli biti neto bolje od onoga to nam omoguuje nae podrijetlo. Lijenika u promatranju dosta esto tjera na razmiljanje injenica da nervoznosti podlijeu upravo potomci takvih oeva koji potjeu iz jednostavnih i zdravih seoskih prilika i koji kao izdanci sirovih ali snanih porodica dolaze poput osvajaa u veliki grad, gdje ' Isto, str. 32. i dalje. 3 Isto, str. 35. 10 svojoj djeci ostavljaju malo vremena da se uzdignu na visok kulturni nivo. No lijenici su prije svih sami jasno proglasili povezanost rastue nervoznosti s modernim kulturnim ivotom. Nekim izvacima iz izjava istaknutih promatraa pokazat emo u emu oni trae utemeljenje ove zavisnosti. W. Erb (1893): Pitanje koje smo ranije postavili sada glasi: da li su Vama predoeni uzroci nervoznosti u naem modernom ivotu dani u toliko poveanoj mjeri da objanjavaju znatan porast ove bolesti? Na to pitanje valja doista bez dvojbe odgovoriti potvrdno, kao to e pokazati letimian pogled na na moderni ivot i njegovo ustrojstvo. Ve iz niza opih injenica jasno proizlazi: izvanredne tekovine novog vijeka, otkria i pronalasci na svim podrujima, odravanje napretka nasuprot rastuoj konkurenciji, sve je to bilo steeno samo zahvaljujui velikom duhovnom radu i samo se njime moe ouvati. Znatno su poveani zahtjevi za djelotvornou pojedinca u borbi za opstanak i on ih moe zadovoljiti samo naprezanjem svih svojih duhovnih snaga; ujedno su narasle potrebe pojedinca, njegovi zahtjevi za ivotnim uitkom na svim podrujima, a neuveni luksuz proirio se meu slojevima puanstva koji ranije nisu bili njime zahvaeni; bezvjerstvo, nezadovoljstvo i pohlepa zavladali su irokim krugovima naroda; totalno su se promijenili odnosi u trgovini i prometu posredstvom neogranienog razvoja saobraaja, telegrafsko-telefonske iane mree koja je opasala svijet: sve brza u urbi i uzbuenju, nou se putuje, danju posluje, ak i sama turistika putovanja postaju napor za nervni sistem; velike politike, industrijske i financijske krize donose uzbuenje daleko irim krugovima puanstva nego ranije; sudjelovanje u politikom ivotu postalo je sveope: politike, religiozne, socijalne borbe, djelatnost stranaka, izborne agitacije i neizmjerno narasla udruenja usijavaju glave i prisiljavaju duhove na uvijek nove napore te otimaju vrijeme odmoru, snu i mirovanju; ivot je u velikim gradovima 11 postao sve rafiniraniji i nemirniji. Oslabljeni nervi trae svoj oporavak u pojaanim podraajima, u jako zainjenim uicima, da bi se u tome jo vie zamorili; moderna se literatura preteno bavi najsumnjivijim problemima koji raspiruju sve strasti, osjetilnost i pohlepu za uivanjem i koji pospjeuju obezvreivanje svih etikih naela i svih ideala; ona pred duh itaoca iznosi patoloke likove, psihopatske seksualne, revolucionarne i druge probleme; nametljiva i buna glazba, dana u velikim dozama, uzbuuje i prenadrauje nae uho; kazalita svojim uzbudljivim predstavama zarobljuju sva osjetila, a likovne umjetnosti rado se okreu onom odvratnom, runom i razdraljivom, ne usteui se da pred nae oi a odbojno stvaran nain dovedu ono najgroznije to nudi zbilja.

Tako ve ova opa slika pokazuje niz opasnosti u nar em modernom kulturnom razvoju; u pojedinostima ona bi se mogla dopuniti jo nekim crtama! Binswanger (1896): Posebno je neurastenija oznaena kao posve nova bolest i ve je Beard kojem zahvaljujemo na njenom prvom preglednom prikazu vjerovao da je otkrio novu nervnu bolest koja se razvila osobito na amerikom tlu. Naravno, pretpostavka je bila kriva; no svakako neto znai injenica da je upravo jedan ameriki lijenik, na temelju bogatog iskustva, mogao zapaziti i utvrditi karakteristine crte te bolesti i njene bliske veze s modernim ivotom, s neobuzdanom urbom i gram- zljivou za novcem i posjedom te golemim napretkom na tehnikom polju koji je uinio iluzornim sve vremenske i prostorne prepreke ljudskom saobraanju. V. Kraft-Ebing (1895,11): U dananje vrijeme nain ivota nebrojeno mnogo kulturnih ljudi ukazuje na obilje antihigijenskih momenata. Kako ti tetni momenti djeluju prije svega i ponajvie na mozak, to bez daljnjega postaje shvatljivo zato se nervoznost rairila na tako fatalan nain. Upravo u toku posljednjih desetljea izvrene su promjene u politikim i socijalnim, a posebno u trgovakim, industrijskim i agrarnim odnosima kultur12 nih nacija koje su nasilno preinaile poziv, graanski poloaj i posjed. To se dodue zbilo na tetu nervnog sistema koji je, kako bi udovoljio povienim socijalnim i privrednim zahtjevima, poveao utroak svoje sile naprezanja, a da je pritom toliko potreban odmor ostao mnogostruko nedovoljan. Ovim, kao i mnogim slinim uenjima, ne zamjeram to da su pogrena, ve da se pokazuju nedostatnima za razjanjenje pojedinosti u pojavi smetnji uzrokovanih nervoznou i da isputaju iz vida upravo najvanije od etioloki djelatnih momenata. Skrenemo li pogled s neodreenih naina na koje se moe biti nervozan i usmjerimo li ga na prave oblike nervoznosti kao bolesti, oteujui utjecaj kulture u bitnome e se reducirati na tetno suzbijanje seksualnog ivota kulturnih naroda (ili slojeva) posredstvom kod njih vladaj ueg seksualnog morala. Dokaz za ovu tvrdnju pokuao sam pruiti u nizu strunih radova;4 ovdje ga neu ponavljati, ali ipak elim na ovom mjestu navesti najvanije argumente iz mojih istraivanja. Stroe kliniko promatranje daje nam pravo da razlikujemo dvije grupe bolesnih stanja izazvanih nervozno; ai praVe neuroze j psihoneuroze. Kod prvih izgleda da SfiTSSeSge' (simptomi), bez obzira da~tt-se-ispoljavaju tjelesnim ili duevnim efektima, toksike prirode: one su sasvim sline pojavama nastalim zbog uzimanja prevelike koliine ili zbog uskraivanja izvjesnih opojnih sredstava. Ove neuroze veinom obuhvaene pojmom neurastenije mogu i bez neophodne pripomoi nasljednog optereenja, pri emu oblik oboljenja upravo korespondira s vrstom tih oteenja, tako da je esto dostatna klinika slika kako bi se bez daljnjega zakljuilo na posebnu seksualnu etiologiju. Ali takva pravilna podudarnost izmeu oblika oboljenja od nervoznosti i drugih * Sammlung kleiner Schriften zur Neurosenlehre (Zbirka malih piia o teoriji neuroza), Be 1906. 13 tetnih utjecaja kulture koje autori optuuju kao uzronike bolesti, u potpunosti izostaje. Dakle, seksualni se inilac moe proglasiti bitnim u prouzroenju pravih neuroza.

Kod psihoneuroza vaniji je hereditarni utjecaj, no nije toliko jasno prouzroen je.'.' Meutim, jedan osobit postupak u istraivanju, poznat kao psihoanaliza, omoguio je da se simptomi tih bolesti (histerije, prisilne neuroze itd.), objasne kao psihogeni, .dakle ovisni o djelovanju nesvjesnih (potisnutih) kompleksa predodbi. Ali ista nam je metoda omoguila da upoznamo i te nesvjesne komplekse i pokazala nam da oni, sasvim openito reeno, imaju seksualni sadraj; oni potjeu od seksualnih potre.- ba nezadovoljenih ljudi i za njih predstavljaju neku vrstu zamjenskog zadovoljenja. Dakle, u svim momentima koji oteuju seksualni ivot, suzbijaju njegovu djelatnost i odlau postizanje njegovih ciljeva, moramo ujedno sagledati i patogene inioce psihoneuroza. Vrijednost teorijskog razlikovanja toksikih i psihoge- nih neuroza nije naravno umanjena injenicom da se na veini nervoznih osoba mogu promatrati smetnje oba podrijetla. Tko je sada spreman traiti sa mnom etiologiju ner- voznosti prije svega u utjecajima koji tetno djeluju na seksualni ivot, taj e htjeti slijediti daljnja ispitivanja. Njihov zadatak je da temu sve vee nervoznosti dovedu u openitiji kontekst. Naa kultura je, sasvim openito, izgraena na_suzbija- nju nagona. Svaki pojedinac ustupio je dio svoga posjeda, svoje neograniene moi, agresivnih i vindikativnih sklonosti svoje osobe; iz ovih priloga nastao je zajedniki kulturni posjed materijalnih i idejnih dobara. Osim ivotne nude i obiteljski su osjeaji, izvedeni iz erotike, potakli pojedinane individue na to odricanje. U toku kulturnog razvoja odricanje je stalno napredovalo; svaki njegov pojedinaan napredak sankcionirala je religija; dio zadovoljenja nagona, kojeg se ovjek odrekao, prine- sen je na rtvu boanstvu; tako steeno zajedniko do 14 bro proglaeno je svetim. Tko zbog svoje nesavitljive konstitucije ne moe sudjelovati u tom suzbijanju nagona, bit e suprotstavljen drutvu kao prestupnik, kao outlow, ukoliko mu njegov drutveni poloaj i njegove izuzetne sposobnosti ne omogue da se probije kao veliki ovjek, kao junak. Seksualni nagon ili, ispravnije reeno: seksualni nagoni, jer analitiko istraivanje ui da je seksualni nagon sastavljen iz mnogih komponenti, iz parcijalnih nagona izobraen.ie u ovjeka vjerojatno snanijenegc> ,u veinelviih ivetinja i svakako je postojaniji jer je skoro sasvim prevladao periodinost s kojom je povezan u ivotinja. On kulturnome radu stavlja na raspolaganje izvanredno velike koliine snage; to se dogaa na temelju jedne, u tom nagonu naroito izraene osobitosti prema kojoj je on u stanju pomaknuti postignue svoga cilja, a da u bitnome rie izgubi na intenzivnosti. Ta sposobnost da se izvorno seksualni cilj zamijeni nekim drugim koji nije vie seksualan, ali je psihiki s njime srodan, naziva se sposobnost sublimacije, Nasuprot toj pominosti koja sadri kulturnu vrijednost seksualnog nagona, u njemu se zbivaju i naroito tvrdokorne fiksacije zbog kojih on postaje beskoristan i katkad se izvrgava u takozvane abnormalnosti. Izvorna jaina seksualnog nagona vjerojatno je u pojedinih individua razliita; iznos pogodan za sublimaciju sigurno je promjenjiv. Pretpostavljamo da je prije svega naslijeena konstitucija ta koja odluuje o veliini onog dijela seksualnog nagona koji e se u pojedinca moi iskoristiti, odnosno pokazati se sposobnim za sublimaciju; ono to se povrh toga sublimira uspijevaju namaknuti utjecaji ivota i intelektualni utjecaj duevnog aparata. Taj se proces pomicanja sigurno ne moe neogranieno nastaviti ba kao ni pretvaranje topline u mehaniki rad naih strojeva. Za veinu konstitucija odreena mjera izravnog

seksualnog zadovoljenja izgleda neminovna, a zanemarivanje te individualno varijabilne mjere osveuje se pojavama ko 15 je zbog njihove funkcionalne tetnosti i subjektivnog karaktera neugode moramo ubrojiti u bolesti. Nove nam se mogunosti otvaraju ako uzmemo u obzir injenicu da seksualni nagon ovjeka izvorno zapravo ne slui svrsi razmnoavanja ve mu je cilj da na odreene naine pribavi ugodu.5 Kao takav on se ispoljava jo u ovjekovom djetinjstvu gdje svoj cilj, pribavljanje ugode, ne postie samo na jjemtalijama ve i na drugim dijelovima tijela (erogenim zonama) te se stoga smije usredotoiti iskljuivo na ove lako dostupne objekte. Taj stadij nazivanjo .stadijem autoerotizma i odgoju stavljamo u zadatak da ga ogranii jer bi zadravanje na tom stadiju moglo uiniti seksualni nagon nesavladivim i neupotrebljivim za kasnije. Razvoj seksualnog nagona kree se zatim od autoerotizma k objektnoj ljubavi i od autonomijeerogenih zona k njihovom podreivanju pod primat gemtalija ste^jei^tt "^igMi' razmnc&vaaja. JJ to- ku tog razvoja jedan e dio seksualnog uzbuenja koje isporuuje vlastito tijelo biti zaprijeen kao neupotrebljiv u funkciji razmnoavanja i u povoljnom sluaju sublimiran. Kulturni rad e snage upotrebljive u svoju svrhu velikim dijelom stei suzbijajui takozvane perverzne dijelove seksualnog uzbuenja. U vezi s ovom povijeu razvoja seksualnog nagona mogue je razlikovati tri stupnja kulture: BrvL.na kojem seksualni nagon djeluje i j>reko granica odreenih dBjevi- ma razmnoavanja; drugi, na kojem je sve to .pripada" seksualnom nagonusuzbijeno na to to ^slui raznmaaia.- | nju; i trei, na k<9jem je kao seksira^ ; mo legitimno razmnoavanja,, Ovom treem stupnju od- i govara na suvremeni k^tOT^ jsekiaialEi moral. Ako se kao nivo uzme drugi od ovih stupnjeva, morat e se prije svega ustanoviti da jedan broj osoba zbog ustrojstva svoje konstitucije ne moe udovoljiti zahtjevima toga nivoa. Spomenuti razvoj seksualnog nagona od autoerotizma do objektne ljubavi u cilju spajanja geni 5 Tri rasprave o seksualnoj teoriji (1905). 16 talija nije korektno i u potpunosti proveden kod cijelog niza individua tako da iz tih razvojnih smetnji proizlaze tetna odstupanja od normalne seksualnosti, a to znai od one koju zahtijeva kultura. Do odstupanja dolazi_na dva naina koji se jedan prema drugome odnose skoro kao pozitivno i negativno. Radi se prije svega o ako se izuzmu osobe iji je seksualni nagon openito prejak i nezadriv razliitim vrstama pervertita kod kojih je infantilna fiksacija na prethodni seksualni cilj zaprijeila primat funkciji razmnoavanja te o homoseksualcima ili invertitima kod kojih je, na jo nedovoljno razjanjen nain, seksualni cilj skrenut sa suprotnog spola. Ukoliko se tetnost obaju naina razvojnih smetnji ispoljava ne- znatnije nego to bi se moglo oekivati, moemo to zahvaliti kompleksnom sastavu seksualnog nagona koji takoer omoguuje da, premda je iz razvoja iskljuena jedna ili vie komponenti nagona, konaan oblik seksualnog ivota jo uvijek ostane upotrebljiv. Konstitucija zahvaenih inverzijom, homoseksualaca, ak se esto odlikuje seksualnim nagonom koji je naroito podoban za kulturnu sublimaciju. Oni u kojih su perverzije odnosno homoseksualnost obrazovani jae ili skoro iskljuivo, postaju u svakom sluaju socijalno neupotrebljivi i nesretni, tako da se zbog toga i sami kulturni zahtjevi drugoga stupnja moraju priznati kao izvor patnji za izvjesni dio ovjeanstva. Sudbina je tih osoba koje konstitucijom odstupaju od ostalih, razliita, ve prema tome da li im je dan apsolutno jak ili'

pak slabiji spolni nagon. U potonjem sluaju, pri openito slabom seksualnom nagonu, pervertiti- ma polazi za rukom potpuno suzbijanje onih sklonosti koje ih dovode u sukob s moralnim zahtjevima njihovog kulturnog stupnja. Ali to ujedno ostaje, idealno promatrano, jedino to uspijevaju ostvariti, jer e za suzbijanje svojih seksualnih nagona potroiti one snage koje bi inae okrenuli kulturnom radu. Oni kao da su ukoeni u sebi i uzeti prema vanjskom svijetu. Za njih vrijedi ono to emo kasnije ponoviti o apstinenciji mukaraca 17 i ena koja se javlja kao zahtjev treeg kulturnog stupnja. Kada je rije o intenzivnijem ali perverznom seksualnom nagonu, mogua su dva ishoda. U jprvom, koji neemo dalje promatrati, ljudi zahvaeni perverzijom i dalje ostaju perverzni i moraju snositi posljedice svog odstupanja od kulturnog nivoa. Drugi sluaj daleko je zanimljiviji tu se, pod utjecajem obrazovanja i socijalnih zahtjeva, doista postie suzbijanje perverznih nagona, ali je nain suzbijanja zapravo laan i bolje ga je nazvati,neuspjelim. Zaprijeeni seksualni nagoni vie se dodue ne ispoljavaju kao, taky,i: u tome se sastoji uspjeh ali se oitu]u_ na_druge najine koji su za individuuma isto tako tetni i ine ga za drutvo jednako neupotrebljivim kao i pravo zadovoljenje onih suzbijenih nagona: u tome lei neuspjeh procesa koji s vremenom ponitava onaj uspjeh. Pojave zamjena koje nastupaju uslijed suzbijanja nagona sainjavaju ono to mi opisujemo kao nervoz- nost ili, specijalnije, kao psihoneuroze (vidi na poetku). Neurotian su ona klasa ljudi koji posjedujui konstituciju koja se opire zahtjevima kulture, pod utjecajem tih zahtjeva samo prividno i sve bezuspjenije suzbijaju svoje nagone i koji zbog toga u kulturnom radu mogu sudjelovati samo uz veliki utroak snage osiromaujui pritom svoju unutranjost ili prekidajui povremeno taj rad kao bolesnici. Ali neuroze sam oznaio kao negativ perverzija jer se u njima perverzne pobude nakon potiskivanja ispoljavaju iz duevno nesvjesnog i jer one u potisnutom stanju sadre one iste sklonosti koje pokazuju pozitivne perverzije. Iskustvo ui da za veinu ljudi postoji jedna granica preko koje njihova konstitucija ne moe slijediti zahtjev kulture. Neurozi podlijeu svi koji bi htjeli biti plemenitiji nego im to njihova konstitucija doputa; oni bi se bolje osjeali kada bi mogli biti loiji. Ukoliko na promatranje uzmemo osobe unutar iste generacije, nai emo nedvosmislenu potvrdu stava da se jperverzija i neuroza jedna prema drugoj odnose kao. pozitivan i negativan vid 18 istog fenomena. Vrlo esto je, na primjer, brat seksual- fiolSeiverzan, a sestra koja kao ena ima slabiji seksualni nagon, neurotiarka iji simptomi izraavaju iste sklonosti kao perverzije seksualno aktivnijeg brata. Tome odgovara injenica da su mukarci u mnogim porodicama zdravi, ali su u socijalno nepoeljnoj mjeri nemoralni, dok su ene estite i prekomjerno profinjene, ali teko nervozne. Zahtjev koji kulturni standard postavlja svim osobama, da vode isti seksualni ivot, to jednima zahvaljujui njihovoj konstituciji uspijeva bez muke, dok drugima namee najtee psihike rtve, sainjava jednu od oiglednih socijalnih nepravdi kojoj se moe stati na put uglavnom ignorirajui moralne propise. Kao osnovu naeg dosadanjeg razmatranja uzeli smo, s nae strane suponirani, drugi kulturni stupanj na kojem je strogo zabranjena svaka takozvana perverzna seksualna djelatnost, dok su, nasuprot tome, slobodno doputeni oni seksualni odnosi koji se smatraju normalnima. Otkrili smo

takoer da pri toj raspodjeli seksualne slobode i seksualnog ogranienja jedan broj individua biva odgurnut na stranu kao perverzan, dok drugi koji se trude da ne budu perverzni, iako bi to prema svojoj konstituciji trebali biti, podlijeu nervoznosti. Sada je lako predvidjeti uspjeh koji e se postii ukoliko se dalje ogranii seksualna sloboda i zahtjev kulture podigne na nivo treeg stupnja, dakle, ukoliko se strogo zabrani svaka seksualna aktivnost izvan legitimnog braka. Izvanredno e se poveati broj onih jakih individua koje se otvoreno suprotstavljaju zahtjevu kulture, ali isto tako i broj onih slabijih koji u sukobu izmeu pritiska kulturnih utjecaja i otpora svoje konstitucije bjee u neurotina bolesna stanja. Pokuajmo odgovoriti na tri pitanja koja se ovdje javljaju: 1) koje zadatke pojedincu postavlja kulturni zahtjev treeg stupnja, 2) da li bi doputeno zakonito seksualno zadovoljenje moglo na odgovarajui nain nadoknaditi sve. ostalo odricanje,. 3) u kojem odnosu stoje mogu-; 19 a oteenja koja nastaju odricanjem prema iskoritavanju tog odricanja u kulturi. Odgovor na prvo pitanje dotie esto obraivan problem seksualne apstinencije koji ovdje neemo do kraja iscrpsti. Ono to na trei kulturni stupanj zahtijeva od pojedinca je, za oba spola, apstinencija do braka, odnosno doivotna apstinencija za sve one koji nikada nee stupiti u zakoniti brak. Tvrdnju, koja je po volji svim autoritetima, da seksualna apstinencija nije tetna i da je ak nije teko provesti, lijenici takoer mnogostruko zastupaju. Moe se rei da je zadatak svladavanja jednog tako monog poriva kao to je seksualni nagon na drugi nain, a ne zadovoljenjem, takav da iskoritava sve snage jednog ovjeka. Svladavanje sublimacijom, dakle skretanjem snaga seksualnog nagona od seksualnog prema viim; kulturnim ciljevima, uspijeva manjem broju ljudi i to samo povremeno, odnosno najtee u doba uzavrelih mladenakih snaga. Veina ostalih postaje neurotina ili trpi tetu na neki drugi nain. Iskustvo pokazuje da konstitucija veine osoba koja sainjavaju nae drutvo nije dorasla zadatku apstinencije. Onaj tko bi obolio i pri blaem seksualnom ogranienju, obolijeva pod zahtjevima naeg dananjeg kulturnog seksualnog morala jo bre i jo intenzivnije jer mi, usprkos injenici da je normalna seksualna tenja ugroena pogrenim sklonostima i razvojnim smetnjama, ne poznajemo bolje sigurnosti od one koju prua SEtmo seksualno zadovoljenje. to je vie netko disponiran za neurozu, tim loije podnosi apstinenciju; parcijalni nagoni koji su u gore navedenom smislu izmakli normalnom razvoju, istovremeno su postali jo snaniji i jo ih je tee obuzdati. Ali i oni koji bi i pri zahtjevima drugog kulturnog stupnja ostali zdravi, sada u velikom broju podlijeu neurozi. Jer uskratom se samo poveava psihika vrijednost seksualnog zadovoljenja; zaustavljeni libido je sada doveden u stanje da u ustrojstvu vitae sexualis pronae slabija mjesta koja rijetko kada nedostaju, kako bi se tamo u obliku patolokih simptoma probio do neuroti 20 \ nog zamjenskog zadovoljenja. Tko je uspio proniknuti u odnose koji uzrokuju nervoznost, ubrzo je doao do uvjerenja da porast ove bolesti u naem drutvu potjee od poveanja seksualnog ogranienja. Time smo se primakli pitanju da li seksualni odnosi u zakonitom braku mogu ponuditi potpunu naknadu za predbrano ogranienje. Graa potrebna da se na to pitanje negativno odgovori tako je obilna da nam je dunost iznijeti je u najsaetijem obliku. Sjetimo se prije svega injenice da na kulturni seksualni moral sam ograniava seksualne odnose u braku tako to mua i

enu prisiljava da se zadovolje najee vrlo malim brojem roene djece. Ako se to uzme u obzir, zadovoljavajui seksualni odnosi u braku postoje samo nekoliko godina, naravno, izuzimajui vrijeme koje iz higijenskih razloga zahtijeva obazrivost prema eni. Brak e zakazati nakon tri, etiri ili pet godina ukoliko je bio sklopljen sa ciljem da se zadovolje seksualne potrebe; jer sva dosadanja kontracepcijska sredstva sada zagoravaju seksualni uitak, smetaju finijoj osjetljivosti obiju strana ili ak izravno izazivaju bolest; sa strahom od posljedica spolnih odnosa najprije nestaje tjelesna njenost koju suprunici osjeaju jedan prema drugome, a zatim esto i duevna naklonost iji je zadatak bio da preuzme nasljee poetnih burnih strasti. U duevnom razoaranju i tjelesnom odricanju koji na taj nain postaju sudbinom veine brakova, ponovo su obje strane dovedene u ono predbrano stanje, ali sada osiromaene za jednu iluziju i iznova upuene na svoju vrstinu ijom pomoi su ovladale seksualnim nagonom i skrenule ga s puta zadovoljenja. Neemo dalje istraivati koliko taj zadatak uspijeva izvriti mukarac u zreloj ivotnoj dobi; iskustvo govori da se 011 sada esto slui jednim dijelom seksualne slobode koji mu, iako samo preutno i preko volje, osigurava i najstroi seksualni poredak: taj dvostruki moral koji u naem drutvu vai za mukarca najbolja je potvrda da samo drutvo koje je donijelo te propise ne vjeruje u njihovu provedivost. Ali iskustvo takoer pokazuje da ene 21 kojima je kao pravim nosiocima seksualnih interesa mukaraca dodijeljen dar sublimacije nagona samo u manjoj mjeri i kojima je kao zamjena za seksualni objekt dovoljno ak dojene, iako ne i dijete koje raste, da ene, kaem, uslijed branih razoarenja obolijevaju od tekih neuroza koje im pomuuju itav ivot. Brak je u dananjim kulturnim uvjetima odavno prestao biti univerzalni lijek za ene koje pate od nervoznosti; i kada ga mi lijenici u takvim sluajevima jo uvijek preporuujemo, mi ipak znamo da, nasuprot tome, jedna djevojka mora biti vrlo zdrava kako bi mogla podnijeti brak te nae muke klijente odluno odvraamo od braka s jednom ve nervoznom djevojkom. Daleko bolji lijek protiv nervoznfistj, .koja,.nastaje u braku bila bi brana nevjera; to je neka ena stroe odgojena, to se ozbiljnije poti- nila zahtjevu kulture, to se vie boji ovog izlaza i u sukobu izmeu poude i osjeaja dunosti, svoje utoite iznova trai u neurozi. Nita tako sigurno ne zatiuje njenu vrlinu kao bolest. Brano stanje, obeanjem kojeg se umiruje seksualni nagon u mladosti kulturnog ovjeka, ne moe dakle odgovoriti zahtjevima njegovog vlastitog ivota; o tome da bi brak mogao biti obeteenje za ranije odricanje, nema ni govora. I onaj tko priznaje ta oteenja kao posljedicu kulturnog seksualnog morala moe u odgovoru na nae tree pitanje tvrditi da korist za kulturu koja proizlazi iz tako velikog seksualnog ogranienja vjerojatno vie nego nadoknauje patnje koje su u teim oblicima izraene ipak samo kod manjine. Moram izjaviti da nisam sposoban da ovdje ispravno odvagnem odnos izmeu koristi i gubitka, ali bih za procjenu ove druge strane, gubitka, mogao navesti jo mnogo toga. Vraajui se na ranije dodirnutu temu apstinencije, moram ustvrditi da apstinencija -do; nosi sobom osim neurotikih jo i druga oteenja L.da te neuroze uglavnom nisu procijenjene u njihovom punom znaenju. .... . ........... Odgaanje seksualnog razvoja i seksualne aktivnosti, emu tei nae obrazovanje i kultura, zasigurno u poet 22

ku nije samo tetip; ono postaje nunost, ako se uzme u obzir koliko kasno se mladim ljudima obrazovanih slojeva omoguuje da samostalno steknu priznanje i dou do zarade. Uostalom, ovdje se upozorava na intimnu povezanost svih naih kulturnih institucija i na tekoe da se jedan njihov dio promijeni bez obzira na cjelinu. Ali apstinencija nakon dvadesete godine ivota, za mladoga ovjeka nije vie bezopasna i ako ve ne vodi nervozno- sti, nanosi druga oteenja. Kae se dodue da borba s nagonima i pritom nuno isticanje svih etikih i estetskih moi u duevnom ivotu elii karakter to je za neke, naroito povoljno organizirane prirode, ispravno; ovome takoer valja dodati da je tako izraeno diferenciranje individualnih karaktera u naem vremenu postalo mogue tek sa seksualnim ogranienjem. Ali borba protiv osjetilnosti u daleko veem broju sluajeva troi raspoloivu energiju karaktera i to upravo u vrijeme kada su mladom ovjeku potrebne sve njegove snage kako bi izborio svoj udio i svoje mjesto u drutvu. Odnos izmeu mogue sublimacije i nune seksualne aktivnosti promjenjiv je i ovisi o pojedinanim individuama i ak o razliitim vrstama poziva. Teko da je mogu umjetnik koji u pravom smislu apstinira, no apstinencija mladog znanstvenika zacijelo nije nikakva rijetkost. Ovaj posljednji moe uzdrljivou osloboditi snage potrebne za svoj nauk, dok je kod prvoga njegovo umjetniko stvaranje vjerojatno snano potaknuto njegovim seksualnim doivljajima. Openito uzevi nisam stekao utisak da seksualna apstinencija pomae da se obrazuju energini, samostalni ljudi ina ili originalni mislioci, hrabri oslobodioci i reformatori. Daleko ee njome se slue estiti slabii koji se kasnije utapaju u onu veliku masu koja obiava nevoljko slijediti impulse snanih individua. U posljedicama koje proizlaze iz nastojanja da se apstinira dolazi do izraaja i injenica da se seksualni .nagon u cjelini ponaa svojevoljno i nepokorno. Kulturni odgoj tei tek njegovom privremenom suzbijanju, do zakljuenja braka,'azatim ga namjerava osloboditi kako 23 bi se njime mogao posluiti. Ali protiv nagona, ekstremni utjecaji uspijevaju vie nego suzdravanje; suzbijanje je veoma esto otilo predaleko i dalo neeljen rezultat nakon to je osloboen, seksualni s nagon trajno pokazuje oteenim. Zbog toga potpuna apstinencija u mladoti mukarca eisto nije njegova najbolja priprema za brak. ene to nasluuju i daju prednost onim kandidatima koji su se kao mukarci ve dokazali kod drugih ena. Strog zahtjev predbrane apstinencije izaziva u biu ene osobito uoljiva oteenja. Odgoj preuzima zadatak da suzbija osjetilnost djevojke sve .do njenog stupanja u brak, no taj mu zadatak oigledno ne pada lako jer je prinuen koristiti se najstroim sredstvima. On ne samo da zabranjuje seksualne odnose i postavlja visoke premije na ouvanje enske nevinosti, ve i sazrijevanju enske individualnosti uskrauje iskuenja, jer enu dri u neznanju o zbiljskim injenicama njoj odreene uloge i jer ne trpi nikakav ljubavni poriv koji ne vodi braku. Ishod se sastoji u tome da djevojke, kad im roditeljski autoritet odjednom dozvoli da se zaljube, nisu za to psihiki spremne i ulaze u brak nesigurne u svoje prave osjeaje- Uslijed umjetnog odgaanja funkcije ljubavi, one mukarcu koji je za njih uuvao svu svoju poudu prireuju samo iznenaenja; u svojim .duevnim uvstvima one su jo privrene roditeljima iji je autoritet kod njih postigao suzbijanje seksualnosti, a u tjelesnim odnosima pokazuju se frigidnima, to kod mukarca spreava svaki visokovrijedan seksualni uitak. Ne znam da li se tip ane- stetine ene moe nai i izvan kulturnog odgoja, no drim to vjerojatnim. U svakom sluaju odgoj je pravo leglo takvih tipova i te ene koje zainju bez uitka pokazuju

zatim manje spremnosti da ee, u bolovima, raaju. Tako je ve u pripremanju za brak onemogueno postignue njegovoga cilja; kada se jednom prevlada zaostajanje u razvoju ene i kada se na visini njene enske egzistencije probudi puna sposobnost za ljubav, njen odnos prema suprugu ve je odavno iskvaren; kao nagrada za 24 dotadanju poslunost preostaje joj izbor izmeu neza- dovoljene udnje, nevjere ili neuroze. Seksualno ponaanje nekog ovjeka esto je uzor zat cjelokupni nain njegovog reagiranja u svijetu. Od onogal tko kao mukarac energino osvaja svoj seksualni objekt oekujemo da e slinom bezobzirnom energijom slijediti i druge ciljeve. Tko, naprotiv, iz bilp kojih obzira .odustaje: od zadovoljenja svog slianog seksualnog nagona, taj e se i drugdje u ivotu ponaati prije pomirljivo i rezignirano nego djelotvorno. Specijalna primjena ovog stava o seksualnom ivotu kao uzoru za vrenje drugih funkcija moe se lako konstatirati na cijelom enskom rodu. Odgoj im zabranjuje intelektualno bavljenje seksualnim problemima za to one pokazuju najveu znatielju, plai ih predrasudom da to nije za ene i da bi to bio znak uroene sklonosti grijehu. Time su one otjerane od miljenja uope i znanje je za njih obezvrijeeno. Zabrana miljenja protee se i preko seksualne sfere, dijelom zbog neizbjene povezanosti, dijelom automatski, sasvim slino religijskoj zabrani miljenja kod mukaraca kao i onoj u kojoj se ogleda lojalnost vrlih podanika. Ne vjerujem da bioloka suprotnost izmeu intelektualnog rada i spolne aktivnosti objanjava psiholoku slaboum- nost ene kao to je to prikazao Moebius u svojem viestruko protuslovnom spisu. Tomu nasuprot mislim da se nedvojbena injenica intelektualne inferiornosti tako mnogih ena moe svesti na zapreku u miljenju koju iziskuje suzbijanje seksualnosti. Kada se raspravlja o pitanju apstinencije, ne razlikuju se dovoljno strogo dvije njene forme: uzdravanje od svake seksualne djelatnosti uope i uzdravanje od seksualnog openja s drugim spolom. Mnogim osobama koje se hvastaju uspjelom apstinencijom, ona je postala moguom tek pomou masturbacije i slinih zadovoljenja koja se nadovezuju na autoerotine seksualne aktivnosti ranog djetinjstva. Ali upravo zbog te veze, ove zamjene za seksualno zadovoljenje nisu nipoto bezazlene; one dispo- niraju za mnogobrojne forme neuroza i psihoza, uvjet 25 kojih je regresija seksualnog ivota na njegove infantilne oblike. Ni masturbacija nipoto ne odgovara idealnim zahtjevima kulturnog seksualnog morala i zbog toga tjera mlade ljude u one iste sukobe s idealom odgoja od kojih su, apstinirajui, htjeli pobjei. Ona nadalje posredstvom razmaenosti kvari karakter na vie naina; prvo, time to stvara naviku da se vani ciljevi postiu bez muke, na lagodne naine, umjesto energinim naprezanjem snaga, dakle prema naelu uzornosti seksualnog ivota, i drugo, tako to u fantazijama koje prate zadovoljavanje pridaje seksualnom objektu takve karakteristike koje e se u stvarnosti teko moi iznova pronai. Jedan duhoviti pisac (Karl Kraus u bekoj Baklji) mogao bi, obrui otricu, ipak cinino izrei istinu: Koitus je samo nedovoljan surogat za onaniju! Strogost kulturnih zahtjeva i tekoa zadatka apstinencije djelovali su zajedno kako bi izbjegavanje sjedinjenja genitalija uinili jezgrom apstinencije i tako potpomogli druge vrste seksualne aktivnosti koje moemo izjednaiti s nekom, da tako kaemo, polupokornou. Otkako moral a i higijena, zbog mogunosti infekcije tako neumoljivo progone normalno seksualno openje,

nedvosmisleno je porasla socijalna vanost takozvanih perverznih naina openja meu spolovima, u kojima ulogu genitalija preuzimaju druga podruja tijela. Te aktivnosti ne moemo shvatiti tako bezazleno kao analogna prekoraenja u ljubavnim odnosima; one su etiki nedostojne jer ljubavni odnos izmeu dva ovjeka srozavaju od ozbiljne stvari na lagodnu igru bez opasnosti i bez duevnog sudjelovanja. Kao daljnja posljedica oteavanja seksualnog ivota moe se navesti irenje homoseksualnog zadovoljenja; svima onima koji su homoseksualci ve prema svojoj konstituciji, ili su to postali u djetinjstvu, pridolazi jo veliki broj onih kojima se zbog prepreke postavljene glavnoj struji libida, iroko otvara homoseksualni rukavac. Sve te neizbjene i neoekivane konzekvencije zahtjeva apstinencije tvore takav stjecaj okolnosti u kojem teme 26 ljito upropatavaju pripremu za brak koji bi ipak, prema namjeri kulturnog seksualnog morala, trebao biti jedini batinik seksualnih tenji. Svi oni mukarci koji su uslijed masturbacijnih ili perverznih seksualnih navika doveli svoj libido u situaciju i uvjete zadovoljenja drukije od normalnih, u braku trpe od smanjene potencije. I ene kojima je preostalo da jedino na slian nain ouvaju svoje djevianstvo pokazuju se u braku anestetine za normalne odnose. Onaj brak koji je zapoeo umanjenom sposobnou za ljubav obiju strana, samo jo bre podlijee procesu raspadanja nego neki drugi. Iako bi se enina predispozicija za frigidnost, uspostavljena odgojem, mogla prevladati snanim seksualnim doivljavanjem, ena, uslijed smanjene potencije mukarca ostaje nezadovoljena, a time i anestetina. Takvom je paru i spreavanje zaea tee nego zdravom, jer oslabljena potencija mukarca loe podnosi preventivna sredstva. U takvoj bespomonosti seksualni se odnosi, kao izvor svih smetnji, uskoro gase, a time se naputa i temelj branoga ivota. Pozivam sve znalce da potvrde kako ne pretjerujem ve opisujem odnose koji su jednako loi bez obzira koliko esto promatrali ove pojave. Za neupuene je zaista sasvim nevjerojatno kako rijetko se u mukaraca nailazi na normalnu potenciju i kako je frigidnost esta u enske polovice branoga para kojime vlada na kulturni seksualni moral, s kolikim je odricanjima, esto s obje strane, povezan brak i na to se ograniava brani ivot, ta srea kojoj se s toliko enje udilo. Ve sam pokazao da je u takvim odnosima najblii izlaz koji vodi u ner- voznost, ali elim jo dodati na koji nain takav brak dalje utjee na djecu bilo da su jedinci ili ih je vie koja se u njemu raaju. Ovdje se stvara privid nasljednog prenoenja kojeg se moemo osloboditi ukoliko otrije promotrimo djelovanje monih infantilnih utisaka. Neurotina ena, nezadovoljena od strane svoga mua, prema djetetu se kao majka odnosi odve njeno i s previe straha te prenosei na njega svoju potrebu za ljubavlju, 27 budi u njemu ranu seksualnu zrelost. Loe razumijevanje meu roditeljima nadrauje zatim osjeajni ivot djeteta omoguujui mu da u najnjenijem dobu intenzivno osjeti ljubav, mrnju i ljubomoru. Strog odgoj koji ne trpi nikakvu djelatnost tako rano probuenog seksualnog ivota, dostavlja silu suzbijanja i taj sukob u pvom uzrastu sadri sve to je potrebno da se uzrokuje doivotna nervoznost. Sada se vraam svojoj ranijoj tvrdnji da se u shvaanju neuroza veinom ne uzima vi obzir njihovo puno znaenje. Ovime ne mislim na omalovaavanje tih stanja koje se oituje u lakomislenom odbacivanju problema od strane roaka i

razmetljivim uvjeravanjima od strane lijenika, da bi nekoliko tjedana kure hladnom vodom ili nekoliko mjeseci mirovanja i odmora mogli odstraniti to stanje. To su samo prije mnijenja posvema neoba- vijetenih lijenika i nestrunjaka, ponajvie tek rijei udeene tako da patnicima ponude kratkotrajnu utjehu. Poznato je, naprotiv, da kronina neuroza, ak i kada ne ugroava potpuno sposobnost za egzistenciju, predstavlja teko ivotno optereenje za individuum, gotovo na razini tuberkuloze ili srane mane. Mogli bismo se takoer zadovoljiti time to neurotika oboljenja iskljuuju iz kulturnog rada moda samo jedan broj onih ipak slabijih individua omoguujui drugima da po cijenu tek subjektivnih muka uzmu uea u njemu. Daleko vie htio bih upozoriti na stajalite da neuroza, dokle see i koga god pogaa, uspijeva osujetiti kulturne tenje i time zapravo omoguuje rad suzbijenih, kulturi neprijateljskih, duevnih sila. Kada poslunost spram svojih dalekosenih propisa drutvo plaa porastom nervoznosti, onda ne samo da ne smije biti govora o nekom rtvama kupljenom dobitku, nego tu ak nikakva dobitka niti nema. Promotrimo na primjer tako est sluaj ene koja ne voli svoga mua jer za to, s obzirom na uvjete u kojima je sklopila brak i na osnovi iskustava svog branog ivota, nema nikakva razloga, ali koja bi svoga mua htjela u potpunosti voljeti, jer jedino to odgovara idealu braka 28 za koji je ona odgojena. Ona e onda u sebi suzbijati sve porive koji bi htjeli izraziti istinu i koji proturjee njenom idealu te e s naroitim trudom izigravati njenu i brinu suprugu, prepunu ljubavi. Posljedica tog samo- suzbijanja bit e neurotiko oboljenje i ta e se neuroza za kratko vrijeme osvetiti na nevoljenom muu izazivajui u njega isto toliko nezadovoljstva i brige koliko bi proizalo iz priznanja pravog stanja stvari. Taj je primjer upravo tipian za nain na koji djeluje neuroza. Slian neuspjeh kompenzacije moe se promatrati na suzbijanju drugih osjeaja koji nisu izravno seksualni, a kulturi su neprijateljski. Tko je na primjer, nasilno suzbijajui konstitucijsku sklonost grubosti i okrutnosti, postao dobriina, taj je esto pri tome izgubio toliko energije da ne izvrava sve to odgovara njegovim kompenza- cijskim porivima i u cijelosti ipak ini manje dobra nego to bi ostvario bez suzbijanja. Ovome jo dodajmo da je ogranienje seksualne aktivnosti u jednome narodu praeno, sasvim openito, porastom ivotne malodunosti i straha pred smru koji naruavaju sposobnost za uivanje pojedinaca i uklanjaju njihovu spremnost da za neke ciljeve stave svoj ivot na kocku i koji se oituju u smanjenoj sklonosti za raanjem djece, to taj narod ili tu grupu ljudi liava budunosti. Na koncu je svakako doputeno zapitati da li je na kulturni seksualni_moraI vrijedan rtava koje nam name|^~osobito ako se ovjek nije dostatno oslobodio hedonizma, da ne bi izvjesnu mjeru individualnog ispunjenja sree prihvatio kao jedan od ciljeva naeg kulturnog razvoja. Zacijelo nije stvar lijenika da sami istupaju s prijedlozima za reformu, ali mislio sam da bih mogao podrati hitnost takvih prijedloga ukoliko v. Eh- renfelsov prikaz oteenja uzrokovanih naim kulturnim seksualnim moralom proirim osvrtom na znaenje koje on ima za irenje moderne nervoznosti. 29 Formulacije o dvama naelima psihikog zbivanja (1911) Odavno smo zamijetili da je posljedica svake neuroze, a vjerojatno i njena tendencija, to da bolesnika istiskuje iz stvarnog ivota i otuuje ga od zbiljnosti. Jedna takva injenica nije mogla promaknuti ni promatranju P. Janeta; on je govorio o gubitku de la fonction du rel kao o nekom

posebnom obiljeju neurotiara ne otkrivajui meutim povezanost te smetnje s temeljnim uzrokom neuroze.1 Uvoenje procesa potiskivanja u genezu neuroze omoguilo nam je da steknemo uvid u tu povezanost. Neuro- tiar se odvraa od zbiljnosti zato to je dri u cjelini ili u nekim njenim dijelovima nepodnoljivom. Najekstremniji tip tog odvraanja od stvarnosti pokazuju nam izvjesni sluajevi halucinatorne psihoze u kojima se porie upravo onaj dogaaj koji je izazvao ludilo (Griesinger). No svaki neurotiar zapravo ini isto s jednim djeliem stvarnosti.2 Sada nam se postavlja zadatak da istraimo odnos neurotiara i ovjeka uope prema stvarnosti u razvoju kroz koji taj odnos prolazi i tako preuzmemo psiholoko znaenje stvarnoga svijeta u sklop naeg uenja. ' Janet (1909). 1 Jednu zauujue jasnu slutnju tog prouzroenja nedavno je otkrio Otto Rank na jednom mjestu kod Schopenhauera. (Die Welt als Wille und Vorstellung /Svijet kao volja i predodba/, sv. 2. Vidi Rank, 1910). 33 Navikli smo da u psihologiji utemeljenoj na psihoanalizi uzimamo kao ishodite nesvjesne duevne procese ije smo osobitosti upoznali posredstvom analize. Drimo da su oni stariji, da su prvotni i da predstavljaju ostatke iz jedne razvojne faze u kojoj su bili jedina vrsta duevnih procesa. Vrhovnu tendenciju kojoj se ti procesi pokoravaju, lako je prepoznati; ona se oznauje kao ugoda-neugoda-naelo (ili krae, kao naelo ugode). Ono emu ti procesi tee je zadobijanje ugode; od takvih akata koji mogu izazvati neugodu, psihika djelatnost uzmie (potiskivanje). Nae nono snivanje kao i tendencija naeg budnog stanja da nas otrgne od bolnih utisaka ostaci su vladavine ovoga naela i dokazi njegove moi. Vraajui se toku miljenja koji sam razvio na drugom mjestu (u opem odjeljku Tumaenja snova), pretpostavljam da je psihiko stanje mirovanja na poetku bilo narueno strogim zahtjevima unutranjih potreba. U tom sluaju ono miljeno (eljeno) predstavljano je na jednostavan halucinatoran nain, onako kako se jo svake noi dogaa s naim mislima snova.3 Tek je izostanak oekivanog zadovoljenja, razoaranje, imalo za posljedicu naputanje pokuaja zadovoljenja na halucinatoran nain. Umjesto predoavanja svojih unutranjim odnosa, duevni se aparat morao odluiti na predoavanje stvarnih odnosa vanjskoga svijeta i na tenju za stvarnom promjenom. Time je uvedeno novo naelo duevne djelatnosti; vie se nije predoavalo ono to je prijatno, ve ono to je stvarno, pa ak i onda kada je bilo neprijatno.4 1 Stanje spavanja moe nam iznova pruiti sliku stanja duev-| nog ivota prije priznavanja stvarnosti zato jer kao svoju pret-j postavku uzima namjerno poricanje te stvarnosti (elja za spa-l vanjem). 4 Pokuat u gornji shematski prikaz proiriti nekim izvodima: S pravom se prigovara da jedna takva organizacija koja se predaje naelu ugode i zanemaruje stvarnost vanjskog svijeta ni najkrae vrijeme ne moe ostati na ivotu, tako da ona zapravo ne bi uope mogla ni nastati. No primjena jedne fikcije takve vrste opravdava se primjedbom da dojene, izuzmemo li samo majinsku njegu, gotovo da ostvaruje jedan takav psihiki sistem. Ono vjerojatno halucinira ispunjenje svojih unutranjih 34 To uspostavljanje naela stvarnosti pokazalo se kao korak s tekim posljedicama.

1) Najprije su novi zahtjevi uinili nunim niz adaptacija psihikog aparata koje zbog nedostatnog i nepouzdanog uvida moemo navesti tek priblino. Povieno znaenje vanjske stvarnosti takoer je uzdig- lo znaenje osjetilnih organa okrenutih vanjskome svijetu kao i s njima povezane svijesti koja je osim do tada jedino zanimljivih kvaliteta ugode i neugode, uila primati i osjetilne kvalitete. Ustanovljena je jedna posebna funkcija koja je vanjski svijet morala periodino pretraivati kako bi se upoznala s njegovim podacima prije nego se pojavi neodlona unutranja potreba. Bila je to panja. To je aktivnost koja ide ususret osjetilnim utiscima umjesto da eka njihovo nastupanje. Vjerojatno je istovremeno s tim uspostavljen jedan sistem biljeaka koji je deponirao rezultate ove periodike aktivnosti svijesti, dio onoga to nazivamo pamenjem. Na mjesto potiskivanja koje je udaljilo od zaposjed- nua jedan dio iskrslih predodbi koje su stvarale neugodu, stupilo je nepristrano suenje iji zadatak je bio da odlui da li je odreena predodba istinita ili lana, tj. da li je u skladu sa stvarnou ili nije i tu je odluku dopotreba i svoju neugodu nastalu porastom podraaja i izostankom zadovoljenja odaje u motorikom pranjenju dernjavom i koprcanjem doivljavajui na tome halucinirano zadovoljenje. Kasnije, kao dijete, ono e te manifestacije pranjenja znati namjerno upotrijebiti kao sredstvo izraavanja. Kako je njega dojeneta uzor za kasniju brigu oko djeteta, vladavina naela ugode moi e se okonati zapravo tek s potpunim psihikim odvajanjem od roditelja. Lijep primjer jednog psihikog sistema, zatvorenog za podraaje iz vanjskog svijeta koji sam moe autistiki (prema jednoj rijei Bleulera) zadovoljiti svoje potrebe za ishranom, prua nam ptije jaje zatvoreno u ljusku zajedno sa svojom zalihom hrane; majinska njega ovdje se svodi na dopremu topline. Istakne li se nunost postojanja ureaja ijom pomoi se sistem koji ivi prema naelu ugode moe osloboditi podraaja stvarnosti, u tom zahtjevu neu vidjeti pokuaj da se ispravi shema o kojoj je ovdje rije, ve samo njeno proirenje. Ti ureaji samo su korelat potiskivanja koje s unutranjim neugodnim podraajima postupa kao da dolaze izvana. 35 nosilo usporeujui danu predodbu s tragovima stvarnosti u sjeanju. Motoriko pranjenje koje je za vrijeme vladavine naela ugode sluilo za rastereenje duevnog aparata od prirasta podraaja vrei taj zadatak odailjanjem iner- vacija (mimike, afektivnih manifestacija) u unutranjost tijela, sada je upotrebljeno za svrhovitu izmjenu stvarnosti ime je zadobilo novu funkciju. Ono se preobratilo u djelovanje. Zaustavljanje motorikog pranjenja (djelovanja) postalo je nuno i osigurano je posredstvom procesa miljenja koji se razvio iz predoavanja. Miljenje je snabdjeveno svojstvima koja su duevnom aparatu omoguila podnoenje povienih podraajnih napetosti za vrijeme odgaanja pranjenja. U bitnome ono je neko pokusno djelovanje koje se vri pomicanjem manjih kvantiteta zaposjednua, pri njihovom smanjenom utroku (pranjenju). Uvjet za to bilo je prevoenje slobodno pominih zaposjednua u vezana, to je postignuto uz pomo povienja nivoa cjelokupnog procesa zaposjedanja. Na poetku je miljenje vjerojatno bilo nesvjesno; ono se uz- diglo iznad pukog predoavanja i okrenulo relacijama objektivnih utisaka da bi daljnje, svijesti zamjetljive kvalitete primilo tek povezivanjem s ostacima rijei. 2) Openita tendencija naeg duevnog aparata koja se moe svesti na ekonomsko naelo utede utroka izgleda da se ispoljava u ilavosti kojom se ovjek dri raspoloivih izvora ugode i u nemogunosti da ih se lako odrekne.

Zajedno s uspostavom naela stvarnosti otcije- pila se jedna vrsta misaone aktivnosti koja je ostala slobodna od provjere stvarnosti i potinjena jedino naelu ugode.5 Ta aktivnost je fantaziranje koje zapoinje vef s djejom igrom i kasnije, nastavljajui se kao sanja-] renje, naputa oslanjanje na stvarne objekte. 5 Slino kao to neka nacija ije bogatstvo poiva na iskoritavanju prirodnog blaga, ipak rezervira jedno odreeno podruje ostavljajui ga sauvanog u njegovom iskonskom stanju i poteenog kulturnih promjena. (Yellowstonepark). 36 3) Smjenjivanje naela ugode naelom stvarnosti zajedno s psihikim posljedicama koje otuda proizlaze, ovdje je u shematskom prikazu saeto u jednu jedinu reenicu. Meutim, u zbiljnosti se ono ne dogaa najednom, a niti istodobno po cijeloj liniji. No za vrijeme u kojem se taj razvoj zbiva na Janagonima, od njih se na veoma vaan nain odvajaju seksualni nagoni. Seksualni nagoni ponaaju se ispoetka autoerotski, oni nalaze svoje zadovoljenje na vlastitom tijelu i stoga ne dospijevaju u situaciju uskrate koja je iznudila uspostavu naela stvarnosti. Kada zatim kod njih kasnije zapone proces nalaenja objekta, on e uskoro biti zadugo prekinut razdobljem latentnosti koje zavlai seksualni razvoj sve do puberteta. Oba ta momenta autoerotizam i razdoblje latent-- nosti imaju za posljedicu zaustavljanje seksualnog nagona u njegovoj psihikoj izobrazbi, tako da on ostaje daleko dulje pod vladavinom naela ugode kojeg se u mnogih osoba uope nikada ne moe osloboditi. Uslijed tih okolnosti stvara se bliski odnos izmeu seksualnog nagona i fantazije s jedne strane, i Ja-nagona i aktivnosti svijesti, s druge. U zdravih kao i neurotiara taj nam odnos izgleda veoma neposredan, iako ova ispitivanja iz genetike psihologije pokazuju da je on sekundaran. Autoerotizam koji i dalje djeluje omoguuje da lake trenutno i fantastiko zadovoljenje na seksualnom objektu bude tako dugo zadrano na mjestu stvarnog zadovoljenja koje iziskuje trud i odgaanje. Potiskivanje ostaje u carstvu fantazija svemono; ono ini to da predodbe in statu nascendi, prije nego ih svijest moe uoiti, osujeuje u sluaju da njihovo zaposjednue daje povoda osloboenju neugode. Ovo je slabo mjesto nae psihike organizacije koje se moe iskoristiti za to da procesi miljenja koji su ve postali racionalni, iznova budu dovedeni pod vladavinu naela ugode. Bitan dio psihike dis- ' pozicije za neurozu dan je prema tome zakanjelim odgojem seksualnog nagona za uvaavanje stvarnosti i, u irem smislu, uvjetima koji to zakanjenje omoguuju. 37 4) Kao to Ja-ugode ne moe nita drugo eljeti, raditi za dobitak ugode i izbjegavati neugodu, tako Ja-stvarno- sti ne treba initi nita drugo do li teiti koristi i osiguravati se od tete.6 Zapravo, zamjena naela ugode naelom stvarnosti ne znai nikakvo svrgavanje naela ugode nego tek njegovo osiguranje. Naputa se trenutna, po svojim posljedicama nesigurna ugoda, ali samo zato da bi se novim putom zadobila kasnija, sigurnija. Ipak, endopsihiki dojam ovog zamjenjivanja bio je tako moan da se odrazio u jednom posebnom religijskom mitu. Uenje o onostranoj nagradi za svojevoljno ili prisilno odricanje od zemaljske ugode, nije nita drugo do mitska projekcija tog psihikog preokreta. Religije su konzekvent- no slijedei taj uzor mogle postii apsolutno odricanje od ugode u ivotu obeavajui zauzvrat obeteenje u nekoj buduoj egzistenciji; no pobjedu nad naelom ugode nisu

na taj nain postigle. Njegovo svladavanje ponajprije uspijeva znanosti koja meutim za vrijeme rada nudi intelektualnu ugodu i obeava konaan praktini dobitak. 5) Odgoj se bez daljnjeg razmiljanja moe opisati kao poticaj prevladavanju naela ugode i njegovom zamjenjivanju naelom stvarnosti; on je dakle spreman ponuditi pomo onom procesu razvoja koji se tie Ja i u tu svrhu se slui ljubavnim premijama od strane odgajatelja ali se izjalovljuje kada razmaeno dijete vjeruje da tu ljubav posjeduje bezuvjetno i da je moe dobiti bez obzira na okolnosti. 6) Umjetnost na osobit nain ostvaruje izmirenje obaju naela. Umjetnik je izvorno ovjek koji se odvraa od stvarnosti zato to se ne moe priviknuti na odricanje od nagonskog zadovoljenja koje ona ispoetka zahtijeva i doputa svojim erotskim i astoljubivim eljama da u ivotu fantazije ine to im je volja. On meutim nalazi povratak iz toga svijeta fantazija u stvarnost tako da za 6 Prednost Ja-stvarnosti nad Ja-ugode, odlino izraava Bernard Shaw rijeima: To be able to choose the line of greatest advantage instead of yielding in the direction of least resistance. (Man and Superman; A Comedy and a Philosophy.) 38 hvaljujui posebnoj nadarenosti svojim fantazijama daje oblik jedne nove vrste zbiljnosti koju ljudi priznaju kao dragocjenu sliku stvarnosti. On tako na jedan odreen nain odista i postaje onaj junak, kralj, stvaralac i miljenik koji je oduvijek htio biti, a da ne mora udariti dugim obilaznim putom preko zbiljske promjene vanjskoga svijeta. To meutim moe postii samo zato to drugi ljudi osjeaju isto nezadovoljstvo sa stvarno nunim odricanjem koje mui i njega i jer je to nezadovoljstvo kao posljedica zamjenjivanja naela ugode naelom stvarnosti i samo jedan dio stvarnosti.7 7) Za vrijeme u kojem Ja prolazi kroz preobrazbu Ja- -ugode u Ja-stvarnosti, seksualni nagoni doivljuju promjene koje ih vode od poetnog autoerotizma preko razliitih meufaza do objektne ljubavi u funkciji razmnoavanja. Ako je tono da svaki stupanj tih dvaju tokova razvoja moe postati sjedite jedne dispozicije za kasnije neurotiko oboljenje, onda je lako zakljuiti da odluka o obliku kasnijeg oboljenja (izbor neuroze) ovisi o tome u kojoj je fazi razvoj Ja i razvoj libida dospio do disponi- rajue razvojne zapreke. Jo neprouavane vremenske znaajke obaju razvoja i njihova mogua uzajamna pomicanja dobivaju tako neslueni znaaj. 8) Najudnovatije obiljeje nesvjesnih (potisnutih) procesa na koje se svaki istraiva tek s velikim samoprijegorom navikao dolazi otuda to se u njima provjera stvarnosti nimalo ne uvaava, stvarnost miljenja izjednaena je s vanjskom zbiljnou, elja s ispunjenjem, dogaajem, onako kako se to neposredno izvodi iz vladavine starog naela ugode. Stoga e takoer biti teko razlikovati nesvjesne fantazije od onih sjeanja koja su postala nesvjesna. No nikada se ne bismo trebali dati zavesti pa nain vrednovanja stvarnosti unijeti u potisnute psihike tvorbe i tako fantazije na primjer potcijeniti kao da se radi o tvorbi simptoma zato te one nisu nikakve zbiljnosti ili pak izvor neurotinog osjeaja krivnje potraiti negdje 7 Usp. slino kod O. Ranka (1907). 39 drugdje zato to se ne moe dokazati nikakvo zbiljski poinjeno zlodjelo. Obavezni smo posluiti se ovom valutom koja je upravo na snazi u zemlji koju istraujemo, a to je u naem sluaju neurotika valuta. Pokuajmo na primjer

objasniti san kao to je sljedei. Jedan mukarac koji je neko svoga oca tokom njegove duge i mune bolesti njegovao, saopava da je u vremenu nakon oeve smrti vie puta sanjao: Otac je ponovo liv i on govori s njime kao i obino. Pri tom je krajnje bolno osjetio injenicu da je otac ipak ve umro, samo to nije znao. Nema drugog puta koji bi vodio razumijevanju ovog naizgled tako besmislenog sna osim ubacivanja ispravke prema njegovoj elji ili uslijed njegove elje nakon rijei da je otac ipak umro i dodatka da je on /sanja/ to elio zadnjim rijeima. Misao sna sada glasi: Bilo je bolno sjetiti se da je ocu morao eljeti smrt (kao rjeenje) dok je on jo bio iv i kakva li uasa ako je otac to naslutio. Tako se ovdje radi o poznatom sluaju samopred- bacivanja nakon gubitka voljene osobe i taj prigovor vraa se u ovom primjeru na infantilno znaenje elje za oevom smru. Nedostaci ovog malog, prije pripremnog nego iscrpnog sastavka dadu se moda tek u manjoj mjeri opravdati ako ih proglasim neizbjenima. U nekim stavovima o psihikim posljedicama prilagoavanja naelu stvarnosti morao sam naznaiti misli koje bih radije sauvao i ije bi opravdanje zacijelo kotalo nemalog truda. Ipak, elim se nadati da dobrohotnu itaocu nee promaknuti ona toka na kojoj u ovom radu takoer zapoinje vladavina naela stvarnosti. Prilog uvodu u narcizam (1914) I Termin narcizam vue podrijetlo iz klinike deskripcije. Izabrao ga je P. Ncke 1899. da bi oznaio ono ponaanje pri kojem individuum postupa s vlastitim tijelom slino nainu na koji inae postupa s tijelom seksualnog objekta; on dakle seksualno uivajui svoje tijelo promatra, miluje, mazi, sve dok tim postupcima ne postigne potpuno zadovoljenje. U tom obliku, narcizam ima znaenje perverzije koja je u sebe usisala cjelokupni seksualni ivot osobe i uslijed toga takoer potpada pod oekivanja s kojima pristupamo studiju svih perverzija. Psihoanalitikom promatranju palo je zatim u oi da se pojedinane crte narcistikog ponaanja mogu nai u mnogih osoba zahvaenih drugim smetnjama kao, prema Sadgeru na primjer, u homoseksualaca te se konano naslutilo da bi smjetaj libida oznaen kao narcizam mogao doi u obzir u mnogo irem opsegu i da bi mogao zahtijevati mjesto u regularnom seksualnom razvoju ovjeka.1 Do sline pomisli dolo se uslijed potekoa u psihoanalitikom radu s neurotiarima jer se inilo kao da taj oblik njihovog narcistikog dranja postavlja jednu od granica pokuaja da se na njih utjee. Narcizam u tom smislu ne bi bio nikakva perverzija ve libidna dopuna egoizmu nagona samoodranja, jedan dio kojega je s pravom pripisan svakom ivom biu. 1 O. Rank (1911). 43 Neodloan motiv da se bavimo predodbom primarnog i normalnog narcizma pojavio se kada je poduzet pokuaj da se razumijevanje dementiae praecox (Kraeplin) ili shizofrenije (Bleuler) podvede pod pretpostavke teorije libida. Takvi bolesnici, za koje sad predloio da se oznae kao parafreniari, pokazuju dvije fundamentalne karakterne crte: ludilo veliine i odvraanje svoga interesa od vanjskoga svijeta (osoba i stvari). Uslijed ove potonje promjene oni se opiru utjecaju posredstvom psihoanalize i postaju, unato naim nastojanjima, neizljeivi. Odvraanje parafreniara od vanjskog svijeta potrebno je meutim tonije oznaiti. Prisilni neurotiar je, kao i histe- riar, u mjeri u kojoj see njegova bolest napustio odnos prema stvarnosti. Analiza

meutim pokazuje da on nipoto nije ukinuo erotski odnos prema osobama i stvarima. On ga je zadrao u fantaziji, a to znai da je s jedne strane stvarne objekte zamijenio imaginarnim objektima svoga sjeanja ili ih je s njima pobrkao i, s druge strane, on se odrekao upotrebe motorikih akcija kojima bi dosegao svoje ciljeve na tim objektima. Za to stanje libida jednostavno bi trebao da vai onaj Jungov, bez razlikovanja upotrijebljen izraz: introverzija libida. Druga je stvar s parafreniarom. On je, ini se, zbilja povukao svoj libido s osoba i stvari vanjskoga svijeta, a da ih u svojoj fantaziji nije zamijenio drugima. Pitanje, gdje se to dogaa, izgleda da je sekundarno i da pripada pokuaju lijeenja koji libido eli vratiti objektu.2 Javlja se pitanje: Kakva je u shizofreniji sudbina libida koji se povukao s objekata? Ovdje nam put pokazuje ludilo veliine karakteristino za ta stanja. Ono je upravo nastalo na raun objektnog libida. Libido oduzet vanj- skome svijetu prebaen je na Ja tako da je nastalo dranje koje moemo zvati narcizam. Smo ludilo veliine nije meutim nova tvorevina nego, kao to znamo, uveanje i 2 S ovim postavkama usporedi raspravu o propasti svijeta u analizi predsjednika senata Schrebera (1911). Nadalje: Abraham (1908). 44 jasnije ispoljavanje jednog stanja koje je ve otprije postojalo. To nas navodi da narcizam koji nastaje uvlaenjem zaposjednua objekta shvatimo kao sekundaran, kao onaj koji se nadograuje na primami narcizam zamraen mnogostrukim utjecajima. Jo jednom istiem da ovdje ne elim razjasniti ili produbiti problem shizofrenije, nego samo skupljam ono to je ve bilo reeno na drugim mjestima kako bih opravdao uvoenje narcizma. Trei prilog ovoj, prema mom miljenju legitimnoj, daljnjoj izgradnji teorije libida dolazi nam iz naih promatranja i shvaanja duevnog ivota djece i primitivnih naroda. U ovih posljednjih nalazimo znaajke koje bi se, da se javljaju pojedinano, mogle priraunati ludilu veliine: precjenjivanje moi njihovih elja i psihikih akata, svemo misli, vjerovanje u arobnu silu rijei i tehniku bdnosa prema vanjskome svijetu, magiju, koja se javlja kao konzekventna primjena tih pretpostavki prepunih enje za veliinom.3 Od djeteta naeg vremena, iji nam je razvoj daleko neprozirniji, oekujemo da se posve analogno postavi prema vanjskome svijetu.4 Tako tvorimo predodbu prvobitnog libidnog zaposjednua Ja, dio kojeg e kasnije biti predan objektima ali koji e se uglavnom i dalje zadrati. To izvorno libidno zaposjednue Ja odnosi se prema zaposjednuima objekata kao tijelo pro- toplazmatine ivotinjice prema pseudopodijima koje samo odailje. Taj dio smjetaja libida morao je naem istraivanju koje polazi od neurotikih simptoma ostati ispoetka skriven. U oi su nam pale jedino emanacije tog libida, zaposjednua objekata koja se mogu odaslati i iz- iiova povui. Takoer vidimo, u grubim crtama, opreku izmeu Ja-libida i objektnog libida. to vie jedno troi, to je siromanije ono drugo. Kao najvia faza razvoja koju postie objektni libido pojavljuje se stanje zaljubljeno' V. odgovarajue odsjeke u mojoj knjizi Totem i Tabu (1912 -13). 4 V. Ferenczi (1913a). 45 sti. Ono nam se prikazuje kao naputanje vlastite osobnosti u korist zaposjednua objekta i svoju opreku nalazi u fantaziji (ili samoopaanju) paranoiara o propasti svijeta.5 Napokon, kada se radi o razlikovanju psihikih energija, dolazimo do zakljuka da su one u stanju narcizma na okupu,

nerazluive za nau grubu analizu i tek sa zaposjednuem objekta postaje mogue razlikovanje seksualne energije, libida, i energije Ja-nagona. Prije nego krenem dalje, moram dotai dva pitanja koja nas vode usred potekoa ove teme. Prvo: Kako se narcizam kojim se sada bavimo odnosi prema autoerotizmu koji smo opisali kao rano stanje libida? Drugo: Ukoliko priznajemo da je Ja primarno zaposjednuto libidom, emu je uope jo potrebno odvajati seksualni libido od nesek- sualne energije Ja-nagona? Ne bi li pretpostavka jedne jedinstvene psihike energije pritedila sve tekoe razlikovanja energije Ja-nagona od Ja-libida i Ja-libida od objektnog libida? to se tie prvog pitanja, primjeujem: nemogue je pretpostaviti da jedinstvo usporedivo s Ja postoji u individuumu od samog poetka; Ja se mora razviti. No autoerotiki su nagoni iskonski; neto, dakle, mora biti pridodano autoerotizmu, neka nova psihika akcija, kako bi se oblikovao narcizam. Zahtjev da se da konaan odgovor na drugo pitanje mora produbiti zamjetnu nelagodu u svakog psihoanalitiara. Iako nas prijei osjeaj da emo zbog sterilnih teorijskih rasprava zapustiti promatranje, ipak se ne bismo smjeli uklanjati pokuaju razjanjenja. Izvjesno je da predodbe poput Ja-libida, energije Ja-nagona i tako dalje, nije osobito lako shvatiti, a niti su dovoljno bogate sadrajem; spekulativna teorija dotinih odnosa htjela bi se prije svega utemeljiti na otro opisanom pojmu. No ja mislim da upravo tu lei razlika izmeu neke spekulativne teorije i znanosti izgraene na tumaenju empirije. Ova potonja 5 Postoje dva mehanizma ove propasti svijeta, naime, kad se sve libidno zaposjednue prelije u voljeni objekt i kao drugo, kada sve otee natrag u Ja. 46 nee zavidjeti spekulaciji na povlastici glatkog, logiki nepovredivog utemeljenja, nego e se radije zadovoljiti maglovitim, teko predoivim osnovnim mislima za koje vjeruje da e ih tokom svog razvoja jasnije shvatiti, ne usteui se takoer da ih eventualno zamijeni drugima. Te ideje nisu naime temelj znanosti na kojem sve poiva; naprotiv, to moe biti jedino promatranje. One u cijeloj strukturi ne predstavljaju bazu, ve nadgradnju te se bez tete mogu zamijeniti i odbaciti. Danas iznova doivljavamo slinu stvar u fizici iji osnovni pogledi na materiju, centre sile, privlaenje i tome slino, teko da su manje sporni od odgovarajuih ideja u psihoanalizi. Vrijednost pojmova: Ja-libido i objektni libido lei u tome to oni potjeu iz prouavanja bitnih znaajki neu- rotikih i psihotikih procesa. Podjela libida na takav koji je svojstven Ja i onaj koji e se privrstiti za objekte, neophodan je nastavak one prve pretpostavke koja meusobno rastavlja seksualne nagone i Ja-nagone. to se mene tie, na tu me razdiobu prisilila analiza istih neuroza prijenosa (histerije i prisile) i jedino to znam je to da su svi pokuaji koji su pomou drugih sredstava htjeli obraunati s ovim fenomenima, u osnovi pretrpjeli neuspjeh. S obzirom na injenicu da nam u potpunosti nedostaje uenje o nagonima koje bi nam pomoglo da se nekako orijentiramo, bit e nam doputeno, ili bolje, nalae nam se da najprije do krajnjih konzekvencija iskuamo bilo koju pretpostavku sve dok ona ili zakae ili se odri. I pored toga to se pretpostavka o izvornoj podjeli na seksualne nagone i one druge, Ja-nagone, pokazala upotrebljivom u analizi neuroza prijenosa, sada i tota drugo govori njoj u prilog. Priznajem da sam taj moment nije nedvosmislen jer postoji mogunost da se radi o indiferentnoj psihikoj energiji koja e se pretvoriti u libido tek s inom zaposjedanja objekta. Ali to pojmovno razlikovanje kao prvo

odgovara popularnom i tako uobiajenom razdvajanju gladi i ljubavi. Kao drugo, tome u prilog govore nae bioloke spoznaje. Egzistencija indivi 47 duuma odista je dvostruka: on postoji kao svoja samo- svrha, ali i kao karika u lancu kojemu je podloan protiv, ili u svakom sluaju, bez svoje volje. On sam dri da je seksualnost jedna od njegovih vlastitih namjera, dok je promatrano s druge strane on tek privjesak na svojoj klinoj plazmi koja mu, koristei se njegovim snagama, zauzvrat stavlja na raspolaganje premiju u ugodi; smrtni nosilac neke moda besmrtne supstancije, poput starjeine porodice koji je tek privremeni vlasnik institucije koja e ga nadivjeti. Odvajanje seksualnih nagona od Ja-nagona odraavalo bi prema tome samo tu dvostruku funkciju individuuma. I tree, moramo se prisjetiti da e jednom sve nae provizorne psiholoke premise trebati zasnovati na organskoj podlozi. Onda e se pokazati mogunost da posebne tvari i posebni kemijski procesi budu ono to vri djelatnost seksualnosti i osigurava nastavljanje individualnog ivota u ivotu vrste. Upravo s tom vjerojatnou raunamo kada posebne kemijske tvari zamjenjujemo posebnim psihikim silama. Ba zato to se inae trudim da drim podalje od psihologije svako miljenje druge vrste, pa tako i bioloko, na ovom u mjestu izriito priznati da prihvaanje odvojenih Ja-nagona i seksualnih nagona, dakle teorija libida, ponajmanje poiva na psiholokom temelju i da je u bitnome poduprta bioloki. Bit u takoer dovoljno konze- kventan da napustim ovo miljenje ukoliko bi se u samom psihoanalitikom radu pojavila neka pretpostavka o nagonima koja bi se mogla bolje upotrijebiti. Do sada to nije bio sluaj. Postoji zatim mogunost da je seksualna energija, libido u najdubljem i najirem smislu samo proizvod diferencijacije energije koja inae djeluje u psihi. Takva tvrdnja meutim nije vana. Ona se odnosi na stvari koje su ve tako daleko od problema naeg promatranja i sadre tako malo korisnog znanja da je osporavati tu tvrdnju jednako suvino kao i koristiti se njome; moda je ovaj prvobitni identitet tako malo u vezi s naim analitikim interesima kao to prasrodstvo svih ljudskih rasa ima malo veze s dokazom o srodstvu s oporui48 teljem koji se zahtijeva na ostavinskoj raspravi. Sve te spekulacije ne vode nikuda; kako ne moemo ekati da nam neka druga znanost pokloni gotovo uenje o nagonima, daleko je svrsishodnije da se pokua vidjeti kakvo svjetlo sinteza psiholokih fenomena moe baciti na ove temeljne bioloke zagonetke. Moramo biti svjesni da postoji mogunost zablude, no to nas ne bi smjelo sprijeiti da do krajnjih konzekvencija dovedemo prvu pretpostavku koju smo izabrali, pretpostavku o opreci izmeu Ja-nagona i seksualnih nagona; ona nam se nametnula analizom neuroza prijenosa i sada valja ispitati da li je u stanju da se neproturjeno i plodonosno razvija i da li ju je mogue primijeniti i na druge afekcije, kao to je npr. shizofrenija. Bilo bi naravno drukije kada bi postojao dokaz da je teorija libida ve doivjela neuspjeh u pokuaju razjanjenja ove zadnje spomenute bolesti. Tu je tvrdnju iznio (1912) C. G. Jung i tako me prisilio da iznesem posljednje argumente koje bih inae rado sauvao za sebe. Bolje bi bilo da sam onaj put kojim sam krenuo u analizi sluaja Schreber do kraja slijedio utei o njegovim pretpostavkama. Meutim, Jungova je tvrdnja u najmanju ruku nepromiljena. Njegova su obrazloenja oskudna. On se ponajprije poziva na moje vlastito svjedoanstvo tvrdei da sam se, u pogledu potekoa oko Schre- ber-analize, osjetio prisiljenim proiriti pojam libida, a to znai napustiti njegov seksualni sadraj i poistovjetiti ga s psihikim interesima uope.

Ferenczi je u temeljitoj kritici Jungova rada (1913&) ve naveo sve to se ima rei kako bi se ispravilo ovo iskrivljeno tumaenje. Ja se mogu samo sloiti s kritiarom i ponoviti da nisam izjavio kako se time odriem teorije libida. Daljnji Jungov argument, naime, da se ne moe prihvatiti da gubitak normalne funkcije stvarnosti moe biti uzrokovan jedino povlaenjem libida, nije nikakav argument ve dekret; it begs the question, taj stav anticipira odluku i ini raspravu suvinom, jer da li je i na koji nain je to mogue, stvar je koju tek treba istraiti. U sljedeem velikom radu 49 (1913) Jung je proao tik mimo rjeenja koje sam ja ve odavno naznaio: Sada pri tome svakako valja jo uzeti u obzir na to se uostalom osvre Freud u svojem radu na Schreberovom sluaju da introverzija libida sexualis vodi zaposjednuu Ja, to moda izaziva onaj efekt gubitka stvarnosti. Mogunost da se psihologija gubitka stvarnosti objasni na taj nain, doista je primamljiva. Ali Jung se u tu mogunost dalje ne uputa. Nekoliko redaka kasnije on je otklanja primjedbom da bi pod tim uvjetom bila izazvana psihologija asketskog isposnika, ali ne i dementia praecox. Kako je malo ta neprimjerena usporedba u stanju donijeti odluku, moe pokazati primjedba da takav isposnik koji nastoji da iskorijeni svaki trag seksualnog interesa (ipak samo u popularnom smislu rijei seksualno) uope ne mora iskazati patogeni smjetaj libida. On bi mogao svoj seksualni interes u potpunosti odvratiti od ljudi i sublimirati ga u poveanom interesu za boansko, prirodno i ivotinjsko, a da njegov libido ne doivi introverziju u njegove fantazije, a niti se vrati njegovome Ja. Izgleda da ta usporedba unaprijed zanemaruje mogunost razlikovanja interesa koji dolaze iz erotskih izvora od onog koji potjee iz nekih drugih. Prisjetimo li se nadalje da su istraivanja vicarske kole, usprkos svim njenim zaslugama, ipak objasnila saflio dva momenta u slici dementiae praecox, naime egzistenciju kompleksa zajednikih zdravima i neurotiari- ma i slinost fantazijskih tvorbi ove bolesti s narodnim mitovima, a da inae nisu uspjela baciti nikakvo svjetlo na mehanizam oboljenja, moi emo odbiti Jungovu tvrdnju da je teorija libida propala u pokuaju da ovlada de- mentiom praecox i time otpala iz razmatranja ostalih neuroza. II Cini mi se da posebne potekoe stoje na putu izravnome prouavanju narcizma. Glavni pristup tom problemu i dalje e nam pruati upravo analiza parafrenij. 50 Kao to su nam neuroze prijenosa omoguile da doemo na trag libidnim nagonskim pobudama, tako e nam dementia praecox i paranoja osigurati uvid u Ja-psihologiju. Jo jednom emo morati ono to u normalnome izgleda jednostavno, odgonetati u izoblienim i grubim oblicima patolokog. Ipak, ostaju nam otvoreni i neki drugi putovi kojima se moemo pribliiti shvaanju narcizma; sada u ih po redu opisati: razmatranje organske bolesti, hipohondrija i ljubavni ivot spolova. U ocjeni utjecaja koje organska bolest vri na diobu libida, slijedim usmeni poticaj S. Ferenczija. Ope je poznato i ini nam se samorazumljivo da onaj koga mue organska bol i tjeskoba, naputa interes za stvari vanjskoga svijeta ukoliko se ne tiu njegovih patnji. Tonije promatranje nas ui da on takoer povlai libidni interes sa svojih ljubavnih objekata i da prestaje voljeti sve dok pati. Banalnost te injenice ne treba nas sprijeiti u naoj namjeri da problem prevedemo na nain izraavanja kojim se slui teorija libida. Tada bismo rekli: Bolesnik povlai svoje libidno zaposjednue natrag na svoj Ja da bi ga nakon

ozdravljenja iznova okrenuo vanjskome svijetu. bolnog zuba tijesnoj rupi, kae W. Busch o pjesniku koji pati od zubobolje, sva se moja dua skupi. Libido i Ja-interes imaju pri tome istu sudbinu i ponovo ih ne moemo meusobno razlikovati. Oboje prekriva poznati egoizam bolesnika. Drimo da je to samorazumljivo jer smo svjesni da emo se u slinoj situaciji ponaati isto tako. Nain na koji tjelesne smetnje rastjeruju jo tako intenzivnu spremnost na ljubav i u trenu je zamjenjuju potpunom ravnodunou, predmet je interesa komiara koji taj sluaj veoma spretno znaju iskoristiti. Kao i bolest, stanje spavanja takoer oznaava narcis- tiko povlaenje libida s njegovih pozicija natrag na vlastitu osobu, ili tonije, na elju za spavanjem. Egoizam snova dobro se uklapa u taj kontekst. U oba sluaja vidimo, ako nita drugo, primjere promjena u diobi libida koje nastaju uslijed promjena Ja. 51 Hipohondrija se ispoljava potput organskog oboljenja u munim i bolnim tjelesnim osjetima i s organskim oboljenjem takoer se podudara u djelovanju na diobu libida. Hipohondar povlai interes kao i libido posljednje naroito zamjetljivo s objekata vanjskoga svijeta i oba koncentrira na organ kojim je zaokupljen. Sada izbija razlika izmeu hipohondrije i organske bolesti: u posljednjem sluaju, bolne senzacije utemeljene su u organskim promjenama koje se mogu dokazati, dok u prvom sluaju nije tako. No u potpunosti bi odgovaralo naem uobiajenom shvaanju neurotikih procesa kad bismo se odluili na sljedeu tvrdnju: Hipohondrija mora biti u pravu, kod nje organske promjene takoer ne smiju izostati. Ali je pitanje u emu se one sada sastoje? Ovdje emo se pozvati na iskustvo koje pokazuje da se tjelesne senzacije neugodne vrste, usporedive sa hipohon- drijskim, javljaju i kod drugih neuroza. Ranije sam ve jednom naglasio svoju sklonost da u hipohondriji, pored neurastenije i neuroze straha, vidim treu aktualnu neurozu. Vjerojatno ne bismo otili predaleko ako bismo stvar prikazali tako kao da je i u drugim neurozama redovito ugraen jedan djeli hipohondrije. To se najljepe vidi upravo u neurozi straha i histeriji koja se na nju nadovezuje. Tako nam je poznat primjeir bolno osjetljivog, nekako izmijenjenog, a ipak, u uobiajenom smislu ne i bolesnog genitalnog organa u stanjima uzbuenja. Proet je krvlju, nabrekao, navlaen, te postaje sjedite raznolikih senzacija. Nazovemo li aktivnost kojom neko mjesto na tijelu alje u duevni ivot podraaje koji seksualno uzbuuju, njegovom erogenou i sjetimo li se injenice da smo u razmatranjima seksualne teorije odavno navikli na shvaanje da izvjesna druga mjesta na tijelu erogene zone mogu zastupati genitalije i ponaati se analogno njima, onda se ovdje imamo odvaiti jo samo korak dalje. Moemo se odluiti da erogenost promatramo kao ope svojstvo svih organa i u tom sluaju je opravdano govoriti o njenom porastu ili smanjenju na odreenom dijelu tijela. Svaku takvu promjenu 52 erogenosti u organima mogla bi paralelno pratiti promjena lihidnog zaposjednua u Ja. U takvim bismo momentima morali istraiti to ini osnovu hipohondrije i to je to to na diobu libida moe imati isti uinak kao materijalno oboljenje organa. Vidimo da emo, nastavimo li ovim tokom misli, naii na problem ne samo hipohondrije, ve i drugih aktualnih neuroza, neurastenije i neuroze straha. Zbog toga bismo se htjeli zaustaviti na ovom mjestu; nije u namjeri isto psiholokog istraivanja da prekorauje granicu tako daleko u podruje fiziolokog ispitivanja. Spomenimo samo to da se odavde moe naslutiti da

hipohondrija stoji prema parafreniji u slinom odnosu kao ostale aktualne neuroze prema histeriji i prisilnoj neurozi, da ovisi dakle o Ja-libidu, kao to ove druge ovise o objektnom libidu; prema tome, hipohondrijski strah koji dolazi od Ja-libida pandan je neurotikom strahu. Nadalje: Otkako smo se navikli na pretpostavku da se mehanizam oboljenja i tvorba simptoma u neurozama prijenosa, kao i prijelaz od introverzije regresiji, mora dovesti u vezu sa zastojem objektnog libida,6 moemo se takoer pribliiti predodbi zastoja Ja-libida i tu predodbu dovesti u odnos s fenomenima hipohondrije i parafrenije. Naravno da e ovdje naa radoznalost postaviti pitanje, zato se takav zastoj libida u Ja mora osjetiti kao neugodan. Htio bih se ovdje zadovoljiti odgovorom da je neugoda openito izraz poviene napetosti, da je dakle kvanti- tet materijalnog dogaanja to to se ovdje, kao i drugdje, pretvara u psihiki kvalitet neugode; no za razvoj neugode ipak ne moe biti odluujua apsolutna veliina onog materijalnog procesa, ve prije izvjesna funkcija te apsolutne veliine. Na ovom mjestu mogli bismo se odvaiti na pitanje, otkuda onda uope dolazi ta nunost koja prisiljava duevni ivot da prijee granice narcizma i libido privrsti na objekte. Odgovor koji bi slijedio iz 4 Usp. ber neurotische Erkrankungstypen /O tipovima neu- rotikih oboljenja/ (1912). 53 naeg toka misli, iznova bi rekao da ta prisila nastupa kada je libidno zaposjednue Ja prekorailo izvjesnu mjeru. Snaan egoizam titi od oboljenja, ali na koncu se mora poeti voljeti kako se ne bi oboljelo i mora se oboljeti, ako se uslijed uskrate ne moe voljeti. Moda je dobar primjer za to nain na koji H. Heine sebi predstavlja psihogenezu stvaranja svijeta: Krankheit ist wohl der letzte Grund Des ganzen Schpferdrangs gewesen; Erschaffend konnte ich genesen, Erschaffend wurde ich gesund. (Jer bolest bijae razlog Svom stvaralakom htijenju; Tek stvarajui mogah ozdraviti I stvarajui ozdravili.) U naem smo duevnom aparatu prepoznali prije svega sredstvo kojem je povjereno svladavanje uzbuenja koja bismo inae bolno osjetili ili koja bi djelovala patogeno. Psihika preradba ini uda za unutranje odvoenje uzbuenja koja nisu sposobna za neposredno vanjsko pranjenje ili za koje takvo pranjenje trenutano nije poeljno. No za takvu unutranju preradbu ispoetka je svejedno da li se ona zbiva na stvarnim ili na imaginarnim objektima. Razlika se pokazuje tek kasnije kada je okretanje libida nestvarnim objektima (introverzija) dovelo do njegovog zastoja. Ludilo veliine u parafreniji doputa slinu unutranju preradbu libida koji se vratio u Ja; vjerojatno tek nakon to zakae taj proces, zastoj libida u Ja postaje patogen i potie proces ozdravljenja koji ostavlja utisak kao da se radi o samoj bolesti. Pokuat u na ovom mjestu zakoraiti malo dalje u mehanizam parafrenija i povezati shvaanja koja mi se ve danas ine vrijednima panje. Drim da razliku izmeu parafrenikih afekcija i neuroza prijenosa treba smjestiti u okolnost da uskratom osloboen libido ne ostaje na ob jektima u fantaziji, ve se povlai natrag u Ja; ludilo ve54 liine odgovara onda psihikom svladavanju te mase libida, dakle introverziji na fantazijskim tvorbama u neurozama prijenosa; kao posljedica neuspjeha ovog psihikog procesa javlja se hipohondrija parafrenije koja je ho- mologna strahu u neurozama prijenosa. Znamo da se taj strah moe osloboditi daljnjim psihikim preradbama, dakle, konverzijom, reakcijskom tvorbom, zatitnom tvorbom (fobijom). U parafreniji tu ulogu preuzima pokuaj restitucije kojemu

dugujemo napadne pojave bolesti. Kako parafrenija esto ako ne veinom donosi sobom tek parcijalno odvajanje libida od objekata, u njenoj1 klinikoj slici mogue je razlikovati tri grupe pojava: 1) one u kojima je zadrana normalnost ili neuroze (pojave ostataka), 2) pojave procesa bolesti (odvajanje libida od njegovih objekata i k tome ludilo veliine, hipohondrija, afektivne smetnje i sve vrste regresija), 3) pojave restitucije koje bilo na nain histerije (dementia praecox, prava parafrenija), bilo na nain prisilne neuroze (paranoja), iznova spajaju libido s objektima. U opreci spram primarnog, to novo libidno zaposjednue dolazi s drugog nivoa i zbiva se pod drugim uvjetima. Razlika izmeu neuroza prijenosa stvorenih tim zaposjednuem i odgovarajuih tvorbi normalnog Ja, morala bi pruiti najdublji uvid u strukturu naeg duevnog aparata. Trei pristup prouavanju narcizma omoguuje nam ljubavni ivot ljudi u svojim raznolikim diferencijacijama u mukarca i ene. Slino kao to nam je objektni libido isprva sakrio Ja-libido, tako smo i u izboru objekta kod djeteta (i odraslog ovjeka) najprije primijetili da ono svoje seksualne objekte uzima iz svojih doivljaja zadovoljenja. Prva se autoerotina seksualna zadovoljenja doivljavaju neposredno u vezi s ivotno vanim funkcijama koje slue samoodranju. Seksualni nagoni naslanjaju se u poetku na zadovoljenje Janagona i tek se kasnije osamostaljuju od njih; naslanjanje se osim toga pokazuje u injenici da prvi seksualni objekti postaju osobe koje imaju posla s ishranom, njegom i zatitom djeteta, a to je dakle u prvom redu majka ili njena za 55 mjena. Pored tog tipa i tog izvora izbora objekta koji moemo nazvati tipom naslanjanja, analitiko nas je istraivanje meutim upoznalo i s drugim tipom iji nas je pronalazak zatekao nespremnima. U osoba iji je li- bidni razvoj pretrpio neku smetnju, kao u perverznih i homoseksualaca, naili smo u naroito jasnom obliku na injenicu da oni u izboru svog kasnijeg ljubavnog objekta ne uzimaju kao uzor majku, ve svoju vlastitu osobu. Oni oigledno kao objekt ljubavi trae sami sebe i njihov bi se tip izbora objekta mogao nazvati narcistiki. Upravo u tom promatranju lei najsnaniji motiv koji nas je prisilio da prihvatimo pretpostavku narcizma. To sada ne znai da smo odluili podijeliti ljude u dvije strogo odvojene grupe, ovisno o tome da li njihov izbor objekta pripada tipu naslanjanja ili narcistikom tipu, nego radije istiemo pretpostavku da svakom ovjeku u izboru objekta oba puta stoje otvorena, pri emu je mogue dati prednost ili jednome ili drugome. Kaemo da ovjek ima dva izvorna seksualna objekta: sebe samog i enu koja njeguje i pritom pretpostavljamo da primarni narcizam pripada svakom ovjeku te da eventualno u njegovom izboru objekta moe doi do izraaja kao dominantan. Usporedba mukarca i ene pokazuje nadalje da izmeu njih postoji fundamentalna razlika u odnosu prema tipu izbora objekta, iako ta razlika naravno nije zakonita pojava. Potpuna objektna ljubav prema tipu naslanjanja zapravo je karakteristina za mukarca. Ona pokazuje upadljivo seksualno precjenjivanje koje vue podrijetlo upravo iz prvobitnog narcizma djeteta i tako odgovara prijenosu tog narcizma na seksualni objekt. To seksualno precjenjivanje omoguuje da nastane osebujno stanje zaljubljenosti koje podsjea na neurotiku prisilu i koje se tako svodi na osiromaenje libida u Ja na raun objekta. Drukije se oblikuje razvoj u najeeg, a vjerojatno i najistijeg i najpravijeg tipa ene. Izgleda da ovdje zajedno s razvojem puberteta,

kroz sazrijevanje do tada latentnih enskih seksualnih organa, nastupa porast prvobitnog nar56 izma koji je nepogodan za oblikovanje uredne, seksualnim precjenjivanjem praene objektne ljubavi. U eni se raa, naroito tamo gdje odrastanje ide u pravcu ljepote, samodovoljnost koja joj prua naknadu za socijalno zakrljalu slobodu njenog izbora objekta. Strogo uzevi, takve ene vole iskljuivo same sebe, slinom intenzivnou kojom mukarac voli njih. Njihova potreba nije u tome da vole, ve da budu voljene i njihovu e naklonost pridobiti onaj mukarac koji ispunjava taj uvjet. Znaenje koje taj tip ene ima za ljubavni ivot ljudi valja vrlo visoko ocijeniti. Takve ene ponajvie oaravaju mukarce, ne samo iz estetskih razloga, jer su one obino najljepe, ve i zbog zanimljivih psiholokih konstelacija. Izgleda naime sasvim shvatljivo da narcizam neke osobe izaziva veliku privlanost kod onih koji su se odrekli dijela svog vlastitog narcizma i nalaze se u potrazi za objektnom ljubavlju; dra djeteta poiva velikim dijelom na narcizmu njegove samodostatnosti i nepristupanosti, ba kao i dra izvjesnih ivotinja koje izgledaju kao da ih nije briga za nas, to je sluaj kod maal^ i velikih grabe- ljivaca; pa ak i veliki zloinci ili humoristi, u poetskom prikazu, privlae na interes zbog svoje narcistike dosljednosti ijom pomoi umiju drati podalje od svoga Ja sve to umanjuje njegovu vanost. Tako izgleda kao da im zavidimo na tome to su uspjeli zadrati blaeno psihiko stanje, neosvojivu poziciju libida, koje smo sami odavno napustiti. Meutim, velikoj drai narcistike ene ne manjka ni nalije; dobar dio nezadovoljstva zaljubljenog mukarca, sumnje u ljubav ene, optubi na raun zagonetnosti njene prirode, imaju korijen u toj nepodudarnosti tipova izbora objekta. Moda nije suvino uvjeravati da mi je pri tom opisu enskog ljubavnog ivota strana svaka tendencija potcje- njivanju ene. Bez obzira na injenicu da mi je strana svaka tendencioznost uope, ja takoer znam da ti oblici stvoreni u razliitim pravcima razvoja odgovaraju diferencijaciji funkcija u visoko kompliciranoj biolokoj cjelini; nadalje, spreman sam priznati da ima nebrojeno 57 mnogo ena koje vole u skladu s mukim tipom i takoer razvijaju tome pripadno seksualno precjenjivanje. I za ene iji odnos prema mukarcu ostaje hladan i narcistiki postoji put koji ih vodi do potpune objektne ljubavi. U djetetu kojeg raaju suprotstavlja im se, kao strani objekt, dio vlastitog tijela kojemu sada, upravo na temelju svog narcizma, mogu pokloniti punu objektnu ljubav. Druge pak ene ne trebaju ekati na dijete kako bi u svom razvoju napravile korak od (sekundarnog) narcizma do objektne ljubavi. Te ene su se jo prije puberteta osjeale muki i njihov je razvoj djelomino i dalje iao u tom smjeru; nakon to je nastupom enske zrelosti prekinut razvoj ove sklonosti, takvim enama i dalje ostaje sposobnost da tee mukome idealu koji je zapravo nastavak onog djeatva u kojem su same nekad bile. Ove tek nabaene primjedbe mogli bismo zakljuiti kratkim pregledom putova koji vode izboru objekta, ovjek voli: 1) Prema narcistikom tipu: a) to je on sam (sebe samog), b) to je sam bio, c) to bi sam htio biti, d) osobu koja je bila dio njegovog sebstva. 2) Prema tipu naslanjanja:

a) enu koja hrani, b) mukarca koji titi i osobe koje redom zamjenjuju svaki od tih momenata. Sluaj c) kod prvog tipa moe se opravdati tek izvodima koji naknadno slijede. Znaenje narcistikog izbora objekta za homoseksualnost mukarca bit e razmotrena u drugom kontekstu. S nae strane suponirani primarni narcizam djeteta koji sadri jednu od pretpostavki naih teorija libida, lake emo potvrditi dedukcijom iz neke druge toke, nego shvatiti izravnim promatranjem. Kada su uoi stav njenih roditelja prema njihovoj djeci, u njemu se mora prepoznati ponovno oivljavanje i reprodukcija njihovog 58 vlastitog, odavno naputenog narcizma. Tim osjeajnim odnosom, kao to je ope poznato, vlada znatno obiljeje precjenjivanja koje smo, kao narcistiku stigmu u izboru objekta, jo prije ocijenili. Postoji tako neka prisila da se djetetu pripiu sve savrenosti, emu trezveno promatranje ne bi nalo nikakvoga povoda i da se sakriju i zaborave svi njegovi nedostaci, s ime je u vezi i poricanje djeje seksualnosti. Meutim, u roditelja postoji i sklonost da pred djetetom suspendiraju sve kulturne tekovine ije priznanje je iznueno njihovom narcizmu i da se kod njega obnove zahtjevi za povlasticama kojih su se oni odavno odrekli. Djetetu treba biti bolje nego njegovim roditeljima, ono se ne treba potinjavati nunostima koje su oni priznali kao vladajue u ivotu. Bolest, smrt, odricanje od uitka, ogranienja vlastite volje, ne treba da vae za dijete, zakoni prirode kao i drutva moraju se pred njim ponititi, ono je tu da iznova bude sredite i jezgra stvaranja. His Majesty the Baby, kao to smo jednom i sami umiljali. Ono treba ispuniti neostvarene snove i elje roditelja, umjesto oca postati veliki ovjek i junak ili se udati za princa kao kasnu nadoknadu majci. Narcistiki sistem je u svojoj najosjetljivijoj toki, besmrtnosti Ja koju je stvarnost tako teko ugrozila, zadobio svoju sigurnost pribjegavajui djetetu. Dirljiva, u osnovi tako djetinja roditeljska ljubav nije nita drugo nego iznova roen narcizam roditelja koji, pre- obraen u objektnu ljubav, svoju negdanju bit nepogreivo iznosi na vidjelo. III Kojim smetnjama je izloen izvorni narcizam djeteta, kojim se reakcijama od njih brani i na koje putove je pritom primoran, pitanja su koja kao vaan predmet rada koji jo eka da bude obavljen, elimo ostaviti po strani; najvaniji dio te problematike mogue je izdvojiti kao kompleks kastracije (strah od penisa kod djeaka, za 59 vist prema penisu kod djevojice) i obraivati u vezi s utjecajem ranog seksualnog zastraivanja. Zahvaljujui psihoanalitikom istraivanju koje nam inae omoguuje da slijedimo sudbine libidnih nagona kada se oni, izolirani od Ja-nagona, nalaze u opoziciji prema njima, u stanju smo da na tom podruju doemo do zakljuka o postojanju jedne epohe i jedne psihike situacije u kojoj obje vrste nagona, slono djelujui, nastupaju u nerazdvojnoj povezanosti kao narcistiki interesi. Na temelju toga A. Adler (1910) je stvorio svoju koncepciju mukog protesta koji je podigao na razinu gotovo jedine nagonske sile u tvorbi karaktera i neuroza, ne utemeljivi ga na narcistikoj, dakle jo uvijek libidnoj tenji, ve na vrednovanju socijalnih inilaca. Sa stajalita psihoanalitikog istraivanja od samog poetka je priznata egzistencija i znaenje mukog protesta ali se, suprotno Adle- ru, zastupala i njegova narcistika priroda odnosno podrijetlo iz kompleksa kastracije. On pripada

tvorbi karaktera u iju genezu ulazi pored mnogih drugih inilaca i sasvim je neprikladan za razrjeenje problema neuroza u kojima Adler ne eli uzeti u obzir nita drugo osim naina na koji one slue interesima Ja. Nalazim da je u potpunosti nemogue zasnovati genezu neuroza na tako uskoj bazi kao to je kompleks kastracije, bez obzira koliko on snano u mukaraca istupao meu otporima lijeenju neuroze. Napokon, poznati su mi sluajevi neuroza u kojima muki protest, ili u naem smislu kompleks kastracije, ne igra nikakvu patogenu ulogu ili se uope ne pojavljuje. Promatranje normalnog odraslog ovjeka pokazuje da je njegovo negdanje ludilo veliine prigueno i da su iezle psihike znaajke na temelju kojih smo izveli zakljuak o njegovom infantilnom narcizmu. to je nastalo iz njegovog Ja-libida? Trebamo li pretpostaviti da se njegov cjelokupni iznos raziao u zaposjednuima objekata? Ta mogunost oigledno proturjei itavom toku naeg ispitivanja: ipak, psihologija potiskivanja prua nam mogunost da na to pitanje drukije odgovorimo. 60 Nauili smo da libidne nagonske pobude podlijeu sudbini patogenog potiskivanja onda kada dospiju u sukob s kulturnim i etikim predodbama individuuma. Pod tim se uvjetom nikada ne podrazumijeva da osoba ima tek puko intelektualno znanje o postojanju tih predodbi, ve da ih priznaje kao mjerodavne za sebe i da se potinjava zahtjevima koji proizlaze iz njih. Potiskivanje, rekli smo, ishodi iz Ja; mogli bismo precizirati: iz samopotovanja Ja. One iste utiske, doivljaje, impulse, elje, koje jedan ovjek sebi doputa ili ih barem svjesno prerauje, drugi e s punim negodovanjem odbaciti ili uguiti prije nego ih postane svjestan. Ali razlika izmeu tih ljudi koja ujedno sadri uvjet potiskivanja, moe se lako izraziti u pojmovima teorije libida. Moemo rei da je jedan od njih podigao u sebi ideal kojim mjeri svoje aktualno Ja, dok drugome takva tvorba ideala nedostaje. Sa stajalita Ja, tvorba ideala uvjet je potiskivanja. /v Tom idealnom Ja sada pripada sebeljublje koje'je u ' djetinjstvu uivalo zbiljsko Ja. Izgleda da se narcizam sada pomaknuo na to novo idealno Ja koje se poput infantilnog Ja nalazi u posjedu svih dragocjenih savrenstava. ovjek se ovdje, kao i svaki put kad se radi o libidu, pokazao nesposoban da se odrekne jednom uiva- nog zadovoljstva. On se ne eli odrei narcistikog savrenstva svoga djetinjstva i kada ga, ometen opomenama tokom svog razvoja ili pod utjecajem u sebi probuenog kritikog suda, nije mogao sauvati, on to staro savrenstvo sada iznova pokuava zadobiti u novom obliku Ja- -ideala. To to projicira kao svoj ideal, zamjena je za izgubljeni narcizam njegovog djetinjstva u kojem je sam( bio svoj vlastiti ideal. * Istraivanje odnosa ove tvorbe ideala prema sublimaciji s&mo nam se namee. Sublimacija je proces koji se vri na objektnom libidu i sastoji se u prebacivanju nagona na neki drugi cilj koji je udaljen od seksualnog zadovoljenja; naglasak je pritom stavljen na skretanje od seksualnog. Idealizacija je proces na objektu posredstvom kojeg taj objekt ne promijenivi se u svojoj prirodi biva 61 uvelian i psihiki uzvien. Idealizacija je mogua u sferi kako Ja-libida, tako i objektnog libida. Seksualno precjenjivanje objekta, na primjer, ujedno predstavlja i njegovu idealizaciju. Ukoliko dakle sublimacija opisuje ono to se dogaa s nagonom, a idealizacija ono to se zbiva s objektom, oba procesa valja pojmovno razlikovati.

