Behar Br. 104

BEHAR
ÂSOPIS ZA KULTURU I DRUTVENA PITANJA

GODINA XX/XXI l 2011./2012. l BROJ 104 l CIJENA 20 KN
KNJIEVNI PORTRETI Zilhad Kljuanin LIKOVNO OKNO Mehmed Zaimovi

(1938. 2011.)
R O M A N
Aleksandar Antonov: Stanovnitvo islamske vjeroispovesti u Bugarskoj Faris Nani: Lijevo desniarenje ili alijenacija od stvarnosti Sead Ali: Teorija medijskog kaosa Enes Ratkui: Nijaz Durakovi ovjek iznenaenja
Sadik Ibrahimovi: Muilite
BEHAR, dvomjeseni bonjaki asopis za kulturu i drutvena pitanja Nakladnik: Kulturno drutvo Bonjaka Hrvatske PREPOROD Glavni i odgovorni urednik: Sead BEGOVI Izvrni urednik: Filip Mursel BEGOVI Urednitvo: Senad NANI, Sena KULENOVI, Edin Urjan KUKAVICA, Azra ABADI NAVAEY Rukopisi i fotografije se ne vraaju Adresa: BEHAR KDBH Preporod Ilica 35, 10000 Zagreb, Hrvatska Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635 e-mail: kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr seadbegovic@yahoo.com web: www.kdbhpreporod.hr Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn, godinja pretplata 100 kn Cijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM, godinja pretplata 20 KM. Kunski iro-raun: ZABA 2360000-1101441490 Devizni iro-raun: SWIFT ZABA HR 2X: 703000-280-3755185 (S naznakom: Preporod, za Behar) Grafiki dizajn i prijelom: Selma Kukavica Tisak: STAJER GRAF, Zagreb
Tiskano uz financijsku potporu iz Dravnog prorauna Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske.
SADRAJ
Na naslovnici: Mehmed Zaimovi, Nebeska laa, 1990.
RIJE UREDNIKA Sead Begovi: Dugi nosovi manjinskih ulizica
DEFTER
55 Sedamdeset godina
Rezolucije zenikih intelektualaca za zatitu Roma
(Priredio: Salih Jalimam)
4 Safvet-beg Baagi: Kratka

uputa u prolost Bosne (2)
(priredio Edin Urjan Kukavica)
POVIJESNA ITANKA
58 Adnan Kadri: Muslimani

nahije Cernik prema katastarskom popisu Pakrakog sandaka iz 1565. godine LIKOVNO OKNO
10
KNJIEVNI PORTRETI: Zilhad Kljuanin Intervju Zilhad Kljuanin

(razgovarao Sead Begovi)
Svi smo mi eherezadina djeca Zilhad Kljuanin: 19 U historiji sree nema mi imena (poezija) 22 Hiljadarka (pripovijetka) 27 arobnjak vode (odlomak iz romana u rukopisu)
60 Intervju - Mehmed Zaimovi

(razgovarala Aida AbadiHodi)
Likovno osjeanje protiv siromanih apstrakcija
65 Mehmed Zaimovi:
Retrospektiva
69 Edin Urjan Kukavica: ovjek

bez zemlje ili zemlja bez ovjeka (osvrt na monografiju Srebrenica Mersada Berbera) MEDIOSFERA
ISLAM NA BALKANU
30 Aleksandar Antonov:
Stanovnitvo islamske vjeroispovesti u Bugarskoj
72 Sead Ali: Teorija

medijskog kaosa
ISSN 1330-5182 Miljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nuno i stavovi urednitva.
42
CENTAR ZA URGENTNU MEDICINU Filip Mursel Begovi: Kako lijeiti islamofoba Predraga Matvejevia
DRAMA
74 Enes Halilovi: Komad o

novoroenadima koja govore KOMILUK Turalii PRIKAZI I KRITIKE
45
Behar je prvi slavni bonjaki list tiskan latinicom u Sarajevu godine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je urednikom bio Safvet-beg Baagi, a vlasnik Ademaga Mei. Objavljivao je tekstove za zabavu i pouku, izvorne i prijevodne knjievne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagrebaki Behar ocijenjen najboljim to su Bonjaci dosad imali. On je najbolji izraz povezanosti nacionalne manjine sa ivotnom sredinom, dijasporom u svijetu i matinim narodom u Bosni i Hercegovini. U desetogodinjem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorni urednik zagrebakog izdanja bio je knjievnik Ibrahim Kajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed dralovi koji je tu slubu obnaao do ljeta 2006. godine.
SLOVO O OVJEKU Marina Rojc olakovi: Bonjaka epika i posttradicionalni Homer (o Zlatanu olakoviu) Durakovi: ovjek iznenaenja
76 Blanka Atijas Levi: Komije
78 Sead Begovi: Izuzetan

pogled na prisutnost osnovnih istina
48 Enes Ratkui: Nijaz
80 Ervin Jahi: Drama identiteta europskog muslimana ROMAN
ZOON POLITIKON
52 Faris Nani: Lijevo

desniarenje ili alijenacija od stvarnosti
81 Sadik Ibrahimovi:
Muilite
RIJE UREDNIKA
Dugi nosovi manjinskih ulizica

ostoje manjinske i veinske ulizice, no, nas zanimaju one ponizne manjinske ulizivake manjine koje e ispred vas podastrijeti ilim i brisati vam prainu s cipela. Ulagivanjem i dodvoravanjem nastoji se stei neka pozicija, ponajee politika, a da pritom ulizica nema svoje stajalite, ni gledite, ni polazite, a ubrzo e izgubiti i svako uporite manjinske dokolice koja e osjetiti prijezir spram njega. U njega nikada nee nedostajati isprazne retorike prepune epiteta: Va neupitni autoritet, Vi ste bonjaki mudrac kojeg treba samo pustiti da pria, Dok govorite pogledavate me u oi, znam, to Vi provjeravate stanje moje due, to napiete izravno aljete u mozak i duu, cvjetni trg Vaeg pogovora i tako dalje. Ulagivanje ulizice zapravo je pozornica na kojoj se izvodi prava muna predstava po logici bolje poten glas, nego zlatan pas. Ali ulizica ne mijenja ud budui ne bi mogao funkcionirati, jer, teko je u starom selu novi adet uvesti.
Sead Begovi
Ulizica svoje misli izraava umilnim mijaukanjem, a to je ve gestualni jezik, blizak onirikom, ili ak blizak egipatskim hijeroglifima koje znalac umah odgoneta. Eto koliko je stara bonjaka ulizivaka tradicija.
Govor (la parole) ulizice nije razmjena razuma i ludila i ne moete prognati njegov logos izvan njega samog. Taj je govor ve dobro poznati preludij od postanka ovjeka. I Bonjaci se mogu pohvaliti da su meu svojim zbitim redovima zadrali tu psihosocijalnu dramu, svoj vlastiti jogunluk, u smislu upornosti. Ipak, u kulturnoj politici nema trgovine, jer, to dobije na upriji, izgubi na mostu. Stoga, ulizivanje nije prezentna snaga, ona je tajna, podrivaka i urotnika. Ulizica svoje misli izraava umilnim mijaukanjem, a to je ve gestualni jezik, blizak onirikom, ili ak blizak egipatskim hijeroglifima koje znalac umah odgoneta. Eto koliko je stara bonjaka ulizivaka tradicija. Na svu sreu malo je Bonjaka u Hrvatskoj, pa je manje i ulizica svake vrste koji u
BEHAR104
razvodnjenom pejzau nae mlake kulture mogu podmetnuti imperative svoje prirode. Ulizica nikad ne izgubi strpljenje i strpljivo bi se mogao uvui i u rektum papagaju te do besvijesti dosadno laskati. To je njegova uvjebana gumilastika koja oekuje ak i nagradu, no, ponajee biva pomokren tuim utrobnim otpadom na sramotu manjine, ne na svoju, jer je nauen da se po njemu urinira. Meu Bonjacima uvijek je na raspolaganju itava galerija takvih likova. I to je vano, nisu bezopasni, iako ni mi nismo naivni pastiri kojima takvi edepsuzi pod razgranatom nacionalnom kronjom objanjavaju istoni grijeh, mislei valjda da jo uvijek ivimo u idilinoj mahali. Meutim, nisu ulizice krive jer ne bi postojale da nema onih kojima se ulizuje. Dakle, dvorske lude ne bi postojale da na dvorovima nije bilo kraljeve potrebe da ga se razonodi i zabavlja. Ali luda je dobra naspram ulizice njoj se omakne da kae i neto nevaljalo, neto kritino. Ludi se opratalo, naprosto zato to je luda, a poznato je da je svaki pametan vladar uza se imao takovoga koji je posluio kao ispuni ventil to nije bilo doputeno rei narodu govorila je luda. Ulizica nije luda, ali zabavlja vladara golicajui mu ego. Vladar moe biti politiar, direktor, reis, kardinal, general, bogata, muftija, biskup, doktor znanosti, urednik novina ili televizije, nacionalni knjievnik, predsjednik manjinske (ili veinske) udruge... Uostalom, zato da se ja muim nabrajajui, osvrnite se oko sebe. Samo pazite kuda gledate - da se plaho ne uznemirite. Naime, ulizica se nema gdje sakriti, zato bjei, kao kakav krpelj, traei mjesta gdje je na domainu najtoplije. ini se, dakle, da nema razlike izmeu manjinske i veinske ulizice podjednako posredno kao miad grizu ali po tlu gmiu. I na kraju, susret dviju ulizica je katastrofalan. Naime, odmah jedan drugome izliu stranjice do te mjere da im doivotno vie nije potreban pregled kod proktologa, ali, na kraju ni jedan ni drugi od toga nemaju koristi te ih upravo to najvie boli. 3
POVIJESNA ITANKA
SAFVET BEG BAAGI
Kratka uputa u prolost Bosne i Hecegovine (2)

Pripremio: Edin Urjan Kukavica Husein-kapetan Gradaevi (1802. 17. august, 1834.) i njegov pokret, kasnije nazvan pokretom za autonomiju Bosne, zasigurno predstavljaju jednu od kljunih historijskih linosti i dogaaja koji su ostavili teko izbrisiv trag u osmanskoj historiji Bosne i Hercegovine. Percepcija, linosti i dogaanja u vezi s njom, kako kod historiara tako i u puku, gotovo nepodijeljeno je pozitivna: Husein-kapetan je narodni junak i jedna od najuglednijih linosti ne samo svoga doba nego bosanske historije openito, a pokret za autonomiju Bosne jo jedna u nizu traginih epizoda buenja svijesti o bosanstvu Bosanaca. U najkraim crtama: Husein-kapetan Gradaevi poznat kao Zmaj od Bosne, roen je u Gradacu, u sjevero-istonoj Bosni i odrastao je okruen politikom klimom nemira u zapadnim krajevima Osmanskog sultanata. Nakon to je osmanski namjesnik u Bosni i Hercegovini Delaludin-paa otrovao njegovog brata Murata (1821.), Gradaevi se sa nepunih osamnaest godina naao na elu Gradaake vojne kapetanije. Tokom svog kapetanstva stekao je reputaciju mudrog i tolerantnog vladara, te je postao jedan od najpopularnijih osoba u Bosni. Reforme - koje su za cilj imale modernizaciju i irenje osmanske vojske (nizam), nove poreze i brojniju birokratiju koje je u drugoj polovini 1820-ih proveo sultan Mahmud, a kojima se Gradaevi, protivno narodnom vjerovanju, nije posebno protivio, znakovito je oslabio specijalni status i privilegije koje je Bosna historijski uivala u Osmanskom sultanatu, uz jednako znakovit porast moi i pozicije drugih evropskih naroda pod osmanskom vlau. Meutim, kada su godine 1826. godine u Bosni ukinuti jeniari kao vojna jedinica, Gradaevieva reakcija nije se znaajno razlikovala od reakcije ostatka bosanske aristokratije: Gradaevi je zaprijetio da e koristiti vojnu silu kako bi potinio svakoga ko se bude protivio sarajevskim jeniarima. Ali, kada su jeniari ubili nakibul-erafa Nurudin efendiju erifovia njegov se stav prema njima promijenio i vrlo brzo se distancirao od njihovog cilja. Ostatak 1820-ih je Gradaevi uglavnom proveo mirno njegujui dobre odnose sa predstavnicima i namjesnicima Porte u Bosni. Kada je Abdurahim-paa postao vezir 1827. godine, Gradaevi je postao jedan od njegovih najpovjerljivijih savjetnika, te njegovu aktivnu ulogu pri mobilizaciji bosanske vojske za Ruskoturski rat. Nakon pobune u sarajevskoj kasarni Gradaevi je ak obezbijedio sklonite za izbaenog Abdurahim-pau u Gradacu prije nego to mu je pomogao da napusti zemlju. Gradaevi je takoer bio relativno lojalan Abdurahimovom nasljedniku, Namik-pai, pojaavajui osmanske garnizone u apcu po njegovoj naredbi. Definitivna promjena Gradaevievog stava prema Porti nastupa po okonanju Rusko-turskog rata i potpisivanjem Mirovnog ugovora u Edirni (14. septembra 1829.), kojim se, meu ostalim, daje autonomiju Srbiji. Taj in - kojim je
Opeprihvaenom stavu i miljenju o Husein-kapetanu i pokretu za autonomiju Bosne Baagi suprostavlja svoje, znakovito razliito, vienje.
POVIJESNA ITANKA
Srbiji uz autonomiju pridodato i est tradicionalno bosanskih oblasti (nahija) - izrodit e pokret za autonomiju Bosna i Hercegovine. Godine 1831. Gradaevi je izabran za vou pokreta. Ubrzo potom protjerao je vezira i sve koji su se protivili pokretu, te se time i de facto ustoliio za vladara Bosanskog paaluka. 18. jula iste godine Gradaevi savladava vojsku pod zapovjednitom velikog vezira u blizini timlja na Kosovu. Odluuje da ne nastavi pohod i vraa se u Bosnu gdje su ga njegovi vojnici (12. septembra) proglaavaju vezirom. Ve 1832. godine pokret za autonomiju gubi prednost; nakon niza manjih okraja kljuna bitka se dogodila 17. i 18. maja na Stupu kod Sarajeva. Bosanska vojska je poraena nakon to Osmanskoj vojsci stie pojaanje iz Hercegovine. Gradaevi je prinuen utoite potraiti u Habsburkoj monarhiji, odakle pregovara sa sultanom da se vrati u sultanat. Ova elja nikada mu nije u potpunosti ispunjena. Najprije seli u Beograd a potom u Istanbul, gdje je - prema jednima - umro od kolere, a prema drugima otrovan 17. augusta, 1834. godine u 32. godini ivota. Opeprihvaenom stavu i miljenju o Husein-kapetanu i pokretu za autonomiju Bosne Baagi suprostavlja svoje, znakovito razliito, vienje.
(Safvet-beg Baagi o Husein-kapetan Gradaevievoj pobuni, 1831-1832.) O dokinuu jeniarskih odaka i ustrojenju nove vojske kolale su svakakove vijesti po Bosni i Hercegovini. Javno mnijenje vladalo je megju ajanom i arijom, da e sultan hvatati po vilajetu mladie ne uzimajui ni nato obzir i goniti ih na silu u nove odake, gdje e bez
BEHAR104
zamjene uvijek sluiti. Da kako to nije prijalo ponosnim bezima, koji su od vajkada smatrali svoju domovinu dravom u dravi, vladali na svoju ruku i davali turskoj pomoi, koliko su odredili u vijeu. Kad se raznio glas, da je sultan ve poeo ovdje-ondje provagjati svoje osnove, odmah su se bosanski ajani zabrinuli, ako danas-sutra dogje red i na njihovu grudu, kakovo stanovite, da zauzmu prama tome nasilju. Zadnji sastanak zemaljskoga vijea u Travniku urodi slogom izvan oekivanja. Tu bude odregjeno: ako Turska na lijep nain pokua u Bosni uvesti nove odake, da joj se pokusi jednoglasno osujete, ako bi pako pokuala silu upotrijebiti, da joj se silom stane na put. U tu svrhu, da mora svaki duu i tijelo, ast i imanje staviti na kocku. Da mognu lake stvar kraju privesti pozovu u svoje kolo i Mustaj pau kodru, koji, nakon duga premetanja pismima, opremi u Travnik nekakova Dervi bega, koji sklopi ugovor s bosanskim ajanom, da i skadarski vilajet ustane proti reformama gjaur-sultana, kako su onda javno nazivali sultan Mahmuta II. Na to Husejin kapetan Gradaevi po elji veine postane predsjednikom cijeloga ajana, to odmah urodi neslogom. Smajil aga engi, ajan gataki i Ali aga Rizvanbegovi, ajan stolaki radi starih zagjevica i osobne mrnje prama Husejin kapetanu istupe iz kola ajana s izjavom, da ne pristaju ni na jedan zakljuak vijea. Malo za tijem ova dvojica dobiju na svoju stranu Lutfi bega Redepaia, ajana pivsko nevesinjskoga, Hasan bega Resulbegovia, ajana trebinjskoga i Osman kapetana Muovia, ajana nikikoga. Tako vei dio Hercegovine odmetne se od Husejin kapetana i njegovih pristaa. Namik paa ponugjen, da stupi
u savez s veinom, ne samo da je odbio odluno, ve jo pozva u pomo Sulejmanpaie Mustaj pau i Osman bega, da sa Skopljacima osujeti odluke bosanskoga vijea. Megju tijem Sarajlije pokupe na brzu ruku vojsku, koja bjee odregjena, da ide s vezirom u novi Pazar i svedu je u Travnik. Valjda u zdogovoru sa Husejin kapetanom. Kod Pirota tue se Skopljaci sa Sarajlijama. Skopljaci budu poraeni. Sulejmanpaii pobjegnu u Duvno. Sarajlije sagju u Skoplje i popale im odak, pa pogju za njima u potjeru. Kad u Duvnu saznadu, da su pobjegli u Ostrovicu i nali sigurno utoite, vrate se natrag u Travnik. Sada Namik paa u stisci pristane hoe-nee uz vijee i njegfove osnove. Megju tijem pue vijest: Reid paa se sprema na Bosnu, da je oruanom rukom dovede u red. Bosanski ajani odmah po ugovoru ponu se spremati za otpor. Namik paa bude izabran za vogju cijele vojske a Sjenica za sastanak. Koncem aprila reene godine krene valija s nekoliko druga u Sarajevo, bajagi da uregjuje i sprema vojsku. Po nagovoru Mehmed alajbega Malkoa i Mustajbega Duvnjaka u Busovai omrkne, a u Hercegovini osvane, gdje nagje zaklona kod Ali age Rizvanbegovia u Stocu. Eran, koji bjee poao s valijom, dogje u Sarajevo, da se sprema na vojsku. Nekoliko stotina Sarajlija na brzu ruku pokupe i opreme na Kosovo kao predstrau. U to se zbuba sva vojska i pod vodstvom Husejin kapetana krene na Kosovo. Najprije udari Husejin na Ipek, koji bjee izjavio, da ne e dignuti oruje na cara, pa ga osvoji i porui. Za tijem krenu preko Pritine na Kosovo i kod Sazlije se srazi s vojskom velikog vezira polovicom jula reene godine, gdje Husejin kapetan s 5
POVIJESNA ITANKA
Bonjacima izvojti sjajnu pobjedu. Veliki vezir i ostale vogje ostave svu municiju i ratne sprave, pa pobjegnu glavom bez obzira u Skoplje (Uup). Megju ostalim stvarima nagje Husejin kapetan kajimu velikog vezira, kojom Namik pau die s Bosne, i opremi je valinu zastupniku, Ahmed begu Vilicu u Travnik po zasunjenome ehajabegu i haznadaru Ahmed pae, namjesnika solunskoga. S tijem jo opremio je i bujruntiju novoga vezira Ibrahim pae Vidinlije, koju posla iz Skoplja u Pritinu na bosanski eran. U toj bujruntiji poziva vas bosanski eran i ajan, da se pokore sultanu, a progju se Mustaj pae kodre, koji ih je bajagi zaveo laskavim rijeima, da ih izrabi u svoju korist. Bosanski ajani iz Pritine opreme izaslanstvo od deset ljudi s Hadi Kadi begom Petrovakim, da se izvijesti o nakanama i mnijenju velikog vezira. Reid paa im razjasni cijelu stvar i odmah ponudi izaslanicima, da obuku nizamsko odijelo. Kad dobi odgovor: bolje je, da ih on posijee, ve da ih narod na sabljama raznese, dozvoli im, da idu natrag u Pritinu u starom odijelu. Husejin kapetan od naravi ponosit i zadrt s pobjedom na Kosovu uzdie se dotle, da je postao bivati i nepristojan prama svojim drugovima. Njegovo ponaanje na vezirsku prekorai svaku granicu. To uvrijedi ponos ostalih ajana i kapetana. Razoarani Husejin kapetanovim postupkom ponu se malo po malo razasipati iz Pritine. Videi Husejin kapetan, da e se sve razii, digne se i on, pa preko Prijepolja i Taslide, gdje se pokaza u pravoj slici, kad posijee nekolika lana iz mone porodice Selmanovia, da pokae ostalim bezima svoju mo i silu. Nu s tijem se jako poreza. I najee 6
njegove pristae sada uvidjee, kuda Husejin smjera, ali sve to bijae prekasno, jer s pobjedom na Kosovu Husejin stee u narodu ugled i ime Zmaja od Bosne. Jo iz Pritine on opremi zapovijed Ahmed begu, valinu namjesniku u Travnik, da sakupi vojsku i Namik pau na svaki nain protjera iz Bosne, to ovaj odmah i poduze, da to izvede oruanom rukom i ujedno pokori protivnike opega pokreta. Jednu vojsku odredi, da se sakupi u Lediima i krene na Nevesinje pod njegovim zapovjedni-
tvom, druga pod zapovjednitvom klikoga muselima Ahmed bega, da preko Duvna sagje do Stoca, a treu posavsku vojsku opremi preko Podrinja, da uzme Foane i sjavi na Gacko. Ovaj se put Sarajlije vrate kratkih rukava s Nevesinja. Posavljake i Foane doeka Smajil aga u borakoj nahiji na Biru i potue ih do nogu. Mnoina ih pade u agino suanjstvo megju ostalima i stari Fejzalaj beg engi, ajan foanski, koga aga dade u razjarerosti pogubiti, a to mu nanese veliku ljagu na znaaj, koju mu nigda nijesu oprostili
pametni ljudi. Vojska, koja je dola pod Stolac ne nagje Namik pae, jer ga Ali aga ve prije bjee proturio po Majkovu - preko Drobnjaka, dok neki hoe - preko Dubrovnika u Tursku, a sam se utvrdio i spremio na obranu. Ahmed beg sa serhatlijama provrti se neko vrijeme oko Stoca i napokon povrati u Hlivno ne opraviv nita. Vratimo se sada na Husejin kapetana. Kako je on na jednom doao do tolikoga ugleda kao mlad ovjek megju bosanskim ajanima? To je pitanje, na koje se lahko i sigurno ne moe odgovoriti, jer nam svi savremeni pisci o tome ne daju nikakvih podataka. Da nije bio osobito pametan, to je nepobitna istina, jer je onda megju bosanskim ajanom i eranom bilo dosta mnogo pametnijih, iskusnijih i uglednijih begova. Dakle u emu imamo traiti uzroke, da je na jednom ko iz rukavice izbio na povrinu i postao predsjednik zemaljskoga vijea? Ni u emu drugome, nego u bogastvu. Pitanje je: okle to bogastvo i u emu se sastojalo? Hiljadu kmeta, koje je iza oca naslijedio, imali su, mnogi u Bosni i vie kao Ali paa Fidahi, Tuzla kapetan, Gradaevii i dr. a svi skupa bosanski ajani i bezi, da su sastavili zlato na jedno mjesto, opet je u Husejina bilo tri puta vie u neizcrpivoj hazni. Da ga je iza oca naslijedio nevjerujemo, poto znamo, da su Murat kapetanovi nasljednici morali prodavati zemlju, da namire Delalu 20.000 groa, kojom su svotom iskupili ostavtinu. Po pouzdanoj predaji postanak neizcrpive hazne Husejinove osniva se na patvorenju austrijskih banknota.1 Drukije se ne da rastumai1
Stari ljudi, koji su uli od vjerodostojnih osoba iz Husejin kapetanova vremena tvrde, da je nekakav vabo preko Save umako s aparatima za vjerno patvorenje banknota austrijskih i sklo-
POVIJESNA ITANKA
ti okle onaj ogromni novac, to ga je prosuo, dok je cijelu vojsku podigo i, kako e mo odmah uti, uredio vezirski dvor u potpunom sjaju i raskoi. Novog vezira Ibrahim pau zabace bosanski velikai i veinom glasova izaberu Husejin kapetana bosanskim vezirom u Sarajevu demazul evela 1247. (u oktobru 1831.) i podijele mu naslov paa. On s mjesta uredi dvor na vezirsku. ehaja begom imenuje Hasan alajbega Sijeria, a ostale dvorske asti podijeli bezima i agama. Poto je sebi prisvajao vlast i nad Hercegovinom, odmah imenuje nove ajane za Nevesinje i Gacko i to Hasan bega Manova u Nevesinje a Mehmed bega Turhaniju u Gacko. Baaga Redepai u to vrijeme nalazio se u Stocu kod Ali age, za to se Manov bez otpora ogradio u Nevesinju, dok je Smajil aga engi iz Gacka protjerao Turhaniju i Husejinove ete. Iza kratkoga boravka u Sarajevu Husejin paa imenuje muselimom Mujagu Zlatarevia-Neretljaka, a sam se preseli sa cijelom svitom u Travnik, staro pristanite vezira. Husejin paa dobro je znao, da narodno naimenovanje puno ne vrijedi, ako sultanu pane u nemilost, pa ga ne potvrdi, za to se vie puta obraao na velikog vezira i molio za potvrgjenje. Teda-negda 7. ramazana reene godine odgovori mu Reid paa kajimom, u kojoj mu daje vezirski naslov. Tu se na prvome mjestu istie staro junatvo Bonjaka, njihova vjernost i odanost prama dinastiji Alosmanovia, za tijem prelazi na mahzare i predloge u kojim Bonjaci izrazuju svoju vjernost prama dinastiji i mole za
oprost i potvrgjenje izabranoga vezira. Reid paa nejma nita proti tome, jer je ve prestao zakon i obiaj, da se veziri rekrutiraju iz dvorskih kandidata. Nu poto pregji Husejinovi imadu zasluga za dravu i dinastiju, moe biti pod uvjetom, da se pokori sultanovoj naredbi i odmah ne pazei na prigovore nekih prostaka pokupi bosanske mladie, obue im nizamsko odijelo i pone ih vjebati po propisima, inae da mu se vezaret ne priznaje Husejin kapetan Gradaevi po elji veine postane predsjednikom cijeloga ajana, to odmah urodi neslogom. Smajil aga engi, ajan gataki i Ali aga Rizvanbegovi, ajan stolaki radi starih zadjevica i osobne mrnje prama Husejin kapetanu istupe iz kola ajana s izjavom, da ne pristaju ni na jedan zakljuak vijea. Malo za tijem ova dvojica dobiju na svoju stranu Lutfi bega Redepaia, ajana pivsko nevesinjskoga, Hasan bega Resulbegovia, ajana trebinjskoga i Osman kapetana Muovia, ajana nikikoga. Tako vei dio Hercegovine odmetne se od Husejin kapetana i njegovih pristaa. i da pada u nemilost sultanovu. Ta kajima izazove veliko nezadovoljstvo megju bosanskim velikaima, a u Husejinu uniti i zadnji traak nade, da e se moi izmiriti s Carigradom, jer njegov prirodjeni ponos i prkos reene uvjete smatrao je ponienjem. Po obiaju na ramazanski baj-
ram sakupljeni ajani veinom glasova odrede, da se spremaju za otpor, ako bi sultan pokuao oruanom rukom provesti svoje reforme u Bosni. U to ime 13. evala reene godine Husejin paa razaalje bujruntije na sve strane, da se sakuplja vojska, i to od svakoga kajda (zapiska) po jedan vojnik. Kad se ulo u Carigradu za to odregjenje ajana, na Bosnu bude imenovan vezirom Trhala Mahmudi Hamdi paa, (poznat u narodu pod imenom Kara Mahmud paa) koji krenu na Bosnu sa brojnom vojskom.2 Zmaj od Bosne i ajan dobro je znao, da e Kara Mahmudu i Hercegovci pritei u pomo, poto su ve neki kao Ali aga, Baaga i Hasanbeg obukli za inad Zmaju i fesove na glavu. Za to je trebalo na brzu ruku urediti dvije vojske. Sada Zmaj i njegove pristae upnu sve sile, da im vie dignu na oruje. Alajbeg Todorovi, Krupa kapetan Mehmedbeg i Novin kapetan Husejin beg s jednim odjelom vojske odu put Novog Pazara, da se utabore na Banjskoj, dok su se Zmajev haznadar Hadi Mujaga i Osman beg Deneti s drugim odjelom utvrdili u Hisardiku (kod Prijepolja). Zmajev ehaja Hasan alajbeg Sijeri s dovoljno vojske utabori se na Drini, da preprijei prelaz Kara Mahmud pai, a Mujaga Zlatarevi die vojsku na Hercegovinu, da pokori Zmajeve protivnike. U to Kara Mahmud paa provali s vojskom niz novopazarski sandak. Na Banjskome doeka ga Alajbeg Todorovi, ali sili ne moe odoljeti, sam pane u suanjstvo, a od cijele druine samo 17 druga spasi se bijegom, ostalo ili izginu ili
nio se kod Husejin kapetana. Patvorene banke Husejin je preko svojih ljudi na veoma oprezan nain prijeko pretvarao u zlato. Kad je vidio, da mu je dosta, pogubio je vaba i tako zabaurio izvor svoga bogatstva, kojim je malo po malo dobio na svoju ruku vezire i sve ajane i popeo se na vrhunac slave u narodu. Po tradiciji doveo je na Bosnu 60.000 to redovite to neredovite vojske.
BEHAR104
POVIJESNA ITANKA
se predade. Odavde die se, pa mjesto preko klanca Hisardik, gdje se bjehu Bonjaci utvrdili, udari na domak Prijepolja putem prama upriji na Limu, da uzapti upriju, kojom otvara slobodan put u Bosnu i presijeca a legja bosansku vojsku u Hisardiku. Bonjaci dosjetivi se jadu polete iz Hisardika, da mu poremete osnove. Na upriji zametne se oajna bitka, koja ljudskom krvi oboji Lim, ali i ovdje Bonjaci ostadoe kratkih rukava. Neki se spasie bijegom preko uprije, neki se poduie u Limu, a neki se s vogjama predadoe Kara Mahmud pai. Tako se otvori put turskoj vojsci ravno do Sarajeva. Hasan alajbeg Sijeri, koji je imao uvati prelaz preko Drine videi, da ne moe sili na put stati, pusti pau bez zapreke preko Drine. To sve Zmaja i njegove pristae ne razoara, ve odlue ponovno ogledati se s Mahmud paom, pa kud puklo da puklo. Dok su se ti prizori odigravali u Bosni, Mujaga Zlatarevi sa svojom vojskom sagje na polje Nevesinjsko i na Gjurgjev dan pobi se s Baagom i Nevesinjcima u Kifinu selu, gdje iza krvave bitke napokon razbije Nevesinjce. Ti su se okraji jo dva puta ponovili na alom Palanci i kod Ljubovia odaka, ali sve u zalud. Pretenoj sili nije se dalo na put stati. Tom prigodom Bonjaci popale i porobe sve, to se Redepaia zvalo, da pae i damiju u Zalom-Palanci nijesu potedili, ve je sprili u neobuzdanom bijesu fanatizma, dok su u Brataima zadili Baaginu kulu vie glave ena i djece, koje su gologlave i bosonoge iz vatre skakale. S polja Nevesinjskoga Zlatarevi opremi jedan dio vojske u Gacko na Smajilagu engia, a sam krenu put Stoca, gdje se bjee sklonio i Baaga sa svojom druinom uz Ali agu Rizvanbegovia. Kod Dabra doeka ga 8
Ali aga sa Stoanima, ali videi, da ne moe sili odoljeti, potee se natrag u stolaku tvrgjavu, koju uprav na kurban bajram obsjednu Bonjaci sa svih strana. Tome zadnjemu zaklonitu Zmajevih protivnika Bonjaci uza vas napor nijesu mogli ni pera odbiti. Tu stignu Zlatareviu vijesti od Zmaja i poruka, da odmah leti u pomo, to ovaj bez oklijevanja i uini. Sada Zmajevi protivnici na brzu ruku sakupe vojsku i krenu put Sarajeva, da priteku Kara Mahmud pai u pomo. Megju tijem Mahmud paa u Palima bio se sa Zmajevom vojskom. uvi, da su Hercegovci u Crnoj Rijeci porazili Bonjake i da idu ravno u Sarajevo,
poraz i odmah se povrate svome zaviaju. Sutri dan 6. muharema 1248. (26. maja 1832.) po nagovoru Smajil Age engia iza Baklija provede Kara Mahmud vojsku u Sarajevsko polje, da sauva grad od Arnauta, koji su ga namjeravali oplijeniti. On odmah imenuje sarajevskim muselinom iz svoje svite Musa agu, a na mjesto mule postavi privremeno zastupnika nekibul-erafa Fadil efendiju, dok naimenovanje stigne iz Carigrada. Fadil efendija mislei, da je Kara Mahmud, kao Delal i Rahman, odmah se pouri s velikim tefterom koga treba sjei i progoniti, ali se ljuto prevari, jer plemeniti vezir
Kako je on na jednom doao do tolikoga ugleda kao mlad ovjek megju bosanskim ajanima? To je pitanje, na koje se lahko i sigurno ne moe odgovoriti, jer nam svi savremeni pisci o tome ne daju nikakvih podataka. Da nije bio osobito pametan, to je nepobitna istina, jer je onda megju bosanskim ajanom i eranom bilo dosta mnogo pametnijih, iskusnijih i uglednijih begova. Dakle u emu imamo traiti uzroke, da je na jednom ko iz rukavice izbio na povrinu i postao predsjednik zemaljskoga vijea? Ni u emu drugome, nego u bogastvu. Pitanje je: okle to bogastvo i u emu se sastojalo?
upne sve sile, pa razbije Bonjake na Palima i krenu put Sarajeva. Zmaj i Zlatarevi odlue jo jednom pokuati sile, pa se utabore na Zlom Stupu. Kara Mahmud od jednom prospe veliku vatru na Bonjake i rastjera ih na etiri strane. Poto je bilo kasno zanoi tude, dok su Hercegovci isti dan s Ali agom, Smail agom i ostalima sjavili u Sarajevo. Po noi preko Baklja pobjegne Zmaj sa nekim pristaama put Hrvatske. Zvorniki kapetan Mahmud beg i Tuzla kapetan Mahmud beg bojei se Zmajeve osvete bjehu poveli bajagi pomone ete, ali od jednoga konaka gradei tri stignu na Glasinac, gdje doznaju za Zmajev s mjesta podera popis i baci ga pod noge nekibu s rijeima: Ja nijesam ljudski kasap (mesar). Ta reenica dosta nam je, da znamo: s kijem je Bosna imala posla. Jedino Zmaja Husejin kapetana, Mujage Zlatarevia i Emin bega Denetia zaplijeni ostavtinu u ime drave i prodade na javnoj drabi, a ostalim ustaama nije se ni razumio. Poto je Sarajevo od Travnika mnogo prikladnije i narunije za stolicu vezira predloi u Carigrad, da se naine vezirski dvori i jedna kasarna u gradu, gdje e uvijek biti 1000 vojnika. Reid paa to odobri i opremi graditelja Halil agu, koji odmah zapoe gradnju i dovri Paa-saraje na Gorici s velikim kame-
POVIJESNA ITANKA
nitim zidom za tri mjeseca. Posredovanjem Kara Mahmud pae u ime sultanovo opremi veliki vezir 3. rebiul evela ope pomilovanje u Bosnu, u kome se oprataju ustaama svi proli grijesi s prijetnjom, da e se u budue svaki prestupak najstroije kazniti. Malo za tijem stigne naredba, da se svi bosanski i hercegovaki zajimi i spahije sa alajbezima moraju nai na polju Uupskome, s prijetnjom: ko god se usprotivi, ne samo, da mu se uzme timar, nego, da se protjera iz zemlje sa cijelom porodicom. Koncem reenoga mjeseca sva etiri alajbega sa svima timarlijama krenula su na odregjeno mjesto. Za njima opremi Kara Mahmud 3189.
muhafiza iz pograninih palanaka i vie hiljada baibozuka na dravne trokove. Ta sva vojska sastala se u Filipopolju, odakle je preko Galipolja krenula put Konje. Nu prije nego su stigli Bonjaci na lice mjesta, veliki vezir zametnu bitku s Ibra3
him paom Misirlijom 21. decembra 1832. i izgubi je, panuvi sam u suanjstvo sa vie paa. Kasno u jesen porta raspusti svu vojsku; tako se i Bonjaci vrate svome zaviaju. Na putu kroz Carigrad za zasluge izkazane Morali Namik pai, Kara Mahmud pai i napokon osobito portvovanje u bitci na Konji, sultan i porta odrede nagraditi hercegovake velikae. Ali aga Rizvanbegovi, kao najsposobniji izmegju njih, bude imenovan vezirom3 na Hercegovini s potpunom nezavisnosti od bosanskih vezira; Smajil aga dobi poasni naslov carskog kapidi-bae (nadkomomik). Isto tako ostali su nagragjeni po zaslugama, neko poasnim naslovom, a neko hilatom (odorom). Megju tijem Husejin kapetan bivi Zmaj od Bosne s Ali paom Fidahiem i jo nekim pristaama boravio je u Osijeku, gdje ih je gostoljubivo primila hrvatska vlada. Tude okruen straom od sto vojnika sa cijelom svitom, kako veli Asboth paovao je jo neko vrijeme, dok mu napokon ne dosadi. Da bude im blie turskoj granici, preseli u Zemun, gdje je u prisustvu cijeloga kora austrijskih asnika, u krugu sjajne pratnje, naslonjen na rame Ali pae Fidahia sasluao carski ferman, u kome se liava svih asti i imanja i prognava iz domovine u Malu Aziju. U nadi, da e se sultan smilovati na njega, ostavi austrijsko tlo i krenu preko Biogra4 5
da u drutvu s Ali paom Fidahiem, Mehmed kapetanom od Krupe i Mujagom Zlatareviem put Carigrada. Kad vie puta ponugjeni, da obuku nizamsko odijelo, odbiju odluno, sultan opremi Ali pau, Krupa kapetana i Zlatarevia u progonstvo u Malu Aziju, gdje za kratko vrijeme zatee smrt od jada, ili, kako neki hoe, od otrova Zlatarevia i Krupu kapetana. Ali paa je poslije pomilovan i dozvoljen mu je povratak u Bosnu. Ne pojmimo: kako Husejin kapetan ostane u Carigradu, gdje i njega brzo zatee smrt4 (valjda ista sudbina kao i spomenutu dvojicu5. Eto tako zavri Husejin kapetan Gradaevi, koga narod prozva Zmajem od Bosne6. Mi se ovdje ne emo uputati u potanje prosugjivanje njegove dvogodinje vlade u Bosni, nego emo samo uzgred napomenuti, da je sam sebe upropastio, i to s razloga: I. to se ovjenan slavom na Kosovu dotle ponio, kao da ju je sam zasluio ignorirajui sve ostale velikae, koji su mu dali mo u ake, II. to se kao pobjednik ponio prama pobijegjenim ajanima Taslide i Prijepolja upravo okrutno, da su ostali protivnici izgubili svaku nadu na pomirenje i III. to je u pretjeranom fanatizmu prekoraivao granice pristojnosti prama sultanu i visokoj porti i tako otugjio od sebe sve pametne prvake, a okupio jeniarske zanesenjake.
Kao vezir uzeo je jo ime Galib (pobjeditelj), dakle zvao se potpuno Ali Galib paa Rizvanbegovi, kasnije u narodu prozvan Stoevi. Pod njegovu upravu spadala je u cijelosti Hercegovina i to slijedei gradovi: Mostar, Trebinje, Nevesinje, Taslida, Prijepolje, ajni, Foa, Konjic, Stolac, Niki, Ljubuki, Gabela, Poitelj, Blagaj, Ljubinje, Gacko, uvno i Glamo; za tijem nahije Grahovo, Piva, Drobnjak i Imocko. Ali paa je odabrao za sjedite Mostar. U poetku njegova vezirovanja stajali su uza nj kao najvjerniji savjetnici i prijatelji Smajil aga engi, Baaga Redepai i Hasan beg Resulbegovi. Erani su mu bili s poetka: Murad beg engi muhurdar (peatnik), Haki beg Resulbegovi haznadar (blagajnik), Morali Ahmed efendija ehaja i Mehmed efendija Pivodi atib (pisar), dok su ostale
dvorske asti zauzimali izkljuivo Hercegovci. Zakopan je na Ejjubu u Carigradu. Husejin kapetanovi potomci izumrli su u mukoj lozi u drugom koljenu. Po Muvekitu njegovo rodoslovje glasi:
ose kapetan od Gradaca Osman kapetan od Gradaca. Pogubio ga Delal 1819. (1235.). Osman paa umro 1833 Husejin kapetan (Zmaj od Bosne) Murat beg, umro 1820. (1236.) Hadi Beir beg
BEHAR104
KNJIEVNI PORTRETI: ZILHAD KLJUANIN
Intervju: Zilhad Kljuanin

Razgovarao: Sead Begovi
SVI SMO MI eherezadina djeca

Zilhad Kljuanin roen je 1960. godine u Trnovi kod Sanskog Mosta. Zavrio je Filozofski fakultet u Sarajevu. Magistrirao je knjievno-historijske znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Pie poeziju, prozu, drame, scenarije, knjievnu kritiku, esejistiku i novinske tekstove. Objavio je tridesetak knjiga.
10
Kao i svim sugovornicima Behara odmah emo osluhnuti tvoje bilo pri spomenu Bosne (i Hercegovine, naravno) i priupitati te, s obzirom na tvoj knjievni opus: Koliko je Bosna jo uvijek tvoja aorta, a koliko Uur? Kao to vidi to su ujedno dvije tvoje istoimene pjesme nakon kojih se ita zbog izokrenute perspektive i dojmljivosti - sledi. Pa, koliko jo i dokle to Bosna moe biti knjievna parabola? Bosna je vjeni underground. Ne znam odgovoriti zato, moda se odgovor krije u tim patarenskim zaecima. Ja, uglavnom, ne znam manju zemlju koja, bez ikakvog mara, iz tog svog podruma konstantno izbacuje inovativnost. Zbilja, udo. Da nije takva, Bosnu ne bih volio. S druge strane, to podrazumijeva uvijek pacifistiku poziciju (neki to mijeaju sa pozicijom rtve). Ne mogu zamisliti Bosnu da nekoga napadne. Davno sam rekao: kada bi moja zemlja uinila agresiju, odrekao bih je se... Nemojte pomisliti da sam ja neki veliki patriota, neki domoljub spreman da velia i ono dobro i loe bosansko. Naprotiv, klonim se takvih patriota, takvi patrioti koji to rade iz svoje dobrote kod mene izazivaju nelagodu, a kad to rade radi utilitarnog patriotizma gaenje. Pogotovo u sferi kulture. Na primjer, traio bih krivinu odgovornost onih poslijeratnih sastavljaa kolskog programa koji su Edhema Mulabdia, Safvet-bega Baagia pa i Envera olakovia proglasili velikim piscima, pa mi alju djecu na fakultet gdje ih etiri godine moram ubjeivati da postoji i Pound i Eliot, i Saroyan, i Hrabal, i Erlend Loe... Moda je to moje miljenje o Bosni samo jedna mitologema, ali za mene lijepa i spisateljski
BEHAR104
plodonosna, kao to je, primjerice, Irska bila Yeatsu... Bi li jo uvijek mogao pisati pjesme nevinosti, bez nekih zdvajanja, posebice nakon svih iskustava i romana ehid? Mogu pisati pjesme nevinosti. To sam i uinio u zadnjih nekoliko svojih knjiga pjesama, prije svih mislim na Godinu dana poezije i Vikendicu. Naime, u mom poetskom iskustvu desilo se jedno, za mene, malo udo. Nakon zbirke Nikad nisam bio u Bosni, iz 2000. godine, dugo nisam pisao poeziju. Jednostavno, nisam elio da piem pjesme koje bi, kako rekoste, imale ikakvih zdvajanja. A mogao sam, imao sam ve pjesnikog iskustva i znanja da napiem deset knjiga s kojima bi svi bili zadovoljni ali ja ne bih. Onda se 2008. godine desilo, ne znam drukije kako bih ga nazvao, otkrovenje. Te godine sam napustio grad, posao profesora na univerzitetu, i zatvorio se u svoju vikendicu pored Sarajeva. U prvi mah nisam bio planirao nita da piem, nego da upoznam neposredni svijet koji me okruuje. Ali, svijet se nije dao. Nisam npr. mogao da spavam, pa sam utvrdio da ne mogu spavati od tiine. Vjebao sam da sluam cvrkut ptica, da izoliram sve drugo to je mogue i samo sluam cvrkut ptica, ali nisam uspijevao ni nekoliko minuta. I danas mislim da 99% ljudi na svijetu ne moe sluati 15 minuta cvrkut ptica. Uio sam kako se zovu ptice. Ja sam do tada znao samo kako izgleda golub, vrabac, vrana, i moda sjenica, a kada su se jednoga dana u vrtu pojavile neke prekrasne ovee ptice, zvao sam prijatelja, pokojnog Rajka uricu koji se razumio u te stvari, i pitao ga koja je to ptica. Sojka, rekao je. Zamislite, jedna od mojih najdraih sev-
dalinki je Zapjevala tica sojka, a ja ne znam ni kako ona izgleda! To sve govorim zbog sljedeeg: poeo sam pisati, i to poeziju. Poezija je bila taj oblik koji je traio da se ti elementarni sadraji komponiraju. Imao sam osjeaj da se tada pri pisanju konstruira nanovo svijet, ali sada na istinskim osnovama i odnosima. Ne umiljam, neka me Allah d.. uuva toga poriva, da ja sve to stvaram, ali imalo je u svemu tome neega profetskog. I tako je nastalo oko 1000 nevinih pjesama.
Mislim da se s Dizdarom, koji je nesumnjivo dobar pjesnik, odavno nacionalno i politiki manipulira. Kad ujem da neki glumac, onako dubokim glasom i pun lanog patosa, deklamira Ko je ta, ta je ta, Bosna da prosti, mene obuzme neki stid, i doe mi, da prosti, da sve to postmodernistiki ismijem: i Dizdara, i Bosnu, i dobre Bonjane , i sebe...
U zemlji koja ti je sve vie liila na flau u kojoj je zatvoren korpion, kako si pomirio strogi znanstveni diskurs (ipak si ti poeta docti), obveze spram obitelji (oinstvo, suprunitvo) i neminovno meandriranje u poetskim strategijama teksta? Ja sam, prije svega, pisac. Nikad ne bih doktorirao i bavio se knjievnom znanou da to nije dio moga spisateljskog rada. Kada bi mi imalo smetalo, ja bih odustao od toga. Ja moram imati nekoliko sati kristalne vedrine svakoga dana, i sve sam spreman rtvovati za to. to se tie familije, tu sam, naprosto, imao sreu. Mojoj supruzi nikad nije smetalo moje pisanje, 11
dapae, ona je davno uvidjela da sam sretan kada piem, a takav i bolji mu. Zato je to podsticala. Nikad od mene nije traila da idem na posao od 8-16, nikad da zaraujem vie nego to mogu. Ja svaki dan piem nekoliko sati, od prve svoje knjige do danas, sa prekidom u ratu (u ratu nisam pisao), sa obaveznim spavanjem poslijepodne, i nonim radom do kasnih ili jutarnjih sati. Djeca su se, jednostavno, u to uklopila. Otkad su protepala znala su da me ne treba buditi kada spavam ni ometati kada piem. Sjeam se anegdote kada je rahmetli Alija Izetbegovi jednom nazvao i javila se moja kerka Bisera, koja je tada ve znala ko je Alija, i rekla mu: Babo, spava. A kada joj je Alija rekao da me probudi, ona mu je zaueno rekla: Pa, predsjednie, babo SPAVA. Uz sve to, mislim da sam dobar mu i babo. Zato nisi pisao za vrijeme rata? Da bih pisao, ja moram biti smiren i radostan. U ratu sam bio potpuno, ako ne uniten, onda doveden blizu granice unitenja. S druge strane, mislio sam da pisanje nema nikakvog smisla ako Bosna bude okupirana. Da se je to desilo, mislim da bih se ubio. Ne mislim, pritom, da su svi trebali odustati od pisanja, dapae, desilo se, a i to je jedan od onih bosanskih undergrounda, da se je u Bosni u ratu pisala sjajna knjievnost, od tada ve prepoznata kao ratno pismo... Moe li nam rei neto o toj knjievnosti? To je sjajna pojava u bh. knjievnosti. Desila se pod pritiskom, neoekivano reklo bi se, ali mono i suvereno. U svim anrovima. Kod svih generacija bh. pisaca. Pisci starije generacije koji su i prije rata dobro pisali, napisali su sjajna dje12
Zanimljivo je moda, evo sjetih se, da je mene pisanje doslovno spasilo od bilo kakvog politikog angamana (osim ratnog, ali to je bila doslovna borba da ne umrem), iz prostog razloga to nisam imao vremena za takvo to od pisanja. S tim u vezi je, moda, i moja utnja u mnogim izazovima koje su mi upuivali moji klevetnici . Kada bih sjeo da im odgovorim, uvijek bih malaksao pred besmislom faktikog moga sjedenja za laptopom zbog te rabote, i to bi trajalo najvie desetak minuta, a onda bih otvarao fajl sa poezijom i prozom i osjeao kako me sve vie i vie obuzima radost. Za svoje neprijatelje ja naprosto nemam vremena.
la. Pisci iste generacije koji prije rata i nisu ba imali poetskih rezultata, napisali su dobre knjige. A, to je moda i najvanije, pojavila se potpuno nova generacija: Asmir Kujovi, Faruk ehi, Mustafa Zvizdi, Adin Ljuca, Damir Ovina, Fahrudin Zilki, Mirsad Sijari... S takvim, ratnim, rezultatima bh. knjievnost je u poetikom smislu ula, prvi put u povijesti, adekvatno u areu suvremene svjetske knjievnosti, sa velikim prtljagom iskustva, na primjer, stvarnosne literature, nadrealizma, bitnika, strukturalizma, magijskog realizma, postmodernizma, enskog pisma, postkolonijalne knjievnosti...
Do podne Ilija, od podne Alija

Osobno mislim da su aluzivno metaforike refleksije na zbilju u svakom romanu o povijesti dojmljivije od neorealistike faktografije jer se podastire dramatini redosljed ratnih stradanja, a istom se potuje i poetika suvremenog romana Marquezovskog ili Pavievskog tipa. Zato si, odluivi napisati roman ehid, zagospodario labirintom snova, matarija i legendi iz bonjakog - muslimanskog ivota, a to upuuje na fantastini realizam, a nije te zanijela neorealistika, do-
kumentarna statistika odigranih zbivanja, naravno, koja nije nita manje vana? ehid je strukturalno morao imati tu mreu magijskog realizma. Ne zbog toga to je latinoameriki realizam bio jedna od mojih lektira, nego zbog povijesnog i zbiljskog poimanja ivota u Bosni. Naime, bosanska ivotna paradigma zasnovana je na sinkretizmu, s jedne strane, civilizijasko-kulturalnih segmenata islama, kranstva, praslavenstva, paganstva, pa i animizma. Uzmimo, na primjer, samo praznovanje Jurjevdana (Jurjeva, Erdeleza, urevdana), koji svoje poetke korijeni u opeovjeanskom osjeanju slavljenja raanja prirode, novog ivota. Ja iz djetinjstva imam iskustvo slavljenja jurjeva, sa svim tim paganskim elementima skupljenih u islamsku molitvu, a, ne samo u socijalnom smislu, i iskustvo slavljenja toga dana u hrianstvu i kranstvu. Ili, praznovanje Aliuna (Ilindana), o kome jedna izreka kae: Do podne Ilija, od podne Alija. Meni je drag taj bosanski sikretizam, i mislim da je literarno itekako upotrebljiv. Zapad je davno izgubio udo, Bosna jo nije. Pogledajte samo koliko se na zapadu (u literaturi, pogotovo u filmu) trude da ponovo zaude receptora. Teko u tome uspijevaju, jer, naprosto, medij dosezanja udnovatog
im je posve mehaniki, ili je odavno demistificiran (vampir, npr.). Nai mediji su, tako da kaem, produktivni, poetiki uinkoviti. Uzmimo, na primjer, dine. Prastari je poetiki problem jedinstva vremena u knjievnom djelu, koji to pripovjeda moe povezati prie iz davne prolosti i sadanjosti? Andri je, znamo, koristio civilizacijske objekte (uprija, most). Dini, meutim, u svojoj biti imaju znaajke temporalne pojavnosti i prostorno-zbiljske pokretljivosti: Din se u jednom trenutku moe nai u osmanskom Istanbulu, u drugom u sadanjoj vedskoj; u jednom vidu moe biti vidljiv, u drugom nevidljiv... A, ne zaboravimo, dini su bia, kako kae jedan moj prozni junak, od Boga priznata. Moe li samotnjatvo (osama), na koje si se ti u jednom trenutku odluio, biti najbolja pieva pozicija i izbor, ili on mora biti baen u vatru, biti aktualan i angairani prezent? Nekad sam se puno zanimao za taj pojam angamana u literaturi. Sada vie ne. Mislim da tu najboljih pozicija nema. U knjievnosti nita nije formulaino. Niti je angairani pisac bolji pisac zato to je angairan, niti je neangairani pisac bolji zato to nije angairan. Dobru knjievnost pisali su i angairani i neangairani pisci. Na primjer, jedan od meni najdraih pisaca je Marquez, veoma angairan, ali i Bukowski, operiran od angamana. Zanimljivo je moda, evo sjetih se, da je mene pisanje doslovno spasilo od bilo kakvog politikog angamana (osim ratnog, ali to je bila doslovna borba da ne umrem), iz prostog razloga to nisam imao vremena za takvo to od pisanja. S tim u vezi je, moda, i moja utnja
BEHAR104
u mnogim izazovima koje su mi upuivali moji klevetnici. Kada bih sjeo da im odgovorim, uvijek bih malaksao pred besmislom faktikog moga sjedenja za laptopom zbog te rabote, i to bi trajalo najvie desetak minuta, a onda bih otvarao fajl sa poezijom i prozom i osjeao kako me sve vie i vie obuzima radost. Za svoje neprijatelje ja naprosto nemam vremena. Sva Boija uda, primjerice obian crv, mogu u tvojoj pjesmi transcendirati. Proizlaze li te meditativne interakcije iz osobnog vjernikog iskustva ili su one odraz oslukivanja obrazovanog autora koji prirodu i stvari dovodi u teoloko-teleoloke sveze? Radi se, ini mi se, o oboma: i o vjernikom iskustvu, kako ste to
oznaili, i o oslukivanju obrazovanog autora. Moram priznati, vie o ovom drugom. Duhovnost proizila iz vjernike prakse uvijek je rijetka. Mogao bih je usporediti sa sabiranjem koju svaki vjernik pokuava da dostigne pri svakom obraanju Bogu, ali to, svaki e iskreni vjernik to priznati, dostie veoma rijetko, u veem ili manjem stepenu. Ali civilizacijski modeli islama, pa i hrianstva i judaizma, koji su primjereni transpoziciji u literarni tekst, bezbrojni su, i neprestano trae svoje prevrednovanje u vremenu. Nisam napisao mnogo pobonih pjesama, jer moja stvaralaka pozicija nije primarno vjernika, ve vie poetika. Inae je malo pisaca u BiH ija je stvaralaka pozicija vjernika, mogao bih sa sigurnou navesti samo ime Demaludina Latia.
Meni je bilo nezdravo to je moja majka Dervia imala vie slika druga Tita nego mojih. Bio sam ljubomoran na toga tipa. Kako majka, koja me voli najvie na svijetu, moe voljeti nekoga vie od mene?
13
S Dizdarom se odavno nacionalno i politiki manipulira

Ako se osvrnemo na pjesmu Epitaf iz 2000. godine, osjea se eho medievalnih napisa (odvedoe mi keri, gospodine, niz voje, niz bjelogrozje). to je tebi znaio i znai Mak Dizdar? Vie su mi znaili medievalni napisi, sa kojima sam se dugo bavio u rasponu od postmodernog predloka do znanstvenog diskursa, nego Mak Dizdar. Mak Dizdar je dobar pjesnik, ali na mene, i na moju generaciju uope, takva poetika nije mnogo utjecala. Takva metaforinost, pa i psalminost, meni je stra-
na. To je poetika neutjecaja, sa velikim literarnim dosezima ali prilino zatvorena u svoju formu. Slian je sluaj, po mome miljenju, sa Borgesom. Svi oni koji su ili tragom Borgesa, koji je vjerovatno najvei pisac XX. stoljea, osim moda Danila Kia, samo su postali njegovi blijedi epigoni. Zato Dizdar nema direktnih poetikih nasljednika? Ne kaem da ih ne moe imati, moda se samo nije rodio na Ki. Inae mislim da se s Dizdarom, koji je nesumnjivo dobar pjesnik, odavno nacionalno i politiki manipulira. Kad ujem da neki glumac, onako dubokim glasom i pun lanog patosa, deklamira Ko je ta, ta je ta, Bosna da prosti, mene
obuzme neki stid, i doe mi, da prosti, da sve to postmodernistiki ismijem: i Dizdara, i Bosnu, i dobre Bonjane, i sebe... Tvoja dojmljiva ratna lirika svjedoanstvo je jednog vremena koje zaista nije bilo sklono Bosancima, Bonjacima napose, pa je ak, kae, to je vrijeme logorskom icom razdvajalo komunizam od kapitalizma. Koje su po tebi dobre, a koje loe interakcije jednog i drugog ideologema, drutvenog ureenja, gospodarskog reima, ili kako ve hoe? Sklon sam ustvrditi da mi koji smo ivjeli u socijalizmu a sada u kapitalizmu ne znamo skoro nita ni o socijalizmu ni o kapitalizmu. O socijalizmu govorimo sa enjom, a o kapitalizmu sa zebnjom, zaboravljajui pritom na zebnju koju smo osjeali u socijalizmu a enju prema kapitalizmu. Smijeni su mi ti nostalgini recidivi, koje vjerovatno i sam imam, o socijalistikom dobu blagostanja, ta poreenja ovoga i onoga doba, tipa mogli smo s jugopasoem ii svuda po svijetu, spavati bezbjedno po parkovima i sline baljezgarije. Pa, mogli smo, ali nismo imali para, ni za odlazak kod daidinice u Cazin, ili spavanje u najgorem studentskom hostelu. Mislim da o dobu socijalizma moramo vie govoriti kao i iskustva iz njega koristiti u literaturi oslanjajui se na znanstvena istraivanja, nego na nae osjeanje, i sjeanje. Prvoblem je to tih istraivanja mi skoro da i nemamo. U pjesmi Konvoj spretnom aluzijom (intertekstualnom intervencijom) na pjesmu iz filma Tko to tamo peva takoer si lucidni navjestitelj genocidnih nakana dojueranjih Titovih
Da bih pisao, ja moram biti smiren i radostan. U ratu sam bio potpuno, ako ne uniten, onda doveden blizu granice unitenja. S druge strane, mislio sam da pisanje nema nikakvog smisla ako Bosna bude okupirana. Da se je to desilo, mislim da bih se ubio.
14
izaslanika. Spram represivnih metoda uglavnom si sarkastian to je odlian odraz tadanjih zbivanja. Jesi li neke nezdrave radnje ve primjeivao u Drugoj Jugoslaviji, jer, osobno znam da nisi bio posluno zadojeni omladinac. Meni je bilo nezdravo to je moja majka Dervia imala vie slika druga Tita nego mojih. Bio sam ljubomoran na toga tipa. Kako majka, koja me voli najvie na svijetu, moe voljeti nekoga vie od mene? Da apsurd bude vei (a o tome sam, kao i o prethodnom pisao u svojim proznim knjigama) zamislite ovu sliku: moja majka, izbjeglica u vedskoj, nakon rata dolazi na zgarite nae kue, i plae; mi je tjeimo, a ona nam kae da plae to bar jednu Titovu sliku nije spasila! To je, po meni, slika izgubljenosti svih nas: svi plaemo na zgaritima naih domova sa slikom u glavi tipa o kojemu ne znamo nita. Kad govorim o tipu mislim na cijelo jedno razdoblje, na na ivot, na socijalizam kao drutveni sistem... Ja ne mogu nita objektivno rei o Jugoslaviji, jer o njoj nita ne znam. ekam ve dvadeset godina da mi neko znanstveno objasni ta je to npr. socijalistiko samoupravljanje. Kad to kaem, mislim zbilja ozbiljno, ne zezam se. to ne znai da se s tim i ne moe zezati. Pogledajte, Hrabala, ili Vojnovia! Uzgred, prije izvjesnog vremena sam itao nekoliko tomova Titovih govora, trebalo mi neto za scenarij. Boe moj, to je to smijeno! Danima sam se valjao od smijeha. Taj smijeh bila je nekakva nadoknada na onu zebnju koju sam osjeao u socijalizmu, s tim, priznajem, to je se nisam rijeio, s njom u izgleda i umrijeti. Nadam se da nije preuzetno etiko pitanje: Koliko se iza ice moe biti kreativan? Rusi
BEHAR104
Dove upuujem u sve nerodovitijim dumama (godinama traim damiju u kojoj me nee maltretirati sa hudbama!), i sve brojnijim svojim umrlima. Zadnjih godina mi umire puno dobrih ljudi, od oca do prijatelja, i to je fenomen koji me sada zanima. Dobri ljudi. Zato mi Svemilosni uzima dobre ljude? Kako da ja postanem dobar ovjek? Tragam za dobrim ljudima, hou da se s njima druim, im osjetim djeli zloe kod nekoga, odlazim.
su u takvom razdoblju napisali nezaobilazne, odista znaajne romane, recimo jedan Piljnjak, Babelj, Olea, Zamjatin, pa pjesnici kao to su Osip Mandeljtam, Ana Ahmatova i Marina Cvetajeva i tako dalje. Zaboravio si, po meni, najboljeg, kad o tome govorimo Varlama alamova. alamov je dokaz da se velika literatura moe pisati i kad ovjek padne ispod svega egzistencijalnog. To me podsjea na onog Kranjevievog Zadnjeg Adama koji po ledu noktima ostavlja trag. Nisam sklon onim miljenjima koji zagovaraju trunku torture za dobro pisanje. Ali sam zagovornik da je knjievnost jedna od najvanijih komponenti civilizacije, ma na kom stepenu civilizacija bila... Inae, mislim da mi na ovim naim regionima zadnjih decenija neopravdano ne itamo rusku literaturu, jednu od najveih u svijetu, od ruskih romantiara i realista do sada. Prije kratkog vremena, na primjer, itao sam ervinskog i najnovije ruske drame. Kako je to dobro, Tito dragi! vidljivo, u literaturu, onu koju piem, onu koju sam proitao, i onu koju itam. A dove upuujem u sve nerodovitijim dumama (godinama traim damiju u kojoj me nee maltretirati sa hudbama!), i sve brojnijim svojim umrlima. Zadnjih godina mi umire puno dobrih ljudi, od oca do prijatelja, i to je fenomen koji me sada zanima. Dobri ljudi. Zato mi Svemilosni uzima dobre ljude? Kako da ja postanem dobar ovjek? Tragam za dobrim ljudima, hou da se s njima druim, im osjetim djeli zloe kod nekoga, odlazim. Znam da sam spreman za dobre ljude, liio sam se pritom potrage za drugim osobinama ljudi koje su mi nekad bile vane. Primam i neobrazovane i dosadne i neinteligentne i prljave i smrdljive i lijepe i rune samo da su dobri. Zanima me tvoja mjestimina uporaba bosanske ikavice (mliko, vrime, sria, lipo, svit itd.) koja povremeno zaivi u tvojem djelu. Odakle interes da se ona oivotvori? Odrastao sam na ikavici. Sada se malo zna injenica da je bosanska ikavica, ustvari, osnova bosanskog jezika. Adem Handi u knjizi Tuzla i njena okolica iznosi nevjerovatan postotak protenosti ikavice do dolaska Austro-ugarske u Bosnu. Standardizacija junoslavenske tokavtine je vremenom uklanjala ikavske segmente iz jezika. Ijekavica je pomicala ikavicu, tako da se aree tokavskoikavskog 15
Kako da ja postanem dobar ovjek?

Gdje smjeta svoju nostalgiju, pomau li tu dove ili je razoaranje posvemanje? Ja uope nisam razoaran. Ne shvatam to stanje duha. Niti sam neki dovepsihoanalitik. Nostalgiju smjetam, i to je mislim veoma
govora sve vie smanjivale. Tome je doprinijela i modernizacija. Uzet u jedan primjer. Moja majka je govorila mliko kod kue, a kada ga je prodavala dravi zvala ga je mlijeko. A ikavica je lijepa, neobino poetina i melodina, bogomdana za pjesmovno oblikovanje. Po naglaenom erotiziranju, seksualnim aluzijama, tjelesnim simetrijama i parabolama i tako dalje, kao da si poticajno prethodio takozvanim stvarnosnim pjesnicima koji ljubavnu igru ipak ne mogu drugaije izraziti nego eksplicitno? Nije li tek takav nain vulgarno nasilje nad poetskim i proznim tekstom? Seksualnost me je oduvijek zanimala. I to je velika, prilino neistraena, tema svjetske knjievnosti. Ja u knjievnosti bilo to da radim, malo istraujem. U letiminom pregledu svjetske knjievnosti zapanjujue je pomanjkanje tematiziranja toga, jednoga od najvanijih, segmenata ljudskosti. Civilizacija je iz vijeka u vijek postajala sve vie puritanska. Ulogu pri tome je, kao to znamo, odigrala crkva, tj. neki njeni pokreti. U islamu, na primjer, osim u fokusu tih, u veini sluajeva ortodoksnih pokreta, odnos spram seksualnosti bio je posve prirodan i ljudski. Proitajte samo, na primjer, Gazalijev Vrt milovanja! Jesi li zbog takvog tjelesnog fungiranja u jeziku imao problema od tzv. istunaca koji bi nas uili nesnoljivosti spram
knjevne slobode? S koje su ti strane zagovarai upuivali pohvale, a s koje strane su dolazile pokude i je li ih uope bilo? Jezik nije uvijek polje slobode. Puritanizam u jeziku je naao plodno tlo. Zanima me, primjerice, otkud uope pojam vulgarizama u tako negativnom naboju. Hajde da napravimo mali pokus. Rije kurac je lijepa rije, prirodno nastala i trajna, oznaava dio naega tijela odluujueg za opstanak ovjeanstva. Zato bi onda rije penis bila adekvatnija? Ja ne znam odgovor na to pitanje. U Bosni, pak, pitanja seksualnosti i erotinosti koje sam pokrenuo u nekim svojim djela a ja mislim da je to pokrenuto u dobrim tekstovima gotovo da nije izazvalo nikakvu reakciju. Bilo je nekih usmenih prebacivanja lanih puritanaca, koji su to pokuali tumaiti u polarnosti ruhani i ejtani inspiracija, pripisujui seksualnosti ejtanske iluminacije. Ne znam gdje su nali te teorije? Valjda je seks i ljubav ishodite meleka, a ne ejtana. Isti ti su spremni da seksualno ope sa djevojicama, i da danonono pretrauju sexi web stranice. Govorim o lanom puritanizmu, u Bosni danas vrlo fluktualnom, koji, kao, svoju inspiraciju crpi iz tradicije. Takve tradicije u Bosni nema. Ja sam o seksu slobodnije raspravljao sa svojom rahmetli nenom, pobonom i bogobojaznom, bolje od ovih retarda. U stvari, s njima i ne raspravljam.
Pisac iz nigdine
Za nas bi posebno bilo interesantno uti koji su tvoji favoriti bosansko-hercegovake knjievnosti, ali i one iz ex-Jugoslavije. Od kojih se bolje uilo o prihvatljivijem svijetu literature? Ne zaboravimo ni Europu O, ima toliko pisaca koji su moji favoriti. Vie, dodue, u evropskoj literaturi nego u junoslavenskoj. Talijan Alessandro Baricco, Nijemac Daniel Kehlmann, Austrijanac Christoph Ransmayr, Norveanin Erlend Loe, Libanac-Francuz Amin Maalouf, Francuz Pascal Quignard, Englez-Pakistanac Hanif Kureishi, Holananin-Iranac Abdolah Kader... Iz Hrvatske tipujem na Zorana Feria, iz Bosne na Asmira Kujovia, iz Srbije na Svetislava Basaru. Primijeujete da se radi o prozaistima. Manje, dakle, pratim druge anrove. Osim poezije u Bosni. Tu sve itam. I tu ima sjajnih pjesnika. Admiral Mahi, Mile Stoji, Milorad Peji, Naida Mujki, Saa Skenderija, Damir Uzunovi, Asmir Kujovi... Kako ti inae izgleda slika suvremene svjetske knjievnosti? Carlos Fuentes u jednom intervju za svjetske ivue pisce rekao: Svi smo mi eherezadina djeca. Sjajno opaanje, i nadasve tano. Naime, nakon svim izama u svjetskoj knjievmosti XX. stoljea, ono to je preostalo knjievnosti je pria. Uoljivo je da pisci (prozaisti, naime) nastoje ispriati zanimljivu priu, koristei sva dosadanja iskustva izama. S druge strane, fantastino je da je knjievnost nakon svih onih teorija o kraju knjievnosti, a pogotovo iskustava globalizacije ne samo opstala, nego je i iskoristila taj glo-
Ne moe, primjerice, Abdulah Sidran biti veliki pisac sa jednom dobrom knjigom poezije. Nedad Ibriimovi ve moe, sa obimnim opusom, a da je Bog dao da je ispunio sav svoj stvaralaki potencijal Ibriimovi je komotno mogao biti svjetski pisac...
16
balni proces u svoju korist (za razliku od onoga to, kau, vlada svijetom ekonomije). Mislim da se tek sada moe i u geografskom smislu, a ne samo u duhovnom, moe govoriti o neemo to smo odavno nazvali svjetska knjievnost. Da navedem (uz ona koja sam naveo iz evropske knjievnosti) samo neka imena ija djela volim: Roberto Bolano, Philip Roth, Rana Dasgupta, Rabih Alameddine, Paul Auster, Rawi Hage, ingiz Ajtmatov, Patrick Sskind, M. Vargas Llosa, Junot Diaz, Jhumpa Lahiri, Jaromir tetina, Khaled Hosseini, Haruki Murakami, Peter Heg, Lloyd Jones... Do nas u Hrvatskoj dopiru glasovi upuenih. Na primjer, kau: da je Nedad Ibriimovi napisao samo Ugursuza njegov nemjerljiv doprinos BiH knjievnosti bio bi dovoljan. Isto kau i za tvog ehida, uz mnogo epiteta hrabrom strukturiranju kompozicije romana koji nije samo postmodernistiki ustupak. Kako se nosi s tako obvezujuim prosudbama i to dalje? Recepcija nae knjievnosti sklona je fokusiranju na jedno, fundamentalno, autorsko djelo. To je tzv. magistralno shvatanje knjievnosti. Ja tako knjievnost ne promatram. Bez margine, nema ni magistrale. Sjeam se svojih prvih, gimnazijskih, iskustava itanja. Proitam dobro djelo nekog pisaca, pa onda tragam za svim drugim njegovim djelima, pa onda se kaim na njegove poetike sudrugove, pa, moda, i na korpus knjievnosti kojoj pripada. Priznajem da sam svjestan kako ima pisaca koji nakon svoga remek-djela napiu nekoliko osrednjih ili slabih djela. Priznajem da
BEHAR104
Nemojte pomisliti da sam ja neki veliki patriota, neki domoljub spreman da velia i ono dobro i loe bosansko. Naprotiv, klonim se takvih patriota, takvi patrioti koji to rade iz svoje dobrote kod mene izazivaju nelagodu, a kad to rade radi utilitarnog patriotizma gaenje. Pogotovo u sferi kulture.
sam i danas nad tim djeaki zauen: kako, na primjer, jedan Eco nakon genijalnog Imena rue moe da napie jednog osrednjeg Baudolina, ili, jo gore, veoma lo roman Prako groblje?... Inae sam sklon piscima sa velikim opusom (to ne znai da mi nisu dragi pisci kao Huan Rulfo, ili John Fante, na primjer), i taj fakat velikog opusa povezujem, s pravom ili ne, sa pojmom velikog pisca (ako takvo to uope postoji?). Ne moe, primjerice, Abdulah Sidran biti veliki pisac sa jednom dobrom knjigom poezije. Nedad Ibriimovi ve moe, sa obimnim opusom, a da je Bog dao da je ispunio sav svoj stvaralaki potencijal Ibriimovi je komotno mogao biti svjetski pisac... I, da budem neskroman, meni je taj okvir bh. knjievnosti sve vie i vie preuzak, i sve me manje zanima moja pozicionarinaost u tome. Ono to me zanima je moja iluzija da uestvujem u nekoj globalnoj literaturi, i moje mjesto u tome, kao pisca iz nigdine, koji pie u zemlji i jeziku marginaliziranih u tim globalnim kulturanim tokovima. Da budem posve jasan. Danas itamo neke inozemne aktualne pisce koji nipoemu nisu bolji od bh. ozbiljnih aktualnih pisaca. Ali, oni se itaju i valoriziraju u svjetskom miljeu, a mi ne doseemo ni do Brkog. Jedan Julian Barnes je slabiji pisac od nedavno umrlog Nedada Ibriimovia. 17
ZILHAD KLJUANIN: HRONOLOGIJA

1960. rodio se 5. marta u Trnovi kod Sanskog Mosta (Jugoslavija Bosna i Hercegovina) kao sin radnika i domaice. 1978. maturira u gimnaziji u Sanskom Mostu. Studij filozofije i sociologije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. 1981. naputa fakultet. Odlazi u Trnovu i pie. 1982. vraa se na fakultet. 1983. upisuje studij komparativne knjievnosti na Filozofskom fakultetu. Dobiva nagradu Mak Dizdar za zbirku pjesama u rukopisu Sehara. 1984. diplomira filozofiju i sociologiju, diplomski rad Tradicija i individualni talent T. S. Eliota. 1984. - 1988. nezaposlen. Dobiva preko 100 odbijenica za posao, ak i na mjesto istaice u reviji za kulturu Odjek gdje inae redovno objavljuje knjievnu kritiku. ivi od pisanja knjievne kritike, eseja i novinskih tekstova u mnogim listovima i asopisima tadanje Jugoslavije: ivot, Izraz, Veernje novine, Odjek, Lica, Osloboenje, Radio Sarajevo, Knjievna re, Polja, Savremenik, Quorum, Glas, Nai dani... 1985. Sehara izlazi u renomiranoj izdavakoj kui Svjetlost, u biblioteci Nada. Dobija po drugi put nagradu Mak Dizdar za zbirku u rukopisu Mlade pjesme. 1987. izlazi druga knjiga poezije Mlade pjesme, u sarajevskoj Svjetlosti. Za nju dobija nagradu Knjievne omladine za najbolju knjigu pisaca do 30 godina starosti. Postaje lan Drutva pisaca BiH. eni se Slobodankom Boi. 1988. prvo zaposlenje, u listu za knjievnost Knjievna revija kao glavni i odgovorni urednik. Knjievna revija postaje jedan od najtiranijih knjievnih listova u Jugoslaviji. Raa mu se kerka Bisera. 1989. izlazi knjiga poezije San urednog ovjeka. Upisuje postdiplomski studij knjievnosti na Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku. 1990. naputa Knjievnu reviju i pokree izdavaku kuu Bosna, prvu privatnu izdavaku kuu u Bosni i Hercegovini, kasnije preimenovanu u Biblioteka Kljuanin. 1991. dobija Plaketu opine Novo Sarajevo. Raa mu se druga kerka Zlata. Odlazi u Tursku, jer u tadanjoj zemlji ne moe da pie. 1992. agresija na Bosnu i Hercegovinu. Vraa se iz Turske. Pie ratne reportae za novopokrenuti list Ljiljan. Tokom cijelog rata ne pie literarne tekstove. 1994. u Travniku pokree list Bonjak. Izlazi mu izbor poezije Pjesme nevinosti. Slikovnica ehid. 1995. ivi u Sanskom Mostu. 1996. ivi u Bihau. Bavi se izdavatvom. Priredio Antologiju krajike poezije. 1998. izlazi roman ehid. Knjiga hronika Zloin je zaboraviti zloin. 1999. dobija Plaketu Unsko-sanskog kantona. Izlazi drugo izdanje ehida. Nastavlja postdiplomski studij knjievnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Izlazi drama ehid. Premijera drame u Bosanskom narodnom pozoritu iz Zenice.
2000.
2001. 2002. 2003.
2004.
2005. 2006.
2007. 2008.
2009.
2010.
2011.
2012.
knjiga pjesama Nikad nisam bio u Bosni. Izbor pjesama Kad puknu pupoljci. Magistrirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zapoljava se na Pedagokom fakultetu u Bihau. Priredio Panoramu pobone bonjake poezije XX vijeka. Nagrada Bosanske rijei za roman godine. novela uje li to niko ne uje. Nagrada Drutva pisaca BiH. Roman ehid preveden na slovenski jezik. doktorirao knjievnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Knjiga pria etiri zlatne ptice. Nagrada Zija Dizdarevi. ivi u Sarajevu. Glavni urednik u izdavakoj kui Oko. Predaje u Bihau i Tuzli. Roman Koliko je srce u mrava. Nagrada Fondacije za kinematografiju FBiH za scenarij Hiljadarka. knjiga eseja Lice svjetlosti. Nagrada Fondacije za kinematografiju za scenarij Samo pokucaj na ova vrata. Nagrada Poslovnog udruenja izdavaa i knjiara. zapoljava se na Pedagokom fakultetu u Zenici. Roman Vodeni zagrljaj. Drugo izdanje knjige pria etiri zlatne ptice. knjiga pria Sarajevska hagada i druge prie. Roman ehid i Pjesme izlaze u ediciji 100 knjiga bonjake knjievnosti. Izabran u status vanrednog profesora. Na Univerzitetu u Zenici izabran za efa Katedre za jezik. knjiga pria Ti si moja P.. Imenovan za prodekana Pedagokog fakulteta u Zenici. izlazi drama Muholovac. Premijera Muholovca u Kamernom teatru u Sarajevu. Nagrada Alija Isakovi. Knjiga pria Sarajevska hagada i druge prie izlazi na slovenskom jeziku. Roman ehid izlazi na arapskom jeziku. Priredio knjigu pjesama Kaside Saliha Alia. Naputa posao na Pedagokom fakultetu, i prelazi u status profesionalnog pisca. Povlai se u svoju umsku kuicu, kosi travu, ui da slua ptice, lovi krtice, i svakodnevno pie. roman vedsko srce moje majke. Knjiga pria Male prie od ivotne vanosti. Drama vedsko srce moje majke premijerno izvedena u Bosanskom narodnom pozoritu u Zenici. Antologija bosanske kratke prie Kraj stoljea, poetak milenija izlazi na slovenskom. Najvei dio vremena provodi u svojoj vikendici pokraj Sarajeva. roman Vodeni zagrljaj preveden na njemaki jezik. Knjiga pjesama Smrt ima dijamantnu pesnicu i udara me njom u potinjak. Roman Dom aurore borealis. Knjiga pjesama Godina dana poezije. Drama vedsko srce moje majke. Nagrada Fondacije za izdavatvo Federalnog ministarstva kulture i sporta. Knjiga pjesama Vikendica. Ponovo predaje na Pedagokom fakultetu u Zenici. roman ehid preveden na francuski. Roman Galebovi. Dobiva nagradu Skender Kulenovi. Nagrada Fondacije za izdavatvo Federalnog ministarstva kulture i sporta. drama Krtice. U rukopisu ima 4 knjige poezije, 2 drame i 2 romana. I dalje pie, mada je sve vie ubijeen da je svoje pjesme, mjesto to ih je objavljivao, trebao mazati medom i prikucavati rajsnedlama na ulazna vrata, kao muholovke.
DJELA:
1985. Sehara. Poezija. 1987. Mlade pjesme. Poezija. 1989. San urednog ovjeka. Poezija. 1994. Pjesme nevinosti. Izabrana poezija. 1994. ehid. Slikovnica. 1996. Antologiju krajike poezije. Antologija. 1998. ehid. Roman. 1999. ehida. Roman. Drugo izdanje. 1999. ehid. Drama. 2000. Nikad nisam bio u Bosni. Poezija. 2000. Kad puknu pupoljci. Izabrana poezija. 2000. Panorama pobone bonjake poezije XX vijeka. Antologija. 2001. uje li to niko ne uje. Novela. 2001. ehid. Roman. Na slovenskom jeziku. 2002. etiri zlatne ptice. Prie.
2003. Koliko je srce u mrava. Roman. 2004. Lice svjetlosti. Eseji. 2005. Vodeni zagrljaj. Roman. 2005. etiri zlatne ptice. Prie. Drugo izdanje. 2006. Sarajevska hagada i druge prie. Prie. 2006. ehid/Pjesme. Roman/Izabrana poezija. 2007. Ti si moja P.. Prie. 2008. Muholovac. Drama. 2008. Sarajevska hagada i druge prie. Prie. Na slovenskom jeziku. 2008. ehid. Roman. Na arapskom jeziku. 2009. vedsko srce moje majke. Roman. 2009. Male prie od ivotne vanosti. Prie. 2009. Kraj stoljea, poetak milenija. Antologija. Na slovenskom jeziku. 2010. Vodeni zagrljaj. Roman. Na njemakom jeziku.
18
POETSKI GLASOVI Zilhad Kljuanin
U historiji sree nema mi imena

Autonomna pjesnika pojava
Rije je o pjesnitvu koje se ostvaruje dvojakom snagom. Istodobno, Zilhad e afirmirati takozvanu poetiku iskustva jezika, tovie, osloboenu, ponekad, do ruba konkretistike intervencije (nikada lingvizma), a s druge e strane prisegnuti jednostavnom, stvarnosnom jeziku sa senzibilnim i emotivnim odnosom prema zbilji, odnosno jeziku koji zahtijeva stringentnu organizaciju. On umije svakodnevno, u razdoblju od sto dana, napisati jednu pjesmu jednakovrijedne kvalitativne razine. Pritom mu nikada pogrena rije i suvian izraz nee raniti pjesmu. Dakle, kao vrlo plodan pjesnik, jedan je od prvih, tada jo uvijek mladih pjesnikih junoa , hrabro uoavao neomodernistike (prostorno neoegzistencijalne) meuprostore smisla, ali i semantike fragmentarizacije. U svoje je pjesme umjeno ugraivao elemente muslimanske tradicije, nikada u cijelosti, ve oprezno, njeno, i s dobro izbalansiranom ekonominou. Istom se nerijetko znao s pjesnikom i graanskom hrabrou narugati svim ideologijskim diktatima (titoistike i exjugoslavenske amblematike), a da nije razvlastio subjekt vlastite prepoznatljivosti i da nije s uspostavom osobnog alternativnog jezika ugrozio reene tradicijske sljednike, budui je zaista autonomna pjesnika pojava.
Sead Begovi
no silazi oprezno
no silazi oprezno poput nijeme sojke na komade kruha glave u parlamentu slie na unove pokvarene kuglane kad zatvorim oi knjige na policama zaiskre sve u kurane sivice, 6. 6. 2010.
iz nadirueg nitavila
hra godinama kljuca potansko sandue na mojoj planinskoj kuici moje ime ve je nestalo od prezimena ostao jo samo klju u kojeg polaem sve nade kako da se izvuem iz nadirueg nitavila sivice, 7. 6. 2010.
BEHAR104
19
upravo
osjeam se kao zamraena soba po kojoj su upravo popricali sprej protiv muha sivice, 10. 6. 2010.
moja je srea u gledanju

neka miruju misli moje moja je srea u gledanju dobro to ree mevlana umoran od obrtanja rijei osjeam se kao drvosjea nakon valjanja balvana da mislim nisam u stanju i kada zadnji put sklopim oi moja e srea biti u gledanju sivice, 19. 6. 2010.
ko roenom sinu
nerotkinja susjeda svakoga ljeta nabavi jedno jare nadjene mu ime tepa mu i pjeva ko roenom sinu za boi se udi to nikada od nje ne uzmem jaretinu sivice, 22. 6. 2010.
oi
zurim u borove kronje sve dok se otamo ne pomole oi oajnije od mojih sivice, 18. 6. 2010.
pred polazak na neodloan put

u junu procvjeta bagrem i pokrije jedini put koji vidim iz svoje avlije to mi je smetalo godinama ali sada me bagremov cvat podsjea na rahmetli oca na grozdove pjene za brijanje koji spadaju s njegovog lica pred polazak na neodloan put sivice, 20. 6. 2010.
u historiji sree nema mi imena

nemuti slavuji u kronjama maak s jednim okom i uhom mjesec okrugo ko glava glupana dlaice samoe po tvojim leima dva tetovirana pauka na bedrima i sveti prsten u drvenim godovima u historiji sree nema mi imena ekam da naraste ivica oko vrta i da me uini potpuno nevidljivim sivice, 1. 7. 2010.
ima jedna staza

tek kad su cigani poupali korov primijetio sam da izmeu njihovog groblja i moga vrta ima jedna staza dovoljno iroka da kroz nju proe sasvim pristojan tabut sivice, 19. 6. 2010.
neka tee dugo voda

na planinskom putu sestra sazidala bratu hair esmu nad curkom natpis neka tee dugo voda kolko i suze za tobom sivice, 13. 7. 2010.
20
NEGDJE SIGURNO IMA SOBA

NEGDJE SIGURNO IMA SOBA GDJE PO TREPAVICAMA KAPA PAUINA U GROZDOVIMA
tih dana se itav svijet penje kroz jednu nozdrvu i istie kroz drugu sivice, 4. 7. 2010.
halhale
za m. moja zubarka podlogu zlatnu muu izvadila i sebi divne halhale napravila halhale kad god zveknu sada njemu proteza iz usta ispada sivice, 21. 7. 2010.
negdje sigurno ima soba gdje cure zjenice drvenog konjica ko neutjena zvonca negdje sigurno ima soba gdje se osipaju noge fotelja po crvotonim uglovima sarajevo, 1988. sivice, 28. 6. 2010.
elje su mi umjerene
(heinrich heine) elje su mi umjerene koliba i dobra postelja svjei mlijeko i maslac cvijee pod prozorom nekoliko prekrasnih stabala pred vratima i ako dobri bog eli da upotpuni moju sreu priutie mi zadovoljstvo da vidim na tom drveu kako visi desetak mojih neprijatelja
uvijek kad travu kosim

uvijek kad travu kosim u svom malom vrtu brat mi telefonira on je bivi logora i strano ga nervira mrcvarenje bilo ega poslat u ti zeca kae da ti sve to popase za jedno brzo dopodne sivice, 30. 6. 2010.
poljski zahod
sivice, 12. 7. 2010. ahmedu hadipaiu, na godinjicu njegove smrti, tuan to nije kao premijer otvorio objekat o kojem smo sanjali uvrh svoje bae izgradit u mali poljski zahod obojit ga u bijelo s jednim otvorom u obliku poveeg srca unutra dvije ruke za koje u se uhvatiti i gledati kroz srce svijet sivice, 23. 7. 2010.
trajno uskraeni
jo mi je nedokuiv ajet svako e smrt okusiti a zatim ete biti vraeni osim nas dakle ne ponavlja se nita ivot je vjeran plaenik ali mislim da smo za ono u to se vraamo trajno uskraeni sivice, 23. 7. 2010.
samo od mirisa
(ray bradbury) esto kosim vrt jer me pokoena trava podsjeti svaki put da postoje dani koji se sastoje samo od mirisa
BEHAR104
21
Zilhad Kjuanin
Hiljadarka
rif Burdali trepne dvatriput kapcima, nasmijei se i tako poinje sve. Arif Burdali toga je jutra uao prvi put pod zemlju. Rudnik je naa sudbina, mislio je, crna ili bijela, svejedno je. Mislio je. Sve dok nije razmotao taj komad pite u kuhinjskom rupcu. Sve dok sitni prah nije poeo da sipi, crno zemljino mlivo po bijelom itnom. Bacio je u daleko u tamu smotuljak. Boe oprosti, pomislio je. I vrsto odluio da vie ne silazi pod zemlju. Osim zadnji put, mislio je, al onda vie nee biti vano, a ni trepavicama nee biti teak prah. Arif Burdali izlazi iz crne utrobe, zadnji put, pomisli, dva-triput trepne oima, kao prvi put, pomisli, osjeti sunce na licu, i bljesnu bijelim zubima iz garavih usta. Tad jo neto bljesnu, kao da zemljina se nasmijei kugla. Eto, cijelom svijetu je drago, pomisli Arif. - Ovaj ree neko. Nije uspio ni saprati ugljenu prainu sa lica, a ve ga je neki glas, vie glave, nadnesene nad rudarskim koritom, nasapunjane, zvao u rudarsku direkciju. Ne mogu valjda zavirivati u glavu, pomisli Arif Burdali, prije no to e stupiti kroz vrata zvana RUDNIK KAMENGRAD
vije prilike na pruzi. Dvije prilike na zarasloj pruzi. Dvije prilike na zarasloj uskotranoj pruzi. Crne kao avke. Crne kao jutarnje avke u izmaglici. Crne kao jutarnje avke u ratnoj izmaglici. (S one strane Jajca Gajtan trava rasla, Po njoj pasu ovce, uvalo ih mome. ije li je mome, ije li su ovce? Glasovito vie, Jo tunije plae: Ova tua zemlja Tuga je golema; Ni oca, ni majke, Ni brata, ni seje, A ni one drage Jaranli djevojke!) - Sigurno je tamo? - Sigurno. - Dobro. Jedna prilika je pognuta, od onog nevidljivog bremena koje e svakog svesti na razinu zemlje, od starosti. Druga je vitka, uspravna, kao nacionalni barjak. Idu jutarnjom prugom, jo obavijene izmaglicom, starija, pa mlaa, pognutija pa uspravnija. - Hiljada? - Hiljada. - Dooo-bro. Prugom je zadnji voz proao davnih sedamdesetih, ali su ine neijom nemarnou ostale, sa crvotonim pragovima, travuljinom i korovom, neumitnim kao
godine, ljeta gospodnjeg, jula sotonjeg, dana ije je jutro ve najavljivalo egu vrelu kao zjenu zloinca stanina kurva Hiljadarka krenula je u polje da pia. HILJADARKA! Stanina kurva i dalje se tako govorilo mada vie nema ni uskotrane pruge, ni ire, ni stanice: pruga je dignuta sedamdesetih godina (samo su ine na jednom dijelu ostale neijom nemarnou, ili nostalgijom za boljim vremenima); iro se rasprio u zadnjem svome dimu, prije dizanja prvih prunih pragova; stanica je, dodue, ostala, na zgradi se jo dade proitati ispran natpis SA SK MOS u njoj nema vie niega, u njoj niko ne ivi, osim, moda, duhova putnika u ekaonici, i golubova na tavanu i pod strehama. HILJADARKA! Ime je dobila ezdesetih godina Titinog vijeka, skupo ime, reklo bi se hiljadu dinara bile su velike pare, mada se sa njih smijeio nekakav blesavi rudar ime joj je ostalo i nakon devalvacije hiljadarke na deset dinara, a, bogme, i devalvacije njenih usluga. Hiljadarka se ve poetkom sedamdesetih mogla dobiti za obinu stodinarku, zvanu st-
1992.
22
DIREKCIJA. - Kod direktora, drue Arife, zadnja soba, lijevo ree ljubazno portir. Lijevo, lijevo, pa direktor, za velikim stolom, na njega kaplje Titin osmijeh, jedan vaan ovjek u fotelji desno, drugi udan, sa nekim aparatima razbacanim oko sebe, lijevo: - A, evo i naeg udarnika! Ruka direktora odluno pokazuje fotelju izmeu vanog i udnog ovjeka, i Arif sjede. Vani gleda u njega pogledom nakupca na stonoj pijaci, udni kilji kao da cilja nekom nevidljivom pukom, direktor se smijei, i ute. - Hoete li Vi, drue Stevanoviu? napokon ree direktor. - Da, naravno ree vani. Drue Burdaliu podie glas na sveanu socijalistiku oktavu Vi upravo ulazite u istoriju! Ja?, pomisli Arif, u istoriju? Da tako sada ne zovu disciplinsku i radnu odgovornost? Ukoenog osmijeha ekao je dalje. - udite se, drue Burdaliu? Ne bi trebalo. Pa, socijalizam je Va, upravo Va, proleterski, i Vi, proleter i udarnik, moete u njemu postii sve, apsolutno sve! Na trenutak je zastao, dovoljno da odjek njegovih rijei natkrili crnilo rudnika mrkog uglja Kamengrad: - Tito me, lino, poslao! Na te rijei Arif umalo ne stade u stav mirno, i ne poe pjevati Drue Tito, mi ti se kunemo! - Prave se nove novanice. Za likove na novani-
prolost. - Zato uti? - Ne boj se. Neu ti nita. Samo da uzmem tu hiljadarku, i gotovo. - Zbilja. Mlada prilika prebaci puku sa lijevog na desno rame. Nakon nekoliko koraka sa desnog na lijevo. - Zato si je ostavio ba tamo? - Sigurno je. - Tamo? - Da. - Zato? - Nema nikog. - A da neko ipak naie? - Sakrio sam. - Pametno. Rijeka valja svoj veliki jutarnji dah, koji se naas sudara sa njihova dva mala daha, pa ih guta, kao maie baene u vrtlog. Sa vrbica kaplje rosa i vrbova sluz. - Dooo-bro. (S one strane Jajca Gajtan trava rasla, Po njoj pasu ovce, uvalo ih mome. ije li je mome, ije li su ovce? Glasovito vie, Jo tunije plae: Ova tua zemlja Tuga je golema; Ni oca, ni majke, Ni brata, ni seje, A ni one drage Jaranli djevojke!) - A jesi li ikad bio u Jajcu? - Nisam. - Bolje ti je. - Ne znam. - Kaem ti: bolje ti je. Ja sam bio. Guravo, brale. Jue sam se vratio Sad mi trebaju pare Rosa natapa nogavice, jedne vojnike, druge samtane, iskrza-
ja, ali nikom na pamet nije palo da joj zbog toga mijenja ime zovnuti je, naprimjer, stjom bilo bi nedolino, a i nepraktino: ona se, posigurno, na to ne bi ni osvrnula. No, ovdje, dok je vrijeme, valja razjasniti jo jednu stvar: ime joj, razumije se, nije moglo biti Hiljadarka (mada je u socijalizmu bilo sve mogue kad je moglo Traktorka, zato ne i Hiljadarka!), ali ispod tog imena niko nikad nije pokuao zaviriti, svi su radije zavirivali ispod njenih gaa. Jedino je Hiljadarka znala ime sa kojim se pojavila na ovom, za nju oduvijek jebenom, svijetu, ali ga je krila, kao skupocjen dukat uiven u obavu gaa. - HILJADARKA! vikala su za njom djeca, ezdesetih, sedamdesetih, osamdesetih. U njihovim glasiima mijeao se strah od nadolazeeg vremena sa slutnjom, slatkom ali jo nepoznatom. Hiljadarka je stupala sokacima ne osvrui se, uspravna i blago nasmijeena, tek bi djeaci su zaostali za njom, jo u gomili, amorei sebi u bradu promrsila: Svi ete vi jedno doi svojoj Hiljadarki. I, istina, neke od tih generacija Hiljadarka je ve izvela iz doba djeatva i uvela u muko doba. Da, istina. Hiljadarka! zovnuo bi je glas koji se jo kolebao izmeu kritanja i dubokog uzvika, obino iza kakvog ugla, grma, zovnuo bi, otud gdje se pretpostavljalo da ne stiu znatieljne oi a nastupa elja, jaka i neizdrljiva. Hiljadarka bi prvo pogledala u mlade ruke, tek potom u lice, i ako bi u 23
BEHAR104
cama odreeni su, naravno, najznaajniji subjekti naeg drutva. Rudar, svakako. Ja i fotograf Eterovi proli smo Jugoslaviju uzdu i poprijeko, od rudnika do rudnika. I, evo, nali smo lice za socijalistiku novanicu. Vas, drue Burdaliu, Vas! estitam! Osmijeh na Arifovom licu se stvrdnuo, kao skinut sa panoa fotografske radnje, i bijae takav za vrijeme estitanja, vanog, udnog, direktorovog O, drue Arife, o diko naa, iz tolikog socijalistikog svijeta pa ba kod nas, Oh! i na putu u Beograd, za vrijeme fotografiranja, hiljadu puta ponovljenog. Sve dok majstori retuiranja nisu od tog blaziranog smijeka uspjeli napraviti sretan rudarski osmijeh. Arif Burdali nije ni primijetio da je izbjegao rudarsku jamu, niti mu je vie iko pomenuo. Po dolasku sa snimanja iz Beograda rasporedili su ga kao nadglednika na separaciji, gdje se dodue posvud rasprostiralo ugljeno crnilo ali je nad svime ipak visilo plavo, plavo, nebo. U rodnoj Trnovi su mu napravili novu kuicu po nalogu J. B. Tita, lino pokrili je ciglama crvenim kao revolucija, a obojili u plavo kao budunost. Kada je izala novanica sa Arifovim likom, sve se, stubokom, promijenilo. Niko nikad nee saznati ta se, zapravo, prelomilo u Arifu Burdaliu. On se samo sjea da je sa novanicom od hiljadu dinara stajao nasred rudarskog kruga, dugo zagledao svoj lik na njoj, toliko dok sve nije po-
ne po rubovima. Nogavice, ve oteale od vode. - A otkud tebi hiljadarka? - Imam. - Ne izgleda mi kao neko ko bi mogao imati toliko para. - Imam. - Sve je mogue. Vas hoe pare. Tako da kaem. Oni moji priaju da su se ba nakupili. Ja nisam. Ti si mi prvi A i nisi mi ba neka mustra. - Imam. - Dooo-bro. Gledao je u njegov smeuran zatiok, tuan kao stare godine. Ishaban ovratnik kaputa. Da je imao oca znao bi da je prvi miris smrti miris oevog ovratnika. - Trebaju mi te pare ree, da ne bi vie mislio o njegovom ureem vratu. - Razumijem. - Razumije? iznenadi se. - Da. - Kako razumije? - Lahko. - K a k o?! podviknu, razdraen. - Mlad si. - Kakve to ima veze? - Mladom trebaju pare. - Ha, ha, ha!!! Smijao se dugo, mladim i zdravim smijehom. I taj smijeh je odjednom itav prizor uinio obinim, ak prisnim: kao da, eno, u nekom pastoralnom dobu idu prugom otac i sin, jedan za drugim, polahko, u sretan dan. Barem na tren. - E, jebi ga! Mala se kapljica sree rasplinula. Kalanjikov je preao sa lijevog na desno rame. Vojnike nogavice su odlunije zasjekle travuljinu. - Shvata li ti, stari, da u te ja ubiti ako tamo ne bude para?
rukama vidjela novanicu dostojnu njene rtve izvoenja iz jednog u drugo doba, klimnula bi glavom, onim znanim kretom to je kazivao sve. Lica je pamtila samo za vrijeme podavanja, ni prije ni poslije, ali tada tako slasno kao da je to jedino lice, eto, ostalo na cijelom svijetu. Hiljadarka, meutim, nikog nije voljela. Osim kao uvijek, kao ivotni podsmijeh ili Boiji dar jednoga. Pojavio se na prijelazu hiljadarke u deset dinara, osmijeha vrijednog taman kao njena tadanja tarifa, poveo je, zagrljenu, prugom uskotranog kolosijeka do svoje kuice obojene u plavo. S toga puta je upamtila da su mu koraci bili tano po mjeri prunih pragova, i da je njene koraie poesto prenosio s praga na prag. Ona se onda smijala. On je tada utio. Atif je, da, volio utnju. Njegov govor se svodio na kratke uzvike: Gledaj!, Eno!, More!, Uporedi!. Ti uzvici su, na izvjestan nain, bili u suprotnosti sa njegovim stalnim osmijehom, prije bi pristajali nekom namrgoenom licu, ali, eto, Arif je prilino neprimjetno slagao uzvike po svome osmijehu. Hiljadarki je, priznaje, bio najzagonetniji uzvik Uporedi!, i on joj je pred oi poturao hiljadarku, ishabanu i prohujalu, upirao prstom u lik nekog rudara na njoj, pa pokazivao na svoje lice. Ona je s punom usredsreenou gledala u novanicu pa u Arifa. Godinama i godinama, u rudara pa u Arifa. Nikad nije uspjela ta dva lica stopiti u jedno. Odmahivala bi glavom, i govorila: - Ti si ljepi!
24
primilo boju papira u ruci: separacija, zemlja, okolna brda, rudnik mrkog uglja Kamengrad, nebo, nokti na ruci koji su grevito stezali novanicu. Izaao je omagijan na kapiju rudnika, i nikad se vie nije vratio. Rukovodioci rudnika nisu znali ta da uine. Otpustiti Titinog rudara sa novanice od hiljadu dinara zbog nedolaska na posao, bilo je ravno bogohuljenju socijalizma i Tita, lino. Odlazili su, delegacije i delegacije, do trnavske kuice Arifa Burdalia, nagovarali ga da se vrati na posao, nudili mu izmiljenje poslove, ak i prijetili da e javiti Titu kako njegov rudar nee da radi. Arif je na sve to odmahivao rukom, iz njedara vadio hiljadarku, i govorio: - Meni je dosta ovo! Ubrzo je Arif Burdali postao nerjeiv problem socijalizma. Policija, sudstvo, zdravstvo, nisu znali ta bi s njim. Trgovci i krmari pogotovo. Ue, tako, Arif Burdali u kafanu, narui svima ie i pie, a kada konobar stigne pred njegov stol i donese raun, Arif zaueno, i skoro uvrijeeno, prostrijeli ga plavim oima: - Zna li ti ko sam ja?! upita. Potom iz njedara vadi novanicu od hiljadu dinara, potura je pod nos konobaru, i kae: - Uporedi! pokazujui as na svoje lice as na novanicu. Konobar stoji zateen naglim sudarom historije i stvarnosti, osvre se, ne znajui ta da uini, i posljednjim kono-
- Znam. - Ne bi se ovolko zajebavali da ne mislim ozbiljno. - Znam. - Dooo-bro. Pred njima se na pruzi, iz rasprene sumaglice, poe nazirati nekakva tamna konstrukcija. Sa ove udaljenosti jo je liila na jutarnju guzatu neman.A zna li pjesmu S one strane Jajca? - Ne. - teta. Mogli smo zapjevati U stvari, i ja znam samo kraj pa zapjeva mome tuno plae: Ova tua zemlja Tuga je golema; Ni oca, ni majke, Ni brata, ni seje, A ni one drage Nevine djevojke! grleno, ali tuno, u sumaglicu koja se raspravala u jakim zrakama julskog sunca. Pa naglo, gotovo postien, uuti. - Evo nas Skoro. - Da. eljezni putniki vagon. Na zaputenoj staroj pruzi, koja vie ne vodi nikuda. Ali, kako svaki pogled na vagon izaziva osjeaj putovanja, i njima se, obojici, uini da su poli na put. Barem na tren. Ubrzae, mahinalno, korake. - Kako ti je ime? upita, iznenada, kao da se upoznaje sa sluajnim poznanikom na putovanju. - Arif. - Ja sam Stojan. Stigoe do vagona. Sunce je ve udaralo po njegovoj zahraloj poplati, i nestajalo u crnim prozorskim rupama. Trava je obrasla oko nogostupa, i vagon je sada liio na ukotvljen mali dom, miran i siguran, bez elje
- Ne pitam te ko je ljepi! vrisnuo bi Arif. - Nego? - Da uporedi! - Kako mogu porediti ako neu gledati ko je ljepi? Arif nije znao odgovor na to pitanje, utio bi, gledajui je dugo, dok se ljutnja topila, topila, na kraju nestajala na njegovom osmijehu, iz kojeg se jasno moglo iitati: Ti si najljepi!. ivjeli su sretno nekoliko godina. Pa i onda kada je Arif prodao kuicu sa crvenim krovom i plavim zidovima, pa i onda kada su se preselili u naputen eljezniki vagon, ostavljen nekim sluajem na uskotranoj pruzi. ivjeli su sretni. ivjeli su sretni: u ostavljenom uskotranom vagonu, dok su trava i korov bujali oko njih. Sretni: Hiljadarka je zatrudnila, stomak joj je rastao bre od trave oko vagona. Arifov osmijeh se poveao, skoro da se je izjednaio sa retuiranim osmijehom sa stare novanice od hiljadu dinara. Bili su sretni, sve dok jednoga dana Arif nije zaurlao: - Gdje je moj sin!? - Nema ga odgovorila je. - Kako nema, BOIJA ENO! - Bog je tako eo, Arife. - Bog nema nita s time, KURVO! - Pobacila sam ga, Arife odmakla se od vagonskog prozora, spustila ruke niza se, prazne kao ivot siromaha, krenula prema izlazu, okrenula se, i rekla: - Nisam kurva. Nikad se vie nije vratila u 25
BEHAR104
barskim refleksom procijedi: - A, ko e ovo platiti? - On! kae Arif Burdali, i pokazuje na Titovu sliku na zidu. Tad se sve oi okrenu prema Titu, tamo ih doeka strog vizionarski pogled, i natjera da naglo spuste glave na prsa. Dugo, zatim, tiho je, ako se ne raunaju bubnjanja src ispod sputenih glava na komunistikim prsima. Ti su trenuci, priznaje, Arifu bili smisao njegovog ivota. Sve do 1965. godine. Tada je hiljadarka devalvirala za dvije nule, i svela se na deset dinara. Tiinu punu strahopotavanja oko Arifa je zamijenila buka puna podsmijeha. Arif Burdali se, dodue, ponaao jo dostojanstveno, vadei, ve ofucanu, hiljadarku, rukom pokazujui na Titovu zidnu sliku ali su se mjesta promijenila. Prilika Titinog lika sa novanice, primjetno nagriena alkoholom, mogla se zamijetiti jo samo po najgorim kafanskim rupama, najee staninim bircuzima, a za njom su vihorile salve priprostog smijeha. Iz toga perioda ivota Arifa Burdalia moe se izdvojiti ipak jedna njena sliica: Arif Burdali i stanina kurva Hiljadarka zagrljeni vrludaju prunim pragovima, podupiru jedno drugo, nastojei uini svijet, barem na tren, stabilnim.
da igdje ode. Mladi je zapalio cigaru. - Ti ui, ja u te saekati ovdje. - Dobro. Naslonio se na ve topli vagon. Starac je rukom uhvatio ipku nogostupa, i nogama napipavao stepenike. Jedno vrijeme ulo se utanje tabana koje trae vrst oslonac, i otpuhivanje dima iz usta. Starac je uao unutra. Mladi je i dalje otpuhivao dim, kiljei prema suncu. uo se topot cipela po eljeznom podu. - Ima li? vikne iznenada mladi. - Bie jedva dospije iz vagona. - Dooo-bro ree mladi, ali se to najvjerovatnije nije moglo uti unutra. Iz vagona je jo jedno vrijeme bubnjao bat koraka, potom nekakvo struganje i ukanje. Ide li? - Idem. - Jesi li naao? - Jesam. - Hiljadarka?! viknu. - Hiljadarka. Stojan krenu prema nogostupu. Arif izae iz tame vagona, trepne dvat-triput kapcima, pokae u ruci novanicu, nasmijei se - Koga ti zajebava! kriknu, povlaei obara kala-njikova i tako zavrava sve.
sretni vagon zaboravljene uskotrane pruge. Arif je nije potraio, gubitak sina nije joj mogao oprostiti. Tako je tajna ostala neotkrivena. Tako se nikad nije saznalo kako je stanina kurva Hiljadarka jedne duboke noi pred domom za nezbrinutu djecu ostavila zamotuljak u kojem je, pored njenoga sina, bila cedulja na kojoj je pisalo: Nisam kurva. Kad je saznala da su joj sinu dali ime Stojan htjela se ubiti: kao da joj je neka nevidljiva kob, preko imena sina!, odreivala cijenu njenog tadanjeg podavanja. Sina nikad poslije nije vidjela, bol je tinjala, cijena joj je padala, sve do 1992. godine, ljeta gospodnjeg, jula sotonjeg, dana ije je jutro ve najavljivalo egu vruu kao zjenu zloinca kad je stanina kurva Hiljadarka krenula u polje da pia. Kleknula je iza buna. I zurila kroz njegovo lie. Mladi je priao nogostupu, starac je izaao iz vagona, ona je ustala i htjela viknuti Arife!, ali ju je preduhitrio rafal, viknula je: Ne!. Drugi rafal oborio ju je na zemlju, noge su se zaustavile na bunu, mladi s pukom mogao je vidjeti gole tabane uperene prema nebu, ali, ne, on je pratio let stare novanice od hijadu dinara, koja nikad nee postati hiljadu maraka, sve kad bi, sad, evo!, iz neba pala.
26
IZ RUKOPISA Zilhad Kjuanin
arobnjak vode
1. Viktor Schauberger roen je 1885. godine u mjestu Holzschlag, Gornja Austrija. Hronike biljee da je bio usamljeno dijete. U to treba posumnjati. Ne samo zbog nekoliko brae. Vie zbog ume. uma ne doputa usamljenost. To je podvala pisaca raznoraznih robinzijada i utopija. uma samo nudi drukiju ukljuenost u svijet. Moda bez ljudi. Ali, zato bi ovjek, zaboga, bio usamljen bez ljudi! Napose, Viktor Schauberger je bio potomak ljudi koji su bili vezani za umu: pradjed, djed, otac. I nije mogao biti usamljen: tu su duhovi predaka. Na duhove, u svakom sluaju, treba uvijek raunati. Trojica brae odlaze da studiraju. Viktor to ne eli. Ve je bio zamijetio da previe uenja iz knjiga spreava ljude da uoe uda koja je on tek zapoinjao opaati, biljee hronike. I tu su u pravu. Zbog uda, naravno. Viktora u tome podrava majka, i to za nau priu nije ba bitno, vie to spominjemo kao dug biografijama velikih umova u kojima, u pravilu, negdje, u najvanijem kutku, ui majka. Viktor se koluje za dravnog lugara. Poinje Prvi svjetski rat. Viktor Schauberger je regrutiran. Razumljivo. Bori se u Rusiji, Italiji, Srbiji i Francuskoj. Biva ranjen. I ovi podaci idu u red mizanscena, ija e se pozornica pokazati tek nakon rata (izgubljena generacija, i sve to). Nakon rata Viktor se zapoljava kod princa Adolfa von Schaumburg-Lipea, vodi brigu o 21000 hektara skoro nedirnutih uma. Oho! To je ve vrijedna informacija. Itekako! Princ Lipe pokree konkurs kako da se drvena debla najuspjenije spuste s planine. Prije toga deava se Viktorova epizoda s jednim jadnim volom. Ma koliko je ta epizoda optereena emocionalnou, u njoj se nalazi klica jednog naunog dostignua. Ukratko: volovi vuku balvane kroz snijeg; jedan je iznemogao; voza mui jadnu ivotinju, koja se bori da ustane, ali se zapetljava u zapregu; Viktor vie na vozaa; seljak ko seljak razjaren je jo vie; rezultat: volu pjena lipti iz gubica, a u oima sjaji posljednji traak skrenog duha. Ganutljivo. Ali i podsticajno: kako prevesti balvane s planine a ne upotrebljavati ivotinje (pogotovo volove s trakom duha u oima)? Uz rizik da nas se optui za skraivanje, moe se rei sljedee: Viktor Schauberger pobjeuje na konkursu tako to je konstruirao kanale s vodom koji bezbolno sputaju debla u nizinu. I od tada sve poinje. Od kanala. Posebno od vode! Viktora otada zovu vodeni arobnjak, i kree da pravi sline sprave po srednjoj Evropi. Postaje zaposlenik vlade u Beu. Cijelo vrijeme s mislima o vodi. Patentira nekoliko izuma o kvalitetu vode. Naprimjer, ureaj u obliku jajeta koji vodu iz slavine pretvara u izvorsku vodu. Protjecanjem i tanim temperaturnim gradijentom voda ponovo upija zdrave elemente i vraa svoju energiju. To je testirao na sebi. Pa su se pridruili prijatelji i poznanici. Za kratko vrijeme kruile su prie o velikim oporavcima od hroninih oboljenja: bubreni kamenac, reuma, ak i rak. Schauberger je prekinuo istraivanje jer tadanji zakoni u Austriji su dozvoljavali da samo kvalificirani lijenici mogu lijeiti ljude. Ali, prirodni zakoni jo su bili slobodni. Viktor je UPIJAO njih. 2. Bio je opinjen vodom. U mladosti je volio biti kraj vode. Zuriti u nju. U djetinjstvu mu je majka priala o duhovima mrtvih koji se vraaju u potoke da bi pomogli ivima. Vjerovao je majci. Kome drugome? Jednom je, poto je majka umrla, sjedio na obali potoka i ekao majin duh. Nije ga doekao. Mada je duh moda bio zauzet Bojim poslovima (Bog uvijek ima neke neodlone poslove; kao otac), Viktor je ustao, uao u potok, i ljutiti tap zarinuo u vodu. Preplaio je pastrmku. Pastrmka se vinula uzvodno. Uzvodno? Zato ne nizvodno? Lake bi joj bilo nizvodno. Kada se jo sjetio da je pastrmka gore, vie vodopada, uz koji se morala uspeti Viktorovom uenju nije bilo kraja. A uenje je klica otkria. Ne svako. Naravno. Viktorovo je bilo. Omiljena lektira Viktora Schaubergera bila je Smaragdna ploica alhemiara Grka Hermesa Trismegistosa. Tamo se nalazio zakon: KOLIKO IZNAD, TOLIKO ISPOD. Viktor je to preveo u: sve to tee ogledalo je nebeskog kretanja. Voda se okree oko svoje ose Zemlja takoer; voda vijuga svojim koritom Zemlja oko Sunca, takoer; vodeni tok se uvija i okree u prostornoj krivulji Sunev sistem, takoer, u galaksiji. Voda je najzdravija i NAJPOTENTIJA kada tee kako ona hoe. Voda
BEHAR104
27
ne tee uvijek kako ona hoe, kako to kae narodna poslovica. Ima tu prepreka. Ali, kada pustimo da tee kako ona hoe, voda je mona. Uzmimo za primjer ovaj dogaaj. Viktor Schauberger sjedi na obali jednoga jezera u blizini Oda u Gornjoj Austriji. Ljeto je, razmilja da zapliva. Ali jo zuri. Naravno, on uvijek zuri u vodu. Mirna voda, bez vidljivog razloga (da zbilja ne umislimo: od njegovog pogleda!), poinje da se kovitla. U kovitlac uvlai drvee nasukano na obalu, i vue ga nasred jezera, tamo gdje bi se, uz malo duhovnosti, moglo nalaziti jezersko srce. I uvlai ga u sebe. Voda drvee. Drvee potpuno nestaje s vidika, voda se smiruje. Ali, odjednom, praen neim to bi se moglo usporediti s grmljavinom, stub vode visok kao kua die se iz jezera, i to mu ne bi dosta na povrini se zavrti poput lijevka. Iz ovih, skoro poetinih, opisa prelazimo u druge, one naune. To je teko. Ali nuno. Viktor Schauberger, u stvari, u prethodnim opisima prirode ui nas levitaciji. Gravitacija znamo ta je. Prilino pojednostavljeno: levitacija je suprotna od gravitacije. Moda je vrijeme da sada odgovorimo na ono pitanje: kako se pastrmka uspjela popeti na vrh vodopada? Tako to je ula u polje levitacije. Lijepo se smjestila u vodeni lift i uspela. Bez napora. Inae, kod levitacije nema napora. Schauberger levitacijsko gibanje naziva izvornim gibanjem. Za razliku od onog tehnikog. Na ovom tehnikom poiva sva naa tehnologija. Na alost. Tehniko gibanje odlikuju zagrijavanje, irenje, destrukcija. Ono odbija i potiskuje. Izvorno poziva i privlai. Viktor kae: Ptica ne leti nju se leti. Riba ne pliva ona je plivana. Divno. Jer je tano. 3. Godine 1934. Viktor Schauberger je toliko poznat da su ga opazili nacisti. Ima tu jo neto. Viktor Schauberger je bio lan tajnog drutva Vril. I to jedan od najuglednijih. Vril je uz Tula bilo okultno drutvo koje je, skoro bi
se moglo rei, osmislilo teoriju nacizma. Nekoliko ekspedicija je upueno na Kamir, Tibet, Indiju, Sjeverni pol, Junu Ameriku... Tako je nacizam dobio i svoju posebnu okultnu mitologiju i simboliku crno sunce, kukasti kri, oboavanje vuka (u egipatskoj mitologiji poznatog kao Anubis) ali i svoju kosmologiju, oslonjenu na drevne legende Asirije i Vavilona, u kojima centralno mjesto zauzimaju bogovi doljaci i uitelji. Potom su se dali na praktine zamisli. Izmeu ostalog, konstrukciju novih aviona. Schauberger se ve prouo svojim principom harmonine rezonance. Tvrdio je da je doao do udesnih saznanja, oslonjenih na vavilonske, vedske, tibetanske izvore, ali i na malo poznate Pitagorine spise. Rezultat je bila prva antigravitaciona letjelica RFC-1. Ve 1934. letjelica je poboljana i nastaje RFC-2, a samo pet godina kasnije, 1939., ve je konstruiran najambiciozniji projekat u seriji, Haunebu 1. Ta letjelica je imala posebnu vanost za Hitlera. Ovim leteim brodom je namjeravao da otputuje do Aldebarana, zvijezde u sazvijeu Bika oko koje se kretao Faeton, planeta koju su naseljavali drevni Anunanki, praoevi vavilonske civilizacije. Haunebu je u konanoj verziji trebalo da omogui udobno putovanje tokom 68 svjetlosnih godina, a bilo je predvieno da ponese i nekoliko manjih letelica iz serije RFC ili Vril. Posljednja verzija zavrena je kao Haunebu 7. Rat se ve primakao kraju i put do Aldebarana morao je biti odloen. Ali, Viktor nije nikad stigao dotle. Zapeo je ve u 1934.- toj. Viktor Schauberger dolazi u Berlin na sastanak s Hitlerom. Hitler je srdaan, brblja neto o Viktorovom naunom radu. Dapae, oduevljen je. Viktor ba i nije Hitlerovim koritenjem tehnologije. To je suprotno svemu onome u to on vjeruje. Hitlerovi naini koritenja energije su razarajui i otrovni; dakle, militantni. Viktorovi stvarajui i miroljubivi. I to je taj trenutak. Koji se otegao na sat i pol. Jedan nauni um naspram diktatorskog. Prvi nastoji drugom ukazati
na drukiji put. Koliko je samo bilo takvih trenutaka u historiji, Boe! Zanimljivo je, da, skoro nikad, nauni um nije ubijedio onaj vladarski. Zbilja, zanimljivo. I jo neto: na tom sastanku nalazi se i onaj Max Planck. Znoji se. Od Viktorovih grozniavih objanjenja. Uvijek se u pravilu nae tu negdje nekakav Max Planck. Nauni um koji e stati uz rame vladarskom umu1. Sastanak se zavrava odlukom da se Viktor prepusti Hitlerovim savjetnicima. A to je uvijek znak ponienja.
4. Rane tridesete godine XX vijeka plodne su za Schaubergera. Tada je dolo i do priznanja nekih znanstvenika, koje je do tada izostajalo. Prije svih, profesora Philippa Forchheimera, koji je u jednom naunom glasniku, izmeu ostalog, napisao: Nadmonost Schaubergerove zamisli nad savremenim projektima je oigledna. Viktor Schauberger 1930. godine osmiljava zid brane koja se bazira na temperaturnim osobinama vode. Sve poiva na ranijem, ve legendarnom, otkriu o idealnom stepenu vode. Voda je idealna na plus etiri stepena Celzijusa. Najzdravija, najmonija, najivlja. Kada se povrina jezera zamrzne, toplija voda, na etiri Celzijeva stepena, uhvaena je u klopku na dnu. Zato je Viktor predloio stvaranje jo jedne opne na unutarnjoj strani zida brane, ali prema jezeru, s dva otvora, na vrhu i dnu. Toplija voda s dna se zatim privlai izmeu dviju opni, raste i odlazi preko ruba brane. Tako se uva brana. Schauberger je bio opsjednut jajolikim oblicima. Svuda ih je vidio. Zemljina orbita oko Sunca je jedno veliko jaje. Kine kapi i cvjetni pupoljci su
1
Sudbina, meutim, nikad nije ravna kao historijska ploa. O Maxu Plancku poznato je i sljedee: kod Hitlera je branio naunu zajednicu; njegovog sina ubio je Gestapo zbog umijeanosti u, dodue neuspjeli, atentat na Hitlera; a na kraju rata osamdesetsedmogodinjeg Plancka i njegovu enu pronali su kako ive u umi!
28
mala jaja. Riba ima oblik jajeta. Ptica, takoer. Kad u koli ue djeicu kako se crta ljudska glava, porede je s jajetom. Energija u jajolikom obliku usmjerena je od jednog do drugog njegovog vrha. Kada se jaje stavi u friider s vrhom nadolje, due e vremena biti svjee. Amfore za uvanje hrane i pia su jajolikog oblika. Jaje s izvrnutim vrhom nadolje zrai prema van, a ono poloeno privlai u sebe. Napose, ivot se raa iz jajeta. Jajoliki oblik svuda u prirodi ukazuje na raanje: kap rose simbolizira novi ivot, pupoljak pogotovo, a o monjama da i ne govorimo. Sveti gral krajnji oblik jajeta (aice), kae Schauberger. Kasnih tridesetih i ranih etrdesetih godina XX. vijeka Viktor Schauberger radi na stroju koji e biti pokretan tzv. dinagenskom energijom. Pojednostavljeno reeno, energijom na principu levitacije, onog izvornog gibanja. Taj stroj moe raditi na zrak ili vodu. Izgleda kao letei tanjir. Veoma mala koliina energije je potrebna da se pokrene, nakon toga, kree se vjeno! Godine 1938. Nijemci su ve okupirali Be. Viktor odlazi na kliniku radi redovnog pregleda (ranjavanje u Prvom svjetskom ratu), i nestaje. Prijatelji ga nalaze na psihijatrijskom odjelu, u eljeznom kafezu, na sebi je imao luaku koulju. Izbavljaju ga, i Viktor izmie smrtonosnoj injekciji koju su nacisti uvelike koristili za otklanjanje svojih neistomiljenika. Viktor svoj levitacijski stroj ipak patentira 1940. godine. Austrija je u Hitlerovim kandama. Idue godine ga regrutiraju u vojsku, mada ima pedeset i pet godina i jo osjea posljedice ranjavanja iz Prvoga svjetskog rata. Obavezuju ga radom na svojim dostignuima. Pod prijetnjom smru, lino za Heinricha Himmlera. Prostor za rad mu se nalazi pokraj logora Mauthausen, pomono osoblje su mu logorai, za koje Viktor uspijeva izvui nekakve privilegije. Razvio je levitacijski stroj. Svjedoci govore da je stroj kada je pokrenut prvi put, tiho se popeo do vrha hangara, ostavljajui
isprva plavozeleni trag, a potom srebrni bljesak. Tresnuo je o tle, i raspao se. Odgovor na pitanje da li su vrena daljnja istraivanja, spada u domen nagaanja.
5. Nakon bombardiranja saveznika, Schaubergerova radionica seli se u selo Leonstein u Gornjoj Austriji. Ali, kraj je neminovan. Amerikanci odnose sve iz Leonsteina, Rusi harae u svom starom maniru Schaubergerov stan u Beu, i pale ga. ta je sve odneseno ovjeanstvo nikad, izgleda, nee saznati. ovjeanstvo, INAE, nikad nije ni marilo za svoj spas. Amerikanci Viktora dre u zatvoru nekoliko mjeseci, i ispituju o njegovim izumima. I to e ostati tajna. Pustili su ga, uz zabranu da se dalje bavi svojim izumima. Ali, Viktor Schauberger ne miruje. Naravno. Zabrana se ne odnosi na poljoprivredu. Radi na poboljanju poljoprivrede, dakle. Vraa se vodi, naravno. I drveu. Dolazi do zakljuka da voda voena eljeznim cijevima ne samo da gubi visoku razinu svoje due, nego postaje optereena ubitanom drugorazrednom duom Uestalost raka poveava se razmjerno duini glavne eljezne vodovodne cijevi. Predlae: eljezne vodovodne cijevi zamijeniti drvenim. Beka vodovodna uprava ne prihvaa njegov prijedlog. I sljedei Schaubergerov izum iste je sudbine. Na poetku XX. vijeka izumljeno je umjetno gnojivo. Svi su bili oduevljeni. Viktor nije. Da, umjetno gnojivo (pravljeno veinom od eljezne troske) donosi kratkorone rezultate, ali i dugoronu katastrofu: razara i umrtvljuje tlo. eljezo inae unitava tlo. eljezni plug je ma u srce zemlje. Schauberger predlae bakreni plug. Bez gnojiva. Minerali koje sadri bakar (malahit, npr.) zadrava vodu. Drava 1947. godine pristaje da se izvre ispitivanja, na jednom polju u blizini Salzburga. Posijano je nekoliko parcela. Jedne su obraene eljeznim, druge bakrenim, Viktorovim, plugom.
Znatno vei prinos donijele su parcele obraene Viktorovim plugom. Naravno. Ipak, iza svega je samo ostao pojam zlatni plug. Nikad nije masovno proizveden. Protiv je bila tehnokratska mafija iz industrije prozvodnje umjetnih gnojiva (Viktorov zlatni plug bi njihov proizvod uinio bespotrebnim), ali i seljaci (upotreba novog pluga bi smanjila cijene njihovih proizvoda). I to traje sve do danas. Jedemo nezdravije poljoprivredne proizvode, i skuplje ih plaamo. Viktor Schauberger je svoje poslijeratne izume smatrao kao otkup od grijeha. Ne samo svoj, nego svih onih ljudi njemakog govornog podruja. Jednako je tako nuno proistiti sadanji pristup onih koji kao politiari otueni od Prirode osuuju nau sadanju sudbinu, situaciju za koju je cijelo stanovnitvo takoer bez sumnje krivo. Slobodnim i dragovoljnim otkrivanjem najvee tajne Prirode to se, barem djelomice, moe ispraviti, kae Viktor. Vjerovatno ga je to shvatanje svojih izuma kao misije (novac ga nije zanimao) i odvelo u Sjedinjene Amerike Drave 1958. godine. Obeali su mu sve uslove za njegova istraivanja. Sa sinom Walterom otiao je u Teksas. Od obeanja nije bilo nita. Viktor i Walter, inae fiziar, cijelo vrijeme su proveli u nekom teksakom bungalovu, nita ne radei. Viktor se razbolio. I vratili su ih kui. Prije toga morao je potpisati dokument na engleskom (koji Viktor nije znao) u kojemu je stajalo da se odrie svih svojih prava na sadanja i budua otkria. Viktor Schauberger umro je u sedmici u kojoj se vratio u Linz, 25. 9. 1958. godine. Do smrti je ponavljao: Ne smijem govoriti nita. Uzeli su mi rijei. A svjedoci tvrde da je cijeli ivot govorio: Imam tajnu i niko ne zasluuje da mu je predam. Sve je odnio u grob. U svoju Zemlju.
(Odlomak iz romana u rukopisu SPAS)
BEHAR104
29
ISLAM NA BALKANU
Stanovnitvo islamske vjeroispovijesti u Bugarskoj