Tvorba Ja-ideala esto se na tetu razumijevanja brka sa sublimacijom nagona. injenica da je ovjek svoj narcizam zamijenio za tovanje nekog visokog Ja-ideala jo ne znai da mu je time uspjelo sublimirati svoje libidne nagone. Ja-ideal dodue zahtijeva takvu sublimaciju, ali je ne moe iznuditi na silu; sublimacija ostaje, poseban proces koji moe biti potaknut idealom, no ije provoenje ostaje posve neovisno od takvog poticaja. Upravo u neurotiara nalazimo najvee razlike u napetosti izmeu obrazovanja Ja-ideala i mjere sublimacije njihovih primitivnih libidnih nagona te je openito daleko tee uvjeriti idealista u nesvrhovitost zadravanja njegovog libida, nego jednostavnog ovjeka koji je ostao skroman u svojim zahtjevima. Tvorba ideala i sublimacija takoer se razliito ponaaju u odnosu na prouzroenje neuroze. Tvorba ideala povisuje, kao to smo uli, zahtjeve Ja i najsnanija je olakica potiskivanju; sublimacija predstavlja izlaz, odnosno nain kojim zahtjev Ja moe biti ispunjen bez upotrebe potiskivanja. Ne bi bilo udno ako bismo trebali pronai posebnu psihiku instanciju koja vri zadatak bdijenja nad osiguranjem narcistikog zadovoljenja iz Ja-ideala i u toj mjeri bez prestanka promatra aktualno Ja usporeujui ga s idealom. Ako takva instancija postoji, izgleda nam nemogue da je moramo otkrivati; moemo je samo kao takvu prepoznati i rei da to to nazivamo naom savjeu odgovara traenim karakteristikama. Priznanje te instancije omoguava nam razumijevanje takozvane varke nadziranja ili ispravnije varke promatranosti koja se tako jasno istie u simptomatologiji paranoidnih oboljenja i vjerojatno se moe javiti kao izolirano oboljenje ili kao 62 pojava utkana u neurozu prijenosa. Bolesnici u tom sluaju iznose optubu da se za sve njihove misli zna i da se njihove radnje promatraju i nadziru; o vladanju te instancije informiraju ih glasovi koji im se na karakteristian nain obraaju u treem licu. (Sad ona ponovo misli na to; sad on odlazi). Ta optuba je opravdana, ona opisuje istinu; takva mo koja promatra sve nae namjere, iskuava ih i kritizira, zbilja postoji i to kod svih nas u normalnome ivotu. Varka promatranosti predstavlja je u regresivnom obliku otkrivajui pri tom njenu genezu i razlog zato joj se bolesnik opire. Poticaj tvorbi Ja-ideala za ijeg je straara postavljena savjest, proizaao je naime od glasovima posredovanog kritikog utjecaja roditelja; s vremenom njima su se pridruili odgojitelj, uitelj i nesagledivo mnotvo neodreenih osoba danog miljea (blinjih, javnog mnijenja). Veliki iznosi bitno homoseksualnog libida bili su navueni na tvorbu narcistikog Ja-ideala i sada nalaze odvod i zadovoljenje u njegovom odravanju. Institucija savjesti bila je u osnovi otjelovljenje ispoetka roditeljske kritike, a kasnije i kritike drutva, dakle proces slian onome do kojeg dolazi kada na temelju isprva izvanjske zabrane ili prepreke nastaje unutranja sklonost potiskivanju. Glasovi, kao i govornici koji ostaju neodreeni, tek s boleu dolaze na vidjelo, tako da se povijest razvoja savjesti regresivno reproducira. Protivljenje toj cenzor- skoj instanciji potjee zapravo otuda to se osoba, u skladu s temeljnim karakterom bolesti, eli osloboditi svih tih utjecaja, poevi od roditeljskih te s njih povlai homoseksualni libido. Njena joj se savjest sada prikazuje u regresivnom obliku kao neprijateljski utjecaj izvana. Optube u paranoji takoer pokazuju da se samokritika savjesti u osnovi poklapa sa samopromatranjem na kojem je izgraena. Ista psihika djelatnost koja je preuzela funkciju savjesti stavila se i u slubu istraivanja unutranjosti

koje filozofiji isporuuje grau za njene misaone operacije. Ovo ne moe biti bez znaenja za onu 63 sklonost koja karakterizira paranoiare, sklonost stvaranju spekulativnih sistema.7 Potpuno smo svjesni od kolike je vanosti za nas mogunost da na drugim podrujima prepoznamo znakove aktivnosti ove sada ve do savjesti i filozofske introspekcije podignute instancije kritikog nadgledanja. Sada u u raspravu ukljuiti ono to je H. Silberer opisao kao funkcionalni fenomen, a to predstavlja jedan odista rijedak, ali zato neosporno vrijedan prilog uenju o snovima. Kao to je poznato, Silberer je pokazao da se u stanjima na granici spavanja i budnosti izravno moe promatrati pretvaranje misli u vizualne slike, ali da u takvim okolnostima esto ne nastupa prikaz sadraja misli, ve psihikog stanja (spremnosti, umora, itd.) u kojem se nalazi osoba koja se bori sa snom. On je isto tako pokazao da mnogi zavreci snova i odsjeci unutar sadraja sna ne znae nita drugo nego samoopaanje spavanja i buenja. Silberer je dakle dokazao udio samoproma- tranja u smislu paranoine varke promatranosti u tvorbi snova. Taj udio nije stalan; ja sam ga previdio vjerojatno zato to on u mojim vlastitim snovima ne igra veliku ulogu; u filozofski nadarenih osoba, vinih introspekciji, on moe postati veoma jasan. Moemo se prisjetiti naeg otkria da tvorba snova nastaje pod vladavinom jedne cenzure koja prisiljava misli snova na iskrivljenje. Meutim, tu cenzuru nismo zamislili kao neku posebnu mo, ve smo ovaj izraz izabrali kako bismo oznaili mislima snova okrenutu stranu onih tendencija koje vladaju nad Ja i potiskuju ga. Uemo li dalje u strukturu Ja, moi emo u Ja-idealu odnosno u dinamikim ispoljavanjima savjesti takoer prepoznati cenzora snova. Ukoliko je taj cenzor i za vrijeme spavanja pomalo na oprezu, razumjet emo da pretpostavka njegove djelatnosti samopromatranje i samokritika ' Navodim samo kao pomisao, da bi obrazovanje i uvrenje ove promatrake instancije moglo u sebi sadravati i kasno nastajanje (subjektivnog) sjeanja i faktora vremena koji ne vai za nesvjesne procese. 64 moe u prilog sadraju sna ukljuiti i ovakve elemente:' sada je on odve pospan da bi mislio sada se budi. Na ovom bismo se mjestu mogli upustiti u raspravu 0 osjeaju sebstva u normalnih i u neurotinih osoba. Osjeaj sebstva ispoetka nam se javlja kao izraz veliine Ja. Od ega je ta veliina sastavljena, neemo dalje istraivati. Sve to ovjek posjeduje ili je postigao, svaki, iskustvom potvren ostatak primitivnog osjeaja svemoi pomae rastu osjeaja sebstva. Ako u raspravu uvedemo nae razlikovanje seksualnih 1 Ja-nagona, moramo pripisati osjeaju sebstva naroito prisnu ovisnost o narcistikom libidu. Pri tome se oslanjamo na dvije temeljne injenice, naime da je osjeaj sebstva u parafrenijama povien, a u neurozama prijenosa smanjen i da u ljubavnom ivotu, prestati biti voljen, poniava osjeaj sebstva, dok postati voljen, uzdie taj osjeaj. Ve smo rekli da postati voljen predstavlja cilj i zadovoljenje u narcistikom izboru objekta. Lako je nadalje vidjeti da libidno zaposjednue objekata ne uzdie osjeaj sebstva. Ovisnost o voljenom objektu djeluje poniavajue; tko je zaljubljen, ponizan je. Tko voli, izgubio je tako rei dio svog narcizma i moe ga nadoknaditi tek kad postane voljen. U svim tim odnosima ini se da osjeaj sebstva ostaje u relaciji s narcis- tikim udjelom u ljubavnom ivotu.

Opaanje impotencije, vlastite nesposobnosti za ljubav do koje je dolo uslijed duevnih ili tjelesnih smetnji, djeluje u visokom stupnju poniavajue na osjeaj sebstva. Ovdje treba, prema mojoj ocjeni, traiti jedan od izraza osjeaja manje vrijednosti o kojima nas tako spremno izvjetavaju osobe zahvaene neurozom prijenosa. No glavni izvor tih osjeaja je osiromaenje Ja koje nastaje povlaenjem izvanredno velikih libidnih zaposjednua s ' Ovdje nisam u stanju odluiti da li odvajanje ove cenzorske instancije od ostatka Ja omoguuje da se psiholoki utemelji razlikovanje svijesti i samosvijesti. 65 Ja, dakle povreda koje je Ja pretrpilo posredstvom seksualnih tenji izmaklih kontroli. A. Adler je s pravom istakao da opaanje vlastitih organskih nedostataka djeluje poticajno na djelotvornost duevnog ivota i putem natkompenzacije izaziva vei uinak. Ali svakako bi bilo pretjerano, ako bismo u skladu s tim Adlerovim postupkom pokuali svako izvanredno postignue svesti, na uvjet prvotnog organskog nedostatka. Ne pate svi slikari od slabog vida, niti su svi govornici isprva bili mucavci. Isto tako postoji mnotvo uzoritih djela postignutih na temelju osobite nadarenosti organa. Organska inferiornost i zakrljalost u razvoju igraju neznatnu ulogu u etiologiji neuroza, gotovo istu koju aktualna graa opaanja igra u tvorbi snova, Neuroza se njima slui kao izgovorom, to ini i sa svim drugim pogodnim momentima. Ako smo upravo povjerovali nekoj neurotinoj pacijentici koja kae da je morala oboljeti jer nije lijepa, jer je loe graena i bez drai, tako da je nitko ne moe voljeti, onda e nas budua neurotiarka sama najbolje razuvjeriti injenicom da ona ustrajava u neurozi i odbijanju seksualnosti premda nam se ini natprosjeno poeljna, to stvarno i jest. Histerine ene u veini pripadaju privlanim i ak lijepim zastupnicima svoga spola, dok s druge strane gomilanje nakaznosti, organske krljavosti i mana u donjim staleima naeg drutva ne poveava uestalost neurotikih oboljenja meu tim ljudima. Odnosi osjeaja sebstva prema erotici (libidnim zapo- sjednuima objekta) dadu se u obliku formule prikazati na sljedei nain: valja razlikovati oba sluaja, naime, da li su ljubavna zaposjednua sukladna Ja, ili su, naprotiv pretrpjela potiskivanje. U prvom sluaju (kada je upotreba libida sukladna Ja) ljubav se ocjenjuje kao i svaka druga djelatnost Ja. Ljubav po sebi, kao udnja, oskudi- jevanje, poniava osjeaj sebstva; postati voljen, nai uzvratnu ljubav, posjedovati voljeni objekt, iznova ga podie. Ako je libido potisnut onda se ljubavno zaposjednue osjea kao zlosretno osiromaenje Ja, zadovoljenje ljuba66 vi je nemogue, a ponovno obogaenje Ja postaje mogue samo posredstvom povlaenja libida s objekata. Povratak objektnog libida natrag u Ja i njegovo pretvaranje u narcizam ujedno predstavlja ponovno ostvarenje sretne ljubavi i, s druge strane, jedna stvarna sretna ljubav odgovara prvobitnom stanju u kojem se ne mogu razlikovati objektni i Ja-libido. Neka mi vanost i nepreglednost predmeta sada bude opravdanje to u raspravi pridodati nekoliko nevezanih stavova: Razvoj Ja sastoji se u udaljavanju od primarnog narcizma i raa intenzivno nastojanje da ga poVrati. Ovo se udaljavanje dogaa pomou pomicanja libida na neki izvana nametnut Ja-ideal, dok se zadovoljenje zbiva kao ispunjenje tog ideala.

Istovremeno je Ja isturilo libidna zaposjednua objekata. Sada se osiromauje u korist tih zaposjednua i tvorbe Ja-ideala, da bi se iznova obogatilo zadovoljenjem na objektu, odnosno ispunjenjem ideala. Jedan je dio osjeaja sebstva primaran, to je naime ostatak djejeg narcizma, dok drugi dio potjee iz iskustvom potvrene svemoi (ispunjenja Jaideala), a trei iz zadovoljenja objektnog libida. Ja-ideal je zadovoljenje libida na objektima izloio tekim uvjetima jer posredstvom ovog cenzora odbacuje neke od tih objekata drei ih nedostojnima. Tamo gdje se takav ideal nije razvio, dotina seksualna tenja neizmijenjena postaje dio osobnosti te se iskazuje kao perverzija. Biti iznova svoj vlastiti ideal, i u pogledu seksualnih tenji, kao u djetinjstvu, to je ono to ljudi ele postii kao svoju sreu. Zaljubljenost se sastoji u nekom prelijevanju Ja-libida na objekt. Ona ima mo da ukine potiskivanja i da iznova stvori perverzije. Ona uzdie seksualni objekt do seksualnog ideala. Budui da zaljubljenost, kad se radi o objektnom tipu ili tipu naslanjanja, nastaje na temelju ispunjenja infantilnih uvjeta ljubavi, moe se rei: ono to ispunjava taj uvjet ljubavi, bit e idealizirano. 67 Seksualni ideal moe stupiti u zanimljiv pomoni odnos prema Ja-idealu. Tamo gdje narcistiko zadovoljenje naie na stvarne prepreke, seksualni se ideal moe upotrijebiti kao zamjensko zadovoljenje. U tom sluaju ovjek voli prema tipu narcistikog izbora objekta ono to je bio i to je izgubio, ili to posjeduje odlike koje on uope nema (usporedi gore pod c). Formula paralelna gore navedenome, glasi: Bit e voljeno ono to posjeduje odliku koja nedostaje Ja da bi postiglo svoj ideal. Ovaj sluaj ispomoi ima osobito znaenje za neurotiara ije Ja po- posredstvom prekomjernih zaposjednua objekata osiromauje, tako da on nije u stanju ispuniti svoj Ja-ideal. On se onda ostavlja rasipanja svog libida na objektima i trai put za povratak narcizmu birajui sebi seksualni ideal prema narcistikom tipu i to upravo takav koji posjeduje odlike koje on sam nije u stanju dosei. Ovo je lijeenje posredstvom ljubavi koje on redovito pretpostavlja analitikom lijeenju. Doista, on ne moe vjerovati u neki drugi riiehanizam lijeenja te kuri pristupa upravo s takvim oekivanjem usmjeravajui se na osobu lijenika koji s njim radi. Naravno, na putu tom planu izlijeen ja stoji bolesnikova nesposobnost za ljubav pro- izala kao posljedica njegovih ekstenzivnih potiskivanja. Poe li za rukom da se bolesnik unutar postupka do izvjesne mjere oslobodi tih potiskivanja postie se veoma esto uspjeh kojem nismo teili, naime, on se povlai iz daljnjeg tretmana kako bi izabrao ljubavni objekt i prepustio se daljnjem stvaranju zajednikog ivota s voljenom osobom. Tim ishodom mogli bismo biti zadovoljni, da on sobom ne donosi sve opasnosti jedne optereujue ovisnosti o tom pomoniku u nudi. Sa stajalita Ja-ideala ukazuje nam se vaan put u pravcu razumijevanja masovne psihologije. Taj ideal ima osim svoje individualne i svoju socijalnu stranu, on je isto tako zajedniki ideal porodice, stalea ili nacije. On je osim narcistikog libida vezao i veliki iznos homoseksualnog libida neke osobe koji se tim putem vraa u Ja. 68 Nezadovoljstvo zbog neispunjenja tog ideala oslobaa homoseksualni libido koji se preokree u svijest o krivnji (socijalni strah). Svijest o krivnji bila je prvobitno strah od kazne roditelja, ili tonije reeno: od gubitka njihove ljubavi; kasnije je na mjesto roditelja stupio neodreeni broj bliskih osoba. Na taj nain postaje nam razumljivije zato paranoju tako esto uzrokuju uvreda

nanesena Ja ili uskrata zadovoljenja u podruju Ja-ideala, a ujedno nam je i jasnije podudaranje tvorbe ideala i sublimacije u Ja-idealu, kao i razgradnja sublimacije te eventualna preobrazba ideala u parafreninim oboljenjima. Nagoni i njihove sudbine (1915) Mnogo smo puta uli kako se zastupa zahtjev'prema kojem znanost treba da je izgraena na jasnim i otro definiranim temeljnim pojmovima. U stvarnosti ni jedna znanost, pa ni najegzaktnija, ne poinje takvim definicijama. Naprotiv, pravi poetak znanstvene djelatnosti sastoji se u opisivanju pojava koje se potom grupiraju, sreuju i meusobno povezuju. Ve pri opisivanju nemogue je izbjei primjenu odreenih apstraktnih ideja na razmatranu grau, ideja koje se uzimaju iz bilo kojeg izvora i koje zasigurno nisu samo rezultati novog iskustva. Takve su ideje kasniji temeljni pojmovi znanosti jo neophodnije u daljnjoj obradi grae. One su isprva nuno u izvjesnoj mjeri neodreene; o nekom jasnom ocrtavanju njihova sadraja ne moe biti ni rijei. Sve dok se nalaze u tom stanju, o njihovom se znaenju sporazumijevamo uzastopnim upuivanjem na iskustvenu grau iz koje izgleda kao da su uzete, no koja im je u stvari potinjena. Strogo uzevi, te ideje imaju dakle karakter konvencija, pri emu je sve do toga da se one ipak ne odabiru proizvoljno, nego ih odreuju vani odnosi s empirijskom graom, odnosi za koje oekujemo da emo ih otkriti jo prije nego ih uzmognemo spoznati i dokazati. Tek nakon to je odreeno podruje pojava temeljitije istraeno, njegovi se osnovni znanstveni pojmovi mogu stroe formulirati, a u daljnjem napredovanju i mijenjati tako da postanu nairoko upotrebljivi i 73 pritom posve neproturjeni. Nakon toga takoer moe doi vrijeme da ih se strpa u definicije. No napredak spoznaje ne trpi ni krutost definicija. Kao to primjer fizike sjajno pokazuje i temeljni pojmovi utvreni u definicijama doivljuju stalnu promjenu svoga sadraja. Takav jedan konvencionalni, za sada jo poprilino zamraen temeljni pojam bez kojega meutim u psihologiji ne moemo, pojam je nagona. Pokuajno ga s razliitih strana ispuniti sadrajem. Najprije od strane psihologije. Ona nam je dala pojam podraaja i shemu refleksa prema kojoj jedan podraaj koji izvana pridolazi ivome tkivu (ivanoj supstanciji) biva ispranjen akcijom prema vanjskome svijetu. Ta je akcija svrhovita, jer se pomou nje podraena supstancija uklanja djelovanju podraaja, odnosno, izvlai iz podruja podraivanja. Kako se nagon sada odnosi prema podraaju? Nita nas ne spreava da pojam nagona supsumiramo pod pojam podraaja i kaemo da je nagon podraaj za.psi:. hiko. Ipak, smjesta emo odustati od izjednaenja nagona i psihikog podraaja. Za psihiko, osim nagonskih, oigledno postoje jo i drugi podraaji, naime takvi koji se ponaaju daleko slinije fiziolokim podraajima. Padne li primjerice snano svjetlo na oko, neemo govoriti o nagonskom podraaju; naprotiv, o njemu je rije kada osjetimo suhou na sluzokoi jednjaka ili jetkanje na slu- zokoi eluca.1 Sada smo zadobili grau za razlikovanje nagonskog podraaja od onog drugog (fiziolokog) podraaja koji djeluje. aa_duevno. Prvo: Nagonski podraaj ne potjee iz vanjskoga svijeta, nego iz-4in]jtoi|xyiiatL5amoga organizma. Stoga on i drukije djeluje na duevno, a njegovo otklanjanje zahtijeva i druge akcije. Nadalje: Sve to je za podraaj bitno dano je pretpostavkom da on djeluje poput nekog jednokratnog udarca; utoliko je i oslobo1 Pretpostavljajui naime da su ti unutranji procesi organski temelji potreba ei i gladi.

74 enje od njega mogue takoer posredstvom jednokratne svrhovite akcije iji tip odgovara motorikom bijegu od izvora podraaja. Tomu nasuprot, nagonnikadanedje- luje^kiio^lrenuina-.sila udarca, nego uvijek kao stalna sila. Kako on ne napada izvana, nego iz tjelesne unutranjosti, protiv njega ne koristi nikakav bijeg^Hagonski podraaj holjg-nam-je na/vati pntrftbom: ono to tu potrebu ukida je zadovoljenje koje se moe postii samo cilju primjerenom (adekvatnom) promjenom unutranjeg izvora podraaja. Zauzmimo gledite jednog gotovo u potpunosti bespomonog, u svijetu jo neorijentiranog ivoga bia koje hvata podraaje svojom ivanom supstancijom. To bie veoma e brzo doi u poloaj da uini prvo razlikovanje i zadobije prvu orijentaciju. S jedne strane osjetit e podraaje kojih se moe osloboditi akcijom miia (bijegom) i te e podraaje pripisati vanjskome svijetu; no, s druge strane tu su i podraaji protiv kojih jedna takva akcija ostaje beskorisna i koji usprkos tomu zadravaju svoj stalni karakter prisile; ti podraaji oznaka su unutranjeg svijeta, dokaz nagonskih potreba. Tako je opaa- jua supstancija ivoga bia u djelotvornosti svoje miine aktivnosti zadobila uporite za razlikovanje neeg vanjskog od neeg unutranjeg. Bit nagona dakle najprije pronalazimo, u njegovQm..gla- vnom karakteru, porijeklu izvora podraajaoi.u)a3ritranjo- sti organizma i u njegovom nastupanju kao-stalne sile te otuda izvodimo jedno od.njegovih daljnjihobiljeja nemogunost dabude^.svladan-akoi-ianaa~ -bijega. Tokom ovih ispitivanja moralo nam je meutim zapeti za oko neto to nas prisiljava na jedno daljnje priznanje. Na nau iskustvenu grau ne primjenjujemo samo izvjesne konvencije kao temeljne pojmove, nego se sluimo i mnogim pretpostavkama ijem se vodstvu preputamo obraujui svijet psiholokih pojava. Najvaniju od tih pret- postavaka ve smo naveli; jo nam samo preostaje da je izriito naglasimo. Ona je bioloke prirode, radi s pojmom tendencije (eventualno, svrhovitosti) i glasi: ivani 75 sistem je aparat ija se funkcija sastoji u tomu da podraaje koji mu stalno pridolaze uvijek iznova odstranjuje, snizuje ih na najmanji mogui nivo, ili, koji bi se, kada bi to samo bilo mogue, htio odrati u stanju posve osloboenom podraaja. Ne dopustimo da nas unaprijed uvrijedi neodreenost te ideje i dajmo ivanom sistemu zadatak openito govorei: svladavanja podraaja. Vidimo dakle do koje mjere uvoenje nagona komplicira jednostavnu fizioloku shemu refleksa. Vanjski podraaji postavljaju organizmu samo jedan zadatak da ih se oslobodi, to se dogaa posredstvom miinih kretnji od kojih na koncu jedna postie cilj i zatim kao svrsishodna postaje nasljednom dispozicijom. Nagonski podraaji koji nastaju u unutranjosti organizma ovim se mehanizmom ne mogu otpraviti. Oni dakle ivanom sistemu postavljaju daleko vie zahtjeve, navode ga na zamrene, meusobno zavisne djelatnosti koje mijenjaju vanjski svijet tako da on nudi zadovoljenje unutranjim izvorima podraaja i sile ivani sistem prije svega na odricanje od njegove idealne namjere, da se dri to dalje od podraaja, jer oni pritjeu neizbjeno i kontinuirano. Mogli bismo dakle zakljuiti da su oni., nagoni, a ne vanjski podraaji pravi motori napretka koji su doveli tako beskrajno djelotvoran ivani sistem na dananji visoki stupanj razvoja. Naravno, nita ne stoji na putu pretpostavci da su sami nagoni, barem djelomice, taloi vanjskih djelovanja podraaja koji su tokom filogeneze izazvali promjenu ive supstancije.

Otkrijemo li zatim da i djelatnost visoko razvijenog duevnog aparata podlijee naelu ugode, tj. da je automatski regulirana osjetima u nizu ugodaneugoda, teko emo onda odbaciti daljnju pretpostavku da ti osjeti odraavaju nain na koji se dogaa ovladavanje podraajima. Zasigurno u tom_smislu da osjet neugode ima-posla s porastom, a osjet ugode^sa.-.smanjenjem podraaja. Ipak, veliku neodreenost ove pretpostavke briljivo bismo htjeli sauvati sve dok nam ne uspije otkriti vrstu odnosa izmeu ugode i neugode, i kolebanja podraajnih 76 veliina koje djeluju na duevni ivot. Zacijelo je mogue da su takvi odnosi veoma raznoliki i ne ba tako jednostavni. Ostavimo li sada bioloku stranu i okrenemo se razmatranju duevnog ivota, nagon nam se pokazuje kao granini pojam izmeu duevnog i somatskog, kao psihiki predstavnik podraaja koji potjeu iz tjelesne unutranjosti i dospijevaju u duu, kao mjera radnih zah- tjevapostavljenih duevnome zbog njegove povezanostT tjelesnim. Sada moemo raspravljati o nekim terminima koji se upotrebljavaju u vezi s pojmom nagona: pritisak, cilj, objekt, izvor nagona. Pod pritiskom jednog nagona razumijemo njegov motoriki moment, iznos sile ili mjeru zahtjeva za energijom koju on predstavlja. Karakter pritiskajueg ope je svojstvo nagona, zapravo njegova bit. Svaki nagon je jljiiiLJaL^tivnosti; ako ve oputeno govorimo o pasivnim nagonima, nita drugo ne moemo misliti do nagona s pasivnim ciljem. Cilj nekog nagona u svakom je sluaju zadovoljenje koje se moe postii samo ukidanjem stanja podraiva- nja u izvoru nagona. No, premda taj konani cilj ostaje za svaki nagon neizmijenjen, ipak razliiti putovi mogu voditi istom konanom cilju, tako da se jednome nagonu mogu ukazati mnogostruki, blii ili posredovaniji ciljevi koji se meusobno kombiniraju ili jedan drugoga zamijenjuju. Iskustvo nam takoer doputa da govorimo o nagonima zaprijeenim spram cilja to se odnosi na procese u kojima su nagoni dijelom puteni u smjeru svog zadovoljenja, ali su onda naili na zapreku ili bili skrenuti. Moe se pretpostaviti da je s tim procesima povezano i djelomino zadovoljenje. Objekt nagona je ono na emu ili posredstvom ega nagon moe postii svoj cilj. On predstavlja ono najpro- mjenljivije na nagonu i s njim izvorno nije povezan, nego mu je dodijeljen samo zbog svoje sposobnosti da omogui zadovoljenje. To nije nuno neki strani predmet, nego 77 moe isto tako biti i dio vlastitoga tijela. Tokom ivotne sudbine objekt nagona nebrojeno se puta moe promijeniti; tom pomicanju nagona pripadaju najvanije uloge. Mogu je i sluaj da isti objekt slui zadovoljenju vie nagona, to Alfred Adler naziva ukrtanjem nagona. Osobito prisno vezivanje nagona za objekt oznaeno je kao njegova fiksacija. Ona se esto zbiva u vrlo ranim razdobljima nagonskoga razvoja i ini kraj pokretljivosti nagona intenzivno se protivei njegovu osloboenju. Pod izvorom nagona razumijemo onaj somatski proces u nekom organu ili dijelu tijela iji je podraaj u duevnom ivotu predstavljen nagonom. Nije nam poznato da li je taj proces u pravilu kemijske prirode ili takoer moe odgovarati osloboenju drugih, npr. mehanikih sila. Prouavanje izvora nagona nije vie posao psihologije; premda je ba porijeklo iz somatskog izvora odluujue za nagon, u duevnom ivotu on nam je ipak poznat samo po svojim ciljevima. U svrhu psiholokog istraivanja nije neophodna tonija

spoznaja nagonskog izvora, a ponekad se iz ciljeva nagona moe izvui siguran zakljuak o njegovim izvorima. Trebamo li pretpostaviti da razliiti nagoni koji potjeu iz tjelesnoga, a djeluju na duevno, posjeduju i razliite kvalitete, zbog ega se u duevnom ivotu ponaaju na kvalitativno razliit nain? Ta nam pretpostavka ne izgleda opravdanom; naprotiv, dostajat e nam jednostavnija pretpostavka da su svi nagoni kvalitativno istovrsni i da svoje djelovanje zahvaljuju samo podraajnim veliinama koje sprovode, a moda i odreenim funkcijama toga kvantiteta. Ono u emu se psihiki uinci pojedinih nagona meusobno razlikuju dade se svesti na razliitost nagonskih izvora. U svakom sluaju, tek je u jednom kasnijem kontekstu mogue razjasniti to znai problem nagonske kvalitete. Koje nagone i koliko njih treba postulirati? Pri tomu je samovolji oigledno ostavljeno dovoljno prostora. Jer tamo gdje to zahtijeva predmet, a psiholoka analiza doputa, nema se to prigovoriti upotrijebi li netko pojam 78 nagona za igrom, destruktivnog nagona, nagona za druenjem, itd. Ne bi meutim trebalo ispustiti iz vida pitanje da li s jedne strane toliko specijalizirani nagonski motivi doputaju daljnje razlaganje u pravcu njihovih izvora tako da bi na koncu samo pra-nagoni koji se ne mogu dalje razloiti imali pravo na znaenje. Predloio sam da meu tim nagonima razlikujemo dvije grupe: Ja-nagoni ili nagoni samoodranja, i seksualni nagoni. Ovoj postavci ne treba pripisati znaenje nunog postulata kao npr. pretpostavci o biolokoj tendenciji duevnog aparata (v. gore); ona je puka pomona konstrukcija koje se ne treba drati dulje nego se pokazuje korisnom; zamijenimo li je drugom, malo e se izmijeniti na radu opisivanja i sreivanja. Povod toj postavci dala je razvojna povijest psihoanalize koja je psihoneuroze, zapravo grupu psihoneuroza oznaenih kao neuroze prijenosa (histerija i prisilna neuroza), uzela za svoj prvi objekt i na njima dospjela do uvida da se sukob izmeu zahtjeva seksualnosti i zahtjeva Ja moe nai u korijenima svake takve afekcije. No, ipak je mogue da e nas iscrpno prouavanje drugih neurotikih afekcija (prije svega narcistikih psihoneuroza: shizofrenija) prisiliti na promjenu te formule, a time i na drugo grupiranje pranagona. Za sada meutim ne poznajemo tu novu formulu, a niti smo jo nali kakav argument koji ne bi govorio u prilog suprotstavljanju Ja-nagona i seksualnih nagona. Openito sumnjam da je mogue na temelju obrade psihike grae doi do odluujuih indikacija za razdvajanje i klasifikaciju nagona. Naprotiv, izgleda da je nuno u svrhu te obrade primijeniti na grau odreene pretpostavke o nagonskom ivotu, a bilo bi i poeljno da se te pretpostavke uzmu iz nekog drugog podruja i prenesu na psihologiju. Ono to u tom smislu prua biologija ne protivi se razdvajanju nagona na seksualne i na Ja-nagone. Biologija nas ui da se seksualnost ne dade izjednaiti s drugim funkcijama individuuma, jer njene tendencije nadilaze jedinku i kao sadraj imaju produk 79 ciju novih individua, dakle, odranje vrste. Nadalje, ona nam pokazuje da se odnos izmeu Ja i seksualnosti moe shvatiti na dva naizgled jednako opravdana naina: prema jednome, individuum je glavna stvar dok je seksualnost jedna od njegovih djelatnosti, a seksualno zadovoljenje jedno od njegovih potreba; prema drugome, individuum je privremen i prolazan dodatak quasi besmrtnoj klinoj plazmi koju mu je povjerila generacija. Pretpostavka da se seksualna funkcija svojim posebnim ke- mizmom razlikuje od drugih tjelesnih

procesa, tvori, koliko znam, takoer jedan postulat Ehrlichovog biolokog istraivanja. Kako prouavanje nagonskog ivota koje polazi od svijesti svara teko svladive potekoe, psihoanalitiko istraivanje duevnih smetnji ostaje glavni izvor naega znanja. U skladu s tokom svoga razvoja psihoanaliza nam je mogla do sada pruiti donekle zadovoljavajue informacije samo o seksualnim nagonima zato to je iskljuivo tu grupu nagona mogla izoliranu promatrati na psiho- neurozama. Protezanjem psihoanalitikog istraivanja na druge neurotike afekcije zacijelo emo utemeljiti i nae znanje o Ja-nagonima, premda na tom polju istraivanja ne treba, kako izgleda, oekivati slino povoljne uvjete promatranja. 2elimo li dati opu karakteristiku seksualnih nagona, moemo rei sljedee: Oni su mnogobrojni, potjeu iz razliitih organskih izvora, isprva djeluju neovisno jedan od drugoga i tek se kasnije saimlju u jednu manje ili vie potpunu sintezu. Cilj kojemu svaki od njih stremi je postignue organske ugode; tek nakon dovrene sinteze stupaju u slubu funkcije razmnoavanja, ime postaju openito prepoznatljivi kao seksualni nagoni. U svom prvom nastupanju ispoetka se oslanjaju na nagone odranja od kojih se tek postepeno odvajaju, a u nalaenju objekata takoer slijede putove koje im naznauju Ja-nagoni. Jedan njihov dio ostaje za cijelog trajanja ivota zdruen s Ja-nagonima snabdijevajui ih libi- dnim komponentama koje se u vrijeme normalne funk 80 cije lako previaju, ali se jasno prepoznaju tek s pojavom oboljenja. Oni se odlikuju mogunou da u velikoj mjeri jedan drugoga zastupaju i da svoje objekte lako mijenjaju. Uslijed potonjeg svojstva sposobni su da djeluju i vrlo daleko od izvornog naina na koji postiu svoj cilj. (sublimacija) Istraivanje o tomu kakvu sudbinu nagoni mogu doivjeti u toku razvoja i ivota morat emo ograniiti na nama bolje poznate seksualne nagone. Promatranje nam pokazuju da jedan nagon moe doivjeti sljedee sudbine: Preokretanje u suprotnost. Okretanje protiv vlastite osobe. Potiskivanje. Sublimaciju. Kako ovdje ne mislim obraivati sublimaciju, a potiskivanje zahtijeva jedan poseban odjeljak, preostaje nam samo opisivanje i razmatranje prvih dviju toaka. S obzirom na motive koji spreavaju nagone da izravno slijede svoj cilj, njihove se sudbine mogu prikazati i kao vrste obrane od nagona. Preokretanje u suprotnost, pogledamo li poblie, rastvara se na dva razliita procesa, na okretanje nekog nagona iz aktivnosti u pasivnost i na sadrajno preokretanje. Oba su procesa bitno razliita i valja ih stoga odvojeno obraditi. Primjere prvog procesa nalazimo u dva para opreka: sadizam-mazohizam i skopofilija-ekshibicionizam. Preokretanje pogaa samo ciljeve nagona; na mjesto aktivnog cilja: muiti, promatrati, stupa pasivni: biti muen, biti promatran. Sadrajno preokretanje nalazimo jedino u sluaju preobrazbe ljubavi u mrnju. Ideja okretanja protiv vlastite osobe nametnula nam se zajedno s pomilju da je mazohizam zapravo sadizam okrenut protiv vlastitog Ja, a da ekshibicionizam ukljuuje i promatranje vlastitoga tijela. Psihoanalitiko iskustvo ne ostavlja dvojbe ni u tomu da mazohist i uiva u muenju sama sebe, ba kao i ekshibicionist otkrivajui

81 se. Ono bitno u tom procesu zamjena je objekta dok je cilj pritom ostao isti. Ipak, ne moe nam promaknuti da se okretanje protiv vlastite osobe i okretanje iz aktivnosti u pasivnost susreu i sjedinjuju u istom procesu. Da bi se ti odnosi razjasnili neophodno je temeljitije istraivanje. U sluaju para opreka sadizam-mazohizam, proces se moe prikazati na sljedei nain: a) Sadizam se sastoji u vrenju nasilja i primjeni sile protiv neke druge osobe kao objekta. b) Taj objekt se naputa i zamijenjuje vlastitom osobom. Zajedno s okretanjem protiv vlastite osobe, izvrena je i preobrazba aktivnog nagonskog cilja u pasivni. c) Iznova se trai strana osoba kao objekt koja uslijed preobrazbe nastale u cilju mora preuzeti ulogu subjekta. Sluaj c je stanje koje se obino naziva mazohizmom. Do zadovoljenja i u njemu dolazi na putu izvornog sadizma tako da se pasivno Ja fantazijski vraa u svoj raniji poloaj koji je sada preputen stranom subjektu. Da li postoji i neposrednije mazohistiko zadovoljenje, uvelike je dvojbeno. Izgleda da se izvorni mazohizam koji ne bi na opisani nain nastao iz sadizma, ne dogaa.2 Da pretpostavka stupnja b nije suvina, jasno proizlazi iz ponaanja sadistikog nagona u prisilnoj neurozi. Ovdje nalazimo okretanje protiv vlastite osobe bez pasivnosti prema nekoj drugoj. Preobrazba ide samo do stupnja b. Od elje za muenjem nastaje samomuenje, samoka- njavanje, ali ne i mazohizam. Aktiv se nije pretvorio u pasiv, nego u refleksivni medium. Shvaanje sadizma oteava okolnost da taj nagon, kako izgleda, pored svog opeg cilja (moda bolje: unutar njega) tei jednom sasvim posebnom cilju. Pored ponia1 Dodatak 7924/: U kasnijim sam se radovima (vidi: Das konomische Problem des Masochismus /Ekonomski problem mazohizma/ 1924) u vezi s problemom nagonskog ivota izjasnio za suprotno shvaanje. 82 vanja i nadvladavanja objekta, i nanoenju bola. Sada psihoanaliza izgleda pokazuje da nanoenje bola ne igra nikakvu ulogu meu prvobitnim ciljevima kojima tei nagon. Sadistiko dijete se ne obazire na nanoenje bola i ono nije u njegovoj namjeri. Kada je meutim jednom izvrena preobrazba u mazohizam, iskustvo boli izuzetno je pogodno da poslui kao pasivni mazohistiki cilj jer imamo sve razloge pretpostaviti da se i osjeti bola kao i drugi osjeti neugode ire na seksualno uzbuenje i stvaraju jedno stanje ugode za volju kojeg si ovjek moe poeljeti ak i neugodu bola. Ako je osjeanje bola jednom postalo mazohistikim ciljom, povratno se kao posljedica moe pojaviti i sadistiki cilj, nanoenje bola u kojem se uiva mazohistiki kroz poistovjeenje s objektom koji pati. Naravno, u oba se sluaja ne uiva u samome bolu, nego u seksualnom uzbuenju koje ga prati to je osobito lako jednome sadistu. Uivanje u boli bilo bi dakle primarno mazohistiki cilj koji meutim moe postati i cilj izvorno sadistikog nagona. Za volju potpunosti dodajem da se suut ne moe opisati kao posljedica preobrazbe nagona u sadizmu, nego se mora shvatiti kao reakcijska tvorba protiv tog nagona (o razlici vidi kasnije). Neto drukije i jednostavnije rezultate prua nam istraivanje drugog para opreka, nagona kojima je cilj promatranje i samopokazivanje. (Voajer i ekshibicionist u jeziku perverzija). I ovdje se mogu postulirati isti stupnjevi kao u prethodnom sluaju: a) Promatranje kao aktivnost usmjerena protiv nekog

stranog objekta; b) naputanje objekta, okretanje nagona za promatranjem prema jednom dijelu vlastitoga tijela, a time i preokretanje u pasivnost i postavljanje novoga cilja: biti promatran; c) uvoenje jednog novog subjekta kojemu se ovjek pokazuje kako bi od njega bio promatran. Jedva da ima dvojbe u tomu da aktivni cilj nastupa ranije nego pasivni, da promatranje prethodi onomu biti promatran. No, vano odstupanje od sluaja sadizma lei u injenici da se u nagonu za promatranjem moe prepoznati i jedan 83 raniji stupanj od onoga koji je oznaen kao a. Naime, nagon za promatranjem na poetku je svoje djelatnosti autoerotski, on dakako ima svoj objekt ali ga pronalazi na vlastitome tijelu. Tek je kasnije doveden u situaciju da taj objekt zamijeni (putem usporedbe) za analogni objekt na stranome; tijelu (stupanj a). Ovaj nam je pred- stupanj sada zanimljiv zbog toga to iz njega proizlaze obje situacije rezultirajueg para opreka u skladu s kojima se zauzima jedan ili drugi poloaj. Shema nagona za promatranjem mogla bi izgledati ovako: a) Subjekt promatra svoj vlastiti spolni organ biva vlastiti spolni organ promatran od strane samog subjekta P) Subjekt promatra tui y) vlastiti objekt biva objekt promatran od strane druge osobe (aktivna skopofilija) (udnja za pokazivanjem, ekshibicionizam) Takav predstUpanj nedostaje sadizmu koji se otpoe- tka usmjerava na strani objekt premda nije posve bez smisla vidjeti ga u naporima djeteta da zagospodari svojim vlastitim udovima.3 Za oba nagona uzeta ovdje kao primjer vai primjedba da njihova preobrazba provedena posredstvom preokretanja aktivnosti u pasivnost i okretanja protiv vlastite osobe zapravo nikada ne zahvaa cjelokupni iznos nagonske pobude. U izvjesnoj mjeri starije, aktivno usmjerenje nagona i dalje postoji pokraj mlaeg, pasivnog, pa ak i onda kada je proces nagonske preobrazbe vrlo ekstenzivan. Jedini ispravni opis nagona za promatranjem bio bi da sve njegove razvojne faze, autoerotski predstupanj, kao i aktivni odnosno pasivni konani oblik nastavljaju koegzistirati jedan pokraj drugog. Ova tvrdnja postaje evidentna kada nau prosudbu umjesto na djelovanjima nagona zasnujemo na mehanizmu zadovo 3 /Dodatak 1924/: Vidi prethodnu primjedbu. 84 ljenja. Uostalom, moda je i drugi nain shvaanja i prikazivanja jednako opravdan. ivot svakog nagona moe se razloiti na pojedine vremenski rastavljene, ali unutar (danog) razdoblja istovrsne mahove koji se meusobno odnose otprilike kao sukcesivne erupcije lave. U tom sluaju mogue je zamisliti da se ona prva i naj- izravnija nagonska erupcija nepromijenjena nastavlja uope se dalje ne razvijajui. Sljedei mah otpoetka bi podlegao promjeni, primjerice, okretanju u pasivnost i sada bi s ovom novom karakteristikom stao uz bok ranijem, itd. Sagledamo li zatim nagonsku pobudu od njenog poetka sve do izvjesne toke na kojoj se zaustavila, opisana sukcesija mahova dat e nam sliku jednog odreenog razvoja nagona. injenica da se u onom kasnijem razvojnom razdoblju pored izvorne nagonske pobude moe zapaziti i njena (pasivna) opreka zasluuje da bude istaknuta jednim nadasve pogodnim imenom koje je uveo Bleuler: ambivalentnost.

Upuivanjem na razvojnu povijest nagona i permanen- tnost meustupnjeva nagonski nam je razvoj postao razumljiviji. Iskustvo pokazuje da u individua, ljudskih grupa i rasa u visokom stupnju varira iznos dokazive ambivalentnosti. Zamjetna nagonska ambivalentnost u dananjeg ljudskog bia moe se promatrati kao arhajsko nasljee jer imamo razloga pretpostaviti da je u nagonskom ivotu udio neizmijenjenih aktivnih pobuda u pradavnim vremenima bio vei nego to je u prosjeku danas. Navikli smo da ranu razvojnu fazu Ja za vrijeme koje se njegovi seksualni nagoni zadovoljavaju autoerotski, nazivamo narcizmom i prije nego smo raspravili odnos izmeu autoerotizma i narcizma. U tom sluaju moramo za predstupanj nagona za promatranjem na kojem skopofilija kao objekt ima vlastito tijelo rei da pripada narcizmu i da je narcistika tvorba. Iz tog predstupnja razvija se aktivni nagon za promatranjem koji naputa nar85 cizam, dok se nasuprot tomu njegov pasivni oblik i dalje vrsto dri narcistikog objekta. I preobrazba sadizma u mazohizam znai jedan povratak narcistikom objektu, dok se u oba sluaja, dakle u pasivnoj skopofiliji i mazohizmu, narcistiki subjekt posredstvom poistovje- enja zamjenjuje za drugi, tui Ja. Uzimajui u obzir konstruirani narcistiki predstupanj sadizma pribliavamo se openitijem uvidu prema kojem sudbine nagona koje se sastoje u okretanju protiv vlastitog Ja i preokretanju aktivnosti u pasivnost, ovise o narcistikoj organizaciji Ja i nose na sebi peat te faze. One moda odgovaraju pokuajima obrane koji se na viim stupnjevima razvoja Ja provode drugim sredstvimaNa ovom mjestu sjetit emo se da smo da sada raspravljali samo o dva nagonska para opreka: sadizam-mazohi- zam i skopofilija-ekshibicionizam. To su najpoznatiji seksualni nagoni koji nastupaju ambivalentno. Druge komponente kasnije seksualne funkcije jo nisu postale dovoljno pristupane analizi da bismo o njima mogli raspravljati na slian nain. O njima openito moemo rei da su njihove djelatnosti autoerotske, to znai da njihov objekt postaje nevaan spram organa koji je njihov izvor i koji se u pravilu poklapa s tim objektom. Objekt nagona za promatranjem, premda je takoer isprva dio vlastitog tijela ipak nije s&mo oko, a u sluaju sadizma organski izvor, vjerojatno za akciju sposobna muskulatura, izravno ukazuje na drugi objekt ak i kada je on dio vlastitoga tijela. Kod autoerotskih nagona uloga organskog izvora od tako je presudne vanosti da prema jednoj odgovarajuoj hipotezi P. Federna (1913) i L. Jekelsa (1913) forma i funkcija organa odluuju o aktivnosti i pasivnosti nagonskoga cilja. Preobrazbu jednog nagona u njegovu (materijalnu) suprotnost promatramo samo u jednom sluaju pretvaranju ljubavi u mrnju. Kako to dvoje vrlo esto pronalazimo usmjerene na isti objekt, ova koegzistencija prua i najvaniji primjer osjeajne ambivalentnosti. 86 Sluaj ljubavi i mrnje stjee osobit interes zahvaljujui okolnosti da se protivi uvrtenju u nau shemu nagona. ovjek ne mora sumnjati u najprisniji odnos izmeu tih dvaju osjeajnih suprotnosti i seksualnog ivota, ali se mora naravno protiviti tome da ljubav shvati otprilike kao jedan poseban parcijalni nagon seksualnosti u istom smislu kao i neki drugi. U ljubavi bi se radije htjelo vidjeti izraz cjelokupne seksualne tenje, no time nita ne razjanjavamo i ne znamo kako treba shvatiti materijalnu opreku te tenje. Ljubav nije sposobna samo za jednu, nego za tri opreke. Osim opreke: voljeti-mrziti, postoje i druge: voljeti- -biti voljen, i povrh toga, ljubav i mrnja

uzeti zajedno suprotstavljaju se stanju indiferentnosti ili ravnodunosti. Od tih triju opreka ona druga, voljeti-biti voljen, u potpunosti odgovara okretanju iz aktivnosti u pasivnost i doputa svoenje na jednu osnovnu situaciju slino kao kod nagona za promatranjem. Ta je situacija: voljeti samoga sebe to je za nas karakteristika narcizma. Ovisno o tomu da li se objekt ili subjekt uzima kao tu, rezultira li aktivna tenja prema cilju da se voli, ili pasivna da se bude voljen, od kojih ova potonja ostaje blia, n^rck Moda emo bolje razumjeti viestruke suprotnosti ljubavi ako se prisjetimo da duevnim ivotom openito vladaju tri polarnosti, tri opreke: subjekt (Ja)objekt (vanjski svijet) ugodaneugoda aktivnopasivno Opreka JaNe-ja (vanjsko), (subjektobjekt) jedinki je, kao to smo ve spomenuli, jo zarana nametnuta iskustvom da se vanjski podraaji mogu uutkati akcijom vlastitih miia, ali da se protiv nagonskih podraaja ostaje nemoan. Ta opreka ostaje suverena prije svega u naoj intelektualnoj aktivnosti i stvara temeljnu situaciju za istraivanje koja se nikakvim trudom ne moe izmijeniti. Polarnost ugodaneugoda dri se jednog 87 niza osjeta ija je neograniena vanost za odluku u naim akcijama (volja) ve naglaena. Opreku aktivno pasivno ne smijemo zamijenjivati oprekom Ja-subjekt vanjsko-objekt. Ja se ponaa pasivno prema vanjskome svijetu ako iz njega prima podraaje, a aktivno, kada na njih reagira. Na sasvim posebnu aktivnost prema vanjskom svijetu Ja prisiljavaju njegovi nagoni tako da istiui ono bitno moemo rei: Ja-subjekt je pasivan prema vanjskim podraajima, a aktivan zahvaljujui vlastitim nagonima. Opreka aktivnopasivno spaja se kasnije s oprekom mukoensko koja prije nego se to dogodi nema psiholoko znaenje. Stapanje aktivnosti s mukou, a pasivnosti sa enskou suprotstavlja nam se naime kao bioloka injenica; ono meutim nipoto nije u tako pravilnom smislu potpuno i iskljuivo kao to smo skloni pretpostavljati. Tri duevne polarnosti meusobno stupaju u najvanije veze. Postoji jedna psihika prasituacija u kojoj se dvije od njih uzajamno poklapaju. Izvorno, na samom poetku duevnog ivota Ja je zaposjednut vlastitim nagonima i sposoban da te nagone zadovolji na sebi. To stanje nazivamo narcizmom, a mogunost zadovoljenja, autoerotskim.4 Vanjski svijet tada nije (openito govorei) zaposjednut interesom i u svrhu zadovoljenja posve je indiferentan. U to doba dakle Ja-subjekt se poklapa s ugodnim, a vanjski svijet s ravnodunim (eventualno kao izvor podraaja, neugodnim). Ako za sada definiramo ljubav kao relaciju izmeu Ja i njegovog izvora ugo 4 Jedan dio seksualnih nagona je kao to znamo sposoban za ovo autoerotsko zadovoljenje i pogodan da bude nositelj razvoja pod vladavinom naela ugode, razvoja koji emo u daljnjem tek- stvu opisati. Seksualni nagoni koji otpoetka zahtijevaju neki objekt i Ja-nagoni ije se potrebe nikada ne mogu zadovoljiti auto- erotski naruavaju naravno ovo stanje i pripremaju put napretku. tovie, narcistiko pratanje ne bi moglo preuzeti na sebe onaj razvoj da svaki pojedinac ne prolazi kroz razdoblje bespomonosti i njege za vrijeme kojeg se njegove najpree potrebe zadovoljavaju uz pomo izvana i stoga spreavaju u svom vlastitom razvoju. 88 de, onda ta situacija u kojoj Ja voli samo sebe i ravnoduan je prema svijetu, razjanjava onu prvu polarnost u kojoj smo nali voljenje. Sve dok je autoerotsko Ja nema potrebu za vanjskim svijetom, ali zahvaljujui doivljajima Ja-nagona odranja ono dobiva iz njega objekte i ipak ne moe izbjei da unutranje nagonske podraaje za neko vrijeme osjeti kao

neugodne. Pod vladavinom naela ugode Ja se sada dalje razvija, preuzima u sebe ponuene objekte ukoliko su izvori ugode, introjicira ih (prema izrazu Ferenczija) i s druge strane izbacuje iz sebe sve to mu u vlastitoj unutranjosti daje povoda neugodi (vidi kasnije mehanizam projekcije). Tako se izvorno Ja-stvarnosti koje unutranje i vanjsko razlikuje prema jednom dobrom objektivnom kriteriju preobraava u jedno purificirano Jaugode koje karakter ugode pretpostavlja svakom drugom. Tomu Ja-ugode vanjski se svijet razdvaja na jedan dio koji mu stvara ugodu i koji je ono utjelovilo u sebe, i na ostatak koji mu je tu. Iz vlastitog Ja odvojio se jedan sastavni dio koji se odbacuje u vanjski svijet i osjea kao neprijateljski. U skladu s tim preureenjem, podudaranje obaju polar- nosti Ja-subjekta s ugodom vanjskoga svijeta s neugodom (ili ranije s indiferent- nou) iznova je uspostavljeno. S ulaskom objekta u stupanj primarnog narcizma obrazuje se i druga protivnost ljubavi mrnja. Kao to smo uli, objekti najprije dolaze do Ja posredstvom nagona samoodranja iz vanjskog svijeta i ne moe se porei da i izvorni smisao mrnje oznaava relaciju spram stranog vanjskog svijeta koji doprema podraaje. Indiferentnost se moe klasificirati kao specijalni sluaj mrnje ili odvratnosti nakon to je isprva stupila kao njen prethodnik. Ono izvanjsko, objekt, ono omraeno od samog su poetka bili identini. Iskae li se kasnije objekt kao izvor ugode, on postaje voljen ali takoer 89 utjelovljen u Ja tako da se za purificirano Ja-ugode objekt ipak iznova podudara s onim to je tue i to se mrzi. Sada meutim takoer zapaamo da isto kao to par opreka ljubav indiferentnost odraava polarnost Ja vanjski svijet, tako i draga suprotnost, ljubavmrnja, reproducira polarnost ugodaneugoda koja je povezana s prvom. Nakon to objektni stupanj zamijeni onaj isto narcistiki, ugoda i neugoda oznaavaju relaciju Ja prema objektu. Kada objekt postane izvor osjeta neugode, uspostavlja se jedna motorika tendencija kojoj je cilj da objekt priblii Ja, da ga utjelovi u Ja; tada govorimo i o privlaenju koje vri objekt koji prua ugodu i kaemo da objekt volimo. Obrnuto, ako je objekt izvor neugodnih osjeta, raa se tendencija da se povea distanca izmeu tog objekta i Ja i da se u odnosu spram njega ponovi izvorni pokuaj bijega pred vanjskim svijetom iz kojeg nasru podraaji. Osjeamo odbojnost objekta i mrzimo ga; ta mrnja moe zatim prerasti u sklonost agresiji prema objektu te u namjeru da se on uniti. U nudi bismo o nagonu mogli rei da on voli objekt za kojim tei u svrhu zadovoljenja. Da nagon mrzi objekt, zvui nam meutim neobino, tako da shvaamo kako se odnosi ljubavi i mrnje ne mogu primijeniti na relacije nagona prema njihovim objektimd, nego ostaju rezervirani za relaciju cjelokupnog Ja prema objektima. Razmotrimo li zacijelo smislenu upotrebu jezika vidjet emo meutim daljnje ogranienje u znaenju ljubavi i mrnje. O objektima koji slue odranju Ja ne govorimo da ih se voli, nego naglaavamo injenicu da nam oni trebaju i moda dodatno upozoravamo na relaciju druge vrste rijeima koje naznauju daleko nii stupanj ljubavi, rijeima na primjer: rado imati, rado vidjeti, nalaziti prijatnim. Rije voljeti pomie se dakle sve vie u sferu istog odnosa ugode koji postoji izmeu Ja i objekta i napokon se fiksira na seksualne objekte u uem

smislu i na takve objekte koji zadovoljavaju potrebe sublimiranih seksualnih nagona. Odvajanje Ja-nagona od seksualnih na 90 gona, odvajanje koje smo nametnuli naoj psihologiji pokazuje se tako konformno duhu naeg jezika. Kako nismo navikli rei da pojedini seksualni nagon voli svoj objekt, ali naj adekvatni ju primjenu rijei voljeti nalazimo u odnosu izmeu Ja i njegovog seksualnog objekta, onda nas ta injenica ui da njena primjenjivost u toj relaciji poinje tek sa sintezom svih parcijalnih nagona seksualnosti pod primatom genitalija i u slubi funkcije razmnoavanja. Vrijedno je primijetiti da u upotrebi rijei mrziti ne izlazi na vidjelo tako bliski odnos sa seksualnom ugodom i seksualnom funkcijom, nego je u njoj, izgleda, relacija neugode jedina odluujua. Ja mrzi, prezire, razara- lakim namjerama progoni sve objekte koji za njega predstavljaju izvor neugodnih osjeta, neovisno o tomu da li mu znae uskratu seksualnog zadovoljenja ili zadovoljenja potreba odranja. Doista, moe se ustvrditi da pravi uzori za relaciju mrnje ne potjeu iz seksualnog ivota, nego iz borbe Ja za njegovo odranje i uvrenje. Ljubav i mrnja koji nam se prikazuju kao potpune materijalne opreke ipak dakle ne stoje u jednostavnom meusobnom odnosu. One ne proizlaze iz cijepanja jednog prajedinstva, nego imaju razliita ishodita i oboje su proli svaki svoj vlastiti razvoj prije nego su se pod utjecajem ugodaneugoda relacije oformili kao opreke. Na ovom nam se mjestu namee zadatak da saberemo sve to znamo o genezi ljubavi i mrnje. Ljubav potjee od sposobnosti Ja da jedan dio svojih nagonskih pobuda zadovoljava autoerotski, zadobivanjem organske ugode. Ona je izvorno narcistika, a zatim prelazi na objekte koji su bili utjelovljeni u proireni Ja i izraava motoriku tenju Ja prema njegovim objektima kao izvorima ugode. Ona je prisno povezana s djelatnou kasnijih seksualnih nagona i kada se njihova sinteza dovri, poklapa se s cjelinom seksualne tenje. Pred- stupnjevi ljubavi pokazuju se kao privremeni seksualni ciljevi za vrijeme u kojem seksualni nagoni prolaze kroz svoj komplicirani razvoj. Kao prvi predstupanj prepozna 91 jemo utjelovljenje ili proidiranje, vrstu ljubavi koja se moe sjediniti s dokidanjem posebne egzistencije objekta i koja se dakle moe oznaiti kao ambivalentna. Na viem stupnju predgenitalne sadistiko-analne organizacije tenja za objektom nastupa u obliku udnje za ovladavanjem koja se ne obazire na povredu ili unitenje objekta. Taj oblik i predstupanj ljubavi je u njegovom odnosu prema objektu teko razlikovati od mrnje. Ljubav je tek sa stvaranjem genitalne organizacije postala oprena mrnji. Mrnja je kao relacija prema objektu starija od ljubavi, ona izvire iz prapoetnog odbijanja vanjskog svijeta iz kojeg dotjeu podraaji, odbijanja koje vri narcistiki Ja. Kao izraz objektima izazvane reakcije neugode, ona uvijek ostaje u bliskom odnosu s nagonima samoodranja tako da Ja-nagoni i seksualni nagoni mogu lako dospjeti u suprotnost koja ponavlja onu opreku mrnje i ljubavi. Kada Ja-nagoni vladaju seksualnom funkcijom, kao to je sluaj na stupnju sadistiko-analne organizacije, onda oni i nagonskome cilju udjeljuju karaktere mrnje. Povijest nastanka i odnosi ljubavi omoguuje nam razumijevanje injenice da je ona tako esto ambivalentna, tj. da spram istog objekta nastupa u pratnji osjeaja mrnje. S ljubavlju pomijeana mrnja dijelom potjee od ne

posve prevladanih predstupnjeva ljubavi, a dijelom se temelji na odbojnim reakcijama Ja-nagona koji se u estim sukobima izmeu Ja-interesa i interesa ljubavi mogu pozivati na stvarne i aktualne motive. U oba sluaja dakle primijeana mrnja se vraa u izvor nagona samoodranja. Kada je ljubavni odnos prema odreenom objektu prekinut, na njeno mjesto nerijetko stupa mrnja iz ega dobijamo utisak jedne preobrazbe ljubavi u mrnju. Ovaj opis proiruje zatim shvaanje da je pritom stvarno motivirana mrnja pojaana regresijom ljubavi na sadistiki predstupanj tako da mrnja do- bija erotski karakter ime je ujedno zajamen kontinuitet ljubavnog odnosa. 92 Trea suprotnost ljubavi, preobrazba onoga voljeti u biti voljen odgovara djelovanju polarnosti aktivnog i pasivnog i valja je prosuditi na isti nain kao i sluajeve skopofilije i sadizma. Saimljui moemo rei da je ono bitno u sudbinama nagona to da nagonske pobude, podlijeu utjecajima triju velikih polarnosti koje vladaju duevnim iivotom. Od te tri polarnosti, aktivnostpasivnost mogla bi se oznaiti kao bioloka, Javanjski svijet kao stvarna i napokon ugodaneugoda kao ekonomska. Potiskivanje kao sudbina nagona bit e predmet jednog dodatnog istraivanja. Nesvjesno (1915) Bit procesa potiskivanja, kao to smo saznali iz psihoanalize, nije u tome da se neka predodba koja predstavlja nagon ukine, uniti, ve da se sprijei da postane svjesna. Tada kaemo da se ona nalazi u stanju nesvjesnog i naveli smo dobre dokaze za mogunost da ona i nesvjesno ispolji djelovanja, pa i takva koja konano dospijevaju do svijesti. Sve potisnuto mora ostati nesvjesno, ali elimo odmah na poetku ustvrditi da potisnuto ne pokriva sve nesvjesno. Nesvjesno ima iri opseg; potisnuto je dio nesvjesnog. Kako da doemo do znanja o nesvjesnom? Poznajemo ga, naravno, samo kao svjesno, nakon to je pretvoreno ili prevedeno u svjesno. Iskustvo psihoanalitikog rada svakodnevno nas ui da su takva prevoenja mogua. No pritom se zahtijeva da onaj koga analiziramo svlada izvjesne otpore, one iste koji su svojevremeno odreeni sadraj, posredstvom odbijanja od svjesnog, uinili potisnutim. I OPRAVDANJE NESVJESNOG Pravo da se pretpostavi neto nesvjesno u dui i da se s tom pretpostavkom znanstveno radi, osporava nam se s mnogo strana. Nasuprot tome mogu rei da je pret 97 postavka nesvjesnog nuna i legitimna i da mi posjedujemo viestruke dokaze za egzistenciju nesvjesnoga. Ona je nuna jer su podaci svijesti u visokom stupnju krnji; kod zdravih se, kao i kod bolesnih, esto deavaju psihiki akti koji za svoje razjanjenje pretpostavljaju druge akte, o kojima meutim svijest nita ne svjedoi. Takvi akti nisu samo omake i snovi u zdravih i sve to nazivamo psihikim simptomima i pojavama prisile u bolesnih nae najosobnije svakidanje iskustvo upoznaje nas s pomisli- ma kojima ne znamo podrijetlo i s rezultatima miljenja do kojih ne znamo kako smo doli. Svi ti svjesni akti ostali bi nepovezani i nerazumljivi ako bismo uporno htjeli ostati pri zahtjevu da svijest mora iskusiti ba sve to se s duevnim aktima dogaa u nama; no ti svjesni akti sreuju se u jasno povezanu cjelinu im

interpoliramo otkrivene nesvjesne akte. Meutim, taj se dobitak na smislu i povezanosti pokazuje kao potpuno opravdan motiv na temelju kojeg smijemo prekoraiti granice neposrednog iskustva. Ako se pritom jo pokae da smo na pretpostavci nesvjesnog u stanju zasnovati uspjeno djelovanje, posredstvom kojeg moemo svrsishodno utjecati na odvijanje svjesnih procesa, tim smo uspjehom zadobili nepobitan dokaz za egzistenciju pretpostavljenoga. Nuno je zatim zauzeti stajalite na kojem zahtjev da svijest mora biti upoznata sa svime to, se dogaa u duevnom nije nita drugo do neodriva preuzetnost. Moe se ii dalje te u prilog nesvjesnom psihikom stanju navesti da svijest obuhvaa u svakom trenutku samo neznatattjadj^j^jako.da, se najvei dio onoga to nazivamo svjesnim znanjem mora najdulje vrijeme ionako nalaziti u stanju latentnosti, dakle u stanju psihike ne- svjesnosti. Ako se k tome uzmu u obzir sva naa latentna sjeanja, onda protivljenje nesvjesnome postaje pptpuno neshvatljivo. Suoavamo se zatim s prigovorom prema kojem ta latentna sjeanja ne bi vie trebalo oznaavati kao psihika, jer ona odgovaraju ostacima somat- skih procesa iz kojih psihiko uvijek moe iznova nastati. Tome se pak moe smjesta uzvratiti tvrdnjom da je 98 latentno sjeanje, naprotiv, nedvojbeni ostatak nekog psihikog procesa. No vanije je biti naisto s tim da prigovor poiva na neizreenom, ali od poetka postulira- nom izjednaenju svjesnog i duevnog. To je izjednaenje, ili petitio principii, te pitanje, da li je sve psihiko nuno i svjesno, ne doputa, ili je pak stvar konvencije, nomenklature. U posljednjem sluaju ono je, naravno, kao i svaka konvencija, neosporivo. Ostaje otvoreno tek pitanje da li se ono pokazuje toliko svrsishodnim da mu se ovjek mora prikloniti. Moglo bi se odgovoriti da je konvencionalno izjednaenje psihikog i svjesnog posvema nesvrsishodno. Ono lomi psihike kontinuitete, baca nas u nerjeive potekoe psihofizikog paralelizma, podlijee prigovoru da bez vidljivih razloga precjenjuje ulogu svijesti i prisiljava nas da prije vremena napustimo podruje psiholokog istraivanja, a da nam nije u stanju pruiti naknadu s drugih podruja. Ipak je jasno da pitanje treba li neporeciva latentna stanja duevnog ivota shvatiti kao nesvjesna duevna stanja ili kao fizika stanja, prijeti da nas odvede u prepirku. Stoga je uputno istai ono to nam je o prirodi tih neizvjesnih stanja pouzdano poznato. Ona su nam sada, to se tie njihovih fizikih karakteristika, potpuno nepristupana; nema' te fizioloke predodbe niti tog kemijskog procesa koji bi nam omoguili da naslutimo neto o njihovoj biti. S druge pak strane nepobitno je da se ta latentna stanja u najveoj mjeri dotiu svjesnih duevnih procesa; ona se dadu posredstvom izvjesne obrade u njih pretvoriti, njima zamijeniti i sve kategorije kojima opisujemo svjesne duevne akte kao to su predodbe, tenje, odluke i tome slino, moemo primijeniti na njih. U stvari, za mnoge od tih latentnih stanja moramo rei da se od svjesnih razlikuju jedino u tome to im nedostaje sma svijest. Tako se neemo ustruavati da s njima postupamo kao s objektima psiholokog istraivanja, u najprisnijoj povezanosti sa svjesnim duevnim aktima. 99 Uporno poricanje psihikog karaktera latentnih duevnih akata moe se objasniti injenicom da veina fenomena o kojima se ovdje radi nisu nikada postali predmetom prouavanja izvan psihoanalize. Tko ne poznaje patoloke injenice, tko promatra omake normalnih osoba kao sluajnosti i zadovoljava se starom mudrou prema kojoj su snovi tek puka pjena, tome je onda potrebno jo samo da zanemari neke zagonetke psihologije svijesti kako bi si

pritedio pretpostavku nesvjesne duevne aktivnosti. Uostalom, eksperimenti s hipnozom, a naroito posthipnotika sugestija jo prije pojave psihoanalize jasno su demonstrirali egzistenciju i nain djelovanja duevno nesvjesnog. ITSlo pretpostavka nesvjesnog bit e u potpunosti legitimnai u sluaju da, postavljajui je, ne odstupimo ni za korak od naeg uobiajenog naina miljenja koji drimo korektnim. Svaki od nas posredstvom svijesti upoznaje samo svoja vlastita duevna stanja; da neki drugi ovjek isto tako posjeduje svijest, zakljuak je izveden per analogiam na temelju onih njegovih izjava i radnji koje smo u stanju zamijetiti, zakljuak izveden sa ciljem da nam ponaanje tog ovjeka uini razumljivim. (Psiholoki je ispravnije objanjenje koje kae da mi, bez naroitog razmiljanja, svakom drugom izvan,nas pripisujemo nau vlastitu konstituciju, a time dakle i nau svijest, te da je to poistovjeenje pretpostavka naeg razumijevanja.) Taj zakljuak ili to poistovjeenje nekad je bilo proireno s Ja na druge ljude, ivotinje, biljke, na neivo i na svijet u cjelini, te se dokazalo kao upotrebljivo sve dok je prevladavala slinost s pojedinanim Ja, ali je postajalo tim nepouzdanije to se vie ono drugo udaljavalo od Ja. Naa dananja kritika pokazuje se nesigurnom ve kad se radi o svijesti ivotinja, osporava svijest biljkama, a pretpostavku neke svijesti u neivome ostavlja mistici. No i tamo gdje je prvobitna sklonost poistovjeenju izdrala kritiku provjeru, kod nama najbliih drugih ljudskih bia, pretpostavka svijesti poiva 100 na zakljuku i ne moe dijeliti neposrednu sigurnost koju imamo u vlastitu svijestj Psihoanaliza sada ne zahtijeva nita drugo nego da se taj nain zakljuivanja primijeni na vlastitu osobu iako tome dodue nismo konstitucionalno skloni. Postupi li se tako, mora se rei da svi akti i oitovanja koja zamjeujem na sebi i koja ne znam povezati s mojim ostalim psihikim ivotom, moraju biti prosueni kao da su pripadali nekoj drugoj osobi i treba ih razjasniti posredstvom duevnog ivota pripisanog toj osobi. Iskustvo nadalje pokazuje da one iste akte koje ovjek, kad se radi o vlastitoj osobi izbjegava priznati kao psihike, umije na drugim osobama vrlo dobro tumaiti, tj. uvrstiti ih u duevnu cjelinu. Oito je da ovdje neka osobita prepreka odvraa nae istraivanje od vlastite osobe i pravoj ^spoznaji prijei pristup k nama samima. Ovaj postupak zakljuivanja, usprkos unutranjem pro- 1 tivljenju primijenjen na vlastitoj osobi, ne vodi sada otkrivanju nesvjesnog ve, tonije, pretpostavci jo jedne, druge svijesti koja je u mojoj osobi sjedinjena s onom meni poznatomj Ali ovdje kritika nalazi opravdan povod za prigovor. Prvo, neka svijest o kojoj njen vlastiti nosilac nita ne zna jo je vrlo razliita od svijesti druge osobe i pitanje je da li takva svijest kojoj nedostaje najvanija znaajka jo uope zasluuje da se o njoj raspravlja. Onaj tko se protivio pretpostavci neeg nesvjesno psihikog, taj nee pristati da na ovom mjestu zauzvrat dobije jednu nesvjesnu svijest. Drugo, analiza u- puuje na to da pojedinani latentni duevni procesi do kojih dolazimo zakljuivanjem uivaju visok stupanj uzajamne nezavisnosti, kao da nisu imali veze jedan s drugim i jedan o drugome nita nisu znali. Moramo dakle biti spremni da pretpostavimo ne samo jednu drugu svijest u nama, ve i treu, etvrtu, moda beskonaan nizStanja svijesti koja su nepoznata nama i koja se meusobno ne poznaju. t^eeV a to je od svih najtei "argument, valja uzeti u obzir da mi posredstvom analitikog istraivanja spoznajemo da jedan dio tih latentnih procesa posjeduje

101 znaajke i osobitosti koje nam izgledaju strane i ak nevjerojatne i koje izravno proturjee nama poznatim svojstvima svijesti. Na osnovi toga moi emo zakljuak primijenjen na vlastitoj osobi tako preinaiti da nam ne dokazuje neku drugu svijest u nama, ve egzistenciju psihikih akata kojima svijest nedostaje. Dozvolit emo si takoer da odbacimo oznaku podsvijesti kao neispravnu i kao onu koja vodi zabludi. . Poznati sluajevi double conscience (rascijepljene svijesti) ne dokazuju nita protiv naeg shvaanja. Oni se najbolje mogu opisati kao sluajevi cijepanja duevnih djelatnosti u dvije skupine, pri emu se onda ista svijest naizmjence okree jednom ili drugom taboru. Hj psihoanalizi nam ba nita drugo ne preostaje nego da se duevni procesi proglase kao po sebi nesvjesni i da se njihovo opaanje do kojeg dolazi posredstvom svijesti usporedi s opaanjem vanjskog svijeta posredstvom osjetilnih organajNadamo se tovie da emo iz te usporedbe izvui korist za nau spoznajufPsihoanalitika pretpostavka nesvjesne duevne djelatnosti izgleda nam s jedne strane kao daljnje usavravanje primitivnog ani- mizma koji nam je posvuda zrcalio odraze nae svijesti, i s druge strane, kao proirenje one ispravke koju je Kant uinio u naem shvaanju izvanjskog opaanja. Kao to nas je Kant upozorio da ne previdimo subjektivnu uvjetovanost naeg opaanja i da nae opaanje ne drimo istovjetnim s pojavama koje smo opazili, a koje su po sebi nespoznatljive, tako i psihoanaliza podsjea da se svjesno opaanje ne smije staviti na mjesto nesvjesnog psihikog procesa koji je njen objekt. Kao ni fiziko tako ni psihiko ne treba u zbiljnosti biti takvo kao to nam se pojavljuje. Meutim, sa zadovoljstvom emo doekati spoznaju da ispravka unutranjeg opaanja ne predstavlja tako veliku potekou kao ona vanjskoga i da je unutranji objekt manje nespoznatljiv od vanjskoga svijetaj 102 II MNOGOZNANOST NESVJESNOG I TOPICKO GLEDITE Prije nego krenemo dalje elimo utvrditi vanu, iako oteavajuu injenicu da je nesvjesnost samo jedno obiljeje psihikoga koje nipoto nije dostatno za njegovu karakterizaciju. Ima psihikih akata vrlo razliitog digniteta kojima je ipak zajednika znaajka da su nesvjesni. Nesvjesno obuhvaa s jedne strane akte koji su puko latentni, privremeno nesvjesni, ali se inae ni u emu ne razlikuju od svjesnih akata i, s druge strane procese kao to su oni potisnuti koji bi se, kada bi postali svjesni, morali najotrije razlikovati od ostalih svjesnih procesa. Svim nesporazumima doao bi kraj kada bismo nadalje, pri opisivanju raznovrsnih psihikih akata, sasvim zanemarili da li su oni svjesni ili nesvjesni i kada bismo ih jednostavno klasificirali i povezali ve prema njihovom odnosu prema nagonima i ciljevima, prema njihovom sastavu i prema tome kojem od meusobno nadreenih psihikih sistema pripadaju. To je meutim iz razliitih razloga neprovedivo, t_ako da ng moemo izbjei dvosmislenost kada rijei svjesno i nesvjesno upotrebljavamo as u deskriptivnom, as u sistemskom smislu u kojem onda one oznauju pripadnost odreenim sistemima i posje- jio\'arije_ izvjesnih svojstava. Pomutnju bismo mogli jo pokuati izbjei tako"d^spoznate psihike sisteme oznaimo svojevoljno izabranim imenima koja se ne tiu svjesnosti. No prethodno bismo morali poloiti raun o razlozima na temelju kojih razlikujemo sisteme, pri emu se ne bi mogla mimoii svjesnost jer ona tvori ishodite svih naih istraivanja. Vjerojatno moemo oekivati neku pomo od prijedloga da

se, barem u pisanju, svijest zamijeni oznakom sv, a nesvjesno odgovarajuom skraenicom nsv, onda kada upotrebljavamo ove dvije rijei u sistemskom smislu. U pozitivnom prikazu navodimo sada, kao otkrie psihoanalize, da psihiki akt openito prolazi kroz dvije fa103 zc, dva stanja izmeu kojih je umetnuta neka vrsta provjere (cenzure). U prvoj fazi psihiki akt je nesvjestan i pripada sistemu nsv; ukoliko je na provjeri odbijen od strane cenzure, uskrauje mu se prijelaz u drugu fazu; tada se naziva potisnut i mora ostati nesvjestan. Ukoliko izdri tu provjeru, on ulazi u drugu fazu gdje pripada drugom sistemu koji emo zvati sistem sv. Tom pripadnou, meutim, njegov odnos prema svijesti jo nije jednoznano odreen. On jo nije svjestan, ali je ve sposoban da postane svjestan (kako se izrazio J. Breuer), a to znai da on sada moe, u sklopu odreenih uvjeta, bez posebnog otpora postati objekt svijesti. S obzirom na tu sposobnost da postane svjestan, sistem sv nazivamo i predsvjesno. Ako se ispostavi da i ovdje izvjesna cenzura odreuje da li e predsvjesno postati svjesno, stroe emo meusobno odvojiti sisteme psv i sv. Za sada bi bilo dovoljno upamtiti da sistem psv dijeli svojstva sistema sv i da stroga cenzura vri svoju dunost na prijelazu iz nsv u psv (ili sv). Prihvaanjem ovih (dvaju ili triju) psihikih sistema, psihoanaliza je odmakla korak dalje od deskriptivne psihologije svijesti donosei sobom nov nain postavljanja ' pitanja i nov sadraj. Do sada se razlikovala od psihologije uglavnom po dinamikom shvaanju duevnih procesa; tome sada valja pridodati da ona eli uzeti u obzir psihiku topiku i na bilo kojem duevnom aktu pokazati unutar kojeg se sistema, ili, izmeu kojih se sistema, on odigrava. Zbog tog svog nastojanja stekla je ime i dubinske psihologije. ut emo da se ona moe obogatiti jo nediimTdioigim gleditem. elimo li ozbiljno shvatiti topiku duevnih akata, moramo usmjeriti na interes ka jednom dvojbenom pitanju koje se na ovom mjestu javlja. Ako se psihiki akt (ograniimo sa ovdje na takav koji ima prirodu neke predodbe) pretvara iz sistema nsv u sistem sv (ili psv) da li trebamo pretpostaviti da je s tim pretvaranjem povezana nova fiksacija, gotovo kao neki drugi zapis dotine pre 104 dodbe koji dakle moe biti smjeten i na novom psihikom lokalitetu i pokraj kojeg i dalje postoji prvobitni nesvjesni zapis? Ili bismo prije trebali vjerovati da se pretvaranje sastoji iz promjene u neko drugo stanje koja se vri na istovrsnoj grai i na istom lokalitetu? To pitanje moe izgledati besmisleno, ali se mora postaviti ukoliko elimo izgraditi odreeniju ideju psihike topike, dubinske dimenzije psihikoga. Ono je problematino jer nadilazi istu psihologiju i dotie se odnosa duevnog aparata prema anatomiji. Znamo da takvi odnosi u najgrubljem smislu postoje. Istraivanjem je nepobitno dokazano da je duevna djelatnost povezana s funkcijom mozga vie no s bilo kojim drugim organom. Jo dalje nas je dovelo ne znamo kako daleko otkrie nejednakih vrijednosti dijelova mozga i njihovih posebnih odnosa s odreenim dijelovima tijela i duhovnim djelatnostima. Ali potpuno su propali svi pokuaji da se na temelju toga odgonetne lokalizacija duevnih procesa, kao i svi napori da se o predodbama misli kao da su pohranjene u ivanim stanicama, a o uzbuenjima, kao da putuje na ivanim vlaknima. Ista bi sudbina ekala uenje koje bi recimo htjelo prepoznati anatomsko mjesto sistema sv, svjesne duevne djelatnosti, u kori mozga, a nesvjesne procese pomjeriti u

subkortikalne dijelove mozga. Ovdje zjapi jedna praznina ije ispunjenje sada nije mogue, a niti spada u zadatke psihologije. Naa psihika topika zasad nema nita s anatomijom; ona se ne odnosi na anatomska mjesta, ve na podruja duevnog aparata ma gdje da se ona u tijelu nalaze. Na je rad dakle u tom pogledu slobodan i moe napredovati u skladu s vlastitim potrebama. Bit e takoer korisno ako se podsjetimo na to da nae pretpostavke prije svega imaju vrijednost zornog predoavanja. Prva od dviju mogunosti uzetih u obzir, naime da sv faza predodbe znai njen novi zapis koji se nalazi na drugom mjestu, nedvojbeno je grublja ali i prikladnija. Druga pretpostavka, pretpostavka puko funkcionalne promjene stanja od poetka je vjerojatnija ali je manje plastina i 105 njome je tee rukovati. S prvom, topikom pretpostavkom, povezana je pretpostavka topikog razdvajanja sistema nsv i sv te mogunost da jedna predodba moe postojati istovremeno na dva mjesta psihikog aparata i da ona ak, ukoliko je ne sprijei cenzura, napreduje od jednog mjesta do drugog, a da eventualno ne naputa svoje prvo sjedite ili zapis. To moe izgledati udno, no temelji se na utiscima iz psihoanalitike prakse. Ako nekom pacijentu saopimo predodbu koju je on svojevremeno potisnuo, a koju smo mi odgonetnuli, to isprva ne mijenja nita u njegovom psihikom stanju. To prije svega ne ukida potiskivanje i ne opoziva njegove posljedice kao to bi se moda moglo oekivati na temelju injenice da je ranije nesvjesna predodba sada postala svjesna. Naprotiv, isprva emo postii samo novo odbijanje potisnute predodbe. Ali pacijent sada ima stvarno istu predodbu u dvojakom obliku, na razliitim mjestima svoga duevnog aparata; prvo, posredstvom saopenja doao je do svjesnog sjeanja na sluni trag predodbe i drugo, on pored toga u sebi nosi, kao to sa sigurnou znamo, nesvjesno sjeanje na ono to je doivio, sjeanje koje u njemu postoji u svom ranijem obliku. U stvarnosti ukidanje potiskivanja ne nastupa prije nego li se svjesna predodba, nakon svladavanja otpora, povezala s nesvjesnim tragom sjeanja. Uspjeh se postie tek kad se upravo ovo posljednje uini svjesnim. Povrnome razmatranju moglo bi se dakako uiniti kako je ovime dokazano da su svjesne i nesvjesne predodbe razliiti i topiki odijeljeni zapisi istoga sadraja. No ve prvo promiljanje pokazuje meutim da je istovjetnost saopenja i potisnutog sjeanja pacijenta tek prividna. uti neto i doivjeti to dvije su, prema svojoj psihikoj prirodi, sasvim razliite stvari, pa i onda kada imaju isti sadraj. Dakle, za sada nismo u stanju odluiti se izmeu dviju mogunosti koje smo istraili. Moda emo kasnije naii na momente koji bi mogli pretegnuti na jednu od strana. 106 Moda nam predstoji otkrie da je nain na koji smo postavili pitanje manjkav i da razlikovanje nesvjesne predodbe od svjesne treba odrediti sasvim drukije. III NESVJESNI OSJEAJI Prethodnu smo raspravu ograniili na predodbe i sada moemo pokrenuti novo pitanje iji odgovor mora doprinijeti razjanjenju naih teorijskih pogleda. Rekli smo da postoje svjesne i nesvjesne predodbe; postoje li meutim i nesvjesne nagonske pobude, osjeaji, osjeti ili je u ovom sluaju besmisleno graditi takve konstrukcije?

Miljenja sam doista da se opreka svjesnog i nesvjesnog ne moe primijeniti na nagon. Nagon nikada ne moe postati objekt svijesti; to moe samo predodba koja ga predstavlja. Ali u nesvjesnom se on takoer ne moe predstaviti drukije nego posredstvom predodbe. Ne privrsti li se nagon uz neku predodbu, ili ne izae na vidjelo kao afektivno stanje, o njemu ne moemo nita znati. Ukoliko ipak govorimo o nekoj nesvjesnoj ili nekoj potisnutoj nagonskoj pobudi, onda se tu radi o bezazlenoj nemarnosti u izraavanju. Jedino to moemo misliti je nagonska pobuda iji je predodbeni predstavnik nesvjestan, jer neto drugo ne dolazi u obzir. Moglo bi se pomisliti da je lako dati odgovor na pitanje o nesvjesnim osjetima, osjeajima i afektima. Ipak, biti nekog osjeaja pripada to da se on opaa, da je dakle poznat svijesti. Tako za osjeaje^ osjete i afekte u potpunosti otpada mogunost da budu nesvjesni. Meutim, u psihoanalitikoj praksi navikli smo govoriti o nesvjesnoj ljubavi, mrnji, srdbi itd. i ak drimo da je nemogue izbjei udni spoj nesvjesne svijesti o krivnji ili paradoksalan nesvjesni strah. Da li ta uporaba jezika svojim znaenjem nadmauje onu u sluaju nesvjesnih nagona? 107 Stanje stvari ovdje je doista drukije. Prije svega, moe se dogoditi da neka afektivna ili osjeajna pobuda bude opaena ali ne i prepoznata. Ona je potiskivanjem svog istinskog predstavnika prisiljena da se povee sa drugom predodbom i svijest je sada shvaa kao izraz ove potonje. Ako iznova uspostavimo ispravnu povezanost, onda izravnu afektivnu pobudu nazivamo nesvjesnom iako njen afekt nikada nije bio nesvjestan, ve je samo predodba bila podvrgnuta potiskivanju. Upotreba izraza nesvjesni afekt i nesvjesni osjeaj openito upuuje na sudbinu koju je uslijed potiskivanja pretrpio kvantitativni faktor nagonske pobude (v. raspravu o potiskivanju). Znamo da ta sudbina moe biti trostruka; ili afekt potpuno ili djelomino ostaje takav kakav jest; ili doivljava promjenu u kvalitativno drukiji afektivni iznos, prije svega u strah; ili pak biva suzbijen, tj. njegov je razvoj posvema sprijeen. (Te mogunosti moda je jo lake prouavati na radu sna nego kod neuroza). Znamo takoer da je suzbijanje razvoja afekta pravi cilj potiskivanja i da njegov rad ne prestaje sve dok cilj nije potisnut. U svim sluajevima u kojima potiskivanje uspijeva sprijeiti razvoj afekta, nazivamo nesvjesnim one afekte koji se obnavljaju kada ukinemo rad potiskivanja. Toj uporabi jezika dakle ne moe se porei konzekventnost; ako usporedimo nesvjesni akt s nesvjesnom pi-edodbom, dolazimo do vane razlike koja se sastoji u tome da nesvjesna predodba nakon to je potisnuta i dalje postoji kao stvarna tvorba u sistemu nsv, dok nesvjesni afekt u istom sistemu odgovara tek poetnoj mogunosti koja se dalje nije smjela razviti. Tako, strogo uzevi, premda je uporaba jezika besprijekorna, ipak nema nesvjesnih afekata kao to ima nesvjesnih predodbi. Ali u sistemu nsv mogu veoma lako postojati afektivne tvorbe koje poput drugih postaju svjesne. Cijela razlika dolazi otuda to predodbe predstavljaju zaposjednua upravo tragova sjeanja dok afekti i osjeaji odgovaraju procesima pranjenja ija se konana ispoljavanja opaaju kao osjeti. Na sada 108 njem stupnju naeg znanja o afektima i osjeajima tu razliku ne moemo izrei jasnije. Za nas je od osobitog interesa tvrdnja da je potiski- vanje u stanju da sprijei pretvaranje nagonske pobude u ispoljavanje afekta. Ona nam pokazuje da sistem sv normalno vlada afektivnou kao i pristupom motilnosti te

poveava vanost potiskivanja time to meu njegove posljedice ne ubraja samo odbijanje neega od svijesti, ve i spreavanje razvoja afekta i pokretanja miine aktivnosti. To moemo prikazati i obrnuto ako kaemo:1 Sve dok sistem sv vlada afektivnou i motilno- u,. psihiko stanje individuuma nazivamo normalnim.j Ipak, neosporno je da se vladajui sistem razliito odnosi prema dvjema meusobno srodnim akcijama pranjenja. Dok je vladavina sv vrsto uspostavljena nad samoi voljnom motilnou i redovito se opire napadu neuroze slamajui se tek u psihozi, vladavina sv nad razvojem afekta manje je sigurna. Ve je u normalnom ivotu mogue spoznati da se sistemi sv i nsv stalno bore oko prvenstva u odnosu prema afektivnosti, da se meusobno razgraniuju odreene sfere utjecaja i da se isprepleu djelatne sile. Znaenje sistema sv (psv) za pristupe oslobaanju afekta i akcije objanjava i ulogu koja zamjenskoj predodbi pripada u odreenju oblika bolesti. Mogue je da razvoj afekta proizlazi izravno iz sistema nsv; u tom sluaju on uvijek ima karakter straha kojim se zamjenjuju svi potisnuti afekti. Cesto meutim nagonska pobuda mora ekati sve dok u sistemu sv ne pronae neku zamjensku predodbu. Ta svjesna zamjena omoguuje zatim razvoj afekta i svojom prirodom odreuje, njegov kvalitativni karakter. Tvrdili smo da se pri potiskivanju odigrava odvajanje afekta od njegove predodbe nakon 1 Afektivnost se u bitnome ispoljava u motorikom (sekretor- nom i cirkulatornom) pranjenju koje vodi (unutranjoj) promjeni vlastitoga tijela bez odnosa prema vanjskome svijetu, a motilnost pak u akcijama podeenim za promjenu vanjskoga svijeta. 109 ega oboje idu ususret svojoj zasebnoj sudbini. U deskriptivnom smislu to je neosporno; u zbilji meutim vai pravilo da se neki afekt ne moe ostvariti sve dok mu ne uspije prodor do novog zastupstva u sistemu sv. IV TOPIKA I DINAMIKA POTISKIVANJA Rezultat do kojeg smo doli govori nam da je potiskivanje u bitnome proces koji zahvaa predodbe na granici izmeu sistema nsv i psv (sv) i moemo sada iznova pokuati iscrpno opisati taj proces. Pritom se svakako radi o povlaenju zaposjednua, ali je pitanje u kojem sistemu dolazi do povlaenja i kojem sistemu zaposjed- nue pripada. Potisnuta predodba ostaje u sistemu nsv sposobna za akciju; ona je dakle morala zadrati svoje zaposjednue. Neto je drugo, znai, moralo biti povueno. Uzmimo sluaj pravog potiskivanja (naknadnog potiskivanja) onako kako se ono vri na predodbi koja je predsvjesna ili je pak ve postala svjesna. Ovdje se potiskivanje moe sastojati samo u tome da se s predodbe povue (pred)- svjesno zaposjednue koje pripada sistemu psv. Predodba onda ostaje nezaposjednuta ili prima zaposjednue od nsv ili pak zadrava nsv zaposjednue koje je ve ranije imala. Dakle, imamo povlaenje predsvjesnog zapo- sjednua, zadravanje nesvjesnog i zamjenu predsvjesnog zaposjednua nesvjesnim. Primjeujemo uostalom da smo to razmatranje naizgled nenamjerno utemeljili na pretpostavci da se prijelaz iz sistema nsv u susjedni sistem ne zbiva posredstvom novog zapisa, ve posredstvom promjene stanja, izmjene u zaposjednuu. funkcionalna pretpostavka ovdje je bez osobitoga truda istisnula to- piku. Ovaj proces povlaenja libida nije meutim dovoljan za objanjenje jedne druge znaajke potiskivanja. Ne

110 moe se uvidjeti zato predodba koja je ostala zaposjednuta ili je zaposjednue primila od nsv, ne bi trebala ponoviti pokuaj da se pomou svog zaposjednua probije u sistem psv. Tada bi se na njoj moralo ponavljati povlaenje libida i ta bi se igra beskonano nastavljala, to ipak ne bi rezultiralo potiskivanjem. Mehanizam povlaenja predsvjesnog zaposjednua o kojem smo govorili jednako bi zakazao i kad se radi o prikazu prapotiskivanja; u tom ^sluaju imamo zapravo neku nesvjesnu predodbu koja od psv jo nije primila zaposjednue, tako da s nje ono niti ne moe biti povueno. Ovdje nam je dakle potreban neki drugi proces koji u prvom sluaju, sluaju naknadnog potiskivanja, uzdrava potiskivanje, a u drugom, u sluaju prapotiskivanja, osigurava njegovo uspostavljanje i trajanje; taj proces moemo nai samo u pretpostavci nekog protuzaposjed- nua pomou kojeg se sistem psv brani od navale nesvjesne predodbe. Na klinikim primjerima vidjet emo kako se ispoljava takvo protuzaposjednue koje se vri u sistemu psv. Ono je upravo to to predstavlja trajnu potronju energije prapotiskivanja ali i jami njegovu postojanost. Protuzaposjednue je jedini mehanizam prapotiskivanja: pri pravom potiskivanju (naknadnom potiskivanju) dolazi i do povlaenja psv zaposjednua. Lako je mogue da se upravo zaposjednue povueno s predodbe upotrebi za protuzaposjednue. Primjeujemo kako smo postepeno doli do toga da u prikazu psihikih fenomena, osim dinamikog i topi- kog, uvaimo i tree gledite, ekonomsko, na temelju kojeg nastojimo pratiti sudbinu danih veliina uzbuenja kako bismo ih barem relativno mogli procijeniti. Drim da smo stekli pravo da nain promatranja koji predstavlja konaan rezultat psihoanalitikog istraivanja, obiljeimo posebnim imenom. Predlaem dakle da onaj prikaz u kojem nam uspije da neki psihiki proces opiemo u'njegovim dinamikim, topikim i ekonomskim odnosima, nazovemo metapsiholokim. Unaprijed valja 111 rei da e nam to, pri sadanjem stanju naih uvida, uspjeti tek ponegdje. Pokuajmo suzdrljivo dati metapsiholoki opis procesa potiskivanja u tri poznate neuroze prijenosa. Neka nam bude dozvoljeno da zaposjednute zamijenimo libidom jer se, kao to znamo, radi zapravo o sudbinama seksualnih nagona. Prva faza procesa kod histerije straha esto se previa, a moda i stvarno zanemaruje, iako se paljivim promatranjem moe dobro prepoznati. Ona se sastoji u tome da strah nastupa premda se ne moe opaziti pred im. Valja pretpostaviti da je u nsv postojao neki ljubavni poriv koji je zahtijevao pretvaranje u sistem psv; ali zaposjed- nue koje je taj sistem okrenulo u pravcu ljubavnog poriva, povuklo se s njega na nain pokuaja bijega i nesvjesno libidno zaposjednue odbijene predodbe ispranjeno je u obliku straha. Pri moguem ponavljanju procesa, prvi poduzet korak iao je u smjeru svladavanja tegobnog razvoja straha. Bjeei, predsvjesno zaposjednue se okrenulo nekoj zamjenskoj predodbi koja je s jedne strane asocijativno povezana s odbijenom predodbom a s druge je, zbog udaljenosti od te predodbe, izmakla potiskivanju (zamjena pomicanjem) i. dopustila racionalizaciju onog straha iji razvoj jo nije bilo mogue sprijeiti. Zamjenska predodba sada igra za sistem sv (psv) ulogu protuzaposjednua osiguravajui taj sistem protiv izbijanja potisnute predodbe u sv, no s druge strane ona je ishodite, ili se bar tako ponaa, oslobaanja afekta straha koji je tek sada nemogue sprijeiti. Kliniko promatranje pokazuje da je npr. osjeanje straha

kod djeteta koje pati od fobije pred ivotinjama uvjetovano na dva naina: prvo, kada se pojaa potisnuti ljubavni poriv, i drugo, kada dijete opazi ivotinju koje se boji. Zamjenska predodba ponaa se u jednom sluaju kao mjesto prijelaza iz sistema nsv u sistem sv, u drugom pak kao samostalni izvor oslobaanja straha. Proirenje vladavine sistema sv obino se izraava tako da se prvi nain podraaja zamjenske 112 predodbe sve vie povlai pred drugim. Moda se dijete na kraju ponaa tako kao da nema nikakvu sklonost prema ocu, kao da ga se potpuno oslobodilo i kao da se stvarno boji ivotinje. Sama injenica da se taj strah od ivotinje, hranjen iz nesvjesnog nagonskog izvora pokazuje tvrdokornim i prekomjernim unato svim utjecajima koji dolaze iz sistema sv, otkriva njegov izvor u sistemu nsv. Protuzaposjednue iz sistema sv dovelo je, dakle, u drugoj fazi histerije straha do zamjenske tvorbe. Isti mehanizam uskoro nalazi novu primjenu. Proces potiskivanja, kao to znamo, jo nije dovren i njegov se novi cilj sastoji u zadatku da sprijei razvoj straha koji proizlazi iz zamjene. To se zbiva na sljedei nain: cjelokupna aso- cirana okolina zamjenske predodbe zaposjeda se osobito intenzivno, tako da moe iskazati visok stupanj osjetljivosti na uzbuenje. Uzbuenje na bilo kojem mjestu ove isturene konstrukcije mora, uslijed povezanosti sa zamjenskom predodbom, izazvati umanjen razvoj straha koji se sada upotrebljava kao signal za novi bijeg predsvjesnog zaposjednua ime se ujedno spreava daljnje napredovanje straha. to su dalje od zamjene koja ulijeva strah smjetena osjetljiva i oprezna protuzaposjednua, tim preciznije moe funkcionirati mehanizam koji ima zadatak da izolira zamjensku predodbu i nova uzbuenja dri na udaljenosti od nje. Naravno, ove mjere opreza tite samo od uzbuenja koje izvana, posredstvom opaanja, pridolazi zamjenskoj predodbi, ali ne pruaju nikakvu zatitu od nagonske pobude koja preko veze s potisnutom predodbom zahvaa zamjensku predodbu. One dakle poinju djelovati tek kad je zamjena uspjeno preuzela zastupanje potisnutog i ne mogu nikada djelovati sasvim pouzdano. Pri svakom poveanju nagonske pobude, zatitna ograda oko zamjenske predodbe mora biti jo dalje pomaknuta prema van. Cijelu tu konstrukciju koja se analogno stvara u drugim neurozama nazivamo fobijom. Izbjegavanja, odricanja* zabrane, izrazi su bijega od svjesnog zaposjednua zamjenske predodbe i u njima se prepoznaje histerija straha. Osmotri li se 113 cijeli proces, moe se rei da je trea Jaza ponovila rad druge, ali u pojaanoj mjeri. Sistem sv zatiuje se sada od aktiviranja zamjenske predodbe posredstvom.protu- zaposjednua okoline, kao to se ranije, pomou zaposjednua zamjenske predodbe, osiguravao od izranjan ja potisnute predodbe. Zamjenska tvorba na taj se nain pomicanjem nastavila. Mora se takoer dodati da je sistem sv ranije posjedovao samo jedno malo mjesto na kojem se mogla probiti potisnuta nagonska pobuda, a to je naime bila zamjenska predodba i da na koncu cijela ta isturena fobijska konstrukcija odgovara takvoj enklavi nesvjesnog utjecaja. Nadalje, moemo istaknuti zanimljivo gledite prema kojem se posredstvom pokretanja cijelog obrambenog mehanizma, opasnost od nagona projicira prema van. Ja se ponaa tako kao da mu opasnost razvoja straha ne prijeti od nagonske pobude ve od opaaj a i zbog toga mora na tu izvanjsku opasnost reagirati pokuajima bijega posredstvom fobijskih izbjegavanja. Taj proces potiskivanja ipak u neemu uspijeva: oslobaanje straha moe se u izvjesnoj mjeri priguiti, ali samo po

cijenu tekih rtava u osobnoj slobodi. Meutim, pokuaji bijega od nagonskih zahtjeva openito su uzaludni i rezultat fobijskog bijega ipak ostaje nezadovoljavajui. Veliki dio odnosa koje smo prepoznali u histeriji straha vai takoer za druge dvije neuroze tako da ispitivanje moemo ograniiti na njihove razlike i na ulogu pro- tuzaposjednua. U konverzivnoj histeriji nagonsko zaposjednue potisnute predodbe pretvoreno je u inervaciju simptoma. Do koje mjere i pod kojim okolnostima je to zaposjednue nesvjesne predodbe posredstvom ovog pranjenja oteklo inervaciji tako da moe napustiti svoj pritisak na sistem sv ta i slina pitanja bolje je zadrati za jedno posebno istraivanje histerije. Uloga protuza- posjednua koje proizlazi iz sistema sv (psv) u konverzivnoj histeriji jasna je i dolazi na vidjelo u tvorbi simptoma. Protuzaposjednue je to to odluuje na koji se dio predstavnika nagona smije koncentrirati cjelokupno zaposjednue. Taj dio, odabran da bude simptom, ispunjava slje114 dei uvjet: on izraava ne samo cilj elje nagonske pobude, ve i tenju sistema sv da se brani ili da se kanjava; on postaje dakle prezaposjednut i obje ga strane podravaju kao zamjensku predodbu u histeriji straha. Iz ovog odnosa moemo bez daljnjega izvui zakljuak da utroak potiskivanja sistema sv ne treba biti tako velik kao energija zaposjednua koju sadri simptom, jer se jaina potiskivanja mjeri utroenim protuzaposjednuem i simptom se ne oslanja na protuzaposjednue, ve i na nagonsko zaposjednue koje se dospjevi iz sistema nsv zgusnulo u njemu. to se tie prisilne neuroze, primjedbama sadranim u prethodnoj raspravi mogli bismo dodati samo to da protuzaposjednue sistema sv ovdje zamjetni je izbija u prvi plan. Ono je to to, organizirano kao reakcijska tvorba, osigurava prvo potiskivanje i na emu kasnije uspijeva proboj potisnute predodbe. Mogli bismo dati mjesto pomisli da razlog zbog kojeg se rad potiskivanja u histeriji straha i prisilnoj neurozi pokazuje daleko manje uspjean nego u konverzivnoj histeriji lei u pretenosti protuzaposjednua i manjku pranjenja. V iPOSEBNA SVOJSTVA SISTEMA NSV Razlika dvaju psihikih sistema dobija novo znaenje ako obratimo panju na injenicu da procesi jednog sistema, nsv, pokazuju svojstva koje ne moemo pronai u neposredno viem sistemu. Jezgra sistema nsv sastoji se od nagonskih predstavnika koji ele isprazniti svoje zaposjednue, dakle, od eljnih pobuda. Te nagonske pobude meusobno su usklaene, postoje jedna pored druge tako da meusobno ne utjeu i uzajamno ne proturjee. Kada se dvije eljne pobude iji nam ciljevi moraju izgledati nespojivi, aktiviraju istodobno, onda obje pobude ne odbijaju jedna 115 drugu, niti se meusobno ukidaju, ve zajedno djeluju u tvorbi nekog treeg cilja, kompromisa. U tom sistemu nema negacije, nema dvojbe, nema stupnjevanja sigurnosti. Sve to uvodi tek rad cenzure koji se odvija izmeu sistema nsv i psv. Negacija je, na viem stupnju, zamjena za potiskivanje. U nsv postoje samo jaejli slabije zaposjednuti sadraji. U nsv vlada daleko vea pokretljivost intenzivnosti zaposjednua. Posredstvom procesa pomicanja jedna predodba moe nekoj drugoj isporuiti

cijeli iznos svog zaposjednua, a posredstvom zgunjavattja moe preuzeti cjelokupno zaposjednue mnogih drugih predodbi. Predloio sam da se oba ta procesa promatraju kao karakteristini znakovi takozvanog psihilco^primarnog procesa. U sistemu psv vlada sekundarni proces;2 kada se takvom primarnom procesu dopusti da se odigrava na elementima sistema psv, on nam izgleda komian i izaziva smijeh. Procesi sistema nsv su bezvremeni, a to znai da nisu vremenski poredani, da se proticanjem vremena ne mijenjaju i da ne stoje ni u kakvom odnosu s vremenom. Odnos prema vremenu povezan je dakle s radom sistema sv. Nsv procesi jednako se malo obaziru na stvarnost. Oni su podreeni naelu ugode; njihova sudbina ovisi samo o njihovoj snazi i o tome da li ispunjavaju zahtjeve reguliranja ugode-neugode. Samimo: odsutnost proturjeja, primarni proces (pokretljivost zaposjednua), bezvremenost i zamjena vanjske stvarnosti psihikom, znaajke su koje emo gotovo sigurno nai u procesima koji pripadaju sistemu nsv.3 Nesvjesne procese moi emo prepoznati samo pod uvjetima snivanja i neuroza, dakle onda kada se procesi 1 V. izvode u VII odjeljku Tumaenja snova koji su zasnovani na idejama razvijenim u Studien ber Hysterie Studije o histe riji/ J. Breuera. 3 Spominjanje druge vane prednosti nsv uvamo za jedan drugi kontekst. 116 vieg psv sistema snienjem (regresijom) premjetaju na raniji^stupanj. Oni su pcTi za sebe nespoznatljivi, kao i nesposobni a egzistenciju, jer je sistem nsv veoma rano bio prekriven sistemom psv koji je prisvojio pristup svijesti i motilnosti. Otprema iz sistema nsv vodi preko tjelesne inervacije razvoju afekta, ali se i taj put rastereenja, kao to smo uli, osporava od strane psv. Sam za sebe sistem nsv u normalnim okolnostima ne bi mogao izvriti svrhovitu muskulatornu akciju, izuzev onih koje su ve organizirane kao refleksi. Puno znaenje opisanih karakteristika sistema nsv moglo bi nam postati jasno tek kada bismo ih suprotstavili svojstvima sistema psv i s njima usporedili. No to bi nas odvuklo predaleko te zbog toga predlaem da nam se iznova dozvoli odgoditi ovaj posao kako bismo usporedbu dvaju sistema poduzeli tek u vezi s procjenjivanjem onog vieg. Ipak, ve sada valja spomenuti ono najnunije. Procesi, sistemajpsv pokazuju svejedno da li su ve svjesni ili samo sposobni da postanu svjesni neku zapreku tenji za otpremom zaposjednutih predodbi. Kada proces prelazi s jedne predodbe na drugu, prva zadrava vei dio svog zaposjednua dok samo njen manji dio podlijee pomicanju. Pomicanja i zgunjavanja ovdje su, kao i kod primarnog procesa, iskljuena ili vrlo ograniena. Ta je okolnost dala povoda J. Breueru da pretpostavi kako u duevnom ivotu postoje dva razliita stanja energije zaposjedanja, jedno u kojem je ta energija toniki vezana i drugo, u kojem se ona slobodno kree teei otpremi. Vjerujemo da to razlikovanje predstavlja na do sada najdublji uvid u bit ivane energije i ne vidim kako bi se ta injenica mogla zaobii. Metapsiho- loki prikaz neodlono zahtijeva da se iako je taj poduhvat moda jo odve smion na ovom mjestu nastavi s raspravom.