Pie: Dr. Aleksandar Antonov, Sofijski univerzitet Sv. Kliment Ohridski
Stanovnitvo islamske vjeroispovijesti u dananjoj Bugarskoj uglavnom su Turci, Bugari-muslimani (Pomaci) i Romi-muslimani. Veliki dio ovog stanovnitva ivi u sjeveroistonoj Bugarskoj i u Rodopima. Jedan broj muslimana u Bugarskoj su bugarski dravljani - politiki emigranti iz arapskih zemalja. Prema popisu iz 2011. godine ukupan broj onih koji su se izjasnili kao muslimani je 577.139 ili oko 10% onih koji su odgovorili na pitanje o vjeroispovijesti. Prema istom popisu na pitanje o materinskom jeziku 585.024 su naveli turski. Teko je da se objasni ovo mimoilaenje u brojevima. Najvjerovatnije razlog je ne sasvim precizna metodologija prebrojavanja.1 Ovaj poprilino veliki broj, koji je konstatiran tijekom posljednjeg popisa, govori o znaaju muslimana u historijskom aspektu na teritoriji Bugarske. Historija Bugara tijekom posljednjih 600 godina je usko isprepletena s historijskim razvojem Osmanlijskog carstva i suvremene Turske. Meutim, veoma esto je muslimansko stanovnitvo na bugarskoj teritoriji bilo talac politikih dogovora izmeu Bugarske i Turske ili pak - objekt etnike i vjerske diskriminacije. Suvremena karta Bugarske pokazuje teritorij na kojoj ivi kompaktno bugarsko stanovnitvo. Ova etnika i religiozna homogenost postignuta
1
je poslije ratova u XIX. i XX. vijeku i u mnogome uslijed progona i iseljavanja muslimanskog stanovnitva. U sutini, u historijskom aspektu, politiki i vojni poraz srednjovjekovne dravnosti krajem XIV. vijeka, kolonizacija muslimanskog stanovnitva na bugarsku teritoriju, odnosi izmeu obje konfesije i politika osmanlijske drave odredili su tijekom nekoliko vjekova sudbinu krana i muslimana na teritoriju Bugarske.
I. Uzajamni odnosi izmeu muslimana i krana u Rumeliji u XIV. i XV vijeku

U osmanlijskim kronikama nalaze se, makar i rijetko, podaci o poloaju krana pokorenih od Osmanlija. Iako su podaci malobrojni i, prije bi se reklo fragmentarni, ipak moe da se odredi nain na koji jedan dio njih je bio ukljuen u politiku i vojnu organizaciju osmanlijskog bej-
lika. Ostavlja utisak injenica da je u najranijoj osmanlijskoj historiji, u osvajakim pohodima Osmana u Anadoliji, ne mali dio bizantijske aristokracije traio naine za integraciju. kolski primjer Kose Mihala, koji je jedan od Osmanovih najbliih ljudi u ranijoj historiji bejlika, veoma je indikativan. Kao to navodi Mehmed Neri, veliki dio sluge gazija su nevjernici2. Ako ostavimo po strani injenicu da on odreuje (sasvim u stilu osmanlijskih spisa) krane kao sluge, postaje jasno da je gazavat u Maloj Aziji politiki potez usmjeren ne ka kranima kao nevjernicima, ve kao tenja da se nametne politika hegemonija koja ima za cilj naplatu haraa i osiguranja dobrih primanja gazijama. Osmanlijski spisi pruaju mogunost da se sagleda i model uzajam2
http://bg.wikipedia.org
. . . . . ., 1984, . 35.
30
ISLAM NA BALKANU
nog djelovanja muslimana i krana. S jedne strane, to je snano djelovanje koje omoguava nadmo nad Vitinijom, od strane Bizanta nedavno naputene provincije, a s druge strane jasno se nazire tenja da se aristokracija i gradsko stanovnitvo ukljui. U spisima nailazimo na dva termina koji odreuju relativno tono pravce osmanlijske politike yagma i mudara. ee korien termin je yagma. Porijeklom je iz Perzije i oznaava pljaku3. Pljakane su bile
Ovdje, meutim, postoji jedan vrelo bitan detalj. Radilo se o zemljama koje su kontrolirali muslimani, ali to oigledno nije bila smetnja. Prema Aakpaazadeu sultan je poveo veliku vojsku prema Sinu Karamanovom u kojoj su bili i krani iz Rumelije. Zemlja Karamana bila je opustoena, ali ni stanovnici nisu bili poteeni. Kao to navodi kroniar, poslije ovog pohoda rodilo se puno djece koja nisu poznavala svoje oeve4. Ovaj relativno pozni podatak interesantan je injenicom da se u
Poznavanje demografskih procesa na teritoriji Bugarske poslije sredine XIV. vijeka uveliko bi dalo odgovor na niz pitanja u vezi, ne samo politike historije, ve i na ona koja se odnose na uspjehe osmanlijske kolonizacije u nekim regijama i promjene izazvane u mrei naselja. Dinamika demografskih procesa u razliitim regijama s bugarskim stanovnitvom objasnila bi ratna djelovanja Osmanlija, koji na prvi pogled izgledaju vrlo kaotina i nelogina.
neke tvrave koje se nisu dobrovoljno predale nadiruoj islamskoj vojsci, ali i itave oblasti. U sutini pljakanje utvrenih naselja, pustoenje teritorija koji su njima pripadala i odvoenje stanovnitva su meu osnovnim metodama karakteristinim za osmanlijsko osvajanje zemalja koje su kontrolirali krani. Objavljivanje yagme je djelovalo kao izuzetan stimulans za uee u ratnim djelovanjima budui je pruao mogunost da uesnici u napadu dou do neograniene koliine ratnog plijena. Da bi izaao na kraj sa bejlukom, Karaman Murat II. (1421-1444.; 1446 -1451.) bio je prinuen da naredi da se opljakaju sve zemlje koje kontrolira bejlik.
3
njemu spominje uee krana u tom pohodu. Oigledno je da su to bili krani akandije iz Rumelije5. injenica da je sultan, prema anonimnoj kronici, objavio sveti rat Karamanima, koji su takoe bili muslimani, navodi da je ovaj primjer indikativan za politike principe koje su odredili ovakvo djelovanje.6 Gayavat i pljake u pohodima nisu imperativno usmjereni samo protiv krana. Termin mudara daje drugaiju smjernicu djelovanju u cilju utvrivanja osmanlijske hegemonije. Jedno od znaenja te rijei jeste licemjerno prijateljstvo.7 To bi prije znailo proraunato djelovanje u skladu s konkretnom politikom situacijom. Kombinacija ova dva ele-
menta uveliko objanjava osmanlijsku intervenciju u konfliktima izmeu grke aristokracije i bizantijske provincije Vitinije.8 U tom smislu primjer je pomo koju je Osman pruio grkom upravniku grada Biledik. On je odravao dobre odnose s njim sve dok je imao koristi, a kasnije je osvojio tvravu.9 Politika koja je bila voena prema Balkanu potpuno je analogna onoj u Anadoliji. Podaci u osmanlijskim kronikama dosta uopeno predstavljaju odnose izmeu nomada Turkmena i nastanjenih zemljoradnika. Poznata je agresivnost nomada prema zemljoradnikom stanovnitvu. Ako uzmemo u obzir da za vrijeme Osmana i Orhana nomadizam jo uvijek nije bio nadvladan, moramo da potraimo druge faktore koji bi imali ulogu regulatora izmeu njih. Osmanlijska pripovjedanja omoguavaju da se sagledaju linije ne samo suprotstavljanja Turkmena i zemljoradnikog stanovnitva ve i da se proprate kontakti i pokuaji integriranja. Oigledno da jedan od bitnih inilaca koji utiu na te integracije jesu heterodoksni dervii i ahi. Mehmed Neri opisuje zavije izgraen od ejha Edebali koji je uspio da se orodi sa Osmanom, koji upravlja bejlikom.10 Ovaj, kao i drugi podaci omoguavaju nam da steknemo predstavu o ulozi dervia i podignutih zavijea i imareta pored vanih puteva i na naputenom zemljitu, kao i za veliinu kolonizacije. ini se da su heterodoksni derviki redovi i futuva mehanizam koji ublaava antagonizam izmeu nomada i nastanjenog stanovnitva. To je bilo mogue
Devellolu, F. Osmanlca -Trke Ansiklopedik Lgat. Ankara 1990. Vom hirtenzelt zur Hohen Pforte. Frhzeit und Aufstieg des Osmanenreihes nah der Chronik Denkwrdigkeiten und Zeitlufte des Hauses Osman vom Derwisch Ahmed, genannt Ak Paa-Sohn. berzetzt, eingeleitet und erklrt von Richard F. Kreutel. Verlag Styria, Graz 1959, s. 181. O strukturi i unajmljivanju akandija vidi: Aurel Decei
7 8 9 10
Akinci, EI2. . . . ., 1992, . 38. http://sozluk.sourtimes.org Filipovi, N. Princ Musa i ejh Bedredin. Sarajevo, 1971. s.175 . Citirano djelo., . 38. Opet tamo, s. 31.
BEHAR104
31
ISLAM NA BALKANU
zahvaljujui slinim etikim naelima izmeu obje konfesije, prelomljene preko narodnog tumaenja. Sve ovo, kao i tenja za dobijanje vee sigurnosti objanjavaju sluajeve koje su opisani u kranskim kronikama kada su krani dolazili kod Osmanlija iz jo uvijek neosvojenih regija. Ova politika, koja je nametnuta u ranijoj historiji osmanlijskog bejlika u Maloj Aziji, nastavila je da se razvija i na Balkanu.11 Naravno, ove konstatacije ne iskljuuju nasilje u svakodnevici. Ono prati osmanlijsko politiko utvrivanje, prisutno je u osmanlijskim kronikama i u itavom nizu korespondencija, ivotima svetaca i kronika djelima knjievnika koji su bili suvremenici ovog osvajanja. Podatak Grigorija Camblaka o ubistvu 110 bojara iz Trnova poslije osvajanja grada je veoma indikativan u tom smislu.12 Ali, ako prihvatimo da se jedino putem nasilja ostvarivala komunikacija izmeu Osmanlija i krana s Balkana i da je osnovni cilj osvajaa bio da uniti one predstavnike bugarske aristokracije, koji nisu htjeli da prime islam, onda neemo moi da objasnimo otkud prilino veliki broj krana spahija u osmanlijskoj vojsci; uee krana u akandijskim odredima udbegova i formiranje vojnike institucije na tlu Bugarske.13 Putem nasilja Bugari i drugi krani ne bi mogli da se integriraju u osmanlijsku vojnu organizaciju. Sve to ne moe da prui adekvatan odgovor i na pitanje zato su Bugari aktivno sudjelovali u osmanlijskim razdorima poetkom
11
XV. vijeka i na taj nain praktino podravali sve kandidate za osmanlijski prijestolje osim Sulejmana, umjesto da su se aktivno suprotstavili jednom svrsishodnom i aktivnom antiosmanlijskom politikom. Drugo je pitanje da li je tako neto bilo mogue u ve promijenjenoj demografskoj bilanci na bugarskom tlu.
II. Demografski poloaj Bugara krajem XIV. i poetkom XV. vijeka i osmanlijska kolonizacija
U veem dijelu istraivanja o politikoj historiji Bugara krajem XIV. i poetkom XV. vijeka demografski faktor stoji po strani, ali je veoma bitan kada se radi o mogunostima praenja odreenog politikog pravca bugarske vladajue elite. Poznavanje demografskih procesa na teritoriji Bugarske poslije sredine XIV. vijeka uveliko bi dalo odgovor na niz pitanja u vezi, ne samo politike historije, ve i na ona koja se odnose na uspjehe osmanlijske kolonizacije u nekim regijama i promjene izazvane u mrei naselja. Dinamika demografskih procesa u razliitim regijama s bugarskim stanovnitvom objasnila bi ratna djelovanja Osmanlija, koji na prvi pogled izgledaju vrlo kaotina i nelogina. Nedostatak osmanlijskog registarskog materijala o bugarskim teritorijima iz navedenog razdoblja mogu da se kompenziraju podacima iz pripovijedanja i drugim dokumentima iz ovog razdo.blja, kao i iz demografske slike predstavljene u materijalima registara iz XVI. vije-
irenje islama na bugarskom tlu u razdoblju osmanlijske politike dominacije je osnovni problem u nizu istraivanja iz XIX. vijeka. Uprkos naporima generacija historiara, procesi islamizacije nisu definitivno osvjetljeni. Istraivanja uveliko ponavljaju mantre oblikovane od strane historiografije posle osloboenja, o nasilju osmanlijske drave nad kranima na teritoriji Bugarske, o mijenjanju svoje vjere, kao i masovnosti prihvaanja islama, naroito u Rodopima gdje se formira grupa bugarskih muslimana takozvanih Pomaka.
ka. U stvari, osmanlijski registarski materijal iz XVI. vijeka pokazuje Trakiju, kao i povee teritorije Dobrude i Ludogorja kao osvojene od muslimanskih kolonista. U ovom sluaju se svakako ne radi o fizikom unitenju bugarskog stanovnitva ili njegovom masovnom bjeanju u planine. Ne radi se ni o prelijevanju stanovnitva iz Trakije u sjevernu Bugarsku ili Makedoniju. Veoma zgodno objanjenje da je veliki dio bugarskog stanovnitva islamiziran nije sasvim ubjedljivo jer ima za cilj da minimalizira utjecaj valova kolonizacije s Male Azije o kojima moemo da naemo podatke u registrima iz XV.XVI. vijeka i u osmanlijskim kronikama.
12
O dervikoj kolonizaciji vidi, Barkan, .L. Osmanl imparatorluunda bir iskn ve kolonizasyon metodu olarak vakflar ve temlikler , stil devirlerinin kolonizatr Trk dervileri ve zaviyler, VD, (1942), 279386. Primjer u odnosu osvajaa prema lokalnoj nemuslimanskoj aristokraciji, gdje ulazi i fiziko unitavanje trnovske elite poslije zauzimanja grada, moe da se posmatra ili kao primjer da je imanova prijestolnica zauzeta, a ne predata, ili kao svojevrsna politika poruka prema onima koji imaju namjeru da se suprotstave osvajaima. Ova neviena okrutnost, koje nema u osmanlijskim kazivanjima na odluan nain pokazuje nasilje pri osvajanju prve prijestolnice na evropskom kontinentu. Istraivai
13
su odluni u svom miljenju da je ovo brutalno djelo od strane Bajazita I. oduzelo Bugarima potencijalne voe u pokuajima da se odbaci tua vladavina. Ipak, moramo da imamo u vidu da autor ove informacije Grigorije Camblak nije oevidac ovoh dogaaja. U to vrijeme on se nalazio u Konstantinopolju i Atonu. O tome vidi Mutafova, Kr., Citirano delo, s. 31 i tamo navedene literature. O ukljuivanju krana u osmanlijski vojni sistem vidi Inaldk, H. Od Stefana Duana do Osmanlijskog carstva. Hriani-spahije u Rumeliji u XV veku i njihovo poreklo. Vidi: . ., 2000, s. 185. O prisustvu hriana-spahija u nahiji Vranja i njihovo poreklo vidi Matanov, Hr., Citirano delo, s. 29.
32
ISLAM NA BALKANU
Etnika karta Bugarske iz 1892. godine
Tako na prijmer, idemal defter iz 1526. godine daje nam uvid u naseljavanje Juruka u Dobrudi. U varnenskoj nahiji zapisniari su napisali 7 Juruka, 60 Juruka u paru i 3 Juruka-raje tj., sve zajedno 70. ljudi. Na drugom mjestu su zapisniari objedinili Juruke s maslarima ili gjoredijima (sokolarima (Prim. prev.). Takav je sluaj sa 68 ljudi, a da ne moe da se odredi koliko njih su Juruci, a koliko gjoredije ili maslari. Oigledno je da je Juruka dosta. Obino se oni posmatraju kao indikacija za kolonizaciju osmanlijsko-turskog stanovnitva. Nazivaju ih jo i Juruci-konari (bukvalan prijevod oni koji se kreu i koji ostaju), a predstavljali su polustacionirane stoarske zajednice ije ponaanje je stvaralo probleme osmanlijskim vlastima. Jo su Murat I. i Bajazit I. pokuavali da iz Anadoli14
je uklone neke problematine i nedisciplinirane elemente, koji su se sukobljavali sa stacioniranim zemljoradnikim stanovnitvom. Kada je opisivao osmanlijsko osvajanje Egejske obale, Aak-paa-zade primjeuje da su novi gospodari ove provincije prvo poslali ljude u oblast Saruhan. Tamo je bilo nomadskih (Juruk -konar) plemena. Pojurili su ih i priveli u Serski vilajet. Neto kasnije Bajazit je naredio da se nomadi, koji nisu priznavali monopol na sol, protjeraju iz predjela Menemen i prebace u Trakiju. Integracija Juruka u ivot balkanskog drutva, meutim, postala je vana obaveza dravne politike. Oni su dali ime, a bez sumnje i poetak u ljudstvu jedne specifine ratnike organizacije juruke. Njeni prvi koraci nisu dobro dokumentirani, ali smo ve uvidjeli kakve su bile obaveze nje-
nih uesnika prema zakonu Mehmeda II. Juruka organizacije kasnije moe da se posmatra kao faktor za apsorbiranje lokalnog stanovnitva i zarobljenika-robova dovedenih poslije ratova.14 Vasil Zlatarski i Petar Nikov su u svoje vrijeme naveli da je osmanlijsko osvajanje bilo propraeno destruktivnim procesima koji se tiu postojeih struktura naselja i kolonizacije stanovnitva iz Male Azije.15 Nisu, meutim, samo ovi razlozi utjecali na relativno nestabilne mree naselja i demografski pad meu Bugarima. Izgleda da se tijekom XIV. vijeka jasno sagledava tendencija naglog pada demografskog razvoja na teritoriju tadanje Bugarske, to je uostalom karakteristino i za cijelu Europu. Smanjenje stanovnitva poelo je jo prije epidemije kuge iz 1348. godine koja je samo pojaala proces depopulacije kontinenta. U prosjeku naselja u Centralnoj i Istonoj Europi smanjena su za preko 40% to najvjerovatnije objanjava postojanje mezre u registru iz 1479. godine.16 Sve to je reeno do sada nema za cilj da na teritoriji Bugarske prebaci ono to se deavalo u Europi, ali svakako ne bi mogla da se prihvati teorija o masovnoj depopulaciji kao rezultata osvajanja. Da bih bio korektan, moram da primjetim da ovaj proces nije jednako primjetan na svim teritorijima naseljenim Bugarima. Najstabilnija je mrea naselja u Nikopolskom sandaku u koji ulaze sjeverne teritorije Trnovskog carstva, a najvie su sauvani ravniarski djelovi i podnoja planina.17 Nije ista situacija u Vidinskom sandaku i u Dobrudi. Istraivanja o mrei naselja na teritoriji
15
16
, . V . 14-16 1997-99. 295. , . V V . . ., 2005, .52-54. , . . : IID, 1928, 7-8, . 43. . .. ., 1966, 161-333. Za taan datum registra vidi Dimi-
17
trov, Str. Za datume nekih osmanlijskih registara iz XV veka: , . V, . 244. , . . . ., 2005, . 225. , . V-V . ., 1999, . 69. , . 80- V . ., !997. O demografskim i etnodemografskim promenama u Trnovu posle osvajanja vidi Mutafovu, Kr. Citirano delo str. 32-34.
BEHAR104
33
ISLAM NA BALKANU
Vidinskog carstva, koja su ula u novu osmanlijsku administrativnu jedinicu Vidinski sandak poslije 1396. godine pokazuju relativnu nestabilnost. To su prije svega mala sela sa 5 do 30 domainstava, a naputena je od opeg broja naselja u sandaku. Pravi utisak veliki broj domainstava s udovicama, kao i relativno mali broj neoenjenih. Koncentrirano muslimansko stanovnitvo bilo je u dve od tvrava u Vidinskoj i Banjskoj, to pokazuje da kolonizacija muslimanskog stanovnitva jo nije zapoela. Interesantna je i grupa krana spahija u registru, koja ini 1/10 od broja svih spahija.18 to se tie Dobrude tu se primjeuje depopulacija prije osmanlijskog osvajanja. Kasnije poinje veoma intenzivna kolonizacija iz Male Azije.19 Slina je situacija u oblasti Tozluk dio podnoja sjeverno od Stare planine, a juno od pravca Veliko Trnovo - Omurtag (Osman Payar). Ovo podruje je bilo slabo naseljeno bar do poetka XVI. vijeka kada je poela aktivna kolonizacija stanovnitva iz Male Azije.20 Situacija u Sofijskom predjelu bila je mnogo drukija. U XVI. vijeku ovdje su postojala samo 6 sela s muslimanskim stanovnitvom, a mrea naselja je bila veoma vrsta.21 ustendilski sandak je sa svoje strane bio najgue naseljena bugarska teritorija u XV. i XVI. vijeku i ovdje ne postoje teritorije oznaene depopulacijom.22 Situacija nije bila takva na teritoriji Trnovskog carstva koja se nalazi juno od Stare planine. Nesigurna politika situacija, praena estim ratnim djelovanjima, dovela
18
U osmanlijsko doba samo u Sofiji je postojalo izmeu 50 i 84 damija. Posle osloboenja Bugarske veliki dio damija je sruen ili je njihova namjena promijenjena zbog odlaska Turaka u Tursku. Za vrijeme socijalistikog razdoblja izmeu 1955. i 1989. broj damija je ponovo reduciran. Oko 2007. godine u Bugarskoj postoji priblino 1.300 damija i mesdida (malih molitvenih objekata). Damije su podreene muslimanskim povjerenitvima kojih je oko 1.450. Muslimanska povjerenitva su podreena regionalnim muftijstvima, a oni su podreeni Glavnom muftijstvu.
je do ozbiljne depopulacije u Istonoj Trakiji. Tako je, na primjer, vaan srednjovjekovni centar Beroe odavno izgubio na znaaju. U detaljnom registru iz 1518. godine spomenuto je samo mjesto Zagra-i Eski hisar (Stara Zagora), ali bez ijednog kranskog domainstva. Registrirana su bila 524 muslimanska domainstva od kojih su 245 bili neoenjeni (!), a od novoprimljenih u islam s imenom Abdulah je 25,6% svih muslimanskih domainstava. Oigledno je da su oni doli izvana jer u gradu nije postojao nijedan kranin. Od druge polovine XV. vijeka grad je centar aktuelne kadijske institucije, to je povezano s ranije ustanovljenim muslimanskim stanovnitvom u njemu. to se tie mree naselja i tu je najvie nestabilnih od kojih su samo tri s kranskim stanovnitvom. Zanimljiva je injenica da se velika naselja na teritoriji imanovske Bugarske, koja imaju kransko stanovnitvo, nalaze u relativno visokim dijelovima Srnene Srednje Gore.23 Ono to je reeno do sada moe da bude poduprto s jo primjera koji bi ojaali utisak o sloenoj demografskoj karti na teritoriji Bugarske oko i poslije osmanlijskog osvajanja. Indikativno je u ovom sluaju da se uspjeh osmanlijske kolonizacije bazira na prije svega nedostatku naselja ili veoma naete strukture naselja na velikom dijelu bugarske teritorije jo iz XIII. vijeka. Tako se u toku osvajanja, a zahvaljujui kolonizaciji i asimilaciji dijela kranskog stanovnitva primanjem islama, oblikuje muslimanska zajednica na teritoriji Bugarske koja preivljava jedan sloeni politiki i kulturni razvoj sve do naih dana. irenje islama na bugarskom tlu u razdoblju osmanlijske politike dominacije je osnovni problem u nizu istraivanja iz XIX. vijeka.24 Uprkos naporima generacija historiara, procesi islamizacije nisu definitivno osvjetljeni. Istraivanja uveliko ponavljaju mantre oblikovane od strane historiografije posle osloboenja, o nasilju osmanlijske drave nad kranima na teritoriji Bugarske, o mijenjanju svoje vjere, kao i masovnosti prihvaanja islama, naroito u Rodopima gdje se formira grupa bugarskih muslimana - takozvanih Pomaka25. Teza o nasilju opravdava takozvani Proces preporoda zapoet 1984. godine i zavren 1989. godine
19
20 21
, . 15-16 . ., 1975, . 26 31 , . -V . : , 1991, 8-9, 75-89. , . V-V . : , 1965, . 41. , . Citirano delo, str.. 227. , . Citirano delo., str. 156. Gen, N. XVI Yzyl
22 23
24 25
Sofya Mufassal Tahrir Defterinde Sofya Kazas. Eskiehir 1988. s. 105-118 , . Citirano delo., str.. 111. -. - 2009 ., . 86-87. . (), 6, 1891, 386. , . . . , . . : . ., 1997, 79.
34
ISLAM NA BALKANU
kada je u tom razdoblju iseljeno 400.000 bugarskih Turaka u Tursku. Cilj je bio da se Turcima i bugarskim muslimanima nasilno vrate slovenska imena i na taj nain da se formira jednonacionalna drava. Ova akcija vladajueg reima u Bugarskoj bukvalno je minirala odnose izmeu Bugarske i Turske. Ona je dovela do politike izolacije drave i unitila je uspomenu na sve pozitivno to je bilo uraeno do tada za muslimansko stanovnitvo od socijalne politike do prava studiranja na Univerzitetima. U stvari, termin Proces preporoda vodi svoj poetak iz tridesetih godina XX. vijeka kada je u Smoljanu osnovano poznato udruenje Rodina (u prevodu Domovina), koje objedinjuje uglavnom Bugare-muslimane koji rade na preporodu bugarske nacionalne svijesti meu Pomacima. Meutim, u pozadini rezultata ovog procesa pojam preporod se iskrivljuje i dobija cinini prizvuk, a s tim izaziva i otpor kod bugarskih Turaka i Bugara muslimana (Pomaka) prema sprovoenju asimilatorske politike reima. Na poetku (prvom polovinom sedamdesetih godina kod Bugara-muslimana i sredinom osamdesetih kod Turaka) njihov otpor je stihijskog karaktera - kao spontane reakcije protiv nasilja. Tada ono poprima i ekstremne razmjere, ukljuujui i nasilje. Poznate su teroristike akcije koje su dovele do nevinih rtava, a takoe i ispoljavanje proturskog nacionalizma. Ovdje mora da se primijeti da je u to vrijeme proturski nacionalizam potpuno logina reakcija i ona ne smije nikoga da iznenauje Turci u nevolji u Bugarskoj traili su zatitu od Turske i meunarodne zajednice protiv nasilnika to, naravno, ne opravdava teroristike akcije. injeni su pokuaji organiziranog ilegalnog otpora koga je vlast unitavala u zaetku Lenjinistika komunistika partija Turaka u Bugarskoj pod rukovodstvom AvniBEHAR104
Obrazovni nivo mladih iz turske etnike manjine je i danas na veoma niskom nivou. Nepismenost posljednjih godina nije nadiena i ova tendencija se produbljuje. Prema statistici nepismenih meu Turcima je 7,4 % i osjetno je vei u odnosu na prosjeni procent za cijelu zemlju koji je 2%. Ova injenica stvara ozbiljne probleme u ravnopravnom ukljuivanju u cjelokupni ivot bugarskog drutva i prouzrokuje probleme ne samo u koli, ve i u radnoj i drugim socijalnim sferama.
ja Velijeva (likvidirana septembra 1984.), organizacija u Momilgradu pod rukovodstvom Osmana Salifoglu koja vodi masovni otpor u gradu 26. i 27. decembra 1984., Duga zima pod rukovodstvom Muhameda Juseinova Jusufova - Uzunkaa (osnovana januara 1985. godine), organizacija novinara Halima Pasaova (Pasa) (osnovana juna 1985.), Turski nacionalni oslobodilaki pokret u Bugarskoj (osnovan jula 1985 i likvidiran 1986. godina) iji je rukovodilac bio Nedmetin Hak, a u njega se ukljuio i budui rukovodilac Pokreta za prava i slobode Ahmed Dogan i dr. Sve ove organizacije su opstajale kratko i nisu mogle da proire svoje djelovanje (Turski nacionalni oslobodilaki pokret uspjeva malo da proiri djelovanje). Uesnici su uhapeni, a mnogi su estoko mueni i posle sudskih procesa baeni u zatvor. Drugom polovinom 1988. godine Nezavisnom udruenju za zatitu prava ovjeka prilaze muslimani koji se bore protiv Procesa preporoda (prvi su Zejnep Ibrahimova, koja postaje koordinator Udruenja za tadanju Varnensku oblast i porodica Babeki). U isto vrijeme, 13. novembra 1988. godine, u okolini Vrace osniva se Demokratska liga za zatitu prava ovjeka u Bugarskoj s predsjednikom Mustafom Jumerom i sekretarima Sabri Iskende26
, . . www.omda.bg/.../mihail.../etnicheski_otn oshenia.ht
rom i Alijem Ormanlijem. U aprilu 1898. godine u Debelu Avni Veliev, koji je izaao iz zatvora, osniva Drutvo za podrku - Be 89 . Skoro u isto vrijeme se u okolini Kazanlaka osniva Muslimanski trajkaki komitet sa rukovodiocima brae Ibramm i Ferhatom Runtovima (Ibrjam Runtov postaje portparol), a taj komitet je u direktnoj vezi sa Nezavisnim udruenjem.26 Poto su odbacili ilegalni oblik borbe, rukovodioci Lige alju njen program vladinim institucijama, medijima i ambasadi Britanije i trae da im se dozvoli registracija organizacije. Njeni aktivisti tee da dobiju to vei publicitet za svoje ciljeve i djelovanje, to i uspjevaju da postignu uprkos ometanjima od strane vlasti. Ova neformalna udruenja deklariraju da je njihova borba dio borbe za demokraciju itavog drutva. Oni neposredno povezuju svoje zahtjeve za garantiranje prava manjina u Bugarskoj s ispunjenjem sporazuma koji su prihvaeni na upravo zavrenom Sastanku o bezbjednosti i suradnji u Evropi u okviru Helsinkog procesa 15. januara 1989. godine u Beu i s planiranom Konferencijom o ljudskoj mjeri od 30. maja do 23. juna u Parizu u okviru istog procesa. Sve inicijative, kao i pasivnost europske politike javnosti, dopustili su vlastima u Bugarskoj da pokrenu ciljano iseljavanje bugarskih Turaka u Tursku u ljeto 1989. godine, predstavljeno kao velika ekskurzija. Kasnije, poslije pada reima Todora ivkova, jedan dio bugarskih
35
ISLAM NA BALKANU
Turaka se vratio, ali napetost u mjeovitim oblastima je i dalje prisutna. III. Muslimanske zajednice u Bugarskoj Pojam muslimanska zajednica je veoma uopen jer teko moemo da govorimo o jedinstvenoj muslimanskoj zajednici u Bugarskoj iz razloga to je ona prilino rascjepkana. U okviru te zajednice formira se mnotvo podzajednica na bazi dva osnovna elementa etnikog, tj.,imajui u vidu etniku pripadnost muslimana u zemlji i religioznog, tj., na bazi vjerskog pravca u islamu kojeg se pridravaju muslimani u Bugarskoj. Na bazi etnikog porijekla muslimani kod nas formiraju etiri zajednice.
.1. Muslimani sa turskim etnikim porijeklom
U veini ratova u XIX. veku brza pobjeda jedne od strana oznaavala je malo rtava meu civilnim stanovnitvom. Ali stvari u Rusko-turskom ratu iz 1877-78. godine ne stoje ba tako. rtve meu mirnim turskim stanovnitvom su ogromne. elja ruske okupacijske vojske da stvori etniki i religijski istu slavensku dravu izazvala je nekontrolirane ekcese i ruenje damija, tekija ili uopeno reeno arhitekture koja bi podsjeala na osmanlijsko doba. Osnovni cilj ubijanja civilnog turskog stanovnitva od strane ruske vojske jeste elja da se ulije strah meu turskim seljacima i natera ljude da
Ovo je najmnogobrojnija etnika grupa meu muslimanima u Bugarskoj. Na historijskom planu, turska nacija formirana je dosta kasno, tek za vrijeme Tanzimata tokom tridesetih i etrdesetih godina XIX. veka. To je vreme koje se poklapa sa velikim politikim promjenama na Balkanu. Teko je da se odredi broj turskog stanovnitva na teritoriji Bugarske prije 1878. godine jer jedini izvori su takozvani salnameti (statistiki godinjaci) za vilajet Dunav. Broj svih muslimana u vilajetu je 1.102.500, od toga su Turci 757.000, Tatari 110.000, erkezi 200.000, Romi 35.000. Bugara je 1.117.000. U sandaku Sofija muslimana je 16.500, a Bugara 13.000, u sandaku Ni muslimana je 210.000, a Bugara 140.000.27 Uprkos netonostima i nemogunosti da se tono odredi tursko stanovnitvo, uopeno u Dunavskom vilajetu i odvojenom Sofijskom i Nikom sandaku, muslimana ima 1.328.500.
27
Situacija u Sofijskom predjelu bila je mnogo drukija. U XVI. vijeku ovdje su postojala samo 6 sela s muslimanskim stanovnitvom, a mrea naselja je bila veoma vrsta. ustendilski sandak je sa svoje strane bio najgue naseljena bugarska teritorija u XV. i XVI. vijeku i ovdje ne postoje teritorije oznaene depopulacijom
bjee pred nailazeom ruskom armijom. Na taj nain oni bi bili optereenje za osmanlijsku vojsku i smetali bi njenoj logistici. S druge strane, ruska komanda u okupiranim teritorijama stimulirala je bugarske seljake da otimaju zemlju i stoku od Turaka koji bjee. Paralelno s tim, djelovanje Bugara protiv Turaka mora da se posmatra i u kontekstu posljedica Aprilskog ustanka iz 1876. godine koje su definirane kao bugarski uas. Kako god posmatrali, Istona kriza i rat koji je uslijedio doprinijeli su da se provalija u odnosima izmeu Turaka i Bugara i do dana da28
nanjeg ne moe nadvladati, a takoer postali su razlog i za prvi emigrantski val turskog stanovnitva s bugarske teritorije. Do kraja XIX. vijeka skoro 350.000 ljudi, uglavnom Turaka, bilo je prinueno da napusti svoja rodna mjesta.28 Na taj nain zapoelo je postupno iseljavanje Turaka s bugarske teritorije, to je proces koji je pravno izmeu Bugarske i Turske posle 1925. godine ureen Konvencijom za uspostavljanje dobrosusjedskih odnosa izmeu dvije zemlje potpisanom u Ankari 18.10. 1925. g. koja je stupila na snagu 02. 09. 1926. godine. Potpisivanje se vrilo paralelno s Ugovorom o prijateljstvu izmeu Bugarske i Turske, zajedno sa pripadajuim Protokolom. Na taj nain se od 1927. do 1939. godine u Tursku iselilo 101.464 ljudi. Od 1945. do 1980. godine iz Bugarske u Tursku se iselilo 350.000, a tokom 1989. za vreme takozvane velike ekskurzije jo 400.000 ljudi.
.1.1. Politiki razvoj
Bez obzira na sloene odnose, neki predstavnici turske manjine uspjeli su da sudjeluju u osnivanju institucija Treeg Bugarskog carstva 1878. godine. To se vidi sa spiskova narodnih poslanika koji su sudjelovali u Trnovskoj ustavotvornoj skuptini 1879. godine gdje se, osim Bugara, nalaze i imena 30 narodnih poslanika Turaka. Veoma je zanimljiva injenica da osam njih iz te grupe potpisuju Trnovski ustav.29 Kemalova revolucija u Turskoj, koja se zavrila proglaenjem Turske republike 1923. godine i itavim nizom reformi usmjerenih ka modernizaciji zemlje, uzrok je stvaranja saveza Turan meu bugarskim Turcima 1926. godine, koji vremenom dobija oblik prokemalistike
Karpat, K. Ottoman Population 1830-1914. Madison, Wisconsin 1985, 117. McCarthy, C. The Population of Ottoman Europe Before and After the Fall of the Empire. Istanbul 1990. 275-98.
29
, . . 1821 1922.., 2010. 98-105. Almanah kneevine Bugarske.
36
ISLAM NA BALKANU
nacionalistike organizacije koja je razvila i politiku djelatnost. Osim poslanika u Narodnom sobranju, tursko stanovnitvo je imalo i svoje predstavnike u lokalnoj vlasti i tijekom dvadesetih i tridesetih godina se to manifestiralo preko izbornih spiskova BZNS. Za vrijeme totalitarnog komunistikog reima u razdoblju 1944-1989. godine predstavnici ovog stanovnitva su sudjelovali formalno u vlasti tj., radi popunjavanja redova partije-drave, situacija koja je trajala do 10. novembra 1989. kada je okonana 45 godina duga totalitarna vladavina. U novim okolnostima demokratizacije drutva posle 1989. godine imena Turaka i muslimana u Bugarskoj su vraena. Poeo je proces obnavljanja prava manjine. Osnovane su nove politike partije, a tursko stanovnitvo preko Pokreta za prava i slobode (PPS) s predsjednikom Ahmedom Doganom se aktivno ukljuuje u drutveni ivot. Na izborima za Ustavotvornu skuptinu PPS (partija etnikih Turaka i donekle Pomaka) bila je trea politika snaga u zemlji. U koaliciji sa Savezom demokratskih snaga (SDS), Nacionalnim pokretom Simeon Drugi (NPSD) i Bugarskom socijalistikom partijom (BSP), partija etnikih Turaka je vrsto zauzela vlast i imala presudan utjecaj na upravljanje zemljom. Mora, meutim, da se primjeti da je formiranje PPS izotrilo politiki ivot u Bugarskoj. Bez obzira to se u tu partiju ukljuio prilian broj Bugara, na nju se gleda kao na etniku stranku koja pravi neprincipijelne politike saveze na lokalnom i nacionalnom nivou s idejom da ovaj, takozvani etniki partijski model, bude razbijen.
.1.2. Duhovni razvoj
damija i nalazi se u umenu, a izgraena je 1744. godine. U osmanlijsko doba samo u Sofiji je postojalo izmeu 50 i 84 damija. Posle osloboenja Bugarske veliki dio damija je sruen ili je njihova namjena promijenjena zbog odlaska Turaka u Tursku. Za vrijeme socijalistikog razdoblja izmeu 1955. i 1989. broj damija je ponovo reduciran. Oko 2007. godine u Bugarskoj postoji priblino 1.300 damija i mesdida (malih molitvenih objekata). Damije su podreene muslimanskim povjerenitvima kojih je oko 1.450. Muslimanska povjerenitva su podreena regionalnim muftijstvima, a oni su podre-
Osmanlijska pripovjedanja omoguavaju da se sagledaju linije ne samo suprotstavljanja Turkmena i zemljoradnikog stanovnitva ve i da se proprate kontakti i pokuaji integriranja. Oigledno da jedan od bitnih inilaca koji utiu na te integracije jesu heterodoksni dervii i ahi.
eni Glavnom muftijstvu. Za bugarske damije karakteristian je osmanlijski arhitektonski stil. One se periodino popravljaju. Veliki dio muslimanskih hramova izgraen je sredstvima sakupljenim od muslimanskih zajednica. Drugi dio izgraen je zahvaljujui privatnim donacijama i fondacijama. Uprkos podizanju novih damija, postoje i niz problema izazvanih djelovanjem bugarskih nacionalistikih partija Ataka i VMRO. To se najbolje vidi na problemu koji je nastao s dozvolom za gradnju nove damije u Sofiji. U bugarskoj prijestolnici postoji jedna damija, a prema Glavnom muftijstvu u prijestolnici ive 30.000 muslimana koji su bugarski graani i imigranti s Bliskog Istoka i Afrike. Za vrijeme molitve petkom sofijska
Najstarija damija u Bugarskoj izgraena je 1363-1364. godine u Plovdivu i zove se Dumaja damija. Najvea damija u zemlji je Tombul
BEHAR104
Banja-Bai damija podignuta 156667. godine prepuna je, a muslimani koji se mole su i napolju, na ulici, to muftijstvo uzima kao argument za podizanje jo jedne damije. Od 2006. godine Glavno muftijstvo je nekoliko puta upuivalo pisma Sofijskoj opini sa zahtjevom da im se dodijeli zemljite gdje bi bila podignuta nova damija u Sofiji, ali do sada zemljite nije ponueno.30 Obrazovni nivo mladih iz turske etnike manjine je i danas na veoma niskom nivou. Nepismenost poslednjih godina nije nadiena i ova tendencija se produbljuje. Prema statistici nepismenih meu Turcima je 7,4 % i osjetno je vei u odnosu na proseni procent za cijelu zemlju koji je 2%. Ova injenica stvara ozbiljne probleme u ravnopravnom ukljuivanju u cjelokupni ivot bugarskog drutva i prouzrokuje probleme ne samo u koli, ve i u radnoj i drugim socijalnim sferama. Ako moraju da se oznae razlozi, oni su prouzroeni zbog nekoliko okolnosti. Prvi je loe financijsko i materijalno stanje mnotva porodica turskog porijekla zbog ega djeca nemaju mogunosti da se koluju. Nedostatak optimalne motivacije da se zavri bilo kakva kolska sprema prouzrokovan ispoljenom diskriminacijom koja se nalazi u reenici ak i da ima obrazovanje, im se ne zove Ivan ili Stojan, nee nai odgovarajui posao, slijedei je ozbiljan problem. Teko usvajanje nastavnog gradiva zbog slabog poznavanja zvaninog bugarskog jezika moe da se navede kao trei argument. etvrti razlog je to nastavno gradivo predaju nastavnici koji nisu pripremljeni metodoloki i nemaju potrebnu kvalifikaciju za rad sa uenicima iz etnikih manjina. Moramo jo da zabiljeimo i pogreno shvaanje u nekim nastavnim kolektivima i kod nekih rodi30
ttp://bg.wikipedia.org/wiki/
37
ISLAM NA BALKANU
telja turske djece, koji su pod uticajem voene propagande da turski jezik smeta pri uenju zvaninog bugarskog jezika. Zapravo, djeca iz regije sa kompaktnim turskim stanovnitvom u svakodnevici koriste dijalekatsku varijantu turskog jezika. To vodi do pretpostavke da oni nemaju bazu za nadgradnju ili preciznije reeno za izuavanje zvaninog knjievnog jezika i izuavanja stranog jezika. Takozvani materinji jezik koji dijete ui, ne uzimajui u obzir jezine zakone, jeste temelj na kome se grade ostala znanja. Da bi ovaj temelj bio vrst, jezik koji ini tu bazu mora da se zna na knjievnom nivou da bi se koristila komparativna metoda koja bi dovela do odgovarajueg nivoa radi usvajanja bugarskog jezika. Nedostatak slubenog lica kao to je, naprimjer, pomonik uitelja sa odgovarajuim obrazovanjem i kvalifikacijama i za jezik manjine, koji bi pomagao kod nadilaenja jezinih i drugih problema koji bi se pojavili za vrijeme predavanja kolskog gradiva - jeste bitan faktor koji oteava kolovanje. .2. Muslimani romskog etnikog porijekla Za ovu etniku grupu karakteristian je njen nejasan etniki identitet. Veliki broj Roma muslimana sebe predstavljaju kao Turke. Bez pretenzije da su podaci pouzdani, moe da se pretpostavi da u Bugarskoj ima izmeu 577.000 i 600.000 Roma. Etnoloka istraivanja tokom
90-tih godina prolog vijeka pokazuju da oni skoro da nemaju svijest o pripadanju jednoj romskoj zajednici. Bugari i bugarski Turci navode da svi Romi lie meusobno. Od svih koji su se izjasnili kao Romi, 47.3% se izjanjavaju da pripadaju grupi bugarskih Roma. Vei dio njih su se odavno naselili Jerlije i uglavnom ive u prigradskim mahalama zajedno sa onima koji su se izjasnili kao turski Romi. Paralelno s tim, Romi koji su se izjasnili kao bugarski esto navode da su njihovi roditelji bili muslimani, ali su oni sada krani.31 U principu, Romi zauzimaju najnie ljestvice socijalne stratifikacije bugarskog drutva.
.2.1 Politiki razvoj
preko 80%. Prema podacima Nacionalnog instituta za statistiku od 1989. do sada iz kola se godinje ispisuje izmeu 20.000 i 30.000 djece. Ova injenica odreuje i ogromnu nezaposlenost u ciganskoj grupi. Ako se tome doda da Romi sa sela odbijaju da se bave zemljoradnjom, onda situacija postaje dramatina. Ipak, jedan mali dio Roma bavi se trgovinom. Oni putuju u Tursku gdje kupuju jeftinu robu koju poslije prodaju na pijacama. Cigani su jedan od glavnih kriminogenih faktora u Bugarskoj. Odnos prema njima nije neprijateljski ve nipodatavajui. Veoma esto oni su rtveni jarci u kriznim situacijama za drutvo kao to je trenutno bugarsko. . 3. Muslimani bugarskog etnikog porijekla (Pomaci) U zemlji ovo je trea po veliini etnika grupacija islamske religije, koja kompaktno naseljava Rodope, dijelove Rile i Pirina i neka sela oko gradova Lovea i Tetevena. Muslimani koji govore bugarski ive u Bugarskoj uglavnom u Rodopima Smoljanski, Kardalijski, Pazardijski i Blagoevgradski okrug. U Burgaskom okrugu Pomaka ima u opini Ruen (selo Skalak i selo erea), u opini Sungulare (selo Bosilkovo i selo Manoli). U opini Ajtos Pomaka ima u selu Topolica gde oni predstavljaju vei dio stanovnitva i koegzistiraju sa Turcima i Bugarima-kranima. Svi su oni doseljenici iz opine Smoln, Zlatograd, Madan i Rudozem. Doseljenika ima i u drugim oblastima Bugarske, a meu njima su i oni koji su internirani iz pograninih rajona jo 1949. godine. Takvi su, na primjer, Bugari muslimani iz Opine Zlatarica u oblasti Veliko Trnovo.
31
Bez obzira na svoju brojnost, Romi imaju slabu politiku kulturu. Oni nikada nisu imali svoju partiju, a nisu uspjeli da je formiraju ni u posttotalitarnom vremenu. U politikom ivotu Bugarske oni su uvijek bili izvor glasova za ve uspostavljene velike partije. Postojanje partije Euroroma sa predsjednikom Cvetelinom Kanevim nema nikakav uticaj u drutvenom ivotu i slui uglavnom ambicijama svog predsjednika. Romi muslimani najee naginju partiji bugarskih Turaka DPS, ali veoma esto prodaju svoje glasove drugim partijama i kandidatima lokalne vlasti.
.2.2. Duhovni razvoj
Mali dio Roma muslimana se pridrava zahtjeva islamske religije. Razlog toga je njihova nepismenost
Bugari muslimani nisu homogena zajednica i nemaju jedinstvenu samosvijest. Mali dio onih koji ive u centralnim Rodopima imaju bugarska kranska imena kao rezultat Procesa preporoda. Veoma mali dio njih je primio kranstvo poslije 1990. godine. Veliki dio Bugara muslimana u centralnim Rodopima se izjanjava kao Bugari po etnikom principu i kao muslimani po vjeroispovijesti. Drugi dio se izjanjava kao Pomaci.
38
, . . ., 1995, 24-26
ISLAM NA BALKANU
Mali dio Roma muslimana se pridrava zahtjeva islamske religije. Razlog toga je njihova nepismenost preko 80%. Prema podacima Nacionalnog instituta za statistiku od 1989. do sada iz kola se godinje ispisuje izmeu 20.000 i 30.000 dece. Ova injenica odreuje i ogromnu nezaposlenost u ciganskoj grupi. Ako se tome doda da Romi sa sela odbijaju da se bave zemljoradnjom, onda situacija postaje dramatina. Ipak, jedan mali dio Roma bavi se trgovinom.
Grupa bugarskih muslimana (inicijalni nosioci regionalne odrednice Pomaka) ivi u oblasti Love i Veliko Trnovo i predstavlja kompaktno stanovnitvo u selima Galata, Gradenica, Glogovo, Babinci, Kalajdiji, Reza i ivaevo. U Borimi, Rumjancevu, Dobrevci, Knea i Beloj Slatini takoer ive Pomaci. ive i u jo nekim selima u rajonu. Jedan dio njih je interniran iz Rodopa 1949. godine, a ostali su lokalni stanovnici. Pomaka ima i u gradu Slivo pole, Rusenska oblast. Bugari muslimani nisu homogena zajednica i nemaju jedinstvenu samosvijest. Mali dio onih koji ive u centralnim Rodopima imaju bugarska kranska imena kao rezultat Procesa preporoda. Veoma mali dio njih je primio kranstvo poslije 1990. godine. Veliki dio Bugara muslimana u centralnim Rodopima se izjanjava kao Bugari po etnikom principu i kao muslimani po vjeroispovijesti. Drugi dio se izjanjava kao Pomaci. Bugari muslimani koji ive u Pirinskom rejonu i Jugozapadnim Rodopima - oko gradova Razlog i Goce Delev i u oblasti e sauvali su svoja turska imena, karakteristinu nonju i obiaje. Jedan dio se, u popisu, izjanjava kao Turci iako navode bugarski kao maternji jezik. Muslimani koji govore bugarski u Lovekoj oblasti izjanjavaju se kao Pomaci, Turci ili Bugari.32 Broj muslimana u Bugarskoj koji su
32
se izjasnili kao Bugari u popisu iz 2001. godine je 131.531, a na popisu iz 2011., ulaze u ukupan broj onih koji su se izjasnili kao muslimanisuniti 546.004. .4. Muslimani tatarskog etnikog porijekla Prvo pojavljivanje Tatara na teritoriji Bugarske zabeljeeno je u XIII. vijeku (1242-1243.) kada vojska hana Batua na povratku iz Maarske i Dalmacije napada i pustoi po bugarskoj teritoriji. Moemo da prihvatimo da se Tatari naseljavaju u Sjeveroistonoj Bugarskoj krajem XIII. i poetkom XIV. vijeka. Krajem XIV. vijeka (1398. g.) Tatari na elu s Aktavom su uli na bugarsku teritoriju preko rijeke Dunav. Osmanlijski registri iz XIV. vijeka lokaliziraju Tatare pod vodstvom Aktava oko Provadije, Jambola, irmena i Plovdiva.33 Kasnije, tokom XVIII. vijeka, poslije pripajanja Krimskog poluotoka Rusiji 1784. godine, neki tatarski prinevi su se naselili oko Slivena, Jambola i Vrbice (Gerlovo). To su takozvani Geraj sultani koji su dobijali velike privilegije od osmanlijske vlasti. Najvee selidbe Tatara registrirane su u XIX. vijeku poslije Rusko-turskog rata 18061812. godine i 18281829. godine i Krimskog rata 18531856. godine kada je oko 100.000 Tatara iseljeno sa Krima. Veina njih se naselila u Dobrudi.34 Za razliku od erkeza, Tatari su se lake prilagodi-
li u novim naseljima iz razloga to su se uselili u ekoloki slinu sredini i aktivno su se bavili zemljoradnjom. Relativno poznati bugarski Tatari u dananjoj Bugarskoj i u inozemstvu su pjesnikinja Leman Balbek, ekonomist-politiar Rejhan Ablekim, kipar Zjuhtju Kalit, slikar Keazim Isinov, turkolog Mjufkere Mollova i dr. Ova etnika zajednica je najmanja muslimanska grupa u Bugarskoj i veliki njen dio je ve poturen. .5. Muslimani erkeskog etnikog porijekla Seoba erkeza s Kavkaza prema Osmanlijskom carstvu poelo je poslije Krimskog rata 1856. godine i nastavilo se razliitim intenzitetom do 1864. g. i neto malo poslije toga. Najbrojniji su bili iseljeniki valovi u periodu 1860-1864. godine. Visoka porta je odluila da erkeske izbjeglice koncentrira u kranskim provincijama imperije i uglavnom u Dunavskom vilajetu, Makedoniji, dananjim dijelovima Moldavije, Rumunije, Kosova i Severne Grke. U rajonima gdje su se naseljavali erkezi, lokalno kransko stanovnitvo bilo je obavezno da im pomae tako da im gradi kue i osigurava opstanak. Cilj je bio da se ove oblasti nasele kompaktnom masom muslimanskog stanovnitva koje bi u budunosti pariralo svakom pokuaju borbe protiv osmanlijske vlasti. Na dananjoj teritoriji Bugarske erkezi su naseljeni uglavnom u sjevernom dijelu zemlje i u blizini crnomorskih pristanita Burgas i Varna. Kompaktno stanovnitvo danas ine u oblastima Vidin, Vraca, Montana, umen, Dobri i Veliko Trnovo gdje je jedan dio erkeza osnovao svoja sela, a drugi su bili rasporeeni u bugars-
33
, . . . ., 2004, 77. M. Tayyb Gkbilgin. Rumelide Yrkler, Tatarlar ve Evldi
34
Ftihan. stanbul 1957, 17,26,87. . . ., 1988 . 190.
BEHAR104
39
ISLAM NA BALKANU
kim ili turskim selima. U oblastima Vraca, Montana i Pleven erkezi su bili naseljavani i u tatarskim selima. U jugoistonoj Bugarskoj najbrojnija erkeska zajednica ustanovljena je u okolini Jambola, Burgasa i djelimino oko Stare Zagore. Teko moe da se izrauna broj erkeza naseljenih na teritoriju Bugarske, pogotovo to je bilo valova seoba razliitog intenziteta prije 1864. godine. Mnogi od njih su se stalno selili ili su se asimilirali u brakovima s drugim muslimanima (sa Turcima, Tatarima, Albancima). Iz razliitih izvora dolazi se do pretpostavke da se u zemlji naselilo oko
IV.2. Muslimani aleviti (alijanti, kazalbai)
Danas se alevi zovu one zajednice koje ispovjedaju amalgam od umjerenih do ekstremnih iitskih vjerovanja i misticizma s izraenim panteistikim karakteristikama prilagoenih turskim tradicijama i predstavama. Naziv kazalbai pojavljuje se krajem XV. vijeka kao oznaka za pristalice Sefevida, a s vremenom u irokom smislu rijei ono se koristi za sve Turkmene heterodoksnih vjerovanja u Anadoliji kod kojih je kult prema Aliju na prvom mjestu. U
U uzajamnim kontaktima unutar i van zajednice, aleviti (kazalbai) nikada se nisu identificirali kao iiti. Ovo nije neobiajeno jer je termin arapskog porekla i koristili su ga obrazovani bogoslovski krugovi i u naunoj literaturi, a oni su seosko stanovnitvo, neobrazovano prema sunitskim i klasinim iitskim kanonima. U bugarsku politiku i naunu leksiku ovaj termin ulazi posle 1989. godine i nalazi se ak i u spiskovima s pitanjima u popisu stanovnitva 1992. godine. U isto vrijeme kazalbai (alevi) u Turskoj, na Balkanu i u Bugarskoj
Banja Bai damija, Sofija
Dumaja damija, Plovdiv
25.000-30.000 domainstava, to bi priblino moglo da bude oko 120150.000 dua. Poslije Rusko-turskog rata 1877-78. godine veliki dio erkeza napustio je zemlju jer nisu uspjeli da se adaptiraju na prirodnu sredinu i nisu se bavili zemljoradnjom. IV. Podjela muslimana u Bugarskoj na vjerskoj osnovi
IV. 1. Muslimani suniti
Veina muslimana u Bugarskoj su suniti hanefiti tj., muslimani suniti koji pripadaju teoloko-pravnoj koli hanefita.
najranijim izvorima koji sadre informacije o fenomenu kazalbai, nazivi kao to su alevi i iiti se ne pojavljuju. U dokumentima osmanlijske sultanske i erijatske vlasti u istom znaenju kao kazalbai koriste se sinonimi rafazi, zandak, mjulhit koji se tumae kao jeretik, otpadnik od vjere to su sunitski sveenici koristili uglavnom za iite razliitih grana. Takoer se nailazi i na korienja ehli bidaid (ljudi novina) i aak. ah Ismail - osniva sefevidske drave u svojim stihovima za sebe i svoje pristalice koristi naziv kazalba, s tim to kod njega on nema pejorativan smisao.
zvani su jo bektai naziv koji svedoi o povezanou sa Bektaijskim redom. U posljednja dvae desetljea prihvaen je objedinjen termin alevi-bektai za pristalice neortodoksnog islama, koji se identificira s kazalbaizom i bektaizom, ali u konkretnim sluajevima govori se odvojeno o alevima i bektaima. U istraivanjima u vezi ove problematike primjeuju se dva pristupa ili se govori uopeno o bektaizmu bez odvajanja historijskih i doktrinarnih pravaca i grupa, ili se vri jasno razdvajanje izmeu alevizma (kazalbatva) i bektaizma. Oba pristupa su pogrena i ne uzimaju u
40
ISLAM NA BALKANU
obzir niz detalja povezanih s historijom, doktrinom i praksom takozvanog bektaizma i generalno neortodoksnog islama kao religioznog i socijalnog fenomena. U sutini, alevizam i bektaizam kao religiozne doktrine i prakse danas ne mogu da se razdvoje ako se iskljue neki detalji pri sprovoenju religioznih ceremonija i specifinosti u stavu prema nekim duhovnim voama. U istraivanjima meu kazalbaima u Bugarskoj koji su u vezi s bektaizmom ustanovljeno je da se veliki dio njih izjanjava kao ba-bai (bobai) to je dokaz da su bili u vezi
neinicirane u njihovu zajednicu ahl-i Hak (Boiji ljudi, ljudi Istine), gju-ruh-i nadi (zajednica spaenih), Hak erenler i gereg erenler (dostigli Boansku istinu) poto oni sebe smatraju jedinom zajednicom koja je spoznala Boga i dostigla boansku istinu. Iz svega reenog moe da se zakljui da svi ovi nazivi obiljeavaju sljedbenike neortodoksnog islama u Osmanlijskom carstvu, u modernoj Turskoj, na Balkanu i danas u Bugarskoj, s tim to su neki uopeni, a drugi oznaavaju grupe unutar njih.35
Za razliku od muslimana sunita, aleviti u Bugarskoj jo uvek nisu zvanino registrirani kao vjeroispovest bez obzira to vjekovima naseljavaju ove teritorije.36 Trenutno u Bugarskoj ima oko 60.000 kazalbaija. Ogranieni obim lanka ne daje mogunost da se proprate svi aspekti ivota muslimana u Bugarskoj, ali ono to je opisano daje makar djeliminu predstavu o njihovom historijskom razvoju i njihovom sadanjem poloaju. Antagonizam izmeu krana i muslimana je historijski oblikovan, ali u Bugar-
Bajrakli damija, Samokov
Centralna damija, (Merkez Cami), Madan
sa pokretom babaja 1239-1240. godine protiv centralne selduke vlasti. Opet, dio kazabai babaja izjanjava se kao bedredini tj., kao sljedbenici ejha Bedredina Simavija, voe ustanka protiv centralne osmanlijske vlasti 1416. godine. U religiozno-doktrinarnom aspektu kazalbai (alevi), babai i bektai izjanjavaju se kao daferiti tj., sljedbenici kole estog imama Dafera as-Sadak iako to ine tajno; izvana pred sunitima, zbog sigurnosti, oni se izjanjavaju kao sljedbenici kole hanefita. Takoer, u svojim molitvama i pjesmama, oni za sebe koriste imena nerazumljiva za
BEHAR104
Centar religioznog ivota neortodoksnih zajednica na teritoriji Bugarske su kultni centri tekije, koji su lokalizirani tamo gdje ivi kompaktno heterodoksno stanovnitvo sjeveroistona Bugarska, (Ludogorje, Dobruda, Gerlovo), Trakija i Istoni Rodopi. Jedn od najpoznatijih tekija je Demir baba u blizini grada Razgrada. Godine 2004. u Razgradu su izvrena prva iskopavanja za alevitski kulturni centar. Bilo je planirano da vei dio financiranja doe od turske nevladine organizacije povezane s alevitima, ali do dana dananjeg nita nije uraeno.
skoj, kao i na Balkanu predodreeni smo da ivimo zajedno nadvladavajui razlike.
Prijevod s bugarskog Marija-Joanna Stojadinovi
35
36
, . . ., 2011. 19. . . . 13., 2007.
41
KOLUMNA
centar za urgentnu medicinu
Pie: Filip Mursel Begovi
Kako lijeiti ISLAMOFOBA Predraga Matvejevia?

aista nevjerojatno, a pokazuje se ponekad tonim ako nekoga danas zaista elite poslati na margine drutva i osuditi ga na javni prezir, nazovite ga javno, prije svega, antisemitom, zatim homofobom ili najmlaom imenikom odrednicom - islamofobom. Ujedno, to je najlaki put da se zapone sukob i zametnu animoziteti, to jest, zasigurno puno lake nego razumjeti drugaiji etniki ili vjerski ili ateistiki ili rasni ili rodno ishodini legitimitet. To je ujedno zamka za one koji prozivaju, jer, vjerovali vi ili ne, i oni istom postaju neto sasvim etvrto. Prozvani homofobi, koji su prozvali islamofobe, a ti su opet nekoga prozvali da su judeofobi, u biti su skupni - agorafobi. Teko je pratiti taj strah od straha, tu jezinu zavrzlamu od koje nam se zavrti u glavi. Nipoto ne tvrdim da antisemiti, homofobi i islamofobi ne postoje, ali osvjedoili smo se da se te odrednice esto koriste neprimjereno, nedolino, iz neznanja, za svrhu neijeg etiketiranja, ili ideolokog oznaavanja, a posljedino i internacije iz javnog ivota. Takve anamneze jednake su panjolskoj
gripi, no, na svu sreu nisu pravilo te najee zapaamo samo simptome i tad bez ispravne dijagnoze drugima propisujemo opa-
Onaj koji kritizira neke pojave u islamskom svijetu nije nuno islamofob i ne mora biti nuno protiv islama, ali, po pravilu neprimjerena agresivna reakcija samih muslimana moe ga uiniti islamofobom. Uostalom, to je onda s praktinim muslimanima koji kritiziraju neke pojave u vlastitoj vjeri jesu li oni islamofobi?
snu i pogubnu terapiju. Bavimo se pretpostavkama, a one zasigurno nisu sudrug istini.
Vrijednosti koje se brane nemaju srodnu polazinu toku

Trebalo bi, dakle, zapoeti govor o bolestima, a ne o simptomima. U biti, islamofobi, homofobi i judeofobi su simptom bolesti koje emo nazvati punim imenom agorafobija ili bolest od otvore-
nog prostora, jeza od irokih vidika, od beskrajnosti neba, od prevelikog plavetnila mora. Da poblie objasnimo zato je to bolest agorafob nikako ne moe shvatiti kako se istodobno moe biti oblikom kaplja, ali sadrinom more. Iako, kao i veina ovjekoljubaca, nisam sklon poistovjeivanju prava na slobodu i ivot vjerskih, rasnih i rodnih sustava. Prisjetimo se samo borbe za rasnu jednakost u SAD-u ezdesetih i sedamdesetih godina prolog stoljea. Afroamerikance je naprosto izluivala liberalna opcija izjednaavanja problema crnake manjine sa zahtjevom hipija da nesputano uivaju drogu, ili s rastuim gay pokretom koji je tek traio svoje punopravno mjesto u drutvu. Jednostavno, vrijednosti koje se brane nemaju srodnu polazinu toku. Elem, oni koji s jednakim arom brane muslimane, jevreje i homoseksualce na skliskom su terenu. Po tome, muslimanima i jevrejima bi na svjetskoj sceni moglo krenuti na bolje. Virtualni slogan muslimani, jevreji i homoseksualci za bolji svijet po svemu sudei mogao bi, slijedom toga, uskoro dobiti i hollywoodski epilog. Takva vrst so-
42
KOLUMNA
lidarizacije mogla bi rezultirati i time da homoseksualci zavre u Guantanamu ili nekoj novoj Treblinki, a muslimani i jevreji na prponoj i raskalanoj paradi u San Franciscu. Toliko o jednakovrijednosti diskriminacije. Pa neka se ne ibrete oni novinari koji su otro reagirali na napad nekih gnjevnih muslimana na gay paradu u Sarajevu za vrijeme Ramazana. Mogli bi pritom ti isti novinari liberalnih stavova odjednom zakljuiti da tko se tue, taj se voli, zar ne? U svim moguim smjerovima saznali smo da meu nama ive muslii, ifuti, prljavi cigani, hudi nebosci, srbende i crni Turini, etnici, ustae i balije, pederine i homii, plaenici stranih sila... ali nitko, doista nitko jo uvijek nije rekao da su oni samo simptom bolesti koja se zove agorafobija.
Predrag Matvejevi jest prijatelj bonjakog naroda i prijatelj muslimana. Znamo to iz njegovih intervjua i tekstova u kojima s velikom ljubavlju i njenou opisuje kako je od svoje dadilje Hatide, kao dijete u rodnom Mostaru, nauio klanjati prije nego je nauio moliti. Matvejevi, kao i mnogi, koristi sintagmu nai muslimani (ne zato da bi muslimane prisvojio ili kolonijalizirao) iz prevelikog osjeaja bliskosti i uvjerenja da nigdje na svijetu ne postoje ovakvi dobri muslimani kakvi ive u Bosni.
Dijagnoza Matvejevi je klaustrofob