Sistemu psv pada nadalje u zadatak da stvori sposobnost saobraanja izmeu predodbenih sadraja tako da oni mogu utjecati jedan na drugog, da ih vremenski po 117 reda, uvede jednu ili vie cenzura, da oformi provjeru stvarnosti i naelo stvarnosti. Izgleda da i svjesno pamenje u potpunosti ovisi o psv te ga valja strogo razlikovati od tragova sjeanja u kojima se fiksiraju doivljaji nsv; ono vjerojatno odgovara posebnom zapisu koji smo bili voljni prihvatiti u objanjenju odnosa svjesne i nesvjesne predodbe, ali smo ga zatim odbacili. U tom emo kontekstu pronai i sredstva pomou kojih emo uiniti kraj naem kolebanju u pogledu imenovanja ovog vieg sistema, koji sada neodreeno nazivamo as psv, as sv. Takoer bi dobro dolo upozorenje da ne valja brzopleto uopavati ono to smo ovdje iznijeli na vidjelo u vezi s razdiobom duevnih radnji meu tim dvama sistemima. Te odnose opisujemo onako kako nam se pokazuju u zrela ovjeka kod kojeg sistem nsv, strogo uzevi, funkcionira samo kao predstupanj vie organizacije. Koji sadraj i koje odnose taj sistem ima tokom individualnog razvitka i koje mu znaenje pripada kod ivotinja to se ne moe izvesti iz naeg opisa, ve mora biti predmet samostalnog istraivanja. Moramo takoer biti spremni da u ovjeku naemo mogue patoloke uvjete pod kojima oba sistema mijenjaju ili ak meusobno razmjenjuju kako sadraj tako i obiljeja. VI SAOBRAANJE IZMEU DVA SISTEMA Bilo bi ipak pogreno pretpostaviti da nsv miruje dok sav psihiki rad obavlja psv, da je nsv neto okonano, neki rudimentarni organ, residuum razvoja. Isto bi tako bilo pogreno pomisiliti da se saobraanje izmeu dva sistema ograniava na akt potiskivanja u kojem psv baca u ponor onog nsv sve ono to mu se ini uznemiravajue. Naprotiv, nsv ivi, ono je sposobno da se razvija i da odrava mnoge druge odnose s psv, meu kojima i surad 118 nju. Ukratko, mora se rei da se nsv nastavlja u takozvanim izdancima, dostupno je djelovanju ivota, neprestano utjee na psv i ak je s&mo podlono utjecajima psv. Prouavanje tih izdanaka nsv u potpunosti e iznevjeriti nae oekivanje shematski istog rastavljanja dvaju psihikih sistema. To e zacijelo probuditi nezadovoljstvo s naim rezultatima i biti vjerojatno upotrebljeno da dovede u sumnju vrijednost naeg naina razlikovanja psihikih procesa. No mi emo otvoreno staviti na znanje da nemamo neke druge zadae osim da rezultate promatranja prevedemo u teoriju i odbacit emo obavezu da na prvom koraku doemo do teorije koja se namee svojom jednostavnou i u kojoj sve glatko tee. Zastupat emo njenu sloenost sve dok se pokazuje adekvatna promatranju i neemo odustati od oekivanja da nas upravo ta sloenost vodi konanoj spoznaji jednog stanja stvari koje, po sebi jednostavno, odgovara svoj sloenosti stvarnosti. Meu izdancima nsv nagonskih pobuda iji smo karakter opisali postoje takvi koji u sebi sjedinjuju oprena odreenja. Oni su s jedne strane visoko organizirani, neproturjeni, upotrijebili su sve to je sistem sv stekao i teko da bi ih na sud mogao razlikovati od tvorbi ovog sistema. S druge strane, nesvjesni su i nesposobni da postanu svjesni. Oni dakle kvalitativno pripadaju sistemu psv, no faktiki se nalaze u nsv. Njihovo podrijetlo ostaje odluujue za njihovu sudbinu. Moramo ih usporediti s mjeancima ljudskih rasa koji su uglavnom ve slini bijelcima ali poneka upadljiva crta odaje njihovo obojeno

podrijetlo, zbog ega ostaju iskljueni iz drutva ne uivajui ni u jednoj od povlastica bijelaca. Takvoj vrsti pripadaju fantazijske tvorbe u normalnih ljudi i neuro- tiara koje smo prepoznali kao predstupnjeve tvorbe sna i simptoma i koje usprkos svojoj visokoj organizaciji ostaju potisnute te kao takve ne mogu postati svjesne. One dolaze u blizinu svijesti gdje ostaju nesmetane, sve dok ih se intenzivno ne zaposjedne, ali bivaju odbaene im prekorae izvjesnu razinu zaposjednua. Zamjenske tvor119 be takoer pripadaju visoko organiziranim izdancima nsv, ali one se uspijevaju probiti do svijesti zahvaljujui nekoj povoljnoj okolnosti kao to je npr. susret s protu- zaposjednuem iz psv. Jedan dio potekoa koje nam se ovdje javljaju rijeit emo na drugom mjestu, naime tamo gdje emo podrobnije istraivati uvjete postajanja svjesnim. Ovdje nam se moe uiniti korisnim da dosadanje razmatranje koje se podiglo iz nsv suprotstavimo razmatranju koje polazi od svijesti. Cijela suma psihikih procesa sada se kao carstvo predsvjesnog suprotstavlja svijesti. Veoma veliki dio ovog predsvjesnog potjee iz nesvjesnog, ima obiljeje njegovih izdanaka i prije nego moe postati svjestan, podlijee cenzuri. Drugi dio psv moe i bez cenzure postati svjestan. Ovdje smo dospjeli u proturjeje s jednom ranijom pretpostavkom. Razmatrajui potiskivanje bili smo prisiljeni da cenzuru koja odluuje o postajanju svjesnim postavimo izmeu sistema nsv i psv. Sada nam se namee mogunost postojanja neke cenzure izmeu psv i sv. No dobro emo uiniti ako u toj komplikaciji ne vidimo potekou, ve pretpostavimo da svakom prijelazu od jednog sistema susjednom viem sistemu, dakle, svakom napretku ka viem stupnju psihike organizacije, odgovara nova cenzura. Time je svakako uklonjena pretpostavka neprekidnog obnavljanja zapisl. Razlog svih tih potekoa mora se traiti u injenici da svjesnost, nama jedino, neposredno dano obiljeje psihikih procesa ni u kom sluaju nije podobna za razlikovanje sistema. Promatranje nam je po strani od injenice da svjesno nije uvijek svjesno, ve povremeno i latentno pokazalo da mnogo toga to dijeli svojstva sistema psv ne postaje svjesno, a k tome emo jo saznati da je postajanje svjesnim ogranieno odreenim usmjerenjima psv pozornosti. Svijest dakle nije u jednostavnom odnosu niti prema sistemima, niti prema potiskivanju. Istina je da svijesti ne ostaje strano samo ono to je psihiki potisnuto, ve to vai i za jedan dio pobuda koje vladaju naim Ja i koje stoga predstavljaju najjau 120 funkcionalnu opreku potisnutom. U onoj mjeri u kojoj se elimo probiti do jednog metapsihblokog razmatranja duevnog ivota, moramo se nauiti oslobaati od znaenja koje pridajemo simptomu svjesnost. Sve dok se drimo njega, vidimo da se naa uopavanja redovito slamaju na izuzecima. Uviamo da izdanci nsv postaju svjesni u obliku zamjenskih tvorbi i simptoma nakon to su u pravilu pretrpjeli velika iskrivljenja u odnosu na svoje nesvjesno stanje, ali su esto zadrali mnoge karakteristike koje izazivaju potiskivanje. Otkrivamo da mnoge predsvjesne tvorbe ostaju nesvjesne iako uzimajui u obzir njihovu prirodu pretpostavljamo da bi vrlo lako mogle postati svjesne. Vjerojatno kod njih dolazi do izraaja jaa privlanost nsv. Upueni smo na to da vaniju razliku ne traimo izmeu svjesnog i predsvjesnog ve izmeu predsvjesnog i nesvjesnog: Na granici psv cenzura odbija nsv, ali njegovi izdanci mogu zaobii ovu cenzuru, visoko se organizirati i u psv dosei odreenu intenzivnost zaposjednua ali kada se,

prekoraivi tu prepreku, ele nametnuti svijesti, bivaju prepoznati kao izdanci nsv i nova ih cenzura na granici izmeu psv i sv iznova potiskuje. Tako ona prva cenzurafunkcionira protiv samog nsv, a druga protiv njegovih psv izdanaka. Mogue je pretpostaviti da se cenzura u toku individualnog razvoja pomakla korak naprijed. Psihoanalitiko lijeenje prua nam nepobitan dokaz za egzistenciju druge cenzure smjetene izmeu sistema psv i sv. Od pacijenta traimo da stvara to vie izdanaka nsv, obavezujemo ga da prevlada prigovore kojima cenzura prijei predsvjesnim tvorbama da postanu svjesne i svladavanjem te cenzure krimo put u pravcu ukidanja potiskivanja koje je djelo ranije cenzure. Dodajmo jo primjedbu da nas postojanje cenzure izmeu psv i sv upozorava da osvjetavanje nije puki akt opaanja ve vjerojatno i neko prezaposjednue, neki daljnji napredak u psihikoj organizaciji. Okrenimo se saobraanju nsv s drugim sistemima, ne toliko da bismo utvrdili neto novo, ve zato da ne mi121 moiemo ono najupadljivije. Sistemi meusobno najizdanije komuniciraju u korijenima nagonske djelatnosti. Jedan dio ovdje potaknutih procesa prolazi kroz nsv kao kroz neki pripremni stupanj i dosie u sv najviu toku svoje psihike izobrazbe, dok-drugi dio biva zaustavljen kao nsv. Ali nsv pogaaju i doivljaji koji potjeu od vanjskih opaanja. Svi putovi od opaanja do nsv ostaju u pravilu slobodni; samo oni putovi koji vode iz nsv podlijeu zatvaranju od strane potiskivanja. Osobito valja istai da nsv nekog ovjek&Jime i-mimo sv reagirati na nsv nekog drugog. Ta injenica zasluuje podrobnije istraivanje, posebno u smislu pitanja da li je pri tome mogue iskljuiti predsvjesnu djelatnost; u svrhu opisivanja, ova je injenica meutim neosporna. Sadraj sistema psv. (i_li sv) jednim dijelom potjee od nagonskog ivota (posredstvom nsv), a drugim od opaanja. Dvojbeno je do koje mjere mogu procesi ovog sistema izravno utjecati na nsv; istraivanje patolokih sluajeva esto pokazuje gotovo nevjerojatnu samostalnost nsv i njegovu otpornost na bilo koji utjecaj. Potpuno razilaenje tenji, apsolutni rasap dvaiu sistema, opa su obiljeja bolesti. Meutim, psihoanditi&o..lj[j.enje utemeljeno je na utjecaju koji sv vri na nsv i u svakom sluaju pokazuje da takvo to, kolikogod teko, nije nemogue. Izdanci nsv koji posreduju izmeu dva sistema kre, kao to smo ve istakli, put kojim se to postie. No svakako moemo pretpostaviti da je spontano izazvana promjena nsv od strane sv jedan tegoban proces koji sporo tee. Do suradnje izmeu jedne predsvjesne i jedne nesvjesne, ak intezivno potisnute pobude, moe doi ako je situacija takva da nesvjesna pobuda moe djelovati u skladu s jednom od vladajuih tenji. U tom sluaju potiskivanje e biti ukinuto, a potisnuta aktivnost se doputa kao pojaanje one aktivnosti kojoj tei Ja. Nesvjesno samo u toj konstelaciji postaje sukladno s Ja, a da se inae na njegovom potiskivanju nita ne mijenja. Uspjeh nsv u toj suradnji oigledan je; ipak, pojaane tenje se 122 ponaaju drukije nego normalne, one omoguuju dostignua naroite kvalitete i pokazuju se otporne na proturjenosti slino kao i simptomi prisile. Sadraj nsv moe se usporediti s psihikim starosjediocima. Ako u ovjeka postoje naslijeene psihike tvorbe, neto analogno instinktu ivotinje, onda to ini jezgQx_. nsv. Kasnije se tome pridruuje ono to je za vrijeme razvoja u djetinjstvu odstranjeno kao neupotrebljivo, a to se prema svojoj prirodi ne

mora razlikovati od naslijeenog. Otro i konano razdvajanje sadraja obaju sistema u pravilu se zbiva tek u pubertetu. VII PREPOZNAVANJE NESVJESNOG Sve dok se u vidu ima samo nae poznavanje ivota snova i neuroza prijenosa, o nsv se moe rei tek onoliko koliko smo iznijeli na vidjelo u prethodnim ispitivanjima. To sigurno nije mnogo i mjestimice daje utisak nejasno- e i pomutnje, te je prije svega lako predvidjeti mogunost da se nsv sredi i uvrsti u neku ve poznatu cjelinu. Tek nam analiza jedne od afekcija koje nazivamo narcis- tikim psihoneurozama obeava shvaanja koja e nam pribliiti zagonetno nsv i donekle ga uiniti shvatljivim. Jo od objavljivanja Abrahamova rada (1908) koji je savjesni autor pripisao mom poticaju, pokuavali smo okarakterizirali Kraeplinovu dementiu praecox (Bleule- rovu shizofreniju) na temelju njenog odnosa prema suprotnosti izmeu Ja i objekta. U neurozama prijenosa (histeriji straha i konverzivnoj histeriji, prisilnoj neurozi) nije se moglo nai nita to bi tu suprotnost gurnulo u prvi plan. Dodue, znalo se da uskrata objekta uzrokuje izbijanje neuroze i da neuroza ukljuuje odricanje od stvarnog objekta te da se libido, odvraen od stvarnog objekta, vraa na neki fantazirani objekt i otuda na neki potisnuti (introverzija). Ali zaposjednue objekta u tim 123 je neurozama openito zadrano s velikom energijom i paljivije istraivanje procesa potiskivanja prisililo nas je na pretpostavku da zaposjednue objekta i daU&jis- prkos potiskivanju ak tovie, uslijed njega postoji u sistemu nsv. Doista, i sposobnost prijenosa koju terapijski iskoritavamo u ovim afekcijama ima kao svoju pretpostavku neokrnjeno zaposjednue objekta. Kod shizofrenije nam se, naprotiv, nametnula pretpostavka da nakon procesa potiskivanja povueni libido ne trai novi objekt ve se povlai u Ja, da je ovdje dakle zaposjednue objekta ukinuto i da je iznova uspostavljeno primitivno bezobjektno stanje narcizma. Nesposobnost tih pacijenata za prijenos u okviru procesa bolesti njihova terapijska nepristupanost koja odatle slijedi, njima svojstveno odbijanje vanjskog .svijeta, pojava znakova prezaposjednua vlastitog Ja, okonanje u potpunoj apatiji sva se ta klinika obiljeja izgleda dobro slau s pretpostavkom naputanja zaposjednua objekta. to se tie odnosa dvaju psihikih sistema, svim promatraima palo je u oi da mnogo toga to se u shizofreniji ispoljava svjesno mora u neurozama prijenosa tek psihoanalizom biti dokazano u nsv. Ali, u poetku nismo uspjeli uspostaviti neku shvatljivu vezu izmeu odnosa Ja-objekt i relacija svijesti. Izgleda da bismo ono to traimo mogli nai na sljedeem neoekivanom putu. Kod shizofreniara zamjeujemo, naroito u tako pounim poetnim stadijima, brojne promjene u govoru od kojih neke zasluuju da ih se razmotri odreenog gledita. Pacijent posveuje osobitu panju nainu izraavanja koje postaje birano i usiljeno. Konstrukcija reenica podlijee naroitoj dezorganizaciji, tako da nam one postaju nerazumljive, pa izjave bolesnika drimo besmislenima. U sadraju tih izjava esto u prvi plan izbija neki odnos prema tjelesnim organima ili tjelesnim inervacijama. Tome se moe prido- dati injenica da u takvim simptomima shizofrenije, slinim zamjenskim tvorbama u histeriji i prisilnoj neurozi, odnos izmeu zamjene i onoga to je potisnuto ipak po 124 kazuje osobitosti koje bi nas zaudile u dvjema navedenim neurozama.

Gospodin dr V. Tausk (Be) stavio mi je na raspolaganje neka od svojih promatranja poetnih stadija shizofrenije koja su se isticala osobitom prednou; u tim je sluajevima naime bolesnica jo uvijek sama bila voljna pruiti objanjenje svoga govora. Sada elim na dva njegova primjera pokazati koje shvaanje namjeravam zastupati i ne sumnjam uostalom da e svaki promatra moi lako navesti gomilu takve grae. Jedna od Tauskovih bolesnica, neka djevojka koja je u kliniku dovedena nakon svae sa svojim ljubavnikom, ali se: Oi nisu u redu, izokrenute su. Ove rijei ona sama objanjava iznosei sreenim govorom niz optubi protiv svoga ljubavnika. Ona ga uope ne moe razumjeti, svaki put izgleda drukije, on je dvolinjak, izokre- ta oiju* on joj je izokrenuo oi, sada ona ima izokrenute oi, to vie nisu njene oi, ona svijet sada vidi drugim oima. Primjedbe bolesnice koje se odnose na njenu prvu nerazumljivu izjavu zavrijeuju analizu jer sadre ekvivalent prijanjih rijei, izraen sada na svima razumljiv nain; one istovremeno daju objanjenje o znaenju i genezi shizofrenike tvorbe rijei. U suglasnosti s Tauskom, iz ovog primjera istiem injenicu da se odnos prema organu (oku) uzdigao do zastupstva cjelokupnog sadraja njenih misli. Shizofreniki govor ovdje ima jednu hi- pohondrijsku crtu, postao je jezik organa. Druga izjava iste bolesnice: Ona stoji u crkvi i najednom osjeti trzaj, mora promijeniti poloaj, kao da ju je netko premjestio, kao da je bila premjetena u drugi poloaj. Slijedi analiza posredstvom novog niza optubi protiv ljubavnika; koji je ordinaran, koji je i nju uinio ordinarnom, iako je otmjeno odgojena. On ju je uinio sli * Augenverdrecher, u njemakom jeziku ima znaenje varalice. (prim. prev.) 125 nom sebi uvjerivi je da je bolji od nje; sada je postala isto to i on jer je mislila da e biti bolja ako mu postane slina. On je lano prikazao svoj poloaj* ona je sada upravo kao on, (poistovjeenje!), on joj je promijenio poloaj.** Pokret promijeniti poloaj, primjeuje Tausk, prikaz je ideje lano prikazati svoj poloaj i ujedno predstavlja poistovjeenje s ljubavnikom. Ponovo istiem prevlast onog elementa u cijelom toku misli kojemu je sadraj tjelesna inervacija (ili prije njen osjet). Neka bi histerina ena, uostalom, u prvom sluaju grevito izo- krenula oi, u drugom bi pak onaj trzaj stvarno izvela, umjesto da osjeti samo impuls za to, ili senzaciju toga, i u oba sluaja ne bi pri tom imala nikakvu svjesnu misao, a niti bi bila u stanju da tako neto naknadno izrazi. Utoliko oba ta promatranja svjedoe o onome to smo nazvali jezikom hipohondrije ili organa. Ona takoer upozoravaju, to nam se ini vanije, na jedno drugo stanje stvari koje se nebrojeno puta (kao na primjerima sakupljenim u Bleulerovoj monografiji) moe dokazati i koje se moe svesti na odreenu formulu. U shizofreniji, rijei su podvrgnute istom procesu koji iz latentnih misli sna ini slike sna, a koji smo nazvali primarni psihiki proces. One bivaju zgusnute i posredstvom pomicanja jedna drugoj bez ostatka prenose svoje zaposjediiue; proces moe ii tako daleko da jedna jedina rije, mnogostrukim odnosima podeena za to, moe preuzeti zastupanje cijelog lanca misli. Radovi Bleulera, Junga i njihovih uenika pruili su bogatu grau upravo u prilog ove tvrdnje.4 Prije nego izvedemo neki zakljuak iz takvih utisaka, htjeli bismo jo podsjetiti na one sitne ali zauujue razlike izmeu zamjenskih tvorbi u shizofreniji s jedne, i u

* sich verstellen lano prikazati svoj poloaj, pretvarati se. ** verstellen promijeniti poloaj, premjestiti, (prim. prev.) 4 Rad sna katkada takoer tretira rijei kao stvari i onda proizvodi slian shizofrenini nain govora ili nove tvorbe rijei. 126 histeriji i prisilnoj neurozi s druge strane^Pacijent kojeg upravo promatram odrekao se, zbog loeg stanja koe na svom licu, svih interesa ivota. Tvrdi da ima sujedice i duboke rupe na licu koje svatko zamjeuje. Analiza pokazuje da on na svojoj koi izvodi svoj kompleks kastracije. On se isprva bez ikakva kajanja bavio svojim suje- dicama ije istiskivanje mu je prualo veliko zadovoljstvo jer je pritom, kao to kae, neto prskalo van. Zatim je poeo vjerovati da je svugdje gdje je odstranio comedo nastala duboka jama i estoko si je predbacivao to je neprestanim prkanjem rukom zauvijek upropastio svoju kou. Evidentno je da je njemu iscjeivanje sadraja sujedica neka zamjena za onaniju. Jama koja je pri tome nastala njegovom krivnjom, enska je genitalija, a to znai ispunjenje prijetnje kastracijom (ili fantazije koja je zastupa) koju je isprovocirala onanija. Ta zamjenska tvorba, usprkos svom hipohondrijskom karakteru, ima mnogo slinosti s histerikom konverzijom, a ipak imamo osjeaj da se ovdje dogaa neto drugo i da se takva zamjenska tvorba ne bi smjela pripisati histeriji prije nego smo u stanju rei na emu se zasniva razlika. Siunu jamicu, kao to je pora na koi, histeriar e teko uzeti za simbol vagine koju on inae usporeuje sa svim moguim predmetima koji sadre neku upljinu. Miljenja smo takoer da e ga mnoina ovih jamica sprijeiti da ih upotrijebi kao zamjenu za ensku genitaliju. Isto vai i za sluaj mladog pacijenta na koji nas je prije par godina pred Bekim psihoanalitikim drutvom upozorio Tausk. Taj se pacijent inae ponaao sasvim slino prisilnom neurotiaru, troio je sate na svoje dotjerivanje i t. si. Meutim, ono to je u njegovom sluaju padalo u oi, bila je injenica da on bez otpora moe iskazati znaenje svojih zapreka. Pri oblaenju arapa muila ga je na primjer ideja da mora razvui oice tkanine, dakle rupe i svaka rupa bila je za njega simbol enskog spolnog otvora. To ipak ne moemo staviti na raun jednom prisilnom neurotiaru; jedan takav pacijent, prema promatranju R. Reitlera, kojeg pri oblaenju arapa mue isti 127 problemi, objanjava nakon prevladavanja otpora da je noga simbol penisa a navlaenje arape akt onanije i da on mora neprestano arapu navlaiti i svlaiti, dijelom kako bi stvorio sliku onanije, a dijelom zato da bi ponitio njen stvarni in. Pitamo li se to zany enskoj tvorbi isimptomu u shizo- fr freniji daje karakter neobinog, shvatit emo. .konano da je to prevlast odnosa prema rijeima nad odnosom prema stvarima. Izmeu istiskivanja sujedice i ejakula- cije iz penisa postoji zapravo veoma mala stvarna slinost, a jo je manja ona izmeu nebrojenih plitkih konih pora i vagine; ali u prvom sluaju oba puta je neto prskalo van, dok za drugi sluaj doslovce vai izreka: Rupa je rupa. Zamjenu nije odredila slinost oznaenih stvari ve jednakost jezinog izraza. Gdje se oboje rije i stvar ne poklapaju, zamjenska tvorba u shizofreniji odstupa od one u neurozama prijenosa. Poveimo ovaj uvid s pretpostavkom da su kod shizo-- frenije naputena zaposjednua objekta. U tom sluaju nuna je ispravka: zaposjednua predodbi rijei koje se odnose na objekt bivaju zadrana. Ono to smo smjeli zvati svjesnom predodbom objekta rastavlja nam se sada na predodbu rijei i predodbu stvari pri emu se ova potonja sastoji u zaposjednuu ako ve ne

izravnih slika sjeanja na stvari, onda barem iz njih izvedenih udaljenih tragova sjeanja. Odjednom sada vjerujemo da znamo u emu je razlika izmeu svjesne i nesvjesne predodbe. Obje nisu, kao to smo mislili, razliiti zapisi istog sadraja na razliitim psihikim mjestima, a nisu ni razliita funkcionalna stanja zaposjednua na istom mjestu, ve svjesna predodba obuhvaa predodbu stvari * plus njoj pripadnu predodbu rijei, dok je nesvjesna predodba, predodba same stvari. Sistem nsv sadri zaposjednue stvarnih objekata, prva i prava zaposjednua objekta; sistem psv nastaje kada se ta predodba stvari prezaposjedne posredstvom povezivanja s njoj odgovarajuim predodbama rijei. Mogue je pomisliti da upravo takva prezaposjednua dovode do vie psihike or 128 ganizacije i omoguuju da primarni proces bude zamijenjen sekundarnim procesom koji vlada u psv. Sada smo takoer u stanju da precizno imenujemoono lo u neurozama prijenosa potiskivanje ne doputa odbaenoj predodbi: ,njeno prevoenje u rijei koje trebaju ostati povezane s objektom. Predodba koja nije izraena rijeima ili psihiki akt koji nije prezaposjednut ostaju onda u nsv kao potisnuti. Dozvolit u si da upozorim na injenicu da smo mi ve veoma rano posjedovali uvid koji nam danas omoguuje razumijevanje jedne od najupadljivijih osobina shizofrenije. Na posljednjim stranama Tumaenja snova, objavljenog 1900, stoji objanjenje da su procesi miljenja, tj. akti zaposjednua koji su se veoma udaljili od opaanja, po sebi bez kvalitete i nesvjesni i da svoju sposobnost da postanu svjesni zadobivaju tek povezivanjem s ostacima opaaja rijei. to se tie predodbi rijei, one potjeu od osjetilnog opaanja, na isti nain kao i predodbe stvari, tako da bismo mogli zapitati zato predodbe objekta ne mogu postati svjesne pomou svojih vlastitih opaaj- nih ostataka. Ali miljenje se vjerojatno zbiva u sistemima koji su toliko udaljeni od prvobitnih ostataka opaanja da nisu sauvali vie nita od njihovih kvaliteta i potrebno im je, kako bi postali svjesni, pojaanje novim kvalitetama. Osim toga, povezivanjem s rijeima do kvalitete mogu doi i takva zaposjednua koja, zato to odgovaraju tek odnosima meu predodbama objekata nisu u stanju donijeti kvalitetu iz samih opaaja. Takvi odnosi, koji postaju shvatljivi tek s rijeima, sainjavaju glavni dio naih procesa miljenja. Razumljivo nam je da se povezivanje s predodbama rijei jo ne poklapa s posta- janjem svjesnim, ve tek s mogunou za to i da nije dakle karakteristino ni za koji drugi sistem osim psv. Meutim, sada primjeujemo da smo ovim ispitivanjima napustili nau pravu temu i da smo se nali usred problema predsvjesnog i svjesnog. Ipak, bit e bolje da te probleme ostavimo nekoj zasebnoj raspravi. 129 Kod shizofrenije, koju smo ovdje dotakli zaista samo onoliko koliko nam se inilo neophodno za openito poznavanje sistema nsv, mora se pojaviti dvojba da li proces koji smo ovdje nazvali potiskivanjem jo uope ima neto zajedniko s potiskivanjem kod neuroza prijenosa. Formulu prema kojoj je potiskivanje proces izmeu sistema nsv i psv (ili sv) koji uspijeva drati potisnuto na udaljenosti od svjesnog, potrebno je u svakom sluaju preinaiti kako bi se mogao obuhvatiti sluaj dementiae praecox i drugih narcistikih afekcija. Ali pokuaj bijega Ja koji se izraava u povlaenju svjesnog zaposjednua ostaje svakako ono to je zajedniko objema vrstama neuroza. No ve i naj povrni je razmiljanje pokazuje nam koliko je taj pokuaj bijega, taj bijeg Ja, temeljitiji i du- bokoseniji u sluajevima narcistikih neuroza.

Ako se u shizofreniji taj bijeg sastoji iz povlaenja nagonskog zaposjednua s onih mjesta koja predstavljaju nesvjesnu predodbu objekta, onda moe izgledati udno da dio iste, predodbe objekta, dio koji pripada sistemu psv predodbe rijei koje odgovaraju predodbama objekta mora, naprotiv, pretrpjeti intenzivnije zapo- sjednue. Prije bi se moglo oekivati da je predodba rijei, kao dio predsvjesnog, morala izdrati prvi udarac potiskivanja i da je postala potpuno nepristupana za- posjednuu nakon to se potiskivanje nastavilo sve do nesvjesnih predodbi stvari. Ovo je u svakom sluaju teko razumjeti. Namee se rjeenje prema kojem zaposjed- nue predodbe rijei ne pripada aktu potiskivanja ve predstavlja prvi od pokuaja ozdravljenja ili lijeenja koji tako upadljivo vlada klinikom slikom shizofrenije. Ovi napori tee ponovnom zadobivanju izgubljenih objekata i lako moe biti da u toj namjeri njihov put prema objektu ide preko rijei koja tom objektu pripada, pri emu se onda moraju zadovoljiti rijeima umjesto stvarima. Naa se duevna djelatnost posve openito kree u dva suprotna smjera: ili od nagona preko sistema nsv, pa do svjesnog rada miljenja ili, na poticaj izvana, preko sistema sv i psv sve do nsv zaposjednua Ja i objeka 130 ta. Ovaj drugi put mora usprkos djelovanju potiskivanja ostati prolazan, tako da jednim svojim dijelom stoji otvoren namjerama neuroze da ponovo zadobije svoje objekte. Ako mislimo apstraktno, izlaemo se opasnosti da zanemarimo odnose rijei s nesvjesnim predodbama stvari i ne moe se porei da nae filozofiranje svojim izrazom i sadrajem stjee neeljenu slinost s nainom na koji misle shizofreniari. S druge strane, nain miljenja shizofreniara mogli bismo okarakterizirati ako kaemo da oni s konkretnim stvarima postupaju kao da su apstraktne. Ako smo doista prepoznali nsv i ispravno odredili razliku izmeu nesvjesne i predsvjesne predodbe, onda e nas naa istraivanja, makar pola i s mnogih drugih stajalita, iznova morati dovesti do tog shvaanja. S onu stranu naela ugode (1920) I U psihoanalitikoj teoriji uzimamo bez sumnje kao pretpostavku da naelo ugode automatski regulira tok duevnih procesa; to znai, kao to vjerujemo, da je ovaj tok svaki puta potaknut nekom neugodnom napetou i zatim usmjeren u pravcu na kojem se njegov konaan ishod podudara sa smanjenjem ove napetosti, dakle s izbjegavanjem neugode ili stvaranjem ugode. Ako duevne procese koje prouavamo promatramo s obzirom na ovaj tok, onda u na rad uvodimo ekonomsko gledite. Miljenja smo da bi prikaz kojemu je namjera da pored topi- kog i dinamikog momenta prizna i ovaj ekonomski, bio najpotpuniji od svih koje smo za sada u stanju zamisliti i da bi time zavrijedio da ponese ime metapsiholoki. Nama pritom nije zanimljivo da istraujemo u kojoj smo se mjeri ovom postavkom naela ugode pribliili ili priklonili odreenom historijski ustanovljenom filozofskom sistemu. Do takvih spekulativnih pretpostavki dospjeli smo trudei se da opiemo i obrazloimo injenice dobivene svakodnevnim promatranjem na naem podruju. Prvenstvo i originalnost ne pripadaju ciljevima koji.su postavljeni psihoanalitikom radu, a utisci koji lee u temelju postavljanja ovog naela toliko padaju u oi da ih je gotovo nemogue previdjeti. S druge strane, rado bismo priznali zahvalnost filozofskoj ili psiholokoj teoriji koja bi nam znala rei kakva znaenja imaju za nas tako imperativni osjeaji kao to su ugoda i neugoda.

135 Na alost, ovdje nam nita upotrebljivo nije ponueno. To je najmranije i najnepristupanije podruje duevnog ivota i kako je za nas nemogue da ga zaobiemo to e, prema mom miljenju, i najlabavija pretpostavka biti ujedno i najbolja. Odluili smo da ugodu i neugodu dovedemo u vezu s kvantitetom uzbuenja prisutnog i ni na koji nain vezanog u duevnom ivotu, tako da neugoda odgovara poveanju, a ugoda smanjenju tog kvantiteta. Pritom ne mislimo na jednostavni odnos izmeu jaine osjeta i promjena s kojima ti osjeti stoje u vezi a ponajmanje u skladu sa svim iskustvima psihofizio- logije na izvornu proporcionalnost; vjerojatno je mjera smanjenja ili poveanja u danom vremenu onaj odluujui moment za osjet. Moda bismo se ovdje mogli posluiti eksperimentom, no za nas analitiare nije preporuljivo da se dublje uputamo u ove probleme sve dok nam put ne ukau sasvim odreena promatranja. Ipak, ne moemo ostati ravnoduni pred injenicom da je jedan tako prodoran istraiva kao to je G. Th. Fech- ner zastupao shvaanje ugode i neugode u bitnome istovjetno onom koje nam se nametnulo psihoanalitikim radom. Fechnerov kratak spis Einige Ideen zur Schp- fungs- und Entwicklungsgeschichte der Organismen, 1873. /Neke ideje o povijesti nastanka i razvoja organizama/ (Odjeljak XI, Dodatak, str. 94.) sadri njegovu izjavu koja glasi ovako: Ako svjesni poticaji stoje uvijek u vezi s ugodom ili neugodom, onda je takoer mogue misliti da ugoda i neugoda stoje u psihofizikoj vezi s odnosima stabilnosti i nestabilnosti, na temelju ega nije teko postaviti hipotezu, koju u na drugom mjestu poblie razraditi, hipotezu naime, da je svaki psihofiziki pokret koji prelazi prag svijesti zahvaen ugodom u onoj mjeri u kojoj se preko izvjesne granice pribliava potpunoj stabilnosti, a neugodom u mjeri u kojoj se od nje preko izvjesne granice udaljuje, pri emu izmeu obiju granica koje moemo oznaiti kao kvalitativne pragove ugode i neugode, postoji odreen prostor estetike indiferentnosti... 136 injenice koje su nas navele na vjerovanje da u duevnom ivotu vlada naelo ugode dolaze do izraaja i u pretpostavci o postojanju neke tenje duevnog aparata koja ide za tim da kvantitet uzbuenja, prisutan u njemu, odrava to je mogue niim ili barem stalnim. To je ista stvar, samo je ona ovdje izraena u drugom obliku, jer ako rad duevnog aparata ide za tim da kvantitet uzbuenja dri to manjim, onda se sve ono to bi taj kvantitet povealo mora osjetiti kao protivno funkciji, dakle kao neugodno. Naelo ugode izvodi se iz naela konstant- nosti; u zbiljnosti smo do naela konstantnosti doli zakljuujui iz injenica koje su nas prisilile da pretpostavimo naelo ugode. U podrobnijoj emo raspravi takoer otkriti da se ova tenja koju smo pripisali duevnom aparatu moe kao poseban sluaj podvesti pod Fechnerovo naelo tendencije k stabilnosti, s kojim je on povezao osjete ugode i neugode. Ali onda moramo rei da doista nije ispravno govoriti 0 vladavini naela ugode nad tokom duevnih procesa. Ako bi takva vladavina postojala, golema veina naih duevnih procesa morala bi biti praena ugodom ili voditi u pravcu ugode, premda najopenitije iskustvo ipak energino proturjei ovom zakljuku. Moe se dakle rei samo to da u dui postoji snana tendencija u pravcu naela ugode kojoj se meutim suprotstavljaju izvjesne druge sile ili odnosi, tako da konaan ishod ne moe uvijek odgovarati tendenciji k ugodi. Usporedi Fechnerovu primjedbu danu

slinim povodom (1873, str. 90): Ali time da tendencija cilju jo ne znai postignue tog cilja 1 da je cilj openito dokuiv samo priblino ... Osvrui se sada na pitanje, koje su okolnosti u stanju da osujete sprovoenje naela ugode, iznova stupamo na sigurno i nama poznato tlo i moemo se u odgovoru na to pitanje obilno koristiti naim psihoanalitikim iskustvom. Prvi sluaj takve zapreke naelu ugode poznat nam je kao zakonomjeran. Znamo da je naelo ugode svojstveno primarnom nainu rada duevnog aparata i da je za sa- mopotvr divan je organizma u tekoama vanjskog svijeta 137 od samog poetka neupotrebljivo i ak u visokom stupnju opasno. Pod utjecajem nagona samoodranja prisutnog u Ja, na njegovo mjesto stupa naelo stvarnosti koje, ne naputajui namjeru konanog zadobivanja ugode, zahtijeva i postie odgaanje zadovoljenja, odricanje od svakojakih mogunosti da se do njega doe i povremeno trpljenje neugode na dugom obilaznom putu do ugode. Ipak, naelo ugode jo dugo vremena ostaje nain rada seksualnih nagona koji se teko mogu odgojiti, i uvijek se iznova dogaa da ono, bilo posredstvom ovih nagona, bilo da djeluje u samom Ja, nadjaava naelo stvarnosti na tetu cijelog organizma. Ipak je meutim nedvojbeno da smjenjivanje naela ugode naelom stvarnosti moemo okriviti samo za mali, nikako najintenzivniji dio neugodnih iskustava. Drugi, ne manje zakonit izvor neugode proizlazi iz sukoba i rascjepa do kojih dolazi u duevnom aparatu za vrijeme razvojnog puta kojim Ja prolazi u pravcu sloenijih organizacija. Skoro sva energija koja ispunjava aparat potjee od priroenih nagona, ali svi oni nikada ne mogu dospjeti do iste razvojne faze. Usput se uvijek iznova dogaa da se pojedini nagoni ili njihovi dijelovi u svojim ciljevima i zahtjevima pokazuju nepodnoljivim za one ostale koji su u stanju ukljuiti se u sveobuhvatno jedinstvo Ja. Oni se tada posredstvom procesa potiskivanja odvajaju od ovog jedinstva, bivaju zadrani na niem stupnju psihikog razvoja i na poetku odsjeeni od mogunosti zadovoljenja. Ukoliko im zatim uspije, to se u sluaju potisnutih seksualnih nagona lako dogaa, da se obilazniAi putovima probiju do izravnog ili zamjenskog zadovoljenja, taj e uspjeh, koji bi inae bio mogunost za ugodu, Ja osjetiti kao neugodu. Uslijed starog sukoba koji se razrijeio u potiskivanju, ponovo je narueno naelo ugode i to upravo onda kada su se izvjesni nagoni pokrenuli da bi, slijedei to naelo, zadobili novu ugodu. Pojedinosti procesa u kojem potiskivanje pretvara mogunost ugode u izvor neugode jo nisu potpuno shvaene, niti se mogu jasno prikazati, ali je sigurno da sva neurotika 138 neugoda potjee od ugode koja se ne moe osjetiti kao takva.1 Oba ovdje navedena izvora nejigode ni izdaleka ne pokrivaju veinu naih neugodnih doivljaja, ali se u pogledu ovog ostatka, s izgledprii na potpunu opravdanost, moe ustvrditi da njegovo postojanje ne proturjei naelu ugode. Veliki dio neugode koju osjeamo opaajne je prirode, tako da se radi ili o opaanju pritiska nezado- voljenih nagona ili o opaanju neega u vanjskom svijetu, bilo da je to bolno pa sebi, bilo da izaziva neugodna oekivanja u duevnom aparatu koji u tome prepoznaje opasnost. Reakcija na te zahtjeve nagona i prijetnje opasnou u kojoj se ispoljava prava djelatnost duevnog aparata moe biti korektno voena naelom ugode ili naelom stvarnosti kojim se modificira ono prvo naelo. Zbog toga izgleda nije nuno ii dalje u

priznavanju ogranienosti naela ugode, tim vie to nam upravo istraivanje duevne reakcije na vanjsku opasnost moe pruiti novu grau i postaviti nova pitanja u pogledu problema koji ovdje obraujemo. II Nakon tekih potresa mehanike prirode, eljeznikih sudara i drugih nesrea u kojima je ugroen ljudski ivot, esto nastaje stanje koje je ve odavno opisano pod imenom traumatska neuroza. Uasan rat koji se upravo zavrio uzrokovao je izbijanje velikog broja takvih oboljenja, ali je barem uinio kraj svim pokuajima da se ona svedu na organska oteenja nervnog sistema, nastala pod utjecajem mehanike sile.2 Slika stanja traumatske neuroze obiljem slinih motorikih simptoma podsjea na histeriju, ali ovu u pravilu nadmauje jako izraenim znacima 1 Bitno je, dodue, da su ugoda i neugoda kao svjesni osjeti povezani s Ja. 2 Usp. Zur Psychoanalyse der Kriegsneurosen /Prilog psihoanalizi ratnih neuroza!. S prilozima Ferenczia, Abrahama, Simmela i E. Jonesa (1919). 139 subjektivne patnje, skoro kao kod hipohondrije ili melankolije te znacima daleko obuhvatnije ope slabosti i rastrojstva duevnih sposobnosti. Do sada nismo doli do potpunog razumijevanja ne samo ratnih neuroza, ve ni onih mirnodopskih. to se tie ratne neuroze, injenica da ista slika bolesti moe katkad nastati i bez posredovanja grube mehanike sile, s jedne strane baca svjetlo na ovaj sluaj, no s druge pak strane unosi zabunu; u sluaju obine traumatske neuroze istiu se dvije crte koje su mogle posluiti kao temelj daljnjem promiljanju: prvo, ini se da njen glavni uzrok lei u momentu iznenaenja, prepasti, i drugo, da se istovremeno pretrpljena povreda ili zadobijena rana veinom suprotstavljaju nastajanju neuroze. Prepast, strah i strepnja neopravdano se upotrebljavaju kao sinonimi; njihova razlika postaje jasna tek kada ih dovedemo u vezu s opasnou. Strepnja oznauje izvjesno stanje oekivanja opasnosti i pripremanja na opasnost ak i kada ona nije poznata; strah zahtijeva odreeni objekt kojega se ovjek boji; prepast meutim imenuje stanje u koje ovjek dospijeva kada se nae u opasnosti na koju nije bio pripremljen, pri emu naglasak lei na momentu iznenaenja. Ne vjerujem da strepnja moe stvoriti traumatsku neurozu; u strepnji ima neto to titi od prepasti, a time dakle i od neuroze prepasti. Kasnije emo se jo vratiti ovoj tvrdnji. Prouavanje snova moemo uzeti kao najpouzdaniji put u istraivanju dubinskih duevnih procesa. Snovi o- boljelog od traumatske neuroze karakteristini su po tome to bolesnika uvijek iznova vraaju u situaciju njegove nesree, dok je buenje iz takvog sna praeno novom prepau. Ovaj moment nas premalo zauuje. injenica da se bolesniku u snu uvijek iznova namee traumatski doivljaj, obino se uzima kao dokaz za jainu utiska stvorenog tim doivljajem. Pretpostavlja se da je bolesnik tako rei psihiki fiksiran za traumu. Takve fiksacije na doivljaj koji je izazvao oboljenje odavno su nam poznate u sluajevima histerije. Breuer i Freud su 1893. istakli da oboljeli od histerije u velikoj mjeri pate od re 140 miniscencija. Promatrai kao Ferenczi i Simmel mogli su i kod ratnih neuroza mnoge motorike simptome objasniti posredstvom fiksacije na moment traume. Meutim, nije mi poznato da se ljudi koji boluju od traumatske neuroze i u budnom stanju mnogo bave sjeanjem na nesreu koju su doivjeli. Vjerojatno je blie istini da oni nastoje ne misliti na nju. Ako se uzme kao samorazumljivo

da noni san te ljude ponovo dovodi u situaciju koja je izazvala bolest, onda se krivo shvaa priroda sna. Ovoj bi prije odgovaralo da bolesniku prikazuje slike iz vremena u kojem je jo bio zdrav ili pak slike ozdravljenja kojemu se nada. Ukoliko ne elimo snove koji prate traumatsku neurozu upotrijebiti protiv teze o tendenciji sna k ispunjenju elje, preostaje nam objanjenje prema kojemu je, u ovom stanju, osim mnogih drugih funkcija uzdrmana i sama funkcija sna, tako naime, da je skrenuta od svojih namjera; u protivnom, morali bismo pretpostaviti postojanje zagonetnih mazohistikih tendencija u Ja. Predlaem da sada napustimo mranu i sumornu temu traumatske neuroze i da nain rada duevnog aparata razmotrimo na jednoj od njegovih najranijih normalnih djelatnosti. Mislim naime na djeju igru. Razliite teorije djeje igre tek je odnedavno povezao i analitiki vrednovao S. Pfeifer u Imagu (V/4); ovdje mogu uputiti itaoca na taj rad. Ove teorije pokuavaju odgonetnuti motive igre djece, proputajui meutim da u prvi plan istaknu ekonomsko gledite i ne obazirui se na moment zadobivanja ugode. Bez namjere da ove pojave obuhvatim u cjelini, iskoristio sam pruenu priliku da razjasnim igru jednog djeaka starog 18 mjeseci, prvu igru koju je on sam smislio. Nije u pitanju povrno promatranje, jer sam nekoliko tjedana ivio pod istim krovom s djetetom i njegovim roditeljima, i potrajalo je prilino dugo dok nisam otkrio smisao zagonetne radnje koju je djeak stalno ponavljao. Dijete u svom intelektualnom razvoju nije bilo nipoto napredno; staro 18 mjeseci, sluilo se tek malim brojem 141 razumljivih rijei i raspolagalo osim toga glasovima ije znaenje je razumijevala okolina. Ali ono se dobro slagalo s roditeljima i jedinom sluavkom koji su ga hvalili zbog njegovog pristojnog karaktera. Nou nije smetalo roditelje, savjesno je potivalo zabrane koje su se odnosile na diranje nekih predmeta i zalaenje u odreene prostorije i, prije svega, nikada nije plakalo kada ga je majka satima ostavljala samog, iako se bilo njeno priklonilo toj majci koja ne samo da ga je sama hranila, ve je to dijete bez ikakve pomoi sa strane njegovala i brinula se za njega. Ovo dobro dijete katkad je pokazivalo nezgodnu naviku da sve sitne predmete koji su mu bili nadohvat ruke odbacuje daleko od sebe, u kut sobe, pod krevet, itd., tako da sakupljanje njegovih igraaka esto nije bio lak posao. Pritom je, s izrazom zanimanja i zadovoljstva, proizvodilo glasan, razvuen o-o-o-o, to prema sudu majke s kojim sam se i ja sloio, nije predstavljalo uzvik, ve je znailo odlazi (fort) i odnosilo se na odbaeni predmet. Napokon sam uvidio da se radi o igri i da dijete sve svoje igrake upotrebljava samo zato da bi se njima igralo odlaenja (fortsein). Onda sam jednog dana vidio neto to je potvrdilo moje miljenje. Dijete je imalo drveni kalem omotan koncem. Nikada mu na primjer nije palo na pamet da ovu spravu poloi na pod i da se igra vukui ga za sobom kao neka kolica, ve je vrlo spretno prebacivalo kalem privren za konac preko ruba svog zastrtog krevetia, tako da bi on u njemu nestao, to bi dijete popratilo svojim vanim o-o-o-o, a zatim bi ovaj kalem koncem povuklo van iz kreveta, pozdravljajui sada njegovu pojavu jednim veselim tu (Da). Ovo je dakle bila kompletna igra, nestajanje i ponovno vraanje, od ega se mogao vidjeti samo prvi akt koji bi se neumorno ponavljao kao zasebna igra, iako je vea ugoda bez sumnje pripadala drugom aktu.3 3 Ovo je tumaenje zatim potpuno potvreno daljnjim promatranjem. Jednoga dana je majka dulje vrijeme bila odsutna. Pri povratku, dijete ju je pozdravilo rijeima: Beba o-o-o-o! Ovo je najprije ostalo nerazumljivo. Uskoro se ispostavilo da je

142 Sada se moglo naslutiti znaenje ove igre. Ono je bilo u vezi s velikim kulturnim postignuem ovog djeteta, sa injenicom da je ono bilo u stanju odrei se nagona (odrei se zadovoljenja nagona) i bez protivljenja dopustiti majci da ode. Dijete je taj gubitak u neku ruku nadoknadilo time da je isto rastajanje i ponovno vraanje insceniralo s dohvatljivim predmetima. to se tie afektivne vrijednosti te igre, svejedno je naravno da li je tu igru dijete samo pronalo ili ju je usvojilo na poticaj izvana. Na e se interes okrenuti drugom problemu. Nemogue je da majin odlazak bude ugodan za dijete, a niti ga ono moe prihvatiti tek ravnoduno. Kako se dakle injenica da dijete jedan bolni doivljaj ponavlja kao igru moe usuglasiti s naelom ugode? Vjerojatno bismo htjeli odgovoriti da je igra odlaenja nuan preduvjet ponovnog vraanja koje donosi sreu i da u tom povratku lei prava namjera igre. Ovome proturjei nae promatranje jer smo prvi akt, odlaenje, vidjeli kao zasebno insceniranu igru i to daleko ee nego cjelinu, dovedenu do svog, ugodom ispunjenog kraja. Analiza takvog pojedinanog sluaja ne prua mogunost sigurne odluke; pri nepristranom razmatranju dobij a se utisak da je neki drugi motiv naveo dijete da od ovog doivljaja napravi igru. Pritom je ono najprije bilo pasivno, zateeno doivljajem a sada je, ponavljajui taj doivljaj kao igru, iako je on bio neugodan, uzelo aktivnu ulogu. Ta tenja bi se mogla pripisati nagonu za ovladavanjem kojega se ne tie da li je sjeanje bilo po sebi ugodno ili nije. Meutim, moemo pokuati i s drukijim tumaenjem. Odbacivanje predmeta tako da je on odsutan (fort), moglo bi izraavati zadovoljenje u ivotu djeteta potisnutog impulsa osvete usmjerenog prema majci zadijete za vrijeme majine odsutnosti pronalo sredstvo koje mu je omoguavalo da samo nestaje. Ono je otkrilo svoju sliku u ogledalu koje je dosezalo skoro do poda, tako da je dijete, u- nuvi, moglo odstraniti svoj odraz u ogledalu, odnosno odraz je otiao /fort./. 143 to to je otila od njega te bi tako imalo znaenje prkosa: Ma samo ti idi, ne trebam te, sam te tjeram. Isto dijete koje sam promatrao u njegovoj prvoj igri kada je bilo staro 18 mjeseci, godinu dana kasnije imalo je obiaj da igraku na koju se ljutilo baci na pod i kae Idi u (r)at! U to su mu vrijeme ispriali da se odsutni otac nalazi u ratu, a otac ne samo da mu nije nedostajao, ve je dijete najjasnije pokazalo da ne eli biti ometano u samostalnom posjedovanju svoje majke.4 Poznato nam je da i druga djeca odbacivanjem predmeta namjesto osoba mogu izraziti sline neprijateljske osjeaje.5 Tako je dovedena u sumnju mogunost da se prinuda koja nas tjera da psihiki preradimo sve ono to je na nas ostavilo dubok utisak, dakle da potpuno ovladamo time, ispolji primarno i nezavisno od naela ugode. U sluaju o kojem ovdje raspravljamo, dijete bi u igri moglo ponavljati neki neugodan utisak samo zato to je s tim ponavljanjem povezan drukiji, ali izravniji dobitak ugode. Ni daljnje ispitivanje djeje igre ne pomae nam da se odluimo u kolebanju izmeu ovih dvaju shvaanja. Vidi se da djeca u igri ponavljaju sve to je u njihovom ivotu izazvalo snaan utisak, da pritom umanjuju jainu utiska i da tako rei sebe ine gospodarima situacije. Ali s druge strane dovoljno je jasno da sve njihove igre stoje pod utjecajem elje koja vlada tim razdobljem njihovog ivota, elje da se bude velik i da se moe initi ono to ine veliki. Promatranje takoer pokazuje da neugodan karakter nekog doivljaja ne ini uvijek taj doivljaj neupotrebljivim za igru. Sasvim je izvjesno da e uzne-

mirujui doivljaji kao to su pregled grla ili neka mala operacija koje lijenik izvri na djetetu postati sadrajem 4 Kada je dijete bilo staro pet godina i devet mjeseci, umrla je majka. Sad kada je ona stvarno otila /fort/ (o-o-o), djeak nije pokazao znakove alosti za njom. Zapravo, u meuvremenu se rodilo drugo dijete koje je u njemu probudilo najsnaniju ljubomoru. 5 Usp. Eine Kindheitserinnerung aus Dichtung und Wahrheit (1917) /Jedno sjeanje iz djetinjstva iz Pjesnitvo i istina/. 144 njegove sljedee igre, ali se pritom ne smije previdjeti dobitak ugode iz drugog izvora. Ukoliko dijete prelazi iz pasivnosti doivljaja u aktivnost igre, ono svom drugu u igri stvara neugodnosti koje su se njemu samome dogodile i tako se osveuje na osobi zastupnika. Ipak smo ovom raspravom doli do injenice da je pretpostavka posebnog nagona za oponaanjem kao motiva igre, suvina. Uz ovo moemo jo podsjetiti da su igra i oponaanje u umjetnosti odraslih, za razliku od ponaanja djeteta, usmjereni na osobu gledaoca i da ovoga, kao na primjer u tragediji, ne poteuju ni najbolnijih utisaka u kojima on ak vrhunski moe uivati. Bit emo stoga uvjereni da i pod vladavinom naela ugode postoji dovoljno sredstava i naina da se ono to je po sebi neugodno uini predmetom sjeanja i duevne obrade. Ovim sluajevima i situacijama koje svoj konaan ishod nalaze u zadobivanju ugode mogla bi se, s ekonomske toke gledita, baviti estetika; u pogledu naih namjera one nam ne pruaju nita, jer pretpostavljaju egzistenciju i vladavinu naela ugode te nita ne svjedoe o tendencijama koje se nalaze s onu stranu naela ugode, tj. takvim tendencijama koje bi mogle biti izvornije od ovog naela i neovisne od njega. III Dvadeset i pet godina intezivnog rada imaju za posije dicu da su neposredni ciljevi psihoanalitike tehnike danas sasvim drukiji nego na poetku. Najprije je lijenik, analizirajui, mogao teiti samo tome da nesvjesno koje je bolesniku skriveno, odgonetava, povezuje u cjelinu i u pravom trenutku saopava. Psihoanaliza je prije svega bila umijee tumaenja. Kako time terapijski zadatak nije bio rijeen, smjesta se pojavila sljedea namjera prisiliti bolesnika da tu konstrukciju potvrdi svojim vlastitim sjeanjem. U tom nastojanju glavno teite poloeno je na bolesnikove otpore; umijee se sada sastojalo u tome da 145 se ti otpori to je mogue prije otkriju, da se pokau bolesniku, i da se on, posredstvom uljuenog utjecaja (ovdje je upotrebljena sugestija koja djeluje kao prijenos) potakne na ukidanje tih otpora. Zatim je postalo sve jasnije da postavljeni cilj, posta- janje svjesnim nesvjesnog, ni ovim putem nismo u stanju potpuno dosegnuti. Bolesnik se ne moe sjetiti svega to je u njemu potisnuto, a vjerojatno niti onog bitnog, te ne stjee uvjerenje o ispravnosti konstrukcije koja mu je saopena. On je daleko prije prisiljen da potisnuto ponavlja kao sadanji doivljaj umjesto da ga se, to bi lijeniku bilo drae, sjea kao prolosti.6 Ta reprodukcija koja nastupa s neeljenom vjerodostojnou uvijek sadri jedan dio infantilnog seksualnog ivota, dakle Edipovog kompleksa i njegovih izdanaka i redovito se odigrava u podruju prijenosa, a to znai odnosa bolesnika prema lijeniku. Ukoliko se u postupku otilo tako daleko, moe se rei da je ranija neuroza zamijenjena novom neurozom, neurozom prijenosa. Lijenik se trudio da djelokrug ove neuroze prijenosa ogranii koliko moe, da je to je mogue vie natjera u

sjeanje i to je mogue manje ostavi ponavljanju. Odnos koji se uspostavlja izmeu sjeanja i reprodukcije razliit je za svaki pojedini sluaj. U pravilu lijenik ne moe analiziranoga potedjeti ove faze lijeenja; on ga mora pustiti da izvjesni dio svog zaboravljenog ivota ponovo doivi, nuno pazei da pritom u odreenoj mjeri preostane neka vrsta nadmone distance pomou koje se pojavna stvarnost ipak uvijek iznova spoznaje kao odraavanje zaboravljene prolosti. Uspije li to, postie se uvjerenje bolesnika u istinitost konstrukcije, a time i terapijski uspjeh koji ovisi o tom uvjerenju. Kako bi se bolje shvatila ova prisila ponavljanja koja se ispoljava za vrijeme psihoanalitikog postupka s ne- urotiarima, moramo se prije svega osloboditi zablude da 6 V. Weitere Ratschlge zur Technik der Psychoanalyse. II. Erinnern, Wiederholen und Durcharbeiten (1914) /Daljnje preporuke u tehnici psihoanalize. II. Sjeanje, ponavljanje i prorada/. 146 se u svladavanju otpora ima posla s otporom nesvjesnoga. Nesvjesno, a to znai potisnuto, uope ne prua otpor nastojanjima oko izljeenja. Ono ak samo ne tei niem drugom nego da se pritisak koji ga optereuje probije do svijesti ili isprazni u stvarnome inu. Otpor u lijeenju proizlazi iz istih viih slojeva i sistema duevnog ivota koji su svojedobno proveli potiskivanje. Ali injenica da su motivi otpora kao i sami otpori u postupku lijeenja, kao to potvruje iskustvo, ispoetka nesvjesni, upozorava nas da je potrebno poboljati na nain izraavanja koji se sada pokazuje nesvrsishodnim. Nejasnou neemo izbjei tako da dovedemo u suprotnost svjesno i nesvjesno, ve tako da suprotstavimo meusobno povezane Ja i potisnuto. Mnogo toga u Ja sigurno je samo nesvjesno i to upravo ono to se smije nazvati jezgrom Ja; tek jedan manji dio toga nazivamo predsvjesno. Sada kada smo puko deskriptivni nain izraavanja zamijenili sistemskim ili dinamikim, moemo rei da otpor analiziranih dolazi od njihovog Ja, pa emo tako smjesta shvatiti da prisilu ponavljanja treba pripisati potisnutom dijelu nesvjesnoga. Ono vjerojatno nema naina da se izrazi prije nego to je rad lijeenja, koji mu izlazi ususret, olabavio potiskivanje.7 Nema dvojbe da otpor svjesnog i predsvjesnog Ja stoji1 u slubi naela ugode; on na svaki nain eli izbjei neugodu koju bi izazvalo osloboenje potisnutog dok, s druge strane, na napor ide za tim da pozivanjem na naelo stvarnosti postigne prihvaanje takvog osjeaja neugo-/ de. Ali u kakvoj vezi s naelom ugode stoji prisila ponavljanja koja izraava mo potisnutog? Jasno je da vei dio toga to se pod prisilom ponavljanja iznova doivljava mora donijeti neugodu naem Ja, jer ta prisila iznosi na vidjelo djelatnosti potisnutih nagona, ali to je neugoda koju smo ve uzeli u obzir i koja ne proturjei naelu ' Na drugom mjestu objanjavam da je djelovanje sugestije u lijeenju ono to pomae prisili ponavljanja, a to je, dakle, duboko u nesvjesnom kompleksu roditelja utemeljena poslunost prema lijeniku. 147 ugode, neugoda za jedan sistem i, istovremeno, zadovoljenje za drugi. Ali nova i vana injenica koju sada moramo opisati je ta, da prisila ponavljanja iznova donosi iz prolosti i takve doivljaje koji ne sadre mogunost ugode i koji ak ni onda nisu mogli pruiti zadovoljenja nagonima koji su otada potisnuti. Rani procvat infantilnog seksualnog ivota bio je osuen na propast uslijed injenice da stvarnost ne moe podnijeti njegove elje i zbog toga to djeji razvoj nije dosegao dostatan stupanj. Uvenuo je u najmunijim okolnostima i duboko bolnim osjeajima. Gubitak ljubavi i neuspjeh ostavili su za sobom

trajnu povredu osjeaja sebstva u obliku narcistikog oiljka koji, kako potvruju ne samo moja iskustva ve i objanjenje Marcinow- skog (1918), snano doprinosi osjeaju manje vrijednosti, tako estom u neurotiara. Djetetovo istraivanje seksualnosti, kojemu je njegov tjelesni razvoj postavio prepreke, nije se okonalo na zadovoljavajui nain; otuda dolazi kasnija optuba: Ni sa im ne mogu izai nakraj, nita mi ne uspijeva. Njena veza, ponajvie s roditelj om suprotnog spola, podlegla je u razoaranju, uzaludnom oekivanju zadovoljenja i ljubomori koja se javlja s roenjem novog djeteta, a koja nedvosmisleno dokazuje nevjeru voljenog roditelja; vlastiti djetetov pokuaj, poduzet s traginom ozbiljnou, da samo sebi stvori takvo dijete, propao je na poniavajui nain; splanja- vanje njenosti koja mu je bila poklonjena, narasli zahtjevi odgoja, stroge rijei i povremeno kanjavanje, napokon su mu otkrili cjelokupni opseg prezira koji mu pripada. Ovdje postoji samo nekoliko naina na koje se okonava tipina ljubav ovog djetinjstva. Oni predstavljaju tipove koji se redovito ponavljaju. Sve ove neeljene okolnosti i bolna afektivna stanja neurotiari sada ponavljaju unutar prijenosa i velikom spretnou nanovo oivljuju. Oni nastoje prekinuti nedovreno lijeenje, umiju sebi iznova stvoriti utisak da su prezreni, prisiliti lijenika da upotrijebi teke rijei i da se hladno odnosi prema njima, oni nalaze prikladne ob148 jekte za svoju ljubomoru i ono od iskona arko eljeno dijete zamjenjuju nakanom ili obeanjem nekog velikog dara koji postaje isto tako malo stvaran kao i ono dijete. Nita od svega toga nije moglo nekada biti ugodno; trebalo bi oekivati da e sve to danas, kad izranja kao sjeanje ili u snovima, morati donijeti manju neugodu od one koju bi stvorilo da se javlja u obliku novog doivljaja. Radi se naravno o aktu nagona koji su trebali voditi zadovoljenju, ali iskustvo koje pamti da su oni umjesto zadovoljenja jo tada donosili samo neugodu, nita nije koristilo. Usprkos tome ovaj in se ponavlja; neka prisila tjera na to. Ono isto to psihoanaliza pokazuje na pojavama prijenosa kod neurotiara moe se pronai u ivotu osoba koje nisu neurotine. One naime ostavljaju utisak kao da ih progoni neka sudbina, kao da neto demonsko vlada njihovim doivljajima, no psihoanaliza je od samog poetka takvu sudbinu shvaala kao neto samoprireeno i determinirano ranim infantilnim utjecajima. Prisila koja se pritom ispoljava ne razlikuje se od prisile ponavljanja kod neurotiara, mada ove osobe nikada nisu pokazale znake neurotinog sukoba koji rezultira tvorbom simptoma. Tako znamo za osobe iji svaki ljudski odnos zavrava na isti nain; dobroinitelje koje njihovi tienici, bez obzira koliko razliiti oni bili, nakon nekog vremena s mrnjom naputaju i koji su dakle uvjereni da im je sueno iskusiti svu gorinu nezahvalnosti; mukarce kojima svako prijateljstvo zavrava izdajstvom prijatelja; ljude koji u svom ivotu neprestano uzdiu neku drugu osobu na rang velikog autoriteta bilo za same sebe, bilo za javnost, da bi nakon izvjesnog vremena taj autoritet sami sruili, naravno, samo zato da ga zamijene novim; ljubavnike kojima svaka njena veza sa enom prolazi iste faze i vodi istom kraju, itd. Malo se udimo ovom vjenom vraanju istog kada je ponaanje dotine osobe aktivne prirode i kada otkrijemo konstantnu crtu njenog karaktera koja se mora ispoljiti u ponavljanju istih doivljaja. Daleko snanije na nas djeluju oni sluajevi u 149 kojima izgleda da osoba neto doivljava pasivno, ne imajui na to nikakvog utjecaja, premda i to za nju ipak predstavlja samo ponavljanje jedne te iste

sudbine. Moemo se na primjer prisjetiti prie one ene koja se tri puta zaredom udavala za mukarce koji su nakon kratkog vremena oboljeli, tako da ih je ona morala njegovati do smrti.8 Jednu takvu sudbinu najdirljivije je poetiki prikazao Tasso u romantinom epu Osloboeni Jeruzalem. Junak Tankred je, ne znajui o kome se radi, u borbi ubio svoju voljenu Clorindu preruenu u oklop neprijateljskog viteza. Nakon njenog pogreba, on se uputi u stranu zaaranu umu koje se bojala itava kriarska vojska. Tamo svojim maem posijee jedno visoko drvo, no iz rane na drvetu potee krv i zau se glas Clorinde ija je dua bila zarobljena u tom drvetu, optuujui Tan- kreda da je ponovo nanio zlo svojoj voljenoj. Imajui u vidu takva promatranja iji predmet je ponaanje ljudi izazvano prijenosom ili pak ljudska sudbina uope, usudit emo se pretpostaviti da u ljudskoj dui zaista postoji prisila ponavljanja koja nadilazi naelo ugode. Sada emo takoer biti skloni tome da snove onih ija je neuroza uzrokovana nekom nesreom, kao i poriv za igrom kod djece, dovedemo u vezu s ovom prisilom. Moramo svakako rei da smo samo u rijetkim sluajevima vi stanju prepoznati djelovanje ove prisile ponavljanja u istom obliku, bez suradnje drugih motiva. to se tie djeje igre, ve smo istaknuli na koje se naine njeno nastajanje moe drukije protumaiti. Izgleda da se prisila ponavljanja, i izravno, ugodom ispunjeno zadovoljenje nagona, ovdje isprepleu u prisnom zajednitvu. Pojave prijenosa oigledno stoje u slubi otpora koji stvara Ja ustrajavajui u potiskivanju; prisila ponavljanja koju bi lijeenje htjelo iskoristiti u svoje svrhe biva tako rei privuena na stranu Ja kojemu je cilj da se vr! Usp. odgovarajue primjedbe u lanku C. G. Junga, Die Be- deutung des Vaters fiir das Schicksal des Einzelnen (1909) /Znaenje oca za sudbinu pojedinca/. 150 sto dri naela ugode. U onome to se esto naziva nunou sudbine jedan bi racionalan pristup, ini se, mnogo toga mogao objasniti, tako da ne osjeamo potrebu za uspostavljanjem nekog novog tajnovitog motiva. Moda je sluaj snova u traumatskoj neurozi najsumnjiviji, ali ako bolje promislimo, moramo priznati da ni stanje stvari u drugim primjerima ne moemo do kraja objasniti djelovanjem nama poznatih motiva. Preostaje dakle dosta toga to bi opravdalo pretpostavku prisile ponavljanja i ta nam se prisila ini prvotnijom, elementar- nijom, nagonskijom od naela ugode koje je njome istisnuto. Ukoliko meutim takva prisila ponavljanja postoji u onom duevnom, rado bismo htjeli neto znati o njoj, kakvoj na primjer funkciji odgovara, pod kojim se okolnostima moe javiti i u kakvoj je vezi s naelom ugode kojem smo do sada ipak bili povjerili vladavinu nad odvijanjem procesa uzbuenja u duevnom ivotu. IV Ono to sada slijedi, dalekosena je spekulacija koju e svatko prema svom posebnom stavu ili priznati ili zanemariti. Nadalje, to je pokuaj da se neka ideja dosljedno iskoristi i da se iz znatielje vidi kuda ona vodi. Psihoanalitika spekulacija nadovezuje se na utisak koji smo stekli istraujui nesvjesne procese, utisak da svijest ne moe biti openita znaajka duevnih procesa, ve samo njihova posebna funkcija. Izraavajui se na meta- psiholoki nain, spekulacija tvrdi da je svijest djelatnost posebnog sistema koji ona naziva sv. Zato to svijest u bitnome isporuuje opaaje uzbuenja koja dolaze iz vanjskog svijeta i osjete ugode i neugode koji mogu po- tjecati samo iz unutranjosti duevnog aparata, sistemu o-sv* moemo

dodijeliti prostorni poloaj. On mora leati na granici izmeu onog vanjskog i onog unutranjeg, * opaanje-svijest (prim. prev.) 151 mora biti okrenut prema vanjskom svijetu i mora obavijati druge psihike sisteme. Odmah se vidi da se ovim pretpostavkama nismo odvaili ni na to novo, ve smo jednostavno prihvatili postavke anatomije mozga koja sjedite svijesti polae u modanu koru, u najistureniji ovoj ni sloj centralnog organa. Anatomija mozga ne mora razmiljati o tome zato je anatomski govorei svijest smjetena upravo na povrini mozga, umjesto da je zatiena negdje u njegovoj najdubljoj unutranjosti. Moda emo uspjeti da, prikazujui na sistem o-sv u takvom poloaju, odemo dalje u vezi s ovim pitanjem. Svijest nije jedina osobitost koju pripisujemo procesima u tom sistemu. Oslanjajui se na utiske naeg psihoanalitikog iskustva, pretpostavljamo da svi procesi uzbuenja u drugim sistemima ostavljaju u njima trajne tragove koji tvore temelj pamenja, dakle ostatke sjeanja koji nemaju nita s postajanjem svjesnim. Oni su esto najjai i najtrajniji onda kada proces koji ih ostavlja za sobom nikada nije doao do svijesti. Nalazimo meutim da je teko vjerovati da takvi trajni tragovi uzbuenja nastaju i u sistemu o-sv. Oni bi, u sluaju da uvijek ostanu svjesni, vrlo brzo ograniili sposobnost sistema za prijem novih uzbuenja;9 u drugom sluaju, kada bi bili nesvjesni, postavili bi nas pred zadatak da objasnimo egzistenciju nesvjesnih procesa u' sistemu ije funkcioniranje je inae praeno fenomenom svijesti. Naom pretpostavkom koja postajanje svjesnim smjeta u poseban sistem ne bismo tako rei nita izmijenili niti nita dobili. Ovo razmatranje, premda nas ne mora u potpunosti obavezivati, navodi nas ipak na pomisao da su procesi postajanja svjesnim s jedne strane, i ostavljanje traga pamenja s druge, meusobno nespojivi unutar istog sistema. Mogli bismo rei ovako: u sistemu sv proces uzbuenja postaje svjestan, ali ne ostavlja za sobom trajni trag; svi njegovi tragovi, na koje se oslanja sjeanje, ' Ovo je sasvim u skladu s Breuerovim izlaganjem u teorijskom odjeljku Studien ber Hysterie (1895). /Studije o histeriji/. 152 ostvarili bi se u najbliim unutranjim sistemima na koje se iri uzbuenje. U tom smislu napravljen je nacrt sheme koji sam ukljuio u spekulativni odjeljak mog Tumaenja snova iz 1900. godine. Ako se ima u vidu kako malo znamo o postanku svijesti iz drugih izvora, morat e se stavu da svijest nastaje na mjestu traga sjeanja u najmanju ruku priznati znaenje donekle odreene tvrdnje, i Glavna odlika sistema sv sastojala bi se dakle u tome : da proces uzbuenja u njemu ne ostavlja, kao u svim drugim psihikim sistemima, trajnu promjenu njegovih elemenata, ve se tako rei gasi u fenomenu postajanja svjesnim. Takvo odstupanje od opeg pravila zahtijeva razjanjenje posredstvom momenta koji dolazi u obzir iskljuivo u ovom sistemu i taj bi moment, koji nedostaje drugim sistemima, lako mogao biti istureni poloaj sistema sv, njegov neposredni doticaj s vanjskim svijetom. Predoimo si ivi organizam u njegovom najjednostavnijem moguem obliku, kao nediferencirani mjehuri po- draljive supstancije; u tom sluaju njegova je povrina, okrenuta vanjskom svijetu, diferencirana samim svojim poloajem i slui kao organ za primanje podraaja. Embriologija, kao ponavljanje povijesti razvoja, i zbiljski pokazuje da centralni ivani sistem proizlazi iz ektoderme, da je siva modana kora jo uvijek potomak primitivne

povrine te da bi, kao takva, mogla naslijediti njena bitna svojstva. Tada bi lako bilo shvatljivo da se uslijed neprekidnog udara vanjskih podraaja o povrinu mjehuria njegova supstancija do odreene dubine trajno mijenja, to bi znailo da proces uzbuenja na ovako izmijenjenoj povrini tee drukije nego u dubljim slojevima. Ovo bi dovelo do stvaranja kore koja bi se djelovanjem podraaja na koncu tako izmijenila da bi pruala najpovoljnije uvjete za primanje podraaja ostajui meutim nesposobna za neku daljnju modifikaciju. Preneseno na sistem sv, to bi znailo da se njegovi elementi vie ne mogu trajno izmijeniti uslijed djelovanja uzbuenja koje prolazi kroz taj sistem, zato to su u tom smi153 slu ve do krajnosti modificirani. Ali oni su sada u stanju omoguiti nastajanje svijesti. Pitanje, u emu se sastoji ova modifikacija supstancije i procesa uzbuenja koji se u njoj odvija prua mogunost stvaranja svakojakih predodbi koje za sada nismo u stanju ispitati. Moe se pretpostaviti da uzbuenje u svom napredovanju od jednog elemeta drugome mora svladati otpor i da upravo to smanjenje otpora polae trajni trag uzbuenja (olakanje); dakle, u sistemu sv ne bi vie postojao takav otpor prijelazu od jednog elementa drugome.10 S tom predodbom moe se dovesti u vezu Breuerovo razlikovanje dviju vrsta energije zaposjednua u elementima psihikih sistema: one energije koja miruje, vezane, i one koja se slobodno kree; u tom sluaju elementi sistema sv ne bi prenosili vezanu energiju, ve samo onu slobodnu koja je sposobna za pranjenje. Mislim meutim da je zasad bolje da o tim odnosima po mogunosti ne izjavljujemo nita odreeno. Ipak, pomou ove spekulacije doveli bismo nastajanje svijesti u izvjesnu vezu s poloajem sistema sv i s osobitostima procesa uzbuenja koje valja pripisati tom sistemu. Na ivom mjehuriu s njegovim slojem kore koja prima podraaje moramo ispitati jo i druge stvari. Taj komadi ive supstancije lebdi u vanjskom svijetu nabijenom najjaim energijama i bio bi uniten djelovanjem njihovih podraaja da nije snabdjeven nekom zatitom od podraaja. On je dobiva tako da njegova najisturenija povrina koja ivoj tvari daje njoj svojstvenu strukturu u izvjesnoj mjeri postaje anorganska i sada, kao posebni omota ili membrana, djeluje tako da zadrava podraaje, a to znai da doputa energijama vanjskog svijeta da se tek jednim dijelom svoje intenzivnosti probiju do najbliih slojeva koji su ostali u ivotu. Ovi se sada mogu pokriveni zatitnim slojem, posvetiti primanju proputene koliine podraaja. Vanjski sloj je meutim svojim 10 Studien ber Hysterie /Studije o histeriji/, J. Breuer i Freud (1895). 154 odumiranjem sauvao od iste sudbine sve dublje slojeve, barem tako dugo dok se ne pojave podraaji takve jaine da mogu probiti ovaj zatitni sloj. Za ivi organizam zatita od podraaja gotovo je vaniji zadatak od primanja podraaja; ona je snabdjevena vlastitom zalihom energije i mora prije svega nastojati da posebne oblike pretvaranja energije koji se u njoj dogaaju sauva od izje- dnaujueg, dakle razornog utjecaja prevelike energije koja djeluje u vanjskom svijetu. Primanje podraaja slui prije svega tome da se sazna smjer i priroda vanjskih podraaja, a za to mora biti dovoljno da se uzmu mali uzorci vanjskog svijeta, da ga se dakle kua u malim koliinama. Kod visokorazvijenih organizama sloj kore koji prihvaa podraaje, karakteristian za nekadanji mjehuri, odavno se povukao u dubinu tjelesne unutranjosti, ali su njegovi dijelovi ostali na povrini, neposredno ispod zajednikog zatitnog sloja. Oni tvore osje- tilne organe koji uglavnom sadre ureaje za prihvat specifinih

podraaja ali su, osim toga, snabdjeveni naroitim napravama podeenim tako da prue novu zatitu protiv prevelikog broja podraaja kao i da zadre neprimjerene vrste podraaja. Za njih je karakteristino da prerauju tek vrlo male koliine vanjskog podraaja i da na preskok uzimaju samo uzorke vanjskog svijeta; vjerojatno ih smijemo usporediti s ticalima koja se pipajui pruaju prema vanjskom svijetu da bi se zatim uvijek iznova povlaila iz njega. Dozvolit u si da na ovom mjestu letimino dodirnem temu koja bi zasluila najtemeljitiju obradu. Kantov stav da su vrijeme i prostor nune forme naeg miljenja moe danas, u svjetlu izvjesnih psihoanalitikih spoznaja, biti podvrgnut raspravi. Saznali smo da su nesvjesni duevni procesi po sebi bezvremeni. To najprije znai da oni nisu poredani vremenski, da vrijeme na njima nita ne mijenja i da se predodba vremena ne moe na njih primijeniti. To su te negativne karakteristike koje postaju jasne tek u usporedbi sa svjesnim duevnim procesima. Izgleda da je naa apstraktna predodba vremena 155 ak u potpunosti izvedena iz naina rada sistema o-sv i da odgovara njegovom samoopaanju. Pri takvom nainu funkcioniranja sistema mogua je i drukija vrsta zatite od podraaja. Znam da ove tvrdnje zvue vrlo mutno, ali se moram ograniiti na takve naznake. Ve smo pokazali da je ivi mjehuri snabdjeven zatitom od podraaja iz vanjskog svijeta. Prije toga smo utvrdili da sloj kore, smjeten odmah do te zatite, mora biti diferenciran kao organ za primanje podraaja izvana. Ali ovaj osjetljivi sloj kore, kasniji sistem sv, prima i uzbuenja koja dolaze iznutra; poloaj sistema izmeu onog vanjskog i onog unutranjeg, i razliitost uvjeta pod kojima dolazi do djelovanja s jedne i s druge strane, postaju mjerodavni za funkcioniranje tog sistema i cijelog duevnog aparata. Prema van je postavljena zatita od podraaja tako da e nadolazee veliine uzbuenja djelovati tek u smanjenoj mjeri; zatita od podraaja koji dolaze iznutra nije mogua i uzbuenja dubljih slojeva nastavljaju se izravno i u nesmanjenoj mjeri na sistem, tako to izvjesne karakteristike njihovog toka stvaraju niz osjeta ugode i neugode. Svakako da e uzbuenja koja dolaze iznutra biti prema svojoj intenzivnosti i prema drugim kvalitativnim osobinama (eventualno prema svojoj amplitudi) primjerenija nainu rada sistema nego podraaji koji pritjeu iz vanjskog svijeta. Meutim, ovim odnosima konano su odreene dvije stvari: prvo, osjeti ugode i neugode koji su indeks za procese u unutranjosti aparata zadobivaju prevlast nad svim vanjskim podraajima, i drugo, ponaanje se usmjerava protiv takvih unutranjih uzbuenja koja izazivaju preveliko poveanje neugode. Pokazat e se sklonost da se s njima postupa kao da ne djeluju iznutra, ve izvana, to omoguuje da se protiv njih primjene obrambena sredstva zatite od podraaja..Odavde potjee projekcija koja igra tako veliku ulogu u prouzroenju patolokih procesa. Imam utisak da smo se ovim posljednjim razmatranjima pribliili razumijevanju vladavine naela ugode; ipak, 156 nismo uspjeli razjasniti one sluajeve koji se toj vladavini suprotstavljaju. Krenimo stoga korak dalje. Takva vanjska uzbuenja koja su dovoljno jaka da probiju zatitu od podraaja nazivamo traumatskim. Vjerujem da pojam traume ukljuuje takvu vezu s inae djelotvornim zadravanjem podraaja. Dogaaj kao to je izvanjska trauma nesumnjivo e izazvati silne smetnje u energetskom pogonu organizma i pokrenuti sva obrambena sredstva. No pritom se ponajprije iskljuuje djelovanje naela ugode. Kada velike koliine

podraaja zaponu preplavljivati duevni aparat, stvar se vie ne moe zaustaviti; stoga se javlja prei zadatak ovladati podraajem, psihiki vezati one koliine podraaja koje su prodrle unutra kako bi ih se zatim moglo isprazniti. Vjerojatno je specifina neugoda tjelesnog bola posljedica injenice da je zatita od podraaja probijena u ogranienom opsegu. Sada s ovog perifernog mjesta pritjeu sredinjem duevnom aparatu kontinuirana uzbuenja onako kako. bi inae mogla dolaziti samo iz unutranjosti aparata.111 to moemo oekivati kao reakciju duevnog ivota na taj prodor? Sa svih strana podie se energija zaposjedanja kako bi ovdje, oko mjesta prodora, stvorila odgovarajue visoka energetska zaposjednua. Nastaje silno protuzaposjednue u iju korist osiromauju svi drugi psihiki sistemi, to ima za posljedicu proirenu uzetost odnosno smanjenje ostale psihike djelatnosti. Nastojimo to vie nauiti iz ovakvih primjera i na takvim uzorima zasnovati naa metapsiholoka nagaanja. Dakle, na temelju ovih odnosa izvlaimo zakljuak da je ak i visoko zaposjednut sistem u stanju preuzeti novu energiju koja mu pritjee, pretvoriti je u mi- rujue zaposjednue, dakle psihiki je vezati. to je vie vlastito mirujue zaposjednue, to je vea i njegova sila vezivanja; i obrnuto, to je nie zaposjednue sistema, to je on manje sposoban da primi energiju koja mu 11 Usp. Nagoni i njihove sudbine (1915). 157 pritjee i tim e posljedice jednog takvog proboja zatite od podraaja djelovati nasilnije. Ovom shvaanju ne moe se s pravom prigovoriti da se poveanje zaposjednua oko mjesta proboja moe daleko jednostavnije objasniti kao posljedicu izravnog sprovoenja nadolazeih koliina uzbuenja. Da je tako, duevni bi aparat osjetio samo poveanje svojih energikih zaposjednua a paralizirajui karakter bola, kao i osiromaenje svih ostalih sistema, ostali bi nerazjanjeni. Cak ni postojanje veoma estokih efekata pranjenja bola ne bi nakodilo naem objanjenju, jer do njih dolazi refleksno, a to znai da nastaju bez posredovanja duevnog aparata. Neodreenost svih naih ispitivanja koja nazivamo metapsiholokim dolazi naravno otuda to mi ne znamo nita o prirodi procesa uzbuenja u elementima psihikih sistema i ne osjeamo se ovlatenima za neku pretpostavku o tome. Tako dakle neprestano operiramo s jednim velikim X koji preuzimamo u svaku novu formulu. Lako se moe dopustiti tvrdnja da se ovaj proces obavlja energijama koje su kvan- titavno razliite; izgleda nam vjerojatno da ima i vie od jedne kvalitete, na primjer, u svojstu amplitude; kao neto novo uzeli smo u obzir Breuerovu postavku prema kojoj postoje dva naina na koja sistem moe biti ispunjen energijom, tako da razlikujemo i dvije vrste zaposjednua psihikih sistema (ili njihovih elemenata): ono koje slobodno struji i sili na pranjenje i ono koje miruje. Moda valja dozvoliti pomisao da se vezivanje energije koja dotjee u duevni aparat sastoji u njenom prevoenju iz stanja slobodnog strujanja u stanje mirovanja. Vjerujem da se smijemo odvaiti na pokuaj da opu traumatsku neurozu shvatimo kao posljedicu irokog proboja zatite od podraaja. Time bi staro naivno uenje o oku ponovo dolo na svoje iako je ono, kako barem izgleda, u suprotnosti s kasnijim i psiholoki pre- tencioznijim uenjem koje etioloko znaenje ne pripisuje djelovanju mehanike sile ve prepasti i ugroenosti ivota. Meutim, ove suprotnosti nisu nepomirljive a ni psihoanalitiko shvaanje traumatske neuroze nije isto 158

vjetno s najsirovijim oblikom teorije oka. Dok ova potonja bit oka zasniva u izravnom oteenju molekularne strukture ili ak histoloke strukture nervnih elemenata, mi emo nastojati njegovo djelovanje razumjeti na temelju probijanja sloja koji titi duevni organ od podraaja, odnosno zadataka koje on s tim u vezi preuzima. Prepast je i za nas zadrala svoje znaenje. Do nje dolazi kada strepnja nije stvorila odgovarajuu spremnost koja ukljuuje prezaposjednue onih sistema koji prvi primaju podraaj. Uslijed smanjenog zaposjednua ovi sistemi nisu u takvom stanju da bi mogli vezati nadolazee koliine uzbuenja, tako da posljedice probijanja zatite od podraaja lake dolaze do izraaja. Smatramo dakle da spremnost koju stvara strepnja i koja je praena prezaposjednuem receptivnih sistema predstavlja posljednju liniju zatite od podraaja. Razlika izmeu ne- pripremljenih sistema i onih koji su pripremljeni prezaposjednuem moe predstavljati odluujui moment za ishod velikog broja trauma; kada jaina traume prelazi izvjesni stupanj, ova razlika ne igra vie nikakvu ulogu. injenica da snovi traumatskih neurotiara ove bolesnike tako redovito vraaju u situaciju njihove nesree, svakako potvruje da ti snovi nisu u slubi ispunjenja elje ije je halucinatorno predoavanje postalo, pod, vladavinom naela ugode, funkcijom snova. Smijemo meutim pretpostaviti da su snovi time stavljeni na raspolaganje nekom drugom zadatku koji mora biti ispunjen prije nego naelo ugode zapone svojom vladavinom. Ti snovi nastoje razvojem strepnje, iji je izostanak uzrokovao traumatsku neurozu, naknadno ovladati podraajem. Tako nam oni pruaju uvid u funkciju duevnog aparata koja je, premda ne stoji u proturjeju s naelom ugode, od tog naela ipak nezavisna te se ini prvobitnijom od tenje za zadobivanjem ugode, odnosno izbjegavanjem neugode. Ovdje bi dakle bilo mjesto na kojem se prvi puta moe priznati da postoji neki izuzetak od stava da je san ispunjenje elje. Snovi strepnje, kao to sam vie puta de 159 taljno pokazao, ne predstavljaju takav izuzetak; kao to to nisu ni snovi kazne, jer oni na mjesto zabranjenog ispunjenja elje stavljaju samo kaznu koju bi to ispunjenje povuklo za sobom te stoga predstavljaju ispunjenje elje one svijesti o krivnji koja reagira na prezreni nagon. Ali gore spomenuti snovi karakteristini za traumatsku neurozu na dadu se vie podvesti pod gledite ispunjenja elje, ba kao ni snovi do kojih dolazi u toku psihoanaliza, a koji nam obnavljaju sjeanje na psihike traume djetinjstva. Oni se radije pokoravaju prisili ponavljanja koju u analizi zapravo podrava elja, pospjeena sugestijom, da se ono zaboravljeno i potisnuto ponovo izazove. Tako dakle ni funkcija sna da prikazujui ispunjenje elje upravo onih pobuda koje ga uznemiruju odstrani motive za prekid spavanja ne bi bila njegova prvobitna funkcija; njome je san mogao ovladati tek nakon to je cjelokupni psihiki ivot prihvatio prevlast naela ugode. Ako postoji neko s onu stranu naela ugode, onda je logino dopustiti da tendencija sna k ispunjenju elje takoer ima neku svoju prapovijest. Time se ne proturjei kasnijoj funkciji sna. No ako se ta tendencija jednom narui, javlja se daljnje pitanje: Nisu li takvi snovi, koji u interesu psihikog vezivanja traumatskih utisaka slijede prisilu ponavljanja, mogui i izvan analize? Na to se pitanje moe u potpunosti potvrdno odgovoriti. to se tie ratnih neuroza (ukoliko ovaj naziv oznauje neto vie od pukog povoda patnji), na drugom sam mjestu ve objasnio da bi one isto tako mogle biti traumatske neuroze potpomognute nekim sukobom u Ja.12 injenica

spomenuta na strani 139, da istovremena gruba tjelesna povreda, ukoliko prati traumu, smanjuje anse za nastajanje neuroze, nije vie nerazumljiva ako se sjetimo dviju okolnosti na koje naglasak stavlja psihoanalitiko istraivanje. Prvo, da se mehanika trenja mora 12 Zur Psychoanalyse er Kriegsneurosen: Einleitung (1919.) Prilog psihoanalizi ratnih neuroza: Uvod/. 160 priznati kao jedan od izvora seksualnog uzbuenja (usp. primjedbe o djelovanju njihanja i vonje eljeznicom u Tri rasprave o seksualnoj teoriji, 1905), i drugo, da muna i grozniava bolest za vrijeme svog trajanja snano utjee na razdiobu libida. Tako bi dakle mehanika sila traume oslobodila kvantum seksualnog uzbuenja koji uslijed manjkave pripreme strepnjom djeluje traumatino; istovremeno, meutim, tjelesno bi ranjavanje, koristei se narcistikim prezaposjednuem bolnog organa, vezalo viak uzbuenja (v. Prilog uvoenju narcizma 1914). Takoer je poznato, iako teorija libida to nije dovoljno iskoristila, da se tako teke smetnje u razdiobi libida kao to je sluaj kod melankolije, privremeno mogu povui uslijed utjecaja organskog oboljenja do kojeg u meuvremenu dolazi; ak i stanje potpuno razvijene dementiae praecox ima tu sposobnost da se pod slinim okolnostima privremeno pobolja. V injenica da sloju kore koji prima podraaje nedostaje zatita od uzbuenja koja dolaze iznutra morat e kao posljedicu imati to da ova prenoenja podraaja dobi- jaju vee ekonomsko znaenje i da esto daju povoda ekonomskim smetnjama koje moemo usporediti s traumatskim neurozama. Najizdaniji izvori takvog unutranjeg uzbuenja su takozvani nagoni organizma, predstavnici svih sila koje potjeu iz unutranjosti tijela i koje se prenose na duevni aparat. Oni su ujedno najvaniji i najmutniji element psiholokog istraivanja. Moda nije odve smiono pretpostaviti da se pobude koje proizlaze iz nagona ne ravnaju prema tipu vezanih, ve prema tipu slobodno pokretljivih nervnih procesa koji sile pranjenju. Ono najbolje to znamo o tim procesima dolazi nam iz prouavanja rada sna. Tamo smo otkrili da se procesi u nesvjesnim sistemima temeljno razlikuju od onih u (pred)svjesnim, da se zaposjednua u nesvje161 snom sistemu lako mogu u potpunosti prenijeti, pomaknuti ili zgusnuti to bi, da se dogaa na predsvjesnoj grai, moglo dati samo pogrene rezultate. Na temelju toga su i mogue one poznate osobitosti manifestnog sna jer su predsvjesni ostaci dana naknadno preraeni u skladu sa zakonima nesvjesnog. Tu sam vrstu procesa u nesvjesnom nazvao psihiki primarni proces, za razliku od sekundarnog procesa koji djeluje u budnom dijelu naeg normalnog ivota. Budui da sve nagonske pobude zahvaaju nesvjesne sisteme, teko da je neka novost rei da one slijede primarni proces; no s druge je strane utoliko lake poistovjetiti psihiki primarni proces sa slobodno pokretljivim zaposjednuem, a sekundarni proces sa promjenama na Breuerovom vezanom ili tonikom zaposjednuu.13 Sada bi zadatak da se vee nagonsko uzbuenje koje zahvaa primarni proces pripao viim slojevima duevnog aparata. Neuspjeh ovog vezivanja izazvao bi smetnju analognu traumatskoj neurozi; vladavina naela ugode (i njegove modifikacije, naela stvarnosti) mogla bi se uspostaviti tek nakon to je vezivanje uspjelo. Sve do tada duevni bi aparat imao drugi zadatak, naime da ovlada uzbuenjem ili da ga vee, dodue ne u

opreci s naelom ugode ve nezavisno od njega i djelomice, ne obazirui se na njega. Ispoljavanja prisile ponavljanja koja smo opisali na ranoj aktivnosti djejeg duevnog ivota kao i na doivljajima iz psihoanalitike prakse, u visokom stupnju pokazuju nagonski karakter, a tamo gdje dolaze u opreku s naelom ir;:ode, i demonski. to se tie djeje igre, izgleda da smo shvatili da dijete ponavlja ak i neugodan doivljaj zbog toga to posredstvom svoje aktivnosti daleko temeljitije ovladava snanim utiskom nego to je to bilo mogue u pukom pasivnom doivljavanju. ini se da svako novo ponavljanje poboljava ovo eljeno ovladavanje; i u sluaju ugodnih doivljaja, dijete ih se u po" Usp. odsjek VII, Psihologija procesa sna, u mojem Tumaenju snova. 162 navijanjima ne moe nauivati te e neumoljivo ustrajati na istovjetnosti utiska. Ovoj karakteristici je sueno da kasnije nestane. Dosjetka koja se drugi put uje ostaje skoro sasvim bez uinka, a kazalina predstava vie nikada nee postii onaj utisak koji je ostavila prvi put; odraslog ovjeka zacijelo emo teko nagovoriti da knjigu koja mu se nedavno svidjela ubrzo ponovo pro&ta. Novost e uvijek biti uvjet uitka. Dijete se meutim nee umoriti zahtijevajui od odraslog ponavljanje neke igre koja mu je jednom pokazana ili u kojoj je sudjelovalo sve dok ovaj, izmoren, na koncu ne odustane; isto se dogaa kada mu ovjek ispria lijepu priu, a ono uvijek iznova eli umjesto neke nove sluati tu staru, neumoljivo ustrajavajui na istovjetnosti ponavljanja i ispravljajui svaku izmjenu koju uini pripovjeda, htiju- i, moda, pomou nje ak stei neku novu zaslugu. Pritom se ne proturjei naelu ugode; oito je da ponavljanje, odnosno ponovno pronalaenje istovjetnosti samo predstavlja izvor ugode. S druge strane, u sluaju analiziranog pacijenta, postaje jasno da prisila koja ga tjera da u prijenosu ponavlja dogaaje iz infantilnog razdoblja svog ivota, na svaki nain zapostavlja naelo ugode. Pritom se bolesnik ponaa sasvim infantilno i tako nam pokazuje da postisnuti tragovi sjeanja na njegove davne doivljaje nisu u vezanom stanju i da ak u izvjesnoj mjeri nisu podobni za sekundarni proces. Zahvaljujui toj nevezanosti, ovi tragovi su u mogunosti da, nado- vezujui se na ostatke dana, stvore fantaziju elje koja se prikazuje u snu. Ista nam se prisila ponavljanja tako esto suprotstavlja kao prepreka u terapiji upravo onda kada na kraju lijeenja elimo postii to da se pacijent u potpunosti odvoji od lijenika; valja pretpostaviti da nejasan strah onih koji nisu stekli povjerenje u analizu i koji se plae probuditi neto to bi, prema njihovom miljenju, bilo bolje ostaviti da spava, svoju osnovu ima u injenici da se oni boje pojave ove demonske prisile. Na koji nain je meutim nagonsko povezano s prisilom ponavljanja? Ovdje nam se mora nametnuti ideja 163 da smo uli u trag nekom opem, do sada nejasno spoznatom ili barem, ne izriito naglaenom karakteru nagona, a moda i itavom organskom ivotu uope. Nagon bi dakle bio poriv svojstven ivoj organskoj tvari koji tjera na ponovno uspostavljanje nekog ranijeg stanja koje je ta iva tvar, pod utjecajem izvanjskih, ometaju- ih sila morala napustiti, dakle, on je neka vrsta organske elastinosti, ili ako se hoe, izraz tromosti u organskom ivotu.14 Ovo shvaanje nagona zvui zauujue jer smo se navikli da u nagonu vidimo moment koji tjera na promjenu i razvoj a sada bismo u njemu trebali prepoznati neto upravo suprotno, izraz konzervativne prirode ivih bia. S druge strane ubrzo nam padaju na pamet primjeri iz ivotinjskog svijeta koji

izgleda da potvruju historijsku uvjetovanost nagona. Kada izvjesne vrste riba u doba mrijetenja poduzimaju tegobna putovanja kako bi poloile ikru u odreenim vodama, daleko od mjesta na kojem se inae zadravaju, one prema tumaenju mnogih biologa, samo trae ranija stanita svoje vrste koja su tokom vremena zamijenile drugima. Isto treba da vai za migracije ptica selica, no traenje daljnjih primjera postaje suvino ako se sjetimo da u pojavama nasljednosti i u injenicama embriologije imamo najvelianstvenije dokaze za organsku prisilu ponavljanja. Vidimo da je zametak ivotinje prisiljen da u svom razvoju ponavlja strukture svih onih oblika od kojih ivotinja potjee iako u ubrzanoj i skraenoj verziji umjesto da najkraim putom pouri do svog konanog oblika. Ova se injenica moe mehaniki objasniti samo u najneznatnijem dijelu, tako da ne smijemo ostaviti po strani historijsko razjanjenje. Isto je tako u ivotinjskom carstvu nadaleko proirena mo reprodukcije koja je u stanju neki izgubljeni organ zamijeniti novim, pofc puno istovjetnim prvome. " Ne sumnjam da su slina miljenja o prirodi nagona bila ve vie puta izreena. 164 Prvi prigovor, da osim konzervativnih nagona koji prisiljavaju na ponavljanje postoje moda i drugi koji tee stvaranju novih oblika i napretku, sigurno ne bismo smjeli ignorirati; njega emo kasnije takoer ukljuiti u nae razmatranje. No prije toga nam je privlanije da pretpostavku prema kojoj svi nagoni ele ponovo uspostaviti neko ranije stanje slijedimo do njenih posljednjih konzekvencija. Ukoliko bi ono do ega pritom doemo probudilo privid dubokoumnosti ili bi podsjealo na mistiku, osjeat emo se slobodni od prigovora da smo neem takvom sami teili. Ono to traimo jesu trezveni rezultati istraivanja ili razmiljanje koje se na njima zasniva, a sigurnost je jedina karakteristika koju elimo dati tim rezultatima.15 Ako su, dakle, svi organski nagoni konzervativni, historijski steeni i usmjereni na regresiju, na ponovno uspostavljanje neeg ranijeg, onda moramo sva postignua organskog razvoja pripisati vanjskim utjecajima koji ometaju i otklanjaju postizanje cilja. Jo od samog poetka elementarno se ivo bie ne bi htjelo mijenjati te bi tako, pod stalno istim okolnostima, tek neprestano ponavljalo isti ivotni tok. Ali na koncu, mora da je povijest razvoja nae Zemlje i njenog odnosa prema suncu ono to nam je u razvoju organizma ostavilo svoj otisak. Konzervativni organski nagoni preuzeli su svaku od tih silom nametnutih promjena ivotnog toka i sauvali je za ponavljanje. Stoga oni moraju ostaviti varljivi utisak sila koje tee promjeni i napretku, dok zapravo streme tek starom cilju, sustiui ga kako starim, tako i novim putovima. Takoer se moe utvrditi ovaj konani cilj kojemu sve organsko tei. Proturjeilo bi konzervativnoj prirodi nagona kada bi cilj ivota predstavljao stanje koje jo nikada prije nije postignuto. Nuno je daleko prije da to bude neko staro ishodino stanje koje je i" Ne treba zaboraviti da je ono to slijedi razvoj jednog ekstremnog toka misli koji e kasnije, kada dou u obzir seksualni nagoni, biti ogranien i ispravljen. 165 vo bie jednom napustilo i kojemu se, koristei sve obi- lazne putove razvoja, eli vratiti. Ako smijemo pretpostaviti da iskustvo bez izuzetka potvruje kako sve ivo umire iz unutarnjih razloga i vraa se anorganskome, onda moemo rei samo ovo: Cilj sveg ivota je smrt i, osvrui se unatrag: Neivo je postojalo ranije od ivoga.

Jednom, ne znamo kada, djelovanjem neke jo sasvim nepredoive sile, u neivoj su materiji probuena svojstva ivoga. Moda je to bio proces po uzoru slian onom drugome koji je omoguio da kasnije u odreenom sloju ive materije nastane svijest. Napetost koja je u prethodno neivoj tvari tada nastala teila je tome da se izjednai; i tako je postao prvi nagon, nagon za vraanjem u beivotno. iva supstancija tada je jo lako umirala i vjerojatno je prolazila tek jedan kratak ivotni put iji je smjer bio odreen kemijskom strukturom mladog ivota. Tako se, izgleda, u toku dugog vremenskog razdoblja iva supstancija mogla uvijek nanovo stvarati i lako umirati, sve dok se odluujui vanjski utjecaji nisu tako promijenili da su jo ivu supstanciju prisilili na sve vea odstupanja od prvobitnog ivotnog puta i na sve sloenija obilaenja u postizanju cilja, smrti. Ti obilazni putovi k smrti kojih se konzervativni nagoni vjerno dre, pruili bi nam danas sliku ivotnih pojava. Ukoliko se vrsto ostane na iskljuivo konzervativnoj prirodi n'agonft, nije mogue dospjeti do drugih pretpostavki o podrijetlu i cilju ivota. Isto tako zauujue kao i ovi zakljuci zvui ono to se pokazuje u pogledu velikih grupa nagona za koje pretpostavljamo da lee iza ivotnih pojava organizama. Postavka nagona samoodranja, koje pripisujemo svakom ivom biu, stoji u znatnoj suprotnosti s pretpostavkom da cjelokupni nagonski ivot slui izazivanju smrti. Promatrano u ovom svjetlu, teorijsko znaenje nagoni samoodranja, moi i samopotvrivanja, sada se suzuje; to su parcijalni nagoni odreeni da jednom organizmu osiguraju njegov vlastiti put k smrti i da iskljue sve druge mogunosti povratka u anorgansko koje tom organizmu nisu 166 imanentne; time otpada i pretpostavka o zagonetnoj tenji organizma da se usprkos cijelom svijetu odri, tenja koja se ni sa im ne moe dovesti u vezu. Preostaje injenica da organizam eli umrijeti iskljuivo na svoj nain; a ak su i ovi uvari ivota izvorno takoer bili sluge smrti. Pritom nastaje paradoks da se ivi organizam najodlunije suprotstavlja onim utjecajima (opasnostima) koji bi mu mogli pomoi da svoj ivotni cilj postigne najkraim putem (kratkim spojem, tako rei), ali upravo je ovakvo ponaanje karakteristika po kojoj se isto nagonska tenja razlikuje od one inteligentne. Opametimo se ipak! Ta ne moe biti tako! Seksualni nagoni, kojima je uenje o neurozama dodijelilo posebno mjesto, javljaju se u sasvim drugom svjetlu. Nisu svi organizmi podlegli izvanjskoj prisili koja ih je nagonila na sve vei razvoj. Mnogima je uspjelo da se sve do naih dama odre na niem stupnju svoga razvoja; tako ak jo danas ive, iako ne sva, ipak mnoga iva bia koja moraju sliiti oblicima ivota karakteristinim za najranije stupnjeve razvoja viih ivotinja i biljaka. Isto tako se nikada ne dogaa da svi elementarni organizmi od kojih je sastavljeno sloeno tijelo nekog vieg ivog bia, prolaze ciieli razvojni put do prirodne smrti. Neki meu njima, kline stanice*, vjerojatno uvaju prvobitnu strukturu ive supstancije i nakon izvjesnog vremena, nabijene svim naslijeenim i novosteenim nagonskim svojstvima, odvajaju se od cjeline organizma. Moda su upravo ta dva svojstva ono to im omoguuje njihovu samostalnu egzistenciju. U povoljnim uvjetima one se poinju razvijati, tj. ponavljati igru kojoj zahvaljuju svoj nastanak, to se zavrava time da iznova jedan dio njihove supstancije nastavlja razvoj sve do kraja dok se drugi dio, kao novi klini ostatak, iznova vraa na poetak razvoja. Tako te kline stanice rade protiv umiranja ive supstancije i u stanju su za nju izvojevati pobjedu, to nam mora izgledati kao potencijalna besmrtnost, iako se

* Danas bismo rekli: spolne stanice (prim. prev.) 167 moda radi tek o produljenju puta k smrti. Za nas je od najveeg znaenja injenica da se klina stanica za izvrenje tog zadatka pojaava, odnosno uope osposobijuje, tek posredstvom spajanja s nekom drugom, njoj slinom, a ipak razliitom stanicom. Grupu seksualnih nagona tvore oni nagoni koji bdiju nad sudbinama tih elementarnih organizama to nadiv- ljuju pojedinano bie, koji se brinu za njihov siguran smjetaj sve dok su ovi nezatieni od podraaja iz vanjskog svijeta koji uzrokuju njihovo susretanje s drugim klinim stanicama itd. Kako ti nagoni iznova vraaju ranija stanja ivih supstancija, oni su u istom smislu konzervativni kao i drugi nagoni, ali su to u jo veoj mjeri, jer se pokazuju naroito otpornima protiv djelovanja vanjskih utjecaja; i konano, konzervativni su u jo irem smislu zato to sam ivot odravaju za dua vremena.16 Oni su autentini nagoni ivota; injenica da djeluju protiv namjere drugih nagona, namjere koja posredstvom funkcije vodi k smrti, ukazuje na suprotnost izmeu njih i ostalih nagona. Uenje o neurozama oda:vno je spoznalo znaenje te suprotnosti. Tu kao da se radi 0 nekom oscilirajuem ritmu u ivotu organizama; jedna grupa nagona juri naprijed kako bi to prije dosegla konani cilj ivota, druga na izvjesnom mjestu, toga puta odskae unazad kako bi ga od odreene toke jo jednom prela i tako produljila njegovo trajanje. Iako je oito da seksualnost i razlika meu spolovima nisu postojali na poetku ivota, ipak ostaje mogue da su nagoni, oznaeni kasnije kao seksualni, bili djelatni od samog poetka 1 da se igri Ja-nagona nisu suprotstavili tek u nekom kasnijem vremenskom razdoblju.17 Vratimo se sada prvi put unatrag kako bismo postavili pitanje: nedostaje li svim tim spekulacijama utemeljenje? " A ipak jedino na njih moemo raunati kada se radi o unutranjoj tendenciji k napretku i viem razvoju! (Vidi nie). " Iz konteksta bi trebalo razumjeti da su Ja-nagoni ovdje miljeni kao privremena oznaka koja se nadovezuje na prvu terminologiju psihoanalize. 168 Da li doista, bez obzira na seksualne nagone, ne postoje nikakvi drugi nagoni osim takvih koji ponovo ele uspostaviti neko ranije stanje, dakle i takvi koji bi teili neemu to jo nikada nije dosegnuto? U organskom svijetu ne poznajem nikakav pouzdan primjer koji bi proturjeio karakteristici koju smo predloili. Postojanje nekog opeg nagona za viim razvojem u svijetu ivotinja i biljaka oito se ne moe utvrditi, premda ostaje nepobitno da razvoj ide u tom smjeru. Ali, s jedne je strane u veini sluajeva tek stvar nae procjene kada emo jedan stupanj razvoja proglasiti viim od nekog drugog dok nam, s druge strane, biologija pokazuje da je vii razvoj u jednoj toki vrlo esto plaen ili nadoknaen krljanjem u drugoj. Postoji takoer dovoljno ivotinjskih formi iji nam raniji stupnjevi omoguuju uvid u injenicu da je njihov razvoj daleko prije uzeo neki retrogradni karakter. Vii razvoj, kao i krljanje, mogli bi biti posljedice vanjskih sila koje tjeraju na prilagoavanje, a uloga nagona bi se u oba sluaja mogla ograniiti na zadravanje nametnute promjene koja predstavlja unutranji izvor ugode." I mnogima od nas moda e teko pasti odricanje od vjerovanja da u samom ovjeku prebiva nagon za usavravanjem koji ga je doveo na sadanji stupanj duhovne djelotvornosti i etike sublimacije i od kojeg je smio oekivati da e mu osigurati razvoj do nadovjeka. No ja ne vjerujem u takav unutranji

nagon i ne vidim naina da se ouva ova prijatna iluzija. Dosadanji razvoj ovjeka ini mi se da ne potrebuje nikakvo drugo objanjenje povrh onog koje vai za ivotinje, a ono to se na manjini ljudskih individua primjeuje kao neumorni po" Ferenczi je drugim putem dospio do istog shvaanja (Entwicklungsstufen des Wirklichkeitssinnes /Stupnjevi u razvoju osjeaja za stvarnost/, 1913. a, 137): Ukoliko konzekventno slijedimo ovaj tok miljenja, moramo prihvatiti ideju tendencije k ustrajavanju, odnosno regresiji koja vlada i u organskom ivotu, dok tendencija k daljnjem razvoju, prilagoavanju, itd., oivljuje samo uslijed vanjskih podraaja. 169 vorno jer je primitivnim narodima ideja prirodne smrti strana; oni svaku smrt koja se meu njima zbiva svode na utjecaj neprijatelja ili zlog duha. Nemojmo stoga propustiti mogunost da se, kako bismo ispitali ovo vjerovanje, okrenemo biologiji. Uinimo li to, bit emo iznenaeni kako su malo biolozi jedinstveni u pitanju prirodne smrti; ak i sm pojam smrti rasplinuo se pod njihovim rukama. injenica da postoji odreeno prosjeno trajanje ivota, barem kod viih ivotinja, govori u prilog imanentnim uzrocima smrti, ali okolnost da pojedine velike ivotinje i dinovska stabla dosiu vrlo duboku, dosad teko procjenjivu starost, iznova ponitava ovaj utisak. U skladu s velianstvenom koncepcijom W. Fliessa, svi ivotni fenomeni organizama jasno, i smrt takoer povezani su s ispunjenjem odreenih termina u kojima dolazi do izraaja ovisnost dviju ivih supstancija, muke i enske, o solarnoj godini. Ali promatranja koja uviaju kako lako i do koje mjere utjecaji vanjskih sila mogu promijeniti ivotne manifestacije, naroito biljnog svijeta, u njihovom vremenskom nastupanju, tako da one ili urane ili zakasne, protive se krutosti Fliessovih formula i u najmanju ruku ostavljaju sumnju u iskljuivu vladavinu zakona koje je on postavio. Na najvei interes privukao je nain na koji A. Weis- mann u svojim radovima (1882, 1884, 1892. i dr.) obrauje temu trajanja ivota i smrti organizama. Od ovog istraivaa potjee razlikovanje ive supstancije na smrtnu i besmrtnu polovicu; smrtna je tijelo u uem smislu, soma, i samo je ona podlona prirodnoj smrti; kline su stanice meutim potencijalno besmrtne, ukoliko su sposobne da pod izvjesnim povoljnim uvjetima razviju novu individualnost ili, drukije reeno, da se okrue novom somom.19 Ono to nas ovdje privlai je neoekivana analogija s naim vlastitim shvaanjem do kojeg smo doli potpuno " Weismarm (1884). 172 drukijim putem. Weismann je, promatrajui ivu supstanciju morfoloki, otkrio u njoj jedan sastavni dio koji podlijee smrti, somu, tijelo bez obzira na spolnu i nasljednu tvar, i jedan besmrtni dio, upravo ovu klinu plazmu koja slui odranju vrste i rasploivanju. S druge strane, mi nismo obratili panju na ivu tvar, ve na sile koje u njoj djeluju, to nas je dovelo do razlikovanja dviju vrsta nagona, naime onih koji ivot nastoje odvesti k smrti i onih drugih, seksualnih nagona, koji uvijek iznova tee obnavljanju ivota, postiui svoj cilj. Ovo zvui kao dinamiki dodatak Weismannovoj morfolokoj teoriji. Privid znaajne suglasnosti nestaje im sasluamo Weis- mannove izjave o problemu smrti. Weismann naime doputa razlikovanje smrtne some i besmrtne kline plazme tek kod viestaninih organizama, dok su kod jednosta- ninih ivotinja, individuum i rasplodna stanica jo uvijek jedno te

isto.20 Jednostanine ivotinje on dakle proglaava za potencijalno besmrtne, a smrt, prema njemu, nastupa tek kod metazoa, viestaninih organizama. Ova smrt viih ivih bia je svakako prirodna smrt, smrt iz imanentnih uzroka, ali ona ne poiva na nekom prasvoj- stvu ive supstancije21 i ne moe biti shvaena kao apsolutna nunost utemeljena u biti ivota.22 Smrt je odreena prije svega svrsishodnou, ona je pojava prilago- avanja vanjskim uvjetima ivota zato to bi, nakon dijeljenja tjelesnih stanica na somu i klinu plazmu, neogranieno trajanje individualnog ivota postalo luksuz bez ikakve svrhe. S nastupom ove diferencijacije kod viestaninih organizama smrt je postala mogua i svrsishodna. Otada soma viih ivih bia nakon odreenog vremena odumire na temelju imanentnih razloga, dok su protisti ostali besmrtni. Rasploivanje se, naprotiv, nije pojavilo tek sa smru; ono je prije neko prasvojstvo ive Weismann (1882, 38). 21 Weismann (1884, 84). 22 Weismann (1882, 33). 173 materije, poput rasta iz kojeg je proizalo, i ivot se od svojih poetaka na Zemlji odvijao kontinuirano.23 Lako je vidjeti da pripisivanje prirodne smrti viim organizmima malo pomae naoj stvari. Ako je smrt kasnije steeno svojstvo ivih bia, onda nagoni smrti, koji seu do samih poetaka ivota na Zemlji, vie ne dolaze u obzir. Viestanini organizmi mogu onda ipak umirati iz imanentnih razloga, bilo da se radi o nedostatnosti njihove diferencijacije ili nesavrenosti njihove izmjene tvari; to meutim nije ni od kakvog interesa za pitanje koje nas zaokuplja. Takvo jedno shvaanje i dedukcija smrti sigurno je daleko blie uobiajenom ljudskom miljenju nego udna pretpostavka nagona smrti. Diskusija koja se nastavila na temelju Weismannovih postavki nije, prema mom sudu, ni u kom pravcu dala odluujuih rezultata.24 Mnogi su se autori vratili Goetteo- vom stajalitu (1883) koji je u smrti vidio izravnu posljedicu rasploivanja. Hartmann ne karakterizira smrt pojavom lea, odumrlog dijela ive supstancije, ve je definira kao zavretak individualnog razvoja. U tom smislu su i protozoe smrtne; smrt se kod njih uvijek poklapa sa rasploivanjem, ali je njime u izvjesnoj mjeri zastrta, o emu govori injenica da cijela supstancija roditelja moe biti izravno apsorbirana u potomcima.25 Interes istraivanja uskoro se usmjerio na to da tvrdnju o besmrtnosti ive supstancije eksperimentalno provjeri na jednostaninim organizmima. Amerikanac Woodruff je uzeo na uzgoj infuzorij trepetljikaa, papuicu koja se rasplouje diobom na dvije individue, tako da je svaki puta izolirao jednog potomka i stavio ga u svjeu vodu. Pokus je prekinuo kod 3029. generacije. Ovaj zadnji potomak prve papuice bio je isto tako vitalan kao i njegov predak i nije pokazivao znakove starenja i degene 23 Weismann (1884, 84). 24 Usp. Max Hartmann (1906), Alex Lipschtz (1914), Franz Dof- lein (1919). 35 Hartmann (1906, 29). 174 racije; izgleda da se time, ukoliko takve brojke imaju mo dokaza, besmrtnost protist moe eksperimentalno potvrditi.26 Ostali istraivai doli su do drugih rezultata. Maupas, Calkins i drugi otkrili su, protivno Woodruffu, da i te infuzorije nakon izvjesnog broja diobi postaju slabije, da se smanjuju, gube dio svoje organizacije i konano, ako ne prime neke osvjeavajue utjecaje izvana, umiru. Prema tome protozoe umiru nakon

jedne faze starakog propadanja, isto kao i vie ivotinje, dakle upravo suprotno od tvrdnje Weismanna koji je u smrti prepoznao kasnije steeno svojstvo ivih organizama. Sabirui rezultate tih istraivanja istiemo dvije injenice koje nam, kako izgleda, nude vrsto uporite. Prvo: Ako se praivotinje, u vrijeme kada jo ne pokazuju znakove starenja, mogu meusobno spajati, kopulirati pri emu se nakon nekog vremena ponovo razilaze onda one ostaju zatiene od starenja, bivaju pomlaene. Ova kopulacija bez sumnje je pretea spolnog rasploivanja viih bia; ona jo nita nema s razmnoavanjem, ograniuje se na mijeanje supstancija dviju individua (Weismannova amfimiksija). Okrepljujui utjecaj kopulacije moe biti zamijenjen odreenim podraajnim sredstvima, promjenama u sastavu hranjive tekuine, porastom temperature ili trenjom. Prisjeamo se poznatog eksperimenta J. Loeba koji je primjenom odreenog kemijskog podraaja na jaje morskog jeinca izazvao procese diobe koji bi inae nastupili samo nakon oplodnje. Drugo: Ipak je vjerojatno da su infuzorije svojim vlastitim ivotnim procesom dovedene do prirodne smrti, jer proturjeje izmeu rezultata Woodruffa i rezultata drugih istraivaa potjee otuda to je Woodruff svaku novu generaciju stavljao u svjeu hranjivu tekuinu. Da je to propustio uiniti, zamijetio bi one iste promjene na generacijama, izazvane starenjem, do kojih su doli drugi istraivai. On je zakljuio da na praivotinje tetno djeZa to i sljedee usp. Lipschtz (1914, 26 i 52 i dalje). 175 luju produkti izmjene tvari koje one izluuju u okolnu tekuinu i mogao je zatim uvjerljivo dokazati da do smrti dovode samo produkti vlastiti izmjene tvari. Jer u otopini prezasienoj otpadnim produktima neke dalje srodile vrste izvrsno uspijevaju one iste praivotinje koje bi, nagomilane u svojoj vlastitoj hranjivoj tekuini, sigurno propale. Infuzorij, dakle, preputen samome sebi, umire prirodnom smru zbog nesavrenog odstranjivanja produkata svoje vlastite izmjene tvari; meutim, moda na koncu i sve vie ivotinje umiru zbog istog nedostatka. Ovdje bi nas mogla uhvatiti sumnja da li je odgovor na pitanje o prirodnoj smrti uope imalo svrhe traiti u prouavanju protozoa. Primitivna organizacija tih ivih bia moe nam sakriti vane odnose koji kod njih takoer postoje ali se mogu prepoznati tek kod viih ivotinja, gdje su doli do svog morfolokog izraza. Ako napustimo morfoloko stajalite kako bismo preuzeli dinamiko, onda nam moe biti sasvim svejedno da li je prirodnu smrt protozoa mogue dokazati ili nije. Kod njih se supstancija, kasnija priznata kao besmrtna, jo ni na koji nain nije osamostalila od smrtne. Nagonske sile koje ele ivot odvesti k smrti mogle bi kod protozoa takoer djelovati od samog poetka, a ipak bi njihov uinak mogao do te mjere biti prekriven silama odranja ivota da bi neposredno dokazivanje njihovog postojanja bilo vrlo teko. U svakom sluaju uli smo da nam promatranja biologa i kod protista doputaju pretpostavku takvog unutarnjeg procesa koji vodi smrti. Ali ak i kada bi se protisti pokazali besmrtnima u Weismannovom smislu, njegova tvrdnja da je smrt kasnije steeno svojstvo vai samo za vanjske manifestacije smrti i ne ine nemoguom pretpostavku o procesima koji tee smrti. Nae oekivanje da e biologija glatko odbaciti priznanje nagona smrti nije se ispunilo. Mogunou da oni postoje moemo se dakle i dalje baviti, naravno, ukoliko emo imati razloga za to. Upadljiva slinost Weismannovog odvajanja some i kline plazme s naim rastavljanjem 176

nagona smrti od nagona ivota i dalje vai te zadrava svoju vrijednost. Zadrimo se kratko na ovom otro dualistikom shvaanju nagonskog ivota. Prema teoriji E. Heringa, u ivoj supstanciji neprekidno se odvijaju dvojaki procesi koji djeluju u suprotnim pravcima, naime procesi izgradnje (asimilatorni) i procesi razgradnje (disimilatorni). Imamo li odvanosti da u pravcima ovih ivotnih procesa prepoznamo djelatnost naih dviju nagonskih pobuda, nagona ivota i nagona smrti? Neto drugo, meutim, ne moemo zatajiti pred sobom: da smo neoekivano uplovili u luku Schopenhauerove filozofije za kojeg je smrt pravi rezultat27 i utoliko svrha ivota, dok je seksualni nagon otjelovljenje volje za ivotom. Pokuajmo hrabro krenuti korak dalje. Prema opem miljenju, sjedinjenje mnogobrojnih stanica u jednu ivotnu zajednicu, viestaninost organizama, postalo je sredstvo za produljenje njihovog ivota. Jedna stanica pomae odranju ivota druge i stanina zajednica moe nastaviti ivot ak i onda kada pojedinane stanice moraju odumrijeti. Upravo smo uli da i kopulacija, privremeno stapanje dvaju jednostaninih organizama djeluje na njih tako da im produava ivot, odnosno, pomlauje ih. U skladu s tim moemo teoriju libida do koje smo doli u psihoanalizi pokuati primijeniti na meusobni odnos stanica. Sada je mogue zamisliti da su nagoni ivota ili seksualni nagoni ti koji djelujui u svakoj stanici uzimaju za objekt druge stanice i djelomino neutraliziraju njihove nagone smrti odnosno procese potaknute njima te ih tako odravaju na ivotu, dok druge stanice to isto ine za njih a tree, vrei ovu libidnu funkciju, rtvuju same sebe. Same kline stanice ponaale bi se apsolutno narcistiki, kao to smo u uenju o neurozama navikli govoriti za sluaj u kojem je individuum " Uber die anscheinende Absichtlichkeit im Schicksale des Einzelnen 0 prividnoj hotiminosti u sudbini pojedinca/, Gross- herzog-Wilhelm-ErnstAusgabe, sv. 4, str. 268. 177 zadrao svoj libido u Ja, nimalo ga ne troei u korist za- posjednua objekta. Kline stanice trebaju svoj libido, djelatnost svojih nagona ivota, za sebe same, kao zalihu za svoju kasniju ogromnu graditeljsku djelatnost. Moda i stanice zloudnih izraslina koje razaraju organizam smijemo u istom smislu shvatiti kao narcistike. Patologija je doista spremna da njihove klice smatra uroenima i da im prizna embrionalna svojstva. Tako bi se dakle libido naih seksualnih nagona poklopio s erosom pjesnika i filozofa koji dri na okupu sve to ivL_j. Na ovom mjestu nalazimo povoda za kratak pregled postepenog razvoja nae teorije libida. Analiza neuroza prijenosa prisiljava nas da najprije utvrdimo suprotnost izmeu seksualnih nagona, usmjerenih na objekt, i drugih nagona koje nismo dovoljno raspoznali i koje smo privremeno oznaili kao Ja-nagone. Meu njima bi se u prvom redu morali priznati nagoni koji slue samoodranju individuuma. Neke druge razlike meu njima nije bilo mogue pronai. Nema tog znanja koje bi za utemeljenje isprave psihologije bilo tako vano kao priblian uvid u zajedniku prirodu i mogue posebnosti nagona. Meutim, ni na jednom podruju psihologije ne tapka se toliko u mraku. Svatko postulira onoliko nagona ili osnovnih nagona koliko mu je volja i gospodari njima kao to su stari grki filozofi prirode gospodarili sa svoja etiri elementa: vodom, zemljom, vatrom i zrakom. Psihoanaliza, koja nije mogla bez neke pretpostavke o nagonima, drala se prije svega popularnog razlikovanja stvorenog po uzoru na izraz glad i ljubav. To bar nije bio novi in samovolje. Na temelju toga moglo se otii dosta daleko u

analizi psihoneuroza. Pojam seksualnosti a time i seksualnog nagona morao je dakako biti proiren sve dok nije ukljuio mnogo toga to se nije dalo svrstati pod funkciju razmnoavanja, zbog ega se podigla velika buka u strogom, otmjenom ili naprosto licemjernom svijetu. Daljnji korak je uslijedio kada se psihoanaliza pribliila psiholokom Ja koje je u poetku upoznala samo kao 178 potiskujuu, cenzurirajuu instanciju, sposobnu da stvara zatitne strukture i reakcijske tvorbe. Kritiki i drugi dalekovidni duhovi odavno su dodue prigovarali ograniavanju pojma libida na energiju seksualnih nagona okrenutih objektu. Ali oni su propustili saopiti otkuda im je doao taj bolji uvid i nisu znali izvui iz njega neto to bi bilo upotrebljivo za psihoanalizu. U paljivijem napredovanju psihoanalitiko je promatranje sada zamijetilo da se libido redovito povlai s objekta i usmjerava na Ja (introverzija), a prouavanje najranije faze razvoja libida kod djeteta omoguilo je spoznaju da Ja predstavlja onaj autentini i izvorni rezervoar libida i da se libido tek otuda prua prema objektu. Ja je tako stupilo meu seksualne objekte i bilo smjesta priznato kao najvaniji meu njima. Libido koji se zadrao u Ja nazvan je narcistikim.28 Taj narcistiki libido takoer je bio izraz snage seksualnih nagona u analitikom smislu, izraz koji se mora poistovjetiti s nagonima samoodranja ije postojanje je priznato od samog poetka. Time je prvobitna opreka Ja-nagona i seksualnih nagona postala nedostatna. Jedan dio Ja-nagona priznat je kao libidan; u Ja su djelovali vjerojatno pored drugih i seksualni nagoni, a ipak je opravdano rei da stara formula prema kojoj psihoneuroza poiva na sukobu izmeu Ja-nagona i seksualnih nagona nije sadravala nita to bismo danas odbacili. Razlika izmeu obiju vrsta nagona koja je prvobitno bila na neki nain miljena kvalitativno, sada se jedino mora drukije odrediti, naime topiki. Osobito neuroza prijenosa, autentini objekt psihoanalitikog prouavanja, ostaje posljedica sukoba izmeu Ja i libid- nog zaposjednua objekta. Libidni karakter nagona samoodranja jo vie moramo naglasiti sada kada smo se odvaili na daljnji korak, naime taj, da u seksualnom nagonu prepoznamo sveobdra- vajui eros i da narcistiki libido onog Ja izvedemo iz sume libidnih priloga kojima se somatske stanice meu21 Prilog uvodu u narcizam (1914) v. gore. 179 je ve jednom ranije postavili kada o nekoj neprilici nije bilo ni govora. Klinika promatranja svojevremeno su nas prisilila da parcijalni nagon mazohizma, komplementaran sadizmu, shvatimo kao okretanje sadizma protiv vlastitog Ja.30 Okretanje nagona od objekta prema Ja, naelno nije nita drugo nego okretanje od Ja prema objektu koje ovdje dolazi u pitanje kao neto novo. Mazohizam, okretanje nagona protiv vlastitog Ja, u stvarnosti bi bio povratak na raniju fazu nagona i predstavljao bi regresiju. Nain na koji sam tada prikazao mazohizam bio je odve iskljuiv, tako da ga u ovoj toki sada treba ispraviti; mazohizam bi takoer, to sam tamo htio osporiti, mogao biti primaran.31 Ali vratimo se seksualnim nagonima koji podravaju ivot. Ve smo iz ispitivanja protista saznali da spajanje dviju individua koje za posljedicu nema diobu, dakle kopulacija, djeluje na obje individue, koje se ubrzo rastavljaju jedna od druge, tako da ih osnauje i pomlauje (v. gore Lipschiitz). One u daljnjim generacijama ne pokazuju nikakve pojave degeneracije i izgledaju sposobne da se zadugo opiru tetnim utjecajima svoje vlastite izmjene tvari. Mislim da se jedno takvo promatranje smije uzeti kao uzor i za efekt spolnog

sjedinjenja. Ali na koji nain spajanje dviju neznatno razliitih stanica donosi takvo obnavljanje ivota? Pokuaj da se kopulacija kod protozoa nadomjesti djelovanjem kemijskih, pa ak i mehanikih podraaja,32 doputa nam siguran odgovor: to se dogaa posredstvom dopreme novih koliina 30 Usp. Tri rasprave o seksualnoj teoriji i Nagoni i njihove sudbine (1915). 31 U jednom sadrajem i mislima bogatom ali meni na alost .c sasvim jasnom rndu Sabina Spielrein ?e anticipirala zn.tnr. dio ove spekulacije. Ona oznaava sadistiku komponentu seksualnog nagona kao destruktivnu (1912). Na jo razliitiji nain pokuao je A. Starcke (1914) sam pojam libida poistovjetiti s biolokim pojmom pobude u pravcu smrti koji se teoretski moe dopustiti. (Usp. takoer Rank, 1907.) Svi ti napori, kao i ovi u tekstu, svjedoe o potrebi za razjanjenjem koje u uenju o nagonima jo nije postignuto. u Lipschiitz (1914). 182 podraaja. Ali ovo sada odgovara pretpostavci da ivotni proces individuuma iz unutranjih razloga vodi izjednaenju kemijskih napetosti, a to znai smrti, dok sjedinjenje s individualno razliitom ivom supstancijom ove napetosti poveava, uvodi tako rei nove vitalne razlike koje se moraju zatim iivjeti. Za tu razliku mora postojati jedan ili vie optimalnih uvjeta. injenica da smo kao vladajuu tendenciju duevnog ivota, i moda nervnog ivota uope, prepoznali tenju da se unutranja podraajna napetost smanji, odri konstantnom, odnosno ukine, (naelo nirvane, prema izrazu Barbare Low), to dolazi do izraaja u naelu ugode, postaje jedan od naih najjaih motiva za vjerovanje u egzistenciju nagona smrti. Ali jo uvijek osjeamo kako na tok miljenja uvelike ometa injenica da upravo za seksualni nagon ne moemo dokazati onaj karakter prisile ponavljanja koji nas je isprva naveo na trag nagona smrti. Podruje embrionalnih razvojnih procesa dodue obiluje takvim pojavama ponavljanja, a obje kline stanice unutar spolne ras- plodnje i njihova ivotna povijest same su tek ponavljanje poetaka organskog ivota; ali ono bitno u procesima kojima intendira seksualni nagon ipak je spajanje dvaju staninih tijela. Tek time se kod viih ivih bia osigurava besmrtnost ive supstancije. Drugim rijeima: trebalo bi neto saznati o nastajanju spolne raspodjele i podrijetlu seksualnog nagona uope; to je zadatak kojeg e se laik preplaiti, a ni specijalisti ga do sada nisu jo uspjeli rijeiti. Izaberimo stoga na najsaetiji nain ono iz proturjenih izjava i mnijenja to je mogue ukljuiti u na tok miljenja. Shvaanje Troje rnsplodnfu prikazuje kao parcijalnu pojavu raenja (razmnoavanja diobom, klijanjem i pu- panjem), oduzima tom problemu njegovu tajnovitu dra. Nastanak rasplodnje posredstvom spolno diferenciranih klinih stanica moglo bi se u skladu s trezvenim Darwi- novim nainom miljenja predstaviti tako da je prednost amfimiksije koja se jednom ispostavila pri sluajnoj ko183 pulaciji dvaju protista zadrana i koritena u daljnjem razvoju.33 Spol dakle ne bi bio toliko star, a izvanredno snani nagoni koji ele prouzroiti spolno sjedinjenje ponavljaju pritom neto to se jednom sluajno dogodilo i zatim je, kao korisno, bilo zadrano. Ovdje se javlja isto pitanje kao i kod smrti: da li kod protista moe vaiti neto drugo osim onoga to oni pokazuju, i da li se smije pretpostaviti da su sile i procesi koji postaju vidljivi tek kod viih ivih bia kod njih ujedno i nastali? Za ono to je naa namjera, spomenuto shvaanje seksualnosti prua

vrlo malo. Protiv njega bi se moglo prigovoriti da pretpostavlja egzistenciju nagon ivota kao da oni djeluju ve u jednostavnom ivom biu, jer inae ak i kopulacija koja djeluje suprotno ivotnome toku i oteava zadatak umiranja ne bi bila zadrana i razraena, ve bi bila izbjegnuta. Ukoliko se dakle ne eli napustiti pretpostavka nagon smrti, mora ih se od samog poetka pridruiti nagonima ivota. Ali mora se priznati da ovdje radimo na jednadbi s dvije nepoznanice. Ono to u znanosti inae nalazimo o nastanku spolnosti, tako je malo da se taj problem moe usporediti s tminom u koju se nije probila ni zraka neke hipoteze. Jednu takvu hipotezu susreemo dodue na sasvim drugom mjestu; ona je tako fantastina sigurno je prije mit nego znanstveno objanjenje da se ne bih usudio navesti je ovdje kada ne bi ispunjavala onaj uvjet ijem ispunjenju mi teimo. Ona naime izvodi nagon iz potrebe za ponovnim uspostavljanjem nekog ranijeg stanja. Naravno, mislim na teoriju koju Platon u Simpozionu* izgovara rijeima Aristofana i koja ne obrauje samo po 33 Iako Weismann (1892) i ovu prednost porie: Oplodnja nipoto ne znai pomlaivan ie i obnavljanje ivota, ona uope ne bi bila neophodna za produljenje ivota, ona nije nita drugo nego jedan ureaj koji omoguuje spajanje dviju razliitih nasljednih tendencija. Ali kao uinak takvog spajanja, on ipak promatra porast varijabilnosti u ivom biu.^, * Platonov i Xenophonov Symposion, Logos, Split, 1981, str. 38 40. 184 drijetlo spolnog nagona nego i njegove najvanije varijacije u odnosu na objekt. Jer davna naa narav ne bijae ova, koja je sada, nego drugaija. Prjo naime bijahu tri ljudska roda, ne kao to sada dva: mi)u i enski, nego bijae jo i trei zajedniki od obojeg ovoga, ... mukoenski rod bijae naime tada... Sve je meutim na tim ljudima bilo podvostru- eno, oni su dakle imali etiri ruke i etiri noge, dva lica i dva spolovila. Zatim Zeusa nagovore da svakog ovjeka podijeli na dva dijela, kakono oni, koji razsjecaju oskorue i koji hoe da jih sue ... Poto bi ljudska narav tako razrezana, elei svaka polovica da bude uz svoju polovicu grlei se rukama i privijaju se jedno uz drugo elei da se srastu,.. Trebamo li se, slijedei mig pjesnika-filozofa, odvaiti na pretpostavku da se iva supstancija pri svom oivljaM Prof. Heinrichu Gompertzu (Be) zahvaljujem na sljedeim naznakama o podrijetlu Platonovog mita koje djelomino ponavljam njegovim vlastitim rijeima: elim upozoriti na to da se bitno ista teorija takoer nalazi ve u Upaniadama. U Brhad- Aranyaka Upaniadi, I, 4, 3 (Deussen, 60 Upanishads des Veda, str. 593), kae se: ... Ali on (Atman, sebstvo ili Ja) takoer nije bio sretan; jer ne moe imati veselja onaj tko je sam. I tako je on eznuo za nekim drugim. A bijae velik kao ena i mukarac kad se skupa zagrljeni dre. To svoje sebstvo podijeli on u dva dijela: tako nastadoe mu i ena. Zbog toga je ovo tijelo na seb- stvu poput neke polovice, naime, tako to objanjava Yajnavalkya. I zbog toga ovaj prazan prostor ovdje ispunjava ena. Brhad-Aranyaka Upaniada je najstarija od svih Upaniada i nijedan kompetentni istraiva je ne bi datirao kasnije od oko 800. godine p. n. e. Pitanje, da li je mogua, premda samo posredna, ovisnost Platona o ovim indijskim mislima, ne elim, u suprotnosti s vladajuim miljenjem, bezuvjetno osporiti, jer se ta mogunost ne moe u potpunosti odbaciti ak ni za uenje o selidbi dua. Takav utjecaj, iji su posrednici najprije bili pita- gorejci, teko da bi ovom misaonom susretanju oduzelo neto od njegove vanosti, jer Platon ne

bi posvojio jednu takvu priu prenesenu na neki nain iz orijentalnih izvora da se njemu samome nije otkrila istina sadrana u njoj. U jednom lanku K. Zieglera, Menschen- und Weltwerden Postanak ljudi i svijeta/ (1913) autor se bavi sistematskim istraivanjem misli o kojima je ovdje rije, poznatim prije Platona, ulazei im u trag sve do predodbi Babilonaca. 182 184 vanju raskida u male dijelove koji otada posredstvom seksualnih nagona streme svom ponovnom sjedinjenju? Nadalje, da ti nagoni, u kojima se nastavlja kemijski afinitet neive materije, prolazei kroz carstvo protista postepeno nadvladavaju potekoe koje njihovim tenjama suprotstavlja okolina nabijena po ivot opasnim podraajima i koja ih prisiljava da stvore zatitni sloj kore? I da ovi raspreni djelii ive supstancije postiu tako vi- estaninost i da konano klinim stanicama prenose, u najkoncentriranijem obliku, nagon za sjedinjenjem? Mislim da na ovom mjestu valja prekinuti. Ipak neemo nastaviti bez nekoliko kritiki promilj e- nih rijei. Moglo bi se postaviti pitanje da li sam, i u kojoj mjeri, sam uvjeren u ovdje postavljene pretpostavke. Moj bi odgovor glasio da niti sam sam uvjeren, niti traim od drugih da mi vjeruju. Tonije: ne znam koliko vjerujem u ove pretpostavke. ini mi se da afektivni moment ovdje uope ne treba uzeti u obzir. ovjek se ipak moe prepustiti jednom toku miljenja, slijediti ga tamo kuda on vodi samo iz znanstvene znatielje ili, ako se hoe, kao advocatus diaboli koji^z^og toga ipak nije potpisao ugovor sa samim avlom. Ne poriem da trei korak u uenju o nagonima to ga ovdje poduzimam ne moe polagati pravo na onu istu pouzdanost koju su imala oba ranija proirenje pojma seksualnosti i postavka narcizma. Do ovih inovacija doli smo izravnim prevoenjem promatranja u teoriju, to nije rezultiralo veim izvorima pogreaka nego to se u takvim sluajevima oekuje. Tvrdnja o regresivnom karakteru nagona poiva dodue na promatranoj grai, naime na injenicama prisile ponavljanja. No postoji mogunost da sam precijenio njihovo znaenje. Za tom idejom u svakom sluaju nije mogue ii drukije nego vie puta zaredom kombinirati injenino stanje sa istom spekulacijom, udaljavajui se pritom od promatranja. Zna se da e konana posljedica biti tim nepouzdanija to se ee ovo tokom izgradnje teorije ini, ali se stupanj nesigurnosti ne moe navesti. Pritom se moe sretno doi do otkria ili na sramotan 186 nain pasti u zabludu. U takvom radu malo vjerujem u takozvanu intuiciju; to to ona navodno prua prije mi izgleda kao uspjeh izvjesne nepristranosti intelekta. No ovjek je na alost rijetko nepristran tamo gdje se radi o posljednjim stvarima, velikim problemima znanosti i ivota. Vjerujem da tu svakim od nas vladaju u dubokoj unutranjosti usaene sklonosti kojima nesvjesno u svojim spekulacijama idemo naruku. Pri tako dobrim razlozima za nepovjerenje ostaje nam samo hladna blagonaklonost prema rezultatima vlastitog misaonog napora. urim samo dodati da takva samokritika nipoto ne obavezuje na posebnu tolerantnost prema oprenim miljenjima. Neumoljivo se mogu odbaciti one teorije kojima proturjee ve prvi koraci u analizi promatranja, ali pritom valja znati da je ispravnost teorije koje zastupamo ipak samo privremena. U ocjeni koju je naa spekulacija dala o nagonima ivota i smrti malo e nas smetati to se ovdje zbivaju tako zauujui i nejasni procesi kao npr. jedan nagon istiskuje drugi ili se okree od Ja k objektu, i tome slino. Ovo dolazi od injenice da smo prisiljeni raditi sa znanstvenim terminima, a to znai sa vlastitim slikovitim jezikom svojstvenim

psihologiji (tonije: dubinskoj psihologiji). Inae ne bismo uope mogli opisati odgovarajue procese, a ak ih zapravo ne bismo ni opazili. Nedostaci naeg opisa vjerojatno bi nestali kada bismo umjesto psiholokih termina mogli uvesti fizioloke ili kemijske. Ovi dodue takoer pripadaju jednom slikovitom jeziku, ali taj nam je ve dulje vrijeme blizak, a moda je i jednostavniji. S druge strane elimo da bude sasvim jasno da je nepouzdanost nae spekulacije porasla u visokom stupnju zbog toga to smo se morali posluiti sadrajem bioloke znanosti. Biologija je doista carstvo neogranienih mogunosti te bi nas svojim objanjenjima mogla u najveoj mjeri iznenaditi, a mi nismo u stanju pogoditi kakve e nam odgovore na pitanja koja smo joj postavili pruiti nekoliko desetljea kasnije. Moda upravo takve koji e otpuhnuti itavu nau umjetnu graevinu sklopljenu od 182 186 hipoteza. Ako je tako, netko bi mogao upitati zato se dakle poduhvaamo radova kao to je ovaj i zato ih uope iznosimo u javnost. Pa dobro, odgovorit u, zato jer ne mogu porei da su mi se neke analogije, odnosi i veze uinile u tome vrijednima panje.35 VII Ako doista postoji takav opi karakter nagonS, prema kojem oni ele iznova proizvesti neko ranije stanje, ne bismo se trebali uditi to se toliki procesi u duevnom ivotu odvijaju neovisno o naelu ugode. Taj karakter imao bi udjela u svakom parcijalnom nagonu i u nje35 Ovdje u dodati nekoliko rijei kako bih razjasnio nau terminologiju koja je tokom ovog istraivanja doivjela izvjestan napredak. Sto su seksualni nagoni, znali smo iz njihove veze sa spolovima i funkcijom razmnoavanja. Taj naziv smo zadrali kada su nas rezultati psihoanalize prisilili da olabavimo njihovu vezu s razmnoavanjem. S postavkom narcistikog libida i proirenjem pojma libi^na pojedinane stanice preobrazio se seksualni nagon u eros ioji dijelove ive supstancije pokuava natjerati jedan drugome i drati ih zajedno; ono to se obino smatra seksualnim nagonima izgledalo nam ie kao dio tog erosa koji je okrenut objektu. Naa spekulacija sada promatra(^ros>cao neto to djeluje od poetka ivota i to kao ^nagon iVotj nastupa u opreci spram fjagorfa smrtiSj koji je nastao oivljavanjem anorganskog. Ona pokuSaVSTijelfi zagonetku ivota pomou pretpostavke o ova dva nagona koji se od prapoetka meusobno bore. Modaje jo tee sagledati promjenu koju je pretrpio pojam Ma-nagon^. Isprva smo tako nazvali sve one nagonske tendencije-Roje nismo poblie poznavali a koje su se mogle odvojiti od seksualnih nagona, usmjerenih na objekt; tako smo doveli Ja-nagone u opreku spram seksualnih nagona iji je izraz libido. Kasnije smo se okrenuli analizi Ja i otkrili da je i jedan dio Ja- -nagona libidne prirode, naime onda kada uzima vlastito Ja za objekt. Sada smo dakle ove narcistike nagone samoodranja morali pripisati libidnim seksualnim nagonima. Opreka izmeu Ja- -nagona i seksualnih nagona preobrazila se sada u opreku izmeu Ja-nagona i objektnih nagona, pri emu su i jedni i drugi libidne prirode. Ali sada je na mjesto te opreke stupila nova, naime ona izmeu libidnih (Ja- i objektnih) nagona i drugih nagona koji se mogu ustanoviti u Ja i moda dokazati u destruktivnim nagonima. Spekulacija je pretvorila ovu opreku u opreku nagoni ivota (eros) i nagona smrti. 188 govom bi posebnom sluaju utjecao na ponovno vraanje u odreenu toku na putu razvoja. No sve to nad ime naelo ugode jo nije zavladalo ne mora

stoga tom naelu biti i opreno pa tako zadatak da se odredi odnos nagonskih procesa ponavljanja prema vladavini naela ugode jo nije rijeen. Spoznali smo da se jedna od najranijih i najvanijih funkcija duevnog aparata sastoji u tome da vee ona nagonska uzbuenja koja mu pritjeu, da primarni proces koji u njima vlada zamijeni sekundarnim procesom i da njihovu energiju zaposjedanja koja se slobodno kree preobrazi u preteno mirujue (toniko) zaposjednue. Za vrijeme ove preobrazbe ne moe se obraati panja na razvoj neugode, ali time se ne ukida naelo ugode. Ta preobrazba se, tovie, i dogaa u slubi naela ugode; vezivanje je pripremni akt koji uvodi i osigurava vladavinu naela ugode. Odvojimo funkciju i tendenciju otrije nego smo to uinili prije. Naelo ugode u tom sluaju je tendencija koja stoji u slubi funkcije kojoj pripada zadatak da duevni aparat u potpunosti oslobaa od uzbuenja ili da iznos uzbuenja u njemu odrava konstantnim odnosno to je mogue niim. Jo se ne moemo sigurno odluiti ni za jedno od ovih shvaanja ali primjeujemo da tako odreena funkcija ima udjela u najopenitijoj tenji sveg i- veega, tenji za povratkom u mir anorganskog svijeta. Svi smo iskusili da je najvea ugoda koju moemo dosei ugoda seksualnog akta, povezana s trenutnim gaenjem visoko poraslog uzbuenja. Vezivanje nagonskog uzbuenja bila bi meutim pripremna funkcija koja uzbuenje treba pripremiti za njegovo konano razrjeenje u ugodi pranjenja. Unutar istog konteksta javlja se pitanje da li osjete ugode i neugode mogu na isti nain stvoriti vezani kao i nevezani procesi uzbuenja. Pokazuje se kao sasvim nedvojbeno da nevezani ili primarni procesi uzrokuju u oba smjera daleko intenzivnije osjete nego vezani ili sekun 189 darni procesi. Primarni procesi su i vremenski raniji, na poetku duevnog ivota nema drugih, i moemo zakljuiti da se naelo ugode ne bi moglo uspostaviti u kasnijim procesima kada ne bi bilo djelatno ve u ovim primarnima. Doli smo tako do rezultata koji u osnovi nije jednostavan, a prema kojem se tenja za ugodom na poetku duevnog ivota ispoljava daleko intenzivnije nego kasnije, ali ne tako neogranieno; i tu valja podnijeti esta ogranienja. U zrelijem dobu vladavina naela ugode daleko je vra, ali je to naelo jednako malo izbjeglo kroenju kao i drugi nagoni uope. U svakom sluaju, ono to omoguuje da na procesima uzbuenja nastanu osjeti ugode i neugode mora jednako tako postojati kod sekundarnog procesa kao i kod primarnog. Na ovom bi mjestu mogli zapoeti daljnja istraivanja. Naa svijest nam iznutra ne isporuuje samo osjete ugode i neugode, ve i osjete neke osobite napetosti koji sami mogu biti ili ugodni ili neugodni. Da li su to sada vezani i nevezani energiki procesi koje trebamo meusobno razlikovati pomou ovih osjeta ili treba osjet napetosti dovesti u vezu s apsolutnom veliinom, eventualno s razinom zaposjednua, dok niz ugoda-neugoda ukazuje na promjenu veliine zaposjednua u danoj jedinici vremena? Mora nas takoer zauditi injenica da nagoni ivota imaju vie posla s naim unutranjim opaanjem, jer oni nastupaju tako da remete mir, neprestano donose sobom napetosti, uklanjanje kojih se osjea kao ugoda, dok izgleda da nagoni smrti obavljaju svoj posao neupadljivo. ini se da naelo ugode stoji upravo u slubi nagoni smrti; ono svakako dri strau i pred vanjskim podraajima u kojima obje vrste nagona vide opasnosti, ali u posebnom smislu ono nadzire porast podraaja koji dolaze iznutra, a koji oteavaju izvrenje ivotnog zadatka. Na ovo se nadovezuju nebrojena pitanja na koja zasad ne moemo odgovoriti.

Mora se biti strpljiv, ekati na druga sredstva i povode za istraivanje. Isto tako valja ostati spreman da se iznova napusti put kojim smo neko vri 190 jeme ili kada izgleda da nas ne vodi niem dobrom. Samo takvi vjernici koji od znanosti zahtijevaju da bude nadomjestak za naputeni katekizam zamjerat e istraivau to nadograuje ili ak mijenja svoje poglede. to se ostaloga tie, utjehu za sporo napredovanje nae spoznaje moe nam pruiti pjesnik (Rckert u Makamen des Hariri /Makame Hariri ja u Rvickertovu prijevodu/): Was man nicht erfliegen kann, muss man arhinken. Die Schrift sagt, es ist keine Snde zu hinken. (to se ne moe preletjeti, valja odepati. No Pismo kae, nije grijeh epati.) Masovna psihologija analiza Ja (1921) I UVOD Suprotnost individualne i socijalne, ili masovne, psihologije koja nam na prvi pogled moe izgledati veoma vana, podrobnijim razmatranjem gubi podosta od svoje otrine. Individualna je psihologija dodue usredotoena na pojedinanog ovjeka i istrauje putove kojima ovaj pokuava doi do zadovoljenja svojih nagona, ali ona pritom samo rijetko, pod odreenim izuzetnim uvjetima, dospijeva u situaciju da zanemari odnose tog pojedinca s drugim individuama. U duevnom se ivotu pojedinca drugi ovjek redovito pojavljuje kao uzor, kao objekt, kao pomonik i kao protivnik, tako da je individualna psihologija od samog poetka istovremeno i socijalna psihologija, naravno u ovom proirenom, ali sasvim opravdanom smislu. Odnos pojedinca prema njegovim roditeljima, brai i sestrama, prema njegovom ljubavnom objektu, njegovom uitelju i njegovom lijeniku, dakle svi odnosi koji su dosad postali prvenstveni predmet psihoanalitikog istraivanja, mogu zahtijevati da ih se razmotri kao socijalne fenomene i tako doi u suprotnost s izvjesnim drugim procesima koje smo nazvali narcistikim, u kojima se zadovoljenje nagona uklanja utjecaju drugih osoba ili se tog utjecaja u potpunosti odrie. Suprotnost izmeu socijalnih i narcistikih Bleuler bi moda rekao: autisti- kih duevnih akata posvema dakle pada unutar po195 ilruja individualne psihologije i nije u stanju odijeliti je od soci jalne ili masovne psihologije. U spomenutim odnosima prema roditeljima, brai i sestrama, prema voljenoj osobi, prijatelju, prema uitelju i lijeniku, na pojedinca utjee uvijek samo jedna jedina osoba ili pak mali broj osoba od kojih je svaka stekla kod njega silno znaenje. Navikli smo meutim da te odnose, kada je rije o socijalnoj ili masovnoj psihologiji zanemarimo, i da kao predmet istraivanja odijeljeno promatramo onaj utjecaj koji na pojedinca istodobno vri veliki broj osoba s kojima je on na neki nain povezan, premda mu oni u mnogo pogleda mogu biti strani. Masovna psihologija bavi se dakle pojedinim ovjekom kao lanom plemena, naroda, kaste, stalea, institucije odnosno kao sastavnim dijelom jedne ljudske gomile koja se na izvjesno vrijeme u odreenu svrhu organizira kao ma- sa. Nakon tog raskida jedne prirodno povezane cjeline vie nije bilo teko pojave koje se pokazuju pod tim posebnim uvjetima sagledati kao oitovanje jednog posebnog, elementarnog nagona, socijalnog nagona herd instinet, group mind koji u drugim situacijama ne dolazi do izraaja. No s pravom bismo mogli prigovoriti da nam je teko momentu broja pripisati

tako veliko znaenje, kao da bi tek on bio u stanju u ljudskom duevnom ivotu probuditi novi nagon koji inae ne bi doao do izraaja. Nae se oekivanje stoga okrenulo drugim dvjema mogunostima: da socijalni nagon ne moe biti izvoran i nerastavljiv i da se poeci njegove tvorbe mogu pronai u nekom uem krugu kao to je na primjer onaj porodice. Masovna psihologija, premda se nalazi tek na svojim poecima, obuhvaa jo nepregledno obilje pojedinanih problema i postavlja istraivau nebrojene zadatke koji do sada jo niti jednom nisu meusobno dobro razlueni. Puko grupiranje razliitih formi tvorbe masa i opisivanje psihikih fenomena koje te forme ispoljavaju, iziskuje golem napor u promatranju i izlaganju te je ve omoguilo nastanak bogate literature. Tko usporedi ovu tanku knji 196 icu s opsegom masovne psihologije, bez daljnjega e naslutiti da smo cijelu grau ovdje obradili tek u nekoliko toaka. I doista, samo e neka pitanja biti od posebnog interesa za dubinsko istraivanje psihoanalize. II LE BONOV OPIS DUE MASA Umjesto definicijom, izgleda nam svrsishodni je zapoeti tako da ukaemo na podruje promatranih pojava i da izvuemo iz njega neke posebno upadljive i karakteristine injenice na koje se moe nadovezati nae istraivanje. Oboje emo postii uz pomo izvoda iz Le Bonove Psihologije gomila,1 knjige koja je s pravom postala slavna. Razjasnimo jo jednom stanje stvari: Ako bi psihologija koja istrauje sklonosti, nagonske pobude, motive, namjere pojedinog ovjeka sve do njegova djelovanja, u odnosima s njegovim najbliima bez ostatka rijeila svoje zadatke i razjasnila sve te sveze, nala bi se najednom pred novim zadatkom koji bi se nerijeen postavio pred nju. Morala bi naime objasniti iznenaujuu injenicu da taj individuum, koji joj je do sada bio razumljiv, pod odreenim uvjetom sasvim drukije osjea, misli i djeluje nego to se od njega oekivalo; taj uvjet je uvrtenje pojedinca u gomilu ljudi koja je stekla svojstvo psiholoke mase. Sto je to masa, otkuda ona stjee sposobnost da na tako odluujui nain utjee na duevni ivot pojedinca i u emu se sastoji duevna promjena na koju ga ona prisiljava? Zadatak je teorijske masovne psihologije odgovoriti na ta tri pitanja. Tom emo zadatku na najbolji nain pristupiti oito tako da poemo od treeg pitanja. Upravo promatranje izmijenjenih reakcija pojedinca prua grau masovnoj psihologijijjsvakom pokuaju razjanjenja mora dakako prethoditi opis onoga to valja razjasniti. 1 Dr Gustave Le Bon, Psihologija gomila, Zagreb, 1920. 197 Sada dajem rije Le Bonu. On kae (str. 14): injenica, koja najvie udara u oi kod psiholoke gomile je ova: makar kakvi su pojedinci, koji je sainjavaju, makar kako su srodni ili nesrodni u nainu ivota, zanimanju, znaaju ili inteligenciji, oni ve samom injenicom, koja ih je preobrazila u gomilu, dobivaju neku zajedniku duu, kojom osjeaju, misle i rade na nain sasvim razliit od onoga, kojim bi mislio, osjeao i radio svaki od njih zasebno. Ima ideja, osjeaja, to nastaju ili se pretvaraju u djela samo kad su pojedinci u gomili. Psiholoka je gomila privremeno bie, sastavljeno od heterogenih elemenata, koji su se na as stopili, sasvim kao to i stanice, koje sainjavaju neko ivo tijelo, ine svojim udruenjem novo bie, koje oituje znaajke, koje se uvelike razlikuju od onih, to ih ima svaka od tih stanica.

Uzmemo li sebi slobodu da le Bonovo izlaganje prekidamo naim napomenama, ovdje emo ubaciti primjedbu: Ako su individue u masi* povezane u neko jedinstvo, onda svakako mora postojati neto to ih meusobno povezuje i upravo bi to sredstvo povezivanja moglo biti ono to je karakteristino za masu. Le Bon meutim ne daje odgovor na to pitanje ve se usredotouje na promjenu koja se s individuumom zbiva u masi te je opisuje izrazima koji se dobro slau s temeljnim pretpostavkama nae dubinske psihologije. (isto, str. 15) Lako je konstatirati, koliko se pojedinac u gomili razlikuje od izoliranoga pojedinca, no manje je lako otkriti razloge te razlinosti. Da se barem uzmognu razabrati ovi uzroci, valja se u prvom redu sjetiti one utvrde moderne psihologije, koja veli, da ne samo u organikom ivotu, ve i u funkcioniranju inteligencije igraju nesvjesni pojavi vrlo zamanu ulogu. Svijesni ivot duha predouje samo malen dijelak naprama njegovomu nesvjesnomu ivotu. Najsuptilniji analizator i najpronicavi posmatra moe otkriti samo * Le Bonovo foule kao i kasnije group McDougalla, Freud prevodi pojmom Masse {masa). Ipak, sam McDougall pravi ovdje razliku i ioule prevodi kao crowd (gomila), (prim, prev.) 198 malen broj nesvijesnih pokretala, koja ga vode. Naa svi- jesna djela proizlaze iz nesvijesnog substrata, koji stvaraju u prvom redu utjecaji nasljedstva. Taj substrat obuhvata bezbrojne, od predaka batinjene ostatke, koji sainjavaju duu plemena. Iza priznatih uzroka naih djela ima bez sumnje tajnih uzroka, koje ne priznajemo, no iza tajnih uzroka ima mnogo jo tajnijih, koje i sami ne poznajemo. Naa svakidanja djela nisu od vee esti drugo, nego efekat sakrivenih pokretala, koja i mi ne poznamo. U masi, misli Le Bon, ponitavaju se individualne steevine pojedinca i time nestaje njegova osebujnost. Ono rasno nesvjesno izbija van, heterogeno se utapa u homogenom. Rekli bismo da je psihika nadgradnja, tako raznoliko razvijena kod pojedinca, sada odstranjena, da joj je oduzeta mo i da je na vidjelo izaao (uinjen djelatnim) ogoljeli, u svima istovrstan, nesvjesni fundament. ^ Na taj nain nastaje prosjeni karakter masovnih individua. No Le Bon nalazi da oni pokazuju i nova svojstva koja prije nisu posjedovali, a razlog tomu trai u tri razliita momenta. (isto, str. 16) Prvi se sastoji u tom, to pojedinac u gomili ve zbog samoga broja dobiva osjeaj nesavladive moi, koji mu doputa, da se predaje nagonima, koje bi sam obuzdao. On e se s tim manje trsiti, da ih obuzda, to je gomila bezimena, a dosljedno tomu i neodgovorna; osjeaja odgovornosti, koji uvijek sputava pojedinca, potpuno nestaje. S nae toke gledita ne bismo trebali pridavati isuvi- e veliku vanost pojavljivanja novih svojstava ^Dovoljno bi nam bilo rei da individuum u masi biva doveden u takve uvjete koji mu doputaju da odbaci potiskivanje svojih nesvjesnih nagonskih pobuda. Prividno nova svojstva koja on u tom sluaju pokazuje, upravo su ispoljavanja tog nesvjesnog u kojem je kao predispozicija sadrano sve zlo ljudske due; gubitak savjesti, odnosno osjeaja odgovornosti, do ega dolazi pod tim okolnostima^e priinjava nikakvu potekou naem 189 razumijevanju. Odavno smo ve ustvrdili da je socijalni ilrah sr takozvane savjesti.2

(isto, str. 16) Drugi uzrok: zaraza, jednako upliva, da odredi kod gomila oitovanje specijalnih karaktera, a u Isto vrijeme i njihovu orjentaciju. Zaraza je pojav, koji se moe lako utvrditi, ali ne i objasniti, a koji valja pripojiti hlpnotikim pojavima, koje emo sada istraiti. U gomili Je svaki osjeaj, svaki in zarazan i to tako zarazan, da pojedinac vrlo lako rtvuje interes zajednikoj probiti. To je podobnost, koja je u opreci s prirodom ovjeka i za koju on nije podoban, ve ako se nalazi u gomili. Na ovom posljednjem stavu kasnije emo utemeljiti Jednu vanu pretpostavku. (isto, str. 16) Trei uzrok, a taj je najvaniji, odreuje, u pojedincima u gomili specijalne karaktere, koji su ponekad sasvim opreni od karaktera izoliranog pojedinca. Mou da govorim o sugestivnosti, kojoj je gore spomenuta zaraza pukim rezultatom. Da se taj pojav shvati, valja drati na umu izvjesna nova otkria fiziologije. Danas ve znamo, da se raznim postupcima moe pojedinac dovesti u takvo stanje, da izgubi svu svoju svijesnu osobnost i da se pokorava svim sugestijama operateura, koji mu ju je oteo, te da ini djela, koja su najoprenija njegovomu znaaju i navikama. Vrlo pomna istraivanja oito dokazuju, da pojedinac, koji ve neko vrijeme tone u burnoj gomili, dolazi doskora uslijed struja, koje iz nje naviru ili iz sasvim drugih uzroka, koje mi ne poznajemo u neko posebno stanje, koje u mnogom nalii na neku opinjenost, u kojoj se nalazi 2 Izvjesna razlika izmeu naih i Le Bonovih pogleda dolazi do izraaja u injenici da se njegov pojam nesvjesnog ne slae u potpunosti s pojmom nesvjesnog koji je prihvatila psihoanaliza. Nesvjesno u Le Bona sadri prije svega najdublje oznake due rase koju individualna psihoanaliza zapravo ne uzima u obzir. Mi, dodue, ne poriemo da je jezgra Ja (Ono, kako sam to kasnije nazvao) kojoj pripada arhajska batina ljudske due nesvjesna, ali osim toga razlikujemo potisnuto nesvjesno koje je proizalo iz jednog dijela te batine. Tog pojma potisnutog u Le Bona nema. 200 hipnotizirani, kad je u rukama hipnotizera ... Svijesne je osobnosti potpuno nestalo, izgubila se sva volja i prosuivanje. Svi osjeaji i misli orientiraju se u smjeru, to ga hipnotizer odredi. Gotovo u ovakvom se stanju nalazi i pojedinac, koji je dijelom psiholoke gomile. On nije vie svijestan svojih djela. Kod njega, kao i kod hipnotizovanoga, izvjesne su podobnosti unitene, a druge se mogu dovesti do stepena krajnje eksaltacije. Pod dojmom sugestije on e se s neodoljivom estinom baciti na vrenje izvjesnih ina. Ova je estina jo neodoljivija kod gomila, nego kod hipnotizo- vanog bia, jer sugestija, koja je ista za sve pojedince, sve vie raste, postajui uzajamna. (isto, str. 17) Prema tomu: nestajanje svijesne osobnosti, prevlast nesvijesne osobnosti, orientacija osjeaja i ideja u istom smislu sugestijom i zarazom, tenja, da se sugerirane ideje neposredno prometnu u djela, ovo su glavne znaajke pojedinca u gomili. On nije vie onaj, koji je bio, on je postao automatom, koga vie ne vodi njegova volja. Taj odlomak sam tako opirno naveo kako bih potkrijepio tvrdnju da Le Bon stanje individuuma u masi doista proglaava hipnotikim, dakle, da se tu ne radi tek o pukoj usporedbi. Nije nam namjera da ovdje ukaemo na neko proturjeje, ve elimo samo istaknuti da posljednja dva uzroka promjene pojedinca u masi, zaraza i poviena sugestivnost, oigledno nisu istovrsni jer zaraza zapravo takoer moe biti jedno oitovanje sugestivnosti. Ni djelovanja

obaju tih momenata u tekstu Le Bona ne izgledaju otro razdvojena. Njegovo emo stajalite moda najbolje protumaiti ako zarazu dovedemo u vezu s djelovanjem koje pojedini lanovi mase vre jedan na drugoga, a izvor pojava sugestije u masi, izjednaenih s fenomenima hipnotikog utjecaja, potraimo na drugom mjestu? Ali na kojem? Mora nas uznemiriti osjeaj nepotpunosti kada otkrijemo da jedan od glavnih elemenata ove analogije, osoba koja u masi zamjenjuje hipnotizera, u Le Bonovom izlaganju nije ni spomenuta. Ipak, on pra 201 vi razliku izmeu tog fascinirajueg utjecaja, ostavljenog u tami, i zaraznog djelovanja koje pojedinci vre jedan na drugoga i kojim se pojaava izvorna sugestija. Navodim jo jedno gledite vano za razumijevanje individuuma u masi: (isto, str. 17) Ve i samom injenicom, da je dijelom organizirane gomile, silazi ovjek za vie stepenica niz ljestve civilizacije. Izoliran je moda bio kulturno bie, u gomili je barbar, to jest igraka nagona. U njega je spontanost, estina, divljatvo, a i zanos i junatvo primitivnih bia. On se zatim osobito zadrava na smanjenju intelektualne sposobnosti koje pojedinac doivljava svojim ulaskom u masu.3 Ostavimo sada pojedinca i okrenimo se opisu due masa kako ga je dao Le Bon. Nema u njoj niti jedne crte ije bi izvoenje ili smjetaj psihoanalitiaru priinjavali potekoe. Sam Le Bon naznauje nam put ukazujui na podudarnost s duevnim ivotom primitivaca i djece, (isto, stjr. 19) Masa je impulzivna, prevrtljiva i razdraljiva. Ona je skoro iskljuivo voena nesvjesnim.4 Impulsi kojima se masa pokorava mogu, ve prema okolnostima, biti plemeniti ili okrutni, herojski ili kukaviki, ali su u svakom sluaju tako imperativni da ih ne moe prevladati osobni interes, pa ak ni interes samoodranja, (isto, str. 20). Nita kod nje nije unaprijed smiljeno. Iako strasno udi za mnogim stvarima, ne ini to na dui rok jer je nesposobna za ustrajnost. Ona ne podnosi nikakvu odgodu izmeu svoje udnje i ozbiljenja uenog. Ona ima osjeaj svemoi, a za individuuma u masi nestaje pojam nemogueg.5 3 Usp. Schillerov dvostih: Jeder, sieht man ihn einzeln, ist leidlich klug und verstndig; bind sie in corpore, gleich wird euch ein Dummkopf daraus. /Svatko, promatran za sebe, podnoljive je pameti i razbora; Kad su in corpore, eto vam najednom glupaka./ 4 Ovdje Le Bon nesvjesno upotrebljava ispravno u deskriptivnom smislu, dakle kada ono ne znai samo potisnuto. 5 Usp. Totem i tabu (1912-13), III, 'Animizam, magija i svemo 202 Masa je izuzetno podlona utjecajima, lakovjerna je, nekritina i za nju ne postoji nevjerojatno. Ona misli u slikama koje jedna drugu asocijativno izazivaju onako kao to se kod individuuma javljaju u stanjima slobodnog fantaziranja i nema te razumne instancije koja bi mogla donijeti sud o podudaranju tih slika sa zbiljom. Osjeaji mase uvijek su vrlo jednostavni i pretjerano zaneseni. Masa dakle ne poznaje ni dvojbu ni neizvjesnost.6 Ona odmah ide do krajnosti: izreena sumnja kod nje se smjesta pretvara u nepobitnu izvjesnost; klica antipatije postaje divlja mrnja (isto, str. 28)7 Masu, i samu sklonu svim ekstremima, uzbuuju samo prekomjerni podraaji. Tko eli djelovati na nju, ne treba logiki odmjeravati svoje

argumente, ve mora slikati najsnanijim bojama, pretjerivati i vazda ponavljati isto. Kako masa ne dvoji u pogledu istinitog ili lanog i pritom je svjesna svoje velike snage, ona je jednako netolerantna kao to je i podlona autoritetu. Ona respektira silu a dobrota, u kojoj vidi samo jednu vrstu slabosti, tek umjereno moe utjecati na nju. Snaga, pa ak i s&mo nasilje, ono je to zahtijeva od svojih junaka. Ona hoe ' U tumaenju snova kojima svakako zahvaljujemo najbolji dio naeg znanja o nesvjesnom duevnom ivotu mi slijedimo tehniko pravilo prema kojem zanemarujemo sumnju i nesigurnost u prepriavanju sna i sa svakim elementom manifestnog sna postupamo kao da je posve pouzdan. Sumnju i nesigurnost pripisujemo djelovanju cenzure kojoj podlijee rad sna i pretpostavljamo da primarne misli sna ne poznaju sumnju i nesigurnost kao kritike procese. One se naravno mogu, poput svega drugoga, pojaviti u dnevnim ostacima koji vode snu. (V. Tumaenje snova II, Novi Sad, 1981, str. 1689.) 7 Slino ekstremno i neumjereno pojaanje svih osjeaja pripada i afektivnosti djeteta te se iznova moe nai u ivotu snova gdje e, zahvaljujui izoliranju pojedinih osjeaja u nesvjesnom, tiha ljutnja u toku dana doi u snu do izraaja kao elja za smru okrivljene osobe ili e bilo koje blago iskuenje postati poticaj da se u snu prikae zloinaka radnja. U vezi s tom injenicom dr Hans Sachs je zgodno primijetio: Ono to nam je san otkrio u odnosima prema sadanjosti (realnosti) potraiemo i u svesti, i ne smemo se uditi ako onda udovite koje smo nali pod uveliavajuim staklom analize ponovo naemo kao sitnu infuzoriju, (V. Tumaenje snova II, str. 270.) 203 da se njome vlada, da je se tlai i da se boji svojih gospodara. U osnovi je posve konzervativna te gaji duboku odvratnost prema svakoj novini i napretku pokazujui ujedno neogranieno strahopotovanje prema tradiciji, (isto, str. 31) U svrhu ispravne presude o udorednosti masa nuno je uzeti u obzir da u skupnom bivstvovanju individua u masi nestaju sve individualne zapreke i da se svi okrutni, brutalni, destruktivni instinkti koji kao ostaci iz pradavnog doba drijemaju u pojedincu, bude, slobodno se predajui nagonskom zadovoljenju. Ali mase su i pod utjecajem sugestije sposobne za visoka postignua u odricanju, nesebinosti i predanosti nekom idealu. Dok je osobna korist kod izoliranog individuuma u prilinoj mjeri jedini pokreta, kada se radi o masama, ona rijetko kada ima prednost. Moe se govoriti o nekom oudoreenju pojedinca u masi (isto, 31). Dok je intelektualna sposobnost mase uvijek duboko ispod one pojedinca, njeno etiko dranje u stanju je daleko nadvisiti taj nivo kao to moe i duboko pasti ispod njega. Neke druge crte Le Bonova opisa bacaju jasno svjetlo na opravdanost poistovjeenja due masa s duom primitivnih ljudi. U masa mogu i najoprenije ideje postojati jedna pored druge i meusobno se podnositi, a da iz njihova logikog proturjeja ne izbije sukob. Isto se dogaa i u nesvjesnom duevnom ivotu pojedinaca, djece i neu- rotiara, to je psihoanaliza ve odavno dokazala.8 Masa nadalje podlijee istinski maginoj moi rijei koje u dui mase ne samo da izazivaju najstranije oluje, ' U malog djeteta, na primjer, ambivalentni osjeajni stavovi prema njemu najbliim osobama dugo vremena postoje jedan pored drugoga a da ni jedan od njih ne smeta izraavanju drugoga, njemu oprenoga. Dou li oni na koncu

ipak u sukob, on se esto razrijei tako da dijete mijenja objekt i jedan od ambivalentnih osjeaja pomie na zamjenski objekt. Iz povijesti razvoja jedne neuroze u odraslog ovjeka mogue je saznati da se jedan potisnuti osjeaj esto dugo vremena nastavlja u nesvjesnim ili ak svjesnim fantazijama iji se sadraj, naravno, izravno protivi nekoj vladajuoj tenji, a da zbog te suprotnosti Ja 204 ve su ih u stanju i utiati (isto, str. 58). Razum i argumenti ne bi se mogli boriti protiv izvjesnih rijei i izvjesnih formula. One se s tolikom pobonou izriu pred gomilama i im su izreene, lica se napune poitanja i glave se prigibaju. Mnogi ih smatraju kao sile prirode, kao nadnaravne moi, (isto, str. 58) Ovdje je samo potrebno prisjetiti se tabua imena u primitivaca i magijskih sila koje oni pripisuju imenima i rijeima. I konano: Mase nikada nisu upoznale e za istinom. One trae iluzije kojih se ne mogu odrei. Nestvarno u njih uvijek ima prednost pred stvarnim, a nezbiljsko utjee na njih skoro jednako snano kao i zbiljsko. Mase pokazuju vidljivu tendenciju da ovdje ne prave nikakvu razliku (isto, str. 38). Pokazali smo da je ta prevlast fantazijskog ivota i iluzije noene neispunjenom eljom odluujui moment u psihologiji neuroza. Pronali smo da za neurotiare ne vai obina objektivna stvarnost ve ona psihika. Histeriki simptom temelji se na fantaziji umjesto na ponavljanju zbiljskog doivljaja; prisilnoneurotika svijest o krivnji poiva na injenici postojanja zle namjere koja nikada nije ostvarena. Doista, kao u snu i hipnozi, u duevnoj aktivnosti mase provjera stvarnosti povlai se pred jainom afektivno zaposjednutih eljnih pobuda. ne istupi protiv onoga to je samo odbacilo. Fantazija se prilino dugo tolerira sve dok najednom, obino uslijed porasta njenog afektivnog zaposjednua, ne izbije sukob izmeu nje i Ja sa svim posljedicama koje sobom nosi. U napredovanju razvoja od djeteta do zrelog odraslog ovjeka openito dolazi do sve obuhvatnije integracije linosti, do jednog saimanja pojedinanih nagonskih pobuda i tenji koji su u njoj narasli neovisno jedni od drugih. Analogan proces poznat nam je ve odavno na podruju seksualnog ivota kao saimanje svih seksualnih nagona u definitivnu genitalnu organizacija. (Tri rasprave o seksualnoj teoriji, 1905.) Da unifikacija Ja moe uostalom doivjeti iste smetnje kao i libido pokazuju mnogobrojni, vrlo po znati primjeri, kao recimo sluaj onih prirodoznanstvenika koji su zadrali svoje vjerovanje u Bibliju i si. Razliite mogunosti jednog kasnijeg raspada Ja predstavljaju posebno poglavlje psihopatologije. ' V. Totem i tabu. 205 Ono to Le Bon kae o voama mas. nije toliko iscrpno i ne omoguuje da se u tom pogledu jasno rasvijetli zakonomjernost. On misli da se iva bia, im se skupe u izvjesnom broju, neovisno o tome da li je u pitanju ivotinjsko stado ili ljudska gomila, instinktivno podvrgavaju autoritetu nekog poglavara (isto, str. 67). Masa je posluno krdo koje nije u stanju ivjeti bez gospodara. Ona ima toliku e za potinjavanjem da se instinktivno pokorava svakome tko se proglasi njenim gospodarom. Premda potreba mase izlazi ususret voi ipak on sam, svojim osobnim svojstvima, mora odgovarati toj potrebi. On mora biti sam opinjen snanom vjerom (u neku ideju) kako bi u masi probudio vjeru; on mora posjedovati snanu volju koja imponira i koju e bezvoljna masa preuzeti od njega. Le Bon zatim raspravlja o razliitim vrstama voa i sredstvima kojima oni djeluju na

mase. U cjelini gledano, za njega voe mogu stei svoju vanost posredstvom ideja kojima su sami opinjeni. Tim idejama, kao i voama, pripisuje on osim toga tajnovitu, neodoljivu mo koju naziva prestige. Presti je neka vrsta vladavine koju nad nama vri neki individuum, neko djelo ili neka ideja. Ona paralizira svu nau sposobnost kritike ispunjavajui nas divljenjem i potovanjem. ini se da izaziva osjeaj slian opinjenosti hipnozom (isto, str. 74). Le Bon razlikuje steeni ili umjetni i osobni presti. Ovaj prvi ljudima daje ime, bogatstvo i ugled dok ideje, umjetnika djela i tome slino do prestia dolaze posredstvom tradicije. Kako u svim sluajevima zahvaa u prolost, malo e nam pruiti za razumijevanje svog zagonetnog utjecaja. Osobni presti hvata se rijetkih osoba koje posredstvom njega postaju voe te omoguuju da im se sve potinjava kao pod utjecajem nekog magnetikog arobnjaka. Ipak, svaki presti ovisi o uspjehu te se s neuspjehom gubi (isto, str. 79). Ne dobija se utisak da je kod Le Bona uloga voa i naglaavanje prestia ispravno usklaeno s njegovim tako sjajno iznesenim opisom due masa. 206 III DRUGE OCJENE KOLEKTIVNOG DUEVNOG IVOTA Le Bonovim prikazom posluili smo se kao uvodom zato to se u naglaavanju nesvjesnog duevnog ivota njegov pristup tako dobro podudara s naom vlastitom psihologijom. Sada meutim moramo dodati da zapravo ni jedna od tvrdnji ovog autora ne donosi nita novo. Sve ono loe i poniavajue to on govori o manifestacijama due masa prije njega su ve rekli, jednako odreeno i s jednakim neprijateljstvom, drugi, i jednoglasno je od najstarijih vremena literature ponavljano u djelima mislilaca, dravnika i pjesnika.10 Oba stava koja sadre najvanije poglede Le Bona, onaj o kolektivnom zapree- nju intelektualne sposobnosti i onaj o porastu afektivnosti u masi, kratko prije toga ve je formulirao Sighele." U osnovi kao vlastiti Le Bonov prilog ostaju samo dva momenta: gledite nesvjesnog i usporedba s duevnim ivotom primitivnih ljudi. Obje teme su, naravno, i prije njega mnogo puta bile dodirnute. tovie, opis i ocjena due masa kako ih daju Le Bon i drugi nipoto nije ostala neosporena. Nema dvojbe da su svi upravo opisani fenomeni due masa bili ispravno uoeni, ali je mogue prepoznati i druge manifestacije tvorbe masa koje djeluju upravo u suprotnom smislu i na temelju kojih se dui masa mora dati daleko via ocjena. Le Bon je takoer bio spreman priznati da udorednost mase pod odreenim okolnostima moe biti via od udo- rednosti pojedinaca od kojih je ona sastavljena i da su samo kolektivi sposobni za visoku nesebinost i predanost. Osobna probit rijetko je moan poriv kod gomila, dok je gotovo iskljuivom pobudom izoliranoga pojedinca, (isto, str. 32). 10 Usp. sadraj i bibliografiju u B. Krakovi ml. (1915). 11 V. Walter Moede (1915). 207 Drugi autori istiu da je openito tek drutvo to to pojedincu propisuje norme udorednosti, dok pojedinac u pravilu na ovaj ili onaj nain zaostaje za tim visokim zahtjevima. Ili, da u izuzetnim sluajevima u kolektivu nastaje fenomen oduevljenja koji je omoguio masama da izvre velianstvena djela.

to se tie intelektualnog stvaranja, ostaje dodue injenica da su velike odluke misaonog rada, vana otkria, rjeenja problema, mogui samo pojedincu koji radi u samoi. Ali dua mase je takoer sposobna za genijalna duhovna ostvarenja, kao to dokazuje prije svega sam jezik, a zatim i narodna pjesma, folklor i drugo. Osim toga ostaje dakako pitanje koliko je pojedinani mislilac ili pjesnik duan zahvaliti poticajima mase u kojoj ivi, odnosno, nije li on tek dovrilac jednog duevnog rada u kojem su istodobno suraivali i drugi. S obzirom na ovako temeljita proturjeja, ini se da bi rad na psihologiji masa morao ostati bez rezultata. Ipak, lako je pronai izlaz koji obeava nadu. Vjerojatno su pod pojmom masa sabrane veoma razliite tvorbe koje bi trebalo razlikovati. Navodi Sighelea, Le Bona i drugih odnose se na mase koje su kratkog vijeka, sastavljene od raznovrsnih individua naglo okupljenih oko nekog prolaznog interesa. Oigledno je da ,su na njihove opise utjecale znaajke revolucionarnih masa, a naroito mase velike francuske revolucije. Suprotne tvrdnje dolaze od ocjene onih stabilnih masa ili udruenja u kojima ljudi provode svoj ivot i koje se otjelovljuju u drutvenim institucijama. Mase prve vrste odnose se prema masama druge kao kratki ali visoki valovi prema otegnutom gibanju mora. McDougall koji u svojoj knjizi The Group Mind. (1920) polazi od istog, gore spomenutog proturjeja, nalazi njegovo razrjeenje u momentu organizacije. U najjednostavnijem sluaju masa (group), kae on, ili uope ne posjeduje nikakvu organizaciju, ili je ta jedva vrijedna spomena. Takvu masu on opisuje kao gomilu (crowd). Ipak, on priznaje da se gomila ljudi teko moe skupiti a da 208 se u njoj ne obrazuju barem prvi poeci neke organizacije i da je upravo na tim jednostavnim masama osobito lako prepoznati mnoge temeljne injenice kolektivne psihologije (isto, str. 22). Uvjet koji mora biti zadovoljen da bi se iz sluajno skupljenih lanova neke gomile ljudi obrazovalo neto takvo kao to je masa u psiholokom smislu sastoji se u tome da ovi pojedinci moraju meu sobom imati neto zajedniko, zajedniki interes na nekom objektu, istovrsnu osjeajnu sklonost u odreenoj situaciji i (ja bih umetnuo: zbog toga) izvjesni stupanj sposobnosti da jedan na drugoga utjeu. (Some degree of reciprocal influence between the members of the group.) (isto, str. 23). to su jai ti zajedniki elementi (this mental homogeneity), tim lake se od pojedinca obrazuje psiholoka masa i tim su izraenije manifestacije due masa. Najupadljiviji i ujedno najvaniji fenomen tvorbe mase sada je porast afektivnosti (exaltation or intensification of emotion) izazvan u svakom pojedincu (isto, str. 24). Moe se rei, misli McDougall, da ljudski afekti teko mogu u drugim uvjetima dosei tako visok stupanj koji postiu u masi i da za sudionike predstavljaju izuzetan doivljaj uitka kada se mogu tako neobuzdano predati svojim strastima i pritom se stopiti s masom naputajui osjeaj vlastitog individualnog ogranienja. To uzajamno zanosno poticanje individua objanjava McDougall na osnovi, kako je on to nazvao principle of direct induction of emotion by way of the primitive sympathetic response (isto, str. 25), dakle pomou nama ve poznate osjeajne zaraze. Zapravo se radi o tome da su opaeni znaci nekog afektivnog stanja takvi da u onoga tko ih opaa izazivaju isti afekt. Ta je automatska prisila tim jaa to je vei broj osoba u mogunosti da istovremeno zamijeti isti afekt. Pojedinac gubi svoju kritiku sposobnost i preputa se tom afektu. Ali pritom on povisuje uzbuenje onih koji su na njega djelovali i tako, posredstvom uzajamne indukcije, raste afektivni naboj pojedinca. Ovdje je oigledno na djelu neto poput prisile koja

204 208 tjera da se ini isto to i drugi i da se ostane u suglasnosti s mnogima. Grublji i jednostavniji osjeaji imaju vie izgleda da se na takav nain proire u masi (isto, str. 39). Taj mehanizam porasta afektivnosti potpomau i drugi utjecaji koji dolaze od mase. Masa na pojedinca ostavlja utisak neograniene moi i nesavladive opasnosti. Ona se za trenutak postavlja na mjesto cjelokupnog ljudskog drutva koje je nosilac autoriteta, ijih se kazni ovjek plai i kojemu za volju si je nametnuo tako mnogo zapreka. Oigledno je opasno protusloviti joj i sigurnije je slijediti primjer koji se uokolo pokazuje, pa makar bilo potrebno i s vukovima zavijati. U pokornosti novom autoritetu ovjek moe svoju raniju savjest iskljuiti iz djelovanja i pritom popustiti privlanosti dobitka ugode do kojeg sigurno dolazi ukidanjem svojih zapreka. U cjelini dakle nije tako udno vidjeti pojedinca kako u masi ini ili odobrava stvari kojih bi se u svojim uobiajenim ivotnim uvjetima klonio te se ak sami moemo nadati da emo na taj nain rasvijetliti dio tame koja se obino prekriva zagonetnom rijeju sugestija. McDougall ne proturjei ni stavu o kolektivnom zapre- enju inteligencije u masi (isto, str. 41). On kae da umovi nie inteligencije povlae na svoj nivo one s viom inteligencijom. Ovi potonji bivaju sputani u svojoj djelatnosti zato to porast afektivnosti openito stvara nepovoljne uvjete za korektan duhovni rad, nadalje stoga to su pojedinci zastraeni masom te njihov misaoni rad nije slobodan i napokon zbog toga to je u svakog pojedinca umanjena svijest o odgovornosti za ono to ini. Cjelokupna ocjena koju McDougall izrie o psihikom djelovanju jednostavne neorganizirane mase nije nita povoljnija od Le Bonove. Takva masa je (isto, str. 45): odve razdraljiva, impulzivna, strasna, prevrtljiva, inkonzekventna, neodluna i pritom spremna da u svojim djelima ide do krajnosti; ona prihvaa samo grublje strasti i jednostavnije osjeaje, izuzetno je sugestibilna, lakomislena u svojim odlukama, nagla u sudovima, koje do 210 nosi, u stanju je prihvatiti samo najjednostavnije i naj- nepotpunije zakljuke i argumente, savitljiva je i povodljiva, bez samosvijesti, samopotovanja i osjeaja odgovornosti ali spremna da se, svjesna svoje snage, oduevljeno prepusti svim nedjelima koja moemo oekivati samo od neke apsolutne i neodgovorne sile. Ona se dakle ponaa poput neodgojenog djeteta ili pak strasnog, nekontroliranog divljaka u njemu stranoj situaciji; u najgorim sluajevima njeno je ponaanje slinije ponaanju opora divljih ivotinja nego ljudskih bia. Kako McDougall ponaanje visoko organiziranih masa suprotstavlja onom ovdje opisanom, bit e nam osobito zanimljivo saznati u emu se ta organizacija sastoji i koji momenti je stvaraju. Autor nabraja pet tih principal conditions za podizanje duevnog ivota mase na vii nivo. Prvi i temeljni uvjet je izvjesni stupanj kontinuiteta u postojanju mase. On moe biti materijalan i formalan; o prvome je rije kada se iste osobe dulje vrijeme zadravaju u masi, a o drugome kada su u strukturi mase stvoreni odreeni poloaji na kojima se ljudi uzastopce smjenjuju. Drugi uvjet je da se u pojedincu mase obrazovala odreena predodba o prirodi, funkciji, sposobnostima i zahtjevima mase, na temelju ega u njemu moe nastati osjeajni odnos prema cjelini mase. Trei, da je masa dovedena u vezu s drugim, njoj slinim, ali ipak u mnogim tokama razliitim masama i da je taj odnos otprilike rivalski.

etvrti, da masa posjeduje tradicije, obiaje i stavove, a osobito takve koji su u vezi s meusobnim odnosom njenih lanova. Peti, da u masi postoji ralanjenost koja se izraava u specijalizaciji i diferencijaciji funkcija koje pripadaju pojedincu. Zajedno s ispunjenjem tih uvjeta, prema McDougallo- vom miljenju, ukidaju se psihiki nedostaci mase. Kolektivno snienje intelektualne sposobnosti spreava se 211 time to masa rjeavanje intelektualnih zadataka preputa pojedincu. Izgleda nam da se uvjet koji je McDougall oznaio kao organizaciju mase moe s punim pravom opisati na drukiji nain. Zadatak se sastoji u tome da se masi pribave upravo ona svojstva koja su bila karakteristina za individuuma a koja je on izgubio u procesu stvaranja mase. Individuum je naime imao izvan primitivne mase svoj kontinuitet, svoju samosvijest, svoje tradicije i navike, svoju posebnu funkciju i odreen poloaj te se drao po strani od svojih rivala. Tu je svoju sposobnost ulaskom u neorganiziranu masu na neko vrijeme izgubio. Priznamo li da je na cilj snabdjeti masu atributima individuuma, valja nam upozoriti na sadrajnu primjedbu W. Trottera12 koji u sklonosti k obrazovanju mase vidi bioloki nastavak viestaninosti svih viih organizama." IV SUGESTIJA I LIBIDO Poli smo od temeljne injenice da pojedinac unutar mase doivljava posredstvom njenog utjecaja jednu esto dubokosenu promjenu svoje duevne djelatnosti. Njegova afektivnost izuzetno raste, njegova se intelektualna sposobnost zamjetno ograniava a oba procesa idu u smjeru izravnanja s drugim individuama mase to predstavlja uspjeh koji se moe postii samo ukidanjem svakom pojedincu svojstvenih nagonskih zapreka i odricanjem od posebnih oblika ostvarenja njegovih sklonosti. uli smo da se te esto neeljene posljedice barem djelomino mogu sprijeiti viom organizacijom masa ali temeljna 12 Instincts oi the Her in Peace and War (1916). 11 /Dodatak 1923/ U suprotnosti s jednom inae punom razumijevanja i otroumnom kritikom ovoga rada koju je dao Hans Kel- sen (1922), ne mogu dopustiti da bi jedno takvo opremanje due masa organizacijom znailo njeno hipostaziranje, tj. priznanje neovisnosti o duevnim procesima u individuumu. 212 injenica psihologije masa, oba stava o porastu afektiv- nosti i zapreenju miljenja, nije time osporena! Na interes sada ide za tim da se pronae psiholoko razjanjenje promjene koju pojedinac doivljava u masi. Racionalni momenti, kao naprijed spomenuto zastraivanje pojedinca, dakle akcija njegovog nagona samoodranja, oigledno ne pokrivaju fenomene koje valja promatrati. Ono to nam autori inae nude kao objanjenje o sociologiji i masovnoj psihologiji uvijek je, premda se javlja pod razliitim imenima, ono isto: arobna rije sugestija. U Tardea ona se naziva oponaanje, ali moramo dati za pravo jednom autoru koji nas upozorava da oponaanje potpada pod pojam sugestije i da je upravo njena posljedica.14 U Le Bona sve zaudno u socijalnim pojavama svedeno je na dva faktora: uzajamnu sugestiju pojedinca i presti voe. Ali presti dolazi do izraaja samo kada djeluje na izazivanju sugestije. U McDougalla bismo na trenutak mogli stei dojam da njegovo naelo primarne afektivne indukcije ini pretpostavku sugestije suvinom.

Ali ako podrobnije razmislimo ipak moramo uvidjeti da nam to naelo ne govori nita vie od tvrdnji o oponaanju ili zarazi, osim to odlunije naglaava afektivni moment|U nama nedvojbeno postoji tendencija prema kojoj mi, opaajui znake afektivnog stanja u nekog drugog, sami padamo u isti afekt, ali nam isto tako uspijeva da se toj tendenciji suprotstavimo, da se odupremo afektu, odnosno reagiramo na posve oprean nain. Ali zato u masi redovito podlijeemo zarazi? Iznova moramo rei da se radi o sugestivnom utjecaju mase koji nas prisiljava da se pokoravamo toj tendenciji oponaanja koja u nama inducira afekt?}Uostalom ni u McDougalla ne moemo zaobii sugestiju; od njega ujemo isto to i od drugih: mase se odlikuju naroitom sugestibil- nou. f Sad smo dakle spremni za tvrdnju da je sugestija (is- pravnije, sugestivnost) upravo onaj prafenomen koji se 14 Brugeilles (1913). 213 dalje ne moe jeducirati, temeljna injenica ovjekova duevnog ivota./To misli i Bernheim ijim sam zapanjuju- juim umijeima godine 1889. bio svjedokom. Meutim, u sjeanje mi se vraa moje tada jo preutno protivljenje tiraniji sugestije. uvi kako su se na bolesnika koji se nije pokazao podatljivim, izderali: to to inite? Vous vous contre-suggestionnez! rekoh sebi da se ovdje oigledno radi o nepravdi i nasilju. ovjek svakako ima pravo na protusugestije kada ga se sugestijama pokuava potiniti. Kasnije je moj otpor prerastao u pobunu protiv teze da bi sugestija koja objanjava sve sma trebala izbjei razjanjenju. S tim u vezi ponovio sam staru pitalicu:15 Christoph trug Christum, Christus trug die ganze Welt, Sag', wo hat Christoph Damals hin den Fuss gestellt? Christophorus Christum, sed Christus sustulit orbem: Constiterit pedibus die ubi Christophorus?* Pristupajui sada iznova, nakon to sam se nekih tridesetak godina drao podalje, zagonetki sugestije, nalazim da se tu nita nije promijenilo. Jednu jedinu iznimku u pogledu ove tvrdnje, iznimku koja svjedoi o utjecaju psihoanalize mogu slobodno zanemariti. Primjeujem kako se ulae naroiti trud u pokuaj da se pojam sugestije ispravno formulira, dakle, da se upotreba tog imena konvencionalno ustanovi.16 To svakako nije suvino jer sve iroj primjeni te rijei izlazi ususret njeno olabavi j eno znaenje te e ona uskoro oznaavati svako proizvoljno utjecanje kao to je sluaj u engleskom gdje to suggest, suggestion odgovara naem preporuiti, 15 Konrad Richter, 'Der deutsche St. Christoph', Berlin, 1896. Acta Germanica V, 1. * /Kristu Kristofor, a Krist je svijetu podmetnuo plea: Kamo da onda, reci, Kristofor stopama koraa?/ 16 Tako McDougall (1920). 214 naoj pobudi. O biti sugestije meutim, a to znai o uvjetima pod kojima se bez dovoljna logikog utemeljenja stvaraju utjecaji, nije dolo do razjanjenja. Ne bih se klonio zadatka da tu tvrdnju potkrijepim analizom literature nastale u posljednjih trideset godina, ali to neu uiniti, jer mi je poznato da se u mojoj blizini priprema jedno iscrpno istraivanje kojemu je postavljen upravo taj zadatak." (^Umjesto toga pokuat u da u svrhu razjanjenja masovne psihologije upotrijebim pojam libidajkoji nam je tako dobro posluio u prouavanju psihoneuroza. / Libido je izraz uzet iz uenja o afektivnosti. Tim imenom

nazivamo, kao kvantitativnu veliinu promatranu premda zasad jo nemjerljivu energiju takvih nagona koji imaju posla sa svim onim to se moe obuhvatiti rijeju ljubav. Sr toga to smo nazvali ljubavlju, a to se obino zove ljubav i o emu pjevaju pjesnici, tvori naravno spolna ljubav sa ciljem spolnog sjedinjenja. Ali mi ne odvajamo od toga ono to inae takoer ima udjela u imenu ljubavi: ljubav prema samom sebi, s jedne strane, i ljubav prema roditeljima i djeci s druge, prijateljstvo i openita ljubav prema ovjeku, isto kao i predavanje konkretnim predmetima i apstraktnim idejama. U tome nas opravdava psihoanalitiko istraivanje zahvaljujui kojem smo nauili da sve ove tenje predstavljaju izraz istih nagonskih pobuda koje u odnosu meu spolovima neizbjeivo vode spolnom sjedinjenju i koje su, premda u drugim odnosima odvraene od tog seksualnog cilja, ili zaustavljene u njegovom ostvarivanju, ipak pritom sauvale jo dovoljno od svoje izvorne biti tako da je njihov identitet ostao prepoznatljiv (samo- rtvovanje, tenja k zbliavanju). Mislimo dakle da je jezik rijeju ljubav u njenim mnogostrukim primjenama stvorio jedan posve odgovarajui saetak i da ne moemo uiniti nita bolje nego na njoj utemeljiti naa znanstvena ispitivanja i izlaganja. 17 /Dodatak 1925/: Na alost, taj rad nije ostvaren. 215 Donosei tu odluku psihoanaliza je raspirila buru gnjeva kao da je time skrivila neku drsku novotariju. A ipak, psihoanaliza ovim proirenim shvaanjem ljubavi nije stvorila nita originalno. Eros filozofa Platona svojim se porijeklom, djelovanjem i odnosom prema spolnoj ljubavi u potpunosti poklapa s ljubavnom snagom, libidom psihoanalize, kao to su u pojedinostima izloili Nachmansohn i Pfister;18 a kada apostol Pavao u slavnoj poslanici Korinanima ljubav velia iznad svega drugoga oito je da je shvaa u istom proirenom smislu,19 iz ega se moe nauiti samo to da ljudi ne uzimaju uvijek ozbiljno svoje velike mislioce pa ak ni kada im se navodno veoma dive. Ti nagoni ljubavi u psihoanalizi su sada a potiori i po svome porijeklu nazvani seksualnim nagonima. 'Veina obrazovanih osjetila je taj naziv kao uvredu i osvetila se strogo ukorivi psihoanalizu zbog panseksualizma. Tko seksualnost dri za neto sramotno i poniavajue po ljudsku prirodu tome ostaje sloboda da se poslui otmjenijim izrazima, dakle erosom i erotikom. Ja sam od poetka sam mogao tako initi i time se potedjeti mnogih prigovora. Ali nisam to htio jer rado izbjegavam initi ustupke ljudskoj bojaljivosti. Nemogue je znati kuda e se tim putem dospjeti; ovjek poputa isprva na rijeima, a zatim postepeno i na stvarima. Ne vidim kakva bi zasluga bila u tome da se ovjek stidi seksualnosti; grka rije, eros koja bi trebala ublaiti sramotu, nije na koncu nita drugo do prijevod nae rijei ljubav i napokon, onaj tko moe ekati, ne mora initi ustupke. Ppkuat emo dakle s pretpostavkom da ljubavni odnosi (indiferentno reeno: osjeajni odnosi) takoer sa" Nachmansohn (1915); Pfister (1921). " Kad bih ljudske i aneoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao bio bih mjed to jei ili cimbal to zvei! Prva poslanica Korinanima 13. 216 injavaju bit due masjg* Prisjetimo se da se o neem takvom u spomenutih autora ne govori. To to bi ovim odnosima odgovaralo oigledno je skriveno pokrovom, paravanom sugestije. Oslonac naoj hipotezi najprije emo pronai u dvjema povrnim mislima. Prvo, da masu oigledno dri na okupu neka mo. Ali kojoj bismo moi to djelo mogli pripisati ako ne erosu koji sve u svijetu dri na okupu? Drugo, stjee se dojam da pojedinac naputa u masi svoju

osebujnost i preputa se sugestiji drugih zato to u njemu postoji potreba da s njima bude prije u suglasnosti nego u suprotnosti, dakle da on to moda ipak ini njima za ljubav. v DVIJE UMJETNE MASE: CRKVA I VOJSKA Sjetimo se da nam je morfologija masa omoguila da razaberemo veoma razliite vrste masa i oprene pravce njihova razvoja. Neke su mase prolaznog karaktera dok su druge izuzetno trajne; postoje homogene mase koje se sastoje iz istovrsnih individua i nehomogene; prirodne, ali i umjetne ije odranje zahtijeva izvanjsku prisilu; primitivne mase i ralanjene, visoko organizirane. Meutim, htjeli bismo iz razloga koje jo nismo u stanju objasniti istaknuti osobitu vrijednost jednog razlikovanja kojem autori do sada nisu posvetili dovoljno panje; mislim na razlikovanje masa bez voa i onih s voama. I posve opreno uobiajenoj praksi, nae istraivanje nee kao svoje ishodite odabrati neku'relativno jednostavnu masovnu tvorbu ve e zapoeti na visoko organiziranim, trajnim, umjetnim masama. Najzanimljivije primjere takvih oblika pruaju nam crkva, zajednica vjernika, i armija, vojska. Crkva i vojska su umjetne mase a to znai da je primijenjena odreena izvanjska prisila kako bi ih ouvala 217 od raspadanja20 i sprijeila promjene u njihovoj strukturi. ovjek se u pravilu ne pita, niti mu se ostavlja sloboda odluke, da li e, ili nee, pristupiti takvoj masi; pokuaj da se ona napusti obino se progoni, ili strogo kanjava, ili je povezan sa sasvim odreenim uvjetimaTfeato je tim asocijacijama potrebno da se tako posebnfosiguraju, ostaje za sada sasvim po strani od naeg interesa, Privlai nas samo jedna okolnost, naime mogunost da na tim visoko organiziranim masama koje su na osobit nain zatiene od raspada, s velikom jasnoom spoznamo izvjesne odnose koji su drugdje daleko skriveniji. U crkvi prednost nam prua mogunost da kao uzor uzmemo katoliku crkvu kao i vojsci, bez obzira koliko one inae bile razliite/vai ista obmana (iluzija), da je tu jedan poglavar u katolikoj crkvi Krist, u armiji zapovjenik koji sve pojedince mase voli jednakom ljubavlju. Sve ovisi o toj iluziji; dopusti li se da ona propadne, smjesta se raspadaju, ukoliko to izvanjska prisila doputa, kako crkva tako i vojska./Krist je tu jednaku ljubav izriito naglasio: To to te*uinili i najneznatni- jem od moje manje brae, meni ste uinili. Prema pojedincima vjernike mase on stoji u odnosu dobrostivog starijeg brata i njima je zamjena za oca. Svi zahtjevi po- stavljeni pojedincu izvode se iz te Kristove ljubavi^Cr- kvu tako proima jedna demokratska crta upravo stoga to su pred Kristom svijednaki i svi imaju jednakoga udjela u njegovoj ljubavi/Nije bez dubokog razloga to da se priziva slinost kranske opine s porodicom a niti to da vjernici sebe nazivaju braom u Kristu, to znai braom kroz ljubav koju Krist ima za njih^Nema dvojbe da je veza svakog pojedinca s Kristom ujedno i uzrok veze tih pojedinaca meu sobom. Slino vai za vojsku; zapovjednik je otac koji jednako voli sve svoje vojnike tu su oni stoga meu sobom drugovi. Vojska se strukturalno razlikuje od crkve po tome to se sastoji iz stepe20 Dodatak 1923/-. Izgleda da svojstva stabilno i umjetno u masama dolaze uvijek zajedno ili su barem blisko povezana. 218 nastog ustrojstva takvih masa.JSvaki je kapetan tako rei zapovjednik i otac svojoj eti, svaki podoficir svojem vodu. Slina hijerarhija izgraena je dodue i

u crkvi ali u njoj ne igra istu ekonomsku ulogu jer se Kristu smije pripisati vie znanja i brige o pojedincu nego zapovjedniku, ljudskom biu. Protiv takvog shvaanja libidne strukture armije s pravom e se prigovoriti da ovdje nisu nale mjesta ideje domovine, nacionalne slave i druge koje su toliko vane za postojanost armije. Odgovor glasi da se ovdje radi o drugom, ne vie tako jednostavnom sluaju povezivanja mase i kao to pokazuju primjeri velikih vojskovoa, Cezara, Wallensteina, Napoleona, takve ideje nisu neophodne za opstanak jedne armije. O mogunosti da se voa zamijeni nekom idejom vodiljom i odnosima izmeu njih, kasnije e ukratko biti rijei. ini se da zanemarivanje tog libidnog faktora u armiji, ak i kada on nije jedini djelatni moment, nije samo teorijski nedostatak ve predstavlja i praktinu opasnost. Moda je pruski militarizam, koji je bio jednako nepsiholoki nastrojen kao i njemaka znanost, morao iskusiti posljedice toga u velikom svjetskom ratu. Ratne neuroze koje su tako razorno djelovale na njemaku armiju upravo su najveim dijelom shvaene kao protest pojedinca protiv uloge koja se u armiji oekivala od njega; u skladu sa saopenjima E. Simmela (1918) moe se ustvrditi da je kruto postupanje pretpostavljenih sa cjelokupnim ljudstvom bilo na prvom mjestu meu motivima oboljenja. Da je bolje shvaena vanost tog zahtjeva libida, vjerojatno se ne bi tako lako povjerovalo u fantastina obeanja od 14 toaka amerikog predsjednika i velianstveni se instrument ne bi slomio u rukama njemakih ratnih voa. /Valja primijetiti da je svaki pojedinac u tim dvjema umjetnim masama libidno povezan na jednoj strani s voama (Krist, zapovjednici), a na drugoj s ostalim individuama masejfMtanja, kako se te dvije veze odnose jedna prema drugoj, da li su istovrsne i jednako vrijedne i kako ih se mora psiholoki opisati, moramo ostaviti 219 kasnijem istraivanju. Meutim, zahvaljujui injenici da nas je izbor prvog objekta istraivanja doveo u povoljniji poloaj ve sada se moemo odvaiti na blagi prigovor spomenutim autorima zbog toga to nisu dostatno ocijenili znaenje voe za psihologiju mase. To e nam pruiti dojam kao da se nalazimo na pravom putu na kojem moemo objasniti glavnu pojavu masovne psihologije neslobodu pojedinca u masi.|*Ako u svakom pojedincu postoji jedna tako snana osjeajna veza u dva smjera, onda nam nee biti teko da iz tog odnosa izvedemo onu promjenu j^ono ogranienje njegove osobnosti koje smo promatrali^ Jedan nagovjetaj da se bit mase sastoji upravo od tih libidnih veza prisutnih u njoj dolazi nam i od fenomena panike koji je najbolje prouavati na vojnikim masama. Panika nastaje kad se jedna takva masa raspada. Karakteristina je po tome da se ni jedna naredba pretpostavljenih vie ne slua i da se svatko brine samo za sebe ne vodei pritom rauna o drugima. Uzajamne veze prestale su postojati i oslobaa se dinovski, besmisleni strah. Naravno, na ovom mjestu e se iznova prigovoriti da stvar stoji sasvim obrnuto, naime, da je strah porastao do te mjere da je mogao zanemariti svaku obzirnost i sve veze. McDougall je ak (1920, str. 24) sluaj panike (svakako ne one vojnike) upotrijebio kao uzorit primjer porasta afektivnosti posredstvom zaraze (primary induction) koju on tako odluno naglaava. Ali taj racionalni nain razjanjenja ovdje ipak u potpunosti promauje. Ono to treba razjasniti upravo je razlog zbog kojeg je strah postao tako golem. Samu veliinu opasnosti ne moemo okriviti jer ista armija koja sada podlijee panici mogla je prije besprijekorno izdrati pred slinim ili jo veim opasnostima, a upravo biti panike pripada to da ona ne stoji u odnosu prema prijeteoj opasnosti i da

esto izbija zbog nitavnih povoda. Kada se pojedinac u paninom strahu poinje brinuti za samoga sebe, on na taj nain svjedoi u prilog tvrdnji da su nestale afektivne veze koje su do tada pred njim umanjivale veliinu opasnosti. 220 Sada kada se s&m suoava s opasnou, ona mu svakako moe izgledati veom. Stvar dakle stoji tako da panini strah pretpostavlja labavljenje u libidnoj strukturi mase i na to opravdano reagira, dok ona obrnuta tvrdnja prema kojoj su se libidne veze mase raspale zbog straha pred opasnou, nije tona. Ovim primjedbama nipoto ne proturjeimo tezi da strah u masi raste do udnovinih razmjera posredstvom indukcije (zaraze). McDougallovo shvaanje posve je odgovarajue za sluaj u kojem je opasnost stvarno velika i gdje u masi ne postoje snane osjeajne veze, dakle uvjetima na koje zbiljski nailazimo kada na primjer izbije vatra u nekom kazalitu ili zabavnom lokalu. Ali pouan sluaj koji moemo upotrijebiti u nae svrhe je onaj gore spomenut u kojem vojnu jedinicu zahvaa panika premda opasnost nije porasla iznad uobiajene i esto dobro podnesene mjere. Ne trebamo oekivati da upotreba rijei panika mora biti strogo i jednoznano odreena. Ponekad se tako oznaava svaki masovni strah, drugi puta je to strah koji je u pojedinca prevrio svaku mjeru a esto izgleda da je ime rezervirano za sluaj u kojem izbijanje straha nije opravdano povodom. Uzmemo li rije panika u smislu masovnog straha, moemo postaviti jednu dalekosenu analogiju. Strah individuuma izaziva ili veliina opasnosti ili naputanje osjeajnih veza (libidnih zaposjednua); u posljednjem sluaju radi se o neurotskom strahu.21 Na jednak nain nastaje i panika, naime, ili porastom svima prijetee opasnosti ili prestankom osjeajnih veza koje dre masu na okupu; ovaj je potonji sluaj analogan neurotikom strahu. (Usporedi bogat mislima, premda pomalo fantastian lanak Bele v. Felszeghya: Panik und Pankomplex, 1920). Ako paniku, kao to je to uinio McDougall (1920), opiemo kao jedan od najvanijih uinaka group mind-a, dolazimo do paradoksa da dua masa u jednom od svojih najupadljivijih oitovanja ukida samu sebe. Ne 21 V. Uvod u psihoanalizu, predavanje XXV (Freud, 191617). 221 moe biti dvojbe oko injenice da panika znai raspad mase; ona ima za posljedicu nestanak svih obzirnosti koje pojedinci mase pokazuju jedan prema drugome. Tipian povod izbijanju panike slian je onom prikazanom u Nestroyevoj parodiji Hebbelove drame o Juditi i Holofernu. Ovdje jedan ratnik povie: Zapovjednik je izgubio glavu, nato se svi Asirci dadnu u bijeg.Gubitak voe u bilo kom smislu, pojava nepovjerenja u njega, dovode do izbijanja panike iako je opasnost pritom ostala ista; im nestane veze s voom u pravilu nestaju i uzajamne veze individua mase. se rasipa poput bolonjske boice kad joj se otkine vrh. Rasap religiozne mase nije tako lako promatrati. Nedavno mi je doao u ruke engleski roman katolikog podrijetla, preporuen od strane londonskog biskupa, pod naslovom: When itwas Bark, koji jednu takvu mogunost i njene posljedice opisuje na spretan i, kako mislim, odgovarajui nain. Pria romana koja kao da se odigrava u sadanjosti govori o uroti neprijatelja Kristova lika i kranske vjere kojima uspijeva organizirati otkrie jedne grobnice u Jeruzalemu. U toj se grobnici nalazi natpis kojim Josip Arimatejski saopava da je on iz razloga pijeteta Kristovo tijelo treeg dana nakon pogreba izvadio iz

groba i potajno sahranio na ovom mjestu. Time je oboreno uskrsnue Krista i njegova boanska priroda, a posljedica tog arheolokog otkria je potres u europskoj kulturi i izvanredan porast svakog nasilja i zloina koji prestaju tek nakon to je otkriven komplot krivotvorite- lja. Ono to dolazi na vidjelo u ovako pretpostavljenom raspadu religiozne mase nije strah kojemu nedostaje povod, ve bezobzirne i neprijateljske pobude protiv drugih osoba koje se do tada zahvaljujui Kristovoj, za sve jednakoj ljubavi, nisu mogle ispoljiti.22 Ali izvan ove veze 22 Usp. objanjenje slinih fenomena nakon pada vladarskog autoriteta, iznijetih u P. Federna, Die vaterlose Gesellschaft (1919). /Bezoinsko drutvo/. 222 ostaju ak i za vrijeme Kristova kraljevanja one individue koje ne pripadaju zajednici vjernika, koje ne vole Krista i koje on sam ne voli; stoga religija mora i onda kada sebe naziva religijom ljubavi biti stroga i nemilosrdna prema onima koji joj ne pripadaju. U osnovi svaka je religija odista jedna takva religija ljubavi za sve one koje obuhvaa i ni jednoj nije strana okrutnost i netolerantnost prema onima koji joj ne pripadaju. Kolikogod to osobno moe biti teko, ne smijemo vjernicima preotro prigovarati; nevjernicima i indiferentnima u ovoj je toki psiholoki' puno lake. Iz injenice da se ta netolerantnost danas ne pokazuje vie tako nasilnom i okrutnom teko bi se moglo zakljuiti da je ud ovjeka postala blaa. Daleko prije uzrok tome valja traiti u neporecivom slabljenju religioznih osjeaja i libidnih veza koje ovise o njima. Kada neka druga masovna veza stupi na mjesto religiozne, kao to sada izgleda da e uspjeti socijalistikoj, javit e se onda ista netolerantnost prema onima koji stoje izvan kao u doba religijskih ratova; a postignu li ikada razlike u znanstvenim pogledima slino znaenje za mase, isti e se rezultat ponoviti i s tom motivacijom. VI DALJNJI ZADACI I PRAVCI RADA Do sada smo istraivali dvije artificijelne mase i otkrili |da njima vladaju dvojake osjeajne veze od kojih iz- glfca da je ona s voom barem za mase vanija od druge, one izmeu individua mase. f Sada nam ostaje jo mnogo toga to u morfologiji masa treba istraiti i opisati. Poli bismo od^tvrdnje da puka gomila ljudi jo ne predstavlja masu sve dok u njoj nisu stvorene spomenute vezeTjkli nam valja priznati da u bilo kojoj gomili ljudi veoma lako moe doi do izraaja tendencija k tvorbi psiholoke mase. Moralo bi se pokloniti panje raznovrsnim, vie ili manje postojanim 223 masama koje spontano nastaju i prouiti uvjete njihovog nastanka i raspada. Bavili bismo se prije svega razlikom izmeu masa koje imaju vou i onih koje ga nemaju. Nadalje, pitali bismo da li su mase s voom prvotnije i potpunije, da li se u onim drugima voa moe zamijeniti nekom idejom, nekom apstrakcijom, a u tom pravcu religiozne mase sa svojim neprispodobivim poglavarom svakako ve sainjavaju prijelaz, da li neka zajednika tendencija, neka elja u kojoj mnotvo ljudi moe uzeti udjela prua mogunost iste zamjene. Ta bi se apstrakcija mogla iznova s veom ili manjom potpunou otjeloviti u osobi nekog, da tako kaemo, sekundarnog voe, a iz odnosa izmeu ideje i voe proizale bi zanimljive raz- nolikostiVoa ili ideja vodilja mogli bi, da tako kaemo, postati i negativni; mrnja prema odreenoj osobi ili instituciji mogla bi isto tako djelovati ujedinjujue te izazvati sline osjeajne

veze kao i pozitivna privrenost. Pitanje je takoer da li je voa odista neophodan za bit mase, i naravno jo mnogo togaTJ Meutim, sva ta pitanja koja su dijelom mogla biti obraena i u literaturi masovne psihologije nisu u stanju skrenuti na interes s temeljnih psiholokih problema koji nam se nameu u strukturi mase. Utoliko e nau panju privui ono razmatranje koje nam najkraim putem obeava dokaz/Ha su upravo libidne veze to to karakterizira masu.! Zadrimo se Spravo najifektivnim odnosima do kojih openito dolazi meu ljudima. U skladu s poznatom Schopenhauerovom usporedbom o ozeblim dikobrazima nitko ne podnosi odve intimnu blizinu drugoga.23 23 Jednog hladnog zimskog dana stisla se u hrpu skupina dikobraza kako bi se uzajamnom toplinom zatitila od smrzavanja. Uskoro meutim osjetie ivotinjice kako se meusobno bodu svojim bodljama, to ih nagna da se iznova rastave. No kada ih je potreba za toplinom jo jednom zbliila, ponovilo se ono stjiro zlo i tiskae se tako amo-tamo izmeu dviju nevolja sve dok napokon nisu pronali onu pravu udaljenost na kojoj su mogli najbolje podnijeti to stanje. (Parerga und Paralipomena, II. Teil, XXXI, 'Gleichnisse und Parabeln' /Poredbe i parabole/). 224 U skladu sa svjedoenjem psihoanalize, svaki intimni osjeajni odnos izmeu dviju osoba duljeg trajanja brana veza, prijateljstvo, odnos roditelja i djece24 sadri neki talog odbojnih, neprijateljskih osjeaja koji samo uslijed potiskivanja izmie opaanju.^lanje je skrivena injenica da se poslovni partneri prepiru meu sobom kao ilto da svaki potinjeni guna protiv svog pretpostavljenog. fIsto se dogaa kada ljudi stupaju u vee cjeline. SvaKf put kada se dvije porodice poveu zakljuenjem novog braka svaka od njih dri sebe boljom i otmjenijom na tetu one druge. Od dva susjedna grada svaki postaje zavidnim konkurentom drugome; svaki kanton s visoka, potcjenjivaki gleda na drugoga. Susjedni narodi pokazuju meusobnu odbojnost; Juni Nijemci ne mogu otrpjeti Sjeverne Nijemce, Englez o kotu govori sve najgore, panjolac prezire Portugalca. Napokon, prestalo nas je uditi da se pri veim razlikama iskazuje teko savladiva odvratnost, kao kod Gala prema Germanima, Arijaca prema Semitima i bijelaca prema obojenima. Kada se neprijateljstvo usmjerava protiv inae voljenih osoba to nazivamo ambivalentnou osjeaja i taj sluaj objanjavamo na zasigurno posve racionalan nain, naime mnogobrojnim povodima za sukob interesa koji se javljaju upravo u tako intimnim vezama, fu neskrivenoj odvratnosti i odbojnosti prema najbliem strancu moemo spoznati izraz sebeljublja, narcizma koji tei svome samopotvrivanju i ponaa se tako kao da pojava odstupanja od njegovih individualnih crta donosi sobom i njihovu kritiku odnosno zahtjev da se one izmijene! Ne znamo zato se tako velika osjetljivost morala usnTjeriti upravo na te pojedinosti razlikovanja; ne moe se meutim porei da se u ovom ponaanju ovjeka pokazuje sprem14 Moda s jedinim izuzetkom odnosa majke prema sinu kojeg, utemeljenog na narcizmu, ne ometa kasnije suparnitvo i koji je ojaan izvornom sklonou k seksualnom izboru objekta. 225 nost na mrnju, agresivnost ije podrijetlo je nepoznato i kojoj smo skloni pripisati elementarni karakter.25 Meutim, tvorbom mase i u masi sva ta netolerantnost privremeno ili trajno nestaje. Sve dok tvorba mase traje ili dokle see, individue se ponaaju kao da su jednoline, trpe samosvojnost drugoga, postavljaju se prema njemu kao

jednake i nemaju nikakav osjeaj odbojnosti prema njemu. Takvo se ogranienje narcizma, u skladu s naim teorijskim pogledima, moe postii samo posredstvom jednog momenta, naime, libidnom vezom s drugim osobama. Sebeljublje nailazi na svoju ogradu samo u ljubavi prema drugima, ljubavi prema objektima^J)d- inah e se postaviti pitanje nije li zajednica interesa to to, po sebi i za sebe, bez svakog libidnog doprinosa, mora voditi trpljenju drugoga i obzirnosti prema njemu. Tom prigovoru uzvratit emo tvrdnjom da na taj nain ipak ne dolazi do trajnog ogranienja narcizma jer se ta tolerantnost ne zadrava dulje od neposredne koristi koju ovjek vue iz zajednikog rada s drugima. No praktika vrijednost ovog spornog pitanja je manja nego bi se moglo misliti, jer je iskustvo pokazalo da se u sluaju suradnje redovito stvaraju libidne veze meu suradnicima koje odnos meu njima produuju te uvruju i s onu stranu neposredne korisnosti. Isto se dogaa u socijalnim vezama ljudi sa ime se psihoanalitiko istraivanje upoznalo u toku razvoja individualnog libida. Libido se oslanja na zadovoljenje velikih ivotnih potreba i za svoje prve objekte odabire osobe koje u tom sudjelujuTLju-1 bav je jedina, kako u pojedinca tako i u razvoju cjelokupnog ovjeanstva, djelovala kao kulturni faktor u smislu okretanja od egoizma k altruizmuA to jednako vrijedi za spolnu ljubav prema eni sa svim obavezama ko 25 U mom nedavno (1920) objavljenom spisu S onu stranu naela ugode pokuao sam povezati polarnost ljubavi i mrnje s pretpostavljenom oprekom izmeu nagona ivota i nagona smrti i seksualne nagone prikazati kao najistije zastupnike onih prvih, nagona ivota. 2i V. 'iPrilog uvodu u narcizam' (1914). 226 je iz nje proizlaze, da se potedi ono to ena voli, kao i za deseksualiziranu, sublimirano homoseksualnu ljubav prema drugom mukarcu s kojom je povezan zajedniki rad. Ako dakle u masama nastupaju ogranienja narcisti- kog sebeljublja koja ne djeluju izvan njih, onda ta injenica jasno ukazuje na to da se bit tvorbe mase sastoji u novoj vrsti libidnih veza meu lanovima mase. Ali na e interes sada opravdano zapitati koje su vrste te veze u masi. U psihoanalitikom uenju o neurozama do sada smo se gotovo iskljuivo bavili onom vezom izmeu ljubavnih nagona i njihovih objekata u kojoj ti nagoni jo uvijek slijede izravne seksualne ciljeve. U masi se oigledno ne moe raditi o takvim seksualnim ciljevima. Ovdje imamo posla s ljubavnim nagonima koji su, ne djelujui pritom manje energino, ipak skrenuti od svojih prvotnih ciljeva. Ve smo u okviru obinih seksualnih zaposjednua objekata zamijetili pojave koje odgovaraju skretanju nagona od njegovog seksualnog cilja. Opisali smo ih kao stupnjeve zaljubljenosti i spoznali da one sobom donose izvjesno naruavanje Ja. Ovim pojavama zaljubljenosti posvetit emo sada briniju panju opravdano oekujui da emo u njima otkriti odnose koji se dadu prenijeti na veze u masama51i htjeli bismo osim toga znati da li ona vrsta zaposjednua objekata koju smo upoznali u spolnom ivotu predstavlja jedini nain osjeajne veze s nekom drugom osobom, ili pak moramo raunati jo i s drugim takvim mehanizmima. Iz psihoanalize stvarno doznajemo da postoje jo i drugi mehanizmi osjeajne veze, takozvana poistovjeen]a?) procesi nedovoljno poznati, koje je teko prikazati; u svrhu istraivanja tih procesa sada emo za neko vrijeme ostaviti temu masovne psihologije. VII POISTOVJEENJE