Primjerice, jedan bosanski novinar se dosjetio da, u kalendaru islamofoba 2011. godine, uglednog knjievnika Predraga Matvejevia oznai islamofobom i lanim prijateljem bonjakog naroda. I ne samo to, tu listu su, davi joj na vanosti i legitimitetu, objavili mnogi bonjaki i muslimanski mediji. Zanimljivo je da se na njoj uz Matvejevia oekivano nalaze politiari poput Milorada Dodika, ali posve neoekivano i predsjednik Hrvatske Ivo Josipovi, zatim redateljka Jasmila bani... No, elimo vjerovati prije iz neznanja nego iz zluradosti, jer je autor sudio upravo po simptomima, a nije dijagnosticirao bolest. to se Matvejevia tie, naime, on je punokrvni i nepatvoreni klaustrofob. Ugledni se knjiBEHAR104
evnik naprosto boji skuenog prostora, rijeju, boji se osamljivanja u zatvorenom prostoru. Predrag Matvejevi jest prijatelj bonjakog naroda i prijatelj muslimana. Znamo to iz njegovih intervjua i tekstova u kojima s velikom ljubavlju i njenou opisuje kako je od svoje dadilje Hatide, kao dijete u rodnom Mostaru, nauio klanjati prije nego je nauio moliti. Matvejevi, kao i mnogi, koristi sintagmu nai muslimani (ne zato da bi muslimane prisvojio ili kolonijalizirao) iz prevelikog osjeaja bliskosti i uvjerenja da nigdje na svijetu ne postoje ovakvi dobri muslimani kakvi ive u Bosni. Pa zar se ta sintagma upotrebljava igdje osim u Bosni koja oito poinje zaboravljati na komijske ljubavi? Primjerice, nema anse da e turski jevreji svoje muslimane nazvati naima. Evropa je primjeivala to bogatstvo u srcu Balkana, prije zadnjeg rata zasigurno (s Matvejeviima i nakon njega), a mi se usuujemo taj Boji dar
43
KOLUMNA
nazivati neprimjerenim imenima. Onaj koji kritizira neke pojave u islamskom svijetu nije nuno islamofob i ne mora biti nuno protiv islama, ali, po pravilu neprimjerena agresivna reakcija samih muslimana moe ga uiniti islamofobom. Problem nastaje kada se pojedinci (u svim vjerskim sustavima) ponu poistovjeivati s religijom, pridajui samima sebi nepostojeu arbitrar nu veliinu, te pritom smatrajui da je napad na njih ujedno i napad na itav religijski sustav. Takva vrsta dogmatizma, zasigurno znam, strana je islamu. Uostalom, to je onda s praktinim muslimanima koji kritiziraju neke pojave u vlastitoj vjeri jesu li oni islamofobi? Naravno da nisu. ta je onda sa svim tim Spahiima, Hodiima, Neimarlijama, Hafizoviima, Durakoviima... islamskim teolozima i prevoditeljima Kurana koji imaju svoje miljenje o odreenim silnicama unutar Islamske zajednice BiH. Imaju li pravo na to? Jata da imaju. Jesu li u pravu? E, to je ve druga pria o kojoj se u medijskom prostoru moe raspravljati na civiliziran nain. Ukoliko ujete spominjanje imenica izdajnik, podriva, mutivoda, plaenik... moete biti uvjereni da je rije o agorafobiji.
smanjena. Za razliku od nekih, on nikada nije odstupio od miljenja da je Izetbegovi bio previe poten ovjek i da je premalo znao lagati da bi mogao izai na kraj sa laovima, sa kojima je bio prisiljen razgovarati i pregovarati. Matvejevi je jednom prilikom, govorei o ratu u drugoj Ju-
Trebalo bi zapoeti govor o bolestima, a ne o simptomima. U biti, islamofobi, homofobi i judeofobi su simptom bolesti koje emo nazvati punim imenom agorafobija ili bolest od otvorenog prostora, jeza od irokih vidika, od beskrajnosti neba, od prevelikog plavetnila mora. Da poblie objasnimo zato je to bolest agorafob nikako ne moe shvatiti kako se istodobno moe biti 'oblikom kaplja, ali sadrinom more'.
Islamofob koji je branio Izetbegovia

Nadalje, da Matvejevi nije islamofob saznajemo iz njegovih otvorenih pisama nekadanjim sudovima, od kojih je kao predsjednik PEN-a u bivoj Jugoslaviji traio oslobaanje muslimanske grupe na elu sa Alijom Izetbegoviem to je urodilo plodom i kazna Izetbegoviu doista je 44
goslaviji, ustvrdio kako se Aliju Izetbegovia ne moe svrstavati meu gospodare rata, jer je bio rtva rata, na elu naroda koji je najvie stradao. Takoer, dok je Izetbegovi bio u zatvoru, napisao je i pogovor za njegovu knjigu Islam izmeu Istoka i Zapada, a koju je objavio Beograanin Slobodan Mai. Nadalje, saznajemo to iz jedne njegove izjave - reisa Ceria smatra veoma pozitivnom i kulturnom linou kojega pamti samo po dobru. Zna-
mo to i iz manjinskih krugova u Hrvatskoj Matvejevi esto prisustvuje programima bonjake nacionalne manjine, gostuje i na tribinama zagrebake damije te se tom prilikom nikad nije libio ustvrditi da se sa Zapada protiv islama vodi i ideoloki rasizam i publicistiki terorizam. Saznajemo poneto i iz optube hrvatskih i srpskih nacionalista koji su mu uz jugokomunizam i srboetnitvo pripisali i to da je plaenik Saudijske Arabije. I zaista, onaj koji naziva Matvejevia islamofobom na neki neobian nain daje za pravo onima od kojih se i sam gnua onima koji su moda istinski islamofobi. Tim vie tvrdnja da su islamofobi, judeofobi, ili homofobi simptom iste bolesti, koju nazivamo agorafobija dobiva na smislu, a pritom su ti nazivi u nekom neobinom zajednikom uzrono-posljedinom suodnosu. Uza sve to, osim to je istinski prijatelj bonjakog naroda i muslimana, Matvejevi uspijeva izrijekom biti i prijatelj srpskog i hrvatskog naroda. Kako mu to uspijeva poi za rukom? U tekstu Nai talibani, zbog kojeg je uao u neugodnu polemiku (imala je i sudski epilog) sa hrvatskim desniarima, on je zapisao da mu nije do ponovnog stvaranja drave ili reima koji je mogao biti bolji nego to je bio, nego mu je do druenja, do drugarstva koje se ne moe niim zamijeniti. Uostalom, nije ni reagirao na etiketiranje da je islamofob. Zato? Naprosto zato to je vema inficiran kao istinski i prijateljsko nastrojeni klaustrofob kojeg treba lijeiti, kao i svaku nepoudnu gripu - mjeavinom aja od preslice, stolisnika, kantariona i majine duice.
SLOVO O OVJEKU
Zlatan olakovi (Zagreb, 1995. Boston, 2008.)
Bonjaka epika i post-tradicionalni Homer

Pie: Marina Rojc olakovi Zlatan olakovi roen je u Zagrebu 13. februara 1955. godine, a preminuo u Bostonu, 20. decembra 2008. Diplomirao je komparativnu knjievnost i filozofiju (1979.), magistrirao (1982.) i doktorirao (1984.) na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. Predavao je na Harvardu i sveuilitu Waterloo, te na UCLA-u, gdje je odrao poznato predavanje: South Slavic Muslim Epics, Problems of Collecting, Editing and Publishing. Objavio je, takoer, istoimeni esej u asopisu California Slavic studies, Vol. XIV (Los AngelesBerkley-Oxford, 1992). Osim iscrpne historije sakupljanja junoslavenske usmene tradicionalne epike, olakovi u eseju smiono dokazuje pogreke u transkripciji i ediciji Harvardskih izdanja, karakteristike pojedinih kolekcija, te vanost snimanja epike za film. Tijekom ivota, kao uvalac i urednik knjievne ostavtine pisca, pjesnika i prevodioca Envera olakovia objelodanio je niz njegovih djela ( Izabrane pjesme, romane Mali svijet, Lokljani, Iz Bosne o Bosni ), te pripremio za tampu olakovieve knjige Jedinac, Biblijske prie XX. Stoljea, Knjiga majci. Pripremio je prijepis rukopisa cjelokupne poezije Envera olakovia i pohranio u Institutu za knjievnost i teatrologiju u Zagrebu. Takoer, marljivo je radio na objavljivanju mnogobrojnih izdanja romana Legende o Ali-pai. 1989. godine objavio je knjigu Tri orla tragikoga svijeta u kojoj je napravio analizu svih starogrkih tragedija, Eshila, Sofokla i Euripida, kao i Aristotelovu Poetiku, te predoio razvoj tragedije iz epske mitotvorbe. Ova knjiga predstavlja sveobuhvatnu analizu cjelokupne starogrke tragedije, te slui kao prirunik za klasine studije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Takoer, bio je stalni suradnik klasino-filolokog asopisa Latina et Graeca u Zagrebu. 1984. godine Zlatan olakovi dobiva Fulbrightovu postdoktorsku stipendiju na Harvardskom sveuilitu, gdje surauje s Albertom B. Lordom, te radi u Slavistikom odjelu biblioteke Widener Harvardskog univerziteta. U Milman Parry kolekciji, olakovi intenzivno prouava tradicionalnu usmenu epiku Bonjaka (1984. 1988.), transkribira i editira tekstove sa zvunih snimki, oko 90,000 stihova bonjakih epskih pjesama, sakupljenih od strane Milmana Parry-a u tridesetim godinama i Alberta B. Lorda esdesetih godina, na podruju Crne Gore i Sandaka. Tokom 1989. godine, vrativi se sa Harvarda u Zagreb, Zlatan olakovi odluuje pronai posljednje ivue tradicionalne epske pjevae, a posebno izvanrednog Murata Kurtagia, ije pjesme je transkribirao i editirao na Harvardu. Preko Zaima Azemovia, pjesnika i pisca iz Roaja, olakovi saznaje za prebivalite pjevaa i tako zapoinje njegov plodonosni sakupljaki 45
Zlatan olakovi je definirao novo Homersko pitanje u eseju The Singer above Tales (Pjeva iznad pria). Na temelju usporedbe epike Avda Meedovia i Homera sa jedne strane, te Bonjake tradicionalne epike i predhomerske epike (ex hypothesi) sa druge strane, olakovi utvruje pogrenost suvremene oralne teorije i ukazuje na mogua rjeenja Homerskog pitanja, te problem fiksiranosti teksta u Homerskim epovima.
BEHAR104
SLOVO O OVJEKU
rad na terenu. U Roajama pronalazi Murata Kurtagia, te snima njegove pjesme na film i zvune trake. Kasnije, on sakuplja pjesme i drugih tradicionalnih pjevaa. olakovi navodi u dnevniku: U Roaje sam stigao oko 7 sati naveer. Azemovi me je doekao srdano u svom gostoprimnom domu. Nakon ugodnog druenja i upoznavanja s njegovom suprugom i sinovima, svi smo se uputili na Bandzovo brdo Bilo nas je desetak u maloj i pregrijanoj prostoriji, kada je Kurtagi odluio da otpone pjevati. Nisam to oekivao, niti je trenutak bio podoban za snimanje. Zaimova i Kurtagieva supruga glasno su raspravljale neto sa mladim snahama, djeca su se igrala, a ja sam bio prilino umo-
progovara). Zbirka Zlatan olakovi predstavlja muzeoloku vrijednost, kako po svojoj izvanrednoj kvaliteti, tako i po tome to je jedina kolekcija koja posjeduje filmske snimke izvanrednog bona fide tradicionalnog pjevaa. Video zbirka iz 1989. 1990. sadri oko 12 sati filma, a audio zbirka oko 50 sati snimaka tradicionalne usmene muslimanske epike; kolekcija iz 2005. sadri oko 30 sati digitalne video snimke; kolekcija iz 2007. ima oko 7 sati video snimaka; kolekcija iz 2008. sadri oko 30 sati video filma. Metoda sakupljanja i snimanja je opisana u monografiji Mrtva glava jezik progovara. Za folkloristiki doprinos olakovi je dobio Nagradu dra-
Dok se mnogi suvremeni znanstvenici bave pitanjem pisanog ili usmenog Homera, drugi smatraju da Homera nije ni bilo, ve da je sve tradicija. olakovieva teorija i istraivanja dokazuju suprotno. Homer je bio post-tradicionalni pjesnik sa svim karakteristikama pjevaa iznad pria koji je kritian prema svojoj herojskoj i religijskoj tradiciji i shvaajui njeno ogranienje, stvara novi individualni stil i tematski sadraj.
ran nakon cjelodnevne vonje iz Zagreba. Zatim, bio bih sretniji da sam mogao zatraiti od pjevaa da ispjeva odredenu pjesmu, koju namjeravam snimiti. Mikrofon sam stavio na stoli ispred Murat-age. Snimka je bila neoekivano kvalitetna s obzirom na buku i nepovoljan poloaj mikrofona. Kasnije smo snimali tako da smo kazetofon stavili pjevau o bedro, a mikrofon na koulju, tono izmedu usta i gusla. Na taj smo nain postigli izvanrednu kakvou zvuka. (isjeak iz olakovievih dnevnikih zapisa tiskanih u knjizi Mrtva glava jezik 46 ve Canade, 1991. (The Government of Canada Award). Osnovao je i bio glavni istraiva projekta Unutar bti muslimanske epike, koji je pod pokroviteljskom Matice Hrvatske financiralo Ministarstvo znanosti Republike Hrvatske (1990. 1993.). Poznavanje ogromnog broja pjesama, znanstveni rad u Milman Parry kolekciji i sakupljaki rad na terenu, omoguio je Zlatanu olakoviu da postane jedan od najveih poznavaoca junoslavenskih tradicionalnih usmenih epskih pjesama, posebno bonjakih pjesama sakupljenih na podruju
Crne Gore, a koje predstavljaju najblii komparativni tekst u Homerskim studijama. Tijekom sakupljakog rada na terenu, olakovi ostvaruje plodonosnu suradnju sa piscem Huseinom Baiem, erbom Rastoderom, Atvijom Keroviem kao i ostalim lanovima bonjake zajednice Crne Gore, te postaje stalni suradnik asopisa Almanah. 2004. olakovi objavljuje velebnu knjigu Mrtva glava jezik progovara (Almanah: Podgorica, 2004., 670 stranica). U knjizi (napisanoj na engleskom i hrvatskom jeziku) po prvi puta objavljuje transkripcije osam epskih pjesama tradicionalnog pjevaa Murata Kurtagia iz video/audio zbirke Zlatan olakovi , dvije pjesme Avda Meedovia iz Milman Parry kolekcije na Harvardu, dnevnike zapise sa terena, te principe mitotvorbe usmene epske tradicionalne poezije. U dnevnikim zapisima dr. olakovi detaljno zapisuje svoja zapaanja tokom snimanja pjesama i razgovora sa pjevaem, te istodobno razvija teoriju o tradicionalnoj i post-tradicionalnoj epici, kao i novi pogled na Homera. Zlatan olakovi je definirao novo Homersko pitanje u eseju The Singer above Tales (Pjeva iznad pria). Na temelju usporedbe epike Avda Meedovia i Homera sa jedne strane, te Bonjake tradicionalne epike i predhomerske epike (ex hypothesi) sa druge strane, olakovi utvruje pogrenost suvremene oralne teorije i ukazuje na mogua rjeenja Homerskog pitanja, te problem fiksiranosti teksta u Homerskim epovima. Ovaj esej je objavljen u Seminari Romani u Rimu, u poznatom asopisu za klasinu filologiju (Seminari romani di
SLOVO O OVJEKU
cultura greca, IX-2, Rome, 2006, 161-187), a nakon toga u knjizi Epika Avda Meedovia - kritiko izdanje. Nakon uspjenog internacionalnog simpozija o bonjakoj epici, odranog u Crnoj Gori, Almanah objavljuje tematski broj asopisa sa mnogobrojnim esejima stranih i domaih znanstvenika, posveenih olakovievom radu. Dvije godine kasnije, olakovi objavljuje velebno dvotomno izdanje Epika Avda Meedovia - kritiko izdanje (Almanah: Podgorica, 2007.) na engleskom i hrvatskom jeziku, sa meunarodnom suradnjom znanstvenika i teoretskim prilozima iz podruja Homerologije i usmene epike. U ovom je djelu olakovi uvrstio etiri duge pjesme Avda Meedovia, te slavnu enidbu Smailagi Meha iz zbirke Milman Parry. Dozvolom Harvardskog sveuilita, Zlatan olakovi po prvi put objavljuje Parryjev rukopis Pitanja iz Bijelog Polja, koji sadri izuzetne razgovore Milmana Parry-a, Nikole Vujnovia (Parrievog asistenta na terenu) i Avda Meedovia. Takoer, u eseju The Singer above Tales (Pjeva iznad pria), u dvadeset i etiri argumenta utemeljio je novi pogled na Homera i tradicionalnu epiku; uveo je pojam post-tradicionalna epika, uvrstivi u potonju Homera i Avda Meedovia. Dr. Zlatan olakovi je definirao granicu izmedu tradicionalnog i post-tradicionalnog epskog pjesnitva; distinkcija koja je teko zamjetljiva neizvjebanom oku, ali krucijalna za razumijevanje procesa nestajanja tradicionalne epike, te jasnijeg razumijevanja posttradicionalnih Homerskih epova. Dok se mnogi suvremeni znanstvenici bave pitanjem pisaBEHAR104
1984. godine Zlatan olakovi dobiva Fulbrightovu postdoktorsku stipendiju na Harvardskom sveuilitu, gdje surauje s Albertom B. Lordom, te radi u Slavistikom odjelu biblioteke Widener Harvardskog univerziteta. U Milman Parry kolekciji, olakovi intenzivno prouava tradicionalnu usmenu epiku Bonjaka (1984.-1988.), transkribira i editira tekstove sa zvunih snimki, oko 90,000 stihova bonjakih epskih pjesama, sakupljenih od strane Milmana Parry-a u tridesetim godinama i Alberta B. Lorda esdesetih godina, na podruju Crne Gore i Sandaka.
nog ili usmenog Homera, drugi smatraju da Homera nije ni bilo, ve da je sve tradicija. olakovieva teorija i istraivanja dokazuju suprotno. Homer je bio post-
tradicionalni pjesnik sa svim karakteristikama pjevaa iznad pria koji je kritian prema svojoj herojskoj i religijskoj tradiciji i shvaajui njeno ogranienje, stvara novi individualni stil i tematski sadraj. Pjeva iznad pria preuzima mnoge tradicionalne elemente (e.g. formularni jezik), no on istodobno stvara inovacije koje nisu dio nefiksirane usmene epike. Takve post-tradicionalne fiksirane pjesme ne pripadaju tradicijskom epskom korpusu, te vie ne posjeduju potenciju neprekidne regeneracije novih poema. U estetskom pogledu je post-tradicionalni pjesnik superioran, ali je demolirana prastara tradicijska mitotvorba. Utjecaj Homera na zapadno drutvo i zapadnu civilizaciju je uvijek bio sveprisutan. Konzekventno postavlja se pitanje: da li mi ivimo u post-tradicionalnom/netradicionalnom drutvu? Koje su implikacije takvoga drutva? olakovieve studije, znanstveni rad, knjige i izvanredna video/audio zbirka znaajni su za prouavanje razliitih podruja znanosti, antropologije, etnomuzikologije, klasine filologije, sociologije i drugih. Dr. Zlatan olakovi je prerano umro, no njegova originalna zapaanja i teoretska istraivanja fundamentalno mijenjaju pogled, ne samo na Homerske studije, nego i na zapadno civilizacijsko naslijee. Zlatan olakovi bio je lan Hrvatskog drutva knjievnika, PEN-a, te Harvardskog kluba Hrvatske i Kanade. 2010. godine dr. Zlatanu olakoviu je posthumno dodjeljena nagrada Avdo Meedovi u Podgorici za ogromni doprinos bonjakoj kulturnoj batini na podruju tradicionalne usmene epike. 47
SLOVO O OVJEKU
NIJAZ DURAKOVI: ovjek iznenaenja

Pie: Enes Ratkui Dva uklona su uobiajena kad ovjek govori o poznatom sugraaninu. Jedan je nekritiko-afirmativni, koji iz perspektive zaviajne bliskosti uglavnom podrazumjeva ode i hvalospjeve, dok je drugi, opet, potpuno suprotan, baziran na bespotednoj kritici, najee uvjetovan ljubomorom, koju u pravilu hrani frustraciona situacija ili, da budem precizniji, ivotni ili profesionalni uspjesi onoga o kome se govori. Izmeu navedenih krajnosti, o prof. dr. Nijazu Durakoviu, nadahnjuje me iskljuivo srednja perspektiva, koja je najprimjerenija za jednu validnu ocjenu njegove osebujne pojave. Zanemarujui sporadine susrete, pogotovo u vrijeme kada su studenti, lieni Bolonjskih prava, profesorima prilazili sa daleko vie respekta, prvi prisniji susret sa profesorom Nijazom Durakoviem imao sam 28. marta, ratne 1994. godine. Bio sam u delegaciji Grada Mostara i ekali smo na prijem kod predsjednika Alije Izetbegovia. Iz kabineta smo obavjeteni da emo malo due priekati, s obzirom da je predsjednik imao vane goste, samim tim temu razgovora. Ostalo nam je da ekamo i neobavezno askamo u velikom holu zgrade Predsjednitva BiH. To ekanje mi se uinilo fantastinom prilikom da posjetim zemljaka, lana Predsjednitva BiH, iji je kabinet bio na kraju hodnika. Biti tu, kojih tridesetak koraka od njega, a ne nai za shodno, pogotovo u jednoj takvoj situaciji,
Posthumno iznenaenje velikog ovjeka najsnanije je odraavalo duh zemlje koju je neobino volio. Budimo iskreni i realni, najvei broj ih je ekao sahranu, mobilizaciju komunalnih slubi i fanfare, a doekala ih je ahmedija i velika muka dennaza. Logina odluka velikog ovjeka. Znao je dobro Nijaz da odanost BiH, ne podrazumijeva samo potovanje ukorjenjenog jedinstva razliitosti, nego i viestoljetnog trajanja bosanske duhovnosti.
48
Uistinu je, kad sve rezimiram, Nijaz bio poseban. Zbunjivao je sve redom. Kao student, sa svojim kolegama, kad je to bilo nezamislivo, opasno, ni malo isplativo, bio je jednim od voa klasine pobune u njegovom Stocu
SLOVO O OVJEKU
barem se pozdraviti, bio bi neoprostiv in, zbog ega ni trenutka nisam razmiljao. Ljudima sa kojima sam doao iz Mostara, rekao sam da odoh do Durakovia i da me ne zaborave, zadrim li se vie nego to treba ili nas predsjednik u meuvremenu pozove. Moj odlazak u pravcu Nijazova kabineta prokomentiran je, sjeam se, pomalo zluradim opservacijama, s obzirom da su u to vrijeme mahom svi nastojali iskazivati iskljuivu bliskost spram SDA koja se, izmeu ostalog, imala dokazati i bespogovornim dredanjem u hodniku, te se shodno tome svako, ak i fiziko udaljavanje tretiralo gotovo heretikim inom, to je, dakako, bilo vie od gluposti. Zato se na ko-
mentare, kako Stoani ne mogu bez SDP-ovaca, nisam previe obazirao. Da budem iskren, nisam im pridavao znaaj. iskljuivo zbog njihove neutemeljenosti, nikako zbog sklonosti odaslanih na moju adresu. Sekretarici sam na pitanje da li sam najavljen kratko odgovorio da nisam. Odgovorila da bez prethodne najave nema prijema kod lanova dravnog Predsjednitva. Moja zbunjenost je, meutim, potrajala kratko, pa sam gospou ili gospoicu zamolio da ona gosp. Durakoviu samo kae ko bi to do njega i nita vie, gotovo siguran da bi mi to moglo upaliti. Njena nedoumica potrajala je kratko, s obzirom da su vrata bila odkrinuta. Profesor je uo razgovor, izaao
i uz karakteristian osmjeh, a na iznenaenje sekretarice, po naki mi uputio rijei dobrodolice. Upadaj Ratkuiu, ta eka. Bio je to srdaan susret, koji u pamtiti. Razgovor sa snanim zaviajnim nabojem. Treba li podsjeati da smo najvie razgovarali o Stocu, prognanom stanovnitvu. Na polasku sam dobio i profesorovu knjigu Prokletstvo Muslimana sa posvetom. Drugi na susret, koji se, s obzirom na razgovor, tako moe okvalificirati, dogodio se u Blagaju, pored Bune, ispred njegove vikendice, nakon njegovih burnih reagiranja protiv ponovne aktuelizacije projekta Gornji horizonti, sulude zamisli o prevoenju voda iz neretvanskog u sliv rijeke Trebinjice. Napravio sam intervju za Ljiljan, potom i za TV Mostar. Izraavao je vlastitu zaprepatenost utnjom odgovornih, odsustvom osjeaja za itavo jedno podruje, cijelo Neumsko zalee, koja bi prema njegovim procjenama, zbog jednog takvog suludog projekta, moglo biti pretvoreno u klasinu pustinju. Uistinu je, kad sve rezimiram, Nijaz bio poseban. Zbunjivao je sve redom. Kao student, sa svojim kolegama, kad je to bilo nezamislivo, opasno, ni malo isplativo, bio je jednim od voa klasine pobune u njegovom Stocu, a sve zbog Bregave. estoko se, jo tada sedamdesetih godina, usprotivio ve spomenutom projektu, govorei o njegovoj pogubnosti po sam opstanak stanovnitva na jugu zemlje. Do preseljenja je ostao zarobljenikom tog posebnog senzibiliteta prema zaviaju i zemlji. Ta ljubav koju, naravno, treba hajdegerovski shvatiti u njenoj punoi, gdje se zaviaj artikulira kao kua bitka, a ne puki krajolik koji oivljava slike djetinjstva, bila je snaan pokretaki 49
BEHAR104
Nijaz Durakovi (Stolac, 1949. Sarajevo, 2012. )
SLOVO O OVJEKU
motiv njegovog angamana. Uostalom, u tome nije bio usamljen. Mustafu Ejupovia - ejh Juju u Mostar je prizivao vjetar Milostivog, Nijaza je vukla Bregava, kao simbol ivota i trajanja u vremenu. Vlastiti intelektualizam u mladim danima stavio je na raspolaganje partiji, ali iskljuivo za dobrobit ouvanja i afirmacije ravnopravnog statusa BiH u bivoj Jugoslaviji. im je osjetio da partija poela raati vanbranu djecu, odluio se usprotiviti. Sa Bogiem Bogieviem i drugim odanim patriotima odluio se suprostaviti Slobodanu Miloeviu, jednom od takvih isprdaka. Kasnije Radovanu Karadiu i drugima. Zbog ega i zato, jasno je. Zbog BiH i njene cjelovitosti. To je naprosto bila i ostala paradigma njegovog politikog djelovanja kao i ukupnog intelektualnog angamana, i sve je osim te injenice bilo podlono promjeni. Kao vrstan intelektualac iroke naobrazbe na vrijeme je shvatio da je dalje politiko profiliranje, koje nameu moderni demokratski trendovi, nezamislivo na naelima komunizma, koji je doivio svoj kraj, osnovao je Socijaldemokratsku partiju BiH, uvjeren da bi jedna takva politika snaga mogla obogatiti politiku scenu u traenju najoptimalnijih varijanti u atmosferi pojaanih nacionalizama i skoro potpunog neiskustva u artikulaciji demokratskih standarda. Nije to inio zbog nostalgije, koja je i dalje inspirirala, nego iskljuivo zbog dalje borbe za bosansku cjelovitost. Upravo zato, Durakovia 50
Kao vrstan intelektualac iroke naobrazbe na vrijeme je shvatio da je dalje politiko profiliranje, koje nameu moderni demokratski trendovi, nezamislivo na naelima komunizma, koji je doivio svoj kraj, osnovao je Socijaldemokratsku partiju BiH, uvjeren da bi jedna takva politika snaga mogla obogatiti politiku scenu u traenju najoptimalnijih varijanti u atmosferi pojaanih nacionalizama i skoro potpunog neiskustva u artikulaciji demokratskih standarda. Nije to inio zbog nostalgije, koja je i dalje inspirirala, nego iskljuivo zbog dalje borbe za bosansku cjelovitost.
nije iznenadio ni klasini pu u stranci koju je osnovao, s obzirom da je dobro znao da e promjena identiteta stranke koju je osnovao biti sizifov posao. Bunih reagiranja nije bilo iz prostog razloga to je on bio potpuno svjestan da je u stranku u kadrovskom pogledu inio i danas ini ogroman broj komunista, koji o socijaldemokratskim standardima ni dan danas nemaju blage veze. SDP je za ogroman broj lanova njegove stranke bio samo prerueni SKBiH i nita vie. Profesor Durakovi, Bogi Bogievi, Miro Lazovi, Esad Zgodi, Ivo Komi, Nijaz Skenderagi, Nermin Peanac i drugi nisu mislili da tako treba da ostane. Sukob je bio neminovan. Dogodio se paradoks kakav politika povijest nije zabiljeila itava plejada ljudi iznimnih sposobnosti i kvaliteta je iz Socijaldemokratske partije izbaena zbog vlastite odanosti socijaldemokratskim uvjerenjima. Glasnija reagiranja su izostala jer je Nijaz, kao iznimno obrazovan na polju politike historije, bio duboko svijestan da ljudima oko sebe teko ad hoc moe pojasniti da su komunizam i socijaldemokratija nespojivi. Znao je da je za takav posao potrebno vrijeme, ali nije se mirio sa stavom da na tom planu nita nije potrebno initi. Nauni postulati i spoznaje su mu, dakako, bili vaniji od hira politikog trenutka, jer Nijaz je kao i drugi profesori svakog studenta Fakulteta politikih nauka, koji ne bi znao da su najvei neprijatelji unutar socijalistikog pokreta komunisti i socijaldemokrati, na ispitu imao obavezu vratiti na dodatno uenje. Taj nesklad izmeu naune istine i injenice da gotovo sjelokupno lanstvo SDPBiH sebe smatra nasljednici-
SLOVO O OVJEKU
ma komunista, to je historijski presedan, Durakovi naprosto nije mogao ivjeti, jer je takvo anahrono stajalite bilo i ostalo glavna prepreka uspostavljanju demokratskih standarda, kako u politici stranke tako i drutvu. Profesor je bio potpuno naisto da je takva transformacija jedna vrsta nemogue misije, na koju ne vrijedi troiti energiju. Politiku nastavu na kojoj bi im u ime naune istine morao izloiti da su socijaldemokrati sljedbenici ideja Kautskyog i Bernsteina ili jo blie, Mie Sokolovia koji je 1905. godine osnovao prvu Socijaldemokratsku stranku u BiH, a ne komunista koji su ih progonili, niko od puista predvoenim Lagumdijom ne bi elio da pohaa. Njih naune istine nisu zanimale. Zaostavtina biveg SKBiH, kao masan zalogaj, a ne socijaldemokratska ideja bila je i ostala glavna odrednica politikog habitusa onih koji su ga maknuli sa ela ove stranke. Beskompromisnu borbu za paradigmatino naelo njegovog politikog i intelektualnog djelovanja koja je svoj krajnji izraz nalazila u borbi za ouvanje BiH Durakovi je nastavio, uprkos svim nedaama i nesporazumima, kroz Socijaldemokratsku uniju. U jednom trenutku politiko djelovanje je ostvarivao i kroz SBiH, zbog politike platforme koja je isticala naela bosanske cjelovitosti, kao i intelektualnog stava da je forma manje bitnija od sadraja. U identinom kontekstu treba shvatiti i njegov angaman u BANU-u. Prihvatanje da ovom projektu na raspolaganje stavi vlastita iskustva i znanja samo potvruje njegovu odlunost da do kraja svog zemaljskog bivstvovanja bude od koristi narodu i zemlji kojima je pripadao.
SDP je za ogroman broj lanova njegove stranke bio samo prerueni SKBiH i nita vie. Profesor Durakovi, Bogi Bogievi, Miro Lazovi, Esad Zgodi, Ivo Komi, Nijaz Skenderagi, Nermin Peanac i drugi nisu mislili da tako treba da ostane. Sukob je bio neminovan. Dogodio se paradoks kakav politika povijest nije zabiljeila itava plejada ljudi iznimnih sposobnosti i kvaliteta je iz Socijaldemokratske partije izbaena zbog vlastite odanosti socijaldemokratskim uvjerenjima.
Durakovi, meutim, nije prireivao iznenaenja samo svojim politikim protivnicima, stranakim i fakultetskim kolegama, akademskoj zajednici, javnosti uope. Dosljedno istrajavajui na paradigmi bosanske cjelovitosti, kao svojevrsne simbioze intelektualnog i moralnog stava, profesor je posthumno priredio najvee iznenaenje. To iznenaenje velikog ovjeka najsnanije je odraavalo duh zemlje koju je neobino volio. Budimo iskreni i realni, najvei broj njih je ekao sahranu, mobilizaciju komunalnih slubi i fanfare, a doekala ih je ahmedija i velika muka dennaza. Bila je to potpuno logina odluka velikog ovjeka, i to je najvanije stvar slobodnog izbora, koji se oito nije svidio nekim glavama, koji jo uvijek primitivno i vie nego suludo u praktino-politikom ponaanju nastoje odrati stanovite po kome je ateizam viza za ulazak u jednu partiju, koja nastoji promovirati demokratiju. Te glave su u svojoj obezglavljenosti okrenule glavu od dennaze, ne shvatajui kako taj posljednji ispraaj nije bio prema njihovom a ne rahmetlijinom kroju. Durakovi se tako i tjelesno mrtav pokazao idejno ivljim od duhovnih mrtvaca, koji su pobjegli sa poprita posljednjeg ispraaja. Njegov vasijet je, s druge strane, pored slobodnog izbora, zorno i snano posvjedoio da odanost BiH, ne podrazumjeva samo potovanje ukorjenjenog jedinstva razliitosti, nego i viestoljetnog trajanja bosanske duhovnosti. Nijaze, rahmet ti lijepoj dui. 51
BEHAR104
KOLUMNA
zoon politikon
Direktna demokracija izazov anarhije ili totalitarizma
Pie: Faris Nani
Lijevo desniarenje ili alijenacija od stvarnosti

irdem, direktna demokracija, novi je hit meu mlaim intelektualcima u Hrvatskoj i regiji, barem onima koji su deklarativno ljevije od centra, odnosno onih koji, s pravom, smatraju da su socijaldemokracije u uvjetima neoliberalnog kapitalizma izdale vlastite ideale i odustali od koncepta drave blagostanja i socijalne pravde. Taj ultralijevi, marginalni i na neuredne aktiviste ekoloki osvijetenih upavaca dugo svedeni anarhoidni koncept zaivio je na nekim tzv. drutvenim fakultetima kao ideoloki toak studentske pobune protiv privatizacije visokog kolstva, odnosno protiv podvale Kosoriinog ministarstva znanosti i obrazovanja koje je na mala vrata uvelo obavezu plaanja kolarina na dravnim fakultetima zbog navodne nemogunosti podmirenja svih trokova iz budeta. Budet je, naime, bio rezerviran za drugu vrst socijalnih transfera, onu klijentelistiku, odnosno za punjenje stranake blagajne i depova stranakih pomazanika. Davno zaboravljene rijei, poput plenuma, odnosno zasjedanja u punom sastavu, koja je, zbog glumatanja demokratskog naina odluivanja, bila tako mila boljevicima razliitih sorti, ponovo su ule u uporabu ba tokom relativno dobro organiziranih prosvjeda na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, iza kojih su, upueni tvrde, stajali stari i prekaljeni 68-osmai, danas elitisti-
ki profesori na tom i srodnim fakultetima zagrebake univerze. Neki od njih, po starom principu HRT-a, pri podjeli vremena za politiku propagandu tzv. ljevice i tzv. desnice, o redu unke, pa redu slanine, odnosno sat HDZ-a, pa sat SDPa ili onoga to oni mogu sebi pripisati, poeli su se ukazivati petkom u sitne sate i, pod uredniko-voditeljskom palicom jedne od njihovih mlaih, ali ne toliko mladih asistentskih uzdanica i uz dva mlaahna teoretiara, i prilino dirigiranim pitanjeodgovor multilogom divaniti o svim drutvenim fenomenima dananjice, domaim i svjetskim iz, gotovo unisono jednog rakursa. Dobro je, naravno, da nakon desetljea propagande liberalnog kapitalizma koji je conditio sine qua non demokracije i ljudskih prava, to je besmislica, imamo i drugaije tonove, ali nije dobro to se oni opet pretvaraju u propagandne, dok se rasprava o stvarnim pretpostavkama ekonomskog rasta i prosperiteta gura na marginu. Opet navodno treba birati izmeu ljevice i desnice jer tertium non datur. Sjetimo se to su povijesni okviri nastajanja pojmova politike ljevice i desnice, tek raspored sjedenja u francuskoj stalekoj, a kasnije i revolucionarnoj Narodnoj skuptini. Raspored sjedenja u skuptinskim klupama danas u bitnome razlikuje ljevicu i desnicu, ba kao u poetku. A ba taj tertium, to tree nikako da se uje.
Na zapadu nita nova

Koncept direktne demokracije, naravno, niti je nov, niti je hrvatski, niti je regionalni, samo je malo uminkan nazivljem. Kao totalitarni najbolje je inauguriran za vlasti boljevika, iako ga se nisu libili niti faisti, a raao se na ulicama meu masama nezaposlenih, besperspektivnih i obespravljenih koji su, zbog alijenacije od realnosti politike klase u reprezentativnim demokracijama i njezine klijentelistike pozicije prema financijskoj oligarhiji tzv. poslovne elite, pokuali prosvjedima, a kasnije, kada oni nisu dali nikakva rezultata, osim sve brutalnije represije, i nasiljem izboriti se za minimum prava na ivot, zdravlje, plau kojom mogu podmirivati osnovne trokove i kolovanje svoje djece. Do politike im demokracije u parlamentima i nije bilo previe stalo. Ona je postojala, ali je u realizaciji politikih ciljeva, zakazala. Masovni trajk, kako ga je zvala njemaka znanstvenica i drutvena aktivistica Rosa Luxemburg. Sve se, meutim, pretvorilo u revolucije desnog (faistikog, nacistikog i srodnih) ili lijevog boljevikog spektra, redukciju demokracije, odnosno stvarne politike participacije i zatiranje graanskih prava, negdje do ponitenja osnovnog prava na ivot, do istrebljenja, genocida... Sreom, zahvaljujui hrvatskoj nevoljkosti naputanja udobnosti, pa makar i prividnoj, i nesklonosti radikalnim
52
KOLUMNA
rjeenjima, prologodinji izlasci direktnih demokrata na ulice u proteste protiv vlade Jadranke Kosor nisu se pretvorili u nasilje poput grkog. Zahvaljujui i potpuno neuvjerljivim i sutinski neobrazovanim pojedincima koji su se pokuali nametnuti kao lideri pokreta u zametku, a kasnije na opim izborima osvojili statistiki zanemariv broj glasova, prvi pokuaji organiziranog politikog masovnog nastupa zamrli su zbog brzog razoarenja izalih na ulice u modus operandi akcija, ali i kvocijent inteligencije samozvanih voa. No, nisu li tako zapoeli i kasniji diktatori? Talijani su se 1919. smijali faistu Mussoliniju, bivem socijalistu, novinaru, svjedoku talijanskih vojnih i politikih sramota u Prvom svjetskom ratu, a Nijemci su se sprdali s nacionalsocijalistom Hitlerom jo 1923. kada je u Minhenu taj, tada vodviljski lik organizirao neuspjeli, gotovo operetni Brauereiputsch. No, talijanska je financijska elita odluila financirati cirkusanta Mussolinija i organizirati mu predstavu mara na Rim i osvajanje vlasti ve 1922., kada je shvatila da e ju revolucija suprotnog predznaka, onog boljevikog pome-
sti, usred privrednog kolapsa drave, uz jedan uvjet Noli tangere circuli mei. Benito, u meuvremenu odjeven u paradnu uniformu i obrijane glave, obvezao se, zauzvrat, ne dirati bankare, osiguravatelje i sline financijere i spekulante, a ogranien privredni oporavak je financiran novcem koji su, po slovu
Kako su kineski, sovjetski, kubanski, sjevernokorejski i slini primjeri dokazali, sve lijeve ideologije, naalost, pokazuju tendenciju restrikcija graanskih prava kada osvoje vlast, pa i ove trendove direktne demokracije, odnosno demokracije ulice treba gledati s velikim oprezom jer direktna demokracija moe biti vapaj za stvarnim politikim predstavljanjem koje e donositi i provoditi pravedne zakone i pravednu ekonomsku raspodjelu, taksirajui prebogate, posebno spekulante, a olakavajui teret siromanima, a ne obratno. No, ona doista moe biti samo to vapaj, a ne koncept vlasti.
zakona, njima morali polagati i povjeravati oni koji su ga zaraivali. Slino su se, u uvjetima jo teeg i opasnijeg kaosa, ponijeli njemaki bankari i njihovi mentori s Wall streeta i City of London koji su nadgledali crpljenje financijske moi njemake produktivnosti, znanja i minulog rada kroz uvjete Versajskog mirovnog sporazuma. Oni su ba u Hitleru prepoznali mogunost primjene slinog recepta talijanskom, ali i sovjetskom, po uzoru na Lorda Shelburna i njegove pulene iz East India company koji su vrlo vjeto manipulirali teorijama o slobodnom tritu, istovremeno financirajui krvave revolucije, poput jakobinske u Francuskoj. Tako je, meunarodnim vruim kapitalom financirana, Nacionalsocijalistika njemaka radnika stranka 1933. dola na vlast, u uvjetima generirane politike krize, nakon pada vlade kancelara Von Schleichera i koncepta diriistike ekonomske obnove njegovog glavnog ekonomista Von Lautenbacha. Glavninu politikog udara koji je sruio Von Schleicherovu vladu izvrili su komunisti, revolucionari. Kada je Sun Yatsen 1911. uspjeno izveo republikansku revoluciju, detronizirajui Mandu ili Qing dinastiju nakon 300 godina apsolutne vlasti u maniri orijentalnih despocija antike koja je izazvala bijes naroda zbog potpune i poniavajue kolonizacije drutva u 19. stoljeu, britanski su agenti, poueni Bokserskim ustankom iz 1900., organizirali i financirali niz politikih pokreta, naoruavi ih i, kao u borbama pijetlova, nahuakavi ih jedne na druge. Kaos je trajao do 1928. kada je Chang Kaishek uveo krvavu vojnu diktaturu i privremeno stabilizirao stanje u dijelu zemlje. Ostatkom su de facto vladali komunisti Mao Zedonga, koji su, za dvadesetak godina, okoristivi se brutalnom japanskom okupacijom, pokrenuli novi
BEHAR104
53
KOLUMNA
graanski rat u kojemu su izvojevali pobjedu i zavladali Kinom jednom od najgorih dikatatura u povijesti, sve do 1978. kada su poele reforme poputanja dravnog terora i poticanja ekonomskog rasta koje traju do danas, a jo uvijek nisu rijeile jednu od najvanijih komponenti BDP-a domau individualnu potronju, odnosno potronju domainstava kao osnovne kategorije u ekonomskim analizama.
Istona iskustva
Kako su kineski, sovjetski, kubanski, sjevernokorejski i slini primjeri dokazali, sve lijeve ideologije, naalost, pokazuju tendenciju restrikcija graanskih prava kada osvoje vlast, pa i ove trendove direktne de-
stvarnu politiku reprezentaciju i ekonomski rast i razvoj svih segmenata drutva, posebno onih koji ive od svog rada. Stoga, oprez. Oni kojima je zanimljivo kontrolirati ovu regiju ve e nai budueg lidera apsolutistikih tendencija iji e dolazak na vlast financirati u uvjetima sve veeg nezadovoljstva, nezaposleenosti i besperspektivnosti. Njega i njegov, danas smijeni i marginalni facebook pokret e na vlast, bilo marem, bilo nominacijom manjinske politike opcije dovesti pritisak ulice, metodama direktne demokracije, i to u najboljoj namjeri. Paradoksalno, ali toliko puta u povijesti vieno. No ba je takav ontoloki paradoks, pod uvjetom da ga je narkotizirana politika elita
Dobro je, naravno, da nakon desetljea propagande liberalnog kapitalizma koji je conditio sine qua non demokracije i ljudskih prava, to je besmislica, imamo i drugaije tonove, ali nije dobro to se oni opet pretvaraju u propagandne, dok se rasprava o stvarnim pretpostavkama ekonomskog rasta i prosperiteta gura na marginu. Opet navodno treba birati izmeu ljevice i desnice jer tertium non datur.
mokracije, odnosno demokracije ulice treba gledati s velikim oprezom jer direktna demokracija moe biti vapaj za stvarnim politikim predstavljanjem koje e donositi i provoditi pravedne zakone i pravednu ekonomsku raspodjelu, taksirajui prebogate, posebno spekulante, a olakavajui teret siromanima, a ne obratno. No, ona doista moe biti samo to vapaj, a ne koncept vlasti. Ovakva, ona je samo uvod ili u anarhiju ili u totalitarizam. Na politikim je elitama, ako se ovi likovi danas tako uope mogu zvati, da se, prije svega, probude iz tripa, skinu s doza koje potiu narcizam i aroganciju, spuste noseve koji zagluujue paraju nebo i pokuaju reformirati politiki sistem na nain da se, barem djelomino, ispune uvjeti za
uope svjesna, poticaj promjene paradigme politikih, pa onda i svih drugih odnosa prema stvarnoj pravednosti i politikoj zastupljenosti koja generira ravnomjeran ekonomski razvoj kao refleks, projekciju multidimenzionalne kreativnosti na euklidski prostor u kojem ivimo. Ljudi su, posebno oni koji misle, doista ogoreni arogancijom svih razina vlasti prema privatizaciji javnih interesa, socijalizaciji privatnih dugova, otvorenoj zloupotrebi namjerno neusklaenih zakona, klijentelizmu koji je toliko oit i bolan, poniavaju za veliku veinu. Promjene se trae, s razlogom i opravdano. No, ostane li vlast od stvarnosti alijeniranih partitokracija pod klijentelistikom kontrolom financijske kaste, dirdem rasupa-
nih i maskiranih marginalaca dovest e autokrate i totalitarne sisteme na vlast. A to smo proli, dva puta u prolom stoljeu. Uostalom da misle ozbiljno, zorno pokazuje nastrano maskirana ministrica okolia koja se infiltrirala u redove blijedog SDP-a koji ve drugi puta na vlasti provodi krajnje konsekventno i nemilosrdno neoliberalni koncept potpune privatizacije i financijske deregulacije, istovremeno regulirajui do u sitnice ekoloki podsistem tretiranja otpada ili puenja u javnosti, parkiranja, nadzornih kamera. Puzajua regulacija sve veeg ogranienja graanskih prava, nametanja sve vie sve besmislenijih odredbi, uredbi, zakona, jedan je od genijalno smiljenih koncepata faizacije drutva koje se, poput Kafkinog Gregora Samse, odjednom probudi u drugom, tekom i potpuno neodgovarajuem obliju, obliju koje bitno smanjuje manevarske sposobnosti, individualne kreativnosti, slobodnog izraavanja i poleta misli. elimo li takav scenarij vlastitih ivota, bez obzira na povrinski primamljive zovove dirdem aktivista i teoretiara iz anarhoidne 68. koji su marirali kroz institucije kako je to formulirao njihov tada mladi guru, Rudi Dutschke, posebno sjetivi se da je ba nakon studentskih nemira nastupila era financijske deregulacije, dizanja zapornica na branama spekulacijama i brza refudalizacija drutvenih odnosa? Lideri revolucije ubrzo su preuzeli deregulirane drave i inaugurirali novu ideologiju postindustrijskog drutva usluga i konzaltinga, naravno zapadnog koje prljavu industriju, ergo rad preputa jeftinoj radnoj snazi, u susjedstvu ili neto dalje. Sve u ime poveanja profita i zadovoljstva shareholdera koje su neki, s pravom nazvali slaveholderima. Vi neete moi rei da niste znali, odbrusio je optueni Alija Izetbegovi svojim tuiteljima i sucima na montiranom Sarajevskom procesu 1983. A vi?
54
DEFTER
Sedamdeset godina
Rezolucije zenikih intelektualaca za zatitu Roma

Priredio: Salih Jalimam
I. PROLEGOMENA
Malo je poznato, a jo manje priznato, da Bonjacima pripada u zaslugu i ast da su u tekim danima rata 1941.-1945. godine spasili od fizikog istrebljenja bosanskohercegovake Rome. Da bi realizirali tu svoju humanitarnu namjeru, Bonjaci su na prve nacistike pokuaje, koji su ili za likvidiranjem Roma, itavo pitanje predstavili kao atak na islam i Bonjake. Progoni Roma u Bosni i Hercegovini ve na samom poetku postigao je puni uspjeh. To se je moglo realizirati i zato to su bosanski Romi u svojoj ogromnoj veini vaili po svojoj vjerskoj pripadnosti kao muslimani. U daljnjoj akciji za spaavanje onih Roma koji su vaili za pravoslavce, pribjeglo se jednom drugom lukavstvu koje se sastojalo u tome to se razvijala teorija da su Romi pravoslavci aromunskog porijekla. Rumunija je slubeno stajala na strani sila osovine, pa se prikazivalo da je nacistima tetan progon i onih Roma koji su se tretirali kao pravoslavci. Na ovaj se nain dogodilo da je u Bosni i Hercegovini romsko stanovnitvo uglavnom ostalo poteeno od nacistikog genocida. Kao to je poznato oko 400.000 Roma stradaBEHAR104
lo je u nacistikim logorima smrti, pa bosanskohercegovaki Romi ine u ovome pogledu u neku ruku iznimku. Ovo ipak ne znai da i bosanskohercegovaki Romi nisu stradali uzevi u obzir pojedinane sluajeve, ali su kao cjelina uglavnom izbjegli eksterminaciju. Prvi alarm protiv progona Roma doao je u prvoj polovici jula 1941. godine iz Tenja. Upravo su u to vrijeme vlasti NDH po nacistikim sugestijama uveliko vrile popise Roma, kako bi onda protiv popisanih mogli poeti s progonima. Ove su mjere naile na jednodunu osudu i na konferenciji bivih zemljoposjednika, odranoj u Sarajevu 26. i 27. jula 1941. godine. Pitanje je pokrenuo air Dreca iz Bosanske Gradike, a podrali su ga svi prisutni.Odmah poslije inicijative iz Tenja u Sarajevu je obrazovana jedna struna komisija koja je uzela za zadatak da izradi elaborat u obranu Roma koji bi onda bio predat njemakim i vlastima NDH. Komisiju su sainjavali: Dervi M. Korkut, kustos Zemaljskog muzeja, Hamdija Kreevljakovi, akademik i historiar, Hadi Mehmed Handi, pisac i teolog i Muhamed Kantardi, profesor. Sekretarske poslove za Komisiju obavljao je Mu-
hamed Hadijahi, pravnik. Osnovna teza elaborata je bila da se tzv. bijeli Cigani imaju smatrati sastavnim dijelom muslimanske populacije. Progon dakle Roma znaio je u isti mah i progon Bonjaka. Uz elaborat je priloena i studija dra Leopolda Glcka, Prilog fizikoj antropologiji cigana u Bosni i Hercegovini (I Muhamedovski Cigani), objavljena u Glasniku Zemaljskog muzeja od 1896, odnosno u Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Hercegovina od 1897, u kojoj su naglaene posebne etnike karakteristike Cigana Bonjaka u Bosni i Hercegovini, koji se po nainu ivota vidno odvajali od ostalih Roma. Bojei se ireg revolta Bonjaka i ne nalazei nekog naroitog razloga da insistiraju na unitenju Roma u Bosni i Hercegovini, uinjena je Bonjacima koncesija, tako da je Ministarstvo unutranjih poslova u Zagrebu pod br. 32661/41 od 30. VIII 1941. godine izdalo raspis, kojim su obustavljene mjere protiv tzv. bijelih Cigana. Ipak je i poslije toga dolazilo do ekscesa protiv Roma. Najizrazitiji se desio u Travniku u proljee 1942. godine kada su vlasti NDH poele upuivati tamonje Rome u koncentracione logore. Revoltirani ovim postupkom, Bonjaci u Zenici izdali su 26. maja 1942. godine svoju rezoluciju, koju je potpisalo 27 uglednih zenikih Bonjaka. Zeniki Bonjaci, obratili su se za intervenciju vjerskim institucijama. Tim povodom je Ulema medlisa u Sarajevu preko Ureda reisu-l-uleme uputio predstavku, traei da se Romi - Bonjaci zatite od progona i upuivanja u koncentracione logore. U odgovoru na tu predstavku slubeno je obavijeten Ured reisu-l-uleme dopisom u kojem se meu ostalim navodi: Ministarstvo unutranjih poslova na 55
DEFTER
traenje potpredsjednika vlade brzojavno je izdalo nalog logoru u Jasenovcu, da se Cigani puste. Inae svim redarstvima i upama izdat je ponovni nalog da Muslimane Cigane puste na miru i da ih ne smiju upuivati u logore, a logori su dobili nalog da ukoliko koji Ciganin bude upuen u logor, da ga ne primaju. Odgovor na predstavku Ulema medlisa u Sarajevu doslovce je objavljen u Glasniku islamske vjerske zajednice, god. X, br. 8, kolovoz 1942., str. 228-229., uz slijedeu instrukciju podrunim kotarsko-mearfskim povjerenstvima i dematskim imamima: Dostavljajui vam prednje radi znanja i ravnanja upuujete se ujedno, da ubudue pri svakom eventualnom ponovljenom sluaju odvoenja Cigana muslimana u sabirne logore zatrai povjerenstvo ili dematski imam od nadlene kotarske oblasti da se dotini odmah otpuste svojim kuama temeljem prednjeg saopenja potpredsjednitva vlade i o tome istodobno izvijesti ovaj Ulema medlis.
II: SJEANJE FADIL IMAMOVI: AKCIJA ZENIKIH INTELEKTUALACA NA SPAAVANJU ROMA U 1942. GODINI
Vijest da vlast NDH sprema akciju da se pohapse i otjeraju u logor nai graani tzv. Cigani, porazno je djelovala meu stanovnitvom naeg grada, posebno meu Bonjacima. A kada se ulo da su u Travniku ve pohapeni ti graani i da im se priprema likvidacija, nekoliko stotina graana Zenice, koji su odmah osjetili da e njih ta mjera pogoditi, bili su u najveoj mjeri uznemireni i ugroeni. Tada sam stanovao u kraju gdje je bilo najvie tzv. bijelih Cigana, koji su tu ivjeli od davnina, bili najveim dijelom 56
industrijski radnici i zanatlije, potpuno se srodili sa sredinom, smatrali se Bonjacima i mirno ivjeli a skoro niko od njih nije znao romski jezik. Nekolicina od njih mi se odmah obratila za savjet ta da se ini pred tom postojeom opasnou. U prvi mah nisam znao kako da im se pomogne. Odmah sam se posavjetovao sa svojim kolegom airom Konjhodiem, predsjednikom suda u Zenici i jo nekim prijateljima, pa smo odluili da se smjesta poduzme neka akcija da bi se tim naim graanima, kao i ostalim u drugim mjestima dala najbolja podrka. Razgovarajui o tom problemu doznali smo da postoji nekakva odredba vlade NDH iz 1941. godine prema kojoj su tzv. bijeli Cigani izuzimaju od mjera upuivanja u logor. Naravno, to je trebalo odmah iskoristiti da bi se akcija osujetila, pa smo odluili da se te odredbe doepamo. Posjetili smo kotarskog predstojnika, ukazali mu na akciju u Travniku i upozorili na dotinu odredbu, traei da nam je da, i upozorili ga da se u Zenici ne poduzima nikakva akcija prema Romima jer bi to izazvalo najvei revolt kod Bonjaka. Osjetili smo da on zna za tu odredbu, ali je on tvrdio da mu nije poznata i da e on sprovesti svaku akciju ako za to dobije kakvu naredbu. Ne svrivi nikakva posla sa predstojnikom, obratili smo se tadanjem slubeniku zenikog kotara Muharemu Kupreaku da nam on pronae tu odredbu u arhivi i da nam je preda. On je to najspremnije uinio ukravi iz arhive dotini akt, a mi smo je umnoili u 200 primjeraka, propisno sudski ovjerili te organizovali sastanak vienijih Bonjaka u Medresi. Na tom protestnom sastanku kome je prisustvovalo oko 40 Bonjaka, pretresan je ovaj problem pa je donesena
Rezolucija 26. V 1942. godine koja se uva u Gazi Husrefbegovoj biblioteci. (vidi Takvim za 1971. str. 72-77 u lanku M. Demaludinovi Jedno svjedoanstvo nae humanosti iz ratnih dana!). Tekst Rezolucije sam napisao ja uz sudjelovanje . Konjhodia i ona je na sastanku Bonjaka Zenice 26. V. 1942. godine usvojen. Ujedno je odlueno da se tekst te Rezolucije uz ovjeren prepis odredbe ministarstva unutranjih poslova NDH od 30. VIII 1941. broj 32661/41 dostavi svim VAKUFSKIM POVJERENSTVIMA u Bosni i Hercegovini, kako bi se i u drugim mjestima mogli suprostaviti eventualnoj akciji protiv svojih sugraana, kao i da se sa ovim problemom i stavom Bonjaka Zenice upoznaju najvii organi Islamske zajednice i od njih zatrai podrka i pomo. Taj zakljuak je istog dana sproveden, a sutradan sam ja odnio nau Rezoluciju Naibu Reisu ul ulemi Salihu Safvetu ef. Baiu. On me je veoma lijepo primio, pokazao veliku ogorenost prema akciji ustaa i obeao da e odmah intervenisati u Zagrebu. Ja sam mu rekao da se u Zenicu ne smijem i neu povratiti dok ne dobijem rezultat, pa je on uspio da preko telefona odluno intervenie. Nakon nekoliko telefonskih razgovora u toku 2-3 sata, podpredsjednik vlade Kulenovi je obavijestio Naiba da e sva kotarska predstojnitva u Bosni i Hercegovini odmah dobiti upute da se akcije protiv tzv. bijelih Cigana ne poduzimaju, a ako je neto ve poduzeto da se obustavi. Prije polaska u Sarajevo savjetovao sam ugroenim svojim komijama da se za svaki sluaj pripreme: ako bi ustae u meuvremenu pokuale da ih hapse, da im prue fiziki otpor. U tu svrhu podigao
DEFTER
neto oruja iz sudskih corpora delicti, neto su sabrali i sami, te uz druga sredstva spremno ekali dalji razvoj. Vraajui se nou iz Sarajeva uvjerio sam se da je akcija za otpor odlino pripremljena i da je dolo do kakvog ustakog ispada, sigurno je da bi se ovi slabo proveli. Sutradan je u Zenicu stigao ef upske redarstvene oblasti u Travniku M. Smailbegovi, pa sam ga upozorio da odmah ode kod kotarskog predstojnika i stavi mu do znanja da ne preduzima nita protiv naih sugraana, jer e se u protivnom i krv proliti. On je to i uinio, pa do ustake akcije nije ni dolo i tako su ostali nai sugraani. Doznali smo, zatim, da su pohapeni u Travniku bili ve otpremljeni do Bosanskog Broda. Neki vagoni su sa njima bili prikaeni za neki transport za Jasenovac i ti ljudi su stradali. Dva ili 3 vagona su ostala u Bosanskom Brodu, pa kako je stigla naredba o obustavi upuivanja u logor, ovi su Travniani vraeni i tako su im ivoti ostali. Vjerujem da je ova naa akcija imala povoljan odraz i u drugim mjestima Bosne i Hercegovine.
III. ZENIKA REZOLUCIJA Zenica, 26.V 1942.