Poistovjeen je je psihoanalizi poznato kao najranije oitovanje osjeajne veze s drugom osobom. Ono igra ulogu u pretpovijesti Edipovog kompleksa. Mali djeak iskazuje naroit interes za svoga oca, on eli postati i biti takav kakav je otac, stupiti svugdje na njegovo mjesto. Mirno moemo rei: on uzima oca za svoj ideal. To ponaanje nema nita s pasivnim odnosno femininim stavom prema ocu (i openito prema mukarcu), ve je daleko prije izrazito muko. Ono se vrlo dobro usklauje s Edipovim kompleksom i pomae u njegovom pripremanju. Istodobno s tim poistovjeenjem s ocem, a moda ak prije toga, djeak je poeo razvijati pravo objektno zapo- sjednue majke prema tipu naslanjanja. On dakle u tom sluaju pokazuje dvije psiholoki razliite veze: prema majci jedno isto seksualno objektno zaposjednue a prema ocu poistovjeenje s uzorom. Obje veze postoje neko vrijeme uporedo, ne utjeui jedna na drugu i meusobno se ne ometajui. Uslijed nezadrivog napredovanja u pravcu ujedinjenja duevnog ivota one se konano susreu i tim spajanjem nastaje normalni Edipov kompleks. Malian zamjeuje da mu u odnosu prema majci otac stoji na putu; njegovo poistovjeenje s ocem sada zadobiva neprijateljski naglasak te se izjednauje sa eljom da se zauzme mjesto koje otac ima u odnosu prema majci. Poistovjeenje je od samog poetka ambivalentno tako da moe poprimiti izraz njenosti ali je isto tako u stanju preokrenuti se u elju za neijim odstranjenjem. Ono se ponaa kao izdanak prve oralne faze organizacije libida u kojoj ovjek onaj objekt za kojim udi i kojeg tuje jedenjem utjelovljuje pritom ga unitavajui kao takvoga. Kao to je poznato kanibal ostaje na tom stupnju; on 228 rado prodire svoje neprijatelje i ne dere one koji mu na bilo koji nain nisu dragi.27 Sudbina tog poistovjeen ja s ocem kasnije se lako gubi iz vida. Moe se zatim dogoditi da Edipov kompleks doivi obrat, da otac bude uzet kao objekt femininog stava, objekt od kojeg izravni seksualni nagoni oekuju svoje zadovoljenje i onda je poistovjeenje s ocem postalo pretea objektne veze s njim. Uz odgovarajue zamjene isto vai i za malu ker. Razliku izmeu takvog poistovjeenja s ocem i odabiranja oca kao objekta lako je izraziti u jednoj formuli. U prvom je sluaju otac ono to se eli biti dok je u drugom ono to se eli imati. Razlika je dakle u tome da li veza zahvaa subjekt ili objekt Ja. Ovo prvo stoga je mogue jo prije svakog seksualnog izbora objekta. Tu razliku daleko je tee metapsiholoki zorno prikazati. Spoznajemo samo injenicu da poistovjeenje tei tome da vlastito Ja oblikuje slino onom drugom, uzeto kao uzor. Izdvojimo poistovjeenje iz zamrene strukture jedne neurotike tvorbe simptoma. Zamislimo da mala djevojica na njoj bismo se sada htjeli zadrati zadobiva isti bolni simptom kao njena majka, na primjer isti muan kaalj. Do toga je moglo doi na razliite naine. Ili je poistovjeenje proizalo iz Edipovog kompleksa i predstavlja neprijateljsku elju da se majka zamijeni te je simptom izraz objektne ljubavi prema ocu; zamjena majke ostvaruje se pod utjecajem svijesti o krivnji: Htjela si biti majka sada jesi pa makar u patnji. Ovo je onda potpuni mehanizam histerike tvorbe simptoma. Ili je pak simptom jednak simptomu voljene osobe (kao to na primjer Dora u Bruchstck einer Hysterie-Analyse /Fragment analize jednog sluaja histerije/ oponaa kaalj oa); u tom sluaju stanje stvari moemo opisati samo ovako: poistovjeenje je stupilo na mjesto izbora objekta a izbor objekta je regredirao na poistovjeenje. uli smo

17

V. Tri rasprave o seksualnoj teoriji (1905) i Abraham (1916).

229 da je poistovjeen je najraniji i najprvotniji oblik osjeajne veze; iinutar odnosa tvorbe simptoma, dakle pod utjecajem potiskivanja i pod vladavinom mehanizama nesvjesnog esto se dogaa da se izbor objekta vraa poistovjeenju, da Ja, dakle, poprima svojstva objekta. Valja napomenuti da u tim poistovjeenjima Ja jednom kopira nevoljenu a drugi put voljenu osobu. Takoer nam mora pasti u oi da je u oba sluaja poistovjeenje parcijalno, izrazito ogranieno te od osobe objekta preuzima samo jednu jedinu crtu. Postoji trei, osobito est i vaan sluaj tvorbe simptoma u kojem poistovjeenje u potpunosti previa objektni odnos s kopiranom osobom. Ako je na primjer neka djevojka u internatu od svog potajno voljenog ljubavnika dobila pismo iji sadraj je u nje izazvao ljubomoru na koju je ona pak reagirala histerinim napadom, onda e neke njene prijateljice koje za to znaju preuzeti ovaj napad, kao to kaemo, posredstvom psihike infekcije. Ovdje je na djelu mehanizam poistovjeenja na temelju sposobnosti ili volje za premjetanjem u istu situaciju. I druge bi djevojke htjele imati neki tajni ljubavni odnos te su pod utjecajem svijesti o krivnji spremne prihvatiti i s tim povezanu patnju. Ne bi bilo pravilno tvrditi da one taj simptom usvajaju zbog suosjeanja. Naprotiv, suosjeanje nastaje tek iz poistovjeenja, to dokazuje injenica da do takve infekcije ili imitacije takoer dolazi u okolnostima gdje se moe pretpostaviti jo manje prethodne simpatije nego to obino postoji meu dvjema prijateljicama u internatu. Jedno Ja je na drugome opazilo vanu analogiju u jednoj toki (u naem primjeru to je u jednakoj spremnosti na osjeaj); zatim se na toj toki gradi poistovjeenje te se pod utjecajem patogene situacije ovo poistovjeenje pomie u simptom koji je stvorilo jedno Ja. Poistovjeenje kroz simptom postaje tako znakom za mjesto podudaranja obaju Ja, mjesto koje mora ostati potisnuto. Ono to smo nauili iz ova tri izvora moemo saeti ovako: prvo, poistovjeenje je najprvotniji oblik osjeaj 230 ne veze s objektom; drugo, ono regresivnim putem postaje zamjena za libidnu objektnu vezu, u neku ruku posredstvom introjekcije objekta u Ja; i tree, ono moe nastati svaki put kada se iznova opazi neto jajedniko s osobom koja nije objekt seksualnih nagona.' to je vanija ta zajednika crta, to e uspjenije "biti ovo parcijalno poistovjeenje i tim e bolje odgovarati poetku nove veze. ye slutimo da uzajamna veza izmeu individua mase ima narav takvog poistovjeenja kroz jednu vanu afek- tivnu zajedniku kvalitetu te moemo pretpostaviti da ta zajednika kvaliteta lei u nainu veze s voom.; Jedna druga slutnja govori nam da je problem poistovjeenja daleko od toga da bude iscrpljen te da stojimo pred procesom koji psihologija naziva uosjeanjem, a koji ima najveega udjela u naem razumijevanju onoga to je naem Ja strano na drugoj osobi. Ovdje se meutim elimo ograniiti na neposredna afektivna djelovanja poistovjeenja a njihovo znaenje za na intelektualni ivot ostaviti po strani. Psihoanalitiko istraivanje koje se povremeno ve hvatalo u kotac i s jo teim problemima psihoza takoer bi nam moglo pokazati poistovjeenje i u nekim dragim sluajevima koji nisu neposredno pristupani naem razumijevanju. Podrobno u kao grau za naa daljnja razmatranja obraditi dva takva sluaja.

Geneza muke homoseksualnosti je u velikom broju sluajeva sljedea: Mladi je neobino dugo i intenzivno u smislu Edipovog kompleksa bio fiksiran na svoju majku. Na kraju ipak, nakon to je pubertet okonan, dolazi vrijeme da se majka zamijeni za neki drugi seksualni objekt. Tu se zbiva iznenadni obrat; mladi ne naputa svoju majku ve se poistovjeuje s njom, preobraa se u nju i sada trai objekte koji su mu u stanju zamijeniti njegovo Ja i koje moe voljeti i njegovati onako kako je to iskusio od svoje majke. To je est proces koji se dovoljno esto moe potvrditi i naravno, sasvim je neovisan o svakoj pretpostavci koju postavljamo o organ 231 skoj sili nagona i motivima one iznenadne promjene. To to je upadljivo na ovom poistovjeenju njegova je izdanost jer uspijeva preobraziti Ja u njegovom izrazito vanom dijelu, u seksualnom karakteru, prema uzoru na dosadanji objekt. Pritom je sm objekt naputen; da li posvema ili samo u smislu da ostaje zadran u nesvjesnom, pitanje je o kojem ovdje neemo raspravljati. Poistovjeenje s naputenim ili izgubljenim objektom u cilju njegove zamjene, introjekcija tog objekta u Ja, svakako nije vie novost za nas. Takav se proces dade prema prilici neposredno promatrati na malom djetetu. Nedavno je u Internationale Zeitschrift fr Psychoanalyse objavljeno jedno takvo promatranje. Radi se o sluaju djeteta koje je, nesretno zbog gubitka jedne makice, smjesta izjavilo da je sada ono ta makica te je s tim u skladu zapoelo puzati na sve etiri, nije vie htjelo jesti za stolom, itd.28 Drugi primjer takve introjekcije objekta pruila nam je analiza melankolije, afekcije koja meu svoje najupadljivije povode ubraja stvarni ili afektivni gubitak voljenog objekta. Glavna znaajka tog sluaja je okrutno samoponiavanje Ja praeno bezobzirnom samokritikom i gorkim samopredbacivanjem. Analize su pokazale da je to potcjenjivanje i predbacivanje u osnovi usmjereno na objekt i da predstavlja osvetu Ja na njemu. Sjena objekta pala je na Ja, kako sam rekao na drugom mjestu.29 Introjekcija objekta ovdje je neporecivo jasna. Te nam melankolije meutim pokazuju i neto drugo to moe biti vano za naa kasnija razmatranja. Pokazuju nam Ja podijeljeno, raspadnuto na dva dijela od kojih jedan bjesni protiv drugoga. Ovaj drugi dio je onaj koji je posredstvom introjekcije izmijenjen i koji ukljuuje izgubljeni objekt. Ali ni onaj dio koji se tako okrutno ponaa nije nam nepoznat. On ukljuuje savjest, kritiku instanciju u Ja koja se ak i u razdoblju normalna 24 Markuszewicz (1920). 29 'Trauer und Melancholie' /Tuga i melankolija/ (1917). 232 ivota kritiki postavljala prema Ja, premda nikada tako neumoljivo i tako neopravdano. Ve smo ranijim prilikama (Narcizam, Trauer und Melancholie /Tuga i melankolija/) morali uzeti kao pretpostavku da se u naem Ja razvija jedna takva instancija koja se moe odvojiti od ostalog Ja i dospjeti u sukob s njim. Nazvali smo je Ja-ideal i njenim smo funkcijama pripisali samo- promatranje, moralnu savjest, cenzuru snova i glavni utjecaj pri potiskivanju. Rekli smo da je ona nasljee prvotnog narcizma u kojem je djetinje Ja bilo samo sebi dovoljno. S vremenom pod utjecajima okoline ona preuzima zahtjeve koje prenosi na Ja ali Ja nije uvijek u stanju odgovoriti na te zahtjeve tako da ovjek tamo gdje s5m ne eli biti zadovoljan sa svojim Ja ipak svoje zadovoljenje smije potraiti u Ja-idealu koji je diferenciran iz Ja. U prividu promatranosti, utvrdili smo nadalje, raspad te instancije postaje oigledan otkrivajui pritom svoje podrijetlo iz utjecaja autoriteta, prije svega roditelja.30

Ni- sipo meutim zaboravili navesti da je mjera udaljavanja ovog Ja-ideala od aktualnog Ja za pojedine individue veoma promjenljiva i u mnogih osoba ta diferencijacija unutar Ja ne see dalje nego u djeteta. No prije nego ovu grau upotrijebimo u svrhu razumijevanja libidne organizacije mase, morat emo uzeti u obzir neke druge uzajamne veze izmeu objekta i Ja.31 30 'Prilog uvodu u narcizam'. 31 Vrlo dobro znamo da ovim primjerima uzetim iz patologije nismo iscrpili bit poistovjeenja i da smo tako jedan dio zagonetke koja se skriva u tvorbi mase ostavili netaknutim. Ovdje bi bila potrebna jedna daleko temeljitija i obuhvatnija psiholoka analiza. Od poistovjeenja vodi jedan put preko oponaanja do suosjeanja, a to znai do razumijevanja mehanizma koji nam uope omoguuje da se postavimo prema duevnom ivotu jednog drugog ovjeka. I u manifestacijama ve postojeeg poistovjeenja jo mnogo toga valja razjasniti. Njegova je posljedica izmeu ostalog i to da ovjek svoju agresivnost ograniava prema osobi s kojom se poistovjetio, da je poteuje i prua joj pomo. Prouavanje takvih poistovjeenja, poput onih primjerice koji sainjavaju temelj klanovske zajednice, dovelo je Robertsona Smi- tha do iznenaujueg rezultata. On je naime otkrio da ta poisto233 VIII ZALJUBLJENOST I HIPNOZA Uporaba jezika ostaje ak i u svojoj udljivosti vjerna nekoj vrsti stvarnosti. Tako ona ljubavlju naziva vrlo raznolike osjeajne odnose koje i mi teorijski shvaamo kao ljubav, no zatim iznova dvoji da li je ta ljubav ona autentina, ispravna, istinita te tako ukazuje na cijelu skalu mogunosti unutar fenomena ljubavi. Nama takoer nee biti teko da istu stvar otkrijemo promatranjem. U nizu sluajeva zaljubljenost nije nita drugo do zapo- sjednue objekta od strane seksualnih nagona u svrhu izravnog seksualnog zadovoljenja, zaposjednue koje ga- sne zajedno s postizanjem ovoga cilja; to je ono to se naziva opom osjetilnom ljubavlju. Ali, kao to je poznato, libidna situacija rijetko kada ostaje tako jednostavna. Sigurnost s kojom se moe raunati na ponovno buenje upravo ugasle potrebe svakako mora biti najprei motiv da se seksualnom objektu posveti trajno zaposjednue, da ga se voli i u onim intervalima kojima ne vlada elja. Drugi moment dolazi nam iz vrlo udnovate povijesti razvoja ovjekova ljubavnog ivota. Dijete je u prvoj fazi koja se obino okonava ve s petom godinom ivota pronalo u jednom od svojih roditelja svoj prvi ljubavni objekt; na tom su se objektu, noeni zahtjevom za zadovoljenjem, sjedinili svi njegovi seksualni nagoni. Potiskivanje koje je tada nastupilo prisililo ga je da se odrekne veine tih djejih seksualnih ciljeva i ostavilo je za sobom dubokosenu modifikaciju njegova odnosa prema roditeljima. Dijete je ostalo i nadalje vezano za roditelje, ali s nagonima koje moramo nazvati zaprijeenima spram vjeenja poivaju na priznanju jedne zajednike supstancije (Kinship and Marriage, 1885) i da stoga mogu nastati posredstvom zajednikog uzimanja obroka. To svojstvo omoguuje da se jedno takvo poistovjeenje dovede u vezu s prapovijeu ljudske porodice kako sam je konstruirao u Totemu i tabuu, 234 cilja. Osjeaje koje od sada nadalje pokazuje prema ovim voljenim osobama oznaujemo kao njene. Poznato je da ranije osjetilne tenje ostaju

snanije ili slabije zadrane u nesvjesnom, tako da prvotno glavno strujanje u izvjesnom smislu i dalje postoji.32 S pubertetom kao to je poznato pridolaze nove, veoma intenzivne tenje u pravcu izravnih seksualnih ciljeva. U nepovoljnim sluajevima ostaju one kao osjetilna strujanja odvojena od njenih osjeajnih sklonosti. U tom sluaju pred sobom imamo sliku ija oba aspekta odreeni literarni pravci tako rado idealiziraju. Mukarac tada pokazuje sanjarske sklonosti prema enama koje visoko tuje ali koje ga ne izazivaju na ljubavni odnos dok je potentan samo prema enama koje ne voli, koje omalovaava ili ak prezire.33 Ipak, odraslom ovjeku ee uspijeva da u izvjesnoj mjeri ostvari sintezu izmeu neosjetilne, nebeske i osjetilne, zemaljske ljubavi, tako da se njegov odnos prema seksualnom objektu odlikuje zajednikim djelovanjem nezaprijeenih nagona i nagona koji su zaprijeeni spram cilja. Prema veliini uea spram cilja zaprijeenih nagona njenosti, u opreci prema puko osjetilnoj elji, moe se mjeriti visina zaljubljenosti. U okviru te zaljubljenosti od poetka nam pada u oi fenomen seksualnog precjenjivanja; radi se naime o injenici da voljeni objekt uiva izvjesnu slobodu od kritike, da se sva njegova svojstva ocjenjuju viima od onih nevoljene osobe ili viima s obzirom na vrijeme u kojem taj objekt nije bio voljen. Pri donekle djelatnom potiskivanju ili zapostavljanju osjetilnih tenji nastaje varka da se objekt osjetilno voli zbog njegovih duevnih odlika dok mu je, obrnuto, tek osjetilna privlanost mogla posuditi te odlike. 32 V. Tri rasprave o seksualnoj teoriji (1905). 33 t)ber die allgemeinste Erniedrigung des Liebesleben' /O najeem obliku degradacije ljubavnog livota/ (1912). 235 Nastojanje koje ovdje krivotvori sud predstavlja idealizaciju. Time nam je meutim olakana orijentacija; spoznajemo da se s objektom postupa kao s vlastitim Ja, da se u zaljubljenosti dakle vei iznos narcistikog libida prelijeva na objekt. U mnogim oblicima ljubavnog izbora ak je oito da objekt slui kao zamjena za vlastiti nedosegnuti Ja-ideal. Volimo ga zbog onih savrenosti koje smo htjeli postii na vlastitom Ja i koje si sada, ovim obilaznim putem, elimo stvoriti kako bi zadovoljili vlastiti narcizam. Poraste li jo vie seksualno precjenjivanje i zaljubljenost, tumaenje ove slike postaje sve oiglednije. Tenje koje sile izravnom seksualnom zadovoljenju sada se mogu u potpunosti suzbiti kao to se na primjer redovito dogaa u sanjarskoj ljubavi mladia; Ja postaje sve skromnije, smjernije, a objekt sve velianstveniji, sve dragocjeniji, dok na koncu ne doe u posjed cjelokupnog sebe- ljublja Ja ije samortvovanje postaje ovdje prirodnom konzekvencijom. Objekt je, da tako kaemo, potroio Ja. Crte poniznosti, ogranienja narcizma, samopovreivanja u svakom sluaju dolaze od zaljubljenosti; u ekstremnom sluaju one se samo pojaavaju i s povlaenjem osjetilnih zahtjeva same ostaju na vlasti. To se osobito lako dogaa u sluaju nesretne ljubavi koja ne moe biti ispunjena jer u svakom seksualnom zadovoljenju ipak uvijek iznova dolazi do smanjenja seksualnog precjenjivanja. Zajedno s tim predavanjem Ja objektu koje se sada vie ne razlikuje od sublimiranog predavanja apstraktnoj ideji posvema zakazuju funkcije dodijeljene Ja-idealu. Kritika vrena od strane te instancije sada e zautjeti; sve to objekt ini i zahtijeva ispravno je i besprijekorno. Savjest se vie ne moe primijeniti na sve ono to se dogaa u korist objekta; u ljubavnom sljepilu bez kajanja se postaje i zloincem. Cijela se

situacija dade bez ostatka saeti u jednoj formuli: Objekt se postavio na mjesto Ja-ideala. 236 Razliku poistovjeenja i zaljubljenosti u njenim najviim oblicima koje nazivamo fascinacijom, zaljubljeni- kim suanjstvom, sada je lako opisati. U prvom sluaju Ja se obogatilo svojstvima objekta tako da ga je, kako bi to rekao Ferenczi, introjiciralo u sebe; u drugom sluaju ono je osiromailo, predalo se objektu, postavilo ga na mjesto svog najvanijeg sastavnog dijela. Ipak, razmotrivi stvar poblie, smjesta emo zapaziti da nas takav prikaz zavarava oprekama koje ne postoje. Ekonomski se ne radi o osiromaenju ili obogaenju; i ekstremnu zaljubljenost mogue je opisati tako da je Ja introjiciralo objekt u sebe. Moda neko drugo razlikovanje pogaa ono bitno. U sluaju poistovjeenja objekt je ili nestao ili je bio naputen; tada se on u Ja iznova uspostavlja i Ja se djelomice mijenja po uzoru na izgubljeni objekt. U drugom sluaju objekt je ostao zadran te je kao takav od strane i na troak Ja prezaposjednut. I ovome se meutim suprotstavlja prigovor. Stoji li odista tvrdnja da poistovjeenje ima za pretpostavku naputanje zaposjednua objekta, ne dolazi li do poistovjeenja i onda kada je objekt zadran? I prije nego se upustimo u raspravu o tom delikatnom pitanju pred nama se ve otvara mogunost postojanja druge alternative koja u sebi saima bit ovog stanja stvari, naime mogunost da objekt bude postavljen ili na mjesto Ja ili na mjesto Ja-ideala. Od zaljubljenosti oigledno nije velik korak do hipnoze. Podudaranja obaju fenomena odmah padaju u oi. Prema hipnotizeru se ispoljava ista ponizna pokornost, po- datljivost i nekritinost kao i prema voljenom objektu. Isto usisavanje vlastite inicijative; nema dvojbe, hipnoti- zer je stupio na mjesto Jaideala. Svi odnosi u hipnozi su samo jo jasniji i izraeniji, tako da bi bilo svrhovitije zaljubljenost razjasniti kroz hipnozu, a ne obrnuto. Hip- notizer je jedini objekt i nikom drugom se ne posveuje panja osim njemu. injenica da Ja kao u snu doivljava to to on zahtijeva i tvrdi upozorava nas na to da smo meu funkcijama Ja-ideala propustili spomenuti i vrenje 237 provjere stvarnosti34 Nije dakle nikakvo udo da Ja neki opaaj dri stvarnim, kada se za tu stvarnost zalae ona psihika instancija kojoj je inae povjeren zadatak provjere stvarnosti. Potpuna odsutnost tenji prema neza- prijeenim seksualnim ciljevima dalje doprinosi ekstremnoj istoi ovih pojava. Hipnotiki odnos je neogranieno zaljubljeno predavanje praeno iskljuenjem seksualnog zadovoljenja, dok je u zaljubljenosti takvo zadovoljenje ipak samo privremeno odgurnuto te ostaje u pozadini kao kasniji mogui cilj. No s druge strane moemo rei da je hipnotiki odnos ukoliko je taj izraz doputen tvorba masa u dvoje. Hipnoza nije dobar objekt usporedbe s tvorbom mase zato to je ona njoj daleko prije identina. Ona nam iz kompliciranog ustrojstva mase izolira jedan element odnoenje individuuma mase prema voi. Upravo u tom ogranienju broja sudionika hipnoza se razlikuje od tvorbe mase kao to se od zaljubljenosti razlikuje po odsutnosti izravnih seksualnih tenji. Utoliko ona zauzima sredinje mjesto izmeu tih dvaju fenomena. Zanimljivo je vidjeti da upravo spram cilja zaprijeene seksualne tenje postiu tako trajnu vezu meu ljudima. Ovo se meutim lako razumije iz injenice da one nisu sposobne za potpuno zadovoljenje, dok" se nezaprijeene seksualne tenje smanjuju posredstvom pranjenja do kojeg dolazi svaki put kada se postigne seksualni cilj. Osjetilna ljubav takve je prirode da se gasi

zajedno sa zadovoljenjem; da bi bila trajna, ona od poetka mora biti pomijeana s posve njenim, a to znai spram cilja zaprijeenim komponentama ili pak sama mora doivjeti takvu promjenu. Hipnoza bi nam glatko rijeila zagonetku libidne konstitucije mase da sama ne sadri crte koje se na dosada 14 V. 'Metapsychologische Ergnzung zur Traumlehre' /Metapsiholoki dodatak uenju o snovima/ (1917). /Dodatak 1923/: ini se meutim da je doputena dvojba o opravdanosti dodjeljivanja te funkcije, to zahtijeva podrobniju raspravu. 238 nji nain ne dadu racionalno objasniti kao to je bio sluaj sa zaljubljenou u njenom iskljuenju izravnih seksualnih tenji. U njoj ima jo mnogo toga to valja priznati kao nerazumljivo i mistino. Kao dodatni fenomen ona sadri uzetost koja proizlazi iz odnosa nekog tko je nadmoan prema nekom tko je slab, bespomoan, to bi moglo dopustiti prijelaz na hipnozu prepasti u ivotinja. Nije jasni nain na koji se postie njen odnos sa spavanjem a zagonetna injenica da postoje ljudi koji su joj podloni dok se drugi pokazuju u potpunosti otpornima ukazuje na jedan jo nepoznat moment koji se oz- biljuje u njoj i koji u njoj moda tek omoguuje istou libidnih stavova. Takoer je vrijedno panje da se moralna savjest hipnotizirane osobe moe pokazati otpornim ak i pri potpunoj sugestivnoj podatljivosti. Ali to moda dolazi otuda to u hipnozi, na nain na koji se ona uglavnom vri, moe zaostati neka spoznaja da se tu radi samo 0 igri, o neistinitoj reprodukciji druge, za ivot daleko vanije situacije. 1 Ipak, dosadanja ispitivanja u potpunosti nam omoguuju da pruimo formulu za libidnu konstituciju mase. Barem takve mase kakvu smo do sada razmatrali, mase dakle koja ima vou i koja nije mogla posredstvom prekomjerne organizacije sekundarno stei svojstva individuuma. Takva primarna masa je odreeni broj individua koje su jedan te isti objekt postavile na mjesto svog Ja-ideala i uslijed toga se u svom Ja .meusobno poistovjetile. jTaj odnos moe se grafiki prikazati: 239 IX: NAGON STADA Iluzija da smo tom formulom rijeili zagonetku mase nee nas dugo veseliti. Ne moemo naime ostati ravnoduni prisjetimo li se injenice da smo se u naem pitanju gotovo u potpunosti oslonili na zagonetku hipnoze u kojoj je mnogo toga ostalo nerazjanjeno. Sada nam meutim jedna druga primjedba pokazuje daljnji put. Slobodno moemo rei da su bogate afektivne veze koje nalazimo u masi sasvim dostatne za objanjenje jednog od njenih obiljeja, naime manjka samostalnosti i inicijative u pojedinca, istovjetnost njegovih reakcija s reakcijama svih ostalih i, da tako kaemo, njegovo srozavanje na individuuma mase. No masa, sagledamo li je kao cjelinu, pokazuje vie; crte slabljenja intelektualne sposobnosti, nezaprijeene afektivnosti, nesposobnost za umjerenost i odgodu, sklonost prekoraenju svih ograda u izraavanju osjeaja odnosno potpunom pranjenju tih osjeaja djelovanjem; to, kao i sve tome slino to je u Le Bona tako upeatljivo opisano, prua oiglednu sliku regresije duevne djelatnosti na raniji stupanj kojem se, naemo li ga u divljaka ili djece, uope ne udimo. Takva regresija pripada prije svega biti obinih masa

dok ju je, kao to smo uli, u visoko organiziranim, umjetnim masama u velikoj mjeri mogue sprijeiti^ Tako dobijamo dojam jednog stanja u kojem su pojedinani osjeaj i osobni intelektualni in individuuma preslabi da bilo to sami postignu te im je u potpunosti sueno da ekaju dok ih ne osnai istovrsno ponavljanje od strane drugih. Prisjetimo se koliko takvih fenomena ovisnosti pripada normalnoj konstituciji ljudskog drutva, kako se malo originalnosti i osobne odvanosti nalazi u njemu, u kolikoj mjeri svakim pojedincem vladaju stavovi due masa koji se iskazuju kao rasna svojstva, staleke predrasude, javno mnijenje i tome slino. Zagonetka sugestivnog utjecaja postaje jo vea dodamo li 240 da takav utjecaj ne vri samo voa ve i svaki pojedinac jedan na drugoga, tako da moramo sami sebi prigovoriti na tome to smo jednostrano istakli odnos s voom, a drugi faktor, uzajamnu sugestiju, pretjerano zapostaviti. Upueni ovako na skromnost, bit emo skloni sasluati drugi glas koji nam obeava razjanjenje na jednostavnijim osnovama. Upravo to nalazim u mudroj knjizi W. Trottera o nagonu stada (1916), djelu kojem zamjeram samo to to se u potpunosti nije oslobodilo antipatija izazvanih posljednjim velikim ratom. Duevne fenomene, opisane u masi, Trotter izvodi iz jnstinkta stada(gregariousness) koji je uroen ljudima i drugim ivotinjskim vrstama. Ta vezanost za stado bioloki je analogija i tako rei nastavak viestaninosti a u smislu teorije libida predstavlja daljnje oitovanje one sklonosti koja proizlazi iz libida, sklonosti svih istovrsnih ivih bia k ujedinjenju u sve obuhvatnije cjeline .^Pojedinac se osjea nepotpun (incomplete) kada je samTjia Trottera ve strah malog djeteta predstavlja oitovanje tog instinkta stada. Proturjeje sa stadom ravno je odvajanju od njega i stoga se sa strahom izbjegava. rStado meutim odbacuje sve to je novo i to nije uobiajeno. ^Instinkt stada je neto primarno to se ne moe dalje razloiti (wich cannot be split up). Trotter navodi niz takvih nagona (ili instinkata) koje dri primarnima: nagon samoodranja, nagon za ishranom, spolni nagon i nagon stada. Ovaj posljednji dolazi esto u situaciju da se suprotstavi drugima. Svijest o krivnji i osjeaj dunosti karakteristini su posjedi jedne gregarious animal. Za Trottera i sile potiskivanja, koje je psihoanaliza pokazala u Ja, takoer proizlaze iz instinkta stada a otuda konzekventno i otpori na koje u psihoanalitikom postupku nailazi lijenik. Jezik svoje znaenje zahvaljuje sposobnosti da uspostavi uzajamno razumijevanje u stadu i na njemu velikim dijelom poiva meusobno poistovjeenje pojedinaca. 35 V. moj lanak: S onu siranu naela ugode (1920). 241 Kao to se Le Bon preteno bavio karakteristinim prolaznim tvorbama mase a McDougall stabilnim udruenjima, tako je Trotter u sredite svoga interesa postavio, dajui njihovo psiholoko utemeljenje, najopenitije saveze u kojima ivi ovjek, taj <?ov jtoXmxov. Trot- teru meutim nije potrebno nikakvo izvoenje nagona stada jer ga on oznaava kao primarnog, dakle kao onog koji se dalje ne moe rastavljati. Njegova primjedba, da Boris Sidis izvodi nagon stada iz sugestibilnosti, sreom je suvina za njega; to je jedno objanjenje prema poznatom, nezadovoljavajuem obrascu, a obrtanje te reenice /da. sugestibilnost, dakle, potjee od instinkta stada) izgleda mi daleko uvjerljivije. "Ali Trotterovom prikazu dade se, s jo veim pravom nego drugima, prigovoriti da ne uzima dovoljno u obzir ulogu voe u masi, dok smo

mi prije skloni protivnom sudu prema kojemse bit mase ne moe shvatiti zanemarujui vou./Instinkt stada uope ne ostavlja nikakva prostora vokiako da se on u stadu javlja tek sluajno; s tim u vezi je i injenica da od ovog nagona ne vodi nikakav put potrebi za bogom,/stadu nedostaje pastir, f Ali, osim toga, Trotterov prikaz moe se psiholoki potkopati, a to znai da se u najmanju ruku moe uiniti vjerojatnim da nagon stada nije nerastavljiv, da nije primaran u smislu u kojem su to nagon samoodranja i spolni nagon. Nije naravno lako slijediti ontogenezu nagona stada. Strah koji malo dijete pokazuje kada ga se ostavi samog, a koji za Trottera ve predstavlja oitovanje nagona, ipak je blii drugom tumaenju. On se odnosi na majku, a kasnije na druge prisne osobe i izraz je neispunjene enje s kojom dijete jo nita drugo ne zna zapoeti osim da je pretvori u strah.36 Strah osamljenog malog djeteta nee umiriti dolazak bilo koje osobe iz stada nego e, naprotiv, dolaskom takvog stranca strah tek biti izazvan. U djeteta se zatim dugo ne opaa nita od nekog 36 V. Uvod u psihoanalizu (191617), Predavanje XXV o strahu. 242 instinkta stada ili osjeaja mase. Neto poput toga razvija se najprije u vielanoj djejoj sobi i proistjee iz odnosa djece prema roditeljima, kao reakcija na poetnu zavist kojom starije dijete doekuje mlae. Starije bi dijete oigledno htjelo ljubomorno potisnuti ono naknadno pridolo, drati ga podalje od roditelja i oteti mu sva prava ali u pogledu injenice da je i to dijete kao i sva kasnija od roditelja voljeno na isti nain i uslijed nemogunosti da se svog neprijateljskog stava vrsto dri bez tete po samoga sebe, biva prisiljeno na poistovjeenje s drugom djecom; tako se u oporu djece stvara osjeaj mase ili zajednitva koji se zatim dalje razvija u koli. Prvi zahtjev te reakcijske tvorbe je zahtjev za praved- nou, za jednakim postupkom prema svima. Poznato je kako se taj zahtjev glasno i nepodmitljivo ispoljava u koli. Ako netko ve sam ne moe biti miljenik, onda neka zaista nitko ne bude miljenik. Tu preobrazbu i zamjenu ljubomore osjeajem mase u djejoj sobi i kolskom razredu mogao bi ovjek drati nevjerojatnim, da se isti proces ne moe kasnije iznova uoiti u drugim odnosima. Valja se samo prisjetiti opora zanosno zaljubljenih ena i djevojaka koje se nakon zavretka predstave tiskaju oko nekog pjevaa ili pijanista. Jasno je da bi svaka od njih trebala prije svega biti ljubomorna na druge, ali u pogledu njihova broja i s time povezane nemogunosti da dosegnu cilj svoje zaljubljenosti, one se toga odriu i umjesto da si meusobno poupaju kose, djeluju kao jedinstvena masa, udvaraju se slavljeniku u zajednikim akcijama i bile bi otprilike sretne da mogu podijeliti uvo- jak njegovih kovrda. One su se, premda isprva rivalke, meusobno mogle poistovjetiti posredstvom jednake ljubavi prema istom objektu. Ako je neka nagonska situacija, kao i obino, sposobna za razliite ishode, onda se neemo uditi da dolazi do onog ishoda s kojim je povezana mogunost izvjesnog zadovoljenja dok neki drugi, premda blii, izostaje, jer mu stvarni odnosi uskrauju postizanje tog cilja. 243 Ono to kasnije u drutvu djeluje kao zajedniki duh, csprit de corps itd. ne skriva svoje podrijetlo iz prvotne zavisti. Nitko ne smije htjeti da se istakne, svi moraju biti jednaki i imati jednako. Socijalna pravednost znai da ovjek sebi uskrauje mnoge stvari zato da bi ih se i drugi morali odrei ili, to je isto, da ih ne bi mogli zahtijevati. Taj zahtjev za jednakou korijen je socijalne savjesti i osjeaja dunosti. Na neoekivan nain on se otkriva u strahu sifilitiara da ne inficira druge ljude, strahu do ijeg smo razumijevanja doli zahvaljujui

psihoanalizi. Strah tih jadnika odgovara njihovom estokom protivljenju nesvjesnoj elji da svoju infekciju proire na druge jer zato bi samo oni bili inficirani i za toliko toga uskraeni, a drugi ne? Lijepa anegdota o Solomonovom sudu ima isti izvor. Ako je jednoj eni umrlo dijete, ni tua djeca ne treba da ive. Po toj elji prepoznata je gubitnica. Socijalni osjeaj poiva dakle na preokretanju isprva neprijateljskog osjeaja u pozitivno naglaenu vezu u prirodi jednog poistovjeenja. S obzirom na tok dogaaja koji smo mogli do sada shvatiti, izgleda da se to preokretanje vri pod utjecajem zajednike njene veze s nekom osobom izvan mase^Naa analiza poistovjeenja ne ini nam se dovoljno iscrpnom no bit e dostatna za nau sadanju namjeru da se vratimo onoj jednoj crti zahtjevu za konzekventnim provoenjem jednakosti. Ispitujui obje umjetne mase, crkvu i vojsku, ve smo uli da one poivaju na pretpostavci prema kojoj svi moraju na jednak nain biti voljeni od strane jedne osobe, voe. Ali sada ne smijemo zaboraviti da zahtjev za jednakou u masi vai samo za pojedince u njoj, ali ne i za vou. Svi pojedinci moraju biti meusobno jednaki, ali svi ele da njima vlada samo jedan. Mnogo istih koji se meusobno mogu poistovjetiti, i jedan jedini, moniji od svih to je zbiljska situacija jedne mase sposobne za opstanak. Usudimo se dakle da Trotterovu tvrdnju, prema 244 kojoj je ovjek iivotinja stada, ispravimo tako da kaemo da je on daleko prije iivotinja horde, pojedinano bie u jednoj hordi koju vodi poglavar?'; X MASA I PRAHORDA / Godine 1912. preuzeo sam pretpostavku Ch. Danvina da je praoblik ljudskog drutva bila horda kojom je neogranieno vladao snani mujak. Pokuao sam dokazati da su sudbine te horde ostavile za sobom neunitive tragove u povijesnom nasljeu ovjeka i posebno, da razvoj totemizma koji sadri u sebi poetke religije, udorea i socijalnog ustrojstva, stoji u vezi s nasilnim ubojstvom poglavara i preobrazbom oeve horde u bratsku zajed- nicu.'y To je dodue samo jedna hipoteza kao i mnoge drage kojima historiari pokuavaju rasvijetliti tamu pretpovijesti jedna just-so story, kako ju je aljivo nazvao jedan ne tako neljubazan engleski kritiar ali mislim da je poteno takvu hipotezu, ukoliko se pokazuje pogodnom, dovesti u smisleni kontekst i pruiti joj razumijevanje na svakom novom podruju. Ljudske mase iznova nam pokazuju poznatu sliku nadmonog pojedinca usred mnotva jednakih drugova, sliku koju sadri i naa predodba prahorde. Psihologija te mase kako je poznajemo iz opisa koje smo tako esto spominjali iezavanje svjesne osobnosti pojedinca, orijentacija misli i osjeaja u istim pravcima, prevlast afektivnosti i nesvjesno duevnog, tendencija k neodgodivom izvrenju neposredno iskrslih namjera sve to odgovara stanju regresije na primitivnu duevnu aktivnost, stanju koje smo skloni pripisati upravo prahordi.^V 37 Totem i tabu (191213). " Ono to smo upravo opisali u opoj karakterizaciji ljudi posebno mora vaiti za prahordu. Volja pojedinca bila je isuvie slaba da bi se on odvaio na in. Cak se ni jedan drugi impuls osim kolektivnog nije mogao ostvariti i postojala je samo jedna 245 Masa nam tako izgleda kao ponovo oivljena prahorda. Kao to je ovjek virtuelno sadran u svakom pojedinctC tako se iz bilo koje ljudske gomile iznova moe stvoriti prahorda; u onoj mjeri u kojoj tvorba mase habitualno

vlada ljudima, prepoznajemo u njoj daljnje postojanje prahorde. Moramo zakljuiti da je masovna psihologija najstarija psihologija ovjeka; ono to smo zanemarujui sve ostatke mase izolirali kao individualnu psihologiju, tek se kasnije, postepeno i tako rei jo uvijek samo djelomino, izdiglo iz masovne psihologije. Naknadno emo se odvaiti na pokuaj da odredimo ishodinu toku tog razvoja. Daljnje promiljanje pokazuje nam u kojoj toki je potrebno ispraviti tu tvrdnju. Individualna psihologija mora biti zapravo jednako stara kao i masovna psihologija jer smo od samog poetka imali dvije vrste psihologije, naime psihologiju individua mase i psihologiju oea, poglavara, voe. Pojedinci mase bili su vezani tako kako ih nalazimo i danas, ali je otac prahorde bio slobodan. On se u svojim intelektualnim aktima i kao pojedinac pokazao snanim i neovisnim, a njegovoj volji nije bilo potrebno da se osnai uz pomo drugih. Na konzekventan nain pretpostavljamo da je njegovo Ja bilo slabije libidno vezano, da osim sebe nije volio nikoga, dok je druge volio samo u onoj mjeri u kojoj su sluili njegovim potrebama. Njegovo Ja je objektima prualo samo onoliko koliko je bilo nuno. "' -'V zajednika volja, ali nikakva pojedinanaPredodba se nije usuivala pretvoriti u namjeru sve dok nije ojaala opaanjem svog opeg irenja. Ta slabost predodbe nalazi svoje objanjenje u snazi osjeajne veze zajednike svima, ali na odreenje jednolinosti duevnih akata u pojedinca utjecala je takoer istovrsnost ivotnih uvjeta kao i odsutnost privatnog vlasnitva. Ni potrebe vrenja nude nisu, kao to moemo primijetiti u djece i vojnika, iskljuene iz zajednitva. Jedini veliki izuzetak sainjava seksualni akt u kojem je ona trea osoba ako ve ne suvina, onda u krajnjem sluaju osuena na bolno iekivanje. O reakciji seksualne potrebe (genitalnog zadovoljenja) spram nagona stada, vidi nie. 246 On je na samom poetku povijesti ovjeanstva bio taj natovjek kojeg je Nietzsche oekivao tek od budunosti. /Jo je danas individuama mase potrebna obmana da su jednak i valjan nain voljeni od svoga voe, ali sam voa ne mora voljeti nikog drugog, on smije imati narav gospodara i biti apsolutno narcistian, ali siguran u sebe i samostalan. $namo da ljubav ograniuje narcizam i mogli bismo dolcazati da je upravo tim svojim djelovanjem postala kulturni faktor. Praotac horde jo nije bio besmrtan, to je postao kasnije pretvarajui se u boga. Ako je umro, morao je biti zamijenjen; na njegovo mjesto vjerojatno je stupio najmlai sin koji je, kao i ostali, sve do tada bio individuum mase. Mora dakle postojati mogunost da se psihologija mase pretvori u individualnu psihologiju; mora se pronai uvjet pod kojim se lako vri takva preobrazba, slino pelama koje u sluaju potrebe mogu iz liinke umjesto radilice stvoriti maticu. Tu moemo zamisliti samo jednu mogunost: ^Praotac je svoje sinove sprijeio u zadovoljenju njihovih' izravnih seksualnih tenji; prisilio ih je na apstinenciju i uslijed toga na osjeajne veze, kako sa sobom tako i meu njima samima, koje su mogle proizai iz tenji sa zaprijeenim seksualnim ciljem. On ih je, da tako kaemo, stjerao u masovnu psihologiju. Njegova su seksualna ljubomora i netolerantnost u posljednjoj liniji postali uzrokom masovne psihologije.39 Onome koji bi postao njegovim nasljednikom takoer bi bila dana mogunost seksualnog zadovoljenja, ime bi mu ujedno bio otvoren izlaz iz uvjeta masovne psihologije. Fiksacija libida na enu, mogunost zadovoljenja

bez odgode i nagomilavanja, uinili bi kraj vanosti spram cilja zaprijeenih seksualnih tenji i dopustili narcizmu da " Na neki nain se takoer moe pretpostaviti da su protjerani sinovi, odvojeni od oca, postigli napredak od meusobnog poistovjeenja do homoseksualne objektne ljubavi i tako stekli slobodu da ubiju oca. 247 naraste uvijek do jednake visine. Odnosu izmeu ljubavi i tvorbe karaktera vratit emo se u jednom od dodataka. Istaknimo nadalje, kao osobito pouan, odnos izmeu konstitucije prahorde i odredbe pomou koje se nezavisno od sredstava prisile jedna umjetna masa dri na okupu. U sluaju vojske i crKVe vidjeli smo da se tu radi o iluziji da voa na jednak i valjan nain voli sve pojedinevi to je naprosto idealistika preradba onih odnosa u prahordi u kojima su se svi sinovi na jednak nain osjeali progonjenima od strane praoca i na jednak nain ga se bojali. Ve sljedei oblik ljudske drutvenosti, to- temski klan, ima za pretpostavku tu preobrazbu na kojoj su izgraene sve socijalne dunosti. Neokrnjena snaga porodice kao prirodne tvorbe mase poiva na injenici da se ova nuna pretpostavka jednake oinske ljubavi moe u porodici doista ozbiljiti." ' Ali od svoenja mase na prahordu mi oekujemo jo vie. Ono bi nas takoer trebalo pribliiti svemu to je u tvorbi masa jo neshvaeno i tajnovito, a to se prikriva iza zagonetnih rijei hipnoze i sugestije. Ja sam uvjeren da e nam to i omoguiti. Sjetimo se injenice da u hipnozi ima neto to je izravno neprijatno; znaajka neprijatnosti upuuje meutim na neto staro i dobro poznato to je podleglo potiskivanju. Sjetimo se naina na koji se hipnoza izaziva. Hipnotizer tvrdi da je u posjedu jedne tajnovite moi koja subjektu otima njegovu vlastitu volju ili, to je isto, da je subjekt uvjeren u to. Ova tajnovita mo popularno se jo esto oznauje i kao ivotinjski magnetizam mora biti ona ista koja u primitivnih ljudi vai kao izvor tabua, odnosno ona ista koja dolazi od kraljeva i poglavara i koja ini opasnim svako pribliavanje njima (mana). Hipnotizer sada pretpostavlja da posjeduje tu mo; kako je on manifestira? Tako da od osobe zahtijeva da mu gleda u oi; tipian nain njegovog hipnotiziranja je posredstvom pogleda. Ali upravo je pogled poglavara primitivnim ljudima 40 'Das Unheimliche' /Neprijatnost/ (1919). 248 opasan i nepodnoljiv kao to je kasnije i pogled boanstva smrtnicima. Jo je Mojsije morao postati posrednik izmeu svoga naroda i Jehove jer narod ne bi mogao podnijeti pogled boga, a kada se vratio iz boje prisutnosti njegovo je lice zrailo jedan dio mane prenesen je na njega, to se dogodilo i posredniku41 u primitivnih. Hipnozu je svakako mogue izazvati na druge naine to vodi zabludi i to je dalo povoda manjkavim psiholokim teorijama na primjer posredstvom fiksiranja nekog sjajnog predmeta ili sluanjem monotonog uma. U zbilji ovi postupci slue samo skretanju odnosno zadravanju svjesne panje. Situacija je ista onoj u kojoj bi hipnotizer rekao subjektu: Sada se bavite iskljuivo mojom osobom, ostali je svijet posve nezanimljiv. Jasno je da tehniki ne bi imalo svrhe da hipnotizer kae neto takvo jer bi subjekt time bio otrgnut iz svog nesvjesnog dranja i potaknut na svjesno protivljenje. Ali ako hipnotizer izbjegne da svjesno miljenje subjekta upravi prema svojim namjerama i osoba na kojoj se vri pokus utone u jednu aktivnost koja joj svijet mora uiniti nezanimljivim, dogaa se da ona nesvjesno odista usredotoi svu svoju panju na hipnotizera i prema njemu se nae u stavu za

raport, odnosno prijenos. Indirektne metode hipnotiziranja uspijevaju dakle, slino mnogim tehnikama dosjetke, zaustaviti odreene razdiobe duevne energije koja bi smetala odvijanju nesvjesnog procesa te napokon vode istom cilju kao i izravni utjecaj ukoenim pogledom ili milovanjem. 41 V. Totem i tabu i tamo citirane izvore. " Situacija u kojoj se osoba prema hipnotizeru postavlja nesvjesno, dok je u isto vrijeme svjesno zabavljena jednolinim i nezanimljivim opaajima odgovara odreenim dogaajima u psihoanalitikom postupku koji zasluuju da ovdje budu spomenuti. (J svakoj analizi zbiva se bar jednom da pacijent uporno tvrdi kako mu u danom trenutku ba nita odreeno ne pada na pamet. Njegove slobodne asocijacije zapinju a pokuaj da ih se uobiajenom pobudom pokrene ne uspijeva. Izvrimo li pritisak na njega, pacijent e napokon priznati da misli na pogled s prozora ordinacije, na zidne tapete ili na plinsku svjetiljku koja visi sa stropa sobe. Ubrzo shvaamo da se on naao u stanju prije249 Ferenczi (1909) je ispravno otkrio da se hipnotizer, nareujui uspavljivanje, ime esto zapoinje hipnoza, stavlja u poloaj roditelja. On je mislio da treba razlikovati dvije vrste hipnoze: dodvorno umirujuu koju je pripisao majinskom uzoru i prijeteu koja za uzor ima oca. Naredba kojom se u hipnozi zapovijeda subjektu da zaspi sada takoer ne znai nita drugo nego zahtjev za povlaenjem svih interesa iz vanjskog svijeta i koncentracijom na osobu hipnotizera; ovo i subjekt shvaa tako, jer u tom povlaenju interesa iz svijeta lei psiholoka znaajka spavanja i na tome poiva srodnost spavanja s hipnotikim stanjem. Hipnotizer dakle svojim postupcima budi u subjekta dio njegove arhajske batine koja je svojedobno i njegovim roditeljima izlazila ususret i koja individualno iznova oivljava u odnosu s ocem; on budi u njemu predodbu jedne nadmone i opasne osobe prema kojoj se ovjek moe postaviti samo pasivno-mazohistiki, pred kojom mora izgubiti svoju volju, dok se biti s njom nasamo, doi joj na oi, ini ovjeku riskantnim pothvatom. Samo tako bismo otprilike mogli predstaviti odnos pojedinca prahorde prema praocu. Kao to znamo iz drugih reakcija, pojedinac je u promjenljivoj mjeri sauvao osobnu sklonost k ponovnom oivljavanju takvih starih situacija. Neku svijest o tome da je hipnoza ipak samo igra, lano obnavljanje onih starih utisaka, valja meutim zadrati kako bi se brinula za otpor protiv isu- vie ozbiljnih konzekvencija hipnotikog ukidanja volje. 1 Neprijatan, prisilan karakter tvorbe mase koji se pokazuje u njenim pojavama sugestije moe se dakle s punim pravom svesti na injenicu da je njeno podrijetlo u pra- hordi. Voa mase jo uvijek je zastraujui praotac; masa jo uvijek eli da njome vlada neograniena sila; ona jo u visokoj mjeri ezne za autoritetom i, kako se izrazio nosa, da je obuzet jo nesvjesnim mislima koje se odnose na lijenika i vidjet emo kako nestaje zastoj u asocijacijama pacijenta im mu se prui ovo objanjenje, 250 Le Bon, pokazuje e za pokoravanjem. Praotac je ideal mase koji na mjestu Ja-ideala vlada nad Ja. Hipnoza ima puno pravo na oznaku: masa u dvoje; za sugestiju preo- staje definicija: ona je uvjerenje koje nije utemeljeno na opaanju i radu miljenja ve na erotskoj vezi/3 XI JEDAN STUPANJ U JA

Ne zaboravimo li one meusobno upotpunjujue opise koje su nam na temu masovne psihologije pruili spomenuti autori i bacimo li pogled na dananjeg ovjeka pojedinca, mogli bismo pred komplikacijama koje se ovdje ukazuju izgubiti smjelost za jedan saeti prikaz. Svaki je pojedinac sastavni dio mnogih masa, mnogostruko je povezan poistovjeenjem i svoj Ja-ideal je izgradio prema razliitim uzorima. Stoga svaki pojedinac ima svoga udjela u mnogim duama masa, u onoj njegove rase, stalea, vjerske zajednice, dravnosti itd. i moe se povrh toga izdii do jednog djelia samostalnosti i originalnosti. Ove stalne i trajne tvorbe masa u svojim ravnomjernim i postojanim djelovanjima padaju promatranju manje u oi od onih naglo stvorenih, prolaznih masa na kojima je Le Bon ocrtao sjajnu psiholoku ka- rakterizaciju due masa; a ba se u tim bunim, efemernim, drugima tako rei superponiranim masama dogaa udo, da nestaje ono to smo priznali upravo kao individualnu izobrazbu, premda samo povremeno, ne ostavljajui za sobom nikakvog traga. u ini mi se vrijedno istaknuti da su nas razmatranja u ovom odjeljku navela da napustimo Bernheimovo shvaanje hipnoze i vratimo se onom naivnom i starom shvaanju te pojave. Prema Bernheimu svi se hipnotiki fenomeni mogu svesti na moment sugestije koji se meutim dalje ne moe objasniti. Mi smo doli do zakljuka da je sugestija parcijalna pojava hipnotikog stanja i da je hipnoza vrsto utemeljena u jednoj dispoziciji koja se u nesvjesnome zadrala jo iz prapovijesti ljudske porodice. 251 To udo smo razumjeli tako da pojedinac naputa svoj Ja-ideal i zamjenjuje ga idealom mase otjelovljenim u voi. udo, da budemo toniji, nije u svim sluajevima jednako veliko. Razdvajanje Ja i Ja-ideala u mnogih individua nije daleko uznapredovalo, oba se jo lako podudaraju, a Ja je esto sauvalo raniju narcistiku samo- dopadljivost. Tom je okolnou izbor voe veoma olakan. Njemu je esto dovoljno samo to da tipina svojstva ovih individua posjeduje u naroito otrom i jasnom obliku i da ostavi utisak vee snage i vee libidne slobode pa e mu ususret izii potreba za snanim poglavarom koja ga zaodijeva nadmonou koju on inae vjerojatno ne bi ni traio. Oni drugi lanovi mase iji se Ja-ideal ipak ne bi mogao otjeloviti u njegovoj osobi bez neke korekture, postaju onda sugestivni, a to znai zavedeni poistovjeenjem. Shvaamo da se ono to smo uspjeli iznijeti u prilog objanjenju libidne strukture mase iznova vraa razlikovanju Ja i Ja-ideala i na time omoguenu dvostruku vrstu veze poistovjeenje i postavljanje objekta na mjesto Jaideala. Pretpostavka takvog stupnja u Ja, kao prvi korak jedne analize Ja, mora svoju opravdanost postupno dokazati na razliitim podrujima psihologije. U mom spisu Prilog uvodu u narcizam (1914) sabrao sam prije svega ono to se od patoloke grae dalo upotrijebiti u prilog toj razdiobi. Moemo meutim oekivati da e se njeno znaenje daljnjim prodiranjem u psihologiju psihoza pokazati daleko veim. Pomislimo na to da Ja sada stupa u odnos nekog objekta s Ja-idealom koji se iz njega razvio i da se moda sva uzajamna djelovanja izmeu vanjskog objekta i cjelokupnog Ja koja smo upoznali u uenju o neurozama ponavljaju na tom novom popritu unutar Ja. Ovdje elim slijediti samo jednu od posljedica koje mogu proizii s tog stajalita i time nastaviti ispitivanje jednog problema koji sam na drugom mjestu morao osta 252 viti nerijeenim.44 Svaka od duevnih diferencijacija koje smo upoznali predstavlja novo oteavanje duevne funkcije, poveava njenu labilnost i moe

postati ishodite zakazivanja te funkcije, a time i arite oboljenja. Tako smo naim roenjem uinili korak od apsolutno samodovoljnog narcizma do opaanja promjenljivog vanjskog svijeta i poetka pronalaenja objekata, sa ime je povezana injenica da mi novo stanje ne podnosimo trajno, da ga periodiki opozivamo i da se spavanjem vraamo naem ranijem stanju obiljeenom odsutnou podraaja i izbjegavanjem objekata. Pri tome svakako slijedimo jedan mig vanjskog svijeta koji nas periodikom izmjenom dana i noi povremeno oslobaa najveeg dijela podraaja koji djeluju na nas. Drugi primjer, vaniji za patologiju, nije meutim podvrgnut nikakvom slinom ogranienju. Tokom naeg razvoja uspjeli smo izvriti diobu naeg duevnog bia na koherentno Ja i na onaj nesvjesni potisnuti dio, ostavljen izvan njega; znamo da je stabilnost ove teevine izloena stalnim potresima. U snu i neurozi taj iskljueni dio traei pristup kuca na kapije koje uvaju otpori, dok se u budnom stanju zdravija sluimo naroito smiljenim zahvatima kako bismo potisnuto, zaobilazei otpore i u korist zadobivan ja ugode, povremeno primili u nae Ja. Dosjetku i humor, a dijelom i komino uope, valja promatrati u tom svjetlu. Svakom poznavaocu psihologije neuroza past e na pamet slini manje vani primjeri, no ja ve hitam namjeravanoj primjeni. Bilo bi razumljivo da se odvajanje Ja-ideala od Ja ne podnosi trajno i da ono mora povremeno pretrpjeti regresiju. U svim odricanjima i ogranienjima nametnutim Ja, periodino je krenje zabrana pravilo, kao to ve pokazuje institucija svetkovina koje prvotno nisu nita drugo nego zakonom osigurani ekscesi koji tom osloboenju i zahvaljuju svoj veseli karakter.45 Saturnalije Rimljana i nai dananji karnevali u toj se bitnoj crti podudaraju sa svetkovinama primitivnih ljudi koji u razvratu 44 'Trailer und Melancholie' /Tuga i melankolija/ (1917). 45 Totem i tabu. 253 svake vrste obiavaju vriti prijestupe inae svetih zabrana. Ja-ideal obuhvaa meutim zbroj svih ogranienja kojima se Ja duan povinovati i stoga dokidanje ideala mora predstavljati velianstvenu svetkovinu za Ja koje sada iznova moe biti zadovoljno sobom.46 Osjeaj trijumfa nastaje uvijek kada se neto u Ja moe usuglasiti s Jaidealom. A osjeaj krivnje (i osjeaj manje vrijednosti) moe se razumjeti kao izraz napetosti izmeu Ja i ideala. Poznato je da postoje ljudi iji se opi osjeaj raspoloenja periodiki koleba, od prekomjerne potitenosti, preko izvjesnog srednjeg stanja, pa sve do povienog stupnja zadovoljstva; ta kolebanja nastupaju u amplitudama veoma razliite veliine, od jedva zamjetljivih do onih ekstremnih kao to su melankolija i manija ije tegobe ili smetnje u visokoj mjeri zahvaaju ivot pogoene osobe. Izgleda da u tipinim sluajevima tog ciklikog neraspoloenja izvanjski povodi ne igraju odluujuu ulogu; to se tie unutranjih motiva, ne nalazimo ih u tih bolesnika nita vie, a niti su drukiji nego u drugih. Stoga smo se navikli da ove sluajeve ne prosuujemo kao psihogene. O drugim sasvim slinim sluajevima ciklikog neraspoloenja koji se meutim lako svode na duevne traume kasnije e biti rijei. Razlozi tog spontanog kolebanja raspoloenja nama su dakle nepoznati; nedostaje nam uvid u mehanizam kojim manija zamjenjuje melankoliju. Cini se da su upravo ti bolesnici oni ljudi za koje bi mogla vaiti naa pretpostavka da se njihov Ja-ideal povremeno rastvara u Ja nakon to je njime prethodno izuzetno strogo vladao.

Drimo se i dalje izbjegavanja nejasnoa: Na tlu nae analize Ja nema dvojbe da su u sluaju manije Ja i Ja- -ideal zajedno stopljeni, tako da se osoba u jednom raspoloenju trijumfa i vlastite usreenosti koje ne ometa " Za Trottera potiskivanje proizlazi iz nagona stada. Prije se radi o prijevodu na drukiji nain izraavanja nego o proturjeju kada sam u 'Prilogu uvoda u narcizam' rekao: Sa stajalita Ja, tvorba ideala uvjet je potiskivanja. /vidi str. 61/. 254 nikakva samokritika moe veseliti odbacivanju zapreka, obzira i samopredbacivanja. Manje je evidentno, ali je ipak sasvim vjerojatno, da je bijeda melankoliara izraz otrog razdora izmeu obaju instancija Ja, razdora u kojem prekomjerno osjetljivi ideal u prividu manje vrijednosti i samopotcjenjivanju bezobzirno iznosi na vidjelo svoju osudu Ja. U pitanju je samo da li uzrok tim izmijenjenim odnosima izmeu Ja i Ja-ideala treba traiti u gore postuliranim periodinim pobunama protiv nove institucije ili za to treba okriviti druge okolnosti. Obrat u maniju nije nuna crta u slici bolesti melanko- like depresije. Postoje jednostavne melankolije, bilo one koje se javljaju samo jednom, bilo takve koje se periodino ponavljaju, a koje nikada nemaju tu sudbinu. S druge strane postoje melankolije u kojima povod oigledno igra etioloku ulogu. To su one koje izaziva gubitak voljenog objekta, bilo njegovom smru ili uslijed okolnosti koje su prisilile libido na povlaenje s objekta, Takva psihogena melankolija moe okonati u maniji i taj se ciklus moe ponoviti vie puta, ba kao da je u pitanju prividno spontana melankolija. Odnosi su dakle prilino neprozirni, tim vie to su do sada samo neki oblici i sluajevi melankolije podvrgnuti psihoanalitikom istraivanju.47 Zato smo u stanju razumjeti samo one sluajeve u kojima je objekt bio naputen jer se pokazao nedostojnim ljubavi. On se tada poistovjeenjem iznova uspostavlja u Ja i biva podvrgnut strogom sudu Ja-ideala. Pred- bacivanja i agresije protiv objekta izlaze na vidjelo kao melankolika samopredbacivanj a I takva se melankolija moe okonati obratom u maniju, tako da ta mogunost predstavlja jednu crtu koja je nezavisna od ostalih karakteristika slike bolesti. Ne vidim meutim nikakvu potekou u tome da se moment periodine pobune Ja protiv Ja-ideala uzme u 47 Usp. Abraham (1912). " Tonije reeno: ona se skrivaju iza predbacivanja usmjerenih na vlastito Ja i daju im trajnost, upornost i neotklonjivost kojima se odlikuju samopredbacivanja melankoliara. 255 obzir za obje vrste melankolija, psihogenu i spontanu. U spontane moe se uzeti kao pretpostavka da je Ja-ideal sklon razvijanju posebne strogosti koja zatim automatski ima za posljedicu njegovo privremeno ukidanje. U psihogene Ja bi bilo potaknuto na pobunu zlostavljanjem od strane svog ideala, zlostavljanjem koje ono trpi u sluaju poistovjeenja s odbaenim objektom. XII DODACI Tokom istraivanja koje je sada dolo do svog provizornog okonanja otvorili su nam se razliiti sporedni putovi koje smo isprva izbjegli, premda je na njima mnogo toga obeavalo spoznaju. Jedan dio onoga to smo tako zapostavili htjeli bismo sada naknadno iznijeti.

A) Razlikovanje poistovjeenja Ja i zamjene Ja-ideala objektom nalazi zanimljivo objanjenje u dvije velike umjetne mase koje smo na poetku prouavali, u vojsci i kranskoj crkvi. Evidentno je da vojnik svog pretpostavljenog, dakle vojskovou, zapravo uzima za ideal, dok se poistovjeuje sa sebi jednakima i iz tog Ja-zajednitVa izvodi obaveze drugarstva koje se odnose na uzajamno pruanje pomoi i raspodjelu dobara. Ali on postaje smijean hoe li se poistovjetiti sa zapovjednikom. Vojnik u Wallensteins Lager podruguje se naredniku upravo zbog toga: Wie er ruspert und wie er spuckt, Das habt ihr ihm glcklich abgeguckt.. .* "f Drukije je u katolikoj crkvi. Svaki kranin voli Krista kao svoj ideal i osjea se poistovjeenjem povezan s drugim kranima. Ali crkva od njega zahtijeva jo vie. * /A to kako on hraka i kako pljuje, S uspjehom ste kopirali od njega.../ 256 On se povrh toga mora poistovjetiti s Kristom i voljeti druge krane kao to ih je volio Krist. Crkva dakle zahtijeva da se pozicija libida dana tvorbom mase proiri u obje toke. Tamo gdje se dogodio izbor objekta mora se pridodati poistovjeenje a tamo gdje postoji poistovjeenje, objektna ljubav. Taj dodatak oigledno nadilazi konstituciju mase^j Netko moe biti dobar kranin a da mu je ipak strana ideja da se postavi na mjesto Krista i poput njega svojom ljubavlju obuhvati sve ljude. ovjek, to slabo stvorenje, svakako se ne mora osjeati sposobnim za duevnu veliinu i snagu ljubavi jednog spasitelja.|Ui ovaj daljnji razvoj diobe libida u masi vjerojatno je moment na kojem kranstvo temelji svoje pravo na postignue vie udorednosti. f B) Rekli smo da bi bilo mogue odrediti mjesto u duevnom razvoju ovjeanstva na kojem je i pojedinac izvrio napredak od masovne do individualne psihologije.49 /JLJ tu svrhu moramo na trenutak ponovo posegnuti u znanstveni mit o ocu prahorde. On je kasnije uzdignut do stvaraoca svijeta i to s pravom, jer je stvorio sve sinove od kojih se sastojala prva masa. On je bio ideal svakog od njih i izazvao je u njima istodobno strah i potovanje, to je kasnije dovelo do pojma tabua. Ta se veina jednom sloila, ubila oca i raskomadala ga. Nitko iz mase pobjednika nije se mogao postaviti na njegovo mjesto ili, ako bi jedan to ipak uinio, obnovile bi se borbe sve dok se nije uvidjelo da se svi moraju odrei oeva nasljea. Oni su tada obrazovali totemsko bratstvo pove- zavi se svi jednakim pravom i totemskim zabranama koje su morale ouvati sjeanja na in ubojstva i osigurati njegovo okajanje. Ali ostalo je nezadovoljstvo postignutim koje je postalo izvor novog razvoja. Postepeno su se ljudi u bratskoj masi pribliili stvaranju staroga " /Dodatak 1923/ : Ono to ovdje slijedi napisano je pod utjecajem razmjene miljenja s Ottom Rankom. (V. 'Die Don-Juan- -Gestalt' /Lik Don Juana/, 1922). 257 stanja na novom nivou; mukarac je iznova postao poglavar porodice skrivi povlastice enske vladavine koja se uvrstila u vremenu bez ocai Kao obeteenje on je tada mogao priznati majinskaTToanstva iji su sveenici u svrhu zatite majke bili kastrirani u skladu s primjerom koji je pruio otac prahorde; ipak, nova je porodica bila samo sjena stare a oeva je bilo mnogo i svaki je bio ogranien pravima drugih.

Moda se tada dogodilo da enjom ispunjen osjeaj nedostatka potakne pojedinca da se oslobodi mase i da se postavi u ulogu oca. Onaj tko je to uinio bio je prvi epski pjesnik; napredak je postignut u njegovoj fantaziji. Taj pjesnik je lano prikazao stvarnost u skladu sa svojom enjom. On je iznaao junaki mit. Junak je bio onaj koji je sam ubio oca oca koji se jo u mitu pojavio kao totemsko udovite. Kao to je otac bio prvi ideal djeaka, tako je sada u junaku koji bi htio zamijeniti oca pjesnik stvorio prvi Ja-ideal. Mogunost da postane junak vjerojatno se pruila najmlaem sinu, miljeniku majke kojeg je ona titila pred oevom ljubomorom i koji je u doba prahorde bio oev nasljednik. U laljivom prepjevu prapovijesti vjerojatno je ena, koja je bila plijen u borbi i mamac umorstvu, postala zavodnica i poticatelj nedjela. Junak se predstavlja kao da je sam izvrio taj in na koji se zacijelo usudila samo horda kao cjelina. Ipak, u skladu s jednom Rankovom primjedbom, jasne tragove poreknutog stanja stvari sauvala je bajka. Tu se naime esto dogaa da junak koji mora rijeiti neki teak zadatak veinom najmlai sin, nerijetko onaj koji se pred surogatom oca pravio lud, a to znai bezopasan moe taj zadatak rijeiti ipak samo uz pomo mnotva malih ivotinja (pela, mrava). To bi bila braa prahorde, ba kao to u simbolici snova insekti i gamad znae brau i sestre (prezrivo: kao mala djeca), tovie, u svakom zadatku iz mita i bajke lako je prepoznati zamjenu za junaki in. 258 Mit je dakle korak kojim pojedinac istupa iz masovne psihologije. Prvi mit zasigurno je bio psiholoki, junaki mit; mit koji objanjava, prirodni mit, mora da je doao daleko kasnije. Pjesnik koji je uinio taj korak i tako se u fantaziji oslobodio mase ipak umije, prema daljnjoj primjedbi Ranka, u zbiljnosti nai povratak njoj. Jer on silazi u tu masu i pripovijeda joj o djelima svoga junaka koja je smislio. Taj junak u osnovi nije nitko drugi do on sam. Na taj nain on tone u stvarnost a svoje sluatelje uzdie na razinu fantazije. Ali sluatelji razumiju pjesnika, oni se mogu na temelju istog, enjom ispunjenog odnosa s praocem, poistovjetiti s junakom.50 La junakog mita kulminira pretvaranjem junaka u boga. Moda je obogotvoreni junak postojao ranije od boga oca i bio preteom povratka praoca kao boanstva. U tom sluaju bogovi bi se kronoloki poredali ovako: boica majka junak bog otac. No tek s uzdizanjem nikad zaboravljenog praoca boanstvo je zadobilo crte koje jo danas prepoznajemo na njemu.51 CjU ovoj raspravi smo govorili mnogo o onim izravnim i o onim, spram cilja zaprijeenim, seksualnim nagonima te se smijemo nadati da to razlikovanje nee naii na veliki otpor. Ipak, jednom podrobnijem ispitivanju tog problema ne bismo uskratili dobrodolicu, pa ak ni onda kada bi samo ponovilo ono to je velikim dijelom ve bilo reeno na drugim mjestima. Libidni razvoj djeteta upoznao nas je s prvim ali i najboljim primjerom spram cilja zaprijeenih seksualnih nagona. Svi osjeaji koje dijete gaji prema svojim roditeljima i odgajateljima neogranieno se nastavljaju u eljama koje izraavaju njegove seksualne tenje. Dijete od tih voljenih osoba trai sve njenosti za koje zna; ono ih eli ljubiti, dodirivati, promatrati; znatieljno je da 50 Usp. Hans Sachs (1920). 51 U ovom skraenom izlaganju odrekao sam se sve one grae iz legendi, mitova bajki, historijata obiaja, itd. koja bi se mogla upotrijebiti kao oslonac danoj konstrukciji. 259

vidi njihove genitalije i eli biti prisutno u intimi njihovog vrenja nude; obeava oeniti majku ili njegovateljicu, bez obzira to podrazumijevalo pod tim, a ocu je naumilo roditi dijete, itd. Izravno promatranje kao i naknadno analitiko otkrivanje ostataka djetinjstva ne ostavljaju nikakve dvojbe o neposrednom stapanju njenih i ljubomornih osjeaja i seksualnih namjera te nam pokazuju na kako temeljan nain dijete od voljene osobe ini objekt svih svojih jo neispravno usmjerenih seksualnih tenji. (Usp. Tri rasprave o seksualnoj teoriji). To prvo oblije ljubavnog ivota djeteta koje u tipinim sluajevima odgovara Edipovom kompleksu podlijee zatim, kao to je poznato, na poetku razdoblja latentnosti jednom udarcu potiskivanja. Ono to od njega preostaje, pokazuje nam se kao isto njena osjeajna veza koja se odnosi na iste osobe, ali koju ne treba vie oznaavati kao seksualnu. Psihoanalizi koja unosi svjetlo u dubine duevnog ivota nije teko pokazati da seksualne veze iz prvih godina djetinjstva i dalje postoje, premda potisnute i nesvjesne. Ona nam daje odvanost za tvrdnju da je svaki njeni osjeaj, gdje god ga sreli, nasljednik jedne potpuno osjetilne objektne veze s dotinom osobom ili s njenim uzorom (njenim Imagom). Ona nam dakako ne moe bez posebnog istraivanja otkriti da li to prethodno glavno seksualno strujanje u danom sluaju jo uvijek postoji kao potisnuto ili se ve istroilo. Da kaemo to preciznije: nepobitno je da ono kao forma i mogunost jo postoji i da u svako doba moe, posredstvom zaposjednua u regresiji, iznova biti aktivirano; pitanje je samo, premda se na njega ne moe uvijek odgovoriti, kakvo zaposjednue i djelotvornost ono sada jo ima. Pritom se podjednako moramo uvati dvaju izvora pogreaka, Scile potcjenjivanja potisnutog i Haribde sklonosti da normalno u potpunosti mjerimo patolokim. Psihologija koja ne eli ili ne moe prodrijeti u dubine potisnutoga u njenim osjeajnim vezama u svakom slu 260 aju vidi izraz tenji koje ne smjeraju seksualnom, pa makar iz takvih seksualnih i proizlazile.52 S pravom moemo rei da su one odvraene od ovih seksualnih ciljeva iako postoje posebne potekoe u tome da se jedno takvo odvraanje od cilja prikae u skladu sa zahtjevima metapsihologije. Uostalom, ovi spram cilja zaprijeeni nagoni jo uvijek se vrsto dre nekih od svojih prvobitnih seksualnih ciljeva; poznato je da ak i njeni privrenik, pa ak i prijatelj ili tovatelj trae tjelesnu blizinu i ele baciti pogled na osobu koju vole samo jo u paulinskom smislu. elimo li to, moemo u ovom odvraanju od cilja priznati poetak sublimacije seksualnih nagona ili, s druge strane, njenu granicu pomaknuti jo dalje. Spram cilja zaprijeeni seksualni nagoni imaju u usporedbi s nezaprijeenima veliku funkcionalnu prednost. Kako nisu sposobni za istinski puno zadovoljenje, oni su osobito pogodni za stvaranje trajnih veza, dok izravni seksualni nagoni svaki puta zadovoljenjem gube svoju energiju i moraju ekati na obnovu novim nagomilavanjem seksualnog libida ime pruaju mogunost da se objekt u meuvremenu promijeni. Zaprijeeni nagoni su sposobni da se u svakom omjeru mijeaju s nezaprijeenima; mogu se iznova preobraziti u njih, ba kao to su iz njih i proizali. Poznato je kako se lako iz osjeajnih odnosa prijateljske vrste, zasnovanih na priznanju i divljenju, razvijaju erotske elje (Molifereovo: Em- brassez-moi pour l'amour du Grec) izmeu uitelja i uenice, umjetnika i ushiene sluateljice, pogotovo u ena. tovie, nastajanje takvih isprva besciljnih osjeajnih veza izravno prua uhodani put seksualnom izboru objekta. Pfister je u Frmmigkeit des Grafen

von Zinzendorf /Po- boinost grofa von Zinzendorfa/ pokazao izrazito jasan, oito ne jedini primjer za mogunost da se ak i intenzivna religiozna veza povrati u strasno seksualno uzbuenje. S druge strane je i preobrazba izravnih, po sebi a Neprijateljski osjeaji zacijelo su neto sloeniji u svom ustrojstvu. 261 kratkotrajnih seksualnih tenji u trajne, isto njene veze, neto veoma uobiajeno i konsolidacija jednog braka zakljuenog u strasnoj zaljubljenosti velikim dijelom poiva na tom procesu. Nee nas naravno zauditi ako ujemo da spram cilja zaprijeene seksualne tenje nastaju iz onih izravno seksualnih, onda kada se postizanju seksualnih ciljeva suprostavljaju unutranje ili izvanjske prepreke. Potiskivanje u razdoblju latentnosti jedna je takva unutranja ili bolje: koja je postala unutranja prepreka. to se oca prahorde tie pretpostavili smo da on svojom seksualnom netolerantnou sve sinove prisiljava na apstinenciju i tako ih satjeruje u veze koje su zaprijeene spram cilja, dok samome sebi zadrava slobodu seksualnog uitka ostajui na taj nain nevezan. Sve veze na kojima poiva masa pripadaju vrsti spram cilja zaprijeenih nagona. Time smo se meutim pribliili raspravi o novoj temi koja razmatra odnos izmeu izravnih seksualnih nagona i tvorbe mase.) D) Posljednje dvije primjedbe pripravile su nas na otkrie da izravne seksualne tenje nisu pogodne za tvorbu masa?Podue, u povijesti razvoja porodice takoer su postoj afi"" odnosi seksualne ljubavi masovnog karaktera (grupni brak) ali to je vanija postajala spolna ljubav za Ja, to je vie zaljubljenosti ona razvijala, tim je snanije zahtijevala ogranienje na dvije osobe una cum uno predodreeno prirodom genitalnog cilja. Poligam- ne sklonosti bile su upuene na to da se zadovolje u suk- cesjjaioj izmjeni objekata. Tako dvije osobe koje su u svrhu seksualnog zadovoljenja upuene jedna na drugu, svojim traenjem samoe protestiraju protiv nagona stada, osjeaja masej to su zaljubljeniji tim potpunije dostaju jedno drugome. Odbijanje utjecaja mase ispoljava se kao osjeaj stida. Krajnje estokim osjeajima ljubomore stavljeno je u zadatak da seksualni izbor objekta zatite od upletanja veze mase koja ga naruava. Samo ako se njeni, dakle osobni faktor ljudskog odnosa u potpunosti povue pred onim osjetil262 nim, moi e ljubavni par opiti u prisutnosti drugih a seksualni se akti istodobno vriti unutar jedne grupe, kao to je sluaj u orgijama. Time se, meutim, zbiva regresija na jedno ranije stanje spolnih odnosa u kojem zaljubljenost jo nije igrala nikakvu ulogu, dok su seksualni objekti smatrani jednako vrijednima, otprilike u smislu one zlobne primjedbe Bernarda Shawa: biti zaljubljen znai preko svake mjere pretjerivati u pogledu razlike izmeu jedne ene i neke druge. Brojni znaci ukazuju na to da se zaljubljenost tek kasnije pojavila u seksualnim odnosima izmeu mukarca i ene, tako da se i opreka izmeu spolne ljubavi i veze masa Kasno razvilaJSada moe izgledati kao da ta pretpostavka nije u skladu s naim mitom o praporodici. Jer opor je brae na oceubojstvo natjerala prije svega njihova ljubav prema majkama i sestrama a tu je ljubav teko zamisliti drukije nego kao nedirnuto i primitivno a to znai prisno sjedinjenje njenog i osjetilnog. No daljnjim razmatranjem ta se primjedba pretvara u potvrdu. Jedna od reakcija na oceubojstvo ipak je bilo uspostavljanje totemistike egzogamije, zabrane svakog seksualnog odnosa sa

enama u porodici koje su od djetinjstva voljene na njean nain. Time je zabijen klin izmeu njenih i osjetilnih pobuda mukarca koji jo danas vrsto stoji u njegovom ljubavnom ivotu.53 Uslijed te egzogamije osjetilne potrebe mukarca morale su se zadovoljiti stranim i nevoljenim enamaTJ {U velikim umjetnim masama, crkvi i vojsci, nema mjesta eni kao seksualnom objektu. Ljubavni odnos izmeu mukarca i ene ostaje izvan tih organizacija^ak i tamo gdje se stvaraju mase sastavljene od mukaraca i ena spolna razlika ne igra ulogu. Jedva da ima smisla pitati da li je libido koji mase dri na okupu homoseksualne ili heteroseksualne prirode, jer on nije diferenciran u skladu 53 V. 'ber die allgemeinste Erniedrigung des Liebeslebens' /O najeem obliku degradacije ljubavnog tivota/ (1912). 263 sa spolovima i u potpunosti zazire naroito od ciljeva genitalne organizacije libida. Izravne seksualne tenje zadravaju neki djeli svoje individualne aktivnosti i za pojedinca koji se u ostalim pogledima utopio u masi.iTamo gdje postanu prejake one rastvaraju svaku tvorbu mase. Katolika je crkva imala najbolje motive da preporui svojim vjernicima da ne uu u brak i da svojim sveenicima nametne celibat ali zaljubljenost je esto ak i duhovnike natjerala da napuste crkvu. Ljubav prema eni na jednak nain razara veze mase unutar rase, nacionalne posebnosti i socijalnog klasnog poretka, vrei tako vanu djelatnost u kulturi. Izgleda sigurno da se homoseksualna ljubav daleko bolje usaglaava s vezama mase, ak i tamo gdje nastupa kao nezaprijeena tenja panje vrijedna injenica ije bi nas razjanjenje moglo daleko odvesti. U psihoanalitikom istraivanju psihoneuroza nauili smo da se simptomi tih bolesti mogu izvesti iz izravnih seksualnih tenji koje su, premda potisnute, ostale aktivne. Tu formulu moemo upotpuniti ako dodamo: ili iz takvih koje su zaprijeene spram cilja ali u kojih zapreka nije posve uspjela ili je otvorila prostor povratku na potisnuti seksualni cilj. Toj okolnosti odgovara injenica da neuroza onoga tko je njome pogoen ini asocijalnim i da ga izbacuje iz uobiajenih tvorbi masa. Moe se rei da neuroza djeluje na mase jednako razorno kao i zaljubljenost. No s druge strane uviamo da tamo gdje je dan snaan poticaj tvorbi mase neuroze uzmiu i bar na neko vrijeme nestaju. Takoer je poduzet opravdan pokuaj da se ovaj antagonizam izmeu neuroze i tvorbe mase terapijski iskoristi. ak i onaj tko ne ali zbog nestajanja religijskih iluzija u dananjem kulturnom svijetu priznat e da su one, dok su bile u snazi, svima koji su njima bili povezani, pruale najvru zatitu protiv opasnosti neuroze. Takoer ni u svim vezama s mistiko- -religioznim ili filozofsko-mistikim sektama i zajednicama nije teko prepoznati izraz iskrivljenog naina lijeenja razliitih neuroza. Sve ovo stoji u vezi s oprekom 264 izmeu izravnih seksualnih tenji i onih drugih, zaprijeenih spram cilja. Preputen sam sebi neurotiar je prisiljen da velike tvorbe masa iz kojih je iskljuen zamjenjuje tvorbom svojih simptoma. On sebi stvara svoj vlastiti svijet fantazije, svoju religiju, svoj sistem opsjena i tako ponavlja institucije ovjeanstva u jednom izoblienju koje jasno svjedoi o nadmonoj ulozi izravnih seksualnih tenji.54 E) Dodajmo, na koncu, sa stajalita teorije libida, komparativnu ocjenu stanja kojima smo se bavili: zaljubljenosti, hipnoze, tvorbe mase i neuroze.

Zaljubljenost poiva na istodobnoj prisutnosti izravnih seksualnih tenji i seksualnih tenji zaprijeenih spram cilja, pri emu objekt povlai na sebe jedan dio narcistikog Ja-libida. U njoj ima mjesta samo za Ja i za objekt. ; Hipnozi je sa zaljubljenou zajedniko ogranienje na*' te dvije osobe ali ona u potpunosti poiva na seksualnim tenjama koje su zaprijeene spram cilja i postavlja objekt na mjesto Ja-idealaJ . ' Masa umnoava taj proces; ona se podudara s hipnozom u prirodi nagona koji je dre na okupu i u zamjeni Ja-ideala objektom; meutim, ona tome dodaje poistovjeenje s drugim individuama koje je moda izvorno bilo omogueno istim odnosom tih individua prema objektu/} dQba su stanja, hipnoza i tvorba mase, taloi naslijeeni iz filogeneze ovjejeg libida; hipnoza kao dispozicija a masa, osim toga, kao izravni preostatak. Zamjena izravnih seksualnih tenji seksualnim tenjama koje su zaprijeene spram cilja pospjeuje u oba spomenuta stanja razdvajanje Ja i Ja-ideala, razdvajanje kojim se zapoelo ve u zaljubljenosti/^ Neuroza istupa iz tog niza. Ona takoer poiva na jednoj osobitosti u razvoju ovjejeg libida, naime na dvostrukom poetku izravne seksualne funkcije, prekinutom 54 V. Totem i tabu, na kraju odjeljka II: 'Tabu i ambivalen- cija oseajnih stremljenja'. 265 razdobljem latentnosti.55 Utoliko je njoj s hipnozom i tvorbom mase zajedniki karakter regresije kojeg nema u stanju zaljubljenosti. Ona nastupa svugdje gdje nije u potpunosti uspio napredak od izravnih seksualnih tenji do seksualnih tenji zaprijeenih spram cilja i predstavlja sukob izmeu nagona preuzetih u Ja koji su proli kroz taj razvoj i dijelova istih nagona koji iz potisnutog nesvjesnog jednako kao i druge u potpunosti potisnute nagonske pobude tee u pravcu izravnog zadovoljenja. Neuroza je sadrajno neobino bogata jer obuhvaa sve mogue odnose izmeu Ja i objekta, kako one u kojima je objekt zadran, tako i one druge u kojima je on naputen ili uspostavljen u samome Ja, ukljuujui i konfliktne odnose izmeu Ja i njegovog Ja-ideala. 55 V. Tri rasprave o seksualnoj teoriji {1905). 266 Ispitivanja koja slijede nastavljaju onim tokom misli kojim sam zapoeo u mojem spisu S onu stranu, naela ugode (1920), misli prema kojima sam osobno, kao to je tamo istaknuto, zauzeo stav izvjesne dobrohotne znatielje. Ova ispitivanja preuzimaju te misli, povezuju ih s razliitim injenicama analitikog promatranja, pokuavaju na temelju te veze izvesti nove zakljuke ali se vie ne koriste spoznajama biologije te su stoga psihoanalizi blie nego S onu stranu naela ugode. Njihov je karakter odreen prije sintezom nego spekulacijom i ini se da su sebi postavila visok cilj. Znam meutim da e se zadrati na onome to je nazvanije i s tim sam ogranienjem u potpunosti suglasan. U onome to slijedi dotiem se stvari koje dosad jo nisu bile predmet psihoanalitike obrade i ne mogu izbjei osvrt na mnoge teorije koje su postavili neanalitiari ili pak bivi analitiari naputajui analizu. Inae sam uvijek bio spreman priznati svoj misaoni dug prema drugim radnicima ali se u ovom sluaju ne osjeam optereen takvom obavezom. Ako psihoanaliza izvjesnim stvarima dosad nije poklonila dovoljno panje, to se nije dogodilo zbog toga to je ona previdjela njihov uinak ili to je htjela porei njihovo znaenje, ve zato to je slijedila odreeni put kojim jo nitko nije iao tako

daleko. I konano, kada se tih stvari prihvatila, one joj sada izgledaju drukije nego ostalima. 269 SVIJEST I NESVJESNO Nita novo nemamo rei u ovom uvodnom odjeljku pa se ponavljanje onoga to je ranije ve esto reeno ne da izbjei. Podjela psihikoga na svjesno i nesvjesno temeljna je pretpostavka psihoanalize i jedino joj ta podjela prua mogunost da razumije kako este tako i vane patoloke procese u duevnom ivotu i da im stvori mjesta unutar znanosti. Jo jednom, drugim rijeima reeno: Psihoanaliza ne moe bit psihikoga poloiti u svijest, ve svijest mora sagledati kao jedan kvalitet psihikoga koji se moe pojaviti zajedno s drugim kvalitetama ili pak moe izostati. ; - -1 Kada bih mogao pretpostaviti da e svi koji se zanimaju za psihologiju itati ovaj spis, bio bih spreman i na to da se jedan dio itatelja ve na ovom mjestu zaustavi i ne ita dalje jer ovdje je prva lozinka psihoanalize. Za veinu filozofskih obrazovanih ideja da postoji neto psihiko koje ujedno nije i svjesno toliko je neshvatljiva da im izgleda kao apsurdna i poreciva ve jednostavnom logikom. Vjerujem da je tome razlog to oni nikada nisu prouavali fenomene hipnoze i sna kojisasvim po strani od patolokog prisiljavaju na takvo shvaanje. Uostalom, njihova psihologija svijesti i nije u stanju rijeiti probleme snova i hipnoze. ^Biti svjestan prije svega je isto deskriptivan termin koji se poziva na najneposrednije i najsigurnije opaanje. Iskustvo nam zatim pokazuje da psihiki element, predodba na primjer, obino nije trajno svjestan, tovie, za stanje svijesti karakteristino je upravo to da ono brzo prolazi; neka predodba koja je sada svjesna u sljedeem trenutku to vie nije ali pod izvjesnim, lako stvorenim uvjetima, ona iznova moe postati svjesna. to je predodba u meuvremenu bila, ne znamo; moemo rei da je bila latentna, mislei pritom da je u svako doba bila sposobna da postane svjesna. I kada kaemo da je bila ne 270 svjesna takoer smo dali korektan opisJOvo nesvjesno poklapa se sada s onim to je latentno, odnosno sposobno da postane svjesno. Filozofi bi nam dodue predbacili: Ne, termin nesvjesno ovdje se ne moe primijeniti; sve dok je predodba bila u stanju latentnosti, ona nije bila nita psihiko. Ukoliko bismo im ve na ovom mjestu proturjeili, upali bismo u prepirku koja niemu ne bi koristila. Do termina ili pojma nesvjesno mi smo meutim doli drugim putem, naime razradom onih iskustava u kojima ulogu igra duevna dinamika. Tu smo doznali, a to znai morali smo pretpostaviti da postoje vrlo snani duevni procesi ili predodbe ovdje isprva u obzir dolazi kvantitativni, dakle ekonomski moment koji u duevnom ivotu mogu imati sve one uinke koje imaju i obine predodbe (pa i takve uinke koji mogu iznova postati svjesni kao predodbe) a da one same ne postaju svjesne. Nije nuno jo jednom podrobno ponavljati ono to je ve tako esto objanjeno. Dovoljno je rei da na ovom mjestu nastupa psihoanalitika teorija koja tvrdi da takve predodbe ne mogu biti svjesne zato to se tome protivi odreena sila, da bi one inae mogle postati, svjesne i da bi se tada vidjelo kako se te predodbe malo razlikuju od drugih priznatih psihikih elemenata. Ovu teoriju mogue je osporiti zahvaljujui injenici da su u psihoanalitikoj tehnici pronaena sredstva pomou kojih je mogue ukinuti tu silu protivljenja i dotine predodbe uiniti

svjesnima. Stanje u kojem su predodbe bile prije nego su uinjene svjesnima nazivamo potiskivanje i tvrdimo da se sila koja je prouzroila i podrala potiskivanje za vrijeme analitikog rada moe osjetiti kao otpor. Do naeg pojma nesvjesnog dolazimo dakle na temelju uenja o potiskivanju. Potisnuto je za nas obrazac nesvjesnoga. Uviamo meutim da imamo dvije vrste nesvjesnoga; ono latentno koje je ipak sposobno da postane svjesno i ono potisnuto koje je po sebi i bez pomoi neeg drugog, nesposobno da postane svjesno. Na uvid 271 u psihiku dinamiku ne moe ostati bez utjecaja na terminologiju i deskripciju. Ono latentno koje je nesvjesno samo u deskriptivnom smislu, dakle ne i u dinamikom, nazivamo predsvjesnim; naziv nesvjesno ograniavamo na potisnuto koje je dinamiki nesvjesno tako da sada imamo tri termina: svjesno (sv), predsvjes- no (psv) i nesvjesno (nsv) iji smisao vie nije isto deskriptivan. Pretpostavljamo da je psv daleko blie sv nego to je to nsv, a kako smo nsv nazvali psihikim, uinit emo to s jo manje sumnje i kod latentnog psv. Ali zato ne bismo radije ostali u suglasnosti s filozofima te psv kao i nsv dosljedno odvojili od svjesnog psihikoga? Filozofi bi nam u tom sluaju predloili da psv i nsv opiemo kao dvije vrste ili dva stupnja psihoidnog i suglasnost bi bila uspostavljena. Uslijedile bi meutim beskrajne potekoe u prikazu a jedina vana injenica, naime ta da se ovi psihoidi skoro u svim drugim tokama podudaraju s onim to je priznato kao psihiko bila bi, u korist jedne predrasude, potisnuta u pozadinu, predrasude koja potjee iz vremena u kojem ovi psihoidi ili njihov najznaajniji dio jo nisu bili poznati. Sada moemo s naa tri termina, sv, psv i nsv slobodno raditi, naravno samo ako ne zaboravimo da u deskriptivnom smislu postoje dvije vrste nesvjesnoga, dok ham je u dinamikom meutim poznata samo jedna. Ovisno o vrsti prikaza ta se razlika u mnogim sluajevima moe zanemariti ali je, naravno, u nekim drugim sluajevima ona neophodna. Ipak, prilino smo se navikli na ovu dvo- znanost nesvjesnoga i s njom smo dobro izali na kraj. Ona se, koliko mogu vidjeti, ne da izbjei; napokon, razlikovanje svjesnog i nesvjesnog, je pitanje opaanja na koje se odgovara sa da ili ne, a sam in opaanja ne prua informaciju o razlogu zbog kojeg se neto opaa ili ne. Ne smijemo se tuiti na to to dinamiko, kada se pojavljuje, dolazi samo dvoznano do izraaja.1 1 S tim u vezi usporedi: Bemerlcungen uber den Begriff des Unbewussten /Primjedbe o pojmu nesvjesnog/. Novi obrat u 272 U daljnjem toku psihoanalitikog rada ispostavilo se meutim da su ak i ta razlikovanja nedostatna, odnosno u praktikom pogledu manjkava. Meu situacijama koje su potvrdile tu injenicu sljedeu valja istaknuti kao odluujuu. Obrazovali smo predodbu koherentne organi- zacije duevnih procesa u jednoj osobi i tu organizaciju nazivamo njenim Ja. Za to Ja dri se svijest i ono vlada kritici nesvjesnog zasluuje da na ovom mjestu bude ocijenjen. Mnogi istraivai koji su spremni priznati psihoanalitike injenice ali ne ele prihvatiti pretpostavku nesvjesnoga, nalaze rjeenje pomou neosporne injenice da je i u svijesti kao fenomenu mogue raspoznati cijeli niz stupnjevanja intenzivnosti i jasnoe. Ba kao to postoje procesi koji su vrlo ivi, prodorni, oigledno svjesni, tako doivljujemo i druge koji su slabi, ija se svjesnost ak jedva moe zamijetiti; upravo za te procese koji su najslabije svjesni, tvrde oni, psihoanaliza bi htjela upotrijebiti neodgovarajuu rije

nesvjesno. Ali, kako kau, ti procesi su jednako tako svjesni, odnosno u svijesti, kao ostali i mogu se u potpunosti i snano uiniti svjesnima samo ako im se pokloni dovoljno panje. Sve dok se argumentima moe utjecati na odluku u ovom pitanju koje ovisi ili o konvenciji ili o osjeajnim faktorima, valja primijetiti sljedee: upuivanje na skalu jasnoe svjesnosti ni na to ne obavezuje i nema nita vie dokazane snage od ovih analognih stavova: Postoji tako mnogo stupnjeva svjetlosti, od jarkog, zasljepljujueg, sve do najbljeeg traka svjetla, dakle tama uope ne postoji. Ili: Postoje razliiti stupnjevi ivotnosti, dakle nema smrti. Ovi stavovi mogli bi na izvjestan nain biti smisleni ali su praktiki neupotrebljivi to dolazi na vidjelo kada iz njih hoemo izvesti odreene zakljuke kao na primjer: dakle, nije potrebno upaliti svjetlo ili dakle, svi organizmi su besmrtni. Nadalje, subsumiranjem nezamijeenog pod svjesno ne postie se nita drugo osim injenice da se upropatava jedini neposredno siguran moment koji u psihikome uope postoji. Svijest o kojoj se nita ne zna ipak mi izgleda daleko apsurdnija od nesvjesno duevnoga. Konano, takvo izjednaenje nezamijeenoga s nesvjesnim oevidno je uinjeno bez uzimanja u obzir dinamikih odnosa koji su bili mjerodavni za psihoanalitiko shvaanje. Pritom su naime zanemarene dvije injenice: prvo, vrlo je teko te iziskuje veliki napor da se usmjeri dovoljno panje na neto takvo nezamijeeno; i drugo, ako to ipak uspije, svijest tada ne priznaje ono to je prije bilo nezamijeeno jer joj se to esto javlja kao posve strano, opreno, tako da ona to grubo odbacuje. Bijeg od nesvjesnog i traenje utoita u onome to je jedva zamijeeno ili uope nije zamijeeno ipak je dakle samo izraz predrasude za koju je istovjetnost psihikog i svjesnog jednom za svagda utvrena. 273 pristupima motilnosti, tj. pranjenjem uzbuenja u vanjski svijet; to je ona duevna instancija koja vri kontrolu nad svim svojim parcijalnim procesima i koja nou odlazi spavati da bi ak i onda, jo uvijek, rukovala cenzurom u snovima. Iz toga Ja proizlaze i potiskivanja posredstvom kojih se izvjesne duevne tenje ne samo iskljuuju iz svijesti ve im se onemoguuje da budu priznate, odnosno da djeluju na neki drugi nain. To to je potiskivanjem odstranjeno u analizi se postavlja nasuprot Ja tako da se njen zadatak sastoji u tome da ukine otpore koje Ja prua bavljenju potisnutim sadrajima. Sada za vrijeme analize promatranjem dolazimo do injenice da bolesnik, kad mu postavimo izvjesne zadatke, upada u potekoe; njegove asocijacije zakazuju im dobiju zadatak da se priblie potisnutom. Mi mu zatim kaemo da njime vlada otpor ali on o tome nita ne zna i ak kada bi na temelju svojih osjeaja neugode trebao da odgonetne djelovanje tog otpora u sebi, on ga ne zna imenovati i opisati. Kako je meutim sasvim sigurno da taj otpor proizlazi iz njegovog Ja kojem i pripada, nalazimo se pred situacijom koju nismo predvidjeli. U samome Ja ve smo otkrili neto to je takoer nesvjesno, to se ponaa isto kao i potisnuto, a to znai ispoljava snane efekte a da pritom samo ne postaje svjesno; da bismo to uinili svjesnim potreban je poseban rad. Ovo iskustvo ima vanu posljedicu za analitiku praksu. Radi se naime o injenici da upadamo u beskrajne nejasnoe i potekoe kad god se drimo naina izraavanja na koji nismo navikli i elimo na primjer neurozu svesti na sukob izmeu svjesnog i nesvjesnog. Ovu opreku, u skladu s uvidom u strukturalne odnose koji vladaju unutar duevnog ivota, moramo zamijeniti drugom: oprekom izmeu koherentnog Ja i onoga to je potisnuto i to je od njega otcijepljeno.2

Za nae shvaanje nesvjesnoga posljedice su meutim jo znaajnije. Dinamiko razmatranje donijelo nam je 2 Usp. S onu stranu naela ugode. 274 prvu ispravku a strukturalni nam uvid omoguuje drugu. Shvaamo naime da se nsv ne poklapa s onim to je potisnuto; istina, ostaje tono da je sve to je potisnuto nsv, ali sve nsv nije ujedno i potisnuto. Dio Ja, bog zna koliko vaan dio, takoer moe biti nsv i sigurno je nsv. I to nsv koje pripada Ja nije latentno u smislu psv jer se ono u tom sluaju ne bi moglo aktivirati a da ne postane sv, a pokuaj da se ono uini svjesnim ne bi prireivao tako velike potekoe. Kada se tako naemo pred nunou da postavimo neko tree nsv koje nije potisnuto, moramo priznati da karakteristika biti nesvjestan za nas gubi na znaenju. Ona postaje mnogoznaan kvalitet koji ne doputa dalekosene i iskljuive zakljuke za koje bismo je rado htjeli iskoristiti. Ipak, moramo se uvati da tu karakteristiku ne zapustimo jer, konano, svojstvo biti svjestan ili ne jedina je lu u tmini dubinske psihologije. II JA I ONO Patoloko je istraivanje isuvie ograniilo na interes na potisnuto. Otkako znamo da i Ja moe u pravom smislu biti nesvjesno, htjeli bismo saznati neto vie o njemu. Jedini oslonac u toku naih dosadanjih istraivanja bila nam je oznaka biti svjestan ili nesvjestan; naposljetku smo uvidjeli koliko mnogoznana moe biti ta oznaka. Sve nae znanje uvijek je dakle povezano sa svijeu. ak i nsv moemo upoznati samo tako da ga uinimo svjesnim. Ali stoj, kako je to mogue? Sto znai: uiniti neto svjesnim? Kako moe doi do toga? Ve znamo na to emo se u tu svrhu nadovezati. Rekli smo da je svijest povrina duevnog aparata, a to znai da smo je kao funkciju pripisali sistemu koji je prostorno postavljen odmah do vanjskog svijeta. Prostorno, uostalom, ne samo u smislu funkcije, ve ovaj put i u smislu 275 anatomske ralambe.3 Nae istraivanje mora kao ishodite takoer uzeti ovu opaajnu povrinu. Svi opaaj i koji nadolaze izvana (os j etilni opaaj i), kao i oni koji dolaze iznutra, a koje nazivamo osjetima ili osjeajima, od poetka su sv. Kako meutim stoji stvar s onim unutarnjim procesima koje moemo sirovo i neprecizno sabrati pod procese miljenja? Da li ti procesi, koji kao pomicanja duevne energije na njenom putu k djelovanju nastaju u unutranjosti aparata, pristiu na povrinu koja svijesti omoguuje da nastane? Ili svijest, naprotiv, dolazi k njima? Uviamo da je to jedna od potekoa u koju upadamo kada elimo ozbiljno raditi s prostornom, topikom predodbom onoga to se zbiva u dui. Obje te mogunosti jednako su nezamislive tako da neto tree mora doi u obzir. Ve sam na drugom mjestu4 uzeo kao pretpostavku da se zbiljska razlika izmeu jedne nsv i jedne psv predodbe (jedne misli) sastoji u tome to se prva zbiva na nekoj grai koja ostaje nepoznata dok je drugoj (psv) pridodana veza s predodbama rijei. Na ovom mjestu smo prvi put pokuali dvama sistemima, psv i nsv, dati oznake koje ne uzimaju u obzir njihovu vezu sa svijeu. Pitanje: Kako neto postaje svjesno? mogue je dakle u skladu s naim ciljem postaviti ovako: Kako neto postaje pred- svjesno? I odgovor bi glasio: Posredstvom veze s odgovarajuim predodbama rijei.

Te predodbe rijei ostaci su sjeanja. One su jednom bile opaaji i mogu, kao svi ostaci sjeanja, iznova postati svjesne. Prije nego se dalje pozabavimo njihovom prirodom, pred nama se otvara mogunost novog otkria: naime, postati svjesno moe samo ono to je jednom ve bilo sv opaaj i to to, izuzev osjeaja, nastoji iznutra postati svjesno, mora pokuati da se pretvori u izvanjske opaaje. Ovo postaje mogue pomou tragova sjeanja. 3 V. S onu stranu naela ugode. " Nesvjesno (1915). 276 Za ostatke sjeanja mislimo da su sadrani u sistemima koji neposredno granie sa sistemom o-sv*, tako da se njihova zaposjednua lako mogu iznutra nastaviti na elemente ovoga sistema. Ovdje se odmah prisjeamo halucinacije i injenice da se i najivlje sjeanje jo uvijek razlikuje kako od halucinacije tako i od izvanjskog opaaja ali isto tako brzo izlazi na vidjelo da pri ponovnom oivljavanju nekog sjeanja zaposjednue ostaje zadrano u sistemu sjeanja dok halucinacija, koju nismo u stanju razlikovati od opaaja, moe nastati kada zaposjednue ne samo da dijelom presie od traga sjeanja na o-ele- ment, ve u potpunosti prelazi na njega. Ostaci rijei u bitnome potjeu od akustikih opaaja tako da je time sistemu psv dan tako rei poseban izvor osjeta. Vizuelni sastojci predodbe rijei mogu se kao sekundarni, steeni itanjem odmah zanemariti, kao i senzomotorne slike rijei koje, osim kod gluhonijemih, igraju ulogu pomonih znakova. Ipak, rije je zapravo ostatak sjeanja na rije koju smo jednom uli. Ne smijemo se dati zavesti te moda za volju pojednostavljenja zaboraviti na vanost optikih ostataka sjeanja ostataka koji potjeu od stvari ili porei mogunost da procesi miljenja postanu svjesni povratkom na vizuelne ostatke, to je kod mnogih osoba, kako izgleda, primarni nain. to se tie karaktera ovog vizuelnog miljenja, neku predodbu o tome moe nam pruiti prouavanje snova i predsvjesnih fantazija prema promatranjima J. Varendoncka. Pritom, kako smo odatle saznali, veinom samo konkretna graa misli postaje svjesna ali se relacije kojima se miljenje posebno odlikuje ne mogu izraziti vizuelno. Miljenje u slikama, dakle, tek je vrlo nesavren oblik postajanja svjesnim. Na neki nain ono je takoer blie nesvjesnim procesima nego miljenje u rijeima i nema dvojbe da je od ovoga onto- kao i filogenetiki starije. * opaanje-svijest (prim. prev.) 277 Ako je, dakle, da se vratimo naem argumentu, to nain na koji neto to je po sebi nesvjesno postaje pred- svjesno, onda e odgovor na pitanje kako neto potisnuto uiniti (pred)svjesnim glasiti: tako da posredstvom analitikog rada proizvedemo takve psv posredne lanove. Svijest dakle ostaje na svom mjestu ali se ni nsv zbog toga ne uspinje do sv. Dok je odnos vanjskog opaanja s Ja posvema oigledan, odnos izmeu unutranjeg opaanja i Ja zahtijeva posebno istraivanje. Ono omoguuje da se jo jednom pojavi sumnja u opravdanost povezivanja cjelokupne svijesti s jednim povrinskim sistemom o-sv. 'Unutranje opaanje prua osjete procesa koji se odvijaju u najrazliitijim i sigurno najdubljim slojevima duevnog aparata. Ti su osjeti slabo poznati a kao njihov najbolji uzrok jo uvijek mogu vaiti osjeti iz niza ugoda- -neugoda. Oni su prvotniji, elementarniji od osjeta koji potjeu izvana, a mogu nastati ak i u stanjima pomuene svijestjJVe sam na jednom drugom mjestu govorio o njihovom veem ekonomskom znaenju i metapsiholo- kom utemeljenju tog

znaenja. Ti osjeti su, jednako kao i izvanjski opaaji, multilokularni, tj. mogu istovremeno doi s razliitih mjesta a da pritom imaju razliite pa ak i oprene kvalitete. Osjeti ugodnog karaktera nemaju u sebi nita prisilja- vajue, za razliku od osjeta neugode koji u najveem stupnju sile na promjenu, na pranjenje i stoga neugodu tumaimo kao poveanje a ugodu kao smanjenje energikog zaposjednua. Ako to to postaje svjesno kao ugoda i neugoda nazovemo neim kvantitativno-kvalitativno Drugim u duevnom ivotu, postavlja se pitanje da li takvo Drugo moe postati svjesno tamo gdje se ono nalazi ili mora biti sprovedeno do sistema o. Kliniko iskustvo odluuje se za ovo posljednje. Ono pokazuje da se to Drugo ponaa kao potisnuta pobuda i da moe razviti pogonske sile a da Ja ne primijeti prisilu. Tek otpor protiv prisile, zastoj reakcije pranjenja, ini da to Drugo smjesta postane svjesno kao neugoda. Slino 278 napetostima koje proizlaze iz potrebe nesvjesna moe ostati i s&ma bol, taj posrednik izmeu vanjskog i unutranjeg opaanja koji se ponaa kao unutarnji opaaj ak i tamo gdje potjee iz vanjskog svijeta. Ostaje dakle ispravno da i osjeti i osjeaji postaju svjesni samo kada dospiju do sistema o; ako je put do tog sistema zatvoren, od njih ne nastaju osjeti iako ono, njima odgovarajue Drugo, u odvijanju uzbuenja ostaje isto. U tom sluaju na skraen i ne ba sasvim ispravan nain govorimo o nesvjesnim osjetima, vrsto se drei analogije s nesvjesnim predodbama koja nije u potpunosti opravdana. Razlika je naime u tome da za nsv predodbu tek moraju biti stvoreni vezni lanci kako bismo je doveli do sv, dok za osjete koji se sprovode izravno ovo nije nuno. Drugim rijeima: Razlikovanje sv i psv za osjete nema nikakvoga smisla; psv ovdje otpada a osjeti su ili svjesni ili nesvjesni. Oni svoje postajanje svjesnim ne zahvaljuju ak ni tome da su povezani s predodbama rijei jer oni izravno postaju svjesni. Uloga predodbi rijei sada postaje savreno jasna. Njihovim posredovanjem od unutranjih procesa miljenja nastaju opaaji. Time kao da je dokazan stav: Sve znanje potjee od vanjskog opaanja. U sluaju da je miljenje prezaposjednuto, misli se zaista kao da su izvanjske opaaju i stoga dre istinitima. Nakon ovog razjanjenja odnosa izmeu vanjskog odnosno unutranjeg opaanja i povrinskog sistema o-sv, moemo se posvetiti izgradnji nae predodbe o Ja. Vidimo Ja kako proizlazi iz svoje jezgre, sistema o najprije obuhvaajui psv koje se naslanja na ostatke sjeanja. Meutim, Ja je, kao to smo saznali, takoer nesvjesno. Vjerujem da emo sada stei znaajnu prednost ukoliko Se budemo drali poticaja jednog autora koji se iz osobnih motiva uzaludno zaklinje da nema nita sa strogou visoke znanosti. Mislim na G. Groddecka koji uvijek iznova naglaava da se to to mi nazivamo naim Ja u ivotu ponaa uglavnom pasivno da smo mi, kako on kae,ivljem od strane nepoznatih moi kojima nismo u stanju 279 ovladati.5 Svi smo imali iste utiske mada oni nisu bili toliko premoni da bi iskljuili sve ostale te emo bez oklijevanja ukazati na poloaj koji Groddeckovo otkrie zauzima u strukturi znanosti. Predlaem da ovo uvaimo na taj nain da bie koje proizlazi iz sistema o i koje je najprije psv, nazovemo Ja, a da ono drugo psihiko na koje se ovo bie nastavlja i koje se ponaa kao nsv, u skladu s Groddeckom,6 nazovemo Ono.

Uskoro emo vidjeti da li smo u stanju to shvaanje iskoristiti u svrhu opisivanja i razumijevanja. Sada je individuum za nas psihiko Ono, nespoznato i nesvjesno, nad kojim se povrinski smjestilo Ja, razvijeno iz sistema o kao iz svoje jezgre. Pokuamo li ovo grafiki prikazati dodat emo da Ja ne omotava Ono u potpunosti ve samo u onoj mjeri u kojoj sistem o tvori povrinu Ja, dakle otprilike onako kao to zametni tit nalijee na jaje. Ja nije otro odvojeno od Onoga ve se u donjem dijelu stapa s njim. Ali i potisnuto se stapa s Onim i samo je jedan njegov dio. Potisnuto je otro odvojeno samo od Ja i to posredstvom otpora koji dolaze od potiskivanja i moe s njim komunicirati kroz Ono. Smjesta dolazimo do spoznaje da sva razgranienja koja smo na poticaj patologije do sada opisali stoje u vezi s nama jedino poznatim povrinskim slojevima duevnog aparata. Stanje tih odnosa mogli bismo prikazati jednim crteom ije konture slue svakako samo prikazu tako da posebno tumaenje nije potrebno. Mogli bismo moda dodati da Ja nosi slunu kapu samo na jednoj strani, kako nas ui anatomija mozga. Ona mu, da tako kaemo, stoji nakrivo. Lako je uvidjeti da je Ja dio Onoga, izmijenjen izravnim utjecajem vanjskoga svijeta posredstvom o-sv, koji tako rei predstavlja nastavak povrinske diferencijacije. Ja se takoer trudi da pribavi vanost utjecaju vanjskoga 5 G. Groddeck, Das Buch vom Es /Knjiga o Onome/ (1923). Sam Groddeck je zacijelo slijedio primjer Nietzschea koji je obiavao ovaj gramatiki izraz upotrebljavati za sve to je u naem biu bezlino i tako rei podvrgnuto prirodnoj nunosti. 280 svijeta na Ono i njegove namjere te nastoji naelo stvarnosti postaviti na mjesto naela ugode koje neogranieno vlada u Onome. Opaanje igra za Ja onu ulogu koja u Onome pripada nagonu. Ja predstavlja ono to se moe nazvati umom i razboritou, nasuprot Onome koje sadri strasti. Sve se ovo slae s ope poznatim popularnim razlikovanjima ali se takoer moe ispravno razumjeti samo u prosjenom, odnosno idealnom sluaju. Funkcionalna vanost Ja dolazi do izraaja u injenici da mu je u pravilu ustupljena vladavina nad pristupima motilnosti. Ja je u odnosu prema Onome slino jahau koji treba zauzdati nadmonu snagu konja, s tom razlikom to jaha to pokuava vlastitim snagama dok Ja to ini s pozajmljenim. S tom usporedbom moemo ii i dalje. Kao to jahau, ukoliko se ne eli odvojiti od konja, esto ne preostaje nita drugo nego da konja pusti kuda ovaj hoe, tako i Ja svojim djelovanjem neprestano ispunjava volju Onoga kao da se radi o njegovoj vlastitoj volji. Izgleda da je na nastajanje Ja i njegovo odvajanje od Onoga, pored utjecaja sistema o, djelovao jo neki drugi moment. Vlastito tijelo i prije svega njegova povrina mjesto je s kojeg istovremeno mogu proilaziti kako vanjski, tako i unutarnji opaaji. Ono se promatra kao neki drugi objekt ali opipu prua dvije vrste osjeta od kojih 282 se jedna moe izjednaiti s unutarnjim opaanjem. U psi- hofiziologiji dovoljno je ispitan nain na koji se vlastito tijelo istie meu ostalim objektima u svijetu opaaja. ini se da pritom i bol igra neku ulogu, a nain na koji za vrijeme tegobnih oboljenja dolazimo do novih spoznaja o organima naeg tijela moda je uzor za nain na koji se uope dolazi do predodbe o vlastitom tijelu. Ja je prije svega tjelesno; ono nije tek povrinski entitet ve je samo projekcija povrine. Ukoliko se ovdje trai neka anatomska analogija, Ja se moe poistovjetiti ponajprije s anatomskim pojmom ovjeuljka u mozgu

koji dubi na glavi u kori mozga, pete je pruio uvis, gleda unatrag i, kao to je poznato, centar govora nosi na lijevoj strani. Iznova smo razmotrili odnos Ja i svijesti ali su ovdje ipak ostale neke vane injenice koje treba nanovo opisati. Naviknuti da svugdje sobom nosimo ljestvicu socijalnog ili etikog vrednovanja nismo iznenaeni kada ujemo da se djelatnosti niskih strasti odvijaju u nesvjesnom ali oekujemo da duevne funkcije tim lake nau pristup svijesti im vii poloaj zauzimaju na toj vrijednosnoj ljestvici. Meutim, ovdje nam psihoanalitiko iskustvo prireuje iznenaenje. S jedne strane imamo dokaza za to da se ak i onaj suptilan i teak intelektualni rad koji inae zahtijeva napregnuto razmiljanje takoer moe vriti predsvjesno, dakle tako da uope ne doe do svijesti. Ti sluajevi su sasvim nedvosmisleni; oni se dogaaju na primjer za vrijeme spavanja i dolaze do izraaja u injenici da osoba neposredno nakon buenja rjeava neki teak matematiki ili drugi problem oko kojega se prethodnoga dana uzaludno trudila.7 Daleko je meutim udnije jedno drugo iskustvo. U naim analizama nailazimo na osobe kod kojih su samokritika i savjest, dakle nadasve cijenjene duevne sposobnosti, nesvjesni, i da upravo kao takvi ispoljavaju najvanije ' Takav sluaj mi je tek nedavno saopen i to kao prigovor mojem opisu rada sna. 282 uinke; sluaj kada otpor u analizi ostaje nesvjestan nipoto dakle nije jedina situacija te vrste. Ali iskustvo koje nas prisiljava da usprkos veim mogunostima naeg kritikog razumijevanja govorimo o nekom nesvjesnom osjeaju krivnje, jo nas vie zbunjuje i zadaje nam nove zagonetke, naroito kada postepeno otkrijemo da takav nesvjestan osjeaj krivnje u velikom broju neuroza igra ekonomski odluujuu ulogu i predstavlja najsnaniju prepreku ozdravljenju. Vratimo li se naoj ljestvici vrijednosti, moramo rei: Ne samo ono najnie, ve i ono to je najvie u Ja moe biti nesvjesno. Ovo dakle treba uzeti kao demonstraciju onoga to smo prije ustvrdili o svjesnome Ja, naime to da je Ja prije svega tijelo-Ja. III JA I NAD-JA (JA-IDEAL) Kada bi Ja bilo samo dio Onoga, modificiran utjecajem sistema opaanja, zastupnik stvarnog vanjskog svijeta u dui, imali' bismo posla s jednostavnim stanjem stvari. U pitanju je meutim neto drugo. Motivi koji su nas naveli na pretpostavku o nekoj diferencijaciji izvrenoj unutar Ja, o nekom stupnju u Ja koji se moe nazvati Ja-ideal ili Nad-Ja, objanjeni su na drugim mjestima.8 Oni jo uvijek vae9 Ali to da ovaj dio Ja ne stoji u tako vrstom odnosu prema svijesti novost je koja zahtijeva objanjenje. Ovdje moramo poi korak dalje. Uspjelo nam je da bolne patnje melankolije razjasnimo pomou pretpostavke da se izgubljeni objekt ponovo uspostavlja u Ja, dakle da ' Prilog uvodu u narcizam, Masovna psihologija i analiza Ja. ' No izgleda da je pogreno i da iziskfije ispravku upravo to to sam ovom Nad-Ja pripisao funkciju provjere stvarnosti. Odnosima koji vladaju izmeu Ja i svijeta opaaja u potpunosti bi odgovaralo kada bi provjera stvarnosti ostala zadatak samoga Ja. Sada treba ispraviti i ranije prilino neodreene izjave o jezgri Ja jer se samo sistem o-sv moe priznati kao jezgra Ja. 283 se objektno zaposjednue zamjenjuje poistovjeenjem.10 Tada meutim jo nismo spoznali puno znaenje tog procesa i nismo znali koliko je on est i

tipian. U meuvremenu smo shvatili da takvo zamjenjivanje ima velikog udjela u oblikovanju Ja i da u bitnom pridonosi stvaranju onoga to nazivamo njegovim karakterom. Na samom poetku, u primitivnoj oralnoj fazi individuuma, nije ba mogue u potpunosti razlikovati objektno zaposjednue od poistovjeenja. Kasnije se moe samo pretpostaviti da objektna zaposjednua proizlaze iz Onoga u kojemu se erotike tenje osjeaju kao potrebe. U poetku se jo slabano Ja upoznaje s objektnim zapo- sjednuima te se ili preputa njihovoj privlanosti, ili se kroz proces potiskivanja pokuava obraniti od njih." Ukoliko neki takav seksualni objekt treba, odnosno mora, biti naputen, nerijetko dolazi do promjene Ja koja se mora opisati kao uspostavljanje objekta u Ja, to je sluaj kod melankolije; odnosi koji vladaju tim zamjenjivanjem jo nam nisu poblie poznati. Moda Ja posredstvom tog pounutrenja koje predstavlja neku vrstu regresije na mehanizam oralne faze olakava ili omoguava naputanje objekta. Moda je to poistovjeenje jedini uvjet pod kojim Ono naputa svoje objekte. U svakom sluaju taj je proces naroito u ranim fazama razvoja veoma est i navodi na zakljuak da je karakter Ja zapravo talog naputenih objektnih zaposjednua i da u sebi sadri povijest tih izbora objekta. Naravno, od poetka se mora priznati injenica da postoji skala sa stupnjevima otpornosti koja odreuje u kojoj e mjeri karakter neke osobe odbiti ili prihvatiti te utjecaje iz povijesti erotikih izbora ob 10 Trauer und Melancholie /Tuga i melankolija/. " Zanimljivu paralelu sa zamjenjivanjem izbora objekta poistovjeenjem sadri vjerovanje primitivnih naroda kao i na njima zasnovani tabui da e svojstva ivotinje koja je uzeta kao hrana ostati u karakteru onoga tko tu ivotinju jede. Kao to je poznato, ovo se vjerovanje nalazi u samim osnovama kanibalizma i djeluje u nizu obiaja, od totemskog objeda do svete priesti. Posljedice koje se ovdje pripisuju oralnom ovladavanju objektom doista vrijede i za kasniji seksualni izbor objekta. 284 jekta. Vjerujemo da se u karakternim crtama ena koje su imale mnogo ljubavnih iskustava lako mogu pronai ostaci njihovih objektnih zaposjednua. Istovremenost objektnog zaposjednua i poistovjeenja, dakle promjena karaktera prije nego je objekt bio naputen, takoer dolazi u obzir. U tom bi sluaju promjena karaktera mogla nadivjeti objektni odnos i u izvjesnom ga smislu konzervirati. S druge toke gledita ovo pretvaranje erotikog izbora objekta u promjenu Ja takoer je nain na koji Ja moe ovladati Onim i probuditi svoje odnose s njim, iako dodue po cijenu dalekosene povodljivosti za njegovim doivljajima. Kada Ja preuzima osobine objekta ono se tako rei samo namee Onome kao ljubavni objekt i pokuava mu nadoknaditi njegov gubitak govorei: Gle, i mene moe voljeti, objektu sam tako slian. Pretvaranje objektnog libida u narcistiki libido, do ega ovdje dolazi, oigledno ukljuuje i naputanje seksualnih ciljeva, deseksualizaciju, dakle neku vrst sublimacije. Naravno, postavlja se pitanje koje zasluuje podrobno razmatranje, pitanje nije li to opi put u sublimaciju, ne dogaa li se sva sublimacija posredovanjem Ja koje najprije pretvara seksualni objektni libido u narcistiki da bi zatim pred njega moda postavilo neki drugi cilj.12 Moe li ta preobrazba za posljedicu imati i druge sudbine nagoni, na primjer rastavljanje razliitih meusobno pomijeanih nagona, pitanje je kojim emo se pozabaviti kasnije.

Iako emo zastraniti od naeg cilja, ipak ne moemo izbjei da nau panju na trenutak ne zadrimo na pois- tovjeenjima s objektom koja se zbivaju u Ja. Uzmu li ta poistovjeenja maha, postanu li prekobrojna, i meusobno nepodnoljiva, patoloki ishod nije daleko. Ukoliko se posredstvom otpori pojedinana poistovjeenja meusobu Sada nakon to smo rastavili Ja i Ono moramo Ono priznati kao veliki rezervoar libida u smislu Uvoda u narcizam. Libido koji pritjee tom Ja posredstvom opisanog poistovjeenja proizvodi njegov sekundarni narcizam. 285 no odvajaju, moe doi do cijepanja Ja. Moda tajna sluajeva takozvane mnogostruke osobnosti lei u injenici da pojedinana poistovjeenja naizmjence vuku svijest k sebi. Cak i kada stvar ne ode tako daleko, ostaje tema sukoba izmeu razliitih poistovjeenja na koja se cijepa Ja, sukoba koji se konano ne mogu u potpunosti opisati kao patoloki. Meutim, koliko gpd se kasnije mogla razviti otpornost karaktera prema utjecajima naputenih objektnih zaposjednua, uinci prvih poistovjeenja do kojih je dolo u najranijoj dobi bit e opi i trajni. To nas vraa nastanku Jaideala jer se iza njega skriva prvo i najznaajnije poistovjeenje individuuma, poistovjeenje s ocem osobnog pradoba.13 Ono na poetku ne izgleda kao posljedica odnosno ishod nekog objektnog zaposjednua; ono je izravno, neposredno i ranije od svakog zaposjednua objekta. Ali izbori objekta koji pripadaju prvom seksualnom razdoblju i tiu se oca i majke izgleda da u normalnim okolnostima nalaze izlaz u takvom poistovjeenju i time pojaavaju ono primarno poistovjeenje. Ipak, ovi odnosi su tako sloeni da ih je nuno podrobnije opisati. Tu sloenost uzrokuju dva momenta: karakter trokuta u Edipovom odnosu i konstitucionalna bisek- sualnost individuuma. Sluaj mukog djeteta u pojednostavljenoj se verziji oblikuje na sljedei nain: u najranijoj dobi dijete razvija objektno zaposjednue majke koje zapoinje na majinim grudima te predstavlja uzorit primjer izbora objekta prema tipu naslanjanja; to se oca tie, djeak ga prisvaja poistovjeenjem. Obje veze postoje neko vrijeme uporedo 13 Moda bismo trebali biti oprezniji pa rei: s roditeljima, jer dijete ne razlikuje vrijednost oca i majke prije nego je dolo do pouzdanog znanja o razlici meu spolovima, dakle o nedostatku penisa. Iz prie jedne mlade ene nedavno sam imao prilike saznati da ona, kada je primijetila svoj vlastiti nedostatak penisa, ovaj nedostatak nije pripisivala svim enama ve samo onima koje je drala manje vrijednima. Tako je vjerovala da i njena majka ima penis. Poradi jednostavnijeg prikaza ovdje u obra diti samo poistovjeenja s ocem. 286 sve dok, pojaanjem seksualnih elja prema majci te opaanjem da je otac prepreka tim eljama, ne nastane Edipov kompleks.14 Sada poistovjeenje s ocem dobija neprijateljski naglasak i preokree se u elju da se otac odstrani kako bi se zauzeo poloaj koji on zauzima u odnosu prema majci. Otada nadalje odnos prema ocu je ambivalentan; ini se kao da ambivaletnost, otpoetka sadrana u poistovjeenju, postala manifestna. Ambivalentan stav prema ocu i tek njena objektna tenja prema majci sainjavaju za djeaka sadraj jednostavnog, pozitivnog Edipovog kompleksa.

Zajedno s raspadanjem Edipovog kompleksa mora biti naputeno i objektno zaposjednue majke. Na njegovo mjesto moe stupiti jedna od dviju stvari: ili poistovjeenje s majkom, ili pojaano poistovjeenje s ocem. Potonji ishod obiavamo smatrati normalnijim; on doputa da se u izvjesnoj mjeri zadri njeni odnos prema majci. Tako bi s propau Edipovog kompleksa bila u karakteru djeaka uvrena mukost. Sasvim analogno ovome, edip- ski stav djevojice moe se okonati pojaanjem (ili stvaranjem) njenog poistovjeenja s majkom koje uvruje enski karakter djeteta. Ta poistovjeenja ne odgovaraju onome to smo oekivali jer naputeni objekt ne unose u Ja. Do toga meutim ipak dolazi i moe se'lake primijetiti kod djevojica nego kod djeaka. Analiza vrlo esto pokazuje da djevojica, nakon to se morala odrei oca kao ljubavnog objekta, istie sada svoju mukost i umjesto s majkom poistovjeuje se s ocem, dakle s izgubljenim objektom. Rezultat e oigledno ovisiti o tome da li su njene muke sklonosti bez obzira od ega se sastoje dovoljno jake. Da li e Edipova situacija poprimiti ishod poistovjeenja s ocem ili pak poistovjeenja s majkom ini se dakle da kod oba spola ovisi o relativnoj jaini mukih odnosno enskih spolnih sklonosti. To je jedan od naina na koji se biseksualnost uplee u sudbine Edipovog kompleksa. 14 Usp. Masovna psihologija i analiza Ja. 287 Drugi je nain jo vaniji. Dobija se naime utisak da ovaj jednostavni Edipov kompleks nije ujedno i njegov najei oblik ve da predstavlja pojednostavljen i shematiziran 'primjer koji je u estoj praktikoj upotrebi ipak dostatno opravdan. Podrobnije istraivanje veinom otkriva potpuniji Edipov kompleks koji je dvojakog karaktera, pozitivan i negativan, ovisno o izvornoj biseksualno- sti djeteta, a to znai da djeak nema samo ambivalentan stav prema ocu i njeni izbor objekta prema majci, ve se istovremeno ponaa i poput djevojice te pokazuje nj an feminini stav prema ocu i ovome odgovarajui Iju- bomorno-neprijateljski prema majci. Upravo zbog tog upletanja biseksualnosti vrlo je teko proniknuti u odnose primitivnih izbora objekta i poistovjeenja a jo je tee sve to na shvatljiv nain opisati. Ovdje u obzir dolazi i mogunost da se ambivalentnost koju smo otkrili u odnosu prema roditeljima u potpunosti povee s biseksual- nou. U tom sluaju ne bi bila tona moja ranija tvrdnja prema kojoj se ambivalentnost posredstvom suparnikog odnosa razvila iz poistovjeenja. Mislim da dobro inimo kada openito, a naroito kod neurotiara, pretpostavljamo egzistenciju potpunog Edi- povog kompleksa. Analitiko iskustvo tada pokazuje da se#u izvjesnom broju sluajeva jedan ili drugi njegov sastavni dio gubi sve do jedva zamjetljivih tragova tako da se stvara jedan niz kojemu na jednom kraju stoji normalan, pozitivan, a na drugom izokrenut, negativan Edipov kompleks, dok srednji lanovi pokazuju potpun oblik u kojem nejednako sudjeluju obje komponente. Pri propasti Edipovog kompleksa etiri tenje sadrane u njemu sloit e se na taj nain da iz njih nastane poistovjeenje s ocem i poistovjeenje s majkom. Poistovjeenje s ocem zadrat e majku kao objekt u skladu s pozitivnim kompleksom i istovremeno zamijeniti objektni odnos prema ocu karakteristian za izokrenuti kompleks; analogno e vaiti za poistovjeenje s majkom. U razliitoj jaini obaju poistovjeenja ogledat e se nejednakost dviju spolnih sklonosti, muke i enske. 288

Tako se kao najopenitija posljedica seksualne faze kojom vlada Edipov kompleks moe uzeti neki talog u Ja koji se sastoji u zgotovljenju tih dvaju, na neki nain meusobno sjedinjenih, poistovjeenja. Ta promjena Ja zadrava svoj poseban poloaj i istupa nasuprot drugom sadraju Ja kao Ja-ideal ili NadJa. , Ali Nad-Ja nije puki residuum prvih izbora objekta uinjenih od strane Onoga ve takoer ima znaenje energine reakcijske tvorbe protiv tih izbora. Njegov odnos prema Ja ne iscrpljuje se u opomeni: Treba biti takav (kao otac), ona obuhvaa i zabranu: Ne smije biti takav (kao otac), a to znai, ne smije initi sve to ini on; poneto je samo njemu doputeno. Taj dvostruki vid Ja-ideala izvodi se iz injenice da je Ja-ideal sudjelovao u potiskivanju Edipovog kompleksa i da tek tom obratu zahvaljuje svoj nastanak. Potiskivanje Edipovog kompleksa oigledno nije lak zadatak. Kako je u roditeljima, a osobito u ocu, spoznata prepreka ozbiljenju edipskih elja, ojaalo se infantilno Ja na taj nain da je, u cilju izvrenja tog potiskivanja, istu prepreku podiglo u sebi^ Sila potrebng. za to u izvjesnoj mjeri je pozajmljena od oca i ova pozajmica je in s izvanredno tekim posljedicama. Nad-Ja e sauvati karakter oca i to je jai bio Edipov kompleks, to je bre uspjelo njegovo potiskivanje (pod utjecajem autoriteta, vjeronauka, nastave, lektire) tim stroe e Nad-Ja kao savjest, moda kao nesvjesni osjeaj krivnje kasnije vladati nad Ja. Na pitanje odakle dolazi snaga potrebna za tu vladavinu, prisilni karakter koji se oituje kao kategoriki imperativ, pokuat u kasnije odgovoriti. Osmotrimo li jo jednom opisano nastajanje Nad-Ja, shvatit emo da je ono posljedica dvaju izuzetno vanih biolokih inilaca: to je, s jedne strane, dugotrajna bespomonost i ovisnost ovjeka u djetinjstvu a s druge injenica njegovog Edipovog kompleksa koji smo ve sveli na prekid libidnog razvoja izazvan razdobljem latentnosti i time na dvovremeni poetak ovjejeg seksualnog ivota. Jedna psihoanalitika hipoteza taj posljednji fenomen ko 289 ji je, kako se ini, specifina ljudska osobina, objanjava kao nasljee kulturnog razvoja iznuenog ledenim dobom. Tako odvajanje Nad-Ja od Ja nije nikakva sluajnost; ono predstavlja najvanije karakteristike individualnog razvoja kao i razvoja vrste a time to omoguuje da utjecaj roditelja trajno dolazi do izraaja, ono ovjekovjeuje egzistenciju onih momenata kojima duguje svoj postanak. Psihoanalizi se nebrojeno puta predbacivalo da ne vodi brigu o onom viem, moralnom, nadosobnom u ovjeku. Prigovor je bio dvostruko neopravdan: historijski i metodiki. Historijski zato to smo moralnim i estetikim tendencijama u Ja od samog poetka dodijelili ulogu poticatelja potiskivanja; metodiki zato to se nije htjelo uvidjeti da psihoanalitiko istraivanje nije moglo kao neki filozofski sistem nastupiti s jednim potpunim i dovrenim sustavom znanja ve je, da bi dospjelo do razumijevanja duevnih komplikacija, moralo postepeno utirati put kroz analitiko ralanjenje kako normalnih, tako i abnormalnih fenomena. Sve dok je na zadatak bio prouavanje potisnutog u duevnom ivotu, nismo morali dijeliti ustreptalu zabrinutost za onim viim u ovjeku. Sada, otkako smo se usudili prihvatiti analize Ja, moemo svima onima koji su, uzdrmani u svojoj udorednoj svijesti, jadikujui naglaavali da ipak mora postojati neka via bit u ovjeku, odgovoriti: Jasno, pa to je ta via bit, ovaj Ja-ideal odnosno Nad-Ja, predstavnik naeg odnosa prema roditeljima. Jo kao mala djeca upoznali smo ove vie biti, divili im se i bojali ih se da bi ih kasnije preuzeli u sebe.

Ja-ideal je dakle batinik Edipovog kompleksa i time izraz najmonijih pobuda i najvanijih sudbina koje je libido iskusio u Onome. Uspostavljanjem tog Ja-ideala Ja je ovladalo Edipovim kompleksom i istovremeno samoga sebe podredilo Onome. Dok je Ja u bitnome predstavnik vanjskog svijeta, stvarnosti, Nad-Ja mu se suprotstavlja kao zastupnik unutranjeg svijeta, Onoga. Sukobi izmeu Ja i Ja-ideala bit e u krajnjoj liniji, na to smo sada 290 spremni, odraz suprotnosti izmeu stvarnoga i psihikoga, izmeu vanjskog i unutranjeg svijeta. To to su biologija kao i sudbine ljudske vrste postigli i za sobom ostavili u Onome, Ja preuzima tvorbom ideala da bi u njoj sve to iznova individualno preivjelo. Ja- -ideal ima uslijed povijesti svoga nastanka mnogo dodirnih toaka s filogenetskim nasljeem pojedinca, s njegovom arhajskom batinom. Ono to je u pojedinanom duevnom ivotu pripadalo najdubljim slojevima tvorbom ideala postaje, u smislu vladajuih vrijednosti, ono najvie u ljudskoj dui. Bio bi to, meutim, uzaludan trud ako bismo Ja-ideal lokalizirali tek na slian nain na koji smo to uinili s Ja, ili ga pak prilagodili nekoj od usporedbi kojima smo pokuali oslikati odnos izmeu Ja i Onoga. Lako je pokazati da Ja-ideal udovoljava svim zahtjevima koji su postavljeni vioj biti ovjeka. Kao zamjena enje za ocem on sadri klicu iz koje su se razvile sve religije. Sud o vlastitoj manjkavosti koji proizlazi iz usporedbe Ja s njegovim idealom ima za posljedicu ponizni religiozni qsjecaj na koji se poziva eznutljivi vjernik. Ulogu oca u daljnjem razvoju djeteta preuzeli su uitelji i autoriteti; njihove zapovjedi i zabrane zadrale su svoju mo u Ja-idealu i sada kao savjest vre moralnu cenzuru. Napetost izmeu zahtjeva savjesti i onoga to Ja uspijeva uiniti doivljava se kao osjeaj krivnje. Socijalni osjeaji poivaju na poistovjeenjima s drugim osobama koja se provode na temelju istoga Ja-ideala. Religija, moral i socijalni osjeaj ti glavni elementi onoga vieg u ovjeku izvorno su bili jedno.15 Prema hipotezi iz moga djela Totem i tabu, oni su filogenetski steeni na kompleksu oca; religija i udoredno ogranienje posredstvom svladavanja samog Edipovog kompleksa, a socijalni osjeaji posredstvom potrebe da se prevlada suparnitvo koje je preostalo meu lanovima mlade generacije. Izgleda da je spol mukarca prednjaio u svim udorednim tekovinama koje su unakrsnim nasljeivanji15 Znanost i umjetnost ovdje su ostavljeni po strani. 291 ma dole i u posjed ena. Socijalni osjeaji jo i danas kod pojedinaca nastaju kao nadgradnja ljubomornim suparnikim porivima prema brai i sestrama. Kako neprijateljstvo ne moe biti zadovoljeno, dolazi do poistovjeenja s prijanjim suparnikom. Promatranja vrena na blagim sluajevima homoseksualnosti podupiru pretpostavku da je i to poistovjeenje zamjena za njeni objektni izbor koji je stupio na mjesto agresivno-neprijateljskog stava.16 Sa spominjanjem filogeneze na povrinu meutim izbijaju novi problemi pred kojima bi se htjelo bojaljivo uzmaknuti. Ali ba nita nije od pomoi te nam valja pokuati ak i onda kada se bojimo da e taj pokuaj razotkriti nedostatnost itavog naeg napora. Pitanje glasi: Tko je svojedobno religiju i udorednost stekao na kompleksu oca, da li Ja primitivnog ovjeka ili njegovo Ono? Ukoliko je to bilo Ja, zato jednostavno ne govorimo o nasljeivanju u Ja? Ukoliko je u pitanju Ono, kako se ta injenica slae s karakterom Onoga? Ili moda ne bismo smjeli diferencijaciju izmeu Ja, Nad-Ja i Onoga smjetati u tako rana vremena? Ili, ne bismo li trebali poteno priznati da cjelokupno nae

shvaanje procesa u Ja nita ne prua za razumijevanje filogeneze i da na nju uope nije primjenjivo? Odgovorimo najprije na ono to je najlake. Diferencijaciju izmeu Ja i Onoga moramo pripisati ne samo primitivnim ljudima ve i mnogo jednostavnijim ivim biima jer je ta diferencijacija nuan izraz utjecaja vanjskog svijeta. Prema naem miljenju Nad-Ja nastaje upravo iz onih doivljaja koji su vodili totemizmu. Pitanje, da li je Ja ili pak Ono prolo kroz ta iskustva, odnosno dolo do onih tekovina religije i udorednosti, uskoro gubi smisao. Ve nam poblie razmatranje govori da Ono ne moe doivjeti ili iskusiti nikakvu izvanjsku sudbinu bez po" Usp. Masovna psihologija i analiza Ja ber einige neurotische Mechanismen bei Eifersucht, Paranoia und Homosexualitt /O nekim neurotikim mehanizmima kod ljubomore, paranoje i homoseksualnosti!. (1922) 292 sredovanja Ja koje kod Onoga zastupa vanjski svijet. Ipak, ne moe biti govora o izravnom nasljeivanju u Ja. Ovdje se otvara jaz izmeu stvarnog individuuma i pojma vrste. Razliku izmeu Ja i Onoga takoer ne smijemo uzeti odve kruto i ne smijemo zaboraviti da je Ja jedan posebno diferencirani dio Onoga. Spoetka se ini da je ono to doivljava Ja nemogue naslijediti, meutim, ako se ti doivljaji ee i dovoljno snano ponavljaju iz generacije u generaciju kod mnogih individua, oni se tako rei pretvaraju u doivljaje Onoga iji utisci ostaju ouvani nasljeem. Time nasljedno Ono smjeta u sebe ostatke nebrojeno mnogo Ja-egzistencija i kada Ja stvara svoj Nad-Ja iz Onoga on moda iznosi na vidjelo samo oblike prijanjih Ja omoguujui im uskrsnue. Povijest nastanka Nad-Ja objanjava kako je dolo do toga da se rani sukobi izmeu Ja i objektnih zaposjednua Onoga mogu nastaviti u sukobima s njihovim nasljednikom, sJMad-Ja. Ako Ja nije uspjelo na zadovoljavajui nain svladati Edipov kompleks, energiko zaposjednue tog kompleksa koje potjee od Onoga iznova e djelovati u- reakcijskoj tvorbi Ja-ideala. injenica da je mogua intenzivna komunikacija tog ideala u ovim nsv nagonskim pobudama, rjeava zagonetku: kako to da sam ideal moe velikim dijelom ostati nesvjestan i nepristupaan za Ja. Borba koja je bjesnila u dubljim slojevima i nije dokrajena naglom sublimacijom i poistovjeenjem sada se, po uzoru na onu bitku s Hunima prikazanu na Kaulba- chovoj slici, nastavlja u jednoj vioj regiji. IV DVIJE VRSTE NAGONA Ve smo rekli da se naa razdioba duevnoga bia na Ono, Ja i Nad-Ja, ukoliko znai napredak u naem znanju, mora ujedno pokazati i kao sredstvo za dublje razumijevanje i bolje opisivanje dinamikih odnosa u duevnom 293 ivotu. Takoer nam je ve postalo jasno da Ja stoji pod posebnim utjecajem opaanja i da se naprosto moe rei da opaaji za Ja imaju isto znaenje koje nagoni imaju za Ono. Ali nagoni pritom, osim na Ono, djeluju i na Ja koje predstavlja tek posebno modificirani dio Onoga. 0 nagonima sam nedavno (S onu stranu naela ugode) razvio jedno shvaanje kojega u se ovdje drati i koje e mi posluiti kao osnova u daljnjim ispitivanjima. Prema tom shvaanju /razlikujemo dvije vrste nagona od ojih jednu, koja je^daleKo upadljivija i pristupanija znanju, sacinil^a vesta, ne obuKvaasamo pravi rie/anri ie^niseksualni nagon i nagonske

tnim nagonima. Pokuaj da pokaemo drugu vrstu nagona priredio nam je potekoe; na koncu smo doli do toga da njegovog predstavnika vidimo u sadizmu. Na temelju teorijskih razmiljanja potpomognutih biologijom pretpostavili smo pastgjanje nagona smrti kojemu je stavljeno u,zadatik, da.Qrga.nski ivot vrati natrag u Be- ivotno stanje, dok ie erosu cilj da ivot komplicira poItfjgsf^om sve^^hvatnijeg saimanja estica u koje_se rasprsla ivotna supstancija i naravno, da ga time odri. CfBa se nagona pritom ponaaju u najstroem smislu konzervativno jer tee ponovnom uspostavljanju stanja naruenog nastankom ivota^ Nastanak ivota bio Hi dakle uzrok nastavljanju ivota i.istovremeno uzrok tenje k ^ffiHT^ivor^m'borba i kompromis izmeu ovih dviju tenji TPiftt5B"5*"p6rijetlu ivota ostalo bi kosmoloko a odgovor na pitanje o svrsi i namjeri ivota bio bi dualistiki. Svakoj od te dvije vrste nagona bio bi pridruen poseban fizioloki proces (izgradnje i razgradnje), oba nagona bila bi djelatna u svakom djeliu ive supstancije ali ipak ne u jednakom omjeru tako da bi neka supstancija mogla postati glavni zastupnik erosa. 294 Na koji se nain nagoni obje vrste meusobno povezuju, mijeaju, stapaju, za sada jo nismo u stanju potpuno predoiti; da se to meutim redovito i u velikoj mjeri dogaa, pretpostavka je koju u naoj konstrukciji ne moemo odbaciti. Na temelju spajanja jednostaninog elementarnog organizma s viestaninim ivim biem bilo bi mogue neutralizirati nagon smrti pojedinane stanice i destruktivne pobude, posredovanjem posebnog organa, sprovesti u vanjski svijet. Taj bi organ bila muskulatura i nagon smrti bi se sada vjerojatno ipak samo djelomino ispoljio prema vanjskome svijetu i drugim ivim biima kao nagon za destrukcijom. Kad smo jednom ve prihvatili predodbu spajanja obaju vrsta nagona jednako nam se namee mogunost njihovog vie ili manje potpunog razdvajanja. U sadistikoj komponenti seksualnog nagona imali bismo klasian primjer jednog svrsishodnog spajanja nagona a. osamostaljeni sadizam, koji se ispoljiojcao perverzija, bio bi pak uzor za svakako ne do kraja izvreno razdvajanje. Odatle nam se prua uvid u veliko podruje injenica, podruje koje u ovom svjetlu jo nije bilo razmotreno. Spoznajemo da nagon za destrukcijom redovito, u svrhu otpreme, slui erosu; slutimo da je epileptiki napad proizvod i znak razdvajanja nagona; i konano, shvaamo da meu posljedicama mnogih tekih neuroza, na primjer prisilnih neuroza, razdvajanje nagona i pojava nagona smrti zasluuju posebnu panju. Poopivi napreac, htjeli bismo pretpostaviti da bit regresije libida, na primjer od genitalne na sadistiko-analnu fazu, poiva na razdvajanju nagoni kao to, obrnuto, napredak od rane do definitivne genitalne faze ima za uvjet priliv erotskih komponenata. Takoer se postavlja pitanje zato ne bismo smjeli regularnu ambivalentnost, koju tako esto u pojaanom obliku susreemo u konstitucionalnoj sklonosti neurozi, shvatiti kao posljedicu razdvajanja; ta je ambivalentnost meutim tako izvorna da ona prije mora vaiti kao nedovreno spajanje nagona. 295 Na interes e se naravno okrenuti pitanjima koja istrauju mogunost pronalaenja pounih odnosa izmeu pretpostavljenih tvorbi Ja, Nad-Ja i Onoga s jedne strane, i obaju vrsta nagona s druge, te nadalje pitanju da li naelu ugode koje vlada duevnim procesima moemo pripisati vrst poloaj u

odnosu na obje vrste nagona kao i u odnosu na diferencijacije u dui. Prije nego se upustimo u ovu raspravu moramo se osloboditi jedne dvojbe koja se suprotstavlja samom postavljanju problema. Dodue, ne moe biti sumnje u naelo ugode; razdioba Ja kliniki je potvrena, ali razlikovanje dviju vrsta nagona ne ini se dovoljno sigurnim i mogue je da injenice klinike analize ospore to razlikovanje. Izgleda da takva injenica postoji. Umjesto suprotnosti izmeu dviju vrsta nagona mogli bismo uzeti pola- Tiiet ljubavi i mrnje, TltSmo nimalo zbunjeni, ali tomu nasuprot pravo je zadovoljstvo da smo, kada se radi o teko dohvatljivom nagonu smrti, u stanju njegovog zastupnika pokazati u destruktivnom nagonu kojemu put pokazuje mrnja. Kliniko nam promatranje sada pokazuje da mrnja nije samo neoekivano redovit pratilac ljubavi (ambivalentnost), nije samo u ljudskim odnosima esto njen predhodnik, ve i to da se mrnja umnogimodnasima pretvara u ljubav i ljubav u mrnju. Ukoliko je ta preobrazba neto vie od puke vremenske sukcesije, dakle smjenjivanja, onda je oevidno oduzeto tlo jednom tako temeljnom razlikovanju kakvo je ono izmeu erotskih nagona i nagona smrti, razlikovanju koje pretpostavlja postojanje fiziolokih procesa koji se odvijaju u suprotnim pravcima. Sada sluaj u kojem netko istu osobu isprva voli a zatim mrzi, ili obrnuto, zato to mu je ta osoba dala povoda za to, oigledno ne pripada naem problemu. Isto je i s drugim sluajem gdje se zaljubljenost koja se jo nije manifestirala najprije ispoljava kroz neprijateljstvo i sklonost agresiji; ovdje bi, naime, kod objektnog zaposjednua, destruktivna komponenta mogla prednjaiti ero 296 tskoj sve dok joj se ova konano ne pridrui. Meutim, u psihologiji neuroza poznato nam je vie sluajeva u kojima je pretpostavka preobrazbe daleko blia. U sluaju paranoiae persecutoria bolesnik se na izvjestan nain brani od isuvie snanog homoseksualnog vezivanja za odreenu osobu, to za posljedicu ima to da ova naj- voljenija osoba postaje progonitelj protiv kojega se usmjerava esto opasna agresija bolesnika. Ovo nam daje pravo da uvedemo jednu fazu koja je prethodila spomenutoj i u kojoj se ljubav preobrazila u mrnju. Tek od- nedavno analitiko nas je istraivanje, kada se radi o fenomenima nastanka homoseksualnosti i deseksualizira- nih socijalnih osjeaja, upoznalo s egzistencijom snanih osjeaja suparnitva koji vode agresivnim sklonostima; tek nakon prevladavanja tih osjeaja ranije omraen objekt postaje ili voljen, ili predmet poistovjeenja. Javlja se pitanje da li se u tim sluajevima moe kao pretpostavka uzeti izvorna preobrazba mrnje u ljubav. Ovdje se naravno radi o isto unutranjim promjenama u kojima izmijenjeno ponaanje objekta ne igra nikakvu ulogu. Analitiko istraivanje procesa kod paranoike preobrazbe upoznaje nas meutim s mogunou postojanja nekog drugog mehanizma. Tu je od poetka prisutan ambivalentan stav i preobrazba se dogaa posredstvom reaktivnog pomicanja zaposjednua, na taj nain da se energija oduzima erotskim pobudama i pridodaje onim neprijateljskim. Ne isto, ali slino dogaa se kod prevladavanja neprijateljskog suparnitva koje vodi homoseksualnosti. Neprijateljski stav nema izgleda da bude zadovoljen te ga na osnovi ekonomskih motiva dakle smjenjuje ljubavni stav koji nudi vee izglede na zadovoljenje, tj. mogunost pranjenja. U skladu s tim, nije potrebno da za bilo koji od ovih sluajeva pretpostavimo izvornu

preobrazbu mrnje u ljubav koja se ne bi mogla usuglasiti s kvalitativnom razlikom dviju vrsta nagona. 297 Primjeujemo meutim da smo, uzevi u obzir ovaj drugi mehanizam preobrazbe ljubavi u mrnju, preutno postavili drugu pretpostavku koja zasluuje da bude glasno izreena. Stvari smo uzeli tako kao da u duevnom ivotu postoji bez obzira da li u Ja ili u Onome pomina energija koja, po sebi indiferentna, moe pristupiti kvalitativno diferenciranoj erotskoj ili destruktivnoj pobudi i povisiti njeno cjelokupno zaposjednue. Bez pretpostavke takve pomine energije uope neemo nai izlaza. Pitanje je samo otkuda ona potjee, komu pripada i to znai. Problem kvalitete nagonskih pobuda i njihovog odranja u razliitim sudbinama nagona jo je vrlo taman i do sada jedva da je bio naet. Na parcijalnim seksualnim nagonima koji su naroito pristupani promatranju mogu se utvrditi neki procesi koji spadaju u iste okvire; tako primjeujemo na primjer da parcijalni nagoni u izvjesnoj mjeri meusobno komuniciraju, da nagon iz jednog posebnog erogenog izvora moe svoju intenzivnost izruiti parcijalnom nagonu iz nekog drugog izvora kako bi ga pojaao, da zadovoljenje jednog nagona moe zamijeniti zadovoljenje drugog, te jo mnogo toga ovome slinog, to nas mora ohrabriti na odreene pretpostavke. U raspravi koja slijedi mogu ponuditi samo pretpostavku, ali ne i dokaz. Izgleda plauzibilno da ta pomina i indiferentna energija koja je zacijelo djelatna kako u Ja, tako i u Onome, potjee iz narcistike libidne zalihe, i da je ona dakle deseksualizirani eros. U odnosu na destruktivne nagone izgleda da su erotski openito plastiniji, da se lake mogu skrenuti i pomaknuti. Sada moemo nastaviti bez prisile i rei da taj pomini libido radi u slubi naela ugode kako bi izbjegao zastoje i olakao otpreme. Pritom je oigledna izvjesna ravnodunost u pogledu puta na kojem e se otprema dogoditi, ukoliko se uope dogaa. Tu crtu poznajemo kao karakteristinu za procese zaposjedanja u Onome. Ona se nalazi kod erotskih zaposjednua pri emu se razvija posebna ravnodunost u pogledu objekta i, u specijalnom slua 298 ju, kod prijenosi u analizi koje valja izvriti bez obzira 0 kojim se osobama radi. Rank je nedavno pruio lijepe primjere za neurotine akcije osvete usmjerene protiv krivih osoba. Kada se radi o takvom ponaanju nesvjesnog moramo se prisjetiti one komine anegdote u kojoj je jedan od tri seoska krojaa trebao biti objeen zato to je zloin koji zasluuje smrtnu kaznu poinio jedini seoski kova. Kazna se mora izvriti ak i kada ne pogaa krivca. Slinu labavost najprije smo zamijetili na pomicanjima koje u radu sna vre primarni procesi. Ono to su tamo objekti, u sluaju kojim se bavimo bili bi putovi kojima ide akcija pranjenja, a koji su u stvari od drugorazredne vanosti. Za Ja bi bilo svojstveno da inzistira na veoj egzaktnosti u izboru kako objekata, tako i putova pranjenja. Ako je ta pomina energija deseksualizirani libido mo^ emo je nazvati i sublimiranom jer se ona jo uvijek dri glavne namjere erosa, naime, da sjedinjuje i povezuje upravo time to slui stvaranju one jedinstvenosti po kojoj ili u tenji prema kojoj se odlikuje Ja. Ukoliko 1 procese miljenja u irem smislu ubrojimo u ta pomicanja, onda e i sam rad miljenja potrebnu energiju zadobiti sublimacijom erotske sile nagona. Ovdje iznova stojimo pred ranije razmatranom mogunou prema kojoj do sublimacije dolazi redovito posredovanjem Ja. Prisjeamo se drugog sluaja u kojem ovo Ja izlazi na kraj s prvim, a zacijelo i s kasnijim objektnim

zaposjednuima koja vri Ono tako da njihov libido preuzima u sebe i vezuje za svoju promjenu izazvanu poisto- vjeenjem. S tim pretvaranjem erotskog libida u Ja-libi- do povezano je, naravno, naputanje seksualnih ciljeva, deseksualizacija. U svakom sluaju tako dobivamo uvid u vanu djelatnost koju vri Ja u svom odnosu prema erosu. Ukoliko se Ja na taj nain doepa libida koji je pripadao objektnim zaposjednuima, nametne sebe kao jedini ljubavni objekt, ukoliko deseksualizira ili sublimira libido Onoga, djeluje ono protivno namjeri erosa, stavlja se u slubu protivnih nagonskih pobuda. Ja mo 299 ra podnositi i tako rei sudjelovati u drugom dijelu objektnih zaposjednua Onoga. Kasnije emo neto rei o drugoj moguoj posljedici ove djelatnosti Ja. Sada smo u stanju nae uenje o narcizmu znaajno dotjerati. Na samom poetku sav libido je nagomilan u Onome dok je Ja jo ili u procesu formiranja ili je jo slabo. Ono odailje jedan dio toga libida na erotska objektna zaposjednua nakon ega se ojaano Ja pokuava doepati tog objektnog libida i nametnuti se Onome kao ljubavni objekt. Tako je narcizam Ja sekundaran, steen oduzimanjem libida objektima. Uvijek iznova dolazimo do spoznaje da se nagonske pobude kojima smo u stanju ui u trag otkrivaju kao izdanci erosa. Da nema razmatranja izloenih u S onu stranu naela ugode i, konano, sadistikih komponenti u erosu, teko bismo se mogli drati naeg temeljnog dualistikog nazora. Kako smo meutim na to prisiljeni, ne moemo se oteti dojmu da su nagoni smrti u biti nijemi i da buka ivota najvema dolazi od erosa." I od borbe protiv erosa! Ne moe se ignorirati nazor prema kojem naelo ugode slui Onome kao kompas u njegovoj borbi protiv libida koji unosi smetnje u tok ivota. Ako naelo konstantnosti, u Fechnerovom smislu, vlada ivotom koji bi prema tome trebao biti klizanje u smrt, onda su zahtjevi erosa, seksualnih nagona, izraeni u nagonskim potrebama upravo to to spreava sputanje nivoa i uvodi nove napetosti. Ono, voeno naelom ugode, a to znai opaanjem neugode, brani se od tih napetosti na razliite naine. Prije svega posredstvom to je mogue bre popustljivosti prema zahtjevima libida koji nije deseksualiziran, dakle borbom za zadovoljenje izravnih seksualnih tenji. Jo obuhvatniji nain obrane je onaj kada se u jednom od tih zadovoljenja u kojem se susreu svi djelomini zahtjevi zbiva osloboenje 17 U skladu s naim shvaanjem, destruktivni nagoni usmjereni prema van zapravo su posredovanjem erosa skrenuti od subjek- tovog sebstva. 300 seksualnih supstancija koje su tako rei zasieni nosioci erotskih napetosti. Izbacivanje seksualne tvari u seksualnom aktu odgovara donekle odvajanju some i kline plazme. Otuda slinost stanja koje nastaje nakon potpunog seksualnog zadovoljenja s umiranjem odnosno kod niih i'votinja poklapanje smrti s aktom oplodnje. Ova bia umiru u aktu razmnoavanja zbog toga to nakon iskljuenja erosa zadovoljenjem nagon smrti dobiva slobodne ruke da provede svoje namjere. Konano, kao to smo uli, Ja olakava Onome rad svladavanja napetosti time to dijelove libida sublimira za sebe i u svoje svrhe. V ODNOSI OVISNOSTI U KOJIMA SE NALAZI JA U zamrenosti same grae mogli bismo pronai ispriku a injenicu da se ni jedan od navedenih naslova u potpunosti ne poklapa sa sadrajem dotinog poglavlja i da se, htijui prouavati nove odnose, uvijek iznova vraamo onome sa ime smo ve okonali.

Tako smo vie puta govorili da Ja dobrim dijelom obrazuju poistovjeenja koja stupaju na mjesto naputenih zaposjednua Onoga, da se prva od tih poistovjeenja redovito ponaaju kao posebna instancija u Ja i da se kao NadJa postavljaju nasuprot Ja te da se ojaano Ja prema takvim utjecajima poistovjeenja kasnije moe odnositi otpornije. Nad-Ja zahvaljuje svoj poseban poloaj u Ja odnosno, naspram Ja, jednom momentu koji treba razmotriti s dvije strane: prvo, da je Nad-Ja ono prvo poistovjeenje koje se dogodilo dok je Ja jo bilo slabo i drugo, da je Nad-Ja batinik Edipovog kompleksa, a to znai da je u Ja uvelo objekte od najvee vanosti. To Nad-Ja odnosi se prema kasnijim promjenama Ja otprilike na isti nain na koji se primarna seksualna faza u djetinjstvu odnosi prema kasnijem seksualnom ivotu nakon puberteta. Iako otvoreno prema svim kasnijim 301 utjecajima, ono cijeloga ivota uva onaj karakter koji mu je dodijeljen njegovim nastankom iz kompleksa oca, naime sposobnost da se postavi nasuprot Ja i da gazduje nad njim. Nad-Ja je spomenik negdanjoj slabosti i ovisnosti Ja te svoje gospodstvo nastavlja i nad zrelim Ja. Kao to je dijete jednom bilo prisiljeno da se pokorava svojim roditeljima, tako se Ja sada potinjava kategorikom imperativu svojeg Nad-Ja. Jo vee znaenje za Nad-Ja ima injenica da potjee od prvih objektnih zaposjednua Onoga, dakle od Edipovog kompleksa. To podrijetlo ga dovodi, kao to smo ve pokazali, u vezu s filogenetskim nasljeem Onoga i ini od njega reinkarnaciju ranijih oblika Ja koji su za sobom ostavili svoje taloge u Onome. Tako je Nad-Ja trajno blisko Onome i moe djelovati kao njegov zastupnik u odnosu prema Ja. Nad-Ja duboko uranja u Ono i stoga je udaljenije od svijesti nego Ja.18 Te odnose najbolje emo ocijeniti ako usmjerimo nau panju na izvjesne klinike injenice koje odavno nisu novost ali jo oekuju svoju teorijsku razradu. Postoje osobe koje se u toku analitikog rada ponaaju sasvim neobino. Kada im se prui nada u izljeenje i pred njima izrazi zadovoljstvo sa stanjem do kojeg se dolo u analitikom postupku, one izgledaju nezadovoljne i njihovo se stanje redovno pogorava. U poetku takvo ponaanje smatramo prkosom, odnosno nastojanjem pacijenta da pred lijenikom pokae svoju nadmo. Shvaanje do kojeg dolazimo kasnije dublje je i ispravnije. Ne stjeemo samo uvjerenje da te osobe ne podnose hvalu i priznanje ve i da one, suoene s napretkom u ljeenju, reagiraju na obrnut nain. Svako parcijalno rjeenje koje bi za posljedicu trebalo imati, i u drugim sluajevima ima, poboljanje ili privremeno uklanjanje simptoma, izaziva kod njih trenutno pojaanje patnji i umjesto da '8 Moe se rei: i psihoanalitiko ili metapsiholoko Ja stoji na glavi kao anatomsko, kao ovjeuljak u mozgu. 302 im je za vrijeme postupka sve bolje, njima je sve loije. Oni pokazuju takozvanu negativnu terapijsku reakciju. U njihovom sluaju neto se bez sumnje opire ozdravljenju i boji se njegovog pribliavanja kao neke opasnosti. Kaemo da kod tih osoba umjesto elje za ozdravljenjem prevladava potreba za boleu. Ako analiziramo ovaj otpor na uobiajeni nain, i ak kada zanemarimo prkosno dranje prema lijeniku, fiksaciju na forme koristi koju pacijent stjee boleu, ipak vei dio jo preostaje i taj se pokazuje kao najjaa prepreka ozdravljenju, jaa od nama

ve poznatih prepreka narcistike nepristupanosti, negativnog stava prema lijeniku i vrstog dranja za korist koju donosi bolest. Napokon uviamo da se radi o jednom, da tako kaemo, moralnom faktoru, o osjeaju krivnje koji u bolesti nalazi svoje zadovoljenje i koji se ne eli odrei kazne koju donosi patnja. Na ovom slabo utjenom objanjenju mogli bismo konano i ostati. Meutim, taj osjeaj krivnje za bolesnika je nijem, ne govori mu da je kriv; on se ne osjea krivim, ve bolesnim. Taj osjeaj krivnje ispoljava se samo u obliku otpora ozdravljenju koji je vrlo teko reducirati. Bolesnika je naroito teko uvjeriti da je to motiv zbog kojeg on ustrajava u svojoj bolesti; on e se drati jednostavnijeg razjanjenja prema kojemu analitiko lijeenje nije ono pravo sredstvo sposobno da mu pomogne.19 " Analitiaru ne pada lako borba protiv prepreka nesvjesnog osjeaja krivnje. Protiv nje se izravno ne moe uiniti nita a posredno samo to da se polagano otkrivaju njeni nesvjesno potisnuti razlozi i da se ona postepeno preobraava u svjesni osjeaj krivnje. Posebna ansa utjecajnosti lijeenja prua se onda kada je taj nsv osjeaj krivnje pozajmljen, dakle kada je on posljedica poistovjeenja s nekom drugom osobom koja je jednom bila objekt erotskog zaposjednua. Takve preuzimanje osjeaja krivnje esto je jedini, teko prepoznatljivi ostatak naputenog ljubavnog odnosa. Pritom je oigledna slinost s procesom kod melankolije. Otkrije li se ovo negdanje objektno zaposjednue iza nsv osjeaja krivnje, terapijski zadatak glatko je rijeen; u protivnome, ishod terapijskog truda nipoto nije izvjestan. On u prvoj liniji ovisi o intenzivnosti osjeaja krivnje kojemu terapija esto 303 To to smo ovdje opisali odgovara najekstremnijim sluajevima ali bi moglo doi u obzir, iako u manjoj mjeri, za mnoge, a moda i za sve teke sluajeve neuroze, tovie, moda upravo taj inilac, ponaanje Ja-ideala, mjerodavno odreuje teinu neurotikog oboljenja. Stoga se neemo kloniti daljnjih primjedbi o nainu na koji se pod razliitim okolnostima ispoljava osjeaj krivnje. Normalan, svjestan osjeaj krivnje (savjest) ne priinja potekoe tumaenju; on poiva na napetosti izmeu Ja i Ja-ideala i izraz je osude Ja koju proglaava njegova kritika instancija. Izgleda da i poznati osjeaji manje vrijednosti u neuroticar nisu daleko od ovoga. U dvije dobro nam poznate afekcije osjeaj krivnje je prejako svjestan; Ja-ideal ovdje pokazuje posebnu strogost i esto na okrutan nain bjesni protiv Ja. U ta dva stanja, prisilnoj neurozi i melankoliji, osim spomenutog po- dudaranja nailazimo i na razlike u ponaanju Ja-ideala koje nisu od manje vanosti. U prisilnoj neurozi (njenim odreenim formama) osjeaj krivnje je odve glasan ali se ne moe opravdati pred Ja. Stoga se bolesnikovo Ja protivi predbacivanju krivice i zahtijeva od lijenika da bude podrano u svom odbijanju osjeaja krivnje. Bilo bi glupo poputati mu jer to ne bi dalo nikakvoga rezultata. Analiza zatim pokazuje da je Nad-Ja pod utjecajem procesa koji su ostali nepoznati Ja. Zaista je mogue pronai potisnute impulse koji lee u temelju osjeaja krivnje. Nad-Ja je ovdje znalo vie o nesvjesnom Onom nego Ja. Kod melankolije je jo jai utisak da je Nad-Ja povuklo svijest na sebe. Ali Ja se ovdje ne usuuje prigovone moe suprotstaviti nikakvu protusilu iste veliine. A moda i o tome da li je osoba analitiara takva da od strane bolesnika moe biti postavljena na mjesto njegovog Ja-ideala, sa ime je povezan pokuaj analitiara da prema bolesniku

zaigra ulogu proroka, is- kupitelja, iscjelitelja. Kako se pravila analize odluno suprotstavljaju takvoj upotrebi osobe lijenika, valja nam poteno priznati da je ovdje postavljena nova prepreka djelovanju analize kojoj nije cilj da onemogui bolesne reakcije, ve da bolesnikovom Ja stvori slobodu da se odlui za ovo ili za ono. 304 riti, prknaje svoju krivicu i potinjava se kazni. Ova: razlika nam je razumljiva. U prisilnoj neurozi radilo se o za- zornim pobudama koje su ostale izvan Ja; u melankoliji, meutim, objekt na koji se usmjerio gnjev Nad-Ja unijet je, posredstvom poistovjeenja, u Ja. Oigledno nije samorazumljivo da u obje ove neurot- ske afekcije osjeaj krivnje dosie tako izvanrednu jainu ali glavni problem te situacije ipak lei na drugom mjestu. Razjanjenje toga problema odloit emo sve dok ne raspravimo druge sluajeve u kojima osjeaj krivnje ostaje nesvjestan. To se ipak moe nai uglavnom u sluaju histerije i u stanjima histerikog tipa. Ovdje nije teko otkriti meha- niaam ostajanja nesvjesnim. Histerino Ja brani se od bolnog opaanja koje mu prijeti od strane kritike njegovog Nad-Ja na isti nain na koji se inae obiava braniti od nepodnoljivog objektnog zaposjednua, naime aktom potiskivanja. Kada e osjeaj krivnje ostati nesvjestan ovisi dakle o Ja. Znamo da se Ja inae poduhvaa potiskivanja u slubi i po nalogu svojeg Nad-Ja; u tom sluaju, .meutim, Ja se istim orujem posluilo protiv svoga strogog gospodara. Kod prisilne neuroze, kao to znamo, prevladavaju fenomeni reakcijske tvorbe; ovdje, u sluaju histerije, sve to Ja moe uiniti je to da dri podalje od sebe grau na koju se odnosi osjeaj krivnje. Moemo ii dalje i bez ustruavanja pretpostaviti da veliki dio osjeaja krivnje mora, normalno, biti nesvjestan zato to je nastajanje savjesti u bliskoj vezi s Edi- povim kompleksom koji pripada nesvjesnom. Ukoliko bi netko htio zastupati paradoksalan stav da normalan ovjek nije samo daleko nemoralniji nego to vjeruje, nego i daleko moralniji nego to zna, psihoanaliza, na ijim nalazima poiva prva polovica tvrdnje, protiv druge polovice ne bi imala nikakvu primjedbu.20 20 Taj stav je samo prividno paradoksalan: on jednostavno govori da priroda ovjeka, kako u dobru tako i u zlu, daleko nad- mauje sve ono to ovjek o sebi misli, dakle ono to je njegovom Ja poznato posredstvom svjesnoga opaanja. 305 S iznenaenjem smo otkrili da porast tog nsv osjeaja krivnje moe ovjeka uiniti zloincem. Ipak je, bez sum-' nje, tako. Kod mnogih, osobito kod mladih zloinaca, mogue je dokazati postojanje snanog osjeaja krivnje koji je bio prisutan i prije samog zlodjela i koji dakle nije njegova posljedica ve njegov motiv te izgleda kao da se osjetilo olakanje kada se jednom taj nesvjesni osjeaj krivnje mogao nadovezati na neto realno i aktualno. U svim tim odnosima Nad-Ja pokazuje svoju neovisnost o svjesnom Ja i svoje bliske odnose s nesvjesnim Onim. Sada se, s obzirom na znaenje koje smo pripisali predsvjesnim ostacima rijei u Ja, postavlja pitanje ne sastoji li se Nad-Ja, ako je nsv, iz takvih predodbi rijei, odnosno o tome, iz ega se uope to Nad-Ja sastoji. Na e skroman odgovor glasiti: Nad-Ja takoer ne moe porei svoje podrijetlo iz slunih utisaka, ono je svakako jedan dio Ja te putem ovih predodbi rijei (pojmova, apstrakcija) ostaje dostupno svijesti, ali energija zaposjedanja do tih sadraja Nad-Ja nije dopremljena iz slunih predodbi, iz nastave i lektire, ve iz izvora u Onome.

Pitanje iji smo odgovor odloili za kasnije, sada glasi: Kako dolazi do toga da se Nad-Ja u bitnome ispoljava kao osjeaj krivnje (bolje: kao kritika; osjeaj krivnje je opaanje u Ja koje odgovara toj kritici) i pritom razvija tako izvanrednu tvrdou i strogost prema Ja? Osvrnemo li se najprije na melankoliju, nalazimo da prejako Nad- Ja koje se doepalo svijesti, bezobzirnom estinom bjesni protiv Ja kao da je ovladalo cijelim raspoloivim sadizmom individuuma. U skladu s naim shvaanjem sadizma rekli bismo da se destruktivna komponenta nata- loila u Nad-Ja i da je upotrebljena protiv Ja. Sada je to to vlada u Nad-Ja poput iste kulture nagona smrti i tome doista vrlo esto uspijeva da natjera Ja u smrt ako se Ja prethodno nije, preokretom u maniju, obranilo od svoga tiranina. Slinu bol i muku u odreenim oblicima prisilne neuroze izazivaju predbacivanja savjesti, ali situacija ovdje nije toliko jasna. Valja spomenuti da prisilni neurotiar, 306 za razliku od melankoliara, zapravo nikada ne poinja samoubojstvo; on kao da je imun na tu opasnost i od nje daleko bolje zatien nego histeriar. Shvaamo da je zadravanje objekta ono to jami sigurnost Ja. U sluaju prisilne neuroze postalo je mogue da se posredstvom. regresije na predgenitalnu organizaciju ljubavni impulsi pretvore u agresivne impulse usmjerene protiv objekta. Destruktivni nagon iznova je osloboen i eli unititi objekt ili se barem ini da takva namjera postoji. Ja nije preuzelo takve tendencije, ono im se opire reakcijskim tvorbama i mjerama predostronosti tako da one ostaju u Onome. Nad-Ja se meutim ponaa kao da je Ja odgovorno za njih i istovremeno nam pokazuje, ozbiljnou kojom slijedi te destruktivne namjere, da se ne radi o prividu izazvanom regresijom ve o zbiljskoj zamjeni ljubavi mrnjom. Na obje strane bespomono Ja uzaludno se brani kako od ubilakih zahtjeva Onoga, tako i od predbacivanja savjesti koja ga kanjava. Uspijeva mu da sprijei tek najgrublje akte obiju strana; prva posljedica je beskonano samomuenje koje u daljnjem razvoju poprima oblik sistematskog mrcvarenja objekta tamo gdje je ovaj nadohvat ruke. S opasnim nagonima smrti u individuumu se postupa na razliite naine; dijelom su, spajanjem s erotskim komponentama, uinjeni nekodljivima, dijelom se u formi agresije skreu prema vanjskom svijetu, dok najveim dijelom zacijelo nesputano nastavljaju svoj unutranji rad. Kako sada dolazi do toga da Nad-Ja u sluaju melankolije moe postati neka vrsta sabiralita nagona smrti? S gledita ograniavanja nagona, moralnosti, moe se rei: Ono je u potpunosti amoralno, Ja se trudi da bude moralno, Nad-Ja moe postati hipermoralno a time i okrutno onako kako to moe biti samo Ono. Zauuje da ovjek, to vie ograniava svoju agresiju prema van, tim stroi, dakle agresivniji postaje u svom Ja-idealu. Taj moment se obinome promatranju javlja u obrnutom vidu tako da izgleda kao da se motiv za suzbijanje agresije 307 nalazi u zahtjevima Ja-ideala. injenica meutim ostaje onakvom kako smo je izrekli: to vie ovjek svladava svoju agresivnost, tim vie raste agresivna sklonost njegovog ideala prema njegovom Ja. To je poput nekog pomicanja, okretanja protiv vlastitog Ja. No ve je i obini, normalni moral karakteristian po svojim tekim ogranienjima i okrutnim zabranama. Otuda zapravo potjee koncepcija vieg bia koje neumoljivo kanjava. Sada vie nisam u stanju te odnose bolje rasvijetliti bez uvoenja nove pretpostavke. Nad-Ja je u svakom sluaju nastalo kroz poistovjeenje s ocem

kao uzorom. Svako takvo poistovjeenje ima karakter deseksualizacije ili ak sublimacije. Sada izgleda da se u sluaju jedne takve promjene dogaa i razdvajanje nagoni. Nakon sublimacije erotska komponenta nema vie snage da vee cjelokupnu destruktivnost koja joj je bila pridodana tako da se ona oslobaa kao sklonost agresiji i destrukciji. Upravo bi na temelju tog razdvajanja ideal openito stekao tvrdu, okrutnu crtu zapovjednikog trebanja. Nakratko emo se jo zadrati kod prisilne neuroze. Odnosi su ovdje drukiji. Razdvajanje ljubavi i agresije nije nastalo djelovanjem Ja ve je posljedica regresije do koje je dolo u Onome. Ali taj se proces proirio s Onoga na Nad-Ja koje sada pootrava svoju strogost prema nevinom Ja. Ali Ja koje je posredstvom poistovjeenja ovladalo libidom u oba sluaja bi zbog toga pretrpilo kaznu od strane one agresivnosti u Nad-Ja koja je prethodno bila pomijeana s libidom. Nae predodbe o Ja poinju se razbistravati a njegovi razliiti odnosi dobijaju na jasnoi. Sada nam se Ja ukazuje u svojoj snazi i svojim slabostima. Njemu su povjerene vane funkcije, ono na temelju svoje veze s opaaj- nim sistemom proizvodi vremenski poredak duevnih procesa i podvrgava ih provjeri stvarnosti. Posredstvom ukljuivanja procesi miljenja Ja postie odgodu motorikih pranjenja i vlada pristupima motilnosti. Ta posljednja vladavina svakako je vie formalna nego faktika; moglo bi se rei da Ja u odnosu, na djelovanje igra 308 ulogu konstitucionalnog monarha bez ije sankcije nita ne moe postati zakon ali koji, s druge strane, dobro promisli prije nego uloi svoj veto na neki prijedlog parlamenta. Ja se u svim ivotnim iskustvima obogauje izvana; Ono je meutim njegov drugi vanjski svijet kojega nastoji potiniti sebi. Ja oduzima libido Onome i objektna zaposjednua Onoga pretvara u Ja-tvorevine. Uz pomo Nad-Ja, na jedan nama jo nedokuiv nain, Ja crpe iz iskustava prolosti nagomilanih u Onome. Dva su puta kojima se sadraj Onoga moe probiti u Ja. Jedan je izravan, dok drugi vodi preko Ja-ideala; kojim e se od ta dva puta poi, moe biti odluujue za . mnoge duevne aktivnosti. Ja se razvija od opaanja nagoni do ovladavanja njima, od pokoravanja nagonima do njihovog obuzdavanja. U izvrenju toga vanu ulogu igra Ja-ideal koji je svakako jednim dijelom reakcijska tvorba protiv nagonskih procesa u Onome. Psihoanaliza je orue koje treba omoguiti Ja da napreduje u osvajanju Onoga. S druge strane, meutim, Ja nam se pokazuje kao bijedno stvorenje koje je trostruko podlono i kojemu prijeti trostruka opasnost; od vanjskoga svijeta, od libida Onoga i od strogosti Nad-Ja. Tim trima opasnostima odgovaraju i tri vrste strepnji, jer strepnja je izraz povlaenja pred opasnou. Poput nekog graniara Ja eli posredovati izmeu svijeta i Onoga, uiniti Ono podatlji- vim prema zahtjevima svijeta i svijet, pomou svoje mu- skularne aktivnosti, prilagoditi elji Onoga. Ja se zapravo ponaa kao lijenik u analitikom postupku; samo se upravo svojom obzirnou prema stvarnome svijetu preporua Onome kao libidni objekt hotei njegov libido okreijuti prema sebi. Ja nije samo pomonik Onoga ve i njegov ponizni sluga koji snubi ljubav svoga gospodara. Tamo gdje je to mogue Ja pokuava ostati u suglasnosti s Onime, zaogre njegove nsv zapovijedi svojim psv racionalizacijama, izigrava pokornost Onoga pred opomenama stvarnosti pa i tamo gdje je Ono ostalo kruto i nepopustljivo, Ja zatakava njegove sukobe sa stvarno 309

u i, po mogunosti, njegove sukobe s Nad-Ja. Smjeten na razmei Onoga i stvarnosti Ja isuvie esto podlijee napasti ulizivanja, oportunizma i lai, slino nekom politiaru koji se, premda jasno vidi istinu, ipak hoe uvrstiti u milosti javnog mnijenja. Izmeu ovih dvaju vrsta nagona. Ja se ne dri nepristrano. Svojim radom na poistovjeenju i sublimaciji Ja prua podrku nagonima smrti u Onome pri njihovom ovladavanju libidom, ali kod toga dolazi u opasnost da postane objekt nagona smrti i da sam strada. U svrhu pruanja te pomoi samo Ja se moralo ispuniti libidom i time je samo postalo zastupnik erosa te sada eli samo ivjeti i biti voljeno. Kako meutim njegov rad sublimacije ima za posljedicu razdvajanje nagona odnosno osloboenje agresivnih nagona u Nad-Ja, Ja se u svojoj borbi protiv libida izlae opasnosti zlostavljanja i smrti. Kada trpi izloeno agresiji Nad-Ja, ili joj ak podlijee, njegova je sudbina pandan sudbini protista koje unitavaju proizvodi razgradnje koje su sami stvorili. Kao takav proizvod razgradnje ukazuje nam se, u ekonomskom smislu, moral djelatan u Nad-Ja. Meu odnosima ovisnosti u kojima se nalazi Ja svakako je najzanimljivija ovisnost o Nad-Ja. Ja je autentino boravite straha. Ugroeno trostrukom opasnou, Ja razvija refleks bijega tako da svoje vlastito zaposjednue povlai s prijeteeg opaanja ili s jednako doivljenog procesa u Onome, oslobaajui ga u obliku strepnje. Tu primitivnu reakciju kasnije zamjenjuje uvoenje zatitnih zaposjednua (mehanizam fobija). Ne moe se precizirati to je to ega se plai Ja u izvanjskoj opasnosti odnosno u opasnosti od libida Onoga; znamo da se radi o strahu od poraza ili unitenja, ali se to analitiki ne da utvrditi. Ja jednostavno slijedi upozorenje naela ugode. S druge strane, mogue je rei to se skriva iza straha Ja od Nad-Ja, straha od savjesti. Od vieg bia koje je postalo Ja-ideal jednom je prijetila kastracija i taj strah od kastracije vjerojatno predstavlja jezgru 310 oko koje se taloi kasniji strah od savjesti; taj strah od kastracije kasnije se ispoljava kao strah od savjesti. Zvuna tvrdnja: svaki strah zapravo je strah od smrti teko da ima nekog smisla i u svakom sluaju ne moe se opravdati. ini mi se da je daleko prije potpuno ispravno odvajati strah od smrti od objektnog (stvarnog) straha i od neurotskog libidnog straha. On psihoanalizi zadaje teak problem jer je smrt apstraktan pojam negativnog sadraja za kojega se ne moe nai neki nesvjesni korelat. Mehanizam straha od smrti mogao bi se sastojati samo u tome da Ja u velikoj mjeri naputa svoje nar- cistiko libidno zaposjednue, dakle naputa samo sebe kao to inae u sluaju straha naputa neki drugi objfikt. Vjerujem da se strah od smrti odigrava izmeu Ja i Nad-Ja. Poznato nam je da nastupanje straha od smrti ovisi o dva uvjeta koja su uostalom u potpunosti analogna onim uvjetima u kojima se strah inae razvija dakle reakcijom na neku izvanjsku opasnost i unutranjim procesom, na primjer kod melankolije. Neurotski sluaj straha moe nam iznova pomoi u razumijevanju stvarnog straha. Strah od smrti u melankoliji doputa samo jedno objanjenje, naime to da Ja naputa sebe zato to se, od strane Nad-Ja, umjesto voljenim osjea omrznutim i progonjenim. Za Ja dakle ivjeti znai isto to i biti voljen, biti voljen od strane Nad-Ja koji i ovdje nastupa kao predstavnik Onoga. Nad-Ja zastupa istu zatitniku i spasilaku funkciju koju je ranije imao otac a kasnije providnost odnosno sudbina. Ali Ja mora izvui isti zakljuak i onda kada se

nae u prevelikoj stvarnoj opasnosti koja mu se ini nesvladiva vlastitim snagama. Ja vidi sebe naputenim od svih zatitnikih moi i preputa se smrti. To je uostalom jo uvijek ona ista situacija koja je leala u temelju prvog velikog stanja straha nastalog u trenutku roenja kao i infantilnog strahaenje, straha nastalog odvajanjem od zatitnike majke. Na temelju tih razmatranja moe se dakle strah od smrti, a zatim i strah od savjesti shvatiti kao preraeni 311 strah od kastracije. S ozbirom na veliko znaenje koje osjeaj krivnje ima za neuroze, nemogue je porei injenicu da se u tekim sluajevima opi neurotski strah pojaava strahom koji se razvija izmeu Ja i Nad-Ja (strahom od kastracije, od savjesti i od smrti). Ono, kojemu se na kraju vraamo, nema nikakvoga sredstva kojim bi iskazalo ljubav ili mrnju prema Ja. Ono ne moe rei to eli; nije postiglo jedinstvenu volju. Eros i nagon smrti bore se u njemu; uli smo kojim se sredstvima jedni nagoni brane od drugih. To bi se moglo prikazati tako kao da Onime vladaju nijemi ali moni nagoni smrti koji ele mirovati i, na mig naela ugode, umiriti uljeza erosa; no pritom nas ipak brine opasnost da odve ne potcijenimo ulogu erosa. Budunost jedne iluzije (1927) i Ako je ovjek dugo vremena ivio unutar odreene kulture 4 esto nije alio truda da istrai njene izvore i put njenog razvoja, dospjet e bar jednom u iskuenje da okrene pogled u drugom smjeru i postavi pitanje o daljnjoj judbini te kulture-i-promienama kroz koje ona mora proiyMeutim, uskoro e primijetiti da vie momenata od poetka obezvreuju takvo istraivanje. Na prvom mjestu tu je injenica da postoji tek mali broj osoba koje su u: stanju pogledom obuhvatiti ustrojstvo ljudskog ivota u svoj njegovoj irinL Veini je postalo nunim ogranienje na jedno jedino podruje ili samo na neka; to manje meutim netko o prolom i sadanjem zna, tim nepouzdaniji mora biti njegov sud o buduem. Odmah zatim problem stvara i injenica da subjektivna oekivanja pojedinca u donoenju ovog suda Igraju ulo- koju je teko procjeniti; ta se oekivanja meutim pokazuju ovisnima o isto osobnim momentima ovjekova vlastitog iskustva, o njegovom, s manje ili vie na- de potkrijepljenom stavu prema ivotu, onako kako mu je taj stav predodreen temperamentom, uspjehom ili neuspjehom. Napokon, ovdje je na djelu i udna injenica da ljudi svoju sadanjost openito doivljavaju naivno i da nisu u stanju vrednovati njene sadraje; oni prema njoj najprije moraju doi na distancu, tj. sadanjost mora postati prolost hoe li se u njoj zadobiti uporite a prosudbu o buduem.. 315 Tko dakle popusti iskuenju da kae neto o vjerojatnoj budunosti nae kulture dobro e uiniti ako ne ispusti iz vida navedena upozorenja i prisjeti se nesigurnosti koja sasvim openito prati svako prorokovanje. to se mene tie, iz ovoga slijedi da u se u urnom bijegu od prevelikog zadatka smjesta uputiti na ono podruje kojem sam i do sada posveivao svoju panju, naravno, nakon to odredim njegov poloaj u velikoj cjelini. V- Ljudska kultura mislim na sve ono u emu se ljudski ivot podigao iznad svojih animalnih uvjeta i u emu se razlikuje od ivota ivotinja a ja izbjegavam razdvajati kulturu i civilizaciju promatrau, kao to je poznato, pokazuje ^vije strane^Ona s jedne strane obuhvaa sva znanja i sposobnosti koja su ljudi stekli kako bi

ovladalFsilama prirode i doli do njenih dobara u s^hu zadovoljenja svojih ljudskih potreba, a s druge sve ustanove nune da bi se uredili meusnbnj r>d- posi ljudi, a naroito raspodjela dostupnih dobara. Oba pravca kulture nisu neovisna jedan o drugome zato to, kao prvd/ na meuljudske odnose dubokoseno utjee mjera^ nagonskog zadovoljenja koju omoguuju postojea dobraTTt edini ovjek stupajui u odnos, s ^drugim ovjekom i sam moe postati neko do- hro, ako ovaj na primjer koristi njegovu' radnu snagu ili ga uzima za seksualni objekt, i napokon treef jer je_SJBki^pojedinac virtuelni neprijatelj kulture koja bi ipak trebala predstavljati opeljudkj interes. Zauuje da ljudi, ma kako malo mogli egzistirati kao pojedinci, ipak kao teak pritisak osjeaju rtvu koju od njih zahtijeva kultura kako bi im omoguila zajedniki ivot. Kultura se dakle mora_braniti od pojedinca i njene se uredbe, institucije i zapovijedi stavljaju u slubu toga zadatka; njihova svrha nije samo u tome da stvore odreenu raspodjelu dobara ve da ovu takoer ouvaju i ak moraju sve ono to slui svladavanju prirode i stvaranju dobara zatititi od neprijateljskih pobuda ljudi.jjLjudske tvo<f- revine lako se mogu razoriti a znanost i tehnika koji su ih podigli mogu se upotrijebiti i za njihovo unitenje. 316 ^Tako se stjee dojam da je kultura neto to je veini protiv njihove volje nametnuto od strane manjine koja se znala doepati sredstava moi i prisile. Namee se naravno pretpostavka da te potekoe ne pripadaju biti same kulture ve da ih uzrokuju nesavr^enostijkulti^r- nih^oblika koji su do sadajaziiijem^U stvari, te nedostatke nije teko pokazati. Premda je ovjeanstvo stalno napredovalo u ovladavanju prirodom te se u tom pogledu moe nadati jo veim uspjesima, nemogue je sa sigurnou utvrditi slian napredak u sreivanju ljudskih odnosa i vjerojatno su u svakom vremenu, kao to je danas iznova sluaj, mnogi ljudi postavljali pitanje da li je onda taj dio kulturne tekovine uope vrijedno braniti! ovjek bi mislio da je ljudske odnose mogue urediti na nov nain koji bi uklonio izvore nezadovoljstva s kulturom. Potrebno je samo da se ona odrekne prisile i suzbijanja nagona kako bi se ljudi, neometani unutranjim razdorom, mogli prepustiti stjecanju dobara i uivanju u njima. Bilo bi to zlatno doba no pitanje je da li se takvo stanje moe ozbiljiti. Izgleda nam vjerojatnije 'da se svaka kultura moraJzgraivaiiJia_4irisili_i^na od- .ricanju od nagona; ne ini se ba sigurnim da e^prestan- komprisile veina ljudskih individua biti spremna da na sebe preuzme vrenje rada koji je potreban za zadobivanje novih ivotnih dobara. Mislim da ovjek mora raunati sa injenicom da u svim ljudima postoje destruktivne, dakle antisocijalne i antikulturne tendencije i da su one u velikog broja osoba dovoljno jake da odrede njihovo ponaanje u ljudskom drutvu. Ovoj psiholokoj injenici pripada odluujue znaenje za prosudbu o ljudskoj kulturi. Ako smo ispoetka mogli pomisliti da se njena bit sastoji u ovladavanju prirodom u svrhu zadobivan ja ivotnih dobara a da se opasnosti koje joj prijete dadu odstraniti svrhovitom raspodjelom tih dobara meu ljudima onda je sada, kako izgleda, teite pomjereno s materijalnog na duevno. Ono odluujue bit e da li, i u kojoj mjeri ljudima uspijeva smanjiti nametnut teret rtvovanja nagona, pomi 317 riti ih s nunom koliinom rtvovanja i za to im ponuditi obeteenje. Kao to je kulturni rad nemogu bez prisile, tako se ne moe izbjei ni vladanje manjine nad masom jer mase su trome i slijepe, one se ne vole odricati nagona i ne dadu se argumentima uvjeriti u nunost toga odricanja, a

individue od kojih su sastavljene meusobno se potiu u putanju na volju svojoj neobuzdanosti. Samo utjecajem uzoritih individua koje priznaju kao voe mogu se mase pokrenuti na rad i odricanja o kojima ovisi opstanak kulture. I sve je dobro dok su te voe osobe premonoga uvida u nunost ivota koje su se uzdigle do ovladavanja svojim vlastitim nagonskim eljama. Za njih je meutim opasno ako masi, kako ne bi izgubili svoj utjecaj, poputaju vie nego ona njima i stoga se ini nunim da svoju neovisnost o masi osiguraju raspolaganjem nad sredstvima moi. Ukratko reeno, postoje dva nadaleko proirena svojstva ljudi koja su kriva za injenicu da se kulturni poredak moe odrati samo izvjesnom mjerom prisile; radi se naime o tome da se V ljudi spontano ne oduevljavaju za rad i da argumenti ne mogu nita protiv njihovih strasti. Znam to se moe prigovoriti ovim izvodima. Rei e se da je ovdje ocrtani karakter ljudskih masa koji bi trebao dokazati neophodnost prisiljavanja na kulturni rad sam tek posljedica pogrenog kulturnog poretka u kojem u ljudi postali ogoreni, osvetoljubivi i nepristupani. Nove bi generacije, s mnogo ljubavi, odgojene da visoko tuju miljenje, generacije koje su jo zarana iskusile sva dobroinstva kulture, imale i drugi odnos prema njoj, osjeale bi je kao svoj najvlastitiji posjed i bile bi spremne da podnesu rtvu odricanja u radu i zadovoljenju nagona, potrebnu za njeno odranje. Prisila im nee biti potrebna i malo e se razlikovati od svojih voa. injenica da ljudskih masa takve kvalitete do sada nije bilo ni u jednoj kulturi dolazi otuda to jo ni jedna kultura nije pogodila ono pravo ureenje kojim bi na takav nain mogla utjecati na ljude i to jo od njihova djetinjstva. 318 Moe se naravno dvojiti o mogunosti da se uope ili ve sada, na dananjem stupnju ovladavanja prirodom, stvori tikav kulturni poredak; moe se postaviti pitanje otkuda bi se trebali pojaviti svi ti nadmoni, nepogreivi i nekoristoljubivi voe koji bi morali djelovati kao odgajatelji buduih generacija; ovjek se moe uplaiti ogromnog utroka prisile koja bi bila neizbjena u provoenju tih namjera. Ali velianstvenost toga plana, njegova vanost za budunost ljudske kulture nee se moi osporiti. On zasigurno poiva na psiholokom uvidu prema kojem ovjek u sebi nosi najraznolikija nagonska svojstva kojima rani doivljaji djetinjstva odreuju konaan smjer. Ograde koje stoje pred mogunou da se ovjek odgoji postavljaju ujedno i granice djelotvornosti jedne takve promjene kulture. Moglo bi se dvojiti o tome da li, i u kojoj mjeri, neka druga kulturna sredina moe izbrisati oba svojstva ljudskih masa koja toliko oteavaju voenje ljudskih poslova. Eksperiment jo nije uinjen. Vjerojatno e izvjesni postotak ovjeanstva uslijed priroenih bolesnih svojstava ili prevelike snage nagona uvijek ostati asocijalan, no ako se dogodi samo to da dananja veina, neprijateljska kulturi, spadne na jednu manjinu, postiglo se veoma mnogo, vjerojatno sve to se uope dade postii. Ne bih htio probuditi utisak da sam daleko odlutao s prije naznaenog puta moga istraivanja. Stoga elim izriito potvrditi da sam daleko od toga da prosuujem veliki kulturni eksperiment koji se danas poduzima u velikoj zemlji izmeu Evrope i Azije. Niti se razumijem u stvar, niti sam sposoban suditi o izvodljivosti toga eksperimenta, ispitati svrsishodnost primijenjenih metoda ili izmjeriti irinu jaza izmeu namjere i provedbe. Ono to se tamo pripravlja, zbog svoje nedovrenosti ne moe postati predmetom naeg razmatranja kojemu grau nudi naa odavno konsolidirana kultura. 319

II Neoekivano smo skliznuli s ekonomskog u psiholoko. Na poetku smo pokuali kulturni posjed traiti u postojeim dobrima i ustanovama koje slue njihovoj raspodjeli.'Spoznavi da svaka kultura poiva na prisili rada i odricanju od nagona, zbog ega neizbjeno izaziva protivljenje onih koji su tim zahtjevima.pogoeni, postalo nam je jasno da sama dobra, sredstva za njihovo stjecanje i uredbe o njihovoj raspodjeli ne mogu. bi ti ono bitno a niti ono jedino kulture. Jer oni su ugroeni otporom i razaralakom strau sudionika te kulture. Pored dobara sada se javljaju i sredstva koja mogu sluiti obrani kulture, sredstva prisile, kao i ona druga kojima je zadatak da ljude izmire s njom i obetete ih za njihove rtve. Ta se pak sredstva mogu opisati kao duevni posjed kulture. Za volju jednoobraznog naina izraavanja nazvat emo injenicu da jedan nagon ne moe biti zadovoljen uskratom, mjeru koja utvruje tu uskratu zabranom a stanje koje ta zabrana uzrokuje oskudicom. Zatim emo u naem sljedeem koraku meu oskudicama razlikovati one koje pogaaju sve i takve koje ne pogaaju sve ve samo grupe, klase "ili same pojedince. One prve su najstarije: sa zabranama koje ih prate kultura je zapoela prije tko zna koliko tisua godina smjenjivati iskonsko animalno stanje. Na nae iznenaenje otkrili smo da su te zabrane jo uvijek djelatne i da jo uvijek tvore sr neprijateljstva prema kulturi. Nagonske elje koje pod njima stradavaju iznova se raaju sa svakim djetetom; postoji klasa ljudi, neurotiari, koji ve na te uskrate reagiraju asocijalnim ponaanjem. Takve su nagonske elje, incest, kanibalizam i ubilaki poriv. Doima se neobino kada ovjek te elje, u odbacivanju kojih izgleda da su svi ljudi jedinstveni, dovede u vezu s onim drugima oko ijeg se ispunjenja ili uskrate vodi tako iva borba u naoj kulturi, no psiholoki je to posve opravdano. Ni kultura se prema tim najstarijim nagonskim 320 eljama nipoto ne odnosi na jednak nain; izgleda da je samo kanibalizam u potpunosti zabranjen i da je, osim u analitikom razmatranju, posve prevladan; snagu in- cestne elje jo moemo osjetiti u zabrani a ubojstvo naa kultura pod odreenim uvjetima jo uvijek vri, pa ak i zapovijeda. Moda nam predstoji takav razvoj kulture u kojemu e se i druge elje ije zadovoljenje je danas jo sasvim mogue pokazati jednako neprihvatljivima kao to je sada kanibalizam. Ve u tim najstarijim odricanjima od nagona javlja se jedan psiholoki inilac koji svoje znaenje zadrava i u svim kasnijim odricanjima. Nije tono da ljudska dua od najdavnijih vremena nije doivjela nikakav razvoj i da je za razliku od napredaka u znanosti i tehnici danas jo ista kao na poetku povijesti. Jedan vid tog napretka due moemo ovdje dokazati. On lei u onom pravcu naeg razvoja u kojem se izvanjska prisila postepeno pounutru- je tako to posebna duevna instancija, ovjekov Nad-Ja, tu prisilu preuzima meu svoje unutranje zapovijedi. U svakog djeteta moemo vidjeti kako se odvija proces jedne takve preobrazbe posredstvom koje ono tek postaje moralno i socijalizira se. To uvrenje Nad-Ja predstavlja visoko vrijedan psiholoki posjed kulture. Osobe u kojih je taj proces izvren od neprijatelja kulture postaju njeni promicatelji. to je vei njihov broj u nekom kulturnom krugu tim je sigurnija ta kultura, tim prije se ona moe odrei izvanjskih sredstava prisile. Mjera tog pounutrenja veoma je razliita kada se radi o zabranama pojedinih nagona. Za spomenute najstarije zahtjeve kulture izgleda da je pounutrenje, ukoliko ostavimo po strani neeljeni izuzetak neurotiara, u moguoj mjeri

postignuto. No taj se odnos mijenja okrenemo li se drugim nagonskim zahtjevima. ovjek tada s iznenaenjem i zabrinutou otkriva da se najvei broj ljudi pokorava dotinim kulturnim zabranama samo pod pritiskom izvanjske prisile, dakle samo tamo gdje se ta prisila moe ostvariti i tek tako dugo dok u njima izaziva strah. To vrijedi i za takozvane moralne zahtjeve kulture koji su za sve od 321 reeni na jednak nain. Ovamo pripada i najvei dio onoga to smo saznali o moralnoj nepouzdanosti ljudi. Beskonano mnogo kulturnih ljudi koji bi se uasavali ubojstva i incesta ne uskrauju si zadovoljenje svoje gramzljivosti, svojih agresivnih strasti, svoje seksualne pohote ne proputajui da laju, prijevarom i klevetom nakode drugim ljudima ako pritom mogu ostati nekanjeni i to je zacijelo od davnina, tokom mnogih kulturnih vijekova, uvijek bilo isto. U ogranienjima koja se odnose samo na odreene drutvene klase nailazimo na grube i nikada osporene odnose. Moe se oekivati da te zapostavljene klase zavide povlatenima na njihovim povlasticama i da e sve uiniti kako bi se oslobodile tog, samo njima nametnutog vika u oskudijevanju. Tamo gdje to nije mogue uvr- stit e se trajna mjera nezadovoljstva unutar te kulture koja bi mogla voditi opasnim pobunama. Ako_se meutim jedna kultura nije uzdigla iznad toga da zadovoljenje jednog broja njenih pripadnika ima za pretpostavku tlaenje drugih, moda veine, to je sluaj u svim suvremenim kulturama, onda je shvatljivo da ti potlaeni razvija- I ju intenzivno neprijateljstvo prema kulturi koju svojim radom omoguuju ali u ijim dobrima imaju isuvie mali udio. U tom sluaju ne moe se od potlaenih oekivati neko pounutrenje kulturnih zabrana, oni, tovie, nisu spremni priznati te zabrane i ak tee razaranju same te kulture i po mogunosti ukidanju njenih pretpostavki. Neprijateljstvo prema kulturi u ovih je klasa toliko oigledno da se kraj njega previdjelo ono, prije latentno,nego stvarno, neprijateljstvo povlatenih drutvenih slojeva. Nije potrebno rei da jedna kultura koja tako velik broj svojih pripadnika ostavlja nezadovoljenima i prisiljava ih na pobunu niti ima izgleda da se trajno odri, niti to zasluuje. Mjera pounutrenja kulturnih propisa popularno i ne- psiholoki reeno: moralni nivo pripadnika nije jedino duevno dobro koje uzimamo u obzir pri ocjenjivanju jedne kulture. Pored toga tu je i njen posjed u idealima i 322 umjetnikim djelima, tj. zadovoljenjima zadobivenim na njima. ovjek e tek odve lako biti sklon da u psihiki posjed jedne kulture ubroji njene ideale, tj. ocjene o tome koja su postignua najvrednija i kojima od njih se ponajvie tei. Isprva izgleda kao da su ti ideali ono to odreuje djela kulturnog kruga; no stvarni je tok dogaaja bio drukiji; ideali su se izgraivali na prvim djelima, omoguenim zajednikim djelovanjem unutranje nadarenosti i vanjskih odnosa jedne kulture i ta prva djela ideal je zatim zadrao kako bi osigurao njihovo nastavljanje. Zadovoljenje koje ideal poklanja sudionicima kulture narcistike je dakle prirode i poiva na ponosu zbog ve uspjelog postignua. Da bi se to zadovoljenje upotpunilo, potrebna mu je usporedba s drugim kulturama koje su se posvetile drugim djelima i razvile druge ideale. Zahvaljujui tim razlikama svaka kultura prisvaja si pravo da omalovaava druge. Na taj nain kulturni ideali postaju povod razdvajanjima i neprijateljstvima izmeu razliitih kultura, to se najjasnije oituje meu nacijama.