Zeniki muslimani odrali su sastanak povodom upuivanja u sabirne logore muslimana takozvanih Cigana iz Travnika i povodom glasina da e se isto tako postupiti i s ostalim muslimanima takozvanim Ciganima Herceg Bosne, pa su nakon svestranog prouavanja ovog za islamsku zajednicu vrlo vanog pitanja konstatovali sljedee: 1. Sveta, uzviena i zakonom priznata vjera Islama ne poznaje podjelu ljudi po rasi i klasi. Jedino priznaje razlikovanje po uljudbi i pojedinanoj vrijednosti, poto su
BEHAR104
najpribraniji kod Boga d.. samo oni, koji se najtanije dre propisa vjere. 2. Muslimani takozvani Cigani jesu sastavni dio muslimanskog elementa u Herceg Bosni. Oni se ni po emu ne razlikuju od ostalih muslimana. Raaju se u miru kao muslimani, vode se u istim matinim knjigama, izvravaju sve obrede Islama, ene se i udaju sa ostalim muslimanima i muslimani ih nisu nikada smatrali, da su to drugo nego muslimani kao i ostali. Uvijek su sa ostalim muslimanima jednako izvravali vjerske i dravne dunosti, a uvaavali su i ista prava kao i svi muslimani u svim vremenima svoje prolosti i sadanjosti. Svi muslimani bez razlike ih i sada kao i uvijek smatraju dijelom svoga vlastitog i zajednikog tijela, te najenerginije i najee osuuju svako izdvajanje i razlikovanje ovih muslimana od ostalih. Svi muslimani hoe i jednoduno trae, da ovi muslimani imaju isti poloaj kao i svi ostali muslimani Herceg Bosne. 3. Pod pojmom Cigani imade se smatrati samo necivilizovani nomad (skitnica) koji nema stalnog nastana, niti odreene uljudbe, nego se skita od mjesta do mjesta, provodi lupeki ivot i za koga ne postoje nikakve ni dravne ni druge granice. 4. Postoji odredba Ministarstva unutarnjih poslova od 30. VIII. 1941. broj: 3266/41 koja odreuje, da se u tzv. Bijele cigane muslimane nema dirati, jer su isti imadu smatrati Arijevcima. S toga i na iste ne smiju se primjenjivati nikakve mjere ve odreene, ili koje e se u budue odrediti protiv Cigana. Prijepis ove odredbe se prilae. Radi toga su zeniki muslimani odluili, da ove svoje zakljuke i konstatacije upute svojim najviim
vjerskim vlastima od kojih ele i trae slijedee: 1. Da se najurnije uini sve potrebno, da mjerodavni faktori pozovu sve upravne vlasti, da je odredba Ministarstva unutarnjih poslova od 30. VIII. 1941. br. 32661/41. strogo respektuje i da se ovaj dio naeg muslimanskog elementa kao i svi muslimani, koji imaju svoja stalna boravita i zanimanja zatite. 2. da se najurnije zatrai, da se svi oni, koji su ve odvedeni u sabirne logore povrate svojim kuama i naoj muslimanskoj zajednici. 3. da se zatrai od mjerodavnih faktora, da se one vlasti i organi, koji rade protivno ministarskoj odredbi od 30. VIII. 1941. br. 32661/41 pozovu na odgovornost i privredu zasluenoj kazni. Za muslimane kotara zenikog: air Konjhodi, predsjednik kotarskog suda, Abdulah ef. Serdarevi, direktor medrese i predsjednik vakufsko-mearifskog povjerenstva, Mehmedalija Tarabar, posjednik, Fadil Imamovi, sudac, Ragib Hadiabdi, upravitelj kaznione, Hasib Muji. erijatski sudac, Midhat Serdarevi, tajnik eljezare, Asim ef. Tarabar, dematski imam, Muhamed Kundali, erijatski sudac, dr. Hasib Muminagi. lijenik, Mensur Serdarevi, inovnik eljezare, Osman ef. Mutapi, posjednik, Mehmed ef. oloman, predsjednik El-Hidaje, Teufik Limi, kolski upravitelj, Huseinbeg Kulenovi, blagajnik kaznione, Mustafa esti, trgovac, Enis Mutapi, trgovac, Salih Mehmedi, trgovac, Muhamed Seleskovi, inovnik, Abdulah Tabakovi, obrtnik, Safvet Kari, Ahmed Osmanagi, inovnik, Smail Soko, gruntovniar, Avdaga Haramandi, trgovac, Salim Tarabar, posjednik, Muhamed Salinovi, trgovac, Mustafa Panjevi, trgovac. 57
DEFTER
Muslimani nahije Cernik

Prema katastarskom popisu Pakrakog sandaka iz 1565. godine
Pie: Adnan Kadri U ovom radu osvrnut emo se na podatke iz katastarskog popisnog deftera TD 355 koji se odnosi na stanovnitvo Pakrakog sandaka (liva-i Pakrac) 1565. godine. U popisu se detaljno daju imena korisnika posjeda sa povremenom biljekom o koritenju u ranijem popisnom defteru (defter-i atik). Nahija Cernik jedna je od 14 nahija u sandaku, a sastoji se od 54 sela i 19 mezri (njiva). Ukljuujui sva pripadajua sela, nahija je Cernik imala ukupno 695 domainstava. Stanovnitvo se uglavnom bavilo zemljoradnjom. 1565. godine u nahiji Cernik proizvedeno je 2.256 kilograma penice (22.560 aki poreza), mahluta (mjeanca - smjese penine krupe i lee) 4.385 kg (uz 26.310 aki poreza), alefa (zobi) 305 kg (uz 915 aki poreza). Velik dio poreza bio je porez na vino koji je najvjerovatnije uziman od nemuslimanskog stanovnitva. Porez je skupljan i na prihode od sijena (2250 aki), pamuka (4057 aki), povra (1221 aku), kupusa (1166 aki) i duhana (42 ake). Porez je takoer uziman i na sitnu stoku (1460 aki) i svinje. Relativno dosta poreza je uzimano na ribolov (1238 aki). Selo Cernik pribiljeeno je kao samo naselje Cernik (nefs-i Cernik), a samo naselje Cernik najgue je naseljeno i predstavlja sredite nahije. Imalo je izmeu 200 i 250 stanovnika, pod uvjetom da je svako domainstvo u to vrijeme imalo oko 5 lanova. 58 U Kanunnami za Pakraki sandak stoji da su, Maarski nevjernici i ostali1 (Macar keferesi ve gayri) u nahijama Drenovica i Cernik u spomenutom sandaku, koji su bili popisani da, prema zahtjevima starog popisnog deftera, daju po domainstvu po pedeset aki filurije, zatim uur na usjeve, itarice i iru, u trenutku dok se popisuju, njihov se uur na usjeve, itarice i iru rasporeuje sandakbegu, zaimima, posjednicima timara i ljudima u utvrdama, dok se za centralnu blagajnu uzima po pedeset aki filurije prema prethodnoj odredbi, a stanovnitvo u vlakom statusu koji se nalaze na opasnoj granici (serhad-i mehufe), namjesto obaveza u skladu sa erijatskim propisima i obiajnim dabinama, trebaju godinje davati po sto aki, a ova biljeka je uvedena u novi popis prema prethodoj odredbi i na objanjeni nain.2 U spomenutim nahijama, Cerniku i Drenovici, nalaze se neka sela koja je danas gotovo nemogue ubicirati i odrediti im eventualni dananji naziv. Neka od tih mjesta imala su maarsko ime, ali je vei1
na naziva ipak slavenskog porijekla. Na osnovu imena ljudi u drugoj polovini 16. stoljea, prema katastarskom popisu, teko se moe razluiti ak i tana ua vjerska pripadnost odreene osobe, osim na relaciji muslimansko - nemuslimansko ime, a kamoli pripadnost odreenoj narodnosnoj skupini. Muslimani u nahiji Cernik ive ili u mahalama ili pomijeani sa nemuslimanima. Ne moe se ak ni tvrditi da se radi o bosanskim muslimanima. Osobito je zanimljiv sluaj kad se na osnovu imena nositelja domainstva i imena oca uoava proces primanja islama kod lokalnog nemuslimanskog stanovnitva. ak ima i sluajeva da u selu sa oko dvadesetak domainstava ivi samo jedna porodica muslimana (Halim sin Abdullaha) koji je tek preao na islam i koji plaa filuriju isto kao i ostali nemuslimani. Naime, tamo gdje ima manje muslimana u nekim selima, obino i muslimani plaaju filuriju kao i nemuslimani. tavie, u jednom selu u agovini ima samo jedno muslimansko domainstvo (Mevluda sina Abdullaha) i ono
Misli se na stanovnitvo koje je bilo ukljueno u ugarski feudalni i pravni sistem prije osmanskog osvajanja tih krajeva. Liva- mezburede Direnofa ve ernik nahiyelerinde vaki olan Macar keferesi ve gayrileri defter-i atik mucibince her duhan hanesinden ellier ake rsum u filori ve galle ve hububat ve irelerinden r eda itmek zere mukayyet bulunup haliya tahrir olundukta r gallat ve hububat ve r ireleri mir liva ve zema ve erbab- tmar ve merdan- klla ya tevzi olunup ellier ake rsum u filorileri ber-karar- sabk hzane-i amire in zapt olunmak zere ve serhad- mehuf vaki olan eflak keferesi ki hukuk u erriyye ve rsum u rfiyyeleri mukabelesinde her duhan hanesinden senevi yzer ake rsum u filori eda etmek zere mukayyet bulunman ber karar- sabk vech-i merub zere defteri cedide kayt olundu.
DEFTER
plaa filuriju. Nije rijedak sluaj da zajedno ive i nemuslimani i novi slavonski muslimani i muslimani iji su i oevi ve bili muslimani. Treba navesti i primjere mjesta u kojima i nemuslimani i muslimani obrauju iste njive pri emu su porezna izdvajanja muslimana katkad vea od uobiajenih poreznih izdvajanja nemuslimana. Neka sela ubiljeena u defteru plaaju samo resmi-ift za muslimane. Ima i sluajeva kad njivu (mezru) u blizini utvrde koja pripada Cerniku uiva u svom posjedu izvjesni Petre dok zemlju za njega obrauju 3 muslimana. U selu upisanom kao Evholin otac novog muslimana ubiljeen je kao Jumerme, vjerojatno maarskoga porijekla. Prema popisu, u naselju Cernik, u mahali damije uzvienog Cara3, utoita svijeta (Mahalle-i camii Hz. Padiah- alem Cenah) 1565. godine (973. H.g.) stalno su nastanjeni hatib, mujezin i 44 domainstva muslimana, a imena nositelja domainstava jesu sljedei: Ali sin Mustafe (hatib) Muhsin sin mujezina Mir Ahmed sin Ramazana Turali sin Hasana Hasan sin Abdullaha Abdullah sin Hasana Abas sin Hidra Mahmut sin Hasana Mir Ahmed sin Ahmeda Hasan sin Ibrahima Mustafa sin Hasana Dafer sin Karaoza Murad sin Osmana Mustafa sin Hasana Ali sin Abdullaha Muhsin sin Dafera Ismet sin Abdullaha Gazi sin Serselama Petre sin Mahmuda
3
Radi se o damiji podignutoj u ime sultana Sulejmana Zakonodavca.
Ali sin Abdullaha Ahmed sin Muhsina Mahmud sin Abdullaha Ali sin Dafera Mahmud sin Muhsina Dafer sin Abdullaha Mehmed sin Isaa Abdullah sin Dafera Turali sin Hasana Abdullah sin Muhsina Ismet sin Abdullaha Ali sin Abdullaha Turali sin Abdullaha Ali sin Omera Veli sin Mustafe Dafer sin Mahmuda Ali sin Hasana Mevlud sin Abdullaha Hasan sin Abdullaha Mahmud sin Alija Mevlud sin Abdullaha Mehmed sin Abdullaha Turali sin Hasana Dafer sin Abdullaha Serhad sin Alija U katastarskom popisu biljei se da je u spomenutoj kasabi ivjela jedna grupa zanatlija, te da je zaimima upisan porez badi-heva i porez na neoenjene. Raja je za zemlju koju je obraivala davala dabine propisane erijatskim odredbama i obiajnim pravom. Na spomenutoj zemlji, osim gebrana (nemuslimana), u statusu raje radili su, prema katastarskom popisu, sljedei muslimani: Abdullah sin Mahmuda, Mir Ali sin Hasana, Ali sin Abdullaha, Ismet sin Mahmuda, Ali sin Abdullaha, Nasuh sin Selima, Abdullah sin Nasuha, Nasuh sin Mehmeda, Hasan sin Abdullaha, Ismet sin Mahmuda, Omer sin Abdullaha, Veli sin Abdullaha, Mahmud sin Mustafe, Hasan sin Alija, Mehmed sin Dafera i drugi. Kao zanimljiv primjer u selu Belasi u Pakrakom sandaku navest emo i primjer imena Mikloa sina Abdullaha, gdje se
vidi da je otac preao na islam, a sin ostao nemusliman zadravi sva dotadanja prava koja je imao. Isti sluaj je sa mezrama (njivama) koje je uivao Petre sin Alija. tavie, u mahali damije sultana Sulejmana Zakonodavca ivio je i Petre sin Mahmuda. Openito promatrajui podatke koji nam se sami nude u katastarskom popisnom defteru TD 355 za Pakraki sandak, moemo doi do sljedeeg zakljuka: ako i postoji mogunost doseljavanja odreenih majstora muslimana iz Bosne koji su dolazili da razviju neke oblike zanata i poprave postojee utvrde u nahiji Cernik i Pakrakom sandaku openito, isto tako se jasno moe zakljuiti da je u nahiji Carnik, odnosno Pakrakom sandaku, bilo i lokalnih slavonskih muslimana iji su oevi starosjedioci.
Izvori i literatura - Husi, Aladin, Vojne prilike u splitsko-zadarskom zaleu u 16. stoljeu (Osmanski serhad 1530-1573), POF 56 / 2006, Sarajevo 2007. - Moaanin, Nenad, Poega i Poetina u sklopu Osmalijskog carstva (15371691), Jastrebarsko - Naklada, 1997. - Mujadevi, Dino, Muhimme defter iz 1552. - osmanski izvor za povijest Slavonije i Srijema, Scrinia Slavonica : godinjak Podrunice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest. 8 (2008), 399-428. - Mujadevi, Dino, Osmanska osvajanja u Slavoniji 1552. u svjetlu osmanskih arhivskih izvora, Povijesni prilozi. 28 (2009) ; 89-108. - Seluk Ural, Onaltnc yzyln ikinci yarsnda Osmanl hkimiyetinde Pakrac Livas, In: Uluslararas nsan Bilimleri Dergisi, Cilt 6 Say 2, 2009. - Seluk Ural, 355 numarali Tapu Tahrir Defterine Gre Pakrac Livasi, Sakarya niversitesi - Sosyal Bilimler Enstits, 2006. [djelomino objavljeni magistarski rad]
BEHAR104
59
LIKOVNO OKNO
Intervju: Mehmed Zaimovi (1938. 2011.)

Razgovarala: Aida Abadi Hodi
LIKOVNO OSJEANJE
protiv siromanih apstrakcija
Akademik Mehmed Zaimovi (Tuzla, 1938. Sarajevo, 2011.) cijeli niz godina bio je zapaeno prisutan na bosanskohercegovakoj i meunarodnoj likovnoj sceni. Sudjelovao je na vie od pet stotina grupnih izlobi i imao vie od ezdeset samostalnih predstavljanja od gostovanja na izlobi ULUBiH-a davne 1961. godine u Splitu i prve samostalne izlobe u Salonu Lik u Sarajevu 1964. godine, preko sudjelovanja na najznaajnijim bosanskohercegovakim i jugoslavenskim izlobama (Sarajevski salon, Trijenale likovnih umetnosti u Beogradu, Izloba jugoslavenske grafike u Zagrebu, Meunarodna izloba originalnog crtea u Rijeci, Banjaluki jesenji salon...) do sudjelovanja na uglednim meunarodnim likovnim manifestacijama i predstavljanjima tadanje jugoslavenske umjetnosti u svijetu (New York, Modena, Copenhagen, Paris, Aleksandrija, New Delhi, Tokio, Stockholm, Washington, Mexico, Istanbul, Madrid, Lisabon, Rabat, Doha...). Na izlobi tri umjetnika udruenja BiH (Udruenja umjetnika likovnih umjetnosti, Udruenja umjetnika primijenjenih umjetnosti te Asocijacije arhitekata BiH), uprilienoj povodom estog aprila - Dana osloboenja grada i jubileja Collegium artisticuma u Sarajevu, Akademiku Mehmedu Zaimoviu dodijeljen je Grand prix 2010. za umjetniki opus. Mada se posljednjih desetak godina osjealo postepeno smirivanje i povlaenje umjetnika ove generacije, u velikom opusu Mehmeda Zaimovia, u njegovim brojnim nagradama i priznanjima, u irokom rasponu umjetnikovih likovnih interesa i vrlo osobitom i uvijek budnom istraivalakom naponu, bosanskohercegovaka suvremena likovna umjetnost biljei iznimnu ljudsku i umjetniku avanturu.
60
LIKOVNO OKNO
Gospodine Zaimoviu, dugo ste prisutni na bosanskohercegovakoj likovnoj sceni, gotovo punih pola stoljea. Pamtite vrlo dinamine godine u kulturnom ivotu, pionirsko vrijeme utemeljenja nekih znaajnih institucija u kulturnom ivotu tadanje Jugoslavije. to danas najvie, prema Vaem miljenju, nedostaje u likovnom ivotu u Bosni i Hercegovini? Sedma decenija je za nau sredinu veoma mnogo znaila u smislu kulturnog i duhovnog uzleta. Pa i znatno ire, u regionalnim okvirima. To su godine svojevrsnog uzleta, renesanse. To je uistinu vrijeme poleta u kulturnom smislu. Povjesniari kulture e se moda ubudue ozbiljnije pozabaviti tim fenomenom. Stekle su se neke okolnosti pozitivnog naboja, a i kritika masa ljudi je to omoguavala. Tako
BEHAR104
je 1961. godine poelo djelovanje MESS-a; potom Veeri poezije u Domu mladih koje su trajale po cijele noi; pop scena stvaranje muzikih grupa; pojava mladih knjievnika i velikih knjievnih ostvarenja Selimovia, Dizdara... Ne zaboravimo otvaranje Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, projekat Hiljadu kola, poetak rada galerije Meunarodnog portreta u Tuzli 1964. godine, Izlobu mladih 1967., otvaranje Banjalukog salona, otvaranje Sarajevskog salona 1968. godine, zagrebaku izlobu jugoslavenskog crtea, meunarodnu izlobu originalnog crtea u Rijeci 1968., Zagrebaki salon, osnivanje grupe 69 u Ljubljani, pa Jugoslovenski trijenale likovne umjetnosti, itd. Ali, da se vratim Vaem pitanju, sada nam nedostaju likovne manifestacije takvih profila i regionalnog karaktera. Nema
izlagakog intenziteta jer smo frustrirani gubitkom umjetnikog tla, nema vie onog prostora gdje smo nekada djelovali, a to je za jednog umjetnika pogubno ne samo za umjetnika nego za svakog misleeg ovjeka. Nije to bio prostor samo nekadanje Jugoslavije, nego i mnogo iri, evropski likovni prostor. Vie nema tih kontakata, a kada njih nema, onda vas vie ni organizatori ne pozivaju: to je poput biolokog odumiranja stvari. Ne radi se o tome da neko radi loija djela, pa da zato nije prisutan, ve na tragu one narodne izreke: daleko od oiju daleko od srca. Svi su se nekako zatvorili u svoje male prostore, u nacionalna meita. Mislim da je time uskraen dijalog duha umjetnika i civilizacija u najirem smislu te rijei. Imamo dosta likovnih relevantnih stvaralaca u Bosni i Hercegovini, vrijednih umjetnika za koje se zna i na irem prostoru. Imamo, uostalom i akademije u Sarajevu, Banjoj Luci, irokom Brijegu i Mostaru. Dakle, postoje realne perspektive za jedan intenzivan umjetniko-likovni ivot. Ali tu i drutvo, i dravne institucije moraju odigrati vanu ulogu, jer to nije promocija samo umjetnosti nego i promocija same zemlje. U posljednje vrijeme dosta ste se zalagali za obnovu starog Umjetnikog paviljona u Sarajevu. Bili ste aktivni i u godinama njegovog otvaranja. I ja i slikari moje generacije svoje smo prve izlobe imali u Paviljonu i on je za nas predstavljao prozor u svijet. Tada su u Sarajevo dolazile velike, prave izlobe iz Beograda, Zagreba, Ljubljane od grupe Zemlja, do grupe Mart itd. i tada sam prvi puta imao prilike vidjeti i radove svojih suvremenika. Ali, Paviljon nije samo bio vaan za likovni ivot on je bio znaajan i ire. Bila je to jedna od
61
LIKOVNO OKNO
prvih graevina podignuta nakon Drugog svjetskog rata u Sarajevu, ve 1946. godine. I njegov smjetaj u gradskom tkivu je bio vrlo povoljan. Dakako. Paviljon je bio jedno od glavnih mjesta susreta ne samo likovnih umjetnika, nego i muziara, filozofa, knjievnika. Tako da se oko Paviljona irila jedno vrlo pozitivna atmosfera. Kada smo rahm. Arfan Hozi i ja prolazili u trenutku njegova ruenja, gotovo smo zaplakali. I kad je izgraena nova galerija, u sklopu KSC Skenderija, umjetnost je, u prenesenom znaenju, sputena ispod razine pogleda, u suterenske prostore, pod zemlju. Upravo tako, i u doslovnom i u prenesenom znaenju. Nadalje, galerija u Skenderiji nije smjetena u iu kretanja, kako je to prirodno u svijetu. Galerija moe biti smjetena i na katu neke zgrade, ali uvijek mora biti na hodnoj liniji: da koliko god ljudi idu galeriji, da galerija ide i njima u susret. Od kojih ste bosanskohercegovakih slikara najvie nauili? Koji su Vas, u odreenom smislu, najvie zaduili? Ja sam jako volio Behaudina Selmanovia, a potom i Voju Dimitrijevia i Micu Todorovi koji su bili moji profesori i od kojih smo mnogo nauili, i u umjetnikom i u ljudskom smislu. Druio sam se i sa brojnim kolegama iz Beograda, Zagreba i Ljubljane, i slikarima i historiarima umjetnosti kao to su Ciuha, Murti, Bui, Velikovi, Proti, eli, Milosavljevi, Bek, Ambrozi, Krinik, Medved... Postoje li danas u Bosni i Hercegovini privilegirani umjetnici? Tko formira sud ukusa i vri-
Izazov bjeline papira

esto spominjete izazov bjeline papira, slikarskog platna. Kako kreete u novo djelo? Koliko moete svoju slikarsku avanturu kontrolirati? Ta se avantura ne moe kontrolirati. Jer kontrola podrazumijeva svjestan in, a to likovna kreacija nije iako pri nastanku djela vi izvravate i neke sasvim egzaktne zadatke. Imate slikare koji rade brzo. Ja ne radim tako. Taj proces nastanka se ne moe i ne treba objanjavati. To duhovno to se naseljava u tom bijelom prostoru koji je vama jedan dio Kozmosa, nosi vaa saznanja, poimanja i sve se to u jednom trenutku slijeva u vae djelo, vi ste samo izvrilac toga.
jednosti? U naem rovitom, neartikuliranom drutvu, u kojem nemamo kristalizirane odnose u ovoj oblasti stvaraju se mogunosti za proboj vrlo upitnih ocjena vrijednosti, s jedne strane, a sa druge strane stvara se prostor za glorifikaciju nekih pojava i u likovnoj umjetnosti. Postoje takozvani privilegirani likovni umjetnici. Zato, kako? Objanjenje je dijelom i u tome to se neki od njih priklanjaju dnevnoj politici koja ih proteira i titi. Ali, veoma je nezahvalno elaborirati takve sluajeve i to nije moja namjera. Kakva je, prema Vaem miljenju, uloga intelektualaca u bosanskohercegovakom drutvu danas? Kakav je njihov odnos prema politici kao najviem obliku javnosti? Danas, kao uostalom, i uvijek i svugdje, pitanje je ko je i kakav je intelektualac kakav je njegov poloaj i u ivotu i u drutvu. To je veoma kompleksno pitanje, pitanje koje zadire u sve pore i aspekte ljudskog ivota i rada. Intelektualac je biljka, rijetka biljka koju treba njegovati da bi ona dala svoj puni doprinos u zadatoj sredini. To je neko ko u emotivnoj i intelektualnoj sferi biva perjanica jednog drutva, ko daje ton i ko svojom kritikom opservacijom pokuava i uspijeva razvijati odreeni kritiki duh univerzal-
62
LIKOVNO OKNO
nim pogledom na odreene drutvene pojave. Na vrhu piramide kritikog duha, oni doprinose opem napretku jednog drutva korigirajui nezdrave pojave. Oni bi svojom karizmom trebali zraiti kao oreola, svojim kritikim stavovima izravno uticati na formiranje nove svijesti. U tom kontekstu, vano i nezaobilazno mjesto zauzima umjetnost i umjetnici, odnosno njihova emotivna orijentacija koja treba da ima visoke norme moralnog kako estetikog isto tako i etikog naboja. Kako razumijevate pitanje angamana u umjetnosti: podsjetimo, na primjer, na sluaj Austrije gdje je, krajem 1990-ih, vie od 250.000 stanovnika Bea ustalo protiv jaanja desniarske vlade, a u te su se akcije snano ukljuili i umjetnici, kulturni djelatnici i ugledni direktori bekih galerija i muzeja. Da li umjetnost, kao javna djelatnost, i u naem drutvu implicira odgovornost? U naem sluaju, u bosanskohercegovakom prostoru, prisutna je nedovoljna ili skoro nikakva angairanost u tom smislu. Pitam se, ili nema hrabrosti ili je to linija manjeg otpora (nezamjeranje) ili je linija kukaviluka ili, pak, raunice? Sigurno da je razlog tome i opa klima u Bosni i Hercegovini koja nedovoljno otvara vrata zdravog dijaloga i koja bi na kraju trebala biti takva da omogui veu angairanost samih umjetnika. Samim tim odgovornost i intelektualaca i um-
jetnika je viestruko uveana i ona implicira reakciju drutva. Umjetnost kao i njeni stvaraoci su po prirodi stvari kritiki okrenuti sami sebi. Oni esto nadrastaju efemerna politika kretanja. Ja mislim da to nije neprirodno i da je to zakonitost koja je sastavni dio njihove profesije djelovanja. Ali u istom trenutku se umjetnik mora uklopiti u visoke norme moralnog i etikog same profesije. Jer na vrhu ljudske svijesti i iskustva i osjeanja, umjetnost je kruna duhovnosti i intelektualnih ostvarenja. Mislim da umjetnik u sebi ne smije sadravati dualistiki mentalitet ne moe se dijeliti na unutranju i vanjsku senzaciju, on po mom osjeanju mora predstavljati jednu visoku moralnu, etiku i estetiku cjelinu. Jer prava umjetnost ne trpi la i nije la. I zato i jeste umjetnost. Zato je to neto to nas ini humanim i duhovnim biima. To je teak i odgovoran posao. Kakvo je, sa dananje vremenske distance, Vae iskustvo i sjeanje na bavljenje umjetnou u ratnim devedesetim u Bosni i Hercegovini? Za vrijeme agresije na moju domovinu, ja sam bio i bioloki i duhovno konsterniran, bio sam poraen koliinom zla koje se nadvilo nad moj grad i na moju zemlju. Bio sam uvrijeen. Prestao sam raditi, ali ne i misliti i osjeati, dapae. U tom izuzetnom i kolosalnom stanju ruka me nije sluala otuili smo se. Poslije takve okantne bure, polako
sam dolazio k sebi. Koliina nesree i u meni i oko mene otvorila je prozor u meni, u moje shvatanje i osjeanja. To ja nisam traio, ono je dolo samo - kao odjek i vrsta odbrane dostojanstva. U tom vremenu poeo sam ponovo crtati, jer samo sam to i mogao raditi. Bio sam odvojen od ateljea i slika. Tako je nastao moj ciklus kome sam dao naziv Bol. I taj ciklus sam izlagao na samostalnoj izlobi u ratu, na prvu godinjicu agresije. Posljednju izlobu komponirao sam od mojih ranih radova i dao sam joj naziv Ni na kraju ni na poetku. To su radovi na papiru, crtei i gvaevi. A nazvao sam je tako zato to radovi nisu ni prvi koje sam uradio, a nadam se ni posljednji. Nisu prvi zbog toga to crtam od kako znam za sebe. Crtao sam ili mislim da jesam od samog zametka mog duha, moga biolokog sjeanja, proavi po horizontali vrijeme, jer vrijeme je bilo prije vremena, a vrijeme e biti i poslije vremena. Da li je, prema Vaem miljenju, trebalo konzervirati i ostaviti poruenu zgradu Osloboenja? Ne. Uostalom, taj je toranj bio jako uniten, a i nisam sklon ovoj novoj tendenciji podizanja sve viih tornjeva novopeenih bogataa. A Vijenica? Da li u njoj treba sauvati znakove devastiranja? Nakon Murtieve izlobe u tom prostoru, oivjeli su glasovi o tome kako bi je trebalo trajno ostaviti u ovakvom stanju. Koja bi, prema Vaem miljenju, trebala biti njena budua namjena? Vijenica je graena da bude vijenica. Nisam nikada bio pristalica da to bude prostor biblioteke. Za tu svrhu treba izgraditi namjensku zgradu koja e ispunjavati sve potrebne uvjete, kao to je to sluaj
Umjetnost kao i njeni stvaraoci su po prirodi stvari kritiki okrenuti sami sebi. Oni esto nadrastaju efemerna politika kretanja. Ja mislim da to nije neprirodno i da je to zakonitost koja je sastavni dio njihove profesije djelovanja. Ali u istom trenutku se umjetnik mora uklopiti u visoke norme moralnog i etikog same profesije. Jer na vrhu ljudske svijesti i iskustva i osjeanja, umjetnost je kruna duhovnosti i intelektualnih ostvarenja.
BEHAR104
63
LIKOVNO OKNO
svugdje, od Zagreba do Pariza. Ja bih sauvao Vijenicu u izvornom smislu ne bih ostavljao nikakav trag da nas podsjea na rat. Ako mi taj osjeaj ne nosimo u sebi, tada nam nita ne moe nadoknaditi to duhovno stanje. Ne mogu u tome pomoi razbacane cigle, rupe u zidu... Ja mislim da bi to trebao biti prostor sa reprezentativnim salama za prijeme i u funkciji gradske vijenice. Koji je, prema Vaem miljenju, danas prepoznatljivi urbani simbol Sarajeva? to je to to bi bio njegov dominantni vizualni znak? Baarija. To je jedino to je u ovom gradu, tokom stoljea, sauvano u nekoj mjeri. Iako to vie nije ona izvorna mjera, ja i danas kada doem na Baariju, uvijek se osjeam kao da sam tamo prvi put i svaki puta prepoznajem neku novu vizuru i u proljee, i zimi, kad padne po dva metra snijega. Sarajevo pod snijegom je jedna arobna bajka, dotaknuta mislima koje nosite od ranije. Jer, kao i pred nekom slikom: naslanjate se na to to gledate i to to gledate naslanja se na vas. To je uvijek dvosmjeran put.
nu. Kupac ga je zaueno pitao za razlog. A slikar mu je odgovorio: Zato to ja nisam isti ovjek bio jutros, i sada naveer! Pratite li rad mladih umjetnika? Ja sam jedan od rijetkih slikara moje generacije koji uvijek nastoji pogledati izlobe mladih slikara. I nastojim prepoznati da li je to to je raeno - raeno s iskrenim osjeanjem. Ja sam etiar u tom smislu. Meni nije toliko vano da li je to dobro i u likovnom smislu, koliko nazrijeti snagu duha, u moralnom smislu, neovisno o odabranom stilu ili tehnici. Jer, ja se mogu jednako uzbuditi pred Morandijeve tri flae kao i pred Picassovim Gospoicama iz Avignona. Sjeam se svog davnog iskustva jedne Maljevieve izlobe u jednom holandskom muzeju, radova iz njegove suprematistike faze. Ja sam bio potpuno konsterniran, ushien, do te mjere isprovociran u samome sebi da sam htio zagrliti te slike. Njegove su slike tek naizgled jednostavne, ali iza njih se krio Kozmos. To je bio nain mog likovnog sazrijevanja i odgoja. U dananjem okruenju, u tom je smislu, premalo pravih izazova. U svome tekstu, uz moju posljednju izlobu, Vi ste citirali divnu misao Ortege y Gasseta o borbi protiv siromanih apstrakcija i to mi se iznimno svidjelo i mislim da je upravo na tragu mog likovnog osjeanja. Ta me je misao jako uzbudila. Mislim da ne postoji apsolutna apstrakcija u slikarstvu. Ja bih bio kozmiki genij kada bih mogao razumjeti i naslikati apsolutnu apstrakciju. Kada Maljevi i Mondrian stave samo dva-tri tona i naslute Apsolut, tada to nije samo aranman. To mogu samo rijetki i to je rezultat dugog puta sazrijevanja. A, s druge strane, danas nerijetko imate tek aranman, jer sve nam je danas aranman i ivot nam je danas jedna vrsta aranmana.
Mehmed Zaimovi i Aida Abadi Hodi
Za vrijeme agresije na moju domovinu, ja sam bio i bioloki i duhovno konsterniran, bio sam poraen koliinom zla koje se nadvilo nad moj grad i na moju zemlju. Bio sam uvrijeen. Prestao sam raditi, ali ne i misliti i osjeati, dapae. U tom izuzetnom i kolosalnom stanju ruka me nije sluala otuili smo se.
tku slijeva u vae djelo, vi ste samo izvrilac toga. Gospodine Zaimoviu, u vezi s nekim vrlo upitnim ocjenama vrijednosti o kojima ste maloas govorili, kako bi, prema Vaem miljenju, trebalo formirati cijene umjetnikih djela u Bosni i Hercegovini danas? To je, u stvari, pitanje: kako se odvojiti od sebe? Kako odvojiti ono o emu ste sanjali i nou i danju, kako se odvojiti od svog rada? A morate prodati sliku, svoje djelo. I ta je uope cijena? Kau da postoji pria iz doba impresionizma. Kupac je pitao jednog veoma poznatog slikara za cijenu njegovog djela prijepodne, uz obeanje da e uvee doi da ga kupi. Kada je doao iste veeri, slikar mu je rekao drugu, veu cije-
Izazov bjeline papira

esto spominjete izazov bjeline papira, slikarskog platna. Kako kreete u novo djelo? Koliko moete svoju slikarsku avanturu kontrolirati? Ta se avantura ne moe kontrolirati. Jer kontrola podrazumijeva svjestan in, a to likovna kreacija nije iako pri nastanku djela vi izvravate i neke sasvim egzaktne zadatke. Imate slikare koji rade brzo. Ja ne radim tako. Taj proces nastanka se ne moe i ne treba objanjavati. To duhovno to se naseljava u tom bijelom prostoru koji je vama jedan dio Kozmosa, nosi vaa saznanja, poimanja i sve se to u jednom trenu-
64
LIKOVNO OKNO
Stablo, 1977.
Retrospektiva
Mehmed Zaimovi
(1938. 2011.)
BEHAR104
65
LIKOVNO OKNO
Erupcija monologa II, 1967
66
LIKOVNO OKNO
Put kojim je otila moja majka I, 1988
BEHAR104
67
LIKOVNO OKNO
Ciklus bol, 1993.
Atak, 1993.
68
LIKOVNO OKNO
Berberova oporuka zemlji koja ga nee
ovjek bez zemlje ili zemlja bez ovjeka

Samo bih ispremetao Dizdareve stihove, prije njega nezamislive, a od njega nedokuive, izvadio - ako se mogu izvaditi - one nejupeatljivije, to najdublji trag ostavljaju, to dva puta dah zaustavljaju... i ispisao ih preko stranica Berberove Srebrenice; ili bih Dizdarove rijei o slovima zamijenio Berberovim slikama. Volio bih da je rahmetli Mehmedalija poivio due od svoje 54 godine, jer samo bi on bio u stanju izmisliti i ispisati rijei odgovarajue Berberovim slikama.
Pie: Edin Urjan Kukavica U ope ne udi da ni domalo esnaest godina poslije Srebrenice niko - osim rijetkih dostojanstvenih i potovanja vrijednih pokuaja - nije uspio knjievnim djelom obuhvatiti razmjere zloina na koji bezduje Evrope, kae akademik arevi, predstavlja kraj i slom (prijetvorne /lane) humanistike misli i filozofije Evrope 20. stoljea. Jednostavno, u ljudskom rjeniku, ni u jednom jeziku, prije Srebrenice nisu postojale rijei kojima bi se ikome moglo doarati da bi se tako neto moglo dogoditi. Do Drugog svjetBEHAR104
skog rata i pogroma Jevreja pojam holokaust bio je biblijski pojam lat. holocaustum (Vulgata), gr. holkauston (Septuaginta), holo kaustos = potpuno spaliti), u znaenju unitavanja irokih razmjera, uglavnom vatrom, (a great or complete devastation or destruction, especially by fire) ali i rtve paljenice (a sacrifice completely consumed by fire; burnt offering). Nakon genocida nad Jevrejima, Holokaust dobija i treu rjeniku odrednicu. Tvrdio sam da neto mora najprije u jeziku nastati da bi se moglo pre-
tvoriti u djelo; istina je da neto mora najprije upostojati u stvarnosti da bi se za to nala rije; naalost, Srebrenica se morala dogoditi da bi civilizacija koja je dopustila Srebrenicu mogla u lai umrijeti. Razmjere srebrenikog masakra - zovui ga razliitim imenima ovaj zloin nee (nasreu) postati vei ni (naalost) manji; svejednako, nee se razliitim karakterizacijama - ni sudskim ni diplomatskim - umanjiti ni svirepost njegovih nalogodavaca i izvritelja: Na vek e proi. Otvorie se 69
LIKOVNO OKNO
arhivi. I sve to je bilo skriveno od nas. Sve to u prolosti od lai ivi - pokazae svetu i slavu i uas. Bogova raznih potamnie lik. Koliko bede skrivao je vek. Ali taj to je bio zaista velik ... ostae velik - zauvek (Vladislav Petkovi Dis, 1880. - 1917.). Volio bih da je rahmetli Mehmedalija iv - ne znam da li bi on volio vidjeti Bosnu daleko od onoga to bi on volio da njegova voljena Bosna i Hercegovina jeste - da osobno moe napisati ogled Berberovoj Srebrenici. Jer, nisam se mogao, ni sada ne mogu (vie i ne elim), oduprijeti osjeaju da Dizdarov plemeniti Zapis o (svojoj) zemlji, onakvoj kakvu je on doivljavao i volio - umnogome virtualnoj iz perspektive zastraujue stvarnosti u kojima su svojim djelima ivote posvetili i Dizdar i Berber plai svakodnevicom, a prestravljuje sutranjicom se ni na koji nain ne dotie virtualne Zemlje koju obojica sanjaju. Dizdareva Bosna iz Kamenog spavaa, koja je bila, nije nita manje virtuelna od Berberove vizije njegove zemlje, koje nema, a koju voli. Dizdarev kameni spava Berberov je Dedal. Samo Dizdar i Berber jedan drugoga mogu opisati i oslikati. Berberovu, kao i onu pravu Srebrenicu, teko mi je poeti bilo kojim rijeima osim stihovima Mehmedalije Dizdara: Ti si nakanio da mene nema i pod svaku cijenu/Ide prema meni. I u juriu/Smijui se i plaui/Pred sobom/Sve isti/I niti/Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uniti/Ali nikako da nae/Istinski put/Do mene (Putevi, Kameni spava) 70
Berberova Srebrenica prepuna je dvojakih sadraja; uasavajua je i prelijepa u isti mah, plai (odbija) i neodoljiva (privlai), dokumentarna je i nepobitna kao sudski dokaz a opet uzvieno alegorina poput sjeanja, bolne neposredna i tjeiteljski sjetna. Spajajui apstraktno (jer normalan um ne moe prihvatiti istinitost i stvrnost) i dokumentarno (jer Sud ne poznaje subjektivnost) Berber uspijeva u onome u emu su se rijetki i usudili okua-
Sa stidom i tugom, ali, naalost, bez iznenaenja, sasluao sam slikarevu priu, izreenu sa puno sjete, o tome kako mu je neki patetini izdanak apsurda zvanog vlast u Bosni i Hercegovini, kojemu je nedokuivi vrhunac vlastite urbanizacije bio da ima Berbera na zidu dnevne sobe, vratio neotvoren i polupocijepan paket u kojem je na adresu jedne od institucija ove zemlje poslao jedan primjerak svoje Srebrenice
ti, dotaknuti srebrenicu onakvom kakva ona jeste, desetljee i pol kasnije (ne poslije), simbolom, znakom, jezikom kojim on najbolje govori: postavlja, ili trai da se postave - pitanja, jednako koliko i nudi, trai da se nau - odgovori. Osim onih tipino i oekivano ljudskih, sa ili bez dvojbe. zato, zbog ega, u ime koga... kako se moglo dopustiti i zato se nije moglo zaustaviti, ako se nije htjelo sprijeiti, preko sudskih (valjda e neko jednom dati odgovor i na njih), do zaprepatenja od uasa koje je napose pitanje svih
pitanja na koje niko nikada nee dobiti odgovor. Ne treba sumnjati da je Berber svoju Srebrenicu dugo nosio u glavi i grudima prije nego je konano uspio iscijediti iz prstiju gradei zaudan, simbolikom bremenit, osebujnou jedinstven i kolosalno golem epitaf nad mezarom jednog (i svih) prekinutih srebrenikih ivota; i to, ne strijeljanih u Srebrenici i njenoj okolini i zatrpanih buldoerima, nego prije svega preivjelih, onih koji pamte i sjeaju se (Treba da ivi me ljudima a rijei nema/Treba da ivi me vucima a zuba nema/A kako e tek razlikovati ovjeka i vuka/Vuka i ovjeka! (Uspavanka). Duboko svjestan svih pitanja, naroito onih bez odgovora, bolno pogoen utnjom najpozvanijih da odgovore, duboko revoltiran bezdujem Europe kako sam kae, Berber traga za vlastitim nainom da povee treptaje iz nesanice sa dostojanstvom u bolu. Za razliku od Dizdarevih steaka potpisanih imenom dijaka i nekon naznakom o preminulom, Berberov epitaf nema imena ili ih ima tek nekoliko, a i to su imena naknadnih svjedoka takoer postavljatelja pitanja i tragatelja za odgovorima; uostalom imena ubijenih, kae se, nakon prvog koji je zloin, postaju dijelom statistike. Ali zato iz svakog pregiba sasuene boje izbija: Mlad sa ovog svijeta odoh a jedan bijah u majke... Stah/Boga molei/i zla ne mislei i ubi me...! U Berberovoj Srebrenici nema ni krvi (a 8000 ubijenih!), osim u tragovima crvene boje, iako krv curi sa svakog lista/lica i
LIKOVNO OKNO
nalija rtve i preivjelog, sa svake ruke, tijela, iz likova, iz prolosti (budunosti?): Doi e opet jednog dana/(Zakleo si se vrsto na to/Na kaleu na kriu na otrici maa/Pijan od pojanja prokletstva i dima tamjana)..., iz ljudskih graevina i ruevina, koje su u carstvu stvari ono to su alegorije u carstvu misli (B. Walter), iz Ikara i Dedala u svom mitskom nezavrenom letu, oboreni iznad srebrenice u Srebrenicu, ima fragmenata, isjeaka, izderotina, iz krikova (bez zvuka!) zatomljenih rukom preko usta, iz geografske karte koja zorno svjedoi mjesto i poloaj Bosne u srce Europe koja je dopustila i nije zaustavila kad ve nije sprijeila da joj srce krvari. Vidio sam Srebrenicu u Berberovoj Srebrenici: vidio sam iskope, i kopae i iskopane, Williama Hagunda u Pilici, i ejha Mustafu ajlakovia, i njegovu tekiju u srebrenikoj Srebrenici, i Icarusa i Dedalusa u mrtvanici u Kalesiji, i srednjevjekovni poraz stoljeima slavljen kao pobjedu, i rezultate i uinke stranog kompleksa, potrebe za osvetom, i uzrok i razlog (predtekst) svih srpskih ratova i pokolja i poraza, i poraza. Nekoliko rijei o pjesniku/slikaru (Srebrenica skrbi nepobitno vie prerogativa od bilo ega na to i poezija i slikarstvo napose polau pravo); Berber u stvari, iscrtava, opisuje, oslikava osobno i nadosobno Dizdarevo Slovo o ovjeku. Svaki potez kista jedna je rije: Satvoren u tijelu zatvoren u koi/Sanja da se nebo vrati i
BEHAR104
umnoi/Zatvoren u mozak zarobljen u srce/U toj tamnoj jami vjeno sanja sunce/Zarobljen u meso zarobljen u kosti/Prostor taj do neba/Kako da premosti? Svaka bora Dedalova jedno slovo: Zatvoren u rebra zarobljen od srebra/I kad si visokan bjelji od srebra/Satvoren u tijelu zatvoren u koi/Sanja da se nebo sa tom zemljom sloi/Otrgnut od neba udi hljeba vina/Al u domu tvome/Kad e domovina? Svaki krik majke jedno je otopljeno pero
kolu bola ni potonji ni prvi/Igrite si strvi i roite crvi/Zaplijenjen od tijela greb za sebe djela/Kad e tijelo samo da/Postane djelo? I Berber, kao Dizdar, glasno vie, ali naalost ni njega, kao to ni Mehmedaliju nije, nema ko da uje: Doi e jednog dana na elu oklopnika sa sjevera/I sruiti do temelja moj grad/Blaen u sebi/Velei/Uniten je on sad/I unitena je/Nevjerna/Njegova/Vjera... Sa stidom i tugom, ali, naalost, bez iznenaenja, sasluao sam slikarevu priu, izreenu sa puno sjete, o tome kako mu je neki patetini izdanak apsurda zvanog vlast u Bosni i Hercegovini, kojemu je nedokuivi vrhunac vlastite urbanizacije bio da ima Berbera na zidu dnevne sobe, vratio neotvoren i polupocijepan paket u kojem je na adresu jedne od institucija ove zemlje poslao jedan primjerak svoje Srebrenice: Kakvo to lice udno vidim/na svetoj stolici?/Kakvo to lice vidim na stolici/To lice sveto obraz je kleti/Samog Dijavla! (Mehmedalija Dizdar, Zapis o prijestolju, Kameni spava). Nee biti nikakvo udo, a svi e se silno zauditi, ako na zasigurno najvei ivi slikar (ta god ko o ovome mislio) kao tuan i razoaran apatrid, odlui da donese zasigurno najteu odluku u svome ivotu da promijeni prezime u Lamekani i pone se predstavljati kao Mersad Bez zemlje. Njegova oporuka zemlji koja ga nee: Berberova Srebrenica ve je lazemani (bez vremena). 71
Vidio sam Srebrenicu u Berberovoj Srebrenici: vidio sam iskope, i kopae i iskopane, Williama Hagunda u Pilici, i ejha Mustafu ajlakovia, i njegovu tekiju u srebrenikoj Srebrenici, i Icarusa i Dedalusa u mrtvanici u Kalesiji, i srednjevjekovni poraz stoljeima slavljen kao pobjedu, i rezultate i uinke stranog kompleksa, potrebe za osvetom, i uzrok i razlog (predtekst) svih srpskih ratova i pokolja i poraza, i poraza.
Ikarevih krila: Zatvoren u meso zarobljen u kosti/Pa e tvoje kosti tvoje meso bosti/Otrgnut od neba eli hljeba vina/Kamena i idma samo ima svima/Od te ruke dvije tvoja jedna nije/Jedna drugu ko/Hoe da pobije? Svaka iskopana kost jedna je sakrivena istina: Zatvoren u mozak zarobljen u srce/U toj tamnoj jami vjeno zove sunce/Sanja da se nebo priblii i vrati/Tijelo se kroz vlati u pijanstvu klati/U ilite slien zatvoren u krvi/U tom kolu bola/Potonji il/Prvi? svako lice historija svjetskog bola: U tom
MEDIOSFERA
Teorija medijskog kaosa

Pie: Sead Ali Medijsko umnaanje vlastitih slika danas je pretpostavka bavljenja razliitim poslovima: bez medija je teko baviti se politikom; robu je na tritu gotovo nemogue prodati bez medijskih posredovanja; bez medija sportai ni izdaleka ne bi postizali cijene kakve danas postiu u nogometnim transferima, proizvoai popularne glazbe ne bi za novogodinje nastupe naplaivali iznose jednake viegodinjim plaama onih koji ih sluaju i gledaju. Svijest o snazi umnaanja posredstvom medija izrodila je i sasvim razumljiv i oekivan nusprodukt: pojavila se misao da se umnoavanjem bilo ega moe doi do neega, kako i najsiunija, minimalna, bilo kakva vrijednost, ukoliko se dovoljno puta prikae i medijima umnoi, moe kumulirati svoju beznaajnost do razine gotove prepoznatljive virtualne vrijednosti. Rije je o svojevrsnoj teoriji medijskog kaosa. Kome ona ide u prilog? Gotovo bi se matematiki moglo izraunati (ustvrditi) da je koliina inzistiranja na medijskim pojavljivanjima obrnuto proporcionalna s iskrenou/istinom/duhovnou/vrijednou ishodita iz kojega dolazi. U pravilu, to je inzistiranje vee, vea je i mogunost da je rije o pokuaju zadobivanja znaenja umnaanjem beznaajnoga; rije je o krilima leptira teorije kaosa kojima je cilj odigrati ulogu gusjenice tenka na ratitu. Kada knjievna rije ponudi golo tijelo (autora/ice) kao sredstvo unapreenja prodaje, onda neto nije u redu ili s rijeju ili s autor(ic)om ili s medijskom dimenzijom drutva koja takvo to omoguuje. Na djelu je pretvaranje umnaanog kvantiteta u kvalitetu, neega u prepoznatljivo ime, prepoznatljivog imena u novi kriterij vrijednosti. Prostitutka je, igrao se Walter Benjamin rijeima, istovremeno i trgovac i roba. Iznajmljuje tijelo, rekli bismo danas, u real timeu. to se meutim zbiva kada medijski umnoeno golo tijelo autorice postane sredstvom unapreenja prodaje knjige koja polae pravo na respekt knjievne i intelektualne javnosti? Knjievna bi reenica, inae, trebala biti uzbudljivom, uvijek istom i uvijek drukijom. Svojim poznatim oblikom, ali i iznenaenjima, ona bi trebala budnim drati svog itatelja u svojevrsnom transu uitka itanja. Reenica bi se trebala otvoreno nuditi, prikrivajui svoje posebne drai. Njih u pravilu uva za itatelje koji slute, razumiju, osjete, namiriu, dodiruju, vjeruju, tragaju Nee se svaka reenica svakome dati. Svako od nas uivat e u onim ljepotama za koje je priredio svoju duu i instrumentarij za otkrivanja dubina jezike igre. Nije niti svaki jezik za svaku ljepotu due. Ponekad se mislilo kako se bagerima i petoljetkama moglo bez kazne unositi u reenicu. Pokuavalo se ponekad zgrijati reenicu imenima autoriteta, kola, naina, povijesnih osobaUmjesto da se izgovori povijesna reenica, nerijetko se izgovarala reenica puna historijskih injenica; umjesto reenice glazbom noene, reenica se punila terminologijom glazbe (kojom se komuniciralo sa cehom analitiara glazbe). Poseban je promaaj reenica koja eli biti erotinom, a umjesto svojih oblina ponudi obline autora/ice. Na djelu je tada pisanje tijelom (foto-grafijom) gdje je tijelo poetak i kraj. Pisanje tada postaje samo suptilnim oblikom preprodaje tijela. Istina je beskrajno uzbudljiva, ali ona nikada nije gola. Na putu do nje slojevi su odjee koju treba odstranjivati, ali i slojevi naina promatranja koji se na nju graviraju. Kada doemo u neposrednu blizinu na njoj e se ipak osjetiti na dah. Tijelo se (danas uglavnom ensko) prodaje na beskrajno mnogo naina. U popularnu glazbu ulazi se erotiziranim televizijskim spotovima koji su sve blie mekim porno filmovima. Uloge u filmovima dobivaju glumice koje su ve dokazale da nemaju problema
Masmediji mogu od leptirova zamaha napraviti uragan, od stranjice i grudi knjievnost ali sve to traje onoliko koliko nas uragan medija natjera na pozornost; kada ugledamo tijela bez photoshopa, iluzija nestaje. emu onda strka?
72
MEDIOSFERA
s razodijevanjem. Pritom ostaje sporednim imaju li talenta, znanja, smisla za glumu Reality showovi su programi otkrivanja prikrivene prostitucije i prilagoavanja na nju. Osobe za koje se unaprijed zna emu su sklone i do kuda mogu ii stavljaju se u relativno edan kontekst kojega e uskoro razoriti. Natjecanja ljepote oblik su iznoenja tijela na trite mecena. Pokuaj da se svemu da oblik igre i natjecanja moe prevariti samo mlade djevojke eljne ref lektora, svoje slike u novinama, odnosno titule. U medijima odreenom svijetu golih tijela obojanih reflektorima lijepa tijela trae zadovoljtinu. Ne nalaze je u drugome tijelu jer se uz drugo tijelo gase. Zadovoljstvo dolazi s uranjanjem tijela u glazbeni, filmski, estradni, politiki a u zadnje vrijeme i knjievni spektakl. Spektakl tijelu nudi viak vrijednosti. Ako se poput koncentrata razlije priama, novinskim traevima, reportaama, kratkim filmovima, kolumnama ono proizvodi vjeito nezadovoljenje uhvaenoga u mreu. itatelju se tijelo nudi u obliku reenice za koju se tvrdi da je knjievna. Poput turista koji obilaze hollywoodske studije u kojima su snimani filmovi koje su gledali itatelji zaranjaju u prazne hale knjievne reenice prodavane tijelom kao sredstvom unapreenja prodaje. Razumljivo je da je za urednike ovih ili onih tra rubrika prava heroina svaka osoba koja istovremeno glumi brinu majku, vjernu suprugu ali i kurvicu skrivenu iza lijepih manira. Razumljivo je da na njoj pokuavaju zaraditi, kao to ona zarauje na njima. Jasno je da je tu na djelu prikriveno priklanjanje obrascu rasprodaje prazne rijei dodacima koncentrata erotike. No budui da se ta erotika ne postie rijeju, tijelo se povremeno mora izlagati, kako bi itatelje podsjetilo da je na djelu itanje tiva koje bi trebalo biti erotsko. Autoritet crkvenih ili politikih hijeBEHAR104
rarhija zamijenjen je danas autoritetom umnoenih enskih tijela koji stvaraju mrak u kojemu su sve krave crne, odnosno sve reenice erotine. Reenicu vie ne prodaje njeno unutarnje ustrojstvo, ljepota, dubina, metaforinost, blagost, nenadanost Tijela umreena sredstvima tehnike reproduktibilnosti daju joj auru mnoine i spektakla. Ona moe biti prazna poput tabula rasa koje se prijavljuju za igosanje nekoj od emisija koje ne vide druge dimenzije ivota, osim traa. Vrijednost se reenice odavno ve ne odreuje iz nje
Umjesto da se izgovori povijesna reenica, nerijetko se izgovarala reenica puna historijskih injenica; umjesto reenice glazbom noene, reenica se punila terminologijom glazbe (kojom se komuniciralo sa cehom analitiara glazbe). Poseban je promaaj reenica koja eli biti erotinom, a umjesto svojih oblina ponudi obline autora/ice. Na djelu je tada pisanje tijelom (foto-grafijom) gdje je tijelo poetak i kraj. Pisanje tada postaje samo suptilnim oblikom preprodaje tijela.
same i njoj inherentnim sredstvima procjene. U svijetu u kojemu se reenica gleda - ona nerijetko unapreuje svoj smisao nekim golim tijelom. To je prava grafija porna: crtanje reenice tijelom koje se prodaje. itajui takve reenice itatelj vjerojatno zamilja tijelo idealno poput proizvoda photoshopa, zamilja dramaturgiju Hollywooda i negdje u svemu tome turistiki obilazi rubove duhovnosti. Masmediji mogu od leptirova zamaha napraviti uragan, od stranjice i grudi knjievnost ali sve to traje onoliko koliko nas uragan me-
dija natjera na pozornost; kada ugledamo tijela bez photoshopa, iluzija nestaje. emu onda strka? U doba umnoene, copy-paste kulture, dobu mentalnih klonova matrica koje se umnaaju brzinom od 24 sliice u sekundi prirodni se okoli polako pretvara u naplavine sredstava unapreenja prodaje. Sadraj medija pretvara se u ono to nas nagovara da konzumiramo medije iji su glavni sadraji - sredstva nagovaranja da konzumiramo medije. U nama se stvaraju matrice iekivanja novih sredstava unapreenja prodaje. Budno pratimo kako e nas ovaj put prevariti. Unaprijed smo ve pristali. Ionako se ve ona realna, teka, industrijska proizvodnja odavno ve preselila na Istok ili Jug. Tijelo koje istovremeno i glumi ednost i prezentira se kao seksualni stroj ulazi u dramaturgiju medijskog polusvijeta nogometaa, celebritija, manekena Na jednu se stranu naginje obeavajui, na drugoj je strani s pravnicima s kojima eli osigurati naplatu izlaganja i pretvaranja tijela u reenicu. U rekla-kazala dramaturgiji odvija se trgovina osvojenim medijskim prostorom koje je postalo novim sredinjim sredstvom iskazivanja vrijednosti novim zlatnim polugama doba masmedijske proizvodnje vika vrijednosti. Utakmice su sredstva unapreenja prodaje nogometnih igraa. Modne revije ne prodaju samo krpice nego i modele. Miris novca u obliku medijskog prostora pretvorit e se u neki novi miris sa zatitnim znakom nekog od modela koji samo naizgled pomae prodaji neke odjee na modnoj reviji pod ref lektorima i pred kamerama U dijelu svijeta u kojemu se ne gladuje nije teko prodati koketiranje pod publicistiku, duhovnost, umjetnost, knjievnost. Kad se takva situacija samo na trenutak prebaci u kontekst oditavanja takve injenice iz horizonta gladne milijade Istoka i Juga postaju jasniji odroni mrnje i nerazboritost oblika osvete.
73
DRAMA
Drama je izvedena na Festivalu u Berlinu, 10. marta 2011., na kojemu su njemaki renomirani glumci igrali predstave osam mladih dramskih pisaca iz Evrope.
Enes Halilovi
Komad o novoroenadima koja govore

(Velegrad. U ulici X gust saobraaj. Ulica je jednosmjerna. Automobili se sporo kreu u sve tri trake. pic. Oko 16 asova. Policajac koristi trenutak kada zastaje automobil koji vozi ENA sa maramom na glavi. Upada u automobil, vadi pitolj i uperuje ga ENI u glavu.) POLICAJAC: Gospoo! Bez panike! Jedna maskirana osoba je otela bebu prije desetak minuta na poetku ove ulice. Vi ste jedna od osumnjienih osoba, mora doi do provjere. ENA (spokojno, ne gledajui u POLICAJCA): OK! Eto, kada ste tako pravedni, pitajte mog sina da li sam ga otela. POLICAJAC Vi zbijate alu! Da pitam bebu! Maskirana osoba je otela dijete i ja sam u akciji sa kolegama koji provjeravaju svaku stopu... ENA (mahinalno podie desnu ruku sa volana ): Ako ste vi tako moralan ovjek, vi moete pitati mog sina da li je zaista moj sin, da li je otet i slino. POLICAJAC: Ne podiite ruku sa volana! Stvar je ozbiljna. Dijete je oteto! ivot je u pitanju! ENA: Molim samo da ne probudite moga sina. Evo, gdje treba da vozim, u policiju, u bolnicu, kui da vam pokaem pelene... samo recite. POLICAJAC: Vi ne treba da znate gdje idemo. Vozite oprezno i ne miite ruke sa volana. ENA: Da vi zaista vrijedite, da vi zaista vrijedite kao Durej, pitali bi mog sina iji je, da li je otet i izali bi iz mog automobila obavljena posla. Ne bi se muili ni vi ni ja. POLICAJAC: Ko je Durejd? Kakav Durejd? (Zvoni policijska motorola, POLICAJAC se javlja.) Da. F4 na vezi. Sluaj je rijeen. Sjajno! Sjajno! estitaj kolegama. (Predahne. Lijevom rukom obrie znoj sa ela, a pitolj izmie od ENINE glave i zakoi ga.) Gospoo! Sluaj je rijeen.
Lica: ENA: oko 32 godine, vozi automobil, ima muslimansku maramu na glavi SIN: novoroene, oko 2 mjeseca, smjeteno u korpi iza majke, na zadnjem sjeditu POLICAJAC: oko 30 godina, srednje visine, uredne uniforme
Otkriven je otmiar, mukarac koji je imao neki povez oko glave. Ja vam dugujem veliko izvinjenje, ali vi morate shvatiti na posao. On je satkan od sumnji. Ja bih vas rado vodio na pie, da se opustite, vi ste u oku. ENA: Problem je to vi nemate moral kao Durejd. Durejd bi pitao novoroene i rijeio sluaj. POLICAJAC: Kakav opet Durejd? Ja elim da vam se izvinim, a ne da mi govorite kako novoroenad mogu da govore... ENA: Imate li vremena, kao to ja imam strpljenja, da vam ispriam ko je bio Durejd? POLICAJAC: Da. Evo, parkirajte se onamo. Staemo. Vi samo govorite o Durejdu, pa... eto... recite mi. Prvi put ujem to ime. ENA (blago se okrene ka policajcu): Sluaj, Allahov Poslanik Muhammed a.s. je ostavio iza sebe hadise. Sino sam itala jedan hadis iji u ti dio ispriati sada.
74
DRAMA
POLICAJAC: Sluam vas. ENA: Durejd je bio jedan veoma poboan ovjek. Sebi je sagradio samaku kuicu i u njoj ibadet inio. Jednoga dana doe mu majka, a on bijae u namazu, i poe ga zvati: O Durejd! On se poe dvoumiti i pomisli: Gospodaru moj, ili majka moja, ili namaz? On se odlui za namaz i nastavi klanjati, a majka mu se vrati kui. Sutradan je ponovo dola i opet ga nala na namazu i ponovo ga pozvala: O Durejd! On ponovo pomisli: Gospodaru moj, ili majka moja, ili namaz? I ponovo se odlui za namaz. Sljedei dan majka ponovo doe i opet ga nae na namazu i pozva, a on joj se ponovo ne odazva, nastavljajui sa namazom. Ona tada ljutito ree: Allahu, ne daj mu smrt dok ne vidi lica prostitki! Benu-Israil (njegovi sunarodnici) meusobno su esto razgovarali i spominjali Durejda i njegov ibadet. Meu njima je bila i jedna prostitutka, o ijoj se ljepoti nadaleko pripovijedalo, koja im (nakon to je ula kako o Durejdu priaju) ree: Ako hoete, ja u ga zavesti. Zatim je otila do njega i ponudila mu se, a on se na nju ni ne obazrije. Vidjevi to, ona doe jednom obaninu koji je ponekad navraao kod Durejda i s njim uini blud i osta nosea. Kada je rodila dijete, ona ree: Ovo dijete je Durejdovo! Oni na to odu do njegove kuice i poto ga zatekoe u njoj, izbace ga vani, kuu srue i ponu ga nemilice tui. On im ree: ta vam je? Ti si blud uinio s ovom nevaljalicom, pa je ona rodila tvoje dijete, rekoe oni. Gdje je dijete?, upita
O autoru:
Enes Halilovic je roen 1977. godine u Novom Pazaru. Pjesnik, prozni i dramski pisac, pravnik, ekonomista i novinar. Radi kao saradnik Radija Slobodna Evropa. Osnovao je knjievni list Sent. Njegova poezija i proza zastupljena je u brojnim antologijama. Prevoen je na engleski, francuski, njemaki, panjolski, rumunjski, ukrajinski, poljski, maarski, slovenaki, makedonski, albanski i katalonski jezik. POEZIJA: Srednje slovo, Bludni parip, Listovi na vodi (4 izdanja, jedno izdanje na engleskom) PRIE: Potomci odbijenih prosaca, Kapilarne pojave (2 izdanja, jedno izdanje na poljskom) DRAME: In vivo, Kemet (2 izdanja)
on. Oni ga donesoe, a on im ree: Pustite me da klanjam. Kad je zavrio s namazom, on prie djetetu i prstom uprije u njegov stomak i ree: O dijete, ko je tvoj otac? Dijete odgovori: Moj otac je taj i taj, obanin. Oni tada prioe Durejdu i poee ga grliti i ljubiti, a onda mu rekoe: Mi emo ti sagraditi kuu od zlata. On im ree: Ne, nego je napravite od blata, onakvom kakava je bila, to oni i uinie.1 POLICAJAC: Znai takav je bio Durejd. ENA: Da, takav je bio. POLICAJAC: Ostaje moja
1
Dio ovog hadisa preuzet je iz knjige Rijadu s salihin koju je sainio Jahija ibn eref en Nevevi, a izbor hadisa, objavljen u Sarajevu 2000. godine, sainio je Muhammed Mustafa el Eàzami, s arapskog preveli: Fuad Sedi, Husein Omerspahi i dr., 70.-71.
ponuda za prijateljsko pie. Ja sam drao pitolj na vaoj sljepoonici... razumite me. ENA: Opratam vam. To vrijeme za pie bolje provedite u nekoj biblioteci. I da znate, dijete koje je istinom odbranilo Durejda nije jedino novoroene koje je progovorilo. POLICAJAC: Zaista? ENA: Da! Bilo je jo novoroenadi koja su progovorila. Govorila su istinu! (SIN sa zadnjeg sjedita poinje da gue.) POLICAJAC: Nee valjda i va sin sada progovoriti? ENA: Ma ne, gladan je. (ENA dodaje POLICAJCU cuclu.) Stavite mu brzo cuclu, gladan je. urim da ga nahranim. POLICAJAC (izlazi iz automobila, gleda as u SINA as u ENU): Oprostite! Oprostite! Sreno. ENA (ukljuuje se u saobraaj.): Sreno! Sreno i vama.
BEHAR104
75
KOMILUK
Komije Turalii
Na komijski odnos je bio idilian, nije proao niti jedan Kurban Bajram, a da nama nije donesen prvi Kurban s Blagoslovom. Prvi sladoled se uvijek pravio kada se u naem gradiu istopi i posljednji snjeni breuljak. Obavezna prva kugla ledene poslastice bila je uvijek prvo namijenjena meni - i to besplatna!
Pie: Blanka Atijas Levi
Kua, komija, krevet i kafa etiri su vane stvari u ivotu ovjeka. Kada ima krov nad glavom da se skloni, dobrog komiju da ti otvori svoja vrata, dobar krevet da prilegne kada si umoran te da barem jednom dnevno popije dobru kafu, moe se nazvati sretnom osobom. Nama, porijeklom Bosancima, to je uvijek bilo vano u ivotu. Rasla sam u maloj provinciji, pedesetih godina prolog stoljea, u staroj obiteljskoj kui s velikom avlijom. Rodila sam se na najveem kauu kojeg sam vidjela u svome ivotu, a tri godine prije mene na tom istom kauu roen je i moj srednji brat. Kau je napravio od bukovine jedan stari sarajevski stolar, znam da ga je naa majka donijela u miraz. Madraci su na njemu bili napunjeni sitnom slamom, presvueni jutom, a preko njih je dolazilo vuneno ebe pa bosanski ilim i puno jastuka. Na tome kauu nastali su i nai ivoti; raali smo se, spavali, primali rodbinu i komije, putnike namjernike, umorne seljane koji bih prespavali kod nas kako bi ujutro stigli ljekaru. Na tome kauu poneki su i umirali. Uvijek smo se mi djeca borili tko e zauzeti bolji poloaj, ali na njega nisi mogao biti pretplaen. Tata je iz svoje radionice dolazio tono u podne na ruak pa bi poslije obavezno prilegao. Kada su nam dolazili nai dragi roaci i komije, koje i danas nosim u mislima - Deda i Almas Trampi sa trima kerkama Amirom, Zerinom i Miladom. Navraali su i dr. Izudin Dananovi sa suprugom Beankom, tetom Anicom - oni, naalost, nisu imali svoju djecu ali su usvojili prekrasnu djevojicu Miru Ladof, kerku njihove spremaice pa su nas, komijsku djecu, prigrlili kao svoje i prireivali nam najljepe priredbe u svom velikom perivoju. ivjeli su u pravoj velikoj vili odmah do nae ardaklije. Tada nisam ni primjeivala takve veliine pa mi je i danas o kuama stav isti - imati svoj krov pa i potleuu. 1957. godine smo se morali preseliti par ulica dalje, odmah iznad velike pijace, radi nove, urbane sheme grada. Na temeljima kue mog roenja sagraena je nova i velika, prva prava Pota. Mi smo za zamjenu dobili jednu staru kuu (po tatinoj elji bila je to kua jednog Jevreja koji je nestao u vihoru II. svjetskog rata). S nama je preselio i na stari veliki kau koji je dobio poasno mjesto u kuhinji i koji mi je bio dugo godina suen. Roditelji i braa su dobili svoje sobe. Dobili smo i nove komije, veliku Mahalu sa sijaset polugole djeurlije koja je po itave dane bila na cesti. Samo bi dolaskom mraka Mahala utihnula. Avlije su nam bile razdvojene drvenom tarabom pa smo svi znali svaije dnevne jelovnike. Znalo se koja kua kuha japrak sarmu, koja bamije, koja grah sa bravetinom, gdje se pee pastel, kuhaju jaja haminadu, olet Nae prve komije bili su mesar emsudin Hajrulahovi i njegova ena Zuhra. Imali su petero djece. S kerima Askom i Delvom sam provela veinu djetinjstva. Tata je uz nau kuu imao i svoju obuarsku radionu koju je uvijek otvarao rano ujutro, ve u est sati te bi zatvorio tano u podne kada bih se svi okupili na ruku. Ja sam deurala preko kolskih ferija, dolje u radnji, zajedno sa sijaset djece iz Mahale. Tada bismo jedva svi stali i prebirali po drvenim i metalnim klincima i isprobavali tue popravljene cipele. Znali smo skupljati tatine opuke cigara od kije pa bi i potegli koji dim dok nas jednom nije uhvatio, al mi smo i dalje skriveki nastavili nae djeje vragolije. Uskoro se nai Hajrulahovii sele u novu kuu, u drugi kvart. Tada su se doselili nai najbolji, najplemenitiji i najdareljiviji Turalii. Otvorili su prvu pravu slastiarnicu. Gazda Mustafa, visoki, lijepi, mladi mukarac u svojim tridesetim, ugodnog blagog glasa i njegova prelijepa ena Sadeta, roena u Gradici. Ta prelijepa hanuma u mojoj dui i srcu nije nikada dobila konkurenciju! Ona je za mene, u to vrijeme curetka, a pogotovo sada, kada je u zre-
76
KOMILUK
lim godinama, ostala neponovljivo jedinstvena. Niti jedna svjetska diva nije joj ni do malog prsta dorasla u svakom pogledu. Uvijek je nosila najljepe kamirske dimije, prelijepe amije koje su prekrivale njenu bujnu crnu kosu smotanu u punu i privrenu panjolskim esljevima. Pravili su buredike, najljepe na svijetu (valjda su mi i danas radi tih mirisa tiha patnja). Pravili su i najsonije tulumbe koje sam ikad jela. Radili su Sadeta, Mustafa i brat mu Azem od ranog jutra do kasne veeri, dok ne bi stigli sinovi Adnan i Enes, lijepi mukarii koje sam rado voljela priuvati i poigrati se sa njima. Sadeta nije imala svoje majke, rano joj je umrla pa je dovela kod sebe brata Ismeta i sestru Nihadetu te ih otkovala. Iz njihove kue su krenule i svadbe Ismeta i Nihade. Na komijski odnos je bio idilian, nije proao niti jedan Kurban Bajram, a da nama nije donesen prvi Kurban s Blagoslovom. Prvi sladoled se uvijek pravio kada se u naem gradiu istopi i posljednji snjeni breuljak. Obavezna prva kugla ledene poslastice bila je uvijek prvo namijenjena meni - i to besplatna! Oko Komije Mustafe, kada bi maina zavrila prvu turu, mi djeca smo se skupljali od ranog jutra da bi ekali tu eljenu ljetnu poslasticu, ali Mustafine blage oi i crni nasmijeeni brii uvijek su traili mene da bih ja dobila tu prvu kuglu sladoleda. Ta komijska idila je trajala samo par godina i nai Turalii su zapoeli graditi novu kuu i veu slastiarnicu. Dok sam bila u srednjoj koli ta slastiarnica je postajala nae kultno mjesto. Ili smo svako vee na ampite i bozu koju smo pili na litre, a ujutro smo ustajali sa glavoboljom. Poslije smo konstatirali da nam je boza sniavala tlak, a toga nismo bili ni svjesni, poneseni uitkom nazdravljanja u veselju i dobrom drutvu. Ne znam ta bih sada dala za jednu au boze. Sjeam se jednog vanog
dogaaja - moji roditelji su bili u stisci s novcima jer je tata trebao nabaviti kou za radnju, a mi nismo voljeli nikada posuivati. Mama je tada u povjerenju ponudila svoj jedini zlatni prsten s modrim kamenom u obliku koarice. Nae drage Komije su razumjeli situaciju i pretplatili su vrijednost. A meni je kao djetetu bilo jako ao tog zlatnog prstena jer bila sam ensko. Od tada rijetko nosim prstenje. Nadam se da ga je moja draga Sadeta moda sauvala, mada nije imao veliku vrijednost, ali u je jednom pitati kakva mu je sudbina namijenjena i gdje je zavrila uspomena na moju majku Ali tada su nam nae Komije omoguile novo sutra Prole su godine i nai dragi Turalii odlaze. Ostajemo na istom mjestu, a naa Mahala mijenja staru sliku. Potleue nestaju, grade se prave zidane dvokatnice, odlaze moji vrnjaci, doseljava se novi komija, opet mesar Hasanica sa enom vabicom Erikom. Ali ona nije kao Sadeta bliska, topla. No komija je komija i prei je nego brat kad ti nije blizu. Hasanica se uvijek trudio da mi ugodi i kada sam se zaposlila uvijek sam mu bila pri ruci u banci jer bio je u urbi. Ostavljao mi je telei mozak kojeg sam oboavala i brizle koje nisi uvijek mogao nai ako nisi u dobrim odnosima s mesarom, Prole godine sam otila u grad svoga djetinjstva i mladosti da posjetim grobove pokojnih, plemenitih roditelja i predaka. Nisam mogla a da ne posjetim moju dragu Sadetu. Moji dragi Turalii su kroz rat protjerani iz naeg grada, istjerani su iz svoje kue, slastiarnice kao i veina naih dragih sugraana. Dugo su moji Turalii bili po Dalmaciji i Istri u izbjeglitvu. Dragi na Komija Mustafa se teko razbolio, Sadeta je uvijek uz njega, daje mu snagu i njeguje do posljednjeg daha. Prole su godine dok su se Moji Turalii konano vratili u svoju kuu
Blanka Atijas Levi
i u svoju slastiarnicu koju danas vodi njihov sin Adnan. Pozvonila sam na vrata Mojih Dragih Turalia. Sadeta ih otvara i zatim nevjerica, suze dugi bolni zagrljaji Jo dok sam razmiljala o toj posjeti, razmiljala sam i o hediji za Moju Dragu Kominicu Sadetu. Kako se ve due vrijeme druim s kistom, nacrtala sam jedan cvjetni momento u be utoj; boje koje Sadeta voli. Mog Komije Mustafe vie nema na kauu, kuu su napunila prelijepa snaha Nihada i unuci. Sadeta ima svoju Molitvu, Dobrotu, Blagoslov Sadeta je pred mene iznijela japrak sarmu, najbolju koju sam jela u svom ivotu, a nisam je jela skoro 30 godina. Moja hedija je sutradan dobila svoje mjesto na zidu. Dragi Moji Turalii, Hvala vam za dobar komiluk, za vau toplinu i ljudskost. S Mojim Dragim Turaliima se ujem preko haber konzerve, mobitela, izmijenimo poruke, a za Pesah i Ro Haana stie estitka kao i ja njima za Bajram i Hadi Bajram. Znam da su mi Vaa Vrata Otvorena. Danas mi fale Moje Drage Komije, moja Mahala, moja Sadeta i moj Doboj
ibenik, 20. 04. 2007
BEHAR104
77
PRIKAZI I KRITIKE
Izuzetan pogled na
prisutnost osnovnih istina
Multimonolog, Senad Nani, KDBH Preporod, Zagreb, 2011., 324 str.
Pie: Sead Begovi Ve s amblematinim izborom rijei (neologizama i sloenica: slobodgovornost, pomirboslovlje i drugih) koje ugrauje u naslove nekih svojih kolumni, a koje aurno ispisuje i za asopis Behar u petogodinjem razdoblju, Senad Nani upuuje na usloenost i vieznanost svoga jezika s kojim se koristi predoavajui nam izravne batinike islama, posebice kada je rije o njihovom kulturolokom nasljeu i njihovoj estetskoj recepciji pa sve do prilaenja vrsno uoenim pojavama (bez osobnih inhibicija) iz drutvenog ivota dananjice, dakle, novog historicizma - barem kada je rije o prvom i zadnjem poglavlju ove knjige. Mjestimice dosjetljiv i humorno ironian u situacijama kad inverzivno persiflira neke ozbiljne traume, kao to su ratni zloini i meunarodna politika konstelacija (Na Kordunu glog do gloga trai NATO terorista svoga), Nani se pita: ijom se krvlju ta bahata filantropija budetira i zatim hrabro, bez zadrke, zakljuuje: Ma koja obrana, u pitanju je postmoderna imperijalna politika koja za cilj ima pretvorbu NATO-a iz obrambenog vojnog pakta u onaj kojem je svrha zatita imperije i, uglavnom privatnih interesa njenih nositelja. U tom smislu i bez svake sumnje (po vlastitom priz78 nanju) autorov je osnovni spisateljski orijentir postmoderna publicistika korektnost unutar koje tolerancija funkcionira kao univerzalna vrijednost. Takav je postupak razvidan u kolumnistikim napisima Multimonolog u sklopu kojeg moemo saznati i to kako Europska Unija pati od vehabitisa. Dakle, u reenim napisima ima jo mnogo prostora za osuvremenjivanje ustajalih i potroenih gledita na islamski svijet, poglavito na sve vidove te kulture u svijetlu postkolonijalizma te kroz zaista znalako poznavanje ummeta i imana. Nanievi osobni kriteriji i temeljne analize dani su kroz fragment (ne samo formalni s obzirom na skuenost prostora za tekst kolumne), ali se odaju misaonom zaokruenou. Znaajno mjesto gotovo uvijek zauzima povijest ideja kao nemirno drutveno i duhovno protjecanje te marljiva i slikovita pretraga prostora i njemu pripadnog vremena. Moe se rei da autor u svojim sintezama odbacuje sve utopije sluei se dijakronijskim opisivanjem dananje i prole egzistencije kao ugroze ali i kao prostor za njeno mogue razumijevanje. Otkriva nam se ovjek sa svojim razliitim (upitnim, kobnim, dennetskim, i dehennemskim) sociokulturnim horizontom. Nani raskrinkava svaku ideju kvarne moi budui da vjeruje da je ona uvijek u transcendentalnom vlasnitvu. Pa premda su ideje na neki nain, u drutveno-povijesnom smislu, potroene ili kompromitirane u svakodnevnom ivotu jer su dio politikih ciljeva i moderne tehnologije, te su voene logikom profita, autorov opis njihova novog smisla i prepoznatljivosti posve je otkrivalaki i neodvojeni je dio njegove osobne za nas prihvatljive artikulacije. irina takva zahvata oituje se u odista multimonolokom naslovu tj. Reenici Tko je ukrao na duh Boia? Edukativno pregledan i instruktivan je i tekst Muslimani Hrvatske razlozi visokog stupnja drutvene afirmiranosti objavljen u Beharu. U poglavlju Pomirboslovlje, Nani ve sa svojim prvim tekstom pokazuje poznavanje i preciznost organizma kuranskog jezika koji iz jednog korijena rijei odreuje skladan niz razliitih, primjerice, aktivnih vritelja radnje, to nije sluaj u drugim jezicima kakvim ih koristimo, nuno je stoga unapreivati prijevod kuranskog teksta Autor ovim stavom sugerira da nije lingvistika teorija prevoenja jedino prirodno podruje u kojem se dade razmatrati, analizirati i uopavati priroda prijevodnog procesa, upravo zbog mogunosti zamjene jezinih kodova u osnovnim prije-
PRIKAZI I KRITIKE
vodnim jedinicama. Treba svakako paziti na hijerarhizaciju jezinog ostvarenja i izvornika te na opseg doputenih transformacija, odnosno na semantiko-smislenu jezgru tekstova koji se ponekad razliito prenose i to s obzirom na naturalistiku, realistiku, slikovnu (pjesniku) i pojmovnu (mudroslovnu) razinu (razliku) izmeu doslovnog i slobodnog prevoenja. Zbog takvih komunikacijskih naloga i modela prevoenja, ponekad pragmatinih, poesto dolazi do iskrivljenog poimanja islama koji je ipak utjecao na uzlaz zapadne filozofije, primjerice, srednjovjekovni kranski mislioci nisu niti krili injenicu da su koristili i raspravljali o spisima muslimanskih filozofa koje su esto i navodili pie Nani. Poruka je jasna: jezine barijere i zapreke, uz struno nadahnut prijevod ne bi trebale razdvajati bliskost od udaljenosti, trenutak od historije, ivo od mrtvog, zbiljno od idealnog, iskustvo od smisla rijei i jastvo od drugog. Nani e komparativno komentirati (u svojim kritikim i filozofsko teolokim navodima i razmatranjima) antiko, a prije svega kransko muslimansko znanje hrabro bez spoznajnih ogranienja i utjecaja osobne religiozne ukorijenjenosti. Lijepa Boja imena povezat e s pojmom nunosti, ostvarenosti i djelatne uzronosti te usklaenosti s Bojom izvornou. Na tom putu mogue je i metafiziko pribliavanje svijetu fizike, odnosno suvremene znanosti, kao to su hadisi zamjetno usklaeni s Kuranom. Interpretirajui pojedine hadise (primjerice, prema dokazu po Ebu Hanifi) itau e se uiniti da ovi tekstovi, a mjestimice i
BEHAR104
Nani raskrinkava svaku ideju kvarne moi budui da vjeruje da je ona uvijek u transcendentalnom vlasnitvu. Pa premda su ideje na neki nain, u drutvenopovijesnom smislu, potroene ili kompromitirane u svakodnevnom ivotu jer su dio politikih ciljeva i moderne tehnologije, te su voene logikom profita, autorov opis njihova novog smisla i prepoznatljivosti posve je otkrivalaki i neodvojeni je dio njegove osobne za nas prihvatljive artikulacije.
neki pasai unutar cijele knjige, poprimaju oblik glosarija, to e biti jo jedna vrlina ove knjige koja po stilskom odreenju i autorsko strunim opservacijama jest anrovski izmijeana, ali vrlo dobro strukturalno koncipirana te djeluje kao monolitna cjelina. Upuena je prije svega neto obrazovanijem itatelju spremnom na suoavanje s esejistikom filozofijom (dobra je pritom simetrija s Pascalom Brucknerom) protkanom religioznim naelima, primjerice sv. Augustina i ulomcima iz Kurana, bez bulevarskog tiha moderne urnalistike. Pred nama su, dakle, elitarni tekstovi koji nisu lieni metodinosti kao ni intelektualno emotivnog zamaha i svjetonazorske slobode pa kad je rije o islamskoj povijesti i u tom smislu njene teoloke protenosti. Ove tekstove (prije svega u dva sredinja poglavlja) moemo prihvatiti kao filozofsko fenomenoloko osmiljavanje i to onda kada se ispituje misaona tj. ontoloka odrednica religije (na vrlo prihvatljiv i dohvatljiv nain), a u svakom sluaju oni su povezani dobro sprovedenim analitikim postupkom. Spektar i paleta boja na naslovnici autorova je samorefleksija na multimonologe u smislu i prakse s kraja dekade ezdesetih prologa stoljea kada je konceptualna umjetnost proklamirala takozvani minimal art. No ovdje nije rije o falsifikatu, dapae, realizirana je autentina i originalna ideja te moemo govoriti o lijepo opremljenoj knjizi. Kod Senada Nania uvijek osjeamo prisutnost jedne osnovne istine i odmah potom jedan izuzetan pogled na nju. 79
PRIKAZI I KRITIKE
Drama identiteta europskoga muslimana

Pie: Ervin Jahi Ova knjiga mirne due mogla je po(d)nijeti podnaslov u potrazi za humanitetom. Filozof, arhitekt i publicist Senad Nani poduhvatio se selektivnog izvida i tumaenja davnanjih i sadanjih inhibicija dvaju neumoljivo posvaanih svjetova Zapada i islama. Rijeju, detektiranja, poesto i terapeutiziranja relacija koje su, ini se, sada pred bankrotom. No nipoto ne bi bilo pogreno ustvrditi ni to da je tema glavnine ovih tekstova nekovrsna drama identiteta europskoga muslimana usto Bonjaka, usto manjinskog intelektualca, ma to to znailo (nisu li intelektualci vazda manjina?) u neblagonaklonim mu, tehnoloki i moralno, idejno i duhovno jedva odrivim svjetovima tzv. zapadne uljudbe. itav, meutim, konglomerat vrlo raznorodnih tekstova od onih koji markiraju probleme percepcije islama i muslimana na Zapadu do onih koji dekonstruiraju dominantnu tezu o organskom (i civilizacijskom) srazu teistike i liberalno-konzumeristike slike svijeta (itaj: teocentrineislamske i antropocentrine-zapadne, drugim rijeima vjerske i neopoganistike) za raun medijsko-politikih novovjekih dogmi i opskurija praktine stvarnosti; od pomnih, znanstvenih deskripcija svete povijesti do filolokih, filozofskih, metafizikih i gnostikih esejizacija upravljen je prema je80 dnom: da preostala mjesta ugroenoga humaniteta sauva od komunikacijskog amora, neujnosti i ravnodunosti, rekli bismo kronine smrti. Usuprot intelektualnoj brbljaonici koja na svakoj stopi ovoga naega nesolidnog planeta obraunava s pameu i miljenjem, usuprot postmodernoj ideologiji koja se pod zastavom jednakovrijednosti svake razlike u praksi izvrgnula u svoju suprotnost, u totalitarizam koji pojednauje i uniava elementarno ljudsko pravo na razliku, Senad Nani iz pozicije politikog, ali i intelektualnog manjinca, to dakako nije hendikep ako ve nije prednost, pria razgovjetnu priu o nelagodi identiteta, o kompliciranim strukturama koje ga oblikuju u sve neautentinijim uvjetima zbilje. Utoliko tekstualna glavnica ove knjige demonstrira autorov intelektualni i graanski otpor prema svakoj vrsti sravnavanja razlike jer su za njega identiteti nesvodive razlike, nepodatne lanom konsenzusu, jednoznanosti i monolokom bijesu i buci od koji je sazidan suvremeni svijet. U svijetu u kojem su sve karte, ini se, baene na stol (premda zbog toga nitko ne pati manje, naprotiv), u vremenu fatalnih mrnji i nepovjerenja zakrinkanih, zatajenih i, naposljetku, zaodjenutih u tzv. dijalog, u epohi genocida i terorizma, oruja za masovno unitenje i niime argumentiranih imperijalnih ratova, ovakve knjige razmiu pauinu, podrauju nae kolektivno nesvjesno i, moda ponajprije svojom empatinou, idealizmom , ako hoete, utopijskom agitacijom slue na ast drutvu i kulturi u kojoj su miljene, jeziku na kojem su napisane.
Senad Nani iz pozicije politikog, ali i intelektualnog manjinca, to dakako nije hendikep ako ve nije prednost, pria razgovjetnu priu o nelagodi identiteta , o kompliciranim strukturama koje ga oblikuju u sve neautentinijim uvjetima zbilje.
ROMAN
MUILITE
Sadik Ibrahimovi
Behar predstavlja integralnu verziju romana o savremenoj Tuzli