Narcistiko zadovoljenje na kulturnom idealu takoer pripada onim moima koje se uspjeno suprotstavljaju neprijateljstvu prema kulturi koje se javlja unutar jednog kulturnog kruga. Ne uivaju samo povlatene klase u dobrobitima te kulture. Potlaeni takoer mogu imati udjela u njima jer im pravo da preziru one koji ne pripadaju toj kulturi prua obeteenje za ponienje u njihovom vlastitom krugu. ovjek je dodue bijedan, dugovima i ratnom slubom izmuen plebejac, ali zato je on Rimljanin i moe sudjelovati u zadai da se ovlada drugim nacijama i da im se propiu zakoni. Ali to poistovjeenje potlaenih s klasom koja njima vlada i koja ih iskoritava samo je dio jednog veeg sklopa. S druge strane, oni mogu s njima biti afektivno povezani i usprkos neprijateljstvu u svojim gospodarima mogu vidjeti svoje ideale, Da nisu postojali takvi u osnovi zadovoljavajui odnosi ostalo bi neshvatljivo kako su se tolike 323 kulture uspjele tako dugo odrati usprkos opravdanom neprijateljstvu velikih masa ljudi. Druge je vrste zadovoljenje koje sudionicima jednog kulturnog kruga prua umjetnost, premda ona u pravilu ostaje nepristupana masama koje su zauzete iscrpljuju- im radom i nisu uivale nikakav osobni odgoj. Umjetnost nudi, kao to smo odavno nauili, zamjenska zadovoljenja za najstarija kulturna odricanja koja jo vijek najdublje osjeamo i stoga bolje od ieg drugog djeluje na pomirenje sa rtvama prinijetim za nju. S druge strane, njene tvorevine uzdiu osjeaje poistovjeenja toliko potrebne svakom kulturnom krugu dajui povoda zajednikom doivljavanju visoko vrednovnih osjeta; ali one slue i narcistikom zadovoljenju jer predstavljajui dostignua posebne kulture, na upeatljiv nain opominju na njene ideale. Ali moda najvaniji dio psihikog inventara jedne kulture jo nismo spomenuli. To se njene, u najirem smislu religijske predodbe koje emo kasnije opravdati, drugim rijeima njene iluzije, t _ r. III U emu lei posebna vrijednost religijskih predodbi? Govorili smo o neprijateljstvu prema kulturi stvorenom pritiskom koji ona vri i odricanjima od nagona koje zahtijeva. Zamislimo da su njene zabrane ukinute: ovjek sada moe izabrati kao seksualni objekt svaku enu koja mu se svia; svoga rivala prema eni ili bilo koga tko mu inae stoji na putu moe bez dvoumljenja ubiti; drugom ovjeku takoer moe oduzeti bilo koje od njegovih dobara ne pitajui ga za dozvolu; kako bi to bilo krasno, kakav bi neprekidan niz zadovoljstva ivot tada bio! Dodue, uskoro nailazimo na prvu potekou. Svaki drugi ovjek ima upravo istu elju kao i ja i nee sa mnom postupati ljepe nego ja s njim. U osnovi takvo ukidanje kulturnih ogranienja moe dakle 324 uiniti sretnim samo jednog jedinog ovjeka, tiranina, \ diktatora, koji se doepao svih sredstava moi ali koji isto tako ima sve razloge eljeti da se drugi ljudi dre barem jedne od kulturnih naredbi i to one: Ne ubij! Ali kako je nezahvalno i uope kratkovidno teiti ukidanju kulture! Ono to bi tada preostalo bilo bi prirodno stanje a njega je daleko tee podnijeti. Istina, priroda nije zahtijevala od nas nikakva ogranienja nagona, putala nam je na volju ali je imala i ima jedan naroito djelotvoran nain da nas ogranii ona nas us- mruje, hladno, okrutno, bezobzirno i, kako nam izgleda, po

mogunosti upravo u trenutku naeg zadovoljenja. Ba zbog tih opasnosti kojima nas priroda ugroava mi smo se ipak sjedinili i stvorili kulturu koja izmeu ostalog treba da omogui i na zajedniki ivot. A to je ak glavni zadatak kulture, pravi razlog njenog postojanja da nas brani od prirode. Poznato je da ona to ve sada u mnogim elementima prilino dobro ini a oigledno je da e jednom kasnije to initi jo mnogo bolje. Ipak, nema ovjeka koji bi se dao zavarati vjerovanjem da je priroda ve sada svladana; malo njih se usuuje nadati da e ona jednom u potpunosti biti potinjena ljudima. Tu se elementi koji izgleda da se podruguju ljudskoj sili, tu je zemlja koja drhti, rastvara se i pokapa sve ljudsko i svako ljudsko djelo, tu je voda koja se podie i sve preplavljuje i potapa, oluja koja odnosi bez traga, tu su bolesti koje smo tek odnedavno spoznali kao napade drugih ivih bia i napokon, tu je bolna zagonetka smrti protiv koje jo nismo pronali nikakvo ljekovito sredstvo i vjerojatno nikakvo neemo niti nai. Svojim silama priroda se podie protiv nas, velianstvena, okrutna, neumoljiva, gura nam pred oi nae slabosti i nau bespomonost koje smo kulturnim radom mislili otkloniti. Jedan od malo utjenih i uzvienih dojmova koji se o ovjeanstvu mogu stei je onaj kada ljudi suoeni s elementarnom katastrofom zaboravljaju svoju kulturnu rastrojenost, svoje unutranje potekoe i svoja neprijateljstva i prisjeaju 325 se svog zajednikog zadatka, svog odranja naspram premoi prirode. ivot je, kako za ovjeanstvo u cjelini tako i za pojedinca, teko podnoljiv. Dio odricanja namee mu kultura kojoj pripada, izvjesnu mjeru patnje prireuju mu drugi ljudi, ili usprkos kulturnim propisima ili uslijed nesavrenosti te kulture. Tome pridolazi ona teta koju mu , nanosi jo nesvladana priroda on to naziva sudbinom. Stalno tjeskobno stanje iekivanja i teko naruen prirodni narcizam trebali bi biti posljedica toga stanja. Nain na koji pojedinac reagira na tete koje mu nanose kultura i drugi ljudi ve nam je poznat; on razvija odgovarajuu mjeru otpora protiv danog kulturnog poretka, mjeru neprijateljstva prema kulturi. Ali kako se on brani od nadmonosti prirode, od sudbine koja mu, kao i svima drugima, prijeti? Tu djelatnost kultura preuzima na sebe i vri je za sve na jednak nain, a vrijedno je takoer spomenuti da gotovo sve kulture ine u tome isto. Ona se ne zaustavlja samo na tome da ljude brani od prirode ve izvrenje svoje zadae nastavlja drugim sredstvima. Zadaa je ovdje viestruka; Teko ugroen ovjekov osjeaj sebstva prieljkuje utjehu; iz svijeta i ivota treba da nestanu svi njihovi uasi a pored toga bi i ljudska znatielja, ponukana dakako najsnanijim praktinim interesima, htjela imati svoj odgovor. Ve je prvim korakom dobiveno veoma mnogo. A taj je prirodu oovjeiti. Do nadosobnih sila i sudbine ovjek ne moe, oni vjeno ostaju tui. Ali ako u elementima bjesne strasti kao u vlastitoj dui, ako sama smrt nije nita spontano ve nasilni in jedne zlokobne volje, ako je ovjek posvuda u prirodi okruen biima koja su mu znana iz vlastitog drutva, onda on moe odahnuti, u njemu stranom svijetu osjea se kao kod svoje kue i svoj je besmislen strah u stanju psihiki preraditi. ovjek se moda jo ne moe obraniti ali sada on vie nije bespomono uzet, bar moe reagirati, moda ak i nije goloruk, i protiv tih nasilnikih nadljudi u pri 326 rodi moe primijeniti ista sredstva kojima se slui u svome drutvu, moe pokuati da ih zaklinje, umiruje, potkupljuje, otimajui im takvim utjecajima jedan dio njihove moi. Jedna takva zamjena prirodne znanosti psihologijom ne

donosi samo trenutno olakanje ve takoer ukazuje na put daljnjeg ovladavanja situacijom. Jer ta situacija nije nita novo, ona ima jedan infantilni uzor i zapravo je samo nastavak ranije bespomonosti u kojoj se ovjek ve jednom nalazio, kao malo dijete naspram roditeljskog para kojeg se s razlogom bojao, pogotovo oca, ali ijoj je zatiti zahvaljujui takoer bio siguran od opasnosti koje je tada poznavao. Nije dakle bilo teko obje situacije usporediti. Pri tome, kao i u ivotu snova, elja je dola na svoj raun. Slutnja smrti spopada usnulog i hoe ga premjestiti u grob ali rad sna umije izabrati uvjet pod kojim e i taj zastraujui doivljaj postati ispunjenje elje; sanja vidi sebe u jednom starom etrurskom grobu kamo je spokojno siao da bi zadovoljio svoje arheoloke interese. Slino ovome, ovjek ni prirodne sile ne pretvara jednostavno u ljude prema kojima se moe odnositi kao prema sebi ravnima jer to takoer ne bi odgovaralo nadmonom dojmu koji on ima o tim silama ve im daje karakter oca, ini ih bogovima i pritom ne slijedi samo jedan infantilni nego takoer, kao to sam pokuao pokazati, jedan Biogenetski uzor. S vremenom prva promatranja uoavaju pravilnost i zakonomjernost u prirodnim pojavama i tako prirodne sile gube svoja ljudska, svojstva. Ali ljudi i dalje ostaju bespomoni a time ostaje i njihova enja za ocem. OstajiP naravno i bogovi koji zadravaju svoj (trostruki zadatak: da odagnaju strahove prirode, da pomire ovjeka s okrut- nou sudbine, osobito onom koja se pokazuje u smrti, i da prue naknadu za patnje i odricanja koja su ljudima nametnuta zajednikim kulturnim ivotom. j Ali postepeno se u izvrenju tih zadataka pomie naglasak. ovjek zamjeuje da se prirodne pojave odvijaju same od sebe, u skladu sa svojim unutranjim nunosti 327 ma; zacijelo su bogovi gospodari prirode, oni su je takvom uredili i sada se mogu prepustiti sebi. Samo povremeno upleu se oni takozvanim udima u njen tok, tek da bi potvrdili da nisu napustili nita od svoje izvorne sfere moi. to se tie udjeljivanja sudbine, i dalje ostaje nelagodna slutnja da se zbunjenosti i bespomonosti ljudskoga roda ne moe doskoiti. Ovdje bogovi najprije zakazuju; ako oni sami stvaraju sudbinu, njihova e odluka ostati neshvatljiva; najdarovitiji narod staroga vijeka doao je do spoznaje da Moira stoji iznad bogova i da sami bogovi imaju svoju sudbinu. I to se vie priroda osamostaljivala a bogovi povlaili iz nje, tim su ozbiljnije sva oekivanja silila na izvrenje treeg zadatka koji im je dodijeljen, tim je vie ono moralno postajalo njihovom pravom domenom. Boji je zadatak sada bio da izravna nedostatke i tete kulture, da obrati panju na patnje koje ljudi jedan drugome nanose u zajednikom ivotu i nadgleda provoenje kulturnih propisa koje ljudi tako loe slijede. Samim kuLturnim propisima dodijeljeno je boansko podrijetlo, izdignuti su iznad ljudskog drutva i proireni na prirodu i zbivanja u svijetu. Stvoreno je tako obilje predodbi roenih iz potrebe da se ljudska bespomonost uini podnoljivom, predodbi sastavljenih iz grae sjeanja na bespomonost vlastitog djetinjstva i djetinjstva ljudskog roda. Jasno se moe spoznati da taj posjed ljude zatiuje u dva pravca: protiv opasnosti prirode i sudbine, i protiv teta koje trpe u samom ljudskom drutvu. U cjelini to izgleda ovako: ivot na ovom svijetu slui jednoj vioj svrsi koju dodue nije lako odgonetnuti ali koja zacijelo znai neko usavrenje ljudskog bia. Vjerojatno ono duhovno ovjeka, dua, koja se tokom vremena tako sporo i nevoljko odvajala od tijela, treba da bude objekt tog uzdizanja i uzvisivanja. Sve to se

u ovom svijetu dogaa predstavlja izvoenje namjere jedne nama nadmone inteligencije koja, iako putovima i obilaznicama koje je teko slijediti, konano sve okree na dobro, tj. povoljno po nas. Nad svakim od nas bdije jedna dobrostiva, tek prividno 328 stroga providnost koja ne doputa da postanemo igraka u rukama nadmonih i bezobzirnih prirodnih sila; sama smrt nije nikakvo unitenje, ona nije nikakav povratak anorganskoj beivotnosti, nego poetak jedne nove vrste egzistencije koja lei na putu vieg razvoja. I s druge strane, isti zakoni udorea koje su nae kulture postavile vladaju i svim zbivanjima u svijetu ali za njih se brine jedna via sudaka instancija neusporedivo vee moi i dosljednosti. Svako dobro nalazi na koncu svoju nagradu a svako zlo svoju kaznu, ako ve ne u ovom obliku ivota, onda u kasnijoj egzistenciji koja poinje nakon smrti. Time je svim uasima, patnjama, i gorinama ivota sueno da nestanu; ivot nakon smrti kojim se nastavlja na zemaljski ivot, kao to se nevidljivi dio spektra nadovezuje na vidljivi, donosi sve savrenstvo koje smo ovdje moda izgubili. A nadmona mudrost koja upravlja ovim tokom, sveope dobro koje se u njemu is- poljava, pravednost koja ga proima, to su svojstva boanskih bia koja su stvorila i nas i svijet u cjelini. Ili bolje, jednog boanskog bia u kojem su se u naoj kulturi sabrali svi bogovi prapovijesti. Narod kojemu je prvom uspjela takva koncentracija boanskih svojstava bio je i te kako ponosan na taj napredak. Bijae osloboena oinska sr koja je odvajkada bila skrivena iza svakog bojeg lika; u osnovi bio je to povratak historijskim poecima ideje boga. Sada kada je bog bio jedan jedini veze s njim mogle su iznova zadobiti prisnost i intenzivnost djejeg odnosa prema ocu. Kad smo tako mnogo uinili za oca htjeli bismo biti i nagraeni, ako niim drugim onda bar time da budemo jedino dijete, izabrani narod. Mnogo, mnogo kasnije istakla je pobona Amerika zahtjev da bude god's own country i za jedan od oblika u kojima ljudi slave boga to se i obistinilo. Nakon to su jednom pribrane, religijske "su predodbe prole naravno dug razvojni put i razliite su ih kulture zadrale u razliitim fazama njihova razvoja. Ja sam naveo jednu jedinu takvu razvojnu fazu koja otprilike odgovara naoj dananjoj kranskoj kulturi bjelaca. Lako 329 je primijetiti da se svi dijelovi te cjeline ne slau meu sobom jednako dobro, da nije odgovoreno na sva vana pitanja, da se proturjeje sa svakodnevnim iskustvom samo s trudom moe odbiti. Ali takve kakve jesu, te se predodbe u najirem smislu religijske ocjenjuju kao naj skupocjeniji posjed kulture, kao najvrednije to ona svojim pripadnicima moe ponuditi i daleko vie ih se potuje od svih umijea pomou kojih se iskoritavaju zemaljska blaga, ovjeanstvo opskrbljuje hranom ili spreavaju ljudske bolesti, itd. Ljudi misle da nee moi podnijeti ivot ako tim predodbama ne priznaju vrijednost na koju one polau pravo. I sada se postavlja pitanje to te predodbe znae u svjetlu psihologije, na temelju ega ih se tako visoko tuje i, da stidljivo nastavimo: u emu je njihova zbiljska vrijednost? IV Istraivanje koje neometano napreduje, poput nekog monologa, nije posve bezopasno. ovjek odve lako poputa iskuenju da na stranu odgurne misli koje bi ga htjele prekinuti dobijajui zauzvrat osjeaj nesigurnosti koji bi na kraju htio nadjaati prevelikom odlunou. Zamislit u dakle jednog protivnika koji s nepovjerenjem slijedi moje izlaganje i pruit u mu mogunost da s vremena na vrijeme doe do rijei.

Sluam ga kako govori: Vie puta ste upotrijebili izraze: 'kultura stvara te religijske predodbe', 'kultura ih svojim pripadnicima stavlja na raspolaganje', ima neeg udnog u tome, premda sam nisam u stanju rei to je to, ali mi ne izgleda ba tako samorazumljivo kada kaete da je kultura stvorila odredbe o raspodjeli prihoda rada ili o pravima na enu i dijete. Ali ja ipak mislim da je opravdano tako se izraziti. Pokuao sam pokazati da su religijske predodbe proizale iz iste potrebe kao i sve druge tekovine kulture, naime iz nunosti da se ovjek obrani od premoi prirode. To 330 me je pridoao i drugi motiv, tenja da se isprave nesavrenosti kulture koje ovjek tako bolno osjea. Takoer bi osobito zgodno bilo rei da kultura pojedincu poklanja te predodbe jer on ih zatjee, one su iznijete pred njega kao gotove i ne bi ih mogao sSm pronai. Jer to u to on stupa i to preuzima nasljee je mnogih generacija, kao jedanputjedan, geometrija i dr. U tome dakako postoji razlika, ali ona lei drugdje i sada se jo ne moe razjasniti. to se tie osjeaja zaudnosti koji spominjete, na njega moe utjecati injenica da nam se te predodbe obino prikazuju u vidu boje objave. No to je i samo ve jedan dio religijskog sistemafi u potpunosti zanemaruje nama poznat historijski razvoj tih ideja i njihove razlike u razliitim vremenima i kulturama. Jedna druga stvar izgleda mi vanija. Za Vas ooyje- enje prirode proizlazi iz potrebe .da se okona, ljudska zbunjenost i bespomonost pred njenim zastraujuim silama, da ovjek stupi u odnos s njima i da na koncu utjee na njih. No ini se da je jedan takav motiv suvian. Primitivni ovjek nema ba nikakvog izbora, nikakav drugi' nain miljenja. Njemu je prirodno, uroeno, mogli bismo rei, da svoju bit projicira u svijet, da u svim procesima koje opaa vidi manifestacije bii u osnovi slinih njemu samome. To je jedina metoda njegovog poimanja. Uspije li zatim tom ovjeku da preputajui se svojim prirodnim sklonostima zadovolji jednu od svojih velikih potreba, onda to nipoto nije samorazumljivo ve predstavlja jedan udnovat stjecaj okolnosti. Nisam siguran da je to tako udno. Mislite li onda da miljenje ljudi ne poznaje praktike motive, da je puki izraz jedne nekoristoljubive znatielje? Ipak je to malo vjerojatno. Prije mislim da ovjek i kada personificira prirodne sile slijedi jedan infantilni uzor. On je na osobama iz svoje prve okoline nauio da je najbolji nain da na njih utjee taj da stvori neku relaciju prema njima i stoga on kasnije u istoj namjeri, sa svim drugim na to nailazi, postupa onako kao to je postupao s onim prvim osobama. Ja dakle ne proturjeim Vaoj deskrip 331 tivnoj primjedbi i slaem se da je ovjeku odista prirodno da personificira sve to eli pojmiti kako bi time kasnije ovladao psihiko ovladavanje kao priprema za fiziko ali ja tome dodajem motiv i genezu te osobitosti ljudskog miljenja. A sada jo i trea stvar: Vi ste podrijetlo religije ipak ve jednom ranije razmatrali, u Vaoj knjizi Totem i tabu. Tamo to meutim izgleda drukije. Sve je sin-otac-odnos, bog je uzvieni otac, enja za ocem je korijen religijske potrebe. Otada ste, kako izgleda, otkrili moment ljudske slabosti i bespomonosti kojem je ak openito pripisana najvea uloga u tvorbi religije i sada sve to je ranije bio kompleks oca prenosite na bespomonost. Smijem li Vas zamoliti za objanjenje o toj promjeni? Rado, jedva sam doekao taj poziv. No pitanje je da li se tu radi o nekoj promjeni. Cilj Totema i tabua, nije bio da se razjasni nastanak religije nego

samo totemizma. Moete li s bilo kojeg Vama poznatog gledita objasniti injenicu da je prvi oblik u kojem se zatitniko boanstvo objavilo ovjeku bio ivotinjski, da je postojala zabrana da se ta ivotinja ubije i pojede, ali istodobno i slavljeniki obiaj da se ona jednom u godini zajedniki ubije i pojede? Upravo se to dogaa u totemizmu. I jedva da ima svrhe sporiti se oko toga da li bi totemizam trebalo nazvati religijom. On je u prisnom odnosu s kasnijim deistikim religijama a totemske ivotinje postale su svete ivotinje bogova. I prva, ali najdubokosenija obiajna ogranienja zabrana ubojstva i incesta - nastaju na tlu totemizma. Bez obzira da li sada prihvaate zakljuke iz Totema i tabua ili ne, nadam se da ete priznati kako je u toj knjizi mnotvo vrlo neobinih, rasutih injenica saeto u jednu konzistentnu cjelinu. Zato se ivotinjski bog tokom vremena pokazao nedostatnim i bio zamijenjen ljudskim, to jedva da je u Totemu i tabuu dodirnuto dok drugi problemi nastanka religije tamo uope nisu spomenuti. Smatrate li da su takva ogranienja isto to i poricanje? Moj rad je dobar primjer stroge izolacije onog doprinosa koji psihoana 332 litiko razmatranje moe pruiti u cilju rjeenja problema religije. Pokuam li sada dodati ono to nije tako duboko skriveno, ne biste me trebali okriviti za proturjeje kao ranije za jednostranost. Naravno, moj je zadatak da pokaem veze izmeu onog to je reeno ranije i onoga to je iznijeto sada, izmeu dublje i manifestne motivacije, izmeu kompleksa oca i ljudske bespomonosti kao i potrebe za zatitom. Te veze nije teko pronai. To su odnosi izmeu bespomonosti djeteta i bespomonosti odraslih kojom se ona nastavlja tako da se, kao to se moglo oekivati, motivacija za stvaranje religije u psihoanalizi razmatra s obzirom na ulogu koju infantilni ivot ovjeka ima u njenoj manifestnoj motivaciji. Okrenimo se duevnom ivotu malog djeteta. Sjeate li se izbora objekta prema tipu naslanjan ja o kojem govori analiza? Libido slijedi put narcistikih potreba i prianja uzobjekte koji osiguravaju njegovo zadovoljenje. Tako majka koja zadovoljava glad postaje prvi ljubavni objekt a zacijelo i prva zatita od svih neodreenih opasnosti koje prijete u vanjskome svijetu; prva zatita od straha, mogli bismo rei. U toj funkciji majku uskoro smjenjuje snaniji otac i ostaje u njoj tokom cijelog djetinjstva. Ali odnos prema ocu obiljeen je osobitom ambivalentnou. On je sam predstavljao jednu opasnost, moda jo u ranijem odnosu djeteta prema majci. Stoga se oca ne bojimo manje nego to za njim eznemo i divimo mu se. Znaci te ambivalentnosti u odnosu prema ocu duboko su utisnuti u sve religije, kao to je pokazano u Totemu i tabuu. Opaa li sada odrastao ovjek da mu je sueno da uvijek ostane dijete, da ne moe bez zatite od njemu stranih, nadmonih sila, on im daje crte oevog lika, stvara si bogove kojih se boji, koje pokuava pridobiti a od kojih ipak oekuje zatitu. Tako je motiv enje za ocem istovjetan potrebi zatite od posljedica ljudske slabosti; obrana djeje bespomonosti daje svoje karakteristine crte onoj reakciji na bespomonost koju odrastao ovjek mora priznati, dakle upravo tvorbi religije. Ali nije nam namjera da da333 Ije istraujemo ideju boga; ovdje smo imali posla s gotovim blagom religijskih predodbi, u onom obliku u kojem ga kultura prua pojedincu. V No vratimo se glavnom toku naeg istraivanja: Koje je dakle psiholoko znaenje religijskih_predodbiL kako ih moemo klasificirati? Na pitanje isprva

nipoto nije lako odgovoriti. Nakon odbacivanja razliitih formulacija, ostat emo kod jednereTo su pouci, iskazi o injenicama i odnosima vanjskejihunutranj^ ctvnmosti knii sann- uju_7neto tcrovjek niie sam ntkrin i koje zahtijevaju da se u njih vjeruje. Kako one pruaju obavjetenje o onome to je za nas najvanije i najzanimljivije, naroito ihcijenEno. Tko o njima nita ne zna, velika je neznalica; tko ih je u svoje znanje preuzeo, moe sebe smatrati veoma obogaenim. Postoje naravno mnogi takvi pouci o najraznolikijim stvarima ovoga svijeta. Pun ih je svaki kolski sat. Oda- berimo na primjer zemljopisne. Ovdje ujemo: Konstanca lei na Bodenskom jezeru. Jedna studentska pjesmica dodaje: Tko ne vjeruje nek' poe i pogleda. Sluajno sam bio tamo i mogu potvrditi da lijepi grad odista lei na obali jednog velikog jezera koje svi okolni stanovnici nazivaju Bodenskim. Sada sam ja savreno uvjeren u ispravnost ove zemljopisne tvrdnje. No prisjeam se pritom jednog drugog, veoma udnovatog doivljaja. Ve sam bio zreo ovjek kada sam prvi puta stupio na breuljak atenske Akropole, meu ruevine hrama, s pogledom na plavo more. U moju sreu umijeao se tada osjeaj zaprepatenja izazvan milju: Dakle to je odista tako kako smo uili u koli! Kakvu plitku i nemonu vjeru u stvarnu istinu onoga to sam uo mora da sam tada stekao kad sam se danas mogao toliko zaprepastiti! Ipak, znaenje tog doivljaja neu odve naglasiti; mogue je jo i drugo objanjenje mog uenja koje mi tad nije palo na 334 pamet, koje je posve subjektivne prirode i u vezi je s osobitou mjesta na kojem sam se nalazio. (; Svi takv^pouci trae dakle da se vjeruje u njihov sadraj ali taj zahtjev ne ostavljaju bez obrazloenja. Oni se pokazuju kao skraeni rezultat jednog duljeg procesa miljenja utemeljenog na promatranju, a zacijelo i na zakljuivanju; onome tko ima namjeru da sam proe kroz taj proces, umjesto da prihvati njegov rezultat, ukazuju na put. Tamo gdje takav pouak nije samorazumljiv, kao u zemljopisnim tvrdnjama,- uvijek se jo napominje otkuda se dolo do znanja koje on prenosi. Uzmimo na primjer pouak da Zemlja ima oblik lopte; kao dokazi za tu tvrdnju navode se Foucaultov pokus s njihalom, izgled horizonta, mogunost da se zemlja oplovi. Kako je, kao to svi zainteresirani uviaju, neizvedivo svu kolsku djecu poslati da oplove svijet,_zadovolj avamo se time da kolske pouke uzimamo zdravo za gotovo, ali ovjek zna da put osobnom osvjedoenju ostaje otvoren. __ . Pokuajmo isto mjerilo primijeniti na religijske pou: ke. Postavimo li pitanje na emu se temeljijijihov zahtjev da se u njih vjeruje, doBit &mo tri o'dgovora koji eauujue loe slau. Prvo, oni zasluuju da se u njih vjeruje zato to su ve nai pradjedovi vjerovali u njih; drugo, posjedujemo dokaze koji nam predajom dolaze upravo iz tih davnina i tree, openito je zabranjeno pokretati pitanje o postojanju takvih dokaza. Taj pothvat ranije se kanjavao najotrijim kaznama i jo danas drutvo nerado gleda na pokuaje da se oni obnove. Ta trea toka mora pobuditi u nama najsnaniju sumnju. Jedna takva zabrana ipak moe imati samo jednu motivaciju, naime tu da drutvo veoma dobro zna za nesigurnost zahtjeva koji podie za svoje religijske pouke. Da je drukije, ono bi zacijelo svakome tko se sam hoe osvjedoiti u njihovu istinitost spremno stavilo na raspolaganje grau potrebnu za to. Stoga emo se, praeni nepovjerenjem koje se teko dade umiriti, prihvatiti provjere ostalih dvaju argumenata. Trebali bismo dakle yjero-. 335

vati zato to su i nai pradjedovi vjerovali. Ali ti nai preci bili su daleko vee neznalice nego mi i vjerovali su u stvari koje mi danas nikako ne moemo prihvatiti. Postoji mogunost da su i religijska uenja bila takve vrste. Dokazi koji su nam ostavljeni nalaze se u spisima koji sami nose sva obiljeja nepouzdanosti. Puni su protuslovlja, preraivani, patvoreni; tamo gdje govore o injeninim dokazima sami ostaju bez potvrde. Ne pomae mnogo ni tvrdnja da njihov tekst ili ak sam njihov sadraj potjeu od boje objave jer je ve sama ta tvrdnja dio onih uenja iju bi vjerodostojnost trebalo na njima istraiti, a ipak nema takvog stava koji sam sebe moe dokazati. Dolazimo tako do neobinog rezultata da upravo one objave naeg kulturnog posjeda koje bi mogle imati najvee znaenje za nas, kojima je dodijeljen zadatak-da nam razjasne zagonetke svijeta i izmire nas s patnjama ivota, da su dakle upravo one najslabije potvrene. Jednu za nas tako ravnodunu injenicu da kitovi primjerice raaju svoje mlade umjesto da polau jaja teko da bismo mogli prihvatiti kada se ona ne bi bolje dala dokazati. To stanje stvari po sebi je jedan veoma udan psiholoki problem. Nitko takoer ne bi mogao vjerovati da napomenute primjedbe o nedokazivosti religijskih uenja sadre neto novo. Taj nedostatak dokaza osjea se u svakom vremenu, a zacijelo i u naih prapredakakoji su nam ostavili takvo nasljee. Vjerojatno su mnogi od njih pothranjivali istu dvojbu no leao je na njima preteak pritisak da bi se odvaili izraziti je. Otada su nebrojeno mnogo ljudi muile iste sumnje koje su oni svojevoljno potiskivali jer su vjeru osjeali kao svoju dunost, mnogi blistavi umovi doivjeli su u tom sukobu neuspjeh a mnogi su karakteri pretrpjeli tetu kompromisima u kojima su traili izlaza. Ako svi dokazi koji se navode za vjerodostojnost religijskih pouaka potjeu iz prolosti, onda je razumljivo da se okrenemo sadanjosti koja se bolje dade prosuditi i pogledamo ne prua li nam ona takve dokaze. Ako bi 336 uspjelo da se samo s jednog jedinog dijela religijskog sistema takve vrste skine sumnja, cjelina bi time izvanredno zadobila na vjerojatnosti. Ovdje nastupa djelatnost spiritista koji su uvjereni u besmrtnost individualne due i ele nam taj stav religijskog uenja nedvojbeno demonstrirati. Na alost, ne uspijeva im porei da su pojave i oitovanja njihovih duhova samo proizvodi njihove vlastite duevne djelatnosti. Oni su razgovarali s duhovima najveih ljudi, najistaknutijih mislilaca ali sve izjave i poruke koje su od njih dobili bile su tako budalaste, tako neutjeno nitavne da se tu nita drugo vjerodostojno ne moe nai osim sposobnosti duhova da se prilagode krugu ljudi koji ih zazivi je. Moramo se sada prisjetiti dvaju pokuaja koji ostavljaju dojam grevitog truda da se izbjegne problem. Jedan, nasilne prirode, star je, dok je drugi suptilan i moderan. Prvi je Credo quia absurdum crkvenoga oca. Ta tvrdnja bi nam htjela kazati da su religijska uenja izmakla zahtjevima uma, da ona stoje iznad uma. Njihova istina mora se, osjetiti iznutra i nije potrebno " da ~se pojmi. Ali taj .Credo zanimljiv je samo kao vlastito uvjerenje dok kao zapovijed ne obavezuje. Moram li vjerovati u svaku apsurdnost? Ako ne, zato ba. u tu? Nema nikakve instancije iznad uma. Ako istina religijskog uenja ovisi o jednom unutranjem doivljaju koji posvjcdouje tu istinu, to ktmo s tolikim ljudima koji jedan takav rijedak doivljaj nemaju? Od svih se ljudi moe zahtijevati da primijene dar uma koji posjeduju, ali se obaveza koja za sve treba da vai ne moe podizati na motivu koji postoji u malo njih. Ako je netko jz jednog ekstatinog stanja, pa bio i najdublje obuzet njime, zadobio nepoko-

lebljivo uvjerenje u stvarnu istinu religijskih uenja, to to ima da znai nekom drugom? Drugi pokuaj je onaj filozofije kao da. On tumai da u naoj misaonoj djelatnosti postoji obilje pretpostavki iju neosnovanost, pa ak i apsurdnost u potpunosti uviamo. One su nazvane fikcijama, ali na temelju raznovrsnih praktikih motiva morali bismo se ponaati tako 337 kao da .u te fikcije vjerujemo. To bi vailo i za religijska uenja zbog njihove neusporedive vanosti za odranje ljudskog drutva.1 Ova argumentacija nije daleko od one Credo quia absurdum. Jedan takav zahtjev kao to je kao da moe, meutim, postaviti samo jedan filozof. ovjek na ije miljenje nisu utjecala umijea filozofije nikada ga nee moi' prihvatiti, za njega je s priznanjem apsurdnosti, onoga to se protivi umu, sve rijeeno. Njega se ne moe privoljeti na to da se u pitanju svojih najvanijih interesa odrekne onih sigurnosti koje inae zahtijeva u svim svojim obinim djelatnostima. Prisjeam se jednog svog djeteta koje se jo zarana isticalo naroitim smislom za stvarnost. Jednom kada se djeci priala bajka koju su pobono sluala, on je priao i upitao: Da li je to istinita pria? Nakon odrenog odgovora povukao se s potcjenjivakim izrazom na licu. Moe se oekivati da e se ljudi prema religijskim bajkama poeti uskoro ponaati slino, usprkos zagovaranju filozofije kao da. Ali oni se za sada ponaaju posve drukije i u prolim vremenima religijske su predodbe, usprkos neporecivom nedostatku dokaza, vrile najsnaniji utjecaj na ovjeanstvo. To je jedan novi psiholoki problem. Moramo se zapitati u emu se sastoji unutranja snaga tih uenja, kojoj okolnosti zahvaljuju svoju djelotvornost, neovisnu o umskom priznanju. VI Mislim da smo odgovor na oba pitanja dostatno pripremili. On nam se prua bacimo li pogled na psihiku genezu religijskih predodbi. Te predodbe koje se izdaju 1 Nadam se da neu poiniti nepravdu ako filozofu kao da pripiem nazor koji nije stran ni drugim misliocima. Usp. H. Vai- hinger (1922, str. 68): U krug fikcija ne ubrajamo samo nepristrane teorijske operacije ve i pojmovne tvorbe koje su otkrili najplemenitiji ljudi, kojih se dri srce plemenitijeg dijela ovjeanstva i kojih se ono ne eli odrei. Ni mi im to nipoto neemo oteti kao praktike fikcije nek' postoje i dalje, ali gdje je u pitanju teorijska istina, nema im ivota. 338 za pouke nisu taloi iskustva ili konani rezultati miljenja, one su iluzije, ispunjenja najstarijih, najsnanijih, najpreih elja ovjeanstva; tajna njihove snage je snaga te elje. Ve znamo da je zastraujui dojam djeje bespomonosti probudio potrebu za zatitom zatitom kroz ljubav koju je zadovoljio otac, a spoznaja da ta bespomonost ostaje tokom cijelog ivota prouzroila je da se ovjek vrsto uhvatio egzistencije jednog ali sada monijeg oca.JDobrostivim ravnanjem boje providnosti umiren je strah od opasnosti ivota, uspostavljanje udorednog svjetskog poretka osigurava ispunjenje zahtjeva za pravednou koji je unutar ljudske kulture tako esto ostao neispunjen a produenje zemaljske egzistencije jednim buduim ivotom stvara prostorni i vremenski okvir u kojem se te elje mogu ispuniti. Odgovori na zagonetna pitanja ljudske znatielje, o nastanku svijeta,

0 odnosu izmeu tjelesnog i duevnog, izgraeni su na pretpostavkama tog sistema; ogromno je.olakanje za psi-" hu pojedinca kada se s nje skine .teret nikada, posve prevladanih sukoba djetinjstva proizalih iz kompleksa....oca 1kada se za njih nae svima prihvatljivo rjeenje. Ako kaem da su sve to iluzije, moram razgraniiti znaenje rijei. Jedna iluzija nije isto to i zabluda; ona i nije nuno zabluda. Aristotelovo miljenje da se gamad razvija iz neisti, ega se prost narod jo danas dri, bila je zabluda jednako kao i zabluda ranije generacije lijenika da je Tabes dorsalis posljedica seksualnog razvrata. Bilo bi pogreno ako bismo te zablude zvali iluzijama. Naprotiv, uvjerenje Kolumba da je otkrio novi morski put za Indiju bilo je iluzija. Udio njegove elje u toj zabludi veoma je jasan. Kao iluziju moemo oznaiti tvrdnju izvjesnih nacionalista da su Indogermani jedina ljudska rasa sposobna za kulturu ili vjerovanje, koje je sruila tek psihoanaliza, da je dijete bie bez seksualnosti. Za iluziju ostaje karakteristino da je izvedena iz ljudske elje i ona je u tom pogledu bliska psihijatrijskoj sumanutoj ideji ali se po strani od komplicirane strukture sumanute 339 ideje od nje takoer razlikuje. Kao ono bitno u sumanutoj ideji istiemo njeno proturjeje spram zbiljnosti; iluzija ne mora nuno biti lana, tj. neostvariva ili u proturjeju sa stvarnou. Neka graanska djevojka moe sebi stvoriti iluziju da e doi princ i povesti je sa sobom. To je mogue, neki takvi sluajevi su se dogodili. Daleko je manje vjerojatno da e doi mesija i zasnovati zlatno doba; ve prema osobnom stavu onoga koji sudi, on e to vjerovanje klasificirati ili kao iluziju, ili kao analogiju sumanutoj ideji. Primjere iluzija koje su se obistinile inae nije lako pronai. Ali iluzija alkemiara, da e sve metale moi pretvoriti u zlato, mogla bi biti jedna od tih. Zelja da se ima veoma mnogo zlata, onoliko zlata koliko je god mogue, podosta je priguena naim dananjim uvidom u uvjete koji omoguuju bogatstvo no kemija ipak ne dri vie nemoguom preobrazbu metala u zlato. Jedno vjerovanje zovemo dakle iluzijom ako u njenoj motivaciji u prvi plan izbija ispunjenje elje i ne obaziremo se pritom na njen odnos prema zbiljnosti, jednako kao to se sama iluzija odrie svoje potvrde. Okrenemo li se iznova, u skladu s tom orijentacijom, religijskim uenjima, moi emo jo jednom rei: sva ta uenja su iluzije, nedokazive, i nikoga se ne smije prisiljavati da ih dri istinama, da u njih vjeruje. Neke od njih su tako nevjerojatne, toliko u proturjeju sa svime to smo na tako tegoban nain saznali o stvarnosti svijeta da ih se s odgovarajuim obzirom na psiholoke razlike moe usporediti sa sumanutim idejama. O stvar- nosnoj vrijednosti veine njih ne moe se suditi. Onoliko koliko su nedokazive toliko su i neporecive. Jo uvijek premalo znamo da bismo im se kritiki pribliili. Zagonetka svijeta razotkriva se naem istraivanju samo polagano i znanost jo danas ne moe odgovoriti na mnoga pitanja. Ali znanstveni je rad za nas jedini put koji moe voditi znanju o izvanjskoj stvarnosti. Isto je tako samo iluzija ako se neto oekuje od intuicije i poniranja u sebe; to nam ne moe pruiti nita osim teko objanjivih spoznaja o naem vlastitom duevnom ivotu, ali 340 N nikada ne daje odgovore na pitanja "koja je religijsko uenje tako lako rijeilo. Bilo bi drsko pustiti vlastitu samovolju da stupi u tu prazninu i da prema osobnom sudu ovaj ili onaj dio religijskog sistema proglaava za vie ili manje prihvatljiv. Za tako neto ova su pitanja odve vana, moglo bi se rei: presveta.

Na ovom mjestu moe se oekivati prigovor: Dakle, ako zagrieni skeptici sami priznaju da se tvrdnje religije ne mogu osporiti razumom, zato da onda ja u njih ne vjerujem jer tako je mnogo na njihovoj strani, tradicija, suglasnost ljudi i sva utjenost njihovog sadraja? Da, zato ne? Kao to se nikoga ne moe prisiliti da vjeruje, tako nitko ne moe biti prisiljen ni da ne vjeruje. Ali ovjek se ne bi trebao zavaravati da takvim obrazloenjima ide putovima ispravnog miljenja. Ako je osuda isprazni izgovor ikada bila na mjestu, onda je to ovdje. Neznanje je neznanje; nikakvo pravo da se vjeruje ne izvodi se iz njega. Nijedan umni ovjek nee se u drugim stvarima tako lakomisleno ponaati i zadovoljiti se tako-jadnim obrazloenjima svojih sudova i svoga opredjeljenja ali si, eto, u najviim i najsvetijim stvarima to ipak doputa. U stvari, to su samo pokuaji zavaravanja sebe ili drugih da se ovjek jo vrsto dri religije dok se nje zapravo ve odavno oslobodio. Kada se radi o pitanjima religije ljudi svjaljuju na sebe krivicu za sve mogue neiskrenosti i svu intelektualnu nedolinost. Filozofi proiruju znae-'; nje rijei kojima jedva da ostaje neto od njihovog iz-j vornog smisla, oni bilo koju mutnu apstrakciju koju sui sebi stvorili nazivaju bogom i sada su i oni deisti, vje/ ruju u boga vie od cijelog svijeta i mogu se hvastati dh " su spoznali jedan vii, istiji pojam boga, premda je njihov bog tek prije jedna nepostojea sjena nego monja linost religijskog uenja. Kritiari ustrajavaju na tome da ovjeka koji ne taji osjeaj ljudske malenkosti i slabosti pred cjelinom svijeta proglaavaju za duboko religioznog, iako taj osjeaj ne sainjava bit religioznosti ve tu bit otkriva tek sljedei korak, reakcija na to, odnosno pokuaj da ovjek sebi pred tim osjeajem po 341 mogne. Tko ne ide dalje, tko se ponizno miri sa sitnom1 ulogom ovjeka u velikom svijetu, taj je daleko prije ireligiozan u najpravijem smislu rijei. ^ Nije u planu naeg istraivanja da zauzmemo stav o istinosnoj vrijednosti religijskih uenja. Dostaje nam to smo ih u njihovoj psihikoj prirodi spoznali kao iluzije. Ali nije nam potrebno tajiti da to otkrie silno utjee na na stav u pitanju koje mnogima mora izgledati najvanije. Znamo otprilike u kojim su vremenima stvorena religijska uenja i kakvi ljudi su ih stvorili. Saznamo li jo iz kojih se motiva to dogodilo, nae e stajalite prema religijskom problemu pretrpjeti zamjetni pomak. Kaimo i to da bi bilo ak veoma lijepo kada bi postojao bog kao stvoritelj svijeta i dobrohotna providnost, udoredni svjetski poredak i onostrani ivot, ali je ipak vrlo neobino da je sve upravo kako si moramo eljeti. I bilo bi jo udnije da je naim bijednim praoevima, neslobodnim i bez ikakvog znanja, uspjelo rijeiti sve ove teke zagonetke svijeta. VII Ako smo u religijskim uenjima spoznali iluzije onda fce odmah postavlja daljnje pitanje, nije li "sline prirode !i drugi kulturni posjed koji visoko tujemo i koji putamo da vlada naim ivotom. Ne moramo li i pretpo- : stavke koje upravljaju naim dravnim ureenjima ta- koer nazvati iluzijama, nisu li i odnosi meu spolovima | u naoj kulturi pomueni jednom ili ak nizom erotskih ' iluzija? Ako je nae nepovjerenje jednom oivjelo, onda se neemo uplaiti ni pitanja postoji li neko bolje obrazloenje za nae uvjerenje da emo primjenom promatranja i miljenja saznati neto o vanjskoj stvarnosti. Nita nas ne smije zadrati da odobrimo okretanje promatranja naem vlastitom biu i sluenje miljenja njegovom vlastitom kritikom. Ovdje se otvara mogunost nizu istraivanja iji bi uspjeh morao biti odluujui za izgrad 342

nju jednog svjetonazora. Slutimo takoer da takav trud nee biti uludo utroen i da e nau sumnju bar djelomice opravdati. No moi autora nisu dostatne za jedan obuhvatan zadatak i on, tjeran nudom, ograniava svoj rad na ispitivanje jedne jedine od tih iluzija, one religijske. Strogi glas naeg protivnika zapovijeda nam da ovdje stanemo pozivajui nas pritom na odgovornost zbog naeg neumjesnog vladanja. On nam kae: Arheoloki interesi svakako su hvale vrijedni no ne zapoinje se otkapanjima ako e se njima obitavalita ivih toliko potkopati da e se ona sruiti i svojim razvalinama zasuti ljude. Religijska uenja nisu predmet o kojem se moe mudrovati kao o bilo kojem drugom. Na njima jc sagraena naa kultura i pretpostavka je odranja ljudskog drutva da veina ljudi vjeruje u istinu tih uenja. Ako ih se poui da ne postoji nikakav svemoni i sve- pravedni bog, nikakav boji poredak u svijetu i nikakav budui ivot, osjeat e se oni slobodni od obaveze dav potuju kulturne propise. Svatko e nesputan i bez straha slijediti svoje asocijalne, egoistine nagone, htjeti potvrditi svoju mo i iznova e zapoeti kaos koji smo odagnali naim kulturnim radom kroz vie tisua godina. ak kadlbi ovjek znao i mogao dokazati da religija nije u posjedu istine, morao bi to preutjeti i ponaati se tako kako zahtijeva filozofija kao da. U interesu odranja svih! Ako i zanemarimo potekoe samog pothvata ipak se tu radi o okrutnosti bez svake svrhe. Nebrojeni ljudi nalaze u uenjima religije svoju jedinu utjehu i samo njihovom pomoi mogu podnijeti ivot. Sada im se hoe oduzeti taj njihov oslonac a da im se u zamjenu ne moe dati nita bolje. Ve je priznato da znanost za sada ne prua mnogo pa ak i kada bi jo mnogo vie napredovala ipak ne bi ljudima bila dostatna. ovjek ima i drugih imperativnih potreba koje proraunata znanost nikada nee moi zadovoljiti i veoma je udno, upravo je vrhunac nedosljednosti, kada se jedan psiholog koji je uvijek naglaavao koliko mnogo se inteligencija 343 u ivotu ovjeka povlai pred nagonskim ivotom sada trudi da ljudima otme jedno skupocjeno zadovoljenje elje hotei ih za to obetetiti intelektualnom hranom. Odve je tu optubi najednom! No ja sam spreman da im svima proturjeim i zastupat u osim toga tvrdnju da je opasnost za kulturu daleko vea ako se njen dananji odnos prema religiji zadri nego ako ga se ona oslobodi. Ali jedva da znam ime bih moj odgovor trebao zapoeti. Moda uvjerenjem da moj pothvat sam drim potpuno bezazlenim i neopasnim. Procjenjivanje intelekta ovaj puta ne pada meni na teret. Ako su ljudi takvi kakvima ih protivnici opisuju a ja tomu ne elim proturjeiti onda ne postoji nikakva opasnost da e jedan ponizni vjernik, prisiljen mojim izvodima, napustiti svoju vjeru. Osim toga, nisam rekao nita to prije mene ne bi daleko potpunije, izraajnije i upeatljivije rekli bolji ljudi. Imena tih ljudi su poznata; neu ih navoditi jer ne bih htio ostaviti dojam da elim njima stati uz bok. Ja sam samo to je jedino novo u mom prikazu kritici mojih velikih prethodnika, dodao neto psiholokog obrazloenja. Teko se moe oekivati da upravo taj dodatak izaziva uinak koji ranijim pokuajima nije uspio. Dakako, moglo bi me se upitati emu piem takve stvari ako sam siguran u njihovu nedjelotvornost. Ali tome emo se kasnije vratiti. Jedini kome objavljivanje ovoga moe nanijeti tetu sam ja sam. Morat u sluati najneprijatnije prigovore zbog plitkosti, ogranienosti, nedostatka idealizma i razumijevanja za vie interese ovjeanstva. Ali s jedne strane ta

predbacivanja nisu za mene nita novo, i s druge, ako je netko jo u svojoj mladosti morao prijei preko negodovanja svojih suvremenika, to da mu to u starakoj dobi naudi kada je siguran da e uskoro utei svakoj milosti i nemilosti. U preanjim vremenima to je bilo drukije i takvim bi izjavama ovjek zasluio sigurno skraenje svoje zemaljske egzistencije te tako pospjeio mogunosflla doe "eto vIas~TTtIE~iskustava o onostranom ivotu. Ali ponavljam, ona vremena su prola i danas je 344 takvo piskaranje i za autora bezopasno. Najgore to se moe dogoditi je da se njegova knjiga u ovoj ili onoj zemlji nee smjeti prevesti ili pustiti u promet. Naravno, upravo u onoj zemlji koja se osjea sigurnom u visok stupanj svoje kulture. No ako ovjek openito zagovara odricanje od elje i predavanje sudbini, morat e biti u stanju da i tu tetu podnese. Pojavilo se zatim kod'mene pitanje ne bi li objavljivanje ovog spisa ipak moglo nekome nanijeti zla. Ne dodue osobi, ali zato stvari, stvari psihoanalize. Ne moe se dakako porei da je ona moja tvorevina a prema njoj se iskazalo podosta nepovjerenja i pakosti; kako sada istupam s tako nemilim izjavama, ljudi e biti odve spremni da stvar prebace s moje osobe na psihoanalizu. Sada se vidi, tako e rei, kuda ta psihoanaliza vodi. Krinka je spala; poricanju boga i udorednog ideala kao to smo oduvijek nagaali. Kako bi nas se sprijeilo da otkrijemo tu istinu, obmanjivalo nas se izjavama da psihoanaliza nema nikakav svjetonazor i da nikakav ne moe stvoriti. Ta e mi buka odista biti neprijatna, prije svega zbog mnogih mojih suradnika od kojih mnogi ne dijele moj stav o religijskim problemima. Ali psihoanaliza se ve othrvala mnogim olujama i valja je i toj novoj izloiti. U stvari, psihoanaliza je metoda istraivanja, jedan nepristrani instrument, otprilike kao infinitezimalni raun. Ako bi jedan fiziar pomou njega otkrio da e Zemlja nakon odreenog vremena propasti, onda e ovjek ipak oklijevati da samom raunu pripie destruktivne tendencije i da ga zbog toga proskribira. Sve to sam ovdje rekao protiv istinosne vrijednosti religija nije trebalo psihoanalizi i davno prije nje su rekli drugi. Ako se primjenom psihoanalitike metode moglo doi do nekog novog argumenta protiv istinosnog sadraja religije tant pis za religiju, ali branioci religije moi se se s istim pravom posluiti psihoanalizom kako bi u potpunosti ocijenili afek- tivno znaenje religijskog uenja. Recimo sada neto u obranu: religija je ljudskoj kulturi oigledno dobro posluila i mnogo je doprinijela obuzda345 vanju asocijalnih nagona, ali u tome nije uinila dovoljno. Mnogim je tisuljeima ona vladala ljudskim drutvom; imala je vremena pokazati to moe pruiti. Da joj je uspjelo veinu ljudi usreiti, utjeiti, izmiriti ih sa ivotom, uiniti od njih promicatelje kulture, onda nikome ne bi padalo na pamet da tei promjeni postojeih odnosa. to vidimo umjesto toga? Da je. jedan zastraujue velik broj ljudi nezadovoljan kulturom i nesretan u njoj, da je osjea kao jaram koji se mora zbaciti, da ti ljudi ili sve snage ulau u promjenu te kulture ili u svom neprijateljstvu prema kulturi idu tako daleko da o kulturi i ogranienju nagona uope nita ne ele znati. Ovdje e nam se prigovoriti da to stanje dolazi ba od injenice to je religija jedan dio svog utjecaja na ljudske mase izgubila upravo uslijed aljenja vrijednog djelovanja napretka u znanosti. To emo priznanje i njegovo obrazloenje zabiljeiti i kasnije upotrijebiti u skladu s naim namjerama, no sam prigovor je nemoan.

Pitanje je da li su ljudi u vrijeme neograniene vladavine religijskih uenja u cjelini bili sretniji nego danas; udoredniji zacijelo nisu bili. Oni su uvijek znali religijske propise uiniti povrnima i time osujetiti njihove namjere. Izali su im ususret sveenici ija je dunost bila da bdiju nad pokornou religiji. Boja dobrota morala je sprijeiti ostvarenje njegove pravinosti: ovjek je grijeio a zatim je prinio rtvu ili se pokajao i bio je slobodan za nove grijehe. Ruska duevnost uzdigla se do zakljuka da je grijeh neophodan kako bi se.okusilo blaenstvo boje milosti, dakle u osnovi boguugodna djelo. Oigledno je da su sveenici poniznost masa prema religiji mogli odrati samo priznanjem tako velikih ustupaka nagonskoj prirodi ovjeka. Pri tome je ostalo: bog je jedini jak i dobar a ovjek je slab i grean. Neudored- nost u svim vremenima u religiji nije nala manji oslonac nego udorednost. Ako postignua religije u vezi s usreenjem ljudi, njihovom sposobnou za kulturu, njihovim udorednim ograniavanjem nisu. bolja, tad se ipak postavlja pitanje ne precjenjujemo li njenu nunost 346 za ovjeanstvo i inimo li odista mudro kada na njoj temeljimo nae kulturne zahtjeve. Razmislimo o danas oiglednoj situaciji. uli smo pri- , znanje da religija nema vie isti utiecai na ljude kao / (' ranije. (Ovdje se radi o evropskokrarii6]"kuIturi.) Ne ' zbog toga to su se njena obeanja umanjila ve zato to ona ljudima izgledaju manje uvjerljiva. Dodajmo da je razlog te promjene uvrenje znanstvenog duha u gor- j, fy, njim slojevima ljudskog drutva. (To moda nije jedini 7 razlog.) Kritika je izglodala dokaznu snagu religijskih dokumenata, prirodna je znanost pokazala zablude sadrane u njima, komparativno istraivanje uoilo je fatalnu slinost religijskih predodbi koje toliko tujemo s duhovnim proizvodima primitivnih naroda i vremena. Znanstveni duh stvara jedan odreeni nain na koji se ovjek postavlja prema stvarima ovoga svijeta; pred stvarima religije on se na neko vrijeme zaustavlja dok napokon i tu ne prekorai prag. U tom procesu nema zaustavljanja; to je ljudima pristupanije blago naeg znanja, tim se vie iri odmetnitvo od religijskog vjerovanja, isprva samo od njegovih zastarjelih, dvosmislenih izdanja a zatim i od njegovih fundamentalnih pretpostavki. Jedini su Amerikanci, procesom u Daytonu,* dokazali svoju dosljednost. Neizbjeni prijelaz inae se vri polovino i neiskreno. Kultura se malo mora bojati obrazovanih ljudi i duhovnih radnika. Zamjena religijskih motiva za kulturno ponaanje drugim, svjetovnim motivima u njih bi se odvijala neujno a oni su osim toga velikim dijelom i sami promicatelji kulture. Stvar stoji drukije kada se radi o velikoj masi neobrazovanih i potlaenih koji imaju sve razloge da budu neprijatelji kulture. S^e^jjgkjie saznaju da se vie ne vjeruje u boga, dobro je. Ali oni e to zasigurno saznati" ak T ako ovaj moj spis ne bude * U gradiu Daytonu, Tennesee, godine 1925. jedan je uitelj biologije optuen zbog toga to je poduavao svoje uenike da ovjek potjee od ivotinje, (prim. prev.) 347 objavljen. Meutim, oni su spremni prihvatiti razultate znanstvenog miljenja a da u njima ne doe do promjena koje znanstveno miljenje u ovjeku izaziva. Ne postoji li tu opasnost da e se-neprijateljstvo prema kulturi tih masa svaliti na slabu toku koju su osjetili na svojoj tiranskoj vladarici? Ako ovjek svoga blinjega ne smije ubiti samo zato to je to zabranio dragi bog i zato to e mu se to u ovom ili onom ivotu teko osvetiti, a zatim saznaje da nema nikakvog

dragog boga, da se ne treba bojati njegove kazne, onda e svog blinjeg zacijelo bez razmiljanja ubiti, i u tome ga moe sprijeiti samo zemaljska sila. Dakle, ili najstroe tlaenje tih opasnih masa, brina, izolacija od svih mogunosti za duhovno buenje, ili temeljita revizija odnosa izmeu kulture i religije. VIII Moglo bi se pomisliti da ostvarenju ovo posljednjeg prijedloga ne stoje na putu nikakve posebne potekoe. Istina, ovjek se u tom sluaju neega odrie ali time moda dobija vie i izbjegava jednu veliku opasnost, On se meutim toga uasava kao da bi time kulturu izloio jo veoj opasnosti. Kada je Sveti Bonifacije posjekao drvo koje su Sasi tovali kao sveto, svi prisutni su oekivali da e se kao posljedica svetogra Ipeto strano] dogoditi. Nita se nije dogodilo i Sasi se pokrstie. Ako je kultura postavila zabranu da se ne ubije susjed kojega se mrzi, koji stoji na putu ili za ijom se imovinom udi, onda je to oigledno bilo u interesu zajednikoga ivota ljudi koji se u suprotnome ne bi mogao ostvariti. Jer ubojica bi navukao na sebe osvetu rodbine ubijenoga i potmulu zavist drugih koji osjeaju istu unutranju sklonost takvom nasilju. On se ne bi dugo veselio svojoj osveti ili plijenu ve bi imao sve izglede da uskoro i sam bude ubijen. ak i kada bi se izuzetnom silom i opreznou zatitio od svakog pojedinog protivnika, 348 morao bi podlei mnotvu slabijih koji su se ujedinili. Da nije dolo do takvog ujedinjenja, ubojstva bi se nastavila bez kraja i ljudi bi se na koncu meusobno istrijebili. Tada bi meu pojedincima nastalo ono isto stanje koje na Korzici jo uvijek postoji meu porodicama, a koje inae vlada samo meu nacijama. Opasnost ivotne nesigurnosti, jednaka za sve, sjedinjuje sada ljude u drutvo koje pojedincu zabranjuje ubojstvo i zadrava sebi pravo zajednikog ubojstva onog koji kri tu zabranu. To je onda pravda i kazna. Ali ovo racionalno obrazloenje zabrane ubojstva ne obznanjujemo ve tvrdimo da je tu kaznu odredio bog. Usuujemo se dakle odgonetati njegove namjere i otkrivamo da on takoer ne eli da se ljudi meusobno istrijebe. Postupajui tako, zaogremo kulturu jednom posve naroitom dostojanstvenou ali pritom riskiramo da e- Js mo potovanje te zabrane uiniti ovisnim o vjeri u boga. Ako opozovemo taj korak i nau volju vie ne svaljujemo na boga te se zadovoljimo socijalnim obrazloenjem, odrekli smo se dodue onog uzdizanja kulturne zabrane, ali smo takoer izbjegli njerio ugroavanje. Posredstvom neke vrste difuzije ili infekcije obiljeje svetosti, nepovredivosti, onostranosti moglo bi se rei, proirilo se s malo velikih zabrana na sve daljnje kulturne odredbe, zakone i propise. Njima, meutim, aureola esto loe stoji; ne samo da se oni sami meusobno obezvreuju donosei ve prema mjestu i vremenu oprene presude, ve iznose na vidjelo i sva obiljeja ljudske nesavrenosti. Lako je meu njima prepoznati ono to moe biti samo proizvod kratkovidne bojaljivosti, manifestacija uskogrudnih interesa ili pak zakljuak na temelju nedostatnih pretpostavki. Kritika kojoj se moraju podvri u neeljenoj mjeri umanjuje respekt pred drugim zahtjevima kulture koji su bolje opravdani. Budui da je razlikovati ono to je bog sam zahtijevao od onoga to potjee od autoriteta jedne svemone skuptine ili jednog visokog poglavarstva neugodan zadatak, bila bi nedvojbena prednost da se bog openito ispusti iz igre i da se pote 349

no prizna isto ljudsko podrijetlo svih kulturnih uredbi i propisa. Zajedno s pretencioznom svetou pala bi i krutost i nepromjenljivost tih zabrana i zakona. Ljudi bi mogli shvatiti da sve te uredbe nisu stvorene toliko da njima vladaju ve, naprotiv, da slue njihovim interesima, i stekli bi blagonaklon odnos prema njima te umjesto da za cilj postave njihovo ruenje, teili bi njihovom usavravaju. Bio bi to vaan napredak na putu koji vodi pomirenju s pritiskom kulture. Na pledoaje za isto racionalno obrazloenje kulturnih propisa, dakle za njihovo svoenje na socijalnu nunost, ovdje e meutim biti nenadano prekinut jednom sumnjom. Kao primjer smo uzeli nastanak zabrane ubojstva. Odgovara li na prikaz tog nastavka historijskoj istini? Bojimo se da ne, on nam izgleda kao jedna racio- nalistika konstrukcija. Mi smo meutim upravo taj dio ljudske kulture povijesti prouavali uz pomo psihoanalize i oslonjeni na taj trud moramo rei da se to zapravo dogodilo drukije. Cisto umski motivi jo u dananjeg ovjeka ne postiu mnogo protiv strastvenih poriva; koliko slabiji mora da su bili u one ovjekolike ivotinje prapovijesti! Moda bi njegovi potomci jo i danas jedan drugoga bez svake zapreke ubili da meu onim ubojstvima nije bilo jednog umorstva primitivnog oca koje je izazvalo neodoljivu, kobnu osjeajnu reakciju. Od nje potjee zabrana: ne ubij, koja je u totemizmu bila ograniena na oevu zamjenu, kasnije je proirena na druge zamjene i jo danas se, premda ne bez iznimke, provodi. Ali onaj je praotac prema izvodima koje ovdje ne trebam ponavljati bio praslika boga, model prema kojem su kasnije generacije stvorile lik boga. Utoliko religijski prikaz ima pravo, bog je odista imao udjela u nastanku one zabrane, nju je stvorio njegov utjecaj a ne socijalna nunost. I pomicanje ljudske volje na boga u potpunosti je opravdano; ljudi su svakako znali da su nasilno odstranili oca i u reakciji na svoje zlodjelo, odluili su da njegovu volju otada respektiraju. Religijsko nam ue 350 nje dakle govori historijsku istinu, dakako, na izvjestan nain preoblikovanu i u drugom ruhu, dok je na racionalni prikaz porie. Sada zamjeujemo da blago religijskih predodbi ne sadri samo ispunjenja elja ve i vane historijske reminiscencije. Kakvo neusporedivo obilje moi mora pruiti religiji to zajedniko djelovanje prolosti i budunosti! Ipak, moda ve uz pomo jedne analogije doemo i do druge spoznaje. Nije dobro pojmove odvlaiti predaleko od tla na kojem su izrasli ali ovom podudaranju moramo nai izraz. O ljudskom djeteta. ynamn Ha cr r>nr> ne moe u potpunosti razviti do kulturnog, ovjeka ukoliko" ne "proe kroz jednu, vie ili manie iasnu fazu neuro-, ze^va-jfriferi^ ito..dijsl_takQ-JXinogeJ jkasnije neupotrebljivejaagonske zahtjeve, nije. a,stanju suz- biti racionalnim duhovnim radom-ve ih mora obuzdati, aktima potiskivanja iza. kojih u pravilu stgii motiv $tfa- ha. Veina tih djejih neuroza biva za vrijeme odrastanja spontano prevladana, to je naroito sluaj s prisilnim neurozama djetinjstva. Ono to preostane kasnije se mora ukloniti psihoanalitikim postupkom. Na posve slian nain moglo bi se pretpostaviti da je ovjeanstvo kao cjelina u svom sekularnom razvoju dospjelo u stanja koja su analogna neurozama, i to iz istih razloga, jer je u vremenima svog neznanja i intelektualne slabosti svoja odricanja od nagona, neophodna za zajedniki ivot ljudi, ostvarilo iskljuivo istim afektivnim silama. Taloi tih procesa, slinih potiskivanju, koji su se dogodili u prapovijesti, jo su se dugo zadrali u kulturi. Religija bi dakle bila jedna opeljudska prisilna neuroza i kaoonau djece potjecala bi iz Edipovog kompleksa, tj. odnosa prema ocu. U skladu s tim shvaanjem mogue je

predvidjeti da se odvraanje od religije mora izvriti sa sudbinskom neumoljivou jednog procesa rasta i da se mi upravo sada nalazimo usred te razvojne faze. Nae bi se ponaanje u tom sluaju trebalo ravnati prema uzoru jednog razboritog odgajatelja koji se ne opire nadolazeoj, novoj fazi razvoja ve je pokuava po 351 spjeiti i ublaiti silovitost njenog proboja. Bit religije tom analogijom svakako nije iscrpljena. Ako ona s jedne strane donosi prisilna ogranienja ba kao i jedna individualna prisilna neuroza, onda ona s druge strane sadri i jedan sistem iluzija praenih poricanjem zbiljnosti upravo onako kako smo to pronali izolirano samo kod amencije, blaene halucinatorne smuenosti. Ipak, to su samo usporedbe kojima pokuavamo razumjeti socijalne fenomene dok nam individualna patologija u tu svrhu ne prua nikakav punovrijedan pandan. Vie je puta upozoreno na to (s moje strane i naroito od strane Th. Reika) do kojih sve pojedinosti moe ii analogija religije s prisilnom neurozom i kako se mnogo osobitosti i sudbina koje doivljava tvorba religije dade razumjeti na taj nain. Ovome takoer dobro odgovara injenica da je ponizni vjernik u visokom stupnju zatien od opasnosti odreenih neurotikih oboljenja; prihvaanje ope neuroze oslobaa ga zadae obrazovanja osobne neuroze. Spoznaja historijske vrijednosti izvjesnih religijskih uenja podie na respekt pred njima ali ipak ne obezvreuje na prijedlog da se odreknemo njihove uloge u motivaciji kulturnih propisa. Naprotiv! Uz pomo tih historijskih ostataka uspjeli smo religijske pouke shvatiti kao u neku ruku neurotike relikte i sada smijemo rei da je vjerojatno vrijeme da se, kao u analitikom postupku s neurotiarima, posljedice potiskivanja zamijene rezultatima racionalnog duhovnog rada. Da se u toj preradi nee stati ve na odricanju od sveanog uz- visivanja kulturnih propisa, da e kao posljedica jedne ope revizije tih propisa mnogi od njih biti ukinuti, moe se predvidjeti, ali jedva da je za aljenje. Zadatak koji nam je postavljen, zadatak izmirenja ljudi s kulturom bit e na taj nain u velikoj mjeri rijeen. Ne smije nam biti naao ni to .tp.se moramo odreLhistgriiske istine u racionalnoj motivaciji kulturnih propisa. Istine TToje religijska uenja sadre ipak su tako iskrivljene i toliko sistematski zakrinkane da ih masa ljudi ne moe spo 352 znati kao istine. Slian je sluaj kada djetetu ispriamo da novoroenad donosi roda. Time takoer govorimo istinu iako simboliki prikrivenu jer mi znamo to znai velika ptica. Ali dijete to ne zna, ono je ulo samo onaj iskrivljeni dio, osjea se prevarenim i poznato je kako esto njegovo nepovjerenje prema odraslima i njegova nepokornost nalaze poticaj upravo u tom utisku. Doli smo do uvjerenja da je bolje ne govoriti djetetu takve simboliki prikrivene istine i ne uskratiti mu znanje o stvarnim odnosima, naravno u skladu s njegovim intelektualnim stupnjem. IX Doputate sebi proturjeja koja se teko mogu meusobno pomiriti. Isprva tvrdite da je spis kao to je Va posve bezopasan. Nikoga takve rasprave nee prisiliti da se odrekne svojih religijskih vjerovanja. Ali kako je ipak Vaa namjera da tu vjeru osporite, kao to se kasnije ispostavlja, moemo se zapitati: Zato ga zapravo objavljujete? Na jednom drugom mjestu Vi meutim ipak priznajete da moe biti opasno, pa ak i veoma opasno kada netko sazna da se u boga vie ne vjeruje. Sve do tada bio je taj ovjek posluan, a sada odbacuje pokornost spram kulturnih propisa. Cijeli Va argument, da religi- ,

ozna motivacija kulturnih zabrana znai opasnost za kulturu, poiva dakako na pretpostavci da se od vjernika moe napraviti nevjernika, a to je ipak posve proturjeno. Drugo je proturjeje kada Vi s jedne strane priznajete da ovjekom ne moe upravljati inteligencija ve da njime vladaju strasti i zahtjevi nagona, dok s druge" strane predlaete da se afektivni temelji njegove poslunosti prema kulturi zamijene racionalnima. Nek razumije tko moe. Meni se ini da je u pitanju ili jedno ili drugo. Uostalom, zar nita niste nauili iz povijesti? Takav pokuaj da se religija zamijeni umom ak je jednom ve 353 uinjen, oficijelno i u velikom stilu. Sjeate li se ipak francuske revolucije i Robespierrea? Ali i kratkotrajnosti i tune neuspjenosti eksperimenta. Sada se to u Rusiji ponavlja, i ne trebamo biti odve znatieljni u pogledu ishoda tog novog pokuaja. Ne mislite li da bismo mogli prihvatiti kao injenicu da ovjek ne moe bez religije? Sami ste rekli da je religija vie od prisilne neuroze. Ali tom njenom drugom stranom niste se bavili. Veoma je dovoljno da izvedete analogiju s neurozom. Ljudi se u svakom sluaju moraju osloboditi jedne neuroze, ali to se pritom gubi, Vas ne brine. Privid proturjeja vjerojatno je nastao zbog toga to sam odve urio s kompliciranim stvarima. Neto ipak moemo naknadno dodati. Jo uvijek tvrdim da je_moj spis u jednom pogleduposve bezopasan. Nema tog vjernika koji e se tim" Ili slinim argumentima dati zbuniti u svojoj vjeri. Jedan vjernik je na odreeni nain njeno vezan uz sadraje religije. JPostoji zacijelo nebrojeno mnogo drugih koji nisu vjernici u istom smislu. Oni se pokoravaju kulturnim propisima jer su se dali zastraiti prijetnjama religije i nje se boje sve dok je moraju drati jednim dijelom stvarnosti koja ih ograniava. Upravo su oni ti koji e planuti im- osjete da smiju napustiti vjeru u stvarnu vrijednost religije, ali ni u njihovom sluaju argumenti nemaju nikakvog utjecaja. Oni gube strah pred religijom ako primijete da se nje ni drugi ne boje i o njima sam tvrdio da bi saznali za propadanje religijskog utjecaja i onda kada moj spis ne bih publicirao. Vjerujem meutim da sami drite vanijim drugo proturjeje koje mi predbacujete. Na ljude tako malo utjeu umski razlozi i njima* gotovo u potpunosti vladaju njihove nagonske elje. Zato da im se dakle oduzme zadovoljenje nagona i da se ono zamijeni umskim razlozima? Dakako, ljudi su takvi, ali jeste li se zapitali da li oni takvima moraju biti, da li ih na to sili njihova unutranja priroda? Moe li antropolog navesti tone mjere 354 lubanje jednog naroda koji gaji obiaj da glavice svoje djece odmalena deformira zavojima? domislite na alostan kontrast izmeu blistave inteligencije jednog zdra- nog djeteta i misaone ogranienosti prosjenog odraslog ovjeka. Je li ba posve nemogue da upravo religiozni odgoj velikim dijelom snosi krivnju za ovo krljanje? Mislim da bi veoma dugo trajalo prije nego bi dijete osloboeno religijskog utjecaja zapoelo razmiljati o bogu i stvarima s onu stranu ovoga svijeta. Moda bi te njegove misli zatim krenule istim putem kojim su ile i u njegovih predaka, ali se ne eka na taj razvoj ve mu se religijska uenja pruaju u vrijeme kada ono nema ni interesa za njih, ni sposobnosti da shvati njihov domaaj. Zavlaenje seksualnog razvoja i uranjeno otpoinjanje religijskog utjecaja, to su ipak dvije glavne toke u programu dananje pedagogije, nije li tako? Kada se zatim djetetovo miljenje

probudi, religijska su uenja ve postala neoboriva. Mislite li meutim da je u svrhu ojaa- nja funkcije miljenja vrlo probitano ako se tom mi* ljenju pod prijetnjom pakla zabrani pristup jednom tako vanom podruju? Ako se netko jednom doveo do toga da sve apsurdnosti koje mu donose religijska uenja preuzima bez kritike i da ak previa proturjenosti meu njima, onda nas njegova misaona ogranienost ne treba odve zauditi. Ali mi osim nae inteligencije za sada nemamo nikakvog drugog sredstva kojim bi svladali nau vezanost za nagon. Kako se od osoba koje su1 pod vladavinom zabrane miljenja moe oekivati da postignu psiholoki ideal, primat inteligencije? Poznato Vam ' je takoer da se ene openito ogovara zbog takozvane psiholoke slaboumnosti, tj. tvrdi se da je u njih inteligencija manja nego u mukarca. Sama je injenica sporna, njeno tumaenje je dvojbeno, ali jedan argument u prilog sekundarne prirode te intelektualne zakrljalo- 'sti glasi: ene su bile izloene strogosti rane zabrane da svoje miljenje primijene na ono to ih je najvie zanimalo, naime, na probleme spolnog ivota. Sve dok pored seksualne zapreke miljenja na ovjeka u njegovim 355 ranim godinama djeluje i ona religijska te iz nje izvedena zapreka lojalnosti, ne moemo odista rei kakav je zapravo taj ovjek. No elim obuzdati svoju revnost i dopustiti mogunost da ja takoer jurim za jednom iluzijom. Moda uinak religijske zabrane miljenja nije tako straan kako ja pretpostavljam, moda e se ispostaviti da ljudska priroda ostaje ista ak i ako se odgoj ne zloupotrebi za pot- injavanje religiji. Ja to ne znam, a Vi to takoer ne moete znati. Ne samo da veliki problemi ovog ivota izgledaju zasad nerjeivi nego je i na mnoga manja pitanja teko odgovoriti. Ali priznajte mi da ovdje postoji osnova za jednu nadu u budunost, da pred nama moda lei jedno blago koje bi valjalo iskopati i kojim bi se mogla obogatiti kultura, a da se trud oko pokuaja jednog nereligioznog odgoja isplati. Pokae li se taj pokuaj nezadovoljavajuim, bit u spreman napustiti reformu i vratiti se ranijem isto deskriptivnom sudu:_JQ-_ vjek je bie slabe inteligencije kojim vladaju njegove nagonske elje. U jednoj drugoj toki s Vama se bez rezerve slaem. Oito je besmislen pothvat htjeti religiju na silu i jednim udarcem ukinuti. Prije svega zato jer je to bezizgledno. Vjernik se ne da otrgnuti od svoje vjere, ni argumentima, ni zabranama. I kada bi to u nekih uspjelo, pokazalo bi se kao odve okrutno. Tko je decenijama tizimao sredstva za spavanje naravno da nee moi spavati oduzmu li mu se ta sredstva. Da se uinak religijske utjehe smije usporediti s uinkom narkotika na zgodan je nain pokazao jedan postupak u Americi. Tamo se ljudima sada hoe oigledno pod utjecajem ena oduzeti sva podraaj na i opojna sredstva i sva sredstva uivanja te ih se u svrhu obeteenja prezasiuje strahom od boga. U pogledu ishoda tog eksperimenta takoer ne treba biti znatieljan. Proturjeit u Vam dakle ako budete ustrajali na zakljuku da ovjek uope ne moe bez utjehe religijske iluzije, da bez nje ne bi podnio teinu ivota i okrutnu 356 zbilju. .Naravno, taj ovjek svakako ne, taj koga. ste od djetinjstva napajali slatkim ili gorko slatkim------------------------otrovom. Ali onaj drugi, koji bi bio trezveno odgojen? Moda onome koji ne pati od neuroze i nije potrebna intoksikacija da bi je priguio. ovjek e se u tom sluaju zacijelo nai u tekoj situaciji, morat e priznati svu svoju bespomonost, svoju beznaajnost u vrtlogu svijeta, injenicu da vie nije sredite stvaranja niti objekt njene skrbi

jedne dobrostive providnosti. Bit e u istom poloaju kao i dijete koje je napustilo oinski dom u kojem se osjealo tako toplo i prijatno. No nije li infantilizmu sueno da bude prevladan? ovjek ne moe vjeno ostati dijete, on napokon mora van u neprijateljski ivot. Mogli bismo to nazvati odgojem za stvarnost a to se Vas tie, ne znam trebam li Vam jo otkriti da je jedina namjera moga spisa da upozori na nunost tog napretka? Vjerojatno se bojite da ovjek ovu teku kunju nee izdrati. Ipak, pustite nas da se bar nadamo. Ve je to neto kada ovjek zna da je upuen na svoju vlastitu snagu. Tad on ui da je ispravno upotrebljava. ovjek ipak nije posve bez pomonih sredstava, njegova ga je znanost od vremena diluvijala mnogo nauila i njegovu e mo jo i dalje uveavati. A to se tie velike nunosti sudbine, tu pomoi nema, nju e nauiti podnijeti samo predavanjem. to mu treba varka jednog veleposjeda na mjesecu od ijeg prinosa ipak jo nikada nitko nita nije vidio? Kao asni sitnoposjednik na svojoj Zemlji znat e on svoju grudu obraditi toliko da ga ona hrani. Odvraanjem svojihv oekivanja od onostranog, i usmjeravanjem svih osloboenih snaga na zemaljski ivot, vjerojatno e moi postii to da ivot svima postane podnoljiv i da kultura vie nikoga ne tlai. Tad e on bez razmiljanja moi, s jednim naim drugom u nevjeri, rei: Den Himmel berlassen wir Den Engeln und den Spatzen. (Nebo preputamo Anelima i vrapcima.) 357 X To ve zvui velianstveno, ovjeanstvo koje se odreklo svih iluzija i time postalo sposobno da svoj ivot na Zemlji uini podnoljivim. Ja meutim ne dijelim Vaa oekivanja. Ne stoga to bih bio tvrdoglavi reakcionar kakvim me moda drite. Ne, iz opreza. Mislim, naime, da smo sada zamijenili uloge; Vi se pokazujete kao zanesenjak koji doputa da ga zavedu iluzije a ja zastupam zahtjev uma i pravo skepse. To to ste ovdje prikazali izgleda mi da je izgraeno na zabludama koje u skladu s Vaim postupkom mogu nazvati iluzijama zato to dovoljno jasno odaju utjecaj Vaih elja. Vau nadu zasnivate na tome da e generacije koje. nisu .u ranom djetinjstvu iskusile utjecaj religijskih uenja lako postii eljeni primat inteligencije nad nagonskim ivotom. Upravo je to jedna iluzija; u toj odluujuoj toki teko da e se ljudska priroda promijeniti. Ako se ne varam ovjek tako malo zna o drugim kulturama i danas postoje narodi koji ne odrastaju pod pritiskom nekog religijskog sistema a ipak nisu blii Vaem idealu od ostalih. Ako iz nae evropske kulture elite odstraniti religiju, onda do toga moe doi samo posredstvom nekog drugog sistema uenja, a taj bi od poetka preuzeo sve psiholoke znaajke religije, istu svetost, tvrdokornost i nesnoljivost, istu zabranu miljenja u svrhu svoje obrane. Bilo to od toga morate imati kako biste opravdali zahtjeve odgoja. Ali odgoja se ne moete odrei. Put od_dojeneta do kulturnog ovjeka je dalek, previe bi jadnih ljudskih bia zalutalo na njemu i ne bi pravodobno dolo do svojih ivotnih ciljeva ako bismo ih bez vodstva prepustili vlastitom razvoju. Uenja koja bi se u njihovom odgoju primijenila misliocima bi, u njihovim zrelim godinama, uvijek postavljala prepreke jednako kao to Vi danas predbacujete religiji. Ne primjeujete da se neizljeiva uroena mana nae i svake kulture sastoji u tome da ona nagonskom, misaono slabanom djetetu namee odluke kojima je dorasla samo zrela inteligencija odras

358 lih. Ona meutim ne moe nita drugo zbog injenice da je sekularni razvoj ovjeanstva sabijen u nekoliko godina djetinjstva i da se dijete moe navesti na svladavanje postavljenih mu zadataka samo posredstvom afektivnih moi. To su dakle izgledi za Va 'primat intelekta'. Sada ne treba da se udite ako se zauzmem za ouvanje sistema religijskog uenja kao temelja odgoja i ljudskog zajednikog ivota. To je praktiki problem, a na pitanje stvarne vrijednosti. Kako mi u interesu odranja nae kulture ne moemo ekati s utjecajem na pojedinca sve dok on ne postane zreo za kulturu mnogi to nikada ne bi postali kako smo prisiljeni odraslom ovjeku nametnuti bilo kakav sistem uenja koji u njemu treba djelovati kao kritici nepristupana pretpostavka, religijski mi sistem izgleda za to daleko najpogodniji. Naravno, upravo zbog njegove snage da eljama prui ispunjenje i da utjei, snage u kojoj ste Vi htjeli prepoznati 'iluziju'. U pogledu potekoa da se doe do neke spoznaje stvarnosti, pa ak i dvojbe da li nam je to uope mogue ipak ne bismo htjeli previdjeti injenicu da su i ljudske potrebe dio stvarnosti i to vaan dio, takav koji nas se osobito tie. Drugu prednost religijskog uenja nalazimo u jednoj od njenih osobitosti koja izgleda da Vas posebno vrije- jea. Ona doputa pojmovno proienje i sublimaciju u kojima se moe odstraniti veina onoga to na sebi nosi trag primitivnog i infantilnog miljenja. Ono to zatim preostaje sadri ideje kojima znanost vie ne proturjei i koje ta znanost takoer ne moe osporiti. Te pretvorbe religijskog uenja koie ste osudili kao polovinosti i kompromise omoguuju da se izbjegne pukotina izmeu neobrazovanih masa i filozofskog mislioca i da se odri ono zajedniko meu njima to je tako vano za sigurnost kulture. Tada se ne treba bojati da e ovjek iz naroda saznati da gornji slojevi drutva 'vie ne vjeruju u boga'. Vjerujem da sam sada pokazao kako se Va trud svodi na pokuaj da se jedna iskuana i afekti359 vno dragocjena iluzija zamijeni drugom, neiskuanom i indiferentnom. Ne treba da me drite neosjetljivim na vau kritiku. Znam kako je teko izbjei iluzije; moda su i nade koje ja podravam iluzorne prirode. Ali od jedne razlike ne odustajem. Moje iluzije po strani od injenice da nema kazne za onoga tko ih ne dijeli nisu neispravljive kao religijske i nemaju sumanuti karakter. Ako bi iskustvo ne meni, ve drugima nakon mene koji jednako misle pokazalo da smo se prevarili, onda emo se odrei naih oekivanja. Uzmite moj pokuaj ipak onime to on jest. Psiholog koji se ne vara u tome kako je te- ko snai se u ovom svijetu trudi se da razvoj ovjeanstva prosudi u skladu s ono malo uvida koji je stekao prouavanjem duevnih procesa koji se zbivaju u pojedincu za vrijeme njegovog razvoja od djeteta do odraslog ovjeka. Pritom mu se namee shvaanje da se religija moe usporediti s neurozom djetinjstva i on je dovoljno optimistian da pretpostavi kako e ovjeanstvo prevladati tu neurotsku fazu, kao to mnoga djeca prerastu svoju slinu neurozu. Te spoznaje iz individualne psihologije mogu biti nedostatne, usporedba s ljudskim rodom neopravdana, optimizam neutemeljen; Priznat u Vam sve te nesigurnosti. Ali ovjek e esto ne moe uzdrati a da ne kae to misli i kao ispriku istie da se to to je rekao ne izdaje za vie nego to vrijedi. Moram se meutim jo zadrati na dvije stvari. Prvo, slabost moje pozicije ne znai ujedno jaanje Vae. Ja mislim da Vi branite izgubljenu stvar. Moemo jo tako esto naglaavati da je ljudski intelekt nemoan u usporedbi s ljudskim nagonskim ivotom i u tome imati pravo. Meutim, u toj slabosti ipak

ima neto posebno; glas intelekta je tih ali on ne prestaje sve dok ga se jednom ne saslua. Na kraju, nakon to je nebrojeno puta odbijen, ipak postie svoj cilj. To je jedna od rijetkih toaka u kojima ovjek smije biti optimistian u pogledu budunosti ovjeanstva, ali ona po sebi ne znai malo. Na nju se mogu nadovezati jo i druge nade. Primat 356 intelekta lei zacijelo na dalekoj, dalekoj, ali vjerojatno ipak ne i beskrajnoj udaljenosti. A kako e on po svemu sudei sebi postaviti isti cilj ije ozbiljenje Vi oekujete od Vaeg boga u mjeri ovjeka naravno, onoliko koliko to doputa vanjska stvarnost 'Av^ri : ljubav prema ovjeku i ogranienje patnje, onda moemo rei da je nae neprijateljstvo samo privremeno i nipoto nepomirljivo. Mi se nadamo istome ali Vi ste nestrpljivi, zjahtjevniji i zato da to ne kaem sebinij i od mene i mojih istomiljenika. Za Vas bi blaenstvo trebalo zapoeti odmah nakon smrti i Vi od njega zahtijevate nemogue, ne elei napustiti pravo pojedinane osobe. Na bog Aoyos2 od tih e elja ozbiljiti ono to doputa priroda izvan nas ali veoma postepeno, tek u nedogled- noj budunosti i za novu djecu ovjeanstva. Nama koji teko podnosimo ivot on ne obeava obeteenje. Na putu tom dalekom cilju Vaa religijska uenja moraju biti naputena bez obzira da li e prvi pokuaj pretrpjeti neuspjeh i bez obzira da li e se prve zamjenske tvorbe pokazati neosnovanima. Vi znate zato: s vremenom se umu i iskustvu nita ne moe oduprijeti a proturjeje u koje prema njima dolazi religija posve je oigledno. Ni profinjene religijske ideje ne mogu izbjei tu sudbinu sve dok ele spasiti jo neto od utjenog sadraja" religije. Dakako, ukoliko se ograniuju na tvrdnju postojanja vieg duhovnog bia ija su svojstva neodrediva i ije su namjere nespoznatljive ostaju one imune na prigovore znanosti, ali e ih ljudski interes tada napustiti. I drugo: Imajte u vidu razliku Vaeg i mog odnosa prema iluziji. Vi morate religijsku iluziju braniti svim Vaim snagama; ukoliko bude obezvrijeena a ona je odista dovoljno ugroena tada se rui Va svijet i ne pre- ostaje Vam nita drugo nego da u sve sumnjate, u kulturu i u budunost ovjeanstva. Toga kmetstva ja sam, tfj. mi smo osloboen(i). Upravo zato to smo spremni odrei se dobrog dijela naih infantilnih elja moi emo * Boanski par A6yo<;-%v6:yiai Nizozemca Multatulia. 357 podnijeti ukoliko se neka od naih oekivanja ispostave kao iluzije. Odgoj osloboen pritiska religijskog uenja moda nee promijeniti mnogo u psiholokoj biti ovjeka, na bog Aoyoq moda nije toliko svemoan i moe ispuniti tek mali dio onoga to su njegovi prethodnici obeali. Moramo li to uvidjeti, hrabro emo se prepustiti toj injenici. No interes za svijet i ivot ipak neemo zbog toga izgubiti jer na jednom mjestu imamo sigurno uporite koje Vama nedostaje. Vjerujemo u to da je znanstveni rad u stanju saznati neto o stvarnosti svijeta ime moemo uveati nau mo i u skladu s ime moemo urediti na ivot. Ako je ta vjera iluzija onda smo u istoj situaciji kao i Vi, ali znanost nam je svojim mnogobrojnim i vanim uspjesima dokazala da nije nikakva iluzija. Ona ima mnogo otvorenih i jo vie zakrabuljenih neprijatelja meu onima koji joj ne mogu oprostiti to je obesnaila religijsku vjeru i to prijeti da e je oboriti. Predbacuje joj se da nas je odve malo nauila i neusporedivo vie toga ostavila u tami. Ali pritom se zaboravlja koliko je ona mlada, kako su tegobni bili njeni poeci i kako je neznatno razdoblje otkako je ljudski intelekt ojaao za njene zadatke. Ne varamo li se svi u tome to nae

sudove zasnivamo na prekratkim vremenskim razdobljima? Trebali bismo kao primjer uzeti geologe. ovjek se ali na nepouzdanost znanosti govorei da ona danas proglaava za zakon neto u emu slijedea generacija spoznaje zabludu i to zamjenjuje novim zakonom jednako kratkoga vijeka. To je meuiim nepravedno i dijelom neistinito. Obrati u znanstvenom miljenju predstavljaju razvoj i napredak, a ne prevrat. Zakon koji smo isprva drali bezuvjetno vaeim pokazuje se kao poseban sluaj jedne obuhvatniie zakonomjernosti ili biva ogranien drugim zakonom koji smo tek kasnije upoznali; jednostavno pribliavanje istini biva zamijenjeno briljivo prilagoenom spoznajom koja sa svoje strane iznova oekuje daljnje usavravanje. Na razliitim podrujima jo nije prevladana faza istraivanja u kojoj 362 se pokuava s pretpostavkama koje se uskoro moraju odbaciti kao nedostatne; na drugim pak postoji ve jedna sigurna i gotovo nepromjenljiva jezgra spoznaje. Znanstveni se trud napokon pokualo radikalno obezvrijediti shvaanjem da on, u vezi s uvjetima nae vlastite] konstitucije, ne moe pruiti nita drugo osim subjektiv-i nih rezultata, dok mu zbiljska priroda stvari izvan nas ostaje nepristupana. Pritom se prelazi preko nekih odluujuih momenata za shvaanje znanstvenog rada; zaboravlja se da je naa konstitucija, tj. na duevni apa-| rat razvijen upravo u nastojanju da spozna vanjski svw jet, dakle da jedan dio svrhovitosti mora biti ostvaren njegovoj strukturi; da je on sam sastavni dio onog svijeta koji treba istraiti i da on takva istraivanja veoma dobro doputa; da je zadatak znanosti do kraja definiran, ukoliko je ograniimo na to da pokae kako nam se, uslijed osobitosti nae konstitucije, svijet mora ukazati; da konani rezultati znanosti nisu, upravo zbog naina njihovog postizanja, uvjetovani samo naom konstitucijom ve i onime to je na tu konstituciju djelovalo; napokon, da je problem kakvoe svijeta, ukoliko se ne uzme u obzir na opaajui duevni aparat, prazna apstrakcija bez praktinog interesa. Ne, naa znanost nije nikakva iluzija. Ali bi iluzija bila vjerovati da moemo negdje drugdje dobiti to to nam ona ne moe pruiti. 363 Zato rat? (1933) Be, rujna 1932. Dragi gospodine Einstein! Kada sam uo za Va namjeru da me pozovete na razmjenu miljenja o jednoj temi kojoj poklanjate Vae zanimanje i koja Vam se ini vrijedna zanimanja drugih, dr^ge volje sam pristao. Oekivao sam.daete odabrati jedan problem na granici onoga to je znanju danas dostupno, problem kojemu bi svaki od nas, kao fiziar i ka,o psiholog, mogao prokriti svoj posebni pristup tako da se dolazei s razliitih strana susretnemo na istome tlu. Meutim, iznenadili ste me pitanjem to da se uini kako bi se ljudi obranili zle kobi rata. Isprva sam se prepao pod dojmom moje zamalo rekoh: nae nekompetentnosti jer mi se uinilo da se radi o praktinom zadatku koji pripada dravnicima. No shvatih zatim da Vi ne postavljate pitanje kao prirodoslovac i fiziar ve kao humanist koji je slijedio poticaje Drutva naroda, slino kao to se polarni istraiva Fridtjof Nan- sen prihvatio pruanja pomoi izgladnjelim i protjeranim rtvama svjetskoga rata. Sjetih se takoer da se od mene ne trai da pruim praktine prijedloge v samo da pokaem kako se problem spreavanja rata moe' razmotriti s psiholoke strane.