Tuzla, 2011.
BEHAR104
81
ROMAN
O tempora, o mores! Ciceron
Fahrudinu Salkanovi}u
* Pro~elje moje porodi~ne ku}e okrenuto je ka jugoistoku, pa soba u kojoj naj~e{}e sjedim gleda upravo tamo, na jugoisto~ni dio grada i brdo koje upe~atljivo dominira nad Tuzlom. Ilin~ica se zove ta nevelika uzvisina. Porijeklo oronima nije poznato, osim {to je, o~ito, rije~ o deminutivu izvedenom iz imena Ilinka. No, ne ~udi to: Bosancima, preciznije Bo{njacima, historija, etnologija ili u ovom slu~aju onomastika, nikad nisu bile mile discipline; {ta vi{e, zaborav se ovdje poput kakve kolektivne vrijednosti kroz generacije pa`ljivo njegovao i odràvao. Za~udan i zbunjuju}i fenomen ali to je pri~a za sebe. êsto, tako, gledam u Ilin~icu, naro~ito ujutro, u zoru, kada plavi~asta pruga nad njom polako rasijeca no} i navje{tava novi dan. Nisam, dodu{e, zaljubljenik u ~aroliju svitanja, rado bih propustio taj ugo|aj i blaèno spavao, ali ne mogu, ne daju mi relikti rata, nebrojeni nezarasli oìljci negdje unutar mene, pa se mu~im sa nesanicom, ve} hroni~nom bojim se, ali i to je druga pri~a. I, eto, bdijem tako iz no}i u no}, ~itam, pi{em, sviram gitaru, tiho da ne probudim usnulu ~eljad, a u zoru, oteàlih, umornih o~nih kapaka, pijem kafu i gledam u Ilin~icu. I prisje}am se. Na to brdo pentrali smo se raznim prigodama: vodilo nas je na {kolske izlete, prvomajske proslave, masovna tr~anja {umskim stazama s ciljem osvjeàvanja i ja~anja socijalisti~kog duha u nama, a i{li smo i sami: da sakupljamo glinu za ~asove likovne kulture, razne biljke za herbarije potrebne za ~asove biologije ili doma}instva... Potom bi, leè}i potrbu{ke, skriveni iza stabala bukve i uz tihi kikot, voajerizirali parove koji su vodili ljubav u automobilima. Malo toga se moglo vidjeti, tek uzdignute, ra{irene ènske noge i dlakava mu{ka zadnjica me|u njima kako se ritmi~ki pokre}e naprijed-nazad. îsta je i neoptere}ena svijest dje~ija i sve joj je komi~no, ~ak i seksualni ~in, dlakava mu{ka zadnjica naro~ito, pa bi na{ kikot ubrzo eksplodirao u grohotan smijeh, razotkrio bi nas, a i ljubavnike: èna bi vrisnula, zagondìja bi navla~e}i pantalone i psuju}i iza{ao iz auta i, kao, pojurio nas, a mi bi se uz smijeh i larmu stu{tili niz brdo. Znali smo da ne}e potr~ati za nama, imao je va`nijeg i nedovr{enog posla, a ko bi i mogao susti}i djecu hitru kao vjetar. Pod Ilin~icom, na prostranoj blagoj kosini oivi~enoj visokim borovima, nalazi se groblje. Jasno se vidi to groblje kroz prozor moje sobe: hiljade bijelih i tamnih nadgrobnih monumenata raznih oblika i veli~ina ispunjavaju nekada poluprazan prostor mezaristana i neprimjetno, kao biljka puzavica, uspinju se ka vrhu brda. I moj
82
otac leì tamo. Umro je brzo, napre~ac, naprosto je nestao, kao da mu se ùrilo da ~im prije {mugne iz ovozemaljskog pakla i serbes otputuje na drugi i, kako kaù, bolji svijet. Godina je bila 1994., ratna, stra{na, gladna, o~ajna; sahranili smo oca brzo, izme|u dva èstoka granatiranja grada, dr{~u}i od ledenog januarskog vjetra i potmule zebnje da upravo tada, tog ~asa, neka pripita spodoba na Majevici ili Ozrenu puni top projektilom na kome su, kako se to u ratu znalo re}i, mo`da ispisana i na{a imena. Ali, nisu, sudbina nas je pomilovala tog dana i sa~uvali smo ìve glave. Danas, sedamnaest godina kasnije, nisam ba{ siguran da li zaista jesmo. Otac je bio lijep ~ovjek. Visok, skladno gra|en, muèvan, o{trih, pravilnih crta lica i tamnoplavih o~iju koje su mijenjale boju ovisno o dobu dana - od azurno plave ujutro do tamno sme|e nave~er - bio je od onih mu{karaca ~ija se fizi~ka ljepota uo~avala odmah, na prvi pogled, bez zadr{ke i dvoumljenja. @ene su ga voljele. I èljele, ~ak i u pedesetim godinama kada je po~eo vidno stariti, gubiti kosu i gomilati kilograme. Pone{to od njegove ugodne vanj{tine doka~ilo je i mene, stas i o~i ponajprije, za uspjeh kod djevojaka, uvjerio sam se, sasvim dovoljno, no, ipak, o~evu keri-grantovsku ljepotu nisam naslijedio, na {ta me je nedavno, za slu~ajnog susreta na ulici, netakti~no podsjetila moja srednjo{kolska profesorica historije, nekada visoka, vitka, ljepu{kasta i prefinjena dama, a danas slabovidna, smeùrana baba, svojedobno i sama potajno zaljubljena u mog oca. Sladak si ti i pametan de~ki} bio, a i sada si, ali, nemoj se ljutiti, nema{, brate, onu sirovu energiju kojom je isijavao tvoj otac... Nekako si samozatajan, zatvoren, sklon mudrovanju... Valjda zbog svih tih silnih knjiga koje si prometnuo kroz glavu, {ta znam... ! Otac ti nije bio takav, nije. I zapamti: ène ne vole sanjare, uop{te ih ne vole, dobro to zapamti! - re~e i ode. No, kao {to to obi~no biva, imao je taj ljepotan i drugo lice, nimalo lijepo i ugla|eno. Otkrivao bi ga samo u okrilju porodice, kada bi vra}aju}i se s posla, mra~an i {utljiv, bez pozdrava u{ao u ku}u, skinuo sako, bacio ga preko kau~a, oprao ruke, sjeo za kuhinjski sto i podviknuo: Ru~ak! [ta ~eka{!? Tiho i nenametljivo, bez ijedne izgovorene rije~i, majka bi servirala ru~ak, potom kafu i ne~ujno se povla~ila: otac nije volio da ga se uznemirava kada pije kafu, pu{i i ~ita novine. îtao je isklju~ivo Politiku, jedini valjan list kako je znao re}i. Katkad bi glasno komentarisao pro~itano, ne~iju izjavu o stanju u unutra{njoj ili vanjskoj politici ili analizu ekonomske situacije u zemlji i sve za~injavao prigu{enim psovkama. Zatim bi pozvao nas djecu i uslijedilo bi referisanje o {koli i ocjenama. Znao je da smo dobri u~enici, sestre naro~ito, pa bi nas nezainteresovano slu{ao, klimao
ROMAN
glavom, rasijano lupkao prstima po stolu i razmi{ljao ko zna o ~emu. A mi smo, opet, znali da je lupanje prstima po stolu dobar znak, da }emo pro}i bez grdnji i prijetnji, zabrane izlazaka i slu{anja plo~a, pa bi nakon referisanja, iskoristiv{i njegovu rasijanost, brzo klisnuli u na{e sobe i na ISKRA-inim gramofonima tiho slu{ali muziku: sestre, Arsena Dedi}a, Lea Martina i Mikija Jevremovi}a, a brat i ja Floyde i Zeppeline. Ali, rijetko kada se to de{avalo. Pragmatik, racionalista, empirik i notorni komunista, u umjetnosti kojoj smo mi djeca bili skloni vidio je neku samo njemu znanu opasnost, dangubu i besposli~arstvo, zapadnja~ku imperijalisti~ku podvalu, kako je znao re}i, pa su na{i gramofoni, plo~e i gitare ~esto zavr{avali zaklju~ani na tavanu, a moje dvije zbirke pjesama, mjesecima pa`ljivo ispisivane krasnim goti~kim slovima, hladno je bacio u vatru i zadovoljno protrljao dlan o dlan kao da je obavio kakav mu~an i neprijatan posao. I dok sam skamenjen uàsnuto gledao kako moj mukotrpni rad nestaje u plamenu, on me je tap{ao po le|ima i gotovo saosje}ajno govorio kako ìvot nije igra i pjesma, nego rad, red i disciplina, i da od pjesni~kih fantazija nikakve koristi nema. Kakav je ovo ~ovjek? pitao sam kasnije majku. - Nikakav, sine! Izvana kalajli, iznutra belajli! Eto kakav je! Desetak godina prije smrti otac je postao vjernik. Kako, za{to i {ta se to u njemu prelomilo, niko od uku}ana nije mogao doku~iti niti je on o tome ikada govorio. Redovno je klanjao i i{ao u dàmiju. Jednom, dok je u ku}i obavljao namaz, brat me je gurkao i pri{apnuo: Vidi ga! Ideali su mu se rasplinuli i sada je ko Bob Dylan u{ao u religioznu fazu! Vidjet }e{ {ta }e se desiti kada biv{i komunisti navale u dàmije! Jadna li nam majka! I zaista, koju godinu kasnije komunisti su u buljucima nahrupili u dàmije, posjedali u prve redove i jad je mogao da po~ne. * Otac nije volio Tuzlu. A ni ja. I ta netrpeljivost prema mom i, u neku ruku, njegovom rodnom gradu, bila je, zapravo, jedina iole sna`na poveznica u na{em ina~e vrlo krhkom odnosu, optere}enom vi{edecenijskim tihim i aktivnim nerazumijevanjem. Ro|en u Br~kom, tik pored Save, u prostranoj pitomini i me|u ljudima smjernog ravni~arskog mentaliteta, do{av{i kao dje~ak u Tuzlu doìvljava pravi kulturolo{ki {ok. Grad je bio su{ta suprotnost onome {to je ostavio iza sebe: stije{njen, zgusnut, prenapu~en, oivi~en brdima koja su natkriljavala uzanu zmijoliku kotlinu i koju je na dva nejednaka dijela uzdu` presijecala rje~ica Jala, Tuzla mu je nalikovala na uzavrelu ko{nicu, prepunu uùrbanih, nervoznih i surovo nasilnih ljudi kakvih u mirnom i tihom Br~kom nije bilo. Po~esto bi mu kada bi se vra}ao iz {kole mahalski jalija{i otimali novac, ukoliko bi ga imao, cijepali ud`benike i {kolsku uniformu, pa bi se njegov otac, a moj djed Jusuf, tada jo{ uvijek okretan i u snazi, bezmalo svakodnevno oboruàn letvom u ruci i jataganom za pojasom, razra~unavao sa jalija{kom bagrom, a nerijetko i sa njihovim ni{ta boljim roditeljima. Ali, vrijeme je prolazilo, otac se zamom~io, na osvetu, onu, kako kaù, koja se servira hladna nije ni pomi{ljao, ve} je shvatio,
BEHAR104
promu}urno i na vrijeme, da uzavrela ko{nica nije ni{ta drugo do pravi pravcati komunisti~ki El Dorado, zlatni rudnik za podobne i lojalne podanike vladaju}e ideologije, pa se brè-bolje upisao u komuniste, aktivirao u kojekakvim sindikatima, narodnim frontovima i socijalisti~kim savezima, brzo napredovao i u sektoru energetike i rudarstva napravio pristojnu karijeru. Ali, ni u poznim godinama, kada se penzionisao, dobio unuke i nekako smek{ao - od starosti, predanosti vjeri, straha od smrti ili svega zajedno - o Tuzli ni za jotu nije promijenio mi{ljenje: nazivao ju je radionicom i spavaonicom, leglom primitivizma, tamnicom za duh i duhovnost, urbanisti~kim ruglom, da bi potom, nakon kratke teatralne pauze, ozarenog lica i pogleda uprtog negdje visoko iznad Ilin~ice, otpo~injao sjetni solilokvij o mirisnoj posavskoj ravnici, kupanju u Savi, hvatanju riba golim rukama, prvim ljubavima, zvjezdanim no}ima i beskrajnom nebosklonu koji pogled ne moè obujmiti a pamet pojmiti, takvom plavetnom nebosklonu kakvog Tuzla nema niti }e ga ikada imati. Ove o~eve melanholi~ne evokacije redovito bi prekidala majka, nimalo nje`no podsje}aju}i ga da pljuje po gradu koji mu je dao sve. I da zna{, stari, govorila je, da nije bilo te tebi toliko omraène Tuzle, ti bi i dan-danas bio mali paor zakopan negdje u toj tvojoj mirisnoj posavskoj ravnici! Hajde, Boga ti, ne bulazni vi{e! Za razliku od o~eve, moja odbojnost prema Tuzli bila je dublja, slojevitija. Odrastaju}i u jalija{koj mahali, me|u ljudima kojima su tu~e, alkohol i [aban [auli} bili bit, sukus, esencijalni spiritus movens njihovih ìvota, u svom tom nasmiljenom ~emeru i jadu, ~itao sam knjige, slu{ao uvrnute rock grupe (Soft Machine, King Crimson, Gong etc), svirao gitaru, pisao poeziju, po uzoru na Leonarda Cohena poku{avao je uglazbiti, i sve to, dakako, u mojoj okolini nije ostalo nezamije}eno, pa sam ve} zarana, u adolescentskom dobu, slovio kao ~udak i osobenjak {to u datim okolnostima i nisu bile osobito te{ke i opasne kvalifikacije. Jednom rije~ju dobro sam pro{ao. U {esnaestoj godini, kada mi je sve prekipjelo, zajedno sa drugom Darkom pobjegao sam od ku}e. Plan je bio jednostavan: do}i do Rijeke, ukrcati se kri{om na prekookeanski brod na kome je radio Darkov ujak i otputovati u Ameriku. A paso{i? [ta }emo kada stignemo u Ameriku? Nemamo paso{e! - pitao sam ga. - Ni{ta ti ne brini! Sve }e to ujko srediti! - re~e. Uhapsili su nas u Splitu. Mrtvi umorni i gladni zaspali smo na klupi nasred Rive i tako pali. Amerika, veli{! Ni manje, ni vi{e nego Amerika! Za{to?- upita me neki dobro}udni inspektor kojeg je, o~ito, zabavljala na{a glupava nakana. - Ne mogu vi{e da ìvim u Tuzli! - rekoh. - Da, da, zna biti pote{ko ìvjeti u Tuzli!- re~e i naredi da nas odvedu u }eliju na spavanje. Ujutro je otac do{ao po nas. Potpisao je neke papire i krenuli smo ku}i. Do Tuzle nije progovorio ni rije~. Samo je u Mostaru zaustavljaju}i automobil pred restoranom [iraz, duboko uzdahnuo i promrmljao: Hajde da predahnemo i pojedemo ne{to! Dobri moj otac! Ko zna s koliko napora se suzdràvao da ne plane, izvi~e se na mene, prebije me na mrtvo ime. Umjesto toga, podario mi je iznimno va`nu, mo`da i presudnu ìvotnu lekciju: rje~itu mo} {utnje.
83
ROMAN
* Dragi prijatelji, Tuzla je jedini istinski slobodan grad na prostorima negda{nje zajedni~ke nam domovine; grad oslobo|en mr`nje, iskju~ivosti, predrasuda..., govori pisac Mirko Kova~ na dodjeli knjièvne nagrade Me{a Selimovi} u ba{ti Pozori{ne kafane, podno Ilin~ice. U nevjerici odmahujem glavom dok ostali prisutni freneti~no aplaudiraju. Zanemari li se u takvim prigodama uobi~ajeno kurtoazno podilaènje gradu doma}inu i nimalo nebitna ~injenica da je Kova~ kao ~lan ìrija za dodjelu nagrade vanredno ljubazno ugo{}en i izda{no honoriran za svoj anga`man, u ovoj izjavi, naoko emfati~noj, moglo bi se prona}i i poneko zrnce istine. Ali, samo one kova~evske, jednostrane, uljep{ane, zamagljene usrdnim dodvoravanjem lokalnih poltrona, kao i trodnevnim gratis pre`deravanjem i oblokavanjem pla}enim iz op}inskog ~ekmedèta koje s te{kom mukom puni slobodarska tuzlanska sirotinja. Da, takva Tuzla zaista postoji i zaista je tolerantna, benevolentna, otvorena za druge i druk~ije, ali ono {to Kova~ ne zna ili, vjerovatnije, nije stigao da sazna, jeste egzistiranje sasvim druge, mra~ne, nemilosrdne Tuzle, isparcelisane poput kakve }a}evine na kaste, klanove i interesne frakcije, nezaja`ljive i beskrupulozne, kojima gladne o~i ni planina para ne moè utoliti demonsku pohlepu. Takvu Tuzlu poznajemo samo mi, domoroda~ki Tuzlaci, zato~eni u ovom zaboravljenom kazamatu poluotvorenog tipa, obespravljeni, obezvrjie|eni, ponièni. Jer, a Kova~ ni to ne zna, biti Tuzlak u Tuzli te{ka je kazna. Biti talentovan Tuzlak jo{ teà. A biti principijelan i ljudskosti odan Tuzlak ravno je suicidu. Rje{enje, dodu{e, postoji i krajnje je jednostavno - biti gad! Naju~inkovitija je to referenca za brz, prekono}an progres u ìvotu, ali ne mogu, ne}u, ne znam to, nemam taj dar, pa, evo, no}u pi{em, opirem se, bunim se, a danju, principijelan i ljudskosti odan, poput sjene hodam slobodarskom Tuzlom, sporednim ulicama uglavnom, ne bih li tako izbjegao ~ovjekoliku gamad i silno namnoène sitne udvorice kojima je, iz ~istog jala i ljubomore, vanredno zabavna zanimacija da me otvoreno hvale, u lice naravno, a potajno pljuju i opstruiraju gdje god i kako stignu. Ipak, te{ko ih je izbje}i. Jedno takvo |ubre, sasvim neo~ekivano, bahnulo je nedavno u Tuzlu iz dalekog Maribora. I pravo na mene. Mirna se zove, u vezi smo bili davno prije rata, ili tako ne{to, te{ko mi se prisjetiti prirode na{eg odnosa, a kada je rat zagudio promptno se ispalila u Sloveniju, zavrnula nekog bilmeza i udala se za njega, a koji je, kako mi re~e, pa`ljiv, briàn i divan: kuha, pere, pegla, usisava, ide u kupovinu, brine o djeci, vozi ih u {kolu i na treninge i, naravno, ludo je voli. Jo{ mi re~e da ga ne voli ba{ previ{e, ali zadovoljna je njegovim pona{anjem i nema namjeru mijenjati ga. Prioriteti su joj karijera, putovanja i o~uvanje mladala~kog izgleda. A porodica? - upitah. Pa, ne, ne ba{. Isuvi{e je to zamorno za mene, a i stresno. Takve obaveze me smaraju, a lo{e uti~u i na moj ten i op{te raspoloènje. Mu` sve to radi, zna{. Nisam ti ja ba{ za to. Kaèm ti, uznemire me sve te obaveze. Otprije sam znao da ovo tuzlansko-mariborsko |ubre voli samo sebe, pa me saznanje da ne voli vlastitu djecu nije iznenadilo, kao
ni to da je muà i djecu otpremila na more, a ona navratila nakratko u Tuzlu, pa u Sarajevo na sve~ano zatvaranje Sarajevo film festivala, a zatim, veli, putuje u Egipat u obilazak Kaira, Aleksandrije, Luksore, Karnaka, Memfisa i Gize. \ubre je, naime, zaljubljenik u drevne civilizacije o kojima, uzgred, pojma nema niti je to zanima, ali je jako zanima imati fotografiju, svoju dakako, snimljenu na Akropolju, Partenonu, Panteonu, Rimskom forumu ili Egipatskim piramidama. Izdrào sam s njom pola sata, otpratio je do auta, poèlio sretan put i oti{ao uz duboki uzdah olak{anja. Te ve~eri na grad se obru{io snaàn pljusak i za tili ~as poplavio ulice. Prolaze}i pored pozori{ta vidio sam neke momke kako metlama izbacuju vodu iz poplavljene ba{te. Smijali su se i prskali. Sjetih se tada Mirka Kova~a i njegove izjave o slobodarskoj Tuzli izre~enoj u istoj toj ba{ti. Kako kome, moj Mirko, ja sam ti ve} odavno u zato~eni{tvu! - rekoh poluglasno, a dvije djevojke koje su prolazile kraj mene za~u|eno me pogleda{e. * Tuzla je grad bez gradske fizionomije. Poput nasumice prosutih domina, u svakom kvartu i ulici mogu se vidjeti gra|evine razli~ite arhitektonske vrijednosti. Dominiraju mra~na, socrealisti~ka zdanja ruskog tipa, àlosni relikti poslijeratnog urbanisti~kog neukusa. âk ni iole arhitektonski unificiranu ulicu u Tuzli nije mogu}e na}i: gdje god noga kro~i i pogled seè, sve je zbrdazdoljeno, asimetri~no i otu`no rogobatno. Svojedobno je Goran Bregovi} rekao kako je Tuzla najbezvezniji grad od svih gradova koje je vidio i njima hodio. Te{ko je ne sloìti se s njim. Kroz neke ulice, Rudarsku ili Klostersku, ve} godinama ne prolazim. Ne mogu, isuvi{e su depresivne. U ovoj drugoj, u samom srcu grada, u te{ko shvatljivom sinkretizmu, jedna na drugu naslanjaju se gra|evine iz epohe austrougarske uprave, me|uratnog razdoblja, potom komunizma i na koncu futuristi~ka zdanja iz recentnog tajkunsko-tranzicijskog perioda. Na|e se i pokoja klasi~na bosanska ku}a, ru{evna i napu{tena, pa sve to tvori haoti~no-grotesknu estetiku svojstvenu Tirani nekada ili Kabulu danas. Na uglu Klosterske i Titove ulice nalazi se dàmija, najstarija u Tuzli. Turalibegova joj je ime, ali niko od Tuzlaka ne naziva je tako, zovu je - Poljska jer je sagra|ena u polju izvan pravokutnih zidina koje su sve do sredine 19. stolje}a opasavale grad. Ko je Turalibeg i kada je dàmija sagra|ena, naravno niko ne zna, bar ne pouzdano, no, sre}om, neko mudar, neimar zasigurno, ostavio je ispisan kronogram iznad ulaza - uobi~ajenu zahvalu Bogu, prikladan kuranski ajet i godinu restauracije dàmije, 1572., pa se ta godina, iako neta~na, uzima kao zvani~an datum njene izgradnje. Tik do dàmije uzdiè se turbe, odnosno zasvo|ena grobnica u koju Tuzlaci odvajkada ubacuju novac, u~e Fatihu, {apu}u molbu za ispunjenje èlje i natra{ke se udaljavaju. Nije poznato ni to ko je sagradio turbe i koji bogougodnik u njemu po~iva, ali, kako to obi~no biva, gdje ponestaje ~injenica ispredaju se legende, pa tako i ovo turbe ima svoju bapsku pri~u koja uz neznatna skra}ivanja glasi ovako:
84
ROMAN
Jedne no}i neki je ~ovjek krenuo da klanja jaciju u dàmiji. Kada je stigao zatekao je u dàmiji mnogo njemu nepoznatih ljudi koji su ~inili zikir. I on im se pridruìo i sa njima ~inio zikir cijelu no}. Kada je nastupila zora, jedan od njih re~e: Eto, ~inili smo zikrullah cijelu no}, a sabah }emo klanjati u Meki Kako re~e tako se po~e uspinjati uz munaru, a kada do|e do kraja, sko~i i kao strelica odleti u no}. Za njim, jedan po jedan, i ostali isto tako. Posljednji se uspeo onaj ~ovjek, a pretposlednji se okrenu i re~e mu: Pazi! Nemoj da posumnja{! Potom i on sko~i i odleti. Onaj ~ovjek, trenutak prije nego {to }e sko~iti, pomisli: Dragi Boè, nisam ja ptica da bih mogao letjeti! Zatim sko~i, pade na zemlju i ispusti du{u. Na tom mjestu ljudi mu podigo{e turbe. Mada sam ovu fikcionalnu sli~icu poodavno ~uo, tek nedavno gledaju}i, onako usput, beskrajno kilavi tok radova na obnovi dàmije - sinu mi kako je Turalibegova dàmija, kao i svaka druga u Bosni, okrenuta ka jugoistoku, u pravcu Meke, dok se turbe nalazi sa njene zapadne strane, {to upu}uje na zaklju~ak kako su ljudiptice, kao i onaj nesretnik, skakali bezmalo na suprotnu stranu, poprili~no u pogre{nom smjeru. Sitan detalj koji je narodnom pripovjeda~u o~ito promakao. Rekoh Tuzla je grad bez gradske fizionomije, a Turalibegova dàmija svojim tugaljivim izgledom upotpunjuje takvu predod`bu. Polurazru{ena, zapu{tena, poput kakvog sakralnog Skadra na Bojani koji se danju gradi a no}u razgra|uje, ova dàmija i nemar prema njoj reprezentativan je uzorak hroni~ne kulturalne i duhovne bijede ovog grada. Ne ~udi stoga {to su tri najznamenitija Tuzlaka i jedna znamenita Tuzlanka - Me{a Selimovi}, Marijan Bene{, Mirza Deliba{i} i Svetlana Kiti}, svako u svoje vrijeme i svako na svoju stranu, glavom bez obzira pobjegli iz Tuzle i negdje drugdje napravili blistave karijere. I ne samo oni - cijela armija genijalnih glava tiho se iskradala i jo{ uvijek se iskrada iz ovog mediokritetskog kazamata. Ipak, iako niko ne zna za{to se Ilin~ica zove - Ilin~ica ili kada je sagra|ena Turalibegova dàmija ili turbe pored nje i ime bogougodnika u njemu, svi znaju od kada Tuzla postoji. No, kao {to se da pretpostaviti, nije to zasluga domicilne pameti. O tome da postojimo obavijestio nas je bizantijski car i histori~ar Konstantin Porfirogenet koji je u svom djelu De administrando imperio, napisanom godine 950., pomenuo i Tuzlu pod rimskim imenom Salines. Premda smo nesumnjivo postojali i ranije, hvala mu. Da je do ovda{nje turbo-folk pameti, kukavna nam majka - ni ime dràve u kojoj ìvimo ne bi s prve potrefili. * Svaki narod ima nekakav pogrdan nadimak. Imaju ga i Bo{njaci. Bo{njake nazivaju balijama. Rije~ je perzijskog porijekla i ima potpuno suprotno zna~enje od onog op}epoznatog, uvredljivog. Bali je opisni pridjev i zna~i: visok, uzvi{en, dostojanstven, gospodstven, dok je sufiks - ja tipi~ni bosnizam ne zna~i ni{ta i javlja se u drugim brojnim rije~ima orijentalnog porijekla: dàmija, tekija, kapija, avlija. Stoga,
ne smeta mi kada me nazivaju bali-jom, naprotiv - ugodno je u tu|im o~ima biti gospodstven i dostojanstven. Ima, me|utim, ova rije~ unutar bo{nja~ke lingvo-kulture i tre}e, nimalo lijepo zna~enje. Po~esto, tako gospodstveni i dostojanstveni Bo{njaci, a mnogo ih nema, balijama nazivaju one hinjeno udvorne i srda~ne likove, ponaj~e{}e ruralne provenijencije, ultraambiciozne i sveprisutne - u vjeri, politici, {kolstvu, kulturi - nikakvih ljudskih kvaliteta i zapanjuju}eg samopouzdanja, svojstvenog samo seljacima i neznalicama. I njihov eti~ki supstrat tako|er je zapanjuju}i: pobo`nost, hedonizam, kurumpiranost, nepotizam, prevare, intrige, opet pobo`nost, javna naravno, petkom u dàmiji, da ih svi vide onako skru{ene i Bogu pokorne. Obi~no su dobro pozicionirani, solventni, uticajni, a jedan moj razgovor sa takvim balijom, posla radi, odvijao se otprilike ovako: - Selam alejkum! - kaèm. - Alejkumu selam! - replicira balija. - Zavr{io sam Filozofski fakultet. Ve} dugo sam bez posla. Moète li u~initi ne{to za mene? - Hm... Da si do{ao prije pola godine zaposlio bih te odmah, ali sada ... Te{ka je situacija, zaista te{ka, vidi{ sam... Mada, me|u nama, mo`da bi se tu i moglo ne{to... - U redu. Koliko i kome treba da platim za posao? - Pa, ovaj . Ako si ve} tako direktan, trebalo bi. trebalo bi ne{to platiti.! - Koliko? - Petnaest hiljada maraka! - Kome da platim? - Meni! - I dobit }u posao? - Ho}e{! - Nemam toliki novac! Otkud mi, ~ovje~e?! - Eh, ako je tako... Nego, ~uj, da ti kaèm... Ti si fin i poboàn ~ovjek. U Allaha se uzdaj! Samo se uzdaj u Allaha i bit }e i posla i para i svega. Eto, tako! - U Allaha da se uzdam? - Ja, ja, i ni{ta ne brini! - Bojim se da vas to nisam pitao niti sam traìo takav savjet! - Pa, {ta da ti kaèm?! Para, eto, nema{! [ta ho}e{, onda?! - Ma, mar{, stoko selja~ka! Balija je bilo oduvijek, a nagli procvat doìvljavaju padom komunizma i raspadom Jugoslavije. Oformili su i politi~ku stranku. Na predizbornim skupovima, zapaljuju}om populisti~kom retorikom, zasla|enom na brzinu nau~enim citatima iz Kurana i historije islama, hipnotizirali su i pridobili za svoj luciferski projekat armiju lakovjernog puka, uglavnom neukog i nepismenog. Na jednom od takvih skupova, jedan od balijskih lidera, karikaturalnog izgleda i imbecilnog politi~kog promi{ljanja, rekao je doslovno ovo: Bra}o i sestre, mirno spavajte! Niko nas ne}e napasti i rata ne}e biti! U turskoj avijaciji mnogo je pilota bosanskog porijekla! Ukoliko nas Srbija ipak napadne, ako se usudi na taj suludi ~in, na{i }e hrabri momci di}i svoje avione i Srbiju sravniti sa zemljom!
BEHAR104
85
ROMAN
Kako znamo, rata je bilo, turska avijacija nije sravnila Srbiju sa zemljom, a karikaturalni je imbecil ve} nakon prvih sukoba vojnim avionom pobjegao iz zemlje, ravno u Tursku. Balija, dakako, u ratu nije bilo, onom neposrednom, gdje se gubila glava. Nisu ni pomi{ljali na to da, ne daj Boè, ginu, krvare, gladuju i mrznu se po vla`nim rovovima i mra~nim {umetinama, pa su ~etiri ratne godine proveli relativno lagodno, u zavjetrini, u raznim komandnim {tabovima, logistikama, humanitarnim organizacijama i sli~nim debelim hladovinama. Umjesto njih, ginuli su oni koji rat nisu ni èljeli: radnici i sirotinja. Rat je okon~an u decembru 1995., ~udno, naglo, bez pobjednika. Sudija Bill Clinton odsvirao je kraj u sedamdesetoj minuti: prerano za one èljne nastavka krvave utakmice, prekasno za dvije stotine hiljada mrtvih glava i dva miliona uni{tenih ìvota. Zatim je do{ao mir. Kakav-takav. O~ekivano, balija u dàmijama nije bilo. Sasvim neo~ekivano, pojavili su se u tekijama i opoganili jedino preostalo neukaljano uto~i{te dobrih ljudi, samozatajni egzil u koji su se sklanjali od ovosvjetskog smrada tihi i smjerni dervi{i, nenametljivi u svojoj pobo`nosti, otvoreni, miroljubivi, slobodoumni i odani samo Bogu i ljubavi prema svemu stvorenome. U dervi{luk sam se zaljubio poodavno, u Sarajevu, kada sam jednog ki{nog popodneva prolaze}i pored tekije na Alifakovcu ugledao ispisanu dervi{ku oznaku - Hu na kapiji, zastao kao ukopan, gonjen nesavladivom radoznalo{}u u{ao u tekijsko dvori{te i iznad ulaznih vrata pro~itao natpis isklesan na patiniranoj kamenoj plo~i, sufijski credo koji }e definitivno obiljeìti i odretiti moj ìvot. Na plo~i je pisalo: Svakog putnika namjernika ljubazno do~ekaj i ugosti, a za vjeru ga ne pitaj! Do{av{i ku}i, odmah s vrata egzalitirano sam uzviknuo: Sve mi je jasno! Voljeti sve stvoreno smisao je na{ih ìvota! Otac je za~u|eno pogledao u mene, pa u majku i tiho joj rekao: Stara, ovaj je skroz pobudalio! To mu je od onih knjiùrina {to ih po svu no} ~ita! Dobro, dobro - razmek{a se otac. - De, reci nam {ta je to tebi jasno? - Pa, ljubav! Ljubav prema ljudima, ìvotinjama, biljkama! Prema ljudima, naro~ito! - Koliko ti je godina? - upita otac. - Za{to? Zna{ koliko imam godina! - Hajde, ti mi reci! - Osamnaest! - Eh, kada bude{ imao trideset ili jo{ bolje ~etrdeset godina, shvatit }e{ kakve si gluposti danas izgovorio! Tek tada }e ti sve biti jasno, a to saznanje, vjeruj mi, dobro }e te opaliti po u{ima! U istinitost ovih o~evih rije~i uvjerio sam se i prije tridesete godine. I sve mi je bilo jasno: ljubav je fantazmagorija, slatkasta iluzija, javlja se iznenada, naglo, silovito, traje kratko i plamti izme|u dvije opozitne izjave: Volim te! i Ne volim te vi{e! Ali, ona postojana i neizmjenjiva ljubav, ona koja u gluhim i samotnim no}ima dijelim sa Uzvi{enim, odavno je jedina kojoj stre-
mim, kojoj se radujem, pa me balijaska okupacija tekijama nije uznemirila, primio sam je ravnodu{no, kao neminovnost, sa smije{kom. Jedne no}i, nakon zikra, dok se sluìo ~aj, ustao sam, {utke stavio ruku na grudi, mirno iza{ao i u tekiju nikada vi{e nisam kro~io. * Moj osamnaestogodi{nji sin pro~itao je pet knjiga u svom ìvotu: Vlak u snijegu, Orlovi rano lete, Pinokio, Avanture Toma Sojera i Bijeli o~njak. Istina, pro~itao je i pola Travni~ke hronike, a sve ostale obavezne knjige iz {kolske lektire ~ita na internetu, u skra}enoj, fabularnoj verziji. I Rat i mir je pro~itao tako i dobio prolaznu ocjenu. Kaè, bitno je znati klju~ne likove i doga|aje: Napoleon, Kutuzov, Borodinska bitka, okupacija Moskve, Andrej Bolkonski, Nata{a Rostov, Pjer Bezuhov, sve to uobli~iti u dvadesetak suvislih re~enica i profesor je zadovoljan. Slu{am ga i do|e mi da pla~em. Ali, ne pla~em nego zaklju~ujem da knjièvnost vi{e ni~emu ne sluì. Iznjedrena kao pi{~eva unutarnja pobuna, pa makar i beznadna, knjièvnost se ve} poodavno recipira sasvim opre~no: kao zabava, razonoda, a ponaj~e{}e kao izvori{te za crpljenje i pam}enje efektnih citata upotrebljivih u kakvoj zgodnoj prilici, eruditnog dojma radi. Tako Cervantes, taj prvi i mo`da najve}i knjièvni pobunjenik, i dan-danas, stotinama godina poslije, ni kriv ni duàn, do suza zasmijava sve one koji ~itaju njegovog Don Quijotea. Ni{ta bolje nisu pro{li ni ostali pobunjenici: Rable, Erasmus, Voltaire, Pu{kin, Baudelaire, Kierkegaard, Gogolj, êhov, Tolstoj, Camus, Sartre, Gombrowicz, Joyce, Huxley, Hamvas, Nu{i}, Domanovi}, Ki{... samo su neki od njih. Pobunjenik je i Mehmed-Me{a Selimovi}. U svom glasovitom i umje{no upakovanom auto{ovinisti~kom knjièvnom tekstu poznatom kao Dervi{ i smrt, britkim perom ostrvio se na komuniste i vlastiti narod. Na komuniste maglovito, eufemisti~no, na vlastiti narod otvoreno, sa dubokim prezirom. Bo{njaci ili, preciznije, balije, roman su do~ekali sa bezrezervnim odu{evljenjem, Hrvati ravnodu{no, Srbi, pak, na no`, barem u po~etku. Podozrivi, kakvi ve} jesu spram svega bosanskog, i za~u|eni besprizornom mr`njom prema etni~kom korpusu iz koga se i Selimovi} ispilio, pa`ljivo su u tekstu tragali za skrivenim probo{nja~kim signaturama i porukama, pa kako, na koncu, nisu na{li ni{ta, prigrlili su Mehmeda kao svog najro|enijeg. I balije su prigrlili Mehmeda. Roman su doìvjeli kao svoj, njima upu}en ( {to, ruku na srce, nije daleko od istine ), dijelove kuranskih sura na po~ecima poglavlja kao nedvojbenu potvrdu Mehmedovog muslimanstva, osnovni naum teksta kao bunt protiv titoisti~kog totalitarizma, a lociranje radnje romana u bezvrijeme i bezmjesto kao neophodnu i razumljivu autorovu umjetni~ku mimikriju. înjenicu da je - kako su katkad znali stidljivo priznati - gdjegdje pljucnuo i na njih, pravdali su Mehmedovom kreativnom slobodom i umobolnom teorijom o autonomnom ìvotu knjièvnog djela, neovisnom od njegovog autora. Potisnuta trauma kreativna je inicijacija i sukus romana Dervi{ i smrt, veli Selimovi} a i mnogi drugi koji su se Selimovi}evim dje-
86
ROMAN
lom bavili. Trauma uzrokovana nepravednom i bezrazlo`nom egzekucijom Mehmedovog starijeg brata, partizana, likvidiranog partizanskom rukom, ratne 1944. Za~udo, u samom tekstu Selimovi}evo traumatsko iskustvo ne uobli~ave se niti konkretizira, {ta vi{e, jedva da se moè nazrijeti, bar ne kroz vizuru karakterno defetisti~ko-pasivisti~ki portretiranog {ejha Ahmeda Nurudina, ~ovjeka umornog i zgaslog, izmirenog sa Boìjom odredbom i bratovljevom sudbinom koju ne moè izmijeniti niti mu pomo}i i izbaviti ga iz zato~eni{tva u tvr|avi. No, lik Hasana, prijatelja Nurudinovog, karakterolo{ki je potpuno opre~an. Hasan je nagao, impulsivan, nesputan, slobodouman, emanira energijom koju Ahmed Nurudin ne posjeduje, idejama i stavovima koji Nurudina pla{e i sabla`njavaju, i tek kroz njega, kroz usta Hasanova, ispotiha, kao uzgred, na samom kraju knjige, progovara pravi, raskriveni Selimovi} i na manje od pola stranice teksta objelodanjuje istinsku idejnu nakanu cijeloga romana: odioznost prema pripadaju}em etnosu i vlastitu muku identitarne podvojenosti. Evo {ta Hasan, odnosno Mehmedov alter ego, govori nama o nama: Najzamr{eniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu {alu kao s nama. Do ju~e smo bili ono {to danas èlimo da zaboravimo. Ali nismo postali ni ne{to drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne moèmo vi{e nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihva}eni. Kao rukavac {to ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema vi{e toka ni u{}a, suvi{e malen da bude jezero, suvi{e velik da ga zemlja upije. S nejasnim osje}ajem stida zbog porijekla i krivice zbog otpadni{tva, ne}emo da gledamo unazad, a nemamo kuda da gledamo unaprijed, zato zadràvamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rje{enja. Preziru nas i bra}a i do{ljaci, a mi se branimo ponosom i mr`njom. Htjeli smo da se sa~uvamo, a tako smo se izgubili da vi{e ne znamo ni {ta smo... Tako, eto, zbori identitarno raspolu}eni Mehmed Selimovi}. U ovom kratkom pasaù, u svega jedanaest re~enica, Mehmed Selimovi} sna`no i smjelo uspje{no vlastoru~no demontira op}eprihva}eno mi{ljenje o romanu Dervi{ i smrt kao vanredno uspjeloj literarno estetiziranoj pi{~evoj traumi, potom pri~i o ìvotu i smrti, ljubavi i mr`nji, genijalnom lirsko-meditativno-ispovjednom knjièvnom tekstu. No, ono {to Selimovi}, na àlost, nije u~inio, a morao je zarad intelektualnog po{tenja, jeste iscrtavanje nu`ne i za ideju romana takvog kakav ve} jest - klju~ne etnoidentitetske razdjelnice izme|u dobrih, samosvojnih Bo{njana i onih koji to - poput Selimovi}a - ne èle biti. Morao je, a , eto, nije. Rije~ju, svjesno ili ne, sve nas je kao govna strpao u isti vagon, zamandalio vrata i zakucao natpis: Pozor! Genetski otpad! E, ne}e mo}i, Mehmede. Kako god, Selimovi} se i danas slavi kao veliki, najve}i bo{nja~ki pisac, kao i bosanski, srpski, ju`noslavenski, bezmalo vaseljenski autor, kako to egzaltirano znaju tuma~iti njegovi fanati~ni poklonici. U Tuzli, gradu u kome je Selimovi} ro|en i o kome u svojim najva`nijim djelima nije napisao ni slova, ve} desetak godina egzistiraju knjièvni susreti posve}eni njemu u ~ast.
Iza cijelog projekta stoji op}inski na~elnik, i sam pisac rekreativac, i, prema vlastitim rije~ima, veliki zaljubljenik u lik i djelo Mehmeda-Me{e Selimovi}a. Na~elnik, ina~e, strastveno voli knjièvnost. Sebe u knjièvnosti jo{ vi{e. Silno voli i Mehmeda Selimovi}a, premda nekako sumnjam u to. Prije }e biti da je ta ljubav prozai~nije naravi: domi{ljato je i utilitarno glorificirati Mehmeda, odavati mu svake godine grandiozni hommage, priviti se uz njegove skute i priskrbiti tako pokoju dragocjenu mrvicu pu~ke naklonosti i li~nog publiciteta, politi~kog, prije svega, a usput i kulturalnog. Slu{am, kako rekoh, sinovljeva razmi{ljanja o knjièvnosti, tuàn sam, pretuàn, volim ga, moja je krv i moje meso, a tu, pred mojim o~ima, stasava u autenti~nog baliju. Jer, balije ne vole ~itati, razmi{ljati o pro~itanom jo{ manje, a izgra|ivati i imati vlastite stavove o bilo ~emu ne vole uop}e. Razli~iti smo. On je sklon masi, toploti i sigurnosti unutar nje, ja sam, opet, samotnjak, stepski vuk, vje~ito na vjetrometini, ekskomuniciran u rodnom gradu kao ovovremeni Baruch de Spinoza, prezren od balijske bratije. Ipak, nije li - pitam se u dvojbi dok gledam u sina - pro~itati pet knjiga u ìvotu sasvim dovoljno? I kakva korist od izgra|enog stava o bilo ~emu? Nikakva! Uvjerio sam se ! bit }e da je moj sin u pravu: pet pro~itanih knjiga za sretan ìvot sasvim je dovoljno. Na àlost, za mene je prekasno, pro~itao sam ih mnogo vi{e. * Ramazan je. Plavetnilo nad Ilin~icom i{~ezava, dan se gasi, za koju minutu mujezin }e prou~iti ezan i ozna~iti kraj posta. Sam sam u sobi. êkam. Volim ove trenutke. U njima je saèta sva ljepota vjere. Dan je ljetnji, dug, vreo, no nisam ni èdan ni gladan, ni nervozan zbog cjelodnevnog nepu{enja, naprotiv - miran sam, ispunjen, bistrih i ~istih misli, zahvalan na blaènim i neposta~ima neshvatljivim katarzi~nim trenucima i{~ekivanja mujezinovog ezana. Mudar je i Plemenit dragi Bog, razmi{ljam dok ~ekam. Postom nas ~isti, krijepi, ozdravljuje i daje snagu da izdrìmo ostalih jedanaest mjeseci u godini. A valja ih izdràti. @ivi u zemlju ne moèmo. I, evo ga! Mujezin se oglasio. Pijem vodu polako, gutljaj po gutljaj, pojedem nekoliko zalogaja, potom pijem kafu i pu{im. Ali, poput balona od sapunice, iftarska ~arolija se razbi i nestade. Osje}am je jo{ samo u tragovima, izmigoljila se i vratila u onostrano, do naredne ve~eri i novog i{~ekivanja ezana, kada }e ponovo do}i nenadano kako je i oti{la. [utim i oslu{kujem nemir koji me podmuklo obuzima. Znam {ta slijedi. Pusto{! Ako me preplavi i {~epa, ako se odmah ne dignem, obu~em i iza|em vani, bilo gdje, bilo s kim, ostat }u satima prikovan u fotelji, paliti cigaretu za cigaretom i kao autista zuriti u `mirkava svjetla na Ilin~ici. Znam i za{to. Nedostaje mi Amela. Toliko mi nedostaje da jedva ~ekam da umrem i vidim je negdje i nekako, zadnje je {to sam pomislio prije no {to sam sko~io, ostavio nedopijenu kafu i izjurio iz ku}e. I, sre}e kakve ve} jesam, zaista nailazim na bilo koga. Pijemo kafu i {utke gledamo u bezli~nu rijeku ljudskih tjelesa koja se
BEHAR104
87
ROMAN
gore-dolje gibaju glavnom ulicom. - Dàmija je sve! - re~e iznenada taj bilo ko. - Kako to misli{?- upitam. - Pa, jednostavno! Dàmija je cilj ! - Koliko znam, dàmija je Boìja ku}a u kojoj, usput, neko zara|uje i platu! A to {to ti pri~a{ akaidska je inverzija! Pobrkao si su{tinu i formu! Dàmija je sredstvo, a cilj je Bog! Ne treba ti dàmija da bi bio vjernik, a bez Boga vjera je nemogu}a! - ûdni ste vi dervi{i! - re~e bilo ko. - Za{to ? - Preslobodno razmi{ljate! Opasno je to {to pri~a{! - Naprotiv! Opasno je biti zarobljenik dogmatskih predrasuda! Pogledaj vehabije! Uskogrudi, anahroni, isklju~ivi, nasilni, slijepo uvjereni da je njihovo poimanje vjere jedino pravo i ispravno; veliki u vlastitim o~ima, netrpeljivi prema svima onima koji se usude razmi{ljati druk~ije! Da mogu, na silu bi islamizirali i vratili u srednji vijek cijelu planetu, a i dervi{e bi slatko potamanili, samo da im se pruì prilika! - Za{to dervi{e ? - Upravo iz suprotnih razloga: neznatni smo u vlastitim o~ima, u svakom dobrom ~ovjeku vidimo bi}e bolje od nas, tolerantni smo, otvoreni za druge i druk~ije! Mo`da ne zna{, ali u tekiju dolaze i pravoslavci i katolici, uglavnom zbog predavanja iz Rumijeve Mesnevije, a i obred zikra im je otvoren, naravno ako to èle! - E, onda me ne ~udi {to vas vehabije èle potamaniti! - re~e bilo ko i ode. Dobro je. Uljudno i brzo sam ga se rije{io, pomislih. Klasi~ni vjerski lu|ak, bezopasan dodu{e, ali uàsno teàk i naporan u svojim plitkoumnim duhovnim opser vacijama. Tuzla je puna takvih. Uglavnom se zanimaju za sufizam. ûdan fenomen, no ne posve neobja{njiv: Tuzla, a i ono {to se jo{ Bosnom zove, balkanska je Gaza ili Zapadna obala, getoizirani i poluanarhizirani teritorij bez reda, rasporeda, bilo kakvog politi~kog i socijalnog koncepta. Institucije sistema postoje, ali same sebi su svrha. Agilne i slatkorje~ive nevladine organizacije svako malo saop}enjima za javnost ukazuju na propuste i proma{aje istog tog besmislenog sistema i tu svoju besplodnu kvazidemokratsku onaniju masno napla}uju. Naj~e{}e od stranih ambasada, slovena~ke recimo, one ~ija je vlada svojedobno hladno oplja~kala ogromne novce bosanskih gra|ana deponovane u Ljubljanskoj banci, a potom nas ekonomski kolonizirala uz svesrdnu pomo} nezasitih balijskih politi~kih lobija, onih, je li, koji su sami sebi svrha, a kojima, opet, ukazuju na propuste i proma{aje nevladine organizacije ~iju kvazidemokratsku onaniju sponzorira slovena~ka ambasada! Tipi~ni bosanski lonac kriminala i be{~a{}a! Narod je, pak, nebitan i o njemu niko ne brine. Osim, mo`da, Islamske zajednice koja nam obe}ava dènetske blagodati. Kada umremo, naravno, i pod uslovom da smo za ìvota bili krotki, pos-
lu{ni i bogobojazni. Po{to ovozemaljski pakao ve} ku{amo - rezonuju obespravljeni i o~ajni - ne bi bilo lo{e uìvati u rajskim perivojima, pa otuda, iz ~iste muke i bezna|a, tako snaàn interes za vjeru, sufizam osobito. Vjerom i vjerovanjem, me|utim, ne pla}aju se ra~uni niti {koluju djecu, pa ìve}i tegobnu svakodnevicu izme|u ~eki}a i nakovnja, ovi tragaoci za bilo kakvim izlazom iz vlastitog pakla brzo i uspje{no pomra~e razumom. I onda do|u meni. Da mi obja{njavaju {ta je vjera. Ali ni ja nisam od ju~er: oni meni o vjeri, ja njima o seksu, oni o seksu, ja o fudbalu. Brzo odustanu. Odmahnu rukom, zaklju~e da sam poludio i ùrno odu. Jednog takvog ve~eras sam uspje{no otresao. Koliko dugo }e mi to uspijevati, ne znam. Umoran sam. Od sebe, vjerskih lu|aka, Zapadne obale, dvije-tri ulice u kojima se kre}em. Neka mi je dragi Bog na pomo}i. * Slu{am k}erku kako svira piano. Vje`ba Beethovenovu Sonatu No.8 za sutra{nju provjeru znanja u Niòj muzi~koj {koli. Sigurna je, mirna, koncentrisana i vidno ponosna {to i ja mogu ~uti kako je uspje{no savladala zahtjevnu kompoziciju. - Je li dobro?- pita nakon {to je odsvirala posljednju notu. - Odli~no! - Siguran si?! Ho}e{ li da odsviram jo{ jednom? - Ne, ne! Zaista je dobro! - U redu! Mogu li sada vani! - Naravno! - Ne}u dugo! - Dobro! Ljubi me u obraz i izlazi. Sjedam za ra~unar i provjeravam po{tu. Ni{ta. Pu{tam Bistru vodu od Leb i Sol, najlirskiju kompoziciju koju sam ikad ~uo, naslanjam se na prozor, palim cigaretu i gledam u veliko jato vrana ra{trkanih tamo-amo na tamnoplavom nebu, uznemirenih zbog ne~eg. Odjednom, kao po naredbi, u svega tri-~etiri sekunde, smiruju se i lagano spu{taju na stabla i krovove zgrada. Na ulici nigdje nikoga. Samo Buba bez zuba, kako je djeca zovu, suluda èna sa cigaretom u ustima koju nikada ne gasi, bu~no pretura po kontejnerima za sme}e i psuje. Uklju~ujem televizor i gledam poglup film, o~ajno predvidljive fabule. Nekakav biv{i policajac, elitni valjda, zapu{ten i mamuran, lijeno otvara vrata ispred kojih stoji ozbiljni, ugla|eni agent FBI-aja. Ugla|eni nudi zapu{tenom delikatan zadatak hvatanja serijskog ubice. Zapu{teni ni da ~uje. Povukao sam se, veli. Ugla|eni, pak, insistira i povla|uju}i mu kaè da samo on, zapu{teni, moè do}i glave monstrumu koji neselektivno ubija i sije paniku po gradu. Zapu{teni indignirano odbija. Jok veli - eto vas tamo pa ga hvatajte, ja idem u lov na tune i pokazuje ugla|enom ribarsku opremu. Gasim televizor. I budali je jasno da }e zapu{teni zadatak ipak prihvatiti, naganjati se malo sa psihopatom i na koncu ga uhvatiti. A tokom obavezne razmjene vatre sa ubicom, bacit }e dva-tri pi{tolja nakon {to ispuca sve metke iz njih. Nikada mi nije bilo jasno za{to
88
ROMAN
u filmovima bacaju ispra`njene pi{tolje. Dobujem prstima po stolu, kao nekada moj otac, gledam u policu sa knjigama, ustajem i nasumi~no poseèm za jednom od njih. Vidim, Pavi}ev Hazarski re~nik. Davno sam je ~itao. Listam, ~itam, preska~em. îsti intertekstualizam. Malo Borhesa, malo Gombrovicza, malo Bulgakova i ne{to Pavi}a. Vra}am knjigu na policu, odlazim u kuhinju, kuham ~aj, i sjedam na balkon. Bube bez zuba nema, ali je onako u bijesu, rove}i po kontenjerima i traè}i ko zna {ta, razbacala gomile kesa sa sme}em svuda naokolo. Stalno to radi. Kom{iluk je ne grdi niti prijavljuje policiji. @ena je luda i nikakve koristi od toga. Kada popijem ~aj, ako to neko ne u~ini prije mene, si}i }u i vratiti razbacano sme}e u kontejnere. Odnekuda, jedva ~ujno, doprije{e do mene zvuci sevdalinke Donju Tuzlu opasala guja. Razmi{ljam dokono o dvojakim predajama o nastanku ove pjesme. Guja je, po jednima, Omer-pa{a Latas, potur~eni Srbin iz Like i po zlu ~uveni stambolski dèlatski egzekutor, koji je 1850. do{ao u Tuzlu sa carskim fermanom i naredbom u njemu da poskida glave uzjogunjenom i Porti nesklonom bo{nja~kom plemstvu. Ulogorio je se sa askerskom pratnjom na brdu Kicelj iznad ~ar{ije i dok je bo{nja~ki begovat drhturio od straha ~ekaju}i pa{in poziv na razgovor i neumitni svilen gajtan oko vrata na kraju besjede, dobi Latas hitan poziv za gu{enje pobune negdje u Srbiji, ve}e i opasnije po carstvo, pa navrat-na-nos ode iz Tuzle neobavljena posla, a bo{nja~ki prvaci odahnu{e {u}uraju}i Allahu i ispjeva{e sebi pjesmu koja u narodu ostade do danas. Po drugima, guja je mrski austrougarski okupator, onaj isti koji nam je za svega ~etrdeset godina prisustva i uprave, a nakon ~etiri stotine pedeset godina turske nebrige i otima~ine, izgradio na stotine {kola, bolnica, mostova, èljezni~ke pruge, moderne ceste, vodovodne sisteme, fabrike, elektrifikaciju, telegraf, arhitektonski vrijedna zdanja, muzeje, biblioteke, {tamparije, knjige, novine, pismenost... I uzeo je podosta, dodu{e, ali... Osim ove - razmi{ljam dok slu{am jedva ~ujnu sevdalinku - Tuzla je opjevana u samo jo{ pet sevdalinki: Pod Tuzlom se zeleni meraja, Je~am èle Tuzlanke djevojke, Sarho{ Aljo drume zatvara{e, Mujo \ogu po Mejdanu voda i \ugum kuje |ugumdìja Aljo. I to je sve. Malo. Ali, zasigurno ne bez razloga. Odvajkada je Tuzla bila nepresu{na krava muzara: Turska, Austrougarska, SHS-ovska, Jugoslovenka, NDH-ovska, pa opet Jugoslovenska, danas sva~ija, svoja nikada. Plja~kana, eksploatisana, zapostavljana, podrivana, i to doslovno, nije, jadna, ni mogla biti ~estito opjevana, jer sevdalinka je pjesma sitih ljudi, a bijede i gladi u Tuzli nikada nije usfalilo. Ni danas, Bit }e da je to. Ali - prenuh se - dàba ti sve, ve} se smrkava, valja meni razbacano sme}e pokupiti. Vidim, niko od kom{ija nije se nakanio, a smrad je ve} osjetan. Dièm se, othukujem i izlazim iz ku}e da obavim jo{ jednu sizifovsku besmislicu. * Koncem osamdesetih godina oti{ao sam u London. Pobjegao, zapravo. Prije no {to }u otputovati - uvidjev{i da je moja odluka koli-
ko tvrda toliko i naivna - otac me je posadio pred sebe i slikovito poku{ao razuvjeriti i odgovoriti od tog, po njemu, besmislenog bijega. Vidi , re~e mi tada, kada je Austrija okupirala Bosnu, Bo{njaci su masovno po~eli iseljavati u Tursku bjeè}i od, kako su govorili, kaurskog cara Franje Josifa koji }e ih pokrstiti i pretvoriti u roblje. I kom{ija mog djeda spremao se za iseljavanje u Tursku. Djed ga je pitao za{to to ~ini. - Ne znam, veli, svi idu, pa, eto, i ja... Slu{aj, re~e mu djed, ptica mukotrpno gradi svoje gnijezdo, gran~icu po gran~icu, a kada ga uneredi, re}i }emo usere, ponovo s istom mukom gradi novo! Pa, bolje ti je da ne ide{ nego lijepo da o~isti{ svoje gnijezdo, ovo u Bosni, jer u Tursku }e{ i svoju guzicu ponijeti! I tamo }e{ zasrati! - Znam, stari, ali gu{im se ovdje! Moram da idem! - rekoh tada. - Zar ba{! Dotle je do{lo? - Jest! - Dobro, onda. I ~uvaj se. Tamo u tom Londonu. I oti{ao sam. I vratio se. Brè no {to sam mislio. Otac je bio u pravu. Stra`njicu, onu mentalnu, uvijek sa sobom nosimo. Shvatio sam to i kad sam oti{ao u Teheran, godinu-dvije nakon svr{etka rata. I evo me, tu sam, ne mi~em nikuda, gradim svoje gnijezdo, ~istim ga, {utim i trpim. Dokle, ne znam. Jutros sam, tako, bio na intervjuu za posao profesora u Arslanpa{inoj medresi. Predsjednik tro~lane komisije biv{i je SDB-ovski `bir i denuncijant, a sada magistar islamskih nauka i jedan od profesora u medresi. Poznajemo se dugo. On zna da ja znam ono {to on ne bi volio da se sazna o njemu. Podozrivo me gleda, vidim nije mu milo {to sam i ja aplicirao za posao. I prije nego {to sam sjeo bilo mi je jasno da od mog posla u medresi ne}e biti ni{ta. Ipak sjedam da vidim i ~ujem {ta je smislio kako da me se rije{i. - Kako si? - pita me `bir i kiselo se smje{ka. - Hvala, dobro! - Reference su ti dobre! Ali, treba da zna{ da mi pa`ljivo biramo ~lanove na{eg kolektiva! - Shvatam! - Zna{, ovo je elitna {kola i profesorski kadar biramo vrlo pa`ljivo! - Ponavljate se, gospodine! Ima li za mene posla ili ne? - Na àlost, ne! Profesorski kadar ovdje. - Da, da! Pa`ljivo birate profesorski kadar! I bilo bi od vas vrlo nepa`ljivo dati meni profesorsko mjesto! To, ~ini mi se, èlite re}i?! A za{to, mogu li znati? Jesam li ja alkoholi~ar, narkoman, kriminalac, peder?! Ili, jo{ vjerovat - nije, mo`da je ve} neko dobio ovaj posao, neki va{ ro|ak, prijatelj, a ja bez veze ovdje razglabam s vama?! - Nisam to rekao! - procijedi `bir. - Znam da ti nije drago {to sam ovdje! - rekoh. - I znam da je ovaj posao ve} neko dobio! Ali, to {to radi{ ima i svoje ime! Zove se - klerikalni apartheid! Pa, vi, hodè, ~ovje~e, vi{e ni nemate ambiciju da budete duhovni lideri vlastitog naroda! Zatvoreni ste, herme-
BEHAR104
89
ROMAN
tizirani unutar va{e kaste, uhljebljujete u ovu i sli~ne institucije va{u djecu, rodbinu i prijatelje, ìvite lagodno, neoptere}eno, sa realno{}u, onom ubistveno surovom, nemate nikakvog doticaja, siti ste i obijesni, ne saosje}ate sa patnjama oja|enih ljudi kojima u dàmijama pri~ate pre`vakane pri~e o moralu, ~estitosti, altruizmu.! Ko ste vi, zapravo?! I kome ste potrebni?! Nikome! Kada bi sutra zatvorili ovu va{u elitnu {kolu niko to ne bi ni primijetio! Dovukli ste se u Tuzlu iz kojekakvih vukojebina, pobjegli od krava i njiva, pa sada polupismeni, osiljeni i be{}utni za nevolje drugih, pa`ljivo birate ~lanove va{eg kolektiva! Fuj! I samo da zna{, `biru komunisti~ki, narod si mo`da prevario, ali Boga nisi, a, vala, ni mene! Ni `bir ni ostala dva ~lana komisije nisu izustili ni rije~. [utili su oborenih glava i ~ekali da odem. Iza{ao sam vani, lijepo je i sun~ano jutro bilo; na trenutak sam zastao i pogledao zgradu medrese. Krasno zdanje. [teta {to ovakvi ljudi rade u njemu pomislih - i, najednom, bi mi drago {to nisam dobio posao. Gledam u zdanje i stresoh se od pomisli da bih, mo`da, vremenom postao isti kao i oni. * Kasno je popodne. Pi{em tekst o pjesni{tvu Muhameda Dèlila Sadikovi}a, teorijsko-kriti~ki prikaz za ~asopis Osvit. O pjesniku se gotovo ni{ta ne zna ({to, kako ve} rekoh, ne ~udi, balije ne vole njegovati vlastitu tradiciju) ~ak ni kada ni gdje je ro|en, tek {turi podatak da je objavio poetsku zbirku Sevdah i suze i povremeno, izme|u dva svjetska rata, objavljivao liriku u ~asopisu Novi Behar. Mu~im se. Poezija mu je trivijalna: jeftine lirske slike, nevje{te metafore, nategnuta rima, tugaljiva op}a mjesta o àlu za prohujalom mlado{}u i neostvarenom ljubavlju, prepuna pateti~nih romanti~arskih proplamsaja, anahronih i stilski potpuno izolovanih od u to vrijeme izrazito sna`nih modernisti~kih strujanja u ju`noslavenskim knjièvnostima. Mu~im se i dvojim se: masakrirati ga ili biti dobronamjeran. îtam: Ti me moè{ lijepa ~edo Kolko ho}e{ milovati, Ali srca-srca svoga Ne mogu ti nikad dati. To sam srce davno dao Jednoj crnki, prvoj koni, Zbog ~ega me crni udes I dan-danas kruto goni. Zbog ~ega mi pelin-suza Blijedo lice uvijek rosi, Zbog ~ega je tako rano Palo inje po ovoj kosi. îtam i odlu~ujem: bit }u dobronamjeran - oprezno, uvijeno, neodre|eno, bez ukusa i mirisa, jer razmi{ljam - ni on, jadan, nije od sile napisao ove bezvezarije, ko zna kakva li je njega
90
muka natjerala da zabludi u pjesni{tvo i lati se pera. Tekst zavr{avam brzo i {aljem ga uredniku. Eto! Nit sam ga naruìo nit pohvalio, bolje nije moglo. Prelazim na drugi posao: romantizirani ìvotopis nekog narcisoidnog pustolova iz Gra~anice. Mjesecima navaljivao na mene da ovjekovje~im i ukori~im njegov, kako kaè, nesvakida{nje zanimljiv ìvot. Ja se ne}kao, pa na koncu popustio. A dobra mu{terija, ne pita {ta ko{ta. îtao je ve} neke dijelove teksta i odu{evljen je. Kaè, ni sam ne bi bolje opisao svoj ìvot. I jo{ re~e - ako tako bude do kraja, udvostru~it }e mi honorar. U redu - velim - bit }e! Brzo i lako pi{em, a nije mi to svojstveno. Valjda je lako pisati o budala{tinama. îtam njegov rukom pisani predloàk i od fekalija poku{avam praviti pitu. . i onda ja do|em u Be~ i otvorim kafanu. I onda krene poso al slabo nekako vidim ja ho}e narod pjevaljku. I onda ja iz Cazina dovedem pjevaljku dobra je crnka bila al slabo pjeva al koga briga narod samo zbog nje dolazi. Joj kad poso navali. Para ko {a{e. I onda u neka doba do|o{e neki mafija{i Rusi su bili kaù oni meni ti }e{ nam davat deset posto od pazara a mi }emo tebi ~uvat kafanu. Vidim ja opasni tipovi nema labavo s njima pa im kaèm dobro ve~eras kad sravnim pazar da}u vam pare. I onda dam im ja te pare i iste no}i pozovem neke moje jalija{e iz Minhena da sutra do|u u Be~ i da razvale tu mafiju. I do|o{e ovi moji. Do|o{e i Rusi ho}e pare. Kaèm ja njima ne dam pare a i ovi moji nadigo{e hampu na njih i izbi tu~a ne zna se ko koga mlati. Do|e i policija napravi zapisnik obja{njavam ja da su me Rusi reketirali al dàba ti sve zatvori{e mi kafanu. I onda {ta }u pobjegnem u Grac bojim se ubi}e me oni ruski mafija{i. Sutradan javlja mi jaran eno zapalili ti Rusi kafanu. Do|em ja u Be~ i imam {ta i vidit samo ugarci ostali. Sre}om osiguro sam kafanu i naplatim dobro osiguranje pa kontam nije se s njima igrat i nije mi tu provrela nafaka pa se spakujem i odem u [tutgart. I onda u [tutgartu otvorim piceriju... Ostavljam rukopis, dosta je za danas. Malo mi je i muka, otvaram prozor, udi{em reski jesenji vazduh, gledam kako se sa zapada, iz pravca Ozrena, malo-pomalo, valja i usput narasta ogromni crni oblak-za petnaest minuta nad Tuzlom }e se otvoriti nebo. Odlazim u kupatilo i brijem se. Vidim, desna bora -smijalica duà je i o{trija. I sitne, mreàste bore oko o~iju izraènije su na desnoj strani lica. Ima nekakvo medicinsko obja{njenje za tu pojavu; valjda, koliko se sje}am, pro~itao sam to negdje, desna strana lica brè stari, a ja se, opet, sjetih Jasne, moje nekada{nje djevojke, koja mi je svojedobno preporu~ivala facijalne vje`be za preveniranje nastanka bora. Svakog jutra, govorila je, izgovori dvadeset puta: o-x i koà }e ti biti elasti~na i zategnuta ! Bila mi je tada dvadeset i koja godina, bore nisam ni imao, pa sam njen savjet i ~uo i ne ~uo, ali, eto, sada dok gledam u ogledalo, u lice sredovje~nog ~ovjeka, sjetih se Jasne i njene preporuke za preveniranje nastanka bora. Nikada nisam radio takve facijalne vje`be niti sam uzimao svjeì pivski kvasac, svakog jutra, nata{te, {to mi je tako|er preporu~ivala, kosu na vrijeme da sa~uvam, pa mi danas sitne, mreàste bore oko o~iju, duà i o{trija desna bora-smijalica i vidno prorije|ena kosa. Umivam se, utrljavam losion u lice i
ROMAN
dok slu{am kako ki{a vani tutnji i pljo{timice udara u prozore, sinu mi misao kako u krajnjem sve to uop}e nije ni va`no: kada dotrajemo, sa borama ili bez njih, ugasimo se i budemo posluèni kao gozba za crve, ostat }e za nama samo eho na{e egzistencije, najprije snaàn, potom sve slabiji, dok na koncu sasvim ne utihne i zgasne u zaboravu. Gledam se u ogledalu, smijem se i bi mi nekako lak{e. I svejedno. * Ibrahim je moj drug i boluje od PTSP-a. Za neupu}ene, skra}enica je to za Post-traumatsko-stresni-poreme}aj, iliti, jo{ preciznije, bosansku ina~icu Vijetnamskog sindroma. A hrabar je ratnik bio Ibrahim. Kada bi srpski tenkovi projektilima razvalili linije na{e odbrane, tumbe isprevr tali rovove komadaju}i tijela bosanskih vojnika u njima i kada bi se kroz kovitlac pra{ine i dima prosuli jezoviti krici ranjenih i urlaju}e komande oficira za povla~enje, izlazio bi Ibrahim naoruàn zoljom na spaljenu ~istinu, o~i u o~i sa tenkom T-72, mirno pode{avao daljinomjer, ni{anio, okidao i onesposobljavao ga, a potom jo{ mirnije odlazio, nogu pred nogu, bez da se osvrne i pogleda u gvozdenu grdosiju koju je razbucao. Gledali to visoki bosanski oficiri sa pristojne i bezbijedne udaljenosti, pa pomislili kako Ibrahim nije samo hrabar nego i lud i da tu nesvakida{nju hrabru ludost treba njegovati, pohvalama i obe}anjima podgrijavati i u svakoj zgodnoj prilici iskoristiti. Ako skine{ jo{ pet tenkova dobit }e{ odli~je Zlatni ljiljan!- re~e mu jedan. Ako skine{ osam tenkova dobit }e{ stan!- re~e mu drugi. Ako skine{ deset tenkova dobit }e{ sve pobrojano i jo{ pride besplatan odlazak na Had`d`, Boìju ku}u da vidi{!- re~e mu tre}i. Ibrahim je {utio, odbijao dimove ljutog duhanskog korijena umotanog u toalet papir i na koncu rekao: Moje je da ratujem, a va{e da dajete prazna obe}anja! Zlatni ljiljan mi ne treba, stan imam, a Boìja ku}a je u mojim prsima! Ljutnu{e se, kao, oficiri, poboja{e se da su pretjerali, da ih je Ibrahim prozreo, da i nije ba{ tako lud kakvim se ~ini, pa ga udvorno ponudi{e paklicom Marlbora, pa {tekom Marlbora, dakako mu reko{e - pu{i ono {to i dolikuje istinskom gaziji, pravi, najbolji duhan, a ne taj smrad umotan u tariguz papir. Ali, nije skinuo Ibrahim deset tenkova. Nije ni osam. Ni pet. Ni {teku Marlbora nije dokusurio. Narednog jutra, dok se brijao ispred rova, osjetio je jedva ~ujan fijuk i tup udarac u zemlju koja, u~ini mu se, muklo zastenja, a zatim kraji~kom oka spazi zlatnoùti bljesak koji ga prekri, istog ~asa podiè visoko u zrak, zakovitla kao perce me|u kro{njama crnih borova i naglo stropo{ta na ogoljelu ledinu. Prona{li su ga bez svijesti, polomljenih rebara i udova. Rat koji se ionako primicao kraju, za Ibrahima je bio zavr{en. Nakon lije~enja oti{ao je u firmu u kojoj je neko} radio. Njegovo mjesto, posao komercijaliste, zauzeo je neko drugi. - @ao mi je, Ibrahime! - re~e mu direktor firme. - Nije te bilo, pa eto! - [ta, eto?
BEHAR104
- Kaèm ti, nije te bilo, a firma mora da radi! @ao mi je, ali situacija je takva, {ta mogu! - Zna{ li ti gdje sam ja bio? - Znam, znam! - unezgo|eno }e direktor. - Pa, kad zna{ daj mi moj posao! - Ama, ne mogu, ~ovje~e! Vidi! Nije to vi{e kao prije! Politika sada upravlja firmama! Da, da, politika! I onoga na tvom mjestu zaposlila je politika, ne ja! Ako mu dam otkaz i ja letim vani! - Pa, leti, ko ti brani! I ja sam letio! Uhuhu, da ti samo zna{ kako sam ja letio, pa evo me tu pred tobom, ni{ta mi ne fali! - Ne mogu, zaista ne mogu! Nego, navrati ti ovako, s vremena na vrijeme, zanimaj se, pa kada se politika promijeni, kada do|e neka druga, mo`da i na|emo {togod za tebe! A, {ta kaè{? Ibrahim je grizao donju usnu i kolebljivo se premi{ljao da li da ga nokautira, pljune ili jednostavno ode. [utio je, gledao ga, othuknuo, izustio jedno kratko i prigu{eno - jah, okrenuo se i bez rije~i oti{ao. Insan snuje, Allah odre|uje - vele na{i stari, pa je tako i Ibrahim, sasvim neplanirano, oti{ao u kamiondìje. Budza{to je kupio rashodovani kamion marke FAP, vje{t za mnogo {to{ta svojim rukama ga popravio, ofarbao i kao kamiondìjski free lancer prevozio sve i sva{ta, ugalj i gra|evinski materijal ponaj~e{}e. I sve bi dobro i potaman: porodica zbrinuta i zadovoljna, a ratne rane zacijeljene, zaboravljene, kao da ih nije ni bilo. I tako godinama. Jesenje jutro je bilo kada je vozio ugalj za Grada~ac; divno jutro, bistro, svjeè, mladim suncem okupano. A i on, raspoloèn i svje`, zvi`dukao je zajedno sa pjesmom koja se ~ula sa radija. U Vu~kovcima, nadomak Grada~ca, sasvim nenadano, kao gromom pogo|en, osjeti odnekuda prigu{en fijuk i tup udarac u zemlju koja, u~inu mu se, muklo zastenja, a potom kraji~kom oka spazi zlatnoùti bljesak koji ga prekri, istog ~asa podiè u zrak i zakovitla kao perce. Snagom za koju nije ni znao da je posjeduje, odupro je se prividu, zaustavio kamion, polako ga parkirao na prvo cestovno pro{irenje, spustio glavu na volan i zaplakao kao dijete. Znao je da je bolestan. Rano je prijepodne, sjedimo u ba{ti kafea Intermezzo i pri~amo o knjièvnosti. Ibrahim voli perzijske pjesnike, Nizamijevu poemu Med`nun i Lejla osobito. Govori kako su likovi Med`nuna i Lejle depersonalizirani, nestvarni i kako zapravo simboliziraju ne{to sasvim drugo: ~e`nju du{e za praiskonom, za pradomovinom iz koje je izgnana i za kojom ùdi dok ~eka na povratak zato~ena u ovom privremenom i tegobnom stani{tu. Upitno me gleda, a ja kaèm kako bih se mogao sloìti s njim. Velim da naizgled definisani identiteti u perzijskom pjesni{tvu naj~e{}e to nisu i da takvih stilskih postupaka ima mnogo i kod Rumija, Hafiza, Dàmija. - Spava{ li? - pita me iznenada. - Slabo! - Kad si zadnji put spavao no}u? - Ne sje}am se ! Pro{log mjeseca, valjda!
91
ROMAN
- A sabran si i blista{, koliko vidim !? - Ne znam, ba{? - Blista{, blista{! A zna{ li za{to? - Ne! - Usljed djelovanja zvijezde Sirijus! No}u je njeno djelovanje iluminiraju}e! No}obdijama se otvara svijet ideja, svijet onostranog. Zato si i napisao nekoliko dobrih knjiga! Zato i blista{! - Dobro, hajde, de! - prekidam oprezno dalju pri~u o tome. Srku}emo vreo ~aj, zabavljeni svako svojim mislima. Na malom trgu ispred nas ùbori Fontana ukra{ena krasnim mozaicima raznih boja i oblika, djelo vje{tih ruku ~uvenih majstora iz Ravene. Koji metar iza fontane uzdiè se barokno zdanje biv{eg kina Centar . Nekada reprezentativna zgrada ve} godinama je zapu{tena, oronula, poluru{evna, zamaskirana ogromnim, ki{ama ispranim jumbo plakatom i reklamom za parfem na njemu. Kontrast je snaàn i otuàn. Kao kada bi neko odjenuo skupocjeno odijelo i obuo opanke. - Ipak je ovo velika selendra! - re~e Ibrahim pokazuju}i rukom ka fontani i zgradi. - I mu~ili{te! - dodadoh. - I te kakvo, moj brate! * Niko nije zadovoljan svojom sre}om i nezadovoljan svojim razumom!, pade mi na pamet Galsworthyeva misao dok na lokalnoj televiziji gledam intervju sa Elbisom ûni}, direktoricom Kantonalne biblioteke u Tuzli. Povod za razgovor je nekakav izbor za najuspje{niju ènu godine, a go{}a je jedna od nominiranih. Servilna voditeljica obasipa Elbisu komplimentima i glupavim pitanjima. [ta za vas predstavlja ovaj izbor? Da li su mu{karci i ène ravnopravni? Ko su va{i omiljeni pisci? Kako provodite slobodno vrijeme? Elbisa zadovoljno cvrku}e, koketno pu}i usne dok slu{a novo pitanje i daje jednako glupave odgovore. Ova beskrupulozna i hiperambiciozna koferu{a iz Busova~e, u Tuzli poznata kao Aleksandra Luka{enko, ve} dvije decenije obna{a direktorsku funkciju, tiranizira svoje podre|ene, upo{ljava u biblioteku uù i {iru rodbinu, uz potporu lokalnih balijskih mo}nika uspje{no odolijeva silama zakona, jo{ uspje{nije ru{i sve protukandidate i tro{i peti, po svakom osnovu nezakoniti direktorski mandat. Osim vlasti, Elbisa ûni} voli i putovanja. Dakako, na ra~un poreskih obveznika. I pod krinkom uspostavljanja plodonosnih kulturalno-poslovnih odnosa sa sli~nim institucijama u svijetu. Nedavno je, tako, boravila u Tokiju. Po povratku, obznanila je saradnicima kako je, {armom i sugestivnim nastupom, o~arala doma}ine, uspostavila prisnu saradnju sa japanskim ministrom kulture i kako, u okviru Kantonalne biblioteke, namjerava otvoriti bibliote~ki odjel na japanskom jeziku. Konsternirani saradnici oprezno su joj natuknuli kako takvo {to i nije ba{ najbolja ideja, jer, koliko znaju, u Tuzli, a i {ire, niko ne govori japanski jezik. Pojma vi nemate! - odbrusi Elbisa. Tuzla je puna Kineza i upravo zbog njih takva ideja bila bi i opravdana i ekonomski isplativa! - Direktorice, Kinezi govore mandarinski jezik, a Japanci 92
japanski! To su razli~iti jezici! - boja`ljivo progovori neko. - Pa, neka u~e! Ako su uspjeli nau~iti na{ jezik, mogu i japanski! - zaklju~i Elbisa i bibliote~ki odjel na japanskom jeziku ubrzo bi otvoren. Isklju~ujem televizor i izlazim vani. U marketu kupujem cigarete, vo}e, ~okoladu, mlijeko, sok i novine. Sjedam u taksi i vozim se u Psihijatrijsku kliniku. Tamo odnedavno leì moja prijateljica Azra i lije~i se od akutne depresije. Ne ba{ uspje{no, koliko sam mogao zaklju~iti iz prethodna dva posjeta i razgovora s njom. Azra je histori~arka umjetnosti, zaljubljenik u helensko-rimsku umjetni~ku epohu, poliglota i gimnazijska profesorica teorije umjetnosti. Poznajemo se dugo, jo{ iz osnovne {kole, u isti razred smo i{li, a potom, osim nekoliko sporadi~nih susreta na ulici, tridesetak godina o njoj ni{ta nisam znao niti je vi|ao. Sve do neki dan kada sam od zajedni~kog prijatelja doznao da je ìvjela u Zagrebu, jo{ od zavr{etka studija, tamo se i udala, a nakon razvoda vratila se u Tuzlu, kratko radila u gimnaziji i zaglavila u bolnici. Zbog ~ega, nije znao re}i. Ulazim u bolnicu, a Azra stoji na stepeni{tu i do~ekuje me {irokim osmijehom. Vidjela me je, veli, kroz prozor bolesni~ke sobe kada sam ulazio u zgradu. - Hvala ti! Osim, tebe, niko me ne posje}uje! - re~e dok sjedamo za sto u ~istoj i svijetloj prostoriji za posjete. - @ao mi je {to je tako! Kako si danas? - Bolje! Mada, lijekovi me blokiraju! Poku{ala sam jutros ne{to pisati, ali ne ide, misli mi bjeè! Nego, jo{ me nisi pitao za{to sam ovdje? - Ne, nisam! U~inilo mi se neumjesnim! - Pa`ljiv i obziran, kao i uvijek! I kao dje~ak bio si takav! A dobro ti se u~inilo! Ne bih o tome ! Ne ljuti{ se?! - Ma, ne! Za{to bih? [utimo i pijemo instant kafu iz automata. Gledam je, mr{ava je i blijeda, ali tragovi nekada{nje ljepote jo{ uvijek su vidljivi. Azra je bila najljep{a djevoj~ica u razredu, toliko lijepa da smo se svi mi dje~aci zazorno skanjivali pred njenom zasljepljuju}om ljepotom, ne usu|uju}i se iskazati joj ni najmanju emotivnu naklonost, ~ak ni u {ali. Gledam je i razmi{ljam nije li, mo`da, jo{ tada u njoj za~eta klica budu}e nesre}e, jer dok smo u to vrijeme kriomice {tipkali i ljubakali ostale djevoj~ice, ona je godinama ostajala po strani, nedodirljiva u svojoj ljepoti. - Imao si najljep{e o~i u cijeloj {koli! - re~e iznenada. - Znam! To su mi svi govorili! - Da, da, najljep{e o~i...! I tako! Evo nas ponovo u Tuzli! Ti nisi volio Tuzlu, koliko se sje}am?! - Ni tada ni danas! Ali, eto, tu sam! Zna{ ono: jesmo li to {to jesmo ili ono {to mislimo da bi trebali biti! Isto je i sa Tuzlom! O~ito, ovdje nisam bez razloga, svidjelo mi se to ili ne! Usud, {ta li? - Da, usud! Ni ja nisam vjerovala da }u se ikada vratiti! Vidi, malo bih prilegla sada! Umorna sam i pospana! Ne}e{ mi zamjeriti?! - Sve je u redu! Vidimo se! Izlazim iz bolnice, zastajem ispred ulaza i palim cigaretu. Razmi{ljam o Azri, o njenoj nevidljivoj bolesti, o tome kako je tanka
ROMAN
linija izme|u razuma i bezumlja - jedan pogre{an korak, jedan stres, trauma, gorko razo~aranje i ve} smo na drugoj strani, obiljeèni i upisani u bezumnike. Te{ko dobrim du{ama. A i meni s njima. U povratku, ni~im izazvan, taksista se raspri~ao o fudbalu i svako malo, sugestivnog dojma radi, unosi mi se u lice. Neraspoloèn sam, nije mi do razgovora, rado bih ga otresao, ali suzdràvam se, i slu{am ga i ne slu{am, na koncu ipak popu{tam, uklju~ujem se u nametnutu temu i za~udih se sam sebi kada onako mu{ki udarismo u palamudanje o sino} odigranoj utakmici Barcelona - Real. I najednom, osjetih slatkastu ugodu od tog meni nesvojstvenog presipanja iz {upljeg u prazno, teàk nekakav teret kao da spade sa mene. A ne ljubim fudbal. Zapravo, pojma o fudbalu nemam. Ne znam ni{ta ni o utakmici Barcelona - Real. Ni gledao je nisam. * Dervi{ sam nak{ibendijskog tarikata. Malo ljudi zna za to: ne nosim dervi{ku odje}u, o vjeri pri~am samo kada moram, ne posje}ujem tekije, a dervi{ki vird i druge obligatne obaveze koje sam poodavno dobrovoljno preuzeo od mog plemenitog {ejha Ahmeda Nuruddina, obavljam kod ku}e, no}u, u praskozorje, kada sve spava, miruje, a vrata Boìje milosti {irom se otvaraju onome ko na njih kuca. Katkad, tokom obavljanja virda, ali smo na ~asak, vidim neobi~ne boje i osjetim neobi~ne mirise. Takvih boja i mirisa na ovom svijetu nema, pa tada znam da su se vrata Istinitoga ot{krinula i da se po meni prosuo zra~ak boànskog ozarenja. Ne pridajem va`nost tome, niti se time hvastam, svjestan da sam iz beskrajnog obilja Boìje milosti dobio ta~no onoliko koliko kao bogougodnik vrijedim. Ponekad, u ovoj ili onoj prilici, odslu{am pokoje predavanje o dervi{ima i sufizmu, uglavnom od onih koji nisu dervi{i i o dervi{luku ne znaju mnogo ili ni{ta. Pa`ljivo slu{am kako valjaju gomile gluposti, a katkad, onako kao usput, polijem ih malo hladnom vodom. - [ta zna~i rije~ dervi{? - pitam. - Dervi{ zna~i - poboàn ~ovjek! - dobijem odgovor. - To je ta~no, ali pobo`ni su i oni koji nisu dervi{i! - [ta èli{ da kaè{? - Ni{ta! Ti pri~a{ o dervi{ima, a ne ja! - A zna{ li ti ne{to o dervi{ima? - Malo! - Pa, {ta zna~i rije~ dervi{? - Perzijskog je porijekla, prevodi se kao - siromah, ali ne u doslovnom smislu nego u odnosu na obilje i bogatstvo Uzvi{enog Boga! Isto tako, rije~ dervi{ je sloènica ~iji semanti~ki sadràj simbolizira put ka pribliàvanju Bogu! Der ili dar zna~i - vrata, a vi{ prag! Da bi se otvorila vrata Boìjeg zadovoljstva i u{lo u predvorje Njegove milosti potrebno je prekora~iti prag, a u sufijskoj terminologiji prag simbolizira ovaj svijet i sve njegove izazove i opasnosti. Dervi{i su, dakle, putnici ka Bogu koji se na ovom svijetu ~iste od poku|enih svojstava i spremaju se za prelazak tog imaginarnog
BEHAR104
praga! Otprilike, to je to! - Odakle to zna{? - Pro~itao sam negdje! - Hm! Dervi{i su duhovno-intelektualna elita u islamu. Izvanredno su obrazovani, o{troumni, a uslijed potpune predanosti i pokornosti Bogu, nerijetko darovani nadnaravnim osobinama poput predvi|anja budu}ih doga|aja, pronicanja u skrivene teolo{ke poruke ili ~itanja misli. Dervi{ima se ne moè lagati. Osim pet osnovnih posjeduju i pet unutra{njih ~ula. Poput skenera savr{eno jasno detektiraju duhovno stanje osobe sa kojom razgovaraju: njene vrline, mane, tajne, skrivene misli i namjere. Sve ovo vrijedi samo za prave, istinske dervi{e, a takvih je malo. Mnogo je vi{e onih la`nih, patvorenih, upregnutih u |avolje dizgine, ~ije naoko slatke rije~i nisu ni{ta drugo do ~isti otrov. Treba ih se ~uvati. I bjeàti {to dalje od njih. Prepoznati ih nije te{ko: slatkorje~ivi su, pretjerano srda~ni, mnogo govore, ljudima prilaze napadno nasmijani, ra{irenih ruku, vole se grliti. Pravi dervi{i, pak, malo govore a vi{e slu{aju, rijetko se smiju, neupadljivi su i nenametljivi, dare`ljivi, drè do obe}anja, u opho|enju su umjereni, bez osobite srda~nosti. Za ve}inu laika dervi{luk je izazovan, egzoti~an , a sna`na nota misti~nosti u njemu naro~ito je privla~na. No, taj lai~ki entuzijazam brzo splasne kada ku{aju dervi{ki ìvot. Ne dopadne im se ba{ tako odve} krut i zahtjevan reìm: strogo pridràvanje {erijata, ustajanje u zoru, obligatne i dobrovoljne molitve, te{ki fizi~ki poslovi u tekiji, malo odmora i sna, zauzdavanje libida ukoliko nisu oènjeni, briga o starima i nemo}nima kojima je pomo} neophodna. Brzo se ohlade i povuku. Sve mi to prolazi kroz glavu dok sjedim i razgovaram sa poznanikom, pjesnikom iz Biha}a, tipi~nim lai~kim zaljubljenikom u dervi{luk. Dobar je, bezazlen, ali napukline u njegovom duhovnom bi}u vi{e su nego vidljive. Gledam ga i procjenjujem da u tekiji ne bi izdrào vi{e od sedam dana. A gorko razo~aranje nakon kraha romantiziranih iluzija trajalo bi mnogo duè. - Nije to za tebe!- kaèm mu. - A za{to nije?- ljutnu se. - Eto, zna{ za Boga! Klanja{, posti{, dare`ljiv si, pristojan! Sasvim dovoljno! - Nisam to o~ekivao od tebe! - re~e sada ve} vidljivo ljut. Htjedoh mu re}i da osim knjièvne ili medicinske postoji i dervi{ka semiotika, da je pametnom ~ovjeku i jedan znak dovoljan, da bi morao prepoznati znakove koje mu dajem, da dervi{i, zapravo, tako i u~e, pa`ljivim posmatranjem znakova u sebi i oko sebe, da svako li~no, neposredno iskustvo nije nu`no, da moèmo mnogo, ako ne i vi{e, nau~iti iz postupaka drugih, ali rekoh samo: Velik je i Plemenit dragi Bog!, a pjesnik to shvati kao podr{ku, pa se ozari, poru~i nove kafe, ponudi me cigaretom i nastavi zaàreno citirati i tuma~iti stihove iz Rumijeve Mesnevije. Slu{am ga, zapljusnu me njegova egzaltirana energija, naivna koliko i njegovo tuma~enje Mesnevije, i pomislih kako bih se ovako umoran i skr{en od tegobne zbilje rado, vrlo rado mijenjao s njim.
93
ROMAN
* Zaple{imo - Lets dance! - pi{e na plakatima izlijepljenim po cijelom gradu. I elektronski mediji svakodnevno obznanjuju novu ingenioznu nakanu op}inskog na~elnika - obaranje Guinnessovog rekorda u masovnom plesanju valcera. Mjesto odràvanja - novoizgra|eni Trg slobode. Nekoliko godina ranije, sli~nu i jo{ ve}u stupidariju - obaranje Guinnessovog rekorda u masovnom i najduèm poljupcu, tako|er je inicirao ingeniozni op}inski na~elnik. Na prostoru parkirali{ta biv{eg Gradskog saobra}ajnog preduze}a, na pra{njavoj i rupama izlokanoj ledini, okupilo se tada deset-jedanaest hiljada ljubitelja masovnog `valjenja i rekord zaista bi oboren, a ime Tuzle sklone ljubavi i ljubljenju pro~u se diljem planete. Rekoh li - stupidarija? I pripisah li je na~elniku? Gre{ka! Pardon! Naprotiv, na~elnik je vanredno inteligentan i to {to radi naprosto je promi{ljeno eksploatisanje neizmjerno bogatog resursa ljudske gluposti u ovom gradu. Dok se ljube, dok ple{u, dok se raduju besmislenom i nikome potrebnom rekordu, dok ekstati~no lebde u kolektivnom imaginariju, nikome od tih àljenja vrijednih ljudi ni na kraj pameti nije da su izmanipulisani, prevareni i da papreno skupu budala{tinu koju tako zdu{no podupiru pla}aju iz vlastitog dèpa. Kako god, zgodba Zaple{imo - Lets dance bi odràna. Tuzla je ve~eras centar svijeta! Neka se ve~eras ne{to lijepo desi! Neka se desi ljubav, jer ljubav je kosmi~ka energija - bulazni na~elnik u mikrofone i kamere uo~i odràvanja nove stupidarije i novog crpljenja prebogatih resursa ljudske gluposti u ovom gradu. Dakako, nisam nazo~io tom raspame}enom happeningu, ali ~uh negdje usput da je rekord oboren i da se, onako svenarodno, slavilo do duboko u no}. Kojih dvjestotinjak metara dalje, u nekada presti`nom restoranu Express a danas sjedi{tu narodne kuhinje Imaret, u vrijeme de{avanja ne~eg lijepog, rijetku i posnu ~orbu od krompira ve~erala je slobodarska tuzlanska sirotinja. Prolaze}i pored restorana, ugledah kroz muzgava prozorska stakla na desetine {utljivih, ispa}enih lica, starih i onemo}alih, kako halapljivo gutaju besplatni i za mnoge od njih jedini dnevni obrok. Me|u njima vidjeh i Jadranku B., moju nastavnicu geografije. U nevjerici, pri|oh staklu i pogledah bolje. Jest, ona je. Jede polako, gotovo nepomi~no, oborene glave i pogleda uprtog u tanjur. Osupnut, pre{ao sam na drugu stranu ulice i ~ekao. Desetak minuta kasnije ljudi su po~eli izlaziti iz restorana, me|u zadnjima Jadranka B. Zastade kratko na vratima, osvrnu se lijevo-desno i zagrabi ùrno niz ulicu. Krenuo sam za njom, pustio je da zamakne iza ugla i u|e u Turalibegovu ulicu, a potom sam pruìo korak i sustigao je. - Dobro ve~e, gospo|o Jadranka! - Dobro ve~e! - zbunjeno otpozdravi. - Ne prepoznajete me?! - Iskreno, ne! A vi ste?! - Prije svega, oprostite {to vam prilazim ovako, na ulici! Zovem se Sadik Ibrahimovi} i bio sam va{ u~enik u osnovnoj {koli! Dodu{e, davno je to bilo, pa ne ~udi {to me se ne sje}ate! Mo`da vam pomogne ako vas podsjetim da sam kod vas uvijek imao peti94
cu, a imati peticu kod vas nije bilo tako jednostavno! - Ah, da! Sada se sje}am! Znao si sve rijeke i planine u Indiji, Kini i Japanu! - I jezera, pustinje, klimatske i bioti~ke areale, geolo{ke sastave tla! - dodadoh. - Pa, da! Sadik! Visok, ljepu{kast, mr{av, {utljiv! Da, da, kod mene si zaista imao peticu! Pa, kako si? Tu si? U Tuzli? - Da, tu sam! Nego, bilo bi mi zadovoljstvo popiti kafu s vama, naravno ako to èlite i imate vremena?! - Kafu?! Pa, da ti kaèm upravo sam bila na kafi sa prijateljicom i krenula sam ku}i, ali kada smo se ve} ovako nenadano ugodno sreli moè, za{to da ne! Nestvarno je bila lijepa Jadranka B. Onovremena Monica Bellucci. Svi smo bili zaljubljeni u nju, ~ak i neke djevoj~ice, a nastavnici su slinili kada bi sa dnevnikom pod rukom pronijela hodnikom svoje zamamno tijelo, lijepu, poluoborenu glavu i dugu, crnu kosu koja je jedva primjetno poskakivala i rasipala se po ramenima. Kada bi pisala na tabli, lagano bi se gibala u bokovima, a nama bi tada ispadale olovke iz ruku, zurili bismo netremice u njenu pozadinu i prepu{tali se svako svojoj fantaziji. Silno sam èlio da me primijeti i da joj se dopadnem, pa sam kao mahnit u~io geografiju iz svojih ud`benika, iz srednjo{kolskih ud`benika mojih sestara, iz o~evih enciklopedija, atlasa, geografskih karata. Sve {to znam o geografiji nau~io sam tada. Sjedimo, pijemo kafu, a Jadranka me, {to kurtoazno, {to tipi~no ènski radoznalo, potanko propituje i pa`ljivo slu{a. Zatim, kada je, valjda, dobila èljene informacije, a njena radoznalost splasnula, in medias res po~inje pri~ati o svom ìvotu, o tegobnim stara~kim danima, o usamljenosti, o mizernoj penziji dostatnoj tek za pla}anje ra~una i kupovinu najnu`nijih lijekova, o nedavnoj smrti svog muà, O sinu koji ìvi u Americi i jedanaest godina ne dolazi niti joj se javlja... Slu{am je, klimam glavom i, najednom, bi mi dosadno. Kao i kod drugih ljepotica, i u ovoj nekada izvanredno lijepoj èni otkrih obilje profanosti, banalnosti i ordinarnih misaonih konstrukcija. I gotovo da zaàlih {to sam joj pri{ao. Kada sam ve} u mislima odlutao daleko i slu{ao samo ùbor njenih rije~i, Jadranka prekida ispovijest, s naporom ustaje, ispri~ava se i odlazi u toalet. Ispod oka gledam uokolo. Osim konobara, u kafi}u samo dva mlada zaljubljena para - {apu}u, smijulje se, ne obra}aju pa`nju na mene. Naginjem se preko stola, otvaram Jadrankinu torbu, stavljam ne{to novaca unutra i ponovo je zatvaram. - I tako! Mu~ili{te, kaè{?! - re~e sjedaju}i za sto. - Da! Premda, katkad mi se u~ini da je naslov pregrub i pomalo pretenciozan! - Za{to? Upravo suprotno! Snaàn je, asocijativan i zorno odslikava vrijeme be{~a{}a u kome ìvimo! Uostalom, to je tvoje pravo, tvoja licencia poetica! - Valjda je tako! - Koliko ti je godina? - pita me. - êtrdeset sedam!
ROMAN
- Kada sam vam predavala bila sam petnaestak godina mla|a nego ti sada! Eto, {ta ti je ìvot! Ja bih sada trebala po}i! Ho}emo li? - Da, naravno! Pozdravljamo se ispred kafi}a, razmjenjujemo u~tivosti i lijepe èlje. Jadranka mi pruà ruku i ljubi me u obraz. - Dao bih sve na svijetu da ste me ovako poljubili prije trideset pet godina! - rekoh nepromi{ljeno i ugrizoh se za jezik. - Znam, ali bio si dijete, Sadik! Dovi|enja! - Dovi|enja! * Sjedim u dnevnoj sobi Fahrinog stana i radoznalo razgledam zanimljiv enterijer, njegovih majstorskih ruku djelo. Gledam i zavidim mu. Naizgled, sve je jednostavno: boje, forme, ornamenti, diskretni ukrasi. Ni{ta naro~ito neobi~no. Ali, dok pa`ljivo mjerkam njegovu majstoriju, sinu mi misao kako je, poput slavnog kipara Rodina, Fahro zapravo samo odstranio svaki vi{ak, ~ak i najmanji detalj koji bi mogao zamirisati na ki~, a ono {to je preostalo ~ista je umjetnost. Kaèm, zavidim mu, jer osim istan~anog osje}aja za estetiku jednostavnosti, uvi|am da posjeduje i kvalitet koji meni bolno nedostaje: jasnu viziju cjeline i prije no {to po~ne raditi na njoj. Dok slu{am kako u kuhinji zvecka pripremaju}i posluènje, razmi{ljam kako me je ovaj klasi~ni barbarogenije, neakademske erudicije i tek sa diplomom zavr{ene srednje {kole, oduvijek zbunjivao svojim enormnim intelektualnim opsegom. Tim vi{e jer je ljubitelj dobre kapljice i ve}i dio ìvota ku}u je zamjenjivao kafanom. Kada si uspio sve to nau~iti - pitao sam ga jednom. - U pauzama!- re~e mi. Dok jedem ili pijem kafu - ~itam! Eto, tako! Odavno se poznajemo. Od vremena kada je on bio zgodan, markantan frajer, uvijek okruèn lijepim ènama, a ja stidljivi klinac presretan {to uop}e mogu biti u njegovoj blizini. Za{to mi je to dozvolio, ne znam. Kako god, èdno sam u~io od njega, a Fahro je zaista podosta znao. O mnogo ~emu. Nau~io me je kako slu{ati King Crimson, kako ~itati Andri}a, kako popraviti ovaj ili onaj kvar na automobilu... Osobito je volio rusku knjièvnost. Tolstoja je smatrao najve}im, a Dostojevskog najlo{ijim ruskim klasikom. Ne{to kasnije, kao student, identi~nu klasifikaciju na}i }u u malo poznatom, ali iznimno lucidnom eseju Vladimira Nabokova o ruskoj knjièvnosti. Dostojevski kao pripovjeda~ balansira izme|u detektivskog romana i romana toka svijesti! Roman toka svijesti mu je bliì, a detektivski, opet, nametao se kao nu`nost, zarad populisti~kog i komercijalnog efekta! Tako podijeljen, jadan, ne zna da l je po{o il je do{o! Raslojeva uspostavljenu fabulu, nijansira nebitne a zanemaruje bitne likove, a po~esto ve} oformljeni lik neobja{njivo nestaje i do kraja pri~e vi{e ga nema! Kaèm ti, Dostojevski je sasvim prosje~an pisac! - govorio mi je Fahro prije gotovo trideset godina u vrijeme kada su, i to ba{ ovim redosljedom, Dos-tojevski, Hesse, Kafka, Camus i Salinger bili trade mark moje generacije. Sje}am se da sam tada ùstro reagovao na ovako neprimjereno minimiziranje knjièvne vrijednosti meni omiljenog pisca, a Fahro je samo odmahBEHAR104
nuo rukom i rekao: Ti si kao mlado vino! Treba da odstoji{! - Pa? Kako ti se ~ini? - pita dok ulazi u sobu i stavlja posluènje na sto. - Impresivno! îsti artizam! - A, jesi li vidio ono? - re~e pokazuju}i na zid iza mojih le|a. Okre}em se i gledam uramljene, fotokopirane korice mojih knjiga i posvete koje sam napisao poklanjaju}i mu ih. Iznenada, kao da struja pro|e kroz mene, a èludac mi se sveza u bolan ~vor. - [ta bi? Jesi li dobro? - pita me. - Hvala ti! Dirnuo si me! Zbog takvih kao {to si ti ìvjeti u ovom gradu i nije tako besmisleno! - Nemoj tako! Nije lo{a Tuzla! Samo se treba naviknuti na nju, kao na lo{ duhan ili rakiju! A kada smo ve} kod rakije, hajde da nazdravimo sa ovim {erbetom! Nikada ne pijem kada mi dervi{i zabasaju u ku}u! - @ivjeli! Sa nama u sretnije sutra! - prvo je {to sam ugledao kada sam iza{ao iz Fahrine zgrade: veliki reklamni plakat, jeftini slogan i nasmije{eni politi~ar ispod njega, ruralne fizionomije, proro~ki zagledan u plavetni nebosklon i nekakvo samo njemu znano sretnije sutra. No} je prohladna, pa odustajem od planirane {etnje do ku}e; zaustavljam taksi, a unutra ugodno, toplo i Stingova pjesma Desert rose. Ra~unam da }e vo`nja potrajati sedam-osam minuta, udobno se namje{tam u sjedi{te, slu{am pjesmu i gladno kradem rijetke trenutke spokoja. * Danas je godi{njica o~eve smrti. Sedamnaesta po redu. Dan je leden, vjetrovit, ba{ kao i onaj januara 1994. kada smo ga sahranjivali, otu`no brzo, u kratkoj pauzi izme|u dva èstoka granatiranja grada. Prilazim o~evom grobu, nazivam selam, u~im Fatihu, spu{tam se u ~u~anj i {utim. Pri~ajte, ljudi, pri~ajte dok moète jer na groblju se tako mnogo {uti! - sjetih se Sijari}eve re~enice i vilica mi zadrhta. A nismo bogzna kako i koliko pri~ali. Otac i ja. Mogli smo, a nismo. Godine i godine protra}ili smo u jalovim natezanjima, nadmudrivanjima, igri ma~ke i mi{a. I {ta je preostalo? Ni{ta. Hladan, nijem grob, ledeni vjetar i graktanje vrana nad mojom glavom. I {utnja. Vadim iz dèpa sve{~icu i kuransku suru Jasin u njoj. Svjetlost je i hrana, kaù, u~enje sure Jasin onima u grobu. Znam to, pa, evo, u~im. Poklanjam suru Jasin o~evoj izmu~enoj du{i, potirem lice, dièm se i odlazim. Dok se oprezno spu{tam zale|enom stazom ka izlazu iz groblja, zastajkujem i ~itam imena na nadgrobnim spomenicima. Ime, ime oca, prezime, godina ro|enja i smrti. I to je sve. Eto u {ta stane ljudski ìvot, u pet osnovnih podataka. îtam imena, meni uglavnom nepoznata, i pitam se ko je od njih bio tla~itelj, a ko potla~eni: ko je bio silnik, a ko bogougodnik: ko je za Boga znao, a ko mu se u bezumnoj obijesti prkosno opirao. Ne znam. Meni su svi isti. Ni dobri ni lo{i, naprosto mrtvi. Neodlu~no stojim na izlazu iz groblja. Ku}i mi se ne ide, bar ne odmah. I tamo me ~eka {utnja. Okre}em prema ~ar{iji, spu{tam se niz Mosnik i na Mejdanu susre}em Ibrahima; drago mu je {to smo se nenadano sreli, vra}a
95
ROMAN
se, veli, iz posjete bolesnom prijatelju. Dok {etamo, neobavezno razgovaramo i mjerkamo gdje bismo mogli zasjesti i u miru kafenisati, Ibrahim me gurka i {apu}e: Vidi ga! Eno Dàni}a! Osvr}em se i vidim stvarno Dàni}, na{ ratni komandant bataljona. Osim ne{to vi{e sijedih na glavi nije se mnogo promijenio: isti selja~ko-arogantni izraz lica, gegutavi hod i spljo{teni, bokserski nos, napravljen takvim za jedan Bajram, ramazanski ili kurbanski, ne sje}am se ba{... Ali Dàni}a se dobro sje}am, imena ne, ime sam mu zaboravio, a nije ni {teta takvoj hable{ini zaboraviti ime; po{tar, kaù, bio prije rata, pa rat do{ao, pa to neuko seljan~e, Dàni} taj, do{ao na svoje - da bojeve bije i da komanduje. A du{a mu bilo komandovati, naro~ito kada se skupimo u kasarni, pa kamione ~ekamo da nas na Majevicu voze, da ratujemo i dràvu branimo. A vojska ko vojska neko pu{i, neko sjedi, neko zalegao ispod stabla i drijema, pa se to hable{ini Dàni}u nikako ne svi|a, mislim nered taj, pa sve vi~e: Zbor, zbor, u vrstu, brzo, brzo! Vojska gun|a, kenjka, i ho}e i ne}e, na kraju ipak ho}e, ko }e se sa takvim ahmakom naduravati, i stane vojska u vrstu, ali nekako lijeno, otromboljeno, pa se ni to Dàni}u ne dopada, pa opet vi~e: Poravnavaj, poravnavaj! Taaako, jo{ malo, taaako... Mirno! Na mjestu voljno! A bio Bajram tog jednog dana kada smo u kasarni ~ekali da nas kamioni na Majevicu voze. Ramazanski ili kurbanski, ne sje}am se, ali Bajram je bio i Dàni} nas postrojio Bajram valjda da nam ~estita. Stoji tako, `mirka, a nigdje sunca, obla~an dan nekakav bio; pa gleda lijevo, desno, `mirka, glasa ne pu{ta, dramsku napetost stvara, a vala i uspijeva - zuri vojska u budaletinu, me{kolji se, ka{ljuca i ~eka ho}e li Dàni} napokon bilo {ta progovoriti. - Sretan Bajram, vojsko! - dreknu kona~no. - Ne kaè se tako! - nekakav }e glas iz vrste. - Nego kako? - kao pomirljivo pita Dàni}, a sve unezvijereno isteè vrat i mjerka odakle li je do{ao taj glas, pa ponavlja pitanje ne bi li se drznik razotkrio, pa da takvog na najgore mjesto na rati{tu stavi, da ga tjera rovove za tenkove da kopa, da ga u pritvor na hljeb i vodu {alje. - Kaè se: Bajram mubarek olsun! - opet }e onaj glas, a Dàni} se ceri i klima glavom, kao da èli re}i: Aha, vidio sam te, sad si moj, de~ko! - Nije ti ovo Arabija nego Bosna, i mi ovdje ne govorimo arapskim nego bosanskim jezikom, pa tako i na{e blagdane ~estitamo na na{em, bosanskom jeziku! - re~e Dàni}, zadovoljan sobom i svojim mudrovanjem, pa se okrenu pomo}niku komandanta bataljona, provjereno ljigavijem od Dàni}a samog, koji ga potap{a po ramenu, ko biva: Aferim, ta ti je dobra, tako treba! Ali onaj ve} identifikovani glas jo{ ne odustaje, navro ko vlah u dèhenem, pa }e opet: - Nije, bolan, Bajram blagdan - kr{}ani blagdane imaju, a ~estitka na arapskom adet je me|u svim muslimanima na svijetu! Bar bi toliko trebo znat o svojoj vjeri, mamlaze nepismeni! Odjednom tajac. Tihi àmor zamrije, niko, haman, ni ne di{e, samo sipljivi Junuz udario u ka{alj, razlijeè se pistom Junuzov hroptavi ka{alj, ~ini se, s du{om se ~ovjek rastavlja. Navikli smo na Junuza i na njegov ka{alj, ali sada, u ovoj mukloj
96
ti{ini, u~ini nam se nekako stra{nijim, pa svi nakratko okrenu{e glave prema njemu, valjda tek tada svjesni da je ~ovjek zaista bolestan i da mu je mjesto u bolnici, a ne na Majevici gdje se ratuje i dràva brani. A vojska se uko~ila, gleda ponovo pravo, stoji mirno, ba{ onako kako bi komandant Dàni} vazda volio da bude, a bi onda kada je najmanje trebalo. - [ta re~e? - poluglasno }e nekada{nji po{tar. - Pametnom se dva puta ne ponavlja! - odgovara onaj glas. - Istupi iz stroja! - Evo me, Dàni}u, meni dva puta ne mora{ ponavljat! - re~e glas i iz stroja istupi ~ovje~uljak, malo ve}i od pu{ke koju nosi; maskirna jakna mu do koljena, pantalone tri puta duè i {ire, naborane od ~lanaka do ruba jakne, oko vrata obmotao veliki pleteni {al, pa sve to li~i na kakvu zgu`vanu dronju iz koje viri sitna, prosijeda glava i grubo, dubokim borama izbrazdano lice, prerano ostarjelo od te{kog rada, bijede i brige. Kako istupi, tako i sasvim blizu pri|e komandantu bataljona, isprsi se diè glavu, u o~i ga gleda. - Evo mene, Dàni}u, mamlaze nepismeni! - re~e mirno kao da raport podnosi. - Evo mene, a evo i vojske, pa po{to si mi dobro dokur~io, a ginuti se mora - jal ovdje, jal na Majevici - red je da te pitam: ho}e{ li u pas ili u kost? - [ta? [ta kaè{? - istinski je {okiran Dàni}. - Ho}e{ li da se pohrvamo ili po{aketamo, to te pitam, konju blentavi! - Sejo, Avdo, vodite ga i... - zausti Dàni}, ali ga ~ovje~uljak istog trena sastavi {tosom posred nosa: ~u se sasvim jasno kako nosna kost kvrcnu, a tamo-crvena krv {iknu kao iz ~esme. Pritr~a vojska, smiruju ~ovje~uljka kobajagi, a ovaj miran, sabran, kao da je upravo sadaku u turbe ubacio; smiruju ga i ispotiha grde, a najradije bi ga na rukama pronosali. Eheeej, nije {ala Dàni}u labrnju razvaliti, nema ga ko to bar jednom nije poèlio, nema ga ko mu, da je smio, u lice sve po spisku ne bi sasuo, a , eto, i to se desi. Dàni}a odneso{e, a na mjestu na kome je bio i sa koga se do maloprije {epurio, `mirkao i izigravao vojskovo|u, ostade samo lokva tamno-crvene krvi. - Rano je krv pala, ljudi! Ovo nije dobro! - zabrunda duboki glas odnekuda iz pozadine, ali niko ne re~e ni{ta. Nije se imalo {ta re}i. - Dàni}u! - zovnu ga Ibrahim. Nekada{nji po{tar, pa komandant bataljona, a danas uposlenik Ministarstva odbrane, zastade i zbunjeno nas pogleda. - Sretan Bajram, mamlaze nepismeni!- podviknu Ibrahim, a Dàni} se prenu, razroga~i o~i, vidjelo se bi mu jasno ko smo, pa promrmlja ne{to u bradu, psovku valjda, jo{ jednom nas ljutito pogleda, okrenu se i ùrno ode. Zastali smo jo{ sekund-dva i ispratili ga pogledom. Kretenoidna spodoba osvr}u}i se odgega niz ulicu i hitro za|e za prvi ugao. Nije nam vi{e bilo do druènja. Nijemo smo se rukovali i okrenuli svako na svoju stranu.
ROMAN
* Ponovo sam u tekiji nakon mnogo godina. Pozvao me mostarski {ejh Bekir da se vidimo, porazgovaramo i dogovorimo oko jezi~ne obrade etnolo{kog rje~nika, voluminoznog teksta od tridesetak hiljada rije~i na kome je godinama radio. Brzo smo se dogovorili, bez suvi{ne pri~e, tek o metodologiji rada i roku zavr{etka obrade teksta. Sve u pet-{est rije~i. Ni{ta vi{e. Tako dervi{i rade. Vidim, nije se promijenio od na{eg zadnjeg susreta, a ima tome i desetak godina. Ista prosijeda brada, blago lice i crne, krupne o~i, vazda vedre i nasmije{ene. Drago mu je {to sam u Mostaru, {to se, ìvi i zdravi, susre}emo nakon toliko godina. Sve me nutka posluènjem i povremeno lupka ko{~atom rukom po koljenu, ko biva: neka te, neka, dobro mi do{ao. Bekir je dervi{ od djetinjstva, od dvanaeste godine. U toj dobi, usnio je ruju, istinit san, u kome mu je nare|eno da se uputi ka Srednjoj Bosni i prona|e {ejha koji }e ga terbijetiti, odnosno odgajati u dervi{luku, dovesti do stepena {ejha, i odrediti ga za svog nasljednika. U snu mu nije re~eno ko je taj {ejh, pa se uputio u Sarajevo, na~uv{i da tamo ima tekija i {ejhova u njima. Po dolasku u Sarajevo, neki dobronamjeran ~ovjek - koga je Bekir pitao gdje moè na}i tekiju i {ejha - posjeo ga je u tramvaj, kupio mu kartu i objasnio gdje da si|e i koga da traì - Hadì-Sinanovu tekiju i ~uvenog {ejha Fejzullah ef. Hadìbajri}a. Kada je kona~no na{ao tekiju i {ejha i ispri~ao svoj san, mudri {ejh Fejzullah odmah je shvatio koga dje~ak traì, a nije mu promakla ni dje~akova nesvakida{nja inteligencija: na sva {ejhova pitanja, i otvorena i skrivena, dje~ak je odgovarao jasno, ta~no i bez kolebanja. Nisam, sine, ja taj koga traì{! Tvoj {ejh se zove Behauddin ef. Hadìmejli} i {ejh je tekije u @iv~i}ima, malom planinskom selu izme|u Fojnice i Busova~e! Tamo treba da ide{! Tvoj {ejh te ~eka! - re~e {ejh Fejzullah, dade mu ne{to novaca i naredi jednom od dervi{a da dje~aka odvede na autobusnu stanicu, kupi mu kartu, hranu za put i objasni mu kako da do|e do @iv~i}a. Bekir je doputovao do Fojnice - autobus dalje nije i{ao - i onako kako ga je dervi{ obavijestio, zaputio se uz planinu prema selu @iv~i}i. Ali, iscrpljen od cjelodnevnog putovanja i tumaranja Sarajevom, sve tromije hodaju}i {umskim putem koji je vodio visoko u planinu i ka tekiji koja se nalazila duboko unutar nje, zastao je da se odmori, naslonio se na stablo prastarog hrasta, sklopio o~i i istog trena zaspao. Probudili su ga neki ljudi koji su tako|er i{li u tekiju. Saznav{i da je i on krenuo u @iv~i}e i da traì {ejha, onako poluusnulog stavili su ga na konja, u veliki pleteni sepet u kome su prevozili drveni ugalj, i nakon sat i pol truckanja po neravnom putu, izbili su na mali plato i ugledali neveliko selo i tekiju unutar njega. Ispred tekije okupilo se mnogo ljudi; Mevlud je bio, dan ro|enja Muhammeda a.s., mubarek dan koji se u @iv~i}koj tekiji, i tada i danas, obiljeàva svake godine, zadnje subote u mjesecu avgustu. Bekir se osvrtao i svuda naokolo pogledom traìo {ejha Behauddina, ali svi ti ljudi bili su mu isti - odjeveni u zelene kijafete i sa tadòvima na glavi - pa je hodao od jednog do drugog, nazivao selam i boja`ljivo pitao: Jesi li ti moj {ejh? Svi su odgovarali odri~no, dok mu, na koncu, nije pri{ao jedan
BEHAR104
od njih, ni{ta druk~iji od ostalih, i pitao ga koga traì. - Traìm mog {ejha! - re~e Bekir. - I ja traìm {ejha! - Onda mi ne moè{ pomo}i! - Mo`da i mogu! Do|i! - re~e taj i povede ga u tekiju. U semahani, dervi{koj odaji gdje se obavlja obred zikra, pred nekolicinom starijih murida, nepoznati dervi{ skide sa glave {ejhovski tad` i stavi ga na Bekirovu glavu. - Tebe ~ekam! Dobro nam do{ao! - re~e mu dervi{, a Bekiru bi jasno da stoji pred {ejhom Behauddinom. Od tada pa sve do smrti {ejha Behauddina, Bekir je bio njegov najbistriji i najdraì u~enik, te njegov nasljednik u ~ije je grudi prenio svjetlo svog znanja i obukao ga u zvanje {ejha podariv{i mu hilafetnamu, {ejhovsku diplomu, svitak hartije dug pet metara na kome je ispisana silsila, duhovni rodoslov svih prethodnih plemenitih {ejhova, od Bekira na kraju, pa unazad, kroz decenije i stolje}a, sve do U~itelja svih u~itelja, Muhammeda alejhisselam. Sjedimo u toploj i ugodnoj tekiji, pijemo ~aj i razgovaramo: Bekir mi poja{njava unutra{nje, batinsko, zna~enje sure Ihlas jednostavno, jasno, zanimljivo, onako kako on to zna, pa naglo zastaje, napola re~enice, upitno me gleda i pita: - [ta sanja{? - Sva{ta, a putovanja najvi{e! - A, je li? To je dobro! - Da! Putovanja ve} godinama sanjam! Zapravo, nisu to putovanja u pravom smislu rije~i! Nema onog putni~kog procesa, uobi~ajenog kretanja od ta~ke A do ta~ke B, usputnih impresija, pam}enja likova, doga|aja i predjela kroz koje putujem! Ni~ega takvog nema! Naprosto se kao ba~en na|em u odre|enoj dràvi, gradu, selu, oslu{kujem kakvim jezikom ljudi govore, ako ljudi ima, pa tako i doznajem gdje sam doputovao. Eto, tako. Nego, ima jo{ ne{to... Samo, malo mi je, zna{, neugodno. Bojim se pomislit }e{ kako sam, daleko bilo, s pameti skrenuo. Ali, hajde, de: ja ti, {ejh Bekire, po~esto i budan sanjam! - Kako to? - Evo kako! Hodam tako ulicom, naletim na kakvog uticajnog i dobrostoje}eg baliju, rado bih ga izbjegao, ali te{ko, ne uspijeva mi; ipak, katkad i poku{am, pa, kao, razgledam izloge ili listam novine na trafici, ali dàba - ne da se prevariti balija, sve me tap{e te{kom rukom po ramenu, ja hinim iznena|enost, on razvla~i kez od uha do uha, selam naziva, ruku mi pruà, za zdravlje me pita i za ku}nu ~eljad pita, kako su i kako u {koli u~e, a zanima ga i radim li negdje i ne{to... Kada kaèm da ne radim nigdje i ni{ta i da posao bilo kakav traìm, osupne se balija, usahne mu i onaj kez od uha do uha, zamisli se, napu}i usne, klima glavom, rekao bi neko ko balije ne poznaje - Aha, evo ga, napregnuto razmi{lja gdje da me uhljebi, sad }e mobitel izvaditi, samo {to nije, pa }e nazvati kakvog Muju, Hasu, Sulju i re}i mu: Slu{aj, evo mi jednog jarana kod mene, pametan, dobar, obrazovan, ~ovjek o sebi pri sebi, lijepo mjesto kakvo da mu na|e{, ali ne bilo {ta, kaèm ti, obrazovan je i fin ~ovjek, eto, tako,
97
ROMAN
za pola sata je kod tebe, pa se dogovorite. Eto, to bi pomislio onaj ko balije ne poznaje. Ali, ja ih znam u du{u i znam da se iza napu}enih usana i napregnutog razmi{ljanja krije ne{to sasvim drugo - bez sumnje kuranski ajet ili hadis o isku{enjima i strpljivosti kojom se isku{enja nadvladavaju. No, muka je {to ne zna balija mnogo o Kuranu, a da mu je snaàn dojam ostaviti, eto za{to pu}i usne i napregnuto razmi{lja; nije njemu ni do mene ni do mog uhljebljenja, nego napreè se, jadan, ne bi li se prikladnog ajeta dosjetio, ili hadisa, ili mudrosti nekakve, bilo ~ega, jer zna balija da mudrosti ne obavezuju niti {ta ko{taju, a pozivom mobitelom ipak je obaveza, tro{ak, napor, `rtva. A ne}e takva pogana sorta nikakvog napora i `rtve, pa kad se tako smi{ljaju}i odgovaraju}u mudrost namu~i, naklima glavom i ni~ega pametnog ne dosjeti, razvu~e ponovo kez od uha do uha, potap{e me po ramenu, drago mu je, bezbeli, {to me je vidio, gleda u sat, podvikne - Uh, kasnim! - i onako ve} poluokrenut govori kako }e i mene dragi Bog obradovati, u Njega je milost i opskrba, bit }e, ako Bog da, posla i za mene, samo se jo{ malo moram strpjeti. Strpljenje je klju~! - ve} odlaze}i savjetuje me balija, najmudrije {to moè i dodaje kako na podne namaz ùri. A, recimo, i ja nakastio podne namaz u dàmiji da klanjam. Pa krenem, ali ne ùrim - u dàmiju samo balije ùre, da ih svijet vidi kako smjerno i pobo`no na mjesto sastanka s Bogom hrle. Ja, opet, polako, nogu pred nogu, usput jo{ i zastajkujem, ako nai|em na prijatelja ili kakvog poznanika, jer u dàmiju se zakasniti ne moè, zato i postoji ezan, pa dok mujezin u one dvije-tri minute koliko ezan traje, pozove vjernike na molitvu i spas, ja sam ve} cipele izuo, u dàmiju u{ao i u }o{ak sjeo - {utim i ~ekam da mujezin pozove sunet prvo da se klanja. Nakon obavljene molitve, oni koji nisu balije, a takvih je malo, odmah idu ka izlaznim vratima, uzimaju obu}u sa police, tiho razmijene pokoju rije~, nijemo se rukuju i nijemo razilaze. Ali balije - jok! Prvo hodì prilaze, rukuju se s njim, grle ga, ljube, za zdravlje ga pitaju, za djecu, unuke. Pa kad unezgo|enog hodù izgrle i izbalave, navale jedni na druge i ponovo sve isto, ali nekako prisnije, srda~nije. Ko ih sa strane gleda pomislio bi: Boè, kakvi divni ljudi! Kakva bratska ljubav, u ime vjere, u ime Boga! Krasno, prekrasno! Eto, to bi pomislio neko ko ih sa strane gleda i ko balije ne poznaje. Nekada te pokvarenjake i sam sa strane gledam; oni me, pak, ne vide, ne prilaze mi, ne grle me i ne balave, kao da nas nevidljiva zavjesa dijeli; eto, tako ih nekada gledam, zgroèn, zga|en i, kao {to rekoh, budan taj ko{marni san sanjam. I vjeruj mi, {ejh Bekire, da mi nije ove pameti u glavi; da mi nije ovog od Boga darovanog ilhama u prsima; da mi nije svijesti o tome da se u dàmiju ide radi Boga i Boìjeg raziluka, a ne zbog balija i baliluka - vjeruj mi, Boga mi Jedinog i Istinitog, nikada dàmijski prag ne bih prekora~io i u isti saf sa tom nesortom stao! - Halvet je lijek za takve snove! - re~e {ejh Bekir. - Halvet, kaè{?! Osama, izolacija, {utnja?! Pa, dobro, to bar nije te{ko, moj ìvot je ionako nekakav poluhalvet, makar to nije te{ko!
98
- Jest, te{ko je, dragi si moj! - progovori promuklim glasom {ejh Bekir. - Halvet je za odabrane, garibluk je za odabrane, islam je po~eo kao garib i zavr{it }e kao garib, pa blago li se takvim garibima, davno je to re~eno i gola je istina! I ostavi se balija i baliluka! To je Allahova jurisdikcija! Eto, i tebi je, koliko vidim, otpe~atio unutra{nja ~ula, da vidi{, ~uje{ i osjeti{ kako je ovaj dunjaluk ni{ta drugo do smrdljiva le{ina ~iji smrad, htjeli-ne htjeli, moramo podnositi! I dobro ti je rekao taj {to ga balijom zove{! Strpljenje je zaista klju~ i lijek za mnogo {to{ta! A i ~udim ti se malo! Na tvom mjestu ne bih se toliko jedio! - A ìvot? [ta je sa ìvotom? Ku}a, djeca, ra~uni, sekiracije, belaji?! Moè li strpljivost s tim u vezi {togod pripomo}i?! - Treba biti hrabar da bi se ìvjelo! Tu nema pomo}i! I, de, ìv bio, napravi nam drugi ~aj, ovaj je ko prehladikovina, ni{ta ne valja! Ustadoh novi ~aj da skuham, u pravu je, ovaj je stvarno ko prehladikovina, slabu sam mjeru odmjerio kada sam vodu ~ajem zasipao, u tekiji se jaki ~ajevi piju, tri supene ka{ike na litar vode idu, dvije su malo a ~etiri puno: bezbeli sam dvije ka{ike stavio kada sam onaj ~aj pravio, a sada, evo, tri ka{ike na klju~alu vodu stavljam, pa najednom krasno zamirisa novi ~aj, a meni sinu misao kako sve ho}e i ima svoju mjeru da bi i~emu valjalo i koristilo: ni~ega previ{e i ni~ega premalo u ìvotu ne bi trebalo biti! - bljesnu mi misao, naoko banalna, a, Boga mi, osjetih itekako poduboka, pa ho}u i {ejh Bekiru isto da kaèm, a on mi onim svojim promuklim glasom iz mejdan odaje dovikuje: - E, taj ti je dobar! Pravu si mjeru potrefio! * Koliko li patnje moè stati u ljudski ìvot? Mnogo? Malo? I postoji li ikakva granica, zadnja kap u ~a{i, zadnji trzaj damara, zadnji otpor u nejakom bi}u prije negoli takav zatetura, zaglavinja, prihvati usud kao neminovnost, kao izlaz, rje{enje, oslobo|enje, pa onako raspame}en, bez straha, zakuca se u kakav imaginarni zid, do|e do kraja, svog kraja, i kaè: To je to! Gotovo je! Nema dalje! Ne mogu vi{e!, pitam se i ne nalazim odgovora dok slu{am Sejfudinovu stra{nu ispovijest. A blag, vedar ~ovjek taj Sejfudin. I pro~i{}en. Tiho pri~a, pa`ljivo bira rije~i, nikoga ne krivi - ni svoje mu~itelje ni Boga ni sebe, nego naprosto veli: Eto, desilo se! Nije me moglo mimoi}i! Tokom rata sin mu je bio na lije~enju u Njema~koj, zadnju je paru dao za njegovu operaciju, pa rasklimanim autobusom, na jedvite jade, kroz kontrolne punktove i barikade, kroz poniènja, uvrede i otima~inu, uspio skupa sa ostalim saputnicima, uglavnom pobjeguljama od rata i mobilizacije, dokopati se Zagreba s po~etka maja 1993., sina da do~eka i ku}i ga dovede. Do{ao je porano, autobus iz Minhena stizao je tek popodne, pa je kratio vrijeme {etaju}i, gladan, umoran, i do{etao do dàmije. Karte za povratak u Tuzlu je imao, ali ne i novaca-oplja~kan je u Grudama do zadnjeg nov~i}a, kao i ostali putnici - pa se ponadao da }e u dàmiji nakon molitve, ne{to pojesti i mo`da iskam~iti koju
ROMAN
mrvicu za sina. Ali, ni{ta. Na meniju je bila samo duhovna hrana. Na izlazu iz dàmije ugledao je {palir bojovnika. Nasumice su, uz poneku }u{ku i psovku, probrali dvadeset i pet mladih i zdravih Bosanaca, me|u njima i Sejfudina, vezali ih ìcom, potrpali u kamione i krenuli. Za~udo, veli mi, niko nije plakao, molio, vapio, niko nije pitao, ni sebe ni druge, za{to i kuda nas vode. Samo {utnja. I pomirenost. Predve~er su stigli u Mostar. Na ulazu u logor Dretelj novi {palir: letve, lanci, èljezne {ipke. Od udaraca neki su odmah pali, onesvije{teni ili mrtvi, Sejfudin nije znao. On je udaren letvom u lice, tik ispod nosa, i doslovno progutao zube, izbijene i stjerane u `drijelo od siline udarca. Ni ispljunuti ih nije stigao. Potom samica bez prozora, svjetla, kreveta i toaleta. Hranu i vodu dobivao je rijetko, batine ~e{}e, u nepravilnim razmacima: katkad, desetak minuta nakon divlja~kog cipelarenja dolazili bi ponovo i jo{ krvolo~nije ga prebijali, a katkad bi bivao po{te|en, dan ili dva. Na smrad vlastitih izlu~evina brzo se navikao: osjetilo mirisa nije vi{e funkcioniralo. I tako ta~no devedeset dana. Po izlasku iz samice nije mogao hodati i bio je slijep. Zajedno sa ostalima, koji su uspjeli preìvjeti, u blizini Jablanice razmijenjen je za grupu hrvatskih zarobljenika. Kaè da nije osjetio ni radost ni olak{anje. Samo stra{an umor i èlju da spava, danima, zauvijek. U Tuzli se lije~io dugo i sporo. Ponovo je progledao. I prvo {to je vidio bilo je pismo njegove ène, kratko i {okiraju}e. Sejfudine, ne znam da li si ìv. Javili su mi da si uhap{en u Zagrebu i odveden u neki logor. Nijaz mi je to javio kada je sa Edinom do{ao u Minhen. Da njega nije bilo ko zna {ta bi bilo sa djetetom. îm sam to saznala odmah sam otputovala u Njema~ku. Znam da ti nisi kriv. Ali, da ti to kaèm, bio mrtav ili ne, ja sam se udala. Nisi se javljao, pri~alo se da si ubijen, pa mi ni{ta drugo nije preostalo. Neko mora brinuti u tu|em svijetu o meni i djetetu. Ako si ìv, nemoj me traìti, a ako nisi rahmet ti du{i. Enisa Zgu`vao je pismo, bacio ga u kantu, doteturao do prozora, otvorio ga i zakora~io da se surva u ambis. Jedva su ga sprije~ili, premjestili u drugu prostoriju i stavili pod poja~an nadzor. Krajem ljeta, na vlastiti zahtjev, neoporavljen, napustio je bolnicu, oti{ao do porodi~ne ku}e u prigradskom naselju Slavinovi}i i zatekao zgari{te: samo je odàk ostao i limeni pijetao na njemu, klatio se {kriputavo na vjetru lijevo-desno. Kod sestre je boravio nepune dvije godine, oporavljao se, radio i pomagao koliko je mogao, a u prolje}e 1996., prve poratne godine, rano ujutro, za kafom, rekao joj je: - Idem ja sad! - Gdje! - U Sarajevo! - Ama, gdje, kome?! - Ne znam! Spakovao je svu garderobu koju je imao, nakon upornog sestrinog ubje|ivanja uzeo je dvjesto maraka, posljednji novac koji je imala, pozdravio se s njom i oti{ao. Sarajevo je bilo u ru{evinama i posao je lako na{ao. Ali, preslab
BEHAR104
za te{ke fizi~ke poslove brzo se umarao, posustajao je za drugima i brzo dobivao otkaze. Zatim se oku{ao u trgovini, uli~noj, na improviziranom {tandu. Prodavao je {ta je stigao: cigarete, kafu, rabljenu odje}u, obu}u, majice, ga}e, ~arape... I{lo je nekako. Dovoljno za stan i hranu. Sve do dana kada je gonjen nu`dom odjurio u toalet kafane Sirano i po povratku zatekao praznu tezgu. Sve su mu pokrali. Nekom tipu s Mejta{a, za koga je radio, uzalud se pravdao: ovaj je psovao, bjesnio, pjenio, prijetio da }e ga zgaziti, ubiti... Hajde, ìv bio, osevapio bi se! Hajde, udri, bodi, pucaj, kolji! Halal ti bilo na obadva svijeta!, re~e mu Sejfudin gotovo mole}ivo, a ~ovjek ga iznena|eno pogleda, pljucnu gadljivo na stranu, opsova mu majku i ùrno ode. Istog popodneva, golim rukama, od motki, {iblja i kartonskih kutija, na obali Miljacke, na malom sprudu, ispod mosta Drvenija, napravio je skloni{te, svoj novi dom u kome }e provesti cijelo ljeto. U Miljacki se kupao, brijao, prao odje}u, a hranio se, jednom dnevno, u narodnoj kuhinji. I uvijek bio uredan, ~ist, izbrijan i namirisan. Bio sam atipi~an besku}nik, sumnjam da bi iko tada povjerovao da spavam ispod mosta., veli mi. Jedne no}i sanjao je starijeg ~ovjeka, blagog lica i krupnih o~iju. Ni{ta vi{e. Koju nedjelju kasnije, oti{ao je na dùmu u Carevu dàmiju, sjeo u }o{ak i oborene glave slu{ao hutbu imama sa mimbera. Zapravo, nije ga ni slu{ao. Zurio je netremice u {are na }ilimu i u mislima se opra{tao sa dragim bi}ima. Odlu~io je ubiti se. Odmah nakon dùme. Za~udio se lako}i svoje odluke. U~inilo mu se posve normalnim, prirodnim da otklanja dùmu, u~ini dovu, zamoli opro{tenje za svoj gre{ni naum i onako ~ist i namirisan namakne om~u oko vrata. Ipak, samo na trenutak podigao je pogled sa }ilima i taj kratki pogled na mimber i imama koji je vazio sa njega, spasit }e mu ìvot i zauvijek ga promijeniti. Imam je bio ~ovjek iz njegovog sna. Nakon dùme, probijaju}i se do imama kroz gomilu tjelesa, pri{ao mu je, pruìo mu ruku, ~vrsto je stisnuo i uspio uzbu|eno promucati: Efendum, ja sam vas sanjao! Imam Careve dàmije, po{tovani hafiz Halid ef. Hadìmuli}, zagrlio ga je i {apnuo na uho: Ne}e{ vi{e spavati ispod mosta! Od danas si moj musafir! [est mjeseci proveo je Sejfudin u ku}i i blagoslovljenoj blizini ~asnog hafiza, {ejha, mesnevihana i evlijullaha Halida ef. Hadìmuli}a, ~ovjeka za kojeg se tvrdilo da poznaje tajne ìvota i smrti. Sluìo je s ljubavlju ostarjelog hafiza, smjerno, ponizno, u~io se {utnji i blagosti i osje}ao da se dramati~no mijenja, da postaje novi Sejfudin, smiren, krotak, spokojan, pomiren sa sobom, ljudima i Boìjom odredbom. Kada bi na{ao vremena, volio je {etati padinskim dijelovima grada, umiti se i napiti vode na nekoj ~esmi, sjesti i posmatrati Sarajevo u{u{kano me|u brdima kao kakvo pa`ljivo gra|eno pti~ije gnijezdo. Klanjao je gdje je stigao i gdje bi ga koji vakat zatekao. Tako je jednom, nakon uobi~ajene {etnje, klanjao podne namaz u dàmiji na Soukbunaru. Oko dàmije prostirao se ogroman mezaristan, zapu{ten i pretrpan sme}em. Onako, kao usput, da ne uvrijedi dàmijskog imama, pitao ga je moè li neko, moè li, eto, on, pomalo, kad stigne, ~istiti i ure|ivati mezaristan. - Moè{, ali veliki je to posao, a ni platiti ti ne moèmo, para
99
ROMAN
nemamo! - Ne traìm pare, samo dopu{tenje! - U redu! Po~ni kad god èli{! êtrdeset pet dana ~istio je Sejfudin mezaristan, skupljao na gomile tone i tone sme}a, uz pomo} nekog dobrohotnog mahaljana, dèmatlije iz re~ene dàmije, njegovim kamionom odvozio sme}e na otpad, a potom kosio visoku, suncem osu{enu travu, slagao je u naviljke i palio. Grobove obrasle u travu, njih, prema vlastitim rije~ima, vi{e od dvije i pol hiljade, ~istio je rukama, me|u njima naro~ito bri`ljivo jedan mali dje~iji grob. Kada je bio pri kraju posla, dva-tri dana prije zavr{etka ~i{}enja, ugledao je krupnog, debelju{kastog ~ovjeka kako se tromo i s naporom pribliàva uskom, po{ljun~anom stazom. Povremeno bi zastao, brisao oznojeno lice, a njegov tamni, oro{eni ten presijavao se na suncu. Arap ili Tur~in, pomisli Sejfudin. ôvjek pri|e Sejfudinu, othuknu, obrisa maramicom lice, ~elo i vrat, nazva selam i upita: - Ti se zove Sejfudin? - Da! - Ovo mali grob! Moj sin grob! Umro u ratu! Ja bio u ratu, humanitarna pomo}, sa porodica bio u Sarajevo! Moj sin pade granata, geler i umro! Ja iz Jordan do{o, vidi grob! I gleda grob, ~isto grob, hvala tebe, puno hvala tebe! Do|e, Sejfudin! Hajde, do|e! re~e debelju{kasti i pozva ga da krene za njim. Jordanac iz automobila izvadi novo teget odijelo ( Sejfudin veli da je bilo kao krojeno za njega), pruì mu ga, stisnu u zagrljaj, poljubi, u|e u auto i nestade niz strmu ulicu. Kada je stigao ku}i, otpakovao je odijelo iz plastificirane vre}e i odmah osjetio nabreklinu u unutra{njem dèpu sakoa. Izvukao je bijeli koverat i novac u njemu. êtiri hiljade dolara, prebrojao je. Noge su mu se odsjekle. Od novca se gotovo odvikao i nije znao {ta da radi s njim. I odijelo i novac pokazao je hafizu. - Eto, sada moè{ i}i ku}i! Vrijeme ti je! U tim parama mnogo je bereketa i za tebe i za druge! Neka ti je hairli! - re~e mu. Sejfudin je zaplakao. Nije mu se odlazilo od dobrog hafiza. I odijelo i novac i vi{e od toga dao bi prvom prolazniku na ulici, sve bi dao samo da ostane uz njega, bude mu na usluzi, pere, ~isti, da s jutra, ranom zorom, nakon sabaha, pije kafu s njim, {utke, u potpunoj ti{ini, ùdno uzdi{e spokoj i grije na blagosti i dobroti kojom je isijavao taj plemeniti ~ovjek. Hafiz se nasmije{i i re~e da ga ne tjera od sebe, da je, naprosto, njegov odlazak novi po~etak, kismet, odredba, nova i ljep{a faza u njegovom ìvotu. Sejfudin je snu`deno slu{ao, nije vjerovao da mu se od ìvota sa hafizom i{ta ljep{e moè desiti, jer znao je {ta ga u Tuzli ~eka: sru{ena ku}a, bol zbog rasturene porodice, samo}a i ~etiri hiljade dolara sa kojima nije znao {ta bi u~inio. Ipak, pribrao se, po~eo uvi|ati da hafiz jasno zna i vidi ono {to on ni naslutiti ne moè, pa je obrisao suze, poljubio ga tri puta u ruku, zahvalio na svemu, spakovao stvari i oti{ao. Ono {to slijedi dalo bi se saèti u nekoliko re~enica: na nagovor sestre kod koje se ponovo uselio, kupio je plastenik za uzgoj povr}a, smontirao ga na svom posjedu pored razru{ene ku}e, vrijedno radio, prodavao sve {to je proizveo, potom od zara|enog
100
novca kupio jo{ jedan, zaposlio tri radnika, pa jo{ tri, kupci su mu dolazili na noge, nije mogao proizvesti koliko je mogao prodati, a novac, kao blagorodna ki{a, pristizao je sa svih strana... Na temeljima stare, napravio je ve}u i ljep{u ku}u, oènio se i dobio k}erku. - Stra{no! Ipak, eto, dobro se svr{ilo, Bogu hvala! - kaèm mu. - Da, da... - A ti? Ni{ta od posla?! - Ni{ta! Jo{ uvijek smo pod okupacijom! Ali, bit }e bolje! - Kakvom okupacijom? - Svakakvom! Politi~kom, ekonomskom, sociolo{kom, kulturolo{kom. - Vrijeme je da se otpo~ne sa pokretom otpora! - Kakav pokret? Borba? Revolucija? - Ma, kakvi! Ovo je ahir zeman, zadnje vrijeme zadnjeg vremena, vrijeme eti~ke erozije i preobrazbe svega normalnog u umobolno! Nezaustavljiv je to proces! Brana je pukla i suludo je zapu{avati je tijelima! Potpuno se povu}i, jedini je mogu}i vid otpora! Kakva korist govoriti lupeìma da su lupeì?! Odmahnut }e rukom, luciferski saàljivo re}i - ma pusti ga, nije, jadan, sav svoj, i nastaviti po starom: prodavati muda za bubrege plitkoumnoj svjetini! A nije mnogo preostalo od ìvota! Ni meni ni njima! Sve }e to zemlja gladno progutati! A kada stanemo pred Boga, a ho}emo, mo`da }e nas - tebe, mene, nama sli~ne - isti ti lupeì vu}i za rukav, ako rukave budemo imali, i preklinjati da se zaloìmo za njih, da kaèmo barem jednu lijepu rije~ Uzvi{enom u njihovu korist, onda kada }e takva lijepa rije~ biti vrjednija od dunjaluka i svega na njemu! O takvom pokretu otpora govorim, o ilegali u koju valja i}i! - Dobro veli{! Zna{ {ta?! U Sarajevu kada sam spavao ispod Drvenije, kada sam polugladan i o~ajan lijegao i ustajao, kada sam {etao gradom bez dinara u dèpu, gledao prepune ba{te i ljude u njima kako uìvaju u divnom majskom danu, piju kafu, smiju se i ne obra}aju pa`nju na mene, ~ak niti jednim pogledom, zadovoljni sobom i ravnodu{ni spram patnje drugih - a ja sam bio hodaju}a patnja koja je tim slijepcima svakodnevno prolazila ispred nosa shvatio sam da ljudi nisu ni{ta drugo do samoìva govna, a ìvot, moj ìvot me|u njima, bio je ve}a i gora strahota od one u Dretelju! Gledao sam ih i uvi|ao da je ìvot ~istih du{a me|u takvim ljudima zapravo istinska kazna, te{ka robija, a uspjeti ga odrobijati, taj i takav ìvot, strpljivo i ~asno, pobjeda je nad svim pobjedama! Ta~no! Ve}e nema! * Neshva}en sam. Dobitnik sam vi{e doma}ih i me|unarodnih knjièvnih nagrada, obogatio sam na{u kulturnu ba{tinu, a i vrijeme u kome ìvim i stvaram, nazivaju me majstorom pripovijedanja, a ovdje niko ni hvala da mi kaè. U nacionalnoj penziji koju sam svojim umjetni~kim opusom nesumnjivo zavrijedio, ili bar o statusu slobodnog umjetnika, nema ni govora. Kaù - nema takvog zakona, a
ROMAN
ne}e ga ni biti u dogledno vrijeme. Za{to? Eto, zato, te{ka su vremena, kaù mi. I {ta mi je sad ~initi? Nisam ja birao knjièvnost, ona je izabrala mene. Ni{ta drugo ne znam da radim, a i u nezgodnim sam godinama, ~etrdeseta mi je, zna{ ono: jo{ uvijek mlad da bih imao èlja, a suvi{e star da ih ostvarujem. A nemam nekih èlja. @elim samo da pi{em, u tome sam najbolji, zapravo genijalan, katkad samog sebe iznenadim briljantnom idejom, a odakle to dolazi, mislim te ideje, i za{to sam ba{ ja izabran da ih preto~im u rije~i, u tekst, u vrhunsku literaturu, zaista ne znam. Rekoh, neshva}en sam, nadrastao sam ovu sredinu i u tome je moj jad. A ti?! Pi{e{ li {ta? - kao usput, nakon te{kog narcisoidnog napada, pita me Fuad Kr{lak, polupismeni zgubidan i samoprogla{eni knjièvni genij dok kora~amo holom BKC-a i razgledamo izloène uratke slikara Albina Temima. Kr{lak ne ~eka moj odgovor, hvata dah i obasipa se novim hvalospjevima, povremeno me, sna`nijeg dojma radi, vu~e za rukav ili lupa {akom po ramenu, a ja {utim, ne slu{am ga, gledam u Temimove apstrahirano-erotizirane brljotine, bijesno grizem donju usnu ljut na sebe {to sam uop}e do{ao u BKC i bezrazlo`no se izloìo dvostrukom nasilju: Kr{lakovom samooboàvanju i tri~avim Temimovim slikarijama. I sve zbog Alme, biv{e mi djevojke i novinarske koleginice. A nje nigdje. Kasni ve} sat i ne{to, a ni na mobitel se ne javlja. Do{la je ju~er iz Sarajeva nakratko, nekim poslom, nazvala me i predloìla da se vidimo na Temimovoj izlo`bi, a kasnije odemo negdje na pi}e i u miru se ispri~amo. Kr{lak me se svezao i ne odustaje, i dalje tupi o ne~emu, o svojoj genijalnosti valjda; osvr}em se lijevo-desno, gledam preko zbijenih, na~i~kanih glava, ne vidim Almu, ali vidim Temima - ~a{a vina mu u jednoj ruci, upaljena cigareta u drugoj, kosa razbaru{ena, nokti na rukama nalakirani, svaki drugom bojom, o~i buljave, nos veliki, rupi~ast, crven i nate~en od silnog alkohola. Pored njega, vidno zbunjena, stoji lijepa, crnokosa djevojka zaogrnuta bijelom plahtom, boja`ljivo gleda uokolo, kiselo se smje{ka, o~ito unezgo|ena zbog onoga {to }e tek uslijediti. Dame i gospodo, dobro ve~e i dobro do{li! Imam rijetku ~ast i privilegiju da, ovaj, ve~eras predstavim glasovitog umjetnika Albina Temima koji po prvi put izlaè u na{em gradu {to je, je li, ovaj, prvorazredni kulturni doga|aj, jer, ovaj, rije~ je o umjetniku osobene poetike i zavidne internacionalne umjetni~ke reputacije koji, ovaj, kao {to sam ve} rekao, po prvi put izlaè u na{em gradu, pa, ovaj, da ne duìm, progla{avam izlo`bu njegovih radova otvorenom, a sada bih zamolio autora da nam se, ovaj, obrati! Izvolite, gospodine Temim! - na jedvite jade izmuca pozdravnu rije~ neki meni nepoznat tip - visok, u{togljen, ruralnog naglaska - i servilno aplaudiraju}i ustupi mjesto ispred mikrofona polupijanom Temimu. Posr}u}i, Temim se s mukom uspe na mali podij, skide mikrofon, poput stondiranog rok pjeva~a nasloni se na stalak sa ~a{om vina u ruci, otpi kratak gutljaj, obliznu se i re~e: Heh, dragi moji Tuzlaci! Evo nas napokon zajedno! Pozdravljam vas! Neko je rekao da treba voljeti umjetnost u sebi, a ne sebe u umjetnosti, {to meni, heh, nikada nije bilo ba{ najjasnije, a ni
BEHAR104
logi~no, jer, da vam kaèm, {ta }e mi umjetnost u meni ako je ne mogu podijeliti sa vama?! Prema tome, da je tako, a u mom slu~aju nije, ni ove izlo`be ve~eras ne bi bilo, ni mene kao umjetnika, ni vas kao publike, a ni umjetnosti generalno! Stoga, heh, neka ìvi umjetnost u nama, izvan nas, a i mi u njoj i od nje, jer od ne~ega se, heh, mora ìvjeti, je li tako?! Hvala vam! I ìvi bili! A sada, heh, rokenrol! - zavr{i Temim prigodno obra}anje, pri|e djevojci zaogrnutoj u bijelu plahtu, povede je ka stolu ispod podija, poloì na nj, u dva-tri poteza znala~ki je razotkri i na op}e iznena|enje i odobravanje mu{kog dijela publike, ukaza se golo golcato djevoj~ino tijelo. Ju, ovo je ne~uveno! Skandal, bruka! - potciknu tik ispred mene napirlitana postarija gospo|a, osvr}u}i se oko sebe i traè}i pogledom podr{ku, pa kako je ne na|e, jer bi grubo u{utkana, i sama se prope na prste i znatièljno se zagleda u obnaènu djevojku i Temima koji je tromo i zami{ljeno {etkao oko stola, namije{tao djevoj~inu glavu, ruke i noge u èljenu pozu, a zatim, kada je, valjda, vidno posramljenu djevojku raskre~io po svom ukusu, dohvatio se {tafelaja i brzim potezima po~eo brljati po njenom tijelu. Vidim i Kr{lak sa zanimanjem prati Temimov performans, ~e{ka se po bradi i ne trep}e. Upravo kada je Temim zavr{io bojadisanje lijeve djevoj~ine dojke, naslikav{i na njoj zastavu Evropske unije, Alma me potap{a po le|ima. - Sram te bilo! Mator ~ovjek a gleda bezobrazluke! - re~e kroz smijeh. - Krasno! Kasni{ samo dva sata! Gdje si do sada? - Duga pri~a! Ispri~at }u ti usput! Hajdemo odavde! Alminu dugu pri~u - ispriku nisam slu{ao. Tek najva`nije - kako je popodne zaspala, telefon isklju~ila da je ne uznemiravaju, probudila se kasno i onako u ùrbi, nena{minkana, dojurila u BKC na dogovoreni susret sa mnom. Ostalo me nije zanimalo, {ta vi{e, dok je pri~ala, dok mi se unosila u lice, a ja klimaju}i glavom odobravao ni sam ne znaju}i {ta, razmi{ljao sam o ne~emu drugom - O tekstu koji nisam zavr{io a trebao bih najkasnije do sutra ujutro, o ra~unu za struju koji nisam platio, a i o osobitoj potrebi i sklonosti ènskoj ka temeljitoj, dubinskoj naraciji, ka minucioznom osvjetljavanju sijaset detalja, partikularnih sli~ica, cijelih mini portreta odre|enog trenutka ili osje}aja, o, naprosto, neutaìvoj i mu{karcima te{ko shvatljivoj potrebi ènskog bi}a da se sa mnogo, premnogo govora kaè ono {to se sasvim lijepo da re}i u nekoliko rije~i. - Ljuti{ li se? - pita me nakon desetominutnog monologa. - Ne, mada nije mi jasno za{to si predloìla da se vidimo na ovoj izlo`bi?! Ne volim takve skupove, a slikar je pri~a za sebe, nema{tovit, artificijelan, a ni kleptomanija mu nije strana - doslovno je po|onio motive sa Klimtovih i Matisseovih slika! O onom moleraju na djevojci da i ne govorim! Otu`no! Ali, hajde, de! Kako si? Koliko vidim, promijenila si se od na{eg zadnjeg susreta! Blista{, proljep{ala si se! - Pretjeruje{! Ipak, hvala ti! Izvini zbog Temima! Nije on lo{, samo je, eto, takav, {a{av, luckast; mislila sam da }e te to oraspoloìti! O~ito nije! Nego, u telefonskom razgovoru rekla sam ti da sam u Tuzlu do{la va`nim poslom! - Da?
101
ROMAN
- U stvari, do{la sam zbog tebe! Dobila sam posao u Francuskoj, u gradu Lillu! Moè{ sa mnom, ako èli{! Na tamo{njem univerzitetu mogao bi raditi kao lektor, imaju odsjek za slavistiku! Djecu bi, naravno, poveo! Eto, {ta kaè{? - Uh, zatekla si me! Ne znam {ta bih rekao! To je tako neo~ekivano! - Jo{ uvijek te volim, Sadik! - Hm! - To je sve {to ima{ re}i? - Ma, vidi, zbunjen sam, zaboga! Ovo je ba{ onako, nenadano, sasvim nenadano! I Francuska i univerzitet i tvoja izjava, sve me to, zna{?! - Ne dopadam ti se? - Ne, nije to! Lijepa si, draga, pristojna. - Tako! A da li ti se dopadam kao èna? - Ne! - Onda crkni u ovoj selendri, budalo! - prosikta Alma, lice joj se iskrivi u ru`nu masku, o~i se luda~ki zacakli{e, odmjeri me pogledom punim jezovite mr`nje, opsova ne{to, tiho i nerazgovijetno, ili kletvu mo`da izre~e, ne znam, re~e jo{ jednom da sam kreten, okrenu se i ode. Gledao sam uko~eno za njom sve dok nije u{la u taksi i nestala. Othuknuo sam, potrao lice ovlaènim dlanovima, u glavi mi je bu~alo, znao sam da sam ispravno postupio, Alma je prevrtljiva i nepredvidiva i veza s njom, prije ili kasnije, obila bi mi se o glavu, ali ipak - dvojim se dok opustjelom ulicom kora~am ka ku}i - nisam li, mo`da, mogao postupiti druk~ije, blaè, mek{e? Re}i joj - da, volim i ja tebe, a ideja o odlasku u Francusku je sjajna! Pa potom lagati, petljati, odugovla~iti, odlagati ono neumitno i na koncu postupiti isto i ko bi znao s kakvim posljedicama, mnogo teìm svakako. Ne, to bi bilo jo{ kvarnije i licemjernije, a ovako je bolje: u samom po~etku vidjeti kraj takvog puta i mu{ki prelomiti preko koljena - ona }e oti}i u Lille, ja }u ~amiti u ovoj selendri, vrijeme }e, mic po mic, pregaziti i mene i nju, a tada }e sve biti izblijedjelo, zaboravljeno i neva`no. Jest, tako je najbolje. Neira me je do~ekala kod ku}e. Stavila ma~ku Cicku u krilo i gleda tursku seriju 1001 no}. - Kako si, tata? - Dobro! - Ne izgleda{ mi ba{ dobro?! - îni ti se, dobro sam! - U redu, ako ti tako kaè{! * Tri je i trideset, gluho doba no}i, ne mogu da spavam, leìm i gledam dokumentarni film o Pablu Picassu. Jedna od njegovih bezbrojnih èna kaè kako je prezirao dobrotu i mediokritetstvo. I smrt, tako|er. âk i u devetoj deceniji ìvota manijakalno je radio, po cijeli dan, {to je, veli biv{a mu èna, bio njegov osebujan na~in borbe protiv starosti i smrti. Te{ko ga je pogodio, veli dalje, i gubitak seksualne mo}i, te da ga se nije moglo uvje102
riti kako je u devedeset drugoj godini, koliko ih je Picasso nagurao, ga{enje libida posve normalno. Picassova posljednja èna - stanovita Jacqueline, pedesetak godina mla|a od njega - silno se trudila, veli dalje narator, da pomiri nepomirljivo: Picassovu neutaìvu èlju i impotenciju. Kako nije uspjela, slavni je slikar, sukladno svojoj zlobnoj naravi, pred kraj ìvota naslikao cijeli serijal opscenih grafika i nemo}nih mu{karaca na njima - prestravljenih lica i mlohavih falusa. I ostavio ~ovje~anstvu neprocjenjivo umjetni~ko blago iliti opredme}enje vlastite frustracije - matore i uàsnute mu{karce smeùranih spolovila. Blago nama. No, ni{ta novo, historija umjetnosti vrvi ovakvim, pa i izopa~enijim likovima. Baudelaire se, vele, nasla|ivao mirisima javnih toaleta; Burroughs je neprekidno bio na te{kim drogama; Bukowski je hodao naokolo usran i upi{an; Andy Warholl, pak, preferirao je sado-mazo homoseksualne perverzije... Ipak, pod krinkom artizma, na stotine, na hiljade ovih ~istokrvih ludaka u{lo je na velika vrata u na{e ìvote kroz {kolske ud`benike, fakultetske nastavne programe, pozori{ta, bioskope, galerije, filmove, televiziju, a ne poznavati ih ili, jo{ gore, ne priznavati njihov umjetni~ki genij, neoprostiv je i prezren ~in kulturalnog primitivizma. Upravo takvim, primitivcem, nazvao me je u osnovnoj {koli nastavnik likovnog odgoja kada sam na ~asu teorije umjetnosti rekao kako me Picassove slike, nedotjerane i asimetri~ne, podsje}aju na neuspjele stripove. Zna{ li ti da je ovaj genijalni ~ovjek bio i komunista?-pitao me je ljutito nastavnik, imbecil - Znam, naslikao je i Guernicu, ali kakve veze ima komunizam sa njegovom umjetno{}u? - odgovorio sam naivnim kontra pitanjem na {ta je nastavnik imbecil potpuno pobjesnio, povukao me za uho, nizom uvreda doveo u pitanje moj zdrav razum, da bi potom, gledano iz mog ugla, iz ~ista mira uslijedile posjete direktoru i {kolskom pedagogu-psihologu gdje bivam podvrgnut temeljitom tretmanu ispiranja mozga, nakon ~ega, upla{en i na rubu pla~a, revidiram svoje zabludjele stavove, priznajem gre{ke i spremno potvr|ujem Picassovu umjetni~ku genijalnost i ogroman doprinos svekolikom komunisti~kom pokretu. Tako, u trinaestoj godini, ovo moje prvo i izrazito traumati~no suo~avanje sa rigidnom totalitarnom svije{}u, trajno }e me dezideologizirati, porodit }e u meni snaàn animozitet prema bilo kakvom obliku ideolo{ke, politi~ke i institucionalne pripadnosti, adolescentsko doba provest }u u zavjetrini, osami, uz knjige i plo~e, {to mi, pokazat }e se, i nije osobito pomoglo, pa }u, tako, na pragu dvadesete godine, u Vr{cu, gdje sam robijao vojni rok, uz pomo} prijatelja i ~etnog evidenti~ara Save Joveti}a kri{om do}i u privremeni posjed nevelikog dossiera, mog ideolo{ko-sociolo{ko-psiholo{kog portreta u kome je - osim o porodi~nim prilikama, mentalnim karakteristikama i stepenu obrazovanja - pisalo i ovo: U osnovnoj {koli pedago{ki tretiran zbog nediscipline i negiranja vrijednosti umjetnika pripadnika komunisti~kog pokreta. Nedugo zatim, odbio du`nost predsjednika op{tinskog Saveza gorana, iako je jednoglasno izabran. Nije iskazivao zanimanje za aktivnim u~e{}em u radu omladinskih organizacija, kao ni u {kolskim sekcijama. Na nagovor starijeg brata oti{ao na omladinsku radnu akciju Pali} 1978, ali je zbog nedisciplinovanog pona{anja izba~en.
ROMAN
Ideolo{ki zapu{ten i neosvije{}en i, pod maj~inim uticajem, pokazuje sklonost ka religiji. Nije hap{en niti osu|ivan. Nema kriminalni dosje. Imaju}i u vidu navedeno, bilo bi korisno, nakon osnovne vojne obuke, uputiti lice na kurs za komandira voda i aktivnije uklju~iti u rad SSOJ-a u va{oj v.p. Do tog dana Slu`bu dràvne bezbijednosti zami{ljao sam kao sveznaju}u organizaciju orvelovskog tipa, ogromnu obavje{tajnooperativnu hobotnicu koja svojim pipcima neprimijetno ulazi u na{e ìvote, nju{ka po njima i doznaje {ta radimo, {ta pri~amo, gdje se kre}emo, s kim se druìmo, koga volimo, ali nakon i{~itavanja mog dossiera, prepunog pau{alnih ocjena, poluistina i izmi{ljotina (bio sam primjeran i radoznao u~enik, a ne problemati~an; nisam bio na radnoj akciji Pali} 1978; osim simpatija prema dervi{ima, u tim godinama nisam pokazivao nikakvu sklonost ka religiji, premda bih volio da jesam etc.), vi{e razo~aran nego povrije|en onim {to sam pro~itao, shvatio sam da sistem koji se revnosno bavi onima koji negiraju vrijednost umjetnika pripadnika komunisti~kog pokreta nemam budu}nost i da stoji na staklenim nogama, {to se desetak godina kasnije, rastakanjem Jugoslavije, pokazalo ta~nim, na àlost ili na sre}u, ovisno o tome iz ~ije se perspektive, nacionalne dakako, na taj proces gleda. U zadnjem kadru dokumentarnog filma o Pablu Picassu ostarjeli slikar sjedi na krevetu, ruku nemo}no poloènih u krilo i pogleda uprtog u objektiv. Gledam u zamrznuti kadar, u ~ovjeka koji je, ni kriv ni duàn, uzrokovao moj prvi konflikt sa sistemom, u krupne, hipnoti~ke o~i u kojima, za~udo, nije bilo ni trunke straha niti prezira prema smrti, ni{ta od onog dominiraju}eg osje}anja kog su mu pripisivale njegove ène, tek raskriljen, stra{an umor potro{enog ljudskog bi}a, pomirenost sa izvjesno{}u i spremnost za odlazak. Gledam u Picassove o~i i bi mi drago {to je uspio, {to se izmirio sa sobom. Pred zoru sam nakratko zaspao. I usnio oca. Visok, vitak, mladolik, u tamnoplavom odijelu, {irokog osmijeha i blistavih zuba, ba{ onakav kakvog ga se iz djetinjstva sje}am. Stoji na suprotnoj strani ulice, vedar, lijep, i govori mi: Ne brini, sve }e biti dobro! I hvala ti {to me nisi zaboravio! Prelazim ulicu, {irim ruke, ho}u da ga zagrlim, i on {iri ruke, kora~a ka meni, smije se... Na samo korak od zagrljaja s ocem, kao prasak granate, trgnula me zvonjava telefona. Stresoh se, jeza pro|e kroz mene i u hipu se razbudih - u ovo nevakat doba zvonjava telefona ne sluti na dobro. Javljam se, a sa druge strane izdava~ i knjiàr iz Sarajeva,
sitni {aner koji mi duguje velike pare. Pet-{est mjeseci zivka me jednom sedmi~no, uvijek iz drugog grada, kao na putu je, vrda, petlja, laè, obe}ava da }e dug isplatiti ~im prije, koliko sutra, ja {utim, ne oponiram mu niti poteèm te{ke rije~i, svjestan da pare od lupeà ne}u dobiti i da mi preostaju dva izbora: zgaziti gmaza ili hladno pustiti da i on i pare idu bestraga. - Jesam te li probudio? - Jesi! - Izvini! - U redu je! - Evo me u Zenici, a u Tuzli sam za tri sata! - Za{to meni to govori{? - Pa, zbog lekture! - Kakve lekture? - One koju si radio za mene! - Dobro! I? - Ako me ne{to ne sprije~i, dolazim da ti isplatim honorar! - Nisi mi ni{ta duàn! - Kako? - Eto, tako! Nemoj mi se vi{e javljati! Ustajem, sasvim razbu|en, stavljam na ringlu vodu za kafu, odlazim u kupatilo i dugo se pljuskam hladnom vodom. Bolje mi je, osvjeèn sam, otvaram prozor, slu{am horski cvrkut ptica i gledam kako se nad Ilin~icom pomalja tanka plavi~asta pruga, malo-pomalo rasijeca tminu i navje{tava novi dan. Sjedim u polumraku, palim prvu jutarnju cigaretu i razmi{ljam o snu, o o~evim rije~ima: Ne brini, sve }e biti dobro! I hvala ti {to me nisi zaboravio! Znaju li to mrtvi {to }e biti sa ìvima? Tje{i li me to otac tek tako, o~inski, bri`no, onako kao {to se tje{e djeca upla{ena od mraka i nevidljivih utvara u njemu? Ili zna ono {to ja ne znam, a {to }e tek uslijediti? Mo`da! Njemu su obznanjene tajne oba svijeta! Moje neizvjesno sutra za njega je kristalno jasno - danas! Jest, tako je, otac zna da }e sve biti dobro! Uzdrhtah. Prepla{i me vrludava, iracionalna misao. Ali samo na tren. Odmah potom pomislih kako ìvima ne mogu vjerovati, a mrtvi nemaju razlog da me laù, naro~ito ne moj otac. Tako je, otac zasigurno zna zbog ~ega mi to govori. I vjerujem mu. Nisu to i ne mogu biti utje{ne, prazne rije~i. Nema razloga da brinem. Ba{ nikakvog. Sve }e biti dobro. [ta god to bilo i zna~ilo.
O piscu
Sadik Ibrahimovi} ro|en je u Tuzli 1964. godine. Filozofski fakultet zavr{io je u Tuzli. Osim spisateljstvom, bavio se i novinarstvom i objavljivao tekstove u svim zna~ajnijim listovima i ~asopisima u Bosni i Hercegovini. Dvije godine boravio je u Teheranu i radio na Me|unarodnoj radio-televiziji u svojstvu urednika programa na jezicima naroda BiH. Dobitnik je vi{e knjièvnih nagrada za roman, kratku pri~u i radio-dramu. Objavio je Antologiju tuzlanske muzi~ke scene (1996.), zbirku kratkih pri~a Sasvim obi~ni dani (2003.), romane Molitva u Reyu (2006.) i Ruski dnevnik (2010.). @ivi u Tuzli.
BEHAR104
103
BERIET RIJEI
ENES KIEVI
Boji rob
Abdulrahman, Abdulahmad, Abdulasad, Abdulazam Abdulhak Delaludin: Ala, Ala, Aladin! Abduldafer, Abduldehver, Abdulramiz, Abdulaziz Abdulhak Delaludin: Ala, Ala, Aladin! Abdulfaruk, Abdulhurman, Abdulorhan, Abdulburhan Abdulhak Delaludin: Ala, Ala, Aladin! Abdulilham, Abdulselim, Abdulkadir, Abdulkerim Abdulhak Delaludin: Ala, Ala, Aladin! Abdulsirad, Abdulnedib, Abdulmerdan, Abdulredib Abdulhak Delaludin: Ala, Ala, Aladin! Abduldennet, Abduldevdet, Abdulmedid, Abdulsedih Abdulhak Delaludin: Ala, Ala, Aladin! U pjesmi Boji rob svako ime ima svoje znaenje. Prevedemo li ih na hrvatski jezik, dobivamo: Boji sam rob, nositelj dobre vijesti: istiniti Boji sluga koji velia uzvienost Njegovu. Rob sam Boji, snaan u svojoj vjeri jer veliam ime Njegovo. Rob sam male rijeke, visokoga glasa. Boji sam glasnik, moan i potovan jer pronosim uzvienost vjere Njegove. Car sam utvrde. Jasan znak. Razlikujem istinu od neistine jer pronosim ime Njegovo. Nadahnut sam. Dobroudan. Dareljiv monim mirom jer pronosim istinitost Njegovu. Rob sam nade. Sitni biser svjetla. Dobroduan jer pronosim milost Njegovu. Sjenka sam rajska Njegove blage naravi i kreposti svjetiljka koja pronosi svjetlo Njegovo.

Behar Br. 104

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Behar Br. 104

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

BEHAR

^ASOPIS ZA KULTURU I DRUTVENA PITANJA

KNJIEVNI PORTRETI Zilhad Kljuanin LIKOVNO OKNO Mehmed Zaimovi

Sadik Ibrahimovi: Muilite

Na naslovnici: Mehmed Zaimovi, Nebeska laa, 1990.

RIJE UREDNIKA Sead Begovi: Dugi nosovi manjinskih ulizica

4 Safvet-beg Baagi: Kratka

58 Adnan Kadri: Muslimani

KNJIEVNI PORTRETI: Zilhad Kljuanin Intervju Zilhad Kljuanin

60 Intervju - Mehmed Zaimovi

Likovno osjeanje protiv siromanih apstrakcija

69 Edin Urjan Kukavica: ovjek

72 Sead Ali: Teorija

74 Enes Halilovi: Komad o

76 Blanka Atijas Levi: Komije

78 Sead Begovi: Izuzetan

48 Enes Ratkui: Nijaz

80 Ervin Jahi: Drama identiteta europskog muslimana ROMAN

52 Faris Nani: Lijevo

Dugi nosovi manjinskih ulizica

SAFVET BEG BAAGI

Kratka uputa u prolost Bosne i Hecegovine (2)

KNJIEVNI PORTRETI: ZILHAD KLJUANIN

Intervju: Zilhad Kljuanin

SVI SMO MI eherezadina djeca

KNJIEVNI PORTRETI: ZILHAD KLJUANIN

KNJIEVNI PORTRETI: ZILHAD KLJUANIN

Do podne Ilija, od podne Alija

KNJIEVNI PORTRETI: ZILHAD KLJUANIN

KNJIEVNI PORTRETI: ZILHAD KLJUANIN

S Dizdarom se odavno nacionalno i politiki manipulira

KNJIEVNI PORTRETI: ZILHAD KLJUANIN

Kako da ja postanem dobar ovjek?

KNJIEVNI PORTRETI: ZILHAD KLJUANIN

KNJIEVNI PORTRETI: ZILHAD KLJUANIN

KNJIEVNI PORTRETI: ZILHAD KLJUANIN

ZILHAD KLJUANIN: HRONOLOGIJA

2001. 2002. 2003.

KNJIEVNI PORTRETI: ZILHAD KLJUANIN

POETSKI GLASOVI Zilhad Kljuanin

U historiji sree nema mi imena

KNJIEVNI PORTRETI: ZILHAD KLJUANIN

moja je srea u gledanju

pred polazak na neodloan put

u historiji sree nema mi imena

ima jedna staza

neka tee dugo voda

KNJIEVNI PORTRETI: ZILHAD KLJUANIN

NEGDJE SIGURNO IMA SOBA

uvijek kad travu kosim

KNJIEVNI PORTRETI: ZILHAD KLJUANIN

KNJIEVNI PORTRETI: ZILHAD KLJUANIN

KNJIEVNI PORTRETI: ZILHAD KLJUANIN

KNJIEVNI PORTRETI: ZILHAD KLJUANIN

KNJIEVNI PORTRETI: ZILHAD KLJUANIN

KNJIEVNI PORTRETI: ZILHAD KLJUANIN

IZ RUKOPISA Zilhad Kjuanin

KNJIEVNI PORTRETI: ZILHAD KLJUANIN

KNJIEVNI PORTRETI: ZILHAD KLJUANIN

(Odlomak iz romana u rukopisu SPAS)

Stanovnitvo islamske vjeroispovijesti u Bugarskoj

I. Uzajamni odnosi izmeu muslimana i krana u Rumeliji u XIV. i XV vijeku

Etnika karta Bugarske iz 1892. godine