Ali u Vaem pismu ste i o tome veinu rekli. Oduzeli ste mi, da tako kaem, vjetar iz jedara no ja rado slijedim brazdu Vaeg broda i zadovoljit u se time da potvrdim sve to ste iznijeli proirujui to, naravno, u skla367 V du s najboljim znanjem ili nagaanjem koje posjedujem. Vi zapoinjete odnosom prava i moi. To je zacijelo najbolje ishodite naem istraivanju. Smijem li rije mo zamijeniti zvunijom i tvrom rijeju sila Pravo i sila danas nam se ukazuje kao opreke. Lako je meutim pokazati da se jedno razvilo iz drugoga i vratimo li se iskonu i pogledamo kako se to dogodilo na poetku, lako emo uoiti rjeenje problema. Ipak, ispriavam se to u u onome to slijedi priati o ope poznatom i ope priznatom. Na to me prisiljava kontekst. Sukobi interesa meu ljudima naelno se rjeavaju primjenom sile. Tako je u cijelom ivotinjskom carstvu iz kojega se ovjek ne bi trebao izuzimati; u ljudi, tome svakako jo pridolaze i sukobi miljenja koji seu sve do najviih vrhunaca apstrakcije i ini se da zahtijevaju drugu tehniku razrjeavanja. Ta komplikacija meutim dolazi tek kasnije. Ispoetka, u jednoj maloj ljudskoj hordi, vea snaga miia odluuje o tome to e kome pripasti i ija e volja biti ostvarena. Snaga miia uskoro biva pojaana i zamijenjena uporabom oruja; pobjeuje onaj tko ima bolje oruje ili se njime spretnije slui. Ve s uvoenjem oruja duhovna nadmo zapoinje preuzimati mjesto sirovoj snazi miia; krajnji cilj borbe ostaje isti, drugu je stranu potrebno tetom koju trpi i sputavanjem njene snage prisiliti da napusti svoje zahtjeve i prestane se protiviti. To se najtemeljitije postie kada se protivnik silom trajno odstranjuje, dakle ubija, U tome je dvostruka prednost: on se vie nikad^ nee iznova protiviti i njegova e sudbina zastraiti sve one koji bi inae slijedili njegov primjer. Ubijanje neprijatelja zadovoljava povrh toga i jednu nagonsku sklonost koju kasnije moramo spomenuti. Namjeri ubijanja moe se suprotstaviti trezveni stav da je neprijatelja, ukoliko ga se zatraenog ostavi u ivotu, mogue upotrijebiti za vrenje korisnih poslova. U tom se dakle sluaju sila zadovoljava time da ga podjarmi umjesto da ga ubije. Tu je poetak obzirnosti prema neprijatelju ali pobjednik mo 368 ra od sada raunati s vrebajuom osvetoljubivo u pobijeenoga te tako rtvuje jedan dio vlastite sigurnosti. Ovo je dakle izvorno stanje, vladavina vee moi i sirove, ili intelektom potpomognute sile. Znamo da je taj reim tokom razvoja promijenjen; neki je put vodio od sile pravu, ali koji? Samo jedan jedini, kako mislim. Vodio je preko injenice da se vea snaga pojedinca mogla izravnati udruivanjem vie slabih. L'union fait la for- ce. Sila je slomljena ujedinjenjem a mo onih koji su se ujedinili sada predstavlja pravo u opreci spram sile pojedinca. Vidimo da je pravo mo jedne zajednice. Jo uvijek je to sila spremna da se okrene protiv svakog pojedinca koji joj se opire, djeluje istim sredstvima, slijedi iste svrhe; razlika je odista samo u tome da sila koja se namee nije vie sila pojedinca ve sila zajednice. Ali da bi se ostvario ovaj prijelaz od sile k novome pravu, mora biti ispunjen jedan psiholoki uvjet. Ujedinjenje vie pojedinaca mora biti postojano i trajno. Nita nije postignuto ako se stvara samo u svrhu pobjede nad premonim pojedincem i ako se raspada nakon to je on svladan. Sljedei, koji bi sebe drao snanijim, iznova bi teio vladavini silom i igra bi se beskonano ponavljala. Zajednica se mora permanentno odravati, organizirati se, stvoriti propise koji spreavaju prijetee pobune, odrediti

organe koji e bdjeti nad potivanjem propisa zakona i omoguiti upotrebu sile u skladu sa zakonom. U priznavanju takve zajednice interesa stvaraju se meu lanovima ujedinjene grupe ljudi osjeajne veze, osjeaji zajednitva u kojima poiva njihova prava snagaMislim da je time sve bitno ve dano: prevladavanje sile prenoenjem moi na jednu veu cjelinu koju dre na okupu osjeajne veze njenih lanova. Sve to slijedi ili je izvedeno iz toga ili ponavlja to isto. Odnosi su jednostavni sve dok se zaiednica sastoji samo iz odreenog broja jednako snanih individua. Zakoni tog udruenja odreuju zatim u kojoj se mjeri pojedinac mora odrei osobne slobode da svoju snagu primjenjuje kao silu 369 kako bi se omoguio siguran zajedniki ivot. No takvo mirno stanje mogue je zamisliti samo teorijski dok se u zbiljnosti stvar komplicira injenicom da zajednica od poetka obuhvaa elemente nejednake moi, mukarce i ene, roditelje i djecu te uskoro, kao posljedicu rata i pokoravanje, pobjednike i pobijeene koji se pretvaraju u gospodare i robove. Pravo zajednice postaje zatim izrazom nejednakih odnosa moi u njenoj sredini, zakoni bivaju sainjeni od strane i u korist vladajuih a pot- injenima se ostavlja malo prava. Otada nadalje postoje u zajednici dva izvora kako naruavanju prava, tako i njegovog usavravanja. Prvo, pokuaji pojedinih voa da se uzdignu iznad ogranienja koja vae za sve, dakle da od vladavine pravom posegnu natrag za vladavinom silom; drugo, stalna nastojanja potlaenih da stvore sebi vie moi i da te promjene uvrste zakonom, dakle da, suprotno voama, od nejednakog prava napreduju do prava jednakog za sve. Ta potonja kretanja postat e osobito vana ako unutar zajednice odista doe do pomicanja odnosa moi, to se moe dogoditi uslijed raznolikih historijskih inilaca. Pravo se onda moe postepeno prilagoditi novim odnosima moi ili, kao to se ee dogaa, vladajua klasa nije spremna uvaiti ove promjene i dolazi do pobune, graanskog rata, dakle do privremenog ukidanja prava i do novih odmjeravanja snaga, u skladu s ijim se ishodima uspostavlja novi pravni poredak. Postoji jo jedan izvor promjene prava koji se ispoljava samo na miran nain; to je kulturna preobrazba lanova zajednice, ali ona pripada sklopu koji emo tek kasnije moi uzeti u obzir. Vidimo dakle da se i unutar jedne zajednice ne moe izbjei nasilno rjeavanje sukoba interesa. Ali nunosti i zajednitvo koji proizlaze iz zajednikog ivota na istome tlu povoljno djeluju na brzo okonanje takvih borbi i vjerojatnost mirnog rjeenja pod tim uvjetima stalno raste. Jedan pogled u povijest ovjeanstva pokazuje nam meutim neprekidan niz sukoba izmeu dviju ili vie zajednica, izmeu veih i manjih cjelina, gradova, po370 krajina, plemena, naroda, carstava, koji se gotovo uvijek odluuju odmjeravanjem snage u ratu. Ishod takvih ratova je ili pljaka ili potpuno pokoravanje, osvojenje jedne strane. Osvajake ratove ne moemo na jednak nain prosuivati. Mnogi, kao oni Mongola i Turaka, donijeli su samo zlo dok su drugi, naprotiv, doprinijeli preobrazbi sile u pravo stvarajui vee cjeline unutar kojih je nestala mogunost upotrebe sile a novi je pravni poredak izmirio sukobe. Tako su osvajanja Rimljana donijela zemljama Sredozemlja dragocjeni pax romana. Ekspanzionizam francuskih kraljeva stvorio je mirno sjedinjenju Francusku i donio joj procvat. Koliko god zvualo paradoksalno mora se ipak priznati da rat ba i nije neprikladno sredstvo za postizanje uenog vjenog mira jer je u stanju stvoriti one velike cjeline unutar kojih jedna snana centralna sila onemoguuje daljnje ratove. Ali on ipak nije

rjeenje jer rezultati osvajanja u pravilu nisu trajni; novostvorene cjeline iznova se raspadaju ponajvie uslijed nedostatne povezanosti nasilno sjedinjenih dijelova. Osim toga osvajanja su do sada mogla stvoriti samo djelomina ujedinjenja, premda veeg opsega, iji sukobi tek sada u pravom smislu zahtijevaju nasilno rjeavanje. Tako kao posljedica svih tih ratnikih pothvata proizlazi samo to da je ovjeanstvo mnogobrojne neprestane male ratove zamijenilo rijetkima, ali zato tim razornijima. Primijenimo li to na nau sadanjost, ispostavlja se isti rezultat do kojeg ste Vi dospjeli kraim putom. Rat je mogue na siguran nain sprijeiti samo ako se ljudi sloe i uspostave jednu centralnu silu te prenesu na nju pravo da dosuuje u sviin sukobima interesa. U ovome su oigledno sjedinjena ava zahtjeva: da se jedna takva nadreena instancija stvori i da joj se osigura potrebna mo. Samo jedno od toga ne bi koristilo. Sada se misli da je Drutvo naroda jedna takva instancija, ali drugi uvjet nije ispunjen; Drutvo naroda nema vlastite moi i moe je dobiti samo tako da mu je ustupe lanovi nove zajednice. No za to sada ima malo izgleda. ovjek uope 371 ne bi imao razumijevanja za instituciju Drutva naroda kada ne bi znao da je pred nama pokuaj koji u povijesti ovjeanstva nije esto moda jo nikada u toj mjeri poduziman. To je pokuaj da se autoritet tj. prisilni utjecaj koji inae poiva na posjedovanju moi oekuje od pozivanja na odreene idejne stavove. uli smo da jednu zajednicu dre na okupu dvije stvari: pritisak sile i osjeajne veze poistovjeenja, kako ih tehniki nazivamo lanova. Izostane li jedan moment, moda bi onaj drugi mogao odrati zajednicu. to se ideja tie one naravno imaju neko znaenje samo onda kada izraavaju vane zajednike elemente lanova. Ali pitanje je koliko su one jake. Povijest ui da njihov uinak ovisi o inu u kojem se ostvaruju. Panhelenska ideja, na primjer, svijest da su Grci neto bolje od okolnih barbara, koja je tako snano dola do izraaja u amfikti- onijama, proroitima i sveanim igrama, bila je dovoljno snana da ublai obiaj ratovanja meu Grcima ali, to je razumljivo, ne i u stanju da sprijei ratne sporove izmeu dijelova grkog naroda, pa ak niti da sprijei jedan grad ili savez da se na tetu suparnika ne udrui s perzijskim neprijateljem. Jednako malo je i kranski osjeaj za zajednicu, koji je ipak bio dovoljno moan, sprijeio u doba renesanse male i velike kranske gradove da se u svojim meusobnim ratovima obraaju za pomo sultanu. U naem vremenu takoer nema nikakve ideje od koje bi ovjek mogao oekivati jedan takav ujedinjujui autoritet. ak je posve oito da nacionalni ideali koji danas vladaju narodima sile na suprotno djelovanje. Ima osoba koje proriu da e se tek s opim prodorom boljevikog naina miljenja moi ratovima stati na kraj ali danas smo od takvog cilja svakako jo daleko i moda je to dostino tek nakon uasnih graanskih ratova. Izgleda dakle da je pokuaj da se stvarna mo zamijeni moi ideja danas jo uvijek osuen na neuspjeh. Pogrena je to raunica kada ovjek ne uzima u obzir da je pravo izvorno bilo sirova sila i da se jo danas ne moe ostvariti bez podrke sile. 372 Sada se mogu okrenuti tumaenju jedne Vae druge misli. Vas udi injenica da je ljude tako lako odueviti za rat i pretpostavljate da u njima neto djeluje, neki nagon za mrnjom i unitavanjem koji takvom hukanju izlazi ususret. Moram se s Vama jo jednom u potpunosti sloiti. Vjerujemo da postoji jedan takav nagon i upravo smo posljednjih godina na trud usmjerili prouavanju njegovih manifestacija. Dozvolite mi da Vam ovim povodom izloim jedan dio uenja o nagonima do kojeg smo u psihoanalizi doli nakon

mnogih lutanja i kolebanja. Mi pretpostavljamo da u ovjeka postoje samo dvije vrste nagona: takvi koji tee odranju i ujedinjenju zovemo ih erotski, posve u smislu Erosa iz Platonovog Simpoziona ili seksualni, sa svjesnim proirenjem popularnog pojma seksualnosti, i oni drugi koji tee razaranju i ubijanju; njih smo sabrali pod imenom nagona za agresijom ili destruktivnog nagona. Uviate da je to zapravo teorijski uzviena ona znamenita opreka ljubavi i mrnje koja moda stoji u iskonskom odnosu s polarno- u privlaenja i odbijanja koja igra ulogu u Vaem podruju. Dozvolite nam da se odve urno ne uputamo u vrednovanje dobra i zla. Jedan od obaju nagona jednako je neophodan kao i drugi a iz njihovog zajednikog i oprenog djelovanja proizlaze pojave ivota. Sada se ini da nagon jedne vrste gotovo nikada ne nastupa izolirano i da je uvijek povezan s jednim odreenim iznosom nagona druge vrste odnosno da je, kao to kaemo: legi- ran; udio tog drugog nagona modificira njegov cilj ili ga, u okolnostima koje doputaju postignue tog cilja, tek ini moguim. Tako je npr. nagon samoodranja oito erotske prirode ali upravo on mora raspolagati agre- sivnou hoe li ostvariti svoju namjeru. Tako je i nagonu ljubavi usmjerenom na objekte potreban jedan dodatak nagona za ovladavanjem ukoliko se eli dokopati svoga objekta. Potekoa da svaki od tih nagona izoliramo u njihovim ispoljavanjima zacijelo nas je tako dugo spreavala da ih spoznamo. 373 elite li sa mnom krenuti korak dalje, ut ete da se u ljudskom djelovanju dade otkriti jo jedna komplikacija druge vrste. Veoma rijetko djelovanje je uinak jedne jedine nagonske pobude koja, po sebi i za sebe, ve mora biti sastavljena iz erosa i destruktivnosti. U pravilu, da bi dolo do djelovanja, mora se susresti vie, na jednak nain izgraenih motiva. To je ve znao jedan od Vaih drugova po struci, prof. G. Ch. Lichtenberg koji je svojevremeno u Gttingenu poduavao nae klasike u fizici; moda je kao psiholog bio jo vaniji nego kao fiziar. On je otkrio ruu motiva rekavi: Pobude na temelju kojih ovjek neto ini mogue je poredati kao 32 vjetra i na slian ih nain imenovati, npr. kruh-kruh-sla- va ili slava-slava-kruh. Pozovu li se dakle ljudi u rat, u njima cijeli niz motiva moe odobravajue odgovoriti; plemeniti i niski, takvi o kojima se glasno govori ali i oni 0 kojima se uti. Nemamo razloga da ih sve otkrijemo. Meu njima je zacijelo i elja za agresijom i destrukcijom; nabrojene grozote povijesti i svakodnevice potvruju njihovu egzistenciju i njihovu snagu. Spajanje tih destruktivnih tenji s drugima, erotskim i idejnim, olakava naravno njihovo zadovoljenje. Ponekad sluajui o strahotama povijesti imamo dojam da su idejni motivi posluili destruktivnim strastima samo kao izgovor dok u drugim sluajevima, npr. u okrutnostima svete inkvizicije, mislimo da su idejni motivi istureni u svijest dok su im destruktivni pruili nesvjesno pojaanje. Mogue je 1 jedno i drugo. Bojim se da ne zloupotrebim Va interes koji svakako slui spreavanju rata, a ne naim teorijama. Ipak, htio bih se jo za trenutak zadrati na naem nagonu za destrukcijom ija neomiljenost nipoto ne dri korak s njegovim znaenjem. S neto napora u spekulaciji dospjeli smo naime do shvaanja da taj nagon djeluje unutar svakog ivog bia i da je njegova tenja odvesti to ivo bie u propast a ivot vratiti u stanje neive materije. On je sa svom ozbilinou zasluio ime nagona smrti, dok erotski nagoni predstavljaju tenju za ivotom. Ako se 374

nagon smrti upotrijebi pomou posebnih organa prema vanjskom svijetu, protiv objekata, on postaje destruktivni nagon. ivo bie uva tako rei svoj vlastiti ivot time da unitava tui. Ali jedan dio nagona smrti ostaje djelatan u unutranjosti ivoga bia i mi smo pokuali veliki broj normalnih i patolokih fenomena izvesti iz tog pounutrenja destruktivnog nagona. ak smo poinili i herezu objanjavajui da je nastanak nae savjesti posljedica takvog okretanja agresije prema unutra. Uviate da to nije ba tako bezazleno a kada se taj proces vri u prevelikoj mjeri, onda on i izravno djeluje nezdravo; okrenu li se pak te nagonske sile destrukciji u vanjsko- me svijetu, onda to rastereuje ivo bie i mora djelovati ugodno. Ovo bi sluilo biolokom opravdanju svih prljavih tenji protiv kojih se borimo. Mora se priznati da su one blie prirodi nego nae protivljenje njima kojemu moramo nai jo jedno objanjenje. Moda imate utisak da su nae teorije neka vrsta mitologije, ne ba ugodne u ovom sluaju. Ali ne vodi li svaka prirodna znanost u neku vrstu mitologije? Je li kod Vas u fizici danas drukije? Iz onoga to smo prethodno rekli istaknut emo u korist naeg sljedeeg cilja tek toliko da nema izgleda htjeti dokinuti agresivne sklonosti ljudi. Kau da u sretnim krajevima Zemlje, gdje priroda obilato nudi sve to ovjeku treba, postoje plemena iji ivot protjee u blagosti i gdje su prisila i agresija nepoznati. Teko mogu povjerovati u to ali bih rado htio saznati vie o tim sretnicima. I boljevici se nadaju da ljudsku agresivnost mogu odstraniti tako da zajame zadovoljenje materijalnih potreba i openito stvore jednakost meu pripadnicima zajednice. To ja smatram iluzijom. Prethodno su se najbriljivije oboruali i svoje pristalice dre na okupu u najmanju ruku mrnjom prema svima koji im ne pripadaju. Uostalom, ne radi se o tome, kao to sami primjeujete, da se ljudska sklonost agresiji u potpunosti odstrani; moemo jedino pokuati skrenuti je toliko da svoj izraz ne mora nalaziti u ratu. 375 Na temelju naeg mitolokog uenja o nagonima lako dolazimo do formule za nain kojim se neizravno moe sprijeiti rat. Ako je spremnost da se dragovoljno poe u rat posljedica utjecaja nagona za destrukcijom, onda nije daleko od pameti da se protiv nje pozove u pomo protivnik toga nagona, eros. Sve to stvara osjeajne veze meu ljudima mora se protiviti ratu. Te veze mogu biti dvojake vrste. Prvo, odnosi kao to su oni prema nekom ljubavnom objektu, pa i kada njihovi ciljevi nisu seksualni. Psihoanaliza ne treba da se stidi kada ovdje govori o ljubavi jer religija kae isto: Voli blinjega svoga kao samoga sebe. Lako je meutim to zahtijevati, ali teko provesti. Druga vrsta osjeajne veze je ona koja se ispoljava kroz poistovjeenje. Sve to stvara vane elemente zajednitva meu ljudima izaziva takve osjeaje povezanosti, poistovjeenja. Na njima dobrim dijelom poiva ustrojstvo ljudskoga drutva. Optuba koju ste izrekli o zloupotrebi autoriteta upuuje na jedan drugi nain kojim se neizravno moe suzbiti sklonost ratovanju. injenica da se ljudi dijele na vo- > e i na one koji ih slijede pripada onom dijelu nejedna- j kosti meu ljudima koja je uroena i koja se ne moe odstraniti. Ovi potonji koji su ovisni o voama predstavljaju golemu veinu i njima je potreban autoritet koji e odluivati za njih i kojemu e se oni, najee bezuvjetno, pokoravati. Ovdje bi se moglo rei da je prijeko potrebno vie brige nego do sada posvetiti odgoju jednog gornjeg sloja ljudi koji e misliti samostalno, biti neustraivi i boriti se za istinu, ljudi kojima bi pripao zadatak da vode nesamostalne mase. Nije potrebno dokazivati da zloupotreba dravne sile i zabrana miljenja koju provodi crkva ne djeluju povoljno na takav odgoj. Idealno stanje ostvarilo bi se

naravno u jednoj zajednici ljudi koji su svoj nagonski ivot potinili diktaturi uma. ak i kada bi se pritom morali odrei meusobnih osjeajnih veza, nita ih drugo ne bi moglo tako potpuno i tako vrsto ujediniti kao um. Ali to je najvjerojatnije tek jedna utopijska nada. Drugi putovi neizravnom izbjegavanju 376 rata zacijelo su pristupaniji ali oni ne obeavaju nikakav skori uspjeh. Nerado pomiljamo na one mlinove koji melju tako sporo da bi ovjek mogao umrijeti od gladi prije nego doe do brana. Sada vidite da se ne dobiva mnogo kada se u neodlo- ^ nim praktikim zadacima potrai savjet od teoretiara \ koji su daleko od svijeta. Bolje je stoga nastojati da se 1 opasnost u svakom pojedinom sluaju doeka sredstvima koja su upravo pri ruci. Htio bih meutim razmotriti jedno pitanje koje u Vaem pismu niste postavili i koje me naroito zanima. Zato se toliko bunimo protiv rata, Vi i ja i tako mnogo drugih, zato ga ne prihvatimo poput tolikih drugih bolnih nevolja ivota? On izgleda da je ipak u mjeri prirode, bioloki posve opravdan i da se praktiki teko moe izbjei. Neka Vas moje pitanje ne prenerazi. U svrhu istraivanja valjda se ovjek moe posluiti maskom nadmonosti kojom u zbilji ne raspolae. Odgovor e glasiti: Zato to svaki ovjek ima pravo na svoj vlastiti ivot, zato to rat unitava taj nadom ispunjen ivot i dovodi pojedinog ovjeka u poniavajua stanja koja ga prisiljavaju da ne elei ubija druge, zato to razara dragocjene materijalne vrijednosti koje su rezultat ljudskog rada, i jo mnogo toga. Ali i zato jer u svom dananjem obliku vie ne prua priliku ispunjenju onog starog ideala junatva, jer bi jedan budui rat, zbog usavravanja razornih sredstava, znaio potpuno unitenje jednog ili moda obaju protivnika. Sve je to istina i izgleda toliko neporecivo da se ovjek samo udi kako to ljudi, jednim opim dogovorom, rat jo uvijek nisu odbacili. Dodue, o nekim od ovih toaka moe se i raspravljati. Pitanje je ne treba li zajednica imati pravo na ivot pojedinca; ne mogu se sve vrste ratova jednakom mjerom osudili; sve dok postoje drave i nacije spremne na bezobzirno unitenje drugih, moraju se ovi drugi oboruati za rat. No htjeli bismo im prije prei preko svega toga, jer to nije predmet rasprave na koju ste me pozvali. Ja ciljam na neto drugo; vjerujem da glavni razlog zbog kojeg se bunimo protiv rata lei u injenici da mi nita 377 drugo i ne moemo. Mi smo pacifisti jer to moramo biti iz organskih razloga. Onda nam je lako nae stavove opravdati argumentima. Ovo se bez objanjenja zacijelo nee razumjeti. Mislim na sljedee: Od pamtivijeka ovjeanstvo prolazi kroz proces kulturnoga razvoja. (Znam, drugi to radije zovu civilizacija.) Tom procesu zahvaljujemo ono najbolje to smo postali, ali i dobar dio onoga od ega patimo. Njegovi povodi i njegovi poeci ostaju u tami, njegov ishod je neizvjestan, ali su neke njegove znaajke lako vidljive. Moda on vodi ukidanju ljudske vrste jer na vie naina naruava seksualnu funkciju i ve se danas nekultivirane rase i zaostali slojevi naroda mnoe daleko bre od onih visoko kulturnih. Moda taj proces moemo usporediti s domestikacijom izvjesnih ivotinjskih vrsta; bez sumnje, on donosi tjelesne promjene; jo nismo povjerovali u predodbu da je kulturni razvoj jedan takav organski proces. Psihike promjene koje prate kulturni proces upad- liive su i nedvosmislene. One se sastoje u jednom napre- duiuem pomicanju nagonskih ciljeva i ograniavanju naconskih pobuda. Senzacije koje su naim precima stvarale ugodu danas su nam postale indiferentne ili ak nesnosne; organski razlozi lee i u temelju injenice da su se nromiienili nai

etiki i estetiki zahtjevi za idealom. Od psihikih znaajki kulture ini se da su najvanije ove dviie: oiaanie intelekta koii zapoinje vladati nauonskim ivotom i pounutrenie sklonosti agresiji sa svim svojim korisnim i opasnim posljedicama. Psihiki stavovi na koje nas prisiljava kulturni tiroces sada proturiee ratu na najotriji nain i stoga se mi moramo buniti protiv niega, jednostavno ga vie ne podnosimo i ne radi se tu tek o pukoj intelektualnoj i afektivnoj odbojnosti, ve je to u nas pacifista jedna konstitucionalna intolerantnost, jedna idiosinkrazija uveana, da tako kaemo, do krajnjih granica. ini se da u naem protivljenju estetika niskost rata nema manjeg udjela od svih njegovih strahota. 378 Koliko moramo ekati dok i drugi ne postanu pacifisti? Nemogue je to rei, ali moda nije nikakva utopijska nada oekivati da e utjecaj tih dvaju inilaca, kulturnog stava i opravdanog straha od uinka budueg rata u dogledno vrijeme stati na kraj svakom ratovanju. Kojim e se putovima ili obilaznicama to ostvariti, nismo za sada u stanju odgonetnuti. Dok se to ne dogodi, ipak moemo rei: Sve to pospjeuje kulturni razvoj, takoer radi protiv rata. Srdano Vas pozdravljam i molim Vas da mi oprostite ako Vas je moje izlaganje razoaralo. Va Sigm. Freud RJENIK VANIJIH PSIHOANALITIKIH POJMOVA A Autoerotizam.........Autoerotismus B Bijeg u bolest.........Flucht in die Krankheit ) D Dinamiki..............Dynamisch Doivljaj zadovoljenja . . . Befriedigungserlebnis E Edipov kompleks .... dipuskomplex Energija, slobodna vezana.............Energie, freie gebundene Energija zaposjedanja . . . Besetzungsenergie F Fiksacija ................ Fixierung Funkcionalni fenomen . . . Funktionales Phnomen G Graa.....................Material v 381 I Idealizacija..................Idealisierung Idealno Ja.....................Idealich Instancija.....................Instanz Instinkt........................Instinkt Introjekcija...................Introjektion Introverzija..................Introversion Iskrivljenje...................Entstellung Ispunjenje elje............"Wunscherfllung Izbor objekta................Objektwahl prema tipu naslanjanja . Anlehnungstypus der narcistiki narzisstische Izbor neuroze iNeurosenwahl

Izdanak nesvjesnog .... Abkmmling des Unbewussten J Ja.................................Ich Ja-ideal.........................Ichideal Ja-libido Objektni libido . . Ichlibido Objektlibido Ja-nagoni......................Ichtriebe Ja-ugode Ja-stvarnosti . . Lust-Ich Real-Ich K Kompleks kastracije . . . Kastrationskomplex Kompleks oca..............Vaterkomplex Konverzija....................Konversion L Latentni sadraj...........Latenter Inhalt Libido...........................Libido M Mazohizam..................Masochismus Metapsihologija............Metapsychologie Misli sna (latentne) .... Traumgedanken (latente) 382 382 N Naelo konstantnosti . . . Konstanzprinzip Naelo nirvane............Nirwanaprinzip Naelo stvarnosti . . . . Realittsprinzip Naelo ugode..............Lustprinzip Nad-Ja.........................ber-Ich Nagon..........................Trieb Nagon za agresijom .... Aggressionstrieb Nagon za destrukcijom. . .Destruktionstrieb Nagon za ovladavanjem. . .Bemchtigungstrieb Nagoni samoodranja . . .Selbsterhaltungstriebe Nagoni smrti...............Todestriebe Nagoni ivota..............Lebenstriebe Nagonska pobuda .... Triebregung Narcizam, primarni, Narzissmus, primrer, sekundarni.................. sekundrer Naslanjanje.................Anlehnung Nesvjesno...................Unbewusst, das Unbewusste Neuroza prijenosa .... bertragungsneurose Neuroza straha............Angstneurose 0 ) Objekt.........................Objekt ,Objektni odnos............Objektbeziehung Obrambeni mehanizmi . . .Abwehrmechanismen Obrana........................Abwehr Olakanje....................Bahnung Omaka.......................Fehlleistung Ono.............................Es Opaanje-svijest..........WahmehmungkB e wuss t sein Oralni stupanj (faza) . . .Orale Stufe (Phase) Otpor...........................Widerstand P

Parafrenija . -...............Paraphrenie Paranoja......................Paranoia Parcijalni nagon...........Partialtrieb Perverzija....................Perversion Poistovjeenje.............Identifizierung Pomicanje...................Verschiebung 383 O Poricanje.....................Verleugnung Potiskivanje.................Verdrngung Pounutrenje (Internalizacija) . Verinnerlichung (Internalisierung) Povlaenje zaposjednua . . Entziehung der Besetzung Prapotiskivanje............Urverdrngung Pranjenje................ Abfuhr Predgenitalno..............Prgenital Predsvjesno.................Vorbewusst, das Vorbewusste Prepast........................Schreck Prezaposjednue .... Uberbesetzung Prijenos.......................bertragung Primarni/Sekundarni proces . Primrvorgang, Sekundrvorgang Prisila..........................Zwang Prisila ponavljanja .... Wiederholungszwang Prisilna neuroza .... Zwangsneurose Projekcija....................Projektion Promjena Ja.................Ich-Vernderung Provjera stvarnosti .... Realittsprfung Protuprijenos...............Gegenbertragung Protuzaposjednue .... Gegenbesetzung Psihika preradba .... Psychische Verarbeitung Psihoza........................Psychose R Rad sna.......................Traumarbeit . Razdoblje latentnosti . . . Latenzperiode/Latenzzeit Reakcijska tvorba .... Reaktionsbildung S Sanjarenje...................Tagtraum Seksualnost.................Sexualitt Spajanje/razdvajanje nagona . Triebmischung-Triebentmischung Spram cilja zaprijeen . . . Zielgehemmt Strepnja......................Angst Sukladno s Ja...............Ichgerecht Sukob, psihiki............Konflikt, phychischer Suzbijanje...................Unterdrckimg SvjesnostSvijest .... Bewusstheit Bewusstsein 384 T Topika, topiki............Topik, topisch Trag sjeanja/Ostatak sjeanja Erinnerungsspur/Erinnerungsrest Tvorba simptoma .... 'Symptombildung Tumaenje..................Deutung

U Uskrata.......................Versagung Utjelovljenje (Inkorporacija) . Einverleibung (Inkorporation) Uzbuenje...................Erregung V Veza............................Bindimg Z Zamjenska tvorba .... Ersatzbildung Zaposjednue.............Besetzung Zastoj libida................Libidostauung Zatita od podraaja . . . Reizschutz Zavist zbog penisa .... Penisneid Zgunjavanje . . . . . Verdichtung ( BIBLIOGRAFIJA ABRAHAM, K. (1908) Die psychosexuellen Differenzen der Hysterie und der Dementia praecox, Zentbl. Nervenheilk., N.F. sv. 19, str. 521. (123)* (1912) Anstze zur psychoanalytischen Erforschung und Behandlung des manisch-depressiven Irreseins und verwandter Zustnde, Zentbl. Psychoanal., sv. 2 str. 302. (255) ADLER, A. (1910) Der psychische Hermaphroditismus im Leben und in der Neurose, Fortschr. Med.., sv. 28, str. 486. (60) BINSWANGER, O. L. (1896) Die Pathologie und Therapie der Neurasthenie, Jena. (12) BREUER, J. und FREUD, S. (1895) Studien ber Hysterie, Be, (152) BR.UGEILLES, R. (1913) L'essence du phnomne social: la suggestion, Rev. phil. sv. 75, str. 593. (213) DOFLEIN, F. (1919) Das Problem des Todes und der Unsterblichkeit bei den Pflanzen und Tieren, Jena. (174) EHRENFELS, C. von (1907) Sexualethik, Grenzfragen des Nerven- und Seelenlebens, izdao L. Lwenfeld, sv. 56, Wiesbaden (9-10) EINSTEIN, A. (1933) und Freud, Warum Krieg?, Pariz. (367 379) ERB, W. (1893) ber die wachsende Nervositt unserer Zeit, Heidelberg. (11 12) FECHNER, G. T. (1873) Einige Ideen zur Schpfungs- und Entwicklungsgeschichte der Organismen, Leipzig. (137) * Brojevi u zagradi na kraju svake bibl. jedinice oznauju stranicu ove knjige na kojoj se dotino djelo spominje odnosno citira. 387) FEDERN, P. (1913) Beitrge zur Analyse des Sadismus und Masochismus, I: Die Quellen des mnnlichen Sadismus, Int. Z. rztl. Psychoanal., sv. 1, str. 29. (86) (1919) Die vaterlose Gesellschaft, Be. (222) FERENCZI, S. (1909) Introjektion und bertragung, Jb. psychoanal. psychopath. Forsch., sv. 1, str. 422. (250) (1913 a) Entwicklungsstufen des Wirklichkeitssinnes, Int. rztl. Psychoanal, sv. 1, str. 124. (45, 169) (1913 b) Referat ber C. G. Jung, Wandlungen und Symbole der Libido (Leipzig und Wien, 1912), Int. Z. rztl Psychoanal., sv. 1, str. 391. (49) i drugi (1919) Zur Psychoanalyse der Kriegsneurosen, Leipzig und Wien. Internationale Psychoanalytische Bibliothek, br. 1. (139) FREUD, S. (1900) Tumaenje snova, Odabrana dla, sv. 6, 7, Novi Sad, 1981. (34, 116, 129, 162)

(1905) Bruchstck einer Hysterie-Analyse, G. W., sv. 5, str. 163; Studienausgabe, sv. 6, str. 83. (229) (1905) Tri rasprave o seksualnoj teoriji, Odabrana dla, sv. 4, Novi Sad 1981. (16, 161, 181, 182, 205, 229, 235, 260) (1911) Psychoanalytische Bemerkungen ber einen autobiographisch beschriebenen Fall von Paranoia (Dementia paranoides), G. W., sv. 8, str. 240; Studienausgabe, sv. 7. (44) (1912) ber neurotische Erkrankungstypen, G. W., sv. 8, str. 322; Studienausgabe, sv. 6, str. 215. (53) (1912) ber die allgemeinste Erniedrigung des Liebeslebens, G. W., sv. 8, str. 78; Studienausgabe, sv, 5, str. 197. (235, 263) (191213) Totem i tabu, Odabrana dela, sv. 4, Novi Sad 1981. (202, 205, 234, 245, 249, 253, 265, 291, 332, 333) (1914) Weitere Ratschlge zur Technik der Psychoanalyse: Erinnern, Wiederholen und Durcharbeiten, G. W., sv. 10, str. 126; Studienausgabe, Ergnzungsband, str. 205. (146) (191617) Uvod u psihoanalizu, Odabrana dela, sv. 2, Novi Sad 1981. (221, 242) (1917) Eine Kindheitserinnerung aus Dichtung und Wahrheit, G. W., sv. 12, str. 15; Studienausgabe, sv. 10, str. 255. (144) (1917) Metapsychologische Ergnzung zur Traumlehre, G. W., sv. 10, str. 412; Studienausgabe, sv. 3, str. 175. (238) (1917) Trauer und Melancholie, G. W., sv. 10, str. 428; Studienausgabe, sv. 3, str. 193. (232, 253, 284) (1919) Einleitung zu Zur Psychoanalyse der Kriegsneurosen, Be, G. W., sv. 12, str. 321. (160) (1919) Das Unheimliche, G. H., sv. 12, str. 229; Studienausgabe, sv. 4, str. 241. (248) 388 (1922) ber einige neurotische Mechanismen bei Eifersucht, Paranoia und Homosexualitt, G. W., sv. 13, str. 195; Studienausgabe, sv. 7, str. 217. (292) (1924) Das konomische Problem des Masochismus, G. W., sv. 13, str. 371; Studienausgabe, sv. 3, str. 339. (82) GOETTE, A. (1883) ber den Ursprung des Todes, Hamburg. (174) GRODDECK, G. (1923) Das Buch vom Es, Be. (280) HARTMANN, M. (1906) Tod und Fortpflanzung, Mnchen. (174) JANET, PIERRE (1909) Les nvroses, Pariz. (33) JEKELS, L. (1913) Einige Bemerkungen zur Trieblehre, Int. Z. rztl. Psychoanal, sv. 1, str. 439. (86) JUNG, C. G. (1909) Die Bedeutung des Vaters fr das Schicksal des Einzelnen, Jb. psychoanalyt. psychopath. Forsch., sv. 1, str. 155. (150) (191112) Wandlungen und Symbole der Libido, Leipzig und Be, 1912. (49 50) (1913) Versuch einer Darstellung der psychoanalytischen Theorie, Jb. psychoanalyt. psychopath. Forsch., sv. 5, str. 307. (4950) KELSEN, H. (1922) Der Begriff des Staates und die Sozialpsychologie, Imago, sv. 8, str. 97. (212) KRAFT-EBING, R. von (1895) Nervositt und neurasthenische Zustnde, Be. (1213) KRAKOVI, B. (1915) Die Psychologie der Kollektivitten, Vukovar. (prijevod na njemaki: Siegmund von Posavec) (207) LE BON, G. (1895) Psychologie des Foules, Pariz. (197) LIPSCHTZ, A. (1914) Warum wir sterben, Stuttgart. (174) McDOUGALL, W. (1920) The Group Mind, Cambridge. (208) MARCINOWSKI, J. (1918) Erotische Quellen der Minderwertigkeitsgefhle, Z. Sexwiss. Bonn, sv. 4, str. 313. (148)

MARKUSZEWICZ, R. (1920) Beitrag zum autistischen Denken bei Kindern, Int. Z. Psychoanal, sv. 6, str. 248. (232) MOEBIUS, P. J. (1903) ber den physiologischen Schwachsinn des Weibes, (5. izd.) Halle. (25) MOEDE, W. (1915) Die Massen- und Sozialpsychologie im kritischen berblick, Z. pdag. Psychol, sv. 16, str. 385. (207) NACHMANSOHN, M. (1915) Freuds Libidotheorie, verglichen mit der Eroslehre Piatos, Int. Z. rztl. Psychoanal. sv. 3, str. 65. (216) NCKE, P. (1899) Kritisches zum Kapitel der normalen und pathologischen Sexualitt, Ar ch. Psychiat. Nervenkrankh., sv. 32, str. 356. (43) 389 PFEIFER, S. (1919) usserungen infantil-erotischer Triebe im Spiele, Imago, sv. 5, str. 243. (141) PFISTER, 0. (1921) Plato als Vorlufer der Psychoanalyse, Int. Z. rztl. Psychoanal., sv. 7, str. 264. (216) RANK, 0. (1907) Der Knstler, Anstze zu einer Sexualpsychologie, Leipzig i Be. (39) (1910) Schopenhauer ber den Wahnsinn, Zentbl. Psychoanal., sv. 1, str. 69. (33) (1911) Ein Beitrag zum Narzissismus, Jb. psychoanalyt. psychopath. Forsch., sv. 3, str. 401. (43) (1922) Die Don Juan-Gestalt, Imago, sv. 8, str. 142; kao knjiga: Be, 1924. (257) SACHS, H. (1920) Gemeinsame Tagtrume Int. Z. rztl. Psychoanal, sv. 6, str.-395. (259) SCHOPENHAUER, A. (1851) ber die anscheinende Absichtlichkeit im Schicksale des Einzelnen, Parerga und Paralipomena (IV), sv. 1, Leipzig. (177) (1851) Gleichnisse, Parabeln und Fabeln, Parerga und Paralipomena, sv. 2, Leipzig. (224) SIMMEL, E. (1918) Kriegsneurosen und psychisches Trauma, Mnchen. (219) SMITH, W. ROBERTSON (1918) Kinship and Marriage, London. (234) SPIELREIN, S. (1912) Die Destruktion als Ursache des Werdens, Jb. psychoanalyt. psychopath. Forsch., sv. 3, str. 465. (182) STRCKE, A. (1914) Uvod nizozemskom prijevodu Freudova Kulturnog seksualnog morala i moderne nervoznosti. Leyden. (182) TARDE, G. (1890) Les lois de l'imitation, Pariz. (213) TROTTER, W. (1916) Instincts of the Herd in Peace and War, London. (212, 241 242) VAIHINGER, H. (1922) Die Philosophie des Als Ob, (7, i 8. izd.) Berlin. (338) WEISMANN, A. (1882) ber die Dauer des Lebens, Jena. (172173) (1854) ber Leben und Tod, Jena. (173174) (1892) Das Keimplasma, Jena. (173) ZIEGLER, K. (1913) Menschen- und Weltwerden, Neue Jb. klass. Altert., sv. 31, str. 529. (185) KAZALO IMENA I POJMOVA Adler, Alfred 60, 66, 78 afektivni iznos 108 afektivnost 108, prim. mehanizam porasta u masi 210 porast u masi 208, 212, 220 afekt(i) 107 nesvjesni 108 agresija 80, 181 agresivnost 308 aktivnost-pasivnost 8384, 87, 88 altruizam 226 ambivalentnost 85, 92, 225, 288, 295 amfimiksija 175, 183 analiza 274 anatomija mozga 152 anatomija 105 anestezija enska 27 animizam

 primitivni 102 anorgansko povratak u 166 apstinencija seksualna 20, 22, 2526 247 arhajska batina 200, prim., 250 arhajsko nasljee 85 Aristofan (Simpozion, Platon) 184 Aristotel 339 Asirci 222 autistiki duevni akti 195 autoerotizam 16, 37 autoritet 210, 250 roditelja 233 bajka 258 Beko psihoanalitiko drutvo 127 Bernheim, Hippolyte 214, 251, prim. besmrtnost 167168 183 bespomonost 332333 bezvremenost 116 Biblija 205 prim. biologija 79, 169, 172, 187 biseksualnost, konstitucionalna 286 Bleuler, Eugen 85, 123, 126, 195 bog 242, 247, 332, 350351 bogovi 259, 328 bol 282 bratstvo totemsko 257 Breuer, Josef 404, 116, 117, 154, 158, 162 Busch, Wilhelm 51 Calkins, G. J. 175 celibat 264 centralni ivani sistem 153 cenzor snova 64 cenzorska instancija 63 cenzura 104, 116, 120, 121, 203 prim. Cezar 219 cilj ivota 166 Clorinda (Osloboeni Jeruzalem, Tasso) 150 crkva 217, 218, 244, 256-257 katolika 264 391 ovjeuljak u mozgu 282, 302 prim. udorednost 292 mase 204, 207 pojedinca 207 Darwin, Charles 183, 245 Dayton, proces 347 dementia praecox 44, 50, 55, 123, 130, 161 deseksualizacija 285, 299 Deussen, Paul 185 prim. diktatura uma 376 dinamiko gledite 111 dinamika, duevna 271 djeja igra 141145, 162 djelovanje 36 double conscience 102 Drutvo naroda 367, 371 dubinska psihologija 104, 187, 198, 275 dua mase 204, 207, 217, 221, 240, 251 rase 200 prim. duevni akti latentni 100, 103 svjesni 99 duevni aparat odnos prema anatomiji 105 duevni procesi potisnuti 103 vovremeni poetak seksualnog ivota 289 Edipov kompleks 146, 228, 231, 260, 287289 egoizam 226 egzogamija, totemistika 263 Ehrlich, Paul 80 Einstein, Albert 367 ekonomsko gledite 111, 135 ekshibicionizam 81, 84 embriologija 153, 164 energija zaposjednua 157, 306 slobodna 154 erogene zone 52 erogenost 52 eros 170, 178, 179, 181, 188 prim., 216, 217, 294, 299, 300, 312, 373 erotika 216 fantazija 205 prim. fantazijske tvorbe 119 fantazijski ivot 205 fantaziranje 36 fascinacija 237 Faust, (Goethe) 170 Fechner, Gustav Theodor 136, 300

Ferenczi, Sndor 51, 89, 141, 237 fikcije 338 prim. fiksacija 78, 104, 140 libida na enu 247 filogeneza 292 fiziologija 200 Fliess, Wilhelm 172 fobija 113, 170 fobija pred ivotinjama 112 Foucault, J. B. L. 335 funkcija razmnoavanja 80 funkcionalni fenomen 64 .genitalna organizacija 205 prim. genitalni primat 181 glad 178 gomila psiholoka 198 gomila 208, 223 Gomperz, Heinrich 185 prim. halucinacija 277 Hebbel, Friedrich 222 Heine, Heinrich 54 Hering, Ewald 177 hipnoza 100, 205, 237239, 248, 249, 250-251, 265 i tvorba masa 238 hipohondrija 52, 140 histerija straha 112, 113, 123 histerija 140 histeriar 127 Holoferno 222 homoseksualci/invertiti 17 homoseksualnost geneza 231232 horda 245 ideal 61, 228 kulturni 322323 seksualni 68 idealizacija 6162, 236 ideja sumanuta 340 iluzija 324, 339, 340 imago 260 392 impotencija 65 incest 320 individualna psihologija 195196, 246, 247 individuum 80, 197, 293 u masi 199 indukcija/zaraza 221 infekcija psihika 230 instinkt stada 241, 243 integracija linosti 205 prim. inteligencija kolektivno zapreenje u masi 210 introjekcija 231, 232, 237 introverzija 44, 54, 123, 179 iskustvo 101 izbor neuroze 39 izbor objekta i Ja-ideal 236 narcistiki 56, 68 odnos prema poistovjeenju 229-230 prema tipu naslanjanja 56 razlika izmeu mukarca i ene 56 seksualni 229 izdanci nesvjesnog 119, 121, 122 Ja 88, 122, 138, 147, 178, 232, 273- 274, 308-310 i Nad-Ja 310-312 i Ono 309310 idealno 61 naruavanje 227 odnos prema Onome 281 odnos prema seksualnosti 80 osiromaenje 68 pokuaj bijega 130 promjena 285, 289 razvoj 67 zbiljsko 61 Ja-ideal 61, 67, 233, 236, 251, 252, 286 i homoseksualni libido 69 i Ono 290 i sublimacija 62 odvajanje od Ja 252254

 tvorba 62, 291 Ja-nagoni 37 Ja-stvarnosti 38, 89 Ja-ugode 38, 89 Jehova 249 Jeruzalem 222 jezik organa/hipohondrije 125 126 jezik 241 Josip Arimatejski 222 Judita 222 junak 258 Jung, C. G. 44, 49-50, 126, 180 kanibal 228-229 kanibalizam 284 prim. 320, 321 Kant, Immanuel 102, 155 karakter 284 kategoriki imperativ 289 Kaulbach, Wilhelm von 293 klanovska zajednica 233 prim. klina stanica 167, 171172 koitus 26 Kolumbo, Christoph 339 kompleks kastracije 59, 60, 127 kompleks oca 332 333 konverzivna histerija 114, 123 kopulacija 175, 177, 184 Kraeplin, Emil 44, 123 Kraus, Karl 26 Krist 214 prim. 218, 219, 222, 256-257 Kristofor 214 prim. kultura 316319, 378379 evropska 358 i suzbijanje nagona 1415 latentna stanja 99 latentni procesi 101102 latentno 271272 latentnost 98 libido 48, 111, 112, 178, 179, 188 prim. 215, 226, 241 homoseksualni u tvorbi Ja- -ideala 63 Ja- 47 narcistiki 179, 181, 188 prim. 236 objektni 47 pretvaranje objektnog u narcistiki 285 smetnje u razdiobi 161 ( zadovoljenje na objektima 67 zastoj 53 Lichtenberg, Georg Christoph 374 lijeenje posredstvom ljubavi 68 Lipschiitz, A. 182 393 ljubav 87, 88, 178, 215216, 226, 234, 257, 296 homoseksualna 264 kao kulturni faktor 247 objektna 181 opa osjetilna 234 osjetilna 238 regresija na sadistiki predstupanj 92 spolna 215, 226, 262 ljubomora 243, 247 Loeb, Jacques 175 logos 361 362 Low, Barbara 183 ludilo veliine 44, 45, 5455 magnetizam ivotinjski 248 Makame Haririja 191 mana 248249 manija 254 masa 197, 202 formula libidne konstitucije 239 i prahorda 246 ideal 251 libidna struktura 252 neorganizirana 210211 organizacija 208, 211212 tvorba 209, 226, 246, 248, 250, 265 umjetna 217 masovna psihologija 68, 196, 213, 220, 224, 246, 247 masturbacija 26 Maupas, E. 175 mazohizam 81, 182 mazohizam-sadizam 8283 Mefistofeles (Faust, Goethe) 170 mehanizam prapotiskivanja 111 melankolija 140, 161, 232, 254, 304305

 psihogena 255 spontana 255256 metapsiholoki prikaz 111, 117, 135 militarizam pruski 219 miljenje proces 36 miljenje 129, 276, 299 vizualno 277 zapreenje u masi 213 mit 259 Moira 328 Mojsije 249 Molire, Jean Baptiste 261 moral 291 morfologija masa 217 motilnost 109 mrnja 89, 9192, 296 mrnja-ljubav ambivalentnost 181 Multatuli (E. D. Dekker) 361 prim. muki protest 60 muko-ensko 88 naelo konstantnosti 137, 300 naelo nirvane 183 naelo stvarnosti 35, 118, 138, 139 naelo ugode 34, 76, 88 prim. 135, 137-139, 143, 145, 151, 162, 183, 188189, 296 u slubi nagona smrti 190 Nad-Ja 283, 289, 306, 321 odvajanje od Ja 290 nagoni(i) cilj 77 nagonska potreba 75 nagon (i) 74, 75, 76, 77, 164, 166, 179, 180 autoerotski 86 izvor 78 Ja- 88 prim. 92, 168, 170171, 180, 188 prim. konzervativnost 164165 kvalitete 78 objekt 77 organizma 161 podjela 79 ' pritisak 77 sadistiki 181 samoodranja 138, 166 seksualni 80, 88 prim. 15 16, 112, 138, 167, 168, 170 171, 188 prim. 216; 294 - smrti 171, 174, 177, 180, 181, 184, 188 prim. 190, 294, 307 socijalni 196 spajanje/razdvajanje 294295 stada 241, 242 sudbine 81, 86, 93 za ovladavanjem 143 zaprijeeni spram cilja 77, 234-235, 259, 261 ivota 171, 177, 180, 184, 188 prim. 190 Nansen, Fridtjof Napoleon I 219 394 narcistiki interesi 60 narcistiki oiljak 148 narcizam 43, 57, 85, 124, 180, 186, 225 prim. 225226, 233, 236, 247, 253, 300 odnos prema autoerotizmu 46 primarni 44, 56, 58 sekundarni 45, 285 prim. naslanjan je 55 natovjek 247 negacija 116 nervoznost 1013 Nestroy, Johann Nepomuk 222 nesvjesni procesi 116 nesvjesno 97, 103, 147, 200 prim. 271272 odnos prema potisnutom 275 nesvjesnost 103 nesvjesno-sistem nsv 104, 108, 115, 116, 122

 sadraj 123 neugoda 53, 136, 139, 156, 278 neurastenija 12, 13 neurotiari 18 neuroza prijenosa 146, 179 neuroza 123, 265 narcistika 130 prisilna 115 neuroza prijenosa 112, 123, 124 histerija straha, konverzivna histerija, prisilna neuroza 123 Nietzsche, Friedrich 247, 280 njenost 228 objektna ljubav 39 obrambeni mehanizam 114 oceubojstvo 263 odgoj 38, 362 olakanje 154 omake 100 onanija 127, 128 Ono 280, 300 kao jezgra Ja 200 prim. ontogeneza nagona stada 242243 opaanje 102 opaanje, unutranje 278 opaanje-svijest sistem o-sv 151, 156, 277 oplodnja 184 prim. oponaanje 213, 233 prim. oralna faza 228 oralni stadij 181 osjeaj krivnje 254, 283, 291, 303 prim. porast 306 osjeaj manje vrijednosti 148 osjeaj sebstva 65, 67, 148 , 326 odnos prema erotici 6667 osjeaj, socijalni 291 osjeaj stida 262 osjeaji nesvjesni 107 osjet 136 osjeti, nesvjesni 279 oskudica 320 Osloboeni Jeruzalem (Tasso) 150 osobnost, mnogostruka 286 ostaci dana, predsvjesni 162 ostaci sjeanja 152, 277 osvjetavanje 121 otac kao ideal 228 prahorde 246, 257, 262 otpor 145-146, 147, 271, 274 pamenje 35, 118, 152 panika 220, 221222 panseksualizam 216 parafreniari 44 parafrenija 55 paranoia persecutoria 297 Pavao, apostol 216 panja 35 penis 128 pervertiti 17 perverzija 67, 181 Platon 184, 185, prim. 216, 373 podraaj 74 podsvijest 102 poistovjeenie 100, 227, 228233, 237, 244, 252 s ocem 228, 229, 286 polarnost duevnog ivota 93 pomicanje 15, 112, 116, 117 postajanje svjesnim 120, 129, 152 potiskivanje 37, 61, 97, 106, 108, 109, 110, 114, 130, 147, 170, 230, 234, 262, 271 pravo (naknadno) 110' pra- 111 potisnuto 147, 253, 271, 280 pounutrenje 321 prahorda 245 248 pravo 370 pranjenje 54, 108, 109, 117, 158, 188 395 motoriko 36 precjenjivanje, seksualno 56, 62, 235

predodba rijei predodba 110, 117, 270271 nesvjesna 106108, 130 razlika svjesne i nesvjesne 128 rijei 128, 276 stvari 128 svjesna 106107 zamjenska 112, 113 predsvjesno 147 predsvjesno sistem psv 104, 116, 117, 122, 272 prepast 140, 158, 159 preradba, psihika/unutranja 54 presti 206, 213 prijenos 124, 146, 148, 150, 163, 249 primarni proces 116, 117, 126, 129, 162, 189 prisila ponavljanja 146, 147, 148, 150, 151, 162, 163, 183, 186 organska 164 prisilna neuroza 123 projekcija 156 promatranje 187 provjera stvarnosti 118, 205, 238 psihoanalitiko lijeenje 122 psihoanaliza 79, 80, 101, 102, 145 -146, 178, 180, 216, 225, 269, 270, 290, 345, 376 razlika od psihologije svijesti 104 psihologija 187, 260261 suprotnost individualne i masovne 195 psihoneuroza 14, 179 , narcistika 123 pubertet 123, 231, 235 racionalizacija 112 Rank, Otto 258, 259, 299 rasploivanje 173 spolno 175 rasplodnja 183 rat 367 ratne neuroze 140, 141 razdoblje latentnosti 37 reakcijska tvorba 83, 115, 243 regresija 117, 182, 240, 245, 266 Reik, Theodor 352 Reitler, Rudolf 127 religija 223, 291, 345-346 i Edipov kompleks 351 kao opeljudska prisilna neuroza 351 religijska uenja 343 religijske predodbe 330331 psiholoko znaenje 334 religijski pouci 335338 religioznost 341 Richter, Konrad 214 prim. Robespierre, Maximilien de 354 Rckert, Friedrich 191 ruska duevnost 346 Sachs, Hans 203 Sadger, Isidor 43 sadistiko-analna organizacija 92 sadizam 81, 181, 182, 295 preobrazba u mazohizam 86 sadizam-mazohizam 8283 san 141, 203 prim. 205 i prisila ponavljanja 160 sanjarenje 36 savjest 62, 200, 210, 232, 236, 291 Schiller, Friedrich 202 prim. Schreber, Daniel Paul, predsjednik senata 44 prim. sebstvo 185 prim. seksualni moral 9 29 kulturni 16 seksualnost 168, 178, 180, 184, 186 sekundarni proces 116, 129,162, 189 Shaw, Bernard 38 prim. 263 shizofrenija'44, 123, 124, 126, 128, 129, 130 Sidis, Boris 242 Sighele, S. 207, 208 sila 368, 369 Silberer, H. 64 Simmel, Ernst 141 Simpozion (Platon) 184 skopofilija 81, 84, 85 smrt 166, 167, 172, 173, 174177 snovi 100 spekulacija 187, 188 prim. spol 184 spolnost 184 stado 241 strah 140, 220, 242, 310-312 neurotski 221 strepnja 140, 159 396 sublimacija 7, 15, 20, 61, 81, 169, 261, 285, 359 suut 83 suenje 35

sugestija 146, 147, 200, 204, 210, 213, 214-215, 217, 250 sugestija, posthipnotika 100 sugestivnost 200201, 213214 sukladno s Ja 122 sukob 138, 266 izmeu Ja i Ja-ideala 291 -292 suzbijanje 108 Sveti Bonifacije 348 svijest o krivnji 69, 230, 241 prisilnoneurotika 205 svijest 35, 101, 120, 151, 153, 166, 190, 275276 svjesno 97 izjednaenje s duevnim 99 svjesnost 103, 120, 121 svjesno-sistem sv 104, 109, 153 Tabes dorsalis 339 tabu 248, 257 Tankred (Osloboeni Jeruzalem, Tasso) 150 Tasso, Torquato 150 Tausk, Viktor 125, 126, 127 tendencija duevnog aparata 36 teorija libida 48, 49-50, 177, 178 -181, 241 dualistika 180 monistika 180 teorija oka 159 teorija odnos prema promatranju 119 terapijska nepristupanost 124 terapijska reakcija, negativna 303 terminologija 188 prim. tijelo-Ja 283 topiko gledite 103, 111 topika, psihika 104105 l totemizam 245 totemski klan 248 trag sjeanja 108, 152153, 163 nesvjesni 106 tragovi sjeanja 118 trauma 157, 159 traumatska neuroza 139, 140, 141, 159 tvorba simptoma 230 histerika 229 uenje o nagonima 186 uenje o neurozama 168 ugoda, organska 80 ugoda 136, 156, 189, 278 ugoda-neugoda 87, 90 odnos 76 ukrtanje nagona 78 um 361362 umjetnost 38, 324 unifikacija Ja 205 prim. uosjeanje 231, 233 prim. Upaniade 185 prim. uskrata 320 utjelovljenje 92, 228 uzbuenje 152, 154, 161, 189 uzetost, hipnotika 239 uzor 228-229 vagina 128 Varendock, J. 277 varka promatranosti 62 veza 229, 231 erotska 251 libidna 220-221, 224, 226 osjeajna 221, 227, 230, 247 vezivanje 158, 162, 189 viestaninost organizma 177 vitalna razlika 183 vjeno vraanje istog 149 voajer 83 voa 206, 219, 224, 231, 244 vojska 217, 218219, 244, 256 Wallenstein 219 Woodruff, L. L. 174 zabrana miljenja 355 zabrana 320 zadovoljenje 75, 170 zahtjevi kulture 10 zaljubljenost 4546, 56, 67, 227, 234-237, 265 i hipnoza 237238 u razlici spram poistovjeenja 237 397 zamjensko zadovoljenje 68 zaposjednue Ja 45 zaposjednue 110, 124, 189, 234 objetno/tip naslanjan ja 228 pre- 121, 124, 128, 159, 161 protu- 111, 113, 114115, 157 slobodno pokretljivo 162 slobodno/vezano 36 tragova sjeanja 108 vezano/toniko 162 zapreka lojalnosti 356 zapreka 212

zaraza 200, 209, 213, 220 zatita od podraaja 154, 155156 Zeus (Simpozion, Platon) 185 zgunjavanje 116, 117 znanost 73, 191, 363 njemaka 219 zoon politikon 242 ivo-neivo 166 ivani sistem 7576 udnja za ovladavanjem 92 Gvozden Flego UZ FREUDOVE OSCILACIJE Kada je prije osam i po desetljea objavljeno Freudovo Tumaenje snova koje je, prema zamisli njenog autora, trebalo utemeljiti novu metodu kako rekonstruiran ja nesvjesnog kao glavne osobine psihe tako i na spoznaji o nesvjesnom izgraene psihoterapijske tehnike, ta je knjiga izazvala neodobravanja, podsmjehe pa i zgraanja. Danas je psihoanaliza vrlo rairena i utkana u tkivo teorijskog razumijevanja mnotva ovjekovih djelatnosti npr. teorije i kritike knjievnosti, umjetnosti i kulture uope, historije, etnologije, lingvistike, sociologije, antropologije, filozofije... Ta je ekspanzija bilo posredno, bilo neposredno potaknuta, naravuo, Freudovim djelom. Na hrvatskom ili srpskom jeziku objavljen je vei dio njegovih znaajnih spisa meu kojima, meutim, nedostaju neka kapitalna djela to se gore spomenutim sadrajima bave neposredno ili pak ona koja s tim pitanjima na prvi pogled nemaju nikakve veze ali na koja se, zbog u njima iznesene koncepcije nagona, nesvjesnog a time i ovjeka, istraivai u navedenim podrujima najee pozivaju. Namjera prireivaa ovog izbora bila je da objavljivanjem ovdje sabranih spisa ukloni taj nelagodni nedostatak. U ovome izboru objavljujemo Freudove na naem jeziku u knjigama jo neobjavljene radove koji na neposredan ili posredan nain izlau^ psihoanalitike koncepcije kulture i drutva. Ti r^pravi 'Kulturni' seksualni., moral i moderna nervoz- nost, objavljenoj 1908. ,^rtlva naela psihikog dogaanja iz 1911. g. autor prikazuje naelo ugode i naelo stvarnosti kao osnovne principe po kojima se odvija psihiki ivot; Prilog uvoenju narcizma (1914) mnogi smatraju prekretnicom u Freudovim 399) koncepcijama a Nagoni i njihove sudbine (1915. g. u kojima Freud razmatra pitanje nagona, najvanijeg i najmranijeg elementa psiholokog istraivanja) i Nesvjesno (takoer 1915. g. gdje se Freud bavi svojim vjerojatno sredinjim otkriem) spadaju u tzv. metapsiholoke spise u kojima se priprema osnova za nove psihoanalitike koncepcije. S onu stranu naela ugode (1920) i Ja i Ono (1923) prikazuju nove Freudove pojmove nagona i linosti, na emu se gradi teorija drutva u Budunosti jedne iluzije (1927). Masovna psihologija i analiza Ja (1921) bavi se znaajnim utjecajem drutvenih elemenata u formiranju psihe pojedinaca a Zato rat? (1933) domilja neke postavke iz kasnih Freudovih djela. *** Tokom svojih i Breuerovih iskustava na obradi danas ve glasovitog sluaja histerije- Anne 0., Freud dolazi do nekoliko otkria u najmanju ruku postavljanja problema koji trasiraju magistralu njegovih kasnijih istraivanja. Pouen takoer Charcotovim i Bernheimovim prouavanjima histerije, on konano utvruje i nalazi da je ta bolest uzrokovana nekontroliranim djelovanjem nekog rariijeg"~o|aaja to ga histerini pacijent mTelsvie^^ govim ponaanjem. Iz'Te 'bazine' situacije raaju se ..etiri. kljuna otkria: (1T sadraji tih traumatinih dogaaja u velikom su Broju sluajeva seksualne prirode T~seTiSuatnost, pojmljena na osebujan nain, postaje.

temom; (2) u postupkuJij_eenja Freuda ne zadovoljava.hip- noza zbog kratkotrajnosti njome postignutih rezultata pa trajnije terapeutske uinke Freud nastojTposfil "sugestijom. Zbog mnotva potekoa on usEbro naputa d tu metodu te razvija osebujnu metodu slobodnih asocijacija kojom pacijent, izgovarajui sve to mu padne na pamet""gradi misao kojom, uz pomo analizatora, u osnovi sam rekonstruira traumatino iskustvo; (3) prilikom pacijentovog rekoristruiranja, dakle osvjetavanja inhibirajuih iskustava, njihovo traumat- sko djelovanje nestaje (to je Breuer nazivao katharzikom metodom) pa e osvjetavanje, ne samo u terapeutskom smislu, postati jedan od kljunih momenata Freudove misli. I konano (4) traumatske doivljaje koji,...dakle," nisu dostupni pacijentovoj svijesti ali koji u psihikim poremeajima, kao npr. histeriji, uvelike odreuju njihovo ponaanje, Freud smjeta u nesvjesno kao zasebnu regij'upsihe. 400 U Tumaenju snova,1 djelu pisanom nakon objavljene auto- analize koja mu je pruila mnotvo spoznaja o nainu funkcioniranja psihikog aparata, Freud potvruje svoja ranija zapaanja o nesvjesnom kao zasebnom podruju psihe te o slobodnim aocijadjama kao irietodi rekonstrukcije hesvjesppjTjgairje doivljaja afilSe- raenifi sadrajnim saimanjima (kondienziranjima)7 premjetanjima^^Sl^jima^Pr^ma'" Treudovim shvaanjima on je usmjeren .na,, ispunjenje elja, to omoguava takva prerada stvarnih doivljaja to je on naziva rad sna koji se odvija po nekom nesvjesnom motivu istom onom koji je u neposrednoj vezi s psihikom nemogunou ispunjenja elja u budnom stanju ili pak nemogunou da se tih elja uope prisjetimo. Kako je san ono podruje psihikog ivota u kojem iz manifestnih sadraja treba rekonstruirati latentne misli sna te istovremeno ono putem kojeg se na najplodonosniji nain dolazi do (nekih) sadraja nesvjesnoga, ijoga. "Stjecanje znanja o nesvjesnom tim je znaajnije to se^ Freud sve vie uvjerava u njegov presudni znaaj. U Psihopatologiji svakodnevnog ivota2 on omake, propuste, nenamjerne postupke, odstupanja od nakanjene radnje ; tumai djelovanjem nesvjesnih motiva koji nadvladavaju svjesna odreenja naih akata. Dapae, Freud opsenije argumentira tezu da je pjtfhiki ivot po sebi nesvjestan te da je svijest samo povrina psihe odnosno"~a"jejr^ samo onaj io" sahle leda-fo Viri iaaad. povrine vode. Znaaj nasvjesnog potvruje se u Freudovim stalnim nai- laenjima na neprikrivene seksualne sadraje ili pak na njihove simbole. Freud, dakle istr^jfc% s.eJtsWnosJL kfrp gai- ee^otikjivane sadraje a kada je nalazi i. kpd_ maledjece. (Tri' rasprave "seksualnoj teoriji*), zakljuuje da ona nije samo bioloko sredstvo za poticanje razmnoavanja ve je, BsifeploSlri gledano, izvpr uitka a naelp ugpde jedno od..dva- osnovria naela psitiikpgdpgaanja (TfomuTacije o dva naela psihikog dogaanja4) po kojem funkcioniraju seksual1 S. Frojd, Tumaenje snova, III. Novi Sad, Matica Srpska, '1976. * S. Frofd, Psihopatologija svakodnevnog iivota. Novi Sad: Matica Srpska. '1976. 3 S. Frojd, Tri rasprave o seksualnoj teoriji. Novi Sad: Matica Srpska, 31976. S. Freud, Formulacije o dva naela psihikog dogaanja v. ovaj izbor. 401

i Iz injenice da je nagon, supsta^ij^psih^^ se odvija nesvjesno kao i iz uvida u ulogu nesvjesnoga u snu, u svakodnevnom psihopatolokom ivotu te u psihikim poremeajima, Freud zakljuuje o. kvantitativnoj-4-fealita- tivnoj premoi, nesvjesnog. -ivotu .ovjeka. Iz takvog vienja psihe kao preteno nesvjesne postavlja se pitanje o onoj dimenziji koja je do Freudovih otkria vrijedila kao jedina u najmanju ruku kao uvelike prevladavajua pitanje o svijesti, kako o njezinu porijeklu, tako i o njezinom odnosu prema nesvjesnome. No iz obzora Freu- dove rane koncepcije nagona i psihe nije bilo mogue pruiti zadovoljavajui odgovor na to pitanje. Do to/g e odgovora trebati priekati sve do 1923, do objavljivanja Ja i Ono? Tada Freud prikazuje kako se Ja, kap nosilac vijestijkoje se meutim ne smije poistovjeivati sa svijeu) razvijaj iz Onog (koje poiva na nagonima) "u susretu Onoga s vanjskim svijetom. Na taj nain Ja odgovara prostornoj predodbi jso- vrine psihe. Tokom svoje analize Freud zakljuuje o potrebi diferencijacije u pojmu Ja. Jedan njegov dio on ponajprije naziva Ja-idealom da bi ga kasnije osamostalio u posebnu instancu nazvanu Nad-ja. Odavde moemo zakljuivati o nekim strukturnim i sadrajnim komponentama svijesti te o odnosu izmeu svjesnog i nesvjesnoga. Za takve je zakljuke kljuna ve ranija Freudova konstatacija da je nesvjesno osnova i izvor psihikog dogaanja iz koje se, u susretu a vanjskim svijetom formira svijest kao kakva povrina ili opna cjelokupne psihike supstancije. No kao to odnos izmeu Onog i Ja nije jednosmjeran i ireverzibilan ve odnos uzajamne uvjetovanosti promjene u jednoj instanci dovode nuno do promjena i u drugoj meuzavisan je i odnos svijesti i nesvjesnoga. Proces nastanka svijesti iz nesvjesnoga, dakle osvjetavanja nesvjesnoga Freud smatra vrlo znaajnim pa i sredinjim zadatkom psihoanalitikog djelovanja, o emu e jo biti govora. Kada prikazuje svoj pojam seksualnosti, Freud dijelom iznosi i svoja shvaanja nagona. Nagon je, prema Freudu, 5 S. Freud, Ja i Ono v. ovaj izbor. 402 jedan od pojmova razgranienja duevnog od tjelesnog6, ali budui da ono to razgraniava, to stoji izmeu ujedno i povezuje, nagon je zajedniki dio psihikog i somatskog. \Za [ Freudov pojam nagona znaajno je njegovo razlikovanje i?- v meu nagona (Trieb) i instinkta (Instinkt): instinkt sadri definitivnu bioloku programiranost ponaanja i karakteri- stian je za ivotinje dok je nagon svojstven ljudima te u njegovoj tvorbi uz bioloku, uroenu "komponentu sudjeluje, i iskustvena, steena. Na formiranje nagona djeluju, dakfe, i ivotna iskustva, od kojih su od presudnog znaaja najraniji seksualni doivljaji, nazvani edipovskom situacijom, od ijeg razrjeenja uvelike ovisi formiranje linosti i daljnji tok funkcioniranja psihe. Freud stoga zakljuuje o utjecaju okoline prvenstveno obitelji na formiranje nagonske komponente psihikog aparata a time i psihe u cjelini. Taj presudni utjecaj obitelji u kasnijim e interpretacijama Freuda biti izjednaen s utjecajem drutva?) Tokom svog teorijskog stvaraiija Freud je razvio dvije koncepcije nagona kao i neke njihove podvarijante. Meutim, uprkos svim koncepcijskim razlikama, u njegovom pojmu nagona postoji jedna konstanta to je galizam. U pxyoj i 'fazi' to su, kao to je ve spomenuto, eKplInTi ja-nagorit\ . Tim nagonskim parom Freud nije bio u starij^oFjasnitO^ niki otkrivene probleme narcizma, sadizma i mazohizma kao ni razne oblike tokom prvog svjetskog rata razvijene Jestiruktivnosti. Stoga on 1920 g.7 revidira vlastito uenje te pao dva osnovna nagona navodi'nagoh ivota, eros (koji tei | razvitku i stvaranju ivota8 te se velikim dljelom-poklapa s - karakteristikama

ranijih seksualnih nagona) i nagon destruk-n Aktivnosti, nazivan i nagonom smrti (koji se manifestiraju kroz prisilu ponavljanja, tendenciju razaranja odnosno povratka na ranija anorganska stanjajljTi nagoni odnosno njihove razliitoomjerne mjeavine treba da pokriju sve aspekte psihikog ispoljavanja ivih organizama a nagon smrti, koji je plod spekulativne konstrukcije a ne empirijskih nalaza pobudio je mnotvo rasprava, i to ne samo u psihoanalitikim krugovima. Premda zaeta kao psihoterapijska tehnika, psihoanaliza ubrzo postaje opa teorija psihe te sve vie prerasta u teoriju specifinog, dubinskopsiholokog shvaanja ponajprije umjetnosti i kulture a potom religije pa i drutva u cjelini. U 6 S. Frojd, Tri rasprave o seksualnoj teoriji, navedeno izdanje, str. 44. 7 U S onu stranu naela ugode v. ovaj izbor. S. Freud, Abriss der Psychoanalyse. Frankfurt/Main: Fischer Verlag, 403 zbirci lanaka pod zajednikim naslovom Totem i tabu9 nailazimo na cjelovitu obradu psihoanalitikjjatkrivenih temelja drutva,, obradu u kojoj se prk^jj^ak_syieka,iz 'prirodnog stanja'. prahorde odnosno ulazak- u ljudsko, ciralii- rano, kulturno stanje;jgjg^ lima ponaanja.[Naim^nakonTSto~su pobunjeni sinovi ubili i pojeirbcaTsamodrca koji je uzurpirao vlast nad enkama, meu ubojicama se javlja grinja savjesti i oplakivanje a zatim i potovanje ubijenog te, da bi se onemoguili slini dogaaji, dolazL^O-UVoenja^ zabrane incesta i oceubojstva. U tim dogaajima Freud nalzfnkoliko novin Std/prnia njegovom sudu, tvore civilizaciju .koja se gradi na istovremenom nastanku zloina10 (oceubojstvo), uvoenja,., religije (totemizam, potovanje predaka) i moralnih zakona (zabrana incesta, uvoenje pravila ponaanja) to zajedno tvori rudimente drutva. Tako izgraena civilizacija je od samog poetka bazirana na zloinu i praena osjeajem krivnje. h?sihoanalitiko. vienje drutva detaljnije je razraeno u kasnijim^Freudovim spisima (Masovna psihologija i analiza Ja,n Budunost Jedne iluzije,12 Nelagodnost u kulturi? Moj- sije i monoteizamujlU njima ostaje aktualan u Totemu i tabuu spomenut trofgzni razvitak ovjeanstva totemizam odgovara fluidnom raz doblje religije kao predmetanog oboavanja analogno je ljudskoj mladosti a razdoblje znanosti i tehnike, gotovo cjelovitog ovjekovog poznavanja i razumijevanja" svijeta kao i ovjekove samosvijesti odgovara razvijenim i" aktualiziranim ljudskim potencijalima, zrelom dobu gpvje&ystya.._U svojim razmatranjima poloaja ovjeka Freud se preteno koncentrira na prijelaz iz druge^u-lrgu razvojnu fazu. Ukratko, zajedniki (kulturni, drutveni) ivot obdaruje^ovjeKTnovim karakteristikama: on se sve vie oslobaa ivota 'masa', podlonosti" raznim karizmama kao i raznovrsnim oblicima hijerarhijskih organizacija (crkva, vojska) kojima upravljaju vrhovni poglavari (Masovna psihologija i analiza Ja); znanost je ovjeku omoguila razumijevanje tajni svijeta nakon ega ovjek gradi drugaiji odnos prema svijetu a tehnika, S. Frojd, Totem i tabu. Novi Sad: Matica Srpska, >1976. "> O mitskoj Freudovoj interpretaciji mita o oceubistvu i njenim posljedicama, v. Paul Ricoeur, De l'interprtation. Paris: Edition du Seuil, 1965, naroito str. 207 i 237240. " S. Freud, Masovna psihologija i analiza Ja v. ovaj izbor. 12 S. Freud, Budunost jedne iluzije v. ovaj izbor. 13 S. Frojd, Nelagodnost u kulturi, Novi Sad: Matica Srpska, 31976.

14

S. Frojd, Mojsije i monoteizam. Beograd: Grafos.

404 u simbiozi sa znanou, omoguava mu gpsppdarenj.e_.pri- rodom i .pretvara ga u boga s protezama no samo gospoda- renje prirodom jo mu ne podaruje sreu; (Budunosfje'ne' iluzije); i konano, Freud zakljuuje d je nain 'funkcionfr ranja drutva odreen nagonskim karakteristikama ovieka15: da bi moglo opstati, drutvo mora dvostruko ograniavati neposredno zadovoljenje nagonskih potreba .nagone ivota i seksilalriot ono m<^"0yuflayatT.'da bi na foj, in moglo akumulirati energiju koju e preusmjeriti na dru- tvene zadatke16; nagone smrti i destruktivnosti, mora otro suzbijati jer je to elementarna pretpostavka uope zajednikog; opstanka! djelovanja stoga je, prma Fretidovom sudu, svaka kultura bitno represivna (Nelagodnost u kulturi) a nagoni" i kultura direktno su ahtagonistiniTj /Premda je u spisima u kojima neposredno razmatra odnos cvjeka i drutva, nagon i kulture Freud nedvosmislen u konstatacijama o njihovoj antagonistinosti^u njegovom se opusu nalaze i mjesta koja taj odnos prikazuju na drugaiji nain. Put rekonstrukcije tog 'drugaijeg naina' poneto je zaobilazan. Drutvo je, prema Freudovom miljenju, ovjekov proiz- vod uzrokovan ili provociran strukturom njegovih nagona. Iz, naroito u Totmu i tabuu NelagodmsuYutu ri, prikazane podudarnosti ovjekove psihe i karakteristika drutva trebao bi slijediti neto drugaiji zakljuak no to ga izvlai Freud naime sklad izmeu ovjeka i drutva,, pojedinanog i opega. No umjesto oekivanog sklada Freud konstatira antagonizam'pa se postavlja pitanje nije li Freud u svojim izvodima nedosljedan ili ipak nalazi objanjenje za spomenutu antagonistinost. (Objanjenje je relativno prosto: uzrok takvom stanju je sams^truktura nagona, njihova antagonistinbtiCppatago" Freudovim shvaanjem kako ljudske zajednice ne mogu imati osobine drugaije od onih kojima su obdareni njihovi individualni lanovi bavio se Roger Bastide u Sociologie et psychanalyse. Paris: P.U.F., II izdanje: 1972, naroito str. 32. " Helmut Dahmer u svojoj knjizi Libido und Gesellschaft. Frankfurt/Main: Suhrkamp Verlag, 1973, komentira Freudovu tezu o radu kao odreknuu od nagona i usporeuje je s tezom A. Smitha o radu kao rtvi i Marxovim razmatranjima o prisilnoj prirodi rada (usp. str. 151 i dalje). " Kao to je F. Engels zamjerio Darwinu da je drutvenu sadanjost projicirao u prolost ovjeanstva, jednaki prigovor Freudu upuuje A. Lorenzer, Die Sozialitt der Natur und die Natrlichkeit des Sozialen. Zur Interpretation des psychoanalytischen Erfahrung jenseits von 405 nistinost nagona (seksualni nagon ja nagoni, nagoni ivota nagoni smrti) bioloki je dana pa kada Freud karakteristike drutva izvodi iz strukture ovjekove gsihe, on drutvo tumai na biologistiko-organicistiki naini Taj socijalni biologizam kod Freuda nije tek neki do jamili nategnuti interpretativni hir ve je duboko ugraen u Freudov pojmovni aparat, to je mogue ilustrirati mnotvom primjera od kojih je moda najupeatljiviji njegovo odreenje znanstvenog statusa psihoanalize. On je smatrao da njegovi izna- lasci o ovjeku kao preteno nesvjesnom biu impliciraju bitno novi pojam ovjeka to, do kraja dovedeno, zahtijeva prestrukturiranje cjelokupnog corpusa znanosti. Iz perspektive novog pojma ovjeka mogu opstati samo dvije (grupe) znanosti: prirodne znanosti i psihologija, ista i

primijenjena.'* Psihologija oito preuzima ulogu humanistiko-drutve- nih podruja istraivanja i sve aspekte intersubjektiviteta tumai pomou psihikih osobina ovjeka, to ih je otkrila ista psihologija. Freudoya osnovna__pozicija u tumaenju drutva, nazvana biologizmom, stoga zasluuje novTUnnin psiho-biologizam. "'""" * Takvim tumaenjem, nisu rijeena ni priblino sva pitanja to slijede iz Freudovog vienja odnosa izmeu ovjeka i drutva. Jedno mogue razrjeenje nasluuje se u Freudovoj distinkciji nagona i instinkta, njegovoj tvrdnji da je nagon sukonstituiran utjecajem okoline, dakle drutva,19 ali da je djelovanje okoline/drutva na nagone ogranieno ve i time to oni, u krajnjoj liniji, ostaju bioloke injenice. Te nas konstatacije ponovo upuuju na podrobnije razmatranje Freudovog vienja ovjeka i drutva. Qdnos_,i?meu_pojedinca i zajednice tonije izraeno frojdovskim terminima: nagona i "kulture/drutva_Freud razmatra u okviru znatno ire problematike odnosa nature i. kulture. Taj je odnos mogue sagledavati iz vie rakursa sa stajalita djelovanja kulture, na ljudsku,prirodu (na to je upravljena veina Freudovih spisa koji se bave kulturnom problematikom), uzajamnog djelovanja relata kao i.djelova-. Biologismus und Soziologismus. Ein Gesprch zwischen A. Lorenzer und B. Grlich (u: Bernhard Grlich, Alfred Lorenzer, Alfred Schmidt, Der Stachel Freud. Frankfurt/Main: Suhrkamp Verlag, 1980, Str. 309). " Usp. S. Frojd, Nova predavanja za uvoenje u psihoanalizu. Novi Sad: Matica Srpska, 51976, str. 291. " 0 povezanosti prirodnog i socijalnog u Freudovom pojmu nagona govori A. Lorenzer (isto, str. 324) a o socijalizaciji kao procesu razraunavanja (Auseinandersetzung) s unutranjom prirodom u Uber den Gegenstand der Psychoanalyse oder: Sprache und Interaktion. Frankfurt/Main: Suhrkamp Verlag, 1973, str. 166. 406 nja prirodnoga u ovjeku na kulturu. Ovaj trei rakurs u Freuda je esto impliciran ali relativno rijetko explicite obraivan pa emo se najprije pozabaviti njime. Totem i tabu je jedno od rijetkih mjesta gdje Freud to ini:prikazom iz- ' laska ovjeka iz 'prirodnog stanja' prahorde i ulaska u ljudsko, civilizirano, kulturno stanje on istovremeno ocrtava pretvaranje onog prirodnog u ovjeku u drutveno, kulturno. Ve spomenuta situacija monopola najsnanijeg mujaka nad enkama uzrokovala je pobunu sinova, ubojstvo oca tiranina kao i odatle proizile religijske, moralne, drutvene kon- sekvence. Ta zbivanja Freud tumai pomou seksualnih na- gona: elja za zadovoljenjem do tada zapreavanih nagonskih potreba raa pobunu a zbivanja nakon pobune rezultat su uvida u potrebu reguliranja seksualnih odnosa, to rezultira uvoenjem morala, religije. No u Totemu i tabuu veza izmeu prirodnog (monopol nad enkama, pobuna /seksualno/ ugnjetenih) i kulturnog (uvoenje religije, morala, drutva) u grubim je crtama naznaena ali ne i izvedena. Isti je prob- \ lem razmatran i u Nelagodnosti u kulturi ali uz uvjerljiviju | argumentaciju. U okviru svoje druge koncepcije nagona, iako na raznolikom materijalu i sofisticiranim, za nijanse bogatim stilom, Freud prikazuje relativno jednostavnu shemu ovjekovog opstanka: pc^bie. nedostatka ovjek,, da ....................................................bi... roogaoopstati I i _ preivjeti u borbi s prirodom, mora se udruiti s drugim - Ijudimar Air," a bi t o udruenje bilo mogue neophodno je, kao to je ve spomenuto, da (1) tjjJdsko_drutvo energiju seksualnih nagona sa seksualnih ciljeva preusmjeri

na drutvene ciljeve npr. na rad, te da (2) ograniava ovjekovu prirodno danu destruktivnost jer je ogranienje ljudskog razaralatva osnovna pretpostavka zajednikog opstanka ljudi: bog ta dva razloga, a naroito "drugoga, ljudska zajednica j repreivri^. Freud je na taj nain objasnio strukturu drutva. Ali, Freud to ini sredstvima koja, izgleda, izmiu njegovoj kontroli. Izjednaavajui nain funkcioniranja drutva s nainom funkcioniranja pojedinaca te izvodei represivnost drutva iz ljudske prirodno dane agresivnosti, Freud stanje u drutvu tumai pomou ovjekovih prirodno danih karakteristika.20 No postupajui tako, Freud ne samo da objanjava po- stojee odnose u drutvu; on ih, nalazei im porijeklo u bio20 Freudovu pogreku proglaavanja u osnovi graanske edipovske situacije prirodnom konstantom komentira A. Lorenzer. u: B. Gorlich i dr., Der stachel Freud, str. 318. r, : 407 lokim datostima ovjeka, i opravdava.21 Prema Freudovom je sudu ljudsko drutvo nuno i neizbjeno represivno. U svojim praenjima kako se iz nature razvija kultura, Freud ne moe previdjeti drugosmjerni proces povratno djelovanje tako razvijene kulture na ljudsku prirodu. Tvorba nagona, u kojoj se stapaju utjecaj okoline (obitelji) i bioloki dane karakteristike reprezentativni je primjer za spomenuto povratno djelovanje. Ali Freudova misao ne zastaje na tom primjeru. Dapae, njegov je interes upravljen prvenstveno na specifini rezultat to ga donosi ovjekovo kulturno bivstvovanje. Pojednostavnjeno reeno psihoanaliza utvruje da je ovjek, po prirodi, bie nagona. On, meutim, razvija posebni oblik egzistencije, kulturu, u kojoj on razvija svoje istinski ljudske dimenzije, to znai da on kulturnim djelovanjem prekorauje (u najmanju ruku: preinaava) neka od prirode dobivena svojstva. Suprotno prirodnodanoj nagonskosti proces (samo)osvjetavanja kako pojedinaca, tako i ovjeanstva, po Freudovom je sudu dostignue kulture, pri emu ubudue znatnu pomo treba pruiti psihoanaliza svojim metodama osvjetavanja (=ukidanja) nesvjesnoga. Geslo Wo Es war soll Ich werden (u naem prijevodu: Gde je bilo Ono neka bude Ja),22 navedeno kao zadatak psihoanalize, mogue je shvatiti samo kao (psihoanalitiku) misiju kulture. Freud je rijetko razmatrao funkciju svijesti a jo rjee njen nastanak. U drugoj topici on svjesno smjetava u Ja i usporeuje je s percepcijom. Ja, opet, nastaje iz Onog, preinaenog u susretu sa stvarnou. Na taj nain svijest je u susretu sa stvarnou preinaeno Ono, on je rezultat procesa osvjetavanja. A osvjetavanje je proces u koji Freud gaji velike nade. Kao to u psihoterapiji ono ukida nesvjesno djelovanje traumatskog iskustva preraslog u simptom, u kulturnom ivotu ono vodi smanjivanju nesvjesnih, svijesti nepoznatih pa stoga i nekontrolirljivih procesa psihikog aparata. Osvjetavanje nesvjesnog s jedne je strane ve rezultat a s druge jo zadatak kulture: osvjetavanjem nesvjesnoga postie se (samo)preobrazba ovjeka. U osvjetavanju Freud vidi mogunost prevladavanja u njegovim ranim spisima esto konstatirane kvalitativne i kvantitativne prevlas 21 Max Horkheimer je 1936. g. pisao kako Freudov nagon za. razaranjem treba biti, poput srednjovjekovnog avla, kriv za sve zlo. V. Egoizam i oslobodilaki pokret u. M. Horkheimer, Kritika teorija U. Zagreb: Stvarnost, str. 73. 22 Na kraju XXXI predavanja u Novim predavanjima za uvoenje u psihoanalizu, navedeno izdanje, str. 171.

408 ti nesvjesnog, mranog, bezvremenog, aloginog... irenjem Ja postie se suavanje Onog, nagonskog, ime tako osvje- teni ovjek postaje svjesno, sebi prozirno, vremenski osre- eno, kontrolirano, neantagonistiko bie. Tako preobraen ovjek vie nije bie nesvjesnoga ve bie svijesti, o kojemu Freud govori sve ee u kasnim spisima. U njima ima podosta mjesta na kojima je rije o ovjeku kao biu logosa, intelekta, inteligencije, uma. Onaem (psihoanalitikom) bogu LOGOSu, o prima tu intelgktaTod- nosno inteligencije kao jedinom sredstvu za ovladavanje nagonskim ivotom pie on u Statinosti "jedne ?u"zt/eT~TTsa- zi otvaraju jedan explicite novi premda u nekim ranijim spisima implicirani rakurs psihoanalize koji biva potvren ali i zaotren u Freudovom odgovora na Einstenovu anketu o ratu. Tvrdei da je, prema njegovim otkriima, potreba za ratom posljedica ovjekove opremljenosti nagonom destruktivnosti, Freud razmatra naine za njegovo spreavanje te kae: Idealno stanje bi, narvno, bilo takva zajednica ljudi koji su svoj nagonski ivot podredili diktaturi uma.23 Ako ozbiljno shvatimo i dosljedno slijedimo tu Freudovu misao, uvidjet emo da se njome mijenja dotadanja psihoanalitika slika ovjeka. Idealno stanje, a to znai smisao i svrha ovjekovog djelovanja je diktatura uma nad svim ostalim neumskim, izmeu ostalog i nagonskim dijelovima psihe. Prevlast uma konano dovodi do toga da ovjek postane samome sebi jasan i shvatljiv. U tome pravcu djeluje i znanost koja pridonosi razuipijevanju vanjskoga svijeta a time i drastinom smanjenju,'ako ne i ukidanju potrebe za ikkvim iluzijama. Upravo iz tog rakursa otkrivamo krajnje znaenje trostup- njevitog razvitka ovjeanstva, kakav je zabiljeen u Totemu i tabuu. S druge strane, ta trostupnjevita shema, povratno, baca novu svjetlost na znaaj svijesti i uma. Kada govori o razvojnim stupnjevima ljudskih svjetonazora s kojima se poklapaju stadiji individualnog razvitka libida, on istie treu, znanstvenu fazu koja odgovara zrelosti individua. To u najmanju ruku znai (a) da se psihoanalitiki shvaena zrelost ovjeanstva u glavnim osobinama podudara sa psihoanalitiki shvaenom zrelou pojedinca; (b) da je zrelost ovjeanstva oznaena znanou i predmetnou; te (c) da je um, konstituens znanosti kao najvieg stupnja ovjeanstva, istovremeno i najvii stupanj razvitka pojedinca. 23 S. Freud, Warum Krieg? u Studienausgabe, Bd IX, Frankfurt/ /Main: Fischer Verlag, 1974, str. 284. 409 No Freudovo poimanje razvoja ovjeanstva, otkriva jo neke znaajne momente njegove misli. Freud ne spominje A. Comtea paralelno kojemu on zastupa tezu o trostupnjevitom razvoju ovjeanstva koji zavrava u predmetnosti i znanosti (Freud) odnosno u pozitivnoj znanosti (Comte). Freudpvo povjerenje u znanje i znanosti kao sredstvima za ovladavanje prirodom, nepokolebljiva vjera u znanost kao sredstvo za rjeavanje (gotovo) svih tajni svijeta, upuenost na znanje /svijest/um kao put uspostavljanja zrelog ovjeka razvijenih ljudskih potencijala potrebno je karakterizirati ne samo kao pozitivno, ve i kao pozitivistiko.24 Na taj nain vieno drutvo kojim upravlja znanost kao najrazvijeniji oblik drutvenog i uope ljudskog odnoenja te ovjek kao bie ijim idealom smatra dosizanje ljudske spoznaje nesvjesnoga koje se razlae mnom, ima bar dvije posljedice (a) Freud nalazi naina za prevladavanje ovjeka kao bia u kojemu kvantitativno i kvalitativno prevladava nesvjesno ali ime na drugi

nain eksplicira i svoje odreenje ovjeka, i (b) novim odreenjem ovjeka zavrava u ul- traracionalnoj prema novijoj terminologiji: logocentri- koj perspektivi drutva i ovjeka. Jer, sve mogue treba proumiti, pretvoriti u um, a ostatak treba umu podrediti. Ova logocentristika i ultraracionalna Freudova vizija ovjeka nije, kao to je ve reeno, neto to je ovjeku prirodno dano i uroeno ve neto to je u njemu prisutno tek kao mogunost, neto to se moe razviti jedino njegovim specifinim nainom postojanja. Samoosvjetavanje/samospoz- navanje25 o kojemu Freud govori (kao zahtjev'poznat ve od samih poetaka filozofskog miljenja, premda postavljen iz drugaijeg kuta) pojmljivo je jedino kao djelo kulturnog kako ovjeka-pojedina tako i ovjeanstva. Samoosvjetavanje/samospoznavanje je upravo onaj proces u kojem, je sasvim evidentno kako kultura polazi od nature kao svoje osnove ili pretpostavke ali je i svojim sredstvima a i samim ciljem prevladava. A to znai da je ljudsko (samo)osvjeta- vanje kao (samo)preobraavanje eminentno ovjekovo djelo, 24 Svoje kritike opaske o Freudu i psihoanalizi, koja je napustila prvotni radikalizam govori E. Fromm u viei navrata a opirno u npr. Psihoanalizi i religiji, u Krizi psihoanalize, u VetiSini i granicama Freudove misli (v. E, Fromm, Izabrana djela. Zagreb: Naprijed, 1984). O nekim dimenzijama Freudovog pozitivizma v. Jacques Derrida, Freud et la scne de l'criture u L'criture et la diffrence, Paris: Editions du Seuil, 1967. " O znaenju samorefleksije za Freudovu analitiku spoznaju v. Jir- gen Habermas, Saznanje i interes. Beograd: Nolit, 1975, naroito str. 281. 410 proces pretvaranja prirodnih datosti (nesvjesnog) a po sebi neto novo, drugo (svijest) pomou vlastitog napora, proces njegovog samouspostavljanja kao rezultat njegove vlastite djelatnosti, a to znai povijesni in koji, izreen ve spomenutom formulom Wo Es war, soll Ich werden stoji uz bok procesu a i zadai to je Hegel izradio u Fenomenologiji duha.36 Freudovo, dakle, odreenje zadatka psihoanalize sastoji se od pretvaranja nesvjesnog u svjesno, od samospoznaje (to S. Zweiga27 podsjea na kozmogonijski motiv nastajanja kozmosa iz kaosa). Prema Freudovim rijeima taj se proces irenja Ja zbiva na raun suavanja Onog to znai ten- dencijsko ukidanje Onog i njegovo pretvaranje u Ja odnosno drugaije govorei tendencijsko svoenje cijele psihe na svjesno. Freud, istina, upozorava da se proces osvjetavanja nesvjesnoga zbiva tako da istovremeno dolazi do proirenja svijesti onim sadrajima koji se osvjetavaju ili laiki govorei da se sadraji nesvjesnog prenose u svjesno. Meutim, bilo bi potrebno; u svrhu razumijevanja Freudove namjere, neke njegove postavke dovesti do krajnjih konsekvenci. Osvjetavanje nesvjesnog po definiciji znai ukidanje nesvjesnog kao nesvjesnog jer nesvjesno je mogue spoznati tek kada ono postane svjesno28 ali to postaja- nje svjesnim ne samo da omoguava spoznaju ve i bitno mijenja sam predmet spoznaje. Stoga oni sadraji nesvjesnog to ih svijest dobiva osvjetavanjem nesvjesnoga mogu, ako uope, biti ouvani u svijesti jedino u sasvim rudimentarnom Obliku zbog toga to sadraji nesvjesnoga, nakon to bivaju osvjeteni, dobivaju novi kvalitet. Taj novi, drugaiji kvalitet naroito je istaknut psihikom 'instancom' u kojoj se osvjetavanje zavrava umom. Um je ono neto to ne samo da nagon zna ve ga zna na takav nain da ga Svojim znanjem proima, da ga pre-ureuje. Umom proeti nagon postaje proumljen a s obzirom na karakteristike nagona (mrano, bezvremeno, alogino...) i uma (red i logika, slijed, vrijeme i

hijerarhija), proumljend nagon prestaje biti nagon i postaje neto drugo, samome sebi suprotno. * U De l'interprtation P. Ricoeur inzistira na razlikama izmeu He- gelov Fenomenologije duha i Freudovih ideja. V. zanimljivu studiju Ulricha Sonnemanna Hegel und Freud. Die Kritik der Phnomenologie am Begriff der psychologischen Notwendigkeit und ihre antropologische Konsequenzen. Psyche, 1970. g., str. 208228. 17 Stefan Zweig, Freud. Navod prema francuskome prijevodu u izdanju Paris: Editions Stock, '1978, str. 723. * O tome v. P. Ricoeur, navedeno djelQ, str. 137. 411 To je, po mome sudu, konsekvencija Freudovog vienja zadae psihoanalize kao procesa (samo)osvjetavanja nesvjesnoga, pretvaranja Onog u Ja. Meutim, kada Freud odgovara na Einsteinovo pitanje o ratu, tada kae: Idealno stanje bi naravno bilo zajednica ljudi koji bi svoj nagonski ivot podredili diktaturi uma. Nita drugo ne bi moglo izazvati tako potpuno i otporito ujedinjenje ljudi, ak i pod cijenu odustajanja od emotivne veze meu njima. No to je najvjerojatnije utopijska nada. Drugi su putevi indirektnog spreavanja rata zacijelo dostupniji ali oni ne obeavaju nikakav nagli uspjeh.29 U ovome odlomku Freud nam prezentira neto drugaiju situaciju. Pod idealnim stanjem on smatra takvu zajednicu u kojoj bi ljudi svoj nagonski ivot podredili diktaturi uma. Kada govori o nagonima koje bi trebalo podrediti diktaturi uma, Freud priznaje postojanje nagona kao takvih, jo-neproumljenih nagona. Kakve su posljedice takve tvrdnje za Freudovu ranije spomenutu osvjctavalako-pro- umljivaku viziju zadae psihoanalize? Znai li to da Freud odustaje od svog projekta osvjetavanja nesvjesnoga i proumljivanja nagona i zamjenjuje ih procesom podreivanja nagona diktaturi uma? Smatram da ova formulacija svoje znaenje dobiva iz konteksta u kojem je izreena. Ona je, naime, odgovor na Einstenovo pitanje o eventualnim mogunostima za spreavanje rata na koje Freud odgovara scenom diktature uma. S obzirom da je proces osvjetavanja dugoroni proces napredovanja kulture, u trenutku pisanja pisma idealnim stanjem za spreavanje rata Freud smatra podreivanja nagonskog ivota ljudi diktaturi uma. Uz ove privremene mjere idealnog stanja on, ini se, zadrava svoj dugoroni program psihoanalitikog djelovanja i samoosvje- ivajueg preobraaja ovjeka. Kroz Freudove kasne spise provlai se, kao to je reeno, logocentristika koncepcija. Premda su njegove logocentris- tike namjere zamraene nejasnou pojmova (um, inteligencija, razum, logos), proglaavanje diktature uma nad nagonskim ivotom, pa makar i privremene, ima za posljedicu nedvosmislenu vlast uma nad svim neumskim razinama psihikog ivota. Um postaje apsolutni gospodar psihe, on sebi podreuje sve neumno i postaje neupitna vrhovna instanca psihe. S obzirom na ve istaknutu imanentnu sposobnost uma da sadraje koje obuhvaa ureuje prema svojem ustrojstvu kao i s obzirom da je proumljivanje nagona njihovo S. Freud, Warum Krieg?, navedeno izdanje, str. 284. 412 ukidanje kao nagona, vrhovnost uma implicira jednodimenzioniranje psihe. Takva, meutim, interpretacija uloge uma kod Freuda mora odgovoriti na neka pitanja. Jedno od osnovnih je na koje nee biti mogue dati neposredan odgovor da li je oportuno govoriti o jednodimenzioniranju psihe koja se sastoji od dvije komponente. Uz ovo postavlja se i pitanje razloga, ili

motiva Freudovog koncepta osvjetavanja i uvoenja uma (pa i njegove diktature) kao rjeenja problema nagonskog ivota ovjeka. Moda je motiv za kojim tragamo mogue nai u Freudovom pojmu nagona. Polarnost i antagonistinost, apriorna napetost u Freudovom pojmu nagona kao uzrok psihikog dogaanja zadrava shematski okvir problematinih dualizama ali jednako tako i mehanicistikog principa svekolikog zbivanja.30 Da je tome tako, da naime Freud hoe zadrati dualistiku napetost koja mu slui kao okvir manje-vie mehaniki shvaenog kretanja potvruje i njegov nagon smrti. Nasuprot erosu (koji nasljeuje mnoge karakteristike ranijih seksualnih nagona) Freud navodi i erosu suprotan nagon, premda za njega nema empirijskih potvrda. 'Argumentacija' kojom se Freud pri tome slui najneuvjerljiviji je dio njegovog cjelokupnog opusa. Igra malog Ernsta Hansa teko da moe posluiti kao ozbiljan argument za uvoenje novog nagona. Iz nedostatka Freudove argumentacije mogue je naslutiti da bi razlog nedovoljno ''argumentiranom uvoenju novih nagona mogao biti izvanjski pod svaku cijenu ouvati shemu oprenosti i unutarpsi- hike antagonistinosti. Ako je tome uistinu tako, to bi nam moglo posluiti kao pregib na kojemu bi na plodotvoran nain bilo mogue propitati neke aspekte statusa psihoanalitike teorije. Prije 'aksijalnog razdoblja' psihoanalize (18951905) Freu- dov ideal je bio izgraditi jednu znanstvenu psihologiju o emu on esto pie svom prijatelju Flieu te o emu pie Nacrt za jednu psihologiju.31 1895. g. Iz injenice Freudovog odustajanja da taj Nacrt... objavi, neki su skloni zakljuiti da se Freud zarana odrekao nakane zasnivanja O dvostrukosti Freudove teorije, u kojoj koegzistiraju prirodnoznanstvene i socijalnoznanstvene kategorije, zbog ega dolazi do cijepanja predmeta psihoanalize na prirodnu povijest ljudskog roda i njihovu drutvenu povijest pie A. Lorenzer u ber den Gegenstand der Psychoanalyse..., str. 49, 59. J. Derrida, meutim, osporava da iz dualizma moemo oekivati neki znanstveni dokaz v. La carte postale, de Socrate Freud et au-del. Paris: Flammarion, 1980, str. 390. 31 S. Freud, Entwurf einer Psychologie, u: Aus den Anfngen der Psychoanalyse 18871902. Frankfurt/Main: Fischer Verlag, 1975. 413 znanstvene psihologije koja bi fiziologijom neurona tumaila psihike procese. Takav zakljuak izgleda da potkrepljuju Freudovi kako 'aksijalnd' tako i kasniji spisi. Ve Tumae- nje snova, premda zadrava u osnovi mehaniki determinizam32 psihikih procesa (pomou kojeg je tek mogue biti siguran da se iz toka slobodnih asocijacija dade rekonstruirati traumatsko iskustvo odnosno sadraj simptoma) kojim ostaje unutar prirodnoznanstvenog okvira ve, dakle, Tumaenje snova veim dijelom znatno prevladava prirodno- znanstvene postulate. Snovi njihov nastanak, njihova struktura kao i njihovo tumaenje ovise o intersubjektivnom dogaanju i sa prirodnoznanstvenou, kako s njihovom predmetnou tako i s njihovom metodom nemaju nieg zajednikog. To bi se u jo veoj mjeri moglo rei za kasnije Freudove 'kulturoloke' spise. Meutim, oprezniji interpretator Freudovog djela e zapaziti autorovu ambivalentnost i nerijeenost u pogledu prirodnoznanstvenog karaktera psihoanalize: svim kako duboko humanim tako i psihoanalitiki protumaenim drutvenim fenomenima predlei prirodna, nagonska osnova. Ta potreba za prirodnim/nagonskim/biolokim utemeljenjem manifestira se i na ranije spominjnom teorijski vjerojatno najslabijem mjestu

psihoanalitike teorije. Ma kako to paradoksalno zvualo, kada je Freud utvrdio nedostatak empirijskih pokazatelja za nagon smrti, pribjegao je njemu toliko mrskoj spekulaciji da bi opravdao njegovo uvoenje i postojanje. Drugaije govorei: da bi ouvao svoju prirodnoznanstveno-mehaniku shemu, Freud odustaje i od metode on ne zazire pribjei spekulaciji kao u ono vrijeme zacijelo antiprirodnoznanstvenorti sredstvu. A to je, po mome sudu vrlo ilustrativan primjer Freudove neodlunosti i oscilacije izmeu psihoanalize kao prirodne znanosti i njene spekulativne (filozofske?) Upravljenosti. Stoga je mogue rei da je Freudova niisao pokuaj plodotvornog pomirenja i tematskih i metodskih polariteta, kako kroz nju slijede vrlo osebujni ali (metodski) gotovo nemogui zakljuci koji nastaju iz grevitog truda u prevladavanju kako sadrajne tako i metodske neodlunosti pa dijelom i raskoljenosti. ini mi se da Freud nije toga svjestan ali da to JJ Antropoloke konsekvence Freudovog fiziologistiko-materijalisti- kog redukcionizma A. Schpf oznaava pojmom ovjeka-maine usp. A. Schpf, Sigmund Freud. Mnchen: Beck Verlag, 1982, str. 133. 33 Cijeli dio Speculer sur Freud u La carte postale Derrida posveuje problemu spekulacije u djelima kasnog Freuda. I sam Freud se o svojoj spekulaciji izjanjava u Autobiografiji (Novi Sad: Matica Srpska, 31976) 414 osjea kao problem te traga za nainom da to rijei. .Generalizirano psihoterapijsko iskustvo, iz kojeg se nadaje oslobaajui priroda osvjetavanja oznaila je pravac ali jo ne i sam cilj rjeenja: svakako bi trebalo nastojati u pravcu osvjetavanja ali puko osvjetavanje jo nije dovoljno. U emu osvjetavanje zavrava? to njegov zavretak sobom donosi? U kasnim se spisima, izgleda, Freud sve vie pribliava uvidu ili barem nasluti da je sama svijest odvie openita i difuzna ili pak nedovoljno odreena i utemeljena da bi mogla predstavljati rjeenje psihoanalitiki viene zagonetke ovjeka. Stoga se Freud priklanja starom, ve odavno oprobanom rjeenju, pa makar ga morao uzeti iz arsenala njemu odiozne filozofije:34 nije svijest openito ve um ona konkretna instanca svijesti u kojoj se sve sabire i iz koje sve dobiva drugaije obojenje. Um kao instanca osvjetenog nesvjesnog po definiciji ukida nesvjesno a to znai i nagone, ime se prevladava i nagonski uvjetovani dualizam kao i u- nutarpsihiki antagonizam um postaje pomirbena, objedi- njavajua i sveobuhvatna dimenzija u kojoj se sve sastaje i proima; ak ako time i ne otpada upitnost psihoanalize kao prirodne znanosti, um bi ponovno manifestirao svoju obje- dinjavajuu snagu utoliko to i prirodne znanosti, jednako kao i spekulacija, zavravaju u umu; umski ovjek mijenja svoj nain odnoenja prema svijetu, prema drugim ljudima, prema sebi ime nestaje mogunost antagonistikog odribenja a priori graenog na golom interesu ili pak nagonu. Um predstavlja, po mome sudu gotovo nuno, jer jedino rjeenje Freudovih teorijskih potekoa pa i proturjenosti, objedinjavajuu podlogu njegove raskoljenosti. Ali cijena takvog rjeenja prilino je visoka: Freudova solucija (=ras- topina) nagona njihovim osvjetavanjem i proumljivanjem kao njihovim ukidanjem sadri tendenciju faktikog jedno- dimenzioniranja psihe ovjeka; s druge strane, umni ovjek 34 O Freudovom opiranju da prizna svoj dug filozofiji, naroito Nie- tzscheu, pie J. Derrida u La carte postale, naroito str. 280287. O raznim aspektima Freudovog djela i filozofije v. npr. P. Ricoeur, De l'interprtation; A. Schpf, Sigmund Freud; H. Dahmer, Libido und Gesellschaft; A. Lorenzer, ber den Gegenstand der Psychoanalyse; H. Marcuse, Eros i civilizacija, Zagreb:

Naprijed, 1985; Odo Marquard, ber einige Beziehungen zwischen sthetik und Therapeutik in der Philosophie des neunzenten Jahrhunderts u: o. Marquard, Schwierigkeiten mit der Geschichtsphilosophie. Frankfurt/Main, Suhrkamp, 1973; E. Wiesenhtter, Die Begegnung zwischen Philosophie und Tiefenpsychologie, Darmstadt: Wissenschaftliche Buchgesellschaft, 1979; Sidney Hook, urednik, Psychoanalysis, Scientific Method and Philosophy. New York: New York University press, 1959; itd. 415 prestaje biti odreen kvalitativnom i kvantitativnom prevlau nesvjesnog ime, meutim, psihoanaliza gubi osnovu za svoje tumaenje ovjeka kao i za psihobiologistiko-organi- cistiko shvaanje drutva. Ukratko, uvoenjem pojma uma Freudove dotadanje psihoanalitike koncepcije doivljavaju ozbiljan potres. Pitanje je koliko ga je sam Freud bio svjestan jo tonije: koliko ga je, iz svog rakursa, uope mogao sagledati. Namjera ovog teksta nije bila a nije ni mogla biti umanjivanje revolucionarnih konsekvenci nekih aspekata Freudove misli (na koje se nadovezuju mislioci kao npr. Horkheimer, Marcuse, Fromm, Lvi-Strauss, Deleuze, veina francuskih 'post-strukturalista'...) ve upozorenje na neke mogue posljedice kada se domisle neke od ne ba sasvim nevanih njegovih postavki. To tim vie to je taj problematian dio Freudove misli esto previan. 416 SIGMUND FREUD BUDUNOST JEDNE ILUZIJE Izdaje ITRO Naprijed OOUR Izdavaka djelatnost Zagreb, Palmotieva 50 Za izdavaa RADOVAN RADOVINOVIC Korektor BLA2ENKA TR2AN Likovna oprema RATKO JANJI JOBO Tehniki urednik IVAN TR2AN Br. M. K. 1986-20 YU ISBN 86-349-0024-X Tisak [ uvez tamparski ravod Ognjen Pria Zagreb, 1986. Naklada 3.000